You are on page 1of 8

ELEKTROTEHNIKI FAKULTET SARAJEVO

INENJERSKA FIZIKA II Predavanja za 1. sedmicu nastave

1.MEHANIKA FLUIDA
1.1 Uvod Fluidima nazivamo tenosti i gasove (plinove): to su supstance koje lako mijenaju oblik, odnosno koje mogu tei. Mehanika fluida ili hidromehanika je dio mehanike u kojoj se prouavaju zakoni ravnotee i kretanja tenosti i gasova. U mehanici fluida zanemaruju se strukturna svojstva tenosti i gasova i smatraju se kao neprekidne sredine, neprekidno raspore ene u prostoru. Mehanika tenosti se naziva hidromehanika; ona se dijeli na hidrostatiku koja opisuje tenosti u miru i hidrodinamiku koja prouava tenosti u kretanju. Slino, gasove prouava aerostatika i aerodinamika.

1.2

Statika fluida

Poto su fluidi neprekidne sredine onda se misaono mogu podijeliti na elementarne zapremine ije su dimenzije dovoljno velike da ne zalaze u strukturu fluida i dovoljno male da se sile koje dejstvuju na njih mogu smatrati konstantnim. Dio fluida misaono se moe zamjeniti vrstim tijelom ili njegovim dijelom iste zapremine, oblika i gustine kao i razmatrani dio fluida. Ovakav nain razmatranja fluida naziva se principom ovravanja pomou kojeg se na fluide mogi primjeniti zakoni vrstog tijela.

Neka je na slici 1.1 izdvojen jedan dio fluida. Na njega mogu djelovati spoljane i unutranje sile. Unutranje sile se me usobno uravnoteavaju pa ih neemo dalje razmatrati.

Na osnovu principa ovravanja posmatrani element fluida bie u ravnotei ako je zbir svih spoljanjih sila koje djeluju na njega jednak nuli. U posmatranom sluaju gorni uslov je ispunjen za inercijalni koordinatni sistem, ako je : mg +Fp = 0 ( 1.1) gdje je mg sila tee elementa a Fp povrinske sile. Pod dejstvom gornjih sila fluid e biti u stanju mirovanja kad brzina svakog njegovog elementa bude jednaka nuli. 1.2.1 Slobodna povrina tenosti

Ukoliko na tenost dejstvuje samo sila tee, onda e povrina tenosti u svakoj taki biti normalna na pravac sile tee. U sluaju da na tanost pored sile tee djeluje i neka druga spoljanja sila, slobodna povrina tenosti e se postaviti normalno na pravac rezultante svih spoljanjih sila. Na slici 1.2 prikazan je primjer slobodne povrine tenosti u sudu koji se obre ugaonom brzinom . U ovom sluaju na uoeni element tenosti pored sile tee mg djeluje i centrifugalna sila Fcf = man = m 2 x i .

Iz uslova ravnotee posmatranog elementa dobijamo: mg + m 2 x i + R = 0 ( 1.2 )

odakle za projekcije na ose dobijamo: m 2 x = R sin i mg = R cos

ili djeljenjem jednaina dobijamo: tg = dy/dx = (2 x )/g ( 1.3)

Integriranjem gornje jednaine i odre ivanjem konstante integriranja iz poetnih uslova ( x=0 i y = 0 ) dobijemo: Y = (2 x2 )/2g ( 1.4 )

Slobodna povrina tenosti pod navedenim uslovima u sudu obrazuje rotacioni paraboloid.

1.2.2

Pritisak ( tlak )

Tenost ili plin djeluju odre enom silom na svki dijeli zida posude u kojoj se nalaze, odnosno na svaku povrinu tijela koje se nalazi u fluidu. Sila koja djeluje okomito na jedinicu povrine zove se pritisak ili tlak.
p= F S

( 1.5 )

Ako sila nije konstantna po itavoj povrini, pritisak je:


p= dF dS

(1.6 )

Pritisak je skalarna veliina . Jedinica za pritisak je:

[ p] = 1 N2
m

= 1 paskal = 1Pa

Paskalov zakon : pritisak u cijelom mirnom fluidu je konstantan ( Pascal 1650. god. ) Po Paskalu pritisak u proizvoljnom dijelu mirne tenosti jednak je u svim pravcima i prenosi se podjednako po cijeloj zapremini mirnog fluida tj.
p1= p2 = p3 = const.

1.2.3

Hidrostatiki pritisak

Pritisak uzrokovan samom teinom fluida nazivamo hidrostatikim pritiskom. Da bismo dobili zakon za hidrostatiki pritisak, zamislimo tekuinu u posudi ( Sl. 1.3) i izraunajmo koliki tlak djeluje na djeli povrine S na dubini h.

Sila na povrinu S prouzrokovana je teinom stupca tekuine nad tom povrinom, tj. : G = mg = V g = g h S ( 1.7 ) Pa je pritisak ( sila na jedinicu povrine ) p = G / S, odnosno: p= gh ( 1.8 )

1.2.4. Atmosferski pritisak


Zemlja svojom privlanom silom dri oko sebe vazduni omota, tzv. Zemljinu atmosferu. Atmosferski tlak nastaje zbog vlastite teine zraka. Pritisak zraka moemo izmjeriti pomou Torricellijeve cijevi. Sandardni atmosferski pritisak je pritisak stuba ive visine 760 mm pri temperaturi od 0 oC, odnosno 760 Torr ili jedna fizikalna atmosfera. Primjenom formule ( 1.8 ) dobivamo vrijednost za normalni atmosferski pritisak u jedinicama SI Pa = g h = 101325 Pa Atmosferski pritisak se vrlo esto izraava u barima, gdje je 1 bar = 105 Pa U atmosferi gustina zraka se mijenja ( opada ) sa visinom pa se i atmosferski pritisak mijenja sa visinom po tzv. barometarskoj formuli :

p = p0 e

0 gh
p0

( 1.9 )

gdje je po i o pritisak i gustoa na visini h = 0 .

1.2.5. Arhimedov zakon


Kada je tijelo uronjeno u fluid, javlja se rezultantna sila prema gore kao posljedica hidrostatikog pritiska. Tu silu nazivamo potiskom ( uzgnom ). Da bismo izveli formulu za potisak zamislimo tijelo volumena V uronjeno u fluid gustine f ( Sl 1.4 ) . Radi jednostavnost pretpostavimo da je tijelo u oliku kocke ili valjka.

Sila koje djekuju na bone strane kocke ponitavaju se. Sila na donju bazu povrine S je F1 = p1 S, dok je sila na gornju bazu F2 = p2 S. Sila F1 ima smjer prema gore, a sila F2 usmjerena je prema dole. Budui da je hidrostaiki pritisak na nivou h1 = h 2+ h vei nego na nivou h2, sila F1 bie vea od sile F2 i kao rezultat pojavit e se sila prema gore tj. potisak ili uzgon U = F1 F2 = f g h1S - f g h2S = f g h S ili U = f V g = m f g ( 1.10 )

Gdje je mf masa istisnutog fluida. To je poznati Arhimedov zakon koji glasi: Tijelo uronjeno u fluid izgubi od svoje teine onoliko kliko je teka njime istisnuta tenost. Tijelo lebdi u fluidu ako je teina tijela uravnoteena potiskom ili f = tijela..

1.3

Dinamika fluida

1.3.1 Strujanje idealnog fluida


Kretanje fluida nazivamo strujanjem. Strujanje nastaje zbog vlastite teine fluida ili zbog razlike u pritiscima. Pri strujanju razni slojevi fluida imaju razne brzine i me u tim slojevima javljaju se sile unutranjeg trenja ( viskoznost ). Zbog jednostavnosti u poetku emo zanemariti sva trenja koja se javlju u fluidu i smatrat emo da se radi o nestiljivim fluidima ( = const.): Takve fluide nazivamo idealnim fluidima. Uglavnom emo razmatrati stacionarno strujanje: Pri takvom strujanju brzina estica i pritisak u fluidu su samo funkcije poloaja, a ne i vremena.

Strujnica je zamiljena linija ija tangenta u svakoj taki pokazuje smjer brzine. Putanja je niz uzastopnih poloaja koje estica fluida zauzima pri kretanju. Kada je strujanje stacionarno, strujnica i putanja estice se poklapaju. Dio fluida ome en strujnicama nazivamo strujnom cijevi. Pri stacionarnom strujanju strujnice ne ulaze ni ne izlaze iz strujne cijevi ( Sl. 1.5 ).

1.3.2 Jednaina kontinuiteta


Posmatrajmo strujanje fluida kroz cijev razliitog presjeka ( Sl. 1.5 ) Za vrijeme t kroz presjek S pro e volumen fluida Svt. Volumen fluida koji u jedinici vremena pro e kroz odre eni presjek naziva se protok i iznosi: v = Sv ( 1.11 ) Ako je gustoa fluida svuda konstantna i ako unutar strujne cijevi nema izvora i ponora, masa fluida, koja u vremenu t protekne kroz bilo koji presjek, konstantna je

S 1 v 1t = S 2 v 2t = S 3 v 3t = const.

Te je konstantan i protok:

v = Sv = const.

( 1.12 )

To je jednaina kontinuiteta. Tamo gdje je cijev ua, brzina je vea i obratno. Fluid se ubrzava tamo gdje se cijev suava: dakle na estice fluida dlejule sila usmjerena od ireg dijela cijevi prema uem. Ta sila dolazi zbog razlike pritisaka: pritisak u irem dijeu cijevi je vei nego u uem.

1.3.3 Bernoullijeva jednaina


Danuel Bernoulli, vicarski fiziar je 1738. naao zakon o raspodjeli pritisaka unutar strujne cijevi. Eksperiment je pokazao da je pritisak na mjestu gdje je brzina vea manj nego tamo gdje je brzina manja . Pritisak u cijevi se moe mjeriti pomou vertikalne staklene cjevice ili vertikalnog otvorenog manometra ( Sl.1.6 )

Da bismo izveli Bernoullijevu jednainu, posmatrajmo stacionarno strujanjr idealnog fluida kroz strujnu cijev promjenljivog presjeka ( Sl. 1.7 )

Neka za vrijeme t kroz presjek S1 peotekne masa fluida m = S 1 v 1t. Pri tom je sila pritiska F1 = p1S1 na povrini S1 izvrila rad:

W1 = F1 s1 = p1S1 v 1t.= p1 m /
Dok je rad sile F2 = p2 S2 na povrini S2:

(1.13 )

W2 = -p2 S2 v2 t = -p2 m /

(1.14)

Gdje smo predznakom minus uzeli u obzir da su smjerovi sile i pomaka suprotni. Rad W1 izvren nad sistemom na presjeku S1 prenosi se preko sistema na presjek S2 gdje sistem izvi rad W2 protiv sila vanjskog pritiska p2. Ukupni rad izvren nad sistemom je

W = W1 + W2 = (p1 p2) m/

(1.15)

Taj rad je jednak promjeni energije itavog razmatranog volumena fluida. Ta se promjena moe izraunati kao razlika kinetike i potencijalne energije iscrtkanih malih volumena V1 = S1 s1 i V2 = S2 s2:

E = Ek2 - Ek1 + Ep2 Ep1 =


= mv22 - mv12 + mgh2 mgh1 Kada izjednaimo izraze (1.15) i (1.16) i sredimo, dobivamo: (1.16)

p1 + gh1 + v12 = p2 + gh2 + v22 ili p + gh + v2 = konst.

(1.17)

(1.18)

( p-statiku tlak; gh-tlak zbog teine, razlike visina; v2-dinamiku tlak)

To je Bernoullijeva jednaina za strujanje idealnoh fluida. Ona kae da je zbir statikog, dinamikog (brzinskog) tlaka i tlaka koji dolazi zbog visinske razlike pojedinih dijelova fluida uvijek konstantan za odre enu strujnicu.
Ako je v1 = v2 = 0, tj ako fluid miruje (hidrostatika), jednaina (1.17) prelazi u p1 p2 = g (h2 h1) To je ve poznati izraz za razliku hidrostatikih pritisaka u mirnom fluidu. (1.19)

You might also like