SOCIJALNA PATOLOGIJA – IZ HRESTOMATIJE ŽRTVA KRIVIČNOG DJELA S POSEBNIM OBZIROM NA ŽRTVU NASILJA Sadašnju situaciju čovjeka u odnosu na problem

da postane žrtvom karakterizira: 1. Postoji izvanredno veliki potencijal mogućnosti da se strada i postane zrtvom 2. Nedostaju nam potrebna znanja o situacijama koje vode covjekovom stradanju , ulozi zrtve u tipicnim situacijama u kojima se strada 3. Postoji nedostatak adekvatne akcije 4. Nema odgovarajuce pravne zastite za zrtve koje stradaju 5. Drzava je monopolizirala pravo kaznjavanja 6. Znanstvena istrazivanja danas vec nude znatan broj spoznaja o pocinitelju krivicnog djela – istrazivanja zrtve su u velikom zaostatku U konceptu viktimologije naziru se neki temeljni pravci: 1. Viktimologija se stavlja u odnos spram kriminologije i u tom pogledu razlikuju se koncepcije: a) Koje odricu samostalnost viktimologiji,smatrajuci je samo dijelom kriminologije b) Viktimologija je samostalna, sa kriminologijom povezana, ali relativno autonomna znanost o zrtvi krivicnog djela 2. Viktimologija se moze razmatrati kao samostalna znanost o zrtvi, i to ne samo o zrtvi krivicnog djela, vec i o zrtvama koje stradaju od neke sile ili zahvata neovisno od vlastite volje, dakle i od nesrece i sl. Ovdje takodjer postoje dva aspekta prema kojima se i moze izvrsiti osnovno grupiranje problema: a) Sa krivicno-pravnog aspekta, pita se u kojoj mjeri krivicno zakonodavstvo vodi racuna o zrtvi b) Sa kriminoloskog aspekta zanimljivi su problemi tipologije zrtve, licnosti zrtve ostvarenog (ili buduceg) krivicnog djela U ovim koncpecijama viktimologije zrtva je svaka ona osoba koja trpi u svojim pravima od, protupravnog i svakog drugog nasilja ili nesretnog slucaja. VIKTIMOLOGIJA – je znanost o zrtvi, koja izucava licnost zrtve i mehanizam stradanja ljudi od krivicnih djela i nesretnih slucajeva sa svrhom njihova suzbijanja i sprecavanja. VIKTIMIZACIJA – postajanje zrtvom ili stradanje Oblici odnosa zrtve i pocinitelja: nesudjelujuca zrtva, latentno ili predisponirano ponasanje zrtve (unutrasnje, subjektivno spremne i izlozene osobe da postanu zrtve), provokativne i participirajuce zrtve. Rizik da se postane zrtva sastoji se od faktora: osobnih (bioloski i psiholoski), socijalnih i situiranih.

1

MALOLJETNICKA DELINKVENCIJA Definisanje pojma ''dijete'' i prava djeteta u medjunarodnim dokumentima Zenevska deklaracija o pravima djeteta (1924) Univerzalna deklaracija o pravima covjeka Deklaracija o pravima djeteta Konvencija o pravima djeteta Svjetska deklaracija o prezivljavanju, zastiti i razvoju djece

Tekst Konvencije o pravima djeteta podijeljenj je u tri dijela, sadrzi 54 clana kojima su obuhvacene razlicite grupe prava djeteta, od ekonomskih, socijalnih i kulturnih, do prava djeteta koje se nalazi u rizicnim situacijama (hendikepirano dijete i sl.) Pojam ''dijete'' definisan je u cl.1 Konvencije, koji glasi: ''Dijete je svako ljudsko bice mladje od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stjece ranije''. Clan 2. ima za cilj zastitu djeteta od bilo koje vrste diskriminacije ''bez obzira kojoj rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, politickom ili drugom misljenju, nacionalno-etnickom ili drugom porijeklu, vlasnistvu, onesposobljenosti, rodjenu ili drugom statusu dijete ili njegovi roditelji ili zakonski staratelji pripadaju''. Clan 3. glasi: ''U svima akcijama u vezi sa djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne drustvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interes djeteta bice od prvenstvenog znacaja''. Clan 6. govori o obavezi drzave potpisinice na priznanje i obezbjedjenje prava svakog djeteta na zivot, prezivljavanje i razvoj. ''Drzave potpisnice priznaju da svako dijete ima urodjeno pravo na zivot'' – ''Drzave potpisnice ce do krajnjih mogucnosti osigurati prezivljavanje i razvoj djeteta'' Clanom 12. drzave potpisnice se obavezuju da ''ce osigurati djetetu koje je u stanju da oblikuje svoje vlastite stavove, da slobodno izrazava takve stavove po svim pitanjima koja se ticu djeteta, a stavovima ce se pridavati odgovarajuca vaznost u skladu sa uzrastom i zreloscu djeteta. U ovo svrhu dijete ce posebno dobiti priliku da bude saslusano''.

Prava djeteta koje je u sukobu sa zakonom, odnosno koje je izvrsilo neko zakonom kaznjivo djelo, posebno su naglasena clanovima 37 i 40 Konvencije. Pored odredbe da nijedna osoba mladja od 18 godina ne moze biti osudjena na smrtnu kaznu ili dozivotnu robiju, bez obzira na tezinu izvrsenog krivicnog djela, spomenutim clanovima naglasena je i obaveza svake zemlje potpisnice da sa maloljetnikom postupa humano i na covjeka dostojan nacin, uzimajuci u obzir starosnu dob i okolonosti izvrsenja prestupa. U clanu 40, pored obaveze da se kod djeteta koje je prekrsilo krivicni zakon uzmu u obzir njegova starost i pozeljnost djecije reintegracije i konstruktivne uloge u drustvu, precizirano je da su drzave potpisnice duzne obezbijediti da:

2

''Nijedno dijete nece biti objedjeno, optuzeno ili ocijenjeno kao prekrsilac krivicnog zakona zbog cinova ili propusta koji nisu bili zabranjeni nacionalnim ili medjunarodnim zakonom u vrijeme kada su bili pocinjeni'' Razliciti pristupi u definisanju neprihvatljivo ponasanje djeteta koje moze ispoljavati ili ispoljava drustveno

''Rizik'' (tal.risico-rizik) – smion poduhvat, stavljanje na kocku, narocita opasnost. U kontekstu pojma ''rizicno dijete'', rijec ''rizik'' upucuje na izlozenost djeteta razlicitim okolnostima svakodnevnog zivota koje su nepovoljne za njegov pravilan rast i razvoj. Te okolnosti se mogu kretati od nesredjenog i nepovoljnog porodicnog okruzenja djeteta, do nezadovoljavajucih uslova socijalnog, materijalnog i kulturnog stanja sire drustvene zajednice. U procjeni i izdvajanju populacije ''rizicne'' djece ili ''rizicnog'' djeteta treba poci od jednog cjelovitog, holistickog pristupa. Sama sintagma holisticki pristup krije u sebi smisao neologizma, novostvorene rijeci koja potice iz starogrckog jezika, i u srednjem rodu glasi HOLON, a u potrebljava se u znacenju sav, potpun, citav. U holistickom pristupu covjeku, narocito djetetu koje se procjenjuje kao rizicno, kljucno polaziste je da ono nije samo fizicko tijelo. Ono je HOLON – jedno potpuno bice koje se sastoji od razlicitih aspekata i dimenzija, od kojih su fizicka, psihicka i socijalna nosive.

''Odgojno zanemarno dijete'' – odgojna zanemarenost Termin ''odgojno zanemareno'' dijete, odnosi se na ono dijete koje ne uziva odgovarajuci drustveno primjeren nacin zbrinjavanja i odgajanja, kako od strane rodietlja, usvojioca ili staraoca, tako i od strane sire drustvene zajednice. Cl.13., stav 2, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zanemarenim djetetom smatra ''dijete koje zbog nedovoljnog nadzora i brige roditelja, te negativno utjecaja sredine, narusava opsteprihvacene norme ponasanja''. ''Odgojno zapusteno dijete'' – odgojna zapustenost Odgojnom zapustenim djetetom treba smatrati svako dijete ciji su roditelji, staraoci ili usvojioci, odnosno drustvena zajednica, grubo zapustili njegovo zbrinjavanje i odgoj. Definisanje pojma odgojna zapustenost: 1. U prvom, najsirem znacenju, pod odgojnom zapustenoscu se smatraju svi oblici negativnog ponasanja mladih, te je moguce razlikovati najmanje tri grupe ili stupnja poimanja, sa razlicitim znacenje, u koje se moze ubrojati: odgojno zanemareno dijete, odgojno zapusteno dijete i delinkventno dijete 2. U drugom, uzem znacenju, odgojnom zapustenoscu oznacava se samo ono ponasanje koje prethodi delinkvenciji. 3. Po trecem shvatanju, odgojna zapustenost djeteta se smatra stanjem ciji je uzrok zaostajanje, nedovoljna razvijenost i nezrelost djeteta.

3

Cl.13., stav 3, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zapustenim djetetom smatra ''dijete koje svojim ponasanjem narusava opsteprihvacene norme i vrsi prekrsaje ili krivicna djela'' ''Delinkventno dijete'' (maloljetni prestupnik) – Maloljetnicka delinkvencija (prestupnicko ponasanje) Standardna minimalna pravila UN za administraciju pravosudnog sistema za maloljetne prestupnike (Pekinska pravila), u clanu 2.2 definisu pojmove ''maloljetnik, ''prestup'' i ''maloljetni prestupnik'' na sljedeci nacin: 1. Maloljetnik je dijete ili mladja osoba koja se, prema doticnom pravnom sistemu moze u pogledu prestupa tretirati drugacije od ostalih 2. Prestup je svako ponasanje (postupanje ili ponasanje) koje je kaznjivo po doticnom pravnom sistemu 3. Maloljetni prestupnik je dijete ili mlada osoba za koju se tvrdi da je izvrsio/izvrsila ili za koga/koju je utvrdjeno da je izvrsio/izvrsila prestup Termin delinkvencija ima korijene u latinskoj rijeci delictum, kojom se oznacava krivicno djelo, zlocin, prestip, odnosno rijec delinkvent (lat.delinquere –pogrijesiti), sto znaci pocinitelj krivicnog djela, krivac, zlocinac, prestupnik. U sirem smislu delikt oznacava nedozvoljen cin, postupanje protivno pravu koje povlaci bilo obavezu nadoknade stete, bilo kaznu, bilo i jedno i drugo. U uzem smislu,u gradjanskom pravu, ovaj pojam oznacava namjerno nanosenje stete drugom, a u krivicnom pravu prestup kao vrstu krivicnih djela. Starosna dob, odnosno minimalni uzrast za krivicno odgovornost maloljetnika, je dob koju definise drzava. U zakonodavstvu FBiH razlikuju se dvije podgrupe maloljetnika: a) mladji maloljetnik od 14-16 godina b) stariji maloljetnik od 16-18 godina c) prelazna kategorija izmedju maloljetnisva i punoljetnistva, mladji punoljetnik 18-21 ''Delinkventno dijete (maloljetni prestupnik)'' je svako ljudsko bice mladje od 18 godina zivota, koje svojim ponasanjem krsi zakonom utvrdjene norme i cini krivicna djela, cija je posljedica izricanje specificnih zakonskih mjera, koje su prilagodjene dobnom uzrastu djeteta, odnosno njegovoj psihickoj i fizickoj zrelosti. U skladu s tim moze se reci da dijete nije delinkventno dok ga sud ne oglasi takvim. Termin ''maloljetnicka delinkvencija'' moze se svesti na dva shvatanja – sire i uze: 1. Po sirem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju svi oblici poremecaja u ponasanju maloljetnika. 2. Po uzem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju sva ona ponasanja mladih koja su inkriminisana vazecim krivicnim kodeksima ponasanja koja predstavljaju krivicna djela kao u slucaju kada ih izvrse odrasla lica.

4

smjestaja i drugih relevantnih usluga ukljucujuci sprecavanje upotrebe droga i alkohola. oduzimanje roditeljskog prava i sl. Cilj alternativnih mjera je da se prema maloljetnom prestupniku ne pokrece krivicni postupak. CZSR je ovlasten i duzan poduzimati porodicno-pravne mjere i mjere socijalne zastite kada ocijeni da su interesi djeteta ugrozeni. definis eda CZSR. porodice i drustvenih skupina. nego da se izricanjem alternativnih mjera utice na maloljetnika da vise ne cini krivicna djela. odvija se putem zastite djece u tim porodicama. Zakon o osnovama socijalne zastite. za objekte i osoblje. Prevencija nasilja u porodici moze biti: primarna. Rijadske smjernice u clanu 45 kao jedan od elementarnih uslova uspjesne prevencije navode: '' Vladine institucije treba da daju visoki prioritet planovima i programima za mlade i treba da obezbijede dovoljno finansijskih i drugih sredstava za efikasno pruzanje usluga. CZSR. stvarajuci uslove za lijecenje od ovih oblika zavisnostim osiguravajuci pri tom da ta sredstva stignu do mladih i da im zaista budu od koristi'' Intervencija CZSR. oduzimanje roditelju/roditeljima prava da zive/zivi sa djetetom. ishrane. na suzbijanju i sprecavanju drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i ostalih pojedinaca. za pruzanje adekvatne medicinske i psiholoske brige.46. u cijem djelokrugu rada prevencija maloljetnicke delinkvencije.Separovic: ''Delinkventno dijete je dijete izmedju sedam i sedamnaest godina starosti. kao svjedoci nasilja. Primarni oblik prevencije podrazumijeva podizanje i ocuvanje opstih uslova kvaliteta zivljenja porodice. zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH. da se zastiti ono samo ili zajednica. ali i kontrolu. pored ostalog obavlja i pruzanje usluga savjetodavnog rada u rjesavanju porodicnih i bracnih problema i poduzima mjere i akcije u saradnji sa mjesnim zajednicama i drugim tijelima. koje prekrsi neku uredbu ili zakon i kome je izrecena presuda da mu je potreban: a) tretman ili nadzor da bi se kod njega preduprijedila daljnja nastajanja nezakonitog ili antisocijalnog ponasanja ili b) zatvaranje. U slucajevima kada je interes djeteta ugrozen. odnosno sprecavanje djelovanja svih negativnih oklonosti i uticaja za koje se zna ili pretpostavlja da mogu biti uzrok nasilja u porodici. koja su pored psihickog zlostavljanja. kao nosioca javnih ovlastenja u porodici u kojoj je prisutno nasilje. Uloga centra za socijalni rad u prevenciji maloljetnicke delinkvencije Centar za socijalni rad predstavlja na nivou lokalne zajednice jednu od kljucnih ustanova. odredjivanje stalnog nadzora nad vrsenjem roditeljskog prava. 5 . gotovo uvijek odgojno zanemarena i zapustena. a cesto i fizicki zlostavljana. zauzima posebno mjesto. u cl. odnosno organ starateljstva moze poduzeti sljedece mjere porodicno-pravne zastite:pruzanje pomoci roditeljima u sredjivanju njihovih prilika i odnosa. sekundarna i tercijarna. odnosno svih oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i mladih.

zdrastvenih stanja ili nasljednih faktora. Medicina se bavi onim uzrocima samoubistava koji izviru iz karakteristika odredjenih bolesti. Samoubistvo je dio moralnih principa. One se ticu covjekove esenecije i egzistencije. osveta. kao dio psiholoskih faktora samoubistava. kriminologije. kao i karakteristikama zajednica i socijalnog okruzenja u kojima se dogadjaju samoubistva. Samoubistvo. mezo i mikro faktora na pojavu samoubistva. Samoubistvo je predmet bavljenja razlicitih nauka: etnografije. Nacuna istrazivanja pocinju relativno rano. podrazumijeva takvo samounistavajuce ponasanje koje prati jasna svijest o posljedicama i namjerama da se unisti sopstveni zivot. Sociologija se bavi izucavanjem odredjenih socijalnih karakteristika osoba koje su pocinile ili pokusale samoubistva. pracenju i prikazivanju pojave samoubistva koriste se statisticke stope. psihologije. U medicinskom smislu samoubistvo je dugo posmatrano kao indikator ludila. srednje stope (16-20 na sto hiljada). kao drustvena devijacija. sudova i ponasanja. Dio izucavanja su i izvitoperenja i psihicke disfunkcije. sociologije. Politicki aspekti upucuju na izucavanje uticaja odredjenih politickih ciljeva. principa i ponasanja na pojavu samoubistva i njegovu upotrebu u politicke svrhe. Ritualno samoubistvo – obred samozrtvovanja prisutan u kolektivnoj svijesti i obicajima primitivnih plemena. One predstavljaju statisticku mjeru koja oznacava ucestalost javljanja nekog dogadjaja u standardnoj jedinici populacije u datim vremenskim granicama. nego o naucnom stavu.AUTOAGRESIJE: SAMOUBISTVA I POKUSAJI SAMOUBISTAVA Magijska samoubistva – funkcija im je bila vjerovanje da se samoubistvom u odredjenim okolnostima unistava sopstveni neprijatelj. 6 . Filozofska razmatranja samoubistva imaju razlicite aspekte i cesto se povezuju sa interesovanjima etike.povezano sa idejom o smrti. U statistickim istrazivanjima. Skala visine stope samoubistava: niske stope (8-16 na sto hiljada). Stope samoubistava racunaju se na sto hiljada stanovnika. normativnih). odnosa prema prirodi i drugim ljudima i sl. obicajnih. SAMOUBISTVO je samounistavajuce ponosanje sa smrtnim ishodom. rehabilitacija od strane grupe ili zajednice i sl. pokreta. Smatra se da je svaka osoba koja je izvrsila samoubistvo dusevno poremecena bar u vrijeme izvrsenja. kao pojave. Psiholoska istrazivanja najcesce su usmjerena ka ispitivanju psiholoskih karakteristika licnosti i psihosocijalnim mehanizmima koji pogoduju pojavi samoubistava. ali je ovdje prije rijec o moralnom sudu. medicine i dr. U nekim slucajevima samoubistvo je posljedica snaznog pritiska kolektivne svijesti i neformalne socijalne kontrole i dio je odgovora na zahtjeve i potrebe zajednice. povezanih sa drugim vrstama principa i stavova (religijskih. nauke ili antropologije. Socioloska istrazivanja obicno se bave uticajem drustvenih makro. Motivi ovih samoubisatva su najcesce samokaznjavanje. visoke stope (preko 20 na sto hiljada). antropologije.

Uzroci samoubistava: bracni status (razvod ili smrt bracnog partnera). • Altruisticko samoubistvo se javlja u drustvima u kojima je moralni kodeks vrlo jak. kao i poremecaje u sferi porodicnih i drustvenih odnosa. dolazi do licne i drustvene dezorganizacije. Oni su posli od pretpostavke da je jedna od najvaznijih frustracija neupsjeh odrzavanja ili postizanja viseg polozaja u statusnoj hijerahiji. politicke i socijalne migracije uz prostornu i drustvenu mobilnost. Po Henriju i Sortu. obrazovni status. a ne u spoljnoj sredini. utice na stopu samoubistava. maloljetnicku delinkvenciju i sl. • Fatalisticki tip je posljedica pretjeranog normativnog ogranicenja ponasanja pojedinca. Sve drustvene tipove samoubistava podijelio je na: • Egoisticko samoubistvo. Neka znacajnja teorijska shvatanja samoubistava Dirkem je postavio hipotezu da opsta ucestalost samoubistva otkriva nesto osnovno u karakteristikama drustva. Njegovo istrazivanje pokazalo je da su glavni socijalni uzroci samoubistava oni koji dovode do socijalne izolacije. samoubistvo i ubistvo su akti agresije. 7 . Samoubistvo je uzrokovano frustracijama u licnosti. Drustvo kontrolise pojedinca putem sistema vrijednosti i normi. Teorija o vezi drustvene i statusne integracije polazi od opste ideje da statusna integracija – obim povezanosti jednog statusa sa posjedovanjem nekih drugih. koji rezultiraju iz frustracije. varira obrnuto srazmjernom stepenu integrisanosti religiozne. Analizirajuci dalje odnos izmedju samoubistava i drustvenog statusa. Egoizam je stanjem u kojem se individualno ''ja'' pretjerano potvrdjuje pred drustvenim. Holbahova teorija je potvrdila vezu samoubistava sa porodicnom strukturom i religijskom pripadnoscu. usljed naglih i brzih promjena. drustveni uslovi zivota kod stanovnika urbanih naselja. profesionalne karaktertistike. Anomija se javlja u svakoj kriznoj situaciji. U stanjima anomije kada drustvo postane nesposobno da vrsi regulatorsku funkciju. klasne pripadnosti i klasne mobilnosti. i cini ga u toj mjeri zavisnim da ignorise i ne cijeni sve ono sto se odnosi na pojedinca. Alturisticko samoubistvo iz duznosti je specifican podtip i ima dvije varijante: neobavezno i misticko • Anomicko samoubistvo je najcesce proizvod poremecaja regulatorske funkcije koju drustvo vrsi u odnosu na pojedinca.tako da prekomjerna individualnost prouzrokuje samoubistvo. stope vanbracne djece. oni su dosli do saznanja da su samoubice imale probleme u vezi sa radom. Druga znacajna pretpostavka ovih autora tice se stava da veca vjerovatnoca samoubistava zavivi od jacine relacionog sistema. On je takodjer prvi stvorio tipologiju samoubistava na osnovu primarnih drustvenih uzroka. sto je nezavisno od pojedinacnih slucajeva. politicke i porodicne zajednice kojoj pojedinac pripada. ekonomske. Sejnzbri smatra da je samoubistvo derivat drustvene dezorganizacije za koje je kao pokazatelje koristio razvode braka. Ono nastaje usljed nedovoljne individualizacije i intenzivnog altruizma u situaciji jake drustvene integracije.

Reakcija se izrazava etickim stavovima. 8 . On se najcesce ispoljava u vidu niza simptoma koji su medjusobno povezani: • progresivno stesnjenje – psihicko i socijalno ugrozavanje i osiromasenje medjuljudskih odnosa • samoagresivnost – nesposobnost usmjeravanja agresije ka spolja sto je povezano sa ogranicenoscu medjuljudskih odnosa u kojima je moguce izraziti agresiju • bjekstvo u irealnost – jacanje suicidalne fantazije Savremena prevencija podrazumijeva postojanje posebno organizovanih sluzbi za prihvatanje i tretman suicidalno ugrozenih poput centara za prevenciju samoubistva. Kod pokusaja samoubistva biraju se bezopasniji i manje brutalni nacini i sredstva poput otrova ili lijekova. Najznacajnije psiholoske i drustvene posljedice pokusaja samoubistva su: • promjene u zivotu vec bolesnih osoba: . kulturnim normama i obrascima ponasanja. skokovima sa visine. preko religije i pravnih propisa. Presuicidalni sindrom cini skup simptoma karakteristicnih za dusevno stanje uoci samoubistva. drustvena zajednica ili odredjene drustvene grupe imaju pozitivan stav prema samoubistvu u odredjenim unaprijed definisanim uslovima. Odobravanje je vezano za mitsko religijska. vatrenim oruzjem i sl. dok se samoubistva najcesce izvrsavaju vjesanjem. obicajna i politicka samoubistva altruistickog tipa.Pokusaji samoubistva Pokusaj samoubistva predstavlja cin u kome je postojala svjesna namjera unistenja sopstvenog zivota. ali cin nije dovrsen i smrt nije nastupila. neodobravanje i prevencija. ravnodusnost.Samoubice su stimulisane na izvrsenje samoubistva kada je to u interesu zajednice ili grupe.privremena hospitalizacija .stalna hospitalizacija • promjene u zivotu i sredini zdravih ljudi: privremeno izdvajanje iz situacije sukoba drustvena zajednica je spreman da pruzi materijalnu i moralnu pomoc nacin zivota i ljudski odnosi se mijenjaju pod uticajem pokusanog samoubistva promjene u drustvenoj izolaciji Drustvena reakcija na samoubistvo moze se u osnovi podijeliti na cetiri osnovna tipa: odobravanje. odjeljenja za pruzanje pomoci u krizi i sl. Razlike izmedju samoubistava i pokusaja ispoljavaju se i u nacinima i sredstvima koja se tom prilikom koriste.

a droga prenosiocem i izazivacem infekcije. U literaturi postoji vise modela definisanja narkomana i narkomanije. koliko karakteristikama sveukupnog stanja i odnosa u nekom drustvo. Klaurada i L. NARKOMANIJA – je stanje periodicne ili hronicine intoksikacije. 9 . devijantno ponasanje. i stalne napore drustva na iznalazenju najefikasnijeg nacina da se uzimanje droge i njeno dalje sirenje sprijeci. toliko i posebnostima drustvenog polozaja mladih koji ziveci u njemu. medju kojima su najcesci: Medicinski model. kao i u socioloskim studijama u kojima se naglasava uticaj drustvenog reagovanja na razvoj i pojacane devijacije. Medju kljucnim faktorima koji mogu uticati na jedan broj mladih da posegnu za konzumiranjem psihoaktivnih supstanci su: sveukupna drustvno-ekonomska stvarnost prozeta posljedicama rata u kojoj zivi cjelokupna populacija BiH drustva. koji s obzirom na nivo rasprostranjenosti i prisutnost stalnog porasta upotrebe psihoaktivnih supstanci. Saderlenda. Socio-kulturni model. Olina. negativan uticaj uzeg (porodica) i sireg socijalnog okruzenja na najmladju populaciju. Po ovom modelu uzivalac droge smatra se domacinom bolesti. na narkomaniju gleda kao na zaraznu bolest. koji narkomana smatra bolesnom osobom. Prema definiciji SZO – DROGA je svaka supstanca koja unesena u organizam moze da modifikuje jednu ili vise funkcija. Sva odredjenja ove devijacije imaju najmanje dviej zajednicke karakteristike: svijest o njenoj prisutnosti. koje u razlicitoj mjeri odstupa od usvojenih socio-kulturnih normi neke drustvene zajednice. U okviru socijalnih determinanti narkomanija mladih je uslovljena. Mertona. ZAVISNOST OD DROGE – stanje psihicke zavisnosti ili fizicke zavisnosti. koje nastaje kod osobe koja periodicno ili stalno uzima drogu. ali i uticaj sredstava masovne komunikacije. a narkomaniju bolescu Epidemioloski model. - SOCIJALNI UZROCI NAKROMANIJE Pretpostavke za objasnjavanje drustvenih uzroka narkomanije mladih nalaze se u socioloskim teorijama E. Po ovom modelu narkomanija se odredjuje kao drustveno neprihvatljivo. koja je u svim savremenim drustvima u stalnom porastu. prouzrokovano ponovljenim uzimanjem droge. Toksikomanija – toksicni efekti uzimanja razlicitih psihoaktivnih supstanci na ljudski organizam. R.SOCIJALNI ASPEKTI NARKOMANIJE Uzimanje droga – svako uzimanje droga u nemedicinske svrhe/ ono uzimanje droga koje nije indikovano opste prihvacenim medicinskim razlozima. stetne za pojedinca i drustvo. od droge. cine dio drustva. R. ili jedne i druge. polazi od stanovista da su za pojavu narkomanije kljucni socijalni i kulturni faktori.

su obiljezja pojedinih porodica koja mogu biti uzrokom nekog od oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja mladih.Upotreba ilegalnih droga. muzikom. podijeljenost zemlje. narocito alkohola. nacionalna netrepeljivost. predstavlja bitan segment ukupne brige drustva za rast i razvoj zdrave. koji je najcesce uzrok agresivnog i nekontrolisanog ponasanja. SOCIJALNE POSLJEDICE UPOTREBE DROGE Upotreba legalnih droga. ali i boravak na mjestima za okupljanje i razonodu. zivot sa roditeljima koji su pod stresom od rata. buduce odrasle osobe. Ucinak razlicitih traumatskih iskustava dozivljenih u ratu na dijete moze biti neposredan i posredan. te potreba za zabavom. od marihuane do heroina. DRUSTVENA REAKCIJA NA NARKOMANIJU 10 . medju koje spada i narkomanija. Jedna od posljedica upotrebe droga je i gubljenje gotovo svih moralnih normi i vrijednosti. Uticaj vrsnjaka i nacin provodjenja slobodnog vremena Slobodno vrijeme djece i mladih. kako za osobu koja je ovisnik. odnosno njegovo smisleno organizovanje i nacin provodjenja. osjecaj pripadnosti. raspad porodice. odvijaju nezamjenjivi procesi odgoja i socijalizacije. kao sto su: bombardovanje ili granatiranje. neodgovarajuce osnovno – skolsko obrazovanje. cak i ubistva. sirenje jaza izmedju bogatih i siromasnih. korupcija i sl. koje su jos uvijek nedovoljno definisane sto dovodi do slabljenja razlicitih porodicnih funkcija. Socijalno-ekonomski status porodice. najcesce na psihickom lanu. socijalna iskljucenost. U nasim uslovima kao posebnost treba izvdvojiti poremecaj uhodanih drustvenih vrijednosti i sporo usvajanje novih vrijednosti. konzumenta nego i na njegovo cjelokupno socijalno okruzenje. cije posljedice nekad mogu dovesti i do cinjenja najtezih oblika zlocina. odnosi u porodici. Takve situacije i okolnosti su: separacija i izmjestanje od roditelja. uvijek sa sobom nosi niz negativnih socijalnih posljedica. sto se neminovno odrazava ne samo na pojedinca. odnosno potreba za pripadanjem grupi i druzenjem. nasilna smrt jednog ili oba roditelja i sl. U porodici dijete razvija svoj identite. kvalitet i nacin odgoja i sl. glad. Medju najcescima su: prevazilazenje dosade. ranjavanje. pored oblikovanja njegove licnosti. zajednistva i povjerenja zasnovanog na neposrednom medjusobnom odnosu svih clanova. uticaj grupe vrsnjaka. Uticaj porodicnih prilika i odnosa Porodica je socijalna zajednica u kojoj se od samog rodjenja djeteta. sastav i velicina porodice. tako i za njeno socijalno okruzenje.Uticaj socijalno-ekonomskih uslova i posljedica rata na pojavu narkomanije Za BiH drustvo karakteristicno je opste siromastvo. ali imaju stresogeno dejstvo i traumatske posljedice. pored posljedica na psiho-fizicko zdravlje pojedinca. osjecaj nesigurnost itd. krajnje siromastvo. radoznalost. visoka stopa nezaposlenosti. Posredan uticaj ratnog iskustva na dijete priustan je u razlicitim situacijama i okolnostima koje ne predstavljaju direktnu opasnost po zivot djeteta ili zivot njemu bliskih osoba. Neposredan ucinak prisutan je u svim situacijama gdje je dijete bilo direktno izlozeno traumtizirajucem dogadjaju. uslovi stanovanja. U literaturi postoji vise razlicitih shvatanja i teorijskih tumacenja zbog cega mladi bas u prostoru koji nazivamo slobodnim vremenom pocinju sa upotrebom droga.

daju politici EU premadrogama obilježja restriktivnog karaktera. Sve zemlje. Borba protiv narkomanije na nivou OUN odvija se. godine. Konvencija o krivičnim prekršajima povezanim sa drogom za cilj ima da se saradnja i borba protiv ilegalnog trgovanja drogom na međunarodnom nivou učini što boljom i efikasnijom. U vezi s tim. prema Konvenciji iz 1961. na prvi pogled. bez podjele na legalne i ilegalne droge. članice EU imaju jasno usvojenu nacionalnu strategiju prema drogama. do stavova odraslih osoba. formirana sa osnovnim ciljem spriječavanja zloupotreba ilegalna trgovine drogom. Smanjenje dostupnosti psihoaktivnim supstancama. na medjunarodnom. uz razrađenio zakonodavstvo za ovaj društveni problem. odnosno ponuda droge 2. koji ne upotrebljavaju drogu i onih koji je upotrebljavaju. prodaju i posjedovanje droge. i vecim dijelom. o o Restriktivna politika polazi od stanovišta da sa porastom upotrebe droga dolazi do porasta kriminala i nasilja u društvu. Evropa protiv droge (EURAD) pokret sastavljen od roditelja. te načinu spriječavanja krinimalnog postupanja sa drogom. Zbog toga je društvo primorano da precizno odredi šta je u njemu dozvoljeno. provođenje restriktivne politike zahtijeva stalno razvijanje i pronalaženje što efikasnijeg načina spriječavanja upotrebe droga. kao što su opijum. list koke i kanabisa. mladih i NVO za borbu protiv narkomanije 3. a šta zabranjeno. Različita tijela u okviru EU. zakonom određenih kazni za one članove društva koji drogu zloupotrebljavaju na bilo koji način. tako i od legalnih (alkohol i duhan). prvenstveno. koja predstavlja naročit vid društvene reakcije na njihovu upotrebu. u stampanim medijima. EUROPOL – zajedničke policijske snage zemalja članica EU 11 . Dva su osnovna uzroka sirenja zloupotrebe droga: 1. Tako se. te opojna sredstva koja se dobijaju iz tih biljaka (heroin. senzionalistickog pristupa. morfij) klasifikuju kao droga i podliježu društvenoj kontroli. Politika Evropske unije prema drogama zasniva se na podjednakom odnosu prema svim drogama. Samim tim. kako. distribuciji i upotrebi droga. Liberalna politika polazi od podjele droga na lake i teške. kokain. Istom se konvencijom prirodne supstance. droga smije koristiti jedino za potrebe medicine i u naučne svrhe. posebna pažnja se posvećuje prevenciji i liječenju od ovisnosti kako od ilegalnih psihoaktivnih supstanci. te izuzetno razvijenu prevenciju i informisanje. Osnovna karkteristika ove politike prema upotrebi droge je nekažnjavanje upotrebe lakih droga. Kao najhitnije organizacije na nivou EU u borbi protiv narkomanije izdvajaju se: 1. uz uvođenje visokih.Drustvena reakcija na zloupotrebu droge i stalno sirenje ove drustvene devijacije krece se od provodjenja odredjene politike prema drogama. Evropski centar za kontrolu droga (EMCDDA) sa sjedištem u Lisabonu 2. Države potpisnice ove konvencije dužne su sa sankcionišu ilegalnu proizvodnju. može se u većini država podijeliti na restriktivnu i liberalnu. Smanjenje potraznje sredstava ovisnosti Politika prema drogama Politika prema drogama. uz ulaganje maksimum napora da se tržište ove dvije droge drži odvojeno. putem odgovornosti za međunarodnu kontrolu droga i putem donošenja različitih konvencija o proizvodnji. tako i na nacionalnom planu preko stavova mladih.

nastoji da poveze naucni i logicki pristup kao i otvorenost. u velikoj mjeri zavise od situacija i licnosti. može se zaključiti da ovaj entitet vodi vrlo restriktivnu politiku prema drogama. ali istovremeno imaju i odredjenu kolicinu razumjevanja za one koji drogu upotrebljavaju c) mladi koji prihvataju mogucnost upotrebe droga.bez obzira da li su to roditelji ili nastavnici i sl. Kao prioriteti djelovanja namecu se : • veca efikasnost na sprecavanju trgovine drogama i kaznjavanju onih koji proizvode. dobavljaju. Stavovi odraslih. Mlade a) b) c) koji upotrebljavaju drogu je veoma tesko klasificirati. pocinju sa upotrebom teskih droga. dostupnih javnosti. Tulij) moguce je klasifikovati u sljedece tri kategorije: a) mladi koji kategoricno osudjuju upotrebu droge b) mladi koji se takodjer protive upotrebi droge. Stavove mladih koji ne upotrebljavaju drogu (Pelisije. a 2002. posebno MUP-a.Politika BiH prema drogama na nacionalnom nivou gotovo da i ne postoji. ali im se droga cini kao fatalnost mladi koji usljed razlicitih okolnosti. koji direktno ne pogadja pojedinca i njegovu porodicu. ali se i ovdje razlikuju: mladi koji su ubijedjene fanaticne pristalice upotrebe droge mladi koji nisu ubijedjene pristalice narkomanije. u prvi plan stavlja odrzavanje veza i razmjenu c) odgovorni odnos. 12 . ili kao licni problem osobe koja upotrebljava drogu. S tim u vezi moguce je razlikovati: a) autoritarni odnos. bez ikakvih ustupaka b) egalitarni odnos. uz ostru odlucnu cenzuru. odbacujuci potpuno neefikasni autoritarizam i obeshrabrenost d) indiferentna odnos je prisutan kod onih odraslih osoba koje ne shvataju problem narkomanije. Na nivou Kantona Sarajevo. prodaju i preprodaju drogu • bolja informisanost mladih i roditelja o opasnostima upotrebe droga • stalna edukacija razlicitih profila strucnjaka • obuhvatiti posebnim programima prevencije rizicne grupe najmladje populacije Reakcije i stavovi clanova drustva prema narkomaniji Reakcija clanova neke drustvene zajednice na probleme zloupotrebe droge zavise od toga da li se pojava narkomanije dozivljava kao opsti socijalni problem. obiljezen je represivnim stavom. rad. ministarstva zdravstva i Ministarstva za socijalnu politiku. skoro da toga i nisu svjesni. U FBiH se. narkomanije i drugih ovisnosti. godine i na nivou FBiH donešen je Program prevencije alkoholizma. ili se ne zele angazovati. na osnovu raspoloženih podataka. izbjeglice i raseljena lica.

koja je posljedica navike ili navikavanja. 13 . posljedice koje mogu biti: dusevni poremecaji. Može istovremeno posmatrati kao medicinski i socijalni problem. Elementi medicinske definicije su: osoba koja ekcesivno uzima alkoholna pica. socijalna psihologija i sociologija devijantnosti. Među brojnim definicijama alkoholičara. javlja se rekacija vlasti ili onih koji uticu na stvaranje javnog mnijenja 5. posebno u onim situacijama kada se u negativnoj konataciji stigmatizira odredjeni tip ljudskog ponasanja koje se treba odbaciti kao neprihvatljivo. postepeno stvaranje zavisnosti usljed upotrebe alkohola. Neke jednostavne socio . što znači da se problemom alkoholizma bave različite naučne discipline i društvene djelatnosti: medicina posebno psihijatrija. obrazovanje i druge djelatnosti. a prije svega mentalnog zdravlja. odnosa sa drugim ljudima i poremećajima funkcionisanja čovjeka kao svjesnog i odgovornog ljudskog bića. Alkoholizam je bolest zavisnosti. koju karakteriše pretjerana nekontrolisana želja za pijenjem alkoholnih pića što za posljedicu ima psihička i fizička oštećenja. ALKOHOLIZAM Alkoholizam pripada onom tipu društvenih devijacija koji se izražava kroz izvitoperenje u zadovoljenju ljudskih potreba. socijalna zaštita. što neminovno vodi nizu nepovoljnih posljedica: pogoršanje psihičkog i fizičkog zdravlja.pogorsanje fizickog zdravlja. poremecaji odnosa sa sredinom i oni vezani za socijalni i ekonomski polozaj. Druga medicinska definicija pod alkoholizmom podrazumijeva pojavu koja se manifestuje kao hronična progresivna bolest. nesto ili neko definise se kao prijetnja vrijednostima i interesima 2. odnosno zdravstvo.kulturne definicije određuju alkoholizam kao: konzumiranje alkohola izvan tradicionalnih običaja i dijetetskih navika neke zajednice.Moralna panika i senzacionalizam u medijima kao vid drustvene reakcije Pojam moralna panika je cesto prisutan u medijima. njihove odnose sa drugim ljudima i njihovo dobro socijalno i ekonomsko ponašanje. univerzalno je prihvaćena definicija svjetske zdravstvene organizacije. koja alkoholizam opisuje i kao medicinski i kao socijalni problem i prema kojoj se alkoholičarima smatraju: osobe koje ekcesivno uživaju alkoholna pića i postepeno postaju zavisne od alkohola. naglo raste zabirnutost javnosti 4. panika se povlaci ili rezultira drustvenim promjenama. stečena navikom. Alkoholizam sa medicinskog aspekta je vid poremećaja ukupnog. Koenovo odredjenje moralne panike sadrzi sljedece kljucne elemente: 1. ovu prijetnju mediji prikazuju u lako prepoznatljivoj formi 3. bilo manifestacije koje zahvataju njihovo tjelesno i duševno zdravlje. pri čemu ispoljavaju bilo otvorene društvene poremećaje.

predstavlja početnu fazu alkoholizma. druga odlika je nemogućnost apstinencije (ne može da se uzdrži od pijenja). Toksikomanska faza koju karakteriše: kompulzivno pijenje (nekontrolisano uzimanje alkohola). Ovu fazu prate: alkoholne amnezije (gubitak sjećanja za događaje u toku epizode pijenja) i racionalizacija odnosno pronalaženje opravdanja za pijenje. Alkoholičar u ovoj fazi još uvijek ne pije sam. Posebno su poznate teorije o nasljednosti alkoholnih sklonosti (urođeni alkoholizam). zapuštanje u svakom pogledu. etiketiranja i potkulture. teorija niskog praga tolerancije na stresove i psihoanalitička teorija. 3. 3. nemogućnost apstinencije. on govori o primarnoj i sekundarnoj alkoholičarskoj devijaciji koje imaju neke faze: 1. psihičko i socijalno propadanje. Za tumacenje uzroka i prirode alkoholizma posebno su relevantne: teorija anomije. Bio-fiziološke teorije objašnjavaju nastanak alkoholizma bio-fiziološkim procesima. Pijenje u društvu koje prati postojanje društvene tolerancije. nekontrolisano pijenje. odsustvo izbora piće. dolazi do pojave tremora i dr. ova faza traje do godinu dana. Edwin Lemert je kao primjer za razvoj primarne i sekundarne devijavcije uzeo alkoholizam. 2. Teorije alkoholizma 1. traje od 1-3 god. pojava trovanja i ono što je bitno pojedinac prihvata sebe kao alkoholičara i takvim ga etiketira i njegova sredina. Među ovima se posebno izdvajaju: teorija frustracije.navikavanje na alkohol i sklonost ka alkoholu. Sociološke teorije polaze od tumačenja alkoholizma kao socijalnog problema uzrokovanog društvenim uzrocima. i činjenicom da pojedinac sebe ne smatra alkoholičarom niti ga kao takvog označava njegova sredina 2. razvija se egocentrizam i sebičnost. postojanje psihičke i fizičke zavisnosti. Predtoksična faza odlikuje se povišenom tolerancijom prema alkoholusve redovnijim konzumiranjem alkohola.Razvoj (faze) alkoholizma: 1. uspostavljanjem navika i početne psihičke zavisnosti. Ovo je granična faza kojom se ulazi u hronični alkoholizam. Pad tolerancije je odlika ove faze. 14 . 2. pad tolerancije. ne samo za tumačenje etiologije alkoholizma. Kompulzivno pijenje odnosno prisilno. veoma česte amnezije. teorija depresivnosti. Psihološke teorije su veoma značajne. profesionalni problemi. već i za razvoj različitih modela. ali svejedno. gubitak kontrole u pogledu svih aspekata ponašanja. Ovu fazu karakteriše i teško fizičko. psiho-fizičkih poremećaja. Jutarnje pijenje je kritični period u toku kojeg se stvara adikcija. javljaju se ozbiljni lični. kada čovjek ima neodoljivu potrebu za pićem i nije u stanju da voljno šprekine uzimanje alkohola. porodični.

Gama alkoholičare prati početna povišena tolerancija. ovdje je riječ o kontinuiranoj. pošto iza ovog tipa opijanja obično postoje psihičke smetnje i poremećaji koji se moraju razriješiti prije nego se započne sa liječenjem. koja se razlikuje od drugih sredstava zavisnosti po tome što je njegova umjerena upotreba prihvatljiva kako legalno tako i društveno. ali su pod dejstvom alkohola potpuno drugačiji i skloni agresijama i destrukciji. S druge strane. 2. Značajni uzroci alkoholizma 1.Ovaj tip je čestom povezan za određena zanimanja npr. riječ je o socijalnim.. Alkohol je psihoaktivna supstanca. ovi alkoholičari mogu biti prividno veoma mirni. Ličnost odnosno sam čovjek. je uzrok alkoholizma. 3. tolerantni ljudi. 2. dobri. smatra se također da društvena dostupnost i tolerancija prema upotrebi alkohola podstiču alkoholizam. stalno su pod uticajem alkohola i gotovo da nema triježnjenja. Ovaj tip alkoholičara pripada težim vidovima alkoholizma. Alkohol ima neka fiziološka svojstva koja djeluju na bio-psihološke i fiziološke procese u organizmu. dijetetskim i običajnim navikama. jer je utvrđeno da su određeni tipovi ličnosti podložniji alkoholizmu. mornari. Beta alkoholičari karakteriše ih uspostavljanje sve jače psihičke zavisnosti od alkohola. Faktori društvene sredine su odlučujući uzroci koji preovlađujuće utiču na pojavu alkoholizma.. 15 .konobari. Ipsilon alkoholičari ili dipsomani su periodični alkoholičari koji povremeno dobijaju želju za alkoholom i onda se danima opijaju sa nastupima amnezije smatralo se da je izlječenje ovog tipa lako postići. Alfa alkoholičari su situacioni alkoholičari koji piju od prilike do prilike. 5. moleri. Alkoholit. 2. Toksikomanska upotreba alkohola – kod koje dolazi do ozbiljnih društvenih devijacija i poremećaja odnosa i ponašanja prije svega u porodici. Javljaju se vrlo teški poremećaji odnosa sa okruženjem i te posljedice najviše snosi porodica. dužoj upotrebi alkohola koja dovodi do fizičkih posljedica praćene često smrtnim ishodom. kulturne navike i obrasci života također mogu pogodovati pojavi alkoholizma.Tipovi alkoholičara 1. 3.je tip alkoholičara koji uzimanjem alkohola uspostavlja određene vrste socijalne komunikacije što znači da je alkohol jedno od sredstava za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima. tako da se upotreba alkohola ponavlja. koje stvaraju pogodno tlo za alkoholizam. Delta alkoholičare karakteriše nepostojanje mogućnosti apstinencije. kao i po topme što se zavisnost uspostavlja postepeno i u nešto dužem roku u odnosu na druge droge. 4. ali je to prividno. samo se po sebi razumije da bez alkohola nema alkoholizma. Klinard izdvaja 2 karakteristična tipa alkoholičara: 1. šoferi.

ili gubitak posla) opšte socijalne posljedice (poremećaji odnosa sa okruženjem i sredinom) ekonomske posljedice Društvena reakcija na alkoholizam Društvena reakcija na alkoholizam kreće se između nekoliko karakterističnih tipova odnosa kao što su: 1. zdravstvene posljedice (psihičke i psihijatrijske) porodične posljedice: po pravilu je porodica žrtva alkoholizma profesionalne posljedice (neefikasnost na poslu. terapija zasnovana na potpunoj apstinenciji. kulturne. ekonomske i psiholoske cinioce alkoholizma 3. Uokviru ovog modela izdvajaju se tri tipična pristupa u strategijama tretmana alkoholičara: a. kompletan zdrastveni. djelimična prohibicija koja obično limitira i sankcioniše promet i služenje alkohola u određeno vrijeme ili zabranu služenja i upotrebe alkohola određenim društenim grupama npr. Kada je riječ o modelima tretmana alkoholičara u osnovi se izdvajaju 3 najopštija: 1. cjeloviti programi prevencije alkoholizma i razvijeni modeli tretmana alkoholičara. 2.podrazumijeva liječenje alkoholičara koje može biti dobrovoljno i obavezno. Intenzivna faza traje sest nedelja i seanse traju oko tri sata svakim randim danom. c. tolerancija prema umjerenom i socijalnom prihvatljivom uzimanju alkohola.Značajnije posljedice alkoholizma: 1. 3. 16 . Stabilizaciona faza traje godinu dana. nezainteresiranost i prenošenje problema na lični plan i pitanje ličnog izbora i odgovornosti. 5. 4. psihicki i fizicki oporavak i uredjivanje porodicnih odnosa na funkcionalan nacin. Osnovni ciljevi ovog tipa terapije su: potpuna apstinencija od alkohola. 3. 2. b. Osnovna karakteristika ovog modela je pomjeranje fokusa sa pojedinca na porodicnu i socijalnu sredinu. Intenzivna kombinovana porodicna terapija alkoholizma ima dvije faze: intenzivna faza i stabilizaciona faza. porodični (interakcijski ili ekosistemski) model – predstavlja poseban pristup u lijecenju i rehabilitaciji alkoholicara. 4. socijalno-psihološki model – reagovanja na alkoholizam skrece paznju javnosti na brojne drustvene. 2. terapija kontrolisanog pijenja. 5.maloljetnika i mladih. potpuna prohibicija koja podrazumijeva zabranu i sankcionisanje kako prizvodnje i prometa tako i potrošnje i uzimanja alkohola. averzivna terapija. medicinski model .

Prema porijeklu – prirodne i sintetičke droge 2. 2. ili i jedne i druge zavisnosti od droge. sto ukljucuje zudnju za drogom i njeno ucestalo uzimanje kako bi se dozivjeli odgovarajuci psihicki efekti i izbjegli patnja i poremecaji izazvani lisavanjem droge. Osnovne karakteristike zavisnosti od droga Najznačajnije karakteristike ovisnosti o drogama. Sve droge uspostavljaju psihičku zavisnost i imaju posebno dejstvo na percepciju. Psihička ovisnost – posebno stanje svijesti koje se sastoji u želji i potrebi nekih ljudi za efektima droge koje oni doživljavaju kao prijatna i donose im zadovoljstvo ili izmjenjen doživljaj stvarnosti. pa je zato potrebno stalno povećavati dozu droge da bi se postigli isti efekti. barbiturata. osjećanja i raspoloženja. Fizička ovisnost – sastoji se u opštoj adaptaciji organizma na stalno prisustvo droga. amfetamina. Novije shvatanje eksperata SZO pod klinickim sindromom zavisnosti podrazumjevaju stanje psihicke i fizicke zavisnosti koje nastaje kod osoba koje kontinuirano uzimaju odredjene ili vise droga. nekontrolisane droge koje ne podliježu kontroli. a ne postoji kod kokaina i kanabisa. Tolerancija postoji kod opijata. Prema dejstvu – teške i lake droge 17 . osjete.ZAVISNOST OD DROGA Zavisnost od droga podrazumijeva stanje psihicke ili fizicke. tako da ukoliko se naglo prekine uzimanje droga dolazi do apstinencijskog sindroma. kontrolisane droge koje se upotrebljavljaju isključivo u medicinske svrhe i to po strogoj kontroli i proceduri 3. su: 1. jer ne predstavljaju veliku opasnost po zdravlje ili od zloupotrebe Droge se najčešće mogu klasifikovati na osnovu dva kriterija i to: 1. čija je proizvodnja zabranjena 2. Ovu zavisnost izazivaju samo dvije vrste droga: opijum i barbiturati. zabranjene droge. koje variraju prema vrsti droge. tj. Tolerancija – označava postepeno opadanje dejstva droge. 3. halucinogenih droga. S pravnog aspekta može se govoriti o tri grupe droga: 1. nemogućnost da se željeni efekti postignu ranijom količinom droge. pošto kao posljedica uzimanja droga dolazi do promjene metabolizma. koje se javlja poslije povremenog ili stalnog uzimanja droge.

Politoksikomanije. Obilježja savremenog tipa zavisnika od droge su: visoka zastupljenost mladih. 3. nikotinizam. Prava zavisnost. za određene društvene grupe kod kojih se upotreba droge javlja s vremena na vrijeme. jer je to najmasovnija grupa. Klasični-stari narkomani  Liječeni pacijenti čija je bolest praćena teškim patnjama i bolovima i koji su prilikom liječenja redovno primali određene količine droge (npr. najčešće marihuanu. obično je praćena povećavanjem doza droga kod 4.Treba spomenuti i kliničko-farmakološku klasifikaciju droga koja izdvaja 3 tipične grupe: 1. Epizodne toksikomanije najčešće vezane za eksperimentalno uzimanje hašiša. Kini. Venecueli itd.  Umjetnici koji uzimaju drogu kao stimulaciju i pod dejstvom narkotika stvaraju  Najsiromašniji slojevi u nekim zemljama Bliskog i Dalekog Istoka. 18 . morfinsku i heroinsku zavisnost. 2. morfij) pa su tako postali zavisni od te droge. Oni u pravilu uspijevaju normalno da funkcionišu. medikamentoznu zavisnost. najčešće iz radoznalosti ili društvenosti probaju jednom ili više puta ponuđenu drogu. a posebno ljekari kojima je droga bila dostupna i nisu imali potrebe za ilegalnim tržištem. visoka zastupljenost politoksikomanije. One obično sadrže sljedeće klasifikacione grupe: 1.karakteristični za mlade koji u određenim situacijama. koji uzimaju hašiš ili opijum kao zamjenu za hranu i kako bi pobjegli od stvarnosti i svakodnevne bijede. obično predstavljaju nastavak epizodnih ili eksperimentalnih toksikomanija.  Medicinsko osoblje. Savremeni tip zavisnika od droge predstavlja najveći problem. Blage zavisnosti. morfijum). Povratnička zavisnost. marihuane i 2. pa se tako pod dejstvom grupe stvara zavisnost. s tim što postaju redovite i praćene su uzimanjem ograničenih količina droge. 3. Eksperimentatori  Primarni zavisnici . koje obuhvataju opijumsku. 3. pored redovnog uzimanja. kafeizam i sl. te kanabizam (zavisnost od hašiša i marihuane) i kokainsku zavisnost 2. LSD. koje podrazumijevaju konzumiranje više droga u isto vrijeme Kliničke klasifikacije obično počivaju na poznavanju dinamike razvoja zavisnosti i posebno su korisne za prevenciju. teizam. koja je kontinuirana i nastavlja se i u slučajevima povremenih tretman i liječenja. tretman i spriječavanje recidivizma. kao dio životnog stila ili prilikom nekih socijalnih događanja. Male toksikomanije. koje se odnose na eteromanije. Tipologija narkomana 1. kojih postoji toleracija (heroin. rekreativnih i sličnih droga poput extasy. eksperimentisanje sa različitim supstancama i načinima upotreba te veoma česti smrtni ishodi. Velike toksikomanije.  Rekreativni-povremeni uživaoci droga – obično se vezuju za pripadnike određenih slojeva.

ali ne i fizička ovisnost i tolerancija. osjećanja povećane psihičke i fizičke moći. morfin i heroin. a time i odgovornost. ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD U PREVENCIJI NARKOMANIJE Uloge CSR u prevenciji bolesti zavisnosti izviru iz pripode društvenih funkcija ovih ustanova koje predstavljaju središte institucionalnog sistema socijalne zaštite i koje imaju veoma značajna ovlaštenja u zaštiti djece. halucinacije koje ponekad mogu biti zastrašujuće i osjećaj iracionalnosti. ali mogu na specifičan način doprinositi ovim programima baveći se socijalnim razvojem zajednica. socijalna integracija zavisnika. regulisanje porodičnih odnosa) imaju odlučujuću ulogu. Za ove droge je karakteristično da njihova stalna upotreba dovodi do slabljenja euforičnog efekta koji se postiže na početku konzumiranja opijata. imaju prvenstveno pomožuću ulogu. Nakon prestanka djelovanja opijata nastaje umor. depresija. iz čega proizilazi mogućnost praćenja i proučavanja socijalnih aspekta narkomanije.. Realno CSR nemaju velike mogućnosti za učešće u opštoj prevenciji bolesti zavisnosti. Efekti kokaina su stimulativni. sadržaja i vidova društvene reakcije uključujući posebno preventivne. emocionalna labilnost. Ipak. Ove droge se u organizam mogu unositi pušenjem. Ispitivanje i praćenje pojave bolesti zavisnosti treba biti obezbijeđeno na interdisciplinarnom i međuresorskom principu. podrškom porodicama da očuvaju svoju stabilnost i obavljaju svoje značajne društvene funkcije. Zbog svojih efekata ove droge se još nazivaju i psihodelične droge. LSD i psilocibin. 19 . 3. Prva od ovih uloga je praćenje i proučavanje socijalnih potreba građana i socijalnih problema na teritoriji na kojoj djeluju. ali nažalost i želja za ponovnim uzimanjem droge 2. ušmrkavanjem i injekcijama.Tipologija zavisnosti prema tipu droge 1. kao što je npr. CSR u nekim segmentima prevencije ili bavljenja pojedinim slučajevima. anksioznost. dolazi do halucinacija. Kao središnje ustanove socijalne zaštite u lokalnim zajednicama CSR imaju posebne uloge i ovlaštenja koja ih čine potencijalno značajnim akterom prevencije bolesti zavisnosti i zaštite zavisnika i njihovih porodica. a to znači da ne dolazi do opadanja efekata kokaina. dok u nekim dijelovima društvene reakcije (podrška porodici. Posljedice uzimanja ovih droga su: vrlo teški psihički poremećaji u percepciji vremena i prostora. poboljšanjem kvaliteta života porodica. a u ovu vrstu droga spadaju opijum. narkomanija. Ovisnost halucinogenog tipa U halucinohene droge spadaju meskalin. maloljetnika i porodice. Na osnovu praćenja i proučavanja socijalnih potreba i socijalnih problema dolazi do promišljanja različitih programa.. Ovisnost kokainskog tipa Stalnom upotrebom kokaina razvija se psihička ovisnost. bilo bi nerealno za očekivati da CSR obezbijede potpunu evidenciju o kretanju i karakteristikama takvih socijalnih problema. Ovisnost opijatskog tipa Opijati imaju opijatsko i analgetsko dejstvo pa zbog toga kod uživalaca droge izazivaju fizičku zavisnost i javlja se tolerancija. Zbog toga je nužno stalno povećavati količinu droge kako bi se postigli isti efekti.

osnaživanja i zaštite ciljnih grupa. 20 . a riječ je o različitim sadržajima i metodama odrške i pomoći porodicama i pojedincima koji se suočavaju sa različitim vidovima životnih kriza. jer ima seksualne odnose ne samo sa velikim brojem različitih partnera. Bitan element u definisanju prostitucije je povezivanje svakog seksualnog odnosa sa novcem. Veće mogućnosti uključivanja CSR postoje u opštoj prevenciji. koja bi se odnosila na aktivnost podrške. Ženska prostitucija je jedina koja je tokom vjekovnog postojanja postala organizovana. Prostitucija je pružanje određenih seksualnih usluga drugim osobama koje mogu da budu različitog ili istog spola. CSR imaju i posredne uloge u posebnoj prevenciji. već. socijalnih i humanitarnih aktivnosti kao i različitim kampanjama čiji je cilj jačanje osjetljivosti. takođe i sa nepoznatim ljudima. porodica ili pojedinaca kod kojih postoje veći rizici pojave bolesti zavisnosti. zajednica i institucija za bavljenje problemima zavisnosti. PROSTITUCIJA Prostitucija je jedan od oblika devijantnog ponašanja žena prisutan u različitim klasnim istorijskim periodima razvoje ljudskog društva. ličnih ili porodičnih problema. Prostitutka je žena koja javno i za novac ustupa svoje tijelo većem broju muškaraca. Ponašanje prostituke je ekstremno promiskuitetno. ne praveći izbor mrđu njima. interesa i motivisanja javnosti. Rano otkrivanje rizičnih pojedinaca ili porodica te pravovremena podrška i pomoć smanjuju mogućnost pojave i širenja bolesti zavisnosti. Seksualni promiskuitet je druga bitna karakteristika prostitucije. Ona ne bIra partnere.CSR mogu doprinositi podsticanju zdravih stilova života porodica. njegovanju dobrosusjedskih odnosa.

a veći dio prisvaja kuća za različite usluge( medicinska njega. kontroliše ponašanje prostitutki. ili javno pod kontrolom društva . ulična prostitucija obično seorganizuje. U organizaciji ovog oblika prostitucije glavnu ulogu ima posrednik. 1. imaju stalni posao. 21 . portirima hotela itd. ali i društvenim pritiscima. a neke među njima i automobil. 2. koji utiču na oblike i raširenost prostitucije.Prostitutke nisu vezane ni između sebe ni sa drugima koji bi posredovali u prostituciji ili na neki drugi način bili sa njima u vezi (trajnija veza sa izdavačima namještenih soba. jer je u cjelosti uzimaju vlasnici javnih kuća na ime troškova za smještaj i izdržavanje. Ovim oblikom prostituisanja se uglavnom bave žene koje već imaju određena zanimanja. djelimično zahvaljujući i prilagođavanju njenih oblika datim društvenim okolnostima. ali se slobodnom vremenu bave prostitucijom. Drugi oblik organizovane prostitucije se ostvaruje putem posredničke kuće. Zajedničko im je to što prostitutka mora da bude na ulici da bi našla mušterije. Kada u jednoj sredini postane relativno rasprostranjen oblik. haljine i dr. Prema određenim pravilima novac dobijen prostituisanjem samo neznatnim dijelom pripada djevojci. Organizovana prostitucija – najčešći oblik organizovane prostitucije u savremenim društvima jesu javne kuće. taksi – šoferima. Javne kuće ( bordeli) – jesu jedan od najstarijih načina na koji se prostitucija organizuje. Mnoge od ovih žena postale su kasnije profesionalne prostitutke. ili tajno u onim zemljama u kojima je prostitucija zakonom zabranjena. vodi računa o finansijskom poslovanju. poslovne organizacije koje se nominalno bave nekom društveno priznatom djelatnosti. karakterističan za razvijena industrijska društva i promijenjenu društvenu reakciju prema segregacionisanoj prostituciji. Oblici prostitucije u savremenim društvima su vrlo različiti. Posrednička kuća obezbeđuje veću tajnost prostitutki. agencije za posredovanje (posredničke kuće). rublje. odnosno. Javnom kućom obično rukovodi žana madam koja je i vlasnica. zaštita od policije. Ona se brine o održavanju reda i discipline. a mušteriji veću anonimnost. one kojima je prostitucija postala jedino i isključivo zanimanje.) Materijalno bogatije prostitutke imaju sopstveni stan. koja prikriva organizovanje prostitucije. uslivljeni tradicijom i kulturom pojedinih društava. Neorganizovana prostitucija – najčešći i društveno najuočljiviji oblik neorganizovane prostitucije je ulična prostitucija.) Ukoliko je kuća“ pod zaštitom“ neke kriminalne organizacije. odražavala se u različitim društvima i preživljavala raličite društvene promjene. Mnogo je poznatiji po nazivu žena – call girls (djevojka na poziv). obično žena – madam koja ima listu imena žena i telefonom zakazuje sastanke između njih i mušterija koji žele kontakt sa prostitutkom.Oblici prostitucije Prostitucija je jedan od najstarijih oblika devijantnog ponašanja. Glavna ličnost postaje makro ili podvodač. Ovo je jedan savremeniji oblik prostitucije. Prostitutke po više od godinu dana ne dobivaju ništa od te zarade. velika suma novca odlazi toj organizaciji.

a to su obično ulične. profesionalnog odnosa prema kupcu. zanimanju. makroi. noćni barovi. Većina prostitutki je bez zanimanja. da većina evidentiranih prostitutki vodi porijeklo iz siromašnih društvenih slojeva. kontakta bez posrednika. turističkim i hotelskim organizacijama kafanske prostitutke šoferske prostititke prostitutke koje nalaze mušterije u barakama u kojima žive sezonski radnici. saloni za masažu i dr. I svi ostali učesnici u prostituciji (mušterije. kao što su odražavanje tajnosti. zabrana ucjena. koji se zakonski bave dozvoljenim djelatnostima. 22 . Ovo je najveća grupa prostitutki. odnosno radničkih i zemljoradničkih slojeva. kontrolom i eksploatisanjem prostitucije. - Bavcon iznosi i drugu klasifikaciju: - devizne prostitutke među kojima se nalazi najviše „žena na poziv“ koje su povezane sa poslovnim. koje Bavcon opisuje kao „bezprizorne“. organizovanje prostitucije preuzimaju jeftini hoteli. ali se posredno zaključuje – na osnovu podataka o mjestu rođanja. emocionalno nevezivanje. Ispitivanja društvenog statusa prostitutki nisu vršena. zainteresovani su iz različitih razloga da ostanu u tajnosti i anonimnosti. javne prostitutke. većina ih ima samo osnovno školsko obrazovanje. plaćanja kući. koje su u vrijeme ispitivanja živele u gradu rođeno je u selu. anonimnosti. lošeg izgleda. podvodači.U društvima u kojima je prostitucija zabranjena . Rasprostranjenost Prostitucija je u većini savremenih kultura zabranjena. Pri tome ne treba zaboraviti da se radi o grupi evidentiranih prostituki koje se bave najčešće uličnom prostitucijom. a u stvarnosti i oragnizovanjem. koje čine samo manji dio prostitutki. Postoji niska. ponašanje prostitutki izaziva društvenu reakciju snažnog neodobravanja. Više od polovine prostitutki.Ponašanje žena mora da bude u skladu sa određenim pravilima. Broj registrovanih prostitutki je tačan i pouzdan i obuhvata one žene koje su zbog prostitucije kažnjene ili evidentirane u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili službama socijalne zaštite. organizatori). obrazovanju. bez stana i bez sredstava za život. srednja i visoka prostitucija. podaci se zasnivaju na samo onim registrovanim (najčešće kažnjenim) prostitutkama. Ova se podjela zasniva na kriteriju ekonomske dobiti Klasifikacija prostitutki Najopštija klasifikacija prostitutki je prema načinu vršenja prostitucije: ulične prostitutke (nezavisne i organizovane) nezavisne prostitutke sa sopstvenim stanom i automobilom prostitutke u javnim kućama „žene na poziv“ i žene koje rade za poslovne i privredne organizacije. sklone alkoholizmu. Broj prostitutki je teško odrediti.

sa muškarcem. trgovački putnici. Druga faza – prelazna devijantnost. ali o sebi još ne misli kao o prostitutki. ali je tipično da počinje u ranoj mladosti. djevojka stiče određana znanja potrebna za prostituciju. mušterija.Osnovne karakteristike odnosa koji se stvara između prostitutke i mušterije čine prostituciju privlačnom za određene kategorije muškaraca: 1. odsustvo svake odgovornosti 4. Mušterije prostitutki su i kriminalci. Ova faza može da traje više godina. s jedne strane sprečava da stupe u odnose sa ženama izvan njihova svijeta. klijent. sezonski radnici. odnosno dužim odsustvovanjima od kuće (pomorci. Javlja se u porodicama koje su bile jako popustljive i u kojima nije postojala ili je bila slaba kontrola. Razvoj prostitutcije se objašnjava kao razvoj od promiskuitetnog ponašanja do komercijalizacije seksualnog odnosa. Motivacija prostituisanja je ekonomska dobit. Mušterije Prostitucija je kupoprodajni odnos u kome učestvuje dvoje: prodavac – prostituka i kupac – muškarac. vojnici. Prva faza predstavlja period postepenog prelaženja promiskuitetnog ponašanja ka prvom činu prostituisanja. vozači kamiona). jednostavnost prostitucije 3.Proces formiranja prostitutke Razlozi su individualni ili društveni i u velikoj mjeri zavise od društvenih i kulturnih sredina. promjena partenera i tehnika i metoda seksualnog zadovoljenja Među mušterijama su češće muškarci čija su zanimanja povezana sa putovanjima. povremeno se prostituiše. koje njihova devijantna aktivnost. znači i 23 . djevojka od prodaje seksa čini zanimanje i svoj život organizuje u skladu sa tim. kao i pripadanje grupama vršnjaka koji su očekivali i podsticali rane seksualne odnose. Za mnoge žene brak ili neka druga relativno stabilna zajednica prestanak promiskuitetnog ponašanja. Poslednja faza – je profesionalizacija. kada društveno etiketirana osoba kao prostitutka i kada sebe smatra za prostitutku. komercijalna priroda i anonimnost prostitucije 2.

šminkanje. Trgovci ženama (djevojkama. održavanje samo nužnih i ograničenih odnosa sa drugim prostitutkama. djecom).“ kupljena“ i bez obzira što se to odnosi na samo na datu seksualnu transakciju. Eksploatacija se vrši primoravanjem na prostituciju. Subkultura pomaže prostituki da nauči osnovna pravila ponašanja u odnosu na zahtjeve mušterija. zbog same prirode prostitucije. da one nisu gore od drugih. Drugi tip referentne grupe je „dvostruki svijet“. ona je roba koja ima svoju tržišnu vrijednost. posredničkim kućama za prostituciju. Postoji opšte mišljenje da su odnosi među prostitutkama vrlo složeni. odijevanje. Treća grupa pokazivala je znake alijenacije: apatiju. posla od ostalog dijela života prostitutke. osjećaj praznine i besmislenosti življenja.Subkultura prostitucije Subkulturu prostitutki čini grupa u koju prostitutka stupa u različite društvene odnose sa svima onima koji su. Za uzvrat on preuzima ulogu zaštite prostitutki. ulogi eksploatatora imaju i vlasnici tih kuća. prenosi se i uči umijeće prostitutisanja. U tom svijetu nastaju posebne subkulturne vrijednosti i norme pošanja. Eksploatacija prostitutki Prostitucija. navode i postiču ženu na prostituticiju već žive potpuno od zarade prostitutke. stvara se poseban riječnik. kao i ropstvo prostitucija je sistem koji ima svoje korijene u ekonomskom interesu i zasniva se na prinudi. koja nameće prostitutkama stalnu borbu za veći broj kupaca. stalnim pritiscima na prostitutku da prima što veći broj mušterija i uzimanjem velikog dijels njene zarade od prostitutisanja. samo su manje licemjerne. u cilju prostitucije čine posebnu grupu posrednika koji se bave vrbovanjem i zavođenjem žena i njihovim odvođenjem u drugu zemlju u kojima postoji potreba za novim prostitutkama. žargon kojim će se služiti u tim odnosima. posredno ili neposredno. Prostituke najčešće smatraju da su svi ljudi pokvareni. povezani sa prostitucijom. jaka 24 . U javnim kućama. usamljenost. privlačenje mušterija i poseban jezik. je „kontrakultura kriminalnog svijeta“ kojoj pripadaju prostitutke. Posmatrana sa ovog stanovišta. Podvodači su oni posrednici u prostituciji koji ne samo da vrbuju. kriminalci i ostali pripadnici podzemlja. a društvo se samo pretvara da prezire prostitutke. U samom činu prostituisanja žena je bukvalno“ korišćena“. odsustvo ciljeva u životu. podvodači. dok su mu u stvarnosti one potrebne Prvi tip referentne grupe (subkulture prostitutki). odvajanje identifikacija sa porodicom. neizbježno i sama po sebi predstavlja eksploataciju žena.

privatni stanovi) i jedne i druge zabranjene usluge. I žene iz drugih društvenih slojeva prihvataju prostituciju najčešće iz istog razloga. djevojke pa i djevojčice. osnovni društveni uzroci prostitucije su postojanje klasnih razlika i društvene nejednakosti žena i muškaraca. Najčešći oblik je jedinstvena organizacija koja pruža na jednom mjestu (kockarnice. pomaganju da se sakriju pokradene stvari.Povezanost prostitucije sa drugim oblicima devijantnog ponašanja Kriminal se povezuje sa prostitucijom na različite načine. 25 . Prostitutka može da bude pokretač kriminalne djelatnosti. Narkomanija je u velikom porastu zabilježena među prostitutkama. Zarada nije motiv za ulazak u prostituciju samo za siromašne. društveni sistem je ženu promorao da njen društveni položaja u znatnoj mjeri zavisi od seksa. Alkoholizam je mnogo raširen među prostitutkama. da učestvuje u prikrivanju kriminalaca. Prostitucija se najčešće povezuje i sa kockanjem. Brak kao institucija u kojoj ne mogu da se zadovolje sve ljudske i osećanja u vezi sa seksualnim nagonom. marginalne i neprivilegovane grupe žena. prostituka postaje alkoholičar pod uticajem sredine u kojoj radi i mušterija sa kojima je prinuđena da pije. Razlozi ulaska u profesiju Postoje brojni razlozi zbog kojih žene. uslovio je stvaranje prostitucije. s tom razlikom što za njih zarada od prostituisanja predstavlja ili dopunski prihod. tako što će seks podrediti određenim društvenim zahtjevima – održanju poretka. Drugi. procjenjuje se da oko polovine prostitutki uzima drogu. U većini sličajeva. u preprodaji da bude saučesnik ili da i sama bude izvršilac krivičnog djela. Mnoge prostitutke doživele su i u djetinjstvu i druge seksualne zloupotrebe. Uzroci prostitucije Jedan od osnovnih društvenih uzroka nastanka i održavanja prostitucije je u pokušajima društa da ograniči i kontroliša seksualni nagon. da ostvari institucionalnu kontrolu seksa. postaju prostituke. koji se uzajamno uslovljavaju. Polazi se od pretpostavke da je ulazak ma koje žene u profesiju prostitucije rezultat njene sopstvene životne istorije ili određenih psiholoških karakteristika njene ličnosti. obezbeđenju prokeracije i socijalizacije u okvirima tajnog društvenog odnosa – braka. Ograničavajući učešće žene u drštvenoj podjeli rada i proizvodnji.

Sistem prohibicije prostitucije zabranjuje i goni odavanje prostituciji kao krivično djelo u ime interesa javnog morala.itd.Društvena reakcija Legalni status prostitucije Sistem reglementacije legalizije prostituciju propisivanjem posebnih pravila nadzora i obaveza prostitutki. izdavanje posebnih dozvola koje su povezane sa obaveznom policijskom i zdavstvenom kontrolom. s obzirom na veći rizik prostitutke da oboli od neke venerične bolesti i da bude izvor daljeg širenja bolesti. Kažnjavanje prostitutki znači samo potvrđivanje njihovog negativnog društvenog tretmana i sprečavanje šansi za rehabilitaciju. program informisanja javnog mnenja. a etiketa prostitutke kažnjavanjem je i zvanično potvrđena. ali bi svaki program trebalo da obuhvati sljedeće opšte preventivne mjere: 1. gubi prijatelje.) 4. Uhapšena prostitutka teško može da nađe zaposlenje. porodica je odbacuje. Najoštriji kritičari koje su nudili sistemi reglementacije i prhibicije su bili pristalice sistema abolicije – ukidanje svake zakonske regilacije prostitucije. 26 . sprečavanja trgovine ljudskim bićima ili onemogoćavanja da ukidanje kontrolisane prostitucije bude zamijenjeno tajnom prostitucijom. mjere kojima se djeluje na socijalne faktore – društveno ekonomske uslove 3. mjere za ograničavanje potražnje (programi mentalne higijene. Prevencija prostitucije Sadržaj programa prevencije svakako će zavisiti i od specifičnih karakteristika prostitucije u određenoj društvenoj sredini. tj. Najčešći oblici reglementacije su dozvoljene javne kuće pod policijskim i zdravstvenim nadzorom i registracija prostitutki. suzbijanje i sprečavanje onih socijalnih i socijalno – psiholoških činilaca koji mogu da navedu žene na bavljenje prostitucijom 2.

nalaženje zaposlenja 6. ( Miljkovic. 1996) Najopstija definicija prosjacenja podrazumijeva da je to takav vid drustvene devijacije koji se sastoji u sticanju materijalnih vrijednosti trazenjem od drugih lica bespovratno i bez protivusluga. stvaranje novog prijateljskog kruga koji će zamijeniti društvenu sredinu kojoj su pripadale. Domaci autor je napravio razliku izmedju pojmovabesposlicara. pod skitnicama se podrazumijevaju ona lica koja su se. Prosjacenje i skitnja se inace posmatraju kako jedinstvene pojave. 27 . imajuci u vidu prekrsajno – pravne definicije ovih pojmova: Besposlicari . zaštita žene od štetnih uticaja njene sredine 2. skitnice i prosijaka. medju kojima je Veksliar smatraju da se skitnice mogu izdvojiti kao poseban podtip. odala skitnji. Stara definicija sa legalno – pravnog aspekta pod prosjacima podrazumijeva : one osobe koje nemaju ni zanimanje. pružanje novog shvatanja života – moralnog i duhovnog – uključujući želju za radom 4. fizička i moralna briga za ženu 3. PROSJACENJE Drustveni i istrazivacki interes za ovu devijaciju raste zahvaljujuci cinjenici sto se kao devijanti javljaju djeca i sto prosjacenje postaje cest vid ozbiljne zloupotrebe djece. Neki autori. njihovo obrazovanje. ali da sa druge strane nema prosijaka koji ne skitaju. zahvaljujuci saznanju da su prosjaci veoma prostorno pokretljivi. niti mjesto za opstanak. formulisani su na sljedeći način: 1. sto znaci da nisu sve skitnice prosjaci. ni zanat.su ona lica koja stalno ili povremeno nisu zaposlena u mjestu prebivalista niti pak zele stupe u ma kakav radni odnos i takvim nacinom zivota narusavaju javni red i mir. jer nije neminovno da postoji direktna povezanost izmedjuprosjacenja i skitnje. U klasicnoj pravnoj literaturi u Francuskoj pod prosjacima su se podrazumijevale : one osobe koje ne mogu dokazati da zive posteno i moralno. ako je moguće za zanat ili zanimanje koje žele 5. sigurno ni boraviste. nemaju stalno mjesto boravka ili samo povremeno odlaze u svoje mjesto prebivalista jer vecim dijelom godine lutaju od mjesta do mjesta. prosjaci su ona lica koja se bave skupljanjem milostinje u novcu ili naturi radi licne koristi u vidu zanata ili zanimanja. niti to mogu potvrditi osobe osobe dostojne vjerovanja. u vidu zanata ili zanimanja. u mjestu gdje sustalno nastanjeni ili van mjesta stalnog boravka.Rehabilitacija prostitutki Osnovni ciljevi rehabilitacije bez obzira na određene mjere.

Karakteristike prosjacenja: • Prosjacenje predstavlja nacin egzistencije. s tim sto se oni preplicu sa neefikasnoscu ili odsustvom prave socijalne zastite nekih kategorija ljudi. 4. cakikod onih ljudi kojisu sposobni da rade • • • 2.Sticanje materijalnih vrijednosti .procesa i aktivnosti. Druge devijacije odnosise na situaciju u kojoj je prosjacenje prateca pojava druge devijacije (mnoge prostitutke postaju prosjaci u starosti.Odsustvo vracanja i bilo kakve protuusluge. Drustvena reakcija neadekvatan odnos politike prema pojavi prosjacenja 28 . narkomani i dr) 5. Kljucna odlika prosjacenja kao devijacije jeste da ono dovodi u pitanje vrijednost ljudskog rada.) . Socijalna izolacija – karakterise je postojanje subkulture prosjacenja.po pravilu u porodicama prosjaka iz generacije u generaciju prenose i reprodukuju isti nepovoljni drustveni uslovi zivota.Obiljezja ove def.znaci da prosjaci zive na ivici drustva odnosno izvan uobicajenih drustvenih odnosa. Rasirenost • • • • • ZNACAJNI UZROCI PROSJACENJA 1.cini prosjacenje postojanom pojavom i devijacijom. starostii bolesti kao socijalnih rizika Socijalno-politicki. jer se direktno suprostavlja vrijednosti i znacenju ljudskog rada. komuniciraju jedino sa sebi slicnima.Trazenje koje moze biti govornim putem ili gestom (ispruzena ruka i sl. Drustveni uslovi • Socijalno-ekonomski uslovi (podjeljenost na bogate i siromasne) Profesionalni uslovi (nezaposlenost i odsustvo bilo kakvogradnog statusa) Socio-bioloski – poput invalidnosti.su: . medju kojima se posebno izdvajaju ratovi koje uvijek prati osiromasenje i prosjacenje. rijec je o tme da neke osobine licnosti pogoduju njihovom opredjeljivanju za prosjacenje. Reprodukcija. a time i sticanju sredstava za zivot putem rada. Psihosocijalni uzroci povezani susa prethodnim. Prostorna mobilnost – mijenjajumjesto boravka u potrazi za “poslom“. Problemi ili karakteristike licnosti takodjer su znacajni uzroci prosjacenja. Marginalizacija . 3.

Indiferentnost ili nezainteresovanost drustva 2. maštu.TIPOVI PROSJAKA U odnosu na drustveni polozaj i stil zivota. Siromasni. Grupno prosjacenje 3. Tolerancija (indiferentnost i tolerancija su posljedica stava da je prosjacenje takav vid devijacija kod koje se ne pojavljuje zrtva. u kojoj ljudi stvaraju i razvijaju svoje potencijale. Sve igre imaju neka zajednička opšta obilježja kao što su. izvor radosti i razonode. a igre bitna potreba covjeka. DRUSTVENA REAKCIJA NA PROSJACENJE Postoji nekoliko tipova drustvene reakcije: 1. tesko je doci preciznih kriterija kada kockanje izlazi iz okvira igre i postaje devijacija. kako to je potreba za druženjem. u kriznojsituaciji prose b) Prosjaci iz navike – za njih postoji mogucnost da postanu profesionalni prosjaci 2. 29 . moguce je razlikovati dva osnovna tipa prosjaka: 1. represije i neugodnosti “zanata“ i kao obiljezje i dio supkulture prosjacenja. gesta i zvuka. pored ostalog. mimike. Po nacinu ili obliku prosjacenja mogu se razlikovati tri osnovna tipa: 1. duh i time postižu da igra postaje značajan činilac razvoja kulture i civilizacije. Prezir i odbacivanje (zasnovano je na moralnom sudjenju i izrazava se kroz odbojnost i prezir) 4. zastupljena je podjela uloga i specificne metode prosjacenja. Sankcije KOCKANJE Tesko je dati preciznu definiciju kockanja jer je problem viseslojan. Individualno prosjacenje – svako za sebe prosi 2. slobodom pokreta. osim ukoliko se zanemari cinjenica da su sami prosjci prave zrtve nepovoljnih drustvenih okolnosti) 3. Rene Kajoa smatra da je igra prvenstveno slobodna i dobrovoljna aktivnost. Među najznačajnijim opštim odlikama igara najčešće se navodi njihov dobrovoljni i slobodni karakter. da su dio čovjekove kreacije i mašte i da zadovoljavaju čovjekove psihološke i socijalne potrebe. kockanje je dio igara. pripadnošću.njima prosjacenje nije stil zivota. spontanošću i radošću. udruzujuse s ciljem izbjegavanja sankcija. Neki historicari kulture i civilizacije tvrde da je igra starija od rada i da je covjek na nivou razvoja prvobitne svijesti najprije naucio da se igra pa onda da radi. socijalno ugrozeni prosjaci među kojima se izdvajaju dva podtipa: a) Slucajni prosjaci .niti nacinegzistencije. Kolektivno prosjacenje – najcesce je organizovano. Profesionalni prosjaci – oni imaju odredjene tehnike i metode prosjacenja sto je rezultat obuke ili ucenja.

odlučujuća su dva faktora : postojanje materijalne dobiti kao dominirajućeg cilja i uopšte učešća u igrama i negativne ekonomske i socijalne posljedice. karakteristika joj je neizvjesnost oko rezultata igre. od kockanja.(religijsko mitski tip igara vezano je za društvene slojeve. dio su kulture primitivnih naroda) KOCKANJE I KOCKARSKE IGRE Kod kockarskih igara problem je što svijet igre prelazi u svijet realnosti. jer se ovdje fikcija pretvara u posebnu realnost. realnosti za sebe Rene razlikuje nekoliko karakterističnih tipova igara prema njihovim bitnim karakteristikama i društvenim funkcijama: a) Igre agona – nadmetanje pojedinaca. materijanih vrijednosti. što je karakteristika takmičarskih igara Igra je neproduktivna – njen cilj je radost. Za razliku od kockarskih igara. Mnoge kockarske igre su organizovane i uključuju veliki broj učesnika. uključujući i povezanost ove sa drugim tipovima devijacija. gubljenju i dobijanju.igra nije prinudna. uživanje i zadovoljstvo čovjeka tj. ona je dobrovoljna aktivnost Igra je izdvojena aktivnost – realizuje se u posebnom prostoru i posebnom vremenu Igra je propisana ljudska aktivnost – tj. 30 . Obzirom da kockanje prati materijalna dobit što znači da ono nije ne produktivno i da kao takvo gubi neka opšta obilježja igara. u kome se igre javljaju samo kao sredstvo. Druga bitna odlika kockanja po kojoj se razlikuje od kockarskih igara sastoji se u raznovrsnim negativnim posljedicama.On definiše suštinu igre kao aktivnost koja ima nekoliko karakterističnih elemenata: • • • • • • Igra je slobodna . Kokanje je dobrovoljno učešće u međusobnom prenošenju. Odlučujuća vrjednosna karakteristika kocke je to što ona negira vrijednost ljudskog rada. ali je i njegova odlučujuća karakteristika materijalna dobit kao iljni rezultat. grupa cilj je da se protivnik nadigra pobijedi b) Alea igre – kokarske igre. Između kockarskih igara i kockanja postoji tanka nit razlikovanja koju čini materijlna dobit. zanos i strast. Komercalizacija i profesionalizacija skoro svih takmičarskih igara dovele su do toga da one gube obilježja fikcije i zadovoljstva postaju način egzistencije velikog broja ljudi.uređena je određenim pravilima Igra je neizvjesna – njen tok i ishod se ne može predvidjeti unaprijed. prije svega novca. putem različitih vidova kockarskih igara. kao posebnog tipa igara. Kokanje prate zadovoljstvo i fikcija.igre prerušavanja (ritualni i vjerski obredi) d) Ilinix igre . neprofitna je Igra je fiktivna – pripada posebnoj realnosti. pri čemu ishod zavisi od sreće c) Mimikry igre . to je masovna pojava koja ima sva obilježja socijalnog problema. Kokanje pripada tipu alea igara u kojima je najznačajnija činjenica sticanje materijalne koristi kao njihovog osnovnog cilja.

Kockarske igre postaju ne samo suština života nego i način egzistencije i sticanja sredstava i statusa. U nekim drzavama. Društveni odnosi kockara se svode skoro isključivo na odnose sa drugim učesnicima u kockanju.. ssastavni dio slobodnog vremena i druzenja i nacin realizacije potrebe covjeka za igrom. Socijalni uzroci – odnosi se na cinjenicu da su kockarske igre dio svakodnevnog zivota covjeka. podjelu poslova. planiranje. su ili pocetnici u kockanju ili naivne realne zrtve profesionalnih ili 31 . Amateri kockari poluprofesionalnih kockara. ulaganja. Psiholoski uzroci – manifestuju se kroz potrebu za izazovom. što mu omogućuje da u kockanju ima moć nad ostalim učesnicima i na taj način smanji na minimum rizik gubitka. samoidentifikacijom. njegovih socijalnih odnosa i obicaja. jer to umanjuje sanse za uspjeh. Socijalni cinioci su povezani sa ekonomskim izrazavaju se kroz realnu nemoc nekih drustvenih slojeva. vrste. posebne metode i sredstva. profesionalizam u kockanju podrazumijeva takođe organizovanje. čiji je osnovni cilj udruživanje radi sticanja visokih profita. Postoje snažni organizovani kokarski sindikati. Ekonomski motivi javljaju se i kod kockara amatera i jos vise kod siromasnih drustvenih slojeva. Kulturni uzroci . Kockar djeluje u posebnom kockarskom svijetu.. Veoma su rijetki individualni profesionalni kockari. koja jednom tvorena utiče dalje na učvršćivanje kockanja kako dominantnog stila života i modela samoidentifikacije . UZROCI KOCKANJA Ekonomski faktori – vezani su za prirodu kockanja. sankcijama podlijeze samo kockanje na javnom mjestu sto se najcesce oznacava kao prekrsaj protiv javnog reda i mira. ali se u sustini i ne razlikuju od profesionalnih kockara.KARAKTERISTIKE KOCKANJA I KOCKARA Profesionalni kockari – predstavljaju cest devijantni tip koji ima neke posebne karakteristike. koji predstavlja zatvoren društveni krug u kome su sve vrijednosti i norme ponašanja podređene kockanju. Profesionalni kockar mora prije svega da odlicnopoznaje tehniku kockanja . takmicenjem. Poluprofesionalni kockari ne vezuju svoju egzistenciju jedino za dobit od kockanja. DRUSTVENA REAKCIJA NA KOCKANJE Drustveni odnos prema kockanju krece se između tolerancije i sankcija s tim sto se ova dva pristupa mijesaju. Profesionalci nastoje da se oslobode starsti . pravila i sredstva igre. koja se sastoji u prenosenju materijalnih vrijednosti na osnovu dobitka ili gubitka u kockarskim igrama i mogucnosti da se stice mimo rada.u nekim zemljama kockanje je dio tradicije. što sve skupa vodi stvaranju kockarske potkulture.

Parafilije su češće mnogostruke nego pojedinačne.KOCKANJE I DRUGE DRUSTVENE DEVIJACIJE Kockanje kao devijacija je povezano sa kriminalom.via (lat. prekoračenje. Klizmafilija – Pribavljanje seksualnog uzbuđenja pomoću klistiranja koje izvodi druga osoba.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja kroz baratanje fecesom. gotovo uvijek muškarci. seksualna nastranost De. a koje odstupa od manjeili više kulturno prihvaćenih seksualnih normi i pri čemu je kvalitet ili objekt seksualnog instinkta abnormalan. PARAFILIJE Para (grč. Telefonska skatologija osobama koje na to pristaju. postoje korelacije i direktne veze kockanja sa alkoholizmom.) – izopačenost. Osim povezanosti sa kriminalom. a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi. koje god seksualne orijentacije bili. Nekrofilija – Seksualno općenje s lešom.) . Postoje legalizovani vidovi kockanja u kojima je primarni interes da se ostvari dobit ukljucujuci i dobit drzave u vidu poreza. fileo (grč. prostitucijom i besposlicarenjem. Zoofilija – Seksualna intimnost sa životinjama. te također mogu biti jedan od aspekata duševnih poremećaja kao što je šizofrenija ili neki od poremećaja osobnosti. ali su čak i ovdje muškarci brojniji.) – volim Perverzio (lat. Traženja seksualnog zadovoljavanja kroz opcesne tel.. Statistika o učestalostima pokazuju da su parafiličari.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja trljanjem ili milovanjem osobe koja ništa ne sluti ili to ne želi. NEODREĐENE PARAFILIJE Koprofilija . Froterizam .) – pogreška. narocito sa njegovim organizovanim i profesionalizovanim vidovima.put Parafilije ili seksualne devijacije odnose se na bilo koje aberantno seksualno ponašanje koje je preferirano ili je došlo umjesto heteroseksualnog ponašanja.. pozive odraslim 32 . samo se u mazohizmu može naći znatniji broj žena. Parafilije predstavljaju grupu poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajni objekti.

Sadizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva nanošenjem patnje seksualnom partneru. pružajući tako zadovoljstvo mnogim seksualno konvencionalnim ljudima koji uživaju u vješto preoblačenju). krznena odjeća. Stoga se smatra da ženska odjeća ima za transvestite značenje koje je kompleksnije i uključuje više od samog seksualnog uzbuđenja. Fetišist. Ekshibicionizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva pokazivanje sopstvenih genitalija nepoznatim osobama. Transvestiti. samo zbog činjenice što je muškarac.ODREĐENE PARAFILIJE Fetišizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva sa predmetima koji nemaju seksualno značenje. uglavnom se preoblače samo povremeno. Psihoanalitički teoretičari opčenito smatraju da fetišizam i druge parafilije imaju neku vrstu obrambene funkcije. Transvestizam obično počinje djelomičnim preodijevanjem u djetinstvu i adolescenciji. ponašanju i seksualnim odabirima. koji su uvijek muškarci. po njegovu mišljenju. u djetinstvu. 33 . u tajnosti milujući. uobičajeni su izvor uzbuđenja fetišiste. čak i ranije. njuškajući ili naprosto gledajući objekat dok se samozadovoljavaju. rukavice. toaletni pribor. Neki mogu provoditi svoj fetišizam sami. kao što je izbjegavanje kastracijske anksioznosti kod normalnih seksualnih kontakata. ima ponavljajuće i intezivne seksualne porive prema neživim objektima nazivanim fetišima. iako sebe i dalje smatra muškarcem. Incest – seksualni odnos između krvnih srodnika kojima je brak zabranjen. Inače su muževniji po izgledu. Transvestizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva oblačući se u odjeću suprotnog spola. gotovo uvijek muškarac. Drugi trebaju partnera koji će na sebe obući fetiš kao stimulans za snošaj. a ako je fetiš mogao zadobiti posebnu važnost. Poremećaj obično počinje s adolescencijom. Lijepe cipele. prozirne čarape. Transvetit također može uživati da se pojavljuje u društvu kao žena (neki muškarci preodjeveni u žene postaju izvođači u noćnim klubovima. ljubeći. Mazohizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva kroz patnju i bol. Većina ih je oženjena. Fetišizam Fetišizam podrazumjeva oslanjanje na nežive predmete da bi se postiglo seksualno uzbuđenje. a ne svakodnevno. Pedofilija – doživljavanje seksualnog zadovoljstva odraslih osoba sa djecom. Neki kritičari vjeruju da transvestizam predstavlja za opterećenog muškarca utočište od odgovornosti koje u našem društvu treba nositi. Transvestitski fetišizam ili transvestizam je izraz koji se primjenjuje na muškarca kojeg seksualno uzbuđuje oblačenje u žensku odjeću.

oni koji su već osuđivani po ovakvim optužbama imaju preko 30 godina. Virenje im služi kao zamjensko zadovoljenje i možda im daje osjećaj nadmoći nad onim koje posmatraju. Broj otvorenih pedofila žena u odnosu na muškarce je mnogo manji. gotovo uvijek muškarac. Voajer postiže orgazam samozadovoljenjem. Neki voajeri poseban užitak nalaze u potajnom posmatranju parova za vrijeme seksualnih odnosa. lični i karakterni profil može se donekle izdvojiti kao: zlostavljači su dominantni muškarci koji su stari između 35-40 godina. ali to ostaje maštanje. U seksualni odnos teško stupaju. Seksualni odnos će se desiti samo ako je dijete dobro upoznao. dječak) i „FILIJA“ (ljubav. Pod pojmom pedofil najčešće se podrazumijeva zlostavljač djece. prosječne su inteligencije. Istinski voajer. U literaturi za takvu vrstu pedofila koristi se naziv „HEBEFILE“. teško se liječi i sklon je povratu. Kod pedofila se radi o nastranoj ljubavi prema djeci pri čemu je seksualna aktivnost preferirana ili jedini način doživljavanja seksualnog zadovoljstva. Sam izraz pedofilija potiče od grčke riječi „PEDOS“ (dijete. Na djeci cijeni njihov izgled. pipati i milovati. često nazivano virenjem. ne smatra osobito uzbudljivim posmatrati ženu koja se svlači baš za njega. submisivni i utrošeni od seksualnog kontakta sa drugima. Veoma rijetko stupa u brak. Kadkad voajer mašta da ima seksualni kontakt s posmatranom osobom. 34 . neoženjeni. ne smeta mu naklonost prema djeci i čudi se što to drugima smeta. oni žele dirati.Voajerizam (virenje) Voajerizam je značajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz gledanje drugih kad nisu obučeni ili dok imaju seksualne odnose. Gledanje. Fiksirani pedofil se identificira sa djecom. punoljetna osoba koja se uključuje u bilo kakvu vrstu pedofilske aktivnosti sa osobama koje imaju pravni status djeteta. Pedofilija Pedofilija ili seksualno zlostavljanje djece obuhvata bilo kakav seksualni odnos između djeteta i druge osobe. prijateljstvo) i znači ljubav prema djeci preciznije seksualno sklonost prema djeci. Prema onome što znamo. sanja i fantazira o njima. postoje znatne razlike u načinu života. „prilaženju“ žrtvi – djetetu. oni ne izgledaju da druge načine poremećeni. Ono što se treba znati jeste da postoji razlika između pedofila tj. za vrijeme posmatranja ili kasnije sjećajući se onoga što je vidio. zato što voajera uzbuđuje predpostavljati kako bi žena reagirala kad bi znala da je on posmatra. Međutim. Ipak. Evidencije pokazuju da je u porastu broj nasilnika adolescenata. Na osnovu ove podjele možemo ih podijeliti na: Fiksirane nedozrele pedofile – posjeduju izrazitu sklonost prema djeci. Psihološki profil tipičnog zlostavljača nije karakterističan. Nezainteresovan je za seksualni odnos sa odraslim osobama zato što je nesposoban naći seksualnog partnera. otvorenost i nevinost. u voajerizmu je kontakt između posmatrača i posmatranog rijedak. voajeri su obično mladi. Čini se da je važan elemenat opasnost.

seksualni život. Usamljeni su. privatni život. u početku biva dobar. oralni. Obično nakon seksualnog čina osjeća kajanje i ne može da shvati šta je učinio. Ovaj tip doživljava dijete kao odraslu osobu. 1. odnos sa osobama iste starosne dobi. lošim radnim navikama. Njemu ne treba nikakav povod jer je on stalan i počinje još u adolescenciji. razlog biranja djece kao žrtve je njegova nemogućnost uspostavljanja odnosa sa okolinom.Regresivni pedofil – imao je normalno djetinstvo. nisu u stanju uspostaviti kontakt sa okolinom. sa odraslima uspostavlja normalne odnose i normalne seksualne odnose. Obično su žrtve djeca koju ne poznaju pa se ne služe zavođenjem nego im se prikradu na mjesta gdje se okupljaju. Skloni su teškom seksualnom zlostavljanju. Psiholozi smatraju da ovaj tip pedofila nije prošao razvojnu fazu s koje je kao dijete smatrao djecu poželjnom i atraktivnom. analni odnos te vaginalna penetracija kod djevojčica. Postoje mnoge podvrste ovog pedofila. Djeca su samo jedna dostupna kategorija mogućih žrtava i nemaju poseban interes za djecu. za okolinu bizarni. Pedofil ucjenjivač – vidi dijete samo kao seksualni objekat. smatraju ih partnerima u postizanju seksualnog užitka. a istovremeno i sami žele pažnju djeteta. Perferencijski pedofili Ovo je vrlo opasan vid pedofila jer su za njih djeca izvor užitka. Njegovi problemi su vezani za posao. ne brine se o emocionalnom i tjelesnom stanju žrtve – djeteta. c) Naivni i neadekvatni pedofili – pate od nekog oblika mentalnog poremećaja koji ne omogućava razliku između dobrog i lošeg. Regresivni pedofil više voli djecu koja su mu strana i koja ne žive u njegovom susjedstvu. sklon je heteroseksualnim odnosima. a neke od njih su: a) Sadistički pedofili ili myspoedi – bitnu povezanost između seksualnog zlostavljanja i fatalnog nasilja napad ovoh pedofila gotovo uvijek završava smrću žrtve. b) Zavodnički tip – to su osobe koje se djeci mogu udvarati duže vrijeme. b) Moralno i seksualno nekritični pedofili – su oni pedofili koji zlostavljaju sve dostupne osobe. 2. Situacijski tip pedofila a) Regresivni tip pedofila – je onaj tip koji se okreće djeci kao objektima seksualnog zlostavljanja. Klinički psiholozi smatraju da je to osoba sa kojom je teško obaviti terapiju. Najčešće eksperimentiraju sa djecom neke seksualne aktivnosti (maženje. odavanju alkoholu itd. 35 . Oni djecu mame darovima i pažnjom. Nakon odnosa djeca završavaju smrću. Željene seksualne radnje mogu biti: spolni odnos sa muškom žrtvom. Motiviran je seksualnom eksperimentiranju. ljudi ga ne vole jer nije dobar čovjek. Služi se trikovima da privuče njihovu pažnju. sklon je rastavi braka. obično su djevojčice njegov izbor i želi spolni odnos. Žrtvama ne nanose ozljede. ljubljenje) ali se ne upuštaju u seksualne odnose.

Uglavnom bira djecu za seksualne partnere.) su pronašli da su većina očeva koji su imali odnose sa svojim kćerima bili skloni jakoj pobožnosti. Spolni odnos dolazi nakon dugo vremena i preferira oralno – genitalni seksualni odnos. Incest spada u podvrstu pedofilije i definiše se kao seksualni odnos između bliskih srodnika. nema nikakav kontakt sa vršnjacima. jer su djeca manje zahtjevna od odraslih. dok manja djeca vrlo često ne znaju zapravo objasniti šta im se dogodilo. djetinjast u ponašanju. a ipak se osjećati sputani religioznim razlozima da potraže zadovoljene kroz samozadovoljavanje. dosta je usamljen. ovo se možda događa zato što inače obično majke štite kćeri od unutar obiteljske seksualne zloporabe. onečistiti. izolacija. Drugi faktori koji izlažu dijete opasnosti od ovog oblika incesta jesu: život s očuhom. vjeruje se da je incest češći tamo gdje je majka odsutna ili onesposobljena. 36 . gubitak kontrole nad vlastitim životom. s prostitutkama ili u izvan bračnim vezama. Posebno su ugrožene djevojčice koje. U poznatom istraživanju seksualnih prekršitelja Gebhard i suradnici (1965. Za takve muškarce očigledno je pogodnije održati seksualni kontakt unutar obitelji. moralistični i fanatični u svojim religioznim uvjerenjima. nedostatak samopouzdanja. Sljedeći najčešći oblik je između oca i kćerke. jer ih vole.c) Fiksirani tip pedofila – uglavnom bira muške žrtve. majka koja nije završila srednju školu. Kćerka je vrlo često pasivna i poslušna te se ne suprotstavlja očevom zahtjevu. nemogućnost bilo kakvog odnosa sa osobom suprotnog spola. nakon smrti ili odlaska majke preuzimaju odgovornost na sebe. nisko samopoštovanje. najčešći između brata i sestre. Nadalje. iako se čovjek pita kako zlorabljivane vlastitog djeteta može biti prihvatljivije od seksualnog odnosa sa drugom odrasom osobom koja nije supruga. Nikada nemaju namjeru da ozlijede djecu. Očevi koji počine incest mogu biti seksualno frustrirani u braku. Važno je reći da prilikom ovakvih veza otac vrlo rijetko vrši fizičko nasilje nad djetetom. Očevo incestuozno ponašanje nije obično toliko povezano sa seksualnim nezadovoljstvom koliko pomankanjem zadovoljavajućeg emocionalnog odnosa sa suprugom. Posljedice zlostavljanja su: stid. naručito s obzirom na podređeni položaj žena u odnosu na muškarce. slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu. Čini se da je incest. Postoje i podaci da je struktura obitelji u kojoj se incest javlja obično patrijarhalna i tradicionalna. averzija prema seksu koji je za njih uvijek bolan jer ništa drugo nisu osjetili. kupuju im poklone i polako zaokupljaju njihovu pažnju. pogodnija za dominaciju i manje kritična prema njegovim aktivnostima. Incest Sama riječ “incest“ potiče od latinske riječi “incestares“ što znači okaljati. koja uključuje sve oblike sekusalnog kontakta.

a mazohist može potpuno zadovoljen time što mu je nanesen bol. Zbog prisilnosti potrebe. kao što je silovanje. Treba ih razlikovati od neseksualne zloupotrebe. Do seksualnog zlostavljanja dolazi kad odrasla osoba traži od djeteta da se svlači dok ona masturbira. kao što su zanemarivanje djetetove fizičke i duševne dobrobiti. očigledno je da su eksibicionisti pod tako jakom prisilom želje da u vrijeme čina obično nisu svjesni društvih i pravnih posljedica onoga što rade. a katkad se pojavljuju zajedno. kad miluje djetetove intimne djelove. iako se procenjuje da je više od 85% ljudi s ovim poremećajem isključivo ili prevladavajuće heteroseksualno. nepravedno kažnjavanje djeteta. Sadist može postići puni orgazmički užitak nanoseći bol svojem partneru. Seksualna zloupotreba djece Pedofilija i incest su oblici seksualne zlouptrebe djece. pokazivanja se često mogu ponavljati i to čak na istom mjestu i u isto doba dana. hrane i medicinske njege. omaložavnaje djeteta. ekshibicionisti su nedozreli u svojem pristupanju suprotnom spolu i imaju teškoće u interpersonalnim odnosima. Jedna i druga mogu imati vrlo negatvine posljedice. Seksualni sadizam i seksualni mazohizam Značajna prednost pribavljanja ili povećavanja seksualnog zadovoljstva nanošenjem fizičkog bola ili psihičke patnje (npr: ponižavanje) ključna je osobina seksualnog sadizma. prisilom ili potkupljivanjem na seksualni doživljaj. Neseksualna zloupotreba djece uključuje takve stvari. Za druge partnere sadistička ili mazohistička djelatnost su uvod ili jedan vid seksualnog odnosa. Oba ova poremećaja mogu se naći i u heteroseksualnim i homoseksualnim odnosima. kada postoji oralno – genitalni kontakt između odrasle osobe i djeteta. kada je dijete prisiljeno gledati pornografske slike ili video kasete. Učestalost ekshibicionizma puno je veća kod muškaraca koje često lišavaju slobode zbog onoga što se pravno naziva nepristojnim ponašanjem.Ekshibicionizam Ekshibicionizam je značajna sklonost u postizanju seksualnog zadovoljenja kroz izlaganje spolovila nepoznatoj osobi. 37 . a čak još rjeđa je opasnost od nasilnijeg seksualnog nasrtaja. Samo rijetko ekshibicionisti traže i fizički kontakt sa svojim nevoljnim pomatračem. Za razliku od drugih parafilija neki sadisti i mazohisti su žene. kada je dijete primorano skinuti se do gola i pozirati za pornografske fotografije ili je prisiljeno slušati prostačke riječi. zamkom. Većina sadista i mazohista inače vode konvencionalan život i postoje pokazatelji da su po prihodima i obrazovnom statusu iznad prosjeka. udaranje ili drugačije nanošenje fizičkog bola i povreda. rijetko postoje pokušaji stvanog kontakta sa tom nepoznatom osobom. Voajerizam i ekshibicionizam zajedno čine većinu svih seksualnih prekršaja na koju se usmjerava pozornost policije. namjerno uskraćivanje odgovarujeg smještaja. naveden prijevarom. Uopšte. Kao i kod voajerizma. Seksaulno zlostavljanje se događa kada je bilo ko manje zreo ili bespomoćan. U večini slučajeva prisutna je želja da se šokira ili zbuni promatrač.

Kada se takvo što događa između članova porodice. Razlikuje se nakoliko vrsta silovanja i to: 1. već da zadovolji svoje potrebe. emocionalne i duhovne. kojoj slijede rođenje djeteta ili pobačaj. Etničko silovanje je najgori oblik ljudske izopačenosti. neadekvatnosti i projekcije sopstvenih frustracija. tj. bilo kakva nemogućnost odbrane od seksa s prisilom bez svojevoljnog pristanka smatra se silovanjem. analni snošaj. neuspjeha i strahova u životu.a možda i sastaju . Oboje je vrlo traumatično. 5. Silovanje Silovanje je vid seksualne aktivnosti i način putem kojeg silovatelj zadovoljava svoje bolesne prohtjeve. Silovanje u bijesu je seksualni napad obilježen visokim stepenom brutalnosti i javlja se kao sredstvo izražavanja bijesa. Ova silovanja više nego druga. Poznaničko silovanje je između dvije osobe koje se poznaju . U ovim slučajevima fizička sila se rijetko primjenjuje jer počinioc ne želi da povrijedi žrtvu. njenu ljubavnu sposobnost i doživotno traumatiziraju 6. Zavođenje koje prerasta u silovanje je napad koji izrasta iz prihvatljive seksualne situacije u kojoj žrtva odlučuje ili je odlučila da će se predhodno zaustaviti prije koitusa (spolnog čina). mnogi jako teško mogu ponovo nekome vjerovati. Zlostavljenje gotovo uvjek na razne načine našteti djetetu i uzrok je duboke i trajne boli koja može djelovati na sve aspekte života: tjelesne. Sadističko silovanje pojavljuje se kao pokušaj postizanja zadovoljstva ne iz seksualnog čina već iz tjelesnog mučenja i okrutnog povređivanja tijela žrtve. primjunjuje se izraz incest ili zlostavljanje djeteta unutar porodice. Fizička nemogućnost da se obrani tjelesni integritet. Silovanje dominacije je situacija u kojoj je osnovni motiv napadača dominacija superiornosti i moći nad žrtvom usljed sopstvenog neuspjeha u socijalnim i seksualnim komunikacijama. 3. u omjeru tri prema jedan. Žrtve silovanja mogu biti i žene i muškarci premda je žena kao žrtva silovanja daleko učestalija.između nepoznatih osoba. Budući da je došlo do izdaje povjerenja. 4. uništavaju individualnost žene. Žrtve ovog delikta obično se prisiljavaju na oralni seks. pokazivanjem ženi gdje je njeno mjesto. mržnje. mokrenjem u krevet. Tjelesni problemi koji prate zlostavljanje djece mogu biti: problemi sa spavanjem i jedenjem. u doba adolestencije zlostavljanje može dovesti do tinejdžerske trudnoće. 38 . pa čak i penetraciju stranih predmeta u polni organ. 2.Ovakvi su napadi brojniji od onih. strah zbog nanošenja ozljeda što težih što lakših ili čak strah od smrtne opasnosti.

Ego – distona homoseksualnost u DSM III Kao i za sve druge kategorije poremećaja. Ipak. DSM III je takodjer utvrdio homoseksualnost nije nenormalna. prikrivena senzitizacija. u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog). a seksualno ponašanje promjenljivo. zatvoru itd. vikarijska senzitizacija. Postoje tri vrste pristupa koje se koriste u liječenju parafilije. DSM (radna grupa za nazivlje) Od objavljivanja DSM – II 1968 – 1973 gododine. malo su doprinjeli uspješnoj terapiji ovih poremećaja. DSM III je zauzeo stajalište da je homoseksualna osoba normalna iako su njega ili nju uvjerile predrasude društva u cjelini da je njegova – njezina seksualna orijentacija u osnovi devijantna. Seksualna orijentacija je urođena. kastracija. trening socijalnih vještina)  Kognitivni pristup (restrukturiranje kognitivnih distorzija.MPA) 39 . prevencija ponavljanja djela. preporučila svojem članstvu izbacivanje kategorije homoseksualnosti i zamjenjivanje poremećaja seksualne orijentacije. “hormonalna kastracija” . Radna grupa za nazivlje Američke psihijatriske udruge 1973. Iako su psihoanalitički pogledi imali uticaja na gledišta o uzrocima. Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nije isto. glumljenje averzivnog ponašanja. crkvi.kognitivne. Terapija parafilija Preovladavajuće psiho-analitičko gledište o parafilijama je da one proizilaze iz poremećaja karaktera. psihodinamske individualne i grupne terapije te psihoedukacijskog i farmakološkog tretmana koje se procjenjuju individualno za svaku osobu.Homoseksualnost Homoseksualnost je fizička. trening empatije)  Biološki pristup (psihohirurgija. Do homoseksualnog ponašanja heteroseksualnih može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti). Koristi se nekoliko tipova psihijatrijskih intervencija odnosno kombinacija više terapijskih tehnika: bihevioralno . seksualna želja ili djelovanje upravljeno prema pripadniku istoga spola bilo je navedeno kao seksualna devijacija. DSM III je uključivao razmatranje o disponirajućim faktorima za ego – distonu homoseksualnost. homoseksualnost. što je stariji naziv za poremećaj ličnosti. godine je pod pritiskom mnogih stručnjaka i posebno grupa homoseksualnih aktivista. emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama istoga spola. npr: u vojsci. i s da su krajnje teške za liječenje s očekivanjem bilo kakve značajne uspješnosti. seksualna. a to su:  Bihevioralni pristup (elektrošokovi.

Primijenjuju se treninzi socijalnih vještina. U najranijim fazama bihevioralne terapije parafilije su usko posmatrane kao privlačnost neodgovarajućih objekata i aktivnosti. odnosno da se ne razmišlja o njima. koji su za posljedice ponekad imali nenamjerne poprate pojave kao što su: gubitak razuma ili čak smrt. odnosno radi se na modifikaciji socijalno prihvatljivog seksualnog ponašanja. Identificiraju se trigeri (okidači) za impulse koji dovode do ponašanja koje uključuje parafiliju te načina da se ti stimulusi izbjegnu.uglavnom povređivanje dijelova hipotalamusa u međumozgu. seksualna edukacija. Biološki pristup Psiho hirurgija. 40 . potiče se razvoj empatije za žrtvu.bihevioralna terapija koristi se da se prekine naučeni lanac ponašanja i događaja koji prethode nepoželjnoj seksualnoj aktivnosti. prvenstveno je pokušala grupa hirurga u Njemačkkoj sa rezultatima koji su bili većinom negativni. Kognitivni pristup Kognitivno .Bihevioralni pristup Bihevioralni terapeuti dali su relativno malo pretpostavki o duboko ukorijenjenim nedostacima ličnostima parafiličarima i umjesto toga su se usmjerili na poseban obrazac nekonvencionalne seksualnosti pokušavajući razviti terapijske procedure za mijenjanje samo ovog vida pojedinčeva ponašanja.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful