P. 1
Osnove Zastite Suma Skripta Glavas

Osnove Zastite Suma Skripta Glavas

5.0

|Views: 3,308|Likes:
Published by jogy5

More info:

Published by: jogy5 on Jan 14, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/26/2015

pdf

text

original

ŠUMARSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

PROF. DR. SC. MILAN GLAVAŠ

OSNOVE ZAŠTITE ŠUMA

ZAGREB, 2011.

UVOD

Zaštita ili obrana šuma je jedna od glavnih šumskih djelatnosti. Svi koji se bave prirode šumom i zaštitom prirode trebaju upoznati opasnosti kojima je šuma izložena i metoda njene zaštite. Znanost o zaštiti šuma možemo priči tek kada šumu upoznamo kao prirodnu zajednicu biljaka i životinja koju čine i žive na istom tlu. Mora nam biti poznat unutrašnji sastav i život šumske biocenoze i utjecaj raznih činilaca presudnih za njezin razvoj. Zaštita šuma prati i proučava sve opasnosti i štetne utjecaje i oštećivanja šuma od abiotičkih i biotičkih činilaca, te pronalazi metode kako ih otkloniti ili suzbiti. Znanstvena zadaća zaštite šuma je da : - ustanovi vanjske pojave štete - utvrdi sve uzročnike - otkrije mogućnosti suzbijanje štete - formulira odredbe za sprečavanje i suzbijanje šteta i td. Zaštita šuma je povezana sa svim djelatnostima šumarstva. Ona u praksi ima širok i vrlo raznolik djelokrug koji prožima čitavo šumarsko gospodarstvo. Zato treba dobro poznavati sve grane njezina djelovanja. Počeci zaštite šuma vremenski se poklapaju s dobom kada su ljudi zbog nekontroliranih sječa počeli osjećati strah od nestašice drva. Prve propise o zaštiti šuma odre ivali su kraljevi feudalni gospodari i gradovi. Može se smatrati da je to prvo povijesno razdoblje šumarstva. Drugo razdoblje obuhvaća period od druge polovice 18. stoljeća do početka 20. stoljeća. Karakterizirano je današnjem zakonskih propisa u cilju suzbijanja šteta i čuvanju šuma od požara. Do tada je šuma služila za iskorištavanje. U trećem razdoblju, od početka 20 stoljeća koje traje i danas, uz iskorištavanje pristupilo se i obnovi šuma i svim djelatnostima koje joj osiguravaju opstanak. U tome, zajedno sa svim djelatnostima, granama, znanjem, tehnikom i td., zaštita šuma ima ključnu ulogu. Sigurno je da bez zaštite šuma nema sigurnog opstanka.

-2MJERE I METODE ZAŠTITE ŠUMA Zaštita šuma je vrlo složen zadatak i pitanje je strategije shvaćanja odnosa uzročnika štete biljke – i okoliša, a najčešće s čovjekom u središtu. Šumsko zaštitne mjere kojima se šuma može djelotvorno zaštititi moguće je pronalaziti kada se šuma cjelovito upozna. Treba razlikovati mjere i metode zaštite šuma. Mjere su daleko šireg opsega nego metoda. Odre ena mjera se sastoji od više metoda. Npr. kemijska mjera uništavanje štetnih kukaca može se provoditi aviometodom, metodom prskanja, oprašivanja, posipanjem granula u tlo funigacijom, i td. Drugim riječima mjera je ono što se poduzima, a metoda je ono kako se radi. Mjere zaštite šuma temeljno se dijele u dvije grupe: PREVENTIVNE i REPRESIVNE. Preventivne mjere zaštite šuma. Preventivne zaštitne mjere još se nazivaju i profilaktične ili skraćeno profilaksa, a u odre enom smislu i higijenske mjere. Zadaća im je spriječiti nastanak štete, bez obzira da li se radi o abiotskim ili biotskim uzročnicima, i održavanje šuma takvim kakve se najbolje odupiru štetnim utjecajima prirodnih sila. One za zaštitu šuma imaju najveći značaj i predstavljaju njen temelj. Svrha im je da se što više ojača otporna snaga drveća i sastojina prema biotskim i abiotskim štetnim utjecajima. Primarna zadaća je trajno održavanje zdravlja šumskog tla. Za otpornost sastojina bitno je da vrste koje ih čine rastu u ekološkom optimumu. Higijenskim mjerama mogu se otkloniti ili bar umanjiti štete koje šumi stalno nanose ekstremi i štetni utjecaj abiotskih činilaca. Najdjelotvornija mjera je uzgoj mješovitih raznovrsnih sastojina u sva tri vertikalna sloja. Šumskouzgojnim mjerama šuma može biti toliko jaka da se odupre svim oštećenjima. Mješovite šume imaju veću otpornu snagu i sposobnost da nadoknade štete i uspostave narušenu ravnotežu. Pravilno uzgojena mješovita sastojina jedna je od najvažnijih mjera šumske higijene u kojoj zaštita šuma ima svoj glavni oslonac. Me u higijenske biološke mjere ubraja se i zaštita životinja. Me u tim mjerama su i one kojima se sprječava i pojava šumskih požara. Higijenske mjere svojim trajnim održavanjem zdravlja sastojine omogućuju da ona bilo kako do e u bolesno stanje, te da se uzročnik štete uopće pojavi. Profilaktičke mjere imaju zadatak da uzročnik štete bude uništen ili onemogućen prije nego što šteta nastane. Uzročnik štete se uništava u početnoj fazi. One su u suštini represivne, ali se izvode pravovremeno i u manjem opsegu. Za suzbijanje štetnika važno je postaviti što točniju dijagnozu i što sigurniju prognozu. Dijagnoza je odre ivanje uzročnika bolesti ili štetnika, a prognozom se prosu uje tijek i svršetak napada istoga. Represivne mjere zaštite šuma. Primjenjuju se nakon pojave štetnika ili bolesti. Dijele se na eradikativne i kurativne. Eradikativne se sastoje u tome da se s nekog lokaliteta odstranjuje napadnuti dijelovi biljaka, napadnute biljke ili čitave biljke u cilju zaštite zdravih i da se štetni organizam ne proširi. Ponekad se u žarištu uništavaju sve biljke napadnute i nenapadnute sa osnovnim ciljem sprečavanja širenja štetnog organizma na šire područje. Kurativnim mjerama zaštićuju se napadnute biljke, tj. liječe. Npr. zaštita hrasta od pepelnice. U daljnjem tekstu prikazuju se najvažnije mjere zaštite šuma ( preventivne i represivne) sa osvrtom na integriranu zaštitu šuma i ravnotežu šumskih zajednica.

-3Administrativne mjere Obuhvaćaju niz zakonskih akata naše zemlje i drugih država, naročito članica Europske Unije. Nekim od tih akata regulirani su opći pristupi šumom, u što je uključena i zaštita šuma. Što se tiče izvorno zaštite bilja (šuma) za nas su veoma značajni oni akti kojima se precizno reguliraju zaštitne mjere, npr.: Zakon o šumama ( NN 140/05) Zakon o biljnom zdravstvu (NN75/05) Zakon o sredstvima za zaštitu bilja (NN70/05) Zakon o vatrogastvu (NN 106/99) s nizom podzakonskih akata Pravilnik o mjerama za sprečavanje unošenja i širenja organizama štetnih za biljke, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizma(NN74/06) Ovaj Pravilnik ima veliko značenje jer regulira uvoz, izvoz, provoz, evidenciju, praćenje zdravstvenog stanja i fitosanitetske mjere. Radove propisane ovim Pravilnikom provode fitosanitetske službe pripadajućih ministarstava u suradnji s drugim strukturama i pojedincima. U obzir dolaze još drugi brojni zakoni, pravilnici i različiti propisi. Šumsko-uzgojne mjere Šumsko-uzgojne mjere su temelj zaštite šuma. One predstavljaju skup svih radova u podizanju, održavanju i korištenju šuma što ukazuje na njihov preventivni karakter. Činjenica je da se ovim mjerama mogu spriječiti ili ublažiti mnogi problemi zaštite šuma. Moglo bi se reći da ovim mjerama pripadaju gotovo svi zahvati u šumi, pa ih je teško izlučiti pojedinačno. Donekle ih je moguće grupirati što se dalje prikazuje Način gospodarenja šumama i obnove šuma. Sa stanovišta zaštite šuma najpovoljnije je preborno gospodarenje i prirodna obnova šuma. Zato taj način treba provoditi gdje je goda to moguće. U nekim slučajevima neizbježno je podizanje šumskih kultura (topole, vrbe, četinjače, kulture na opožarenim površinama). Kulture su sa zaštitnog stanovišta osjetljive na brojne biotske i abiotske štetne čimbenike. Zato ih se održava s naročitom pažnjom. Gospodarenje s jednodobnim šumama zahtjeva drugačije shvaćanje zaštite od prethodnih. Izbor lokaliteta. Izbor lokaliteta dolazi u obzir pri podizanju šumskih kultura, osim u slučaju pošumljavanja opožarenih površina. Stanišni uvjeti trebaju odgovarati ekološkim zahtjevima biljne vrste kojom se pošumljava. Tu u obzir dolaze brojni zahtjevi (mrazište, voda, svjetlo, smjer, učestalost i jačina vjetra i dr.). Isto tako treba voditi računa o mogućnosti napada štetnih kukaca, gljiva, divljači i dr., jer su jednovrsne šume podložnije napadima nego raznovrsne, a to ponekad u velike ovisi o lokalitetu. Otporne vrste. Pri obnovi šuma treba nastojati da se koriste otporne vrste na gljive, kukce, mraz, požar, vjetar, posolicu i niz drugih. Treba podizati selekcijom dobivenu hetorogenu populaciju. Selekcija kvalitetnih formi stabala je značajan put za opstanak šume i postizanje zacrtanog cilja.

-4Trajanje ophodnje. Sa stanovišta zaštite šuma ophodnja ima značenje kao zaštitna mjera od pojave truleži i drugih pojava. Npr. kod duge ophodnje bukve masovno se pojavljuje neprava srž i trulež debla. Na primorskim borovima sa starošću se pojačava trulež stabala, pa zapravo uzročna gljiva odre uje trajanje ophodnje. Slično je i sa pojavom imele na starim jelama, pa se često po intenzitetu napada odre uje njena sječiva zrelost. Šumska higijena. Radi se o općoj i vrlo učinkovitoj uzgojnoj metodi borbe protiv gljiva i kukaca. Prisustvo bolesnih i oštećenih stabala u šumi predstavlja stalnu opasnost za masovnu pojavu bolesti i štetnika. Isto je i sa otpadnim materijalom. Šumska higijena je sveobuhvatna, a njome se osigurava ravnoteža postojanja štetnih i korisnih kukaca i gljiva. Mehaničke mjere. Borba protiv bolesti biljaka, kukaca ,korova i drugih mehaničkim metodama je najjednostavnija i u velikoj primjeni. Evo nekoliko primjera: -sječa zaraženih-napadnutih stabala ili pojedinih grana u svrhu uklanjanja žarišta Sječu treba obaviti čim se primijeti da su stabla ili grane napadnute. U šumarstvu je sječa zaraženih stabala preporučljiva kada je napadnuto cijelo stablo ili dijelovi krošnje, dok je u hortikulturi češća sječa zaraženih grana. -sakupljanje zaraženog i napadnutog lišća (rasadnici, hortikultura) -čišćenje trulih dijelova ili rak-rana(hortikultura) -kopanje jaraka oko stabala zaraženog truležnicama korijena (hortikultura) -čupanje zaraženih sadnica ili korova (rasadnici) -krčenje panjeva zaraženih truležnicama -uništavanje gubarovih legala - mehaničko uništavanje korova i dr. Fizikalne mjere. Dezinfekcija supstrata, uglavnom u staklenicima i plastenicima, pregrijanom vodenom parom u cilju uništavanja štetnih organizma u tlu. Biološke mjere. Pod ovim mjerama se podrazumijeva upotreba drugih organizama u borbi protiv patogena i štetnika što se može činiti preventivno i represivno, a predstavlja direktan način borbe. Ovdje se može koristiti i otporne biljne vrste što je tako er biološka mjera, a po karakteru je indirektna metoda. Postoji čitav niz bioloških mjera u zaštiti šuma različitih za gljive i kukce, a ponekad i povezanih, npr. a) antogonisti inhibiraju rast drugih organizma: jedna gljiva sprječava razvoj druge. To ima teorijsko i praktično značenje. b) kompetitori za hranu npr. ako uzročnik truleži kao saprofit naseli panj, uzročnik truleži kao parazit ga ne naseljava c) superparaziti su organizmi koji parazitiraju druge organizme, uzrokuju njihovo ugibanje i smanjenje populacije. U zaštiti šuma superparaziti imaju vrlo veliko značenje. Razlikujemo superparazitske odnose gljiva-gljiva, kukac-kukac i druge. U užem smislu ovdje spadaju parazitoidi kukaca, a odnos im je različit i ponekad vrlo složen. d) predatori obilježavaju organizme koji se hrane drugim organizmima. Postoje brojne grupe predatora od kralježnjaka do kukaca. Svakako je najbrojnija i najznačajnija skupina predatora me u kukcima (kukac jede kukca).

-5Kemijske mjere. Primjena kemijskih sredstva u zaštiti bilja polučuje brze i efikasne rezultate. Zbog rastućeg debalansa u prirodnim ekosustavima i opasnostima koje zbog toga prijete sve su veći zahtjevi za potiskivanjem kemijskih sredstava, a još veći za njihovom što manjom otrovnosti. Unatoč tomu njihova se primjena može držati pod kontrolom pogotovo u šumarstvu gdje im je primjena beznačajna u usporedbi s primjenom u poljoprivredi. Uvijek treba imati na umu da, unatoč maloj potrošnji u šumarstvu, nekontrolirano korištenje kemijskih sredstva u zaštiti šuma može uzrokovati vrlo složene i dugotrajne negativne posljedice koje je teško predvidjeti. Da bi se minimalizirala upotreba kemijskih sredstava moraju se poznavati njihova svojstva, način primjene, mehanizam djelovanja, trajnost i način njihove razgradnje kao i neželjeni efekti na čovjeka, životinje i okoliš. U šumarstvu se primjenjuju većinom četiri grupe kemijskih sredstava : - insekticidi za uništavanje štetnih kukaca - fungicidi za uništavanje patogenih gljiva (spriječavanje zaraze i liječenje biljaka) - herbicidi za uništavanje nepoželjnih biljaka, uglavnom korova - repelenti protiv sisavaca i drugih životinja. - Uz njih u obzir dolaze i druga sredstva za zaštitu biljaka kao i pomoćna (okvašivači i sl.) sredstva. Navedena sredstva se primjenjuju unošenjem u tlo (u rasadnicima) postavljanjem mamaca (za glodavce) ili primjenom izravno na biljke iz zrakoplova ili ručnim i motornim raspršivačima ili izravnim nanošenjem na biljke, odnosno postavljanjem u šumi (repelenti).

-6INTEGRIRANA ZAŠTITA ŠUMA Integrirana zaštita šuma predstavlja skup metoda i sredstva koji se mogu primijeniti u zaštiti biljaka. Ovo je vrlo općenita definicija. Zapravo integrirana zaštita predstavlja shvaćanje odnosa čovjeka prema šumi, razumijevanje složenosti šumskih sustava i me usobnih djelovanja svih činilaca gra e šumske zajednice uključujući i edafske i klimatske čimbenike. Zato integrirana zaštita podrazumijeva poznavanje složenosti šumskih ekosustava i zahtjeva konceptualni pristup ovom zadatku. Primjenjujući integrirane metode zaštite šuma uvijek treba imati na umu da se rješavanjem jednoga štetnog čimbenika može dovesti u pitanje poremećaj drugoga i dovesti do još veće štete. Zbog složenosti jako je teško dati jasnu definiciju što je integrirana zaštita šuma. Kendrick (1988) ističe da je to više strategija, nego akcija. Da bi istaknuo kompleksnost problema kojim se integrirana zaštita bavi on objašnjava što ona nije. On ističe da ona nije: - sinonim za biološku borbu - primjena nekemijskih metoda - jednostavna mjera za eliminaciju štete - običan recept ili formula za zaštitu biljne kulture - zamjena za temeljnu procjenu nastale pojave i izolirani program zaštite Iz ovog proizlazi da se pojam integrirane zaštite mora koristiti u širokom kontekstu koji sadrži strategiju zaštite ne prema jednom uzročniku bolesti ili štetniku, nego prema svim štetnim agensima neke biljne zajednice. Prema tome integrirana zaštita je značajna za zaštitare, specijaliste svih drugih grana šumarstva i prirodnih znanosti, državne uprave, zakonodavstvo i dr. U integriranu zaštitu uzimaju se u obzir, ekonomske, socijalne, ekološke i druge posljedice pojava šteta, naročito tok ulančavanja štetnih agensa. Ustvari radi se o ulančavanju mnogih aktivnosti, uključujući i biološke, u pokušaju da se eliminira uzročnik štete i sačuva stabilnost ekosustava. Dakle, riječ je o široko shvaćenom nastojanju da se na ekološkoj osnovi razvije sustav u koji su ugra ene sve mjere koje se trebaju sinhronizirano ili sukcesivno primjenjivati u kontinuitetu. Ovdje je u središtu pažnje čovjeka biljka, odnosno biljna zajednica. Treba imati na umu da čimbenici okoliša na biljke djeluju interakcijski, pa se integrirano tome treba postupiti. Integrirana zaštita teži ka minimaliziranju šteta, a ne potpunoj eliminaciji uzročnika. Ona uzima u obzir sve mjere koje doprinose stabilizaciji biljne zajednice. Ona podrazumijeva i jednostavnost primjene, praćenje i analizu svih promjena u šumi i multidisciplinirani timski rad. Mnoge mjere iz sustava integrirane zaštite su u organizaciji države, pravnom sustavu, privrednoj politici itd. Odgovornost za stabilan razvoj biljne zajednice je zajednička, ali je nivo odgovornosti različit.

-7RAVNOTEŽA ŠUMSKIH ZAJEDNICA U biljnim zajednicama ne postoji načelo suradnje i podjele rada. Unatoč tomu članovi šumske cenoze donekle povoljno me usobno djeluju (šteta od vjetra, suše svjetla, temperature i sl.). Djelovanje je učinkovitije što je različitiji sastav vrsta, jer u zajednici svaka vrsta ima svoju važnu ulogu. U odnosima me u članovima i razvojnim fazama biljne zajednice stalna je dinamika. Ona teži uspostavi ravnoteže, ali je nikad ne postiže trajno. Približavanje ravnoteži ovisi o zajedničkom učinku svih članova zajednice. Djelovanje čimbenika je me usobno povezano i izmjenično i zato me usobno uvjetovano. Djelatni sustav svih ekoloških činilaca neke biocenoze nazivamo ekosustav. On je najzamršeniji primjer izravnog djelovanja više čimbenika zajedno. Za svaku vrstu u biocenozi postoji normalna gustoća populacije. Unatoč manjim poremećajima biocenoza ispravcima nastoji sve članove uravnotežiti. Izuzetnim poremećajima i krivim gospodarenjem ravnoteža se poremeti, pa u šumskoj zajednici prevladavaju štetni članovi što može dovesti do katastrofalnih posljedica. U suštini je čitava zaštita šuma usmjerena na održavanje ravnoteže.

-8ŠTETE OD BIOTSKIH ČINBENIKA I MJERE ZAŠTITE Abiotski čimbenici šumi nanose štetu kada djeluju ekstremno. Šteta se povećava i dužinom trajanja štetnog utjecaja. Opasnosti od njih ne mogu se otkloniti, pa je gotovo jedini i najprihvatljiviji način zaštite da štetna djelovanja atmosferilija spriječimo prikladnim gospodarskim mjerama. Zato treba poduzeti sve preventivne mjere. Atmosferske sile na šume djeluju štetno: izravno (direktno) - mehanički (vjetar, snijeg) - biološki (mraz, vrućina)

neizravno (indirektno) - slabiji rast - fiziološko slabljenje

Klimatske činjenice ne možemo mijenjati. Zato se šumom treba gospodariti tako da njihovo djelovanje na šumu bude što manje štetno. Zadaća zaštite šuma je dovo enje šume u stanje koje će spriječiti ili do minimuma smanjiti štetne posljedice ekstremnih klimatskih prilika.

RUBNI POJASEVI (ZAŠTITNI PLAŠTEVI) Svojstvo svakog pojedinog stabla u šumi uvjetovano je stojbinskim prostorom. Prema štetnom utjecaju atmosferskih sila važan je stojbinski prostor, vrsta drveća i zdrastveno stanje sastojine. Na rubovima sastojina razviju se stabla koja imaju svojstva slobodno rastućih i onih izraslih u sastojini. Ta stabla čine rubni pojas ( plašt) koji šumu štiti od nepovoljnog utjecaja klimatskih čimbenika (sunce, vjetar, oluja). Rubni plaštevi su na prvom mjestu značajni za jednodobne sastojine. Zaštita šume od štetnog utjecaja klimatskih čimbenika veoma ovisi o dobrom razvoju njezinih zaštitnih plašteva. Vanjska strana zaštitnih plašteva snažno se razvija (jako žilište, gusta krošnja). Šumski plašt mora biti tako gust i čvrst da sunce, vjetar i oluja ne mogu punom snagom prodrijeti u unutrašnjost sastojine i tamo nanijeti štetu. Zato grane, grančice i lišće moraju biti što gušći i sezati do zemlje. Šumski zaštitni plašt izložen je mnogim štetama (vjetar, sunce, kukci, životinje itd.). Za izgradnju šumskih plašteva sposobno je ono drveće koje ima veliku reprodukcijsku snagu, koje je otporno prema oluji, koje ima gustu krošnju i guste donje grane, a žilište dobro razvijeno. Povoljne vrste su: jela, smreka, donekle bor i ariš, hrast, grab, bukva i jasen. Zaštitni pojas se najbolje razvija prirodnim putem. Zato je u svim slučajevima gdje se šuma otvori (sječa, izgradnja prometnica, prosjeka i sl.) nužno omogućiti razvoj guste prirodne vegetacije. Zaštitni plašt – rubni dio šume, treba čuvati od svih negativnih utjecaja.

-9ŠTETE I ZAŠTITA OD EKSTREMNIH TEMPERATURA Ekstremne visoke i niske temperature šumama nanose štete u malom i u velikom opsegu. Gospodarenje šumama treba voditi tako da djelotvorna zaštita od ekstremnih temperatura bude automatska. To je izričito važno za pomladak i mlade sastojine sve dok ne izi u iz osjetljive razvojne faze. Važno je znati da južne strane šume trebaju biti stalno zaštićene od prodiranja vrućih sunčanih zraka, a istočne i zapadne od jutarnjih i večernjih zraka. Pomladak treba biti na sjevernoj strani starih stabala, jer će ga ista štititi od ekstremnih temperatura, a istodobno će osigurati dovoljno svjetla i vlage za rast pomlatka. Veličina štete od ekstremno niskih i visokih temperatura ovisi o njihovom intenzitetu, godišnjem dobu i dužini trajanja. Niske temperature nanose štetu kada se pojave kao: - kasni proljetni mraz - rani jesenski mraz - zimski studeni . golomrazica . zimotrenost . promrzla srž Visoke temperature nanose štetu: a) izravno - opara - sušenje - upala kore b) neizravno - opća suša - mjestimična suša Od ekstremnih temperatura ponajprije stradavaju nježni biljni organi s velikim sadržajem vode ( cvijet, pup, list, izbojak ), a zatim drugi dijelovi biljaka.

Kasni proljetni mraz Mrazišta nastaju na mjestima gdje se sakuplja vlažan zrak, u visini 1 – 2m. Štete od mraza nastaju kada su biljke u vegetaciji. Često ponavljanje mraza znatno oštećuju biljke uzrokujući kržljav rast i njihovo ugibanje. Na izrazitim mrazištima nastaju čistine i plješine i na njima je vrlo teško pošumljivati. Vrijeme ugroženosti biljaka od proljetnog mraza je od početka vegetacije do polovice svibnja, rje e i nešto kasnije.

- 10 Veličina štete koju nanosi mraz ovisi o: - veličini površine na kojoj se pojavio - padu temperature - učestalosti pojavljivanja - vremenu nastupa - vrsti i razvojnoj fazi biljke i njenih organa Mjesta ugrožena od mraza su: - udubljeni položaji - korita s mirnim zrakom - mrazišta - progale - visoravni izloženi hladnim vjetrovima - mokra i hladna tla - nizine Trava i korov povisuju opasnost od mraza, jer otežavaju zagrijavanja tla, slabije je isparavanje, a brže snižavanje temperature. Brzi pad temperature nanosi više štete od polaganog. Isto tako brzim odmrzavanjem biljni dijelovi jače stradavaju. Stradavanja su jača što su temperature bile niže, a odmrzavanje brže. Nastanak oštećenja stanice U stanicama se smrzne voda i zbog povećanja volumena izi e u me ustanični prostor. Kada se smrznuta voda naglo zagrije, stanična stjenka ne do e na vrijeme u prvotno stanje, pa se voda iz stanice proširi u me ustanični prostor zbog čega dolazi do odumiranja stanice. Klorofilu je smrzavanjem vode onemogućeno kretanje, a isti se pod djelovanjem izvornih sunčevih zraka kemijski rastvori, list pocrni. Ako mraz nije bio jak, a zagrijavanje bilo polagano, stanice se oporave. Štete Kasni mraz uzrokuje štete: - gubitak prirasta(uski godovi) - smrzavanje pupa(nepravilan rast) - smrzavanje cvijeta(gubitak sjemena) - otežano prirodno i umjetno pošumljavanje - smrzavanje izbojaka ,vršnih - proklijale cijele krošnje(pup, list)biljke

- 11 Osjetljivost vrsta drveća na mraz Osjetljivije su listače od četinjača (ali se četinjače lakše oporavljaju), osjetljivije su vrste koje podnose zasjenu, vrste južnih područja i uzrasle na brdima i suhom tlu. Jako osjetljive: bukva, jasen, hrast, orah, pitomi kesten i bagrem Manje osjetljive: javor, lipa, smreka i ariš Otpornije: grab, brijest, joha, breza, trepetljika, topola ,vrba, bor Na veličinu šteta od mraza utječe i način gospodarenja šumama (čista sječa na velikim površinama, pomla ivanje na velikim površinama, pomla ivanje pod zaštitom krošanja na velikim površinamaprekratko pomladno razdoblje, oblik sječine-uska, široka. Obrana Opća zaštita se sastoji u prikladno odabranim i sistematski provedenim načinom gospodarenja. Pomla ivati pod zastorom krošanja starih stabala ili prostornoj zaštiti stare sastojine. Sa ugroženih tala ukloniti suvišnu travu ili ih prekopati (uklanja se izvor vlage).Ukloniti zapreke koje smetaju oticanju hladnog zraka s mrazišta. Rasadnici ne smiju biti u mrazištima. Gredice pokriti prikladnim pokrivalima. Biljke u jutro polijevati hladnom vodom da se brzo ne zagriju i naglo odmrznu. Gnojidbu biljaka provesti ispravno da bi odrvenile u jesen, tj. da u zimi ne u u neodrvenjelih izbojaka. Sprječavanje opće opasnosti od mraza Izabrati oblik i način sječe da podmladak bude zaštićen od mraza. Kada podmladak bude 1m visok osloboditi ga od zastora krošanja starih stabala. Onemogućiti stvaranje travnatoga pokrova što se postiže stalnim zasjenjivanjem tla drvećem koje podnosi zasjenu, tj. zadržavanjem podstojne etaže. U mladiku izbjeći pojavu manjih ili većih nepošumljenih površina. Ako nastanu popuniti ili prije uklanjanja starih stabala. Pronaći mrazišta i pomladiti prije uklanjanja starih stabala (pomladiti vrstama otpornim na mraz). Na izrazitim mrazištima: -za pošumljavanje izabrati vrste otporne na mraz -predsadnja zaštitne sastojine na mraz otpornim vrstama, kasnije se sade vrjednije vrste -saditi dobro razvijene biljke (s busenom) da bi što brže prerasle zonu mraza -sječu starih stabala provesti na takav način da podmladak bude trajno pokriven i zaštićen krošnjama starih stabala -sve radnje obaviti tako da se strujanjem odvodi vlagom zasićeni zrak -u rasadnicima provoditi niz mjera za sprječavanje nastanka mraza i njegovo što kraće trajanje. U jesen je štetan mraz koji nastupi prije završetka vegetacije. On oštećuje nedozrele (neodrvenjele) biljne organe. Naročito je štetan u rasadnicima na intenzivno gnojenim biljkama stradalim od golobrsta i sl. (tako er izbojci ne odrvene), na panjačama i stradalim od zračnih polutanata. Opće zaštitne mjere slične su kod i kad proljetnih mrazeva.

- 12 Srijež ili golomrazica Nastaje u veljači ili ožujku kada se za vedrih noći smrzne površinski sloj zemlje na dubini od nekoliko cm, a danju odmrzne. Glavni uvjet nastanka golomrazice je da se voda u tlu naglo kristalizira. Pojava srježi ovisi o količini sabrane vode oko biljke u gornjem sloju tla. Sva tla koja sadrže vodu lakše podliježu golomrazici od onih s manjim sadržajem vode. Pri smrzavanju podigne se gornji sloj tla, pa sobom uzdigne biljke čije je krojenje u donjem nesmrznutom dijelu tla. Kada se tlo otopi vraća se u prvobitan položaj, ali izdignuta biljka se ne vraća već ostaje uzdignuto. Ako se to više puta ponavlja biljka se posve izbaci iz zemlje (korijen joj je izbačen i nezaštićen). Od golomrazice su ugrožene mlade posa ene biljke, prirodni podmladak, biljke proklijale nakon sjetve, posa ene jedno i dvogodišnje biljke i biljke školovane u rasadnicima. Pogotovo stradaju biljke presa ene u jesen. Biljke dubokoga korijenja odvode vodu u dublje slojeve, pa su otpornije na golomrazicu. Biljke plitkoga korijenja zadržavaju vodu u površinskom dijelu tla čime je omogućeno njegovo smrzavanje i nastane golomrazica. Smrznuto tlo može oštetiti koru biljke ledom koji tu nastaje. Od golomrazice najviše mogu stradati smreka, breza, joha, bukva, grab. Manje stradaju jasen, javor, jela. Najmanje stradaju hrast, orah, bor i ariš. Obrana Biljke dubokoga korijenja odvode vodu u dublje slojeve, pa su otpornije na golomrazicu. Biljke plitkoga korijenja zadržavaju vodu u površinskom dijelu tla čime je omogućeno njegovo smrzavanje i nastup golomrazice. Smrznuto tlo može oštetiti koru biljke ledom koji tu nastaje. Obranu od golomrazice treba usmjeriti na odvodnju suvišnih količina vode. U rasadnicima provesti drenažu, a obradom podržavati mrvičastu strukturu tla. Biljke uzgajati na povišenim gredicama tako da se voda cijedi u bočne kanale. Jednogodišnje biljke plitka korijena u jesen pokriti steljom ili drugim odgovarajućim materijalom. Do početka rujna završiti obradu tla i plijevljenje. Korove sitnoga korijenja na vrijeme ukloniti, jer ono zadržava vodu. Korovi dubokog korijenja mogu ostati, jer dreniraju vodu u dublje slojeve. U šumi biljke držati pod zastorom krošanja starijih stabala. Na izrazitim mjestima za pojavu golomrazice saditi biljke duboka korijena i to po mogućnosti u proljeće. Sječu voditi tako da pomladna površina bude zaštićena od jutarnjeg sunca (od sjevera prema jugu ili zapada prema istoku).To je iz razloga što je pri polaganom zagrijavanju tla veća vjerojatnost da biljke do u u povoljan položaj.

-13 – VISOKE TEMPERATURE U smislu zaštite šuma radi se o visokim temperaturama štetnim za biljke. Biljke i njihovi organi najosjetljiviji su na početku rasta, kada se stvara nježno staničje. Izvorna šteta u živim stanicama nastaje kada temperatura prije e granicu od 54*C. Najosjetljivije su klice, mlado lišće, pupovi i cvjetovi. Izravno djelovanje visokih temperatura uzrokuje oparu i sušenje. Osjetljive su mlade biljke koje sječom starih stabala do u na slobodni prostor kao i presa ene biljke u šumama i rasadnicima. U šumi treba gospodariti tako –voditi sječu- da podmladak ne do e naglo pod utjecaj sunčevih zraka. Podmladak se osloba a postupno, sječu voditi od sjevera prema jugu, tako da je isti uvijek u sjeni starih stabala. Pod neposrednim djelovanjem visokih temperatura na vrstama tanke i glatke kore(bukva, grab, jasen, javor, a u mladosti jela i smreka)nastaje upala kore. To se doga a kada osjetljive vrste budu naglo izložene suncu, a upala nastaje na njihovim južnim stranama. Šteta se sastoji u tome što je upaljena kora pogodna za gljivične infekcije, a oštećena stabla su smanjene tehničke vrijednosti. Obrana se sastoji u tome da se naglim sječama osjetljiva stabla ne izlažu izravnim sunčevim zrakama. U rasadnicima se koriste sjenila. Neizravno djelovanje visokih temperatura dovodi do suše. Suša nastaje kada zbog visokih temperatura nastupa isušivanje tla, čemu istovremeno pridonosi i vjetar. Kada se zbog nepovoljnih temperatura isuši tlo na velikim površinama govorimo o općoj suši. Kada do isušivanja tla dolazi na malim površinama (guste krošnje ne propuštaju oborine, nema šumskog plašta)govorimo o mjestimičnoj suši. Suše nastaju za proljetnih i ljetnih mjeseci, ali mogu i zimi kada nema oborina, a pušu vjetrovi. To je tzv. zimska suša. Posljedice suše su: - zaostajanje u rastu - ranije otpadanje lišća i iglica - smanjen je prirast - suši se korijenje - pobolijevaju pojedini dijelovi biljke i ugibaju - biljci je smanjena obrambena snaga za napad gljiva i kukaca (naročito potkornjaka) Suši su osobito izložene mlade sastojine na plitkim tlima, pa podmladak, ponik, nezaštićene i nezasjenjene posa ene biljke na otvorenim površinama, pogotovo biljke plitka korijena, živi pokrov korova i trava lako se zapale, pa je povećava opasnost od požara. Što su biljke mla e i što je tlo pliće to je veća šteta od suše. Od visokih ljetnih temperatura osobito stradaju vjetru izloženi južni i zapadni obronci i grebeni. Najviše biljke stradaju od proljetnih suša, jer su tada njihovi organi u razvoju i najosjetljiviji. Glavni razlog stradavanja biljaka od suše je u nesrazmjeru primanja vode iz tla i njenog utroška transpiracijom (visoka temperatura, vjetar) od moguće opskrbe biljke vodom iz tla,

- 14 biljka nastoji uspostaviti ravnotežu. Zato mnoge vrste odbacuju zeleno lišće i iglice da bi na svoju štetu i spas uspostavile ravnotežu izme u primanja i gubitka vode. Kod dugotrajnih suša odbacivanje lišća može biti potpuno. Mjestimična suša nastaje u gustom sastojinskom sklopu kada krošnje p če kiši da do e do tla. U tom slučaju trpe mlade biljke ispod ili na rubu starih stabala. Prema tome suhoća tla uvelike ovisi o rasporedu stabala u sastojini. U jako progaljenim i golim sastojinama, unatoč opskrbi vodom, djelovanje sunca i vjetra može nanijeti veliku štetu. Na stanje vlage u tlu najpovoljnije djeluje zastor i zasjenjivanje krošnjama. Korisno je uzgajati mješovite sastojine rje eg sklopa od drveća koje do tla propušta mnogo i od onoga koje propušta malo oborina. Gospodariti šumama treba tako da štete od suše budu što manje. Osobito treba paziti na održavanju vlage u tlu. Gospodarenjem ,omogućiti maksimalni pristup kišnih voda, a istodobno njihovo isušivanje. Šumskim plaštevima onemogućiti slobodan ulaz u sastojinu suhim prizemnim vjetrovima, a podstojnim sastojinama zaštiti šumsko tlo od isušivanja. Kulture četinjača pravovremeno prorje ivati. Najprije treba zaštićivati mla e sastojine, jer su one najviše izložene ovoj opasnosti. Najveća opasnost od isušivanja prijeti biljkama posa enim prve godine. Korijenje takvih biljaka nije dovoljno razvijeno, pa su mu smanjene mogućnosti opskrbe vodom. U svezi s ovim važno je i vrijeme presadnje biljaka (jesen, proljeće ),vrste (duboki, plitki korijen) sa busenom, goli korijen, starost i tlo u koje se sadi. Otpornost vrsta biljaka na sušu: vrlo osjetljive :bukva, jasen, smreka jela dosta osjetljive: grab, javor, ariš manje osjetljive: breza, brijest, lipa, bor, duglazija najosjetljivije: hrast, bagrem, topola. Bez obzira na skalu osjetljivosti presudnu ulogu igra tlo na kojem biljke rastu. VJETAR I OLUJA Stalno treba razlikovati vjetar od oluje, jer su štete koje prouzrokuje različite. Stalni prizemni vjetar nanosi šumi nešto manju štetu od oluje, samo štete nisu tako očite kao one koje nanosi oluja. Obični stalni vjetar, brzine 11-17m/s sastojini nanosi trajne štete, a oluje sastojini nanose povremene i nenadane štete. Štete od stalnih prizemnih vjetrova pretežno su fiziološke, a manje mehaničke, dok olujni vjetrovi pričinjavaju mehaničke štete. Dakle štete i metode obrane od vjetra i oluje su različite, pa ih se prikazuje odvojeno. Prizemni vjetar Pri stanovitim okolnostima prizemni vjetar djeluje fiziološki štetno. Kada djeluje neprestano može nanijeti kronične štete: - izobličenje stabla - uzrokuje kržljavost - povećava transpiraciju - smanjuje prirast

- 15 - mehanička je šteta kada se odnosi na listinac - ubrzava isušivanje tla - razara mrvičastu strukturu tla - isključuje prirodno pomla ivanje - suši se lišće - venu cvjetovi - ugiba ponik i sadnice Prizemni vjetar je najštetniji za jednodobne visoke šume gdje su godišnje oborine ispod 800 mm.Struji li kroz sastojinu stalno vjetar isušuje se tlo dolazi do nesrazmjera izme u opskrbe tla vodom i gubitka transpiracijom. Prije poduzimanja zaštitnih mjera treba utvrditi smjer, brzinu, jakost i djelovanje vjetra može se sigurno otkloniti uzgojem za zaštitu podesnih sastojinskih oblika, tj. Prizemni se vjetar može onemogućiti u njegovoj štetnoj djelatnosti. Uzgojem treba onemogućiti ulaz i prodiranje štetnih isušenih vjetrova ispod krošanja stabala u sastojini. U vjetru izloženim sastojinama valja čuvati šumsku prostirku, jer ona štiti tlo od ishlapljivanja. U crnogoričnim šumama treba primiješati bjelogoricu, jer listopadne vrste propuštaju kroz krošnje više oborina do tla. Rubni gusti zaštitni plaštevi uveliko sprječavaju ulaz prizemnog vjetra u sastojinu. Preborna šuma je svojom strukturom zaštićena od prizemnih vjetrova. Oluja Kada brzina vjetra prije e 17 m/s nastaju jaki olujni vjetrovi, bure i orkani. Opasnost, veličina, štete i mogućnosti sprečavanja šteta koje uzrokuju oluje mnogo ovise o postanku, smjeru, brzini i strukturi olujnog i orkanskog vjetra. Kada nastane olujna vijavica zrak se giba velikom brzinom oko vodoravne osi i dalje pomiče u vodoravnom smjeru. Gotovo svuda, pretežno zimi ,pušu jaki sjeverni vjetrovi koji se mogu razviti u jake olujne snježne vijavice. Olujni vjetrovi djeluju svaki na svoj način i sa različitim štetnim posljedicama. Zapadne se oluje gibaju u velikom brzinom, nanose vlažan zrak. One redovno nose jake kiše, pa na raskvašenom tlu uzrokuju brojne vjetroizvale. One su vrlo česte. Istočne oluje nisu česte. One nose teški, hladni, suhi zrak koji mjestimično poprima veliku brzinu i nanosi veliku štetu istočnim i zapadnim stranama brdskih kosa preko kojih prelazi. Istočne oluje djeluju obično zimi, kada je tlo smrznuto, ili ljeti, kada je tlo suho (i same isušuju tlo), većinom uzrokuju brojne vjetroizvale. Bura nosi hladne mase suhog zraka, djeluju na mahove, veoma oštećuju vegetaciju i šumu. Tako er uzrokuje posolicu koja šteti vegetaciji čitavog obalnog područja i otoka. Naročito je u slučajevima nastanka šumskih požara (prenosi vatru, otežava gašenje). Isušuje cvjetove. Jugo nosi vrući zrak koji isušuje lišće i cvjetove. Obično se pojavljuje u jesen i zimi, često nosi obilnu kišu. U brdskim predjelima kada nosi kišu raskvasi tlo i izvaljuje mnoga stabla plitka i trula korijena. U tom slučaju može nanijeti veću štetu od bure. Košava ponajviše puše zimi i u proljeće, a značajna je za sjeveroistočni dio Hrvatske (Vukovar, Osijek, Baranja ). To je hladni i suh vjetar kao bura, pa mu štetnost može biti slična. Otpor šumskog drveća prema snazi olujnog vjetra ovisi o vrsti drveća, stojbinskom prostoru, starosti i zdravlju stabla. Otpor pojedinog stabla je tako er različit, te ovisi o razvoju korijena, izgradnji i obliku debla i krošnje, tehničkim svojstvima drveta, stanju krošnje(s listom ili bez lista), da li su grane

-

16 –

opterećene snijegom, ledom i sl. Za otpornost prema olujnim vjetrovima odlučna je stojbina i stojbinski prostor. U sastojini otpor vjetra daje čitava sastojina. To znači da svaki veći skup stabala čini jedinstven otporni sustav koji štetnom djelovanju olujnih vjetrova pruža jak otpor i onemogućuje izvaljivanje i prelamanje pojedinih stabala. Svaki nestanak stabla ili stabla u sastojini narušava otpornost prema olujnim vjetrovima. To ukazuje na činjenicu s kojim se oprezom obavljaju potrebni zahvati u šumi. U sastojini podjednako prorije enoj na cijeloj površini opasnost od olujnih vjetrova se znatno poveća, jer je tu sastojinski zaštitni sustav potpuno razbijen. Opasnost se povećava i s povišenom jednodobnih sastojina. U raznodobnim sastojinama neravna površina krošanja razbija snagu olujnih vjetrova. Sa starošću stabala su neotpornija prema snazi vjetra. Isto je i s bolesnim stablima. Štete Oluje šumi nanose raznovrsne štete. Veličina šteta vrlo je različita i ovisi o mnogim činiocima. Oluje izvaljuje stabla (pogotovo plitka korijena i kada je tlo namočeno). Kada su tla suha i smrznuta prelamaju ih ili savijanjem trajno oštete. Obično na velikoj površini strada velik broj stabala. Ogroman je problem izrade sortimenata iz povaljanih i prelomljenih stabala. To se smatra najopasnijim radom u šumi. Cijena izrade je visoka. Oštećeno drvo je niže cijene. Ostaci su baza za masovan razvoj kukaca i gljiva, povećana je opasnost od požara. Općenito je poremećeno gospodarenje šumom. Zaštitne mjere Šuma se raznim mjerama može zaštiti od jakih, oštrih olujnih vjetrova i umjerenih bura. Od jakih bura uspjeh je nesiguran. Protiv žestokih bura i orkana nema zaštitnih sredstava. Od slabijih oluja možemo se dobro braniti dobrim šumsko-uzgojnim mjerama. Zaštita šuma od jakih oluja ograničena je na smanjivanje njihovih štetnih posljedica. Šumu treba štiti od snažnog prodornog vjetra u njenu unutrašnjost(rubni plašt i krošnje stabala).Unutrašnjost sastojine bit će najbolje zaštićena uzgojem mješovitih raznodobnih sastojina u kojima će biti stabla u rje em sklopu i cjelovitim skupinama. Otpor sastojina prema olujnim vjetrovima bit će veći uzgoji li se u smjesi pojedinačno ili skupno vrste drveća koje su manje otporne s jače otpornim vrstama. S obzirom na tehnička svojstva drveta krošnje listača imaju prednost pred četinjačama. U nizinama je od listača najotporniji hrast, a najneotpornija bukva, a od četinjača najotporniji je ariš, pa bor i jela, a najneotpornija smreka. U brdima je najotporniji javor, pa jasen i bukva, a od četinjača ariš i jela, dok je smreka najneotpornija. Više raznodobnih sastojina na velikim kompleksima uzgojne u pravilnom starosnom rasporedom štite jednu drugu od jakih vjetrova. O načinu sječe i obliku sječine umnogome ovisi razvoj stabala buduće sastojine i njezina otpornost prema olujnim vjetrovima. Jednodobne gusto sklopljene sastojine vrlo su nesamostalne. Njihova zaštita ovisi o načinu sječe i rubnim plaštevima. U jednodobnim sastojinama veoma je značajno vo enje oplodnih sječa. U to vrijeme sastojina je u veoma labilnom stanju, osobito ako se gospodari putem jednolične oplodne sječe na velikim površinama. U normalno gospodarnoj prebornoj šumi opasnost je manja. Sastojine nejednolična obrasta olujnim vjetrovima pružaju veći otpor od onih jednoličnog obrasta.

- 17 -

SNIJEG Snijeg je za šumsko drveće štetan kada padne u velikim krpama i u velikoj količini, te zaostane u krošnjama drveća, pa ih prekomjerno optereti. Štete se povećavaju u pregustim sastojinama u kojima su stabla tanka i visoka, pa kao takva neotporna na snježni pritisak. Šteta je još veća ako se napadnuti snijeg smrzne i služi kao podloga za novi. Pod snježnim pritiskom prelamaju se grane i vrhovi stabala, a stabla se savijaju i prelamaju. Štete mogu nastati na pojedinačnim stablima ali i na cijeloj, pogotovo mla oj sastojini. Naročito su velike štete ako su stabla pod listom. Snjegolomi nastaju kada se pod pritiskom snijega prelamaju grane, vrhovi stabala i čitava stabla. To se najčešće doga a starijim krhkim stablima, na suhom smrznutom tlu, pogotovo ako je u to vrijeme smrznuto drvo. Snjegoizvale nastaju na rahlom i razmočenom tlu. Najčešće se izvaljuju stabla plitka korijena i to pojedinačno, grupno i na većim površinama. Štete od snijega i njihov opseg ovise o uvjetima koji odlučuju o zadržavanju snijega na krošnjama. One su ovisne o svojstvima snijega, vremenskim prilikama i podlozi koja snijeg zadržava. Opasnost se povećava kada se snijeg na krošnjama smrzne, pa na njega padne novi. Za listače je opasnost u proljeće ako prolistaju pa na njih padne snijeg ili u jesen prije odbacivanja lišća. Za četinjače je opasna cijela snježna sezona. S gustoćom sastojine raste opasnost jer guste krošnje zadržavaju velike količine snijega. Naročito velike količine snijega zadrže mlade guste sastojine. Na nagnutim terenima, zbog Jednostranog opterećenja štete su veće. Opasnost raste i sa trajanjem opterećenja, te načinom opterećenja. Na simetričnim krošnjama opterećenje je jednolično, pa su i štete manje. Najveća opasnost prijeti mladom drveću izme u 15 i 50 godina starosti. U starijoj dobi šteta se ograničava na pojedina stabla. U opasnosti su vrste brzog rasta i gusta sklopa. Osobito su ugrožene jednodobne sastojine uzrasle na dobrom bonitetu. Štete Neposredne štete od snijega su: - gubitak drvne mase - progaljivanje mladih sastojina - smanjenje tehničkih vrijednosti - kržljavost, izobličavanje, rašljavost - smanjenje prirasta - nastanak labilnog stanja progaljene sastojine - deformacija žilišta Posredne štete su: - prenamnoženje kukaca - porast korova - pojačano štetno djelovanje ekstremnih temperatura, vjetra i oluja - poremećaj gospodarenja

-18 Obrana Opasnosti se izravno ne mogu otkloniti ali se ispravnim gospodarenjem mogu spriječiti. Treba izvršiti pravilan izbor i pogodnu raspodjelu vrsta drveća stvarajući mješovite sastojine kojima će obrast biti pogodan za razvoj svakog pojedinog stabla. Stabla trebaju razviti čvrste krošnje. Uzgojiti mješovite sastojine otpornih i neotpornih vrsta u rje em sklopu. Treba podržavati raznodobne, mješovite sastojine sa podstojnom etažom sposobnom da brzo obnovi šumu od posljedica snijega.

- 19 KOROVI Korov je većinom sastavni dio šumske biocenoze. Flora šumskog tla je odraz ukupnog djelovanja svih stojbinskih činilaca. Ona kao cjelina šumi donosi mnoge koristi. Npr. veže pijesak, zaštićuje podmladak od sunca, vjetra i mraza, daje hranu za divljač, jestive plodove, ljekovite materije, pruža stan životinjama itd. Prema djelovanju prizemne flore na šumu i njene članove možemo razvrstati na korisne, nevažne i štetne. Štetne se biljke nazivaju korovom. Korovi su šumske biljke koje smetaju rastu podmlatka šumskog drveća i razvoju šumskih kultura. Nevažne biljke u odre enim okolnostima tako er mogu poprimiti značajke korova ako se razviju u gustom sklopu i u nepovoljno vrijeme. Velika većina prizemne flore pripada korovima. Korovima tako er pripada i nisko grmlje i povijuše i paprat. Rastu i širenju korova pogoduju svijetla mjesta, velike progale i čiste sječine. Njegovom razvoju pogoduje toplo i vlažno vrijeme. Naziv korov vezan je uz pojam njegove štetnosti, latinski „herba inutilis“. Naša riječ korov je ma arskog porijekla, od riječi „koro“koja je nastala od njemačke složenice “Unkrant“. Pokušaji definicije korova vezani su za njegovu štetnu ulogu. U svakom slučaju korovske biljke u odre enom vremenu smetaju razvoju poželjnih biljaka. U drugoj situaciji i vremenu ista korovska biljka može biti za poželjnu (uzgajanu) biljku korisna. To upućuje na činjenicu da se jedna te ista biljka ne treba smatrati korovskom, već samo u odre enim vremenskim situacijama. Zato korovske biljke treba promatrati kompleksno i imati u vidu pored šteta i koristi od njih. Korove je stvorio čovjek sa prvim krčenjima šuma i prvom obradom zemljišta prije više hiljada godina i od tada su stalni pratioci čovjeka. Karakteristike korova Korovi se javljaju uglavnom kao pratioci pojedinih kultura. Neki dolaze u svim kulturama. Neki dolaze u svim kulturama, a neki su specifični za pojedine kulture, odnosno šumske zajednice. Neki su kozmopoliti i kao takvi rastu posvuda, a neki su vezani za uže područje. Najvažnija im je karakteristika veoma izražena sposobnost adaptacije (postaju jednogodišnji, cvatnja prije košnje, cvatnja prije listanja šume, prilagodba paši i gaženju, skraćuju životni ciklus za 1-2 mjeseca). Druga je značajka korova veća otpornost prema nepovoljnim životnim uvjetima (suša, vlaga, hladnoća, vjetar i dr.),u odnosu na kulturne biljke. Otpornije su i prema bolestima i štetnicima, a stvaranjem zaštitnih organa(trnje, oštre dlake i dr.)prema prirodnim neprijateljima. Značajka korova je i periodičnost klijanja. Neki kliju odmah po zrenju, drugi nakon perioda mirovanja, a neki nakon više godina mirovanja i to često u vremenskim razmacima. Veoma je značajno da se korovi odlikuju velikom moći reprodukcije, što im omogućava veliku životnu sposobnost unatoč stalnoj borbi protiv njih. Gore navedeno uglavnom se odnosi na zeljaste korove, jer je s grmovima nešto drugačije.

- 20 Razmnožavanje Korovi koji se razmnožavaju iz sjemena mogu se veoma brzo razviti i donijeti sjeme u kratko vrijeme. Neke od brzo rastućih vrsta imaju veliki broj sjemenki(u 1kg i po nekoliko milijuna sjemenki). Korovske vrste donose sjeme svake godine. Kod šumskih vrsta postoje i duži vremenski razmaci izme u godina uroda. Značajno je i to da jedna korovska biljka može proizvesti i do milijun sjemenki. Računa se da na slabo zakorovljenoj površini treba računati sa do 30 000 sjemenki po 1m2,a na jako zakorovljenoj i deset puta više, odnosno po 1ha do tri milijarde sjemenki. Ogromni broj sjemena u zemljištu je veliki problem kod suzbijanja korova. Glavni razlog tomu je puštanje da se korov osjemeni, a sjeme prenosi posvuda. Sprječavanjem osjemenjivanja mogu se iskorijeniti mnoge korisne vrste. Za korovske sjeme je značajno da podnosi niske temperature, ima visoku klijavost (i do 95%), klijavost zadržava mnogo godina (80 i više godina),a prolaskom kroz probavni trakt životinja mnoge korovske vrste zadržavaju klijavost. Vegetativno se korovi razmnožavaju preko organa (rizomi, lukovice, krtole, pupovi, na korijenu) i nadzemnih organa(izdanci, stabla, listovi). Primjer širenja korova preko korijena je pirika (Agropyron repens). Ona po 1ha može razviti 4 950 km podzemnih organa, 26 000 rizomih pupoljaka po 1m2. Težina ovog korijenja po 1ha može iznositi i do 20 000 kg. Važno je znati da se neke vrste mogu regenerirati iz veoma malih djelića i da su podzemni Vegetativni organi često otporni prema nepovoljnim uvjetima (nekoliko dana na suncu zadrže životnu sposobnost). Njihovo je suzbijanje teže nego sjemenskih. Širenje korova Korovi su rasprostranjeni zahvaljujući velikim dijelom načinima svog širenja. Da bi se što uspješnije suzbijali treba poznavati barem glavne načine njihova širenja. Vlastitim mogućnostima (autohorija) mogu se šire se pomoću ure aja na za izbacivanje sjemenki (kukolj, grahorica, lanilist). Na druge načine (alohorija) mogu se širiti: - vjetrom(na sjemenu su ure aji za letenje-maslačak-zskorovljenje nije moguće spriječiti) - vodom(slijevanjem kiše na položaje, kanalima i sl.,poplavama-atmosfera, zakoravljanje se tako er sprječava) - životinjama(kroz probavni trakt, bodljama se pričvrste za tijelo, zaliha hrane-urovi“) - čovjekom (nesvjesno i nepažnjom, transportom sjemena i biljaka, oranjem-vegatativno širenje, odjećom, autom) .

- 21 Štete Korovi rastu brže i mladim biljkama oduzimaju životni prostor i guše ih, pogotovo biljke Svjetla(bor, hrast).Troše veliku količinu vlage hranjiva. Prostrano su i hranidbeno konkurenti uzgojnim biljkama. Transpiracijom isušuju zemljišta i zasjenjuju ga. Time snižavaju temperaturu tla i povećavaju mogućnost pojave mraza. Za mokra vremena sprječavaju isušivanje tla, pa sprječavaju dizanje korijena, a zimi omoguće stvaranje golomrazice. Smanjuju postotak primanja, prirast i kvalitetu sadnica. Poslije jakih kiša pritišću podmladak uzrokujući lom deformacije. Štetno utječu na pomla ivanje. Gustim pokrovom sprječavaju prodiranje sjemena do zemlje. Suhi korovi pogoduju nastanku prizemnog požara. Mogu biti sklonište sitnim glodavcima. Često su žarišta za biljne bolesti i štetne kukce. Neke vrste zakiseljavaju tlo. Neke vrste svojim izlučevinama inhibitorno djeluju na razvoj korijena sustava. Korijen sadnice mogu toliko splesti da mogu nastati mehanička oštećenja. Plijevljenjem se mogu iščupati i klijanci, a na odraslijim sadnicama dolazi do ozljeda. U velikoj mjeri povećavaju troškove pošumljavanja (cijena uništavanja korova kod pripreme tla za pošumljavanja) i zaštite (uništenje korova prije tretiranja hrastovih biljaka protiv pepelnice). Uzročnici su alergije i trovanja ljudi. Narušavaju estetski izgled okoliša. Smetaju pri rodovima u šumi (grmoliki korovi). Visoki snijeg pritisne korovske biljke, a one pritisnu mlade biljke i takve u proljeće ne mogu potjerati. Šteta ovisi o brzini širenja korovskih biljaka, gustoći, starosti i sklopu sastojine, vremenskim prilikama i vrsti korova. Najviše su ugrožene tek nekoliko godina stare kulture. Razvoju korova najbolje pogoduje toplo i vlažno vrijeme. Šteta ne ovisi toliko o vrsti koliko o broju jedinki, tj. gustoći.

Koristi od korova Mnogobrojne su koristi od korovskih biljaka: - zaštićuju podmladak i biljke u rasadniku od sunca, vjetra i mraza - služe kao hrana životinjama (ispaša, plodovi) - neki su ljekoviti - neki služe kao začinske biljke - plodovi nekih su jestivi, kao i same biljke - neki služe u dekorativne svrhe - u suhom stanju neki služe kao prostirka za stoku - korovi duboka korijena kao drenaža odvode vodu i sprječavaju nastanak golomrazice

- 22 - služe kao sklonište životinjama - mjesta su za gnijež enje pticama - pružaju niz drugih koristi

Podjela korova Korovi se mogu podijeliti i grupirati na više načina i po različitim kriterijima. To je značajno sa stanovišta suzbijanja. Tako razlikujemo: - korove nastale iz sjemena i vegetativnim putem - jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje - one koji niču u proljeće, ljeto i u jesen - uskolisne (jednosupnice) - širokolisne (dvosupnice) - papratnjače Kod dvosupnica postoje zeljaste i drvenaste vrste. Jednogodišnji korovi se razmnožavaju gotovo isključivo iz sjemena, razvijaju se tijekom vegetacije i daju sjeme u istoj godi Dvogodišnji se razvijaju u prvoj godini, sjemenje daju u drugoj. Višegodišnji se razvijaju sjemenom i vegetativno, a mogu i na oba načina. U tlu staju više godina i svake godine cvatu i osjemene se. Pri mehaničkoj obradi tla iz posječenih dijelova niču nove biljke. Ti se korovi najteže suzbijaju. Otporni su prema suši, pa se dobro razvijaju u suhim uvjetima. Sa šumarskog stanovišta praktična je podjela na: 1. korove šumskih rasadnika 2. korove šuma, šumskih sječina i kultura. Poznavanje korova je potrebno zato što je za pojedine vrste potrebno primijeniti različite mjere suzbijanja. Sa stanovišta suzbijanja u rasadnicima rastu: - jednogodišnji (lakše se suzbijaju) i - višegodišnji korovi (teže se suzbijaju) Sa istoga stanovišta šumski korovi se dijele na: - zeljaste i - drvenaste. Najčešći korovi u rasadnicima pripadaju rodovima: Agropyron,Cynodon, Digitavia, Echinochloa, Poa, Setaria, Amaranthus, Cvisium, Erigeron, Galinsoga, Gphalium, Senecio, Sonchus, Taraxacum,Capsella, Raphanus, Rorippa,Sinapis, Cerastium, Sagina, Scteranthus, Sperqula, Stellria, Chenapodium, Convolvulus, Galeopsis, Lamium, Mentha, Stachys, Plantago, Polygonum, Rumex, Ranunculus, Ptentilla, Linaria, Veronica, Urtica, Ambrosia i dr. Značajne šumske vrste korova pripadaju rodovima: Agrostis, Calamagrostis, Holcus,Deschampsia, Festuca, Molinia, Carex, Juncus, Eupatorium, Solidago, Euphorbia, Stachys, Corylus, Amorpha, Crataegus, Prunus, Rosa, Rubus i dr.

- 23 Suzbijanje korova Suzbijanje korova jedan je od najskupljih poslova u biljnoj proizvodnji. Postiji više načina i njihovih kombinacija suzbijanja korova što omogućuje svo enje štete u odgovarajuće okvire. Dapače, u rasadnicima je nemoguće proizvodnja biljaka bez suzbijanja korova. To je ujedno najteži rad i najskuplji dio proizvodnje šumskih sadnica. U rasadnicima ovisi o niz činjenica da li će biljke napasti šteti kukci, gljive ili drugi biotski čimbenici. S druge strane sigurno je da su biljke od korova u rasadnicima ugrožene tijekom cijelog procesa njihovog uzgoja. Zato su korovi glavni problem proizvodnje biljaka u rasadnicima zbog čega ih treba permanentno uništavati. U šumama se korovi uništavaju prema potrebi. Mjere suzbijanja korova mogu se svrstati u četiri grupe koje prikazujemo samo načelno. Preventivne mjere. Na odre enoj površini treba spriječiti pojavu korova. Šumsko-uzgojnim mjerama u sastojini treba podržavati količinu (intenzitet) svjetla koliko je potrebno za rast podmlatka. Višak svjetla omogućava pojačan rast korova. Reguliranje svjetla postiže se zasjenjivanjem zemljišta krošnjama starih stabala, pošumljavanjem progala, čistina sl. Na vrijeme, prije nego se razvio korov, sadnjom biljaka koje potiskuju korov, mijenjanjem ekoloških uvjeta korovskim biljkama i dr. U rasadniku koristiti zreo stajnjak (u nezrelom se nalazi klijavo sjeme korovskih biljaka), malčiranjem i sl. Mehaničke mjere. Korovi se mehanički uništavaju obradom zemljišta, kosidbom, sasijecanjem, plijevljenjem, vrućom parom i vatrom. Obrada zemljišta je važna i vrlo korisna mjera kojom se tlo priprema za sjetvu. Glavni način je oranje zemljišta najbolje duboko u jesen. Na taj način je oranje zemljišta zima razori mnoge uvijete za pojavom korova u proljeće. Frezanjem i kultiviranjem se dobro uništavaju jednogodišnji korovi. Mana ove mjere je što noževi usitne višegodišnje korove, pa se iz dijelova vegetativno isto lako razmnože u još većem mnoštvu. Ovim se načinu dobro uništavaju mladi korovi. Kopanjem i okopavanjem učinkovito se uništavaju trajne korovske biljke s podzemnim organima. Okopavanjem se ustvari uništavaju svi korovi. Najčešće se na ovaj način korovi u rasadnicima izme u biljaka u redovima gdje se ne mogu uništiti strojno ili na drugi način (kemijski). Kosidbom se uništavaju iznikli korovi, a dobro ju je provoditi prije osjemenjivanja. Kosidbom se sasijecaju biljke, dolazi do njihova iscrpljivanja i konačno ugibanje. Mehaničkim sasijecanjem korova u kulturama i sječinama uništavaju se bujadi, širokolisni korovi, grmovi i izbojci. Obavlja se kosom, srpom, kosirom, sjekirom, pilom, škarama. Plijevljenjem se obavlja u rasadnicima od časa nicanja biljaka, pa u daljnjem razvoju. To je mukotrpan i naporan posao, a u nekim slučajevima jedini način uništenja korova. Korove je moguće uništavanje i plamenom, tj. kontroliranim požarom. Sterilizacijom zemljišta za sjetvu ili pregrijanom parom ujedno se u istom uništavaju kukci, gljive i korovi. Metoda se primjenjuje u staklenicima i plastenicima. Ukoliko na odre enoj površini dugo leži voda stradaju korovi zbog nedostatka zraka.

- 24 Biološko suzbijanje korova. Svaki organizam koji korove ometa u razvoju ili razmnožavaju može služiti kao biološko sredstvo suzbijanja. U tome veliku ulogu imaju gljive i kukci, ovisno o intenzitetu napada. Važno je da parazitski organizmi ne napada poželjne biljke. U nas se posebno ne oslanjamo na ovaj način suzbijanja korova. Korove u biološkom smislu uništava i domaća stoka za vrijeme ispaše isto kao i divljač. Kemijske mjere suzbijanja korova. Kemijska sredstva kojima se suzbijaju korovi nazivaju se herbicidi(lat.“herba“-trava i „cedere“-ubiti, uništiti). Herbicidi mogu djelovati na korovske iuzgajane biljke.Za njihovu primjenu nužno je poznavati sastav, biologiju i ekologiju korisnih i uzgojnih biljaka, zemljište, klimatske uvjete, mehanizam djelovanja i čitav niz drugih karakteristika, u protivnom štete na biljkama ,okoliša, čovjeka(otrovnost) i životinjama mogu biti s nesagledivim posljedicama. Herbicidi su nezaobilazni u biljnoj proizvodnji, pa tako i u sastojinama i u rasadnicima. Postoji velik broj herbicida ali se samo manji dio uptrebljava u šumarstvu (u rasadnicima i šumama). Podijeliti se mogu na razne načine, a u osnovi postoje tri veće grupe herbicida. To su herbicida: na osnovi mehanizma djelovanja. U biljke dospjevaju putem lista ili korijena. Na mjestu molekularnog djelovanja sposobni su zaustaviti ili usporiti životno presudne funkcije biljaka zbog čega dolazi do njihova ugibanja. Podijeljeni su u 12 skupina. na osnovi kemijske pripadnosti. Na toj osnovi postoji 28 skupina herbicida. Podjela je bazirana na gra i, strukturi i zajedničkim svojstvima bez obzira na njihov mehanizam djelovanja, vrijeme i način primjene. po vremenu i načinu primjene. Dijele se na totalne i selektivne. Totalni suzbijaju svaku tretiranu biljku bez obzira o kojoj se vrsti radi. Primjenjuju se prije sjetve ili sadnje, na putovima, kanalima i drugdje. Selektivni herbicidi imaju zadatak da suzbiju nepoželjne vrste, a da se pri tom znatnije ne oštete kulturne biljke. Selektivnost se može zasnivati i na različitom vremenu i različitom načinu primjene (prije sjetve, nakon sjetve, a prije nicanja i nakon nicanja). Prema načinu djelovanja govori se o: - kontaktnim, izazivaju oštećenja onog dijela biljke na koji dospiju - translokacijskim ili sistemičnim, ulaze u cijelu biljku i uništavaju je i - zemljišnim unose se u tlo, a u biljku dospijevaju preko korijena i uništavaju je. Važno je znati da pojedini herbicidi mogu biti ujedno sistemični i zemljišni. Za uništavanje drvenastih biljaka primjenjuju se herbicidi koji se zovu arboricidi. U šumarstvu je najčešća primjena slijedećih herbicida: glifosat, porshvat, pikloran i sulfisat. Glifosat. Spada u grupu aminofosfonata. To je translokacijski, neselektivni herbicid. Selektivan je samo ako ne do e na zelene dijelove biljke. Pripravci na osnovi glifosata ne smiju se koristiti u jezerima, stajaćim vodama i kanalima za navodnjavanje. Glifosati se mogu primjenjivati prije pripreme tla za sjetvu. U šumarstvu se koriste u šumskim rasadnicima, šumskim nasadima, u mladim nasadima, u mladim nasadima četinjača, nakon sječe šuma, za suzbijanje izdanaka i izbojaka, kod uzgoja sadnica četinjača u rasadnicima, pa čak i za aviotretiranje šuma nakon rasta četinjača. Postoji veći broj pripravaka na osnovi glifosata i oni se od svih herbicida u šumarstvu najčešće primjenjuju, a

- 25 posebno CIDOKOR . Svi glifosati spadaju u neznatno otrovna sredstva, a neki su i van skupina otrovnosti. Obrada tla i sjetve mogu se obaviti 5 dana nakon pripreme. Za tretiranje manjih površina (okućnice, staze, jarci, ograde i sl.) rad se može obaviti le nim prskalicama. Za suzbijanje jednogodišnjih korova rabi se koncentracija 1%, a za višegodišnje korove 2%. Za suzbijanje višegodišnjih korova potrebno je utrošiti 4-10 l/ha. Kod pripreme površina za pošumljavanje utrošak vode je 75 l/ha, a herbicida 7-8 litara. U šumskim rasadnicima tretiranje u vegetaciji obavezno se koriste štitnici, a doza je 4.5 l/ha. U ovom slučaju treba koristiti ure aj niskog pritiska. Kada prestane vegetacija (listopad) u rasadniku se po cijeloj površini mogu tretirati sadnice smreke i bora (vremenska selektivnost) jer je u isto vrijeme rast korova sposobnih za usvajanje herbicida. U mladim nasadima četinjača tijekom vegetacije mogu se tretirati drvenasti korovi u koncentraciji 2% ali uz upotrebu štitnika. Početkom jeseni kada su sadnice četinjača u fazi završnog rasta mlada se sastojina može tretirati po cijeloj površini u koncentraciji 1%. Odmah nakon sječe stabala mogu se tretirati panjevi da se spriječi pojava izdanaka i izbojaka 15 % otopinom. Poslije čiste sječe šuma u pripremi površina za sadnju tretiraju se izbojci i izdanci U vegetaciji u periodu intenzivnog rasta u koncentraciji 1% , a panjevi svjže posječenih stabala (kolovoz-rujan) i 2%. Količina pripravaka ovisi o stupnju zakorovljenosti i vrsti korova. Oko biljaka zaštićenih polietilenskim štitnicima može se trtirati tijekom vegetacije. Uvijek treba imati na umu da nakon tretiranja treba potrajati vrijeme potrebno da biljka u sebe primi herbicid a to je 6 SATI BEZ KIŠE Osnovni podaci o navedenim herbicidima CIDOKOR SL 48.0 MONSANTO GLIFOSAT ID50 4320 SL = vodotopivi koncentrat SULFOSAT tako er je herbicid iz grupe aminofosfata. U šumarstvu se koristi pripravak TOUCH-DOWN 4LC,SL ,48%, Syngenta. LD50 748 , 0-III To je translokacijski neselektivni herbicid za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih zeljastih i drvenastih korova. Ima vrlo široku primjenu ,a dozacija ovisi o vrsti korova, mjestu primjene i količini vode po ha. U šumarstvu se koristi slično kao i Cidokor u rasadnicima i mladim kulturama. Tretirane površine ne smiju se obra ivati 2 tjedna (jednogodišnji korovi),odnosno 3-4 tjedna (višegodišnji korovi). PARAKVAT , spada u grupu Bipiridilina, je kontaktni herbicid za suzbijanje jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova. Djeluje brzo i kratkotrajno, u tlu se brzo razgradi. KOROVI U ŠUMAMA I RASADNICIMA

- 26 Pripravak je Grenoxone SL, 20. Singenta, LD50 157.Pogodan je primjenu u rasadnicima.Ubraja se u najopasnija sredstva. Nije dozvoljena prodaja pojedincima. PIKLORAN pripada grupi PIRIDIN-KARBOKSILNE KISELINE, a u šumarstvu se koristi pripravak TORDON 22K, SL, 24,5%, Dow Argo i dr. Sintetični totalni herbicid-arborcid za suzbijanje drvenastih i trajnih širokolisnih korova (osim paprati). Rezistentan je, lako se ispire, pa nije pogodan za kišna područja. Utrošak je 10-15 l/ha. LD50 2000-4000.(8200). Primjenjuje se u vrijeme najintenzivnijeg rasta drvenastih korova, a da sušenja dolazi za 3 mjeseca. S obzirom na postojanost te sa na mjestu primjene ne smije uzgajati bilo koja kultura 18 mjeseci.

- 27 ZAŠTITA ŠUMA OD DIVLJAČI Znatne štete šumi nanosi relativno mali broj divljači (jeleni, srne, zečevi, divlje svinje, puh, dabar). Divljač šumi može nanijeti velike štete. Šteta se općenito sastoji u korištenju lišća, Pupova i mladih izbojaka, u glodanju kore i mehaničkom oštećivanju stabala i plodova. Najveće štete divljač nanosi kada se prenamnoži i kada joj se onemogući normalna opskrba hranom. Pored ovoga u obzir treba uzeti i utjecaj na areal divljači(ceste, boravak ljudi u šumi i drugi antropogeni utjecaji). Osnovno je da se u šumi održava životinjska populacija u poželjnoj brojnosti. Na brojno stanje divljači na odre enoj površini utječe vrsta životinje, te struktura i starost šume i dr. koja joj pruža stan i hranu. Svaka vrsta čini specifične štete što se dalje prikazuje. Europski zec (Lupus europaeus L.) čini štete u rasadnicima i mladim šumskim sastojinama i to odgrizanjem pupova, mladih izbojaka i guljenjem kore. Stradavaju gotovo sve vrste bjelogorice. Ako se odgrizanje svake godine ponavlja biljke ostaju niske i grmolike. Na manjim površinama mogu uništiti sve biljke. Zečevi počinju guliti koru u jesen i nastavljaju zimi, većinom na mladim listačama. Što je oštrija zima i dublji snijeg to su veće štete od guljenja kore. Ovisno o stupnju oguljenosti biljke prežive ili se osuše. Zec tako er čini štetu kada iz zemlje vadi zasa eni žir i jede ga. Štete se suzbijaju smanjivanjem populacije, ogra ivanjem rasadnika i primjenom repelenata. Pojedinačno se biljke mogu zaštiti žičanim mrežama ili polietilenskim štitnicima. Divlja svinja (Sus scrofa L.) u šumama listača čini štetu jer izvlači iz zemlje zasa ene biljke, jede žir i bukvicu, ruje i gazi zasjene površine. Vrlo su česte štete na poljoprivrednim površinama blizu šume. Zaštita žira je moguća da se prije sjetve tretira sredstvom koje poništava miris žira. Najsigurnija obrana je podizanje jakih žičanih ograda oko ugroženih mjesta. Mreže moraju biti ukopane u zemlju da se svinje ne mogu provući ispod njih. Odstrelom divlje svinje treba svesti na normalno brojno stanje. Populaciju divljih svinja smanjuju i bolesti. Jeleni (Cervus elaplus L. Dama dama L.) čine štete jer gule koru, odgrizaju pupove, češanjem i udaranjem rogovima, te na žiru. Guljenje kore predstavlja najveću štetu od jelenskih divljači. Jelen glo e i skida koru na žilištu i mladim stablima. Najčešće guli jasenova, hrastova i smrekova stabla starosti do 15 -20 godina. Osobito su ugrožena stabla sočne kore. Ljetno guljenje je štetnije od zimskog. Ljeti jelen u podnožju debla pregrize koru i guli je u trakama do 2m (i više) iznad tla. Ugrožene su mlade sastojine nakon prve prorede. Štete od ljetnog guljenja su mnogostruke. Nastaje gubitak prirasta, smanjuje se kvaliteta drveta. Otvorene rane naseljavaju gljive truležnice (i druge) , pa lako dolazi do lomova. Zarašćivanje rana ovisi o njihovim veličinama i vrsti drveta, starosti, itd. Kod nekih je zarašćivanje brzo, a kod nekih traje 20 i više godina. Zimsko guljenje je manje važno jer zimi jeleni samo naglo u koru. Smatra se da je potreba za guljenjem u kvalitetnom i kvantitativnom pmanjkanju hrane.

- 28 Odgrizanje pupova i jednogodišnjih izbojaka odnosi se na sve vrste drveća, a doga a se od kasne jeseni do izbijanja mladih izbojaka. Kada zapadne snijeg divljač odgriza grane koje strše iznad njega. Vrlo često stradavaju hrast, bukva, javor, grab, jarebika, vrba, jela, a manje smreka, bor i ariš. Južni i zapadni položaji, gdje se zimi divljač zadržava trpe jače od sjevernih i istočnih ekspozicija. Štete od odgrizanja su više raširene nego od guljenja kore. Mlade odgrižene biljke gube prirast, deformiraju se i stvaraju rašlje. Opasnost prestaje kada vršni izbojak izraste iznad dosega divljači. Štete od odgrizanja pupova i mladih biljaka mogu biti tolike da onemoguće prirodno pomla ivanje. Mjere zaštite. Me u najvažnije mjere spada uspostava ravnoteže izme u brojnoga stanja divljači i stanja šume. Nadalje treba osigurati dobru pašu i po vrstama drveća raznovrsnu u neprekinutim šumskim kompleksima, unositi hranu u šumu nanositi repelente na koru i izbojke, u odre enim slučajevima biljke se zaštićuju polietilenskim štitnicima ili trskom. Srna (Capreolus capreolus L.) ljeti brste sve vrste lišća, a zimi pupove i izbojke. Osobito odgrizaju hrast, jasen, brijest, vrbu i jelu, a manje bor i smreku. Izbojke srna više čupa nego što ih odgriza, a 1-2 godine stare biljke često potpuno uništi. Najviše trpe južni i jugozapadni položaji gdje se divljač više zadržava. Struganjem rogova srndaći mogu oštetiti smrekova stabla da ista uginu. Općenito uzevši srneća divljač čini manje štete nego jelenska, jer joj manja potrba za hranom. Protiv jelenje i srneće divljači i zečeva primjenjuju se repelenti (sredstva za odbijanje), npr. KUNILENT R-12. Kunilent R-12 odbija zečeve, srne i drugu divljač tijekom mirovanja vegetacije. Nanosi se na postrane i vršne izbojke. U nižoj koncentraciji pruža zaštitu 50, a u višoj oko 80 dana. Prska se u jesen nakon otpadanja lišća tj. prestanka vegetacije listača i četinjača, po suhom vremenu pri temperaturama višim od 10“C. Nije razvrstan u skupinu otrova, a koristi se u koncentraciji 5 - 10%. Djelatna tvar je sulfinirano riblje ulje 80%. Proizvodi Cromos Agro. Dabar (Castor fiber L. ) obitava uz vodotoke nizinskih šuma. Nakon unošenja dabra iz Bavarske prije 2o-ak godina prilično se razmnožio i rasprostranio. Štete čini na listačama (naročito na vrbama i topolama) koje obara. Sa oborenih stabala glo e koru koja mu služi za ishranu, a drvni materijal koristi za izgradnju brana. Na odre enim lokalitetima šteta može biti velika. Specijalne zaštite protiv dabra nema. Moguće je održavati populaciju u nižem brojnom stanju, a pojedinačna stabla mogu se zaštiti postavljanjem žičanih mreža oko pridanka debla. Puhovi. Bukovo-jelove šume su staništa sivoga puha ( Myoxus glis L.ili Glis glis L.), gorskoga puha (Dryomys nitedula Pall.) i puha orašara (Muscardinus avellanarius L.). U godinama kada se puhovi prenomnože u šumskim sastojinama čine štetu izgrizajući bukovu, jelovu, smrekovu, ariševu koru i drugih vrsta drveća. Obično se radi o mladim stablima sa enim na mjestima posječenih krugova. Puhovi na njima odgrizaju koru u obliku velikih ili manjih krpa ili ih prstenuju, zbog čega se ona suše. Štete mogu biti značajne.

- 29 Najvažnija mjera obrane je podržavanje prirodnih šuma. Prirodni mehanizmi regulacije brojnosti puhova su njihovi predatori (sove, lisice, kune, tvor, lasice, divlja mačka i ris), bolesti i utjecaj okoliša (izvor hrane, niske temperature, požari, narušeni stanišni uvjeti). Smanjenju brojnosti populacije pridonosi i lov na puhove. Ptice. Gotovo sve ptice u šumama su korisne. Ako koja ptica u šumi nanese neku štetu, to na drugoj strani redovito svojim korisnim djelovanjem nadoknadi. Neke ptice u šumama odgrizaju pupove, jedu sjemenke ili dube rupe u stablima. U rasadnicima neke ptice (vrapci, čvorci i dr.) čine štete prilikom sjetve ili oštećivanjem biljnih dijelova i tek izniklih biljaka. Učinkovita zaštita se sastoji u pokrivanju zasijanih gredica gustim mrežama ili tretiranjem sjemena repelentom Mesurol FS 500 i Mesurol WP 50. To je zoocid metiokorb, a predstavlja jedino sredstvo za odbijanje ptica. To je insekticid, limacid i korvifug. Spada u vrlo opasna sredstva. Sjeme se tretira (ovisno o vrsti sjemena) 1l ,odnosno 1kg/100kg sjemena.

- 30 MIŠOLIKI (SITNI) GLODAVCI – ŠTETE I ZAŠTITA Me u biološkim čimbenicima kao štetnicima šunskog sjemena, ponika, sadnica, mladih biljaka veliko značenje imaju mišoliki glodavci. Oni, kao članovi šumskih sustava, stalno čine štete. U godinama prenamnoženja štete mogu biti veoma značajne. Štetno djelovanje miševa u hrastovim šumama je naglašeno u godinama najmanjeg uroda žira. U godinama prenamnoženosti miševi u lužnjakovim sastojinama mogu žir uništiti potpuno. U šumskim stojbinama mišoliki glodavci mogu se javiti u velikoj brojnosti i na razne načine nanijeti velike štete. Distribucija po staništu može biti različita s obzirom na godišnje doba i stupanj poplavljenosti šuma. Mišoliki glodavci često imaju odlučujuću ulogu u produkciji hrastovog žira sposobnog za klijanje. Sitni glodavci mogu činiti štete u svim šumama, ali u nas najveće štete čine u nizinskim šumama. Vertikalno nastanjuju terene nadmorskih visina viših od bilo kojih sisavaca. U šumama velike štete čine voluharice (podporodica Arvicolinae) i miševi (podporodica Murinae) koji pripadaju porodici Muridae, Red Rodentia. U nas su štetne slijedeće voluharice i miševi: Voluharice Arvicola terrestris - vodeni voluhar Clethrionomys glareolus – šumska voluharica Mircotus arvalis - poljska voluharica M. subterraneus - podzemni voluhar M. agrestis – livadna voluharica Miševi Apodemus agrarius - poljski miš A. flavicolis - žutovrati šumski miš A. sylvaticus - šumski miš, mali šumski miš Za sve su zajedničke značajke da imaju vrlo visok potencijal razmnožavanja, imaju relativno kratak život, značajno ovise o vanjskoj temperaturi obitavališta, dostupnoj hrani, bolestima, predatorima i niz drugih čimbenika. Što se tiče hrane većinom se polifagne životinje, ali su uglavnom tipični biljojedi. Neke vrste dnevno pojedu količinu hrane koja odgovara petini tjelesne težine. Potrebu za vodom zadovoljavaju sočnom hranom ili (neki) lizanjem kapljica rose. Manjak vode negativno utječe na njihove životne funkcije. Isto je i s visokim i niskim temperaturama. Na potrebama za vodom može se bazirati suzbijanje (primjena tekućih ili vlažnih mamaca u sušnim periodima). Veličina štete koju pričine mišoliki glodavci u prvom redu ovisi o gustoći populacije.

- 31 Glavne značajke miševa i voluharica kao šumskih štetnika Apaodemus flavicolis (Melchior, 1834.) - žutovrati šumski miš, žutogrli miš, veliki šumski miš Nastanjuje i više šumske stojbine kao što su hrastove i bukove šume sa slabo razvijenim slojem prizemnoga rašća. Hrani se pretežno sjemenom drveća, a manje sjemenom prizemnog rašća, te cvjetovima mladicama i kukcima (predator). Gustoća populacije ovisi o urodu žira i drugih plodova, ali i o broju divljih svinja koje se tako er hrane istim plodovima. Poslije obilnog uroda žira obično dolazi do povećanje brojnosti populacije. Skladišta za hranu uglavnom gradi u zemlji do 1,5m dubine, ovisno o razini podzemne vode. Kod povećanja može brojnost može pojesti i odnijeti u skladište cjelokupan urod žira i posijano sjeme. Brojnost populacije u jednom staništu mijenja se kroz godinu, a ciklus prenamnoženja u razdoblju od 3 godine. Apademus sylvaticus (Linneus, 1758.) - šumski miš, mali šumski miš, poljski miš Većinom živi na otvorenim i toplim staništima po rubovima šuma i drugdje. Hrani se sjemenjem raznih vrsta drveća (žir, bukvica), ali su mu glavna hrana sjemenke trava i drugog zeljastog bilja .Kao predator uništava kokone obične i sme e borove ose pilatke. U godinama prenamnoženja može uništit cjelokupno sjeme i time ugroziti prirodno pomla ivanje listopadnih šuma. On uzrokuje štete i u rasadnicima i šumskim kulturama, jer nagriza oštećenu koru, korijen i pupove mladih drvenastih biljaka (bukva, hrast, grab, jasen, i dr.). Apademus agrarius (Pallas, 1771.) - poljski miš, prugasti poljski miš, prugasti miš Naseljava rubove šuma, parkova, rasadnike i sl. U nizinskom području s livada i polja u jesen migrira u šume, a u proljeće obratno. Pretežno jede životinjsku hranu (predator), a biljna se sastoji od sjemenja i plodova. Za vrijeme prenamnoženja može učiniti velike štete u rasadnicima i šumama gdje glo e koru mladih hrastova, lipa, topola, bukava, javora i dr. Jede sjeme ariša, smreke, bora, breze, lipe i lijeske. Clethrionomys gloreolus (Schreber, 1780.) - šumska voluharica, ri a voluharica Obitava u bujnom sloju prizemnog rašća u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na rubovima šuma, u močvarama, sječinama, grmlju, parkovima, rubovima oranica i drugdje. Većinom se hrani vegetativnim dijelovima zeljastih biljaka, zatim, sjemenom i korom drvenastih biljaka, sjemenom zeljastih biljaka, dijelovima korijena i dr. Od listopada do travnja hrani se korom drveća koju glo e mjestimično ili potpuno na stabljici i granama. Oštećuje jasen, javor, bukvu, lužnjak, jelu, smreku, bor, vrbu, topolu i dr.

- 32 – Microtus arvalis (Pallas, 1779.) - poljska voluharica, obična poljska voluharica, mali voluhar Pretežno živi na povišenim mjestima, otvorenim područjima, livadama, poljima, na rubovima šuma i putova, voćnjacima, vinogradima i u rasadnicima. Gnijezdi se u zemlji do dubine 20 cm gdje se hrani podzemnim dijelovima biljaka. Prenamnoženje je svake 3-4 godine, a masovna pojava svakih 10 -11 godina. Prenamnoženju pogoduju uzastopne tople zime s malo oborina i vlažna ljeta. Poljska voluharica je tipični biljojed. Hrani se zelenim i sočnim biljkama, klicama, korijenjem i korom raznih vrsta biljaka. Za jakih zima glo e koru mladog drveća u visini snježnog pokrivača. Najviše oštećuje mla e biljke poljskog jasena, hrasta lužnjaka, javora, graba, lipe, smreke, crnog bora i dr. Ljeti čini štete na poljoprivrednim površinama, a u jesen migrira na šumske terene, u šumske kulture i rasadnike, ponajviše na zakorovljena i neure ena zemljišta. Microtus agrestis (Linnes, 1761.) - livadna voluharica Nastanjuje vlažne terene mješovitih šuma, zakorovljene sječine i progale. Masovno se pojavljuje svake 3 - 4 godine. Ne spava zimi i hrani se po danu. Najviše jede zeljasto bilje, travu, pupove i koru pojedinih vrsta drveća. Štetu čini na jasenu, johi, vrbi, topoli, javoru, grabu, voćkama, arišu, bagremu, crvenom hrastu i dr. Mlada stabla izgriza do 10 -20 cm visine ili prstenuje. Arvicola terrestris (Linneus, 1758. ) - vodeni voluhar, vodena voluharica, veliki voluhar, vodeni štakor Nastanjuje vlažna staništa, doline manjih rijeka i potoka, obale bara i livade. Podzemni hodnici su joj plitki, a dublji vode u gnijezda. Pored biljne koristi i životinjsku hranu (kukci, mekušci ). U toplom dijelu godine hrani se zelenim dijelovima vodenastih i livadnih biljaka, a u hladno podzemnim dijelovima biljaka. Velike štete nanosi korijenju vrba, topola, brijesta, hrasta, jabuke, javora, oraha, smreke ariša i dr. Može uništiti čitave mlade kulture vrba i topola. Microtus subterraneus (de Selys - Congchamps, 1836.) - podzemni volohar, podzemna voluharica, mišoliki voluharić Dolazi u vlažnim staništima poput dolina rijeka, obala, bara i jezera, vlažnim livadama i sl. Često se hrani korijenjem , lišajevima, gljivama, plodovima kupine i zeljastim biljkama. U šumskim sastojinama čini štete oštećujući korijenov sustav biljaka.

- 33 Gustoća populacije i čimbenici povećanja O gustoći populacije više će se govoriti u svezi sa štetnim kukcima, a na ovom mjestu govori se o gustoći populacije značajne za mišolike glodavce. Gustoća populacije je broj ili biomasa jedinki neke vrste na jedinici površine ili volumena u datom vremenu. Za šumarstvo gustoća populacije je ključna za donošenje odluke o poduzimanju mjera zaštite protiv odre enoga organizma. Na povećanje populacije utječe veći broj me usobno ovisnih čimbenika unutar same populacije i vanjskih čimbenika, a sve se to može svesti u četiri osnovne grupe: 1. Brojnost i fiziološko stanje populacije Za brojnost i fiziološko stanje populacije sitnih glodavaca nužno je poznavanje njihove fiziologije, odnosa spolova, socijalnih odnosa, kompetenciju unutar vrste, genetičku predispoziciju i stupanj mortaliteta. 2. Klimatski uvjeti Smatra se da su klimatski (meteorološki) uvjet važan čimbenik za porast gustoće populacije. Npr. suha i topla jesen, blaga zima bez vlage i snježne hladnoće, bez naglih promjena temperature, bez stvaranja ledene kore, bez većih količina vlage, a uz postupno otapanje snijega, toplo proljeće, toplo ljeto sa umjerenom količinom oborina pogoduju uspješan razvoju populacije. 3. Stanište i izvor hrane Gore navedeni povoljni meteorološki uvjeti ujedno odgovaraju i za plodonošenje biljaka. To rezultira u obilnoj ponudi hrane i istovremeno utječe na masovnost glodavaca. U svakom slučaju vrsta i karakteristika hrane igra važnu ulogu na brojnost populacije. Npr. bujna prizemna vegetacija i plodonošenje drvenastih biljaka neophodni su za prehranu prenamnožene populacije. Dapače, poznavanje prirodnih ciklusa fruktifikacije drvenastih biljaka uspješno se koristi u procjenjivanju mogućega porasta populacije glodavaca u šumi i ujedno pripreme za poduzimanje zaštitnih mjera. 4. Prirodni neprijatelji i bolesti Prirodni neprijatelji - predatori (mnoge vrste sisavaca, ptica i dr.) značajno reguliraju krajnost populacije. Unatoč tome postoje mišljenja da predatori nisu presudni za njen porast. Nasuprot tome epidemijske bolesti i zdravstveno stanje su odlučujući čimbenik koji pridonosi održavanju, porastu ili padu brojnosti populacije. Epidemije se obično javljaju pri visokoj brojnosti populacije i uzrok su njenom naglom opadanju.

- 34 Utjecaj mišolikoh glodavaca na šumske ekosustave Kao članivi ekosustava mišoliki glodavci imaju kompleksnu ulogu, značajnu za šumu i održavanje njene biološke raznolikosti i ravnoteže. Grupirano, oni na šumske ekosustave utječu na: - mikroklimu listinca i gornjih slojeva tla - prirodu tla, njegovo prozračivanje i humifukaciju - protok anorganskih i organskih tvari - razgradnju organskih tvari - strukturu sastojina ( prizemnog rašća i drveća) - rasprostranjenje biljaka (raznošenjem sjemenki) - brojnost nekih kukaca - održavanje populacije nekih šumskih grabežljivaca (kojima su glavna hrana) - sukcesiju na sječinama. Štetnost Različite vrste mišolikih glodavaca često ugrožavaju šumske rasadnike, plantaže, kulture, šume i skladišta sjemena. Prema brojnosti populacije ovisi visina štete, a u prenamnoženju („mišje godine“) štete mogu biti katastrofalne. Oni u roku od 10 dana mogu uništit čitav urod žira na mjestu masovne pojave. Miševi i voluharice štete čine hraneći se šumskim sjemenom, glodanjem kore i korijena. Od sjemena najčešće jedu hrastov žir, bukvicu, kestenovo, grabovo, borovo, smrekovo i ariševo sjeme, ali i drugih vrsta. Jelovo sjeme nerado jedu zbog velike količine tanina u njemu. To na prvom mjestu čine miševi. Oni mogu potpuno uništiti sjetvu u rasadnicima, a u šumama onemogućiti prirodno pomla ivanje. To najčešće čine A. flavicolis i A.sylvaticus. Smatra se da su voluharice u šumi štetnije od miševa. Javljaju se u gradacijama (naročito šumska i vodena voluharica). U podzemnim dugim hodnicima potkopavaju mlade biljke u rasadnicima i šumama, glo u korijen i mlade biljke, neke imaju sposobnost penjanja, te glo u koru odraslog drveća (glavno stablo i postrane grane). Najčešće glo u koru mladih biljaka starosti 2 -15 godina. Doga a se da mlade biljke pregrizu, a starije prstenuju ili oglo u koru sa strane. Kada se prenamnože u šumi ili rasadniku naprave pustoš. Šume mišolokim glodavcima pružaju obilnu prehranu, dobre uvjete za razmnožavanje i prezimljavanje, te zaštitu od prirodnih neprijatelja. Naročito im odgovaraju šume bogate prizemnom vegetacijom. Veoma im odgovaraju šume koje graniče s poljima i livadama. U jesen s polja i livada migrijaju u granične šume. Kraj vodotoka u sastojinama letvika glodanje korijena čini vodeni voluhar (A. terrestis), druge vrste to čine rijetko. Vodeni voluhar može potpuno uništiti kulturu vrba i topola, jer u zimskim mjesecima poglo e koru stabla u zoni zemlje ili tik iznad zemlje. Iste štete čine šumska i poljska voluharica, ali je dubina njihovog glodanja mnogo manja. Utvr eno je da su se u jednom slučaju voluharice za vrijeme visokog vodostaja povukle na povišeni dio i napravile veliku štetu (premda hrane na ograničenom prostoru za brojnu populaciju).

- 35 Brojnost populacija Da bi se mogla predvidjeti šteta kojom će učiniti mišoliki glodavci nužno je utvrditi brojnost njihove populacije. Prema brojnosti populacije donosi se odluka o mjerama suzbijanja.Tri su glavne skupine metoda utvr ivanja gustoće populacije mišolikih glodavaca: A) primarne (životinje se uzorkuju sa točno odre ene površine). Tu spadaju metoda minimalnog kvadrata i y metoda. B) sekundarne (životinje se uzorkuju sa nepotpuno definirane površine). Tu spada metoda linearnog transekta. C) tercijarne (nema uzorkovanja životinja, gustoća se odre uje preko tragova aktivnosi). Cilj kontrole brojnosti mišolikih glodavaca uz utvr ivanje njihova broja i vrsta je i utvr ivanje kritičnog broja i prognoze gustoće populacije. Metoda minimalnoga kvadrata To je jedna od primarnih metoda. Bazira se na izlovljavanju životina kroz 5 dana. Klopke „mrtvolovke“ se postavljaju unutar iskolčenoga kvadrata na točno definirana mjesta. Kvadrat se sastoji od 16 x 16 lovnih mjesta u me usobnom razmaku od 15 m. Na svako lovno mjesto postavljaju se dvije klopke (ukupno 512 klopki). Površina kvadrata je 5,76 ha. Smartra se da se isti rezultati postižu i sa manjim kvadratom koji je češće u primjeni. To je kvadrat 8 x 8 lovnih mjesta (128 klopki) na površini od 1,44 ha. Za uspješnost ove metode važno je da su uvjeti lova da sve jedinke u populaciji imaju jednake izglede da budu ulovljene, da je u to vrijeme odstupanje od mortaliteta nesmetano, da nema migracije i emigracije životinja, te da su vremenski uvjeti u vrijeme lova približno isti. Broj ulovljenih životinja ovom metodom je prvi dan najveći, a dalje se smanjuje. Pored mrtvolovki u znastvenim istraživanjima često se koristi i živolovke (hvataju se žive životinje) što se smatra modificiranom metodom minimalnoga kvadrata. Ovom metodom mogu se analizirati različita obilježja populacije (natalitet, mortalitet, spolni indeks, mikrodistribucija, stvarna struktura, zdravstveno stanje i niz drugih). Y metoda Bazira se na izlovljavanju sitnih glodavaca pomoću lovnih cilidričnih posuda promjera 14 i dubine 19 cm. U obliku slova Y iskolče se 3 pravca dužine 15 m pod kutom od 120*. Na svakom pravcu zakopaju se po 3 lovne posude na razmak od 5 m. Gornji rub zakopane posude je u ravnini s tlom. Izme u se postavljaju mehaničke prepreke 25-30 cm visine, 1-pregrada izme u 2 posude okomito na pravac. Pregrade se ukopavaju 3-5 cm u tlo da se onemogući prolazak životinja ispod njih, a služe za usmjeravanje životinje prema posudama. Lovna površina iznosi 0,735 ha.

- 36 Ulov se bazira na usmrćivanju životinja padom u lovnu posudu napunjenu vodom u trajanju 5 dana. Posude se napune vodom do polovice. Tako je onemogućen bijeg životinja, a osigurano utapanje. Usmrćivanjem životinja onemogućeno je me usobno predarstvo. Za uspješnost ulova potrebna je barem jedna kiša zbog njezinog utjecaja na aktivnost životinja. Metoda je dobro primjenljiva u područjima s umjerenom klimom, gdje je godišnji raspored padalina relativno ravnomjeran, a kiša pada pretežno jednom tjedno. Y metoda je pokazala vrlo dobre rezultate u godinama visoke populacije životinja. Prednost joj je i u tome što se ujedno može utvrditi i brojnost drugih životinja (kukci, daždevnjaci i dr.). Nedostaci su u velikom utrošku vremena za postavljanje i čestom oštećivanju pregrada od divljači, vjetra, snijega i dr. (poremeti se usmjerenost životinja prema posudama). Metoda linearnoga kvadrata Radi se o sekundarnoj metodi (površina nije točno odre ena), kojom se ne može utvrditi apsolutna gustoća populacije, već samo relativni odnosi. Prednost je što se u kratkom vremenu može istražiti brojnost životinja na većem području. Za rad se koriste mrtvolovke, a mamac je tvrda tkanina (1cm“) uronjena u ulje u kome je prethodno pržen luk i slanina. Lov životinja traje jednu noć. Po slučajno odabranom pravcu (transektu) postavi se odre eni broj klopki (najbolje 100 lakše je računati gustoću). Razmak izme u klopki je ? Svako lovno mjesto treba očistiti od listinca ili prizemnog rašća i zabilježiti radi kasnijeg lakšeg snalaženja. Brojnost se izračunava postotkom ulovljenih životinja u odnosu na ukupan broj postavljenih klopki: ako je ulov 1-2% brojnost je populacije niska ako je ulov do 10% brojnost je umjerena ako je ulov 30-60% brojnost je povećana ako je ulov preko 80% nastupila je masovna pojava. Utvr ivanje brojnosti sitnih glodavaca najučinkovitije je u proljeće. Poslije zimskog razdoblja, za kojeg najčešće dolazi do prirodne redukcije, dobiva se uvid u kvalitetu populacije. Poznavajući brojnost životinja, omjer spolova i njihove starosnu strukturu u proljeće, moguće je približno predvidjeti dinamiku njihove populacije do kraja godine i planirati mjere zaštite. Tercijarne metode Kod tercijarnih metoda nema uzorkovanja životinja. Gustoća populacije odre uje se indirektno preko znakova aktivnosti životinja (prebrojavanje tragova i izmeta). Prednosti su u tome što nemaju utjecaja na populaciju, zahtijevaju vrlo malo opreme i ponekad je dovoljan samo jedan izlazak na teren. Nedostatak je što se preko prikupljenih podataka ne može dobiti siguran uvid u populaciju, već samo relativne vrijednosti.

- 37 Suzbijanje Odluka o suzbijanju sitnih glodavaca donosi se najčešće na osnovi broja ulovljenih jedinki u lovnom transektu ali i na osnovu rezultata drugih metoda utvr ivanja gustoće populacije. Smatra se da suzbijanje nije potrebno ako je postotak ulovljenih životinja ispod 20%. Ukoliko je ulov izme u 20-30% suzbijanje se može, ali i ne mora provesti. To ovisi o tome da li se na terenu nalaze mlade biljke ili sjeme koje treba zaštiti. Kada ulov jedinki prelazi 30% obavezno treba suzbijati glodavce. Različitim metodama suzbijanja štete se mogu znatno smanjiti. Koriste se brojne metode za redukciju prenamnoženih mišolikih glodavaca (različiti uzgojni zahvati, mehaničke, kemijske i biološke metode). Za njihovu uspješnu primjenu neophodno je poznavanje vrsta, ishrane, dinamike populacije, štetnosti, staništa i niz drugih elemenata u svezi s mišolikim glodavcima. Najjednostavnija i učinkvita metoda suzbijanja mišolikih glodavaca je primjenom kemijskih sredstava. U tu svrhu koriste se kemijski pripravci pod zajedničkim nazivom rodenticidi. Danas dozvolu za primjenu u šumama nema ni jedan klasični rodenticid. Nejasno je pitanje njihove primjene u rasadnicima. Unatoč toga dajemo nekoliko osnovnih značajki o rodenticidima. Rodenticidi su skupina sredstava za suzbijanje glodavaca. Naziv dolazi od naziva za red Rodentia -glodavci. Za rodeticide nisu propisane tablice jer se ne smiju nalaziti u namirnicama, niti u stočnoj hrani. Sve vrste zatvorenih mamaca treba stavljati točno prema uputama i ne rasijavati. Ne smiju biti dostupni djeci, domaćim životinjama niti divljači (dlakavoj, pernatoj). U nas se rodenticidi uvelike koristili u šumama i rasadnicima. Učinkovitost mamaca ne ovisi samo o djelatnoj tvari već i o privlačnostima i drugim svojstvima mamaca. Mnogi su obogaćeni dodacima koji povećavaju privlačnost, a nekima se dodaju gorke tvari koje odbijaju životinje. Za svaki pripravak navodi se njegova primjena prema sadržaju dozvole. Od rodenticida korišteni su kumulativni otrovi kumutetralil i klorfacinon. Oni na glodavce djeluju postupno. Životinje ugibaju uslijed unutarnjeg krvarenja 5-7 dana nakon unosa u organizam. Po akutnoj toksičnosti spadaju u skupinu opasnih, a po kroničnoj toksičnosti u skupinu najopasnijih sredstava. Šumarstvo je koristilo klorfaciron, tj. njegov pripravak Faciron forte mamac. Tako er spada u opasne pripravke. Ukoliko se stavlja u aktivne rupe količina po rupi iznosi 10 g. U šumama i rasadnicima stavlja se u plastične cijevi ili druge naprave. Na taj način dostupan je samo glodavcima, a nije drugim životinjama. Količina po hektaru se računa na bazi utroška 3-5g/m“, tj. oko 30-40kg/ha. Danas se istražuju nova sredstva koja bi uspješno zamijenila klasične rodenticide. U prirodi na kontrolu populacije utiču razni predatori (ptice, divlje svinje i dr.). Kada je populacija u prenamnoženju uvelike je mogu reducirati razne bolesti. Isto tako na mišolike glodavce u znatnoj mjeri utječu vremenske prilike, ponajviše voda i ekstremne temperature.

- 38 -

UZROČNICI ŠTETA I ZAŠTITA ŠUMSKOG SJEMENA I PLODOVA Mnogobrojni abiotski i biotski čimbenici u odre enim prilikama negativno utječu na šumsko sjeme smanjujući klijavost i količinu od malih do potpunih razmjera. Štete mogu nastati u početku zametanja plodova i sjemena, pa sve do početka razvoja mlade biljke. Najvažnije štete nastaju kada je sjeme zrelo. Štetni biotski čimbenici za šumsko sjeme i plodove su različite gljive, kukci, sitni glodavci, dlakava divljač, ptice i domaće životinje. Živi organizmi djeluju pojedinačno, redoslijedom ili sjeme istovremeno stradava od jedne ili više grupa organizama. Dapače u nekim slučajevima me u njima postoji i odre ena ovisnost. O štetama na šumskom sjemenu postoje brojni podaci u stranoj literaturi kao i naših autora. U nas se u svezi s tim detaljno istraživalo, a neki od dobivenih rezultata se poklapaju s onima starih autora, dok su drugi specifični na naše prilike. Brigu o zaštiti šumskih plodova i sjemena potrebno je voditi tijekom razvoja na stablu, a o samom sjemenu od kada padne na šumsko tlo, skupljenoga, osušenoga, uskladištenoga i posijanoga, tj. sve dok se razvije mlada biljka. To posebno dolazi do izražaja sa sakupljenim sjemenom, ali se ne treba zanemariti opasnost od sitnih glodavaca, divljači i domaćih životinja koja prijeti sjemenu koje ostaje u šumi. Iz tih razloga treba razlikovati zaštitu plodova i šumskog sjemena u šumi i sakupljenoga. Količina sakupljenog šumskog sjemena ovisi u prvom redu o urodu, a zatim o uzgojnim planovima. U Hrvatskoj se svake godine sakuplja sjeme glavnih vrsta drveća me u kojima prednjače hrast lužnjak i kitnjak. Prema višegodišnjim podacima u Hrvatskoj se prosječno godišnje sakupi oko 1 320 000 kg žira hrasta lužnjaka, kitnjaka, medunca i crnike, 1 500 kg sjemena poljskog jasena, 400 kg bukvice, 10 kg crne johe i 10 kg gorskoga javora, te oko 1 800 kg sjemena četinjača (smreka, borovi, jela i čempres) ili sveukupno oko 1 350 000 kg godišnje. Od toga preteže hrast sa udjelom od 85% . Upravo sakupljeno sjeme podliježe izravnoj zaštiti kemijskim sredstvima ili drugim načinima zaštite bez obzira da li se unosi izravno u šume ili se sije u rasadnicima.

Štetni kukci na šumskom sjemenu i plodovima Problematika je toliko značajna da je IUFRO osnovao posebnu sekciju S2.07.01 za štetnike na šumskom sjemenu. Objavljen je popis 366 vrsta do sada svjetski poznatih vrsta štetnika na sjemenu crnogorice. Broj i vrste tih kukaca pripadaju slijedećim redovima.

- 39 Red Homoptera (jednokrilci) Heteropteta (raznokrilci) Thysanoptera (resičari) Diptera (dvokrilci) Coleoptera (kornjaši) Hymenoptera (opnokrilci) Lepidoptera (leptiri) UKUPNO Broj vrsta kukaca 4 19 10 53 53 80 147 366

Neki od ovih kukaca su štetnici i cvjetova i sjemena čime im je važnost povećana. Postoje podaci da oni uništavaju sjeme u malim razmjerima, velikim postocima, do potpunog uništenja. U nas su štetnici sjemena jele, smreke, crnog bora, hrasta, jasena i nekih drugih u Slavoniji, Lici, Gorskom kotaru, Dalmaciji i Istri. U nas je općenito opisan mali broj štetnika na šumskom sjemenu i plodovima. Me u njima ima toliko štetnih vrsta da su u stanje uništiti cjelokupan urod, pa ih je potrebno poznavati. Radi lakšeg razumijevanja posebno ćemo prikazati štetnike na sjemenu i plodovima četinjača, a posebno na listačama. Naglašavamo da su me u svima najvažniji oni kukci koji uništavaju hrastov žir. Štetnici na sjemenu i plodovima LISTAČE Red Hymenoptera Coleoptera Porodica Cynipidae Bruchidae Curculionidae Štetnik Cynips quercus calicius Brushidius fasciatus Curculio glandium C. venosus C. elephans C. nucum Laspeyresia splendana L. amplana L. grossana Diptera ČETINJAČE Hymenoptera Coleoptera Chalcididae Anobiidae Megastigmus suspectus Ernobius abietis jela bor Cecidomyiidae Oligotrophus betulae Domaćin hrast bagrem hrast, lijeska hrast, bukva hrast, p. kesten hrast, bukva, lijeska hrast hrast, bukva, p.kesten, orah, lijeska p. kesten, bukva breza

Lepidoptera

Tortricidae

-40Lepidoptera Curculionidae Tortricidae Pissodes validirostris Laspeyresia strobilella Barbara herrichiana Pyralidae Dyorictria abietella Geometridae Eupithecia abietella E. strobilata Cecidomyiidae Rosseliella piceae Plemeiella abietina Kaltenbuchiola strobi Phoridae Megaselia rufipes Syridae Lonchaea viridana Lonchaeidae Earomya impossibile bor bor, smreka jela jela. smreka, ariš smreka smreka jela smreka smreka bor jela jela

Diptera

Cynips (Andricus) cuercus calicis Burggsd. – osa šiškarica: Ženka polaže jaja u zametak žira. Ličinke se hrane sadržajem žira, nastaje šiška i ugušenje žira. Nekad se zna pojaviti u većoj brojnosti, osobito u godinama slabijeg uroda. Megastigmus suspectus Wachtli - halcidida jelovog sjemena: Roji se u doba cvatnje jele što traje oko mjesec dana. Ženke odlažu jaja u zametnuto sjeme. Nakon dozrijevanja i raspadanja češera ličinke i dalje ostaju u sjemenci još jednu godinu i u njoj se kukulje slijedeće proljeće. Općenito čini manju štetu od drugih kukaca, a gdje je masovno rasprostranjena prednjači u šteti. Postoji još nekoliko vrsta iz ovoga roda čije se ličinke hrane endospermom sjemena različitih četinjača. Ernobius abietis Fabr. : U smrekovim češerima na tlu roji se od IV – VI mjeseca kada ženke odlažu jaja na prošlogodišnje češere koji vise na stablima. Ličinke se razvijaju u bazalnom dijelu češernog vretena. Tijekom ljeta češeri otpadaju, ličinke dalje izgrizaju vreteno do jeseni, u proljeće se kukulje, a u travnju izlaze imaga. Prema različitim autorima šteta je vrlo nejasna. E. pini čini slične štete na borovima. Bruchidius fasciatus Ol. – bagremov sjemenar: Sjemenari uglavnom provode čitav život u sjemenu, a iz njega izlaze kornjaši radi kopulacije i traženja novih sjemenki u koje će ženke kasnije odložiti jaja. Bagremov sjemenar oštećuje sjeme bagrema. Sjemenke koje su izgrizle ličinke nisu za sjetvu. Curculio glanduim Marsham - žirotoč : Najčešći i najštetniji me u žirotočima. Često uništi do 70% žira, a postoje podaci i o potpunom uništenju. Početkom srpnja ulaže jaja u žir, razviju se ličinke i uništavaju sadržaj žira. Nakon izlaska brzo se uvlače u zemlju i kukulje. Mogu dijapazirati više godina. Slično je i s drugim vrstama žirotoča, ali su po učestalosti i štetnosti manjega značenja. Ostale su vrste slične biologije, ali manje štetne. Pissodes validirostris Gyll. – pipa borova češera: Ženka odlaže jaja u proljeće u jednogodišnje češeriće različitih borova. Ličinke izgrizaju češerno vreteno, ljuske i sjeme. Prehrana traje od travnja do kolovoza kada na mjestu žderanja izgrade komorice za kukuljenje. Za dva tjedna gotovi kornjaši pri bazi češera izgrizaju otvor kroz koji izlaze van. O štetama nema podataka. Laspeyresia splendana Hb. i L. amplana Hb. L. grossana Hav. – savijači: Gusjenice se razvijaju hraneći se endokarpom žira. Šteta može biti 20 – 30%, čak i do 70% ukupnog uroda žira.

-41L. strobilella Hav. – savijač smrekovih češera: Roje se u drugoj polovici ljeta. Gusjenice prezime u češeru. Izraziti je štetnik na smrekovim češerima. Nije utvr ena prava štetnost. Barbara herrichiana: Ženke u IV – V mjesecu odlažu jaja na mlade češere jele. Gusjenice se ubušuju u češere i uništavaju pretežno njihov bazalni dio. Jedu sjemenke, sjemene ljuske i češerno vreteno. Kukulji se u bazalnom dijelu češera zbog čega se on raspada .Manje je štetna nego D. abietella. Dioryctria abetella Schiff. - plamenac smrekovih češera: Leptiri lete od V – IX mjeseca. Ženke odlažu jaja pri dnu mladih češera. Gusjenice se ubušuju u češer od VI - X . U X gusjenice iz češera odlaze u listinac gdje prezimljavaju. Češer biva razoren, napadnuto je bilo do19% češera, razmjerno tom je smanjena količina sjemena. Eupithecia abietaria Goeze i E. strobilata : To su poznate grbice kao štetnici na češerima smreke. Gusjenice se zavlače u češere i izgrizaju ih. Oligotrophus betulae Winn. – brezova muha šiškarica: Stvara šiške na brezovim sjemenkama. Rosseliella piceae – jelova muha šiškarica: Najvažniji je štetnik jelova sjemena. Rojenje započinje u doba cvatnje jele. Ženke odlažu jaja na mlade češere. Ličinke se ubušuju u sjemenke i razore ih do njihova razvoja. Ličinke prezime u tlu, a neke imaju diapauzu. Megaselia rufipes Mg. Štete čini borovom sjemenu. Lonchaea viridana Mg. – osolika muha: Poznata je kao štetnik u sjemenu jele. Earomya impossibile: Roji se u vrijeme cvatnje jele. Tada ženke polažu jaja, uglavnom na vršni dio češera. Ličinke se zavlače izme u češernih ljuski do vretena i sjemenki. Buše prohode prema bazi češera. Pod kraj srpnja ličinke se kukulje u češerima ili tlu. Štetnik je ocijenjen srednje jakim. Plemeliella abietina: Roji se u doba cvatnje smreke. Ličinke se zavlače u unutrašnjost češera i ulaze u sjemenke. Većinom imaju dijapauzu jednu ili više godina. Nije utvr eno koliko je štetna. Kaletenbchiola strobi: Roji se u doba cvatnje smreke. Ličinke se ubušuju u češerne ljuske, gdje najčešće naprave komorice. Prezime u češerima. Iduće se godine kukulje u češerima. Uglavnom ima jednogodišnji ciklus razvoja. Štetnost nije do kraja razjašnjena, a uglavnom se svodi na slabljenje vitalnosti sjemena zbog poremećenoga prometa hranjiva kroz češernu strukturu. Zajedničke spoznaje o štetnicima šumskog sjemena su da u odre enim uvjetima mogu uzrokovati značajne ekonomske gubitke. Gotovo sve ih odlikuje relativno skrovit način života što je povezano s otegotnom okolnosti njihova mogućeg suzbijanja. Štetočine dolaze do izražaja naročito u situacijama smanjenja uroda sjemena. Primjena bioloških preparata u suzbijanju larvalnih stadija može se uvelike iskoristiti. Pokusi zamagljivanja sastojine protiv žirotoča piretroidima iz zrakoplova nisu dali dobre rezultate. U uvjetima kultura mogu poslužiti uobičajne metode tretiranja insekticidima.

-42Štete od malih glodavaca Me u biotskim čimbenicima kao štetnici šumskog sjemena i plodova ističu se sitni glodavci o kojima je dat prikaz u posebnom poglavlju. Ovdje je riječ o njima kao štetnicima žira. Najveći intenzitet šteta zabilježen je na žiru hrasta lužnjaka, kitnjaka i cera što se vidi u obliku grizotina različitog intenziteta. Čestim oštećivanjem sjemena i mladih biljaka glodavci otežavaju obnovu šuma. Pored mišolikih glodavaca ovdje se ukratko govori o vjevericama i puhovima koje možemo smatrati sitnim glodavcima i štetnicima šumskog sjemena. Sciurus vulgaris L. – vjeverica. Hrani se sjemenom smreke, jele, bora, ariša, hrasta, ljeske i dr. Uništava češere četinjača (ne dira češere napadnute kukcima). Izjeda cvjetne i vršne pupove (smreka, jela, bor). Prije svega oštećuje niske cvjetne pupove. Kada se prenamnože mogu nanijeti velike štete. U slučaju prenamnoženja reduciraju ih grabežljive ptice, divlja mačka i ris. Inače bi se mogle reducirati otrovnim mekama i odstrelom. U nas se to ne radi, već je održavanje ravnoteže prepušteno prirodnim neprijateljima. Glis glis L., Eliomis quercinus L., Dryomys nitendula Pall. i Muscardius avellanorius L. – puhovi: Glavne štete šumskim plodovima i sjemenu pričinjava obični puh. Glavna mu je hrana bukvica, žir, orasi, lješnjaci, kesten i razno voće. Slično se hrane i druge vrste puhova. Kada se puhovi prenamnože hvataju se na razne načine. U nas je tradicija lova puhova u prehrambene svrhe. Brojnost populacije reguliraju brojni prirodni neprijatelji pogotovo u vrijeme njihova spavanja (lasica, zmije i mnogi dr.). Izravno suzbijanje se ne provodi. Clethrionomys glaereolus Shreb. - šumska voluharica. Hrani se većinom sjemenjem i plodovima različitog drveća, žirom, orasima i žitom. U šumskim rasadnicima i vrtovima jede zasijano sjeme, prije svega žir i bukvicu, te oštećenje mlade biljke. Apodemus agrarius Pall. – poljski miš: Poljski miš jede sjemenje ariša, bora, smreke, duglazije, lijeske, breze i lipe. Apodemus sylvaticus L. - mali šumski miš: Hrani se sjemenjem raznih vrsta drveća, bukvicom, žirom, lješnjacima, sjemenjem graba, javora, smreke, bora i ariša. A. flavicolis Melch. - žutovrati miš: Jede žir orahe i druge šumske plodove. Suzbijanje: Provodi se kada je pojačana brojnost populacije, sistematski i na čitavoj površini. Ekonomski je opravdano samo ono suzbijanje koje se provodi prije početka masovnog razmnožavanja. Ekonomičnije je proljetno suzbijanje jer tijekom zime biva uništeno 30 -50% štetnika, a oni koji prežive zimu ulaze u proljeće oslabljeni. Ako predstoji masovno razmnožavanje, tada je i jesensko suzbijanje opravdano. U rasadnicima se oranjem uništavaju njihova gnijezda, životinje bivaju ozlije ene, neke smrtno stradaju, uznemirene su i lakše ih uništavaju prirodni neprijatelji. Suzbijanjem korova oduzima im se zaklon. Ako se radi o uskladištenom sjemenu sitni se glodavci mogu suzbijati rodenticidima ili na druge načine koji se primjenjuju u postupku deratizacije.

- 43 Krupne životinje i ptice Divlje životinje koje se hrane šumskim sjemenom su malobrojne i ne čine velike štete, osim u iznimnim slučajevima. To ovisi o brojnom stanje divljači i urodu sjemena. Navodimo nekoliko vrsta divljači koje se hrane šumskim plodovima i sjemenom. Sus scrofa L. – divlja svinja i domaće svinje: U šumama se divlje svinje hrane žirom i bukvicom, ruju i grizu zasjenjene sječine i umjetne usjeve. Obrana se sastoji u podizanju ograda ili tretiranjem žira repelentima. Sasvim je druga situacija s domaćim svinjama. Ukoliko domaće svinje u u u šumu, tzv. „žirovanje“, mogu uništiti žir na cijeloj površini kretanja. Obrana se sastoji u zabrani puštanja domaćih svinja u šume. Cervus elaphus L. – obični jelen (i druge vrste): Hrani se šumskim plodovima, jede žir, bukvicu, plodove divljih voćaka i naročito jarebike. Jelen posijani žir i bukvicu izbija iz zemlje prilikom trčanja. To najviše dolazi do izražaja zimi kada jeleni prave štete na zasijanim prugama. Obrana je kao što je već rečeno za jelensku divljač. Capreolus capreolus L. – srna: Hrani se žirom, bukvicom i kestenom. Štete nisu izražene.

Gljivične bolesti šumskih plodova i sjemena – štete i suzbijanje Bolesti plodova i šumskoga sjemena detaljnije su obra ene u knjizi „Gljivične bolesti šumskoga drveća“. Zato se ovdje ističu samo najvažnije činjenice, a posebno se obra uje mikoflora hrastovog žira kao i mjere zaštite. Me u brojnim mikozama sjemena prevladavaju nesavršene saprofitske gljive koje pod povoljnim uvjetima mogu prijeći na parazitski način života, a manji ih je broj parazitskoga značenja. Za sve je njih karakteristično da mogu uzrokovati slabljenje sjemena, smanjenje klijavosti ili ga dovode do potpune destrukcije. Važno je imati na umu da su šumski plodovi i sjeme izloženi napadu gljiva od zametanja, tijekom razvoja, kada dospiju na zemlju i u skladištu, pa sve do početka razvoja mlade biljke. Dapače, patogeni sjemena lako prelaze na tek iznikle biljke i uništavaju ih. Mikoflora se sjemena mijenja ovisno o temperaturi, vlazi, vitalnosti i vrsti. Gljive mogu uzrokovati slabljenje sjemena, čime nanose velike štete. Najveća je šteta kada gljive razore sjeme, tj. kada uzrokuju trulež. Kako se u nas najviše sakuplja hrastov žir (navedeno na početku poglavlja) o njegovoj mikroflori navodimo više detalja. Po načinu djelovanja sve se gljive na sjemenu mogu podijeliti u dvije grupe : - gljive na vanjskoj ljusci ili sjemenu nakon oštećenja (plijesni) - gljive u unutrašnjosti sjemena (trulež). Razlikuje se nekoliko tipova bolesti plodova i sjemena.

Mumifikacija plodova i sjemena. Ova bolest izazivaju gljive iz roda Siromatinia i Sclerotinia. Gljive prodiru u sjeme i svojim ga djelovanjem pretvaraju u mumiju. Takvoj je bolesti podložno sjeme hrasta, breze, jele te mnoge voćne i druge vrste. - 44 Trulež plodova i sjemena. To je česta i vrlo štetna pojava u prirodi uzrokovana različitim gljivama. Gljive potpuno unište plod, odnosno sjeme. Na taj način nastaju najveće štete na sjemenu, npr. trulež hrastova žira. Deformacija sjemena i plodova. Izazivaju ih gljive iz roda Taphrina: T. johansonii, T. rhisophora, T. alni-incanae, i T. pruni . Deformirani plodovi potpuno gube svoju vrijednost. Pjegavost plodova i sjemena. Ova je bolest raširena na mnogim biljnim vrstama. U većini slučajeva gljive ne djeluju štetno na sjeme, ali često iz sjemena prelaze u sadnice i lišće gdje čine štetu. Ovaj tip bolesti uzrokuju mnoge gljive iz rodova Marssonia, Cylindrosporium, Phoma, Phyllosticta, Pythium, Heterosorium, Diplodinia,Gloeosporium, Septoria i dr. Pljesnivost plodova i sjemena. Ova je bolest vrlo česta na plodovima i sjemenu, osobito u vlažnim skladištima. Uzrokuju gljive iz više rodova, me u kojima su najčešći Penicillium, Aspergillus, Trichothecium, Botrytis i dr. Te gljive napadaju dijelove sjemena i plodova, crpe zalihu hranjiva i time štete vitalnosti klice. Ovom tipu bolesti praktički su podložni plodovi i sjeme svih biljnih vrsta. U većini slučajeva razlikuju se zelene, crne i roza plijesni. Bolesti hrastovoga žira Mikrofloru hrastovog žira u nas je istraživalo više autora na što se ovdje osvrćemo. Utvr eno je da žir gljive napadaju same ili u kombinaciji s drugim agensima od formiranja cvjetova, pa do isklijavanja. Razvojem žira povećava se njegova masa i količina hranjiva što rezultira većim napadom gljiva. Za nas su bitnije gljive koje žir naseljavaju nakon njegovog dospjeća na tlo i u skladištima. Što žir duže leži na tlu to je izloženiji napadu gljiva. Isto je sa loše uskladištenim žirom. Na žiru hrasta lužnjaka utvr eno je 29 vrsta gljiva iz 19 rodova. Me utim, sve te gljive za hrastov žir nemaju jednako značenje. Gospodarski su za žir važne gljive koje mogu nanijeti veliku štetu iz rodova Ciboria, Phomopsis, Fusarium i Ophiostema. Detalji za te i druge gljive na šumskim plodovima i sjemenu prikazani su u spomenutoj knjizi. Zaštita šumskoga sjemena od gljiva Postoji više vrsta fungicida i njihovih pripravaka za tretiranje sjemena u poljoprivredi i šumarstvu. Tim se sredstvima uništavaju parazitske i saprofitske gljive koje se prenose sjemenom ili se nalaze u zemlji. Tretiranje se obavlja suhim ili vlažnim postupkom. Tretirano sjeme ne smije se koristiti za ishranu ljudi, riba, domaće peradi, ptica i toplokrvnih životinja. U šumarstvu se sjeme četinjača uglavnom tretira pripravkom pod nazivom Captan, a hrastov žir Vitavaxom. Ponekad se upotrebljava i Chromotiram, a bilo je slučajeva da je hrastov žir tretiran sredstvima na bazi bakra, mada se takva sredstva ne navode za tretiranje sjemena. Vitavax 200, djelatna je tvar karboksin 38,7% i tiram 38,7%. Na 100 kg sjemena dodaje se 600 ml vode. Vitavax 200 FF, djelatna tvar 20%, tiram 20%.

Godišnje su potrebe za Vitaraxom oko 2000 kg. Pored hrastovog žira Vitavaxom se zaštićuje i sjeme drugih listača. Sakupljeno sjeme se tretira u hrpama odmah nakon sakupljanja. Hrpe tretiranog hrastovog žira treba redovito mješati. Chromotiram 480 ST, djelatna tvar je tiram 48%. Slično zaštićuje žir kao i Vitavax. - 45 Captan je fungicid površinskog djelovanja. LD 50 je 9000. Postoji više pripravaka pod nazivom Captan s odgovarajućim oznakama, npr. Captan ST-S koji se primjenjuje za tretiranje manjih količina sjemena. Zaštita šumskoga sjemena od kukaca Zaštita sjemena od kukaca u obzir dolazi u skladištima i rasadnicima, a u šumama je teško provediva i u mnogo slučajeva neisplativa. Ako se sjeme skladišti može se zaštititi po principu tretiranja žita u skladištima. Za tu svrhu na raspolaganju imamo nekoliko insekticida za suho i vlažno tretiranje. Uglavnom se radi o vrlo otrovnim sredstvima koja se primjenjuju i za folijarno tretiranje kao što su Kofumin 7, Actellic 50 EC i dr. Sjeme u skladištima moguće je zaštićivati i fumigantima, ali se to u šumarstvu ne preporuča zbog izuzetne otrovnosti i relativno malih količina sjemena. Posijano sjeme u rasadnicima od kukaca se zaštićuje preventivno tretiranjem tla (sterilizacijom) različitim kemijskim sredstvima, o čemu je riječ u poglavlju o rasadnicima. Zaštita šumskoga sjemena od ptica i puževa Od ptica se sjeme na posijanoj gredici zaštićuje postavljanjem mreža gustoće okanaca kroz koja ptice (vrapci, čvorci) ne mogu proći. Mreža ostaje dok biljke ne niknu, tj. dok traje opasnost od ptica. Sjeme se od ptica u rasadnicima zaštićuje korvifugom matiokorbom čiji pripravak nosi naziv Mesurol FS 500 i Mesurol WP 50. Matiokarb je vrlo opasno sredstvo. On je ujedno insekticid, limacid i korvifug. Kao takav ujedno štiti sjeme i mlade biljke od ptica, puževa i kukaca. Naši ga rasadničari primjenjuju prema potrebi. LD50 je 100, O = II tj. vrlo je otrovan. Zbog velike otrovnosti granule se ne smiju posipati ručno. Ovim sredstvom moguće je uništavati i žirotoče u hrastovom žiru.

- 46 SUZBIJANJE ŠTETNIH KUKACA Kukci su stalni stanovnici šuma, a me u njima postoji velik broj vrsta koje šumi mogu nanijeti nesagledive štete. Šumski štetnici su biljojedi koji oštećuju šumsko drveće. Za šumu su štetni oni kukci koji oštećuju osjetljive organe šumskog drveća, koji prodiru u drvo i koji se toliko razmnože da u masama napadaju šumu i oštećuju stabla. Obranu šuma od štetnih kukaca otežava njihova pokretljivost, sićušnost i brojnost. Velik problem čini njihovo masovno razmnažanje. Ono je kod mnogih kukaca odlučno. S povećanjem broja štetnika rastu i štete u šumi. Kada kukci žive u manjem broju štete su jedva primjetne ili neznatne. Kada se isti ti kukci masovno razmnože mogu uzrokovati katastrofalne štete. Sigurno je da šteta ovisi o vrst kukca i intenzitetu napada. Temeljni uzrok napada kukaca je njihova potreba za hranom. Neki kukci čine štetu i iz drugih životnih potreba. Čiste sastojine i kulture sadrže velike koncentracije zalihe jedne vrste hrane, pružaju povoljnosti za brzo povećanje brojnosti populacije kukaca, osobito onih kojima ta hrana odgovara. Zato su čiste sastojine i kulture uvijek ugroženije od prirodnih mješovitih sastojina. Tu je najvažniji odnos broj kukaca i količina odgovarajuće hrane. Klima, pogotovo temperatura i vlaga, utječe na život kukaca, ali i na fiziološko stanje stabala. U tom smislu stalna je posljedična veza izme u kukaca i biljaka domaćina. Povoljne vremenske prilike, velike količine kukcima omiljene hrane, mali broj prirodnih neprijatelja (pogotovo parazita) glavni su činioci razvoja gradacije odre enog kukca. Za djelotvorno suzbijanje štetnika nužno je poznavati njihov način života – biologiju. Od najveće je važnosti da se u razvojnom ciklusu odre ene vrste kukca zna vrijeme u kojem je najosjetljiviji, pa se taj period koristi za njegovo suzbijanje. U načelu za svakoga kukca treba znati u kojoj se razvojnoj fazi najlakše i najučinkovitije suzbija. Svrstavanje štetnih kukaca u skupine Prema srodstvu i pripadnosti - uši - kornjaši - leptiri - opnokrilci Prema biljnim organima i dijelovima koje oštećuju - štetnici na korijenju - štetnici na stablu - štetnici u drvu - štetnici u kori - štetnici u srčici - štetnici u pupovima

- štetnici u lišću - štetnici u cvijeću - štetnici u plodovima i sjemenu Prema načinu napada Prema veličini štete - 47 Prema vrsti drveća koju napadaju - štetnici na crnogoričnom drveću - štetnici na bjelogoričnom drveću - štetnici pojedinih vrsta drveća ( npr. hrasta jele itd. ) Prema fiziološkom stanju biljke - primarni (napadaju zdravu biljku ) - sekundarni ( napadaju fiziološki oslabljelu biljku ) Prema vrstama biljaka - monofagni ( jedna vrsta kukaca napada jednu vrstu biljke) - polifagni (jedna vrsta kukaca napada više vrsta biljaka - oligofagi (iskorištavaju više izvora hrane) Prema dijelu stabla kojeg napadaju i načinu napada : - kukci koji brste lišće ( defolijatori ) i pupove - kukci koji se hrane kambijem, pupovima, izbojcima, dijelovima ksilema i floema - kukci koji sišu lisne i drvne sokove - kukci koji razaraju drvo Korisni kukci : - paraziti i hiperparaziti (parazitoidi ) - predatori

DINAMIKA POPULACIJE ŠTETNIH KUKACA Kada se kukci (i druge životinje) masovno razmnože postaju najveća opasnost za šumu i mogu uzrokovati katastrofe. Masovno razmnožavanje štetnika redovito je prolazna pojava. Za zaštitu šuma veoma je važno poznavati dinamiku populacije štetnika što se dalje prikazuje. Da bi se pravovremeno mogle provesti šumsko-zaštitne mjere treba poznavati dinamiku populacije šumskih štetnika. Neki kukci kad se masovno razmnože znatno povećaju svoje štetno djelovanje, a neki tek tada postaju štetnici. Uzroci masovnog razmnožavanja su različiti (biološka svojstva kukaca, genetski činioci, stanje šume, ponuda hrane, klimatski uvjeti itd.). U normalnim uvjetima prirodni neprijatelji ( ptice, kukci, grabežljivci i nametnici, gljive, bakterije, virusi i dr.) omogućuju u šumi prirodnu ravnotežu. Kada ravnoteža postane labilna ( iz bilo kojeg razloga) štetnik može izaći iz uravnoteženog stanja, prenamnoži se i šumi nanese veliku štetu. Promjenu gustoće populacije koja nastaje tokom godine nazivamo intraanualnom ili intracikličnom ( ako je životni ciklus kukaca kraći od jedne godine).

Promjene gustoće populacije koje prelaze vremensko razdoblje jedne generacije i traju dulje nazivamo fluktuacijom ili dinamikom populacije. Za masovnu pojavu kukaca nekoliko godina moraju vladati povoljne prilike. Za masovnu pojavu kukaca važan je tok i uzroci njihova rasprostranjenja . U dinamici populacije kukaca, u promjeni njihova brojnog stanja razlikuje se više faza.

- 48 LATENCIJA (normalan broj populacije) PROGRADACIJA (postupno raste broj jedinki) KULMINACIJA (dostignut je maksimalan broj jedinki) RETROGRADACIJA (broj jedinki naglo opada) Progradacija i retrogradacija čine gradaciju kukaca. Progradacija obično traje jednu godinu. Do kulminacije dolazi za 2 – 3 godine. Tada nastupa regresija koja ne traje dugo. Intenzitet razmnožavanja izražavamo koeficijentom razmnožavanja ( broj kojim se množi gustoća prošle generacije, dobije se brojno stanje sadašnje generacije). Gradacija je vezana za odre ena mjesta, tj. predjele. U predjelima štetnika na pojedinim mjestima nanosi samo mjestimice štete, na nekim ponovno nanosi veće štete, na nekima štetnik je zbog velike i guste populacije stalno prisutan i nanosi velike štete. Gustoća populacije neke vrste ovise o više činilaca: - plodnosti ili stvaralačke snage (potencijala razmnožavanja), tj. seksualnog indeksa (odnosa ženki prema ukupnoj populaciji) - smrtnosti ili mortalitetu ( smrtnost odgovara plodnosti – populacija je u jednakoj visini, npr. ako jedan par kukaca izleže 100 jaja, da bi slijedeće godine ostao jedan par smrtnost mora biti 98%). Visina populacije nije stalna, njeno je brojno stanje promjenljivo. Na smrtnost i održavanje utječu brojni abiotski i biotski činioci. Ukupne činioce koji uvjetuju gradaciju nazivamo GRADOCENIM ČIMBENICIMA. Pod gradocenom razumjevamo čitav sustav činilaca koji se sam regulira i čini organiziranu cjelinu. U svezi s gustoćom populacije nužno je razumijevati i pojam same populacije i njene značajke što se dalje navodi. Pod populacijom razumjevamo kolektiv homotipskih organizama sa zajedničkim skupom nasljednih čimbenika, koji naseljava odre eni prostor (biotiop), pripada odre enom ekosustavu, a jedinke su povezane reprodukcionim odnosima (razmnožavanja). Kod definiranja populacije potrebno je u vidu imati slijedeće kriterije: a) homotipski kolektiv b) prostorno ograničenje c) pripadnost organiziranoj zajednici razmnožavanja U vidu treba imati i čimbenik „vrijeme“. Osnovni atributi svake populacije su : - gustoća - prostorni raspored - stopa nataliteta i mortaliteta - uzrasna struktura - potencijal rastenja

- tok rastenja i održavanja. Pod gustoćom populacije razumijevamo broj jedinki neke vrste (organizama) na jedinici naseljene površine ili zapremine (biomase) u datom vremenu. Najveći indeks razmnožavanja i održavanja populacije omogućava njenu optimalnu gustoću. - 49 Kritični broj Bitna podloga svake prognoze je usporedba utvr ene gustoće populacije u početku napada s brojem koji se naziva kritični broj ili kritični intenzitet. Kritični broj se utvr uje na dva načina: - usporedbom množine štetnika s količinom hrane (lišća, iglica i dr.) koja ima je na raspolaganju - statističkim podacima dobivenim iskustvom Kritične brojeve ne smijemo smatrati točnim vrijednostima. U kritični broj uvrštavaju se samo zdrave jedinke štetnika. Kritični brojevi služe samo kao uporište za ocjenjivanje opasnosti. Npr. vremenske prilike, prirodni neprijatelji, bolesti i niz drugih čimbenika utječu na daljnji tijek štete, a ne samo kukci. Kritični broj gustoće populacije važan je s ekonomskoga stanovišta. On je uvjetovan veličinom ekonomskog gubitka koju ta populacija nanosi i uslijed čega je potrebno poduzeti mjere suzbijanja. Na veličinu kritičnog broja utječu mnogi čimbenici, a ne samo ekonomski (park šume, gradska zelenila, različiti objekti itd. – ne podliježu ekonomskim gubicima). U šumarstvu je uobičajeno da je suzbijanje opravdano ako je uslijed napada smanjena vrijednost izgubljene drvne mase po jedinici površine veća ili jednaka od troškova suzbijanja na istoj površini. Osim ekonomskih gubitaka u obzir treba uzeti i sve posljedice fiziološke slabosti oštećenih stabala. Primjeri utvr ivanja gustoće populacije nekih kukaca Gustoća populacije kukaca odre uje se na različite načine ovisno o vrsti kukaca, vremenu i mjestu pojedinih razvojnih stadija i dr. Kao pravilo treba uzeti da se brojnost populacije treba utvrditi u onom stadiju i u ono vrijeme koje daje najbolje rezultate, a predstavlja najmanje troškove. Melolontha melolontha L. - obični hrušt. Gustoća populacije utvr uje se u stadiju grčice. Prije početka vegetacije ili ljeti ili u jesen kopaju se po ha 3 – 4 jame dimenzije 1x1 m, dubine do 30 cm ljeti, a do dubine 80 cm u rano proljeće ili kasnu jesen (grčice su zbog hladnoće dublje u zemlji). U rasadniku se kopa 5 kontrolnih jama/ha. Iskopanu zemlju treba dobro usitniti i pregledati. Kritičan broj je slijedeći broj grčica/m“ (brojevi pokazuju broj grčica po 1m2): Slab napad 0.1 – 2 0.1 – 0,5 Srednji napad 2,1 – 4 0.6 – 2 Jak napad 4 2 Starost grčica 1 i 2 god. 3 god.

Stereonychus fraxini Degeer - jasenova pipa. Brojnost se utvr uje brojenjem kornjaša za vrijeme zimskog mirovanja u šumama gdje je jasen zastupljen više od 30%. Utvr uje se broj kornjaša po

stablu i kvadratnom metru mahovine u kojoj kornjaši prezimljuju. Po odjelu se pregleda 30 – 50 stabala (jasen i druge vrste jer kornjaši prezimljuju u mahovini i drugih vrsta). Stabla odabrati nasumce, ravnomjerno raspore ena po odjelu, bez obzira na obraslost mahovinom. Mahovina se pregledava na visini 30 - 130 cm debla. Dobiveni broj kornjaša po stablu uveća se za 50% (dobije se - 50 približan broj krošanja na cijelom stablu). Dalje se u obzir uzima, vrsta drveta, prsni promjer, obraslost mahovinom, učešće jasena u sastojini i neki drugi parametri koje prema potrebi treba proučiti. Tortix viridana L. - hrastov savijač. Iz dominantne etaže s gornje trećine krošnje sa 3 – 5 stabala skinu se grane (najlakše s oborenih stabala do konca siječnja). Sa svakog stabla uzmu se po 4 grane dužine 1m. Grane se sastavljaju u otopinu u topolu prostoriju da se stimulira tjeranje pupova. Čim pupovi potjeraju iz jaja izlaze gusjenice i zavlače se u pupove. Gusjenice se izbroje. Operophthera brumata L. – mali mrazovac i Hibernia (Erannis) defoliaria Cl. . veliki mrazovac. Odabere se 10 stabla u krugu 60 – 80 cm ili u jednom pravcu. Na visini 1.5 m oteše se grubi dio kore. Taj se dio premaže ljepilom tako da je pojas širok 8 - 10 cm. To se radi u jesen, početkom listopada tj. prije očekivane pojave leptira. Pregledavanje pojaseva i evidentiranje uhvaćenih ženki obavlja se svaka 2 – 3 dana sve do konca prosinca. Što je više odjela ili odsjeka obuhvaćeno to su rezultati sigurniji. Računa se da je kritičan broj ako se uhvati 1 – 2 ženke po 1 cm opsega debla. Lymantria dispar L. – gubar. Gustoća populacije utvr uje se po jajnim leglima. Pregledavaju se sve sastojine starije od 30 godina. U odjelu se postavi dijagonala i na njoj se pregledavaju sva stabla. Svako stablo se pregledava od podnožja do krošnje. Prema potrebi mogu se dalekozorom pregledavati i grane u krošnji. Utvr uje se postotak zaraženih stabala i broj legala po stablu. U krškim predjelima iskolče sa kontrolne plohe. Na plohi se pregledavaju sva stabalca i pogodna mjesta (veliko kamenje) za odlaganje jaja na tlu. Pregled se obavlja za dugog perioda mirovanja vegetacije. Za prognoziranje štete u obzir se uzima broj zaraženih stabala (1%, 1 – 5 %, 5 – 20%, 20 – 50 %, preko 50%) i broj jaja po stablu ( 150 – 3 300 jaja po stablu). Broj jaja se izračunava po prosječnom broju jaja u leglu. Thaumethopoea processionea L. - hrastov četnjak. Gustoća populacije utvr uje se na dva načina: - obaranjem stabla i brojanju jajnih legla - pomoću svjetlosnih lampi Stabla se obaraju zimi (u odjelu oko 5 stabala). U obzir se uzima starost sastojine , broj jajnih legla i broj jaja. Npr. za hrastove stare 90 godina kritičan broj je 16 legla po stablu odnosno 57 u retrograciji ili 3 270, odnosno 57 800 jaja. Pomoću svjetlosnih lampi mogu se loviti leptiri. Dolet je najintenzivniji izme u 21 i 22 sata.

Thaumethopoea pityocampa Schiff. – borov četnjak. Gustoća populacije može se odrediti na više načina. Najbolje je polaganje linija od jednog do drugog ruba sastojine. Što je više linija to je utvr ivanje zaraze sigurnije. Na linije se pregledaju sva stabla i izbroje napadnuta i nenapadnuta. Gustoća populacije može se odrediti na tri faze razvoja:

- 51 1) U stadiju jaja. 1Rad se obavlja u kolovozu ili rujnu. Sa stabla koja padaju u liniju pokupe se jajna legla. Kod vrlo jakog napada broj legla je na stabla prsnog promjera 10 cm 2 – 4 , 20 cm 4 – 6 , 30 cm 8 – 10, 40 cm 14 – 16 , 50 cm 18 – 22 . 2) Nakon izlaska gusjenica. Rad se obavlja u rujnu ili listopadu. Broje se mjesta u kojima se nalaze gusjenice. 3) U stadiju zapretka. Broje se formirani zaperci. Tada su gusjenice u 3. razvojnom stadiju (otprilike mjesec dana nakon izlaska gusjenica).

MJERE ZAŠTITE ŠUMA OD ŠTETNIH KUKACA

Protiv štetnih kukaca primjenjuju se preventivne i represivne zaštitne mjere. Koje se mjere poduzimaju zavisi o stanju populacije štetnika i ugroženosti šume. Preventivne se primjenjuju prije nego kukac poveća svoju populaciju. Dakle, dok je kukac u latenci i praktički ne nanosi nikakvu štetu. Cilj im je da onemoguće kukcu da poveća svoju populaciju. Represivne mjere, tj. suzbijanje, se poduzimaju kada je štetnik zbog povećane populacije počeo činiti štete. Dalje ćemo razmotriti jedne i druge zaštitarske mjere protiv štetnih kukaca u šumama. Preventivne mjere suzbijanja štetnih kukaca Preventivno suzbijanje je često djelotvornije i ekonomičnije od represivnoga. Primjena preventivnih mjera traži dobro poznavanje kukca i njegovog odnosa prema šumi i okolišu. Najefikasnije preventivne mjere temelje se na pravovremeno provedenim šumsko-uzgojnim radovima. Zbog boljeg razumijevanja podijeljene su u nekoliko grupa. Šumsko-uzgojne mjere Svaki zahvat u šumi utječe na okoliš što povoljno ili nepovoljno utječe na kukce (nama je korisno da je taj utjecaj na štetne kukce nepovoljan). Osnovni zadatak ovih mjera je usmjeren na održavanje prirodne ravnoteže u šumskim sastojinama. Kod uzgojnih radova stalno treba voditi računa o sastavu i strukturi biljnih zajednica. Npr. mješovite sastojine su sigurnije na napad kukaca od čistih (pogotovo kultura). Mješovite sastojine su tako er bogatije parazitima i predatorima, neprijateljima štetnih kukaca. Gustoća sastojine tako er ima važan utjecaj na štetne kukce i njihove neprijatelje. U obraslim i sklopljenim sastojinama povećano je brojno stanje i aktivnost predatotra.

Svaka dobro provedena šumsko-uzgojna mjera koristi sastojini, a otežava život štetnim kukcima. Pogoršanje ekoloških uvjeta života kukcima Pogoršanjem ekoloških uvjeta otežava se razmnožavanje i širenje štetnih kukaca. Npr. ako se može onemogućiti pristup hrani, smanji se količina hrane ili izmijeni njen sastav ili ako je moguće utjecati na promjenu temperature i vlage. - 52 Pristup hrani je moguće spriječiti kod izra enih sortimenata, npr. bojenjem drva, a ne na živim stablima. Dalje se daje kratak prikaz tih mogućnosti. Smanjenje količine hrane. Neposredno nakon obaranja ili ugibanja stablo je veoma osjetljivo, odnosno podložno napadu kukaca koji naseljavaju takav materijal. Najveće štete nastaju u kratkom vremenu. Nakon kukaca brzo slijedi napad gljiva, pa se šteta uvećava. Zato sječu treba obaviti brzo, a posječeni materijal u što kraćem vremenu izvući iz šume ili ga okorati. Na taj se način postiže da se sačuvao drvni materijal i spriječilo masovno razmnažanje kukaca. Kukci se ne mogu masovno razmnažati jer im je oduzeta povoljna hrana. To naročito vrijedi za potkornjake. U istu svrhu otpadni materijal, naročito grane treba složiti u hrpe (šumski red, šumska higijena), tretirati odgovarajućim insekticidima ili ih izvesti iz šume i sl. Promjena sastava hrane. Svaka vrsta kukca ima posebne zahtjeve za hranom. Cilj je promijeniti sastav hrane tako da ona ne bude prikladna za njihovu ishranu. Metoda se može primijeniti na svježe oborenim stablima, a odnosi se na kukce koji buše drvo i žive u floemu nedavno posječenih stabala. Floem je prikladno mjesto, ali u razmjerno kratkom vremenu, za razvoj mnogih kukaca. To povoljno vrijeme za razvoj kukaca treba skratiti tako da se isti nemaju kada razviti. Druga mogućnost je da se izmijeni sastav hrane prije nego li kukci napadnu drvo, tj. u unutrašnjem dijelu kore izazvati promjene hrane tako da promijenjena hrana bude nepovoljna za kukce. Skraćivanje vremena napada može se postići da se trupci odmah nakon sječe okoraju ili izvuku iz šume. Okoravanjem se smanjuje količina hrane, a brzim sušenjem okoranog drva njena promjena. Drugim riječima kukci su za svoj napad imali period od sječe do okoravanja, odnosno vrijeme ležanja trupaca u šumi, a to im je prekratko vrijeme za masovno razmnažanje i jak napad. Što se tiče izmjene sastava hrane radi se o nekoincidenciji razvoja kukaca i sječe stabala. Npr. stabla posječena u kasno ljeto, u jesen i zimi manje su napadnuta kukcima, jer tada nisu povoljni uvjeti za razvoj kukaca. Do toplijeg vremena, krajem zime i tijekom vegetacijskog perioda, u unutrašnjosti kore oborenih stabala nastaju promjene u sastavu hrane i ona postaje nepovoljna za kukce koji se tada javljaju. Preventivnim mjerama stvaraju se uvjeti koji su nepovoljni za stvaranje gradacije štetnih kukaca. Represivne mjere suzbijanja štetnih kukaca Kada se štetni kukci masovno pojave za njihovo suzbijanje poduzimaju se represivne mjere kako bi se spriječile štete koje bi počinili u šumi. Cilj je da se broj takvih kukaca smanji ispod razine na kojoj oni postaju ekonomski štetni. Treba imati na umu da su i štetni kukci članovi šumske zajednice i

nužni u održavanju biološke ravnoteže. Npr. služe kao domaćini parazitoidima i služe kao hrana drugim kukcima i životinjama. Zato u odre enom broju uvijek trebaju postojati u šumama i ne smiju biti potpuno uništeni. Uostalom, njih je nemoguće uništiti u potpunosti. Troškovi suzbijanja kukaca trebaju biti manji od štete koju čine gospodarskoj šumi. U svim ostalim slučajevima troškovi mogu biti veći od štete koju bi učinili štetni kukci. U gospodarskoj šumi troškovi suzbijanja tako er mogu biti veći od pričinjene štete ako bi nakon toga nastala erozija tla ili neke druge posljedice, a ne samo gubitak drvne mase. - 53 Prije odluke o suzbijanju treba dijagnosticirati štetnika i prognozirati, tj. prosuditi tijek razvoja štetnika (to se odnosi i na gljive, sitne glodavce i druge životinje). Prognoza je presudna jer se na njoj zasnivaju sve mjere koje treba poduzimati. Treba imati na umu da prognoza uvijek sadrži i neke nesigurne elemente, pa njezini podaci imaju samo približnu vrijednost, ali veoma značajnu. Da bi se mogli izvršiti radovi predvi eni prognozom treba odrediti brojno stanje prisutnog štetnika. Način odre ivanja brojnog stanja je različit za pojedine grupe i vrste kukaca. Npr. štetnici koji prezimljuju u pokrovu u raznim stadijima utvr uje se broj gusjenica ili kukuljica po 1 m², broj grčica hrušta utvr uje se po 1 m, broj leptira i osa u tlu utvr uje se raznim lovnim i primamljujućim sredstvima, broj defolijatora može se utvrditi mjerenjem količine izmetina ili brojem legala ili živih jedinki, broj potkornjaka utvr uje se lovljenjem u klopke raznim feromonima itd. Važno je znati da rezultati brojenja daju prosječne vrijednosti, ali da su iste za praksu dovoljno točne. Represivno suzbijanje štetnika bazira se na tri grupe zaštitnih mjera: - mehaničke mjere - biološke mjere - kemijske mjere Za jednu, kao i za više vrsta štetnika mogu se poduzimati sve tri grupe mjera. Najmanji izravni utjecaj čovjeka je na biološke mjere, a kemijske mjere su na prvom mjestu. Biološke mjere borbe protiv štetnih kukaca Pod biološkim suzbijanjem kukaca razumijevamo njihovo neposredno uništenje živim organizmima. To se uništavanje doga a u prirodi da bi se održala ravnoteža u šumskim zajednicama. Prednost je bioloških mjera što se njima ne uništavaju i druge korisne životinje. Štetni se kukci mogu uništavati i na umjetni način proizvodnjom i unošenjem u šume korisnih organizama. Vjerojatno će takav način imati prvenstveno značenje. Prednost biološkog suzbijanja je u selektivnosti, jer je usmjereno na štetnog kukca, a ne na druge vrste živih organizama. Za biološko suzbijanje štetnih kukaca prikladni su oni organizmi koji su sposobni uništiti velik broj štetnika, a sami se prirodno brzo i lako mogu masovno razmnažati. U biološkom smislu štetne kukce uništavaju praživi, bakterije, virusi, gljive, ptice, sisavci i kukci što se dalje ukratko prikazuje. Kukci – parazitoidi i predatori

To su kukci koji u biološkom smislu imaju najvažniju ulogu u reguliranju populacija štetnih kukaca. Treba dobro razlikovati kukce koji parazitiraju na drugim kukcima, to su paraziti ili parazitoidi, i kukce koji se hrane drugim kukcima, to su predatori. Jedni i drugi su korisni kada uništavaju štetne kukce (mi ih u tom smislu i razmatramo), a nekorisni kada uništavaju korisne kukce. Razmotrit ćemo ih po grupama uz napomenu da predatorima osim kukaca pripadaju i drugi organizmi koje ćemo trako er spomenuti. - 54 Parazitoidi. Djelovanje parazitskih kukaca (parazitoida) je uspješno ako se brzo razmnože, ako su sinhronizirani sa svojim domaćinom, ako napadaju više od jedne vrste domaćina, kada napadaju velik broj jedinki i ako su konkurentni s drugim parazitima ili da se barem približe tim zahtjevima. Najbitnije je da životni razvoj parazita bude sinhroniziran s životnim razvojem svojega domaćina, tj. za šumu štetnoga kukca. U prirodi parazit može napadati samo jedan razvojni stadij svoga domaćina. Prednost imaju paraziti s polifagnim načinom života, jer na više domaćina lakše održavaju svoje brojno stanje na višoj razini. Paraziti su se specijalizirali tako da mogu parazitirati (dohvatiti) svoje domaćine bez obzira da li žive na otvorenom prostoru (npr. na lišću) ili u skrivenim mjestima (npr. pod korom, u drvu ili u zemlji). U suzbijanju šumskih štetnika parazitoidi imaju prednost pred predatorima. Isto tako je značajno da parazitoidi imaju svoje parazite koji se nazivaju hiperparazitima (i oni su važni za održavanje biološke ravnoteže u šumama). Glavni parazitoidi šumskih štetnika su svrstani u nekoliko porodica. Ischneumonidae – ose najeznice (Hymenoptera – opnokrilci). Vrlo brojna porodica kukaca. Neke napadaju ličinke i kukuljice kornjaša i leptira (uzročnika golobrsta), a neke parazitiraju na vrstama iz roda Sirex. Brachonidae – brakonidne osice ((Hemenoptera – opnokrilci). Jedna vrsta parazitira gubara, a sposobna je parazitirati i na mnoštvu drugih dlakavih gusjenica. Jedna vrsta parazitira na borovu prelcu. Chalcididae – halcidide (Hymenoptera – opnokrilci). Izuzetno brojna porodica.Neke vrste su ektoparaziti, a neke endoparaziti. Neke vrste parazitiraju na jajima štetnih leptira i mogu imati važnu ulogu smanjenju njihiovih gradacija. Proctotrupidae – jajni parazitoidi (Hymenoptera – opnokrilci). Tu pripadaju ose najeznice koje su većinom paraziti jaja mnogih leptira, a ih koje su nametnici na jajima nekih potkornjaka. Tachinidae – muhe gusjeničarke (Diptera – dvokrilci). Tu spadaju vrste koje su najvažniji neprijatelji šumskih štetnika. Neke legu jaja, a neke ličinke, pa su prema tome prilago ene za način parazitiranja. Vrste koje legu jaja čvrsto ih prilijepe na domaćina. Vrste koje legu ličinke stavljaju ih na tijelo ili u tijelo svoga domaćina. Tahina ima vrlo mnogo. Značajne su kao neprijatelji leptira (defolijatora), hrušteva, borove sovice, borova četnjaka, smrekova prelca, osa distarica i drugih.

Predatori. Predatori često postaju najuspješniji agensi u suzbijanju štetnih šumskih kukaca. Vrlo su brojni i svrstani u nekoliko redova. Me u predatorima šumskih kukaca ima i mnogo drugih vrsta koje nisu kukci već spadaju u Arthropoda, te neki sisavci i ptice. Od artropoda posebno mjesto zauzimaju pauci i stonoge. Pauci u mreže love razne kukce, osobito one čije se gusjenice sa stabla spuštaju na svilenim nitima. Pauci koji se kreću mogu se brzo koncentrirati na mjesta gdje se pojavi velika količina šumskih štetnika gdje ih masovno jedu. Neke stonoge se ubrajaju u najaktivnije predatore štitastih ušiju. - 55 Najvažniji kukci predatori pripadaju slijedećim porodicama: Chrysopidae – muhe mrežokrilke (Neuroptera – mrežokrilci). Uništavaju mnoge male kukce, njhove ličinke i imaga. Osobito vole lisne i štitaste uši. Me u njima se ističe Chrysopa carnea – zlatooka. Syrphidae – osolike muhe (Diptera – dvokrilci). Uništavaju lisne i štitaste uši, ličinke osa listarica i gusjenice leptira. Ističe se Syrphus tricintus. Coccinellidae – božje ovčice (Coleoptera – kornjaši). Članovi porodice su pretežno predatori. Jedu male kukce u stadiju ličinke i u stadiju imaga. Obično napadaju lisne i štitaste uši, male gusjenice i crviće. Cleridae – pisanci (Coleoptera – kornjaši). Svi su predatori. Većinom uništavaju potkornjake. Imaga se najčešće hrane odraaslim potkornjacima, a ličinke jedu nezrele stadije potkornjaka ispod kore. Sve kleride odlučno utječu na populaciju potkornjaka. Carabidae – trčci (Coleoptera – kornjaši). Ubrajaju se me u važne predatore leptira (rod Calosoma). Hrane se na tlu, ali se neke penju i u krošnje stabala. Formicidae – mravi (Hymenoptera – opnokrilci). Korisni su jer uništavaju štetne kukce. Od korijena do vrha krošnje oni napadaju sve stadije gusjenica, ličinke osa, leptire, neke kornjaše i gusjenice dugih gustih dlaka. Kao predatori izuzetno su značajni. U blizini mravinjaka pojedu štetne kukce, pa taj dio šume ostaje praktično neoštećen. Pentatomidae – stjenice (Heteroptera – stjenice). Većina stjenica su fitofagni kukci koji sišu sokove iz biljaka. Neki članovi ove porodice se barem jedan dio svoga života hrane krvlju drugih kukaca.

Sporozoe (praživi), bakterije i virusi Praživi kao paraziti uzrokuju bolesti nekih štetnih kukaca isto kao i odre ene bakterije. Glavni uzročnici bolesti kukaca su virusi. Bolest kukaca uzrokovane virusima često zaustavljaju gradaciju mnogih štetnika iz redova Lepidoptera i Hymenoptera. U konačnom razvojnom stadiju virusa u krvi gusjenice nastaju piliedrima slična tijela po kojima je ta bolest nazvana poliedrija, kod nas poznata u slučaju oboljenja gubarovih gusjenica. Ptice kao predatori kukaaca

Za uništavanje kukaca ptice imaju izuzetnu ulogu. Mnoge se vrste ptica intenzivno hrane kukcima čitav život. Većina ptica seli se u hladno godišnje doba jer u našim šumama zimi nemaju dovoljno hrane. Ptice se kukcima najviše hrane u doba gnijež enja. Vrlo su korisne ptice pjevice, a najkorisnije su sjenice i žune. One uništavaju kukce koji žive u drvu, liku i pod korom i njihove srodnike. Domaća perad koja živi blizu šume tako er je vrlo korisna u uništavanju štetnih kukaca. Ptice koje se hrane sjemenjem gnijezde se u godišnje doba koje obiluje kukcima. One veoma mnogo pomažu smanjivanju populacije tih štetnika. - 56 Koliko god je moguće pticama treba u šumama osigurati uvjete života (gnijezda, nastambe, hranu). Sisavci kao predatori kukaca Odre ene vrste sisavaca su korisne jer se hrane štetnim kukcima, a neke uz to prorahljuju tlo, a neke se hrane i sitnim glodavcima. Životinje koje se hrane kukcima su europski jež, šumska rovčica, lisica, šišmiši – oni su najkorisniji, jazavac, i svinje (domaće i divlje). Zaključno napominjemo da se biološkim mjerama može obuzdati populacija štetnika, ali ga se ne može ukloniti niti njihova gradacija potpuno spriječiti. One vode ka uspostavi ravnoteže.

Mehaničke mjere suzbijanja štetnih kukaca Štetni kukci se mehanički mogu uništavati na više načina. U rasadnicima se neke vrste mogu sakupiti i uništiti. Jedan od načina je da se u šumi koriste ljepila, naprave se prstenovi ili slično na koje se nanese ljepilo. Na ljepilo se hvataju gusjenice, pa im je na taj način onemogućen pristup u krošnje stabala. Ljepljivi se prstenovi koriste i za utvr ivanje gustoće mrazovaca. Feromonske klopke i lovna stabla služe za utvr ivanje gustoće populacije i smanjenje broja potkornjaka (ulovljene jedinke se unište na razne načine). Mehanički se mogu uništavati gubarova legla. U nekim slučajevima sječom napadnutih stabala uništavaju se i štetni kukci. U mnogo slučajeva kombiniraju se kemijske i mehaničke mjere suzbijanja kukaca.

Suzbijanje štetnih kukaca kemijskim sredstvima

Uništavanje kukaca kemijskim sredstvima je brzo, učinkovito i u širokoj primjeni. Postoje brojni insekticidi za uništavanje kukaca. Od svakog se insekticida zahtjeva da bude učinkovit u uništavanju štetnih kukaca i da bude što manje štetan ili bezopasan za korisne kukce (predatore, parazitoide, pčele), vode, biljke, životinje, a pogotovo ljude. - 57 -

Šume se protiv štetnih kukaca najčešće tretiraju aviometodom, ev. traktorskim prskalicama, a u rasadnicima terestrički raznim ure ajima. Ovisno o veličini čestica koje izlaze kroz mlaznice razlikujemo prskanje (150 – 500 m), orošavanje (50 – 150 m) i zamagljivanje (10 – 50 m). Bez obzira koja se metoda primjenjuje doza insekticida za odre enu površinu ostaje ista, a koncentracija se povećava prema smanjenju čestica.

OPASKA: BEZ OBZIRA KAKVU ŠTETU KUKAC ČINI JEDNOM STABLU ILI ŠUMI SLIJEDI ULANČAVANJE DALJNJIH ŠTETA. NPR. DEFOLIJATOR OŠTETI KROŠNJU, STABLO FIZIOLOŠKI OSLABI, NAPADAJU GA SEKUNDARNI ŠTETNICI I/ILI GLJIVE, STABLO SE SUŠI, PODLOŽNO JE VJETROLOMU-VJETROIZVALI, NA NJEGOVOM MJESTU JE POJAČAN PRISTUP SVIJETLU, POJAVLJUJU SE KOROVI, ONI OMETAJU MLADE BILJKE, SLUŽE ZA HRANU I STANIŠTE VIŠIM ŽIVOTINJAMA I GLODAVCIMA, ONI ČINE DALJNJE ŠTETE, STANIŠTE SU I HRANA KUKCIMA I GLJIVAMA ITD. Pregled važnijih štetnih kukaca i način suzbijanja RED ORTHOPTERA - RAVNOKRILCI Gryllotalpa gryllotalpa - rovac, mrmak. Oštećuje korijenje mladih biljaka, naročito smreke. Veće štete može činiti u rasadnicima. Suzbija se postavljanjem klopki u hodnike ili iskopane jame u koje se nalije voda s uljem. Ulovljeni rovci se unište mehanički. Tlo se može tretirati sintetskim piretroidima Dursban G 7,5 ili E 48, Force 20 SC.

Podisma (Miramella) alpina – šumski skakavac (i druge vrste, egipatski, talijanski, marokanski). Mogu se pojaviti povremeno i tada čine velike štete. Brste bukvu, hrast, grab, grmlje, trave itd. Javljaju se u vrijeme vegetacije, pa se i suzbijaju od 5. do 8. mjeseca. U jednom slučaju primijenjen je Karate 2,5 EC u dozi 0,25 l/ha, uz učešće vode 30 l/ha – aviometodom.

- 58 RED THYSANOPTERA - RESIČARI Leaniothrips laricivorus – arišev resičar. Uzrokuje sušenje vrhova mladih stabala ariša. Suzbija se u stadiju imaga i ličinke tijekom travnja. Sistemični insekticidi Rogor 40, Chromgor 40 i dr. Lispothrips crassipes - topolon resičar. Na mladim topolama čini velike štete, može uzrokovati sušenje stabala. Suzbija se kao i arišev resičar.

RED STERNORRHYNCHA – UŠI Red obuhvaća 4 porodice. Svim predstavnicima je svojstveno da sišu biljne sokove. Priličan broj ih čini štete na šumskom bilju. Aphididae – lisne uši Postoji velik broj vrsta. Neke su vrlo opasni štetnici na šumskom bilju (hrast, bukva, vrba, topola, brijest i dr.). Suzbijanje se ne provodi u šumama već samo u rasadnicima, uglavnom u stadiju imaga. Lisne uši u poljoprivredi čine velike štete. Zbog toga su za njihovo suzbijanje proizvedeni brojni insekticidi. Tako se za tretiranje uši na biljkama mogu koristiti organsko fosforni nesistemični i sistemični insekticidi, karbamati, sintetski pireteroidi npr. Decis 1,25 EC i Decis 2,5 EC i Karate 2,5 EC, neonikotinoidi, npr. Confidor SL 200 i dr. Moguća je i primjena mineralnih ulja i zemljišnih insekticida što je u svezi s njihovim kompliciranim načinom života. Adelgidae – uši šiškarice U šumama se suzbijanje ne provodi. U rasadnicima se zelena smrekova uš šiškarica suzbija rezanjem i spaljivanjem izbojaka sa šiškama. U proljeće se smreke mogu tretirati sistemičnim insekticidima, npr. pripravak Rogor 40 ili Chromgor 40. Ariš se istim insekticidima tretira ljeti.

Coccidae - štitaste uši Uglavnom napadaju fiziološki oslabljele biljke. Sišući sokove domaćina predisponiraju za napad drugih kukaca i gljiva. U šumama se ne suzbijaju. Mogu se suzbijati u rasadnicima i parkovima. Napadaju brojne listače i četinjače. Od insekticida u obzir dolaze sistemici kao i kod uši šiškarica ili neonikotinoidi kao što je Magnum 200 i dr. u vrlo širokom vremenskom periodu. - 59Psyllidae – lisne buhe Nisu značajne za šumarstvo. Poznata je šimširova lisna buha. Suzbija se kao i druge uši.

