ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XXVII-XXVIII Izdava: Gazi Husrev-begova biblioteka Glavni i odgovorni urednik: Mustafa Jahi Redaktor i korektor: Muhamed Mrahorovi Lektor: Tarik Jakubovi Tehniki urednik: Faruk pilja Priprema: GHB tampa: Nedib - Sarajevo

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XXVII-XXVIII

lanovi redakcije: Enes PELIDIJA, Ismet BUATLI, Mustafa JAHI, Aladin HUSI, Asim ZUBEVI, Haso POPARA, Osman LAVI

Sarajevo, 2008.

Azra Gado-Kasumovi

MULLA U BOSANSKOM EJALETU1

Uvod
Obrada teme Mulla u Bosanskom ejaletu treba da doprinese razumijevanju pozicije mulle u lokalnoj upravi Ejaleta kao i razumijevanju meusobne povezanosti pojedinih organa uprave na lokalnom nivou. U naoj historiografiji nije se pisalo o mulli openito, a niti o mulli u Bosanskom ejaletu. Iako su i raniji autori poput Safet-bega Baagia i Hazima abanovia, Hamdije Kreevljakovia i Hamdije Kapidia pisali o administrativno-upravnoj podjeli Ejaleta2 te su neki spominjali mullu kao sarajevskog kadiju, najopseniju studiju o sudstvu sa odreenim osvrtom na mullu naslovljenu kao Pogled na sudstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme turske vlasti dao je Mehmed Handi.3 Rad je, meutim, postavljen tako da, kao i ostali radovi koji su nakon njega uslijedli, akcenat stavlja na pojam kadije openito, a mulla se spominje usput i definira kao sarajevski kadija koji se zvao bosanskim mulom sa nadlenostima nad sarajevskim nahijama. Pri tome se gubi iz vida injenica da funkcija mulle nije bila samo sudska na nivou sarajevskog kadiluka i sarajevskih nahija nego da je bila i osnovna posredujua funkcija u upravi na nivou cijelog Ejaleta. Takoer uloga mulle je relativizirana pa se stjee predstava da je mulla bio situiran u sudstvu u okviru samo civilnog, a ne u okviru vojnog sistema. I Avdo Sueska koji je napisao kratku ocjenu mjesta kadije u dravnom sistemu Osmanske carevine u djelu Ajani daje openito ocjenu kadije kao specifinog organa ope nadle1 Rad je nastao na osnovu analize svih sidila sarajevskog suda, prije svega onih koji se odnose na 18. i 19. stoljee, brojnih pojedinanih dokumenata iz zbirke GHB te uvida u sve druge sidile raznih kadiluka Bosanskog ejaleta koji su do danas sauvani. Safet-beg Baagi, Kako se za turske uprave Jugoslavija dijelila na kadiluke, Novi Behar, Sarajevo, 15. oktobra 1930.; Hazim abanovi, Popisi kadiluka u Europskoj Turskoj od Mostarca Abdullaha Hurremovia, Sarajevo, 1942.; Hamdija Kreevljakovi i Hamdija Kapidi, Sudsko-administrativna podjela Bosne i Hercegovine poetkom XIX stoljea, Sarajevo, 1950. Mehmed Handi, Pogled na sudstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme turske vlasti, Sarajevo, 1941.

Azra Gado-Kasumovi

nosti u sistemu lokalne uprave.4 Mullu pri tome posebno ne izdvaja niti se bavi razliitim nivoima sudske i upravne odgovornosti. Ta njegova ocjena kadije kao organa ope nadlenosti je potom opeprihvaena i susree se u svim kasnijim sintezama koje su pokuavale dati ocjene o pojedinim institucijama lokalne uprave u okviru Osmanske drave. Na isti nain opi pojam funkcije kadija ocjenjuje, npr., i Ahmed Alii.5 Pregledajui paljivo sidile sarajevskog suda i odreeni broj pojedinanih dokumenata i poredei ih sa sidilima ostalih kadiluka Ejaleta te pregledajui dokumente iz muhimme, malijje i ikajet deftera shvatila sam da neke bitne odlike funkcioniranja sudskog sistema u Bosanskom ejaletu treba, prije svega, pojasniti rasvjetljavajui funkciju mulle kao visoko pozicioniranog dravnog slubenika sa sudskom i upravno-posredujuom odgovornou ne samo na podruju sarajevskog kadiluka nego i Bosanskog ejaleta i kao glavnoj sponi sa ukupnim vojno-sudskim sistemom Osmanske drave. A tek potom moe se govoriti, npr., o kadijama mufettiima koji su ispitivali moralne i strune kvalifikacije kadija, o kadijama svih kadiluka i napokon o naibima angairanim i imenovanim u okviru tog sistema. Kada Sueska i drugi autori daju ocjenu kadije oni, ustvari, govore o funkciji kadije kadiluka, a ne o funkciji natkadije velike sudsko-upravne teritorijalno-administrativne oblasti na rangu mevlevijjeta. Raniji autori, ukljuujui Baagia, Handia, Suesku i ostale, razumijevali su sarajevski kadiluk, a ne Bosanski ejalet, kao mullaluk, tj. oblast na rangu mevlevijjeta. U turskoj literaturi, koliko mi je poznato, o rangu mulla i rangu oblasti mevlevijjeta najopsenije i izvorne podatke dao je Uzunarl u svom djelu Osmanl devletinin ilmiye tekilat to je uvijek bilo polazna osnova za sva kasnija ozbiljna istraivanja.6 Njegovi podaci, izmeu ostalog, odnose se na detaljne obrade funkcija kao to su ejhu-l-islam, kadija, kazasker, mulla, rang mevlevijjeta i slino na nivou Carstva, a obraivani su na osnovu dokumenata centralne administracije. Poto nije bio u prilici da analizira sudske dokumente koji su se vodili na nivou provincije on donosi podatke o opem pojmu mulla, ali ne i informacije o tome kako je pojedini mulla konkretno funkcionirao na nivou raznih ejaleta.

4 5 6

Avdo Sueska, Ajani, Sarajevo, 1965., str. 47-51. Ahmed Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983., str. 48. Uzunarl, Osmanl devletinin ilmiye tekilat, Ankara, 1984.

Mulla u Bosanskom ejaletu

Ni u kasnijim sintezama koje su nastajale nakon Uzunarilijevih predstavljanja izvornih podataka o organizaciji vjerskog i sudskog sistema ne govori se posebno o mulli osim to se ukazuje na dva stepena kadijskog poloaja: kadije u kadilucima i sandacima i vii rang mevlevijjeta te se konstatira da su kadije bili zadueni za sudske, notarske i upravne poslove.7 Poto se u dosadanjim radovima ne ukazuje na to da je mulla kao kadija visokog ranga bio, ustvari, vojni kadija (oficir) nadlean ne samo za sudska pitanja, openito, i uvanje zakona i erijata nego i za sva pitanja vojnih lica na nivou provincija i za sva pitanja kontrole ekonomsko-privrednog ivota to e se u radu o mulli u Bosanskom ejaletu pitanje mulle razmatrati na navedeni nain. Prema tome, rad o mulli nastao je da bi pojasnio specifinu funkciju mulle i njegovu poziciju u Bosanskom ejaletu kao jednoj od provincija u sistemu Osmanske drave. U tom smislu su i neki zakljuci eksplicirani. Treba da napomenem da sam kompetentno mogla pisati o funkciji mulle u Bosanskom ejaletu poto su mi bili dostupni samo dokumenti vezani za mulle koji su postavljani u Bosni. 8 Pored ovog treba rei da ni islamske ni turske enciklopedije ne donose izdvojenu natuknicu o mulli nego piu o kadiji openito gdje se mulla spominje samo kao jedan visoki rang. Znai da se rije mulla ne obrauje posebno kao jedna visoko pozicionirana funkcija, nego se spominje samo kao visoki kadijski rang u okviru obrade natuknice kadija kao openitog pojma, mada bi se mogla formirati posebno natuknica mulla kao rotirajua funkcija kadije u provincijama Carstva nadlenog da bude glavni sultanski kadija i glavni vojni kadija za odreenu provinciju sa kompetencijama koje su ukratko izloene kao zakljuak na kraju ovog rada.

O terminu mulla
Najvii kadijski rang u osmanskoj dravi, kao to je poznato, pored ejhu-l-islama imali su dvojica kazaskera, rumelijski i anadolski. Nakon toga drugi najvii kadijski rang bio je rang mulla koji su dobijali kadijska mjesta velikih osmanskih sredita koja su bila u osmanskoj historiji prijestolnice i veliki dravni centri. Institucija natkadije, kao to je poznato, uspostavljena
7 8 Historija osmanske drave i civilizacije, Sarajevo, 2004., 319-328. Navedeni dokumenti ukljuuju sve sidile sarajevskog suda, sauvane sidile svih drugih kadiluka Ejaleta, veliki broj pojedinanih dokumenata, malije, ikajet i muhimme deftere u neobjavljenim prevodima Polimca koji se uvaju u GHB.

Azra Gado-Kasumovi

je jo u Bagdadu u vrijeme halife Reida. Za razliku od kazaskera kojima se sultan, takoer, obraao kao mullama, oni su bili ejaletske mulle i u hijerarhijskoj kadijskoj ljestvici ispod ranga kazaskera. Veliki mevlevijjeti od XVII do XX stoljea bili su Medina, Mekka, Istanbul, Halep, Palestina, Sirija, Egipat, Jedrene i Bursa. Drugi stepen mevlevijjeta bili su: Solun, Galata, Jeniehir, Plovdiv, Ejjup, Uskudar, Izmir, Bagdad, Dijarbekir, Manisa, Soja, Beograd. Trei kadijski rang mulle pripadao je kadijama angairanim u centrima ejaleta kao to su bili Ankara, Bosna, Gelibolu, Kajserija, Mara, Erzurum, Tokat i ostali.9 Natkadije su imali titulu mulla i oslovljavani su od sultana sa izrazom akd kudtil-mslimne, tj. najbolji kadija muslimana i bili su odreivani da zajedno sa valijom uestvuju u upravnim poslovima Ejaleta. Bili su u upravnom pogledu kao i valija iznad lokalnih institucija vlasti. Mulla (u turskom molla) ili munla je svrenik medrese koji je nakon zavrene Sahn-i seman medrese i nakon to je bio muderris proao pripravniki sta - mulazemet i stekao pravo da dobije rang mevlevijjeta - velikog kadiluka. Mevlevijjet je veliko podruje kadijske odgovornosti kadije visokog ranga koji je spadao u grupu kadija koje je sultan zvanino oslovljavao kao mevli-i hm. Glavni kadija koji je postavljan u Saraj-Bosnu, kao to se vidi iz brojnih fermana upuivanih u Bosanski ejalet, bio je na rangu mulle. Neke su mulle uzimali i po 500 aki dnevno, to je predstavljalo najvii stepen mevlevijjeta. Mulla u Saraj-Bosni je bio na niem stepenu mevlevijjeta. Ostali kadije u Bosanskom ejaletu su imali obian kadijski rang bilo kadija kadiluka bilo kadijskih naiba. Rije mulla, koja se ula u Bosni, nastala je od rijei mevl,10 koja u nekim varijantama dolazi kao molla, a upotrebljava se kao poseban vid uvaavanja za uene ljude. U sultanskim fermanima kadijama visokog ranga sultan se obraa rijeju mevlna/mevlna Saray Bosna kadisi.11 U tom smislu treba razlikovati rije mulla koja je dolazila kao vid oslovljavanja brojnih uenih ljudi u Bosanskom ejaletu od rijei mulla koja je oznaavala funkciju vojnog sudije visokog ranga imenovanog sa posebnim zadatkom u osmanskoj provinciji. Mulla je u odnosu na druge kadije kadiluka bio vei autoritet i evidentan je opi respekt i uvaavanje prema mulli koji je esto oslovljavan samo sa Mulla-efendija ili Mulla u mahkemi.12 Rije mulla koja nije oznaa9 10 11 12 Uzunarl, Osmanl devletinin ilmiye tekilt, Ankara, 1984., str. 276-277. Mevl, mn. mevli: pomaga, pristalica, sljedbenik, saveznik; titula obrazovanih i vjerski uenih ljudi, kadija. GHB, sidil 10, str. 50 i ostali sidili sarajevskog suda. Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987, str. 345.

Mulla u Bosanskom ejaletu

vala funkciju nego samo uenost dolazila je obavezno uz ime njenog nosioca. Taj naziv je prvo pripadao najviim dravnim slubenicima ejhu-l-islamu i dvojici kazaskera. Naziv mulla je postao rairen i u provincijama, a pripisuje se svakom ko ima respektabilno vjersko obrazovanje. S druge strane naziv mulla u Bosanskom ejaletu ostao je u upotrebi kao poseban termin koji je oznaavao kadiju najvieg ranga na nivou Ejaleta. Dok se sultan kadiji visokog ranga uglavnom obraao sa mevlna,13 to je uobiajeni naziv na teritoriji cijelog Carstva, dotle je u vezirskim bujuruldijama oslovljavan sa mulla.14 U carskim fermanima i naibi kadije koji nisu bili na visokom rangu na kojem je bio kadija Bosne oslovljavali su se sa mevlna,15 ne samo na nivou Bosanskog ejaleta i na nivou srednjeg krila Rumelijskog ejaleta nego i ire na nivou cijelog carstva. Sultan se neposredno kadijama visokog ranga obraao sa Sen ki Saray Bosna Mevlnay mum ileyhisin hus s- mezb re mulla tayin olunmak iin...16 Znai, kada se obraao kadiji neposredno oslovljavao ga je sa mevlna, a kada ga je imenovao da bude nazoan u vezi sa nekim odreenim pitanjem tada je dodavao uz mevlna i termin mulla. Sultan se kadiji Sarajeva, odnosno Bosne ili Saraj-Bosne, obraao sa akd kudtil-mslimne evl vlatil-muvahhidne madenl-fazli vel-yakn ru ilmi-eria ved-dn vris ul mil-enbiyi vel-mrseln el-muhtessu bi mezdi inyetil-Melikilmun mevlna Bosna kadisi zdet fediluhu,17 a ako se obraao svim kadijama na srednjem krilu Rumelijskog ejaleta kao onima koje je oslovljavao sa mevli-i hm, tj. mullama ili natkadijama, tada je istu titulaciju koristio u mnoini: ...akd kudtil-mslimne evl vlatil-muvahhidne madenl-fazli vel-yakn ru ilmi-era ved-dn vris ul mil-enbiy vel-mrseln el-muhtess ne bi mezd-i inyetil-Melikil-mun mevli-i hm zdet fediluhum, a ostalim kadijama srednjeg krila Rumelijskog ejaleta obraao se sa ... ve mefhirul kudt vel-hukkm medinl-fedil vel-kelm sir-i kudt ve nuvvb zde fazluhum.18
13 GHB, sidil 11, str. 122, sidil 21, str. 49, 52, 53: mevlna Saray kadisi izzetl faziletl efendi; sidil 11, str. 119: Bosna kadisi mevlna; sidil 10, str. 50: mevlna Saray Bosna kadisi. GHB, sidil 11, str. 60: Hala Saray Bosna mullas. U turskom jeziku umjesto mulla navedena rije ita se kao molla. Postoji i graja munla. GHB, sidil 11, str. 142: Naibu er olan mevlna Sleyman Rdi; naziv koji se davao visokoj ulemi ejhovima. GHB, sidil 9, str. 125; sidil 10, str. 8. GHB, sidil 9, str. 119: mevlna Saray kadisi... GHB, sidil 9, str. 57.

14 15 16 17 18

10

Azra Gado-Kasumovi

Valija se mulli obraao na vie naina. Nekada je svoje bujuruldije upuivao na mullu i obraao mu se sa: fedilu ir Saray Bosna munlas izzetl faziletl efendi hazretleri,19 a onda je oslovljavao ostale dravne slubenike sa titulacijom koja je za njih u diplomatikom izrazu pokrajinskog dvora bila odreena. Kada je naredbe upuivao pored mulle i kadijama kadiluka valija se mulli obraao sa sljedeom titulacijom: medine-i Saray Bosnada mesned niin eriat- garra izzetl faziletl efendi hazretleri zdet fediluhu,20 a onda je dodavao ostale kadije kadiluka obraajui im se, npr., sa rijeima: ve erayiu iar Fojnie ve Visoka ve elebi Pazar ve ajnie ve Talica ve Prepol ve Yeni Pazar ve Istari Eak ve Viegrad ve Bire mea Knejine ve Kladna kazalarnn kudt ve nuvvb efendiler zde fazluhum.21 Deavalo se da je valija ili njegov kajmakam mullu oslovljavao i sa pojaanom titulacijom Mulla-beg efendi hazretleri, tj. njegovoj ekselenciji, efendiji Mulla-begu.22

Mulla u Bosni u sistemu provincijske vlasti

Mulla je bio vojni kadija visokog ranga angairan u Ejaletu i imenovan na samo jednu godinu u Glavni sud Pokrajine/Bab- mahkeme, kao sjedite mulle u Sarajevu, da po nalogu centralne vlasti neposredno zastupa interese centralne vlasti i titi vitalne dravne interese. Mulla je u osnovi vie imao posredujuu ulogu u upravi23 nego konkretnu sudsku, a konkretne pravosudne djelatnosti (razne sudske registracije i ovjere, sluanje sporova i presude) obavljali su njegovi zamjenici/naibi koje je postavljao. Mulla je imao itav kadijski zbor u sarajevskom kadiluku kojemu je predsjedavao.24 Kao kadija
19 20 21 22 GHB, sidil 21, str. 37. GHB, sidil 9, str. 131. GHB, sidil 9, str. 47. GHB, sidil 18, str. 174. Mirimiran Dafer, kajmakam Bosanskog ejaleta u svojoj bujuruldiji datiranoj 02. redepa 1191. godine obraa se mulli na slijedei nain: Medine-i Saray Bosnada mesned ara-y eriat- garra izzetl, faziletl Mulla-beg efendi hazretleri...; isto, str. 128, bujuruldija datirana 05. rebiu-l-evvela 1191. godine: Hala Saray Bosnada seccade niin eriat- garra izzetl, faziletl Mulla-beg efendi Baeskija navodi da je nekoliko kadija s agom i mullom otilo u Travnik gdje raspisae vrlo visok porez u svrhu ratne pomoi. N. d., str. 244. Godine 1194 (1780/81) u Sarajevu se spominje 17 mladih kadija pripravnika: Hadimusi, Alikadii, Kurevija, emerli, Pinjo, uri, Muteveli, Ablagija, Handi, Dukatar, Fazlagi, Cigi i drugi. Godine 1773. i 1774. navodi se da je bilo preko 40 kadija i njihovih kandidata. Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987., str. 189 i str. 200-201.

23 24

Mulla u Bosanskom ejaletu

11

visokog ranga bio je lan Divanskog vijea i zajedno sa beglerbegom posredovao je u rjeavanju svih krupnih pitanja iz domena pravosua koja su bila sporna. Mulla je bio autoritativna linost. Oito se po svemu izdvajao od drugih kadija. Ako se formirao kadijski zbor ili skuptina, miljenje mulle i njegova saglasnost je imala posebnu teinu za cijeli kadijski zbor.25 Angairanje mulle bilo je primarno odreeno za potrebe vojne prirode, a to angairanje je bilo opisano rijeima na sidilima sarajevskog suda koji su nazivani Sicil-i mahf z vekyi ve ksmet-i askeriyye der zamn fazletl ...hazretleri sene...an..26, to znai zatieni sidili (registriranja) dokumenata i vojnih ostavina u vrijeme navedenog kadije. Gore citirani navod na sidilima sarajevskog mulle indikativan je u pogledu razumijevanja prirode njegovih osnovnih zaduenja kao vrhovnog kadije Pokrajine u sudskom sistemu pod nadzorom vojne uprave. U jednom fermanu upuenom svim valijama na lijevoj i desnoj strani srednjeg krila Rumelijskog ejaleta, svim mullama, kadijama kadiluka, naibima i ostalim stavlja se na znanje da je u svaki kadiluk od strane Porte postavljen po jedan kadija ili naib da izvrava erijatske odluke, te se navodi da su postavljeni ociri raznih klasa od strane njihovih odaka da prema starom zakonu preuzmu (pod upravu i nadzor) razne vojnike redove i rjeavaju (sviaju) pitanja za kojim oni imaju potrebu. Takoer se navodi da regulisanje pitanja vojnikih redova koja se ne odnose na erijatske poslove i izvjetavanje Porte o njihovim upranjenim ostavinama pripada iskljuivo njihovim ocirima.27 Kada se citirani navod ubiljeen na koricama sidila mulle i navod o zaduenjima mulle iz fermana i kazaskerovih pisama o potrebi da
25 N. d., str. 76: Baeskija navodi da je kadijski zbor otiao u sarajevsku mahkemu da isposluju ilam od mulle i poalju ga u Travnik Selim-pai. Takoer navodi da je Mulla-efendija imao vrlo prisan odnos sa kadijama te da je s njima odravao sijela uz sohbet-halvu i gozbu. N. d., str. 130. Uvijek je bila navedena godina slubovanja i precizan datum poetka vrenja slube navedenog mulle. Memlik-i mahr semde zll- zall-i ahnemde mustazl olan ibdu-ullhn um r- hus slar vaz- kadmi zere ryet ve icr-y ahkm- erat olunarak, zuaf ve fukar zr- cenh- refetimde hohl ve mtmainnul-bl olmak iin her kazya Der-i sedetimden birer kad ve yahud birer naib nasb ve irsal; ve ecnas- asker tifesini zapt ve um r- lzimelerini grmee dahi kan n- kadm-i zere ocaklar tarafndan sun f- zabitn tayn; ve bu vechile um r- reya ve askeri birbirinden mumtaz ve mstesna olduuna binaen, asker ve reyann huk ka dair olan hus slarn skin olduklar kaz hkimi grmee memur; ve asker taifesinin um r- eriyyeye dair olmyan hus slarnn nizm ve mahl ltnn Der-i sedetime ilm ancak zabitlerine maks r V. H. Hadibegi, Prilog prouavanju nadlenosti sudova u turskom periodu, Istorijsko-pravni zbornik, 3-4, Sarajevo, 1950., str. 243.

26 27

12

Azra Gado-Kasumovi

mulla, pored toga to e brinuti o izvravanju erijatskih propisa, brine o popisu vojnih ostavina i njihovoj raspodjeli meu nasljednicima, sa gore citiranim navodima iz fermana jasno je da je mulla bio taj ocir koji je brinuo o jednom dijelu pitanja koja su se odnosila na vojnike redove. Mulla je bio nominalno nadlean da, izmeu ostalog, organizuje da se u u sidile biljee isprave, vani dokumenati i predmeti/vekayi'. Pod terminom vekayi podrazumijevaju se dokumenti bitni za dravnu vojnu upravu, a tu spadaju upravni akti sultana i valija i potom sudske registracije svih pitanja koja se odnose na vojna lica, prije svega, pitanja reguliranja imovinskopravnih odnosa kao i pitanja registriranja privilegija dodjeljivanih navedenim kategorijama stanovnitva iz klase askera. Raznovrsni predmeti koji su se vodili u sidilima mulle upuuju na izuzetno irok krug sudskih nadlenosti, bar kad je u pitanju bila Glavna sudnica/Bab- mahkeme. Stepen odgovornosti samog mulle i sloenost njegovih slubenih komunikacija bila je bitno razliita od dunosti njemu podreenih sudskih slubenika, zamjenika koje je on po dobijanju mandata postavljao svojom muraselom.28 Mulla je, za razliku od lokalnih kadija u koje su spadali kadije kadiluka i naibi, dolazio u Sarajevo kao kadija visokog ranga angairan na raznim prostorima Osmanske drave. On je, za razliku od lokalnog kadije naiba, koji se bavio obinim svakodnevnim poslovima u osnovi marginalnim za ope dravne interese kao to su imovinskopravni odnosi lokalnog stanovnitva, vjenanja, razne registracije sitnih pitanja i slino, bio zaduen u Ejaletu za nadzor nad registracijom upravnih akata i svih drugih dokumenata od znaaja za funkcioniranje cjelokupnog sistema Osmanske drave ukljuujui pored vojnih i ekonomska pitanja. Mulla je bio dravni slubenik imenovan ispred centralne vlasti da zastupa interese te vlasti izvravajui naredbe Porte, prije svega u vojnom pogledu, a potom, da nadgleda i sve druge aspekte civilnog ivota Ejaleta. U tom smislu bio je nadlean za sva pitanja koja su se odnosila na vojna lica, dravne prihode i na dravne slubenike, a potom i na civilna pitanja, u sluaju potrebe. On je pratio i vojnu i civilnu organizaciju i funkcioniranje svih organa vojne i civilne vlasti u Ejaletu da bi dostavljao informacije direktno centralnoj vlasti. Istovremeno je organizirao i registriranje naredbi centralne vlasti u protokolarne knjige/sidile i njihovo dostavljanje izvrnim organima. Nakon takvog ina registriranja i javnog objelodanjivanja sadraja visokih naredbi, naredbe su postajale izvrive. U sidilima sarajevskog mulle biljeene su i sitne registracije kao to su registracije primanja islama, jamenja, vjenanja, registracije odobrenih
28 GHB, sidil 10, str. 26.; sidil 57, str. 110.

Mulla u Bosanskom ejaletu

13

prodajnih cijena stone i ljudske hrane, registracije zaduenja onih koji su preuzeli neke drutveno vane obaveze te registracije raznih punomoi i slino. Od svih navedenih registracija registracije jamenja i vjenanja odnosile su se, uglavnom, na obinu raju.29 Ostale registracije odnosile su se, veinom, na pitanja lica iz kategorije asker i njihovih nasljednika te na pitanja registracija bitnih za privredno poslovanje. Treba istai da je veliki dio stanovnika sarajevskog kadiluka bio ukljuen u kategoriju askera i njihovih nasljednika te su stoga sidili glavnog sarajevskog suda, uglavnom, ispunjeni predmetima koji se tiu te kategorije stanovnitva. Mulla je nekada oslovljavan kao kadija sa sjeditem u Sarajevu30 ili skraeno sarajevski mulla, a nekada kao bosanski mulla stoga to je imao dvostruke nadlenosti: Kao glavni kadija kadiluka Saraj-Bosna i kao glavni kadija na nivou Ejaleta. Kao kadija sa sjeditem u kadiluku Saraj-Bosna bio je duan da organizira uvanje erijata i zakona i voenje vojnih ostavina te da u sarajevskoj sudnici i sarajevskom kadiluku postavi svoje naibe sa zaduenjem da uvaju zakonitost i ne skreu sa Pravog puta. Unato kompetencijama koje je imao u organiziranju, kontroli i vrhovnom nadzoru nad svim dogaanjima na teritoriju Ejaleta, on ipak nije imao kompetencije da postavlja kadije kadiluka i njihove naibe. Odluka i dokument o postavljenju navedenih pripadao je vrhu osmanske dravne vlasti. I kadije kadiluka i naibi su, kao i mulle, dobijali od sultana dekret o postavljenju, a od kazaskera zapeaeno pismo o uvoenju u dunost. Rad svih dravnih slubenika pa i rad mulle bio je izloen sudu javnosti.31 Kao kadija na nivou Ejaleta Bosna bio je zaduen da, ukoliko je bila potrebna revizija nekih odluka kadija kadiluka ili njihovih naiba, kao vrhovni predstavnik Glavnog suda/Bab- mahkeme u suglasnosti sa valijom i po valijinom nalogu pitanje ponovo razmatra, prije svega one sluajeve vezane za vojne ostavine. Mulla je sudski intervenirao u pitanjima vezanim za probleme tvravskih posada, za prihode mukata i malikana te za osiguranje redovnog primanja, tj. plaa vojnih lica na teritoriji cijelog
29 30 31 U sidile sarajevskog suda registrirala su se i vjenanja stanovnika okolnih sela, a esto i vjenanja zimija sa podruja sarajevskog kadiluka. Saray Bosnada mesned niin. U tom smislu nezadovoljno graanstvo, bolje reeno drugi predstavnici lokalne vlasti, pravili su mahzare protiv mulla esto zahtijevajui njihovu smjenu. Pod pritiskom lokalnog stanovnitva, odnosno lokalnih organa vlasti, mulle su bili prisiljeni slati ilame i arzuhale pai i onda kada sami nisu ocjenjivali da je to neophodno. Baeskija, n. d. str. 202.

14

Azra Gado-Kasumovi

Ejaleta i rjeavao propuste u vezi s tim.32 Bio je nadlean i za rjeavanje svih prihoda od raznih mukata koje su odreivane za odakluk-plae neferima na podruju Bosne.33 Porta je u tom smislu slala naredbu bosanskom valiji, bosanskom kadiji ili sarajevskom kadiji uz kadiju podrunog kadiluka za iji je teren bio vezan odreeni problem.34 Mulla je, kao i valija, spadao u krug osmanske administracije koji su po rotirajuem principu obavljali svoje visoke dunosti u raznim pokrajinama Carstva te u tom smislu spadao je u prvi krug nosioca vlasti na lokalnom nivou. Mulla Bosne, po potrebi, bio je nadlean i za poslove izvan Ejaleta, npr. kada je bila u pitanju zatita dravne i vakufske imovine sa teritorija Bosanskog ejaleta.35 Pored navedenog mulla je mogao svojim sugestijama i prijedlozima utjecati na korigovanje nedovoljno denisanih i ekasnih propisa u okviru ukupne organizacije sistema osmanske uprave. 36

Mulla kao znaajna karika u nansijskim i ekonomskim pitanjima Ejaleta

Mulla je bio odreen da kao kadija visokog sudskog i ocirskog ranga bude nazoan i vodi brigu o tome da ono to je za vojna lica bitno, a to
37

32

33 34 35

36

37

Turski dokumenti 1, MD 3434/49-1; u prevodu Polimca, str. 521 i 523.: Neferi tvrave Buim podnijeli su arz Divan-i Humayunu da imaju berat iz 1125. na prihod dizje vilajta Bosna, ali im je to odbijeno, o emu je iz sultanske kancelarije stigla naredba kadiji Bosne da postupi po emr-i erifu. T.D. 1, u prevodu Polimca, str. 511, godina 1117/1705. T.D. 18, u prevodu Polimca, str. 632. Veliki vaku kao kreditne fondacije i fondacije od vitalnog ekonomskog interesa bili su zadubine vojnih lica i kao takve, kao i sve malikane dravna dobra i njihove mukate, bili su u fokusu panje i nadzora sudija visokog vojnog ranga kakvi su bili natkadije. (Valija se obraao bosanskom beglerbegu, sarajevskom mulli i poekom kadiji da se pobrinu za popravak karavan-saraja i hamama to pripadaju Gazi Husrevbegovom vakufu u Poegi godine 1675.V. N. Moaanin, Poega i Poetina u sklopu Osmanlijskog carstva, Jastrebarsko, 1997., str. 92-93. U pogledu promjene teritorijalno-upravne organizacije, predstavke koje su sa cijelog podruja sudske nadlenosti na rangu mevlevijjeta upuivne sultanu vraane su ponovo na uviaj valiji i bosanskom mulli. V. GHB, T.D. 18, str. 590: Ehalija sela Obre, atii, Milaii i ostala sela iz susjedstva ale se da su podvrgnuti pod nadlenost kadiluka Bosanski Brod, a oni su svega sat i po hoda daleko od Visokog, gdje su sve do doba osvajanja/feth potpadali u svim poslovima tekalifa i ostalih sudskih stvari. Iz kategorije sunuf- zabitan.

Mulla u Bosanskom ejaletu

15

su njihova imovina, postupci nasljeivanja, sporovi oko imovine i ostavina koje su naslijedili njihovi nasljednici te njihove privilegije, bude registrirano u sidile te da se tim pitanjima da podjednako veliki znaaj kao i pitanju registriranja slubenih upravnih naredbi koje su dolazile sa vrha centralne vlasti od sultana i sa vrha pokrajinske vlasti od valije. Takoer je bio zaduen za registraciju dravnih prihoda i nadzor nad navedenim prihodima i njihovim sakupljanjem. Treba napomenuti da su najznaajniju ulogu u ekonomskom poslovanju Ejaleta, a posebno sarajevskog kadiluka, imala upravo lica iz kategorije asker. Bosanskom mulli upuivani su svi predmeti koji su se ticali statusa dravne imovine i prihoda sa dravnih imanja i dravne zemlje erazi-mirije. On je predstavljao visoku sudsku instancu koja je uz nadgledanje i kontroliranje poslova podjele zaostavtina vojnih lica nadgledala i pravno rjeavala status dravne imovine u koju je spadala erazi-mirija dodjeljivana na uivanje raznim kategorijama vojnih lica i malikane - dravna dobra koja su davana u zakup te i svi drugi dravni prihodi kao to su prihodi od rudnika, carina i drugog. Ukoliko bilo koji visoki dravni slubenik, defterdar ili ak bosanski valija nije provodio naredbe sultana i Carskog divana, bolje reeno ukoliko je krio pravila osmanske administracije, mulla je predstavljao glavni oslonac sultana u provinciji preko kojeg su se provodile sankcije prema inkriminiranim licima. On je bio nadlean za teke prekraje i krivina djela kao to su pronevjere dravnog novca,38 razne zloupotrebe i slino, prije svega vojnih lica i ostalih administrativnih dravnih slubenika. Ni bosanski valija ni mulla nisu imali pravo razrezivati poreze po svojoj volji. Kadija Bosne je samo prenosio naredbe o razrezu poreza i kontrolirao da razrez poreza bude u skladu sa zakonom. U tom smislu mulla je bio nadlean da titi zakonitu praksu koja se vezivala za staru tradiciju. Tu tradiciju su potvrivali navodi iz dravnih deftera koji su se nalazili u dravnoj riznici.39 U sarajevskoj mahkemi vrili su se i razrezi poreza odreenih za dravne slubenike u kategoriji askera, prije svega, za valije, carske kapidibae koji su dolazili u Bosnu kao mubairi i druge. Navedeni razrezi ukljuivali su obavezno i trokove suda. Spomenuti in registracije poreza predstavljao je dozvolu za prikupljanje poreza na terenu to je bilo u nadlenosti izvrnih organa.40 Da ne bi bilo zloupotreba od dravnih organa razrez poreza registriran je na sudu i obavljan pred uglednim ljudima ajanima, odnosno
38 39 40 T.D. 1, 1117/1705, u prevodu Polimca, str. 513. Tzv. mevkufat-defteri. V. tevzi deftere registrirane u sidilima svih erijatskih sudova.

16

Azra Gado-Kasumovi

nosiocima izvrne vlasti u sistemu lokalne uprave.41 Kompetencije mulle bile su vrlo iroke u smislu vrenja nadzora ne samo nad vojnim ostavinama, kako je decidno izreeno u njegovom fermanu i beratu, nego i nad urednim isplaivanjem svih vojnih lica pa i svih dravnih slubenika koji su spadali u kategoriju asker. Evidentno je da su pojedine mukate bile u nadlenosti kadija kadiluka u smislu da ih nadziru, registriraju i provode nalog o njihovom ispravnom poslovanju u skladu sa zakonom, tj. u skladu sa onim to je ubiljeeno u glavnom raunovodstvenom defteru u centralnoj blagajni. Kadije su, openito, na zahtjev i u prisustvu vakufskih slubenika donosili presudu o davanju vakufske imovine pod mukatu.42 Mulla je bio duan da organizira registraciju svih poreskih zaduenja i registraciju zakupa mukati te je tako imao vrhovni nadzor nad svim mukatama Ejaleta zajedno. Mukate su se davale u zakup visokim dravnim slubenicima koji su bili u kategoriji vojnih lica i koji su svojom privrednom djelatnou omoguavali prihode potrebne za izdravanje tvrava, tvravskih posada i drugih trokova koji su za Carstvo imali vojni znaaj. Mulla je kao visoki dravni vojni sudija i inspektor nadgledao dravne mukate i intervenirao u sluaju nepravilnog protuzakonitog i neekasnog poslovanja.43 U sluaju da zakupnici mukata koji su bili duni iz dijela svojih prihoda davati plae vojnim slubenicima, prije svega mustahzima tvrava, nisu izmirivali svoje obaveze uredno, sultan je posredstvom kadije Bosne nareivao da se multezimi i emini po potrebi sprovedu u Istanbul.44 Kada su u pitanju bila rjeavanja imovinskopravnih odnosa, Porta je, uz valiju i mullu, koji su bili najodgovorniji dravni slubenici i za vojna i civilna pitanja u Ejaletu, naredbu naslovljavala i na nadlene kadije ostalih kadiluka. Bosanski mulla sa sjeditem u Sarajevu bio je nadlean za pitanja rjeavanja ili nadziranja rjeavanja imovinskopravnih odnosa vojnih lica na podruju cijelog Ejaleta.45
41 42 43 44 45 A. Sueska, Ajani, Sarajevo, 1965. GHB, A-8/TO. V. mhimme ve ikayet defterleri. Defter 1757, 973/1566, fotokopija 321, str. 50-51, preveo Polimac. GHB, T.D. 18, str. 696, preveo Polimac: Naredba upuena bosanskom valiji i munli Sarajeva u povodu arzuhala kapetana Bihaa da mu se vrati oteta imovina; TD 18, str. 730: sluaj kapetana Novog Pazara; TD 18, str. 506: sluaj kapetana Ostroca; TD 18 str. 503: sluaj ehalije Bira sa Kneinom, ajnia i Cernice; TD 18, str. 448: sluaj timarlije Mehmeda koji ima timar u zvornikom kadiluku; TD 18, str. 440: sluaj biveg defterdara Bosne u vezi sa naplatom asl-i mala i kalemijje prilikom

Mulla u Bosanskom ejaletu

17

Nadzorni poslovi vrhovnog kadije u Bosni ili mulle Poto je mulla obavljao organizaciju i nadzor nad registracijom svih znaajnih upravnih akata Ejaleta na taj nain je bio upoznat sa ukupnom situacijom na terenu. Mulla je nareivao i nadgledao biljeenje kako dokumenata koji se odnose na upravne i vojne poslove tako i nekih koji se odnose na civilne poslove.46 Bio je nadlean da putem svoje kancelarije/mahkeme organizuje poslove nadzora u vezi sa svim dravnim prihodima, raspravljanjem pred sudom tekih i spornih pitanja u vezi sa dravnim zakupima, posredovanjem u sporovima oko koritenja dravne zemlje, organiziranjem nabavke hrane te da nadzire uvanje i raspodjelu rezerve hrane u dravnim skladitima i slino tome.47 Pored navedenog nadzirao je i organiziranje logistike za vojsku. Uz to on je bio ukljuen i u pitanje nadzora i kontrole dravnih granica. Baeskija navodi da je paa godine 1197/1782. pozivao mullu i kolehaju u Travnik na dogovor u vezi sa sporovima na granici. Bio je obavezan lan na mirovnim sporazumima i kod evidentiranja i uspostavljanja novih granica tj. u procesima razgranienja meu dravama koja su slijedila nakon ratnih operacija, a to je imalo strateki vojni znaaj za Carstvo. U svojstvu visokog dravnog predstavnika i najvieg predstavnika vojnog pravosua na nivou Ejaleta obilazio je i nadzirao granina podruja i doprinosio rjeavanju graninih meudravnih sporova.48 U tom smislu pojavljuje se kao visoki vojni arbitar, posmatra, lice koje vri nadzor i izvjetava o situaciji na terenu.
licitacije zadarske mukate; TD 18, str. 399: sluaj timarlije iz nahije Kobaa koji tui defterehaju Bosanskog vilajeta; TD 14, str. 27: sluaj biveg tezkeredije Bosne hadi Mehmeda, starjeine aua hadi Mehmeda, tuzlanskog kapetana Dervia Hasana i biveg kapetana Bihaa Ahmeda. GHB, sidil 34, str. 193: Mulla Ahiskavi mevlna Mehmed ubiljeio je nakon uobiajene dove da je knjiga koju vodi uvani sidil i da sadri razne dokumente/vekaji, vjenanja, ostavinske vojne sporove, erijatske huddete i visoke naredbe. Hrana/itarice iz navedenih skladita su se, na osnovu bujuruldije, a uz odobrenje suda mogli izuzeti i prodati uz drutveno utvrenu cijenu pristupanu narodu. V. GHB, sidil, 42, str. 54. GHB, T1987, list 92: Kladuadan Korana nehrne varnca Kladua ve etin ve turli hududu kat olunup Beiroglunun kapudanl hududu nizam ve muhaddid ile Mulla efendi hazerti bu gnlerde Bihke hududuna girmiler; Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987., str. 311:Husamuddin-paa je u svrhu osiguranja granice pozvao iz Sarajeva nekoliko ljudi, kadija, odaklija, janjiarskog agu Memi-agu i Mulla-efendiju.

46

47

48

18

Azra Gado-Kasumovi

Mulla je pored funkcije vrhovnog vojnog kadije bio, takoer, zaduen da kao duhovni autoritet obavezno bude nazoan pri inu mobilizacije. Namjesnik je predvodio vojsku i komandovao vojskom u praktinim akcijama. Mobilizirana vojska predvoena je pred vrhovnog bosanskog kadiju mullu.49 Takav in je imao poseban psiholoki efekat na vojsku, a istovremeno predstavljao je i vrstu specijalnog nadzora mulle nad tokom mobilizacije. Prema tome, svi znaajni poslovi Ejaleta, a mobilizacija je, bez sumnje, predstavljala takav in, izvravani su posredstvom oba znaajna oslonca osmanske vlasti: beglerbega Bosne i mulle. U vrijeme mobilizacije kada je sultan izdavao uputstva valiji o borbi sa neprijateljem posebno se obraao mulli sa nalogom da svijetu objanjava one ajete i hadise kojim e bodriti borce na borbu.50 Poto je obavezno bio prisutan na mobilizaciji i imao uvid o njenom toku mulla je istovremeno obavljao i njen nadzor o emu je slao svoje izvjetaje. Mulla je sa kadijama pravio raspored odlaska u borbu na osnovu naredbe o mobilizaciji odreenog broja vojnika koja mu je stizala od valije.51 Bosanski mulla je posredovao u sluajevima suenja lanovima odaka sa podruja cijelog Ejaleta. On je u suradnji sa janjiarskim zabitom uestvovao u organizciji proslijeivanja lanova odaka optuenih za neposlunost na Bosanski divan, gdje su poduzimane sankcije protiv optuenih.52 Iz kancelarije mulle proslijeivani su na Portu arzuhali koji su se ticali vojnih lica, bilo da su vojna lica dravni slubenici traili zatitu svojih prava bilo da su stanovnito, ugledni ljudi, ulema i drugi slali pritube Porti na njihovo ponaanje i zahtjev da budu smijenjeni.53 Mulla je bio nadlean za sve sandake Bosanskog ejaleta kao visoki vojni pravosudni i nadzorni organ. Naravno, on je pored vojnih poslova posredovao kao visoki sudija i u nekim sluajevima civilnog karaktera.54
49 50 GHB, Kadieva hronika IV, str. 156. U tom smislu sultan se nakon obraanja mulli obraao i muji i ulemi, a ajeti koje je preporuivao da se tumae su: Ktilulladna yal nakum min al-kuri; Ne recite za one to su umrli na Boijem putu da su umrli, naprotiv oni su ivi, ali vi to ne vidite te hadis-i erif: Tako mi Onoga ko raspolae mojom duom, elio bih da poginem na Boijem putu, pa da proivim, pa da opet poginem, pa da opet proivim i da opet poginem. TD 114, str. 137, u prevodu Polimca. Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987., str. 292. GHB, sidil 12, str. 6. GHB, TD 2, u prevodu Polimca str. 3: Arzuhal iz 1692. koji su uputili stanovnici, ulema i raja da se zamijeni 45. odaja janjiarskog demata u Livnu jer su raskalaeni i i nasilni, ne obavljaju svoj posao i tvrava ostaje neosigurana. Tako on posreduje u pogledu smjene predstavnika izvrne vlasti ajana u kadiluku

51 52 53

54

Mulla u Bosanskom ejaletu

19

Posjedovao je pravo nadzora nad sudskim nadlenostima kadija kadiluka na podruju cijelog vojno-sudskog teritorija na rangu mevlevijjeta koji je odgovarao teritoriju Ejaleta. Naredbe od centralne vlasti dolazile su kadiji Bosne/mevlna Bosna kadisi, Bosna munlas ili skraeno, kako je ostalo u lokalnoj upotrebi, mulli. Mulla je znai bio vaan predstavnik centralnih vlasti u pokrajini i nekada posrednik u prenoenju carskih naredbi. Istovremeno bio je zaduen i za to da nadzire i kontrolira da li se navedene naredbe izvravaju. Mulla ili kadija Bosne je, uz to to je bio odgovorno lice koje organizira registraciju i prosljeivanje naredbi na nie instance lokalnih organa vlasti, bio nadlean na nain na koji je bio ranije odgovoran glavni inspektor/mfetti na podruju sandaka Bosna i drugih sandaka prije uspostave Bosanskog ejaleta,55 a to znai kao glavni kontrolor i nadzornik dravnih prihoda. Pod mullinim nadzorom vrila se kontrola dravnog novca na taj nain to su se novane doznake/tahvil preko njegovog glavnog ohadara dostavljale u njegovu kancelariju,56 a on je bio duan proslijediti to u dravnu blagajnu, tj. naloiti da se to proslijedi. Njemu se, takoer, predavala i dizja, kako je nareivano po fermanu.57 Iz mulline kancelarije slat je Porti izvjetaj kao rezultat nadzora mulle o tome da su njeni nalozi proitani i provedeni u djelo.58

Mulla i raspodjela vojnih ostavina

Poto je Bosanski ejalet bio istureno vojno krajite tu se redovno nalazila znaajna koncentracija vojnih snaga te je, u tom smislu, od posebnog znaaja bila briga o njihovim vojnim ostavinama i proslijeivanju taksi od naslijea kazaskeru Rumelijskog ejaleta. Stoga kazaskerovo zapeaeno pismo kojim su se kadije na podruju njegove nadlenosti uvodili u dunost
Cernica to pripada hercegovakom sandaku. V. GHB, sidil, br. 33, str. 19. prema A. Sueska, Ajani, Sarajevo, 1965., str. 119: Ajani su predstavljali civilne organe izvrne vlasti u sistemu lokalne provincijske uprave. Lokalni ajan kao organ unutarnje bezbjednosti i slubenik kojeg je narod delegirao na poslovima sigurnosti i odravanja mira u lokalnim gradskim sredinama bio je lokalni organ vlasti kao neka vrsta samoupravnog predstavnika naroda. V. muhimme i ikajet deftere do 1580. godine i naredbe koje su upuivane glavnom mufettiu kadiji i svim kadijama sandaka Bosne i Klisa. GHB, A-4623/TO: ve kusur kalan iki yz doksan dokuz guru tarafmzdan ba tahvil havale olunmu olduu hala Saray Bosna mulas faziletlu efendi hazretlerinin ba okadar agaya tahvilimizi verip GHB, T 3116, list 10. GHB, TD 2, str. 156, preveo Polimac.

55 56

57 58

20

Azra Gado-Kasumovi

redovno sadri navod da pored brige o zatiti zakonitosti brinu i o registriranju i podjeli vojnih ostavina,59 budui da su ostavinske takse sa teritorija Bosanskog ejaleta bile znaajan izvor prihoda rumelijskog kazaskera.60 Svrha postavljanja vojnih kadija visokog ranga - mulla i njihovih kassama u provincijama, izmeu ostalog, bila je briga o vojnim ostavinama to je bio znaajan prihod za izdravanje vojnog sudstva na dravnom nivou, a i faktor kontrole ime se spreavalo odlijevanje novca iz dravne blagajne u sluaju smrti vojnih lica. Pitanje vojnih ostavina, bez sumnje, bilo je od posebnog znaaja za Carstvo s obzirom na injenicu da su vojna lica kao nosioci vojnog timarsko-spahijskog sistema bili uivaoci najveih prihoda. Pitanje interesa za njihove vojne ostavine bilo je i pitanje kojim je drava eljela ispoljiti svoju posebnu brigu za vojna lica to je navedenima davalo osjeaj sigurnosti i ukazivalo na njihov poseban status. Stoga je to bilo znaajno pitanje za vojne dravne interese. U vojno stanovnitvo ili asker ulazili su svi koji su imali posebnu ulogu u administrativno-upravnim i vojnim poslovima pa su im kao takvima i odreivani prihodi iz dravne blagajne.61 Navedena kategorija bila je vrlo brojna, osobito u Saraj-Bosni gdje je registriran najvei broj vojnih ostavinskih deftera. Mulla je dio svojih ukupnih nadlenosti koje su se odnosile na vojna pitanja, a to je pitanje raspodjele vojnih ostavina, prenosio na vojnog kadiju
59 60 Sidil 21, str. 1: ...zir hukumet-i eriyyelerinde olan Bosna kazasnn umur-i ksmet-i askeriyyesi...vaki olan mevaddi mevtay-i askeriyyeyi tahrir... Mulle i ostale kadije kadiluka su morali sakupiti i predati takse koje su pripadale kazaskeru i poslati ih ili ih sauvati do dolaska kazaskerovog kassama. A u prihode kazaskera su spadale takse od ostavina svih vojnih lica. Ako nije bilo nasljednika da se vojna ostavina meu njima podijeli, njihova imovina je popisivana i slata u dravnu blagajnu/bejtu-l-mal. Sve ostavinske takse lica koja nisu spadala u vojnu kategoriju spadale su lokalnim, tj. mjesnim kadijama. Znaajno je osvrnuti se na poglavlje o onom to predstavlja sudsku taksu na zaostavtinu/resm-i ksmet prema kanunnami sultana Sulejmana Zakonodavca. Po navedenoj kanunnami u vojna lica/asker ubrajaju se spahije, ali i oni koju su u braku sa njima, muderrisi, kadije, ejhovi, mutevelije, nadzornici vakufa/naziri i njima slini dravni funkcioneri. Tu spadaju i djeca vojnih lica, njihove ene, robovi vojnika koji se poslije osloboenja budu nalazili u slubi vojnika i ije je izdravanje od vojnikg reda, a nisu nikom upisani kao raja. Navedeno je da taksa na zaostavtinu bogatih pripadnika vojnikog reda koja iznosi iznad 100 aki pripada kazaskeru, a taksa ostalih koja iznosi ispod 100 aki vilajetskim kadijama, odnosno kadijama kadiluka. Kazaskerov kassam, kao specijalni vojni sudija za podjelu ostavtina koji se nazivao el-kassam el-askeri, uzimao je za kazaskera odreeni procenat od podjele zaostavtina koji se nazivao taksa na ostavtinu/resm-i ksmet.

61

Mulla u Bosanskom ejaletu

21

kassama. Svaki kadiluk imao je posebnog kassama i posebne kassam-deftere. U Istanbulu je postojao poseban sud koji se nazivao sud za podjelu ostavina/ kassam mahkemesi. Mulla je bio nadlean nad dravnim slubenicima koji su spadali u kategoriju askera ukljuujui u tu kategoriju i muderrise, imame i hatibe, mujezine, ejhove te sve one koji su bili muaf zbog znaaja njihovih djelatnosti za dravu te janjiare, zaime, timarlije kao i ostale koji su sa njima bili povezani kao to su njihove ene i djeca.62 Treba razlikovati od vojnog kadije kassama vojnog kadiju /ordu kadisi.63 Pravi odgovorni kassam kadija, i prema navodima iz fermana i prema natpisima na koricama sarajevskih sidila, bio je, ustvari, mulla jer je on bio zaduen da organizira, izmeu ostalog, i registriranje i raspodjelu vojnih ostavina. U tom smislu on je upuivao arz Porti i predlagao na predlog mulle postavljenje katiba koji bi vodio registracije vojnih ostavina, erijatskih seneda, a sultan je na to navedenom katibu izdavao berat.64 Vojni kadija kassam je ostavinu umrlih lica biljeio u posebne deftere koji su se nazivali ostavinski ili kassam-defteri ili tereke-defteri. Uz prisustvo strune osobe koja se razumjela u nansijsko poslovanje izvravana je procjena ostavine umrlog, a zatim se, nakon izmirivanja obaveza, preostali dio imovine dijelio na dijelove meu zakonskim nasljednicima po vjerskom zakonu erijatu. Svaki nasljednik je dobijao izvod iz kassam deftera zavedenog u sidilu koji se odnosio samo na njegov nasljedni dio, a ne na itavu ostavinu.65 Kassam je uzimao zakonom propisane takse tzv. kassamiju. Sultan je fermanom rjeavao pitanja taksi na podjelu naslijea. Od kazaskera ovlateni inspektor/mfetti vojnih kassama povremeno je dolazio i kupio takse odreene za kazaskera. Ukoliko nije bilo kassama takse je uzimao vilajetski kadija, odnosno kadija kadiluka i uvao ih u svom sudu do predaje kazaskeru. Mulla i sve ostale kadije kadiluka su bili duni organizirati registraciju imovine umrlih u djelovodnom protokolu ili posebno voenom kassam-defteru. Kada je
62 63 H. Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, GZM, Sarajevo, 1949-1950. str. 348-350. Postojala je praksa da u svim vojnim pohodima s vojskom uestvuje i vojni sudija koji je na licu mjesta rjeavao sve sporove vezane za vojna lica. Od poetka osnivanja Carstva, tj. od prvih sultana postojala je praksa da kazaskeri vojne sudije ili ministri sudskog sistema uestvuju sa sultanom kao njegovi zastupnici u pitanjima pravosua. ejhu-l-islam je davao preporuku velikom veziru o postavljenju kadije u vojsci. Nakon to bi ovakav prijedlog bio poslat velikom veziru, on je to prihvatao. V. Uzunarili, n.d, str. 179. GHB, sidil 21, str. 93. GHB, zbirka pojedinanih kassam-deftera.

64 65

22

Azra Gado-Kasumovi

u pitanju sarajevski kadiluk registracija vojnih ostavina obavezno je voena u sidilima mulle 18. i 19. stoljea koji su bili zavedeni pod njegovim imenom,66 a registraciju su vrili zamjenici mulle pod njegovim nadzorom. Ukoliko je ostavina pripadala bejtu-l-malu, a takvih sluajeva bilo je mnogo, putem suda vrila se naplata od onih kojima je bila povjerena na uvanje. Ovjerene spiskove kadije su bili duni proslijediti Komandi odaka preko specijalnog carskog izaslanika.67 Kassam-defteri se nisu biljeili u sidile 16. stoljea. U ovo doba vodio se poseban sidil ostavinskih deftera. U sidilu iz 1556. stoji navod: ...pokazalo se da je potrebno obratiti se kassam-defteru.68 Kasniji sidili glavnog sarajevskog kadije, odnosno mulle, koji su se vodili u Glavnoj sudnici/Bab- mahkeme registrirali su sve sultanske i vezirske dokumente, kadijske huddete a, prije svega, ostavinske deftere. Sarajevski kassam, naib mulle koji je imenovan da bude nadlean za pitanja vojnih ostavina i uzima takse imao je veoma veliki broj ostavina posebno imunih ljudi zanatlija i trgovaca koji su uz to bili janjiari i koji su nazivani baama. Centralizovana vojna uprava je oigledno vodila posebnog rauna o preciznoj evidenciji ostavina vojnih lica koji su predstavljali najbogatiji i najbrojniji drutveni sloj.69 Ukupan iznos taksi resm-i ksmet koji se slao kazaskeru za Rumeliju registriran godine 1781. i 1782. iznosio je oko 100 000 groa.70 Stoga je razumljivo zato je na sidilu sarajevskog glavnog kadije obavezno stajao navod da rjeava sluajeve vojnih ostavina u vrijeme mandata dotinog kadije. Vojne ostavine i njihova podjela bile su pod posebnim nadzorom centralne vlasti. U tom smislu postojali su posebni propisi koji su odreivali postupak prilikom te raspodjele. Odreivan je iznos koji je predstavljao porez na ostavinu/resm-i ksmet te drugi trokovi na izdavanje kadijskih huddeta/ harc- hucec. Kassam je bio duan da popie ostavinu umrlih lica, da je podije66 67 68 69 Sauvani sidil kassam-kadije kao naiba sarajevskog kadije iz godine 1727. pokazuje da da su se ostavine u to vrijeme vodile odvojeno u biljenici vojnog kassama. GHB, sidil 47, str. 34. GHB, n.d. str. 320. U sidilu 4 iz godine 1140. i 1141/1727. i 1728. evidentirano je 50 ostavinskih deftera, u sidilu 9 iz 1768-1769. godine 48, u sidilu 10 iz 1762-1763. bilo je evidentirano 80, u sidilu 17 iz 1775-1776. 104 , u sidilu 18 iz 1776-1777. godine 133, u sidilu 21 iz godine 1781. i 1782. bilo je evidentirano 82 ostavinska deftera, sidilu 42 iz 1802-1803. godine 63, sidilu 57 iz 1816-1817. 42, sidilu 74 iz 1834-1835. 68 kassam-deftera, sidilu 75 iz 1835-1836. godine 211, u sidilu 76 iz 1836-1838. godine 166, u sidilu 77 iz 1838-1839. godine 76, u sidilu 87 iz 1850-1852. godine 76 kassam-deftera. GHB, sidil 21.

70

Mulla u Bosanskom ejaletu

23

li pravedno meu nasljednicima, da uzme zakonom odreene pristojbe te da ih poalje u sultansku blagajnu/hazine u zapeaenom defteru. Kontroliranje navedenih postupaka bilo je u nadlenosti specijalnog carskog izaslanika okadara. Ukoliko je bilo pritubi na nepropisnu podjelu ostavine sultan je posebnim fermanom odreivao za navedeni sluaj specijalnog kassama. Kazasker je svojim zapeaenim pismom na osnovu navedenog fermana uvodio postavljenog kassam askera u dunost. To je mogao biti kadija ili naib nekog drugog kadiluka uz kojeg je postavljan i specijalni izaslanik ispred centralne vlasti/okadar. Oni su ponovo razdjeljivali ostavinu i, ako je bilo potrebno, sasluavali nezadovoljne strane. Ukoliko je u postupku bilo nepravilnosti suprotnih zakonu, bili su duni centralnoj vlasti poslati obavjetenje/ilam.71 Da bi se popisala ostavina koja pripada kazaskeru, ako nije bilo na licu mjesta kazaskerovog kassama, taksa za podjelu ostavine preuzimana je od lokalnog kadije i konano prosljeivana kazaskerovom kassamu. Kassam se pojavljuje i kao kadija koji ovjerava zadubinske dokumente/vakufname.72 Postojao je jasan propis u kanunnami sultana Sulejmana Zakondavca da takse na podjelu zaostavtine od osoba koje imaju poloaj plaen sa vie od tri ake dnevno u cijelosti pripada kazaskeru, a da takse na ostavtine osoba koji su na mjestu plaenom ispod tri ake pripada vilajetskim kadijama.73 Kanunnama daje znaajan podatak o tome koji dravni slubenici nisu spadali u kategoriju vojnih lica pa prema tome njihove takse na zaostavtinu/resm-i ksmet nisu pripadale kazaskeru nego su pripadale vilajetskim kadijama, tj. kadijama kadiluka. To znai da se njihove zaostavtine nisu registrirale u sidilima vojnog sudije kassama nego da su se odvojeno registrirale. Sidili sarajevskog kadiluka razlikuju se od svih drugih sidila kadija kadiluka po tome to su u njima voene brojne ostavinske rasprave vezane za zaostavtine vojnih lica, odnosno onih koji su po gore navedenim osnovima spadali u tu kategoriju. Na sarajevskom glavnom sudu pored uobiajenih predmeta te obavezne registracije visokih naredbi od sultana i vezira nalazile su se brojne registracije ostavinskih kassam-deftera koje su spadale u nadlenost vojnog kassam-sudije.74 U drugim kadilucima ostavinski predmeti su se ne71 72 73 74 Sidil 11, str. 142 i 143. GHB, sidil 57, str. 11. H. Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, GZM, Sarajevo, 1949-50, str. 350. Prema sauvanoj evidenciji sidila sarajevskog mulle iz 18. stoljea prvi sidil u kojem su se vodile registracije vojnih ostavina uz registracije svih ostalih znaajnih upravnih akata i registracije sudskih presuda jeste sidil broj 8 datiran 1180. i 1181/1766. i

24

Azra Gado-Kasumovi

kada vodili u glavnim kadijskim knjigama dotinog kadiluka,75 a nekada su se vodili u posebnim defterima koji su bili u nadlenosti vojnih kassam-naiba u dotinim kadilucima i koji su se vodili izdvojeno od glavnog registra kadiluka, iako je kadija ili naib imenovan da vodi glavni kadijski sidil bio zaduen muraselom da, takoer, vodi vojne ostavine. To potvruje navod iz stolakog sidila datiranog 1205. godine u kojem se trai uvid u poseban zapeaeni kassam-defter koji je vodio sudija/hakim da bi se ustvrdila vjerodostojnost navoda optuenog lica, a taj kassam-defter, odnosno ni jedan kassam-defter nije bio evidentiran u stolakom sidilu iz navedene godine.76 Kada se radilo o popisu vojnih ostavina visokih vojnih lica i onih sa titulom bega tada je sultan slao poseban ferman mulli u Saraj-Bosnu s nalogom da popie ostavinu navedenog lica, da se razdijeli meu nasljednicima, saslua albe i tube, ukoliko ih ima, te da uobiajene poreze/rusumat dostavi u zapeaenom defteru njegovom izaslaniku koji je doao sa Porte kao specijalan lan komisije za popisivanje imovine umrlog vojnog lica visokog ranga.77

75 76 77

1767. godine. to se tie sidila broj 3 datiranog 1119-1120/1707-1709. godine on predstavlja registarsku knjigu naiba sarajevskog suda imenovanog za registracije i sasluanja sudskih sporova. Takoer i sidil broj 6 datiran 1166-1177/1753-1763. godine jeste registarska knjiga sarajevskog naiba imenovanog za registracije stranaka koje su pristupile sudu kao i registracije njihovih predmeta. Meutim sidil broj 4 datiran 1140. i 1141/1727. i 1728. godine predstavlja registarsku knjigu Ibrahima, naiba mulle koji je s njegove strane bio ovlaten kao vojni kassam-kadija za registriranje vojnih ostavina i koji se ispod ostavinskih deftera potpisivao sa Ibrahim, el-muvella hilafeten ve-l-kassam-al-askeri bi medinet-i Saray Bosna. U drugom dijelu ove registarske knjige ubiljeeni su obrasci pisama koje su kadije i naibi bili u prilici upuivati visokim dravnim slubenicima na Porti kao to su rumelijski kazasker, ejhu-l-islam, rumelijski tezkiredija, emin fetva-efendija i drugi. Vjerovatno su se, navedene 1727. i 1728. godine kassam-defteri vodili u odvojenoj registarskoj knjizi kassam-kadije to je bio est sluaj i u drugim kadilucima. Meutim prema evidenciji kojom raspolaemo, zbog znaaja voenja ostavinskih deftera sarajevskog kadiluka i njihove brojnosti u periodu od godine 1766. pa do 1852. godine svi ostavinski defteri sarajevskog kadiluka voeni su u glavnim sudskim registarskim knjigama. OIS, sidili mostarskog, prijedorskog, visokog, travnikog kadije; GHB, sidil 5 (mostarskog kadije). Forum Bosnia, sidil stolakog kadije, prevod Azre Gado-Kasumovi, str. 50. GHB, sidil 73, str. 37: Fermanom se trai popis i podjela ostavine Svrze Nazifa.

Mulla u Bosanskom ejaletu

25

Izvjetaji mulle-natkadije
Poto je svaki dravni projekat morao imati javni karakter i biti registriran i ovjeren na erijatskom sudu, mulla je bio duan organizirati i nadgledati navedene postupke te uporedo s tim slati deftere i izvjetaje na Portu. Na taj nain on je bio glavni organ koji je posredovao u organiziranju kontrole vanih dravnih pitanja i redovnog slanja izvjetaja preko kojih je Porta ostvarivala uvid u sva deavanja na teritoriji Ejaleta. Time je mulla dijelom preuzeo funkciju ranijih dravnih kadija muetia, tj. dravnih inspektora koji su prije teritorijalne reorganizacije 1580. godine bili slati na odreena podruja Carstva i slali izvjetaje Porti te obavljali kontrolu i nadzor nad vojnim i privrednim projektima znaajnim za dravne interese. Kasnije je podruje nadlenosti mulle postao cijeli Ejalet, a ne samo Bosanski sandak. Znai, on je kao vojni kadija visokog ranga bio vrhovni kontrolni organ na nivou Ejaleta. Meutim po sistemu disperzije ovlasti svaki kadija kadiluka, ovlaten posebno od strane nadlenog kazaskera, imao je sline ovlasti na podruju svojih nadlenosti i imao je mogunost da neposredno komunicira sa sultanom i valijom. Ta komunikacija bila je dvosmjerna jer su se sultan i valija obraali direktno i kadijama kadiluka, a oni su, takoer, po potrebi imali mogunost da izvjetavaju valiju i sultana. Ipak je mulla bio glavni organ koji je posredovao u organiziranju kontrole vanih dravnih pitanja preko kojeg je Porta ostvarivala uvid u sva deavanja na teritoriji Ejaleta. Iz izvjetaja mulle vidi se da je on bio zaduen da vri nadzor i vodi brigu prije svega o dravnim slubenicima od valije, muteselima, vojvoda, janiarskih aga, kolehaja, eherehaja, eherskih emina, dizdara, muhtesiba do tarikatskih ejhova, mujezina, mutevelija vakufa i drugih. On je pratio njihov rad paljivo i u vezi s tim redovno obavjetavao sultana. Pored toga to je on sam pisao sugestije i svoja zapaanja u vezi sa radom nekih slubenika kroz njegovu kancelariju i iz njegovog ureda slati su aruhali drugih dravnih slubenika.78 Posebno je pomno pratio rad i ponaanje najvieg dravnog funkcionera valije. Imao je pravo da sugerira Porti stvari za koje je svojim neposrednim uvidom uoio da su neekasne i da nanose tetu opoj organizaciji lokalnog sistema. Mulla Smajil godine 1120. sugerira Porti da promijeni praksu naplate dizje preko valije vilajeta jer takva praksa doprinosi tome da se

78

GHB, zbirka pojedinanih arzuhala i arzuhali evidentirani kroz sve sidile sarajevskog suda.

26

Azra Gado-Kasumovi

raja nastanjena na granicama Ejaleta razbjeava.79 Na taj nain on je svojim izvjetajima, sugestijama i prijedlozima uestvovao u upravi i upravnoj politici koja se o raznim pitanjima vodila na nivou Ejaleta. Mulla je davao ocjenu ponaanja valije kako u pogledu njegovog snalaenja u organizaciji upravne i izvrne vlasti tako i u pogledu njegovog ukupnog dranja i nastupa na terenu. U to je spadala i ocjena odnosa prema raji i ocjena odnosa prema dravnoj imovini. U veoma ekasnom sistemu meukontrole mulla je bio kljuna linost u organizciji provincijske vlasti. Preko njegove kancelarije/mahkeme sarajevskog suda za koju je bio nominalno nadlean, iao je cjelokupan izvjetaj o funkcioniranju sistema, o radu dravnih slubenika, o uspjenoj ili neuspjenoj realizaciji naloga Porte, o vjerodostojnosti raznih podataka. Taj izvjetaj ticao se prije svega visokih dravnih slubenika kao to su defterdari i valije.80 Njegovi izvjetaji odnosili su se na probleme vezane za nansijsko-ekonomska pitanja, sigurnosnu situaciju, pokrete neprijateljskih snaga na granicama, stanje vojnih snaga stacioniranih u Ejaletu, stanje tvravskih posada, dranje janjiara i slino. Uz navedene izvjetaje mulla je bio slobodan i obavezan da daje i sugestije i prijedloge u vezi sa unapreivanjem, nagraivanjem ili smjenjivanjem pojedinih dravnih slubenika i vojnih lica, dodjeli zijameta i timara, predloge o preduzimanju potrebnih mjera na zatiti i odbrani granica Ejaleta, predloge i molbe sultanu o slanju nansijske vojne pomoi za odbranu i provoenje ratnih dejstava i slino. U tom smislu evidentno je, pored sudskog, i njegovo vojno i posredujue angairanje u upravi. U mullinu kancelariju kao i u kancelariju valije dolazili su nalozi sultana u vidu fermana. Mulla je slao povratni izvjetaj sultanu da je ferman stigao i da je proslijeen tamo gdje je trebalo ili da je javno obznanjen i proitan. Ferman se oglaavao, npr., u Carevoj ariji u Sarajevu.81 Javno oglaavanje praktikovalo se putem telala i po drugim glavnim javnim arijama koje su u velikim gradovima kao to je Mostar nazivane carskim.82
79 80 81 82 GHB, T.D. 2, u prevodu Polimca, str. 168. Isto, str. 169: Izvjetaj mulle Porti da se uvjerio u ispravnost arza defterdara da se naplata dizje da njemu. V. nalog iz 1100/1689. O izvjetaju mulle da je primio nalog o mobilizaciji i da je ferman proitan javno i oglaen u Carevoj ariji, Isto, str. 156, prevod Polimca. Carska arija koja se nalazila u Mostaru na Velikoj tepi u starom gradu sluila je kao centralni trg na kojemu su se javno obznanjivale sultanske naredbe. V.Hivzija Hasandedi, Mostar od postanka do razaranja 1992/93, u asopisu Hercegovina br. 9, 41.

Mulla u Bosanskom ejaletu

27

Mulla je davao pozitivnu ili negativnu ocjenu o radu i ponaanju ne samo stalnih dravnih slubenika u Bosni nego i gostujuih izaslanika Porte. On je pratio njihov dolazak i kontrolirao da li su uspjeno izvravali specijalne zadatke zbog kojih ih je Porta upuivala u Ejalet. Po opem sistemu meukontrole u kojem je mulla bio kljuna linost ugledni stanovnici kadiluka, prije svega grada Sarajeva, ulema, ejhovi, gospoda/sadat pa ak i sirotinja imali su pravo da alju svoje ocjene rada dravnih slubenika i da ih preko mulline kancelarije alju na Portu. Meutim oni su to inili sporadino i povremeno te u vezi sa samo pojedinim pitanjima za koja su lino bili zainteresirani. A mulla je bio duan initi to redovno, sistematski. Osnovna ocjena rada kako stalnih tako i gostujuih dravnih slubenika odnosila se na pitanje da li je narod njihovim radom na organizaciji sistema bio zadovoljan, da li je bilo nasilja prema raji ili drugih zloupotreba poloaja. Preko mulline kancelarije arzuhale Porti slao je i valija i kadije drugih kadiluka, razni dravni slubenici i ugledni predstavnici naroda.83 Mulla je slao izvjetaje i o radu slubenika nieg ranga koji su se izdravali iz dravne blagajne i davao preporuke za produenje njihove slube ili za postavljenje novog slubenika. Naravno, on nije mogao biti nazoan lino za svaki sluaj. Mnoge poslove obavljali su njegovi zamjenici. Proces pripremanja i slanja izvjetaja obavljao se u njegovoj kancelariji. Izvjetaje je sastavljao lino ili je registrirao i prosljeivao izvjetaje koje je sakupljao preko raznih visokih slubenika, kadija kadiluka i naiba prenosei dio svojih ovlasti na njih. I kada je sam sastavljao izvjetaje sastavljao ih je na osnovu konsultacije i vlastitih saznanja iz konsultacija i kontakata sa prvacima Ejaleta: valijama, defterdarima, miralajima, njihovim ehajama, drugim kadijama, ehajama esnafa, mutesellimima, zaimima, timarlijama, kapetanima, neferima, janjiarskim agama, serdarima, muftijama, muderrisima i drugim. Izvjetaji su bili povjerljivi i najee ih je sam potpisivao. Preko njegove kancelarije slali su se izvjetaji svih gore navedenih slubenika sultanovih pa i izvjetaji samog valije Bosne, a vrlo esto i izvjetaji muhaza Beograda. Preko kancelarije bosanskog mulle povremeno su se slali i izvjetaji dravnih i vojnih slubenika koji su po posebnim zadacima, bilo vojne ili administrativne prirode, slati u Bosnu. Iz mulline kancelarije slali su se redovno i izvjetaji valiji o vjerodostojnosti podataka na osnovu kojih je valija donosio odluke.
83 Meu izvjetajima sarajevskog kadije ak se susree i arz mutesarifa Beograda koji je on iz nekih razloga, ne elei uvid moda beogradskog mulle, slao Porti. TD 2, str. 178-179.

28

Azra Gado-Kasumovi

Na poslovima registracije mullinih povjerljivih izvjetaja radio je poseban slubenik, sekretar na poslovima dravne korespodencije nazivan katib. Prema podacima kojim raspolaemo, poznat je bio katib Abdullah Drnilija.84 On je, ustvari, bio neposredni opunomoenik mulle nadlean da upravlja poslovima sekretarske kancelarije. Uz to je povremeno dobijao ovlasti da u ime mulle uestvuje kao nadzorni sudski organ u poslovima meudravnih razgranienja. O Abdulahu Drniliji pisao je Alija Bejti koristei defter koji
84 Abdulah Drnilija je kao muderris visokog ranga bio sekretar/katib i glavni naib/ehaja mulle, a nekada kadija u vojsci. Ipak, sve njegove funkcije i angairanost na brojnim dravnim poslovima od posebnog znaaja nisu bili dovoljni da ni nakon dvadeset godina upornog traenja bude promoviran u funkciju mulle. Navedeno postavljenje izgleda nikada nije dobio od Porte. Drnilija je, kako to vidimo iz nekih navoda koje iz njegovog Zbornika navodi Alija Bejti, bio vrlo ambiciozan u nastojanjima da se domogne funkcije mulle kao jedne od najvie dvije funkcije u Ejaletu. injenica da nije uspio unato direktnim intervencijama kod sultana najviih dravnih dostojanstvenika, kakav je bio bosanski mulla Abdulah-efendija i bosanski muhaz Eli Ibrahimpaa, ukazuje na vrlo stroge kriterije odabira za navedeno mjesto mulle. Drnilija je kao ehaja sarajevskog mulle u pitanjima dravnog razgranienja i kao sekretar sarajevskog suda imao najneposredniji uvid u znaaj funkcije mulle. On je uestvovao u meudravnim komisijama prilikom odreivanja dravnih granica izmeu Osmanske drave i Austrije na sjevernoj strani Bosne, od Bijeljine do Novog i kao sudski posmatra i sudski opunomonik (na prijedlog mulle dobijao je sultanski ferman) i kao naib bosanskog mulle. Naime, on nije bio samo sudski posmatra nego i neposredan akter koji je 13. 07. 1700. godine vodio pregovore oko granica i posredovao u prevladavanju nesuglasica izmeu osmanske delegacije i konte Marsilija u pogledu Kostajnice i ada u rijeci Uni od Starog i Novog Novog nizvodno od ua Une u Sanu. Stoga je on u svojim traenjima insistirao da dobije mjesto sarajevskog mulle, nakon smrti mulle Ahmedefendije ili mjesto beogradskog mulle. Kao razlog svog insistiranja esto je navodio da je siromaan i da teko sastavlja kraj s krajem i da kao muderris Malko-efendijine medrese nema primanja nakon provale Savojskog u Sarajevo i gubljenja vakufa. Porta je, meutim, imala veoma dobre informacije o tome da on ima razne izvore primanja kao iuk-sahibija, kao dovadija, kao vaiz Skender-paine damije u Sarajevu. (Navodi se da je imao plau sa mukate resmova nahija Bira i Kamensko.) Sluaj Drnilija je oito bio Porti vrlo dobro poznat. Unato krizi koja je Portu zadesila nakon Bekog rata i nakon provale Savojskog u srce Bosne Porta je imala jake mehanizme kontrole i informacija te jo uvijek jake kriterije u izboru najviih dravnih slubenika. Krug ljudi koji su bili ukljueni u razmatranje za dobijanje funkcija navedne vrste bio je ogranien. Izbor se obavljao po principu rotacije. To to je Drnilija bio sekretar suda u periodu od 26 godina pokazuje da je predstavljao linost od povjerenja i da je Porti bilo vie u interesu da ga kao domaeg ovjeka sa istaknutim sposobnostima zadri na mjestu sekretara glavnog suda nego da mu povjeri jednogodinji mandat mulle. Ne treba zaboraviti da je on bio vojni ordijski kadija, svrenik Sahni seman medresa sa obrazovanjem koje mu je omoguavalo da se kandidira na najvia kadijska zvanja.

Mulla u Bosanskom ejaletu

29

je on denisao kao Drnilijin Zbornik bosanskih memorijala.85 Mjesto katiba sarajevskog suda bilo je izuzetno znaajno. On je imao uvida u povjerljive spise jer ih je u ime mulle sam sastavljao. U te povjerljive spise spadali su izvjetaji mulle o svim delikatnim dravnim pitanjima kao i izvjetaji i ocjene rada visokih dravnih slubenika. Do takvih spisa mogao je doi samo kao bliski saradnik mulle. Stoga defter medmua koji je abanovi nazvao sarajevskim sidilom a Bejti zbornikom bosanskih memorijala, ne spada u obian zbornik niti u obinu medmuu kakvu su predstavljale medmue drugih kadija. Ovo jeste, ustvari, defter duplikat deftera mulle u kojem je on vodio povjerljive spise i izvjetaje koje je slao na Portu. Porta je na osnovu tih izvetaja poduzimala mjere i slala na instancu dva najvia predstavnika valiju i mullu, a po potrebi na ostale dostojanstvenike, fermane u vidu naredbi i uputstava za preduzimanje upravnih mjera. Znai da su s jedne strane postojali zvanini sidili sarajevskog suda koji su se vodili na mullu ili na njegovog glavnog naiba/bab- naib,86 a s druge strane postojali su i specijalni sidili ili defteri bosanskog mulle u koje je njegov sekretar/katib po njegovim uputstvima i nadzorom registrirao sve izvjetaje i dopise upuivane Porti u vezi sa sprovoenjem glavnih odluka Porte. Tu su spadali i prijedlozi i sugestije koje je mulla kreirao na licu mjesta uvidom u neposredno funkcioniranje pojedinih segmenata sistema, prijedlog za preduzimanje mjera od strane centralne vlasti. Uz to on je slao arzuhale svih dravnih slubenika ukljuujui i kadije, kao i kolektivne predstavke/ mahzar. Mulla je postavljao svog glavnog naiba u sarajevskoj mahkemi stoga to je nekad morao da ide na Portu te, prije nego to mu istekne rok koji mu je dodijeljen na mevlevijjet, bio je duan postaviti naiba ije je ime ponekad umjesto njegovog bilo ubiljeeno na glavnoj korici sarajevskog sidila.87
85 Navedeni zbornik sadri dokumente iz 1692-1719. godine. Zbornik iji se originalni rukopis nalazi u Trk Tarih kurumu u Ankari Halil Inaldik je denirao kao sarajevski sidil. Alija Bejti se udi zato je i abanovi taj defter ocijenio kao sarajevski sidil navodei razloge zbog ega to ne moe biti kadijski sidil. Bejti je dobro uoio da je navedeni defter bitno razliit od sidila kadija kadiluka. Isto tako uoio je da se ne radi o obinom sak sidilu ili uzorlistaru diplomatikih dokumenata. V. Alija Bejti, Sarajlija Abdulah Drnilija i njegov zbornik bosanskih memorijala 1672-1719, ANUBiH, Radovi, knj. LX, Sarajevo, 1977. GHB, sidil 75, str. 3: Mulla Mehmed Fadil postavlja muraselom svog glavnog naiba Muhammeda Hasib-efendiju kojem daje kompetencije da umjesto njega obavlja erijatske presude meu stanovnitvom, tube i znaajne poslove, da peati huddete i ilame koje treba da izdaje erijatski sud, da popisuje ostavine umrlih vojnih lica i obavlja diobu meu nasljednicima. Isto, str. 3

86

87

30

Azra Gado-Kasumovi

Sidili sarajevske sudnice su, kao to je poznato, izgorjeli.88 Mulla je, vjerovatno, svoje deftere/sidile i korespondenciju nosio sa sobom, to je bila ustaljena praksa visokih dravnih slubenika i valije da svoje arhive nose sa sobom kao povjerljivi materijal koji se nosio na Portu. A zvanini sidili sarajevskog suda ostajali su u sarajevskoj sudnici. Sauvana je samo poznata zbirka sarajevskih sidila za ije voenje je bio odgovoran mulla. Svi sarajevski sidili nominalno su se vodili na ime mulle ili, nekada, na ime njegovog glavnog naiba odnosno ehaje, kako sidil sarajevskog kadije koji je ostajao u arhivi sarajevske sudnice tako i lini sidil ili defter mulle koji je nosio sa sobom. Jedina osoba koja je imala uvid u mulline izvjetaje bio je sekretar suda. Prema tome nije se moglo desiti da se ti povjerljivi spisi, za ono vrijeme aktivnog djelovanja osmanske vlasti nau u neijim drugim rukama ili javno objelodanjeni. Ti spisi su bili namijenjeni za unutranje kontakte mulle i Porte. Ono pak to je Porta svojim dopisima fermanima i slino nareivala niim instancama i to je bilo naslovljeno na valiju, kadiju i na ostale uobiajene nosioce vlasti, pa izmeu ostalih i na kadije kadiluka, bivalo je javno objelodanjeno i ubiljeeno u sidile jer je to sultan tako nareivao. Drnilija je kao dugogodinji sekretar suda, oigledno vodio i svoju linu evidenciju dokumenata koje je registrirao za mullu. Ti dokumenti su se nali u njegovoj lnoj biljenici koja je kasnije nazvana od Inaldika i od abanovia sarajevski sidil. Sigurno na osnovu toga to su u njoj sadrani autentini prepisi i izvodi dokumenata iz specijalnog sidila, odnosno deftera mulle. Bejti je to nazvao Zbornikom bosanskih memorijala postavljajui upit zato su gore navedeni to odredili kao sidil kada ne podsjea ni na jedan od sarajevskih sidila. Mislim da je to pitanje objanjeno u gornjem izlaganju.

Valija i mulla - dva glavna oslonca sultanove vlasti u Pokrajini

Dva najvia upravno-administrativna slubenika na nivou vilajeta bili su valija i kadija Bosne, koji je nazivan mulla. Valiji je pripadao najvii stupanj ukupne odgovornosti kako u pogledu organizacije vojne, politike, finansijske tako i u pogledu nadzora nad sudskim djelatnostima. to se tie
88 Sarajevska sudnica i sidili nisu izgorjeli samo nakon provale Eugena Savojskog u Sarajevo nego je dio sidila koji je nastajao nakon tog perioda izgorio godine 1773/1774. Na koricama sidila broj 15 iz mandata kadije Edirnevi es-sejjid Ahmedefendije stoji: Bu vakitte Saray mahkemesi neharen ihrak bi n-nar olmutur. Baeskija navodi (n.d. str 122) da je mahkema izgorjela u vrijeme kada se mulla nalazio na teferiu u Kotorcu. Izgorjele su sve petahte katiba i jedan dio sarajevskih sidila.

Mulla u Bosanskom ejaletu

31

mulle, on je bio na upravnoj funkciji vrhovnog sudskog inspektora i nadzornog organa koji je pratio sva dogaanja na nivou Ejaleta i koji je posredovao kao ejaletski vojni kadija najvieg ranga u zatiti vitalnih dravnih interesa. On je oslovljavan od sultana kao akd kudtil-mslimn to znai da je imao najvii kadijski rang, a s druge strane kao evl vltil-muvahhidna to znai da je kao najodabraniji upravlja pravovjernih bio prvi do valije u Pokrajini, odnosno najblii valiji kao vrhovnom vojnom komandantu. Veza preko koje su i lokalni kadije bili ukljueni u ukupni i jedinstven pravosudni sistem na prostoru Carstva bili su vojne kadije - kazaskeri i njihovi glavni zastupnici u provincijama najvieg ranga nazivani mulle. Osmanska vlast je upravljala provincijama preko mulle, a potom ostalih kadija kadiluka kao nosioca poloaja i upravnih lica na nivou njihove sudsko-administrativne oblasti - kadiluka. Mulla je bio odgovoran ne samo za erijatskopravne poslove nego i za to da organizira po potrebi i ostale vane poslove89 i da, openito, izvrava sultanske naredbe. Valija i bosanski kadija mulla su na Bosanskom divanu bili nadleni za rjeavanje albi i zahtjeva upuenih na tu visoku sudsku instancu u Ejaletu te su, uglavnom, organizirali rjeavanje albi i zahtjeva preko svojih zamjenika. Valija je na zahtjev stranke koja se parniila upuivao da stvar ispita na lice mjesta svog ehaju, a ispred sarajevskog kadije njegovog naiba. Navedeni slubenici su u prisustvu poznavaoca erijata na lokalnom nivou na osnovu zakonskih propisa i kanuna te uz prisustvo stanovnika navedenih mjesta ispitivali sporni predmet i o tom pitanju izdavali erijatski huddet.90 Valija je bio najvii vojno-upravni organ vilajeta a, takoer, imao je i apelacione sudske nadlenosti. Valija i bosanski mulla, kao drugi visoki funkcioner na nivou Ejaleta, bili su ukljueni u provoenje svih vanih aspekata administrativnoupravne, vojne i sudske vlasti koje im je nalagala centralna vlast. Mulla je, izmeu ostalog, bio nadlean za nefere i vojna lica na cijelom teritoriju sudske odgovornosti visokog ranga, tzv. mevlevijjeta (u bosanskoj terminologiji mullaluka) koji se u teritorijalnom pogledu podudarao sa teritorijem Ejaleta Bosna. Valija i mulla bili su odgovorni za nadzor i organiziranje provoenja sultanskih naredbi u Ejaletu po svim pitanjima i vojnog i civilnog karaketra. Centralna vlast nije nikome davala apsolutne kompetencije. U tom smislu postojao je sistem meukontrole koji je trebalo da sprijee bilo koji
89 90 GHB, sidil, 57, str. 146. Bujuruldija Sulejman-pae...ve umur-i mhimmenin dahi kema yenbegi tanzim ... Huddet sarajevskog kadije iz 925. godine: V. Osman Sokolovi, Iz nae prolosti, Gajret, Sarajevo, 1933., str. 99-101.

32

Azra Gado-Kasumovi

vid zloupotrebe funkcije.91 Na sistemu meukontrole i mogunosti direktnih veza dravnih slubenika, pa i svih kadija kadiluka, a ne samo mulle, sa sultanom zasnivao se vrst koncept centralizovane vlasti. Uz sistem meukontrole postojao je i sistem umanjivanja ovlasti, bolje reeno disperzije ovlasti najviim dravnim osloncima vlasti kao to su bili beglerbezi, sandakbezi, mulle i drugi. Disperzija ovlasti ukljuivala je uestvovanje niza dravnih slubenika po vertikali u proceduri, npr. postavljenja drugih visokih dravnih slubenika u kakve su spadali i mulle i kadije kadiluka.Valija se obavezno obraao mulli u vezi sa svakim projektom i poslom koji je Porta smatrala znaajnim za dravne interese jer je mulla bio onaj visoki dravni slubenik koji je sastavljao defter, ili nareivao njegovo sastavljanje i slao izvjetaje na Portu. Dva glavna oslonca sultanove vlasti u pokrajini bili su obavezni da surauju na provoenju svih naredbi centralne vlasti. U tom pogledu ni jedan ni drugi visoki zastupnik vlasti sultana u provinciji nije bio samostalan i nezavisan. Centralna vlast uspostavila je sistem meukontrole po kome su obje ove visoke funkcije bile jednako neovisne jedna od druge koliko su bile i upuene jedna na drugu u koordiniranom rjeavanju prije svega vojnih problema. Ipak nadlenosti valije bile su na viem stupnju. Po navodima iz sultanovih visokih naredbi valija je bio iznad svih slubenika u Ejaletu kao hakim i kao vali/kao valija i kao sudija, te se stoga njegova rije morala izvravati. Ni sam mulla nije mogao nita uiniti bez obraanja valiji i bez njegovog odobrenja.92 S druge strane, valija, kao najvii zastupnik sultanove vlasti u proviniciji, po sistemu meukontrole funkcija i po sistemu uvezanosti i suradnje visokih dravnih predstavnika na irem podruju, bio je upuen na budimskog beglerbega. Budimski beglerbeg je imao veoma iroka ovlatenja i prednost nad valijama grupe ejaleta. Njemu se povjeravalo da nadzire izvravanje pravde i rjeavanje prestupa koji su naruavali mir u pograninim podrujima ukljuujui i Bosnu.93
91 Mhimme defteri 1700-1713, 59 26/1 38I, u prevodu Polimca str. 52: Sultan upuuje naredbu sarajevskom mulli i ostalim kadijama da se posredstvom mubaira zaustavi valija koji je zloupotrijebio svoj poloaj i otetio narod te da se od njega oduzme novac koji drugima pripada. GHB, A-122/TO. Ludwig Fekete, potvrujui poseban poloaj budimskog beglerbega nad susjednim beglerbezima i sandakbezima, navodi osmi lan mirovnog ugovora u itvi iz 1606. godine. U navedenom lanu se kae da se u sluaju nepotivanja mira, ako svi kapetani, beglerbezi na podruju obje strane ne bi izvrili pravdu, intervenira beglerbeg

92 93

Mulla u Bosanskom ejaletu

33

I valija i bosanski mulla bili su najodgovornije linosti u pogledu uvanja zakonitosti i poretka u zemlji te u pogledu osiguranja mirnog ivota. Valija je imao ukupne ovlasti na nivou pokrajine, a mulla je imao sudske nadlenosti u okviru sudskog sistema pod vojnim nadzorom. Mulla u Bosni je bio zastupnik rumelijskog kazaskera i kao takav bio je vojni kadija (ocir) za sve vojne snage stacionirane u Bosanskom ejaletu, to znai da je bio nadlean uz valiju za sudsko rjeavanje svih njihovih problema.

Mulla u Bosni i kadije kadiluka

Kadiluk je predstavljao odreenu sudsko-administrativnu teritorijalnu jedinicu izvan koje nadleni kadija kadiluka nije imao pravosudne kompetencije. U kadijskim beratima i mulla i beratima kadija kadiluka stoji da je kadija duan da sudi po erijatu i da dijeli ostavine vojnih lica. I kadija kadiluka kao upravni organ pravosua na nivou svog kadiluka te ovlasti je, kao i mulla, prenosio na sebi potinjene kadije nieg ranga, na svoje naibe, jer ni mulla ni kadija kadiluka kao nosioci poloaja nisu mogli lino obavljati sve poslove iz domena svojih zaduenja zbog njihove brojnosti. Prema kanunnamama po kojim je sultan izdavao svoje fermane vojni poslovi, koji su se odnosili na asker, i civilni, koji su se odnosili na raju, morali su se voditi odvojeno.94 U tom pogledu postojao je pri svim sudovima i vojni i civilni sektor. Kazasker je sudske ovlasti jednako prenosio i na mulle i na kadije kadiluka. Mulla je kao natkadija i kao upravno lice na polju sudskog sistema, za razliku od obinog kadije kadiluka, bivao angairan po potrebi na nivou Carstva na razliitim podrujima te bio nadlean za kontrolu i vrhovni nadzor nad funkcioniranjem ukupnog sudskog sistema na podruju Ejaleta. Glavni zadatak mulle i kadija kadiluka bio je da brinu o regulisanju raznih problema vojnikih redova i izvjetavaju Portu o njihovim upranjenim zaostavtinama to se smatralo neerijatskim poslovima.95 Mulla je imao ovlasti kao glavni kadija sa sjeditem u sarajevskom kadiluku, prije svega, da uva
od Budima koji je glava svih beglerbega, pa neka on izvri pravdu.(Prema Fehim Spaho, Odnos bosanskog namjesnika prema budimskom veziru, Kalendar Narodna uzdanica, Sarajevo, 1934., str. 68). Ferman datiran poetkom redepa 1179/14. decembra 1756. godine. V. H. Hadibegi, n. d., str. 243. V. ferman datiran poetkom redepa 1179. godine/14. decembra 1756. godine kojim se upozoravaju kadije i naibi da ne prekorauju svoje ovlasti u pogledu sudsko-teritorijalne nadlenosti.

94 95

34

Azra Gado-Kasumovi

zakonitost u presuivanju, a potom, da nadzire biljeenje i raspodjelu vojnih ostavina na teritoriji sarajevskog kadiluka, koje je na njega prenosio rumelijski kazasker. Potom je on navedene ovlasti prenosio na vojnog kassama/elkassam-al-askeri kao svog naiba angairanog za to pitanje. Obini kadije i naibi bavili su se civilnim pitanjima i vojnika i raje i bili su obavezni da sude po erijatu. isto vojnim i neerijatskim pitanjima vojnika mogli su se baviti samo mulle i kadije kadiluka, to je bio njihov osnovni zadatak. Ukupni nadzor nad civilnim poslovima i vojnika i raje vodili su mulla i kadije kadiluka. Mulla se bavio civilnim poslovima samo po potrebi, ako nisu mogla biti rijeena na niim nivoima sudske vlasti. Kadije kadiluka bili su zadueni kao upravna lica i nosioci kadijskog poloaja/ber vech-i mansp samo na poloaj odreenog kadiluka. Razlika izmeu kadija kadiluka i mulle je bila u rangu i u opsegu njihovih teritorijalnih nadlenosti. Rijetko se, ipak, moglo desiti da kadija nekog kadiluka bude promoviran na rang mulle.96 Kadije kadiluka su, izmeu ostalog, bili obavezni organizirati realizaciju prikupljanja poreza taksita sa njihovih upravnih podruja koji su ili za potrebe valije kao najvieg vojnog zapovjednika Ejaleta te su mu u tom pogledu bili obavezni slati izvjetaje.97 Preko kadija kadiluka na nivou njihovih podrunih odgovornosti takoer je organizirana, podsticana, nadgledana i realizirana mobilizacija ljudstva i komorskih konja te prikupljanje hrane i drugih potreba za vojne pokrete. Ipak, kadije kadiluka su mogli pristupiti organizaciji navedenih zaduenja tek nakon to je glavni bosanski kadija mulla u svom defteru napravio raspored i organizirao obaveze koje su se potom prenosile na kadije kadiluka. Munla u Sarajevu, tj. bosanski mulla je navedeni defter potpisivao i ovjeravao.98 Naravno, mulla je pristupao deniranju navedenog rasporeda po nareenju centralnih vlasti i u suglasnosti sa valijom. Kada su u pitanju presude o ostavinama vojnih lica visokog ranga tada je huddete, tj. kadijske presude u vezi sa navedenim ostavinama donosio osobno sarajevski kadija mulla ili njegov zamjenik.99 Mulla je bio odgovoran
96 Ima primjera kada su bosanski kadije iz kadiluka nieg ranga bili unapreivani na kadiluke vieg ranga izvan Bosne kao to je sluaj sa teanjskim kadijom Mehmedom Nazifom, koji je premjeten u strumiki kadiluk i odreena mu je plaa od 499 aki. V. A-1786/TO. GHB, A-2716/TO: Izvjetaj kadije Zvornika i Loznice upuen valiji o kupljenju taksita. Teanjski sidil, str. 38, u prevodu Polimca str. 82. GHB, A-62/TO. Huddet izdat u vezi sa ostavinom kapidibae Visoke porte koji je poginuo kao ehid godine 1111/1699, u borbi u blizini rijeke Tise i koji je ovjerio

97 98 99

Mulla u Bosanskom ejaletu

35

za odravanje reda i discipline meu svim vojnim licima na teritoriji svoje nadlenosti odnosno Ejaleta.100 I predmete civilnih lica centralna vlast redovno je prosljeivala na valiju i mullu koji je sjedio u Sarajevu kao mesned niin.101 Kadija kadiluka je jednako kao i mulla rjeavao pitanja privatnopravnog karaktera i civilnih i vojnih lica.102 On je, takoer, intervenirao huddetom i u pogledu isplate plaa vojnim licima. 103 Ali, vojna lica, ukljuujui i nefere na najnioj ljestvici vojne hijerarhije sa podruja cijelog Ejaleta, obraali su se za rjeavanje svojih plaa mulli i rjeavanje drugih problema kada isti nisu mogli biti rijeeni na podruju odgovornosti kadije kadiluka. Bolje reeno, Porta je predmete vezane za probleme vojnih lica slala redovno na bosanskog valiju i mullu koji su zajedno predstavljali visoku dravnu sudsku instancu namijenjenu, prije svega, za potrebe vojnih lica. I mulla i kadija kadiluka su bili nadleni za organizaciju kontrole svih oblika privrednog poslovanja pa i za kontrolu vakufa. Oni su zajedno sa mutevelijama utvrivali nansijsko stanje vakufa i potpisivali obraunske deftere.104 Kadije kadiluka su bili koordinatori izmeu pokrajinske upravne vlasti i izvrnih organa te vlasti na nivou svog kadiluka.105 Kadije se nisu mijeali u politika pitanja, ali su bili ukljueni u sistem lokalne uprave preko svoje koordinatorsko-posredujue uloge. Mulla je, meutim, pored saradnje sa pokrajinskim i izvrnim organima vlasti intenzivnije bio upuen na direktnu
i potpisao es-sejjid Ismail, sin Ibrahima el-muvella hilafeten bi medine-i Saray Bosna. Kao svjedoci potpisani su, izmeu ostalih, i Ali-aga, kajmakam Bosne, Mehmed-efendija, defterdar Bosne, Dafer-paa, bivi hercegovaki valija. Rasprava oko ostavine umrlog bosanskog defterdara es-seyyida Mehmed-efendije, sina Ishaka iz mahale Hasan-age u Travniku, vodila se na sarajevskom erijatskom sudu, iako njegov kassam-defter nije bio ubiljeen u sarajevskom sidilu, nego je, kao to je bilo i pravilo, registriran u travnikom sidilu. V. Sidil 21, str. 145. GHB, zbirka arzuhala. GHB, A-48/TO. Pred kadijom kadiluka registrirani su kupoprodajni ugovori i vojnih lica. GHB, A-51/TO. GHB, A-103/TO. A meu izvrnim organima vlasti kojima su kadije prosljeivali svoje naredbe bilo je, pored civilnih, i vojnih lica. V. GHB, A-2752/TO: Murasela kadije Sulejmana upuena Hodi Husejinu, imamu, i svem stanovnitvu Nove Kasabe kojom im se nareuje kad u njihov grad doe Fejzulah-beg, kome je povjeren prenos municije, da mu daju dovoljnu pratnju za Zvornik; V. GHB, A-2674/TO: Murasela kadije kojom se nareuje buljubai Hrviu Ahmedu da u smislu bujuruldije zajedniki sa ostalima izabere 8 pandura da uvaju opasna mjesta od hajduka.

100

101 102 103 104 105

36

Azra Gado-Kasumovi

saradnju sa Portom i po potrebi je djelovao na nivou Ejaleta iako je nominalno bio namjeten samo kao glavni kadija kadiluka Saraj-Bosna. Podizanjem Bosne na rang ejaleta i uspostavljanjem mevlevijjeta kao visokog ranga kadijine teritorijalne nadlenosti mulla je postao natkadija, odnosno vrhovni vojni kadija i vrhovni inspektor-mufetti za cijelu pokrajinu. I dalje su se pojedinane naredbe u vezi sa nekim pitanjima iz nadlenosti pojedinih kadiluka slale na ime kadija kadiluka i sandakbega kome je dotini kadiluk pripadao. U nekim sluajevima koji se na nivou sandaka ili raznih kadiluka nisu mogli rijeiti ili su bili od veeg dravnog znaaja sultan je, nakon 1580. godine, upuivao na bosanskog valiju i bosanskog mullu. To je bila najvia dravna upravno-administrativna instanca koja je bila nadlena rjeavati sva pitanja koja su se odnosila na vitalni dravni interes. U to su spadali porezi, dravni prihodi sa mukata, pitanja raspodjele plaa na dravne slubenike, jednom rijeju sva nansijska pitanja Ejaleta kojima je upravljala centralna vlast. Centralna vlast je precizno vodila evidenciju u posebnim carskim defterima/defter-i hakani. Voenje centralizovane dravne administracije, kojoj su sve kadije kadiluka i mulla doprinosili znaajno svojim izvjetajima i defterima koje su uredno odailjali na Portu, bilo je osnovni faktor koji je omoguavao upravu sultana u pokrajinama kao i slanje preciznih naredbi. Uz obraanje dvojici najodgovornijih dravnih slubenika i oslonaca centralne vlasti sultan se po potrebi obraao i na podrunog, odnosno kadiju kadiluka koji je bio neposredno pozvan da rijei problem u svom kadiluku. Kroz nansijske malije deftere evidentno je obraanje valiji i kadiji Bosne, a nekada valiji i podrunom kadiji o istom pitanju, to upuuje na dvije raliite sudske instance, redovnu niu instancu kadije kadiluka i viu pokrajinsku sudsku instancu koja je bila u nadlenosti mulle i nadzoru valije.106 Visoka sudska vlast koju je predstavljao i organizirao mulla ili njegov zastupnik glavni naib/bab- naib imala je istovremeno i posredujuu funkciju u upravi i kontrolne nadlenosti nad svim dravnim slubenicima, tj. registrirala je i prosljeivala upravne akte od sultana i valije na izvrne organe vlasti. Sam in registracije svih znajnih dokumenata bio je in kontrole i omoguavanja kontrole navedenih akata. Nominalno kao zaduenje koje se jednako odnosi i na mulle i na kadije kadiluka stoji da su odgovorni za uvanje zakonitosti i sluajeve podjele vojnih ostavina. Stvarno u djelokrug njihovih zaduenja, pored uvanja zakonitosti, spadao je nadzor nad rjeavanjem kriminalnih radnji, kontrolom privrednih subjekata, prije svega esnafa
106 V. maliye, ikayet ve mhimme defterleri.

Mulla u Bosanskom ejaletu

37

i trgovaca, kontrolom i razrezom svih dravnih poreza, gradnjom objekata od dravnog, vojnog znaaja kao to je gradnja tvrava, popravkom mostova, popravkom puteva, otkupom hrane za vojsku, brigom o smjetaju i ishrani dravnih slubenika koji su putovali Carstvom obavljajui vane zadatke, potom nadzor nad vakufskim zadubinama, raznim zakladama od kojih su neke bile pohranjene neposredno u sudu, gradnjom i odravanjem tekija i javnih dravnih ustanova, raspisom mobilizacije po nareenju sultana i valije i slino. Funkcija mulle bila je denisana u beratima i fermanima kao funkcija ber vech-i mevleviyyet, a funkcija kadija kadiluka bila je denisana sa ber vech-i mansp ili naiba ber vech-i meiet. I jedan obini kadija kadiluka ili njegov naib su muraselom ovlatenog kadije bili zadueni da, takoer, popisuju vojne ostavine na nivou kadiluka koji im je dodijeljen. To pokazuje da je cijeli sistem sudstva u Bosni bio, ustvari, uklopljen u sistem ukupnog sudstva Osmanske drave pod vojnom upravom i nadzorom gdje je prvenstveni njegov zadatak bila briga o vojnim licima i praenje njihove situacije i potreba. U osnovi zadatak mulle kao najvieg kadije je bio organizacija i nadzor osiguranja vojne logistike i organizacija i praenje pobiranja svih dravnih prihoda od kojih je dobar dio iao za vojne potrebe.107 Godine 1564. u jednom izvodu iz sidla potpisan je sarajevski kadija kao kadija Sarajeva i Neretve, erijatski nadzornik Bosne i Klisa.108 Treba istai da je kadija koji je bivao zaduen za Bosanski sandak bio, i prije podizanja Bosne na rang ejaleta, glavni nadzorni organ koji je nadgledao, kao najvii predstavnik vojnog pravosua angairan ispred sultana, sve aspekte vojnog i civilnog podruja ne samo sandaka Bosne nego i Klisa. Takvu funkciju je kadija sa sjeditem u Sarajevu imao u vrijeme prije teritorijalne
107 Odreeni dravni slubenici obavjetavali su Portu o manjku u navedenom sljedovanju i opskrbi vojnih lica, naprimjer, a ova je obavezivala valiju i mullu da svojim naredbama i presudama dovedu do izvrenja neophodnih sankcija nakon kojih bi se uspostavio red u pravilima prema kojima je sistem opskrbe vojnih lica, osiguranja puteva, mostova, vojnih komunikacija, izdravanja menzilhana, prevoenje vojnog materijala za bosanske tvrave i slino tome, funkcionirao. Kadije su evidentirali i nadzirali sve vrste poreskih prihoda koje su dravi donosili zemljini posjedi, rudnici, solane, carine, zakupna dobra malikane sa kojih su prihodi pripadali dravnoj blagajni i iz kojih se vrila isplata dravnih slubenika iz dravne administracije i nefera u skladu sa evidencijom koja je voena u glavnom raunovodstvenom defteru. Mulli su u tom smislu pripadali odgovarajui prihodi sa carina, zakupa malikana, rudnika i slino. 108 Josip Matasovi, Fojnika regesta, Spomenik LXVII, Beograd, 1930., str. 110.

38

Azra Gado-Kasumovi

reorganizacije kada je bosanski sandak imao vodeu ulogu meu okolnim sandacima kao upravno-politikim i vojnim jedinicama. Nakon uzdizanja Bosne na rang ejaleta i uspostavljanja ranga mevlevijjeta/mullaluka, dunost najvieg predstavnika vojnog pravosua na cijelom teritoriju Ejaleta obavljao je mulla sa sjeditem u Saraj-Bosni.109

Natkadija-mulla i njegov glavni naib/bab- naib

Mulla esto nije dolazio da lino obavlja kadijske poslove nego je odmah muraselom davao ovlast glavnom naibu da obavlja posao umjesto njega. ak je i ime glavnog naiba moglo biti napisano na koricama sidila sarajevske sudnice, ali se iz fermana i upisane ovlasti navedenom licu vidi ko je stvarni nosilac funkcije.110 Uoljivo je da je takva praksa primjenjivana ee u vrijeme kriza i ratova zbog kojih su ak i novopostavljeni glavni naibi mulle odmah nakon postavljenja i sami postavljali svoje naibe ne nastupajui lino na dunost.111 Takvi postupci su bili legalni i sultan je glavnom naibu mulle, takoer, upuivao ferman o postavljenju, s tim to je u fermanu naglaavano da poslove obavlja kao vrilac dunosti (tencizen sen mutesarrf olup), a ne kao nosilac poloaja. I kazasker je, takoer, bab-i naibu slao slubeno kaza109 Matasovi, n.d. str. 144, 145 (dok. 401, 402, 403). Bosanski kadija mulla je, na osnovu fermana i vezirske bujuruldije, kao jedan od dva glavna zastupnika i predstavnika centralne vlasti u Ejaletu, davao odobrenje i huddet podrunom kadiji koji je tada odobravao fratrima gradnju i popravku crkava te slobodno obavljanje njihovih vjerskih obaveza 110 V. sidil 65, str. 6 i 7; sidil 59 str. 6 i sidil 60 str. 7 za godine 1819. i 1820. kada je bio fermanom postavljen sojski kadija erkeli Hattat Muhammed, koji nije ni dolazio u Saraj-Bosnu i ije ime nije bilo ni upisivano na korice sidila. On je odmah muraselom postavio Hasib-zade haz Ahmed-efendiju ije se ime vodilo na korici sidila. Sultan je ponovo fermanom postavio kao glavnog naiba Ali Ridaa, muderrisa Zejnizade elebi medrese, koji je, takoer, muraselom postavio kao svog naiba navedenog haza Ahmed-efendiju. Za godinu 1825. i 1826. bio je jednim fermanom postavljen hadi Abdulfettah-efendija, a drugim nekibu-l-eraf es-sejjid Sulejman kao njegov naib. Obojica su muraselama svoje ovlasti prenijeli na naiba Huseina Hamid-efendiju ije je ime bilo ubiljeeno uz ime glavnog kadije, tj. mulle na koricama sarajevskog sidila 111 Godine 1219/1804. bivi kadija Soje Ishak-efendija, koji je bio postavljen kao mulla u kadiluku Bosna, nije doao lino na dunost, nego je odmah svoje nadlenosti prenio na svog bab-i naiba Abdulkerima Tarablusiju, a ovaj je te dunosti prenio na svog naiba Hajri-zade Mehmed Seid-efendiju. V. GHB, sidil 44, str. 206-207.

Mulla u Bosanskom ejaletu

39

skerovo zapeaeno pismo kojim ga je uvodio u dunost kao i samog mullu.112 Sam postavljeni bab-i naib mogao je biti kadija iz Bosne, to je najee bio sluaj, ali je mogao biti i sa drugih prostora Osmanskog carstva. Bab-i naib nije imao visoki kadijski rang kakav je imao kadija mulla. Meutim ima sluajeva kakav je sluaj Tarablusi Abdulkerim-efendije, koji je, takoer, kao i glavni mulla, bio kadija visokog ranga, jer mu se sultan obraa sa akd kudtil-mslimne, i koji je, iako i sam naib glavnog mulle, postavio kao svog naiba bosanskog kadiju.113 Kadije koji su bili na rangu mevali i pripremljeni da mogu preuzeti kadiluke ranga mevlevijjeta, uglavnom su postavljali svoje glavne naibe koji su za njih sakupljali novac predvien za tu dunost i slali im odreeni iznos u sjedite poto je navedeni bio nosilac funkcije/mansp, a naib je samo za sebe dobijao sredstva ber vech-i meiet, tj. mogao je izvui samo onoliko koliko mu je bilo odreeno kao njegov prihod za ivot. Kadije na rangu mevali kojima je dodjeljivana Bosna kao mevlevijjet/ber vech-i mevleviyyet114 koristili su tu mogunost da postave svog glavnog zastupnika/bab- naib.115 U fermanu datiranom 1789. godine u vrijeme sultana Selima III je, izmeu ostalog, nareeno da se naibima ne daju na upravu kadiluci odsjekom kao arpaluk116 ili zakupom na nain meieta, nego da se dodjeljuju na nain emaneta sposobnim i pravednim naibima uz naknadu od 1/5 (od ukupnih prihoda navedenog kadijskog mjesta) nagrade za obavljanje slube/cret.117 Glavni kadija i njegov naib su se mogli sami dogovoriti oko iznosa za zakup funkcije.118 U maju
112 Isto. 113 Isto. 114 Izriiti navodi o postavljenju kadija visokog ranga/mevali na poloaj mevlevijjeta naznaavani su u sultanovim fermanima o postavljenjima glavnih kadija. V. Sd. 39, str. 11; sd. 74, str. 131. 115 Jedino kadije postavljene na rang mevlevijjeta El-Haremejn/ Dva harrema, tj. Mekke i Medine nisu mogli postavljati naibe, nego su morali neposredno preuzeti funkciju. V. Uzunarl, Osmanl devletinin ilmiyye tekilat, Ankara, 1984., str. 265. 116 Arpaluk - pravo ubiranja samo odreenih poreza sa nekog dravnog dobra za svoj raun na ime plae ili penzije. Na ovaj su se nain nagraivali islueni funkcioneri s tim da to mogu doivotno koristiti. Nekada je arpaluk predstavljao dodatni prihod za nekog aktivnog dravnog slubenika gdje se dodijeljeni arpaluk vezao za tano odreenu slubu. Nosioci funkcije su nekad arpaluke na kadijske poloaje izdavali pod zakup. 117 Isto, str. 256. 118 Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987., str. 167: Godine 1778. zakupio je poloaj na rok od jednog mjeseca od sarajevskog mulle Ali-efendija Neretljak, koji se nalazio u

40

Azra Gado-Kasumovi

godine 1795. na gore navedeni zakon dodat je i lan po kome kadije na rangu mevali i druge kadije ne mogu koristiti naibe nego moraju lino ii u kadiluke, a da se izuzimaju samo stari i bolesni te da se, ako bude nuno da bude postavljen naib na kadijsko mjesto koje je nekome dodijeljeno kao arpaluk i meiet (zbog starosti i bolesti), ne moe postavljati naib bez uvida ejhu-lislama.119 Glavni kadija, natkadija ili mulla je esto lino dolazio na funkciju. U tom sluaju njegovo ime je bilo ubiljeeno na koricama sarajevskih sidila, a njegova zahvala Bogu, ferman o postavljenju i kazaskerovo zapaaeno pismo kojim ga je rumelijski kazasker uvodio u dunost bili su ubiljeeni unutar sidila. Mulla koji je lino dolazio da obavlja funkciju imao je, takoer, svoje naibe, ali nije bilo registracije murasele o njihovom postavljenju.120 Izgleda da je bosanski mevlevijjet davan povremeno kao arpaluk nekim kadijama visokog ranga mevali. U tom sluaju deavalo se da mulla muraselom daje ovlatenje svom glavnom naibu te da se samo ime glavnog naiba biljei na koricama sidila, a da se njegovo ime ne biljei. Takav glavni naib mulle dobijao je ferman od sultana i kazaskerovo zapeaeno pismo ili kazaskerovu bujuruldiju koji su uz njegovu zahvalu Bogu bili biljeeni u sidile.121 Znai da su u sidile biljeeni dokumenti onog ko je stvarno sjedio/mesned niin u sarajevskoj sudnici na mjestu glavnog kadije bilo lino bilo na nain zastupnitva. I mulla i njegov glavni naib mogli su biti ubiljeeni na koricama sidila kao nosioci funkcije i odgovorna lica. Tada su biljeeni u sidil dokumenti o postavljenju mulle. U tom sluaju, kada je mulla lino sjedio u sarajevskoj sudnici, nisu biljeeni u sidil dokumenti o postavljenju glavnog naiba kao to su ferman i kazaskerova bujuruldija nego je biljeena samo murasela mulle kao ovlatenje izdato glavnom naibu da umjesto njega moe obavljati iste poslove koji su fermanom o postavljenju odreeni kao njegov opis poslova.122 Prenoenje dunosti na naibe bio je legalan in. To pokazuje sultanov zapt ili ilam ferman kojim on slubeno potvruje naiba kojeg je postavljeni mulla ovlastio svojom muraselom. Navedeni ferman se naibu obraa sa kidvetun-nvvbil-mteerrin mevlna...zde ilmuhu, iz ega se vidi da je njegova intitulacija razliita od mulline, jer on je bio samo kadija na zamjeni. Fermanom se, ustvari, ozakonjivalo privremeno vaee slubeIstanbulu, i to za hiljadu groa. Ovaj kadija je doao u Sarajevo i bio kadijski zamjenik. Za taj poloaj primio je est stotina groa, a u Sarajevu je dobio jo 400 groa. Isto, 259. Sd. 40, str. 2; Sd. 51, str. 4; sd 70. str. 5; sd 75, str.3; sd 76, str. 11 Sd. 53, str. 10; sd. 62, str. 3

119 120 121 122

Mulla u Bosanskom ejaletu

41

no ovlatenje koje je glavnom naibu muraselom uruivao novoimenovani mulla. Ferman upuen glavnom naibu, takoer, navodio je zaduenja koja su na njeg bila prenesena, a ta su zaduenja bila identina zaduenjima mulle koji je bio nosilac poloaja i kome je bilo odobreno da taj poloaj zvanino preuzme.123 Glavni naib mulle i kasnije njegovi naibi su muraselom davali ovlatenja za posao ostalim svojim potinjenim slubenicima.124 Vidi se da se nekada na koricama sarajevskih sidila biljeio samo glavni naib mulle, a da ime mulle koji je bio glavno odgovorno lice nije bilo ubiljeeno.125 I onda kada se glavni naib potpisivao na svim predmetima uvedenim u sidile sarajevskog suda nominalno odgovorno lice koje je postavljano u sudnicu sarajevskog suda bio je sam mulla kao vrhovni kadija koji je imao odgovornost za nadgledanje ukupnog sistema sudstva na nivou cijelog Bosanskog ejaleta te izvravanje svih naredbi s visokog nivoa, tj. Porte. Sarajevska sudnica u kojoj je mulla sjedio nazivala se mahl-i mevleviyyet,126 tj. mjesto koje je predstavljalo sjedite mulle, odnosno sredite gdje su se odravali vani sastanci. Kadije su se nazivali i hakim-er - sudije erijatskog suda. U naoj literaturi i dokumentima spominje se ehaja mulle.127 ehaja je bio direktno zamjenik onih kompetencija koje je posjedovao sam kadija mulla. Budui da se u lokalnoj upotrebi nije sauvao termin glavni naib niti bab-i naib, to znai da je ehaja mulle bio, ustvari, glavni naib mulle kojeg je ovaj postavljao muraselom da ga zamjenjuje, ukoliko je mulla, zbog drugih obaveza bio sprijeen da doe u Bosnu. Obini naibi sarajevske sudnice bili su opunomoenici glavnog kadije koji su obavljali samo dio njegovih nadlenosti bilo sudske djelatnosti bilo poslove voenja ostavinskih rasprava vojnih lica ili neka druga zaduenja. Mulla pored toga to je postavljao svoje razne naibe
123 Ber vech-i mansp zapt etmek zere. V. GHB, sidil 42, str. 10. 124 V. sidil 51 str. 4 pismo murasela Gelembevi-zade Mehmeda Emina kojom ovlauje Ibrahim-efendiju da vri dunost glavnog pisara sarajevske sudnice. 125 V. isto: Murasela mulle Hasana koji prenosi nijabet na Muhammed Tevk-efendiju ije je ime ubiljeeno na korici sidila. 126 Sidil 18, str. 128. Bujuruldija datirana 05. rebiu-l-evvela 1191. godine i upuena Mulla-beg efendiji u Saraj Bosni, mutesellim-agi i janjiarskom zabit-agi: ve cmle marifetiyle kuraha-y mezkure eha(li)lerinden tefti ve tefehhus ve buldurulmas lazim gelenlere buldurulup ala eyyi hal zahire ihrac ve mahl-i mevleviyyete ihdar v icra ettirilmek babnda Divan- Bosnadan ibu buyuruldu tahrir ve isdar ile irsal olunmutur. 127 GHB, A-4605/TO: ...es-seyyid Ahmed, kethda-y hkim-i er bi medine-i Saray Bosna; Mullinog ehaju spominje i Baeskija u svojoj Hronici.

42

Azra Gado-Kasumovi

u glavnom sudu postavljao je i svoje naibe u sarajevskim nahijama:128 Visoko, Fojnica sa Kreevom, Neretva i Prozor.129

O proceduri i nadlenostima vezanim za Glavni sud u Bosanskom ejaletu

Svi sudovi bili su u osnovi pod nadzorom visokih vojnih vlasti i injenica je da su se bavili jednako raznim civilnim pitanjima i vojnih i civilnih lica na to upuuje i navod iz Sultan Sulejmanove kanunname po kojoj su pripadnici vojnikog reda bili slobodni da se u pitanjima svog linog statusa pitanjima sklapanja braka, oslobaanja roba te u tom smislu dobijanja kadijskih sudskih isprava huddeta, da se obrate na koju god stranu hoe. Kome god se obrate neka njemu daju pristojbu.130 Kao vojna lica jednako su mogli da se obrate svim sudovima u pogledu civilnih prava. Treba istai da su kod janjiara i pripadnika esnafa pravo rjeavanja njihovih sporova i njihovog kanjavanja zbog propusta line prirode imali njihove starjeine, kod janjiara janjiarski serdar, a kod esnaija njihov ehaja. Meutim u sluaju kada nisu mogli rijeiti svoje sporove na nivou esnafa ili odaka tada su ih rjeavali kod nadlenog lokalnog kadije, a ako ih nisu mogli ni tu rijeiti tada su njihovi sporovi ili na Divanski ili Pokrajinski sud, odnosno Glavni sud, ili su dolazili ak do sultana i velikog vezira. Pritube iz Ejaleta koje su stizale na Portu prosljeivane su od Porte Bosanskom divanu, odnosno apelacionoj instanci suda na nivou Ejaleta sa bosanskim valijom i bosanskim mullom, a nekada bosanskom valiji, sarajevskom mulli i podrunom kadiji. To je ovisilo o prirodi predmeta i nadlenosti pojedinih kadija. Porta je predmete koje je razmatrala na osnovu pritubi arzuhala i mahzara131 evidentirala u posebne ikajet-deftere, a potom ih vraala na Divanski sud u Ejaletu ili na redovni kadijski sud kadije kadiluka. I u jednom i u drugom sluaju glavnu odgovornost za rjeavanje navedenog predmeta snosio je valija kome se nareivalo da
128 Dok su kadiluci predstavljali upravno-sudske i teritorijalne jedinice dotle su nahije predstavljale sudska i teritorijalna, a rijetko upravna podruja. 129 U tom smislu naib Neretve je, npr., predao ehaji erijatskog suda u Sarajevu novac za plae/mahiye koji je prikupio sa svog podruja, a koje je bio obavezan predati kadiji kao onom ko je nadlean za poloaj/mansp sahibi. GHB, A-4605/TO. 130 H. Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, GZM, Sarajevo, 1949-50., str. 349. 131 Arzuhale i mahzare slala je ehalija te razni dravni slubenici, ali morao ih je potpisati mulla-efendija, mufti-efendija ili kadije te staviti na njih svoje peate.

Mulla u Bosanskom ejaletu

43

se pitanje rijei. Bosanski mulla imao je sjedite u Sarajevu a valija, uglavnom, u Travniku. Bosanski mulla izdavao je erijatsku muraselu, a valija bujuruldiju, ali njihovi poslovi bili su meusobno koordinirani. Mulla je bio taj koji je kao kadija najvieg ranga bio i lan u Bosanskom divanu u ijem je sastavu funkcionirao i apelacioni sud na nivou Ejaleta.132 On je nazivan sudac pokrajine/hakim-i diyar. Ukoliko se vodio erijatski postupak oko nekog znaajnog sudskog spora prisustvovali su valija drave/vali-i memleket i kadija pokrajine/hakim-i diyar.133 Mulla je, prije svega, naredbe muraselom izdavao naibima, a potom mutesellimu i janjiarskom agi zabitu kao izvrnim organima vlasti preko kojih su naredbe realizirane. Ukoliko se nisu mogli rijeiti na redovnom sudu civilni sluajevi, takoer, mogli su se rjeavati na Glavnom sudu/Bab- mahkeme. To je bilo stoga to je Glavni sud za koji je bio odgovoran mulla predstavljao viu sudsku instancu u koju se imalo vie povjerenja i ije su kompetencije bile na viem nivou. Prema tome, pored glavnog suda na Porti koji je funkcionirao uz Carski divan/Divan-i Humayun postojao je i Glavni sud Pokrajine visokog ranga, odnosno Dravni pokrajinski sud ili Divanski sud. Glavni lan tog suda valija sjedio je u Travniku, a drugi glavni lan, sarajevski ili bosanski mulla. sjedio je u glavnoj sudnici u Sarajevu koja se nazivala Glavna sudnica ili Glavni sud/Bab--mahkeme. Valija je nekada, kada su se na sudu rjeavala pitanja vezana za vane dravne linosti i probleme od posebne vanosti, dolazio u glavni sarajevski sud i prisustvovao sudskom procesu tako da se moe rei da je Glavna sudnica/Bab- mahkeme bila, ustvari, dio Divanskog pokrajinskog suda u kojem su bili nadleni i valija i mulla. Kada je vrhovna sudska instanca na nivou Carstva pri Carskom divanu/Divan-i Humayun donijela odluku na albu nekih provincijskih organa vlasti ili ak stanovnitva, tada je istu prosljeivala na bosanskog valiju i na mullu u Sarajevu koji su bili lanovi Divanskog pokrajinskog suda. Arzuhale, predstavke/mahzar i pritube slali su ulema, janjiari, timarlije, neferi tvrava, zabiti, alajbezi, murtezika vakufa,
132 abanovi tvrdi da je lan Divana bio podruni, tj. mjesni kadija. (Bosanski divan, POF 18-19/1968-69, Sarajevo, 1973. str. 37.) Valija se jeste obraao neposredno kadijama kadiluka o pitanjima koja su oni bili u mogunosti rijeiti na nivou svog kadiluka. Meutim ukoliko se nisu mogla rijeiti na nivou kadiluka tada su ta pitanja prosljeivana na mullu te rjeavana na viem sudskom ejaletskom nivou. Prema tome mulla je bio nadlean kao stalni lan Divanskog ili Ejaletskog suda. 133 O tome nazivu postoji navod u rukopisu obrazaca kadijske korespondencije nazivanom Ina. GHB, T 1987, list 50: Mesel er-i davas varsa vali-i memleket efendimiz ve hkim-i diyr mevcd

44

Azra Gado-Kasumovi

a uz njih i stanovnitvo koje se nazivalo muslimansko stanovnitvo/ehalija ili raja. Stanovnitvo je intervenisalo svojim predstavkama i upuivanjem molbi i albi sultanu i u pitanjima teritorijalne organizacije, ukoliko bi bili podvrgnuti pod nadlenost drugog kadiluka traili bi vraanje na staro stanje pozivajui se na stalnost takve organizacije od doba osvajanja.134 Bosanski kadija ili mulla koji je sjedio u Sarajevu135, tj. sa sjeditem u Sarajevu kao visoki vojni sudija za Ejalet bio je duan, prije svega, da intervenira u sluajevima svih nepravilnosti u vezi sa vojnim licima, osobito nepravilnosti u isplaivanju plaa dravnih slubenika. Vojna lica ukljuujui i nefere na najnioj ljestvici vojne hijerarhije sa podruja cijelog Ejaleta obraali su se za rjeavanje svojih plaa mulli. Bolje reeno, Porta je predmete vezane za probleme vojnih lica slala na bosanskog valiju i mullu koji su zajedno predstavljali visoku dravnu sudsku instancu nadlenu, prije svega, za rjeavanje problema lica iz kategorije askera.136 Mulla je bio odgovoran za odravanje reda i discipline meu vojnim licima na teritoriju nadlenosti mulle, tj. Bosne na rangu mevlevijjeta (u sudsko-administrativnom pogledu), odnosno Ejaleta (u teritorijalno-vojnom pogledu). Rijetki su arzuhali ehalije koja se prituuje na drugu ehaliju. I takve predmete centralna vlast prosljeivala je na bosanskog valiju i bosanskog mullu sa sjeditem u Saraj-Bosni. Obraanje Porte prilikom povrata predmeta na koje je primila albu upuivano je na bosanskog valiju, kadiju sa sjeditem u Saraj-Bosni i nadlenog kadiju podruja na koje se predmet odnosio. To je ukazivalo na uspostavljanje sudskog vijea koje je tim obraanjem imenovano. Navedenom sudskom vijeu kao pokrajinskoj apelacionoj instanci sa valijom na elu nalagalo se rjeavanje predmeta. Sistem apelacije je iao od subjekta koji trai pravdu i koji upuuje albu na Portu. Porta je predmet proslijeivala na najviu apelacijsku instancu Ejaleta, na bosanskog valiju koji je opet ponovo pitanje prosljeivao bosanskom mulli sa naredbom da se stvar ispita ili da se rijei onako kako je sud ve odredio. Porta je predmet nekada naslovljavala samo na mullu.137 Kada su u pitanju upravni poslovi i inicijative sa nivoa Ejaleta vezane za odreene projekte sultanove naredbe i pokretanje inicijativa sa odreenog lokalnog nivoa vlasti kretale su se u krunom toku: od sultana, potom valije
134 GHB, T.D. 18, str. 590, preveo Polimac. 135 Saray Bosnada mesned niin. 136 GHB, T.D. 18, str. 680: Predmet upuen na bosanskog valiju i sarajevskog kadiju u povodu arzuhala nefera u kapetaniji Biha mole da im se izvri naplata zaostalih 6000 groa na ime neplaenih plaa za 1133/34.g. 137 GHB, T.D. 18, str. 698, preveo Polimac.

Mulla u Bosanskom ejaletu

45

i mulle do nekog od izvrnih organa vlasti ili, opet, od inicijatora pitanja, tj. nekog dravnog slubenika sa nivoa izvrne vlasti preko valije do mulle koji je bio duan izvijestiti sultana, te ponovo od sultana do valije koji je potom preko mulle davao odobrenje pokretau inicijative i izvrnom organu vlasti za realizaciju nekog projekta od dravne vanosti. Da bi, npr., bosanski hazine-defterdar izdvojio sredstva za neki projekat kao to je, npr., popravka tvrave on je prvo slao slubenu obavijest/ilam valiji u kojem ga je molio da izda naredbu Mulli-efendiji, odnosno njegovoj kancelariji tako da bi ovaj mogao poslati ilam na Portu.138 Ovakav postupak pokazuje da je mullina kancelarija bila neophodna karika za provoenje svih dravnih projekata.

O postavljenjima mulla u Bosni

Bosanski sandak je pripadao vilajetu rumelijskom pa je rumelijski kazasker, ije je stalno sjedite bilo u Soji, svojim zapeaenim pismom/ mhrl mektup na osnovu uputstva ejhu-l-islama i carskog fermana potvrivao mulli, kao i drugim kadijama kadiluka, poetak vrenja kadijske dunosti. U svim sidilima sarajevskog suda ispod takvih pisama je stajao potpis rumelijskog kazaskera. Sa tom praksom nastavilo se i onda kada je osnovan bosanski beglerbegluk 1580. godine u iji su sastav uli svi sandaci koji su dotada bili u sastavu rumelijskog ejaleta.139 ejhu-l-islam jeste bio linost na vrhu u sudskoj hijerarhiji koji je bio nazoan u duhovno-vjerskom pogledu nad ulemom, openito, pa i nad kadijama, ali u izvrnom vojno-upravnom pogledu odgovoran je bio kazasker te je stoga kazaskerovo zapeaeno pismo neposredno uvodilo kadije u dunost, a ejhu-l-islam je samo davao saglasnost. Kadije mulle su bivali postavljeni carskim fermanima o postavljenju. Taj ferman se nazivao zapt ferman - ferman o preuzimanju kadijske dunosti ili ilam ferman kojim se dotini kadija obavjetavao o postavljenju na kadijsku dunost. Kadijski fermani uglavnom imali su slijedee elemente: 1. razrjeenje ranijeg kadije, 2. navoenje plae ranijeg kadije, 3. plau novopostavljenog kadije, 4. vrijeme trajanja kadijske slube, 5. naredbu o obavljanju kadijskog posla u duhu erijatskih propisa.

138 GHB, sidil 9, str. 90. 139 V. H. abanovi, Upravna podjela jugoslovenskih zemalja pod turskom vladavinom do Karlovakog mira 1699. god., GDI , god IV, 1952., str. 173.

46

Azra Gado-Kasumovi

U sauvanim sidilima 18. i 19. stoljea uglavnom su ubiljeeni dokumenti o postavljenju mulle ili njegovog glavnog naiba. U fermanima o postavljenju mulla u ovim sidilima navodi se razrjeenje ranijeg mulle i naredba o obavljanju kadijskog posla u duhu erijatskih propisa. Navodi se i vrijeme trajanja kadijske slube, ali se ne navodi plaa nego se samo nekada navodi rang mevlevijjeta Bosna.140 Postojali su i kadijski berati u kojima je plaa bila navedena, a koji nisu biljeeni u sidile i koje je kadija zadravao za sebe. Bili su biljeeni samo fermani kao odluka i izraavanje carske volje o postavljenju dotinog kadije. Dvojica kazaskera koji su se nalazili na vrhu hijerarhijske ljestvice kadija bili su nadleni za verikaciju postavljenja svih drugih kadija na osnovu sultanskog fermana. Kazaskerovo zapeaeno pismo potvrivalo je stupanje kadije na dunost. Kazaskerovom zapeaenom pismu prethodilo je uputstvo/iaret ejhu-l-islama, predstavka velikog vezira i sultanov ferman. Stoga se moe govoriti o postojanju visoke sudske komisije koja je odreivala postavljenja kadija. Pismom rumelijskog kazaskera se na mullu Bosne prenosilo preuzimanje poslova vojnih ostavina na nivou kadiluka Saraj-Bosna. To pismo je kao poseban dokument bilo dostavljano postavljenom kadiji i bilo je obavezno registrirano u sidil. U 16. stoljeu postavljanje kazaskera na rangu mevali i mulla bilo je dodijeljeno ejhu-l-islamima, postavljanje muderrisa i kadija kadiluka od 20-40 aki ostavljeno je kazaskerima. U 17. i 18. stoljeu za postavljanje mulla, odnosno kadija na visokom rangu mevali i kazaskera bila je potrebna uz ejhu-l-islamovu i velikog vezira saglasnost.141 Kadije bi, nakon to su bili smijenjeni, svake srijede dolazili na kapiju kazaskera kao mulazimi ekajui novo postavljenje. Bilo je dobro ako su nakon dvije godine mulazemeta uspjeli dobiti novo kadijsko postavljenje, za mulle od godinu dana, a za kadije kadiluka od dvije godine.142 Na Porti su postojali posebni kadijski defteri/akdiye defterleri u kojim su se vodili spiskovi kadijskih kandidata i njihovih molbi/arz za naimenovanja koje su itali kazaskeri traei saglasnost sultana.143 Kadije su prije postavljanja na rang mulle morali raditi kao muderrisi na nekoj od znaajnih medresa u Carstvu. Stepen medresa od ezdeset aki Harekat- altml bio je iznad stepena Sahn-i seman medresa od pedeset aki.
140 Plaa kadija moe se pretpostaviti prema rangu mevlevijjeta na kojem je bila Bosna. Usp. Uzunarl, n.d. str. 133/ Kadije, izgleda, namjerno nisu biljeili iznos plae niti su registrirali svoje berate, nego su registrirali samo druge bitne navode iz fermana o postavljenju. 141 Uzunarl, n.d. str. 180. 142 N.d., str. 156. 143 Isto, str. 157.

Mulla u Bosanskom ejaletu

47

Deavalo se nekad da muderris ovog visokog ranga medrese bude postavljen za kadiju u Bosni kao to je sluaj sa muderrisom iz Burse Selim Mulla-zade mevlna es-sejjid Abdurrahimom, koji je postavljen 1225-26/181011.144 On je odmah postavio svog naiba koji je umjesto njega obavljao tu dunost. U ovom sluaju haza Mehmed Emin-efendiju. Brojni su podaci u sarajevskim sidilima o muderisima koji su dospjeli do ranga kadije. Tako se spominje muderis iz Burse Selim Mulla-zade es-sejjid Abdurrahim da je postavljen za sarajevskog kadiju iz godine 1225/1810, Mustedi-zade Abdulaziz iz Musile-i sahna, Kogadi-zade muderris Erzurumi es-sejjid Abdullah, Ali Riza, muderris Zejni-zade elebi medrese iz sklopa Sahn-i Seman medresa, muderris Sahn-i Seman medrese mevlna Ahaskavi Ibrahim-efendija, jedrenski muderris es-sejjid Sulejman, nekibu-l-eraf kao i brojni drugi.145 Ima primjera kada su bosanski kadije iz kadiluka nieg ranga bili unapreivani na kadiluke vieg ranga izvan Bosne kao to je sluaj sa teanjskim kadijom Mehmedom Nazifom koji je premjeten u strumiki kadiluk i odreena mu je plaa od 499 aki.146 U inskripcijama fermana o postavljenju kadije visokog ranga oslovljavanog u femanima kao akd kudti-l-mslimn ili meu narodom poznatog mulle u Saraj-Bosni navedene kadije se esto oslovljavaju kao fahrul-lem, fahrul-mevli ili samo mevlna, to upuuje na to da su postavljani direktno od muderrisa na rang kadije. Ukoliko su ranije ve negdje obavljali kadijsku dunost tada se oslovljavaju sa bivi kadija beogradski, solunski, erzurumski... Takoer su brojni podaci o kadijama koji su nakon zavretka kadijske dunosti u nekom drugom kadiluku bivali postavljeni u Saraj-Bosnu kao to je sluaj sa kadijom Kajserije Mehmed Lubbi-efendijom, kadijom Lefkoe es-sejjid Ahmedom, kadijom Erzuruma Abdullah-efendijom, kadijom Krima Ismail-efendijom, kadijom Agriboza Osman-efendijom, kadijom Soje Hadi Abdullatifom, kadijom Rusuka hadi Mustafom, kadijom Maraa Ebu Bekirom ukri-efendijom, bivim kadijom Maraa Gollu-zadetom Mustafom Mujesser-efendijom ili ponovo nekim bivim bosanskim kadijom kao to je kadija Muhammed Said.147 Prema tome kadije koji su ranije obavljali dunost u nekim drugim kadilucima su nakon razrjeenja
144 V. sidil 50, str. 8. 145 V. sidile 5o, 17, 22, 6o, 62, 65. 146 V. GHB, A-1786/TO, dopis-mhrl mektub Ishakefendi-zadeta Mehmeda Abdullaha, vojnog sudije kazaskera u Rumeliji kojim javlja teanjskom kadiji Mehmedu Nazifu da je smijenjen strumiki kadija Muhammed Bostanija od 01. rebiu-l-evela 1226. godine, a na njegovo mjesto je on postavljen. 147 V. GHB, sidile 19, 15, 22, 24, 33, 43, 15,58, 56, 39

48

Azra Gado-Kasumovi

i ekanja za novo postavljenje dolazili kao kadije u Bosnu. Takav je primjer ranijeg sojskog kadije erkeli Hattat Mehmeda,148 muderrisa Abdullaha iz Erzeruma149 i brojnih drugih. Izgleda da se najee deavalo da erzurumski kadija biva postavljen u Bosnu nakon isteka kadijskog mandata u Erzurumu, npr. bivi erzurumski kadija hadi Sulejman Efendi-zade Mehmed Seid-efendija, bivi erzurumski kadija ejh Hakkiefendi-zade es-sejjid Ahmed Tevhid, bivi erzurumski kadija Ispartavi Husein, bivi erzurumski kadija Ali Riza.150 Mulla esto nije dolazio da lino obavlja tu dunost, nego je postavljao svog zastupnika na ije se ime nekada vodio sidil.151 Uobiajeno je bilo da se sidil ipak vodi na nosioca poloaja iji je ferman o postavljenju bio uveden u sidil. Prema onome to pokazuju registracije iz sidila sarajevskog suda, kadije na visokom rangu mulle dolazili su u Bosnu iz drugih velikih kadiluka: Erzuruma, Kajserije, Maraa, Lefkoe, Krima, Agriboza, Alaijje, Kipra, Soje, Jedrena, Beograda, Antepa, Amida, Bruse, Soluna.152 Uzunarili navodi da su smijenjene kadije iz Bosne, Soje i Kandije odlazili u Manisu i Beograd, a da su smijenjene kadije iz Konje, Kajserije, Maraa, Sirije, Tripolisa dolazili kao kadije mulle u Bosnu i Soju.153 Postavljenja mulla i registracije fermana o postavljenju, kazaskerovog zapeaenog pisma te murasela kadija upuena naibima su se nastavila, prema evidenciji iz sauvanih sarajevskih sidila, i nakon reforme iz vremena sultana Abdulmedida kada je proitan hatt-i humajun 03. novembra 1839. godine (26. abana 1255.) kada su sudovi podijeljeni na erijatske i graanske. Takvu evidenciju postavljenja mulla i njihovih naiba moemo pratiti, kada su u pitanju sarajevski sidili, sve do 1267-1268/1850-1852. godine.

Valije i postavljenja naiba mulle u Bosni

Postoji navod iz visoke naredbe da je valija taj koji sve dravne slubenike ukljuujui i sve kadije vilajeta, sve rukovodioce: ulemu, kapetane, dizdare tvrava, ajane i sve ostale postavlja i smjenjuje.154 To postavljenje
148 149 150 151 V. GHB , sidil 60, str. 7. V. sidil 22, str. 6, GHB. V.GHB, sidile 40, 81, 72, 69. GHB, sidil, 42: Fermanom je postavljen Husejin-efendija. On je tu dunost odmah prenio na Halila Fehmi-efendiju, na ije se ime vodio navedeni sidil. 152 GHB, zbirka sidila sarajevskog suda. 153 Uzunarl, n.d. str. 274. 154 Teanjski sidil, str. 18, u prevodu Polimca, str. 40: Sve kadije vilajeta Bosne, svi ostali rukovodioci (hukjam), ulema, dobri ljudi, kapetani, dizdari tvrava, svi lanovi vijea

Mulla u Bosanskom ejaletu

49

moglo je biti samo privremeno te je nakon toga moralo biti verifikovano sultanovim fermanom i beratom. Naiba mulle mogao je privremeno ovlastiti valija bujuruldijom u kojoj ga je oslovljavao sa kidvetu-l-ulema-il-muhakkikin ili sa kidvetu-l-vullai-l-muhakkikin i kojom mu je davao odobrenje da obavlja sudske poslove do dolaska nosioca poloaja u pokrajinu.155 Valija se pri tom pozivao na preporuku i predstavku uglednih lica i dravnih slubenika. On je svojom bujuruldijom naiba obavezivao da uva zakon te da po potrebi obavlja i organizuje i druge vane poslove.156 U valijinoj bujuruldiji nije bilo navoda o biljeenju vojnih ostavina i raspodjeli meu nasljednicima to je bio obavezan navod sultanovih fermana, kazaskerovih zapeaenih pisama i kadijinih murasela o postavljenju naiba.157 Valije su esto u suradnji sa drugim lokalnim funkcionerima pokuavali ostvariti utjecaj na izbor naiba glavnog kadije koji je mogao navedenu funkciju dobiti u vie navrata. U tom smislu su, izgleda, znali prekoraiti granice svojih ovlatenja. Sultan je stoga bio prisiljen da intervenie fermanom kojim zabranjuje takvu praksu.158 Unato tome vidi se da su valije postavljali ponekad
erkjan - ajani i sve ostale e on postavljati i smjenjivati (vad ve ref ). On e biti iznad najveih i najmanjih kao zapovjednik (hakim ve vali). Njegova se rije mora izvravati. U vezi sa svim pitanjima, kako onim najznaajnijim tako i manje vanim, svi e se samo njemu obraati. Ni jednog dana se ne smije prestati sa njegovim potivanjem. Samo se njegova rije ima sluati. Sve to on kae ima se sluati i svi to imaju izvravati bez pogovora. Sd. 57, str. 146., bujuruldija Sulejman-pae: ...mansp sahibinin vuruduna kadar belde-i mezburenin hkmeti bu defa taraf- desturanemizden uhde-i ehliyyet ve liyakatnza ihale olunduu malumunuz oldukta gerektirki canib-i saltanat- seniyyeden mansp sahibi gelinceye kadar umur-i eriyyesini hsn-i idare ve ryet ve beynel ehali icray- ahkam- eria ... ve cadde-i eriat serimu inhirafa cevaz gstermekten bi inayet hazer...ve umur-i mhimmenin dahi kema yenbegi tanzim ... ve iktiza eden umur-i mhimmenin dahi kema yenbegi tanzim V. sidil 57, str. 146. GHB, sidil 57, str. 146. Stolaki sidil, godine 1205., str. 18 i 19: ...ipak u rumelijskom i anadolskom ejaletu, a najvie u podruju Bosne, neki uvaeni veziri, njihove ehaje i mutesellimi u svojim ejaletima smjenjuju kadije i naibe i na njihovo mjesto bujuruldijama postavljaju i odreuju kao naiba i kadiju koga ele. Iako je potrebno uputstvo ejhulislama i visoka naredba, on nareuje svom kadiji iz kadiluka da ga slua, postavljajui druge ovlatene...potom...potpuno je zabranjeno smjenjivanje i privoenje (kadija) suprotno sjajnom erijatu i postavljanje na njihovo mejsto nekog drugog te odreivanje mulla (mevali) mimo uputstava ejhu-l-islama od strane raznih vezira, njihovih ehaja i mutesellima.

155

156 157 158

50

Azra Gado-Kasumovi

naibe glavnog kadije koji su se ponaali kao mulle. Godine 1201. ubiljeena je bujuruldija valije Sirri Selim-pae upuena bivem sofijskom kadiji Hatib-zadetu Mahmud-efendiji da obavlja kadijsku dunost nakon smrti Mahmud-efendije Birader-zadeta dok ne stigne odgovor od padiaha.159 Husamudin-paa je godine 1209/1794. svrgao sarajevskog kadiju Osmanefendiju i mutesellima Ahmed-bega te je na njihovo mjesto kadije imenovao biveg plovdivskog kadiju Mehmeda aira Ahiskaliju, a na mjesto mutesellma Ali-bega Dennetia.160 Hasan-aga, zamjenik bosanskog valije Klislije Alija Delaluddin-pae, imenovan 1235/1819. godine smijenio je foanskog kadiju Mustafa-efendiju ohadia zbog uzbune u Pokrajini.161 Godine 1225/1810. bosanski valija je smijenio bujuruldijom bosanskobrodskog kadiju Mehmeda Tahira nakon odsluenja ostatka vremena od 16 mjeseci, a na njegovo mjesto postavio kadiju iz Ruuka, koji je to postavljenje dobio fermanom kao nagradu za pokazano junatvo za vrijeme provale neprijatelja u Osmansku dravu.162 Osobito u vrijeme Vedihi-pae postoje ubiljeene i bujuruldije vezira koje se odnose na postavljenje naiba glavnih kadija. Tako Mehmed Salih Vedihi-paa nareuje bujuruldijom da, poto je na kadiju Muhammeda Hasiba prenesena dunost zapeaenim pismom/mhrl mektub rumelijskog kazaskera od poetka abana 1252. godine da bude naib kadije u kadiluku Saraj-Bosna za period 1252-1254/1836-1838. godine, treba da izvrava erijatske odredbe u skladu sa rijeima hanefijskog mezheba.163 Treba napomenuti da se navedeno kazaskerovo pismo razlikuje od drugih jer ne prenosi, kao to je uobiajeno, nadlenosti popisa i podjele vojnih ostavina, nego samo daje ovlasti za vrenje sudskih erijatskopravnih poslova, a takve nadlenosti odreivao je sultan u svojim fermanima o postavljenju kadija. Valija je bujuruldijom vrio postavljenja naiba kadija kada god je dolazilo do nepredvienih i iznenadnih okolnosti kao to je ostavka ili smrt dotinog kadije ili naiba. Tako valija Bosne Sirri Selimpaa bujuruldijom postavlja Hatib-zadeta Muhammed-efendiju nakon smrti njegovog brata kadije Hatib-zadeta Mahmud-efendije dok ne doe odgovor od padiaha ko e obavljati kadijsku dunost.164 Valija je mogao
159 Sidil 26, str. 130-131. 160 R. Muderizovi: Nekoliko muhurova bosanskih valija, GZM XXVIII, Sarajevo, 1916., br. 1-2. 161 Isto, str. 26. 162 GHB, A-1782/TO. 163 V. sidil 76, str. 11 i 12. 164 V. sidil 26, str. 131. Bujuruldija je bila datirana 12. safera 1201. godine

Mulla u Bosanskom ejaletu

51

postaviti bujuruldijom vekil-i naiba kada postavljeni naib nije bio sposoban ili nije mogao obavljati dunost.165 Mehmed Vedihi-paa, bosanski valija, odredio je bujuruldijom (poto Mehmed-efendija koji je postavljen za kadiju, nije lino doao da preuzme dunost) Muhammed Hasib-efendiju za naiba u Saraj-Bosni s obrazloenjem da je uspjeno nekoliko puta obavljao tu dunost.166 Sulejman-paa, valija Bosne, bujuruldijom datiranom 1231. godine nareuje da kadijske poslove obavlja muderris u Saraj-Bosni okadi-zade Enis dok ne doe onaj ko bude odreen od sultana i ko e preuzeti taj poloaj, budui da je naib u Saraj-Bosni es-sejjid hadi Sadullahefendija umro i mjesto ostalo upranjeno.167 U tom smislu indikativan je sluaj naiba hadi Muhammeda Hasib-efendije, sina hadi Ibrahima, kojeg je godine 1252-1254/1236-1238. postavio Mehmed Vedihi-paa svojom bujuruldijom kao naiba. Tek godinu nakon tog postavljenja uslijedila je murasela Mehmeda erifa kao glavnog kadije, koji je, vjerovatno, taj poloaj dobio kao arpaluk, i kazaskerovo zapeaeno pismo koje navedenog naiba uvodi u dunost.168 Navedeni Hasib-efendija je prethodno, godine 1249-1250/1833-1834., bio imenovan kao naib biveg beogradskog kadije Ahmeda Nazifa Samakovije.169 I godine 1255-1257/1839-1841. valija Vedihi-paa je bujuruldijom postavio Muhammed Hasib-efendiju za naiba u Saraj-Bosni.170 Sultanskim fermanima zabranjivalo se imenovanje i postavljanje kadija i naiba po kadilucima Carstva onima koji nisu bili za to ovlateni sa carske strane. Takvi fermani stizali su kao posljedica zloupotrebe poloaja valija i upravnika koji su nekada pokuavali postavljati i svrgavati kadije po svojoj volji.171 Takvi postupci su od centralnih vlasti osuivani i spreavani kao protivni erijatu, a odluke navedenih ocjenjivane su kao neispravne i nevrijedne. I u Anadoliji i u Rumeliji, a najee u Bosni kao isturenom dijelu Rumelije, veziri, njihove ehaje te muteselimi su svrgavali i postavljali pojedine kadije i naibe u vilajetu, a na njihovo mjesto postavljali bi bujuruldijom druge prema kojima su osjeali naklonost.172 Navedena svrgavanja
165 166 167 168 169 170 171 172 V. sidil 80, str. 107. V. sidil 78, str. 11. Bujuruldija je bila datirana mjeseca zu-l-kade 1255. godine V. sidil 57, str. 146. Sidil, 76, str. 11. Sidil, 72, str. 10-11. Sidil, 78, str. 11. Usp. GHB, sidil 16 iz godine 1775. GHB, sidil 17, str. 36.

52

Azra Gado-Kasumovi

deavala su se nekada na osnovu optubi pristrasnih ljudi. Centralne vlasti su, s jedne strane, davale mogunost kadijama postavljenim na legalan nain od centralnih vlasti da se predstavkama obrate sultanu da ih zatiti, a s druge strane, insistirale su na legalnoj proceduri smjenjivanja kadija, naiba i mulla iji su postupci bili suprotni erijatu. U navedenom sluaju procedura je nalagala da se narod preko izabranih predstavnika predstavkom obrati sultanu. Sultan bi visoku carsku naredbu proslijedio na instituciju rumelijskog ili anadolskog kazaskera koji bi na osnovu te naredbe i na osnovu upute i obavjetenja/tenbih ejhu-l-islama po propisu sprovodio svrgnue i postavljenje drugog kadije ili naiba. Sultanske naredbe su u tom pogledu bile sasvim decidne da veziri, njihove ehaje i mutesellimi ne mogu po provincijskim dijelovima carstva bujuruldijama svrgavati i postavljati kadije, njihove zamjenike - naibe koji nisu sposobni i poznati. Da bi se navedena postavljenja mogla realizirati, uvjet je bio da kandidati za kadijska i naibska mjesta budu registrirani u protokolima, tj. dnevnicima/ruzname anadolske ili rumelijske kancelarije/kalem, da imaju odobrenje, odnosno saglasnost/iaret ejhu-l-islama i da posjeduju carski ferman. Na taj nain je bio osiguran centralizovani sistem praenja sudstva u svim njegovim segmentima od najnieg do najvieg nivoa. Taj sistem je poinjao od vladara sultana koji je sjedinjavao u svojoj linosti sve prerogative vertikalnog sustava vlasti ukljuujui vojne, politike, upravne i sudske funkcije. Kompetencije nad svim navedenim funkcijama vladar je prenosio na visoke od njega ovlatene funkcionere kao to su veliki veziri, ejhu-l-islam, kazaskeri, defterdari i drugi koji su potom sistemom postupnog prenoenja kompetencija koje su im pojedinano povjerene, svaki u domenu svojih ovlasti, irili svoju nadlenost po horizontali u provincijskim dijelovima Carstva. Prerogativi centralne vlasti dvosmjerno su bili upueni na sultana, od kojeg su se nadlenosti postupno irile ka niim nivoima da bi se potom od niih nivoa ponovo uspinjale do sultana. Rije i odluka sultana u svim pitanjima znaajnim za funkcioniranje Carstva, pa i u pitanjima sudstva, bili su odluujui.

Rang kadiluka Bosna

Kadiluci s najveim primanjima bili su oni na rangu mevlevijjeta od 500 aki dnevno. To su bili kadiluci znaajnih ejaleta kojima je pridavana posebna vanost. U 15. stoljeu veliki kadiluci sa rangom mevlevijjeta bili su: Istanbul, Jedrene, Bursa, Plovdiv/Filibe, Soja, Solun. U 16. i 17 stoljeu

Mulla u Bosanskom ejaletu

53

pored gore navedenih kadiluka na rangu mevlevijjeta treba dodati jo i Siriju, Halep, Egipat, Dijarbekir, Bagdad i Budim. Kasnije su i neki drugi ejaleti krajem 16-og stoljea postali veliki kadiluci sa rangom mevlevijjeta, kao to su: Konja, Palestina, Solun/Selanik i Bosna. Od 15. i 16. stoljea kazaskeri postavljaju sve kadije bez obzira na rang. Rumelijski i anadolski kazaskeri su kandidate za kadiluke od 150 aki dnevno predlagali carskom divanu u odreeni dan da bi bili prihvaeni od padiaha. to se tie kadiluka na rangu mevlevijjeta iznad 150 aki oni su bili izlagani pred padiahom preko zahtjeva/arz velikog vezira/sadr- azam.173 Glavni kadija sa sjeditem u kadiluku Saraj-Bosna je bio na rangu mulle to je jasno i iz nekih kadijskih murasela u kojim stoje navodi poput slijedeeg: ber vech-i mevleviyyet mutasarrf olduum medine-i Saray Bosna kazasna174 Bosna je predstavljala trei stepen mevlevijjeta, tzv. devriye mevleviyyeti175, gdje su postavljene kadije esto postavljale svoje zastupnike - naibe to je vidljivo iz skoro svih sidila 18. i 19. stoljea. Uzunarl navodi da su na istom rangu u to vrijeme bili i kadiluci Adana, Bagdad, Antep, Bosna, Erzurum, Mara, Bejrut, Tripoli, Dijarbekir, Ruuk, Sivas, ankiri.176 Za razliku od navoda ber vech-i mevleviyyet u muraseli mulle, u muraseli kadije mostarskog, npr. stoji: ber vech-i mansp mutasarrf olduum Mostar kazasnn umuri eriyyesi..177 /erijatske poslove mostarskog kadiluka u kojim sam bio postavljen na poloaj, pri emu takav poloaj, naravno, nema visokog ranga. Mansp oznaava odreeni poloaj u slubi. U fermanima i kadijskim muraselama nekada stoji i za sarajevskog kadiju da je postavljen ber vech-i mansp, tj. kao nosioc dotinog poloaja, a nije mu bio odreen precizno rang, a najee stoji ber vech-i mevleviyyet sa rangom mulle za dotinu kadijsku oblast oznaenu kao mevlevijjet. U fermanima se esto nije precizno navodio rang kadiluka. Samo je stajalo da je dotini kadija mulla postavljen na nain mevlevijjeta. Rang kadiluka Bosna se po potrebi mijenjao. Mulli Ismailpaa-zadetu Emin-efendiji dodijeljen je godine
173 V. Uzunarili, n.d. str. 87. 174 V. GHB, sidil 86, str. 28. i brojni dokumenti o postavljenjima mulla iz ostalih sidila sarajevskog suda. 175 V. Uzunarl, n. d. str. 102-103, 278: Mulle na rangu devrijje nazivali su se stoga to su postavljani u neki od sandaka i vilajeta na tom rangu i to su se rotirali redom unutar navedenih kadijskih oblasti. 176 Isto, str. 280. i 277. 177 V. GHB, sidil 5, str. 5.

54

Azra Gado-Kasumovi

1190-1191/1776-1777. kadiluk Bosna sa rangom Plovdiva.178 U dva fermana179 kadija Saraj-Bosne postavlja se godine 1213-1214/1798-1799. i 12141115/1799-1800. prema rangu Galata to predstavlja treerazredni rang mevlevijjeta, tzv. mahred mevlevijjet, koji je bio vieg nivoa od devrijje mevlevijjeta.180 Godine 1265/1848. mulli Mehmedu Reku dodijeljen je kadiluk Bosna koja (inae) spada u podruja na rangu devrijje, sa rangom Izmira, koji predstavlja rang tzv. mahred mevlevijjeta.181 Prelazak sa nivoa devrijje mevlevijjeta na rang mahred mevlevijjeta je znaio napredovanje u slubi. 182 Trajanje kadijske slube na rangu mevlevijjeta bilo je jedna godina, a postavljanje ovih je obavljao kazasker do sredine 16-og vijeka uz naredbu velikog vezira/sadr- azam. Poslije ovog vremena postavljanje se obavljalo na naredbu ejhu-l-islama i na zapovijed velikog vezira. Meutim u ubiljeenim fermanima sidila sarajevskog suda se tek u nekoliko fermana iz 19. stoljea javlja ovaj navod ...eyhu-l-islam iaretleri mucibince...183 U ostalim fermanima o postavljenju upuuje se samo na potrebu da stigne kazaskerovo zapeaeno pismo kao uvjet za preuzimanje dunosti. Kazaskeri su postavljali i razrjeavali dunosti kandidate u kazama, a ejhu-l-islami koji su drali kadijske deftere/defter-i akdiye postavljali su mulle i razrjeavali ih dunosti184 dok su ih kazaskeri uvodili u dunost svojim zapeaenim pismima ili bujuruldijama.185 U deftere po imenu tarik defteri186 biljeila su se u kasnijem periodu postavljenja pri emu se kao osnov uzimao defter za postavljanje muderrisa i kadija koji su drali kazaskeri. Trajanje slube kadija u kadilucima je bilo 20
178 GHB, sidil 18, str. 198: ...Bosna kazasn Filibe payesiyle sana tevcih ve inayet edip. 179 V. sidil 38; sidil 39, str. 11. 180 U fermanima se nekad kae za kadiluk Bosna da je na rangu Galate, a nekada na rangu Izmira. Oba prestavljaju mevlevijjete tipa mahred. V. Uzunarl, n.d. str. 101. 181 GHB, sidil 84, str. 6: ...bi itibari mahrec Izmir payesiyle bilad-i devriyyeden Bosna kazasnn uhdene tevcih ve ihsan klnmas hususu... 182 U mahred mevlevijjete u periodu od 17-20. stoljea spadali su: Solun, Palestina, Halep, Ejjup, Tirhala, Galata, Jeniehir, Izmir, Soja, Trabzon i drugi. V. Uzunarl, n. d., str. 280. 183 Prema uputstvu, ili na znak velikog vezira. 184 V. Isto, str. 103 i 104. 185 V. sve sidile sarajevskog suda. 186 Tarik-defteri su defteri u koje su se biljeili pripadnici uleme ukljuujui i muderrise.

Mulla u Bosanskom ejaletu

55

mjeseci, tako da se nakon ovog perioda drugi kadija postavljao na njegovo mjesto. to se tie mulla sa sjeditem u sarajevskom kadiluku iz evidentiranih sidila vidi se da su postavljani svake godine budui da su imali vei rang mulle, odnosno mevali. Radi se, meutim, o niem stepenu mevlevijjeta od 150 aki budui da postavljene kadije nisu uvijek lino dolazili nego su esto postavljali svoje naibe. Prema abanoviu, sarajevski kadiluk podignut je na rang mullaluka 1578. godine,187 a prema Uzunariliju Bosna je postala mevlevijjet 989/1581. godine.188 injenica je da je sarajevski kadiluk postao samo glavno sjedite mulle nadlenog za cijelu oblast Bosanskog ejaleta sa rangom velike sudske oblasti - mevlevijjeta. Prema Muvekkitu, prvi mulla bio je Bosanac kadija Bali-efendija, roeni Sarajlija, koji je bio postavljen mjeseca zu-l-hidde 986/1579. godine na traenje njegovog zemljaka Bedruddina Mehmed-efendije, koji je bio uitelj velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia. Uspostavljanje mevlevijjeta u Bosni treba da odgovara postavljenju prvog mulle. Iako Muvekkit navodi da je Bosanski begluk, tj. sandak, podignut na rang ejaleta ili beglerbegluka 991/1583. godine utvreno je da je to uinjeno 1580. godine.189 Oito je da je centralna vlast u nastojanju da provede dravne reforme i reformu upravne podjele Carstva u isto vrijeme, ili priblino isto vrijeme, postavila u Bosnu u skladu sa novom teritorijalnom organizacijom dva visoka dravna funkcionera: beglerbega i mullu. Na osnovu toga se vidi da je kadija kao nosilac poloaja, nakon reorganizacije sudskog sistema u Bosni, bio ukljuen pored sudskih i u upravne poslove Ejaleta. Glavni kadija sa sjeditem u Sarajevu nije bio nadlean samo za izdavanje presuda i registracija koje su rjeavale imovinske odnose bilo da se radi o zajmovima, dugovima bilo o sporovima oko naslijea i slino tome, to je predstavljalo njegova zaduenja u vrijeme dok je Bosna bila sandak, tj. prije administrativno-teritorijalne reorganizacije.190 Kadija mulla nakon navedene reorganizacije pored funkcije sudskog organa sa visokim rangom postaje i posredujui organ u upravi i koordinator izmeu centralnih organa vlasti i pokrajinskih upravnih i izvrnih organa.
187 Zbornik M. Enveri Kadia, 986. godina; Muvekkit str. 52, prema H. abanoviu, n. d., str. 183. 188 Uzunarl, n. d., str. 96. 189 H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959., str. 78. Isto navodi i Uzunarl, n. d., str. 96. 190 GHB. Sidil 1, 1a, 2

56

Azra Gado-Kasumovi

O prihodima mulle postavljenog u Bosnu

S obzirom na injenicu da su kadije bili neposredno angaovani na radu od koristi za muslimane to im je dio prihoda odreivan iz dravne blagajne/ bejtu-l-mal.191 U prvom periodu osmanske vlasti vojne kadije koji su dolazili u Bosnu nisu imali plau u novcu nego su dobijali timare ija je vrijednost iznosila oko 4000 aki. To vidimo iz sumarnog popisa Bosanskog ejaleta od 1468-69. godine gdje je, npr., mevlna Eminuddin, kadija Drine, imao timar sa prihodom od 4097 aki, mevlna Muslihuddin, kadija Neretve, prihod 4113 aki, mevlna Hajreddin, kadija Jelea, 4083 ake, mevlna Demal, kadija Sarajeva/Sarayovas, timar od 4048 aki, Mesud, kadija Bobovca, od 4182 ake, mevlna Umran, kadija Blagaja, 4080 aki,192 mevlna udai, kadija Vilajeta Pavli ve Kova, 4038 aki.193 Kadija Brvenika je imao vei timar od 6281 ake.194 Timar je pripadao kadijama samo onoliko dugo koliko su bili na dunosti. Kadijski timari su bili odreeni kao nagrada kadijama koji su u aktivnoj kadijskoj slubi/hakimu-l-vakt. 195 Kanunnama sultana Fatiha donijela je pravila koja se odnose na kadijsku slubu. Po tim pravilima najvii kadijski rang predstavlja rang mevlevijjeta s plaom od 500 aki dnevno. Ta vrsta kadiluka nazivala se taht. Najvii na tom rangu bio je Istanbulski kadija, koji je na prijemima kod sultana bio u rangu sa beglerbegom.196 Iznad ovog ranga kadiluka, tj. mevlevijjeta, bio je samo rumelijski i anadolski kazasker. Muderrisi medresa Harid, Dahil i Sahn, koji su imali primanja od 50 aki, mogli su se uspeti na rang kadije mulle sa primanjima od 500 aki. Kadije sa 500 aki dnevnice mogli su napredovati do poloaja beglerbega.197 Prihodi mulle bili su dodjeljivani beratom prema rangu mullaluka. On je svoju plau dobijao direktno iz centralne blagajne jer su se, npr., sredstva
191 uveni pravnik iz vremena halife Harun er-Reida Ebu Jusuf u djelu Kitbu-l-har zakljuio je da kadijama i valijama pripada dio od zemljinih poreza, dizje i haraa, i to srazmjerno obimu njihovih javnih dunosti. to se tie sadake to im nije bilo dozvoljeno. 192 V. n.d. u transliteraciji N. Filipovia, str. 33. 193 Isto, str. 34. 194 V. BBA, TD, No 171, fo 35, 41, 47, prema A. Handi, Jedan savremeni dokument o ejhu Hamzi, POF XVIII-XIX/1968-69, Sarajevo, 1973., str. 209. 195 Usp. Defter Klikog sandaka iz 1550. godine, BOATD 284, str. 235. 196 Uzunarili, n.d. str. 88. 197 H. abanovi, Vojno ureenje Bosne od 1463. god. do kraja XVI stoljea, Sarajevo, 1961., str. 176.

Mulla u Bosanskom ejaletu

57

poznata kao niyabet-i mevelviyyet 198 slala preko valijine blagajne u Istanbul. Plaa mullama odreivana je po osnovu prihoda navedenih kadiluka koji su odreivali njihov rang. Pri tom se rang odreivao ne samo kao prvi, drugi, trei rang nego i po samom nazivu kadiluka. Na vrhu liste nalazio se prvi rang/rutbe-i ula sa 10000 aki, rang do prvog/rutbe-i ula sa 9000 aki, drugi rang/rutbe-i saniye sa 8000, trei rang/rutbe-i salise sa 6000, rang kadiluka Inebahti/rutbe-i Inebahti sa 5000. Rang Egri/rutbe-i Egri sa 4000, rang elebi/rutbe-i elebi sa 3500, rang inad/rutbe-i inad sa 3000.199 Navedena podjela odnosi se na rang samog kadiluka. Kadije koji su slubovali u Bosni mogu se podijeliti na etiri vrste. Najvii rang na nivou Ejaleta imao je kadija visokog ranga molla ili bosanski mulla. Njegov mandat na navedne mullaluk trajao je godinu dana. Osim mulle postojao je i kadijski rang mufettia kao kazaskerovog visokog predstavnika koji je nadgledao i kontrolirao pravosudni sistem u Bosni. Treu vrstu inili su kadije kadiluka koji su bili razliitog ranga. etvrtu vrstu inili su naibi. Plaa mulle i mufettia bila je odreena po rangu samog mullaluka Bosna. to se tie kadija ostalih kadiluka, njihove plae odreivane su prema rangu navedenih kadiluka. Poreski doprinosi za mullu u pojedinim stavkama iznosili su od tri do deset puta vie nego doprinosi za kadiju naiba.200 Dio svojih prihoda mulla je ostvarivao preko takse koju je ubirao za pregled vakufskih knjiga. U raznim defterima koji su registrirani na sudu biljeila se posebna stavka za mulla-efendiju. Da su te stavke bile znaajne, vidi se po njihovim iznosima. Na primjer, navedena stavka koja se vodila kao beray- mulla efendi iznosila je 7200 groa za registraciju i nadzor nad sainjavanjem deftera hrane za potrebe valije i njegove svite za koji je bila zaduena mullina kancelarija. Od svih poslova koji su bili u njegovoj nadlenosti mulla je kao i ostali kadije dobijao odreenu nagradu/cret: od registriranja raznih predmeta, vjenanja, ostavina, registriranja smjenjivanja i postavljenja raznih slubenika, vakujenja i slino. Ni mulla a ni ostali kadije kadiluka i naibi nisu smjeli ni u kom sluaju uzimati vie nego to im je zakonom propisano jer je Porta u tom smislu slala svoje slubenike mufettie, tzv. kassame, na konju /suvari kassamlar, koji
198 GHB, sidil 76, str. 10. 199 Uzunarl, n.d., str. 93. 200 GHB, sidil 8, str. 20: Defter hrane sainjen 05. mjeseca zu-l-hiddeta godine 1180. za potrebe hrane za svitu silahdara Mehmed-pae, muhaza Bosne, pored stavke za mullu u iznosu od 7200 groa sadri i stavku za naiba od 2400 groa, mutesellim-agu od 7200 groa i druge stavke.

58

Azra Gado-Kasumovi

su stanje na terenu provjeravali.201 Budui da su mulle imali mandat samo od godinu dana organizirali su nekada ugledne osobe da upuuju mahzare Porti da im produi slubu u kadiluku Saraj-Bosna jer nisu, navodno, u toku godinu dana svog slubovanja mogli ni upola ostvariti predviene prihode, pod izgovorom da je stanovnitvo osiromailo.202 Sudskim prihodima sa podruja jednog kadiluka upravljao je kadija, nosilac poloaja u navedenom kadiluku/mansp sahibi. Po kanunu je bilo odreeno da poreze koje razrezuju mjesne kadije oni i naplauju. Posebno su se vodile takse za naibe i lokalne kadije, a posebno takse namijenjene za kadi askerijat tj. za kazaskere i mulle. Jedni drugima se nisu smjeli uplitati u prihode.203 Kadije visokog ranga mulle, mogli su dobiti odreeni kadiluk kao arpaluk to je za njih predstavljalo dodatni izvor prihoda, bilo da su bili penzionisani bilo da su bili nadleni u kadilucima koji im nisu donosili dovoljno prihoda. Takav mulla je navedene kadiluke izdavao po sistemu zakupa naibima uz obavezu da mu se alje ehrija.204 Za mullinu plau iao
201 Pod njihovu kontrolu potpadala je ne samo kontrola kadija kadiluka, naiba, njihovog biljeenja ostavina i uzimanja taksi nego i kontrola samih mulla/mevali-i kiram. V. Uzunarl, n.d., str. 122. 202 GHB, TD 2, str. 164: Mevlevijski ejh Seid Abdulfetah moli da se zadri na mjestu mulle sadanji mulla Ismail-efendija. 203 U fermanu izdatom sredinom muharrema 994/1585-86. godine na tubu kadije Galate da mu se kadi-askerijat mijea u prihode izdata je naredba da ono to po kanunu spada u prihod lokalnih kadija, bilo da je to resm-i itak, resm-i nikah ili bilo koji drugi resim, ni u kom sluaju se kadi askeri ne smiju mijeati u njihovu raspodjelu. 204 ehrija je predstavljala mjeseni iznos za plae nekih dravnih slubenika koje su sakupljane za njih od odreenih taksi koje su se sakupljale posredstvom suda, a potom proslijeivale u valijinu i odatle odreeni dio u sultanovu blagajnu. Kad je u pitanju sudska ehrija ona je predstavljala ukupne sudske taksene prihode koje je naib svojim sudskim aktivnostima ostvarivao u toku jednog mjeseca. Poto je pravo na prihode od kadiluka imao kadija kadiluka to je naib te prihode upuivao kadiji kadiluka, a on je odreeni dio slao u valijinu blagajnu posredstvom mutesellimovih ljudi. Iz valijine blagajne iz iznosa sakupljenih ehrija dio pod stavkom kismet-i askeriyye slao se kao taksa za naslijee/resm-i ksmet kazaskeru, tj. najvioj sudskoj vlasti na nivou Carstva na koji je on po zakonu imao pravo. Od navedenih prihoda naib je dobijao i svoju linu plau. to je jedan kadija imao vie naipskih mjesta to je raspolagao sa veim prihodima na osnovu procenta koji je dobijao za svoju nadlenost oko organizacije pravosua te poslova kontrole i nadzora. Naib kojeg je kao svog zastupnika mulla postavljao sakupljao je za njeg odreene prihode koje mu je slao. Izdavanje kadiluka pod zakup bilo je praksa. Naibi su kupovali pod zakup odreene kadiluke od kadija koji su imali pravo na kadijski poloaj/arpalk sahibi ili mansp sahibi. Sudski prihodi sa podruja nadlenosti jednog naiba nazivali su se naipska ehrija. Ti

Mulla u Bosanskom ejaletu

59

je u valijinu blagajnu, zajedno sa ostalim ehrijama, iznos koji se vodio kao niyabet-i mevleviyyet205, tj. iznos koji je naib kadije slao kao dio prihoda na koje je mulla imao pravo kao nosilac poloaja na koji je bio postavljen ber vech-i mevleviyyet.206 Odatle su navedene ehrije prosljeivane u centralnu sultanovu blagajnu. Od osamnaestog stoljea o primanjima kadije Saraj-Bosne moe se govoriti na osnovu ranga na kojem je bio kadiluk Saraj-Bosna. Bosna se nalazila na niem stepenu mevlevijjeta to se vidi iz dva fermana iz zbirke sidila u GHB u kojim se navodi da je kadija postavljen prema rangu Galata, tj. ba paye-i Galata.207 U svim drugim sidilima kae se samo postavljen ber vech-i mevleviyyet ili ber vech-i mansp tako da ovaj navod iz spomenutih fermana ba paye-i Galata pojanjava rang tog mevlevijjeta. Uzunarili objanjava da je sudnici u Galati pripadalo 300 sela i 40 nahija i da su se ovdje nalazili naibi (mulle, tj. glavni naib/bab- naib) sa 150 aki dnevno.208 Mulla je primao plau iz centralne blagajne na Porti, a kadije kadiluka i naibi su primali plae iz blagajne bosanskog valije to se moe vidjeti na osnovu nekih valijinih i kadijskih dokumenata poput jedne bujuruldije u kojoj bosanski valija Mehmed Vedihi-paa nareuje da se sredstva odreena za plau/mahiye Muhammedu Hasib-efendiji, koji je bio postavljen kao naib mulle, dostave u njegovu blagajnu/hazine odakle e se proslijediti gdje je potrebno.209 Na to upuuje i potvrda na 750 groa koju je valijinoj blagajni predao Nazif-efendija, travniki zamjenik kadije, da se poalje novac kao
su prosljeivani nosiocu nadlenosti za jedan kadiluk. Uz prosljeivanje navedenih prihoda ila je i murasela kao dokaz o naipskom postavljenju, izjetaj o ostavinama, te ehrija spomenutog kadiluka; Dohson navodi da je ehrija novac od nijabeta koji se izdavao pod zakup, a koji je trebalo platiti svakog mjeseca tako to se vezao za taksit. V. Uzunarl, Osmanl devletinin ilmiyye tekilat, Ankara, 1984., str. 118. GHB, sidil 76, str. 10. GHB, sidil 76, str. 10: U ilm-i haberu Abdullah, koji je spadao u havadegane Carskog divana sa namjetenjem u hazini Ejaleta Bosna, potvruje da je primio od mutesellima iznos vie ehrija koji ukljuuju niyabet-i mevleviyet, harc- bab i ksmet-i askeriyye za period od poetka evvala 1252. do kraja redepa 1253. godine u iznosu od 36000 groa (12 mjeseci po 3000 groa), a za period od poetka evvala 1253. do kraja redepa 1254. godine iznos od 42000 groa (12 mjeseci po 3500 groa). V. sidil 38, str.: Bivi kadija Amida Numanpaa-zade Muhammed postavlja se za kadiju Saraj-Bosne prema rangu Galata od poetka mjeseca zu-l-kade 1212. godine; Usp. sidil 39, str. 11: Bosanskom kadiji Muhammedu Saidu se fermanom produava kadijska sluba za dva mjeseca s tim da zadri rang Galata Galata-i payen ibkasiyle. V. Uzunarili, n.d., str. 133. V. sidil 76, str. 11: Bujuruldija datirana 29. ramazana 1252. godine.

205 206

207

208 209

60

Azra Gado-Kasumovi

plaa za mjesec zu-l-hidde 1249. godine u Carigrad kadiji mulli koga on zamjenjuje.210 A ta sredstva kao i sva sredstva za slubenike mahkeme osiguravala su se po osnovi raznih taksi, po osnovi taksi od ostavinskih rasprava te iz poreza imdad-i hazarijje koji su se sakupljali po zimskom i ljetnom taksitu.211 injenica je da je mulla, odnosno kadija Saraj-Bosne, kao najbolji sudac kod muslimana/akd kudtil-mslimn bio nadlean na teritoriji cijelog Bosanskog ejaleta pa je, takoer, ubirao i odreene prihode sa cijelog teritorija.212 U tom smislu govori ilam foanskog kadije datiran 01. muharrema 1288. godine, koji izvjetava valiju da je proitana pred dobrim ljudima i siromasima bujuruldija kojom se trai 110 groa na ime ljetnog taksita za uzdravanje sarajevskog kadije, a da su prisutni zamolili da se toga oslobode jer do sada nikada nije toliko traeno.213 To znai da se i ranije trailo i sa podruja foanskog kadiluka za kadiju Saraj-Bosne, ali da je iznos koji se u tom trenutku traio bio neuobiajeno visok. I arzuhal ehalije iz nahije Rama datiran 1184/1770. godine u kojem se izraava prituba na injenicu da se za mulle trailo iz navedene nahije ehrije vie nego to je uobiajeno, pokazuje da se u svim nahijama Saraj-Bosne sakupljao ustaljeni iznos za plau mulle kao njegova ehrija.214 Taksa sa naznakom za mullu bila je izdvojeno registrirana na raznim predmetima od kojih su se takse uzimale.215 U sidilima se ta stavka evidentirala kao harc- defter-i hazret-i mulla-efendi, tj. troak za defter mulle. Prema maglajskom sidilu,216 u defteru redepskog taksita za 1254. godinu navodi se stavka pomoi ili podrke za ehriju/ianet-i ehriyye u iznosu od 500 groa to, vjerovatno, predstavlja doprinos za mullu budui da su svi ostali sudski trokovi i doprinosi bili posebno izdvojeni i registrirani. Navedena ianet-i ehriyye sakupljala se i u redepskom i u muharremskom
210 V. GHB, A-2482/TO. 211 Navedeno se vidi iz ostavinskih deftera i deftera hazariyye. 212 Sueska je naveo da termin mullaluk pored toga to je upotrebljavan u znaenju kadiluka vieg ranga u Bosni istovremeno oznaavao i kraj, podruje sa kojeg je mulla ubirao svoje prihode. Te poto je tako, donio je zakljuak da je naziv mullaluk oznaavao jednu nahiju u sarajevskom kadiluku, koja se nalazila sjeveroistono od Sarajeva. Za navedenu tvrdnju nije donio izvor.: V. A. Sueska, Ajani, Sarajevo, 1965., str. 172. 213 GHB, A-2705/TO. 214 GHB, sidil 11, str. 128. 215 GHB, sidil 8 str. 20: Defter hrane za menzil sadri i popis potreba pojedinih slubenika i njihovih trokova izmeu ostalih i mulle. Treba rei da su se, mimo troka za mullu, posebno vodili uobiajeni sudski trokovi kao to je kalemiyya, ihzariyya, kaydiyya i ostalo. 216 Maglajski sidili 1816-1840, Sarajevo, 2005., str. 146.

Mulla u Bosanskom ejaletu

61

taksitu. Prihodi mulla bili su znatno vei od prihoda drugih kadija. Godine 1208/1793. kada je svrgnuti Mulla-efendija krenuo iz Sarajeva i kada je na putu preko Dubrovnika umro uz njega je pronaeno preko etrdeset kesa gotovog novca.217

Mulle angairane u Bosni

Nakon prvog natkadije Bali-efendije bio je nakratko postavljen Ibrahim-efendija Burnaz da bi 989/1581. godine bio postavljen ponovo Baliefendija, koji je umro mjeseca safera 990/25. 02. 1582. godine.218 Nakon njega bio je postavljen Jakub-beg, jedan od ljudi sultana Mustafe, princa-nasljednika sultana Sulejman-hana.219 Dana 18. mjeseca zu-l-kade 1006/23. VI 1598. godine sarajevski kadiluk i rang mevlevijjeta sa muftilukom dodijeljen je mevlna Ridvan-efendiji. Godine 1682. sarajevski mulla bio je Omer-efendija a njegovo naib Ahmed-efendija.220 Godine 1693. Mehmed el-Kutahija je bio odreen kao kadija Sarajeva. Godine 1693. i 1694. kadija je Alija, sin Mehmeda. Godine 1695. i 1696. kadija je Mustafa Eseri. Godine 1697. Mehmedefendija je kadija Sarajeva. Godine 1692., 1698. i 1700. i 1703. spominje se kadija Ahmed kao sarajevski kadija. Godine 1700. i 1702. sarajevski kadija bio je Sabit Alauddin Uianin. Godine 1700. spominje se, takoer, i kadija Ibrahim Hakki. Godine 1702. i 1703. spominje se Abdullah-efendija, koji je bio premjeten iz am Tarablusa.1706. kadija Sarajeva je Mehmed Emin. Godine 1709. mulla je Smajil-efendija, a spominje se i Ahmed Logavi-zade. Godine 1712. mulla je Hasan-efendija. Godine 1714. Mehmed ejhi-efendija. Godine 1717. kadija je Abdurrahman-efendija.221 Tek od godine 1180. i 1181/1766-1767. postoje podaci o tome ko je bio sarajevski kadija mulla ili natkadija za navedenu godinu i ije je ime ubiljeeno na koricama sidila - glavne sudske registarske knjige. Navedene godine natkadija je bio Abdulmumin Hulusi-efendija, sin Omera, muderris iz medrese Alaijje; 1182. i 1183/17681769. es-sejjid Ali-efendija i Isa-zade Ismail-efendija; 1176-1177/1762-1763.
217 218 219 220 Baeskija, Ljetopis (1746-1804), Sarajevo, 1987., str. 311. V. V. Skari, n. d. , str. 88. i str. 100. V. Zbornik M. Enveri Kadia iz 986. godine; Muvekkit, n.d., str. 52. Obojica su navedene godine ubijeni, sud je opljakan i obijene su etiri kue sudskih muhzira u poznatoj pobuni seljaka. V. Osman Sokolovi, Suprotne vijesti o pobuni seljaka i pogibiji sarajevskog mulle Omer efendije, Narodna Uzdanica, knjievni zbornik za godinu 1943. , Sarajevo, 1942, str. 116-122. 221 T. D. 2 , u prevodu Polimca.

62

Azra Gado-Kasumovi

Mehmed Zihni-efendija; 1184/1770. Ibrahim el-Kibrisi, bivi sojski kadija; 1183/1769. Trabzoni Ismail-efendija; 1185/1771. Tusijevi Ismail-efendija; 1186-1187/1772-1773. Izmiri Mehmed Emin-efendija, bivi kadija Lefkoe; 1187-1188/1773-1774. Edirnevi es-sejjid Ahmed-efendija; 11881189/1774-1775. Fejzullah-efendi Lutfullah-zade; 1189-1190/1775-17776. Mustedi-zade Abdulaziz-efendija; 1190-1191/1776-1777. Ismailpaa-zade Mehmed Emin-efendija; 1191-1192/1777-1778. es-sejjid Mehmed Lubbiefendija. Muvekkit navodi da je 01. ramazana 1192/23. 09. 1778. godine smijenjen sarajevski kadija Seid Mehmed Lubo-efendija Smailpai, a na njegovo mjesto postavljen raniji kadija Beograda Sandakli Mehmed-efendija.222 Godine 1192-1193/1778-1779. Sandukli Mehmed-efendija, bivi beogradski kadija; 1194/1180. Ahmed-efendija i haz Hasan-efendija, imam pae Muhsinovia;223 1195-1196/1781-1782. Numan Debbag-zade; 11961197/1781-1783. muderis Erzurumli Abdullah-efendija; 1197-1198/17831784. muderris es-sejjid Abdurrahman-efendija; 1199/1784. Krimi es-sejjid Ismail-efendija; 1199-1120/1784-1785. Imam-zade Ebu Bekir Nijaz-efendija; 1200-1201/1786-1787. Hatib-zade Mahmud-efendija, bivi sojski kadija i njegov naib Birader-zade Muhammed-efendija; 1201-1202/17861787. Vardari ejh-zade hadi Sunullah-efendija; 1204-1205/1789-1790. Mehmed Selim, bivi sojski kadija; 1193-1194/1779-1780. Ahmed Jahjazade; 1202-1203/1787-1789. es-sejjid Ali-efendija i njegovo naib Mehmed Emin-efendija; 1203-1204/1788-1789. Mehmed Haim-efendija poznat kao Abdulehad Efendi-zade; 1205-1206/1790-1791. Nekib-zade es-sejjid hadi Sadullah-efendija; 1206-1207/1791-1792. es-sejjid Osman-efendija, poznat kao Mantiki el-Agribozi, bivi kadija Antepa; 1208/1793. Ahaskavi Muhammed akir Sajuddin, sin Abdusselama; 1209-1210/1794-1795. Alaijjeli Abdulmumin-efendija; 1210-1211/1795-1796. ejh-zade es-sejjid Muhammed Seid-efendija; 1211-1212/1796-1797. Mihaldi Hasan Esadefendija, raniji sojski kadija; 1213-1214/1798-1799. Numanpaa-zade essejjid Muhammed Sadullah-efendija, bivi kadija Amida; 1214-1215/17991800. ejh-zade es-sejjid Muhammed Seid; 1215-1216/1800-1801. hadi Sulejman Efendi-zade Mehmed Seid-efendija; 1216-1217/1801-1802. Mihaldi Hasan Esad-efendija; 1217-1218/1802-1803. Halil Fehmi-efendija; 1218-1219/1803-1804. Sofjavi hadi Abdulfettah; 1219/1804. Ishakefendi-zade Muhammed Emin-efendija i njegovo naib es-sejjid Abdurrahman222 Muvekkit, n.d., str. 579. 223 V. Baeskija, n.d., str. 194.

Mulla u Bosanskom ejaletu

63

efendija; 1219-1220/1804-1805. Tarablusi es-sejjid Abdulkerim-efendija; 1221/1906. Selanikli Esad-efendija; 1221-1222/1806-1807. Selanikli haz Ahmed-efendija; 1223-1224/1809. ejh-zade es-sejjid Mehmed Seid-efendija; 1224-1225/1809-1810. es-sejjid hadi Ahmed Hajati-efendija, muderris Dahili salise-i Ehi-elebi medrese; 1225-1226/1810-1811. Brusali Kadi-zade es-sejjid Abdurrahim-efendija; 1226/1811. Mufti-zade Muhammed Tevk-efendija; 1226-1227/1811-1812. ejh-zade es-sejjid Mehmed Seid-efendija; 1228/1813. Gelembevi-zade Mehmed Emin-efendija i haz Ibrahim, sin Mustafe, sin Ibrahima, naib u Saraj-Bosni; 1229/1814. Amasjali es-sejjid Mehmed akir-efendija; 1229-1230/1814-1815. Sofjali hadi Abdulfettah-efendija; 1231/1816. Gollu-zade Mustafa Mujesser, bivi kadija Maraa; 1231-1232/1816-1817. okadi-zade Mustafa beg-efendija i Mektubi Mustafa Raid-efendija;224 1232-1233/1817-1818. Ebu Bekir ukri-efendija, bivi kadija Maraa; 1233-1234/1818-1819. Amasjali essejjid Muhammed akir-efendija;225 1235-1236/1819-1820. sojski kadija erkeli Hattat Muhammed;226 1236-1237/1820-1821. Fejzi-zade es-sejjid Ahmed erif Kadri-efendija, bivi beogradski kadija; 1237-1238/1821-1822. Ahaskavi Ibrahim-efendija; 1238-1239/1822-1823. haz Ahmed Karaferijevi; 1239-1241/1823-1825. es-sejjid Mehmed Zejnulabidin i njegov naib Ibrahim Edib-efendija; 1241-1242/1825-1826. hadi Abdulfettah-efendija Sofjavi i njegov naib Husein Hamid-efendija; 1242-1244 /1826-1828. haz Ahmed-efendija, sin Sulejman-efendije Prilipevije; 1244-1245/1828-1829. hadi Ebu Bekir ukri-efendija, sin Osmana Nurije, bivi beogradski kadija; 1245-1246/1829-1830 Kara Hisari Mufti-zade Ahmed-efendija, sin Osmana; 1246-1247/1830-1831. Ali Riza-efendija, bivi erzurumski kadija i njegovo naib Mehmed Zuhuri-efendija; 1247/1831. Ikodravi Ismail-efendija; 1248/1832. erif-zade nekibu-l-eraf es-sejjid mir Muhammed Fadil-efendija, sin Mustafe; 1248-1249/1832-1833. Ispartavi Husein Nuri-efendija Havade-zade; 1249-1250/1833-1834. Ahmed Nazif Samakovi, bivi beogradski kadija; 1250-1251/1834-1835. Selanikli Nekib-zade es-sejjid Abdurrahman-efendija, bivi beogradski kadija; 1251-1252/1835-1836. Mehmed
224 Spominje se i Hatib-zade Mehmed Salih, ije ime nije ubiljeeno na koricama, a koji prenosi ovlasti na naiba. 225 Njegov glavni naib, kadija es-sejid Husejin-efendija muraselom je prenio ovlasti na svog naiba. 226 On je prenio dunost na Hatib-zadeta haz Ahmed-efendiju, ije je ime upisano na koricama.

64

Azra Gado-Kasumovi

Fadil, sin Mustafe Nuruddina;227 1252-1254/1836-1838. Mehmed erif;228 1254-1255/1838-1839. hadi Selimefendi-zade es-sejjid Mustafa-efendijja, bivi beogradski kadija; 1255-1257/1839-1841. Muhammed Hasib-efendija, sin hadi Ibrahima, i hadi Mustafa Muhibbi;229 1257-1260/1841-1844. Debbag-zade Mehmed erif, Baltadi-zade Ali Riza i Seidefendi-zade Mehmed Riza i njihov naib Ahmed Naim-efendija, sin Osman-efendije; 12601261/1844-1845. mutesarrif sarajevske kaze Mehmed Kadrija;230 12611262/1845. ejh Ismail Hakkiefendi-zade Ahmed Tevhidi-efendija, bivi erzurumski kadija; 1262-1263/1845-1846. Mufti-zade es-sejjid Abdurrahman iz Nia; 1263-1264/1847-1848. Filibevi Huseinbeg-zade mir es-sejjid Mehmed Izzet; 1265/1848. brusanski muderris mevlna Mehmed Rek;231 1266/1849. Mehmed Emin Mufti-zade i njegov naib Ismail Hakki; 12311233/1815-1817. hadi Ebu Bekir-efendija; 1267-1268/1850-1852. Sivasizade Jusuf Zijauddin.

Dova ili prisega mulle upuena Bogu Ya Allhu, Ya Fatthu, Ya Razzqu, Ya aniyyu, Ya Hdi!
Ya mufattih al-'abwb! Iftah lan hayr al-bb tawakkaltu al-llh wa ufawwidu amri il-llhi. Inna-llha basrun bi-l-ibd. Rabb yassir wa l tuassir rabb tammim bi-l-hayr. Amn.

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim
Hvala Bogu, Koji je ukrasio svijet ugledom svijetlog erijata i odlikovao one koji presude donose nad drugim ljudima u slubi istom erijatu. Nek je spas i mir na poslanika Muhammeda, krunu vjerovjesnika, i na njegove ashabe koji su pobjednici, uputom Allaha, na danu sabiranja i odreenja
227 On je prenio ovlasti na svog naiba hadi Muhammeda Hasib-efendiju, sina hadi Ibrahima, ije je ime upisano na koricama. 228 On je prenio ovlasti na svog naiba hadi Muhammeda Hasib-efendiju, sina hadi Ibrahima ije je ime upisano na koricama. 229 Njih je kao vrioce dunosti mulle ovlastio valija Mehmed Salih Vedihi-paa. 230 On je prenio svoje ovlasti na muderrisa Muhammeda Nuri-efendiju, ije je ime ubiljeeno na koricama. 231 On je prenio svoje ovlasti na Ahmeda Ataullah-efendiju, ije je ime ubiljeeno na koricama.

Mulla u Bosanskom ejaletu

65

nagrada i kazni. A potom, Allah je olakao svianje poslova robova pa ja, najjadniji meu robovima, es-sejjid Abdurrahim, sin es-sejjida Mehmeda Selima, kadije u Saraj-Bosni, upisan sam poetkom rebiu-l-evvela, godine 1225. Nek mu Allah oprosti. 232 Kljune rijei: natkadija - mulla, valija, sudska vlast u provinciji Bosna, Glavni sud/Bab-i mahkeme, Saraj-Bosna, vojne ostavine.

Summary Mulla in Bosnian ejalet233 Rumeli military judge was responsible for all legal system of Ejalet (province) intermediary /indirectly by mulla as his representative with high military judiciary rank (from the category of zabit). Within the court of any Ejalet there existed both a military and civilian judicial sector. The mulla had the complete oversight of both sectors, but his primary responsibility was for the military task. All the sidjils of mulla appointed in Bosnian ejalet with headquarters in Sarajevo from the 18th and 19th century had on its cover compulsory label Sicil-i mahfuz vekaji ve kismet-i askeriyye der zaman faziletlu that stated Sijil-i mahfuzi which were, in fact, the main reason for the compilation of the sijil. The task of the mulla was recording of important documents (vekayi) and care of military individuals and their situation and needs. Its seat was in Saraj Bosnia, but area of its judicial and military responsibility was the region of the whole Ejalet. The whole Ejalet in judicial terms was at the rank of mevlevijjet judicial area which belongs to responsibility of the mulla. The mulla had, in addition to his judicial and administrative role, a dual responsibilities: responsibilities of chief qadi of Saraj Bosnia region to organize and oversee the inheritance related affairs of military persons as well as the transfer of his sharia and legal jurisdictions to one or more deputies. The second responsibility of chief qadi of Bosnia was implementing all orders from the Porte. These tasks included hearing cases
232 V. GHB, sidil 50, str . 8. 233 The work is based on the analysis of all sidjils of Sarajevo court (especially from 18th and 19th centuries), numerous individual documents from the collection of Gazi Husrev-beys library and other sidjils from many kadiluks of Bosnian ejalet which were preserved up to day.

66

Azra Gado-Kasumovi

at the level of High Court (Bab-i mahkame) for which he was responsible (unless these were not resolved at the lower qadi level across Bosnia). The tasks included resolving cases related to inheritance of the military persons, military property and similar, as well as to be present during mobilization, supplying military clerks, participation in international border commissions. In addition to registry military inheritance, the most important role was to participate in solving problems ordered from the Porte, sometimes in his own capacity and sometimes with vali of Bosnia, especially when dispute deals with rent of state properties and about provision of salary to the military individuals which were financed out of taxes collected from the rent of the state property. The mulla was responsible to protect law and order in Sharia legal issues as well as other work ordered by Porte. He was responsible, in cooperation with vali, to deal with legal appeal in the area with military officers from the whole Ejalet. It was the responsibility of the mulla was to intervene to solve problems in cases when these could not be solved by local qadi or his deputy. In his register were recorded all main administrative regulation and legal verdicts and permission given for economic activities. Apart from the above mentioned responsibilities, mullas duty was to send regularly very precise and detailed reports to the Porte about all duties dealing with functioning of the system. The mulla had the right to propose promotion or demotion of government officers and military persons, to undertake necessary measures for protection of borders of the Ejalet, to suggest and appeal to the sultan to send financial and military support to carry out military defense. In that sense he has not only judiciary but military and mediatory engagements in the administration. He personally composed reports but reports of highly ranked officers he registered and send them. Since mulla sometimes did not come personally to Bosnia he used to appoint his main deputy (bab-i naib) in the Main Court (bab-i mahkeme) to carry out his duty and delegated him his own obligations to deal with sharia legal work and to deal with registration and distribution of military estatelegacy. The Main naib, in fact, was ehaja or deputy of mulla who replaced mulla in all his competencies. The Main Court (Bab-i mahkeme), was main regional court where mulla as one of the two main members seated in Saraj Bosnia, while vali as a second member was stationed in Travnik. They had meetings from time to time in Main Court in Sarajevo or in Bosnian divan in Travnik along with vezir who, apart from being head of all power in

Mulla u Bosanskom ejaletu

67

Sidil dokumenata i vojnih ostavina u vrijeme plemenitog muderrisa, odlikovanog Erzurum Abdullah - efendije. Godina 1196-1197/1781-1783.

Haso Popara

TRI BANJALUKA ARZUHALA - Prilog historiji Banje Luke UVOD Banja Luka se prvi put spominje 1494. godine kao utvreni grad u Jajakoj banovini, koji je, po svoj prilici, bio smjeten na podruju dananjeg Gornjeg ehera. Turci su cijelo podruje Jajake banovine, od Jajca pa sve do Save, ukljuujui i Banju Luku, zauzeli krajem 1527. godine. Negdje odmah po osvojenju u Banjoj Luci je sagraena i prva damija pod imenom sultana Sulejmana I (1520-1566), nazvana Hunkarijom ili Carevom damijom. Tu je, dakle, nastala i prva muslimanska mahala. Jai zamah u svom razvoju Banja Luka je doivjela poetkom druge polovine XVI stoljea, kada je Sofi Mehmed-paa 1553. godine sjedite Bosanskog sandaka iz Sarajeva prenio u Banju Luku. Puni procvat Banja Luka je doivjela devedesetih godina XVI stoljea, kada je za vrijeme Ferhad-pae Sokolovia, postala sjeditem Bosanskog paaluka (1580-1638). Za vrijeme svoga boravka u Banjoj Luci 1660. godine Evlija elebija je zabiljeio da je u njoj bilo 45 mahala (a prema tome toliko i damija) i tri hiljade i sedam stotina eremitom i indrom pokrivenih kua. U mnogim ratovima, poarima, poplavama, zemljotresima i drugim poastima koje su pogaale Banju Luku, nestali su i brojni objekti, tako da se ve na poetku XIX stoljea grad nije mogao prepoznati u odnosu na nekadanje naselje.1 Meutim najtea razaranja objekata islamske batine, Banja Luka je pretrpjela u posljednjem ratu (1992-95). Unitavanje islamskih sakralnih graevina u Banjoj Luci planski je izvreno od 9. aprila 1993. godine do 15. decembra iste godine, kada je porueno 15 damija, 6 turbeta, 5 adrvana i Sahat-kula. U to vrijeme u Banjalukom muftijstvu srueno je 205 od 207 damija.2 Poetkom prole (2007) godine, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu je dobila znaajnu prinovu rukopisa, dokumenata, stare periodike
1 2 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigraka Bosne i Hercegovine /Dalje: Mujezinovi, Epigraka... o.c./, Knjiga II, Sarajevo, 1977., str. 119. Vidi: Sabira Husedinovi, Dokumenti opstanka, /Dalje: Husedinovi, Dokumenti... o. c.,/ Zenica, 2005., str. 10.

70

Haso Popara

i tampanih knjiga iz privatne zbirke porodice umii3 iz Banje Luke. Zbirku su pred duu svojih roditelja Muhameda i Begzade umii, za ovu biblioteku uvakufile njihove kerke Paa, Dehva i Emina umii iz Banje Luke. Detaljnim pregledom ove zbirke naknadno smo utvrdili da se u njoj nalazi 64 rukopisa4 na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, ija se starost
3 Prema kazivanju rahmetli Muhameda umiia, porodica umii vodi porijeklo iz Male Azije iz mjesta Gmhane, nedaleko od obale Crnog mora (na rijeci Harit, juno od Trabzona), gdje je od davnina bila vlasnik rudnika srebra. Otuda i potjeu prezime umii i naziv mjesta Gmhane (tur. gm = srebro). U dokumentima se esto susree i perzijska verzija ovog prezimena Sim-zade. Prvi umiii u Bosni, dvojica brae hadi Behram i hadi Osman, po svoj prilici, doselili su se u Banju Luku krajem XVI stoljea i tu poeli kupovati zemlju. Njihovi su potomci, sve do agrarne reforme 1945. godine, bili meu najbogatijim zemljoposjednicima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Jedan od spomenute brae hadi Behram-efendi nastanio se u Gornjem eheru. On je u Desnoj Novoseliji krajem XVI ili poetkom XVII stoljea podigao damiju koju je narod prozvao Behram-efendijinom damijom. Na desnoj plohi minbere nalazio se jedan zapis, najvjerovatnije Behram-efendijin, iz 1047/1637-38. godine. Pored damije nalazilo se i turbe osnivaa. Damija je zapaljena 26. maja 1993. godine, kada je s njom izgorjelo i turbe. Drugi brat Osman-efendi nastanio se u Pobru i tamo podigao hadi Osmaniju ili Talinu damiju, koja je zapaljena 8. septembra 1993. godine (v. Alija Bejti, Banja Luka pod turskom vladavinom /Dalje: Bejti, Banja Luka... o.c.,/, Nae starine I, Sarajevo, 1953., str. 105-06 i Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 130 i 578). Tokom etiri naredna stoljea, ova hanedanska porodica je dala mnogo istaknutih linosti u javnom, kulturnom, vjerskom i politikom ivotu Bosne, meu kojima su svakako bili najpoznatiji banjaluki mutesellim i muftija Abdulah Hifzi-efendi umii, jedan od najbliih saradnika Husejn-kapetana Gradaevia, zapravo glavni duhovni predstavnik njegova pokreta (v. Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo, 1996., str. 217) i njegov sin Mehmed Nazif umii iz Banje Luke te kadije Muhemed-efendi umii i sin mu Abdulkerim-efendi umii iz Sarajeva. Ovaj posljednji bio je osniva Sim-zade ili umiia ili Drvenije medrese u Sarajevu. Banjaluki i sarajevski umiii su dva ogranka jedne te iste porodice. Zato nije sluajno da su Abdulkerim iz Sarajeva i Abdulah Hifzi umii iz Banje Luke ukopani u istom groblju pored okadi hadi Sulejmanove damije u Sarajevu, u narodu poznate i pod nazivom Jedileri (v. Mujezinovi, Epigraka... o.c., I, str. 448). Od gore spomenutih 64 rukopisa 34 su nekompletna i predstavljaju samo krae ili due fragmente pojedinih djela. Dvadeset i devet rukopisa iz ove zbirke kataloki je obraeno u esnaestom svesku Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke (v. Haso Popara, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak XVI /Dalje: Popara XVI), London-Sarajevo, 1429/2008., kat. br.: 8844, 8850, 8866, 8883-84, 8890-91, 8902, 8906, 8924, 8928, 8936, 8943, 8947, 8949, 8956, 8974-75, 8980, 8990, 9030, 9066, 9107, 9163-65, 9360 i 9369).

Tri banjaluka arzuhala

71

kree od 150 do 600 godina5, dosta originalnih dokumenata na osmanskom jeziku iz XVII-XIX stoljea i na njemakom i bosanskom jeziku s kraja XIX i poetka XX stoljea, 740 pojedinanih brojeva starih asopisa i 64 starije tampane knjige, meu kojima i prvo izdanje prijevoda Kurana na na jezik Mie Ljubibratia, sa posvetom prevodioeve supruge Mare Muhamedu umiiu. Nema sumnje da su ovi dokumenti, meu kojima ima vie fermana, berata, bujuruldija, huddeta, murasela, deftera, arzuhala, ilama, temessuka itd., od prvorazrednog znaaja za izuavanje kulturne batine i historije Banje Luke i ire Bosanske krajine u zadnja dva stoljea osmanske vlasti na ovim prostorima. U njima se spominje vie hiljada imena istaknutih linosti koje su igrale kljunu ulogu u vjerskom, politikom, vojnom, kulturnom i javnom ivotu onog vremena. Upravo u periodu iz koga potjeu ovi dokumenti, Austrija je puna dva stoljea preko Bosanske krajine nadirala u Bosnu, sve dok je 1878. godine nije okupirala. Koliko je cijelo ovo vrijeme Austrija nailazila na ilav otpor Krajinika, najbolje pokazuje izjava generala Gideona Laudona6, koji je o odbrani bosanskih gradova u vrijeme Dubikog rata (1787-91) rekao: Upravo je nevjerovatno i nadmauje svaku predodbu koju bi ovjek sebi htio stvoriti kako su vrsto graeni bosanski gradii, kako se tvrdokorno Turci u njima bore i s kojom se lakoom oni umiju iznova uaniti kad im se razori jedna odbrambena linija; jedva ima tvrgjava, s kojom bi ovjek imao toliko posla, a svakom drugom narodu dade se laglje doskoiti.7 U ovom radu predstavit emo tri do sada nepoznata i neobjavljena arzuhala8 iz Banje Luke, otprilike iz istog perioda iz koga potjee i gore citirana Laudonova izjava, a koje su potpisale i svojim linim peatima (prstenjacima) ovjerile preko 150 istaknutih linosti iz Banje Luke i nekoliko linosti iz Bosanske Gradike, navodei svoje ime i poloaj koji su zauzimale.
5 Rukopis br. R-10282 (v. Popara, XVI, br. 8883, str. 52-53), prepisao je Al ibn Hasan ibn Al ibn Abdulkarm ad-Daw (iz Dadve u Egiptu) poslije 800/1398., a rukopis br. R-10288 (v. Popara, XVI, br.8891, str. 77-79), 7. muharrema 842/1438. godine. Laudon ili Loudon Gideon Ernest, austr. vojskovoa; r. 1717., u. 1790. godine. Rodom iz Livonije. Isprva rus. ocir, od 1742. u austr. vojsci. U ratu Austrije i Turske (1787-91) kao zapovjednik vojske u Hrvatskoj potukao Turke kod Dubice (1788) i zauzeo Novi, a 1789. Bosansku Gradiku. Preuzevi vrhovno zapovjednitvo na gl. bojitu, zauzeo Beograd i Smederevo (v. Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 5, Zagreb, 1979., str. 51). Vidi: Dr. Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanske vlade, II dio (1739-1878), Sarajevo, bez god. izdanja, str. 17. Arzuhal (tur. - )kolektivna predstavka, molba, alba, peticija.

7 8

72

Haso Popara

Zbog obimnosti teksta, kratak sadraj arzuhala dali smo samo na bosanskom jeziku, a deifrovana imena potpisnika, njihov poloaj i tekst peata i u originalu i u prijevodu na bosanski jezik,9 uz napomenu da nam ovdje nije bio cilj analiza sadraja teksta samih arzuhala koliko imena i poloaji njihovih potpisnika. ARZUHAL I10 upuen bosanskom namjesniku11 od strane alima, dobrih i pobonih ljudi, imama, hatiba i vaiza banjalukih damija, kapetana, aga, oficira i vojnika svih rodova vojske banjaluke kapetanije i drugih uglednih graana Banje Luke, u kome objanjavaju da je Mustafa-efendi, tadanjem banjaluom naibu Sim-zade Omer-efendiji12 oduzeo muraselu, koju mu je ranije bio izdao njegov
9 Zbog estog izostavljanja taaka na arapskim slovima u imenima potpisnika arzuhala, biljekama o njihovom poloaju i naroito sadraju otisaka njihovih peata, nije iskljuena mogunost manjih previda u njihovom deifrovanju. Dokument je oznaen privremenim brojem A-277 u zbirci porodice umii, a nalazi se u GH biblioteci. Prema uvodnim rijeima / ...Srenom, blagonaklonom, milostivom, njegovoj ekselenciji, mojem sultanu, neka je sretan, spokojan, blagoslovljen i zdrav.../, moglo bi se pomisliti da je arzuhal upuen samom sultanu. Meutim to je u ono vrijeme bio uobiajeni stil obraanja namjesniku (v. Prof. M. Tayyib Gkbilgin, Osmanl Paleograya ve Diplomatik Ilmi, 2. Bask, Istanbul, 1992., str. 105-06). Hadi Sim-zade Omer-efendi je sin hadi Ibrahim-efendije, a unuk hadi Omerefendije. Roen je krajem druge ili poetkom tree decenije XVIII stoljea. To zakljuujemo po jednom dokumentu (v. br. A-275 iz Dumiia zbirke) koji je izdao banjaluki kadija Ali poetkom rebiu-l-evvela 1157/1744. godine, a u kome se Simzade Omer-efendi navodi kao vekil ( ) Meve, kerke Mustane (tj. udove ubijenog banjalukog mutesellima Ali-bega Groia). Iz jednog drugog dokumenta (v. br. A631) se vidi da ga je, 4. ramazana 1177/1763. godine uz mehr od 12.000 aki, vjenao banjaluki kadija hadi Muhamed-efendi sa Aiom, kerkom nekog hadi Husejna. Njegovo ime spominje se i u vie drugih dokumenata. Iz jednog od njih iz 1160/1747. godine se vidi da se pred kadijom Abdusamed-zadetom Mustafa-efendijom u BosnaBrodu sporio sa svojom maehom oko nasljedstva iza umrlog mu oca hadi Ibrahimefendije (v. br. A-262). Bio je kadija u elebi-Pazaru (Rogatici), Banjoj Luci, Tenju, Kamengradu i Bihau. Sauvana je i jedna njegova vakufnama od 20. muharema 1175/1761. godine, koja je sainjena i ovjerena od strane banjalukog kadije Ahmedefendije. Pojavljuje se kao prepisiva i vlasnik nekih rukopisa (v. Salih Trako-Lejla Gazi, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta lijepa knjievnost, Sarajevo 1997., str. 114). Imao je sinove Ibrahim-efendiju i Hasan-efendiju. Ibrahima nalazimo kao prepisivaa jednog rukopisa (v. Popara, XVI, 8902, str. 94), a Hasan je slubovao kao

10 11

12

Tri banjaluka arzuhala

73

prethodnik Hasan-efendi, na osnovu koje je Omer-efendi vrio poslove vezane za podjelu ostavine vojnih lica i voenje roznamedi knjiga (svakodnevni ulaz i izlaz). Oni tvrde da je Omer-efendi estit i ugledan alim, da je zavrio stairanje i da je trenutno na ekanju slube, te mole da mu se izda odgovarajui ferman13, kojim bi bio postavljen na poloaj naiba u Banjoj Luci. Slijede biljeke, imena, peati i drugi podatci potpisnika arzuhala u originalu i prijevodu na bosanski jezik:

13

kadija u Banjoj Luci, gdje se potpisivao kao Hasan Hulusi. Hasan-efendijin sin, a Omer-efendijin unuk Atif-efendi nestao je u nekom pomorskom prepadu neprijatelja ili gusara. Proglaen je ehidom i umrlim na osnovu svjedoenja nekog Osmana, sina Abdulahova pred banjalukim kadijom Muhamedom Seidom krajem mjeseca ramazana 1244/1830. godine. Pored kadije Muhameda Seida, na ovom dokumentu su se potpisali i naibi Mustafa ukri i Hasan Nail te deset drugih svjedoka. Na Simzade Omer-efendijinom linom peatu stoji natpis: Boe, olakaj poslove Omerove! Godina (1)171/1757-58. (.) Nakon to su opisali problem, molitelji, na kraju arzuhala, od namjesnika ne trae bujuruldiju, ve ferman izriajem:/ odgovarajue nareenje i ferman je u nadlenosti Njegova Velianstva, mojega sretnog, blagonaklonog i milostivog sultana. Ovakav zavretak je redovan u skoro svim arzuhalima (v. Vesna Miovi, Dubrovaka Republika u spisima namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovakog sandaka, Dubrovnik, 2008., str. 24).

74

Haso Popara

1 Ono to se u njemu moli poeljno je i kod nas i kod svijeta.1 Ja, siromah Ahmed, hatib u Husejnefendi2 Defterdarevoj damiji.3 (Peat): Gospodaru, obaspi Svojom dobrotom Ahmeda! 2 Va sluga blagosiljatelj4 Ebu Bekr, imam i hatib u hadi Daudovoj damiji.5 (Peat): O Ti koji si dovoljna zaliha Svome robu Ebu Bekru. 3 Ono to se u njemu navodi, odgovara injeninom stanju. Ja, siromah hadi Omer, imam i hatib.6 (Peat): Omere, smrt ti je dovoljan opominja!
1 2 3

)(: )(: !)(:

Nekoliko prvih potpisnika napisalo je i po jednu saetu izjavu, u prilog istinitosti sadraja dokumenta. U originalu umjesto Hasan stoji Husejn ( ,)a umjesto defterdar defteri (.) Rije je o Hasan-defterdarevoj damiji, poznatoj i pod imenom Arnaudija. Podigao ju je Hasan defterdar, ministar nansija Bosanskog ejaleta u doba Ferhad-pae Sokolovia, 1003/1594-95. godine. Alija Bejti pretpostavlja da je ime Arnaudija dobila po tome to je njen osniva, po porijeklu, najvjerovatnije, bio Arnaut. Damija je bila pod kupolom i spadala je u red klasinih islamskih spomenika. Po svojoj arhitekturi, podsjeala je na Hasan-nazirovu, Aladu damiju (1550-51) u Foi, Ali-painu (1560-61) i Ferhad-begovu damiju (1561-62) u Sarajevu i druge (v. Mujezinovi, Epigraka... o.c./, Knjiga II, Sarajevo 1977., str. 210-13 i Bejti, Banja Luka... o.c., str. 112-13). Hasan-defterdareva, Arnaudija damija u Banjoj Luci je minirana i do temelja sruena 7. maja 1993. godine u 3h ujutro, za vrijeme policijskog asa (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 576-77). Izraz koji je ovdje skraeno napisan prevodili smo kao Va sluga blagosiljatelj, po uzoru na prijevod Hazima abanovia (v. Hazim abanovi, Turski izvori o srpskoj revoluciji 1804., Knjiga I, Spisi carske kancelarije 1789-1804, Beograd, 1956., str. 269). Daudija ili Medreska damija nalazila se na lijevoj obali Vrbasa, juno od potoka Crkvene. Zbog debele kamene munare narod ju je zvao jo i Kamenom ili Debelom damijom. Po svoj prilici, podigao ju je u XVI stoljeu Daud (ili Davud), osniva istoimene medrese. Poruena je 1965. godine. (v. Mujezinovi, Epigraka... o.c., II, str. 210 i Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 451). Potpisnik hadi Omer nije naveo u kojoj je damiji bio imam i hatib.

Tri banjaluka arzuhala

75

4 Ono to je na ovom papiru napisano na dobrobit je i vjere i ljudi. Siromah Ahmed, hatib u Kubad-aginoj damiji.7 (Peat): Boe, ispuni elju Ahmedovu! 5 Ono to muslimani dre za lijepo, lijepo je i kod Boga. Napisao hadi Mustafa, hatib u Sofi Mehmed-begovoj damiji.8 (Peat): Prava kua je vjena kua. Boe, neka Muhammed bude zagovornik Mustafi. Godina (1)152/1739-40.9 6 Stvar je kako je u njemu reeno, a imalo bi se jo mnogo ta rei. Hasan, imam u Arnaudiji damiji.10 (Peat): Odraz boanske dobrote, Njegov (Boiji) rob Hasan.
7

. )(: )(: 152 ( ! ) )(:

9 10

Kubad-agina ili Damija na stijeni nalazila se na lijevoj obali Vrbasa. Podigao ju je u XVI stoljeu Kubad-aga, sin Abdulahov. On je imao vei zemljini posjed u Gornjem eheru i vjerovatno je bio starosjedilac. Po imenu njegovog oca Abdulah, moe se zakljuiti da je bio konvertit. Spominje se meu ivima 1554. godine. U Banjoj Luci je bio na poloaju vojvode (upravitelja policije). Damija je poruena 1929-30. godine, pod izgovorom da je dotrajala (v. Bejti, Banja Luka... o.c., str. 94 i Husedinovi, Dokumenti... o c., str. 559-60). So Mehmed-begova damija nalazila se u Gornjem eheru, na desnoj obali Vrbasa. Prema vakufnami iz prve dekade mjeseca safera 962/1554-55., podigao ju je bosanski namjesnik So Mehmed-paa, neposredno nakon to je izvrio prijenos stolice bosanskog sandaka iz Sarajeva u Banju Luku. Prvobitna damija je imala visoku kupolu i vitku manaru. Izgled je promijenila krajem XVII stoljea, kada je, kao i veina objekata Gornjeg ehera, poruena prilikom upada austrijskih trupa. Obnavljana je 1781-82., 1937. i poslije zemljotresa 1969. godine. Kamena munara ouvala se sve do 1985. godine, kada je sruena i podignuta nova. Po jednom udubljenju ispod mahla u narodu su je zvali i Jama damija. Minirana je i do temelja sruena 4. juna 1993. godine (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 209-14 i 578). Godina u peatima oznaava godinu kada je vlasnik dao izraditi peat, a ne godinu nastanka dokumenta. Isto kao u biljeci pod br. 3, str. 74.

76

Haso Popara

7 Va sluga blagosiljatelj Mustafa, muderis i muallim-i sibjan.11 (Peat): Boe, ostvari (elju) Mustafinu! 8 To je tako i ja to svjedoim. Mustafa, hatib u hadi Alijinoj damiji.12 (Peat): Boiji rob Mustafa. 9 Kako je napisano tako je i potvreno. Ahmed Vaiz-zade, imam u Debagiji damiji.13 (Peat): O Ti koji si dovoljna zaliha Svome robu Ahmedu. 10 Stvar je onakva kako je ovdje napisano i ja to svjedoim.14 Ja, siromah Salih, imam u hadi Osmanovoj damiji.15 (Peat): Boe, ostvari elju Salihovu!
11 12

)(: )(: )(: )(:

13

14 15

Nije naveo u kojoj je medresi bio muderis niti u kome je mektebu poduavao djecu. Sabira Husedinovi navodi da se u popisu iz 1604. godine Hadi Salihova damija navodi kao mesdid Hadi Alije i da ju je obnovio u XVII stoljeu hadi Salih. Kasnije je dobila naziv Stupnika, zbog toga to se stanovnitvo ove mahale bavilo obradom ruja i kudelje pomou stupa na Vervasu. (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 130). Debagija ili Tabaka damija nalazila se na lijevoj obali Vrbasa u Gornjem eheru. Bila je centar istoimene mahale, koja je naziv Tabaci dobila po obrtnicima koji su na obali Vrbasa tavili kou. Slino je bilo i sa Tabakim mesdidom u Sarajevu. Damija je bila sa drvenom munarom i zidovima od erpia. Podignuta je u XVI stoljeu, a poruena je neposredno nakon Prvog svjetskog rata 1919. godine (v. Bejti, Banja Luka... o.c., str. 94 i Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 558). U originalu umjesto rijei stoji samo . Hadi Osmanova ili Talina damija, sa drvenom munarom i dosta visokim mihrabom sa pet redova stalaktita, nalazila se na Pobru, nedaleko od Arnaudije damije. Nije tano poznato kada ju je hadi Osman umii (brat hadi Behram-efendije umiia) podigao, ali se pretpostavlja da je to bilo krajem XVI ili poetkom XVII stoljea. Naziv Talina damija dobila je po narodnom junaku Tali Lianinu, za koga postoji vjerovanje da je tu ukopan poslije pogibije u buni Krajinika protiv zloglasnog valije Mehmedpae Vue (16. II - 16. III 1638). Zapaljena je 8. septembra 1993. godine, kada su joj izgorjeli krov, munara i trijem, a sjeverozapadni zid poruen (v. Mujezinovi, Epigra-

Tri banjaluka arzuhala

77

11 Va blagosiljatelj, siromah hadi (Ebu) Bekr, hatib u Mustafa-painoj damiji.16 (Peat): Njegov (Boiji) rob Ebu Bekr. 12 Stvar je onakva kako je navedeno. Ja, siromah Jusuf, hatib u Fethiji damiji u Gradici.17 (Peat): Boe, ispuni elju Jusufovu!

)( )(: )(:

16

17

ka... o.c., II, str. 216, Salih Sidki Hadihuseinovi, Muvekkit, Povijest Bosne /Dalje: Muvekkit/ I, Sarajevo, 1998., str. 316, Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 130, 578 i 607). Mustafa-paina ili Mustaj-paina damija nalazila se u dananjoj Desnoj Novoseliji. Podigao ju je u zadnjoj deceniji XVII ili najkasnije u prvoj deceniji XVIII stoljea Mustafa-beg Ferhadpai-Sokolovi, potomak Ferhad-pae Sokolovia, koji je najprije bio defter-ehaja, zatim bosanski alajbeg, kapetan i mutesellim banjaluki. Na poloaju banjalukog mutesellima ostao je due vremena. Kako se u ratu protiv Austrije istakao kao junak, dobio je titulu pae. Godine 1708. imenovan je namjesnikom u Tripolisu. Iste godine premjeten je u Bosnu i imenovan namjesnikom, ali je ubrzo umro (v. Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela /Dalje, Kreevljakovi... o.c.,/ I, Sarajevo, 1991., str. 294, Vedad Bievi, Bosanski namjesnici osmanskog doba (1463-1878), Sarajevo, 2006., str. 225-26 i Bejti, Banja Luka... o.c., str. 114). Poruena je 1955. godine (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 561). Ovo je prvi potpisnik koji nije iz Banje Luke nego iz Gradike. Po njenom imenu Fethija moe se zakljuiti da je to bila prva damija koja je podignuta u Gradici nakon to ju je 1537. (a prema abanoviu, v. Bosanski paaluk, str. 180, 1535) godine osvojio Gazi Husrev-beg. Kada je 1660. godine u Gradici boravio Evlija elebi, zabiljeio je da je u njoj bilo dvadeset i est islamskih bogomolja, od kojih se u osam klanja duma namaz (v. Evlija elebi, Putopis, Sarajevo, 1979., str. 218-19). Meutim on po imenima navodi samo Carevu damiju u tvravi i Hadi Bekirovu damiju. Fethija je, najvjerovatnije, drugi naziv za Carevu damiju, a Careva ili Hunkarija damija je, opet, drugi naziv za damiju sultana Sulejmana I Velianstvenog (vl. 1520-66), u ije je doba podignuta. Prema razgovoru sa Besim-efendijom eperom, glavnim imamom Medisa IZ u Gradici, danas u Gradici nema ni traga od te damije niti ko zna da je postojala. Nije nam poznato kada je poruena. Zna se, meutim, da je tvrava u Gradici ponovo sagraena za vrijeme kapetana Ibrahim-bega 1767-68. godine i da je na osnovu carskog fermana iz 1181/1767-68. godine iz Sarajeva upueno 40 majstora dunera za izgradnju tvrave u Gradici (v. Muvekkit, II, str. 542).

78

Haso Popara

13 Stvar je kao to je reeno i ja to svjedoim. Ja, siromah Omer, hatib u Gazanferiji.18 (Peat): Boiji rob, Omer. 14 Siromah Mustafa, imam u Omer-efendijinoj damiji.19 (Peat) Boe, ostvari elju Mustafinu! 15 Najsmjerniji rob hadi Jusuf, imam u Kalauziji damiji.20 (Peat): Jusuf. 16 To je tako i ja sam svjedok da je tako. Ja, siromah Salih, imam u hadi Omerovoj damiji.21 (Peat): ... Salih, godina (1)131/171819.22

)(: )(: )(: 131 ()(: ... )

18

19

20

21 22

Gazanferija damija nalazila se u istoimenoj mahali, na desnoj obali Vrbasa, nasuprot Daudije damije. Podigao ju je krajem XVI stoljea Ferhad-pain savremenik i potpisnik njegove vakufname, vojvoda i zaim Gazanfer. Na ratnim planovima iz vremena Bitke pod Banjom Lukom (1737) damija je ucrtana kao masivni objekat sa kupolom, pa se moe pretpostaviti da je bila izgraena u stilu monumentalnih graevina XVI stoljea. Kupola je stradala tokom ove ili neke kasnije bitke. Obnavljana je prije austrougarske okupacije 1878. Prije ruenja imala je niu kamenu munaru. Minirana je i do temelja sruena 4. jula 1993. godine (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 429-30 i 578). Hadi Omerova ili Dolaka damija sa drvenom munarom (v. sliku: Madida Beirbegovi, Damije sa drvenom munarom u Bosni i Hercedovini, Sarajevo, 1990., str. 123) nalazila se na lijevoj obali Vrbasa, istono od Ferhadije. Podigao ju je hadi Omer u XVII stoljeu. Damija je zbog dotrajalosti bila renovirana 1968-69. godine. Minirana je i zapaljena 9. septembra 1993. godine. Godinu dana kasnije, u septembru 1994. svi ostaci su joj odvezeni na smetljite (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 578 i 611). Kalauzija damija nalazila se na lijevoj obali Vrbasa u blizini Hadi Omerove (Dolake) damije. Podignuta je, najvjerovatnije, u XVII stoljeu, a sruena je u saveznikom bombardovanju 1944. godine. (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 559-60). Isto kao u biljeci pod br. 19. Na otisku se vidi samo dio peata potpisnika na kome je itljivo Salih i godina (1)131.

Tri banjaluka arzuhala

79

Va sluga Husejn, kapetan u Banjoj Luci.23 (Peat): Husejn...24

17

... )(: 156 ()(: ) ()(: ) 158

18 Va sluga Ibrahim, kapetan u Gradici.25 (Peat): Neka je u miru Ibrahim!26 Godina (1)156/1743. 19 Va sluga Bahtijar, sertopi (zapovjednik tobdija) u Banjoj Luci27 (Peat): Boiji28 rob Bahtijar, sin Muhamedov.29 Godina (1)158/1745.

23

24 25

26 27

28 29

Husejna na poloaju kapetana banjaluke kapetanije nalazimo 1157/1744. godine. On se, naime, na jednom dokumentu koji je izdao kadija Ali u prvoj dekadi mjeseca rebiu-l-evvela te godine u svojstvu svjedoka potpisao kao kapetan banjaluke kapetanije rijeima: ( v. br. A-275 u umiia zbirci). Nije iskljueno da je kapetan postao i ranije i da je na tom poloaju naslijedio kapetana Mehmeda ili Muhameda, koji je tu slubu vrio do 1736. godine. Kreevljakoviu ovaj dokumenat nije bio dostupan pa je napisao: Izmeu 1736. i 1762. nisam naao spomena ni jednom banjalukom kapetanu. Godine 1762. tu slubu vrio je Husejn... (v. Kreevljakovi... o.c., str. 146). Kapetan Husejn je umro je 1763. godine i ukopan je u groblju kod Majdanske damije. (v. Mujezinovi, Epigraka... o.c., II, str. 221). Budui da je on potpisnik ovog arzuhala, sa sigurnou se moe tvrditi da arzuhal potjee najkasnije iz te godine. Isto tako, arzuhal nije mogao nastati prije 1163/1749-50. godine, jer ta godina stoji na peatu jednog od njegovih potpisnika (v. potpisnika pod br. 33). Vei dio peata je otkinut, tako da je na njemu itljivo samo ime Husejn. Ibrahim-beg je sin kapetana Dine Kapetanovia, koga je 1739. godine, poslije Bitke pod Banjom Lukom, nakon to je Gradika ponovo pripala Turskoj, Ali-paa Hekimoglu postavio za kapetana u Gradici. Umro je poslije 1769. godine i ukopan je u Gradici. (v. Kreevljakovi... o.c./ I, str. 146). Budui da mu je bilo ime Ibrahim, on je kao moto za tekst na svome peatu uzeo 109. ajet sure as-St. Tobdije su vrile slubu po gradskim tabijama, a bilo ih je i po kulama i ardacima. Vee kapetanije, meu koje je spadala i banjaluka, imale su po dva do tri demata tobdija. Njihovi zapovjednici zvali su se topage, topibae ili sertopi. Zapovjednik tobdija kapetanije u Banjoj Luci Bahtijar, sin Muhamedov nosio je titulu sertopi (v. Kreevljakovi... o.c., str. 34). U originalu upotrijebljeno Boije ime koje spada u jedno od 99 lijepih Boijih imena (.) Ime napisano sa tedidom itali smo kao Muhamed, a bez tedida kao Mehmed.

80

Haso Popara

21 Va sluga Mehmed, aga IV demata azapa, Banja Luka. (Peat): Svoju stvar predajem Bogu. Nema snage ni pomoi bez Boga. Dovoljan mi je Bog. Divan li je On zatitnik! Njegov (Boiji) rob Mehmed. 22 Va sluga Ali, aga V demata azapa, Banja Luka. (Peat): Boe, ispuni elju Alijinu! 23 Va sluga Davud, aga I demata farisa31, Banja Luka. (Peat): Boe, daj da Davudovi poslovi budu uspjeni! Godina (1)133/172021. 24 Va sluga Salih, aga II demata farisa, Banja Luka. (Peat): Boe, ispuni elju Salihovu!

Va sluga Mehmed, aga II demata azapa30, Banja Luka. (Bez peata)

20

)(: . .)(: )(: 133 () .)(:

30

31

Azapi su bili rod vojske iji su pripadnici drali strau po gradskim kapijama, mostovima, kulama i palankama. Bili su dosta brojni. U nekim kapetanijama bilo je i po deset demata azapa. Ovaj rod vojske dijelio se na buljuke i ode. Na elu svakog demata azapa stajao je azapaga, a na elu ode odobaa ili seroda. U kapetanijama Dubica, Banja Luka i Mostar bili su kapetani age prvog demata ovih nefera (v. Kreevljakovi... o.c., str. 34 i Hazim ananovi, Vojno ureenje Bosne od 1463. god. do kraja XVI stoljea /Dalje: abanovi, Vojno ureenje/, Sarajevo, 1961., str. 216-17). Farisi ili konjanici bili su glavni rod vojske po kapetanijama. Oni su bili detairani po raznim mjestima i esto su obilazili odreena podruja. Pored odlaska u rat, sluili su i kao tatari i potari, prenosei slubene vijesti. U nekim kapetanijama, kao to je banjaluka, bilo ih je i po deset demata. Od svih rodova vojske farisi su bili najbolje plaeni. Svaki faris imao je konja koga je sam izdravao (v. Kreevljakovi... o.c., str. 34 i abanovi, Vojno ureenje... o.c., str. 218).

Tri banjaluka arzuhala

81

25 Va sluga Ibrahim, aga III demata farisa, Banja Luka. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Ibrahim. 2632 Va sluga Muhamed, aga VI demata farisa, Banja Luka. (Peat): Muhamede, budi zagovornik (kod Boga) svome sljedbeniku Muhamedu! 28 Va sluga Ali, aga VII demata farisa, Banja Luka. (Peat): Boe, podari Aliji slavu oba svijeta! 29 Va sluga Ibrahim, aga VIII demata farisa, Banja Luka. (Peat): Neka je u miru Ibrahim! 30 Va sluga Ibrahim, aga demata jemin onlija33, Banja Luka. (Peat): Boe, podari Ibrahimu sreu oba svijeta!
32 33

)(: )(:

)(: )(: )(:

Imena, potpisi i peati 26. i 27. potpisnika, najvjerovatnije, zapovjednika IV i V demata farisa su na dokumentu otkinuta. onulije ili onlije su rod vojske koji je bio zastupljen u vrlo malom broju kapetanija. Kreevljakoviu su bile poznate jedino onlije u Tenju i Prijedoru. Iz sva tri ova arzuhala se vidi da ih je bilo i u Banjoj Luci. Prema Kreevljakoviu, gnll ( )su bili dobrovoljci, ali su u naim krajevima bili plaeni. On navodi da je u tvravi Prijedor bio gnljan jemin demat tj. demat desnih onlija... (v. Kreevljakovi... o.c., str. 37). Ne znamo na osnovu ega je gnljan jemin ( ) preveo kao demat desnih onlija. Nama se ini da je ovaj prijevod pogrean. Prije svega, ako su postojale desne onlije bilo bi za pretpostavku da su postojale i lijeve, a njih nigdje ne susreemo. Budui da arapski izraz jemin ( )znai i zakletvu, nama bi mnogo bolji prijevod bio demat onlija pod zakletvom. Ovome ide u prilog i objanjenje emsettina Samija znaenja rijei u kome pod 2. kae: ( v. emsettin Sami, Qamus al-alam, /Dalje, Sami, Qamus/ Istanbul, 1317/1899, str. 1210). Prema abanoviu (v. Vojno ureenje... o.c., str. 218), to je bila plaenika vojska obavezna da uva granice, varoi i kasabe, ali se javljaju i u

82

Haso Popara

31 Va sluga Ibrahim, aga I demata martoloza,34 Banja Luka. (Peat): Boe, daj da doekam da stanem na Mekami Ibrahim i poljubim Crnu Kabu! 32 Va sluga Husejn, aga martoloza u Banjoj Luci. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja... Husejn. 33 Va sluga Ibrahim, au pomonika age tobdija. (Peat): Boe, ispuni elju Svoga roba Ibrahima! Godina 1163/1749-50. 34 (Peat): Boe, ispuni elju Alijinu!35 35 Va sluga Ibrahim, aga II demata azapa, Gradika.36

)(: (!) ()(: ... ) ()(: ) 1163 )(:

34

35 36

ratnim ekspedicijama kao teka kavaljerija na bojitima. Kao i u Prijedoru, i ove onlije u Banjoj Luci su pripadale dematu jemin onlija. Njihov demat dijelio se na buljuke. Zapovjednici ovog roda vojske zvali su se onluage ili onlage i od toga je izvedeno prezime teanjske porodice onlagi, iji su preci sredinom XVIII stoljea bili onlage (v. Kreevljakovi... o.c., str. 37). Martolozi su po zlu glasu poznati krani koji su jo u XV stoljeu sluili u turskoj vojsci u pograninim mjestima i esto upadali u susjedne kranske zemlje i tamo harali i robili. Meutim martolozi su znali prei preko granice i tamo stupiti u kransku slubu. Tamo su uvjebavani i otpremani u borbu protiv turskih martoloza. Prava sluba martoloza je bila uvanje puteva, naroito klanaca od razbojnika, slina slubi derbendija. Martolozi po kapetanijama u XVIII stoljeu su bili muslimani, ali, sigurno, nije tako bilo od poetka ove institucije. U organizaciji kapetanije, martolozi su imali svoje demate sa agom na elu (v. Kreevljakovi... o.c., str. 37; Nedim Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2008., str. 263-64 i abanovi, Vojno ureenje... o.c., str. 218). Potpis i biljeka otkinuti. Ostao je jedino peat sa imenom Ali i rije deveti. Najvjerovatnije je ovaj Ali bio aga devetog demata farisa. Na dokumentu nedostaje peat potpisnika.

Tri banjaluka arzuhala

83

36 Va sluga Mehmed, ehaja I demata azapa, Banja Luka.37 (Peat): Boe, ispuni elju Mehmedovu! 37 Va sluga Muhamed, bajraktar I demata azapa.38 (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Njegov (Boiji) rob Muhamed. 38 Va sluga Ali, au I demata azapa. (Peat): Boe, uini Alijine poslove uspjenim! 39 Va sluga Abdulah, serde I demata azapa.39 (Peat): Njegov (Boiji) rob Abdulah. 40 Va sluga Husejn, bajraktar zapovjednika tobdija u Banjoj Luci. (Peat): Boe, ispuni elju Husejnovu! 41 Va sluga Ibrahim, serde VI demata farisa. (Peat): Boe, ispuni elju Ibrahimovu!

!)(: .)(:

!)(: )(: ... !)(: !)(:

37 38

39

Budui da je ehaja kapetanov zamjenik, da se zakljuiti da je banjaluki kapetan Husejn ujedno bio i aga (zapovjednik) prvog demata azapa. Samostalni agaluci i kapetanije i pojedini gradovi imali su svoje bajrake i bajraktare (alemdare). Bajraktar kapetanije je pripadao onome dematu kome je kapetan bio aga. Prema tome, kapetan Husejn je bio ujedno i aga prvog demata azapa. Zvanje serde ( )nismo pronali ni u jednoj drugoj kapetaniji niti ga je Kreevljakovi spomenuo u svome radu o kapetanijama. Najvjerovatnije je rije o perzijskoj kovanici nastaloj od rijei ( glava) i ( deset), tj. zapovjednik desetine. Budui da su se organizacijski damati dijelili na buljuke i ode i da je oda brojala 8-12 nefera, mogue je da se ovdje radi o ondanjem perzijskom nazivu za odobau. U svakom sluaju, ovdje se ne radi o izrazu za seoskog poglavicu koji se isto pie, ali drukije ita (serdih).

84

Haso Popara

42 Va sluga Husejn, ehaja IV demata farisa. (Peat): Boe, ispuni elju Husejnovu! 43 Va sluga Hasan, bajraktar II demata azapa, Banja Luka. (Nedostaje peat). 44 Va sluga Abdulah, serde I demata farisa.40 (Peat): Njegov (Boiji) rob Abdulah. 45 Va sluga Ibrahim, bajraktar I demata farisa. (Peat): Boe, ispuni elju Ibrahimovu! 46 Va sluga Ebu Bekr, serde VIII demata farisa. (Peat): Njegov (Boiji) rob Ebu Bekr. 47 Va sluga Ali, ehaja zapovjednika tobdija u Banjoj Luci. (Peat): Boe, ispuni elju Alijinu! 48 Va sluga Mehmed, serde III demata farisa. (Peat): Njegov (Boiji) rob Mehmed. 49 Va sluga Omer, serde I demata farisa. (Peat): Boe, ispuni elju Omerovu! 50 Va sluga Salih, serde VII demata farisa. (Peat): Boe, ispuni elju Salihovu! 51 Va sluga Ahmed, serde IV demata farisa. (Peat): Neitak.
40

!)(: )(: !)(: )(: )(: )(: )(: )(: :()

Ovaj potpisnik pojavljuje se dva puta, i to jednom kao serde prvog demata azapa (v. pod br. 39) i ovdje kao serde prvog demata farisa.

Tri banjaluka arzuhala

85

Va sluga Mustafa, serde I demata azapa. (Peat): Neitak.

52

:() :()

53 Va sluga Hasan, serde VIII demata farisa. (Peat): Neitak.

ARZUHAL II14 upuen Visokoj Porti15 od strane alima, dobrih i pobonih ljudi, imama, hatiba i vaiza banjalukih damija, mustahfiza banjaluke tvrave, kapetana, aga, oficira i vojnika svih rodova vojske banjaluke kapetanije i drugih uglednih graana Banje Luke, u kome tvrde da se u ovom kadiluku ne potuje zakon, da vlast svakodnevno uznemirava graane, neosnovano ih hapsi, progoni i zastrauje, da vlada korupcija i da u tome uestvuju i naibi. Oni dalje tvrde da je Sim-zade hadi Omer-efendi, smijenjeni kadija sa poloaja kadije u Tenju, estit, ugledan i poten alim, te mole da mu se izda odgovarajui ferman, kojim bi bio postavljen na poloaj naiba u Banjoj Luci. Slijede biljeke, imena, peati i drugi podatci potpisnika arzuhala u originalu i prijevodu na bosanski jezik:

14 15

Dokumenat se u umiia zbirci u GH biblioteci u Sarajevu vodi pod privremenim brojem A-8. Za razliku od arzuhala pod br. I, koji je upuen bosanskom namjesniku, ovaj je upuen direktno na Visoku portu u Carigradu, to se nedvosmisleno vidi iz uvodnih rijei:( ... v. Prilog br. 2). Budui da se radi o istom predmetu, izgleda da prvom arzuhalu nije udovoljeno, pa je upuen novi, kome je, po svoj prilici, udovoljeno, jer hadi Omera Sim-zadeta kasnije nalazimo na poloaju kadije u Banjoj Luci.

86

Haso Popara

1 Ono to vjernici dre za lijepo, lijepo je i kod Boga. Va sluga blagosiljatelj hadi Mehmed, imam u Sofiji damiji.1 (Peat): Boe, ispuni elju Mehmedovu! 2 Ko upuuje na dobro isto je kao da ga i sam ini. Va sluga blagosiljatelj Ahmed, imam u Kubad-aginoj damiji.2 (Peat): Ahmed. 3 Sve to je u njemu, bez sumnje je istina. Va sluga blagosiljatelj Jusuf, imam u Halil-painoj damiji.3 (Peat): O Stvoritelju, Koji si istinski Bog, podari mi est stvari: znanje, radost, veselje, iman, sigurnost i zdravlje! Tvoj rob Jusuf.
1 2 3

!)(: )( )(

Najvjerovatnije je rije o So Mehmed-painoj damiji. (v. opirnije u biljeci pod br. 8, str. 75). O Kubad-aginoj damiji ili Damiji na stijeni vidi opirnije u biljeci pod br. 7, str. 75. U naoj nauci do sada nije bilo poznato da je u Banjoj Luci postojala Halilpaina damija. Njeno postojanje nasluuje jedino Sabira Husedinovi u svojim Dokumentima opstanka (v. str. 147-48), gdje kae: Zanimljiv je podatak da su u blizini Halil-painog turbeta, na prostoru izmeu Gornjeg i Donjeg ehera, otkriveni temelji nekog veeg objekta. Pretpostavlja se da je to bila damija ovog bosanskog namjesnika, ali to nije istraeno... Autorica zatim navodi da je na karti iz 1785. (Plan tvrave Banje Luke sa okolinom iz 1785.) u blizini turbeta ucrtana velika damija, ija osnova ima osmougaoni oblik. Sada, kada imamo i dokumenat da je u Banjoj Luci postojala Halil-paina damija, nema nikakve sumnje da je ona bila u blizini njegova turbeta. Halil-paine mahale nema u popisu banjalukih mahala iz 1851. godine, a koji se uva u Arhivu Bosne i Hercegovine (v. Bejti, Banja Luka... o.c., str. 115). Halil-paa je porijeklom iz Live polja kod Bosanske Gradike. Bio je oenjen kerkom sultana Murata III (vl. 1574-1595) i badenog Ibrahim-pae Bosanca, koji je za vrijeme Murata III bio na poloaju velikog vezira. Halil-paa je na poloaju bosanskog beglerbega sa sjeditem u Banjoj Luci bio poslije Ferhad-pae Sokolovia (1589-90). Kasnije je nekoliko godina uzastopno bio kapudan (admiral) turske mornarice. Umro

Tri banjaluka arzuhala

87

4 Ono to se u njemu navodi, odgovara injeninom stanju. Va sluga blagosiljatelj Abdulah, imam u Hadibabinoj damiji.4 (Peat): Stvoritelju, obaspi Abdulaha Svojim zadovoljstvom! 5 Nema sumnje da je tano ono to je u njemu napisano. Va sluga blagosiljatelj Omer, hatib u Hunkariji damiji.5 (Peat): Omer.

)( )(:

je u Banjoj Luci u zadnjoj deceniji XVI stoljea, a ukopan je na pola puta iz Donjeg u Gornji eher, gdje mu je podignuto turbe. Turbe je u tlocrtu imalo osmougaoni oblik i bilo je presvedeno kupolom. U turbetu su se nalazila dva sarkofaga, od kojih je jedan bio njegov, a drugi njegovog bajraktara (alemdara). Poznato je da je Halil-paa u selu Lijeve podigao damiju i da je navedeno selo uvakuo za svoju damiju (v. Bejti, Banja Luka...o.c., str. 108-09, Mujezinovi, Epigraka... o.c., II, str. 217). Kada je Halilpaina damija u Banjoj Luci poruena, nije nam poznato. U svakom sluaju, moralo je to biti prije 1851. godine. Halil-paino turbe minirano je i srueno 15. decembra 1993. godine. Na sreu, njegov sarkofag je ostao itav (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 609). Hadibabina, hadi Husejinova ili arena damija nalazila se na lijevoj obali Vrbasa, u predjelu Gornjih Hiseta, na putu iz Gornjeg u Donji eher. Podigao ju je hadi Husejn 1026/1617. godine. Strop damije i musandere bili su lijepo izrezbareni i dekorisani pa je zbog toga prozvana arenom damijom. Natpis na damiji bio je na perzijskom jeziku, to je kod nas prava rijetkost (v. Bejti, Banja Luka... o.c., str. 103 i Mujezinovi, Epigraka...o.c., II, str. 215-16). Poruena je 1959. godine (v. Husedinovi, Dokumenti... o. c., str. 561). Careva, Hunkarija ili Sultan-Sulejmanova damija podignuta je odmah po dolasku Turaka 1528. godine u Gornjem eheru. Kada je, kasnije, u blizini podignuta druga damija Hunkarija je prozvana Starom ili Atik damijom. Obnavljali su je Eli Ibrahimpaa (1116/1705) i Sirri Selim-paa (1240/1824-25). Poruena je 1957. godine i na njenom mjestu uklotvljeni su kablovi viseeg mosta (v. Bejti, Banja Luka... o.c., 9394, Mujezinovi, Epigraka... o.c., II, str. 194-95 i Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 561).

88

Haso Popara

6 Ono to sadrava dokumenat u duhu je erijata i istine. Va sluga blagosiljatelj Ali, imam u Hunkariji damiji.6 (Peat): Boiji rob Ali. 7 Kaem kao to su drugi rekli i nikada neu prestati govoriti istinu. Va sluga blagosiljatelj Husejn, imam u hadi Salihovoj damiji.7 (Peat): Hvala Bogu koji je dao da se zovem Husejn. 8 Oni istinu govore i pravo zbore. Va sluga blagosiljatelj Ali, imam u Medhi-begovoj damiji.8 (Peat): Boiji rob Ali. 9 Milostivima e se Bog smilovati. Va sluga blagosiljatelj Sulejman, imam i hatib u damiji Daudiji.9 (Peat): Boe, ispuni elju Sulejmanovu!

. )(: )(: )(: )(:

6 7

Ibid. Hadi Salihova, Salihija ili Stupnika damija nalazila se na desnoj oblali Vrbasa uzvodno od Gazanferije, a nasuprot Hadibabine damije na lijevoj strani Vrbasa. Podigao ju je ili obnovio hadi Salih u XVII stoljeu. Damija je bila dotrajala pa je poslije Drugog svjetskog rata temeljno renovirana. Spaljena je 9. septembra 1993. godine kada su joj izgorjeli krov i munara, a zidovi teko oteeni (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 130 i 561). Mehdi-begova damija ili damija na Hisetima nalazila se u Donjem eheru na lijevoj obali Vrbasa. Podigao ju je Mehdi-beg u XVI stoljeu. Minirana je i potpuno sruena 3. jula 1993. godine (Vidi: Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 578). Isto kao i u biljeci pod br. 5, str. 74.

Tri banjaluka arzuhala

89

10 Ovo je od koristi i za vjeru i za svijet, naroito za siromane i nemone. Va sluga blagosiljatelj Hasan, imam u damiji defterdara Husejn-efendije.10 (Peat): Boe, ispuni elju Sulejmanu! 11 Poznato mi je ovo to je u njemu i svjedoim da je tano sve to se u njemu navodi. Va sluga blagosiljatelj Osman, imam i hatib u damiji Ferhadiji.11 (Peat): Boiji rob Osman.
10

)(:

)(:

11

Vidi opirnije u biljeci pod br. 3, str. 74, uz napomenu da je i u ovom dokumentu kao i u prethodnom ime defterdara Hasan-efendije napisano kao Husejin. Na osnovu toga moe se zakljuiti da je njegovo pravo ime bilo Husejn, a ne Hasan, kako se u naoj literaturi navodi. Svakako, imami njegove damije prije blizu 250 godina su bolje znali kako mu je bilo pravo ime. Do pogrenog itanja imena dolazilo je i kod mnogih drugih linosti, naroito imena Mehmed i Muhamed. Tako se ime bosanskog namjesnika Mehmed-pae Kukavice iz Foe (namjesnika Bosne 1116/17521169/1755 i 1171/1757-1173/1759) u naoj literaturi redovno navodi kao Mehmed, a ne Muhamed. Do ovoga je dolo pod utjecajem Turaka, koji svako ime itaju kao Mehmed. Najbolji dokaz da je Kukavici bilo ime Muhamed jeste injenica da je svoje ime u biljekama o uvakujenju rukopisa za svoje medrese u Travniku i Foi svojom rukom svaki put napisao sa tedidom. Veina njegovih rukipisa iz Travnika danas se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu i na svima stoji ime Muhamed. Osim toga, i na njegovom peatu stoji ime Muhamed a ne Mehmed. Kao dokaz, citirat emo njegovu vlastorunu biljeku krupnim slovima cijelom duinom gornje margine na listovima 1b-2a u rukopisu br. R-8468 u kojoj stoji ( ,). a na listu 104a istog rukopisa nalazi se i otisak njegovog peata sa natpisom ( .) Interesantno je da je i Riza-ef. Muderizovi u svome radu pod naslovom Nekoliko muhurova bosanskih valija, njegovo ime proitao kao Mehmed (v. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Svezak 1 i 2, Sarajevo, januar-juni 1916., str. 13). Ferhadija damija se nalazila na prostoru izmeu tvrave Kastel, rijeke Vrbasa i potoka Crkvene i predstavljala je jedno od najuspjelijih ostvarenja islamske arhitekture u XVI stoljeu na naem tlu. (v. Bejti, Banja Luka... o.c., str. 97-100 i Mujezinovi, Epigraka... o.c., II, str. 197-200). Podigao ju je posljednji bosanski sandakbeg i prvi beglerbeg Ferhad-paa Sokolovi 987/1579. godine iz sredstava od 30.000 dukata koje je kao otkupninu dobio za oslobaanje habzburkog grofa Engelharda. Tee je oteena u saveznikom bombardovanju za vrijeme Drugog svjetskog rata, a njena

90

Haso Popara

12 Nema sloge meu vjernicima dok se svaije pravo ne ispotuje. Va sluga blagosiljatelj Muhamed, imam u damiji Gazanferiji.12 (Peat): Boe, ispuni elju Muhamedovu! 13 Va sluga Mustafa, kapetan i aga I demata azapa.13 (Peat): Prah pod nogama ponosa svijeta (tj. Muhameda) Mustafa. 14 Va sluga Hasan, aga II demata azapa. (Peat): Boe, daj da Hasanovi poslovi budu uspjeni! 15 Va sluga Ahmed, aga IV demata azapa. (Peat): Boe, ispuni elju Ahmedovu! 16 Va sluga Ali, aga V demata azapa. (Peat): Oslonio sam se na Boga.

)(: )(: )(: )(: )(:

12 13

munara do erefe sruena je u zemljotresu 27. oktobra 1969. godine. Njenu restauraciju, ukljuujui i unutranju dekoraciju, izveo je Zavod za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijea BiH 1972-75. godine. Minirana je u noi izmeu 6. i 7. maja 1993. godine u 3h ujutro, za vrijeme policijskog sata. I pored eksplozije koja je potpuno sruila damiju, munara je ostala uspravna. Sljedee noi (8. maja) munara je ponovo minirana i prilikom eksplozije itava dignuta u zrak, okrenula se i pala, te se poslije toga raspala (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 222-274 i 577). Vidi opirnije u biljeci pod br. 18, str. 78. Mustafa-beg je na poloaju kapetana banjaluke kapetanije naslijedio kapetana Husejna koji je umro 1177/1763. godine (Vidi biljeku pod br. 23, str. 79). Na tom poloaju je bio sve do pred kraj XVIII stoljea, jer se njegovo ime nalazi u jednom popisu aga banjaluke kapetanije sa oznakom plaa pojedinih demata. Prema toj listi njegova godinja plaa je iznosila 114.263 ake (v. Kreevljakovi... o.c, I, str. 146-47). Budui da se imena skoro svih ovih aga, kao potpisnika, nalaze i na ovom arzuhalu, moe se sa sigurnou tvrditi da i on potjee iz priblino istog vremena.

Tri banjaluka arzuhala

91

17 Va sluga Ali, aga I demata farisa. (Peat): Ponizni Ali na rajskom vrelu Kevser.14 God. 1180/1766. 18 Va sluga Mustafa, aga II demata farisa. (Peat): Mustafa, god. (1)177/1763. 19 Va sluga Ali, aga III demata farisa. (Peat): Boe, uini uspjenim... Aliji! 20 Va sluga Ali, aga IV demata farisa. (Peat): Odraz boanske dobrote, Njegov rob Ali. 21 Va sluga Mustafa, aga V demata farisa. (Peat): Mustafa, god. 1188/1774-75. 22 Va sluga Mustafa, aga VI demata farisa. (Peat): Mustafa.15 23 Va sluga Ali, aga VII demata farisa.16 (Peat): Ponizni Ali na rajskom vrelu Kevser. God. 1180/1766. 24 Va sluga Ibrahim, aga VIII demata farisa. (Peat): Odraz boanskog svjetla Ibrahim.

1180 ()(: ) 177 ()(: ) )(: .... )(: 1188 ()(: ) )(: 1180 ()(: ) )(:

14

15 16

Rije je perzijski izraz za poniznog i skruenog (v. . . Mep, epcckopycck coap, Moskva, 1960., str. 185) a Kevser ( )rajsko vrelo sa koga e piti hazreti Alija (v. Sm, Qms... o.c., str. 1190). Iako nose isto ime Mustafa, age V i VI demata farisa su razliite osobe. To se jasno vidi iz oblika i veliine otiska njihovih peata. Aga I i VII demata farisa je jedna te ista osoba. To se vidi i po imenu i po potpuno istom peatu.

92

Haso Popara

25 Va sluga Halil, aga IX demata farisa. (Peat): Boiji rob Halil. 26 Va sluga Jusuf, aga I demata martoloza. (Peat): Boiji rob Jusuf. 27 Va sluga Hasan, aga II demata martoloza. (Peat): Boiji rob Hasan. 28 Va sluga Ali, aga mustahfiza17 u kuli.18 (Peat): Boiji rob Sulejman.19 29 Va sluga Salih, aga demata jemin onlija. (Peat): Boiji rob Salih. 30 Va sluga Mehmed, novi dizdar tvrave. (Peat): Mehmed. 31 Va sluga Hasan, aga demata novih debedija20 (Peat): Boiji rob Hasan.

)(: )(: )(: )(: )(: )(: )(:

17

18 19 20

Mustahzi su bili rod vojske po gradovima, ija je sluba bila vezana uz grad i opkop ili arampov oko grada. Njih treba razlikovati od mustahza koji su vrili istu slubu, ali kojima su zapovijedali dizdari. Mustahzi kapetanije su primali plau, a mustahfezi kojima je zapovijedao dizdar uivali su manja lena, gedik-timare, te su spadali u spahije. Prihod tih timara je iznosio 700-1400 aki i rijetko su prelazili taj iznos (v. Kreevljakovi... o.c., I, str. 35) Isti ovaj aga, sa godinjom plaom od 61.610 aki, nalazi se i u popisu koji navodi Kreevljakovi (v. str. 148) Zanimljivo je napomenuti da u potpisu ovog age stoji ime Ali, a u peatu Sulejman. Debedije su se brinule o uvanju municije i prenoenju iz grada u grad i na ratite. Njih nije bilo mnogo i ne zna se da li ih je imala svaka kapetanija. Sluba im je bila vezana za gradove, jer su baruthane i skladita bila u samim gradovima. Zapovijedale su im debedi-age ili debedi-bae. Po starom obiaju, u rat je iao svaki esti debedija (v. Kreevljakovi... o.c., I, str. 36).

Tri banjaluka arzuhala

93

32 Va sluga Jusuf, aga demata mustahfiza kod mosta i opkopa. (Peat): Boe, daj da Jusufovi poslovi budi uspjeni! 33 Va sluga Abdulah, aga demata novih debedija (Peat): Abdulah, god. (1)189/177586. 34 Va sluga Mehmed, aga demata novih mustahfiza tvrave Kastel. (Peat): Boiji rob Mehmed, god. 1167/1753-54. 35 Va sluga Hasan, ehaja I demata azapa. (Peat): Boiji rob Hasan. 36 Va sluga hadi Ebu Bekr, bajraktar. (Peat): Odraz boanske dobrote. Njegov (Boiji) rob Ebu Bekr. 37 Va sluga Hasan, au. (Peat): Odraz boanske dobrote Hasan. Godina 1180/1766-67. 38 Va sluga Mehmed, ehaja. (Peat): Boe, ispuni elju Mehmedovu! 39 Va sluga Ali, ehaja (Nama peata). 40 Va sluga Ibrahim, ehaja. (Peat): Boe, ispuni elju Ibrahimovu! 41 Va sluga Kasim, ehaja. (Peat): Boe, ispuni elju Kasimovu!

)(: 189 ()(: ) 1167 ()(: ) )(: )(: 1180 ()(: ) )(: )(: )(:

94

Haso Popara

42 Va sluga Ahmed, ehaja. (Peat): Boe, ispuni elju Ahmedovu! 43 Va sluga Husejn, ehaja. (Peat): Boe, ispuni elju Husejnovu! 44 Va sluga Jusuf, ehaja. (Peat): Boe, ispuni elju Jusufovu! 45 Va sluga Mustafa, bajraktar. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Njegov (Boiji) rob Mustafa. 46 Va sluga Mehmed, bajraktar. (Peat): Mehmed. 47 Va sluga Osman, bajraktar. (Peat): Boe, daj da poslovi Osmanovi budu uspjeni! 48 Va sluga Omer, bajraktar. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja, Njegov (Boiji) rob Omer. 49 Va sluga Hasan, bajraktar. (Peat): Boiji rob Hasan. 50 Va sluga Ahmed, bajraktar. (Peat): Boiji rob Ahmed. 51 Va sluga Hasan, serde prvog demata.21 (Peat): Boiji rob Hasan. 52 Va sluga Ibrahim, serde. (Peat): Boe, spasi kao to si spasio Ibrahima! Amin!

)(: )(: )(: )(:

)(: )(: )(: )(: )(: )(: )(: !

21

Nije naveo koga roda vojske.

Tri banjaluka arzuhala

95

53 Va sluga Ebu Bekr, serde. (Peat): Ebu Bekr, god. (1)188/177475. 54 Va sluga Muhamed, serde. (Peat): Muhamed koji se nada Boijoj milosti. 55 Va sluga Ali, serde. (Peat): Odraz boanske dobrote, Njegov (Boiji) rob Ali. 56 Va sluga Ahmed, serde. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja, Njegov (Boiji) rob Ahmed. 57 Va sluga Osman, serde. (Peat): Boe, daj da poslovi Osmanovi budu uspjeni!22 58 Va sluga hadi Osman, serde. (Peat): Boiji rob Osman. 59 Va sluga Ali, serde. (Peat): Ponizni Ali na rajskom vrelu Kevser. Godina 1180/1766. 23 60 Va sluga Husejn, serde. (Peat): Boe, ispuni elju Husejnovu!

188 ()(: ) )(: )(: )(: )(: )(: 1180 ()(: ) )(:

22 23

Potpisao se i kao bajraktar (v. pod brojem 47) Ovaj Ali potpisao se na tri mjesta, kao aga I demata farisa (v. pod br. 17), kao aga VII demata farisa (v. pod br. 23) i ovdje kao serde.

96

Haso Popara

ARZUHAL III16 upuen bosanskom namjesniku17 od strane ejhova, alima, dobrih i pobonih ljudi, imama, hatiba i vaiza banjalukih damija, mustahfiza banjaluke tvrave, kapetana, aga, oficira i vojnika svih rodova vojske banjaluke kapetanije i drugih uglednih graana Banje Luke u vezi sa sporom sa Derviom Abdulahbegom18 i Mustaj-begom19 iz Jajca oko ubiranja godinje berive (mevadiba za plae osoblja banjaluke kapetanije) od odakluk-timara u Kobau i prihoda od neke mukate i batine. Oni u arzuhalu navode da je jo prije pet godina kadija u Travniku potvrdio da Dervi Abdulah-beg i Mustaj-beg banjalukoj kapetaniji duguju 4.840 esedi groa, da taj dug nisu isplatili, da su na prevaru iz Carigrada isposlovali berat20 i uzurpirali mukatu u Kobau, te na kraju mole da se njihov berat stavi van snage i izda drugi kojim bi se potvrdilo pravo banjalukog kapetana na mukatu u Kobau.21 Slijede biljeke, imena, peati i drugi podatci potpisnika arzuhala u originalu i prijevodu na bosanski jezik:

16 17 18

19 20

21

Dokumenat se u GH biblioteci u Sarajevu vodi pod privremenim brojem A-102 u umiia zbirci. Isto kao u biljeci pod br. 11, str. 72. Dervi Abdulah-beg je kapetan jajake kapetanije. Ne zna se kada je postavljen za kapetana, ali se zna da je njegovo kapetanovanje zavreno neto prije 1796. godine, jer se te godine spominje kao pokojnik (v. Kreevljakovi... o. c., I, str. 149). Najvjerovatnije je rije o Mustaj-begu, sinu ah-bega, koji je na poloaj kapetana jajake kapetanije doao prije 1806. godine (v. Kreevljakovi... o. c., I, str. 149). Slina uzurpacija desila se u Mostaru oko 1730. godine, kada su se digli svi kapetani i drugi dostojanstvenici, njih 112, da brane pravo svoga druga. U tom smislu su napisali i potpisali mahzar na sultana i uzurpator je bio uklonjen (v. Kreevljakovi... o. c., I, str. 50). Najvjerovatnije je rije o skeli carskog hasa u nahiji Koba koja je jo oko 1747. godine bila odakluk banjaluke kapetanije (v. Kreevljakovi... o. c., I, str. 145).

Tri banjaluka arzuhala

97

1 Ono to vjernici dre za lijepo, lijepo je i kod Boga. Va sluga blagosiljatelj Ali, imam i hatib 1 u Mehdi-begovoj damiji. )(: (Peat): Praiskonska kua Njegova roba Alije. 2 Od svih ljudi oekujemo ljubaznost, dobrostivost i paljivost. Va sluga blagosiljatelj hadi Omer, 2 imam u hadi Mehmedovoj damiji. )(: (Peat): Odraz boanske dobrote, Njegov (Boiji) rob Omer. 3 To je tako i ja to svjedoim. Va sluga blagosiljatelj Omer, imam u 3 Sultan- Sulejman-hanovoj damiji. )(: )( (Peat): Boe, ispuni (elju) Omerovu! 4 Svijet se nada da e mu ova elja biti ispunjena. Va blagosiljatelj ejh hadi Muhamed, bivi muftija u gradu Banjoj Luci. (Peat): Nadati se u Boiju milost i vie )(: od toga. Muftija Muhamed. 5 Samilosnima e se smilovati Milostivi. Va blagosiljatelj Muhamed, muftija u gradu Banjoj Luci. )(: (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Njegov (Boiji) rob Muhamed.
1 2 Vidi biljeku pod br. 8, str. 88. Najvjerovatnije je rije o damiji Mehmed-bega kapetana, koja je 1570/1604. godine imala svoga imama, dvojicu mujezina i 45 kua. (v. Amina Kupusovi, Nahija Banja Luka u opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Prilozi za orijentalnu lologiju, vol. 44-45, Sarajevo, 1996., str.172-73). Isto kao u biljeci pod br. 5, str. 87.

98

Haso Popara

6 Va sluga blagosiljatelj hadi Omer, bivi kadija u kadiluku elebi Pazaru (Rogatici).4 (Peat): Boe, olakaj poslove Omerove. God. (1)171/1757-58. 7 Smilujte se onima koji su na Zemlji pa e vam se smilovati Onaj Koji je na nebu! Va sluga blagosiljatelj Ahmed, bivi kadija u kadiluku Zvornik. (Peat): Hvala na svakom stanju Uzvienom Bogu! 8 Sve to je na ovom papiru napisano od opeg je dobra za ljude. Va blagosiljatelj Ali, hatib u damiji Gornja Hassa.5 (Peat): Ali, godina 1136/1723-24. 9 Sve to se u njemu navodi i moli na dobrobit je siromanim i nemonim. Va blagosiljatelj Mustafa, vaiz u Sultan- Sulejman-hanovoj damiji.6 (Peat): Odraz boanske dobrote Mustafa.

171 ()(: ) )(: 1136 ()(: ) )(:

Rije je o hadi Sim-zade Omer-efendiji, sinu hadi Ismail-efendije, za ije su se postavljanje na poloaj naiba u Banjoj Luci zalagali potpisnici prvog i drugog arzuhala (v. opirnije u biljeci pod br. 12, str. 72-73). Nismo pouzdano mogli utvrditi o kojoj je damiji rije, jer u nama dostupnoj literaturi nismo pronali ni damiju ni mahalu pod ovim imenom. Po izrazu Gornja ( )moe se naslutiti da se nalazila ili u Gornjem eheru ili na nekoj uzviici. Moda je to bilo drugo ime za Kubad-aginu ili Damiju na stijeni? Isto kao u biljeci pod br. 5, str. 87.

Tri banjaluka arzuhala

99

10 Sve to se u njemu navodi odgovara injeninom stanju. Va blagosiljatelj Omer, imam i hatib u Gazanferiji damiji.7 (Peat): Boe, ispuni elju Omerovu! 11 injenino stanje je onako kako je u ovom dokumentu navedeno. Va blagosiljatelj hadi Jusuf, imam u Kalauziji damiji.8 (Peat): Boiji rob Jusuf, god. (1)189/1775-76. 12 Najbolje dobro djelo je pruiti pomo obespravljenom. Va blagosiljatelj hadi Salih, imam u hadi Omerovoj damiji.9 (Peat): Hadi Salih, god. (1)131/1718-19.10 13 Ono to se u ovom mahzaru navodi jasnije je od Sunca i Mjeseca. Va blagosiljatelj hadi Mustafa, imam i hatib u Mehmed-painoj damiji.11 (Peat): Mustafa.

)(: 189 ()(: ) 131 ()(: ) )(:

7 8 9 10

11

Isto kao u biljeci pod br. 18, str. 78. Isto kao u biljeci pod br. 20, str. 78. Isto kao u biljeci pod br. 19, str. 78. Isti ovaj hadi Salih potpisao se kao imam Hadi Omerove damije i u prvom arzuhalu, samo to je ovdje otisak njegovog peata u cijelosti itljiv (v. potpisnika pod br. 16 u arzuhalu I). Ako je cijelo vrijeme, otkako je sebi dao izraditi peat vrio istu slubu, to bi znailo da je blizu 60 godina bio imam Hadi Omerove damije. Najvjerovatnije je rije o So Mehmed-painoj damiji (v. biljeku pod br. 8, str. 75).

100

Haso Popara

14 Svjedoimo ono to znamo, a Bog nam je svjedok da je istina ono to govorimo.12 Va blagosiljatelj Hasan, ejh13 i hatib u Defterdarevoj damiji.14 (Peat): ... Hasan.15 15 Najslabiji Boiji rob Muhamed, imam i hatib u Zulfikarevoj damiji.16 (Peat): Hvala Bogu da mi je ime Muhamed. 16 Stvar je onakva kako se navodi u ovom dokumentu. Va blagosiljatelj Ahmed, imam i hatib u Debagiji damiji.17 (Peat): Boe, ispuni elju Ahmedovu!
12 13

)(: ... )(: )(:

14 15 16

17

Ovom izrekom se aludira na rijei Jusuf, a.s., brae (v. Kuran, Ysuf, 81). Zanimljivo je napomenuti da se ovaj Hasan potpisao i kao ejh. Tu titulu uz svoje ime napisao je i bivi banjaluki muftija Muhamed (v. potpisnika pod br. 4 u ovom arzuhalu). Nju su, obino, uz svoje ime stavljali proelnici sujskih redova. Poznato je da je hadi Perviz 1047/1638. godine uvakuo, izmeu ostalog i dvije njive, od kojih se jedna nalazila pored tekije. Po toj tekiji, koja se nalazila na desnoj obali Vrbasa u Donjem eheru, i danas se Tekijom naziva jedan lokalitet u Banjoj Luci. Na taj lokalitet odnosi se i narodna pjesma Zakukala sinja kukavica, usred zime, kad joj nije vrime... Pjesma govori o gradnji Ferhadije, a zabiljeio ju je uitelj i folklorista Antun Hangija. Na osnovu nje i karakteristine alme na dvanaest ovoja, kakva se nalazi na Ferhadpainu nianu i kakvu su nekada nosili bektaijski dervii, Bejti pretpotstavlja da je i sam Ferhad-paa bio bektaija. (v. Bejti, Banja Luka... o.c., str. 100-101 i 111). Demal ehaji samo jednom reenicom spominje ovu tekiju: Zna se da je jedna bektaijska tekija postojala i u Banjoj Luci. (v. Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1986., str. 169). Otuda moemo pretpotstaviti da su i ova dvojica ejhova pripadali bektaijskom redu i da su, moda, bili ejhovi ove bektaijske tekije u Banjoj Luci. Isto kao u biljeci pod br. 3, str. 74. Zbog slabog otiska, gornji dio peata nije itljiv. Hadi Zulkarova ili Tulekova damija sa drvenom munarom nalazila se u Lijevoj Novoseliji. Podigao ju je hadi Zulkar u XVII stoljeu. Spaljena je 17. maja 1993. godine, kada su joj izgorjeli krov i munara, a zidovi teko oteeni. (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 578 i 599). Isto kao u biljeci pod br. 13, str. 76.

Tri banjaluka arzuhala

101

17 Najslabiji stvor na svijetu Husejn, hatib u Hadi Salihovoj damiji.18 (Peat): Husejn. 18 Ono to je u njemu je onako kako je. Va blagosiljatelj Ahmed, imam u Osman-ahovoj damiji.19 (Peat): Onome ko nosi peat ljubavi i dar kue Ahmedove, ne treba drugi znak. 19 Budi dobrostiv prema drugima kao to je Bog prema tebi. Siromah Abdulah, imam u Sitariji damiji.20 (Peat): Od (Ilah) Bog nastalo je (ime) Abdulah.21

)(: )(: )(:

18 19

20

21

Isto kao u biljeci pod br. 7, str. 88. Osman-ahova damija nalazila se na desnoj obali Vrbasa u Gornjem eheru, naspram Kubad-agine damije na lijevoj strani. Nazvana je po svome osnivau Osman-ahu, drugom bosanskom sandakbegu koji je pospjeio razvoj Banje Luke. Prema Bejtiu, podignuta je 1563. godine (v. Banja Luka... o.c., str. 96). Muvekkit navodi da je ovaj Osman, sin Kara Mustafe-pae i Sultan-Sulejman-hanove sestre Hubane, bio na poloaju bosanskog sandakbega 962/1554-55. godine, da je na tom poloaju umro i da je ukopan u selu Kopi u kadiliku Prusac, gdje se i danas nalazi njegovo turbe (v. Muvekkit... o.c., I, str. 141). Osman-ahova damija poruena je 1959. godine (v. Husedinovi, Dokumenti...o.c., str. 561). Sitarija, Sitarska ili Sejjar damija sa drvenom munarom nalazila se na desnoj obali Vrbasa, izmeu Gornjeg i Donjeg ehera. Podignuta je prije 1604. godine, jer se te godine spominje u popisu sa mahalom Sitari od 92 kue. Poruena je poslije Drugog svjetskog rata, a na njenom mjestu je podignut metalni kiosk (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 147 i 561). Ovim se oito aludira na Isaove, a.s., rijei Ja sam Allahov rob (v. Kuran, Merjem, 30), koje je jo kao novoroene izgovorio u kolijevci kada su njegovu majku, hazreti Merjem, optuili za nemoral, kao i na kuranske rijei Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i rije Njegova, koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega (v. Kuran, an-Nis 171).

102

Haso Popara

20 Stvar je onakva kako je ovdje napisano. Va sluga blagosiljatelj Hasan, imam u Pervizovoj damiji.22 (Peat): Dar Blagodarnog, Njegov (Boiji) rob Hasan, god. 1133/172021. 21 Kaem kao to su drugi rekli i nikada neu prestati govoriti istinu. Va blagosiljatelj hadi Muhamed, imam u Kul damiji.23 (Peat): Dar Blagodarnog, Njegov (Boiji) rob Hasan, god. 1133/172021. 22 Va sluga Mustafa, kapetan u Banjoj Luci.24 (Peat): Prah pod nogama ponosa svijeta (tj. Muhameda), Mustafa. 23 Va sluga Mehmed, pomonik zapovjednika tobdija. (Peat): Boiji rob Mehmed. 24 Va sluga Mehmed, aga II demata azapa. (Peat): Boiji rob Hasan.

()(: ) 1133 ()(: ) 1133 )(: )(: )(:

22

23

24

Hadi Pervizova ili Potoka damija sa drvenom munarom nalazila se na desnoj obali Vrbasa. Podigao ju je 1039/1630. godine Hadi Perviz, sin Abdulazizov, bogati banjaluki trgovac. Original njegove vakufname, koju je vrlo kitnjastim stilom na turskom jeziku sastavio sarajevski pjesnik Muhamed Nerkesi (u to doba kadija u Banjoj Luci), nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Zapaljena je 6. septembra 1993. godine. Tom prilikom izgorili su joj krov, munara i trijem, a zidovi teko oteeni. (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 127 i 561). Kul-mahal damija sa drvenom munarom nalazila se na desnoj obali Vrbasa, nizvodno od Mejdanske damije. Poruena je 1954. godine i prenesena u selo Vrbanjce. (v. Husedinovi, Dokumenti... o.c., str. 130 i 561). Isto kao u biljeci pod br. 13, str. 90.

Tri banjaluka arzuhala

103

Va sluga Ahmed, aga IV demata azapa. (Bez peata) Va sluga Ali, aga V demata azapa. (Peat): Boe, ispuni elju Alijinu!

25

26 )(: )(: )(: )(: )(: )(: )(: )(: )(:

27 Va sluga Ali, aga I demata farisa. (Peat): Muhamede, budi zagovornik (kod Boga) svome sljedbeniku Aliji! 28 Va sluga Salih, aga II demata farisa. (Peat): Muhamede, budi zagovornik (kod Boga) svome sljedbeniku Salihu! 29 Va sluga Ibrahim, aga III demata farisa. (Peat): Boiji rob Ibrahim. 30 Va sluga Ali, aga IV demata farisa. (Peat): Odraz boanske dobrote, Njegov (Boiji) rob Ali. 31 Va sluga Mustafa, aga V demata farisa. (Peat): Dovoljan mi je samo Bog. Njegov (Boiji) rob Mustafa. 32 Va sluga Muhamed, aga VI demata farisa. (Peat): Muhamed. 33 Va sluga Ali, aga VII demata farisa. (Peat): Boe, ispuni elju Alijinu! 34 Va sluga Ibrahim, aga VIII demata farisa. (Peat): Odraz boanskog svjetla Ibrahim.

104

Haso Popara

35 Va sluga Halil, aga IX demata farisa. (Peat): Halil. 36 Va sluga Mehmed, aga I demata martoloza. (Peat): Odraz boanskog svjetla. Njegov (Boiji) rob Mehmed. 37 Va sluga Hasan, aga II demata martoloza. (Peat): Boe, ispuni elju Hasanovu! 38 Va sluga Ali, aga demata mustahfiza u tvravi Banja Luka. (Peat): Odraz boanske dobrote Ali. God. 1156/1743-44. 39 Va sluga hadi Ibrahim, aga demata onlija. (Peat): Boe, ispuni elju Ibrahimovu! 40 Va sluga Hasan, ehaja I demata azapa. (Peat): Njegov (Boiji) sluga Hasan. 41 Va sluga Ebu Bekr, bajraktar I demata azapa. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Njegov (Boiji) rob Ebu Bekr. 42 Va sluga Osman, serde I demata azapa. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Njegov (Boiji) rob Osman. 43 Va sluga Ali, serde I demata azapa. (Peat): Boe, ispuni elju Alijinu!

)(: )(: )(: 1156 ()(: ) )(: )(: )(:

)(: )(:

Tri banjaluka arzuhala

105

44 Va sluga Muhamed, au I demata azapa. (Peat): Boe, ispuni elju Muhamedovu! 45 Va sluga hadi Hasan, serde tobdija. (Peat): Odraz boanske dobrote. Njegov (Boiji) rob Hasan. 46 Va sluga Jusuf, serde I demata azapa. (Peat): Jusuf... 47 Va sluga Hasan, bajraktar II demata azapa.25 48 Va sluga Jusuf, ehaja II demata azapa. (Peat): Odraz boanske dobrote, Njegov (Boiji) rob Ali. 49 Va sluga Jusuf, ehaja V demata azapa. (Peat): Odraz boanskog svjetla, Njegov (Boiji) rob Ebu Bekr. 50 Va sluga Husejn, serde demata azapa. (Peat): Boe, ispuni elju Husejnovu! 51 Va sluga Mustafa, ehaja IV demata azapa. (Peat): Odraz boanske dobrote Mustafa. 52 Va sluga Osman. ehaja I demata farisa. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Njegov (Boiji) rob Osman.
25 Potpisnik nije stavio svoj peat.

)(: )(: )( .... )(: )(: )(: )(: )(: )(:

106

Haso Popara

53 Va sluga Ibrahim, bajraktar spomenutog (tj. I) demata farisa. (Peat): Moj uspjeh zavisi samo od Boga.26 Njegov (Boiji) rob Ibrahim. 54 Va sluga Muhamed, ehaja II demata farisa. (Peat): Njegov (Boiji) rob Muhamed. 55 Va sluga Salih, bajraktar spomenutog (tj. II) demata farisa. (Peat): Salih. 56 Va sluga hadi Sulejman, serde spomenutog (tj. II) demata farisa. (Peat): uvar sufijske tajne, ejh Sulejman Mevlevi.27 57 Va sluga Abdulah, bajraktar III demata farisa. (Peat): Od (Ilah) Bog nastalo je (ime) Abdulah.28 58 Va sluga Mustafa, serde spomenutog (tj. III) demata farisa. (Peat): ... Mustafa. 59 Va sluga Husejn, ehaja IV demata farisa. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Njegov (Boiji) rob Husejn.

)(: )(: )(: )(: )(: )(: ... )(:

26 27 28

Za moto je uzeo kuranski tekst (v. Kuran, Hd, 88) Sulejman je trei ejh koji se potpisao na ovom dokumentu. Kako se iz njegova peata vidi, bio je ejh mevlevijskog reda. Peat ovog Abdulaha je isti kao i kod Abdulaha, imama Sitarije damije (v. potpisnika pod br. 19). Ukoliko se radi o istoj osobi, to bi znailo da je spomenuti Abdulah istovremeno bio i imam Sitarije damije i bajraktar III demata farisa.

Tri banjaluka arzuhala

107

60 Va sluga Muhamed, serde IV demata farisa. (Peat): Njegov (Boiji) rob Muhamed. 61 Va sluga Hasan, serde spomenutog (tj. IV) demata farisa. (Peat): Boiji rob Hasan. 62 Va sluga Muhamed, ehaja V demata farisa. (Peat): Muhamed. 63 Va sluga Osman, bajraktar spomenutog (tj. V) demata farisa. (Peat): Boiji rob Osman. 64 Va sluga Mustafa, ehaja VI demata farisa. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Njegov (Boiji) rob Mustafa. 65 Va sluga Ibrahim, serde spomenutog (tj. VI) demata farisa. (Peat): Ibrahim. 66 Va sluga Salih, serde VI demata farisa. (Peat): Oslonio sam se na svoga Stvoritelja. Njegov (Boiji) rob Salih. 67 Va sluga Ali, serde VII demata farisa (Peat): Odraz boanske dobrote Ali. 68 Va sluga Osman, bajraktar VII demata farisa (Peat): Boiji rob Osman.

)(: )(: )(: )(: )(:

)(: )(: )(: )(:

108

Haso Popara

69 Va sluga Muhamed, ehaja VIII demata farisa (Peat): Odraz boanske dobrote Muhamed. 70 Va sluga Mehmed, bajraktar VIII demata farisa (Peat): Onome ko nosi peat ljubavi i dar kue Ahmedove, ne treba drugi znak.29 71 Va sluga Abdulah, ehaja IX demata farisa (Peat): Njegov (Boiji) rob Abdulah.

)(: )(: )(:

Kljune rijei: Banja Luka, Jajce, Teanj, Bosanska Gradika, Koba, arzuhal, Sim-zade Omer-efendi, kapetan, aga, farisi, azapi, onlije, ehaja, bajraktar, tobdija, serde i odakluk timar.

Summary Three petitions of Banja Luka - A contribution to the history of Banja Luka During the Ottoman period, Banja Luka was one of the most important centers of administrative, military, political, agricultural, cultural, religious and public life in Bosnia and Herzegovina. Banja Luka achieved an important milestone in its development at the beginning of the second half of 16th century, when Sofi Mehmed-paa in 1553 established Banja Luka as the center of the Bosnian sanjak, but complete development was achieved at the end of the 16th century when during the reign of Ferhad-paa Sokolovi Banja Luka became the center of Bosnian province (1580-1638).
29 Isti peat je stavljen i ispod imena Ahmeda, imama u Osman-ahovoj damiji (v. potpisnika pod br. 18).

Tri banjaluka arzuhala

109

For two centuries, Austria tried to subjugate Bosnia through the Krajina region and succeeded in it in 1878. During this whole period, Austria faced a strong resistance by the people of Krajina who showed patriotism and courage especially at the battle of Banja Luka in 1737. In many wars, floods, earthquakes and other disasters which affected Banja Luka, many objects were destroyed so that the town of Banja Luka at the beginning of 19th century could not be recognized compared to previous times. However, the worst destruction of Islamic heritage occurred during the last war (1992-1995) when all fifteen mosques, five tombs, fountain and clock tower were destroyed. In the region of Banja Luka, out of 207 mosques, 205 were destroyed. This work presented three until now unknown and unpublished petitions (arzuhala) from Banja Luka from the second half of 18th century. The first two petitions refer to the appointment of qadi of Banja Luka while the third deals with the dispute about odakluk timar in Koba. A short content of arzuhala was provided in Bosnian while decoded names of its signatories, their positions and the text of the stamps were given in both, the original and translated in Bosnian language. Here, therefore, we did not aim to analyze the text of the mentioned petitions as such as to provide as much information about names, positions and the role of more than 150 most prominent persons of that time in Banja Luka. Among signatories, there were muftis, qadi, muderris, shaykh, imam, khatib, vaiz, muallimah, kapetans, officers, soldiers and persons of other professions. Thanks to these petitions, we discovered important information about objects previously unknown in Banja Luka such as the Halil-paas mosque.

110

Haso Popara

Arzuhal I (A-277)

Tri banjaluka arzuhala

111

Arzuhal II (A-8)

112

Haso Popara

Arzuhal III (A-102)

Aladin Husi

MAGLAJ U RANOM OSMANSKOM PERIODU (15. i 16. stoljee)

Maglaj ,,na povijesnom raskru
Nakon osmanskog zaposjedanja Bosne 1463. godine, dugo vremena u izvorima nemamo nikakva izravnog spomena o samom Maglaju. Vremenska praznina od dvije decenije ostavlja prostora za brojne pretpostavke o njegovoj sudbini nakon toga. Rjeenjem pitanja privremeno uspostavljenog ,,Bosanskog kraljevstva, djelimino je rijeeno i pitanje poloaja Maglaja u prvim decenijama osmanske uprave. Kako je ustanovljeno da se ,,obnovljeno Bosansko kraljevstvo nalazilo upravo izmeu gradova Teanj-DobojMaglaj, to je i Maglaj predstavljao vrlo vano uporite bosanskoga kralja. Skoro je nemogue da se meu ,,6 gradova bosanskoga kralja nije nalazio i Maglaj. Ako je takva pretpostavka tana, on se nalazio u vlasti trojice bosanskih kraljeva: Matije, sina Radivojeva, Matije Sabania i Matije Vojsalia. Matija, sin Radivoja, amidi posljednjeg bosanskog kralja, pored toga to je prvi u tom nizu, ostao je i najdue od svih spomenutih, kako se, sudei po izvorima, pretpostavlja izmeu 1465-1471. godine. O njemu i njegovoj vladavini iz ovog perioda ne znamo nita drugo. On je oigledno bio miljenik sultana, jer se spominje da mu je ena, inae Turkinja, 1465. bila u Istanbulu.1 Veze s osmanskom dinastijom znatno su due. Njegov otac Radivoj, uz podrku sultana, privremeno je doao na vlast 1432-33. godine i uz pomo osmanske vojske kontrolisao nekoliko gradova srednje Bosne.2 Ipak, ranije saveznitvo s njegovim ocem, nije bilo dovoljno za odravanje na vlasti. Pretpostavlja se da nije zadovoljio aspiracije vlastele te je smijenjen. Moda je otklon vlastele proistjecao upravo zbog prebliskih odnosa s Osmanlijama. Nakon njega doveden je 16.09.1471. manje poznati
1 Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do 1463. Knjiga I, HKD, Sarajevo, 1991., 592; Hazim abanovi, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982., 49. Pavo ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, Sarajevo, 1981., 172; Petar Rokai, ,,Poslednje godine balkanske politike kralja igmunda (1435-1437), Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu XII/1, 1969., 91.

114

Aladin Husi

sitni vlastelin Matija Sabani, a 6. maja 1476. Matija Vojsali.3 On se oigledno vrlo kratko zadrao na tom mjestu, krae od prethodnika. Njegova orijentacija ka Ugarskoj stajala ga je brzog dokidanja uprave. Traenje da ga prizna i ugarski kralj, sa stanovita osmanske politike bilo je nedopustivo. Nakon tog saznanja osmanske snage su opsjele njegove gradove. Ugarski kralj mu je poslao pomo i on se spasio zahvaljujui toj intervenciji.4 O ovim dogaajima nema puno vijesti, ali su mogue neke pretpostavke. Kako se 1476. spominje samo predaja Doboja, to sugerira da je jedan od glavnih gradova bosanskog kralja, a njegova predaja mogla je znaiti i predaju ostalih pet utvrda pod vlau kralja. Po svome znaaju, Maglaj, sigurno, nije zaostajao iza druga dva grada, Tenja i Doboja. To je dovoljno da se pretpostavi da je bio i vojno uporite, u kojemu je kralj imao odreen broj vojnika, kao u spomenutom Doboju, te da je tu, barem povremeno, boravio i ,,marionetski kralj. ta je potaklo Matiju Vojsalia da se obrati i ugarskom kralju? Jednostrano priznanje od strane sultana oigledno je bilo nedovoljno. Svjestan da je ono ovisilo ,,od volje sultana, te da nije imalo perspektivu, elio ga je dodatno osigurati. Time bi u svakoj moguoj promjeni odnosa imao jakog saveznika. Ovdje ne treba zanemariti moda i potajne elje za potpunom obnovom krune. Posebno ako su takve namjere poticane od strane Ugarske. A njih u takvim povijesnim okolnostima svakako nije manjkalo, bez obzira na nerealnost takvih planova. No, oigledno da je postojao obostrani interes. Ugarska bi time bez rata dobila strateki znaajna mjesta, uredila ih na nain koji bi im garantirao vie sigurnosti. U takvim sluajevima ne manjka ni nerealnih obeanja, koja su vrlo lahko mogla pokolebati bosanskoga kralja, jer je i tako sudbina njegovog kraljevstva krajnje neizvjesna i upitna. Veliko pitanje je koliko bi i u sluaju ,,ugarske zatite ono moglo trajati. Mala je vjerovatnoa da bi sudbina bosankoga kralja bila bolja, s obzirom na dugotrajne ugarske pretenzije na Bosnu. To je bilo idealan trenutak da se ojaa odbrambeni sistem Srebrenike banovine, kojoj bi vjerovatno pripao i Maglaj. Teritorijalni opseg privremenog kraljevstva nije poznat, osim da se spominje est gradova. Izuzev tri spomenuta, ni jedno drugo ime ne znamo.
3 4 H. abanovi, Bosanski paaluk, 49. Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd, 1965., 339; H. abanovi, Bosanski paaluk, 49; Povijest Bosne i Hercegovine, 592; Adem Handi, Tuzla i nejna okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975., 38-39-40; Ljudevit Thalloczy, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450.-1527., Zagreb, 1916., 225-233.

Maglaj u ranom osmanskom periodu

115

Pretpostavlja se da bi preostale trebalo traiti sjevernije, u gradovima Gradaac, Soko i jo nekom.5 No kako se ve 1468. znaju sjeverne granice nahije Brod, onda je barem u toj oblasti mogue povui granicu do koje se protezalo to kraljevstvo. Interesantno je da se nakon stabilizacije prilika, i zaokruivanja teritorija nahije Maglaj, ona uz rijeku Bosnu protezala upravo do epa, Papratnice i elee, koji su nekad pripadali Brodu i bili sjeverna granica te nahije. To bi moglo da upuuje da se priblino do njih i protezao teritorij ,,bosanskog kraljevstva. Tragove boravka bosanskih vladara nalazimo i u toponomastici toga kraja. Na to snano upuuju nazivi Kraljevac i Kraljevina u neposrednoj blizini Maglaja. Nije sasvim sigurno da su spomenuti toponimi nastali kao tragovi boravka naprijed spomenute trojice kraljeva, ali su ih sasvim sigurno, kao posjede dinastije, oni u navedenom periodu uivali. Maglaj u administrativnoj podjeli Premda treba raunati na to da je od 1476., odnosno nakon ukidanja ,,Bosanskog kraljevstva, Maglaj, kao mjesto i podruje, pod osmanskom vlau, prvi pouzdan i dokumentiran podatak imamo tek 1485. godine. Podruje Maglaja pripojeno je nahiji Brod. Pretpostavka da je 1485. godine formirana nahija Maglaj6 ne moe dobiti potvrdu u izvorima jer se i 1485. i 1489. izriito kae: ,,Selo Maglaj, pripada Brodu.7 Da je formirana, njeno sjedite sasvim sigurno bilo bi u Maglaju, jer je jedino on imao pretpostavke da bude sjedite nahije, te bi pisalo ,,pripada Maglaju. Tek od 1516. godine, imamo nedvojbenu potvrdu o formiranoj nahiji, gdje jasno stoji: ,,Nahija Maglaj, sama varo Maglaj, pripada spomenutoj (nahiji).8 Svakako da je bila formirana neto prije, ali nikako 1485. ili 1489. godine.9 Kada su se stekle pretpostavke krajem 15. ili poetkom 16. stoljea formirana je zasebna nahija Maglaj. Sjedite nahije bilo je u Maglaju, gdje su bili smjeteni lokal5 6 7 8 9 A. Handi, ,,Nahija Brod krajem XV i poetkom XVI vijeka, Radovi III, Muzej grada Zenice, Zenica, 1973., 385; Isti, Tuzla i njena okolina, 40. H. abanovi, Bosanski paaluk, 150. Istanbul, BOA, TD, 18. BOA, TD, 57. Termin ,,nahija, ponekad se koristi i u znaenju podruja ili kraja, a ne iskljuivo u znaenju administrativne jedinice. Postoje i neki drugi sluajevi u kojima se uz pojedina podruja, posebno ona uz utvrena mjesta, koristi termin nahija, iako nisu samostalne administrativne jedinice. Otuda je mogua kolebljivost izvora pri emu se paralelno koriste i Brod i Maglaj.

116

Aladin Husi

ni organi vlasti. U sudskom pogledu pripadao je kadiluku Brod, a nakon formiranja novih kadiluka sredinom 16. stoljea, nahija Maglaj pripojena je kadiluku Teanj.10 No prije toga, moglo bi biti da je kadija imao svoga naiba u Maglaju. Ovaj nagovjetaj treba dodatno preispitati. Kao potvrdu prava uivanja u selu Radui izvor izrijekom kae: ,,...na osnovu huddeta Muslihudina, naiba kadije Broda. Naseljavanje Vlaha u okolici Maglaja govori da su Maglaj i okolica privremeno bili pusti. Ta pojava je potpuno razumljiva, s obzirom na poloaj Maglaja sredinom 15. stoljea. Dijelom su naseljeni u vrijeme vladavine ,,bosanskog kralja dijelom nakon to su potpunu kontrolu preuzele Osmanlije. Uprkos snanom valu kolonizacije Vlasima, nisu se izgubili tragovi prisustva Crkve bosanske. Dodue, ono je najtipinije u nazivu ,,Krstjansko selite u selu Rijeica sjeverno od Maglaja. Iako dostupni izvori do kraja 15. stoljea nude veoma malo informacija o Maglaju, on je, vjerovatno od 1476. a sasvim sigurno od 1485. godine, kontinuirano pod osmanskom vlau. Od tada do konanog pada Srebrenike banovine 1512. godine, Maglaj je igrao izuzetno znaajnu ulogu u odbrani granica Bosanskog sandaka i Osmanskoga carstva. Dugo vremena poslije toga pojedinci su uivali povlaten poloaj i oslobaani su svih nameta. Za 11 povlatenih domainstava kae se: ,,...spomenutih jedanaest nevjernika osloboeni su od filurije, ovna i ovce. Oni su carskom naredbom postavljeni za knezove, uvaju njegovu zemlju.11 Maglaj u feudalnoj raspodjeli Novoosvojena podruja proglaavana su dravnim vlasnitvom kojima je u ime drave raspolagao sultan. Prihodi novoosvojenih krajeva ukljuivani su u finansiranje dravnog, vojnog i upravnog aparata, od sultana, preko razliitih vojnih redova, do lokalnih organa vlasti. Ta raspodjela bila je definirana odlukama centralne vlasti i dodjeljivana posebnim aktima. Sva mjesta mogla su biti u posjedima, cara, sandakbega, ili u timaru spahije, posadnika, ili nekog drugog ko je obavljao slubu od interesa za dravu. U prvim godinama osmanske vladavine Maglaj je bio u sastavu carskog hasa. Znailo bi to u vrijeme sultana Bajazida II (1481-1512), moda i Selima I (1512-1520). Naime, nije poznato kada je izdvojen iz carskog hasa. Poslije je predstavljao has bosanskog sandakbega, najkasnije od namjesnikovanja
10 11 H. abanovi, Bosanski paaluk, 150; A. Handi, Tuzla i njena okolina, 38-39. A. Handi, Tuzla i njena okolina, 97-98.

Maglaj u ranom osmanskom periodu

117

Mustafa-pae (sina Skender-paina) 1515. godine. U poznatim izvorima prvi puta u hasu sandakbega Maglaj nalazimo 1516. godine. Ako redoslijed bosanskih sandakbegova pratimo prema Muvekkitovoj hronologiji, onda bi se on nalazio u hasu sljedeih sandakbegova: Mustafa-bega Skenderpaa-zadeta, 1515., Hasan-bega 1516-1517., Mihal-zade Mehmed-bega, 1518., Gazi Bali-bega Jahjapaia 1519. godine.12 Jedan izvor iz dvadesetih godina 16. stoljea Maglaj navodi: 1. ,,u ruci sandakbega Mehmed-bega (8. safer 926/29.01.1520), 2. ,,u ruci Mustafe, sin Ilijasa (20. rebiu-l-evvel 926/11.03.1520), i 3. ,,u ruci sandakbega Bali-bega13 (26. zu-l-hidde 927=28.11.1521)14. Nije poznato ko je ovaj Mustafa, sin Ilijasa. Nema ga u redoslijedu sandakbegova, niti izvor uz njegovo ime spominje titulu ili poloaj. Stoga za sada ostaje otvorenim pitanje ko je spomenuti Mustafa, sin Ilijasa? Nakon 1521. Maglaj je dodijeljen u timar dizdara njegove tvrave. Nije poznato kada se to dogodilo, ali se ve moe odrediti vremenski okvir izmeu 1521-1530. godine. Naime posljednji poznati sandakbeg u ijem hasu se spominje Maglaj, bio je Bali-beg Jahjapai 1521. Neko vrijeme poslije toga nemamo nikakvih vijesti te vrste. Pretpostavljamo da bi to ipak moglo biti kasnije negdje oko 1528. nakon ega se vrlo brzo pojavljuje u timaru maglajskih dizdara. 15 Do kraja 16. stoljea prihode iz maglajske varoi uivali su dizadari njegove tvrave, a vjerovatno i u kasnijim razdobljima. Crtice iz vojne historije Maglaja O vojnom ivotu u Maglaju, posebno u 15. stoljeu, podataka je znatno manje negoli o nekim drugim prilikama. ak i nakon to se poeo redovno spominjati kao naselje, nema skoro ni jednog podatka koji bi govorio o vojnoj posadi ili nekim drugim dogaajima u samom Maglaju. Izravan spomen te vrste nalazimo veoma kasno, tek 1530. godine. Odmah se namee pitanje da li zaista do tada nije bilo vojnika u njemu? Premda nemamo izvora koji bi mogli potvrditi prisustvo vojske u samom Maglaju, skoro se nemoguim ini da nije imao posadu jo od 1463. godine. Jedini argument u toj pretpostavci za sada jeste da se od same pojave Maglaja u izvorima kontinuirano spominje ,,tvr12 13 14 15 Salih Sidki Hadihuseinovi, Muvekkit, Povijest Bosne, 1, Sarajevo, 1999., 103-107. BOA, TD, 57. Ovo je vrijeme unosa promjena u izvor i ono ne odgovara vremenu u kojemu su oni bili na poloajima sandakbegova. Aladin Husi, ,,Tvrave bosanskog sandaka i njihove posade, POF 49/1999, Sarajevo, 2000., 190-228.

118

Aladin Husi

ava Maglaj. Ako je jo poetkom 15. stoljea (16.09.1408.) povelja kralja Sigismunda nastala ,,sub castro nostro Maglay onda dileme ne moe biti.16 Pitanje je jedino obima i kapaciteta tvrave u pojedinim fazama. Najzad, Osmalije su vrlo dobro i racionalno koristili zateene odbrambene kapacitete, prilagoavajui ih samo svojim potrebama, popravkama ili proirivanjem. Nepotrebne objekte su zaruavali. To, i pored odsustva konkretnijih vijesti vojne naravi upuuje na kontinuirano postojanje i upotrebu maglajske utvrde. Uostalom, da li bi se ona uope spominjala da nije bila u funkciji? U sluajevima kada su tvrave naputene ili ruevne, izvori to redovno naglaavaju. Znai da je najmanje od 1485. godine osmanska posada prisutna i u Maglaju. To prisustvo treba pomjeriti od vremena ukidanja ,,marionetskog bosanskog kraljevstva i predaje Doboja 1476. godine. Ostaje preispitati i mogunost ta je u tom pogledu do 1476. godine. Budui da je Maglaj ulazio u sastav teritorija ,,bosanskog kralja onda je pretpostaviti da ga je uvala ili vlastita kraljeva ili ,,saveznika osmanska posada. Moda upravo iz tih razloga, kao u sluaju Doboja, o predaji Maglaja nemamo nikakvih vijesti. Razloga za prisustvo posade bilo je vie. Skoro se nemoguim ini da u takvim povijesnim okolnostima, stalnih sueljavanja s Ugarskom, sjeverne granice Bosanskog sandaka ne budu zatiene. Odsustvo pisanih tragova ne znai i potpuno vojno odsustvo iz pojedinih gradova. Potvrdu za to imamo u mnogim drugim utvrdama. Najzad, ni susjedne gradove Doboj i Teanj, iji status u vojnostratekom pogledu moe biti najblii ili je skoro isti kao i Maglaja, u popisima timarnika nalazimo jo kasnije 1540. godine. No, u njima, kao i u mnogim drugim mjestima, vojno prisustvo je na razliite naine potvreno. O popravci grada Doboja podatke imamo jo 1490. godine.17 Potvruje to i osmansko-ugarski ugovor iz 1503. godine, u kojemu se navode samo utvrena mjesta.18 Meu njima spomenut je i Maglaj, to bi, osim povremenog spominjanja ,,tvrave Maglaj mogli prihvatiti kao drugi pouzdaniji znak, koji upuuje na vojno prisustvo i aktivnosti u njegovoj tvravi. U njemu, kao jednom od isturenijih gradova Bosanskog sandaka, morala je postojati posada graniara jo u 15. stoljeu. Jedna nepotpuna vijest, govori o ueu vojske ili pojedinaca iz okolice Maglaja u neuspjenom pohodu Gazi Husrev-bega na Jajce 1525. godine.
16 17 18 Desanka Kovaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1978., 82. A. Handi, Tuzla i njena okolina, 40. Istanbul, TKSM, (E) 7675

Maglaj u ranom osmanskom periodu

119

Zapravo se spominje pogibija ,,dva poglavara od kojih je jedan maglajski subaa.19 Tek s definitivnim rjeavanjem ugarskog prisustva u Bosni, i promjenom prilika, nakon osvajanja Srebrenika 1512. i Jajca krajem 1527. godine, dakle, istoimenih banovina, stekli su se uvjeti za uspostavu mirnijeg razdoblja u Bosni. Zato se vrlo brzo i Maglaj javlja u vojnim popisima. Potvrdu naprijed iznesene pretpostavke ranijeg postojanja posade u tvravi, nalazimo u brojnim marginalijama izvora. U jednoj se kae: ,,ifluk Hajrudin-age, ranijeg dizdara u Maglaju. ifluk se nalazio ,,u blizini tvrave Maglaj a bio je to stari ,,izgon.20 Sve to je mogue iz ovoga razaznati jeste da je Hajrudin tom posadom zapovijedao prije 1530. godine, vjerovatno posadom graniara. Na isti nain ime ,,Sinan-aga bolje reeno, titula aga, upuuje da bi se moglo raditi o nekadanjem dizdaru u Maglaju, jer mu dva sina nalazimo kao posadnike u tvravi. Ovom nizu izoliranih pojedinosti treba dodati i ime ,,Iskender-hode, imama tvrave Maglaj. O njemu znamo da je uivao ifluk u selu Jezerci u nahiji Lava.21 Jedna usputna zabiljeka tridesetih godina 16. stoljea govori da uz naselje Maglaj ifluke uivaju dizdar Ismail (30 aki) i ehaja Mustafa 125 (aki).22 Ismail je uivao njivu blizu same tvrave. To znai da su i njih dvojica u Maglaju slubovali negdje poetkom 16. stoljea, vjerovatno u prve dvije decenije 16. stoljea. Zaudo, da se posada Maglaja ne spominje ni 1516. godine, kada se prvi puta javljaju i neki drugi, vrlo znaajni gradovi, kao, npr., Travnik. Na temelju analogije, usporedbom sa drugim strateki znaajnijim mjestima, moglo bi se cijeniti da je u Maglaju mogla biti smjetena posada jaine oko 100 vojnika. Naime, toliko sreemo u Travniku 1516., Jajcu 1530., Gradici 1540. godine. To su usporedbe sa timarskim posadama. Dostupni izvori ne upuuju na vei broj ak ako to kompariramo i sa graniarima Bosankog sandaka tridesetih godina 16. stoljea. Najbrojnije posade graniara imale su utvrde: Kamengrad 139, Udbina 107, Banja Luka 105 posadnika.23 I to dodatno potvruju ispravnost naprijed iznesene procjene o stotinu posadnika krajem 15. i poetkom 16. stoljea.
19 20 21 22 23 iro Truhelka, Gazi Husref-beg, njegov ivot i njegovo doba, Pretampano iz GZM, XXIV, 1912., 25-26. BOA, MMV, 540. BOA, TD, 164. BOA, MMV, 540. A. Husi, Tvrave bosanskog sandaka, 190-223.

120

Aladin Husi

Vrlo je indikativno jedno pismo Ferdinanda Habzburgovca upueno 24. 03. 1529. godine nekom ,,arku od Maglaja i Jurainu od epa. Oni se pozivaju na pobunu protiv vlasti i kolaboraciju sa njegovom vojskom koja namjerava napasti Bosnu (i Maglaj). ,,Kada zauje da smo poslali nau vojsku u to nae kraljevstvo Bosnu i da hoemo napasti Turke, odmah se podigni sa svim svojim silama i narodom protiv Turaka i poslui nam vjerno i stalno do kraja naeg podhvata. Ako tako uini, kako mislimo, obasuemo te svim milostima i obilno nagraditi tvoju spremnost i pomo posjednikim pravima i dobrima u spomenutom kraljevstvu ili u njemu pridruenim dijelovima i osim toga potvrdiemo ti to ve posjeduje, zadrati i braniti u posjedu...24 U jednom izvoru iz neto kasnijeg perioda, u Maglaju smo identificirali ,,Ostoja, sin arka.25 injenica da je Ostoja bio na elu stanovnika nemuslimanskog dijela, bila je dovoljna indicija da je rije o arku, knezu Maglaja. Potvrdu smo nali u izvoru koji datira samo godinu nakon Ferdinandovog pisma. arko je doista bio knez Maglaja, i to sa iflukom ije oporezivanje iznosi 865 aki. Taj ifluk bio je naseljen sa deset domainstava, to je u to vrijeme veliina jednog manjeg sela.26 S jedne strane to govori o njegovom izuzetno povoljnom i povlatenom poloaju kod osmanskih vlasti, velikom utjecaju koji je imao u Maglaju i njegovoj okolici. S druge strane istovremeno upuuje na obavjetajnu povezanost i dobru obavijetenost o prilikama u Maglaju i ire. Istovremeno, dodatno potvruje znaaj Maglaja, koji sasvim sigurno nije sluajno odabran kao cilj napada. Kao knez spomenuti arko (sin Pribisava) uivao je i timar od 1100 aki, a pripadalo mu je tadanje selo Nikolii, kasnije dio Brusnice. U okolici Maglaja jo su timare uivali vojvoda Vukosav, selo Boinja, od 2000 aki i knez Nikola (sin Milke), 1202 selo Rijeica, knez Dragola (sin Ranka) u Ulinjaku 1000. Ostaje otvoreno pitanje zato spomenuta predstavka nije bila upuena ,,vojvodi Vukosavu, koji je po hijerarhiji nadreeniji? etverica spomenutih nisu bili pozvani na smotru pred pohod na Moha. Oni su ostali s grupom koja je imala obavezu da brani vilajet Bosnu.27
24 Aleksa Ivi, Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji tokom XVI i XVII stolea, Prvi deo od 1527. do 1600. godine, Novi Sad, MS, 1910, 12-13; H. Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, 20. BOA, TD, 211. BOA, MMV, 540. Ahmed S. Alii, Popis bosanske vojske pred bitku na Mohau 1526. godine, POF, XXV/1975, Sarajevo, 1977., 188.

25 26 27

Maglaj u ranom osmanskom periodu

121

Interesantnim se ini da je dokument istog sadraja upuen i Hasanu vojvodi28, iji poloaj takoer nije nimalo zanemariv. Spomenuti se spominje kao ,,merd Junus pae.29 Isti je uivao i timar u iznosu od 15111 aki.30 Prvi konkretniji podaci o posadi Maglaja datiraju iz 1530. godine. Iz tih godina potjee prvi poznati popis timarske posade u Maglaju. Ona, iz razumljivih razloga, nije bila brojna, svega 29 posadnika. Iako se moe doimati kao mali broj vojnika, ne treba zaboraviti te iskljuiti mogunost da je dio vojnih snaga i dalje, po svojoj organizaciji, nainu finansiranja, mogao pripadati centralnim vojnim snagama, koji se po obiaju popisuju zasebno. I bez toga, samo je pet tvrava Bosanskog sandaka imalo brojnije timarske posade, i to: Travnik 47, Akhisar 59, Golhisar ( Jezero) 46, Sinj 43 i Jajce 101. Prema tome, timarska posada Maglaja mogla bi se svrstati u kategoriju posada srednje veliine. Te posade imale su vie ulogu odravanja unutranjeg reda negoli operativnih snaga, premda su u sluaju potrebe mogle biti angairane i u pohodima. U mnotvu naknadnih vijesti koje se odnose na posadnike, smjene ili periodine rotacije timara, nema potvrde da su u periodu od deset godina angairani u nekom pohodu. U navedenom periodu dizdar Maglaja, dakle zapovjednik tvrave, bio je Hizr-aga. Njegov timar iznosio je 4336 aki i inila ga je sama varo Maglaja. Ako to poredimo s plaama izraavanim u dnevnicama, kako je est sluaj u redovima vojske, uleme i sl., onda je Hizir imao oko 12 aki dnevne plae. Nije mogue ustanoviti kada je imenovan na taj poloaj, ali se vidi da je tom posadom zapovijedao narednih deset godina, dakle do 1540. godine. Znai da je besprijekorno obavljao slubu. Dizdar Maglaja spadao je u dizdare sa veim iznosom timara. Po tome se izdvajaju dizdari Jajca (15878, dnevno 43,5) Viegrada 7800, koji su u to vrijeme po visini timara bez konkurencije u sandaku. Veina ostalih dizdara uivala je timare u visini izmeu 3000-5000 aki, a znali su biti manji i od 3000. Premda visina ovisi o mnotvu faktora, ona bar dijelom govori i o znaaju samoga mjesta. U znaajnija mjesta dolazili su dizdari vieg ranga, gdje moemo svrstati i Maglaj. Pored dizdara, od slubi treba spomenuti: ehaju Mehmeda, sina Sinan-age, 2392, etiri serbuljuka: Ramazana, Mehmeda, i Murata (sa po 1600 aki), Hizra (sa 1507) aki, tobdiju Hizra, sina Timura 1600 aki
28 29 30 Aleksa Ivi, Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, 12-13. Junus-paa je bio bosanski sandakbeg 1513/1514 (919. hidretska). BOA, TD, 157.

122

Aladin Husi

i imama Jusufa sa 1400 aki. Ostali posadnici, imali su iznose timara oko 1400 aki, to je predstavljalo osnovnu plau jednog posadnika, dakle oko 4 ake dnevne plae. Svi timari ove posade nalazili su se u irem maglajskom podruju, nahijama Maglaj, Teanj i Trebetin. Neznatan dio i u nahiji Brod. Ukupan rashod ove posade, na ime podmirenja njihove slube, iznosio je 40539 ake. Prosjean timar ovih posadnika iznosio je 1399 aki. Ovdje treba istai jo jedan zanimljiv podatak. ak sedmerica posadnika Maglaja imaju oznaku ,,Bosna. To ne znai da i neki drugi posadnici nisu Bonjaci, to prilikom popisa nije obavezna odrednica. Komparacije radi istiemo da samo za jednog opet postoji odrednica o porijeklu iz Sofije. U deset godina vojnog ivota Maglaja, malo se toga promijenilo. to se tie brojnosti posade, ona je ostala na istom nivou od 29 posadnika.31 Neke promjene evidentne su samo u unutranjoj strukturi, kao i u visini timara, koji su oigledno opadali. Na poloaj dizdara doao je Mehmed,32 sa znatno umanjenim timarom od 3221 akom, dok je na mjestu ehaje (pomonik dizdara) i 1540 ostao Mehmed sa istim iznosom timara. Veli-vratar 1446, Husejn, sin Hizra-tobdije 1600, serbuljuci Murat i Mehmed i Jusuf, imam u tvravi, 1410. Na ime izdravanja posade bilo je neophodno godinje 38238 aki ili 1318 po jednom posadniku. Sredinom 16. stoljea, vjerovatno kao rezultat stabilizacije prilika i vee panje u Slavoniji i Dalmaciji, znaaj Maglaja je u silaznoj putanji. Broj posadnika reduciran je na svega 19 vojnika. U strukturi, dizdar-ehaja-vratar, nalazimo jo ljude iz ranijeg perioda dok su novi tobdija Hizr, (1600), i imam Mustafa, sin Velije, (1400 aki). Dugo vremena nakon ovoga nemamo nikakvih podataka o Maglaju, preciznije do kraja 16. stoljea. Postepni pad vojnog znaaja koji se poeo nazirati sredinom stoljea, nastavio se i kasnije. Finansiranja timarskih posada dodjelom timara postepeno je reducirano, a ponovo se krajem 16. i poetkom 17. sve vie prelazilo na izravno finansiranje iz centralne dravne blagajne. To je rezultiralo veoma malim brojem timarnika u tvravama, u Bosni openito, pa prema tome i u Maglaju. Zato ne iznenauje podatak da je u Maglajskoj tvravi ostalo svega 13 timarnika. To ni u kom sluaju ne iskljuuje prisustvo trupa finansiranih na drugaiji nain, izravnim plaanjem u novanim iznosima a ne putem dodjele timara. Za takvo to, za sada nemamo pouzdaniji dokaz. Meutim na to upuuje i jedan mnogo kasniji
31 32 BOA, TD, 212. Mehmed-aga je uivao air uz samu tvravu.

Maglaj u ranom osmanskom periodu

123

podatak. U vrijeme Bekog rata (1683-1699) Maglaj je imao 200 vojnika, a timarlije su se zadrale u Maglaju do 1800 godine.33 U to vrijeme bilo ih je samo osmerica. Sve to potvruje mogunost istovremenog postojanja timarnika i posadnika koji su plae primali u gotovini. Stoga naprijed navedene podatke o broju timarnika tokom 16. stoljea, ne treba uzimati kao konaan broj vojnika Maglaja. Do kraja 16. stoljea, ta posada svedena je na policijsku slubu. U to vrijeme, timarnicima Maglaja zapovijedao je dizdar Isa (iznos timara 3300 aki) i njegov ehaja Omer. ehajin timar iznosio je 2200 aki. Sluba tobdije odrala se i dalje i obavljao ju je Ramadan sa iznosom timara od 1600 aki. Imama ne prepoznajemo meu posadnicima, te je mogue da je takva sluba u samoj tvravi i ukinuta. Umjesto toga, u tu svrhu mogla je biti koritena neka od damija u gradu. Ukupan rashod posade iznosi 17200. Prosjean iznos timara bio je 1323 ake. Da je Maglaj u vojnom pogledu izgubio, dodue privremeno, nekadanji znaaj, potvruje i injenica da se ne navodi ni u jednom znaajnijem opisu Bosne spoetka 17. stoljea, kao kod Petra Masarechija, Atanasija Georgicea (Grgievia), Memibegovia.34 Jedna marginalija s kraja 16. stoljea spominje Mehmed-agu, i njegovog sina Hizr agu.35 Teko je izvriti precizniju identifikaciju spomenutih, posebno ustanoviti vrijeme slube. Pouzdanim se moe smatrati da se radi o dizdarima Maglaja, jer se njihov posjed nalazio u varokom dijelu grada. Drugo, da je rije o ocu i sinu koji ga je najvjerovatnije naslijedio na tom poloaju. Do potvrde nekim drugim izvorom za sada emo ponuditi dvije varijante rjeenja. Prva, da se radi o Mehmedu koji je slubovao poetkom 16. stoljea, a naslijedio ga Hizr negdje prije 1530. godine, ili pak druga, da je rije o Mehmedu kojega nalazimo kao dizdara izmeu 1540. i 1550. kojega kasnije nasljeuje sin Hizr. To je sve to za sada znamo iz vojnog ivota Maglaja tokom 16. stoljea. On se, dakle, mijenjao prema prilikama u samom sandaku, kako uem okruenju Maglaja tako i okruenju Bosanskog sandaka. No ono to je iz navedenog vidljivo da uprkos dugom vremenskom razdoblju, visine
33 Hamdija Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, Nae starine, sv.I/1953, separat: Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, sv I/1953, Sarajevo, 1953., 20. Uporedi: Starine JAZU, XIV, Zagreb, 1882., zatim, Starine XVII, Zagre, 1885., Sarine 39, Zagreb, 1938. Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Obradila: Amina Kupusovi, Sv. III, Sarajevo, 2000., 295.

34 35

124

Aladin Husi

timara ne samo da nisu rasle nego su ak opadale, uprkos velikoj inflaciji u Osmanskom carstvu. To su svakako znaci ekonomske slabosti Carstva, ispoljavanog i u sve veem deficitu u dravnoj blagajni poetkom druge polovine 16. stoljea. Mjerene venecijanskim dukatom, u to vrijeme stabilnijom valutom, njihovi timari u akama trebali su se udvostruiti. Oni su, kao to se moe vidjeti, ponekad ostajali isti, ali su najee padali. Neke slube su, dodue, zadrale te iznose, ali je prosjean iznos timara bio u padu, ak izraen i akama. Ako prosjene timare posadnika mjerimo u venecijanskim dukatima onda dobijemo sljedea kretanja: prva polovina 16. stoljea 24 dukata, sredina 23, a krajem 16. stoljea 11 venecijanskih dukata. Vojnika klasa nije bila oslonjena na timare kao jedini izvor prihoda, nego su, vrlo esto uivali i ifluke, koje su stjecali na osnovu povoljnijeg ekonomskog poloaja. Osim redovnih prinadlenosti koje su dobijali u vidu timara, posadnici su najee u blizini samih tvrava ili u oblinjim selima dobijali dodatne posjede za izdravanje porodice. Vjerovatno negdje u drugoj polovini 16. stoljea mogao bi kao dizdar Maglaja slubovati Hasan-aga dizdar. On je negdje izmeu sela Boinja Joevac i Rudin uivao jedan zemljini posjed.36 Urbani razvitak Maglaja Premda su, u usporedbi s naprijed razmatranim pitanjima, neto jasnije prilike o samom naselju Maglaj, i tu ostaje jo dosta nepoznanica. Prvo pitanje jeste ta je i na kom stepenu razvitka zateeno na mjestu Maglaja. Postojei izvori ne daju nita osim ve spomenute tvrave poetkom 15. stoljea. Stoga e biti potrebno ekati nove izvore. Ono od ega treba poi u ovom razmatranju jesu podaci iz raspoloivih izvora. Oni jasno ukazuju na dvije injenice, postojanje utvrde i manjeg naselja 1485. godine. Sasvim sigurno da su naselje i utvrda postojali i ranije. Sve to se na osnovu raspoloivog moe zakljuiti, jeste da su ne samo Maglaj nego i njegovo ue podruje, Osmanlije zatekli potpuno puste. Ta pusto mogla je nastupiti i ranije, ili s 1463. godinom. Mnoga pogranina mjesta su imala takvu sudbinu, naavi se na liniji intenzivnih sueljavanja u brojnim upadima s ugarske strane ili obratno. Pogranina pusto nije odgovarala iz vie razloga, prvenstveno ekonomske, ali i sigurnosno-strateke naravi. Osmanlije su vodile politiku naseljavanja naputenih podruja ili mjesta na dva naina. Raznim povlasticama i poreskim olakicama stimulirali su odbjeglo stanovnitvo na povratak ili
36 Isto, 303.

Maglaj u ranom osmanskom periodu

125

su naseljavali novo stanovnitvo iz udaljenijih krajeva. Tako je, s obzirom na specifian poloaj bilo i u Maglaju. Maglaj se prvi puta u do sada poznatim osmanskim izvorima javlja kao ,,selo Maglaj sa 32 domainstva. Za stanovnike Maglaja te godine, izriito se kae: ,,...to su bivi kraljevi Vlasi, koji ranije nisu bili popisani.37 Ovdje ostaje dilema, da li Vlasi kralja prije 1463. ili marionete kralja nakon 1463. godine. Kako nije naveden iznos obaveza, a one su iznosile 1 venecijanski dukat, ili 45 aki u to vrijeme, znailo bi da su ukupne obaveze stanovnitva Maglaja prema caru bile 1440 aki ili 32 venecijanska dukata.38 Vrlo je udno da se, s obzirom na postojanje tvrave, Maglaj imenuje selom, a ne kao varo, kako je uobiajeno za mjesta sa tvravom i njenim podgraem. Povijesne okolnosti nisu doputale brze promjene u Maglaju. Najzad i vrijeme od etiri godine isuvie je kratko za bilo kakve znaajne pomake. Maglaj je 1489. godine i dalje imao status sela, u kojemu se, izgleda, nita nije promijenilo, barem u smislu njegova razvitka. On je jo naselje sa 32 domainstva nemuslimana. Vidi se da su stanovnici i dalje plaali po kui 45 aki godinje.39 Dugo vremena o Maglaju kao naseljenom mjestu nemamo vijesti. Poetak 16. stoljea predstavljao potpuno nove povijesne okolnosti za njegov razvitak. Pad Srebrenike banovine za Maglaj znaio je ulazak u znatno mirnije razdoblje, prema tome, za razvitak znatno povoljniji ambijent. Premda vremenska distanca od pada Srebrenika jo uvijek nije dovoljna za osjetniji napredak, on se ipak nazirao. Maglaj je napokon stekao status ,,varoi, to je podrazumijevalo i stepen vie u smislu pravnog poloaja u odnosu na status ,,selo. Maglaj je imao 38 domainstava, i to 7 muslimanskih sa 4 neoenjena, nemuslimanskih 31 sa 12 neoenjenih. Prihod iz Maglaja iznosio je 2090 aki. Uglavnom je to porez koji je stanovnitvo plaalo, paualno, 55 aki po domainstvu. Iako je nominalno porez rastao, realno je ostao i dalje isti, jedan venecijanski dukat. Novina kod stanovnitva Maglaja je da se, uprkos jakoj vlakoj masi u okolici, meu stanovnicima Maglaja javljaju i prvi muslimani. U poreskom smislu, oni su tretirani isto, tako da su taj porez, po istom osnovu plaali i muslimani i nemuslimani. Na osnovu izvora nije mogue doznati da li je rije o muslimanima iz vlake mase nastanjene u Maglaju ili je rije o zanatlijama, bilo iz okolice grada bilo doseljenim sa strane.
37 38 39 A. Handi, Tuzla i njena okolina, 39-40. BOA, TD, 18. BOA, TD, 24.

126

Aladin Husi

Nakon 1516. godine Maglaj je uao u fazu intenzivnijeg razvoja. U deceniju i po broj domainstava u Maglaju uveao se 2,5 puta. U prosjeku, svake godine naselje je raslo za novih 4-5 domainstava. Maglaj je 1530. imao 51 domainstvo muslimana, sa 13 neoenjenih, a 46 domainstava nemuslimana, dakle, ukupno 97 domainstava. Ovaj porast prvenstveno je vezan za razdoblje mira koje je nastupilo poetkom 16. stoljea i opi privredni uspon. Ali razloge svakako treba traiti i u prilivu stanovnitva u gradove openito, posebno one koji su donedavno bili u pograninim i opasnijim zonama. S druge strane postoje indicije da je dio stanovnitva posebno srednjeg toka rijeke Bosne, zenikoga kraja, naseljavan upravo u podruje Teanj-Doboj-Maglaj. Dodue, mi nemamo pouzdanih informacija za samo naselje Maglaj, ali za okolicu postoje jasni indikatori.40 Razvitak Maglaja zapoet tridesetih godina nastavljen je i kasnije. Razvitkom naselja poinju se nazirati diferencirane gradske cjeline, demati. Maglaj se 1540. godine jo uvijek spominje kao ,,sama varo tvrave Maglaj u kojoj su ivjeli muslimani i nemuslimani.41 U varoi Maglaja bilo je nastanjeno 27 domainstava, i svi su posjednici batina. to se nemuslimana tie, njih je u varoi bilo 24 domainstva. To znai da je Maglaj predstavljao varo sa 51 domainstvom.42 U meuvremenu, iznos filurije povean je na 150 aki, to je za Maglaj znailo 7650 aki obaveze po tome osnovu. Iznos filurije ovisio je i od sigurnosne naravi. Stanovnitvo ugroenijih podruja plaalo je manji iznos filurije a otklanjanjem opasnosti on je uveavan. Otuda ne iznenauje poveanje filurije u Maglaju. Iako se ve nazirao potpuno novi dio grada, Maglaj jo nije bio proglaen kasabom. Obino se kao preduvjeti navode sljedee pretpostavke: muslimanski demat (jedna vea mahala), jedna damija u kojoj se obavlja 5 dnevnih namaza, dume, bajrami, spominje ime sultana, i trg, postojanje arije, odravanje pazarnog dana.43 Do 1540. godine Maglaj je ispunjavao sve navedene pretpostavke i prema tim kriterijima trebao je biti proglaen kasabom, izuzev ako spomenuta mahala muslimana jo uvijek nije dovoljno velika da bi zadovoljila kvantitativni kriterij. On se, meutim, jo uvijek
40 A. Handi, O kretanju stanovnitva u regionu srednjeg toka Bosne (meuprostor Maglaj-Doboj-Teanj) od druge polovine XV do kraja XVI stoljea, Zbornik Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju, Sarajevo, 1990., 57-66. BOA, TD, 211. BOA, TD, 201. A. Handi, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu (uloga drave i vakufa), POF XXV, Sarajevo, 1975., 133-169.

41 42 43

Maglaj u ranom osmanskom periodu

127

nazivao varo. Ta promjena nije samo pitanje formalnosti promjene naziva nego pitanje pravnoga statusa. Prema tome i procedure koju je trebalo proi, od pokretanja inicijative s lokalnog nivoa, do provjere i upisa u registar kasaba te izdavanja dokumenta o takvom statusu. Jasno diferencirani dio gdje je naseljeno stanovnitvo, povlaenijeg statusa, dakle, osloboeno rajinskih obaveza po osnovu bavljenja zanatstvom i drugim neagrarnim djelatnostima, u Maglaju ve postoji. Maglaj je ve tad imao damiju oko koje je bila formirana mahala. Damija nije oznaena imenom nego samo kao ,,asna damija tako da pojedinosti, ko ju je i kada podigao, nisu poznate. U tom dijelu Maglaja bila su nastanjena 43 domainstva, preteno zanatlija. Ovome treba dodati i rajinski dio - ,,raja varoi Maglaja: mahala skupine muslimana koji se bave zemljoradnjom: 10 domainstava (meu njima ima zanatlija). Sveukupno u ovom dijelu: 53 domainstva. Mogue je da zbog nedovoljno razvijenog novog dijela Maglaj jo nije mogao biti proglaen kasabom. Sredinom 16. stoljea gradske konture Maglaja bile su mnogo jasnije. Urbani nukleus, onaj to predstavlja zanatsko-trgovaki, privredni dio grada, porastao je na 90 domainstava. Taj se dio, po svojoj veliini, dakle, udvostruio. Onaj drugi, naseljen rajinskim muslimanskim stanovnitvom, nije se poveavao, ili pak neznatno, za samo dva domainstva. Meu njima nalazi se i jedno novopridolo domainstvo, bez statusa ,,stalnog stanovnika. Ukupan broj domainstava u Maglaju kretao se: varo44 40, kasaba 90, raja kasabe 12, ukupno 142 domainstva.45 Zamah svoga rasta Maglaj je nastavio i poetkom druge polovine 16. stoljea. Interesantno je da o stjecanju statusa kasabe opet nemamo potvrdu u izvorima. Budui da se spominje kao ,,nefs-i Maglaj, on je, sasvim sigurno, bio ve proglaen kasabom. Zato izvori o tome ne govore, nije poznato. Maglaj je imao 184 domainstva u zanatsko-trgovakom, 23 u agrarnom te 53 u varokom dijelu. Sve u svemu, ue urbano podruje Maglaja imalo je 260 domainstva. Ono to iznenauje da izvori jo uvijek ne navode naziv damije.46 Razdoblje druge polovine 16. stoljea vrlo je oskudno podacima o Maglaju. Skoro da ih i nema. Tek krajem 16. i poetkom 17. stoljea
44 Kao dijelovi varoi spominju se: Ulinjak 9, Brdar 3, Jablanica 13, Brusna 4, Jelovac 1, Meurie 4, Bradi 5, Nikolii, Brusna i Otra Luka 1, iako su to naselja u okolici Maglaja. BOA, TD, 1072. BOA, TD, 435.

45 46

128

Aladin Husi

moemo stei neto vie uvida o dostignutom stepenu razvitka. On se ve razvio do stepena po kojem se u Bosanskom sandaku mogao svrstavati u red razvijenih gradova. Od 44 gradska naselja u Bosanskom sandaku, po broju domainstava Maglaj je bio odmah iza Sarajeva, Banje Luke, Travnika, Novog Pazara, Zenice i elebi Pazara (Rogatica).47 Ranije ustanovljena osnova: varo i kasaba, kao dva zasebna dijela gradskih sredina, nastavila se razvijati i dalje, sa naznakom stanovite urbane diferencijacije. Poznato je da su varoi srednjovjekovne zateene osnove gradskih naselja. One su prvobitno bile naseljene zateenim nemuslimanskim stanovnitvom, koje se u skladu s ranijom tradicijom bavilo najee agrarnom djelatnou. Varo Maglaja imala je 68 domova. Rije je uglavnom o stanovnitvu oko same tvrave koje je ranije imalo vlaki status. Ono je i dalje plaalo poreze po vlakom obiaju. Dio grada koji se po specifinostima urbane arhitekture sa jasno definiranim dijelovima (mahalama), nazivanim po pojedinim sakralnim objektima, kao i specifinom djelatnou svojih stanovnika, najee trgovaca, zanatlija, uleme, vojnika, jednom rijeju, neagrarnom sloju stanovnitva, nazivamo ,,kasabom, dostigao je do kraja 16. stoljea stepen razvitka u kojemu se dijelio na urbani gradski dio (sa damijama i mahalama) i ,,pridrueni gdje je skoncentrirano agrarno muslimansko stanovnitvo.48 Ono je vjerovatno bilo vezano za varo. Ovaj dio nije bio ni tako zanemariv i u njemu je ivjelo 30 domainstava, i to dva nemuslimanska i 28 muslimanskih, dakle, jedna osrednja mahala. On je ak imao i zasebno ime: Bradii. Budui da su Bradii zasebno naselje, neto dalje od Maglaja, ostaje nejasno zato se tako nazivaju ako stanuju u Maglaju. Moda su samo uivali svoje posjede u Bradiima a bili nastanjeni u gradu. Tek poetkom 17. stoljea doznajemo kako je organizirana osnova gradskog naselja. Taj dio grada dijelio se na 3 mahale, i to: 1. Mahala damije hadi Memije 83 domainstva, 2. Mahala damije Mustafa-pae 89 domova i 3. Mahala nove asne damije 37. Grad Maglaj sa varoi i pridruenim dijelovima imao je ukupno 307 domainstava sa 43 neoenjena. Izvori ni poetkom 17. stoljea nisu izriiti kada je pitanju status kasabe, i jo uvijek ga imenuju samo ,, nefs-i Maglaj.

47 48

Uporedi: A. Handi, O drutvenoj strukturi stanovnitva u Bosni poetkom XVII stoljea, POF XXXII-XXXIII, Sarajevo, 1982-83, 129-146. Opirni popis, III, 310-314.

Maglaj u ranom osmanskom periodu

129

to se novijeg dijela grada tie, dakle, onog koji je nastajao kao rezultat razvitka zanatstva i trgovine, tek na osnovu izvora na prijelazu iz 16. u 17. stoljee mogue je ustanoviti, ako ne precizno, onda barem redoslijed i priblino vrijeme formiranja mahala u kasabi. Bez obzira na naprijed istaknuti redoslijed, jasno se vidi da je prva damija, ujedno i prva mahala formirana oko nje, damija Mustafa-pae. Nastala je negdje sredinom druge decenije 16. stoljea. To je najstariji dio urbanog dijela Maglaja. Pored toga to ,,nova damija ve sugerira mlae vrijeme nastanka, i po broju domainstava vidi se da je jo u nastanku. Ona, dakle, predstavlja posljednju u nizu mahala formiranih u 16. stoljeu, nastala u zadnjoj dekadi 16. stoljea. Damija hadi Memije, najvjerovatnije je nastala izmeu 1550. i 1565. godine. To je upravo vrijeme u kojemu se kasaba najvie razvila, i jedino razdoblje kada je mogla biti formirana mahala i sagraena damija ,,hadi Memije. Nema nikakvih indicija ko bi mogao biti spomenuti Memija. Izuzev prefiksa ,,hadi koji opet ne govori nita znaajnije, nema drugih indikatora. U Maglaju 1565. godine zapravo nalazimo dvojicu Memija, i to: Memija, sin Mustafin i Memija, sin Alijin. Upravo u onom dijelu koji bi mogao pripadati toj novoformiranoj mahali. No kako drugih naznaka nemamo teko se opredijeliti koji od dvojice Memija bi mogao biti jedan od dobrotvora navedene damije. Velika vjerovatnoa je, dakle, da se radilo o mjetaninu samoga Maglaja, i to onome koga nalazimo u novoformiranoj mahali kao ,,Memi havade. Izvjetaj Marijana Maravia, kada je Maglaj u pitanju, mogao bi se smatrati priblino tanim i pouzdanim. Prema njemu, Maglaj je 1655. godine imao 330 kua i etiri damije.49 Znailo bi to da je u prvoj polovini 17. stoljea nastala jo jedna mahala i podignuta jo jedna damija. Naalost, elebija nije proao kroz Maglaj, a njegov Putopis bio bi vrlo dragocjen za ova pitanja. Duhovnost u Maglaju Interesantno je da imamo vrlo malo informacija o duhovnim prilikama u Maglaju. Kao prvi podatak te vrste imamo spomen imama u okviru posade. Da li je tvravski imam ujedno i ,,civilni imam nije pouzdano poznato. No tako to moglo bi se pretpostaviti, budui da je u Maglaju zaje-

49

F.(ran) M.(ilobar) ,,Dva savremena izvjetaja o Bosni iz prve polovine XVII. stoljea, GZM, XVI/1904, Sarajevo, 1906., 254.

130

Aladin Husi

dnica muslimana, poetkom 16. stoljea, jo uvijek mala. Najraniji podaci o muslimanima samog grada, dakle lokalnom stanovnitvu, potjeu iz 1516. godine. Bila je to skupina od 7 domainstava sa 4 neoenjena u samoj varoi. Dugo vremena nemamo nikakvog spomena o sakralnim objektima. Prvi spomen o damiji imamo 1540-1550 godine, kada se spominje ,,asna damija. No kasnije, u drugoj polovini 16. stoljea o njoj opet nemamo podataka. Pogotovo se zanimljivim ini da kroz cijelo 16. stoljee nema spomenut ni jedan imam navedene damije. Prve indicije o bogatijem vjerskom ivotu imamo 1540. godine, kada imamo konkretnije podatke o postojanju damije. Njeno ime nije poznato. Iz kasnijih izvora vidimo da je rije o damiji koju je podigao Mustafa-paa, bosanski sandakbeg, 1513/14 godine. Ako se navodni spomen odnosi na Mustafa-bega sina Skender-pae, onda je spomenuta damija sagraena oko 1515. ili barem zapoeta u vrijeme njegova namjesnikovanja u Bosni.50 On bi mogao biti spomenuti dobrotvor jer je u vrijeme namjesnikovanja drugog Mustafa-pae (Kara) 1554-55 ova damija ve postojala. O vjerskim slubenicima, meutim, neznamo nita. Tek 1550. godine imamo ime prvog poznatog mujezina, ,,Sulejman sin Hasana.51 Njemu e se kasnije pridruiti i Ibrahim, sin Davuda. To bi trebalo da pretpostavlja postojanje dvije damije. Ne samo po imenima dvojice mujezina nego i po broju domainstava koje je Maglaj dostigao. Malo je vjerovatno da oko 200 domainstava bude u jednoj mahali, odnosno da na toliki broj domainstava bude samo jedna damija. Osim onih imama koji su slubovali u okviru posada sredinom 16. stoljea, konkretnija imena imama u Maglaju imamo tek poetkom 17. stoljea. Sve damije radile su punim kapacitetom, jer su sve imale ,,hatibe. To znai da su pored dnevnih namaza, u njima obavljane dume i bajrami. ini se da je do poetka 17. stoljea ulogu glavne damije u Maglaju preuzela damija hadi Memije, jer pored imama i hatiba Alije, damija ima i dva mujezina: Mustafu i Mehmeda. Jo mnogo drugih podataka govori da se oko ove damije odvijao najintenzivniji duhovni ivot. Uz spomenuta imena i slube, u toj mahali nalazimo jo Mehmed-hodu, Osman-halifu, to pretpostavlja, vjerovatno, funkciju zamjenika hatiba, premda to nije izriito naglaeno. U ovoj mahali bio je nastanjen i jedan ejh. Nema indicija da je u
50 51 Smijenjen s poloaja sandakbega, 17.4.1516. (Muvekkit, Povijest Bosne 1, 103.) BOA, TD, 1072.

Maglaj u ranom osmanskom periodu

131

damiji Mustafa-pae toliko aktivnosti, ali i u njoj su zabiljeeni: Muhjiddinhatib, Ismail-mujezin, i Omer- halifa, koji bi mogao biti pomonik imama. U ,,novoj damiji u Maglaju kao hatib slubovao je Ahmed, dok je mujezin bio Abdulkerim. Jo dva lica mogla bi biti ukljuena u duhovne aktivnosti: Omer-halifa i Memi-havade. Sredinom 16. stoljea, duhovni ivot u Maglaju obogaen je i prisustvom dervike komponente. Tri stanovnika u novoformiranoj mahali imaju atribut ,,sufi. A deceniju kasnije pridruio im se jo jedan. To ne znai da ih ranije nije moglo biti, ali u izvorima ih ne sreemo. Kada su doli i kojem redu su pripadali nije poznato. Oigledno da je dervika komponenta ojaala, zato su postojale i povoljnije okolnosti, jer sreemo ejha Mehmedadedeta.52 Ovaj podatak upuuje na postojanje tekije u Maglaju o kojoj inae drugih podataka ne nalazimo. Privreda Maglaja Paualan nain oporezivanja kao praktiniji i pogodniji, poreske olakice kao vid stimulacije stanovnitva ugroenih podruja, onemoguuju dokumentirano praenje privrednih djelatnosti u samom Maglaju ili njegovom uem podruju. Premda prve konkretnije nagovjetaje imamo sredinom 16. stoljea, na osnovu njih mogue je postavljati neke generalizacije. U prvim decenijama poljoprivreda, ako ne jedini, jeste sigurno dominantan nain privreivanja. Budui da je rije o podruju koje je naseljavano vlakim - nomadskim elementom, stoarstvo bi se moglo smatrati osnovnom granom privrede u okolici Maglaja, pa i u samom Maglaju. Moe se pretpostaviti da je bar u minimalnoj mjeri bilo i zanatlija, no kojih i koliko, to nije poznato. Iz onoga to se sredinom 16. stoljea moe vidjeti to i nije bila razvijena poljoprivreda. Zapravo, u izvorima jedino su dokumentirani: pelarstvo, vinogradarstvo i povrtlarstvo. To je, izgleda bilo neto razvijenije. Postojanje mlinova sugerira i preradu itarica, koje u samom Maglaju, barem ne u koliini koja bi dostizala oporezivi minimum, nisu zabiljeene sve do druge polovine 16. stoljea. No, oni su mogli biti i u funkciji prerade ita za potrebe izvan samog Maglaja. Usporedba sa kasnijim periodima govori da je pelarstvo u prvoj polovini 16. stoljea (1540) imalo dva-tri puta bolje rezultate nego sredinom ili krajem 16. stoljea. Ono se povremeno kretalo od 290 do
52 Opirni popis, III, 310.

132

Aladin Husi

100 ili kasnije najvie 120 aki na ime uura od konica. Tu pojavu je teko razlono objasniti jer su oscilacije velike. Posebna panja posveivala se vinogradarstvu, naroito krajem 16. stoljea. Premda ga sreemo i ranije, u nekim znatno manjim koliinama, ono se u drugoj polovini 16. stoljea udvostruilo. Dok su muslimani na vinograde plaali porez po ,,dunumu, nemuslimani su svoje obaveze plaali su na proizvedenu ,,iru. Da bi obim porasta bio vidljiv, istai emo da je u posjedu muslimana, sredinom 16. stoljea, oporezivano 22 dunuma vinogradske povrine, dok su nemuslimani proizvodili 20 medri. Kasnije vidimo da muslimani obrauju 42 dunuma vinograda a nemuslimani proizvode 55 medri ire (vina). To bi znailo da je svako muslimansko domainstvo, prosjeno obraivalo 1,6 dunuma vinograda. Neobjanjiva je situacija s nemuslimanima. ini se pretjeranim podatak da samo dva nemuslimanska domainstva u to vrijeme proizvedu 55 medri ili u protuvrijednosti skoro 400 (385) aki. Znailo bi to da je jedno nemuslimansko domainstvo proizvodilo 27,5 medri i plaalo blizu 200 aki na ime proizvodnje vina. On je visok posebno u usporedbi sa stanjem iz 1565. godine kada je to iznosilo samo 3 medre, odnosno 21 aka. Dodue 1540. godine je bilo 20 medri (140 aki) to je s obzirom na mali broj nemuslimanskih domova visok prosjek. U odnosu na to onda bi poveanje poetkom 17. stoljea bilo donekle razumljivije, no jo uvijek izrazito visoko. Povremeno slabe rezultate jedino je mogue opravdati privremenim naputanjem veeg broja vinograda. Najvjerovatnije da je uzgoj groa zamijenjen uzgojem drugih kultura. Naime, u godinama niskih prihoda od groa imamo znatno vee stavke oporezovanog voa i povra. Kada vinogradarsvo pokazuje najbolje rezultate krajem 16. stoljea, znatno se smanjuje porez na povre. U tome bi, dakle, barem jednim dijelom trebalo traiti razloge izraenih oscilacija u vinogradarstvu. Postojanje pazarnog dana svjedoi trna taksa naplaivana u varoi Maglaja. Nije poznato kada je pazar uspostavljen niti kojim danom u sedmici se odvijao, ali ga izvori dokumentiraju 1540. godine. Vjerovatno je uspostavljen ranije, najkasnije nakon formiranja nahije ili najkasnije do 1530. godine. Ovdje treba istai i to da nije morao biti evidentiran u izvorima odmah po ustanovljenju. Mjesto pazara nije precizirano osim to se spominju ,,trna taksa i trna inspekcija varoi. Pazarni dan u Maglaju nije jedina potvrda trgovine. Nedaleko od samog grada odvijao se i vaar, u selu Petrovii.53 Interesantno
53 Danas pod tim imenom ne postoje a dio su sela Brusnice, sjeveroistono od Maglaja.

Maglaj u ranom osmanskom periodu

133

je da to nije bio klasini godinji vaar, nego vaar koji se odravao tri puta u godini: na urevdan, Ilindan (Aliun) i Gospojinu. Dakle, proljee, ljeto i jesen. Za razliku od pazara dane vaara znamo precizno. Obim trgovine u samom Maglaju teko je utvrditi iz razloga to su se uz stavku trne takse ponekad dodavale i neke druge, posebno naknade za razne globe. ini se ipak da je trgovina u samom Maglaju, odnosno priliv robe sa strane, stagnirao posebno u drugoj polovini 16. stoljea. Usporedba dva podatka, kojima se izraava samo trna taksa poetkom druge polovine i krajem 16. stoljea, potvruje tu stagnaciju, odnosno smanjenje priliva roba sa strane i obrta u Maglaju za 17%. Loginim bi bilo oekivati poveanje obrta i porast trne takse. Nismo dovoljno istraili neke okolnosti, ali bi prva pretpostavka bila da je u meuvremenu dolo do razvitka nekih drugih oblinjih gradskih naselja, primjerice Tenja i Doboja pa i epa, te je dio trgovakog prometa usmjeravan na te trgove. I poveanje vlastite proizvodnje, posebno itarica, voa, povra, mogli su utjecati na smanjenje roba izvana na tritu u Maglaju, prema tome i na smanjenje trne takse. Zanatske aktivnosti mogue je pratiti tek od zamaha urbanog razvitka Maglaja. To ne iskljuuje mogunost ranijeg prisustva zanatlija o kojima nemamo vijesti kao do etrdesetih godina 16. stoljea. Tada ve vidimo da je u gradu zastupljeno sedam vrsta zanata, meu kojima su najbrojniji obuari 8, tavljai koe 7 i krojai 7. Od preostalih prisutni su jo sedlara 2, mesar 1, zlatar 1 i papuar 1. Sredinom 16. stoljea ne samo da se poveao broj zanata nego i pojedinih zanatlija. Meu deset razliitih zanata, Maglaj je imao 64 zanatlije, i to: obuara 18, tavljaa koe 17, krojaa 11, sedlara 6, majstora (zidara) 5, papuara 2, sabljara 2, zlatara 1, kovaa/gvoara 1, pucara 1. Kao to se vidi, uvijek dominiraju obuari, tavljai koe i krojai. A meu novim zanatima sredinom 16. stoljea koji se javljaju u Maglaju su: majstori, sabljari, gvoari i vunovlaari. U kojoj mjeri je lokalno stanovnitvo participiralo u zanatstvu nije poznato, ali primjer Husejna ,,novog muslimana, tavljaa koe, govori da meu spomenutim zanatlijama treba traiti i jedan broj zanatlija iz samoga Maglaja ili njegove okolice. Poetkom 17. stoljea, podaci o zanatlijama znatno su oskudniji, skoro da ih i nema. Spominje se tek po neki tavlja koe, jedan majstor (zidar), jedan pekar i jedan zanatlija koji je izraivao vree. Svi su bili nastanjeni u mahali damije Mustafa-pae. U Mahali hadi Memijine damije stanovala su jo dvojica zanatlija: jedan pucar i jedan sedlar.

134

Aladin Husi

Izloeno pokazuje dinamine historijske tokove u kojima se Maglaj afirmirao kao znaajno strategijsko mjesto, posebno u 15. i poetkom 16. stoljea. Ta pretpostavka predstavljala je komparativnu prednost i u njegovom urbanom razvitku u drugoj polovini 16. stoljea, to ga je svrstalo u razvijenije gradove Bosanskog sandaka. Kljune rijei: Maglaj, posada, urbani razvitak, privreda, duhovnost.

Summary Maglaj during the early Ottoman period (15th and 16th century) This work attempts to point out some of the historical fluctuations during one period in the history of the town of Maglaj and reflections of the fluctuations in it. The aim is to offer more new details about the history of Maglaj as well as to contextualize the already known information. This work deals with the history in the early Ottoman period in the 15th and 16th centuries by focusing on: the status of Maglaj after 1463, the military life of Maglaj until the end of 16th century, the development of urban settlements and agricultural activities of the town. The findings show that the history of Maglaj was very dynamic. As a location with good strategic, communication and agricultural featues, it was easy for Maglaj to succeed in all fields and to achieve a very high level of development early on. All this contributed to the importance of Maglaj in the history of Bosnia in the above-mentioned time period. This led Maglaj to be one of the important military and strategic locations and later to be one of the more developed towns of the Bosnian sanjak.

Nedim Zahirovi

VAKUFNAMA NEFISE-HATUN IZ VISOKOG IZ 1880. GODINE

1. Uvodne napomene U ovom radu predstavljena je jedna vakufnama koja, ako ni po emu drugom, zasluuje nau panju jer je legalizovana u relativno kratkom vremenu nakon to su austrougarske trupe zauzele Bosnu i Hercegovinu. Vojnim zaposjedanjem Bosne i Hercegovine u drugoj polovici 1878. godine AustroUgarska je okonala vievjekovnu osmansku vlast u Bosni. Uz obimne reforme koje su imale za cilj potpuno ukljuenje Bosne i Hercegovine u austrougarski dravno-pravni sistem, austrougarske vlasti su ostavile na snazi i jedan broj zakona iz prethodnog osmanskog perioda.1 Tako je bilo mogue da tek neto vie od godinu dana kasnije Nesa-hatun iz Visokog uvaku jedan hambar i dio svoje bae, i to na potpuno isti nain kako su to inile mnoge ene kroz vijekove osmanske vladavine u Bosni. Nisam uspio da pronaem bilo kakve nove biografske podatke o ovoj Nesi, pa u navesti samo one koji se nalaze u tekstu vakufname. Tu stoji da je Nesa bila nastanjena u erefuddinovoj mahali u Visokom, da se njen otac zvao Mehmed-beg i da je imala kerku koja se zvala Dervia. Takoer mi nije poznata ni sudbina njenog vakufa; u popisu vakufa u Bosni i Hercegovini iz 1913. godine on nije spomenut.2 Nadati se je da e objavljivanje ove vakufname skrenuti panju i drugih istraivaa na ovu dobrotvorku i da emo tako saznati neto vie o njoj i njenoj porodici.3
1 2 3 Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjopolitiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. do 1914., 2. izdanje, Sarajevo, 1997., str. 3942, naroito str. 41. Up. Prorauni vakufa Bosne i Hercegovine za godinu 1913., Sarajevo, 1913., str. 359f. Original ove vakufname nalazi se u vlasnitvu Mugdima Kadia iz Tenja. On potjee iz ulemanske porodice: njegov djed Hasan Ihsan-ef. Kadi, umro 1933. godine i ukopan u Graanici, bio je kadija; otac Hasan Ihsan-efendije hadi haz Hasan Tahsinef. Hadiefendi, umro 1925. godine i ukopan kod Ahmed-paine (Bijele) damije u Graanici, bio je vrhovni erijatski sudija; otac Hasan Tahsin-ef. Hadiefendia hadi Hasan-ef. Nurikia bio je muderris u Osman-kapetanovoj medresi u Graanici. Posredovanjem Tajiba Nurikia, profesora matematike u penziji i sakupljaa orijen-

136

Nedim Zahirovi

2. Transkripcija teksta4 M fh mine l-vaq ve t-tevliyeti (?) namaqahu al-faqr ilayh azza anuhu li Sirr Leme-zde al-muwall hilfatan bi qai Wisoqa ura lah al-amd li-llh al-vqif al kulli l al-munazzah an at-tayr wa al-intiql wa a-al wa as-salm/ al Muammad al-mawf bi makrim al-ahlq wa masin al-hil wa al lih wa abih al-riin il mari/ l-keml emm bad sebeb-i tarr-i kitb ve mib-i tasr-i hib oldr ki Visoqa qaabasnda erefe/ d-dn maallesinde skine ve zt zeyl-i vesqada muarrer l-esm muslimn tareriyle muarrefe ibet/ l-hayrti ve rbet l-asent Nefsa bint Memed Beg nm htnun iltimsyla hu- ti l-beynn/ maallinde ketb tarr ve fal asm in qbel-i er-i enverden meznen bi-l-km bas tesyr olunan/ Abdllh Efendi bin mer qaaba- mezbrede mezkr erefeddn maallesinde vqi menziline varup zeyl-i kitbda/ mektbu l-esm mslimn urlarnda aqd- melis-i er-i nebev tdikde mm ileyh Nefsa htn/ melis-i maqd- mezkrda zikr-i t vaqfna li-eli t-tesl mtevell nab u tayn buyurduqlar/ brhm maallesi skinlerinden Amed Aa-zde Amed Aa bin Muaf maarnda iqrr-i a- er ve itirf-i/ ar-i mer buyurub vaqf- ti l-beynn udrna degin yedimde irsen mlk ve aqqm olub mezkr/ brhm maallesinde vqi bir arafdan yehd alamon veled-i Aam baqesi ve araf-i sn Alai Memed/ Efendi bin Al baqesi ve araf-i slis Mehanovi Muaf ve li ibn Memed ve Amed Aa bin Muaf/ menzil ile baeleri ve araf-i rbi arq- mm ile madd ve mmtz qzm
talnih knjiga, rukopisa i dokumenata, jedna kopija ove vakufname dospjela je meni u ruke. Mugdimu Kadiu zahvaljujem za doputenje da se vakufnama koristi i faksimil vakufname objavi, a Tajibu Nurikiu za posredovanje i za podatke o ovoj porodici. Povrne greke (zamjena h) i h) sastavljaa vakufname ispravljene su bez posebnog navoenja u biljekama.

Vakufnama Nese-hatun iz Visokog iz 1880. godine

137

Derva ile mterek bir qa baede/ lede l-ehl malmu l-udd ie-i yim ve musteqillen bir bb anbrm vaqf- a-i meyyed ve abs-i arh-i/ muhalled ile vaqf u abs edb yle ar eyledim ki bae ve anbr- mezkr yed-i mutevell ile evh-/ eriyye ile r olunub l olan rey allesinden zikr olan brhm maallesinde vqi/ nis mekteb-i ern muallime-i byn olan hve htnna be-her sene seksan-ser uru i oluna/ ve alle-i mezkreden fala qalurdysa ihet-i tevliyet ola ve vaqf- mezkra mezkr brhm maallesi ehlsi asb/ nr olalar ve tevliyet mezkr Amed Aaya veftndan-onra ekber-i evld ve evld- evld banen bade/ banin ve bade l-inqr aqrabn elana ve bade l-inqr brhm maallesi ehlsinden beynelerinde/ tevliyete muhtr olan kimesneye mera ola diy ar u tayn buyurub bae v anbr- merqm/ frien ani -evl mtevvel-i mezbra teslm ol-dah vaqyet zre qab u tesellm ve sair mtevelllerin/ evqfda taarruar gibi taarruf eyledi buyurduklarnda bbe t-tadq -eriyy vqfe-i mezbre kelmn/ semt-i hra rife olub ve mtevell-i mezkr ile humet nia zime olub egere Imm- Aam/ aretleri qatnda a olub lkin ayr- lzm olmala qbil-i r olman vaqf- mezbrdan r/ eyledim bae ve anbr- mezbr kem li-evvelin mlkime istirdd ederim mtevell-i mezkr taadd-i evb db/ egere vaqf- aqr inde l-Imm l-Aam a ve ayr- lzmdr diy amm Imm- Muammed aretleri indinde teslm ile l-mtevell/ bulunmala ve Imm- Eb Ysuf aretleri indinde vqf merred veqaftu dmekle vaqf- aqr/ a old emr-i muqarrerdir diy reddden imtin db at u lzm- vaqfa km-i eriyyeti alebiyle/ mevln-y mezkr dah nib-i vaqf l vu uhr grb limen bi-l-hil ve muriyen li-m yeib murtuh/ f-tesili l-evqf meznen bi-l-km mvell old lde vqfe-i mezbreden vaqf- mezkrun/

138

Nedim Zahirovi

at u lzmna km-i er ve qa- ar- mer etmegin vqi-i li maallinde ketb terqm/ ve mbaset olunan men- erle melis-i ere gelb al vuqih inh vu tefhm tdikde km-i mezbr/ qbel-i erden dah tenfz olunman min bad vaqf- mezbr a u lzm ve abs ar u mteattim/ old fe-men beddeleh bade m semiah fe-inemm ismh ale l-lezne ybeddilneh inne llhe semn alm5 ve er/ zlike ve urrire l-yevmi s-slise aere mine l-muarremi l-arm li-sene seba ve tisne ve miteyni ve elf/ uhdu l-l/ brhm Aa-zde Muaf Aa Qadi asan Beg bin Memed A Mara-zde Memed Aa Memed Aa-zde Sleymn Aa ve ayrihim

2. Prijevod vakufname [Dokument] koji se odnosi na uvakufljenje i imenovanje mutevelije (?) napisao je siromah Leme-zade Salih Sirri, postavljen za kadiju u zastupstvu u kadiluku Visoko, neka mu je od Boga prosto. Neka je hvala Allahu Kome je poznato svako stanje i koji je ist od svake promjene i neka je salavat i spas na Muhammeda, koji je odlikovan plemenitom naravi i lijepim osobinama i na njegovu porodicu i ashabe koji su se uzdigli na stepene potpunosti, a zatim, uzrok pisanju dokumenta je sljedei: eljom Nefise, kerke Mehmed-begove, nastanjene u erefuddinovoj mahali u kasabi Visoko, koja je oitovanjem muslimana ija su imena navedena na kraju ovog dokumenta poznata kao dobroiniteljka, poslan je naredbom od strane presvijetlog erijatskog suda Abdullah, sin Omera, radi navoenja i registriranja vakufa to e biti nanie na odgovarajuim mjestima navedeno. On je doao njenoj kui koja se nalazi u erefuddinovoj mahali i sazvao je erijatski skup kojem su prisustvovali muslimani ija su imena navedena u podnoju ovog dokumenta. Spomenuta Nefisa-hatun je
5 Kuran, II:181

Vakufnama Nese-hatun iz Visokog iz 1880. godine

139

na tom skupu u prisustvu Ahmetagi Ahmet-age, sina hadi Mustafe, koji je nastanjen u Hadi Ibrahimovoj mahali i kojeg je ona imenovala za muteveliju kod uvoenja vakufa u sudski sidil, dala jasnu zakonsku izjavu: Vakuf koji e biti nanie opisan je do momenta uvakufljenja bio moja imovina koju sam naslijedila, a to je dio u jednoj bai ije su granice poznate stanovnicima a baa pripada meni i mojoj odlinoj kerki Dervii, nalazi se u spomenutoj Hadi Ibrahimovoj mahali i omeena je s jedne strane baom jevreja Salamona, sina Adama, s druge strane baom Alagia Mehmed-efendije, sina Alije, s tree strane omeena je kuama i baama Mehanovia hadi Mustafe i Saliha, sinova hadi Mehmeda, i Ahmed-age, sina hadi Mustafe, i s etvrte strane javnim putem, i jedan hambar, koji je moja zasebna imovina, uvakufljujem ispravnim, vrstim, jasnim i trajnim uvakufljenjem. Postavljam uvjet da mutevelija izda pod zakonski zakup spomenutu bau (dio bae) i hambar i da se svake godine od dobitka i prinosa izdvoji 80 groa za uiteljicu u enskom mektebu koji se nalazi u spomenutoj hadi Ibrahimovoj mahali, a ako od prinosa ostane viak, neka se preda onome ko vri slubu mutevelije. Neka stanovnici spomenute Hadi Ibrahimove mahale budu nadglednici vakufa i neka nakon smrti spomenutog mutevelije Ahmet-age njegov najstariji sin bude mutevelija i tako s koljena na koljeno, a ako njegova porodica izumre, neka mutevelija bude najbolji od njegovih roaka, a ako ovi izumru, onda neka mutevelija bude neko od stanovnika Hadi Ibrahimove mahale, kojeg oni izaberu. Kada je ona tako izjavila i navedenu bau i hambar bez ikakvih zapreka predala spomenutom muteveliji, on je to prihvatio prema uvjetima uvakufljenja izjavivi da e upravljati vakufom kako upravljaju i druge mutevelije vakufa. Meutim ona je okrenula govor u drugom pravcu i pokrenula je spor protiv spomenutog mutevelije izjavivi: Prema Imami-Azamu ovo uvakufljenje je ispravno, ali nije neopozivo i trajno i mogue ga je opozvati. Ja spomenuto uvakufljenje osporavam i elim da spomenuta baa i hambar ponovo budu vraeni mojoj imovini kao to je to ranije bilo. Spomenuti mutevelija se tome usprotivio odgovorivi da, iako je prema Imami-Azamu uvakufljenje ispravno ali i opozivo, ono je prema ekselenciji Imami- Muhammedu predajom muteveliji postalo konano, a prema Imami-Jusufu dovoljno je samo da vakif kae uvakufio sam i uvakufljenje nekretnina je ispravno i konano pa je zatraio erijatsku presudu. Znajui za razilaenja i uzimajui u obzir okolnosti kod uvoenja vakufa u sudski sidil, spomenuti kadija je svestrano sagledao uvakufljenje i poto je bio ovlaen da donese presudu donio je jasnu zakonsku odluku da je spomenuti

140

Nedim Zahirovi

vakuf ispravan i neopoziv. Tok procesa zapisan je na odgovarajuem mjestu a onda je on zajedno sa poslatim zakonskim povjerenicima doao u erijatski sud. Kada su oni izvijestili o toku procesa, spomenuta odluka je izvrena od strane suda i nakon toga je spomenuto uvakufljenje postalo punovano, jasno, neopozivo i konano, a onaj ko izmijeni nakon to je uo, pa grijeh pripada onima koji to izmijene, a Allah sve uje i sve zna. Tako je bilo i zapisano 23. muharema 1297. godine (= 06.01.1880.). Svjedoci: hadi Ibrahimaga-zade Mustafa-aga, Kadi Hasan-beg, sin Mehmed-age, Matrai-zade Mehmed-aga, hadi Mehmedaga-zade Sulejmanaga i drugi. Kljune rijei: vakufnama, ena, Nefisa-hatun, Visoko. Summary Vakufnama of Nefis-hatun from Visoko 1880 This works deals with transcription, translation and fascimile of one of vakufnama which was legalized on 6th January 1880 in town of Visoko. In this vakufnama madam Nefisa from Visoko stated that 80 grosh should be paid from the rent of her granary and part of an orchard to the female teacher at mekteb in this town. This author was unable to find more details about madam Nefisa, apart from those found in the text of the vakufname. From the text can be seen that the name of the father of madam Nefisa was Mehmed-bey, that she had daughter named Dervia, and that she was known as a benefactor. The publication of this vakufnama has the purpose to draw attention to the researchers about this benefactor so that we can learn more about her and her family.

Vakufnama Nese-hatun iz Visokog iz 1880. godine

141

142

Nedim Zahirovi

Vakufnama Nese-hatun iz Visokog iz 1880. godine

143

Osman Lavi

PREPISIVAI RUKOPISA IZ JAJCA1

Prepisivanje knjiga u Bosni i Hercegovini bilo je poznato prije njenog pada pod osmansku vlast, odnosno susreta sa arapsko-islamskom kulturom. Centri prepisivake aktivnosti u to vrijeme bili su samostani i manastiri gdje su se prepisivale, uglavnom, crkvene knjige, neto apokrifa i veoma malo svjetovnih knjiga.2 Dolaskom islama u nae krajeve prepisivanje rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku iza sebe je imalo ve osam stotina godina dugu tradiciju. Islamska kultura, a s njom i knjiga, kod stanovnitva ovih prostora dobila je gorljivog pobornika i briljivog njegovatelja. U prvim godinama se prepisuju knjige za potrebe novoosnovanih medresa, tekija i biblioteka a vakifi esto u vakufnamama predviaju sredstva za nabavku knjiga da se njima koristi ko ih bude itao i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom.3 Umnoavanje knjige putem prepisivanja je vrlo rano dobilo i organiziranu formu. Pored medresa koje su esto bile i prepisivake kole, u Foi je osnovan i poseban skriptorij za prepisivanje knjiga.4 Prepisivanjem su se bavili skoro svi slojevi drutva, muderrisi, uenici, zanatlije, vojnici, imami, trgovci, i drugi. Za ovu priliku panju smo usmjerili na prepisivae arabikih rukopisa koji su po razliitim osnovama (roenjem, slubom itd.) povezani sa Jajcem, gradom u srednjoj Bosni. Prikaz smo dali hronolokim redom u okviru jedne od nabrojanih kategorija, navodei osnovne podatke o naslovu prepisanog djela, autoru, temi, mjestu i vremenu prepisa, te izvorima na osnovu kojih smo doli do prezentiranih podataka. U podnonim napomenama smo naveli originalne
1 2 Rad obuhvata kodekse prepisane u Jajcu i od strane Jajana u nekom drugom mjestu. Kasim Dobraa, Skriptorij u Foi u XVI stoljeu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo, I (1972) str. 67. Skriptorij pisarnica. Pored uobiajene prakse da jedan prepisiva prepie kompletno djelo ovdje je rije o organizovanom i naroito ureenom prepisivakom radu gdje je grupa prepisivaa prepisivala svak po jedan dio odreenog djela. Nakon sravnjavanja prepisa sa originalom od strane korektora djelo bi se sastavljalo u jednu cjelinu. Spomenica Gazi Husrev-begove etiristogodinjice, Sarajevo, 1932., str. XXVIII. Kasim Dobraa, Skriptorij, op. cit. str. 74.

3 4

146

Osman Lavi

biljeke o prepisu i neke druge podatke koje smo smatrali interesantnim za itaoca. a/ Prepisivai koji su rukopise prepisivali u Jajcu I Bilal, sin Halilov Bilal, sin Halilov, ivio je u prvoj polovini XVII stoljea. Prepisao je lijepim i itkim rukopisom dvije zbirke, odnosno ukupno 5 djela, na oko 250 listova. Prepisivao je djela iz islamskog obredoslovnog i nasljednog prava, na arapskom jeziku. Sudei po obilnim biljekama koje je pisao po marginama djela, bio je veoma obrazovan. - Risla mayi al-ilh / ./ Opirna rasprava iz akaida, na arapskom jeziku. U djelu se obrauju teme o vjerovanju, injenju dobrih djela, vrijednosti nauke, Boijim poslanicima, dobrim ljudima (evlijama), sufizmu i sl. U dostupnim izvorima nismo pronali ovo djelo, tako da nismo mogli identifikovati ni njegovog autora. Djelo je prepisano u kasabi Jajce, nasi pismom, sitnim, itkim rukopisom, na 27 listova. Prepisiva je na kraju djela (l. 27a) naveo svoje ime i mjesto prepisa.5 Godinu je naveo u sljedeem djelu koje se nalazi u istom kodekstu. - Waiyya al-awf / ./ Savjeti i upute za one koji se ele opredijeliti za misticizam. Djelo je na arapskom jeziku napisao Ab Bakr b. Muammad b. Al al-rasn, al-awf, umro 838/1435. godine. Prepisano u kasabi Jajce 1033/1623. godine.6 Na marginama prepisa ovoga
5 Prepisao ovaj asni primjerak Bilal b. Halil, Allah mu oprostio, njemu i njegovim roditeljima(...) u petak ujutro, u prvoj dekadi mjeseca dumadel-ahira u kasabi Jajce ... ) ... ...( Prepisao, vapijui za milou Allaha, Bilal, sin Halilov, Allah mu oprostio i grijehe prikrio na Dan suenja (....) sredinom dumade-l-ahira 1030. godine: ) .... .( Prepisiva je na kraju ovoga djela (l. 58b) zabiljeio sljedeu izreku: . Ne govoriti o neistinitim stvarima je post, ne oslanjati se na ljude je molitva, uvanje ruku i nogu od grijeha je ibadet, nepovoenje za strastima dihad, a raskidanje sa svakom vrstom zla je sadaka.

Prepisivai rukopisa iz Jajca

147

djela ima dosta komentara teksta. Nije jasno da li je prepisiva autor ovih komentara ili je i njih prepisivao iz nekog drugog primjerka. - Al-Fiqh al-akbar / ./ Krae djelo o islamskom vjerovanju. Na arapskom jeziku napisao Numn b. bit Ab anfa, umro, 150/776. godine. S obzirom na to da je djelo nepotpuno na kraju, nedostaje i biljeka o njegovom prepisu. Na osnovu rukopisa jasno je da prepis pripada ovome prepisivau.7 Kodeks uvakufio Salih Hromo-zade (Hromi), a bio je u vlasnitvu Saliha b. Ismaila b. Muhammada i na posudbi kod Abdullaha Kauki-zadea (peati i biljeke o vakifu i vlasnicima nalaze se na prvom zatitnom listu).8 - ar al-Fari as-Siriyya al-musamm bi al-Fari a-arfiyya / ./ Komentar djelu al-Fari as Siriyya. Ovaj komentar iz nasljednog prava napisao je Al b. Muammad al-urn, umro 816/1413. godine. Vlasnici ovog djela bili su Ragib, sin Ismailov, Kapetanovi i Salih Zubevi (l. 90b). - Al-Muqaddima al-aznawiyya / ./ Djelo o obredoslovlju i hanefijskom fikhu. Na arapskom jeziku napisao Ahmad b. Muammad b. Mamd b. Sad al-aznaw, umro 593/1197. godine. Ime prepisivaa (Bilal b. Halil) navedeno je u kolofonu na kraju ovoga djela bez godine i mjesta prepisa.9 S obzirom na to da nema godine prepisa, ne moemo sa sigurnou tvrditi da se radi o istom prepisivau. Na osnovu rukopisa, puno
7 Na poetku treeg djela prepisiva je citirao i jedan pouan hadis koji u prevodu glasi: Doi e vrijeme kada e ljudi bjeati od svoje uleme i siromaha kao to stoka bjei od vukova. Zbog toga e ih Allah iskuati sa tri vrste nedaa: dignut e bereket iz nafake, dat e da nad njima zavlada nepravedan vladar i umrijet e bez imana... Neuzu billah! Znajte da je to zadnje vrijeme. Ljudi toga vremena e uditi za besposlicama i besposliarima, bit e lijepe vanjtine, a duom opaci i zli kao vuci, malo e ih biti iskrenih a puno licemjera, smrt im je odreena, a nada u dug ivot je samozavaravanje njihovo, koristit e se Allahovim blagodatima, a drugima robovati. To to budu inili je nemar i zavaravanje a kraj im je prokletstvo, jad, bol i emer. Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R - 1573 a kataloki je obraen u III sv. Kataloga (v. Faji Zejnil, Katalog GHB, III, 2285). Prepisao Bilal, sin Halilov, Allah mu oprostio, njemu i njegovim roditeljima... ()

8 9

148

Osman Lavi

hadisa i izreka koje biljei na marginama oba djela, pretpostavljamo da je rije o istom prepisivau.10 Od sljedea dva prepisivaa sauvano nam je po jedno prepisano djelo, i to: II Osman, sin Nesuhov - ar al-Fari / ./ Komentar djela iz nasljednog prava, na arapskom jeziku, od nepoznatog autora.11 Djelo je prepisiva prepisao u kasabi Jajce u subotu mjeseca ramazana 1037/1627. godine. III Mahmud, sin Muradov Mahmud, sin Muradov, rodom je iz Kozarca. Nije nam poznato koju je slubu obavljao u Jajcu, ali odrednica pisar nas navodi na zakljuak da je ili radio kao pisar u sudu ili pak profesionalno se bavio prepisivanjem rukopisa, to nije bila rijetka praksa U Jajcu je prepisao djelo - ar al-Muqaddima f a-al / ./ Komentar pozna tog djela iz islamskog prava. Osnovno djelo na arapskom jeziku napisao je Nar b. Muammad b. Amad b. Ibrhm as-Samarqand, Ab al-Lay, umro 383/993. godine, dok autor ovoga komentara nije poznat. Prepisiva je djelo prepisao u Jajcu 1042/1632. g.12 IV Anonimus Iz skromnosti ili nekih drugih razloga, prepisivai rukopisa nisu uvijek navodili svoja imena kao ni podatke o vremenu i mjestu prepisa rukopisa. Tako, za zbirku od etiri djela koja se uvala u Orijentalnom insitutu u Sarajevu znamo samo da je prepisana u Jajcu 1067/1656. godine. S obzirom na to da djelo nije katalogizirano nemamo podataka ni o samom rukopisu (broju listova, vrsti pisma, papira i sl.)
10 11 Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R - 6515 a kataloki je obraen u X sv. Kataloga (v. Osman Lavi, Katalog GHB, X, 6220). Djelo se uva u Prvincijatu hercegovakih franjevaca u Mostaru pod brojem 221. (prema: Muhamed dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima II, Sarajevo, 1988., br. 239, str. 50. Djelo se uva u Arhivu Srednje Bosne u Travniku, br. 60 (prema: dralovi, Prepisivai, op. cit. II, br. 266, str. 54.)

12

Prepisivai rukopisa iz Jajca

149

- Qawid al-irb / ./ Djelo iz gramatike arapskog jezika. Napisao amluddn Abdullh b. Ysuf b. Amad Ibn im, umro 761/1360. godine. - Awrq li irb dba al-Mibh / ./ Komentar uvoda djela al-Mibh, na arapskom jeziku od nepoznatog autora. - Al-Mibh f an-naw / ./ Sintaksa arapskog jezika. Napisao Nir b. Abdusayyid al-Muarriz, umro 610/1213. godine. - Al-Awmil f an-naw / ./ Sintaksa arapskog jezika. Napisao Al b. Muammad al-urn, umro 816/1413. godine. 13 V Ismail, Jajanin, sin ejha hadi Mustafe, sina ejha Sinana, sina Ibrahima Pravne decizije /fatw/zajedno sa nekim od carskih zakona /qnnlar/ bili su nezaobilazni prirunici svakoga muftije i kadije, te su, zbog toga puno prepisivani. Jednu takvu zbirku fetvi prepisao je Ismal b. ay al- Muaf b. a-ay Sinn b. Ibrhm iz Jajca. Svoju odrednicu Yayaw kao i lini peat stavio je na kodeks ije je prepisivanje zavrio krajem dumade l-ahira 1080/1669. godine.14 Djela je prepisao na 178 listova, sitnim, veoma lijepim nashi pismom, precizno sloivi svaku stranicu i redak. Na kraju prvoga djela (l. 173a) svoje ime je ukomponovao u dovu sljedeeg sadraja: Gospodaru, oprosti prepisivau ove knjige Ismailu, sinu ejha Mustafe, sina Sinana, sina Ibrahima Jajanina, te svakome ko ti se za njih dovom obrati i svim muslimanima i muslimankama.15 Svoj rukopis ovjerio je linim peatom u kome se moe proitati tekst Tvoj (Boe) rob, Ismail/ ./ Svaku prepisanu stranicu opskrbio je sa originalom folijacijom i kustodama, a na poetku b/stranice veine listova ispisao je po neku pounu poslovicu.
13 Rukopis se uvao u Orijentalnom insitutu sve do 1992. godine pod brojem OIS 1842, (prema: dralovi, Prepisivai, op. cit. II, 393-396, str. 73), da bi bio uniten ratne 1992. godine zajedno sa cjelokupnim fondom ovoga instituta.

14 15

150

Osman Lavi

- mi al-fatw / ./ Zbirka fetvi sabrana iz nekoliko djela, u obliku prirunika. Napisao na arapskom jeziku Krk Emre al-Humayd alanaf, umro oko 880/1475. godine. - Ar ya muaalliq maml bih add qnn sulandir / ./ Novi Carski zakon o zemljinim posjedima, na turskom jeziku. Rukopis je bio u vlasnitvu Saliha b. Ismaila Hromo-zadea /biljeka i peat na zatitnom listu 1a i l. 2a/16 VI Omer, sin Mehmedov Omer, sin, Mehmedov, prepisao je jednu zbirku legendi, Mama Dstn // u stihovima, na turskom jeziku - U zbirci se nalaze sljedei stihovi: - poema o smrti Ibrahima, sina Muhammedovog, a.s., - poema o golubu koji je ispred sokola pobjegao na koljeno vjerovjesnika Muhameda, a.s., od nepoznatog autora, - poema o gazeli koja je vjerovjesniku Muhammedu, a.s., potvrdila poslanstvo pred grupom ljudi koji su traili dokaze o njegovom poslanstvu, - poema o vladaru Dimdime, koga je poslanik Isa, a.s., oivio, a on se odrekao neznabotva. Prepisiva je zavrio prepis ove zbirke, na 14 listova, u tvravi Jajce, u dematu Ramadan-bega, u utorak, ujutro, mjeseca dumade-l-ahira 1140/1728. godine.17 VII Mustafa Aik, sin Muhamedov, Seksen Kili-zade Ime Mustafe, sina Muhamedovog, kao prepisivaa pojavljuje se u nekoliko rukopisa. U zbirci od tri djela koja je prepisana dvadeset godina prije
16 17 Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R - 1521 a kataloki je obraen u II sv. Kataloga (v. Kasim Dobraa, Katalog GHB, II, 1691.). . Rukopis se uvao u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod br. 283, a kataloki je obraen u katalogu Orijentalnog instituta (v. Salih Trako-Lejla Gazi, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta lijepa knjievnost, Sarajevo, 1997., br.559; dralovi, Prepisivai II, op. cit. br. 758, str. 127).

Prepisivai rukopisa iz Jajca

151

ostalih ime prepisivaa je navedeno samo kao Mustafa, sin Muhammedov, dok se kasnije pojavljuje i nadimak Aik. Nismo posve sigurni da je rije o istoj osobi. injenica da su sva djela prepisana u Jajcu daje nam za pravo da pretpostavimo da se radi o jednom prepisivau, koji je kasnije dobio nadimak Aik, kako se potpisuje u djelima koja je kasnije prepisivao. Mustafa Aik, sin Muhammedov, roen je u Jajcu 1213/1798. godine. Bio je nastanjem u mahali Mir Ibrahim, kako to navodi na kraju jednog rukopisa. Inae, u jednom rukopisu za sebe kae da pripada kadirijskom tarikatu, dok ga na drugom mjestu neko od njegovih uenika oslovljava titulom /baba-ejh/i dede /takoer ejh/kadirijskog reda, kako to vidimo iz biljeke na l. 48b-50b o stanju vakufa Ibrahim-paine damije u Jajcu.18 Umro je u Jajcu, 1267/1850. godine u 52. godini ivota, a ukopan je u desnoj sofi trijema Ibrahim-paine damije u Jajcu. Uz njegov nalazi se i mezar ene mu Almase, bez godine smrti. Na nianu mu je isklesan natpis sa godinom smrti.19 Prepisivanjem rukopisa bavio se 20 godina (1822-1842.) i za to vrijeme prepisao osam djela na preko 1200 listova. - Aib al-malqt / ./ Djelo iz kosmografije. Napisao na turskom jeziku Amad Bin Yaziiolu, umro 859/1455. godine, - awhir nme // Knjiga o draguljima. Na turskom jeziku napisao Muammad at-Ts, ivio u 17. vijeku,

18

19

Na l. 48b-50a nalaze se popis uvakujenja za Ibrahimovu damiju iz 1260/1844. godine. U ovoj biljeci se navode prihodi i rashodi ovoga vakufa za 1260/1844. godinu. Mustafa-dede (Aik) je za vakuf damije Ibrahim-pae uvakuo 370 groa 1260/1844. godine. Stanje vakufa za vrijeme kadije Yahya-Tevk-efendije promet od ovoga vakufa imala su slijedea lica: Hadi Osman Tuzli iz demata Sinan-beg, Mustafa ipovac, Mustafa Hrusto, Muhammed Muezin, Osman-beg Muhi, Jaar Zuli, Omerica, Muhamed Hadi, Dervi Zuli, Hasan Zuli, iz vakufa Ummi Kulsum, ki Abdullaha spmenute damije za svijee: Jaar Zuli, Muhamed Joldi, Kara Ahmed, hadi Ibrahim. U ovoj godini iznos vakufa se popeo na 1480 groa. Prevod natpisa glasi: On (Bog) je vjeno iv. Umrli i upokojeni Seksen Kilizade ejh Aik Mustafa, sin Mehmeda, pripadnik tarikata Abdulkadira Gejlanije. Za njegovu duu (proui) Fatihu. 1. safera 1267. (6. XII 1850., prema: Mehmed Mujezinovi, Islamska epigraka Bosne i Hercegovine, knj. II, Sarajevo, 1977., str. 275).

152

Osman Lavi

- Awl azawt-i diyr Bosna / ./ Odbrana Bosne.20 Na turskom jeziku napisao Omer Novljanin, umro 1154/1742. godine,21 Prepisiva je zavrio prepis ova tri djela 17. zu-l-kadeta 1237./5. augusta 1822. godine u Jajcu. - Sr an-Nabawiyya / ./ ivotopis vjerovjesnika Muhammeda, a.s., na turskom jeziku od pjesnika Nurija. Prepisano u Jajcu 9. redepa 1248/1. decembra 1832. godine na 417 listova.22 - Tafsr al-Qurn / ./ Komentar Kurana. Na arapskom jeziku napisao Ibrhm b. Muammad al-ulu. Prepisano u Jajcu 1248/1832. g.23 - Muqaddima f a-al / ./ Popularno djelo o namazu, na arapskom jeziku. Napisao Nar b. Muammad b. Amad b. Ibrhm asSamarqand, Ab al-Lay, umro 383/993. godine. Interlinearno je, sitnijim pismom, dopisan prevod teksta na turski jezik. Ni ovdje ne moemo utvrditi da li je autor prevoda prepisiva, to je dosta vjerovatno, ili pak neko drugi. Djelo je prepisano 13. muharema 1206/17. marta 1840. godine.24 Na kraju djela prepisiva je zabiljeio izreku: Rukopis e u knjizi ostati a prepisiva u zemlji istruhnuti.25 Na l. 50b peat i biljeka Muharem ef. Omerdia pisana hemijskom olovkom: Ovaj sam kitab dobio na hediju od Mujaga-ef. Bureka iz Jajca. - Bustn al-rifn / ./ Djelo moralno-etikog sadraja. Na arapskom napisao Nar b. Muammad b. Amad b. Ibrhm as-Samarqand, Ab al-Lay, umro 383/993. godine.
20 21 22 Djelo su preveli na bosanski jezik Hadinesimovi Ahmed i Nametak Fehim, a objavljeno je u Zenici 1994. godine. Zbirka ova tri djela uva se o Orijentalnoj zbirci Hrvatske akademije nauka u Zagrebu br. 389 (prema: dralovi, Prepisivai II, op. cit. br. 1730-1732, str. 265.) Rukopis se uvao u Orijentalnom institutu pod brojem 4368, a kataloki je obraen u katalogu Orijentalnog instituta (v. Salih Trako-Lejla Gazi, Katalog, op. cit. br. 98. Ovaj prepisiva je uvrten i kod: dralovi, Prepisivai II, op. cit. br. 1787, str. 272). Rukopis se uvao u damiji Ferhadiji u Banjoj Luci (prema: dralovi II, op. cit. br. 1788, str. 272. () ) Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R - 7132, a kataloki je obraen u IX sv. Kataloga (v. Popara Haso, Katalog GHB IX, 5306).

23 24

25

Prepisivai rukopisa iz Jajca

153

Prepisano 21. rebiu-l-ahira 1256/23. maja 1840. godine.26 Rukopis je poklon Muharem-ef. Omerdia iz Sarajeva a njemu ga je kao hediju poklonio Mujaga-ef. Burek iz Jajca. - Anfas al-awhir / ./ Prevod na turski jezik Ebu Lejsovog komentara Kurana. Preveo ihbuddn Amad b. Muammad b. Arabh, umro 854/1450. godine. Ovdje se prepisiva potpisuje kao pripadnik kadirijskog reda, a djelo je prepisao 1258/1842. u etrdeset petoj godini ivota na 470 listova.27 Poklon Mehmeda Zahirovia, biveg muftije iz Banje Luke.28 Slijede tri prepisivaa iz druge polovine XIX stoljea, koji su prepisali samo po jedno djelo VIII Osman, sin Osmanov Osman, sin Osmanov, bio je porijeklom iz Karaule, kod Travnika. Na slubi je bio, vjerovatno imamskoj, u dematu Dnoluka kod Jajca, gdje je i prepisao - Tafsr / ./Komentar poglavlja Ja-sin i nekoliko drugih poglavlja iz Kurana. Prepisano u mektebu demata Dnoluka, mahala Kruica, 28. ramazana 1262/27. marta 1846. godine.29 IX Jusuf, sin Ahmedov - Al-Kfiya fi an-Naw/ ./ Djelo iz sintakse arapskog jezika. Na arapskom jeziku napisao Burhnuddn az-Zarni. Jusuf, sin Ahmedov,
26 )( )...( . Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-7151, a kataloki je obraen u XIV sv. Kataloga (v. Osman Lavi, Katalog GHB XIV, 8084). )( ... 1258 Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-8448, a kataloki je obraen u XI sv. Kataloga (v. Zejnil Faji, Katalog GHB, XI, br. 6678). Rukopis se uvao u Orijentalnom institutu pod brojem 2848, a podaci su navedeni prema: dralovi, Prepisivai II, 1994.

27

28 29

154

Osman Lavi

bio je nastanjen u mahali Ramadan-bega, a u medresi30 je, vjerovatno, bio ili kao muderris ili pak uenik gdje je i prepisao ovo djelo 1267/1850. godine.31 X Mesud - Djelo iz erijatskog prava, na arapskom jeziku. Prepisano u Jajcu, bez navoenja godine prepisa, iz primjerka kadije Muhameda Husejnija b. Rizauddina Novali-zadea.32

b/ Prepisivai rukopisa rodom iz Jajca XI Osman, Jajanin, sin Mustafin, unuk Muhamedov - ar Tal al-mift f al-man w al-bayn (iya al-Muawwal) ./ / Komentar djelu o arapskoj stilistici od nepoznatog autora. Prepisiva je rukopis prepisao u medresi Mehmed-age u Istanbulu, u 1022/1613. godini.33 Nije jasno kako se naao u ovoj medresi, ali bilo da je djelo prepisao kao uenik ili muderis spomenute medrese upuuje na zakljuak da se kolovao u ovome gradu. XII Dervi, sin Abdurahmanov, Jajanin Dervi, sin Abdurahmanov, prepisao je dva komentara uvene Kasidei Burde. Oba komentara su na turskom jeziku. Ovu zbirku je prepisao kao uenik /softa/u Travniku 1625., odnosno 1626. godine. Historijska litera30 Iz ove biljeke nije jasno o kojoj se od tri jajake medrese radi. Najvjerovatnije je to medresa Jajali Abdurahim-age koja je bila aktivna u vrijeme prepisa ovoga rukopisa. (v. Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Mostar, 1999., str. 238. Rukopis se uvao u Orijentalnom institutu pod brojem 1102, a podaci su navedeni prema: dralovi, Prepisivai II, 2031. Nije naveden naslov djela. Rukopis se uva u Arhivu srednje Bosne u Travniku br. 67, a podaci su navedeni prema: dralovi, Prepisivai, II, 2274. Rukopis se uvao u Orijentalnom institutu pod brojem 4451,1, a podaci su navedeni prema: dralovi, Prepisivai II, 154.

31 32 33

Prepisivai rukopisa iz Jajca

155

tura do sada nije registrirala postojanje medrese u Travniku u ovo vrijeme. Ovo bi mogao biti indikator postojanja medrese u Travniku u prvoj polovini 17. stoljea, o kojoj, dodue, osim pretpostavki, nemamo drugih podataka. Zbirka je prepisana veoma lijepim, sitnim nasi pismom sa svim elementima koji jedan rukopis ine lijepim i kompletnim. - ar Qada al-Burda / ./ Komentar kaside u pohvalu poslanika Muhammada, a. s. Na turskom jeziku napisao Muammad b. all al-Qabqib, umro 849/1445. godine.34 Djelo je prepisano u srijedu izmeu podne i ikindije 11. evvala 1034/16. jula 1625. godine.35 - ar Qada al-Burda / ./ Drugi primjerak komentara ove kaside, na turskom jeziku, od, nama nepoznatog autora. Prepisano u Travniku mjeseca zu-l-hideta 1035 /augusta 1626. godine.36 Rukopis je bio u vlasnitvu Ahmeda, sina Fadlullahovog, 13. abana 1135/18. maja 1723. godine i Mustafe, sina Salihovog.37 Kasnije je bio u sastavu Kantamirine i ehdijine biblioteke, odakle je prenesen u Gazi Husrev-begovu biblioteku. 38 XIII Hadi Jusuf, Jajanin, sin abanov, Jeil-zade Jusuf b. aban je ivio u drugoj polovini 17. stoljea. Prepisao je dva rukopisa, odnosno tri djela. Sva djela su iz islamskog prava. Na kraju prvog djela potpisuje se samo kao Yusuf b. aban. Prema prepisima rukopisa 1688.
34 U Katalogu GHB IV, 2797,1 grekom je ovaj komentar pripisan drugom autoru sa istim imenom Muhammad b. Halil al-Makki. Ovaj autor je, takoer, napisao komentar Qaside-i Burda, ali on je umro 1212/1798. godine, znai 173 godine poslije prepisa naega primjerka (Fehim Nametak, Katalog GHB IV, 2797,1; Kala IX, 288-289.) Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-830, a kataloki je obraen u IV sv. Kataloga (v. Fehim Nametak, Katalog GHB IV, 2797,1). ... 1035 ( )( R-830, l. 114b) Biljeke i peat prvog vlasnika nalaze se na rukopisu R-830, l. 115b. Oznaka Kantamirine biblioteke u obliku zvijezde i vei peat ehdijine biblioteke nalaze se na l. 1a.

35

36 37 38

156

Osman Lavi

godine je bio uenik u novoj medresi Valide-Sultan u Istanbulu da bi napredujui u obrazovanju drugi rukopis prepisao za vrijeme mulazameta (stairanje, pripravniki sta) kod kadiaskera Abdurahim-efendije u erefli medresi u Istanbulu. Prepisiva je, pretpostavljamo, u meuvremenu obavio had, stekao neku poziciju u samom Istanbulu, da bi se na sljedeim djelima koja je prepisao petnaest godina kasnije potpisao kao al-had Yusuf b. aban, Jeil-zade el-Jajevi. Nemamo jasan dokaz da se radi o istom prepisivau, no injenica da su oba rukopisa prepisana u Istanbulu u relativno kratkom vremenu i da su kasnije zavrila u Bosni, odakle ih je sa sobom, vrlo vjerovatno, donio sam prepisiva, potvruje takvu pretpostavku. - Multaq al-abur / ./ Djelo o hanefijskom fikhu. Na arapskom jeziku napisao Ibrhm al-alab, umro 956/1549. godine. Ovaj rukopis prepisao je Ysuf b. abn 18. safera 1100/1688. godine u medresi Valide-sultan u Uskudaru (l. 181a). 39 Rukopis je bio u kolekciji Osmana Asafa Sokolovia iz Sarajeva.40 - Wqit al-muftn / ./ Prirunik o raznim fikhskim pitanjima autora Abdulqdira b. Ysufa Ibn Naqba /Naqb-zde/umro 1107/1695. godine. Prepisiva je djelo usporedio i redigovao prema originalu od poetka do kraja.41 Prepisano u medresi erefli, u Istanbulu, 8. zu-l-kadeta 1125/26. novembra 1713. godine. 42 - ar al-Fari as-siriyya / ./ Komentar kratkom djelu as-Siradiya iz nasljednog prava. Ovaj komentar napisao je as-Sayyid a-arf Al b. Muamad al-urn, umro 816/1413. godine. Djelo je prepisano u kui nekog Ali-efendije u nedjelju 17. sefera 1126/4. marta 1714. godine dok je prepisiva bio kao mulazim kod kadiaskera Abdurahim-efendije u erefli medresi u Istanbulu.43
39 40 41 42 43 )( ... . Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-5263, a kataloki je obraen u IX sv. Kataloga (v. Haso Popara, Katalog GHB IX, 5568. . 8 1125.

Prepisivai rukopisa iz Jajca

157

Zbirka ima 263 lista, a tekst je ispisan sitnim neshi pismom sa puno komentara teksta koje je prepisiva dopisivao na marginama. Rukopis je uvakufio Abdulbaki Dino-zade 1284/1867. godine.44 Na l. 263b neko je naknadno dopisao lijep stih o vrijednosti knjige koji glasi: Moja djela (prepisi, knjige, rukopisi) su poput due moje. Plaim se da ova knjiga ne zapadne ruku neznalice i neodgojena, tako Ti veliine Tvoje, u Tebe se uzdam, o Gospodaru! Neka se njenog vlasnika hajirli dovom prisjete njegovi prijatelji.45 XIV Salih, sin Alijin, el-Feraini Ni o ovome prepisivau nemamo biografskih podataka vie od onoga to je on zapisao na prepisanim rukopisima. Znamo da je slubovao kao imam u Gornjim Seocima /danas Diviani/kod Jajca. Nismo uspjeli odrediti znaenje njegovog nadimka al-Feraini ( )koje se jasno moe proitati na prepisanoj zbirci. Zbirku je prepisao u hanikahu Bistrik u Sarajevu to, opet, navodi na zakljuak, da je bio sufija, pripadnik halvetijskog tarikata. Prepisao je jednu zbirku od tri djela na ukupno 48 listova, krupnijim nashi pismom. - Tufa-i uq / ./ Zbornik kratkih izraza i reenica za razgovor, na arapskom jeziku, od anonimnog autora. Prepisano mjeseca redepa 1135/1723. godine.46 - ur a-al / ./ Kratka risala o uvjetima za valjanost namaza od, takoer, anonimnog autora. Djelo je interlinearno prevedeno na turski jezik. - Al-Ad maa tarama at-turkiyya / ./ Kraa zbirka hadisa sa interlinearnim prevodom na turski jezik, od nepoznatog
. Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-706, a kataloki je obraen u II sv. Kataloga (v. Kasim Dobraa, Katalog GHB II, 1487). . (R-2426, l. 33b) 1135

44 45 46

158

Osman Lavi

sabiraa i prevodioca. Ovdje se prepisiva nije potpisao, ali sudei po rukopisu, vjerovatno je i ovo djelo njegov prepis.47 Rukopis je bio u vlasnitvu Mustafe, sina Haimovog, iz Visokog (l. 49a). XV Sulejman Jajanin Sulejman Jajanin prepisao je, na 101 listu, krupnijim taliq-pismom, jedan obimniji kodeks od etiri djela iz leksikografije, na arapskom jeziku. Imao je lijep i itak rukopis. Samo u kolofonu zavretka etvrtog djela, skoro stidljivo pribiljeio je svoje ime i porijeklo. - Mirah al-arwah / ./ Gramatiko djelo o paradigmatskim oblicima rijei u arapskom jeziku. Napisao Ahmed b. Ali b. Masud, umro oko 800/1397. godine. - Tarf al-Izz / ./ Djelo iz leksikografije arapskog jezika. Napisao Izuddin Abu Fadail b. Ibrahim b. Abdulwahhab b. Ali az-Zandani, umro 655/1257. godine. - Al-Maqd f at-Tarf / ./ Djelo iz morfologije arapskog jezika. Napisao Numan b. Sabit, Abu Hanifa, Imami azam, umro 150/767. godine. - Al-Bina / ./Krae gramatiko djelo iz arapskog jezika. Mogui autor Abdullah b. Dinguz. - Hadiyya a-ibyn / ./ Morfoloko djelo iz arapskog jezika za poetnike. Autor je nepoznat.48 Cijelu zbirku prepisao Sulaymn Yajaw, 1212/1797. godine (l. 101a).49

47 48 49

Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-2426, a kataloki je obraen u VII sv. Kataloga (v. Popara Haso, Katalog GHB VII, 4727). Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-5366, a kataloki je obraen u VIII sv. Kataloga (v. Mustafa Jahi, Katalog GHB VIII, 4973). 1212

Prepisivai rukopisa iz Jajca

159

XVI Mula Muhammed Mula Muhamed, kako se sam potpisao na kraju ovoga rukopisa, bio je rodom iz Jajca. Prepisao je, kratku risalu o zabrani konzumiranja duhana. U djelu autor govori o etrdeset tri tetnosti konzumiranja duhana. U biljeci na kraju djela potpisao se kao Mula. Smatramo da se ovdje ne radi o tituli mule nego poasnoj tituli, to u naim krajevima nije bio rijedak sluaj.50 - Risala fi aqq ad-dun / ./ Rasprava o tetnosti konzumiranja duhana. Na turskom jeziku. Djelo je prepisano 22. abana 1215/7. januara 1800. godine.51

XVII Ibrahim, sin Fejzullaha Imamovia iz demata Dnoluka, kadiluk Jajce Ibrahim b. Fejzullah Imamovi rodom je iz Jajca. U mektebu Kamiakmahale u Kljuu 1278. godine prepisao je jedan primjerak Mushafa. Ovo je inae, njegov esti primjerak prepisanog Mushafa, to govori u prilog injenici da se, vjerovatno, profesionalno bavio ovim poslom a u spomenutom mektebu obavljao imamsku ili muallimsku dunost. - Al-Muaf a-arf / ./ Mushaf. Na l. 327a zapisao je: Ovo je 6. primerak Mushafa koji je, uz Allahovu pomo, prepisan rukom slabog ubogog Ibrahima, sina Fejzulahovog, Imamovia iz demata Dnoluka u Jajcu u mektebu Kamiak-mahale u Kljuu u nedjelju u vrijema-ikindije namaza 7. muharema 1278., odnosno 15. jula 1861. godine.52
Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-3548, a kataloki je obraen u II sv. Kataloga (v. Kasim Dobraa, Katalog GHB II, 1614). Na osnovu biljeke na kraju rukopisa Dobraa je ostavio mogunost da se ovdje moe raditi i o autoru, odnosno autografu ovoga djela. Meutim kasnije smo pronali identian primjerak ovoga djela u drugom rukopisu koji je, sudei po rukopisu, prepisan 1157/1744. godine (GHB, R-4746, l. 32-55, Haso Popara, Katalog GHB IX, 5788/4.) 51 ... 5121 ... ( R-3548, l. 11a) Rukopis je kataloki obraen u II sv. Kataloga (v. Dobraa, Katalog GHB II, 1614.) 52 ... 50

160

Osman Lavi

Zakljuak Neki historiari su pad Jajca pod osmansku vlast okarakterisali kao pad sa svog vrhunca u zaborav.53 Da ta konstatacija mora doivjeti korekciju svjedoi i sadrajna prepisivaka djelatnost vezana za grad Jajce od poetka 17. stoljea. Nosioci ove aktivnosti bili su, izmeu ostalih, i uenici, muderrisi, imami ovoga grada koji su, prepisujui djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku u kolofonu navodili svoju pripadnost porijeklom ili slubom gradu Jajcu. Bez obzira da li su te listove ispisivali u Jajakoj tvravi, koja nije bila samo utvrda sa vojnom postajom nego grad-tvrava sa damijama, medresom, tekijom i sl., pisarnici suda u Kljuu ili kao mulazimi kod rumelijskog kadiaskera u Istanbulu navodili su svoje porijeklo Yayawi. U ovome radu pratimo prepisivanje rukopisa u Jajcu ili od strane Jajana skoro dva i po stoljea u vremenskom razdoblju od 1623. pa sve do 1861. godine kada je Ibrahim Imamovi prepisao svoj esti primjerak Mushafa. Inae, prepisivaka aktivnost u ovome gradu, kao i u drugim mjestima, pratila je potrebe kulturno-prosvjetnih institucija i stupanj njihovog razvoja. Podaci ovdje navedeni su samo mali dio tih aktivnosti. Prepisivai esto, iz skromnosti ili nekih drugih razloga, nisu navodili ni svoja imena kao ni podatke o mjestu i vremenu prepisa jednog rukopisa. Takoer, mnogo je rukopisa tokom vremena uniteno, zagubljeno ili su u ovome trenutku jo uvijek nedostupni javnosti. Pa i pored svega ovoga, broj rukopisa koji imaju napomenu da su prepisani u jajakoj tvravi ili nekom oblinjem dematu nije mali. Tako je, u periodu od 1623. do 1861. godine, prema nama dostupnim izvorima, prepisano dvadeset pet djela, i to osamnaest na arapskom i sedam na turskom jeziku. Tematska zastupljenost prepisanih djela izgleda ovako: 8 djela iz fikha, 5 leksikografije, 4 tefsira, 2 akaida i knjievnosti te po jedno djelo iz etike, historije i kozmografije. Od toga deset djela je prepisano u Jajakoj tvravi. Kljune rijei: Jajce, islamski rukopisi, prepisivai.
. Rukopis se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod brojem R-22, a kataloki je obraen u I sv. Kataloga (v. Kasim Dobraa, Katalog GHB I, 49; dralovi, Prepisivai II, op. cit. 2247). Truhelka, iro, Kraljevski grad Jajce, Sarajevo, 1904., str. 38.

53

Prepisivai rukopisa iz Jajca

161

Summary Transcriber of manuscripts from town of Jajce Some historians characterized the fall of the town of Jajce under Ottoman rule as all from its peak to oblivion. That this statement has to be corrected is evident from the rich transcribers> activities related to the town of Jajce from the beginning of 17th century. Transcribers were among others, pupils, mulas, imams of this town by transcribing works in Arabic, Turkish, and Persian languages stated their relations to Jajce by their origin or their services in Jajce. Regardless of their profession, transcribers always stated their attachment to the town of Jajce and indicated it by Yayawi. In this work we trace the transcribers activities in Jajce or by residents over the cause of two and a half centuries (1623-1861) when Ibrahim Imamovi transcribed his sixth copy of the Mushaf. The transcribers activity in this town as well as in other places was in line with the needs of cultural and educational institutions and the level of their developments. Details mentioned here are just a small part of those activities. Transcribers often didnt mention their names as well as information about place and time of the transcription of the manuscripts due to their humility and other reasons. Also, many of the manuscripts were destroyed, lost or until now still unknown to the public. In spite of this, the number of manuscripts that were transcribed in the Jajce castle or nearby jamat is not small. So in the period from 1623 to the 1861, according to available sources to as, there were transcribed twenty ve works, out of which is eighteen in Arabic and seven in Turkish language. Transcribed manuscripts by subject is: eight works from kh, ve lexicography, four tefsir, two aqaid and literature and one in ethic, history and cosmography. Out of these mentioned works ten is transcribed in castle of Jajce.

162

Osman Lavi

Wqit al-muftn // Prirunik o raznim fikhskim pitanjima autora Abdulqdira b. Ysufa Ibn Naqba /Naqb-zde/umro 1107/1695. godine. Prepisao Hadi Jusuf, Jajanin, sin abanov, Jeil-zade, u medresi erefli, u Istanbulu, 8. zu-l-kadeta 1125/26. novembra 1713. godine.

Mustafa Jahi

UTJECAJ ISLAMSKE PRAVNE NAUKE NA RAZVOJ ARAPSKE GRAMATIKE

Kao osnovni razlog otpoinjanja izuavanja arapskog jezika navodi se vjerski faktor. Cilj pokretanja ovih izuavanja bio je uspostavljanje standardne forme arapskog jezika kako bi se sauvala njegova istota koju je sve vie ugroavalo poveano grijeenje u govoru i opasnost da se takve pogreke ne bi uvukle u vjerske tekstove, posebno u Kuran. Meutim prije nego su se, potaknuti navedenim razlogom, upustili u ozbiljnija nauna istraivanja arapskog jezika, arapski su gramatiari morali odrediti izvore jezikog materijala iz kojih e izvoditi gramatika pravila i utvrditi metodoloke postupke kojima e se sluiti u toku njihovog izvoenja. Ova oblast istraivanja u arapskoj lingvistikoj tradiciji oznaena je kao ul al-naw osnove gramatike a utemeljena je sa zadatkom da se bavi utvrivanjem izvora arapske gramatike, njihovim rangiranjem i metodama kojima e se gramatika pravila izvoditi iz tih izvora. Meutim u vrijeme nastanka lingvistike discipline ul an-naw, u okviru islamske pravne nauke (fiqh islm) ve je bila razvijena nauna disciplina ul al-fiqh al-islm osnove islamskog prava, koja se bavi utvrivanjem, rangiranjem i tumaenjem izvora islamskog prava te principima i metodologijom izvoenja pravnih propisa iz ovih izvora. S obzirom na to da Kuran i sunet sadre osnovne fikhske odredbe, oni su prihvaeni kao osnovni izvori i materijalni dokazi iz kojih se trebaju izvoditi konkretni pravni propisi (akm). Kada se odreena pitanja nisu mogla sankcionirati Kuranom i sunetom islamski pravnici su utvrdili i druge izvore islamske pravne nauke koji se oznaavaju i kao metode. Tako se metodologija ul al-fiqha odnosi na vie razliitih metoda izvoenja propisa kao to su im konsenzus, qiys analogija, istisn pravni prioritet, istib al-l pretpostavljanje kontinuiteta i dr. Zbog toga se ove metode oznaavaju i kao dokazi (adilla) izvoenja a nekada i kao izvori (madir) islamskih pravnih propisa. Jasne odredbe koje se nalaze u Kuranu i sunetu koje se prihvataju kao konkretni pravni propisi imaju trajnu vrijednost, za razliku od propisa utvrenih metodama ul al-fiqha nastalim nakon objave Kurana i

164

Mustafa Jahi

suneta, koji predstavljaju najveim dijelom pravne tvrdnje i lini intelektualni napor (itihd) uenjaka raznih perioda.1 S obzirom na slinost ciljeva zbog kojih se uspostavljaju obje navedene naune discipline, ul al-fiqh, kao ve formirana, imala je velikog utjecaja na razvoj gramatike discipline ul al-naw u pogledu definiranja gramatikih izvora, njihovog rangiranja te tumaenja i objanjavanja metoda izvoenja gramatikih pravila. Ovaj je utjecaj trajao oko tri stoljea razvoja ul alnawa, sve do dolaska Arapa u kontakt s grkom naukom i filozofijom i njihovim racionalistikim idejama ukljuujui i formalnu logiku. Zbog toga se metodologija izvoenja fikhskih propisa u islamskom pravu i gramatikih pravila u arapskoj gramatici smatra originalnom arapskom metodom.2 Prema veini savremenih historiara islamskog prava, nastanak naune discipline ul al-fiqh datira od kraja drugog hidretskog stoljea (poetak devetog stoljea po Isau a.s.). Smatra se da je Muammad ibn Idrs a-fi (um. 204/819/20) u djelu ar-Risla prvi definirao izvore islamskog prava i osnovne principe izvoenja pravnih propisa i time postavio temelje ovoj naunoj disciplini.3 Meutim poznato je da su se jo za ivota Muhammeda, a.s., mnogi njegovi drugovi koristili nekim od ovih metoda u utvrivanju odreenih pravnih propisa. Zbog toga postoji i miljenje prema kojemu ul al-fiqh postoji onoliko dugo koliko i fikh zato to je nemogue postojanje fikha bez njegovih izvora i metodologije prema kojoj se koriste ti izvori.4 Izvori islamskog prava odreeni su i klasificirani prema vie kriterija. Prvi je prema stepenu saglasnosti islamskih pravnika oko tih izvora. Prema ovom kriteriju Kuran i sunet su utvreni kao osnovni izvori oko kojih su svi sljedbenici islama (umma) sloni i oni predstavljaju temeljne izvore islamskog zakonodavstva.5 Drugu vrstu ine im i qiys, koji predstavljaju
1 2 Mohammad Hashim Kamali, Principles of Islamic Jurisprudence, The Islamic Texts Society, Cambridge, Reprinted 2006., str. 1-2. Tammm assn, al-Ul: dirsa abstmliyya li al-kr al-luaw inda al-Arab, Dr a-un a-aqyya al-mma, Badd, 1988, str. 69; Mamd Amad Nala, Usl an-naw al-arab, Dr al-ulm al-arabiyya, Bayrt, 1407/1987., str. 15. M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 11-12; Fikret Kari, Studije o erijatskom pravu, Zenica, 1997., str. 34-36. O deniciji, predmetu, nastanku i izvorima ul al-qha opirno se govori na bosanskom jeziku u djelu: Enes Ljevakovi, Analogija (qijas) u teorijskopravnim djelima Mustafe Ejubovia (ejh-Juje), Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i El-Kalem, Sarajevo, 2004., str. 68-104. M. H. Kamali, Principles of Islamic Jurisprudence, str. 4. h bir al-Alwn, Ul al-qh al-islm: manha ba wa marifa, ad-Dr al-

4 5

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

165

metode oko kojih su veina muslimana slona. Naime, im ne prihvataju mutezilije (mutazila) i dio havaridija (awri) a qiys daferije (afariyya) i zahirije (hiriyya). U treu vrstu izvora spadaju urf, istib, istisn, mali mursala, ar man qablan, mahab a-ib, za neke i qiys, oko kojih se veina metodiara islamskog prava spori.6 Prema drugome kriteriju, osnovni principi islamskog prava utvruju se prema nainu dolaska do njih samih. Tako, prema ovome kriteriju, postoje tradirani naini dokazivanja (adilla naqliyya) u koje spadaju Kuran i sunet a pridodaju im se jo i im, ar man qablan i mahab a-ib, i drugi, racionalni (adilla aqliyya) u koje spadaju qiys, istib, istisn i mali mursala.7 Meutim s obzirom na to da je veina islamskih pravnika slona oko etiri najznaajnija izvora: Quran, sunet, im i qiys, ovi se izvori tretiraju kao osnovni a svi drugi kao dopunski. Ovakav stav, prema navedenim izvorima, muslimanski pravnici, izmeu ostalog, temelje i na ajetu: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i autoritetima (nadlenim) vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rjeenje ljepe (an-Nis, 59). Pokoravanje Allahu i Njegovom Poslaniku u navedenom ajetu znai prihvatanje Kurana i suneta kao dva osnovna izvora islamskog prava od strane svih muslimana. Pokoravanje nadlenom autoritetu znai prihvatanje ima, odnosno konsenzusa uenjaka, kao naina utvrivanja pravnih propisa zato to se u ovom sluaju misli na autoritete u oblasti islamskog prava. Obraanje Allahu i Njegovom Poslaniku u sluaju neslaganja u pogledu nekih pitanja tretira se kao rjeavanje spornih pitanja na temelju qiysa, odnosno analogije, kao etvrtog izvora islamskog zakonodavstva, odnosno metode izvoenja islamskih pravnih propisa.8 Kuran u islamskoj pravnoj nauci predstavlja Allahovu posljednju Objavu na istom arapskom jeziku koja sadri upute i naredbe ovjeanstvu. Nadnaravni jeziki stil kuranskog teksta jedan je od dokaza da jezik Kurana predstavlja Allahov govor a ne govor ljudskog bia. Na mnogo mjesta u samome Kuranu istie se da je to Allahova Objava dostavljena cijelom
lamiyya li al-kitb al-islm wa al-Mahad al-lam li al-kr al-islm, Herndon, Virginia, USA, 1416/1995., str. 14. Abdulwahhb ilf, Ilm ul al-qh, a-abaa a-lia, s.l., 1266/1947., str. 19; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 13. Ibid., str. 13. Abdulwahhb ilf, Ilm ul al-qh, str. 18-19.

6 7 8

166

Mustafa Jahi

ljudskom rodu preko Njegovog posljednjeg poslanika. Kuran zbog toga i predstavlja prvi i temeljni izvor islamskog zakonodavstva.9 Sunet, nakon Kurana, predstavlja drugi izvor islamskog prava koji je ustanovljen od strane Muhammeda, a.s., kao njegovo djelovanje tokom poslanike misije koja je trajala 23 godine to su kasnije generacije muslimana konsenzusom prihvatile. Sunet, kao izvor islamskog prava, predstavlja sve ono to je Poslanik radio, rekao ili odobrio.10 U literaturi se esto kao sinonim za sunet navodi hadis koji, prema veini islamskih uenjaka, predstavlja samo ono to je Allahov poslanik govorio ili odobrio u toku svoje poslanike misije a njegovi drugovi (aba) kasnijim generacijama prenijeli. Nekada se, zavisno od konteksta, sunet i hadis oznaavaju i kao Poslanikova tradicija. Sunet kao izvor islamskog prava posebno je znaajan zbog toga to su neka pitanja koja u Kuranu nisu detaljno objanjena, u sunetu u potpunosti razjanjena i protumaena. Im konsenzus kao ideja znai konsenzus muslimana u miljenju (im al-umma), dok u stvarnosti oznaava konsenzus islamskih uenjaka (im al-ulam). Prema nekim miljenjima, konsenzus drugova Allahovog poslanika (im a-aba) predstavlja jedino ispravan im. U islamskoj pravnoj nauci im, nakon Kurana i suneta, predstavlja trei izvor islamskog prava, a znai konsenzus islamskih pravnika da neka odredba predstavlja erijatskopravni propis (ukm a-ara) ili konsenzus u vezi sa pravnim odreenjem nekog pitanja. Potporu ovakvom utvrivanju pravnih propisa i sankcioniranju odreenih pitanja daje hadis Allahovog poslanika: Moji sljedbenici nikada se nee sloiti oko pogrenog. A ako se raziete u miljenjima prihvatite miljenje veine.11 S obzirom na to da Objava, kao tekstualni dokaz (dall na), muslimanima slui kao osnovni izvor u njihovom ureivanju cjelokupnog ivota, i im, bez obzira kako se definira, mora biti utemeljen na Objavi. Budui da, pored Kurana, i sunet u sutini predstavlja objavu od Allaha, ni jedna grupa uenjaka koja na temelju ima ili qiysa donosi odreene erijatske propise ne bi trabala da se sloi oko neeg pogrenog. Im ne predstavlja objavljeni izvor, nego u osnovi racionalni, ali obavezujui ukoliko predstavlja apsolutnu saglasnost koju je, meutim, teko postii.12
9 10 11 12 Ibid., str. 20. Ibid., str. 35. Sunan Ibn Ma, Kitb al-tan, hadis br. 4080. Vidi: M. H. Kamali, Principles of Islamic Jurisprudence, str. 228-263; Abdulwahhb ilf, Ilm ul al-qh, str. 44-53.

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

167

Qiys analogija u islamskoj pravnoj nauci predstavlja donoenje pravnog propisa o pitanju za koje ne postoji izriit tekst a postie se dokazivanjem na osnovu drugog pitanja o kojem postoji propis doneen na temelju izriito poznatog teksta. Prema ovoj metodi propis donesen na temelju kuranskog teksta i suneta moe se primijeniti na novi problem ukoliko se utvrdi da izmeu sluaja za koji je utvren propis na osnovu teksta (al) i novog problema (far) postoji odreena veza u smislu postojanja zajednikog uzroka (illa) na temelju kojeg bi se ova dva problema mogla dovesti u meusobni odnos i uvesti u analoki proces pravnog izjednaavanja. Izjednaavanje u smislu primjene istog propisa i na sluaj za koji ne postoji izriit tekst dolazi usljed toga to istovjetnost uzroka zahtijeva i istovjetnost pravnog propisa.13 Istib al-l pretpostavljanje kontinuiteta spada u drugu, sporednu vrstu izvora islamskog prava a znai da se u sluaju nepostojanja drugih naina kojima bi se reguliralo odreeno pravno pitanje zadrava postojei propis kao ispravan, bilo da je pozitivnog ili negativnog karaktera, sve dok se ne pojave suprotni dokazi. Ovakav nain izvoenja propisa ne smatra se posebno jakim jer se u sutini temelji na nastavljanju postojeeg stanja (istimrr al-l) koje pretpostavlja i nastavljanje postojeeg propisa (istimrr al-ukm) kojim se regulira takvo pitanje. Tako se, prema ovom principu, utvruje doputenim sve to nije na temelju jasnih dokaza zabranjeno, ili se primjenjuje opi propis na problem koji nije reguliran posebnim propisom, ili se prihvata ono to razum i pravo utvruju, ili se odbacuje ono to pravno nije regulirano (npr. esti dnevni namaz) ili se prihvata konsenzusom utvreni propis u sluaju spora meu uenjacima oko nekog pitanja. Istib al-l, ustvari, i ne predstavlja pravu fikhsku metodu niti izvor jer se njime samo potvruje postojei propis.14 Istisn pravni prioritet takoer spada u drugu, sporednu vrstu izvora islamskog prava a znai prihvatanje onog miljenja koje se ini ispravnijim i boljim (asan) u sluaju kada ne postoji drugi, jai dokaz. Islamski pravnici ga koriste da pokau davanje prednosti pojedinim pravnim propisima u odnosu na druge mogue propise na temelju vlastitog uvjerenja, postojanja jaeg dokaza ili odbacivanjem analogije ili opeg teksta a prihvatanjem posebnog teksta. Istisn predstavlja jedan od principa pravne misli koji se
13 14 Vidi: M. H. Kamali, Principles of Islamic Jurisprudence, str. 264-305. Vidi: M. H. Kamali, Principles of Islamic Jurisprudence, str. 384-396; Wahba azZuayl, Ul al-qh al-islm, I-II, Dr al-kr, Dimaq, 1406/1986, II, str. 859-872; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 141.

168

Mustafa Jahi

zasniva na linoj interpretaciji ili itihdu. Istisn zbog toga ne predstavlja izvor na osnovu kojeg se donosi ope pravilo nego izvor na temelju kojeg se utvruje izuzetak od opeg pravila. Istisn se esto koristi i u sluajevima kada bi striktna primjena analogije mogla donijeti odreene potekoe.15 Ul an-naw al-arab Osnove arapske gramatike Ozbiljniji nauni rad na opisivanju i normiranju arapskog jezika poinje krajem prvog i poetkom drugog hidretskog stoljea, (poetak osmog stoljea po Isau, a.s.) u vrijeme pojavljivanja al-aramja (Abdullh ibn Ab Isq al-aram, um. 117/735) i njegovih uenika. Ovaj period, pored izvoenja gramatikih pravila (istidll al-akm an-nawiyya), obiljeavaju i napori na utvrivanju osnovnih principa (ul)16 na kojima e se razvijati gramatika istraivanja i formirati gramatika arapskog jezika. Inae, malo je djela u srednjovjekovnoj arapskoj lingvistikoj nauci, posebno u ranijem periodu njenoga razvoja koja se u cijelosti bave teorijom arapske gramatike. Arapski gramatiari vie su se bavili analizom konkretnih gramatikih formi i konstrukcija i na temelju njih izvodili gramatika pravila. Ovi se principi nalaze rasuti u mnogim gramatikim djelima kao opi navodi, analize i objanjenja odreenih gramatikih struktura.Tako se neki teorijski elementi arapske gramatike nalaze i u Sbawayhovom djelu al-Kitb. Meutim u kasnijem periodu razvoja arapske gramatike na ovim osnovama formirat e se nova lingvistika disciplina ul al-naw osnove gramatike, koja e predstavljati teorijski kontekst u kojemu e se razvijati gramatika arapskog jezika. Druga polovina drugog hidretskog stoljea u tom pogledu predstavlja period intenziviranja gramatikih izuavanja koja se ogledaju u istraivanju gramatikih pojava (awhir nawiyya) i utvrivanju njihovih uzroka (ilal). Prije pristupanja gramatikim izuavanjima arapskog jezika gramatiari su, slino islamskim pravnicima, morali prvo utvrditi izvore (madir) jezikog materijala ija gramatika struktura moe biti osnovom za normiranje arapskog jezika i standardiziranje arapske gramatike. Kao osnovni izvor
15 16 Vidi: M. H. Kamali, Principles of Islamic Jurisprudence, str. 323-350; W. az-Zuayl, Ul al-qh al-islm, II, str. 735-751. Prvo djelo napisano pod naslovom al-Ul f an-naw Osnove gramatike jeste ono koje je napisao Ab Bakr Muammad as-Sar ibn Sahl as-Sir, um. 316/928. Meutim ovo djelo ne tretira teorijske osnove na kojima se formira arapska gramatika ukljuujui izvore i metodologiju arapske gramatike, nego uz neke izuzetke govori o osnovnim gramatikim pravilima (M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 17).

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

169

buduih lingvistikih izuavanja utvreno je da moe biti samo onaj dio jezike prakse Arapa koji predstavlja ist korektno tradiran govor Arapa. S obzirom na to da se ovakav jezik mogao nai uglavnom u Kuranu (kalm Allh), sigurnim nizom, tradiranim hadisima (kalm an-Nab) i govoru Arapa (kalm al-Arab), prihvaeno je da oni budu iskljuivi izvori jezikog materijala na kojemu e se prema odreenim procedurama utvrivati standardna forma arapskog jezika. Budui da navedene vrste jezike prakse predstavljaju knjievne tekstove, u njima se, za razliku od jezika svakodnevne komunikacije, moe pratiti kontinuirano javljanje jezikih pojava koje se nakon izvrene procedure izvoenja gramatikih pravila prihvataju kao standardne i gramatike forme izraavanja. Jezik svakodnevne komunikacije nije tretiran kao odgovarajui izvor jezikog materijala zbog toga to ovakav jezik esto obiluje nedoreenostima i nejasnoama koje mogu nastati iz potrebe za ekonominou u izraavanju, zbog koritenja drugih znakova komunikacije, zbog situacionog konteksta, loije koncentracije ili upadanja sagovornika u rije govornog lica.17 Registriranje jezikog materijala (tadwn al-lua) predstavlja prvu etapu u procesu izvoenja gramatikih pravila. Nakon ovih aktivnosti gramatiari su mogli pristupiti sljedeoj etapi standardiziranja arapskog jezika koja pretpostavlja istraivanje jezikih pojava u registriranome materijalu, utvrivanje lingvistikih zakonitosti arapskog jezika i izvoenje gramatikih pravila. Jezike pojave koje se nisu mogle sankcionirati eksplicitnim primjerima iz jezike prakse gramatiari su sankcionirali posebnim metodolokim postupcima, prije svega analogijom (qiys), imajui, opet, u vidu glavne izvore jezikoga materijala. Ukoliko su gramatiari u pogledu sankcioniranja odreene jezike pojave imali jedinstven stav (im), gramatiko pravilo proizalo iz toga postajalo je obavezujue i standardna forma izraavanja. Gramatika pitanja za koja nije postojao izriit tekst mogla su se sankcionirati i analokom metodom. U sluajevima kada se ni navedenim postupcima neka gramatika pitanja nisu mogla sankcionirati gramatiari su se koristili drugim metodama, kao to su istib pretpostavljanje kontinuiteta ili istisn pravni prioritet i dr.18 Prvi gramatiar koji je na jednome mjestu sistematizirao osnovne principe na kojima se, prema njemu, trebaju izvoditi gramatika pravila i formirati gramatika arapskog jezika bio je Ibn inn (um. 392/1002).
17 18 Tammm assn, al-Ul, str. 82-83. Ibid., str. 65-66.

170

Mustafa Jahi

Ovaj je autor u djelu al-ai, prema uzoru i pod utjecajem metodologije islamskog prava (ul al-fiqh), utvrdio osnovne principe i naine (adilla alnaw) kojima e se gramatiari koristiti u procesu utvrivanja gramatikih pravila (akm nawiyya). Poslije njega slijede druga znaajna djela u kojima se detaljnije i temeljitije objanjavaju i reguliraju ova pitanja. Meu njima posebno su znaajna djela: Luma al-adilla f ul an-naw, zatim al-Irb f adal al-irb, Asrr al-arabiyya i al-Inf f masil al-ilf, koja je napisao Ab Barakt Abdurramn Kamluddn ibn Muammad al-Anbr (um. 577/1181) i djela al-Iqtir f ilm ul an-naw, zatim al-Muzhir f ulm al-lua wa anwih i Abh wa an-nair f an-naw, koja je napisao alluddn Abdurramn ibn Ab Bakr as-Suy (um. 911/1505).19 Kao najvanija djela meu njima smatraju se Ibn innjev al-ai, alAnbrjev Luma al-adilla f ul an-naw i as-Suyjev al-Iqtir f ilm ul an-naw. Osnovni izvori i principi normiranja arapske gramatike, prema Ibn innju, su sam jezika praksa, im konsenzus i qiys analogija,20 prema al-Anbrju, naql jezika praksa, qiyas analogija i istib al-hl pretpostavljanje kontinuiteta21 a prema as-Suyji, sam jezika praksa, im, konsenzus, qiys analogija i istib al-l pretpostavljanje kontinuiteta22 koji se, prema veini gramatiara, tretiraju kao etiri osnovna principa (ul) arapske gramatike. 1. Sam jezika praksa Jezika praksa, koju as-Suy oznaava kao sam a al-Anbr naql, predstavlja isti arapski jezik (kalm arab fa) koji se moe nai u tri osnovna izvora: Kuranu, Poslanikovim hadisima i govoru Arapa.23 Arapski
19 20 M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 22. Ibn inn ne navodi eksplicitno na jednome mjestu ova tri izvora ali o njima raspravlja u djelu al-ai. Vidi: Ab al-Fat Umn ibn inn, I-II, Taqq: Muammad Al an-Nar, Dr al-kutub al-miriyya, al-Qhira, 1371/1952-1374/1955. Ab al-Barakt Abdurramn Kamluddn ibn Muammad al-Anbr, Luma al-adilla ul an-naw,Taqdm wa taqq: Sad al-Afn, Dr al-kr, Dimaq, 1377/1957, str. 81. alluddn as-Suy, al-Iqtir f ilm ul an-naw, Talq: Mamd Sulaymn Yqt, Dr al-marifa al-miiyya, al-Iskandariyya, 1426/2006, str. 14; Mamd Fal, al-Ib f ar al-Iqtir, Dr al-qalam, Dimaq, 1409/1989, str. 26. Al-Anbr, Luma al-adilla ul an-naw, str. 81; As-Suy, al-Iqtir..., str. 74; M. Fal, al-Ib f ar al-Iqtir, str. 67. M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 57.

21

22

23

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

171

gramatiari potpuno su saglasni da Kuran, Poslanikov hadis i govor Arapa u prozi i poeziji ine osnovne izvore jezikog materijala (madir an-naw al-arab) koji se mogu koristiti u procesu utvrivanja zakonitosti arapskog jezika i iz njih, prema utvrenim metodolokim procedurama, izvoditi gramatika pravila. Pretpostavlja se da je al-Anbr, oznaavajui jeziku praksu terminom naql, elio ukazati na postojanje dvije vrste izvora arapske gramatike: tradirane izvore (madir manqla) zato to sve tri vrste jezikog materijala - Kuran, hadis i govor Arapa - predstavljaju tradiranu jeziku praksu (naql) i racionalne izvore (madir maqla) zato to predstavljaju racionalne metode izvoenja gramatikih pravila. Tradirani izvori oznaavaju se i kao materijalni (madr mdiyya) zato to se odnose na tekst kao materijalni izvor.24 Kuran (kalm Allh) S obzirom na to da je Allah odabrao da na arapskom jeziku objavi svoju posljednju Objavu, ovaj je jezik morao biti savren, bez anomalija i izuzetaka te predstavljati najvie domete literarnog izraavanja. Takav je jezik morao predstavljati sistem u kojemu svaki njegov element stoji na svome mjestu i svaki njegov dio pokazuje savrenstvo. Kako bi otkrili sve njegove tajne i dragocjena znaenja, arapski gramatiari usredsredili su panju i na objanjavanje samoga jezika Kurana, tumaenje njegovih konstrukcija te pokazivanje i najsitnijih detalja njegove strukture. Zbog toga je jezik Kurana oznaen kao model istog arapskog jezika (arabiyya faa) i, za razliku od hadisa i govora Arapa, za prihvatanje jezika Kurana kao izvora jezikog materijala u lingvistikim izuavanjima nisu postavljani nikakvi uvjeti. Zbog toga meu arapskim gramatiarima nema spora u pogledu koritenja teksta Kurana kao izvora jezikog materijala. Jezik Kurana, prema svim arapskim gramatiarima, predstavlja najistiji i u pogledu tradiranosti najvjerodostojniji arapski jezik i, s obzirom da je objavljen na istom arapskom jeziku, tekst s najmanjom vjerovatnoom iskrivljenosti (tarf ). Zbog toga se tekst Kurana smatra najispravnijim i najsigurnijim izvorom jezikog materijala koji su u svojim lingvistikim izuavanjima koristili najraniji gramatiari a Sbawayh i gramatiari poslije njega i njegova razna itanja.25
24 25 M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 31. Ibid., str. 34. Prema drugaijem tumaenju, Kuran kao izvor jezikog materijala podrazumijeva i svih sedam njegovih itanja, kako je i u hadisu zabiljeeno. Uvjet je samo da su ta itanja sigurnim nizom prenosilaca od Muhammeda, a.s., registrirana, da su u saglasnosti s gramatikom arapskog jezika i s Osmanovim Mushafom. Vidi: Tammm assn, al-Ul, str. 98.

172

Mustafa Jahi

Hadis (kalm an-Nab) S obzirom na znaaj hadisa kao izvora islamskog prava bilo je oekivati da e slian status hadis imati i u gramatikim izuavanjima. Meutim to se nije dogodilo. Mnogi raniji, kao i kasniji gramatiari, nisu smatrali hadis primarnim izvorom arapske gramatike iz kojega bi se mogla izvoditi gramatika pravila. Gramatiari su tekst hadisa najee koristili kao potvrdu gramatikih pravila utvrenih na temelju Kurana ili govora Arapa, a ne kao izvor na osnovu kojeg bi se mogla izvoditi gramatika pravila. Tek u kasnijem periodu dolazi do promjene odnosa prema tekstu hadisa kao moguem izvoru jezikog materijala. Mnogi gramatiari u cilju pronalaenja novih izvora jezikog materijala okreu se sada i prema hadisu kao moguem izvoru, traei u jeziku hadisa pojave koje podupiru njihove analogije i gramatika pravila koja iz njih proizlaze. Meutim i dalje postoji grupa gramatiara koja odbacuje hadis kao izvor jezikog materijala a pored njih i trea grupa koja pokuava pomiriti ova dva suprotstavljena stajalita. Oni tvrde da i meu hadisima postoje razlike i da se neki mogu prihvatiti kao izvor jezikog materijala.26 Govor Arapa (kalm al-Arab) Govor Arapa, kao izvor jezikog materijala, ine uglavnom poezija i u manjoj mjeri proza. Za prihvatanje govora Arapa kao izvora jezikog materijala utvreni su posebni kriteriji koji se odnose na vremenski period u kojemu se mogao sakupljati ovakav materijal, mjesta gdje se mogao sakupljati i drutvenu sredinu u kojoj se govorilo jezikom koji bi mogao biti prihvatljiv izvor jezikog materijala. Ovu vrstu jezikog materijala gramatiari su mogli registrirati neposredno od samih Arapa ili posredno kao tradiranu od drugih gramatiara ili registriranu u leksikim i gramatikim djelima. Prvi oblici tradirane jezike prakse bili su poezija koja se uila napamet i recitiranjem prenosila sa generacije na generaciju i prozni tekstovi koji su predstavljali uglavnom kraa djela historijskog karaktera. Nakon pojave islama, pored Kurana kao tradiranog jezikog materijala pisanog u prozi, kao izvori jezikog materijala koristili su se i drugi prozni tekstovi kao to su propovijedi, razne poslovice i poezija u prozi. Neposredno sakupljanje i registriranje proznog jezikog materijala poinje poetkom drugog hidretskog stoljea (poetak osmog stoljea po
26 M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 46-48.

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

173

Isau, a.s.) i traje do sredine istoga stoljea meu urbanim stanovnitvom a do sredine etvrtog stoljea (poetak druge polovine desetog stoljea po Isau, a.s.) meu pustinjskim nomadima kada dolazi do promjene naina koritenja analogije. U istome periodu odvija se registriranje i tradiranog proznog jezikog materijala ije vrijeme nastanka see stoljee i po prije pojave islama (sredina petog stoljea po Isau, a.s.). Prozni jeziki materijal registriran u navedenom periodu prihvata se u jezikim istraivanjima kao nepobitan izvor arapske gramatike.27 Isti status imala je i poezija iz predislamskog perioda i poezija nastala u vrijeme i poslije objave islama sve do poetka drugog hidretskog stoljea (poetak osmog stoljea po Isau, a.s.) kada otpoinje njeno neposredno registriranje i traje do sredine istoga stoljea (sredina druge polovine osmog stoljea po Isau, a.s.), odnosno pojave etvrte generacije pjesnika (muwalladn), kada dolazi do veeg grijeenja u govoru i irenja dijalekata. Nakon ovoga perioda poezija se nije mogla koristiti kao relevantan izvor jezikog materijala zato to se u ovoj poeziji poinju javljati gramatike greke.28 Vremenski okvir sakupljanja jezikog materijala meu urbanim stanovnitvom bio je zbog mogueg dijalekatskog utjecaja strogo vremenski ogranien, tako da se polovinom drugog hidretskog stoljea jeziki materijal prestao sakupljati meu njima, za razliku od jezika pustinjskih Arapa iji se jezik koristio sve do sredine etvrtog hidretskog stoljea.
27 28 Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, Manrt al-mia al-lbiyya, Kulliyya at-tarbiyya, Banzi, 1392-93/1973., str. 21-22. Tammm assn, al-Ul, str. 95; Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 50; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 66. - Inae, kada je u pitanju tretiranje jezika poezije kao mogueg izvora arapske gramatike, meu gramatiarima su postojala razliita miljenja, zbog toga to se jezik poezije odlikuje posebnim estetskim nainom izraavanja, razliitim u odnosu na konvencionalni, ponekad i na raun gramatike korektnosti jezikih konstrukcija. S obzirom na to da je u jeziku poezije doputena pjesnika sloboda izraavanja (licentia poetica), ukljuujui i slobodu u formiranju razliitih sintagmi i izraza u cilju postizanja visoko literarnog stila, neki su se gramatiari pitali da li ovakav jezik moe biti modelom konvencionalne, neliterarne upotrebe jezika. Ovo je pitanje posebno znaajno s obzirom na injenicu da je cilj gramatike opis opeg modela jezika predstavljenog u istom, klasinom arapskom jeziku. Zbog toga je meu gramatiarima i dolazilo do sporenja u procesu usaglaavanja poetskih tekstova sa gramatikim pravilima. Meutim kad je u pitanju kuranski tekst koji je, takoer, objavljen visoko literarnim stilom, njegov jezik, s obzirom na to da su nastanak, utemeljenje i razvoj arapske gramatike imali svoje duboke vjerske razloge, biva osnovom gramatikog opisa arapskog jezika. (Tammm assn, al-Ul, str. 103).

174

Mustafa Jahi

Neposredno registriranje jezikog materijala posebno je znaajno radi utvrivanja naina artikuliranja glasova, njihovih artikulacijskih svojstava i fleksije rijei. Osim toga, sakuplja ovog materijala mogao je na licu mjesta procijeniti njegovu vrijednost i prihvatljivost. Meutim budui da su prvi sakupljai bili manje obrazovani gramatiari, esto su bez posebne selekcije registrirali skoro sve to bi uli, ime je ovaj materijal u poetku u nekom smislu bio manje pouzdan i manje mjerodavan izvor.29 Jeziki materijal se sakupljao od dvije skupine stanovnitva: pustinjskih nomada (arb al-bdiya) i urbanog stanovnitva koje je govorilo istim arapskim jezikom (fua al-aar). Nomadsko stanovnitvo koje je govorilo istim arapskim jezikom moglo se pronai u pustinjskim oblastima Hidaza, Tihame i Nedda. Od poznatih gramatiara ova su mjesta pohodili al-all i al-Kis.30 Urbani Arapi od kojih se mogao uti isti arapski jezik bili su pustinjski nomadi koji su naseljavali prigradska naselja i tako sauvali istotu svog jezika od utjecaja gradskog stanovnitva te obrazovani dio gradskoga stanovnitva koji je dobro poznavao Kuran i arapsku poeziju. Meu njima su bili poznati pjesnici Umar ibn Ab Raba, al-arr, al-Farazdaq, al-Aal i dr.31 Interesantno je da su u ovom periodu gramatiari u potpunosti ignorirali hadis kao mogui izvor jezikog materijala. Nisu ga koristili ak ni u argumentaciji dokazivanja ispravnosti jezikih pojava registriranih u Kuranu i govoru Arapa.32 Osim toga, gramatiari ovoga perioda odbacivali su i govor urbanog stanovnitva i anomalne (a) naine itanja kuranskog teksta zato to su na raspolaganju imali mnogo sigurnije i prihvatljivije izvore.
29 30 Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, 23; Tammm assn, al-Ul, str. 95. Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 25. Nomadski Arapi su ponekad posjeivali i urbana mjesta, odnosno gradove Basru i Kufu, i tada bi gramatiari od njih registrirali jeziki materijal. Tako se navodi da je al-Kis tokom jedne svoje posjete Basri pitao al-alla, nakon to se uvjerio u njegovo veliko poznavanje jezikog materijala, gdje ga je sakupio. Poto mu je odgovorio da je to uinio meu Arapima pustinja Hidaza, Tihame i Nedda, al-Kis je, navodno, nedugo poslije toga otiao u ista mjesta i u registriranju jezikog materijala koji nije mogao zapamtiti potroio petnaest boca tinte (M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 57). Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 29; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 59. Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 38-40; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 47-48; Muammad al-Mutr Walad Abbh, Tr an-naw al-arab al-Mariq wa al-Marib al-arab (History of arabic grammar - Histoire de la grammaire arabe), ISESCO, 1417/1996, str. 29-30.

31 32

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

175

Kritika analiza izvora jezikog materijala odnosila se, uglavnom, na utvrivanje kriterija za odabir plemena od kojih se mogao sakupljati jeziki materijal. Prema ovim kriterijima jeziki materijal se mogao sakupljati samo od onih plemena koja se ne granie s nearapskim plemenima i ne dolaze na bilo kakav nain u kontakt s njima, kao to su, npr., trgovaki poslovi i slino.33 Drugi je kriterij bio povjerljivost prenosilaca jezikog materijala od ega je znaajno zavisila autentinost ponuenog materijala. Zbog toga su gramatiari bili izuzetno rigorozni u utvrivanju njihove pouzdanosti. Procedura utvrivanja pouzdanosti prenosilaca vrila se na nain slian postupku prenoenja hadisa. ak se koristila ista i terminologija. U cilju dobijanja vjerodostojnog jezikog materijala gramatiari su podvrgavali kritici i sam jeziki materijal. Kritiki pristup jezikom materijalu pretpostavljao je preispitivanje postupka njegovog prenoenja i utvrivanje njegove autentinosti metodom kontrastiranja i kompariranja. Tako se prema ovome principu jeziki materijal dijeli na dvije vrste: mutawtir i d. Prvu vrstu predstavlja jeziki materijal tradiran veim brojem prenosilaca u koji spadaju jezik Kurana, veim brojem prenosilaca tradirani hadisi i govor Arapa ija se autentinost zbog toga ne moe dovesti u sumnju. Ova vrsta jezikog materijala smatra se nepobitnim dokazom koji se moe koristiti u naune svrhe. Drugu vrstu ini jeziki materijal tradiran od strane jednog prenosioca. Ova vrsta jezikog materijala mogla se koristiti samo kao miljenje u vezi s odreenom jezikom pojavom.34 U cilju utvrivanja autentinosti jezikog materijala pristupalo se valorizaciji i jezikih pojava koje se manifestiraju u takvome materijalu. U tom pogledu ispitivana je kontinuiranost manifestiranja takve pojave, ime
33 Kao izuzetak od ovih kriterija navodi se pleme Kurej, koje je nastanjivalo Meku koja je ujedno bila i poznat trgovaki centar. Stanovnici ovoga grada su zbog toga bili u mogunosti da dou u kontakt i sa nearapskim plemenima, ali su uprkos toj injenici sauvali istotu arapskog jezika (Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 53-54). Meutim Tammm assn ne prihvata ovu tvrdnju istiui, naprotiv, da gramatiari kada su utvrivali plemena koja su govorila istim arapskim jezikom koji bi moga biti izvorom arapske gramatike nisu prihvatali jezik plemena Kurej (Tammm assn, al-Ul, str. 76). Abdurramn alluddn as-Suy, al-Muzhir f ulm al-lua wa anwih, I-II, Dr al-l, Bayrt, s.a., I, str. 113-114; Al-Anbr, Luma al-adilla..., str. 83-84; Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 62; M. A. Nala. Usl an-naw alarab, str. 60.

34

176

Mustafa Jahi

se dokazivala prihvatljivost nekoga teksta kao izvora jezikog materijala.35 Meutim i rijetke jezike pojave gramatiari su odmah nakon al-aramja poeli uzimati u razmatranje, budui da su se logikom razvoja jezika vremenom mogle rairiti u jeziku tako da bi se, u sluaju njihovog odbacivanja, moralo ponovo vraati njihovom istraivanju.36 2. Im konsenzus Konsenzus (im) je izvorna metoda ul al-fiqha utemeljena na naprijed navedenom hadisu u kojemu Muhammed, a.s., istie da se njegovi sljedbenici nikada nee sloiti oko neeg pogrenog. Nastao pod utjecajem ul al-fiqha, konsenzus u arapskoj gramatikoj teoriji predstavlja jedan od naina normiranja arapskog jezika koji pretpostavlja saglasnost veine gramatiara (im an-nut) u vezi s odreenim jezikim pitanjem ili izvedenim gramatikim pravilom. Princip ima spominje Ibn inn kao konsenzus basranskih i kufanskih gramatiara (im ahl al-baladayn) u vezi s rjeavanjem odreenih jezikih pojava i njihovog sankcioniranja odgovarajuim gramatikim pravilima. Pravila utvrena konsenzusom, kako istie Ibn inn, ne smiju biti oprena pravilima izvedenim iz tradiranog jezikog materijala niti pravilima utvrenim analogijom s pravilima izvedenim iz takvoga materijala.37 Konsenzus kao nain rjeavanja jezikih pitanja pretpostavlja potpunu saglasnost svih basranskih i kufanskih gramatiara a u kasnijem periodu veine gramatiara odreenog vremena. Nakon postignute saglasnosti u vezi s odreenim pitanjem naknadna mimoilaenja, prema veini gramatiara, nisu doputena. U gramatikim djelima nalaze se mnogi pojedinani stavovi velikog broja gramatiara koji su odbijeni pozivanjem na opu saglasnost ostalih gramatiara.38 Meutim Ibn inn doputa izvoenje i gramatikih pravila oprenih opoj saglasnosti gramatiara ukoliko takva pravila nisu oprena pravilima izvedenim iz tradiranog jezikog materijala ili pravilima utvrenim analogijom s pravilima izvedenim iz takvoga materijala. Pravila izvedena na takav nain nisu suprotna jeziku Kurana i jeziku hadisa i zbog toga su, prema Ibn inn, doputena. Rukovodei se ovakvim stavom Ibn inn i sam izvodi
35 36 37 38 Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 67. Ibid., str. 68-69. Ibn inn, al-ai, I, str. 189. M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 87.

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

177

pravila suprotna konsenzusu gramatiara, ali koja imaju svoje uporite u tekstu Kurana.39 Neki gramatiari smatraju da konsenzus mora biti javno iskazan tako da preutna saglasnost (im sukt) predstavlja najniu vrstu konsenzusa. Prema ovim gramatiarima, u jednome vremenu mogu postojati najvie dva miljenja prihvaena kao konsenzus gramatiara u vezi s odreenim pitanjem s tim to se kasnije, kao i u ul al-fiqhu, u vremenu poslije ovih gramatiara moe prihvatiti i tree miljenje.40 Osim konsenzusa gramatiara u arapskoj lingvistikoj tradiciji spominju se jo i konsenzus prenosilaca jezikog materijala (im ar-ruwt) i konsenzus Arapa (im al-Arab). Konsenzus prenosilaca znai opu saglasnost prenosilaca u vezi s jezikim materijalom u kojemu se nalazi primjer manifestiranja odreene jezike pojave, odnosno naina upotrebe jezika koji moe posluiti kao dokaz (ua) za izvoenje odgovarajuega gramatikog pravila. U klasinim gramatikim djelima esto se navode sluajevi saglasnosti prenosilaca jezikog materijala u vezi s manifestiranjem odreene jezike pojave u takvome materijalu.41 Konsenzus Arapa znai opu saglasnost Arapa u vezi s odreenom jezikom pojavom iji nain manifestiranja moe posluiti kao dokaz za utvrivanje gramatikog pravila kojim se sankcionira takva pojava. Konsenzus Arapa posebno naglaava as-Suy istiui preutnu saglasnost (im sukt) kao vrstu ovoga konsenzusa kojim se preutno prihvata manifestiranje odreene jezike pojave.42 3. Qiys analogija Kljuni momenat u izuavanju arapskog jezika i uspostavljanju arapske gramatike bio je uvoenje analogije kao naune metode u normiranju arapskog jezika. Arapska tradicija spominje al-aramja kao prvoga gramatiara koji se u izuavanju jezika na eksplicitan nain sluio ovom metodom. Analogijom su se, meutim, prije al-aramja sluili prenosioci hadisa i historiari, samo to niko od njih do al-aramja nije dovoljno razumi39 40 41 42 Ibn inn, al-ai, I, str. 189-192; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 88. As-Suy, al-Iqtir..., str. 201-202; M. Fal, al-Ib f ar al-Iqtir, str. 171172; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 90. Ibid., str. 79-80. As-Suy, al-Iqtir..., str. 193; M. Fal, al-Ib f ar al-Iqtir, str.164-165; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 80-81.

178

Mustafa Jahi

jevao prirodu njenoga fenomena. Tek pojavom al-aramja analogija je definirana u znaenju u kojemu e biti primjenjivana u gramatikim studijama prvog perioda razvoja arapske gramatike. Utjecaj analogije najoitije je izraen u vanjskim promjenama rijei koje se manifestiraju kroz njihovu sufiksalnu fleksiju (irb).43 Naime, gramatiari su na samome poetku rada na arapskoj gramatici u jeziku uoili i identificirali odreene analoke oblike kontinuirano podravane u jezikoj praksi, bilo u nainu tvorbe rijei ili njihovoj fleksiji a da jo u potpunosti i nisu razumijevali pojam analogije. To je, meutim, prvi shvatio al-aram i definirao je kao postupak koji podrazumijeva utvrivanje kao standardnih formi samo onih jezikih pojava koje se tiu tvorbe rijei i njihove fleksije koje se kontinuirano manifestiraju u jezikoj praksi. Samo su se takve pojave smatrale analokim, dok su one koje odstupaju od ovako utvrenog oblika identificirane kao anomalije (u). Analoki oblici su prihvaeni kao standardizirane forme izraavanja i sankcionirani odgovarajuim gramatikim pravilima koja se ni u kojem sluaju nisu mogla kriti.44 Oko pitanja eventualnog normiranja ili odbacivanja anomalnih pojava kao negramatikih, meu arapskim gramatiarima je dolo do sporenja. Na tome sporenju su, uglavnom, i nastale basranska i kufanska gramatika kola. Basranci su, zahvaljujui veem broju okolnosti, jezik tretirali kao savren prirodni sistem koji se ne smije degradirati prihvatanjem anomalnih jezikih pojava. Zbog toga su analokim smatrali samo one pojave koje se kontinuirano manifestiraju u jeziku. Jedino se takve pojave, prema njima, mogu smatrati pravilnim, i, prema tome, gramatikim, dok se anomalne pojave smatraju nepravilnim, te, prema tome, i negramatikim koje se zbog toga moraju korigirati prema utvrenim analokim pojavama. I kufanski gramatiari prihvataju analogiju kao naunu metodu u normiranju arapskog jezika, ali u dosta slobodnijem znaenju. Oni analokim, odnosno gramatikim pojavama tretiraju i anomalno izvedene oblike rijei i njihovu fleksiju. Tako se navodi da je upravo al-Kis sankcionirao standardnim i takve jezike pojave. Da li su kufanski gramatiari ovakvim pristupom anomalnim jezikim pojavama u analogiji vidjeli jeziku kreativnost, teko je ustvrditi, isto kao i tretiranje uenja basranskih gramatiara kao odsustvo stvaralakog principa i nain konzerviranja jezika.45
43 44 45 Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 12. M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 103. Ovakav stav kufanskih gramatiara neki orijentalisti smatraju posebno znaajnim ili ak hvale vrijednim. Kufanci su, prema njima, shvatajui jezik na takav nain bili svje-

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

179

Meutim analogija se u vrijeme al-alla i njegovog uenika Sbawayha poela intenzivnije razvijati, naputajui princip kontinuiranog manifestiranja konkretnih jezikih pojava, ukljuujui u analoko tretiranje i hipotetike jezike pojave koje moraju biti analogne ostvarenim jezikim pojavama. Tako se, prema ovakvome tretiranju analogije, manifestiranje suksalne eksije odreene imenice, zavisno od njene pretpostavljene pozicije u reenici, moe manifestirati na vie naina, kao u primjeru vokativa: ( ) O visoki Zejde! Atribut kao apozitiv imenice u vokativu u ovome sluaju moe biti u nominativu slaui se s imenicom na koju se odnosi prema izgovoru, a moe biti i u akuzativu slaui se s istom imenicom prema poloaju u reenici. Ovakvo tumaenje jezikih pojava nastalo je pod izravnim utjecajem hanejskog kha a nalazi se na vie mjesta i u Sbawayhovoj gramatici al-Kitb. Analogiju u ovome znaenju, osim Sbawayha slijedili su i drugi gramatiari basranske kole. S obzirom na to da se ovakva analogija oslanja uglavnom na indukcijsku metodu u izvoenju gramatikih pravila, ova se analogija oznaava i kao indukcijska (qiys istiqr).46 Ovakvo tretiranje analogije u gramatikim izuavanjima arapskog jezika trajalo je sve do sredine treeg hidretskog stoljea (sredina devetog stoljea po Isa a.s.) kada poinje period prelaska indukcijske analogije u formalni postupak izvoenja gramatikih pravila i traje do poetka etvrtog hidretskog stoljea (poetak desetog stoljea po Isau, a.s.) kada se kao nova
sni vrijednosti svakodnevnog govornog jezika, dijalekata i tekstova napisanih nestandardnim jezikom, ime su sauvali dio svakodnevnog govornog jezika koji su basranci namjerno zanemarivali. Kufanski gramatiari su, prema ovakvim miljenjima, bez obzira to su u ocjenama nekih dijalekatskih osobenosti pretjerivali, imali ispravniji i prihvatljiviji pogled na cilj gramatikih izuavanja koja u procesu konstituiranja arapske gramatike trebaju ravnopravno ukljuiti govornu i pisanu formu jezika. Prema ovome miljenju, basranski gramatiari su svojim racionalno-analokim modelom arapski jezik ukalupili i tako mu presudili. G. Weil, Die gramatischen Schulen von Kufa und Basra, Leiden, 1913, S. 41F, prema: M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 109-110. Meutim Tammm assn u primjeni praktine analogije basranskih gramatiara vidi mo jezike produkcije. Ona, prema njemu, prua mogunost proizvodnje neogranienog broja reenica, strunih termina i civilizacijskih izraza. (Tammm assn, al-Ul, str. 166-167). M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 105; awq ayf, al-Madris an-nawiyya, Dr al-marif, al-Qhira, 1992, str. 45; Al-ulwn, al-Mufaal f tr an-naw alarab, I, str. 296-298. - Poznato je da je al-all bio savremenik imama Ab anfe i da je sluei se njegovim uenjem u khu podupirao svoje stavove u gramatici, dok je Sbawayh bio savremenik imama Ab Ysufa i Muammeda b. al-asana.

46

180

Mustafa Jahi

metoda izvoenja gramatikih pravila u potpunosti formira.47 Budui da u ovo vrijeme prestaje sakupljanje i registriranje jezikog materijala, ovaj period predstavlja i vrijeme kraja upotrebe analogije u znaenju istraivanja kontinuiranog manifestiranja jezikih pojava i indukcijskom metodom izvoenja gramatikih pravila. S obzirom na nedostajanje novog jezikog materijala, odnosno njegovo reduciranje na iskljuivo tradiranu jeziku praksu,48 analogija u narednom periodu dobija savim novo znaenje i predstavlja novi postupak u izuavanju arapskog jezika i konstituiranju arapske gramatike. Analogija sada, kao i u ul al-fiqhu, predstavlja formalnu operaciju uvoenja u meusobni odnos dviju jezikih pojava, bilo da su obje iz jezike prakse ili jedna hipotetina a druga realizirana u jezikoj praksi ili dva gramatika pravila na temelju njihove meusobne slinosti ili zajednikog uzroka njihovog manifestiranja.49 Kao rezultat takvoga postupka jezika pojava koja se uporeuje sankcionira se pravilom pojave s kojom se uporeuje. Pojava koja se uporeuje definira se kao pojedinano (far) a pojava sa kojom se uporeuje kao osnovno (al). Analogija sada, kao metodoloki postupak, oznaava formalnu operaciju uporeivanja pojedinanog s opim i mnogo je blia svom leksikom znaenju uporeivanja i sravnjivanja jedne stvari s drugom stvari. Da bi dolo do uvoenja u analoki postupak dviju jezikih pojava, neophodno je utvrditi da izmeu njih postoji odreena veza (mi) na temelju koje bi se ove dvije jezike pojave mogle dovesti u meusobni odnos i uvesti u analoki proces izjednaavanja. Ova veza moe biti izraena u postojanju zajednikog uzroka (illa) njihovog manifestiranja ili postojanje odreenog stepena slinosti (abah) izmeu njih. Neki gramatiari smatraju da se izmeu dvije jezike pojave meu kojima ne postoji zajedniki uzrok niti slinost, zajednikom vezom moe tretirati i kontinuiranost manifestiranja takve jezike pojave u praksi. Kontinuirano manifestiranje jezike pojave, prema njima, dovoljan je dokaz postojanja i njihove meusobne veze, bez obzira na to to se ona ne vidi. Tako se, npr., za glagol kae da je sufiksalno nepromjenljiv (mabn) zbog kontinuirane sufiksalne nepromjen47 48 Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 81. Govor Arapa (kalm al-Arab) naputaju svi gramatiari izuzev az-Zamaarja, koji se i dalje u svojemu djelu al-Kaf an aqiq at-tanzl nastavlja sluiti i ovim izvorom. Ovo se najee objanjava njegovim racionalistikim pogledima u pitanjima vjere, jezika kao i ivota, uope. Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 127-128. Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 13.

49

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

181

ljivosti (bin) svih nepotpuno promjenljivih (ayr mutaarrif ) glagola.50 Pitanje uzroka vremenom se razvilo do te mjere da je postalo predmetom posebnih teorijskih, esto i polemikih razmatranja. Posljednji elemenat analokog procesa ini pravilo (ukm) koje nakon provedenog analokog postupka prelazi s osnovnoga, odnosno onoga s kojim se uporeuje, na pojedinano, odnosno jeziku pojavu koju se uporeuje. Analoki postupak, prema tome, ine etiri elementa: 1. pojedinano (far), odnosno pojava koja se uporeuje (maqs), 2. osnovno (al), odnosno pojava s kojom se uporeuje (maqs alayh), 3. zajednika veza ili bilo kakva meusobna slinost (mi) izmeu ove dvije pojave i 4. pravilo (ukm) koje proizlazi iz takvoga postupka.51 Tako je, npr., analokom metodom utvren nominativ proagensa (nib al-fil). Nakon to je dolo do uvoenja u analoki postupak uporeivanja proagensa s agensom (fil) na osnovu predikacije kao njihovog zajednikog uzroka, pravilo nominativa agensa prelo je i na proagens. Prema tome, osnovno (al) u ovom analokom postupku predstavlja agens, pojedinano (far) predstavlja proagens, zajedniki uzrok (illa) predikacija a pravilo (ukm) nominativ. S obzirom na to da ovakva analogija predstavlja formalnu operaciju izjednaavanja dviju jezikih pojava ona se tako i oznaava (qiys akl).52 U analoki postupak sada se, osim pojedinanih jezikih pojava, mogu uvoditi i odreeni tekstovi. Analogija tekstova podrazumijeva analoko kompariranje netradiranih novostvorenih oblika (iya) ili pojedinanih rijei (mufradt) s tradiranim oblicima, odnosno pojedinanim rijeima. Analogija ove vrste nastala je, uglavnom, kao posljedica opeg drutvenog razvoja koji zahtijeva slobodniju upotrebu jezikog fonda radi obogaivanja jezika i udovoljenja komunikacijskim potrebama drutva. Budui da analogija jezikih pojava sada predstavlja analoki postupak kompariranja odreenih jezikih pojava s pojavama za koje postoje utvrena gramatika pravila radi njihovoga gramatikog sankcioniranja, ova se vrsta analogije esto naziva i analogijom pravila (qiys al-akm). U ovakav analoki postupak mogu ui i dvije jezike pojave, obje sa definiranim gramatikim pravilima. Cilj ovakvoga postupka moe biti utvrivanje
50 51 52 Tammm assn, al-Ul, str. 168. Neki islamski pravni teoretiari ukm ne smatraju dijelom analokog procesa nego njegovom posljedicom (M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 100 i 134). Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 74; Tammm assn, al-Ul, str. 168.

182

Mustafa Jahi

zajednikih osobina navedenih pravila, njihovo potvrivanje ili istraivanje njihovog porijekla. Analoki se mogu komparirati i jezike pojave koje se nekontinuirano manifestiraju u jezikoj praksi - obino karakteristine za neki dijalekt - s jezikim pojavama koje se kontinuirano susreu u jezikoj praksi, najee radi istraivanja zakonitosti njihovoga manifestiranja prema normiranoj jezikoj pojavi. Najzasluniji za ovakvu promjenu analogije i dostizanje njene potpune zrelosti kao metodolokog postupka u procesu normiranja jezikih pojava bili su al-Anbr i as-Suy. Oni su oslanjajui se najvie na Ibn innjevo djelo al-ai analogiju u ovom smislu definirali kao metodu, oznaili osnovne elemente njenoga postupka i utvrdili vrste takve analogije.53 4. Istib al-l pretpostavljanje kontinuiteta Kada se u procesu lingvistkih istraivanja i izvoenja gramatikih pravila za neku jeziku pojavu nisu mogli pronai sankcionirani dokazi na osnovu kojih bi se takva pojava u analokom postupku mogla normirati, gramatiari su u procesu normiranja takvih pojava doputali oslanjanje na opa izvorna gramatika pravila (qwid aliyya) kao novi postupak izvoenja gramatikih pravila. Ovaj se postupak, isto kao i u ul al-qhu, oznaava kao istib al-l, koji je meu islamskim pravnicima bio sporan, to se odrazilo i na njegov status kod nekih gramatiara. Tako se koritenje ove metode u jezikim istraivanjima vee za prestanak registriranja jezikog materijala i uvoenje formalne analogije u sankcioniranju jezikih pojava. Istib al-l se u ul al-fiqhu najee definira kao pretpostavljanje kontinuiteta postojeeg stanja, odnosno nastavljanje vaenja postojeeg pravila. U gramatici arapskog jezika istib al-l predstavlja metodu izvoenja gramatikih pravila na nain da se odreena jezika pitanja reguliraju prema njihovim izvornim gramatikim pravilima ukoliko ne postoje dokazi za njihovo drugaije tretiranje. Tako se, npr., imenice, prema ovome principu, imaju tretirati sufiksalno promjenljivim, osim u sluajevima kada postoje dokazi koji zahtijevaju njihovu nepromjenljivost (bin), zato to je sufiksalna promjenljivost (irb) njihovo izvorno pravilo, dok se glagoli, sukladno svom izvornom pravilu, moraju tretirati sufiksalno nepromjenljivim, osim u sluaju kada postoje dokazi koji zahtijevaju njihovu promjenljivost.54
53 Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 74; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 111; Muammad al-Mutr Walad Abbh, Tr an-naw al-arab, str. 34. Al-Anbr, Luma al-adilla..., str. 141; Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 125; M. A. Nala. Usl an-naw al-arab, str. 141-144.

54

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

183

Dokazi koji zahtijevaju sufiksalnu nepromjenljivost imenica mogu biti njihova slinost partikulama (ibh al-arf ) ili izraavanje znaenja partikula (man al-arf ), dok je dokaz sufiksalne promjenljivosti glagola njihova slinost imenicama (mura al-ism). Tako je, npr., odnosna zamjenica , kao imenska vrsta rijei, sufiksalno nepromjenljiva zato to je slina par tikulama a imenska rije upitnog znaenja zato to izraava znaenje partikule, dok su glagoli i sufiksalno promjenljivi zato to su slini imenicama. S obzirom na to da odstupanje od sufiksalne promjenljivosti imenica i nepromjenljivosti glagola kao njihovih izvornih gramatikih pravila predstavlja izuzetke, pravila prema kojima se ovi izuzeci reguliraju oznaavaju se kao sekundarna gramatika pravila (qwid fariyya).55 Tako se na imenice koje posjeduju mo sufiksalne fleksije (mutamakkin) primjenjuje njihovo izvorno pravilo sufiksalne promjenljivosti, dok se sufiksalna nepromjenljivost primjenjuje samo na imenice koje su sline partikulama i one koje izraavaju znaenje partikula. Zbog toga se na imenice koje nisu sline partikulama i ne izriu znaenje partikula, ukoliko ne postoje drugi dokazi, metodom istiba, primjenjuje sufiksalna promjenljivost kao izvorno pravilo imenica. Na isti nain se i na glagole, ukoliko nisu slini imenicama, primjenjuje sufiksalna nepromjenljivost kao njihovo izvorno pravilo. Tako se metodom istiba za glagole u imperativu, s obzirom na to da nisu slini imenicama, utvruje sufiksalna nepromjenljivost zato to je to izvorno pravilo glagola.56 Meutim ukoliko postoji dokaz (dall) nepromjenljivosti neke imenice ili promjenljivosti glagola, istib al-l se ne primjenjuje zato to ova metoda predstavlja najslabiji nain dokazivanja i ne moe imati prioritet nad drugim dokazima. Tako se metodom istiba ne moe tvrditi da je sufiksalno promjenljiva imenica za iju sufiksalnu nepromjenljivost postoji dokaz u vidu njene slinosti partikulama ili izraavanja znaenja partikule. Na isti nain ne moe se ni za odreeni glagol tvrditi da je sufiksalno nepromjenljiv ukoliko postoji dokaz njegove promjenljivosti u vidu slinosti imenicama.57
55 Al-Anbr, Luma al-adilla..., str. 141; Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 125; Tammm assn, al-Ul, str. 114-115; M. A. Nala. Usl an-naw alarab, str. 143. Al-Anbr, Luma al-adilla..., str. 142; Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 125; M. A Nala. Usl an-naw al-arab, str. 143. Al-Anbr, Luma al-adilla..., str. 142; M. A Nala. Usl an-naw al-arab, str. 143144.

56 57

184

Mustafa Jahi

Gramatiari su se esto u sluajevima kada nisu imali drugih dokaza oslanjanjali na izvorna pravila i prema njima normirali mnoge jezike pojave. Ovom su se metodom posebno sluili basranski gramatiari pobijajui neke stavove kufanskih kolega. Tako basranski gramatiari tvrde da je regens (mil) direktnog objekta glagol a ne agens (fil), kako tvrde kufanski gramatiari, zato to glagol posjeduje rekciju (amal) a ne agens. Agens, prema basranskim gramatiarima, nema rekciju zato to je imenica, jer imenice, prema izvornom pravilu, nemaju rekciju. Zbog toga i agens, prema basrancima, zadravajui svoju imensku prirodu ne pokazuje rekciju.58 U vezi s prihvatljivou metode istib al-l u normiranju arapskog jezika meu gramatiarima, isto kao i islamskim pravnicima, ne postoji opa saglasnost. Tako Ibn inn u osnovne naine normiranja arapske gramatike ne ubraja istib al-l, dok ga al-Anbr i as-Suy prihvataju s tim to al-Anbr istib al-l smatra najslabijim nainom izvoenja gramatikih pravila koji se, prema njemu, moe koristiti samo u nedostatku drugih dokaza.59 5. Istisn pravni prioritet Promjene nastale prestankom registriranja jezikog materijala dovele su do uvoenja i drugih, tzv. sporednih postupaka u procesu normiranja jezikih pojava. Tako neki gramatiari prihvataju istisn kao nain izvoenja gramatikih pravila, preuzet iz ul al-fiqha, koji pretpostavlja oslanjanje uglavnom na linu intuiciju i interpretaciju gramatiara bez navoenja dokaza. Meu gramatiarima, kao i islamskim pravnicima, postoji vie definicija ove metode. Istisn se esto definira kao naputanje analogije a prihvatanje onoga to se smatra povoljnijim, lakim ili boljim. Tako se, npr., rije vie koristi od analokog oblika zato to se smatra boljom varijantom, iako su obje ispravne. Ovaj se postupak, inae, doputa samo u sluaju kad se pojava koja se eli normirati ne moe dovesti ni u kakav odnos s nekom drugom pojavom. U tom sluaju istraivau se doputa da na temelju line naune intuicije moe sankcionirati takvu jeziku pojavu. Meutim veina gramatiara ne prihvata istisn smatrajui da u ovom sluaju esto dolazi do izraaja subjektivizam gramatiara, lien objektivnih lingvistikih mjerila.60

58 59 60

Ibid., str. 144. Ibid., str. 142-143. Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 124. Al Ab al-Makrim, Ul at-tafkr an-naw, str. 124.

Utjecaj islamske pravne nauke na razvoj arapske gramatike

185

Osim navedenih u arapskoj lingvistikoj tradiciji spominju se i druge sporedne metode rjeavanja jezikih pitanja i izvoenja gramatikih pravila meu kojima ima i onih koje su nastale pod utjecajem metodologije islamske pravne nauke. Meutim uporna i nekontrolirana primjena ovih postupka dovela je do izvoenja vie razliitih, esto i protivrjenih gramatikih pravila. Zbog toga gramatiari, po uzoru na metodologiju islamske pravne nauke, u metodologiju arapske gramatike uvode i klasifikaciju gramatikih pravila na obavezujua (wib), zabranjena (mamn), dobra (asan) i loa (qab).61 Uvidjevi istovremeno da bi izvoenje velikog broja esto i suprotstavljenih gramatikih pravila moglo ugroziti i samo konstituiranje arapske gramatike, gramatiari pod utjecajem metodologije islamskog prava, u gramatika izuavanja uvode princip preteiranja (tar) odreenih rjeenja kako bi reducirali veliki broj donesenih gramatikih pravila. Meutim ovaj princip postaje, opet, uzrokom pojave novih iskljuivosti i protivrjenosti, kako u donoenju opih sudova tako i izvoenju gramatikih pravila. Kljune rijei: izvori arapske gramatike, metodologija arapske gramatike, osnove arapske gramatike, osnove islamskog prava.

Summary Influence of Islamic jurisprudence on the development of Arabic grammar Ul al fiqh or foundation of Islamic law had a special impact on development of theoretical basis of Arabic grammar (ul an-nw) which lasted from its beginnings until encounter of Arabs with Greek philosophy and formal logic. This influence was manifested not only in the form of establishing sources of linguistic materials but also in methodology of solving linguistic phenomena. Besides, it was also manifested in the form of construction of grammatical rules. Quran and ad, as the basic sources of Islamic legislation, as a part of linguistic practice (sam) together with speech of Arab (kalm al-Arab), present basic sources of linguistic material on which Arabic grammar was formed. Since language of Quran is speech of Allah s.w.t. language (kalm
61 As-Suy, al-Iqtir..., str. 48; M. Fal, al-Ib f ar al-Iqtir, str. 47.

186

Mustafa Jahi

Allh) it presents perfection of linguistic expression, the most important source of linguistic materials. However, ad as a speech of Messenger of Allah s.w.t. (kalm an-Nab) did not have character of a source of linguistic material in the development of Arabic grammar as it had in Islamic jurisprudence as a source of Islamic legislation. It is a matter of dispute among grammaticalness whether the language of ad indeed presents speech of the prophet of Allahs s.w.t. Prophet, since ad were transmitted according to meaning. Islamic jurisprudence had special influence in relation to the text as a source of linguistic material, its collection and research in establishing criteria in relation with time and place of its collection, critical attitude to its transmission, towards the text itself, the way of its use and interpretation, argumentation, and derivation of rules. Islamic jurisprudence had a great impact to establishment of methodology of construction of grammar rules and implementation of other methods of their construction. An example of this was as was introduction of im as consensus of grammarians and with regards to solution of certain linguistic issue and constructive grammatical rules. Introduction of analogy (qiys) as a special way and method of construction of grammatical rules occurred under direct influence of methodology of Islamic law. Procedure of introduction of some linguistic phenomena in analogical procedure and derivation of rules after comparison of two linguistic phenomena had the same procedure as in Usl al-fiqh. Other methods of construction of grammatical rule which were treated as auxiliary were also from the methodology of Islamic legal sciences. That was the case with Istib al-l and Istisn. Istib al-l represents the establishment of grammatical rules in a way that certain linguistic issues regulate according to original grammatical rules if arguments for other treatment do not exist. Istihasan is used in cases when some linguistic phenomena cannot be put in relation with other sanctioned phenomena and in that case grammarian has a right, based on his personal scholarly intuition to sanction such phenomena without citing evidence. Classification of some grammatical regulation into compulsory (wib), forbidden (mamn), good (asan) and bad (qab) happened under the influence of Islamic jurisprudence. Similar is with the introduction of principle of predominant (tar) in order to reduce a numerous number of constructed grammatical rules.

Kerima Filan

KAKO JE MULA MUSTAFA BAESKIJA OZNAAVAO VRIJEME

Uvod Rukopisna knjiga od 164 lista, koju je tokom druge polovine 18. stoljea ispisao Mula Mustafa Baeskija u Sarajevu predstavlja njegovu privatnu biljenicu. Takve su biljenice u osmanskoj turskoj kulturi nazivane medmuama zbirkama raznorodnih tekstova. Medmue obino sadre tekstove koji su njenoga vlasnika zanimali, koje je elio koristiti, sauvati i posjedovati te ih je prepisivao za vlastite potrebe. Osim to su prepisivali ve postojee tekstove, vlasnici su u svoje biljenice i zapisivali ono to su eljeli sauvati u pamenju. Sadraj takvih biljenica je obino veoma raznovrstan i uvijek nepredvidiv. Vei dio Mula Mustafine medmue, vie od 100 listova (200 stranica) ispunjavaju vlasnikovi zapisi o razliitim dogaajima i pojavama iz sarajevske i bosanske svakodnevnice. Odabir tema zapisanih u medmui je piev vlastiti. Mula Mustafina namjera s kojom je pristupio poslu zapisivanja onoga to donosi svakodnevni ivot ita se iz njegove uvodne reenice: Zapisivat u neka zbivanja u gradu Sarajevu i ejaletu Bosni i zapisivat u njihovo vrijeme. Jer, kako kau, kullu m kutibe karre ve m hufiza ferre, vrijeme to jest, sve to se zapie ostaje, a to se pamti nestaje.1 Mula Mustafa je oito namjerio da u medmui sauva svoju savremenost i da je preda budunosti. Na jednom je mjestu u medmui zapisao kako ima na umu da e, moda, neki ik u neka druga vremena tu knjigu, tu njegovu biljenicu gledati.2 Iz Mula Mustafine uvodne reenice vidi se kako je od samoga poetka te svoje prakse dao jednaku vanost upisivanju vremena zbivanj kao i zbivanjima samima. On se doista kroz cijeli tekst dosljedno drao onoga to je najavio. Istina, reenica kojom je sebe uveo u posao zapisivanja a itaoca u svoj spis nije oznaena vremenom; uz nju ne stoji podatak kad je zapisa1 2 L. 6a/1-2. L. 35b/18. Na ovaj emo nain oznaavati mjesto na kojem je dotini tekst zapisan u medmui Mula Mustafe Baeskije. U ovome primjeru: list 35b, red 18 u autografu. Paginacija naa.

188

Kerima Filan

na. Ipak se posve pouzdano moe odrediti uporite za identifikaciju Mula Mustafinoga vremena. Dovoljno je proitati sadraje biljeki i oznake vremena koje uz njih stoje na prvome listu, neposredno iza uvodne reenice. Odrednice vremena na prvim listovima Na prvom je listu (6a) Mula Mustafa Baeskija upisao kratke biljeke od samo jedne reenice i uz njih godinu u kojoj se dotina pojava desila: Poznati dogaaj u kojem su ubijeni Mori Pao, Sari Murat i Halilbai, godina 1170. Pohod na Crnu Goru, godina 1170. U Arabiji opljakane hadije, godina 1170. etvrta biljeka, neto opirnija od prethodnih, govori o zemljotresu koji se zbio tri godine ranije, 1167. Slijedi jo nekoliko kratkih zapisa o razliitim zbivanjima u vremenu od 1167. do 1171. godine, takoer bez hronolokoga reda. Oito je da prva zbivanja, upisana u Mula Mustafinoj medmui, nisu pripadala sadanjosti u vrijeme pisanja; pisac ih je pribiljeio po sjeanju. Navedene godine odmah upuuju na lunarni islamski kalendar, a odgovaraju vremenu od 1753. do 1757. godine. Ve na toj prvoj stranici pisac je poeo, osim godine, upisivati mjesec i dan dogaaja. Prva biljeka s preciznim datumom odnosi se na izlet koji je organizirao svilarski obrt (kazazi) u Sarajevu. Izlet je odran 5. dana mjeseca muharrema 1171. godine.3 Poslije tog zapisa jo e samo podaci o rodnoj ili sunoj godini biti oznaeni jedino godinom,4 sve e druge oznake vremena biti preciznije. Kako je pisac uvodnu reenicu napisao u prvom licu, puni datum iz 1171. godine identificira to vrijeme kao pievu sadanjost. To je 19.09.1757. godine.5 Zapise o vremenu Mula Mustafa je unosio na kraju biljeki koje, svaka za sebe, predstavljaju cjelinu u pogledu teme. Tako je tekst datacije granica izmeu dva susjedna zapisa, obino razliita po sadraju. U Mula Mustafinom tekstu nema paragrafa, nema naslova ni uvodnih reenica, nema bijelih praznina koje bi signalizirale prelazak na novi sadraj. Taj signal je zapis o vremenu koji u linearnom nizu teksta uvijek pripada biljeci to mu prethodi. Datumi su u Mula Mustafinom spisu do samoga kraja u hronolokom redu. Posljednji je iz 1219. [1804-1805]. godine.
3 4 5 L. 6a/12. Naprimjer, L. 7b/14-15 ili L. 8a/1 ili L. 8b/10. Jedini precizan datum za tu godinu je 5. muharrem 1171. Stoga se 1757. godina moe okvirno uzeti kao vrijeme kad je Mula Mustafa doista poeo ispisivati svoju medmuu. Moglo je to biti i naredne 1758. godine u kojoj se prisjetio tog preciznog datuma.

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

189

Ono to je Mula Mustafa zapisao nije historijska pria, nego svakodnevni ivot u svojoj raskomadanosti. Budui da sadri zbivanja iz pieve sadanjosti, njegov spis lii na dnevnik. Doista je njegov tekst razlomljen, rupiast, to je posljedica logike vremena kakvu namee hronoloko biljeenje, odnosno kalendar.6 Tekst koji slijedi tu logiku vremena nastaje redovitim zapisivanjem, ali i redovitim prekidanjem zapisa, zbog ega je njegova struktura fragmentarna.7 I Mula Mustafin tekst tako odaje vremensku strukturu koja odgovara konceptu vremena kakav nudi kalendar. Od doba kad je redovito poeo ispisivati medmuu, ta vremenska struktura nee biti poremeena pievim prisjeanjima prolih dogaaja ili stanja. Datumi u Mula Mustafinom tekstu pokazuju da je on ovjek svoga vremena. U okviru te vremenitosti njegova svakodnevnica postoji kao zbilja i za njega i za nas.8 Kalendarska hronologija oblikuje Mula Mustafine fragmentarne zapise u tekst. Ta kohezivna snaga datuma ponukala nas je da razmotrimo kako su oni izraeni, ta nam govore o Mula Mustafinom vremenu i o njemu kao ovjeku tog vremena? Zanima nas kako se pisac orijentirao u vremenu i kako je iskazivao vremenske orijentire. Lunarni islamski kalendar Za vrijeme od oko 50 godina, koliko e Mula Mustafa redovno ispisivati svoju medmuu, vie puta e biti ubiljeeno svih 12 mjeseci lunarnoga islamskog kalendara, od prvoga muharrema do dvanaestoga zil-hiddeta. Sasvim je raznovrstan sadraj upisa koje je pisac datirao u taj kalendar. Upisao je kako se u Istanbulu dogodio jak zemljotres 12. dana mjeseca zilhiddeta 1179. [22.05.1766.] godine,9 kako je neki hafiz Halil preselio s porodicom iz Sarajeva u Travnik 1. redepa 1181. [23.11.1767.],10 a godinu dana kasnije, 1182. kako je vojska, s Mehmed-paom na elu, otila iz Sarajeva 5. dana mjeseca rebiul-ahira.11 Mula Mustafa je ovako uoblienim datumima ponekad dodavao naziv dana u sedmici, kao to je uinio u posljednjem navedenom primjeru. Iz tog zapisa odmah znamo da je 5. rebiul-ahira 1182., odnosno 19. augusta 1768.
6 7 8 9 10 11 M. Veli, Otisak prie, str. 90-91. Ista, str. 90. Berger, Luckmann. Prema: Veli, str. 85. L. 8b/13. L. 9b/5. L. 9b/14.

190

Kerima Filan

bio etvrtak (penenbih). Ponegdje je Mula Mustafa upisao mjesec i godinu, bez preciznoga datuma. Tako je vremenski odredio biljeku u kojoj kae da je Abdulkerim-efendija Defterdarevi otiao na novu dunost u Dubicu 1188. u mjesecu demadel-ula [10.07-09.08.1774].12 Vjerojatno je da ni piscu nije bio poznat precizan datum.13 Mula Mustafini datumi odgovaraju historijskom hidretskom kalendaru u kojem mjesec ima 29 ili 30 dana,14 a suton je vrijeme u kojem jedan dan zavrava i drugi poinje. Pored tog historijskog kalendara, za tano odreivanje vanih vjerskih datuma kao to su dani u koje pada poetak i svretak mjeseca posta, bajrami i obavljanje hada, potrebno je bilo proraunavati i prirodni lunarni kalendar. Kako je prirodni kalendar vezan za mjeseevu mijenu, valjalo je u svakome mjestu pratiti pojavu mlaaka, koji se ukazuje u razno doba na razliitim mjestima. Mlaak je oznaavao poetak novoga mjeseca, a njegovo pojavljivanje potvrivali su pouzdani svjedoci, ahidi pred kadijom koji je potom slubeno odreivao vrijeme vjerskih obreda. Takav je nain mjerenja vremena mogao dovesti do pometnje, to se, sudei po Mula Mustafinim zapisima, dva-tri puta desilo i u njegovo doba. Dogodilo se tako u Sarajevu da su 1172. [1759.] godine na kraju mjeseca ramazana ljudi ugledali mlaak odmah nakon podnevnoga namaza. Kako je pojava mlaaka znaila poetak narednoga mjeseca evvala, neki su graani zavrili post ne ekajui suton ocijenivi da je tako valjano uiniti.15 Mula Mustafa taj sluaj nije prokomentirao. Njegovim se komentarom moe smatrati i to to je sluaj zapisao kako bi ostao zapamen. U jednom drugom zapisu o praenju pojave mlaaka radi odreivanja poetka mjeseca posta Mula Mustafa se nije mogao suzdrati od komentara. Izrazio je sumnju u povodu zvanine obavijesti o poetku ramazana 1184. [1770.] godine budui da se mjesec nije vidio iako je vrijeme bilo vedro.16
12 13 L. 23a/10. Napomenut emo ovdje da je Mula Mustafa esto mjesec biljeio kraticom, to jest odgovarajuim slovom arapskog alfabeta, kako je u arapskom bilo uobiajeno. Prvi mjesec muharrem oznaavao je arapskim slovom mim (6a/12, 23a/4, 41a/25 i dr.) drugi mjesec safer arapskim slovom sad (21a/23, 21b/4), trei mjesec rebul-evvel arapskim slovima re i elif, deveti mjesec ramazan slovom nun (6a/17, 32b/23, 118a/18), deseti mjesec evval slovom lam (13b/7, 118b/7, 120a/8) itd. M. Kantardi, Hidretski kalendar i ostali kalendari kod islamskih naroda, str. 321. L. 6a/20. L. 16a/1-5.

14 15 16

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

191

Faktika vidljivost mlaaka, o kojoj su kadiju obavjetavali svjedoci, zavisi o nizu faktora meu kojima su i meteoroloki.17 Ako je veer u kojoj je ozvanien poetak ramazana bila vedra a mjesec nije bio vidljiv, Mula Mustafa je mogao misliti kako su se, moda, ti ljudi (ahidi) prevarili.18 Kadija je, zapisao je dalje Mula Mustafa, prihvatio pouzdanom izjavu svjedoka i naredio je da top pukne.19 I sad, ta je tu je. Mula Mustafino neslaganje sa zvaninim stavom ita se iz kratkoga komentara ves-selm sad ta je tu je. Da Mula Mustafa svoju sumnju nije zasnovao na laikom promatranju mlaaka nego na stanovitome iskustvu, moe se zakljuiti po jednoj njegovoj biljeci iz 1799. godine. U zapisu o smrti starca Mustafe-bae Tarakije, ovako je rekao: Svakoga je ramazana od mene traio da mu sainim imsakiju20 bez novane naknade, na ime dobroga djela kod Boga primljenoga. Traio je i to da tano naznaim u koje doba poinju podnevni (gle) i poslijepodnevni (ikindi) namaz.21 Oito je Mula Mustafa bio upuen u izraunavanje tanoga vremena namaza i u proraun kalendara. Tu je praksu mogao stei kroz svoje zanimanje za astronomiju. Kako je zabiljeio u medmui,22 1770. godine je pohaao predavanja iz tog nauka (ilm-i ncm) koja je drao hadi Mehmed-efendija Velihodi23 u prostorijama Gazi Husrev-begove zadubine u Sarajevu. Sudei po onome to je o sebi zapisao, zanimala su ga razliita znanja, te je vjerojatno da je i astronomiju svladao onoliko koliko mu je bilo dostupno u Sarajevu u drugoj polovini 18. stoljea.24
17 18 19 20 21 22 23 M. Kantardi, Hidretski kalendar..., str. 333. L. 16a/1-5. Pucanjem iz topa objavljivao se poetak mjeseca posta, a tokom tog mjeseca je takoer topovski pucanj oznaavao kraj dnevnoga posta. Proraun vremena kojim je tano naznaeno vrijeme kad post poinje i kad se zavrava. L. 140b/18-20. L. 42b/7-8. Hadi Mehmed Razi Velihodi (1722-1785) bio je predava na Gazi Husrevbegovoj medresi i hanikahu, prosvjetnim institucijama visokoga ranga u onodobnoj Bosni. Vidi: D. ehaji, Gazi Husrevbegov hanekah u Sarajevu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knjiga IV. Sarajevo, 1976., str. 6. J. Mulaomerovi (str. 267) smatra da je Velihodi, uz Ibrahima Muzaferiju, bio jedan od dvojice uenjaka u 18. stoljeu za koje se moe rei da su istinski poznavaoci praktine astronomije. Vidi u: Kujundi, Islamski kalendar i astronomija, str. 267. J. Mulaomerovi istie kako se znanje iz astronomije tog vremena u Bosni odnosilo na praktinu astronomiju. Vidi u: Kujundi, Islamski kalendar i astronomija, str. 267.

24

192

Kerima Filan

Solarni kalendar Osim lunarnog islamskog kalendara u Osmanskom carstvu koristio se i lunisolarni, po kojemu se godina dijelila na 12 julijanskih mjeseci; poinjala je 1. marta i zavravala se februarom. Taj je nain raunanja godine bio pogodan za privredne poslove, najvie zbog vezanosti obraivanja zemlje za godinji ciklus, te se godina po tom kalendaru i nazivala finansijskom (sene-i maliye). U tom su se osmanskom kalendaru godine biljeile rednim brojem julijanskih sunanih godina poev od Hidre, kako se broje i godine lunarnog islamskog kalendara. Uzimala se ona godina po Hidri koja je odgovarala prvom danu mjeseca marta.25 Kako se taj lunisolarni kalendar poeo zvanino koristiti u Osmanskom carstvu od 1677.,26 u Mula Mustafino je vrijeme ve stotinjak godina bio u upotrebi. Kod Mula Mustafe su datumi esto uoblieni prema lunisolarnom kalendaru, koji je svakako bio praktiniji za odmjeravanje vremena u svakodnevnom ivotu od lunarnoga. I ti datumi stoje uz zapise o raznovrsnim dogaajima. Tako iz Mula Mustafine medmue saznajemo kako je u povodu roenja kerke sultana Mustafe proslava objavljena 5. nisana 1172. [aprila 1759.] godine,27 kako je pao snaan grad 11. ejlula 1177. [septembra 1763.]28 ili kako je 1198. [1784.] godine novi aga, Osman-aga, u Sarajevo stigao u mjesecu ubatu [februaru].29 Mula Mustafa je u jednom zapisu ovako opisao sunevu godinu: Namjeravao sam zapisivati sve trokove koje u jednoj godini napravim za potrebe doma. Ali to mi je teko [pratiti] te sam upisivao zaradu koju sam stjecao u svome malom duano kraj sahat-kule. I neka se zna da je sve otilo za potrebe hrane i odjee. S tim sam biljeenjem poeo 6. dana rumijskog mjeseca hazirana 1192. [juni 1778.]. Godina traje 365 dana, a to je do etvrtka, 5. hazirana.30 Sigurno je da pisac nije nimalo sluajno u ovome zapisu i jedino u ovome stavio odrednicu rumijski za mjesec haziran. Time je tano pokazao kako misli na solarnu godinu od 365 dana. No da njegovo opredjeljenje za sunevu godinu nije u vezi s poslovnim karakterom ovoga zapisa, pokazu25 26 27 28 29 30 M. Kantardi, Hidretski kalendar..., str. 341. Isti, str. 340. L. 7b/2. L. 8b/4. L. 42b/1. L. 34b/8-13.

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

193

je jedan drugi u kojem takoer govori o svome poslovanju, a ravna se prema mjeseevoj godini: Tokom 1180. godine [1766-1767.] od mjeseca muharremul-harama do kraja mjeseca zil-hiddeta potroio sam za pisanje jedan bunt od stotinu papira radei u svome malom pisarskom duanu kraj Sahat-kule.31 Mula Mustafa je u svojim biljekama mjesece i dane najee biljeio dvojno, i prema solarnom i prema lunarnom kalendaru. Zapisao je da su vijesti o irenju kuge 1175. [1762.] godine stigle u mjesecima zil-kade i zilhidde, odnosno u haziranu i temmuzu [junu i julu].32 Zapisao je kako je u mjesecu zil-hiddetu, odnosno u nisanu 1182. [aprilu 1769.] godine vojska prilikom odlaska iz Sarajeva na vojnu putem inila nasilje nad narodom.33 Praksu dvojnoga biljeenja Mula Mustafa je primijenio kad je navodio kakve podatke iz svoga ivota.34 Precizno je zapisao kako je za imama u Buzadi hadi Hasanovoj damiji postavljen 17. terinisanija, odnosno 7. rebiul-ahira 1173. [28.11.1759.],35 kako je iznajmio kuu i uselio se 12. rebiul-evvela, odnosno 9. ejlula 1177. [20.09.1763.],36 kako je iste te godine 13. rebiul-ahira, odnosno 10. terinievvela [21.10.1763.] iznajmio duan kraj Sahat-kule za pisarske poslove.37 Ti su dvojni datumi upotpunjeni podacima o dobu dana u biljeci o roenju keri Havve: rodila se 1179. godine 17. zil-hiddeta, odnosno 5. majisa, u subotu prije poslijepodnevne molitve.[27.05.1766.]38 Vrijeme roenja sina Ahmeda zapisao je jo preciznije: Moj sin Ahmed doao je na svijet u Busovainoj kui [koja je] preko puta damije u Buzadi hadi Hasanovoj mahali, 20. dana erbeina, 29. dana mjeseca kanunievvela, 11. dana mjeseca ramazana, u utorak u vrijeme poslijepodnevnoga (ikindije)
31 32 33 34 L. 12a/1-2. L. 8a/9. L. 11b/16. Prvi podatak o Mula Mustanom privatnom ivotu odnosi se na njegovo imenovanje 1171. (1757-1758). godine za uitelja (mualima) u osnovnoj koli (mektebu) koja se nalazila u blizini damije Ferhadije (L. 7b/19). To je jedini zapis o pievom ivotu datiran samo godinom. Jasno je da je Mula Mustafa taj podatak upisao naknadno budui da se zapis koji prethodi ovome i onaj koji slijedi odnose se na 1174. (17601761) godinu. L. 7b/7-8. L. 8b/6. L. 8b/7. L. 9b/2.

35 36 37 38

194

Kerima Filan

namaza. Bilo je oko devet sati kad se rodio, ili devet i etvrt, a moda je bilo i malo vie, kratko reeno, oko ikindija-namaza. Tako su mi kazale ene koje su prisustvovale poroaju. Godine 1183.[08.01.1770.]39 Nakon to je godinu sinovljeva roenja na kraju biljeke upisao brojem, Mula Mustafa Prirodni ciklusi u Mula Mustafinom datiranju U detaljnom datumu o sinovljevu roenju pisac je najprije naznaio doba godine, tek potom datume po lunarnom i solarnom kalendaru i doba dana. Doba godine se ita iz rijei erbein, a to je u osmanskoj tradiciji raunanja vremena prvih 40 dana zime.40 Naziv za to doba godine izveden je od arapskog broja etrdeset (arban), kao to je iz arapskog broja pedeset izveden naziv hamsn za period od 50 dana zime koji se nastavlja na erbein.41 Kako se prema prirodnom ciklusu godina dijeli na dva dijela, zimski i ljetni, prvi se raunao od kasuma i trajao je do edreleza,42 kad je nastupao ljetni period i trajao do kasuma. Ta je podjela godine na dva perioda od po est mjeseci bila vana za svakodnevni ivot i posebno za poljoprivredne radove. I Mula Mustafa je, biljeei na jednome mjestu kako su svakodnevna kia i izmaglica usred ljeta potrajale petnaestak dana, dodao da je to bilo u vrijeme najveih poslova,43 dakako mislei na poslove u polju. Unutar podjele na dva estomjesena perioda u narodnom se raunanju vremena godina dijelila i na manje cjeline poput erbeina i hamsina. Zemherirom se nazivalo doba kad nastupe najhladniji zimski dani,44 de39 40 41 42 L. 11b/22-25. etrdeset dana erbeina raunalo se od 9. kanunievvela, desetoga mjeseca solarne godine, koji odgovara dvanaestom mjesecu, decembru u gregorijanskom kalendaru. Hamsin obuhvata vrijeme od kraja januara do 20. marta, kad poinje proljee. Kasumom (ksm=koji dijeli) se nazivao dan koji dijeli ljetni od zimskoga ciklusa. Padao je 26. dana terinisanija, devetoga mjeseca solarne godine (odgovara 8. novembru po gregorijanskom kalendaru). Edrelez je padao 23. dana mjeseca nisana, a to je bio drugi mjesec prema solarnoj godini (odgovara 6. maju gregorijanskog kalendara). Po tom raunanju kasum i edrelez dijele godinu na dva estomjesena perioda. Edrelez je varijanta naziva hdrellez izvedenog iz imena Hizir (ili Hidr) i Ilijas. U islamskom se vjerovanju Hizir i Ilijas smatraju poslanicima. Narod vjeruje da se ta dva poslanika svake godine sastaju u istome danu, i to na edrelez. U savremenom se turskom jeziku koristi naziv hdrellez za dan 6. maj. L. 15a/15. Zemherir se raunao od zimskoga solisticija, 21. decembra, do kraja januara. Prema starom solarnom kalendaru taj je period padao u 10. i 11. mjesec i obuhvaao je dva-

43 44

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

195

mre je bio naziv za dane kad pone osjetno poputati hladnoa,45 a berd-i aduzom se oznaavao period od 8 dana u kojima po narodnoj predaji padne posljednji snijeg u godini.46 Ti su se narodni nazivi za pojedino doba godine naznaavali i u kalendarima.47 I Mula Mustafa je esto sasvim precizne datume koje je zabiljeio godinom, mjesecom i danom upotpunjavao podatkom o dobu godine prema tom narodnom raunanju vremena, kako je uinio kad je zapisao roenja sina Ahmeda. Za neka je zbivanja datum smatrao dobro uoblienim kad je napisao samo godinu brojem i dodao narodni naziv godinjeg doba. Na taj je nain Mula Mustafa zabiljeio da je 13 tovara novca stiglo [u Bosnu] 3. dana hamsna 1187. [1774.] godine48 ili da je Salih-paa otiao iz Bosne krajem erbeina 1208. [1794.] godine.49 Te je osmanske nazive koristilo stanovnitvo u naim krajevima i u svome bosanskom jeziku. Bosanski oblici erbeini, hamsini, zemherije50 odraavaju svijest o tome da ti nazivi oznaavaju mnoinu odreeni broj dana u godini. Kao to je u bosanskom jeziku mnoina postignuta dovoenjem domaeg pluralnog sufiksa (i) na osmansku rije (erbein, hamsin), tako je i Mula Mustafa, vrlo vjerovatno pod utjecajem te bosanske svijesti o mnoini, na jednom mjestu hamsin sasvim itko napisao u obliku hamsiyan. To je njegova varijanta mnoine izraena perzijskim pluralnim sufiksom -yn na arapskoj rijei hamsin.51 Narodne nazive godinjih doba Mula Mustafa je esto koristio da istakne znaenje svojih biljeaka o vremenskim prilikama. Piui o sveanom doeku Mustafa-pae Niandije, koji je 1193. [1779.] naimenovan za namjesnika u Bosnu, Mula Mustafa navodi da je gledao etrdesetak ljudi kako s Kozije uprije skau u vodu [rijeku Miljacku] u znak dobrodolice. Budui
desetak dana kanunievvela i dvadesetak dana kanunisanija. U naim se krajevima za zemherir koristio naziv zemherije. Tri dana u godini se nazivaju demre, i to 1., 8. i 15. dan ulaska Sunca u zvijee Ribe. O tome vidi i: Kantardi, str. 318, napomena 22. To je vrijeme od 20. do 28. dana poev od ulaska Sunca u zvijee Ribe. Vidi: isto. Vidi: isto. L. 23a/1. L. 147b/14. Da su se ti nazivi unosili u kalendare koji su se u naim krajevima koristili itamo i kod Kantardia u navedenom radu, str. 318, napomena 22. Taj je primjer u naprijed navedenoj biljeci o dopremanju u Sarajevo 13 tovara novca (L. 23a/1).

45 46 47 48 49 50 51

196

Kerima Filan

da je paa stigao u zimsko doba, prema Mula Mustafinom datiranju 8. dana erbeina, teko bi bilo zamisliti takve egzibicije u Sarajevu da pisac nije pribiljeio kako je te godine vrijeme bilo veoma toplo, stotinu se godina nije pamtilo tako lijepo vrijeme u erbeinima i da nije dodao kako se istina, pamte erbeini bez snijega i u lijepome vremenu, ali se ne pamti toliko toplo vrijeme da je narod vrata drao otvorenima, kako je bilo te godine.52 Tek je na kraju dosta opirne biljeke o painom dolasku Mula Mustafa upisao datum, 19. zil-hiddeta [28. decembar]. Evo jo jednoga datuma zabiljeenoga na slian nain: Rijeka Miljacka je nadola. ak je palo i malo snijega. A bio je 30. dan poslije rz- hazr.53 Izraz rz- hazr, kojim se nazivao prvi dan ljetne polovine godine,54 kao vremenska odrednica u ovoj biljeci zasigurno istie neobine vremenske prilike jo vie nego to bi to korisniku Mula Mustafine medmue privuklo panju da je upisan samo precizan datum. Narodni nazivi posebnih dana u godini Rz- hazr e Mula Mustafa puno puta zapisati u svojoj medmui kao vremenski orijentir,55 jedanput ak na arapskom jeziku yevml-hazr.56 Znaenje je ostalo isto,57 samo je perzijsku imenicu rz (dan) zamijenila arapska yevm (dan), i perzijsku je sintagmu zamijenila arapska. Mula Mustafa je svakako rije dan izraavao i turskom imenicom gn, te perzijskom rz i arapskom yevm. Ta istoznanost u njegovom osmanskom jeziku imenic koje potjeu iz tri jezika osmanske kulture sasvim je oigledna u biljeenju Aliuna, naziva za dan koji je narod raunao najtoplijim i prekretnicom ljeta. Mula Mustafa je Aliun zapisao na razliite naine, ali uvijek u istome znaenju Alijev (ili, prilagoeno bosanskom jeziku, Alijin)
52 53 54 55 56 57 L. 35b/6-8. L. 8b/8. Rz- hazr je u Mula Mustanom spisu drugi naziv za edrelez. On podjednako esto koristi oba izraza. Naprimjer: L. 12b/1, L. 13b/16, L. 118/14. L. 29b/19. Taj su dan bosanski muslimani i uope narodi na Balkanu nazivali Hizirov (ili Hidrov) dan. O tome vidjeti: M. Hadijahi, Sinkretiki elementi..., str. 320. Imajui u vidu nain na koji je Mula Mustafa pisao ovu sintagmu, preciznije, drugu rije u sintagmi, ona se ita hazr u znaenju zelenilo. Stoga bi prevod sintagme mogao biti dan zelenila.

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

197

dan. Razliitost se ogleda u izraavanju imenice dan. Aliun prepoznajemo u sintagmama yevm-i Al58 i rz- Al59 jednako kao u turskoj Ali gni. Ovu posljednju je Mula Mustafa ipak najee koristio.60 Aliun su u naim krajevima obiljeavali muslimani.61 Isti je dan svetkovalo i hriansko stanovnitvo, samo pod drugim nazivom, kao Ilindan. Mula Mustafa je u svojim opisnim datumima esto navodio i one dane koje je hriansko stanovnitvo u naim krajevima smatralo svetima a koje muslimani nisu proslavljali. Mula Mustafa se, naime, u vremenu orijentirao i prema Boiu, Petrovdanu, Vidovdanu, Spasovdanu ili Miholju kao to su mu vremenski orijentiri bili Bajram, Aliun, kasum, erbeini ili hamsini. U njegovome tekstu nalazimo biljeku kako je 1184. [1770-17771.] godine ljiva poegaa toliko rodila da se sve do kasuma mogao kupiti tovar za 200 aki62 i isto tako biljeku kako se suhoga mesa ak do Bozguna (Boia) moglo nai lijepoga, iako je narod procjenjivao da e te zime biti slabo stanje s mesom. 63 Mula Mustafa je zapisao kako je vojnike plae za 1181. [17671768.] donio janiarski aga Ahmed-efendi 1184. [1770.] godine, 19. dana mjeseca augusta, odnosno u mjesecu demadel-l po lunarnom islamskom kalendaru, a kako su plae za tu 1184. stigle etiri godine kasnije, 1188., 30. dana mjeseca rebiul-evvela na Spasovdan. [10.06.1774.]64 Mula Mustafa pie kako je Hadi Salih-paa sa svojom pratnjom od 200 ljudi stigao u Bosnu 1204. godine i u Sarajevo uao u srijedu, 10. demadel-ahira, odno-

58 59 60

61 62 63 64

L. 8a/11. L. 8a/7. Turska je sintagma mjestimino gramatiki nepotpuna, nedostaje joj posvojni suks i u nalnoj poziciji. Sintagma se tada ita Ali gn (u tekstu passim). Oblik Ali gn neodoljivo podsjea na onaj koji je u naem narodu udomaen. Domai naziv i dolazi od turskoga Ali gn[i], no ne treba misliti kako je Mula Mustafa turski termin prilagoavao domaem izgovoru. On je naprosto i turske nazive dana dosta esto zapisao bez posvojnoga suksa te umjesto oekivanoga sal gni u njegovome tekstu nalazimo sal gn, umjesto pazar gni nalazimo pazar gn ili umjesto cuma gni, cuma gn. No to je bila praksa i u drugim proznim tekstovima namijenjenim iroj upotrebi. (Vidjeti, npr., Fikret Turan, Halk Osmanlcas I. Melhameler ve Bir On Yedinci Yzyl Melhamesi.) M. Hadijahi je u lanku Sinkretiki elementi u islamu u BiH pisao o svetkovanju Aliuna, str. 320-322. L. 15b/13. L. 15b/15. L. 23a/8.

198

Kerima Filan

sno 25. dan hamsina [24.02.1790.]65 te kako je pet godina kasnije, 1209. u Sarajevo doao novi aga u mjesecu zil-hiddetu, jednu sedmicu poslije Vidovdana. [04.07.1795.]66 Evo jo nekoliko Mula Mustafinih zapisa s hrianskim svetkovinama kao vremenskim orijentirima: Ferman s radosnom vijeu o pobjedama osmanlijske vojske na frontu 1183. godine za koju e se, istina, kasnije pokazati da nije bila tana, stigao je u Sarajevo 5. rebiul-evvela na Petrovdan. [09.07.1769.]67 Godine 1197. [1782-1783.] narodu su obznanjene tri bujuruldije kojima se nareivalo skupljanje vojske za rat s Austrijom, ali je doao i Miholj, a vojska jo nije bila podignuta.68 Godine 1190. [1776.-1777.] pala je velika kia i donijela bujicu na pet-est dana prije Petrovdana, a onda ponovo na tri dana prije Aliuna.69 Devet godina kasnije, 1199. [1784.-1785.] kad se Ismail-paa, na putu za Bosnu, razbolio i umro u Novom Pazaru, Mula Mustafa je opet zapisao kako se ta udna situacija, kakva se u Bosni nije pamtila, desila 10. ramazana, izmeu Petrovdana i Aliuna. [17.07.1795.] 70 Lokalne nazive svetih dana u godini Mula Mustafa je prevodio na turski i uklapao ih u tekst koji je svakako pisao na tom jeziku. Petrovdan je Petrov gni, Vidovdan je Vidov gni, Spasovdan je Ispasov gni a Miholj jednostavno Mihol. Petrovdan je jedanput ipak ostao nepreveden, ali je tumaenje dobio kroz arapsku imenicu yevm postao je yevm-i Petrovdan.71 Na isti je nain Mula Mustafa zapisao i hrianske blagdane Gospojinu (yevm-i Gospoyina) i Blagovijest (Blagoviyest gni). Mula Mustafini datumi u kojima su Gospojina i Blagovijest vremenske odrednice u prevodu glase ovako: Zanatlije pekari priredili su izlet 12. dana mjeseca redepa 1190. godine, kad je sunce bilo na 5 stepenu zvijea Djevice, na dan Gospojine. [28.08.1776.]72
65 66 67 68 69 70 71 72 L. 119a/14-15. L. 149a/9. L. 12b/13-14. L. 42a/13-14. L. 28a/13-14. L. 43a/19. L. 153b/13. L. 28a/23.

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

199

Princ Sulejman, sin sultana Abdulhamida, rodio se 28. saferul-hajra 1193. u srijedu uveer u 3 sata. [28.03.1779.] Prireena je proslava uz pucanje puaka i topova. Proslava je poela na Blagovijest i potrajala je 3 dana.73 Na drugim mjestima na kojima je vrijeme zabiljeenih ivotnih situacija oznaio tim hrianskim blagdanima, Mula Mustafa je Blagovijest izrazio sintagmom bearet-i Meryem Merjemina radosna vijest,74 a Gospojinu je preveo na turski rijeima vefat-i Meryem gni dan Merjemine smrti.75 Boi je Mula Mustafa ujednaeno zapisao izrazom Bozgun kako su muslimani obligatno nazivali taj hrianski praznik.76 U Mula Mustafinoj medmui itamo kako su aga i mula znali i u zimsko doba otii na muaveru (savjetovanje) u Travnik gdje je stolovao vezir, kao to su 1204. godine otili na 10 dana prije Bozguna, 11. rebiul-ahira [29.12.1789.].77 U njegovom tekstu itamo kako su godine 1184. [1770-1771.] vijesti o porazu osmanlijske vojske pred ruskom, stigle oko Bozguna,78 kako je iste te godine sve do Bozguna vrijeme bilo lijepo, nije bilo nimalo hladno, a onda su na Bozgun, 19. dana mjeseca ramazana, pali i kia i snijeg. [06.01.1771.] Pa neka se zna da je tako bilo,79 zapisao je Mula Mustafa. I deset godina kasnije, kad je 7. januara nastupila nova 1194. [1780.] hidretska godina, palo je malo snijega a dobro je zahladnilo oko noi Isaova roenja. Tako je pisac pribiljeio hriansku novu godinu.80 Vidi se da je Mula Mustafa hrianske blagdane uvodio u datiranje biljeaka posve razliitoga sadraja; u samome sadraju nema nita to bi odredilo nain izraavanja datuma koji ih prate. Stoga i u biljeci koja glasi:
73 74 75 L. 34a/1-2. L. 17a/1. L. 13a/5 i L. 21b/18. Nigdje u nama dostupnim izvorima nismo mogli utvrditi ni sintagmu veft- Meryem ni kakvu drugu uputu na znaenje Merjemina smrt. U kalendarima na osmanskom jeziku koji su se koristili u naim krajevima znali su biti naznaeni hrianski blagdani, no u lancima koji se bave tom temom ne spominje se izraz Merjemina smrt. Vidi: E. Kujundi (ed.), str. 207. Vjerovatno je da je ovaj prevod Mula Mustan individualni. M. Hadijahi, Sinkretiki elementi..., str. 318. Na ovome mjestu autor lanka pojanjava da se tim nazivom, kao i drugima koje su muslimani koristili za Boi (Bozuk, Trozuk, Roi), nije htjelo vrijeati hriane ve su oni bili izraz uvjerenja da je blasfemino u bilo kojoj vezi pojam Bog uzimati u deminutivu. L. 119a/12. L. 16a/21. L. 16a/9. L. 35b/16.

76

77 78 79 80

200

Kerima Filan

U Sarajevu je u crkvi nekakav mladi sa sela noem usmrtio jednoga hrianina seljaka u poslijepodnevno doba uoi hrianskog praznika Crvenih jaja.81 bit e da pridjevom hrianski uz sintagmu praznik Crvenih jaja pisac istie kako se tragedija meu hrianima dogodila ba uoi blagdana (Uskrsa) a ne s namjerom da dadne konfesionalno odreenje tog praznika. Narodni nazivi mjeseci Mula Mustafini datumi odraavaju razliite prakse odreivanja vremena u sredini u kojoj je ivio. Lunarni islamski kalendar, koji je imao karakter slubenoga i vjerskog, Mula Mustafa je morao primjenjivati i kao vjerski slubenik (imam) i kao gradski pisar (katib). Julijanski kalendar, primjenjivan kao lunisolarni, takoer je bio u slubenoj upotrebi te je pisac kao obrazovan ovjek (imao je naslov mule) i taj mogao poznavati. Kako je bio upuen u astronomiju, Mula Mustafa je vjerovatno znao pratiti poloaj Sunca prema 12 zvijea zodijaka.82 esto je i tim podacima upotpunjavao ve naznaene precizne datume oblikovane prema lunarnoj i/ili solarnoj godini. Ovako je napisao datum roenja jedne svoje keri: Godine 1193. rodila se moja ki Merjema Nurija, u mahali Mimara Sinana u mjesecu redepu [15.07.-14.08.1778.] u utorak uveer u tri i po sata, jedan dan prije nego to je nastupio august. Sunce je bilo na 20. stepenu zvijea Lav.83 Sasvim je rijetko pisac jedino poloajem sunca, uz naznaenu godinu, odredio vrijeme neke situacije, kako je uinio u zapisu o Mehmedpai Silahdaru. Smijenjen s poloaja bosanskoga vezira, paa je na putu iz Travnika prema Solunu jednu no prenoio u Sarajevu, ali, pie Mula Mustafa, sirotinji nije podijelio milostinju. Bila je 1193. [1779-1780.] godina i sunce na 15. stepenu zvijea Strijelac.84 Uz sve navedene vremenske odrednice pisac je koristio jo i narodne nazive za mjesece, pa je mjestimino tekst datiranja upotpunjavao upisivanjem sijenja, veljae, svibnja, lipnja ili srpnja.85 Tako je uinio u ovoj biljeci:
81 82 L. 27a/2-4. Upuenost u astronomiju podrazumijevala je i znanje o astrologiji. Mula Mustafa, istina, ne spominje da je sainjavao horoskop, ali se esto obratio na Melhemu, to je podrazumijevalo i upuenost u astrologiju. L. 32b/5-6. L. 35a/26-27. Ovdje su navedeni svi narodni nazivi mjeseci koje je Mula Mustafa zapisao. Krai pregled radova koji govore o naim narodnim nazivima mjeseci u rz-nmama,

83 84 85

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

201

21. ramazana 1183. godine [18.01.1770.], odnosno 30. dan zemherija u petak naveer poslije sutona ukazala se jaka crven na nebu i zadrala se sve do 8 sati u noi, 8. sijenja!86 Iako je dovoljno precizan datum 10. evval 1203. godine [04.07.1789.], Mula Mustafa je uz taj zapisao i 1. srpanj kao vrijeme kad su se dijelile plae vojnicima.87 Navedimo i ostale primjere datiranja domaim narodnim nazivima mjeseci: U spomenutoj godini [1193/1779-1780.] krajem mjeseca kanunisanija, posljednjih dana sijenja dvije-tri noi ukazala se crven na nebu iznad Grdonja. I opet se crven vidjela dvije tri noi u veljai, odnosno u ubatu.88 Na zerdelijama se pojavio behar 12. dana mjeseca veljae (mh- vela89 a). Sejjid Muhammed-efendi Svrako, pisar u muftiluku, postavljen je za muftiju u veljai 1177. [1763-1764.]90 Umro je moj amida Topal Osman-aga te sam radi nasljedstva iao u Beograd, gdje sam stigao 29. svibnja 1173. [1759-1760.]91 Ove su (1195.) godine sarajevske hadije krenule 20. dumadel-ahira, poetkom lipnja prema Dubrovniku [14.06.1781.]. Narod im je prigovarao to su otili ne obavivi dovu i ne podijelivi milostinju, kako se inilo prethodnih godina.92 Samo su se u naim krajevima mjeseci u godini nazivali oujkom, travnjem, svibnjem, lipnjem.93 Upisani na ovih nekoliko mjesta u medmui i ti narodni nazivi mjeseci, uz sve druge vremenske odrednice koje je Mula Mustafa koristio, razotkrivaju svijet u kojem je pisac ivio.
vjeitim kalendarima na osmanskom turskom jeziku vidjeti u: E. Kujundi (ed.), str. 205-208. Takoer i: A. atovi, Osmanski kalendari iz rukopisne zbirke GHB biblioteke u Sarajevu: Pratee biljeke u kalendarskim tablicama, Pismo I/I, Sarajevo, 2003., str. 259-273. L. 13b/5. L. 118b/1. L. 33b/18-21. L. 6a/15. L. 8b/8. L. 7b/9. L. 40a/11-12. Poznato je da su se ti nazivi unosili u kalendare sainjene u naim krajevima na osmanskom turskom jeziku.

86 87 88 89 90 91 92 93

202

Kerima Filan

O dobu dana Za nazive dana Mula Mustafa je najee koristio turske. Jedino su nazivi za srijedu i etvrtak, za razliku od oblika koji imaju u savremenom turskom jeziku uvijek ehrenbih i penenbih. Pisac je mjestimino koristio perzijske nazive za dane (enbih, jekenbih, duenbih) te arapske koje je navodio u obliku perzijske sintagme: jevm-i ehad, jevm-i isnejn, jevm-i sebt. Ponegdje je, posve rijetko, Mula Mustafa zanemario zapisati precizan datum ili naziv dana, ali je doba mjeseca oznaio nazivom za dekadu. Te je nazive dva-tri puta upotrijebio ak locirajui dogaaj u domai narodni mjesec, kao to je uinio u zapisu: Danas je stiglo u Sarajevo 400 tovara municije. Poetak je lipnja 1195. [1780-1781.]94 ee je od drugih naziva te vrste koristio gurre. Kako se tim nazivom oznaavao prvi dan mjeseca, njime je Mula Mustafa uvijek oznaio poetak nove lunarne godine, kao u zapisu: Sene-i cedde 1187 gurre-i m f ehrenbih Poetak muharrema nove 1187. godine pao je u srijedu.95 Prvi dan mjeseca muharrema te godine bio je u etvrtak [25.03.1773.], ali je nova godina nastupila s pojavom mlaaka u suton prethodnoga dana, u srijedu kako je i Mula Mustafa zapisao. Poetak novoga dana poklapao se s vremenom prvoga veernjeg namaza. To je doba Mula Mustafa oznaavao rijeju akam ili akam namaz te rijetko arapskom rijeju magrib (badel-magrib). Drugi veernji namaz je (oko) dva sata poslije prvoga i to je doba dana pisac oznaavao kako nazivom namaza (yats, yats namaz) tako mjestimino i satom. Uz naznaeni sat morala je stajati jo jedna odrednica koja pojanjava je li rije o danu ili noi, budui da se dan mjerio s dva puta po 12 sati. Te su dopunske odrednice uz sat kod Mula Mustafe ee izraene nazivima namaza negoli prilozima danju (u dani) ili nou (u noi). Jedan zapis s prilogom u noi mogli smo vidjeti naprijed (ukazala se jaka crven na nebu i zadrala se sve do 8 sati u noi). Manje jedinice vremena od sata Mula Mustafa je sasvim rijetko naznaio. Jedan primjer takvoga, ali nedovoljno preciznoga biljeenja vremena vidimo u naprijed navedenom podatku o datumu roenja pieva sina Ahmeda. Ondje stoji da se Ahmed rodio oko devet sati, ili devet i etvrt,
94 95 L. 40a/8. L. 21a/16.

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

203

a moda je bilo i malo vie, krae reeno oko ikindije namaza.96 U svakom sluaju, iz rijei oko ikindije namaza razumijemo da je bilo devet sati danju. Kad mu se pet godina kasnije rodio sin Mustafa, pisac je sat zabiljeio preciznije: Godine 1189. 24. dana mjeseca rebiul-evvela i 13. dana mjeseca maja, kad je sunce bilo na 4. stepenu zvijea Blizanaca, u srijedu uveer u sedam sati, malo prije sedam sati, otprilike pet, est, sedam minuta prije. [25.05.1775.]97 Nije li Mula Mustafi pomogao sat na otkucavanje koji je kupio 1773. godine98 da s vie tanosti zabiljei roenje toga svog djeteta, kao to je i roenje keri Merjeme Nurije, jo pet godina kasnije, 1778. naveo i satom precizno: rodila se u utorak uveer u tri i po sata. Na istom listu na kojem je zabiljeio da je sebi kupio alar sat Mula Mustafa vie puta spominje sat, i kao napravu i kao jedinicu vremena. Je li ta podudarnost sluajna ili je, moda, prirodna posljedica promjene u (ne)svjesnome zapaanju? Ba na tom listu je Mula Mustafa zabiljeio kako je sahatija koji se zvao Samsari napravio neobinu pokretnu malu sahat-kulu. Na mjesto sata postavio je zvono a u kulu lanac i eki koji je udarao i tako odzvanjao [vrijeme].99 Ovaj zapis nije datiran, ali sudei po datumu onoga koji mu prethodi, mogao je nastati desetak dana nakon to je Mula Mustafa kupio asovnik. Kako je to bio posljednji mjesec lunarne 1186. [1772-1773.] godine, ini se da se pisac nakon tog zapisa o udnoj sahat-kuli prisjetio jo dvije-tri pojave koje je odluio sauvati od zaborava. Jedna od tih je bolest velikoga kalja koja je te 1186. godine zavladala meu djecom. Razboljele su se i njegove dvije keri. Djeca nisu stalno kaljala, kae Mula Mustafa, nego su napad kalja dobivala jednom u satu ili jednom u dva sata ili jednom u tri sata.100 Vjerovatno je onda Mula Mustafa precizno zapisao 1193. [17791780.] da su njih desetak prijatelja u toku svojih veernjih druenja koja su odravali jednom sedmino, uoi etvrtka, u kui Hasan-bae na Atmejdanu poslije obavljenoga jacija-namaza oko pola sata provodili u spominjanju Boga (zikr), zatim oko pola sata itajui knjige, a ostatak vremena u razgovoru.101
96 97 98 99 100 101 L. 11b/22-25. L. 24a/13-14. L. 21a/5. L. 21a/7-9. L. 21a/9-14. L. 33b/6-14.

204

Kerima Filan

Zavrit emo ovaj pregled o Mula Mustafinom poimanju vremena napomenom da je u upravo navedenoj biljeci pisac na naem jeziku upisao ui [uoi] etvrtka. To je jedini primjer bosanskog naziva za dan. Zakljuak Mula Mustafa Baeskija iz Sarajeva je imao neto manje od trideset godina ivota kad je u svoju privatnu biljenicu (medmuu) 1757. godine poeo zapisivati razliite dogaaje iz svakodnevnice i tu je svoju praksu odrao skoro pedeset godina. Kao to je naznaio u prvoj reenici u kojoj je izrekao svoju namjeru, svih je tih godina zapisivao dogaaje u Sarajevu i Bosni i vrijeme njihovoga deavanja. S datumima upisanim uz svaki dogaaj Mula Mustafina je medmua pouzdan izvor o njegovoj savremenosti. Svojevrsno svjedoanstvo o tom vremenu predstavljaju i sami datumi. Oni u Mula Mustafinom spisu nisu jednoobrazni, nego su zapisivani prema razliitim kalendarima i nainima raunanja vremena. Dakako, godine su uvijek izraene prema lunarnom muslimanskom kalendaru. Raznovrsnost datuma ogleda se u tome to je pisac mjesece i dane navodio kako prema lunarnom muslimanskom tako i prema solarnom kalendaru. U Mula Mustafino su vrijeme oba bila u zvaninoj upotrebi kod Osmanlija. Mula Mustafa je esto u jednom tekstu datiranja navodio i arapske i julijanske nazive mjeseci. Ponekad je tako dvostruko upisan datum upotpunio i navoenjem perioda godine prema prirodnom ciklusu. Tako se u medmui mogu vidjeti nazivi za sva godinja doba i krae periode godine koji su se koristili u osmanskoj tradiciji raunanja vremena (erbein, hamsin, berd-i acuz, ruz-i hazra) . Kao vremenske orijentire Mula Mustafa je navodio i muslimanske praznike (bajrame) i hrianske svete dane (Boi, odnosno u njegovome spisu Bozgun, potom Petrovdan, Vidovdan, Gospojinu, Blagovijest). U sredini u kojoj je pisac ivio, hrianske svetkovine su sluile stanovnitvu za orijentiranje u vremenu prema sunevu kalendaru koji je svakako bio praktiniji u svakodnevnome ivotu. I u Mula Mustafinom navoenju hrianskih svetih dana nema nikakvoga kulta, nego su ti dani orijentir za sezonsko raunanje vremena. U Mula Mustafinim datumima nisu izostali i lokalni, narodni nazivi mjeseci (sijeanj, veljaa, svibanj, lipanj, srpanj), koji su se svakako koristili i u muslimanskim kalendarima sastavljanim u naim krajevima. Oito je da je Mula Mustafa biljeio datume s naglaskom na razliitim praksama raunanja vremena. Zapisivanje vie razliitih vremenskih orijen-

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

205

tira uz jednu biljeku, dakako, otklanja svaku sumnju u pievo pedantno voenje dnevnika. No, ne mora znaiti da je tom praksom pisac elio postii jedan cilj biti uvjerljiv korisnicima svoje medmue. Bit e da je njega vodila ideja da uvjerljivo zabiljei portret imperije.102 Njegove biljeke raznovrsnoga sadraja jesu fragmenti ivota, a svi ti fragmenti ine jedan, osmanski svijet. Mula Mustafa je pokazao kako se u tom svijetu (u Bosni koja je bila dio tog svijeta) vrijeme odreivalo s vie razliitih simbola. Iz njegovih se zapisa otitava da ti simboli nisu puki pokazatelji istovremenoga postojanja razliitih praksi nego oni zajedno ine sistem u jednoj konkretnoj sferi ivota kao to je odreivanje vremena. Datiranja prema razliitim raunanjima vremena uvjerljivo su portretiranje imperije, kao to taj portret upotpunjavaju ovakvi zapisi: U ovoj su godini [1187., odnosno 1773-1774.] kranski i hrianski Uskrs pali u isti dan.103 Ruz-i hizra je pao u dane Kurban-bajrama.104 U Mula Mustafinoj medmui nije sadraj biljeke predodreivao nain datiranja, drugim rijeima, biljeke slinoga sadraja prate posve razliito uoblieni datumi. Ali to nije posljedica pieva nemara, nego njegovoga raunanja vremena. On u svojoj privatnoj sferi ne pravi razliku izmeu globalnog i lokalnog kalendara, nego podrava i priznaje pravo na razliito raunanje vremena. To se vrlo dobro otitava iz ovoga zapisa: Ja siromah, imam i katib, pokrio sam svoju skromnu kuu u Mimar Sinanovoj mahali eremitom i indrom, i za to sam potroio 2.000 para. Godine 1187. [1773-1774.] na dan Merjemine smrti.105 Jedino vrijeme koje je osim godine Mula Mustafa dao za taj oito veliki pothvat u svome privatnom ivotu jest dan Merjemine smrti, kako je izraavao hrianski blagdan Gospojinu. Mula Mustafa ne ostavlja prostora da mislimo kako se ovakvo datiranje sluajno nalo u njegovoj privatnoj sferi; u njegovoj medmui nema zapisanih pa prekrienih i odbaenih dijelova teksta. Ono je znak njegove unutarnje ravnotee. Imamo li na umu kako je Mula Mustafa svijet motrio iz ugla islamskog misticizma, to se vidi iz njegovih biljeaka i komentara o ivotu u gradu Sarajevu, a neposredno se ita u zapisima o njegovim vlastitim inte102 103 104 105 C. Kafadar, Self and Others..., str. 126 L. 21a/18-19. L. 155a/15. Godina 1214. (1799-1800). L. 21b/18.

206

Kerima Filan

resovanjima i druenjima, oito je da je i zapisivanjem teio ravnotei duha kao sufija koji je danju i nou radio i razmiljao sve dok mu nisu postale sasvim jasne sve knjige iz tesavufa.106 Literatura: Baeskija, Mula Mustafa evki (1997). Ljetopis (1746-1804). Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 3. izdanje. Prijevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovi. Buzov, Snjeana. Archive as Sufi Genre? : Mecmua of Mulla Mustafa Basheski in Eighteenth-Century Sarajevo. lanak pripremljen za objavljivanje. Filan, Kerima (2007). Mula Mustafa Baeskija: govor o sebi. Pregled, 5-6, LXXXVII (Sarajevo). Str. 117-143. Hadijahi, Muhamed (1980). Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini. Prilozi za orijentalnu filologiju.Vol. 28-29 (Sarajevo). Str. 301-329. Hunt, Lynn (2001). Nova kulturna historija. Zagreb. Naklada Ljevak. Ivi, Nenad (1192). Domiljanje prolosti: kako je trinaestostoljetni splitski arhiakon Toma napravio svoju salonitsku historiju. Zagreb. Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta. Kafadar, Cemal (1989). Self and Others: The Diary of a Dervish in Seventeenth Century Istanbul and First-Person Narratives in Ottoman Literature. Studia Islamica, LXIX. Str. 121-150. Kantardi, Muhamed (1953). Hidretski kalendar i ostali kalendari kod islamskih naroda. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom III-IV (Sarajevo). 299-348. Kujundi, Enes (ed.) (1991). Islamski kalendar i astronomija. Sarajevo. El-Kalem. Kut, Gnay (1998). Gurre-nme ve Lelnin Gurre-nmesi ile Rznmelerde Grlen ki Beyit. Journal of Turkish Studies. Hasibe Mazlolu Armaan, 22. Str. 133-140. Pai-Vuki, Tatjana (2007). Svijet Mustafe Muhibbija, sarajevskoga kadije. Zagreb. Srednja Europa. Schimmel, Annemarue (2001). Odgonetanje Boijih znakova. Fenomenoloki pristup islamu. Sarajevo. El-Kalem.
106 L. 37a/1-3.

Kako je Mula Mustafa Baeskija oznaavao vrijeme

207

Timotijevi, Miroslav (2006). Raanje moderne privatnosti: privatni ivot Srba u Habzburkoj monarhiji od kraja 17. do poetka 19. veka. Beograd. Clio. Tomai, Otac Vicko (1898). Poviest jevrejskoga Julijeva i Grgureva koledara. Zadar. Red S. Frane. Turan, Fikret (1998). Halk Osmanlcas I. Melhameler ve Bir On Yedinci Yzyl Melhamesi. Bir, 9-10. Str. 685-709. Unat, Faik Reat (1940). Hicr Tarihleri Mild Tarihe evirme Klavuzu. Ankara. Veli, Mirna (1991). Otisak prie. Zagreb. August Cesarec.

Kljune rijei: Vremenski orijentiri, 18. stoljee, Bosna, medmua Mula Mustafe Baeskije.

Summary Marking of time by Mula Mustafa Baeskija This work deals with how Mula Mustafa Baeskija marked the time in his notes about events in Bosnia in the second half of the 18th century. The inspiration for this work was found in the introductory sentence in which the author states his intention to to record events and their times in his medmua. Mula Mustafa marked the time by using precise dates. But dates were not standardized but shaped according to different calendars of methods of measuring time. The author focused on the Islamic lunar calendar and Ottoman lunisolar calendar, according to the movement of the sun in relation to 12 stars and according to natural yearly cyles, then according to Muslim and Christian holidays. Finally, the author occassionally used local terms for the months of the year. These diverse ways of marking time reflected the culture which was symbolized by diversity.

Adnan Kadri

DVIJE POEME NA OSMANSKOM JEZIKU O OPISU JAKUB-PAINE ODBRANE SARAJEVA I POBJEDE NA KRBAVSKOM POLJU 1493. GODINE
Dervi Jakub ja sam sanakbeg bosanski Uz Boiju pomo ovu bitku dobih ( Jakub-paa Bonjak) O Jakub-pai Bonjaku dosad je jako puno pisano, osobito o njegovoj pobjedi na Krbavskom polju 1493. godine. Osmanski izvori ga ocjenjuju na jedan nain, a zapadni izvori na drugi nain. Naime, prema dosad poznatim podacima, Jakub je na Dvor dospio u vrijeme sultana Fatiha, a odgajan je meu sultanovim paevima i otada je pa do Krbavske bitke proao veoma burnu i vojniki uspjenu karijeru punu padova i uspona. Bio je savjetnik prvo princu, a potom i sultanu Bajazidu II (1481-1512). Vrlo brzo postaje kapu-aga (maral Dvora) kod princa Bajazida. Bajazid postaje sultan 1481. godine i imenuje Jakub-pau za miralema, a onda ga alje kao lalu (instruktora) za sina Ahmeda. Jakub-paa poetkom 1485. godine biva imenovan za rumelijskoga beglerbega, i na toj funkciji biva ispomo Alauddevletu, knezu turkmenske dinastije i savezniku Osmanlija. Razliite su informacije o vojevanju Jakub-pae u to vrijeme: da je pobijedio i rastjerao oko 9.000 vojnika iz Sirije i sl. No, nisu svi izvjetaji takvi: neki govore i o neuspjesima Jakubpae. Na istonoj granici Jakub-paa ratuje oko dvije godine. Uestvovao je u bitkama u kojima je 1486. godine Ahmed-paa Hercegovi, sin Hercega Stjepana Kosae, bio privremeno zarobljen. Iste godine postaje beglerbeg Karamana. Zajedno sa Ali-paom Bonjakom1 ratuje i 1488. godine protiv
1 Ali-pau Bonjaka spominje i hroniar Hadidi u stihovima: Ana evvelden dem gitmidi / Anatol legerin cem utmidi Ali Pyidi beg Rum-eline/ Buyurd Rum-elinn legerine Hemn-dem hzr old cmle begler/ Cemii leger Karamana ki yetdi ... (Hadidi:4704-4706). Prije njega neki ovjek ode / sva vojska anadolska poraena je Ali-paa bijae beg Rumelije/ vojsci rumelijskoj izdade nareenje Odmah istog trena, svi se begovi spremie/ svi se skupie, vojska stie...

210

Adnan Kadri

Egipta. Godine 1490. postaje bosanski sandakbeg, da bi nakon Krbavske bitke 1493. postao beglerbeg Rumelije. U periodu od 1500. do 1502. bio je veliki vezir u Carstvu. Osim sa pobjedom na Krbavskom polju, proslavio se i po uspjesima u mletako-osmanskim ratovima, osvojivi Lepant. Pri pisanju o Jakub-pai Bonjaku, dosad se panja uglavnom skoncentrirala na opis Krbavskog boja 1493. godine. 2 Jakub-paa je ostavio traga i na knjievnost, kako na poeziju osmanskom jeziku, tako i na usmenu poeziju na hrvatskom jeziku u poemi Smrt Bana Derenina zabiljeenu tek 1890. godine. Mi u ovom radu skreemo panju na dvije vrste opisa ratovanja Jakub-pae
2 Usp. Baagi, Safvet-beg, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od 1463. do 1850.) Sarajevo, 1900; Mauran, Ive, Hrvati i Osmansko Carstvo, Golden marketing, Zagreb, 1998.; ii, Ferdo, Bitka na Krbavskom polju (11. rujna 1493). U spomen etiristogodinjice toga dogaaja. Istorijska rasprava. Knjiara dionike tiskare i Knjiara Jugoslavenske akademije, Zagreb, 1893.; Bogii, Rafo, Krbavska katastrofa i raanje hrvatske proze, Forum, HAZU, 32/1993., knj. 65, br. 7-9, str. 407413; Coli, Mladenko, Bitka na Krbavskom polju, Vojna istorija, udbenik za vojne akademije, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1980., str. 32-33; Gavran, Ignacije, Tragedija zbog lakomislenosti (Bitka na Krbavskom polju 1493.), Hrvatski narodni kalendar Napredak, Sarajevo, 1994., str. 75-79; Goldstein, Ivo, Znaaj Krbavske bitke 1493. godine u hrvatskoj povijesti, Krbavska bitka i njene posljedice, n. dj., str. 22-27; Grgec, Petar, rtve Krbavskog polja. to o tome kae povijest, Hrvatska straa, 1/1929, br. 2, str. 5; Jembrih, Alojz, O Krbavskom boju (1493.) u suvremenim zapisima i hrvatskim kronikama, Krbavska bitka i njene posljedice, str. 163170; Joksimovi, Dragoljub, Krbavsko polje, Vojna enciklopedija, sv. 4, Redakcija Vojne enciklopedije, Beograd, 1972., str. 699-700; Klai, Vjekoslav, Pismo ninskog biskupa Jurja Divnia papi Aleksandru VI., pisano u Lici 27. rujna 1493., u kojem izvjeuje o boju na Krbavskom polju pod Udbinom (9. rujna 1493.), Vjestnik kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, V / 1903, str. 248-251; Kovai, Slavko, Bitka na Krbavskom polju u povijesti hrvatskoga naroda. O 500. obljetnici, Hrvatska obzorja, I/1993, str. 385-391; Kruhlek, Milan, Sraz kranstva i islama na Krbavskom polju 9. rujna 1493. godine, Rijeki teoloki asopis, Rijeka, I/1993, br. 2, str. 241-269; Mijatovi, Anelko, Krbavska bitka u hrvatskoj usmenoj knjievnosti, Krbavska bitka i njene posljedice, str. 182-185; Moaanin, Nenad, ivot Jakub-pae, pobjednika na Krbavi 1493, Krbavska bitka i njene posljedice, n. dj., str. 175-177; Olesnicki, Aleksije A., Bonjak Hadum Jakub, pobjednik na Krbavskom polju g. 1493, Rad JAZU, knj. 264, Zagreb, 1938., str. 123-160; Olesnicki, Aleksije A., Bezimeni turski ljetopisac o bojevima Turaka s Hrvatima godina 1491. i 1493, Rad JAZU, knj. 245, Zagreb, 1933., str. 210-219; Olesnicki, Aleksije, A., Krbavski razboj po Sad-ud-dinu, Nastavni vjesnik, knj. 43, Zagreb, 1935., str. 188-208; Spaho, Fehim, Jedan turski dokument o Krbavskoj bici 1493, Napredak, 6/1931, br. 1-2, str. 11; abanovi, Hazim, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. imik, Ante, Dubrovaka bugartica o Krbavskom razboju, ZNO, Zagreb, 1932., 28, sv. 1, str. 45-63.

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

211

Bonjaka: a) opis u poetiziranim historijskim hronikama s kraja 15. i poetka 16. stoljea; b) opis u epskoj poeziji na osmanskom jeziku koja je zabiljeena krajem 16. i poetkom 17. stoljea. Autor poetizirane historijske hronike je poznati osmanski hroniar Hadidi, a autor epske poeme je Esiri. Jakub-pain boj sa banom Dereninom i odbrana Sarajeva Pustoenje neprijateljskih krajeva bilo je opa praksa i taktika ratovanja u srednjem vijeku, ranom novovjekovlju, pa sve do novijih vremena. Potvrdu navedene prakse nalazimo i u evropskoj historiografiji. Na opustoenim podrujima stvarane su privremene vojne uprave. Ibni Kemal u djelu Tevrh-i l-i Osmn spominje Jakub-pau kao junaka kome je posao biti neustraiv poput lava, a koji je 1484. godine ratovao na istoku Carstva. Kako je u literaturi ve poznato, Jakub-paa Bonjak postavljen je za bosanskog sandakbega 1490. godine. Bio je, dakle, suvremenik svog zemljaka Ahmed-pae Hercegovia, sina Hercega Stjepana Kosae. Njih dvojica, Jakub-paa i Ahmed-paa Hercegovi, esto se spominju u razliitim periodima i u istim bitkama. Po vlastitoj elji i molbi, Jakub-paa je 1490. godine postavljen za bosanskog sandakbega. U borbama kod Jajca ponovo je osvojen Vinac, ali je 1491. godine u tim borbama izginulo dosta vojske. Meu njima je bio i poznati Alija erzelez, kojeg osmanske hronike nazivaju vitezom Bosne (Bosna dilveri), i koji je poginuo te iste 1491. godine. U naem radu za poetak izdvajamo Hadidijev opis ratovanja Jakub-pae sa banom Dereninom (Derendilom) u Bosanskom vilajetu. Hadidi prvo opisuje odnose izmeu Jakub-pae i bana Derenina (Derendila).

212

Adnan Kadri

Uvodni dio poglavlja o ratovanju Jakub-pae Bonjaka u Hadidijevoj Hronici (Sl. Ktp. Esad Ef. 2081, str. 297-298) Treba napomenuti da je ban Derenin (osm. tur. Derendil), prema historijskoj literaturi, bio Imre Derenin (Emerik Derencsnyi), jajaki ban (1490-1492) i senjski kapetan (1492-1493). Zanimljiv je nain opisa

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

213

Vojevanje Jakub-pae sa banom Dereninom u Vilajetu Bosna3 I tako, doista, Bajazid-han Jakub-pai bosanski sandak dobrostivo dodijeli Sarajevo jeste Krajite bosansko njega je Jakub-paa stamenim uinio negdje tada u Bosni drugi vojskovoa bijae njegovo ime Derenin4 ban je veliki zapovjednik, vitez ugarski on je pobjeivao je Ruse, Kipake i Nijemce I tako prije Jakub-pae veliki beg u Sarajevu bijae: da ga osvoje, bana poslae puno je banova u boju on bacio pod noge Derenin ban stie i iznenada napade pet ili deset ljudi tad se izvue sandak taj u ruevinu je posve pretvorio
3 MUHREBE-KERDEN- YAKB P B-DERENCL-BN DER VLYET- BOSNA Meer Yakb Aaya Byezd / Hn Ki Bosna sancan itmidi ihsan Saray-ovasdur ser-hadd-i Bosna / Makam itmiidi an Yakb P O Bosnada bir ulu bn varidi / Derencil-bn ana dirleridi Ulu-bn ngrsun pehlvn / Smd Rs u Kpck u Alaman Meer Yakb Pdan mukaddem / Saray-ovasna bir bey muazzam Ki zabt in olunmidi irsal / Nice bm itdi cengile anda p-ml Derencil-bn gelp basmd an / Be on kiile kurtarmd can O sanca harb itmidi yek-ser / Ykup yakup idp yire beraber rr Yakb P heybetile / Bi-avn-i Hakk u izz evketile O sanca yine itdi serser / Ezel giden dahi meml mukarrer Bu Yakb Pnun vasfn bir bir / Derencil-bn iidp itdi tedbr Didi ana hcum itmek gerekdr / eriler cem idp gitmek gerekdr Varalum an andan gtrelm / Gelelm yine farig oturalum Yazup nme nevh beglerine / eytn legerinn yelerine Zaman tayn idp cem itdi leger / Cemi gark- hen atile er Yarar ngrsun, Bosnanun hem / Didgi yire hzr ola ol dem Gelp css paaya irmiidi / Ad cemini aydvirmiidi Didi p o gelmedin varalum / Bi-avn-i Hak anun kaydn grelm Cem-i uclarun gzlerini / Akncnun ardup legerini (Hadidi:4827-4845). U izvoru Derendin-ban.

214

Adnan Kadri

opustoio ga, popalio i sa zemljom je sravnio Pompezno Jakub-paa stie uz pomo Boga Istinitoga, mo i blagodarje sandak taj opet posve sigurnim uini te se tokom vremena jo napuni i uvrsti sve potanko o ovoj Jakub-painoj osobini, Dereninu banu ispriae, te on raspored saini Ree Njega napasti potrebno je Vojske okupiti i krenuti obavza je krenimo i odande ga otjerajmo doimo opet i slobodno zasjednimo! Naredbu napisa okolnim zapovjednicima sve posebno, avoljim vojskama vrijeme odredi i vojsku prikuplja oklop sve poklopi a i vojska na konjima Po volji Ugarske i Bosne bijae kad ree - tamo, na vrijeme, nek se svi spreme uhoda doe i Pai se prikui poe odmah neprijatelje veliati Paa veli Prije nego on stigne, krenimo da vidimo ta je uz pomo Boiju sueno Iz svih krajeva zemlje on gazije i vojsku akindija pozvao je... (Hadidi: 4827-4845) Krbavska bitka 1493. godine Da napomenemo, godine 1492. i 1493. osmanska vojska prodire do tajerske, Kranjske i Koruke. U prodorima osmanske vojske ginulo je dosta vojnika, uglavnom na povratku. Zato su sljedei upadi bili ei od prethodnih. Upadi su bili dvosmjerni, i prema ugarskoj i prema osmanskoj teritoriji. Upad Jakub-pae Bonjaka 1493. godine dobro je pripremljen, a u Vareu je iskovano oruje, sa oklopima kakve su imali srednjovjekovni ratnici u Bosni, eljeznim okovratnicima, kacigama i helebardama (orujem koje je kombinacija sjekire i koplja).5 U maju 1493. godine poeo je napad
5 Mijatovi, Anelko, Osmanlijski pohod u hrvatske i njemake zemlje 1493. godine, Bitka na Krbavskom polju 1493. godine, kolska knjiga, Zagreb, 2005.

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

215

na Jajce, a prema osmanskim izvorima, radilo se o odbrani Sarajeva i prodoru vojske prema Jajcu kud se sklanjala ugarska vojska i stalno predstavljala opasnost tako to je izlazila iz utvrde i pustoila krajevima u srednjoj Bosni u periodima kad su slabije uvani. Prodori su izravno ugroavali i samo Sarajevo. Jakub-paa je slijedio Emerika Derenina koji se sklonio u utvrdu, ali, poto nije imao namjeru gubiti vojnike u dugoj opsadi Jajca, nastavio je prodor prema ugarskim teritorijama na sjeveru. Vojska je otila do tajerske. U Zagorju je provela ak 15 dana. Ban Derenin je organizirao zasjede pri povratku Jakub-paine vojske koja je htjela izbjei sukobe kreui se u irokom luku i htjui tako ui u dio Bosne koji su kontrolirali. Jakub-paa je ak pokuao pregovarati s banom Dereninom o prelasku u Bosnu, dajui veliki otkup za prolaz iscrpjene vojske. Meutim, ban Derenin je htio sav plijen i sve to su osvojili Jakub-paini vojnici, ne nudei ni posve precizno jamstvo za ivote osmanskih vojnika. Ban Derenin sa ostalim zapovjednicima presijeca put na Krbavskom polju. Spletom okolnosti dolazi do bitke na Krbavskom polju 9. septembra 1493. godine, gdje Jakub-paa odnosi veliku pobjedu protiv ugarske vojske u kojoj su uestvovale i brojne jedinice sastavljene i od lokalnih vojnika. Jakub-paina vojska se podijelila u tri rukavca: jedan je predvodio Ismail-beg, drugi Mehmed-beg, a trei on osobno. Izvukli su mudrom taktikom vojsku bana Derenina na sredinu polja i napali je iz tri pravca. Pravci napada bili su neoekivani, tako da je ugarska vojska bila iznenaena i obezglavljena napadima s lea i sa boka. Bitka poinje ujutro od 9 sati a traje do iza ikindije istog dana. Prvo su stradali konjanici, a potom i brojni vojnici u bijegu sa tekim oklopima. Jakub-paa je, prema osmanskim hroniarima, samo zastao krae vrijeme da klanja ikindiju. Zarobljen je i ban Derenin i brojni drugi zapovjednici. U usmenoj tradiciji sauvane su predaje o epskom karakteru Jakubpae Bonjaka. Neprijatelj je na Krbavi pretrpio ogromne gubitke, a poloaj Ugarske toliko je oslabio na tom podruju da je trebalo skoro sto godina da se donekle popravi. U razliitim izvorima spominje se izmeu 5.000 i 10.000 Ugara i Hrvata koji su poginuli na Krbavi. Hadidi daje opis Krbavske bitke, ne iznosei posebne podatke koji se odnose na tu bitku, ve openiti, skoro stereotipni opis borbe kakav je est u narativnim historijskim mesnevijama na osmanskom turskom jeziku:

216

Adnan Kadri

Ree sa vojnicima napor uloite6 Za borbu u ime Boga poite Zasvirae bubnj i talambas, on krenu i poe Do oblasti Derenina bana stie Derenin ban to u i ohol postade Ree Neka doe da mu raskomadam srce Da glavu njegovu poaljem do Ugarske Da svladam Turina i bacim ga pod noge Svi nevjernici prema atovima krenue Svi prema vjernicima u grupama krenue Vojske se dvije meusobno sustigoe Zajedno jedne prema drugim vojne trupe stoje Izvidnica7 se ispe, svu no su ekali Sa obje se strane od zla uvali U praskozorje vojska poput mora ustreptala je Kao adaha glavu, isturila vojno znamenje Zasvirae bubanj i talambasi, sund i zurna Nekoliko puta se oglasi jecaj naja dvije vojske stigoe, jedna do druge sustigoe se i meusobno sukobie jedni druge sve kre i sijeku po zemlji kao kiu krv rasipaju
6 Didi legerlere idn ki himmet / alup tabl u nakre gdi gitdi / Derencil-bn duyup old ferah-nk / Ban ngrsa idp irsal / At arkasna geldi cmle kr / Erip birbirine iki leger / Karavul kd gice beklediler / Seher c itdi derya gibi leger / alup tabi u nakre sunc u sr-n / ki leger giridi birbirine / Biribirin krarlar u bierler / Derencil-bn ceng ire tutuld / Dahi bir nie banlar dl-skeste / Alem-dr u alem mahbs u maks / Bularun cmlesin alup getrler / Bi-avn-i Hak snup kr erisi / Karavul. Gazyin klun lillhi niyyet Derencil-bnun iklimine yetdi Didi gelsn ciger-ghn idp k Krup Trki ideyim cmle p-ml Yrr dn ehline ol cemi vr Mukbil kond alaylar berber Zarardan cnibeyni sakladlar Gtrdi ba ejder-ve alemler Grv kerre nyun old peyda Ulad v kard birbirine Yire yamur gibi kanlar saarlar ok oynad vel hir utuld Cemi ser-nign u dest-beste Nice zinde ki cndan cmle meys Srp p huzrna yetrler Diri kurtulmayup yzden birisi (Hadidi: 4846-4860).

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

217

Derenin ban usred bitke uhvaen bijae silno se razigravao, al na kraju pobijeen je Koliko samo banova slomljena srca ostade svi su oni sa zemljom sravnjeni, il su im ruke povezane nosai zastave imali su znakove ropstva i nesree koliko je samo bilo ivih to se posve u ivot razoarae! Sve njih uzee i odvedoe potjerae i pred Pau dovedoe sa Boijom pomoi nevjernika vojska razbijena bijae iv se nije spasio niti jedan od stotine... (Hadidi: 4846-4860)

Uvodni dio poglavlja o ratovanju Jakub-pae Bonjaka u Hadidijevoj Hronici (Sl. Ktp. Esad Ef. 2081, str. 299-300) Dok je u prethodnom odjeljku dominirala stilska varijacija pragmatografije - hipotipoze opisa radnje ili dogaaja, odnosno opisa bitke izmeu Jakub-pae Bonjaka i bana Derendila (Derenina), u nastavku se opisuje obiaj postupanja sa zarobljenim u stilskoj formi kratke etopeje, odnosno daljnja sudbina bana Derenina i Jakub-pae nakon bitke:

218

Adnan Kadri

Razgrabie sve ono to on posjedovae8 polje poput mora napunjeno bijae vojska se zasitila imetka od ratnog plijena tako da u vojsci vie ne bijae niti jednog siromaha Paa kao pobjednik odatle poe u Sarajevo stie, uvrsti se sa mjesta tog vojsci doputenje dade da svako od njih sretan poe u mjesto svoje a Derenina bana odmah Paa sa ratnom opremom do padiaha odasla sa odjeom zapovjednike sve sa orujem pancir i tit od pozlate ak i bubanj, talambase i stijegove pa i onog to ih nosi, epae i odvedoe napustie Sarajevo, na put se zaputie dok jednog dana ne stigoe do prijestonice Stijegove nesretne sve oni predadoe Derenina bana i jo brojne uhapene vojskovoe. Kad vidje posjede tih banova tad sultan pai estita pai je padiah potovanje i dobroinstvo ukazao zatim mu je carskoga ata i ogrta dao ... (Hadidi: 4862:4872) Kao to se vidi iz Hadidijeve recepcije Bitke na Krbavskom polju, za njega je ta bitka samo jedna od slavnih bitaka kojom se uvruju granice Carstva na zapadu, sa Sarajevom kao mjestom koje konano postaje mirno i osloboeno od upada i pljakanja ugarske vojske, personificiranog u liku
8 derler anlarun rahtn yama / Ganmet mlyile toyd leger / Gp ol aradan p muzaer / Ol aradan eriye virdi destr / Derencil-bn p itdi derhl / Libsile cem-i begleri hep / Bile tabl u nakare v alemler / Saraydan gdi bunlar girdi rha / ledrler alemler cmle maks / Grp ol bnlarun cmle varn / Idp pya eh tazm izzet / Ki memlyidi derya gibi sahr Ki kalmad eride bir fakr er Saraya geldi v old mukarrer Makmna irer her biri mesrr Libs- harbile hnkra irsal Yaragile cebe ceven mzehheb Alem-drn bile alup giderler Meer bir gn erip taht-gha Derencil-bn nice bn dahi mahbs der pya hnkr ferni Pes emr itdi ahne at hilat (Hadidi: 4862:4872).

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

219

bana Derendila (Derenina). Za njega je to bitka za sigurnost Bosne, bitka izmeu Ugarske i Osmanskoga carstva. Zbog svih zasluga koje je Jakub-paa imao u brojnim bitkama, sultan Bajazid II postavlja ga za kubbe-vezira 903. godine po Hidri, odnosno u augustu 1497. godine. Hadidi opisuje Jakub-paine bitke u to vrijeme: Kako sultan Bajazid o svemu obavijeten bi ree Jakub-pai doi i ti Tad Jakub-paa, junak od megdana u Rumeliji glavni zapovjednik bijae tada okolo izaslanike odailjui, tada vojsku okupi i posla Na obali Dunava begovi se skupie lae bijahu spremne, vojska pree u Vlakoj susreu se vojske dvije stiui, bore se Za priliku tu - boj poee gazije sva irina svijeta afiru tijesna postade muslimani na kraju pobijedie afir slomljen, izbezumljen i pobijeen bijae sve to je posjedovao, razgrabie bijae sve blago do blaga, veliko polje svaki vojnik, koliko je htio, bogat postade obiljem ratnog plijena vojska preplavljena bijae godina devestotina i trea (903.) bila je (1497.) za ovu pobjedu - po Hidri, ovo vrijeme je (Hadidi: 5006-5015)9 Godine 1499. Jakub-paa uestvuje u vojnom pohodu na Lepanto, a 1500. godine bio je zapovjednik svih osmanskih vojnih jedinica u poho9 Sultn Byezd old haber-dr / Meer Yakb P merd-i meydn / Ulaklar gnderp etrafa l-hl / Kenr- Tunada cem old begler / Kara-Bodan-ilinde buluurlar / u resme eylediler gzler ceng / Olur islm ehli glib hir / derler anlarun rantn yama / Gan old murd zre her er / Tokuz yz ylyidi Nebnn / Didi Yakb Pya ki sen var O dem Rm-ilindeydi mr-i mrn eri cem eyledi v itdi irsal Gemiler hzridi gedi leger ki leger ulaup uruurlar Cihan pehns old kre teng Krld, snd, malb old kr Ki mlmlidi ol ulu sahr Ganimet mlma gark old leger Bu fethe trih olan hicretinn (Hadidi: 5006-5015)

220

Adnan Kadri

du protiv mletakih utvrda Modoni i Koroni u Moreji. Dok je boravio u Solunu, u periodu od 17. jula 1501. do 7. jula 1502. godine, Jakub-paa je sagradio jednu damiju. U Solunu je i umro. Ako se baci pogled na pjesmu Smrt Bana Derenina,10 zapaa se sljedee: pjesma je zabiljeena 1890. na otoku Vis i poslata je da se objavi povodom 400 godina od Krbavske bitke, 1893. godine. Iz samog teksta pjesme uoava se potpuno odsustvo historijske dimenzije pjesme, a Jakub-paa se ak naziva Osman-paom. Po svojoj strukturi, poecima i zavrecima pjesma prdstavlja samo blijedu presliku srpske epske pjesme o Boju na Kosovu, tanije srpsku pjesmu Smrt majke Jugovia. Za razliku od spomenute pjesme o smrti bana Derenina, Hadidi daje mnogo vie detalja o samoj smrti spomenutoh bana, ali i o okolnostima dogaaja koji se opisuje. Razlika je velika, Hadidijeva poema je samo dio vee cjeline, stihovane hronike Carstva, u kojoj opis Krbavske bitke zauzima samo mali dio knjige. No, usmena predaja o Jakub-pai prenosila se i u osmanskoj tradiciji. Tako je krajem 16. i poetkom 17. stoljea nastalo nekoliko pjesmama o spomenutom dogaaju. Jedna od tih verzija je verzija koju je zapisao pjesnik Esiri. Esirijeva epska mesnevija o Jakub-pai Bonjaku Esiri, pjesnik koji je ivio skoro dva stoljea poslije Jakub-pae, na osnovu razliitih historijskih predaja daje svoju poetiziranu verziju opisa Krbavskog boja. Dakako, on se oslanja i na neke hronike, ali, u prilinoj mjeri, i na predaje iz usmene epike, tako da njegovu poeziju, zapravo, ubrajamo u primjere epske mesnevije o Jakub-pai Bonjaku. Navest emo nekoliko primjera Esirijevoga opisa glavnog junaka i protivnika u prepoznatljivom epskom jezikostiliskom obrascu: Vojna njegove visosti Jakub-pae Iza toga, potom, Jakub-paa doe u zemlji Bosni upraviteljem postade ratovae protiv Ugarske11, on iz Bosne ujagmio je i te brojne nevjernike krajeve
10 11 Mijatovi, Anelko, Smrt bana Derenina, Bitka na Krbavskom polju 1493. godine, kolska knjiga, Zagreb, 2005. U trasliteraciji pogreno stoji protiv Rusa a treba protiv Ungu-rusa.

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

221

sa Dereninom banom boj bojevae boj vojevae, a poseban naum imaae na Krbavi on e ratovati i nadmetati se poput potoka po polju krv tekla je u borbi devet hiljada glava odsjeeno je na tom mjestu nevjerovatan boj bijae jo petnaest hiljada ivih nevjernika zarobljeno je i jo u okovima, konopom u red svezano je a Derendila iva uhvatie ono to od vojske njegove bi, svladae a njega hanu Bajazidu poslae on je pravedni vladar, ivot jo produen mu bijae Kako njegova visost Paa ratovae nevjernicima svijet tijesnim injae polomivi nevjernike, bezivotne ostavljat e polje to posve krvlju natopit e12 paa gazija udne mjere poduzee Boe sauvaj, nita manjkavim uino nije u to vrijeme, jedan neustraivi gazija bijae ba na Krbavi, usred te borbe tako po imenu Kara Osman on poznat bijae jo se na jezicima raznim on spominje njegovo zanimanje stalno borba bila je stalno bi proklinjao afire jako puno borbi vodio je desno ili lijevo, u Krajitu Bosne13 odjednom Osman gazija taj, sred bitke samo on, dragi, etrdeset afira uhvatit e zavidljivci brojni njemu zavidjet e i jo Pai rijei smutnje tada prenijet e...14
12 13 14 Poinje nagla upotreba pripovjednog prezenta na r u znaenju pripovjednog budueg vremena, to je vrlo est sluaj u epskim mesnevijama. Esiri uvodi u epski diskurs novi lik, junaka Osman-gaziju, kojeg opjevava kao jednog od boraca sa bosanskog krajita. YAKB PAA HAZRETLERNN GAZSIDUR Pes andan sonra Yakb Paa geldi / Diyar- Bosnada hkim ol old Gaza eylemidi Rusa Bosnadan ol / Idb gret o kr illerin bol O itmidr Derencul Ban ile cenk / Ktal idb idbdr zge henk

222

Adnan Kadri

Esiri vrlo vjeto unosi epski zaplet u svoj poetski diskurs. Jezik mu je jednostavan, sa leksemama tipinim za usmenu epiku, ali i leksemama koje su este u poetiziranim hronikama Carstva u 15. i 16. stoljeu. U narednom odlomku Esirijeve poeme uoava se umijee pravljenja epskog zapleta, u pokuaju da se Jakub-paa to vie priblii obinom ovjeku, opisom nekih postupaka koji su rijetki u zvaninim hronikama, kao i u poeziji visokog dvorskog stila. Esiri nastavlja poemu stihovima: Rekoe Pai O, pao ratnie Kara Osman, da ga Bog sauva, tvoje ime preuzima kad je dozivao usred bitke, on vikae ja sam Jakub-paa - govorae njega Paa pita jesi li ti onaj to to govorae ja sam Jakub-paa, da li ti ree Tako je odgovarae o sretni Paa u tim rijeima, Boe sakloni, nema razilaenja Da nisam govorio paa sam ja kako bih inae mogao ivih uhvatiti eteres afira?! kako bih njih sam pohvatao ja kako bi ih okovao i na jedno ue svezao ja!? Kad bi oni za tvoje ime uli, oni bi se izbezumljavali sami bi se afiri meu sobom vezivali. Pai se govor njegov svidje istoga trena Dariva mu odmah etrdeset afira za plijena...15
der cenk u cidli Krbovada / Tokuz bin ba kesilmi marekede / Hem on be bin diri kr alnm / Derencul diri almlar idi / An gnderdi ol Hn Byezide / Pa hazreti cenk eylemidi / Syub krleri bicn iderler / Acib demler itmi Gzi Pa / Var imi bir bahdr gzi anda / Kara Osman dimeg ile u mehur / i dim gaza imi dem- dem / Nie nie gazlar eylemi ol / Ol ceng ire meger ol Gazi Osman / Hased ider ana nie hasdn / Dimiler Pya iy Gzi P / O ceng ire agruban dir imi / Dereler gibi kan akm ovada Acib cenk olubdur ol yerede Dahi zencir ile ipe dizilmi Ne ise lekerin krmlar idi O hn- dil u mri mezde Cihan kre tenk eylemidi O sahry tammet kan iderler Ki taksr itmemi bir zerre h O cenk iinde bile Krbovada Olub durm dahi dillerde mezkr Ki kahr eyler imi kra her dem O Bosna serhadinde sa eer sol Dutar krk kri yalnuz iy cn Dahi Paaya gamz iderler ol n ... Kara Osmn sinn nmunla h Ki Yakub Paa benven syler imi

15

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

223

Esiri nastavlja svoju poemu o Jakub-pai Bonjaku opisom jednog razgovora ratnika nakon bitke: Desi se na mjestu boja, u doba to a da ni oko nije vidjelo, niti uho ulo kako jedan nevjernik ve sasijeen sabljom bijae s vrha do dna sablja prola je dok na glavi njegovoj kaciga16 bijae i jo oklop na tijelu njegovome gazija koji udara - na dva dijela tad razdvaja vidjee ga svi, svako ko tu bijae, tada udei se, svi su o njemu priali i jo su svi zbunjeni bivali - kaciga i jo oklop njegov je sabljom rasijeen na dvoje afir nazad pade, rasijeen na dvije polovine ne misli i jo ne govori da to tako zbilja bilo nije! Pred samoga Pau njega dovedoe kad ga ovaj vidje, u udu bijae pitanje bi, vele, dok ga ispitivae - Od ije ruke ovo djelo doe!? jedan ili dvojica ratnika tada izaoe rekoe mi to uradismo sred borbe Jedan od njih ree ja sam te dvije polovine napravio kad sam sa ata sve na crnu zemljicu obarao onaj drugi usto ree nisi ti to uinio sabljom sijekui ja sam to uradio I dok u toj svai bijahu ratnika dva tad izae jedan hrabri gazija
Ana dir P sen mi sylemisen / Ki Yakb Paa benven dir imisen Beli didm dimi devletl P / Hilfum yok durur bu szde h Eer dimese idm P benven / Nie duta idm krk kri ben Yalnuz nie anlar dutaydum / Nitesi baglayub ipe dizeydm idb hmun havf eylediler / Biri birini kr bagladlar Szi ho geldi Pya hemn dem / Ana baglad krk kri hem. Tugulka ( ,)ljem, kaciga. (Ovom prilikom zahvaljujem se doc. dr. Lejli Gazi za pomo pri iznalaenju to preciznijeg znaenja strune leksike iz osmanskog vojnog registra).

16

224

Adnan Kadri

ree - s pomou od Boga, ja sam to uradio, sa kacigom i oklopom ovoga u dva rukavca raspolovio...17 Nakon opirne prie o tome koliko je ko dobar i snaan ratnik, prepune nestvarnih epskih samohvalisanja, pjesma se zavrava pjesnikovom eljom da se Bog smiluje Pai i nagradi ga na drugom svijetu. U brojnim hronikama, istonim i zapadnim, Jakub-paa se spominje i kao vrlo plemenit, ali i kao vrlo surov ratnik. U lokalnoj literaturi u Bosni i Hrvatskoj pristupa mu se, takoer, bez obzira na vrstu diskursa, stereotipno: jedni ga opisuju kao spasitelja Bosne, viteza koji je zaustavio stalno ugarsko pustoenje Bosne i osobu koja je omoguila dugi period bosanske stabilnosti i uspona zlatnog doba stabilizacije prilika u Bosni, dok ga drugi opisuju kao osobu koja je surovo pustoila krajeve sjeverno od Save, sve do Bea i unazad i kao osobu koja je surovo postupala sa pobijeenim vojnicima. Ban Derenin (Derendil-ban u osmanskoj literaturi) nakon Krbavske bitke 1493. vie nije pustoio Bosnu, s jedne strane, dok su krajevi sjeverno od Save postali objektom daljnjih osvajanja. I osmanske i zapadne hronike opisuju upade i Jakub-pae i bana Derenina. ak se i jedni i drugi hvale surovou (prema turcima ili prema afirima). Lokalna historiografija na naim prostorima esto upada u jednostrane stereotipne interpretacije: da apsurd bude vei jedni kau kako je Jakub-paa bio surov zato to je bio dervi (to je zapravo stereotipni srednjovjekovni neprijateljski diskurs u opisu figure protivnika), dok drugi veliaju Jakub-pau kao velikog dobrotvora i ovjeka koji je cijenio znanost i kulturu, kao ovjeka koji je dao sagraditi damiju u Solunu, gdje se opismenjavalo i uilo vjeri, koji je takoer sagradio
17 Bulunm mareke yirinde ol dem / Ki bir kr kl ile alnm / Tugulkas banda imi anun / Uran gzi iki pare ider pes / Taaccb eylemiler cmle ana / Tuulkas cebesi ile bile / Pes olm idi kr iki nme / An Paa huzrna getrb / Sul kider idben an tefti / Bir iki gziler karlar anda / Biri dir kim ben itdm iki pare / O biri dahi dir kim itmedn sen / Bu dav zre iken iki gzi / Dimi ben bun kldum avn-i Fetth / Ne gz grmi kulak iitmemi hem Depesinden aagasna inmi Hem egninde cebesi dahi anun Grrler cmle an anda her kes Kamus dahi kalmlard tana ki pare idben kl bile Bun sanma degldr dahi dime Taaccb eylemidr an grb Aceb kimn elinden geldi bu i Dimiler kim biz itdk ceng iinde Atndan drben kara yire Kl ile alub ben eyledm ben kar ol demde hem bir merd gzi Tugulka u cebesiyle iki h...

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

225

i mesdid-damiju u Sarajevu gdje su se Sarajlije krajem 15. stoljea mogle opismenjavati i ukljuivati u iroki krug nove civilizacije, opisujui Jakubpau kao dobrotvora koji je te graevine gradio radi Boijeg zadovoljstva i iz skromnosti (i da je zato sebe nazivao d/Derviem, odnosno da je Jakub-paa plemenit jer je bio dervi). No, budui da su krajita uglavnom podruja jako razvijene stereotipije u opisu figure protivnika, ne obazirui se ak ni na dananje stereotipije lokalnih historiografskih tradicija, elimo istaknuti jednu injenicu: niti je Osmanskom Carstvu bilo stalo do mirne Bosne radi same Bosne, niti je Ugarskoj bilo stalo do mirne Dalmacije, Like i/ili Posavine radi mira i napretka tih krajeva. I Osmanskom carstvu i Ugarskoj bilo je stalo do njih samih: do to veeg teritorija i materijalne koristi vladarskih kua i dravnog aparata. To naprosto pokazuje injenica da se u svim navedenim lokalnim sukobima sreu vojnici skoro iz itavog Osmanskoga carstva, s jedne strane, i vojnici iz itave Ugarske, s druge strane.18 Ukratko, radi se o sukobu dviju strana: Ugarske i Osmanskog carstva. Novonastala geostrateka ili neka druga pozicija odreenih krajeva poslije takvih vrsta bitaka samo je posljedica sukoba tih dvaju velikih drava Osmanskog carstva i Ugarske.19
18 Za to koliko su prisutni lani stereotipi u lokalnim historiograjama moe nam posluiti primjer Bitke na Kosovu 1389. godine, gdje srpska historiograja potpuno skriva jasnu injenicu da je u Boju na Kosovu bila i ugarska vojska dok se uee albanske vojske uope ne spominje, iako je poznata historijska injenica da je i albanska vojska dala velik broj svojih vojnih jedinica na Kosovu 1389. godine. tavie, iskrivljivanjem lokalne historije nameu se stereotipi kako Albanaca uope nije ni bilo na Kosovu. to se tie Krbavske bitke 1493. godine, ona se esto pokuava zasjeniti i prikazati bez uea ugarske vojske koja je zapravo ve stoljeima bila na spomenutim podrujima, a desetljeima i na podruju Bosne. Osim toga, u Boju na Krbavi 1493. godine uestvovao je i zemljak Jakub-pae Bonjaka, Ahmed-paa Hercegovi, sin Hercega Stjepana Kosae-Vukia, kao i mlai brat posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia princ Ishak Kraljevi/ Sin Kralja (po osmanskim izvorima prijestolonasljednik bosanske krune). Ahmedpaa Hercegovi poznat je u lokalnoj historiograji kao osoba koja je jako dobro postupala sa pripadnicima razliitih vjeroispovijesti na podruju zapadnog Balkana, isto kao i Ishak Kraljevi. Ako se zna da su neka braa i neki roaci Ahmed-pae Hercegovia bili izvan granica Osmanskog carstva, te da su brojni dopisi Ahmedpae Hercegovia potvrda njegove tolerancije prema razliitostima, kako to da se u nekim lokalnim, nacionalnim historiograjama iskljuivo Jakub-paa eli smjestiti u zacrtani neprijateljski ablon negativne stereotipije, pitanje je koje privlai panju pri bilo kakvoj ozbiljnijoj aksiolokoj analizi lokalne stereotipije u historiograjama zapadnog Balkana.

19

226

Adnan Kadri

Jakub-paa Bonjak kao jedan od utemeljitelja bonjako-muslimanske dvorske epike u 15. stoljeu Na osnovu Jakub-paine kaside fahriyye (davorije, samopohvalne kaside) spjevane povodom njegove pobjede na Krbavskom polju 1493. godine, moe se zapravo govoriti o poetku pisanja rodoljubive dvorske bonjako-muslimanske poezije u Bosni 1493. godine, a sam Jakub-paa moe se smatrati i jednim od utemeljitelja takve vrste poezije u pisanoj bonjakoj knjievnoj tradiciji na osmanskome jeziku. Navednu kasidu Jakub-paa pie kao neku vrstu pisma sultanu Bajazidu II. Budui da navedenu kasidu pie sam Jakub-paa Bonjak, koji je bio glavni zapovjednik osmanske vojske na Krbavi, njegova kasida ima status vanog izvora za prouavanje biografije ovog vojskovoe. Stoga emo u ovom radu ponuditi i tekst pjesme / kaside koju je napisao Jakub-paa i poslao je sultanu Bajazidu II, koji glasi: Dervi Jakub-paa Bosnevi. Kasida fahrija (1493) 02

20

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

227

21

Dervi Jakub-paa Bosnevi. Kasida fahrija (1493) Kad se sretosmo s dumanom mi na Krbavi Stie poziv sveti: na tom polju ti ih zdrobi22 Po naredbi Boga Istinitoga ja takvu bitku vodih kakvu jedino sultan Murat na Kosovu ostvari Po iji afira sabljom udarismo mi dok u zraku bojne redove postavie meleki23 Da l je udo pobjeda ova, kad su vitezi nevidljivi podrka nama i na nebu i na zemlji!
21 Buluduk dmane n Grbovada / Nid iridi kim kr bu arada Hakkun emriyle itdm bir gaz kim / Murd Hn itdi ancak Kosovada Urduk krn boynna emr / Melekler balayub saar havda Aceb mi bu zafer n gayb erenler / Muvindr bize arz u semda Tokuz bin dahi be yz saylurd / Kovuklarda derede u tepade Tutlan dirile on bin var idi / Esr old kamus ol arada Derencil Ban kral begler begisi / Bile ok bn tutld ol arada ehineh-i devletinde ol melan / Yatur mahbs olub bend-i belda Ko eksn mihnet u renc bely / Yaraur chil cn cezda Kzl ren nnce yrideyan / Kral Tanr virrse piyade deyin ser-nign yt- kfri / Dikb dn sancagn fevk l-ulda Fenya vireyim iklm-i kfri / Mukm olduka bu dr- fenda Klam edn kulum voyvada ben / Hod frsat virrse Beligrda Virub at aka olam dest-gri / Kaan bir gzyi grsem kande Elmdeyken iderem bezl ihsn / Beni sanma bi-gam zd u zevde Kii ekmek ne lzm genc in renc / Nasb olmaz u rzkndan ziyde Zamnumda esri kldum erzn / Meta ddi karn kesda Makm ide bana cennet- adni / Umaram ola kim dr- bakda Sultn Bayazid ibni Muhammed / nyet kld iridm murda Benem Bosna Begi Dervi Yakb / Hod avniyle irdm bu cihda. Poigravanje sa grafemima k-r-b-v-d-a. Aluzija na Bitku na Bedru. Usporedba sa Bitkom na Bedru kad je, prema islamskoj tradiciji, muslimanska vojska pomognuta prvo sa tri a onda sa pet hiljada meleka (anela) sa neba.

22 23

228

Adnan Kadri

Devet hiljada i jo petsto, izbrojani su oni u piljama, na brijegu i u dolini ivih zarobljenih deset hiljada tad bi svi oni, ba svi, na tom polju postali su robovi ak i Direndil ban, namjesnik kraljevski na tom polju zarobljeni tad bijahu brojni banovi U dravi padiahovoj prokletnici ti lee uhvaeni, lancima nevolje ojaeni Pusti nek ih muka, patnja i nevolja drobi dolikuje da onaj to Istinu ne poznaje24 kaznu pretrpi Pred Crvenim turanom25 ja u potjerati raspameenog kralja, ako mi Bog pjeadije podari Stijegove afirske naopako elim izvrnuti i pravovjerni bajrak iznad svega, uspravno podii Oblasti afirske do ieznua kanim dovesti dokle god budem boravio u ovoj kui prolaznosti Najnieg svog roba za vojvodu elim postaviti usred Biograda, ako Bog priliku omogui Daju konja bijeloga, elim rukom svojom pomoi kad god vidim nekog gaziju kako eli ivot rtvovati Ono to u svojoj ruci imam, ja u razdijeliti i darivati ne misli da sam bez brige kad se opskrba dijelii Kakve koristi ovjeku da zbog blaga nedae trpi kad se od nafake nee vie dobiti neg to se sudbom dosudi Za vremena svog uinih da se cijena roblju snizi zarada na afirima opade, skoro da se posve izgubi Bog Istiniti za mene e mjesto u Dennetu edenu pripraviti nadam se, da u u Kui vjenosti boraviti Kao to sultan Bajezid, sin Mehmedov, sve udostoji svoje milosti - to poeljeh to se i ostvari
24 Chil, neznalica u smislu onaj koji nije spoznao vrhovnu Istinu, koji nije musliman. Ovo je takoer jedan od estih stereotipa u prikazivanju gure protivnika u epici na orijentalnim jezicima. U rukopisu stoji kzl evren/uran (crveni evren). Olesnicki smatra da se radi o lokalitetu Crveni turan gdje je 8 mjeseci prije navedene bitke potuen Mihalovi Alibeg. Meutim, navedeni lokalitet mogue je itati i kao Kzl ren (Crvene razvaline), kako ga ita . Hikmet Ertaylan, tako da se stih moe itati: ja sam u oblasti crvenih razvalina/ ruevina, ostataka grada.

25

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

229

Dervi Jakub ja sam sanak-beg bosanski uz Boiju pomo ovu bitku dobih. Kao to se vidi iz navedenog teksta, kasida je pisana u jedanaestercu, hezed-i mahzuf metrikom obrascu Mefln Mefln Feln (* - - - * - - - * - - ), odnosno tipinom skraenom metru kaside sa tri stope. Iako nije pisana u osobito zahtjevnom metrikom obrascu, kao to je napisana kasida Ahmed-pae Hercegovia koja je takoer posveena sultanu Bajazidu II, ipak se na osnovu letimine analize da zakljuiti sljedee: a) Jakub-paa Bonjak poznaje i pridrava se metrikih pravila divanske poezije 15. stoljea; b) on je pjesnik koji unosi epski duh u stil klasine osmanske kaside, a sam nain kako organizira tekst kaside donekle ukazuje i na to da mu nije stran stil poetiziranih osmanskih hronika o carskim osvajanjima, koje su pisane ili itane u njegovo vrijeme; c) Jakub-paa Bonjak poznaje simboliku brojnih motiva iz orijentalno-islamske knjievnosti; d) on je kao pjesnik vjet i u usporedbama i u poigravanju leksemama, pa ak i u stiliziranim retorikim pitanjima. Sam naziv kaside kasida samopohvalnica / davorija ukazuje na to da je Jakub-paa Bonjak jedan od prvih bonjako-muslimanskih divanskih pjesnika koji samopohvalnicu (fahriyye), jedan sastavni dio klasine osmanske kaside, iri na itav tekst kaside. Moe se slobodno rei da je po tome jedna od zanimljivih poetskih pojava u divanskoj poeziji 15. stoljea openito, osobito ako se uzme u obzir i ukupni historijski kontekst nastanka spomenute kaside Jakub-pae Bonjaka. Stoga nije ni udo to se ova njegova kasida stoljeima prepisivala u razliitim poetiziranim ili, pak, proznim hronikama Carstva na osmanskome jeziku. Jakub-paa kao dobrotvor U Sarajevu je Jakub-paa Bonjak bio poznat kao vakif, dobrotvor koji je 1491. godine podigao mesdid, s lijeve strane Miljacke, povrh Alifakovca a prema Bistriku. Oslanjajui se na tekst Jakub-paine kaside koju je spjevao 1493. godine, neki istraivai su skloni da uz Jakub-paino ime esto stavljaju nadimak Dervi, pokuavajui ga smjestiti u odreeni derviki red, dok drugi misle da se radi o poetskom nainu izraavanja skromnosti. I u vrijeme nastanka mesdid Jakub-pae bio je skroman, sa malim prihodima. Godine 1565. imao je prihode od samo 632 ake. Nesuh vojvoda, Mehmed sin Jusufov, Mehmed sin Alijin i Selduka - supruga hamamdije Kemala, prikljuili su Jakub-painom vakufu 12.500 aki, a ejh Alaudin prihod od

230

Adnan Kadri

svog vakufa od dva mlina na rijeci Miljacki, prihod u vrijednosti od 300 aki.26 Oko mesdida je formirana Jakub-paina mahala, koja se spominje i u izvorima iz 1516. godine. Mahala je imala 31 domainstvo, 32 neoenjena i 4 udovike kue. Na osnovu popisa iz 1528-30. godine, vidi se da je broj kua u mahali ostao priblino isti, s tim da je bilo 28 neoenjenih u mahali i dvije kue imama (vakufske) uz ranije postojeu 31 kuu. Isti broj kua je u Jakub-painoj mahali i 1540. godine, sa malo veim brojem neoenjenih (40). Sredinom 16. vijeka izbio je poar u mahali, tako da je poarom bio zahvaen i mesdid Jakub-pae, koji je kasnije obnovljen. Mahala Jakub-pae, kako navodi Behija Zlatar, 1570. godine ve je imala 61 kuu, dok je 1604. godine imala 39 kua.27 Naime, iz mahale mesdida Jakub-pae razvijaju se druge, susjedne mahale. Godine 1604. u mahali je ivio ejh Hasan-halifa, koji je tu imao kuu, a kue su odvojeno imali i imam i mujezin Jakub-painoga mesdida. U popisu stanovnitva iz 1604. godine spominje se i domainstvo izvjesnoga Mustafe iji je otac bio ejh Abdullah. Da li je zapravo mesdid Jakub-pae sluio u to vrijeme i kao tekija, ili su tu samo sluajno ivjeli ejh Hasan i drugi ejhovi, pitanje je za posebne analize. Pitanje dobija na zanimljivosti ako se napomene da je i ejh Aludin 1565. godine davao znatan dio prihoda od svojih mlinova na Miljacki za izdravanje aktivnosti u Jakub-painom mesdidu. No, takoer je i injenica da ipak nisu postojali posebni (sekundarni) vakufi iji se prihodi koriste za izdravanje ejhova, s jedne strane, a postojali su za izdravanje imama, pa ak i mujezina. Godine 1604. vakuf mesdida Jakub-pae imao je i 18 duana, sa godinjim prihodom od 1.962 ake. Za uenje duzova u mesdidu iz vakufa Sulejmana bakardije davalo se 3.000 aki za imama. Iz vakufa ejha Husama za uenje Jasina i aereta namijenjeno je ukupno 17.000 aki imamu i mujezinu, kao i za popravke mesdida. Iz vakufa Hadi Behrama 1604. godine izdvajano je 5.000 aki za snabdijevanje mesdida drvima.28 Iz vakufa Hasnije hatun za uenje duzova 1604. godine izdvajano je imamu za uenje duzova 3.000 aki.29 Iz vakufa Fatime hatun izdvajano je 17.000 aki imamu za rad sa djecom u mektebu, to, ini se, na neki nain ukazuje i na injenicu da su
26 Vidi detaljnije: ar-Drnda, Hatida (2002) Vakufski objekti u Bosanskom sandaku. Sedma decenija 16. stoljea, Prilozi za orijentalnu lologiju 52-53, Sarajevo 2002/2003., str. 267-294. Zlatar, Behija (1996) Zlatno doba Sarajeva. XVI stoljee, Svjetlost, Sarajevo. Vjerovatno s Trebevia. Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, sv. I/1, Obradio: Adem Handi, Sarajevo, 2000.

27 28 29

Dvije poeme na osmanskom jeziku o opisu Jakub-paine odbrane Sarajeva ...

231

pojedine muslimanke u Sarajevu i 1604. godine imale razvijen osjeaj za vanost obrazovanja i kolovanja u drutvu. No, sva spomenuta izdavanja bila su neka vrsta sekundarnog vakufa, odnosno izdvajanja koja su sluila za poboljanje funkcija osnovnog vakufa, vakufa Jakub-pae Bonjaka, kojim je utemeljen mesdid u Sarajevu 1491. godine.

Kljune rijei: Turska knjievnost, bonjaka knjievnost, Jakub-paa.

Summary Jakub-paa Bonjak The winner on the Krbavsko battlefield 1493 and one of the founders of the Bosniak imperial epic This work provides some parts of poeticized Ottoman chronicles from the end of the 15th and the beginning of the 16th centuries. These refer to the battles of Jakub-paa Bonjak. Ibn Kemal describes Jakub-paa as a strong and ruthless warrior while Hadidi points out to the role of Jakubpaa in the defense of Sarajevo but all chronicles record the great victory of Jakub-paa on the Krbavsko battleeld in 1493. The description of the battle are known in Ottoman literature. This work points out that historical (in the form of chronicles) as well as epic poetry (based on the oral tradition) was written in Ottoman. Two types of approaches (historical and epical) are used in the description of events. It is possible to distinguish this by some linguistic forms (narration as well as grammatical forms) although in some poems, there is a combination of both approaches. Also interesting is Jakub-paas kasida fahrija (self-congratulations) which he composed in 1493, after he won the battle at Krbavsko. Jakub-paa is known in Sarajevo as someone who left behind a masjid near Alifakovac (a part of Sarajevo).

Omer Nakievi

IVOTNI PUT ABDULLAHA DRNILIJE, PROFESORA, KADIJE I MUFTIJE

Poznati istraiva nae prolosti, Alija Bejti dao je opiran prikaz Abdullaha Drnilije pod naslovom Sarajlija Abdulah Drnilija i njegov zbornik bosanskih memorijala (1672-1719).1 To je ujedno i najkompletniji rad o ovoj linosti. Bejti se u ovom svom radu zadrava na nekoliko kljunih pitanja koja rasvjetljavaju lik Drnilije. Radu je dao podnaslove: - identifikacija djela i njegova autora, - porodica Drnilija, - Abdulah Drnilija i - Drnilijin zbornik Na samom poetku Alija Bejti ukazuje da u tom zborniku preovlauju akta o prilikama u Bosni i Hercegovini 1672-1719 godine, da su to doslovce pojedinane i kolektivne molbe, albe, tube i predstavke Porti iz Bosne, kao i predstavke kadija i valija te da dvije znaajke karakteriziraju Drnilijin zbornik: prva - kompletne i besprijekorno, i jeziki i grafiki upisani tekstovi javnih dokumenata i druga - da se dokumenti i zapisi odnose na najtamnije decenije prolosti Bosne i Hercegovine. Neto krae osvrte Alija Bejti je objavio pod naslom: - Pjesnik Sabit Alauddin Uianin kao sarajevski kadija i bosanski mula 2 i - Iz Drnilijina zbornika bosanskih memorijala 1672-1719 ).3 Ovaj na rad moe se smatrati prilogom novih podataka u odnosu na ranija saznanja, posebno u podruju rada i djelovanja Abdullaha Drnilije.

2 3

Alija Bejti, Sarajlija Abdulah Drnilija i njegov zbornik bosanskih memorijala 1672-1719., str. 201-241., Akademija nauka i umjetnostiI Bosne i Hercegovine, Radovi I, knjiga LX, Sarajevo, 1977. Anali GHB, knjiga II-III, str. 3-20. Anali GHB, knjiga IV, Sarajevo, 1976., str. 177-185.

234

Omer Nakievi

ivotni put Abdullaha Drnilije praen je stanovitim potekoama, mada on nije bio i jedini Bonjak takve sudbine. Njegovu sudbinu dijeli bezbroj drugih njegovih zemljaka, Bonjaka. Sudbine ljudi ovog naeg prostora bile su veoma razliite, jer je njihov ivotni put bio uvjetovan vremenom u kome su ivjeli. ovjek, katkada, skoro da nije mogao nita mijenjati u takvom usudu, bez obzira na htijenje i sklonost. On je morao ii tamo gdje ga je val vremena usmjeravao. Njegovo odupiranje moglo je imati samo kobne posljedice. Trenuci koji bi bili povoljni da se ovjek uklopi u opi smjer kretanja, ukoliko ne bi bili iskoriteni, prerasli bi u valove koji sa sobom valjaju ak i ono to lei na dnu korita tog vremena dok ono miruje, a kad vrijeme postane sloeno i pobjesni, onda postoji sasvim malo mogunosti da se ovjek odupre tim valovima, pogotovu ako nema veeg iskustva u plivanju. Valovi e ga povui u sebe, progutati ga i izbaciti ga negdje na bespue, kao svako drugo mrtvo tijelo ili panj. Izgleda da je tako neto doivio i na pjesnik, prosvjetitelj i kadija, Abdullah Drnilija. On kao da i ne postoji, za carski Divan u Istanbulu, mada fiziki egzistira. Posmatraju ga, za neko vrijeme, kao mrtvo tijelo ili neto to nema vlastite snage, a nalo se u gomili koja se kree. On kao da ne moe ostati na jednom mjestu, ali ne moe ni dalje ii. Njemu kao da ne dostaje snage, izgubljen je. Njega ne samo da treba podsticati nego i gurati pa i nositi. Noge su mu, izgleda, poodavno, postale ukoene, tue i skoro beskorisne. Razum kao da mu vie ne koristi. Kao vrstan profesor i poznat van granica Bosanskog vilajeta, u Tripolisu (Liban) i cijeloj Rumeliji (Evropskom dijelu osmanske Turske), nije ostao nezapaen ni carskom Divanu u Istanbulu. Vlast osmanske Turske odreuje ga za lana turske delegacije, ili, moda, za efa te delegacije, koja e raditi na razgranienju izmeu osmanske Turske i njenih zapadnih susjeda u Evropi primjenjujui odredbe mirovnog ugovora iz 1698/99. godine. 4 Postaje rado vien i u krugovima carskog Divana. Shvatljivo je da ga je njegovo poznavanje prilika u Bosni gurnulo u vrtlog politikih zbivanja, jer je odrastao u predveerje najvee krize Osmanskog carstava. To je vrijeme kad su njegovo Sarajevo i Bosna bili baeni, zbog surovih historijskih prilika, u najvei vrtlog historijskih zbivanja. 5
4 Ovaj historijski dogaaj obradio je Eref Kovaevi u svom radu pod naslovom, Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama Karlovakog mira, Svjetlost, Sarajevo, 1973. Evgenije Savojski prodirui dolinom Bosne stie u Sarajevo 23. oktobra 1697. u srijedu, u podne i zauzima grad. Sutradan, u etvrtak, u popodnevnim satovima pretvara

ivotni put Abdullaha Drnilije, profesora, kadije i muftije

235

Njegovo poznavanje orijentalnih jezika, arapskog, turskog i perzijskog, djelovalo je povoljno za njegove direktne kontakte s ljudima koji govore tim jezicima. jer se svi istovremeno obrazuju na visokim obrazovnim institucijama osmanske Turske toga vremena. 6 Poslije nieg i srednjeg obrazovanja, vjerovatno u domovini, uslijedila je visoka izobrazba koja mu je omoguila da krug njegovih poznanika bude dosta irok. Internatski tip kolovanja na Sahn-i seman sa svojim dopunskim kolama zvanim tetimme ili musile-i seman7 pomogao mu je da gradi prijateljstvo sa studentima iz najudaljenijih krajeva Imperije. To prijateljstvo i popularnost Abdullaha Drnilije raslo je iz dana u dan. Prolazei kroz razni tip kola, slubujui u njima prema ustaljenom redu i pisanim zakonima. Od harid medrese8 stie na medresu dahil sa stalnim odreenim primanjima od 40-60 aki dnevno. U tom svojstvu on prelazi iz Tripolisa u Libanu u Sarajevo. Nemirno stanje u osmanskoj Turskoj, stalni upadi neprijateljskih snaga, naroito u Bosnu i Hercegovinu, te popularnost Abdullaha Drnilije djelovali su povoljno da se i sam nae u takvom politikom komaru. Njegovo poznavanje i naeg jezika i provjerena odanost, bar prividno, vladajuoj politici kao i dobro poznavanja pograninih predjela, tvrava i naselja, na to ukazuje i njegovo porijeklo iz Drnia, dalo mu je prednost nad ostalim potencijalnim predstavnicima osmanske Turske. Tako njegov ugled raste, mada na labavim politikim temeljima. To e on kasnije osjetiti, jer e biti zaboravljen i ivot provoditi u materijalnoj bijedi. S vremena na vrijeme on e popravljati svoj materijalni poloaj, vjerovatno na intervenciju svojih prijatelja, graana irokih slojeva i predstavnika administrativne i politike vlasti, ne samo Bosne i Heregovine nego i Beograda, Elbasana, Janjine itd., jer kad se sa svih strana intervenie da mu se dodijeli kakav posao, pa makar i mjesto kadije u Srebrenici, a on bivi tako ugledna linost, koja je uinila neograniene usluge Turskoj, to postaje neshvatljivo. Njegov kontakt
u prah i pepeo mesdide, damije i sve vee i glavne objekte. Vidi vie: A. Bejti, Iz Drnilijina Zbornika bosanskih memorijala 1672-1719, Anali I, GHB. Sarajevo, 1976., knjiga IV, str. 177. i dalje. Vidi vie: dr. Omer Nakievi, Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVII vijeka, (Sarajevo, Mostar, Prusac), Sarajevo, 1988., str. 85-111., posebno str. 97 i 101, zatim 31-33. Isto str. 97; Halil Inadik, Osmansko carstvo, prevela Milica Mihajlovi, Beograd, 1974. godine, str. 236-245.; Ismail Haki Uzunarili, Osmani devletinin ilmiye tekilati, Turk Tarih Korumu VIII seri, Ankara, 1965., str. 11-17. Vidi vie: M. Kemal Ozergin, Eski bir ruznameye gore Istanbul ve Rumeli medresleri Edebiyat Fakultesi Matbaasi, Istanbul, 1937., str. 63.

236

Omer Nakievi

sa najviim prestavnicima Austrije i njenih saveznika, koji su se nali na protivnikoj strani Turske u danima tih sukoba, njegovo naseljavanje raje po pograninim krajevima s uspjehom, kako navode sve molbe u kojima se intervenie za Abdullaha Drniliju, njegov ostanak u Sarajevu, a ne povratak u Istanbul, niti prelazak na drugu veu dunost, to bi bilo normalno oekivati, govori o vrlo sumnjivim politikim spletkama. Napokon i njegovo odvoenje u Istanbul, ne po njegovoj volji nego na zahtjev carskog Divana u pratnji tatara, dovodi u pitanje ispravnost njegova posredovanja oko izmirenja i razgranienja granice izmeu Turske i njenih evropskih susjeda. Govorei o Abdullahu Drniliji Alija Bejti kae, izmeu ostalog, da je Drnilija bio, muderis, ordijski i graanski kadija i prijatelj pjesnika Sabita Uianina za vrijeme studija u Istanbulu, da je zavrio nauke visokog stepena na Fatihovu Musile-i sahnu u Istanbulu, predavao na medresi Imam-i sultan u Istanbulu i da se vratio roditeljima u Sarajevo i porodici preivjeloj u sarajevskoj katastrofi oktobra 1697. godine, da je po zakljuenju mira u Karlovcima 26. januara 1699. godine uestvovao u svojstvu ordijskog kadije i kao lan turske delegacije na utvrivanju dravnih granica s Austrijom i Venecijom, a potom da je izvrio katastarski popis zemljinih posjeda du tursko- mletake granice, da je 22. novembra 1700. godine postavljen za profesora na Malkoevoj medresi u Sarajevu i tu ostao na slubi preko 18 godina drei i javna predavanja za odrasle u Skender-painoj damiji, da je izradio i ostavio zbornik dokumenata (najvie memorijala) Porti iz perioda 1672-1719, kada mu se izgubio svaki trag. 9 Otuda e na zadatak biti da proetamo zajedno sa Abdullahom Drnilijom kroz dokumenta njegova slubovanja, kroz sadraj njegovih molbi i molbi njegovih sugraana u vezi sa zaposlenjem, da li je slubovao samo u Sarajevu ili, moda, i u drugom mjestu, da li je zaista ostao 18 godina u Malkoevoj medresi, da li je uestvovao u pobuni ili se druio sa buntovnicima, da li mu se gubi svaki trag 1719. godine ili, moda, i prije, dobivi posljednju obavijest, pa moda i svileni gajtan posebne namjene, itd. Zanemarujui dosje ranijih njegovih kretanja, itamo u jednoj molbi (arzu) da se ranije premjeteni iz Tripolisa u Libanu, odnosno amu, sarajevski kadija, Abdullah-efendija Drnili-zade uzme za profesora u Malko medresi u Sarajevu () zatim da je on veoma uen i poten, ali je zbog nedavne neprijateljske najezde (na Sarajevo), prestao da prima na ime plae bilo
9 Alija Bejti, Pjesnik Sabit Alaudun Uianin, kao sarajevski kadija i bosanski mula, Anali GHB, knjiga II-III, Sarajevo, 1974., str. 15.

ivotni put Abdullaha Drnilije, profesora, kadije i muftije

237

ta, a sam ima brojnu porodicu pa se moli da se primi na istu medresu kao to je i on isto molio. 10 Bez obzira na nain postavljenja u prosvjeti i sudstvu u periodu osmanske Turske, to jest da sam trailac zaposlenja podnese molbu, a iza toga mogu i sami graani, ipak, kod Abdullaha Drnilije javljaju se kontradikcije i neloginosti. Obrazovan i uen, a ne radi, obavljao tako visoke funkcije, a ostao bez posla, brojna porodica, ivot skup a on nema nikakvih primanja. Zato? Da li zbog ope nedae u zemlji koja je nastala poslije najezde Savojskog i spaljivanja Sarajeva, ili je Abdullah nepoeljna osoba Porti, pa se iekuje provjeravanje? Da li je sudbina ljudi koji zanemaruju svetu dunost, linu obrazovanost i obrazovanost drugih.11 Da li je to nekakva kazna koja proistjee iz prirode zakonitosti ili je to stav svojstven opoj krizi i uzdrmanoj ekonomiji osmanske Turske? Sarajevski kadija i, vjerovatno, lini prijatelj Drnili-zadeta, takoer, obraa se Porti u elji da posjeti carski Divan na predmet, jer molba ranije podnijeta mogla je biti zabaena i zaboravljena. I on istie da je Abdullah Drnilija profesor u rangu profesora stepena dahil medrese, 12 vrlo uen i poten, a da ne prima od medrese ni pare na ime vazife (plae). Meutim, on je po nalogu Porte otiao da primi od austrijskog cara sve zemlje koje su i prije bile pod vlau Porte, kao i da uredi granicu, sukladno mirovnom ugovoru, to je on i savjestno uinio. S te strane on zasluuje i svaku panju Sultana. On je nedavno zajedno sa defderdarom bosanske hazne (blagajne), Mehmed-efendijom, uinio velike usluge dinu i devletu (dravi), kada su njih dvojica na osnovu visokog fermana, na te zemlje naselili raju i time uinili ih (sandacima Krku, Klisu i (?) Zbog nedavne neprijateljske okupacije, on je prestao da prima plau na ime medresanske slube () pa
10 Molbu je potpisao Abdullah, kadija sarajeva. Vidjeti sidil Sarajeva (ankarski sidil) zbirku 119, 121, 53/2, 1114/1702, str. 128-129, knjiga 2 u prijevodu Abdulaha Polimca, GHB, Sarajevo. Prema miljenju hanejske pravne kole obrazovanje drugoga ima prednost nad ostalim djelatnostima. Razraujui tu injenicu Mustafa b. Husejn b. Mustafa, Mostarac, Stoanin (Mustafa b. Husayn b. al-hagg Mustafa al-Mostari al-Istolavi) kae dajui diplomu jednom od svojih uenika: Neka ti je prosvjetno-obrazovna sluba prea i vanija od svih drugih poslova i potreba! Budi taan i ustrajan u vremenu odravanja predavanja! Neka ti to bude najvea obaveza! Predavanje smatraj kao neto to ti spreava svaki drugi posao ovog svijeta Rukopis broj: 320, GHB Sarajevo, str. 10. Prima 40 aki dnevno pa navie, kao to je ranije reeno.

11

12

238

Omer Nakievi

je zbog toga u velikoj neprilici, da je za aljenje, a ima brojnu porodicu () On zasluuje da mu se ukae milost.13 Ovaj sarajevski kadija donosi nove podatke o linosti Abdullaha Drnilije i njegovim zaslugama. On, Drnilija, ne samo da je profesor Malko medrese nego je i kadija, a ne prima nita. Ovaj sarajevski kadija nastupa u ovoj svojoj novoj preporuci u vidu molbe, ali nastupa diplomatski, pa podsjea Portu na Drnilijine usluge kod preuzimanja gradova i rada na razgranienju, da je radio veoma savjestno i zasluuje, bar zbog toga, panju Porte. Porta je ostala skoro potpuno gluha na ove molbe, to nas podsjea da Abdullah Drnilija nije bio povoljan Porti. Porta je vjerovatno preko svojih drugih kanala dobila i druge podatke o ovome svome predstavniku i na osnovu toga unijela u njegov dosje vie crnih taaka. One su takve da se na ovog kadiju, Drniliju, profesora i njena predstavnika gleda s pozicije posmatranja. Bie za sada da se o tome nita ne kae. Uostalom ta znai za vrhovnu administraciju osmanske Turske to e jedna osoba ostati bez posla ili to e jedna od tolikih kola u Sarajevu raditi ili ne raditi. Vano je da joj mirovni ugovor daje predah. Kontaktiranje austrijske visoke vlasti od strane Abdullaha Drnilije, njegov odnos prema raji i due zadravanje u Sarajevu svakako izaziva sumnju. Ali kako ga kazniti? Potpis ostvarenog ugovora jo se nije ni osuio na dokumentu, a njegovu potpisniku omoguiti pakao, previe je rano. Treba utjeti i saekati. Sam Abdullah Drnilija kao da ne shvaa ta se deava s njim. Ne moe da razumije zato ga Porta dri tako dugo postrani? Zato mu ne osigura mjesto dahil profesora u Malkoevoj medresi u Sarajevu? Zar je potrebno da stalno moljaka? Pomirio bi se da ivi sa porodicom i sa 40 aki dnevno, umjesto 200 ili 300 koliko prima kadija njegovog ranga. On ne postavlja kod primanja plae ni da li su ake uruk 14 (falsifikat), kao to to ini njegov suvremenik Muzaferija, profesor i javni predava u Carevoj damiji u Sarajevu. On ne postavlja ni odakle e mu se isplaivati taj iznos. Neka to bude i iz prihoda dizje na bosanske Cigane kao i kod Muzaferije. Neka one budu i uruk ake, to neminovno povlai za sobom i umanjenu vrijednost. Meutim kako su i takve ake u opticaju, to i ivot od ciganske dizje nee prouzrokovati nikakvu nepriliku. Vano je da se ivi i odrava goli ivot u
13 14 Ova molba je dostavljena 10. rebiu-l-ahira 1115/27. augusta 1703. i nju je potpisao sarajevski kadija Abdullah. Sitni turski novac koji je tada bio u opticaju mogao je biti i falsikat, ali je ipak priman uz stanovitu umanjenu vrijednost.

ivotni put Abdullaha Drnilije, profesora, kadije i muftije

239

tako tekom vremenu. Svojom drugom molbom Drnilija oivljava sliku svoga kretanja u slubi. Govori s posebnom panjom o radu na razgraniavanju izmeu dva protivnika. On bi, kae, rado doao u Istanbul, ali nema sredstava za put, a Sarajevo je udaljeno od Istanbula preko eterdeset konaka. On se na takav put ne moe uputiti. Ponizni, siromah, Bosanac, Drnilizade Abdullah, kako se potpisuje, nada se da e imati sree da se vrati na istu slubu i ponovo osjeti teinu eterdesetak aki u svojoj ruci. Kada je njegov prijatelj Abdullah, sarajevski kadija, zamolio Portu da se i Drniliji da posao, davno je to bilo. Sada Abdullah Drnilija lino dostavlja svoju molbu da bi posjetio Portu da i njemu treba ivjeti. etiri godine su prole kako on iz godine u godinu obnavlja svoju molbu. Nema tu niega neprijatnoga, jer se mora ivjeti. 15 Jo jedna godina je prola, Porta ostavlja Drniliju da se snalazi kako zna. On to i ini, i on je uporan. Djelemino mijenja taktiku. Kako nema koristi od molbe, intervencija i pisanja sarajevskog kadije, njegova prijatelja, Drnilija podgrijeva mase. Kada iroke mase zdruene u jedan glas zaviu, njihov glas e se uti i do Istanbula. Takvu zajedniku molbu koja pomalo zvui na protest, nemogue je odbiti. Svakako da on ovaj korak preduzima u dogovoru sa kadijom Sarajeva koji jedini moe i ima pravo da proslijedi taj zahtjev. Teko je provjeriti da je masa ovaj puta dola pred mahkemu (sud) kao to se navodi u molbi mahzaru, ali svakako je bilo neto, jer i sami kadija mora da se ogradi od eventualne kasnije odgovornosti. Ovakvi zajedniki zahtjevi uzdrmavali su Carevinu.. Takav nain traenja prava postao savremenim orujem u svrhu ostvarenja nekih ciljeva, mada su ti zahtjevi esto bivali iskonstruisani. Za Portu oni su bili javni mitinzi i protesti, iako ona to nije priznavala. Pa, ipak, ponekad bi ih Porta okarakterizirala smutnjom, neredom i prekrajem. Ovdje se ponovo postavlja pitanje kako Abdullah Drnilija dolazi u kontakt sa svojim prijateljima iz dalekih krajeva, Beograda i drugih znaajnijih uporita osmanske Turske, u Rumeliji toga vremena? Kako je zagrijao predstavnike vlasti toga vremena, administraciju i druge koji su znaili neto u tim mjestima i pokrenuo ih da rade za njega kao profesora i kadiju? Zato
15 Isti izvor, br. 124 121 55/1 1115/1703, knjiga 2, str. 132. Sliku tekog ekonomskog stanja graana Sarajeva najbolje predoavaju zahtjevi graana Porti da im pritekne u pomo. Radi ilustracije vidjeti: Zejnil Faji, Stanje sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu razorenih za vrijeme provale Evgena Savojskog, Anali GHB, Sarajevo, knjiga VII-VIII, str. 89.

240

Omer Nakievi

to nije uradio i ovaj puta preko Sarajeva, nego preko Beograda, Darul-dihada, kako se Beograd esto nazivao u dokumentima toga vremena? Nije li ovdje posrijedi neto tree, ili se, ipak, radi o linosti Abdullaha Drnilije? Kao po nekom strogo odreenom redu, Porta je razmatrala ovakve molbe samo jednom godinje, ili je, pak, podnosilac imao pravo da se obrati Porti samo jednom godinje. Mahzar Beograana upuen je godinu dana kasnije iza posljednje dostavljene molbe Istanbulu. Istina je da ovo ide u prilog praksi uobiajenog naimenovanja, jer su via zvanja u prosvjeti podlijegala reizbornosti. Svako se morao potvrivati svojim radom, a reizbodnost je praktikovana svake druge godine, a ovdje se osjea podnoenje zahtjeva skoro svake godine. Ovaj put, molbu su uputili ulema i ugledni graani Beograda, gdje stoji u podnesku: sva ulema, dobri ljudi i graani Beograda (uputili su molbu Sultanu) molei: Da je Drnili-zade Abdullah-efendija dobar profesor, Sarajlija, stekao velike zasluge kod Porte time to je, u vezi sa zakljuivanjem mirovnog sporazuma, okonao sve pogranine sporove. Osim toga, on je pograninim naseljavanjem tih predjela, rajom, sredio tamonje prilike. Beograani su zamolili da se on postavi za hakima (kadiju) u Beogradu na mjesto Karedi-zadeta, koji je ve previe ostario i iznemogao. Budui da je Drnili iz susjednih krajeva (Bosne), oni dobro znaju da je on poten, pouzdan i iskren i nadasve din-dar (vjernik), uenjak, ime se istie nad svim svojim vrnjacima.16 Pitanja za pitanjima se redaju. Da li je Abdullah Drnilija, zaista, ostao toliko vremena bez posla, ili je ipak bio u meuvremenu i profesor Malko medrese, budui da se ovaj molilac u brojnim mahzarima uvijek vee za ovu medresu i njegovo ranije zanimanje, pretpostaviti je da je ipak radio ba u ovoj koli. Pa, ipak, ako je poten, zato se toliko insistira na njegovu potenju i obrazovanosti, a ona treba da su Porti od ranije poznati. Nije li poloaj kadije Beograda kao i Sarajeva previsok poloaj za Abdullaha Drniliju, jer su ova dva grada i jo neki gradovi Rumelije (evropske Turske) u rangu sa primanjima od 500 aki dnevno a na taj se poloaj mogu postavljati samo profesori Sahna, vrhunske kole osmanske Turske u Istanbulu, a ne oni koji su samo zavrili ovu kolu i nisu proli odreeni put promoviranja u via zvanja, ili mu se time misli dati neko sporednije mjesto beogradske mahkeme (suda). Budui da se ovdje spominje i ime mule, to znai da bi se moglo misliti na najvie zvanje u hijerarhiji sudstva.
16 Dokument je datiran sa poetkom muharema 1119/ 1706-7, ista zbirka br. 148, 121 66/2 1119/1706., knjiga 2., str. 161.

ivotni put Abdullaha Drnilije, profesora, kadije i muftije

241

Bez obzira na sve okolnosti oko postavljenja Abdullaha Drnilije, on je morao za sve ovo vrijeme neto raditi. Alija Bejti govori u svom prvonavedenom radu, da je jedno vrijeme Abdullah bio opunomoeni kadija, to znai da on nije dobio slubeno postavljenje Istanbula. On kao vrstan kadija, obrazovan i poznat, nalazio je sebi kakva-takva posla, prije svega administrativne prirode. Austrougrasku okupaciju i upad Savojskog doivljavali su graani pojedinanih mjesta u Bosni na razliite naine. I mada okupacija prestavlja smak svijeta za cijelu Bosnu, kako su je okarakterisali, Muzaferija, sarajevski profesor, i jo neki drugi, to su je neki doivljavali da pokau svoju hrabrost. Nisu svi bjeali ispred nadmonog neprijatelja. Pa i samo Sarajevo, kako nam piu hroniari, sauvalo je uspomenu na 400 branitelja tvrave Hodidjed u koju neprijateljski vojnici nisu mogli prodrijeti. Takav slian sluaj prenosi nam na neki nain ovaj Abdullah Drnilija, profesor i kadija, obraajui se Porti u ime graana, branilaca tvrave Tenja, sa potpisom Drnnili-zade Abdullah, profesor. Ne ulazei u pitanje kako je on mogao potpisati ovu njihovu molbu i kako ju je proslijedio, jer tako neto mogu sprovesti samo ovlatene kadije, zakljuujemo da je Abdullah Drnilija bio, u najmanju ruku, veoma struan i popularan u oblasti korespondencije i sudstva. Odakle da se njemu obrate branioci tvrave Teanj molbom, da proslijedi njihove elje carskom Divanu i nama, na neki nain, ostavio zabiljeku o odbrani ove tvrave i njena izgleda. Odakle, ako ne pretpostavimo, da nije tada vrio kadijsku slubu, ako nita drugo, a ono, bar, da mu se omogui da i on zaslui nasuni hljeb. Za obavljanje posla ne znai primati mito niti sadaku (milostinju), makar primljeni iznos ne odgovarao uinjenom poslu jer obje strane shvaaju da su i jedna i druga u tekoj situaciji. Znajui njegove materijalne prilike, ija su i kua i sve drugo spaljeno ognjem neprijateljske armije prilikom spaljivanja Sarajeva, a i nepritjecanjem u pomo Porte davanjem zaposlenja, iznalazili su mu, vjerovatno, prijatelji neki posao, ako ustvrdimo da tada nije bio ovlateni kadija. Na taj nain mogli bismo shvatiti odakle ba on prenosi elje branilaca Tenja. Ovaj podatak navodi i Alija Bejti i kae: Nailazimo i na jedno iznanaenje u god. l7l0.: Abdullah Drnilija sreta se na poloaju kadije u Tenju. Tada, upravo mjeeca ramazana 1122. h.g., okt/nov. 1710. u svojstvu teanjskog kadije dao je arz uz mahzar naroda iz Tenja da se za iraka 35 uvara tvrave u Tenju postavi Mehmed-aga Imamovi, koji se zajedno sa svojim ocem, braom i svojim ljudima istakao u odbrani tvrave za vrijeme osamnaestodnevne opsade i tunjave topovima

242

Omer Nakievi

i kumbarama od strane Nijemaca (to je oktobar-novembar 1697.) i koji je u toj istoj opsadi izgubio u vatri sve to je imao. U tom arzu, koji sadri jo niz pojedinosti zanimljivih za Teanj i teanjsku tvravu. Drnilija se ovako potpisao: Drnili-zade Abdulah al-mudarris va al-mutasarrif bi Tene tabida, da bi u fusnoti (40) Alija Bejti napisao: Nisam mogao dokuiti ta znai kao sudski termin ono tabida koje u leksikom smislu znai stalno, vjeto. Moglo bi biti da oznaava kadijsku slubu na neodreeno vrijeme, ali mi, ni u izvorima, ni u literaturi nisu poznati sluajevi kadije u Osmanskom carstvu kojim bi kadijska sluba u nekom mjestu bila dana na trajno vrijeme. Meutim Alija Bejti nije primijetio da je ovaj termin tabiinde ovdje dat u lokativu, to znai Drnilija Abdullah, muderris i mutesarrif tvrave Tenja 17 Ovdje se moramo dotai jo neega veoma vanog za linost Abdullaha Drnilije. Eref Kovaevi razraujui u svom radu pod naslovom Branioci bosanskog paaluka18, rjeenje pograninih sporova, na jednom mjestu kae:Ispred sudske klauzule nema kadijskog peata. Na zavretku ovog rukopisa Hudud name, nalazi se samo peat predstavnika suda kadije Abdullaha, da bi u fusnoti napomenuo: O ovom sarajevskom kadiji nemamo vie nikakvih podataka. 19 Eref Kovaevi donosi u izvornom jeziku ovu Hududnamu, navodi i potpis ovog kadije te spominje da je tu stajao i peat 20 dok u prijevodu kae sljedee: Sve to je u ovoj ispravi odgovara stvarnom stanju u potpunosti, a ja sam ponizni rob Uzvienoga Boga, Abdullah, zamjenik kadije (zaduen) za granice pokrajine Bosne od strane onoga kome pripada zapovijed. Neka mu bude oproteno! (peat) Abdullah. 21

17

18 19 20 21

Alija Bejti, Sarajlija Abdulah Drnilija i njegov Zbornik bosanskih memorijala 1673-1719, Radovi, knjiga LX Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 19, str. 201-241. (Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977.) Eref Kovaevi, Granice Bosanskog paaluka, Sarajevo, 1973. godine. Eref Kovaevi, n.d. str. 6. Isto str. 207. Isto, str. 274 Vezir Hududdi Halil-paa 1110/1698/99. Roen je u Istanbulu. Vidi vie: A. Bejti, Iz Drnilijina Zbornika bosanskih memorijala; Anali I GHB, Sarajevo, str. 184.; E. Kovaevi, Granice Bosanskog paaluka, Sarajevo, 1973., str. 6. koristei Muvekitovu hroniku, Tarih-i Diyar-Bosna, str. 120, 121.

ivotni put Abdullaha Drnilije, profesora, kadije i muftije

243

Imajui u vidu ranije sadraje izloenih i otposlanih podnesaka Porti, bilo da ih je podnio Abdullah Drnilija ili neko drugi, i podatke u ovom radu Erefa Kovaevia, sa sigurnou moemo zakljuiti da se radi o naem profesoru, kadiji i hakimu Abdullahu Drniliji. tavie, ne bi bilo ni malo nelogino da je ovaj kadija i profesor objedinjavao ove obje slube i u Sarajevu, kao to emo ga vidjeti kasnije da to pokuava ostvariti i u Beogradu. U molbi koju sainjava na osnovu zahtjeva branilaca tvrave Tenja, stoji, izmeu ostaloga: Kada je Nijemac zauzeo Sarajevo, tukao je tvravu (Tenja), topovima i kumbarama osamnaest dana. Kada je tvrava bilo opsjednuta, Imamoglu Mehmed-aga pokazao je veliko junatvo i umjenost. Za vrijeme opsade i u toku navale, sve to je imao pogorelo je. Ostao je bez iega. Tako je on uinio mnogo usluge dravi i dinu, a na kraju ostao praznih aka. Ova carska tvrava sastoji se od dva sprata. Nju je potrebno vie uvati. Donja trava, tzv. Frenki je u zemlji. U gornjoj travi koja je uzdignuta i visoka, za vrijeme borbe spomenuti Mehmed-aga utvrdio se u nju sa pratnjom i svojom braom. Iz nje se mnogo pucalo na prokletog neprijatelja. Za steene zasluge u ovoj borbi, vezir, muhafiz Bosne, Halil-paa22 postavio je trideset nefera u toj tvravi, a za njenog agu (oficira) postavio spomenutog Mehmed-agu. Tada je on poslao arz (molbu) da se izdaju berati, ali sve do danas ti berati nisu stigli. Oni se nadaju da e im berati stii. Moli se Porta da se izadaju berati, jer su ovi branitelji to zasluili. 23 Napisano mjeseca ramazana 1122/1710. Drnili-zade Abdullah, profesor. I ova godina je prola. Drnili-zade ponovo eka na milost Porte. Ni zahtjevima beogradskog stanovnitva kao da nije bilo udovoljeno. Drnilija Abdullah ne oklijeva.On trai nove snage koje bi pokrenule zahtjev, a nai nekoga da udrueno plae kad svi plau, nije teko. Njihov glas je lahko usmjeriti. Treba pokuati. Sve prilike treba iskoristiti u odailjanju molbi punih plaa i tekog stanja, ali isto tako i carski Divan u Istanbulu zna da prelazi, ponekad, preutno preko toga. Ovo kao da je postalo neka vrsta pomodarstva, jer skoro ne nalazimo nita drugo u sidilima Sarajeva toga
22 Vezir Hududdi Halil-paa 1110/1698/99. Roen je u Istanbulu. Vidi vie: A. Bejti, Iz Drnilijina Zbornika bosanskih memorijala; Anali I GHB, Sarajevo, str. 184.; E. Kovaevi, Granice Bosanskog paaluka, Sarajevo, 1973., str. 6. koristei Muvekitovu hroniku, Tarih-i Diyar-Bosna, str. 120, 121. U potpisu Drnili-zade Abdullah, profesor. Ista zbirka, brojevi: 164, 121, 74/2, 1122/1710, knjiga 2., str. 176. Napisano mjeseca ramazana 1122/1710.

23

244

Omer Nakievi

vremena doli traenja pomoi zbog ovoga ili onoga. Drutvo kao da nita ne radi, kao da mu je neko drugi, mjesto njega, duan raditi. Profesori, uitelji, vojnici, hatibi, imami, mujezini i svi drugi koji su bili nekada vezani za administraciju u prvim su redovima zahtjeva. Zanatlije, raja i drugi trae da se oslobode davanja koja su davali, jer su i oni stradali za vrijeme provale Evgena Savojskoga. 24 Drava iji su skoro svi prihodi poivali na ratnom plijenu, a njega ve poodavno nema, zatim na raznim dabinama graana koji ih se sada nastoje osloboditi, nema drugog izlaza nego da oklijeva sa odgovorom. Pa ipak neka jo neko progovori za Abdullaha Drniliju. Ovaj put bit e to najvei prestavnici Bosne, sandaka Janjine i Elbasana. Pred njima se nee ostati zatvorenih usta, jer oni su ti koji uestvuju u sprovoenju carske osmanske politike u Rumeliji, bar prividno. Njihova rije, valjda, e imati odjeka. I, doista, svi oni zajedno, u formi pisanog dokumenta naoe se zajedno u podnoenju arzuhala. U potpisu je naglaeno: Svi mir-i mirani, ulema, dobri ljudi, slubenici deftera i divana, zaimi i timarlije, nastanjeni u vilajetu Bosni, dostavili su Visokoj porti arzuhal: Visoko cijenjeni Drnili-zade Abdullah-efendija, o kome je u mahzaru rije, spada u red sarajevske uleme. On je iz redova uvaenih muderrisa koji su se nauci posveivali od rane mladosti. Pored toga, on je tri uzastopne godine radio u carskoj slubi sprovodei odrebe mirovnog ugovora u pogledu granice, a nakon toga kada se pokazala potreba da treba izvriti popis stanovnitva, opet je on odreen. On je do sada mnoge usluge uinio Porti. Kada je navedeni neprijatelj bio zauzeo Sarajevo, sve to je imao Drnilija, izgorjelo je. Pa sada nema od ega da ivi sa svojom brojnom porodicom. On je iz svake ruke pouzdan i dobar, pa su zbog toga zamolili (podnosei mazar) da mu se car smiluje i pomogne mu. Zamolili su da mu se dadne neto od ega e ivjeti kao profesoru Careve medrese, poto je zavrio Sahn (univerzitet ) u Istanbulu. U tom smislu se podnosi Visokoj porti arzuhal da se ona smiluje i izda ferman! Dokumenat su potpisali: Seid Mustafa, bivi kadija i defterdar Bosne, Mehmed, zatim Osman, mutesarrif Elbasana i Selim, mutesarrif Janjine. 25
24 Oko 6.500 odabranih boraca za samo 18 dana (od 12. do 30. oktobra 1697. godine) izvrili su prodor dolinom rijeke Bosne do u Sarajevo. Prema zabiljeci Abdullaha Drnilije, oni su bili u Sarajevu 13. oktobra a ve sutredan ognjem sravnili grad. (vidi: A. Bejti, navedeni izvor, Anali, knjiga IV, str. 178.; E. Kovaevi n.d., str. 61. Ista zbirka broj 151, 121 68/2 1121/1709., str. 165, knjiga 2.

25

ivotni put Abdullaha Drnilije, profesora, kadije i muftije

245

Vidimo da su svi stari poznanici nastojali da se Drnili-zadetu pomogne. Ovi posljednji iznose i nove injenice, da je Drnili-zade svrio Sahn, najveu prosvjetno-obrazovnu instituciju u osmanskoj Turskoj iz koje su regrutovani najvei predstavnici prosvjete i sudstva, da je uestvovao u popisu stanovnitva, vjerovatno radi uspostavljanja novih deftera i unoenje poreznih obveznika u raznim formama poreza i prireza. I oni iznose da je i njegova kua izgorjela pri spaljivanju Sarajeva, pa je potrebno da mu porodica mora imati nekakve izvore za ivot. Oni ne trae nita konkretno, jer ne znaju ta bi preostalo da zatrae s obzirom na ranija traenja, nego ostavljaju Porti da sama pronae neto. I ova godina je protekla bez odgovora, kao da nema mjesta Drniliji u Bosni. Pitanje njegova zaposlenja, moda, dovodi u pitanje zaposlenje drugih osoba. Sasvim je normalno da se predlae neko za neko zvanje i radno mjesto, ali je normalno da se predlae i neko drugi i da se i za toga drugoga intervenie, meutim udno je da odgovora nema. Dokumenti navode da Drnilija trai 1709. godine posao preko Beograda, ali ni ovaj puta on to ne ini otvoreno, nego to ini neki Alija, kadija Beograda. Ovaj kadija navodi u ovoj molbi da je Jahja-paina medresa u Beogradu, koja je u rangu visokih kola, ostala tih dana bez profesora. Raniji profesor te kole, Ibrahim-efendija, umro je, pa se moli Porta da postavi Abdullaha Drniliju na to mjesto. Ovaj kadija istie da je i ejhulislam dao svoj pristanak za to naimenovanje. 26 Jo nije jasno da li je udovoljeno ovoj molbi i da li je Drnilija imenovan za profesora ove kole u Beogradu. Posljednje stranice Drnilijina dosjea unose nedoumice, jer ima nagovjetaja da je Drnilija pomalo i buntovnik koji koristi iroke narodne slojeve. Sve je zavijeno tajnovitim velom. Dokumenti iz 1713. godine ukazuju na sljedee injenice: ejh Murteza iz Beograda moli da se Abdullah-efendija postavi na medresu Jahja-pae u Beogradu, a on (Abdullah) je istaknuti muftija Beograda ve etiri godine. To je predloio i vezir Ali-paa. 27 Prema ovoj molbi ili izvjetaju moglo bi se zakljuiti da je Drnilija postavljen neto ranije za muftiju Beograda. Potuje dokumenat dostavljen ejhul-islamu, na margini je zapisano: da je ejhu Murtezau lino reeno da se na medresu
26 27 Dokument je datiran sa 15. zu-l-hide, 1121/1710. Ista zbirka brojevi 192, 191, 89/2-1121/1710, Knjiga 2., str. 205. Karayillan oglu Ali-paa, 1122/1710. Imenovan za valiju Bosne kad je razbijen tabor Moskovljana na obali rijeke Prut. Vidi: A. Bejti, Iz Drnilijina Zbornika, Anali I, knjiga IV., str. 184

246

Omer Nakievi

on nee postaviti, jer je to carskom naredbom (ahd-i-humajunom) strogo zabranjeno, pa se ni ova medresa ne izuzima od toga. Spomenuti muftija koristi se ruljom Adem-pae. Treba mu staviti do znanja da se ne drui sa svjetinom, jer moe izgubiti mjesto. Ovo nam je lino saopio ejh Murteza u Edreni pa se ovdje i biljei. 28 Moe se pretpostaviti da marginu, ako ne cijeli ovaj izvjetaj alje muhafiz Beograda, s ijim imenom emo se jo jednom sresti. Iz dokumenata se jasno vidi da se ne mogu spojiti dvije visoke funkcije, muftija Beograda i profesor visoke kole, Jahja-paine medrese, zatim da su postojale podzemne snage koje su ometale Drniliji da doe i do ove funkcije, da njegov ljudski odnos i mijeanje sa svjetinom prestavljaju opasnost za vladajuu politiku. U takvim uvjetima njegovi nauni kvaliteti mnogo mu ne pomau. Preostaje iroko poznanstvo, to Drnilija obilato koristi. A budui da nema namjere korigirati svoje stavove, to mu ni poznanstvo mnogo ne pomae. Ono do ega je bilo njemu stalo, nije bilo omiljeno onima koji su ga doveli do ovakvog stanja. Nije mogue da je oekivao neto bolje jer njegovo insistiranje na traenju posla kao da je bilo paravan njegovu djelovanju. Posljednje zauzimanje graana Sarajeva da mu se dadne neto od ega e moi ivjeti, uz isticanje njegovih zasluga, na razgraniavanju granica i ukazivanja na ranije usluge Porti, kada je bio opunomoen za to, kao da je dovedeno u pitanje posljednjom reenicom, da su narod i raja bili s njim uvijek zadovoljni.29 Taj njegov odnos sa obinim graanima, svjetinom i rajom dovodio je mnoge linosti iz vrha Osmanske carevine u nedoumice. Takve suprotnosti Drnilija nije mogao progutati, nije ostao miran. Odbrana pokazuje koliko moe i kako zna. Izbjegao je ono to je najgore. Ostati bez posla moe se dok je prijatelja, makar bilo i teko. Muhafiz Beograda, Ahmed, kao da intervenie, a u stvari optuuje ga rijeima: Drnili-zade Abdullah-efendija, muderis Malko-efendijine medrese u Sarajevu, koji se ubraja meu Sahn-i seman profesore30 (najvee profesorsko zvanje koje neko moe ostvariti u osmanskoj Carevini), uen je, blag, poboan i dobre je udi. On je do sada uinio mnoge usluge dinu i devletu
28 29 Ista zbirka, knjiga 2. str. 281, brojevi 121, 130/1, 1125/1713. datirano sa 26. dumade-l-evelom 1125/1713. Ista zbirka, knjiga 2, str. 174, br. 159, 129, 72/2 Zapisano 18 zu-l-hideta 1128/1716. ista zbirka, knjiga 2, brojevi 121, 148/1, 1128/1716. Ista zbirka, knjiga 2, str. 303, br. 121, 143/2, 1178/1716.

30

ivotni put Abdullaha Drnilije, profesora, kadije i muftije

247

(vjeri i dravi). Poznato je da je i kao profesor u Sarajevu i mula u Beogradu mnogo bio umijean u nerede to ga je dovelo do smjene s poloaja. Gore imenovni Abdullah-efendija zasluio je da mu se uini dobroinstvo kako je i obino. 31 Koliko dvolinosti, koliko podvale!? Drnili-zade je u rangu profesora Sahna u Istanbulu, miran, blag, dobar, i ta jo ne, svi pozitivni kvaliteti su sabrani u njegovoj linosti, pa i neizmjerna dobra on je dinu i devletu uinio, to treba nagraditi, ali kako? Bile su to rijei izraene s puno cinizma. Beogradski muhafiz Ahmed pravi vjet uvod. Vjerovatno da ima dobro iskustvo u takvim spletkama. Nagli preoktret izaziva nemir i uzbunu. Tako mirno i milo lice kao profesor u Sarajevu i mula (muftija) u Beogradu mnogo je bio umijean u nerede. Kao da se tu eljelo rei pa ta bi on sada htio!? Poloaje i nove mogunosti da spletkari i stvara nered u zemlji. Imao je prilike da se opameti. To ga je dovelo da je izgubio posao u Sarajevu i Beogradu. ta takvoj linosti treba sada dati? ime ga nagraditi. Ovaj sagovornik kao da je htio rei, da se Drniliji dodijeli velika nagrada svileni gajtan, kakvim su nagraivani nepoeljni. Ovaj muhafiz likuje dajui smjernice: Gore imenovani Abdullah-efendija zasluio je da mu se uini dobroinstvo kao to je i obino (u ovakvim prilikama). Rano je da kaemo kako je zavrio Drnili-zade Abdullah. Ne znamo ta je Porta preduzela, ili je ostala gluha. Porti kao da se ne uri. Vjerovatno nije nikada ni odgovorila, ali je u dosje ovoga nezadovoljnika svakako unijela jo jednu primjedbu. Dokumenti spominju da je Abdullah Drnilija, bio i idue godine u Beogradu, jer se muhafiz beograda Mustafa obraa Porti s prijedlogom da Drnili-zadeta postavi za kadiju u Srebrenici.32 Svakako se pribliavamo kraju poraza Drnilije Abdullaha. Tako obrazovan ovjek i takve sjajne prolosti i takvih znaajnih usluga spao je na to da mu se trai tako beznaajan poloaj. ta je mogao biti tako veliki ispad da se neko s poloaja muftije Beograda prebacuje u jednu zabit i kasabu, daleko nieg ranga od Beograda. Da li je tu bila, doista, dobra namjera, dati mu bilo ta samo da preivi, ili udaljiti toliko poznatoga buntovnika, a uz to i veoma obrazovanog, iz beogradske sredine, gdje ima odanih pristalica. Vjerovatno da je u pitanju ovo drugo jer e tamo imati manje prilike da se njegov glas uje. Bolje ga je poslati u kakvu izolovanu sredinu nego ga ostaviti u metropoli, u centru svih zbivanja.
31 32 Zapisano 18 zu-l-hideta 1128/1716. ista zbirka, knjiga 2, brojevi 121, 148/1, 1128/1716. Ista zbirka, knjiga 2, brojevi 121, 132/2, 1129/1717.

248

Omer Nakievi

Svodei svoj rad o Drniliji Abdullahu Alija Bejti navodi da se s Abdullahom Drnilijom: u meuvremenu, neto krupno desilo, s obzirom na injenicu da je u Zborniku bilo jo slobodnog mjesta za interpelaciju daljnjih tekstova dokumenata.() Suditi je da je Drnilija u tom vremenu ili otiao iz Sarajeva na neku novu dunost () ili se razbolio i u umro.33 Blii se vrijeme u kome e Abdullah Drnilija biti upuen u sasvim drugom pravcu, gdje mu nee trebati ni sredstva za ivot jer e se drugi o njemu starati. Tada e olakati muhafizu Beograda jer Drnilije nee biti u Beogradu, zauvijek e napustiti beogradsku kaldrmu, prijatelje i pristalice Adem-pae, nee imati priliku da se drui s onima zbog kojih je, vjerovatno, izgubio poloaj profesora i muftije, nee imati prilike da se mijea s onima s kojima se nije ni trebao mijeati, a mijeati se s njima je veoma sumnjivo i opasno. Najzad, jedno jutro stigao je carski glasnik s fermanom i mnogo toga nejasnoga. Donosilac fermana tatarin Kubeli Mehmed-aga, kamdi-baa (konjanik) predaje ferman Drniliji i nareuje da odmah krene s njim u Istanbul. Vrata Stanbul-kapije u Beogradu otvorila su se irom da bi projurio konjanik tatarin Kubeli Mehmed-aga i odveo tunog Abdullaha, jer na margini njegove molbe stoji: Prema fermanu koji je poslat po Kubeli Mehmed-agi, kamdi-bai, otiao je u Istanbul. Time je dosje naeg profesora, kadije i muftije zatvoren. Kljune rijei: Abdullah Drnilija, Drni, historija Bosne, kadija, muftija.

33

Alija Bejti, n.d. str. 229.

ivotni put Abdullaha Drnilije, profesora, kadije i muftije

249

Summary The life and times of Abdullah Drnilija Abduallah Drnilija was a well-known professor, judge, mufti and poet who got his education at the Sahn-i-Sem>an in Istanbul. According to available sources, he was involved in: - in a Commission which on the orders of the Porte received all Austro-Hungarian jurisdictions which were under Turkish rule before 1698/99. - in the establishment of borders between Turkey and its western neighbours in Europe according to the agreement from1698/99. - in the settlement of reaya in the sanjaks of Krk, Klis and other places. - then he was a signatory of Hudud-name (border agreement between Turkey and Austria). - worked in Istanbul Tripoli, Sarajevo and Belgrade. - he left behind information about castle in Teanj - during the burning of Sarajevo by Eugene of Savoy, his property was destroyed and because of that he appealed numerous times to the Porte for employment but to no avail. The work of Abdullah Drnilija can be traced until 1717 when muhafiz Mustafa from Belgrade suggested to the Porte to appoint him as qadi in Srebrenica. However, on the margins of the same document, it is written that according to the ferman sent by Kubili Mehmed-aga, Abdullah Drnilija was sent to Istanbul. With that, his file was closed.

Meliha Tepari

DVA RESTAURIRANA KALIGRAFSKA ZAPISA EJHA HFZ. NEZIR-EF. HADIMEJLIA

Motivacija da se uine napori u ouvanju nae svete i tradicionalne umjetnosti mogui su samo uz istinsku portvovanost, odanosti, ljubavi i svjesnosti aroliko obojenog kulturnog, umjetnikog i civilizacijskog naslijea, to, htjeli to neki ili ne, oslikava nas ko smo i ta smo, ustvari, na identitet. ta je ovjek i koliko danas vrijedi moe pokazati kroz to koliko svoju tradiciju uva i njeguje. Podstaknuta, izuavanjem umjetnosti kaligrafije, da uini makar i minimalan doprinos za ispravnom valorizacijom iste, sa osjeanjem duga prema naim precima koji su inili toliko humanog napora u svom vremenu (to kod nas danas manjka, kada preovladava materijalistii interes, zapostavljajui se istinske vrijednosti!), ostavljajui toliko korisnih i smislenih stvari iza sebe koje su vrijedne potivanja i uvanja u vremenu kada nas je najmanje briga ko smo bili i ta smo sada, a ponajmanje ta emo biti. Moda ovjek i ne bi bio budan ili svjestan sebe, da mu sudbinski i s naumom Onog ko pokree cijeli svijet, ne bude potaknut odreenim situacijama i okolnostima da to ini. Pa tako je, valjda, i sa ovim umjetnikim radovima kaligrafske umjetnosti koji su se nali u restauratorskoj radionici kod prof. dr. azima Hadimejlia, na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Resturacija je prije svega jedna humana nauka koja uvodi ovjeka/ restauratora u jednu novu dimenziju, pruajui neizmjerno mnogo ushiujuih momenata, posebno kada je uspjeno zavren proces restauracije i kada se ugleda djelo kojem je s toliko panje, potovanja i njenosti prilaeno da bi se spasilo od propadanja. To je, moda, inicijacija da se ostavi ikoliko pisanog traga o ovim djelima kojima je ivotni vijek osiguran, pa barem narednih sto godina. Proces restauracije zahtijeva duboko upoznavanje i ulaenje u svaku poru umjetnikog djela kako onog fizikog tako, neminovno, i onog drugog ne nevidljivog. Upoznavanje sa umjetnikim djelom, face to face, moe se opisati kao neka vrsta vremeplova, odnosno, na neki nain, susret sa umjetnikom duom u nekoj drugoj dimenziji ponad ove, koja je to nainila u trenucima boanskog nadahnua pocebice ako se tu radi o svetoj umje-

252

Meliha Tepari

tnosti kao to je u ovom sluaju kaligrafija. Tako, umjetniko djelo postaje kao neka vrsta transfera ili konekcija sa umjetnikom davno prolog vremena. Ako je pri tom rije o radovima koji mogu znaiti otkrie znaajno i vrijedno za cjelokupno umjetniko naslijee Bosne i Hercegovine, te na taj nain zahtijevajui da se preispita kompletan poredak ne samo na historijskom nivou ve ponajprije sa umjetniko-estetskog aspekta. To je, moda, razlog i vie da se naini jednim dijelom studija umjetnikog djela koje odmah na prvi pogled pokazuje svoju visoku kvalitetu, kao to su kaligrafski radovi ejha hafiza Nezir-ef. Hadimejlia. Ovi radovi ne samo da su dragocjeni zbog svoje umjetnike kvalitete ve ujedno su danas rijetki dragulji koji su, na svu sreu, preivjeli godine unitavanja ratovima i nemarom ovdanjeg stanovnitva, te su potvrda i dokaz koliko je ova vrsta umjetnosti dostigla stepen savrenstva, predstavljajui dragulj koji svjedoi o kulturi, duhovnosti i intelektu, napose identitetu nas Bonjaka, prema kojoj se treba odnositi kao prema svetoj relikviji. Rad na restauraciji kaligrafskih djela ejha Nezira doprinio je dubljem upoznavanju sa samom linou ovog kaligrafa, te prije negoli se osvrnemo na njegove radove dunost je da se predstavi profil ili linost ovog umjetnika, duhovnjaka i pokornog Boijeg roba. ejh Nezir je bio vrsni kaligraf, s pravom ga moemo tako zvati, ivio je u periodu od 1876. do 1919., kroz svoj kratak ivotni vijek puno je toga postigao. Roen je u Vukeljiima kod Fojnice, sin Huseinov; svoje srednjokolsko obrazovanje zavrio je u medresi u Fojnici; govorio je arapski i turski jezik. Ljubav prema uenju Kurana bila mu je usaena od malih nogu, tako da je hifz poloio pred ejhom hfz. Omer-ef. Paloem, za koga mu se majka udala nakon preseljenja njegovog oca; zatim je nastavio tradiciju svoga mentora te poduava mnoge hafizluku. Bio je imam arijske damije u Visokom, profesor kiraeta1 u Visokoj medresi, a dekret ejha tekije u Visokom je dobio u periodu od 1914. do 1919. od ejha hfz. Numanagia, a koji je opet naslijedio od Hasan-babe Hadimejlia (p.1899.), sina Mejli-babe (p.1854.), preko Husein-babe Zukia (p.1799) od drugog pira nakibendija, Muhammeda iz Istanbula, silsile koja se vee za pira Muhammeda Behauddina Nakibenda, preko Bejazita Bestamije, hz. Ebu Bekra es-Siddika, do plemenitog Muhammeda - Mustafe s.a.v.s.2 Bio je jako vezan za svog ejha s kojim je i zajedno radio.
1 2 Kiraet lijepo, pravilno i skladno uenje ili recitiranje asnog Kurana. Ovdje donosimo skraeni pregled silsile ejhova, koja je preuzeta iz prevoda idazetname ejha Nezira, objavljeno u Tarikatskom asopisu Kalemul-ifa, ljeto-jesen, br 10-11.

Dva restaurirana kaligrafska zapisa ejha hfz. Nezir-ef. Hadimejlia

253

ejha Nezir ne samo da je imao znanja o erijatu nego se posebno isticao u tarikatu, hakikatu i marifetu3. Stoga ga ejh Numanagi postavlja za ejha tekije u Visokom, dok on odlazi u Travnik. Danas, kabur ejha Nezira se nalazi u Visokom u mezarju kod Kamenog mosta. Imao je tri sina: ejha Abdulhaka, h. Sulh-ef., h. Mehmed-ef. i kerku Elifu. ejh Nezir, po predaji njegovih nasljednika, bio je karakterna osoba, utljiv po prirodi, te je tako svaka njegova rije bila dragocjena i visoko vrednovana. Lice ove osobe zrailo je mladalakim izgledom to je karakteristika velikih ljudi koji su svoje lice umivali konstantno abdestili na abdest4. Kako je imao dara za umjetniko izraavanje koje se najbolje oitovalo kroz kaligrafiju, ejh Nezir je izbjegavao teke poslove kako ne bi izgubio osjeaj za lijepo pisanje.5 I zaista, na ovim umjetnikim ostvarenjima ejha Nezira osjeti se, pored svih onih kvaliteta kaligrafske umjetnosti, jedna posebnost, jedna energija, kao neka nevidljiva aura koja bdije, latentnost senzibilne due ove skromne linosti kroz koju je prolo Boansko nadahnue i ispisano posveenim perom - kalemom Njegov uzvieni harf6. Ta nevidljiva, tiha, ali osjetna dua koja je ispisivala harfove kao da je jedan dio svoje energije utkala nikada ne naputajui taj posveeni prostor papira sa harfovima koji nisu od ovog svijeta, ve potvrda o Boanskoj umjetnosti kreiranja, pa tako i na taj nain svjedoei o jednoj dui koja je bila odabrana da spozna sutinu Njegovog slova. Samo takva iskristalizirana dua moe da dostigne taj nivo usavrenog pisanja Svetog Slova, to je, moda, i jedini mogui condicio sine qua non, da se dospije do te svete vjetine.7 ejh Nezir nije bio poznat u tadanjim krugovima kao kaligraf i ne spominje se kao takav u bilo kojem pisanom tragu o njemu. Da se naslutiti da nije htio da se istie svojim umjetnikim sposobnostima, da je pisao kaligrafiju iz najistijeg poriva, kao jednu vrstu ibadeta, kao rezultat kontempla3 Tarikat je duhovni put koji ima za cilj spoznaju Allaha, d..; hakikat je vienje ne gurativne sutine i istine putem spoznaje; marifet je znanje o spoznaji, stanje u kojem je ovjek spoznao sebi kako bi spoznao Boga, d.. TARIKATSKI SAVJETI I UPUTE, Rahim Serin i ejh Kasim Yagcioglu, UG Hastahana tekija Mesudija, prijevod Zehra Beiragi, 2004. Abdest obredno pranje. Svi biografski podaci su preuzeti iz asopisa Kalemul-ifa, ljeto-jesen br. 10-11, Harf je slovo arapskog alfabeta Sveta vjetina pisanja podrazumijeva realizaciju pisanja sakramentalnog teksta u njapotpunijoj i najperfektnijoj razini Boanskog slova, sa svim estetskim i duhovnim premisama.

4 5 6 7

254

Meliha Tepari

cije o Bogu proetu kroz ilham. ini se da ovaj sveti in pisanja - Sanctum Sanctorum, kao da je bio njegov najintimniji in, jedan od dragulja spoznaje koje Uzvieni alje kao dar svojim iskrenim zaljubljenicima. Tako o umjetnikim ostvarenjima ejha Nezira imamo uvida kroz dva unikatna primjera medme8 i za sada tri pronaena kaligrafska ispisa na papiru. Iako se ne zna tano od koga je uio kaligrafiju, ali iz studija njegovog rada da se zakljuiti ne samo da je imao talenta za umjetnost i estetiku (te da je taj talenat razvijao) ve i da je uio pred velikim majstorom kaligrafije, to svjedoe njegovi radovi. Ko je bio njegov uitelj i da li je poduavao druge, zasad e ostati nepoznanica. ak i u prvoj fazi umjetnikog izraza kaligrafaska kompozicija pokazuju zrelost u razmiljanju i komponiranju, a da ne uzimamo u obzir cjelokupni smisao rada i simboliku ispisanog teksta to je zahtijevalo jo i teoloku gnozu. ejh Nezir njeguje osjeaj za proporcije, odnose, simetriju, jednom rijeju sklad kojim odiu ovi radovi, harmonija i besprijekorna uravnoteenost. Pored toga on razvija svoj osobni stil, prepoznatljivost koja se oituje u izboru elementa kaligrafskih zapisa i svakako naina komponiranja. On potpuno vlada svojom kompozicijom, to potvruje da se na radi o amaterskom samoukom umjetniku, ve pokazuje profesionalnost, odnosno ozbiljnost pristupanju samom radu, zrelost razmiljanja i intuitivnog. Ova dva kaligrafska zapisa od kojih jedno pokazuje njegovu poetnu fazu, a drugo u roku od samo nekoliko godina njegovu zrelu najpotpuniju fazu umjetnikog izraza.

Medma, (medmua, majmua) zbirka ilahija pisana na arapskom jeziku.

Dva restaurirana kaligrafska zapisa ejha hfz. Nezir-ef. Hadimejlia

255

Kaligrafski zapis Muhammed s.a.v.s.

Najraniji pronaeni kaligrafski ispis ejh Nezira datira iz 1893. godine (po Hidri 1312.), ispis imena plemenitog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Kaligrafija je raena na debljem papiru, veliine 30x30, sa evidentnim potamnjenjem zbog starosti. Ovaj artefakt je prilino bio u tekom stanju u jednoj poetnoj fazi raspadanja, te je strunom intervencijom restauratorskog poduhvata konzerviran i restauriran. Likovna kreacija odaje krunu kompoziciju, u ogledalu ispisano ime Muhammeda, s.a.v.s., to pripada kompozicijama tzv. sulus musena9. Stilski pismo pripada jednoj vrsti deli sulus pisma, sa izrazito debljim slovima, koja odaju utisak teine i masivnosti, ekspresinosti. Okolo ispisa nalaze se pratei dekorativni, ali i simboliki elementi kao to su tri petokrake zvijezde smjetene u gornjoj polovini kaligrafije u vrhu, s lijeve i desne strane; u donjem
9 Musena je kaligraja iji tekst se ponavlja u ogledalu.

256

Meliha Tepari

lijevom dijelu nalazi se stilizirana predstava upa sa cvijeem, a nasuprot u desnom djelu stilizirani ibrik, ispod kojih prema sredini se nie potpis s lijeve i godina nastanka s desne strane. Cijela kompozicija je zaokruena stiliziranim, biljnim vijencem. Diskretno kolorisano, akcenat je u potpunosti stavljen na kaligrafski ispis, tako da su svi popratni dekorativni elementi sekundarnog znaaja. Analizirajui raspored kompozicije da se zakljuiti da je ovaj rad svjesno i s promiljanjem komponiran, da je ejh Nezir izotrio estetski osjeaj za kompoziciju, odnose i sklad. Kompozicija pokazuje cjelovitost, jednu koherentnu masu, koja unutar sebe posjeduje igru razliitih debljina linija, kaligrafskih formi koje odaje jedan snaan i vrsta karakter to je, moda, vie karakteristika kufija10, iako je ovdje u pitanju kurzivno pismo. Igra ovih linija nije statina, ona je u pokretu i snanom ritmu, koju bismo mogli porediti sa likovnom predstavom neke figure u pokretu ili akciji. ak i vie od toga jer su u pitanju apstraktni oblici koji formiraju neke nove forme koje ne nalazimo uprizorene u stvorenom svijetu. Moda bi centralna kompozicija sa simetrinim odnosima u zapadnoj umjetnosti bila i suvie statina i monotona, to ipak nije sluaj sa kaligrafskim formama koje na neki nain i zahtijevaju takav odnos da bi pokazale uravnoteenost i uzvienost porijekla kaligrafskih formi i njenu ljepotu, tako oznaavajui njenu estetsku vrijednost. Ovdje simetrinu kompoziciju oko koje posmatra ne razdjeljuje na dva jednaka djela, svojom upletnou zalazi i u jedno i u drugo polje, ne razdjeljui je na lijevu i desnu stranu, ve stvarajui tako jednu cjelovitu masu. Ova kaligrafska kompozicija nije nastala po nekom shematskom i kanoniziranom modelu komponovanja, ispisani tekst nije tek puki krasnopis imena plemenitog Poslanika, svaki element ovog djela ima svoje duboko ezoterijsko, simboliko znaenje, koje je utemeljeno na spoznaji. Ovdje se susreemo sa konceptom bipolarnosti to se oituje kroz estetski primat kao vizualni identitet i skrito znaenje kao duhovni sadraj koji se realizira kroz vidljivo. Pored simetrije, reda i usklaenih odnosa, pronalazimo uzbudljivu, dinaminu likovnu kreaciju kao spoj dvaju dijametralno suprotnih karakteristika. Kaligrafski rad moemo opservirati kroz likovni pristup crtea, tretirajui ispis harfova kao liniju to ona ustvari i jeste.11 Igra ili putovanje oka
10 11 Kufsko pismo je pravougaoni stil islamske kaligraje kojeg karakteriu prave otre linije i pravi uglovi, kvadratinost to je u kontrastu sa kurzivnim stilovima. Husn-i Hat ili umjetnost linije jedan je od naziva za kaligraju. To je linija ritmikih intervala, kinetikog dizajna, promjenljivih karakteristika vertikalnih sekcija, juksta-

Dva restaurirana kaligrafska zapisa ejha hfz. Nezir-ef. Hadimejlia

257

po linijskom kretanju harfova, po debeloj crnoj liniji koja poinje petljom slova mim( ,)zatim dinamino sputajui se koso na dolje pretapajui se u harf ha( ,)potom opet otro naglo vraa u suprotnu stranu pravei na taj nain nejednaku simetriju. Zatim, neoekivano i iznenaujue polukruno u suprotnom smjeru vodi oko na petlju jo jednog harfa mim( ,)ali sada u neto drugaijem obliku, pravei na taj nein likovni odnos sa razliitim teinama linije i stvarajui balans po vertikali. Zatim se nastavlja snano, uvrujui cijelu kompoziciju crne zapletene trake sa uzdiuom, blago zakrivljenom vertikalom, koja kulminira u zavrnom dijelu harfa dal ( ,)svojim polukrunim oblikom obuhvaajui sr cijelog ispisa, inei tako vizualnu vieslojnost ispisa pretvarajui u neku vrstu ornament. Popratni dijakritiki znakovi i ukrasi djeluju kao zvijezde kojima je ukraen nebeski svod, a kompozicija od imena Muhammed, s.a.v.s., djeluje kao planeta u kozmosu. I da upravo tu, moda, nalazimo ono drugo skrito znaenje pored oitog i prvog koje iitavamo u formi tekstualnog ispisa imena Plemenitog Poslanika. Tako ovaj kaligrafski zapis moemo vidjeti simboliki kao praplanetu, ili polarnu zvijezdu cijelog univerzuma12, odnosno onu prvobitnu Boansku Svjetlost iz koje je stvoren cijeli univerzum, kojom je obasjan, a zvijezde su kao refleks te svjetlosti. Oslikavanje imena u ogledalu je kao odraz ili refleksija Boanske ljubavi prema Muhammedu, s.a.v.s. iz koje je stvoren cijeli univerzum. Cjelokupna kompozicija sa krunom bordurom biljne stilizacije je univerzum za sebe, podsjeajui i potvrujui prvobitna kozmika zbivanja. Tako ova kaligrafija pored toga to nas podsjea na Poslanika govori nam o zbivanjima prije postojanja vremena, prije ovog postojanja. Zaista, toliko je mnogo simbolike u ovom naizgled jednostavnom kaligrafskom ispisu, koji zalazi ispod povrine vidljivog u egzistencijalna pitanja postojanja. Petokrake zvijezde, tipino nakibendijski13 simboli i potvrda su odakle je ejh Nezir stekao tu spoznaju i uvid u stvarnu sutinu stvari, a elementi upa sa cvijeem i ibrika postaju njegov vlastiti potpis i peat
poziciranja nejednakih prostora, grupiranjem u sekvencama asimetrinih i ritminih pokreta, ona je kompleksna u svojoj konstrukciji, arhitektonici, ona treba i mora posjedovati jedinstvenost pokreta. Ona je jedinstvena unutar sebe i ima svoje vlastite potencijale i bogatstvo. Tarikatski asopis Kalemul-ifa br. 15, tekst Sputanje Nur-i Muhammedijje, str. 35. Nakibendijski tarikat je derviki red koji je dobio naziv po velikom duhovnom uitelju piru ahu Muhammedu Behaudinu Nakibendu iz Buhare (1318.-1389.). Ovaj derviki red je najraireniji u Bosni i Hercegovini.

12 13

258

Meliha Tepari

koje pronalazimo na jo jednoj kaligrafiji iz 1901. godine (h.1320.). Da se zakljuiti da ovaj (sveti) umjetnik ima ve svoj vlastiti rukopis, izraz, neemo pretjerati ako kaemo i vlastiti stil pisanja istovremeno potivajuu sva kaligrafska pravila i kriterije. Kaligrafski zapis VE NATMAU Iekivanje

ejh Nezir ostavio nam je jo jedan kaligrafski zapis krunog oblika, dimenzija 15x15, raen na tanjem papiru. Ovaj rad je bio u mnogo boljem stanju od prethodnog, tako da je bilo potrebno samo konzervirati, to je i uinjeno bez ikakve intervencije i retua. Opet se susreemo sa centralnim ispisom u krunom obliku, uokvirenom stilizaranom biljnom bordurom i ve spomenutim prateim likovnim elementima ibrika i upa, ali bez ikakvih bojenih sadraja.

Dva restaurirana kaligrafska zapisa ejha hfz. Nezir-ef. Hadimejlia

259

Glavni kompozicijski splet deli sulus14 harfova je kombinovan sa utkanim sitnim tekstom u nesih 15pismu tzv. gubar16i pismo. To je zapravo 84. ajet sure Maaide (Trpeza), koji glasi: Ve ma lena la nu>minu billahi ve ma daena minel hak VE NATMAU en yudhilena rabbuna maal kavmis salihi. Zato ne bismo vjerovali u Allaha i Istinu koja nam je dola kad udimo za tim da nas na Gospodar uz dobre ljude uvede.17 VE NATMAU koje se nalazi u sredini ajeta u prijevodu udjeti, iekivati - ini okosnicu, petlju kompozicije unutar koje je ispisan prethodni dio i zavretak istog ajeta. Kompozicija kao da nema poetka ni kraja, harfovi jedan za drugim se hvataju u krug tvorei tako jedno, kompleksno tijelo sa oblicima koji su slini jedni sa drugima po svojim formama i putanji kretanja kalema ili pera, stvarajui tako sline obrasce rasporeene jedan ispod drugog. Ovdje imamo umjesto simetrije ravnoteu koja se ogleda u postavljanju slinih formi jedna naspram druge, za raliku od prethodne kopozicije koja je postavljala jedan te isti obrazac forme naspram druge. Harf vav ( )nalazi pandan u nunu ( ,)ta ( )ima pandan sa donjim dijelom ajna ( ,)a mim ( )naspram glave ajna ( .)U tri vea prazna prostora unutar ove kompleksne kompozicije ispisani su ostali dijelovi teksta. Zbog ega je ba ejh Nezir ovu rije VE NATMAU izabrao kao konstrukciju cijele kompozicije, moemo donekle doprijeti ako malo i gramatiki analiziramo cijelu reenicu - ajet. Tako, vidjet emo da je akcenat stavljen na glagol udnja, udno iekivanje koje je posljedica vjerovanja u Allaha i Istinu, ali i udnja za spoznajom koja za uslov ima svrstavanje sa najboljim, tenju za druenjem, prikljuivanje sa odabranim ljudima, te je to jo jedan razlog za vjerovanje, odnosno oni su jo jedan dokaz i potvrda Istine. Promatrajui ovu kompoziciju, koja svojom percepcijom ukazuje na mistini, meditativni karakter, zapravo nas tjera da promiljamo i otkrijemo njeno enigmatsko znaenje. I pored konkretnog i jasnog ispisa ajeta, kompozicija je totalno apstraktnog karaktera, proistekla iz kompleksne svete geometrije harfova, odvajajui se tako od uobiajenih formi tekstualnog ispisa ili od kompozicija koje predstavljaju forme materijalnog svijeta i dr. Naime, jako je malo kompozicija slinog karaktera s kojima bismo mogli uporediti
14 15 16 17 Jedan od est glavnih, kurzivnih stilova (aklam sitte) islamske kaligraje. Nesih pismo je pismo Kurana, a pripada stilovima aklam sitta est vodeih umjetnikih pisama islamske kaligraje. Gubari pismo je ustvari nesih pismo jako sitno ispisano; ponekad imamo cijele sure ispisane sitno u obliku nekog harfa, npr. sure Jasin. Kuran - prijevod Enes Durakovi, Svjetlost, Sarajevo, 2004.

260

Meliha Tepari

ovo djelo, moda svega sa nekoliko bi se moglo nai slinosti u smislu uvezivanja harfova. Ovdje je harf vav, koji se pie samostalno uvezan sa ostatkom rijei, odnosno natmau, to ovoj kompoziciji daje jedan poseban arm. Zatim daljnji splet harfova ima dosta neobinu i originalnu uvezanost. Meutim, najbitnija karakteristiga ovog ispisa je postignuti nivo pisanja koji pokazuje da je kaligrafija oigledno pisana u periodu kada je ejh Nezir dostigao zrelu fazu svog umjetnikog genija, deli sulus pismo oituje se elegancijom i profinjenou. Cjelokupna kompozicija ima prozraan i lagahniji karakter u odnosu na prethodnu, te je to potvrda koliko je rukopis ejha Nezira postao profinjen i graciozan. ipkasti karakter jo vie naglaava sitno ispisani nesih koji ima neobino mnogo ukrasa takica. Iako ovo nije uobiajeno za nesih pismo, ovo niukoliko ne naruava njegovu ljepotu i odmjerenost koje u sebi posjeduje ovaj stil, ve upravo suprotno doprinosi cjelokupnom utisku kompozicije, delikatnosti i prefinjenosti, to potvruje bezbroj puta da kaligrafska umjetnost postaje tako ogledalo ovjekove due, due koja se duhovnim vjebama i naporima kristalizira i brusi kao najvredniji dragulj. Tako ovaj kaligrafski ispis svjedoi o ejh-Nezirovom talentu, koji je bio u stanju da za samo par godina postigne prvorazredan nivo pisanja, oplemenjujui ga svojom kreativnou, zalazei ponad shematskih okvira, odlikujui se sposbnou da d umjetniki originalno djelo sa svojom vlastitom osobnou i peatom. To znai da ovo nije samo tek napisana rije, ovdje postoji koncept, kroz vizuelno u estetskoj formi izraziti ono duhovno skritu sutinu stvari. Stavljajui ove kaligrafije jednu naspram druge i komparativno opservirajui dolazimo do aluzija da nam prva govori o svijetu prije ovog, na svijet iz ezela, svijet stvaranja, a potonja nagovjetava budui svijet, na dan kada se iekuje oprost i milost, svrstavanje s dobrim, a najbolji od svih je Muhammed, s.a.v.s., zatim njegovi nasljednici. Tako, ovjek stoji izmeu ove dvije kaligrafije koje su par excellence. Obje ove kompozicije ukljuuju estetiku i duhovni dodatak koje koegzistira jedno u drugom, pokazujui u isto vrijeme visoku kvalitetu ljepote, harmonije, proporcija, ali i izvanredna perceptualna svojstva duhovnih saznanja. Slobodno moemo rei da kaligrafija ejha Nezira spada u red prvorezredne umjetnike obrade svete vjetine pisanja i zasluuje mjesto vodeih majstora kaligrafije u Bosni i Hercegovini. Zapravo i vie od toga ako pretpostavimo da je ovaj umjetnik kojim sluajem ivio u to vrijeme u Carigradu, epicentru ove umjetnosti, zasigurno

Dva restaurirana kaligrafska zapisa ejha hfz. Nezir-ef. Hadimejlia

261

bio bi jedna od vodeih linosti svog vremena u umjetnosti kaligrafije i danas bi se nalazio u svim pregledima historije kaligrafske umjetnosti. Ali ipak, ejh Nezir je ivio u Bosni u periodu s kraja 19. i poetka 20. stoljea, preivio je veliki dio svog ivota pod austrougarskom okupacijom i Prvi svjetski rat. Umjetniki se izraavao u periodu kada su u Istanbulu djelovali umjetnici kao to je njegov malo stariji savremenik, istaknuti Samiefendi18 (1837 1912), koji je uio kaligrafiju od bonjaka Osman-efendije(!). Budui da zasad nemamo vie informacija o Osman-efendiji, koji se jedino spominje u turskim izvorima kao uitelj Sami-efendije, mogua je i hipoteza da je i ejh Nezir uio od istog. Ovo otvara za sobom nova pitanja koja zahtjeveju dugotrajniju studiju, to nam ne dozvoljava vrijeme i prostor ovog teksta, ali je svakako poticaj da se istrauje. Slinost ejh-Nezirovog rada sa kaligrafijama Sami-efendije najbolje se ogleda upravo kroz ovaj posljednji njegov rad. To se najprije oituje kroz liniju koja je takoer elegantna i delikatna, zatim u odnosu linija i praznih polja pokazuju slian, da ne kaemo isti, uspotavljeni balans. Prozraan karakter kompozicija, lahkoe harfova koji kao da lebde u bezvremenskom prostoru, slinost harfova, od kojih naroito glava harfa vav ( )ima skoro identian oblik - manja glava harfa i sa unutranjim prostorom svedenim na krajnji dozvoljeni minimum. Jedno je sigurno, slobodno moemo tvrditi da ejh Nezir nije bio samouki kaligraf, a nipoto amater. Njegova anonimnost nipoto ne umanjuje kvalitet i znaaj njegovih radova. Ove kaligrafske kompozicije nose peat njegovog vlastitog iskustva, ivotnog napora i ulaganja u vlastitu samospoznaju koje se oitovalo i kroz jedan umjetniki, kreativni in vizualnog izraavanja. Smiljen i znalaki pristup ovog umjetnika kaligrafskoj umjetnosti, osjetan je i govori nam o njegovom stepenu pronicljivosti u tajne kaligrafije. Precizan i geometrijski karakter harfova koji se ogleda u redu, organiziranosti kompozicije, strogim i tano proraunatim, postavljenim i definisanim linijama, koje su glavna osobenost estetskog fenomena ejhNezirove umjetnosti kaligrafije.
18 Sami-efendi (1838 1912) najvei majstor kaligraje svog vremena, sulus i nesih pismo uio je od Bonjaka Osman-efendije. U njegovom izrazu oituje se preciznost i istoa harfova. Najvie je radio na crnoj podlozi sa zlatom. Imao je jako mnogo uenika kao to su neki koji su postali poslije najznaajniji kaligra svog vremena: Ismail Haki, Hamid Ajta, Nemetin Okjaj i dr. Bio je nenadmaan majstor svog vremena. Muhiddin Serin, HAT SANATIMIZ, Kubelt Neriya, Istanbul, 1982.

262

Meliha Tepari

Ovo je tek samo jedno vienje i shvatanje ovih sakramentalnih poruka i artefakata, koje ne samo da ukraavaju prostore i popunjavaju zidove da bi odavale religioznost prostora i ljudi koji borave u istom, one imaju vlastite snage i energije koje tite taj isti prostor od negativnih utjecaja, pod sredstvom sakramentalnih poruka, ali i putem oblika harfova ba onakvih kakvi oni jesu. Njihova misterija i mistini karakter koje nose u sebi beskrajna znaenja i simboli, to ini ovu vrstu umjetnikog izraavnja bez konanog definiranja ili svrstavanja u ograniena znaenja, ine ove i sline radove uvijek otvorenim za nova promiljanja i dokuivanja njihovih dubokih znaenja.

Kljune rijei: islamska umjetnost, kaligraja, levhe, restauracija, Nezir Hadimejli.

Summary The two restored calligraphy notes of Shaykh hfz. Nezir ef. Hadimejli Shaykh hfz. Nezir ef. Hadimejli, was born in Vukolji near the town of Fojnica. He was a hafiz (learned Quran by heart), imam of the arija mosque in the town Visoko, professor of kiraet in the Visoko madrasa, naqshibendi shaykh in Visoko. He spoke Arabic and Turkish. He was famous in Arabic discipline of beautiful writing calligraphy. From his artistic performance we have two unique items of medmua and up to now three discovered calligrapher notes written on the paper. The calligraphic note MUHAMMED (pbuh) dated from the year 1893 or (h. 1312) written in thick deli sulus letter, circle composition and in the mirror written is the name of Muhammad (pbuh). Which writings belong to the musena calligraphy composition? Apart from the note there are also decorative and symbolical elements: three five-pointed stars (symbol of naqshibendi), stylized water pot and jar with flowers. The emphasize is on calligraphy masterly writing, excellent handwriting which is in motion, powerful rhythm, letters (harf ) are involved one in another thereby enhancing the ornament. The whole composition discloses cosmic character which works as a planet, and accompanying diacritical marks as stars. This sym-

Dva restaurirana kaligrafska zapisa ejha hfz. Nezir-ef. Hadimejlia

263

bolic expression by esoteric learning can be related on pre-planet or polar stars originally Divine spark from which whole universe was created as reflection love to prophet Muhmed (pbuh). This work presents early stage of shaykh Nezirs artistic expression, which shows maturity in thinking and writing, through which sense and symbolical meanining of calligraphic writing is expressed. Another calligraphic writing VE NATMAU- waiting presents the mature stage of artistic genius of shaykh Nezir from 1901 (or h. 1320). The main composition plot deli-sulus harfova was combination with weaved in small text in nesh alphabet known as gubary letters. It was in fact 84 ayah of sura Maaide (dining table) which stated Ve ma lena la numin billahi ve ma daena minel hak ve natmau en yudhilena rabbuna maal kavmis salihi. Why we do not trust to Allah s.w.t. and truth which came to us when we crave for it that our Almighty drive us into with good people. Distinctive composition which do not have neither beginning nor end; from the word VE NATMAU-letters one after another seized in circle making harmony in complex body. In comparison with the previous composition, now instead of symmetry in the first plan comes balance. The whole composition appears mystical and meditative character. Reaching the level of writing seen by elegancy and refinement was achieved in only few years. These calligraphic notes are not only written words. Rather here existed a concept, through visual aesthetic form expressed spiritually- hidden essence of things /object. In such way the first composition make allusion to the world before this, while the next indicates the future world. Both compositions included aesthetic and spiritual appendixes which coexist one with another, showing at the aome time high quality of beauty, harmony, proportion as well as extraordinary perceptual essence of spiritual knowledge.

INTELEKTUALNO HODOAE U BOSANSKU ARAPSKU RUKOPISNU KLASIKU Mustafa Jahi: Arapska gramatika u djelu al-Fawid al- Abdiyya Mustafe Ejubovia, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1428/2007. 329 str.
U naoj duhovnoj, intelektualnoj, naunikoj i knjievnoj tradiciji nisu rijetka vrlo uspjena, tavie ponekada zadivljujua, hodoaa u nau bosansku prolost i njena viestruka postignua. Prije godinu dana jedno takvo doista uspjeno izvedeno intelektualno i nauniko hodoae objavio je dr Mustafa Jahi u svojoj knjizi Arapska gramatika u djelu djelu al-Fawid al-Abdiyya Mustafe Ejubovia, jedno vrlo opseno, ali i vrlo itljivo i pregledno djelo, izloeno na preko 790 stranica, koje je izdala Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. Prema napomeni koju autor daje na 4. stranici, njegova Knjiga predstavlja unekoliko doraenu doktorsku disertaciju, pod istim naslovom odbranjenu na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 9. oktobra 2005. godine pred Komisijom: prof. dr Jusuf Rami (mentor), prof. dr Enes Kari (lan), prof. dr Muhamed dralovi (lan) i doc. dr Mehmed Kico (predsjednik). Rukopisi koji nas svojom veliinom oslovljavaju iz prolosti Davno napisani rukopisi su davno dogoena povijest, koja je umnogome zastalno sklopila svoje stranice. Ali, ima i ona povijest koja nas svojom veliinom i neprolaznou oslovljava iz prolosti. U sluaju ovog naunikog poduhvata dr Mustafe Jahia rije je upravo o raskrivanju intelektualne i jezikoslovne veliine Mustafe Ejubovia (1651 1707.), poznatog jo i kao ejh Jujo, bosanskog autora rodom iz Mostara koji je ivio u periodu oznaenom kao vrijeme opeg slabljenja arapskih jezikih izuavanja (str. 14.), te koji je, nakon zavrenih osnovnih medresa u rodnom Mostaru 1677. godine otiao u Carigrad na daljnje naukovanje, najvjerovatnije na sahn-i semanu (str. 20.).

266

Ocjene i prikazi

Saodreujui ovo rukopisno djelo sa ivotom njegova autora i njegova vremena, dr Mustafa Jahi je izvrio uspjean i plodan rekonstruktivni zahvat, te opisao svojevrsnu mikropovijest Mustafe Ejubovia, ali i ovog njegova rukopisa, al-Fawid al-Abdiyya (Savjeti Abdullahu), koji se bazno bavi mnogim na klasian nain izloenim podrujima i planovima arapske gramatike. Dr Mustafa Jahi svoje itatelje upoznaje sa biografijom i bibliografijom Mustafe Ejubovia, usredsreujui se uvijek na glavno polje svoga zanimanja, Ejubovieve arapske gramatike i gramatiarske analize. U takvom kontekstu treba posmatrati i zakljuak dr Mustafe Jahia da je Ejubovievo djelo djelu al-Fawid al-Abdiyya zamiljeno kao udbenik arapske gramatike u osmanskim kolama (str. 14.). Formalno ustrojstvo Jahieva djela Metodoloki gledano, studija dr Mustafe Jahia Arapska gramatika u djelu al-Fawid al-Abdiyya Mustafe Ejubovia je rekonstruktivna analiza spomenutog rukopisa. Dr Mustafa Jahi provodi svoju analizu na dva plana, prvi je dijahronijski ili historijski, a drugi sinhronijski, u kojem autor saobraava gramatike analize Mustafe Ejubovia sa dostignuima savremenih gramatikih i gramatiarskih analiza u arapskom jeziku, ali i u drugim jezicima, bosanskom, engleskom, ruskom, itd.. Nakon Uvodne rijei (str. 11.) i biobliografskog obzora vezanog za Mustafu Ejubovia, dr Mustafa Jahi daje iroke komparacije izmeu azZamaharijeva (um. 1144.) gramatikog djela al-Unma f an-naw ovog Ejubovievog djela, al-Fawid al-Abdiyya. Tu su ponuene preliminarne teorijske napomene o tome ta je rije (str. 30), vrste rijei (str. 43), te ta je reenica ( str. 49). Dr Mustafa Jahi potom, pratei i hodoasno putujui svim stranicama ovog Ejubovieva rukopisa, obrauje IMENICE ( str. 57 472), GLAGOLE (str. 473 578), te PARTIKULE (ili estice) (str. 579 689). Posve je jasno da se iz ova tri plana Jahieve knjige ili iz ove trijade vidi klasina podjela cijelog korpusa rijei arapskog jezika na: a) imenice, b) glagole i c) partikule ili estice. Podsjetimo, ta podjela potie jo iz ranih ili formativnih arapskih gramatiarskih kola.

Ocjene i prikazi

267

Iza svega dr Jahi podastire svoja ZAKLJUNA RAZMATRANJA (str. 691 717.), nakon ega slijedi saetak na bosanskom i engleskom jeziku, 719 738.), te potom IZVORI I LITERATURA (739 756.), i INDEKSI (757 781.). Nakon toga dr Mustafa Jahi donosi dva faksimila, prvu i posljednju stranicu rukopisa djelu al-Fawid al-Abdiyya, a na samom kraju, na jedanaest stranica dat je saetak na arapskom jeziku. Na svakoj stranici u glavnim poglavljima, i u doista impozantnom broju obraenih podpoglavlja, vidi se troslojnost ovog djela dr Mustafe Jahia. Prvo, u samoj osnovi je djelo slavnoga az-Zamaarja, al-Unmza f an-naw. Potom dolazi sloj koji komentarima i natkomentarima pridodaje Mustafa Ejubovi komponiranjem svoga djela djelu al-Fawid al-Abdiyya, u kojem se daje, rekli bismo, savrena klasina komentatorska potka ili analiza az-Zamaharijevih gramatikih teorija. Potom slijedi trei sloj koji ispisuje dr Mustafa Jahi osobno, a to je u ovom sluaju za nas i najvanije. Naime, dr Jahi je ovdje dvostruki ili, bolje kazati, viestruki komentator kako az-Zamaarja i njegove epohe u arapskoj gramatici i arabistici openito, tako i Mustafe Ejubovia i njegovih pregnua na planu ne samo izuavanja arapskog jezika openito, i arapske gramatike, posebno, ve i njegovih vrlo preciznih logikih istraivanja koja je kod nas posebno izuavao i objavio prof. dr Amir Ljubovi. Dijahronijska gramatika i filoloka analiza Iitavajui i analizirajui ovo djelo svoga imenjaka Mustafe Ejubovia, dr Mustafa Jahi pravi jo jedno dublje hodoae u klasine gramati(ars)ke discipline arapskog jezika i u teorije davnih i slavnih autora kao to su azZamaar (um. 1144.), al-Ardabl (um. 1047.), al-Isfarn (um. 1285.), ar-Rai (um. 1287.) Ibn Aql (um. 1367.) i drugi. Naime, na djelima ovih i drugih autora Mustafa Ejubovi (ili ejh Jujo) zasnivao je i temeljio svoje arapske gramatike i gramatiarske analize i primjere. Ta dimenzija ovog djela dr Mustafe Jahia je po formi dijahronijska, odnosno historijska, jer autor rekonstrukcijskom metodologijom prati i pokazuje upuenost Mustafe Ejubovia u arapsku gramatiku u mnogim saodnosima sa klasinim gramatiarima arapskog jezika i arapske lingvistike. Od velike je vanosti da dr Mustafa Jahi sve gramatike i jezike primjere,

268

Ocjene i prikazi

(a ima ih na hiljade!), donosi na arapskom jeziku, potom daje vrijednu i preciznu transkripciju termina, a onda daje njihovu savremenu analizu i valorizaciju. Napokon, na kraju knjige dao je veoma pregledan glosar arapske gramatike terminologije. Sinhronijski aspekt Jahieva djela U ovom prikazu nemamo prostora u kojem bismo nabrojali sva djela koja dr Mustafa Jahi oslovljava iz arapske klasine filologije, koja citira s ciljem preciznog razjanjavanja i osvjetljavanja gramatikih postavki i pogleda Mustafe Ejubovia. U tom pogledu je dovoljno pogledati impozantan popis literature koju je dr Mustafa Jahi koristio. Ono na ta ovdje, a u vezi sa istraivanjima dr Mustafe Jahia, treba svakako svratiti pozornost jeste savremena teorija arapskog jezika i njenih disciplina, koja se snano razvila tokom XX stoljea. Dr Mustafa Jahi meritorno posee za tim djelima i koristi njihovu terminologiju kao svoj svojevrsni metajezik u tumaenju i komentiranju ovoj rukopisnog djela Mustafe Ejubovia. Ukratko, autor dr Mustafa Jahi je ovo svoje djelo uinio prohodnim i itljivim i zbog toga to je jako dobro upuen u savremene lingvistike i gramatiarske teorije Noama omskog, Ferdinanda de Sosira, Humboldta, Teufika Muftia, Ibrahima Anisa, Ranka Bugarskog, Milke Ivi, Jonathana Owensa, Midhata Rianovia, Dubravka kiljana, Ahmada Moutaouakila... U strukturi i u izlaganju opsene i vrijedne knjige dr Mustafe Jahia najbolje se vidi autorova iroka upuenost u savremene jezike i lingvistike teorije. Pitanja morfema, monema, sufiksa, prefiksa, kolokacije, sintaksikih struktura, homonimije, sinonimije, semantike, jezike aneksije, regensa i rektuma, apokopatusa, intenzifikacije, geminacije, itd. itd. dr Jahi je obradio u kontekstu savremenih teorija. Sve to pokazuje kako je dr Jahi valjano posegao za savremenom lingvistikom teorijom, njenim rukavcima i njenom terminologijom, kao i terminologijom iz filozofije jezika, te njima kao svojevrsnim organonima oivio jedno nae klasino bosansko arapsko rukopisno djelo. I predstavio nam ga na itljiv nain, rijeivi rebuse, odgonetnuvi zakljuanost i tamna mjesta na koja se, inae, u tim rukopisima esto nailazi.

Ocjene i prikazi

269

U naem prikazu i ocjeni ovog doista impozantnog postignua dr Mustafe Jahia dimenziju sinhronije izdvajamo kao najvaniji sloj njegova djela. Recimo na kraju da je ovim svojim vrijednim radom i postignuem dr Mustafa Jahi pokazao da se on ve odavno ozbiljno bavi klasinim arapskim nasljeem. K tome, ovim djelom Arapska gramatika u djelu al-Fawid alAbdiyya Mustafe Ejubovia dr Mustafa Jahi je zadao visoke standarde kako treba obraivati nau rukopisnu batinu. Uspjeno spajanje komentatorskih horizonata, znalako kombiniranje dijahronije i sinhronije, rekonstruktivno preplitanje spoznaja, klasinih i savremenih lingvistikih teorija i postavki, sve to je odlika ove knjige dr Mustafe Jahia. Nesumnjivo je da to djelo slui na ponos svome autoru, ali i ustanovi koja ga je objavila, te generaciji kojoj je djelo ponueno i predstavljeno. I, na samom kraju, istiemo nae zadovoljstvo tehnikom opremom i izgledom knjige. Forma i njena ljepota uveliko odgovaraju sistematinosti, tematskoj i sadrajnoj sreenosti ovog djela dr Mustafe Jahia. Enes Kari

Ahmed S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine, Islamski kulturni centar, Mostar, 2008, 315 str.
Defter Sumarni popis sandaka Bosne iz 1468/69. godine trebalo je da, prema rijeima samog autora, bude davno publiciran s obzirom na to da predstavlja najstariji defter nakon deftera iz 1455. objavljenog 1964. godine. Defteri su popisne katastarske knjige kojima Osmanska drava ureuje agrarne i posjedovne odnose i u kojima se iskazuju s jedne strane posjedi i prihodi prvo krupnijih, a potom sitnijih uivaoca prihoda, a s druge strane iskazuju se i poreska davanja stanovnitva zaduenog poreskim obavezama. Popisivani su prema kadilucima kao upravno-sudskim i teritorijalnim jedinicima. Defteri su odavno prisutni u naoj osmanistici i moe se rei da je u naunim krugovima razraena metodologija njihovog korienja. injenica je da je jezik deftera jednostavan i sadri veoma ogranien broj termina koji se odnose na nazive poreskih davanja, nazive lokaliteta, nazive dravnih slubenika i slino. Najvei problem ne predstavlja prijevod nego itanje deftera, bolje reeno itanje naziva lokaliteta, a potom njihova precizna ubikacija. Treba napomenuti da je navedeni defter iz 1468/69. godine bio predmet posebnog interesovanja Nedima Filipovia koji ga je transliterirao za svoje i institutske potrebe. Nakon njegove transliteracije podaci ovog deftera koriteni su u brojnim naunim radovima ne samo osmanista i orijentalista nego i drugih historiara koji nisu poznavali turski i osmanski. U okviru projekta OIS Eref-efendija Kovaevi je bio, takoer, uradio kaligrafski ispis spomenutog deftera. Sa ozbiljnim izdavanjem osmanskih deftera poelo se na podruju bive Jugoslavije godine 1964. izdavanjem prvog osmanskog zbirnog katastarskog popisa iz 1455. godine Krajite Isa-bega Ishakovia, koji je obuhvatao samo koridor od Novog Pazara do Hodidjeda i Vrhbosne u prevodu Hazima abanovia. Nakon toga uslijedilo je u okviru edicije Monumenta Turcica izdavanje nekoliko katastarskih popisa: godine 1972. Oblast Brankovia i opirni katastaraski popis iz 1455. godine u prevodu Hamida Hadibegia, Adema Handia i Erefa Kovaevia, godine 1984. u prevodu Ahmeda S. Aliia pojavilo se djelo Turski katastarski popisi nekih podruja zapadne

272

Ocjene i prikazi

Srbije XV i XVI vek, godine 1986. Dva prva popisa Zvornikog sandaka iz 1519. i 1533. godine u prevodu Adema Handia, godine 1985. Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina iz 1475-1477. godine, takoer, u prevodu Ahmeda Aliia. U novije vrijeme izdat je Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine koji je izaao u izdanju Orijentalnog instituta i Bonjakog instituta godine 2000. u obradi Adema Handia i njegovih saradnika.1 Godine 2001. izdat je i Popis sandaka Poega 987/1579. godine u prevodu Fazilete Hafizovi a 2007. Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine u prevodu Fehima D. Spaho i Ahmeda S. Aliia. Prevod i obrada deftera iz 1468/69. godine i njegova publikacija jeste, sigurno, izuzetan projekat s obzirom da predstavlja jedan od najstarijih dokumenata sa opirnim sadrajem, a odnosi se na skoro cijeli teritorij Bosanskog sandaka izuzimajui dijelove jajake i srebrenike banovine koji su preuzeti od Ugara 1512. i 1527. godine. Profesor Alii je u svom predgovoru konstantirao da je navedeni katastarski popis izvrio ogroman utjecaj na historijsku nauku u Bosni i bivoj Jugoslaviji te da je prvi put shvaeno ta je to Osmanlijska drava i kakva je njena politika i drutvena organizacija. Ali pored onih koji su mogli itati original deftera ispisivan sijakatom i orijentalista koji su bili u stanju pratiti Filipovievu transliteraciju te manjeg broja historiara koji su razumijevali terminologiju popisnih osmanskih deftera, upotreba ovog znaajnog izvora bila je ipak ograniena na vrlo uzak krug korisnika. Navedenom publikacijom koja je izala kao izdanje Islamskog kulturnog centra Mostar ovaj vrijedni historijski izvor postao je dostupan i pregledan ne samo iroj naunoj javnosti nego i svima koji tragaju za odreenom vrstom informacija. Naroito zanimljiv dio u ovoj knjizi prevoda navedenog deftera je uvodni dio koji, iako je kratak, jeste veoma sadrajan. Prof. Alii svoje stavove i svoja saznanja temelji, izmeu ostalog, na samim defterima. Stoga je iitavanje uvodnog teksta uz prevod samog deftera prilika da se prate njegovi stavovi i ocjene i razumiju neka od osnovnih pitanja osmanskog dravnog i drutvenog, a prije svega, agrarnog ureenja koje je, izmeu ostalog, bazirano i na specifino ustrojenom produkcionom odnosu u kojem je drava jedini pravi feudalac. U tom smislu on ocjenjuje tapiju, kojom se oznaava svojinski i produkcioni odnos na posjedima koji su bili nakon osmanskih osvajanja uklopljeni u mirijsku zemlju, kao civilizacijsko dostignue koje je
1 Vano je napomenuti da je prijevod navedenog opirnog popisa datiranog 1604. godine prvi sainio Abdulah Polimac 1978. godine i da se njegovi neobjavljeni, uvezani prijevodi uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Ocjene i prikazi

273

svijetu podario osmanlijski sistem i drava i u kojem je obraiva zemlje bio zatien preko tapije na neogranieno pravo koritenja svog posjeda/hakk-i tesarruf. Poznata je odrednica timarnika kao uivaoca prihoda sa posjeda koji su mu dodijeljeni kao dirlik/apanaa za njegovu vojniku, odnosno dravnu slubu te kao odreena vrsta nadzornog dravnog slubenika nad funkcioniranjem proizvodnje i prikupljanjem prihoda. U tom smislu prof. Alii razdvaja ono to su prihodi timarnika, koji su mu bivali dodijeljeni za njegovu vojniku i dravnu slubu preko dodjele timara, od mogunosti da se sami timarnik eventualno pojavljuje kao posjednik tapije na ifluku i neposredni ili posredni proizvoa sa odreenim poreskim obavezama koje su ile u korist onog za iji je timar bio vezan poreski prihod sa njegovog posjeda na koji je imao tapiju. Interesantna je i njegova definicija odakluka kao kategorije koja se odnosi na drutveni i vojniki status, trajan i uslovljen potpunom odanosti dravi i slubi koju obavljaju begovi i (koja se odnosi na ) redovne plate koje uivaju za tu slubu te su stoga, po njegovoj ocjeni, begovi vie drutveno-politika nego ekonomska kategorija. Posebno zasluuje panju konstantacija prof. Aliia o agavatu kao terminu koji oznaava posjednika ili veleposjednika u onom to se naziva iflukim sistemom kao vidom negacije timarskog sistema. Sigurno je sasvim ispravno ustvrdio da u kasnije formiranom veleposjedu kao ekonomskoj kategoriji ima mnogo vie pripadnika svih drugih slojeva stanovnitva nego samih begova. Stoga sa nestrpljenjem oekujemo njegovu studiju o iflukom sistemu u Bosni, a naznake o novom i ispravnijem poimanju tog pitanja ve su date u samom uvodu ovog deftera. I na kraju da dodamo da e razni istraivai uoiti razne teme ije im razumijevanje omoguava navedeni defter i dat e razne pristupe u njihovom istraivanju. Ali ono to je autor uvoda i prevoda i obrade navedenog deftera apostrofirao kao mogue teme za budue istraivanje i obradu jeste pitanje strukture stanovnita, pitanje crkve bosanske i, posebno, pitanje osmanske tolerancije i ukljuenosti raznih slojeva bosanskog stanovnitva u sistem Osmanske drave. Poseban doprinos navedenom prijevodu dao je profesor Alii objanjenjima i temeljitim biljekama i mjestimice komentarima koji omoguavaju potpuniji dojam o spomenutoj vrsti grae koja upuuje na osmanski sistem, openito, te koji daju vrlo detaljne informacije o samim lokalitetima to je interesantno ne samo za osmaniste nego i za iri krug javnosti. Naroito je koristan za osmaniste i opis koji daje autor u uvodnom dijelu u

274

Ocjene i prikazi

vezi sa nainom prenoenja naih rijei koje se, uglavnom, odnose na lokalitete i vlastita imena, na osmansko-turski jezik. Ono to nedostaje ovom vrlo luksuzno opremljenom izdanju jeste originalni tekst deftera priloen u vidu kopije originalnog ispisa deftera to bi pojaalo dojam o vjerodostojnosti izvora za one koji su u prilici da mogu pratiti neto od njegovog teksta. Da je uz to bio dodat i kaligrafski ispis Kovaevia, ovo izdanje izvora bi, sigurno, predstavljalo prvorazredni rad na kojem bi mogle uspjeno uiti budue generacije mladih osmanista i orijentalista. Azra Gado-Kasumovi

Zbornik radova Islamska tradicija Bonjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive. Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2008. ISBN: 978-9958-23-222-0
Iz tampe je u 2008. godine izala knjiga Zbornika radova sa naunog skupa Islamska tradicija Bonjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive. Nauni skup odran je u Sarajevu u periodu od 14. do 16. novembra 2007. godine. Izdava ove knjige je Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Knjiga sadri 525 stranica ukljuujui strune radove, uvodne rijei, cjeloviti program naunog skupa sa radnim predsjednitvom, fotografije, diskusije uesnika skupa te zavrne rijei urednika izdanja koji je ujedno bio i koordinator za pripremu i organizaciju ovog naunog skupa. Radovi u Zborniku uglavnom tretiraju islamski aspekt tradicije Bonjaka. Grupisani su u nekoliko cjelina. Bave se pitanjima razumijevanja i ocjene primjene osnovnih normativnih izvora islamskog uenja na ovim prostorima. U Zborniku se mogu nai radovi i o tome kako su osnovni normativni izvori shvaeni i prihvaeni. Osim toga, pored identifikacije i kritike ocjene islamske tradicije Bonjaka, kroz ponuene radove i objavljene diskusije ukazano je i na one dijelove islamske tradicije Bonjaka koju je potrebno posebno promovisati i ciljno dalje razvijati. Prilozi u zborniku kategorisani su u tri tematske cijeline. U prvoj cijelini koja se odnosi na izvore islamske tradicije Bonjaka, izlaganja mr. Muharema Omerdia (Ehlu-s-sunnet ve-l-demat) i mr. Nusreta Abdibegovia (o najznaajnijim muslimanskim sljedbama) dala su opti historijski pregled i okvir za naredne priloge. Posebna se panja obratila na teoloko-pravna shvatanja Ebu Hanife, el-Maturidija i Hasana Kafije Pruaka zboh njihovog dominantnog utjecaja na razvoj islamske tradicije Bonjaka. U drugoj cijelini o razvoju islamske tradicije Bonjaka, nalazi se esnaest lanaka koji poinju sa prilogom o Bonjacima u predosmanskom periodu (evke Omerbaia), Osmansko-islamskoj kulturnoj zoni (dr. Ismeta Buatlia), i postosmanskom periodu (prilozi dr. Enesa Durmievia o institucionalizaciji i dr. Richarda Potza i Izete Didi o Austro-ugarskoj politici prema vjerskim zajednicama). Pojedini lanci odnose se na odabra-

276

Ocjene i prikazi

ne i odreene teme kao to su obrazovanje (prilozi dr. Omera Nakievia, Zijada Ljevakovia, dr. Devada Hodia), institucije poput vakufa i biblioteka (dr. ukrije Ramia i dr. Mustafe Jahia), kao i tesavvufu i ideji ihsani intelektualnosti (dr. azima Hadmejlia i dr. Nevada Kahterana). Prilozi dr. Enesa Karia (o reformistikim pokretima), dr. Fikreta Karia (o islamu u sekularnoj dravi) i Muhameda Salkia (o jugoslavenskoj politici prema Islamskoj zajednici) tretiraju razliite izazove s kojima su se Bonjaci susretali i koji su imali utjecaja na razvoj islamske tradicije Bonjaka. Zadnja cjelina ove zbirke, koju ini lanak mr. Ahmeta Alibaia, sugerira pravce i elemente daljnjeg razvoja ove tradicije. Knjiga je interesantna za razliite kategorije italake publike koje interesuje identitet Bonjaka, islam u Bosni, kao i mogui doprinos islamske tradicije Bonjaka sadanjim i buduim debatama o institucionalizaciji islama u Evropskoj uniji. Hamida Kari

Ismail Parlatir, Gyrgy Hazai and Barbara Kellner-Heinkele: Catalogue of the Turkish Manuscripts in the Library of the Hungarian Academy of Sciences. Budapest: LHAS, 2007, 664 str. + 27 iluminacija.
Prole godine, kao projekt vlada Maarske i Turske, odnosno njihovih akademija nauka, tampan je Katalog turskih rukopisa u Orijentalnoj zbirci Biblioteke Maarske akademije nauka. Inae, zbirka turskih rukopisa pohranjena u ovoj instituciji prikupljena je u Turskoj tokom 19. vijeka. Formiranje ove zbirke se vee za Danijela Szilagija (1831-1885.), koji se, kao mlad oficir, nakon poraza maarske vojske u ratu za nezavisnost 1848-49. godine, prikljuio grupi maarskih emigranata u Osmanskoj imperiji predvoenoj Lajosom Kossuthom. U Turskoj je prvo radio kao antikvar da bi kasnije postao ekspert u svijetu tampane knjige. Stekao je veliku reputaciju kao vrstan poznavalac turskog jezika i osmanske kulture. Nakon njegove smrti zbirka rukopisa koju je prikupio pohranjena je u Maarskoj akademiji nauka. Ovoj kolekciji su kasnije pripojene i manje zbirke maarskih orijentalista Armina Vamberija (1832-1913.) i Jozefa Thurija (1856-1915. godine). Autori ovoga kataloga su Ismail Parlatir, profesor na Ankara univerzitetu, prof. dr. Gyrgy Hazai i Barbara Kelner-Heinkele. Predvieno je da ovaj katalog bude tampan u dvije verzije na engleskom i turskom jeziku. Ovdje elimo prikazati englesku verziju ovoga kataloga koji su skupa tampale akademije nauka Maarske i Turske. U katalogu je obraeno 811 djela rukopisa na osmanskom jeziku. Katalog je uraen prema predmetnim odrednicama. Naime, bez obzira na zbirke, autori su na jednom mjestu predstavili rukopise iz odreene oblasti. Na poetku navedena je kolekcija kojoj djelo pripada i signaturni broj. Slijedi opis rukopisa, broj listova, dimenzije, vrsta pisma, papira, poveza i sl. Zatim su navedeni naslov djela arapskim i latininim hurufatom, poetak i kraj djela sa kratkim opisom samog naslova. Opis sadri kratku biografiju i bibliografiju autora, oblast kojoj djelo pripada, eventualna tampana izdanja te ime, mjesto i vrijeme prepisa djela. Posebno je znaaj-

278

Ocjene i prikazi

na obimna literatura koju su autori koristili prilikom prikaza svakog djela kao i informacije u kojim se jo bibliotekama uva odreeno djelo u formi rukopisa. Na kraju kataloke obrade navedena su ostala djela koja se nalaze u dotinom kodeksu. teta to u indeksu djela nisu navedena i sekundarna djela iz bibliografije svakog autora. Autori su koristili tursku transkripciju to im i nije predstavljalo znaajniji problem budui da su u ovome katalogu obraeni samo rukopisi na osmanskom jeziku. Katalog je podijeljen na sedamnaest tematskih cjelina, i to: religija (15-63), knjievnost (64-377), historija (378-469), enciklopedije (470472), astronomija (473-481), geografija (482-488), godinjaci /sal-name/ (489-496), matematika i geometrija (497-503), medicina (504-509), zoologija (510-512), botanika (513-515), gramatika i druge filoloke discipline (516-560), tabir-name (561-566), vojne discipline (567-577), arhitektura (578-579), muzika (580-581) i kulinarstvo (582). Slijede veoma iscrpni indeksi, i to: indeks djela transkripcijom (583590), autora (591-594), prepisivaa (595-596), kongruencija signaturnih brojeva (597-616), godina prijepisa (621-623), imenski indeks (624-627), indeks geografskih pojmova (628-630), indeks institucija (631), dervikih redova (632) i indeks tema (633-637). Na kraju kataloga nalazi se popis literature (638-645), rjenik nepoznatih termina (646-657) kao i popis skraenica (658-664.) Dvadeset sedam priloga minijatura i iluminacija u boji posljednji su sadraj ovoga kataloga. U ovome katalogu mogu se pronai nekolika imena naih autora ija se djela nalaze pohranjena u Biblioteci maarske akademije nauka u Budimpeti. Tako pod katalokim brojevima 19-21 susreemo tri rukopisa iz knjievnosti Ahmeda b. Hasana Beyazi-zadea, Bejazidagia (akk, Aru wa ukuk, kitab a-akk); poemu ejha Kasana Kaimi-babe, br. 246; djela Nerkesija (al-Aqwl al-musallama f azawt al-Maslama, br. 313, Iksr-i dawlat, br. 328 i Munat-i Nerkes-zde, br. 409-411); Diwan Hasana Ziyaija br. 245; historiju Peevije Ibrahim-pae (Tri Peew, br. 570); komentar na Kafiju Ahmeda Sudija al-Bosnawija (arh al-Kafiya, br. 777) i Risalu od Matraki Nasuha (Risle-i tufa al-azawt, br. 794). U popisu literature, kao ni u indeksima ne spominju se katalozi niti rukopisne zbirke sa prostora Bosne i Hercegovine.

Ocjene i prikazi

279

Ovim katalogom naunoj javnosti predstavljena je polovina od 1500 rukopisa koji se nalaze pohranjeni u Orijentalnoj zbirci Maarske akademije nauka. Osman Lavi

Zijad ehi: U smrt za cara i domovinu! (Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878-1918), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007., 329 str.
Povijesna zbilja nekada moe biti obojena ironijom. Kako inae objasniti slijedeu injenicu: Bonjaci1 koji pruaju otpor austrougarskoj vlasti da okupira Bosnu i Hercegovinu, koji se otvoreno bune protiv donoenja Vojnog zakona (1882) postaju u toku Prvog svjetskog rata pripadnici elitnih trupa austrougarske vojske i istiu se svojom hrabrou ratujui po evropskim bespuima. Moderna gibanja unutar historijske nauke na prelomu milenija promijenila su, donekle, povjesniarevu percepciju prolosti i stavila u prvi plan nove metodoloke pristupe, ali i nove predmete naunikova interesovanjaproblemi socijalne historije, historije svakodnevnice, razliitih mikrohistorija su uli u iu traganja istraivaa koje e razultirati odreenom slikom o prolosti. Meutim, mainstream historiografska kola jo uvijek moe ponuditi interesantne, moderno obraene teme. Dokaz je ovoj tvrdnji knjiga U smrt za cara i domovinu! (Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878-1918). Autor navedenog djela, prof. dr Zijad ehi, vanredni je profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Na osnovu obimne grae prikupljene u Beu (Dravni arhiv-odjeljenja Ratnog arhiva i Nacionalne biblioteke) i Sarajevu (Arhiv BiH) nastala je prvo doktorska disertacija koja je odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 19. aprila 2002. godine pod naslovom Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878-1918. godine. Preraeni rukopis disertacije objavila je Izdavaka kua Sarajevo Publishing (Biblioteka Kulturno naslijee) uz finansijsku podrku Fondacije za izdavatvo BiH pod neto izmijenjenim, prethodno navedenim naslovom. Knjiga, koja poinje autorovim uvodnim razmatranjima, podijeljena je na etiri poglavlja, a pored toga sadri rezime, interesantne priloge, te
1 Pod terminom se ne podrazumijeva njegovo moderno znaenje. Bonjaci su na prelomu XIX i XX stoljea za austrougarsku upravu predstavljali stanovnike Bosne i Hercegovine razliitih konfesija (muslimani, pravoslavni, katolici i ostali).

282

Ocjene i prikazi

spisak izvora i literature. Posebno treba istai da u prilog reprezentativnosti izdanja ove knjige idu i fotografije i slike koje predstavljaju crtice iz vojnog ivota bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika. Budui da je austrougarska uprava krajnje ozbiljno pristupila izuavanju osmanske legislative i njene parcijalne implementacije u vlastiti upravni sistem, to je prvo poglavlje, koje nosi naslov Osmansko naslijee. Organizacija vojske i endarmerije u Bosanskom ejaletu/vilajetu posljednjih decenija osmanske uprave, posluilo autoru kao uvertira za priu o zemaljskim pripadnicima u vojnoj organizaciji Monarhije. U ovom poglavlju prof. ehi daje kratak osvrt na vojno-politika deavanja u sutonu osmanske uprave u Bosanskom ejaletu. Fokus izlaganja je postavljen prvenstveno na reforme koje od 1839. godine osmanska uprava nastoji sve intezivnije realizirati, ali ne podjednako uspjeno u svim dijelovima Carstva. Reformne aktivnosti su na tlu Bosanskog ejaleta podrazumijevale uvoenje regularne vojske. Bosanci su dugo odbijali regrutaciju u redovnu vojsku, sve dok ih Devdet-paa nije mudrim, diplomatskim putem ubijedio 1864. da prihvate regularnu vojsku. Meutim, latentno narodno nezadovoljstvo postalo je oigledno izbijanjem Istone krize, koja je trajno izmijenila sudbinu Bosne i dovela je u novu sferu utjecaja. Drugo poglavlje (Ni sultanovi ni carevi! Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke Monarhije 1878-1914. godine) predstavlja najznaajniji dio knjige, jer daje uvid u uspostavljane upravnog sistema nove vlasti kroz vojni i kroz segment uspostave javne slube sigurnosti. Kako prof. ehi navodi, uspostava javne slube sigurnosti je bila prioritet austrougarske uprave, budui da je u zemlji vladala anarhija. Smirivanje nesigurne situacije zapoeo je Sereanerski korpus, dok u martu 1879. nije formirana andarmerija, a po potrebi i vanredne jedinice sigurnosti, kao to je bio sluaj u vrijeme izbijanja Hercegovakog ustanka 1882. godine, kada su formirani Streifkorps. Autor daje pregled aktivnosti nove uprave koje su trebale voditi postepenom navikavanju bosansko-hercegovakog stanovnitva na vojnu obavezu, to je kulminiralo Vojnim zakonom od 04. novembra 1881. godine Ovaj zakon je izazavao nemire u Hercegovini. Nakon to je austrougarska vlast uspjeno uguila ustanak, pristupilo se regrutaciji stanovnitva, a vremenom su formirane i oblasne komande u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i Donjoj Tuzli. Posebo su interesantna dva pitanja kojima je autor posvetio panju: pitanje finansiranja vojnih jedinica zemlje (preko 10 % budetskih sredstava za vojne potrebe je predstavljalo

Ocjene i prikazi

283

ogromno optereenje za Bosnu, a ako se uzme u obzir i injenica da su b-h trupe veinom dislocirane iz zemlje u unutranjost Monarhije, postaje jasno o kolikom se odljevu kapitala radilo) i pitanje kompetencija vezanih za vojsku (bosansko-hercegovaki Sabor nije imao nikakve kompetencije po ovom pitanju, a od 1913. se sve vie razmatra pitanje potpune integracije b-h trupa u redove zajednike vojske). U vrtlogu deavanja koja su ljeta 1914. godine zahvatila Evropu, Bosna je imala centralnu ulogu. Preko nje su se prebijali interesi razliitih evropskih drava. Priom o atentatu i stanju u zemlji neposredno nakon toga, prof. ehi zapoinje tree poglavlje, koje nosi naslov Bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije od Sarajevskog atentata 28. juna 1914. do kraja 1916. godine. Osim to autor daje iscrpan opis vojnih operacija zaraenih strana na evropskim frontovima u tri godine (1914., 1915. i 1916.), od kojih je najinteresantniji napad na Monte Melletu gdje se proslavio 2. b-h puk, on se fokusira i na deavanja u pozadini, ivotnu svakodnevnicu i zbrinjavanje ratnih vojnih invalida. Pri tome posebno treba istai ugroenost istone granice Bosne, odakle se muslimansko stanovnivo masovno iseljavalo i gdje su formirani zatitni odredi (Schutzkorps). Zemaljska vlada je donijela odluku kojom se iz redova pravoslavne elite uzimaju pojedinci kao taoci. Nepodobni elementi su internirani u posebne logore, meu kojima je najozloglaeniji bio onaj u Aradu. Posljednje poglavlje, etvrta i peta ratna godina 1917/1918., autor je posvetio razmatranju prelomne godine u Prvom svjetskom ratu i okonanju ovog velikog sukoba. Godina 1917. je znaajna iz dva razloga: SAD ulaze u rat ime je postalo jasno da je tas uspjeha prevagnuo u korist Antante; u Rusiji izbija revolucija, bojkotuje se rat i razmatra zakljuenje mira, socijalistike ideje se ire van granica Rusije. U Bosni i Hercegovini je ova godina znaila kulminaciju svih nedaa-glad, nestaica, dezertestvo, pljaka i ratno profiterstvo bili su svakodnevnica ove napaene zemlje. Prof. ehi je uspio predoiti sliku evropske, ali i bosansko-hercegovake svakodnevnice koja je bila karakteristina i za 1918. godinu. U Monarhiji se sve vie govorilo o miru, osjeao se nemir u redovima vojske, ali i boljeviki utjecaj. U Bosni se formira tzv. zeleni kadar, narod je sve vie nezadovoljan, jaa ideja jugoslovenstva. Konaan slom Centralnih sila znaio je olakanje za cijelu Evropu. Posebno je bitno istai statistike podatke do kojih je doao prof. ehi: u Prvom svjetskom ratu je angairano 291 498 bosansko-hercegovakih vojnika ili 16,34 % od ukupnog broja stanovnika. Prema slubenim podacima,

284

Ocjene i prikazi

od navedenog broja poginulo je 10 701, ranjeno 51 815, zarobljeno 18 088 i nestalo 21 227 lica. Meutim, autor se ograuje od statistikih podataka K.u.k. Ministarstva rata navodei da je broj smrtno stradalih u toku rata bio znatno vei-38 000 osoba. Ukupan broj medalja koje su bosansko-hercegovaki pripadnici primili za hrabrost iznosi 35 637. Knjiga U smrt za cara i domovinu veliki je doprinos bosansko-hercegovakoj historiografiji, tim vie to do pojave iste nije postojalo djelo koje u cjelini razmatra pitanje bosansko-hercegovakih zemaljskih pripadnika u vojsci Habsburke monarhije. Iako je navedeno na poetku teksta, treba jo jednom naglasiti da se autor u izradi knjige koristio, pored obimne literature, graom iz Kriegsarchiv i Arhiva Bosne i Hercegovine to daje nauni i struni tih samom djelu. Knjiga je vrijedna i zbog toga to predstavlja jo jednu stepenicu ka boljem razumijevanju austrougarskog upravnog sistema. Nadati se da e ovakvih dijela biti vie i u budunosti, bez obzira kojoj historiografskoj koli pripadali. Amila Kasumovi

Vesna Miovi, Dubrovaka republika u spisima osmanskih sultana, Dravni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, 2005, 444 str.
Objavljivanjem gore navedenog djela sa analitikim inventarom sultanskih spisa serije Acta Turcarum Dravnog arhiva u Dubrovniku naunoj javnosti je prezentiran dio izuzetno bogate grae spomenutog arhiva. Naime, dubrovaka arhivska zbirka sa preko 10000 raznih dokumenata na osmanskom jeziku i osam rukopisnih knjiga iz XVIII vijeka koje sadre italijanske prevode ili kratke izvode iz tih dokumenata predstavlja, bez sumnje, jednu od najvanijih a, sigurno, najbogatiju zbirku na prostorima Balkana. Uz to treba napomenuti da je ta zbirka bila u fokusu panje i interesovanja raznih istraivaa minulih decenija te da je materijal navedene zbirke znaajno prezentiran u raznim naunim djelima, ne samo ranije na srpsko-hrvatskom i bosanskom nego i na njemakom i engleskom jeziku. Prednost koju prua raznim profilima istraivaa i specifinost osmanske zbirke dubrovakog arhiva u odnosu na ostale zbirke jeste to to je ona bila dobrim dijelom dostupna i istraivaima koji nisu poznavali osmanski jezik. injenica je da su mnogi dokumenti ove zbirke imali i brojne prevode na italijanski ili hrvatski uz dodatak originala ili bez originala. Naime, postojala je praksa da dragomani Porte i dragomoni dubrovake vlastele redovno prevode osmanske zvanine akte na na ili italijanski jezik u cijelosti ili su samo na poleini dokumenta biljeili kratki sadraj dokumenta. O dubrovakim aktima i poveljama pisao je i dr. Jovan Radoni, koji je bio delegat jugoslavenske vlade 1920. godine kada je po Sen ermenskom ugovoru 1919. Austrija bila duna vratiti sva akta dubrovakog arhiva koja je bila otuila u Be 1833. godine. Stanovit dio dokumenata Dubrovakog arhiva napisan je na irilici to je predstavljalo poseban predmet interesovanja i naune obrade. (. Truhelka, Fr. Mikloi, Lj. Stojanovi, K. Kova) To su, npr., povelje osmanskih sultana do sultana Murata II koje su pisane irilicom. Uz navedene osmanske dokumente, zahvaljujui radu dragomana, u dubrovakom arhivu se nalazi i osam rukopisnih knjiga iz 18. stoljea koje sadre italijanske prevode ili kratke izvode iz tih dokumenata. Opis tih inventarnih knjiga dao je Fehim Efendi. Na osnovu navedenog opisa

286

Ocjene i prikazi

uoava se veliko razumijevanje i pedantnost koje su dragomani posjedovali prilikom sreivanja dokumentacije koju su tematski klasificirali kao, npr: runa pisma turskih sultana, izvjetajna pisma, vjerovna pisma, bolnice, trgovaki sporovi, poklisari u Carigradu, poklisari u BiH, umorstva iz zasjede, turska dravna blagajna, koa, stoka, ljudska hrana, konzuli, carske kapitulacije, gusari, kapetanije, merdani, Konavle, trgovina u Osmanskom carstvu, Beograd, Stolac, Skadar, Sofija, Skoplje, Tripoli, dubrovaki brodovi, ef finansijske uprave u Bosni, dizdari osmanskih tvrava, kadije, naib kadije, akreditivna pisma poklisara, prodava soli u Gabeli, vino, ulje, proso, priznanice na danak, glavni drumovi, pristanita u Osmanskom carstvu, plovidba, izaslanici turske vlade, malikane, panduri, robovi, latinski redovnici u Osmanskom carstvu, carinarnica, turski komisar na Ploama, granice, carina, porez, namet i slino. U vrijeme kada je Hazim abanovi dao opis dokumenata dubrovakog arhiva konstatovao je da su dokumenta bila podijeljena na sekcije po vrstama pojedinih dokumenata te da su se u tim sekcijama nalazili svenjevi dokumenata u originalu i prevodu (neki na italijanskom a neki na srpskohrvatskom).1 Navedene klasifikacije osmanskih dokumenata i njihovi prijevodi ili kratki sadraji koje su sainili dragomani te njihova obrada kljuni su kao velika pomo i olakanje za razumijevanje i prezentaciju navedene grae. Stoga spomenuti dragomani i bezimeni marljivi redaktori prevoda i regesti zasluuju panju i zahvalnost onih koji dolaze nakon njih. Najstarije dokumente iz dubrovake zbirke koji se odnose na 15. i 16. stoljee uvrstio je u svoju zbirku Turski spomenici Glia Elezovi. On je dao precizne prevode navedenih dokumenata in extenzo sa veoma detaljnim i preciznim biljekama. Tek od sultana Mehmeda II nalaze se akti pisani na osmanskom. Pored Glie Elezovia u Arhivu su vrili istraivanja i ukazivali na njegov znaaj nai orijentalisti poput Sulejmana i Fehima Bajraktarevia, Hazima abanovia, Seida Traljia, Rize Muderizovia, Dervia Korkuta, Vladislava Skaria i drugih kao i brojni drugi historiari i osmanisti koji su istraivali i pisali nakon njihovog doba. Na sreivanju arhivske grae u Dubrovniku znaajno je radio Fehim Efendi, iji je rad Dragomani i kancelarija turska u Dubrovniku objavljen u Kalendaru Gajreta 1940. godine, i koji je time to je opisao sadraj knjiga koje su vodili dragomani posebno
1 H. abanovi, Turski dokumenti Dravnog arhiva u Dubrovniku, POF XII-XIII, Sarajevo, 1965., str. 121-151.

Ocjene i prikazi

287

skrenuo panju na ovu vrijednu zbirku, a istovremeno i ukazao na mogunosti njenog koritenja za iri krug istraivaa osmanske historije, pored orijentalista. Dubrovaki arhiv, odnosno dokumenti navedenog arhiva bili su predmet interesovanja i za mnoge evropske autore kao to je Fiedrich Kraelitz, Gustav Flgel, Friedrich Giese, Nicolaas Hendrik Biegman i drugi. Pitanje odnosa Dubrovnika i Osmanlija zaokupljalo je brojne autore veoma obimnih djela kakvi su Vinko Foreti, Lujo Vojnovi, Vuk Vinaver, Ivan Boi, Toma Popovi i mnogi drugi. Iako brojna djela o odnosima Osmanlija i Dubrovnika obiluju historijskim injenicama, ne sadre upeatljivost i vjerodostojnost izvornog govora dokumenata. U tom smislu, kao nadopuna nekim opirnim analizama i sintezama, dobro doe djelo tipa ovog djela autora Vesne Miovi koje vraa na izvornu grau i pomae stvaranju autentinog doivljaja historije. Od 1397. godine, kada je sultan Bajezit I dozvolio Dubrovanima da mogu trgovati po njegovom carstvu, izdat je veoma veliki broj fermana i povelja raznih osmanskih sultana kojim se to pravo potvruje kao i brojni drugi fermani koji ukazuju na razna pitanja meudravnih odnosa. Autor gore spomenutog djela donosi u uvodnoj studiji cjelovite tekstove nekih fermana koji govore o odnosima Osmanlija i Dubrovana. Najbrojniji dokumenti su oni koji se odnose na pitanje dubrovakog haraa te na pitanje zatite dubrovakih trgovaca koji su prolazili osmanskim teritorijem i njihovih povlastica, osobito onih koje su se odnosile na zatitu proizvodnje i trgovine solju. Dok su u dijelu knjige u kojem su donesene kratke regeste dokumenti poredani hronoloki, a ne tematski, dotle je u uvodnoj studiji uspjeno sainjena prezentacija pojedinih znaajnih sultanskih dokumenata tako da na taj nain grupirani dokumenti sami govore o dobro uoenim i klasificiranim problemima koji su inili bit osmansko-dubrovakih odnosa. Sami sultanski spisi otkrili su sutinu tih odnosa, a metodologija autora kojom su ti odnosi rasvijetljeni, koja bi se mogla definirati kao govor sultanskih spisa, pokazuje se vrlo uspjenom i mnogo efektnijom od dugih historijskih naracija i osobnih konstrukcija te prenoenja i prepriavanja mnogo rabljenih informacija pretakanih iz djela u djelo. Na 135 stranica teksta kombinovanog sa faksimilima sultanskih fermana i njihovim tekstom u prevodu slikovito su se ukazala osnovna pitanja osmansko-dubrovakih odnosa koja su se odnosila na dubrovaki hara, carine i namete na trgovaku robu, pravo na slobodnu i sigurnu trgovinu, imovinskopravni poloaj dubrovakih trgovaca na osmanskom podruju i pravni poloaj osmanskih trgovaca na dubrovakom podruju, monopol

288

Ocjene i prikazi

na prodaju dubrovake soli osmanskim podanicima, monopol dubrovake luke na meudravni trgovaki promet, pravo na lov koralja u osmanskim vodama, pravo na uvoz osmanske hrane, osobito itarica, prevoz osmanskih putnika i robe dubrovakim brodovima i drugo. Uz pitanja ekonomske prirode koja su bila primarna i kao takva leala u sutini tih odnosa i pitanja njihovog pravnog definiranja, autorica je skrenula panju i na sekundarni nivo tih odnosa koji je ukljuivao probleme oko razmjene ratnih zarobljenika u Dubrovniku, pitanje Dubrovnika kao mjesta utoita robova i ratnih zarobljenika odbjeglih s osmanskog podruja, pravo na zatitu od razbojnika i otmiara, pravo na skrb za bosanskohercegovake katolike, zatitu dubrovakih bogomolja u Osmanskom carstvu i slino. Ona je, takoer, ukazala na dokumente koji upuuju na uvaavanje koje su Dubrovani ukazivali Osmanlijama kroz, npr., praksu topovske salve i proslave u ast novopostavljenih sultana te na dokumente iz kojih se vidi podrka u odreenim periodima osmanskim pobjedama i osmanskoj politici kroz injenicu postojanja dubrovake pijunae za Osmanlije. Na taj nain klasificirani i tematizirani dokumenti odslikali su sutinu osmansko-dubrovakih odnosa bez optereenosti rada mnotvom injenica iz dogaajne historije. Navedena uvodna studija, brojni faksimili u koloru sultanskih fermana i povelja te kratke regeste sultanskih dokumenata omoguavaju itatelju neposredan kontakt sa znaajnim dijelom osmanske historije koji obuhvata period od 1458-1805. godine. Azra Gado-Kasumovi

Develi Hayat, Osmanlinin dili, stanbul, 2006., 96 str.

Dugo vremena u raznim akademskim krugovima vode se razliite rasprave o naravi osmanskog jezika. Knjiga Osmanlnn Dili koju je napisao Develi Hayati (2006) tek je jedna od knjiga koja se bavi spomentom problematikom. Iako djelo ostavlja dojam da se radi o knjizi koja je pisana nabrzinu, ipak brojni novi podaci ukazuju i na to da knjiga nema namjeru ponavljati ili sintetizirati i produbljivati u nauci ve dobro poznate stavove o prirodi osmanskog jezika. Bez obzira na to to se u uvodnome dijelu knjige sreemo sa preirokim uvodom u opu historiju turskog (ili turkijskih) jezika jo od starih kineskih natpisa do dananjih dana, u nastavku knjige autor ipak otvara zanimljive teme o historiji osmanskog jezika na Balkanu. Na prvim stranicama odjeljka u kojem autor pokuava dati odgovor na pitanje ko su zapravo Osmanlije, uoava se tenja autora da na svoj nain reinterpretira izraz musliman i izraz Turin (musliman = Osmanlija = Turin) u literaturi, bez pravljenja distinkcije izmeu termina Turin i turin, a skree panju i na pisanje o tome kako se primanje islama shvata kao poturavanje razliitih skupina stanovnitva, bez obzira koliko oni ve imali povijesno poznat i priznat kulturoloki identitet. Naravno, ograuje se od spomenute i slinih hipoteza kad pokuava objasniti kako te poturene skupine u meusobnoj komunikaciji nikada nisu govorile turski jezik. Katkad autor ulazi u dijalog sa suprotnim hipotezama o znaenju izraza Osmanlija (= gospodin) : Turin (grub, neobrazovan), kao to je hipoteza R. P. Lindnera po kojoj se Turke definira kao nomade bez originalne civilizacije koji nisu isto to i Osmanlije, autor ipak, ini se, ne iznosi odgovarajuu argumentaciju koja bi do kraja ogoljela spomenuti stereotipni stav, ve naprosto proizvodi nove ne ba metodoloki razraene vrijednosne sudove kulturoloke naravi. Da se podsjetimo, takav stereotipni stav imali su i Arapi u vrijeme prodora Mameluka u Egipat, daleko prije Osmanlija, ali samo u kontekstu odbrane od nadolazeih osvajaa. Kao to nije tana navedena stereotipna tvrdnja o Turcima kao o ljudima bez svoje civilizacije, isto tako nije prihvatljiva ni romantiarska tvrdnja o etniki istom turskom porijeklu Osmanlija. U knjizi se povremeno citira i Ilber Ortayl, ali se citati uvijek ne mogu uklopiti u ve zadate hipoteze. Isto je sa citatima

290

Ocjene i prikazi

Normana Itzkowitza i Evlije elebije. Ipak, autor u biti donosi ispravan i prihvatljiv zakljuak. Govori i o tome da ljudi koji su u 16. vijeku spominjali rije Turin nisu pod tom rijeju podrazumijevali etnicitet odreene osobe ve kulturoloko-civilizacijsku orijentaciju. Nita manje nije zanimljiva Develijeva rasprava o leksemi Rm (Rm) koja doivljava razliite semantiko-kulturoloke transformacije. Autor u prvi plan stavlja geografsku (rumelijsku/ balkansku) identifikaciju ljudi koji su se tako potpisivali, ali ne navodi i mogue drukije implikacije navedenoga pojma (ak i kad se zna da se neko ko nije bio iz Rumelijskog ejaleta potpisivao kao Rumi). Termin Osmanlija autor izdvaja za ljude koji su administrativno bili vezani za Dvor. Autor daje i vrlo zanimljive primjere iz narodne poezije kad pokuava objasniti kako je svijet u Anadoliji definirao Osmanlije, gledajui u Osmanlije samo kao u stale koji je kupio porez i ivio od tueg rada (upravo su ovakvi primjeri navodili evropske istraivae da povuku jasnu razlikovnu crtu izmeu pojma Osmanlija i pojma Turin, crtu koju su stoljeima afirmirali polupismeni stanovnici udaljenih anadolskih sela). Govorei o jezicima Osmanlija, Hayat Develi prvo navodi poznate stavove Halila Inaldika o tome kako Osmansko carstvo nije samo Tursko carstvo, a potom, uvaavajui postojanje razliitih jezika u Carstvu, pie o tome kako je turski jezik zapravo glavni jezik u Carstvu. Navodi i jedan posve neobian stav kako postojanje slavenskih jezika, grkog i albanskog jezika na Balkanu uope nije bitno utjecalo na ope pravilo upotrebe turskog jezika u Carstvu koje glasi: u gradskim centrima i u svim razliitim balkanskim krajevima govorio se turski jezik (str. 26-27). Carstvo je, prema njemu, funkcioniralo poput antikih carstva, bilo je i razliitih jezika, ali centralni jezik Osmanskog carstva jeste turski jezik (str. 27). Kad Hayat Develi govori o dvojezinim i viejezikim sredinama, govori i o uvoenju zajednikog jezika komunikacije u drutvu (kao to je lingua franka i sl.), na koji aludira i Evlija elebija u svome Putopisu. Budui da je Develi dugo istraivao osobitosti jezika u putopisu Evlije elebije, prirodno, on iz tog djela i navodi najvie primjera o razliitosti jezika u Carstvu. Za govor nekog Bonjaka koji je pokuavao svoju misao izrei na neobinom turskom (Bire biz krduyuz, bire imden ger kfiri balyor durmuyor esir ediyor! str. 30) H. Develi kae da se tu radi o rumelijskom izgovoru turskog jezika (Rumeli Trk ivesi). Autor navodi primjere sredina u Anadoliji gdje se govorilo vie jezika, primjere mjesta gdje su se koristili arapski i perzijski i iskvareni turski jezik. Za muslimane Grke, koji su tek

Ocjene i prikazi

291

primili islam, Evlija elebi kae da pokuavaju govoriti turski kao neku vrstu muslimanskog jezika (Mslman lisan str. 33), ali da je takvih jako malo i da veina (novih muslimana) govori grki. Takva situacija je bila u Atini i jo nekim krajevima. U mjestima gdje ive Albanici govori se albanski, a turski je pod snanim utjecajem albanskog jezika. Jezika situacija u Solunu bila je vrlo zanimljiva. Poto je najbrojnija zajednica u Solunu bila jevrejska zajednica, zatim muslimani i Grci, glavni jezik komunikacije, osobito u trgovini, bio je ladino jezik, zatim grki, bugarski i birani turski jezik. Turski se najmanje govorio u krajevima prema Maarskoj - u Bosni i Rumuniji. Za situaciju u Mostaru navodi se da se govorio prefinjeni stilizirani jezik, pored bosanskog i latinskog. Za krajeve kao to su Osijek, Poega, Vidin, Pljevlja, Foa i Nevesinje navodi se kako se u tim krajevima govore najvie bosanski, srpski, maarski i bugarski. Kad se govori o jezikoj situaciji u okolici Istolnoga Biograda, navodi se situacija u varoi Beli, gdje se kae kako su svi stanovnici Bonjaci, koji teno i lijepo govore maarski i njemaki, a turski ipak ne znaju u tolikoj mjeri (E. elebi VII, 16a). Ista je situacija u Egriju: ...svi stanovnici su Bonjaci, ali govore teno i lijepo maarski i njemaki (E..VII:38b). Na isti nain, kako navodi H. Develi, Evlija elebi opisuje stanovnike ostalih krajeva u tom dijelu Maarske. Tako elebi za stanovnike oko utvrde Ihram u Budimskom ejaletu kae: Halk Rumeli tarz esbb geyub Bonaka ve Srf ve Bulgarca ve Trke kelimt ederler Njezini stanovnici oblae odjeu rumelijskog stila, a rijei izgovaraju na bonjakome, srpskom, bugarskom i turskom jeziku (E. . VII, 93). U mjestu Feth-i Islam u Vidinskom sandaku, prema Evliji elebiju, svi stanovnici znaju bosanski, turski i vlaki jezik (E. . VII:98). Navedeni podaci na koje autor ove studije skree panju privlae panju i dananjih itatelja u Bosni. Zato smo se odluili naoj itateljskoj javnosti skrenuti panju na ovu knjigu autora Hayatija Develija. Osobito su zanimljivi podaci koji govore o bosanskom jeziku u Putopisu Evlije elebija, a koji naoj javnosti nisu dostupni zato to Putopis nije u cijelosti preveden na na jezik. Naime, prevedeni su oni dijelovi koji se izravno odnose na nae krajeve, ali ne i oni dijelovi koji opisuju jezik i ivot bosanskih (tanije bonjakih) naseljenika u Slavoniji, Maarskoj, Vojvodini i drugim krajevima. Adnan Kadri

SADAJ
Azra Gado-Kasumovi: MULLA U BOSANSKOM EJALETU .......................................................... 5 Mulla in Bosnian ejalet .......................................................................................65 Haso Popara: TRI BANJALUKA ARZUHALA - Prilog historiji Banje Luke - ......................................................................69 Three petitions of Banja Luka - A contribution to the history of Banja Luka - ........................................108 Aladin Husi: MAGLAJ U RANOM OSMANSKOM PERIODU (15. i 16. stoljee) ........................................................................................113 Maglaj during the early Ottoman period (15th and 16th century) ............134 Nedim Zahirovi: VAKUFNAMA NEFISE-HATUN IZ VISOKOG IZ 1880. GODINE .........................................................135 Vakufnama of Nefis-hatun from Visoko 1880 ................................................140 Osman Lavi: PREPISIVAI RUKOPISA IZ JAJCA ......................................................145 Transcriber of manuscripts from town of Jajce ................................................161 Mustafa Jahi: UTJECAJ ISLAMSKE PRAVNE NAUKE NA RAZVOJ ARAPSKE GRAMATIKE .............................................163 Influence of Islamic jurisprudence on the development of Arabic grammar .................................................................185 Kerima Filan: KAKO JE MULA MUSTAFA BAESKIJA OZNAAVAO VRIJEME .......................................................................187 Marking of time by Mula Mustafa Baeskija ..................................................207

Adnan Kadri: DVIJE POEME NA OSMANSKOM JEZIKU O OPISU JAKUB-PAINE ODBRANE SARAJEVA I POBJEDE NA KRBAVSKOM POLJU 1493. GODINE .............................................209 Jakub-paa Bonjak The winner on the Krbavsko battlefield 1493 and one of the founders of the Bosniak imperial epic ................................231 Omer Nakievi: IVOTNI PUT ABDULLAHA DRNILIJE, PROFESORA, KADIJE I MUFTIJE ....................................................233 The life and times of Abdullah Drnilija ........................................................249 Meliha Tepari: DVA RESTAURIRANA KALIGRAFSKA ZAPISA EJHA HFZ. NEZIR-EF. HADIMEJLIA .....................................251 The two restored calligraphy notes of Shaykh hfz. Nezir ef. Hadimejli .............................................................262 Ocjene i prikazi Mustafa Jahi, Arapska gramatika u djelu al-Fawid al- Abdiyya Mustafe Ejubovia, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1428/2007. 329 str. (Enes Kari) ..............................................................265 Ahmed S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine, Islamski kulturni centar, Mostar, 2008, 315 str. (Azra GadoKasumovi) ....................................................................................................271 Zbornik radova Islamska tradicija Bonjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive. Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2008. ISBN: 978-9958-23-222-0 (Hamida Kari)..............275 Ismail Parlatir, Gyrgy Hazai and Barbara Kellner-Heinkele, Catalogue of the Turkish Manuscripts in the Library of the Hungarian Academy of Sciences. Budapest: LHAS, 2007, 664 str. + 27 iluminacija. (Osman Lavi).................................................277

Zijad ehi, U smrt za cara i domovinu! (Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878-1918), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007., 329 str. (Amila Kasumovi) .....................281 Vesna Miovi, Dubrovaka republika u spisima osmanskih sultana, Dravni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, 2005, 444 str. (Azra Gado-Kasumovi) .......................................................................................285 Develi Hayat, Osmanlinin dili, stanbul, 2006., 96 str. (Adnan Kadri) .............................................................................................289