SOCIJALNA PATOLOGIJA – IZ HRESTOMATIJE ŽRTVA KRIVIČNOG DJELA S POSEBNIM OBZIROM NA ŽRTVU NASILJA Sadašnju situaciju čovjeka u odnosu na problem

da postane žrtvom karakterizira: 1. Postoji izvanredno veliki potencijal mogućnosti da se strada i postane zrtvom 2. Nedostaju nam potrebna znanja o situacijama koje vode covjekovom stradanju , ulozi zrtve u tipicnim situacijama u kojima se strada 3. Postoji nedostatak adekvatne akcije 4. Nema odgovarajuce pravne zastite za zrtve koje stradaju 5. Drzava je monopolizirala pravo kaznjavanja 6. Znanstvena istrazivanja danas vec nude znatan broj spoznaja o pocinitelju krivicnog djela – istrazivanja zrtve su u velikom zaostatku U konceptu viktimologije naziru se neki temeljni pravci: 1. Viktimologija se stavlja u odnos spram kriminologije i u tom pogledu razlikuju se koncepcije: a) Koje odricu samostalnost viktimologiji,smatrajuci je samo dijelom kriminologije b) Viktimologija je samostalna, sa kriminologijom povezana, ali relativno autonomna znanost o zrtvi krivicnog djela 2. Viktimologija se moze razmatrati kao samostalna znanost o zrtvi, i to ne samo o zrtvi krivicnog djela, vec i o zrtvama koje stradaju od neke sile ili zahvata neovisno od vlastite volje, dakle i od nesrece i sl. Ovdje takodjer postoje dva aspekta prema kojima se i moze izvrsiti osnovno grupiranje problema: a) Sa krivicno-pravnog aspekta, pita se u kojoj mjeri krivicno zakonodavstvo vodi racuna o zrtvi b) Sa kriminoloskog aspekta zanimljivi su problemi tipologije zrtve, licnosti zrtve ostvarenog (ili buduceg) krivicnog djela U ovim koncpecijama viktimologije zrtva je svaka ona osoba koja trpi u svojim pravima od, protupravnog i svakog drugog nasilja ili nesretnog slucaja. VIKTIMOLOGIJA – je znanost o zrtvi, koja izucava licnost zrtve i mehanizam stradanja ljudi od krivicnih djela i nesretnih slucajeva sa svrhom njihova suzbijanja i sprecavanja. VIKTIMIZACIJA – postajanje zrtvom ili stradanje Oblici odnosa zrtve i pocinitelja: nesudjelujuca zrtva, latentno ili predisponirano ponasanje zrtve (unutrasnje, subjektivno spremne i izlozene osobe da postanu zrtve), provokativne i participirajuce zrtve. Rizik da se postane zrtva sastoji se od faktora: osobnih (bioloski i psiholoski), socijalnih i situiranih.

1

MALOLJETNICKA DELINKVENCIJA Definisanje pojma ''dijete'' i prava djeteta u medjunarodnim dokumentima Zenevska deklaracija o pravima djeteta (1924) Univerzalna deklaracija o pravima covjeka Deklaracija o pravima djeteta Konvencija o pravima djeteta Svjetska deklaracija o prezivljavanju, zastiti i razvoju djece

Tekst Konvencije o pravima djeteta podijeljenj je u tri dijela, sadrzi 54 clana kojima su obuhvacene razlicite grupe prava djeteta, od ekonomskih, socijalnih i kulturnih, do prava djeteta koje se nalazi u rizicnim situacijama (hendikepirano dijete i sl.) Pojam ''dijete'' definisan je u cl.1 Konvencije, koji glasi: ''Dijete je svako ljudsko bice mladje od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stjece ranije''. Clan 2. ima za cilj zastitu djeteta od bilo koje vrste diskriminacije ''bez obzira kojoj rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, politickom ili drugom misljenju, nacionalno-etnickom ili drugom porijeklu, vlasnistvu, onesposobljenosti, rodjenu ili drugom statusu dijete ili njegovi roditelji ili zakonski staratelji pripadaju''. Clan 3. glasi: ''U svima akcijama u vezi sa djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne drustvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interes djeteta bice od prvenstvenog znacaja''. Clan 6. govori o obavezi drzave potpisinice na priznanje i obezbjedjenje prava svakog djeteta na zivot, prezivljavanje i razvoj. ''Drzave potpisnice priznaju da svako dijete ima urodjeno pravo na zivot'' – ''Drzave potpisnice ce do krajnjih mogucnosti osigurati prezivljavanje i razvoj djeteta'' Clanom 12. drzave potpisnice se obavezuju da ''ce osigurati djetetu koje je u stanju da oblikuje svoje vlastite stavove, da slobodno izrazava takve stavove po svim pitanjima koja se ticu djeteta, a stavovima ce se pridavati odgovarajuca vaznost u skladu sa uzrastom i zreloscu djeteta. U ovo svrhu dijete ce posebno dobiti priliku da bude saslusano''.

Prava djeteta koje je u sukobu sa zakonom, odnosno koje je izvrsilo neko zakonom kaznjivo djelo, posebno su naglasena clanovima 37 i 40 Konvencije. Pored odredbe da nijedna osoba mladja od 18 godina ne moze biti osudjena na smrtnu kaznu ili dozivotnu robiju, bez obzira na tezinu izvrsenog krivicnog djela, spomenutim clanovima naglasena je i obaveza svake zemlje potpisnice da sa maloljetnikom postupa humano i na covjeka dostojan nacin, uzimajuci u obzir starosnu dob i okolonosti izvrsenja prestupa. U clanu 40, pored obaveze da se kod djeteta koje je prekrsilo krivicni zakon uzmu u obzir njegova starost i pozeljnost djecije reintegracije i konstruktivne uloge u drustvu, precizirano je da su drzave potpisnice duzne obezbijediti da:

2

''Nijedno dijete nece biti objedjeno, optuzeno ili ocijenjeno kao prekrsilac krivicnog zakona zbog cinova ili propusta koji nisu bili zabranjeni nacionalnim ili medjunarodnim zakonom u vrijeme kada su bili pocinjeni'' Razliciti pristupi u definisanju neprihvatljivo ponasanje djeteta koje moze ispoljavati ili ispoljava drustveno

''Rizik'' (tal.risico-rizik) – smion poduhvat, stavljanje na kocku, narocita opasnost. U kontekstu pojma ''rizicno dijete'', rijec ''rizik'' upucuje na izlozenost djeteta razlicitim okolnostima svakodnevnog zivota koje su nepovoljne za njegov pravilan rast i razvoj. Te okolnosti se mogu kretati od nesredjenog i nepovoljnog porodicnog okruzenja djeteta, do nezadovoljavajucih uslova socijalnog, materijalnog i kulturnog stanja sire drustvene zajednice. U procjeni i izdvajanju populacije ''rizicne'' djece ili ''rizicnog'' djeteta treba poci od jednog cjelovitog, holistickog pristupa. Sama sintagma holisticki pristup krije u sebi smisao neologizma, novostvorene rijeci koja potice iz starogrckog jezika, i u srednjem rodu glasi HOLON, a u potrebljava se u znacenju sav, potpun, citav. U holistickom pristupu covjeku, narocito djetetu koje se procjenjuje kao rizicno, kljucno polaziste je da ono nije samo fizicko tijelo. Ono je HOLON – jedno potpuno bice koje se sastoji od razlicitih aspekata i dimenzija, od kojih su fizicka, psihicka i socijalna nosive.

''Odgojno zanemarno dijete'' – odgojna zanemarenost Termin ''odgojno zanemareno'' dijete, odnosi se na ono dijete koje ne uziva odgovarajuci drustveno primjeren nacin zbrinjavanja i odgajanja, kako od strane rodietlja, usvojioca ili staraoca, tako i od strane sire drustvene zajednice. Cl.13., stav 2, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zanemarenim djetetom smatra ''dijete koje zbog nedovoljnog nadzora i brige roditelja, te negativno utjecaja sredine, narusava opsteprihvacene norme ponasanja''. ''Odgojno zapusteno dijete'' – odgojna zapustenost Odgojnom zapustenim djetetom treba smatrati svako dijete ciji su roditelji, staraoci ili usvojioci, odnosno drustvena zajednica, grubo zapustili njegovo zbrinjavanje i odgoj. Definisanje pojma odgojna zapustenost: 1. U prvom, najsirem znacenju, pod odgojnom zapustenoscu se smatraju svi oblici negativnog ponasanja mladih, te je moguce razlikovati najmanje tri grupe ili stupnja poimanja, sa razlicitim znacenje, u koje se moze ubrojati: odgojno zanemareno dijete, odgojno zapusteno dijete i delinkventno dijete 2. U drugom, uzem znacenju, odgojnom zapustenoscu oznacava se samo ono ponasanje koje prethodi delinkvenciji. 3. Po trecem shvatanju, odgojna zapustenost djeteta se smatra stanjem ciji je uzrok zaostajanje, nedovoljna razvijenost i nezrelost djeteta.

3

Cl.13., stav 3, Zakona o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH odgojno zapustenim djetetom smatra ''dijete koje svojim ponasanjem narusava opsteprihvacene norme i vrsi prekrsaje ili krivicna djela'' ''Delinkventno dijete'' (maloljetni prestupnik) – Maloljetnicka delinkvencija (prestupnicko ponasanje) Standardna minimalna pravila UN za administraciju pravosudnog sistema za maloljetne prestupnike (Pekinska pravila), u clanu 2.2 definisu pojmove ''maloljetnik, ''prestup'' i ''maloljetni prestupnik'' na sljedeci nacin: 1. Maloljetnik je dijete ili mladja osoba koja se, prema doticnom pravnom sistemu moze u pogledu prestupa tretirati drugacije od ostalih 2. Prestup je svako ponasanje (postupanje ili ponasanje) koje je kaznjivo po doticnom pravnom sistemu 3. Maloljetni prestupnik je dijete ili mlada osoba za koju se tvrdi da je izvrsio/izvrsila ili za koga/koju je utvrdjeno da je izvrsio/izvrsila prestup Termin delinkvencija ima korijene u latinskoj rijeci delictum, kojom se oznacava krivicno djelo, zlocin, prestip, odnosno rijec delinkvent (lat.delinquere –pogrijesiti), sto znaci pocinitelj krivicnog djela, krivac, zlocinac, prestupnik. U sirem smislu delikt oznacava nedozvoljen cin, postupanje protivno pravu koje povlaci bilo obavezu nadoknade stete, bilo kaznu, bilo i jedno i drugo. U uzem smislu,u gradjanskom pravu, ovaj pojam oznacava namjerno nanosenje stete drugom, a u krivicnom pravu prestup kao vrstu krivicnih djela. Starosna dob, odnosno minimalni uzrast za krivicno odgovornost maloljetnika, je dob koju definise drzava. U zakonodavstvu FBiH razlikuju se dvije podgrupe maloljetnika: a) mladji maloljetnik od 14-16 godina b) stariji maloljetnik od 16-18 godina c) prelazna kategorija izmedju maloljetnisva i punoljetnistva, mladji punoljetnik 18-21 ''Delinkventno dijete (maloljetni prestupnik)'' je svako ljudsko bice mladje od 18 godina zivota, koje svojim ponasanjem krsi zakonom utvrdjene norme i cini krivicna djela, cija je posljedica izricanje specificnih zakonskih mjera, koje su prilagodjene dobnom uzrastu djeteta, odnosno njegovoj psihickoj i fizickoj zrelosti. U skladu s tim moze se reci da dijete nije delinkventno dok ga sud ne oglasi takvim. Termin ''maloljetnicka delinkvencija'' moze se svesti na dva shvatanja – sire i uze: 1. Po sirem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju svi oblici poremecaja u ponasanju maloljetnika. 2. Po uzem shvatanju, maloljetnickom delinkvencijom se smatraju sva ona ponasanja mladih koja su inkriminisana vazecim krivicnim kodeksima ponasanja koja predstavljaju krivicna djela kao u slucaju kada ih izvrse odrasla lica.

4

u cijem djelokrugu rada prevencija maloljetnicke delinkvencije. koje prekrsi neku uredbu ili zakon i kome je izrecena presuda da mu je potreban: a) tretman ili nadzor da bi se kod njega preduprijedila daljnja nastajanja nezakonitog ili antisocijalnog ponasanja ili b) zatvaranje. koja su pored psihickog zlostavljanja. sekundarna i tercijarna. Zakon o osnovama socijalne zastite. kao svjedoci nasilja. U slucajevima kada je interes djeteta ugrozen. CZSR je ovlasten i duzan poduzimati porodicno-pravne mjere i mjere socijalne zastite kada ocijeni da su interesi djeteta ugrozeni. odnosno svih oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i mladih. nego da se izricanjem alternativnih mjera utice na maloljetnika da vise ne cini krivicna djela. za pruzanje adekvatne medicinske i psiholoske brige. oduzimanje roditeljskog prava i sl. kao nosioca javnih ovlastenja u porodici u kojoj je prisutno nasilje. Rijadske smjernice u clanu 45 kao jedan od elementarnih uslova uspjesne prevencije navode: '' Vladine institucije treba da daju visoki prioritet planovima i programima za mlade i treba da obezbijede dovoljno finansijskih i drugih sredstava za efikasno pruzanje usluga. pored ostalog obavlja i pruzanje usluga savjetodavnog rada u rjesavanju porodicnih i bracnih problema i poduzima mjere i akcije u saradnji sa mjesnim zajednicama i drugim tijelima. za objekte i osoblje. da se zastiti ono samo ili zajednica. oduzimanje roditelju/roditeljima prava da zive/zivi sa djetetom. Prevencija nasilja u porodici moze biti: primarna. Uloga centra za socijalni rad u prevenciji maloljetnicke delinkvencije Centar za socijalni rad predstavlja na nivou lokalne zajednice jednu od kljucnih ustanova. odnosno organ starateljstva moze poduzeti sljedece mjere porodicno-pravne zastite:pruzanje pomoci roditeljima u sredjivanju njihovih prilika i odnosa. definis eda CZSR. odredjivanje stalnog nadzora nad vrsenjem roditeljskog prava. 5 . zauzima posebno mjesto. stvarajuci uslove za lijecenje od ovih oblika zavisnostim osiguravajuci pri tom da ta sredstva stignu do mladih i da im zaista budu od koristi'' Intervencija CZSR. Primarni oblik prevencije podrazumijeva podizanje i ocuvanje opstih uslova kvaliteta zivljenja porodice.Separovic: ''Delinkventno dijete je dijete izmedju sedam i sedamnaest godina starosti.46. smjestaja i drugih relevantnih usluga ukljucujuci sprecavanje upotrebe droga i alkohola. zastite civilnih zrtava rata i zastite porodice sa djecom FBiH. ali i kontrolu. u cl. CZSR. odnosno sprecavanje djelovanja svih negativnih oklonosti i uticaja za koje se zna ili pretpostavlja da mogu biti uzrok nasilja u porodici. Cilj alternativnih mjera je da se prema maloljetnom prestupniku ne pokrece krivicni postupak. odvija se putem zastite djece u tim porodicama. porodice i drustvenih skupina. a cesto i fizicki zlostavljana. ishrane. na suzbijanju i sprecavanju drustveno neprihvatljivog ponasanja djece i ostalih pojedinaca. gotovo uvijek odgojno zanemarena i zapustena.

principa i ponasanja na pojavu samoubistva i njegovu upotrebu u politicke svrhe. podrazumijeva takvo samounistavajuce ponasanje koje prati jasna svijest o posljedicama i namjerama da se unisti sopstveni zivot. povezanih sa drugim vrstama principa i stavova (religijskih. 6 . Skala visine stope samoubistava: niske stope (8-16 na sto hiljada). nauke ili antropologije. Psiholoska istrazivanja najcesce su usmjerena ka ispitivanju psiholoskih karakteristika licnosti i psihosocijalnim mehanizmima koji pogoduju pojavi samoubistava. Socioloska istrazivanja obicno se bave uticajem drustvenih makro. Ritualno samoubistvo – obred samozrtvovanja prisutan u kolektivnoj svijesti i obicajima primitivnih plemena. kriminologije. Sociologija se bavi izucavanjem odredjenih socijalnih karakteristika osoba koje su pocinile ili pokusale samoubistva. Politicki aspekti upucuju na izucavanje uticaja odredjenih politickih ciljeva. antropologije. U nekim slucajevima samoubistvo je posljedica snaznog pritiska kolektivne svijesti i neformalne socijalne kontrole i dio je odgovora na zahtjeve i potrebe zajednice. Smatra se da je svaka osoba koja je izvrsila samoubistvo dusevno poremecena bar u vrijeme izvrsenja. obicajnih. mezo i mikro faktora na pojavu samoubistva. nego o naucnom stavu. Samoubistvo je predmet bavljenja razlicitih nauka: etnografije. Samoubistvo je dio moralnih principa. Dio izucavanja su i izvitoperenja i psihicke disfunkcije. Stope samoubistava racunaju se na sto hiljada stanovnika. odnosa prema prirodi i drugim ljudima i sl. sociologije. Motivi ovih samoubisatva su najcesce samokaznjavanje. pokreta. U statistickim istrazivanjima. sudova i ponasanja. medicine i dr. One predstavljaju statisticku mjeru koja oznacava ucestalost javljanja nekog dogadjaja u standardnoj jedinici populacije u datim vremenskim granicama. srednje stope (16-20 na sto hiljada). kao pojave. kao i karakteristikama zajednica i socijalnog okruzenja u kojima se dogadjaju samoubistva. SAMOUBISTVO je samounistavajuce ponosanje sa smrtnim ishodom. visoke stope (preko 20 na sto hiljada). kao dio psiholoskih faktora samoubistava. osveta. psihologije. U medicinskom smislu samoubistvo je dugo posmatrano kao indikator ludila. Nacuna istrazivanja pocinju relativno rano. ali je ovdje prije rijec o moralnom sudu. rehabilitacija od strane grupe ili zajednice i sl. Samoubistvo. zdrastvenih stanja ili nasljednih faktora. Medicina se bavi onim uzrocima samoubistava koji izviru iz karakteristika odredjenih bolesti. kao drustvena devijacija. pracenju i prikazivanju pojave samoubistva koriste se statisticke stope.AUTOAGRESIJE: SAMOUBISTVA I POKUSAJI SAMOUBISTAVA Magijska samoubistva – funkcija im je bila vjerovanje da se samoubistvom u odredjenim okolnostima unistava sopstveni neprijatelj. One se ticu covjekove esenecije i egzistencije. Filozofska razmatranja samoubistva imaju razlicite aspekte i cesto se povezuju sa interesovanjima etike. normativnih).povezano sa idejom o smrti.

tako da prekomjerna individualnost prouzrokuje samoubistvo. utice na stopu samoubistava. Neka znacajnja teorijska shvatanja samoubistava Dirkem je postavio hipotezu da opsta ucestalost samoubistva otkriva nesto osnovno u karakteristikama drustva. Oni su posli od pretpostavke da je jedna od najvaznijih frustracija neupsjeh odrzavanja ili postizanja viseg polozaja u statusnoj hijerahiji. Po Henriju i Sortu. Njegovo istrazivanje pokazalo je da su glavni socijalni uzroci samoubistava oni koji dovode do socijalne izolacije. usljed naglih i brzih promjena. Egoizam je stanjem u kojem se individualno ''ja'' pretjerano potvrdjuje pred drustvenim. kao i poremecaje u sferi porodicnih i drustvenih odnosa. sto je nezavisno od pojedinacnih slucajeva. samoubistvo i ubistvo su akti agresije. Teorija o vezi drustvene i statusne integracije polazi od opste ideje da statusna integracija – obim povezanosti jednog statusa sa posjedovanjem nekih drugih. i cini ga u toj mjeri zavisnim da ignorise i ne cijeni sve ono sto se odnosi na pojedinca. profesionalne karaktertistike. Ono nastaje usljed nedovoljne individualizacije i intenzivnog altruizma u situaciji jake drustvene integracije. Analizirajuci dalje odnos izmedju samoubistava i drustvenog statusa. maloljetnicku delinkvenciju i sl. Sejnzbri smatra da je samoubistvo derivat drustvene dezorganizacije za koje je kao pokazatelje koristio razvode braka. dolazi do licne i drustvene dezorganizacije. Sve drustvene tipove samoubistava podijelio je na: • Egoisticko samoubistvo. Drustvo kontrolise pojedinca putem sistema vrijednosti i normi. varira obrnuto srazmjernom stepenu integrisanosti religiozne. Samoubistvo je uzrokovano frustracijama u licnosti. drustveni uslovi zivota kod stanovnika urbanih naselja. Druga znacajna pretpostavka ovih autora tice se stava da veca vjerovatnoca samoubistava zavivi od jacine relacionog sistema. U stanjima anomije kada drustvo postane nesposobno da vrsi regulatorsku funkciju. • Altruisticko samoubistvo se javlja u drustvima u kojima je moralni kodeks vrlo jak. klasne pripadnosti i klasne mobilnosti. politicke i porodicne zajednice kojoj pojedinac pripada. oni su dosli do saznanja da su samoubice imale probleme u vezi sa radom. Holbahova teorija je potvrdila vezu samoubistava sa porodicnom strukturom i religijskom pripadnoscu. Alturisticko samoubistvo iz duznosti je specifican podtip i ima dvije varijante: neobavezno i misticko • Anomicko samoubistvo je najcesce proizvod poremecaja regulatorske funkcije koju drustvo vrsi u odnosu na pojedinca. On je takodjer prvi stvorio tipologiju samoubistava na osnovu primarnih drustvenih uzroka. a ne u spoljnoj sredini. Anomija se javlja u svakoj kriznoj situaciji. 7 . ekonomske. stope vanbracne djece. obrazovni status. • Fatalisticki tip je posljedica pretjeranog normativnog ogranicenja ponasanja pojedinca.Uzroci samoubistava: bracni status (razvod ili smrt bracnog partnera). koji rezultiraju iz frustracije. politicke i socijalne migracije uz prostornu i drustvenu mobilnost.

vatrenim oruzjem i sl. obicajna i politicka samoubistva altruistickog tipa. Kod pokusaja samoubistva biraju se bezopasniji i manje brutalni nacini i sredstva poput otrova ili lijekova.Samoubice su stimulisane na izvrsenje samoubistva kada je to u interesu zajednice ili grupe. ravnodusnost. Reakcija se izrazava etickim stavovima. neodobravanje i prevencija. Presuicidalni sindrom cini skup simptoma karakteristicnih za dusevno stanje uoci samoubistva.Pokusaji samoubistva Pokusaj samoubistva predstavlja cin u kome je postojala svjesna namjera unistenja sopstvenog zivota. 8 . Najznacajnije psiholoske i drustvene posljedice pokusaja samoubistva su: • promjene u zivotu vec bolesnih osoba: . Razlike izmedju samoubistava i pokusaja ispoljavaju se i u nacinima i sredstvima koja se tom prilikom koriste. kulturnim normama i obrascima ponasanja. odjeljenja za pruzanje pomoci u krizi i sl. Odobravanje je vezano za mitsko religijska.stalna hospitalizacija • promjene u zivotu i sredini zdravih ljudi: privremeno izdvajanje iz situacije sukoba drustvena zajednica je spreman da pruzi materijalnu i moralnu pomoc nacin zivota i ljudski odnosi se mijenjaju pod uticajem pokusanog samoubistva promjene u drustvenoj izolaciji Drustvena reakcija na samoubistvo moze se u osnovi podijeliti na cetiri osnovna tipa: odobravanje.privremena hospitalizacija . dok se samoubistva najcesce izvrsavaju vjesanjem. ali cin nije dovrsen i smrt nije nastupila. On se najcesce ispoljava u vidu niza simptoma koji su medjusobno povezani: • progresivno stesnjenje – psihicko i socijalno ugrozavanje i osiromasenje medjuljudskih odnosa • samoagresivnost – nesposobnost usmjeravanja agresije ka spolja sto je povezano sa ogranicenoscu medjuljudskih odnosa u kojima je moguce izraziti agresiju • bjekstvo u irealnost – jacanje suicidalne fantazije Savremena prevencija podrazumijeva postojanje posebno organizovanih sluzbi za prihvatanje i tretman suicidalno ugrozenih poput centara za prevenciju samoubistva. skokovima sa visine. preko religije i pravnih propisa. drustvena zajednica ili odredjene drustvene grupe imaju pozitivan stav prema samoubistvu u odredjenim unaprijed definisanim uslovima.

9 . - SOCIJALNI UZROCI NAKROMANIJE Pretpostavke za objasnjavanje drustvenih uzroka narkomanije mladih nalaze se u socioloskim teorijama E. R. koji narkomana smatra bolesnom osobom. Medju kljucnim faktorima koji mogu uticati na jedan broj mladih da posegnu za konzumiranjem psihoaktivnih supstanci su: sveukupna drustvno-ekonomska stvarnost prozeta posljedicama rata u kojoj zivi cjelokupna populacija BiH drustva. Socio-kulturni model. ili jedne i druge. od droge. negativan uticaj uzeg (porodica) i sireg socijalnog okruzenja na najmladju populaciju. U literaturi postoji vise modela definisanja narkomana i narkomanije. stetne za pojedinca i drustvo. prouzrokovano ponovljenim uzimanjem droge. a droga prenosiocem i izazivacem infekcije. Mertona. i stalne napore drustva na iznalazenju najefikasnijeg nacina da se uzimanje droge i njeno dalje sirenje sprijeci. Prema definiciji SZO – DROGA je svaka supstanca koja unesena u organizam moze da modifikuje jednu ili vise funkcija. Po ovom modelu narkomanija se odredjuje kao drustveno neprihvatljivo. Toksikomanija – toksicni efekti uzimanja razlicitih psihoaktivnih supstanci na ljudski organizam. kao i u socioloskim studijama u kojima se naglasava uticaj drustvenog reagovanja na razvoj i pojacane devijacije. toliko i posebnostima drustvenog polozaja mladih koji ziveci u njemu. na narkomaniju gleda kao na zaraznu bolest. Saderlenda. polazi od stanovista da su za pojavu narkomanije kljucni socijalni i kulturni faktori. koja je u svim savremenim drustvima u stalnom porastu. koje nastaje kod osobe koja periodicno ili stalno uzima drogu. Po ovom modelu uzivalac droge smatra se domacinom bolesti. cine dio drustva. Sva odredjenja ove devijacije imaju najmanje dviej zajednicke karakteristike: svijest o njenoj prisutnosti. a narkomaniju bolescu Epidemioloski model. koliko karakteristikama sveukupnog stanja i odnosa u nekom drustvo. Klaurada i L. koje u razlicitoj mjeri odstupa od usvojenih socio-kulturnih normi neke drustvene zajednice. Olina.SOCIJALNI ASPEKTI NARKOMANIJE Uzimanje droga – svako uzimanje droga u nemedicinske svrhe/ ono uzimanje droga koje nije indikovano opste prihvacenim medicinskim razlozima. ali i uticaj sredstava masovne komunikacije. medju kojima su najcesci: Medicinski model. devijantno ponasanje. R. NARKOMANIJA – je stanje periodicne ili hronicine intoksikacije. U okviru socijalnih determinanti narkomanija mladih je uslovljena. koji s obzirom na nivo rasprostranjenosti i prisutnost stalnog porasta upotrebe psihoaktivnih supstanci. ZAVISNOST OD DROGE – stanje psihicke zavisnosti ili fizicke zavisnosti.

odnosno njegovo smisleno organizovanje i nacin provodjenja. Posredan uticaj ratnog iskustva na dijete priustan je u razlicitim situacijama i okolnostima koje ne predstavljaju direktnu opasnost po zivot djeteta ili zivot njemu bliskih osoba. sastav i velicina porodice. uslovi stanovanja. zivot sa roditeljima koji su pod stresom od rata. od marihuane do heroina. Uticaj porodicnih prilika i odnosa Porodica je socijalna zajednica u kojoj se od samog rodjenja djeteta. te potreba za zabavom. zajednistva i povjerenja zasnovanog na neposrednom medjusobnom odnosu svih clanova. ranjavanje.Uticaj socijalno-ekonomskih uslova i posljedica rata na pojavu narkomanije Za BiH drustvo karakteristicno je opste siromastvo. predstavlja bitan segment ukupne brige drustva za rast i razvoj zdrave. su obiljezja pojedinih porodica koja mogu biti uzrokom nekog od oblika drustveno neprihvatljivog ponasanja mladih. U porodici dijete razvija svoj identite. Takve situacije i okolnosti su: separacija i izmjestanje od roditelja. kao sto su: bombardovanje ili granatiranje. visoka stopa nezaposlenosti. kako za osobu koja je ovisnik. U literaturi postoji vise razlicitih shvatanja i teorijskih tumacenja zbog cega mladi bas u prostoru koji nazivamo slobodnim vremenom pocinju sa upotrebom droga. konzumenta nego i na njegovo cjelokupno socijalno okruzenje. odnosi u porodici. glad. neodgovarajuce osnovno – skolsko obrazovanje. odvijaju nezamjenjivi procesi odgoja i socijalizacije. medju koje spada i narkomanija. Jedna od posljedica upotrebe droga je i gubljenje gotovo svih moralnih normi i vrijednosti. buduce odrasle osobe. socijalna iskljucenost. nasilna smrt jednog ili oba roditelja i sl. podijeljenost zemlje. Ucinak razlicitih traumatskih iskustava dozivljenih u ratu na dijete moze biti neposredan i posredan. koje su jos uvijek nedovoljno definisane sto dovodi do slabljenja razlicitih porodicnih funkcija. odnosno potreba za pripadanjem grupi i druzenjem. Medju najcescima su: prevazilazenje dosade. nacionalna netrepeljivost. muzikom. radoznalost. cije posljedice nekad mogu dovesti i do cinjenja najtezih oblika zlocina. raspad porodice. ali imaju stresogeno dejstvo i traumatske posljedice. SOCIJALNE POSLJEDICE UPOTREBE DROGE Upotreba legalnih droga. osjecaj pripadnosti. DRUSTVENA REAKCIJA NA NARKOMANIJU 10 . osjecaj nesigurnost itd.Upotreba ilegalnih droga. pored oblikovanja njegove licnosti. Neposredan ucinak prisutan je u svim situacijama gdje je dijete bilo direktno izlozeno traumtizirajucem dogadjaju. U nasim uslovima kao posebnost treba izvdvojiti poremecaj uhodanih drustvenih vrijednosti i sporo usvajanje novih vrijednosti. korupcija i sl. koji je najcesce uzrok agresivnog i nekontrolisanog ponasanja. uticaj grupe vrsnjaka. tako i za njeno socijalno okruzenje. ali i boravak na mjestima za okupljanje i razonodu. najcesce na psihickom lanu. narocito alkohola. sirenje jaza izmedju bogatih i siromasnih. pored posljedica na psiho-fizicko zdravlje pojedinca. sto se neminovno odrazava ne samo na pojedinca. Socijalno-ekonomski status porodice. kvalitet i nacin odgoja i sl. cak i ubistva. uvijek sa sobom nosi niz negativnih socijalnih posljedica. Uticaj vrsnjaka i nacin provodjenja slobodnog vremena Slobodno vrijeme djece i mladih. krajnje siromastvo.

morfij) klasifikuju kao droga i podliježu društvenoj kontroli. Borba protiv narkomanije na nivou OUN odvija se. uz uvođenje visokih. kokain. Samim tim. Evropa protiv droge (EURAD) pokret sastavljen od roditelja. Sve zemlje. Smanjenje dostupnosti psihoaktivnim supstancama. list koke i kanabisa. Osnovna karkteristika ove politike prema upotrebi droge je nekažnjavanje upotrebe lakih droga. senzionalistickog pristupa. mladih i NVO za borbu protiv narkomanije 3. putem odgovornosti za međunarodnu kontrolu droga i putem donošenja različitih konvencija o proizvodnji. uz ulaganje maksimum napora da se tržište ove dvije droge drži odvojeno. prvenstveno. Smanjenje potraznje sredstava ovisnosti Politika prema drogama Politika prema drogama. Liberalna politika polazi od podjele droga na lake i teške. kako. Istom se konvencijom prirodne supstance. U vezi s tim.Drustvena reakcija na zloupotrebu droge i stalno sirenje ove drustvene devijacije krece se od provodjenja odredjene politike prema drogama. Kao najhitnije organizacije na nivou EU u borbi protiv narkomanije izdvajaju se: 1. daju politici EU premadrogama obilježja restriktivnog karaktera. Evropski centar za kontrolu droga (EMCDDA) sa sjedištem u Lisabonu 2. posebna pažnja se posvećuje prevenciji i liječenju od ovisnosti kako od ilegalnih psihoaktivnih supstanci. Konvencija o krivičnim prekršajima povezanim sa drogom za cilj ima da se saradnja i borba protiv ilegalnog trgovanja drogom na međunarodnom nivou učini što boljom i efikasnijom. Tako se. prodaju i posjedovanje droge. Dva su osnovna uzroka sirenja zloupotrebe droga: 1. Različita tijela u okviru EU. i vecim dijelom. kao što su opijum. uz razrađenio zakonodavstvo za ovaj društveni problem. Politika Evropske unije prema drogama zasniva se na podjednakom odnosu prema svim drogama. odnosno ponuda droge 2. droga smije koristiti jedino za potrebe medicine i u naučne svrhe. do stavova odraslih osoba. Zbog toga je društvo primorano da precizno odredi šta je u njemu dozvoljeno. na prvi pogled. a šta zabranjeno. u stampanim medijima. može se u većini država podijeliti na restriktivnu i liberalnu. zakonom određenih kazni za one članove društva koji drogu zloupotrebljavaju na bilo koji način. formirana sa osnovnim ciljem spriječavanja zloupotreba ilegalna trgovine drogom. te opojna sredstva koja se dobijaju iz tih biljaka (heroin. distribuciji i upotrebi droga. EUROPOL – zajedničke policijske snage zemalja članica EU 11 . na medjunarodnom. koja predstavlja naročit vid društvene reakcije na njihovu upotrebu. Države potpisnice ove konvencije dužne su sa sankcionišu ilegalnu proizvodnju. tako i od legalnih (alkohol i duhan). te načinu spriječavanja krinimalnog postupanja sa drogom. bez podjele na legalne i ilegalne droge. koji ne upotrebljavaju drogu i onih koji je upotrebljavaju. prema Konvenciji iz 1961. tako i na nacionalnom planu preko stavova mladih. o o Restriktivna politika polazi od stanovišta da sa porastom upotrebe droga dolazi do porasta kriminala i nasilja u društvu. te izuzetno razvijenu prevenciju i informisanje. godine. provođenje restriktivne politike zahtijeva stalno razvijanje i pronalaženje što efikasnijeg načina spriječavanja upotrebe droga. članice EU imaju jasno usvojenu nacionalnu strategiju prema drogama.

uz ostru odlucnu cenzuru. U FBiH se. ali istovremeno imaju i odredjenu kolicinu razumjevanja za one koji drogu upotrebljavaju c) mladi koji prihvataju mogucnost upotrebe droga. izbjeglice i raseljena lica. ili kao licni problem osobe koja upotrebljava drogu. odbacujuci potpuno neefikasni autoritarizam i obeshrabrenost d) indiferentna odnos je prisutan kod onih odraslih osoba koje ne shvataju problem narkomanije. 12 . dobavljaju. Na nivou Kantona Sarajevo. Stavove mladih koji ne upotrebljavaju drogu (Pelisije. skoro da toga i nisu svjesni.bez obzira da li su to roditelji ili nastavnici i sl. Tulij) moguce je klasifikovati u sljedece tri kategorije: a) mladi koji kategoricno osudjuju upotrebu droge b) mladi koji se takodjer protive upotrebi droge. pocinju sa upotrebom teskih droga. Kao prioriteti djelovanja namecu se : • veca efikasnost na sprecavanju trgovine drogama i kaznjavanju onih koji proizvode. Stavovi odraslih. ministarstva zdravstva i Ministarstva za socijalnu politiku. ili se ne zele angazovati. S tim u vezi moguce je razlikovati: a) autoritarni odnos.Politika BiH prema drogama na nacionalnom nivou gotovo da i ne postoji. koji direktno ne pogadja pojedinca i njegovu porodicu. a 2002. narkomanije i drugih ovisnosti. bez ikakvih ustupaka b) egalitarni odnos. može se zaključiti da ovaj entitet vodi vrlo restriktivnu politiku prema drogama. dostupnih javnosti. ali se i ovdje razlikuju: mladi koji su ubijedjene fanaticne pristalice upotrebe droge mladi koji nisu ubijedjene pristalice narkomanije. rad. posebno MUP-a. ali im se droga cini kao fatalnost mladi koji usljed razlicitih okolnosti. nastoji da poveze naucni i logicki pristup kao i otvorenost. u velikoj mjeri zavise od situacija i licnosti. obiljezen je represivnim stavom. Mlade a) b) c) koji upotrebljavaju drogu je veoma tesko klasificirati. godine i na nivou FBiH donešen je Program prevencije alkoholizma. prodaju i preprodaju drogu • bolja informisanost mladih i roditelja o opasnostima upotrebe droga • stalna edukacija razlicitih profila strucnjaka • obuhvatiti posebnim programima prevencije rizicne grupe najmladje populacije Reakcije i stavovi clanova drustva prema narkomaniji Reakcija clanova neke drustvene zajednice na probleme zloupotrebe droge zavise od toga da li se pojava narkomanije dozivljava kao opsti socijalni problem. u prvi plan stavlja odrzavanje veza i razmjenu c) odgovorni odnos. na osnovu raspoloženih podataka.

posebno u onim situacijama kada se u negativnoj konataciji stigmatizira odredjeni tip ljudskog ponasanja koje se treba odbaciti kao neprihvatljivo. koju karakteriše pretjerana nekontrolisana želja za pijenjem alkoholnih pića što za posljedicu ima psihička i fizička oštećenja. odnosa sa drugim ljudima i poremećajima funkcionisanja čovjeka kao svjesnog i odgovornog ljudskog bića. socijalna psihologija i sociologija devijantnosti. univerzalno je prihvaćena definicija svjetske zdravstvene organizacije. stečena navikom. Među brojnim definicijama alkoholičara. koja je posljedica navike ili navikavanja. Alkoholizam sa medicinskog aspekta je vid poremećaja ukupnog. pri čemu ispoljavaju bilo otvorene društvene poremećaje. obrazovanje i druge djelatnosti. Koenovo odredjenje moralne panike sadrzi sljedece kljucne elemente: 1. što znači da se problemom alkoholizma bave različite naučne discipline i društvene djelatnosti: medicina posebno psihijatrija. 13 . a prije svega mentalnog zdravlja.pogorsanje fizickog zdravlja. posljedice koje mogu biti: dusevni poremecaji. ovu prijetnju mediji prikazuju u lako prepoznatljivoj formi 3. odnosno zdravstvo. poremecaji odnosa sa sredinom i oni vezani za socijalni i ekonomski polozaj. što neminovno vodi nizu nepovoljnih posljedica: pogoršanje psihičkog i fizičkog zdravlja. socijalna zaštita. panika se povlaci ili rezultira drustvenim promjenama. nesto ili neko definise se kao prijetnja vrijednostima i interesima 2.kulturne definicije određuju alkoholizam kao: konzumiranje alkohola izvan tradicionalnih običaja i dijetetskih navika neke zajednice. postepeno stvaranje zavisnosti usljed upotrebe alkohola. Elementi medicinske definicije su: osoba koja ekcesivno uzima alkoholna pica. javlja se rekacija vlasti ili onih koji uticu na stvaranje javnog mnijenja 5. Može istovremeno posmatrati kao medicinski i socijalni problem. naglo raste zabirnutost javnosti 4. ALKOHOLIZAM Alkoholizam pripada onom tipu društvenih devijacija koji se izražava kroz izvitoperenje u zadovoljenju ljudskih potreba. Druga medicinska definicija pod alkoholizmom podrazumijeva pojavu koja se manifestuje kao hronična progresivna bolest. njihove odnose sa drugim ljudima i njihovo dobro socijalno i ekonomsko ponašanje.Moralna panika i senzacionalizam u medijima kao vid drustvene reakcije Pojam moralna panika je cesto prisutan u medijima. koja alkoholizam opisuje i kao medicinski i kao socijalni problem i prema kojoj se alkoholičarima smatraju: osobe koje ekcesivno uživaju alkoholna pića i postepeno postaju zavisne od alkohola. Neke jednostavne socio . bilo manifestacije koje zahvataju njihovo tjelesno i duševno zdravlje. Alkoholizam je bolest zavisnosti.

Alkoholičar u ovoj fazi još uvijek ne pije sam. i činjenicom da pojedinac sebe ne smatra alkoholičarom niti ga kao takvog označava njegova sredina 2. odsustvo izbora piće. druga odlika je nemogućnost apstinencije (ne može da se uzdrži od pijenja). Za tumacenje uzroka i prirode alkoholizma posebno su relevantne: teorija anomije. razvija se egocentrizam i sebičnost. pojava trovanja i ono što je bitno pojedinac prihvata sebe kao alkoholičara i takvim ga etiketira i njegova sredina. psiho-fizičkih poremećaja. Edwin Lemert je kao primjer za razvoj primarne i sekundarne devijavcije uzeo alkoholizam. javljaju se ozbiljni lični. teorija niskog praga tolerancije na stresove i psihoanalitička teorija. Ovu fazu karakteriše i teško fizičko. teorija depresivnosti.Razvoj (faze) alkoholizma: 1. zapuštanje u svakom pogledu. uspostavljanjem navika i početne psihičke zavisnosti. porodični. nekontrolisano pijenje. kada čovjek ima neodoljivu potrebu za pićem i nije u stanju da voljno šprekine uzimanje alkohola. Bio-fiziološke teorije objašnjavaju nastanak alkoholizma bio-fiziološkim procesima. predstavlja početnu fazu alkoholizma. Jutarnje pijenje je kritični period u toku kojeg se stvara adikcija. 3. Posebno su poznate teorije o nasljednosti alkoholnih sklonosti (urođeni alkoholizam). Predtoksična faza odlikuje se povišenom tolerancijom prema alkoholusve redovnijim konzumiranjem alkohola. Sociološke teorije polaze od tumačenja alkoholizma kao socijalnog problema uzrokovanog društvenim uzrocima. Toksikomanska faza koju karakteriše: kompulzivno pijenje (nekontrolisano uzimanje alkohola). on govori o primarnoj i sekundarnoj alkoholičarskoj devijaciji koje imaju neke faze: 1. profesionalni problemi. psihičko i socijalno propadanje. Ovu fazu prate: alkoholne amnezije (gubitak sjećanja za događaje u toku epizode pijenja) i racionalizacija odnosno pronalaženje opravdanja za pijenje. Pijenje u društvu koje prati postojanje društvene tolerancije. traje od 1-3 god. ova faza traje do godinu dana. nemogućnost apstinencije. dolazi do pojave tremora i dr. Kompulzivno pijenje odnosno prisilno. Pad tolerancije je odlika ove faze. 2. postojanje psihičke i fizičke zavisnosti. etiketiranja i potkulture. ali svejedno. veoma česte amnezije. ne samo za tumačenje etiologije alkoholizma. već i za razvoj različitih modela. Ovo je granična faza kojom se ulazi u hronični alkoholizam. Teorije alkoholizma 1. Među ovima se posebno izdvajaju: teorija frustracije. gubitak kontrole u pogledu svih aspekata ponašanja.navikavanje na alkohol i sklonost ka alkoholu. 14 . pad tolerancije. 2. Psihološke teorije su veoma značajne. 3.

Toksikomanska upotreba alkohola – kod koje dolazi do ozbiljnih društvenih devijacija i poremećaja odnosa i ponašanja prije svega u porodici. Ličnost odnosno sam čovjek.Ovaj tip je čestom povezan za određena zanimanja npr. 3. ovi alkoholičari mogu biti prividno veoma mirni. Javljaju se vrlo teški poremećaji odnosa sa okruženjem i te posljedice najviše snosi porodica. Klinard izdvaja 2 karakteristična tipa alkoholičara: 1. kulturne navike i obrasci života također mogu pogodovati pojavi alkoholizma. 5. tolerantni ljudi. S druge strane. stalno su pod uticajem alkohola i gotovo da nema triježnjenja. dobri. ali su pod dejstvom alkohola potpuno drugačiji i skloni agresijama i destrukciji. Alkoholit. dužoj upotrebi alkohola koja dovodi do fizičkih posljedica praćene često smrtnim ishodom. moleri. riječ je o socijalnim. koje stvaraju pogodno tlo za alkoholizam. 2. samo se po sebi razumije da bez alkohola nema alkoholizma. tako da se upotreba alkohola ponavlja. Ovaj tip alkoholičara pripada težim vidovima alkoholizma. ali je to prividno. Alkohol je psihoaktivna supstanca.. 4. 2. koja se razlikuje od drugih sredstava zavisnosti po tome što je njegova umjerena upotreba prihvatljiva kako legalno tako i društveno. 15 . kao i po topme što se zavisnost uspostavlja postepeno i u nešto dužem roku u odnosu na druge droge. pošto iza ovog tipa opijanja obično postoje psihičke smetnje i poremećaji koji se moraju razriješiti prije nego se započne sa liječenjem. Alfa alkoholičari su situacioni alkoholičari koji piju od prilike do prilike. šoferi. smatra se također da društvena dostupnost i tolerancija prema upotrebi alkohola podstiču alkoholizam. ovdje je riječ o kontinuiranoj.Tipovi alkoholičara 1.je tip alkoholičara koji uzimanjem alkohola uspostavlja određene vrste socijalne komunikacije što znači da je alkohol jedno od sredstava za uspostavljanje odnosa sa drugim ljudima. Ipsilon alkoholičari ili dipsomani su periodični alkoholičari koji povremeno dobijaju želju za alkoholom i onda se danima opijaju sa nastupima amnezije smatralo se da je izlječenje ovog tipa lako postići. 3. Delta alkoholičare karakteriše nepostojanje mogućnosti apstinencije. dijetetskim i običajnim navikama. Značajni uzroci alkoholizma 1. Gama alkoholičare prati početna povišena tolerancija. Beta alkoholičari karakteriše ih uspostavljanje sve jače psihičke zavisnosti od alkohola. jer je utvrđeno da su određeni tipovi ličnosti podložniji alkoholizmu. mornari.konobari. Alkohol ima neka fiziološka svojstva koja djeluju na bio-psihološke i fiziološke procese u organizmu. Faktori društvene sredine su odlučujući uzroci koji preovlađujuće utiču na pojavu alkoholizma. je uzrok alkoholizma.. 2.

djelimična prohibicija koja obično limitira i sankcioniše promet i služenje alkohola u određeno vrijeme ili zabranu služenja i upotrebe alkohola određenim društenim grupama npr. 4. 16 . 2. cjeloviti programi prevencije alkoholizma i razvijeni modeli tretmana alkoholičara. tolerancija prema umjerenom i socijalnom prihvatljivom uzimanju alkohola. Stabilizaciona faza traje godinu dana. 2. medicinski model . zdravstvene posljedice (psihičke i psihijatrijske) porodične posljedice: po pravilu je porodica žrtva alkoholizma profesionalne posljedice (neefikasnost na poslu. kulturne. ili gubitak posla) opšte socijalne posljedice (poremećaji odnosa sa okruženjem i sredinom) ekonomske posljedice Društvena reakcija na alkoholizam Društvena reakcija na alkoholizam kreće se između nekoliko karakterističnih tipova odnosa kao što su: 1.Značajnije posljedice alkoholizma: 1. porodični (interakcijski ili ekosistemski) model – predstavlja poseban pristup u lijecenju i rehabilitaciji alkoholicara. Uokviru ovog modela izdvajaju se tri tipična pristupa u strategijama tretmana alkoholičara: a. kompletan zdrastveni. Osnovna karakteristika ovog modela je pomjeranje fokusa sa pojedinca na porodicnu i socijalnu sredinu. Intenzivna faza traje sest nedelja i seanse traju oko tri sata svakim randim danom. ekonomske i psiholoske cinioce alkoholizma 3.podrazumijeva liječenje alkoholičara koje može biti dobrovoljno i obavezno. Osnovni ciljevi ovog tipa terapije su: potpuna apstinencija od alkohola.maloljetnika i mladih. 5. 5. nezainteresiranost i prenošenje problema na lični plan i pitanje ličnog izbora i odgovornosti. terapija kontrolisanog pijenja. potpuna prohibicija koja podrazumijeva zabranu i sankcionisanje kako prizvodnje i prometa tako i potrošnje i uzimanja alkohola. averzivna terapija. Kada je riječ o modelima tretmana alkoholičara u osnovi se izdvajaju 3 najopštija: 1. socijalno-psihološki model – reagovanja na alkoholizam skrece paznju javnosti na brojne drustvene. 2. c. 3. 4. b. terapija zasnovana na potpunoj apstinenciji. 3. psihicki i fizicki oporavak i uredjivanje porodicnih odnosa na funkcionalan nacin. Intenzivna kombinovana porodicna terapija alkoholizma ima dvije faze: intenzivna faza i stabilizaciona faza.

pa je zato potrebno stalno povećavati dozu droge da bi se postigli isti efekti. koje se javlja poslije povremenog ili stalnog uzimanja droge. Fizička ovisnost – sastoji se u opštoj adaptaciji organizma na stalno prisustvo droga. ili i jedne i druge zavisnosti od droge. osjete. kontrolisane droge koje se upotrebljavljaju isključivo u medicinske svrhe i to po strogoj kontroli i proceduri 3. a ne postoji kod kokaina i kanabisa. 2. pošto kao posljedica uzimanja droga dolazi do promjene metabolizma. Tolerancija postoji kod opijata. Prema porijeklu – prirodne i sintetičke droge 2. Psihička ovisnost – posebno stanje svijesti koje se sastoji u želji i potrebi nekih ljudi za efektima droge koje oni doživljavaju kao prijatna i donose im zadovoljstvo ili izmjenjen doživljaj stvarnosti. su: 1.ZAVISNOST OD DROGA Zavisnost od droga podrazumijeva stanje psihicke ili fizicke. zabranjene droge. 3. barbiturata. tako da ukoliko se naglo prekine uzimanje droga dolazi do apstinencijskog sindroma. Ovu zavisnost izazivaju samo dvije vrste droga: opijum i barbiturati. osjećanja i raspoloženja. nemogućnost da se željeni efekti postignu ranijom količinom droge. Novije shvatanje eksperata SZO pod klinickim sindromom zavisnosti podrazumjevaju stanje psihicke i fizicke zavisnosti koje nastaje kod osoba koje kontinuirano uzimaju odredjene ili vise droga. Prema dejstvu – teške i lake droge 17 . jer ne predstavljaju veliku opasnost po zdravlje ili od zloupotrebe Droge se najčešće mogu klasifikovati na osnovu dva kriterija i to: 1. čija je proizvodnja zabranjena 2. Sve droge uspostavljaju psihičku zavisnost i imaju posebno dejstvo na percepciju. amfetamina. koje variraju prema vrsti droge. sto ukljucuje zudnju za drogom i njeno ucestalo uzimanje kako bi se dozivjeli odgovarajuci psihicki efekti i izbjegli patnja i poremecaji izazvani lisavanjem droge. Osnovne karakteristike zavisnosti od droga Najznačajnije karakteristike ovisnosti o drogama. tj. halucinogenih droga. Tolerancija – označava postepeno opadanje dejstva droge. S pravnog aspekta može se govoriti o tri grupe droga: 1. nekontrolisane droge koje ne podliježu kontroli.

morfijum). 18 . pored redovnog uzimanja. Savremeni tip zavisnika od droge predstavlja najveći problem. visoka zastupljenost politoksikomanije.  Medicinsko osoblje. koji uzimaju hašiš ili opijum kao zamjenu za hranu i kako bi pobjegli od stvarnosti i svakodnevne bijede. LSD. nikotinizam. 2. za određene društvene grupe kod kojih se upotreba droge javlja s vremena na vrijeme. Epizodne toksikomanije najčešće vezane za eksperimentalno uzimanje hašiša. koja je kontinuirana i nastavlja se i u slučajevima povremenih tretman i liječenja. koje obuhvataju opijumsku. jer je to najmasovnija grupa. Tipologija narkomana 1. marihuane i 2. a posebno ljekari kojima je droga bila dostupna i nisu imali potrebe za ilegalnim tržištem. Velike toksikomanije. najčešće marihuanu. 3. obično je praćena povećavanjem doza droga kod 4. Blage zavisnosti. Male toksikomanije. obično predstavljaju nastavak epizodnih ili eksperimentalnih toksikomanija.  Umjetnici koji uzimaju drogu kao stimulaciju i pod dejstvom narkotika stvaraju  Najsiromašniji slojevi u nekim zemljama Bliskog i Dalekog Istoka. Venecueli itd. Povratnička zavisnost. koje se odnose na eteromanije. kao dio životnog stila ili prilikom nekih socijalnih događanja. One obično sadrže sljedeće klasifikacione grupe: 1. Oni u pravilu uspijevaju normalno da funkcionišu. teizam. s tim što postaju redovite i praćene su uzimanjem ograničenih količina droge. eksperimentisanje sa različitim supstancama i načinima upotreba te veoma česti smrtni ishodi.Treba spomenuti i kliničko-farmakološku klasifikaciju droga koja izdvaja 3 tipične grupe: 1.  Rekreativni-povremeni uživaoci droga – obično se vezuju za pripadnike određenih slojeva. Kini. najčešće iz radoznalosti ili društvenosti probaju jednom ili više puta ponuđenu drogu. 3. Politoksikomanije. 3. morfij) pa su tako postali zavisni od te droge. rekreativnih i sličnih droga poput extasy. Prava zavisnost. kojih postoji toleracija (heroin. morfinsku i heroinsku zavisnost. Eksperimentatori  Primarni zavisnici . koje podrazumijevaju konzumiranje više droga u isto vrijeme Kliničke klasifikacije obično počivaju na poznavanju dinamike razvoja zavisnosti i posebno su korisne za prevenciju.karakteristični za mlade koji u određenim situacijama. kafeizam i sl. medikamentoznu zavisnost. Klasični-stari narkomani  Liječeni pacijenti čija je bolest praćena teškim patnjama i bolovima i koji su prilikom liječenja redovno primali određene količine droge (npr. Obilježja savremenog tipa zavisnika od droge su: visoka zastupljenost mladih. te kanabizam (zavisnost od hašiša i marihuane) i kokainsku zavisnost 2. pa se tako pod dejstvom grupe stvara zavisnost. tretman i spriječavanje recidivizma.

Na osnovu praćenja i proučavanja socijalnih potreba i socijalnih problema dolazi do promišljanja različitih programa. ali mogu na specifičan način doprinositi ovim programima baveći se socijalnim razvojem zajednica. morfin i heroin. kao što je npr. 19 . Nakon prestanka djelovanja opijata nastaje umor.Tipologija zavisnosti prema tipu droge 1. iz čega proizilazi mogućnost praćenja i proučavanja socijalnih aspekta narkomanije. Ovisnost halucinogenog tipa U halucinohene droge spadaju meskalin. Kao središnje ustanove socijalne zaštite u lokalnim zajednicama CSR imaju posebne uloge i ovlaštenja koja ih čine potencijalno značajnim akterom prevencije bolesti zavisnosti i zaštite zavisnika i njihovih porodica. a u ovu vrstu droga spadaju opijum. Zbog svojih efekata ove droge se još nazivaju i psihodelične droge. ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD U PREVENCIJI NARKOMANIJE Uloge CSR u prevenciji bolesti zavisnosti izviru iz pripode društvenih funkcija ovih ustanova koje predstavljaju središte institucionalnog sistema socijalne zaštite i koje imaju veoma značajna ovlaštenja u zaštiti djece. Realno CSR nemaju velike mogućnosti za učešće u opštoj prevenciji bolesti zavisnosti.. regulisanje porodičnih odnosa) imaju odlučujuću ulogu. socijalna integracija zavisnika. Ispitivanje i praćenje pojave bolesti zavisnosti treba biti obezbijeđeno na interdisciplinarnom i međuresorskom principu. Ove droge se u organizam mogu unositi pušenjem. Ipak. Posljedice uzimanja ovih droga su: vrlo teški psihički poremećaji u percepciji vremena i prostora. Ovisnost kokainskog tipa Stalnom upotrebom kokaina razvija se psihička ovisnost. ali ne i fizička ovisnost i tolerancija. halucinacije koje ponekad mogu biti zastrašujuće i osjećaj iracionalnosti. a to znači da ne dolazi do opadanja efekata kokaina. dolazi do halucinacija. emocionalna labilnost. CSR u nekim segmentima prevencije ili bavljenja pojedinim slučajevima. anksioznost. narkomanija. Zbog toga je nužno stalno povećavati količinu droge kako bi se postigli isti efekti.. osjećanja povećane psihičke i fizičke moći. Prva od ovih uloga je praćenje i proučavanje socijalnih potreba građana i socijalnih problema na teritoriji na kojoj djeluju. ušmrkavanjem i injekcijama. 3. Za ove droge je karakteristično da njihova stalna upotreba dovodi do slabljenja euforičnog efekta koji se postiže na početku konzumiranja opijata. ali nažalost i želja za ponovnim uzimanjem droge 2. imaju prvenstveno pomožuću ulogu. maloljetnika i porodice. bilo bi nerealno za očekivati da CSR obezbijede potpunu evidenciju o kretanju i karakteristikama takvih socijalnih problema. LSD i psilocibin. poboljšanjem kvaliteta života porodica. Efekti kokaina su stimulativni. dok u nekim dijelovima društvene reakcije (podrška porodici. Ovisnost opijatskog tipa Opijati imaju opijatsko i analgetsko dejstvo pa zbog toga kod uživalaca droge izazivaju fizičku zavisnost i javlja se tolerancija. a time i odgovornost. sadržaja i vidova društvene reakcije uključujući posebno preventivne. podrškom porodicama da očuvaju svoju stabilnost i obavljaju svoje značajne društvene funkcije. depresija.

Bitan element u definisanju prostitucije je povezivanje svakog seksualnog odnosa sa novcem. već. njegovanju dobrosusjedskih odnosa. CSR imaju i posredne uloge u posebnoj prevenciji. porodica ili pojedinaca kod kojih postoje veći rizici pojave bolesti zavisnosti. Ona ne bIra partnere. socijalnih i humanitarnih aktivnosti kao i različitim kampanjama čiji je cilj jačanje osjetljivosti. takođe i sa nepoznatim ljudima. zajednica i institucija za bavljenje problemima zavisnosti. koja bi se odnosila na aktivnost podrške. a riječ je o različitim sadržajima i metodama odrške i pomoći porodicama i pojedincima koji se suočavaju sa različitim vidovima životnih kriza. ne praveći izbor mrđu njima. Seksualni promiskuitet je druga bitna karakteristika prostitucije. Ženska prostitucija je jedina koja je tokom vjekovnog postojanja postala organizovana. jer ima seksualne odnose ne samo sa velikim brojem različitih partnera. Rano otkrivanje rizičnih pojedinaca ili porodica te pravovremena podrška i pomoć smanjuju mogućnost pojave i širenja bolesti zavisnosti. Ponašanje prostituke je ekstremno promiskuitetno. osnaživanja i zaštite ciljnih grupa. ličnih ili porodičnih problema.CSR mogu doprinositi podsticanju zdravih stilova života porodica. 20 . interesa i motivisanja javnosti. Veće mogućnosti uključivanja CSR postoje u opštoj prevenciji. Prostitutka je žena koja javno i za novac ustupa svoje tijelo većem broju muškaraca. Prostitucija je pružanje određenih seksualnih usluga drugim osobama koje mogu da budu različitog ili istog spola. PROSTITUCIJA Prostitucija je jedan od oblika devijantnog ponašanja žena prisutan u različitim klasnim istorijskim periodima razvoje ljudskog društva.

karakterističan za razvijena industrijska društva i promijenjenu društvenu reakciju prema segregacionisanoj prostituciji. agencije za posredovanje (posredničke kuće). Ovim oblikom prostituisanja se uglavnom bave žene koje već imaju određena zanimanja. velika suma novca odlazi toj organizaciji. imaju stalni posao.) Ukoliko je kuća“ pod zaštitom“ neke kriminalne organizacije. koja prikriva organizovanje prostitucije. poslovne organizacije koje se nominalno bave nekom društveno priznatom djelatnosti. ili tajno u onim zemljama u kojima je prostitucija zakonom zabranjena. 1. Organizovana prostitucija – najčešći oblik organizovane prostitucije u savremenim društvima jesu javne kuće. one kojima je prostitucija postala jedino i isključivo zanimanje. odražavala se u različitim društvima i preživljavala raličite društvene promjene. Kada u jednoj sredini postane relativno rasprostranjen oblik. Posrednička kuća obezbeđuje veću tajnost prostitutki. Mnogo je poznatiji po nazivu žena – call girls (djevojka na poziv). obično žena – madam koja ima listu imena žena i telefonom zakazuje sastanke između njih i mušterija koji žele kontakt sa prostitutkom. ali i društvenim pritiscima. U organizaciji ovog oblika prostitucije glavnu ulogu ima posrednik. Prema određenim pravilima novac dobijen prostituisanjem samo neznatnim dijelom pripada djevojci. ili javno pod kontrolom društva . djelimično zahvaljujući i prilagođavanju njenih oblika datim društvenim okolnostima. ulična prostitucija obično seorganizuje. uslivljeni tradicijom i kulturom pojedinih društava. Javne kuće ( bordeli) – jesu jedan od najstarijih načina na koji se prostitucija organizuje. Drugi oblik organizovane prostitucije se ostvaruje putem posredničke kuće. Ona se brine o održavanju reda i discipline. 21 . Mnoge od ovih žena postale su kasnije profesionalne prostitutke. koji utiču na oblike i raširenost prostitucije. ali se slobodnom vremenu bave prostitucijom. jer je u cjelosti uzimaju vlasnici javnih kuća na ime troškova za smještaj i izdržavanje. 2.) Materijalno bogatije prostitutke imaju sopstveni stan. odnosno.Oblici prostitucije Prostitucija je jedan od najstarijih oblika devijantnog ponašanja. vodi računa o finansijskom poslovanju. a neke među njima i automobil. Glavna ličnost postaje makro ili podvodač.Prostitutke nisu vezane ni između sebe ni sa drugima koji bi posredovali u prostituciji ili na neki drugi način bili sa njima u vezi (trajnija veza sa izdavačima namještenih soba. zaštita od policije. rublje. Oblici prostitucije u savremenim društvima su vrlo različiti. portirima hotela itd. Prostitutke po više od godinu dana ne dobivaju ništa od te zarade. Ovo je jedan savremeniji oblik prostitucije. a mušteriji veću anonimnost. haljine i dr. a veći dio prisvaja kuća za različite usluge( medicinska njega. Neorganizovana prostitucija – najčešći i društveno najuočljiviji oblik neorganizovane prostitucije je ulična prostitucija. Javnom kućom obično rukovodi žana madam koja je i vlasnica. Zajedničko im je to što prostitutka mora da bude na ulici da bi našla mušterije. taksi – šoferima. kontroliše ponašanje prostitutki.

koje Bavcon opisuje kao „bezprizorne“. a to su obično ulične. 22 .U društvima u kojima je prostitucija zabranjena . a u stvarnosti i oragnizovanjem. Više od polovine prostitutki. zanimanju. obrazovanju. I svi ostali učesnici u prostituciji (mušterije. ali se posredno zaključuje – na osnovu podataka o mjestu rođanja. Broj prostitutki je teško odrediti. Ispitivanja društvenog statusa prostitutki nisu vršena. koje čine samo manji dio prostitutki. makroi. ponašanje prostitutki izaziva društvenu reakciju snažnog neodobravanja. sklone alkoholizmu. organizatori). profesionalnog odnosa prema kupcu. - Bavcon iznosi i drugu klasifikaciju: - devizne prostitutke među kojima se nalazi najviše „žena na poziv“ koje su povezane sa poslovnim. lošeg izgleda. turističkim i hotelskim organizacijama kafanske prostitutke šoferske prostititke prostitutke koje nalaze mušterije u barakama u kojima žive sezonski radnici. Ova se podjela zasniva na kriteriju ekonomske dobiti Klasifikacija prostitutki Najopštija klasifikacija prostitutki je prema načinu vršenja prostitucije: ulične prostitutke (nezavisne i organizovane) nezavisne prostitutke sa sopstvenim stanom i automobilom prostitutke u javnim kućama „žene na poziv“ i žene koje rade za poslovne i privredne organizacije. noćni barovi. koji se zakonski bave dozvoljenim djelatnostima. Broj registrovanih prostitutki je tačan i pouzdan i obuhvata one žene koje su zbog prostitucije kažnjene ili evidentirane u nekoj zdravstvenoj ustanovi ili službama socijalne zaštite. plaćanja kući. bez stana i bez sredstava za život. saloni za masažu i dr. Ovo je najveća grupa prostitutki. odnosno radničkih i zemljoradničkih slojeva. Pri tome ne treba zaboraviti da se radi o grupi evidentiranih prostituki koje se bave najčešće uličnom prostitucijom. podaci se zasnivaju na samo onim registrovanim (najčešće kažnjenim) prostitutkama. zabrana ucjena. javne prostitutke. Postoji niska. zainteresovani su iz različitih razloga da ostanu u tajnosti i anonimnosti. većina ih ima samo osnovno školsko obrazovanje. koje su u vrijeme ispitivanja živele u gradu rođeno je u selu. kontakta bez posrednika. organizovanje prostitucije preuzimaju jeftini hoteli. srednja i visoka prostitucija. kao što su odražavanje tajnosti. emocionalno nevezivanje. podvodači. kontrolom i eksploatisanjem prostitucije.Ponašanje žena mora da bude u skladu sa određenim pravilima. Rasprostranjenost Prostitucija je u većini savremenih kultura zabranjena. anonimnosti. da većina evidentiranih prostitutki vodi porijeklo iz siromašnih društvenih slojeva. Većina prostitutki je bez zanimanja.

sa muškarcem. znači i 23 . mušterija. Mušterije prostitutki su i kriminalci.Proces formiranja prostitutke Razlozi su individualni ili društveni i u velikoj mjeri zavise od društvenih i kulturnih sredina. kao i pripadanje grupama vršnjaka koji su očekivali i podsticali rane seksualne odnose. klijent. trgovački putnici. djevojka stiče određana znanja potrebna za prostituciju. Druga faza – prelazna devijantnost. kada društveno etiketirana osoba kao prostitutka i kada sebe smatra za prostitutku. Poslednja faza – je profesionalizacija. odsustvo svake odgovornosti 4. ali je tipično da počinje u ranoj mladosti. Javlja se u porodicama koje su bile jako popustljive i u kojima nije postojala ili je bila slaba kontrola. koje njihova devijantna aktivnost. vojnici. vozači kamiona). Ova faza može da traje više godina. odnosno dužim odsustvovanjima od kuće (pomorci. ali o sebi još ne misli kao o prostitutki. komercijalna priroda i anonimnost prostitucije 2. Prva faza predstavlja period postepenog prelaženja promiskuitetnog ponašanja ka prvom činu prostituisanja. jednostavnost prostitucije 3.Osnovne karakteristike odnosa koji se stvara između prostitutke i mušterije čine prostituciju privlačnom za određene kategorije muškaraca: 1. Mušterije Prostitucija je kupoprodajni odnos u kome učestvuje dvoje: prodavac – prostituka i kupac – muškarac. s jedne strane sprečava da stupe u odnose sa ženama izvan njihova svijeta. Motivacija prostituisanja je ekonomska dobit. promjena partenera i tehnika i metoda seksualnog zadovoljenja Među mušterijama su češće muškarci čija su zanimanja povezana sa putovanjima. Razvoj prostitutcije se objašnjava kao razvoj od promiskuitetnog ponašanja do komercijalizacije seksualnog odnosa. Za mnoge žene brak ili neka druga relativno stabilna zajednica prestanak promiskuitetnog ponašanja. sezonski radnici. djevojka od prodaje seksa čini zanimanje i svoj život organizuje u skladu sa tim. povremeno se prostituiše.

dok su mu u stvarnosti one potrebne Prvi tip referentne grupe (subkulture prostitutki). Subkultura pomaže prostituki da nauči osnovna pravila ponašanja u odnosu na zahtjeve mušterija. prenosi se i uči umijeće prostitutisanja. U tom svijetu nastaju posebne subkulturne vrijednosti i norme pošanja. djecom). ulogi eksploatatora imaju i vlasnici tih kuća. odvajanje identifikacija sa porodicom. osjećaj praznine i besmislenosti življenja. Podvodači su oni posrednici u prostituciji koji ne samo da vrbuju. privlačenje mušterija i poseban jezik. usamljenost. Treća grupa pokazivala je znake alijenacije: apatiju. jaka 24 . je „kontrakultura kriminalnog svijeta“ kojoj pripadaju prostitutke. stalnim pritiscima na prostitutku da prima što veći broj mušterija i uzimanjem velikog dijels njene zarade od prostitutisanja. a društvo se samo pretvara da prezire prostitutke. Drugi tip referentne grupe je „dvostruki svijet“. ona je roba koja ima svoju tržišnu vrijednost. navode i postiču ženu na prostituticiju već žive potpuno od zarade prostitutke. odijevanje. Za uzvrat on preuzima ulogu zaštite prostitutki. odsustvo ciljeva u životu. koja nameće prostitutkama stalnu borbu za veći broj kupaca. Trgovci ženama (djevojkama. U samom činu prostituisanja žena je bukvalno“ korišćena“.Subkultura prostitucije Subkulturu prostitutki čini grupa u koju prostitutka stupa u različite društvene odnose sa svima onima koji su. samo su manje licemjerne. žargon kojim će se služiti u tim odnosima. Eksploatacija se vrši primoravanjem na prostituciju. šminkanje. održavanje samo nužnih i ograničenih odnosa sa drugim prostitutkama. posla od ostalog dijela života prostitutke. zbog same prirode prostitucije. posredno ili neposredno. neizbježno i sama po sebi predstavlja eksploataciju žena. u cilju prostitucije čine posebnu grupu posrednika koji se bave vrbovanjem i zavođenjem žena i njihovim odvođenjem u drugu zemlju u kojima postoji potreba za novim prostitutkama. podvodači. kao i ropstvo prostitucija je sistem koji ima svoje korijene u ekonomskom interesu i zasniva se na prinudi. Posmatrana sa ovog stanovišta. U javnim kućama. da one nisu gore od drugih. posredničkim kućama za prostituciju. Prostituke najčešće smatraju da su svi ljudi pokvareni. stvara se poseban riječnik. kriminalci i ostali pripadnici podzemlja. povezani sa prostitucijom. Eksploatacija prostitutki Prostitucija. Postoji opšte mišljenje da su odnosi među prostitutkama vrlo složeni.“ kupljena“ i bez obzira što se to odnosi na samo na datu seksualnu transakciju.

Drugi. U većini sličajeva. osnovni društveni uzroci prostitucije su postojanje klasnih razlika i društvene nejednakosti žena i muškaraca. tako što će seks podrediti određenim društvenim zahtjevima – održanju poretka. Zarada nije motiv za ulazak u prostituciju samo za siromašne. I žene iz drugih društvenih slojeva prihvataju prostituciju najčešće iz istog razloga. da ostvari institucionalnu kontrolu seksa. Brak kao institucija u kojoj ne mogu da se zadovolje sve ljudske i osećanja u vezi sa seksualnim nagonom. djevojke pa i djevojčice. Razlozi ulaska u profesiju Postoje brojni razlozi zbog kojih žene. prostituka postaje alkoholičar pod uticajem sredine u kojoj radi i mušterija sa kojima je prinuđena da pije. Ograničavajući učešće žene u drštvenoj podjeli rada i proizvodnji. da učestvuje u prikrivanju kriminalaca. obezbeđenju prokeracije i socijalizacije u okvirima tajnog društvenog odnosa – braka. Prostitucija se najčešće povezuje i sa kockanjem. Narkomanija je u velikom porastu zabilježena među prostitutkama. društveni sistem je ženu promorao da njen društveni položaja u znatnoj mjeri zavisi od seksa. marginalne i neprivilegovane grupe žena. Polazi se od pretpostavke da je ulazak ma koje žene u profesiju prostitucije rezultat njene sopstvene životne istorije ili određenih psiholoških karakteristika njene ličnosti. 25 .Povezanost prostitucije sa drugim oblicima devijantnog ponašanja Kriminal se povezuje sa prostitucijom na različite načine. koji se uzajamno uslovljavaju. Prostitutka može da bude pokretač kriminalne djelatnosti. Najčešći oblik je jedinstvena organizacija koja pruža na jednom mjestu (kockarnice. uslovio je stvaranje prostitucije. postaju prostituke. pomaganju da se sakriju pokradene stvari. Alkoholizam je mnogo raširen među prostitutkama. privatni stanovi) i jedne i druge zabranjene usluge. Mnoge prostitutke doživele su i u djetinjstvu i druge seksualne zloupotrebe. s tom razlikom što za njih zarada od prostituisanja predstavlja ili dopunski prihod. u preprodaji da bude saučesnik ili da i sama bude izvršilac krivičnog djela. procjenjuje se da oko polovine prostitutki uzima drogu. Uzroci prostitucije Jedan od osnovnih društvenih uzroka nastanka i održavanja prostitucije je u pokušajima društa da ograniči i kontroliša seksualni nagon.

s obzirom na veći rizik prostitutke da oboli od neke venerične bolesti i da bude izvor daljeg širenja bolesti. sprečavanja trgovine ljudskim bićima ili onemogoćavanja da ukidanje kontrolisane prostitucije bude zamijenjeno tajnom prostitucijom. mjere za ograničavanje potražnje (programi mentalne higijene. gubi prijatelje. Prevencija prostitucije Sadržaj programa prevencije svakako će zavisiti i od specifičnih karakteristika prostitucije u određenoj društvenoj sredini. Najoštriji kritičari koje su nudili sistemi reglementacije i prhibicije su bili pristalice sistema abolicije – ukidanje svake zakonske regilacije prostitucije. ali bi svaki program trebalo da obuhvati sljedeće opšte preventivne mjere: 1. tj. Najčešći oblici reglementacije su dozvoljene javne kuće pod policijskim i zdravstvenim nadzorom i registracija prostitutki. porodica je odbacuje. Uhapšena prostitutka teško može da nađe zaposlenje.Društvena reakcija Legalni status prostitucije Sistem reglementacije legalizije prostituciju propisivanjem posebnih pravila nadzora i obaveza prostitutki.itd. a etiketa prostitutke kažnjavanjem je i zvanično potvrđena. program informisanja javnog mnenja. izdavanje posebnih dozvola koje su povezane sa obaveznom policijskom i zdavstvenom kontrolom. mjere kojima se djeluje na socijalne faktore – društveno ekonomske uslove 3. suzbijanje i sprečavanje onih socijalnih i socijalno – psiholoških činilaca koji mogu da navedu žene na bavljenje prostitucijom 2. 26 . Sistem prohibicije prostitucije zabranjuje i goni odavanje prostituciji kao krivično djelo u ime interesa javnog morala. Kažnjavanje prostitutki znači samo potvrđivanje njihovog negativnog društvenog tretmana i sprečavanje šansi za rehabilitaciju.) 4.

medju kojima je Veksliar smatraju da se skitnice mogu izdvojiti kao poseban podtip. ali da sa druge strane nema prosijaka koji ne skitaju. njihovo obrazovanje. 27 . Neki autori. ( Miljkovic. u vidu zanata ili zanimanja. formulisani su na sljedeći način: 1. imajuci u vidu prekrsajno – pravne definicije ovih pojmova: Besposlicari . Stara definicija sa legalno – pravnog aspekta pod prosjacima podrazumijeva : one osobe koje nemaju ni zanimanje. zaštita žene od štetnih uticaja njene sredine 2. odala skitnji. niti to mogu potvrditi osobe osobe dostojne vjerovanja.Rehabilitacija prostitutki Osnovni ciljevi rehabilitacije bez obzira na određene mjere. pružanje novog shvatanja života – moralnog i duhovnog – uključujući želju za radom 4. nemaju stalno mjesto boravka ili samo povremeno odlaze u svoje mjesto prebivalista jer vecim dijelom godine lutaju od mjesta do mjesta. pod skitnicama se podrazumijevaju ona lica koja su se. ni zanat. PROSJACENJE Drustveni i istrazivacki interes za ovu devijaciju raste zahvaljujuci cinjenici sto se kao devijanti javljaju djeca i sto prosjacenje postaje cest vid ozbiljne zloupotrebe djece. 1996) Najopstija definicija prosjacenja podrazumijeva da je to takav vid drustvene devijacije koji se sastoji u sticanju materijalnih vrijednosti trazenjem od drugih lica bespovratno i bez protivusluga. zahvaljujuci saznanju da su prosjaci veoma prostorno pokretljivi. U klasicnoj pravnoj literaturi u Francuskoj pod prosjacima su se podrazumijevale : one osobe koje ne mogu dokazati da zive posteno i moralno. sto znaci da nisu sve skitnice prosjaci. sigurno ni boraviste. ako je moguće za zanat ili zanimanje koje žele 5. prosjaci su ona lica koja se bave skupljanjem milostinje u novcu ili naturi radi licne koristi u vidu zanata ili zanimanja. Prosjacenje i skitnja se inace posmatraju kako jedinstvene pojave. fizička i moralna briga za ženu 3. niti mjesto za opstanak. stvaranje novog prijateljskog kruga koji će zamijeniti društvenu sredinu kojoj su pripadale. Domaci autor je napravio razliku izmedju pojmovabesposlicara.su ona lica koja stalno ili povremeno nisu zaposlena u mjestu prebivalista niti pak zele stupe u ma kakav radni odnos i takvim nacinom zivota narusavaju javni red i mir. u mjestu gdje sustalno nastanjeni ili van mjesta stalnog boravka. nalaženje zaposlenja 6. skitnice i prosijaka. jer nije neminovno da postoji direktna povezanost izmedjuprosjacenja i skitnje.

a time i sticanju sredstava za zivot putem rada. rijec je o tme da neke osobine licnosti pogoduju njihovom opredjeljivanju za prosjacenje. Drustveni uslovi • Socijalno-ekonomski uslovi (podjeljenost na bogate i siromasne) Profesionalni uslovi (nezaposlenost i odsustvo bilo kakvogradnog statusa) Socio-bioloski – poput invalidnosti. Karakteristike prosjacenja: • Prosjacenje predstavlja nacin egzistencije. jer se direktno suprostavlja vrijednosti i znacenju ljudskog rada.) . starostii bolesti kao socijalnih rizika Socijalno-politicki.Obiljezja ove def. Drustvena reakcija neadekvatan odnos politike prema pojavi prosjacenja 28 .znaci da prosjaci zive na ivici drustva odnosno izvan uobicajenih drustvenih odnosa.po pravilu u porodicama prosjaka iz generacije u generaciju prenose i reprodukuju isti nepovoljni drustveni uslovi zivota. medju kojima se posebno izdvajaju ratovi koje uvijek prati osiromasenje i prosjacenje.procesa i aktivnosti. 4. Socijalna izolacija – karakterise je postojanje subkulture prosjacenja. Marginalizacija .cini prosjacenje postojanom pojavom i devijacijom. Kljucna odlika prosjacenja kao devijacije jeste da ono dovodi u pitanje vrijednost ljudskog rada. s tim sto se oni preplicu sa neefikasnoscu ili odsustvom prave socijalne zastite nekih kategorija ljudi. Psihosocijalni uzroci povezani susa prethodnim. Prostorna mobilnost – mijenjajumjesto boravka u potrazi za “poslom“. Druge devijacije odnosise na situaciju u kojoj je prosjacenje prateca pojava druge devijacije (mnoge prostitutke postaju prosjaci u starosti. narkomani i dr) 5.su: . Reprodukcija.Trazenje koje moze biti govornim putem ili gestom (ispruzena ruka i sl. cakikod onih ljudi kojisu sposobni da rade • • • 2. Rasirenost • • • • • ZNACAJNI UZROCI PROSJACENJA 1. komuniciraju jedino sa sebi slicnima.Sticanje materijalnih vrijednosti . 3.Odsustvo vracanja i bilo kakve protuusluge. Problemi ili karakteristike licnosti takodjer su znacajni uzroci prosjacenja.

niti nacinegzistencije. maštu. gesta i zvuka. 29 . Grupno prosjacenje 3. a igre bitna potreba covjeka. da su dio čovjekove kreacije i mašte i da zadovoljavaju čovjekove psihološke i socijalne potrebe. Sve igre imaju neka zajednička opšta obilježja kao što su. represije i neugodnosti “zanata“ i kao obiljezje i dio supkulture prosjacenja. pored ostalog. Tolerancija (indiferentnost i tolerancija su posljedica stava da je prosjacenje takav vid devijacija kod koje se ne pojavljuje zrtva. DRUSTVENA REAKCIJA NA PROSJACENJE Postoji nekoliko tipova drustvene reakcije: 1. Profesionalni prosjaci – oni imaju odredjene tehnike i metode prosjacenja sto je rezultat obuke ili ucenja. u kriznojsituaciji prose b) Prosjaci iz navike – za njih postoji mogucnost da postanu profesionalni prosjaci 2. Siromasni. mimike. Indiferentnost ili nezainteresovanost drustva 2. kako to je potreba za druženjem. socijalno ugrozeni prosjaci među kojima se izdvajaju dva podtipa: a) Slucajni prosjaci . pripadnošću. Među najznačajnijim opštim odlikama igara najčešće se navodi njihov dobrovoljni i slobodni karakter.TIPOVI PROSJAKA U odnosu na drustveni polozaj i stil zivota. duh i time postižu da igra postaje značajan činilac razvoja kulture i civilizacije. Po nacinu ili obliku prosjacenja mogu se razlikovati tri osnovna tipa: 1.njima prosjacenje nije stil zivota. izvor radosti i razonode. spontanošću i radošću. Kolektivno prosjacenje – najcesce je organizovano. Rene Kajoa smatra da je igra prvenstveno slobodna i dobrovoljna aktivnost. kockanje je dio igara. Sankcije KOCKANJE Tesko je dati preciznu definiciju kockanja jer je problem viseslojan. slobodom pokreta. Prezir i odbacivanje (zasnovano je na moralnom sudjenju i izrazava se kroz odbojnost i prezir) 4. osim ukoliko se zanemari cinjenica da su sami prosjci prave zrtve nepovoljnih drustvenih okolnosti) 3. tesko je doci preciznih kriterija kada kockanje izlazi iz okvira igre i postaje devijacija. Individualno prosjacenje – svako za sebe prosi 2. zastupljena je podjela uloga i specificne metode prosjacenja. udruzujuse s ciljem izbjegavanja sankcija. Neki historicari kulture i civilizacije tvrde da je igra starija od rada i da je covjek na nivou razvoja prvobitne svijesti najprije naucio da se igra pa onda da radi. moguce je razlikovati dva osnovna tipa prosjaka: 1. u kojoj ljudi stvaraju i razvijaju svoje potencijale.

Odlučujuća vrjednosna karakteristika kocke je to što ona negira vrijednost ljudskog rada.igre prerušavanja (ritualni i vjerski obredi) d) Ilinix igre . Kokanje je dobrovoljno učešće u međusobnom prenošenju. to je masovna pojava koja ima sva obilježja socijalnog problema. Komercalizacija i profesionalizacija skoro svih takmičarskih igara dovele su do toga da one gube obilježja fikcije i zadovoljstva postaju način egzistencije velikog broja ljudi. dio su kulture primitivnih naroda) KOCKANJE I KOCKARSKE IGRE Kod kockarskih igara problem je što svijet igre prelazi u svijet realnosti. zanos i strast. realnosti za sebe Rene razlikuje nekoliko karakterističnih tipova igara prema njihovim bitnim karakteristikama i društvenim funkcijama: a) Igre agona – nadmetanje pojedinaca. jer se ovdje fikcija pretvara u posebnu realnost. ali je i njegova odlučujuća karakteristika materijalna dobit kao iljni rezultat. ona je dobrovoljna aktivnost Igra je izdvojena aktivnost – realizuje se u posebnom prostoru i posebnom vremenu Igra je propisana ljudska aktivnost – tj. Između kockarskih igara i kockanja postoji tanka nit razlikovanja koju čini materijlna dobit. Za razliku od kockarskih igara. pri čemu ishod zavisi od sreće c) Mimikry igre .On definiše suštinu igre kao aktivnost koja ima nekoliko karakterističnih elemenata: • • • • • • Igra je slobodna . u kome se igre javljaju samo kao sredstvo. karakteristika joj je neizvjesnost oko rezultata igre.uređena je određenim pravilima Igra je neizvjesna – njen tok i ishod se ne može predvidjeti unaprijed. materijanih vrijednosti. Mnoge kockarske igre su organizovane i uključuju veliki broj učesnika.(religijsko mitski tip igara vezano je za društvene slojeve. kao posebnog tipa igara. od kockanja. što je karakteristika takmičarskih igara Igra je neproduktivna – njen cilj je radost.igra nije prinudna. Kokanje prate zadovoljstvo i fikcija. uključujući i povezanost ove sa drugim tipovima devijacija. odlučujuća su dva faktora : postojanje materijalne dobiti kao dominirajućeg cilja i uopšte učešća u igrama i negativne ekonomske i socijalne posljedice. putem različitih vidova kockarskih igara. prije svega novca. Obzirom da kockanje prati materijalna dobit što znači da ono nije ne produktivno i da kao takvo gubi neka opšta obilježja igara. gubljenju i dobijanju. grupa cilj je da se protivnik nadigra pobijedi b) Alea igre – kokarske igre. 30 . Druga bitna odlika kockanja po kojoj se razlikuje od kockarskih igara sastoji se u raznovrsnim negativnim posljedicama. uživanje i zadovoljstvo čovjeka tj. neprofitna je Igra je fiktivna – pripada posebnoj realnosti. Kokanje pripada tipu alea igara u kojima je najznačajnija činjenica sticanje materijalne koristi kao njihovog osnovnog cilja.

Kockarske igre postaju ne samo suština života nego i način egzistencije i sticanja sredstava i statusa. Psiholoski uzroci – manifestuju se kroz potrebu za izazovom.. Socijalni cinioci su povezani sa ekonomskim izrazavaju se kroz realnu nemoc nekih drustvenih slojeva.. ssastavni dio slobodnog vremena i druzenja i nacin realizacije potrebe covjeka za igrom.KARAKTERISTIKE KOCKANJA I KOCKARA Profesionalni kockari – predstavljaju cest devijantni tip koji ima neke posebne karakteristike. Kulturni uzroci . njegovih socijalnih odnosa i obicaja. Ekonomski motivi javljaju se i kod kockara amatera i jos vise kod siromasnih drustvenih slojeva.u nekim zemljama kockanje je dio tradicije. ali se u sustini i ne razlikuju od profesionalnih kockara. profesionalizam u kockanju podrazumijeva takođe organizovanje. takmicenjem. Veoma su rijetki individualni profesionalni kockari. Amateri kockari poluprofesionalnih kockara. planiranje. koja jednom tvorena utiče dalje na učvršćivanje kockanja kako dominantnog stila života i modela samoidentifikacije . Kockar djeluje u posebnom kockarskom svijetu. posebne metode i sredstva. U nekim drzavama. Profesionalni kockar mora prije svega da odlicnopoznaje tehniku kockanja . koja se sastoji u prenosenju materijalnih vrijednosti na osnovu dobitka ili gubitka u kockarskim igrama i mogucnosti da se stice mimo rada. su ili pocetnici u kockanju ili naivne realne zrtve profesionalnih ili 31 . što mu omogućuje da u kockanju ima moć nad ostalim učesnicima i na taj način smanji na minimum rizik gubitka. jer to umanjuje sanse za uspjeh. Društveni odnosi kockara se svode skoro isključivo na odnose sa drugim učesnicima u kockanju. DRUSTVENA REAKCIJA NA KOCKANJE Drustveni odnos prema kockanju krece se između tolerancije i sankcija s tim sto se ova dva pristupa mijesaju. Profesionalci nastoje da se oslobode starsti . pravila i sredstva igre. podjelu poslova. Postoje snažni organizovani kokarski sindikati. Poluprofesionalni kockari ne vezuju svoju egzistenciju jedino za dobit od kockanja. čiji je osnovni cilj udruživanje radi sticanja visokih profita. koji predstavlja zatvoren društveni krug u kome su sve vrijednosti i norme ponašanja podređene kockanju. ulaganja. sankcijama podlijeze samo kockanje na javnom mjestu sto se najcesce oznacava kao prekrsaj protiv javnog reda i mira. Socijalni uzroci – odnosi se na cinjenicu da su kockarske igre dio svakodnevnog zivota covjeka. UZROCI KOCKANJA Ekonomski faktori – vezani su za prirodu kockanja. samoidentifikacijom. što sve skupa vodi stvaranju kockarske potkulture. vrste.

seksualna nastranost De.) . Telefonska skatologija osobama koje na to pristaju.KOCKANJE I DRUGE DRUSTVENE DEVIJACIJE Kockanje kao devijacija je povezano sa kriminalom.) – pogreška. fileo (grč.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja kroz baratanje fecesom. PARAFILIJE Para (grč. Klizmafilija – Pribavljanje seksualnog uzbuđenja pomoću klistiranja koje izvodi druga osoba..put Parafilije ili seksualne devijacije odnose se na bilo koje aberantno seksualno ponašanje koje je preferirano ili je došlo umjesto heteroseksualnog ponašanja. Parafilije predstavljaju grupu poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajni objekti. prekoračenje.. Statistika o učestalostima pokazuju da su parafiličari. te također mogu biti jedan od aspekata duševnih poremećaja kao što je šizofrenija ili neki od poremećaja osobnosti. a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi. Nekrofilija – Seksualno općenje s lešom. Parafilije su češće mnogostruke nego pojedinačne. Traženja seksualnog zadovoljavanja kroz opcesne tel. Osim povezanosti sa kriminalom. pozive odraslim 32 .) – volim Perverzio (lat. Postoje legalizovani vidovi kockanja u kojima je primarni interes da se ostvari dobit ukljucujuci i dobit drzave u vidu poreza.) – izopačenost. Froterizam . gotovo uvijek muškarci.Pribavljanje seksualnog zadovoljenja trljanjem ili milovanjem osobe koja ništa ne sluti ili to ne želi. ali su čak i ovdje muškarci brojniji. postoje korelacije i direktne veze kockanja sa alkoholizmom. NEODREĐENE PARAFILIJE Koprofilija . Zoofilija – Seksualna intimnost sa životinjama.via (lat. samo se u mazohizmu može naći znatniji broj žena. a koje odstupa od manjeili više kulturno prihvaćenih seksualnih normi i pri čemu je kvalitet ili objekt seksualnog instinkta abnormalan. narocito sa njegovim organizovanim i profesionalizovanim vidovima. koje god seksualne orijentacije bili. prostitucijom i besposlicarenjem.

Transvestiti. ima ponavljajuće i intezivne seksualne porive prema neživim objektima nazivanim fetišima. njuškajući ili naprosto gledajući objekat dok se samozadovoljavaju. toaletni pribor. a ne svakodnevno. krznena odjeća. 33 . ljubeći. Većina ih je oženjena. Stoga se smatra da ženska odjeća ima za transvestite značenje koje je kompleksnije i uključuje više od samog seksualnog uzbuđenja. Neki kritičari vjeruju da transvestizam predstavlja za opterećenog muškarca utočište od odgovornosti koje u našem društvu treba nositi.ODREĐENE PARAFILIJE Fetišizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva sa predmetima koji nemaju seksualno značenje. rukavice. pružajući tako zadovoljstvo mnogim seksualno konvencionalnim ljudima koji uživaju u vješto preoblačenju). Lijepe cipele. Neki mogu provoditi svoj fetišizam sami. Psihoanalitički teoretičari opčenito smatraju da fetišizam i druge parafilije imaju neku vrstu obrambene funkcije. Mazohizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva kroz patnju i bol. Transvestizam obično počinje djelomičnim preodijevanjem u djetinstvu i adolescenciji. Incest – seksualni odnos između krvnih srodnika kojima je brak zabranjen. koji su uvijek muškarci. gotovo uvijek muškarac. Transvestizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva oblačući se u odjeću suprotnog spola. Fetišizam Fetišizam podrazumjeva oslanjanje na nežive predmete da bi se postiglo seksualno uzbuđenje. a ako je fetiš mogao zadobiti posebnu važnost. Sadizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva nanošenjem patnje seksualnom partneru. Inače su muževniji po izgledu. u djetinstvu. Poremećaj obično počinje s adolescencijom. kao što je izbjegavanje kastracijske anksioznosti kod normalnih seksualnih kontakata. uglavnom se preoblače samo povremeno. Transvestitski fetišizam ili transvestizam je izraz koji se primjenjuje na muškarca kojeg seksualno uzbuđuje oblačenje u žensku odjeću. po njegovu mišljenju. ponašanju i seksualnim odabirima. Fetišist. Ekshibicionizam – doživljavanje seksualnog zadovoljstva pokazivanje sopstvenih genitalija nepoznatim osobama. čak i ranije. samo zbog činjenice što je muškarac. uobičajeni su izvor uzbuđenja fetišiste. u tajnosti milujući. prozirne čarape. iako sebe i dalje smatra muškarcem. Pedofilija – doživljavanje seksualnog zadovoljstva odraslih osoba sa djecom. Drugi trebaju partnera koji će na sebe obući fetiš kao stimulans za snošaj. Transvetit također može uživati da se pojavljuje u društvu kao žena (neki muškarci preodjeveni u žene postaju izvođači u noćnim klubovima.

gotovo uvijek muškarac. zato što voajera uzbuđuje predpostavljati kako bi žena reagirala kad bi znala da je on posmatra. Prema onome što znamo. Pedofilija Pedofilija ili seksualno zlostavljanje djece obuhvata bilo kakav seksualni odnos između djeteta i druge osobe. voajeri su obično mladi. Voajer postiže orgazam samozadovoljenjem. Seksualni odnos će se desiti samo ako je dijete dobro upoznao. postoje znatne razlike u načinu života. ne smatra osobito uzbudljivim posmatrati ženu koja se svlači baš za njega. 34 . Kadkad voajer mašta da ima seksualni kontakt s posmatranom osobom. ne smeta mu naklonost prema djeci i čudi se što to drugima smeta. Virenje im služi kao zamjensko zadovoljenje i možda im daje osjećaj nadmoći nad onim koje posmatraju. otvorenost i nevinost. u voajerizmu je kontakt između posmatrača i posmatranog rijedak. Čini se da je važan elemenat opasnost. prijateljstvo) i znači ljubav prema djeci preciznije seksualno sklonost prema djeci. dječak) i „FILIJA“ (ljubav. Sam izraz pedofilija potiče od grčke riječi „PEDOS“ (dijete. Neki voajeri poseban užitak nalaze u potajnom posmatranju parova za vrijeme seksualnih odnosa. Međutim. punoljetna osoba koja se uključuje u bilo kakvu vrstu pedofilske aktivnosti sa osobama koje imaju pravni status djeteta.Voajerizam (virenje) Voajerizam je značajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz gledanje drugih kad nisu obučeni ili dok imaju seksualne odnose. U literaturi za takvu vrstu pedofila koristi se naziv „HEBEFILE“. teško se liječi i sklon je povratu. oni ne izgledaju da druge načine poremećeni. Evidencije pokazuju da je u porastu broj nasilnika adolescenata. Na osnovu ove podjele možemo ih podijeliti na: Fiksirane nedozrele pedofile – posjeduju izrazitu sklonost prema djeci. prosječne su inteligencije. U seksualni odnos teško stupaju. Ono što se treba znati jeste da postoji razlika između pedofila tj. Veoma rijetko stupa u brak. Gledanje. submisivni i utrošeni od seksualnog kontakta sa drugima. ali to ostaje maštanje. često nazivano virenjem. Nezainteresovan je za seksualni odnos sa odraslim osobama zato što je nesposoban naći seksualnog partnera. za vrijeme posmatranja ili kasnije sjećajući se onoga što je vidio. oni žele dirati. sanja i fantazira o njima. Pod pojmom pedofil najčešće se podrazumijeva zlostavljač djece. Na djeci cijeni njihov izgled. „prilaženju“ žrtvi – djetetu. Fiksirani pedofil se identificira sa djecom. neoženjeni. Istinski voajer. oni koji su već osuđivani po ovakvim optužbama imaju preko 30 godina. Broj otvorenih pedofila žena u odnosu na muškarce je mnogo manji. Kod pedofila se radi o nastranoj ljubavi prema djeci pri čemu je seksualna aktivnost preferirana ili jedini način doživljavanja seksualnog zadovoljstva. Ipak. pipati i milovati. lični i karakterni profil može se donekle izdvojiti kao: zlostavljači su dominantni muškarci koji su stari između 35-40 godina. Psihološki profil tipičnog zlostavljača nije karakterističan.

odnos sa osobama iste starosne dobi. sa odraslima uspostavlja normalne odnose i normalne seksualne odnose. Psiholozi smatraju da ovaj tip pedofila nije prošao razvojnu fazu s koje je kao dijete smatrao djecu poželjnom i atraktivnom. Željene seksualne radnje mogu biti: spolni odnos sa muškom žrtvom. Nakon odnosa djeca završavaju smrću. oralni. Obično nakon seksualnog čina osjeća kajanje i ne može da shvati šta je učinio. Služi se trikovima da privuče njihovu pažnju. analni odnos te vaginalna penetracija kod djevojčica. Djeca su samo jedna dostupna kategorija mogućih žrtava i nemaju poseban interes za djecu. ljudi ga ne vole jer nije dobar čovjek. razlog biranja djece kao žrtve je njegova nemogućnost uspostavljanja odnosa sa okolinom. ljubljenje) ali se ne upuštaju u seksualne odnose. Pedofil ucjenjivač – vidi dijete samo kao seksualni objekat. Regresivni pedofil više voli djecu koja su mu strana i koja ne žive u njegovom susjedstvu. odavanju alkoholu itd. c) Naivni i neadekvatni pedofili – pate od nekog oblika mentalnog poremećaja koji ne omogućava razliku između dobrog i lošeg. smatraju ih partnerima u postizanju seksualnog užitka. Skloni su teškom seksualnom zlostavljanju. za okolinu bizarni. Njegovi problemi su vezani za posao. obično su djevojčice njegov izbor i želi spolni odnos. Žrtvama ne nanose ozljede. sklon je heteroseksualnim odnosima. Njemu ne treba nikakav povod jer je on stalan i počinje još u adolescenciji. Usamljeni su. 1. ne brine se o emocionalnom i tjelesnom stanju žrtve – djeteta.Regresivni pedofil – imao je normalno djetinstvo. b) Zavodnički tip – to su osobe koje se djeci mogu udvarati duže vrijeme. 2. lošim radnim navikama. a neke od njih su: a) Sadistički pedofili ili myspoedi – bitnu povezanost između seksualnog zlostavljanja i fatalnog nasilja napad ovoh pedofila gotovo uvijek završava smrću žrtve. a istovremeno i sami žele pažnju djeteta. Obično su žrtve djeca koju ne poznaju pa se ne služe zavođenjem nego im se prikradu na mjesta gdje se okupljaju. seksualni život. b) Moralno i seksualno nekritični pedofili – su oni pedofili koji zlostavljaju sve dostupne osobe. sklon je rastavi braka. 35 . privatni život. Motiviran je seksualnom eksperimentiranju. Situacijski tip pedofila a) Regresivni tip pedofila – je onaj tip koji se okreće djeci kao objektima seksualnog zlostavljanja. Postoje mnoge podvrste ovog pedofila. Ovaj tip doživljava dijete kao odraslu osobu. u početku biva dobar. Najčešće eksperimentiraju sa djecom neke seksualne aktivnosti (maženje. Klinički psiholozi smatraju da je to osoba sa kojom je teško obaviti terapiju. nisu u stanju uspostaviti kontakt sa okolinom. Oni djecu mame darovima i pažnjom. Perferencijski pedofili Ovo je vrlo opasan vid pedofila jer su za njih djeca izvor užitka.

Za takve muškarce očigledno je pogodnije održati seksualni kontakt unutar obitelji. izolacija. najčešći između brata i sestre. naručito s obzirom na podređeni položaj žena u odnosu na muškarce.) su pronašli da su većina očeva koji su imali odnose sa svojim kćerima bili skloni jakoj pobožnosti. U poznatom istraživanju seksualnih prekršitelja Gebhard i suradnici (1965. Kćerka je vrlo često pasivna i poslušna te se ne suprotstavlja očevom zahtjevu. Posebno su ugrožene djevojčice koje. majka koja nije završila srednju školu. djetinjast u ponašanju. a ipak se osjećati sputani religioznim razlozima da potraže zadovoljene kroz samozadovoljavanje. Postoje i podaci da je struktura obitelji u kojoj se incest javlja obično patrijarhalna i tradicionalna. s prostitutkama ili u izvan bračnim vezama. Posljedice zlostavljanja su: stid. nakon smrti ili odlaska majke preuzimaju odgovornost na sebe. Očevo incestuozno ponašanje nije obično toliko povezano sa seksualnim nezadovoljstvom koliko pomankanjem zadovoljavajućeg emocionalnog odnosa sa suprugom. dok manja djeca vrlo često ne znaju zapravo objasniti šta im se dogodilo.c) Fiksirani tip pedofila – uglavnom bira muške žrtve. Uglavnom bira djecu za seksualne partnere. gubitak kontrole nad vlastitim životom. moralistični i fanatični u svojim religioznim uvjerenjima. Incest spada u podvrstu pedofilije i definiše se kao seksualni odnos između bliskih srodnika. slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu. Drugi faktori koji izlažu dijete opasnosti od ovog oblika incesta jesu: život s očuhom. pogodnija za dominaciju i manje kritična prema njegovim aktivnostima. averzija prema seksu koji je za njih uvijek bolan jer ništa drugo nisu osjetili. Čini se da je incest. jer ih vole. Nikada nemaju namjeru da ozlijede djecu. iako se čovjek pita kako zlorabljivane vlastitog djeteta može biti prihvatljivije od seksualnog odnosa sa drugom odrasom osobom koja nije supruga. nedostatak samopouzdanja. kupuju im poklone i polako zaokupljaju njihovu pažnju. dosta je usamljen. ovo se možda događa zato što inače obično majke štite kćeri od unutar obiteljske seksualne zloporabe. Sljedeći najčešći oblik je između oca i kćerke. Nadalje. Važno je reći da prilikom ovakvih veza otac vrlo rijetko vrši fizičko nasilje nad djetetom. Incest Sama riječ “incest“ potiče od latinske riječi “incestares“ što znači okaljati. Očevi koji počine incest mogu biti seksualno frustrirani u braku. Spolni odnos dolazi nakon dugo vremena i preferira oralno – genitalni seksualni odnos. nemogućnost bilo kakvog odnosa sa osobom suprotnog spola. jer su djeca manje zahtjevna od odraslih. koja uključuje sve oblike sekusalnog kontakta. nema nikakav kontakt sa vršnjacima. 36 . vjeruje se da je incest češći tamo gdje je majka odsutna ili onesposobljena. onečistiti. nisko samopoštovanje.

Do seksualnog zlostavljanja dolazi kad odrasla osoba traži od djeteta da se svlači dok ona masturbira.Ekshibicionizam Ekshibicionizam je značajna sklonost u postizanju seksualnog zadovoljenja kroz izlaganje spolovila nepoznatoj osobi. Učestalost ekshibicionizma puno je veća kod muškaraca koje često lišavaju slobode zbog onoga što se pravno naziva nepristojnim ponašanjem. Većina sadista i mazohista inače vode konvencionalan život i postoje pokazatelji da su po prihodima i obrazovnom statusu iznad prosjeka. kao što su zanemarivanje djetetove fizičke i duševne dobrobiti. pokazivanja se često mogu ponavljati i to čak na istom mjestu i u isto doba dana. Oba ova poremećaja mogu se naći i u heteroseksualnim i homoseksualnim odnosima. Seksualni sadizam i seksualni mazohizam Značajna prednost pribavljanja ili povećavanja seksualnog zadovoljstva nanošenjem fizičkog bola ili psihičke patnje (npr: ponižavanje) ključna je osobina seksualnog sadizma. namjerno uskraćivanje odgovarujeg smještaja. kada postoji oralno – genitalni kontakt između odrasle osobe i djeteta. 37 . Kao i kod voajerizma. kada je dijete primorano skinuti se do gola i pozirati za pornografske fotografije ili je prisiljeno slušati prostačke riječi. zamkom. Samo rijetko ekshibicionisti traže i fizički kontakt sa svojim nevoljnim pomatračem. a čak još rjeđa je opasnost od nasilnijeg seksualnog nasrtaja. Zbog prisilnosti potrebe. kao što je silovanje. ekshibicionisti su nedozreli u svojem pristupanju suprotnom spolu i imaju teškoće u interpersonalnim odnosima. Uopšte. hrane i medicinske njege. rijetko postoje pokušaji stvanog kontakta sa tom nepoznatom osobom. kada je dijete prisiljeno gledati pornografske slike ili video kasete. a katkad se pojavljuju zajedno. Za druge partnere sadistička ili mazohistička djelatnost su uvod ili jedan vid seksualnog odnosa. Neseksualna zloupotreba djece uključuje takve stvari. Jedna i druga mogu imati vrlo negatvine posljedice. Sadist može postići puni orgazmički užitak nanoseći bol svojem partneru. kad miluje djetetove intimne djelove. očigledno je da su eksibicionisti pod tako jakom prisilom želje da u vrijeme čina obično nisu svjesni društvih i pravnih posljedica onoga što rade. Seksaulno zlostavljanje se događa kada je bilo ko manje zreo ili bespomoćan. a mazohist može potpuno zadovoljen time što mu je nanesen bol. U večini slučajeva prisutna je želja da se šokira ili zbuni promatrač. Seksualna zloupotreba djece Pedofilija i incest su oblici seksualne zlouptrebe djece. prisilom ili potkupljivanjem na seksualni doživljaj. omaložavnaje djeteta. Treba ih razlikovati od neseksualne zloupotrebe. naveden prijevarom. Voajerizam i ekshibicionizam zajedno čine većinu svih seksualnih prekršaja na koju se usmjerava pozornost policije. iako se procenjuje da je više od 85% ljudi s ovim poremećajem isključivo ili prevladavajuće heteroseksualno. Za razliku od drugih parafilija neki sadisti i mazohisti su žene. udaranje ili drugačije nanošenje fizičkog bola i povreda. nepravedno kažnjavanje djeteta.

Ova silovanja više nego druga.Ovakvi su napadi brojniji od onih. 3. kojoj slijede rođenje djeteta ili pobačaj. Oboje je vrlo traumatično. emocionalne i duhovne. Silovanje Silovanje je vid seksualne aktivnosti i način putem kojeg silovatelj zadovoljava svoje bolesne prohtjeve. Silovanje u bijesu je seksualni napad obilježen visokim stepenom brutalnosti i javlja se kao sredstvo izražavanja bijesa. 2. mokrenjem u krevet. Sadističko silovanje pojavljuje se kao pokušaj postizanja zadovoljstva ne iz seksualnog čina već iz tjelesnog mučenja i okrutnog povređivanja tijela žrtve. Etničko silovanje je najgori oblik ljudske izopačenosti. Zavođenje koje prerasta u silovanje je napad koji izrasta iz prihvatljive seksualne situacije u kojoj žrtva odlučuje ili je odlučila da će se predhodno zaustaviti prije koitusa (spolnog čina).a možda i sastaju . primjunjuje se izraz incest ili zlostavljanje djeteta unutar porodice. Žrtve silovanja mogu biti i žene i muškarci premda je žena kao žrtva silovanja daleko učestalija. uništavaju individualnost žene. njenu ljubavnu sposobnost i doživotno traumatiziraju 6. U ovim slučajevima fizička sila se rijetko primjenjuje jer počinioc ne želi da povrijedi žrtvu. analni snošaj. Silovanje dominacije je situacija u kojoj je osnovni motiv napadača dominacija superiornosti i moći nad žrtvom usljed sopstvenog neuspjeha u socijalnim i seksualnim komunikacijama. mržnje. pa čak i penetraciju stranih predmeta u polni organ.između nepoznatih osoba. u omjeru tri prema jedan. pokazivanjem ženi gdje je njeno mjesto. Fizička nemogućnost da se obrani tjelesni integritet. Razlikuje se nakoliko vrsta silovanja i to: 1. u doba adolestencije zlostavljanje može dovesti do tinejdžerske trudnoće. Zlostavljenje gotovo uvjek na razne načine našteti djetetu i uzrok je duboke i trajne boli koja može djelovati na sve aspekte života: tjelesne. neuspjeha i strahova u životu.Kada se takvo što događa između članova porodice. 5. Žrtve ovog delikta obično se prisiljavaju na oralni seks. 38 . bilo kakva nemogućnost odbrane od seksa s prisilom bez svojevoljnog pristanka smatra se silovanjem. već da zadovolji svoje potrebe. tj. neadekvatnosti i projekcije sopstvenih frustracija. Budući da je došlo do izdaje povjerenja. mnogi jako teško mogu ponovo nekome vjerovati. Poznaničko silovanje je između dvije osobe koje se poznaju . 4. Tjelesni problemi koji prate zlostavljanje djece mogu biti: problemi sa spavanjem i jedenjem. strah zbog nanošenja ozljeda što težih što lakših ili čak strah od smrtne opasnosti.

seksualna. trening empatije)  Biološki pristup (psihohirurgija. Postoje tri vrste pristupa koje se koriste u liječenju parafilije. a seksualno ponašanje promjenljivo. trening socijalnih vještina)  Kognitivni pristup (restrukturiranje kognitivnih distorzija. DSM III je uključivao razmatranje o disponirajućim faktorima za ego – distonu homoseksualnost.Homoseksualnost Homoseksualnost je fizička. seksualna želja ili djelovanje upravljeno prema pripadniku istoga spola bilo je navedeno kao seksualna devijacija. kastracija. glumljenje averzivnog ponašanja. godine je pod pritiskom mnogih stručnjaka i posebno grupa homoseksualnih aktivista. Koristi se nekoliko tipova psihijatrijskih intervencija odnosno kombinacija više terapijskih tehnika: bihevioralno . Seksualna orijentacija je urođena. emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama istoga spola. Iako su psihoanalitički pogledi imali uticaja na gledišta o uzrocima. homoseksualnost. zatvoru itd. i s da su krajnje teške za liječenje s očekivanjem bilo kakve značajne uspješnosti. malo su doprinjeli uspješnoj terapiji ovih poremećaja. crkvi. prikrivena senzitizacija. što je stariji naziv za poremećaj ličnosti. a to su:  Bihevioralni pristup (elektrošokovi. Terapija parafilija Preovladavajuće psiho-analitičko gledište o parafilijama je da one proizilaze iz poremećaja karaktera.MPA) 39 . Do homoseksualnog ponašanja heteroseksualnih može doći u adolescenciji (fazi istraživanja svoje seksualnosti). “hormonalna kastracija” . prevencija ponavljanja djela. preporučila svojem članstvu izbacivanje kategorije homoseksualnosti i zamjenjivanje poremećaja seksualne orijentacije. u dugotrajnoj izloženosti osobama istog spola (bez suprotnog). psihodinamske individualne i grupne terapije te psihoedukacijskog i farmakološkog tretmana koje se procjenjuju individualno za svaku osobu. Radna grupa za nazivlje Američke psihijatriske udruge 1973. vikarijska senzitizacija. Homoseksualna orijentacija i homoseksualno ponašanje nije isto. DSM III je takodjer utvrdio homoseksualnost nije nenormalna. Ego – distona homoseksualnost u DSM III Kao i za sve druge kategorije poremećaja. DSM III je zauzeo stajalište da je homoseksualna osoba normalna iako su njega ili nju uvjerile predrasude društva u cjelini da je njegova – njezina seksualna orijentacija u osnovi devijantna. DSM (radna grupa za nazivlje) Od objavljivanja DSM – II 1968 – 1973 gododine. Ipak.kognitivne. npr: u vojsci.

uglavnom povređivanje dijelova hipotalamusa u međumozgu. Kognitivni pristup Kognitivno . U najranijim fazama bihevioralne terapije parafilije su usko posmatrane kao privlačnost neodgovarajućih objekata i aktivnosti. Identificiraju se trigeri (okidači) za impulse koji dovode do ponašanja koje uključuje parafiliju te načina da se ti stimulusi izbjegnu. 40 . prvenstveno je pokušala grupa hirurga u Njemačkkoj sa rezultatima koji su bili većinom negativni. potiče se razvoj empatije za žrtvu. Primijenjuju se treninzi socijalnih vještina. Biološki pristup Psiho hirurgija.Bihevioralni pristup Bihevioralni terapeuti dali su relativno malo pretpostavki o duboko ukorijenjenim nedostacima ličnostima parafiličarima i umjesto toga su se usmjerili na poseban obrazac nekonvencionalne seksualnosti pokušavajući razviti terapijske procedure za mijenjanje samo ovog vida pojedinčeva ponašanja. odnosno radi se na modifikaciji socijalno prihvatljivog seksualnog ponašanja. odnosno da se ne razmišlja o njima. koji su za posljedice ponekad imali nenamjerne poprate pojave kao što su: gubitak razuma ili čak smrt.bihevioralna terapija koristi se da se prekine naučeni lanac ponašanja i događaja koji prethode nepoželjnoj seksualnoj aktivnosti. seksualna edukacija.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful