SOCIJALNA PATOLOGIJA – IZ HRESTOMATIJE ŽRTVA KRIVIČNOG DJELA S POSEBNIM OBZIROM NA ŽRTVU NASILJA Sadašnju situaciju čovjeka u odnosu na problem

da postane žrtvom karakterizira: 1. Postoji izvanredno veliki potencijal mogućnosti da se strada i postane zrtvom 2. Nedostaju nam potrebna znanja o situacijama koje vode covjekovom stradanju , ulozi zrtve u tipicnim situacijama u kojima se strada 3. Postoji nedostatak adekvatne akcije 4. Nema odgovarajuce pravne zastite za zrtve koje stradaju 5. Drzava je monopolizirala pravo kaznjavanja 6. Znanstvena istrazivanja danas vec nude znatan broj spoznaja o pocinitelju krivicnog djela – istrazivanja zrtve su u velikom zaostatku U konceptu viktimologije naziru se neki temeljni pravci: 1. Viktimologija se stavlja u odnos spram kriminologije i u tom pogledu razlikuju se koncepcije: a) Koje odricu samostalnost viktimologiji,smatrajuci je samo dijelom kriminologije b) Viktimologija je samostalna, sa kriminologijom povezana, ali relativno autonomna znanost o zrtvi krivicnog djela 2. Viktimologija se moze razmatrati kao samostalna znanost o zrtvi, i to ne samo o zrtvi krivicnog djela, vec i o zrtvama koje stradaju od neke sile ili zahvata neovisno od vlastite volje, dakle i od nesrece i sl. Ovdje takodjer postoje dva aspekta prema kojima se i moze izvrsiti osnovno grupiranje problema: a) Sa krivicno-pravnog aspekta, pita se u kojoj mjeri krivicno zakonodavstvo vodi racuna o zrtvi b) Sa kriminoloskog aspekta zanimljivi su problemi tipologije zrtve, licnosti zrtve ostvarenog (ili buduceg) krivicnog djela U ovim koncpecijama viktimologije zrtva je svaka ona osoba koja trpi u svojim pravima od, protupravnog i svakog drugog nasilja ili nesretnog slucaja. VIKTIMOLOGIJA – je znanost o zrtvi, koja izucava licnost zrtve i mehanizam stradanja ljudi od krivicnih djela i nesretnih slucajeva sa svrhom njihova suzbijanja i sprecavanja. VIKTIMIZACIJA – postajanje zrtvom ili stradanje Oblici odnosa zrtve i pocinitelja: nesudjelujuca zrtva, latentno ili predisponirano ponasanje zrtve (unutrasnje, subjektivno spremne i izlozene osobe da postanu zrtve), provokativne i participirajuce zrtve. Rizik da se postane zrtva sastoji se od faktora: osobnih (bioloski i psiholoski), socijalnih i situiranih.

1

MALOLJETNICKA DELINKVENCIJA Definisanje pojma ''dijete'' i prava djeteta u medjunarodnim dokumentima Zenevska deklaracija o pravima djeteta (1924) Univerzalna deklaracija o pravima covjeka Deklaracija o pravima djeteta Konvencija o pravima djeteta Svjetska deklaracija o prezivljavanju, zastiti i razvoju djece

Tekst Konvencije o pravima djeteta podijeljenj je u tri dijela, sadrzi 54 clana kojima su obuhvacene razlicite grupe prava djeteta, od ekonomskih, socijalnih i kulturnih, do prava djeteta koje se nalazi u rizicnim situacijama (hendikepirano dijete i sl.) Pojam ''dijete'' definisan je u cl.1 Konvencije, koji glasi: ''Dijete je svako ljudsko bice mladje od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stjece ranije''. Clan 2. ima za cilj zastitu djeteta od bilo koje vrste diskriminacije ''bez obzira kojoj rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, politickom ili drugom misljenju, nacionalno-etnickom ili drugom porijeklu, vlasnistvu, onesposobljenosti, rodjenu ili drugom statusu dijete ili njegovi roditelji ili zakonski staratelji pripadaju''. Clan 3. glasi: ''U svima akcijama u vezi sa djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne drustvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interes djeteta bice od prvenstvenog znacaja''. Clan 6. govori o obavezi drzave potpisinice na priznanje i obezbjedjenje prava svakog djeteta na zivot, prezivljavanje i razvoj. ''Drzave potpisnice priznaju da svako dijete ima urodjeno pravo na zivot'' – ''Drzave potpisnice ce do krajnjih mogucnosti osigurati prezivljavanje i razvoj djeteta'' Clanom 12. drzave potpisnice se obavezuju da ''ce osigurati djetetu koje je u stanju da oblikuje svoje vlastite stavove, da slobodno izrazava takve stavove po svim pitanjima koja se ticu djeteta, a stavovima ce se pridavati odgovarajuca vaznost u skladu sa uzrastom i zreloscu djeteta. U ovo svrhu dijete ce posebno dobiti priliku da bude saslusano''.

Prava djeteta koje je u sukobu sa zakonom, odnosno koje je izvrsilo neko zakonom kaznjivo djelo, posebno su naglasena clanovima 37 i 40 Konvencije. Pored odredbe da nijedna osoba mladja od 18 godina ne moze biti osudjena na smrtnu kaznu ili dozivotnu robiju, bez obzira na tezinu izvrsenog krivicnog djela, spomenutim clanovima naglasena je i obaveza svake zemlje potpisnice da sa maloljetnikom postupa humano i na covjeka dostojan nacin, uzimajuci u obzir starosnu dob i okolonosti izvrsenja prestupa. U clanu 40, pored obaveze da se kod djeteta koje je prekrsilo krivicni zakon uzmu u obzir njegova starost i pozeljnost djecije reintegracije i konstruktivne uloge u drustvu, precizirano je da su drzave potpisnice duzne obezbijediti da:

2

''Nijedno dijete nece biti objedjeno, optuzeno ili ocijenjeno kao prekrsilac krivicnog zakona zbog cinova ili propusta koji nisu bili zabranjeni nacionalnim ili medjunarodnim zakonom u vrijeme kada su bili pocinjeni'' Razliciti pristupi u definisanju neprihvatljivo ponasanje djeteta koje moze ispoljavati ili ispoljava drustveno

''Rizik'' (tal.risico-rizik) – smion poduhvat, stavljanje na kocku, narocita opasnost. U kontekstu pojma ''rizicno dijete'', rijec ''rizik'' upucuje na izlozenost djeteta razlicitim okolnostima svakodnevnog zivota koje su nepovoljne za njegov pravilan rast i razvoj. Te okolnosti se mogu kretati od nesredjenog i nepovoljnog porodicnog okruzenja djeteta, do nezadovoljavajucih uslova socijalnog, materijalnog i kulturnog stanja sire drustvene zajednice. U procjeni i izdvajanju populacije ''rizicne'' djece ili ''rizicnog'' djeteta treba poci od jednog cjelovitog, holistickog pristupa. Sama sintagma holisticki pristup krije u sebi smisao neologizma, novostvorene rijeci koja potice iz starogrckog jezika, i u srednjem rodu glasi HOLON, a u potrebljava se u znacenju sav, potpun, citav. U holistickom pristupu covjeku, narocito djetetu koje se procjenjuje kao rizicno, kljucno polaziste je da ono nije samo fizicko tijelo. Ono je HOLON – jedno potpuno bice koje se sastoji od razlicitih aspekata i dimenzija, od kojih su fizicka, psihicka i socijalna nosive.

''Odgojno zanemarno dijete'' – odgojna zanemarenost Termin ''odgojno zanemareno'' dijete, odnosi se na ono dijete koje ne uziva odgovarajuci drustveno primjeren nacin zbrinjavanja i odgajanja, kako od strane rodietlja, usvojioca ili staraoca, tako i od strane sire drustvene zajednice. Cl.13., stav 2, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zanemarenim djetetom smatra ''dijete koje zbog nedovoljnog nadzora i brige roditelja, te negativno utjecaja sredine, narusava opsteprihvacene norme ponasanja''. ''Odgojno zapusteno dijete'' – odgojna zapustenost Odgojnom zapustenim djetetom treba smatrati svako dijete ciji su roditelji, staraoci ili usvojioci, odnosno drustvena zajednica, grubo zapustili njegovo zbrinjavanje i odgoj. Definisanje pojma odgojna zapustenost: 1. U prvom, najsirem znacenju, pod odgojnom zapustenoscu se smatraju svi oblici negativnog ponasanja mladih, te je moguce razlikovati najmanje tri grupe ili stupnja poimanja, sa razlicitim znacenje, u koje se moze ubrojati: odgojno zanemareno dijete, odgojno zapusteno dijete i delinkventno dijete 2. U drugom, uzem znacenju, odgojnom zapustenoscu oznacava se samo ono ponasanje koje prethodi delinkvenciji. 3. Po trecem shvatanju, odgojna zapustenost djeteta se smatra stanjem ciji je uzrok zaostajanje, nedovoljna razvijenost i nezrelost djeteta.

3

Cl.13., stav 3, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zapustenim djetetom smatra ''dijete koje svojim ponasanjem narusava opsteprihvacene norme i vrsi prekrsaje ili krivicna djela'' ''Delinkventno dijete'' (maloljetni prestupnik) – Maloljetnicka delinkvencija (prestupnicko ponasanje) Standardna minimalna pravila UN za administraciju pravosudnog sistema za maloljetne prestupnike (Pekinska pravila), u clanu 2.2 definisu pojmove ''maloljetnik, ''prestup'' i ''maloljetni prestupnik'' na sljedeci nacin: 1. Maloljetnik je dijete ili mladja osoba koja se, prema doticnom pravnom sistemu moze u pogledu prestupa tretirati drugacije od ostalih 2. Prestup je svako ponasanje (postupanje ili ponasanje) koje je kaznjivo po doticnom pravnom sistemu 3. Maloljetni prestupnik je dijete ili mlada osoba za koju se tvrdi da je izvrsio/izvrsila ili za koga/koju je utvrdjeno da je izvrsio/izvrsila prestup Termin delinkvencija ima korijene u latinskoj rijeci delictum, kojom se oznacava krivicno djelo, zlocin, prestip, odnosno rijec delinkvent (lat.delinquere –pogrijesiti), sto znaci pocinitelj krivicnog djela, krivac, zlocinac, prestupnik. U sirem smislu delikt oznacava nedozvoljen cin, postupanje protivno pravu koje povlaci bilo obavezu nadoknade stete, bilo kaznu, bilo i jedno i drugo. U uzem smislu,u gradjanskom pravu, ovaj pojam oznacava namjerno nanosenje stete drugom, a u krivicnom pravu prestup kao vrstu krivicnih djela. Starosna dob, odnosno minimalni uzrast za krivicno odgovornost maloljetnika, je dob koju definise drzava. U zakonodavstvu FBiH razlikuju se dvije podgrupe maloljetnika: a) mladji maloljetnik od 14-16 godina b) stariji maloljetnik od 16-18 godina c) prelazna kategorija izmedju maloljetnisva i punoljetnistva, mladji punoljetnik 18-21 ''Delinkventno dijete (maloljetni prestupnik)'' je svako ljudsko bice mladje od 18 godina zivota, koje svojim ponasanjem krsi zakonom utvrdjene norme i cini krivicna djela, cija je posljedica izricanje specificnih zakonskih mjera, koje su prilagodjene dobnom uzrastu djeteta, odnosno njegovoj psihickoj i fizickoj zrelosti. U skladu s tim moze se reci da dijete nije delinkventno dok ga sud ne oglasi takvim. Termin ''maloljetnicka delinkvencija'' moze se svesti na dva shvatanja – sire i uze: 1. Po sirem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju svi oblici poremecaja u ponasanju maloljetnika. 2. Po uzem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju sva ona ponasanja mladih koja su inkriminisana vazecim krivicnim kodeksima ponasanja koja predstavljaju krivicna djela kao u slucaju kada ih izvrse odrasla lica.

4

5 . Prevencija nasilja u porodici moze biti: primarna. pored ostalog obavlja i pruzanje usluga savjetodavnog rada u rjesavanju porodicnih i bracnih problema i poduzima mjere i akcije u saradnji sa mjesnim zajednicama i drugim tijelima. odnosno sprecavanje djelovanja svih negativnih oklonosti i uticaja za koje se zna ili pretpostavlja da mogu biti uzrok nasilja u porodici. koje prekrsi neku uredbu ili zakon i kome je izrecena presuda da mu je potreban: a) tretman ili nadzor da bi se kod njega preduprijedila daljnja nastajanja nezakonitog ili antisocijalnog ponasanja ili b) zatvaranje. kao svjedoci nasilja. odnosno svih oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i mladih. oduzimanje roditelju/roditeljima prava da zive/zivi sa djetetom. kao nosioca javnih ovlastenja u porodici u kojoj je prisutno nasilje. koja su pored psihickog zlostavljanja. odredjivanje stalnog nadzora nad vrsenjem roditeljskog prava. u cl. u cijem djelokrugu rada prevencija maloljetnicke delinkvencije. Uloga centra za socijalni rad u prevenciji maloljetnicke delinkvencije Centar za socijalni rad predstavlja na nivou lokalne zajednice jednu od kljucnih ustanova. odnosno organ starateljstva moze poduzeti sljedece mjere porodicno-pravne zastite:pruzanje pomoci roditeljima u sredjivanju njihovih prilika i odnosa. da se zastiti ono samo ili zajednica. stvarajuci uslove za lijecenje od ovih oblika zavisnostim osiguravajuci pri tom da ta sredstva stignu do mladih i da im zaista budu od koristi'' Intervencija CZSR. za pruzanje adekvatne medicinske i psiholoske brige. CZSR je ovlasten i duzan poduzimati porodicno-pravne mjere i mjere socijalne zastite kada ocijeni da su interesi djeteta ugrozeni. ali i kontrolu. zauzima posebno mjesto. na suzbijanju i sprecavanju drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i ostalih pojedinaca. ishrane. U slucajevima kada je interes djeteta ugrozen. odvija se putem zastite djece u tim porodicama. nego da se izricanjem alternativnih mjera utice na maloljetnika da vise ne cini krivicna djela. smjestaja i drugih relevantnih usluga ukljucujuci sprecavanje upotrebe droga i alkohola. Zakon o osnovama socijalne zastite. Rijadske smjernice u clanu 45 kao jedan od elementarnih uslova uspjesne prevencije navode: '' Vladine institucije treba da daju visoki prioritet planovima i programima za mlade i treba da obezbijede dovoljno finansijskih i drugih sredstava za efikasno pruzanje usluga.Separovic: ''Delinkventno dijete je dijete izmedju sedam i sedamnaest godina starosti. a cesto i fizicki zlostavljana. Cilj alternativnih mjera je da se prema maloljetnom prestupniku ne pokrece krivicni postupak. definis eda CZSR. zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH. za objekte i osoblje. porodice i drustvenih skupina. sekundarna i tercijarna. CZSR. Primarni oblik prevencije podrazumijeva podizanje i ocuvanje opstih uslova kvaliteta zivljenja porodice.46. oduzimanje roditeljskog prava i sl. gotovo uvijek odgojno zanemarena i zapustena.

srednje stope (16-20 na sto hiljada). zdrastvenih stanja ili nasljednih faktora. One se ticu covjekove esenecije i egzistencije. kao drustvena devijacija. U statistickim istrazivanjima. 6 . Psiholoska istrazivanja najcesce su usmjerena ka ispitivanju psiholoskih karakteristika licnosti i psihosocijalnim mehanizmima koji pogoduju pojavi samoubistava. pracenju i prikazivanju pojave samoubistva koriste se statisticke stope. Samoubistvo. medicine i dr. Socioloska istrazivanja obicno se bave uticajem drustvenih makro. One predstavljaju statisticku mjeru koja oznacava ucestalost javljanja nekog dogadjaja u standardnoj jedinici populacije u datim vremenskim granicama. odnosa prema prirodi i drugim ljudima i sl. Filozofska razmatranja samoubistva imaju razlicite aspekte i cesto se povezuju sa interesovanjima etike. rehabilitacija od strane grupe ili zajednice i sl. visoke stope (preko 20 na sto hiljada). Samoubistvo je predmet bavljenja razlicitih nauka: etnografije.povezano sa idejom o smrti. U nekim slucajevima samoubistvo je posljedica snaznog pritiska kolektivne svijesti i neformalne socijalne kontrole i dio je odgovora na zahtjeve i potrebe zajednice. Medicina se bavi onim uzrocima samoubistava koji izviru iz karakteristika odredjenih bolesti. obicajnih. povezanih sa drugim vrstama principa i stavova (religijskih. SAMOUBISTVO je samounistavajuce ponosanje sa smrtnim ishodom. Politicki aspekti upucuju na izucavanje uticaja odredjenih politickih ciljeva. Ritualno samoubistvo – obred samozrtvovanja prisutan u kolektivnoj svijesti i obicajima primitivnih plemena. Sociologija se bavi izucavanjem odredjenih socijalnih karakteristika osoba koje su pocinile ili pokusale samoubistva. psihologije. kao i karakteristikama zajednica i socijalnog okruzenja u kojima se dogadjaju samoubistva.AUTOAGRESIJE: SAMOUBISTVA I POKUSAJI SAMOUBISTAVA Magijska samoubistva – funkcija im je bila vjerovanje da se samoubistvom u odredjenim okolnostima unistava sopstveni neprijatelj. Samoubistvo je dio moralnih principa. Smatra se da je svaka osoba koja je izvrsila samoubistvo dusevno poremecena bar u vrijeme izvrsenja. Motivi ovih samoubisatva su najcesce samokaznjavanje. Dio izucavanja su i izvitoperenja i psihicke disfunkcije. normativnih). sociologije. kriminologije. sudova i ponasanja. Skala visine stope samoubistava: niske stope (8-16 na sto hiljada). pokreta. Nacuna istrazivanja pocinju relativno rano. osveta. podrazumijeva takvo samounistavajuce ponasanje koje prati jasna svijest o posljedicama i namjerama da se unisti sopstveni zivot. principa i ponasanja na pojavu samoubistva i njegovu upotrebu u politicke svrhe. nego o naucnom stavu. ali je ovdje prije rijec o moralnom sudu. U medicinskom smislu samoubistvo je dugo posmatrano kao indikator ludila. kao dio psiholoskih faktora samoubistava. kao pojave. antropologije. Stope samoubistava racunaju se na sto hiljada stanovnika. mezo i mikro faktora na pojavu samoubistva. nauke ili antropologije.

Uzroci samoubistava: bracni status (razvod ili smrt bracnog partnera). 7 . Po Henriju i Sortu. Analizirajuci dalje odnos izmedju samoubistava i drustvenog statusa. Alturisticko samoubistvo iz duznosti je specifican podtip i ima dvije varijante: neobavezno i misticko • Anomicko samoubistvo je najcesce proizvod poremecaja regulatorske funkcije koju drustvo vrsi u odnosu na pojedinca. varira obrnuto srazmjernom stepenu integrisanosti religiozne. i cini ga u toj mjeri zavisnim da ignorise i ne cijeni sve ono sto se odnosi na pojedinca. Neka znacajnja teorijska shvatanja samoubistava Dirkem je postavio hipotezu da opsta ucestalost samoubistva otkriva nesto osnovno u karakteristikama drustva. maloljetnicku delinkvenciju i sl. On je takodjer prvi stvorio tipologiju samoubistava na osnovu primarnih drustvenih uzroka. stope vanbracne djece. dolazi do licne i drustvene dezorganizacije. kao i poremecaje u sferi porodicnih i drustvenih odnosa. profesionalne karaktertistike. sto je nezavisno od pojedinacnih slucajeva. obrazovni status. Ono nastaje usljed nedovoljne individualizacije i intenzivnog altruizma u situaciji jake drustvene integracije. Njegovo istrazivanje pokazalo je da su glavni socijalni uzroci samoubistava oni koji dovode do socijalne izolacije. Holbahova teorija je potvrdila vezu samoubistava sa porodicnom strukturom i religijskom pripadnoscu. oni su dosli do saznanja da su samoubice imale probleme u vezi sa radom. samoubistvo i ubistvo su akti agresije. U stanjima anomije kada drustvo postane nesposobno da vrsi regulatorsku funkciju. Drustvo kontrolise pojedinca putem sistema vrijednosti i normi. Samoubistvo je uzrokovano frustracijama u licnosti. koji rezultiraju iz frustracije. Sve drustvene tipove samoubistava podijelio je na: • Egoisticko samoubistvo. usljed naglih i brzih promjena. drustveni uslovi zivota kod stanovnika urbanih naselja. Sejnzbri smatra da je samoubistvo derivat drustvene dezorganizacije za koje je kao pokazatelje koristio razvode braka. utice na stopu samoubistava. politicke i porodicne zajednice kojoj pojedinac pripada. Anomija se javlja u svakoj kriznoj situaciji. Druga znacajna pretpostavka ovih autora tice se stava da veca vjerovatnoca samoubistava zavivi od jacine relacionog sistema. politicke i socijalne migracije uz prostornu i drustvenu mobilnost. ekonomske. Egoizam je stanjem u kojem se individualno ''ja'' pretjerano potvrdjuje pred drustvenim.tako da prekomjerna individualnost prouzrokuje samoubistvo. • Altruisticko samoubistvo se javlja u drustvima u kojima je moralni kodeks vrlo jak. • Fatalisticki tip je posljedica pretjeranog normativnog ogranicenja ponasanja pojedinca. klasne pripadnosti i klasne mobilnosti. Oni su posli od pretpostavke da je jedna od najvaznijih frustracija neupsjeh odrzavanja ili postizanja viseg polozaja u statusnoj hijerahiji. a ne u spoljnoj sredini. Teorija o vezi drustvene i statusne integracije polazi od opste ideje da statusna integracija – obim povezanosti jednog statusa sa posjedovanjem nekih drugih.

dok se samoubistva najcesce izvrsavaju vjesanjem. 8 .stalna hospitalizacija • promjene u zivotu i sredini zdravih ljudi: privremeno izdvajanje iz situacije sukoba drustvena zajednica je spreman da pruzi materijalnu i moralnu pomoc nacin zivota i ljudski odnosi se mijenjaju pod uticajem pokusanog samoubistva promjene u drustvenoj izolaciji Drustvena reakcija na samoubistvo moze se u osnovi podijeliti na cetiri osnovna tipa: odobravanje. Kod pokusaja samoubistva biraju se bezopasniji i manje brutalni nacini i sredstva poput otrova ili lijekova. On se najcesce ispoljava u vidu niza simptoma koji su medjusobno povezani: • progresivno stesnjenje – psihicko i socijalno ugrozavanje i osiromasenje medjuljudskih odnosa • samoagresivnost – nesposobnost usmjeravanja agresije ka spolja sto je povezano sa ogranicenoscu medjuljudskih odnosa u kojima je moguce izraziti agresiju • bjekstvo u irealnost – jacanje suicidalne fantazije Savremena prevencija podrazumijeva postojanje posebno organizovanih sluzbi za prihvatanje i tretman suicidalno ugrozenih poput centara za prevenciju samoubistva. Najznacajnije psiholoske i drustvene posljedice pokusaja samoubistva su: • promjene u zivotu vec bolesnih osoba: .Samoubice su stimulisane na izvrsenje samoubistva kada je to u interesu zajednice ili grupe. ali cin nije dovrsen i smrt nije nastupila. Presuicidalni sindrom cini skup simptoma karakteristicnih za dusevno stanje uoci samoubistva. preko religije i pravnih propisa. neodobravanje i prevencija.privremena hospitalizacija . obicajna i politicka samoubistva altruistickog tipa. vatrenim oruzjem i sl. ravnodusnost. Reakcija se izrazava etickim stavovima.Pokusaji samoubistva Pokusaj samoubistva predstavlja cin u kome je postojala svjesna namjera unistenja sopstvenog zivota. drustvena zajednica ili odredjene drustvene grupe imaju pozitivan stav prema samoubistvu u odredjenim unaprijed definisanim uslovima. skokovima sa visine. Odobravanje je vezano za mitsko religijska. odjeljenja za pruzanje pomoci u krizi i sl. kulturnim normama i obrascima ponasanja. Razlike izmedju samoubistava i pokusaja ispoljavaju se i u nacinima i sredstvima koja se tom prilikom koriste.

Po ovom modelu narkomanija se odredjuje kao drustveno neprihvatljivo. a narkomaniju bolescu Epidemioloski model. Sva odredjenja ove devijacije imaju najmanje dviej zajednicke karakteristike: svijest o njenoj prisutnosti. - SOCIJALNI UZROCI NAKROMANIJE Pretpostavke za objasnjavanje drustvenih uzroka narkomanije mladih nalaze se u socioloskim teorijama E. negativan uticaj uzeg (porodica) i sireg socijalnog okruzenja na najmladju populaciju. Olina. NARKOMANIJA – je stanje periodicne ili hronicine intoksikacije. prouzrokovano ponovljenim uzimanjem droge. R. U okviru socijalnih determinanti narkomanija mladih je uslovljena. koja je u svim savremenim drustvima u stalnom porastu. stetne za pojedinca i drustvo. Prema definiciji SZO – DROGA je svaka supstanca koja unesena u organizam moze da modifikuje jednu ili vise funkcija. U literaturi postoji vise modela definisanja narkomana i narkomanije. na narkomaniju gleda kao na zaraznu bolest. a droga prenosiocem i izazivacem infekcije. od droge. Mertona.SOCIJALNI ASPEKTI NARKOMANIJE Uzimanje droga – svako uzimanje droga u nemedicinske svrhe/ ono uzimanje droga koje nije indikovano opste prihvacenim medicinskim razlozima. Saderlenda. toliko i posebnostima drustvenog polozaja mladih koji ziveci u njemu. koje nastaje kod osobe koja periodicno ili stalno uzima drogu. koje u razlicitoj mjeri odstupa od usvojenih socio-kulturnih normi neke drustvene zajednice. Po ovom modelu uzivalac droge smatra se domacinom bolesti. Medju kljucnim faktorima koji mogu uticati na jedan broj mladih da posegnu za konzumiranjem psihoaktivnih supstanci su: sveukupna drustvno-ekonomska stvarnost prozeta posljedicama rata u kojoj zivi cjelokupna populacija BiH drustva. Socio-kulturni model. ZAVISNOST OD DROGE – stanje psihicke zavisnosti ili fizicke zavisnosti. kao i u socioloskim studijama u kojima se naglasava uticaj drustvenog reagovanja na razvoj i pojacane devijacije. ili jedne i druge. polazi od stanovista da su za pojavu narkomanije kljucni socijalni i kulturni faktori. Toksikomanija – toksicni efekti uzimanja razlicitih psihoaktivnih supstanci na ljudski organizam. koji narkomana smatra bolesnom osobom. ali i uticaj sredstava masovne komunikacije. devijantno ponasanje. koliko karakteristikama sveukupnog stanja i odnosa u nekom drustvo. R. 9 . i stalne napore drustva na iznalazenju najefikasnijeg nacina da se uzimanje droge i njeno dalje sirenje sprijeci. cine dio drustva. koji s obzirom na nivo rasprostranjenosti i prisutnost stalnog porasta upotrebe psihoaktivnih supstanci. Klaurada i L. medju kojima su najcesci: Medicinski model.

Uticaj porodicnih prilika i odnosa Porodica je socijalna zajednica u kojoj se od samog rodjenja djeteta. ranjavanje. muzikom. pored oblikovanja njegove licnosti. koje su jos uvijek nedovoljno definisane sto dovodi do slabljenja razlicitih porodicnih funkcija. Takve situacije i okolnosti su: separacija i izmjestanje od roditelja. Posredan uticaj ratnog iskustva na dijete priustan je u razlicitim situacijama i okolnostima koje ne predstavljaju direktnu opasnost po zivot djeteta ili zivot njemu bliskih osoba. neodgovarajuce osnovno – skolsko obrazovanje. Ucinak razlicitih traumatskih iskustava dozivljenih u ratu na dijete moze biti neposredan i posredan. nasilna smrt jednog ili oba roditelja i sl. visoka stopa nezaposlenosti. uvijek sa sobom nosi niz negativnih socijalnih posljedica. odvijaju nezamjenjivi procesi odgoja i socijalizacije. U porodici dijete razvija svoj identite. kao sto su: bombardovanje ili granatiranje. odnosno njegovo smisleno organizovanje i nacin provodjenja. SOCIJALNE POSLJEDICE UPOTREBE DROGE Upotreba legalnih droga. ali imaju stresogeno dejstvo i traumatske posljedice.Uticaj socijalno-ekonomskih uslova i posljedica rata na pojavu narkomanije Za BiH drustvo karakteristicno je opste siromastvo. narocito alkohola. zajednistva i povjerenja zasnovanog na neposrednom medjusobnom odnosu svih clanova. kvalitet i nacin odgoja i sl. od marihuane do heroina. predstavlja bitan segment ukupne brige drustva za rast i razvoj zdrave. sto se neminovno odrazava ne samo na pojedinca. konzumenta nego i na njegovo cjelokupno socijalno okruzenje. radoznalost. glad. su obiljezja pojedinih porodica koja mogu biti uzrokom nekog od oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja mladih. Socijalno-ekonomski status porodice. uticaj grupe vrsnjaka. kako za osobu koja je ovisnik. pored posljedica na psiho-fizicko zdravlje pojedinca. tako i za njeno socijalno okruzenje.Upotreba ilegalnih droga. cak i ubistva. nacionalna netrepeljivost. Jedna od posljedica upotrebe droga je i gubljenje gotovo svih moralnih normi i vrijednosti. koji je najcesce uzrok agresivnog i nekontrolisanog ponasanja. medju koje spada i narkomanija. Uticaj vrsnjaka i nacin provodjenja slobodnog vremena Slobodno vrijeme djece i mladih. odnosno potreba za pripadanjem grupi i druzenjem. korupcija i sl. te potreba za zabavom. socijalna iskljucenost. cije posljedice nekad mogu dovesti i do cinjenja najtezih oblika zlocina. osjecaj pripadnosti. podijeljenost zemlje. osjecaj nesigurnost itd. krajnje siromastvo. uslovi stanovanja. najcesce na psihickom lanu. ali i boravak na mjestima za okupljanje i razonodu. U nasim uslovima kao posebnost treba izvdvojiti poremecaj uhodanih drustvenih vrijednosti i sporo usvajanje novih vrijednosti. Neposredan ucinak prisutan je u svim situacijama gdje je dijete bilo direktno izlozeno traumtizirajucem dogadjaju. DRUSTVENA REAKCIJA NA NARKOMANIJU 10 . U literaturi postoji vise razlicitih shvatanja i teorijskih tumacenja zbog cega mladi bas u prostoru koji nazivamo slobodnim vremenom pocinju sa upotrebom droga. raspad porodice. buduce odrasle osobe. odnosi u porodici. sirenje jaza izmedju bogatih i siromasnih. zivot sa roditeljima koji su pod stresom od rata. Medju najcescima su: prevazilazenje dosade. sastav i velicina porodice.

članice EU imaju jasno usvojenu nacionalnu strategiju prema drogama. u stampanim medijima. uz razrađenio zakonodavstvo za ovaj društveni problem. Smanjenje potraznje sredstava ovisnosti Politika prema drogama Politika prema drogama. prvenstveno. Dva su osnovna uzroka sirenja zloupotrebe droga: 1. droga smije koristiti jedino za potrebe medicine i u naučne svrhe. kao što su opijum. list koke i kanabisa. na medjunarodnom. te izuzetno razvijenu prevenciju i informisanje. formirana sa osnovnim ciljem spriječavanja zloupotreba ilegalna trgovine drogom. zakonom određenih kazni za one članove društva koji drogu zloupotrebljavaju na bilo koji način. prema Konvenciji iz 1961. provođenje restriktivne politike zahtijeva stalno razvijanje i pronalaženje što efikasnijeg načina spriječavanja upotrebe droga. uz ulaganje maksimum napora da se tržište ove dvije droge drži odvojeno. o o Restriktivna politika polazi od stanovišta da sa porastom upotrebe droga dolazi do porasta kriminala i nasilja u društvu. distribuciji i upotrebi droga. do stavova odraslih osoba. Tako se. Politika Evropske unije prema drogama zasniva se na podjednakom odnosu prema svim drogama. koja predstavlja naročit vid društvene reakcije na njihovu upotrebu. Smanjenje dostupnosti psihoaktivnim supstancama. Liberalna politika polazi od podjele droga na lake i teške. daju politici EU premadrogama obilježja restriktivnog karaktera. uz uvođenje visokih. Sve zemlje. senzionalistickog pristupa. tako i na nacionalnom planu preko stavova mladih. U vezi s tim. putem odgovornosti za međunarodnu kontrolu droga i putem donošenja različitih konvencija o proizvodnji.Drustvena reakcija na zloupotrebu droge i stalno sirenje ove drustvene devijacije krece se od provodjenja odredjene politike prema drogama. posebna pažnja se posvećuje prevenciji i liječenju od ovisnosti kako od ilegalnih psihoaktivnih supstanci. može se u većini država podijeliti na restriktivnu i liberalnu. tako i od legalnih (alkohol i duhan). odnosno ponuda droge 2. koji ne upotrebljavaju drogu i onih koji je upotrebljavaju. EUROPOL – zajedničke policijske snage zemalja članica EU 11 . morfij) klasifikuju kao droga i podliježu društvenoj kontroli. Različita tijela u okviru EU. Konvencija o krivičnim prekršajima povezanim sa drogom za cilj ima da se saradnja i borba protiv ilegalnog trgovanja drogom na međunarodnom nivou učini što boljom i efikasnijom. kako. godine. te opojna sredstva koja se dobijaju iz tih biljaka (heroin. i vecim dijelom. Evropski centar za kontrolu droga (EMCDDA) sa sjedištem u Lisabonu 2. te načinu spriječavanja krinimalnog postupanja sa drogom. Istom se konvencijom prirodne supstance. a šta zabranjeno. Borba protiv narkomanije na nivou OUN odvija se. bez podjele na legalne i ilegalne droge. Zbog toga je društvo primorano da precizno odredi šta je u njemu dozvoljeno. na prvi pogled. kokain. mladih i NVO za borbu protiv narkomanije 3. Države potpisnice ove konvencije dužne su sa sankcionišu ilegalnu proizvodnju. Kao najhitnije organizacije na nivou EU u borbi protiv narkomanije izdvajaju se: 1. Osnovna karkteristika ove politike prema upotrebi droge je nekažnjavanje upotrebe lakih droga. Samim tim. Evropa protiv droge (EURAD) pokret sastavljen od roditelja. prodaju i posjedovanje droge.

na osnovu raspoloženih podataka. a 2002. može se zaključiti da ovaj entitet vodi vrlo restriktivnu politiku prema drogama. 12 .Politika BiH prema drogama na nacionalnom nivou gotovo da i ne postoji.bez obzira da li su to roditelji ili nastavnici i sl. narkomanije i drugih ovisnosti. Na nivou Kantona Sarajevo. skoro da toga i nisu svjesni. izbjeglice i raseljena lica. Kao prioriteti djelovanja namecu se : • veca efikasnost na sprecavanju trgovine drogama i kaznjavanju onih koji proizvode. U FBiH se. ministarstva zdravstva i Ministarstva za socijalnu politiku. u velikoj mjeri zavise od situacija i licnosti. Mlade a) b) c) koji upotrebljavaju drogu je veoma tesko klasificirati. koji direktno ne pogadja pojedinca i njegovu porodicu. obiljezen je represivnim stavom. bez ikakvih ustupaka b) egalitarni odnos. dostupnih javnosti. Tulij) moguce je klasifikovati u sljedece tri kategorije: a) mladi koji kategoricno osudjuju upotrebu droge b) mladi koji se takodjer protive upotrebi droge. godine i na nivou FBiH donešen je Program prevencije alkoholizma. u prvi plan stavlja odrzavanje veza i razmjenu c) odgovorni odnos. Stavovi odraslih. odbacujuci potpuno neefikasni autoritarizam i obeshrabrenost d) indiferentna odnos je prisutan kod onih odraslih osoba koje ne shvataju problem narkomanije. rad. posebno MUP-a. ali im se droga cini kao fatalnost mladi koji usljed razlicitih okolnosti. uz ostru odlucnu cenzuru. ili se ne zele angazovati. S tim u vezi moguce je razlikovati: a) autoritarni odnos. nastoji da poveze naucni i logicki pristup kao i otvorenost. ali istovremeno imaju i odredjenu kolicinu razumjevanja za one koji drogu upotrebljavaju c) mladi koji prihvataju mogucnost upotrebe droga. ili kao licni problem osobe koja upotrebljava drogu. pocinju sa upotrebom teskih droga. dobavljaju. ali se i ovdje razlikuju: mladi koji su ubijedjene fanaticne pristalice upotrebe droge mladi koji nisu ubijedjene pristalice narkomanije. Stavove mladih koji ne upotrebljavaju drogu (Pelisije. prodaju i preprodaju drogu • bolja informisanost mladih i roditelja o opasnostima upotrebe droga • stalna edukacija razlicitih profila strucnjaka • obuhvatiti posebnim programima prevencije rizicne grupe najmladje populacije Reakcije i stavovi clanova drustva prema narkomaniji Reakcija clanova neke drustvene zajednice na probleme zloupotrebe droge zavise od toga da li se pojava narkomanije dozivljava kao opsti socijalni problem.

poremecaji odnosa sa sredinom i oni vezani za socijalni i ekonomski polozaj. Među brojnim definicijama alkoholičara. koju karakteriše pretjerana nekontrolisana želja za pijenjem alkoholnih pića što za posljedicu ima psihička i fizička oštećenja. socijalna psihologija i sociologija devijantnosti. univerzalno je prihvaćena definicija svjetske zdravstvene organizacije. socijalna zaštita. Elementi medicinske definicije su: osoba koja ekcesivno uzima alkoholna pica. panika se povlaci ili rezultira drustvenim promjenama. što znači da se problemom alkoholizma bave različite naučne discipline i društvene djelatnosti: medicina posebno psihijatrija. koja alkoholizam opisuje i kao medicinski i kao socijalni problem i prema kojoj se alkoholičarima smatraju: osobe koje ekcesivno uživaju alkoholna pića i postepeno postaju zavisne od alkohola. ALKOHOLIZAM Alkoholizam pripada onom tipu društvenih devijacija koji se izražava kroz izvitoperenje u zadovoljenju ljudskih potreba. posljedice koje mogu biti: dusevni poremecaji. odnosno zdravstvo. postepeno stvaranje zavisnosti usljed upotrebe alkohola. Alkoholizam je bolest zavisnosti. obrazovanje i druge djelatnosti. Alkoholizam sa medicinskog aspekta je vid poremećaja ukupnog. naglo raste zabirnutost javnosti 4. što neminovno vodi nizu nepovoljnih posljedica: pogoršanje psihičkog i fizičkog zdravlja. njihove odnose sa drugim ljudima i njihovo dobro socijalno i ekonomsko ponašanje. Koenovo odredjenje moralne panike sadrzi sljedece kljucne elemente: 1. Neke jednostavne socio . pri čemu ispoljavaju bilo otvorene društvene poremećaje.kulturne definicije određuju alkoholizam kao: konzumiranje alkohola izvan tradicionalnih običaja i dijetetskih navika neke zajednice. a prije svega mentalnog zdravlja. posebno u onim situacijama kada se u negativnoj konataciji stigmatizira odredjeni tip ljudskog ponasanja koje se treba odbaciti kao neprihvatljivo. Može istovremeno posmatrati kao medicinski i socijalni problem. koja je posljedica navike ili navikavanja. nesto ili neko definise se kao prijetnja vrijednostima i interesima 2. Druga medicinska definicija pod alkoholizmom podrazumijeva pojavu koja se manifestuje kao hronična progresivna bolest. bilo manifestacije koje zahvataju njihovo tjelesno i duševno zdravlje. 13 .Moralna panika i senzacionalizam u medijima kao vid drustvene reakcije Pojam moralna panika je cesto prisutan u medijima. stečena navikom. ovu prijetnju mediji prikazuju u lako prepoznatljivoj formi 3. odnosa sa drugim ljudima i poremećajima funkcionisanja čovjeka kao svjesnog i odgovornog ljudskog bića.pogorsanje fizickog zdravlja. javlja se rekacija vlasti ili onih koji uticu na stvaranje javnog mnijenja 5.

Posebno su poznate teorije o nasljednosti alkoholnih sklonosti (urođeni alkoholizam). Jutarnje pijenje je kritični period u toku kojeg se stvara adikcija. već i za razvoj različitih modela. postojanje psihičke i fizičke zavisnosti. teorija niskog praga tolerancije na stresove i psihoanalitička teorija. pojava trovanja i ono što je bitno pojedinac prihvata sebe kao alkoholičara i takvim ga etiketira i njegova sredina. profesionalni problemi. nemogućnost apstinencije. 3. traje od 1-3 god. Predtoksična faza odlikuje se povišenom tolerancijom prema alkoholusve redovnijim konzumiranjem alkohola. 14 . psiho-fizičkih poremećaja. Psihološke teorije su veoma značajne. razvija se egocentrizam i sebičnost. nekontrolisano pijenje. predstavlja početnu fazu alkoholizma. veoma česte amnezije.navikavanje na alkohol i sklonost ka alkoholu. uspostavljanjem navika i početne psihičke zavisnosti. Za tumacenje uzroka i prirode alkoholizma posebno su relevantne: teorija anomije. javljaju se ozbiljni lični. 2. Kompulzivno pijenje odnosno prisilno. ova faza traje do godinu dana. kada čovjek ima neodoljivu potrebu za pićem i nije u stanju da voljno šprekine uzimanje alkohola. porodični. Pad tolerancije je odlika ove faze. Bio-fiziološke teorije objašnjavaju nastanak alkoholizma bio-fiziološkim procesima. Toksikomanska faza koju karakteriše: kompulzivno pijenje (nekontrolisano uzimanje alkohola). 2. druga odlika je nemogućnost apstinencije (ne može da se uzdrži od pijenja). psihičko i socijalno propadanje. 3. gubitak kontrole u pogledu svih aspekata ponašanja. Ovu fazu prate: alkoholne amnezije (gubitak sjećanja za događaje u toku epizode pijenja) i racionalizacija odnosno pronalaženje opravdanja za pijenje. dolazi do pojave tremora i dr. etiketiranja i potkulture. Među ovima se posebno izdvajaju: teorija frustracije. ali svejedno. Alkoholičar u ovoj fazi još uvijek ne pije sam. Ovo je granična faza kojom se ulazi u hronični alkoholizam.Razvoj (faze) alkoholizma: 1. Edwin Lemert je kao primjer za razvoj primarne i sekundarne devijavcije uzeo alkoholizam. pad tolerancije. Teorije alkoholizma 1. Ovu fazu karakteriše i teško fizičko. Pijenje u društvu koje prati postojanje društvene tolerancije. on govori o primarnoj i sekundarnoj alkoholičarskoj devijaciji koje imaju neke faze: 1. teorija depresivnosti. odsustvo izbora piće. zapuštanje u svakom pogledu. ne samo za tumačenje etiologije alkoholizma. Sociološke teorije polaze od tumačenja alkoholizma kao socijalnog problema uzrokovanog društvenim uzrocima. i činjenicom da pojedinac sebe ne smatra alkoholičarom niti ga kao takvog označava njegova sredina 2.

Beta alkoholičari karakteriše ih uspostavljanje sve jače psihičke zavisnosti od alkohola. ali je to prividno. S druge strane. kulturne navike i obrasci života također mogu pogodovati pojavi alkoholizma. kao i po topme što se zavisnost uspostavlja postepeno i u nešto dužem roku u odnosu na druge droge. Javljaju se vrlo teški poremećaji odnosa sa okruženjem i te posljedice najviše snosi porodica. Alkohol je psihoaktivna supstanca. šoferi. moleri. pošto iza ovog tipa opijanja obično postoje psihičke smetnje i poremećaji koji se moraju razriješiti prije nego se započne sa liječenjem. Klinard izdvaja 2 karakteristična tipa alkoholičara: 1. Delta alkoholičare karakteriše nepostojanje mogućnosti apstinencije.konobari. 3. Ipsilon alkoholičari ili dipsomani su periodični alkoholičari koji povremeno dobijaju želju za alkoholom i onda se danima opijaju sa nastupima amnezije smatralo se da je izlječenje ovog tipa lako postići.. Alfa alkoholičari su situacioni alkoholičari koji piju od prilike do prilike. 4. Faktori društvene sredine su odlučujući uzroci koji preovlađujuće utiču na pojavu alkoholizma. Ovaj tip alkoholičara pripada težim vidovima alkoholizma.je tip alkoholičara koji uzimanjem alkohola uspostavlja određene vrste socijalne komunikacije što znači da je alkohol jedno od sredstava za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima.Tipovi alkoholičara 1. riječ je o socijalnim. dijetetskim i običajnim navikama. 15 . Značajni uzroci alkoholizma 1. ovdje je riječ o kontinuiranoj. Alkoholit. 3. dužoj upotrebi alkohola koja dovodi do fizičkih posljedica praćene često smrtnim ishodom. stalno su pod uticajem alkohola i gotovo da nema triježnjenja. mornari.. ali su pod dejstvom alkohola potpuno drugačiji i skloni agresijama i destrukciji. je uzrok alkoholizma. samo se po sebi razumije da bez alkohola nema alkoholizma. dobri. smatra se također da društvena dostupnost i tolerancija prema upotrebi alkohola podstiču alkoholizam. Ličnost odnosno sam čovjek. koja se razlikuje od drugih sredstava zavisnosti po tome što je njegova umjerena upotreba prihvatljiva kako legalno tako i društveno. 2. 2. Alkohol ima neka fiziološka svojstva koja djeluju na bio-psihološke i fiziološke procese u organizmu. 5. tako da se upotreba alkohola ponavlja. tolerantni ljudi. Gama alkoholičare prati početna povišena tolerancija. 2.Ovaj tip je čestom povezan za određena zanimanja npr. koje stvaraju pogodno tlo za alkoholizam. Toksikomanska upotreba alkohola – kod koje dolazi do ozbiljnih društvenih devijacija i poremećaja odnosa i ponašanja prije svega u porodici. jer je utvrđeno da su određeni tipovi ličnosti podložniji alkoholizmu. ovi alkoholičari mogu biti prividno veoma mirni.

3. porodični (interakcijski ili ekosistemski) model – predstavlja poseban pristup u lijecenju i rehabilitaciji alkoholicara. 2. medicinski model . 3. 2. zdravstvene posljedice (psihičke i psihijatrijske) porodične posljedice: po pravilu je porodica žrtva alkoholizma profesionalne posljedice (neefikasnost na poslu. cjeloviti programi prevencije alkoholizma i razvijeni modeli tretmana alkoholičara. ili gubitak posla) opšte socijalne posljedice (poremećaji odnosa sa okruženjem i sredinom) ekonomske posljedice Društvena reakcija na alkoholizam Društvena reakcija na alkoholizam kreće se između nekoliko karakterističnih tipova odnosa kao što su: 1.Značajnije posljedice alkoholizma: 1. kulturne.podrazumijeva liječenje alkoholičara koje može biti dobrovoljno i obavezno. tolerancija prema umjerenom i socijalnom prihvatljivom uzimanju alkohola. Osnovna karakteristika ovog modela je pomjeranje fokusa sa pojedinca na porodicnu i socijalnu sredinu. terapija zasnovana na potpunoj apstinenciji. ekonomske i psiholoske cinioce alkoholizma 3. Intenzivna kombinovana porodicna terapija alkoholizma ima dvije faze: intenzivna faza i stabilizaciona faza. Uokviru ovog modela izdvajaju se tri tipična pristupa u strategijama tretmana alkoholičara: a. kompletan zdrastveni.maloljetnika i mladih. Osnovni ciljevi ovog tipa terapije su: potpuna apstinencija od alkohola. Stabilizaciona faza traje godinu dana. b. 16 . psihicki i fizicki oporavak i uredjivanje porodicnih odnosa na funkcionalan nacin. Intenzivna faza traje sest nedelja i seanse traju oko tri sata svakim randim danom. Kada je riječ o modelima tretmana alkoholičara u osnovi se izdvajaju 3 najopštija: 1. 5. 2. averzivna terapija. c. 4. 5. nezainteresiranost i prenošenje problema na lični plan i pitanje ličnog izbora i odgovornosti. socijalno-psihološki model – reagovanja na alkoholizam skrece paznju javnosti na brojne drustvene. 4. potpuna prohibicija koja podrazumijeva zabranu i sankcionisanje kako prizvodnje i prometa tako i potrošnje i uzimanja alkohola. terapija kontrolisanog pijenja. djelimična prohibicija koja obično limitira i sankcioniše promet i služenje alkohola u određeno vrijeme ili zabranu služenja i upotrebe alkohola određenim društenim grupama npr.

Psihička ovisnost – posebno stanje svijesti koje se sastoji u želji i potrebi nekih ljudi za efektima droge koje oni doživljavaju kao prijatna i donose im zadovoljstvo ili izmjenjen doživljaj stvarnosti. pošto kao posljedica uzimanja droga dolazi do promjene metabolizma. jer ne predstavljaju veliku opasnost po zdravlje ili od zloupotrebe Droge se najčešće mogu klasifikovati na osnovu dva kriterija i to: 1. S pravnog aspekta može se govoriti o tri grupe droga: 1. Prema dejstvu – teške i lake droge 17 . Tolerancija – označava postepeno opadanje dejstva droge. čija je proizvodnja zabranjena 2. nekontrolisane droge koje ne podliježu kontroli. osjete. Novije shvatanje eksperata SZO pod klinickim sindromom zavisnosti podrazumjevaju stanje psihicke i fizicke zavisnosti koje nastaje kod osoba koje kontinuirano uzimaju odredjene ili vise droga. a ne postoji kod kokaina i kanabisa. Fizička ovisnost – sastoji se u opštoj adaptaciji organizma na stalno prisustvo droga. sto ukljucuje zudnju za drogom i njeno ucestalo uzimanje kako bi se dozivjeli odgovarajuci psihicki efekti i izbjegli patnja i poremecaji izazvani lisavanjem droge. Osnovne karakteristike zavisnosti od droga Najznačajnije karakteristike ovisnosti o drogama. 3.ZAVISNOST OD DROGA Zavisnost od droga podrazumijeva stanje psihicke ili fizicke. 2. Tolerancija postoji kod opijata. nemogućnost da se željeni efekti postignu ranijom količinom droge. koje se javlja poslije povremenog ili stalnog uzimanja droge. ili i jedne i druge zavisnosti od droge. tj. koje variraju prema vrsti droge. zabranjene droge. osjećanja i raspoloženja. tako da ukoliko se naglo prekine uzimanje droga dolazi do apstinencijskog sindroma. Ovu zavisnost izazivaju samo dvije vrste droga: opijum i barbiturati. Sve droge uspostavljaju psihičku zavisnost i imaju posebno dejstvo na percepciju. barbiturata. Prema porijeklu – prirodne i sintetičke droge 2. halucinogenih droga. pa je zato potrebno stalno povećavati dozu droge da bi se postigli isti efekti. amfetamina. kontrolisane droge koje se upotrebljavljaju isključivo u medicinske svrhe i to po strogoj kontroli i proceduri 3. su: 1.

a posebno ljekari kojima je droga bila dostupna i nisu imali potrebe za ilegalnim tržištem. morfinsku i heroinsku zavisnost. morfij) pa su tako postali zavisni od te droge. Blage zavisnosti. te kanabizam (zavisnost od hašiša i marihuane) i kokainsku zavisnost 2. koji uzimaju hašiš ili opijum kao zamjenu za hranu i kako bi pobjegli od stvarnosti i svakodnevne bijede. Eksperimentatori  Primarni zavisnici .  Rekreativni-povremeni uživaoci droga – obično se vezuju za pripadnike određenih slojeva. koja je kontinuirana i nastavlja se i u slučajevima povremenih tretman i liječenja. Prava zavisnost. 18 . teizam. eksperimentisanje sa različitim supstancama i načinima upotreba te veoma česti smrtni ishodi. kafeizam i sl. kojih postoji toleracija (heroin. Venecueli itd. marihuane i 2. 3.  Umjetnici koji uzimaju drogu kao stimulaciju i pod dejstvom narkotika stvaraju  Najsiromašniji slojevi u nekim zemljama Bliskog i Dalekog Istoka. Klasični-stari narkomani  Liječeni pacijenti čija je bolest praćena teškim patnjama i bolovima i koji su prilikom liječenja redovno primali određene količine droge (npr. Kini. jer je to najmasovnija grupa. najčešće marihuanu. 2. Savremeni tip zavisnika od droge predstavlja najveći problem.Treba spomenuti i kliničko-farmakološku klasifikaciju droga koja izdvaja 3 tipične grupe: 1. Politoksikomanije. Epizodne toksikomanije najčešće vezane za eksperimentalno uzimanje hašiša. nikotinizam. Oni u pravilu uspijevaju normalno da funkcionišu. obično predstavljaju nastavak epizodnih ili eksperimentalnih toksikomanija. tretman i spriječavanje recidivizma. pa se tako pod dejstvom grupe stvara zavisnost. visoka zastupljenost politoksikomanije. koje se odnose na eteromanije. pored redovnog uzimanja. 3. obično je praćena povećavanjem doza droga kod 4. koje podrazumijevaju konzumiranje više droga u isto vrijeme Kliničke klasifikacije obično počivaju na poznavanju dinamike razvoja zavisnosti i posebno su korisne za prevenciju.  Medicinsko osoblje. Obilježja savremenog tipa zavisnika od droge su: visoka zastupljenost mladih. Male toksikomanije. za određene društvene grupe kod kojih se upotreba droge javlja s vremena na vrijeme. s tim što postaju redovite i praćene su uzimanjem ograničenih količina droge. Povratnička zavisnost. kao dio životnog stila ili prilikom nekih socijalnih događanja. rekreativnih i sličnih droga poput extasy. Tipologija narkomana 1.karakteristični za mlade koji u određenim situacijama. LSD. morfijum). One obično sadrže sljedeće klasifikacione grupe: 1. 3. medikamentoznu zavisnost. Velike toksikomanije. koje obuhvataju opijumsku. najčešće iz radoznalosti ili društvenosti probaju jednom ili više puta ponuđenu drogu.

imaju prvenstveno pomožuću ulogu. poboljšanjem kvaliteta života porodica. Ipak. dok u nekim dijelovima društvene reakcije (podrška porodici. Zbog toga je nužno stalno povećavati količinu droge kako bi se postigli isti efekti. CSR u nekim segmentima prevencije ili bavljenja pojedinim slučajevima. a to znači da ne dolazi do opadanja efekata kokaina. regulisanje porodičnih odnosa) imaju odlučujuću ulogu. Ovisnost kokainskog tipa Stalnom upotrebom kokaina razvija se psihička ovisnost. kao što je npr. podrškom porodicama da očuvaju svoju stabilnost i obavljaju svoje značajne društvene funkcije. sadržaja i vidova društvene reakcije uključujući posebno preventivne.. morfin i heroin. 19 . osjećanja povećane psihičke i fizičke moći. ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD U PREVENCIJI NARKOMANIJE Uloge CSR u prevenciji bolesti zavisnosti izviru iz pripode društvenih funkcija ovih ustanova koje predstavljaju središte institucionalnog sistema socijalne zaštite i koje imaju veoma značajna ovlaštenja u zaštiti djece. socijalna integracija zavisnika. ali ne i fizička ovisnost i tolerancija. Realno CSR nemaju velike mogućnosti za učešće u opštoj prevenciji bolesti zavisnosti. dolazi do halucinacija. Na osnovu praćenja i proučavanja socijalnih potreba i socijalnih problema dolazi do promišljanja različitih programa. Kao središnje ustanove socijalne zaštite u lokalnim zajednicama CSR imaju posebne uloge i ovlaštenja koja ih čine potencijalno značajnim akterom prevencije bolesti zavisnosti i zaštite zavisnika i njihovih porodica. a time i odgovornost. Ove droge se u organizam mogu unositi pušenjem. 3. narkomanija. bilo bi nerealno za očekivati da CSR obezbijede potpunu evidenciju o kretanju i karakteristikama takvih socijalnih problema. Efekti kokaina su stimulativni. maloljetnika i porodice. LSD i psilocibin. halucinacije koje ponekad mogu biti zastrašujuće i osjećaj iracionalnosti. ali mogu na specifičan način doprinositi ovim programima baveći se socijalnim razvojem zajednica. Ovisnost halucinogenog tipa U halucinohene droge spadaju meskalin. Ovisnost opijatskog tipa Opijati imaju opijatsko i analgetsko dejstvo pa zbog toga kod uživalaca droge izazivaju fizičku zavisnost i javlja se tolerancija. a u ovu vrstu droga spadaju opijum.. anksioznost. Ispitivanje i praćenje pojave bolesti zavisnosti treba biti obezbijeđeno na interdisciplinarnom i međuresorskom principu. Nakon prestanka djelovanja opijata nastaje umor. ali nažalost i želja za ponovnim uzimanjem droge 2. Za ove droge je karakteristično da njihova stalna upotreba dovodi do slabljenja euforičnog efekta koji se postiže na početku konzumiranja opijata. Zbog svojih efekata ove droge se još nazivaju i psihodelične droge. ušmrkavanjem i injekcijama. depresija. Prva od ovih uloga je praćenje i proučavanje socijalnih potreba građana i socijalnih problema na teritoriji na kojoj djeluju. emocionalna labilnost.Tipologija zavisnosti prema tipu droge 1. Posljedice uzimanja ovih droga su: vrlo teški psihički poremećaji u percepciji vremena i prostora. iz čega proizilazi mogućnost praćenja i proučavanja socijalnih aspekta narkomanije.

takođe i sa nepoznatim ljudima. Bitan element u definisanju prostitucije je povezivanje svakog seksualnog odnosa sa novcem. interesa i motivisanja javnosti. porodica ili pojedinaca kod kojih postoje veći rizici pojave bolesti zavisnosti. Ženska prostitucija je jedina koja je tokom vjekovnog postojanja postala organizovana. Veće mogućnosti uključivanja CSR postoje u opštoj prevenciji. PROSTITUCIJA Prostitucija je jedan od oblika devijantnog ponašanja žena prisutan u različitim klasnim istorijskim periodima razvoje ljudskog društva.CSR mogu doprinositi podsticanju zdravih stilova života porodica. njegovanju dobrosusjedskih odnosa. Rano otkrivanje rizičnih pojedinaca ili porodica te pravovremena podrška i pomoć smanjuju mogućnost pojave i širenja bolesti zavisnosti. Prostitucija je pružanje određenih seksualnih usluga drugim osobama koje mogu da budu različitog ili istog spola. zajednica i institucija za bavljenje problemima zavisnosti. ličnih ili porodičnih problema. a riječ je o različitim sadržajima i metodama odrške i pomoći porodicama i pojedincima koji se suočavaju sa različitim vidovima životnih kriza. CSR imaju i posredne uloge u posebnoj prevenciji. ne praveći izbor mrđu njima. 20 . Seksualni promiskuitet je druga bitna karakteristika prostitucije. koja bi se odnosila na aktivnost podrške. Ponašanje prostituke je ekstremno promiskuitetno. osnaživanja i zaštite ciljnih grupa. Ona ne bIra partnere. socijalnih i humanitarnih aktivnosti kao i različitim kampanjama čiji je cilj jačanje osjetljivosti. već. Prostitutka je žena koja javno i za novac ustupa svoje tijelo većem broju muškaraca. jer ima seksualne odnose ne samo sa velikim brojem različitih partnera.

ili tajno u onim zemljama u kojima je prostitucija zakonom zabranjena. koji utiču na oblike i raširenost prostitucije. jer je u cjelosti uzimaju vlasnici javnih kuća na ime troškova za smještaj i izdržavanje. zaštita od policije. U organizaciji ovog oblika prostitucije glavnu ulogu ima posrednik. imaju stalni posao. Glavna ličnost postaje makro ili podvodač. rublje. Mnogo je poznatiji po nazivu žena – call girls (djevojka na poziv). 21 . portirima hotela itd. Prema određenim pravilima novac dobijen prostituisanjem samo neznatnim dijelom pripada djevojci. Neorganizovana prostitucija – najčešći i društveno najuočljiviji oblik neorganizovane prostitucije je ulična prostitucija. a neke među njima i automobil. Organizovana prostitucija – najčešći oblik organizovane prostitucije u savremenim društvima jesu javne kuće. agencije za posredovanje (posredničke kuće).Oblici prostitucije Prostitucija je jedan od najstarijih oblika devijantnog ponašanja. Javnom kućom obično rukovodi žana madam koja je i vlasnica. 1. Prostitutke po više od godinu dana ne dobivaju ništa od te zarade. djelimično zahvaljujući i prilagođavanju njenih oblika datim društvenim okolnostima. uslivljeni tradicijom i kulturom pojedinih društava. Drugi oblik organizovane prostitucije se ostvaruje putem posredničke kuće. obično žena – madam koja ima listu imena žena i telefonom zakazuje sastanke između njih i mušterija koji žele kontakt sa prostitutkom. taksi – šoferima. one kojima je prostitucija postala jedino i isključivo zanimanje. ali se slobodnom vremenu bave prostitucijom. Ovo je jedan savremeniji oblik prostitucije. haljine i dr. a mušteriji veću anonimnost.) Materijalno bogatije prostitutke imaju sopstveni stan. velika suma novca odlazi toj organizaciji. Ona se brine o održavanju reda i discipline. vodi računa o finansijskom poslovanju. Kada u jednoj sredini postane relativno rasprostranjen oblik.) Ukoliko je kuća“ pod zaštitom“ neke kriminalne organizacije. odražavala se u različitim društvima i preživljavala raličite društvene promjene. a veći dio prisvaja kuća za različite usluge( medicinska njega. ili javno pod kontrolom društva . Posrednička kuća obezbeđuje veću tajnost prostitutki. Javne kuće ( bordeli) – jesu jedan od najstarijih načina na koji se prostitucija organizuje. poslovne organizacije koje se nominalno bave nekom društveno priznatom djelatnosti. Mnoge od ovih žena postale su kasnije profesionalne prostitutke. ulična prostitucija obično seorganizuje. koja prikriva organizovanje prostitucije. Zajedničko im je to što prostitutka mora da bude na ulici da bi našla mušterije. kontroliše ponašanje prostitutki. odnosno. 2. ali i društvenim pritiscima. karakterističan za razvijena industrijska društva i promijenjenu društvenu reakciju prema segregacionisanoj prostituciji. Oblici prostitucije u savremenim društvima su vrlo različiti. Ovim oblikom prostituisanja se uglavnom bave žene koje već imaju određena zanimanja.Prostitutke nisu vezane ni između sebe ni sa drugima koji bi posredovali u prostituciji ili na neki drugi način bili sa njima u vezi (trajnija veza sa izdavačima namještenih soba.

zanimanju. kontrolom i eksploatisanjem prostitucije. koje su u vrijeme ispitivanja živele u gradu rođeno je u selu. Većina prostitutki je bez zanimanja. podaci se zasnivaju na samo onim registrovanim (najčešće kažnjenim) prostitutkama. obrazovanju. Postoji niska. a u stvarnosti i oragnizovanjem.U društvima u kojima je prostitucija zabranjena . Ovo je najveća grupa prostitutki. saloni za masažu i dr. Ova se podjela zasniva na kriteriju ekonomske dobiti Klasifikacija prostitutki Najopštija klasifikacija prostitutki je prema načinu vršenja prostitucije: ulične prostitutke (nezavisne i organizovane) nezavisne prostitutke sa sopstvenim stanom i automobilom prostitutke u javnim kućama „žene na poziv“ i žene koje rade za poslovne i privredne organizacije. Pri tome ne treba zaboraviti da se radi o grupi evidentiranih prostituki koje se bave najčešće uličnom prostitucijom. plaćanja kući. kao što su odražavanje tajnosti. zabrana ucjena. Ispitivanja društvenog statusa prostitutki nisu vršena. noćni barovi. emocionalno nevezivanje. odnosno radničkih i zemljoradničkih slojeva. sklone alkoholizmu. Više od polovine prostitutki. ali se posredno zaključuje – na osnovu podataka o mjestu rođanja. - Bavcon iznosi i drugu klasifikaciju: - devizne prostitutke među kojima se nalazi najviše „žena na poziv“ koje su povezane sa poslovnim. lošeg izgleda. kontakta bez posrednika. koje Bavcon opisuje kao „bezprizorne“. organizovanje prostitucije preuzimaju jeftini hoteli. koji se zakonski bave dozvoljenim djelatnostima. bez stana i bez sredstava za život. većina ih ima samo osnovno školsko obrazovanje. podvodači. zainteresovani su iz različitih razloga da ostanu u tajnosti i anonimnosti. Broj registrovanih prostitutki je tačan i pouzdan i obuhvata one žene koje su zbog prostitucije kažnjene ili evidentirane u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili službama socijalne zaštite. ponašanje prostitutki izaziva društvenu reakciju snažnog neodobravanja. makroi. koje čine samo manji dio prostitutki. 22 . a to su obično ulične. I svi ostali učesnici u prostituciji (mušterije. turističkim i hotelskim organizacijama kafanske prostitutke šoferske prostititke prostitutke koje nalaze mušterije u barakama u kojima žive sezonski radnici. srednja i visoka prostitucija. da većina evidentiranih prostitutki vodi porijeklo iz siromašnih društvenih slojeva. anonimnosti. javne prostitutke. profesionalnog odnosa prema kupcu.Ponašanje žena mora da bude u skladu sa određenim pravilima. organizatori). Rasprostranjenost Prostitucija je u većini savremenih kultura zabranjena. Broj prostitutki je teško odrediti.

mušterija. Javlja se u porodicama koje su bile jako popustljive i u kojima nije postojala ili je bila slaba kontrola. s jedne strane sprečava da stupe u odnose sa ženama izvan njihova svijeta. ali o sebi još ne misli kao o prostitutki. Ova faza može da traje više godina. vozači kamiona). Prva faza predstavlja period postepenog prelaženja promiskuitetnog ponašanja ka prvom činu prostituisanja. promjena partenera i tehnika i metoda seksualnog zadovoljenja Među mušterijama su češće muškarci čija su zanimanja povezana sa putovanjima. sa muškarcem.Osnovne karakteristike odnosa koji se stvara između prostitutke i mušterije čine prostituciju privlačnom za određene kategorije muškaraca: 1. koje njihova devijantna aktivnost. odnosno dužim odsustvovanjima od kuće (pomorci. Mušterije Prostitucija je kupoprodajni odnos u kome učestvuje dvoje: prodavac – prostituka i kupac – muškarac. Druga faza – prelazna devijantnost. kada društveno etiketirana osoba kao prostitutka i kada sebe smatra za prostitutku. Poslednja faza – je profesionalizacija. Motivacija prostituisanja je ekonomska dobit. djevojka stiče određana znanja potrebna za prostituciju. sezonski radnici. znači i 23 . kao i pripadanje grupama vršnjaka koji su očekivali i podsticali rane seksualne odnose. komercijalna priroda i anonimnost prostitucije 2.Proces formiranja prostitutke Razlozi su individualni ili društveni i u velikoj mjeri zavise od društvenih i kulturnih sredina. odsustvo svake odgovornosti 4. trgovački putnici. jednostavnost prostitucije 3. Za mnoge žene brak ili neka druga relativno stabilna zajednica prestanak promiskuitetnog ponašanja. klijent. Razvoj prostitutcije se objašnjava kao razvoj od promiskuitetnog ponašanja do komercijalizacije seksualnog odnosa. vojnici. Mušterije prostitutki su i kriminalci. povremeno se prostituiše. djevojka od prodaje seksa čini zanimanje i svoj život organizuje u skladu sa tim. ali je tipično da počinje u ranoj mladosti.

stvara se poseban riječnik. posla od ostalog dijela života prostitutke. djecom). održavanje samo nužnih i ograničenih odnosa sa drugim prostitutkama. Trgovci ženama (djevojkama. kao i ropstvo prostitucija je sistem koji ima svoje korijene u ekonomskom interesu i zasniva se na prinudi. podvodači. zbog same prirode prostitucije. posredničkim kućama za prostituciju. Prostituke najčešće smatraju da su svi ljudi pokvareni. odvajanje identifikacija sa porodicom.Subkultura prostitucije Subkulturu prostitutki čini grupa u koju prostitutka stupa u različite društvene odnose sa svima onima koji su. usamljenost. a društvo se samo pretvara da prezire prostitutke. posredno ili neposredno. povezani sa prostitucijom. odijevanje. Subkultura pomaže prostituki da nauči osnovna pravila ponašanja u odnosu na zahtjeve mušterija. Postoji opšte mišljenje da su odnosi među prostitutkama vrlo složeni.“ kupljena“ i bez obzira što se to odnosi na samo na datu seksualnu transakciju. stalnim pritiscima na prostitutku da prima što veći broj mušterija i uzimanjem velikog dijels njene zarade od prostitutisanja. u cilju prostitucije čine posebnu grupu posrednika koji se bave vrbovanjem i zavođenjem žena i njihovim odvođenjem u drugu zemlju u kojima postoji potreba za novim prostitutkama. Treća grupa pokazivala je znake alijenacije: apatiju. samo su manje licemjerne. jaka 24 . Podvodači su oni posrednici u prostituciji koji ne samo da vrbuju. neizbježno i sama po sebi predstavlja eksploataciju žena. odsustvo ciljeva u životu. Drugi tip referentne grupe je „dvostruki svijet“. dok su mu u stvarnosti one potrebne Prvi tip referentne grupe (subkulture prostitutki). šminkanje. Za uzvrat on preuzima ulogu zaštite prostitutki. prenosi se i uči umijeće prostitutisanja. je „kontrakultura kriminalnog svijeta“ kojoj pripadaju prostitutke. privlačenje mušterija i poseban jezik. žargon kojim će se služiti u tim odnosima. navode i postiču ženu na prostituticiju već žive potpuno od zarade prostitutke. Eksploatacija prostitutki Prostitucija. Posmatrana sa ovog stanovišta. U javnim kućama. ulogi eksploatatora imaju i vlasnici tih kuća. U tom svijetu nastaju posebne subkulturne vrijednosti i norme pošanja. koja nameće prostitutkama stalnu borbu za veći broj kupaca. Eksploatacija se vrši primoravanjem na prostituciju. osjećaj praznine i besmislenosti življenja. U samom činu prostituisanja žena je bukvalno“ korišćena“. kriminalci i ostali pripadnici podzemlja. da one nisu gore od drugih. ona je roba koja ima svoju tržišnu vrijednost.

društveni sistem je ženu promorao da njen društveni položaja u znatnoj mjeri zavisi od seksa. da učestvuje u prikrivanju kriminalaca. da ostvari institucionalnu kontrolu seksa. pomaganju da se sakriju pokradene stvari. Narkomanija je u velikom porastu zabilježena među prostitutkama. prostituka postaje alkoholičar pod uticajem sredine u kojoj radi i mušterija sa kojima je prinuđena da pije. Razlozi ulaska u profesiju Postoje brojni razlozi zbog kojih žene. Uzroci prostitucije Jedan od osnovnih društvenih uzroka nastanka i održavanja prostitucije je u pokušajima društa da ograniči i kontroliša seksualni nagon. Ograničavajući učešće žene u drštvenoj podjeli rada i proizvodnji. procjenjuje se da oko polovine prostitutki uzima drogu. Polazi se od pretpostavke da je ulazak ma koje žene u profesiju prostitucije rezultat njene sopstvene životne istorije ili određenih psiholoških karakteristika njene ličnosti. U većini sličajeva. Brak kao institucija u kojoj ne mogu da se zadovolje sve ljudske i osećanja u vezi sa seksualnim nagonom. u preprodaji da bude saučesnik ili da i sama bude izvršilac krivičnog djela. uslovio je stvaranje prostitucije. marginalne i neprivilegovane grupe žena. Drugi. Prostitutka može da bude pokretač kriminalne djelatnosti. I žene iz drugih društvenih slojeva prihvataju prostituciju najčešće iz istog razloga. Alkoholizam je mnogo raširen među prostitutkama. privatni stanovi) i jedne i druge zabranjene usluge. tako što će seks podrediti određenim društvenim zahtjevima – održanju poretka. Mnoge prostitutke doživele su i u djetinjstvu i druge seksualne zloupotrebe. s tom razlikom što za njih zarada od prostituisanja predstavlja ili dopunski prihod. postaju prostituke. Prostitucija se najčešće povezuje i sa kockanjem.Povezanost prostitucije sa drugim oblicima devijantnog ponašanja Kriminal se povezuje sa prostitucijom na različite načine. 25 . Zarada nije motiv za ulazak u prostituciju samo za siromašne. obezbeđenju prokeracije i socijalizacije u okvirima tajnog društvenog odnosa – braka. osnovni društveni uzroci prostitucije su postojanje klasnih razlika i društvene nejednakosti žena i muškaraca. Najčešći oblik je jedinstvena organizacija koja pruža na jednom mjestu (kockarnice. koji se uzajamno uslovljavaju. djevojke pa i djevojčice.

program informisanja javnog mnenja. Najčešći oblici reglementacije su dozvoljene javne kuće pod policijskim i zdravstvenim nadzorom i registracija prostitutki. gubi prijatelje. mjere kojima se djeluje na socijalne faktore – društveno ekonomske uslove 3. ali bi svaki program trebalo da obuhvati sljedeće opšte preventivne mjere: 1. a etiketa prostitutke kažnjavanjem je i zvanično potvrđena. suzbijanje i sprečavanje onih socijalnih i socijalno – psiholoških činilaca koji mogu da navedu žene na bavljenje prostitucijom 2.itd. sprečavanja trgovine ljudskim bićima ili onemogoćavanja da ukidanje kontrolisane prostitucije bude zamijenjeno tajnom prostitucijom. Kažnjavanje prostitutki znači samo potvrđivanje njihovog negativnog društvenog tretmana i sprečavanje šansi za rehabilitaciju. izdavanje posebnih dozvola koje su povezane sa obaveznom policijskom i zdavstvenom kontrolom.Društvena reakcija Legalni status prostitucije Sistem reglementacije legalizije prostituciju propisivanjem posebnih pravila nadzora i obaveza prostitutki. mjere za ograničavanje potražnje (programi mentalne higijene. tj. 26 . Sistem prohibicije prostitucije zabranjuje i goni odavanje prostituciji kao krivično djelo u ime interesa javnog morala. s obzirom na veći rizik prostitutke da oboli od neke venerične bolesti i da bude izvor daljeg širenja bolesti. Uhapšena prostitutka teško može da nađe zaposlenje.) 4. porodica je odbacuje. Najoštriji kritičari koje su nudili sistemi reglementacije i prhibicije su bili pristalice sistema abolicije – ukidanje svake zakonske regilacije prostitucije. Prevencija prostitucije Sadržaj programa prevencije svakako će zavisiti i od specifičnih karakteristika prostitucije u određenoj društvenoj sredini.

stvaranje novog prijateljskog kruga koji će zamijeniti društvenu sredinu kojoj su pripadale. PROSJACENJE Drustveni i istrazivacki interes za ovu devijaciju raste zahvaljujuci cinjenici sto se kao devijanti javljaju djeca i sto prosjacenje postaje cest vid ozbiljne zloupotrebe djece. Prosjacenje i skitnja se inace posmatraju kako jedinstvene pojave. pod skitnicama se podrazumijevaju ona lica koja su se. niti to mogu potvrditi osobe osobe dostojne vjerovanja. njihovo obrazovanje. ali da sa druge strane nema prosijaka koji ne skitaju.Rehabilitacija prostitutki Osnovni ciljevi rehabilitacije bez obzira na određene mjere. ( Miljkovic. Stara definicija sa legalno – pravnog aspekta pod prosjacima podrazumijeva : one osobe koje nemaju ni zanimanje. Domaci autor je napravio razliku izmedju pojmovabesposlicara. niti mjesto za opstanak. U klasicnoj pravnoj literaturi u Francuskoj pod prosjacima su se podrazumijevale : one osobe koje ne mogu dokazati da zive posteno i moralno. prosjaci su ona lica koja se bave skupljanjem milostinje u novcu ili naturi radi licne koristi u vidu zanata ili zanimanja. imajuci u vidu prekrsajno – pravne definicije ovih pojmova: Besposlicari . ni zanat. ako je moguće za zanat ili zanimanje koje žele 5. sto znaci da nisu sve skitnice prosjaci. zahvaljujuci saznanju da su prosjaci veoma prostorno pokretljivi. pružanje novog shvatanja života – moralnog i duhovnog – uključujući želju za radom 4. Neki autori. fizička i moralna briga za ženu 3. 27 . formulisani su na sljedeći način: 1. medju kojima je Veksliar smatraju da se skitnice mogu izdvojiti kao poseban podtip. 1996) Najopstija definicija prosjacenja podrazumijeva da je to takav vid drustvene devijacije koji se sastoji u sticanju materijalnih vrijednosti trazenjem od drugih lica bespovratno i bez protivusluga.su ona lica koja stalno ili povremeno nisu zaposlena u mjestu prebivalista niti pak zele stupe u ma kakav radni odnos i takvim nacinom zivota narusavaju javni red i mir. skitnice i prosijaka. sigurno ni boraviste. nalaženje zaposlenja 6. odala skitnji. nemaju stalno mjesto boravka ili samo povremeno odlaze u svoje mjesto prebivalista jer vecim dijelom godine lutaju od mjesta do mjesta. jer nije neminovno da postoji direktna povezanost izmedjuprosjacenja i skitnje. u vidu zanata ili zanimanja. zaštita žene od štetnih uticaja njene sredine 2. u mjestu gdje sustalno nastanjeni ili van mjesta stalnog boravka.

Sticanje materijalnih vrijednosti . medju kojima se posebno izdvajaju ratovi koje uvijek prati osiromasenje i prosjacenje.su: . Psihosocijalni uzroci povezani susa prethodnim.Obiljezja ove def.Trazenje koje moze biti govornim putem ili gestom (ispruzena ruka i sl. jer se direktno suprostavlja vrijednosti i znacenju ljudskog rada. Karakteristike prosjacenja: • Prosjacenje predstavlja nacin egzistencije. Kljucna odlika prosjacenja kao devijacije jeste da ono dovodi u pitanje vrijednost ljudskog rada. starostii bolesti kao socijalnih rizika Socijalno-politicki. 3. Drustveni uslovi • Socijalno-ekonomski uslovi (podjeljenost na bogate i siromasne) Profesionalni uslovi (nezaposlenost i odsustvo bilo kakvogradnog statusa) Socio-bioloski – poput invalidnosti. s tim sto se oni preplicu sa neefikasnoscu ili odsustvom prave socijalne zastite nekih kategorija ljudi. komuniciraju jedino sa sebi slicnima. 4.cini prosjacenje postojanom pojavom i devijacijom. Drustvena reakcija neadekvatan odnos politike prema pojavi prosjacenja 28 .Odsustvo vracanja i bilo kakve protuusluge. Problemi ili karakteristike licnosti takodjer su znacajni uzroci prosjacenja. narkomani i dr) 5.procesa i aktivnosti. rijec je o tme da neke osobine licnosti pogoduju njihovom opredjeljivanju za prosjacenje. Druge devijacije odnosise na situaciju u kojoj je prosjacenje prateca pojava druge devijacije (mnoge prostitutke postaju prosjaci u starosti. Socijalna izolacija – karakterise je postojanje subkulture prosjacenja.) .po pravilu u porodicama prosjaka iz generacije u generaciju prenose i reprodukuju isti nepovoljni drustveni uslovi zivota. Marginalizacija .znaci da prosjaci zive na ivici drustva odnosno izvan uobicajenih drustvenih odnosa. Prostorna mobilnost – mijenjajumjesto boravka u potrazi za “poslom“. a time i sticanju sredstava za zivot putem rada. Reprodukcija. cakikod onih ljudi kojisu sposobni da rade • • • 2. Rasirenost • • • • • ZNACAJNI UZROCI PROSJACENJA 1.

maštu. Sankcije KOCKANJE Tesko je dati preciznu definiciju kockanja jer je problem viseslojan. izvor radosti i razonode. Po nacinu ili obliku prosjacenja mogu se razlikovati tri osnovna tipa: 1.TIPOVI PROSJAKA U odnosu na drustveni polozaj i stil zivota. socijalno ugrozeni prosjaci među kojima se izdvajaju dva podtipa: a) Slucajni prosjaci . a igre bitna potreba covjeka. u kojoj ljudi stvaraju i razvijaju svoje potencijale. Siromasni. osim ukoliko se zanemari cinjenica da su sami prosjci prave zrtve nepovoljnih drustvenih okolnosti) 3.njima prosjacenje nije stil zivota. Među najznačajnijim opštim odlikama igara najčešće se navodi njihov dobrovoljni i slobodni karakter. moguce je razlikovati dva osnovna tipa prosjaka: 1. DRUSTVENA REAKCIJA NA PROSJACENJE Postoji nekoliko tipova drustvene reakcije: 1. Grupno prosjacenje 3. tesko je doci preciznih kriterija kada kockanje izlazi iz okvira igre i postaje devijacija. gesta i zvuka. Sve igre imaju neka zajednička opšta obilježja kao što su. Kolektivno prosjacenje – najcesce je organizovano. pripadnošću. u kriznojsituaciji prose b) Prosjaci iz navike – za njih postoji mogucnost da postanu profesionalni prosjaci 2. 29 . Neki historicari kulture i civilizacije tvrde da je igra starija od rada i da je covjek na nivou razvoja prvobitne svijesti najprije naucio da se igra pa onda da radi. pored ostalog. Individualno prosjacenje – svako za sebe prosi 2. kockanje je dio igara. da su dio čovjekove kreacije i mašte i da zadovoljavaju čovjekove psihološke i socijalne potrebe. spontanošću i radošću. zastupljena je podjela uloga i specificne metode prosjacenja. Indiferentnost ili nezainteresovanost drustva 2. udruzujuse s ciljem izbjegavanja sankcija. duh i time postižu da igra postaje značajan činilac razvoja kulture i civilizacije. Prezir i odbacivanje (zasnovano je na moralnom sudjenju i izrazava se kroz odbojnost i prezir) 4. slobodom pokreta. Profesionalni prosjaci – oni imaju odredjene tehnike i metode prosjacenja sto je rezultat obuke ili ucenja.niti nacinegzistencije. Rene Kajoa smatra da je igra prvenstveno slobodna i dobrovoljna aktivnost. Tolerancija (indiferentnost i tolerancija su posljedica stava da je prosjacenje takav vid devijacija kod koje se ne pojavljuje zrtva. kako to je potreba za druženjem. represije i neugodnosti “zanata“ i kao obiljezje i dio supkulture prosjacenja. mimike.

grupa cilj je da se protivnik nadigra pobijedi b) Alea igre – kokarske igre. Obzirom da kockanje prati materijalna dobit što znači da ono nije ne produktivno i da kao takvo gubi neka opšta obilježja igara. karakteristika joj je neizvjesnost oko rezultata igre. ona je dobrovoljna aktivnost Igra je izdvojena aktivnost – realizuje se u posebnom prostoru i posebnom vremenu Igra je propisana ljudska aktivnost – tj. 30 . to je masovna pojava koja ima sva obilježja socijalnog problema. dio su kulture primitivnih naroda) KOCKANJE I KOCKARSKE IGRE Kod kockarskih igara problem je što svijet igre prelazi u svijet realnosti. Za razliku od kockarskih igara. uključujući i povezanost ove sa drugim tipovima devijacija. što je karakteristika takmičarskih igara Igra je neproduktivna – njen cilj je radost. zanos i strast. kao posebnog tipa igara. gubljenju i dobijanju. Odlučujuća vrjednosna karakteristika kocke je to što ona negira vrijednost ljudskog rada.(religijsko mitski tip igara vezano je za društvene slojeve.uređena je određenim pravilima Igra je neizvjesna – njen tok i ishod se ne može predvidjeti unaprijed. jer se ovdje fikcija pretvara u posebnu realnost. neprofitna je Igra je fiktivna – pripada posebnoj realnosti. uživanje i zadovoljstvo čovjeka tj. Između kockarskih igara i kockanja postoji tanka nit razlikovanja koju čini materijlna dobit. pri čemu ishod zavisi od sreće c) Mimikry igre . Druga bitna odlika kockanja po kojoj se razlikuje od kockarskih igara sastoji se u raznovrsnim negativnim posljedicama. od kockanja. Kokanje je dobrovoljno učešće u međusobnom prenošenju. putem različitih vidova kockarskih igara. prije svega novca.On definiše suštinu igre kao aktivnost koja ima nekoliko karakterističnih elemenata: • • • • • • Igra je slobodna .igre prerušavanja (ritualni i vjerski obredi) d) Ilinix igre . ali je i njegova odlučujuća karakteristika materijalna dobit kao iljni rezultat. odlučujuća su dva faktora : postojanje materijalne dobiti kao dominirajućeg cilja i uopšte učešća u igrama i negativne ekonomske i socijalne posljedice.igra nije prinudna. Kokanje pripada tipu alea igara u kojima je najznačajnija činjenica sticanje materijalne koristi kao njihovog osnovnog cilja. Mnoge kockarske igre su organizovane i uključuju veliki broj učesnika. Kokanje prate zadovoljstvo i fikcija. realnosti za sebe Rene razlikuje nekoliko karakterističnih tipova igara prema njihovim bitnim karakteristikama i društvenim funkcijama: a) Igre agona – nadmetanje pojedinaca. materijanih vrijednosti. Komercalizacija i profesionalizacija skoro svih takmičarskih igara dovele su do toga da one gube obilježja fikcije i zadovoljstva postaju način egzistencije velikog broja ljudi. u kome se igre javljaju samo kao sredstvo.

Kockarske igre postaju ne samo suština života nego i način egzistencije i sticanja sredstava i statusa. su ili pocetnici u kockanju ili naivne realne zrtve profesionalnih ili 31 . takmicenjem.KARAKTERISTIKE KOCKANJA I KOCKARA Profesionalni kockari – predstavljaju cest devijantni tip koji ima neke posebne karakteristike. pravila i sredstva igre. Veoma su rijetki individualni profesionalni kockari. planiranje. ulaganja. koja se sastoji u prenosenju materijalnih vrijednosti na osnovu dobitka ili gubitka u kockarskim igrama i mogucnosti da se stice mimo rada. Profesionalni kockar mora prije svega da odlicnopoznaje tehniku kockanja . posebne metode i sredstva. sankcijama podlijeze samo kockanje na javnom mjestu sto se najcesce oznacava kao prekrsaj protiv javnog reda i mira. podjelu poslova. Socijalni uzroci – odnosi se na cinjenicu da su kockarske igre dio svakodnevnog zivota covjeka. što sve skupa vodi stvaranju kockarske potkulture. Društveni odnosi kockara se svode skoro isključivo na odnose sa drugim učesnicima u kockanju. profesionalizam u kockanju podrazumijeva takođe organizovanje. Ekonomski motivi javljaju se i kod kockara amatera i jos vise kod siromasnih drustvenih slojeva. Poluprofesionalni kockari ne vezuju svoju egzistenciju jedino za dobit od kockanja. U nekim drzavama. Kockar djeluje u posebnom kockarskom svijetu. Socijalni cinioci su povezani sa ekonomskim izrazavaju se kroz realnu nemoc nekih drustvenih slojeva. Kulturni uzroci . jer to umanjuje sanse za uspjeh. Postoje snažni organizovani kokarski sindikati. koja jednom tvorena utiče dalje na učvršćivanje kockanja kako dominantnog stila života i modela samoidentifikacije . Psiholoski uzroci – manifestuju se kroz potrebu za izazovom. što mu omogućuje da u kockanju ima moć nad ostalim učesnicima i na taj način smanji na minimum rizik gubitka. ssastavni dio slobodnog vremena i druzenja i nacin realizacije potrebe covjeka za igrom. Profesionalci nastoje da se oslobode starsti .. ali se u sustini i ne razlikuju od profesionalnih kockara. DRUSTVENA REAKCIJA NA KOCKANJE Drustveni odnos prema kockanju krece se između tolerancije i sankcija s tim sto se ova dva pristupa mijesaju. Amateri kockari poluprofesionalnih kockara. UZROCI KOCKANJA Ekonomski faktori – vezani su za prirodu kockanja.u nekim zemljama kockanje je dio tradicije. koji predstavlja zatvoren društveni krug u kome su sve vrijednosti i norme ponašanja podređene kockanju. čiji je osnovni cilj udruživanje radi sticanja visokih profita.. njegovih socijalnih odnosa i obicaja. samoidentifikacijom. vrste.

postoje korelacije i direktne veze kockanja sa alkoholizmom.) – pogreška. NEODREĐENE PARAFILIJE Koprofilija .) – volim Perverzio (lat.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja trljanjem ili milovanjem osobe koja ništa ne sluti ili to ne želi. Klizmafilija – Pribavljanje seksualnog uzbuđenja pomoću klistiranja koje izvodi druga osoba. Froterizam . prostitucijom i besposlicarenjem. ali su čak i ovdje muškarci brojniji. narocito sa njegovim organizovanim i profesionalizovanim vidovima. Osim povezanosti sa kriminalom. seksualna nastranost De.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja kroz baratanje fecesom.) . Parafilije su češće mnogostruke nego pojedinačne. koje god seksualne orijentacije bili. a koje odstupa od manjeili više kulturno prihvaćenih seksualnih normi i pri čemu je kvalitet ili objekt seksualnog instinkta abnormalan.. Telefonska skatologija osobama koje na to pristaju. a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi.via (lat. pozive odraslim 32 . prekoračenje. PARAFILIJE Para (grč. gotovo uvijek muškarci.KOCKANJE I DRUGE DRUSTVENE DEVIJACIJE Kockanje kao devijacija je povezano sa kriminalom. Nekrofilija – Seksualno općenje s lešom. Zoofilija – Seksualna intimnost sa životinjama. fileo (grč. Parafilije predstavljaju grupu poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajni objekti.put Parafilije ili seksualne devijacije odnose se na bilo koje aberantno seksualno ponašanje koje je preferirano ili je došlo umjesto heteroseksualnog ponašanja. Traženja seksualnog zadovoljavanja kroz opcesne tel. te također mogu biti jedan od aspekata duševnih poremećaja kao što je šizofrenija ili neki od poremećaja osobnosti. Statistika o učestalostima pokazuju da su parafiličari.. samo se u mazohizmu može naći znatniji broj žena. Postoje legalizovani vidovi kockanja u kojima je primarni interes da se ostvari dobit ukljucujuci i dobit drzave u vidu poreza.) – izopačenost.

Inače su muževniji po izgledu. Transvetit također može uživati da se pojavljuje u društvu kao žena (neki muškarci preodjeveni u žene postaju izvođači u noćnim klubovima. čak i ranije. prozirne čarape. a ne svakodnevno. uobičajeni su izvor uzbuđenja fetišiste. Ekshibicionizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva pokazivanje sopstvenih genitalija nepoznatim osobama. Neki mogu provoditi svoj fetišizam sami. rukavice. uglavnom se preoblače samo povremeno. iako sebe i dalje smatra muškarcem. Neki kritičari vjeruju da transvestizam predstavlja za opterećenog muškarca utočište od odgovornosti koje u našem društvu treba nositi. Fetišizam Fetišizam podrazumjeva oslanjanje na nežive predmete da bi se postiglo seksualno uzbuđenje. Drugi trebaju partnera koji će na sebe obući fetiš kao stimulans za snošaj. njuškajući ili naprosto gledajući objekat dok se samozadovoljavaju. u djetinstvu. krznena odjeća. koji su uvijek muškarci. Većina ih je oženjena. Lijepe cipele.ODREĐENE PARAFILIJE Fetišizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva sa predmetima koji nemaju seksualno značenje. u tajnosti milujući. samo zbog činjenice što je muškarac. Psihoanalitički teoretičari opčenito smatraju da fetišizam i druge parafilije imaju neku vrstu obrambene funkcije. Transvestiti. 33 . Poremećaj obično počinje s adolescencijom. pružajući tako zadovoljstvo mnogim seksualno konvencionalnim ljudima koji uživaju u vješto preoblačenju). po njegovu mišljenju. Stoga se smatra da ženska odjeća ima za transvestite značenje koje je kompleksnije i uključuje više od samog seksualnog uzbuđenja. Transvestitski fetišizam ili transvestizam je izraz koji se primjenjuje na muškarca kojeg seksualno uzbuđuje oblačenje u žensku odjeću. gotovo uvijek muškarac. Fetišist. ljubeći. toaletni pribor. ponašanju i seksualnim odabirima. Sadizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva nanošenjem patnje seksualnom partneru. Incest – seksualni odnos između krvnih srodnika kojima je brak zabranjen. Transvestizam obično počinje djelomičnim preodijevanjem u djetinstvu i adolescenciji. kao što je izbjegavanje kastracijske anksioznosti kod normalnih seksualnih kontakata. a ako je fetiš mogao zadobiti posebnu važnost. ima ponavljajuće i intezivne seksualne porive prema neživim objektima nazivanim fetišima. Transvestizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva oblačući se u odjeću suprotnog spola. Mazohizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva kroz patnju i bol. Pedofilija – doživljavanje seksualnog zadovoljstva odraslih osoba sa djecom.

zato što voajera uzbuđuje predpostavljati kako bi žena reagirala kad bi znala da je on posmatra. submisivni i utrošeni od seksualnog kontakta sa drugima. otvorenost i nevinost. Virenje im služi kao zamjensko zadovoljenje i možda im daje osjećaj nadmoći nad onim koje posmatraju. Kod pedofila se radi o nastranoj ljubavi prema djeci pri čemu je seksualna aktivnost preferirana ili jedini način doživljavanja seksualnog zadovoljstva. prijateljstvo) i znači ljubav prema djeci preciznije seksualno sklonost prema djeci. Prema onome što znamo. dječak) i „FILIJA“ (ljubav. Istinski voajer. Voajer postiže orgazam samozadovoljenjem. Seksualni odnos će se desiti samo ako je dijete dobro upoznao. Gledanje. U literaturi za takvu vrstu pedofila koristi se naziv „HEBEFILE“. gotovo uvijek muškarac. neoženjeni. Na osnovu ove podjele možemo ih podijeliti na: Fiksirane nedozrele pedofile – posjeduju izrazitu sklonost prema djeci. voajeri su obično mladi. Sam izraz pedofilija potiče od grčke riječi „PEDOS“ (dijete.Voajerizam (virenje) Voajerizam je značajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz gledanje drugih kad nisu obučeni ili dok imaju seksualne odnose. oni koji su već osuđivani po ovakvim optužbama imaju preko 30 godina. „prilaženju“ žrtvi – djetetu. Neki voajeri poseban užitak nalaze u potajnom posmatranju parova za vrijeme seksualnih odnosa. U seksualni odnos teško stupaju. 34 . Fiksirani pedofil se identificira sa djecom. Psihološki profil tipičnog zlostavljača nije karakterističan. teško se liječi i sklon je povratu. ne smeta mu naklonost prema djeci i čudi se što to drugima smeta. Čini se da je važan elemenat opasnost. Na djeci cijeni njihov izgled. Međutim. Pod pojmom pedofil najčešće se podrazumijeva zlostavljač djece. ali to ostaje maštanje. za vrijeme posmatranja ili kasnije sjećajući se onoga što je vidio. Broj otvorenih pedofila žena u odnosu na muškarce je mnogo manji. postoje znatne razlike u načinu života. Ono što se treba znati jeste da postoji razlika između pedofila tj. oni ne izgledaju da druge načine poremećeni. prosječne su inteligencije. Evidencije pokazuju da je u porastu broj nasilnika adolescenata. ne smatra osobito uzbudljivim posmatrati ženu koja se svlači baš za njega. često nazivano virenjem. lični i karakterni profil može se donekle izdvojiti kao: zlostavljači su dominantni muškarci koji su stari između 35-40 godina. Ipak. Pedofilija Pedofilija ili seksualno zlostavljanje djece obuhvata bilo kakav seksualni odnos između djeteta i druge osobe. u voajerizmu je kontakt između posmatrača i posmatranog rijedak. pipati i milovati. Nezainteresovan je za seksualni odnos sa odraslim osobama zato što je nesposoban naći seksualnog partnera. Veoma rijetko stupa u brak. punoljetna osoba koja se uključuje u bilo kakvu vrstu pedofilske aktivnosti sa osobama koje imaju pravni status djeteta. Kadkad voajer mašta da ima seksualni kontakt s posmatranom osobom. sanja i fantazira o njima. oni žele dirati.

Usamljeni su. Situacijski tip pedofila a) Regresivni tip pedofila – je onaj tip koji se okreće djeci kao objektima seksualnog zlostavljanja. Žrtvama ne nanose ozljede. sklon je rastavi braka. ljubljenje) ali se ne upuštaju u seksualne odnose. lošim radnim navikama. privatni život. Njemu ne treba nikakav povod jer je on stalan i počinje još u adolescenciji. b) Moralno i seksualno nekritični pedofili – su oni pedofili koji zlostavljaju sve dostupne osobe. oralni. Motiviran je seksualnom eksperimentiranju. Skloni su teškom seksualnom zlostavljanju. Služi se trikovima da privuče njihovu pažnju.Regresivni pedofil – imao je normalno djetinstvo. obično su djevojčice njegov izbor i želi spolni odnos. ne brine se o emocionalnom i tjelesnom stanju žrtve – djeteta. Pedofil ucjenjivač – vidi dijete samo kao seksualni objekat. 35 . sa odraslima uspostavlja normalne odnose i normalne seksualne odnose. za okolinu bizarni. Obično su žrtve djeca koju ne poznaju pa se ne služe zavođenjem nego im se prikradu na mjesta gdje se okupljaju. Psiholozi smatraju da ovaj tip pedofila nije prošao razvojnu fazu s koje je kao dijete smatrao djecu poželjnom i atraktivnom. u početku biva dobar. analni odnos te vaginalna penetracija kod djevojčica. 1. a istovremeno i sami žele pažnju djeteta. odavanju alkoholu itd. nisu u stanju uspostaviti kontakt sa okolinom. odnos sa osobama iste starosne dobi. Ovaj tip doživljava dijete kao odraslu osobu. Njegovi problemi su vezani za posao. a neke od njih su: a) Sadistički pedofili ili myspoedi – bitnu povezanost između seksualnog zlostavljanja i fatalnog nasilja napad ovoh pedofila gotovo uvijek završava smrću žrtve. seksualni život. 2. smatraju ih partnerima u postizanju seksualnog užitka. Postoje mnoge podvrste ovog pedofila. Nakon odnosa djeca završavaju smrću. Djeca su samo jedna dostupna kategorija mogućih žrtava i nemaju poseban interes za djecu. Najčešće eksperimentiraju sa djecom neke seksualne aktivnosti (maženje. Regresivni pedofil više voli djecu koja su mu strana i koja ne žive u njegovom susjedstvu. razlog biranja djece kao žrtve je njegova nemogućnost uspostavljanja odnosa sa okolinom. sklon je heteroseksualnim odnosima. Klinički psiholozi smatraju da je to osoba sa kojom je teško obaviti terapiju. c) Naivni i neadekvatni pedofili – pate od nekog oblika mentalnog poremećaja koji ne omogućava razliku između dobrog i lošeg. Oni djecu mame darovima i pažnjom. Željene seksualne radnje mogu biti: spolni odnos sa muškom žrtvom. b) Zavodnički tip – to su osobe koje se djeci mogu udvarati duže vrijeme. Perferencijski pedofili Ovo je vrlo opasan vid pedofila jer su za njih djeca izvor užitka. Obično nakon seksualnog čina osjeća kajanje i ne može da shvati šta je učinio. ljudi ga ne vole jer nije dobar čovjek.

36 . najčešći između brata i sestre. naručito s obzirom na podređeni položaj žena u odnosu na muškarce. nisko samopoštovanje. nakon smrti ili odlaska majke preuzimaju odgovornost na sebe. Spolni odnos dolazi nakon dugo vremena i preferira oralno – genitalni seksualni odnos. Posljedice zlostavljanja su: stid. iako se čovjek pita kako zlorabljivane vlastitog djeteta može biti prihvatljivije od seksualnog odnosa sa drugom odrasom osobom koja nije supruga. Nadalje. pogodnija za dominaciju i manje kritična prema njegovim aktivnostima. jer ih vole. Postoje i podaci da je struktura obitelji u kojoj se incest javlja obično patrijarhalna i tradicionalna. nemogućnost bilo kakvog odnosa sa osobom suprotnog spola. Drugi faktori koji izlažu dijete opasnosti od ovog oblika incesta jesu: život s očuhom. Incest Sama riječ “incest“ potiče od latinske riječi “incestares“ što znači okaljati. jer su djeca manje zahtjevna od odraslih.c) Fiksirani tip pedofila – uglavnom bira muške žrtve. Čini se da je incest. Kćerka je vrlo često pasivna i poslušna te se ne suprotstavlja očevom zahtjevu. dosta je usamljen. s prostitutkama ili u izvan bračnim vezama. moralistični i fanatični u svojim religioznim uvjerenjima. gubitak kontrole nad vlastitim životom. Sljedeći najčešći oblik je između oca i kćerke. nema nikakav kontakt sa vršnjacima.) su pronašli da su većina očeva koji su imali odnose sa svojim kćerima bili skloni jakoj pobožnosti. Važno je reći da prilikom ovakvih veza otac vrlo rijetko vrši fizičko nasilje nad djetetom. U poznatom istraživanju seksualnih prekršitelja Gebhard i suradnici (1965. slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu. Nikada nemaju namjeru da ozlijede djecu. a ipak se osjećati sputani religioznim razlozima da potraže zadovoljene kroz samozadovoljavanje. Uglavnom bira djecu za seksualne partnere. dok manja djeca vrlo često ne znaju zapravo objasniti šta im se dogodilo. djetinjast u ponašanju. onečistiti. vjeruje se da je incest češći tamo gdje je majka odsutna ili onesposobljena. Za takve muškarce očigledno je pogodnije održati seksualni kontakt unutar obitelji. Posebno su ugrožene djevojčice koje. averzija prema seksu koji je za njih uvijek bolan jer ništa drugo nisu osjetili. kupuju im poklone i polako zaokupljaju njihovu pažnju. ovo se možda događa zato što inače obično majke štite kćeri od unutar obiteljske seksualne zloporabe. Incest spada u podvrstu pedofilije i definiše se kao seksualni odnos između bliskih srodnika. Očevo incestuozno ponašanje nije obično toliko povezano sa seksualnim nezadovoljstvom koliko pomankanjem zadovoljavajućeg emocionalnog odnosa sa suprugom. Očevi koji počine incest mogu biti seksualno frustrirani u braku. nedostatak samopouzdanja. majka koja nije završila srednju školu. izolacija. koja uključuje sve oblike sekusalnog kontakta.

Samo rijetko ekshibicionisti traže i fizički kontakt sa svojim nevoljnim pomatračem. Većina sadista i mazohista inače vode konvencionalan život i postoje pokazatelji da su po prihodima i obrazovnom statusu iznad prosjeka. pokazivanja se često mogu ponavljati i to čak na istom mjestu i u isto doba dana. Seksualna zloupotreba djece Pedofilija i incest su oblici seksualne zlouptrebe djece. namjerno uskraćivanje odgovarujeg smještaja. a mazohist može potpuno zadovoljen time što mu je nanesen bol. kad miluje djetetove intimne djelove. U večini slučajeva prisutna je želja da se šokira ili zbuni promatrač. Voajerizam i ekshibicionizam zajedno čine većinu svih seksualnih prekršaja na koju se usmjerava pozornost policije. Sadist može postići puni orgazmički užitak nanoseći bol svojem partneru. omaložavnaje djeteta. Za druge partnere sadistička ili mazohistička djelatnost su uvod ili jedan vid seksualnog odnosa. zamkom.Ekshibicionizam Ekshibicionizam je značajna sklonost u postizanju seksualnog zadovoljenja kroz izlaganje spolovila nepoznatoj osobi. Do seksualnog zlostavljanja dolazi kad odrasla osoba traži od djeteta da se svlači dok ona masturbira. rijetko postoje pokušaji stvanog kontakta sa tom nepoznatom osobom. kada postoji oralno – genitalni kontakt između odrasle osobe i djeteta. kao što su zanemarivanje djetetove fizičke i duševne dobrobiti. Seksualni sadizam i seksualni mazohizam Značajna prednost pribavljanja ili povećavanja seksualnog zadovoljstva nanošenjem fizičkog bola ili psihičke patnje (npr: ponižavanje) ključna je osobina seksualnog sadizma. kada je dijete prisiljeno gledati pornografske slike ili video kasete. Neseksualna zloupotreba djece uključuje takve stvari. Zbog prisilnosti potrebe. hrane i medicinske njege. 37 . Oba ova poremećaja mogu se naći i u heteroseksualnim i homoseksualnim odnosima. prisilom ili potkupljivanjem na seksualni doživljaj. očigledno je da su eksibicionisti pod tako jakom prisilom želje da u vrijeme čina obično nisu svjesni društvih i pravnih posljedica onoga što rade. Učestalost ekshibicionizma puno je veća kod muškaraca koje često lišavaju slobode zbog onoga što se pravno naziva nepristojnim ponašanjem. iako se procenjuje da je više od 85% ljudi s ovim poremećajem isključivo ili prevladavajuće heteroseksualno. Seksaulno zlostavljanje se događa kada je bilo ko manje zreo ili bespomoćan. kao što je silovanje. Kao i kod voajerizma. a katkad se pojavljuju zajedno. udaranje ili drugačije nanošenje fizičkog bola i povreda. Jedna i druga mogu imati vrlo negatvine posljedice. Za razliku od drugih parafilija neki sadisti i mazohisti su žene. kada je dijete primorano skinuti se do gola i pozirati za pornografske fotografije ili je prisiljeno slušati prostačke riječi. naveden prijevarom. ekshibicionisti su nedozreli u svojem pristupanju suprotnom spolu i imaju teškoće u interpersonalnim odnosima. Treba ih razlikovati od neseksualne zloupotrebe. a čak još rjeđa je opasnost od nasilnijeg seksualnog nasrtaja. nepravedno kažnjavanje djeteta. Uopšte.

U ovim slučajevima fizička sila se rijetko primjenjuje jer počinioc ne želi da povrijedi žrtvu. tj.između nepoznatih osoba. neuspjeha i strahova u životu. Ova silovanja više nego druga. Žrtve silovanja mogu biti i žene i muškarci premda je žena kao žrtva silovanja daleko učestalija. 3.Ovakvi su napadi brojniji od onih. 4. Silovanje Silovanje je vid seksualne aktivnosti i način putem kojeg silovatelj zadovoljava svoje bolesne prohtjeve. analni snošaj. Tjelesni problemi koji prate zlostavljanje djece mogu biti: problemi sa spavanjem i jedenjem.Kada se takvo što događa između članova porodice. u omjeru tri prema jedan. 38 . Razlikuje se nakoliko vrsta silovanja i to: 1. 2. primjunjuje se izraz incest ili zlostavljanje djeteta unutar porodice. Oboje je vrlo traumatično.a možda i sastaju . Budući da je došlo do izdaje povjerenja. Poznaničko silovanje je između dvije osobe koje se poznaju . pa čak i penetraciju stranih predmeta u polni organ. Zavođenje koje prerasta u silovanje je napad koji izrasta iz prihvatljive seksualne situacije u kojoj žrtva odlučuje ili je odlučila da će se predhodno zaustaviti prije koitusa (spolnog čina). uništavaju individualnost žene. Fizička nemogućnost da se obrani tjelesni integritet. već da zadovolji svoje potrebe. neadekvatnosti i projekcije sopstvenih frustracija. mokrenjem u krevet. u doba adolestencije zlostavljanje može dovesti do tinejdžerske trudnoće. Silovanje u bijesu je seksualni napad obilježen visokim stepenom brutalnosti i javlja se kao sredstvo izražavanja bijesa. strah zbog nanošenja ozljeda što težih što lakših ili čak strah od smrtne opasnosti. emocionalne i duhovne. mržnje. kojoj slijede rođenje djeteta ili pobačaj. Silovanje dominacije je situacija u kojoj je osnovni motiv napadača dominacija superiornosti i moći nad žrtvom usljed sopstvenog neuspjeha u socijalnim i seksualnim komunikacijama. pokazivanjem ženi gdje je njeno mjesto. bilo kakva nemogućnost odbrane od seksa s prisilom bez svojevoljnog pristanka smatra se silovanjem. Sadističko silovanje pojavljuje se kao pokušaj postizanja zadovoljstva ne iz seksualnog čina već iz tjelesnog mučenja i okrutnog povređivanja tijela žrtve. mnogi jako teško mogu ponovo nekome vjerovati. njenu ljubavnu sposobnost i doživotno traumatiziraju 6. Zlostavljenje gotovo uvjek na razne načine našteti djetetu i uzrok je duboke i trajne boli koja može djelovati na sve aspekte života: tjelesne. 5. Žrtve ovog delikta obično se prisiljavaju na oralni seks. Etničko silovanje je najgori oblik ljudske izopačenosti.

godine je pod pritiskom mnogih stručnjaka i posebno grupa homoseksualnih aktivista. Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nije isto. malo su doprinjeli uspješnoj terapiji ovih poremećaja. Radna grupa za nazivlje Američke psihijatriske udruge 1973. crkvi. zatvoru itd. “hormonalna kastracija” . seksualna želja ili djelovanje upravljeno prema pripadniku istoga spola bilo je navedeno kao seksualna devijacija. Terapija parafilija Preovladavajuće psiho-analitičko gledište o parafilijama je da one proizilaze iz poremećaja karaktera. Do homoseksualnog ponašanja heteroseksualnih može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti). Seksualna orijentacija je urođena.MPA) 39 . vikarijska senzitizacija. što je stariji naziv za poremećaj ličnosti. npr: u vojsci. prikrivena senzitizacija. glumljenje averzivnog ponašanja. kastracija. DSM (radna grupa za nazivlje) Od objavljivanja DSM – II 1968 – 1973 gododine. emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama istoga spola. seksualna. DSM III je takodjer utvrdio homoseksualnost nije nenormalna. u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog). i s da su krajnje teške za liječenje s očekivanjem bilo kakve značajne uspješnosti. Postoje tri vrste pristupa koje se koriste u liječenju parafilije. psihodinamske individualne i grupne terapije te psihoedukacijskog i farmakološkog tretmana koje se procjenjuju individualno za svaku osobu. homoseksualnost. Koristi se nekoliko tipova psihijatrijskih intervencija odnosno kombinacija više terapijskih tehnika: bihevioralno .kognitivne. Ipak. trening empatije)  Biološki pristup (psihohirurgija.Homoseksualnost Homoseksualnost je fizička. Iako su psihoanalitički pogledi imali uticaja na gledišta o uzrocima. a seksualno ponašanje promjenljivo. Ego – distona homoseksualnost u DSM III Kao i za sve druge kategorije poremećaja. DSM III je zauzeo stajalište da je homoseksualna osoba normalna iako su njega ili nju uvjerile predrasude društva u cjelini da je njegova – njezina seksualna orijentacija u osnovi devijantna. prevencija ponavljanja djela. preporučila svojem članstvu izbacivanje kategorije homoseksualnosti i zamjenjivanje poremećaja seksualne orijentacije. DSM III je uključivao razmatranje o disponirajućim faktorima za ego – distonu homoseksualnost. trening socijalnih vještina)  Kognitivni pristup (restrukturiranje kognitivnih distorzija. a to su:  Bihevioralni pristup (elektrošokovi.

Primijenjuju se treninzi socijalnih vještina. Biološki pristup Psiho hirurgija. odnosno radi se na modifikaciji socijalno prihvatljivog seksualnog ponašanja. seksualna edukacija. koji su za posljedice ponekad imali nenamjerne poprate pojave kao što su: gubitak razuma ili čak smrt. 40 . U najranijim fazama bihevioralne terapije parafilije su usko posmatrane kao privlačnost neodgovarajućih objekata i aktivnosti. prvenstveno je pokušala grupa hirurga u Njemačkkoj sa rezultatima koji su bili većinom negativni. odnosno da se ne razmišlja o njima. potiče se razvoj empatije za žrtvu.uglavnom povređivanje dijelova hipotalamusa u međumozgu.Bihevioralni pristup Bihevioralni terapeuti dali su relativno malo pretpostavki o duboko ukorijenjenim nedostacima ličnostima parafiličarima i umjesto toga su se usmjerili na poseban obrazac nekonvencionalne seksualnosti pokušavajući razviti terapijske procedure za mijenjanje samo ovog vida pojedinčeva ponašanja.bihevioralna terapija koristi se da se prekine naučeni lanac ponašanja i događaja koji prethode nepoželjnoj seksualnoj aktivnosti. Kognitivni pristup Kognitivno . Identificiraju se trigeri (okidači) za impulse koji dovode do ponašanja koje uključuje parafiliju te načina da se ti stimulusi izbjegnu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful