You are on page 1of 15

SEMINARSKI RAD

Predmet: Preduzetnitvo Tema: POJAM PREDUZETNITVA

1. Pojam preduzetnitva............................................................................................................................................3 2. Sutina preduzetnitva...........................................................................................................................................3 3. Tipovi preduzetnitva............................................................................................................................................7 4. Uslovi za razvoj preduzetnitva..........................................................................................................................11 5. Prepreke preduzetnitvu......................................................................................................................................12 6. Znaaj preduzetnitva..........................................................................................................................................13 Literatura.................................................................................................................................................................15

1. Pojam preduzetnitva
Postoje razliita shvatanja pojma preduzetnitva. Veoma esto pod preduze-tnitvom se podrazumeva sopstveni, novi, mali biznis u privredi. Meutim, takvo shvatanje preduzetnitva je nepreeizno, a dobrim delom i pogreno. Postoji veliki broj malih i novih firmi, ali samo jedan manji broj njih su preduzetnike. Prvazabludauovakvomshvatanjupreduzetnitvajeutometopreduzetnitvo predstavlja ne samo formiranje novog preduzea, ve i uvoenje neke nove aktivno-sti, stvaranje novog proizvoda ili usluge (kvalitet, asortiman, eena), otkrivanje novih trita, novih sirovina, novih naina komunieiranja sa potroaima i sl. Mogu biti preduzetnika eak i ona preduzea koja su osnovana u prolom veku, ako u svom poslovanju sada unose krupne inovaeije, koje su od opteg znaeaja i interesa. Druga zabluda se odnosi na vezivanje preduzetnitva za male poslovne flrme. Mogu i velike firme, eak i najvea dravna preduzeea, biti preduzetnika. Bitno je da stvaraju neto novo, do tada nepoznato ili neto to nije korieno u prak-si, Trea zabluda se odnosi na svojinu preduzetnika. I to je pogreno. Preduzet-nitvo se moe razvijati u svim preduzeima nezavisno od njihovog svojinskog sta-tusa. etvrta zabluda se odnosi na vezivanje preduzetnitva samo za privredna preduzeea. Preduzetnitvo postoji i u vanprivrednoj sferi (nauka, prosveta, zdravstvo, informisanje, bankarstvo i sl.). Dakle, preduzetnitvo postoji u svim sferama rada gde poeinje da se ostvaruje neto novo, specifino, do tada nepoznato. Kod nas je Zakon o preduzeima uveo po prvi put kategoriju preduzetnika. Po tom Zakonu cilj preduzetnika je kao i preduzea, da stiee dobit na tritu. Meutim, za razliku od preduzea, preduzetnik obavlja privrednu delatnost neposredno. Ana-logno tome moe se definisati i preduzetnitvo kao proces kreativne upotrebe proiz-vodnih resursa, u cilju sticanja bogatstva. To znai da preduzetnitvo nije samo ekonomski fenomen, vee je to novi resurs u privrednom ambijentu.

2. Sutina preduzetnitva
Preduzetnitvo se, uglavnom, tretira kao posebna poslovna aktivnost, ija je sutina u

takvoj kombinaciji faktora proizvodnje koja moe da obezbedi mak-simizaciju poslovnih efekata. Poto preduzetnitvo obezbeduje sticanje ekstraprof-ita, odnosno ekstradobiti, to ga neki autori tretiraju kao etvrti faktor proizvodnje (pored rada, kapitala i zemlje). Naime, klasina ekonomska teorija je razlikovala tri faktora- rad, kapital i zemlju iji se doprinos meri nadnicom, kamatom i rentom. Ostao je neobjanjen etvrti faktorpreduzetnitvo koji generie dobit koja odreuje proirenu reproduk-ciju. Sa razvojem proizvodnih snaga ostvaruje se koncentracija i centralizacija ka-pitala, i produbljuje se drutvena i tehnika podela rada, a proces proizvodnje postaje sve sloeniji. Na talasima takvih procesa isplivale su potrebe za novim zanimanjima i ljudima. To su, pre svega, preduzetnici i menaderi - ljudi specijahzovanih znanja i posebnih sposobnosti, pripremljeni i zainteresovani za obavljanje tih poslova. Ranije su te poslove obavljali sami vlasnici kapitala, a sada su primorani da ih prenose na preduzetnike i menadere. Sa razvojem trinog naina privreivanja, funkcija preduzetnitva se sve vie iri i dobija na znaaju. Savremena nauno-tehnika revolucija daje preduzetnitvu poseban zamah i iiii ga osnovom neprekidnog napretka i poslovnog uspeha. Preduzee kao organ-izacioni oblik poslovanja u savremenoj trinoj privredi postaje svojevrsna koalicija ekonomskog interesa i smiljenog delovanja preduzetnika, menadera, radnika i fin-ansijera. Poslovni poduhvati za njih postaju nain stvaranja vrednosti prihvatanjem rizika i inovativnosti. U savremenoj trinoj privredi funkciju preduzetnitva (organizovanja, up-ravljanja, inoviranja i sl.) sve ee vre menaderi. To su profesionalno osposoblje-ni ljudi za voenje firme (ekonomisti, pravnici, ininjeri i dr.). Osnovna razlika izmedu klasinog preduzetnika i savremenog menadera je u tome to je preduzetnik pozajmljivao tudi kapital za odreeno vreme i proizvodno ga investirao, odnosno aneaovao ga na odredeni nain, da bi iz ostvarenih rezultata poslovanja, nakon ugovorenog roka, mogao vratiti vlasniku njegov kap'ital, uveean za kamatu ^cenu upotrebe kapitala) i ostvariti sopstvenu zaradu (profit ili dobit). Pri tome sav rizik poslovanja snosi preduzetnik. Meutim, menader je direktor ili upravnik savremene kapitalistike firme (akcionarskog preduzea). On, po pravilu, upravlja tuim kapitalom (kapitalom ak-cionara). Posao obavlja strogo profesionalno i za to dobija platu, kao i ostali zapos-leni u firmi. On ne snosi rizik poslovanja. (Jedino u sluaju kada menaderi kupe akcije preduzea kojim upravljaju oni i uestvuju u snoenju rizika, ali samo za onaj deo sopstvenog kapitala koji su uloili u kupovinu akcija tog preduzea). Savremeni proees proizvodnje u trinim uslovima fukciju preduzetnitva eini sve
4

aktuelnijom i neophodnijom za svako preduzee bez obzira na oblik svojine (privatna, dravna, drutvena, kolektivna, zadruna, meovita). Posebno postoji potreba razjanjenja funkcije preduzetnitva u uslovima meovite svojine shvaene kao kolektivne svojine (drutvenog kapitala). U uslovima meovite svojine nad sredstvima za proizvodnju radni kolektiv je nosilac funkcije organizovanja i upravljanja procesom proizvodnje. On je kolektivni preduzetnik i vri preduzetniku funkciju. Zato i rizik poslovanja snosi ceo kolektiv. U takvim uslovima preduzetnika funkcija moe biti efikasnija nego u klasinom kapitalizmu. Osnov za to je svojinski koncept. U uslovima postojanja meovite svojine nad sredstvima za proizvodnju primanja zaposlenih se sastoje iz plate koju primaju za rad i rezultate rada ostvarene u materijainoj proizvodnji, iz primanja koja dobijaju po osnovu upravljanja sredstvima za proizvodnju (preduzetnitvo) i primanja po osnovu suvlasnitva (akcionarstvo). umpeter smatra da preduzetnistvo nije nikakva profesija i da je ono potpuno nezavisno od vlasnitva nad kapitalom. On smatra da preduzetnitvo podrazumeva inicijativu, autoritet, predvianje i vostvo. Prema Leksikonu menadmenta, preduzetnitvo na nivou preduzea, ima za cilj da: identifikuje poslovne prilike sagleda mogunosti i sposobnosti preduzea
osigura

kreativan pristup uz otvorenost prema novim idejama i inovaci-jama

uvede inovacije, to e rczultirati poslovnim uspehom i profitabilnou. Neki autori smatraju da bi se preduzetnitvo najboije shvatilo i objasnilo, preko isticanja personalnih karakteristika uspenog preduzetnika: elja za postignuem optimizam mali strah od greaka odlunost mala potreba za posedovanjem moi energinost jaka interna samokontrola jaki inidividualizam prihvatanje neizvesnosti visoko sporazumevanje. Iz ovoga se vidi da se preduzetnitvo shvata, uglavnom, kao multidimenzi-onalni pojam ija je orijentacija na inovcijama proizvoda, tritu i tehtiologijama, preuzimanju
5

rizika, autonomiji i praktinom ponaanju. U najirem smislu preduzetnitvo oznaava sposobnost neke osobe da uoi povoljnu ansu, da prikupi kapital potreban da se ta prilika iskoristi i da zapone neki posao preuzimajui rizik neuspeha, aii sa nadom da e uspeti, da smilja, razvija i sprovodi nove i profitabilne ideje i programe. T. Peters, u svojoj knjizi 'Thriving on Chaos", navodi deset osnovnih tren-dova u preduzetnitvu: 1. Izuzetna neizvesnost savremenih promena trai izuzetnu ekonomsku di-namiku, inovativnost i neprekidno prilagoavanje;
2.

Vreme postaje centralni faktor i polje konkurentske borbe, jer neizvesnost zahteva

brzinu reagovanja, fleksibilnost i adaptibilnost; 3. Sva trita postaju fragmentarna, a proizvodi se roba za poznatog kupca; 4. Kvalitet, dizajn i servis ostaju najvanije komparativne prednosti proizvoaa novih proizvoda;
5. Restrukturiranje

velikih preduzea na osnovu konkurencije kvaliteta, di-zajna i struktura preduzea negira tradicionalnu preduzetniku hijerarhiju

usluga, organizaciono-tehnoloke fleksibilnosti i trine prilagodljivosti;


6. Nova organizaciona

prevladava tzv. preduzetnicka anarhija;


7.

Stare ekonomske ideje o ekonomiji velikog obima se.menjaju, promene zahvataju

trinu strukturu i koncentraciju gde jaa trend malih i srednjih preduzea, ali takoe i trend povezivanja u velika preduzea. Pri tome se informaciona teh-nologija namee kao osnovna determinanta i preduslov nove mree poslovne pov-ezanosti;
8.

Pojedinano preduzee postaje deo kooperativnih mrea,a preduzee svo-je trine

partnere sve vie smatra poslovnim saradnicima to obino ukljuuje tzv. partnerstvo dodatne vrednosti;
9.

Pojaana internacionalizacija svih privrednih procesa;

lO.Znaajne promene u procesu rada i poloaju radnika u preduzeu gde se iz repetitivnog naina obavljanja posla prelazi na inovativan, sofisticiran rad koji rezultira kvalitetom umesto kvantitetom i slui poboljanju produktuvnosti i ekonominosti. Da bi se ostvario prduzetniki koncept razvoja neminovno je da se naglase i primene najbitnija obelejn preduzetnitva, a to su: samostalnost, preuzi-manje rizika, preduzetnika ideja i inovacija. Sve ove navedene tendencije pokazuju da je preduzetnitvo dinamian sis-tem koji se
6

stalno menja i razvija. Pored navedenih tendencija, u najnovijem periodu, u razvoju preduzetnitva ispoljavaju se i neke sasvim nove pojave. Takav je, recimo, sluaj sa pojavom i ulogom ena u preduzetnitvu. Takoe je novina da se preduzetnitvo esto vezuje za kuni biznis ili porodine firme, gde rade mu, ena, njihova deca, rodbina, prijatelji. To, naravno, ima niz pozitivnih, ali i neke negativne strane. Nova je i pojava da prduzetnitvom poinju da se bave i ljudi koji su zbog razliitih organizacionih, drutveno-ekonomskih, sistemskih mera ostali bez po-sla. To je posebno karakteristieno za zcmlje zahvaene procesom tranzicije (bive socijalistike zemlje). To je karakteristieno za srednje i imune slojeve, odnosno one koji su bili u poziciji srednjeg ili top menadmenta, koji koristei svoj imovinski status, svoja znanja, svoja poznanstva, kanale nabavke i prodaje, osnivaju svoje pri-vatne firme i nastavljaju da rade u istoj ili slinoj oblasti. Poloaj, uloga i znaaj preduzetnitva je sasvim razliit u zavisnosti od njegove vrste. Sasvirn je drugaiji znaaj tzv. intemog preduzetnitva koje se organi-zuje u velikim firmama, pod njihovom kontroiom, ime se one brane od moguih izazova iz okruenja. S drugc strane sasvim je drugaiji poloaj malih i srednjih preduzea koja se samostalno formiraju za obavljanjc nekih poslova za koje velike firme nemaju interesa ili nisu organizovane. Tada se te male preduzetnike firme svojom proizvodnjom odnosno uslugama koje pruaju javljaju kao dopuna velikim sistemima. Tako shvaeno preduzetnitvo ima niz prednosti (mogunost da ljudi rade ono to ele, to im najvie odgovara, da iskau svoje sposobnosti, da zarade, da se drutveno afirmiu itd.), ali i brojne nedostatke (rizik od neuspeha, neizvesna budunost, velika odgovornost, mnogo vie rada - bar dok se posao ne razradi, veliki broj problema koje lino moraju da reavaju, este stresne situacije zbog nestabilnog drutveno-ekonomskog sistema, ne funkcionisanja pravne drave i slino).

3. Tipovi preduzetnitva
Postoje dva osnovna tipa preduzetnitva: interno ili intrapreduzetnitvo i eksterno preduzetnitvo. U Leksikonu menadmenta interno preduzetnitvo se odreuje kao nasto-janje da se

na osnovu: identifikovanja poslovnih prilika u preduzeu; sagledavanja mogunosti i sposobnosti preduzea; kreativnog pristupa, uz otvorenost prema novim idejama i inovacijama podstaknu i primene inovacije koje e dovesti do porasta profitabilnosti. Ovako shvaeno preduzetnitvo odnosi se na veliki broj aktivnosti: inovacije proizvoda - uvodenje novog proizvoda ili poboljanje kvalileta postojeeg,
inovacija procesa rada - uvoenje novih proizvodnih metoda ili poboljanje postojeih,

stvaranje novog tipa organizacije,

osvajanje novih trita za plasman roba i usluga, osvajanjc novih trita sirovina. Interno preduzetnitvo se esto naziva i korporacijsko preduzetnitvo, jer se odnosi na novu kombinaciju faktora proizvodn je unutar odrecne firme. Kao takvo ono se moe praktikovati u svim firmama - veiikim i malim, razliitog karaktera, organizacije, strukture zaposlenih. Interno preduzetnitvo se vezuje za aktiviranje unutranjib faktora u predu-zeu kao to su: zaposleni, sredstva, nain rada, ideje u cilju promovisanja inovacija i strategijskih promena. To se radi, uglavnom, u velikim preduzeima i u njihovim zreiim fazama, s obzirom na njihove finansijske mogunosti da izdvajaju znaajna sredstva za inventivnu delatnost, koja im se kasnije viestruko vraaju. Inovacione strategije su pojedinim velikim kompanijama, pa i njihovim nacionalnim privredama donele ogromne konkurentske prednosti i zarade. Pron-alazak inovacionih strategija oznaio je novu eru u razvoju svetske privrede u ce-lini, a posebno kod pojedinih zemalja. NajboJji primer za to je Japan. Tamo se svc do 1975. godine obezbeivao privredni rast na bazi inovacija, da bi danas njihovo uee u tom rastu poraslo na preko 70%. I tako je Japan, iako siromana zemlja, po pririodnom bogatstvu, ostvario "japansko udo", korienjem domaih ali i svet-skih inovacija i vetih imitacija. U tom pogledu on je zauzeo prvo mesto u svetu. Takvom mudrom politikom, disciplinom, marljivim i upornim radom ostvario je konkurentsku sposobnost svojih kompanija i velike zarade koje su obezbedile veoma dinamian i odrivi privredni razvoj. umpeter je pisao da ljudi umiru prirodnom smru, a u sluaju kompanija "prirodni" uzrok smrti je njihova nesposobnost da idu u korak sa razvojem inovacija. Japanci su u tome uspeli i zbog toga je njihova privreda u dugom vremenskom peri-odu delovala zdravo, poletno, sa najveim stopama privrednog rasta.
8

O internom preduzetnitvu govorimo onda kada pojedinei ili timovi u odreenoj organizaciji imaju ideju za neku inovaciju i poinju da stvaraju potrebnu klimu za njenim prihvatanjem i realizacijom u toj organizaciji, koja to razume, pri-hvata i realizuje. Od toga nastaje viestruka korist i za inovatore i za firmu i za na-cionalnu privredu u celini. Za razliku od preduzetnika koji stvara organizaciju u kojoj razvija svoje ideje, organizuje proizvodnju, ili prua usluge, obezbeuje potrebna finansijska sredstva i stie profit, ako je uspean, interni preduzetnik stvara potrebnu klimu za primenu svoje inovacije, ime obezbeduje zaradu organizacije i omoguava njen rast i razvoj. S obziroin na iznetu konstataciju vidi se da su osobine odnosno karakteris-tike preduzetnika i interpreduzetnika umricgome zajcdnikc, S pravom se postavlja pitanje, zbog ega se pojedine osobe radije odluuju da svoje invcntivne ideje os-tvaruju zajedno sa drugima u organizaciji (interpreduzetnitvo), umesto da razviju sopstveni biznis (preduzetnitvo). Osnovni faktori za to su: materijalne prirode, finansijska sredstva, infras-trukuira (prostor, laboratorije, oprema), marketinka podrka, odnos drutva prema privatnom biznisu i drugo. Pronalazai, novatori odnosno racionalizatori procenjuju konkretne uslove i donose konanu odluku. Obino u poetku pokuavaju da to rade u okviru odredene kompanije (interpreduzetnitvo). Proces interpreduzetnitva se ostvaruje kroz pojedine faze: Prva faza je faza inicijative. Tu inovator deluje obino sam. Praksa pokazuje da su se gotovo sve velike ideje raale u glav?.ma matovitih, posebno nadarenih, hrabrih i fantastino upornih pojedinaca. Zato ideje iiajee potiu od pojedinaca, a ne od grupa odnosno timova. Timovi i o/canizaoije dolazc do izraaja tck u sledeim lazama. Dakle, u prvoj fazi inovator osmiljava svoju ideju, podvrgava je odreeriim fizibiliti testovima, da bi se videlo da li ona moe da ue u sledee faze. Ti testovi morali bi da odgovore na niz dilema. Prvo, da li ta novotarija donosi odreenu kor.ist (i koliku) za organizaciju i ue ili ire okruenje, potroae, drutvenu zajednicu. Drugo, da li je ta inovacija kompatibilna sa postojeom organizacijom ili zahteva njenu izmeni i koliku. Tree, da li je ta ideja opravdana i prihvatljiva sa stanovita raspoloivih resursa (materijalnih, Ijudskih, organizacionih) i evetualnog angaovanja dopunskih. etvrto, da li interpreduzetnik sa svojom reputacijom, ostvarenim rezultatima daje garanciju da takav poduhvat moe ostvariti. I peto, koja su postojea i eventualno nova ogranienja i ortpori koji se javljaju na putu ostvarenja teideje i da li se eventu-alno mogu odmah otkloniti u toj prvoj
9

fazi. Ako odgovori na navedene dileme budu pozitivni, zadovoljavajui, onda se ulazi u sledeu fazu. Druga faza je faza testitranja rasploenja u organizaciji. Interpreduzetnik razmenjuje ideju sa odreenim pojedincima i nadlenim slubama u organizaciji. Na osnovu povratnih informacija procenjuje se raspoloenje i prihvatljivost ideje. To, naravno, ne ide lako, zbog puno razloga: nedovoljnosti informacija, ne-doraslosti pojedinaca da shvate ideju, straha od rizika, neizvesnosti, postojanja inert-nosti, konzervativizma, nekada ak postojanja ljubomore, zavisti itd. Ukoliko se sve te prepreke savladaju ulazi se u sledeu fazu. Trea faza predstavlja fazu u kojoj dolazi do formiranja neformalnog nekada i formalnog tima, koji e realizovati usvojenu ideju. Tim ine ljudi koji su dovoljno iskusni i obrazovani, koji su shvatili i prihvatilj ideju i njenu korisnost i znaaj za organizaciju, a moda i za okruenje. Cilj ove faze je da se ideja razradi, obrazloi, testira, sagledaju efekti njene primene i ubedljivo prezcntiraju. U ovoj fazi dolazi do izraaja timski rad. Kao to smo naglaavali znaaj pojedinca za raanje ideje, tako bi ovde trebalo istai znaaj kolektivnosti, timskog rada. Istorija civilizacije pokazuje da ne postoji nijedan pojedinac koji je dao veliki istorijski doprinos kao individua, bez saradnje sa drugima. ak i veliki umetnici kao Mikelanelo morali su da koriste usluge pomonika, zanatlija i drugih da bi mogli da obave takav posao koji su obavili. Smatra sc da postoji stanje uma koje Ijude ini osetljivim na druge umove i obezbeuje mo privlaenja i nastanka kolektivnog, timskog rada. U etvrtoj fazi interpreduzetnitvo prerasta u prepoznatljivi organizacioni entitet. Ideja je potpuno oformljena da moe da se prihvati i da otpone proces njene realizacije. To znai da je savladan put od onoga lo se zove ideja- invencija u ono to se zove njena praktina primena- inovacija. Izloeni scenario delovanaja interpreduzetnitva, iako ukazuje da ima dosta barijera koje se moraju savlaivati, u praksi izgleda ak i mnogo tee. To dovodi do niza frustracija novatora, razoarenja, ak i njihovog poniavanja. To to manje or-ganizacije nemaju spremnosti da shvate i da prhvate interno preduzetnitvo ne moe se, naravno, opravdali, ali se moe delimino shvatiti. Ali, est odbojni stav niza velikih kompanija, koje su se razvile upravo na internom preduzetnitvu ne moe se ni shvatiti ni prihvatiti. Kakva e stvarna klima biti u pojedinim kompanijama, po tom pitanju, zavisi u najveoj meri od njihovog menadmenta i to pre svega od stratekog menadmenta i od vlasnika. Ukoliko oni imaju pozitivan odnos prema internom preduzetnitvu to e sve ii lake i bre. Unutar korporativnc
10

kulture mora jaati svcst da su upravo unutranji preduzetnkvnajvei unutranji izvor energije za inovativno i kreativno menjanje preduzea. U strunoj literaturi, kao pozitivan primer, u tom pogledu, navodi se praksa poznate amerike firme General Electric koja je poetkom 90-ih godina birala vi-soko obrazovane mlade ljude, sa radnim iskustvom od samo par godina i obino bez formalnog obrazovanja iz oblasti menadmenta. Nudili su im da ponu svoj biznis tako to su im davali nove preduzetnikc linije proizvoda u odreenom vremenskom periodu u kome su imali zadatak da razviju posao i firmu. Ceo proces se odvijao pod nadzorom supervizora i kontrolora koji su pomagali tim internim preduzetnicima. Na kraju perioda sumirani su ostvareni rezultati i u skladu sa tim odrcdivane su na-grade. Navodi sc da su slinu praksu imalc i druge velike firme, kao na primer IBM, 3M i Bell Labaratorics. Pod eksternim preduzetnitvom podrazumevaju se aktivnosti kompanije na eksterne efekte firme, na procenu relevantnosti okruenja (ue i ire) i pripremi odgovora na njegove zahteve. Eksterno preduzetnitvo ostvaruje vezu izmeu firme i okruenja i nastoji da svojim akcijama, merama i inicijativama maksimalno do-prinese stvaranju i afirmaciji internog preduzetnitva. U tom smislu, ono radi na stvaranju povoljne klime za razvoj stvaralatva, invencija i inovacija u sopstvenom ambijentu.

4. Uslovi za razvoj preduzetnitva


Brojni su faktori koji utiu na razvoj prcduzctnitva. Postoje razliite njihove sistematizacije i podele: objektivni i subjektivni, interni i eksterni, iini i faktori okruenja. Neki ih dele na ekonomske, psiholoke, socioloke, pravne, informa-cione, tehnikotehnoloke. Umesto elaboracije pojedinih grupa navedenih faktora, smatramo da je korisnije da se obrade osnovni uslovi za razvoj preduzetnitva. Ti uslovi su: slobodno trite, dravna deregulacija u oblasti ekonomije i inovativna kultura, klima i tradicija. Trite kao medijum na kome se ostvaruju odnosi ponude i potranje, uvaavajui ekonomske kriterijume vri alokt.livnu i distributivnu funkciju, Prct-postavka za nesmetano delovanje trita je slobodno kretanje Ijudi, roba i kapitala. U slobodnoj konkurentskoj borbi bolje prolazc oni koji imaju kvalitetniju, lepu, jcvtiniju robu. To je velika ansa i podstrek za prcduzetnike. Za razvoj preduzetnitva je veoma bitna i deregulisana ekonomija. Drava svojim merama ne sme da ograniava autonomiju privrednih subjekata niti da im propisuje usIo\ rc i

11

naine meusobne saradnje. Takode ne bi smela raznim mera-ma monetarne poreske, carinske, kreditne ili neke druge politike da neke grane fa-vorizuje, a da druge destimulie. Time bi se stvaraii neravnoprvni uslovi za razvoj preduzetnitva. To ne znai da drava ne bi trebalo uopte da regulie pojedine ob-lasti ekonomskog ivota od znaaja za stabilnost, odravanje i prosperitet nacionalne ekonomije. Potpune slobode trita danas nema nigde u svetu, niti je to mogue.

5. Prepreke preduzetnitvu
Postoje brojne i raznovrsne prepreke koje sputavaju razvoj preduzetnitva. One su i objektivnog i subjektivnog karaktera. Nalaze se i unutar firme i u okruenju. Potencijalni preduzetnici koji se odlue da udu u svet biznisa morali bi da budu svesni toga. Kao prvo i osnovno, morali bi da imaju odreena saznanja iz te oblasti. Morali bi da imaju odreena teorijska saznanja, a posebno dosta praktinih saznanja (morali bi da imaju u vidu izreku: to proitam - zaboravim, to vidim - zapam-tim, to uradim - znam). U protivnom, onaj preduzetnik koji se ui na sopstvenim grekama, plaa najveu cenu. Posebne probleme imaju oni preduzeMici koji se odlue da uu u biznis, ali ne sopstvenim, ve pozajmljenim kapitaloru. Rizik neuspeha ih mnogo snanije pritiska. Moraju biti izuzetno obazrivi. Nee im'ati materijalne mogunosti da even-tualni prvi poslovni promaaj isprave. Zbog toga svaki preduzetnik, pre nego to ue u odredeni biznis, mora da saini svoj poslovni (biznis) plan. Taj plan je izuzetno vaan. On mora da bude kvalitetan, izvodljiv, da sagleda sve aspekte poslovanja: finansijske, proizvodne, trine i ostale. U protivnom, preti rizik neuspeha. To naravno, nije lako, jednostavno, zbog mnogobrojnih faktora koji se sve mogu pojaviti pre poetka odreenog poduhvata, kao i niza nepovoljnih, ograniavajuih okolnosti, prepreka koje se mogu pojaviti naknadno, po otpoinjanju odreenog poduhvata. Razliiti autori daju razliite sistematizacije tih prepreka. Mnogi citiraju sistematizaciju prepreka preduzetnistvu, koju je dyjp Karl Vesper!

12

6. Znaaj preduzetnitva
Ve je istaknuto da se preduzetnitvo danas sve ee tretira 'kao etvrti fak-tor proizvodnje (pored rada, kapitala i zemlje). Kao takvo preduzetnitvo pozitivno utie na celokupnu privrednu i drutvenu strukturu. Najjai odnosno najvidljiviji uticaj preduzetnitva e ostvamje kroz: Podsticaj ekonomskog rasta, Podsticaj proizvodnje i produktivnosti, Posticaj stvaranja novih tehnologija, proizvoda i usluga,

Podsticaj promene na tritu i jaanja konkurencije.

Ekonomski rast (rast obima proizvodnje i produktivnosti rada), rast nacion-alnog dohotka, rast zaposlenosti su makro pokazatelji razvoja neke privrede. U SAD su ekonomisti poeli da poklanjaju vcu panju manjim firmama kada su primetili da one zapoljavaju vie radnika od tradicionalnih preduzea. Prema rezultatima nekih istraivanja, firme iz oblasti elektronike, koja je jedna od vanih industrija u SAD, u periodu svog postojanja od 5 do 10 godina, zapoljavale su pedeset puta vie ljudi nego preduzea koja su stara preko dvadeset godina. Prema rezultatima nekih drugih istraivanja, etiri petine ukupnih novih radnih mesta, potiu iz sektora male privrede. Prema" podacima Organizacije za ekonomiku i razvoj SAD, prosean radnik u SAD, u 1990. godini je proizvodio roba i usluga u vrednosti od 45100 dolara. Is-tovremeno, taj isti uinak, prosean radnik u Nemakoj je imao u vrednosti od 375S0 dolara, a u Japanu- 34500 dolara. Tu po\'eanu produktivnost amerikog radnika, u odnosu na nemakog i japanskog radnika, mnogi su pripisivali ulaganjima u postro-jenja i maine i preduzetnitvo, direktno ili poveanim ulaganjima u istraivanja i razvoj, koja su i sama po sebi preduzetnikog karaktera. Preduzetnike aktivnosti dovode i do razvoja novih tehnologija, proizvoda i usluga. Mnogi od preduzetnika su radili u velikim korporacijama koje su odbile da primene njihove pronalaske. To je oteralo pronalazae da odu u preduzetnike. Nas-tala je mala privreda. Izmeu pojedinih preduzetnika pocla je konkurentska borba. Pcnekad, jedna promena, jedna inovacija ima ogranieno dejstvo- reeimo, samo kod jednog privrednog subjekta. Nekada, pak, jedna promena izaziva itav lanac promena. To se odraava na itavu privrednu strukturu. Tako mala privreda podstie konkurenciju na tritu i time se dinamiziraju privredne aktivnosti. Naimc, proce-som konkurencije dolazi do diferenciranja robnih proizvoaa. Da bi se odrali, u toj konkurentskoj borbi, oni su primorani da kupuju nove modernije
13

tehnologije. Sa novim tehnologijama, i mainama, poveava sc i obim proizvodnje. Poveani obim proizvodnje trai nova trita, na domaem, pa i na meunarodnom planu. Proces konkurencije se nastavlja, selekcija se produMjuje. Da bi se ojaale konkurentske sposobnosti, trai se jo savremenija. I tako stalno. Razvojem preduzetnitva stvar-aju se promene. Njihovim produbljavanjem podstie se proces konkurencije, a on podstie proces pozitivne selekcije, koja je osnova za rast i razvoj pojedinih privrednih subjekata, pa i privrede u celini. U tome je osnovna uloga i znsaj preduzetnitva.

14

Literatura

1. Prof. Dr V. Petkovi, MENADMENT LJUDSKIH RESURSA, Via poslovna kola aak, aak 2006. 2. Prof. Dr V. Petkovi, PREDUZETNITVO, Via poslovna kola aak, aak 2006. 3. www.limun.hr 4. www.ekonomist.net 5. www.e-magazin.com 6. www.adizes.co.yu

15

You might also like