RED HYMENOPTERA – OPNOKRILCI Kao štetnici u obzir dolaze članovi iz 4 porodice. Suzbijaju se sistemicima (Rogor 40) i sintetskim piretroidima – Fastak 10 SC, Decis 6,25 EG, Karate 2,5 EC, Calypso SC 480, Mespilan 20 SP i drugima. Insekticidima se suzbijaju u stadiju ličinki. Daje se kratak pregled glavnih vrsta po porodicama. Pamphillidae – ose predivice: Zapretke prave ličinke. Odrasli nakon kopulacije i odlaganja jaja ugibaju. Cephalcia abietis – velika smrekina osa predivica, ličinke nagrizaju prošlogodišnje iglice, rijetko dolazi do golobrsta. Žderanje nastupa početkom ljeta i traje oko dva mjeseca. To je vrijeme suzbijanja. Acantholyda nemoralis – borova osa predivica, na pojedinačnim stablima običnog bora napada iglice. Žderanje je nešto kraće nego kod prethodne. A. hieroglyphica – velika borova osa predivica, Napada mla e borove, pogotovo primorski. Ličinke nagrizaju prošlogodišnje iglice ispod pupa, a ovogodišnje na novonastalom izbojku. Šteta može biti velika. Žderanje je u svibnju i lipnju. U početku oštećivanja iglica mogu se mehanički odstraniti zapreci zajedno s ličinkama i uništiti, pa se otklanja potreba primjene insekticida. Tenthredinidae – ose listarice: Razvijaju ličinke tzv. pagusjenice. U 4 podporodice susrećemo značajne šumske štetnike. Pristiphora abietina – mala smrekova osa listarica, u svibnju se pagusjenice hrane mladima smrekinim iglicama. Tada se suzbijaju. Tomostethus nigritus – crna jasenova osa listarica, u proljeće – do konca travnja, izgriza jasenovo lišće i to je vrijeme suzbijanja. Štete do izražaja dolaze u urbanim sredinama i u rasadnicima. Apethimus abdominalis – hrastova osa listarica, ličinke izgrizaju bubreće pupove sve do konca travnja. Može uzrokovati golobrst. Suzbija se kao i drugi rani defolijatori. Caliroa annulipes – mala hrastova osa listarica, napada hrast, bukvu, lipu

vrbu i dr. Pagusjenice skeletiraju list s donje strane. U rasadnicima štete mogu biti katastrofalne. Prvo rojenje je u svibnju, drugo u srpnju, treće u kolovozu. Tada se suzbijaju. Ako se uspješno suzbije prva generacija moguće je da drugu i treću ne treba suzbijati. Nematus salicis – vrbina osa listarica, može potpuno obrstiti vrbino lišće. Biologija je slična maloj hrastovoj osi listarici, pa i suzbijanje. Periclista lineolata – štetnik hrastova pomlatka. Tijekom svibnja pagusjenice izgrizaju hrastov list. Tada se može suzbijati – ukoliko je jak napad. - 60 Diprionidae – ose pilarice: Dolaze na četinjačama. Kao nas štete čine dvije vrste na borovima. Diprion pini – obična borova osa pilarica, pagusjenice prve generacije izgrizaju borove iglice od svibnja do konca lipnja. Ličinke druge generacije hrane se ovogodišnjim iglicama od izlaska, pa sve u listopadu. Štete su sporadične, pa se mjere suzbijanja ne poduzimaju. Ukoliko bi se suzbijali insekticidima treba tretirati pagusjenice obiju generacija za vrijeme njihove pojave. Neodiprion sertifer – sme a borova osa pilarica, česta je u primorju na crnom boru. Pagusjenice se hrane borovim iglicama od proljeća do sredine ljeta (oko dva mjeseca) što ukazuje na ev. vrijeme suzbijanja. Siricidae – ose drvarice: Ličinke se hrane i razvijaju u unutrašnjosti drveta listača i četinjača. Ne poduzimaju se izravne mjere suzbijanja. Neke ose iz različitih porodica su spomenute kao parazitoidi i štetnici sjemena, pa se na ovom mjestu ne obra uju.

RED COLEOPTERA - KORNJAŠI Ovo je zasigurno najbrojnija skupina kukaca. Ima ih preko 300 000 vrsta. U šumama me u njima susrećemo brojne korisne vrste ali isto tako bezbroj vrlo opasnih štetnika. Štetnici ovoga reda, uz vrste iz reda Lepidoptera, su najbrojnije i najglavnije grupe štetni kukaca u šumama. Red obuhvaća brojne porodice, a na ovom mjestu prikazuju se samo izraziti štetnici prema pripadajućim porodicama. Scarabidae – listorošci čiji su predstavnici hruštevi Melolontha melolontha – obični hrušt. Štete čine grčice izgrizajući korijen mladih biljaka četinjača i listača u rasadnicima i kulturama nakon pošumljavanja. U šumama se mogu suzbijati imaga u slučaju masovne pojave što je izuzetak. Grčice se suzbijaju tijekom vegetacije zemljišnim organsko fosfornim insekticidima kao što je Dursban E 48 ili drugima. Polyphylla fullo – šareni ili mramorirani hrušt. Za vrijeme rojenja, srpanj, izgriza i pregriza borove iglice. Tako er se hrnai hrastovim, topolovim,

bagremovim i bukovim lišćem. Me utim štete čine grčice izgrizanjem korijena borovih sadnica. Suzbijanje je kao i običnog hrušta. Buprestidae - krasnici Tu pripadaju brojni ksilofagni štetnici u šumama. Po načinu života su primarni štetnici. Štetu čine samo ličinke. Kad se ličinke izvale iz jaja zavlače se pod koru, rje e pod koru ili u drvo gdje prave hodnike različitih oblika. Štetnost pojedinih vrsta varira ovisno o načinu života. - 61 Buprestis spp. – na jeli, smreci, boru, čempresu, tuji, šmriki. Suzbijanje se sastoji u sječi napadnutih stabala. Isto se odnosi i na vrste iz rodova Phaenops, Anthaxia, Chrysobothris i Calcophora. Capnodis spp. – žilogrizi – ličinke nagrizaju korijenje raznih vrsta listača. Suzbijanje je kao i grčica hrušta. Coreabus spp. prstenari – velik broj poznatih šumskih štetnika. Pretežno su sekundarni štetnici. Suzbijanje se sastoji u sječi napadnutih stabala ili pojedinih grana. Agrilus spp. – krasnici – štetnici hrasta, bukve, topole i drugih listača. Suzbijaju se uklanjanjem napadnutih stabala. Elateridae - klišnjaci Ličinke nagrizaju sjeme u šumama i korijenje mladih biljaka u rasadnicima. Najviše nagrizaju vrat korijena. U rasadnicima treba provoditi suzbijanje ličinki do pete godine života biljaka. Tlo se tretira zemljišnim insekticido Dursban E 48 ili drugim. Rodovi: Agriotes, Elater, Corymbites i Athous. Lymexylonidae - drvaši To su štetnici koji buše drvo. Hylecoetus dermestoides- sme asti drvaš napada sve glavne vrste šumskog drveća. Tehnički je štetnik stabala koja se suše, ležećih stabala i trupaca. Sa trupaca treba skinuti koru ili ih držati na suhom i prozračnom mjestu. Premazivanje trupaca zaštitnim sredstvima je upitno zbog ograničenja upotrebe. Anobidae – drvaši kuckari Tu pripadaju tehnički štetnici u suhom i mrtvom drvu ili dijelovima odumrlog debla. Neki žive u mrtvoj kori ili smrekovim češerima. Suzbijanje se ograničava na premazivanje drva zaštitnim sredstvima. Bostrychidae - kukuljičari Štete čine na drveću i drvnom materijalu kao i kuckari, pa je i suzbijanje identično. Cerambycidae – strizibube ili cvilidrete Strizibube su vrlo rašireni štetnici. Pretežno su tehnički štetnici. Neke od njih oštećuju stabla fiziološki. Fiziološki štetnici dovode do slabljenja stabala, pa su po tome važniji od tehničkih štetnika. Neke vrste oštećuju stabla na oba načina. U novije vrijeme utvr ene su vrlo opasne uvezene vrste. Suzbijanje se uglavnom svodi na uklanjanje napadnutih stabala. Značajne vrste su: Tetropium luridum i T. fuscus na četinjačama, prvenstveno napadaju fiziološki oslabljela stabla, a česte su i na

neotkoranom ležećem drvu. Zaražena stabla treba posjeći do konca sviblja i izvesti iz šume.– tipičan primarni štetnik koji napada zdrava hrastova stabla, C. scopili – napada različite listače Cerambyx cerdo i C. velutinus koja pričinja štete u primorju. Značajne su još vrste iz rodova Cytus i Plagionotus koje napadaju stojeća i oborena stabla na prvom mjestu hrasta i bukve. Ako se pojave u velikom broju mogu nanijeti velike štete. Suzbijanje se sastoji u tome da se trupci i leževina u što kraćem vremenu izvezu iz šume, jer je to povoljan materijal za razvoj ovih strizibuba. Lamia textor buši hodnike u glavi korijena raznovrsnih vrba, Acanthocinus spp. su sekundarni štetnici četinjača i hrastova koji napadaju bolesna i oslabljela stabla. Monochamus spp. su fiziološki i tehnički štetnici na smreci i boru. Posebno je značajna vrsta M. galloprovincialis kao vektor borove nematode. Napadnuta stabla i grane treba pravovremeno posjeći i izvesti iz šume. Saperda populnea – mala topolina - 62 cvilidreta je štetnik vrba i topola. Naročito je opasna u rasadnicima i mladim kulturama. Na mjestu napada nastaje kalus, pa na istima lako pucaju mlada stabalca ili grane. U rasadnicima može biti vrlo štetna. Postoji još niz cvilidreta iz različitih rodova, ali su od manje važnosti. Anoplophora chinensis – azijska strizibuba je europski karantenski štetnik. Utvr ena je i u nas. Potencijalno napada širok krug domaćina i vrlo je štetna. Suzbija se sječom i spaljivanjem napadnutog materijala (stabala, grana, grmova).

Chrysomelidae - zlatice To je brojna porodica tipičnih štetnika lišća. Prvenstveno napadaju vrbe i topole, ali dolaze i na brijestovima, johama i drugim listačama, a neke i na četinjačama. Mnoge vrste u jednoj godini imaju i više od jedne generacije što je povezano s vremenom suzbijanja. Navode se najštetnije vrste. Plagiodera versicolora – modra vrbina zlatica, napada vrbe i topole. Čim se pojavi mlado lišće (travanj) počinje ga izgrizati. Novorazvijene ličinke su u skupinama na lišću (tada treba suzbijati), kasnije se razilaze. Izgrizanje traje 2 – 3 tjedna. U povoljnim uvjetima tijekom ljeta razvije tri generacije. Ako se uspješno suzbije prva generacija druge dvije su malobrojnije i opasnost je smanjena. Phyllodecta tibiaqlis i P. vitellinae pri masovnoj pojavi mogu učiniti velike štete u rasadnicima i mladim kulturama. Chrysomela spp. – tri vrste dolaze na vrbama i topolama, a jedna na johama. Štete su kao i prethodnih. Agelastica alni – johina zlatica, napada johe, vrbe, topole i voćkarice na kojima skeletira lišće. Ličinke se najprije drže skupa (vrijeme suzbijanja), a kasnije se razi u. Kornjaši se javljaju u jesen i nagrizaju lišće. Ponekad su štete značajne. Galerucella luteola – brijestova zlatica, imaga se javljaju u proljeće i nagrizaju lišće brijesta. Na godinu može dati 3 – 4 generacije. Ličinke skeletiraju lišće i mogu nanijeti velike štete. Postoji još vrsta u ovome rodu koje dolaze na drveću i grmlju. Luperus picicola i L. gularis, izgrizaju borove iglice bez značajnih šteta. S obzirom na štete koje čini krumpirova zlatica u poljoprivredi razvijeni su brojni insekticidi za njeno suzbijanje. Većina ih se može primijeniti i u šumarstvu. Neki od njih spadaju u organo-fosforne (Dursban E 48, Chromorel-D), neonikotinoide (Confidor SL 200, Mospilan 20 SP), a većina ih pripada skupini sintetskih piretroida. Upravo se ti insekticidi najviše koriste za suzbijanje zlatica u šumarstvu. Na raspolaganju su pripravci Fastac 10 SC, Direkt, Alfa 10 SC, Decis 1,25 E i Decis 6,25 EG, Karate 2,5 EC i King.

Zlatice se suzbijaju u stadiju ličinke, a broj tretiranja ovisi o broju generacija. Ukoliko se uspješno suzbiju ličinke prve generacije znatno je smanjena mogućnost pojave slijedećih generacija i potreba suzbijanja.

Curculionidae – pipe Ovo je izuzetno mnogobrojna porodica kornjaša. Više su štetnici kulturnog nego šumskog bilja. Neke pipe grizenjem oštećuju lišće, neke buše pupove, listove, izbojke ili plodove, neke izgrizaju korijenje, neke savijaju lišće, a ima i onih koje nagrizaju koru i buše hodnike pod korom. Upravo takve pipe dolaze u našim šumama, kulturama i rasadnicima. Suzbijanje ovisi o načinu života pojedine - 63 vrste i mjestu pojave (šuma, kultura, rasasdnik). U nekim slučajevima uništava se izravno kukac (npr. kod topolina cigaraša mogu se sakupljati savijeni listovi u kojima su ličinke i uništavati ih), a mogu se uništavati i insekticidima (kod nekih u isto vrijeme uništavaju se ličinke i imaga što je povezano s njihovim generacijskim razvojem. Od insekticida najviše se koriste sintetski piretroidi kao što su Karate 2,5 EC, Karate Zeon, King, Karis i dr., te neki od neonikotinoida, npr. Acelan 20 SP. Od pipa štetni u šumarstvo navodimo nekoliko vrsta. Byctiscus betulae – brezin cigaraš, dolazi na vinovoj lozi, kruškama, topoli, vrbi, brezi i drugim vrstama. Štetu čini nagrizanjem izbojaka i lišća. Lišće savija u „cigaru“, ono suši i otpada. Šteta može biti značajna. B. populi – topilin cigaraš, dolazi na topolama, vrbama i brezama. Na topolama može uzrokovati značajne štete. Cigaraši se u šumama ne suzbijaju. U rasaddnicima i mladim kulturama uništavaju se „cigare“ s mladim ličinkama ili se biljke tretiraju insekticidima. Otiorrhynchus spp. U ovom rodu postoji vrlo mnogo pipa. Imaga se hrane lišćem ili drugim zelenim dijelovima, a ličinke žive na korijenu biljaka. Štete nastaju u rasadnicima i gustim nasadima mladih bilhjaka. Kornjaši nagrizaju lišće samo noću, a ličinke se sakrivaju u tlu. Suzbijanje se sastoji u toplinskom ili kemijskom tretiranju tla u kome su ličinke ili se sakupljaju i uništavaju imaga (teško ih je uočiti). Za kemijsko tretiranje tla na raspolaganju je više zemljišnih insekticida od kojih se preporuča Dursban E 48. Phyllobius spp. Ovi kornjaši biljke oštećuju slično kao i pipe iz prethodnog roda. Kad se pojave u velikom broju imaga mogu uzrokovati golobrst što se doga a u proljeće. Neke vrste osim lišća oštećuju i pupove. Dolaze na listačama (hrast, bukva, breza, vrba, jasika, kesten i dr.) i na četinjačama – borovi. U slučaju masovne pojave imaga se uništavaju insekticidima. Polydrossus spp. Rod obuhvaća nekoliko šumskih štetnika na listačama (hrast, bukva, breza, grab i dr.) i četinjačama (smreka, jela, bor, ariš i dr.). Štete čine nagrizanjem izbojaka, izgrizanjem kore i pupova. Suzbijanje se ne provodi. Hylobius abietis – velika borova pipa, Dolazi na četinjačama (bor, smreka, jela, duglazija i dr.) i na listačama (hrast, breza, joha, vrba i dr.). Napada mlado drveće starost 3 – 6 godina. Izgriza koru, izbojke, i kambij zbog čega dolazi do sušenja stabala. Imaga su primarni štetnici, jer nagrizaju koru. Ličinke prave hodnike u oborenom drvu, pa su sekundarni štetnici. Njenoj biologiji pogoduju kratke ophodnje, gola sječa i obnova sadnjom sadnica, pogotovo običnoga bora. U tome je i suština suzbijanja. Kod nas je njena štetnost bez većeg značenja, ali postoji opasnost od masovne pojave, pa treba računati i s mjerama suzbijanja. Pissodes spp. Pretežno su sekundarni štetnici i po tome slični potkornjacima. Ličinke žive pod korom i nagrizanjem uzrokuju sušenje oslabljelih stabala. Imaga tako er nagrizaju koru. Suzbijanje je usmjereno na redukciju mehaničkih oštećenja (na takvim mjestima ženke odlažu jaja) prilikom sječe, brzu sječu i izvlačenje napadnutih stabala. Curculio spp. – plodotočci ili žirotoči. Svojim napadom spriječavaju prirodnu obnovu, a naročitio sun štetni u klonskim sjemenskim plantažama. Njih smo obradili u drugom poglavlja. U plantažamam je moguće suzbijanje tretiranjem insekticidima u proljeće ili početkom ljeta za vrijeme aktivnosti imaga. Cryptorhynchus lapathi – johina šarena pipa, napada

johe, vrbe, topole, breze i hrastove. Najštetnija je na vrbamam i topoloama, pogotovo u rasadnicima i mladim kulturama. Kao primarni štetni vrlo je opasna za pojedine kulture. Imaga se prvi puta javljaju u drugoj polovici ljeta (vrijeme suzbijanja), tada nagrizaju koru, dopunski se hrane i odlaze na prezimljavanje. U proljeće, dosta kasno, javljaju se ponovo. To je tako er vrijeme suzbijanja. Znači, imaga se suzbijaju u prroljeće i ljeto jednim od navedenih insekticida. U rasadsnicim napadnute biljke tereba uništiti, jer se u njma nalaze ličinke. Stereonychus fraxini – jasenova pipa, Periodički se masovno javlja svagdje gdje ima jasena. Najštetnija je za poljski jasen. Tako er dolazi na maslini, crniki i zdeleniki. Imaga se javljaju u travnu. Ženke izgrizaju pupove i mlade listove, a ličinke se hrane lišćem, dok u zadnjoj fazi razvoja oštećuju peteljke i izbojke. Novrazvijena, ovogodišnja, imaga nagrizaju lišće. Iz takvog načina prehrane shvatljivo je koliko je ta pipa opasni štetnik. Ona je najopasniji štetnik poljskog jasena. Masovni napadi mogu trajati 4 – 5 i više godina. Za suzbijanje je nužno znati da se ljeti na jasenu istovremeno mogu naći ličinke i imaga. Suzbijaju se ličinke i imaga - 64 od proljeća do ljeta navedenim insekticidima što se jednostavno provodi u rasadnicima. U šumama je najbolje provesti suzbijanje istovremeno kada se suzbijaju drugi defolijatori nizinskih šuma. Rhynchaenus spp. – skočipipe. Tipični su štetnici lišća. U proljeća imaga buše lišće. Ličinka buši hodnik na glavnoj lisnoj žili, a zatim na rubu plojke napravi veliku gruzotinu. U lipnju se pojavljuju nova imaga koja nagrizaju lišće i plodove. Najznačajnija vrsta je bukova skočipipa – R. fagi. Suzbijanje se ne vrši, a moguće je insekticidima za vrijeme aktivnosti imaga ili ličinki.

Scolytidae - potkornjaci Potkornjaci su najbrojnija skupina kornjaša štetnih u šumama. Pretpostavlja se da ih u jugoistočnom dijelu Europe ima oko 120 vrsta. U nas ih je zabilježeno skoro 100 vrsta. Po štetnosti u šumama zauzimaju prvo mjesto, usporedo s leptirima. Potkornjaci su tipični stanovnici drveća. U biljci provode čitav život, a iz nje izlaze samo da bi nastanili novo drvo, na regeneracijsku ili dopunsku prehranu ili kada traže mjesto gdje će prezimiti. Da bi se bolje shvatili treba ih podijeliti u grupe i tako ih promatrati kao što je niže navedeno: - prema domaćinima su monofagni, oligofagni i polifagni (na četinjačama i listačama) - prema mjestu grizotina su koraši (žive izme u kore i drveta, zalaze u liko i bijel) i drvaši (hodnike buše u drvu – drvotočci) - po načinu prehrane su drvaši i gljivaši - prema štetnosti su sekundarni i primarni (u manjem broju) - prema vremenu pojavljivanja su rani (u nekim slučajevima veoma rani) i kasni - prema mjestu oštećenja razlikuju se potkornjaci na deblima, na granama, na mladom drveću (čak dvogodišnjim biljkama), na granama, na drveću tanke kore i na drveću debele kore - prema načinu oštećivanja potkornjaci su fiziološki (koraši) i tehnički (drvaši) štetnici. Potkornjaci imaju jednu, dvije ili više generacija. Legu se u kori i u drvu. Hrane se biljnom hranom i biljnim sokovima. Kada se drvo prosuši životna sredina im postaje nepovoljna, pa traže drugo mjesto obitavanja. Posebna grupa potkornjaka su tzv. gljivaši koji žive u zajednici s odre enim gljivama (zovu se ambrozija gljive). Ličinke se hrane hifama tih gljiva, a imaga su njihovi vektori.

Vrijeme rojenja potkornjaka je vrlo rastezljivo što ovisi o temperaturama (ponekad čak u siječnju ili u kasnu jesen). Glavno vrijeme rojenja za rane potkornjake je u ožujku – travnju, za kasne oko mjesec dana poslije, i tijekom ljeta. Uvjeti masovnog razmnažanja i napada potkornjaka ovise o nizu me usobno povezanih čimbenika. Razloge masovne pojave treba tražiti u čimbenicima koji fiziološki oslabe biljke (stabla) i predisponiraju ih za napad potkornjaka. Tri su glavna čimbenika koji pogoduju potkornjacima: - klimatske prilike (vrućina i suša – stabla fiziološki oslabe) - sastav šume (prirodna, mješovita, čiste sastojine, mješovite sastojine, kulture) - zdravstveno stanje šume ( vjetroizvale, vjetrolomi, snjegolomi, ostaci u šumi, defolijacija i niz drugih.

- 65 Potkornjaci su specifični štetnici. Svako fiziološki oslabljelo stabla ili mlada biljka mete su njihova napada. Koraši se razlikuju od svih drugih štetnika po tome što neizbježno dovode do smrti napadnute cijele biljke ili njenih pojedinih dijelova (grana). Prva generacija ranih potkornjaka javlja se već u veljači – ožujku, a kasnih u travnju – svibnju. Druge se generacije javljaju tijekom ljeta. Neki se u odre enoj mjeri roje čak i jeseni. Poznavanje vremena rojenja ima veliko značenje za suzbijanje potkornjaka. Kako potkornjaci napadaju fiziološki oslabljela stabla istraženo je kod smrekovog pisara (Ips typographus) što se u principu može shvatiti i za druge potkornjake. Navodi se primjer za napad smrekovog pisara na smreku. Kada stablo smreke fiziološki oslabi luči odre ene kemikalije u okoliš. To su tzv. primarni atraktanti koji djeluju u početnim fazama naseljavanja potkornjaka. Oni te atraktante u prirodi prepoznaju i na njih reagiraju. Stablo samo odre eno vrijeme izlučuje te kemijske spojeve i u tom vremenu potkornjaci trebaju naseliti stablo. Na atraktante reagiraju mužjaci, ubušuju se u koru i luče populacijske feromone kojima primamljuju ženke ali i druge mužjake dajući im do znanja da i za njih ima uvjeta i prostora u dotičnom stablu. Kada je postignuta maksimalna gustoća populacije u jednom stablu potkornjaci emitiraju znatno manje populacijskih feromona. To odbija nadolazeće jedinke i usmjerava ih na susjedna stabla, pa nastaju „žarišta“ napada potkornjaka. Upravo je to razlog zašto se kod masovnih napada stabla suše u krugovima. Suzbijanje potkornjaka U odmakloj fazi razvoja potkornjaci se teško suzbijaju. Najvažnije je pravovremeno djelovanje što uključuje otklanjanje uvjeta za njihov masovni razvoj. Nužno je provoditi ispravne šumskouzgojne mjere da bi se stabla održala u dobroj fiziološkoj kondiciji. Tako er je nužno održavati šumski red tj. podržavati higijenu šume. Sva oštećena stabla treba što prije ukloniti i izvesti iz šume. Utvr ivanje brojnoga stanja i u dobroj mjeri suzbijanje koraša obavlja se pomoću lovnih stabala i feromonskim lovnim klopkama što se niže objašnjava. Drvaši se u novije vrijeme kontroliraju primjenom polimernih mreža kao barijera za kornjaše i kontaktnih insekticida. Insekticid je tehnološki integriran u sintetsku mrežu da ga kiša i voda ne mogu isprati u tlo što ga čini sukladnim s FSC normama. Primjena je moguća na stovarištima gdje se sortimenti prekrivaju mrežama. Lovna stabla. Postoje dvije vrste lovnih stabala: ležeće (obori se zdravo stablo) i stojeće (prstenovanjem kore zdravom stablu prekine se kolanje sokova). U oba slučaja stabla služe kao

mamac za privlačenje potkornjaka i kontrolu njihove brojnosti. Broj lovnih stabala u odre enoj šumi ovisi o nizu činjenica. Nužno je voditi računa o vremenu postavljanja lovnih stabala jer se može postići suprotan učinak tj. da ne posluže za masovan razvoj potkornjaka što bi rezultiralo intenzivnim napadima na nova stabla. Nakon postavljanja stabla treba stalno kontrolirati i u pravo vrijeme otkoravati (zbog negativnog efekta). Prilikom otkoravanja ispod stabla se postave najlonske folije ili drugi plahtasti materijal (na njih padne veći broj imaga, ličinki i kukuljica). U mnogo slučajeva spaljuje se skinuta kora ili grane s potkornjacima. Panjevi se tako er otkoravaju. Pojedino lovno stablo služi kao kontrolno stablo (za utvr ivanje brojnosti potkornjaka). Postavljanjem lovnih stabala i u pravo vrijeme otkoravanjem smanjuje se brojnost potkornjaka ali se u potpunosti ne sprječava gradacija. - 66 Feromonske klopke. Za suzbijanje i kontrolu brojnosti potkornjaka mogu se koristiti feromonske klopke. One su u principu zamjena za lovna stabla. Postoje dvije vrste klopki. Doletne i naletne ili barijerne. Kod doletne potkornjak sleti na nju, na e otvor, ulazi u unutrašnjost i pada u klopku. Kod naletne potkornjak nalijeće na prepreku, udara na barijeru i upada u klopku. Smatra se da je barijerna klopka selektivnija i efikasnija od doletne. U klopke se stavljaju odre ene vrste feromona što je povezano s vrstama potkornjaka. Kukci su u prostoru orijentirani prema feromonskom mirisu, a zatim prema boji (crno obojene klopke su se pokazale boljima) i prema silueti klopke. Feromonski miris ne traje dugo vremena. Zato u vremenu kada potkornjak stvara drugu generaciju treba zamijeniti feromonsku ampulu. Za postavaljanje feromonski klopki veoma važnu ulogu igra prognoza. Nadalje je važno znati kada ih postavljati, u kolikom broju i u kakvom prostornom rasporedu. Klopkama se postižu dobri rezultati ali i kod njih postoji opasnost od neželjenog efekta. Uz gore navedeno treba imati na umu da potkornjaci imaju vrlo mnogo raznovrsnih prirodnih neprijatelja. Slijedi prikaz pojedinih grupa i vrsta potkornjaka prema podporodicama. Podporodica Scolytinae – bjelikari. Scolytus spp. U nas je utvr eno preko 10 vrsta. Najviše ih dolazi na brijestovima, zatim na voćkaricama, a pojedinačno na brezi, hrastu, javoru i drugim šumskim vrstama. Štete čine bušenjem hodnika pod korom na deblu i granama. Suzbijati se mogu postavljanjem stojećih lovnih stabala. Podporodica Hylesininae – likotočci. Radi se o jednoj grupi kukaca koji pretežno žive na listačama, a manje na četinjačama. Imaga nekih vrsta u vrijeme regeneracijskog i dopunskog jedenja hrane se posve zdravim biljnim dijelovima drveća kojeg napadaju. U pojedinim slučajevima mogu nanijeti velike štete. Ukupno su brojniji nego članovi prethodne podporodice. Hylesinus spp. – likotočci jasena, masline i grmlja. Napadnuta jasenova stabla treba oboriti i uništiti potkornjake. Na grmlju se mogu odrezati napadnute grane i spaliti. Phloesinus bicolor – borovičin potkornjak, štete čini na borovicama, čempresima i tujama. Ph. tujae – tujin potkornjak

napada iste vrste kao i prethodni. U rasadnicima i živim ogradama može uzrokovati katastrofalne štete. Biljke u rasadnicima, ogradama ili pojedinačna stabla treba održavati u dobrom fiziološkom stanju, a napadnute posjeći i spaliti. Dendroctonus micans – veliki smrekov likotoč, redovito napada starija smrekova stabla s debelom korom i to na donjim dijelovima debla u blizini glave korijena. Rje e napada i bor. U sastojinama treba paziti da se ne ozlje uju donji dijelovi stabala. Ozlje ena treba što prije posjeći, a panjeve okorati. Napadnuta stabla tako er treba posjeći, okorati i koru spaliti. Tomicus spp. – borovi srčikari. Štetnici su borova s kompliciranim načinom života. Glavna je činjenica da se ubušuju u koru i izbojke (dvogodišnje i jednogodišnje). U cilju suzbijanja treba ukloniti vjetroizvale i snjegoizvale, požarom ili na druge načine oštećena stabla. Hylurgus spp., Hylurgops spp. i Hylastes spp. – korjenari. Radi se o nekoliko vrsta potkornjaka koji izgrizaju hodnike na korijenju crnogoričnog drveća. U pojedinim slučajevima nanose veće štete, osobiotio na mladim biljkama koje zbog oštećenja koje im nanesu ugibaju. Naročito mogu biti ugrožene mlade kulture. Suzbijanje se sastoji u kopanju jaraka (u njih štetnici lako upadaju) oko kulture. Biljke koje - 67 venu treba izvaditi iz zemlje s busenom (da u zemlji ne ostanu kukci) i spaliti. U proljeće se suzbijanje provodi primamljivanjem potkornjaka na svježe panjeve ili pod svježu smrekovu ili borovu koru pod koju se zavlače mlada imaga radi dopunske ishrane. Podporodica Ipinae – koraši i drvaši. Ova podporodica obuhvaća većinu potkornjaka u našim šumama. Mnogi ulaze u prohode drugih štetnika, pa su to izrazito sekundarni štetnici. S druge starne ovoj podporodici pripadaju neki najvažniji štetni potkornjaci u našim šumama. Prikazuju se grupirano prema rodovima. Crypturgus spp. Uglavnom napadaju mlade četinjače, a nastanjuju hodnike drugih potkornjaka. Izravne mjere suzbijanja se ne provode. Cryphalus spp. – mali jelov i mali smrekov potkornjak. Mali jelov potkornjak (C. piceae) dolazi u gornjim dijelovima debla i debljim granama s tanjom korom, a naseljava i ležeće odsječene grane. Predstavlja glavnog štetnika jele u Hrvatskoj. Suzbijanje se može obaviti pomoću uhrpanih lovnih grana ili tanje oblovine jele. Lovna stabla se postavljaju u ožujku, svibnju ili ev. u jesen. Stabla treba okoratri prije nego ličinke u u u bjeljiku. Mali smrekov potkornjak (C. abietis) napada grane i tanja stabla, čak i samo nekoliko godina stare smreke. Na tankim granama zalazi duboko u drvo, a na debljim u liko. Štetan je za smrekove letvike i kulture. Preventivno smrekama, pogotovo u kulturama, treba osigurati dobre uvjete rasta. Napadnuta stabla treba posjeći, koru skinuti i spaliti. Polygraphus polygraphus – smrekov likotoč, veće štete nanosi smrekovim sastojinama do 40 godina starosti. Suzbija se lovnim stablima. Pityophthorus spp. – granari. Uglavnom su štetnici grana raznih četinjača. P. pityographus napada mlada jelova stabla i tanje grane. Napadnute grane treba posjeći i spaliti kao i mlada stabla. Lako se hvataju lovnim stablima. Pityogenes spp. Nekoliko vrsta ovoga roda dolazi na četinjačama. Značajne su dvije vrste. P. chalcographus – šestozubi smrekin potkornjak koji je pored smrekovog pisara najštetniji potkornjak smreke. Napada stabla u stadiju letvika. Stabla s tankom korom budu čitava naoadnuta. Na starijim stablima dolazi samo u gornjim dijelovima gdje je kora tanka. Tako er napada vrlo mlade smrekove kulture. Suzbija se pomoću lovnih neokresanih stabala koja se postavljaju po svijetlim prugama i progalama. Tako er se lovi i na grane oborenih stabala. Koru i grane u pravi čas treba spaliti. P. bidentatus – borov dvozubi potkornjak, vrlo je čest i relativno primarni štetnik. On je jedan od najštetnijih borovih potkornjaka. Štetu čini borovim kulturama i na granama starih borova. Suzbija se pomoću neokresanih lovnih stabala. U roku od mjesec dana borova stabla treba okorati, a grane spaliti. Pityokteines spp. U ovom rodu poznata su tri jelova potkornjaka. P. spinidens – jelov tankokori krivozubi potkornjak, ubraja se u najštetnije jelove potkornjake. Javlja se periodički, a ponekad i masovno. Napada gornje dijelove jelovih stabala. Suzbija se pomoću lovnih stabala. P.

curvidens – jelov debelokori kerivozubi potkornjak, najviše zalazi pod debelu koru. Relativno je primaran, jer često napada zdrave jele. Ubraja se me u opasne štetnike jele. Najradije napada starija stabla na sjeveroistočnim i sjeverozapadnim obroncima. Suzbija se slično kao smrekov pisar, samo treba paziti da se lovna stabla otkoraju prije nego ličinke za u u bjeliku. P. vorontzowi – mali krivozubi jelov potkornjak, tipičan je sekundarni štetnik. Dolazi na oslabljelim i potištenim stablima, često napadnutim od drugih potkornjaka. Najčešće napada granjevinu i tanju oblovinu, pa se javlja na višim dijelovima stabala. Suzbija se lovnim stablima tanke kore koja treba okorati i skinuti im liko do druge polovice svibnja. Vrhove lovnih stabala i grane treba spaliti. Ips spp. U nas u ovom rodu dolazi oko desetak potkornjaka od kojih dva imaju veliko značenja, pa se samo na njih osvrćemo. I. typographus – smrekov pisar, uz smreku napada i druge četinjače. Napad na stabla traje od proljeća do rujna. Najviše napada stare smreke debele kore, a kad se prenamnoži napada i one tanke kore u stadiju letvika. Pretežno je sekundarni štetnik, a kad se prenamnoži postaje primaran, te napada i zdrava stabla. On je najštetniji od svih potkornjaka. Suzbija se uklanjanjem napadnutih stabala i - 68 oštećenih stabala (vjetroizvale i sl.) i postavljanjem lovnih stabala i to u tri serije ovisno o razvoju kukca. Lovna stabla se ne krešu. Lovna stabla se otkoravaju, a kora i grane spale. Suzbijanje se obavlja i postavljanjem feromonskih klopki. I. acuminatus – oštrozubi borov potkornjak, napada drveće tanke kore, a najčešće je na granama starijih stabala. Više je primarni nego sekundarni štetnik po čemu je jedan od najznačajnih borovih potkornjaka. Suzbija se uklanjanjem napadnutih stabala. Xyloterus spp. – ljestvičari. Hrane se drvnim sokovima i gljivicama koje se razvijaju u njihovom hodnicima. Izraziti su drvotočci. Od nekoliko vrsta značajan je X. lineatus – crnogorični ljestvičar koji uglavnom napada oborena svježa stabla (s dosta vlage) i panjeve raznih četinjača. U rijetkim slučajevima i stojeća bolesna i potisnuta stabla. Tako er može napasti otkorana nedovoljno prosušena stabla. Šteta se sprječava stalnim uklanjanjem bolesnih stabala. Posječena stabla terba pravovremeno izvesti iz šume. Nužno je otkoravanje trupaca i držanje istih na prozračnom mjestu (da se smanji vlaga potrebna za razvoj gljive). U slučaju masovne pojave postavljaju se lovna stabla i to ona koja su fiziološki oslabila. Lovna stabla trebaju biti u zasjeni (da zadrže vlagu potrebnu gljivi). Prije nego stabla napuste imaga treba ih sitno sasjeći i dobro osušiti (oduzima se vlaga gljivi). Xyleborus spp. – drvenari. Tipični su potkornjaci drvenari hrasta. Život im je vezan uz odre ene gljive koje im služe za hranu kao i drvni sokovi. Me u njima susrećemo najvažnije tehničke štetnike hrasta. X. monographus – crvenosme i drvenar napada starija oštećena stabla, stabla na osami i tek oborena stabla. Napada samo svježe i vlažno drvo (vlaga je potrebna za razvoj gljive). Suzbijanje se sastoji u pravovremenom otkoravanju oborenih stabala i brzim izvozom iz šume. Na stovarištima sortimenti se štite postavljanjem kontaktnih insekticidnih mreža. X. dispar – nejednaki potkornjak drvar, napada mlado i staro drveće, najčešće hrast. Kao sekundarni štetnik pretežno napada oštećena stabla. Važan je fiziološki štetnik jer uništava kambij. Može biti štetan na sadnicama u rasadnicima. U šumi treba otklanjati napadnuta stabla i njihove dijelove, a u rasadnicima počupati i uništiti napadnute sadnice.

RED LEPIDOPTERA - LEPTIRI Red leptira je bogat vrstama (ima ih više od 160 000 vrsta), ali me u njima nema velik broj šumskih štetnika. Me utim oni koji su štetni spadaju me u najopasnije, jer izazivaju kalamitete na velikim površinama. Oni uz potkornjake spadaju u najopasnije šumske štetnike. Njihove gusjenice se hrane pojedinim dijelovima biljke, a neke uginulim biljnim i životinjskim ostacima. S našeg stanovišta

bitne su gusjenice koje se hrane lišćem i iglicama (uključujući i pupove). To su tzv. defolijatori. Kao defolijatori čine fiziološke štete tj. dovode do slabljenja vitalnosti stabala i predisponiraju ih za napad sekundarnih štetnika i gljiva (u nekim slučajevima čak obligatnih parazita) što u konačnici rezultira sušenjem pojedinačnih stabala, grupa stabala ili čitavih sastojina na velikim površinama. Gusjenice nekih vrsta žive u drvu i pričinjaju tehničke štete. Sa stanovišta zaštite šuma veoma je važno znati koliko pojedine vrste imaju generacija (većina ima jednogodišnju generaciju), u kome stadiju i na kome mjestu prezimljuju, koje biljne dijelove oštećuju i kada čine štetu. To su ključne točke za njihovo suzbijanje. Neke se vrste mogu uništavati u stadiju u kome prezimljuju (gubareva jajna legla, gusjenice nekih minera u otpalom lišću i sl.). Za suzbijanje je značajno i to na kome mjestu kukac započinje štetu, npr. neki u proljeće započinju oštećivati pupove u kojims su prezimili, a onda prelaze na lišće ili iglice. Nadalje je veoma značajno da li se štetnik u vrijeme prehrane nalazi u biljnom tkivu (npr. miner) ili na biljnim organima (npr. gubar), jer to - 69 zahtjeva drugačiji pristup u smislu poduzimanja zaštitnih mjera. U većini slučajdeva suzbijaju se gusjenice (zato je veoma važno znati kada su aktivne), a ponekad i imaga (zato je važno znati vrijeme rojenja), a nekad i drugi stadiji. Leptiri tako er imaju mnogo prirodnih neprijatelja i uzročnika bolesti. Za suzbijanje štetnika iz reda Lepidoptera na raspolaganju su brojni insekticidi, na koje se osvrćemo na kraju ovoga poglavlja. U daljnjem tekstu slijedi kratki pregled najvažnijih štetnika prema pripadajućim porodicama. Tischeridae – mineri Od dva hrastova minera osvrćemo se na vrstu Tischeria ekebladella, ponekad pravi štete na poniku i mladiku, te na biljkama u rasadnicima. Suzbija se insekticidima pod kraj proljeća ili ljeti kad se razvije prva generacija. U rasadnicima se može sakupljati otpalo lišće, jer u njemu prezimljavaju gusjenice. Hyponomeutidae – moljci zapredari Gusjenice buše hodnike u listovima, pupovima i plodovima, te izgrizaju lišće. Od mnogobrojnih vrsta u šumarstvu ih se malo spominje. Prays curtisellus – jasenov moljac, pravi mine u jasenovu lišću, izgriza lišće, buše terminalne pupove, buše i izgrizaju terminalne izbojke. Suzbija se teško, odnosno u šumi se ni ne suzbija. U rasadnicima s e može suzbijati insekticidima kada se na lišću pojavi prva generacija (lipanj). Hyponomeuta spp. dolaze na više vrsta listača. Izgrizaju nabubrene pupove, miniraju i skeletiraju lišće. Ponekad se mogu pojaviti masovno. Za šumarstvo nemaju veće važnosti, pa se ni ne suzbijaju. Argyresthidae – moljci na četinjačama Za nas je značajno nekoliko vrsta iz roda Argyresthia. Me u njima je najvažniji jelin moljac igličar – A. fundella i tujin moljac – A. thujae. Prvi uništava jelove iglice, a drugi se zavlači u same vrhove tujinih izbojaka. S obzirom da su gusjenice jelovog moljca u iglicama suzbijaju se imaga u vrijeme rojenja, a to je u svibnju i lipnju. Po istomprincipu suzbija se i tujim moljac u rasadnicima, živicama

ili na pojedinačnim stablima. Ostale vrste ovoga roda su manje važne. Svi moljci ovoga roda imaju dosta prirodnih neprijatelja koji reguliraju njihove generacije. Coleophoridae – moljci tuljčari Kao štetnici u obzir dolaze tri vrste tuljčara. Znatne štete može činiti arišev tuljčar – Coleophora laricella. Kada u proljeće potjeraju pupovi gusjenice se hrane novonastalim iglicama, a u jesen se sele na druge iglice. Gusjenice se uspješno mogu suzbijati ljeti i u ranu jesen tretiranjem ariša sistemičnim insekticidima. C. lutipenella – hrastov tuljčar povremeno nanosi veće štete. Gusjenica grize najprije pupove, a zatim mlado hrastovo lišće. Suzbijanje se može provesti u proljeće, mada se u praksi ne provodi. C. fuscedinella – johin tuljčar čini johama štete kao i prethodni. U praksi se ne suzbija.

- 70 Tortricidae - savijači Ovo je brojna porodica malih noćnih leptira. Većinom žive me u zapredenim listovima, ali i u pupovima, stapkama, kori, plodovima, korijenu i deblu. U nas je poznato oko 20 vrsta savijača iz nekoliko rodova. Odre eni broj ih je poznat kao štetnici plodova i sjemena opisanih na odgovarajućem mjestu. Ostali su poznati kao štetnici šumskog drveća, više ih dolazi na četinjačama nego na listačama. Velike štete pričinjaju hrastov i borov savijač, a ostali nisu tako značajni, pa ih ni ne opisujemo. Tortrix viridana – hrastov savijač, napada sve vrste hrastova. Gusjenice izlaze iz jaja u doba pupanja i listanja hrasta, zavuku se pod ljuske pupa, počinju ga isgrizati. Kasnije izgrizaju mladi list, zatim i starije lišće, a izgrizaju i dijelove cvijeta. Hrastov savijač je izuzetno štetan, jer uzrokuje golobrst. On spada me u rane štetnike, pa se suzbija u vrijeme aktivnosti gusjenica, to je dosta dug period. Pored hrasta napada i druge listače, ali bez većih posljedica. Rhyacionia buoliana – borov Savijač, značajne štete zna počiniti u sastojinama crnoga bora, ali napada i druge borove. Inače se susreće na pojedinačnim stablima i u rasadnicima. Roji se u lipnju – srpnju, mlade gusjenice se ubušuju ispod pupa u jesen, a u proljeće u mlade izbojke. Insekticidima se može suzbijati u vrijeme odlagana jaja i aktivnosti mladih gusjenica. Od sredine travnja do početka lipnja treba rezati napadnute dijelove i spaliti. To je najbolje činiti u rasadnicima i parkovima. Cossidae - drvotočci Kod nas su na raznim vrstama drveća raširena dva drvotočca. Oni žive u drvu, imaju dvogodišnju generaciju, čine tehničke i biološke štete. Cossus cossus – vrbotoč, polifagni je štetnik, ali kod nas najviše napada vrbe i topole. Kao primarni štetnik ubušuje se u zdrava stabla. Čini tehničke i fiziološke štete, a u slučaju jakog napada i sušenje stabala. Napadnuta stabla treba posjeći, a gusjenice koje ispadnu iz drva prilikom cijepanja treba sakupiti i uništiti. Pridanak stabla može se premazati ljepilom za gusjenice. Postoji mogućnost uništavanja gusjenica guranjem žice u prohode što se može činiti u parkovima. Zeuzera pyrina – sitance modro, granotoč, pojavljuje se izuzetno, ali nanosi fiziološke i tehničke štete. Na starijim stablima nanosi samo tehničke štete. Pogotovo je štetan u rasadnicima i vrbovim kulturama, te mladim drvoredima različitih vrsta drveća. Napadnute biljke treba posjeći i u njima uništiti gusjenice. Vrijedna stabla se spašavaju uništavanjem gusjenica guranjem žice u prohode. U slučaju da su napadnute grane treba ih posjeći i spaliti. Aegeriidae (Sessiidae) - staklokrilci

Za njih je tipično da žive u unutrašnjosti drveta. Uglavnom su štetnici vrba i topola. Mogu nanijeti velike štete u rasadnicima i mladim kulturama. Štete se tehničke i fiziološke. Trochium apiforme – stršljenka ili pčelka, napada topole, vrbe, lipu, brezu i jasen. Hodnike pravi u zoni pridanka ili u deblu korijena. Donje dijelove stabla koji su izloženi napadima treba prskati neonikotinoidima. Jako napadnuta stabla treba posjeći. U drvoredima u prohode ubrizgavati insekticid. Moguće je sakupljati i uništavati i leptire. Paranthrene tabaniformis – mala topolina staklokrilka, štetnik je topola i vrba, pogotovo u rasadnicima i kulturama. Najradije se zavlači u drvo na mjestima mehaničkih ozljeda. Gusjenice se u drvo zavlače u donjim dijelovima debla, u mladice i stare panjeve. Treba paziti da se stabla prilikom radova ne ozlje uju, a napadnuta posjeći i gale sa stršljenkama spaliti. Ostale vrste stršljenki pripadaju rodu Sessia i štetnici su vrba, johe i breze, a jedna vrsta (S. cephiformis) dolazi na jeli, smreci, arišu i boru, ali ne čine značajne štete.

- 71 Arctiidae - medonjice Značajna je vrsta Hyphantria cunea – dudovac, izraziti je polifag. Gusjenice prve generacije skeletiraju lišće, a zatim ga brste što traje od svibnja do srpnja. Isti način hranjenja čine gusjenice druge generacije od kolovoza do polovice rujna. Mogu uzrokovati potpunu defolijaciju napadnutih stabala. U vrijeme aktivnosti gusjenica biljke treba tretirati insekticidima. Ukoliko su uništene gusjenice prve generacije druga će teško doći do izražaja. Geometridae - grbice Računa se da porodica obuhvaća preko 25 000 vrsta od kojih kod nas dolazi oko 1 000 vrsta na vrlo širokom krugu domaćina. Neke spadaju u najvažnije šumske štetnike. Od nekoliko vrsta na četinjačama navest ćemo jednu, a na listačama dvije vrste. Bupalus piniarius – borova grba, kod nas se javlja rijetko i ne uzrokuje značajne štete. U Europi spada me u najvažnije defolijatore bora. Gusjenice izlaze koncem lipnja. Isprva izgrizaju površinu, a kasnije rubove iglica. Glavno brštenje je koncem vegetacije. Preporuča se sakupljanje pokrova u gomile i razgrtanje, pa ptice pojedu gusjenice. Operophthera brumata – mali mrazovac, spada me u najvažnije defolijatore hrastovih šuma. On kao i bukov mrazovac (O. fagata) dolazi na velikom broju listača. U proljeće kada počne otvaranje pupova izlaze gusjenice i počinju izgrizati pupove i mlado lišće. Brštenje traje oko šest tjedana. U to ga vrijeme treba suzbijati insekticidima. Ljepljivi prstenovi (postavljaju se u jesen) više služe za utvr ivanje gustoće populacije nego za njeno smanjenje. Erannis defoliaria – veliki mrazovac, po načinu života, biologiji i štetnosti sličan je velikom mrazovcu, pa je i suzbijanje identično. Noctuidae – sovice Iako je ovo najbrojnija porodica relativno se mali broj vrsta javlja značajnih za šumarstvo. U nas se navodi oko 15 vrsta sovica na šumskombilju. Većina formira dvije generacije godišnje, u proljeće i u drugoj polovici ljeta. Zanimljive su po specifičnom načinu života, pogotovo one koje pripadaju grupi sovica pozemljuša, a što je povezano s njihovim načinom života. Sovice pozemljuše su ponekad štetne u rasadnicima i mladim kulturama. Štetne su jer njihove gusjenice nagrizaju korijenje i podzemne dijelove biljaka. Suzbijaju se insekticidima, ali treba voditi računa da isti ne unište njihove prirodne neprijatelje. U svrhu suzbijanja mogu se uništavati i njihova mjesta sakrivanja.Vrste iz druge grupe sovica napadaju izbojke i lišće, mladice ili pomladak, ali bez ozbiljnih šteta.

Lymyntridae - gubari Gotovo sve vrste su šumski štetnici, a neke me u njima spadaju u najopasnije defolijatore šumskih sastojina. Većinom su štetnici listača, a jedna vrsta dolazi na smreci i drugim četinjačama. Lymantria dispar – gubar, najopasniji je štetnik hrastovih šuma u nas. On je polifag koji pored hrasta napada mnogobrojne listače (jasen izbjegava), pa čak i četinjače. Gubar je vrsta s najširim spektrom biljaka hraniteljica. Ženke odlažu jaja ljeti na koru stabala, grane, po plotovima, po kamenju (u primorskim krajevima). U stadiju jaja prezimi, a to je značajno znati, jer se mogu uništavati jajna legla. U proljeće, najčešće sredinom travnja, gusjenice izlaze iz jaja. Na površini legla miruju dok se sve iz istoga ne izvale. Zatim se razilaze po stablu tražeći lisne pupove i mlado lišće. Nakon toga slijedi brštenje koje traje oko 8 tjedana. Početkom perioda brstenja treba ih suzbijati odgovarajućim insekticidima. Euproctis crysorrhoea – zlatokraj, polifagni je štetnik koji u hrastovim šumama može izazvati golobrst. Najviše napada hrast lužnjak, ali i šljive i jabuke, pa predstavlja opasnost i za - 72 voćnjake. Tijekom ljeta (srpanj) iz jaja izlaze gusjenice koje neko vrijeme u skupinama skeletiraju lišće biljke domaćina na kojem su se izlegle. Nakon drugog presvlačenja stvaraju zapredak u kojem prezime. U proljeće čim drveće počne pupati izlaze iz zapretka i nagrizaju pupove, a kasnije i mlado lišće. Brštenje traje oko 6 tjedana. Suzbijanje insekticidima treba obaviti u početnom stadiju brštenja. Na pojedinačnim stablima mogu se uništavati zapreci. Leucoma salicis – topolin gubar, tipičan je štetnik jablana i kanadske topole. Ponekad golobrst izazivaju gusjenice prve, a ponekad druge generacije. U slučaju jakog napada insekticidima se suzbijaju gusjenice prve (lipanj – srpanj), i druge generacije (travanj – svibanj). Lymantria monacha – smrekin prelac, polifagni je štetnik na smreci, drugim četinjačama i nekim listačama. Tipičan je štetnik u srednjoj Europi, a kod nas se rijetko javlja, pa ne predstavlja opsnost. Gusjenice se javljaju u travnju i brste iglice do kraja lipnja. S obzirom na rijetku pojavu u nas se ne suzbija. U slučaju jakog napada mogao bi se suzbijati insekticidima u vrijeme aktivnosti gusjenica. Lasiocampidae - prelci Od nekoliko vrsta prelaca najvažniji je kukavičji suznik, a slijedi ga borov prelac. Malacosoma neustria – kukavičji suznik, prvenstveno je štetnik voćaka, ali često dolazi i u hrastovim nizinskim šumama. Kao defolijator hrastovih šuma po važnosti dolazi na treće mjesto (iz gubara i zlatokraja). Tako er je polifag. Gusjenice se izlegu u proljeće u vrijeme otvaranja lisnih pupova šljiva i jabuka (obično u travnju). Razvoj gusjenica obično traje do konca svibnja što upućuje na vrijeme suzbijanja insekticidima. Dendrolimus pini – borov prelac, napada borove i neke druge četinjače. Gusjenice se izlegu ljeti i izgrizaju iglice do jesenskih dana. Prezime u stelji. U proljeće se izvlače iz stelje i tada nastave s ishranom što traje sve do svibnja. Tada mogu uzrokovati golobrst. Gusjenice se mogu loviti na različita ljepila. Pojedinačna stabla se mogu tresti, pa gusjenice s tla pokupiti i uništiti. U slučaju masovnog napada mogu se primijeniti kemijske mjere suzbijanja u vrijeme aktivnosti gusjenica. Ostali prelci su od manje važnost. Thaumatopoeidae – prelci četnjaci U ovu porodici spadaju dobro poznati šumski štetnici na hrastovima i borovima. Thaumetopoea processionea – hrastov četnjak, prvenstveno dolazi na hrastovima, ali i na drugim listačama. Obično ne zahvaća velike površine niti izaziva golobrst. Osnovni razlog njegovog suzbijanja su otrovne dlačice kojima su presvučene gusjenice. Brst obično traje od travnja do kraja lipnja što odre uje vrijeme suzbijanja. Th. pityocampa – borov četnjak, tipičan je štetnik Sredozemlja. Najradije se hrani

crnim borom, ali napada i alepski, primorski i brucijski bor. Tako er se hrani iglicama cedra, smreke, jele, borova i duglazije. Gusjenice iz jaja izlaze u rujnu i izgrizaju borove iglice. Nakon drugog presvlačenja gusjenice formiraju zapredak („gnijezdo“) iz kojeg noću izlaze na brštenje iglica koje može trajati cijelu zimu. Glavno suzbijanje se sastoji u jesenskom tretiranju borova biološkim insekticidima (Foray). Mogu sa pojedinačnih stabala skidati zapreci s gusjenicama i uništavati ih. Insekticidi za suzbijanje leptira Gusjenice leptira treba kemijski suzbijati dok su manje od 2 cm, jer su kasnije otpornije i zbog većih potreba za hranom sve štetnije. Zato je neophodno znati u koje vrijeme nastupa odre eni razvojni stadij pojedinih vrsta ovih štetnih kukaca. Gusjenice sovica pozemljuša osim na biljkama mogu se uništavati i tretiranjem tla zemljišnim insekticidima ili indirektno uništavanjem korova gdje - 73 se tako er sakrivaju što je moguće primjenjivati u rasadenicima. Pripravci za uništavanje defolijatora pripadaju u četiri grupe insekticida. Na koji se pripravak odlučiti ovisi o vrste kukca i uputama uz svaki pripravak i niz drugih okolnosti. Grupe insekticida su slijedeće: Organo-fosforni insekticidi, nesistemici – tiofosfati, mogu biti širokog spektra djelovanja, kontaktnog, fumigantnog i/ili dubinskog, a po otrovnosti malo i jako otrovni. Za suzbijanje defolijatora u šumama nisu često u primjeni. Pripravci su Dursban E – 48, Chromorel – D i dr. Sintetski piretroidi, nervni su otrovi. Koriste se u vrlo niskim dozama čime je smanjena opasnost onečišćenja okoliša. Smiju se koristiti najviše dva puta tijekom vegetacije. Za suzbijanje defolijatora u šumama su imali široku primjenu, a neki se često još uvijek koriste. Od pripravaka se navode Fastac 10 SC, Direkt, Karate 2,5 EC, Karate Zeon, Icon 0,8 ULV, Decis 1,25 EC, Decis 2.5 EC, Decis 6,25 EG, a na raspolaganju su i drugi pripravci iz ove grupe insekticida. Biotehnički insekticidi, me u njima su značajni regulatori razvoja kukaca. Ovo je grupa vrlo selektivnih insekticida koji ne iskazuju negativno djelovanje na prirodne neprijatelje. Oni ometaju razvoj štetnika izazivajući prerano presvlačenje gusjenica što dovodi do njihova ugibanja. Za suzbijanje defolijatora u šumama imaju vrlo veliku primjenu. Me u pripravcima ističu se Dimilin SC 48, Nomolt Forst, Mimic ULV i Match 050 EC. Biološki insekticidi, radi se o grupi mikrobioloških insekticida. Djelatna tvar ove grupe insekticida su spore ili toksini bakterije Bacillus thuringiensis, odnosno njenih pojedinih sojeva. Kod njih je najbitnije da su izrazito selektivni, pa kao takvi ne uništavaju korisne kukce i ne utječu na promjenu prirodne ravnoteže. Pripadaju u neznatno opasna sredstva i nisu uvršteni u otrove. Kao takvi nisu opasni za ljude, životinje i ribe. Zato se koriste u blizini voda, pčelinjaka i ljudskih naselj. Primjenjuju se za suzbijanje leptira u stadiju gusjenica ka što su dudovac, borov četnjak, hrastov četnjak, hrastov savijač, gubar, mrazovci itd. Pripravci su Baturad WP, Biobit WP i Foray 48 B (najčešće u uporabi).

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->