P. 1
Hasičić Asmir-Slavonija u sastavu Osmanskog carstva

Hasičić Asmir-Slavonija u sastavu Osmanskog carstva

5.0

|Views: 3,602|Likes:
Published by Asmir_80
Slavonija u sastavu Osmanskog carstva u XVI. i XVII. stoljeću. Cjelokupni pregled.
Slavonija u sastavu Osmanskog carstva u XVI. i XVII. stoljeću. Cjelokupni pregled.

More info:

Published by: Asmir_80 on Oct 25, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/09/2014

pdf

text

original

Osmanlije osvajaju Slavoniju u prvoj polovici XVI stoljeća, ali su se mnogo ranije
upoznali s područijem između Save i Drave. Prvi akindžijski upad u Slavoniju zabilježen je
sredinom 1391. godine iz pravca skopskog krajišta.2

Razlozi za ovako duboki upad akindžija
u prostore Ugarske bio je unutrašnji sukob kralja Sigismunda protiv hrvatskih velikaša Ivana
Paližne i Ivaniša Horvata te bosanskoga kralja Tvrtka i velikog vojvode Hrvoja Vukčića
Hrvatinjića. Ovaj prvi prodor Osmanlija u Slavoniju zaustavio je slavonski velikaš Ivan
Morović kod Manđelosa i Enga.
Idući akindžijski prodor u Slavoniju usljedio je po porazu velike križarske vojne 25.
septembra 1396. kod Nikopolja. Sultan Bajezit Yildirim (1389.-1402.) koristi pobjedu i šalje
akindžije, koji prodiru u Požešku kotlinu i okolinu Našica. Ovaj upad je znamenit jer su
akindžije prodrle do Ptuja u Sloveniji a na povratku su opet napali Slavoniju.3

1400. godine
akindžije provaljuju u Slavoniju uz pomoć bosanskih trupa velikaša Hrvatinjića. Tada su
opustošeni krajevi oko Požege, Našica, Gorjana, Levanjske Varoši i Đakova. Od kraja XIV
stoljeća akindžijski upadi postaju sve prisutniji i u Slavoniji, iako nije bila na granici s
osmanskim posjedima. Predah je donio interegnum u Osmanskom carstvu i građanski rat
prinčeva za prijestolj (1402.-1413.).
1413. godine Osmanko carstvo je opet ujedinjeno pod sultanom Mehmedom Čelebijem
(1413.-1421.) a 1419. akindžije opet prelaze Savu i pustoše veliki broj slavonskih naselja.4
Konsolidacijom Osmanske države i njenim nezaustavljivim usponom u XV. stoljeću, udari
akindžija na Slavoniju postaju sve češći i razorniji. Bila je to provjerena taktika osmanske
ekspanzije, akindžije bi nanosile strahovite materijalne i ljudske gubitke neprijatelju, koji nije
imao ništa adekvatno da suprostavi ovoj strategiji. Vremenom bi ovi upadi određeno područije
potpuno iscrpili- materijalno i moralno, pa je osvajanje bilo samo pitanje vremena.
Nakon upada 1422. u Požešku kotlinu i 1423. u okolinu Đakova, Sigismund uviđa razorne
efekte akindžijskih provala pa 1432./33. formira odbrambene zone, prototip kasnije vojne
krajine. Jedna od odbrambenih zona bila je i Slavonija. No, organizacija odbrane je još bila u
povoju i neučinkovita protiv akindžija. Ugarskoj štete i sve češća šurovanja hrvatskih,
slavonskih i bosanskih plemića s Osmanlijama.
1436. Ishak-beg osvaja Hodidjed u centru Bosne i stvara na tom područiju jako uporište
kao centar budućeg bosanskog krajišta iz koga će se napadati i Slavonija. Odmah je
demonstrirao svoje namjere poslavši akindžije u Slavoniju. 1441. godine akindžije pustoše po
Slavoniji iza neuspjele opsade Beograda, koju je vodio sultan Murat II (1421.-1451.).
Ugarsku odbranu jako su potresli i poraz kralja Vladislava 10. oktobra 1444. godine kod
Varne, a zatim i poraz Janjoša Hunjadija 17. oktobra 1448. godine na Kosovu. 1450. godine
akindžije iz bosanskog krajišta opet pustoše Slavoniju.
Ubrzanu ekspanziju Osmanskog carstva provodi sultan Mehmed II Fatih (1451.-1481.).
On 29. maja 1453. osvaja Carigrad, smješta tu novu prijestolnicu i demonstrira time namjere
da osvaja u Evropi. 1458. bosanske akindžije na čelu s Ali-begom, sinom velikog vezira
Mahmud-paše, prodiru u Slavoniju. 20. juna 1459. Fatih osvaja Smederevo a 1463. godine i
veći dio Bosne. Ovime Osmanlije izbijaju na desnu obalu Save, pa Slavonija postaje
neposredno ratno poprište. 1463. osnovan je i bosanski sandžak, čiji je sandžakbeg imao
široke ovlasti da vrši samostalne akindžijske upade. Ugarski kralj Matija Korvin (1458.-

2

Ive Mažuran: Hrvati i Osmansko carstvo, Gold Marketing, Zagreb 1998. , str. 21. (dalje u tekstu: I. Mažuran:
Hrvati i Osmansko carstvo)

3

isto.

4

isto, str. 27.

3

1490.) pokušava da zaustavi osmanske prodore u Bosni osnivanjem Jajačke i Srebreničke
banovine 1465. godine. Akindžije zaobilaze ove odbrambene zone i 1470. opet pustoše po
Slavoniji, a 1471. Slavonija je dodatno ugrožena izgradnjom utvrde Zaslon (Šabac). 1472.
godine akindžije opet prodiru u Slavoniju a 1475. pustoše okolicu Čazme i Moslavinu. 1477.
opustošena je zapadna Slavonija a 1479. godine Slavonija je strahovito opustošena pri
osmanskom prodoru do Vašvara u južnoj Ugarskoj.
Bosanski sandžakbeg Jakub-paša 9. septembra 1493. godine satire hrvatsko plemstvo na
Krbavskom polju, čime dodatno smanjuje vojne efektive za odbranu Hrvatske i Slavonije. Po
smrti Korvina 1490. godine, na ugarskom prijestolju nema više sposobne i jake ličnosti da se
suprostavi Osmanlijama. Problem predstavlja i nezainteresiranost slavonskog plemstva da
brani Hrvatsku i hrvatskog plemstva da brani Slavoniju, oni su se ograničavali samo na
odbranu svoga područija . Također tromi plemićki odredi nisu bili dorasli mobilnim i brzim
akindžijama.

1494. godine Slavonija je opustošena kao nikada do tada, od ukupno 3647 kmetskih

selišta uništeno je 411.5

1501. akindžije opet pustoše po Slavoniji u sklopu rata sultana s
Venecijom i Ugarskom. 1512. sultan Selim Yavuz osvaja Srebreničku banovinu, dok akindžije
pustoše slavonsko Posavlje.
1520. godine na vlast dolazi sultan Sulejman Kanuni a u to vrijeme akindžijski upadi, koji
su trajali već preko stoljeća, su opustošili Slavoniju i rastočili njenu odbranu.6

Sulejman šalje
emisara u Budim kralju Ludoviku II, Behrem-čauša, da traži danak. Ugarski kralj to drsko
odbija i ubija osmanskog emisara. Sulejman napada Ugarsku, 30. avgusta 1521. osvaja
Beograd a preko pontonskog mosta kod Zaslona napada i Srijem. Tada veliki vezir Piri-paša i
Bali-beg Jahjapašić u Srijemu osvajaju Zemun, Kupinovo, Mitrovicu, Slankamen, Srijemske
Karlovce, Bač i Kamenicu. Osvajanjem "srijemskog otoka", kako su ga Osmanlije zvale,
granica Osmanskog carstva izbija na granice Slavonije i na kopnu. 23. aprila 1526. godine
Sulejman kreće na Ugarsku, usput je osvojen Petrovaradin a Husrev-beg osvaja Raču,
Mitrovicu, Irig, Grgurevce i Berkasovo.7

Time je dovršeno osvajanje Srijema. 1. avgusta
osvojen je Ilok, u koga dolazi i glavnina osmanske vojske s Sulejmanom 8. avgusta. Mustafa-
paši Jahjapašiću izaslanici Osijeka i Erduta predaju ključeve grada.8

Sulejman kraj Borova i
Vukovara stiže u Osijek 14. avgusta i naređuje izgradnju pontonskog mosta preko Drave.
Most je ubrzano završen za pet dana a vojska do 23. avgusta prelazi most. Napuštajući
posljednji Osijek, anadolski odredi su zapalili grad, opustošili kuće, crkve i vrtove te porušili
most iza sebe.9

29. avgusta Ludovik II je strahovito poražen od Sulejmana kod Mohača, a ugarski kralj se
davi u potoku Čeleju pri bijegu. S njime nestaje i srednjovijekovne Ugarske a Sulejman 10.
septembra ulazi u Budim. Po povratku iz Ugarske Osmanlije zaposjedaju Osijek i počinju
obnovu grada, kao isturenog uporišta prema Ugarskoj i Slavoniji. U Ugarskoj, Slavoniji i
Hrvatskoj počinju borbe plemstva podjeljenog na pristaše Ivana Zapolje i pristaše Ferdinanda
Habsburškog, koji se bore za ugarsku krunu. 1. januara 1527. hrvatsko plemstvo priznaje
Ferdinanda za kralja a 6. januara veći dio slavonskog plemstva pristaje uz Zapolju. Husrev-
beg koristi ovu situaciju i osvaja Jajačku banovinu te prodire u Slavoniju.

5

isto, str. 51.

6

isto, str. 57.

7

Osvajanja u Srijemu i istočnoj Slavoniji za ovog vojnog pohoda Pečevija pripisuje velikom veziru Ibrahim-
paši. On navodi da je tada osvojen Ilok, Kortik, Dimitrica, Gogorovac, Lukej, Satin, Dalakva, Erdut, Crvenik,
Rača i Osijek s tvrđavama. Ibrahim Alajbegović Pečevija: Historija 1520.-1576., tom I, El-Kalem, Sarajevo
2000., str. 89. (dalje u tekstu: I. A. Pečevija: Historija 1520.-1576.)

8

I. Mažuran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 65.

9

isto. Interesantno je da Pečevija pominje samo rušenje mosta ali ne i spaljivanje Osijeka. I. A. Pečevija:
Historija 1520.-1576., str. 89.

4

1529. Sulejman kreće u pohod na Beč, kod Osijeka je opet sagrađen pontonski most i
porušen po prelasku vojske. Usput se bez borbe predaju Nijemci a Osmanlije kontrolišu cijelu
istočnu Slavoniju. U borbu su ubačeni i nasljednici akindžija, Vlasi-martolosi, zaduženi za
pljačku i pustoš. U Ugarskoj i Slavoniji Osmanlije sada nastupaju braneći interese svoga
vazala Ivana Zapolje, kome ustupaju vladavinu u Ugarskoj. Tako 1530. godine, iz
obnovljenog Osijeka, Osmanlije pustoše Orahovicu i Mikleuš, posjede Ladislava Morea,
pristaše Ferdinanda Habsburškog.
Početkom novembra 1530. Gazi Husrev-beg osvaja Kobaš na Savi i stvara tu južni
mostobran za daljnja osvajanja u Slavoniji. Preko Kobaša nastupa Husrev-beg s bosanskim
odredima a preko Osijeka Jahjapašići s smederevskim odredima. U Kobašu Husrev-beg gradi
drvenu utvrdu i dovlači topove iz Jajca. Odatle on pustoši posjede Svetačkih u zapadnoj
Slavoniji a sredinom 1531. i okolicu Požege, unatoč postignutom primirju.
Septembra 1532. Sulejman se vraća kroz Slavoniju s pohoda na Kiseg. Usput veliki vezir
Ibrahim-paša osvaja podgrađe Požege i spaljuje ga. Pečevija je opisao veliku bitku koja se
vodila za Požegu. On svjedoči o bogatom plijenu iz Požege: " u padišahovu ordiju je
dovedeno djevica lica poput vila, mladića poput mjesečine, zlata, srebra i drugih stvari. Bilo
je toliko toga da nije moguće izbrojati i izračunati".10
1536. godine počinje nova etapa osvajanja u Slavoniji. Tada u borbama s Husrev-begom
pogiba i titulitarni srpski despot Stjepan Berislavić-Grabarski. 2. avgusta Pavao Bakić
izvještava da je Husrev-beg zatim zaposjeo posjede Berislavića u Posavlju: Brod, Jaruge,
Novigrad i 6 kaštela. Slavonska plemićka vojska je bila na Dilju, sjeverno od Broda, ali nije
ništa poduzela iz straha da ih s leđa ne udari Mehmed-beg Jahjapašić, koji nastupa s istoka.
Husrev-beg osigurava Brod s 1500 azapa, bešlija i martolosa pa osvaja Garčin i Pleternicu a
spaljuje Vinicu, Vratnu i Babinu Gredu. S istoka napaduju Mehmed-beg Jahjapašić i Arnaud
Memhmed-beg (Memi-beg). Memi-beg osvaja Đakovo, Gorjane i Podgorač a Mehmed-beg
Sveti Đurađ, Palinu, Levanjsku Varoš, Sedlak, Suboticu i Gradišku. Slavonska vojska povlači
se s Dilja k Orahovici i Našicama, i ne pokušavajući da se suprostave nadmoćnom
neprijatelju. Podložno stanovništvo Slavonije se u velikom broju odaziva pozivima Husrev-
bega i Mehmed-bega da se pokore Osmanlijama za mir i sigurnost, i ne slušajući više svoje
zemljišne gospodare.11

Zagrebački biskup Šimun panično bilježi da, uz predaju, stanovništvo
masovno prelazi i na islam, navodeći fantastični broj od 40000 konvertita.12

Ferdinand
Habsburški, iako se obavezao da će braniti Hrvatsku i Slavoniju, nije učinio ništa da spriječi
ova osvajanja. Na Jošavi se spajaju bosanski i smederevski odredi, Husrev-beg osvaja utvrde
uz Savu te Dubovac, Zdence, Brčin, Drenovac, Veliku te trgovišta Cernu i Našice. Krajem
1536. godine osmanski odredi se povlače nakon što su osvojili velike dijelove južne i
centralne Slavonije. Van osmanske vlasti na ovom područiju još su bili Požega i
istočnoslavonska utvrda Korog.
Katastrofa iz 1536. toliko je pogodila Hrvatsku i Slavoniju da je sazvan plemićki sabor u
Križevcima i odlučeno da se za potrebe odbrane oporezuju ratnom daćom svi staleži, pa i
privilegirano plemstvo i svećenstvo.
U zimu 1537. godine Husrev-beg i Mehmed-beg kreću na neoubičajenu zimsku kampanju.
15. januara Mehmed-beg osvaja varoš Požegu a 25. januara i tvrđavu. Ovo je potpuno
iznenadilo branioce, naviknute da Osmanlije ne ratuju zimi. Pečevija je prokomentirao pad
Požege ovako: " Požega je bila na istinskom braniku hrvatske i slavonske zemlje i gubitkom
Požege smatralo se da će biti izgubljena ova zemlja ".13

10

I. A. Pečevija: Historija 1520.-1576., str. 153.

11

I. Mažuran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 83.

12

isto.

13

I. A. Pečevija: Historija 1520.-1576., str. 179.

5

Reakcija na pad Požege bila je vojna Hansa Katzianera, sredinom 1537. godine, koji
pokušava da povrati izgubljeno u Slavoniji. Ova raznorodna vojske, bez logistike i uz crijevne
zaraze, probija se do Osijeka 26. septembra ali nisu mogli da ugroze osmansku vlast na ovim
područijima. Od Osijeka ova vojska, stalno napadana od osmanske konjice, kreće k Erdutu i
Ivankovu u potrazi za hranom. Kod Gorjana ih noću napaduju Osmanlije, veći dio vojske se
raspršuje i bježi s Katzianerom a dio je zarobljen ili su poginuli.
Propašću ove vojne, izgubile su se i nade u povrat izgubljenoga u Slavoniji a predaje se i
zadnje uporište u istočnoj Slavoniji- Korog. Slavonija nema vojnih efektiva da se sama brani
a Ferdinand je zauzet vjerskim ratovima u Njemačkoj. Slavonsko plemstvo je osiromašilo,
kmetovi su im se razbježali a i vojne posade su nepouzdane. 1538. po padu Dubice, posade
Jasenovca i Subockog bježe i pale ove važne utvrde. Januara 1540. Osmanlije opsjedaju
Pakrac a 26. juna umire Zapolja, pa je pozornost Sulejmana opet na Ugarskoj i Slavoniji.
Oktobra 1540. godine, ostavši bez novca i ljudstva, na stranu Osmanlija prelazi Krsto
Svetački s svojim posjedima: Subockim, Novskom, Britvičevinom i Oporovcem. Svetački
postaje osmanski timarnik, kao i njegovi potomci.14
26. septembra Sulejman zauzima Budim i osniva budimski beglerbegluk, a na povratku iz
Ugarske osmanski odredi osvajaju tvrđavu Našice, nekoliko kilometara od istoimene varoši.
U Slavoniji je već osnovan sandžak Požega, na čijem čelu je 40-tih godina XVI stoljeća
ratoborni Murat-beg Tardić. U februaru 1542. godine Tardić osvaja Orahovicu, Mikleuš,
Slatinu i Drenovac a aprila 1543., s bosanskim sandžakbegom Ulama-pašom, Murat-beg
osvaja i Voćin, Stupčanicu, Bijelu Stijenu, Dobru Kuću, Bijelu i Sirač. Juna iste godine oni
osvajaju i Valpovo. Za potrebe ratišta u Ugarskoj opet je sagrađen most u Osijeku. Tardić je za
svoje uspjehe nagrađen uvećanjem prihoda za 30000 akči a sin mu timarom od 12000 akči.
Tardić u novembru ratuje u Ugarskoj a na povratku zaposjeda Brezovicu i napuštenu Slatinu,
napušten je i Pakrac a u Slavoniji se brane još samo Kraljeva Velika i Virovitica.
1544. godine bosanski sandžakbeg Ulama-paša i hercegovački Malkoč-beg zauzimaju
opsjednutu Kraljevu Veliku uz pomoć kmetova koje je predvodio neki Andrija Pilat.15
Početkom septembra Ulama-paša, Veli-beg i Murat-beg zauzimaju Međurič, Čaklovac te
zaposijedaju napušteni Pakrac, Kreštelovac, Podborje i Raču. Ostala je još samo Virovitica, pa
hrvatski staleži i Ferdinand užurbano rade na utvrđavanju Siska, koji će preuzeti odbranu
"ostatka ostataka" ("reliquiae reliquiarum") Hrvatske.
20. avgusta 1545. Ulama-paša zaposijeda napuštenu Moslavinu a 1547. Sulejman
sklapa mir s Ferdinandom na pet godina, uz godišnji danak Habsburgovaca od 30000 zlatnika.
1550. opet izbija rat zbog Ferdinandovih aspiracija prema Ugarskoj. 2. avgusta 1552. Ulama-
paša osvaja Viroviticu, posjed Stjepana Banića, a sredinom avgusta bez borbe zauzima
Čazmu. Marta 1553. zaključeno je primirje a osvajanja u Slavoniji su dosegla svoj vrhunac s
granicom na rijeci Česmi. Ostatke Hrvatske su branile jake utvrde Sisak, Karlovac, Đurđevac
i Koprivnica te bolja vojna organizacija po ugledu na osmanske martolose i akindžije, kao i
više materijalnih i ljudskih resursa,koje su osiguravale slovenske pokrajine.
Do promjene granica, ali ovoga puta na štetu Osmanlija, u Slavoniji dolazi iza poraza
kod Siska 22. juna 1593. godine. Tada izbija tzv. Dugi rat (1593.-1606.) a Osmanlije
Žitvanskim mirom gube Petrinju, Čazmu, Moslavinu, Goru i Hrastovicu. Granica su učvrstila
na Ilovi u liniji Virovitica- Grubišno Polje- Hutinovac i takva je ostala do kraja osmanske
vlasti u Slavoniji.

14

I. Mažuran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 100.

15

isto, str. 106.

6

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->