P. 1
SOCIJALNA PATOLOGIJA

SOCIJALNA PATOLOGIJA

|Views: 821|Likes:
Published by skodilak170011

More info:

Published by: skodilak170011 on Dec 29, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/20/2013

pdf

text

original

SOCIJALNA PATOLOGIJA – IZ HRESTOMATIJE ŽRTVA KRIVIČNOG DJELA S POSEBNIM OBZIROM NA ŽRTVU NASILJA Sadašnju situaciju čovjeka u odnosu na problem

da postane žrtvom karakterizira: 1. Postoji izvanredno veliki potencijal mogućnosti da se strada i postane zrtvom 2. Nedostaju nam potrebna znanja o situacijama koje vode covjekovom stradanju , ulozi zrtve u tipicnim situacijama u kojima se strada 3. Postoji nedostatak adekvatne akcije 4. Nema odgovarajuce pravne zastite za zrtve koje stradaju 5. Drzava je monopolizirala pravo kaznjavanja 6. Znanstvena istrazivanja danas vec nude znatan broj spoznaja o pocinitelju krivicnog djela – istrazivanja zrtve su u velikom zaostatku U konceptu viktimologije naziru se neki temeljni pravci: 1. Viktimologija se stavlja u odnos spram kriminologije i u tom pogledu razlikuju se koncepcije: a) Koje odricu samostalnost viktimologiji,smatrajuci je samo dijelom kriminologije b) Viktimologija je samostalna, sa kriminologijom povezana, ali relativno autonomna znanost o zrtvi krivicnog djela 2. Viktimologija se moze razmatrati kao samostalna znanost o zrtvi, i to ne samo o zrtvi krivicnog djela, vec i o zrtvama koje stradaju od neke sile ili zahvata neovisno od vlastite volje, dakle i od nesrece i sl. Ovdje takodjer postoje dva aspekta prema kojima se i moze izvrsiti osnovno grupiranje problema: a) Sa krivicno-pravnog aspekta, pita se u kojoj mjeri krivicno zakonodavstvo vodi racuna o zrtvi b) Sa kriminoloskog aspekta zanimljivi su problemi tipologije zrtve, licnosti zrtve ostvarenog (ili buduceg) krivicnog djela U ovim koncpecijama viktimologije zrtva je svaka ona osoba koja trpi u svojim pravima od, protupravnog i svakog drugog nasilja ili nesretnog slucaja. VIKTIMOLOGIJA – je znanost o zrtvi, koja izucava licnost zrtve i mehanizam stradanja ljudi od krivicnih djela i nesretnih slucajeva sa svrhom njihova suzbijanja i sprecavanja. VIKTIMIZACIJA – postajanje zrtvom ili stradanje Oblici odnosa zrtve i pocinitelja: nesudjelujuca zrtva, latentno ili predisponirano ponasanje zrtve (unutrasnje, subjektivno spremne i izlozene osobe da postanu zrtve), provokativne i participirajuce zrtve. Rizik da se postane zrtva sastoji se od faktora: osobnih (bioloski i psiholoski), socijalnih i situiranih.

1

MALOLJETNICKA DELINKVENCIJA Definisanje pojma ''dijete'' i prava djeteta u medjunarodnim dokumentima Zenevska deklaracija o pravima djeteta (1924) Univerzalna deklaracija o pravima covjeka Deklaracija o pravima djeteta Konvencija o pravima djeteta Svjetska deklaracija o prezivljavanju, zastiti i razvoju djece

Tekst Konvencije o pravima djeteta podijeljenj je u tri dijela, sadrzi 54 clana kojima su obuhvacene razlicite grupe prava djeteta, od ekonomskih, socijalnih i kulturnih, do prava djeteta koje se nalazi u rizicnim situacijama (hendikepirano dijete i sl.) Pojam ''dijete'' definisan je u cl.1 Konvencije, koji glasi: ''Dijete je svako ljudsko bice mladje od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stjece ranije''. Clan 2. ima za cilj zastitu djeteta od bilo koje vrste diskriminacije ''bez obzira kojoj rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, politickom ili drugom misljenju, nacionalno-etnickom ili drugom porijeklu, vlasnistvu, onesposobljenosti, rodjenu ili drugom statusu dijete ili njegovi roditelji ili zakonski staratelji pripadaju''. Clan 3. glasi: ''U svima akcijama u vezi sa djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne drustvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interes djeteta bice od prvenstvenog znacaja''. Clan 6. govori o obavezi drzave potpisinice na priznanje i obezbjedjenje prava svakog djeteta na zivot, prezivljavanje i razvoj. ''Drzave potpisnice priznaju da svako dijete ima urodjeno pravo na zivot'' – ''Drzave potpisnice ce do krajnjih mogucnosti osigurati prezivljavanje i razvoj djeteta'' Clanom 12. drzave potpisnice se obavezuju da ''ce osigurati djetetu koje je u stanju da oblikuje svoje vlastite stavove, da slobodno izrazava takve stavove po svim pitanjima koja se ticu djeteta, a stavovima ce se pridavati odgovarajuca vaznost u skladu sa uzrastom i zreloscu djeteta. U ovo svrhu dijete ce posebno dobiti priliku da bude saslusano''.

Prava djeteta koje je u sukobu sa zakonom, odnosno koje je izvrsilo neko zakonom kaznjivo djelo, posebno su naglasena clanovima 37 i 40 Konvencije. Pored odredbe da nijedna osoba mladja od 18 godina ne moze biti osudjena na smrtnu kaznu ili dozivotnu robiju, bez obzira na tezinu izvrsenog krivicnog djela, spomenutim clanovima naglasena je i obaveza svake zemlje potpisnice da sa maloljetnikom postupa humano i na covjeka dostojan nacin, uzimajuci u obzir starosnu dob i okolonosti izvrsenja prestupa. U clanu 40, pored obaveze da se kod djeteta koje je prekrsilo krivicni zakon uzmu u obzir njegova starost i pozeljnost djecije reintegracije i konstruktivne uloge u drustvu, precizirano je da su drzave potpisnice duzne obezbijediti da:

2

''Nijedno dijete nece biti objedjeno, optuzeno ili ocijenjeno kao prekrsilac krivicnog zakona zbog cinova ili propusta koji nisu bili zabranjeni nacionalnim ili medjunarodnim zakonom u vrijeme kada su bili pocinjeni'' Razliciti pristupi u definisanju neprihvatljivo ponasanje djeteta koje moze ispoljavati ili ispoljava drustveno

''Rizik'' (tal.risico-rizik) – smion poduhvat, stavljanje na kocku, narocita opasnost. U kontekstu pojma ''rizicno dijete'', rijec ''rizik'' upucuje na izlozenost djeteta razlicitim okolnostima svakodnevnog zivota koje su nepovoljne za njegov pravilan rast i razvoj. Te okolnosti se mogu kretati od nesredjenog i nepovoljnog porodicnog okruzenja djeteta, do nezadovoljavajucih uslova socijalnog, materijalnog i kulturnog stanja sire drustvene zajednice. U procjeni i izdvajanju populacije ''rizicne'' djece ili ''rizicnog'' djeteta treba poci od jednog cjelovitog, holistickog pristupa. Sama sintagma holisticki pristup krije u sebi smisao neologizma, novostvorene rijeci koja potice iz starogrckog jezika, i u srednjem rodu glasi HOLON, a u potrebljava se u znacenju sav, potpun, citav. U holistickom pristupu covjeku, narocito djetetu koje se procjenjuje kao rizicno, kljucno polaziste je da ono nije samo fizicko tijelo. Ono je HOLON – jedno potpuno bice koje se sastoji od razlicitih aspekata i dimenzija, od kojih su fizicka, psihicka i socijalna nosive.

''Odgojno zanemarno dijete'' – odgojna zanemarenost Termin ''odgojno zanemareno'' dijete, odnosi se na ono dijete koje ne uziva odgovarajuci drustveno primjeren nacin zbrinjavanja i odgajanja, kako od strane rodietlja, usvojioca ili staraoca, tako i od strane sire drustvene zajednice. Cl.13., stav 2, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zanemarenim djetetom smatra ''dijete koje zbog nedovoljnog nadzora i brige roditelja, te negativno utjecaja sredine, narusava opsteprihvacene norme ponasanja''. ''Odgojno zapusteno dijete'' – odgojna zapustenost Odgojnom zapustenim djetetom treba smatrati svako dijete ciji su roditelji, staraoci ili usvojioci, odnosno drustvena zajednica, grubo zapustili njegovo zbrinjavanje i odgoj. Definisanje pojma odgojna zapustenost: 1. U prvom, najsirem znacenju, pod odgojnom zapustenoscu se smatraju svi oblici negativnog ponasanja mladih, te je moguce razlikovati najmanje tri grupe ili stupnja poimanja, sa razlicitim znacenje, u koje se moze ubrojati: odgojno zanemareno dijete, odgojno zapusteno dijete i delinkventno dijete 2. U drugom, uzem znacenju, odgojnom zapustenoscu oznacava se samo ono ponasanje koje prethodi delinkvenciji. 3. Po trecem shvatanju, odgojna zapustenost djeteta se smatra stanjem ciji je uzrok zaostajanje, nedovoljna razvijenost i nezrelost djeteta.

3

Cl.13., stav 3, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zapustenim djetetom smatra ''dijete koje svojim ponasanjem narusava opsteprihvacene norme i vrsi prekrsaje ili krivicna djela'' ''Delinkventno dijete'' (maloljetni prestupnik) – Maloljetnicka delinkvencija (prestupnicko ponasanje) Standardna minimalna pravila UN za administraciju pravosudnog sistema za maloljetne prestupnike (Pekinska pravila), u clanu 2.2 definisu pojmove ''maloljetnik, ''prestup'' i ''maloljetni prestupnik'' na sljedeci nacin: 1. Maloljetnik je dijete ili mladja osoba koja se, prema doticnom pravnom sistemu moze u pogledu prestupa tretirati drugacije od ostalih 2. Prestup je svako ponasanje (postupanje ili ponasanje) koje je kaznjivo po doticnom pravnom sistemu 3. Maloljetni prestupnik je dijete ili mlada osoba za koju se tvrdi da je izvrsio/izvrsila ili za koga/koju je utvrdjeno da je izvrsio/izvrsila prestup Termin delinkvencija ima korijene u latinskoj rijeci delictum, kojom se oznacava krivicno djelo, zlocin, prestip, odnosno rijec delinkvent (lat.delinquere –pogrijesiti), sto znaci pocinitelj krivicnog djela, krivac, zlocinac, prestupnik. U sirem smislu delikt oznacava nedozvoljen cin, postupanje protivno pravu koje povlaci bilo obavezu nadoknade stete, bilo kaznu, bilo i jedno i drugo. U uzem smislu,u gradjanskom pravu, ovaj pojam oznacava namjerno nanosenje stete drugom, a u krivicnom pravu prestup kao vrstu krivicnih djela. Starosna dob, odnosno minimalni uzrast za krivicno odgovornost maloljetnika, je dob koju definise drzava. U zakonodavstvu FBiH razlikuju se dvije podgrupe maloljetnika: a) mladji maloljetnik od 14-16 godina b) stariji maloljetnik od 16-18 godina c) prelazna kategorija izmedju maloljetnisva i punoljetnistva, mladji punoljetnik 18-21 ''Delinkventno dijete (maloljetni prestupnik)'' je svako ljudsko bice mladje od 18 godina zivota, koje svojim ponasanjem krsi zakonom utvrdjene norme i cini krivicna djela, cija je posljedica izricanje specificnih zakonskih mjera, koje su prilagodjene dobnom uzrastu djeteta, odnosno njegovoj psihickoj i fizickoj zrelosti. U skladu s tim moze se reci da dijete nije delinkventno dok ga sud ne oglasi takvim. Termin ''maloljetnicka delinkvencija'' moze se svesti na dva shvatanja – sire i uze: 1. Po sirem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju svi oblici poremecaja u ponasanju maloljetnika. 2. Po uzem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju sva ona ponasanja mladih koja su inkriminisana vazecim krivicnim kodeksima ponasanja koja predstavljaju krivicna djela kao u slucaju kada ih izvrse odrasla lica.

4

na suzbijanju i sprecavanju drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i ostalih pojedinaca. sekundarna i tercijarna. a cesto i fizicki zlostavljana. koje prekrsi neku uredbu ili zakon i kome je izrecena presuda da mu je potreban: a) tretman ili nadzor da bi se kod njega preduprijedila daljnja nastajanja nezakonitog ili antisocijalnog ponasanja ili b) zatvaranje.Separovic: ''Delinkventno dijete je dijete izmedju sedam i sedamnaest godina starosti. kao nosioca javnih ovlastenja u porodici u kojoj je prisutno nasilje. CZSR. stvarajuci uslove za lijecenje od ovih oblika zavisnostim osiguravajuci pri tom da ta sredstva stignu do mladih i da im zaista budu od koristi'' Intervencija CZSR. zauzima posebno mjesto. odredjivanje stalnog nadzora nad vrsenjem roditeljskog prava. kao svjedoci nasilja. ali i kontrolu.46. Primarni oblik prevencije podrazumijeva podizanje i ocuvanje opstih uslova kvaliteta zivljenja porodice. 5 . CZSR je ovlasten i duzan poduzimati porodicno-pravne mjere i mjere socijalne zastite kada ocijeni da su interesi djeteta ugrozeni. Zakon o osnovama socijalne zastite. pored ostalog obavlja i pruzanje usluga savjetodavnog rada u rjesavanju porodicnih i bracnih problema i poduzima mjere i akcije u saradnji sa mjesnim zajednicama i drugim tijelima. zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH. definis eda CZSR. Uloga centra za socijalni rad u prevenciji maloljetnicke delinkvencije Centar za socijalni rad predstavlja na nivou lokalne zajednice jednu od kljucnih ustanova. porodice i drustvenih skupina. Rijadske smjernice u clanu 45 kao jedan od elementarnih uslova uspjesne prevencije navode: '' Vladine institucije treba da daju visoki prioritet planovima i programima za mlade i treba da obezbijede dovoljno finansijskih i drugih sredstava za efikasno pruzanje usluga. koja su pored psihickog zlostavljanja. smjestaja i drugih relevantnih usluga ukljucujuci sprecavanje upotrebe droga i alkohola. gotovo uvijek odgojno zanemarena i zapustena. odnosno sprecavanje djelovanja svih negativnih oklonosti i uticaja za koje se zna ili pretpostavlja da mogu biti uzrok nasilja u porodici. nego da se izricanjem alternativnih mjera utice na maloljetnika da vise ne cini krivicna djela. za objekte i osoblje. Cilj alternativnih mjera je da se prema maloljetnom prestupniku ne pokrece krivicni postupak. odvija se putem zastite djece u tim porodicama. odnosno svih oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i mladih. oduzimanje roditeljskog prava i sl. U slucajevima kada je interes djeteta ugrozen. ishrane. da se zastiti ono samo ili zajednica. odnosno organ starateljstva moze poduzeti sljedece mjere porodicno-pravne zastite:pruzanje pomoci roditeljima u sredjivanju njihovih prilika i odnosa. Prevencija nasilja u porodici moze biti: primarna. oduzimanje roditelju/roditeljima prava da zive/zivi sa djetetom. u cijem djelokrugu rada prevencija maloljetnicke delinkvencije. za pruzanje adekvatne medicinske i psiholoske brige. u cl.

U medicinskom smislu samoubistvo je dugo posmatrano kao indikator ludila. povezanih sa drugim vrstama principa i stavova (religijskih. pokreta. Ritualno samoubistvo – obred samozrtvovanja prisutan u kolektivnoj svijesti i obicajima primitivnih plemena. antropologije. sudova i ponasanja. normativnih). pracenju i prikazivanju pojave samoubistva koriste se statisticke stope. Nacuna istrazivanja pocinju relativno rano. podrazumijeva takvo samounistavajuce ponasanje koje prati jasna svijest o posljedicama i namjerama da se unisti sopstveni zivot. kao drustvena devijacija. srednje stope (16-20 na sto hiljada). Samoubistvo. One se ticu covjekove esenecije i egzistencije. Smatra se da je svaka osoba koja je izvrsila samoubistvo dusevno poremecena bar u vrijeme izvrsenja. rehabilitacija od strane grupe ili zajednice i sl. U nekim slucajevima samoubistvo je posljedica snaznog pritiska kolektivne svijesti i neformalne socijalne kontrole i dio je odgovora na zahtjeve i potrebe zajednice. Samoubistvo je predmet bavljenja razlicitih nauka: etnografije. odnosa prema prirodi i drugim ljudima i sl. mezo i mikro faktora na pojavu samoubistva. Samoubistvo je dio moralnih principa.AUTOAGRESIJE: SAMOUBISTVA I POKUSAJI SAMOUBISTAVA Magijska samoubistva – funkcija im je bila vjerovanje da se samoubistvom u odredjenim okolnostima unistava sopstveni neprijatelj. Medicina se bavi onim uzrocima samoubistava koji izviru iz karakteristika odredjenih bolesti. SAMOUBISTVO je samounistavajuce ponosanje sa smrtnim ishodom. visoke stope (preko 20 na sto hiljada). medicine i dr. Dio izucavanja su i izvitoperenja i psihicke disfunkcije. sociologije. kao dio psiholoskih faktora samoubistava. Skala visine stope samoubistava: niske stope (8-16 na sto hiljada). principa i ponasanja na pojavu samoubistva i njegovu upotrebu u politicke svrhe. Socioloska istrazivanja obicno se bave uticajem drustvenih makro. osveta. ali je ovdje prije rijec o moralnom sudu. kao i karakteristikama zajednica i socijalnog okruzenja u kojima se dogadjaju samoubistva. 6 . nego o naucnom stavu. nauke ili antropologije. U statistickim istrazivanjima.povezano sa idejom o smrti. kriminologije. psihologije. Stope samoubistava racunaju se na sto hiljada stanovnika. kao pojave. One predstavljaju statisticku mjeru koja oznacava ucestalost javljanja nekog dogadjaja u standardnoj jedinici populacije u datim vremenskim granicama. obicajnih. Filozofska razmatranja samoubistva imaju razlicite aspekte i cesto se povezuju sa interesovanjima etike. zdrastvenih stanja ili nasljednih faktora. Psiholoska istrazivanja najcesce su usmjerena ka ispitivanju psiholoskih karakteristika licnosti i psihosocijalnim mehanizmima koji pogoduju pojavi samoubistava. Politicki aspekti upucuju na izucavanje uticaja odredjenih politickih ciljeva. Sociologija se bavi izucavanjem odredjenih socijalnih karakteristika osoba koje su pocinile ili pokusale samoubistva. Motivi ovih samoubisatva su najcesce samokaznjavanje.

politicke i porodicne zajednice kojoj pojedinac pripada. kao i poremecaje u sferi porodicnih i drustvenih odnosa. samoubistvo i ubistvo su akti agresije. Njegovo istrazivanje pokazalo je da su glavni socijalni uzroci samoubistava oni koji dovode do socijalne izolacije. profesionalne karaktertistike. • Fatalisticki tip je posljedica pretjeranog normativnog ogranicenja ponasanja pojedinca. stope vanbracne djece. Oni su posli od pretpostavke da je jedna od najvaznijih frustracija neupsjeh odrzavanja ili postizanja viseg polozaja u statusnoj hijerahiji. Drustvo kontrolise pojedinca putem sistema vrijednosti i normi. sto je nezavisno od pojedinacnih slucajeva. On je takodjer prvi stvorio tipologiju samoubistava na osnovu primarnih drustvenih uzroka. Sejnzbri smatra da je samoubistvo derivat drustvene dezorganizacije za koje je kao pokazatelje koristio razvode braka. Ono nastaje usljed nedovoljne individualizacije i intenzivnog altruizma u situaciji jake drustvene integracije. dolazi do licne i drustvene dezorganizacije. Druga znacajna pretpostavka ovih autora tice se stava da veca vjerovatnoca samoubistava zavivi od jacine relacionog sistema. a ne u spoljnoj sredini. drustveni uslovi zivota kod stanovnika urbanih naselja. klasne pripadnosti i klasne mobilnosti. Sve drustvene tipove samoubistava podijelio je na: • Egoisticko samoubistvo. 7 . Po Henriju i Sortu. Analizirajuci dalje odnos izmedju samoubistava i drustvenog statusa.tako da prekomjerna individualnost prouzrokuje samoubistvo. Neka znacajnja teorijska shvatanja samoubistava Dirkem je postavio hipotezu da opsta ucestalost samoubistva otkriva nesto osnovno u karakteristikama drustva. usljed naglih i brzih promjena. Egoizam je stanjem u kojem se individualno ''ja'' pretjerano potvrdjuje pred drustvenim. oni su dosli do saznanja da su samoubice imale probleme u vezi sa radom. i cini ga u toj mjeri zavisnim da ignorise i ne cijeni sve ono sto se odnosi na pojedinca. ekonomske. varira obrnuto srazmjernom stepenu integrisanosti religiozne. politicke i socijalne migracije uz prostornu i drustvenu mobilnost. maloljetnicku delinkvenciju i sl. U stanjima anomije kada drustvo postane nesposobno da vrsi regulatorsku funkciju. koji rezultiraju iz frustracije.Uzroci samoubistava: bracni status (razvod ili smrt bracnog partnera). utice na stopu samoubistava. obrazovni status. Teorija o vezi drustvene i statusne integracije polazi od opste ideje da statusna integracija – obim povezanosti jednog statusa sa posjedovanjem nekih drugih. Anomija se javlja u svakoj kriznoj situaciji. Holbahova teorija je potvrdila vezu samoubistava sa porodicnom strukturom i religijskom pripadnoscu. • Altruisticko samoubistvo se javlja u drustvima u kojima je moralni kodeks vrlo jak. Samoubistvo je uzrokovano frustracijama u licnosti. Alturisticko samoubistvo iz duznosti je specifican podtip i ima dvije varijante: neobavezno i misticko • Anomicko samoubistvo je najcesce proizvod poremecaja regulatorske funkcije koju drustvo vrsi u odnosu na pojedinca.

Pokusaji samoubistva Pokusaj samoubistva predstavlja cin u kome je postojala svjesna namjera unistenja sopstvenog zivota. Reakcija se izrazava etickim stavovima. obicajna i politicka samoubistva altruistickog tipa. Presuicidalni sindrom cini skup simptoma karakteristicnih za dusevno stanje uoci samoubistva. 8 . Najznacajnije psiholoske i drustvene posljedice pokusaja samoubistva su: • promjene u zivotu vec bolesnih osoba: . ali cin nije dovrsen i smrt nije nastupila. Kod pokusaja samoubistva biraju se bezopasniji i manje brutalni nacini i sredstva poput otrova ili lijekova.Samoubice su stimulisane na izvrsenje samoubistva kada je to u interesu zajednice ili grupe. dok se samoubistva najcesce izvrsavaju vjesanjem. neodobravanje i prevencija. skokovima sa visine. odjeljenja za pruzanje pomoci u krizi i sl. preko religije i pravnih propisa.stalna hospitalizacija • promjene u zivotu i sredini zdravih ljudi: privremeno izdvajanje iz situacije sukoba drustvena zajednica je spreman da pruzi materijalnu i moralnu pomoc nacin zivota i ljudski odnosi se mijenjaju pod uticajem pokusanog samoubistva promjene u drustvenoj izolaciji Drustvena reakcija na samoubistvo moze se u osnovi podijeliti na cetiri osnovna tipa: odobravanje.privremena hospitalizacija . On se najcesce ispoljava u vidu niza simptoma koji su medjusobno povezani: • progresivno stesnjenje – psihicko i socijalno ugrozavanje i osiromasenje medjuljudskih odnosa • samoagresivnost – nesposobnost usmjeravanja agresije ka spolja sto je povezano sa ogranicenoscu medjuljudskih odnosa u kojima je moguce izraziti agresiju • bjekstvo u irealnost – jacanje suicidalne fantazije Savremena prevencija podrazumijeva postojanje posebno organizovanih sluzbi za prihvatanje i tretman suicidalno ugrozenih poput centara za prevenciju samoubistva. Razlike izmedju samoubistava i pokusaja ispoljavaju se i u nacinima i sredstvima koja se tom prilikom koriste. kulturnim normama i obrascima ponasanja. Odobravanje je vezano za mitsko religijska. drustvena zajednica ili odredjene drustvene grupe imaju pozitivan stav prema samoubistvu u odredjenim unaprijed definisanim uslovima. ravnodusnost. vatrenim oruzjem i sl.

ZAVISNOST OD DROGE – stanje psihicke zavisnosti ili fizicke zavisnosti. Olina. Saderlenda. Po ovom modelu narkomanija se odredjuje kao drustveno neprihvatljivo. U literaturi postoji vise modela definisanja narkomana i narkomanije. ili jedne i druge. koji narkomana smatra bolesnom osobom. R. i stalne napore drustva na iznalazenju najefikasnijeg nacina da se uzimanje droge i njeno dalje sirenje sprijeci. NARKOMANIJA – je stanje periodicne ili hronicine intoksikacije. cine dio drustva. koja je u svim savremenim drustvima u stalnom porastu. - SOCIJALNI UZROCI NAKROMANIJE Pretpostavke za objasnjavanje drustvenih uzroka narkomanije mladih nalaze se u socioloskim teorijama E. Socio-kulturni model.SOCIJALNI ASPEKTI NARKOMANIJE Uzimanje droga – svako uzimanje droga u nemedicinske svrhe/ ono uzimanje droga koje nije indikovano opste prihvacenim medicinskim razlozima. koje nastaje kod osobe koja periodicno ili stalno uzima drogu. prouzrokovano ponovljenim uzimanjem droge. U okviru socijalnih determinanti narkomanija mladih je uslovljena. Mertona. kao i u socioloskim studijama u kojima se naglasava uticaj drustvenog reagovanja na razvoj i pojacane devijacije. Po ovom modelu uzivalac droge smatra se domacinom bolesti. koliko karakteristikama sveukupnog stanja i odnosa u nekom drustvo. na narkomaniju gleda kao na zaraznu bolest. a narkomaniju bolescu Epidemioloski model. 9 . Sva odredjenja ove devijacije imaju najmanje dviej zajednicke karakteristike: svijest o njenoj prisutnosti. R. koji s obzirom na nivo rasprostranjenosti i prisutnost stalnog porasta upotrebe psihoaktivnih supstanci. Prema definiciji SZO – DROGA je svaka supstanca koja unesena u organizam moze da modifikuje jednu ili vise funkcija. koje u razlicitoj mjeri odstupa od usvojenih socio-kulturnih normi neke drustvene zajednice. stetne za pojedinca i drustvo. od droge. a droga prenosiocem i izazivacem infekcije. medju kojima su najcesci: Medicinski model. polazi od stanovista da su za pojavu narkomanije kljucni socijalni i kulturni faktori. Medju kljucnim faktorima koji mogu uticati na jedan broj mladih da posegnu za konzumiranjem psihoaktivnih supstanci su: sveukupna drustvno-ekonomska stvarnost prozeta posljedicama rata u kojoj zivi cjelokupna populacija BiH drustva. ali i uticaj sredstava masovne komunikacije. negativan uticaj uzeg (porodica) i sireg socijalnog okruzenja na najmladju populaciju. toliko i posebnostima drustvenog polozaja mladih koji ziveci u njemu. devijantno ponasanje. Toksikomanija – toksicni efekti uzimanja razlicitih psihoaktivnih supstanci na ljudski organizam. Klaurada i L.

SOCIJALNE POSLJEDICE UPOTREBE DROGE Upotreba legalnih droga. raspad porodice. Takve situacije i okolnosti su: separacija i izmjestanje od roditelja. uticaj grupe vrsnjaka. odvijaju nezamjenjivi procesi odgoja i socijalizacije. Uticaj porodicnih prilika i odnosa Porodica je socijalna zajednica u kojoj se od samog rodjenja djeteta. kvalitet i nacin odgoja i sl. tako i za njeno socijalno okruzenje. od marihuane do heroina. uvijek sa sobom nosi niz negativnih socijalnih posljedica. korupcija i sl. odnosi u porodici. DRUSTVENA REAKCIJA NA NARKOMANIJU 10 . najcesce na psihickom lanu. U literaturi postoji vise razlicitih shvatanja i teorijskih tumacenja zbog cega mladi bas u prostoru koji nazivamo slobodnim vremenom pocinju sa upotrebom droga. ranjavanje.Upotreba ilegalnih droga. osjecaj nesigurnost itd. kako za osobu koja je ovisnik. osjecaj pripadnosti. odnosno potreba za pripadanjem grupi i druzenjem. sastav i velicina porodice. Uticaj vrsnjaka i nacin provodjenja slobodnog vremena Slobodno vrijeme djece i mladih. sirenje jaza izmedju bogatih i siromasnih. Ucinak razlicitih traumatskih iskustava dozivljenih u ratu na dijete moze biti neposredan i posredan.Uticaj socijalno-ekonomskih uslova i posljedica rata na pojavu narkomanije Za BiH drustvo karakteristicno je opste siromastvo. Medju najcescima su: prevazilazenje dosade. podijeljenost zemlje. socijalna iskljucenost. nacionalna netrepeljivost. neodgovarajuce osnovno – skolsko obrazovanje. nasilna smrt jednog ili oba roditelja i sl. cak i ubistva. pored oblikovanja njegove licnosti. ali i boravak na mjestima za okupljanje i razonodu. buduce odrasle osobe. kao sto su: bombardovanje ili granatiranje. muzikom. zivot sa roditeljima koji su pod stresom od rata. narocito alkohola. konzumenta nego i na njegovo cjelokupno socijalno okruzenje. Socijalno-ekonomski status porodice. odnosno njegovo smisleno organizovanje i nacin provodjenja. radoznalost. koji je najcesce uzrok agresivnog i nekontrolisanog ponasanja. medju koje spada i narkomanija. Jedna od posljedica upotrebe droga je i gubljenje gotovo svih moralnih normi i vrijednosti. glad. krajnje siromastvo. Neposredan ucinak prisutan je u svim situacijama gdje je dijete bilo direktno izlozeno traumtizirajucem dogadjaju. koje su jos uvijek nedovoljno definisane sto dovodi do slabljenja razlicitih porodicnih funkcija. U nasim uslovima kao posebnost treba izvdvojiti poremecaj uhodanih drustvenih vrijednosti i sporo usvajanje novih vrijednosti. te potreba za zabavom. ali imaju stresogeno dejstvo i traumatske posljedice. zajednistva i povjerenja zasnovanog na neposrednom medjusobnom odnosu svih clanova. pored posljedica na psiho-fizicko zdravlje pojedinca. predstavlja bitan segment ukupne brige drustva za rast i razvoj zdrave. Posredan uticaj ratnog iskustva na dijete priustan je u razlicitim situacijama i okolnostima koje ne predstavljaju direktnu opasnost po zivot djeteta ili zivot njemu bliskih osoba. U porodici dijete razvija svoj identite. cije posljedice nekad mogu dovesti i do cinjenja najtezih oblika zlocina. su obiljezja pojedinih porodica koja mogu biti uzrokom nekog od oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja mladih. sto se neminovno odrazava ne samo na pojedinca. visoka stopa nezaposlenosti. uslovi stanovanja.

droga smije koristiti jedino za potrebe medicine i u naučne svrhe. senzionalistickog pristupa. Tako se. zakonom određenih kazni za one članove društva koji drogu zloupotrebljavaju na bilo koji način.Drustvena reakcija na zloupotrebu droge i stalno sirenje ove drustvene devijacije krece se od provodjenja odredjene politike prema drogama. na medjunarodnom. EUROPOL – zajedničke policijske snage zemalja članica EU 11 . Kao najhitnije organizacije na nivou EU u borbi protiv narkomanije izdvajaju se: 1. o o Restriktivna politika polazi od stanovišta da sa porastom upotrebe droga dolazi do porasta kriminala i nasilja u društvu. tako i od legalnih (alkohol i duhan). može se u većini država podijeliti na restriktivnu i liberalnu. morfij) klasifikuju kao droga i podliježu društvenoj kontroli. Istom se konvencijom prirodne supstance. članice EU imaju jasno usvojenu nacionalnu strategiju prema drogama. do stavova odraslih osoba. koji ne upotrebljavaju drogu i onih koji je upotrebljavaju. Različita tijela u okviru EU. U vezi s tim. putem odgovornosti za međunarodnu kontrolu droga i putem donošenja različitih konvencija o proizvodnji. Smanjenje potraznje sredstava ovisnosti Politika prema drogama Politika prema drogama. Evropski centar za kontrolu droga (EMCDDA) sa sjedištem u Lisabonu 2. distribuciji i upotrebi droga. formirana sa osnovnim ciljem spriječavanja zloupotreba ilegalna trgovine drogom. list koke i kanabisa. Dva su osnovna uzroka sirenja zloupotrebe droga: 1. na prvi pogled. Države potpisnice ove konvencije dužne su sa sankcionišu ilegalnu proizvodnju. Samim tim. uz razrađenio zakonodavstvo za ovaj društveni problem. prodaju i posjedovanje droge. prema Konvenciji iz 1961. a šta zabranjeno. Politika Evropske unije prema drogama zasniva se na podjednakom odnosu prema svim drogama. odnosno ponuda droge 2. te opojna sredstva koja se dobijaju iz tih biljaka (heroin. u stampanim medijima. kako. Osnovna karkteristika ove politike prema upotrebi droge je nekažnjavanje upotrebe lakih droga. prvenstveno. Konvencija o krivičnim prekršajima povezanim sa drogom za cilj ima da se saradnja i borba protiv ilegalnog trgovanja drogom na međunarodnom nivou učini što boljom i efikasnijom. Smanjenje dostupnosti psihoaktivnim supstancama. Evropa protiv droge (EURAD) pokret sastavljen od roditelja. Sve zemlje. posebna pažnja se posvećuje prevenciji i liječenju od ovisnosti kako od ilegalnih psihoaktivnih supstanci. te načinu spriječavanja krinimalnog postupanja sa drogom. kokain. kao što su opijum. uz ulaganje maksimum napora da se tržište ove dvije droge drži odvojeno. Zbog toga je društvo primorano da precizno odredi šta je u njemu dozvoljeno. tako i na nacionalnom planu preko stavova mladih. koja predstavlja naročit vid društvene reakcije na njihovu upotrebu. godine. Liberalna politika polazi od podjele droga na lake i teške. daju politici EU premadrogama obilježja restriktivnog karaktera. mladih i NVO za borbu protiv narkomanije 3. te izuzetno razvijenu prevenciju i informisanje. uz uvođenje visokih. provođenje restriktivne politike zahtijeva stalno razvijanje i pronalaženje što efikasnijeg načina spriječavanja upotrebe droga. i vecim dijelom. Borba protiv narkomanije na nivou OUN odvija se. bez podjele na legalne i ilegalne droge.

u velikoj mjeri zavise od situacija i licnosti. u prvi plan stavlja odrzavanje veza i razmjenu c) odgovorni odnos. rad. ali se i ovdje razlikuju: mladi koji su ubijedjene fanaticne pristalice upotrebe droge mladi koji nisu ubijedjene pristalice narkomanije. bez ikakvih ustupaka b) egalitarni odnos. skoro da toga i nisu svjesni. pocinju sa upotrebom teskih droga.Politika BiH prema drogama na nacionalnom nivou gotovo da i ne postoji. posebno MUP-a. ili se ne zele angazovati. S tim u vezi moguce je razlikovati: a) autoritarni odnos. ministarstva zdravstva i Ministarstva za socijalnu politiku. godine i na nivou FBiH donešen je Program prevencije alkoholizma. Na nivou Kantona Sarajevo. na osnovu raspoloženih podataka. prodaju i preprodaju drogu • bolja informisanost mladih i roditelja o opasnostima upotrebe droga • stalna edukacija razlicitih profila strucnjaka • obuhvatiti posebnim programima prevencije rizicne grupe najmladje populacije Reakcije i stavovi clanova drustva prema narkomaniji Reakcija clanova neke drustvene zajednice na probleme zloupotrebe droge zavise od toga da li se pojava narkomanije dozivljava kao opsti socijalni problem. dostupnih javnosti. uz ostru odlucnu cenzuru. nastoji da poveze naucni i logicki pristup kao i otvorenost. U FBiH se. dobavljaju. može se zaključiti da ovaj entitet vodi vrlo restriktivnu politiku prema drogama. Mlade a) b) c) koji upotrebljavaju drogu je veoma tesko klasificirati. obiljezen je represivnim stavom. narkomanije i drugih ovisnosti. a 2002. 12 . koji direktno ne pogadja pojedinca i njegovu porodicu. izbjeglice i raseljena lica. Kao prioriteti djelovanja namecu se : • veca efikasnost na sprecavanju trgovine drogama i kaznjavanju onih koji proizvode. Stavove mladih koji ne upotrebljavaju drogu (Pelisije. Tulij) moguce je klasifikovati u sljedece tri kategorije: a) mladi koji kategoricno osudjuju upotrebu droge b) mladi koji se takodjer protive upotrebi droge. ali im se droga cini kao fatalnost mladi koji usljed razlicitih okolnosti. Stavovi odraslih.bez obzira da li su to roditelji ili nastavnici i sl. ili kao licni problem osobe koja upotrebljava drogu. odbacujuci potpuno neefikasni autoritarizam i obeshrabrenost d) indiferentna odnos je prisutan kod onih odraslih osoba koje ne shvataju problem narkomanije. ali istovremeno imaju i odredjenu kolicinu razumjevanja za one koji drogu upotrebljavaju c) mladi koji prihvataju mogucnost upotrebe droga.

kulturne definicije određuju alkoholizam kao: konzumiranje alkohola izvan tradicionalnih običaja i dijetetskih navika neke zajednice. stečena navikom. Može istovremeno posmatrati kao medicinski i socijalni problem. Neke jednostavne socio . koja alkoholizam opisuje i kao medicinski i kao socijalni problem i prema kojoj se alkoholičarima smatraju: osobe koje ekcesivno uživaju alkoholna pića i postepeno postaju zavisne od alkohola. koja je posljedica navike ili navikavanja. socijalna psihologija i sociologija devijantnosti. odnosa sa drugim ljudima i poremećajima funkcionisanja čovjeka kao svjesnog i odgovornog ljudskog bića. 13 . ALKOHOLIZAM Alkoholizam pripada onom tipu društvenih devijacija koji se izražava kroz izvitoperenje u zadovoljenju ljudskih potreba. što neminovno vodi nizu nepovoljnih posljedica: pogoršanje psihičkog i fizičkog zdravlja. obrazovanje i druge djelatnosti. a prije svega mentalnog zdravlja. odnosno zdravstvo. univerzalno je prihvaćena definicija svjetske zdravstvene organizacije. panika se povlaci ili rezultira drustvenim promjenama. socijalna zaštita. posebno u onim situacijama kada se u negativnoj konataciji stigmatizira odredjeni tip ljudskog ponasanja koje se treba odbaciti kao neprihvatljivo. ovu prijetnju mediji prikazuju u lako prepoznatljivoj formi 3. pri čemu ispoljavaju bilo otvorene društvene poremećaje. Elementi medicinske definicije su: osoba koja ekcesivno uzima alkoholna pica. javlja se rekacija vlasti ili onih koji uticu na stvaranje javnog mnijenja 5. poremecaji odnosa sa sredinom i oni vezani za socijalni i ekonomski polozaj. nesto ili neko definise se kao prijetnja vrijednostima i interesima 2. Koenovo odredjenje moralne panike sadrzi sljedece kljucne elemente: 1. posljedice koje mogu biti: dusevni poremecaji. naglo raste zabirnutost javnosti 4. Alkoholizam sa medicinskog aspekta je vid poremećaja ukupnog. Alkoholizam je bolest zavisnosti. postepeno stvaranje zavisnosti usljed upotrebe alkohola. što znači da se problemom alkoholizma bave različite naučne discipline i društvene djelatnosti: medicina posebno psihijatrija. koju karakteriše pretjerana nekontrolisana želja za pijenjem alkoholnih pića što za posljedicu ima psihička i fizička oštećenja. Druga medicinska definicija pod alkoholizmom podrazumijeva pojavu koja se manifestuje kao hronična progresivna bolest. Među brojnim definicijama alkoholičara. bilo manifestacije koje zahvataju njihovo tjelesno i duševno zdravlje.Moralna panika i senzacionalizam u medijima kao vid drustvene reakcije Pojam moralna panika je cesto prisutan u medijima. njihove odnose sa drugim ljudima i njihovo dobro socijalno i ekonomsko ponašanje.pogorsanje fizickog zdravlja.

Pad tolerancije je odlika ove faze. već i za razvoj različitih modela. Alkoholičar u ovoj fazi još uvijek ne pije sam. Jutarnje pijenje je kritični period u toku kojeg se stvara adikcija. kada čovjek ima neodoljivu potrebu za pićem i nije u stanju da voljno šprekine uzimanje alkohola. razvija se egocentrizam i sebičnost. etiketiranja i potkulture. profesionalni problemi. gubitak kontrole u pogledu svih aspekata ponašanja. psiho-fizičkih poremećaja. Ovu fazu karakteriše i teško fizičko. Kompulzivno pijenje odnosno prisilno. Predtoksična faza odlikuje se povišenom tolerancijom prema alkoholusve redovnijim konzumiranjem alkohola.navikavanje na alkohol i sklonost ka alkoholu. 2. Toksikomanska faza koju karakteriše: kompulzivno pijenje (nekontrolisano uzimanje alkohola). porodični. ne samo za tumačenje etiologije alkoholizma. Edwin Lemert je kao primjer za razvoj primarne i sekundarne devijavcije uzeo alkoholizam. teorija depresivnosti. Ovu fazu prate: alkoholne amnezije (gubitak sjećanja za događaje u toku epizode pijenja) i racionalizacija odnosno pronalaženje opravdanja za pijenje. Teorije alkoholizma 1. psihičko i socijalno propadanje. 2. Pijenje u društvu koje prati postojanje društvene tolerancije. 3. nemogućnost apstinencije. javljaju se ozbiljni lični. Ovo je granična faza kojom se ulazi u hronični alkoholizam. on govori o primarnoj i sekundarnoj alkoholičarskoj devijaciji koje imaju neke faze: 1. veoma česte amnezije. traje od 1-3 god. Psihološke teorije su veoma značajne. teorija niskog praga tolerancije na stresove i psihoanalitička teorija. Posebno su poznate teorije o nasljednosti alkoholnih sklonosti (urođeni alkoholizam). ova faza traje do godinu dana. uspostavljanjem navika i početne psihičke zavisnosti. Sociološke teorije polaze od tumačenja alkoholizma kao socijalnog problema uzrokovanog društvenim uzrocima. 3. ali svejedno. nekontrolisano pijenje. postojanje psihičke i fizičke zavisnosti. predstavlja početnu fazu alkoholizma. dolazi do pojave tremora i dr. Među ovima se posebno izdvajaju: teorija frustracije. odsustvo izbora piće. Za tumacenje uzroka i prirode alkoholizma posebno su relevantne: teorija anomije. zapuštanje u svakom pogledu. pad tolerancije. Bio-fiziološke teorije objašnjavaju nastanak alkoholizma bio-fiziološkim procesima. 14 . pojava trovanja i ono što je bitno pojedinac prihvata sebe kao alkoholičara i takvim ga etiketira i njegova sredina. i činjenicom da pojedinac sebe ne smatra alkoholičarom niti ga kao takvog označava njegova sredina 2. druga odlika je nemogućnost apstinencije (ne može da se uzdrži od pijenja).Razvoj (faze) alkoholizma: 1.

. pošto iza ovog tipa opijanja obično postoje psihičke smetnje i poremećaji koji se moraju razriješiti prije nego se započne sa liječenjem. šoferi. Gama alkoholičare prati početna povišena tolerancija.konobari. 3. dužoj upotrebi alkohola koja dovodi do fizičkih posljedica praćene često smrtnim ishodom. koja se razlikuje od drugih sredstava zavisnosti po tome što je njegova umjerena upotreba prihvatljiva kako legalno tako i društveno. Klinard izdvaja 2 karakteristična tipa alkoholičara: 1. Toksikomanska upotreba alkohola – kod koje dolazi do ozbiljnih društvenih devijacija i poremećaja odnosa i ponašanja prije svega u porodici. Alkohol ima neka fiziološka svojstva koja djeluju na bio-psihološke i fiziološke procese u organizmu. ali je to prividno. stalno su pod uticajem alkohola i gotovo da nema triježnjenja. je uzrok alkoholizma.. moleri. dobri. 3. riječ je o socijalnim. tako da se upotreba alkohola ponavlja. mornari. 4.Ovaj tip je čestom povezan za određena zanimanja npr. Delta alkoholičare karakteriše nepostojanje mogućnosti apstinencije. kulturne navike i obrasci života također mogu pogodovati pojavi alkoholizma. Značajni uzroci alkoholizma 1. S druge strane. 15 . 2. Ovaj tip alkoholičara pripada težim vidovima alkoholizma. Ličnost odnosno sam čovjek.je tip alkoholičara koji uzimanjem alkohola uspostavlja određene vrste socijalne komunikacije što znači da je alkohol jedno od sredstava za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima. Ipsilon alkoholičari ili dipsomani su periodični alkoholičari koji povremeno dobijaju želju za alkoholom i onda se danima opijaju sa nastupima amnezije smatralo se da je izlječenje ovog tipa lako postići. Alkoholit. koje stvaraju pogodno tlo za alkoholizam.Tipovi alkoholičara 1. tolerantni ljudi. 2. ovi alkoholičari mogu biti prividno veoma mirni. 2. kao i po topme što se zavisnost uspostavlja postepeno i u nešto dužem roku u odnosu na druge droge. Beta alkoholičari karakteriše ih uspostavljanje sve jače psihičke zavisnosti od alkohola. ovdje je riječ o kontinuiranoj. 5. jer je utvrđeno da su određeni tipovi ličnosti podložniji alkoholizmu. dijetetskim i običajnim navikama. Javljaju se vrlo teški poremećaji odnosa sa okruženjem i te posljedice najviše snosi porodica. Alkohol je psihoaktivna supstanca. smatra se također da društvena dostupnost i tolerancija prema upotrebi alkohola podstiču alkoholizam. samo se po sebi razumije da bez alkohola nema alkoholizma. Faktori društvene sredine su odlučujući uzroci koji preovlađujuće utiču na pojavu alkoholizma. Alfa alkoholičari su situacioni alkoholičari koji piju od prilike do prilike. ali su pod dejstvom alkohola potpuno drugačiji i skloni agresijama i destrukciji.

terapija zasnovana na potpunoj apstinenciji. Osnovni ciljevi ovog tipa terapije su: potpuna apstinencija od alkohola. cjeloviti programi prevencije alkoholizma i razvijeni modeli tretmana alkoholičara. c. 4. 3. kompletan zdrastveni. psihicki i fizicki oporavak i uredjivanje porodicnih odnosa na funkcionalan nacin. djelimična prohibicija koja obično limitira i sankcioniše promet i služenje alkohola u određeno vrijeme ili zabranu služenja i upotrebe alkohola određenim društenim grupama npr. socijalno-psihološki model – reagovanja na alkoholizam skrece paznju javnosti na brojne drustvene.podrazumijeva liječenje alkoholičara koje može biti dobrovoljno i obavezno. medicinski model . terapija kontrolisanog pijenja. Intenzivna kombinovana porodicna terapija alkoholizma ima dvije faze: intenzivna faza i stabilizaciona faza. 5. nezainteresiranost i prenošenje problema na lični plan i pitanje ličnog izbora i odgovornosti. Kada je riječ o modelima tretmana alkoholičara u osnovi se izdvajaju 3 najopštija: 1. b. ili gubitak posla) opšte socijalne posljedice (poremećaji odnosa sa okruženjem i sredinom) ekonomske posljedice Društvena reakcija na alkoholizam Društvena reakcija na alkoholizam kreće se između nekoliko karakterističnih tipova odnosa kao što su: 1. 3. tolerancija prema umjerenom i socijalnom prihvatljivom uzimanju alkohola. 2. averzivna terapija. 4. ekonomske i psiholoske cinioce alkoholizma 3. 2. 5. Osnovna karakteristika ovog modela je pomjeranje fokusa sa pojedinca na porodicnu i socijalnu sredinu. 2. potpuna prohibicija koja podrazumijeva zabranu i sankcionisanje kako prizvodnje i prometa tako i potrošnje i uzimanja alkohola. kulturne. Intenzivna faza traje sest nedelja i seanse traju oko tri sata svakim randim danom. 16 . Uokviru ovog modela izdvajaju se tri tipična pristupa u strategijama tretmana alkoholičara: a.maloljetnika i mladih.Značajnije posljedice alkoholizma: 1. zdravstvene posljedice (psihičke i psihijatrijske) porodične posljedice: po pravilu je porodica žrtva alkoholizma profesionalne posljedice (neefikasnost na poslu. Stabilizaciona faza traje godinu dana. porodični (interakcijski ili ekosistemski) model – predstavlja poseban pristup u lijecenju i rehabilitaciji alkoholicara.

osjete. pošto kao posljedica uzimanja droga dolazi do promjene metabolizma. nemogućnost da se željeni efekti postignu ranijom količinom droge. Fizička ovisnost – sastoji se u opštoj adaptaciji organizma na stalno prisustvo droga. Novije shvatanje eksperata SZO pod klinickim sindromom zavisnosti podrazumjevaju stanje psihicke i fizicke zavisnosti koje nastaje kod osoba koje kontinuirano uzimaju odredjene ili vise droga. 3.ZAVISNOST OD DROGA Zavisnost od droga podrazumijeva stanje psihicke ili fizicke. Prema porijeklu – prirodne i sintetičke droge 2. Tolerancija – označava postepeno opadanje dejstva droge. koje variraju prema vrsti droge. amfetamina. kontrolisane droge koje se upotrebljavljaju isključivo u medicinske svrhe i to po strogoj kontroli i proceduri 3. nekontrolisane droge koje ne podliježu kontroli. koje se javlja poslije povremenog ili stalnog uzimanja droge. Sve droge uspostavljaju psihičku zavisnost i imaju posebno dejstvo na percepciju. pa je zato potrebno stalno povećavati dozu droge da bi se postigli isti efekti. barbiturata. Osnovne karakteristike zavisnosti od droga Najznačajnije karakteristike ovisnosti o drogama. halucinogenih droga. zabranjene droge. osjećanja i raspoloženja. 2. jer ne predstavljaju veliku opasnost po zdravlje ili od zloupotrebe Droge se najčešće mogu klasifikovati na osnovu dva kriterija i to: 1. sto ukljucuje zudnju za drogom i njeno ucestalo uzimanje kako bi se dozivjeli odgovarajuci psihicki efekti i izbjegli patnja i poremecaji izazvani lisavanjem droge. tj. Tolerancija postoji kod opijata. a ne postoji kod kokaina i kanabisa. Prema dejstvu – teške i lake droge 17 . čija je proizvodnja zabranjena 2. ili i jedne i druge zavisnosti od droge. Psihička ovisnost – posebno stanje svijesti koje se sastoji u želji i potrebi nekih ljudi za efektima droge koje oni doživljavaju kao prijatna i donose im zadovoljstvo ili izmjenjen doživljaj stvarnosti. Ovu zavisnost izazivaju samo dvije vrste droga: opijum i barbiturati. tako da ukoliko se naglo prekine uzimanje droga dolazi do apstinencijskog sindroma. su: 1. S pravnog aspekta može se govoriti o tri grupe droga: 1.

kojih postoji toleracija (heroin. marihuane i 2. s tim što postaju redovite i praćene su uzimanjem ograničenih količina droge. Prava zavisnost. 3. 2. Epizodne toksikomanije najčešće vezane za eksperimentalno uzimanje hašiša. koje podrazumijevaju konzumiranje više droga u isto vrijeme Kliničke klasifikacije obično počivaju na poznavanju dinamike razvoja zavisnosti i posebno su korisne za prevenciju. najčešće marihuanu. visoka zastupljenost politoksikomanije. 3. koje se odnose na eteromanije. Politoksikomanije. Blage zavisnosti. obično predstavljaju nastavak epizodnih ili eksperimentalnih toksikomanija.Treba spomenuti i kliničko-farmakološku klasifikaciju droga koja izdvaja 3 tipične grupe: 1. eksperimentisanje sa različitim supstancama i načinima upotreba te veoma česti smrtni ishodi. Eksperimentatori  Primarni zavisnici . pored redovnog uzimanja. najčešće iz radoznalosti ili društvenosti probaju jednom ili više puta ponuđenu drogu. kafeizam i sl.  Umjetnici koji uzimaju drogu kao stimulaciju i pod dejstvom narkotika stvaraju  Najsiromašniji slojevi u nekim zemljama Bliskog i Dalekog Istoka. Male toksikomanije. a posebno ljekari kojima je droga bila dostupna i nisu imali potrebe za ilegalnim tržištem. pa se tako pod dejstvom grupe stvara zavisnost.karakteristični za mlade koji u određenim situacijama. Savremeni tip zavisnika od droge predstavlja najveći problem. Oni u pravilu uspijevaju normalno da funkcionišu.  Rekreativni-povremeni uživaoci droga – obično se vezuju za pripadnike određenih slojeva. teizam. morfinsku i heroinsku zavisnost. tretman i spriječavanje recidivizma. 18 . morfijum). Povratnička zavisnost. koje obuhvataju opijumsku. nikotinizam. obično je praćena povećavanjem doza droga kod 4. Tipologija narkomana 1. koja je kontinuirana i nastavlja se i u slučajevima povremenih tretman i liječenja. LSD. Klasični-stari narkomani  Liječeni pacijenti čija je bolest praćena teškim patnjama i bolovima i koji su prilikom liječenja redovno primali određene količine droge (npr.  Medicinsko osoblje. Venecueli itd. koji uzimaju hašiš ili opijum kao zamjenu za hranu i kako bi pobjegli od stvarnosti i svakodnevne bijede. morfij) pa su tako postali zavisni od te droge. jer je to najmasovnija grupa. Velike toksikomanije. kao dio životnog stila ili prilikom nekih socijalnih događanja. rekreativnih i sličnih droga poput extasy. Kini. 3. za određene društvene grupe kod kojih se upotreba droge javlja s vremena na vrijeme. te kanabizam (zavisnost od hašiša i marihuane) i kokainsku zavisnost 2. Obilježja savremenog tipa zavisnika od droge su: visoka zastupljenost mladih. medikamentoznu zavisnost. One obično sadrže sljedeće klasifikacione grupe: 1.

dok u nekim dijelovima društvene reakcije (podrška porodici. Ovisnost opijatskog tipa Opijati imaju opijatsko i analgetsko dejstvo pa zbog toga kod uživalaca droge izazivaju fizičku zavisnost i javlja se tolerancija. socijalna integracija zavisnika. iz čega proizilazi mogućnost praćenja i proučavanja socijalnih aspekta narkomanije. Efekti kokaina su stimulativni. poboljšanjem kvaliteta života porodica. maloljetnika i porodice. emocionalna labilnost. podrškom porodicama da očuvaju svoju stabilnost i obavljaju svoje značajne društvene funkcije. a u ovu vrstu droga spadaju opijum. 19 . dolazi do halucinacija. Nakon prestanka djelovanja opijata nastaje umor. Kao središnje ustanove socijalne zaštite u lokalnim zajednicama CSR imaju posebne uloge i ovlaštenja koja ih čine potencijalno značajnim akterom prevencije bolesti zavisnosti i zaštite zavisnika i njihovih porodica.. morfin i heroin. Ovisnost halucinogenog tipa U halucinohene droge spadaju meskalin. Ipak. a time i odgovornost. Ovisnost kokainskog tipa Stalnom upotrebom kokaina razvija se psihička ovisnost. Za ove droge je karakteristično da njihova stalna upotreba dovodi do slabljenja euforičnog efekta koji se postiže na početku konzumiranja opijata. ali nažalost i želja za ponovnim uzimanjem droge 2.Tipologija zavisnosti prema tipu droge 1.. regulisanje porodičnih odnosa) imaju odlučujuću ulogu. a to znači da ne dolazi do opadanja efekata kokaina. kao što je npr. Na osnovu praćenja i proučavanja socijalnih potreba i socijalnih problema dolazi do promišljanja različitih programa. CSR u nekim segmentima prevencije ili bavljenja pojedinim slučajevima. Prva od ovih uloga je praćenje i proučavanje socijalnih potreba građana i socijalnih problema na teritoriji na kojoj djeluju. Realno CSR nemaju velike mogućnosti za učešće u opštoj prevenciji bolesti zavisnosti. 3. imaju prvenstveno pomožuću ulogu. Ove droge se u organizam mogu unositi pušenjem. LSD i psilocibin. Posljedice uzimanja ovih droga su: vrlo teški psihički poremećaji u percepciji vremena i prostora. Zbog svojih efekata ove droge se još nazivaju i psihodelične droge. ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD U PREVENCIJI NARKOMANIJE Uloge CSR u prevenciji bolesti zavisnosti izviru iz pripode društvenih funkcija ovih ustanova koje predstavljaju središte institucionalnog sistema socijalne zaštite i koje imaju veoma značajna ovlaštenja u zaštiti djece. osjećanja povećane psihičke i fizičke moći. ali ne i fizička ovisnost i tolerancija. sadržaja i vidova društvene reakcije uključujući posebno preventivne. narkomanija. ušmrkavanjem i injekcijama. bilo bi nerealno za očekivati da CSR obezbijede potpunu evidenciju o kretanju i karakteristikama takvih socijalnih problema. depresija. anksioznost. halucinacije koje ponekad mogu biti zastrašujuće i osjećaj iracionalnosti. Ispitivanje i praćenje pojave bolesti zavisnosti treba biti obezbijeđeno na interdisciplinarnom i međuresorskom principu. ali mogu na specifičan način doprinositi ovim programima baveći se socijalnim razvojem zajednica. Zbog toga je nužno stalno povećavati količinu droge kako bi se postigli isti efekti.

zajednica i institucija za bavljenje problemima zavisnosti. Seksualni promiskuitet je druga bitna karakteristika prostitucije. jer ima seksualne odnose ne samo sa velikim brojem različitih partnera. koja bi se odnosila na aktivnost podrške. CSR imaju i posredne uloge u posebnoj prevenciji. 20 . Prostitutka je žena koja javno i za novac ustupa svoje tijelo većem broju muškaraca. Rano otkrivanje rizičnih pojedinaca ili porodica te pravovremena podrška i pomoć smanjuju mogućnost pojave i širenja bolesti zavisnosti. Prostitucija je pružanje određenih seksualnih usluga drugim osobama koje mogu da budu različitog ili istog spola. interesa i motivisanja javnosti.CSR mogu doprinositi podsticanju zdravih stilova života porodica. već. takođe i sa nepoznatim ljudima. porodica ili pojedinaca kod kojih postoje veći rizici pojave bolesti zavisnosti. osnaživanja i zaštite ciljnih grupa. njegovanju dobrosusjedskih odnosa. Ponašanje prostituke je ekstremno promiskuitetno. socijalnih i humanitarnih aktivnosti kao i različitim kampanjama čiji je cilj jačanje osjetljivosti. PROSTITUCIJA Prostitucija je jedan od oblika devijantnog ponašanja žena prisutan u različitim klasnim istorijskim periodima razvoje ljudskog društva. ne praveći izbor mrđu njima. Bitan element u definisanju prostitucije je povezivanje svakog seksualnog odnosa sa novcem. ličnih ili porodičnih problema. Ženska prostitucija je jedina koja je tokom vjekovnog postojanja postala organizovana. Ona ne bIra partnere. a riječ je o različitim sadržajima i metodama odrške i pomoći porodicama i pojedincima koji se suočavaju sa različitim vidovima životnih kriza. Veće mogućnosti uključivanja CSR postoje u opštoj prevenciji.

) Materijalno bogatije prostitutke imaju sopstveni stan. Ovo je jedan savremeniji oblik prostitucije. Drugi oblik organizovane prostitucije se ostvaruje putem posredničke kuće. karakterističan za razvijena industrijska društva i promijenjenu društvenu reakciju prema segregacionisanoj prostituciji. Javnom kućom obično rukovodi žana madam koja je i vlasnica. obično žena – madam koja ima listu imena žena i telefonom zakazuje sastanke između njih i mušterija koji žele kontakt sa prostitutkom. ili javno pod kontrolom društva . imaju stalni posao. odražavala se u različitim društvima i preživljavala raličite društvene promjene. a mušteriji veću anonimnost. ali i društvenim pritiscima. odnosno. haljine i dr. velika suma novca odlazi toj organizaciji. Posrednička kuća obezbeđuje veću tajnost prostitutki. 1. Mnoge od ovih žena postale su kasnije profesionalne prostitutke. Neorganizovana prostitucija – najčešći i društveno najuočljiviji oblik neorganizovane prostitucije je ulična prostitucija. Ovim oblikom prostituisanja se uglavnom bave žene koje već imaju određena zanimanja. Glavna ličnost postaje makro ili podvodač.) Ukoliko je kuća“ pod zaštitom“ neke kriminalne organizacije. koja prikriva organizovanje prostitucije. uslivljeni tradicijom i kulturom pojedinih društava. poslovne organizacije koje se nominalno bave nekom društveno priznatom djelatnosti. jer je u cjelosti uzimaju vlasnici javnih kuća na ime troškova za smještaj i izdržavanje. rublje.Prostitutke nisu vezane ni između sebe ni sa drugima koji bi posredovali u prostituciji ili na neki drugi način bili sa njima u vezi (trajnija veza sa izdavačima namještenih soba. Oblici prostitucije u savremenim društvima su vrlo različiti. kontroliše ponašanje prostitutki. ili tajno u onim zemljama u kojima je prostitucija zakonom zabranjena. koji utiču na oblike i raširenost prostitucije. agencije za posredovanje (posredničke kuće). Javne kuće ( bordeli) – jesu jedan od najstarijih načina na koji se prostitucija organizuje. ulična prostitucija obično seorganizuje. zaštita od policije. Prema određenim pravilima novac dobijen prostituisanjem samo neznatnim dijelom pripada djevojci. Kada u jednoj sredini postane relativno rasprostranjen oblik. Prostitutke po više od godinu dana ne dobivaju ništa od te zarade. djelimično zahvaljujući i prilagođavanju njenih oblika datim društvenim okolnostima. ali se slobodnom vremenu bave prostitucijom. 21 . portirima hotela itd.Oblici prostitucije Prostitucija je jedan od najstarijih oblika devijantnog ponašanja. 2. Zajedničko im je to što prostitutka mora da bude na ulici da bi našla mušterije. taksi – šoferima. U organizaciji ovog oblika prostitucije glavnu ulogu ima posrednik. Organizovana prostitucija – najčešći oblik organizovane prostitucije u savremenim društvima jesu javne kuće. Mnogo je poznatiji po nazivu žena – call girls (djevojka na poziv). vodi računa o finansijskom poslovanju. a neke među njima i automobil. a veći dio prisvaja kuća za različite usluge( medicinska njega. Ona se brine o održavanju reda i discipline. one kojima je prostitucija postala jedino i isključivo zanimanje.

da većina evidentiranih prostitutki vodi porijeklo iz siromašnih društvenih slojeva. koje Bavcon opisuje kao „bezprizorne“. odnosno radničkih i zemljoradničkih slojeva. organizovanje prostitucije preuzimaju jeftini hoteli. koje su u vrijeme ispitivanja živele u gradu rođeno je u selu. makroi. podvodači. plaćanja kući. saloni za masažu i dr. podaci se zasnivaju na samo onim registrovanim (najčešće kažnjenim) prostitutkama. obrazovanju. bez stana i bez sredstava za život. profesionalnog odnosa prema kupcu. kontrolom i eksploatisanjem prostitucije. Pri tome ne treba zaboraviti da se radi o grupi evidentiranih prostituki koje se bave najčešće uličnom prostitucijom. Ispitivanja društvenog statusa prostitutki nisu vršena.U društvima u kojima je prostitucija zabranjena . I svi ostali učesnici u prostituciji (mušterije. Većina prostitutki je bez zanimanja. Broj prostitutki je teško odrediti. koje čine samo manji dio prostitutki. zainteresovani su iz različitih razloga da ostanu u tajnosti i anonimnosti. zabrana ucjena. Ova se podjela zasniva na kriteriju ekonomske dobiti Klasifikacija prostitutki Najopštija klasifikacija prostitutki je prema načinu vršenja prostitucije: ulične prostitutke (nezavisne i organizovane) nezavisne prostitutke sa sopstvenim stanom i automobilom prostitutke u javnim kućama „žene na poziv“ i žene koje rade za poslovne i privredne organizacije. Više od polovine prostitutki. turističkim i hotelskim organizacijama kafanske prostitutke šoferske prostititke prostitutke koje nalaze mušterije u barakama u kojima žive sezonski radnici. anonimnosti. lošeg izgleda. kao što su odražavanje tajnosti. kontakta bez posrednika. većina ih ima samo osnovno školsko obrazovanje. noćni barovi. - Bavcon iznosi i drugu klasifikaciju: - devizne prostitutke među kojima se nalazi najviše „žena na poziv“ koje su povezane sa poslovnim. ali se posredno zaključuje – na osnovu podataka o mjestu rođanja. zanimanju. Ovo je najveća grupa prostitutki. sklone alkoholizmu. javne prostitutke. ponašanje prostitutki izaziva društvenu reakciju snažnog neodobravanja.Ponašanje žena mora da bude u skladu sa određenim pravilima. a to su obično ulične. srednja i visoka prostitucija. a u stvarnosti i oragnizovanjem. Broj registrovanih prostitutki je tačan i pouzdan i obuhvata one žene koje su zbog prostitucije kažnjene ili evidentirane u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili službama socijalne zaštite. emocionalno nevezivanje. Postoji niska. Rasprostranjenost Prostitucija je u većini savremenih kultura zabranjena. organizatori). koji se zakonski bave dozvoljenim djelatnostima. 22 .

Proces formiranja prostitutke Razlozi su individualni ili društveni i u velikoj mjeri zavise od društvenih i kulturnih sredina. jednostavnost prostitucije 3. sa muškarcem. Motivacija prostituisanja je ekonomska dobit. kada društveno etiketirana osoba kao prostitutka i kada sebe smatra za prostitutku. Ova faza može da traje više godina. ali je tipično da počinje u ranoj mladosti. Razvoj prostitutcije se objašnjava kao razvoj od promiskuitetnog ponašanja do komercijalizacije seksualnog odnosa. Mušterije prostitutki su i kriminalci. promjena partenera i tehnika i metoda seksualnog zadovoljenja Među mušterijama su češće muškarci čija su zanimanja povezana sa putovanjima. djevojka od prodaje seksa čini zanimanje i svoj život organizuje u skladu sa tim. vojnici. povremeno se prostituiše. djevojka stiče određana znanja potrebna za prostituciju. koje njihova devijantna aktivnost. klijent. s jedne strane sprečava da stupe u odnose sa ženama izvan njihova svijeta.Osnovne karakteristike odnosa koji se stvara između prostitutke i mušterije čine prostituciju privlačnom za određene kategorije muškaraca: 1. komercijalna priroda i anonimnost prostitucije 2. Za mnoge žene brak ili neka druga relativno stabilna zajednica prestanak promiskuitetnog ponašanja. Javlja se u porodicama koje su bile jako popustljive i u kojima nije postojala ili je bila slaba kontrola. odsustvo svake odgovornosti 4. Poslednja faza – je profesionalizacija. ali o sebi još ne misli kao o prostitutki. sezonski radnici. znači i 23 . mušterija. trgovački putnici. Mušterije Prostitucija je kupoprodajni odnos u kome učestvuje dvoje: prodavac – prostituka i kupac – muškarac. Druga faza – prelazna devijantnost. vozači kamiona). Prva faza predstavlja period postepenog prelaženja promiskuitetnog ponašanja ka prvom činu prostituisanja. odnosno dužim odsustvovanjima od kuće (pomorci. kao i pripadanje grupama vršnjaka koji su očekivali i podsticali rane seksualne odnose.

Postoji opšte mišljenje da su odnosi među prostitutkama vrlo složeni. ona je roba koja ima svoju tržišnu vrijednost. a društvo se samo pretvara da prezire prostitutke. privlačenje mušterija i poseban jezik.Subkultura prostitucije Subkulturu prostitutki čini grupa u koju prostitutka stupa u različite društvene odnose sa svima onima koji su. Za uzvrat on preuzima ulogu zaštite prostitutki.“ kupljena“ i bez obzira što se to odnosi na samo na datu seksualnu transakciju. neizbježno i sama po sebi predstavlja eksploataciju žena. Trgovci ženama (djevojkama. stvara se poseban riječnik. jaka 24 . održavanje samo nužnih i ograničenih odnosa sa drugim prostitutkama. stalnim pritiscima na prostitutku da prima što veći broj mušterija i uzimanjem velikog dijels njene zarade od prostitutisanja. U tom svijetu nastaju posebne subkulturne vrijednosti i norme pošanja. Drugi tip referentne grupe je „dvostruki svijet“. Subkultura pomaže prostituki da nauči osnovna pravila ponašanja u odnosu na zahtjeve mušterija. samo su manje licemjerne. je „kontrakultura kriminalnog svijeta“ kojoj pripadaju prostitutke. usamljenost. Posmatrana sa ovog stanovišta. odijevanje. U javnim kućama. ulogi eksploatatora imaju i vlasnici tih kuća. osjećaj praznine i besmislenosti življenja. da one nisu gore od drugih. zbog same prirode prostitucije. Eksploatacija prostitutki Prostitucija. koja nameće prostitutkama stalnu borbu za veći broj kupaca. u cilju prostitucije čine posebnu grupu posrednika koji se bave vrbovanjem i zavođenjem žena i njihovim odvođenjem u drugu zemlju u kojima postoji potreba za novim prostitutkama. navode i postiču ženu na prostituticiju već žive potpuno od zarade prostitutke. djecom). podvodači. Prostituke najčešće smatraju da su svi ljudi pokvareni. Podvodači su oni posrednici u prostituciji koji ne samo da vrbuju. kao i ropstvo prostitucija je sistem koji ima svoje korijene u ekonomskom interesu i zasniva se na prinudi. povezani sa prostitucijom. posredničkim kućama za prostituciju. prenosi se i uči umijeće prostitutisanja. Treća grupa pokazivala je znake alijenacije: apatiju. U samom činu prostituisanja žena je bukvalno“ korišćena“. kriminalci i ostali pripadnici podzemlja. posla od ostalog dijela života prostitutke. dok su mu u stvarnosti one potrebne Prvi tip referentne grupe (subkulture prostitutki). Eksploatacija se vrši primoravanjem na prostituciju. odsustvo ciljeva u životu. posredno ili neposredno. odvajanje identifikacija sa porodicom. žargon kojim će se služiti u tim odnosima. šminkanje.

Narkomanija je u velikom porastu zabilježena među prostitutkama. tako što će seks podrediti određenim društvenim zahtjevima – održanju poretka. 25 . obezbeđenju prokeracije i socijalizacije u okvirima tajnog društvenog odnosa – braka. s tom razlikom što za njih zarada od prostituisanja predstavlja ili dopunski prihod. Zarada nije motiv za ulazak u prostituciju samo za siromašne.Povezanost prostitucije sa drugim oblicima devijantnog ponašanja Kriminal se povezuje sa prostitucijom na različite načine. procjenjuje se da oko polovine prostitutki uzima drogu. Uzroci prostitucije Jedan od osnovnih društvenih uzroka nastanka i održavanja prostitucije je u pokušajima društa da ograniči i kontroliša seksualni nagon. Razlozi ulaska u profesiju Postoje brojni razlozi zbog kojih žene. osnovni društveni uzroci prostitucije su postojanje klasnih razlika i društvene nejednakosti žena i muškaraca. Alkoholizam je mnogo raširen među prostitutkama. djevojke pa i djevojčice. u preprodaji da bude saučesnik ili da i sama bude izvršilac krivičnog djela. Najčešći oblik je jedinstvena organizacija koja pruža na jednom mjestu (kockarnice. marginalne i neprivilegovane grupe žena. privatni stanovi) i jedne i druge zabranjene usluge. Prostitucija se najčešće povezuje i sa kockanjem. Prostitutka može da bude pokretač kriminalne djelatnosti. I žene iz drugih društvenih slojeva prihvataju prostituciju najčešće iz istog razloga. da ostvari institucionalnu kontrolu seksa. postaju prostituke. da učestvuje u prikrivanju kriminalaca. U većini sličajeva. koji se uzajamno uslovljavaju. pomaganju da se sakriju pokradene stvari. Ograničavajući učešće žene u drštvenoj podjeli rada i proizvodnji. Mnoge prostitutke doživele su i u djetinjstvu i druge seksualne zloupotrebe. Brak kao institucija u kojoj ne mogu da se zadovolje sve ljudske i osećanja u vezi sa seksualnim nagonom. Polazi se od pretpostavke da je ulazak ma koje žene u profesiju prostitucije rezultat njene sopstvene životne istorije ili određenih psiholoških karakteristika njene ličnosti. prostituka postaje alkoholičar pod uticajem sredine u kojoj radi i mušterija sa kojima je prinuđena da pije. društveni sistem je ženu promorao da njen društveni položaja u znatnoj mjeri zavisi od seksa. uslovio je stvaranje prostitucije. Drugi.

) 4. a etiketa prostitutke kažnjavanjem je i zvanično potvrđena. gubi prijatelje. ali bi svaki program trebalo da obuhvati sljedeće opšte preventivne mjere: 1. Najoštriji kritičari koje su nudili sistemi reglementacije i prhibicije su bili pristalice sistema abolicije – ukidanje svake zakonske regilacije prostitucije. sprečavanja trgovine ljudskim bićima ili onemogoćavanja da ukidanje kontrolisane prostitucije bude zamijenjeno tajnom prostitucijom. Najčešći oblici reglementacije su dozvoljene javne kuće pod policijskim i zdravstvenim nadzorom i registracija prostitutki. izdavanje posebnih dozvola koje su povezane sa obaveznom policijskom i zdavstvenom kontrolom. Kažnjavanje prostitutki znači samo potvrđivanje njihovog negativnog društvenog tretmana i sprečavanje šansi za rehabilitaciju. program informisanja javnog mnenja. suzbijanje i sprečavanje onih socijalnih i socijalno – psiholoških činilaca koji mogu da navedu žene na bavljenje prostitucijom 2. Prevencija prostitucije Sadržaj programa prevencije svakako će zavisiti i od specifičnih karakteristika prostitucije u određenoj društvenoj sredini.itd. s obzirom na veći rizik prostitutke da oboli od neke venerične bolesti i da bude izvor daljeg širenja bolesti. mjere kojima se djeluje na socijalne faktore – društveno ekonomske uslove 3. Sistem prohibicije prostitucije zabranjuje i goni odavanje prostituciji kao krivično djelo u ime interesa javnog morala. porodica je odbacuje. tj. mjere za ograničavanje potražnje (programi mentalne higijene.Društvena reakcija Legalni status prostitucije Sistem reglementacije legalizije prostituciju propisivanjem posebnih pravila nadzora i obaveza prostitutki. Uhapšena prostitutka teško može da nađe zaposlenje. 26 .

sto znaci da nisu sve skitnice prosjaci. fizička i moralna briga za ženu 3. Domaci autor je napravio razliku izmedju pojmovabesposlicara. u mjestu gdje sustalno nastanjeni ili van mjesta stalnog boravka. nemaju stalno mjesto boravka ili samo povremeno odlaze u svoje mjesto prebivalista jer vecim dijelom godine lutaju od mjesta do mjesta. Stara definicija sa legalno – pravnog aspekta pod prosjacima podrazumijeva : one osobe koje nemaju ni zanimanje. niti to mogu potvrditi osobe osobe dostojne vjerovanja. Neki autori. Prosjacenje i skitnja se inace posmatraju kako jedinstvene pojave. imajuci u vidu prekrsajno – pravne definicije ovih pojmova: Besposlicari . ( Miljkovic. 27 . njihovo obrazovanje.su ona lica koja stalno ili povremeno nisu zaposlena u mjestu prebivalista niti pak zele stupe u ma kakav radni odnos i takvim nacinom zivota narusavaju javni red i mir. zaštita žene od štetnih uticaja njene sredine 2. zahvaljujuci saznanju da su prosjaci veoma prostorno pokretljivi. ni zanat. pružanje novog shvatanja života – moralnog i duhovnog – uključujući želju za radom 4. pod skitnicama se podrazumijevaju ona lica koja su se. U klasicnoj pravnoj literaturi u Francuskoj pod prosjacima su se podrazumijevale : one osobe koje ne mogu dokazati da zive posteno i moralno. prosjaci su ona lica koja se bave skupljanjem milostinje u novcu ili naturi radi licne koristi u vidu zanata ili zanimanja. sigurno ni boraviste.Rehabilitacija prostitutki Osnovni ciljevi rehabilitacije bez obzira na određene mjere. 1996) Najopstija definicija prosjacenja podrazumijeva da je to takav vid drustvene devijacije koji se sastoji u sticanju materijalnih vrijednosti trazenjem od drugih lica bespovratno i bez protivusluga. PROSJACENJE Drustveni i istrazivacki interes za ovu devijaciju raste zahvaljujuci cinjenici sto se kao devijanti javljaju djeca i sto prosjacenje postaje cest vid ozbiljne zloupotrebe djece. u vidu zanata ili zanimanja. medju kojima je Veksliar smatraju da se skitnice mogu izdvojiti kao poseban podtip. jer nije neminovno da postoji direktna povezanost izmedjuprosjacenja i skitnje. formulisani su na sljedeći način: 1. skitnice i prosijaka. nalaženje zaposlenja 6. ali da sa druge strane nema prosijaka koji ne skitaju. odala skitnji. ako je moguće za zanat ili zanimanje koje žele 5. niti mjesto za opstanak. stvaranje novog prijateljskog kruga koji će zamijeniti društvenu sredinu kojoj su pripadale.

Trazenje koje moze biti govornim putem ili gestom (ispruzena ruka i sl. Marginalizacija . s tim sto se oni preplicu sa neefikasnoscu ili odsustvom prave socijalne zastite nekih kategorija ljudi.procesa i aktivnosti.Odsustvo vracanja i bilo kakve protuusluge. Drustvena reakcija neadekvatan odnos politike prema pojavi prosjacenja 28 . medju kojima se posebno izdvajaju ratovi koje uvijek prati osiromasenje i prosjacenje.Obiljezja ove def. Problemi ili karakteristike licnosti takodjer su znacajni uzroci prosjacenja.Sticanje materijalnih vrijednosti . Rasirenost • • • • • ZNACAJNI UZROCI PROSJACENJA 1. starostii bolesti kao socijalnih rizika Socijalno-politicki.znaci da prosjaci zive na ivici drustva odnosno izvan uobicajenih drustvenih odnosa. Druge devijacije odnosise na situaciju u kojoj je prosjacenje prateca pojava druge devijacije (mnoge prostitutke postaju prosjaci u starosti. 4.po pravilu u porodicama prosjaka iz generacije u generaciju prenose i reprodukuju isti nepovoljni drustveni uslovi zivota. Reprodukcija. rijec je o tme da neke osobine licnosti pogoduju njihovom opredjeljivanju za prosjacenje. Psihosocijalni uzroci povezani susa prethodnim. narkomani i dr) 5. Kljucna odlika prosjacenja kao devijacije jeste da ono dovodi u pitanje vrijednost ljudskog rada. Socijalna izolacija – karakterise je postojanje subkulture prosjacenja. cakikod onih ljudi kojisu sposobni da rade • • • 2. Karakteristike prosjacenja: • Prosjacenje predstavlja nacin egzistencije. Drustveni uslovi • Socijalno-ekonomski uslovi (podjeljenost na bogate i siromasne) Profesionalni uslovi (nezaposlenost i odsustvo bilo kakvogradnog statusa) Socio-bioloski – poput invalidnosti. Prostorna mobilnost – mijenjajumjesto boravka u potrazi za “poslom“.cini prosjacenje postojanom pojavom i devijacijom.su: . 3. komuniciraju jedino sa sebi slicnima. a time i sticanju sredstava za zivot putem rada. jer se direktno suprostavlja vrijednosti i znacenju ljudskog rada.) .

spontanošću i radošću. zastupljena je podjela uloga i specificne metode prosjacenja. 29 . represije i neugodnosti “zanata“ i kao obiljezje i dio supkulture prosjacenja. Po nacinu ili obliku prosjacenja mogu se razlikovati tri osnovna tipa: 1. Prezir i odbacivanje (zasnovano je na moralnom sudjenju i izrazava se kroz odbojnost i prezir) 4. udruzujuse s ciljem izbjegavanja sankcija. socijalno ugrozeni prosjaci među kojima se izdvajaju dva podtipa: a) Slucajni prosjaci . Sankcije KOCKANJE Tesko je dati preciznu definiciju kockanja jer je problem viseslojan. a igre bitna potreba covjeka. Među najznačajnijim opštim odlikama igara najčešće se navodi njihov dobrovoljni i slobodni karakter.njima prosjacenje nije stil zivota. Kolektivno prosjacenje – najcesce je organizovano. tesko je doci preciznih kriterija kada kockanje izlazi iz okvira igre i postaje devijacija. da su dio čovjekove kreacije i mašte i da zadovoljavaju čovjekove psihološke i socijalne potrebe. Siromasni. Profesionalni prosjaci – oni imaju odredjene tehnike i metode prosjacenja sto je rezultat obuke ili ucenja. moguce je razlikovati dva osnovna tipa prosjaka: 1. Indiferentnost ili nezainteresovanost drustva 2. Grupno prosjacenje 3. pripadnošću. kockanje je dio igara. Rene Kajoa smatra da je igra prvenstveno slobodna i dobrovoljna aktivnost. izvor radosti i razonode. gesta i zvuka. u kojoj ljudi stvaraju i razvijaju svoje potencijale. u kriznojsituaciji prose b) Prosjaci iz navike – za njih postoji mogucnost da postanu profesionalni prosjaci 2. Neki historicari kulture i civilizacije tvrde da je igra starija od rada i da je covjek na nivou razvoja prvobitne svijesti najprije naucio da se igra pa onda da radi. pored ostalog.niti nacinegzistencije. osim ukoliko se zanemari cinjenica da su sami prosjci prave zrtve nepovoljnih drustvenih okolnosti) 3. kako to je potreba za druženjem. DRUSTVENA REAKCIJA NA PROSJACENJE Postoji nekoliko tipova drustvene reakcije: 1. duh i time postižu da igra postaje značajan činilac razvoja kulture i civilizacije. Individualno prosjacenje – svako za sebe prosi 2. Tolerancija (indiferentnost i tolerancija su posljedica stava da je prosjacenje takav vid devijacija kod koje se ne pojavljuje zrtva. Sve igre imaju neka zajednička opšta obilježja kao što su.TIPOVI PROSJAKA U odnosu na drustveni polozaj i stil zivota. slobodom pokreta. mimike. maštu.

u kome se igre javljaju samo kao sredstvo. ona je dobrovoljna aktivnost Igra je izdvojena aktivnost – realizuje se u posebnom prostoru i posebnom vremenu Igra je propisana ljudska aktivnost – tj. zanos i strast. što je karakteristika takmičarskih igara Igra je neproduktivna – njen cilj je radost.On definiše suštinu igre kao aktivnost koja ima nekoliko karakterističnih elemenata: • • • • • • Igra je slobodna . gubljenju i dobijanju.igra nije prinudna. materijanih vrijednosti.uređena je određenim pravilima Igra je neizvjesna – njen tok i ishod se ne može predvidjeti unaprijed. ali je i njegova odlučujuća karakteristika materijalna dobit kao iljni rezultat. putem različitih vidova kockarskih igara. jer se ovdje fikcija pretvara u posebnu realnost. Između kockarskih igara i kockanja postoji tanka nit razlikovanja koju čini materijlna dobit. Za razliku od kockarskih igara. Druga bitna odlika kockanja po kojoj se razlikuje od kockarskih igara sastoji se u raznovrsnim negativnim posljedicama. uživanje i zadovoljstvo čovjeka tj. odlučujuća su dva faktora : postojanje materijalne dobiti kao dominirajućeg cilja i uopšte učešća u igrama i negativne ekonomske i socijalne posljedice. od kockanja. Odlučujuća vrjednosna karakteristika kocke je to što ona negira vrijednost ljudskog rada. to je masovna pojava koja ima sva obilježja socijalnog problema.(religijsko mitski tip igara vezano je za društvene slojeve. Komercalizacija i profesionalizacija skoro svih takmičarskih igara dovele su do toga da one gube obilježja fikcije i zadovoljstva postaju način egzistencije velikog broja ljudi. karakteristika joj je neizvjesnost oko rezultata igre. 30 . pri čemu ishod zavisi od sreće c) Mimikry igre . Kokanje prate zadovoljstvo i fikcija. prije svega novca. Mnoge kockarske igre su organizovane i uključuju veliki broj učesnika. Kokanje je dobrovoljno učešće u međusobnom prenošenju. realnosti za sebe Rene razlikuje nekoliko karakterističnih tipova igara prema njihovim bitnim karakteristikama i društvenim funkcijama: a) Igre agona – nadmetanje pojedinaca. Kokanje pripada tipu alea igara u kojima je najznačajnija činjenica sticanje materijalne koristi kao njihovog osnovnog cilja. Obzirom da kockanje prati materijalna dobit što znači da ono nije ne produktivno i da kao takvo gubi neka opšta obilježja igara. uključujući i povezanost ove sa drugim tipovima devijacija. dio su kulture primitivnih naroda) KOCKANJE I KOCKARSKE IGRE Kod kockarskih igara problem je što svijet igre prelazi u svijet realnosti. kao posebnog tipa igara. grupa cilj je da se protivnik nadigra pobijedi b) Alea igre – kokarske igre.igre prerušavanja (ritualni i vjerski obredi) d) Ilinix igre . neprofitna je Igra je fiktivna – pripada posebnoj realnosti.

koji predstavlja zatvoren društveni krug u kome su sve vrijednosti i norme ponašanja podređene kockanju..u nekim zemljama kockanje je dio tradicije. Profesionalci nastoje da se oslobode starsti . su ili pocetnici u kockanju ili naivne realne zrtve profesionalnih ili 31 . jer to umanjuje sanse za uspjeh. Kulturni uzroci . ali se u sustini i ne razlikuju od profesionalnih kockara. Društveni odnosi kockara se svode skoro isključivo na odnose sa drugim učesnicima u kockanju. takmicenjem. U nekim drzavama. koja se sastoji u prenosenju materijalnih vrijednosti na osnovu dobitka ili gubitka u kockarskim igrama i mogucnosti da se stice mimo rada. samoidentifikacijom. Socijalni uzroci – odnosi se na cinjenicu da su kockarske igre dio svakodnevnog zivota covjeka. pravila i sredstva igre. vrste. Kockarske igre postaju ne samo suština života nego i način egzistencije i sticanja sredstava i statusa. što sve skupa vodi stvaranju kockarske potkulture. ulaganja. podjelu poslova. čiji je osnovni cilj udruživanje radi sticanja visokih profita. što mu omogućuje da u kockanju ima moć nad ostalim učesnicima i na taj način smanji na minimum rizik gubitka. planiranje. Veoma su rijetki individualni profesionalni kockari. DRUSTVENA REAKCIJA NA KOCKANJE Drustveni odnos prema kockanju krece se između tolerancije i sankcija s tim sto se ova dva pristupa mijesaju. Ekonomski motivi javljaju se i kod kockara amatera i jos vise kod siromasnih drustvenih slojeva. Psiholoski uzroci – manifestuju se kroz potrebu za izazovom. koja jednom tvorena utiče dalje na učvršćivanje kockanja kako dominantnog stila života i modela samoidentifikacije .KARAKTERISTIKE KOCKANJA I KOCKARA Profesionalni kockari – predstavljaju cest devijantni tip koji ima neke posebne karakteristike. ssastavni dio slobodnog vremena i druzenja i nacin realizacije potrebe covjeka za igrom. profesionalizam u kockanju podrazumijeva takođe organizovanje. Profesionalni kockar mora prije svega da odlicnopoznaje tehniku kockanja . Socijalni cinioci su povezani sa ekonomskim izrazavaju se kroz realnu nemoc nekih drustvenih slojeva. UZROCI KOCKANJA Ekonomski faktori – vezani su za prirodu kockanja. njegovih socijalnih odnosa i obicaja. posebne metode i sredstva. Poluprofesionalni kockari ne vezuju svoju egzistenciju jedino za dobit od kockanja.. Kockar djeluje u posebnom kockarskom svijetu. sankcijama podlijeze samo kockanje na javnom mjestu sto se najcesce oznacava kao prekrsaj protiv javnog reda i mira. Postoje snažni organizovani kokarski sindikati. Amateri kockari poluprofesionalnih kockara.

. Nekrofilija – Seksualno općenje s lešom. Telefonska skatologija osobama koje na to pristaju. Postoje legalizovani vidovi kockanja u kojima je primarni interes da se ostvari dobit ukljucujuci i dobit drzave u vidu poreza.via (lat. ali su čak i ovdje muškarci brojniji. postoje korelacije i direktne veze kockanja sa alkoholizmom. te također mogu biti jedan od aspekata duševnih poremećaja kao što je šizofrenija ili neki od poremećaja osobnosti. Osim povezanosti sa kriminalom.put Parafilije ili seksualne devijacije odnose se na bilo koje aberantno seksualno ponašanje koje je preferirano ili je došlo umjesto heteroseksualnog ponašanja. prekoračenje.) . Parafilije su češće mnogostruke nego pojedinačne.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja kroz baratanje fecesom. Klizmafilija – Pribavljanje seksualnog uzbuđenja pomoću klistiranja koje izvodi druga osoba.) – pogreška. PARAFILIJE Para (grč. a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi. koje god seksualne orijentacije bili. seksualna nastranost De. samo se u mazohizmu može naći znatniji broj žena. Parafilije predstavljaju grupu poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajni objekti.) – izopačenost. Froterizam . pozive odraslim 32 . narocito sa njegovim organizovanim i profesionalizovanim vidovima. Zoofilija – Seksualna intimnost sa životinjama.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja trljanjem ili milovanjem osobe koja ništa ne sluti ili to ne želi. a koje odstupa od manjeili više kulturno prihvaćenih seksualnih normi i pri čemu je kvalitet ili objekt seksualnog instinkta abnormalan.KOCKANJE I DRUGE DRUSTVENE DEVIJACIJE Kockanje kao devijacija je povezano sa kriminalom. Statistika o učestalostima pokazuju da su parafiličari.) – volim Perverzio (lat. NEODREĐENE PARAFILIJE Koprofilija . Traženja seksualnog zadovoljavanja kroz opcesne tel.. prostitucijom i besposlicarenjem. fileo (grč. gotovo uvijek muškarci.

Transvestitski fetišizam ili transvestizam je izraz koji se primjenjuje na muškarca kojeg seksualno uzbuđuje oblačenje u žensku odjeću. Stoga se smatra da ženska odjeća ima za transvestite značenje koje je kompleksnije i uključuje više od samog seksualnog uzbuđenja. Pedofilija – doživljavanje seksualnog zadovoljstva odraslih osoba sa djecom. kao što je izbjegavanje kastracijske anksioznosti kod normalnih seksualnih kontakata. samo zbog činjenice što je muškarac. toaletni pribor. Fetišizam Fetišizam podrazumjeva oslanjanje na nežive predmete da bi se postiglo seksualno uzbuđenje. Mazohizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva kroz patnju i bol. a ako je fetiš mogao zadobiti posebnu važnost. iako sebe i dalje smatra muškarcem. uglavnom se preoblače samo povremeno. Psihoanalitički teoretičari opčenito smatraju da fetišizam i druge parafilije imaju neku vrstu obrambene funkcije. Transvestiti. koji su uvijek muškarci. Fetišist. krznena odjeća. Neki kritičari vjeruju da transvestizam predstavlja za opterećenog muškarca utočište od odgovornosti koje u našem društvu treba nositi. gotovo uvijek muškarac. Incest – seksualni odnos između krvnih srodnika kojima je brak zabranjen.ODREĐENE PARAFILIJE Fetišizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva sa predmetima koji nemaju seksualno značenje. Transvetit također može uživati da se pojavljuje u društvu kao žena (neki muškarci preodjeveni u žene postaju izvođači u noćnim klubovima. Lijepe cipele. Inače su muževniji po izgledu. a ne svakodnevno. ljubeći. po njegovu mišljenju. 33 . uobičajeni su izvor uzbuđenja fetišiste. Drugi trebaju partnera koji će na sebe obući fetiš kao stimulans za snošaj. Većina ih je oženjena. Poremećaj obično počinje s adolescencijom. rukavice. Transvestizam obično počinje djelomičnim preodijevanjem u djetinstvu i adolescenciji. u tajnosti milujući. čak i ranije. u djetinstvu. Sadizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva nanošenjem patnje seksualnom partneru. pružajući tako zadovoljstvo mnogim seksualno konvencionalnim ljudima koji uživaju u vješto preoblačenju). Neki mogu provoditi svoj fetišizam sami. Transvestizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva oblačući se u odjeću suprotnog spola. Ekshibicionizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva pokazivanje sopstvenih genitalija nepoznatim osobama. ponašanju i seksualnim odabirima. njuškajući ili naprosto gledajući objekat dok se samozadovoljavaju. ima ponavljajuće i intezivne seksualne porive prema neživim objektima nazivanim fetišima. prozirne čarape.

dječak) i „FILIJA“ (ljubav. Na osnovu ove podjele možemo ih podijeliti na: Fiksirane nedozrele pedofile – posjeduju izrazitu sklonost prema djeci. oni žele dirati. Virenje im služi kao zamjensko zadovoljenje i možda im daje osjećaj nadmoći nad onim koje posmatraju. teško se liječi i sklon je povratu. Sam izraz pedofilija potiče od grčke riječi „PEDOS“ (dijete.Voajerizam (virenje) Voajerizam je značajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz gledanje drugih kad nisu obučeni ili dok imaju seksualne odnose. 34 . često nazivano virenjem. Gledanje. pipati i milovati. voajeri su obično mladi. Čini se da je važan elemenat opasnost. gotovo uvijek muškarac. submisivni i utrošeni od seksualnog kontakta sa drugima. Veoma rijetko stupa u brak. Seksualni odnos će se desiti samo ako je dijete dobro upoznao. punoljetna osoba koja se uključuje u bilo kakvu vrstu pedofilske aktivnosti sa osobama koje imaju pravni status djeteta. Broj otvorenih pedofila žena u odnosu na muškarce je mnogo manji. Istinski voajer. Evidencije pokazuju da je u porastu broj nasilnika adolescenata. Voajer postiže orgazam samozadovoljenjem. prijateljstvo) i znači ljubav prema djeci preciznije seksualno sklonost prema djeci. ne smeta mu naklonost prema djeci i čudi se što to drugima smeta. u voajerizmu je kontakt između posmatrača i posmatranog rijedak. otvorenost i nevinost. ne smatra osobito uzbudljivim posmatrati ženu koja se svlači baš za njega. sanja i fantazira o njima. „prilaženju“ žrtvi – djetetu. Psihološki profil tipičnog zlostavljača nije karakterističan. Neki voajeri poseban užitak nalaze u potajnom posmatranju parova za vrijeme seksualnih odnosa. oni ne izgledaju da druge načine poremećeni. Kadkad voajer mašta da ima seksualni kontakt s posmatranom osobom. U seksualni odnos teško stupaju. prosječne su inteligencije. ali to ostaje maštanje. Međutim. Fiksirani pedofil se identificira sa djecom. lični i karakterni profil može se donekle izdvojiti kao: zlostavljači su dominantni muškarci koji su stari između 35-40 godina. Pedofilija Pedofilija ili seksualno zlostavljanje djece obuhvata bilo kakav seksualni odnos između djeteta i druge osobe. Ono što se treba znati jeste da postoji razlika između pedofila tj. Kod pedofila se radi o nastranoj ljubavi prema djeci pri čemu je seksualna aktivnost preferirana ili jedini način doživljavanja seksualnog zadovoljstva. Prema onome što znamo. U literaturi za takvu vrstu pedofila koristi se naziv „HEBEFILE“. oni koji su već osuđivani po ovakvim optužbama imaju preko 30 godina. Pod pojmom pedofil najčešće se podrazumijeva zlostavljač djece. Nezainteresovan je za seksualni odnos sa odraslim osobama zato što je nesposoban naći seksualnog partnera. Na djeci cijeni njihov izgled. zato što voajera uzbuđuje predpostavljati kako bi žena reagirala kad bi znala da je on posmatra. neoženjeni. za vrijeme posmatranja ili kasnije sjećajući se onoga što je vidio. postoje znatne razlike u načinu života. Ipak.

nisu u stanju uspostaviti kontakt sa okolinom. Usamljeni su. Žrtvama ne nanose ozljede. a istovremeno i sami žele pažnju djeteta. za okolinu bizarni. b) Moralno i seksualno nekritični pedofili – su oni pedofili koji zlostavljaju sve dostupne osobe. a neke od njih su: a) Sadistički pedofili ili myspoedi – bitnu povezanost između seksualnog zlostavljanja i fatalnog nasilja napad ovoh pedofila gotovo uvijek završava smrću žrtve. privatni život. lošim radnim navikama. Njegovi problemi su vezani za posao. Obično su žrtve djeca koju ne poznaju pa se ne služe zavođenjem nego im se prikradu na mjesta gdje se okupljaju. Obično nakon seksualnog čina osjeća kajanje i ne može da shvati šta je učinio. 2. Njemu ne treba nikakav povod jer je on stalan i počinje još u adolescenciji. Klinički psiholozi smatraju da je to osoba sa kojom je teško obaviti terapiju. b) Zavodnički tip – to su osobe koje se djeci mogu udvarati duže vrijeme. Psiholozi smatraju da ovaj tip pedofila nije prošao razvojnu fazu s koje je kao dijete smatrao djecu poželjnom i atraktivnom. Nakon odnosa djeca završavaju smrću. obično su djevojčice njegov izbor i želi spolni odnos. razlog biranja djece kao žrtve je njegova nemogućnost uspostavljanja odnosa sa okolinom. Motiviran je seksualnom eksperimentiranju. Postoje mnoge podvrste ovog pedofila. seksualni život. Ovaj tip doživljava dijete kao odraslu osobu. Najčešće eksperimentiraju sa djecom neke seksualne aktivnosti (maženje. odnos sa osobama iste starosne dobi. oralni. smatraju ih partnerima u postizanju seksualnog užitka. Regresivni pedofil više voli djecu koja su mu strana i koja ne žive u njegovom susjedstvu. Služi se trikovima da privuče njihovu pažnju. 1. ne brine se o emocionalnom i tjelesnom stanju žrtve – djeteta. Situacijski tip pedofila a) Regresivni tip pedofila – je onaj tip koji se okreće djeci kao objektima seksualnog zlostavljanja. u početku biva dobar. Skloni su teškom seksualnom zlostavljanju. odavanju alkoholu itd. ljubljenje) ali se ne upuštaju u seksualne odnose. Perferencijski pedofili Ovo je vrlo opasan vid pedofila jer su za njih djeca izvor užitka.Regresivni pedofil – imao je normalno djetinstvo. ljudi ga ne vole jer nije dobar čovjek. 35 . Oni djecu mame darovima i pažnjom. sklon je heteroseksualnim odnosima. c) Naivni i neadekvatni pedofili – pate od nekog oblika mentalnog poremećaja koji ne omogućava razliku između dobrog i lošeg. sa odraslima uspostavlja normalne odnose i normalne seksualne odnose. analni odnos te vaginalna penetracija kod djevojčica. Pedofil ucjenjivač – vidi dijete samo kao seksualni objekat. Djeca su samo jedna dostupna kategorija mogućih žrtava i nemaju poseban interes za djecu. Željene seksualne radnje mogu biti: spolni odnos sa muškom žrtvom. sklon je rastavi braka.

moralistični i fanatični u svojim religioznim uvjerenjima. slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu. Očevi koji počine incest mogu biti seksualno frustrirani u braku. Posljedice zlostavljanja su: stid. nakon smrti ili odlaska majke preuzimaju odgovornost na sebe. Očevo incestuozno ponašanje nije obično toliko povezano sa seksualnim nezadovoljstvom koliko pomankanjem zadovoljavajućeg emocionalnog odnosa sa suprugom. averzija prema seksu koji je za njih uvijek bolan jer ništa drugo nisu osjetili. onečistiti. nemogućnost bilo kakvog odnosa sa osobom suprotnog spola. dosta je usamljen. Sljedeći najčešći oblik je između oca i kćerke. najčešći između brata i sestre. gubitak kontrole nad vlastitim životom. Čini se da je incest. Spolni odnos dolazi nakon dugo vremena i preferira oralno – genitalni seksualni odnos. Incest Sama riječ “incest“ potiče od latinske riječi “incestares“ što znači okaljati. majka koja nije završila srednju školu.c) Fiksirani tip pedofila – uglavnom bira muške žrtve. a ipak se osjećati sputani religioznim razlozima da potraže zadovoljene kroz samozadovoljavanje. Za takve muškarce očigledno je pogodnije održati seksualni kontakt unutar obitelji. koja uključuje sve oblike sekusalnog kontakta. nisko samopoštovanje. Nadalje. Uglavnom bira djecu za seksualne partnere. nema nikakav kontakt sa vršnjacima.) su pronašli da su većina očeva koji su imali odnose sa svojim kćerima bili skloni jakoj pobožnosti. kupuju im poklone i polako zaokupljaju njihovu pažnju. ovo se možda događa zato što inače obično majke štite kćeri od unutar obiteljske seksualne zloporabe. s prostitutkama ili u izvan bračnim vezama. iako se čovjek pita kako zlorabljivane vlastitog djeteta može biti prihvatljivije od seksualnog odnosa sa drugom odrasom osobom koja nije supruga. pogodnija za dominaciju i manje kritična prema njegovim aktivnostima. 36 . naručito s obzirom na podređeni položaj žena u odnosu na muškarce. Incest spada u podvrstu pedofilije i definiše se kao seksualni odnos između bliskih srodnika. Drugi faktori koji izlažu dijete opasnosti od ovog oblika incesta jesu: život s očuhom. Posebno su ugrožene djevojčice koje. Nikada nemaju namjeru da ozlijede djecu. U poznatom istraživanju seksualnih prekršitelja Gebhard i suradnici (1965. jer ih vole. nedostatak samopouzdanja. dok manja djeca vrlo često ne znaju zapravo objasniti šta im se dogodilo. Kćerka je vrlo često pasivna i poslušna te se ne suprotstavlja očevom zahtjevu. djetinjast u ponašanju. Postoje i podaci da je struktura obitelji u kojoj se incest javlja obično patrijarhalna i tradicionalna. izolacija. Važno je reći da prilikom ovakvih veza otac vrlo rijetko vrši fizičko nasilje nad djetetom. jer su djeca manje zahtjevna od odraslih. vjeruje se da je incest češći tamo gdje je majka odsutna ili onesposobljena.

Seksualni sadizam i seksualni mazohizam Značajna prednost pribavljanja ili povećavanja seksualnog zadovoljstva nanošenjem fizičkog bola ili psihičke patnje (npr: ponižavanje) ključna je osobina seksualnog sadizma. Neseksualna zloupotreba djece uključuje takve stvari. pokazivanja se često mogu ponavljati i to čak na istom mjestu i u isto doba dana. zamkom. Učestalost ekshibicionizma puno je veća kod muškaraca koje često lišavaju slobode zbog onoga što se pravno naziva nepristojnim ponašanjem. kao što su zanemarivanje djetetove fizičke i duševne dobrobiti. hrane i medicinske njege. kad miluje djetetove intimne djelove. ekshibicionisti su nedozreli u svojem pristupanju suprotnom spolu i imaju teškoće u interpersonalnim odnosima. 37 . udaranje ili drugačije nanošenje fizičkog bola i povreda. Samo rijetko ekshibicionisti traže i fizički kontakt sa svojim nevoljnim pomatračem. rijetko postoje pokušaji stvanog kontakta sa tom nepoznatom osobom. namjerno uskraćivanje odgovarujeg smještaja. naveden prijevarom. U večini slučajeva prisutna je želja da se šokira ili zbuni promatrač. Sadist može postići puni orgazmički užitak nanoseći bol svojem partneru. a katkad se pojavljuju zajedno. iako se procenjuje da je više od 85% ljudi s ovim poremećajem isključivo ili prevladavajuće heteroseksualno. Seksaulno zlostavljanje se događa kada je bilo ko manje zreo ili bespomoćan. Do seksualnog zlostavljanja dolazi kad odrasla osoba traži od djeteta da se svlači dok ona masturbira. Voajerizam i ekshibicionizam zajedno čine većinu svih seksualnih prekršaja na koju se usmjerava pozornost policije. očigledno je da su eksibicionisti pod tako jakom prisilom želje da u vrijeme čina obično nisu svjesni društvih i pravnih posljedica onoga što rade. Jedna i druga mogu imati vrlo negatvine posljedice. Za razliku od drugih parafilija neki sadisti i mazohisti su žene. Za druge partnere sadistička ili mazohistička djelatnost su uvod ili jedan vid seksualnog odnosa. kada je dijete prisiljeno gledati pornografske slike ili video kasete. Treba ih razlikovati od neseksualne zloupotrebe. Oba ova poremećaja mogu se naći i u heteroseksualnim i homoseksualnim odnosima. Većina sadista i mazohista inače vode konvencionalan život i postoje pokazatelji da su po prihodima i obrazovnom statusu iznad prosjeka. kada je dijete primorano skinuti se do gola i pozirati za pornografske fotografije ili je prisiljeno slušati prostačke riječi. a mazohist može potpuno zadovoljen time što mu je nanesen bol.Ekshibicionizam Ekshibicionizam je značajna sklonost u postizanju seksualnog zadovoljenja kroz izlaganje spolovila nepoznatoj osobi. prisilom ili potkupljivanjem na seksualni doživljaj. nepravedno kažnjavanje djeteta. omaložavnaje djeteta. kada postoji oralno – genitalni kontakt između odrasle osobe i djeteta. Uopšte. kao što je silovanje. Seksualna zloupotreba djece Pedofilija i incest su oblici seksualne zlouptrebe djece. Zbog prisilnosti potrebe. Kao i kod voajerizma. a čak još rjeđa je opasnost od nasilnijeg seksualnog nasrtaja.

2. u doba adolestencije zlostavljanje može dovesti do tinejdžerske trudnoće. Tjelesni problemi koji prate zlostavljanje djece mogu biti: problemi sa spavanjem i jedenjem. mnogi jako teško mogu ponovo nekome vjerovati. Etničko silovanje je najgori oblik ljudske izopačenosti. Poznaničko silovanje je između dvije osobe koje se poznaju . kojoj slijede rođenje djeteta ili pobačaj. Budući da je došlo do izdaje povjerenja. 38 . primjunjuje se izraz incest ili zlostavljanje djeteta unutar porodice. Silovanje Silovanje je vid seksualne aktivnosti i način putem kojeg silovatelj zadovoljava svoje bolesne prohtjeve. analni snošaj. Oboje je vrlo traumatično. uništavaju individualnost žene. neuspjeha i strahova u životu. Žrtve ovog delikta obično se prisiljavaju na oralni seks. Zlostavljenje gotovo uvjek na razne načine našteti djetetu i uzrok je duboke i trajne boli koja može djelovati na sve aspekte života: tjelesne. tj. već da zadovolji svoje potrebe.Kada se takvo što događa između članova porodice. pa čak i penetraciju stranih predmeta u polni organ.između nepoznatih osoba. 5.Ovakvi su napadi brojniji od onih. U ovim slučajevima fizička sila se rijetko primjenjuje jer počinioc ne želi da povrijedi žrtvu. Silovanje u bijesu je seksualni napad obilježen visokim stepenom brutalnosti i javlja se kao sredstvo izražavanja bijesa. pokazivanjem ženi gdje je njeno mjesto. mokrenjem u krevet. strah zbog nanošenja ozljeda što težih što lakših ili čak strah od smrtne opasnosti. Žrtve silovanja mogu biti i žene i muškarci premda je žena kao žrtva silovanja daleko učestalija. emocionalne i duhovne. Ova silovanja više nego druga. Zavođenje koje prerasta u silovanje je napad koji izrasta iz prihvatljive seksualne situacije u kojoj žrtva odlučuje ili je odlučila da će se predhodno zaustaviti prije koitusa (spolnog čina). njenu ljubavnu sposobnost i doživotno traumatiziraju 6. Razlikuje se nakoliko vrsta silovanja i to: 1. Silovanje dominacije je situacija u kojoj je osnovni motiv napadača dominacija superiornosti i moći nad žrtvom usljed sopstvenog neuspjeha u socijalnim i seksualnim komunikacijama. Fizička nemogućnost da se obrani tjelesni integritet.a možda i sastaju . Sadističko silovanje pojavljuje se kao pokušaj postizanja zadovoljstva ne iz seksualnog čina već iz tjelesnog mučenja i okrutnog povređivanja tijela žrtve. 3. mržnje. neadekvatnosti i projekcije sopstvenih frustracija. u omjeru tri prema jedan. bilo kakva nemogućnost odbrane od seksa s prisilom bez svojevoljnog pristanka smatra se silovanjem. 4.

kognitivne. i s da su krajnje teške za liječenje s očekivanjem bilo kakve značajne uspješnosti. npr: u vojsci. preporučila svojem članstvu izbacivanje kategorije homoseksualnosti i zamjenjivanje poremećaja seksualne orijentacije. DSM III je zauzeo stajalište da je homoseksualna osoba normalna iako su njega ili nju uvjerile predrasude društva u cjelini da je njegova – njezina seksualna orijentacija u osnovi devijantna. Ego – distona homoseksualnost u DSM III Kao i za sve druge kategorije poremećaja. trening empatije)  Biološki pristup (psihohirurgija. DSM III je takodjer utvrdio homoseksualnost nije nenormalna. a seksualno ponašanje promjenljivo. Terapija parafilija Preovladavajuće psiho-analitičko gledište o parafilijama je da one proizilaze iz poremećaja karaktera. crkvi. vikarijska senzitizacija. Ipak. psihodinamske individualne i grupne terapije te psihoedukacijskog i farmakološkog tretmana koje se procjenjuju individualno za svaku osobu. zatvoru itd. kastracija. Radna grupa za nazivlje Američke psihijatriske udruge 1973. u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog). homoseksualnost. trening socijalnih vještina)  Kognitivni pristup (restrukturiranje kognitivnih distorzija. seksualna. Koristi se nekoliko tipova psihijatrijskih intervencija odnosno kombinacija više terapijskih tehnika: bihevioralno . DSM (radna grupa za nazivlje) Od objavljivanja DSM – II 1968 – 1973 gododine. malo su doprinjeli uspješnoj terapiji ovih poremećaja. seksualna želja ili djelovanje upravljeno prema pripadniku istoga spola bilo je navedeno kao seksualna devijacija. prevencija ponavljanja djela. glumljenje averzivnog ponašanja. godine je pod pritiskom mnogih stručnjaka i posebno grupa homoseksualnih aktivista. Iako su psihoanalitički pogledi imali uticaja na gledišta o uzrocima. a to su:  Bihevioralni pristup (elektrošokovi.Homoseksualnost Homoseksualnost je fizička. Do homoseksualnog ponašanja heteroseksualnih može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti). Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nije isto. Seksualna orijentacija je urođena. prikrivena senzitizacija. emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama istoga spola. što je stariji naziv za poremećaj ličnosti. “hormonalna kastracija” .MPA) 39 . DSM III je uključivao razmatranje o disponirajućim faktorima za ego – distonu homoseksualnost. Postoje tri vrste pristupa koje se koriste u liječenju parafilije.

Kognitivni pristup Kognitivno . potiče se razvoj empatije za žrtvu. odnosno radi se na modifikaciji socijalno prihvatljivog seksualnog ponašanja. Identificiraju se trigeri (okidači) za impulse koji dovode do ponašanja koje uključuje parafiliju te načina da se ti stimulusi izbjegnu.uglavnom povređivanje dijelova hipotalamusa u međumozgu.bihevioralna terapija koristi se da se prekine naučeni lanac ponašanja i događaja koji prethode nepoželjnoj seksualnoj aktivnosti. 40 . koji su za posljedice ponekad imali nenamjerne poprate pojave kao što su: gubitak razuma ili čak smrt. U najranijim fazama bihevioralne terapije parafilije su usko posmatrane kao privlačnost neodgovarajućih objekata i aktivnosti. odnosno da se ne razmišlja o njima. Biološki pristup Psiho hirurgija. prvenstveno je pokušala grupa hirurga u Njemačkkoj sa rezultatima koji su bili većinom negativni. seksualna edukacija.Bihevioralni pristup Bihevioralni terapeuti dali su relativno malo pretpostavki o duboko ukorijenjenim nedostacima ličnostima parafiličarima i umjesto toga su se usmjerili na poseban obrazac nekonvencionalne seksualnosti pokušavajući razviti terapijske procedure za mijenjanje samo ovog vida pojedinčeva ponašanja. Primijenjuju se treninzi socijalnih vještina.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->