SOCIJALNA PATOLOGIJA – IZ HRESTOMATIJE ŽRTVA KRIVIČNOG DJELA S POSEBNIM OBZIROM NA ŽRTVU NASILJA Sadašnju situaciju čovjeka u odnosu na problem

da postane žrtvom karakterizira: 1. Postoji izvanredno veliki potencijal mogućnosti da se strada i postane zrtvom 2. Nedostaju nam potrebna znanja o situacijama koje vode covjekovom stradanju , ulozi zrtve u tipicnim situacijama u kojima se strada 3. Postoji nedostatak adekvatne akcije 4. Nema odgovarajuce pravne zastite za zrtve koje stradaju 5. Drzava je monopolizirala pravo kaznjavanja 6. Znanstvena istrazivanja danas vec nude znatan broj spoznaja o pocinitelju krivicnog djela – istrazivanja zrtve su u velikom zaostatku U konceptu viktimologije naziru se neki temeljni pravci: 1. Viktimologija se stavlja u odnos spram kriminologije i u tom pogledu razlikuju se koncepcije: a) Koje odricu samostalnost viktimologiji,smatrajuci je samo dijelom kriminologije b) Viktimologija je samostalna, sa kriminologijom povezana, ali relativno autonomna znanost o zrtvi krivicnog djela 2. Viktimologija se moze razmatrati kao samostalna znanost o zrtvi, i to ne samo o zrtvi krivicnog djela, vec i o zrtvama koje stradaju od neke sile ili zahvata neovisno od vlastite volje, dakle i od nesrece i sl. Ovdje takodjer postoje dva aspekta prema kojima se i moze izvrsiti osnovno grupiranje problema: a) Sa krivicno-pravnog aspekta, pita se u kojoj mjeri krivicno zakonodavstvo vodi racuna o zrtvi b) Sa kriminoloskog aspekta zanimljivi su problemi tipologije zrtve, licnosti zrtve ostvarenog (ili buduceg) krivicnog djela U ovim koncpecijama viktimologije zrtva je svaka ona osoba koja trpi u svojim pravima od, protupravnog i svakog drugog nasilja ili nesretnog slucaja. VIKTIMOLOGIJA – je znanost o zrtvi, koja izucava licnost zrtve i mehanizam stradanja ljudi od krivicnih djela i nesretnih slucajeva sa svrhom njihova suzbijanja i sprecavanja. VIKTIMIZACIJA – postajanje zrtvom ili stradanje Oblici odnosa zrtve i pocinitelja: nesudjelujuca zrtva, latentno ili predisponirano ponasanje zrtve (unutrasnje, subjektivno spremne i izlozene osobe da postanu zrtve), provokativne i participirajuce zrtve. Rizik da se postane zrtva sastoji se od faktora: osobnih (bioloski i psiholoski), socijalnih i situiranih.

1

MALOLJETNICKA DELINKVENCIJA Definisanje pojma ''dijete'' i prava djeteta u medjunarodnim dokumentima Zenevska deklaracija o pravima djeteta (1924) Univerzalna deklaracija o pravima covjeka Deklaracija o pravima djeteta Konvencija o pravima djeteta Svjetska deklaracija o prezivljavanju, zastiti i razvoju djece

Tekst Konvencije o pravima djeteta podijeljenj je u tri dijela, sadrzi 54 clana kojima su obuhvacene razlicite grupe prava djeteta, od ekonomskih, socijalnih i kulturnih, do prava djeteta koje se nalazi u rizicnim situacijama (hendikepirano dijete i sl.) Pojam ''dijete'' definisan je u cl.1 Konvencije, koji glasi: ''Dijete je svako ljudsko bice mladje od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stjece ranije''. Clan 2. ima za cilj zastitu djeteta od bilo koje vrste diskriminacije ''bez obzira kojoj rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, politickom ili drugom misljenju, nacionalno-etnickom ili drugom porijeklu, vlasnistvu, onesposobljenosti, rodjenu ili drugom statusu dijete ili njegovi roditelji ili zakonski staratelji pripadaju''. Clan 3. glasi: ''U svima akcijama u vezi sa djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne drustvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interes djeteta bice od prvenstvenog znacaja''. Clan 6. govori o obavezi drzave potpisinice na priznanje i obezbjedjenje prava svakog djeteta na zivot, prezivljavanje i razvoj. ''Drzave potpisnice priznaju da svako dijete ima urodjeno pravo na zivot'' – ''Drzave potpisnice ce do krajnjih mogucnosti osigurati prezivljavanje i razvoj djeteta'' Clanom 12. drzave potpisnice se obavezuju da ''ce osigurati djetetu koje je u stanju da oblikuje svoje vlastite stavove, da slobodno izrazava takve stavove po svim pitanjima koja se ticu djeteta, a stavovima ce se pridavati odgovarajuca vaznost u skladu sa uzrastom i zreloscu djeteta. U ovo svrhu dijete ce posebno dobiti priliku da bude saslusano''.

Prava djeteta koje je u sukobu sa zakonom, odnosno koje je izvrsilo neko zakonom kaznjivo djelo, posebno su naglasena clanovima 37 i 40 Konvencije. Pored odredbe da nijedna osoba mladja od 18 godina ne moze biti osudjena na smrtnu kaznu ili dozivotnu robiju, bez obzira na tezinu izvrsenog krivicnog djela, spomenutim clanovima naglasena je i obaveza svake zemlje potpisnice da sa maloljetnikom postupa humano i na covjeka dostojan nacin, uzimajuci u obzir starosnu dob i okolonosti izvrsenja prestupa. U clanu 40, pored obaveze da se kod djeteta koje je prekrsilo krivicni zakon uzmu u obzir njegova starost i pozeljnost djecije reintegracije i konstruktivne uloge u drustvu, precizirano je da su drzave potpisnice duzne obezbijediti da:

2

''Nijedno dijete nece biti objedjeno, optuzeno ili ocijenjeno kao prekrsilac krivicnog zakona zbog cinova ili propusta koji nisu bili zabranjeni nacionalnim ili medjunarodnim zakonom u vrijeme kada su bili pocinjeni'' Razliciti pristupi u definisanju neprihvatljivo ponasanje djeteta koje moze ispoljavati ili ispoljava drustveno

''Rizik'' (tal.risico-rizik) – smion poduhvat, stavljanje na kocku, narocita opasnost. U kontekstu pojma ''rizicno dijete'', rijec ''rizik'' upucuje na izlozenost djeteta razlicitim okolnostima svakodnevnog zivota koje su nepovoljne za njegov pravilan rast i razvoj. Te okolnosti se mogu kretati od nesredjenog i nepovoljnog porodicnog okruzenja djeteta, do nezadovoljavajucih uslova socijalnog, materijalnog i kulturnog stanja sire drustvene zajednice. U procjeni i izdvajanju populacije ''rizicne'' djece ili ''rizicnog'' djeteta treba poci od jednog cjelovitog, holistickog pristupa. Sama sintagma holisticki pristup krije u sebi smisao neologizma, novostvorene rijeci koja potice iz starogrckog jezika, i u srednjem rodu glasi HOLON, a u potrebljava se u znacenju sav, potpun, citav. U holistickom pristupu covjeku, narocito djetetu koje se procjenjuje kao rizicno, kljucno polaziste je da ono nije samo fizicko tijelo. Ono je HOLON – jedno potpuno bice koje se sastoji od razlicitih aspekata i dimenzija, od kojih su fizicka, psihicka i socijalna nosive.

''Odgojno zanemarno dijete'' – odgojna zanemarenost Termin ''odgojno zanemareno'' dijete, odnosi se na ono dijete koje ne uziva odgovarajuci drustveno primjeren nacin zbrinjavanja i odgajanja, kako od strane rodietlja, usvojioca ili staraoca, tako i od strane sire drustvene zajednice. Cl.13., stav 2, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zanemarenim djetetom smatra ''dijete koje zbog nedovoljnog nadzora i brige roditelja, te negativno utjecaja sredine, narusava opsteprihvacene norme ponasanja''. ''Odgojno zapusteno dijete'' – odgojna zapustenost Odgojnom zapustenim djetetom treba smatrati svako dijete ciji su roditelji, staraoci ili usvojioci, odnosno drustvena zajednica, grubo zapustili njegovo zbrinjavanje i odgoj. Definisanje pojma odgojna zapustenost: 1. U prvom, najsirem znacenju, pod odgojnom zapustenoscu se smatraju svi oblici negativnog ponasanja mladih, te je moguce razlikovati najmanje tri grupe ili stupnja poimanja, sa razlicitim znacenje, u koje se moze ubrojati: odgojno zanemareno dijete, odgojno zapusteno dijete i delinkventno dijete 2. U drugom, uzem znacenju, odgojnom zapustenoscu oznacava se samo ono ponasanje koje prethodi delinkvenciji. 3. Po trecem shvatanju, odgojna zapustenost djeteta se smatra stanjem ciji je uzrok zaostajanje, nedovoljna razvijenost i nezrelost djeteta.

3

Cl.13., stav 3, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zapustenim djetetom smatra ''dijete koje svojim ponasanjem narusava opsteprihvacene norme i vrsi prekrsaje ili krivicna djela'' ''Delinkventno dijete'' (maloljetni prestupnik) – Maloljetnicka delinkvencija (prestupnicko ponasanje) Standardna minimalna pravila UN za administraciju pravosudnog sistema za maloljetne prestupnike (Pekinska pravila), u clanu 2.2 definisu pojmove ''maloljetnik, ''prestup'' i ''maloljetni prestupnik'' na sljedeci nacin: 1. Maloljetnik je dijete ili mladja osoba koja se, prema doticnom pravnom sistemu moze u pogledu prestupa tretirati drugacije od ostalih 2. Prestup je svako ponasanje (postupanje ili ponasanje) koje je kaznjivo po doticnom pravnom sistemu 3. Maloljetni prestupnik je dijete ili mlada osoba za koju se tvrdi da je izvrsio/izvrsila ili za koga/koju je utvrdjeno da je izvrsio/izvrsila prestup Termin delinkvencija ima korijene u latinskoj rijeci delictum, kojom se oznacava krivicno djelo, zlocin, prestip, odnosno rijec delinkvent (lat.delinquere –pogrijesiti), sto znaci pocinitelj krivicnog djela, krivac, zlocinac, prestupnik. U sirem smislu delikt oznacava nedozvoljen cin, postupanje protivno pravu koje povlaci bilo obavezu nadoknade stete, bilo kaznu, bilo i jedno i drugo. U uzem smislu,u gradjanskom pravu, ovaj pojam oznacava namjerno nanosenje stete drugom, a u krivicnom pravu prestup kao vrstu krivicnih djela. Starosna dob, odnosno minimalni uzrast za krivicno odgovornost maloljetnika, je dob koju definise drzava. U zakonodavstvu FBiH razlikuju se dvije podgrupe maloljetnika: a) mladji maloljetnik od 14-16 godina b) stariji maloljetnik od 16-18 godina c) prelazna kategorija izmedju maloljetnisva i punoljetnistva, mladji punoljetnik 18-21 ''Delinkventno dijete (maloljetni prestupnik)'' je svako ljudsko bice mladje od 18 godina zivota, koje svojim ponasanjem krsi zakonom utvrdjene norme i cini krivicna djela, cija je posljedica izricanje specificnih zakonskih mjera, koje su prilagodjene dobnom uzrastu djeteta, odnosno njegovoj psihickoj i fizickoj zrelosti. U skladu s tim moze se reci da dijete nije delinkventno dok ga sud ne oglasi takvim. Termin ''maloljetnicka delinkvencija'' moze se svesti na dva shvatanja – sire i uze: 1. Po sirem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju svi oblici poremecaja u ponasanju maloljetnika. 2. Po uzem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju sva ona ponasanja mladih koja su inkriminisana vazecim krivicnim kodeksima ponasanja koja predstavljaju krivicna djela kao u slucaju kada ih izvrse odrasla lica.

4

Uloga centra za socijalni rad u prevenciji maloljetnicke delinkvencije Centar za socijalni rad predstavlja na nivou lokalne zajednice jednu od kljucnih ustanova. smjestaja i drugih relevantnih usluga ukljucujuci sprecavanje upotrebe droga i alkohola. pored ostalog obavlja i pruzanje usluga savjetodavnog rada u rjesavanju porodicnih i bracnih problema i poduzima mjere i akcije u saradnji sa mjesnim zajednicama i drugim tijelima. nego da se izricanjem alternativnih mjera utice na maloljetnika da vise ne cini krivicna djela. odvija se putem zastite djece u tim porodicama. ishrane. koje prekrsi neku uredbu ili zakon i kome je izrecena presuda da mu je potreban: a) tretman ili nadzor da bi se kod njega preduprijedila daljnja nastajanja nezakonitog ili antisocijalnog ponasanja ili b) zatvaranje. Rijadske smjernice u clanu 45 kao jedan od elementarnih uslova uspjesne prevencije navode: '' Vladine institucije treba da daju visoki prioritet planovima i programima za mlade i treba da obezbijede dovoljno finansijskih i drugih sredstava za efikasno pruzanje usluga. Prevencija nasilja u porodici moze biti: primarna. za objekte i osoblje. Primarni oblik prevencije podrazumijeva podizanje i ocuvanje opstih uslova kvaliteta zivljenja porodice. odnosno sprecavanje djelovanja svih negativnih oklonosti i uticaja za koje se zna ili pretpostavlja da mogu biti uzrok nasilja u porodici. definis eda CZSR. koja su pored psihickog zlostavljanja. na suzbijanju i sprecavanju drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i ostalih pojedinaca.46. odnosno organ starateljstva moze poduzeti sljedece mjere porodicno-pravne zastite:pruzanje pomoci roditeljima u sredjivanju njihovih prilika i odnosa. sekundarna i tercijarna. oduzimanje roditeljskog prava i sl. oduzimanje roditelju/roditeljima prava da zive/zivi sa djetetom. Zakon o osnovama socijalne zastite. U slucajevima kada je interes djeteta ugrozen. 5 . stvarajuci uslove za lijecenje od ovih oblika zavisnostim osiguravajuci pri tom da ta sredstva stignu do mladih i da im zaista budu od koristi'' Intervencija CZSR. u cl. zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH. zauzima posebno mjesto. CZSR je ovlasten i duzan poduzimati porodicno-pravne mjere i mjere socijalne zastite kada ocijeni da su interesi djeteta ugrozeni. za pruzanje adekvatne medicinske i psiholoske brige. porodice i drustvenih skupina. Cilj alternativnih mjera je da se prema maloljetnom prestupniku ne pokrece krivicni postupak. kao nosioca javnih ovlastenja u porodici u kojoj je prisutno nasilje. kao svjedoci nasilja. odnosno svih oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i mladih. gotovo uvijek odgojno zanemarena i zapustena. u cijem djelokrugu rada prevencija maloljetnicke delinkvencije. odredjivanje stalnog nadzora nad vrsenjem roditeljskog prava. CZSR. a cesto i fizicki zlostavljana.Separovic: ''Delinkventno dijete je dijete izmedju sedam i sedamnaest godina starosti. da se zastiti ono samo ili zajednica. ali i kontrolu.

antropologije. kriminologije. 6 . Smatra se da je svaka osoba koja je izvrsila samoubistvo dusevno poremecena bar u vrijeme izvrsenja. Nacuna istrazivanja pocinju relativno rano.povezano sa idejom o smrti. kao dio psiholoskih faktora samoubistava. One predstavljaju statisticku mjeru koja oznacava ucestalost javljanja nekog dogadjaja u standardnoj jedinici populacije u datim vremenskim granicama. podrazumijeva takvo samounistavajuce ponasanje koje prati jasna svijest o posljedicama i namjerama da se unisti sopstveni zivot. Sociologija se bavi izucavanjem odredjenih socijalnih karakteristika osoba koje su pocinile ili pokusale samoubistva. visoke stope (preko 20 na sto hiljada). Motivi ovih samoubisatva su najcesce samokaznjavanje. Psiholoska istrazivanja najcesce su usmjerena ka ispitivanju psiholoskih karakteristika licnosti i psihosocijalnim mehanizmima koji pogoduju pojavi samoubistava. U statistickim istrazivanjima. rehabilitacija od strane grupe ili zajednice i sl. U nekim slucajevima samoubistvo je posljedica snaznog pritiska kolektivne svijesti i neformalne socijalne kontrole i dio je odgovora na zahtjeve i potrebe zajednice. Samoubistvo. Skala visine stope samoubistava: niske stope (8-16 na sto hiljada). zdrastvenih stanja ili nasljednih faktora. srednje stope (16-20 na sto hiljada).AUTOAGRESIJE: SAMOUBISTVA I POKUSAJI SAMOUBISTAVA Magijska samoubistva – funkcija im je bila vjerovanje da se samoubistvom u odredjenim okolnostima unistava sopstveni neprijatelj. Stope samoubistava racunaju se na sto hiljada stanovnika. principa i ponasanja na pojavu samoubistva i njegovu upotrebu u politicke svrhe. ali je ovdje prije rijec o moralnom sudu. nego o naucnom stavu. pokreta. medicine i dr. Samoubistvo je dio moralnih principa. SAMOUBISTVO je samounistavajuce ponosanje sa smrtnim ishodom. U medicinskom smislu samoubistvo je dugo posmatrano kao indikator ludila. sudova i ponasanja. Samoubistvo je predmet bavljenja razlicitih nauka: etnografije. pracenju i prikazivanju pojave samoubistva koriste se statisticke stope. odnosa prema prirodi i drugim ljudima i sl. kao i karakteristikama zajednica i socijalnog okruzenja u kojima se dogadjaju samoubistva. normativnih). sociologije. nauke ili antropologije. Dio izucavanja su i izvitoperenja i psihicke disfunkcije. Medicina se bavi onim uzrocima samoubistava koji izviru iz karakteristika odredjenih bolesti. Politicki aspekti upucuju na izucavanje uticaja odredjenih politickih ciljeva. kao drustvena devijacija. povezanih sa drugim vrstama principa i stavova (religijskih. One se ticu covjekove esenecije i egzistencije. Socioloska istrazivanja obicno se bave uticajem drustvenih makro. mezo i mikro faktora na pojavu samoubistva. Filozofska razmatranja samoubistva imaju razlicite aspekte i cesto se povezuju sa interesovanjima etike. Ritualno samoubistvo – obred samozrtvovanja prisutan u kolektivnoj svijesti i obicajima primitivnih plemena. psihologije. osveta. kao pojave. obicajnih.

tako da prekomjerna individualnost prouzrokuje samoubistvo. • Fatalisticki tip je posljedica pretjeranog normativnog ogranicenja ponasanja pojedinca. utice na stopu samoubistava.Uzroci samoubistava: bracni status (razvod ili smrt bracnog partnera). U stanjima anomije kada drustvo postane nesposobno da vrsi regulatorsku funkciju. Neka znacajnja teorijska shvatanja samoubistava Dirkem je postavio hipotezu da opsta ucestalost samoubistva otkriva nesto osnovno u karakteristikama drustva. Sejnzbri smatra da je samoubistvo derivat drustvene dezorganizacije za koje je kao pokazatelje koristio razvode braka. dolazi do licne i drustvene dezorganizacije. Ono nastaje usljed nedovoljne individualizacije i intenzivnog altruizma u situaciji jake drustvene integracije. Holbahova teorija je potvrdila vezu samoubistava sa porodicnom strukturom i religijskom pripadnoscu. Sve drustvene tipove samoubistava podijelio je na: • Egoisticko samoubistvo. Njegovo istrazivanje pokazalo je da su glavni socijalni uzroci samoubistava oni koji dovode do socijalne izolacije. politicke i socijalne migracije uz prostornu i drustvenu mobilnost. koji rezultiraju iz frustracije. a ne u spoljnoj sredini. Egoizam je stanjem u kojem se individualno ''ja'' pretjerano potvrdjuje pred drustvenim. varira obrnuto srazmjernom stepenu integrisanosti religiozne. oni su dosli do saznanja da su samoubice imale probleme u vezi sa radom. Oni su posli od pretpostavke da je jedna od najvaznijih frustracija neupsjeh odrzavanja ili postizanja viseg polozaja u statusnoj hijerahiji. Teorija o vezi drustvene i statusne integracije polazi od opste ideje da statusna integracija – obim povezanosti jednog statusa sa posjedovanjem nekih drugih. kao i poremecaje u sferi porodicnih i drustvenih odnosa. usljed naglih i brzih promjena. i cini ga u toj mjeri zavisnim da ignorise i ne cijeni sve ono sto se odnosi na pojedinca. Alturisticko samoubistvo iz duznosti je specifican podtip i ima dvije varijante: neobavezno i misticko • Anomicko samoubistvo je najcesce proizvod poremecaja regulatorske funkcije koju drustvo vrsi u odnosu na pojedinca. klasne pripadnosti i klasne mobilnosti. On je takodjer prvi stvorio tipologiju samoubistava na osnovu primarnih drustvenih uzroka. drustveni uslovi zivota kod stanovnika urbanih naselja. obrazovni status. Drustvo kontrolise pojedinca putem sistema vrijednosti i normi. Samoubistvo je uzrokovano frustracijama u licnosti. maloljetnicku delinkvenciju i sl. ekonomske. sto je nezavisno od pojedinacnih slucajeva. stope vanbracne djece. politicke i porodicne zajednice kojoj pojedinac pripada. • Altruisticko samoubistvo se javlja u drustvima u kojima je moralni kodeks vrlo jak. samoubistvo i ubistvo su akti agresije. Anomija se javlja u svakoj kriznoj situaciji. Druga znacajna pretpostavka ovih autora tice se stava da veca vjerovatnoca samoubistava zavivi od jacine relacionog sistema. 7 . Analizirajuci dalje odnos izmedju samoubistava i drustvenog statusa. profesionalne karaktertistike. Po Henriju i Sortu.

Pokusaji samoubistva Pokusaj samoubistva predstavlja cin u kome je postojala svjesna namjera unistenja sopstvenog zivota. On se najcesce ispoljava u vidu niza simptoma koji su medjusobno povezani: • progresivno stesnjenje – psihicko i socijalno ugrozavanje i osiromasenje medjuljudskih odnosa • samoagresivnost – nesposobnost usmjeravanja agresije ka spolja sto je povezano sa ogranicenoscu medjuljudskih odnosa u kojima je moguce izraziti agresiju • bjekstvo u irealnost – jacanje suicidalne fantazije Savremena prevencija podrazumijeva postojanje posebno organizovanih sluzbi za prihvatanje i tretman suicidalno ugrozenih poput centara za prevenciju samoubistva. drustvena zajednica ili odredjene drustvene grupe imaju pozitivan stav prema samoubistvu u odredjenim unaprijed definisanim uslovima. Odobravanje je vezano za mitsko religijska.stalna hospitalizacija • promjene u zivotu i sredini zdravih ljudi: privremeno izdvajanje iz situacije sukoba drustvena zajednica je spreman da pruzi materijalnu i moralnu pomoc nacin zivota i ljudski odnosi se mijenjaju pod uticajem pokusanog samoubistva promjene u drustvenoj izolaciji Drustvena reakcija na samoubistvo moze se u osnovi podijeliti na cetiri osnovna tipa: odobravanje. Presuicidalni sindrom cini skup simptoma karakteristicnih za dusevno stanje uoci samoubistva. Razlike izmedju samoubistava i pokusaja ispoljavaju se i u nacinima i sredstvima koja se tom prilikom koriste. preko religije i pravnih propisa. odjeljenja za pruzanje pomoci u krizi i sl. obicajna i politicka samoubistva altruistickog tipa. 8 . kulturnim normama i obrascima ponasanja. Kod pokusaja samoubistva biraju se bezopasniji i manje brutalni nacini i sredstva poput otrova ili lijekova. ali cin nije dovrsen i smrt nije nastupila. vatrenim oruzjem i sl. Najznacajnije psiholoske i drustvene posljedice pokusaja samoubistva su: • promjene u zivotu vec bolesnih osoba: . neodobravanje i prevencija.privremena hospitalizacija . Reakcija se izrazava etickim stavovima. dok se samoubistva najcesce izvrsavaju vjesanjem. skokovima sa visine.Samoubice su stimulisane na izvrsenje samoubistva kada je to u interesu zajednice ili grupe. ravnodusnost.

Sva odredjenja ove devijacije imaju najmanje dviej zajednicke karakteristike: svijest o njenoj prisutnosti. negativan uticaj uzeg (porodica) i sireg socijalnog okruzenja na najmladju populaciju. prouzrokovano ponovljenim uzimanjem droge. Po ovom modelu narkomanija se odredjuje kao drustveno neprihvatljivo. Socio-kulturni model. devijantno ponasanje. koja je u svim savremenim drustvima u stalnom porastu. Prema definiciji SZO – DROGA je svaka supstanca koja unesena u organizam moze da modifikuje jednu ili vise funkcija. koji narkomana smatra bolesnom osobom. ili jedne i druge. a narkomaniju bolescu Epidemioloski model. R. toliko i posebnostima drustvenog polozaja mladih koji ziveci u njemu. a droga prenosiocem i izazivacem infekcije. medju kojima su najcesci: Medicinski model. Saderlenda. i stalne napore drustva na iznalazenju najefikasnijeg nacina da se uzimanje droge i njeno dalje sirenje sprijeci.SOCIJALNI ASPEKTI NARKOMANIJE Uzimanje droga – svako uzimanje droga u nemedicinske svrhe/ ono uzimanje droga koje nije indikovano opste prihvacenim medicinskim razlozima. R. na narkomaniju gleda kao na zaraznu bolest. polazi od stanovista da su za pojavu narkomanije kljucni socijalni i kulturni faktori. stetne za pojedinca i drustvo. koji s obzirom na nivo rasprostranjenosti i prisutnost stalnog porasta upotrebe psihoaktivnih supstanci. NARKOMANIJA – je stanje periodicne ili hronicine intoksikacije. kao i u socioloskim studijama u kojima se naglasava uticaj drustvenog reagovanja na razvoj i pojacane devijacije. koliko karakteristikama sveukupnog stanja i odnosa u nekom drustvo. U okviru socijalnih determinanti narkomanija mladih je uslovljena. Po ovom modelu uzivalac droge smatra se domacinom bolesti. ZAVISNOST OD DROGE – stanje psihicke zavisnosti ili fizicke zavisnosti. Olina. ali i uticaj sredstava masovne komunikacije. Medju kljucnim faktorima koji mogu uticati na jedan broj mladih da posegnu za konzumiranjem psihoaktivnih supstanci su: sveukupna drustvno-ekonomska stvarnost prozeta posljedicama rata u kojoj zivi cjelokupna populacija BiH drustva. U literaturi postoji vise modela definisanja narkomana i narkomanije. Toksikomanija – toksicni efekti uzimanja razlicitih psihoaktivnih supstanci na ljudski organizam. koje nastaje kod osobe koja periodicno ili stalno uzima drogu. - SOCIJALNI UZROCI NAKROMANIJE Pretpostavke za objasnjavanje drustvenih uzroka narkomanije mladih nalaze se u socioloskim teorijama E. od droge. 9 . koje u razlicitoj mjeri odstupa od usvojenih socio-kulturnih normi neke drustvene zajednice. cine dio drustva. Mertona. Klaurada i L.

glad. nasilna smrt jednog ili oba roditelja i sl. kako za osobu koja je ovisnik. sto se neminovno odrazava ne samo na pojedinca. narocito alkohola. kao sto su: bombardovanje ili granatiranje. Uticaj vrsnjaka i nacin provodjenja slobodnog vremena Slobodno vrijeme djece i mladih.Uticaj socijalno-ekonomskih uslova i posljedica rata na pojavu narkomanije Za BiH drustvo karakteristicno je opste siromastvo. cak i ubistva. Neposredan ucinak prisutan je u svim situacijama gdje je dijete bilo direktno izlozeno traumtizirajucem dogadjaju. te potreba za zabavom. Jedna od posljedica upotrebe droga je i gubljenje gotovo svih moralnih normi i vrijednosti. pored posljedica na psiho-fizicko zdravlje pojedinca. osjecaj nesigurnost itd. odvijaju nezamjenjivi procesi odgoja i socijalizacije.Upotreba ilegalnih droga. Ucinak razlicitih traumatskih iskustava dozivljenih u ratu na dijete moze biti neposredan i posredan. korupcija i sl. muzikom. radoznalost. U porodici dijete razvija svoj identite. zivot sa roditeljima koji su pod stresom od rata. kvalitet i nacin odgoja i sl. ali i boravak na mjestima za okupljanje i razonodu. sastav i velicina porodice. koji je najcesce uzrok agresivnog i nekontrolisanog ponasanja. odnosno njegovo smisleno organizovanje i nacin provodjenja. visoka stopa nezaposlenosti. krajnje siromastvo. Medju najcescima su: prevazilazenje dosade. Takve situacije i okolnosti su: separacija i izmjestanje od roditelja. pored oblikovanja njegove licnosti. SOCIJALNE POSLJEDICE UPOTREBE DROGE Upotreba legalnih droga. konzumenta nego i na njegovo cjelokupno socijalno okruzenje. medju koje spada i narkomanija. uticaj grupe vrsnjaka. sirenje jaza izmedju bogatih i siromasnih. socijalna iskljucenost. od marihuane do heroina. Uticaj porodicnih prilika i odnosa Porodica je socijalna zajednica u kojoj se od samog rodjenja djeteta. koje su jos uvijek nedovoljno definisane sto dovodi do slabljenja razlicitih porodicnih funkcija. cije posljedice nekad mogu dovesti i do cinjenja najtezih oblika zlocina. U nasim uslovima kao posebnost treba izvdvojiti poremecaj uhodanih drustvenih vrijednosti i sporo usvajanje novih vrijednosti. Socijalno-ekonomski status porodice. neodgovarajuce osnovno – skolsko obrazovanje. odnosno potreba za pripadanjem grupi i druzenjem. buduce odrasle osobe. tako i za njeno socijalno okruzenje. DRUSTVENA REAKCIJA NA NARKOMANIJU 10 . odnosi u porodici. raspad porodice. osjecaj pripadnosti. najcesce na psihickom lanu. U literaturi postoji vise razlicitih shvatanja i teorijskih tumacenja zbog cega mladi bas u prostoru koji nazivamo slobodnim vremenom pocinju sa upotrebom droga. uvijek sa sobom nosi niz negativnih socijalnih posljedica. ali imaju stresogeno dejstvo i traumatske posljedice. zajednistva i povjerenja zasnovanog na neposrednom medjusobnom odnosu svih clanova. Posredan uticaj ratnog iskustva na dijete priustan je u razlicitim situacijama i okolnostima koje ne predstavljaju direktnu opasnost po zivot djeteta ili zivot njemu bliskih osoba. ranjavanje. su obiljezja pojedinih porodica koja mogu biti uzrokom nekog od oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja mladih. uslovi stanovanja. nacionalna netrepeljivost. podijeljenost zemlje. predstavlja bitan segment ukupne brige drustva za rast i razvoj zdrave.

Evropski centar za kontrolu droga (EMCDDA) sa sjedištem u Lisabonu 2. Tako se. Smanjenje dostupnosti psihoaktivnim supstancama. godine. Politika Evropske unije prema drogama zasniva se na podjednakom odnosu prema svim drogama. članice EU imaju jasno usvojenu nacionalnu strategiju prema drogama. morfij) klasifikuju kao droga i podliježu društvenoj kontroli. Različita tijela u okviru EU. Borba protiv narkomanije na nivou OUN odvija se. te izuzetno razvijenu prevenciju i informisanje. zakonom određenih kazni za one članove društva koji drogu zloupotrebljavaju na bilo koji način. te opojna sredstva koja se dobijaju iz tih biljaka (heroin. može se u većini država podijeliti na restriktivnu i liberalnu. Konvencija o krivičnim prekršajima povezanim sa drogom za cilj ima da se saradnja i borba protiv ilegalnog trgovanja drogom na međunarodnom nivou učini što boljom i efikasnijom.Drustvena reakcija na zloupotrebu droge i stalno sirenje ove drustvene devijacije krece se od provodjenja odredjene politike prema drogama. i vecim dijelom. list koke i kanabisa. te načinu spriječavanja krinimalnog postupanja sa drogom. kako. o o Restriktivna politika polazi od stanovišta da sa porastom upotrebe droga dolazi do porasta kriminala i nasilja u društvu. tako i od legalnih (alkohol i duhan). prvenstveno. na prvi pogled. EUROPOL – zajedničke policijske snage zemalja članica EU 11 . bez podjele na legalne i ilegalne droge. Zbog toga je društvo primorano da precizno odredi šta je u njemu dozvoljeno. Dva su osnovna uzroka sirenja zloupotrebe droga: 1. posebna pažnja se posvećuje prevenciji i liječenju od ovisnosti kako od ilegalnih psihoaktivnih supstanci. senzionalistickog pristupa. provođenje restriktivne politike zahtijeva stalno razvijanje i pronalaženje što efikasnijeg načina spriječavanja upotrebe droga. u stampanim medijima. kao što su opijum. Liberalna politika polazi od podjele droga na lake i teške. droga smije koristiti jedino za potrebe medicine i u naučne svrhe. uz razrađenio zakonodavstvo za ovaj društveni problem. Istom se konvencijom prirodne supstance. koji ne upotrebljavaju drogu i onih koji je upotrebljavaju. prema Konvenciji iz 1961. a šta zabranjeno. Kao najhitnije organizacije na nivou EU u borbi protiv narkomanije izdvajaju se: 1. Sve zemlje. formirana sa osnovnim ciljem spriječavanja zloupotreba ilegalna trgovine drogom. putem odgovornosti za međunarodnu kontrolu droga i putem donošenja različitih konvencija o proizvodnji. Evropa protiv droge (EURAD) pokret sastavljen od roditelja. kokain. uz ulaganje maksimum napora da se tržište ove dvije droge drži odvojeno. Osnovna karkteristika ove politike prema upotrebi droge je nekažnjavanje upotrebe lakih droga. prodaju i posjedovanje droge. Samim tim. U vezi s tim. do stavova odraslih osoba. na medjunarodnom. koja predstavlja naročit vid društvene reakcije na njihovu upotrebu. uz uvođenje visokih. mladih i NVO za borbu protiv narkomanije 3. tako i na nacionalnom planu preko stavova mladih. odnosno ponuda droge 2. Smanjenje potraznje sredstava ovisnosti Politika prema drogama Politika prema drogama. distribuciji i upotrebi droga. daju politici EU premadrogama obilježja restriktivnog karaktera. Države potpisnice ove konvencije dužne su sa sankcionišu ilegalnu proizvodnju.

dostupnih javnosti. skoro da toga i nisu svjesni. rad. Tulij) moguce je klasifikovati u sljedece tri kategorije: a) mladi koji kategoricno osudjuju upotrebu droge b) mladi koji se takodjer protive upotrebi droge. U FBiH se. u prvi plan stavlja odrzavanje veza i razmjenu c) odgovorni odnos. dobavljaju. na osnovu raspoloženih podataka. bez ikakvih ustupaka b) egalitarni odnos. a 2002. ministarstva zdravstva i Ministarstva za socijalnu politiku. uz ostru odlucnu cenzuru.bez obzira da li su to roditelji ili nastavnici i sl. ali istovremeno imaju i odredjenu kolicinu razumjevanja za one koji drogu upotrebljavaju c) mladi koji prihvataju mogucnost upotrebe droga. ili kao licni problem osobe koja upotrebljava drogu. Na nivou Kantona Sarajevo. S tim u vezi moguce je razlikovati: a) autoritarni odnos. obiljezen je represivnim stavom. Kao prioriteti djelovanja namecu se : • veca efikasnost na sprecavanju trgovine drogama i kaznjavanju onih koji proizvode. posebno MUP-a. može se zaključiti da ovaj entitet vodi vrlo restriktivnu politiku prema drogama. godine i na nivou FBiH donešen je Program prevencije alkoholizma. u velikoj mjeri zavise od situacija i licnosti. Stavove mladih koji ne upotrebljavaju drogu (Pelisije. pocinju sa upotrebom teskih droga. ili se ne zele angazovati. ali im se droga cini kao fatalnost mladi koji usljed razlicitih okolnosti. koji direktno ne pogadja pojedinca i njegovu porodicu. prodaju i preprodaju drogu • bolja informisanost mladih i roditelja o opasnostima upotrebe droga • stalna edukacija razlicitih profila strucnjaka • obuhvatiti posebnim programima prevencije rizicne grupe najmladje populacije Reakcije i stavovi clanova drustva prema narkomaniji Reakcija clanova neke drustvene zajednice na probleme zloupotrebe droge zavise od toga da li se pojava narkomanije dozivljava kao opsti socijalni problem. Stavovi odraslih. odbacujuci potpuno neefikasni autoritarizam i obeshrabrenost d) indiferentna odnos je prisutan kod onih odraslih osoba koje ne shvataju problem narkomanije. 12 . nastoji da poveze naucni i logicki pristup kao i otvorenost. Mlade a) b) c) koji upotrebljavaju drogu je veoma tesko klasificirati. izbjeglice i raseljena lica. ali se i ovdje razlikuju: mladi koji su ubijedjene fanaticne pristalice upotrebe droge mladi koji nisu ubijedjene pristalice narkomanije. narkomanije i drugih ovisnosti.Politika BiH prema drogama na nacionalnom nivou gotovo da i ne postoji.

postepeno stvaranje zavisnosti usljed upotrebe alkohola. odnosa sa drugim ljudima i poremećajima funkcionisanja čovjeka kao svjesnog i odgovornog ljudskog bića. Neke jednostavne socio . ovu prijetnju mediji prikazuju u lako prepoznatljivoj formi 3. što neminovno vodi nizu nepovoljnih posljedica: pogoršanje psihičkog i fizičkog zdravlja. univerzalno je prihvaćena definicija svjetske zdravstvene organizacije. javlja se rekacija vlasti ili onih koji uticu na stvaranje javnog mnijenja 5. 13 . obrazovanje i druge djelatnosti.kulturne definicije određuju alkoholizam kao: konzumiranje alkohola izvan tradicionalnih običaja i dijetetskih navika neke zajednice. koja alkoholizam opisuje i kao medicinski i kao socijalni problem i prema kojoj se alkoholičarima smatraju: osobe koje ekcesivno uživaju alkoholna pića i postepeno postaju zavisne od alkohola. posljedice koje mogu biti: dusevni poremecaji. Koenovo odredjenje moralne panike sadrzi sljedece kljucne elemente: 1. posebno u onim situacijama kada se u negativnoj konataciji stigmatizira odredjeni tip ljudskog ponasanja koje se treba odbaciti kao neprihvatljivo. ALKOHOLIZAM Alkoholizam pripada onom tipu društvenih devijacija koji se izražava kroz izvitoperenje u zadovoljenju ljudskih potreba. odnosno zdravstvo. a prije svega mentalnog zdravlja. nesto ili neko definise se kao prijetnja vrijednostima i interesima 2. koju karakteriše pretjerana nekontrolisana želja za pijenjem alkoholnih pića što za posljedicu ima psihička i fizička oštećenja. njihove odnose sa drugim ljudima i njihovo dobro socijalno i ekonomsko ponašanje. panika se povlaci ili rezultira drustvenim promjenama.pogorsanje fizickog zdravlja. Alkoholizam sa medicinskog aspekta je vid poremećaja ukupnog. poremecaji odnosa sa sredinom i oni vezani za socijalni i ekonomski polozaj. koja je posljedica navike ili navikavanja. socijalna zaštita. Druga medicinska definicija pod alkoholizmom podrazumijeva pojavu koja se manifestuje kao hronična progresivna bolest.Moralna panika i senzacionalizam u medijima kao vid drustvene reakcije Pojam moralna panika je cesto prisutan u medijima. naglo raste zabirnutost javnosti 4. stečena navikom. pri čemu ispoljavaju bilo otvorene društvene poremećaje. Može istovremeno posmatrati kao medicinski i socijalni problem. bilo manifestacije koje zahvataju njihovo tjelesno i duševno zdravlje. Alkoholizam je bolest zavisnosti. što znači da se problemom alkoholizma bave različite naučne discipline i društvene djelatnosti: medicina posebno psihijatrija. Među brojnim definicijama alkoholičara. Elementi medicinske definicije su: osoba koja ekcesivno uzima alkoholna pica. socijalna psihologija i sociologija devijantnosti.

odsustvo izbora piće. pad tolerancije. 3. ne samo za tumačenje etiologije alkoholizma. ali svejedno. i činjenicom da pojedinac sebe ne smatra alkoholičarom niti ga kao takvog označava njegova sredina 2. pojava trovanja i ono što je bitno pojedinac prihvata sebe kao alkoholičara i takvim ga etiketira i njegova sredina. ova faza traje do godinu dana. 2.navikavanje na alkohol i sklonost ka alkoholu. uspostavljanjem navika i početne psihičke zavisnosti. dolazi do pojave tremora i dr. javljaju se ozbiljni lični. etiketiranja i potkulture. Među ovima se posebno izdvajaju: teorija frustracije. Pijenje u društvu koje prati postojanje društvene tolerancije. već i za razvoj različitih modela. Posebno su poznate teorije o nasljednosti alkoholnih sklonosti (urođeni alkoholizam). druga odlika je nemogućnost apstinencije (ne može da se uzdrži od pijenja). Alkoholičar u ovoj fazi još uvijek ne pije sam. veoma česte amnezije. 14 . Teorije alkoholizma 1. teorija niskog praga tolerancije na stresove i psihoanalitička teorija. Bio-fiziološke teorije objašnjavaju nastanak alkoholizma bio-fiziološkim procesima. zapuštanje u svakom pogledu. Pad tolerancije je odlika ove faze. Za tumacenje uzroka i prirode alkoholizma posebno su relevantne: teorija anomije. profesionalni problemi. Edwin Lemert je kao primjer za razvoj primarne i sekundarne devijavcije uzeo alkoholizam. kada čovjek ima neodoljivu potrebu za pićem i nije u stanju da voljno šprekine uzimanje alkohola. 2. psihičko i socijalno propadanje.Razvoj (faze) alkoholizma: 1. teorija depresivnosti. gubitak kontrole u pogledu svih aspekata ponašanja. Sociološke teorije polaze od tumačenja alkoholizma kao socijalnog problema uzrokovanog društvenim uzrocima. traje od 1-3 god. psiho-fizičkih poremećaja. Toksikomanska faza koju karakteriše: kompulzivno pijenje (nekontrolisano uzimanje alkohola). Jutarnje pijenje je kritični period u toku kojeg se stvara adikcija. Ovu fazu prate: alkoholne amnezije (gubitak sjećanja za događaje u toku epizode pijenja) i racionalizacija odnosno pronalaženje opravdanja za pijenje. nekontrolisano pijenje. nemogućnost apstinencije. 3. razvija se egocentrizam i sebičnost. Ovo je granična faza kojom se ulazi u hronični alkoholizam. Psihološke teorije su veoma značajne. Ovu fazu karakteriše i teško fizičko. Kompulzivno pijenje odnosno prisilno. postojanje psihičke i fizičke zavisnosti. on govori o primarnoj i sekundarnoj alkoholičarskoj devijaciji koje imaju neke faze: 1. Predtoksična faza odlikuje se povišenom tolerancijom prema alkoholusve redovnijim konzumiranjem alkohola. predstavlja početnu fazu alkoholizma. porodični.

5. Ovaj tip alkoholičara pripada težim vidovima alkoholizma. 2. ovdje je riječ o kontinuiranoj. moleri. dijetetskim i običajnim navikama. tako da se upotreba alkohola ponavlja. Alfa alkoholičari su situacioni alkoholičari koji piju od prilike do prilike. ali je to prividno. S druge strane. tolerantni ljudi. Alkohol je psihoaktivna supstanca.Tipovi alkoholičara 1.Ovaj tip je čestom povezan za određena zanimanja npr. Ipsilon alkoholičari ili dipsomani su periodični alkoholičari koji povremeno dobijaju želju za alkoholom i onda se danima opijaju sa nastupima amnezije smatralo se da je izlječenje ovog tipa lako postići. 2. 3. Toksikomanska upotreba alkohola – kod koje dolazi do ozbiljnih društvenih devijacija i poremećaja odnosa i ponašanja prije svega u porodici. riječ je o socijalnim. Faktori društvene sredine su odlučujući uzroci koji preovlađujuće utiču na pojavu alkoholizma.konobari. Alkoholit. smatra se također da društvena dostupnost i tolerancija prema upotrebi alkohola podstiču alkoholizam. Javljaju se vrlo teški poremećaji odnosa sa okruženjem i te posljedice najviše snosi porodica. Delta alkoholičare karakteriše nepostojanje mogućnosti apstinencije. stalno su pod uticajem alkohola i gotovo da nema triježnjenja. jer je utvrđeno da su određeni tipovi ličnosti podložniji alkoholizmu. dobri. je uzrok alkoholizma.. ovi alkoholičari mogu biti prividno veoma mirni. 2. Gama alkoholičare prati početna povišena tolerancija. 15 . koje stvaraju pogodno tlo za alkoholizam. mornari.je tip alkoholičara koji uzimanjem alkohola uspostavlja određene vrste socijalne komunikacije što znači da je alkohol jedno od sredstava za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima. pošto iza ovog tipa opijanja obično postoje psihičke smetnje i poremećaji koji se moraju razriješiti prije nego se započne sa liječenjem. Značajni uzroci alkoholizma 1. Ličnost odnosno sam čovjek. samo se po sebi razumije da bez alkohola nema alkoholizma. Alkohol ima neka fiziološka svojstva koja djeluju na bio-psihološke i fiziološke procese u organizmu. kao i po topme što se zavisnost uspostavlja postepeno i u nešto dužem roku u odnosu na druge droge. kulturne navike i obrasci života također mogu pogodovati pojavi alkoholizma. Klinard izdvaja 2 karakteristična tipa alkoholičara: 1. dužoj upotrebi alkohola koja dovodi do fizičkih posljedica praćene često smrtnim ishodom.. ali su pod dejstvom alkohola potpuno drugačiji i skloni agresijama i destrukciji. Beta alkoholičari karakteriše ih uspostavljanje sve jače psihičke zavisnosti od alkohola. 3. 4. šoferi. koja se razlikuje od drugih sredstava zavisnosti po tome što je njegova umjerena upotreba prihvatljiva kako legalno tako i društveno.

tolerancija prema umjerenom i socijalnom prihvatljivom uzimanju alkohola. b. averzivna terapija. zdravstvene posljedice (psihičke i psihijatrijske) porodične posljedice: po pravilu je porodica žrtva alkoholizma profesionalne posljedice (neefikasnost na poslu. 2.Značajnije posljedice alkoholizma: 1. ekonomske i psiholoske cinioce alkoholizma 3. 2. potpuna prohibicija koja podrazumijeva zabranu i sankcionisanje kako prizvodnje i prometa tako i potrošnje i uzimanja alkohola.maloljetnika i mladih. Kada je riječ o modelima tretmana alkoholičara u osnovi se izdvajaju 3 najopštija: 1. Osnovna karakteristika ovog modela je pomjeranje fokusa sa pojedinca na porodicnu i socijalnu sredinu. djelimična prohibicija koja obično limitira i sankcioniše promet i služenje alkohola u određeno vrijeme ili zabranu služenja i upotrebe alkohola određenim društenim grupama npr. 3. 4. kulturne. ili gubitak posla) opšte socijalne posljedice (poremećaji odnosa sa okruženjem i sredinom) ekonomske posljedice Društvena reakcija na alkoholizam Društvena reakcija na alkoholizam kreće se između nekoliko karakterističnih tipova odnosa kao što su: 1. terapija zasnovana na potpunoj apstinenciji. 2. nezainteresiranost i prenošenje problema na lični plan i pitanje ličnog izbora i odgovornosti. Osnovni ciljevi ovog tipa terapije su: potpuna apstinencija od alkohola. 4. Intenzivna kombinovana porodicna terapija alkoholizma ima dvije faze: intenzivna faza i stabilizaciona faza. socijalno-psihološki model – reagovanja na alkoholizam skrece paznju javnosti na brojne drustvene. psihicki i fizicki oporavak i uredjivanje porodicnih odnosa na funkcionalan nacin. cjeloviti programi prevencije alkoholizma i razvijeni modeli tretmana alkoholičara. 5. porodični (interakcijski ili ekosistemski) model – predstavlja poseban pristup u lijecenju i rehabilitaciji alkoholicara. c. medicinski model . terapija kontrolisanog pijenja. 5. 3. 16 . Stabilizaciona faza traje godinu dana.podrazumijeva liječenje alkoholičara koje može biti dobrovoljno i obavezno. Intenzivna faza traje sest nedelja i seanse traju oko tri sata svakim randim danom. kompletan zdrastveni. Uokviru ovog modela izdvajaju se tri tipična pristupa u strategijama tretmana alkoholičara: a.

halucinogenih droga. pošto kao posljedica uzimanja droga dolazi do promjene metabolizma. jer ne predstavljaju veliku opasnost po zdravlje ili od zloupotrebe Droge se najčešće mogu klasifikovati na osnovu dva kriterija i to: 1. Osnovne karakteristike zavisnosti od droga Najznačajnije karakteristike ovisnosti o drogama. nekontrolisane droge koje ne podliježu kontroli. čija je proizvodnja zabranjena 2. 2. nemogućnost da se željeni efekti postignu ranijom količinom droge. ili i jedne i druge zavisnosti od droge. su: 1. Sve droge uspostavljaju psihičku zavisnost i imaju posebno dejstvo na percepciju. pa je zato potrebno stalno povećavati dozu droge da bi se postigli isti efekti.ZAVISNOST OD DROGA Zavisnost od droga podrazumijeva stanje psihicke ili fizicke. osjećanja i raspoloženja. Novije shvatanje eksperata SZO pod klinickim sindromom zavisnosti podrazumjevaju stanje psihicke i fizicke zavisnosti koje nastaje kod osoba koje kontinuirano uzimaju odredjene ili vise droga. a ne postoji kod kokaina i kanabisa. Fizička ovisnost – sastoji se u opštoj adaptaciji organizma na stalno prisustvo droga. Prema porijeklu – prirodne i sintetičke droge 2. zabranjene droge. osjete. koje se javlja poslije povremenog ili stalnog uzimanja droge. tako da ukoliko se naglo prekine uzimanje droga dolazi do apstinencijskog sindroma. amfetamina. tj. koje variraju prema vrsti droge. Psihička ovisnost – posebno stanje svijesti koje se sastoji u želji i potrebi nekih ljudi za efektima droge koje oni doživljavaju kao prijatna i donose im zadovoljstvo ili izmjenjen doživljaj stvarnosti. sto ukljucuje zudnju za drogom i njeno ucestalo uzimanje kako bi se dozivjeli odgovarajuci psihicki efekti i izbjegli patnja i poremecaji izazvani lisavanjem droge. 3. Prema dejstvu – teške i lake droge 17 . Tolerancija – označava postepeno opadanje dejstva droge. Ovu zavisnost izazivaju samo dvije vrste droga: opijum i barbiturati. S pravnog aspekta može se govoriti o tri grupe droga: 1. Tolerancija postoji kod opijata. kontrolisane droge koje se upotrebljavljaju isključivo u medicinske svrhe i to po strogoj kontroli i proceduri 3. barbiturata.

Tipologija narkomana 1. jer je to najmasovnija grupa. One obično sadrže sljedeće klasifikacione grupe: 1. marihuane i 2. 18 . 2. najčešće marihuanu. eksperimentisanje sa različitim supstancama i načinima upotreba te veoma česti smrtni ishodi. pa se tako pod dejstvom grupe stvara zavisnost. morfij) pa su tako postali zavisni od te droge. obično je praćena povećavanjem doza droga kod 4. 3. Savremeni tip zavisnika od droge predstavlja najveći problem.  Umjetnici koji uzimaju drogu kao stimulaciju i pod dejstvom narkotika stvaraju  Najsiromašniji slojevi u nekim zemljama Bliskog i Dalekog Istoka. koja je kontinuirana i nastavlja se i u slučajevima povremenih tretman i liječenja. Velike toksikomanije. Klasični-stari narkomani  Liječeni pacijenti čija je bolest praćena teškim patnjama i bolovima i koji su prilikom liječenja redovno primali određene količine droge (npr. koje obuhvataju opijumsku. Kini. morfinsku i heroinsku zavisnost. a posebno ljekari kojima je droga bila dostupna i nisu imali potrebe za ilegalnim tržištem. te kanabizam (zavisnost od hašiša i marihuane) i kokainsku zavisnost 2. najčešće iz radoznalosti ili društvenosti probaju jednom ili više puta ponuđenu drogu. kao dio životnog stila ili prilikom nekih socijalnih događanja. Povratnička zavisnost. obično predstavljaju nastavak epizodnih ili eksperimentalnih toksikomanija. kojih postoji toleracija (heroin.  Rekreativni-povremeni uživaoci droga – obično se vezuju za pripadnike određenih slojeva. 3. s tim što postaju redovite i praćene su uzimanjem ograničenih količina droge. Male toksikomanije. Obilježja savremenog tipa zavisnika od droge su: visoka zastupljenost mladih. morfijum). Politoksikomanije. Venecueli itd. LSD. rekreativnih i sličnih droga poput extasy.karakteristični za mlade koji u određenim situacijama. medikamentoznu zavisnost. pored redovnog uzimanja. Oni u pravilu uspijevaju normalno da funkcionišu. koje podrazumijevaju konzumiranje više droga u isto vrijeme Kliničke klasifikacije obično počivaju na poznavanju dinamike razvoja zavisnosti i posebno su korisne za prevenciju. Epizodne toksikomanije najčešće vezane za eksperimentalno uzimanje hašiša.Treba spomenuti i kliničko-farmakološku klasifikaciju droga koja izdvaja 3 tipične grupe: 1. Prava zavisnost. kafeizam i sl. tretman i spriječavanje recidivizma. visoka zastupljenost politoksikomanije. Eksperimentatori  Primarni zavisnici . teizam. Blage zavisnosti.  Medicinsko osoblje. 3. koje se odnose na eteromanije. za određene društvene grupe kod kojih se upotreba droge javlja s vremena na vrijeme. nikotinizam. koji uzimaju hašiš ili opijum kao zamjenu za hranu i kako bi pobjegli od stvarnosti i svakodnevne bijede.

3.. poboljšanjem kvaliteta života porodica. Ovisnost halucinogenog tipa U halucinohene droge spadaju meskalin. Kao središnje ustanove socijalne zaštite u lokalnim zajednicama CSR imaju posebne uloge i ovlaštenja koja ih čine potencijalno značajnim akterom prevencije bolesti zavisnosti i zaštite zavisnika i njihovih porodica. Nakon prestanka djelovanja opijata nastaje umor. osjećanja povećane psihičke i fizičke moći. narkomanija. dolazi do halucinacija. kao što je npr. Zbog toga je nužno stalno povećavati količinu droge kako bi se postigli isti efekti. CSR u nekim segmentima prevencije ili bavljenja pojedinim slučajevima. imaju prvenstveno pomožuću ulogu. maloljetnika i porodice. ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD U PREVENCIJI NARKOMANIJE Uloge CSR u prevenciji bolesti zavisnosti izviru iz pripode društvenih funkcija ovih ustanova koje predstavljaju središte institucionalnog sistema socijalne zaštite i koje imaju veoma značajna ovlaštenja u zaštiti djece. bilo bi nerealno za očekivati da CSR obezbijede potpunu evidenciju o kretanju i karakteristikama takvih socijalnih problema. podrškom porodicama da očuvaju svoju stabilnost i obavljaju svoje značajne društvene funkcije. 19 .. Ovisnost kokainskog tipa Stalnom upotrebom kokaina razvija se psihička ovisnost. LSD i psilocibin. socijalna integracija zavisnika. Ovisnost opijatskog tipa Opijati imaju opijatsko i analgetsko dejstvo pa zbog toga kod uživalaca droge izazivaju fizičku zavisnost i javlja se tolerancija. Ispitivanje i praćenje pojave bolesti zavisnosti treba biti obezbijeđeno na interdisciplinarnom i međuresorskom principu. sadržaja i vidova društvene reakcije uključujući posebno preventivne. ali nažalost i želja za ponovnim uzimanjem droge 2. Prva od ovih uloga je praćenje i proučavanje socijalnih potreba građana i socijalnih problema na teritoriji na kojoj djeluju. halucinacije koje ponekad mogu biti zastrašujuće i osjećaj iracionalnosti. morfin i heroin. ali ne i fizička ovisnost i tolerancija. Efekti kokaina su stimulativni. iz čega proizilazi mogućnost praćenja i proučavanja socijalnih aspekta narkomanije. Zbog svojih efekata ove droge se još nazivaju i psihodelične droge. ali mogu na specifičan način doprinositi ovim programima baveći se socijalnim razvojem zajednica. depresija. emocionalna labilnost. Na osnovu praćenja i proučavanja socijalnih potreba i socijalnih problema dolazi do promišljanja različitih programa. regulisanje porodičnih odnosa) imaju odlučujuću ulogu.Tipologija zavisnosti prema tipu droge 1. dok u nekim dijelovima društvene reakcije (podrška porodici. Ipak. Realno CSR nemaju velike mogućnosti za učešće u opštoj prevenciji bolesti zavisnosti. Za ove droge je karakteristično da njihova stalna upotreba dovodi do slabljenja euforičnog efekta koji se postiže na početku konzumiranja opijata. Ove droge se u organizam mogu unositi pušenjem. Posljedice uzimanja ovih droga su: vrlo teški psihički poremećaji u percepciji vremena i prostora. a u ovu vrstu droga spadaju opijum. ušmrkavanjem i injekcijama. a to znači da ne dolazi do opadanja efekata kokaina. a time i odgovornost. anksioznost.

ličnih ili porodičnih problema. zajednica i institucija za bavljenje problemima zavisnosti. PROSTITUCIJA Prostitucija je jedan od oblika devijantnog ponašanja žena prisutan u različitim klasnim istorijskim periodima razvoje ljudskog društva. Ženska prostitucija je jedina koja je tokom vjekovnog postojanja postala organizovana. osnaživanja i zaštite ciljnih grupa. Rano otkrivanje rizičnih pojedinaca ili porodica te pravovremena podrška i pomoć smanjuju mogućnost pojave i širenja bolesti zavisnosti. već. Seksualni promiskuitet je druga bitna karakteristika prostitucije. Prostitucija je pružanje određenih seksualnih usluga drugim osobama koje mogu da budu različitog ili istog spola.CSR mogu doprinositi podsticanju zdravih stilova života porodica. ne praveći izbor mrđu njima. CSR imaju i posredne uloge u posebnoj prevenciji. jer ima seksualne odnose ne samo sa velikim brojem različitih partnera. Ona ne bIra partnere. porodica ili pojedinaca kod kojih postoje veći rizici pojave bolesti zavisnosti. Bitan element u definisanju prostitucije je povezivanje svakog seksualnog odnosa sa novcem. koja bi se odnosila na aktivnost podrške. 20 . Prostitutka je žena koja javno i za novac ustupa svoje tijelo većem broju muškaraca. interesa i motivisanja javnosti. takođe i sa nepoznatim ljudima. Ponašanje prostituke je ekstremno promiskuitetno. a riječ je o različitim sadržajima i metodama odrške i pomoći porodicama i pojedincima koji se suočavaju sa različitim vidovima životnih kriza. njegovanju dobrosusjedskih odnosa. Veće mogućnosti uključivanja CSR postoje u opštoj prevenciji. socijalnih i humanitarnih aktivnosti kao i različitim kampanjama čiji je cilj jačanje osjetljivosti.

Organizovana prostitucija – najčešći oblik organizovane prostitucije u savremenim društvima jesu javne kuće. Prema određenim pravilima novac dobijen prostituisanjem samo neznatnim dijelom pripada djevojci. vodi računa o finansijskom poslovanju. Kada u jednoj sredini postane relativno rasprostranjen oblik. portirima hotela itd. imaju stalni posao. agencije za posredovanje (posredničke kuće). Mnogo je poznatiji po nazivu žena – call girls (djevojka na poziv). a neke među njima i automobil. Prostitutke po više od godinu dana ne dobivaju ništa od te zarade. zaštita od policije. obično žena – madam koja ima listu imena žena i telefonom zakazuje sastanke između njih i mušterija koji žele kontakt sa prostitutkom. karakterističan za razvijena industrijska društva i promijenjenu društvenu reakciju prema segregacionisanoj prostituciji. Drugi oblik organizovane prostitucije se ostvaruje putem posredničke kuće. 1. ali i društvenim pritiscima. taksi – šoferima. a veći dio prisvaja kuća za različite usluge( medicinska njega. velika suma novca odlazi toj organizaciji.) Materijalno bogatije prostitutke imaju sopstveni stan.Oblici prostitucije Prostitucija je jedan od najstarijih oblika devijantnog ponašanja. odnosno. 2. Zajedničko im je to što prostitutka mora da bude na ulici da bi našla mušterije. djelimično zahvaljujući i prilagođavanju njenih oblika datim društvenim okolnostima. Neorganizovana prostitucija – najčešći i društveno najuočljiviji oblik neorganizovane prostitucije je ulična prostitucija. ulična prostitucija obično seorganizuje. Oblici prostitucije u savremenim društvima su vrlo različiti.Prostitutke nisu vezane ni između sebe ni sa drugima koji bi posredovali u prostituciji ili na neki drugi način bili sa njima u vezi (trajnija veza sa izdavačima namještenih soba. Mnoge od ovih žena postale su kasnije profesionalne prostitutke. Ovim oblikom prostituisanja se uglavnom bave žene koje već imaju određena zanimanja. ali se slobodnom vremenu bave prostitucijom. ili tajno u onim zemljama u kojima je prostitucija zakonom zabranjena. odražavala se u različitim društvima i preživljavala raličite društvene promjene. koja prikriva organizovanje prostitucije. Posrednička kuća obezbeđuje veću tajnost prostitutki. ili javno pod kontrolom društva . Glavna ličnost postaje makro ili podvodač. uslivljeni tradicijom i kulturom pojedinih društava. jer je u cjelosti uzimaju vlasnici javnih kuća na ime troškova za smještaj i izdržavanje. 21 . koji utiču na oblike i raširenost prostitucije. one kojima je prostitucija postala jedino i isključivo zanimanje. rublje. a mušteriji veću anonimnost. kontroliše ponašanje prostitutki. Javnom kućom obično rukovodi žana madam koja je i vlasnica. poslovne organizacije koje se nominalno bave nekom društveno priznatom djelatnosti.) Ukoliko je kuća“ pod zaštitom“ neke kriminalne organizacije. U organizaciji ovog oblika prostitucije glavnu ulogu ima posrednik. haljine i dr. Javne kuće ( bordeli) – jesu jedan od najstarijih načina na koji se prostitucija organizuje. Ona se brine o održavanju reda i discipline. Ovo je jedan savremeniji oblik prostitucije.

ponašanje prostitutki izaziva društvenu reakciju snažnog neodobravanja. zanimanju. turističkim i hotelskim organizacijama kafanske prostitutke šoferske prostititke prostitutke koje nalaze mušterije u barakama u kojima žive sezonski radnici. koji se zakonski bave dozvoljenim djelatnostima. noćni barovi.Ponašanje žena mora da bude u skladu sa određenim pravilima. Većina prostitutki je bez zanimanja. da većina evidentiranih prostitutki vodi porijeklo iz siromašnih društvenih slojeva. 22 . saloni za masažu i dr. ali se posredno zaključuje – na osnovu podataka o mjestu rođanja. koje Bavcon opisuje kao „bezprizorne“. koje su u vrijeme ispitivanja živele u gradu rođeno je u selu. I svi ostali učesnici u prostituciji (mušterije. kontakta bez posrednika. obrazovanju. koje čine samo manji dio prostitutki. - Bavcon iznosi i drugu klasifikaciju: - devizne prostitutke među kojima se nalazi najviše „žena na poziv“ koje su povezane sa poslovnim. plaćanja kući. kontrolom i eksploatisanjem prostitucije. zabrana ucjena. Rasprostranjenost Prostitucija je u većini savremenih kultura zabranjena. Broj registrovanih prostitutki je tačan i pouzdan i obuhvata one žene koje su zbog prostitucije kažnjene ili evidentirane u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili službama socijalne zaštite. podvodači. anonimnosti. organizatori).U društvima u kojima je prostitucija zabranjena . srednja i visoka prostitucija. Više od polovine prostitutki. a u stvarnosti i oragnizovanjem. kao što su odražavanje tajnosti. odnosno radničkih i zemljoradničkih slojeva. makroi. emocionalno nevezivanje. Ova se podjela zasniva na kriteriju ekonomske dobiti Klasifikacija prostitutki Najopštija klasifikacija prostitutki je prema načinu vršenja prostitucije: ulične prostitutke (nezavisne i organizovane) nezavisne prostitutke sa sopstvenim stanom i automobilom prostitutke u javnim kućama „žene na poziv“ i žene koje rade za poslovne i privredne organizacije. Pri tome ne treba zaboraviti da se radi o grupi evidentiranih prostituki koje se bave najčešće uličnom prostitucijom. organizovanje prostitucije preuzimaju jeftini hoteli. sklone alkoholizmu. javne prostitutke. profesionalnog odnosa prema kupcu. a to su obično ulične. bez stana i bez sredstava za život. Broj prostitutki je teško odrediti. zainteresovani su iz različitih razloga da ostanu u tajnosti i anonimnosti. Postoji niska. Ovo je najveća grupa prostitutki. lošeg izgleda. većina ih ima samo osnovno školsko obrazovanje. Ispitivanja društvenog statusa prostitutki nisu vršena. podaci se zasnivaju na samo onim registrovanim (najčešće kažnjenim) prostitutkama.

vozači kamiona). znači i 23 . promjena partenera i tehnika i metoda seksualnog zadovoljenja Među mušterijama su češće muškarci čija su zanimanja povezana sa putovanjima. ali je tipično da počinje u ranoj mladosti. mušterija. djevojka stiče određana znanja potrebna za prostituciju. sa muškarcem. povremeno se prostituiše. jednostavnost prostitucije 3. Za mnoge žene brak ili neka druga relativno stabilna zajednica prestanak promiskuitetnog ponašanja. kao i pripadanje grupama vršnjaka koji su očekivali i podsticali rane seksualne odnose. komercijalna priroda i anonimnost prostitucije 2. Motivacija prostituisanja je ekonomska dobit. s jedne strane sprečava da stupe u odnose sa ženama izvan njihova svijeta. Mušterije Prostitucija je kupoprodajni odnos u kome učestvuje dvoje: prodavac – prostituka i kupac – muškarac. Prva faza predstavlja period postepenog prelaženja promiskuitetnog ponašanja ka prvom činu prostituisanja. Ova faza može da traje više godina. Javlja se u porodicama koje su bile jako popustljive i u kojima nije postojala ili je bila slaba kontrola. koje njihova devijantna aktivnost. Mušterije prostitutki su i kriminalci. sezonski radnici. klijent.Proces formiranja prostitutke Razlozi su individualni ili društveni i u velikoj mjeri zavise od društvenih i kulturnih sredina. Poslednja faza – je profesionalizacija. ali o sebi još ne misli kao o prostitutki. Razvoj prostitutcije se objašnjava kao razvoj od promiskuitetnog ponašanja do komercijalizacije seksualnog odnosa. vojnici. odsustvo svake odgovornosti 4. kada društveno etiketirana osoba kao prostitutka i kada sebe smatra za prostitutku. odnosno dužim odsustvovanjima od kuće (pomorci.Osnovne karakteristike odnosa koji se stvara između prostitutke i mušterije čine prostituciju privlačnom za određene kategorije muškaraca: 1. trgovački putnici. djevojka od prodaje seksa čini zanimanje i svoj život organizuje u skladu sa tim. Druga faza – prelazna devijantnost.

ona je roba koja ima svoju tržišnu vrijednost. posredno ili neposredno. podvodači. žargon kojim će se služiti u tim odnosima. samo su manje licemjerne. Drugi tip referentne grupe je „dvostruki svijet“. je „kontrakultura kriminalnog svijeta“ kojoj pripadaju prostitutke. a društvo se samo pretvara da prezire prostitutke. odsustvo ciljeva u životu. Prostituke najčešće smatraju da su svi ljudi pokvareni. Podvodači su oni posrednici u prostituciji koji ne samo da vrbuju. posredničkim kućama za prostituciju. Subkultura pomaže prostituki da nauči osnovna pravila ponašanja u odnosu na zahtjeve mušterija. U samom činu prostituisanja žena je bukvalno“ korišćena“. zbog same prirode prostitucije.“ kupljena“ i bez obzira što se to odnosi na samo na datu seksualnu transakciju. povezani sa prostitucijom. privlačenje mušterija i poseban jezik. kriminalci i ostali pripadnici podzemlja. neizbježno i sama po sebi predstavlja eksploataciju žena. Postoji opšte mišljenje da su odnosi među prostitutkama vrlo složeni. navode i postiču ženu na prostituticiju već žive potpuno od zarade prostitutke. Eksploatacija prostitutki Prostitucija. Za uzvrat on preuzima ulogu zaštite prostitutki. šminkanje. prenosi se i uči umijeće prostitutisanja. U tom svijetu nastaju posebne subkulturne vrijednosti i norme pošanja. Treća grupa pokazivala je znake alijenacije: apatiju. stvara se poseban riječnik. djecom). Posmatrana sa ovog stanovišta. Eksploatacija se vrši primoravanjem na prostituciju. U javnim kućama. stalnim pritiscima na prostitutku da prima što veći broj mušterija i uzimanjem velikog dijels njene zarade od prostitutisanja. usamljenost. koja nameće prostitutkama stalnu borbu za veći broj kupaca. jaka 24 . osjećaj praznine i besmislenosti življenja. u cilju prostitucije čine posebnu grupu posrednika koji se bave vrbovanjem i zavođenjem žena i njihovim odvođenjem u drugu zemlju u kojima postoji potreba za novim prostitutkama. odvajanje identifikacija sa porodicom. kao i ropstvo prostitucija je sistem koji ima svoje korijene u ekonomskom interesu i zasniva se na prinudi. odijevanje. ulogi eksploatatora imaju i vlasnici tih kuća.Subkultura prostitucije Subkulturu prostitutki čini grupa u koju prostitutka stupa u različite društvene odnose sa svima onima koji su. održavanje samo nužnih i ograničenih odnosa sa drugim prostitutkama. Trgovci ženama (djevojkama. da one nisu gore od drugih. dok su mu u stvarnosti one potrebne Prvi tip referentne grupe (subkulture prostitutki). posla od ostalog dijela života prostitutke.

Ograničavajući učešće žene u drštvenoj podjeli rada i proizvodnji. uslovio je stvaranje prostitucije. koji se uzajamno uslovljavaju. procjenjuje se da oko polovine prostitutki uzima drogu. Narkomanija je u velikom porastu zabilježena među prostitutkama. da učestvuje u prikrivanju kriminalaca. I žene iz drugih društvenih slojeva prihvataju prostituciju najčešće iz istog razloga. U većini sličajeva. Drugi. Brak kao institucija u kojoj ne mogu da se zadovolje sve ljudske i osećanja u vezi sa seksualnim nagonom. da ostvari institucionalnu kontrolu seksa. Prostitutka može da bude pokretač kriminalne djelatnosti. u preprodaji da bude saučesnik ili da i sama bude izvršilac krivičnog djela. Prostitucija se najčešće povezuje i sa kockanjem. tako što će seks podrediti određenim društvenim zahtjevima – održanju poretka. 25 . djevojke pa i djevojčice. s tom razlikom što za njih zarada od prostituisanja predstavlja ili dopunski prihod. osnovni društveni uzroci prostitucije su postojanje klasnih razlika i društvene nejednakosti žena i muškaraca. Polazi se od pretpostavke da je ulazak ma koje žene u profesiju prostitucije rezultat njene sopstvene životne istorije ili određenih psiholoških karakteristika njene ličnosti. Uzroci prostitucije Jedan od osnovnih društvenih uzroka nastanka i održavanja prostitucije je u pokušajima društa da ograniči i kontroliša seksualni nagon. društveni sistem je ženu promorao da njen društveni položaja u znatnoj mjeri zavisi od seksa. obezbeđenju prokeracije i socijalizacije u okvirima tajnog društvenog odnosa – braka. privatni stanovi) i jedne i druge zabranjene usluge. Alkoholizam je mnogo raširen među prostitutkama. Najčešći oblik je jedinstvena organizacija koja pruža na jednom mjestu (kockarnice. Razlozi ulaska u profesiju Postoje brojni razlozi zbog kojih žene. marginalne i neprivilegovane grupe žena. Mnoge prostitutke doživele su i u djetinjstvu i druge seksualne zloupotrebe.Povezanost prostitucije sa drugim oblicima devijantnog ponašanja Kriminal se povezuje sa prostitucijom na različite načine. Zarada nije motiv za ulazak u prostituciju samo za siromašne. pomaganju da se sakriju pokradene stvari. prostituka postaje alkoholičar pod uticajem sredine u kojoj radi i mušterija sa kojima je prinuđena da pije. postaju prostituke.

Najčešći oblici reglementacije su dozvoljene javne kuće pod policijskim i zdravstvenim nadzorom i registracija prostitutki. mjere kojima se djeluje na socijalne faktore – društveno ekonomske uslove 3.) 4. suzbijanje i sprečavanje onih socijalnih i socijalno – psiholoških činilaca koji mogu da navedu žene na bavljenje prostitucijom 2. gubi prijatelje. a etiketa prostitutke kažnjavanjem je i zvanično potvrđena. izdavanje posebnih dozvola koje su povezane sa obaveznom policijskom i zdavstvenom kontrolom.itd. s obzirom na veći rizik prostitutke da oboli od neke venerične bolesti i da bude izvor daljeg širenja bolesti. tj. 26 . porodica je odbacuje. program informisanja javnog mnenja. Kažnjavanje prostitutki znači samo potvrđivanje njihovog negativnog društvenog tretmana i sprečavanje šansi za rehabilitaciju. ali bi svaki program trebalo da obuhvati sljedeće opšte preventivne mjere: 1. mjere za ograničavanje potražnje (programi mentalne higijene. Uhapšena prostitutka teško može da nađe zaposlenje. Sistem prohibicije prostitucije zabranjuje i goni odavanje prostituciji kao krivično djelo u ime interesa javnog morala.Društvena reakcija Legalni status prostitucije Sistem reglementacije legalizije prostituciju propisivanjem posebnih pravila nadzora i obaveza prostitutki. Najoštriji kritičari koje su nudili sistemi reglementacije i prhibicije su bili pristalice sistema abolicije – ukidanje svake zakonske regilacije prostitucije. Prevencija prostitucije Sadržaj programa prevencije svakako će zavisiti i od specifičnih karakteristika prostitucije u određenoj društvenoj sredini. sprečavanja trgovine ljudskim bićima ili onemogoćavanja da ukidanje kontrolisane prostitucije bude zamijenjeno tajnom prostitucijom.

nalaženje zaposlenja 6. fizička i moralna briga za ženu 3.Rehabilitacija prostitutki Osnovni ciljevi rehabilitacije bez obzira na određene mjere. pružanje novog shvatanja života – moralnog i duhovnog – uključujući želju za radom 4. skitnice i prosijaka. 27 . u vidu zanata ili zanimanja. jer nije neminovno da postoji direktna povezanost izmedjuprosjacenja i skitnje. njihovo obrazovanje. ali da sa druge strane nema prosijaka koji ne skitaju. 1996) Najopstija definicija prosjacenja podrazumijeva da je to takav vid drustvene devijacije koji se sastoji u sticanju materijalnih vrijednosti trazenjem od drugih lica bespovratno i bez protivusluga. sigurno ni boraviste. ako je moguće za zanat ili zanimanje koje žele 5. zaštita žene od štetnih uticaja njene sredine 2. niti to mogu potvrditi osobe osobe dostojne vjerovanja. Domaci autor je napravio razliku izmedju pojmovabesposlicara. niti mjesto za opstanak. U klasicnoj pravnoj literaturi u Francuskoj pod prosjacima su se podrazumijevale : one osobe koje ne mogu dokazati da zive posteno i moralno. PROSJACENJE Drustveni i istrazivacki interes za ovu devijaciju raste zahvaljujuci cinjenici sto se kao devijanti javljaju djeca i sto prosjacenje postaje cest vid ozbiljne zloupotrebe djece. sto znaci da nisu sve skitnice prosjaci. ( Miljkovic.su ona lica koja stalno ili povremeno nisu zaposlena u mjestu prebivalista niti pak zele stupe u ma kakav radni odnos i takvim nacinom zivota narusavaju javni red i mir. formulisani su na sljedeći način: 1. zahvaljujuci saznanju da su prosjaci veoma prostorno pokretljivi. odala skitnji. imajuci u vidu prekrsajno – pravne definicije ovih pojmova: Besposlicari . nemaju stalno mjesto boravka ili samo povremeno odlaze u svoje mjesto prebivalista jer vecim dijelom godine lutaju od mjesta do mjesta. Neki autori. pod skitnicama se podrazumijevaju ona lica koja su se. medju kojima je Veksliar smatraju da se skitnice mogu izdvojiti kao poseban podtip. ni zanat. Stara definicija sa legalno – pravnog aspekta pod prosjacima podrazumijeva : one osobe koje nemaju ni zanimanje. prosjaci su ona lica koja se bave skupljanjem milostinje u novcu ili naturi radi licne koristi u vidu zanata ili zanimanja. stvaranje novog prijateljskog kruga koji će zamijeniti društvenu sredinu kojoj su pripadale. Prosjacenje i skitnja se inace posmatraju kako jedinstvene pojave. u mjestu gdje sustalno nastanjeni ili van mjesta stalnog boravka.

Trazenje koje moze biti govornim putem ili gestom (ispruzena ruka i sl. Drustvena reakcija neadekvatan odnos politike prema pojavi prosjacenja 28 . jer se direktno suprostavlja vrijednosti i znacenju ljudskog rada. komuniciraju jedino sa sebi slicnima.) . Socijalna izolacija – karakterise je postojanje subkulture prosjacenja.cini prosjacenje postojanom pojavom i devijacijom. Marginalizacija . 3.Odsustvo vracanja i bilo kakve protuusluge. 4. narkomani i dr) 5. Prostorna mobilnost – mijenjajumjesto boravka u potrazi za “poslom“.procesa i aktivnosti. Druge devijacije odnosise na situaciju u kojoj je prosjacenje prateca pojava druge devijacije (mnoge prostitutke postaju prosjaci u starosti. starostii bolesti kao socijalnih rizika Socijalno-politicki. Karakteristike prosjacenja: • Prosjacenje predstavlja nacin egzistencije.Obiljezja ove def. s tim sto se oni preplicu sa neefikasnoscu ili odsustvom prave socijalne zastite nekih kategorija ljudi. a time i sticanju sredstava za zivot putem rada. Reprodukcija.znaci da prosjaci zive na ivici drustva odnosno izvan uobicajenih drustvenih odnosa. medju kojima se posebno izdvajaju ratovi koje uvijek prati osiromasenje i prosjacenje. Rasirenost • • • • • ZNACAJNI UZROCI PROSJACENJA 1.po pravilu u porodicama prosjaka iz generacije u generaciju prenose i reprodukuju isti nepovoljni drustveni uslovi zivota.Sticanje materijalnih vrijednosti . Psihosocijalni uzroci povezani susa prethodnim. Problemi ili karakteristike licnosti takodjer su znacajni uzroci prosjacenja. Kljucna odlika prosjacenja kao devijacije jeste da ono dovodi u pitanje vrijednost ljudskog rada. Drustveni uslovi • Socijalno-ekonomski uslovi (podjeljenost na bogate i siromasne) Profesionalni uslovi (nezaposlenost i odsustvo bilo kakvogradnog statusa) Socio-bioloski – poput invalidnosti. rijec je o tme da neke osobine licnosti pogoduju njihovom opredjeljivanju za prosjacenje.su: . cakikod onih ljudi kojisu sposobni da rade • • • 2.

Neki historicari kulture i civilizacije tvrde da je igra starija od rada i da je covjek na nivou razvoja prvobitne svijesti najprije naucio da se igra pa onda da radi. maštu. u kojoj ljudi stvaraju i razvijaju svoje potencijale. a igre bitna potreba covjeka. represije i neugodnosti “zanata“ i kao obiljezje i dio supkulture prosjacenja. 29 . slobodom pokreta. zastupljena je podjela uloga i specificne metode prosjacenja. spontanošću i radošću. Individualno prosjacenje – svako za sebe prosi 2. pripadnošću.njima prosjacenje nije stil zivota. mimike. moguce je razlikovati dva osnovna tipa prosjaka: 1. kako to je potreba za druženjem. pored ostalog. duh i time postižu da igra postaje značajan činilac razvoja kulture i civilizacije. socijalno ugrozeni prosjaci među kojima se izdvajaju dva podtipa: a) Slucajni prosjaci . Profesionalni prosjaci – oni imaju odredjene tehnike i metode prosjacenja sto je rezultat obuke ili ucenja. osim ukoliko se zanemari cinjenica da su sami prosjci prave zrtve nepovoljnih drustvenih okolnosti) 3. Među najznačajnijim opštim odlikama igara najčešće se navodi njihov dobrovoljni i slobodni karakter. da su dio čovjekove kreacije i mašte i da zadovoljavaju čovjekove psihološke i socijalne potrebe. gesta i zvuka.niti nacinegzistencije. Siromasni. Prezir i odbacivanje (zasnovano je na moralnom sudjenju i izrazava se kroz odbojnost i prezir) 4. izvor radosti i razonode. Kolektivno prosjacenje – najcesce je organizovano. Sankcije KOCKANJE Tesko je dati preciznu definiciju kockanja jer je problem viseslojan. kockanje je dio igara. Sve igre imaju neka zajednička opšta obilježja kao što su. tesko je doci preciznih kriterija kada kockanje izlazi iz okvira igre i postaje devijacija. Grupno prosjacenje 3. u kriznojsituaciji prose b) Prosjaci iz navike – za njih postoji mogucnost da postanu profesionalni prosjaci 2. Indiferentnost ili nezainteresovanost drustva 2.TIPOVI PROSJAKA U odnosu na drustveni polozaj i stil zivota. Tolerancija (indiferentnost i tolerancija su posljedica stava da je prosjacenje takav vid devijacija kod koje se ne pojavljuje zrtva. Rene Kajoa smatra da je igra prvenstveno slobodna i dobrovoljna aktivnost. udruzujuse s ciljem izbjegavanja sankcija. DRUSTVENA REAKCIJA NA PROSJACENJE Postoji nekoliko tipova drustvene reakcije: 1. Po nacinu ili obliku prosjacenja mogu se razlikovati tri osnovna tipa: 1.

što je karakteristika takmičarskih igara Igra je neproduktivna – njen cilj je radost. Obzirom da kockanje prati materijalna dobit što znači da ono nije ne produktivno i da kao takvo gubi neka opšta obilježja igara.uređena je određenim pravilima Igra je neizvjesna – njen tok i ishod se ne može predvidjeti unaprijed. to je masovna pojava koja ima sva obilježja socijalnog problema. Druga bitna odlika kockanja po kojoj se razlikuje od kockarskih igara sastoji se u raznovrsnim negativnim posljedicama. odlučujuća su dva faktora : postojanje materijalne dobiti kao dominirajućeg cilja i uopšte učešća u igrama i negativne ekonomske i socijalne posljedice. Za razliku od kockarskih igara. Kokanje prate zadovoljstvo i fikcija.(religijsko mitski tip igara vezano je za društvene slojeve. Mnoge kockarske igre su organizovane i uključuju veliki broj učesnika. dio su kulture primitivnih naroda) KOCKANJE I KOCKARSKE IGRE Kod kockarskih igara problem je što svijet igre prelazi u svijet realnosti. karakteristika joj je neizvjesnost oko rezultata igre. kao posebnog tipa igara. Kokanje pripada tipu alea igara u kojima je najznačajnija činjenica sticanje materijalne koristi kao njihovog osnovnog cilja. od kockanja. jer se ovdje fikcija pretvara u posebnu realnost. materijanih vrijednosti. Između kockarskih igara i kockanja postoji tanka nit razlikovanja koju čini materijlna dobit. zanos i strast. Komercalizacija i profesionalizacija skoro svih takmičarskih igara dovele su do toga da one gube obilježja fikcije i zadovoljstva postaju način egzistencije velikog broja ljudi. gubljenju i dobijanju. ona je dobrovoljna aktivnost Igra je izdvojena aktivnost – realizuje se u posebnom prostoru i posebnom vremenu Igra je propisana ljudska aktivnost – tj. uživanje i zadovoljstvo čovjeka tj. grupa cilj je da se protivnik nadigra pobijedi b) Alea igre – kokarske igre. 30 .igre prerušavanja (ritualni i vjerski obredi) d) Ilinix igre . pri čemu ishod zavisi od sreće c) Mimikry igre .igra nije prinudna.On definiše suštinu igre kao aktivnost koja ima nekoliko karakterističnih elemenata: • • • • • • Igra je slobodna . u kome se igre javljaju samo kao sredstvo. neprofitna je Igra je fiktivna – pripada posebnoj realnosti. ali je i njegova odlučujuća karakteristika materijalna dobit kao iljni rezultat. uključujući i povezanost ove sa drugim tipovima devijacija. realnosti za sebe Rene razlikuje nekoliko karakterističnih tipova igara prema njihovim bitnim karakteristikama i društvenim funkcijama: a) Igre agona – nadmetanje pojedinaca. Odlučujuća vrjednosna karakteristika kocke je to što ona negira vrijednost ljudskog rada. putem različitih vidova kockarskih igara. Kokanje je dobrovoljno učešće u međusobnom prenošenju. prije svega novca.

koja jednom tvorena utiče dalje na učvršćivanje kockanja kako dominantnog stila života i modela samoidentifikacije . sankcijama podlijeze samo kockanje na javnom mjestu sto se najcesce oznacava kao prekrsaj protiv javnog reda i mira. koja se sastoji u prenosenju materijalnih vrijednosti na osnovu dobitka ili gubitka u kockarskim igrama i mogucnosti da se stice mimo rada. DRUSTVENA REAKCIJA NA KOCKANJE Drustveni odnos prema kockanju krece se između tolerancije i sankcija s tim sto se ova dva pristupa mijesaju. Društveni odnosi kockara se svode skoro isključivo na odnose sa drugim učesnicima u kockanju. Kulturni uzroci . Kockar djeluje u posebnom kockarskom svijetu. ssastavni dio slobodnog vremena i druzenja i nacin realizacije potrebe covjeka za igrom. što mu omogućuje da u kockanju ima moć nad ostalim učesnicima i na taj način smanji na minimum rizik gubitka. što sve skupa vodi stvaranju kockarske potkulture. Poluprofesionalni kockari ne vezuju svoju egzistenciju jedino za dobit od kockanja. samoidentifikacijom. Socijalni uzroci – odnosi se na cinjenicu da su kockarske igre dio svakodnevnog zivota covjeka. Amateri kockari poluprofesionalnih kockara. U nekim drzavama. jer to umanjuje sanse za uspjeh. profesionalizam u kockanju podrazumijeva takođe organizovanje. koji predstavlja zatvoren društveni krug u kome su sve vrijednosti i norme ponašanja podređene kockanju.. pravila i sredstva igre.KARAKTERISTIKE KOCKANJA I KOCKARA Profesionalni kockari – predstavljaju cest devijantni tip koji ima neke posebne karakteristike. podjelu poslova. Socijalni cinioci su povezani sa ekonomskim izrazavaju se kroz realnu nemoc nekih drustvenih slojeva.. Kockarske igre postaju ne samo suština života nego i način egzistencije i sticanja sredstava i statusa. ali se u sustini i ne razlikuju od profesionalnih kockara. Veoma su rijetki individualni profesionalni kockari. Profesionalci nastoje da se oslobode starsti . su ili pocetnici u kockanju ili naivne realne zrtve profesionalnih ili 31 . čiji je osnovni cilj udruživanje radi sticanja visokih profita. Psiholoski uzroci – manifestuju se kroz potrebu za izazovom. njegovih socijalnih odnosa i obicaja. planiranje.u nekim zemljama kockanje je dio tradicije. UZROCI KOCKANJA Ekonomski faktori – vezani su za prirodu kockanja. vrste. Postoje snažni organizovani kokarski sindikati. ulaganja. Profesionalni kockar mora prije svega da odlicnopoznaje tehniku kockanja . Ekonomski motivi javljaju se i kod kockara amatera i jos vise kod siromasnih drustvenih slojeva. posebne metode i sredstva. takmicenjem.

Froterizam . prostitucijom i besposlicarenjem. a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi.) – izopačenost. te također mogu biti jedan od aspekata duševnih poremećaja kao što je šizofrenija ili neki od poremećaja osobnosti. gotovo uvijek muškarci. pozive odraslim 32 . Parafilije su češće mnogostruke nego pojedinačne..Pribavljanje seksualnog zadovoljenja kroz baratanje fecesom. a koje odstupa od manjeili više kulturno prihvaćenih seksualnih normi i pri čemu je kvalitet ili objekt seksualnog instinkta abnormalan.put Parafilije ili seksualne devijacije odnose se na bilo koje aberantno seksualno ponašanje koje je preferirano ili je došlo umjesto heteroseksualnog ponašanja. Postoje legalizovani vidovi kockanja u kojima je primarni interes da se ostvari dobit ukljucujuci i dobit drzave u vidu poreza. Nekrofilija – Seksualno općenje s lešom. NEODREĐENE PARAFILIJE Koprofilija . Klizmafilija – Pribavljanje seksualnog uzbuđenja pomoću klistiranja koje izvodi druga osoba. seksualna nastranost De.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja trljanjem ili milovanjem osobe koja ništa ne sluti ili to ne želi. prekoračenje. Osim povezanosti sa kriminalom. ali su čak i ovdje muškarci brojniji. fileo (grč.KOCKANJE I DRUGE DRUSTVENE DEVIJACIJE Kockanje kao devijacija je povezano sa kriminalom.. narocito sa njegovim organizovanim i profesionalizovanim vidovima. Zoofilija – Seksualna intimnost sa životinjama. Telefonska skatologija osobama koje na to pristaju. koje god seksualne orijentacije bili.) – pogreška. Statistika o učestalostima pokazuju da su parafiličari. postoje korelacije i direktne veze kockanja sa alkoholizmom.) .via (lat. samo se u mazohizmu može naći znatniji broj žena.) – volim Perverzio (lat. Traženja seksualnog zadovoljavanja kroz opcesne tel. Parafilije predstavljaju grupu poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajni objekti. PARAFILIJE Para (grč.

Sadizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva nanošenjem patnje seksualnom partneru. po njegovu mišljenju.ODREĐENE PARAFILIJE Fetišizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva sa predmetima koji nemaju seksualno značenje. rukavice. Drugi trebaju partnera koji će na sebe obući fetiš kao stimulans za snošaj. krznena odjeća. uobičajeni su izvor uzbuđenja fetišiste. Pedofilija – doživljavanje seksualnog zadovoljstva odraslih osoba sa djecom. samo zbog činjenice što je muškarac. Neki kritičari vjeruju da transvestizam predstavlja za opterećenog muškarca utočište od odgovornosti koje u našem društvu treba nositi. Ekshibicionizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva pokazivanje sopstvenih genitalija nepoznatim osobama. a ne svakodnevno. njuškajući ili naprosto gledajući objekat dok se samozadovoljavaju. Transvetit također može uživati da se pojavljuje u društvu kao žena (neki muškarci preodjeveni u žene postaju izvođači u noćnim klubovima. u tajnosti milujući. toaletni pribor. Fetišist. Inače su muževniji po izgledu. Transvestitski fetišizam ili transvestizam je izraz koji se primjenjuje na muškarca kojeg seksualno uzbuđuje oblačenje u žensku odjeću. kao što je izbjegavanje kastracijske anksioznosti kod normalnih seksualnih kontakata. pružajući tako zadovoljstvo mnogim seksualno konvencionalnim ljudima koji uživaju u vješto preoblačenju). Lijepe cipele. Transvestiti. Incest – seksualni odnos između krvnih srodnika kojima je brak zabranjen. ponašanju i seksualnim odabirima. Transvestizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva oblačući se u odjeću suprotnog spola. Fetišizam Fetišizam podrazumjeva oslanjanje na nežive predmete da bi se postiglo seksualno uzbuđenje. čak i ranije. Transvestizam obično počinje djelomičnim preodijevanjem u djetinstvu i adolescenciji. Psihoanalitički teoretičari opčenito smatraju da fetišizam i druge parafilije imaju neku vrstu obrambene funkcije. Stoga se smatra da ženska odjeća ima za transvestite značenje koje je kompleksnije i uključuje više od samog seksualnog uzbuđenja. a ako je fetiš mogao zadobiti posebnu važnost. Poremećaj obično počinje s adolescencijom. uglavnom se preoblače samo povremeno. gotovo uvijek muškarac. koji su uvijek muškarci. Mazohizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva kroz patnju i bol. Većina ih je oženjena. u djetinstvu. iako sebe i dalje smatra muškarcem. ljubeći. prozirne čarape. Neki mogu provoditi svoj fetišizam sami. ima ponavljajuće i intezivne seksualne porive prema neživim objektima nazivanim fetišima. 33 .

ne smeta mu naklonost prema djeci i čudi se što to drugima smeta. oni žele dirati. otvorenost i nevinost. teško se liječi i sklon je povratu. neoženjeni. Gledanje. Veoma rijetko stupa u brak. Kadkad voajer mašta da ima seksualni kontakt s posmatranom osobom. Broj otvorenih pedofila žena u odnosu na muškarce je mnogo manji. Prema onome što znamo. oni koji su već osuđivani po ovakvim optužbama imaju preko 30 godina. Fiksirani pedofil se identificira sa djecom. sanja i fantazira o njima. Seksualni odnos će se desiti samo ako je dijete dobro upoznao. voajeri su obično mladi. oni ne izgledaju da druge načine poremećeni. „prilaženju“ žrtvi – djetetu. Na djeci cijeni njihov izgled. Evidencije pokazuju da je u porastu broj nasilnika adolescenata. ali to ostaje maštanje.Voajerizam (virenje) Voajerizam je značajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz gledanje drugih kad nisu obučeni ili dok imaju seksualne odnose. Istinski voajer. zato što voajera uzbuđuje predpostavljati kako bi žena reagirala kad bi znala da je on posmatra. Pod pojmom pedofil najčešće se podrazumijeva zlostavljač djece. postoje znatne razlike u načinu života. ne smatra osobito uzbudljivim posmatrati ženu koja se svlači baš za njega. U literaturi za takvu vrstu pedofila koristi se naziv „HEBEFILE“. Nezainteresovan je za seksualni odnos sa odraslim osobama zato što je nesposoban naći seksualnog partnera. U seksualni odnos teško stupaju. Na osnovu ove podjele možemo ih podijeliti na: Fiksirane nedozrele pedofile – posjeduju izrazitu sklonost prema djeci. u voajerizmu je kontakt između posmatrača i posmatranog rijedak. prijateljstvo) i znači ljubav prema djeci preciznije seksualno sklonost prema djeci. Ono što se treba znati jeste da postoji razlika između pedofila tj. Pedofilija Pedofilija ili seksualno zlostavljanje djece obuhvata bilo kakav seksualni odnos između djeteta i druge osobe. Voajer postiže orgazam samozadovoljenjem. za vrijeme posmatranja ili kasnije sjećajući se onoga što je vidio. Međutim. prosječne su inteligencije. pipati i milovati. dječak) i „FILIJA“ (ljubav. Psihološki profil tipičnog zlostavljača nije karakterističan. Virenje im služi kao zamjensko zadovoljenje i možda im daje osjećaj nadmoći nad onim koje posmatraju. Ipak. Neki voajeri poseban užitak nalaze u potajnom posmatranju parova za vrijeme seksualnih odnosa. punoljetna osoba koja se uključuje u bilo kakvu vrstu pedofilske aktivnosti sa osobama koje imaju pravni status djeteta. lični i karakterni profil može se donekle izdvojiti kao: zlostavljači su dominantni muškarci koji su stari između 35-40 godina. Kod pedofila se radi o nastranoj ljubavi prema djeci pri čemu je seksualna aktivnost preferirana ili jedini način doživljavanja seksualnog zadovoljstva. često nazivano virenjem. gotovo uvijek muškarac. Čini se da je važan elemenat opasnost. Sam izraz pedofilija potiče od grčke riječi „PEDOS“ (dijete. 34 . submisivni i utrošeni od seksualnog kontakta sa drugima.

Djeca su samo jedna dostupna kategorija mogućih žrtava i nemaju poseban interes za djecu. Motiviran je seksualnom eksperimentiranju. Željene seksualne radnje mogu biti: spolni odnos sa muškom žrtvom. sklon je rastavi braka.Regresivni pedofil – imao je normalno djetinstvo. smatraju ih partnerima u postizanju seksualnog užitka. b) Zavodnički tip – to su osobe koje se djeci mogu udvarati duže vrijeme. b) Moralno i seksualno nekritični pedofili – su oni pedofili koji zlostavljaju sve dostupne osobe. nisu u stanju uspostaviti kontakt sa okolinom. Situacijski tip pedofila a) Regresivni tip pedofila – je onaj tip koji se okreće djeci kao objektima seksualnog zlostavljanja. Oni djecu mame darovima i pažnjom. 2. analni odnos te vaginalna penetracija kod djevojčica. Obično su žrtve djeca koju ne poznaju pa se ne služe zavođenjem nego im se prikradu na mjesta gdje se okupljaju. a neke od njih su: a) Sadistički pedofili ili myspoedi – bitnu povezanost između seksualnog zlostavljanja i fatalnog nasilja napad ovoh pedofila gotovo uvijek završava smrću žrtve. Pedofil ucjenjivač – vidi dijete samo kao seksualni objekat. ne brine se o emocionalnom i tjelesnom stanju žrtve – djeteta. Najčešće eksperimentiraju sa djecom neke seksualne aktivnosti (maženje. oralni. sa odraslima uspostavlja normalne odnose i normalne seksualne odnose. odnos sa osobama iste starosne dobi. Nakon odnosa djeca završavaju smrću. Žrtvama ne nanose ozljede. Postoje mnoge podvrste ovog pedofila. obično su djevojčice njegov izbor i želi spolni odnos. c) Naivni i neadekvatni pedofili – pate od nekog oblika mentalnog poremećaja koji ne omogućava razliku između dobrog i lošeg. ljubljenje) ali se ne upuštaju u seksualne odnose. lošim radnim navikama. seksualni život. Ovaj tip doživljava dijete kao odraslu osobu. 1. ljudi ga ne vole jer nije dobar čovjek. Usamljeni su. odavanju alkoholu itd. Klinički psiholozi smatraju da je to osoba sa kojom je teško obaviti terapiju. Regresivni pedofil više voli djecu koja su mu strana i koja ne žive u njegovom susjedstvu. Obično nakon seksualnog čina osjeća kajanje i ne može da shvati šta je učinio. za okolinu bizarni. Perferencijski pedofili Ovo je vrlo opasan vid pedofila jer su za njih djeca izvor užitka. Skloni su teškom seksualnom zlostavljanju. Psiholozi smatraju da ovaj tip pedofila nije prošao razvojnu fazu s koje je kao dijete smatrao djecu poželjnom i atraktivnom. u početku biva dobar. Njemu ne treba nikakav povod jer je on stalan i počinje još u adolescenciji. Služi se trikovima da privuče njihovu pažnju. razlog biranja djece kao žrtve je njegova nemogućnost uspostavljanja odnosa sa okolinom. 35 . a istovremeno i sami žele pažnju djeteta. Njegovi problemi su vezani za posao. privatni život. sklon je heteroseksualnim odnosima.

) su pronašli da su većina očeva koji su imali odnose sa svojim kćerima bili skloni jakoj pobožnosti. s prostitutkama ili u izvan bračnim vezama. koja uključuje sve oblike sekusalnog kontakta. Kćerka je vrlo često pasivna i poslušna te se ne suprotstavlja očevom zahtjevu. Posebno su ugrožene djevojčice koje. Očevo incestuozno ponašanje nije obično toliko povezano sa seksualnim nezadovoljstvom koliko pomankanjem zadovoljavajućeg emocionalnog odnosa sa suprugom. Nadalje. Nikada nemaju namjeru da ozlijede djecu. gubitak kontrole nad vlastitim životom. dosta je usamljen. Za takve muškarce očigledno je pogodnije održati seksualni kontakt unutar obitelji. averzija prema seksu koji je za njih uvijek bolan jer ništa drugo nisu osjetili. nisko samopoštovanje.c) Fiksirani tip pedofila – uglavnom bira muške žrtve. vjeruje se da je incest češći tamo gdje je majka odsutna ili onesposobljena. dok manja djeca vrlo često ne znaju zapravo objasniti šta im se dogodilo. 36 . jer su djeca manje zahtjevna od odraslih. Postoje i podaci da je struktura obitelji u kojoj se incest javlja obično patrijarhalna i tradicionalna. nakon smrti ili odlaska majke preuzimaju odgovornost na sebe. jer ih vole. nemogućnost bilo kakvog odnosa sa osobom suprotnog spola. kupuju im poklone i polako zaokupljaju njihovu pažnju. izolacija. onečistiti. Incest spada u podvrstu pedofilije i definiše se kao seksualni odnos između bliskih srodnika. najčešći između brata i sestre. iako se čovjek pita kako zlorabljivane vlastitog djeteta može biti prihvatljivije od seksualnog odnosa sa drugom odrasom osobom koja nije supruga. Spolni odnos dolazi nakon dugo vremena i preferira oralno – genitalni seksualni odnos. naručito s obzirom na podređeni položaj žena u odnosu na muškarce. slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu. Posljedice zlostavljanja su: stid. pogodnija za dominaciju i manje kritična prema njegovim aktivnostima. a ipak se osjećati sputani religioznim razlozima da potraže zadovoljene kroz samozadovoljavanje. Uglavnom bira djecu za seksualne partnere. moralistični i fanatični u svojim religioznim uvjerenjima. Očevi koji počine incest mogu biti seksualno frustrirani u braku. djetinjast u ponašanju. ovo se možda događa zato što inače obično majke štite kćeri od unutar obiteljske seksualne zloporabe. nedostatak samopouzdanja. Drugi faktori koji izlažu dijete opasnosti od ovog oblika incesta jesu: život s očuhom. Važno je reći da prilikom ovakvih veza otac vrlo rijetko vrši fizičko nasilje nad djetetom. U poznatom istraživanju seksualnih prekršitelja Gebhard i suradnici (1965. nema nikakav kontakt sa vršnjacima. majka koja nije završila srednju školu. Čini se da je incest. Incest Sama riječ “incest“ potiče od latinske riječi “incestares“ što znači okaljati. Sljedeći najčešći oblik je između oca i kćerke.

Voajerizam i ekshibicionizam zajedno čine većinu svih seksualnih prekršaja na koju se usmjerava pozornost policije. Seksaulno zlostavljanje se događa kada je bilo ko manje zreo ili bespomoćan. rijetko postoje pokušaji stvanog kontakta sa tom nepoznatom osobom. a čak još rjeđa je opasnost od nasilnijeg seksualnog nasrtaja. kada je dijete prisiljeno gledati pornografske slike ili video kasete. kada postoji oralno – genitalni kontakt između odrasle osobe i djeteta. omaložavnaje djeteta. namjerno uskraćivanje odgovarujeg smještaja. ekshibicionisti su nedozreli u svojem pristupanju suprotnom spolu i imaju teškoće u interpersonalnim odnosima.Ekshibicionizam Ekshibicionizam je značajna sklonost u postizanju seksualnog zadovoljenja kroz izlaganje spolovila nepoznatoj osobi. prisilom ili potkupljivanjem na seksualni doživljaj. Učestalost ekshibicionizma puno je veća kod muškaraca koje često lišavaju slobode zbog onoga što se pravno naziva nepristojnim ponašanjem. Seksualni sadizam i seksualni mazohizam Značajna prednost pribavljanja ili povećavanja seksualnog zadovoljstva nanošenjem fizičkog bola ili psihičke patnje (npr: ponižavanje) ključna je osobina seksualnog sadizma. naveden prijevarom. Neseksualna zloupotreba djece uključuje takve stvari. Većina sadista i mazohista inače vode konvencionalan život i postoje pokazatelji da su po prihodima i obrazovnom statusu iznad prosjeka. Treba ih razlikovati od neseksualne zloupotrebe. Kao i kod voajerizma. nepravedno kažnjavanje djeteta. pokazivanja se često mogu ponavljati i to čak na istom mjestu i u isto doba dana. zamkom. a mazohist može potpuno zadovoljen time što mu je nanesen bol. očigledno je da su eksibicionisti pod tako jakom prisilom želje da u vrijeme čina obično nisu svjesni društvih i pravnih posljedica onoga što rade. Zbog prisilnosti potrebe. Za razliku od drugih parafilija neki sadisti i mazohisti su žene. Uopšte. a katkad se pojavljuju zajedno. Samo rijetko ekshibicionisti traže i fizički kontakt sa svojim nevoljnim pomatračem. hrane i medicinske njege. kao što su zanemarivanje djetetove fizičke i duševne dobrobiti. Do seksualnog zlostavljanja dolazi kad odrasla osoba traži od djeteta da se svlači dok ona masturbira. udaranje ili drugačije nanošenje fizičkog bola i povreda. kao što je silovanje. Jedna i druga mogu imati vrlo negatvine posljedice. U večini slučajeva prisutna je želja da se šokira ili zbuni promatrač. kad miluje djetetove intimne djelove. 37 . Sadist može postići puni orgazmički užitak nanoseći bol svojem partneru. kada je dijete primorano skinuti se do gola i pozirati za pornografske fotografije ili je prisiljeno slušati prostačke riječi. Za druge partnere sadistička ili mazohistička djelatnost su uvod ili jedan vid seksualnog odnosa. iako se procenjuje da je više od 85% ljudi s ovim poremećajem isključivo ili prevladavajuće heteroseksualno. Oba ova poremećaja mogu se naći i u heteroseksualnim i homoseksualnim odnosima. Seksualna zloupotreba djece Pedofilija i incest su oblici seksualne zlouptrebe djece.

U ovim slučajevima fizička sila se rijetko primjenjuje jer počinioc ne želi da povrijedi žrtvu. 3. Silovanje u bijesu je seksualni napad obilježen visokim stepenom brutalnosti i javlja se kao sredstvo izražavanja bijesa. neadekvatnosti i projekcije sopstvenih frustracija. 4. analni snošaj. 2. tj. Silovanje Silovanje je vid seksualne aktivnosti i način putem kojeg silovatelj zadovoljava svoje bolesne prohtjeve. Etničko silovanje je najgori oblik ljudske izopačenosti. mržnje. uništavaju individualnost žene. Sadističko silovanje pojavljuje se kao pokušaj postizanja zadovoljstva ne iz seksualnog čina već iz tjelesnog mučenja i okrutnog povređivanja tijela žrtve. neuspjeha i strahova u životu.između nepoznatih osoba. Ova silovanja više nego druga. u doba adolestencije zlostavljanje može dovesti do tinejdžerske trudnoće. Tjelesni problemi koji prate zlostavljanje djece mogu biti: problemi sa spavanjem i jedenjem.Kada se takvo što događa između članova porodice. Žrtve ovog delikta obično se prisiljavaju na oralni seks. Oboje je vrlo traumatično. već da zadovolji svoje potrebe. strah zbog nanošenja ozljeda što težih što lakših ili čak strah od smrtne opasnosti. pa čak i penetraciju stranih predmeta u polni organ. mnogi jako teško mogu ponovo nekome vjerovati. emocionalne i duhovne. 5. Zavođenje koje prerasta u silovanje je napad koji izrasta iz prihvatljive seksualne situacije u kojoj žrtva odlučuje ili je odlučila da će se predhodno zaustaviti prije koitusa (spolnog čina).a možda i sastaju . bilo kakva nemogućnost odbrane od seksa s prisilom bez svojevoljnog pristanka smatra se silovanjem. mokrenjem u krevet. Zlostavljenje gotovo uvjek na razne načine našteti djetetu i uzrok je duboke i trajne boli koja može djelovati na sve aspekte života: tjelesne. Razlikuje se nakoliko vrsta silovanja i to: 1. Fizička nemogućnost da se obrani tjelesni integritet. Silovanje dominacije je situacija u kojoj je osnovni motiv napadača dominacija superiornosti i moći nad žrtvom usljed sopstvenog neuspjeha u socijalnim i seksualnim komunikacijama. 38 . Poznaničko silovanje je između dvije osobe koje se poznaju . u omjeru tri prema jedan. kojoj slijede rođenje djeteta ili pobačaj. primjunjuje se izraz incest ili zlostavljanje djeteta unutar porodice. Budući da je došlo do izdaje povjerenja. Žrtve silovanja mogu biti i žene i muškarci premda je žena kao žrtva silovanja daleko učestalija. pokazivanjem ženi gdje je njeno mjesto. njenu ljubavnu sposobnost i doživotno traumatiziraju 6.Ovakvi su napadi brojniji od onih.

homoseksualnost. preporučila svojem članstvu izbacivanje kategorije homoseksualnosti i zamjenjivanje poremećaja seksualne orijentacije. Postoje tri vrste pristupa koje se koriste u liječenju parafilije. što je stariji naziv za poremećaj ličnosti. kastracija. i s da su krajnje teške za liječenje s očekivanjem bilo kakve značajne uspješnosti. a to su:  Bihevioralni pristup (elektrošokovi.MPA) 39 . Koristi se nekoliko tipova psihijatrijskih intervencija odnosno kombinacija više terapijskih tehnika: bihevioralno . Ego – distona homoseksualnost u DSM III Kao i za sve druge kategorije poremećaja. Terapija parafilija Preovladavajuće psiho-analitičko gledište o parafilijama je da one proizilaze iz poremećaja karaktera. trening empatije)  Biološki pristup (psihohirurgija. crkvi. Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nije isto. “hormonalna kastracija” . psihodinamske individualne i grupne terapije te psihoedukacijskog i farmakološkog tretmana koje se procjenjuju individualno za svaku osobu. emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama istoga spola. prikrivena senzitizacija. u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog). trening socijalnih vještina)  Kognitivni pristup (restrukturiranje kognitivnih distorzija. Ipak. godine je pod pritiskom mnogih stručnjaka i posebno grupa homoseksualnih aktivista.kognitivne. Seksualna orijentacija je urođena. seksualna želja ili djelovanje upravljeno prema pripadniku istoga spola bilo je navedeno kao seksualna devijacija. Iako su psihoanalitički pogledi imali uticaja na gledišta o uzrocima. vikarijska senzitizacija. prevencija ponavljanja djela. DSM III je zauzeo stajalište da je homoseksualna osoba normalna iako su njega ili nju uvjerile predrasude društva u cjelini da je njegova – njezina seksualna orijentacija u osnovi devijantna.Homoseksualnost Homoseksualnost je fizička. glumljenje averzivnog ponašanja. DSM (radna grupa za nazivlje) Od objavljivanja DSM – II 1968 – 1973 gododine. DSM III je uključivao razmatranje o disponirajućim faktorima za ego – distonu homoseksualnost. Do homoseksualnog ponašanja heteroseksualnih može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti). Radna grupa za nazivlje Američke psihijatriske udruge 1973. zatvoru itd. DSM III je takodjer utvrdio homoseksualnost nije nenormalna. malo su doprinjeli uspješnoj terapiji ovih poremećaja. npr: u vojsci. a seksualno ponašanje promjenljivo. seksualna.

uglavnom povređivanje dijelova hipotalamusa u međumozgu. prvenstveno je pokušala grupa hirurga u Njemačkkoj sa rezultatima koji su bili većinom negativni. 40 . Identificiraju se trigeri (okidači) za impulse koji dovode do ponašanja koje uključuje parafiliju te načina da se ti stimulusi izbjegnu. Kognitivni pristup Kognitivno . seksualna edukacija.Bihevioralni pristup Bihevioralni terapeuti dali su relativno malo pretpostavki o duboko ukorijenjenim nedostacima ličnostima parafiličarima i umjesto toga su se usmjerili na poseban obrazac nekonvencionalne seksualnosti pokušavajući razviti terapijske procedure za mijenjanje samo ovog vida pojedinčeva ponašanja. potiče se razvoj empatije za žrtvu. Biološki pristup Psiho hirurgija. U najranijim fazama bihevioralne terapije parafilije su usko posmatrane kao privlačnost neodgovarajućih objekata i aktivnosti.bihevioralna terapija koristi se da se prekine naučeni lanac ponašanja i događaja koji prethode nepoželjnoj seksualnoj aktivnosti. Primijenjuju se treninzi socijalnih vještina. koji su za posljedice ponekad imali nenamjerne poprate pojave kao što su: gubitak razuma ili čak smrt. odnosno da se ne razmišlja o njima. odnosno radi se na modifikaciji socijalno prihvatljivog seksualnog ponašanja.