SOCIJALNA PATOLOGIJA – IZ HRESTOMATIJE ŽRTVA KRIVIČNOG DJELA S POSEBNIM OBZIROM NA ŽRTVU NASILJA Sadašnju situaciju čovjeka u odnosu na problem

da postane žrtvom karakterizira: 1. Postoji izvanredno veliki potencijal mogućnosti da se strada i postane zrtvom 2. Nedostaju nam potrebna znanja o situacijama koje vode covjekovom stradanju , ulozi zrtve u tipicnim situacijama u kojima se strada 3. Postoji nedostatak adekvatne akcije 4. Nema odgovarajuce pravne zastite za zrtve koje stradaju 5. Drzava je monopolizirala pravo kaznjavanja 6. Znanstvena istrazivanja danas vec nude znatan broj spoznaja o pocinitelju krivicnog djela – istrazivanja zrtve su u velikom zaostatku U konceptu viktimologije naziru se neki temeljni pravci: 1. Viktimologija se stavlja u odnos spram kriminologije i u tom pogledu razlikuju se koncepcije: a) Koje odricu samostalnost viktimologiji,smatrajuci je samo dijelom kriminologije b) Viktimologija je samostalna, sa kriminologijom povezana, ali relativno autonomna znanost o zrtvi krivicnog djela 2. Viktimologija se moze razmatrati kao samostalna znanost o zrtvi, i to ne samo o zrtvi krivicnog djela, vec i o zrtvama koje stradaju od neke sile ili zahvata neovisno od vlastite volje, dakle i od nesrece i sl. Ovdje takodjer postoje dva aspekta prema kojima se i moze izvrsiti osnovno grupiranje problema: a) Sa krivicno-pravnog aspekta, pita se u kojoj mjeri krivicno zakonodavstvo vodi racuna o zrtvi b) Sa kriminoloskog aspekta zanimljivi su problemi tipologije zrtve, licnosti zrtve ostvarenog (ili buduceg) krivicnog djela U ovim koncpecijama viktimologije zrtva je svaka ona osoba koja trpi u svojim pravima od, protupravnog i svakog drugog nasilja ili nesretnog slucaja. VIKTIMOLOGIJA – je znanost o zrtvi, koja izucava licnost zrtve i mehanizam stradanja ljudi od krivicnih djela i nesretnih slucajeva sa svrhom njihova suzbijanja i sprecavanja. VIKTIMIZACIJA – postajanje zrtvom ili stradanje Oblici odnosa zrtve i pocinitelja: nesudjelujuca zrtva, latentno ili predisponirano ponasanje zrtve (unutrasnje, subjektivno spremne i izlozene osobe da postanu zrtve), provokativne i participirajuce zrtve. Rizik da se postane zrtva sastoji se od faktora: osobnih (bioloski i psiholoski), socijalnih i situiranih.

1

MALOLJETNICKA DELINKVENCIJA Definisanje pojma ''dijete'' i prava djeteta u medjunarodnim dokumentima Zenevska deklaracija o pravima djeteta (1924) Univerzalna deklaracija o pravima covjeka Deklaracija o pravima djeteta Konvencija o pravima djeteta Svjetska deklaracija o prezivljavanju, zastiti i razvoju djece

Tekst Konvencije o pravima djeteta podijeljenj je u tri dijela, sadrzi 54 clana kojima su obuhvacene razlicite grupe prava djeteta, od ekonomskih, socijalnih i kulturnih, do prava djeteta koje se nalazi u rizicnim situacijama (hendikepirano dijete i sl.) Pojam ''dijete'' definisan je u cl.1 Konvencije, koji glasi: ''Dijete je svako ljudsko bice mladje od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stjece ranije''. Clan 2. ima za cilj zastitu djeteta od bilo koje vrste diskriminacije ''bez obzira kojoj rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, politickom ili drugom misljenju, nacionalno-etnickom ili drugom porijeklu, vlasnistvu, onesposobljenosti, rodjenu ili drugom statusu dijete ili njegovi roditelji ili zakonski staratelji pripadaju''. Clan 3. glasi: ''U svima akcijama u vezi sa djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne drustvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interes djeteta bice od prvenstvenog znacaja''. Clan 6. govori o obavezi drzave potpisinice na priznanje i obezbjedjenje prava svakog djeteta na zivot, prezivljavanje i razvoj. ''Drzave potpisnice priznaju da svako dijete ima urodjeno pravo na zivot'' – ''Drzave potpisnice ce do krajnjih mogucnosti osigurati prezivljavanje i razvoj djeteta'' Clanom 12. drzave potpisnice se obavezuju da ''ce osigurati djetetu koje je u stanju da oblikuje svoje vlastite stavove, da slobodno izrazava takve stavove po svim pitanjima koja se ticu djeteta, a stavovima ce se pridavati odgovarajuca vaznost u skladu sa uzrastom i zreloscu djeteta. U ovo svrhu dijete ce posebno dobiti priliku da bude saslusano''.

Prava djeteta koje je u sukobu sa zakonom, odnosno koje je izvrsilo neko zakonom kaznjivo djelo, posebno su naglasena clanovima 37 i 40 Konvencije. Pored odredbe da nijedna osoba mladja od 18 godina ne moze biti osudjena na smrtnu kaznu ili dozivotnu robiju, bez obzira na tezinu izvrsenog krivicnog djela, spomenutim clanovima naglasena je i obaveza svake zemlje potpisnice da sa maloljetnikom postupa humano i na covjeka dostojan nacin, uzimajuci u obzir starosnu dob i okolonosti izvrsenja prestupa. U clanu 40, pored obaveze da se kod djeteta koje je prekrsilo krivicni zakon uzmu u obzir njegova starost i pozeljnost djecije reintegracije i konstruktivne uloge u drustvu, precizirano je da su drzave potpisnice duzne obezbijediti da:

2

''Nijedno dijete nece biti objedjeno, optuzeno ili ocijenjeno kao prekrsilac krivicnog zakona zbog cinova ili propusta koji nisu bili zabranjeni nacionalnim ili medjunarodnim zakonom u vrijeme kada su bili pocinjeni'' Razliciti pristupi u definisanju neprihvatljivo ponasanje djeteta koje moze ispoljavati ili ispoljava drustveno

''Rizik'' (tal.risico-rizik) – smion poduhvat, stavljanje na kocku, narocita opasnost. U kontekstu pojma ''rizicno dijete'', rijec ''rizik'' upucuje na izlozenost djeteta razlicitim okolnostima svakodnevnog zivota koje su nepovoljne za njegov pravilan rast i razvoj. Te okolnosti se mogu kretati od nesredjenog i nepovoljnog porodicnog okruzenja djeteta, do nezadovoljavajucih uslova socijalnog, materijalnog i kulturnog stanja sire drustvene zajednice. U procjeni i izdvajanju populacije ''rizicne'' djece ili ''rizicnog'' djeteta treba poci od jednog cjelovitog, holistickog pristupa. Sama sintagma holisticki pristup krije u sebi smisao neologizma, novostvorene rijeci koja potice iz starogrckog jezika, i u srednjem rodu glasi HOLON, a u potrebljava se u znacenju sav, potpun, citav. U holistickom pristupu covjeku, narocito djetetu koje se procjenjuje kao rizicno, kljucno polaziste je da ono nije samo fizicko tijelo. Ono je HOLON – jedno potpuno bice koje se sastoji od razlicitih aspekata i dimenzija, od kojih su fizicka, psihicka i socijalna nosive.

''Odgojno zanemarno dijete'' – odgojna zanemarenost Termin ''odgojno zanemareno'' dijete, odnosi se na ono dijete koje ne uziva odgovarajuci drustveno primjeren nacin zbrinjavanja i odgajanja, kako od strane rodietlja, usvojioca ili staraoca, tako i od strane sire drustvene zajednice. Cl.13., stav 2, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zanemarenim djetetom smatra ''dijete koje zbog nedovoljnog nadzora i brige roditelja, te negativno utjecaja sredine, narusava opsteprihvacene norme ponasanja''. ''Odgojno zapusteno dijete'' – odgojna zapustenost Odgojnom zapustenim djetetom treba smatrati svako dijete ciji su roditelji, staraoci ili usvojioci, odnosno drustvena zajednica, grubo zapustili njegovo zbrinjavanje i odgoj. Definisanje pojma odgojna zapustenost: 1. U prvom, najsirem znacenju, pod odgojnom zapustenoscu se smatraju svi oblici negativnog ponasanja mladih, te je moguce razlikovati najmanje tri grupe ili stupnja poimanja, sa razlicitim znacenje, u koje se moze ubrojati: odgojno zanemareno dijete, odgojno zapusteno dijete i delinkventno dijete 2. U drugom, uzem znacenju, odgojnom zapustenoscu oznacava se samo ono ponasanje koje prethodi delinkvenciji. 3. Po trecem shvatanju, odgojna zapustenost djeteta se smatra stanjem ciji je uzrok zaostajanje, nedovoljna razvijenost i nezrelost djeteta.

3

Cl.13., stav 3, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zapustenim djetetom smatra ''dijete koje svojim ponasanjem narusava opsteprihvacene norme i vrsi prekrsaje ili krivicna djela'' ''Delinkventno dijete'' (maloljetni prestupnik) – Maloljetnicka delinkvencija (prestupnicko ponasanje) Standardna minimalna pravila UN za administraciju pravosudnog sistema za maloljetne prestupnike (Pekinska pravila), u clanu 2.2 definisu pojmove ''maloljetnik, ''prestup'' i ''maloljetni prestupnik'' na sljedeci nacin: 1. Maloljetnik je dijete ili mladja osoba koja se, prema doticnom pravnom sistemu moze u pogledu prestupa tretirati drugacije od ostalih 2. Prestup je svako ponasanje (postupanje ili ponasanje) koje je kaznjivo po doticnom pravnom sistemu 3. Maloljetni prestupnik je dijete ili mlada osoba za koju se tvrdi da je izvrsio/izvrsila ili za koga/koju je utvrdjeno da je izvrsio/izvrsila prestup Termin delinkvencija ima korijene u latinskoj rijeci delictum, kojom se oznacava krivicno djelo, zlocin, prestip, odnosno rijec delinkvent (lat.delinquere –pogrijesiti), sto znaci pocinitelj krivicnog djela, krivac, zlocinac, prestupnik. U sirem smislu delikt oznacava nedozvoljen cin, postupanje protivno pravu koje povlaci bilo obavezu nadoknade stete, bilo kaznu, bilo i jedno i drugo. U uzem smislu,u gradjanskom pravu, ovaj pojam oznacava namjerno nanosenje stete drugom, a u krivicnom pravu prestup kao vrstu krivicnih djela. Starosna dob, odnosno minimalni uzrast za krivicno odgovornost maloljetnika, je dob koju definise drzava. U zakonodavstvu FBiH razlikuju se dvije podgrupe maloljetnika: a) mladji maloljetnik od 14-16 godina b) stariji maloljetnik od 16-18 godina c) prelazna kategorija izmedju maloljetnisva i punoljetnistva, mladji punoljetnik 18-21 ''Delinkventno dijete (maloljetni prestupnik)'' je svako ljudsko bice mladje od 18 godina zivota, koje svojim ponasanjem krsi zakonom utvrdjene norme i cini krivicna djela, cija je posljedica izricanje specificnih zakonskih mjera, koje su prilagodjene dobnom uzrastu djeteta, odnosno njegovoj psihickoj i fizickoj zrelosti. U skladu s tim moze se reci da dijete nije delinkventno dok ga sud ne oglasi takvim. Termin ''maloljetnicka delinkvencija'' moze se svesti na dva shvatanja – sire i uze: 1. Po sirem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju svi oblici poremecaja u ponasanju maloljetnika. 2. Po uzem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju sva ona ponasanja mladih koja su inkriminisana vazecim krivicnim kodeksima ponasanja koja predstavljaju krivicna djela kao u slucaju kada ih izvrse odrasla lica.

4

Zakon o osnovama socijalne zastite.Separovic: ''Delinkventno dijete je dijete izmedju sedam i sedamnaest godina starosti. pored ostalog obavlja i pruzanje usluga savjetodavnog rada u rjesavanju porodicnih i bracnih problema i poduzima mjere i akcije u saradnji sa mjesnim zajednicama i drugim tijelima. CZSR je ovlasten i duzan poduzimati porodicno-pravne mjere i mjere socijalne zastite kada ocijeni da su interesi djeteta ugrozeni. gotovo uvijek odgojno zanemarena i zapustena. na suzbijanju i sprecavanju drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i ostalih pojedinaca. odnosno svih oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i mladih. a cesto i fizicki zlostavljana. Prevencija nasilja u porodici moze biti: primarna. odredjivanje stalnog nadzora nad vrsenjem roditeljskog prava. Cilj alternativnih mjera je da se prema maloljetnom prestupniku ne pokrece krivicni postupak. u cl. nego da se izricanjem alternativnih mjera utice na maloljetnika da vise ne cini krivicna djela. za pruzanje adekvatne medicinske i psiholoske brige. kao nosioca javnih ovlastenja u porodici u kojoj je prisutno nasilje. Uloga centra za socijalni rad u prevenciji maloljetnicke delinkvencije Centar za socijalni rad predstavlja na nivou lokalne zajednice jednu od kljucnih ustanova. Rijadske smjernice u clanu 45 kao jedan od elementarnih uslova uspjesne prevencije navode: '' Vladine institucije treba da daju visoki prioritet planovima i programima za mlade i treba da obezbijede dovoljno finansijskih i drugih sredstava za efikasno pruzanje usluga.46. za objekte i osoblje. odnosno sprecavanje djelovanja svih negativnih oklonosti i uticaja za koje se zna ili pretpostavlja da mogu biti uzrok nasilja u porodici. definis eda CZSR. ali i kontrolu. porodice i drustvenih skupina. da se zastiti ono samo ili zajednica. U slucajevima kada je interes djeteta ugrozen. smjestaja i drugih relevantnih usluga ukljucujuci sprecavanje upotrebe droga i alkohola. oduzimanje roditeljskog prava i sl. stvarajuci uslove za lijecenje od ovih oblika zavisnostim osiguravajuci pri tom da ta sredstva stignu do mladih i da im zaista budu od koristi'' Intervencija CZSR. zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH. koja su pored psihickog zlostavljanja. zauzima posebno mjesto. u cijem djelokrugu rada prevencija maloljetnicke delinkvencije. odnosno organ starateljstva moze poduzeti sljedece mjere porodicno-pravne zastite:pruzanje pomoci roditeljima u sredjivanju njihovih prilika i odnosa. odvija se putem zastite djece u tim porodicama. ishrane. sekundarna i tercijarna. kao svjedoci nasilja. CZSR. Primarni oblik prevencije podrazumijeva podizanje i ocuvanje opstih uslova kvaliteta zivljenja porodice. 5 . koje prekrsi neku uredbu ili zakon i kome je izrecena presuda da mu je potreban: a) tretman ili nadzor da bi se kod njega preduprijedila daljnja nastajanja nezakonitog ili antisocijalnog ponasanja ili b) zatvaranje. oduzimanje roditelju/roditeljima prava da zive/zivi sa djetetom.

pokreta. One se ticu covjekove esenecije i egzistencije. Medicina se bavi onim uzrocima samoubistava koji izviru iz karakteristika odredjenih bolesti. SAMOUBISTVO je samounistavajuce ponosanje sa smrtnim ishodom. 6 . ali je ovdje prije rijec o moralnom sudu. mezo i mikro faktora na pojavu samoubistva. U medicinskom smislu samoubistvo je dugo posmatrano kao indikator ludila. Sociologija se bavi izucavanjem odredjenih socijalnih karakteristika osoba koje su pocinile ili pokusale samoubistva. kao pojave. Stope samoubistava racunaju se na sto hiljada stanovnika. U statistickim istrazivanjima. osveta. antropologije. Samoubistvo. odnosa prema prirodi i drugim ljudima i sl. Nacuna istrazivanja pocinju relativno rano. Politicki aspekti upucuju na izucavanje uticaja odredjenih politickih ciljeva. povezanih sa drugim vrstama principa i stavova (religijskih. visoke stope (preko 20 na sto hiljada).AUTOAGRESIJE: SAMOUBISTVA I POKUSAJI SAMOUBISTAVA Magijska samoubistva – funkcija im je bila vjerovanje da se samoubistvom u odredjenim okolnostima unistava sopstveni neprijatelj. Ritualno samoubistvo – obred samozrtvovanja prisutan u kolektivnoj svijesti i obicajima primitivnih plemena. normativnih). Skala visine stope samoubistava: niske stope (8-16 na sto hiljada). Socioloska istrazivanja obicno se bave uticajem drustvenih makro. medicine i dr. podrazumijeva takvo samounistavajuce ponasanje koje prati jasna svijest o posljedicama i namjerama da se unisti sopstveni zivot. nego o naucnom stavu. Filozofska razmatranja samoubistva imaju razlicite aspekte i cesto se povezuju sa interesovanjima etike.povezano sa idejom o smrti. kriminologije. zdrastvenih stanja ili nasljednih faktora. nauke ili antropologije. obicajnih. kao dio psiholoskih faktora samoubistava. Dio izucavanja su i izvitoperenja i psihicke disfunkcije. Samoubistvo je dio moralnih principa. rehabilitacija od strane grupe ili zajednice i sl. sudova i ponasanja. principa i ponasanja na pojavu samoubistva i njegovu upotrebu u politicke svrhe. Psiholoska istrazivanja najcesce su usmjerena ka ispitivanju psiholoskih karakteristika licnosti i psihosocijalnim mehanizmima koji pogoduju pojavi samoubistava. U nekim slucajevima samoubistvo je posljedica snaznog pritiska kolektivne svijesti i neformalne socijalne kontrole i dio je odgovora na zahtjeve i potrebe zajednice. kao i karakteristikama zajednica i socijalnog okruzenja u kojima se dogadjaju samoubistva. pracenju i prikazivanju pojave samoubistva koriste se statisticke stope. srednje stope (16-20 na sto hiljada). Samoubistvo je predmet bavljenja razlicitih nauka: etnografije. psihologije. Smatra se da je svaka osoba koja je izvrsila samoubistvo dusevno poremecena bar u vrijeme izvrsenja. Motivi ovih samoubisatva su najcesce samokaznjavanje. One predstavljaju statisticku mjeru koja oznacava ucestalost javljanja nekog dogadjaja u standardnoj jedinici populacije u datim vremenskim granicama. kao drustvena devijacija. sociologije.

samoubistvo i ubistvo su akti agresije. i cini ga u toj mjeri zavisnim da ignorise i ne cijeni sve ono sto se odnosi na pojedinca. Njegovo istrazivanje pokazalo je da su glavni socijalni uzroci samoubistava oni koji dovode do socijalne izolacije. a ne u spoljnoj sredini. On je takodjer prvi stvorio tipologiju samoubistava na osnovu primarnih drustvenih uzroka. Sve drustvene tipove samoubistava podijelio je na: • Egoisticko samoubistvo. varira obrnuto srazmjernom stepenu integrisanosti religiozne. politicke i porodicne zajednice kojoj pojedinac pripada. drustveni uslovi zivota kod stanovnika urbanih naselja. Anomija se javlja u svakoj kriznoj situaciji. Oni su posli od pretpostavke da je jedna od najvaznijih frustracija neupsjeh odrzavanja ili postizanja viseg polozaja u statusnoj hijerahiji. Sejnzbri smatra da je samoubistvo derivat drustvene dezorganizacije za koje je kao pokazatelje koristio razvode braka. Drustvo kontrolise pojedinca putem sistema vrijednosti i normi. • Altruisticko samoubistvo se javlja u drustvima u kojima je moralni kodeks vrlo jak. utice na stopu samoubistava. stope vanbracne djece. Po Henriju i Sortu.Uzroci samoubistava: bracni status (razvod ili smrt bracnog partnera). sto je nezavisno od pojedinacnih slucajeva. koji rezultiraju iz frustracije. 7 . Ono nastaje usljed nedovoljne individualizacije i intenzivnog altruizma u situaciji jake drustvene integracije. usljed naglih i brzih promjena. Analizirajuci dalje odnos izmedju samoubistava i drustvenog statusa. Teorija o vezi drustvene i statusne integracije polazi od opste ideje da statusna integracija – obim povezanosti jednog statusa sa posjedovanjem nekih drugih. Druga znacajna pretpostavka ovih autora tice se stava da veca vjerovatnoca samoubistava zavivi od jacine relacionog sistema. maloljetnicku delinkvenciju i sl. kao i poremecaje u sferi porodicnih i drustvenih odnosa. Holbahova teorija je potvrdila vezu samoubistava sa porodicnom strukturom i religijskom pripadnoscu. Egoizam je stanjem u kojem se individualno ''ja'' pretjerano potvrdjuje pred drustvenim. Neka znacajnja teorijska shvatanja samoubistava Dirkem je postavio hipotezu da opsta ucestalost samoubistva otkriva nesto osnovno u karakteristikama drustva. U stanjima anomije kada drustvo postane nesposobno da vrsi regulatorsku funkciju. politicke i socijalne migracije uz prostornu i drustvenu mobilnost. • Fatalisticki tip je posljedica pretjeranog normativnog ogranicenja ponasanja pojedinca. Alturisticko samoubistvo iz duznosti je specifican podtip i ima dvije varijante: neobavezno i misticko • Anomicko samoubistvo je najcesce proizvod poremecaja regulatorske funkcije koju drustvo vrsi u odnosu na pojedinca. obrazovni status. Samoubistvo je uzrokovano frustracijama u licnosti. oni su dosli do saznanja da su samoubice imale probleme u vezi sa radom. klasne pripadnosti i klasne mobilnosti. dolazi do licne i drustvene dezorganizacije.tako da prekomjerna individualnost prouzrokuje samoubistvo. profesionalne karaktertistike. ekonomske.

Kod pokusaja samoubistva biraju se bezopasniji i manje brutalni nacini i sredstva poput otrova ili lijekova.Pokusaji samoubistva Pokusaj samoubistva predstavlja cin u kome je postojala svjesna namjera unistenja sopstvenog zivota. kulturnim normama i obrascima ponasanja. drustvena zajednica ili odredjene drustvene grupe imaju pozitivan stav prema samoubistvu u odredjenim unaprijed definisanim uslovima. vatrenim oruzjem i sl. ravnodusnost. On se najcesce ispoljava u vidu niza simptoma koji su medjusobno povezani: • progresivno stesnjenje – psihicko i socijalno ugrozavanje i osiromasenje medjuljudskih odnosa • samoagresivnost – nesposobnost usmjeravanja agresije ka spolja sto je povezano sa ogranicenoscu medjuljudskih odnosa u kojima je moguce izraziti agresiju • bjekstvo u irealnost – jacanje suicidalne fantazije Savremena prevencija podrazumijeva postojanje posebno organizovanih sluzbi za prihvatanje i tretman suicidalno ugrozenih poput centara za prevenciju samoubistva. Reakcija se izrazava etickim stavovima. Najznacajnije psiholoske i drustvene posljedice pokusaja samoubistva su: • promjene u zivotu vec bolesnih osoba: . ali cin nije dovrsen i smrt nije nastupila. obicajna i politicka samoubistva altruistickog tipa. odjeljenja za pruzanje pomoci u krizi i sl. Odobravanje je vezano za mitsko religijska. neodobravanje i prevencija.privremena hospitalizacija .stalna hospitalizacija • promjene u zivotu i sredini zdravih ljudi: privremeno izdvajanje iz situacije sukoba drustvena zajednica je spreman da pruzi materijalnu i moralnu pomoc nacin zivota i ljudski odnosi se mijenjaju pod uticajem pokusanog samoubistva promjene u drustvenoj izolaciji Drustvena reakcija na samoubistvo moze se u osnovi podijeliti na cetiri osnovna tipa: odobravanje. skokovima sa visine. 8 . preko religije i pravnih propisa.Samoubice su stimulisane na izvrsenje samoubistva kada je to u interesu zajednice ili grupe. Razlike izmedju samoubistava i pokusaja ispoljavaju se i u nacinima i sredstvima koja se tom prilikom koriste. Presuicidalni sindrom cini skup simptoma karakteristicnih za dusevno stanje uoci samoubistva. dok se samoubistva najcesce izvrsavaju vjesanjem.

a narkomaniju bolescu Epidemioloski model. koje u razlicitoj mjeri odstupa od usvojenih socio-kulturnih normi neke drustvene zajednice. Mertona. ali i uticaj sredstava masovne komunikacije. devijantno ponasanje. ili jedne i druge. koji s obzirom na nivo rasprostranjenosti i prisutnost stalnog porasta upotrebe psihoaktivnih supstanci. Po ovom modelu narkomanija se odredjuje kao drustveno neprihvatljivo. - SOCIJALNI UZROCI NAKROMANIJE Pretpostavke za objasnjavanje drustvenih uzroka narkomanije mladih nalaze se u socioloskim teorijama E. Medju kljucnim faktorima koji mogu uticati na jedan broj mladih da posegnu za konzumiranjem psihoaktivnih supstanci su: sveukupna drustvno-ekonomska stvarnost prozeta posljedicama rata u kojoj zivi cjelokupna populacija BiH drustva. stetne za pojedinca i drustvo. NARKOMANIJA – je stanje periodicne ili hronicine intoksikacije. negativan uticaj uzeg (porodica) i sireg socijalnog okruzenja na najmladju populaciju. Prema definiciji SZO – DROGA je svaka supstanca koja unesena u organizam moze da modifikuje jednu ili vise funkcija. toliko i posebnostima drustvenog polozaja mladih koji ziveci u njemu. prouzrokovano ponovljenim uzimanjem droge. U literaturi postoji vise modela definisanja narkomana i narkomanije. Toksikomanija – toksicni efekti uzimanja razlicitih psihoaktivnih supstanci na ljudski organizam. a droga prenosiocem i izazivacem infekcije. od droge. ZAVISNOST OD DROGE – stanje psihicke zavisnosti ili fizicke zavisnosti. cine dio drustva. koja je u svim savremenim drustvima u stalnom porastu. medju kojima su najcesci: Medicinski model. Socio-kulturni model. na narkomaniju gleda kao na zaraznu bolest. R. polazi od stanovista da su za pojavu narkomanije kljucni socijalni i kulturni faktori. Sva odredjenja ove devijacije imaju najmanje dviej zajednicke karakteristike: svijest o njenoj prisutnosti. koje nastaje kod osobe koja periodicno ili stalno uzima drogu. Klaurada i L. koji narkomana smatra bolesnom osobom.SOCIJALNI ASPEKTI NARKOMANIJE Uzimanje droga – svako uzimanje droga u nemedicinske svrhe/ ono uzimanje droga koje nije indikovano opste prihvacenim medicinskim razlozima. koliko karakteristikama sveukupnog stanja i odnosa u nekom drustvo. i stalne napore drustva na iznalazenju najefikasnijeg nacina da se uzimanje droge i njeno dalje sirenje sprijeci. 9 . Olina. Saderlenda. R. kao i u socioloskim studijama u kojima se naglasava uticaj drustvenog reagovanja na razvoj i pojacane devijacije. U okviru socijalnih determinanti narkomanija mladih je uslovljena. Po ovom modelu uzivalac droge smatra se domacinom bolesti.

korupcija i sl. konzumenta nego i na njegovo cjelokupno socijalno okruzenje. pored posljedica na psiho-fizicko zdravlje pojedinca. uvijek sa sobom nosi niz negativnih socijalnih posljedica.Upotreba ilegalnih droga. zajednistva i povjerenja zasnovanog na neposrednom medjusobnom odnosu svih clanova.Uticaj socijalno-ekonomskih uslova i posljedica rata na pojavu narkomanije Za BiH drustvo karakteristicno je opste siromastvo. koje su jos uvijek nedovoljno definisane sto dovodi do slabljenja razlicitih porodicnih funkcija. U nasim uslovima kao posebnost treba izvdvojiti poremecaj uhodanih drustvenih vrijednosti i sporo usvajanje novih vrijednosti. te potreba za zabavom. cije posljedice nekad mogu dovesti i do cinjenja najtezih oblika zlocina. narocito alkohola. nasilna smrt jednog ili oba roditelja i sl. su obiljezja pojedinih porodica koja mogu biti uzrokom nekog od oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja mladih. krajnje siromastvo. raspad porodice. Takve situacije i okolnosti su: separacija i izmjestanje od roditelja. odvijaju nezamjenjivi procesi odgoja i socijalizacije. nacionalna netrepeljivost. od marihuane do heroina. odnosno potreba za pripadanjem grupi i druzenjem. tako i za njeno socijalno okruzenje. sastav i velicina porodice. odnosi u porodici. podijeljenost zemlje. kako za osobu koja je ovisnik. pored oblikovanja njegove licnosti. Uticaj vrsnjaka i nacin provodjenja slobodnog vremena Slobodno vrijeme djece i mladih. kvalitet i nacin odgoja i sl. Uticaj porodicnih prilika i odnosa Porodica je socijalna zajednica u kojoj se od samog rodjenja djeteta. najcesce na psihickom lanu. socijalna iskljucenost. muzikom. zivot sa roditeljima koji su pod stresom od rata. Medju najcescima su: prevazilazenje dosade. glad. koji je najcesce uzrok agresivnog i nekontrolisanog ponasanja. uslovi stanovanja. kao sto su: bombardovanje ili granatiranje. osjecaj pripadnosti. osjecaj nesigurnost itd. sirenje jaza izmedju bogatih i siromasnih. U porodici dijete razvija svoj identite. Jedna od posljedica upotrebe droga je i gubljenje gotovo svih moralnih normi i vrijednosti. ranjavanje. visoka stopa nezaposlenosti. Socijalno-ekonomski status porodice. radoznalost. uticaj grupe vrsnjaka. medju koje spada i narkomanija. Neposredan ucinak prisutan je u svim situacijama gdje je dijete bilo direktno izlozeno traumtizirajucem dogadjaju. predstavlja bitan segment ukupne brige drustva za rast i razvoj zdrave. Posredan uticaj ratnog iskustva na dijete priustan je u razlicitim situacijama i okolnostima koje ne predstavljaju direktnu opasnost po zivot djeteta ili zivot njemu bliskih osoba. odnosno njegovo smisleno organizovanje i nacin provodjenja. Ucinak razlicitih traumatskih iskustava dozivljenih u ratu na dijete moze biti neposredan i posredan. U literaturi postoji vise razlicitih shvatanja i teorijskih tumacenja zbog cega mladi bas u prostoru koji nazivamo slobodnim vremenom pocinju sa upotrebom droga. DRUSTVENA REAKCIJA NA NARKOMANIJU 10 . neodgovarajuce osnovno – skolsko obrazovanje. ali i boravak na mjestima za okupljanje i razonodu. buduce odrasle osobe. sto se neminovno odrazava ne samo na pojedinca. cak i ubistva. ali imaju stresogeno dejstvo i traumatske posljedice. SOCIJALNE POSLJEDICE UPOTREBE DROGE Upotreba legalnih droga.

formirana sa osnovnim ciljem spriječavanja zloupotreba ilegalna trgovine drogom. Tako se. senzionalistickog pristupa. Istom se konvencijom prirodne supstance. Politika Evropske unije prema drogama zasniva se na podjednakom odnosu prema svim drogama. Samim tim. tako i na nacionalnom planu preko stavova mladih. uz razrađenio zakonodavstvo za ovaj društveni problem. Države potpisnice ove konvencije dužne su sa sankcionišu ilegalnu proizvodnju. prodaju i posjedovanje droge. koja predstavlja naročit vid društvene reakcije na njihovu upotrebu. zakonom određenih kazni za one članove društva koji drogu zloupotrebljavaju na bilo koji način. odnosno ponuda droge 2. list koke i kanabisa. Osnovna karkteristika ove politike prema upotrebi droge je nekažnjavanje upotrebe lakih droga. na prvi pogled. te izuzetno razvijenu prevenciju i informisanje. uz uvođenje visokih. posebna pažnja se posvećuje prevenciji i liječenju od ovisnosti kako od ilegalnih psihoaktivnih supstanci. o o Restriktivna politika polazi od stanovišta da sa porastom upotrebe droga dolazi do porasta kriminala i nasilja u društvu. Evropski centar za kontrolu droga (EMCDDA) sa sjedištem u Lisabonu 2. Kao najhitnije organizacije na nivou EU u borbi protiv narkomanije izdvajaju se: 1. može se u većini država podijeliti na restriktivnu i liberalnu. EUROPOL – zajedničke policijske snage zemalja članica EU 11 . morfij) klasifikuju kao droga i podliježu društvenoj kontroli. kako. prema Konvenciji iz 1961. Zbog toga je društvo primorano da precizno odredi šta je u njemu dozvoljeno. uz ulaganje maksimum napora da se tržište ove dvije droge drži odvojeno. a šta zabranjeno. Liberalna politika polazi od podjele droga na lake i teške. kao što su opijum. kokain. u stampanim medijima. provođenje restriktivne politike zahtijeva stalno razvijanje i pronalaženje što efikasnijeg načina spriječavanja upotrebe droga. Konvencija o krivičnim prekršajima povezanim sa drogom za cilj ima da se saradnja i borba protiv ilegalnog trgovanja drogom na međunarodnom nivou učini što boljom i efikasnijom.Drustvena reakcija na zloupotrebu droge i stalno sirenje ove drustvene devijacije krece se od provodjenja odredjene politike prema drogama. tako i od legalnih (alkohol i duhan). putem odgovornosti za međunarodnu kontrolu droga i putem donošenja različitih konvencija o proizvodnji. distribuciji i upotrebi droga. te opojna sredstva koja se dobijaju iz tih biljaka (heroin. prvenstveno. Smanjenje potraznje sredstava ovisnosti Politika prema drogama Politika prema drogama. mladih i NVO za borbu protiv narkomanije 3. godine. Evropa protiv droge (EURAD) pokret sastavljen od roditelja. bez podjele na legalne i ilegalne droge. U vezi s tim. Različita tijela u okviru EU. daju politici EU premadrogama obilježja restriktivnog karaktera. Borba protiv narkomanije na nivou OUN odvija se. te načinu spriječavanja krinimalnog postupanja sa drogom. na medjunarodnom. članice EU imaju jasno usvojenu nacionalnu strategiju prema drogama. do stavova odraslih osoba. Smanjenje dostupnosti psihoaktivnim supstancama. droga smije koristiti jedino za potrebe medicine i u naučne svrhe. Dva su osnovna uzroka sirenja zloupotrebe droga: 1. Sve zemlje. koji ne upotrebljavaju drogu i onih koji je upotrebljavaju. i vecim dijelom.

narkomanije i drugih ovisnosti. pocinju sa upotrebom teskih droga. bez ikakvih ustupaka b) egalitarni odnos. obiljezen je represivnim stavom. u prvi plan stavlja odrzavanje veza i razmjenu c) odgovorni odnos. ili se ne zele angazovati. odbacujuci potpuno neefikasni autoritarizam i obeshrabrenost d) indiferentna odnos je prisutan kod onih odraslih osoba koje ne shvataju problem narkomanije. koji direktno ne pogadja pojedinca i njegovu porodicu. Stavovi odraslih.bez obzira da li su to roditelji ili nastavnici i sl. U FBiH se. 12 . izbjeglice i raseljena lica. ali im se droga cini kao fatalnost mladi koji usljed razlicitih okolnosti. Tulij) moguce je klasifikovati u sljedece tri kategorije: a) mladi koji kategoricno osudjuju upotrebu droge b) mladi koji se takodjer protive upotrebi droge. posebno MUP-a. Stavove mladih koji ne upotrebljavaju drogu (Pelisije. a 2002. Kao prioriteti djelovanja namecu se : • veca efikasnost na sprecavanju trgovine drogama i kaznjavanju onih koji proizvode. dostupnih javnosti. ali istovremeno imaju i odredjenu kolicinu razumjevanja za one koji drogu upotrebljavaju c) mladi koji prihvataju mogucnost upotrebe droga. prodaju i preprodaju drogu • bolja informisanost mladih i roditelja o opasnostima upotrebe droga • stalna edukacija razlicitih profila strucnjaka • obuhvatiti posebnim programima prevencije rizicne grupe najmladje populacije Reakcije i stavovi clanova drustva prema narkomaniji Reakcija clanova neke drustvene zajednice na probleme zloupotrebe droge zavise od toga da li se pojava narkomanije dozivljava kao opsti socijalni problem. može se zaključiti da ovaj entitet vodi vrlo restriktivnu politiku prema drogama. rad. S tim u vezi moguce je razlikovati: a) autoritarni odnos. Na nivou Kantona Sarajevo. godine i na nivou FBiH donešen je Program prevencije alkoholizma. uz ostru odlucnu cenzuru. ili kao licni problem osobe koja upotrebljava drogu. ministarstva zdravstva i Ministarstva za socijalnu politiku. na osnovu raspoloženih podataka. Mlade a) b) c) koji upotrebljavaju drogu je veoma tesko klasificirati. nastoji da poveze naucni i logicki pristup kao i otvorenost. dobavljaju. ali se i ovdje razlikuju: mladi koji su ubijedjene fanaticne pristalice upotrebe droge mladi koji nisu ubijedjene pristalice narkomanije. skoro da toga i nisu svjesni. u velikoj mjeri zavise od situacija i licnosti.Politika BiH prema drogama na nacionalnom nivou gotovo da i ne postoji.

kulturne definicije određuju alkoholizam kao: konzumiranje alkohola izvan tradicionalnih običaja i dijetetskih navika neke zajednice. obrazovanje i druge djelatnosti. Druga medicinska definicija pod alkoholizmom podrazumijeva pojavu koja se manifestuje kao hronična progresivna bolest. socijalna psihologija i sociologija devijantnosti. što neminovno vodi nizu nepovoljnih posljedica: pogoršanje psihičkog i fizičkog zdravlja. posljedice koje mogu biti: dusevni poremecaji. koja alkoholizam opisuje i kao medicinski i kao socijalni problem i prema kojoj se alkoholičarima smatraju: osobe koje ekcesivno uživaju alkoholna pića i postepeno postaju zavisne od alkohola. postepeno stvaranje zavisnosti usljed upotrebe alkohola. koja je posljedica navike ili navikavanja. Može istovremeno posmatrati kao medicinski i socijalni problem. koju karakteriše pretjerana nekontrolisana želja za pijenjem alkoholnih pića što za posljedicu ima psihička i fizička oštećenja. ovu prijetnju mediji prikazuju u lako prepoznatljivoj formi 3. univerzalno je prihvaćena definicija svjetske zdravstvene organizacije. stečena navikom.pogorsanje fizickog zdravlja. socijalna zaštita. posebno u onim situacijama kada se u negativnoj konataciji stigmatizira odredjeni tip ljudskog ponasanja koje se treba odbaciti kao neprihvatljivo. 13 . pri čemu ispoljavaju bilo otvorene društvene poremećaje. odnosno zdravstvo. Među brojnim definicijama alkoholičara. nesto ili neko definise se kao prijetnja vrijednostima i interesima 2. njihove odnose sa drugim ljudima i njihovo dobro socijalno i ekonomsko ponašanje. bilo manifestacije koje zahvataju njihovo tjelesno i duševno zdravlje. Alkoholizam sa medicinskog aspekta je vid poremećaja ukupnog. Neke jednostavne socio . naglo raste zabirnutost javnosti 4.Moralna panika i senzacionalizam u medijima kao vid drustvene reakcije Pojam moralna panika je cesto prisutan u medijima. Koenovo odredjenje moralne panike sadrzi sljedece kljucne elemente: 1. Elementi medicinske definicije su: osoba koja ekcesivno uzima alkoholna pica. odnosa sa drugim ljudima i poremećajima funkcionisanja čovjeka kao svjesnog i odgovornog ljudskog bića. javlja se rekacija vlasti ili onih koji uticu na stvaranje javnog mnijenja 5. ALKOHOLIZAM Alkoholizam pripada onom tipu društvenih devijacija koji se izražava kroz izvitoperenje u zadovoljenju ljudskih potreba. poremecaji odnosa sa sredinom i oni vezani za socijalni i ekonomski polozaj. a prije svega mentalnog zdravlja. Alkoholizam je bolest zavisnosti. što znači da se problemom alkoholizma bave različite naučne discipline i društvene djelatnosti: medicina posebno psihijatrija. panika se povlaci ili rezultira drustvenim promjenama.

i činjenicom da pojedinac sebe ne smatra alkoholičarom niti ga kao takvog označava njegova sredina 2. traje od 1-3 god. dolazi do pojave tremora i dr. 2. postojanje psihičke i fizičke zavisnosti. pad tolerancije. psiho-fizičkih poremećaja. Edwin Lemert je kao primjer za razvoj primarne i sekundarne devijavcije uzeo alkoholizam. on govori o primarnoj i sekundarnoj alkoholičarskoj devijaciji koje imaju neke faze: 1. Teorije alkoholizma 1. teorija depresivnosti. Kompulzivno pijenje odnosno prisilno. porodični. ova faza traje do godinu dana. Među ovima se posebno izdvajaju: teorija frustracije. kada čovjek ima neodoljivu potrebu za pićem i nije u stanju da voljno šprekine uzimanje alkohola. Toksikomanska faza koju karakteriše: kompulzivno pijenje (nekontrolisano uzimanje alkohola). druga odlika je nemogućnost apstinencije (ne može da se uzdrži od pijenja). ali svejedno. teorija niskog praga tolerancije na stresove i psihoanalitička teorija. Psihološke teorije su veoma značajne. psihičko i socijalno propadanje. javljaju se ozbiljni lični. gubitak kontrole u pogledu svih aspekata ponašanja. Sociološke teorije polaze od tumačenja alkoholizma kao socijalnog problema uzrokovanog društvenim uzrocima. 3. ne samo za tumačenje etiologije alkoholizma. Ovu fazu karakteriše i teško fizičko. Ovo je granična faza kojom se ulazi u hronični alkoholizam. pojava trovanja i ono što je bitno pojedinac prihvata sebe kao alkoholičara i takvim ga etiketira i njegova sredina. profesionalni problemi.Razvoj (faze) alkoholizma: 1. odsustvo izbora piće.navikavanje na alkohol i sklonost ka alkoholu. veoma česte amnezije. već i za razvoj različitih modela. Alkoholičar u ovoj fazi još uvijek ne pije sam. uspostavljanjem navika i početne psihičke zavisnosti. Pijenje u društvu koje prati postojanje društvene tolerancije. Pad tolerancije je odlika ove faze. Ovu fazu prate: alkoholne amnezije (gubitak sjećanja za događaje u toku epizode pijenja) i racionalizacija odnosno pronalaženje opravdanja za pijenje. nekontrolisano pijenje. Jutarnje pijenje je kritični period u toku kojeg se stvara adikcija. 14 . zapuštanje u svakom pogledu. Bio-fiziološke teorije objašnjavaju nastanak alkoholizma bio-fiziološkim procesima. 3. Predtoksična faza odlikuje se povišenom tolerancijom prema alkoholusve redovnijim konzumiranjem alkohola. Posebno su poznate teorije o nasljednosti alkoholnih sklonosti (urođeni alkoholizam). razvija se egocentrizam i sebičnost. Za tumacenje uzroka i prirode alkoholizma posebno su relevantne: teorija anomije. nemogućnost apstinencije. etiketiranja i potkulture. predstavlja početnu fazu alkoholizma. 2.

smatra se također da društvena dostupnost i tolerancija prema upotrebi alkohola podstiču alkoholizam. riječ je o socijalnim.. Ipsilon alkoholičari ili dipsomani su periodični alkoholičari koji povremeno dobijaju želju za alkoholom i onda se danima opijaju sa nastupima amnezije smatralo se da je izlječenje ovog tipa lako postići. S druge strane. Beta alkoholičari karakteriše ih uspostavljanje sve jače psihičke zavisnosti od alkohola. Alkoholit. 3. šoferi. Značajni uzroci alkoholizma 1. 2. Ličnost odnosno sam čovjek. ovi alkoholičari mogu biti prividno veoma mirni. samo se po sebi razumije da bez alkohola nema alkoholizma.Tipovi alkoholičara 1. tolerantni ljudi. Delta alkoholičare karakteriše nepostojanje mogućnosti apstinencije. koja se razlikuje od drugih sredstava zavisnosti po tome što je njegova umjerena upotreba prihvatljiva kako legalno tako i društveno. Alkohol ima neka fiziološka svojstva koja djeluju na bio-psihološke i fiziološke procese u organizmu. 3. Toksikomanska upotreba alkohola – kod koje dolazi do ozbiljnih društvenih devijacija i poremećaja odnosa i ponašanja prije svega u porodici. Alfa alkoholičari su situacioni alkoholičari koji piju od prilike do prilike. je uzrok alkoholizma. Javljaju se vrlo teški poremećaji odnosa sa okruženjem i te posljedice najviše snosi porodica. tako da se upotreba alkohola ponavlja. jer je utvrđeno da su određeni tipovi ličnosti podložniji alkoholizmu. kulturne navike i obrasci života također mogu pogodovati pojavi alkoholizma. koje stvaraju pogodno tlo za alkoholizam.Ovaj tip je čestom povezan za određena zanimanja npr. 2. pošto iza ovog tipa opijanja obično postoje psihičke smetnje i poremećaji koji se moraju razriješiti prije nego se započne sa liječenjem. Faktori društvene sredine su odlučujući uzroci koji preovlađujuće utiču na pojavu alkoholizma. mornari. 15 . stalno su pod uticajem alkohola i gotovo da nema triježnjenja. 5.je tip alkoholičara koji uzimanjem alkohola uspostavlja određene vrste socijalne komunikacije što znači da je alkohol jedno od sredstava za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima. 4. dužoj upotrebi alkohola koja dovodi do fizičkih posljedica praćene često smrtnim ishodom. 2. kao i po topme što se zavisnost uspostavlja postepeno i u nešto dužem roku u odnosu na druge droge.konobari. ali je to prividno. Klinard izdvaja 2 karakteristična tipa alkoholičara: 1. Alkohol je psihoaktivna supstanca. dobri. Gama alkoholičare prati početna povišena tolerancija. ali su pod dejstvom alkohola potpuno drugačiji i skloni agresijama i destrukciji. ovdje je riječ o kontinuiranoj. dijetetskim i običajnim navikama. moleri. Ovaj tip alkoholičara pripada težim vidovima alkoholizma..

tolerancija prema umjerenom i socijalnom prihvatljivom uzimanju alkohola. 4. djelimična prohibicija koja obično limitira i sankcioniše promet i služenje alkohola u određeno vrijeme ili zabranu služenja i upotrebe alkohola određenim društenim grupama npr. 4. porodični (interakcijski ili ekosistemski) model – predstavlja poseban pristup u lijecenju i rehabilitaciji alkoholicara. ekonomske i psiholoske cinioce alkoholizma 3. kompletan zdrastveni. potpuna prohibicija koja podrazumijeva zabranu i sankcionisanje kako prizvodnje i prometa tako i potrošnje i uzimanja alkohola.Značajnije posljedice alkoholizma: 1. medicinski model . terapija kontrolisanog pijenja. 3. 2. Kada je riječ o modelima tretmana alkoholičara u osnovi se izdvajaju 3 najopštija: 1. 3. c. Osnovna karakteristika ovog modela je pomjeranje fokusa sa pojedinca na porodicnu i socijalnu sredinu.maloljetnika i mladih. zdravstvene posljedice (psihičke i psihijatrijske) porodične posljedice: po pravilu je porodica žrtva alkoholizma profesionalne posljedice (neefikasnost na poslu. 5. psihicki i fizicki oporavak i uredjivanje porodicnih odnosa na funkcionalan nacin. kulturne. nezainteresiranost i prenošenje problema na lični plan i pitanje ličnog izbora i odgovornosti. cjeloviti programi prevencije alkoholizma i razvijeni modeli tretmana alkoholičara. b. averzivna terapija. 5.podrazumijeva liječenje alkoholičara koje može biti dobrovoljno i obavezno. socijalno-psihološki model – reagovanja na alkoholizam skrece paznju javnosti na brojne drustvene. Intenzivna faza traje sest nedelja i seanse traju oko tri sata svakim randim danom. 16 . 2. 2. Uokviru ovog modela izdvajaju se tri tipična pristupa u strategijama tretmana alkoholičara: a. Stabilizaciona faza traje godinu dana. terapija zasnovana na potpunoj apstinenciji. Intenzivna kombinovana porodicna terapija alkoholizma ima dvije faze: intenzivna faza i stabilizaciona faza. ili gubitak posla) opšte socijalne posljedice (poremećaji odnosa sa okruženjem i sredinom) ekonomske posljedice Društvena reakcija na alkoholizam Društvena reakcija na alkoholizam kreće se između nekoliko karakterističnih tipova odnosa kao što su: 1. Osnovni ciljevi ovog tipa terapije su: potpuna apstinencija od alkohola.

tako da ukoliko se naglo prekine uzimanje droga dolazi do apstinencijskog sindroma. ili i jedne i druge zavisnosti od droge. koje variraju prema vrsti droge. amfetamina. koje se javlja poslije povremenog ili stalnog uzimanja droge. Fizička ovisnost – sastoji se u opštoj adaptaciji organizma na stalno prisustvo droga. Tolerancija – označava postepeno opadanje dejstva droge. tj. Tolerancija postoji kod opijata. a ne postoji kod kokaina i kanabisa. pošto kao posljedica uzimanja droga dolazi do promjene metabolizma. 2. osjećanja i raspoloženja. 3. halucinogenih droga. Prema dejstvu – teške i lake droge 17 . nemogućnost da se željeni efekti postignu ranijom količinom droge. Osnovne karakteristike zavisnosti od droga Najznačajnije karakteristike ovisnosti o drogama. nekontrolisane droge koje ne podliježu kontroli.ZAVISNOST OD DROGA Zavisnost od droga podrazumijeva stanje psihicke ili fizicke. Prema porijeklu – prirodne i sintetičke droge 2. Novije shvatanje eksperata SZO pod klinickim sindromom zavisnosti podrazumjevaju stanje psihicke i fizicke zavisnosti koje nastaje kod osoba koje kontinuirano uzimaju odredjene ili vise droga. su: 1. barbiturata. zabranjene droge. osjete. Psihička ovisnost – posebno stanje svijesti koje se sastoji u želji i potrebi nekih ljudi za efektima droge koje oni doživljavaju kao prijatna i donose im zadovoljstvo ili izmjenjen doživljaj stvarnosti. sto ukljucuje zudnju za drogom i njeno ucestalo uzimanje kako bi se dozivjeli odgovarajuci psihicki efekti i izbjegli patnja i poremecaji izazvani lisavanjem droge. S pravnog aspekta može se govoriti o tri grupe droga: 1. pa je zato potrebno stalno povećavati dozu droge da bi se postigli isti efekti. jer ne predstavljaju veliku opasnost po zdravlje ili od zloupotrebe Droge se najčešće mogu klasifikovati na osnovu dva kriterija i to: 1. Ovu zavisnost izazivaju samo dvije vrste droga: opijum i barbiturati. čija je proizvodnja zabranjena 2. Sve droge uspostavljaju psihičku zavisnost i imaju posebno dejstvo na percepciju. kontrolisane droge koje se upotrebljavljaju isključivo u medicinske svrhe i to po strogoj kontroli i proceduri 3.

kafeizam i sl. a posebno ljekari kojima je droga bila dostupna i nisu imali potrebe za ilegalnim tržištem. Savremeni tip zavisnika od droge predstavlja najveći problem. 3. Povratnička zavisnost. koje podrazumijevaju konzumiranje više droga u isto vrijeme Kliničke klasifikacije obično počivaju na poznavanju dinamike razvoja zavisnosti i posebno su korisne za prevenciju. Eksperimentatori  Primarni zavisnici . eksperimentisanje sa različitim supstancama i načinima upotreba te veoma česti smrtni ishodi. rekreativnih i sličnih droga poput extasy. koji uzimaju hašiš ili opijum kao zamjenu za hranu i kako bi pobjegli od stvarnosti i svakodnevne bijede. obično predstavljaju nastavak epizodnih ili eksperimentalnih toksikomanija.  Umjetnici koji uzimaju drogu kao stimulaciju i pod dejstvom narkotika stvaraju  Najsiromašniji slojevi u nekim zemljama Bliskog i Dalekog Istoka. Prava zavisnost. morfijum). 3. morfinsku i heroinsku zavisnost. teizam. marihuane i 2. 2.karakteristični za mlade koji u određenim situacijama. koje se odnose na eteromanije. tretman i spriječavanje recidivizma. koja je kontinuirana i nastavlja se i u slučajevima povremenih tretman i liječenja. jer je to najmasovnija grupa. Politoksikomanije. najčešće iz radoznalosti ili društvenosti probaju jednom ili više puta ponuđenu drogu. pa se tako pod dejstvom grupe stvara zavisnost. pored redovnog uzimanja. Kini. najčešće marihuanu. koje obuhvataju opijumsku. nikotinizam. 3. medikamentoznu zavisnost. kojih postoji toleracija (heroin. Klasični-stari narkomani  Liječeni pacijenti čija je bolest praćena teškim patnjama i bolovima i koji su prilikom liječenja redovno primali određene količine droge (npr. kao dio životnog stila ili prilikom nekih socijalnih događanja. Male toksikomanije. Velike toksikomanije. One obično sadrže sljedeće klasifikacione grupe: 1. za određene društvene grupe kod kojih se upotreba droge javlja s vremena na vrijeme.  Medicinsko osoblje. 18 . s tim što postaju redovite i praćene su uzimanjem ograničenih količina droge.Treba spomenuti i kliničko-farmakološku klasifikaciju droga koja izdvaja 3 tipične grupe: 1.  Rekreativni-povremeni uživaoci droga – obično se vezuju za pripadnike određenih slojeva. Oni u pravilu uspijevaju normalno da funkcionišu. Venecueli itd. Tipologija narkomana 1. morfij) pa su tako postali zavisni od te droge. LSD. Blage zavisnosti. obično je praćena povećavanjem doza droga kod 4. te kanabizam (zavisnost od hašiša i marihuane) i kokainsku zavisnost 2. Epizodne toksikomanije najčešće vezane za eksperimentalno uzimanje hašiša. Obilježja savremenog tipa zavisnika od droge su: visoka zastupljenost mladih. visoka zastupljenost politoksikomanije.

Zbog toga je nužno stalno povećavati količinu droge kako bi se postigli isti efekti. ali mogu na specifičan način doprinositi ovim programima baveći se socijalnim razvojem zajednica. LSD i psilocibin. a to znači da ne dolazi do opadanja efekata kokaina. dolazi do halucinacija. 19 . Ispitivanje i praćenje pojave bolesti zavisnosti treba biti obezbijeđeno na interdisciplinarnom i međuresorskom principu. podrškom porodicama da očuvaju svoju stabilnost i obavljaju svoje značajne društvene funkcije. 3. depresija. CSR u nekim segmentima prevencije ili bavljenja pojedinim slučajevima. sadržaja i vidova društvene reakcije uključujući posebno preventivne. emocionalna labilnost. regulisanje porodičnih odnosa) imaju odlučujuću ulogu. a u ovu vrstu droga spadaju opijum. Kao središnje ustanove socijalne zaštite u lokalnim zajednicama CSR imaju posebne uloge i ovlaštenja koja ih čine potencijalno značajnim akterom prevencije bolesti zavisnosti i zaštite zavisnika i njihovih porodica. osjećanja povećane psihičke i fizičke moći. bilo bi nerealno za očekivati da CSR obezbijede potpunu evidenciju o kretanju i karakteristikama takvih socijalnih problema. kao što je npr.Tipologija zavisnosti prema tipu droge 1. Zbog svojih efekata ove droge se još nazivaju i psihodelične droge. Realno CSR nemaju velike mogućnosti za učešće u opštoj prevenciji bolesti zavisnosti. Posljedice uzimanja ovih droga su: vrlo teški psihički poremećaji u percepciji vremena i prostora. poboljšanjem kvaliteta života porodica. Ipak. Ovisnost opijatskog tipa Opijati imaju opijatsko i analgetsko dejstvo pa zbog toga kod uživalaca droge izazivaju fizičku zavisnost i javlja se tolerancija. imaju prvenstveno pomožuću ulogu. dok u nekim dijelovima društvene reakcije (podrška porodici. Efekti kokaina su stimulativni. Ovisnost kokainskog tipa Stalnom upotrebom kokaina razvija se psihička ovisnost. halucinacije koje ponekad mogu biti zastrašujuće i osjećaj iracionalnosti.. Ovisnost halucinogenog tipa U halucinohene droge spadaju meskalin. Nakon prestanka djelovanja opijata nastaje umor. ali nažalost i želja za ponovnim uzimanjem droge 2. morfin i heroin. socijalna integracija zavisnika. Ove droge se u organizam mogu unositi pušenjem. maloljetnika i porodice. anksioznost. a time i odgovornost. ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD U PREVENCIJI NARKOMANIJE Uloge CSR u prevenciji bolesti zavisnosti izviru iz pripode društvenih funkcija ovih ustanova koje predstavljaju središte institucionalnog sistema socijalne zaštite i koje imaju veoma značajna ovlaštenja u zaštiti djece. narkomanija. Na osnovu praćenja i proučavanja socijalnih potreba i socijalnih problema dolazi do promišljanja različitih programa. ali ne i fizička ovisnost i tolerancija.. iz čega proizilazi mogućnost praćenja i proučavanja socijalnih aspekta narkomanije. ušmrkavanjem i injekcijama. Za ove droge je karakteristično da njihova stalna upotreba dovodi do slabljenja euforičnog efekta koji se postiže na početku konzumiranja opijata. Prva od ovih uloga je praćenje i proučavanje socijalnih potreba građana i socijalnih problema na teritoriji na kojoj djeluju.

Bitan element u definisanju prostitucije je povezivanje svakog seksualnog odnosa sa novcem. PROSTITUCIJA Prostitucija je jedan od oblika devijantnog ponašanja žena prisutan u različitim klasnim istorijskim periodima razvoje ljudskog društva. Rano otkrivanje rizičnih pojedinaca ili porodica te pravovremena podrška i pomoć smanjuju mogućnost pojave i širenja bolesti zavisnosti. zajednica i institucija za bavljenje problemima zavisnosti. koja bi se odnosila na aktivnost podrške. socijalnih i humanitarnih aktivnosti kao i različitim kampanjama čiji je cilj jačanje osjetljivosti. Veće mogućnosti uključivanja CSR postoje u opštoj prevenciji.CSR mogu doprinositi podsticanju zdravih stilova života porodica. 20 . jer ima seksualne odnose ne samo sa velikim brojem različitih partnera. Ženska prostitucija je jedina koja je tokom vjekovnog postojanja postala organizovana. njegovanju dobrosusjedskih odnosa. Ponašanje prostituke je ekstremno promiskuitetno. a riječ je o različitim sadržajima i metodama odrške i pomoći porodicama i pojedincima koji se suočavaju sa različitim vidovima životnih kriza. ne praveći izbor mrđu njima. takođe i sa nepoznatim ljudima. ličnih ili porodičnih problema. Ona ne bIra partnere. CSR imaju i posredne uloge u posebnoj prevenciji. osnaživanja i zaštite ciljnih grupa. Prostitutka je žena koja javno i za novac ustupa svoje tijelo većem broju muškaraca. interesa i motivisanja javnosti. već. Seksualni promiskuitet je druga bitna karakteristika prostitucije. porodica ili pojedinaca kod kojih postoje veći rizici pojave bolesti zavisnosti. Prostitucija je pružanje određenih seksualnih usluga drugim osobama koje mogu da budu različitog ili istog spola.

a mušteriji veću anonimnost. imaju stalni posao. zaštita od policije.Oblici prostitucije Prostitucija je jedan od najstarijih oblika devijantnog ponašanja. agencije za posredovanje (posredničke kuće). karakterističan za razvijena industrijska društva i promijenjenu društvenu reakciju prema segregacionisanoj prostituciji. portirima hotela itd. vodi računa o finansijskom poslovanju. Neorganizovana prostitucija – najčešći i društveno najuočljiviji oblik neorganizovane prostitucije je ulična prostitucija. 2. ali se slobodnom vremenu bave prostitucijom. Glavna ličnost postaje makro ili podvodač. Prema određenim pravilima novac dobijen prostituisanjem samo neznatnim dijelom pripada djevojci. kontroliše ponašanje prostitutki. koja prikriva organizovanje prostitucije. poslovne organizacije koje se nominalno bave nekom društveno priznatom djelatnosti. Prostitutke po više od godinu dana ne dobivaju ništa od te zarade. Posrednička kuća obezbeđuje veću tajnost prostitutki. djelimično zahvaljujući i prilagođavanju njenih oblika datim društvenim okolnostima. uslivljeni tradicijom i kulturom pojedinih društava. obično žena – madam koja ima listu imena žena i telefonom zakazuje sastanke između njih i mušterija koji žele kontakt sa prostitutkom. Javne kuće ( bordeli) – jesu jedan od najstarijih načina na koji se prostitucija organizuje.) Ukoliko je kuća“ pod zaštitom“ neke kriminalne organizacije. koji utiču na oblike i raširenost prostitucije. Mnoge od ovih žena postale su kasnije profesionalne prostitutke. Javnom kućom obično rukovodi žana madam koja je i vlasnica. ali i društvenim pritiscima. a veći dio prisvaja kuća za različite usluge( medicinska njega. Ovo je jedan savremeniji oblik prostitucije. one kojima je prostitucija postala jedino i isključivo zanimanje. ili javno pod kontrolom društva . a neke među njima i automobil. Ovim oblikom prostituisanja se uglavnom bave žene koje već imaju određena zanimanja. U organizaciji ovog oblika prostitucije glavnu ulogu ima posrednik.Prostitutke nisu vezane ni između sebe ni sa drugima koji bi posredovali u prostituciji ili na neki drugi način bili sa njima u vezi (trajnija veza sa izdavačima namještenih soba. rublje. haljine i dr. odnosno. odražavala se u različitim društvima i preživljavala raličite društvene promjene. taksi – šoferima.) Materijalno bogatije prostitutke imaju sopstveni stan. Kada u jednoj sredini postane relativno rasprostranjen oblik. jer je u cjelosti uzimaju vlasnici javnih kuća na ime troškova za smještaj i izdržavanje. Ona se brine o održavanju reda i discipline. Organizovana prostitucija – najčešći oblik organizovane prostitucije u savremenim društvima jesu javne kuće. 1. Zajedničko im je to što prostitutka mora da bude na ulici da bi našla mušterije. Mnogo je poznatiji po nazivu žena – call girls (djevojka na poziv). ili tajno u onim zemljama u kojima je prostitucija zakonom zabranjena. 21 . velika suma novca odlazi toj organizaciji. Oblici prostitucije u savremenim društvima su vrlo različiti. ulična prostitucija obično seorganizuje. Drugi oblik organizovane prostitucije se ostvaruje putem posredničke kuće.

koje čine samo manji dio prostitutki. ponašanje prostitutki izaziva društvenu reakciju snažnog neodobravanja. srednja i visoka prostitucija. zabrana ucjena.U društvima u kojima je prostitucija zabranjena . noćni barovi. odnosno radničkih i zemljoradničkih slojeva. većina ih ima samo osnovno školsko obrazovanje. organizovanje prostitucije preuzimaju jeftini hoteli. saloni za masažu i dr. podaci se zasnivaju na samo onim registrovanim (najčešće kažnjenim) prostitutkama. Većina prostitutki je bez zanimanja. a to su obično ulične. Ova se podjela zasniva na kriteriju ekonomske dobiti Klasifikacija prostitutki Najopštija klasifikacija prostitutki je prema načinu vršenja prostitucije: ulične prostitutke (nezavisne i organizovane) nezavisne prostitutke sa sopstvenim stanom i automobilom prostitutke u javnim kućama „žene na poziv“ i žene koje rade za poslovne i privredne organizacije. I svi ostali učesnici u prostituciji (mušterije. Broj registrovanih prostitutki je tačan i pouzdan i obuhvata one žene koje su zbog prostitucije kažnjene ili evidentirane u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili službama socijalne zaštite. anonimnosti. organizatori). da većina evidentiranih prostitutki vodi porijeklo iz siromašnih društvenih slojeva. koje su u vrijeme ispitivanja živele u gradu rođeno je u selu. sklone alkoholizmu. plaćanja kući. kontrolom i eksploatisanjem prostitucije. podvodači. 22 . lošeg izgleda. obrazovanju. Broj prostitutki je teško odrediti. Pri tome ne treba zaboraviti da se radi o grupi evidentiranih prostituki koje se bave najčešće uličnom prostitucijom. zainteresovani su iz različitih razloga da ostanu u tajnosti i anonimnosti. a u stvarnosti i oragnizovanjem. Ispitivanja društvenog statusa prostitutki nisu vršena. kao što su odražavanje tajnosti. Ovo je najveća grupa prostitutki. ali se posredno zaključuje – na osnovu podataka o mjestu rođanja. makroi. kontakta bez posrednika. Više od polovine prostitutki. Postoji niska. profesionalnog odnosa prema kupcu. bez stana i bez sredstava za život. koji se zakonski bave dozvoljenim djelatnostima. koje Bavcon opisuje kao „bezprizorne“. - Bavcon iznosi i drugu klasifikaciju: - devizne prostitutke među kojima se nalazi najviše „žena na poziv“ koje su povezane sa poslovnim. zanimanju.Ponašanje žena mora da bude u skladu sa određenim pravilima. turističkim i hotelskim organizacijama kafanske prostitutke šoferske prostititke prostitutke koje nalaze mušterije u barakama u kojima žive sezonski radnici. emocionalno nevezivanje. javne prostitutke. Rasprostranjenost Prostitucija je u većini savremenih kultura zabranjena.

Osnovne karakteristike odnosa koji se stvara između prostitutke i mušterije čine prostituciju privlačnom za određene kategorije muškaraca: 1. mušterija. Ova faza može da traje više godina. vozači kamiona). Za mnoge žene brak ili neka druga relativno stabilna zajednica prestanak promiskuitetnog ponašanja. sa muškarcem. trgovački putnici. Poslednja faza – je profesionalizacija. povremeno se prostituiše. Prva faza predstavlja period postepenog prelaženja promiskuitetnog ponašanja ka prvom činu prostituisanja. komercijalna priroda i anonimnost prostitucije 2. Razvoj prostitutcije se objašnjava kao razvoj od promiskuitetnog ponašanja do komercijalizacije seksualnog odnosa. djevojka od prodaje seksa čini zanimanje i svoj život organizuje u skladu sa tim. vojnici. klijent. koje njihova devijantna aktivnost. Mušterije prostitutki su i kriminalci. Javlja se u porodicama koje su bile jako popustljive i u kojima nije postojala ili je bila slaba kontrola. znači i 23 . Druga faza – prelazna devijantnost. Motivacija prostituisanja je ekonomska dobit. promjena partenera i tehnika i metoda seksualnog zadovoljenja Među mušterijama su češće muškarci čija su zanimanja povezana sa putovanjima. odsustvo svake odgovornosti 4. kada društveno etiketirana osoba kao prostitutka i kada sebe smatra za prostitutku. djevojka stiče određana znanja potrebna za prostituciju. Mušterije Prostitucija je kupoprodajni odnos u kome učestvuje dvoje: prodavac – prostituka i kupac – muškarac. ali o sebi još ne misli kao o prostitutki. ali je tipično da počinje u ranoj mladosti. odnosno dužim odsustvovanjima od kuće (pomorci. sezonski radnici. jednostavnost prostitucije 3.Proces formiranja prostitutke Razlozi su individualni ili društveni i u velikoj mjeri zavise od društvenih i kulturnih sredina. s jedne strane sprečava da stupe u odnose sa ženama izvan njihova svijeta. kao i pripadanje grupama vršnjaka koji su očekivali i podsticali rane seksualne odnose.

neizbježno i sama po sebi predstavlja eksploataciju žena. djecom). U samom činu prostituisanja žena je bukvalno“ korišćena“. Eksploatacija prostitutki Prostitucija. prenosi se i uči umijeće prostitutisanja. odsustvo ciljeva u životu. stalnim pritiscima na prostitutku da prima što veći broj mušterija i uzimanjem velikog dijels njene zarade od prostitutisanja.“ kupljena“ i bez obzira što se to odnosi na samo na datu seksualnu transakciju. kriminalci i ostali pripadnici podzemlja. odvajanje identifikacija sa porodicom. posredno ili neposredno. samo su manje licemjerne. U tom svijetu nastaju posebne subkulturne vrijednosti i norme pošanja. dok su mu u stvarnosti one potrebne Prvi tip referentne grupe (subkulture prostitutki). ona je roba koja ima svoju tržišnu vrijednost. a društvo se samo pretvara da prezire prostitutke. Trgovci ženama (djevojkama. posredničkim kućama za prostituciju. navode i postiču ženu na prostituticiju već žive potpuno od zarade prostitutke. Podvodači su oni posrednici u prostituciji koji ne samo da vrbuju. Postoji opšte mišljenje da su odnosi među prostitutkama vrlo složeni. Prostituke najčešće smatraju da su svi ljudi pokvareni. Subkultura pomaže prostituki da nauči osnovna pravila ponašanja u odnosu na zahtjeve mušterija. Posmatrana sa ovog stanovišta. koja nameće prostitutkama stalnu borbu za veći broj kupaca. da one nisu gore od drugih. žargon kojim će se služiti u tim odnosima. usamljenost. posla od ostalog dijela života prostitutke. odijevanje. ulogi eksploatatora imaju i vlasnici tih kuća. stvara se poseban riječnik. osjećaj praznine i besmislenosti življenja. Za uzvrat on preuzima ulogu zaštite prostitutki. zbog same prirode prostitucije. u cilju prostitucije čine posebnu grupu posrednika koji se bave vrbovanjem i zavođenjem žena i njihovim odvođenjem u drugu zemlju u kojima postoji potreba za novim prostitutkama. povezani sa prostitucijom. Drugi tip referentne grupe je „dvostruki svijet“. podvodači. U javnim kućama. Treća grupa pokazivala je znake alijenacije: apatiju.Subkultura prostitucije Subkulturu prostitutki čini grupa u koju prostitutka stupa u različite društvene odnose sa svima onima koji su. kao i ropstvo prostitucija je sistem koji ima svoje korijene u ekonomskom interesu i zasniva se na prinudi. šminkanje. jaka 24 . održavanje samo nužnih i ograničenih odnosa sa drugim prostitutkama. privlačenje mušterija i poseban jezik. Eksploatacija se vrši primoravanjem na prostituciju. je „kontrakultura kriminalnog svijeta“ kojoj pripadaju prostitutke.

Najčešći oblik je jedinstvena organizacija koja pruža na jednom mjestu (kockarnice. Ograničavajući učešće žene u drštvenoj podjeli rada i proizvodnji. Drugi. da učestvuje u prikrivanju kriminalaca. Prostitucija se najčešće povezuje i sa kockanjem. osnovni društveni uzroci prostitucije su postojanje klasnih razlika i društvene nejednakosti žena i muškaraca. U većini sličajeva. Polazi se od pretpostavke da je ulazak ma koje žene u profesiju prostitucije rezultat njene sopstvene životne istorije ili određenih psiholoških karakteristika njene ličnosti. uslovio je stvaranje prostitucije. postaju prostituke. prostituka postaje alkoholičar pod uticajem sredine u kojoj radi i mušterija sa kojima je prinuđena da pije. Uzroci prostitucije Jedan od osnovnih društvenih uzroka nastanka i održavanja prostitucije je u pokušajima društa da ograniči i kontroliša seksualni nagon. koji se uzajamno uslovljavaju. Prostitutka može da bude pokretač kriminalne djelatnosti. djevojke pa i djevojčice. 25 . Brak kao institucija u kojoj ne mogu da se zadovolje sve ljudske i osećanja u vezi sa seksualnim nagonom. da ostvari institucionalnu kontrolu seksa. pomaganju da se sakriju pokradene stvari. Razlozi ulaska u profesiju Postoje brojni razlozi zbog kojih žene. privatni stanovi) i jedne i druge zabranjene usluge. Zarada nije motiv za ulazak u prostituciju samo za siromašne. društveni sistem je ženu promorao da njen društveni položaja u znatnoj mjeri zavisi od seksa. s tom razlikom što za njih zarada od prostituisanja predstavlja ili dopunski prihod. obezbeđenju prokeracije i socijalizacije u okvirima tajnog društvenog odnosa – braka. Mnoge prostitutke doživele su i u djetinjstvu i druge seksualne zloupotrebe. u preprodaji da bude saučesnik ili da i sama bude izvršilac krivičnog djela. marginalne i neprivilegovane grupe žena. tako što će seks podrediti određenim društvenim zahtjevima – održanju poretka.Povezanost prostitucije sa drugim oblicima devijantnog ponašanja Kriminal se povezuje sa prostitucijom na različite načine. I žene iz drugih društvenih slojeva prihvataju prostituciju najčešće iz istog razloga. procjenjuje se da oko polovine prostitutki uzima drogu. Narkomanija je u velikom porastu zabilježena među prostitutkama. Alkoholizam je mnogo raširen među prostitutkama.

Najčešći oblici reglementacije su dozvoljene javne kuće pod policijskim i zdravstvenim nadzorom i registracija prostitutki. Prevencija prostitucije Sadržaj programa prevencije svakako će zavisiti i od specifičnih karakteristika prostitucije u određenoj društvenoj sredini. a etiketa prostitutke kažnjavanjem je i zvanično potvrđena. Sistem prohibicije prostitucije zabranjuje i goni odavanje prostituciji kao krivično djelo u ime interesa javnog morala.Društvena reakcija Legalni status prostitucije Sistem reglementacije legalizije prostituciju propisivanjem posebnih pravila nadzora i obaveza prostitutki. suzbijanje i sprečavanje onih socijalnih i socijalno – psiholoških činilaca koji mogu da navedu žene na bavljenje prostitucijom 2. Kažnjavanje prostitutki znači samo potvrđivanje njihovog negativnog društvenog tretmana i sprečavanje šansi za rehabilitaciju. mjere kojima se djeluje na socijalne faktore – društveno ekonomske uslove 3.itd. sprečavanja trgovine ljudskim bićima ili onemogoćavanja da ukidanje kontrolisane prostitucije bude zamijenjeno tajnom prostitucijom. ali bi svaki program trebalo da obuhvati sljedeće opšte preventivne mjere: 1. s obzirom na veći rizik prostitutke da oboli od neke venerične bolesti i da bude izvor daljeg širenja bolesti.) 4. Najoštriji kritičari koje su nudili sistemi reglementacije i prhibicije su bili pristalice sistema abolicije – ukidanje svake zakonske regilacije prostitucije. 26 . porodica je odbacuje. tj. izdavanje posebnih dozvola koje su povezane sa obaveznom policijskom i zdavstvenom kontrolom. Uhapšena prostitutka teško može da nađe zaposlenje. program informisanja javnog mnenja. gubi prijatelje. mjere za ograničavanje potražnje (programi mentalne higijene.

sto znaci da nisu sve skitnice prosjaci. U klasicnoj pravnoj literaturi u Francuskoj pod prosjacima su se podrazumijevale : one osobe koje ne mogu dokazati da zive posteno i moralno. njihovo obrazovanje. pod skitnicama se podrazumijevaju ona lica koja su se. nalaženje zaposlenja 6. skitnice i prosijaka. odala skitnji. Prosjacenje i skitnja se inace posmatraju kako jedinstvene pojave. u vidu zanata ili zanimanja. prosjaci su ona lica koja se bave skupljanjem milostinje u novcu ili naturi radi licne koristi u vidu zanata ili zanimanja. nemaju stalno mjesto boravka ili samo povremeno odlaze u svoje mjesto prebivalista jer vecim dijelom godine lutaju od mjesta do mjesta. zaštita žene od štetnih uticaja njene sredine 2. zahvaljujuci saznanju da su prosjaci veoma prostorno pokretljivi. 27 . ni zanat. ali da sa druge strane nema prosijaka koji ne skitaju. medju kojima je Veksliar smatraju da se skitnice mogu izdvojiti kao poseban podtip. Domaci autor je napravio razliku izmedju pojmovabesposlicara.Rehabilitacija prostitutki Osnovni ciljevi rehabilitacije bez obzira na određene mjere. niti to mogu potvrditi osobe osobe dostojne vjerovanja. jer nije neminovno da postoji direktna povezanost izmedjuprosjacenja i skitnje. ako je moguće za zanat ili zanimanje koje žele 5. Neki autori. formulisani su na sljedeći način: 1. u mjestu gdje sustalno nastanjeni ili van mjesta stalnog boravka. Stara definicija sa legalno – pravnog aspekta pod prosjacima podrazumijeva : one osobe koje nemaju ni zanimanje. fizička i moralna briga za ženu 3. 1996) Najopstija definicija prosjacenja podrazumijeva da je to takav vid drustvene devijacije koji se sastoji u sticanju materijalnih vrijednosti trazenjem od drugih lica bespovratno i bez protivusluga. PROSJACENJE Drustveni i istrazivacki interes za ovu devijaciju raste zahvaljujuci cinjenici sto se kao devijanti javljaju djeca i sto prosjacenje postaje cest vid ozbiljne zloupotrebe djece. sigurno ni boraviste. ( Miljkovic. niti mjesto za opstanak.su ona lica koja stalno ili povremeno nisu zaposlena u mjestu prebivalista niti pak zele stupe u ma kakav radni odnos i takvim nacinom zivota narusavaju javni red i mir. pružanje novog shvatanja života – moralnog i duhovnog – uključujući želju za radom 4. imajuci u vidu prekrsajno – pravne definicije ovih pojmova: Besposlicari . stvaranje novog prijateljskog kruga koji će zamijeniti društvenu sredinu kojoj su pripadale.

rijec je o tme da neke osobine licnosti pogoduju njihovom opredjeljivanju za prosjacenje.Odsustvo vracanja i bilo kakve protuusluge.su: . Drustveni uslovi • Socijalno-ekonomski uslovi (podjeljenost na bogate i siromasne) Profesionalni uslovi (nezaposlenost i odsustvo bilo kakvogradnog statusa) Socio-bioloski – poput invalidnosti. Drustvena reakcija neadekvatan odnos politike prema pojavi prosjacenja 28 . starostii bolesti kao socijalnih rizika Socijalno-politicki. Karakteristike prosjacenja: • Prosjacenje predstavlja nacin egzistencije. a time i sticanju sredstava za zivot putem rada.Sticanje materijalnih vrijednosti . Prostorna mobilnost – mijenjajumjesto boravka u potrazi za “poslom“. narkomani i dr) 5. Reprodukcija. 4. Marginalizacija .znaci da prosjaci zive na ivici drustva odnosno izvan uobicajenih drustvenih odnosa.cini prosjacenje postojanom pojavom i devijacijom. medju kojima se posebno izdvajaju ratovi koje uvijek prati osiromasenje i prosjacenje.Trazenje koje moze biti govornim putem ili gestom (ispruzena ruka i sl. jer se direktno suprostavlja vrijednosti i znacenju ljudskog rada. Psihosocijalni uzroci povezani susa prethodnim. Kljucna odlika prosjacenja kao devijacije jeste da ono dovodi u pitanje vrijednost ljudskog rada.Obiljezja ove def. cakikod onih ljudi kojisu sposobni da rade • • • 2. Druge devijacije odnosise na situaciju u kojoj je prosjacenje prateca pojava druge devijacije (mnoge prostitutke postaju prosjaci u starosti. s tim sto se oni preplicu sa neefikasnoscu ili odsustvom prave socijalne zastite nekih kategorija ljudi.procesa i aktivnosti.po pravilu u porodicama prosjaka iz generacije u generaciju prenose i reprodukuju isti nepovoljni drustveni uslovi zivota. Problemi ili karakteristike licnosti takodjer su znacajni uzroci prosjacenja. Rasirenost • • • • • ZNACAJNI UZROCI PROSJACENJA 1. Socijalna izolacija – karakterise je postojanje subkulture prosjacenja. komuniciraju jedino sa sebi slicnima. 3.) .

Grupno prosjacenje 3. Kolektivno prosjacenje – najcesce je organizovano. represije i neugodnosti “zanata“ i kao obiljezje i dio supkulture prosjacenja. socijalno ugrozeni prosjaci među kojima se izdvajaju dva podtipa: a) Slucajni prosjaci . a igre bitna potreba covjeka. moguce je razlikovati dva osnovna tipa prosjaka: 1. Tolerancija (indiferentnost i tolerancija su posljedica stava da je prosjacenje takav vid devijacija kod koje se ne pojavljuje zrtva.TIPOVI PROSJAKA U odnosu na drustveni polozaj i stil zivota. Indiferentnost ili nezainteresovanost drustva 2. Siromasni. pripadnošću. da su dio čovjekove kreacije i mašte i da zadovoljavaju čovjekove psihološke i socijalne potrebe. gesta i zvuka. Sankcije KOCKANJE Tesko je dati preciznu definiciju kockanja jer je problem viseslojan. Profesionalni prosjaci – oni imaju odredjene tehnike i metode prosjacenja sto je rezultat obuke ili ucenja. Individualno prosjacenje – svako za sebe prosi 2. tesko je doci preciznih kriterija kada kockanje izlazi iz okvira igre i postaje devijacija. mimike. osim ukoliko se zanemari cinjenica da su sami prosjci prave zrtve nepovoljnih drustvenih okolnosti) 3. Po nacinu ili obliku prosjacenja mogu se razlikovati tri osnovna tipa: 1. izvor radosti i razonode. zastupljena je podjela uloga i specificne metode prosjacenja. udruzujuse s ciljem izbjegavanja sankcija. maštu. slobodom pokreta. DRUSTVENA REAKCIJA NA PROSJACENJE Postoji nekoliko tipova drustvene reakcije: 1. Među najznačajnijim opštim odlikama igara najčešće se navodi njihov dobrovoljni i slobodni karakter. Sve igre imaju neka zajednička opšta obilježja kao što su. u kriznojsituaciji prose b) Prosjaci iz navike – za njih postoji mogucnost da postanu profesionalni prosjaci 2. Prezir i odbacivanje (zasnovano je na moralnom sudjenju i izrazava se kroz odbojnost i prezir) 4.njima prosjacenje nije stil zivota. pored ostalog. Neki historicari kulture i civilizacije tvrde da je igra starija od rada i da je covjek na nivou razvoja prvobitne svijesti najprije naucio da se igra pa onda da radi. 29 .niti nacinegzistencije. u kojoj ljudi stvaraju i razvijaju svoje potencijale. spontanošću i radošću. kockanje je dio igara. Rene Kajoa smatra da je igra prvenstveno slobodna i dobrovoljna aktivnost. duh i time postižu da igra postaje značajan činilac razvoja kulture i civilizacije. kako to je potreba za druženjem.

Za razliku od kockarskih igara. Obzirom da kockanje prati materijalna dobit što znači da ono nije ne produktivno i da kao takvo gubi neka opšta obilježja igara. putem različitih vidova kockarskih igara. od kockanja. ona je dobrovoljna aktivnost Igra je izdvojena aktivnost – realizuje se u posebnom prostoru i posebnom vremenu Igra je propisana ljudska aktivnost – tj. Druga bitna odlika kockanja po kojoj se razlikuje od kockarskih igara sastoji se u raznovrsnim negativnim posljedicama. pri čemu ishod zavisi od sreće c) Mimikry igre . grupa cilj je da se protivnik nadigra pobijedi b) Alea igre – kokarske igre. realnosti za sebe Rene razlikuje nekoliko karakterističnih tipova igara prema njihovim bitnim karakteristikama i društvenim funkcijama: a) Igre agona – nadmetanje pojedinaca. dio su kulture primitivnih naroda) KOCKANJE I KOCKARSKE IGRE Kod kockarskih igara problem je što svijet igre prelazi u svijet realnosti. Odlučujuća vrjednosna karakteristika kocke je to što ona negira vrijednost ljudskog rada. Između kockarskih igara i kockanja postoji tanka nit razlikovanja koju čini materijlna dobit.igre prerušavanja (ritualni i vjerski obredi) d) Ilinix igre . Mnoge kockarske igre su organizovane i uključuju veliki broj učesnika.igra nije prinudna. 30 . u kome se igre javljaju samo kao sredstvo.On definiše suštinu igre kao aktivnost koja ima nekoliko karakterističnih elemenata: • • • • • • Igra je slobodna . karakteristika joj je neizvjesnost oko rezultata igre. uključujući i povezanost ove sa drugim tipovima devijacija. to je masovna pojava koja ima sva obilježja socijalnog problema. jer se ovdje fikcija pretvara u posebnu realnost.(religijsko mitski tip igara vezano je za društvene slojeve. što je karakteristika takmičarskih igara Igra je neproduktivna – njen cilj je radost. Kokanje je dobrovoljno učešće u međusobnom prenošenju. zanos i strast. Kokanje pripada tipu alea igara u kojima je najznačajnija činjenica sticanje materijalne koristi kao njihovog osnovnog cilja. gubljenju i dobijanju. prije svega novca. materijanih vrijednosti. uživanje i zadovoljstvo čovjeka tj. ali je i njegova odlučujuća karakteristika materijalna dobit kao iljni rezultat. neprofitna je Igra je fiktivna – pripada posebnoj realnosti.uređena je određenim pravilima Igra je neizvjesna – njen tok i ishod se ne može predvidjeti unaprijed. Komercalizacija i profesionalizacija skoro svih takmičarskih igara dovele su do toga da one gube obilježja fikcije i zadovoljstva postaju način egzistencije velikog broja ljudi. kao posebnog tipa igara. odlučujuća su dva faktora : postojanje materijalne dobiti kao dominirajućeg cilja i uopšte učešća u igrama i negativne ekonomske i socijalne posljedice. Kokanje prate zadovoljstvo i fikcija.

Profesionalci nastoje da se oslobode starsti . podjelu poslova. pravila i sredstva igre. samoidentifikacijom. njegovih socijalnih odnosa i obicaja. što sve skupa vodi stvaranju kockarske potkulture. koja se sastoji u prenosenju materijalnih vrijednosti na osnovu dobitka ili gubitka u kockarskim igrama i mogucnosti da se stice mimo rada. Kockar djeluje u posebnom kockarskom svijetu. Veoma su rijetki individualni profesionalni kockari. takmicenjem. čiji je osnovni cilj udruživanje radi sticanja visokih profita.u nekim zemljama kockanje je dio tradicije. Ekonomski motivi javljaju se i kod kockara amatera i jos vise kod siromasnih drustvenih slojeva.. posebne metode i sredstva. Kockarske igre postaju ne samo suština života nego i način egzistencije i sticanja sredstava i statusa. Kulturni uzroci . Poluprofesionalni kockari ne vezuju svoju egzistenciju jedino za dobit od kockanja. vrste. koji predstavlja zatvoren društveni krug u kome su sve vrijednosti i norme ponašanja podređene kockanju. koja jednom tvorena utiče dalje na učvršćivanje kockanja kako dominantnog stila života i modela samoidentifikacije . planiranje. ali se u sustini i ne razlikuju od profesionalnih kockara. Socijalni uzroci – odnosi se na cinjenicu da su kockarske igre dio svakodnevnog zivota covjeka. Profesionalni kockar mora prije svega da odlicnopoznaje tehniku kockanja . Socijalni cinioci su povezani sa ekonomskim izrazavaju se kroz realnu nemoc nekih drustvenih slojeva.KARAKTERISTIKE KOCKANJA I KOCKARA Profesionalni kockari – predstavljaju cest devijantni tip koji ima neke posebne karakteristike. ulaganja. ssastavni dio slobodnog vremena i druzenja i nacin realizacije potrebe covjeka za igrom.. profesionalizam u kockanju podrazumijeva takođe organizovanje. U nekim drzavama. sankcijama podlijeze samo kockanje na javnom mjestu sto se najcesce oznacava kao prekrsaj protiv javnog reda i mira. Društveni odnosi kockara se svode skoro isključivo na odnose sa drugim učesnicima u kockanju. što mu omogućuje da u kockanju ima moć nad ostalim učesnicima i na taj način smanji na minimum rizik gubitka. jer to umanjuje sanse za uspjeh. DRUSTVENA REAKCIJA NA KOCKANJE Drustveni odnos prema kockanju krece se između tolerancije i sankcija s tim sto se ova dva pristupa mijesaju. Amateri kockari poluprofesionalnih kockara. Postoje snažni organizovani kokarski sindikati. su ili pocetnici u kockanju ili naivne realne zrtve profesionalnih ili 31 . Psiholoski uzroci – manifestuju se kroz potrebu za izazovom. UZROCI KOCKANJA Ekonomski faktori – vezani su za prirodu kockanja.

fileo (grč. postoje korelacije i direktne veze kockanja sa alkoholizmom. NEODREĐENE PARAFILIJE Koprofilija .. pozive odraslim 32 . Parafilije su češće mnogostruke nego pojedinačne. Traženja seksualnog zadovoljavanja kroz opcesne tel.via (lat. gotovo uvijek muškarci. Zoofilija – Seksualna intimnost sa životinjama. seksualna nastranost De. te također mogu biti jedan od aspekata duševnih poremećaja kao što je šizofrenija ili neki od poremećaja osobnosti. Froterizam . Telefonska skatologija osobama koje na to pristaju. Parafilije predstavljaju grupu poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajni objekti.. narocito sa njegovim organizovanim i profesionalizovanim vidovima. a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi.KOCKANJE I DRUGE DRUSTVENE DEVIJACIJE Kockanje kao devijacija je povezano sa kriminalom. Osim povezanosti sa kriminalom. PARAFILIJE Para (grč.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja trljanjem ili milovanjem osobe koja ništa ne sluti ili to ne želi. Statistika o učestalostima pokazuju da su parafiličari. prekoračenje. Postoje legalizovani vidovi kockanja u kojima je primarni interes da se ostvari dobit ukljucujuci i dobit drzave u vidu poreza. Nekrofilija – Seksualno općenje s lešom. ali su čak i ovdje muškarci brojniji.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja kroz baratanje fecesom. prostitucijom i besposlicarenjem. samo se u mazohizmu može naći znatniji broj žena. a koje odstupa od manjeili više kulturno prihvaćenih seksualnih normi i pri čemu je kvalitet ili objekt seksualnog instinkta abnormalan.) .put Parafilije ili seksualne devijacije odnose se na bilo koje aberantno seksualno ponašanje koje je preferirano ili je došlo umjesto heteroseksualnog ponašanja. koje god seksualne orijentacije bili.) – pogreška.) – izopačenost. Klizmafilija – Pribavljanje seksualnog uzbuđenja pomoću klistiranja koje izvodi druga osoba.) – volim Perverzio (lat.

uobičajeni su izvor uzbuđenja fetišiste. Transvestizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva oblačući se u odjeću suprotnog spola. Transvestiti. Transvestitski fetišizam ili transvestizam je izraz koji se primjenjuje na muškarca kojeg seksualno uzbuđuje oblačenje u žensku odjeću. Stoga se smatra da ženska odjeća ima za transvestite značenje koje je kompleksnije i uključuje više od samog seksualnog uzbuđenja. toaletni pribor. Neki kritičari vjeruju da transvestizam predstavlja za opterećenog muškarca utočište od odgovornosti koje u našem društvu treba nositi. Inače su muževniji po izgledu. Pedofilija – doživljavanje seksualnog zadovoljstva odraslih osoba sa djecom. Lijepe cipele. gotovo uvijek muškarac. u djetinstvu. Incest – seksualni odnos između krvnih srodnika kojima je brak zabranjen. Transvetit također može uživati da se pojavljuje u društvu kao žena (neki muškarci preodjeveni u žene postaju izvođači u noćnim klubovima. rukavice. ima ponavljajuće i intezivne seksualne porive prema neživim objektima nazivanim fetišima. a ne svakodnevno. Fetišist. Poremećaj obično počinje s adolescencijom. uglavnom se preoblače samo povremeno. Transvestizam obično počinje djelomičnim preodijevanjem u djetinstvu i adolescenciji. u tajnosti milujući. Psihoanalitički teoretičari opčenito smatraju da fetišizam i druge parafilije imaju neku vrstu obrambene funkcije. krznena odjeća. a ako je fetiš mogao zadobiti posebnu važnost.ODREĐENE PARAFILIJE Fetišizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva sa predmetima koji nemaju seksualno značenje. Sadizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva nanošenjem patnje seksualnom partneru. 33 . koji su uvijek muškarci. Ekshibicionizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva pokazivanje sopstvenih genitalija nepoznatim osobama. iako sebe i dalje smatra muškarcem. kao što je izbjegavanje kastracijske anksioznosti kod normalnih seksualnih kontakata. ljubeći. samo zbog činjenice što je muškarac. Drugi trebaju partnera koji će na sebe obući fetiš kao stimulans za snošaj. njuškajući ili naprosto gledajući objekat dok se samozadovoljavaju. pružajući tako zadovoljstvo mnogim seksualno konvencionalnim ljudima koji uživaju u vješto preoblačenju). ponašanju i seksualnim odabirima. po njegovu mišljenju. Većina ih je oženjena. Mazohizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva kroz patnju i bol. prozirne čarape. čak i ranije. Neki mogu provoditi svoj fetišizam sami. Fetišizam Fetišizam podrazumjeva oslanjanje na nežive predmete da bi se postiglo seksualno uzbuđenje.

Nezainteresovan je za seksualni odnos sa odraslim osobama zato što je nesposoban naći seksualnog partnera. Evidencije pokazuju da je u porastu broj nasilnika adolescenata. oni žele dirati. postoje znatne razlike u načinu života. Pod pojmom pedofil najčešće se podrazumijeva zlostavljač djece. pipati i milovati. teško se liječi i sklon je povratu. prijateljstvo) i znači ljubav prema djeci preciznije seksualno sklonost prema djeci. često nazivano virenjem. Kod pedofila se radi o nastranoj ljubavi prema djeci pri čemu je seksualna aktivnost preferirana ili jedini način doživljavanja seksualnog zadovoljstva. Ipak. „prilaženju“ žrtvi – djetetu. Međutim. voajeri su obično mladi. gotovo uvijek muškarac. ali to ostaje maštanje. zato što voajera uzbuđuje predpostavljati kako bi žena reagirala kad bi znala da je on posmatra. Pedofilija Pedofilija ili seksualno zlostavljanje djece obuhvata bilo kakav seksualni odnos između djeteta i druge osobe. Fiksirani pedofil se identificira sa djecom. oni koji su već osuđivani po ovakvim optužbama imaju preko 30 godina. Veoma rijetko stupa u brak. punoljetna osoba koja se uključuje u bilo kakvu vrstu pedofilske aktivnosti sa osobama koje imaju pravni status djeteta. Ono što se treba znati jeste da postoji razlika između pedofila tj. Prema onome što znamo. submisivni i utrošeni od seksualnog kontakta sa drugima.Voajerizam (virenje) Voajerizam je značajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz gledanje drugih kad nisu obučeni ili dok imaju seksualne odnose. oni ne izgledaju da druge načine poremećeni. Psihološki profil tipičnog zlostavljača nije karakterističan. Sam izraz pedofilija potiče od grčke riječi „PEDOS“ (dijete. Istinski voajer. U seksualni odnos teško stupaju. Voajer postiže orgazam samozadovoljenjem. za vrijeme posmatranja ili kasnije sjećajući se onoga što je vidio. Seksualni odnos će se desiti samo ako je dijete dobro upoznao. ne smatra osobito uzbudljivim posmatrati ženu koja se svlači baš za njega. 34 . Čini se da je važan elemenat opasnost. Kadkad voajer mašta da ima seksualni kontakt s posmatranom osobom. Neki voajeri poseban užitak nalaze u potajnom posmatranju parova za vrijeme seksualnih odnosa. Virenje im služi kao zamjensko zadovoljenje i možda im daje osjećaj nadmoći nad onim koje posmatraju. Broj otvorenih pedofila žena u odnosu na muškarce je mnogo manji. U literaturi za takvu vrstu pedofila koristi se naziv „HEBEFILE“. neoženjeni. sanja i fantazira o njima. Na osnovu ove podjele možemo ih podijeliti na: Fiksirane nedozrele pedofile – posjeduju izrazitu sklonost prema djeci. u voajerizmu je kontakt između posmatrača i posmatranog rijedak. otvorenost i nevinost. dječak) i „FILIJA“ (ljubav. Na djeci cijeni njihov izgled. lični i karakterni profil može se donekle izdvojiti kao: zlostavljači su dominantni muškarci koji su stari između 35-40 godina. ne smeta mu naklonost prema djeci i čudi se što to drugima smeta. Gledanje. prosječne su inteligencije.

sa odraslima uspostavlja normalne odnose i normalne seksualne odnose. b) Zavodnički tip – to su osobe koje se djeci mogu udvarati duže vrijeme. odnos sa osobama iste starosne dobi. nisu u stanju uspostaviti kontakt sa okolinom. Djeca su samo jedna dostupna kategorija mogućih žrtava i nemaju poseban interes za djecu. ljudi ga ne vole jer nije dobar čovjek. a neke od njih su: a) Sadistički pedofili ili myspoedi – bitnu povezanost između seksualnog zlostavljanja i fatalnog nasilja napad ovoh pedofila gotovo uvijek završava smrću žrtve. 35 . Njegovi problemi su vezani za posao. Obično nakon seksualnog čina osjeća kajanje i ne može da shvati šta je učinio. Njemu ne treba nikakav povod jer je on stalan i počinje još u adolescenciji. 2. smatraju ih partnerima u postizanju seksualnog užitka. Situacijski tip pedofila a) Regresivni tip pedofila – je onaj tip koji se okreće djeci kao objektima seksualnog zlostavljanja. Obično su žrtve djeca koju ne poznaju pa se ne služe zavođenjem nego im se prikradu na mjesta gdje se okupljaju. ne brine se o emocionalnom i tjelesnom stanju žrtve – djeteta. odavanju alkoholu itd. privatni život. u početku biva dobar. Služi se trikovima da privuče njihovu pažnju. Skloni su teškom seksualnom zlostavljanju. Perferencijski pedofili Ovo je vrlo opasan vid pedofila jer su za njih djeca izvor užitka. Oni djecu mame darovima i pažnjom. Nakon odnosa djeca završavaju smrću. Psiholozi smatraju da ovaj tip pedofila nije prošao razvojnu fazu s koje je kao dijete smatrao djecu poželjnom i atraktivnom. Klinički psiholozi smatraju da je to osoba sa kojom je teško obaviti terapiju. Željene seksualne radnje mogu biti: spolni odnos sa muškom žrtvom. Regresivni pedofil više voli djecu koja su mu strana i koja ne žive u njegovom susjedstvu. Motiviran je seksualnom eksperimentiranju. ljubljenje) ali se ne upuštaju u seksualne odnose.Regresivni pedofil – imao je normalno djetinstvo. Pedofil ucjenjivač – vidi dijete samo kao seksualni objekat. c) Naivni i neadekvatni pedofili – pate od nekog oblika mentalnog poremećaja koji ne omogućava razliku između dobrog i lošeg. a istovremeno i sami žele pažnju djeteta. oralni. Žrtvama ne nanose ozljede. sklon je heteroseksualnim odnosima. Ovaj tip doživljava dijete kao odraslu osobu. Usamljeni su. 1. obično su djevojčice njegov izbor i želi spolni odnos. za okolinu bizarni. lošim radnim navikama. sklon je rastavi braka. Postoje mnoge podvrste ovog pedofila. seksualni život. b) Moralno i seksualno nekritični pedofili – su oni pedofili koji zlostavljaju sve dostupne osobe. razlog biranja djece kao žrtve je njegova nemogućnost uspostavljanja odnosa sa okolinom. analni odnos te vaginalna penetracija kod djevojčica. Najčešće eksperimentiraju sa djecom neke seksualne aktivnosti (maženje.

vjeruje se da je incest češći tamo gdje je majka odsutna ili onesposobljena. Nadalje. jer su djeca manje zahtjevna od odraslih. Incest Sama riječ “incest“ potiče od latinske riječi “incestares“ što znači okaljati. Očevo incestuozno ponašanje nije obično toliko povezano sa seksualnim nezadovoljstvom koliko pomankanjem zadovoljavajućeg emocionalnog odnosa sa suprugom. Uglavnom bira djecu za seksualne partnere. najčešći između brata i sestre. majka koja nije završila srednju školu. iako se čovjek pita kako zlorabljivane vlastitog djeteta može biti prihvatljivije od seksualnog odnosa sa drugom odrasom osobom koja nije supruga. kupuju im poklone i polako zaokupljaju njihovu pažnju. Drugi faktori koji izlažu dijete opasnosti od ovog oblika incesta jesu: život s očuhom. naručito s obzirom na podređeni položaj žena u odnosu na muškarce. nisko samopoštovanje. s prostitutkama ili u izvan bračnim vezama. Incest spada u podvrstu pedofilije i definiše se kao seksualni odnos između bliskih srodnika. djetinjast u ponašanju. U poznatom istraživanju seksualnih prekršitelja Gebhard i suradnici (1965. nema nikakav kontakt sa vršnjacima. Sljedeći najčešći oblik je između oca i kćerke. Posljedice zlostavljanja su: stid. Postoje i podaci da je struktura obitelji u kojoj se incest javlja obično patrijarhalna i tradicionalna. a ipak se osjećati sputani religioznim razlozima da potraže zadovoljene kroz samozadovoljavanje. Posebno su ugrožene djevojčice koje. Očevi koji počine incest mogu biti seksualno frustrirani u braku. onečistiti. koja uključuje sve oblike sekusalnog kontakta. dosta je usamljen.) su pronašli da su većina očeva koji su imali odnose sa svojim kćerima bili skloni jakoj pobožnosti. moralistični i fanatični u svojim religioznim uvjerenjima. gubitak kontrole nad vlastitim životom. 36 . Spolni odnos dolazi nakon dugo vremena i preferira oralno – genitalni seksualni odnos. Nikada nemaju namjeru da ozlijede djecu. Kćerka je vrlo često pasivna i poslušna te se ne suprotstavlja očevom zahtjevu. Čini se da je incest. pogodnija za dominaciju i manje kritična prema njegovim aktivnostima. ovo se možda događa zato što inače obično majke štite kćeri od unutar obiteljske seksualne zloporabe.c) Fiksirani tip pedofila – uglavnom bira muške žrtve. nemogućnost bilo kakvog odnosa sa osobom suprotnog spola. dok manja djeca vrlo često ne znaju zapravo objasniti šta im se dogodilo. izolacija. jer ih vole. Važno je reći da prilikom ovakvih veza otac vrlo rijetko vrši fizičko nasilje nad djetetom. Za takve muškarce očigledno je pogodnije održati seksualni kontakt unutar obitelji. nedostatak samopouzdanja. slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu. nakon smrti ili odlaska majke preuzimaju odgovornost na sebe. averzija prema seksu koji je za njih uvijek bolan jer ništa drugo nisu osjetili.

očigledno je da su eksibicionisti pod tako jakom prisilom želje da u vrijeme čina obično nisu svjesni društvih i pravnih posljedica onoga što rade. Oba ova poremećaja mogu se naći i u heteroseksualnim i homoseksualnim odnosima. pokazivanja se često mogu ponavljati i to čak na istom mjestu i u isto doba dana. rijetko postoje pokušaji stvanog kontakta sa tom nepoznatom osobom. a katkad se pojavljuju zajedno.Ekshibicionizam Ekshibicionizam je značajna sklonost u postizanju seksualnog zadovoljenja kroz izlaganje spolovila nepoznatoj osobi. U večini slučajeva prisutna je želja da se šokira ili zbuni promatrač. a mazohist može potpuno zadovoljen time što mu je nanesen bol. kada je dijete prisiljeno gledati pornografske slike ili video kasete. kada je dijete primorano skinuti se do gola i pozirati za pornografske fotografije ili je prisiljeno slušati prostačke riječi. a čak još rjeđa je opasnost od nasilnijeg seksualnog nasrtaja. prisilom ili potkupljivanjem na seksualni doživljaj. kao što je silovanje. nepravedno kažnjavanje djeteta. Samo rijetko ekshibicionisti traže i fizički kontakt sa svojim nevoljnim pomatračem. namjerno uskraćivanje odgovarujeg smještaja. omaložavnaje djeteta. Voajerizam i ekshibicionizam zajedno čine većinu svih seksualnih prekršaja na koju se usmjerava pozornost policije. kada postoji oralno – genitalni kontakt između odrasle osobe i djeteta. Seksaulno zlostavljanje se događa kada je bilo ko manje zreo ili bespomoćan. Sadist može postići puni orgazmički užitak nanoseći bol svojem partneru. Do seksualnog zlostavljanja dolazi kad odrasla osoba traži od djeteta da se svlači dok ona masturbira. Seksualna zloupotreba djece Pedofilija i incest su oblici seksualne zlouptrebe djece. Za razliku od drugih parafilija neki sadisti i mazohisti su žene. naveden prijevarom. zamkom. iako se procenjuje da je više od 85% ljudi s ovim poremećajem isključivo ili prevladavajuće heteroseksualno. Kao i kod voajerizma. kao što su zanemarivanje djetetove fizičke i duševne dobrobiti. Većina sadista i mazohista inače vode konvencionalan život i postoje pokazatelji da su po prihodima i obrazovnom statusu iznad prosjeka. udaranje ili drugačije nanošenje fizičkog bola i povreda. Zbog prisilnosti potrebe. Za druge partnere sadistička ili mazohistička djelatnost su uvod ili jedan vid seksualnog odnosa. Neseksualna zloupotreba djece uključuje takve stvari. hrane i medicinske njege. kad miluje djetetove intimne djelove. Jedna i druga mogu imati vrlo negatvine posljedice. 37 . Seksualni sadizam i seksualni mazohizam Značajna prednost pribavljanja ili povećavanja seksualnog zadovoljstva nanošenjem fizičkog bola ili psihičke patnje (npr: ponižavanje) ključna je osobina seksualnog sadizma. Uopšte. Treba ih razlikovati od neseksualne zloupotrebe. ekshibicionisti su nedozreli u svojem pristupanju suprotnom spolu i imaju teškoće u interpersonalnim odnosima. Učestalost ekshibicionizma puno je veća kod muškaraca koje često lišavaju slobode zbog onoga što se pravno naziva nepristojnim ponašanjem.

mnogi jako teško mogu ponovo nekome vjerovati. emocionalne i duhovne. Zlostavljenje gotovo uvjek na razne načine našteti djetetu i uzrok je duboke i trajne boli koja može djelovati na sve aspekte života: tjelesne. Ova silovanja više nego druga. Silovanje u bijesu je seksualni napad obilježen visokim stepenom brutalnosti i javlja se kao sredstvo izražavanja bijesa. Žrtve ovog delikta obično se prisiljavaju na oralni seks. pokazivanjem ženi gdje je njeno mjesto. u doba adolestencije zlostavljanje može dovesti do tinejdžerske trudnoće. strah zbog nanošenja ozljeda što težih što lakših ili čak strah od smrtne opasnosti. Silovanje Silovanje je vid seksualne aktivnosti i način putem kojeg silovatelj zadovoljava svoje bolesne prohtjeve. Sadističko silovanje pojavljuje se kao pokušaj postizanja zadovoljstva ne iz seksualnog čina već iz tjelesnog mučenja i okrutnog povređivanja tijela žrtve.Kada se takvo što događa između članova porodice. mokrenjem u krevet. pa čak i penetraciju stranih predmeta u polni organ. Tjelesni problemi koji prate zlostavljanje djece mogu biti: problemi sa spavanjem i jedenjem. Etničko silovanje je najgori oblik ljudske izopačenosti. 3. Razlikuje se nakoliko vrsta silovanja i to: 1. mržnje. 4. Oboje je vrlo traumatično. već da zadovolji svoje potrebe. njenu ljubavnu sposobnost i doživotno traumatiziraju 6.između nepoznatih osoba. 2. u omjeru tri prema jedan. Budući da je došlo do izdaje povjerenja. bilo kakva nemogućnost odbrane od seksa s prisilom bez svojevoljnog pristanka smatra se silovanjem. Zavođenje koje prerasta u silovanje je napad koji izrasta iz prihvatljive seksualne situacije u kojoj žrtva odlučuje ili je odlučila da će se predhodno zaustaviti prije koitusa (spolnog čina). uništavaju individualnost žene. analni snošaj. primjunjuje se izraz incest ili zlostavljanje djeteta unutar porodice. kojoj slijede rođenje djeteta ili pobačaj. Silovanje dominacije je situacija u kojoj je osnovni motiv napadača dominacija superiornosti i moći nad žrtvom usljed sopstvenog neuspjeha u socijalnim i seksualnim komunikacijama.a možda i sastaju . neuspjeha i strahova u životu. Poznaničko silovanje je između dvije osobe koje se poznaju . 5. tj.Ovakvi su napadi brojniji od onih. 38 . U ovim slučajevima fizička sila se rijetko primjenjuje jer počinioc ne želi da povrijedi žrtvu. Žrtve silovanja mogu biti i žene i muškarci premda je žena kao žrtva silovanja daleko učestalija. neadekvatnosti i projekcije sopstvenih frustracija. Fizička nemogućnost da se obrani tjelesni integritet.

zatvoru itd. prikrivena senzitizacija. Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nije isto. Ego – distona homoseksualnost u DSM III Kao i za sve druge kategorije poremećaja. homoseksualnost. prevencija ponavljanja djela. Postoje tri vrste pristupa koje se koriste u liječenju parafilije.kognitivne. “hormonalna kastracija” . Seksualna orijentacija je urođena. psihodinamske individualne i grupne terapije te psihoedukacijskog i farmakološkog tretmana koje se procjenjuju individualno za svaku osobu.MPA) 39 . malo su doprinjeli uspješnoj terapiji ovih poremećaja. seksualna želja ili djelovanje upravljeno prema pripadniku istoga spola bilo je navedeno kao seksualna devijacija. u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog). trening socijalnih vještina)  Kognitivni pristup (restrukturiranje kognitivnih distorzija. DSM III je zauzeo stajalište da je homoseksualna osoba normalna iako su njega ili nju uvjerile predrasude društva u cjelini da je njegova – njezina seksualna orijentacija u osnovi devijantna. kastracija. crkvi. godine je pod pritiskom mnogih stručnjaka i posebno grupa homoseksualnih aktivista. i s da su krajnje teške za liječenje s očekivanjem bilo kakve značajne uspješnosti. npr: u vojsci. preporučila svojem članstvu izbacivanje kategorije homoseksualnosti i zamjenjivanje poremećaja seksualne orijentacije. a to su:  Bihevioralni pristup (elektrošokovi. Iako su psihoanalitički pogledi imali uticaja na gledišta o uzrocima. DSM III je uključivao razmatranje o disponirajućim faktorima za ego – distonu homoseksualnost. trening empatije)  Biološki pristup (psihohirurgija. emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama istoga spola. a seksualno ponašanje promjenljivo. Terapija parafilija Preovladavajuće psiho-analitičko gledište o parafilijama je da one proizilaze iz poremećaja karaktera. vikarijska senzitizacija. Radna grupa za nazivlje Američke psihijatriske udruge 1973. seksualna. DSM III je takodjer utvrdio homoseksualnost nije nenormalna. DSM (radna grupa za nazivlje) Od objavljivanja DSM – II 1968 – 1973 gododine. Koristi se nekoliko tipova psihijatrijskih intervencija odnosno kombinacija više terapijskih tehnika: bihevioralno . što je stariji naziv za poremećaj ličnosti.Homoseksualnost Homoseksualnost je fizička. Do homoseksualnog ponašanja heteroseksualnih može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti). glumljenje averzivnog ponašanja. Ipak.

Bihevioralni pristup Bihevioralni terapeuti dali su relativno malo pretpostavki o duboko ukorijenjenim nedostacima ličnostima parafiličarima i umjesto toga su se usmjerili na poseban obrazac nekonvencionalne seksualnosti pokušavajući razviti terapijske procedure za mijenjanje samo ovog vida pojedinčeva ponašanja. Biološki pristup Psiho hirurgija. koji su za posljedice ponekad imali nenamjerne poprate pojave kao što su: gubitak razuma ili čak smrt.uglavnom povređivanje dijelova hipotalamusa u međumozgu. U najranijim fazama bihevioralne terapije parafilije su usko posmatrane kao privlačnost neodgovarajućih objekata i aktivnosti. 40 .bihevioralna terapija koristi se da se prekine naučeni lanac ponašanja i događaja koji prethode nepoželjnoj seksualnoj aktivnosti. seksualna edukacija. prvenstveno je pokušala grupa hirurga u Njemačkkoj sa rezultatima koji su bili većinom negativni. odnosno da se ne razmišlja o njima. Kognitivni pristup Kognitivno . odnosno radi se na modifikaciji socijalno prihvatljivog seksualnog ponašanja. Primijenjuju se treninzi socijalnih vještina. Identificiraju se trigeri (okidači) za impulse koji dovode do ponašanja koje uključuje parafiliju te načina da se ti stimulusi izbjegnu. potiče se razvoj empatije za žrtvu.