\ '

\ C
N\ \ r
ELEKTRICITET I MAGNETIZAM
Osnovni nivo
2. EL KTRICITET I MAGNETIZAM
1" Elektrostatika
Ponavljanje osnova elektrostatike iz osnovna skola
Dio nauke 0 elektricitetu koji proucava naelektrisanja (naboje) u mirovanju zove se elektrostatika.
Jos prije 2500 godina, u staroj Grckoj je bilo poznato da 6i1ibar, kada se protrlja krznom, dobija
osobinu da privlaci sitne predmete. Od grckog naziva za cmbar m eieidron nastala je rijec eiektricitet.
Ovaj naziv - elektricitet, usao je u savremenu nauku tek krajem 16. stoljeca kada je ustanovljeno da
svojstvo slieno 6ilibaru ima jOs citav njz materijala kada se protrljaju svilenom iii vunenom tkaninom.
Za sva tijela, koja poslije trljanja privlace druge predmete kaze se da su naeiektrisana. U 18.
stoljecu ustanovljeno je da se trenjem dobijaju dvije vrste eieidriciteta. Vrsta elektriciteta koja se
dobije kada se staklo protrlja krznom nazvana je pozitivnom. Vrsta elektriciteta koja se dobije kada se
ebonit protrlja vunenom tkaninom nazvana je negativnom. Ogledom se moglo ustanoviti da se tijela.
naelel<trisana istom vrstom eieidriciteta medusobno odbijaju, a raznoimenim privlace. Ovaj nacin<
utvrdivanja vrste elektriciteta uveo je naucnik Franklin i ocigledno je da je to ueinio proizvoljno.
Ogled 1.
a) b)
51.2.1.1. Odbijanje i privlacenje naboja
staklenom sipkom, a druga ebonitom.
0) b)
SI.2.1.2. Eiektroskop i elektrometal'
Na malom stativu okaci 0 svileni
konac laganu lopticu od zovine iii
suncokretove srzi. Kada ioptici
prinesemo naelektrisanu sipku ona se
priblizi a zatim odbije od sipke (sl.
2.1.1.a). Kada je loptica dodirnula
naelektrisanu sipku ana se naelektrisala
istom vrstom elektriciteta i zato se odbila
od sipke.
Ako se dvije loptice naelektrisu
suprotnom vrstom elektriciteta onda se
medusobno priviaee (sl. 2.1.1.b). Pri
tome se jedna kuglica naelektrise
je uredaj kojim se
utvrduje da Ii je neko tijelo naelektrisano,
kojom vrstom elektriciteta i kolikom
kolicinom elektriciteta. Sastoji se od
metalnog kuCista u obliku valjka u kojem
se nalazi metalni stap sa dva tanka
listiGa (od aluminija ili staniola). Na
drugom kraju stapa je metalna ploca iii
kugla (SI. 2.1.2),
Kada naelektrisano tijelo dodirne
kuglicu elektroskopa naelektrisanje se
djelimicno prenese na njegove listice.
Istoimeni elektricitet na listicima izaziva
njihovo odbijanje. Razmak izmedu
rasirenih Iisti6a proporcionalan j\3
njihovom naelektrisanju.
17
Ako se otklon listica iii igle moze ocitavati na nekoj skali onda se takav elektroskop naziva
elektrometar (sl. 2.1.2. desno).
Kada se naelektrisani elektroskop dodirne naelektrisanim tijelom i8tog znaka, onda ee se listiei jos
vise rasiriti. Ako se dodirnu suprotnom vrstom elektriciteta, onda 6e se razmak smanjiti. Listiei 6e se
potpuno sklopiti ako je prenijeti naboj jednak miboju e/ektroskopa.
Elektronsks teor/js. Danas znamo objasniti gore navedne pojave. Teorija koja objasnjava
elektricna svojstva tijela zove se e/ektronska teorija. Tijelo se sastoji od atoma. Atom se sastoji od
pozitivno naelektrisanog jezgra i negativno naelektrisanih elektrona koji kruze oko tog jezgra.
Atom je kao cjelina elektroneutralan jer ima istu kolicinu
pozitivnog i negativnog naboja. Pod djelovanjem spoljasnjih
uticaja (zagrijavanje, zracenje ... ) atom moze da izgubi iii
primi jedan iii vise elektrona jz posljednje Ijuske (51. 2.1.3.) -
atom postaje naelektrisan. Ovako naelektrisani atomi zovu
se jonl. Pozitivni joni imaju manjak elektrona, a negativni
joni imaju visak elektrona.
Tijelo je naelektrisano negativno ako ima visak
eleKtrona, a pozitivno ako ima manjak elektrona.
Naelektrisanje tijela (kolicina elektriciteta) q zaVISI
od toga koliki je broj elektrona u visku iii manjku u odnosu na
neutralno stanje.
Svaka kolicina elektriciteta jednaka je cjelobrojnom
umnosku naelektrisanja jednog eiektrona,
SI.2.1.3. Jonizaclja atoma
ne I
idje je: n - cio broj, e - naelektrisanje jednog elektrona
Jedinica. za kolicinu elektriciteta je kulon (C). Naelektrisanje jednog elektrona se naziva jos
naelektri5anje i one iznosi
Ie::::: 1,602.10-
19
Cl
Kolicina elektriciteta (naboj) od jednog kulona sadrz! 6,2.10
18
elektrona, tj.
I C == 6,2 . 1018
e
provodnici izolstori. Kada kuglicu naelektrisanog elektroskopa dodirnemo nekim metalnim
)redmetom listiei elektroskopa 6e se brzo skupiti. Kazemo da metali dobro provode elektricitet. Kada
:uglicu elektroskopa dodirnemo staklenim iii porculanskim stapicem listiei elektroskopa se neee
)ornjeriti. Kazemo da su ti materijali elektricni izolatori, jer ne provode elektricitet.
Uzemljenje. Zemlju mozemo smatrati jednim velikim provodnikom. Kada se, npr. negativno
laelektrisani provodnik spoji sa Zemljom visak elektrona sa provodnika ee preei na Zemlji i on 6e se
razelektrisati. Pri tome se naelektrisanje 2emlje prakticno nije promijenilo, jer su kolicine
dektriciteta na pojedinim provodnicima zanemarljive u odnosu na Zemlju. Ta se cinjenica koristi u
3hnici za tzv. uzemljenje.
Zakon odrzanja kolicine elektriciteta
U dosad navedenim primjerima naelektrisanja tijela moze se zapaziti da u procesu naelektrisanja
"enjem iii dodirom uvijek ucestvuju dva tijela. Mnogim ogledima je pokazano da se oba tijela pri tome
aelektrisu jednakom kolicinom e/ektriciteta suprotnog znaka. Ovo pokazuje da se prilikom
.aelektrisavanja tijela ne stvara naelektrisanje vee sam a razdvaja.
U n6naelektrisanom stanju tijela sadrze jednake kolicine pozitivnog I negativnog
,!ektriciteta. Ova naelektrisanja se medusobno neutralisu.
8
Prema tome, naelektrisanje tijela je proces preraspodjele pozitivnog i negativnog elektriciteta. Zbir
ukupne kolicine pozitivnog i negativnog elektriciteta oba tijela jednak je nulL Iz ovoga mozemo izvesti
opsti zakljucak da je u prirodi zbir pozitivnog I negativnog elektriciteta stalan.
Aigebarski zbir naelektrlsanja u izolovanom sistemu je konstantan.
Ova se tvrdnja zove zakon odrzanja kolicine elektriclteta i jedan je od osnovnih zakona prirode.
Coulombov (Kulonov) zakon
Vee odavna je poznata eksperimentalna clnJenica da se istoimena
naelektrisanja odbijaju, a raznoimena privlace. Francuski fizicar Coulomb (Kulan)
je 1785. godine pry! izmjerio silu izmedu dvije naelektrisane kuglice i ustanovio
zavisnost te sile ad naelektrisanja kuglica i od njihovog rastojanja.
81.2.1.4. Coulombova
torziona vaga
Silu izmedu dva naboja Coulomb je izmjerio pomoeu
tzv. torzione vage (51. 2.1.4). Na laganoj sipci od izolatora
nalazi se naelektrisana kuglica Q1' Ta sipka visi na zici
tako da se moze okretati. Pored nje se nalazi nepokretna
kuglica sa naelektrisanjem Q2. Kuglica je naelektrisana
istoimenim elektricitetom pri cemu se one odbijaju.
Mjereei ugao uvrtanja zice izracunao je sHu kojom se
medusobno odbijaju naelektrisanja q1 i Q2.
Na osnovu tih mjerenja Coulomb je izveo zakljucak.
SUa uzajamnog dje/ovanja dvije tackaste kolicine
elektriciteta upravo je proporcionalna tim kolicinama
elektriciteta, a obrnuto proporcionalna kvadratu
njihove udaljenosti.
~ = k q,q, I
r2
Ova relacija je poznata kao Coulombov zakon. SUa medudjelovanja izmedu
naelektrisanja koja miruju se zove eiektrostaticka sila.
F
81.2.1.5. Cou!ombova siia
Konstanta proporcionalnosti k zavisi od
sredine u kojoj S8 nalaze naelektrisanja.
Nm
2
Za vakuum iznosi k = 9. 1 0
9
~
testo konstanta k za vakuum pise u obliku
1
k=--
4ne
o
gdje je: 80 - permitivnost vakuuma i ima
vrijednost Eo ::::: 8,85 .10-
12
C
2
Nm
Stoga se Coulombov zakon moze napisati u
19
obliku
Ova naelektrisanja medusobno djeluju najvecom silom bas u vakuumu. Ako se
naelektrisanja nalaze u nekoj drugoj (neprovodnoj) sredini onda je sUa
medudjelovanja manja. Razlog tome je sto je permitivnost bilo kaje druge sredine
(izolatora) e veca od permitivnosti vakuuma eo,
E == ErEO
gdje je er relativna permitivnest te sredine.
Na primjer relativna permitivnost vade je 81 sto znaci da ce u vodi sila
uzajamnog djelovanja naelektrisanja bit; 81 puta manja nego u vakuumu. 8toga se
relativna permitivnost neke sredine moze definisati na sljedec; nacin: Ako je sUa
uzajamnog djelovanja dva naelektrisanja u vakuumu Fo, a u nekoj sredini F, onda
je
Relativna permitivnest neke sredine pekazuje keUko je puta sila
uzajamnog djelovanja dva naelektrisanja manja u tOj sredini nego tJ
vakuumu.
Relativna permitivnost vazduha je priblizno jednaka jedinici!
Pitanje 1. Uporediti elektrostaticku silu sa gravitacionom silam. U cemu je slicnost a u cemu
razlika?
Formalno, Coulombov zakon podsjeca na Newtonov zakon opee gravitacije.
Coulombova sila: F;:;:: k q,qz
rZ
Gravitaciona sila: F::: 'Y m,m
z
r2
."',
Obje sile opadaju sa kvadratom rastojanja. Takoda, obje sile su proporcionalne kolicinama
(kvantitetu): C,?ulombova sila koli6inama elektriciteta, a Newtonova sila masama tijela.
Sa tim se analogija izmedu ove dvije sile iscrpljuje. Naime, elektrostaticka sila moze biti i odbojna i
privlacna, a gravitaciona sila je sarno privlacna. Takode, gravitaciona konstanta je univerzalna, tj. ne
zavisi od sredine. Konstanta k kod elektrostaticke sile zavisi od sredine u kojoj se nalaze naelektrisanja.
Razlika je i u "izvoru" sile. "Izvor" elektrostaticke sile je naelektrisanje, a izvor gravitacione sile masa.
Primjer 1: Kako se odnose eiektrostaticka sUa i gravitaciona sila izmedu dva tackasta naelektrisanja
u vakuumu cije su mase m1= m2== m == 1 9 i naelektrisanja q1= q2= q == 1 nCo Rastojanje izmedu tijela je r.
Rjesenje
m :::: 1 g ::::: 10-
3
kg
q = 1 nC == 1O-
9
C
k:::; 910
9
Nm
2
/C
2
.t:=. 6,671O-
11
Nm
2
/kg2
Fe/Fg ==?
2
Fe ::: k.9
I
;.L::::: k ~
r r4
mm m
2
F ='::"1_1_2 ='1--
g r2 r2
Uvrstavanjem poznatih vrijednosti dobivamo
20
Elektrostaticka sila je oko 159 miliona puta veca od gravitacione sile. Tako, naprimjer, gravitaciona
sUa izmec'iu dva elektrona iii elektrona i protona se zanemaruje U odnosu na elektrostaticku silu.
Elektricno polje
Svako naelektrisano tijelo, prema Coulombovom zakonu, djeluje izvjesnom
silom na druga naelektrisana tijela koja se nalaze u njegovoj okolini. To djelovanje
se vrs; bez bilo kakve vidljive materijalne veze.
Medusobno djelovanje naelektrisanill tijela tumaci se na taj nacin sto se uvodi
pretpostavka da svako naelektrisanje mijenja prostor u svojoj okolini.
Prostar ako naelektrisanog tijela u kajem se ocituje (manifestuje) djelavanje na
druga naelektrisana tije/a zove se elektricno polje.
Polje koje stvara naelektrisanje q u nekoj tacki A ispituje se tako sto se u tu
tacku postavi tackasto naelektrisanje qp koje nazivamo probno naelektrisanje (sl.
2.1.6). Ako na posrnatrano probno naelektrisanje djeluje eiektrostaticka si!a, onda
u toj tacki postoji elektricno polje. '
q
C) ~ F=q,E.
I I
<4!-." , ............................. ojI.I
r
Ako S8 probno naelektrisanje pove6a
dva puta, sila C8 se takode pove6ati dva
puta, itd. Pri tome odnos sile i probnog
naeiektrisanja ostaje nepromijenjen.
81.2.1.6. Elektricno polje i elektrostaticka sUa
Kolicnik Coulombove sile i probnog
naelektrisanja zove se jacina elektricnog
porja E.
Jacina elektricnog polja u nekoj tack! brojno je jednaka sili kojom to polje
djeluje na jedinicnu kolicinu eiektriciteta u toj tackl.
Iz gornje relacije vidimo da je sila F kojom elektricno polje djeluje na probno
naelektrisanje proporcionalna velicini tog naelektrisanja i jacini elektricnog polja
~ q p ~
81 jedinica za jacinu elektricnog polja je N/C.
Jacina elektricnog polja je vektorska velicina i ima pravac i smjer vektora sile
- -
F=qE
21
r
a) b)
SI.2.1.7. Vektor jacine elektricnog polja
a) pozitivnog nael., b) negativnog nael.
Bez obzira da Ii S9 U palju
nalazi neko probno naelektri-
sanje iii ne, to polje ima svaje
karakteristike koje su predsta-
vljene vektorom E (sl. 2.1.7)
Primjer 1. Koristenjem matematickog izraza za Coulombov zal<on izracunaj jacinu elektricnog polja u
nekoj tacki na rastojanju rod naelektrisanja q.
Rjesenje. Pogledaj sliku 2. i .6! Sila izmedu naelektrisanja je:
Po definiciji, jacina elektricnog polja je
F=_l_qqp
4nc
o
r2
F
E :::: - , odnosno
qp
JaCina elektricnog polja oko naeiektrisanja q opada sa kvadratom rastojanja.
Linije sUe elektrlcnog poJja. Elektricno polje se moze slikovito prikazati
pom06u tzv. linija sile elektricnog polja. Uvea ih je Faraday. To su linije koje se
poklapaju sa pravcem vektora jacina elektricnog polja. Ako bi naprimjer
posmatrali putanju probnog pozitivnog naelektrisanja u elektricnom polju ona bi se
kretalo u smjeru linija sUe eiektricnog polja.
I
~ )
81.2.1.8. Linije sHe elektricnog polja
odnosno izmedu dva raznoimena naelektrisanja.
Linije sile pozitivnog
naelektrisanja imaju smjer od
naelektrisanja, a linije sHe
negativnog naelektrisanja
imaju smjer ka naelektrisanju
(sl. 2.1.8., a) i b)). U oba
slucaja linije sile su radijalne.
Na slid .S.c su prikazane
linije sile izmedu dva
istoimena naelektrisanja,
Prema tome, pozitivno naelektrisanje se moze smatrati
kao "izvor" linija sile, a negativno kao "ponor". Linije sUe
pocinju na pozitivnom naelektrisanju, a zavrsavaju na
negativnom. Medusobno S9 nikada ne sijeku.
Za elektricno polje kazemo da je homogeno ako su linije
sHe medusobno paralelne i jednako udaijene. Na slici 2.1.9 je
prikazano elektricno polje izmedu dvije rayne ploce
naelektrisane jednakom kolicinom elektriciteta suprotnog
znaka. Polje ima svugdje istu jacinu (E ::: canst) i kazemo da
je homogeno.
22
SI.2:1.9. Homogeno
elektricno polje
Pitanja i zadaci
1. Kako eiektronska teorija objasnjava: a) naelektrisanje tijela, b) elektricnu provodljivost?
2. U cemu je slicnost izmedu Coulombovog zakona i Newtonovog zakona gravitacije?
3. Sta pokazuje relativna permitivnost neke sredine?
4. Da Ii se djelovanje elektrostaticke sile u vakuumu mnogo razlikuje od djelovanja u vazduhu?
5. Kakav je polozaj vektora jacine elektricnog polja u odnosu na linije sile?
6. Ako se tackasto naelektrisanje postavi u homogeno elektricno polje u kojem smjeru 6e se kretati: a)
ako je pozitivno naelektrisano, b) negativno naelektrisano?
7. Kolikom silom se odbijaju dva istoimena naelektrisanja u vakuumu od po 1 n C, na rastojanju 1 m
(R: F ::: 9. lO
og
N)
S. U homogenom elektricnom polju jacine E :::: 2 N/C nalazi se naelektrisanje q == 3 n C. Kolikom silom
djeluje polje na to naelektrisanje? (R: F=6.10
9
N)
9. Na kojem rastojanju od tackastog naelektrisanja q = 1 nC je jacinaelektricnog polja 1 N/C? (R: r :::3
m)
Vain/jf iskazl i formule
Tilela naeiektrisana istom vrstom eiektriciteta medusobno se
odbljaju, a ra:c:noi",!enom privlace.
Tijelo je naelektrisano negativno ako ima visak eiektrona, a
pozitivno ako ima manjak elektrona.
Svaka kolicina eiektriciteta jednaka Je cjelobrojnom umnosku naele-
ktrisanja eiektrona.
Zakon odrianja kolicine elektriciteta: Aigebarski zbir naelektrisanja
u izolovanom sistemu je konstantan.
Coulombov zakon: SUa uzajamnog djeiovanja dvije tackaste koiicine
elektriciteta upravo je proporcionalna tim kolicinama eiektriciteta, a
obrnuto kvadratu njihove udaijenosti.
Prostor oko naelektrisanog tijela u kojem se ocituje djelovanje
na druga naelektrisana tijela zove sa eiektricno polje.
Jacina elektrlcnog polja u neko] tacki brojno je jednaka sill kojom to
polje djeluje na jedinicnu kolicinu elektriciteta u toj tackL
Unije sile eiektricnog polja "izviru" iz pozitivnog naelektrisanja, a "uviru"
u negativni elektricitet.
q == De
23
lektricni potencijal i napon
Kao sto se gravitaciono polje moze opisivati gravitacionom potencijalnom
energijom, odnosno potencijalom, tako se i elektricno polje moze opisivati
eiektricnom potencijalnom energijom i elektricnim potencijalom. Ook se u mehanicr
cesee koristi potencijalna energija u nauci 0 elektricitetu se vise koristi potencijal.
Za razliku od jacine polja, potencijalna energija, odnosno potencijal su skalarne
velicine. Prema tome, velicina elektricni potencijal se koristi za skalarno
opisivanje elektricnog polja. On karakterrse energijska svojstva elektricnog polja.
PotenC/fal elektricnog polja u nekoj tacki brojno je jednak
potencijalnoj energiji jedinicnog probnog naelektrisanja.
Na slici '1.10. probno naelektrisanje qp nalazi se na nekoj udaljenosti od
istoimenog naelektrisanja q, u tack; 1, U sistemu djeluju odbojne sile te se
naeiektrisanje qp udaljava do neke tacke 2,
SI.2.1.10. Razlika potencijala
energija
Sila elektricnog polja vrsi rad i premjesta
naelektrisavanje qp iz tacke (1) u tacku (2).
Rad sHe elektricnog porja jednak je smanjenju
potencijalne energije sistema,
A1,2::::: EP1 - EP2
S obzirom da je u tacki (1) potencijalna
Ep1=qp1V11 au tacki (2) Ep2:::::QP2V2, to je
A, qp (V,- V
2
)
Razlika potencijala izmeau dvije tacke elektricnog po/ja zove se elektricni
napen.
Prema tome, mozemo pisati da je
odnosno
Napan dvije tacke elektricneg polja brojno je jednak radu koji
izvrse sile tog palja pri premjestanju jedinicnog probnog naelektrisanja iz
jedne tacke u drugu.
Napomena: Na slici 2.1. i O. tacka (1) je na visem potencijalu od tacke (2), ako elektritno polje vrsi rad.
Siobodni naboji ~ e krecu od viseg potencijala ka nizem,
Jedinica za elektricni napon je volt (V).
24
Prema definiciji
1 V= IJ
Ie
Napon izmeou dvije tacke elektricnog polja jednak je jedan volt ako se pri
premjestanju naelektrisanja od jednog kulona izmeou te dVIj'e tacke, izvrsi rad od
jEldnog diu/a.
Opisivanje elektricnog polja pomo6u potencijala Ima prednost u odnosu na
opisivanje pomo6u jacine pojja. Potencijal je skalarna velicina, potpuno odredena
poznavanjem brojne vrijednosti. Razlika potencijala se jednostavnije mjeri od jacine
polja.
Pitanje 1. Kako se moze odrediti veza izmeau jacine elektricnag palja i napona? Polje je homogeno
(;;;;; canst).
<t--- U -_ ... _.
I'"" ....
-

-"'-
"'p
<I-
..... ....
SI.2.1.11. Jacina el. polja i
napan
Odgavar. Na slici 2.1.11. je prikazano homogeno elektricno polje. Na
neko naelektrisanje q, koje se nalazi u polju, djeluje elektrostaticka sila,
F= q E.
Rad sile elektricnog polja, pri premjestanju naelektrisanja q od
jedne ploce do druge je
A= F. d
gdje je d rastojanje izmedu ploca. Ako uvrstimo izraz za silu, F == q E,
ondaje
Napon izrnedu plota je
odnosno
[E= I

q
A:::::qEd
Iz ove relacije vidimo da se jacina elektricnog polja moze izraziti u
voltima po metru, sto je ekvivalentno njutnu pokulonu
V N
-=-
ill C
Za one koji zele vise znati
SI.2.1.12.Alessandro Volta
(1745-1827)
Pitanje 1. Kako se moze izracunati rad sile elektricnog palja pri premjestanju probnog
naelektrisanja qp iz tacke (1) u tacku (2)? Koristi sliku 2.1.10. "lzvor" polja je naelektrisanje q, tacka (1)
je na udaljenosti r1, a tacka (2) na udaljenosti r2.
Odgovor. Siobodno naelektrisanje se u elektricnom polju krece od viseg potencijala ka nizern. U
nasem prirnjeru od tacke (1) prerna tacki (2).
Rad sile elektricnog polja je
A
1
,2 =: Fsr . s
gdje je s:::: (r2- f1)' Sila izmeau naboja u tackarna (1) i (2) nije ista te se uzima srednja vrijednost sile
25
Dalje je
Pitanje 2. Kako se moze izracunati eiektrostaticka potencijalna energija i eiektricni potencijal?
Odgovor. Rad sile elektricnog polja pri pomjeranju probnog naelektrisanja iz jedne u drugu tacku,
jednak je razliei potencijalnih energija u tim tackama,
Uporedujuci ovu relaciju sa relacijom u pitanju 1, zakljucujemo da je elektrostaticka potencljalna
energija dva tackasta naelektrisanja q i qp, koja se nalaze u vakuumu na rastojanju r,
E ==_l_qqp
p 4nc
o
r
Potencijalna energija je negativna ako su nae!ektrisanja suprotnog znaka. Jednaka je nuli ako je
rastojanje izmedu tijela beskonacno veliko.
Po definiciji elektricni potencljal je:
Ep
v=-=
qp 41tS
o
r
gdje je r - rastojanje od naelektrisanja q do tacke u kojoj se posmatra potencija! elektricnog polja.
Pitanje 3. Sta su ekvipotencijalne povrsine?
Odgovor.
Elektricni potencijal V u nekoj tacki
elektricnog polja je
1 q
v=---
4nc
o
r
odakle S8 zakljucuje da sve tacke na istoj
udaljenosti r od tackastog naelektrisanja q
imaju isti potencijal.
Sve tacke sa jednakim potencijalom
obrazuju povrsinu koja se zove
ekvipotencijalna povrsina.
---
t
I
I
I
t
ekvipotencijalna
ploha
silnica
Na sHei 2.1.13. su ekvipotencijalne
povrsine oko tackastog naelektrisanja. One
su okomite na vektor elektricnog polja. Za
pomjeranje tijela po ekvipotencijalnoj povrsini
nije potrebno ulagati nikakav rad. Zasto?
SI.2.1.13. Ekvipotencijaine povrsine
Kretanje naeiektrisanih cesUca u eiektricnOJl1 polju
Kada se naelektrisana cestica nade u elektricnom polju jacine E, na nju dJeluje
elektrostaticka sila
F.=qE.
Prema 2. Newtonovom zakonu cestica 6e dobiti ubrzanje
26
Ako je eiektricno polje homogeno, onda je ubrzanje konstantno. U tom slucaju
mozemo odrediti brzinu i predeni put prema poznatim relacijama iz kinematike za
jednako ubrzano kretanje.
Brzina koju dobije naelektrisana cestica moze se odraditi i koristenjem zakona
odrzanja energije. Kada se slobodno naelektrisanje nade u elektricnom polju ono
se kre6e od viseg potencijaia prema nizem. Pri tome je prirastaj njegove kineticke
energije jednak radu sile elektricnog polja,

Ako je pocetna brzina naelektrisanja bila jednaka nuli, onda je A :: E
k
, odnosno
mv
2
qU=-z-
odakle je brzina koju dobije naelektrisana cestica mase m, ubrzana razlikom
potencijala U
Pitanje 1. Sta}e elektronvolt (eV)?
Pri tretiranju kretanja naelektrisanih cestica u elektricnom polju iz prakticnih razloga se rad
odnosno energija izrazava u elektronvoltima (eV).
Jedan e!ektronvolt je energija koju dobije elektron kada se ubrza razlikom potencijala od 1 V.
1 eV :: 1,6.10-
19
CV ;:::: 1,6.10.
19
J
Primjer 1. Dvije paralelne ploce, naelektrisane suprotnom vrstom elektriciteta, izmedu kojihje rastojanje
d=1 em, prikljucene su na napon U==12 V. Elektron iz stanja mirovanja, pode sa negativno naelektrisane
ploce, prema pozitivnoj. Odredi: a) jacinu homogenog elektricnog polja, b) ubrzanje koje dobije elektron,
c) brzinu kojom dode na drugu plocu.
Rjesenje
d=l em == 0,01 m
U::::12 V
m=9,1lO-
31
kg
q == e == 1,61O-
19
C
a)E=?,b)a='?,c)v='?
a) E= 12V ; E =1200
d O,Olm m
b)
c)
v::: 2,05.10
6
m
5
Primjer 2. Izracunaj brzinu koju dobije e!ektron, iz prirnjera 1, koristenjem zakona odrz.anja energije.
Rjesenje. Prirastaj kinetitke energije elektrona jednak je radu sile elektricnog polja,
mv
2
--=eU
2
- v:; 2 0510 - V
= __ {2'1,6'1O-
19
C 12V . 6 m
m 9,110-
3I
kg' s
27
Provodni u elektricnom polju
Elektricna influencija (indukcija). Naglasili smo da se sva tijela, prema
njihovoj elektricnoj provodljivosti, mogu podijeliti na provodnike i izolatore. Dobri
provodnici elektriciteta su metali. U metalima se nalaze slobodni eiektroni koji se
mogu kretati po cijeloj zapremini metala.
Posmatrajmo jedan metalni izolovani 'provodnik B (sl. 2.1.14.). Prinesemo sada
tom provodniku jedno naelektrisano tijelo A (npr. pozitivno - sl. b). Kako su
elektroni u metalima slobodni, djelovanjem Coulombove privlacne sile, oni 6e se
koncentrisati sto blize provodniku A. Na suprotnoj strani provodnika B bi6e manjak
elektrona.
A
,KB J.---[r'" - ; ~
d}
2.1.14. Elektricna indukcija
U nasem primjeru,
lijeva strana provodnika
B bi6e naelektrisana
negativno, a desna
pozitivno. eim uklonimo
naelektrisano tijelo A
nema vise ni razdva-
janja elektriciteta. Tijelo
B 6e opet biti neutralno.
Kako to mozemo
objasniti? Naelektrisano
tijelo A stvara oko sebe
elektricno polje. Sila
elektricnog polja vrsi preraspodjelu slobodnih elektrona u provodniku.
Pod djelovanjem elektricnog polja u provodnicima nastaje razdvajanje
elektriciteta. Ova pojava se naziva elektricna influencfja iii indukcija.
Tijelo S8 moze i trajno naelektrisati putel)l elektricne indukcije. U prisustvu
elektricnog polja (koje stvara naelektrisano tijelo A, na slici 2.1 4.) spojimo desnu
stranu provodnika sa Zemljom (sl. c). Manjak elektrona na toj strani 6e se
nadoknaditi iz Zemlje. Kada se ova veza sa Zemljom (uzemijenje) prekine dok je
prisutno naelektrisanje A, onda pridosli elektroni iz Zemlje ostaju stalno u
provodniku. Provodnik ostaje stalno naelektrisan, u nasem primjeru, negativno.
(a)
(b)
(c)
SI.2.1.15. i'laelektrisanje elektroskopa influencijom
28
-9-
(d)
Ogled
Pomocu
elektroskopa mo-
zemo dokazati
da se provodnik,
putem influencij8,
moze stalno na-
elektrisati. Nena-
elektrisanom
elektroskopu (81.
2.1.1 5.a) prine-
'semo naelektri-
sanu sipku.
Usljed indukcije na kraj elektroskopa koji je blizi sipki, koncentrisat ee se elektroni. Suprotan kraj ce biti
naelektrisan pozitivno i listiei se pOdignu.
Spojimo sada eiektroskop sa Zem!jom (iii dodirnemo prstom) elektroni sa Zemlje dolaze na listice
elektroskopa i razelektrisu ih. Listiei se sklope. Sada prekinemo vew sa Zamljom, a zatim udaljimo
naelektrisanu sipku. Listiei se opet razmaknu. Elektroskop je trajno naeiektrisan.
Pitanje 1. Zasto naeiektrisana tijela privlace ne samo druga naelektrisana tijela, vee i neka
elektricki neutralna tijela?
Na slie; 2.1.1. zapazili smo da naelektrisana sipka privuce zovinu srt kOja je neutralna. Zasto?
Naelektrisani stap indukuje elektricitet u zovinoj srii, tako da je suprotno naelektrisanje blize stapu.
Stoga (:e privlacna sila izmed'u naelektrisanog stapa i zovine srzi biti veca nego odbojna sila.
Ovakvo privlacenje neutralnih tijela se ne javlja u homogenom elektricnom polju. Razlog tome je
sto je tada sila elektricnog polja jednaka na oba kraja tijela u kojem je d0810 do razdvajanja elektriciteta.
Pitanje 2. Zasto spoljasnje elektricno polje ne prolazi kroz meta Ie?
Stavimo metalnu plocu izmeau obloga plocastog kondenzatora. Izmeau obloga je polje homogeno i
ima jacinu Eo. Pod djelovanjem spoljasnjeg elektricnog polja izvrsit ce se u metalu preraspodje/a
2.1.16. Meta! u homogenom
91. polju
51.21.17. Djelovanje siljaka
elektriciteta. Indukovace se elektricno polje Ei iste jacine kao i
spoljasnje polje, samo suprotnog smjera. Ta 6e se polja, unutar
provodnika, ponistiti, te je rezultujuce polje jednako null (sl.
2.1.16.).
E=Eo-E!=O
Na ovom principu se zasniva elektrostaticka zastita metalnim
mrezicama i oklopima. Zasticuju se, npr. instrumenti osjetljivi na
spoljasnje elektricno polje, itd.
P i t ~ m i ~ 3. Zasto se svaki visak eiektrona, koji Se dovodi na
izlovani provodnik, rasporeduje sarno na njegovoj povrsinr?
Ovo se maze objasniti kao posljediea uzajamnog odbijanja
istoimenih naelektrisanja. Ako bi se, npr. visak elektrona doveo u
unutrasnjost metalne lopte, onda bi se ani udaljavali jedan od
drugog sve dok se ne raspodijele sto je mogu6e dalje. A to je
spoljasnja strana metalne lopte.
Pitanje 4. Kako se objasnjava cinjenica da
naelektrisani siljak povija plamen svije6e u svojoj
okolini?
Raspored elektriciteta na tijelima nepravilnog
oblika nije ravnomjeran. Na slici 2.1.17. najveca
povrsinska gustina eiektriciteta je na siljku. Na
njegovom vrhu elektricno polje moze biti toliko jako
da jonizuje vazduh ispred siljka. Joni istog znaka
naelektrisanja kao i siljak, udaljavaju se velikom
brzinom i povlace za sobom neutralne molekule
vazduha. Na taj nacin se stvara eiektricni vjetar
koji moze da savije plamen svije(:e.
Dielektri (izolatori) u eiektricnom polju
Kao 8tO smo istakli u prethodnom poglavlju, u provodnicima se nalaze sJobodni
e!ektroni koji se mogu kretati pO cijetoj zapremini provodnika. Kada se provodnik
unese u elektricno polje naelektrisanja unutar provodnika S8 tako raspodijele da je
jacina elektri6nog polja unutar provodnika jednaka nuli.
29
Kod izolatora (die/ektrika) nema slobodnih elektrona. Na prvi pogled bi se
moglo ocekivati da prisustvo dielektrika nema uticaja na elektricno polje. Medutim,
jos je Faraday ustanovio da se i u dielektriku formira elektricno poije, suprotnog
smjera od spoljasnjeg polja. Za razliku od provodnika elektricno polje dielektrika je
slabije od spoljasnjeg polja. Rezultujuce polje prolazi kroz dielektrik ali biva
oslablje,?o, tj. slabije je od spoljasnjeg polja Eo.
Kaka ta mazema abjasnitf? Kada se dielektrik stav; u elektricno polje, onda ce
se njegovi atomi (molekuli) polazirovati. Elta to znaci? Pozitivna jezgra atoma nece
se vise nalaziti u centru elektronskog omotaca, jer-se elektronski omotac pomjerio,
npr. prema pozitivnoj strani ploce (sl. 2.1,19.). Atom (mo/ekul) i dalje ostaje kao
cjelina elektroneutralan ali ce jedan njegov kraj biti naelektrisan negativno, a drugi
pozitivno. Dobili smo elektricni dipol (sl. 2.1.18.)
Si.2.1.18. Elektricni dipol
polarizacija dielektrika.
+000-
+
+
+000
+
+000-
+
E'
--
<-"
81.2.1.19. Poiarizacija dieiektrika
Elektricni dipol ima dva
centra raznoimenog naele-
ktrisanja. Kada izmedu ploca
naelektrisanog kondenzatora
postavimo dielektrik (sl.
2.1.19.) svi atomi dielektrika
bit ce kao dipoli orijentisani u
pravcu polja. Kazemo da
dielektrik u elektricnom
polju p05taje polazarovan.
Takva pojava S8 naziva
Naelektrisanja u dielektriku (51. 2.1.19.) stvaraju elektricno polje E' suprotnog
smjera od spoljasnjeg polja Eo- Usljed toga dolazi do smanjenja jacine elektricnog
polja koje prolazi kroz dielektrik. Rezultujuce polje je E ::: Eo ~ Er.
Odnos jacine elektricnog polja u vakuumu Eo i jacine elektricnog polja u
dielektriku E zove se relativna permitivnost dieiektrika.
IE: Eo I
E\
.. lacina elektricnog polja u dielektriku je Sr puta manja nego u vakuumu. Npr.,
relativna permitivnost stakla je 4, sto znaci da je jacina elektricnog polja 4 puta
manja nego u vakuumu (odnosno vazduhu).
Za one koji vise
Neke supstance imaju molekule koji su svaki po sebi elektricni dipoli. Takvi molekuli se nazivaju
polarni molekuii. Na primjer molekul vode iii molekul amonijaka su sami po sebi elektricni dipoli i bez
prisustva spoljasnjeg elektricnog polja. Zbog toga je voda dobar rastvarac.
Polarni molekuli ne daju nikakvo makroskopsko elektricno polje. Usljed termickog kretanja dipoii su
rasporedeni bez ikakvog reda. Medutirn, u elektricnom polju oni se pravi!no orijentl8u. U tom slucaju
kazemo da je izvrsena orijentaciona polarizacija dielektrika.
Ogled. Pokazati da elektricno polje ne prolazi kroz metaie, a da biva oslabljeno pri prolasku kroz
dieiektrik.
30
Na kuglu elektroskopa stav; metalnu casu. Prinesi elektroskopu naelektrisani stap. Listiei
elektroskopa se n'e pomjeraju. Elektricno polje ne prolazi kroz metal.
Na kuglu elektroskopa stavi staklenu casu. Prinesi naelektrisani stap. Listie; elektroskopa se malo
rasire. Elektricno polje prolazi kroz dielektrik ali biva oslabljeno.
NapOmel18. Prije stavljanja cas a od metala iii stakla, prinesi elektroskopu naelektrisani stap i zabiljezi
skretanje fistica elektroskopa. Tako mozes uporediti skretanje listica, kada je prisutan metal, odnosno
staklo, U odnosu na skretanje u vazduhu.
lektricni kapacitet provodnika
Kada se neki izolovani provodnik naelektrise kolicinom elektriciteta q, onda on
ima elektricni potencijal V. Mjerenjem se moze ustanoviti da 6e se potencijai
provodnika pove6ati dva puta ako mu se dovede dva puta veGa kolicina
elektriciteta, itd. Za dati provodnik odnos kolicine elektriciteta koja mu je dovedena i
njegovog potencijala je konstantan, ..:L::::: canst.
V
Ovaj odnos je karakteristican za provodnik
provodnika C,
naziva se elektricni kapacitet
B]
q .....
c=--
V
Elektricni kapacitet provodnika brojno je jednak kolicini elektriciteta
koju treba dovesti provodniku da bi mu se potencijal povecao za jedinicu.
81 jedinica za elektricni kapacitet je farad (F)
F = = ~
V
Kapacitet od jednog farada ima provodnik ciji se potencijal pove6a za 1 V kada
mu se dovede kolicina elektriciteta od 1 C.
To je vrlo velika jedinica. Cak ni Zemljina kugla nema toliki kapacitet. Zbog toga
se u praksi koriste manje jedinice:
l ~ P : : : : lO-6p; InF == lO-9p; IpP = lO-12p
one koji vise znatf
Pitanje 1. Kako S8 moze izracunati kapacitet sfemog provodnika?
Elektricni potencijal sfernog provodnika je
1 q
v==---
4nEo r
31
gdje je r poluprecnik sfere. S obzirom da je po definiciji q ::: CV,
odnosno
C
1 qt'
q == ._-- oJe
411:c
o
r
S1.2.120. Sferni
provodnik
Kapacitet sfernog provodnika je proporcionalan njegovim
dimenzijama.
Elektricni kondenzatori
Kada se u blizini jedno.g izolovanog naelektrisanog provodnika nalazi neki drugi
provodnik, onda se njegov elektricni kapacitet poveea. Ta pojava se tumaci
elektricnom influencijom.
Sistem ad dva pravodnika koji maze prim/ti vecu kolicinu elektriciteta
nego kada su odvojenl naziva se elektricni kondenzator.
1
U tehnici kondenzatori imaju veliku praktitnu primjenu. Prema obliku, mogu bit!:
plocasti, sferni i cilindricni.
Plocasti kondenzator se sastoji od dvije paralenne metalne ploce,
naelektrisane istom kolitinam elektriciteta suprotnog znaka.
A +Q
d
B -Q
SI.2.1.21. Plocasti kondenzator
gdje je GO permitivnast vakuuma.
Kapacitet kandenzatora se definise
odnosom kolicine elektriciteta na jednoj od
plota i razlike potencijala izmedu ploca
Ie: ~ J
Ogledi pokazuju da elektricni kapacitet
plocastog kondenzatara zavisi ad povrsine
jedne od ploca S i razmaka izmedu njih d,
S
C::::E -
d
Ako se izmedu placa nalazi neki dielektrik, tada je kapacitet kondenzatora
~ : EoE, ~ I
____ '.J
Elektricnl kapacitet kondenzatora C, sa dielektrikom, veei je 8
r
puta od
kapaciteta Co kada je izmedu placa vakuum (odnosno vazduh),
C ::::: BrC
O
gdje je Cr- relativna permitivnost dielektrika.
32
Kapacitet plocastog kondenzatora se moze mijenjati pomjeranjem obloga
kondenzatora, tako da se mijenja onaj dio njihovih povrsina koje se' poklapaju
(sl.2.1 lijevo).
til
81.2.1.22. Promjenljivi kondenzator i oznaka
Takav nacin
promjene
kapaciteta
kondenzatora
primJenjuje se, na
primjer, kod radio-
prijemnika (slika
desno). Na slici je
prikazana i oznaka
za promjenljivi
kondenzator.
Oznaka za kondenzator stainog kapaciteta nema strelice.
Na slici 2.1.23. su razni tipovi kondenzatora koji se koriste u tehnici a) blok
kondenzatori, b) keramicki kondenzatori, c) elektrolit kondenzatori. Neki od njih
mogu izdrzati napon i do 1000 V, te imati kapacitet i do 1500 pF..
. j, '.'
n,',
a) b) c)
S1.2.1 ,23. Tehnicki Kondenzatori
Vezivanje kondenzatora
81.2.1.24. Paraleino vezivanje
kondenzatora
Za dobivanje odredenog kapaciteta, u praksi se
kondenzatori cesto medusobno vezu. Vezivanje moze
biti paralelno i serijsko.
Paralelno vezivanje. Na slici 2.1.24. su prikazana dva
kondenzatora, paralelno spojena na izvor stalnog napona U. Na
svakom kondenzatoru je napon jednak, U,= U
2
=U
Ukupna kolicina elektriciteta jednaka je zbiru kolicina eiektriciteta
kOjima su naelektrisani pojedini kondenzatori
q:::: ql + q2
Sobzirom da j ~ q = CU, to je
CU:::::C1U+CZU
33
Ukupni kapacitet paralelno vezanih kondenzatora je

Kod paralelno vezanih kondenzatora ukupan kapacitet je jednak zbiru kapaciteta pojedinih
kondenzatora.
Slican izraz dobijemo i za proizvoljan broj vezanih kondenzatora.
Serijsko vez;vanje. Kod serijskog vezivanja, druga ploca prvog kondenzatora se veze za prvu
plocu drugog kondenzatora, itd. (sl. 2.1.25). Kada se na takvu kombinaciju (bateriju) dovede napon U,
onda prva ploca primi kolicinu elektriciteta + q, a drugo - q, te se dalje influencijom na plocama ostalih
kondenzatora uspostavi ista kolicina elektriciteta suprotnog znaka, q ::: const
Ukupni napon je;
odnosno

C C
1
C
2
u
SI.2.1.25. Serijsko vezivanje
kondem:atora
odakle se dijeljenjem jednacine sa q dobije
1 1 1
-=-+-
C C
1
C
z
Kod serijski vezanih kondenzatora, reciprocna vrijednost ukupnog kapaciteta )ednaka je
zbiru reciprocnih vrijednosti kapaciteta pojedinih kondenzatora
Primjer 1.
Ova elektricna kondenzatora kapaciteta C
1
= 1.uF i C
2
= 2 .uF spojena su: a) paralelno, b) serijski.
Odredi ukupan kapacitet.
Rjesenje: a) Kod paralelne veze je
C:::: C
1
+ C2= 1 .uF + 2.uF;
b) Kod serijske veze je:
i.=_l_+_l_. =;C == C
1
C
2
C C
1
C
2
C, +C
2
2
C :::: -tJ,F
3
C ::; 3,uF
::::: _1/.l'-....F__2'-..../.lF_
Ukupan kapacitet kod paralelne veze se povecao. Kod serijske veze ukupan kapacitet je manji i od
kapaciteta najmanjeg kondenzatora.
Elektricni naboj u atmosferi
U Zemljinoj atmosferi postoji veliki broj naelektrisanih cestica. Razlog tome je sto se stalno vrsi
proces jonizacije cestica atmosfere, usljed kosmickog zracenja, ultraljubicastog zracenja koje dolazi sa
Sunca, radioaktivnog zracenja, itd.
Tako, na primjer, sloj Zemljine atmosfere, koji se nalazi na visini preko 80 km, naziva se jonosfera,
jer sadrzi veliku kolicinu jona i slobodnih elektrona. Uzrok jonizacije su ultraljubicasti zraci sa Sunca i
kosmicki zraci. Jonosfera djeluje na kratke radiotalase kao ogledalo pa se pomo6u kratkih radiotalasa
vrsi prijenos na velike daljine.
34
Zemlja ima svoje elektricno polje koje se prostire sve do jonosfere. Jacina elel<tricnog polja
Zemlje opada sa nadmorskom visinom. Na nivou mora js 120 Vim, a
na visini 50 m je 56 Vim.
Usljed jonizacije vazduha i elektricnog polja
Zemlje nastaju naelektrisani oblaci. Praznjenje
izmedu oblaka i Zemlje se cesto naziva grom, a
praznjenje izmedu dva oblaka munja.
Atmosfersko praznjenje prati jak zvucni potres koji
se naziva grmljavina. Elektricni napon pri
praznjenju dostize i do 100 miliona volti, duzina
munje i do 3 km, a njeno trajanje milioniti dio
sekunde (sl. 2.1.26.).
Munja na svom putu ka Zemfji traii tijelo kOje
najbolje provodi elektricitet. To su usamljena
visoka drveca, zgrade, zivotinje na otvorenom
prostoru, itd.
SI.2.1.26. Munja Za zastitu zgrada od groma koristi se SI.2.1.27. Gromobran
gromobran. Princip izrade gromobrana postavio
je jos 1758. godine americki fizicar Franklin. Djelovanje gromobrana se zasniva na jonizaciji vazduha
koja nastaje usljed siljka na vertikalno postavljenom stapu (sl. 2.1.27.). Sipka je vezana za Zemlju preko
bakarne iii cincane ploce do dubine 3 m.
U gornjim slojevima atmosfere, izmedu 100 i 700 km visine, nastaje tzv. palama svjetlost Tu
svjetlost izazivaju elektroni koji dolaze do Sunca. Naziv je dobila po tome sto se javlja u polarnim
krajevima.
Pitanja i zadaci
1. Sta su ekvipotencijalne povrsine?
2. Oa ii se trosi energija pri obilasku elektrona oko jezgra?
3. Usljed cega nastaje "elektricni vjetar"?
4. Kako se definise volt?
5. Kako se krecu naelektrisane eestice u homogenom elektrienom polju?
6. Koji se molekuli nazivaju polarni molekuli?
7. Sta je elektricni dipol? Zbog cega je elektricno polje slabije u dielektriku nego izvan njega?
8. Kada se na jednu plocu kondenzatora dovede kolicina elektriciteta + q, na drugoj ploei nastane
naelektrisanje - q. Zbog cega?
9. Pri premjestanju kolicine elektrieiteta ad 2 jiG, elektrieno polje izvrsi rad od 600 nJ. Kolika je razlika
potencijala izmedu taeaka elektricnog polja gdje je izvrseno pomjeranje? (R: U :::: 0,3 V)
10. Izmedu ploca ravnog kondenzatora jer:azmak d=6 em, a razlika poteneijala 12 V. Odredi: a) jacinu
homogenog elektricnog polja, b) ubrzanje kOje dobije elektron, c) brzinu koju 6e imati poslije 0,01 jis, d)
predeni put poslije 0,01/1S. (R: a) E == 200 Vim, b) a == 3,5.10
13
m/s
2
, c) v == at == 3,510
5
m/s, d) s == af/2 ==
0,17em)
11. U homogenom elektricnom polju izmedu ploca ravnog I<ondenzatora nalazi se naelektrisana cestiea
mase 1 mg i naboja q :::: 5 jiG. Ubrzanje koje dobije pod utieajem elektrienog polja iznosi 1000 m/s
2

Odredi: a) elektrostaticku silu koja djeluje na naelektrisanje, b) jacinu homogenog elektricnog polja, c)
Razliku potencijala izmedu ploca kondenzatora, ako je njihov razmak d = 4 cm.(R: a) F == 1 mN, b)
E==200 N/G, c) U :::: 8V)
12. Ova kondenzatora kapaciteta 3 jiF i 5 jiF vezana su: a) serijski, b) paraleino. Koliki je ukupni
kapacitet? (R: a) C ::: 8 jiF, b) G:::: 1,875 jiF).
35
36
Vainijl''''''''''1':!f'''-
i formule
Potencijal u nekoj tacki elektricnog polja brojno je jednak
potencijalnoj energiji jedinicnog probnog naelektrisanja.
Napon izmedu dvije tacke eiektricnog polja brojno je jednak
radu koji izvrse sile tog polja pri premjestanju jedinicnog probnog
naelektrisanja iz jedne tacke u drugu.
Izmedu ploca ravnog kondenzatora lacina homogenog
elektricnog polja je:
Elektricna indukcija je razdvajanje elektriciteta u provo-
dnleima pod djelovanjem elektricnog polja.
Eleidricno polje ne prolaz! kroz metale.
Eleidricno polje prolaz! kroz dielektrik.
Odnos jacine eleidricnog polja u vakuumu i dielektriku
;wve se re/ativna permWvnost die/ektrika.
Eleidricni kapaeitet provodnika brojno je jednak kolicini
elektriclteta,koju treba dovest! provodniku da bi mu se poteneijel
povecao za jedinieu.
SI jediniea za elektricni kapeeitet je farad (F).
E
V:::::-
p
qp
U
_ A
1
,2
12 -
, qp
E = ~
d
E
=_0
r E
2m2. Elektricna struja
Prenosenje naboja. Gustina struje
U elektrostatici smo proucavali elektricne naboje koji miruju. Sada cemo
proucavati naboje (naelektrisane cestice) u kretanju.
[" ]
Kako nastaje elektricna struja? Pod djelovanjem elektricnog polja nosioci
naelektrisanja se krecu usmjereno. Na primjer,
u metalima se nalaze slobodni elektroni. Kada
se na krajevima metalnog provodnika
uspostavi stalna razlika potencijala,'onda u
provodnicima postoji elektricno polje. Na sve
81.2.2.1. Elektricna struja u metalima slobodne elektrone djeluje sila elektricnog
polja uistom pravcu (sl. 2.2.i.). Na taj nacin
pravac, odnosno smjer, kretanja elektrona je ureden.
U elektrolitima su nosioci elektricne struje joni koji mogu biti pozitivni i
negativni. U gasovima su nosioci elektricne struje joni i elektroni. Pod elektrolitom
podrazumijevamo tecnost koja provodi elektricnu struju.
Prema tome, da bi kroz provodnik proticala elektricna struja potrebno je da u
provodniku postoji elektricno polje.
Smjer eiektricne struje je smjer elektricnog polja. To je ustvari smjer kretanja
pozitivnog naeiektrisanja. Takav smjer je usvojen po dogovoru jos dok se nije
znalo da postoje elektroni. Smjer kretanja elektrona je suprotan od smjera
elektricnog polja, jer su elektroni naelektrisani negativno. Usvojeni smjer elektricne
struje naziva se tehnicki smjer, a smjer kretanja elektrona fizicki smjer.
Inace, s obzirom na smjer, struja moze biti jednosmjerna i naizmjenicna.
Kada kazemo jednosmjerna struja, onda ne mislimo na odredeni geometrijski smjer
u prostoru, nego na smjer u provodniku. Elektricna struja u provodniku moze imati
sarno dva smjera, bez obzira na njegov oblik. Ako struja stalno mijenja svoj smjer,
onda se naziva naizmjenicna struja.
Brzina elektricne struje i brzina kretanja elektrona nije jedno te isto. Brzina
eiektricne struje iznosi c:::300 000 km/s i to je ustvari brzina prostiranja elektricnog
polja. Brzina kretanja elektrona zavisi od jacine struje i ne prelazi 1 em/s.
Elektricna struja ima danas veliku prakticnu primjenu i svakodnevn i zivot bi
tesko mogli zamisliti bez elektricne struje: osvjetljenja, elektricnih masina,
kompjutera, mobitela, televizora ...
37
Jacina eiektricne struje
Osnovna karakeristika elektricne struje je njena jacina.
Jacina elektricne struje brojno je jednaka kolicini elektriciteta koja
protekne kroz presiek provodnika u iedinici vremena.
Ako se jacina struje ne mijenja u toku vremena, onda je
II: ~ I
Jedinica za jacinu struje je am per (A).
C
A=-
s
Ukupna kolicina elektriciteta koja protekne kroz presjek provodnika za vrijeme
t, pri stalnoj jacini struje je
q=It
Jedinica za kolicinu elektriciteta kuion (C) se onda moze izraziti kao, "
C=As
Ve6a jedinica od ampersekunde (As) je ampersat (Ah)
Ah = 3600 C
Jacina struje u ku6nim aparatima, na primjer, iznosi 0,5 A do 20 A, a kod
elektricnih dizalica, lokomotive, itd. moze iznositi i do nekoliko stotina ampera.
Olovni akumulator moze, na primjer, akumulisati kollcinu elektriciteta preko 50 Ah.
Primjer 1. Jacina elektricne struje kroz neki provodnik iznosi 2A. a) Kolika protekne kolicina
elektriciteta za jednu minutu? b) Koliko elektrona protekne za to vrijeme?
Rjesenje:
1== 2 A
t::: 1 min:::: 60 s
a)Q::::?,b)n=?
a) Q = I t == 2 A . 60 s
Q:::: 120 C
Q 120C
b) Q:::: ne' n == --'- :::::---
, e 1,610-
19
C
n :::: 7,5.10
20
elektrona
Gustina struje. Cesto se u praksi koristi i velicina koja
se zove gustina struje.
Gustina elektricne struje brojno je jednaka jacini
eiektricne struje jedinici povrsine poprecnog
presjeka provodnika.
38
L<L
SI
S
2
SI.2.2.2. GusUna struje
I
J= S
81 jedinica za gustinu struje je Alm
2
Kada povrsina presjeka provodnika nije ista duz cijelog provodnika, onda ee
gustina struje imati razlicite vrijednosti (sl. 2.2.2.). Na mjestima gdje je provodnik
tanji gustina struje je veea.
Ohmov zakon. Elektricni otpor
Njemacki fizicar Ohm je, jos u prvoj polovini 19. stoljeea,
eksperimentalno utvrdio vezu izmedu jacine elektricne struje i
napona koji v/ada na krajevima provodnika.
Neka, na primjer, imamo provodnik na cije krajeve MiN
dovedemo napon U. Tada kroz provodnik protice struja jacine I
(sl. 2.2.4.). Kada dovedemo dva puta veei napon, kroz isti
provodnik ee proteei dva puta veea struja, itd. Odnos napona i
jacine struje za aati provodnik je staian, pod uslovom da je
temperatura stalna,
SI. 2.2.3. Georg Ohm
(1789 - 1854)
u
- == const == R
I
Ovaj odnos se naziva elektricni otpor provodnika i obiljezava se sa R.
Sada mozemo pisati da je
I I ; ~ I
N M
I
SI.2.2.4. Elektricni otpor provodnika
sto predstavlja Ohmov zakon za dio
strujnog kola.
Jacina eiektricne struje u provodniku upravo ]6 proporcionalna
naponu na njegovim krajevima, a obrnuto proparcionaina njegavom
otOOfU.
Jedinica za elektricni otpor je om (n).
Iz Ohmovog zakona je
U
R:::::-
I '
V
te je .Q::::-
A
Provodnik ima eiektricni otpor ad 1 n kada kroz njega protie struja od
1 A pri razlici potencijala od 1 V izmedu njegovih krajeva.
39
Qhmovog zakona slijedi da je napon U nakrajevlma provodnika otpora R,
kroz koji prolazi struja jacine I
U=RI
U tehnici se ovaj proizvod cesto naziva pad napona.
Primjer 1. Struja opasna po zivot covjeka iznosi 10 mA, a elektricni otpor tijela je 20 kn. Pri kojom
naponu bi struja usmrtila covjeka?
RjesenJe
1= lOmA:=O,Ol A
R:= 20 kn:= 20.10
3
0,
u=?
U::; RI == 20.10
3
0,-0,01 A
U= 200 V
Pitanje 1.
Sta je to elektricna provodljivost?
Ona se definise kao reciprocna vrijednost elektricnog otpora,
1
0=-
~
Jedinica za elektricnu provodljivost je simens (S),
'------- U ------'
81.2.2.5. Uz ogled
S ;::;...!-.= Q,-I
.Q,
Ogled. Odredi elektricni otpor opruge iz hemijske alovke (51.
2.2.5.)
Pribor. Voltmetar do 6 V, ampermetar do 3 A, dzepna
baterija, opruga iz hemij5ke olovke, vezni materijal.
Sastavi strujno kolo kao na slici 2.2.5. Ampermetar se veze u
kolo serijski, a voltmetar paralelno. Dzepnu bateriju ukljuci
nakratko i pracitaj vrijednosti napona i jacina struja.
Elektricni otpor je, prema Ohmovom zakonu
U
R=-.
I
Specilien! atpar. Ogledi pokazuju da eiektricni otpor provodnika zavisi od
njegove duzine I, poprecnog presjeka S materijala od kojeg je napravljen
provodnik,
[R = P ~ I
Faktor srazmjernosti p se naziva specificni otpor provodnika i on zavisi od
vrste materija!a provodnika.
81 jedinica za specificni otpor je ommetar (Om)
U praksi se cesto koristi mjesovita jedinica,
. nmm
2
/m
40
Ohmov zakon ne vazi za sve materijale. On vaz; uglavnom za rnetale i to pod
uslovom da je temperatura konstantna. Ovakvi otpori, za koje vazi Ohmov zakon,
nazivaju se omski otporL
Pltanje 1. Sta je to specificna provodljivost?
To je reciprocna vrijednost specificnog otpora,
1
Y=-
p
Jedinica za specificnu provodljivost je simens po metru (S/m)
Prlmjer 1. Elektricni otpor izrazen u Omm
2
/m izrazi u Om.
R
' v Qmrn
2
Q.(1O-3 mY Q1O-6 m2 10-
6n
JesenJe.::::: := ::: ,:,,,,m
m ill m
Zavisnost elektricnog otpora ad temperature
Promjena temperature provodnika uslovljava promjenu njegovog elektricnog
otpora. Kod rnetala otpor raste sa povecanjem temperature. Kod eiektrolita,
poluprovodnika i jos nekih materijala porastom temperature otpor se smanjuje.
Ako je otpor provodnika na DOC Ro, a na temperaturi t iznosi R, onda je
R == Ro (1 + at)
gdje je a- termicki koeficijent otpora.
Za vecinu hemijski cistih metala vrijednost koeficijenta otpora iznosi 1/273. Za
elektrolite i poluprovodnike a<O, tj. otpor opada sa porastom temperature.
Za neke materijale, kao sto su legure konstantan i
manganin, otpor se ne mijenja sa temperaturom.
Ogled. Pokazi da otpor provodnika raste sa temperatufom.
Pribor. Opruga ih hemijske olovke, dzepna baterija, ampermetar
(do 3A), vezni materijal, upaljac (sibica).
Vezi oprugu u kola struje, kao na sliei 2.2.6. Upaljenu sibieu prinesi
opruzi. Opruga se usija, a jacina struje koju pokazuje ampermetar,
naglo se smanji! Zasto?
Otpornici. Pored kondenzatora i zavojnica
otpornici su najcesce upotrebljavane eiektronicke
komponente.
Na slie! 2.2.7. je sematski prikaz:a) stalnog
otpornika.
~ - : ,
+r-:.; ............. .
:.: ~ . ::.. '. :,'
' . ~ : : ..- ...
81.2.2.6.
otpornika, b) promjenljivog
41
iIi
a)
iii ~
o-s;: ,2:::J-o
b)
SI.2.2.7. Sematska oznaka za:
Na sliei 2.2.B. su prikazane razlicite
vrste otpornika. Na slici a) je zicani
otpornik, izraden od ziee na izolatoru.
Na sliei b) je 510jni otpornik koji se
izraduje tako da se na nosac od izolatora
(keramike) nanese sloj odredene
otpornosti. Sloj maze biti metalni iii
ugljeni. Na sliei c) je potenciometar. To
je promjenljivi otpornik kod kojeg se
a) stalni otpornik,
b) promjenljivi otpomik
vrijednost otpora moze mijenjati
klizacem, od nule do njegove
maksimalne vrijed'nosti.
PTe (pozitivni temperaturski koeficijent) otpornici se koriste za mjerenje
temperature.
NTC termistori (negativni temperaturni koefieijent) se koriste za mjerenje i
regulisanje temperature.
el)
c)
42
Varistori lei) se koriste za stabilizaeiju napona.
81.2.2.8. Otpornici
LOR - fotootpornici su nacinjeni od
poluprovodnickog materijala. Otpor im zavisi
od toga koUko su osvijetljeni. Koriste se, na
primjer, za upravljanje relejom.
Pitanja i zadaci
1. Sta cini elektricnu struju kroz provodnik?
2. Kakva je razlika izrnedu brzine elektricne struje u
rnetalirna i brzine kretanja elektrona?
3. Koje su cestiee nosioei elektricne struje u elektrolitirna?
4. Oa Ii se srnjer elektricne struje poklapa sa srnjerom
uredenog kretanja elektrona?
5. Sta je pad napona?
6. Zbog cega kroz sijalieu protekne znatno jaca struja u
trenutku njenog ukljucivanja nego pri daljern radu?
1. Izrazi u amperima jacinu struje od: 10 rnA, 6 )lA, 2 nA.
(R: 0,01 A; 61O
6
A; 2.10
9
A).
8. Olovni akumulator akumulise kolicinu elektriciteta od 55
Ah. a) Kolika je to kolicina elektrieiteta u kulonima? b)
Koliko vremena moze davati struja. od 0,5 A ako
pretpostavimo da mu je kapacitet opao na 35 Ah?
(R: a) 1 ,9810
5
C, b) 40 sati.
9. Koliku jacinu struje pokazuje amperrnetar, ako za pola
sata kroz njega protekne 600 C elektriciteta.
(R: I := 0,33 A)
10. Koliki je otpor provodnika na cijim krajevima je napon
od 2kV, a kroz njega protice struja od 8mA?
(R: R == 250 kQ)
Vazniji iskazi i formule
Elektricna struja je usmjereno kretanje naelektrisanih cestica.
Jacina elektricne struje brojno je jednaka kollcini elektriciteta koja protekne
kroz presjek provodnika u jedinici vremena.
Jacina elektricne struje u provodniku upravo je proporcionalna naponu
na njegovim krajevima, a obrnuto proporcionalna njegovom otporu!
Elektricnl otpor provodnika zavisi od njegove duzine 0,
poprecnog presjeka S i specificnog otpora
Elektrlcni otpor provodnika zavisi od temperature, prema relaciji
Za metale otpor raste sa temperaturom za eiektrolite i poluprovodnike
otpor opada sa temperaturom.
Mode/i vodenja elektricne struje
Elektricna struja u metalima
Nosioci elektricne struje u metalima su elektroni.
R::::; Ro (1 + at)
e
e
e.
~ L
F=ec.
e
Atomi metala imaju slabo vezane
elektrone u spoljasnjoj Ijusci na
koje utice elektricno polje
susjednih atoma. Pod takvim
okolnostima spoljasnji elektroni
mogu lahko pre6i u domen drugog
(susjednog) atoma, pa zatim
tre6eg, itd.
SI.2.2.10. Elektricna struja u metalima
Na taj nacin oni postaju slobodni
elektroni. Oni "Iutaju
ll
po cijeloj
zapremini provodnika
ravnomjerno su rasporedeni u
prostoru izmedu pozitivnih jona (sl. 2.2.10.), koji osciluju oko ravnoteznog polozaja,
Slobodne elektrone u metalima nazivamo elektronskim gasom jer se
ponasaju slicno idealnom gasu. Kada u metalu nema elektricnog polja, onda se
kre6u haoticno. Kada se na krajevima provodnika uspostavi razlika .potencijala u
provodniku 6e postojati eiektricno polje. Svi elektroni 6e se kretati u pravcu
elektricne sile F=eE, gdje je e naboj elektrona. Ta sila daje ubrzanje elektronu.
43
Medutim slobodni elektroni se krecu ubrzano sarno izmeau dva sudara
(medusobno iii sa jonima kristalne resetke). Usljed toga gube brzinu, zatim se
ponovo sudaraju, itd. Ti sudari uslovljavaju silu otpora koja je suprotna sill
elektricnog polja.
Kada se djelovanje ovih sUa uravnotezi, slobodni elektroni se krecu nekom
srednjom brzinom koja se zove Vd- Ta brzina je reda velicine nekoliko
milimetara u sekundi. Meautim i tako male brzine su dovoljne za dobijanje
elektricnih struja velike jacine. To je uslovljeno velikom koncentracijom slobodnih
eiektrona u metalima koja je reda velicine koncentracije atoma u metalu.
Teorija koja na ovakav nacin objasnjava provodljivost metala naziva se
elektronska teorija.
Eleidricna struja u tecnostima
Cista voda u neznatnoj mjeri provodi elektricnu struju i mozemo je smatrati izolatorom. U to se
mozemo uvjeriti ako u nju uronimo dvije metalne ploce spojene sa izvorom struje (sl. 2.2.11.). Ploce
nazivamo elektrodama. Ploca koja je spojena sa plus polom naziva 5e anoda (A), a sa minus polom
katoda (K). Kada ukljucimo kolo struje instrument ne pokazuje nikakav otklon kazaljke. Znaci da je cista
voda izolator.
Ako u vodu dodamo nesto kuhinjske soli
instrument 6e pokazati da prolazi struja. Kako
to mozemo objasniti? Kada u cistu vodu
dodamo baze, kiseline iii soli dolazi do
razlaganja molekula na jone,
Vodeni rastvori kiselina, baza i soli dobro
provode elektricnu struju nazivaju se
elektroliti.
U nasem primjeru molekuli kuhinjske soli
NaCI se razlazu na jane,
NaCI :;:t Na+ + CI"
51.2.2.11. Elektricna struja u tecnostima
Razlaganje neutralnih mofekufa na jane
naziva se elektroliticka disocijacija.
Kada se elektrode vezu u kolo struje, onda se pozivitni joni kre6u prema katodi i zato se zovu katjoni.
Negativni joni se krecu prema anodi i zato se zovu anjoni. Na elektrodama dolazi do razelektrisavanja
jona:
K(-): Na+ + e ->-Na
A(+): CI" e -+CI
Na katodi jon natrija prima jedan elektron i postaje neutralni atom. Na anodi jon hlora otpusta jedan
elektron i postaje neutralni atom.
Q
roces izdvajanja sastojaka jz elektrolita, kao rezuftat proticanja elektricne struje naziva se
eiektroliz8
______________ __ ________ ---------------------------------J
Zakone elektrolize dao je Faraday. Prvi Faradayev zakon elektrolize giasi:
.
Masa izdvajene supstance pri elektrolizi' proparcionalna je protekloj kolicini elektriciteta
m:::kq=kIt
44
gdje js k ~ elektrohemijski ekvivalent koji zavisi od vrste supstance.
Elektroliza ima siroku primjenu u tehnici.
Na primjer za dobijanje cistih metala (bakar, aluminij ... ), galvanostegija (prevlacenje povrsine metala
podloznih koroziji sa tankim slojem pJemenitog metala, itd.)
Ogled. Pokazi da rastvor elektrolita provodi elektrlcnu struju. Sastavi kolo struje kao na slici
2.2.11. U kolo vezi dzepnu sijalicu, a kao izvor struje koristi dzepnu bateriju. Kao elektrode korist; dva
eksera!
Kada sipas kuhinjsku so u vodu sijalica se upali. Prije sipanja soli sijalica nije bila upaljena iako je
kolo struje bilo zatvoreno. Objasni zasto?
Elektricna struja u gasovima
Gasovi su vrlo losi provodnici elektricne struje pa ih mozemo smatrati izolatorima. To znaci da su
njihovi atomi, odnosno molekuli neutralni i da nemaju slobodnih elektrona iii jona kojima bi se ostvarila
elektricna provodljivost. Medutirn, ako se molekuli (atomi) gasa jonizuju onda ; oni mogu provodifi
elektricnu struju.
Jonizacija molekula iii atoma moze se vrsiti pod nekim spoljnim uticajem, pri cemu se od njih
odvoje jedan iii vise elektrona. Tada molekuli ili atomi postaju joni.
U procesu jonizacije gasova mogu se obrazovati i pozitivni I negativni jon! ! s!obodni
eJektroni.
Spoljasnji faktori koji cine gas provodnikom nazivaju se jonizatori. Jonizator moze bitL na primjer,
plamen, zraeenje itd.
Na slici 2.2.12. prikazanjednostavan ogled za demonstraciju provodljivosti gasova.
SL2.2.12. Nesamostaino provodenje gasova
provooenje.
Prestankom djelovanja jonizatora prestaje i provoaenje.
lzmedu metalnih placa je vazduh.
Kada vezemo ploce za elektricni izvor
kazaljka galvanometra neee skrenuti.
Vazduh je dobar izolator. Ako izmeau
ploca stavimo upaljenu sibicu kazaljka
galvanometra ce skrenuti. Dosia je do
jonizacije molekula vazduha. Pozitivni
joni i elektroni krecu se prema
odgovarajucim elektrodama.
Kada se proticanje elektricne
strujekroz gasove ostvaruje
djelovanjem nekog spoljnjeg faktora
(jonizatora) onda se takvo
provoaenje naziva nesamostalno
Za ispitivanje zavisnosti struje ad napona izmeau elektroda, kod nesamostalnog provodenja, moze
se koristiti uredaj, kao na slici 2.2.12., samo sto se napon izmedu elektroda moze regulisati
potenciometrom i mjeriti voltmetrom. Pri malim vrijednostima napona struja je pribliino srazmjerna
naponu sve do neke vrijednosti iz koja se zove struja zasl6enja. Nakon toga struja prestane da raste
iako se napon povecava. U tom trenutku svi joni koji su stvoreni spoljasnjim jonizatorom dolaze do
elektroda. Da bi se povecala struja zasicenja potrebno bi bHo povecati jacinu jonizatora.
Medutim, iako struja dalje ne raste, povecanjem napona joni dobivaju Bve vetu energiju (sl.
2.2.13.). Ovi joni se nazivaju primarni joni. Pri nekom naponu UII izmedu elektroda skoei varnica. Taj
napon se zove napon udarne jonizacije. U tom trenutku su joni dobili toliko veliku energiju da mogu
sami vrsiti jonizaciju neutralnih atoma, odnosno molekula. Tako nastaju sekundarni joni eiji se broj
naglo umnozava.
45
Sada se praznjenje u gasovima sarno po sebi odrzava.
Kada se eiektricna struja u gasavima maze sarna ad sebe
da odrzava provodenje samostaino.
Napon udarne jonizacije, tj. napon pri kOjem se provodenje
samo od sebe odrzava, zavisi od pritiska, vrste gasa i rastojanja
izmedu elektroda. Na primjer, u vazduhu se elektricna varnica javlja
pri normal nom pritisku, ako je jacina elektricnog' pofja izmedu
elektroda 30000 V/cm.
Varnica 6e se pojaviti u gasovima i kada nema spoljasnjeg
SI.2.2.13. Struja zasicenja jonizatora. Na primjer, u vazduhu uvijek ima izvjestan broj primarnih
jona. Varnicu prate vrlo jaki zvucni i svjetlosni efekti. Pored
varnicnog praznjenja postoji i tzv. lucno praznjenje kod elektricnog luka. Mehanizam lucnog praznjenja
je nesto drugaciji i ne6emo 0 njemu govoriti.
Samostaino praznjenje (provodenje) ima 8iroku primjenu u praksi: izrada fiuoroscentnih sijaiica,
bljestalica, elektrolucno zavarivanje, visokonaponski prekidaci, itd.
Pitanje 1. Sta je to plazma?
To je posebno agregatno stanje supstancije kojukarakterise visok stepen jonizacije. Plazma se
moze javiti kako u cvrstom tijelu (elektronsko-8upljinska plazma u poluprovodnicima), tako i u
tecnostima (plazma elektrolitickog rastvora).
Obicno se pod plazmom podrazumijeva gasna plazma. Temperatura povrsine Sunca i zvijezda
iznosi nekoliko hiljada stepeni, a njihova unutrasnjost i do desetine miliona stepeni. I u
meduzvjezdanom prostoru se takode nalaze naelektrisane cestice. Za10 i vrlo razrijedena
meduzvjezdana supstanca predstavlja svojevrsnu plazmu.
Pitanje 2. Sta je to tinjavo praznjenje?
Tinjavo praznjenje nastaje u gasovimna pod
snizenim pritisiwm. Pri tome je napon udarne
jonizacije znatno niii, zvucni efekti zanemarfjivi,
ED svjetlosni efekti ravnomjerni.
Pojava tinjavog praznjenja pod snizenim .
pritiskom se koristi za izradu gasnih cijevL
One se upotrebljavaju kao vrlo ekonomican
izvor svjetlosti. Cijev je ispunjena nekim gasom,
K
)))))))))) III!! i II.! ,I j! III.! III I I ; Ii I:" II
+
A
SI. 2.2.14. Gasna cijev
odnosno parom. Boja svjetlosti zavis; od vrste gasa. Neon daje crvenu boju, zivina para Ijubicastu boju,
natrijeva para zutu boju, itd.
U praksi se za osvjetljenje koriste fluorescentne sijalice punjene zivinom parom, a zidovi su
premazani tankim slojem fluorescentne supstancije. Ovaj sloj apsorbuje nevidljivu ultraljubicastu
svjetlost koju ernituje zivina para, a emituje vidljivu svjetlost vrlo slicnu dnevnoj (Suncevoj) svjetlostL
Fluorescentne sijalice su tri do cetiri puta ekonomicnije od sijalica sa usijanim vlaknom.
Pitanje 3. Sta su katodni, a sta kanalski zraci?
Kada su vrseni eksperimenti sa praznjenjem u gasovima pod snizenim pritiskom, otkrivena je jedna
vrsta zraka eija je priroda bila nepoznata. Posto su dolazili sa one strane gdje je bila katoda nazvani su
katodni zrac:i. Krajem 19. stolje6a ustanovljeno je da su to ustvari brzi elektroni.
Pod slicnim okolnostima otkrivena je jOs jedna vrsta zraka koji su nazvani kanalski zrac:i. Krecu se
u suprotnom smjeru od katodnih zraka. Ustanovljeno je da se kanalski zraci sastoje od pOlitivnih jona.
Ogledi sa praznjenjem u gasovima pod snizenim pritiskom odigrali su vrlo vaznu ulogu u razvoju
atomske fizike i elektronike.
Ogled. Naelektrisi elektroskop. Prinesi upaljenu sibicu (iii upaljac). Listiei elektroskopa se skupe, tj.
elektroskop S8 odmah razelektrise. Objasni zasto? Pogledaj sliku 2.2.12.
46
Elektricno kola. Elektromotorna
Naglasili smo da je za stalno protieanje eiektricne struje kroz provodnik
potrebno odrzavati stalnu razliku poteneijala na njegovim krajevima.
,--Urec1aj koji odrza-;;' stalnu razlilw potencijafa u toku proticanja elektricne
~ e naziva se izvor elektricne struje.
U izvoru elektricne struje energija neke druge vrste se pretvara u elektricnu
energiju. Na primjer kod akumulatora se vrsi pretvaranje hemijske energije u
elektricnu, kod elektricnih generatora se elektricna energija dobija na raeun
mehanieke, kod fotoelemenata se svjetlosna energija pretvara u elektricnu, itd.
Na sliei 2,2.15. je sematski prikaz izvora jednosmjerne struje (a) i naizmjenicne
struje (b). Kod izvora jednosmjerne struje kraca ertiea oznacava negativan pol, a
duza crtiea pozitivan pol. Na primjer dzepna baterija i akumulator su izvori
jednosmjerne struje.
0\.)
t)
SI. 2.2.15. Sematski prikaz izvora struje
+
[u_
SI. 2.2.16. Elektricna kola
je od pozitivnog prema negativnom
smjer.
Za stalno protieanje elektriene
struje potrebno je da postoji
zatvoreno strujno kolo. Osnovni
elementi strujnog kola (sl. 2.2.16.)
su:
- elektrieni izvor ~ koji odrzava
stalnu razliku potencijala na
polovima,
- potrosae elektricne energije R
- provodniei koji vezuju potrosae sa
elektrienim izvorom,
- prekidae P, kojim se ukljucuje iii
iskljueuje strujno kolo.
Kada se prekidac ukljuei kroz strujno
kolo protice elektricna struja. Kazemo da
je tada strujno kolo zatvoreno.
Prema kOhveneiji (dogovo ru) smjer
elektricne struje je smjer kretanja
pozitivnog elektriciteta. Na nasoj slici to
polu izvora. Taj smjer se naziva tehnicki
Svaki elektricni izvor karakterise elektromotorna sila izvora It i unutrasnji
otpor izvora r (sl. 2.2.16.). Eiektrieni izvor sa svojom elektromotornom sHom i
unutrasnjim otporom cini unutrasnji dio strujnog kola. Provodnici, potrosaei, itd.
cine spoljasnji die strujnog kola.
Izvor elektromotorne sile ne stvara naelektrisanje vee ga samo pokrece kao
neka pumpa.
47
Elektromotorna sUa iz'Vora struje brojno je jednaka radu spoljasnjih sUa
za jedinicne kolicine elektriciteta sa niieg na visi patene/jal.
A
~ =
q
Treba istaei da elektromotorna sila nije sila vee ima dimenzije napona, te se
izrazava u voltima (V).
Fizicki smisao elektromotorne sile izvora moze se objasniti poreaenjem sa
vodenom pumpom iii mehanickim radom (sl. 2.2.17.).
<I) b)
c)
i
R
r
SI. 2.2.17. Elektromotorna sUa izvora
Na slici b) jedna osoba stalno vrsi rad podizanjem kuglice na visinu h. Rad
spoljasnje sHe (covjeka) omogu6ava da se kuglice stalno kreeu. Slicno tome, U
elektricnom izvoru (sl. a) stalno se prenosi neka kolicina elektriciteta sa jednog pola
na drugi (na primjer jedinicna pozitivna kolicina elektriciteta sa negativnog na
pozitivni pol). Taj rad vrse spoljasnje sile. Na slici c) kretanje (strujanje) vode
odrzava vodena pumpa.
Ohmov za kolo struje
U
Ohmov zakon, definisan relacijom 1= R ' odnosi se na dio strujnog kola iii
tacnije na spoljasnji dio strujnog kola.
48
I
+
$ r
SI.2.2.18. Nerazgranato strujno kolo
Na slici 18.je prikazana tzv.
nerazgranato struJno kolo, gdje je
R ~ spoljasnji otpor, r - unutrasnji otpor
izvora, ~ - elektromotorna sila izvora.
Ako kroz kolo protice struja, onda se
javlja pad napona kako na spoljasnjem
otporu R, tako i na unutrasnjem otporu r.
Zhir padova napona na unutrasnjem dijelu kola (rl) i spoljasnjem dijelu kola (Rl)
jednakje elektromotornoj sili izvora rf.
odakle je
~
LB
Ova relacija izrazava Ohmov zakon za kolo struje.
Jacina struje u zatvorenom kolu proporcionalna je elektromotornoj sili
izvora, a obrnuto proporcionalna zbiru svih otpora u kolu.
Ova relacija vazi za nerazgranato strujno kolo.
Pitanje 1. Cemu je jednak napon na polovima elektricnog izvora?
Napon na prikljuccima izvora (sl. 2.2.18.) jednak je padu napona u spoljasnjem dijelu strujnog kola,
UR=RI. Dalje cemo ga oblljezavati samo sa U. Prema prethodnoj relaciji, &?,=U
R
+ U
r
i Ur=rl
U::: &?'-rI
Napon na prikljuccima izvora jednak je elektromotornoj sili izvora (,;' umanjenoj za pad
napona u unutl'asnjem dijelu strujnog kola.
Kako mozemo izmjeriti elektromotornu silu izvora? Prema gornjoj relaciji napon na prikljuecima
izvora jednak je elektromotornoj sili izvora kada kroz njega ne teee nikakva struja (1=0). Trebalo bi,
dakle, mjeriti napon na krajevima neoptereeenog izvora. Medutim kroz voltmetar uvijek prolazi jedan dio
struje te se tacnije mjerenje vrsi specijalnim postupkom.
Primjer 1. Akumulator ima elektromotornu silu &?' =2,1 V i unutrasnji otpor r = 0,05 n a) Koliku 6e
struju davati akumulator aka se njegovi krajevi kratko spoje? b) Koliki ce biti napon na polavim
akumulatora ako se njegovi polovi spoje sa potrosacem otpora R :::: 1 O?
Rjesenje.
a) Kada S9 polovi elektricnog izvora kratko spoje provodnikom zanemarljivog otpora (R:::O). tada kroz
kolo prolazi struja kratkog spoja.
I : : : : ~ = 2,lV
r 0,05Q
1== 42A
49
Posto struja kratkog spoja ima vrlo ve/iku vrijednost, onda dolazi do zagrijavanja pa i topljenja
provodnika. Da ne bi doslo do pregorijevanja instalacija u kolo struje se stavljaju oslguraci, koji se
odmah iskljuce (iii istope) kada struja prijede dozvoljenu vrijednost.
b) Jacina struja u kolu je
2,lV
R+r 10+0,050
I :::2A
Napon na krajevima izvora je
u == 6' - rI == 2,lV -0,050 2A
U =2V
Ogled. Odrediti elektromotornu silu i unutrasnji otpor dzepne baterije.
Pribor: Dzepna baterija, otpornik sa cepovima, ampermetar (do 3A), vezni materijal.
Dzepnu bateriju vezi za ampermetar i otpornik kao na slici 2.2.19.
Izaheri jednuvrijednost otpora (npr. R1=1 n, zatvori prekidac i
izmjeri jacinu struje 11 koju pokazuje ampermetar,
6'
II :::=--
r+RJ
Ponovi mjerenje ali sada za drugu vrijednost otpora (npr. R
2
= 2 n.
Tadaje
6'
12 ::: SI.2.2.19.
r+R2
Rjesavanjem dvije jednacine sa dvije nepoznate moze se odrediti elektromotorna sila izvora i
njegov unutrasnji otpor.
Kirchoffova pravila
Do sada smo razmatrali prosto iii nerazgranato strujno kolo. Za rjesavanje
Jrostor strujnog kola dovoljno je poznavati Ohmov zakon.
Me6utim, u praksi je ees6i slucaj da je strujno kole razgranato. Za slozena
3tru.jna kola koriste se Kirchoffova pravila.
Kirchoff je dao dva pravila koja se zasnivaju na zakonu odrzanja kolieine
i Ohmovom zakonu.
Prvo Kircheffovo pre'wilo glasi:
Zbir jacina struja koje utieu u jedan evor jednak je zbiru jaeina struja koje
zlaze evara.
Na slici 2.2.20. u evor A pritice struja 11
12 Iz tog cvora mora isticati ista struja, jer nema
nagomilavanja elektriciteta, te je
II A
,
13
11.2.2.20. Grananje struje
Ova relacija se moze
odnosno
Ii == h + 13
napisati i u obliku
2:1=0
Za proracun se moze uzeti da struje koje ulaze ujedan eyor imaju predznak
plus, a one koje izlaze iz cYora predznak minus.
Drugo Kirchoffovo pravilo, odnosi se na strujnu konturu. Strujna kontura je
svako nerazgranato strujno kolo od kojih se moze da sastoji slozeno strujno kolo .
. Drugo Kirchoffovo pravilo glasi:
Aigebarski zbir svih eiektromotornih sila u zatvorenoj strujnoj konturi
lednak Ie zbiru svlh Dadova naoooa u tol konturi.
Za one koji iele vise ;;mati
Na slici 2.2.21. je sema tzv. Wheatstonovog mosta (Vitstonov most), pomocu kojeg se mjeri nepoznati
omski otpor Rx.
Most se dovodi u ravnotezu tako sto se pokretni kontakt pomjera po zici AC sve dok galvanometar
51.2.2.21. Wheatstonov most
G ne pokaze vrijednost struje jednaku nulL
Pitanje 1. Primijeni 1. I<irchoffovo pravilo za evorove B i 1<, na
slici 2.2.21.
Odgovor:
Za evor B: Ix= IR
Za evor K: 11 == 12
Pitanje 2. Primijeni 2. Kirchoffovo pravilo za strujne konture
AKBA i BCKB.
Odgovor: Kontura AKBA: IIRI-IxRx =0; IIR
l
::: Ix R,
Kontura BCKB: IRR-I2 R2 = 0; 12R2 = IRR
U gornjim relacijama pad napona ima predznak plus cake
idemo u smjeru struje, a predznak minus ako idemo u smjeru
suprotnom od smjera struje.
Pitanje 3. Iz gornjih relacija izraeunati nepoznati otpor
Rx. Poznati otpor R je obicno otporna kutija sa cepovima.
Odgovor. Prema napisanim relacijama, podijelimo posljednje dvije jednacine,
IxRx IIRI
--:=--
IRR 12R2
S obzirom da je Ix:::: IR:t1 == 1
2
, to je nepoznati otpor
jR' =R R, I
R2
Pitanje 4. Napisi izraz za izracunavanje nepoznatog otpora, kada se kontakt pomjera po zici
stalnog presjeka.
Odgovor: Kontakt K se pomjera po zici AC koja irna stalni presjek S i ad istog je materijala, tj. oba
dijela imaju isti specificni otpor. S obzirom da je otpor
t' Rl 1
R =p-, oJe -=-
S R2 2
51
Otporu R1 odgovara dio :lice duzine 0
1
, od A do K. Otporu R2 odgovara dio ;lice duzine 02, od K do C.
Nepoznati otpor je:
Vezivanje elektricnih otpora
Slieno kondenzatorima i otpornike mozemo vezivati na dva osnovna nacina:
serijski i paralelno.
Serijsko vezivanje. Vise otparnika vezu se u seriju taka da kraj jednog
vezema za pocetak drugog, kraj drugog za pocetak treceg itd. (sl. 2.2.22.). Kroz
tako vezane otpornike protice ista struja, jer nema grananja, I ::: canst.
81. 2.2.22. 8erijsko vezivanje otpora
Na krajevima svakog otpornika postoji odredeni pad napona jednak umnosku
struje i otpora U = RI. Ukupan pad napona pri serijskom vezivanju jednak je zbiru
padova napona,
U :::: 0 I + U
2
+ U
3
,
RI :::: RJ1 + R21 + R3I, odnosno
!R=R
1
+R
2
+R
3
!
gdje je R - ukupni otpor veze
Ukupni otpor kod serijski vezanih otpora jednak je zbiru
Paraieno vezivanje. Na slici 2.2.23. je prikazano paralelno vezivanje tri
otpornika. U tacki A struja se grana na tri dijeia, te je prema 1. Kirchoffovom
pravilu,
I::::: I
1
+ 1
2
+ 13
Napon izmedu tacaka A i B je isti
la sve otpornike U :::: canst.
'"' b' d' I U 'V
:'0 zlrom a Je, ::::: - plsemo
R
U U U U
-=-+-+-
R R) R2 R3
32
I
I,
I I
I r
R2
A
I I
B
12
I r
R3
I I
13
I I
SI.2.2.23.Paralelno vezivanje otpora
odnosno
gdje je R - ukupni otpor.
Kod paraleino vezanih otpora reciprocna vrijednost ukupnog otpara
jednaka je zbiru reciprocnih vrijednosti pajedinih otpara.
Primjer 1. Ova 'otpornika R
1
= 1 D i Rz= 2 n vezana su: a) serijski, b) paralelno. Odredi ukupan otpor.
Rjesenje.
a) Kod serijskog vezivanja je
R = RJ+ R
2
= 1 D+ 2 D.
R=3D.
b) Kod paralelnog vezivanja je
1 1 1 R
J
R
2
lQ2Q
-:::::-+-;R= =-----
R RI R2 R
J
+R2 lQ+2Q
R::::: 0,667 n
Ukupni otpor je manji i ad najmanjeg otpora.
Pitanje 1. Kako se vezu potrosaei u stanu?
Odgovor. Na slid 2.2.24. prikazano je vezivanje potrosaca na gradsku mrezu. Potrosaei se vetu
paralelno. Na taj nacin napon na krajevima svakog potrosaca je isti i iznosi 220 V. Kada bi na primjer,
sijalice bile vezane serijski, onda bi pregorijevanje jedne sijaliee izazvalo prekid strujnog kola. Kada su
vezane paralelno, iskljucivanje jednog potrosaca nema utieaja na rad drugih potrosaca.
Primjer 2: Na sliei 2.2.24. na gradsku mrezu su
prikljucene tri sijaliee, svako otpora od po 440 Q
a) Kolika jacina struje prolazi kroz svaku
sijalicu
b) Kolika 6e jacina struje prolaziti kroz prve
dvije sijalice ako treta pregori?
Rjesenje: a) Sijalice su vezane paralelno, na isti
napon U :;;: 220 V. Kroz svaku sijalicu prolazi ista
U
jacina struje, 1= -::: 0,5 A.
R
b) Aka jedna sijalica pregori, kroz ostale dvije
81. 2.2.24. Potrosaci u stanu vezu se paraieino sijalice prolazi ista jacina struje od 0,5 A, jer je
napon na krajevima svake sijalice ostao isti.
Pitanje 2. Ozepna baterija se sastoji od tri
Leelansheova elementa. Kako su oni vezani u dzepnoj bateriji?
Odgovor. Elektromotorna sila (ems) jednog Leclansheovog elementa iznosi 1,5 V. Tri elementa se
vezu serijski tako 8tO se minus pol prvog elementa veze za plus pol drugog elementa, itd. (vidi sliku
81.2.2.25. Serijsko vezivanje
izvora struje
2.2.25.).
Ukupna elektromorna sila je:
6' = Gj' + ~ + ~ == 4,5 V
Napomena: Zadatke i oglede iz slozenih strujnih kola
mozete pogledati u zbirci "Zadaci i oglecli iz fizike za 2.
razred tehnickih i srodnih skola".
53
Rad i snaga elektricne struje
Kada kroz neki provodnik protiee elektriena struja, elektroni se kreeu od mjesta
gdje im je potencijal veei ka mjestu gdje im je potencijal manji. Rad sile elektrienog
polja koji se izvrsi pri pomjeranju neke kolieine elektriciteta jedne u drugu taeku
jednak je proizvodu iz te kolieine elektriciteta i razlike potencijala u tim taekama.
A=qU
Ovaj rad koji elektroni primaju od elektrienog polja i predaju ga provodniku zove se
rad eiektricne struje.
U zavisnosti od provodnika, odnosno potrosaea kroz koji prolazi elektricna
struja, ovaj rad se transformise u neki oblik energije. Ako je potrosae neki otpornik
Ronda se pretvara u toplotu, ako je potrosae neki elektromotor, onda se pretvori u
mehanicku energiju, itd.
Ako su napon i jaeina struje stain!, onda mozemo pisati da je q=lt, te je
IA == UItI
Rad eiektricne struje jednak je proizvodu napona, jacine struje i vremena
prot/canja.
SI jedinica za rad je diul (J)
J=VAs
Taj rad se vrsi na racun energije elektriene struje. Kazemo, da je proticanje
elektricne struje kroz neki provodnik skopcano sa utroskom energije
W=A=UIt
Snaga elektricne struje je po definiciji jednaka izvrsenom radu u jedinici
vremena (ako se rad vrsi ravnomjerno)
p == A == UIt
t t
[p=uII
Snaga elektricne struje jednaka je prolzvodu napona i jacine struje
81 jedinica za snagu je vat (W)
\V=VA
Pitanje 1. Sta je pravilnije red: Utroseno je 100 kW elektricne energije iii 100 kWh?
Odgovor. Jedinica za rad, odnosno energiju je diu! (J).
J =Ws,
sobzirom da je rad A :::::: Pt. Veta jedinica od Ws je kWh,
kWh == 1000 W3600 s :::; 3,6 ,10
6
Ws
54
Kilovatsat (kWh) je jedinica za energiju, a kilovat (kW) za snagu. Prema tome, pravilnije je reCi da
]e utroseno 100 kWh elektricne energije.
Jou/eov zakon
U toku proticanja elektricne struje kroz neki potrosae, elektriena energija se
pretvara u neki drugi oblik energije.
Kada elektriena st'ruja prolazi kroz neki metalni provodnik, eiji je otpor R, onda
se on zagrijava. Cjelokupan rad potreban za prenosenje elektriciteta pretvara se u
top/otu. Takav otpor R se naziva termogeni otpor. Za termogeni otpor vazi Ohmov
zakon U ::::: RI, pa je snaga struje u provodniku otpora R
p:: UI ::::: RI2
Ova snaga nije nista drugo nego razvijena top Iota u jedinici vremena.
Oslobodena koiicina toplote u provodniku, U ovom slueaju je
Q:::: A =. Pt
[Q=RI
2
t!
Os/oboCTena kolicina topiote u provodnlku jednaka je proizvodu
otpora provodnlka, kvadrata jacine struje I vremena proticanja.
Ovu relaciju su eksperimentaino utvrdili Joule (Dzul) i Lentz, 1840, odnosno
1844. godine, pa js poznata i kao Joule-Lentzov zakon. Treba naglasiti da ova
re/selja vail same U onim dijelovima strujnog kola gdje vail Ohmov zakon.
Toplotno djelovanje elektriene struje koristi se kod elektrienih grijaea, sijalica sa
vlaknom, termiekih osiguraea, termickih ampermetara, itd.
Pltanje 2. Elektricna struja prolazi kroz metalni provodnik termogenog otpora R, za koji vazi
Ohmov zakon U=RI. Kako se mogu izrazi za rad i snagu eiektricne struje napisati u zavisnosti od
elektricnog otpora R?
Rad elektricne struje je
Snaga elektricne struje je
U
2
p=UI:::::Re=R
Primjel' 1. U stanu se nalaze cetiri sijalice snage po 100 W i dnevno su u prosjeku ukljucene cetiri
sata. a) Koliko te sijalice mjesecno tross elektricne energije? b) Koliki iznosi racun za taj utrosak, ako
1 kWh kosta 0,1 KM?
Rjesenje. a) Sve cetiri sijalice imaju ukupnu snagu P == 0,4 kW. Dnevni utrosak energije je
A == P t :::: 0,4 kW . 4h:::: 1,6 kWh
Mjesecni utrosak energije je 1,6 kWh 30 == 48 kWh
b) Mjesecni racun za taj utrosak iznosi
55
480,1 KM=4,8 KM
Primjer 2. Na elektricnoj sijalici stoji oznaka 100 W/220 V. Odredi: a) jacinu struje koja prolazi kroz
sijalieu, b) elektricni otpor sijalice kada svijetli, c) kolicinu elektriciteta koja prode kroz sijalicu za pet
sekundi.
Rjesenje: a) Jacina struje kroz sijalicu je, iz P = UI,
b) Elektricni otpor je
I
:::: == 100 W I 0 454 A
U 220V' =,
R
I 0,454 A
R:::: 484 n
e) Protekla kolicina elektriciteta za 5s je
Pitanja i zadaci
q :::: It ::: 0,454 A . 5 s
q = 2,27 C
1. Sta su elektroliti i koje su cestiee nosioci struje u elektrolitima?
2. U cemu je razlika izmedu disocijac/js elektrolita i jonizacije gasova?
3. Po cernw se,razlikuje samostalno provodenje u gasovima od nesamostalnog?
4. Oa Ii se Ohmov zakon moze primijan!ti za bilo koji provodnik?
5. Pod kojim uslovima vazi Jouleov zakon?
6. Koje veiicine povezuje: a) Ohmov zakon za dio kola, b) Ohmov zakon za cijelo kolo, c) Kirchoffova
pravila?
7. Zbog cega je potrebno da ampermetar ima sto manji unutrasnji otpor, a voltmetar sto veei?
(R: Ampermetar se u kolo struje veze serijski i kroz njega treba da prolazi cjelokupna struja koja se
mjeri. Voltmetar se u kolo struje veze i paraieino i kroz njega treba da prolazi sto manja struja.
8. Ova otpornika od 2 1 i 5 1 vezana su paraielno i prikljuceni na napon od 12 V. Odredi: a) ukupan
otpor, b) jacinu struje u kolu (R: a) R = 1,43 1, b) I ::::: 8,4A)
9. Koliki treba da bude otpor zice elektricnog resoa, snage P == 500 W, ako je predvidena jacina struje
kroz zicu 1=1 A? (R: R == 500 Q)
10. Snaga grijaca bojlera iznosi 2 kada se prikljuci na napon 220V. a) Kolika jacina struje prolazi
kroz grijac? b) Koliki je otpor grijaca? (R: a) I == 9,1 A, b) R == 24,2 0)
56
Vainiji iskazi i formule
Nosiocl elektricne struje u metalima su slobodni elektroni, u
tecnostima jon!, a u gasovima slobodni elektroni i jonL
Elektroliza je proces izdvajanja sastojaka elektrolita pod djelovanjem
elektricne struje.
Napon pri kojom se javlja varnica u gasovima naziva se napon udarne
jonizaciJe.
Elektromotoma sUa izvora je brojno Jednaka radu spoljasnjih
sila za prenosenje jedinicne kolicine elektriciteta sa nizeg na vis! potencijal.
Jacina struje u zatvorenom kolu proporcionalna je elektromotornoj
sili izvora, a obrnuto proporcionalna zbiru svih otpora u kolu.
Prvo Kirchoffovo pravilo: Aigebarski zbir jacina struje u svakom cvoru
jednak je nulL
Drugo Kirchoffovo pravilo: Aigebarski zbir svih. elektromotornih sila

q
r'
1=--
R+r
jednak je zbiru padlova napona u zatvorenoj strujnoj konturi. :Ed':::: RI
Kod serijskog vezivanja otpora jacina struje 1e konstantna,
a ukupan otpor jednak je zbiru pojedinih otpora.
1 1 1 1
Kod para/e/nog vezivanja otpora napon na krajevima svakog
otpora jekonstantan. Reciprocna vrijednost ukupnog otpora
jednaka je zbiru reciprocnih vrijednosti pojedinih otpora.
-=-+-+-+ ...
R Rl R
z
R3
Rad elektricne struje jednak je proizvodu napona, jacine struje i
vremena proticanja .. ,.
Snaga elektricne struje jednaka je proizvodu napona i jacine struje.
Joufeov zakon: Oslobodena kolicina toplote u provodniku jednaka
je proizvodu otpora provodnika, kvadrata jacine struje i vremena proticanja.
A::::: vn
P= VI
57
2 .. 3 Elektrom netizam
Ponavljanje osnova magnetizma iz osnovne skole
Jos starim Grcima je bilo poznato da zeljezna ruda magnetlt privlaci gvozdene predmete. Danas
se svako tijelo koje ima takve osobine naziva magnet.
Magneti mogu biti prirodni i vjestackl. Prirodni magnet je na primjer ruda zeljeza magnetit.
Vjestacki magneti se dijele na permanentne (stalne) i elektromagnete.
. ~ ..,,-,
\:,':.':N
'" ... - ,--, , ' ~ ' . "
SI.2.3.1. 5talni magnet
N
NORTH
;R
S
,/
,/
Stalni iii permanentni magneti izraduju se od posebnih
zeljeznih legura i trajno zadrzavaju magnetna svojstva (sl. 2.3.1.) .
U praksi se cesto susre6emo sa elektromagnetima. Oni su
magneti samo dok kroz njih prolazi elektricna struja. To su ustvari
zavojnice (solenoid) sa jezgrom od mehkog zeljeza.
Svaki magnet ima dva pol a: sjevemi koji S8 oznacava sa N
(North) i juini koji se oznacava sa S (englesKi-South). Istoimeni
polovi se odbijaju, a raznoimeni privlace.
Na primjer, jednu celicnu sipku mozemo namagnetisati ako
je stavimo u magnetsko polje zavojnice iii ako je prevlacimo
stalnim magnetom. Sad a takva sipka moze privlaciti zeljezne
predmete. Privlacenje Je najjaca na krajevima sipke, odnosnoi
po!ovima, a najslabije na sredini.
Ako magnet u obliku igle objesimo tako da se moze vrtjeti u
horizontalnoj ravni, ona 6e se orijentisati u pravcu sjever-jug. Kraj
magneta koji je okrenut prema sjeveru naziva se sjeverni pol (N),
a onaj kraj koji je okrenut prema jugu juzni pol (5). Razlog tome
je sto je Zemlja jedan veliki magnet koji ima svoje magnetne
po love i oni se priblizno poklapaju sa geografskim polovima. To
svojstvo magnetske igle primjenjuje se za izradu kompa5a (51.
2.3.2.). Na slid su medunarodne oznake za sjever (north), jug
(south), itd.
Kompas su koristili kineski i arapski moreplovci jOs u
srednjem vijeku. On se sastoji od jedne magnetne igle koja
se moze obrtati oko vertikalne ose.
Pitanje 1. Sta je magnetna influencija (indukcija)?
Pricvrstimo jednu magnetnu sipku u vertikalnoj ravni.
Ispod stalnog magneta pridrzavamo komad mehkog
zeljeza. Donji kraj zeljeza drZi zeljezne opiljke (sl 2.3.3.),
/
WEST ------/----___ EAST
/
sto znaci da je mehko zeljezo posta!o magneticno u blizini
magneta. Ako odmaknemo stalni magnet piljevina ce pasti.
To znaci da mehko zeljezo nije vise magneticno.
//
"
SOUTH
51. 2.3.2. Magnetna igia pokazuje
pravac sjever=jug
58
Ova pojava da se mehko zeljezo namagnetise u
blizini drugog magneta naziva se magnetska influencija.
Zapazamo da stalni magnet uvijek privlaci zeljezne
predmete. To znaci da se pri magnetskoj influenciji uvijek
indukuje suprotni pol.
Ako se umjesto mehkog zeljeza upotrijebi celik (tvrdi magnetski materijal) on ce se trajno
namagnetisati. Gelik zadrzava magnetska svojstva i kada se ukloni stain; magnat. Magnetskom
influencijom i:5e/ik stalni magnet.
SI.2.3.3. Magnetna influencija
Pitanje 2. Sta su eiementarni magneti?
Odgovor. Jos u srednjem vijeku bilo je poznato da se sjeverni pol
ne moze odvojiti od juznog, tj. da ne postoje izolovani magnetski
SI.2.3.4. Elementami magneti
C')ilI!J!. c::::.:lIII ClIIII !::::JiIIj (:;:m I::!II!I!< t::IIIiII
~ . '::JIll! t.:::'IIII CJIII' C.lIlIIii' ClIiIIII ~
.:;:::JIiliI; :::::1Ji!I CJi!!i. r.:::;W 'c:::I!iI!'.;::]IlI .:::Jill!!f
CIiIiI c::m CJiIiI r::::liIft::lll!l (.,-- ,r:::JIIJlt
polovi. Taj postupak mozemo ponavljati neprekidno i uvijek cemo
dobiti magnete sa dva pola. Na osnovu te cinjenice njemacki
fizicar Weber postavlo je teoriju elementamih magneta. Po toj
teoriji to su najmanji magneti od kojih je sustavljen svaki magnet.
U nenamagnetisanom zeljezu elementarni magneti su haoticno
rasporedeni, pa se zbog toga zeljezo ne ponata kao magnet (81.
2.3.4.a). Medutim namagnetisavanjem zeljeza elementarni
magneti se pravilno poredaju (51. 2.3.4.b). Svi sjeverni polovi okrenuti su na jednu stranu, ci juzni na
drugu. Ova teorija je dozivjela izyjes!)o dopune, ali se odrzala i do danas.
Magnetsko po/je sta/nih magneta. Magnetska indukcija
Saznali smo da se gravitaclono i elektrostaticko medudjelovanje ostvaruje
posredstvom gravitacionog odnosno elektricnog polja. Tako se i magnetsko
medudjelovanje ostvaruje posredstvom magnetskog poJja.
Magnetsko polje je prostor u kOjem se opaza djelovanje jednog magneta
na druge magnete.
Magnetsko polje, slicno kao i eiektricno, mozemo slikovito prikazati Unijama
sUe magnetskog polja. Te Iinije pokazuju u svakoj tacki smjer magnetskog polja.
Linije sile magnetskog polja izlaze iz sjevernog pola (N), a uviru u juzni pol (8)
(51.2.3.5.). Na slici 2.3.6. je
prikazano polje potkovicastog
SI. 2.3.5. Linije sUe magnetskog polja
...~ ~ "
- ...
"
i
_,r"
;
i
~ , ~ - .. ~ - - - ... ""
.......~ - - . - . , . - .
SI.2.3.6. Homogeno magnetsko potje
59
magneta. U prostoru izmedu polova linije sile su paraleine medu sobom. Kazemo
da je polje homogeno, sto znaci da je svugdje iste jacine. Raspored linija sile
magnetskog polja moze se prikazati pom06u gvozdenih opiljaka. Staklena ploca se
stavi preko magneta i pospe gvozdenim opi/jcima. Sitni komadi6i gvozda se
namagnetisu pod uticajem magneta pa se jedan prema drugom okrenu
raznoimenim polovima u pravcu linija sile.
Za razliku od linija sile elektricnog polja koje izviru pozitivnog elektriciteta, a
uviru u negativni, Iinije sile magnetskog polja su zatvorene linije. Po ovome se
magnetsko polje sustinski razlikuje od elektricnog polja. Zatvorenost Iinija sile
magnetskog polja pokazuje da to polje nema lIizvora" odnosno da ne postoje
magnetski IInaboji" koji bi biB analogni naelektrisanju.
Magnetski fluks. Analogno elektricnom polju i jacina magnetskog polja se
moze izraziti gustinom linija sile, tj. brojem linija sile po jedinici povrsine. Skup linija
sile magnetskog polja koje prolaze kroz neku povrsinu nazivamo magnetski f/uks
(1),
-
... _---
81,2.3.7. Gustina magnetskog fluksa
onda je gustina magnetskog fluksa
Na slici 2.3.7. dio magnetskog fluksa cD
prolazi okomito kroz neku povrsin u S. U
nauci 0 magnetizmu vazan je pojam
gustine magnetskog fluksa B.
Gustina magnetskog fluksa B brojno
jednaka magnetskom fluksu po jedinici
povrsine .
Ako je fiuks <D ravnomjerno rasporeden po
povrsini S i ako kroz nju prolazi okomito,
IB= ~ I
U fizici i tehnici S8 gustina magnetskog fluksa zove magnetska indukcija B.
81 jedinica za magnetski fluks je veber (Wb), a za magnetsku indukciju tesla
(T).
Za homogeno magnetsko polje je
CI> :::: BS
Pored magnetske indukcije koristi se i velicina koja se zove jacina
magnetskog polja H. Magnetska indukcija je pavezana sa jacinom magnetskog
polja relacijom
gdje je ) 1 ~ permeabiinost sredine.
60
Jedinica za jacinu magnetskog polja je AIm
Permeabiinast sredine (magnetska permeabilnost) je
p= I1-r' 11-0
gdje je: 11-0 - permeabifnost vakuuma; llo := 4:rc .10-
7
T: '
Jlr - relativna permeabilnost sredine koja zavisi od vrste sredine.
one koji zeJe vise znati
Mjerenja pokazuju da se magnetska indukcija mijenja kada se u magnetsko polje unese neki
materijaL Ako je magnetska indukcija u vakuumu (i priblizno u vazduhu) Bo, onda je magnetska
indukcija u materijalu B == !lrBo , gdje je !lr relativna permeabilnost materijala.
Prema relativnoj permeabilnosti supstancije se mogu podijeliti na dijamagnetske, paramagnetske
I feromagnetske.
Paramagnetske supstance imaju !lr >1. Takve su supstance, na primjer, vazduh, aluminij, itd.
Magnetska indukcija tih supstanci se neznatno poveca u odnosu na vakuum.
Dijamagnetske supstance imaju J.l.r <I. Takve su supstance, na primjer, voda, staklo, bakar, cink,
itd. Magnetska indukcija tih supstanci se neznatno smanji u odnosu na vakuum.
Feromagnetske supstance imaju !lr 1. Takve supstance su npr. gvozde i njegove legure koje su
izraziti ferdmagnetici. Magnetska indukcija u prisustvu tih supstanci se znatno poveca.
"
o magnetskim svojstvima supstanci govorit cemo na kraju knjige.
Zemljin magnetizam. Zemlja je jedan veliki magnet, koji ima svoje magnetske
polove, ali se oni ne poklapaju sa geografskim polovima. Juzni magnetski pol se
nalazi u blizini sjevernog geografskog pola (Kanada). Sjeverni magnetski pol se
nalazi u blizini juznog geografskog pola (blizu Antarktika). Takode, Zemijini
magnetski polovi ne nalaze se na njenoj povrsini nego duboko u njenoj
unutrasnjostL
Kada se magnetska igla postavi na nekom mjestu na Zemljinoj povrsini, ona tada
zauzme pravac magnetskog meridijana.
\
SI.2.3.8. Magnetska deklinacija
Ugao izmeau meridijana
(magnetske igle) i geografskoj meridijana
zove se magnetska deklinacija.
Na slid 2.3.8. geografski polovi su oznaceni
sa N i S.
Magnetska dekiinacija je razlicita na
razlicitim mjestima Zemljine povrsine, ali ta
razlika nije velika te se pomo6u magnetske
igle moze priblizno odrediti pravac sjever-jug.
Pa i na jed nom mjestu deklinacija S8
mijenja tokom vremena. Promjene magnetske
deklinacije, na primjer, javljaju se ovakvih 11
godina vezane su za pojavu Suncevih
pjega. One su pracene erupcijom
61
naeiektrisanih cestica koje svojim magnetskim poljem uzrokuju snazne magnetske
bure i pojavu polarne svjetlosti.
U H deklinacija je trenutno zapadna i iznosi 8.
Magnetsko polje elektricne struje
-----....
Magnetsko djelovanje elektricne struje prvi je
otkrio danski naucnik Oersted (Ersted) 1820.
godine. Naime, jedan njegov student je primijetio
da magnetska Igla skrece kada se nade u blizini
provodnika kroz koji prolazi elektricna struja (sl.
2.3.9.). Oersted se zainteresovao za tu pojavu i
zakljucio da oko strujnog provodnika postoji
SI.2.3.9.Magnetsko polje elektricne magnetsko polje. Eksperimentalno je ustanovio
struje da je skretanje igle vece sto je struja jaca.
Takode je ustanovid da se promjenom smjera struje mijenja i smjer skretanja
magnetske igle.
Kasnije je izveden jos opstiji zakljucak: Naeiektrisane cestice u kretanju
proizvode magnetsko polje.
Francuski fizi6ar Amper, podstaknut Oerstedovim otkricem, dao je pravilo
kojim se odreduje smjer skretanja magnetske igle (sl. 2.3.10.). "Ako okrenemo dIan
desne ruke magnetskoj ;gli tako da struja ima smjer prema vrhovima prstiju,
sjeverni pok skrece u stranu palca
ll

Na Amperovom pravilu je zasnovana upotreba galvanoskopa, sprave za
odredivanje smjera struje. Iz smjera skretanja magnetske
igle odreduje S8 smjer struje.
t
fl.)
i
51.2,3.10. a)Amperovo pravilo, b) Galvanoskop
62
51.2.3.11. Magnetsko polje
pravolinijskog
provodnika
Magnetsko po/je pravolinijskog provodnika
Ako se dugacka metalna zica provuce kroz horizontaino postavijeni karton, po
kome su postavljeni gvozdeni opi/jei, a zatim kroz tu zieu propusti jaka struja, opiljci
od gvozda ce se rasporediti u obliku koneentricnih krugova (51. 2.3.11.).
Linije sile magnetskog polja ako pravolinijskog pravodnika 5U
koncentrieni j(fugovi elje SUI ravni okemite na pravac st.-'uje.
Za odreclivanje smjera magnetskog polja pravolinijskog provodnika moze se
koristiti pravHo desne sake.
Ako se provodnik obuhvati desnom sakom tako da palac pokazuje smjer
struje, onda savijeni prsti pokazuju smjer magnetskog polja (sI.2.3.11.)
Magnetsku indukeiju u okolini provodnika razlicitog oblika eksperlmentalno su
odredili, 1820. godine, Biot i Savart (Bio i Sayar).
I'
r-
I
81.2.3.12. Uz
zakon
indukcija pravolinijskog provedn;
(beskonacne ... u nekoj tack! A, upravo je
propore/ona/no jacini struje kroz provodnik, a obrnuto
okomitom rastojanju a posmatrane tacke od
provodnika.
Magnetsko po/je kruinog provodnika
51.2.3.13. Magnetsko polje
kruznog provodnika
Ako savijemo provodnik u krug, onda linije
sile magnetskog pofja imaju oblik kao na sliei
2.3.13.
Linije sile magnetskog polja izviru sa jedne
strane, a uviru na drugu stranu. Na taj nacin
kruzni provodnik djeluje kao vrlo tanki magnet.
Ovakav magnet se naziva magnetski list. Onoj
strani Usta gdje struja ima smjer suprotan kazaljki
SI.2.3.14. Raspored polova kruzne
struje
63
na satu, odgovara sjeverni pol (sI.2.3:14.)
Magnetska indukcija u centru kruznog provodnika je
I; I 1
2a
gdje je a - polupreenik kruznice
Magnetsko polje solenoida. Elektromagnet
Kruzno savijeni provodnik kroz koji teee elektriena struja moze se uporediti sa
tankim magnetskim listom ciji se polovi nalaze na suprotnim stranama.
Ako naeinimo vise kruznih navoja dobit cemo solenoid iii zavojnicu.
Smjer struje kroz svaki
navoj solenoida je isti pa se
magnetska polja svih navoja
sabiraju. Tako se solenoid
ponasa kao pravi magnet i
S <" "onjegovo polje moze biti veoma
jako. Unutar dugog solenoida
I
k------____ _ 10><1
SI.2.3.15.Magnetsko polje solenoida
polje je homogeno, a izvan
solenoida vrlo slabo (sI.2.3.15.).
Magnetske polove takvog
solenoida mozemo odrediti
pravilom desne sake. Ako
savijeni prste desne sake
pokazuju smjer struje, onda
ispruzeni pa/ac pokazuje
sjevemi pol solenoida
(sl.2.3.16.).
Magnetska indukcija solenoida u vakuumu (i priblizno u vazduhu) je

gdje je: N - broj namotaja solenoida, 0 - duzina soienoida.
SI.2.3.16. Odredivanje sjevernog pola solenoida
64
Elektromagnet. Ako se u
solenoid unese jezgro od
mehkog zeljeza magnetska
indukcija ce S8 znatno pojaeati.
Elektromagnet je solenoid
sa jezgl"om ad mehkog
zeljeza.
Ako je magnetska indukcija solenoida Bo, onda je magnetska indukcija
elektromagneta.
B ::::: JlrBo
gdje je Jlr relativna permeabilnost materijala jezgra elektromagneta.
Pomocu elektromagneta se mogu dobiti vrlo snazna magnetska polja. To polje
moze da se mijenja promjenom jacine struje. Takode, prekidom prolaska struje
kroz elektromagnet, prestaje i magnetsko djelovanje elektromagneta. Sve su to
osobine zbog kojih elektromagnet ima vrlo veliku primjenu u elektrotehnici. On je
osnovni dio velikog broja elei<tricnih masina i uredaja.
Ogled. Uticaj zeljeznog jezgra na magnetsku indukciju mozemo pokazati jednostavnim ogledom
(sI.2.3.17.)
N
Fe
---------
)
5
SL2.3.17.zeljezno jezgro pojacava magnetsko polje
Kada krajeve solenoida spojimo sa
dzepnom baterijom kroz solenoid
protekne struja. Ako je u blizini
magnetska ;gla ona ce da skrene.
Pomocu igle mozemo odrediti
sjeverni pol solenoida.
Udaljimo magnetsku iglu tako
da sasvim slabo skrece prema
solenoidu. U solenoid ubacimo neki
',zeljezni predmet (npr. smotak
zeljeznih kljuceva). Magnetska igla
se okrene prema solenoidu. Razlog
tome je 8to se unosenjem
zeljeznog jezgra magnetsko polje
znatno pOjacalo.
Pitanje 1. Da Ii je ispravno reci da se unosenjem zeljeznog jezgra pOjacalo magnetsko polje?
Odgovor. Po definiciji, jacina magnetskog polja H ne zavisi od sredine i ona je povezana sa
magnetskom indukcijom B, relacijom
B=1J,H
Pravilno je reci da se povecala magnetska indukcija, odnosno gustina magnetskog fluksa.
Pitanje 2. Kako glase matematicki izrazi za, jacina magnetskog po[ja: a) pravolinijskog
provodnika, b) elektormagneta?
Odgovor. Jacina magnetskog polja pravolinijskog provodnika je, prema definiciji, H :::: ~ , tj.
I
H=-.
2na
Jacina rnagnetskog polja elektromagneta je
H == NI
f
Il
Uocavamo da jacina magnetskog polja H izraiava magnetsko djelovanje elektricne struje, a
magnetska indukc:ija B izraiava i magnetska svojstva sredine.
Primjer 1. Solenoid ima duzinu 30 em i 2500 narnotaja. Kroz njega prolazi struja jacine 2A. Odredi:
a) jacinu rnagnetskog polja i rnagnetsku indukciju solenoida, b) jacinu rnagnetskog polja i magnetsku
indukciju kada se u solenoid unese feromagnetik cija je relativna permeabilnost 600.
65
Rjesenje.
Q::::: 30 em:::: 0,3 ill
N:::::: 2500
I=2A
Id.r.::::: 500
H=?B=?
Pitanja i zadaci
a) Jacina magnetskog polja je:
H = ~ = 25002A
t O,3m
H = 1 6 6 6 6 , 7 ~
m
Magnetna indukcija
-7 Tm A
Bo = ).toH = 4n1O A' 16666,7-;;
Bo =O,021T
b) Jaeina magnetskog poJja ne zavis;
od sredine te ostaje ista i posHje
unosenja feromagnetske supstance,
H=16666,7 Aim.
Magnetska indukcija elektromagneta
6e biti
B :::: IlrBo ;;:: 6000,021 T
B=12,6T
1. Po cemu se linije sile magnetskog polja razlikuju od linija sile elektricnog polja?
2. Kako se definise magnetska indukcija (gustina magnetskog fluksa)? Koja je jedinica za rnagnetsku
indukciju?
3. Kakve su linije indukcije magnetskog polja beskonacno dugog pravoJinijskog provodnika?
4. Kako se odreauju magnetski polovi kruznog provodnika?
5. Kako se odreduje sjeverni pol solenoida?
6. Od kojih rnaterijala S9 izraduju stalni magneti a od kojih elektrornagneti? Zasto?
7. Izracunaj magnetsku indukciju u vakuumu na udaljenosti 20cm od dugaekog ravnog provodnika kroi
koji teee struja jaeine 15 A. (R: B == 1,6.10.
5
T) '.
8. Magnetska indukcija u centru kruznog navoja, poluprecnika a =1 em iznosi B = 0,02 mT. Kolika
jacina struje prelazi kroz navoj? Navoj se nalazi u vakuumu (R: I == 0,32 A)
9. Kolika je magnetska indukcija u vakuumu u centru solenoida koji irna 100 namotaja, duzinu 10 em i
kroz koji prelazi jacine struje od 1A? (R: B::: 1,26 mT)
10. KolH<a je magnetska indukcija ako okomito kroz povrsinu S :::: 20 cm
2
prolazi magnetski fluks od
4mWb? (R: 8== 2T)
36
Vain/ji iskazi i formule
Za razliku ad linlja sile eiektrienog polja, linije sUe magnetskog
'polja su zatvorene linije.
Gustina magnetskog flukss (magnetska indukcija) B brojno je
jednaka magnetskom fluksu po jedini povrsine.
Jacina magnetskog poljs H i magnetska indukcija povezane su
relacijom .
gdje je:,u - permeabilnost sredine
Naelektrisane cestice u kretanju proizvode magnetsko polje.
Msgnetska indukcija beskonacno dugog pravolinijskog provodnika u
nekaj tacki data je relacijom
gdje je: I - jacina struje, a - okomito rastojanje tacke od provodnika.
Msgnetska indukcija solenoids je
gdje Je: N - broj namotaja solenoida, Q- duzina solenoida
Magnetsks Inducijs elektromagneta je
gdje je 80 -magnetska indukcija u vakuumu, Ilr - relativna permeabilnost
jezgra elektromagneta.
<l>
B=-
S
B =,uH
I
B=!l-
2na
NI
B = !lo-
R
vanje magnetskog polja na provodnik kojim teee
elektriena struja
Kada u magnetsko polje stavimo provodnik i kroz njega proopustimo elektricnu
struju provodnik 6e se pokrenuti. Zbog caga? Provodnik kroz koji prolazi elektricna
struja ponasa se kao magnet. Logicno je i ocekivati da 6e do6i do interakcije takvog
magneta sa spoljasnjim magnetskim poljem.
Da bi magnetsko polje pokrenulo strujni provodnik moraju biti ispunjeni
odredeni uslovi. Neka se, na primjer, provodnik nalazi izmedu polova potkovicastog
I
I
I
I
I
I
I
: '
I S I
I I

IV
magneta (sl. 2.3.18.). Linije sile magnetskog
polja su okomite na pravac strujnog
provodnika. Gim provodnik 6e
se pokrenuti na jednu stranu. Ako promijenimo
smjer struje provodnik 6e se pokrenuti na drugu
stranu.
Kretanje provodnika je posljedica
djelovanja dvaju magnetskih polja: magnetskog
polja sta/nog magneta i magnetskog polja
elektricne struje.
Sf/a uzajamnog dje/ovanja magnetskog
81.2.3.18. Djelovanje magnetskog polja i strujnog provodnika naziva se
palja na strujni provodnik elektromagnetska sila.
Ako je provodnik postavljen okomito na
linije sile magnetskog polja, onda je elektromagnetska sila jednaka proizvodu
jacina struje kroz provodnik I, magnetske indukcije B i duzine provodnika
81.2.3.19. Smjer elektromagnetske
sile
[f=UBI
Za odredivanje smjera elektromagnetske
sile (smjera kretanja provodnika u
magnetskom polju), koristi se pravilo lijeve
ruke.
Postavimo palac, kaiiprst i srednji prst
fijeve ruke, okomito jedan na drugi
(51.2.3.19.). Ako srednji prst pokazuje smjer
struje, kaiiprst smjer linija sile magnetskog
polja, onda 6e pa/ac pokazivati smjer kretanja
provodnika (smjer elektromagnetske sile F).
67
Uzajamno djelovanje paralelnih strujnih provodnika
Ako se kroz dva paralelna provodnika propusti eiektricna struja u istom smjeru,
onda se oni privlace (81. 2.3.20.a). Ako su struje suprotnog smjera, provodnici se
(sl.b)
\
)
\,
t
l!
'\
,i
\
,.
I
I
l
I
I l
,I
I
" 1
I
J I
t
I
I
'i
r
I
J I
I I
,I,
,
r 1
'"
i
I.
I
cr
J
t
I
J
I'
I
i
'j
!
L
1
I
,
\
I,
l
"
\
t.
i
'<
"
\,
I,
1
'I
'\
I

I
I
I
,I
I
,
"
l
Provodnici kojima teee
struja. istog smjera. meauso=
bno se privlaee, a provodnici
kojima teee struja suprotnog
smjera meausobno 5e
jaju.
Ispitivanje sile medusobnog
djelovanja dva strujna provo-
dnika pokazuje da ona zavisi
od duzine provodnika I, jacine
struja kroz provodnike 11i 12 i od
njihovog medusobnog rasto-
janja a.
U vakuumu ta sila je:
SI.2.3.20. Uzajamno djelovanje dva strl.ljna provodnika
Pitanje 1. Kako S8 definise, pomoGu gornje relacije. jedinica za jacinu struje amper?
Gornju relaciju mozerno pisati u obliku,
F 1-'0 1[12
-:::--
e 2n a
Izraz F je sila po jedinici duzine, a koeficijent 2.10-
7
Tm
e A
SI.2.3.21. Oefinicija ampera
Ako se provodnici nalaze u vakuumu, na rastojanju a ==
1 m, a kroz provodnike prolaze struje 1
1
= 1
2
= lA, onda je
F
e m
Jacinu struje od 1 ampera ima ona staina
elektricna struja koja profazeci kroz dva paralelna
beskonacno duga provodnika, koji se nalaze u
vakuumu na rastojanju od 1 metra, prouzrokuje meau
njlma situ koja je jednaka 2.10-
7
njutna po metru duzine.
Pitanje 2. Na kojem principu radi elektricni mjemi
instrument sa pokretnim kalemom?
Elekricna struja koja se mjeri prolazi kroz kalem
(solenoid)K (sl. 2.3.22). Magnetsko polje stalnog magneta djeluje na kalem elektromagnetskom silom F
tako da se lijeva strana pomjera u jednom, a desna u drugom smjeru. To znaci da djeluje spreg sila koji
okrece kalern.
Ugao obrtanja je proporcionalan jacini struje i ta zavisnost je linearna. Instrumenti sa vecom
osjetljivoscu nazivaju se galvanometri i mjeri struje cija je jacina manja od 1 f.1A.
68
Promjenom smjera struje mijenja se otklon kazaljke. Zato
na prikljuccima ovog instrumenta stoje oznake (+) i (-). Ovaj
instrument, stoga, mjeri jednosmjernu struju.
Mjerni opseg ampermetra moze se povecati ako se
paralelno ampermetru veze jedan otpornik (sant) ciji je otpor
manji od otpora kalema.
Voltmetar je instrument za mjerenje napona. Njegova je
konstrukcija istovjetna sa ampermetrom. Razfika je u tome
sto ampermetar ima mali unutrasnji otpor, a voltmetar ima
veliki unutrasnji otpor. Voltmetar se u kolo struje veie
para/e/no, a ampermetar serijski.
SI. 2.3.22. instrument za mjerenje
jacine struje
Kretanje naelektrisanih cestica u magnetskom polju. Lorentzova sila
Saznali smo da magnetsko polje djeluje na strujni 'provodnik
elektromagnetskom silom. Veli6ina te sile je F == lOB, ako je smjer struje okomit na
smjer linija sile magnetskog polja.
SI.2.3.23. Smjer Lorentzove sHe
Iz tog izraza moze se izvesti izraz za sHu kojom
magnetsko polje djeluje na naelektrisanu cesticu
u kretanju. Ako se naelektrisanje q kre6e brzinom V
okomito na pravac linija sile magnetskog polja, onda
je iznos te sile
~ q v B I
Ova sila se zove Lorentzova sUa.
Smjer Lorentzove sHe se moze odrediti takode
pravilom lijeve ruke, samo sto se umjesto smjera
struje uzima smjer kretanja pozitivnog elektriciteta
(81. 2.2.23.)
Ako srednji prst pokazuje smjer kretanja pozitivnog efektriciteta, kaz;prst smjer
linija sile magnetskog polja, onda 6e pa/ac pokazivati
smjer Lorentzove sile.
Kako se krecu naelektrisane cestice u
magnetskom polju? Posmatrajmo pozitivni naboj q
koji se kre6e brzinom v, okomito na smjer
homogenog magnetskog polja indukcije B. Neka
linije indukcije B izlaze okomito iz crteza. Pravilo
lijeve ruke nam govori da 6e Lorentzova sila F==qvB
djelovati okomito na smjer njegovog kretanja, kao na
slici 2.3.24.
+0 v
F.
r
....
o
81.2.3.24.
69
Iz mehanike znamo da takva ol<omita sila ne mijenja iznos brzine nego samo
smjer kretanja. Takva sila F se zove centripetalna sUa, pa se pod njenim
djelovanjem naboj q kretati po kruznici stalnom brzinom v. S obzirom da je
mv
2
mv
z
centripetalna sila po iznosu F:::: --, to 1e --:::: qvB iz cega slijedi da j ~
r r
poluprecnik kruzne putanje
Svojstvo magnetskog polja da utice na kretanje naelektrisanih cestica koristi se
u razlicitim uredajima: ciklotron, spektrograf masa, katodna cijev, itd.
Pitanje 1. Da Ii se period obrtanja naelektrisane cestice u magnetskom polju mijenja sa
promjenom brzine cestica?
Ako sa T oznacimo period obrtanja naelektrisane cestice u magnetskom po/ju, onda je on povezan
sa brzinom cestiee relacijom,
2m
v=-
T
Ako u tu relaciju uvrstimo:izraz za poluprecnik kruzne putanje r == ~ , onda dobijemo da je period
qB <
T;::: 2nm
qB
Period obrtanja ne zavisi od brzine kretanja cestica, vee samo od njenog naelektrisanja i mase. Ta
cinjenica S6 koristi kod ciklotrona - akcelatora naelektrisanih cestica.
Poznavanjem relacija za kretanje naelektrisanih cestica u magnetskom polju Thomson je 1891.
godine eksperimentalno odredio specificno naelektrisanje elektrona elm. Pomo6u tzv. spektografa
masa, dvadesetih godinadvadesetog stoljeca, odredene su mase jona i otkriveni izotopi.
Elektromagnetska indukcija" Faradayev zakon
Poslije otkrica magnetskog polja elektricne struje mnog1 naucnici SU pokusavali
da otkriju obrnuti efekat - da dobiju elektricnu struju posredstvom rnagnetskog
polja.
Jedan od najistrajnijih naucnika u tome bio je engleski fizicar Faraday (Majkl
Faradej). On je izveo na desetine ogleda i dokazao da se pomocu magnetskog
polja moze dobitl elektricna struja. Bilo je to 1831. godine i predstavlja jed no od
najvaznijih otkrica u istoriji fizike i tehnike.
Proizvodnja e!ektricne struje pomo6u magnetskog polja naziva se
elektromagnetska indukcija. Na principu elektromagnetske indukcije danas se
rnehanicka energija direktno pretvara u elektricnu energiju.
70
I
Na slici 2.3.26. Prikazan je princip dobijanja
indukovanih struja. Vezemo krajeve zavojnice za
galvanometar. Kazaljka galvanometra stoji na nuli jer u
kolu nema izvora struje. Kada jedan sipkasti magnet,
SI.2.3.26. Dobijanje indukovanih struja
SI.2.3.25. Michael Faraday okrenut sjevernim polom prema kalemu, uvlacimo u
(1791-1867) kalem kazaljka galvanometra skrene na jednu stranu.
Kada magnet izvlacimo kazaljka skrene na drugu
stranu. Takode, sto brze pokrecemo magnet galvanometar pokazuje jacu struju.
Kada magnet miruje nema struje. Isti efekat bi dobili kada bi magnet mirovao, a
kalem priblizavali iii udaljavali.
Kako to mozemo objasniti? Oko magneta postoji magnetsko polje odnosno
magnetskifluks. Priblizavanjem magneta magnetski fluks kroz kalem se povecava.
Izvlacenjem magneta magnetski fluks se smanjuje. U oba slucaja u kalemu se
indukuje elektromotorna sila. Kada se magnetski fluks kroz kalem ne mijenja nema
ni indukovane elektrornotorne sile.
Na osnovu ovog i jos niz drugih ogleda Faraday je zakljucio da se u zavojnici
(ka/emu) uvijek Indukuje elektromotorna sila kada se kroz zavojnicu mijenja
magnetski fluks. Ako je pri tome strujno kolo zatvoreno, nasta6e indukovana
struja . 5to se brze mijenja magnetski fluks indukovana elektromotoma sita je veGa.
Magnetski fluks se moze mijenjati na razne nacine. Na primjer kretanjem
provodnika u magnetskom polju, r9tacijom zavojnice u magnetskom polju,
promjenom jacine struje u zavojnici, ltd.
Svi ogledi pokazuju da je:
indukovana elektromotorna sila u provodnoj konturi proporcionalna
brzini kojom S9 mijenja magnetski fluks kroz povrsinu koju ana
ogranicava.
I ~ = _ A ~ I
.6.t
To je Faradayev zakon elektromagnetske indukcije
Ako umjesto jednog navoja zavojnica ima N navoja, onda je
L\.<P
6=-N-
Llt
Negativan predznak ~ e posljedica zakona odrzanja energije. Indukovana ele-
ktromotorna sila ima predznak suprotan predznaku promJene magnetskog fluksa.
71
Znacenje predznaka minus objasnjava Lentzovo pravilo.
Indukovana struja Ima takav smjer svojim polJem tezi dla sprijeci uzrok
indukcije.
Ogled. Na slici 2.3.27. prikazan je demonstracija Lentzovog pravila. Kada zatvorenoj strujnoj konturi
priblizavamo sjeverni pol stalnog magneta, struja u konturi ima smjer suprotan kazaljki na satu (slika
\ijevo). Tom smjeru odgovara sjeverni pol naseg kruznog provodnika kroz koji sada protice struja.
Istoimeni polovi se odbijaju indukovana struja ima takav smjer da tezi da sprijeci uzrok indukcije, a to
je priblizavanje magneta.
5 /J N 5
'-1 --.,." /'---<1
4!;--
SI.2,3.27. Demonstracija Lenzovog pravila
Kada se sjeverni
magnetski pol 5talnog
magneta udaljava, onda
se u kruznom provodniku
indukuje struja suprotnog
smjera. Smjer indukovane
struje je smjer kazaljke na
satu, sto kod kruznog
provodnika odgovara
juznom polu. Raznoimeni
polovi S8 privlace -
indukovana struja ima
takav smjer da se
svojim po/jem supra-
tstavija udaljavanju
magneta.
Prema tome, u
strujnoj konturi se indukuje struja takvog smjera da se svojim poljem suprotstavlja kretanju
magneta, tj. uzroku indukcije.
Pitanje 1. Kako se moze izvesti izraz za Indukovanu elektromotrnu siiu kada se pravolinijski
provodnik duzine I krece u homogenom magnetskom po!ju indukcije B, okomito na linije sile, stalnom
brzinom?
Odgovor. Provodnik se krece stalnom brzinom v i za vrijeme At preae put Ax == vAt. Pri tome
"prebrise" povrsinu LlS:::: fLlx ::: fvilt .
Magnetski fluks koji obuhvata ta povrsina je Ll>::::: BLlS
Indukovana elektromotrna sUa je:
rf>:= A<D = BAS
At At
[{il0J
Indukovana elektromotorna 8ila, u nasem pnmJeru je jednaka
proizvodu magnetske indukcije, duzine provodnika I i brzine kojom se
provodnik krece okomito na linije sile.
B--x
)(
i-
)( )(
I.
4
)(
)( )(
)(
~
)(
SI.2.3.28.
)( )(
(:1
I
)( I I
)(
I I
)( I
I
I
x
I
I
I
)(1 I x
I I
---cr--
)( )(
Ovakav tip indukcije se koristi u generatoru elektricne struje. Ulogu pokretnog provodnika ima veliki
broj navojaka (namotaja) koji S8 obrcu u magnetskom polju.
Napomena. Kada je kola otvoreno, indukovana eiektromotorna sila je jednaka razlici potencijala na
krajevima provodnika, rf}:=: U
i
.
Pitanje 2. Sta su to vrtlozne struje?
Odgovor. Indukovane struje mogu da se jave ne samo u tankim zicama nego i u svakom
masivnom provodniku. Takve struje se,nazivaju vrtlozne struje iii Fukoove struje.
Vezimo, na primjer, jednu bakarnu kocku za konac i stavimo je izmeau polova elektromagneta (sl.
2.3.29). Ako obrcemo kocku izvjesno vrijeme u jed nom smjeru, dod 6e do upredanja konea. Kada
72
pustimo kocku ona 6e se brzo okretati izmedu polova elektromagneta. eim pustimo struju kroz navoje
elektromagneta, obrtanje kocke se naglo uspori!
SI.2.3.29. Vrtlozne struje
Samoindukcija
Ova se pojava objasnjava tako sto se u magnetskom
polju, usljed obrtanja indukuje struja. Tok ovih struja nije
odreden kao kod linijskih provodnika i one obrazuju
izvjesne vrtloge zbog cega se zovu vrtlozne struje.
Njihove jacine mogu biti vrlo velike. Zagrijavaju provodnike
(dinamomasine, transformatore ... ) te uglavnom imaju
stetno djelovanje. Iz tog razloga se odgovarajuci zeljezni
dijelovi elektricnih masina ne prave od jednog komada
nego od veceg broja tankih ploeica, medusobno
razdvojenih izolatorom.
Pojava elektromagnetske indukcije zapaza se uvijek kada dolazi do promjene
magnetskog fluksa kroz povrsinu ogranicenu provodnikom.
Neka imamo jedan provodnik kroz koji prolazi elektricna struja. okd strujnog
provodnika postoji magnetsko polje. Ako se na bilo koji nacin mijenja jacina struje u
provodniku promijenit 6e se i magnetsko po/je. Prema zakonu elektromagnetske
indukcije to promjenljivo magnetsko polje 6e u tom provodniku indukovati
elektromotornu silu. Ta se pojava naziva samoindukcija.
Posto je elektromotorna sila samoindukcije uslovljena promjenom jacine
struje u provodniku njena vrijednost je proporcionalna brzini kOjom se mijenja
jacina struje.
I'"' = -L LiI 1
S LH
Koeficijent proporcionalnosti se naziva koeficijent samoindukcije L. SI
jedinica za koeficijent samoindukcije je henri (H)
Vs
H=--
A
Nekim kalem ima koeficijent samoindukcije 1 H ako promjena osnovne struje
ad 1 A/s izaziva elektromotornu silu samoindukcije od 1 V.
Koeficijent samoindukcije zavisi od oblika i dimenzija strujne konture i broja
namotaja.
Usljed te indukovane elektromotorne sile u provodniku 6e se javiti i struja
samoindukcije. Struja samoindukcije tece kroz isti provodnik kao i osnovna
struja. Njen srnjer je odreden Lentzovim pravilom. Kada osnovna struja u
provodniku raste, struja samoindukcije ima takav smjer da otezava pove6anje
struje. Ako jacina struje opada struja samoindukcije ima takav smjer kojim tezi da
onemogu6i to smanjenje.
73
~ - - ~ - . - - . - - - ~ - - - - - - - .. - ~ - " - - - - - - - . - - - - - - - - - - - ~ ' . - - - ~ - - - - - . - . - - -
Karakteristican primjer pojave samoindukcije su extra-stfuje, tj. struje koje se
javljaju prilikom ukljucivanja iii iskljucivanja strujnogkola.
Ako se dvije zavojnice nalaze jedna pored druge promjena struje u prvoj
zavojnici uzrokuje pojavu indukovane struje u drugoj zavojnici. Ta se pojava naziva
uzajamna indukcija. Sa prakticnom primjenom uzajamne indukcije upoznat cemo
se u poglavlju 0 transformatorima.
1. U cemu je slicnost, a u cemu razlika izmedu elektrostaticke i elektromagnetske sile?
2. Sta je Lorentzova sila i kako se odreduje njen smjer?
3. Kako provodnik treba da se krece u magnetskom polju pa da se u njemu ne indukuje elektromotorna
sila?
4. Po cemu se samoindukcija razlikuje od ostalih tipova elektromagnetske indukeije?
5. Zasto se javlja varniea prilikom prekidanja strujnog kola?
6. Kroz provodnik duzine I :::: 20 em protice struja jaeine I :::: 1 A. Provodnik stoji okomito na liniji sile
homogenog magnetskog polja indukeije B i na njega djeluje elektromagnetska sila F::::: 0,05 N. Kolika je
magnetska indukcija? (R: B :::: 0,25 T)
7. Kroz dva paralelna beskonacno duga provodnika teee struja jacine 0,1 A. Kolika je sila uzajamnog
djelovanja po jedinici duzine, ako je njihovo rastojanje a=10 em? (R: F = 2.10.
6
N)
8. Pozitivno naelektrisani joni ulaze okomito u homogeno magnetsko polje indukeije B=0,1T, brzinom
8.10
4
m/s. Kolika je masa jona ako je poluprecnik kruznice koje opisuju r=16,6 em? Naboj jona je
q=1,610
19
C. (R: m;:;: 3,32.10.
26
kg)
9. Kvadratni okvir od .lice stranice '10 em nalazi se u homogenom magnetskom polju indukcije 0,0'1 T.
Linije sile prolaze okomito kroz ravan okvira. Odredi: a) magnetski fluks kroz okvir, b) indukovanu
elektromotornu silu u okviru ako se magnetsko polje za 0,5 s ravnomjerno smanji za nulu.
(R: a) =B8=1 0.
4
Wb, b) E ::= 2.10.
4
V)
10, Provodnik duzine 40 em i otpora R = 0,5 n kre6e se brzinom v=2 m/s u homogenom magnetskom
polju indukcije B = 0,5 T tako da okomito sijece linije sile. a) Kolika je indukovana elektromotorna sila u
provodniku? b) Ako se krajevi provodnika spoje zicom, zanemarljivog otpora, kolika 6e struja poticati
kroz provodnik? (R : a) E ::= 0,4 V, b) I == 0,8 A)
Vainiji iskazi i formule
Elektromagnetska sUa koja djeluje na strujni provodn!k jednaka je proizvodu
jacine struje kroz provodnik, magnetske indukcije B i duzine provodnika Q.
SUa uzajamnog djeJovanja dva strujna provodnika proporcionalna je
jacinama struja koje proiaze kroz provodnike i duzini provodnika,
a obrnutno proporcionalna njihovom medusobnom rastojanju.
Lorentzova sila djeluje na naelektrisanu cesticu u kretanju. Ako se krece
brzinom v okomito na linije sUe, njen iznos je
Indukovana elektromotoma sita u provodnoj konturi proporcionalna je
brzln! kojom se mijenja magnetski fluks kroz povrsinu koju ana ogranicava.
Lentzovo pravilo: Indukovana struja ima takav smjer da svojim poljem tezi
da sprijeci uzrok indukcije.
Indukovana elektromotoma sila samoindukcije je proporcionaina brzinl
kojom se mijenja jacina struje u provodniku.
F =IB
F:::::qvB
Al
&:.::::: -L-
s .6.t
~ = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = _ = m ~ = = - = = ' ~ = = = = = = = = = = = = ~
74
Naizmjenicna struja
Karakteristike naizmjenicne struje
Do sada smo razmatrali fstosmjernu elektricnu struju. Kada na akumulator iii
dzepnu bateriju prikljueimo neki potrosae, kroz njega protice struja koja ima stalno
isti smjer, od plus (+) pola ka minus (-) polu izvora struje.
Danas senajvise proizvodi i koristi naizmjeniena struja.
Elektricna struja elja se jaeina i smjer periodicno mijenjaju u toku
vremena, naziva sa naizmjenicna struja.
Uredaji pomoGu kojih S9 proizvodi naizmjeniena struja nazivaju se generatori
naizmjeniene struje. Njihov rad je zasnovan na elektromagnetskoj indukciji. U
njima se mehanieka energija pretvara u elektrienu energiju.
Princip dobivanja naizmjenicne struje objasnit cemo na slici 2.4.1. Neka se
-/-------1:----
L
.
:r
I
\
I
SI.2.4.1.Princip dobijanja naizmjenicne struje
izmedu po!ova stalnog magneta nalazi
provodnik u obliku pravougaonog rama
(okvira, petlje). On rotira oko neke
osovine koja je okomita na magnetsko
polje indukcije g,
Prilikom obrtanja stalno S8 mijenja
magnetski fluks kroz povrsi nu koja
ogranicava okvir. Prema zakonu
indukcije, usljed promjene magnetskog
fluksa, na krajevima provodnika se javlja
indukovana elektromotorna sila,
odnosno razlika potencijala.
Ako se okvir ravnomjerno obrce, onda 6e takvo obrtanje imati za posljedicu
pojavu napona koji se mijenja po sinusnom zakonu.
Ako je kola struje zatvoreno, onda 6e poteci struja ko ja se takode m ijenja po
sinusnom zakonu. Zbog toga se takva struja naziva sinusna naizmjenicna struja
(sI.2.4.2.) .
75

/ . I
T
I
I
SI.2.4.2.Sinusna naizmjenicna struja
Pri obrtanju okvira indukovani napon raste
od nule do maksimalne vrijednosti, a zatim
opada do nule. to vrijeme okvir nacini
polovinu obrtaja. Za vrijeme druge polovine
obrtaja napon ponovo raste od nule do
maksimuma, ali ima suprotan smjer. Zatim se
ponovo smanjuje na nulu i proce se ponavlja.
Razlog pojave napona suprotnog smjera
je taj sto u drugoj polovini obrtaja provodnik
sijece linije sile magnetskog polja u suprotnom
smjeru.
Ako je strujno kolo zatvoreno onda se
proizvodi sinusna naizmjenicna struja. Prema Ohmovom zakonu njena je vrijednost
U
ll:::::-.
R
Na slicj 2.4.2 je grafi6ki prikaz napona i struje. On je sinusoidalan, a
maiematicki izrazi za trenutne vrijednosti napona i struje su:
u:::::: U
o
sin rot
i ::::: 10 sin rot
gdje su: u i i, trenutne vrijednosti napona i struje, U
o
i 10, maksimalne vrijednosti
napona i struje. OJ je kruzna frekvencija i ona je jednaka
=:a
gdje je: f - frekvencija struje, - period
Vrijeme jedne pune promjene napona i struje je period (T). Broj punih
promjena u jednoj sekundi je frekvencija (f). Izmedu ove dvije veiicine postoji
odnos,
1
f =:-.
T
Najrasprostranjenija standardna frekvencija naizmjenicne struje je 50 Hz
(herca).
Danas se skoro sva elektricna energija proizvodi i distribuira U obliku
naizmjenicne struje. Razlog tome je 8tO naizmjenicna struja ima nekoliko bitnih
prednosti u odnosu na jednosmjernu struju. Prije svega lakse se proizvodi jer je
generator naizmjenicne struje jednostavne konstrukcije. Naizmjenicna struja se
lahko maze prenositi na velike daljine, bez velikih gubitaka. Ako je potrebno koristiti
jednosmjernu struju (TV, racunari ... ) ona S8 pomo6u ispravljaca pretvara u
jednosmjernu.
76
'I
,
Za one koji iele vise znati
Pltanje 1. Kako se moze izvesti matematicki izraz za trenutnu vrijednost naizmjenicnog napona?
Velicinu indukovane eleldromotorne sUe mozemo izracunati bilo iz brzine kojom se mijenja
magnetski fluks kroz povrsinu okvira iii iz brzine kojom strane okvira sijeku linije sile magnetskog polja,
Koristit cemo ovaj drugi nacin.
Neka je duzina okvira I, a sirina d (sl. 2.4.1), Ram se obrce u homogenom magnetskom polju
stalnom ugaonom brzinom. Linijska brzina stranica je v. Maksimaina vrijednost indukovane
elektromotorne sife je (str.72)
Pri obrtanju okvira u svakoj njegovoj stranici se indukuje elektromotorna sila (vidi stranu 72).
c:::: B.vsina
gdje je a ugao izmedu pravca kretanja provodnika i linija sile magnetskog polja. Iz gornje relacije se vidi
da je indukovana elektromotorna sila, pri obrtanju okvira, maksimalna kada je ugao a=90, Tada
stranica okvira okomito sijete linije sile.
Indukovana elektromotorna sila je jednaka nuli kada je a= 0. Tada se stranica okvira krece
paralelno linijama sile. Na taj nacin vrijednost indukovane elektromotrne sile sa mijenja od nule do
maksimalne vrijednosti, po zakonu
B::: cosina
gdje je e- trenutna vrijednost indukovane elektromotorne sile, eo - maksimalna vrijednost.
Ako je kolo otvoreno, onda je elektromotorna sila jednaka naponu na krajevima kola U==e. Ako je
obrtanje ravnomjerno, onda je ugao a == rot.
Indukovaninaponje
U :::: Do sin rot
gdje je u - trenutna vrijednost napona, Uo - maksimalna.
Efektivna vrijednost naizmjenicne struje i napona
Naizmjenicna struja stalno mijenja smjer i jacinu u toku vremena, od nule pa do
neke maksimalne vrijednosti. Interesuje nas kakav je ucinak (efekat) naizmjenicne
struje. Koliku ee, na primjer, jacinu struje izmjeriti ampermetar? Maksimalnu
vrijednost iii neku prosjecnu vrijednost?
Instrument ee pokazati neku stalnu vrijednost jacine naizmjenicne struje koja
iznosi oko 70% od maksimalne vrijednosti! Takode, kada naizmjenicna struja
prolazi kroz neki otpornik Rona 6e u njemu osloboditi onoliku koli6inu top/ate kao
da ima stalnu vrijednost koja iznosi 70% ad maksimalne vrijednasti.
Efekat naizmjenicne struje je isti kao da ima stalnu vrijednost kao i
jednosmjerna struja. Ta vrijednost se naziva efektivna vrijednost. Ona se
oznacava sa I i iznosi 0,707 od maksimalne vrijednosti.
[J:O,707IJ
Efektivna vrijednost naizmjenicne struje je ana vrijednost koju bi imala i
istosmjerna struja da u otpofU R proizvede istu kalicinu toplote kao i
naizmjenicna struja.
77
~ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ' - - - - - - - - - . - - - - - - - - - - - -
Na sliean naein definise se i efektivna vrijednost naizmjenicnog napona
[U ==
Kada kazemo da je napon gradske mreze U == 220 V, onda je to efektivna
vrijednost naizmjenicnog napona. Kada kazemo da ampermetar pokazuje jacinu
naizmjenicne struje 12A, onda je to efektivna jacina struje.
Efektivne vrijednosti naizmjenicne struje i napona, oznacavat cerna oznaka U,
odnosnol, bezindeksa.
Primjer 1, Napon greske mreze iznosi 220 V, a frekvencija 50 Hz.
a) Izracunaj maksimalnu vrijednost naizmjenicnog napona i kruznu frekvenciju.
b) napisi jednacinu po kojoj se mijenja napon gradske mreze.
c) Kada se otpornik R == 3,1 n prikljuci na napon gradske mreze kroz njega prolazi naizmjenicna
struja. Napisi jednacinu po kojoj se mijenja naizmjenicna struja.
Rjesenje.
a) Efektivna vrijednost napona gradsl<e mreze je U ::: 220 V. Maksimalna vrijednost je
U _ U _ 220 V
o - 0,707 - 0,707
Kruzna frekvencija je
U = 311 V
w=2nf =23,1450s-
1
w = 314s-
1
b) Napon gradske mrez.e se mijenja prema jednacini
u == U 0 sin wt == 311 sin 314t
c) Maksimalna vrijednost jacine struje je
Vo 311 V
10 ==-=--
R 31,11
10 == lOA
Naizmjenicna struja se mijenja prema jednacini
i ::::Iosinwt ==10sin314t.
Otpori u kolu naizmjenicne struje
Kod istosmjerne struje elektricni otpor Rima svojstvo da trosi elektricnu
energiju, te da je neposredno pretvara u toplotu. Zbog toga se taj otpor naziva
termogeni otpor iii omski otpor. Naziva se jos i aktivni otpor.
Medutim, u kolu naizmjenicne struje, zbog stalne promjene njene jacine i
smjera, javlja se i tzv. induktivni atpor. Takode u kolu naizmjenicne struje moze
se nalaziti i. elektricni kondenzator. On u kolu naizmjenicne struje ne predstavlja
prekid, vec jednu vrstu otpora koji se zove kapacitivni otpor .
. Prema tome, u kolu naizmjenicne pored termogenog otpora R,
mazama imati i induktivni otpor i kapacitivni otPOf.
78
Terrnogeni otpor '" R. Najprostiji slucaj eiektricnog kola je kada ono sadrzi
sarno termogeni otpor R. Neka se na krajeve termogenog otpora prikljuci
naizmjenicni napon sinusnog oblika
u ::::::: Do sin?t
Tada se jacina struje u kolu moze prikazati jednacinom
!.i. i t
Uo ----
u",Ucsin wt
SI.2.4.3.Termogeni otpor u kolu struje
. U U
o

1::: -::::; -smcot
R R '
i ::::::: Io sin rot
Struja napon istovremeno
dostizu nulte i maksimalne
vrijednosti. Kazemo da su struja
i napan u fazi, tj. da je fazna
razlika izmedu njih qJ ::: 0 .
Induktivnl atpor w R
L
. Ako u
kolo naizmjenicne struje vezemo
jednu zavojnicu (solenoid),
zanemarljivog omskog otpora R, opazit cemo da zavojnica pruza odredeni otpor
naizmjenicnoj struji. Taj otpor se naziva induktivni otpor (sl. 2.4.4). On je uzrokovan
pojavom struje samoindukcije koja nastaje u zavojnici zbog stalne promjene
jacine struje. Struja samoindukcije smanjuje jacinuprimarne struje pa djeluje kao
neki dodatni otpor. Stoga se uticaj struje
samoindukcije u kolu naizmjenicne struje
opisuje posebnom velicinom koja se
naziva induktivni otpor
RL :: roL
Induktivni otpor je propore/ona/an
kruinoj frekvenciji naizmjenicne struje
I induktivitetu zavojnice l. I nduktivni
Si.2.4.4.lnduktivni otpor u kolu otpor S6 taked'e izrazava se omima.
naizmjenicne struje Kada u kolu struje imamo induktivni
otpor struja i napon nisu u fazi. Struja
kasni za naponom za cetvrtinu perioda T/4. Zbog cega? Kada se zavojnica
prikljuci na naizmjenicni napon ne potekne odmah struja us!je dpojave struje
samoindukcije (sl. 2.4.4). Po Lentzovom pravi!u ona se protivi uzroku kojim je
izazvana i pojavi se tek poslije odredenog vremena Uedne cetvrtine perioda, T/4),
sto odgovara faznoj razlici od n12.
Induktivni otpor ne trosi snagu, tj. ne pretvara je u Jou!ovu toplotu. U njemu se
elektricna energija pretvara u magnetsku energiju koja se ponova moze pretvoriti u
elektricnu energiju.
Pitanje 1. Zasto se induktivni otpor ne javlja u kolu jednosmjerne struje?
Odgovor. Za jednosmjernu struju kruzna frekvencija OJ == O. Stoga je i indukt!vni otpor jednak null.
79
Kapacitivni otpor-Rc. Kada bi elektricni kondezator prikljucili na izvor
jednosmjernog napona, tada bi se on brzo napunio nakon cega bi struja prestala
da teee. Medutim, u kolu naizmjenicne struje kondenzator ne predstavlja prekid
struje (sl. 2.4.5.)
Naime, prolazak naizmjenicne struje
kroz kondenzator svodi se na
naizmjemcno punjenje i praznjenje
kondenzatora. Prije nego sto bi doslo do
prekida struja promijeni smjer. Kondenzator
se tada prazni, zatim ponovo puni, itd.
SI. 2.4.5. Kondenzator u koiu naizmjenicne struje
Za naizmjenicnu struju kondenzator,
kapaciteta C, predstavlja jednu vrstu
otpora. Taj otpor se zove kapacitivni otpor,
[R - 1 1
C - me
I kapacitivni otpor se izrazava u omima.
Napon i jacina struje u kondenzatoru nisu u fazi, tj. ne dostizu istovremeno
maksimalne i minimalne vrijednosti (51. 2.4.5.). Napon kasni za strujom za
cetvrtinu perioda, T/4. Kada je kondenzator prazan, struja punjenja je maksimalna.
Kako se kondenzator puni napon na njegovim plocama raste, a jacina struje
punjenja opada. Kada napon dostigne maksimalnu vrijednost, a to je posl ije jedne
cetvrtina perioda, onda je jacina struje jednaka nulL Vremenskoj razlici od T/4
odgovara fazna razlika od n/2.
Uticaji kapacitivnog i induktivnog otpora su suprotni. Zajednicko im je sto ni
jedan ni drugi ne doprinose nepovratnom pretvaranju elektricne energije u toplotu.
Zbog toga se nazivaju reaktlvni otpori, za razliku od termogenog otpora koji se
zove aktivni otpor.
Oh ov zakon
fmpedanca
kolo naizmjenicne struje
U kolu naizmjenicne mogu se istovremeno naci: termogeni otpor R, kalem
(zavojnica) induktiviteta L
kondenzator kapaciteta C.
Na slici 2.4.6. je kolo
naizmjeniene struje sa serijskom
vezom termogenog induktivnog i
kapacitivnog otpora.
Neka je kolo prikljuceno na
izvor naizmjenicnog napona
SI.2.4.S. Kola naizmjenitne struje (serijska veza
u::: U
o
sin rot
U takvom kolu jacina struje je
80
ista kroz svaki otpor, ali 6e se ona razlikovati od napona u fazi
i == 10 sin(rot - cp) ,
gdje je rp - fazna razlika izmedu struje i napona.
Ukupan otpor u kolu naizmjenicne struje moze se dobiti graficki, pomo6u tzv.
vektorskog dijagrama.
Kod termogenog otpora napon i struja su u fazi. Kod induktivnog atpors
napon prednjaci struji za n12. Stoga induktivni otpor nanosimo pod ugiom 90 u
odnosu na termogeni otpor (sl. 2.4.7.). Kod kapacitivnog otpora napon kasni za
strujom za n12. Stoga kapacitivni otpor nanosimo pod uglom 90 u odnosu na
termogeni otpor R, ali u suprotnom smjeru od R
L
Medusobni polozaj ovih otpora
prikazan je na slici 2.4.7.
SI.2.4.7.Trougao otpora
Koristenjem Pitagorine teoreme nalazimo da
je ukupafJ otpor
~ ' - = = JRr=R=z +=_ (==R L : : : : : : : : : - = = ~ ~
gdje je Z - ukupan otpor iii impedanca.
Fazni ugao izmedu struje i napona moze
se na6i iz trougla otpora :
R
coscp =z
Ohmov zakon za kolo naizmjenicne struje ima oblik
II: ~ I
Elektricna rezonancija. lz matematickog izraza za impedancu uocavamo da
je, pri nekim datim vrijednostima otpora, impedanca najmanja kada je R
L
== R
c
, tj.
kada je induktivni otpor jedan kapacitivnom otporu. Ova pojava se naziva
elektricna rezonancija. U slucaju rezonancije naponi na zavojnici i kondenzatoru
jednako su veliki, ali su suprotne faze pa se ponistavaju. Takvu rezonanciju
nazivamo serijska iii naponska rezonancija.
Do naponske rezonancije dolazi pri odredenoj frekvenciji koju izracunavamo iz
navedene jednakosti.
II!) : LIe 1
Frekvencija COo se naziva rez:onantna kruzna frekvencija.
Primjer 1. Napisi matematicke izraze za impedancu !)Ia aka su vezani serijski: a) termogeni i
induktivni otpor, b) termogeni i kapacitivni otpor, c) induktivni i kapacitivni otpor.
81
Rjesenje.
a) Kod serijskog vezivanja termogenog i indukt!vnog otpora, impedanca je Z:::;: 2 + R
b) Kod serijskog vezivanja termogenog i kapacitivnog otpora, impedanca je Z::; 2 + .
c) Kod serijskog vezivanja induktivnog i kapacitivnog otpora, impedanca je
Z = J (R L - R c ) 2 ::: R L - R c .
Primjer 2. Zavojnica ima omsk! otpor R ::: 2 n i induktivitet 10 mHo Odredi: a) induktivni otpor i
impedancu ako se ona prikljuci na gradsku mrezu napona 220 V i frekvencije 50 Hz, b) fazni ugao
izmedu struje i napona, c) jaCinu struje koja prolazi kroz zavojnicu.
Rjesenje
R=2n
L := 10 mH :::: 0,01 H
1!..= 220 V,.f:::: 50 Hz
a) Induktivni otpor zavojnice je R L = wL == 211: . 50 s'] . 0,01 H
RL =3,14.0
a) b) q; =?, c) I=?
Impedanca je
b) Fazni ugao izmedu struje i napona izracunavamo iz relacije
R 2Q
coscp::: - :::::--' coscp::: 0,537
Z 3,72Q'
cp :::: 57,5
c) JaCina struje koja prolazi kroz zavojnicu je
Za one koji zele vise znati
nov
Z 3,72Q
1== 59,1 A
z == 2 + :::::: Q)2 + (3,14 Q)2
Z=3,72Q
Prosto harmonijsko kretanje moze se predstaviti projekcijom ravnomjernog kruznog kretanja. Pri
tome se radijus vektor r obrce nekom ugaonom brzinom. Takav obrtni vektor se naziva 1a201". Posto
naizmjenicna struja predstavlja sinusne oscilacije struje i napona i ona se moze predstaviti fazorom.
S obzirom da je napon na termogenom otporu, UR=RI, u fazi sa strujom, fazor koji predstavlja taj
napon crtamo u pravcu sa strujom (sl. 2.4.8.). S obzirom da kod induktivnog otpora napon prednjaci
struji za nl2 fazor koji predstavlja napon U
L
nanosimo pod uglom nl2 U odnosu na fazor struje. Kod
kapacitivnog otpora napon kasni za strujom, te fazor
koji predstavlja napon U
c
nanosirno pod uglom nl2 u
U
L
odnosu na fazor struje, ali U 8uprotnom smjeru.
Iz trougla, na slici 2.4.8., primjenom Pitagorine
LIe teoreme, naiazimo da je,
OR I
+(U
L
-U
C
)2
S obzirom da je: U
A
::::; RI, U
L
= Rd, Uc == Rei, U ::: ZI,
ondaje
4: . Z=JR
2
+(R
L
-R
c
)2
SI. 2.4.8. Fazorski dijagram za R,L,C kolo gdje je Z - ukupni otpor, odnosno impedanca kola.
82
Snags u kolu naizmjenicne struje
U kolu jednosmjerne struje snaga je data izrazom
P=UI
Ako u kolu naizmjenicne struje postoji sarno termogeni otpor, tad a je izraz za
snagu naizmjenicne struje isti kao i izraz za snagu jednosmjerne struje. U gornjoj
relaciji izrazi U, odnosno I, predstavljaju efektivne vrijednosti napona, odnosno
jaeine struje.
U navedenom primjeru, kada postoji sarno termogeni otpor, napon i struja su u
fazi (qJ=O). Medutim, u kolu naizmjeniene struje, napon i struja najeesee nisu u fazi,
vee izmedu njih postoji fazna razlika.
I

Na sHei 2.4.9 napon U je fazno pomjeren u
odnosu na struju za ugao cp. Komponenta
napona U coscp je u fazi sa strujom, dok je
komponenta USinrpokomita na struju.
Proizvodstruje i komponente napona
koji je u fazi sa strujom je aktivna snaga
Ipl!
Izraz cosqJ se naziva faktor snage.
SI.2.4.9. Aktivna snaga
Najpovoljniji je slueaj kada je faktor snage
jednak jediniei, a to je onda kada su napon i
struja u fazi. Medutim, on je najeesece manji od jediniee.
Elektrieni potrosaei pretvaraju urad sarno ovu, aktivnu snagu. Veeina uredaja u
mrezi sadrze zavojnice sto dovodi do zaostajanja struje za naponom, a time i do
manjeg faktora snage. To zaostajanje moze se smanjiti ako se paralelno takvom
uredaju spoji kondenzator. On ne trosi energiju, a popravlja faktor snage tako da
on bude veei od 0,85.
Za one koji iele vise znati
Izraz p:::: UI, nazi va se prividna snaga
Izraz P
r
::::: UI sincp, naziva se ja.lova. snaga, jer S8 ne moze iskoristiti.
Aktivna snaga P
a
izrazava 5e u vatima (W), prividna snaga u voltamperima (VA), a reaktivna u
varima. (VAr).
Ako se kaze da je snaga naizmjenicne struje 2 kW, onda se zna da je to aktivna snaga. Ako se
kaze da je snaga 400 VA, onda je to prividna snaga.
Pitanja i zadaci:
1. Po cemu S8 naizmjenicna struja razlikuje od jednosmjerne?
2. Koje velicine karakterisu naizmjenicnu struju?
83
3. Kroz sijalicu tece naizmjenicna struja od 0,5 A. Kako se zove ovakva vrijednost i sta predstavlja?
4. Moze Ii kroz kolo, u kome se nalazi kondenzator serijski vezan sa ostalim dijelovima kola, teci:
a) naizmjenicna struja, b) jednosmjerna struja?
5. Kalem koeficijenta samoindukcije 0,1 H i termogenog otpora 24 n prikljuci se na a) jednosmjerni
napon U=12V, b) naizmjenicni napon U::: 12 \/jjr-Bkvencije 50 Hz. Kolika 6e struja te6i kroz kalem?
(R: a) 1= 0,5 A; b) R
L
::: 31,4 n; Z:::: 39,5 0; I::: 0,3 A)
6. Kondenzator kapaciteta 2 )..tF prikljuci se na gradsku mrezu napona 220 V i frekvencije 50 Hz. a)
Koliko je kapacitivni otpor? b) Kolika struja "prolazi" kroz kondenzator?
(R: a) Rc == 3184,7 0; b) I == 0,07 A)
7. Potrosae elektricne energije, cija je aktivna snaga 880 W, prikljuci se na mrezu efektivnog napona
U ::: 220 V. Pri tome kroz njega protice struja jacine I::: 5 A. a) Koliki je faktor snage potrosaca? b) Koliki
je njegov termogeni otpor, a kolika je impedanca?
(R: a) cos(ll == 0,727; b) Z:::: 44 0; R:::: 32 0)
Vainiji Iskazi i formule
Matematicki izrazi za trenutne vrijednosti naizmjene struje,
odnosno napona su: gdje su: u, i ~ trenutne vrijednosti jacine struje,
odnosno napena; U
o
, 10 - maksimalne vrijednosti struje, odnosno
napona, (.0 kruzna frekvencija naizmjenicne struje
Efektivne vrijednosti naizmjenicne struje, odnosno napona su,
i:::::losinc.ot.
u::: U
o
sin rot
I::: 0,7071
0
U =O,707U
o
Ukupan otpor u kolu naizmjenicne struje zove se impedanca. Z :::: JR 2 + (R
L
_ Rc)2
gdje je: R-termogeni otpor, RL-induktivni otpor, Rc-kapacitivni otpor. R _ L
Rezonantna kruina frekvencija, pri kojoj je otpor u kolu
naizmjenicne struje najmanji, data je izrazom
Aktivna snaga naizmjenicne struje data je izrazom
gdje je cos <p - faktor snage
Generatori i elektromotori
Elektricne masine su uredaji za pretvaranje elektricne energije u
mehanicku i obratno. Uredaji koji pretvaraju mehanicku energiju u
elektricnu su generatori, a uredaji koji pretvaraju elektricnu energiju
u mehanicku eiektromotori.
Generator! naizmjenicne struje
Savremeni izvori naizmjenicne struje, skoro iskljucivo, su
indukcieni generatori, ciji se princip rada zasniva na
elektromagnetskoj indukciji. Kod njih se obrtanjem kalema (strujne
petlje) u magnetskom polju dobija naizmjenicna struja (sl. 2.4.10).
84
L-ro
1
Rc=-
roC
1
roo ::::--
../LC
P
a
== Ulcos cp
s
81.2.4.10 Model generatora
naizmjenicne struje
Osnovni dijelovi svih indukcionih generatora su: induktor koji odrzava magnetsko poljs i indukt u
kojem se indukuje struja. Dio generatora koji rotira naziva se rotor, a njegov nepokretni dio stator.
Struja se prenosi u mrezu preko kolutova (prstenova) i cetkica.
Veficina indukovanog napona zavisi od brzine obrtanja rotora, broja namotaja, jacine magnetskog
poJja, itd.
Buduci da je za dobivanje indukovane struje svejedno da Ii se provodnik kre6e U odnosu na
magnetsko polje iii se polje kre6e u odnosu na provodnik, onda se i elektromagnet moze smjestiti na
osovinu da se obrce. U tom slucaju elektromagnet je rotor, a provodnici u kojima se indukuje struja su
na statoru (81. 2.4.11.). Za napajanje elektromagneta istosmjernom strujom koristi se mali generator
istosmjerne struje, smjesten na istoj osovini.
SI!2.4.11. Rotor generatora je
elektromagnet
Danas se skoro kod svih generatora naizmjenicne struje koristi
ovaj princip i na taj nacin izbjegavaju teskoce oko upotrebe cetkica.
Kada eJektromagnet, kao induktor, ima jedan par po!ova, onda je
njegova frekvencija obrtanja jednaka frekvenciji indukovane struje. To
je 50 obis iii 3000 ob/min. Ako ima dva para polova, onda je za
dobivanje struje od 50 Hz potrebno da se dva puta sporije obrce, itd.
Zbog toga se koriste elektromagneti sa vise pari polova.
Generator! jednosmjerne struje
Velika vecina elektricnih uredaja koristi naizmjenicnu struju.
Medutim neki uredaji za svoj rad koriste jednosmjernu struju, na
primjer uredaji za elektrolizu, tramvajski saobracaj, itd. Zbog toga se
koriste i generatod jednosmjerne struje.
Princip generatora jednosmjerne struje ist; je kao i generatora
naizmjenicne struje. U provodniku se indukuje naizmjenicna struja, ali S8 na prikladan nacin u vanjskom
kolu dobiva ;stosmjerna struja. Tu ulogu kod generatora jednosmjerne struje vrsi kolektor (komutator).
Umjesto da su krajevi prO'l/odnika (strujnog okvira) spojeni na dva kfizna prstena (koluta), kao na slici
2.4.10., oni su spojeni sa dva medusobno izolovana poluprstena (81. 2.4.12.).
SI.2.4.12. Model generatora
jednosmjerne struje
..
Pri obrtanju strujnog okvira u njemu se mijenja smjer
struje. Ali, istovremeno se rnijenja i polozaj poluprstenova u
odnosu na cetkice, pa 6e stoga u vanjsko kolo odlaziti struja
istog smjera.
Napon i struja u vanjskom kolu imaju isti smjer, ali im se
velicina stalno koleba izmedu nule i maksimalne vrijednosti. Za
takvu struju kazemo da pulzira. Takva struja se zove
pulzirajuca struja (sl. 2.4.13.).
I
t
SI.2.4.13.Pulzirajuca struja
Da bi napon na cetkicama. sto manje pulzirao izraduju se kolektori, razdijeljeni ne na dva dijela, vee
na vise tzv. lamela koje su spojene sa krajevima pojedinih navoja.
Prema nacinu pobude, generatori jednosmjerne struje se dijele na generatore sa vanjskim
pobudivanjem i generatore sa samopobudivanjem. Generatod jednosmjerne struje sa
sa.mopobudivanjem zovu se
85
Trofazni generator
Danas suskori svi generatori naizmjenicne struje ~ trofazni generatori. Princip rada takvog
generatora otkrio je N. Tesla, 1895. Godina. Stator trofaznog generatora ima tri putpuno nezavisna
namotaja pomjerena meausobno za ugao od 120
0
(sl. 2.4.14.a). Kada se rotor (magnet) okrece, U
svakom namotaju se indukuje napon. Zbog navedene geometrije indukovani naponi su u njima
pomjereni u fazi za 120
0

a)
I
I
/
I
/'
,,/
SI.2.4.14. a) Trofazni generator, b) Veza iJ zvijezdu
Iz ovoga se moze zakljuciti da je za prenos energije od generatora do potrosaca potrebno 6
provodnika (po dva za svaki namotaj).Medutim u praksi se to postize sa tri iii cetiri provodnika, sto je
vazno i sa ekonomskog gledista. Kako?
Ako po jedan kraj sa svakog od tr! namotaja vezemo u jednu tacku, onda je jacina struje u toj tacki
jednaka nuli. Ova tacka se zove nulta tacka (sl. 2.4.14.b). Provodnik vezan sa nultom tackom zove se
nulti provodni\<. Ovo vaii ako su pojedine faze podjednako opterecene.
Ovakva veza se zove veza u zvijezdu. Provodnioi spojeni sa krajevima nekog namotaja (kalema)
zovu se fazni provodnici. Kod trofazne struje postoje tr! fazna provodnika: R,S,T.
Naponi izmeau pojedinih faznih provodnika ; nultog provodnika nazivaju se fazni naponi. U
gradslwj mrezi faznl napon iznosi 220 V, U
t
::: 220 V.
Napon izmec:1u pojed;nih faznih provodnika nazivaju se linijski naponi. U gradskoj mrezi oni iznose
380 V.
Elektricni potrosaei manje snage prikljucuju se na fazni napon, U == 220 V. Potrosaei vece snage
prikljucuju se na linijski napon, 380 V.
Elektromotor za jednosmjernu struju
Ima istu konstrukciju kao i generator jednosmjerne struje (81. 2.4.12.). Preko cetkica i
poluprstenova propusta se jednosmjerna struja. Na stranice okvira, koji se nalazi u magnetskom polju,
djeluje elektromagnetska sila jednakog intenziteta, ali suprotnog smjera. Spreg sila okrece okvir sve do
polozaja kada je magnetski fluks kroz okvir maksimalan. Medutim, po inerciji okvir prode taj polazaj to
na njega poene djelovati spreg sila suprotnog smjera. Ali, u istom trenutku i poluprstenovi promijene
svoj polozaj te se promijeni i smjer struje. Zbog toga spreg sila obrce okvir uvijek u istom smjeru.
Generator jednosmjerne struje djeluje kao generator kada mu se rotor obrce, a kao
elektromotor kada se kroz njegov rotor propusta jednosmjema struja.
Elektromotori za jednosmjernu struju irnaju raznovrsnu primjenu, od djeeijih igracaka pa do
elektricnih vozova.
86
Osnovni dijelovi svih indukcionih generatora su: induktor koji odrzava magnetsko poljs i in ... _====
kojem se indukuje struja. Dio generatora koji rotira naziva se rotor, a njegov nepokretni dio
Struja se prenosi u mrezu preko kolutova (prstenova) i cetkica.
Velicina indukovanog napona zavisl od brzine obrtanja rotora, broja namotaja, jacins mag n E::=::::::::=:
polja, itd.
Budu6i da je za dobivanje indukovane struje svejedno da Ii se provodnik kreee u odn "---==
magnetsko polle iii se polje kreee u odnosu na provodnik, onda se i elektromagnet moze ==:i;;;;;;;;=
osovinu da se obrce. U tom slucaju elektromagnet je rotor, a provodnici u kojima se indukuje str ... __ _
na statoru (sf. 2.4.11.). Za napajanje elektramagneta istosmjernom strujom koristi se mali gen ===
istosmjerne struje, smjesten na istoj osovinL
51.2.4.11. Rotor generatora 1e
elektromagnet
Danas se skora kod svih generatora naizmjenicne struje
ovaj princip i na taj naein izbjegavaju tesk06e oko upotrebe cetki ."11.'::======
Kada elektromagnet, kao induktor, ima jedan par polova, on.
njegova frekvencija obrtanja jednaka frekvenciji indukova ne struj
je 50 obis iii 3000 ob/min. Ako ima dva para polova, onda ......
dobivanje struje od 50 Hz potrebno da se dva puta sporije _
Zbog toga se koriste (';!Iektromagneti sa vise pari polova.
Generator! jednosmjerne struje
Velika veeina elektricnih uredaja kOFisti naizmjenicnu Shw .. ".
Medutim neki uredaji za svoj rad koriste jednosmjernu struju.
primjer uredaji za elektrolizu, tramvajski saobra6aj, itd. Zbog tog;: !!IlWr
koriste i generatori jednosmjerne struje.
Princip generatora jednosmjerne struje isH ]e kao i genera"E: .... :::=:=
naizmjenicne struje. U provodniku se indukuje naizmjenicna struja, ali se na prikladan nacin u vanjsk;;;;;;.
kolu dob/va isfosmjema struja. Tu ulogu kod generatora jednosmjerne struje vrs; kolektor (komutat'l!!!Cc:====
Umjesto da su krajevi provodnika (strujnog okvira) spojeni na dva klizna prstena (koluta), kao na F=- ,jii.
2.4.10., oni su spojeni sa dva medusobno ilo!ovana poluprstena (51. 2.4.12.).
s
51.2.4.12. Model generatora
jednosmjerne struje
Pri obrtanju strujnog okvira u njemu se mijenja
struje. Ali, istovremeno se mijenja i polozaj poluprstenov8til:!L
odnosu na cetkice, pa 6e stoga u vanjsko kolo odlaziti
istog smjera. -
Napon i struja u vanjskom kolu imaju isti smjer, ali im == ::;;:;::;
velicina stalno koleba izmedu nule i maksimalne vrijednostL
takvu struju kazemo da pulzira. Takva struja se 20___.____
pulzirajuca struja (51. 2.4.13.).
t
51.2.4.13.Pulzirajuca struja
Da bi napon na cetkicama 8tO manje pulzirao izraduju se kolektori, razdije!jeni ne na dva dijela, ve6:::::::
na vise tzv. lamela kOje su spojene sa krajevima pojedinih navoja.
Prema nacinu pobude, generatori jednosmjerne struje se dijele na generatore sa vanjskim
pobudivanjem i generatore sa samopobudivanjem. Generator; jednosmjerne struje sa
samopobudivanjem zovu se dinamo-masine.
85
Trofazni generator
Danas su skori Bvi generator; naizmjenicne struje - trofazni generatori. Princip rada takvog
generatora otkrio js N. Tesla, 1895. godine. Stator trofaznog generatora ima tri potpuno nezavisna
namotaja pomjerena medusobno za ugao od 120 (sl. 2.4.14.a). Kada se rotor (magnet) okrece, u
svakom namotaju se indukuje napon. Zbog navedene geometrije indukovani naponi su u njima
pomjereni u fazi za 120.
a)
(
I
/
/
,...-
./
51.2.4.14. a) Trofazni generator, b) Veza u zvijezdu
Iz ovoga se moze zakljuciti da je za prenos energije od generatora do potrosaca potrebno 6
provodnika (po dva za svaki namotaj).Medutim u praksi se to postize sa tri iJj cetirl provodnika, sto je
vaino i sa ekonomskog gledista. Kako?
Ako po jedan kraj sa svakog od tri namotaja vezemo u jednu tacku, onda je jacina struje u tOj tacki
jednaka nulL Ova tacka se zove nulta tacka (sl. 2.4."I4.b). Provodnik vezan sa nultom tackom zove se
nulti provodnBc Ovo vazi ako su pojedine faze podjednako opterecene.
Ovakva veza se zove vaza u zvijezdu. Provodnici spojeni sa krajevima nekog namotaja (kalema)
zovu se fazni provodnici. Kod trofazne struje postoje tri fazna provodnika: R,S,T.
Naponi izme(fu pojedinih faznih provodnika i nultog provodnika nazivaju se fazni naponi. U
gradskoj mrezi fazni napon iznosi 220 V, U
t
:::: 220 V.
Napon izmedu pojedinih faznih provodnika nazivaju se linijski naponi. U gradskoj mrezi oni iznose
380 V.
Elektricni potrosae) manje snage prikljueuju se na fazni napon, U :::: 220 V. Potrosaei vece snage
prikljucuju S8 na linijskr napon, 380 V.
Elektromotor za jednosmjernu struju
Ima istu konstrukciju kao i generator jednosmjerne struje (sl. 2.4.12.). Preko cetkica i
poluprstenova propusta se jednosmjerna struja. Na stranlce okvira, koji S8 nalazi u magnetskom polju,
djeluje elektromagnetska sila jednakog intenziteta, ali suprotnog smjera. Spreg sila okrece okvir sve do
polozaja kada je rnagnetski fluks kroz okvir maksimalan. Medutim, po inerciji okvir prode taj polozaj tc
na njega poene djelovati spreg sila suprotnog srnjera. Ali, u istom trenutku i poluprstenovi promijene
svoj polazaj te se promijeni i smjer struje. Zbog toga spreg sita obrce okvir uvijek u istom smjeru.
Generator jednosmjerne struje djeluje kao generator kada mu se rotor obrce, a kao
eiektromotor kada se kroz njegov rotor propusta jednosmjema struja.
Elektromotori za jednosrnjernu struju irnaju raznovrsnu primjenu, od djecljih igracaka pa do
elektricnih vozova.
86
Asinhroni motor
U savremenoj industriji najsiru primjenu imaju motorl naizmjenicne struje sa obrtnim magnetskim
pofJem. Princip rada takvih motom dao je N. TesJa 1887. godine sto je uzrokovalo pocetak masovnog
koristenja naizmjeniene struje.
Stator ovakvog motora ima sfienu konstrukciju kao i generator trofazne struje (SI. 2.4.14.a). Kada
se trofazna struja dovede na tri namotaja (R,S,T) koja su postavljena pod uglom 120, svaki namotaj
daje svoje magnetsko po/je. Rezultujuce magnetsko polje izmeau polova obrce se frekvencijom
naizmjen!ene struje. Ako se u takvo obrtno magnetsko polje stay! stalni magnet, onda se i on poene
obrtati istom frekvencijom kao i magnetsko polje. Dobili smo 5inhroni motor (51. 2.4.14.a)
SI.2.4.15. Kavezni rotor
Trans forma tori
Ako se umjesto stalnog magneta kao rotor postavi
kalem, njegove namotaje sijeku linije site te se u rotoru
indukuje struja. Usljed toga se kalem poene obrtati. Takav
rotor se obrce nesto manjom brzinom nego magnetsko polje
pa se odgovarajuci motor zove asinhroni motor. Kao rotor
najcesce se koristi zatvoreni okvir U obliku kavezs, kao na
slid 2.4.15.
Asinhroni motor ima najvecu primjenu u industriji jer na
njegov rotor ne treba dovoditi nikakvu struju pa nisu potrebnl
ni kolektori nl cetkice.
Jedna od osnovnih prednosti naizmjenlcne struje je mogu6nost njenog
transformisanja sa jednog napona na drugi.
Uredaji Kojima sa povecava iii smanjuje naizmjenicni napon nazivaju
sa transformatori.
Princip rada transformatora postavio je jos Faraday. Kada se mijenja jacina
struje kroz jedan kalem (primar), onda se U obliznjem kalemu (sekundaru) indukuje
struja. Ta pojava se zove uzajamna jndukcija.
Transformator se sastoji od dva eiektricni izolovana namotaja oko zeljeznog
jezgra (sL 2.4.16.).
Naizmjenicna struja, koja sa
dovodi na jedan namotaj
(kalem) uzrokuje promjenljivi
magnetski fluks. Usljed toga
se indukuje naizmjenicna
struja iste frekvencije u
drugom kalemu.
2.4.16. l"ransformator Kaiem na koji S8 dovodi
naizmjenicna struja naziva se
primar, a kalem u kojem S0
indukuje struja sekundar. Da bi se smanjili gubici u transformatoru usljed vrtloznih
struja jezgro transform!atora se izraauje od izolovanih limenih ploca. Ako su gubici
u termogenim otporima kalema zanemarljivi, kao i rasipanje fluksa, onda za takav
87
transformator kaiemo da je idea/an. U tom slucaju citav magnetski fluks
proizveden u primarnom kalemu prolazi i kroz sekundarni kalem.
Prema Faradayevom zakonu indukcije, indukovana elektromotorna sila u
sekundaru proporcionalna je broju namotaja. Ako sekundar transformatora ima N2
namotaja, a primar N1 namotaja, onda vazi reiacija
I ~ ~ = : : I
Naponi na krajevima primara i sekundara odnose se kao brojevi njihovih
namotaja.
Iz jednacine transformatora vidi se da se promjena napona postize promjenom
broja namotaja. Ako je broj namotaja na sekundaru veei nego na primaru, onda se
napon poveca i obratno.
Kada sekundar nije opterecen, kroz primar protice vrlo mala struja koja se zove
struja praznog hoda. Kada se u kolo sekundara prikljuci neki potrosae, onda kroz
namotaja sekundara proteklen struja 1
2
tim se sekundar optereti u odgovarajucoj
srazmjeri se pove6a i struja u primaru. Primar "povuce" jacu struju iz izvora na koji
je prikljucen. ;
Energija koju primar uzima iz mreze zavisi od potrosnje energije u
sekundarnom kalemu. U idea/nom transformatoru 8naga kOja se dovodi na
primarni kalem jednaka je snazi u sekundarnom kalemu,
PI ::::: P
z
; UII
I
::::; UzI
z
111 = U, I
12 VI
Jacine struje kroz primar i sekundar odnose se obrnuto naponima
na primaru i sekundaru.
Na primjer, ako se napon na sekundaru poveca 10 puta, onda ce se jacina
struje smanjitl 10 puta. Snaga struje pri tome ostaje nepromijenjena.
Ova cinjenica se koristi kod prijenosa elektricne energije na daljinu. Osnovni
problem kod prijenosa elektricne energije jesu gubici na zagrijavanje provodnika
usljed termogene otpornosti R. Oslobodena kolicina toplote, po Joullovom zakonu
je:
Q::::: RIZt
gdje je I jacina struje. To je nepovratni gubitak energije. Gubici te vrste se mogu
znatno smanjiti smanjenjem jacine struje pomo6u transformatora, a da se pri tome
snaga struje ne promijeni. To je moguee ako se struja kroz provodnik prenosi
visokim naponom. Ako se na primjer, napon u sekundaru transformatora poveea
100 puta jacina struje se smanji sto puta. Posto su gubici u provodniku na
zagrijavanje proporcionalni kvadratu jacine struje, onda se oni smanje deset hiljada
puta.
88
Ovakvo rjesenje je u praksi moguce sarno za naizmjenicne struje. To je jedan
od osnovnih razloga zasto se danas najvise proizvode naizmjenicne struje.
Za one koji zeJe vise znati
Pitanje 1. Kako se podesava broj namotaja primarnog kalema N1?
Odgovor. Neka je termogeni otpor primarnog kalema zanemarljiv i neka je sekundar otvoren.
Usljed promjenljivog f1uksa u primarnom kolu se javlja elektromotorna sila samoindukcije. Njen smjer je
sup rotan smjeru naizmjenicne struje koja se dovodi na primar. Drugim rijecima, javlja se induktivna
otpornost.
Broj namotaja primarnog kalema se podesava tako da elektromotorna sUa samoindukcije bude
priblizno jednaka elektromotornoj sili naizmjenicne struje 81 koja se dovodi na primar,
Ll<D
lOs == -lOt = -N
1
-
Llt
U tom slucaju, struja praznog hoda, koja protlce kroz primar, ne moze biti velika. S obzirom da,
kod idealnog transformatora, isti fluks prolazi i kroz sekundar, onda je
10
1 Nl
--.::::::-
10
2 N2
Za idealan transformator taj odnos vazl i za efektivne napone na krajevima primara i sekundara,
U
1
: Nl
-=:-
U
z
N
z
Primjer 1. Snaga manje hidroelektrane i2nos; 6 MW, a generatorski napon je i 0 kV a) Kolika je
jacina struje? b) KoHka ce biti jacina struje aka se prenasi dalekovodom napona 110 kV? c) Koliko puta
ce se smanjiti gubici?
Rjesenje.
P=6MW=610
G
W
U
r
= 10 kV
lli == 110 kV
a) II =7 b) I2 =7
. P 610
6
W
a) Snaga stl'uje je P1==U1C, te Je II == -::= ----; I
J
== 600 A
U
1
lO10
3
V
b) Ako se, koristenjem transformatora, napon poveca, onda 6e se smanjiti jacina struje
=I lOkV
'2 1
II U
2
U
2
llOkV
12 ::::: 54,5 A
e) Gubici ce se smanjiti puta, tj. 121 puta.
11
89
Mreie naizl'njenicne strujew Prijenos eiektricne energlje
Sistem vodova i transformatorskih stanica koji sluzi za prijenos elektricne
energije od izvora do mjesta potrosnje nazivamo elektricnim mrezama. Razvoj
elektricnih mreza neposredno je ovisio od razvoja elektrana, pa se moze reci da su
se elektricne mreze pojavile kada i prve elektrane.
Prvu elektranu za napajanje sijalica (sa ugljenim vlaknom) sagradio je Edison
1882. godine. Istosmjerna struja iz Edisonove elektrane napajala je 7000 sijalica,
koje su od elektrane bile udaljene nekoliko stotina metara. Napon na generatoru je
bio 103 V, a napon na sijalicama 100 V.
Najveci problem su bili gubici eiektricne energije na zag rijavanje , te su se
elektricnom energijom mogli koristiti sarno obliznji potrosaci. Da bi sa rijesio taj
problem smanjivala se ja6ina struje, ali na taj nacin se smanjivala i snaga struje.
Krajem 19. stoljeca naucnici su dosH do zakljucka da se rjesenje problema
prenosenja elektricne ernergije radikaino moze rijesiti tako sto S9 umjesto
jednosmjerne struje pocela koristiti naizmjenicna struja. Ona se moze
transformisati na visoki napon, pri cemu se smanji jacina struje, a snaga pri tome
ostaje nepromijenjena. :
U elektranama proizvodi trofazna (naizmjenicna) struja napona 6 kV,
10 kV iii 35 kV. Zatim se transformise na 110 kV, 220 kV iii 380 kV te transportuje
na velike udaljenosti (sL 2.4.17)
81.2.4.17. Prenosenje energije od od izvora do potrosaca
U svijetu se danas grade dalekovodi i za napon ad 500 kV i 750 kV. To su tzv.
visokonaponske mreze.
Prenosenje elektricne energije od elektrane do transformatorske stan ice vrsi se
naponom 10kV i 35 kV. Udaljene transformatorske stanice povezane su
dalekovodima napona 110, 220 iii 380 kV. U sredistima velikih potrosaca (gradovi,
industrijski objekti) nalaze S6 transformatorske stanice koje smanjuju napen na 380
V, odnosno 220 V.
Ako je potrebno dobiti jos nizi iii visi napon, koriste se transformatorski
sklopovi. Na primjer, nekada je potreban napon ad 6V iii 12V, a nekada i do
15000V (katodna cijev).
90
Vainiji Iskazl i formule
Generator! su uredaji koji pretvaraju mehanicku energiju u eleldrlcnu,
a elektromotori pretvaraju elektricnu energiju u mehanicku.
Napon izmedu nultog provodnika i pojedinih faznih provodnika, u gradskoj
mrezi, iznosi 220 V, a napon izmedu pojedinih faznih provodnika 380 V.
Uredaji pomocu koJih se povecava iii smanjuje naizmjenicni napon
nazivaju se transformatori.
Naponi na krajevima primara i sekundara oCinose se kao brojevi njihovih
namotaJa:
Jacine struja kroz primar i sekundar odnose se obrnuto naponima na
primaru i sekundaru.
Naizmjenicna struja se na velike daljlne prenosi visokim naponom.
l\Ia taj nacin sesmanjuju gubicl elektricne energije na zagrijavanje provodnika.
Vi N1
-::::-
U
z
N
z
11 U
z
.
-=::-
I
z
VI
91
Elektromagnetske oscilacije. Thomsonova formula
Elektromagnetske oscilacije predstavljaju naizmjemcno pretvaranje
energije elektricnog poija u energiju magnetskog polja i obratno.
Elektricno kolo u kome nastaju elektromagnetske oscilacije zove se elektricno
oscilatorno kola. Najjednostavnije oscilatorno kolo sacinjavaju kalem koeficijenta
samoindukcije L i kondenzator kapaciteta C (sl. 2.4.18.).
c
t.)
SI. 2.4.18. Elektromagnetske
oscilacije
magnetskog polja.
L
L
Oscilovanje ovog kola izaziva se prethodnim
naelektrisanjem kondenzatora. Kondenzator se
veze za izvor jednosmjerne struje tako da se
jedna ploca naelektrise pozitivno, a druga
negativno. Tada je izmedu ploca kondenzatora
uspostavljamo elektricno polje (sl. a).
Pomocu prekidaca iskljucimo izvor napona i
zatvorimo LC .. kolo. U tom trenytku zapocinje
praznjenje kondenzatora. Elektroni sa negativne
ploce krecu se prema pozitivnoj ploci na kOjoj je
manjak elektrona. To znaci da protice elektricna
struja. Usljed praznjenja napon na
kondenzatoru se smanjuje, a struja kroz kaiem
povecava. Kada napon na kondenzatoru bude
jednak nuli, onda struja kroz kalem dostize
maksimalnu vrijednost. Tada i magnetsko poije
dostize maksimalnu vrijednost (sl. b). Ako nema
termogenog otpora u kolu, onda kazemo da je
oscilatarno kala idealizovano. U takvom kolu
nema pretvaranja elektricne energije u toplotu.
Maksimalna energija elektrienog poija u tom
trenutku jednaka je maksimainoj energiji
Po inerciji elektroni produzavaju kretanje u istom smjeru prema gornjoj ploei.
Struja nastavlja da teee postepeno se smanjujuci. Kondenzator pocinje po novo da
se puni sve dok se ne naeiektrise, ali suprotno. Sada je gornja ploea naelektrisana
negativno, a donja pozitivna (sL c).
Taj proces traje sve do nestanka magnetskog polja i potpunog opterecenja
kondenzatora. Kolo tada raspolaze sarno energijom elektrienog po!ja.
Nakon ovoga slijedi praznjenje kondenzatora, zatim punjenje, itd. Proces se
ponavlja, a energija elektricnog poija sa periodicno pretvara u energiju
magnetskog polja i obratno. Zbog toga se ovakve osdlacije nazivaju
eiektromagnetske oscilacije. Opisano oscilovanje je nepriguseno.
Sopstvena frekvencija oscilovanja je data Thomsonovom formulom.
92
I ~ o = ~ n ] L d
Period oscilovanja iznosi T:= 21t/LC
Sopstvena frekvencija oscilavanja zavisi ad induktiviteta kaiema l i
kapaciteta kondenzatora C.
U nasem primjeru, oscilatornom kolu je sarno u pocetku data izvjesna energija,
a zatim je kolo prepusteno sarno sebi. Kada nema termogenog otpora oscilacije bi
bile neprigusene, tj. stalno bi se ponavljale. Medutim, u realnim kolima postoje
razni oblici gubitaka energije i oni su uzrok pojave prigusenih (amortizovanih)
oscilacija. Oa bi se oscilacije odrzale, upraksi se u kolo veze neki uredaj koji
periodicno nadoknaduje gubitak energije (na primjer izvor elektricne energije sa
elektronskom cijevi ", triodom, odnosno tranzistorom).
Oscilatoma kola, sa vrlo malim induktivitetom i kapacitetom, imaju oscilacije
vrio visoke frekvencije.
Primjer 1. Izracunaj period i frekvenciju sopstvenih oscilacija oscilatornog kola, ako je induktivitet
zavojnice 1 mH, a kapacitet kondenzatora 0,1 f.JF.
Rjesenje.
L:::: 1 mH :::: 10.
3
H
C::: 0,1 uF = 10.
7
F
T=?,f=?
T::::. 2n.JLC :::: 2 3,1400-
3
H 1O-7p
T == 6,28 .1O-
5
s
f := 1. :::: 1 59 . 10
4
Hz
T '
Elektromagnetski talasi
Elektricno oscilatorno kolo, koje smo upoznali, naziva se zatvoreno
SI.2.4.19. Otvoreno oscilatorno kolo
oscilatorno kolo. U
takvom kolu elektricno
polje je izmedu ploca
kondenzatora a
magnetsko polje
unutar solenoida
(kalema). Ova su polja
izvan oscilato mog kola
veoma slaba pa kaze-
mo da je zracenje
zatvorenog oscilato-
mog kola zanema-
rljivo.
93
Ako se ovo oscilatorno kolo otvori, prosiruje se prostor u kojem djeluje njegovo
elektricno polje (51.2.4.19.)
Daljim razmicanjem plota elektricno polje zauzima jos ve6i prostor. I najzad
potpunim razmicanjem i ispravljanjem dobiva se oscilatorno kolo, kao na slici
2.4.19.(:. ad zatvorenog oscilatornog kola dobili smo otvoreno oscilatorno kolo.
Otvoreno oscilatorno kolo moze biti i obicni pravolinijski provodnik, odredenog
kapaciteta i induktiviteta. Takvo oscilatorno kolo naziva se jos i dipol=antena. Kada
se u otvorenom oscilatornom kolu izazovu elektromagnetske oscilacije u prostoru
oko njega nastaje elektromagnetsko polje. Elektricno i magnetsko polje nisu vise
odvojeni vee cine jednu cjelinu.
Teoriju elektromagnetskog polja postavio je Maxwell, 1863. godine. Njegova
teorija se temelji na sljede6im postavkama.
SI. 2.4.20. J. Maxwell

Svaka promjena magnetskog polja dovodi U oko/nom
prostoru do indukovanja vrtloinog elektricnog polja.
Svaka promjena elektricnog poija dovodi do indukovanja
vrt/oinog magnetskog polja u oko/nom prostoru.
Maxwellova teorija je teorijski predvidjela postojanje
elektromagnetskih talasa, kao i to da su i svjeUosni talasi
sarno jedan oblik postojanja elektromagnetskih
talasa.
Prema Maxwellovoj teoriji, emitovanje elektromagn-
etskih talasa nastaje pri ubrzanom kretanju elektriciteta.
Na taj nacin emituje se elektromagnetski talasi i kada
neka kolicina elektriciteta vrsl prosto harmonijsko
oscilovanje u oscilatornom kolu.
Ako se u nekoj tack! prostora stvori promjenljivo magnetsko polje ano 6e u
susjednoj tacki indukovati vrtlozno elektricno polje koje je takode promjenljivo. Ono
6e indukovati vrtlozno magnetsko polje, a ovo vrtlozno elektricno polje, itd.
Na taj nacin nastaje elektromagnetski taias.
Proces sirenja promjenljivog elektromagnetskog polja kroz prostar
naziva se elektromagnetski talas.
SI. 2.4.21. Prostiranje elektromagnetskih talasa
94
Prema tome, elektricno i magnetsko polje siri se od izvora na sve strane u
prostor. Na slici 2.4.21. je prikazano 'sirenje elektromagnetskog polja na lijevu i
desnu stranu od Uocavamo da se oba promjenljiva polja, elektricno i
magnetsko, javljaju
x uvijek zajedno. Ujedno
vidimo da su Iinije sile
jednog polja uvijek
A okomite na iinije sile
SI. 2.4.22. Elektromagnetskl talas
Brzina elektromagnetskih talasa u vakuumu je
c=310
8

s
/"
z
drugog polja.
Na slici 2.4.22. je
prikazan eleldromagnetski
t13la8. Promjene jacine
elektricnog i magnetskog
polja mogu se predstaviti
kao promjene vektora E i B.
Ti vektori su okorniti na
pravac sirenja talasa, 8to
znaci da su elektroma-
gnetski talasi transverzafn{
ialasi.
To je brzina svjetlosti u vakuumu sto ukazuje da je svjetlost
eiektromagnetski ialas.
Talasna duzina elektrornagnetskih talasa je

f
Pomocu elektromagnetskih talasa prenosi se energija u okolni prostor, brzinom
svjetlosti. 0 tome cemo posebno govoriti.
one koji iele vise znati
Pitanje 1. Prema Maxvellovoj teoriji brzina elektromagnetskih talasa u vakuumu je
1
C==--

gdje su konstante, u izrazu pod korijenom, permeabilnost, odnosno permitivnost vakuuma. a) Kolika je
brzina eiektromagnetskih talasa u vakuumu, izracunata prema toj relaciji? b) Kako se moze izracunati
indeks prelamanja eiektromagnetskog talasa neke sredine?
Odgovor. a) Aka se u gornju relaciju uvrste podaci za navedene konstante (vidi tabelu na kraju
knjige) dobije se da je brzina svjetlosti
Rm
C =310 --.
s
To je brzina svjetlosti u vakuumu sto ukazuje da je svjetlost elektromagnetski talas.
b) Brzina prostiranja elektromagnetskih talasa u nekoj sredini je
95
1
V=--
r,;e
gdje je J.L=p"r'p"O , e=Sr'o
S obzirom da je. po definiciji, indeks pre/amanja neke sredine n::::':" , to je
v
Prema tome, da bi izraeunali indeks prelamanja neke sredine potrebno je znati relativnu magnetsku
permeabilnost te sredine fJr i relativnu permitivnost te sredine Sr.
Hertzovi ogledi
Maxwell je objavio svoju teoriju elektromagnetskih talasa 1863. godine. Godine 1888. godine,
njemacki fiziear Hertz, eksperimentalno je potvrdio Maxwellovu teoriju 0 postojanju i svojstvima
elektromagnetskih talasa. Hertz je ne samo dokazao postojanje
SI. 2.4.23. Heinrich Hertz

INDUKTOR
51.2.4.25. Serna Hertzovih ogleda
96
elektromagnetskih talasa nego i njihovo odbijanje, prelamanje,
difrakciju i polarizaciju.
Princip njegovih eksperimenata sliean js principu savremene
emisije i prijema radio talasa. Osci/atomo kolo sa sopstvenom
frekvencijom f1 emituje elektromagnetske talasa. Te talase moze da
primi drugo oscilatorno kolo frekvencije fz ali pod uslovom da ona
budu u rezonanciji, tj.da-podesnom kon5trukcijom bude f1 = 12 (51.
2.4.24.)
Ll k
51.2.4.24. Ova oscilatorna kola u rezonanciji
Serna Hertzovih ogleda prikazana je na slici 2.4.25. Hertzov
oscilator je U obliku stapa na eijoj se sredini nalazi mali varmenl
razmak. Varnice se izazivaju visokim naponomJz induktora.
Kada izmedu kuglica
skoei varnica poeinje
oscilovanje oscilatornog kola.
Hertzov oscilator ustvari
predstavlja emisionu antenu,
tzv. dipol-antenu. Induktivitet
i kapacitet njegovog
oscilatora je bio vrlo mali tako
da je frekvencija oscilatora
bila velika.
Pri skakanju varnice u
okolni prostor se sire
elektromagnetski talasi. Za
detekciju elektromagnetskih
talasa Hertz je upotrijebio
prijemne oscilatore razlieitih
oblika i dimenzija. Vlastita
frekvencija tih prijemnih antena podesavana je tako da bude u rezonanciJi sa otpremnikom. Najzad,
kada je podesio odgovarajuee dimenzije varnica se javila i u prijemniku. Potvrdio je da elektromagnetski
talasi imaju ista svojstva kao j svjetlost.
Na taj nae;n Hertz je eksperimentalno potvrdio Maxwellovu teoriju i dao osnove savremenoj
radiotehnici., .. ,
Primjer 1. U Hertzovom ogledu talasna duzina elektromagnetskih talasa Iznosila je 4,5 m. KoUka je
bila frekvencija oscilovanja Herizovog oscilatora?
Rjesenje
Frekvencija i talasna duzina povezani su relacijom,
3.10
8
m
f = ~ = s . f =66MHz
A 4,5m'
Radio difuzija
Beiicni prljenos zvuka na velike daljine naziva se radiodifuzija
Princip primjene prenosenja elektromagnetsklh talasa od otpremnika do prijemnika dao je Hertz
1888. godine (vidi sliku 2.4.24.) Otvoreno oscilatorno kolo proizvodi elektromagnetske talase odredene
frekvencije. Takvo 0scilatorno kolo zove se otpremnik (odasiljac, emiter ... ). Prijemno asci/atomo kolo
maksimalno ce apsorbovati energiju elektromagnetskih ta/asa aka ima' istu frekvenciju kao otpremnik
(f, :::: 12)' Kazemo da su tada otpremnik i prijemnik u rezonanciji.
Ovakav nacin prenosenja energije od jednog oscilatornog kola do drugog koristi se u cjelokupnoj
radiotehnici. Antena radioprijemnika prima energiju elektromagnetskih taiasa svih emitera, ali se
pojacavaju sarno one frekveneije na koje je podeseno oseilatorno kolo prijemnika. Fino podesavanje
sopstvene frekvencije prijemnika vrsi se pomo6u promjenljivog kondenzatora.
Za one koji iele vise znati
Audio signal
Noscci sigllnl
Ukupni signal
SI. 2.4.26. Amplitudna modulacija
Otpremnik
Jedan elektronski oscilator u
otpremniku proizvodi elektromagnetske
oscilaeije odredene frekvencije. Preko
antene predajnika emituju se
elektromagnetski talas; koj; se nazivaju
noseci taiaai (al. 2.4.26). Naziv su dobiii
po tome Sito imaju ulogu prenosioca
zvucnih oscilaclja.
U otpremniku se pomoeu mikrofona
zvucne oscilacije pretvaraju u elektricne.
Frekvencija ovih oscilacija zove se
audiofrekvenclja. Ona je preko 30 puta
manjaod noseee frekvencije.
U samorn predajni ku, pomoeu
posebnog sistema, vrsi se "utiskivanje", tj. mijesanje audio frek:venclje i noseee frekvencije. Ovaj
postupak se zove modulacija. Na slie; 2.4.26. je prikazana tzv. amplitudna modulacija, kod koje se vrsi
promjena ampiitude noseceg talasa prema karakteristikama zvucnog talasa.
97
o
Tako modulisani talas se pojacava i preko otpremne antene
odasilje U okoln; prostor. Tako se "na krilima"
elektromagnetskih talasa, brzinom svjetlosti, U okolni prostor
odasilju zvucne oseilacije.
Prijemnik
Princip rada prijemnika elektromagnetskih talasa objasnit
cemo na jed nom od najprostijih tipova radio-prijemnika koji se
zove detektorskl prijemnik.
Do prijemne antene A dolaze modulisani
elektromagnetski talasi svih radio-otpremnika (sl. 2.4.27).
Promjenom induktiviteta iii kapaciteta C u oscilatornom kolu
prijemnika postizemo to da nas prijemnik dode u rezonanciju
SI. 2.4.27. Detektorskl prijemnik sa radio-stanicom koju zelimo slusati.
Kada se u kolo prijemnika ukljuci slusalica (T) njena membrana nije u stanju da prati brze
promjene oscilovanja noseceg talasa koje su reda 1 MHz. Zbog toga se ta visokofrekventna struja
lspravlja detektorom (D). To je ustvari kristalna dioda koja ispravlja naizmjenicnu struju i daje
pulziraju6u struju. Sada membrana slusalice reaguje samo na audiofrekventne oscilacije cija je
frekvencija znatno manja od elektromagnetskih osci/acija. Zato se kaze da je pomocu diode izvrsena
demodulacija noseceg talasa, tj. odvajanje audiofrekvencije od noseee frekvencije
elektromagnetskog ta/asa.
Savremena radiotehnika se temelji na istom pnnclpu samo sto su tehnicka rjesenja znatno
poboljsana. Temelje radiotehnlke postavio je italijanski fizicar Marconi '1896. godine, mada se tvrdi da
je to ucinio prije njega ruski f;zicar Popov, '1895. godine, odnosno Tesla, 1893. godine.
Radio taiasi se dijele na: duge (1 Rm - 30 km), srednje (100 m - 1000 m), kratke (10 m - 100 m) i
ultrakratke, UKT (1 m - 10m). Frekvencija UKT je od 30 MHz - 300 MHz.'"
Na slicnom principu se vrsi i prenos slike bezicnim putem. U otpremniku se vrsi pretvaranje
svjetlosnih signala u elektricne, U prijemniku se vrsi pretvaranje elektricnih signala u svjetlosne.
SI. 2.4.28. Radar
Na sHei 2.4.28. je prikazan radarski
uredaj kOjim se, pomocu elektroma-
gnetskih talasa, otkrivaju polozaji
predmeta.
Sf. 2.4.29. Bezicni te!eion
(mobitel)
Na slie; 2.4.29. js prikazan bezicni
ielefon (mobitel) kojim se, pomo6u elektromagnetskih talasa razgovara:
98
Spektar elektromagnetskog zracenja
Hertz je svojim eksperimentima pokazao da elektromagnetski talasi,
proizvedeni jednim oscilatornim koiom, imaju slicne osobine kaoi vidljiva svjetlost.
Upoznavanjem elektricne strukture materije doslo se do zakljucka da atomi i
molekuli emituju svJetlost kao elektricni oscilatori. Tako je ubrzo ustanovljeno da
elektromagnetsko zracenje obuhvata vrlo siroko podrucje u pogledu talasnih
duzina.
CijeJi raspon mogucih taiasnih duiina i frekvencija elektromagnetskih
ta/asa naziva se spekatar elektromagnetskfh talasa.
Zajednicko svim elektromagnetskim talasima je da imaju istu brzinu
prostiranja. Medutim, talasi razlicitih talasnih duzina dolaze iz razlicitih izvora i
razlicito djeluju na materiju. 8toga ih obicno dijelimo prema tipu izvora iz kojeg
dolaze. Pri tome granica podjele nije ostra.
Na tabeli 1. je dat spektar elektromagnetskih talasa.
>0,3 m
Mikrotalasi 1 mm-0,3 m
760 nm -1 mm
Vidljiva svjetlost 380 nm - 760 nm
UV-zracenje 10 nm - 380 nm
X M zracenje 1 pm-10nm
y. zracenje 0,01 pm -1 pm
Kosmicko zracenje < 0,01 pm
TabeJa 1. Spektar eleictromagnetskih zracenja
Radio-talasi obuhvataju
talasne duzine od nekoliko
kilometara do 0,3 m. To su
talasi koje koriste televizijski i
radio odasiljaci. Njihov izvor su
oscilatorna kola. Radio-talasi
dolaze i iz svemira.
Mikrotalasi obuhvataju tala-
sne duzine od 1 mm do 0,3 m.
Primjenjuju se u radarskoj
tehnici telekomunikacijskim
sistemima. Njihove frekvencije
su bliske frekvencijama kojima
osciluju molekuli te se koriste za
proucavanje atomske i
molekulske strukture supstance.
Infracrveni (Ie) dio spektra
obuhvata talasne duzine ad 1 mm do 760 nm. Te talase emituju molekuli gasa i
usijana tijela. Imaju toplotno djelovanje i koriste se u medicini, tehnici i astronomiji.
Vidljiva svjetlost je uski dio spektra na koj; je osjetljivo Ijudsko oko. To su
talasne duzine izmedu 380 nm i 760 nm.
Ultraljubicastom (ultravioletnom - UV) zracenju pripada podrucje od 10 nm (ili
1 nm) do 380 nm. Kao i vidljivo zracenje, dolazi iz atoma i molekula. Ima vetu
energiju od vidljivog zracenja. Primjenjuje se u medicini i tehnici. Vrsl prigmentaciju
kaze i izaziva hemijske reakcije. Zbog tih svojstava maze biti stetno za zive
organizme.
X-zracenje ima talasnu duzinu od 1 pm do 10 nm. Te zrake je otkrio Rontgen
1895. godine pa se po njemu nazivaju i rendgentski zraci. To.zracenje dolazi iz
unutrasnjosti atoma i prenosi jos vetu energiju od UV - zraka. Zbog svojstva da
99
razlicito prodire kroz tkiva, pnmjenJuJe se u medicinskoj dijagnostici. Priiikom
njihove upotrebe potrebno je postovati stroga pravila zastite od zracenja. Inace,
rendgentski zraci su temeljno orude za proucavanje strukture kristala.
'Y ~ zracenje potice iz jezgra atoma. Talasne duzine su im od 0,01 pm do 1 pm.
To zracenje emituju radioaktivni elementi. U interakciji sa zivim organizmima
izaziva teska ostecenja.
Kosmicko zracenje ima jos manje talasne duzine. Dolazi iz kosmosa i potice
od razlicitih izvora.
Vainiji iskazi i formule
Elektromagnetske oscilacije predstavljaju naizmjenicno
pretvaranje energije elektricnog polja u energiju magnetskog
polja i obratno.
Sopstvena frekvencija oscllovanje elektricnog oscilatornog
kola data je Thomsonovom formulom
Proces sirenJs promjenlJivog elektromagnetskog polja
krez prostor naziva se elektromagnetski talas.
Svjetlost je, takede, eiektromagnetskl ialas.
Elektricno oscilatorno kolo prijemnika maksimalno apsorbuje
energiju eiektromagnetskih talasa koje emituje otpremnik, ako su
to dva oscilatorna kola u rezonanciji, tj. imaju jednake frekvencije
Cijeli raspen megucih talasnih duzina i frekvencija
elektromagnetskih talasa nazi va se spektar elektromagnetskih talasa.
100
f- 1
- 2rc../LC
'"."
natrija Na) se nagomilavaju sa jedne strane, a negativni joni koji su krupniji, sa drugs strane (sl.M.1.A),
Unutrasnjost iivcanog vlakna je negativna u odnosu na vanjsku stranu, a razlika potencijala iznosi oko
90 mV. Ta razlika potencijafa se zove membranski potencijal mirovanja.
+ + + + + + + + + + + +
...... --- ..... - ... -- ..
+ + + + + + + + + +
Aka se na membranu izvrsi bilo kakav vanjski podrazaj
(pritiskivanje, ... ), onda dolazi do poreme6aja membranskog
potencijala mirovanja. Potencijal naglo padne na nulu. Kazemo da
)e doslo do depolarizacije. Ona se odvija vrlo brzo j traje manje od
jednog hiljaditog dijeta sekunde. Poslije toga se ponovno
uspostavlja potencijal mirovanja membrane.
SI. M.1.A Zivcano vlaKI10 - membransk!
potencijal Ta nagla promjena potencijala se zove akcloni potencijal. Da
bi doslo do pojave akcionog potencijala podrazaj mora Imati neku
minimalnu jacinu. Akcioni potencijal daje osnovni impuls za prijenos
podrazaja duz zivcanog signala. To sirenje akcionog potencijala zove se akciona struja. Brzina sirenja
akcione struje dui zivcaneg vlakna iznosi oke 70 m/s odnosno 250 km/h.
Registraeija biopotencijala, u eilju dijagnostike funkeije rada pojedinih organa Ujeta, zove se
elektrografija. Mjerenje biopoteneijala se vrsi elektrodoma koje ne moraju biti prikljuceno direktno na
organ koji S8 "snima" (srce, mozak, ... ) vee na susjedna tkiva. Stoga je registracija biopoteneijala
bezopasna i jednostavna.
Registraelja biopotencijala, koji nastaje u srcanom misicu, naziva se elektrokardiografiJa, EKG.
Srce samo po sebi predstavlja misl6 koji podlijeze stalnim kontrakcijama i dilatacijama (sistole i
dijastole). Na taj nacin dotazi do pojave akcionih poteneijala, a sree djeluje kao generator.
Elektricna provodljivost metala
o elektricnoj provodljivosti metala govoriti smo u poglavlju 0 elektricnoj struji. Ovdje cemo se same
zadrzati na pojasnjenju mehanizma provodenja elektricne struje u metalima.
Eiektricna struja umetalima nastaje kada se elektroni kre6u duz metalnog provodnika pod uticajem
elektricnog polja (sI.M.2.)
SI. M.2,Elektricna provodljivost metala
Ako je jacina struje stalna, onda je
I =!!.
t
gdje je protekla kolicina elektriciteta q ::: Nc.
Ako je broj elel<trona u jedinici zapremine
N
n:::::::-,
V
onda je ukupan broj elektrona N:::: nV. Ako provodnik
ima oblik eilindra, onda je njegova zapremina V :::: Sf , te je
jacina struje
Smatraju6i da se elektron kre6e nekom srednjom brzlno v d ::::!:... , mozemo pisati da je
t
[1 : : : : n S e v ~
Brzina Vd se naziva driftna brzina, a to je ustvari brzina premjestanja elektrona u jed nom pravcu. Inace,
elektroni se kre6u u svim pravcima, ubrzavaju, usporavaju, itd.
159
Pitanje 1. Kako mozemo izracunati broj elektrona u jednici zapremine provodnika?
Odgovor. Po definiciji kolicine tvari je:
m N m
-::::-, odnosno N::::-N
A
M NA M
gdje je m - masa tvari, M - molarna masa tvari, N - broj jedinki (atoma), NA - Avagadrova konstanta.
Ako pretpostavimo da svaki atomi oitpusta samo jedan elektron, onda je broj elektrona jednak broju
atoma N. Masu tvari mozemo izraziti preko gustine tvari p, m ::::pV , te je broj elektrona u jedinici
zapremine,
Supraprovodljivost
N NA
n=-=p-
V M
Supraprovodnici su materijali ciji elektricni otpor, na nekoj vrlo niskoj
temperaturi, nagla pads na nulu. Temperatura na kojoj otpor pada na nulu
naziva se kriticna temperatura T
k
Na primjer, kriticna temperatura za %vo je 7,2
K, za iivu 4,2 K, itd. Supraprovodljivost je objasnjena tek 1957. godine.
Q.
t;!;
c.

9-
I:J
i.'l
c::
o<J
c
.:;;1
..l:i
f,L;>
0 TIK
SI. M.a. Supraprovodljivost
cestica, itd.
Kontaktne pojave
Osim kod metala, supraprovodljivost je otkrivena,
1987" godine, i kod keramickih materijala na
temperaturi od 125 K. Ta je temperatura veca od
temperature tecnog vazduha, sto daje vecu mogucnost
za primjenu supraprovodnika.
CHj naucnika je da dobiju supraprovodnike na
sobnoj temperaturi. To bi imalo veliku prakticnu
primjenu. Kako je elektricni otpor supraprovodnika
zanemarljiv, jacina struje u njemu mora biti vrlo velika.
To bi omogucilo prijenos elektricne energije na daljinu
bez gubitaka, dobivanje jakih magnetskih poija, izrada
snaznih elektromotora, akcelatora naelektrisanih
Prilikom dodira dva razlicita Illetala iZllledu njih se
javlja razlika potencijala. Ova razlika potencijala se
zove kontaktna razlika potencijala. Ona je razlicita
za razlicite parove metala i iznosi nekoliko desetih
dijelova volta.
Kada su dva razliCita Illetala u kontaktu, onda
elektroni prelaze u onaj metal u kojem im je nita
potencijalna energija. Razlog prelaska elektrona je i
taj 8to gustina slobodnih elektrona nije ista u svakom
metalu ..
eu
Da Ii maiemo dobiti elektricnu struju SI, M.4. Termoeleidromotorna sila
pomo{;u ovakvih parova metala?
Na slid M.4. su dva razlicita Illetala (npr. gvozde Fe i bakar Cu) spojena u tackama A i B, tako da
cine zatvoreno elektricno kolo. Razlike kontaktnih potencijala u tim tackama se medusobno ponistavaju
160
pa kroz takav spoj ne teee elektricna struja. Medutim, aka je spojevi A i B drze na razlicitim
temperaturama T1 i T
2
onda 6e poteci elektricna struja.
E!ektromotorna sila koja odrzava struju u kolu, kod vecine spojeva, proporcionalna ]e razlici
temperatura spojeva,
[go "" aCT! -T
z
).)
Ovakva elektromotorna sila se zove termoeieKtromotorna sila. Koeficijent a se zove
termoelektricni koeficijent. On zavisi od vrste metala koji su u kontaktu. Na primjer, za spoj eu-Fe on
iznosi 11 ).,tV/K.
Spoj dva metala koji na opisani nacin proizvodi termostruju naziva se termoelement.
Termoelementi se kor/ste za mjerenje vrlo visokih i vrlo niskih temperatura, na primjer za mjerenje
temperature topljenja metala, temperature te6nog vazduha, itd. To su ustvari elektricni termometri kojl
su vrlo osjetljivi i mjere temperatura u vrlo sirokom rasponu, od te(:nog helija (4,3 K) do 3000 K.
Pri mjerenju temperature, jedan spoj S8 drzi na temperaturi oDe, u smjes; vode ; leda. Drug; spoj se
stavlja na mjesto gdje se mjeri temperatura. Mjemi instrument koji pokazuje jacinu termostruje kalibrisan
je tako da direktno ocitava ternperaturu.
U nekim slucajevima termoparovi se mogu koristiti kao izvorf elektricne struje. Pri tome se obicno
umjesto jednog metalnog provodnika koristi poluprovodnik i serijskim vezivanjem vise njih dobiva
termobaterija od nekoliko desetina volti.
Elektricna struja u poJuprovodnicima
Sta sma do sada saznali a poluprovodnicima? Po!uprovodnici se po svojim
elektricnim svojstvima nalaze izmedu provodnika i izolatora. Kod izolatora
promjena temperature ne utice na elektricnu otpornost, kod meta!a porastom
temperature raste otpornost, a kod poluprovodnika otpornost se smanjuje
porastom temperature. Razlog tome je sto se porastom temperature povecava
broj slobodnih elektrona.
Pod djelovanjem svjetlosti takode se povecava provodljivost poluprovodnika.
Taj se proces naziva unutrasnji fotoefekat i koristi se kod fotootpornika
Kod poluprovodnika razlikujemo sopstvenu provodljivost i primjesnu
provodljivost.
Sopstvena provodljivost
Silicij i germanij se najces6e koriste kao po!uprovodnici. To su element; iz
cetvrte grupe Periodnog sistema i imaju po cetiri elektrona u posljednjoj Ijusci.
Mehanizam provodljivosti poluprovodnika je specifican u odnosu na elektronsku i
jonsku provodljivost.
Pri niskim temperaturama, na primjer, silicij je izolatoL Povisenjem temperature
neki elektroni raskidaju vezu sa elektronom i postaju slobodni. Mjesto u kristalnoj
resetki, odakle je elektron izasao, po nasa se kao prostor sa pozitivnim
naelektrisanjem i poznat je kao eiektronska supljina.
161
Kada se uspostavi elektricno polje slobodni elektroni se kre6u suprotno od
smjera po/ja, a supljine u smjeru polja (sl. M.S)
C)
C) () Q 't)
......... SJn.lcr
<I/!_ smjcl' kl'cwnju e1ekl rona
"Kretanje
ll
supljina je ustvari kretanje
elektrona, jer supljine koje oni ostavljaju iza
sebe popunjavaju elektroni iz susjednih atoma
pa se dobija utisak da se 8up/jine krecu
suprotno od smjera kretanja elektrona. Takva
provodljivost se zove sopstvena provodljivost
po!uprovodnika.
Primjesna provodljivost
SI.M.S. Sopstvena provodljivost Najvazniju ulogu u savremenoj elektronici ima
druga vrsta poluprovodnika - poluprovodnika
sa primjesama. Primjese su obicno atomi iz trece i pete grupe periodnog sistema
elemenata. Te primjese povecavaju provodljivost poluprovodnika.
Provodljivost poluprovodnika, uslovljena primjesama, nazi va se primjesna
provodljivost.
Prj tome razlikujemo poluprovodnike tipa P i poluprovodnike tipa N.
Poluprovodnlk tipa N se dobije tako 8tO se kao primjese dodaju neki elementi
a) N - po!uprovodnik
b) P - poluprovodnik
M.S. NiP poiuprovodnik
iz pete grupe periodnog
sistema, koji imaj u pet
elektrona u posljednjoj
Ijusci, npr. arsen (As).
Germanij je cetvoro-
valentan i sa svoja cetiri
elektrona iz vanjske ljuske
cini cetiri kovalentne veze
sa susjednim atomima.
Kada se na njegovom
mjestu nade petovalentni
atom arsena (As) on se
veze u resetku, ali njegov
peti elektron ostaje
slobodan i pridruzuje se
slobodnim elektronima
koji provode struju (sl. M-
6.a.). Kazemo da je
petovalentni arsen donor elektrona.
Primjese koje unosenjem u poiuprovodnik povecavaju broj slobodnih
elektrona nazivaju sa donori. Kod poluprovodnika N"tipa glavni nosioci
struie su ele,ktroni.
Poluprovodnik tipa P se dobije tako 8to se kao primjesa dodaje neki
trovaledtni element, koji ima tri elektrona u posljednjoj Ijusci, npr. indij (In). Oa bi
se mogao vezati u resetku sa cetvorovalentnim atomima on "otima" jedan elektron
162
od susjednog atoma. Pri tome sa u susjednom atomu poJavljuje pozitivna supljina
(manjak elektrona). Sam atom indija postaje negativan jon (sl. M.6.b). Kazemo da
je trovalentni atom indija - akceptor elektrona.
Primjese koje unosenjem u poluprovodnik povecavaju bro; supljina
nazivaju se akceptori. Kod P u poluprovodnika glavni nosioci struje su
supljine
Spojevi p ~ n poluprovodnika
Spajanjem poluprovodnika PiN tipa, posebnim tehnickim postupkom, dobije
se P ~ N spoj. Ovaj spoj cini osnovni element poluprovodnicke tehnike. Na takvim
'spojevima poluprovodnika sa primjesama, temelje se elektronicki eiementi kao sto
su poluprovodnicka dioda, tranzistor i tiristor. Ti su elementi, posHje 1960.
godine, omogucili snazan razvoj mikroeiektronike i njezinih primjena - televizije,
kompjutera, mobitela i mnostva drugih izuma.
+ . ~
-+ -
SI. M.7. Poluprovodnicka dioda:
propusni smjer
llapOII kod A
ulaz
Na slici M.7. je prikazan P-N spoj. Ako se
ovakva kombinacija spoji u elektricno kolo tako da je
P poluprovodnik vezan za pozitivan pol izvora struje,
a N poluprovodnik za negativan, onda 6e elektricna
struja prolaziti kroz takav spoj. Ovakav spoj se
naziva propusni (provodni) spoj.
Aka se P poiuprovodnik veze za negativan pol, a
N poluprovodnik za pozitivan pol, struja ne6e
prolazitLTakav spoj se naziva nepropusni
(nepravedni) spoj.
Spoj P ~ N poluproYodn[ka se naziva
poluproyodnicka dioda iii kristalna dioda.
Kristalna dioda sluzi kao
ispravljac. Na primjer p retvara
naizmjenicnu struju u jed no-
smjernu struju. Pri prikljucivanju
naizmjenicnog napona dioda 68
propustati struju sarno u j ednom
smjeru, tj. kad je napon takvog
polariteta da odgovara pro-
pusnom smjeru
SI.M.S.lspravljanje naizmjenicne struje
Na slid M.8., prikazan je
princip ispravljanja naizmje-
nicne struje pomo6u polupro-
vodnicke diode. Ispravljena
itruja mijenja jacinu, ali ne i smjer, te se naziva pulzirajuca jednosmjerna struja.
'ogodnim spajanjem dioda moze se dobiti i potpuno ispravljena struja.
163
Poluprovodnicka dioda je skoro potpuno potisla iz upotrebe elektronsku eijev-
simbol LED
diode (
..\
.>'-..
V
SI. M.9. LED-dioda
svjetlost ad ervene do plave.
diodu. Osnovni je dio svih uredaja
savremene elektronike (elektronski
racunari, raketni sistemi, telekomuni*
kaeije, itd.).
Poluprovodnicka dioda moze biti i
emiter svJetlosti Njen
rad se temelji na obrnutom fotoelektri-
cnom efektu. Propustanje struje kroz
diodu moze izazvati emisiju svjetlosti
u podrucju P-N spoja (sl. M.9.) Ovisno
o vrsti poluprovodnika emituje se
Tranzistor je ustvari po!uprovodni6ka trioda iii kristalna trioda.
Irna ulogu da pojacava slabe promjene jacine struje i napona.
+
81. M.10. Tram.:istOI"MSema
Tranzistori su
dnicki element; koji se
sastoje od dva suprotno
polarizirana P-N spoja.
Mbguce su dvije
kombinaeije: N-P-N i P-N-P
tranzistor. Na slici M.10.
(lijevo) tanka plociea P-
poluprovodnika se nalazi
izmedu dvije plociee N-poluprovodnika. Tri sloja redom imaju nazive: emiter (E)y
baza (8) i kolektor (C). Prema tome, kod tranzistora je centralne elektroda baza
(8), a boene elektrode su emiter (E) i kolektor (C).
Kada se tranzistor prikljuei na izvor napona onda ce struja poteci zahvaljujuei
dvjema serijski spojenim diodama. Jedna je uvijek prikljueena u propusnom smjeru
(E), a druga u nepropusnom smjeru (C).
Emiter (E) uvijek odasilje elektrone iii supljine, slicno kao katoda kod
elektronske cijevi. Kolektor (C) ima ulogu anode. Baza B je vrlo tanka (debljina
ispod 0,1 mm). Signal koji treba pojaeati dovodi se na emiter. Promjena slabe
struje kroz emiter izaziva promjenu znatno jace struje kroz kolektor.
Prvi tranzistor je proizveden 1948. godine. Tim otkrieem je obiijezen jedan od
prelomnih trenutaka u razvoju elektronike. Vee preko pola stoljeea, svakih nekoliko
godina, smjenjuju se "generacije" elektronskih uredaja. Glomazne elektronske
cijevi zamijenili su tranzistori, manji od kutije sibica. Nakon njih su dosli integrirani
krugovi (sl. M.11.), a zatim cipovi na koje stane hiljade minijaturnih elektronskih
elemenata. Nove tehnike obeeavaju jos sitnije uredaje u kojima su ulogu
e!ektronskog elementa preuzeli jos manji dijelovi sastavjeni od tzv. dotova.
164
Pr 1111 h .
Iran/.hlnrtl
SI. M.11. Tranzistori
Uzorci tn'egrimnil1 I<.n;
gova
Racunari i telekomunikacioni uredaji su nezamislivi bez tranzistora.
Magnetska svoJstva supstance
U pog!av!ju magnetskom polju smo naglasili da se magnetska indukcija B mijenja kada se u
magnetsko polje unese neki materijal. Ako je magnetska indukcija u vakuumu Bo onda je, ul10senjem
nekog materijala,
gdje je /-ir - relativna permeabilnost materijala (sredine, supstance ... ).
Mater/jail koji mogu dje/ovatl na magnetsko polje nez/vaju se magnetici.
Materijali tija je relativna permeabilnost nesto veta od jedinice /-ir>1 nazivaju se paramagnetici, a
materijali tija je /-ir<1, dijamagnetici. Materijali tija je relativna permeabilnost mnogo veca od jedinice
(/-ir 1) nazivaju se feromagnetici.
Da bi objasnili pojavu uticaja materijala na gustinu magnetskog fluksa B, potrebno je poznavati
strukturu atoma. Prema Bohrovoj teoriji atoma, elektroni se u atomu krecu oko jezgra po kruznim
putanjama. Takvo kretanje predstavlja jednu kruznu struju. Kruina struja stvara magnetno polje,
odnosnc magnetni moment elji je pravac okomit na ravan orbite (sl.4.2.9).
Prema tome, elektron u kruznom kretanju se ponasa kao jedan magnetic sa magnetnim
momentom ko]i se zove orbitalnl magnetni moment.
Elektron ima i sopstveni magnetni moment ko)i potite od vrtnje elektrona oko sopstvene ose (51.
4.2.19).
Prems tome, svaki eiektron ima svoj orbitalni i spinski magnetni moment. Ukupni magnetni
moment atoma nastaje zbrajanjem orbitalnih i spinskih momenata. Pri tome moze doci do njihove
potpune kompenzacije, tj. da ukupni magnetni moment bude jednak nuli. Tada materijal ne pokazuje
magnetna svojstva. Ukoliko se orbitalni i spinski magnetn; moment ne kompenzuju potpuno, onda 6e
atom ;mati stalni (permanentni) magnetni moment. Tada materijali pokazuju magnetna svojstva.
Magnetne osobine mater/fala su odreaene rezultujucim magnetnim momentom stoma, kOJi
moze bin jednak nuN, a moze posjedovati i neku stalnu vrijednost.
Najces6e je magnetizam supstance spinskog porljekla. Uces6e orbitalnih magnetskih momenata
je oblcno beznacajno.
Dijamagnetici su materijali ciji atomi nemaju stalne magnetne momente, jer je doslo do njihove
kompenzacije. Takvi materijali su na primjer, bakar, kvarc, itd. Kada se takav materija! unese u
magnetsko polje indukcije 80, onda se u njegovim atomima indukuju magnetni dipoli. Njihovo polje 8'
je suprotne orijentacije ad vanjskog polja Bo, te je ukupno poljS'
B=Bo-B'
165
nesto oslabljeno.
Paramagnetici su materijali ciji atomi imaju stalni (permanentni) magnetni moment. Kada nama
vanjskog polja magnetni momenti su orijentisani haoticno, te je ukupni magnetni moment jednak nulL U
vanjskom magnetnom polju 80 elementarni magnetici se djelimicno usmjere duz polja te je rezultuju6a
magnetna indukcija nesto povecana,
B:: Bo + B'.
Feromagnetici su materijali koji posjeduju stalne (permanentne) magnetne dipole sacinjene od
velikogbroja atomskih permanentnih dipola. Ovakve se grupacije nazivaju domeni. U svakom domenu
atomski magnetni momenti su orijentisani paralelno. Svaki domen ima oko 10
20
atoma, pa se domen
ponasa kao mali permanentni magnet. U nenamagnetisanom materijalu domeni su rasporedeni
haoticno (sl. M.12).
;:
-
-- ,
SLM.12. Magnetni domeni
- ---
- ---
U prisustvu jakog
spoljasnjeg magnetnog
polja 80 domeni se
orijentisu u smjeru 8
0
, tako
da je njihovo 8' vrlo jako.
Rezultuju6a indukcija 8 je
znatno veGa od 8
0
,
Takve supstance
(materijali) su na primjer,
gvozde, kobalt, nikl i
njihove legure. Njihova
relativna permeabilnost
moze iznositi i preko
100000.
Paramagnetici i dija-
magnetici neznatno uticu na spoljasnje magnetno polje. Kada se ono ukloni oni se brzo razmagnetisu.
Medutim, kod feromagnetika to ne mora biti slucaj. Feromagnetik, pod odreoenim uslovima, moze ostati
trajno namagnetisan. Tako se dobiju permanelltni magneti. Na primjer, mehko gvozCfe se ne moze
trajno namagnetisati i od njeg se izgraduju jezgra elektromagneta. Kada se iskljuci elektricna struja
onda se mehko gvozde razmagnetise.
Staini magnet! se izgraduju od celika. Savremeni materijali za stalne magnete su obicno legure
gllozoa, kobalta, nikla, titana, itd.
Posebni magnetni materijali su feriti. To su smjese ze!jezo-oksida sa drugim metalnim oksidima.
Otpornost im je velika pa S9 koriste za visoke frekvencije, u jezgrima transformatora. Koriste se i kod
kompjuterskih memorija. Kod vecine kompjutera podaci se uskladistuju u diskovima od feritnog
materijala. Takvi materijali mogu "zapamtiti" brojeve 1 i 0 binarnog sistema, tako da '1 odgovara
jed nom smjeru magnetizacije a 0 suprotnom smjeru.
166