SOCIJALNA PATOLOGIJA – IZ HRESTOMATIJE ŽRTVA KRIVIČNOG DJELA S POSEBNIM OBZIROM NA ŽRTVU NASILJA Sadašnju situaciju čovjeka u odnosu na problem

da postane žrtvom karakterizira: 1. Postoji izvanredno veliki potencijal mogućnosti da se strada i postane zrtvom 2. Nedostaju nam potrebna znanja o situacijama koje vode covjekovom stradanju , ulozi zrtve u tipicnim situacijama u kojima se strada 3. Postoji nedostatak adekvatne akcije 4. Nema odgovarajuce pravne zastite za zrtve koje stradaju 5. Drzava je monopolizirala pravo kaznjavanja 6. Znanstvena istrazivanja danas vec nude znatan broj spoznaja o pocinitelju krivicnog djela – istrazivanja zrtve su u velikom zaostatku U konceptu viktimologije naziru se neki temeljni pravci: 1. Viktimologija se stavlja u odnos spram kriminologije i u tom pogledu razlikuju se koncepcije: a) Koje odricu samostalnost viktimologiji,smatrajuci je samo dijelom kriminologije b) Viktimologija je samostalna, sa kriminologijom povezana, ali relativno autonomna znanost o zrtvi krivicnog djela 2. Viktimologija se moze razmatrati kao samostalna znanost o zrtvi, i to ne samo o zrtvi krivicnog djela, vec i o zrtvama koje stradaju od neke sile ili zahvata neovisno od vlastite volje, dakle i od nesrece i sl. Ovdje takodjer postoje dva aspekta prema kojima se i moze izvrsiti osnovno grupiranje problema: a) Sa krivicno-pravnog aspekta, pita se u kojoj mjeri krivicno zakonodavstvo vodi racuna o zrtvi b) Sa kriminoloskog aspekta zanimljivi su problemi tipologije zrtve, licnosti zrtve ostvarenog (ili buduceg) krivicnog djela U ovim koncpecijama viktimologije zrtva je svaka ona osoba koja trpi u svojim pravima od, protupravnog i svakog drugog nasilja ili nesretnog slucaja. VIKTIMOLOGIJA – je znanost o zrtvi, koja izucava licnost zrtve i mehanizam stradanja ljudi od krivicnih djela i nesretnih slucajeva sa svrhom njihova suzbijanja i sprecavanja. VIKTIMIZACIJA – postajanje zrtvom ili stradanje Oblici odnosa zrtve i pocinitelja: nesudjelujuca zrtva, latentno ili predisponirano ponasanje zrtve (unutrasnje, subjektivno spremne i izlozene osobe da postanu zrtve), provokativne i participirajuce zrtve. Rizik da se postane zrtva sastoji se od faktora: osobnih (bioloski i psiholoski), socijalnih i situiranih.

1

MALOLJETNICKA DELINKVENCIJA Definisanje pojma ''dijete'' i prava djeteta u medjunarodnim dokumentima Zenevska deklaracija o pravima djeteta (1924) Univerzalna deklaracija o pravima covjeka Deklaracija o pravima djeteta Konvencija o pravima djeteta Svjetska deklaracija o prezivljavanju, zastiti i razvoju djece

Tekst Konvencije o pravima djeteta podijeljenj je u tri dijela, sadrzi 54 clana kojima su obuhvacene razlicite grupe prava djeteta, od ekonomskih, socijalnih i kulturnih, do prava djeteta koje se nalazi u rizicnim situacijama (hendikepirano dijete i sl.) Pojam ''dijete'' definisan je u cl.1 Konvencije, koji glasi: ''Dijete je svako ljudsko bice mladje od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stjece ranije''. Clan 2. ima za cilj zastitu djeteta od bilo koje vrste diskriminacije ''bez obzira kojoj rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, politickom ili drugom misljenju, nacionalno-etnickom ili drugom porijeklu, vlasnistvu, onesposobljenosti, rodjenu ili drugom statusu dijete ili njegovi roditelji ili zakonski staratelji pripadaju''. Clan 3. glasi: ''U svima akcijama u vezi sa djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne drustvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interes djeteta bice od prvenstvenog znacaja''. Clan 6. govori o obavezi drzave potpisinice na priznanje i obezbjedjenje prava svakog djeteta na zivot, prezivljavanje i razvoj. ''Drzave potpisnice priznaju da svako dijete ima urodjeno pravo na zivot'' – ''Drzave potpisnice ce do krajnjih mogucnosti osigurati prezivljavanje i razvoj djeteta'' Clanom 12. drzave potpisnice se obavezuju da ''ce osigurati djetetu koje je u stanju da oblikuje svoje vlastite stavove, da slobodno izrazava takve stavove po svim pitanjima koja se ticu djeteta, a stavovima ce se pridavati odgovarajuca vaznost u skladu sa uzrastom i zreloscu djeteta. U ovo svrhu dijete ce posebno dobiti priliku da bude saslusano''.

Prava djeteta koje je u sukobu sa zakonom, odnosno koje je izvrsilo neko zakonom kaznjivo djelo, posebno su naglasena clanovima 37 i 40 Konvencije. Pored odredbe da nijedna osoba mladja od 18 godina ne moze biti osudjena na smrtnu kaznu ili dozivotnu robiju, bez obzira na tezinu izvrsenog krivicnog djela, spomenutim clanovima naglasena je i obaveza svake zemlje potpisnice da sa maloljetnikom postupa humano i na covjeka dostojan nacin, uzimajuci u obzir starosnu dob i okolonosti izvrsenja prestupa. U clanu 40, pored obaveze da se kod djeteta koje je prekrsilo krivicni zakon uzmu u obzir njegova starost i pozeljnost djecije reintegracije i konstruktivne uloge u drustvu, precizirano je da su drzave potpisnice duzne obezbijediti da:

2

''Nijedno dijete nece biti objedjeno, optuzeno ili ocijenjeno kao prekrsilac krivicnog zakona zbog cinova ili propusta koji nisu bili zabranjeni nacionalnim ili medjunarodnim zakonom u vrijeme kada su bili pocinjeni'' Razliciti pristupi u definisanju neprihvatljivo ponasanje djeteta koje moze ispoljavati ili ispoljava drustveno

''Rizik'' (tal.risico-rizik) – smion poduhvat, stavljanje na kocku, narocita opasnost. U kontekstu pojma ''rizicno dijete'', rijec ''rizik'' upucuje na izlozenost djeteta razlicitim okolnostima svakodnevnog zivota koje su nepovoljne za njegov pravilan rast i razvoj. Te okolnosti se mogu kretati od nesredjenog i nepovoljnog porodicnog okruzenja djeteta, do nezadovoljavajucih uslova socijalnog, materijalnog i kulturnog stanja sire drustvene zajednice. U procjeni i izdvajanju populacije ''rizicne'' djece ili ''rizicnog'' djeteta treba poci od jednog cjelovitog, holistickog pristupa. Sama sintagma holisticki pristup krije u sebi smisao neologizma, novostvorene rijeci koja potice iz starogrckog jezika, i u srednjem rodu glasi HOLON, a u potrebljava se u znacenju sav, potpun, citav. U holistickom pristupu covjeku, narocito djetetu koje se procjenjuje kao rizicno, kljucno polaziste je da ono nije samo fizicko tijelo. Ono je HOLON – jedno potpuno bice koje se sastoji od razlicitih aspekata i dimenzija, od kojih su fizicka, psihicka i socijalna nosive.

''Odgojno zanemarno dijete'' – odgojna zanemarenost Termin ''odgojno zanemareno'' dijete, odnosi se na ono dijete koje ne uziva odgovarajuci drustveno primjeren nacin zbrinjavanja i odgajanja, kako od strane rodietlja, usvojioca ili staraoca, tako i od strane sire drustvene zajednice. Cl.13., stav 2, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zanemarenim djetetom smatra ''dijete koje zbog nedovoljnog nadzora i brige roditelja, te negativno utjecaja sredine, narusava opsteprihvacene norme ponasanja''. ''Odgojno zapusteno dijete'' – odgojna zapustenost Odgojnom zapustenim djetetom treba smatrati svako dijete ciji su roditelji, staraoci ili usvojioci, odnosno drustvena zajednica, grubo zapustili njegovo zbrinjavanje i odgoj. Definisanje pojma odgojna zapustenost: 1. U prvom, najsirem znacenju, pod odgojnom zapustenoscu se smatraju svi oblici negativnog ponasanja mladih, te je moguce razlikovati najmanje tri grupe ili stupnja poimanja, sa razlicitim znacenje, u koje se moze ubrojati: odgojno zanemareno dijete, odgojno zapusteno dijete i delinkventno dijete 2. U drugom, uzem znacenju, odgojnom zapustenoscu oznacava se samo ono ponasanje koje prethodi delinkvenciji. 3. Po trecem shvatanju, odgojna zapustenost djeteta se smatra stanjem ciji je uzrok zaostajanje, nedovoljna razvijenost i nezrelost djeteta.

3

Cl.13., stav 3, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zapustenim djetetom smatra ''dijete koje svojim ponasanjem narusava opsteprihvacene norme i vrsi prekrsaje ili krivicna djela'' ''Delinkventno dijete'' (maloljetni prestupnik) – Maloljetnicka delinkvencija (prestupnicko ponasanje) Standardna minimalna pravila UN za administraciju pravosudnog sistema za maloljetne prestupnike (Pekinska pravila), u clanu 2.2 definisu pojmove ''maloljetnik, ''prestup'' i ''maloljetni prestupnik'' na sljedeci nacin: 1. Maloljetnik je dijete ili mladja osoba koja se, prema doticnom pravnom sistemu moze u pogledu prestupa tretirati drugacije od ostalih 2. Prestup je svako ponasanje (postupanje ili ponasanje) koje je kaznjivo po doticnom pravnom sistemu 3. Maloljetni prestupnik je dijete ili mlada osoba za koju se tvrdi da je izvrsio/izvrsila ili za koga/koju je utvrdjeno da je izvrsio/izvrsila prestup Termin delinkvencija ima korijene u latinskoj rijeci delictum, kojom se oznacava krivicno djelo, zlocin, prestip, odnosno rijec delinkvent (lat.delinquere –pogrijesiti), sto znaci pocinitelj krivicnog djela, krivac, zlocinac, prestupnik. U sirem smislu delikt oznacava nedozvoljen cin, postupanje protivno pravu koje povlaci bilo obavezu nadoknade stete, bilo kaznu, bilo i jedno i drugo. U uzem smislu,u gradjanskom pravu, ovaj pojam oznacava namjerno nanosenje stete drugom, a u krivicnom pravu prestup kao vrstu krivicnih djela. Starosna dob, odnosno minimalni uzrast za krivicno odgovornost maloljetnika, je dob koju definise drzava. U zakonodavstvu FBiH razlikuju se dvije podgrupe maloljetnika: a) mladji maloljetnik od 14-16 godina b) stariji maloljetnik od 16-18 godina c) prelazna kategorija izmedju maloljetnisva i punoljetnistva, mladji punoljetnik 18-21 ''Delinkventno dijete (maloljetni prestupnik)'' je svako ljudsko bice mladje od 18 godina zivota, koje svojim ponasanjem krsi zakonom utvrdjene norme i cini krivicna djela, cija je posljedica izricanje specificnih zakonskih mjera, koje su prilagodjene dobnom uzrastu djeteta, odnosno njegovoj psihickoj i fizickoj zrelosti. U skladu s tim moze se reci da dijete nije delinkventno dok ga sud ne oglasi takvim. Termin ''maloljetnicka delinkvencija'' moze se svesti na dva shvatanja – sire i uze: 1. Po sirem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju svi oblici poremecaja u ponasanju maloljetnika. 2. Po uzem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju sva ona ponasanja mladih koja su inkriminisana vazecim krivicnim kodeksima ponasanja koja predstavljaju krivicna djela kao u slucaju kada ih izvrse odrasla lica.

4

definis eda CZSR. odvija se putem zastite djece u tim porodicama. Cilj alternativnih mjera je da se prema maloljetnom prestupniku ne pokrece krivicni postupak. zauzima posebno mjesto. Rijadske smjernice u clanu 45 kao jedan od elementarnih uslova uspjesne prevencije navode: '' Vladine institucije treba da daju visoki prioritet planovima i programima za mlade i treba da obezbijede dovoljno finansijskih i drugih sredstava za efikasno pruzanje usluga. a cesto i fizicki zlostavljana. za objekte i osoblje. stvarajuci uslove za lijecenje od ovih oblika zavisnostim osiguravajuci pri tom da ta sredstva stignu do mladih i da im zaista budu od koristi'' Intervencija CZSR. kao nosioca javnih ovlastenja u porodici u kojoj je prisutno nasilje.Separovic: ''Delinkventno dijete je dijete izmedju sedam i sedamnaest godina starosti. ali i kontrolu. CZSR je ovlasten i duzan poduzimati porodicno-pravne mjere i mjere socijalne zastite kada ocijeni da su interesi djeteta ugrozeni. gotovo uvijek odgojno zanemarena i zapustena. smjestaja i drugih relevantnih usluga ukljucujuci sprecavanje upotrebe droga i alkohola. sekundarna i tercijarna. Uloga centra za socijalni rad u prevenciji maloljetnicke delinkvencije Centar za socijalni rad predstavlja na nivou lokalne zajednice jednu od kljucnih ustanova. Zakon o osnovama socijalne zastite. porodice i drustvenih skupina.46. nego da se izricanjem alternativnih mjera utice na maloljetnika da vise ne cini krivicna djela. u cijem djelokrugu rada prevencija maloljetnicke delinkvencije. kao svjedoci nasilja. zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH. ishrane. Primarni oblik prevencije podrazumijeva podizanje i ocuvanje opstih uslova kvaliteta zivljenja porodice. CZSR. oduzimanje roditeljskog prava i sl. odnosno svih oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i mladih. koje prekrsi neku uredbu ili zakon i kome je izrecena presuda da mu je potreban: a) tretman ili nadzor da bi se kod njega preduprijedila daljnja nastajanja nezakonitog ili antisocijalnog ponasanja ili b) zatvaranje. odnosno organ starateljstva moze poduzeti sljedece mjere porodicno-pravne zastite:pruzanje pomoci roditeljima u sredjivanju njihovih prilika i odnosa. koja su pored psihickog zlostavljanja. na suzbijanju i sprecavanju drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i ostalih pojedinaca. Prevencija nasilja u porodici moze biti: primarna. 5 . U slucajevima kada je interes djeteta ugrozen. da se zastiti ono samo ili zajednica. oduzimanje roditelju/roditeljima prava da zive/zivi sa djetetom. za pruzanje adekvatne medicinske i psiholoske brige. pored ostalog obavlja i pruzanje usluga savjetodavnog rada u rjesavanju porodicnih i bracnih problema i poduzima mjere i akcije u saradnji sa mjesnim zajednicama i drugim tijelima. odnosno sprecavanje djelovanja svih negativnih oklonosti i uticaja za koje se zna ili pretpostavlja da mogu biti uzrok nasilja u porodici. u cl. odredjivanje stalnog nadzora nad vrsenjem roditeljskog prava.

6 . kriminologije. povezanih sa drugim vrstama principa i stavova (religijskih. Motivi ovih samoubisatva su najcesce samokaznjavanje. psihologije. Psiholoska istrazivanja najcesce su usmjerena ka ispitivanju psiholoskih karakteristika licnosti i psihosocijalnim mehanizmima koji pogoduju pojavi samoubistava. antropologije. U nekim slucajevima samoubistvo je posljedica snaznog pritiska kolektivne svijesti i neformalne socijalne kontrole i dio je odgovora na zahtjeve i potrebe zajednice. pokreta. Stope samoubistava racunaju se na sto hiljada stanovnika. sociologije. kao i karakteristikama zajednica i socijalnog okruzenja u kojima se dogadjaju samoubistva.AUTOAGRESIJE: SAMOUBISTVA I POKUSAJI SAMOUBISTAVA Magijska samoubistva – funkcija im je bila vjerovanje da se samoubistvom u odredjenim okolnostima unistava sopstveni neprijatelj. nauke ili antropologije. Nacuna istrazivanja pocinju relativno rano. medicine i dr. kao dio psiholoskih faktora samoubistava. srednje stope (16-20 na sto hiljada). podrazumijeva takvo samounistavajuce ponasanje koje prati jasna svijest o posljedicama i namjerama da se unisti sopstveni zivot. pracenju i prikazivanju pojave samoubistva koriste se statisticke stope. sudova i ponasanja. One predstavljaju statisticku mjeru koja oznacava ucestalost javljanja nekog dogadjaja u standardnoj jedinici populacije u datim vremenskim granicama. zdrastvenih stanja ili nasljednih faktora. Filozofska razmatranja samoubistva imaju razlicite aspekte i cesto se povezuju sa interesovanjima etike. Dio izucavanja su i izvitoperenja i psihicke disfunkcije. Ritualno samoubistvo – obred samozrtvovanja prisutan u kolektivnoj svijesti i obicajima primitivnih plemena. mezo i mikro faktora na pojavu samoubistva. Politicki aspekti upucuju na izucavanje uticaja odredjenih politickih ciljeva. U statistickim istrazivanjima. principa i ponasanja na pojavu samoubistva i njegovu upotrebu u politicke svrhe. kao pojave. obicajnih. Samoubistvo. ali je ovdje prije rijec o moralnom sudu. Socioloska istrazivanja obicno se bave uticajem drustvenih makro. SAMOUBISTVO je samounistavajuce ponosanje sa smrtnim ishodom. nego o naucnom stavu. visoke stope (preko 20 na sto hiljada). Samoubistvo je dio moralnih principa. normativnih). One se ticu covjekove esenecije i egzistencije.povezano sa idejom o smrti. rehabilitacija od strane grupe ili zajednice i sl. Smatra se da je svaka osoba koja je izvrsila samoubistvo dusevno poremecena bar u vrijeme izvrsenja. Medicina se bavi onim uzrocima samoubistava koji izviru iz karakteristika odredjenih bolesti. Skala visine stope samoubistava: niske stope (8-16 na sto hiljada). Sociologija se bavi izucavanjem odredjenih socijalnih karakteristika osoba koje su pocinile ili pokusale samoubistva. osveta. kao drustvena devijacija. odnosa prema prirodi i drugim ljudima i sl. U medicinskom smislu samoubistvo je dugo posmatrano kao indikator ludila. Samoubistvo je predmet bavljenja razlicitih nauka: etnografije.

samoubistvo i ubistvo su akti agresije. klasne pripadnosti i klasne mobilnosti. Teorija o vezi drustvene i statusne integracije polazi od opste ideje da statusna integracija – obim povezanosti jednog statusa sa posjedovanjem nekih drugih. koji rezultiraju iz frustracije. oni su dosli do saznanja da su samoubice imale probleme u vezi sa radom. utice na stopu samoubistava. Ono nastaje usljed nedovoljne individualizacije i intenzivnog altruizma u situaciji jake drustvene integracije. i cini ga u toj mjeri zavisnim da ignorise i ne cijeni sve ono sto se odnosi na pojedinca. drustveni uslovi zivota kod stanovnika urbanih naselja. Holbahova teorija je potvrdila vezu samoubistava sa porodicnom strukturom i religijskom pripadnoscu. maloljetnicku delinkvenciju i sl. obrazovni status. Sve drustvene tipove samoubistava podijelio je na: • Egoisticko samoubistvo. Sejnzbri smatra da je samoubistvo derivat drustvene dezorganizacije za koje je kao pokazatelje koristio razvode braka. profesionalne karaktertistike. usljed naglih i brzih promjena. U stanjima anomije kada drustvo postane nesposobno da vrsi regulatorsku funkciju. Njegovo istrazivanje pokazalo je da su glavni socijalni uzroci samoubistava oni koji dovode do socijalne izolacije. sto je nezavisno od pojedinacnih slucajeva. 7 .Uzroci samoubistava: bracni status (razvod ili smrt bracnog partnera). • Altruisticko samoubistvo se javlja u drustvima u kojima je moralni kodeks vrlo jak. politicke i socijalne migracije uz prostornu i drustvenu mobilnost. Analizirajuci dalje odnos izmedju samoubistava i drustvenog statusa. Neka znacajnja teorijska shvatanja samoubistava Dirkem je postavio hipotezu da opsta ucestalost samoubistva otkriva nesto osnovno u karakteristikama drustva.tako da prekomjerna individualnost prouzrokuje samoubistvo. a ne u spoljnoj sredini. kao i poremecaje u sferi porodicnih i drustvenih odnosa. Drustvo kontrolise pojedinca putem sistema vrijednosti i normi. varira obrnuto srazmjernom stepenu integrisanosti religiozne. • Fatalisticki tip je posljedica pretjeranog normativnog ogranicenja ponasanja pojedinca. ekonomske. On je takodjer prvi stvorio tipologiju samoubistava na osnovu primarnih drustvenih uzroka. Oni su posli od pretpostavke da je jedna od najvaznijih frustracija neupsjeh odrzavanja ili postizanja viseg polozaja u statusnoj hijerahiji. Alturisticko samoubistvo iz duznosti je specifican podtip i ima dvije varijante: neobavezno i misticko • Anomicko samoubistvo je najcesce proizvod poremecaja regulatorske funkcije koju drustvo vrsi u odnosu na pojedinca. Anomija se javlja u svakoj kriznoj situaciji. politicke i porodicne zajednice kojoj pojedinac pripada. Druga znacajna pretpostavka ovih autora tice se stava da veca vjerovatnoca samoubistava zavivi od jacine relacionog sistema. stope vanbracne djece. Egoizam je stanjem u kojem se individualno ''ja'' pretjerano potvrdjuje pred drustvenim. dolazi do licne i drustvene dezorganizacije. Samoubistvo je uzrokovano frustracijama u licnosti. Po Henriju i Sortu.

odjeljenja za pruzanje pomoci u krizi i sl. Razlike izmedju samoubistava i pokusaja ispoljavaju se i u nacinima i sredstvima koja se tom prilikom koriste. Kod pokusaja samoubistva biraju se bezopasniji i manje brutalni nacini i sredstva poput otrova ili lijekova. Odobravanje je vezano za mitsko religijska. neodobravanje i prevencija. Najznacajnije psiholoske i drustvene posljedice pokusaja samoubistva su: • promjene u zivotu vec bolesnih osoba: . obicajna i politicka samoubistva altruistickog tipa. On se najcesce ispoljava u vidu niza simptoma koji su medjusobno povezani: • progresivno stesnjenje – psihicko i socijalno ugrozavanje i osiromasenje medjuljudskih odnosa • samoagresivnost – nesposobnost usmjeravanja agresije ka spolja sto je povezano sa ogranicenoscu medjuljudskih odnosa u kojima je moguce izraziti agresiju • bjekstvo u irealnost – jacanje suicidalne fantazije Savremena prevencija podrazumijeva postojanje posebno organizovanih sluzbi za prihvatanje i tretman suicidalno ugrozenih poput centara za prevenciju samoubistva.Samoubice su stimulisane na izvrsenje samoubistva kada je to u interesu zajednice ili grupe. drustvena zajednica ili odredjene drustvene grupe imaju pozitivan stav prema samoubistvu u odredjenim unaprijed definisanim uslovima. Presuicidalni sindrom cini skup simptoma karakteristicnih za dusevno stanje uoci samoubistva. Reakcija se izrazava etickim stavovima.Pokusaji samoubistva Pokusaj samoubistva predstavlja cin u kome je postojala svjesna namjera unistenja sopstvenog zivota. dok se samoubistva najcesce izvrsavaju vjesanjem.privremena hospitalizacija . ravnodusnost.stalna hospitalizacija • promjene u zivotu i sredini zdravih ljudi: privremeno izdvajanje iz situacije sukoba drustvena zajednica je spreman da pruzi materijalnu i moralnu pomoc nacin zivota i ljudski odnosi se mijenjaju pod uticajem pokusanog samoubistva promjene u drustvenoj izolaciji Drustvena reakcija na samoubistvo moze se u osnovi podijeliti na cetiri osnovna tipa: odobravanje. skokovima sa visine. kulturnim normama i obrascima ponasanja. 8 . vatrenim oruzjem i sl. ali cin nije dovrsen i smrt nije nastupila. preko religije i pravnih propisa.

cine dio drustva. na narkomaniju gleda kao na zaraznu bolest.SOCIJALNI ASPEKTI NARKOMANIJE Uzimanje droga – svako uzimanje droga u nemedicinske svrhe/ ono uzimanje droga koje nije indikovano opste prihvacenim medicinskim razlozima. ili jedne i druge. Prema definiciji SZO – DROGA je svaka supstanca koja unesena u organizam moze da modifikuje jednu ili vise funkcija. Mertona. toliko i posebnostima drustvenog polozaja mladih koji ziveci u njemu. U literaturi postoji vise modela definisanja narkomana i narkomanije. i stalne napore drustva na iznalazenju najefikasnijeg nacina da se uzimanje droge i njeno dalje sirenje sprijeci. koji narkomana smatra bolesnom osobom. od droge. koje nastaje kod osobe koja periodicno ili stalno uzima drogu. R. Medju kljucnim faktorima koji mogu uticati na jedan broj mladih da posegnu za konzumiranjem psihoaktivnih supstanci su: sveukupna drustvno-ekonomska stvarnost prozeta posljedicama rata u kojoj zivi cjelokupna populacija BiH drustva. Po ovom modelu narkomanija se odredjuje kao drustveno neprihvatljivo. Po ovom modelu uzivalac droge smatra se domacinom bolesti. Sva odredjenja ove devijacije imaju najmanje dviej zajednicke karakteristike: svijest o njenoj prisutnosti. ZAVISNOST OD DROGE – stanje psihicke zavisnosti ili fizicke zavisnosti. stetne za pojedinca i drustvo. polazi od stanovista da su za pojavu narkomanije kljucni socijalni i kulturni faktori. koji s obzirom na nivo rasprostranjenosti i prisutnost stalnog porasta upotrebe psihoaktivnih supstanci. U okviru socijalnih determinanti narkomanija mladih je uslovljena. koliko karakteristikama sveukupnog stanja i odnosa u nekom drustvo. R. prouzrokovano ponovljenim uzimanjem droge. koja je u svim savremenim drustvima u stalnom porastu. medju kojima su najcesci: Medicinski model. koje u razlicitoj mjeri odstupa od usvojenih socio-kulturnih normi neke drustvene zajednice. ali i uticaj sredstava masovne komunikacije. Klaurada i L. a droga prenosiocem i izazivacem infekcije. - SOCIJALNI UZROCI NAKROMANIJE Pretpostavke za objasnjavanje drustvenih uzroka narkomanije mladih nalaze se u socioloskim teorijama E. Olina. devijantno ponasanje. kao i u socioloskim studijama u kojima se naglasava uticaj drustvenog reagovanja na razvoj i pojacane devijacije. a narkomaniju bolescu Epidemioloski model. Toksikomanija – toksicni efekti uzimanja razlicitih psihoaktivnih supstanci na ljudski organizam. negativan uticaj uzeg (porodica) i sireg socijalnog okruzenja na najmladju populaciju. 9 . Socio-kulturni model. NARKOMANIJA – je stanje periodicne ili hronicine intoksikacije. Saderlenda.

Uticaj porodicnih prilika i odnosa Porodica je socijalna zajednica u kojoj se od samog rodjenja djeteta. koje su jos uvijek nedovoljno definisane sto dovodi do slabljenja razlicitih porodicnih funkcija. sastav i velicina porodice. koji je najcesce uzrok agresivnog i nekontrolisanog ponasanja. najcesce na psihickom lanu. ali imaju stresogeno dejstvo i traumatske posljedice. kao sto su: bombardovanje ili granatiranje. od marihuane do heroina. konzumenta nego i na njegovo cjelokupno socijalno okruzenje. cije posljedice nekad mogu dovesti i do cinjenja najtezih oblika zlocina. korupcija i sl. odnosno potreba za pripadanjem grupi i druzenjem. sirenje jaza izmedju bogatih i siromasnih. Neposredan ucinak prisutan je u svim situacijama gdje je dijete bilo direktno izlozeno traumtizirajucem dogadjaju. pored oblikovanja njegove licnosti. nacionalna netrepeljivost. krajnje siromastvo. raspad porodice. U literaturi postoji vise razlicitih shvatanja i teorijskih tumacenja zbog cega mladi bas u prostoru koji nazivamo slobodnim vremenom pocinju sa upotrebom droga. radoznalost. U nasim uslovima kao posebnost treba izvdvojiti poremecaj uhodanih drustvenih vrijednosti i sporo usvajanje novih vrijednosti. zajednistva i povjerenja zasnovanog na neposrednom medjusobnom odnosu svih clanova. predstavlja bitan segment ukupne brige drustva za rast i razvoj zdrave. sto se neminovno odrazava ne samo na pojedinca. Takve situacije i okolnosti su: separacija i izmjestanje od roditelja. zivot sa roditeljima koji su pod stresom od rata. Posredan uticaj ratnog iskustva na dijete priustan je u razlicitim situacijama i okolnostima koje ne predstavljaju direktnu opasnost po zivot djeteta ili zivot njemu bliskih osoba. uvijek sa sobom nosi niz negativnih socijalnih posljedica. U porodici dijete razvija svoj identite. visoka stopa nezaposlenosti. tako i za njeno socijalno okruzenje. Jedna od posljedica upotrebe droga je i gubljenje gotovo svih moralnih normi i vrijednosti. kako za osobu koja je ovisnik. Medju najcescima su: prevazilazenje dosade. buduce odrasle osobe. narocito alkohola. Ucinak razlicitih traumatskih iskustava dozivljenih u ratu na dijete moze biti neposredan i posredan. pored posljedica na psiho-fizicko zdravlje pojedinca. su obiljezja pojedinih porodica koja mogu biti uzrokom nekog od oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja mladih. socijalna iskljucenost. odnosno njegovo smisleno organizovanje i nacin provodjenja. Socijalno-ekonomski status porodice. uticaj grupe vrsnjaka.Uticaj socijalno-ekonomskih uslova i posljedica rata na pojavu narkomanije Za BiH drustvo karakteristicno je opste siromastvo. SOCIJALNE POSLJEDICE UPOTREBE DROGE Upotreba legalnih droga. odvijaju nezamjenjivi procesi odgoja i socijalizacije. nasilna smrt jednog ili oba roditelja i sl. neodgovarajuce osnovno – skolsko obrazovanje. osjecaj nesigurnost itd. kvalitet i nacin odgoja i sl. glad.Upotreba ilegalnih droga. DRUSTVENA REAKCIJA NA NARKOMANIJU 10 . osjecaj pripadnosti. muzikom. ranjavanje. Uticaj vrsnjaka i nacin provodjenja slobodnog vremena Slobodno vrijeme djece i mladih. cak i ubistva. uslovi stanovanja. medju koje spada i narkomanija. podijeljenost zemlje. ali i boravak na mjestima za okupljanje i razonodu. te potreba za zabavom. odnosi u porodici.

članice EU imaju jasno usvojenu nacionalnu strategiju prema drogama. tako i na nacionalnom planu preko stavova mladih. Borba protiv narkomanije na nivou OUN odvija se.Drustvena reakcija na zloupotrebu droge i stalno sirenje ove drustvene devijacije krece se od provodjenja odredjene politike prema drogama. zakonom određenih kazni za one članove društva koji drogu zloupotrebljavaju na bilo koji način. EUROPOL – zajedničke policijske snage zemalja članica EU 11 . daju politici EU premadrogama obilježja restriktivnog karaktera. na medjunarodnom. bez podjele na legalne i ilegalne droge. prema Konvenciji iz 1961. Istom se konvencijom prirodne supstance. Samim tim. do stavova odraslih osoba. te načinu spriječavanja krinimalnog postupanja sa drogom. uz ulaganje maksimum napora da se tržište ove dvije droge drži odvojeno. Politika Evropske unije prema drogama zasniva se na podjednakom odnosu prema svim drogama. Evropa protiv droge (EURAD) pokret sastavljen od roditelja. godine. distribuciji i upotrebi droga. na prvi pogled. te izuzetno razvijenu prevenciju i informisanje. uz razrađenio zakonodavstvo za ovaj društveni problem. Zbog toga je društvo primorano da precizno odredi šta je u njemu dozvoljeno. kokain. a šta zabranjeno. prvenstveno. kao što su opijum. Dva su osnovna uzroka sirenja zloupotrebe droga: 1. Sve zemlje. formirana sa osnovnim ciljem spriječavanja zloupotreba ilegalna trgovine drogom. provođenje restriktivne politike zahtijeva stalno razvijanje i pronalaženje što efikasnijeg načina spriječavanja upotrebe droga. Tako se. Kao najhitnije organizacije na nivou EU u borbi protiv narkomanije izdvajaju se: 1. te opojna sredstva koja se dobijaju iz tih biljaka (heroin. mladih i NVO za borbu protiv narkomanije 3. u stampanim medijima. Smanjenje potraznje sredstava ovisnosti Politika prema drogama Politika prema drogama. može se u većini država podijeliti na restriktivnu i liberalnu. tako i od legalnih (alkohol i duhan). uz uvođenje visokih. Različita tijela u okviru EU. i vecim dijelom. Evropski centar za kontrolu droga (EMCDDA) sa sjedištem u Lisabonu 2. U vezi s tim. koji ne upotrebljavaju drogu i onih koji je upotrebljavaju. morfij) klasifikuju kao droga i podliježu društvenoj kontroli. Osnovna karkteristika ove politike prema upotrebi droge je nekažnjavanje upotrebe lakih droga. Liberalna politika polazi od podjele droga na lake i teške. Smanjenje dostupnosti psihoaktivnim supstancama. droga smije koristiti jedino za potrebe medicine i u naučne svrhe. list koke i kanabisa. senzionalistickog pristupa. kako. o o Restriktivna politika polazi od stanovišta da sa porastom upotrebe droga dolazi do porasta kriminala i nasilja u društvu. posebna pažnja se posvećuje prevenciji i liječenju od ovisnosti kako od ilegalnih psihoaktivnih supstanci. putem odgovornosti za međunarodnu kontrolu droga i putem donošenja različitih konvencija o proizvodnji. Države potpisnice ove konvencije dužne su sa sankcionišu ilegalnu proizvodnju. odnosno ponuda droge 2. prodaju i posjedovanje droge. koja predstavlja naročit vid društvene reakcije na njihovu upotrebu. Konvencija o krivičnim prekršajima povezanim sa drogom za cilj ima da se saradnja i borba protiv ilegalnog trgovanja drogom na međunarodnom nivou učini što boljom i efikasnijom.

Kao prioriteti djelovanja namecu se : • veca efikasnost na sprecavanju trgovine drogama i kaznjavanju onih koji proizvode. odbacujuci potpuno neefikasni autoritarizam i obeshrabrenost d) indiferentna odnos je prisutan kod onih odraslih osoba koje ne shvataju problem narkomanije. izbjeglice i raseljena lica. godine i na nivou FBiH donešen je Program prevencije alkoholizma. uz ostru odlucnu cenzuru. dobavljaju. skoro da toga i nisu svjesni. ili se ne zele angazovati. posebno MUP-a. pocinju sa upotrebom teskih droga. S tim u vezi moguce je razlikovati: a) autoritarni odnos. bez ikakvih ustupaka b) egalitarni odnos. Stavovi odraslih. ili kao licni problem osobe koja upotrebljava drogu. narkomanije i drugih ovisnosti. rad. na osnovu raspoloženih podataka. Na nivou Kantona Sarajevo.bez obzira da li su to roditelji ili nastavnici i sl. obiljezen je represivnim stavom. U FBiH se. u velikoj mjeri zavise od situacija i licnosti. nastoji da poveze naucni i logicki pristup kao i otvorenost. koji direktno ne pogadja pojedinca i njegovu porodicu. Stavove mladih koji ne upotrebljavaju drogu (Pelisije.Politika BiH prema drogama na nacionalnom nivou gotovo da i ne postoji. ministarstva zdravstva i Ministarstva za socijalnu politiku. dostupnih javnosti. prodaju i preprodaju drogu • bolja informisanost mladih i roditelja o opasnostima upotrebe droga • stalna edukacija razlicitih profila strucnjaka • obuhvatiti posebnim programima prevencije rizicne grupe najmladje populacije Reakcije i stavovi clanova drustva prema narkomaniji Reakcija clanova neke drustvene zajednice na probleme zloupotrebe droge zavise od toga da li se pojava narkomanije dozivljava kao opsti socijalni problem. a 2002. u prvi plan stavlja odrzavanje veza i razmjenu c) odgovorni odnos. Tulij) moguce je klasifikovati u sljedece tri kategorije: a) mladi koji kategoricno osudjuju upotrebu droge b) mladi koji se takodjer protive upotrebi droge. može se zaključiti da ovaj entitet vodi vrlo restriktivnu politiku prema drogama. ali se i ovdje razlikuju: mladi koji su ubijedjene fanaticne pristalice upotrebe droge mladi koji nisu ubijedjene pristalice narkomanije. ali istovremeno imaju i odredjenu kolicinu razumjevanja za one koji drogu upotrebljavaju c) mladi koji prihvataju mogucnost upotrebe droga. Mlade a) b) c) koji upotrebljavaju drogu je veoma tesko klasificirati. 12 . ali im se droga cini kao fatalnost mladi koji usljed razlicitih okolnosti.

Koenovo odredjenje moralne panike sadrzi sljedece kljucne elemente: 1. koja alkoholizam opisuje i kao medicinski i kao socijalni problem i prema kojoj se alkoholičarima smatraju: osobe koje ekcesivno uživaju alkoholna pića i postepeno postaju zavisne od alkohola. bilo manifestacije koje zahvataju njihovo tjelesno i duševno zdravlje. Elementi medicinske definicije su: osoba koja ekcesivno uzima alkoholna pica. posljedice koje mogu biti: dusevni poremecaji. obrazovanje i druge djelatnosti.Moralna panika i senzacionalizam u medijima kao vid drustvene reakcije Pojam moralna panika je cesto prisutan u medijima. Alkoholizam sa medicinskog aspekta je vid poremećaja ukupnog. panika se povlaci ili rezultira drustvenim promjenama. stečena navikom. ALKOHOLIZAM Alkoholizam pripada onom tipu društvenih devijacija koji se izražava kroz izvitoperenje u zadovoljenju ljudskih potreba. univerzalno je prihvaćena definicija svjetske zdravstvene organizacije. koju karakteriše pretjerana nekontrolisana želja za pijenjem alkoholnih pića što za posljedicu ima psihička i fizička oštećenja. koja je posljedica navike ili navikavanja. javlja se rekacija vlasti ili onih koji uticu na stvaranje javnog mnijenja 5. što znači da se problemom alkoholizma bave različite naučne discipline i društvene djelatnosti: medicina posebno psihijatrija. Neke jednostavne socio . 13 . a prije svega mentalnog zdravlja. Među brojnim definicijama alkoholičara.kulturne definicije određuju alkoholizam kao: konzumiranje alkohola izvan tradicionalnih običaja i dijetetskih navika neke zajednice. pri čemu ispoljavaju bilo otvorene društvene poremećaje. poremecaji odnosa sa sredinom i oni vezani za socijalni i ekonomski polozaj. posebno u onim situacijama kada se u negativnoj konataciji stigmatizira odredjeni tip ljudskog ponasanja koje se treba odbaciti kao neprihvatljivo. Alkoholizam je bolest zavisnosti. što neminovno vodi nizu nepovoljnih posljedica: pogoršanje psihičkog i fizičkog zdravlja. Druga medicinska definicija pod alkoholizmom podrazumijeva pojavu koja se manifestuje kao hronična progresivna bolest. Može istovremeno posmatrati kao medicinski i socijalni problem. odnosa sa drugim ljudima i poremećajima funkcionisanja čovjeka kao svjesnog i odgovornog ljudskog bića. naglo raste zabirnutost javnosti 4. postepeno stvaranje zavisnosti usljed upotrebe alkohola. socijalna psihologija i sociologija devijantnosti. ovu prijetnju mediji prikazuju u lako prepoznatljivoj formi 3. njihove odnose sa drugim ljudima i njihovo dobro socijalno i ekonomsko ponašanje.pogorsanje fizickog zdravlja. odnosno zdravstvo. socijalna zaštita. nesto ili neko definise se kao prijetnja vrijednostima i interesima 2.

razvija se egocentrizam i sebičnost. Za tumacenje uzroka i prirode alkoholizma posebno su relevantne: teorija anomije. 2. Teorije alkoholizma 1. Pad tolerancije je odlika ove faze. Sociološke teorije polaze od tumačenja alkoholizma kao socijalnog problema uzrokovanog društvenim uzrocima. traje od 1-3 god. kada čovjek ima neodoljivu potrebu za pićem i nije u stanju da voljno šprekine uzimanje alkohola. uspostavljanjem navika i početne psihičke zavisnosti. ova faza traje do godinu dana. dolazi do pojave tremora i dr. veoma česte amnezije. druga odlika je nemogućnost apstinencije (ne može da se uzdrži od pijenja). 2. Ovo je granična faza kojom se ulazi u hronični alkoholizam. pad tolerancije. Predtoksična faza odlikuje se povišenom tolerancijom prema alkoholusve redovnijim konzumiranjem alkohola. gubitak kontrole u pogledu svih aspekata ponašanja. Ovu fazu karakteriše i teško fizičko. psiho-fizičkih poremećaja. Pijenje u društvu koje prati postojanje društvene tolerancije. već i za razvoj različitih modela. predstavlja početnu fazu alkoholizma. psihičko i socijalno propadanje. nekontrolisano pijenje. teorija niskog praga tolerancije na stresove i psihoanalitička teorija. Ovu fazu prate: alkoholne amnezije (gubitak sjećanja za događaje u toku epizode pijenja) i racionalizacija odnosno pronalaženje opravdanja za pijenje. Posebno su poznate teorije o nasljednosti alkoholnih sklonosti (urođeni alkoholizam). etiketiranja i potkulture. Edwin Lemert je kao primjer za razvoj primarne i sekundarne devijavcije uzeo alkoholizam. Alkoholičar u ovoj fazi još uvijek ne pije sam. nemogućnost apstinencije. Toksikomanska faza koju karakteriše: kompulzivno pijenje (nekontrolisano uzimanje alkohola). on govori o primarnoj i sekundarnoj alkoholičarskoj devijaciji koje imaju neke faze: 1. teorija depresivnosti. porodični. 3. javljaju se ozbiljni lični. Jutarnje pijenje je kritični period u toku kojeg se stvara adikcija. i činjenicom da pojedinac sebe ne smatra alkoholičarom niti ga kao takvog označava njegova sredina 2. profesionalni problemi. Bio-fiziološke teorije objašnjavaju nastanak alkoholizma bio-fiziološkim procesima.navikavanje na alkohol i sklonost ka alkoholu. Kompulzivno pijenje odnosno prisilno. postojanje psihičke i fizičke zavisnosti. 3. odsustvo izbora piće. 14 .Razvoj (faze) alkoholizma: 1. Psihološke teorije su veoma značajne. zapuštanje u svakom pogledu. ne samo za tumačenje etiologije alkoholizma. ali svejedno. pojava trovanja i ono što je bitno pojedinac prihvata sebe kao alkoholičara i takvim ga etiketira i njegova sredina. Među ovima se posebno izdvajaju: teorija frustracije.

kulturne navike i obrasci života također mogu pogodovati pojavi alkoholizma. tolerantni ljudi. Javljaju se vrlo teški poremećaji odnosa sa okruženjem i te posljedice najviše snosi porodica.. 3. dijetetskim i običajnim navikama. dužoj upotrebi alkohola koja dovodi do fizičkih posljedica praćene često smrtnim ishodom. kao i po topme što se zavisnost uspostavlja postepeno i u nešto dužem roku u odnosu na druge droge. pošto iza ovog tipa opijanja obično postoje psihičke smetnje i poremećaji koji se moraju razriješiti prije nego se započne sa liječenjem. riječ je o socijalnim. šoferi. 4. ali su pod dejstvom alkohola potpuno drugačiji i skloni agresijama i destrukciji. 3. 15 . Beta alkoholičari karakteriše ih uspostavljanje sve jače psihičke zavisnosti od alkohola. Alfa alkoholičari su situacioni alkoholičari koji piju od prilike do prilike. Alkohol ima neka fiziološka svojstva koja djeluju na bio-psihološke i fiziološke procese u organizmu. Gama alkoholičare prati početna povišena tolerancija. Delta alkoholičare karakteriše nepostojanje mogućnosti apstinencije. 2. mornari. samo se po sebi razumije da bez alkohola nema alkoholizma. je uzrok alkoholizma.. Značajni uzroci alkoholizma 1. jer je utvrđeno da su određeni tipovi ličnosti podložniji alkoholizmu. Ovaj tip alkoholičara pripada težim vidovima alkoholizma. 5. Ipsilon alkoholičari ili dipsomani su periodični alkoholičari koji povremeno dobijaju želju za alkoholom i onda se danima opijaju sa nastupima amnezije smatralo se da je izlječenje ovog tipa lako postići. tako da se upotreba alkohola ponavlja. stalno su pod uticajem alkohola i gotovo da nema triježnjenja.Ovaj tip je čestom povezan za određena zanimanja npr. Ličnost odnosno sam čovjek. 2. 2.je tip alkoholičara koji uzimanjem alkohola uspostavlja određene vrste socijalne komunikacije što znači da je alkohol jedno od sredstava za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima. ovi alkoholičari mogu biti prividno veoma mirni. ali je to prividno.Tipovi alkoholičara 1. Faktori društvene sredine su odlučujući uzroci koji preovlađujuće utiču na pojavu alkoholizma. S druge strane.konobari. moleri. Alkoholit. dobri. Alkohol je psihoaktivna supstanca. ovdje je riječ o kontinuiranoj. koja se razlikuje od drugih sredstava zavisnosti po tome što je njegova umjerena upotreba prihvatljiva kako legalno tako i društveno. smatra se također da društvena dostupnost i tolerancija prema upotrebi alkohola podstiču alkoholizam. koje stvaraju pogodno tlo za alkoholizam. Toksikomanska upotreba alkohola – kod koje dolazi do ozbiljnih društvenih devijacija i poremećaja odnosa i ponašanja prije svega u porodici. Klinard izdvaja 2 karakteristična tipa alkoholičara: 1.

ekonomske i psiholoske cinioce alkoholizma 3. Stabilizaciona faza traje godinu dana. 4.podrazumijeva liječenje alkoholičara koje može biti dobrovoljno i obavezno. cjeloviti programi prevencije alkoholizma i razvijeni modeli tretmana alkoholičara. zdravstvene posljedice (psihičke i psihijatrijske) porodične posljedice: po pravilu je porodica žrtva alkoholizma profesionalne posljedice (neefikasnost na poslu. Intenzivna kombinovana porodicna terapija alkoholizma ima dvije faze: intenzivna faza i stabilizaciona faza. kompletan zdrastveni. medicinski model . tolerancija prema umjerenom i socijalnom prihvatljivom uzimanju alkohola. terapija zasnovana na potpunoj apstinenciji. Uokviru ovog modela izdvajaju se tri tipična pristupa u strategijama tretmana alkoholičara: a. 2. nezainteresiranost i prenošenje problema na lični plan i pitanje ličnog izbora i odgovornosti.maloljetnika i mladih. potpuna prohibicija koja podrazumijeva zabranu i sankcionisanje kako prizvodnje i prometa tako i potrošnje i uzimanja alkohola. b. porodični (interakcijski ili ekosistemski) model – predstavlja poseban pristup u lijecenju i rehabilitaciji alkoholicara. 16 . Intenzivna faza traje sest nedelja i seanse traju oko tri sata svakim randim danom. terapija kontrolisanog pijenja. Osnovni ciljevi ovog tipa terapije su: potpuna apstinencija od alkohola. ili gubitak posla) opšte socijalne posljedice (poremećaji odnosa sa okruženjem i sredinom) ekonomske posljedice Društvena reakcija na alkoholizam Društvena reakcija na alkoholizam kreće se između nekoliko karakterističnih tipova odnosa kao što su: 1. 5. 3. averzivna terapija. Osnovna karakteristika ovog modela je pomjeranje fokusa sa pojedinca na porodicnu i socijalnu sredinu. Kada je riječ o modelima tretmana alkoholičara u osnovi se izdvajaju 3 najopštija: 1. 4. djelimična prohibicija koja obično limitira i sankcioniše promet i služenje alkohola u određeno vrijeme ili zabranu služenja i upotrebe alkohola određenim društenim grupama npr. 5. kulturne. c. 3. socijalno-psihološki model – reagovanja na alkoholizam skrece paznju javnosti na brojne drustvene. psihicki i fizicki oporavak i uredjivanje porodicnih odnosa na funkcionalan nacin. 2. 2.Značajnije posljedice alkoholizma: 1.

S pravnog aspekta može se govoriti o tri grupe droga: 1. osjećanja i raspoloženja. Psihička ovisnost – posebno stanje svijesti koje se sastoji u želji i potrebi nekih ljudi za efektima droge koje oni doživljavaju kao prijatna i donose im zadovoljstvo ili izmjenjen doživljaj stvarnosti. tako da ukoliko se naglo prekine uzimanje droga dolazi do apstinencijskog sindroma. amfetamina. kontrolisane droge koje se upotrebljavljaju isključivo u medicinske svrhe i to po strogoj kontroli i proceduri 3. Prema porijeklu – prirodne i sintetičke droge 2. halucinogenih droga. ili i jedne i druge zavisnosti od droge. su: 1. nemogućnost da se željeni efekti postignu ranijom količinom droge. 2. Osnovne karakteristike zavisnosti od droga Najznačajnije karakteristike ovisnosti o drogama. Fizička ovisnost – sastoji se u opštoj adaptaciji organizma na stalno prisustvo droga. čija je proizvodnja zabranjena 2. osjete. Tolerancija – označava postepeno opadanje dejstva droge. jer ne predstavljaju veliku opasnost po zdravlje ili od zloupotrebe Droge se najčešće mogu klasifikovati na osnovu dva kriterija i to: 1. Sve droge uspostavljaju psihičku zavisnost i imaju posebno dejstvo na percepciju. zabranjene droge. a ne postoji kod kokaina i kanabisa. koje se javlja poslije povremenog ili stalnog uzimanja droge. Ovu zavisnost izazivaju samo dvije vrste droga: opijum i barbiturati. tj. sto ukljucuje zudnju za drogom i njeno ucestalo uzimanje kako bi se dozivjeli odgovarajuci psihicki efekti i izbjegli patnja i poremecaji izazvani lisavanjem droge. Novije shvatanje eksperata SZO pod klinickim sindromom zavisnosti podrazumjevaju stanje psihicke i fizicke zavisnosti koje nastaje kod osoba koje kontinuirano uzimaju odredjene ili vise droga. pa je zato potrebno stalno povećavati dozu droge da bi se postigli isti efekti. barbiturata. Tolerancija postoji kod opijata. 3. nekontrolisane droge koje ne podliježu kontroli.ZAVISNOST OD DROGA Zavisnost od droga podrazumijeva stanje psihicke ili fizicke. pošto kao posljedica uzimanja droga dolazi do promjene metabolizma. Prema dejstvu – teške i lake droge 17 . koje variraju prema vrsti droge.

obično predstavljaju nastavak epizodnih ili eksperimentalnih toksikomanija. LSD. 2. koje se odnose na eteromanije. One obično sadrže sljedeće klasifikacione grupe: 1. s tim što postaju redovite i praćene su uzimanjem ograničenih količina droge. koje podrazumijevaju konzumiranje više droga u isto vrijeme Kliničke klasifikacije obično počivaju na poznavanju dinamike razvoja zavisnosti i posebno su korisne za prevenciju.  Rekreativni-povremeni uživaoci droga – obično se vezuju za pripadnike određenih slojeva. Kini. medikamentoznu zavisnost. koje obuhvataju opijumsku. 18 . kao dio životnog stila ili prilikom nekih socijalnih događanja. pored redovnog uzimanja.Treba spomenuti i kliničko-farmakološku klasifikaciju droga koja izdvaja 3 tipične grupe: 1. te kanabizam (zavisnost od hašiša i marihuane) i kokainsku zavisnost 2. morfijum). a posebno ljekari kojima je droga bila dostupna i nisu imali potrebe za ilegalnim tržištem. morfinsku i heroinsku zavisnost. najčešće iz radoznalosti ili društvenosti probaju jednom ili više puta ponuđenu drogu. Obilježja savremenog tipa zavisnika od droge su: visoka zastupljenost mladih. najčešće marihuanu. kafeizam i sl. 3. kojih postoji toleracija (heroin. za određene društvene grupe kod kojih se upotreba droge javlja s vremena na vrijeme. 3. pa se tako pod dejstvom grupe stvara zavisnost. tretman i spriječavanje recidivizma. Politoksikomanije. Oni u pravilu uspijevaju normalno da funkcionišu. Prava zavisnost. koji uzimaju hašiš ili opijum kao zamjenu za hranu i kako bi pobjegli od stvarnosti i svakodnevne bijede. Klasični-stari narkomani  Liječeni pacijenti čija je bolest praćena teškim patnjama i bolovima i koji su prilikom liječenja redovno primali određene količine droge (npr. morfij) pa su tako postali zavisni od te droge. obično je praćena povećavanjem doza droga kod 4. Venecueli itd. eksperimentisanje sa različitim supstancama i načinima upotreba te veoma česti smrtni ishodi. Velike toksikomanije.  Medicinsko osoblje. koja je kontinuirana i nastavlja se i u slučajevima povremenih tretman i liječenja. jer je to najmasovnija grupa. 3. nikotinizam. Epizodne toksikomanije najčešće vezane za eksperimentalno uzimanje hašiša. Blage zavisnosti.  Umjetnici koji uzimaju drogu kao stimulaciju i pod dejstvom narkotika stvaraju  Najsiromašniji slojevi u nekim zemljama Bliskog i Dalekog Istoka. Male toksikomanije. Eksperimentatori  Primarni zavisnici .karakteristični za mlade koji u određenim situacijama. Savremeni tip zavisnika od droge predstavlja najveći problem. marihuane i 2. teizam. Povratnička zavisnost. Tipologija narkomana 1. rekreativnih i sličnih droga poput extasy. visoka zastupljenost politoksikomanije.

Ovisnost opijatskog tipa Opijati imaju opijatsko i analgetsko dejstvo pa zbog toga kod uživalaca droge izazivaju fizičku zavisnost i javlja se tolerancija. Kao središnje ustanove socijalne zaštite u lokalnim zajednicama CSR imaju posebne uloge i ovlaštenja koja ih čine potencijalno značajnim akterom prevencije bolesti zavisnosti i zaštite zavisnika i njihovih porodica. imaju prvenstveno pomožuću ulogu.. Prva od ovih uloga je praćenje i proučavanje socijalnih potreba građana i socijalnih problema na teritoriji na kojoj djeluju. osjećanja povećane psihičke i fizičke moći. Ovisnost kokainskog tipa Stalnom upotrebom kokaina razvija se psihička ovisnost. anksioznost. sadržaja i vidova društvene reakcije uključujući posebno preventivne. ali ne i fizička ovisnost i tolerancija. regulisanje porodičnih odnosa) imaju odlučujuću ulogu. CSR u nekim segmentima prevencije ili bavljenja pojedinim slučajevima. Zbog svojih efekata ove droge se još nazivaju i psihodelične droge. a time i odgovornost. 19 . narkomanija. a u ovu vrstu droga spadaju opijum. socijalna integracija zavisnika. kao što je npr. bilo bi nerealno za očekivati da CSR obezbijede potpunu evidenciju o kretanju i karakteristikama takvih socijalnih problema. Posljedice uzimanja ovih droga su: vrlo teški psihički poremećaji u percepciji vremena i prostora. dok u nekim dijelovima društvene reakcije (podrška porodici. iz čega proizilazi mogućnost praćenja i proučavanja socijalnih aspekta narkomanije. ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD U PREVENCIJI NARKOMANIJE Uloge CSR u prevenciji bolesti zavisnosti izviru iz pripode društvenih funkcija ovih ustanova koje predstavljaju središte institucionalnog sistema socijalne zaštite i koje imaju veoma značajna ovlaštenja u zaštiti djece. ušmrkavanjem i injekcijama. Nakon prestanka djelovanja opijata nastaje umor. Efekti kokaina su stimulativni. podrškom porodicama da očuvaju svoju stabilnost i obavljaju svoje značajne društvene funkcije. Za ove droge je karakteristično da njihova stalna upotreba dovodi do slabljenja euforičnog efekta koji se postiže na početku konzumiranja opijata. morfin i heroin. ali mogu na specifičan način doprinositi ovim programima baveći se socijalnim razvojem zajednica. Ipak. maloljetnika i porodice. a to znači da ne dolazi do opadanja efekata kokaina. emocionalna labilnost. Ispitivanje i praćenje pojave bolesti zavisnosti treba biti obezbijeđeno na interdisciplinarnom i međuresorskom principu. poboljšanjem kvaliteta života porodica. depresija.Tipologija zavisnosti prema tipu droge 1. dolazi do halucinacija. Ove droge se u organizam mogu unositi pušenjem. ali nažalost i želja za ponovnim uzimanjem droge 2. Zbog toga je nužno stalno povećavati količinu droge kako bi se postigli isti efekti. Realno CSR nemaju velike mogućnosti za učešće u opštoj prevenciji bolesti zavisnosti. Ovisnost halucinogenog tipa U halucinohene droge spadaju meskalin.. Na osnovu praćenja i proučavanja socijalnih potreba i socijalnih problema dolazi do promišljanja različitih programa. halucinacije koje ponekad mogu biti zastrašujuće i osjećaj iracionalnosti. 3. LSD i psilocibin.

jer ima seksualne odnose ne samo sa velikim brojem različitih partnera. interesa i motivisanja javnosti. CSR imaju i posredne uloge u posebnoj prevenciji. Prostitutka je žena koja javno i za novac ustupa svoje tijelo većem broju muškaraca. Ženska prostitucija je jedina koja je tokom vjekovnog postojanja postala organizovana. koja bi se odnosila na aktivnost podrške. ličnih ili porodičnih problema. njegovanju dobrosusjedskih odnosa. porodica ili pojedinaca kod kojih postoje veći rizici pojave bolesti zavisnosti. ne praveći izbor mrđu njima. Rano otkrivanje rizičnih pojedinaca ili porodica te pravovremena podrška i pomoć smanjuju mogućnost pojave i širenja bolesti zavisnosti. Ponašanje prostituke je ekstremno promiskuitetno. već. socijalnih i humanitarnih aktivnosti kao i različitim kampanjama čiji je cilj jačanje osjetljivosti. Prostitucija je pružanje određenih seksualnih usluga drugim osobama koje mogu da budu različitog ili istog spola. takođe i sa nepoznatim ljudima. a riječ je o različitim sadržajima i metodama odrške i pomoći porodicama i pojedincima koji se suočavaju sa različitim vidovima životnih kriza. PROSTITUCIJA Prostitucija je jedan od oblika devijantnog ponašanja žena prisutan u različitim klasnim istorijskim periodima razvoje ljudskog društva. Ona ne bIra partnere. osnaživanja i zaštite ciljnih grupa. Veće mogućnosti uključivanja CSR postoje u opštoj prevenciji. zajednica i institucija za bavljenje problemima zavisnosti. Bitan element u definisanju prostitucije je povezivanje svakog seksualnog odnosa sa novcem. Seksualni promiskuitet je druga bitna karakteristika prostitucije. 20 .CSR mogu doprinositi podsticanju zdravih stilova života porodica.

Prostitutke nisu vezane ni između sebe ni sa drugima koji bi posredovali u prostituciji ili na neki drugi način bili sa njima u vezi (trajnija veza sa izdavačima namještenih soba. taksi – šoferima. odražavala se u različitim društvima i preživljavala raličite društvene promjene. karakterističan za razvijena industrijska društva i promijenjenu društvenu reakciju prema segregacionisanoj prostituciji. zaštita od policije. ulična prostitucija obično seorganizuje. Zajedničko im je to što prostitutka mora da bude na ulici da bi našla mušterije. Mnogo je poznatiji po nazivu žena – call girls (djevojka na poziv). vodi računa o finansijskom poslovanju. agencije za posredovanje (posredničke kuće). Drugi oblik organizovane prostitucije se ostvaruje putem posredničke kuće. poslovne organizacije koje se nominalno bave nekom društveno priznatom djelatnosti.) Ukoliko je kuća“ pod zaštitom“ neke kriminalne organizacije. Javnom kućom obično rukovodi žana madam koja je i vlasnica. Javne kuće ( bordeli) – jesu jedan od najstarijih načina na koji se prostitucija organizuje. one kojima je prostitucija postala jedino i isključivo zanimanje. U organizaciji ovog oblika prostitucije glavnu ulogu ima posrednik. a veći dio prisvaja kuća za različite usluge( medicinska njega. 2. koji utiču na oblike i raširenost prostitucije. Oblici prostitucije u savremenim društvima su vrlo različiti. portirima hotela itd. Kada u jednoj sredini postane relativno rasprostranjen oblik. Organizovana prostitucija – najčešći oblik organizovane prostitucije u savremenim društvima jesu javne kuće. ali i društvenim pritiscima. Posrednička kuća obezbeđuje veću tajnost prostitutki. ili tajno u onim zemljama u kojima je prostitucija zakonom zabranjena. ili javno pod kontrolom društva . velika suma novca odlazi toj organizaciji. Prostitutke po više od godinu dana ne dobivaju ništa od te zarade. obično žena – madam koja ima listu imena žena i telefonom zakazuje sastanke između njih i mušterija koji žele kontakt sa prostitutkom. Ovo je jedan savremeniji oblik prostitucije. Glavna ličnost postaje makro ili podvodač. kontroliše ponašanje prostitutki. uslivljeni tradicijom i kulturom pojedinih društava.) Materijalno bogatije prostitutke imaju sopstveni stan. imaju stalni posao. a mušteriji veću anonimnost. Ovim oblikom prostituisanja se uglavnom bave žene koje već imaju određena zanimanja. Prema određenim pravilima novac dobijen prostituisanjem samo neznatnim dijelom pripada djevojci. jer je u cjelosti uzimaju vlasnici javnih kuća na ime troškova za smještaj i izdržavanje. 21 . 1. a neke među njima i automobil. Neorganizovana prostitucija – najčešći i društveno najuočljiviji oblik neorganizovane prostitucije je ulična prostitucija. haljine i dr.Oblici prostitucije Prostitucija je jedan od najstarijih oblika devijantnog ponašanja. odnosno. Ona se brine o održavanju reda i discipline. koja prikriva organizovanje prostitucije. Mnoge od ovih žena postale su kasnije profesionalne prostitutke. rublje. ali se slobodnom vremenu bave prostitucijom. djelimično zahvaljujući i prilagođavanju njenih oblika datim društvenim okolnostima.

Ova se podjela zasniva na kriteriju ekonomske dobiti Klasifikacija prostitutki Najopštija klasifikacija prostitutki je prema načinu vršenja prostitucije: ulične prostitutke (nezavisne i organizovane) nezavisne prostitutke sa sopstvenim stanom i automobilom prostitutke u javnim kućama „žene na poziv“ i žene koje rade za poslovne i privredne organizacije. ali se posredno zaključuje – na osnovu podataka o mjestu rođanja. koje čine samo manji dio prostitutki. Ovo je najveća grupa prostitutki. sklone alkoholizmu. zanimanju. da većina evidentiranih prostitutki vodi porijeklo iz siromašnih društvenih slojeva. kao što su odražavanje tajnosti. Rasprostranjenost Prostitucija je u većini savremenih kultura zabranjena. podvodači. javne prostitutke. noćni barovi. turističkim i hotelskim organizacijama kafanske prostitutke šoferske prostititke prostitutke koje nalaze mušterije u barakama u kojima žive sezonski radnici. koje Bavcon opisuje kao „bezprizorne“. kontrolom i eksploatisanjem prostitucije. Pri tome ne treba zaboraviti da se radi o grupi evidentiranih prostituki koje se bave najčešće uličnom prostitucijom. odnosno radničkih i zemljoradničkih slojeva. Broj prostitutki je teško odrediti. koji se zakonski bave dozvoljenim djelatnostima. saloni za masažu i dr. podaci se zasnivaju na samo onim registrovanim (najčešće kažnjenim) prostitutkama. plaćanja kući.Ponašanje žena mora da bude u skladu sa određenim pravilima. obrazovanju. Više od polovine prostitutki. lošeg izgleda. Broj registrovanih prostitutki je tačan i pouzdan i obuhvata one žene koje su zbog prostitucije kažnjene ili evidentirane u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili službama socijalne zaštite. srednja i visoka prostitucija. ponašanje prostitutki izaziva društvenu reakciju snažnog neodobravanja. kontakta bez posrednika. koje su u vrijeme ispitivanja živele u gradu rođeno je u selu. a to su obično ulične. anonimnosti. organizatori). Ispitivanja društvenog statusa prostitutki nisu vršena. zainteresovani su iz različitih razloga da ostanu u tajnosti i anonimnosti. većina ih ima samo osnovno školsko obrazovanje. organizovanje prostitucije preuzimaju jeftini hoteli. profesionalnog odnosa prema kupcu. a u stvarnosti i oragnizovanjem.U društvima u kojima je prostitucija zabranjena . Postoji niska. - Bavcon iznosi i drugu klasifikaciju: - devizne prostitutke među kojima se nalazi najviše „žena na poziv“ koje su povezane sa poslovnim. I svi ostali učesnici u prostituciji (mušterije. emocionalno nevezivanje. zabrana ucjena. bez stana i bez sredstava za život. 22 . Većina prostitutki je bez zanimanja. makroi.

ali o sebi još ne misli kao o prostitutki. Druga faza – prelazna devijantnost. Motivacija prostituisanja je ekonomska dobit. vojnici. odnosno dužim odsustvovanjima od kuće (pomorci. ali je tipično da počinje u ranoj mladosti. kao i pripadanje grupama vršnjaka koji su očekivali i podsticali rane seksualne odnose. promjena partenera i tehnika i metoda seksualnog zadovoljenja Među mušterijama su češće muškarci čija su zanimanja povezana sa putovanjima. jednostavnost prostitucije 3. Razvoj prostitutcije se objašnjava kao razvoj od promiskuitetnog ponašanja do komercijalizacije seksualnog odnosa. Poslednja faza – je profesionalizacija. Mušterije Prostitucija je kupoprodajni odnos u kome učestvuje dvoje: prodavac – prostituka i kupac – muškarac. djevojka stiče određana znanja potrebna za prostituciju. Ova faza može da traje više godina. koje njihova devijantna aktivnost. mušterija. povremeno se prostituiše. s jedne strane sprečava da stupe u odnose sa ženama izvan njihova svijeta. komercijalna priroda i anonimnost prostitucije 2. Javlja se u porodicama koje su bile jako popustljive i u kojima nije postojala ili je bila slaba kontrola. sa muškarcem. Za mnoge žene brak ili neka druga relativno stabilna zajednica prestanak promiskuitetnog ponašanja. sezonski radnici. trgovački putnici. djevojka od prodaje seksa čini zanimanje i svoj život organizuje u skladu sa tim.Osnovne karakteristike odnosa koji se stvara između prostitutke i mušterije čine prostituciju privlačnom za određene kategorije muškaraca: 1.Proces formiranja prostitutke Razlozi su individualni ili društveni i u velikoj mjeri zavise od društvenih i kulturnih sredina. kada društveno etiketirana osoba kao prostitutka i kada sebe smatra za prostitutku. Prva faza predstavlja period postepenog prelaženja promiskuitetnog ponašanja ka prvom činu prostituisanja. znači i 23 . vozači kamiona). odsustvo svake odgovornosti 4. Mušterije prostitutki su i kriminalci. klijent.

a društvo se samo pretvara da prezire prostitutke. Postoji opšte mišljenje da su odnosi među prostitutkama vrlo složeni. U samom činu prostituisanja žena je bukvalno“ korišćena“. zbog same prirode prostitucije. posla od ostalog dijela života prostitutke. Eksploatacija se vrši primoravanjem na prostituciju. ona je roba koja ima svoju tržišnu vrijednost. žargon kojim će se služiti u tim odnosima. stalnim pritiscima na prostitutku da prima što veći broj mušterija i uzimanjem velikog dijels njene zarade od prostitutisanja. usamljenost. ulogi eksploatatora imaju i vlasnici tih kuća. osjećaj praznine i besmislenosti življenja. posredničkim kućama za prostituciju. samo su manje licemjerne.“ kupljena“ i bez obzira što se to odnosi na samo na datu seksualnu transakciju. Posmatrana sa ovog stanovišta. kriminalci i ostali pripadnici podzemlja. šminkanje.Subkultura prostitucije Subkulturu prostitutki čini grupa u koju prostitutka stupa u različite društvene odnose sa svima onima koji su. jaka 24 . kao i ropstvo prostitucija je sistem koji ima svoje korijene u ekonomskom interesu i zasniva se na prinudi. privlačenje mušterija i poseban jezik. Eksploatacija prostitutki Prostitucija. je „kontrakultura kriminalnog svijeta“ kojoj pripadaju prostitutke. U javnim kućama. Trgovci ženama (djevojkama. prenosi se i uči umijeće prostitutisanja. navode i postiču ženu na prostituticiju već žive potpuno od zarade prostitutke. povezani sa prostitucijom. Treća grupa pokazivala je znake alijenacije: apatiju. djecom). Za uzvrat on preuzima ulogu zaštite prostitutki. U tom svijetu nastaju posebne subkulturne vrijednosti i norme pošanja. odijevanje. Drugi tip referentne grupe je „dvostruki svijet“. podvodači. Prostituke najčešće smatraju da su svi ljudi pokvareni. odsustvo ciljeva u životu. stvara se poseban riječnik. Podvodači su oni posrednici u prostituciji koji ne samo da vrbuju. neizbježno i sama po sebi predstavlja eksploataciju žena. u cilju prostitucije čine posebnu grupu posrednika koji se bave vrbovanjem i zavođenjem žena i njihovim odvođenjem u drugu zemlju u kojima postoji potreba za novim prostitutkama. koja nameće prostitutkama stalnu borbu za veći broj kupaca. odvajanje identifikacija sa porodicom. Subkultura pomaže prostituki da nauči osnovna pravila ponašanja u odnosu na zahtjeve mušterija. posredno ili neposredno. dok su mu u stvarnosti one potrebne Prvi tip referentne grupe (subkulture prostitutki). održavanje samo nužnih i ograničenih odnosa sa drugim prostitutkama. da one nisu gore od drugih.

osnovni društveni uzroci prostitucije su postojanje klasnih razlika i društvene nejednakosti žena i muškaraca. s tom razlikom što za njih zarada od prostituisanja predstavlja ili dopunski prihod. Mnoge prostitutke doživele su i u djetinjstvu i druge seksualne zloupotrebe. Prostitucija se najčešće povezuje i sa kockanjem.Povezanost prostitucije sa drugim oblicima devijantnog ponašanja Kriminal se povezuje sa prostitucijom na različite načine. marginalne i neprivilegovane grupe žena. privatni stanovi) i jedne i druge zabranjene usluge. pomaganju da se sakriju pokradene stvari. Narkomanija je u velikom porastu zabilježena među prostitutkama. da ostvari institucionalnu kontrolu seksa. procjenjuje se da oko polovine prostitutki uzima drogu. Polazi se od pretpostavke da je ulazak ma koje žene u profesiju prostitucije rezultat njene sopstvene životne istorije ili određenih psiholoških karakteristika njene ličnosti. u preprodaji da bude saučesnik ili da i sama bude izvršilac krivičnog djela. Prostitutka može da bude pokretač kriminalne djelatnosti. Drugi. tako što će seks podrediti određenim društvenim zahtjevima – održanju poretka. 25 . postaju prostituke. djevojke pa i djevojčice. Ograničavajući učešće žene u drštvenoj podjeli rada i proizvodnji. Uzroci prostitucije Jedan od osnovnih društvenih uzroka nastanka i održavanja prostitucije je u pokušajima društa da ograniči i kontroliša seksualni nagon. Najčešći oblik je jedinstvena organizacija koja pruža na jednom mjestu (kockarnice. I žene iz drugih društvenih slojeva prihvataju prostituciju najčešće iz istog razloga. U većini sličajeva. da učestvuje u prikrivanju kriminalaca. koji se uzajamno uslovljavaju. Alkoholizam je mnogo raširen među prostitutkama. Brak kao institucija u kojoj ne mogu da se zadovolje sve ljudske i osećanja u vezi sa seksualnim nagonom. prostituka postaje alkoholičar pod uticajem sredine u kojoj radi i mušterija sa kojima je prinuđena da pije. Zarada nije motiv za ulazak u prostituciju samo za siromašne. obezbeđenju prokeracije i socijalizacije u okvirima tajnog društvenog odnosa – braka. društveni sistem je ženu promorao da njen društveni položaja u znatnoj mjeri zavisi od seksa. uslovio je stvaranje prostitucije. Razlozi ulaska u profesiju Postoje brojni razlozi zbog kojih žene.

Društvena reakcija Legalni status prostitucije Sistem reglementacije legalizije prostituciju propisivanjem posebnih pravila nadzora i obaveza prostitutki. izdavanje posebnih dozvola koje su povezane sa obaveznom policijskom i zdavstvenom kontrolom. 26 . gubi prijatelje. Kažnjavanje prostitutki znači samo potvrđivanje njihovog negativnog društvenog tretmana i sprečavanje šansi za rehabilitaciju.itd. tj. Najoštriji kritičari koje su nudili sistemi reglementacije i prhibicije su bili pristalice sistema abolicije – ukidanje svake zakonske regilacije prostitucije.) 4. Najčešći oblici reglementacije su dozvoljene javne kuće pod policijskim i zdravstvenim nadzorom i registracija prostitutki. s obzirom na veći rizik prostitutke da oboli od neke venerične bolesti i da bude izvor daljeg širenja bolesti. suzbijanje i sprečavanje onih socijalnih i socijalno – psiholoških činilaca koji mogu da navedu žene na bavljenje prostitucijom 2. mjere za ograničavanje potražnje (programi mentalne higijene. mjere kojima se djeluje na socijalne faktore – društveno ekonomske uslove 3. sprečavanja trgovine ljudskim bićima ili onemogoćavanja da ukidanje kontrolisane prostitucije bude zamijenjeno tajnom prostitucijom. Uhapšena prostitutka teško može da nađe zaposlenje. a etiketa prostitutke kažnjavanjem je i zvanično potvrđena. Sistem prohibicije prostitucije zabranjuje i goni odavanje prostituciji kao krivično djelo u ime interesa javnog morala. program informisanja javnog mnenja. porodica je odbacuje. ali bi svaki program trebalo da obuhvati sljedeće opšte preventivne mjere: 1. Prevencija prostitucije Sadržaj programa prevencije svakako će zavisiti i od specifičnih karakteristika prostitucije u određenoj društvenoj sredini.

pod skitnicama se podrazumijevaju ona lica koja su se. ni zanat. niti to mogu potvrditi osobe osobe dostojne vjerovanja. Domaci autor je napravio razliku izmedju pojmovabesposlicara. fizička i moralna briga za ženu 3. pružanje novog shvatanja života – moralnog i duhovnog – uključujući želju za radom 4. niti mjesto za opstanak. ( Miljkovic. medju kojima je Veksliar smatraju da se skitnice mogu izdvojiti kao poseban podtip. ali da sa druge strane nema prosijaka koji ne skitaju. ako je moguće za zanat ili zanimanje koje žele 5. 1996) Najopstija definicija prosjacenja podrazumijeva da je to takav vid drustvene devijacije koji se sastoji u sticanju materijalnih vrijednosti trazenjem od drugih lica bespovratno i bez protivusluga. nemaju stalno mjesto boravka ili samo povremeno odlaze u svoje mjesto prebivalista jer vecim dijelom godine lutaju od mjesta do mjesta. skitnice i prosijaka. stvaranje novog prijateljskog kruga koji će zamijeniti društvenu sredinu kojoj su pripadale. PROSJACENJE Drustveni i istrazivacki interes za ovu devijaciju raste zahvaljujuci cinjenici sto se kao devijanti javljaju djeca i sto prosjacenje postaje cest vid ozbiljne zloupotrebe djece. Prosjacenje i skitnja se inace posmatraju kako jedinstvene pojave. njihovo obrazovanje. zaštita žene od štetnih uticaja njene sredine 2. 27 . odala skitnji. sto znaci da nisu sve skitnice prosjaci. zahvaljujuci saznanju da su prosjaci veoma prostorno pokretljivi. sigurno ni boraviste. imajuci u vidu prekrsajno – pravne definicije ovih pojmova: Besposlicari . prosjaci su ona lica koja se bave skupljanjem milostinje u novcu ili naturi radi licne koristi u vidu zanata ili zanimanja. u mjestu gdje sustalno nastanjeni ili van mjesta stalnog boravka. nalaženje zaposlenja 6.Rehabilitacija prostitutki Osnovni ciljevi rehabilitacije bez obzira na određene mjere. jer nije neminovno da postoji direktna povezanost izmedjuprosjacenja i skitnje. Neki autori.su ona lica koja stalno ili povremeno nisu zaposlena u mjestu prebivalista niti pak zele stupe u ma kakav radni odnos i takvim nacinom zivota narusavaju javni red i mir. Stara definicija sa legalno – pravnog aspekta pod prosjacima podrazumijeva : one osobe koje nemaju ni zanimanje. u vidu zanata ili zanimanja. U klasicnoj pravnoj literaturi u Francuskoj pod prosjacima su se podrazumijevale : one osobe koje ne mogu dokazati da zive posteno i moralno. formulisani su na sljedeći način: 1.

starostii bolesti kao socijalnih rizika Socijalno-politicki. Kljucna odlika prosjacenja kao devijacije jeste da ono dovodi u pitanje vrijednost ljudskog rada. Reprodukcija. Druge devijacije odnosise na situaciju u kojoj je prosjacenje prateca pojava druge devijacije (mnoge prostitutke postaju prosjaci u starosti. narkomani i dr) 5.procesa i aktivnosti. Rasirenost • • • • • ZNACAJNI UZROCI PROSJACENJA 1.Odsustvo vracanja i bilo kakve protuusluge. Prostorna mobilnost – mijenjajumjesto boravka u potrazi za “poslom“.cini prosjacenje postojanom pojavom i devijacijom.Sticanje materijalnih vrijednosti .Obiljezja ove def.Trazenje koje moze biti govornim putem ili gestom (ispruzena ruka i sl.znaci da prosjaci zive na ivici drustva odnosno izvan uobicajenih drustvenih odnosa. Marginalizacija . Drustveni uslovi • Socijalno-ekonomski uslovi (podjeljenost na bogate i siromasne) Profesionalni uslovi (nezaposlenost i odsustvo bilo kakvogradnog statusa) Socio-bioloski – poput invalidnosti. 3.po pravilu u porodicama prosjaka iz generacije u generaciju prenose i reprodukuju isti nepovoljni drustveni uslovi zivota. jer se direktno suprostavlja vrijednosti i znacenju ljudskog rada. Karakteristike prosjacenja: • Prosjacenje predstavlja nacin egzistencije. medju kojima se posebno izdvajaju ratovi koje uvijek prati osiromasenje i prosjacenje. a time i sticanju sredstava za zivot putem rada. komuniciraju jedino sa sebi slicnima.su: . 4. s tim sto se oni preplicu sa neefikasnoscu ili odsustvom prave socijalne zastite nekih kategorija ljudi. Socijalna izolacija – karakterise je postojanje subkulture prosjacenja.) . Problemi ili karakteristike licnosti takodjer su znacajni uzroci prosjacenja. rijec je o tme da neke osobine licnosti pogoduju njihovom opredjeljivanju za prosjacenje. Drustvena reakcija neadekvatan odnos politike prema pojavi prosjacenja 28 . cakikod onih ljudi kojisu sposobni da rade • • • 2. Psihosocijalni uzroci povezani susa prethodnim.

Siromasni. Među najznačajnijim opštim odlikama igara najčešće se navodi njihov dobrovoljni i slobodni karakter. pripadnošću. osim ukoliko se zanemari cinjenica da su sami prosjci prave zrtve nepovoljnih drustvenih okolnosti) 3. Po nacinu ili obliku prosjacenja mogu se razlikovati tri osnovna tipa: 1. Prezir i odbacivanje (zasnovano je na moralnom sudjenju i izrazava se kroz odbojnost i prezir) 4. slobodom pokreta. pored ostalog. represije i neugodnosti “zanata“ i kao obiljezje i dio supkulture prosjacenja. udruzujuse s ciljem izbjegavanja sankcija. Rene Kajoa smatra da je igra prvenstveno slobodna i dobrovoljna aktivnost. da su dio čovjekove kreacije i mašte i da zadovoljavaju čovjekove psihološke i socijalne potrebe. duh i time postižu da igra postaje značajan činilac razvoja kulture i civilizacije. Sankcije KOCKANJE Tesko je dati preciznu definiciju kockanja jer je problem viseslojan. Neki historicari kulture i civilizacije tvrde da je igra starija od rada i da je covjek na nivou razvoja prvobitne svijesti najprije naucio da se igra pa onda da radi. u kriznojsituaciji prose b) Prosjaci iz navike – za njih postoji mogucnost da postanu profesionalni prosjaci 2. maštu. Grupno prosjacenje 3. spontanošću i radošću. a igre bitna potreba covjeka. DRUSTVENA REAKCIJA NA PROSJACENJE Postoji nekoliko tipova drustvene reakcije: 1. Profesionalni prosjaci – oni imaju odredjene tehnike i metode prosjacenja sto je rezultat obuke ili ucenja. Sve igre imaju neka zajednička opšta obilježja kao što su. kako to je potreba za druženjem. Kolektivno prosjacenje – najcesce je organizovano. kockanje je dio igara. Indiferentnost ili nezainteresovanost drustva 2.njima prosjacenje nije stil zivota. izvor radosti i razonode. 29 .TIPOVI PROSJAKA U odnosu na drustveni polozaj i stil zivota. Tolerancija (indiferentnost i tolerancija su posljedica stava da je prosjacenje takav vid devijacija kod koje se ne pojavljuje zrtva. u kojoj ljudi stvaraju i razvijaju svoje potencijale. mimike. zastupljena je podjela uloga i specificne metode prosjacenja.niti nacinegzistencije. moguce je razlikovati dva osnovna tipa prosjaka: 1. gesta i zvuka. tesko je doci preciznih kriterija kada kockanje izlazi iz okvira igre i postaje devijacija. Individualno prosjacenje – svako za sebe prosi 2. socijalno ugrozeni prosjaci među kojima se izdvajaju dva podtipa: a) Slucajni prosjaci .

što je karakteristika takmičarskih igara Igra je neproduktivna – njen cilj je radost. ali je i njegova odlučujuća karakteristika materijalna dobit kao iljni rezultat. Obzirom da kockanje prati materijalna dobit što znači da ono nije ne produktivno i da kao takvo gubi neka opšta obilježja igara. Odlučujuća vrjednosna karakteristika kocke je to što ona negira vrijednost ljudskog rada. prije svega novca. Za razliku od kockarskih igara.uređena je određenim pravilima Igra je neizvjesna – njen tok i ishod se ne može predvidjeti unaprijed. kao posebnog tipa igara. grupa cilj je da se protivnik nadigra pobijedi b) Alea igre – kokarske igre. realnosti za sebe Rene razlikuje nekoliko karakterističnih tipova igara prema njihovim bitnim karakteristikama i društvenim funkcijama: a) Igre agona – nadmetanje pojedinaca. uživanje i zadovoljstvo čovjeka tj. Druga bitna odlika kockanja po kojoj se razlikuje od kockarskih igara sastoji se u raznovrsnim negativnim posljedicama.On definiše suštinu igre kao aktivnost koja ima nekoliko karakterističnih elemenata: • • • • • • Igra je slobodna . pri čemu ishod zavisi od sreće c) Mimikry igre . 30 . jer se ovdje fikcija pretvara u posebnu realnost. gubljenju i dobijanju. Kokanje pripada tipu alea igara u kojima je najznačajnija činjenica sticanje materijalne koristi kao njihovog osnovnog cilja. zanos i strast. materijanih vrijednosti. od kockanja.igra nije prinudna. odlučujuća su dva faktora : postojanje materijalne dobiti kao dominirajućeg cilja i uopšte učešća u igrama i negativne ekonomske i socijalne posljedice. dio su kulture primitivnih naroda) KOCKANJE I KOCKARSKE IGRE Kod kockarskih igara problem je što svijet igre prelazi u svijet realnosti. putem različitih vidova kockarskih igara.(religijsko mitski tip igara vezano je za društvene slojeve. neprofitna je Igra je fiktivna – pripada posebnoj realnosti.igre prerušavanja (ritualni i vjerski obredi) d) Ilinix igre . karakteristika joj je neizvjesnost oko rezultata igre. Između kockarskih igara i kockanja postoji tanka nit razlikovanja koju čini materijlna dobit. Mnoge kockarske igre su organizovane i uključuju veliki broj učesnika. to je masovna pojava koja ima sva obilježja socijalnog problema. Komercalizacija i profesionalizacija skoro svih takmičarskih igara dovele su do toga da one gube obilježja fikcije i zadovoljstva postaju način egzistencije velikog broja ljudi. ona je dobrovoljna aktivnost Igra je izdvojena aktivnost – realizuje se u posebnom prostoru i posebnom vremenu Igra je propisana ljudska aktivnost – tj. Kokanje je dobrovoljno učešće u međusobnom prenošenju. uključujući i povezanost ove sa drugim tipovima devijacija. Kokanje prate zadovoljstvo i fikcija. u kome se igre javljaju samo kao sredstvo.

sankcijama podlijeze samo kockanje na javnom mjestu sto se najcesce oznacava kao prekrsaj protiv javnog reda i mira.. njegovih socijalnih odnosa i obicaja. Poluprofesionalni kockari ne vezuju svoju egzistenciju jedino za dobit od kockanja. Amateri kockari poluprofesionalnih kockara. Profesionalni kockar mora prije svega da odlicnopoznaje tehniku kockanja .KARAKTERISTIKE KOCKANJA I KOCKARA Profesionalni kockari – predstavljaju cest devijantni tip koji ima neke posebne karakteristike. profesionalizam u kockanju podrazumijeva takođe organizovanje. što sve skupa vodi stvaranju kockarske potkulture. Kockar djeluje u posebnom kockarskom svijetu. UZROCI KOCKANJA Ekonomski faktori – vezani su za prirodu kockanja. Kulturni uzroci . DRUSTVENA REAKCIJA NA KOCKANJE Drustveni odnos prema kockanju krece se između tolerancije i sankcija s tim sto se ova dva pristupa mijesaju. Kockarske igre postaju ne samo suština života nego i način egzistencije i sticanja sredstava i statusa. podjelu poslova. Socijalni cinioci su povezani sa ekonomskim izrazavaju se kroz realnu nemoc nekih drustvenih slojeva. jer to umanjuje sanse za uspjeh. planiranje. Veoma su rijetki individualni profesionalni kockari.u nekim zemljama kockanje je dio tradicije. Profesionalci nastoje da se oslobode starsti . Socijalni uzroci – odnosi se na cinjenicu da su kockarske igre dio svakodnevnog zivota covjeka. vrste. Psiholoski uzroci – manifestuju se kroz potrebu za izazovom. ulaganja. ali se u sustini i ne razlikuju od profesionalnih kockara. Ekonomski motivi javljaju se i kod kockara amatera i jos vise kod siromasnih drustvenih slojeva. koja jednom tvorena utiče dalje na učvršćivanje kockanja kako dominantnog stila života i modela samoidentifikacije . Postoje snažni organizovani kokarski sindikati. U nekim drzavama. pravila i sredstva igre. čiji je osnovni cilj udruživanje radi sticanja visokih profita. koja se sastoji u prenosenju materijalnih vrijednosti na osnovu dobitka ili gubitka u kockarskim igrama i mogucnosti da se stice mimo rada. posebne metode i sredstva. Društveni odnosi kockara se svode skoro isključivo na odnose sa drugim učesnicima u kockanju. samoidentifikacijom. takmicenjem. što mu omogućuje da u kockanju ima moć nad ostalim učesnicima i na taj način smanji na minimum rizik gubitka. su ili pocetnici u kockanju ili naivne realne zrtve profesionalnih ili 31 . koji predstavlja zatvoren društveni krug u kome su sve vrijednosti i norme ponašanja podređene kockanju. ssastavni dio slobodnog vremena i druzenja i nacin realizacije potrebe covjeka za igrom..

Zoofilija – Seksualna intimnost sa životinjama.. Parafilije su češće mnogostruke nego pojedinačne.) – pogreška. seksualna nastranost De. a koje odstupa od manjeili više kulturno prihvaćenih seksualnih normi i pri čemu je kvalitet ili objekt seksualnog instinkta abnormalan.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja kroz baratanje fecesom. koje god seksualne orijentacije bili. Statistika o učestalostima pokazuju da su parafiličari. pozive odraslim 32 . Telefonska skatologija osobama koje na to pristaju. ali su čak i ovdje muškarci brojniji. postoje korelacije i direktne veze kockanja sa alkoholizmom. prekoračenje. Nekrofilija – Seksualno općenje s lešom. te također mogu biti jedan od aspekata duševnih poremećaja kao što je šizofrenija ili neki od poremećaja osobnosti. prostitucijom i besposlicarenjem. samo se u mazohizmu može naći znatniji broj žena. Postoje legalizovani vidovi kockanja u kojima je primarni interes da se ostvari dobit ukljucujuci i dobit drzave u vidu poreza.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja trljanjem ili milovanjem osobe koja ništa ne sluti ili to ne želi.) – volim Perverzio (lat. PARAFILIJE Para (grč. Osim povezanosti sa kriminalom.via (lat. Traženja seksualnog zadovoljavanja kroz opcesne tel. Parafilije predstavljaju grupu poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajni objekti. fileo (grč. a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi..) – izopačenost. gotovo uvijek muškarci.KOCKANJE I DRUGE DRUSTVENE DEVIJACIJE Kockanje kao devijacija je povezano sa kriminalom. NEODREĐENE PARAFILIJE Koprofilija .put Parafilije ili seksualne devijacije odnose se na bilo koje aberantno seksualno ponašanje koje je preferirano ili je došlo umjesto heteroseksualnog ponašanja. narocito sa njegovim organizovanim i profesionalizovanim vidovima.) . Klizmafilija – Pribavljanje seksualnog uzbuđenja pomoću klistiranja koje izvodi druga osoba. Froterizam .

Psihoanalitički teoretičari opčenito smatraju da fetišizam i druge parafilije imaju neku vrstu obrambene funkcije. Transvestiti. 33 . a ako je fetiš mogao zadobiti posebnu važnost. Incest – seksualni odnos između krvnih srodnika kojima je brak zabranjen. prozirne čarape. Neki kritičari vjeruju da transvestizam predstavlja za opterećenog muškarca utočište od odgovornosti koje u našem društvu treba nositi. iako sebe i dalje smatra muškarcem. Fetišist. u tajnosti milujući. uglavnom se preoblače samo povremeno. pružajući tako zadovoljstvo mnogim seksualno konvencionalnim ljudima koji uživaju u vješto preoblačenju). ima ponavljajuće i intezivne seksualne porive prema neživim objektima nazivanim fetišima. Lijepe cipele. Sadizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva nanošenjem patnje seksualnom partneru. ljubeći. Fetišizam Fetišizam podrazumjeva oslanjanje na nežive predmete da bi se postiglo seksualno uzbuđenje. Mazohizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva kroz patnju i bol. Drugi trebaju partnera koji će na sebe obući fetiš kao stimulans za snošaj. po njegovu mišljenju. Neki mogu provoditi svoj fetišizam sami. samo zbog činjenice što je muškarac. koji su uvijek muškarci. Stoga se smatra da ženska odjeća ima za transvestite značenje koje je kompleksnije i uključuje više od samog seksualnog uzbuđenja. Inače su muževniji po izgledu. u djetinstvu. Transvestizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva oblačući se u odjeću suprotnog spola. Transvestizam obično počinje djelomičnim preodijevanjem u djetinstvu i adolescenciji. Ekshibicionizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva pokazivanje sopstvenih genitalija nepoznatim osobama. kao što je izbjegavanje kastracijske anksioznosti kod normalnih seksualnih kontakata. gotovo uvijek muškarac. toaletni pribor. a ne svakodnevno. Transvestitski fetišizam ili transvestizam je izraz koji se primjenjuje na muškarca kojeg seksualno uzbuđuje oblačenje u žensku odjeću. Pedofilija – doživljavanje seksualnog zadovoljstva odraslih osoba sa djecom. rukavice. uobičajeni su izvor uzbuđenja fetišiste. Transvetit također može uživati da se pojavljuje u društvu kao žena (neki muškarci preodjeveni u žene postaju izvođači u noćnim klubovima.ODREĐENE PARAFILIJE Fetišizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva sa predmetima koji nemaju seksualno značenje. ponašanju i seksualnim odabirima. krznena odjeća. njuškajući ili naprosto gledajući objekat dok se samozadovoljavaju. Poremećaj obično počinje s adolescencijom. Većina ih je oženjena. čak i ranije.

Voajer postiže orgazam samozadovoljenjem. neoženjeni. sanja i fantazira o njima. Na osnovu ove podjele možemo ih podijeliti na: Fiksirane nedozrele pedofile – posjeduju izrazitu sklonost prema djeci. Ono što se treba znati jeste da postoji razlika između pedofila tj. Broj otvorenih pedofila žena u odnosu na muškarce je mnogo manji. submisivni i utrošeni od seksualnog kontakta sa drugima. oni žele dirati. ne smeta mu naklonost prema djeci i čudi se što to drugima smeta. teško se liječi i sklon je povratu. Istinski voajer. u voajerizmu je kontakt između posmatrača i posmatranog rijedak. Fiksirani pedofil se identificira sa djecom. ne smatra osobito uzbudljivim posmatrati ženu koja se svlači baš za njega.Voajerizam (virenje) Voajerizam je značajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz gledanje drugih kad nisu obučeni ili dok imaju seksualne odnose. voajeri su obično mladi. Gledanje. dječak) i „FILIJA“ (ljubav. lični i karakterni profil može se donekle izdvojiti kao: zlostavljači su dominantni muškarci koji su stari između 35-40 godina. često nazivano virenjem. Seksualni odnos će se desiti samo ako je dijete dobro upoznao. Evidencije pokazuju da je u porastu broj nasilnika adolescenata. otvorenost i nevinost. ali to ostaje maštanje. 34 . Veoma rijetko stupa u brak. Međutim. za vrijeme posmatranja ili kasnije sjećajući se onoga što je vidio. Neki voajeri poseban užitak nalaze u potajnom posmatranju parova za vrijeme seksualnih odnosa. Prema onome što znamo. gotovo uvijek muškarac. Čini se da je važan elemenat opasnost. zato što voajera uzbuđuje predpostavljati kako bi žena reagirala kad bi znala da je on posmatra. prosječne su inteligencije. U seksualni odnos teško stupaju. U literaturi za takvu vrstu pedofila koristi se naziv „HEBEFILE“. oni koji su već osuđivani po ovakvim optužbama imaju preko 30 godina. Virenje im služi kao zamjensko zadovoljenje i možda im daje osjećaj nadmoći nad onim koje posmatraju. Kod pedofila se radi o nastranoj ljubavi prema djeci pri čemu je seksualna aktivnost preferirana ili jedini način doživljavanja seksualnog zadovoljstva. punoljetna osoba koja se uključuje u bilo kakvu vrstu pedofilske aktivnosti sa osobama koje imaju pravni status djeteta. Kadkad voajer mašta da ima seksualni kontakt s posmatranom osobom. Pedofilija Pedofilija ili seksualno zlostavljanje djece obuhvata bilo kakav seksualni odnos između djeteta i druge osobe. Ipak. Sam izraz pedofilija potiče od grčke riječi „PEDOS“ (dijete. pipati i milovati. prijateljstvo) i znači ljubav prema djeci preciznije seksualno sklonost prema djeci. oni ne izgledaju da druge načine poremećeni. Psihološki profil tipičnog zlostavljača nije karakterističan. „prilaženju“ žrtvi – djetetu. Nezainteresovan je za seksualni odnos sa odraslim osobama zato što je nesposoban naći seksualnog partnera. Pod pojmom pedofil najčešće se podrazumijeva zlostavljač djece. postoje znatne razlike u načinu života. Na djeci cijeni njihov izgled.

Najčešće eksperimentiraju sa djecom neke seksualne aktivnosti (maženje. Nakon odnosa djeca završavaju smrću. b) Moralno i seksualno nekritični pedofili – su oni pedofili koji zlostavljaju sve dostupne osobe. Služi se trikovima da privuče njihovu pažnju. Žrtvama ne nanose ozljede. Djeca su samo jedna dostupna kategorija mogućih žrtava i nemaju poseban interes za djecu. seksualni život. Perferencijski pedofili Ovo je vrlo opasan vid pedofila jer su za njih djeca izvor užitka. Situacijski tip pedofila a) Regresivni tip pedofila – je onaj tip koji se okreće djeci kao objektima seksualnog zlostavljanja. Željene seksualne radnje mogu biti: spolni odnos sa muškom žrtvom. oralni. c) Naivni i neadekvatni pedofili – pate od nekog oblika mentalnog poremećaja koji ne omogućava razliku između dobrog i lošeg. 1. privatni život. Usamljeni su. Regresivni pedofil više voli djecu koja su mu strana i koja ne žive u njegovom susjedstvu. obično su djevojčice njegov izbor i želi spolni odnos. Obično nakon seksualnog čina osjeća kajanje i ne može da shvati šta je učinio. za okolinu bizarni. Oni djecu mame darovima i pažnjom. a istovremeno i sami žele pažnju djeteta. Pedofil ucjenjivač – vidi dijete samo kao seksualni objekat. 35 . b) Zavodnički tip – to su osobe koje se djeci mogu udvarati duže vrijeme. Psiholozi smatraju da ovaj tip pedofila nije prošao razvojnu fazu s koje je kao dijete smatrao djecu poželjnom i atraktivnom. Skloni su teškom seksualnom zlostavljanju.Regresivni pedofil – imao je normalno djetinstvo. Njemu ne treba nikakav povod jer je on stalan i počinje još u adolescenciji. Motiviran je seksualnom eksperimentiranju. odavanju alkoholu itd. ljudi ga ne vole jer nije dobar čovjek. Obično su žrtve djeca koju ne poznaju pa se ne služe zavođenjem nego im se prikradu na mjesta gdje se okupljaju. Ovaj tip doživljava dijete kao odraslu osobu. u početku biva dobar. razlog biranja djece kao žrtve je njegova nemogućnost uspostavljanja odnosa sa okolinom. analni odnos te vaginalna penetracija kod djevojčica. lošim radnim navikama. smatraju ih partnerima u postizanju seksualnog užitka. odnos sa osobama iste starosne dobi. Njegovi problemi su vezani za posao. nisu u stanju uspostaviti kontakt sa okolinom. Klinički psiholozi smatraju da je to osoba sa kojom je teško obaviti terapiju. sklon je rastavi braka. sklon je heteroseksualnim odnosima. ljubljenje) ali se ne upuštaju u seksualne odnose. ne brine se o emocionalnom i tjelesnom stanju žrtve – djeteta. a neke od njih su: a) Sadistički pedofili ili myspoedi – bitnu povezanost između seksualnog zlostavljanja i fatalnog nasilja napad ovoh pedofila gotovo uvijek završava smrću žrtve. Postoje mnoge podvrste ovog pedofila. 2. sa odraslima uspostavlja normalne odnose i normalne seksualne odnose.

naručito s obzirom na podređeni položaj žena u odnosu na muškarce. kupuju im poklone i polako zaokupljaju njihovu pažnju.) su pronašli da su većina očeva koji su imali odnose sa svojim kćerima bili skloni jakoj pobožnosti. Očevo incestuozno ponašanje nije obično toliko povezano sa seksualnim nezadovoljstvom koliko pomankanjem zadovoljavajućeg emocionalnog odnosa sa suprugom. nemogućnost bilo kakvog odnosa sa osobom suprotnog spola. vjeruje se da je incest češći tamo gdje je majka odsutna ili onesposobljena. Za takve muškarce očigledno je pogodnije održati seksualni kontakt unutar obitelji. moralistični i fanatični u svojim religioznim uvjerenjima. Sljedeći najčešći oblik je između oca i kćerke. Kćerka je vrlo često pasivna i poslušna te se ne suprotstavlja očevom zahtjevu. Važno je reći da prilikom ovakvih veza otac vrlo rijetko vrši fizičko nasilje nad djetetom. najčešći između brata i sestre. koja uključuje sve oblike sekusalnog kontakta. slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu. Očevi koji počine incest mogu biti seksualno frustrirani u braku. majka koja nije završila srednju školu. pogodnija za dominaciju i manje kritična prema njegovim aktivnostima. iako se čovjek pita kako zlorabljivane vlastitog djeteta može biti prihvatljivije od seksualnog odnosa sa drugom odrasom osobom koja nije supruga. Incest spada u podvrstu pedofilije i definiše se kao seksualni odnos između bliskih srodnika. Spolni odnos dolazi nakon dugo vremena i preferira oralno – genitalni seksualni odnos. Čini se da je incest. a ipak se osjećati sputani religioznim razlozima da potraže zadovoljene kroz samozadovoljavanje. Nadalje. djetinjast u ponašanju. gubitak kontrole nad vlastitim životom. izolacija. Incest Sama riječ “incest“ potiče od latinske riječi “incestares“ što znači okaljati. U poznatom istraživanju seksualnih prekršitelja Gebhard i suradnici (1965. Postoje i podaci da je struktura obitelji u kojoj se incest javlja obično patrijarhalna i tradicionalna. Posljedice zlostavljanja su: stid. onečistiti. Nikada nemaju namjeru da ozlijede djecu. dok manja djeca vrlo često ne znaju zapravo objasniti šta im se dogodilo. nakon smrti ili odlaska majke preuzimaju odgovornost na sebe. nisko samopoštovanje. jer su djeca manje zahtjevna od odraslih.c) Fiksirani tip pedofila – uglavnom bira muške žrtve. ovo se možda događa zato što inače obično majke štite kćeri od unutar obiteljske seksualne zloporabe. dosta je usamljen. jer ih vole. s prostitutkama ili u izvan bračnim vezama. nedostatak samopouzdanja. Posebno su ugrožene djevojčice koje. 36 . Drugi faktori koji izlažu dijete opasnosti od ovog oblika incesta jesu: život s očuhom. Uglavnom bira djecu za seksualne partnere. nema nikakav kontakt sa vršnjacima. averzija prema seksu koji je za njih uvijek bolan jer ništa drugo nisu osjetili.

pokazivanja se često mogu ponavljati i to čak na istom mjestu i u isto doba dana. kada je dijete prisiljeno gledati pornografske slike ili video kasete. iako se procenjuje da je više od 85% ljudi s ovim poremećajem isključivo ili prevladavajuće heteroseksualno. kao što je silovanje. Za razliku od drugih parafilija neki sadisti i mazohisti su žene. Samo rijetko ekshibicionisti traže i fizički kontakt sa svojim nevoljnim pomatračem. Kao i kod voajerizma. kada postoji oralno – genitalni kontakt između odrasle osobe i djeteta. Oba ova poremećaja mogu se naći i u heteroseksualnim i homoseksualnim odnosima.Ekshibicionizam Ekshibicionizam je značajna sklonost u postizanju seksualnog zadovoljenja kroz izlaganje spolovila nepoznatoj osobi. udaranje ili drugačije nanošenje fizičkog bola i povreda. a čak još rjeđa je opasnost od nasilnijeg seksualnog nasrtaja. Seksaulno zlostavljanje se događa kada je bilo ko manje zreo ili bespomoćan. Seksualna zloupotreba djece Pedofilija i incest su oblici seksualne zlouptrebe djece. a katkad se pojavljuju zajedno. zamkom. omaložavnaje djeteta. a mazohist može potpuno zadovoljen time što mu je nanesen bol. Uopšte. Neseksualna zloupotreba djece uključuje takve stvari. rijetko postoje pokušaji stvanog kontakta sa tom nepoznatom osobom. naveden prijevarom. namjerno uskraćivanje odgovarujeg smještaja. 37 . ekshibicionisti su nedozreli u svojem pristupanju suprotnom spolu i imaju teškoće u interpersonalnim odnosima. hrane i medicinske njege. Zbog prisilnosti potrebe. Treba ih razlikovati od neseksualne zloupotrebe. kad miluje djetetove intimne djelove. prisilom ili potkupljivanjem na seksualni doživljaj. Do seksualnog zlostavljanja dolazi kad odrasla osoba traži od djeteta da se svlači dok ona masturbira. Većina sadista i mazohista inače vode konvencionalan život i postoje pokazatelji da su po prihodima i obrazovnom statusu iznad prosjeka. Učestalost ekshibicionizma puno je veća kod muškaraca koje često lišavaju slobode zbog onoga što se pravno naziva nepristojnim ponašanjem. nepravedno kažnjavanje djeteta. očigledno je da su eksibicionisti pod tako jakom prisilom želje da u vrijeme čina obično nisu svjesni društvih i pravnih posljedica onoga što rade. kao što su zanemarivanje djetetove fizičke i duševne dobrobiti. Za druge partnere sadistička ili mazohistička djelatnost su uvod ili jedan vid seksualnog odnosa. U večini slučajeva prisutna je želja da se šokira ili zbuni promatrač. Seksualni sadizam i seksualni mazohizam Značajna prednost pribavljanja ili povećavanja seksualnog zadovoljstva nanošenjem fizičkog bola ili psihičke patnje (npr: ponižavanje) ključna je osobina seksualnog sadizma. kada je dijete primorano skinuti se do gola i pozirati za pornografske fotografije ili je prisiljeno slušati prostačke riječi. Sadist može postići puni orgazmički užitak nanoseći bol svojem partneru. Jedna i druga mogu imati vrlo negatvine posljedice. Voajerizam i ekshibicionizam zajedno čine većinu svih seksualnih prekršaja na koju se usmjerava pozornost policije.

analni snošaj. 38 .između nepoznatih osoba. U ovim slučajevima fizička sila se rijetko primjenjuje jer počinioc ne želi da povrijedi žrtvu. 5. Tjelesni problemi koji prate zlostavljanje djece mogu biti: problemi sa spavanjem i jedenjem. 4. Fizička nemogućnost da se obrani tjelesni integritet. u omjeru tri prema jedan. neuspjeha i strahova u životu. bilo kakva nemogućnost odbrane od seksa s prisilom bez svojevoljnog pristanka smatra se silovanjem. Silovanje Silovanje je vid seksualne aktivnosti i način putem kojeg silovatelj zadovoljava svoje bolesne prohtjeve. primjunjuje se izraz incest ili zlostavljanje djeteta unutar porodice. Budući da je došlo do izdaje povjerenja. tj. neadekvatnosti i projekcije sopstvenih frustracija. pa čak i penetraciju stranih predmeta u polni organ. pokazivanjem ženi gdje je njeno mjesto. kojoj slijede rođenje djeteta ili pobačaj. mnogi jako teško mogu ponovo nekome vjerovati. Žrtve silovanja mogu biti i žene i muškarci premda je žena kao žrtva silovanja daleko učestalija. strah zbog nanošenja ozljeda što težih što lakših ili čak strah od smrtne opasnosti. 3. Poznaničko silovanje je između dvije osobe koje se poznaju . njenu ljubavnu sposobnost i doživotno traumatiziraju 6. Silovanje u bijesu je seksualni napad obilježen visokim stepenom brutalnosti i javlja se kao sredstvo izražavanja bijesa. već da zadovolji svoje potrebe. Zlostavljenje gotovo uvjek na razne načine našteti djetetu i uzrok je duboke i trajne boli koja može djelovati na sve aspekte života: tjelesne. mokrenjem u krevet. Etničko silovanje je najgori oblik ljudske izopačenosti. Žrtve ovog delikta obično se prisiljavaju na oralni seks. emocionalne i duhovne. Razlikuje se nakoliko vrsta silovanja i to: 1. 2. uništavaju individualnost žene. u doba adolestencije zlostavljanje može dovesti do tinejdžerske trudnoće. mržnje.Ovakvi su napadi brojniji od onih. Zavođenje koje prerasta u silovanje je napad koji izrasta iz prihvatljive seksualne situacije u kojoj žrtva odlučuje ili je odlučila da će se predhodno zaustaviti prije koitusa (spolnog čina). Silovanje dominacije je situacija u kojoj je osnovni motiv napadača dominacija superiornosti i moći nad žrtvom usljed sopstvenog neuspjeha u socijalnim i seksualnim komunikacijama. Ova silovanja više nego druga.Kada se takvo što događa između članova porodice. Sadističko silovanje pojavljuje se kao pokušaj postizanja zadovoljstva ne iz seksualnog čina već iz tjelesnog mučenja i okrutnog povređivanja tijela žrtve. Oboje je vrlo traumatično.a možda i sastaju .

DSM (radna grupa za nazivlje) Od objavljivanja DSM – II 1968 – 1973 gododine. Terapija parafilija Preovladavajuće psiho-analitičko gledište o parafilijama je da one proizilaze iz poremećaja karaktera. Ego – distona homoseksualnost u DSM III Kao i za sve druge kategorije poremećaja. Iako su psihoanalitički pogledi imali uticaja na gledišta o uzrocima. DSM III je takodjer utvrdio homoseksualnost nije nenormalna. trening empatije)  Biološki pristup (psihohirurgija.Homoseksualnost Homoseksualnost je fizička. Radna grupa za nazivlje Američke psihijatriske udruge 1973.MPA) 39 . seksualna. emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama istoga spola. Postoje tri vrste pristupa koje se koriste u liječenju parafilije. preporučila svojem članstvu izbacivanje kategorije homoseksualnosti i zamjenjivanje poremećaja seksualne orijentacije. godine je pod pritiskom mnogih stručnjaka i posebno grupa homoseksualnih aktivista. zatvoru itd. vikarijska senzitizacija. što je stariji naziv za poremećaj ličnosti. Do homoseksualnog ponašanja heteroseksualnih može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti). a seksualno ponašanje promjenljivo. Ipak. kastracija. DSM III je uključivao razmatranje o disponirajućim faktorima za ego – distonu homoseksualnost. prevencija ponavljanja djela. trening socijalnih vještina)  Kognitivni pristup (restrukturiranje kognitivnih distorzija. i s da su krajnje teške za liječenje s očekivanjem bilo kakve značajne uspješnosti. npr: u vojsci. Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nije isto. malo su doprinjeli uspješnoj terapiji ovih poremećaja. DSM III je zauzeo stajalište da je homoseksualna osoba normalna iako su njega ili nju uvjerile predrasude društva u cjelini da je njegova – njezina seksualna orijentacija u osnovi devijantna.kognitivne. seksualna želja ili djelovanje upravljeno prema pripadniku istoga spola bilo je navedeno kao seksualna devijacija. psihodinamske individualne i grupne terapije te psihoedukacijskog i farmakološkog tretmana koje se procjenjuju individualno za svaku osobu. Seksualna orijentacija je urođena. Koristi se nekoliko tipova psihijatrijskih intervencija odnosno kombinacija više terapijskih tehnika: bihevioralno . homoseksualnost. a to su:  Bihevioralni pristup (elektrošokovi. prikrivena senzitizacija. glumljenje averzivnog ponašanja. crkvi. u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog). “hormonalna kastracija” .

Bihevioralni pristup Bihevioralni terapeuti dali su relativno malo pretpostavki o duboko ukorijenjenim nedostacima ličnostima parafiličarima i umjesto toga su se usmjerili na poseban obrazac nekonvencionalne seksualnosti pokušavajući razviti terapijske procedure za mijenjanje samo ovog vida pojedinčeva ponašanja. 40 . Identificiraju se trigeri (okidači) za impulse koji dovode do ponašanja koje uključuje parafiliju te načina da se ti stimulusi izbjegnu. seksualna edukacija. U najranijim fazama bihevioralne terapije parafilije su usko posmatrane kao privlačnost neodgovarajućih objekata i aktivnosti. Kognitivni pristup Kognitivno . prvenstveno je pokušala grupa hirurga u Njemačkkoj sa rezultatima koji su bili većinom negativni. potiče se razvoj empatije za žrtvu.bihevioralna terapija koristi se da se prekine naučeni lanac ponašanja i događaja koji prethode nepoželjnoj seksualnoj aktivnosti. Biološki pristup Psiho hirurgija. odnosno da se ne razmišlja o njima.uglavnom povređivanje dijelova hipotalamusa u međumozgu. koji su za posljedice ponekad imali nenamjerne poprate pojave kao što su: gubitak razuma ili čak smrt. Primijenjuju se treninzi socijalnih vještina. odnosno radi se na modifikaciji socijalno prihvatljivog seksualnog ponašanja.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful