Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Luia 3

Jadran Kale Narodne nonje i kultura odijevanja u sjevernoj Dalmaciji Doktorska disertacija Mentorica: Aleksandra Muraj

Zagreb, 2009.

1. Uvod
Ovim radom elimo prikazati i nadograditi raspoloivo znanje o narodnim nonjama u sjevernoj Dalmaciji, razjasniti na koji je nain to znanje usustavljeno, takve spoznaje i kategorije usporediti s drugim istraivanjima, te prikazati i ralaniti dananja kulturna zbivanja s narodnim nonjama i pripadnom kulturom odijevanja. Stoga je, osim sabiranja raspoloivih spoznaja i tumaenja vezanih za temu na zadanom podruju, rad ujedno i aurirani teorijski podsjetnik. Odvijajua rasprava o zasadima kako etnologije i njenih disciplinarnih bliskovrsnica uope, tako i etnologije u Hrvatskoj, zbog povijesne i metodoloke isprepletenosti istraivanja tekstila i odjee (napose u muzejima) s konstituiranjem same etnologije i njenih definicija metoda i predmeta istraivanja predstavlja okolnost zbog koje bi ovakav rad mogao doprinijeti ivotnosti i kompetenciji etnologije u svojem drutvu. Zato istraivanje narodnih nonji i povezane kulture odijevanja u naznaenom dijelu Hrvatske moemo u isti mah predoiti kao prinos poznavanju ovdanjeg tradicijskog odijevanja, no isto tako i kao pretresanje, procjenu i doprinos metodolokih pomagala od znaenja za zadano podruje i temu, a zanimljivih i za profiliranje etnologije u okolnostima propitivanja njenih polazita. Istraivanja narodnih nonji ne predstavljaju zaseban dio etnoloke znanosti,1 ni ostalih bliskih disciplina nastalih na zasadima drugih akademskih tradicija kakve se esto zna nazivati sestrinskim znanostima.2 Brojna istraivanja ove vrste nastaju u sklopu muzejskih ekspertiza i srodnih materijalnih studija, a interdisciplinarni se doticaji dogaaju meu povjesniarima, povjesniarima umjetnosti, sociolozima kulture, ekonomskim povjesniarima i tekstilnim tehnolozima,3 sa stimulacijama iz kulturnih i medijskih studija (tekstualnim
Terminoloku zabunu s hipotetskom znanou o nonjama mogu pobuditi njemake rijei Trachtenkunde i Kostumkunde. Prva je rije rijetko rabljena sloenica, uglavnom iz XIX. st. i sa poetka XX. st. npr. u viesveanoj knjizi Allgemeine Trachtenkunde koju je Bruno Khler (1855.-1925.) od konca XIX. st. do svoje smrti objavio u vie izdanja. Druga se rije odnosi na muzejsku obradu odjevnih i tekstilnih predmeta iz perspektive historije umjetnosti a ne na istraivanje narodnih nonji ili kazalinih kostima. Primjerice, polugodinjak Waffen- und Kostumkunde objavljuje Gesellschaft fr Historische Waffen- und Kostumkunde sa sjeditem u hanoverskom Historijskom muzeju. U Njemakoj redovitije koriten u XIX. st., termin Kostumkunde je pospjeio svoju svjetsku famu nakon to je 1926. godine Emma von Sichart djelo Karla Khlera (1826.-1876.) iz 1877. s originalnim naslovom Die Entwicklung der Tracht in Deutschland whrend des Mittelalters und der Neuzeit uz postojee crtee upotpunila fotografijama i reizdala pod naslovom Praktische Kostumekunde in 600 Bildern und Schnitten, te nakon to je ovako ureeno izdanje 1928. u SAD svjetsku reputaciju dostiglo pod engleskim naslovom History of Costume te se od 1963. godine faksimilno otiskuje u pristupanom izdanju nakladnike kue Dover. Reputacija K. Khlera ima se zahvaliti ranijoj trosveanoj sintezi narodnih nonji, takoer s nacrtima praktinima za ponavljanje, pod naslovom Die Trachten der Vlker in Bild und Schnitt (1871.-1873.). 2 Moglo bi se rei da je usvojeno globalno rjeenje ovog nominalnog problema nemijenjajua formulacija Meunarodnog kongresa antropolokih i etnolokih znanosti (ICAES), do sada 17 puta odranih okupljanja kakva se po konceptu i obuhvatu mogu usporediti samo s godinjim kongresima Amerike antropoloke udruge (AAA). Formulaciju iz kratice ICAES dalje u radu ne rabim iskljuivo zbog njene duljine. 3 Dva su uvena korporativna primjera, CIBA Journal (u razliitim razdobljima jo pod naslovom CIBAGeigy Journal i CIBA Review) i Textile History (od 1982. godine pod naslovom The Journal of Textile and Costume History and Conservation). asopis korporacije CIBA je od 1957. do okonanja 1993. godine izlazio na etiri jezika u 141 broju. Drugi je asopis 1968. godine poela objavljivati zaklada tekstilnog industrijalca Erica Pasolda The Pasold Research Fund, ujedno i nakladnik vane knjine edicije Pasold Studies in Textile History. Na ovaj nain industrija odrava blisku vezu s tumaenjima narodnih nonji, uspostavljenu ve u razdoblju svjetskih izlobi od 1860. do 1937. godine (Taylor 2004:203). Uvrtavanje narodnih izloaka u
1

analizama i istraivanjima reprezentacija), rodnih studija, sociologije i ekonomije turizma i marketinga (Hansen 2004:370 i 371).4 Istraivanja narodnih nonji u akademskim tradicijama kulturne antropologije i socijalne antropologije kao kulturna tema nikad nisu pripadala istraivanjima batine, ve su postojala kao znanstvena praksa promjenljiva ovisno o interakcijama s drugaijim nainima odijevanja od kolonijalnog perioda do dananje globalizacije obiljeene hiperkomunikacijom (ibid., 372). Kao srce dananjih istraivanja kvalificiraju se razjanjavanja dinamike i diferenciranja drutvene moi kakva oblikuju raznovrsne pojave kulturnih prilagodbi (ibid.).5 U Hrvatskoj, kao i u nizu susjednih nacionalnih istraivakih praksi, istraivanja narodnih nonji lee u korijenu disciplinarnog konstituiranja etnologije.6 Etnologija kao institucija koja regulira narodnu umjetnost u Hrvatskoj (Bonifai 1997:147) priskrbila je status znanstvene discipline upravo u razdoblju osnutka i poetka djelovanja prvih etnografskih muzeja u Hrvatskoj. Jezgre njihovih fundusa sadravale su najvie tekstilnu grau (zbirka Salamona Bergera u zagrebakom Etnografskom muzeju 1919., v. Gjetvaj 1989:12, zbirka Kamila Tonia u splitskom Etnografskom muzeju 1910.). Jo 1988. godine se prigodom meunarodnog kongresa antropolokih i etnolokih znanosti u Hrvatskoj prigodna reprezentativna izloba "arolija niti" posvetila upravo narodnim nonjama i tekstilu. Istraivaka matrica prikladna za pristupanje fundusu i obradu ovakve vrste grae u vrijeme konstituiranja etnologije slijedila je kulturno-povijesne, tj. difuzionistike obrasce. Takva je matrica saeta iduim rijeima njenog najistaknutijeg hrvatskog provoditelja u etnologiji, isprva kustosa a od 1927. godine sveuilinog nastavnika Milovana Gavazzija:

Kad bi se htjela dati potpuna slika sastava neke kulture i predoiti kako je ta kultura nastajala, koje je stadije u razvoju kroz prolost prolazila, trebalo bi zapravo znati odnosno istraiti za svako njeno kulturno dobro do posljednjega: koja mu je starina u toj kulturi, je li u njoj samoj nastalo i kad je nastalo, ili je s druge strane primljeno i kad se to zbilo; dalje, koja je bila sudbina pojedinano svakoga od njih kroz stoljea u
ove manifestacije inicirano je od Austrije (Kstlin 1997:111), s karakteristinom prisutnou perifernih odn. reliktnih krajeva (Reliktlandschaften) Carevine (Kstlin 1997:107, Taylor 2004:216). 4 Najutjecajniju periodiku predstavljaju asopis washingtonskog Tekstilnog muzeja The Textile Museum Journal, Clothing and Textiles Research Journal koji kao asopis udruge International Textile and Apparel Association izlazi od 1982. godine, reputirani asopis udruge British Costume Society pod naslovom Costume, asopis udruge The Costume Society of America pod naslovom Dress koji je donekle prilagoen i zanimateljima za kostimirane inscenacije, manji asopisi poput Costume Research Journal, te novi vani asopisi nakladnike kue Berg, profilirane tvrtke-keri Oxfordovog nakladnikog koncerna: Fashion Theory: The Journal of Dress, Body & Culture od 1997. godine (s tematima poput kose ili rodnih odnosa, a kulturnom konstrukcijom tijela kao identiteta [... of the embodied identity] kao urednikim pojanjenjem orijentacije asopisa) i Textile: The Journal of Cloth & Culture od 2003. godine. Berg od 1997. godine (zbornik Eicher 1995. je izaao u ediciji Ethnicity and Identity Series) ujedno izdaje ediciju antropolokih studija pod naslovom Dress, Body, and Culture, s do sada izalih 46 knjiga. Ovaj knjini niz ima i svoj zbirni ISSN. Meu knjigama iz edicije je i npr. studija o tobelijama (Young 2001.), zbornik o svadbenim odjeama diljem svijeta (Foster i Johnson 2004.), itd. Uz kvartalni asopis Fashion Theory od 2009. godine Berg je najavio i izlaenje polugodinjeg suplementa Fashion Practice. Meu nakladnicima knjinih nizova jo se istie ameriki Humanities Press s nizom pod naslovom The History of Dress Series (Scott 1980., Herald 1981. itd.). Specijalizirani referentni asopis van tehnolokog podruja je World Textiles. Kod nas se kontinuirano objavljivanje prinosa relevantnih za temu zbiva u etnolokim, muzeolokim i konzervatorskim asopisima (u tehnolokom asopisu Tekstil sporadino), u katalozima etnografskih muzeja i muzejskih odjela, zbornicima i monografijama. Podrobnije o dosezima i znaaju periodike v. Taylor 2002:66-69. 5 U svojem autoritativnom pregledu autorica izrijekom iskljuuje etnoloke prinose, kao i one koji pripadaju kulturnim studijima, folkloristici, psihologiji i marketinkim studijima (Hansen 2004:371). 6 Zato je etnografija narodnih nonji konceptualno vezana za dugotrajnu paradigmu etnolokog istraivanja razmatra Dunja Rihtman-Augutin (1987:86).

toj kulturi, da li se dalje razvijalo, u kojoj je svezi i odnosu bilo s ostalim elementima pruavane kulture, dokle se odralo, t.j. da li je ve nestalo i zaboravljeno ili je jo u narodu odrano i t. d. (Gavazzi 1942:639)
U novije je vrijeme ovakav metodoloki uinak koji se iscrpljuje u pobrojavanju 'injenica' i opisivanju predmeta (apo mega 1995:35) u etnolokim istraivanjima tekstila i odjee u Hrvatskoj ocijenjen i kao ograniavanje istraivakih pitanja na ona o podrijetlu i o razliitim kulturnim slojevima i prolim utjecajima" (Bonifai 1996:258). I u drugim je europskim disciplinarnim sredinama primijeeno da se ovakav nain sagledavanja () odijevanja jedva promijenio od konca XIX. st. (Tarlo 1996:5). Po istoj autorici, osnovna se zamjerka istraivanjima i pristupanjima tekstilu i odjei u muzejskim etnolokim istraivanjima moe uputiti krutosti teorijskih polazita, poput onih vezanih za pitanja drutvenih identiteta iskazivanih odijevanjem:

Muzeji su s pravom naglasili vanost odjee kao oznaka drutvenog identiteta, ali slabost lei u njihovom estom favoriziranju jednog kriterija identiteta na raun drugog. No identiteti, kao i same klasifikacije, mogu biti viestruki i proturjeni.
(Tarlo 1996:15, prev. a.) Nedostatak ovakvog naina tumaenja grae saet je iduom ocjenom:

Odjea () je u muzejskim vitrinama postala okamenjena, a njeno se znaenje esto pojavljuje kao statino i kruto. Umjesto preuzimanja aktivne uloge u stvaranju identiteta, ona postaje pukom izlobenom legendom koja ne ini mnogo vie od samog otkrivanja identiteta muzejskoj publici. [Ovim] procesom nepomian i ogranien postaje sam pojam identiteta. (Tarlo 1996:6, prev. a.)
Stoga je oito da pri govoru o istraivanju narodnih nonji u Hrvatskoj, a iz promatranog podruja potjeu i njeni prvi opisi, ujedno pretresamo i neke od temeljnih disciplinarnih zasada. Zato su prinosi ovoj temi istraivanja inae zanimljivi i u diskursu odvijajue etnoloke polemike o utemeljenjima ove znanstvene discipline suoene s mijenjanjem njenih predmeta istraivanja i pripadnih metoda, u recentnom prinosu miljokazno imenovanoj kao hrvatska etnoloka dekonstrukcija (Prica 2001:206). U ovom emo se radu posluiti raspoloivim spoznajama poluenima u bliskim znanstvenim disciplinama. Meu povijesnim istraivanjima tekstila i odijevanja se kao napose plodonosne nameu usporedbe s prinosima nastalima na teorijskim polazitima francuske socijalne historije (okupljene oko asopisa Annalles), germanofone historijske sociogeneze na zasadima djela Norberta Eliasa, te novijih pristupa, poput mikrohistorije snano utjecane od Geertza i amerike simbolike antropologije (Le Roy Ladurie, Aris, Ginzburg, Burke, Zemon Davis) i njemake historije svakodnevice (Ldtke, W. Kaschuba i dr.). U preglednom lanku o mikrohistoriji, Mirjana Gross je meu mnogim temama istraivanja definira interesom za pitanja odijevanja odmah nakon pitanja prehrane. Ona nastavlja:

Mikrohistorija je svakako struja historijske antropologije (), [koja od metoda primjenjuje] gusti opis i promatranje sudjelovanjem interpretativne, simbolike kulturne antropologije (). Pojam kultura se vie ne odnosi na visoku kulturu (). (Gross 1994:22)

Recentna desetljea povijesnih istraivanja u Hrvatskoj su spoznaje o segmentima kulture ivljenja u Hrvatskoj obogatila brojnim objavljenim podatcima, mnogima meu njima u naem zadanom podruju od izravne veze s naom temom, upotpunjujui prijanje makrohistorijske nazore po kojima sitnice iz povijesnih svakodnevica poput pojedinosti inventara, oporuka, zaloga ili notarskih spisa nisu zavrijedile pozornost i objavljivanje. Pri istraivanju povijesne kulture odijevanja ne nuno samo najotmjenijih drutvenih grupa ove nam nove disciplinarne okolnosti historijske znanosti idu na ruku iscrpnou gradiva i teorijskom priblienou uvrijeenim etnolokim predmetima istraivanja, poput kulture sela ili gradskog puka, ili pak metodama, poput pozornog praenja osvjedoivih usmenih sadraja. Meu rezultatima ovakvih historijskih istraivanja ovaj rad ne stremi samo faktografskom potvrivanju dijelova nonje u povijesnim potvrdama i pripadnim genetskim ralambama, ve je glavna interdisciplinarna namjera odmjeravanje pojava iz kulturnog i drutvenog konteksta njihove uporabe, poput drutvenih interakcija darivanjima odjevnih predmeta ili njihovom kraom (Roche 1996:84 i 330-344, Spufford 1984:107-148), percepcijom odjevnog uzora meu uniformama (Nikoli 1978.), tekstilnih i odjevnih predmeta upletenih u obiajne inventare prenesenih znaenja poput uroka, presvlaenja nasmrt oboljelih, itd. Utjecaj materijalnih studija (Proi-Dvorni 2006:22-24) na kovanje svojevrsnih kulturnih biografija predmeta (Taylor 2002:15, 72-74) prakticiranju etnolokih zadataka u svojevrsnom aukcijskom kljuu, s respektom za nepomuene izvorne karakteristike, postavio je primjereniji klju istraivakog zanimanja kakav bi se mogao nazvati restauratorskim. Rad na odjevnom predmetu moe podsjeati na restauratorski rad na arheolokom lokalitetu, na povijesnoj palai ili na umjetnikoj slici (Taylor 2002:19). Mogu se odstraniti svi slojevi koji se ne dre izvornima i nedvosmisleno najvrijednijima, no u naelu je mogue i ostaviti mjesta za znaenja koja su tom kulturnom dobru korisnici pridavali u razliitim vremenima ili okolnostima; prvi je klju po mjeri kupca a drugi po mjeri itatelja. Uobiajena muzejska praksa s odjevnim predmetima ne dijeli akvizicijsko zanimanje za prepravljane, modificirane ili adaptirane dijelove odjee (Taylor 2002:15-18), niti se predmet s takvom kulturnom biografijom moe vidjeti u stalnim postavima hrvatskih muzeja.7 Moe se konstatirati da ivimo u vremenu kada oivljeni interdisciplinarni interes za stvarni povijesni ivot ljudi pokree i nove akvizicijske, interpretacijske i izlagake prakse okrenute svemu onome to nam ivo predoeni odjevni i tekstilni predmeti imaju rei o ivotu konkretnih ljudi koji su ih rabili, ne vie toliko o narodu kojeg su imali statino idealizirati (Taylor 2004:305). Takoer su vrijedne i arheoloke spoznaje kakve su demonstrirane nekim novijim prinosima o ovdanjoj kulturi odijevanja u antici (Schnauer 2001., na tragu ranijih prinosa Abramia za Hrvatsku i remonikove za Panoniju i BiH) ili u ranom srednjem vijeku (Dragievi 1988.), te meu novijim epohama u povijesti umjetnosti, potkrijepljenog brojnim navodima i za promatrano podruje (Boi-Buani 1982.), kao i u irem kulturnom podruju (Birbari 1975., Herald 1981., Newton 1988.).

Iskusnoj kolegici Ivanki Ivkanec iz Etnografskog muzeja u Zagrebu zahvaljujem na razgovoru u kojem smo se bezuspjeno pokuali sjetiti nekog izlaganja ovakve vrste.

2. Obrazloenje teme i metodologija rada

2.1 Geografske granice istraivanja
Rad kakav je potreban za namicanje odgovora na postavljena pitanja e se iz razloga brojnosti i obuhvativosti promatranih pojava ograniiti na podruje sjeverne Dalmacije, tj. sjeverni od tri dijela (sjeverni, srednji i juni) junog hrvatskog primorja, kako je definirano u najnavoenijem geografskom udbeniku (Crkveni et al., 1974:95). Po toj definiciji, sjeverna Dalmacija na hrvatskom zemljovidu see od prisojne padine jugoistonog dijela Velebita na sjeveru i grebena sjeverozapadnog dijela Dinare na istoku do zapadne strane Svilaje k Vilaji i rtu Ploe na jugu, ukljuivo s otocima od Paga do irja (ibid.). Stoga nismo uzeli u obzir povremena referiranja na sjevernodalmatinski prostor kao onaj kojem junu granicu predstavlja tok rijeke Krke.8 Iz istog razloga podruje istraivanja nismo odredili po granicama dvije sjevernodalmatinske upanije, jer sjevernoistoni dio Zadarske upanije ukljuuje i dio Like oko Lovinca i Graaca. Predmeti od zanimanja za temu ovog rada su cjeline i dijelovi tradicijskih nonji podrijetlom sa sjevernodalmatinskog podruja, njihovi opisi, prikazi i tumaenja. U okolnostima disciplinarnih raspri ovakva je zemljovidna zadanost uglavnom povoljna za plodonosno dosizanje ciljeva rada putem postavljenih istraivakih pitanja, jer se radi o dobro definiranom geografskom podruju. Na zapadu nas od susjednog kulturnog podruja dijeli morska barijera i dravna mea, sjeverna granica promatranog podruja je ujedno i novija povijesna i aktualna granica pokrajine Dalmacije, istona granica je istaknuto planinsko bilo koje ujedno predstavlja i hrvatsku dravnu meu, dok je jugoistona granica uvjetno povuena meama izmeu gradskih upravnih podruja Knina i Drnia spram Sinja, te ibenika spram Trogira, Katela i Splita, sa geografskim i kulturnim identitetima Dalmatinske Zagore u zaleu i Bosiljine pri obali, zajednikima na obje strane ovako postavljene razdjelnice. Dravne mee s dvije strane promatranog podruja, more i planinski lanci na ukupno tri njegove strane, s njegovom ne toliko otrom granicom tek na jugu, pomoi e nam da jasnije definiramo koje kulturne pojave trebaju biti predmet istraivanja ovog rada, a kojima se treba posvetiti drugim prilikama.

2.2 Povijesne granice istraivanja

Ukljuujui i neetnografska vrela vremenski je okvir predmeta ovog istraivanja proiren koliko mu to dozvoljavaju dokumentarni pokazatelji. Najstariji likovni pokazatelj je tropej iz Garduna, nastao u I. st. n. Kr., koji, iako prekorauje geografsku granicu naeg interesa, sadri relevantan prikaz odjevnih predmeta. Najstariji arhivski podatak see u X. st. (spomen rakna u Zadru 999. godine), no do XV. st. ahivski podatci su sporadini.

Slinog se obuhvata dre izdanja Narodnog muzeja u Zadru (Luli tori 2003., Luli tori et al. 2005.). Za svrhu naeg istraivanja ove geografske razlike nisu predstavile znaajniju potekou.

U kasnijem je vremenu izdanost arhivskih i leksikografskih vrela idua: Arhivska vrela XV. st. 69 XVI. st. 153 XVII. st. 290 XVIII. st. 152 Iz XIX. st. je svega 8 arhivskih podataka, to se moe objasniti povjesniarskom specijalizacijom po periodima. Samo su jedan filolog (upuk) i dva povjesniara (Stoi i Anzulovi) u svojim radovima sustavno donosili podatke s terminima zanimljivima za istraivanje kakvo smo ovdje definirali. Na tako malobrojnom uzorku istraivaa se preference vrela i perioda smjesta razaznavaju. Kod starijih leksikografskih vrela, bilo objavljenih (Vrani, Kai i Pari), bilo neobjavljenih (Tanzlingher i Jurin), terminiranje izvora posve ovisi o pojavi autora i ne moe se povezati s brojnou arhivskih vrela. U tablici je naveden broj rijei koritenih u ovom radu (tematski zanimljivih hrvatskih rijei lienih neologizama, kako je potanko prikazano u odlomku o leksikografskim vrelima), koje se mogu vidjeti uvrtene u popratni rjenik: Vrani, konac XV. st. Kai, konac XVI. st. Tanzlingher, poetak XVIII. st. Jurin, konac XVIII. st. Pari, konac XIX. (zbirka Mihovila Nakia) poetak XX. st.
Tabla 1: kronologija leksikografskih vrela

51 9 84 152 252

Kronoloki starija granica istraivanja tie se, dakle, interdisciplinarnog podruja u kojem je etnologu vrijedno upoznati se s npr. arheologovim tumaenjem antike plastike, filologovom upuenou u glagoljska vrela, povjesniarevom uvidu u rukopisna vrela, razumijevanju dekorativnog programa u arhitekturi kakvo nam prua povjesniar umjetnosti itd. Kronoloki mlaa granica zadire u postulate same etnologije: koliko recentno treba biti postavljena donja preka da bi osigurali koherentnost vrela, jasnou istraivakog zadatka i iskljuivanje eventualnih trivijalnosti dokumentarne grae? Tu smo kao orijentir uzeli polazite iz naslova, s narodnom nonjom kojoj je na tom mjestu kultura odijevanja asocirana kao dio predindustrijske kulturne prakse. U eventualnoj formulaciji povijesne kulture odijevanja imala bi ukljuiti i sva vrela vezana za uvaane mode i odjevne oblike nastale van promatranog kulturnog kruga, dakle, kako puane tako i gospodu. Takvom bi zadatku nakon prinosa Danice Boi Buani, Nevenke Bezi Boani, Fani Celio Cega i Natae Baji arko koji se redom odnose na juniji dio Hrvatske bilo metodoloki lake pristupiti i na naem podruju, no podrazumijevalo bi istraivake predradnje ponajprije vezane za XIX. st. kakve nam ovdje jo manjkaju. Stoga kulturu odijevanja u naem radu ne drimo kao kronoloki otpira kakav bi posve rastvorio vrata svim prolim i sadanjim kulturnim praksama, ve kao koristan pojam kojim otklanjamo odreene nejasnoe pojma narodna nonja u uvjetima dananjih istraivanja kako smo pojasnili kasnije u radu. Meu kulturnim praksama kojima se moe etnografski prii zanimljive su nam one koje poseu za predindustrijskim oblicima u odijevanju, u prvom redu onima vezanima za odijevanje u narodu kakvo je po svojim akademskim zasadima 8

istraivala i jo istrauje etnologija, a tek potom i one kulturne prakse koje se s njima dotiu i preklapaju. U tom smislu su nam zanimljiva i dananja podraavanja predindustrijskih naina odijevanja i pripadnih predmeta, pa je donja kronoloka granica naelno postavljena na prijelaz predindustrijske u industrijsku epohu (vrijeme nastanka etnologije u Hrvatskoj) uz prikaz batine koju je to doba zateklo, ali si za predmet interesa uzima i recentnije i aktualne kulturne prakse relevantne na opisani nain.

2.3 Glavna istraivaka pitanja

Ovaj e rad nastojati dati odgovore na dvije skupine istraivakih pitanja: A) Nakon to rekapituliramo pregled spoznaja o narodnim nonjama sjeverne Dalmacije, kakva se njihova povezanost s ukupnom ovdanjom kulturom odijevanja moe rekonstruirati iz raspoloivih povijesnih izvora? Drugim rijeima, u kakvim su interakcijama pojmovi narodne nonje, tj. pukog i seljakog odijevanja, i odjee, tijekom povijesti i u dananjoj percepciji? Na kakvim se zasadima temelji sam pojam narodna nonja? Ovisno o rezultatu ovakvog pretresanja, moe li se narodna nonja na primjeru istraivanog podruja prepoznati kao kategorija jednoznanih identiteta kakve je zadao metodoloki aparat etnologije pri njenom uspostavljanju u Hrvatskoj? B) Koji su kljuevi kreativnog ina odabiranja i oblikovanja odjee prisutni u povijesnoj cjelini pukog odijevanja i narodnih nonji, unutar ukupne kulture odijevanja u istraivanom podruju? Kakav bi znaaj takvi kljuevi mogli imati u anticipaciji kulturnih pojava? U emu je znaaj narodnih nonji u ukupnoj kulturi odijevanja promatranog podruja? Da bi razabrali disciplinarni (metodski i predmetni) prostor u kojem e ovaj rad pokuati odgovoriti na postavljena istraivaka pitanja, u iduim emo odlomcima saeti obiljeja dosadanjih istraivanja i metodologiju koja bi u predloenom radu bila prikladna za dosizanje postavljenih istraivakih ciljeva.

2.4 Pregled literature

Istraivanje narodne nonje u bivoj je federaciji bila jedina grana etnolokog interesa koja je za predmnijevano razdoblje novog vijeka poluila sveobuhvatnu bibliografiju (Andreji 1976.). Forma singulara u naslovu ovog i slinih izdanja (narodna nonja jugoslovenskih naroda), kao i otvarajua reenica jedinog udbenika ove vrste iz 1968. s poravnjavajuom konstatacijom da je prouavanje nonje pojedinih naroda Jugoslavije poelo u vreme romantizma (Vasi 1968:5), sukladno i drugim neraspravljanim disciplinarnim polazitima poput supranacionalne sinonimije prahrvatskog i praslavenskog kulturnog sloja (apo 1991:11), odrazi su ideologizacije znanstvenih istraivanja poduprtih za provoenje favoriziranih interpretacijskih smjerova. Na primjeru podruja omeenog za istraivanje poznato je da i u razdoblju prosvjetiteljstva raspolaemo podrobnim pisanim i likovnim prikazima narodnih nonji (Fortis, Lovri), s objavljenim likovnim izvorom iz renesanse (Vecellio) i vrijednim opisom iz 1553. godine (Ljubi 1877:205) te kontekstualnim podacima iz istog razdoblja (igori o nijemom kolu, podoknicama i tubalicama, izvoenje kakvih je 9

Dalmatinac prikazao na reljefu Arnirove grobnice, i dr.). Istraivano kontaktno povijesno podruje batini i niz starijih, to izravnih a to posrednih svjedoanstava o tradicijskom odijevanju, no takva nisu ulazila u zadana kronoloka ogranienja. Ova politika ogranienja prezentaciji rezultata znanstvenih istraivanja dananjem etnologu usmjeravaju pozornost i prema proputenim spoznajama, poput onih koje su opisivanim partikularizmima ili obiljejima to ih van promicanog supranacionalnog identiteta dijelimo s drugim kulturnim sredinama mogle dovesti do propitivanja termina i polazita o kojima se nije raspravljalo. Moe se uoiti da se kulturne pojave ovakvih nazivnika mogu asocirati kako iz kruga etnolokih spoznaja, no istaknuto i meu rezultatima istraivanja drugih disciplina (npr. arheoloko tumaenje tekstilnih ostataka u starohrvatskim grobovima, ili tumaenja likovnih izvora povjesniara umjetnosti), gdje se poziva na interpretacijsku suradnju etnologa (Schnauer 2001:239, Boi-Buani 1982:74, 85 et passim.). Deskriptivno su bogati tekstualni i popratni likovni izvori o nonjama iz XVIII. i XIX. st. (Fortis 1984. [1774.], Lovri 1948. [1776.], Belovi-Bernadzikowska 1898.), te dijelovi slikarskih opusa (Salghetti Drioli, Carrara, Arsenovi i dr., v. Schneider 1971. i Ibrovac 1935.). U novije vrijeme ovakvim je iskljuivo deskriptivnim odlomcima uz etnomuzikoloku okosnicu literaturu obogatio Furi (1980., 1984., 1988.). Popunjavanje istraivake upitnice A. Radia, pak, dalo je oskudne deskriptivne podatke o narodnim nonjama i kulturi odijevanja (Ardali 1899:120). Meu etnolokim prinosima o narodnim nonjama u promatranom podruju zatjee se antropogeografski zasnovan lanak Lucijana Maria, usmjeren k ilustriranju migracijskih procesa (1935.), dok je matica istraivanja sprovedena u skladu sa kulturno-povijesnim teorijskim usmjerenjem. Svega su dva pregleda batine narodnih nonji za ire dijelove ovog podruja (Luli-tori et al. 2005., Marcinkiewicz 2001.). Specifian znaaj ima predstavljanje folklornih skupina zadarske upanije (Babi 2007.).9 Ostali se radovi mogu podijeliti na: 1) prinose o cjelinama narodnih nonji pojedinih mjesta u ovom podruju, 2) na prinose usredotoene na istraivanje dijelova narodnih nonji, pojedinih predmeta ili motiva, 3) na ire studije i sinteze u kojima su dotaknute i teme tradicijskog odijevanja u sjevernoj Dalmaciji, te 4) na prinose koji se pri obradi drugih partikularnih tema dotiu i narodnih nonji, tj. tradicijskog odijevanja u sjevernoj Dalmaciji. 1) U prinose prve vrste spadaju lanci Olge Otri o tradicijskom odijevanju na Pamanu (1987.) i u okolici Biograda, preteito iz Pakotana (1990.), u kojima moemo nai iscrpne opise sastavnica narodnih nonji tih mjesta. Takav diskurs slijede i opisi tradicijskog odijevanja u Drniu (Alaupovi-Gjeldum 1994.), opis ibenske (upanovi 1991.) i epurinske nonje (Kutovi 1999.). lanak Aleksandre Muraj o zlarinskom tradicijskom odijevanju (1982.) uz iscrpnost opisa odlikuje se temeljitim pregledom neetnografskih svjedoanstava (tekstualnih i likovnih izvora), ukljuivo i s analizom likovnih vrela, te
Svaka je od 39 obuhvaenih skupina opisana na osnovi razgovora s voditeljima, no pojedini opisi nisu sravnjeni (v. npr. ponavljajue i kontradiktorne tvrdnje o najstarijoj folklornoj skupini Bibinje, Preko) i etnoloki recenzirani (v. npr. tvrdnje o podrijetlu ipke na str. 45, ili zbunjujuu etnografiju poput tipskog naziva pokrivalo u domaem nazivlju iz Sali na str. 82). I pored ovih nedostataka izdanje donosi vrijedne kazivake ulomke (npr. na str. 114) i kronoloki zbir podataka o rekonstrukcijama narodnih nonji.
9

10

podrobnom interpretacijom koja i izlazi van granica uobiajene genetske ralambe kulturnopovijesnog teorijskog usmjerenja. lanak je preoblikovan u praktini prirunik za obnovu nonje (Muraj 2003.), po konceptu kakav je koriten i za paki naputak (Eckhel 2002.).

litar (1972.), analize vezene grae i motiva etverokuke Jelke Radau Ribari (1978., 1995.) i njen diskurs o tekstilnoj aplikaciji zvrk u Dalmatinskoj Zagori (1997:272), bez podrobnijih
opisa socijalnog konteksta noenja i striktno genetski upravljenih. Iscrpnijeg su opisa, uz manje naglaeno rekonstruiranje podrijetla, opisi niza pojedinih motiva i predmeta iz pera Olge Otri (1972.a-d), te izdanje usredotoeno na vezilake tehnike (Luli tori 2003.). Zasebnu vanost ima tematski pregled pretpovijesnih preitaka u primorskoj tradicijskoj batini, djelo arheologa i navoene etnologinje (Batovi i Otri 1969.). U ovom interdisciplinarnom prinosu genetsko naelo i povijesno podrijetlo najvaniji su kljuevi izlaganja. 3) Meu znaajnije sintetske prinose u kojima zatjeemo i vane navode vezane za tradicijsko odijevanje ovog kraja pripadaju knjige, monografije i zbornici o narodnim nonjama Hrvatske (Radau-Ribari 1975.), o hrvatskoj tradicijskoj kulturi (Vitez i Muraj 2001.), o hrvatskoj etnografiji (Mihovilovi 1998.), kao i lanak o genezi romanskih elemenata u tradicijskoj batini (Gavazzi 1978.). Za promatrano je podruje znaajna i studija u kojoj se autorica posvetila opisu i kulturno-povijesnoj analizi odreene suvrstice gradske nonje (Koludrovi 1954.). 4) Posebno moemo razvrstati prinose koji se pri obradi drugih tema dotiu i opisa tradicijskih odijevanja, npr. alobne odjee u Ravnim Kotarima (Zori 1896:205), ili odjee pri oblaenju seoskog kralja (Bai 1928:322).

2) Meu iduu bi skupinu radova ili lanci Milovana Gavazzija o ravnokotarskom pojasu

2.4.1 Glavna obiljeja literature Za dominantni nain istraivanja narodnih nonji ovog kraja, kulturno-povijesni pristup, po spomenutim se radovima moe saeti kao faktografski iscrpan, uz evidentiranje sastavnica odijevanja ukljuiv i za etnografske podatke o tehnologijama izrada dijelova nonje pa i o nainima njihova uvanja i odravanja, te postupaka s kosom u okviru ureenja oglavlja. Prinosi ovog teorijskog usmjerenja u pravilu nemaju mjesta za iroko poimanje odijevanja i ureenja tijela kakvo uvoenjem opaanja modifikacija tijela ili ak i obraanjem pozornosti dahu u definiranju odjee saimlju Roach-Higgins i Eicher (1989.), te se sporadino mogu sresti i pridodana opaanja i tumaenja predmeta poput pribora za puenje ili oruja i njegova pribora. Takoe manjkaju i situiranja naina odijevanja u svojim drutvenim stvarnostima, napose dijakronijskim. Ove povijesne i drutvene jednoslojnosti mogu se protumaiti vezanima za zasade metodologije (s glavnom primjenom usmjerenog interviewa, referirajueg k vremenu mladosti kazivaa) i predmeta istraivanja (seljatvo, a pri rijetkim ulascima u gradove samo puk). Ciljevi prinosa i pored manjkavog dijakroniciteta redovito su genetske pretpostavke o identitetima prepoznatima u kulturnim slojevima, s usputnim namjenjivanjima tako definiranih identiteta moguim dananjim konzumentima, poput folklornih ansambala. Krajnji primjer upravljenosti istraivanja k dobrobiti znanja o podrijetlu obiaja predstavlja Mariev antropogeografski prinos, naslonjen na njegove opirnije studije izvedene po

11

Cvijievom teorijskom predloku. Cilj njegovog istraivanja je raskrivanje povijesnih migracija, o kojima posredno svjedoe i kulturne pojave iz selektivnog, necjelovitog prikaza tradicijskog odijevanja. Ono to u narodnoj nonji ili tradicijskom ivljenju ne moe posvjedoiti o kretanjima stanovnitva u njegovom radu se ne poprauje znaajnijim tumaenjima; rasprava i konstatacija podrijetla shvaena je mjerom korisnosti lanka. S druge strane, otklon od krutog kulturno-povijesnog pristupa moemo prepoznati u prinosu o zlarinskom tradicijskom odijevanju (Muraj 1982.), gdje se nakon iscrpnog opisa i pripadne analize narodna nonja kontekstualizira kao dio proizvodnje i potronje, kao ogledalo ustroja zajednice te kao nositelj individualnih i kolektivnih oznaavanja. U ovakvoj se doradi difuzionistike ralambe razabire i utjecaj Bogatyrevih tumaenja o funkcijama narodne nonje, potom i funkcionalistiko ocrtavanje drutvenih uloga narodne nonje (socijalnoantropoloki pristup), ekonomskih uvjetovanosti u predindustrijskoj zajednici (Sahlins, Rappoport), te semiolokih (Eco) i strukturalistikih (Lvi-Strauss) tumaenja.

2.4.2 Kritika Ukratko se moe zakljuiti da su dosadanji etnoloki prinosi o narodnim nonjama, odn. tradicijskom odijevanju u sjevernoj Dalmaciji najveim dijelom jasno razgraniivi po kriteriju geografske relevantnosti, te da slijede istraivake matrice i ciljeve postavljene difuzionistikim nazorom geneze kulturnih pojava. Kvaliteta radova lei u popisima, odreenjima dijelova narodnih nonji i dosezima u analizi njihove geneze po difuzionistikom teorijskom modelu. Na ovaj nain predstavljeni identiteti, uglavnom kruto i socijalno nedinamino slijedei paradigmu temeljenu na modelu kulturnih zona (Gavazzi 1978), meu izvoaima folklornih sadraja podstakli su percepciju petrificiranih kulturnih pojava i njima asociranih identiteta. Ova je ocjena sukladna ranijem komentaru istraivanja tradicijske graditeljske batine:

Ukratko: etnologija Gavazzievih uenika ostaje pozitivistikom; zadovoljava se utvrivanjem injenica i ograniava na njihovo opisivanje. Opisane se pojave prikazane statiki, kronoloki su nedoreene, i tek im manjina autora pristupa kao injenicama podlonima mijeni u toku povijesnog procesa. (Muraj 1989:38)
Tekoe na koje smo naili u vezi s ovim teorijskim okvirom podrobnije su izloene nie u odlomku o organizaciji podataka. Kako smo mogli vidjeti, u novije vrijeme literatura biva dopunjena (ne nadomjetena) recentnijim teorijskim postavkama (Prica 2001:204). U tome je smislu dosadanje stanje literature pogodno za logian nastavak osnaivanja i irenja raznovrsnih teorijskih pristupa, zajedno s pomnjivom kulturno-povijesnom introspekcijom.10 To se u promatranom podruju pred moda najduljim kronolokim rasponom pokazalo na primjeru sicanja, tj. tatauviranja.11 Takoer se istiu i povijesni pokazatelji kulturnih praksi
ini mi se, da ne treba strahovati kako ovaj pristup odbacuje istraivanje tradicije. Vjerujem da on ne moe uiniti ni prvih djejih koraka ako se dobro ne upozna tradicija. Ali mi se isto tako ini da se ni tradicija vie ne moe istraivati ako se nema u vidu sloenost drutava i meudjelovanje razliitih kulturnih razina. (RihtmanAugutin 1974:127) 11 Sicanje se u selima izmeu ibenika i Sinja prakticiralo do vremena 2. sv. rata. U disertaciji o balkanskim tatauviranjima na osnovi seminarskog rada Vida Vuletia iz 1953. godine u Ogorju Donjem konstatirao ga je i sa doseljavanjem iz zapadne Bosne koncem XVII. st. povezao Mario Petri (1973:158-159). Ovaj karakteristino djevojaki obiaj moe se pratiti u opisima Herodota, Plutarha, Valerija Flaka, Artemiodora, Plinija, Strabona i dr. (op. cit., 162-163). Lokalne narodne nonje u svjetlu migracija analizirala je Radau-Ribari 1986.
10

12

vezanih uz promjene enskog statusa pri svadbi (v. kokelj i sl., usp. Barber 1999.). Razumijevanje ovakvih kulturnih praksi bez rezultata kulturno-povijesne analize zasigurno ne bi moglo zadovoljiti.12

2.5 Metodologija
Na postavljena istraivaka pitanja moi e se odgovoriti samo primjenom odgovarajuih istraivakih puteva i postupaka. Obraanje pozornosti na disciplinarno manje istraene teme zahtijevat e, uz standardni izbor etnolokih metoda, i posezanje za nekim manje prisutnim postupcima istraivanja u hrvatskoj etnologiji. Kakve su metode istraivanja prikladne za pristupanju problemima kulture odijevanja? Na ovo pitanje Tarlo iduom argumentacijom istie vanost simbolikih znaenja kojima se ima pristupiti:

Zato odjeu treba shvatiti tako ozbiljno? Zato nije svejedno ako je osoba za ulogu koju u opaanjima identiteta odigrava odjeom 'krivo' odjevena? Odjea se esto poima kao izraz ili ak produetak onoga tko je nosi. () Ono to se ovim sugerira nije nekakvo osobito znaenje odjee samo po sebi, ve da joj njena bliskost naim tijelima daje posebne mogunosti za simbolike razrade. (Tarlo 1996:16, prev. a.)
U suodnosu narodne nonje spram kulture odijevanja, kao i za ralambu kljueva repeticije i kreacije pri tradicijskom odijevanju i stvaranju kodova kulture odijevanja uope, uz spoznaje do kojih nam omoguava doi kulturno-povijesni teorijski pristup etnolokog istraivanja trebat e namaknuti i rezultate nastale primjenom istraivakih modela teorijskih pristupa poput inventara zanimanja simbolike antropologije i drugih usmjerenja, kao i bliskih znanstvenih grana. Za stjecanje cjelovitije istraivake slike moe se slijediti ocjena da je posrijedi rije o iduem stremljenju:

Tenja za osuvremenjivanjem u smjeru znanosti to istrauje uz prolost i sadanjost, uz seljaku kulturu i kulturu drugih slojeva drutva; ispituje znaenje kulturnih tradicija u suvremenosti, njihov kontinuitet ili preobrazbu; pomie istraivanje s izoliranih, pojedinanih kulturnih elemenata i njihove provenijencije, na svakodnevne, obine aspekte ljudskoga ivota u njegovoj cjelokupnosti; u smjeru znanosti to se, barem na teorijskoj razini, zalae za pomak od istraivanja predmeta, proizvoda kulture prema istraivanju ljudi i njihova naina ivota. (apo 1993:21, po: Prica
2001:205) Ve po ljudima nositeljima kulturnih pojava koje se istrauju, ovaj rad, po rijeima istaknute autorice:

etnologiju vie ne shvaa kao Bauernkunde i znanost koja se iskljuivo bavi kulturom niih slojeva, dakle, u oba sluaja kao znanost o pojavama u drutvenim segmentima, ve kao znanost o kulturnim i civilizacijskim procesima koji se dogaaju u razliitim etnikim skupinama, ali i u razliitim ljudskim grupama i drutvenim slojevima, te o njihovoj interakciji. (Rihtman-Augutin 1988:74)
12

Na primjeru djevojakog sicanja iz predindustrijskog doba danas je u istim sredinama zanimljiv sraz s modernim tatauviranjima, v. nap. 392.

13

Takoer, uz propitivanje predmeta istraivanja i nositelja istraivanih kulturnih pojava ide i promjena nazora o naravi tradicijske batine, koji je ocijenjen iduim odlomkom:

Shvaanje da seljaka kultura iz prve polovice XIX. st. ne predstavlja nekakvo drevno stanje hrvatske seljake kulture no tek jedno od njenih dijelova u odreenom vremenu, zajedno sa spoznajom da jedan najstariji sloj hrvatske seljake kulture ne postoji niti je ikada postojao, sve do danas vrlo sporo prodire u profesionalne i entuzijastike etnografske krugove, te jo sporije u ire krugove javnosti. ( ) Primanje tradicija nije samo kontinuirana predaja sadraja i oblika iz daleke prolosti u dananjicu, ve moe biti i uinak svjesnog izbora iz prolosti, ili njena (re)konstrukcija (). (apo mega 1995:34-35, prev. a.)13
Obiaji i tradicijska kultura promatraju se na drugaiji nain:

Danas se smatra oitim da tradicije trajno krue, ne samo tijekom povijesnih razdoblja ili kroz geografska podruja, ve i meu drutvenim slojevima. U tom procesu one se mijenjaju. Podsticaj za njihovu cirkulaciju i promjenu dolaze iz tzv. viih drutvenih slojeva i usmjereni su na nie, no oni pruaju svoj utjecaj i odozdo na vie. Tradicije prolih narataja nadahnjuju nove, koji ih mogu usvojiti, tumaiti i mijenjati. (Rihtman-Augutin i Muraj 1998:117, prev. a.)
U tom smislu se europska propitivanja dugo ustaljenih nazora o specifinim drevnim tradicijama narodnih nonji prakticiraju sve od predgovora iz 1932. godine uz ponovljeno objavljivanje knjige Costumes et vues pittoresques de la Bretagne iz 1858. godine. Tad je originalnom tekstu Hyppolitea Lalaissea i likovnim tablama J. C. le Medera prireiva pretiska Louis Hourticq dodao primjedbe o tomu da su prikazane nonje daleko od opisane usidrenosti u drevnom dobu te mnogi stilovi za koje mislimo da su sili iz magle vremena imaju jedva stotinu godina postojanja, obrazlaui ove ocjene primjerima iz oblika ipki i uplitanja kose (po: Taylor 2004:236). Rasprave na ove teme varirale su od jedne do druge akademske tradicije. Osposobljenost za njihovo voenje ovisi i o prakticiranoj metodologiji istraivanja. Potrebne promjene u metodolokim pristupima oekuju se, stoga, poglavito u iduim smjerovima:

Nuno e za takva istraivanja biti naputanje paradigme slinosti, genetskog pristupa i istraivanja tzv. materijalne kulture, i usmjeravanje prema istraivanju tzv. nematerijalne kulture i prema shvaanju kulture ne kao atomiziranih jedinica ve kao sustava miljenja, ponaanja i vjerovanja; kulture kao znaenja to ih ljudi pridaju svijetu i ponaanjima drugih ljudi. (apo 1991:13)
Neki meu nedostacima u uincima dosadanjih istraivanja tradicijskog odijevanja u Hrvatskoj istaknuti su u polisistemskom polazitu pri definiranju predmeta istraivanja, koje zato iziskuje i prilagoene metode istraivanja:

tko su bili proizvoai i potroai narodne umjetnosti; kako se mijenjala i koliko je bila sloena institucija vezana uz narodnu umjetnost; kako se mijenjao repertoar za proizvodnju i potronju proizvoda; koje su se vrste proizvoda smatrale narodnom umjetnou; i, konano, kakve su se promjene dogaale u sloenosti trita na kojem
13

V. i Kstlin 1997:115.

14

su se promicali proizvodi narodne umjetnosti u danom prostoru i razdoblju.

(Bonifai 1997:145) Zasigurno e i drutvena i povijesna kontekstualizacija istraivanih kulturnih pojava pridonijeti postizanju istraivakih ciljeva:

Svaki tradicionalni, ali i svaki suvremeni obiaj rastvara se pred nama pogledamo li ga sa stajalita njegova znaenja u konkretnoj drutvenoj situaciji u kojoj smo ga zatekli () ako cijeli tekst, sve to se dogodilo u pojedinoj izvedbi obiaja pokuamo razumjeti jo i u okvirima aktualnih drutvenih i povijesnih okolnosti. (RihtmanAugutin 2001:36) Novije teorijske ocjene problematiziraju i sam poriv rekonstruiranja izvornih oblika folklora, vrednujui ga kao emocionalnu i moralnu enju u temeljima ljudske motivacije. Takav kategorijalni odmak relativizira i samu dekonstrukciju discipline, kako je ilustrirano etnomuzikolokim gradivom u recentnoj vanoj studiji (Ceribai 2003:21). Takoer, vana premisa istraivakog zadatka zasniva se na pretpostavci da u zajednici iji pripadnici ne stvaraju sami svoju odjeu, tog nositelja svakovrsnih konvencionalnih prepoznatljivosti, i potroako odabiranje odjevnih formi sadri ne samo repetitivni ve i kreativni znaaj injenja:

() Ljudi su uvueni u stvaranje klasifikacija kao i u njihovo slijeenje. () Ljudi se odluuju birajui u nekoj mjeri svoj vlastiti lik, baratajui identitetima i potujui ulogu odjee u izgradnji i tumaenju lika. Drugim rijeima, odjea nije samo ono to odreuje osobe, ve je i svjesno koritena da odredi, predstavi, zavara, ugodi, iskae, obznani i sakrije. () Na taj nain stiemo do teorije koja kao svoje sredinju temu uzima problem to odjenuti, a ne pitanje to je odjenuto. (Tarlo 1996:7-8, prev. a.)
Stoga moemo pretpostaviti da emo ovakvom istraivakom usmjerenou plodonosno dostii zadane istraivake cilje, ve kako je programatski konstatirano u domaoj literaturi:

() da obratimo pozornost specifinoj kreativnosti koju potiu, koja je u njima sadrana ili ih prati. (Rihtman-Augutin 2001:39)14
U tome podruju predmetno-metodolokih usmjerenosti oformljen je i recentni istraivaki model strane istraivateljice:

Ukljuujui stavove ljudi kako o svojim odjevnim izborima, tako i o izborima uinjenima od drugih, nudim dinamiki model kojim antropolozi mogu pristupiti sloenom i tajnovitom odnosu izmeu odijevanja i identiteta. () Usredotoavajui se na problem to odjenuti, pokuavam istraiti zato s odjeom ljudi ine odreene izbore i to im takvi izabiri znae. To ukljuuje i usvajanje zamisli da je kupovanje i noenje odreene vrste odjee, u stvari, stvaralaki in. To je jedan od naina na koje ljudi sudjeluju u oblikovanju vlastitog lika. (Tarlo 1996: 12 i 21, prev. a.)
U domaoj etnologiji je citirana autorica prva pisala o znaaju individualnog izbora pri odijevanju u okolnostima industrijskog doba (1974:126). O tomu je u vrijeme zagrebakog kongresa ICAES pisala i Povrzanovi 1988:46.
14

15

Stoga je lako razumjeti da je jedna od novijih disertacija na temu narodnih nonji u srodnoj akademskoj tradiciji etnologije kakva se prakticira u Austriji, doktorska teza kustosice Zemaljskog muzeja u Linzu Thekle Weissengruber iz 2001., nastala povodom obiljeavanja 50. obljetnice trgovakog drutva Tostmann Trachten i izgraena s polazitem u njihovom poslovnom arhivu (Weissengruber 2004.). Iz ovih e razloga meu uvrijeenim vrstama vrela, kako ih primjerice u nizu svojih studija razvrstava Angelos Ba (1992:9), meu predmetnim, tiskanim, rukopisnim i likovnim izvorima, biti primijenjene uvrijeene metode neposrednim opaanjem predmeta i pojava, promatranje i sudjelujue promatranje, sakupljanje zabiljeenih kazivanja i strukturirani intervju. Nedoumice o doticanju ili prekoraivanju disciplinarnih granica vlastite znanstvene grane ovako rezimira vodei istraiva kulture odijevanja u ovom dijelu kontinenta:

Sprio opisanega predmeta sodi priujoe delo v etnologijo. Predmet te vede sem pred asom doloil takole: to je zgodovina naina ivljenja pri posameznih narodih. Pri tej opredelitvi pomeni naini ivljenja razmerje vseh drubenih skupin, ki sestavljajo kak narod, do danih kulturnih prvin, kakor tudi vplive, ki jih je imelo zadevno razmerje na ivljenje teh drubenih skupin. Seveda lahko etnologija raziskuje zgodovino naina ivljenja v tolikni meri, kolikor so bile dane kulturne prvine poprej obdelane v zadevnih vedah; e takne obdelave manjkajo, mora etnologija naenjati tudi obmoja te vrste. (Ba 1987:8, 1992:8)15
Stoga e, zbog prije opisanih razloga, osim primjene etnografskih metoda istraivanje biti okrenuto i nizu vrela rjee uvrtavanih meu etnoloke izvore. Pregled koritenih vrela slijedi u iduem odlomku.

2.6 Vrela za istraivanje Vrela koja su koritena u ovom istraivanju dijelimo po njihovoj naravi.16 Vano ih je vidjeti kao konkretne predmete i sve ono to takve predmete prati. Na jednoj strani su etnografski prikupljeni predmeti, arheoloki i kulturno-povijesni tekstili, a na drugoj strani sve to ih dokumentacijski, kontekstualno i interpretacijski prati. Takva znanja o predmetima u naelu dijelimo na etnografska i filoloka vrela. S jedne se strane pokazalo varljivim dijeliti ih na etnografska i leksikografska (tada bi napose ila arhivska vrela), jer bi dananji rjenici lokalnih govora ulazili u obje skupine.17 Stoga etnografska vrela definiramo kao izvore podataka relevantnih za postavljeno istraivanje s kojima se komuniciralo neposredno. S druge strane su filoloka vrela, odakle podatke relevantne za postavljeno istraivanje crpimo posredstvom zapisa koji su postali etnografski neprovjerivi. Lingvistiki podatci u ovoj skupini dolaze iz onomastikih i leksikografskih vrela. Historijska su vrela raznovrsni
Zbog bliskih i preklapajuih znaenja, a naroito zbog dijeljenog postanja rijei nonja (noa), citate na slovenskom i srpskom jeziku uvrtavam u izvorniku. 16 Cjelovit metodoloki udbenik s kategorijama vrela i pregledom postupnog usavravanja njihovih koritenja donosi Taylor 2002. 17 Etnografski karakter rjenika lokalnih govora napose je oit u urednijim ostvarenjima koji pozornost polau i na obvezne govorne primjere. Ve sama izdvojena zbirka tog dijela leksikografskog aparata u svakom rjeniku lokalnog govora predstavlja vrijedno etnografsko vrelo.
15

16

objavljeni i neobjavljeni arhivski zapisi, poput notarskih spisa, oporuka, trgovakih inventara i popisa djevojakih miraza, popisa zaloga, sudskih spisa, poslovnih spisa i dr. Osim odreenih kategorija leksikografskih djela, niz preklapajuih obiljeja po svojoj naravi sadre i knjievna djela koja istovremeno znaju biti i filoloki spomenici i vrela ambijentalnih pojedinosti etnografskog karaktera.18

2.6.1 Organizacija podataka Za svrhu naeg istraivanja od rigidno postavljenog epistemiolokog okvira kakvom bi neka ne toliko koritena vrela mogla izmaknuti, korisnijim se pokazalo slijediti naputak Angelosa Baa i ne propustiti nikakav podatak vrijedan za tim bolje predlaganje odgovora na istraivaka pitanja. Razmiljanja o prikladnom organiziranju podataka stigla su iz praktinog muzejskog rada.19 Stoga smo, elei sravniti podatke iz ovako raznovrsnih vrela, ustrojili terminoloko pomagalo koje donosimo u prvom dodatku ovog rada. Ono sadri oko est tisua potvrda iz istraivanog podruja za etiri tisue pojmova poredanih u dvije tisue abecednih natuknica. Filolokih potvrda je neto vie od tisuu i dvjesto, a ostale su etnografske. Takav dodatak striktno ne potpada pod terminologiju jer ne sadri terminologijski uvrijeenu sinkroniju, a ne podmiruje ni potrebe historijske lingvistike jer ne donosi povijesne gramatike ili fonoloke promjene. Razlog i oblik sastavljanja su operacionalni i izviru iz naravi postavljenog etnolokog zadatka. Da bi se izbjegla ponavljanja i zalihost, dodatak nije strukturiran narativno ve leksiki. Tematsko bi se prikazivanje podataka u narativnom kljuu imalo organizirati po etnolokim arealima a tu bi itav niz sabranih povijesnih i dananjih pokazatelja morao nai mjesta kako u dijelu posveenom jadranskom arealu, tako i u dijelu posveenom dinarskom arealu. K tome, uputni i zorni prikazi batine narodnih nonji u istraivanom podruju koji su koncipirani po arealima nedavno su objavljeni u izdanju Narodnog muzeja u Zadru (Luli tori 2003., Luli tori et al. 2005.). Svrha terminolokog dodatka je rastereivanje osnovnog teksta i tim jasnije dosezanje provjerivih zakljuaka. Iako etnografske prepoznatljivosti i razvrstivosti ostaju polazitem za razumijevanje naina ivljenja i u ambijentu naeg istraivanja, sueljavajui podatke iz raznih povijesnih epoha na ovom smo se mjestu htjeli ukloniti modelu dubokog drutveno-kulturnog impregniranja zalenog prostora obiljejima jadranskog areala ili pak nasuprotnom modelu migracijski uvjetovanih preslojavanja obalnih kulturnih obiljeja onima iz dinarskog areala. Kao usputni
Osim narodnih pjesama i epike, tu je i niz vrijednih navoda iz autorskog pjesnitva, proze, napose memoarskih i dnevnikih tiva, te publicistikih pabiraka poput popularno pisanih lanaka, govora i kritika. 19 Monika Marcinkiewicz, diplomirana kroatistica iz Poljske koja je sezonski radila u turistikim agencijama u Vodicama, javila se u Muzej grada ibenika 22. studenog 1999. godine s molbom za pomo pri pisanju magisterija o narodnim nonjama ibenskog kraja. Tema je prihvaena u oujku 2000. godine, i na Odjelu slavenske filologije Instituta za filologiju Sveuilita Jagielovia u Krakovu obranjena 2001. godine (Marckinkiewicz 2001.). Drugi je neposredni povod predstavljala suradnja s entuzijasticom za ibensku narodnu nonju Majdom Dorbi iz ibenika, s kojom je od 1998. godine u mnogim prilikama namicana etnografska i muzejska graa, takoer i dokumentarne fotografije za izlobu sjevernodalmatinskih narodnih nonji Od robe do odore u Muzeju grada ibenika 2002. godine. Gospoa Dorbi je 3. rujna 2003. godine za dokumentaciju Muzeja grada ibenika predala vlastiti rjenik ibenske narodne nonje (Rijei za Muzej) s 246 rijei. Rad M. Marcinkiewicz je kompilirao natuknice iz objavljenih rjenika lokalnih govora pa ekscerptiranje nije ukljueno u dodatak ovom radu (magisterij sadri i etimoloki prikaz termina, kao i objedinjavajuu filoloku analizu), dok je rjenik M. Dorbi ovdje ukljuen kao jedan od izvora. Objema zahvaljujem na suradnji, uinjenom radu i vrijednim spoznajama. Kompiliranje dodatka ovom radu je zapoeto 16. rujna 2003. i zavreno 24. travnja 2008. godine.
18

17

uinak uvoenja niza neetnografskih vrela pokazala se onemoguenost uspostavljanja slike kakva je povijesno odreena etnografskom naravi podataka iz vremena ustanovljavanja etnologije u Hrvatskoj. Izdanost vrela u tom je smislu bio initelj kakav ograniava postavljanje jedne ahistorijske slike poput arealnog modela:

... Ustanovljuju se na temelju konstatacija da se na nekom podruju nalaze nagomilani brojni osebujni kulturni elementi koji se u susjednim kulturnim arealima ili uope ne nalaze ili se nalaze veoma rijetko ili predstavljaju posve osebujnu odliku. Nagomilani, takvi kulturni elementi u relativno veliku broju ili s relativno znaajnom ulogom u ivotu odreenoga stanovnitva (ili oboje) odreuju prostor areala u odnosu na drugaije okolne (kao i udaljenije) areale. Naravno da takav kulturni areal sadri i brojne druge elemente tradicijske kulture bez naroitoga znaenja za njegovu etnografsku osebujnost. (Gavazzi [1956.] 1978:185)
Napose je osjetljiva konotacija ovako definiranih areala tradicijske kulture odnos jezgrenih podruja i njihovih granica tj. graninih pojaseva, ovisno o tomu koliko se relativizira pojam nagomilavanja prepoznatljivosti. Tako bi u istraivanom podruju po nizu obiljeja itav jadranski dio mogao predstavljati granini pojas (npr. rakno i gusti vez na otocima kao neakcidentalne pojave, inae takoer i epika s potvrdama glazbala, otona inaica transhumance, stoarstvo krupne stoke s prizorima stogova sijena na otocima, tipine seoske prizemnice iz vremena prije vinarske konjukture u drugoj polovici XIX. st.), no granini pojas prema emu? S druge strane, poinje li u istraivanom podruju dinarski areal sa samim Dinaridskim gorjem, ili koliko plitko ili duboko u obalnom zaleu? Praktino se i s te strane nalazimo u stupnjevanom pojasu, krenuvi ve od primorske enske dolamice u narodnoj nonji Knina ili od prisutnosti finih srebrnih ukrasa u mukoj narodnoj nonji fotografiranoj u Strmici.20 Takva podruja tradicijske kulture ili kulturne zone (termin iz prvotnog lanka na njemakom jeziku) u osnovi bi valjalo, po obiljejima vrela, utvrditi za svaku epohu napose. Postavljanje takve slike obino je za razdoblje izmjene predindustrijskog i industrijskog doba, tonije, za vrijeme nastanka etnologije kao znanstveno ustanovljene djelatnosti kakva se slui etnografskim metodama tj. neposrednim (sinkronim) terenskim kontaktom. Pomoni rjenik stoga ne razumijemo kao zakljueni doprinos ve kao radni okvir i metodsko pomagalo za budue etnografske i filoloke provjere koje bi kroz istraivake projekte omoguile pribliiti nas preciznijim slikama epoha to, zasad, jo izmiu. Tim istraivakim dilemama posveujemo dio rasprave rezultata istraivanja. Za razliku od vrijednih navoda iz knjievnih djela, zbog svoje naravi mjesta u terminolokom dodatku nisu mogla nai relevantna umjetnika likovna vrela, kao portreti i slike uope, crtei i druge plone likovne forme, te skulpture i plastika (u rasponu od freski i slika, dekorativne plastike na ibenskoj katedrali ili reljefa na krinji Sv. imuna do Antuneve Zlarinke). Meu likovna vrela ide i fotografija. Najvaniji rani opusi ove vrste vezani su za Tomasa Burata u Zadru (Seferovi 1991.) i za Franza Thiarda de Laforesta u ibeniku (Grevi 2002.
20

Jadranski areal bi se mogao konstatirati ve na prvom drutvenom okupljalitu silazei Dinarom kroz prilaze Surdupu, gdje su jedine umjetne strukture tog umskog izletita uobiajeno boalite i drveni stolovi na kojima je jedina igra koju izletnici upranjavaju nakon jela kartanje brikule. Slino bi se i dinarski areal mogao konstatirati na krajnjim puinskim otocima meu starim prizemnicama i kuama do kojih se, po rijeima domaih, ulazi kroz avlije.

18

i 2004.).21 Takoer su zanimljivi i dokumentarni i igrani film i video s elementima dokumentarnosti. Od znaenja za ovaj rad su takoer i postojee ikonoloke analize nekih istaknutih likovnih djela. Vrijednost likovnih vrela demonstrirana je u analizi modifikacija ibenske narodne kape. 2.6.2 Etnografska vrela Podatke namaknute primjenom kvalitativnih metoda istraivanja, kakve obino nazivamo etnografskim metodama, najprije smo razvrstali po publiciranosti ili nepubliciranosti. Publicirane tj. objavljene etnografske podatke zatekli smo u etnografskoj i etnolokoj literaturi, lokalnim monografijama, zbornicima radova o pojedinim mjestima, te etnografskom zborniku Baltazara Bogiia i etnografskom rjeniku Jelice Belovi-Bernadzikowske. Kao etnografski izvor za nau temu dijelom je bila zanimljiva i prva objavljena zbirka hrvatskih narodnih poslovica, koju je meu upljanima Doca u ibeniku prikupio upnik Vicko Juraj Skarpa. Metodom uzorka se moe procijeniti da zbirka sadri oko dvadeset tisua poslovica, meu kojima zatjeemo i izraze vezane za kulturu odijevanja i kulturu tijela (Skarpa 1909.). Neobjavljene etnografske podatke smo uz dozvolu ustanova ekscerptirali iz dokumentacije (inventara, skeda, biljeaka) u Narodnom muzeju u Zadru,22 Muzeju grada ibenika,23 Kninskom muzeju,24 Gradskom muzeju u Drniu,25 Etnografskom muzeju u Splitu,26 Etnografskom muzeju u Zagrebu,27 Hrvatskom povijesnom muzeju28 i Znanstvene knjinice u Zadru29 te iz arhiva svojedobnog projekta Etnoloki atlas Jugoslavije na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu).30 Sva su ova vrela poznata strunoj javnosti. Njihov se cjelovit popis nalazi u odgovarajuem odjeljku bibliografije ovog rada, a kritika u njegovom zakljunom dijelu. 2.6.3 Filoloka vrela Za potrebe ovog istraivanja uoili smo korisnost niza podataka iz vrela koja do sada uglavnom nisu bila koritena ili nisu bila poznata etnolokoj javnosti, poput sadraja hrvatskog stupca u neobjavljenim viejezinim rjenicima iz XVII. i XVIII. st. Rezultati ekscerptiranja se nalaze u terminolokom dodatku ovog rada. Zbog njihovog prvog koritenja u etnolokoj literaturi na ovom emo ih mjestu, u sklopu vrela navedene vrste, poblie upoznati.
21

Za upuivanje na ovo vrijedno fotografsko vrelo, nedavno akvizitirano u dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, dugujem zahvalnost mentorici ovog rada Aleksandri Muraj. 22 Kolegici Jasenki Luli tori zahvaljujem na ekscerptiranju podataka provedenom 10. lipnja 2003. godine. 23 Autor je kustos etnolog Etnografskog odjela ovog muzeja. 24 Kolegi Draenu Samardiu zahvaljujem na uvidu u inventarnu knjigu 18. kolovoza 1998. godine. 25 Kolegama Davoru Gaurini i Joku Zaninoviu zahvaljujem na uvidu u etnografski inventar i zborku Metrovievih djela za vrijeme privremenog rada Gradskog muzeja u Muzeju grada ibenika tijekom Domovinskog rata, u pripremi etnografske izlobe u Drniu i u pripremi izlobe Od robe do odore u Zadru i ibeniku 1999.-2001. godine. 26 Kolegici Sanji Ivani zahvaljujem na uvidu u fundus 15. lipnja 1999. godine, a kolegici Branki Vojnovi Traivuk na ekscerptiranju provedenom 1. listopada 2000. godine. 27 Kolegi Zlatku Mileusniu zahvaljujem na ekscerptiranju inventarnih podataka provedenom 13. lipnja 2000. godine, a kolegici na ekscerptiranju dokumentacijskih podataka 5. oujka 2001. godine. 28 Kolegici Marini Bregovac Pisk zahvaljujem na ekscerptiranju inventarnih podataka i fotografiranju grae 5. oujka 2001. godine povodom priprema izlobe Od robe do odore. 29 Kolegici Mirisi Kati zahvaljujem na provjeravanju inventarnih podataka 7. oujka 2001. godine. 30 Kolegici Tihani Petrovi Le zahvaljujem na dozvoli rada u arhivu EAJ 23. i 24. srpnja te 9. listopada 2001.

19

Leksikografska vrela
Najstariji leksikografski izvor s istraivanog podruja je Dictionarium quinque nobilissimarum europeae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmatiae at ungaricae Fausta Vrania (1551.-1617.) koji je 1595. objavljen u Mletcima (u pretisku s preobratnim hrvatsko-latinskim dodatkom 1971.). Rjenik sadri oko pet i po tisua natuknica i oko 5800 hrvatskih rijei s fondom 3885 jedinstvenih rijei (Horvat 1990:XIX). One ukljuuju i lokalizme kakvi se u ibeniku govore i danas (npr. pridivak, lakomica ili lupeina). Na tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i postupke odnose se 54 rjenike natuknice u pravilu s po jednom hrvatskom prevedenicom. U jednom se sluaju donose dvije domae prevedenice (sub calceus), a meu razliitim se natuknicama zatjeu i ponavljane domae rijei (to su: klobuk sub galerus, insula, petasus i pileus, te kapenak sub penula i sagum). Stoga je hrvatskih rijei relevantnih za postavljenu temu ukupno 51. Isusovac Bartol Kai (Pag, 1575. - Rim, 1650.) je sastavio u Rimu 1599. godine hrvatskotalijanski rjenik koji nije objavljen gotovo etiri stoljea (Kai 1990.). U ukupnom hrvatskom fondu od oko 3700 rijei u prvom je stupcu prenio 3120 Vranievih hrvatskih rijei, a preostatak je vlastiti fond. U njemu se nalazi est nama zanimljivih rijei kojih nema u Vrania.31 U tri sluaja donosi promjenu Vranievog oblika.32 Leksikografska analiza je u Kaievom rjeniku utvrdila i lokalizme sjevernodalmatinskih otoka (Gabri-Bagari 1990:448), to je napose zanimljivo u natuknicama koje je preuzeo od Vrania ali moda u lokalnoj refleksiji.33 U Zadru je koncem XVII. i poetkom XVIII. st. lijenik i kanonik Ivan Tanzlingher-Zanotti (Zadar, 1651.-1732.) pisao Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi, italiano, illirico, e latino od ije sam tri redakcije koristio drugu, koja je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje zavedena pod inv. oznakom 6/86.34 Rukopis druge redakcije rjenika datiran je u 1704. (Vince 1990:68). Pieva motivacija iskazana je u proslovu: () oituje se la protiva onim koji govore da na jezik ubog i neplodan jest, i da se ne nahodi u njemu tuma od svake talijanske rijei, koju na mista protumaih jednoglasno, dvojeglasno, trojeglasno i vee kako se u ovoj knjizi oito vidi (ibid., nepaginirano). Ovako postavljen kulturni zadatak daje razumjeti omjer etnografskog (jer jezik nije ubog) i neologijskog (niti je jezik neplodan) karaktera leksikografskog djela. Osim ove vee trojezine verzije postoji i opirnija dvojezina verzija koja je pohranjena u Londonu i bila mi je izvan dohvata pri mojem istraivanju. Rjenik nije objavljen ni u jednoj od svoje tri redakcije. Metodom uzorka sam procijenio35 da koriteni rjenik sadri oko 15 i po tisua rjenikih natuknica, a broj hrvatskih rijei bi se mogao pretpostaviti na oko 37 i po tisua. Meu hrvatskim rijeima zastupljeni su i lokalizmi. Tanzlingherov rjeniki fond nije koriten u ARj. Natuknica vezanih za tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i postupke ima 610, a odnosnih hrvatskih rijei ukupno 760. Od njih smo, bez neologizama, u ovom radu koristili 84 rijei.
To su: dolama, haljina, kika, mahalo, oblaiti se i okrunjenje. Kod Kaia manjka Vranieva rije za cipelu rev. 32 Dijalektalno kod bijeliti (u Vrania: biliti) i plat (pla), izvedeno: obua (obuti). 33 Opanak (u Vrania: opanka), postola (postol). Napose zanimljivo za pektoral: u Kaia prsive, a u Vrania prsine. 34 Radi se o kopiji uvezanog sveska iz arhiva HAZU, sign. I b 142. Kolegama iz Instituta zahvaljujem na susretljivosti prilikom ekscerptiranja grae uinjenom 29. lipnja, 7. i 8. prosinca 2000., te 7. i 8. svibnja 2001. godine, kao i upravi Muzeja grada ibenika koja mi je dozvolila raditi na ovom udaljenom vrelu. 35 Sa str. 55.
31

20

U ibeniku je koncem XVIII. profesor visokog uilita u franjevakom samostanu sv. Lovre fra Josip Jurin (Primoten, 1730. - ibenik, 1801.) napisao Calepinus trium linguarum,36 trosveani rukopis kojem je najvei dio prvi svezak s polaznim latinskim stupcem i ciljnim hrvatskim i talijanskim stupcem.37 U tom svesku s 1667 stranica otprilike je po 60 natuknica u hrvatskom stupcu na svakoj stranici, to ukupnu prisutnost daje pretpostaviti na oko 100 tisua hrvatskih rijei. Radi ponavljanja rijei hrvatski se fond moe procijeniti na oko 85 tisua rijei. Natuknica vezanih za tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i postupke je ukupno 415, a hrvatskih rijei pod tim natuknicama je 1074. Raniji analitiar ekscerpata iz Jurinovih Kalepina je 1955. zakljuio da se pisac nije pobrinuo, da sabire rijei i izraze iz narodnog govora, no ovi njegovi svesci ipak sadravaju bogatu riznicu dobrih narodnih rijei, za koje sam ustanovio da ih govori narod pieva rodnog kraja. Osim rodnog primotenskog vrela, pretpostavljeno je i ukljuivanje rijei govorenih u gradu ibeniku kao i iz zalenih dalmatinskih sredina odakle su potjecala Jurinova redovnika subraa (Kosor 1955:139). Kad za razne, osobito kulturne pojmove, ne bi naao zgodnu rije u domaem, narodnom govoru, stvarao je nove rijei prema svojem jezinom osjeaju, a po uzoru starijih hrvatskih pisaca (Kosor 1957:96). Nova jezikoslovna analiza Nade Vajs cijeni da je Jurin hrvatski jezik uvelike obogatio mnotvom narodnih rijei ibenskoga kraja, koje bez njegova rijenika vjerojatno ne bi bile nigdje zabiljeene (Kale 1999:90). Jurinov rjeniki fond nije koriten u ARj, a kasnije ekscerptiranje je bilo namijenjeno za dopune koje do okonanja edicije nisu objavljene. U naem istraivanju smo, uklonivi neologizme, koristili 117 rijei iz ovog rijenika. Ukratko se o jezinom karakteru ova dva obimna neobjavljena rjenika moe rezimirati da njihovi pisci nisu imali na umu etnografsku sustavnost, ve literarnu emancipaciju domaeg jezika38 emu je imalo posluiti i vrelo ivog govora. Rukopisi su i prije objavljivanja ciljali biti korisnima gojencima lokalnih visokih uilita, tijekom izobrazbe u kontaktu s klasinim latinitetom i administrativnom talijantinom. Stoga, kad bi pred klasinom lektirom iskrsla nedoumica u prijevodu na hrvatski jezik nijedan se od ovih autora nije skanjivao posezati za originalnim novokovima.39 Takva jezikoslovna situacija moe podsjetiti na terminoloke potrebe u novom tehnolokom ambijentu XIX. st. sa ime se, meu ostalima, naao nositi ulek. Za svrhu naeg istraivanja vrijedno je primijetiti da su ovi leksikografi imali interesa oslukivati postojee govorne oblike, a s druge strane im nije bilo strano stvarati nove izvedenice i kombinacije to je izostalo, primjerice, na primjeru brojnih novokova na glagolskoj osnovi nositi bez prisutnosti rijei nonja.40 Povoljnu etnografsku provjeru
Leksikografski uzor je rjenik Septem linguarum calepinus Ambrozija Kalepinca (1435.-1511.), tiskan 1758. 37 Drugi svezak na 1050 stranica uglavnom isti fond rijei preustrojava u talijansko-latinsko-hrvatskom poretku, a trei svezak na 140 stranica donosi latinske i talijanske priloge iz stranog rjenika. itav Jurinov rjenik obasie, dakle, 2857 stranica (zajedno s paginiranim praznim stranicama poput 1603. str. izmeu stupaca i onomastikog dodatka). Sadraj 2. sveska je usporeen sa sadrajem 1. sveska metodom uzorka. Escerptiranje Jurinovog rukopisa u knjinici samostana sv. Lovre u ibeniku uinjeno je od kolovoza do prosinca 1996., biljeke su razvrstane u raunalnoj databazi do veljae 1997. i tekstnim procesorom ureene za objavljivanje do 6. oujka 1997. (Kale 1999.). 38 Tako u proslovu svojeg rjenika Tanzlingher izmeu rijei slovinskoga i jezika naknadno ubacuje i rije hrvatskoga (ibid., bez paginacije). 39 Dosezi su raznovrsni, od skladne invencije poput blagodostojnog (sub benemeritus) do nesklapnog slugogvozdoklopnika (sub crupellarius), ili etnologu zanimljivog pokuaja poput novokova kazovina (sub narratus) kod Jurina, te od rijei zlogovor (sub maledico) do rijei knjiie (sub libraria) ili trgoshrana (sub magazino) kod Tanzlinghera. 40 Usp. Jurinove rijei knjigonoa (sub tabellarius), listonos (sub veredarius), stigonoa (sub vexillarius) ili prinosje tj. trgovie (sub exagoga).
36

21

ovih rjenika moe predstavljati fond izraza neprenesenih od hrvatskih leksikografskih uzora meu uvrtenim frazama, pozdravima i uzreicama.41 Omjer natuknica vezanih za tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i postupke u pojedinim leksikografskim izvorima bi se mogao usporediti s jezinim fondom aktualnog hrvatskog prijevoda Biblije. Naravno, pri takvoj usporedbi treba uvaiti razlike u karakteru leksikografskog i prevoditeljskog posla. Fond rijei u biblijskom prijevodu je ustaljeniji, lien zalihosti kakva sinonimijski obogauje rjenike u prvom redu namijenjene uenikom razumijevanju klasika. Koristei objavljenu konkordanciju za tzv. Zagrebaku bibliju42 moe se postaviti idua usporedba: Izvor Vrani Tanzlingher Jurin Usporedba: Biblija Ukupno jedinstvenih rijei 3 885 oko 37 i po tisua oko 85 tisua oko 50 tisua Relevantnih rijei 51 760 1074 86 Udio 1,3 % 2% 1,2 % 0,2 %

Tabla 2: usporedba fonda rijei iz starijih rjenika.

Kad se izmeu odabranog rjenikog fonda i biblijske konkordancije usporede zastupljenosti vie tematskih razreda, mogu se pratiti odnosi i pretpostaviti jezinu kvalitetu izvora:

USPOREDBA NAVODA NEKIH KULTURNIH RAZREDA U BIBLIJI I U JURINOVOM RJENIKU

200

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

NAMJETAJ RUHO GLAZBALA ALAT SRODSTVO ZANIMANJA JELA I PIA

180

160

140 120 100 80 60 40 20 0 1 2 3 4 5 6 7 S1 S2

Grafikon 1: brojnost rijei po hiperonimima u najveem koritenom filolokom izvoru (Calepinus trium linguarum fra Josipa Jurina, u plavim stupcima) terminoloki usporeena s Biblijskom konkordancijom (u crvenim stupcima).
41 42

Npr. sub lat. amabo, apage, ave, gradatim, heu, papae, potius, projecto, saluto, sarte, simulacrum, itd. Prijevod fra Bonaventure Dude i Jerka Fuaka iz 1968. godine, za Konkordanciju koriten iz ponovnog izdanja 1983. (Stari zavjet) i 1985. (Novi zavjet).

22

Udjeli hiperonima oito nisu koincidentni, ve usporedni. Na osnovi ovakvih grubih korelacija koritene leksikografske fondove moemo drati za pouzdane i reprezentativne. U odreenoj mjeri zanimljivo leksikografsko vrelo predstavlja i prijevod Biblije na hrvatski jezik kojeg je u Zadru pred beko tiskanje 1858.-1861. godine sastavio dalmatinski Luther,43 Ivan Matija kari (Postira na Brau, 1793.-Zadar, 1871.). Sam prijevod obasie oko 1300 stranica, njegovi komentari zapremaju gotovo 5000 stranica a popratni tekstovi oko 200 stranica teksta rasporeenih u ukupno 70 sveia.44 To je prvi hrvatski prijevod Biblije s ugledanjem na hebrejski, aramejski i grki izvornik, prvi hrvatski prijevod Biblije s objavljenim komentarima i, do dana dananjeg, najkomentiraniji hrvatski prijevod Svetog Pisma. Na dvorski poticaj iz 1826. (Pridslovje, str. VII.) i nakon dugotrajnog osposobljavanja ovim se prijevodom Biblije kanilo standardizirati ikavski dalmatinski odn. slavodalmatinski jezik u Dalmaciji (prevoditelj nije htio time dati ovom izgovoru ono prvanstvo radi koga se dan dananji inate jugo-slavjani tj. kontinentalni Hrvati, str. IX), dosegnuti takoer unijatsko i zainteresirati pravoslavno itateljstvo u raznim dijelovima Carevine (ilirikim jezikom za korist svih onih koji razumiju slavjanski govor, ibid., str. VII.).45 Nakon oglednog otiska i prvih sveia prevoditelj je, pod utjecajem kritika, dijelom ublaio obiljeja koja su bila disonantna Zagrebakoj filolokoj koli, umanjivi udio akavice no ustrajavi na ikavici. Prijevod koristi dijakritike iz gajice. Kao ustrajni purist izbjegavajui tuice46 kako u prijevodu tako i u nerazmjerno opirnim komentarima rabi mnotvo neologizama47 ali i rijei iz lokalnih govora.48 Na pojedinim mjestima potonje i izrijekom potcrtava.49 Ovaj neobino savjestan biblijski prijevod 50 u hrvatskom je jezikoslovlju ostao slijepom ulicom. Ustrajavanje na dosezanju hrvatskih teolokih prijevoda pomnjivo pretresanih izvornika je prevoditelja vodilo dijelom u terminoloku kombinatoriku voenu osobnim jezinim osjeajem a dijelom u puk, pa je i jedan od suvremenih kritiara drao da prijevod moe biti koristan samo u nekoliko sela u Dalmaciji (Vrti 2007:463). Moemo zakljuiti da je biblijski prevoditelj, kao i prikazani leksikografi na svoje naine, iskazao interes za rijei govorene u narodu.51 Period njegovog ciljanog osposobljavanja za tako postavljeni zadatak proveo je kao domicilni nastavnik u Zadru. Stoga odreene rijei iz njegovog prijevoda i komentara takoer drimo zanimljivima za nae istraivanje.
Vrandei 2002:90. U prisjeanju poticanja na prijevod Biblije sa konca svojih studija kari pie da ga se sa poslom prevoenja Svetog pisma za slavenske govornike usporedilo s prevoenjem Svetog pisma za latinske govornike, to je takoer uinio jedan Dalmatinac (kari 1858:VII). 44 Kolegici dr. sc. Fani Celio Cega zahvaljujem to mi je u legatu obitelji Fanfogna-Garagnanin u Muzeju grada Trogira omoguila upoznati ovo neobino djelo. Kasnije sam sveie uz rad na Jurinovom rjeniku itao ljubaznou fra Stanka Baia, pokojnog knjiniara franjevakog samostana Sv. Lovre u ibeniku. 45 Prijevod je bio slubeno preporuen i pravoslavnim sveenicima (Vrti 2002:453). 46 Usp. uvod na str. IX. i kom. uz Lev. 3.11.5. 47 Npr. priljubodinstvo, krvoskvarnost, simenotoje, okolovina (tj. diskurs), stravnik, smokomurva, jelinojarac, prsoklop, odioshrana. Mnotvo ovih karievih novokova ostali su hapaksi. 48 Npr. gadelina, voda dadevaa, prina, smrdelj, uvor, strumelj, klak, cripnja, sprtva, nave, spud, praica, povisma, haljak. 49 Npr. ovo ulje, koje mi zovemo 'nonjak' a Italianci 'oglio vergine', gori lipje i nije lako da se usali (iz komentara uz Post. 2.27.20). 50 Rjenik je u domaem prijamu koncilskih odluka bio jedan od vanijih terminolokih repera pri stvaranju tzv. Zagrebake Biblije (Duda i Fuak), kao i etkine Hrvatske teoloke terminologije. 51 Etnografska zainteresiranost ima i posve oprene ideoloke pobude: dok autonoma kari 1858. kodificira dalmatinski jezik kao kulturnu iskaznicu pokrajine za koju se predvia vaan posredniki poloaj u prieljkivanoj irokoj zajednici slavenskih naroda daleko preko granica hrvatskih aneksionista i jugoslavena, narodnjak Jankovi na 82. pitanje Bogiieve upitnice o meunacionalnim brakovima odgovara da ih ne biva meu razliitima narodnostima, jere ih i nema (Bogii 1874:200).
43

23

Onomastika vrela
Ova su vrela bila dvovrsna. Antroponimija je predstavljala zanimljiv izvor podataka u dijelu koji se tie tvorbi nastalih iz osnova povezanih s tekstilnim, odjevnim ili drugim bliskim znaenjima iz podruja kulture odijevanja (ukupno 58 prezimena i manji broj nadimaka). Za svrhu ovog rada koristio sam povijesni antroponimijski pregled za ibenski kraj (Ostoji 1980.), a za dananji pregled prezimena telefonske imenike ibensko-kninske i Zadarske upanije. Druga je vrsta vrela bila toponomastika, gdje su vrijedne bile objavljene studije Centra za onomastika istraivanja, toponimi izdvojeni iz zemljovida, terenska graa u muzejskoj dokumentaciji te povijesna toponimija ljubazno ustupljena od kolega povjesniara i povjesniara umjetnosti.52 Takvih je podataka ukupno bilo 60.

2.7 Analiza polaznih pojmova

Imenica u frazi narodna nonja, rije nonja, izlazi iz glagola nositi koji je praslavenskog postanja te baltoslavenske i sveslavenske rasprostranjenosti. Znaenja ovog glagola u najopirnijoj leksikografskoj obradi prikazana su na est stranica, s 14 znaenja za njegov aktivni i pasivni oblik i pet znaenja za povratni oblik. Nama najzanimljivije znaenje nositi na sebi ruho ili dio ruha, obuu ili kakav nakit donosi ukupno 44 jezina primjera, od toga njih 14 samo u podznaenju vezanome za ruho. Meu tih 14 primjera njih etiri se odnosi na noenje haljina ili haljine, po tri za ruho i odiu, te po jedan za odijelo, svite i rizu. Od 44 primjera (ukljuivo od XIII. st.) nijedan se ne odnosi na rije nonja (ARj 8:234-240). Kako se na tom mjestu prikazuju znaenja glagola nositi, razumije se dranje kako vanjskih tako i unutranjih svojstava bia. Kako se tko nosi sa svojom tekoom dopire i do karakternih, psiholokih kvalificiranja. ena moe biti nosilja i nositi edo u utrobi kao nosea,53 a potom moe poroditi nedonoe, kokoe mogu nositi jaja i biti nosilice, ljudi mogu biti listonoe, luonoe, glasonoe ili nosai kakvima se plaa noevina, dok osoba uope moe obnaati kakvu javnu dunost ili se okarakterizirati izvedenim pridjevima poput nesnosan ili zanosan (SER 2:512).54 Na razmeima takvih doslovnih i prenesenih noenja su vieznanosti kakve nositelja prikladne vanjske oznake poput doline odjee utvruju u drutvenom obiljeju. Najuobiajeniji je oblik takvog znaenja ast i dostojanstvo, a jasno zasebno znaenje ima glagol ponositi (se).55 Preklapanje karakterne i odjevne kvalifikacije je oito svojstvena nizu rijei raznih jezika koje, ak i liene etimologijskih povezanosti meu jezicima, semantiki ciljaju kako na odjeu tako i na karakter, obiaj ili kulturu. Poznat je engleski primjer rijei habit koja je ve dugo opisivana kako u znaenju noene odjee tako i u znaenju osobnih navada i duhovnih
Toponimiju su mi iz svojih ekscerptiranja notarskih spisa ljubazno ustupili prof. dr. sc. Emil Hilje (za zadarski distrikt u XIV. i XV. st.: Babina hovrljica, Pee, Znojaci) i dr. sc. Kristijan Juran (za ibenski distrikt iz razdoblja izmeu 1414. i 1522. godine: Bilave, Biljave, Dvanke, Dvanice, Idro, Kalac, Kanava, Klobuac, Pele, Prsten, Tobolac, Vela pea), na emu im zahvaljujem i na ovom mjestu. 53 Ovakvu izvedenicu poznaju Tanzlingher i Jurin (sub gravida; gravido). 54 Glagol je srodan glagolu nesti (npr. nesti jaja), a prema aoristu nijeh imamo i infinitiv -nijeti (u npr. doprinijeti, ponijeti itd.). Indoeuropski korijen ovih slavenskih glagola rekonstruiran je u znaenju pruati se, sa znaenjima srodnih rijei iz indoeuropskih jezika poput dostizati ili podizati (Gluhak 1993:441). 55 U Jurinovom rjeniku takve hrvatske pojmove nalazimo u znaenjima rijei ornamentum (ures, naprava, ureaj, kitilo, nakienje, potenje, dostojanstvo, napravljenje), pompa (ureenje, nareenje, sprava, naprava, gizdavo nakienje, svetkovina, asnotovlje), candidatus (obuen u svitlost, u dostojanstvo, u gospostvo), decor, ornatus (ast, dika, krasnoa, nakienost) odn. decoratus (lipotan, lip, liep, krasan, uljudan, uzorit, dian, pristao, gizdav, uresan). U Tanzlinghera ne nalazimo ovakve prijevode.
52

24

svojstava.56 U talijanskom je isto ustvreno i za rije costumi,57 npr. u prikazima naroda poput I costumi et i modi particolari de la vita de Turchi koje je 1545. u Rimu objavio Luigi Bassano ili I costumi, et la vita de Turchi objavljenim u Firenci 1548. od Giovanantonija Manavina (Ilg 2004:46). U francuskom jeziku XVI. st. ta je dvoznanost osvjedoena rijeju habit (ibid.). Rije nonja u nesposredno iskazanom znaenju rijei habitus je u morfolokom smislu u botanikom opisu rabio Pani, dakle kao narav biljke kakvu odaje njena vanjtina (po: ARj 8:241). I za ljude i za stabla bi, dakle, nonja bila nain kako se tko (ili to) pred drugima nosi sa svojom opaajnom i drutvenom pojavom. Primjerice, nekakva izmiljena nonja pustinjaka bi se imala shvatiti kao proturjeje takav je izabrao ne nositi se s takvom zadaom, to nema pred kime initi. Stoga moemo rei da u nizu jezika rije za obiajnu odjeu izlazi u susret semantikoj potrebi za kulturno, ukljuivo i moralno kvalificiranje. Takvoj je kvaliteti prepoznatljivo obiljeje dolina odjevenost. U pripadnoj povijesnoj jezinoj praksi hrvatskog naroda nonja nije bila obina rije, ve je ukorijenjena u kovkoj i semantiki razgranatoj osnovi to je ini posve razumljivom rijeju blisku jezinom osjeaju. Meu rjenicima relevantnima za hrvatski jezik koji su stariji od XX. st. ovu rije donosi samo Karadiev. Tamo u znaenju die Tracht i der Kleider imamo rijei noaj, noivo i nonja (Karadi 1898. [1818.]:438). Impresioniran germanofonim intelektualnim teevinama58 leksikograf u svojem normizacijskom pothvatu kao dijelu nacionalno-politikog projekta (Rihtman-Augutin 1989:66-67) odluio za nonju i uope izvedenice iz glagola nositi po uzoru iz njemakog jezika: nonja za nositi po predloku Tracht zu tragen.59 Standardizacijski uspjeh rijei nonja ima se zahvaliti kulturnom i politikom programu drutvene elite, jer je u predstandardnom jezinom razdoblju ilircima za tokavske potvrde s terena Karadiev rjenik bio svojevrsna dijalektoloka baza podataka (Kapetanovi 2007:241). Preostala izvedenica je nosivo, kao teret i kao odjea u potonjem znaenju s dva Pavlinovieva primjera iz 1871. (ARj 8:240). Meu prvim knjievnim navodima rijei nonja60 u hrvatskom jeziku primjer iz Senja 1878. je rabi u dananjem znaenju odijelo a na mjestu danas obine rijei nonja tu je rije ruho: Gdi je nonja gradska, [a] gdi prvanje ruho? Mihovil Pavlinovi u Razgovoru o slavenstvu, jugoslavenstvu, srbo-hrvatstvu konstatira: Jedni i drugi dre se i jezika i nonje narodne (tree izdanje, Zadar 1876.; oba hrvatska primjera po: ARj 8:241). S druge strane, leksikograf odjevnu konotaciju ove rijei svrstava tek iza sinonimije s rijeju noenje (npr. idua nonja knjiga, nonja drva) i sinonimije s noenjem u trudnikom smislu (tj. nonja kao trudnoa). Tako se u 23-sveanom Akademijinom rjeniku rije nonja, u stupcu 25 puta kraem od onog za razna znaenja glagola nositi, njeno odjevno znaenje nalo tek tree po redu, samo ispred iznimne Panieve nonje primijenjene u znaenju habitusa stabla. Svezak ARj u kojem je rjenika natuknica nonja objavljen je 1922. godine.61
The new shorter Oxford English Dictionary on historical principles, vol. 1, Oxford 1993., str. 1168. Tanzlingher ovu talijansku rije prevodi iskljuivo u znaenju razlog, obiaj, ud, ega, a Jurin iza polazne latinske natuknice mos za istu daje prijevod obiaj, adet. 58 Kako opisuje autor, svrha narodne pjesmarice tiskane u Beu 1814. godine je prenoenje Nacionalizmusa (Karadi 1814: 15 i 20), v. Rihtman-Augutin 1989:66. 59 Usp. etimoloku primjedbu kod Weissengruber 2004:42, podnona napomena 8. 60 Navoenje odijela, odjee i nonje u Fortisovom i Lovrievom djelu stvar su prijevoda prilikom hrvatskog objavljivanja u XX. st. 61 Iz glagolskog polazita nositi je u XIX. st. iskovan jo jedan poznati neologizam. To je rije snoaj kojem ARj prvo koritenje locira u srpsko-njemaki rjenik objavljen u Panevu 1895. godine. I 109 godina nakon toga HER konstatira njenu iskljuivo knjiku narav. Za razliku od tvorbeno bliske nonje iz domene javnog, rije snoaj iz domene privatnog je u takvoj primjeni ostala zbog svoje ideoloke nezanimljivosti.
57 56

25

Dvojezini rjenik koji je objavljen u Zadru 1901. vestimento prevodi kao noaj, noivo i nonju (Pari 1901:520). Zanimljivo je primijetiti jezini odabir kod dananjeg hrvatskog prijevoda Biblije (1983. odn. 1985.). Za odjevne cjeline koriste se rijei haljina (250 puta), odjea (125), odijelo (51), ruho (18) i odora (11). Rije roba koristi se samo u openitom znaenju trinih dobara, ukupno pet puta. Rije nonja u ovom biblijskom prijevodu se ne koristi.62 Rije nonja nije koritena ni u prijevodu Biblije od zadarskog bogoslova Ivana Matije karia iz 1858. godine. Na potrebnim mjestima je njegov redovit prijevod rijeju odia, u situacijama zalihosti i rijeju haljina.63 Zanimljiv jezini fond moe predstavljati i antroponimija. Usporedimo li zastupljenost hrvatska prezimena s osnovama iz rijei haljina, odjea odn. odijelo, ruho, odora i nonja kakva bi nam u nekoj mjeri mogla posvjedoiti o njihovim povijesnim tvorbenostima, najprije treba upozoriti na homonimije izmeu pojedinih oblika rijei ruho i ruiti, ili pak nonja i nos. U Velom Iu postoje prezimena Ruina i Ruini, u Kukljici Ruin, u Preku Ruev, a drugdje u Hrvatskoj Ruinovi (Drvenik V.), Ruhek (Gornji Andrijevci kod Sl. Broda) i Ruvarac (Grubino Polje, sve po: LP 569-572). Druga prezimena potjeu iz raznih krajeva Hrvatske: Halja (Pehlji kod Rijeke), Haljer i Halji (V. Loinj), Haljinko (urevac, sve po: LP 216), potom Riz (Beli Manastir), Rizi (Lekenik Erdedski kod Siska), Riznar (Zagreb), Rizni (Vukovar) i Rizovi (Samobor, sve po: LP 562), zatim vrlo rijetki primjeri poput Odicki (Virovitica) i Odiek (Graenica Gornja kod Kutine, oba po: LP 466), i na koncu jedini primjenljivi primjeri iz skupine vezane za noenje, koji se zapravo ne mogu raspoznati vezanima za to ili za nos: Nosaek, Nosaev, Nosi, Nosil, Noska, Nosklovi, Noak i Noe (potonji kao individualni nositelj prezimena u Zagrebu; sve po: LP 460). Dakle, u istraivanom podruju realnu antroponimijsku vrijednost moglo bi nositi samo ruho. Kako je ve u istraivanjima hrvatskih narodnih nonji ve primjeeno, osobito je zanimljiv lanak O vanosti narodne nonje kojeg je Bogoslav ulek u vie nastavaka objavio u Danici ilirskoj br. 52 i 53, na Badnji dan i Silvestrovo 1842. godine (Muraj 2006:10). Naslov moe pobuditi zabunu, jer u sadraju lanka pisac rabi i izraze narodno noivo (str. 203), narodna odjea (str. 204, 205, 208), odijelo djedova (str. 206), oprava () djedova (str. 206), a narodna nonja (str. 208, 209) se istie u mobilizacijskom zakljuku:

Na stranu dakle sa svim, to nas opominje na dosadanje robsko tuinstvu dvorenje: uz narodni duh, narodni jezik, neka vlada i narodna nonja! (ulek 1842:209)
Uope se etnografske pojedinosti u lanku (crvena kapa, gunjac, opanci na str. 205) uklapaju u ideoloko suprotstavljanje tuincima, srebrom i zlatom nakienim neprijateljima (ibid.) iz okolnosti osloboenja slavenskog ivlja od turske vlasti, ili protiv kozmopolitizma, budu da se dosada narodnom nonjom jedan puk od drugoga tako reku odcjepljuje (str. 206). Slinim rijeima je kozmopolitske tenje u umjetnosti uope denuncirao A. enoa, naglaavajui njen nacionalni znaaj (Ivelji 2007:230). Kod uleka se narodnom nonjom na prvi pogled poznade tko je domorodac, tko li je tuinac ili barem sluga tuinaca (str. 208). Mobilizacijski ton lanka razumljiv je nakon polazne konstatacije da neima bo kod nas narodnoga noiva (str. 203). Ti se bitni znakovi (notae essentiales na str. 208, u ulozi semiofora kako ih vidi Pomian 1990.) tek imaju ustanoviti. Uzor narodne nonje iz reputiranog Karadievog rjenika nije jednokratan. I narodna kapa, gunjac i opanci koji su
Po Velikoj biblijskoj konkordanciji Tadeja Vojnovia, Zagreb i Novi Sad 1991. Opirnije npr. kod Izl. 29.5, Ez. 16.11, 2 Sam. 13.18, 1 Pt. 3.3-4, Br. 5.8.4 i uvena zabrana ukraavanja vezom u Lev. 3.19.19 i 5.22.11.
63 62

26

pobijedili srebrom i zlatom nakienog neprijatelja odnose se na lik srpskog vojvode Vuia, te malo to ga i za kneza od Srbije ne odabrae (str. 205).64 U leksikografskom fondu istraivanog podruja Faust Vrani 1595. donosi rijei odia, svita, halja i ruho (sub amictus, habitus, vestimentum, vestis i vestitus), kao i noenje (gestus, gestatio). Osim rijei nositi (sub portare) prisutan je jo samo srodan opis trudnice nosei, truhla (sub gravidus), dok se odora odnosi iskljuivo na plijen (sub lat. exuvire/tal. spoglie/njem. Raub i lat. manubiae/tal. preda/njem. Raub, takoer odriti sub deglubere). U ukupnom rjenikom fondu se na tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i postupke odnose 53 natuknice. U Zadru jedno stoljee nakon Vrania Ivan Tanzlingher u svojem rjeniku donosi 610 natuknica sa 760 hrvatskih rijei vezanih za tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i postupke. U rjenikim stupcima na odjevne cjeline se moe primijeniti odilo, odia, svita, haljina, riz (sub vestimento), kao i glagolske radnje: oditi se, oblaiti se, obui se (sub vestirsi), oditi, obui, opraviti, zaoditi (sub vestire). Takoer je vrijedna i natuknica s rijeima odiven, obuen, zaodiven, opravan, opravljen (sub vestito). Odilo je i prevedenica za krevetni pokriva (sub coperta da letto). U Tanzlingherovom fondu je vrlo zanimljivo uoiti da ruho dolazi samo u alobnom kontekstu: poruha, ruho (sub veste di lutto), poruiti se (sub vestirsi di lutto) i poruen (sub vestito di nero), to kao alobno noenje crnine definira ARj 10:886. Odora je ovdje istoznana plinu (plijenu, sub spoglie del nemico). U nedalekom znaenju su prisutne i hrvatske rijei prate, pokustvo, blago (sub robba, richezza), a prate Vrani donosi u znaenju ukupnog pokustva. Zanimljiv dio Tanzlingherovog sveska je i dodatak rjeniku pod naslovom Epitteti raccolti da diversi auttori (str. 321-330) gdje se u nizanju imenica s pripadnim pridjevima na str. 323 nalazi i haljina: kuna, enska, divina [od udavae, op. a.], raskona, crna [alobna, op. a.], nepoznana, ohola, bogata, navezana [tj. navezena, op. a.]. Tanzlingherov navod rijei riz u znaenju odjea korenspodira s odgovarajuom definicijom iz ARj 8:238 (sub nositi), kao i etnografski navod rijei riza u znaenju odijelo (Belovi-Bernadzikowska 1898:273). U istraivanom podruju je ova rije potvrena samo u znaenju ukrasa vezom ili aplikacijom (Ramljane, Plavno). Nepuno stoljee nakon Tanzlinghera, Jurin u ibeniku donosi ukupno 415 natuknica s 1074 hrvatske rijei vezane za tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i postupke, a u hrvatskom stupcu je u znaenju odjevne cjeline najea rije odia (28 puta), potom haljina odn. aljina (13 puta) i rjee ruho ili odora (po 2 puta), te prate. Rijei nonja, noivo, nosivo ili drugaije izvedene iz nositi nisu prisutne, kao ni kod Tanzlinghera. Izuzmemo li odjevne cjeline poput djejeg ruha, radne odjee, livreje, odore, uniforme, liturgijskog ruha, redovnikog habita, alobnog ruha ili pokladne odjee, u istraivanom podruju je za odjevnu cjelinu etnografski potvreno vie rijei. To su: A) Ruho, u iduim oblicima: - ruho, n., u znaenju roba, odjea, rublje: ibenski otoci, Blizna, Privlaka, Radovin, Ramljane, Sestrunj, Veli I,
Romantiarski projekt narodne nonje kojem je u Srbiji na akademski poticaj iz Bea pristupio Karadi u osnovi kanona ima nekoliko temeljaca, meu kojima istaknutu ulogu ima odreivanje dosega naseljenosti naroda ije se tradicije kreu obznanjivati. Grafika na prvoj stranici njegove knjige iz 1814. godine Mala prostonarodna slaveno-serbska pjesnarica prikazuje pastoralni duet u ravnokotarskoj narodnoj nonji. Uzor ovoj romantiarskoj pobudnici oito je crte morlake djevojke iz Fortisovog prosvjetiteljskog putopisa (RihtmanAugutin 2001:98-99).
64

27

ruo, n., u znaenju nonja: Ervenik Gornji, Karin Donji, Korlat, Kolovac, Nuni, Pridraga, Pristeg, Radovin, Radui, Rodaljice, Stankovci, Vrana, Zelengrad; ili striktno u znaenju enska nonja: Galovac, Kai, Murvica, ibuljina, ruvo, n.: Drinovci, evrske, bukovaki Kakanj, Mratovo, Smrdelje, Varivode, bukovako Zeevo, Zrmanja Vrelo.

U povijesnim izvorima na hrvatskom jeziku je rije ruho potvrena u oporuci iz Malog Ia nastaloj 1632., gdje oznaava cjelovitu opremu (odjeu i nakit) udavae. Ruho je u ARj (14:244-249) definirano kao odijelo, odjea, haljine, tkanina, platno, rublje, djevojaka oprema. Tu su znaenja izrijekom razvrstana: - u pravom znaenju: odjea, odijelo, haljine (muke i enske), osobito gornje (od XV. st.), - u prenesenom i metaforinom znaenju (od XVI. st.), - djevojaka oprema: u nekim krajevima razumijeva se samo odjea i obua, a u drugim i svi ostali predmeti (zlatni, srebrni, pokustvo, postelja itd.) koje djevojka udavajui se nosi sa sobom u svoj novi dom (od Poljikog statuta, XV. st.), - odjea (obina i sveana) i rublje to slui u crkvi za vrenje obreda, - rublje, rubenina, tj. sve ono to je napravljeno od platna, a slui za odijevanje i razliite potrebe u kuanstvu (XIX. st.), - tkanina uope, redovno u vezi s pridjevom kao atributom kojim se izrie ili materija od koje je tkanina, ili boja tkanine (XVIII. st.), - rijetka pojedinana znaenja: bojna oprema, konjski pokriva, openita stvar. Izuzmemo li odjevne cjeline poput djejeg ruha, radne odjee, livreje, odore, uniforme, liturgijskog ruha, redovnikog habita, alobnog ruha ili pokladne odjee, u poblie istraivanom podruju je za odjevnu cjelinu etnografski potvrena rije ruho, kojoj je etimologijski pretpostavljen zajedniki korijen s germanskom osnovom Rauba u romanskim jezicima odraena kao robe i kod nas preuzeta kao talijanizam roba. Stoga je u dalekom korijenu znaenje ratnog plijena (SER 3:167). U evrskama je Ardali u pjesmi Nae susjede zabiljeio izvedenicu ruvarica (dakle, ruharica), u znaenju ene koja ima mnogo ruha (ZbNOJS XXV:189). ARj 14:249 prenosi ruhonou kao uvara ruha u mirazu (Konavle, ZbNOJS XXVII:127). Rije ruho se redovito rabi i u zadarskim odgovorima Ilije Dede Jankovia koji su za Bukovicu objavljeni 1874. godine u Bogiievom zborniku.65 Ruho (kao i roba) sa semantikom obojenou dobara u miraznom vlasnitvu ene oito je za takvu oznaku bilo rodno pogodnije od drugih rijei. U poblie istraivanom podruju je zasluna povjesniarka Ivna Anzulovi sauvala i etnografski navod izraza za udavau runa i kruna (1999:111), a paremioloki potencijal fraze o svom ruhu i kruhu svjedoi i Desanka Nikoli (1978:198). Uz izlobu krkih dota Zlatko Mileusni konstatira da je ruho u hrvatskom priobalju najei naziv za tekstilni i odjevni dio djevojake dote, tj. miraza (Mileusni 2008:10, usp. opis u Jeli 1984:53). B) Roba, u iduim oblicima: - roba, f., u znaenju odjea: Brbinj, Cetina, vrljevo, Dubrava, Glava, Gradac, Ivoevci, Jasenice, Kali, Krapanj, Kukljica, Lozice, Medvia, otok Murter, Mukovci, Olib, Otii, Piramatovci, Poljana, Rogoznica, Sali, Soline, Trbounje, Umljanovii, Veli I, Vrgada, kninsko Vrpolje, obrovaki Zaton, ibenski Zaton, Zlarin, egar; u znaenju ve saivenih odjevnih komada: ibenik; u znaenju enska nonja: Poljana, Ugljan,
65

I sam Bogii 106. pitanje formulira Komu pripada ruho i prija enina? (1874:279).

28

rob, f. pl., u znaenju rublje, odjea, haljina, tekstil, roba: Arbanasi, rubina, f., u znaenju nonja: Plavno.

ARj (14:60-62) kae: Rije je uzeta iz talijanskog jezika gdje ima skoro sva znaenja kao i u naem jeziku. Znaenja se meu sobom dosta prepleu, pa se razlike u svakom primjeru ne mogu pouzdano utvrditi. U neprenesenom, pravom smislu rijei su znaenja navedena ovim redom: - sve ono to se posjeduje (od XV. st.), - razliite stvari koje kao dio imovine imaju neku vrijednost (od XVI. st.), - sve to se kupuje i prodaje (od XV. st.), - tvar, gradivo, materija od koje se neto pravi, najee odijelo, haljine (od XVII. st.), - odjea, odijelo, haljina, ruho (osim jednog primjera kod Marulia u XVI. st. preostali primjeri su iz XIX. st.). C) Odjea i odijelo, u iduim oblicima: - odia, f., u znaenju odjea: Islam Latinski, Kali, Medvia, Neviane, Petrane, Piramatovci, ravnokotarska Polaa, Poljica, Premuda, Tisno, Trbounje, Vir, Vrgada, Zlarin, - odjea, f.: Cetina, Ivoevci, Paene, Turanj - odilo, n., u znaenju nonja: vrljevo, Dazlina, Divojevii, Galovac, ravnokotarska Gorica, Kijevo, Ljubitovica, Milii kod Uneia, Nadin, Nevest, Pridraga, kabrnje, tikovo, Unei, Veli I, Vrsi, Zemunik, - odijelo, n.: Cetina, Traivuci. Sama odjea je znaenjski jednostavna: odijelo, ruho, haljine (muke i enske) (ARj 8:598, s potvrdama od Vrania i drugih izvora iz XV. st.). Glagolskoj osnovi je blia rije odijelo, sa znaenjima odjee (od XVI. st.), krevetnog pokrivaa (od XV. st.), plata (samo kod I. Belostenca, XVIII. st.), te zastora (samo kod A. Vitaljia u XVIII. st.; ARj 8:592). Obje rijei proistjeu iz glagola odjeti (sinonimnog s oblaiti, odjenuti ili odijevati, od kakvog izlazi odijevanje), s mnogim potvrdama od XV. st. (ARj 8:602-603). M. Pavlinovi je u Zadru 1875. uporabio i oblike odivo i odijevo (ARj 8:594), kojima u istraivanom podruju nema etnografskih potvrda. SER 1:415 donosi odilu srodan ikavski oblik odilje. Glagolska osnova -djeti je praslavenskog postanja i sveslavenskog rasprostranjenja, s izvedenim rijeima poput nadjenuti (npr. ime), zadjenuti (npr. cvijet, ili tuu), kobasica djevenica, pridijevati to daje pridjev, ili creskog izraza odediti se: obui se kao mukarac. K tomu ide i tvorba iz stcsl. jezika odeda, istovrsna akavskoj tvorbi odeja koja u naem istraivanom podruju nije potvrena. Srodna poljska rije dzia znai tkati (Gluhak 1993:199). Korijensko je znaenje staviti, postaviti (SER 1:414-415). D) Vetit i vetid: - vetit, m.: Bibinje, Dazlina, - vetid, m.: Arbanasi, Pakotane; u znaenju kupljeno odijelo: Sali, Potvrde razlikovanja po rodu: - vetid za mukarca, ruo za enu: Galovac, Kai, Murvica, ibuljina, - vetid za mukarca, roba za enu: Poljana, Ugljan. Posuenica iz tal. vestito. ARj je ne registrira, a HER vetit i vestit opisuje kao regionalizam u znaenju odijelo, gradsko po mjeri ili konfekcijsko, ono koje nije narodna gradska ili seoska nonja (HER 11:305). Rodno razvrstavanje oito ga asocira pojmu

29

mukog odijela. Pribiljeena rodna razvrstavanja potjeu iz arhiva EAJ. Upitnica meu terminima za podsjeanje i propitivanje sadri oblike vestid i vetat, tako da odgovori doista donose partikularne lokalizme. E) Halja, f., u znaenju odjea, obino alobna: Sali. Iznimni spomen termina koji u istraivanom podruju nizom oblika oznauje pojedine dijelove odjee (aljak, aljina, alji, halja, haljak, haljina). F) Preoblaka, f.: Kolan. Podatak iz arhiva EAJ. Rije se ne nalazi meu terminima za podsjeanje i propitivanje navedenima u upitnici. ARj donosi samo jednu potvrdu iz Karadievog izdanja Srpskih narodnih pjesama iz 1846. (3:366). G) Nonja, f.: Ramljane. Jedina etnografska potvrda ove rijei kao lokalne oznake za odjevnu cjelinu, koja je u arhivu EAJ zabiljeena zajedno s rijeju ruho.66 Upitnica ove teme je sroena pod naslovom Odjea i nonja uope pod kojim nie 22 termina za podsjeanje i propitivanje, meu kojima se nonja ne ponavlja. H) Odora, f., u znaenju odjea, nakit: ibenski otoci; u znaenju odjea: Kali. Jedini hrvatski rjenik koji donosi odoru je Vraniev, na dva mjesta u znaenju njem. Raub, plijen. Preostala leksikografska potvrda koju prenosi ARj (8:648) je iz Karadievog rjenika, koji isto tako opisuje ono to uzmu od ovjeka kad ga na putu oplijene, a pod drugim znaenjem donosi potvrdu iz okolice Sinja: odijelo, ruho, oprava (na ovjeku i na konju) (str. 461). Pari pod odorom takoer daje znaenje plijen kao i znaenje uniforme s orujem i opremom, kao i konjsku odoru (sub odora). Tanzlingher je jednom poznaje kao plijen (sub spoglie del nemico) a Jurin dvaput kao haljinu, odiu (sub schema; habitus, vestis, ornatus, vestitus, vestimentum). U istraivanom podruju Pari je donio idue tvorbe srodne ovoj rijei: odrti, odrpina, odrtina, odirak, odrpanac, poderina, poderina, sadiralac, razdrieti. Rije ishodi iz glagola odrijeti, odirati, srodno glagolu sadrijeti, sve u smislu namicanja plijena, sa zabiljeenim rijeima odir ili odor u znaenju otimaa, ili rijei odirak u znaenju odrte krpe (ARj 8:618 i 594). Nakon 1990. se ovom rijeju u slubenom nazivlju zabacuje uniforma, npr. u 33. lanku Zakona o pravima hrvatskih branitelja, a odatle se iri u javnom koritenju ukljuivo i na utrb fraze narodna nonja. Ta je pojava napose vidljiva u okolnostima repliciranja narodnih nonji i povijesnih kostima. Nepotvreno je i van jezinog osjeaja kombiniranje u zamiljenom obliku narodna odora. I) Kotum, m., za gradsku ensku odjeu: ibenik (iz tal. costume). J) Vshum, n., u znaenju odjea: Arbanasi. Rije iz albanskog jezika, gdje se iz veshje, f. u znaenju nonja tvori vesh, vishem (Bari 1950:557). Van etnografskog fonda za odjevnu cjelinu susreemo i prate, kako kod Tanzlinghera tako i kod Jurina. Zajedno s Vranievim navodom ove rijei nazire se poimanje odjevne cjeline kao neistaknutog dijela pokretnog imutka, za razliku od apartne nonje. Rije navodi i Hacquet 2008. [1801.]:86. Ve je osnova prt konotirala odjevnu cjelinu, a njene izvedenice
66

Navod treba prihvatiti s oprezom; za kritiku etnokartografskog izvora v. Kale 1997:212-214.

30

i srodnice s glagolom prtiti iznimno su brojne (SER III:24-25 i 59, ARJ XI:380-382 i XII:510-517). Prikazani domorodni nazivni fond, zasebni antroponimijski fond kao i najopsenije raspoloivo leksikografsko sabiranje u ARj daju za pravo pretpostavci kako u predindustrijskom vremenu nije bilo dominantne govorne oznanice kakva je dananja nonja. Nazire se kategoriziranje ovog dijela imutka kao sastavnice ope pokune pratei, dok je ruho izraz osobitih drutvenih kategoriziranja vidljivih iz biljeenja poput poruiti se odjenuti poruhu (alobnu odjeu)67 ili naruiti oduzeti ruho u uem smislu (miraz).68 Zadarski kaziva u Bogiievom zborniku daje idue pojanjenje: Ruhom nazivaju odijelo, a prijom ostale osobine pokretne imovine (Bogii 1874:213).69 Ruho je prisutno i u uzreicama koje ciljaju na drutveni status: i runa, i kruna70 ili niti runa, niti kruna.71 Nakon XIX. st. ruho i prate openito istiskuje rije nonja, koja je u prvim domaima koritenjima u istom znaenju jo bila rabljena kad i noivo.72 Konzervativan po naravi, antroponimijski fond pokazuje da je kovkost rijei nonja ograniena i recentna. Za razliku od ruha i pratei, iz nonje se ne izvode drugi oblici rijei.73

2.7.1 Prethistorija pojma narodna nonja

Svojevrsna prethistorija ove nove i upeatljive fraze i pojma narodna nonja moe se ustanoviti od najstarijih predodbi ljudskih likova koji su na likovnim prikazima svojim distinktivnim odjeama domaem gledatelju imali predstaviti strani (etniki, tribalni ili regionalni) identitet. U pretkransko doba vrlo su zanimljivi rimski spomenici vojnih pobjeda s predodbama pokorenih naroda. R. Gergel je 1994. analizirao oko est stotina ceremonijalnih prsnih oklopa vojskovoa u trijumfu, koji su sauvani u vidu tako ukraenih kipova. Ve je prvi ovakav nalaz cara Augusta 1863. godine bio najdetaljniji od svih kasnije naenih, s kombinacijama mitolokih figura, simbolikih likova i alegorijskih personifikacija, pobuujui iv interes i tumaenja. Prikaz s ovog oklopa odnosi se na njegov povratak ranije izgubljenih rimskih vojnih obiljeja od Parta,74 stoga se ne prikazuje vojna pobjeda ve pacifikacija a itava je simbolika poruka usmjerena k glorifikaciji donositelja mira i napretka svijetu rimske epohe. On je, kao i drugi takvi likovi, prikazan u vojnikoj opremi. Ikonografski se podjarmljeni likovi (pacificirani barbari ili zasunjenici) na ovakvim reljefima
Usp. kajaku odjeu u prvom dodatku. Za razliku od ovih znaenja vezanih za miraz i alobno odijevanje, oporuka iz Kali 1643. godine u glagoljskom tekstu odijevanje pokojnice propisuje izrazom da me oprave, Anzulovi 1999:121. 69 Za moderno podvajanje svakodnevne nonje spram blagdanske nonje v. etnografsku primjedbu BruckAuffenberg 1911:43 o integralnom ruhu u kakvom su noviji predmeti blagdanski a stariji radni. 70 Podatak iz Novigrada za koji zahvaljujem kolegici Ivni Anzulovi. 71 Podatak iz Vrsi kojeg je prof. dr. sc. ime Batovi priopio kolegici Ivni Anzulovi (1999:111), kojoj zahvaljujem na tom detalju. Obje uzreice ciljaju na odvagivanje lijepog i snanog u enskoj staturi. 72 Noivo je takoer nudilo tvorbeno zahvalan oblik, za kakvim je u Zadru Pari posegnuo npr. u hrvatskom stupcu kao ivo, ivnja. Takve su tvorbe dijalekatski i arhaino prisutne kao npr. pvo u znaenju napitaka i pia uoe, ili rijei vo u znaenju hraniva, jestiva i hrane uope (od jesti, tj. ikavski isti). Van granica osnove iz glagola nositi, osnovu za ovakvu openitu rije mogao je ponuditi i glagol prtiti, gdje se kao i kod noenja neto nosi. Prtivo, prtenina i dr. izvedenice su, ipak, otprije prisutne u lokalnim govorima. 73 To se takoer daje razaznati i u formalnim i konzervativnim jezinim tvorbama poput ovdanjih povijesnih oznanica za alobnu odjeu poruha, poruica, poruna odia, poruiti se, biti poruen, kakva u smislu povijesne tvorbe kod nonje ne postoji jer je onemoguena ve postojeom rijeju ponos istom prepozicijom dodanom osnovi rijei iz nonje. 74 To su bili standardi tri rimske legije koje su Parti osvojili u bitkama 53., 40. i 36. g. pr. K. Sam August ovo svoje diplomatsko poduzimanje opisuje u djelu Res gestae odl. 5.29 (Gergel 1994:194).
68 67

31

po dijelovima odjee ili kosi uope mogu prepoznati kao predstavnici npr. Germana, Daana, Parta, Armenaca ili idova. Zajednika crta ovih prikaza jest da se radi o alegorijskim personifikacijama zemlje, te se prikazani lik npr. na spomenutom Augustovom oklopu ne moe prepoznati ni kao partski kralj koji je u stvarnosti vratio obiljeja rimskih postrojbi, niti kao partski arhineprijatelj Mitridat. U arheolokoj raspravi ovaj lik je identificiran kao Part, personifikacija itave zemlje (Gergel 1994:194, 195 i nap. 14, o ukraenim prsnim oklopima v. i Schnauer 2001:412). Blisko naem geografskom podruju interesa je 1886. pronaen jedan rjeit arheoloki spomenik srodne vrste. To je tropej iz Garduna, koji je pohranjen u Arheolokom muzeju u Splitu. Na sauvanom ostatku ovog trijumfalnog spomenika u slavu rimskog slamanja Batonovog ustanka koncem su prvog desetljea 1. st. n. Kr. prikazana dva zasunjena predstavnika poraenih Delmata i Panonaca. Realistini prikaz njihove razliite odjee i obue arheologu je dao mogunost protumaiti ih kao etnike reprezentante oba pobunjena naroda, u prvom redu stoga to su u prvom planu istaknute njihove razliite fibule od kojih je jedna nesumnjivo obalnog rasprostranjenja (Cambi 1980., Schoenauer 2001:234-239). To je prvi likovni prikaz ljudi koji predstavljaju domai etniki identitet na podruju Hrvatske. Od preostala 32 spomenika iz lapidarija Arheolokog muzeja u Splitu koji sadravaju prikaze odjee to ih je obradila Srana Schoenauer jedini preostali primjer etnikog identiteta je prikaz Izraelaca pri prijelazu preko Crvenog mora na importnom sarkofagu iz rimske radionice. Sve do XVI. st. se karakteristini prikazi etnikih identiteta mogu sresti samo na likovnim spomenicima u potrebama prikaza tema iz kranske ikonografije, poput Molitve sv. Ivana Krstitelja u pustinji, Krtenja u rijeci Jordan, apostolskih molitvi ili misionarskih djela (Ilg 2004:35), slino kao to je i jedan od redovitih likovnih izvora za predodbu seoskog socijalnog identiteta ikonografija Roenja Isusovog s likovima pastira. Iz tog perioda za nae istraivano podruje nemamo relevantnih vrela ove vrste. Takva su vrela i marginalna opremanja srednjovjekovnih djela, poput minijatura u rukopisima, posluili kao prvi predloci u nastanku nove vrste likovnih predodbi ljudi iz raznih zemalja, krajeva i naroda. Kartografska dopuna ove vrste je slijedila navadu slovnog (simbolikog) oznaavanja prisutnosti naroda na zemljovidima, kako je to uvrijeeno od prireivanja Ptolemejeve Geografije u dijelu zemljovida zapadne Europe iz XIII. st. Na samom koncu izraivanja tzv. T-O zemljovida tri poznata kontinenta s Jeruzalemom u sredini sredinom XV. st. su se na ovim mjestima poeli uvrtavati likovi Noinih sinova Sema, Jafeta i Hama na pripadnim kontinentima. Na vrlo poznom T-O zemljovidu koji je 1482. izraen za kralja Edvarda IV. unutar obrisa afrikog kontinenta ucrtana su dva crnca (Wallis i Robinson 1987:106). Vrijeme velikih geografskih otkria Europljana ovakvoj je kartografskoj ilustrativnosti pridalo novi oblik. Kartografi su oslikavali svoja djela zornim prikazima pripadnih naroda. Tzv. Millerov atlas, koji je nastao oko 1519., i Boke of Idrography iz 1542. ukljuuju prikaze izravnih likovnih svjedoenja egzotinih domorodaca, u potonjem sluaju sela Tupinmba naroda u Brazilu. Takva se kartografska praksa iberskih kartografa iz raznih knjiga proirila Europom, pa i dalje (ibid.). U tom novom razdoblju u kojem je interes za irine svijeta obnovljen i podstaknut uslijed otvaranja novih trinih pravaca, Renesansi, od 1562. poele su se objavljivati knjige sastavljene iskljuivo od prikaza karakteristino odjevenih predstavnika raznih dijelova svijeta. U prvih tridesetak godina objavljeno je ne manje od deset ovakvih knjiga, koje su svoj novi zasebni interes iskazivale i u samom naslovu. Kolekcije ovakvih litografija pojavile su se ve od 1520., i pretpostavlja da ih je (zajedno s knjigama) do 1610. bilo preko 200 (Vecellio 1977. [1590.], Boucher 1987:248). Ovakvom novom nakladnom anru kumovala je promijenjena intelektualna percepcija svijeta. Smjetaj vlastitog drutva i naroda dobija mjesto u irokoj slici svijeta, otvarajueg za upoznavanje sazrijevanjem

32

enciklopedijskog duha s mnogim kameniima rasprostirueg mozaika. U kulturnim raspravama na vanosti dobijaju analogije, a otprije uobiajen oblik historije drava evolvira u iru, globalnu historiju. Nama je poetak ove nove nakladne vrste vrlo zanimljiv zbog uvrtavanja prikaza dalmatinske ili slavenske ene u najuveniju ovakvu knjigu XVI. st., De gli habiti antichi et moderni di diverse parti del mondo Ticijanovog uenika Cesarea Vecellija iz 1590. godine (Vasi 1953:138-139). Jedna od izravnih primjena knjige poput Vecellijeve bila je kazalina.75 Samo su njegovom suvremeniku Shakespeareu za Otelo ovdje na raspolaganju bili likovni naputci za etiri pojedinana lika i dvije skupine likova (Vecellio 1977. [1590.]). Prirunik za izvoenje kazalinih djela u Mletcima iz 1554. preporua kostimiranja u nonje (costumi) ljudi iz dalekih zemalja jer novitet podstie divljenje gledateljstva a time i njegovu pozornost (po: Jowers 1997:971). Vrlo je vjerojatno da su mnogi meu kupcima knjiga o svjetskim nonjama ve od prvih izdanja bili glumci i kostimografi uope, jer je kostimirati trebalo ne samo glumce ve i glazbenike koji su s njima dijelili scenu. Barokni uitelj iz 1682. napuuje da tijekom zabavnih meuscena plesai budu slino odjeveni ali bez pojavljivanja dvaput u istom kostimu. Za to sugerira i kostime koji bi trebali doarati amerike Indijance, Perzijance ili Maure (op. cit., 972). Knjige su oito imale takav kostimografski uinak: u jednoj maarskoj opernoj izvedbi 1784. se na sceni pojavilo ne manje od 60 glumaca u, meu ostalima, maurskim kostimima (op. cit., 980). Doba izlaska knjiga s prikazima nonji iz raznih dijelova svijeta poklapa se s vremenom objavljivanja prvih atlasa itavog svijeta. Prvi takav je Orteliusov iz 1570., dok je prvi naslovni atlas Mercatorov iz 1595. godine. U nakladnikom proslovu knjige nonji iz 1581. Habitus variarum orbis gentium izrijekom se kae da e njegovo izdanje biti vrijedno poput korisnih knjiga sa zemljovidima, prikazima krajeva, gradova, mora, planina, uma i ivotinja, jer pokazuje ljudske odjee kako ih nose pojedini narodi i stoga () se lako moe opaziti ne samo razlike od kraja do kraja, ve i meu stanovnitvom i narodima (po: Ilg 2004:38). U atlasima ove epohe su prikazi karakteristino lokalno odjevenih ljudi bili estim dijelom bogato ukraenih okvira zemljovida, tzv. marginalnih obavijesti ili kartua (s ukrasima ili podatcima poput alegorijskih prikaza, naslova, imena autora, imena nakladnika, posvete, mjerila, kazalom znakova i orijentacijske rue). Tu su se smjetale i praktine informacije poput pripadnih grbova, karakteristinih proizvoda, karakteristinih ivotinja i karakteristino odjevenih ljudi. Openito zainteresirani itatelj na taj je nain mogao utaliti radoznalost o svjetskim raznolikostima. U djelu Atlas maior Willema Joana Blaeua iz 1665. svaki od etiri tada poznata kontinenta ima svoj polazni zemljovid optoen s po devet karata istaknutih gradova i po deset parova ljudskih likova koji su legendama predstavljeni kao stanovnici pojedinih zemalja, gradova ili pripadnici pojedinih naroda toga kontinenta, a u sastavu samog zemljovida ukljuene su i figuracije karakteristinih ivotinja. Ove su ilustracije zasnovane 1606.-1607. na ranijem djelu Georga Brauna i Fransa Hogenburga Civitates orbis terrarum (Wallis i Robinson 1987:106). Praktino znaenje Blaeuovog atlasa je jasno meu pojedinim zemljovidima. Zainteresirani trgovac je sa potrebnim sveskom njegovog djela u prtljazi mogao samopouzdano putovati i nepoznatijim, udaljenijim tritima jer mu je njegov atlas omoguavao prepoznavati grbove vlasti ijim je teritorijima putovao, izdanosti terena, flore i faune, istaknute lokalne proizvode za trgovanje, pa i karakteristino odjevene ljude po ijim se geografskim pripadnostima
75

Za konac srednjovjekovnog religioznog kazalita uzima se francuski edikt kojim se 1548. godine zabranilo izvoenje bilo kakve svete misterije. Najstarija kolekcija kostimografskih nacrta nastala je 1540. godine i uva se u Nacionalnom muzeju u Stockholmu (Boucher 1987:248).

33

takoer mogao orijentirati u itinereru.76 Navedena knjiga Civitates orbis terrarum (obj. 1572.-1617. u est svezaka) je snano utjecala na kasnija izdanja. Sastoji se od topografskih prikaza mnogih europskih gradova, a gotovo svaki ukljuuje i prikaz stanovnika. Njihovi su likovi gdjekad utkani u krajolik a ponegdje u posebni dio zemljovida, no u svim sluajevima donose pomne prikaze odjee za koje se esto moe ustvrditi da predstavljaju citat suvremenih knjiga s nonjama (Ilg 2004:38).77 Ove su predodbe naroda i krajeva izravan predasnik i ablon na kojem je nastalo romantiarsko poimanje narodne nonje. Knjige nonji i atlasi su, uslijed intelektualnih i praktinih potreba svojeg vremena, ljudima u nonjama isprva nadopunili, a potom zamijenili simbole kontinenata i mitoloki nadahnute alegorijske likove iz zemljovidnih kartua nasljednica rukopisnih minijatura i marginalija. Tamo gdje su prije na kontinentima bili Noini sinovi a na morima koja optau krajeve tog svijeta iz oceana prijetila morska udovita, u novim su se trinim okolnostima ak i u posve dalekim krajevima i zemljama nali parovi lokalnih stanovnika prepoznatljivih po odjei, alatkama ili predmetima u ruci, likovno oivljenih u pozi ili gesti. Slikovitost mitolokih alegorija ovisila je o klasinoj izobrazbi autora. Od autora novih prirunika traile su se nove upuenosti. Autori ovakvog naina prikazivanja ljudi nonjama nisu eljeli prikazati samo odjeu, ve i duhovni karakter naroda.78 To su i doslovne rijei iz proslova nekih knjiga s nonjama naroda svijeta: to nisu samo slike osoba u domaoj odjei ve i njihovih obiaja i drutvenih normi (1577.), odjea prikazana u ovoj knjizi takoer daje i osjet temperamenta i obiaja odnosnih naroda (1581., po: Ilg 2004:47). Kako na tragu utjecajnih semiolokih analiza zakljuuje Ulrike Ilg, odjea je time postala znakovnim sustavom koji moe pokazati odreena apstraktna obiljeja osobe koja je nosi (usp. i Bonifai 1997.). Ta su obiljeja u sutini moralna, a pojanjena su karakterizacijama u legendama ilustracija. Bez identifikacije nositelja odjee ilustracija u svojem kontekstu ne bi bila svrhovita, a te su identifikacije jednostavne i jednoznane te time uinjene razumljivima irokom i raznovrsnom itateljstvu. Takva se jednostavnost postizala uvrijeenim prireivakim kljuevima. Nonje su prikazivane redom od bliih prema daljim krajevima. Uz geografsku pripadnost, jasno je predstavljena i rodna pripadnost. Takvo strukturiranje sadraja je knjige ove vrste pribliavalo rjenicima, jer su prikazi bili nizani slijedom definicija: narod ili kraj zarez (ili novi red) rod zarez drutveni status (Ilg 2004:42). U takvom se strukturiranju stvarnosti prireivai uklapaju u intelektualnu povijest stolje tijekom kojih se usavravala odn. nastajala leksikografska i enciklopedistika djelatnost. Drutvena i kulturna stvarnost je takvim postupcima prosijana i pojednostavljena. Sva raznolikost prakticirane stvarnosti nekog drutva i njegove kulture nala se u lijevku idealnog drutvenog stanja. Takva su izdanja nala svoje mjesto kao prirunici za noenje sa sloenou svijeta kojem su se granice znatno proirile. Mjesto u takvim noenjima imale su i nonje, kakve po smislu prepoznajemo u rijeima costumi i habiti.
Izdanje ovog atlasa iz 1665. broji ukupno 600 zemljovida. To je dansko izdanje atlasa tiskano u 300 primjeraka, to po izraunu svih otiskivanja (zajedno s latinskim, francuskim i panjolskim izdanjem) znai da je tiskara bila kontinuirano uposlena otiskivanjem listova. Ukupna naklada etiri izdanja ovog atlasa bila je 1550 primjeraka. Sve navedeno po podatcima iz Taschenovog pretiska 2005. godine. 77 Niz slinih izdanja (Omnium gentium habitus, poznata i kao Trachtenbuch iz Antverpena 1581., Frauenzimmer Trachtenbuch iz Frankfurta 1586. godine itd.) za ilustracije koristi Davenport 1979:419-421. 78 Moglo bi se rei da je sintetska nakana atlasa da itatelju prui moralnu pouku zadrala crte prepoznatljivosti i danas. Marginalne sheme i selektivni prikazi slue stjecanju uvida u bogatstva, batinu i navade zemalja i njihovih stanovnika. Za primjer v. Halman et al. 2005.
76

34

Nova vrsta prirunika nije praktina samo trgovcu na novim putovanjima. Budui da je nonja ujedno i oitovanje morala (vrijednosti asocirane uz istou ili prljavost, urednost ili zakrpanost, razdrljenost, obnaenost, nagost, nakienost, pretjerivanje ili smjernost, obiljeja autoritativnosti ili podlonosti) njegovo listanje uvijek ukljuuje vie ili manje izravan sud koji takoer moe odrediti itateljevo miljenje (Ilg 2004:43). Mnoge opisne karakterizacije koje preseu nad sutom identifikacijom lika, koje donosi U. Ilg, odaju takav respekt spram odjee kao pokazatelja drutvene regulacije. Legenda uz lik Engleskinje u njemakoj knjizi nonji iz 1586. u tom smislu domee: ona je odjevena sukladno njenom drutvenom poloaju. Odjevena na nain pokazan na slici, ona se ispravno predstavlja i izvrsno udovoljava svojem muu. A ako bi odjenula drugaiju odjeu, njen bi je mu istjerao iz kue (Ilg 2004:45). Korijen ovakve prave i ispravne nonje, koja time vie nije jednostavno odjea ili kostim, lei u povijesnom nasljeu propisa vezanim za odijevanje i zabranjivanje luksuza. Tono je kako je puanin ili kaurin iz odreenih zemalja mogao biti u naelu tono prikazan,79 jer je bilo propisano to ne smije odjenuti. Jo na zalazu Starog reima parika je policija plaala dounice meu mnogobrojnim preprodavaicama odjee na trnici Pont Neuf ne bi li meu ponuaima odjee koja nije njihovih mjera, statusno netipinih predmeta poput maramica, finijih materijala ili staleki prepoznatljivih boja uoila kradljivce i razbojnike (Roche 1996:336).80 Propisana odijevanja, tonije reeno zabrane odijevanja, zajedno s regulama odijevanja poput duhovnikih i redovnikih su tvorila drutvenu osnovu za odjevnu udorednu pouku. U posveti francuske knjige nonji iz 1564. (upravljenoj kralju) ona se predstavlja korisnom jer nam moe pomoi da odbacimo bilo kakvo pretjerano odijevanje koje ovjeka vodi u izljev tatine: kao to se redovnik moe prepoznati po habitu, zabavlja po svojoj kapi i vojnik po svojem oruju, tako se i mudar ovjek moe prepoznati po svojoj umjerenoj odjei (po: Ilg 2004:45). Regina Bendix je upozorila na moralno mjerilo stvaranja kostimiranog identiteta na bavarskom dvoru u prvoj polovici XIX. st. prigodom vjenanja kralja Ludwiga I. Godine 1810. njegov je savjetnik baron Lipowski vjenani par dao pratiti s osam parova djece odjevenih u novoskrojene seljake nonje kao simbole osam bavarskih okruga. Djeji parovi u narodnim nonjama kombinirani su alegorijski lik anela i integrativna poruka zajednitva svih dijelova (ne svih drutvenih slojeva) Bavarskog kraljevstva. Razumijevanje ovakvog simbolikog govora bilo je mogue zahvaljujui ranijim kostimiranjima, npr. bavarskog nadvojvode u seljaku nonju 1765. godine (Bendix 1998:135). Slino kao s dobro poznatim romantiarskim nakladnim poduzimanjem u kotskoj,81 Lipowski je kao mecena do 1830. omoguio zavretak objavljivanja Zbirke bavarskih narodnih nonji s povijesnim tekstom koja je objedinjavala 48 koloriranih litografija. U ovom vremenu se Bavarska nala u potrebi dokazivanja snage izmeu Pruske i Austrije. Kad se 1842. bavarski princ Maksimilijan vjenavao s pruskom princezom Marijom, Ministarstvo unutranjih poslova je razaslalo
Oakes i Hill ovakvu knjinu produkciju u naelu ocjenjuju povoljno, jer su sadravale mnogo izvrsnih i esto vrlo tonih ilustracija (1970:14). 80 O drutvenoj sceni Pont Neuf v. Burke 1991:95. 81 Nakon politikih restrikcija i represije zbog trvenja i pobune u kotskoj tijekom XVIII. st. je Edinburgh 1822. godine prvi put posjetio kralj hanoverske dinastije. Pripremajui posjet je pukovnik D. Stuart, slubeni asistent za ceremonijal i odjeu, objavio Sketches of the Character, Manners and the Present State of the Highlanders of Scotland. U toj je knjizi bez dokaza ustvrdio da je kilt s razliitim kariranim uzorcima staro razlikovno obiljeje branskih klanova, umjesto dokumentirane poduzetnike invencije koja je zbog sigurnosti radnika pilane nastala oko 1730. Stuartovu tvrdnju su poslije potanko razradili braa Allen falsifikatom Vestiarium Scoticum iz 1842. i divot-izdanjem The Costume of the Clans iz 1844. godine. Ralamba kulturnog fenomena kilta je dominantan primjer iz eponimnog zbornika radova o izumljenim tradicijama (Hobsbawm i Ranger 1983.).
79

35

okrunicu u kojoj za potrebe kraljevskog protokola saziva vjenanja parova iz svakog od bavarskih okruga. Savjesno sauvana pismohrana ovog protokolarnog pothvata je njemakim etnolozima ostavila prvoklasno gradivo za istraivanje nastanka narodne nonje. Tako se 14. listopada u Mnchenu vjenalo 11 protestantskih i 24 katolika para u narodnim nonjama svojih dijelova Bavarske, no put do ove neviene ljepote, kako su o tomu izvjetavale novine, nije bio samopodrazumijevajui. U pripremama su se, odgovarajui na pozivnu okrunicu, zatjecali i odgovori da u pojedinom kraju vie nema posebne ili osobene narodne nonje, da se mlade ve godinama odijeva u gradskom stilu s malo razlikovnih obiljeja meu mjestima, da su lokalne tradicije ove vrste u rasapu nakon propasti cehova i opadanjem neko jarkih prepoznatljivosti meu velikim imanjima, da je narodna nonja nekadanjeg lokalnog vojvodstva posve nestala i zamijenjena mjeavinom irih pokrajinskih nonji. Meu vie postavljenih naputaka za okupljanje parova zahtjev za razlikovnom prepoznatljivou je lokalne vlasti dovodio i u situacije da kreiraju takve odjevne detalje, poput nevjestinog oglavlja uinjenog na osnovi bamberke enske kapice nad posve bijelom odjeom. Politiki ciljevi protokola zadali su pravilo da se iz razloga iskazivanja jedinstva u religijski mjeovitim krajevima kao predstavnici odaberu protestantski mladenci, a svi su parovi imali biti olienje udoredne pristalosti. Stoga su iz uvrijeene uloge mladenaca ispali stariji parovi, neugledni pojedinci, oni za koje se u njihovom mjestu i upi nije konstatiralo estito ponaanje, mladenka koja je tijekom izabiranja raskrivena kao trudnica, ili mladenci u starim i potamnjelim nonjama. Mjerilo drutvene estitosti bila je i sposobnost plaanja troka svoje nonje. Selekcija je openito odavala posesivni odnos iz feudalne domene, ocjenjujui iz nadlenog rakursa pristalost i stas za vlastiti estetski doprinos ceremoniji kraljevskog vjenanja. Mjesni upravitelj iz Eichsttta je, nakon prvog izvjea o nestanku specifine narodne nonje, na osnovi pronaenih odjevnih komada slikaru dao napraviti crtee za krojae i obrtnike. Crtei su se pri izvjeivanju zagubili u Ministarstvu, nanovo napravili o troku ministarskog budeta, po njima su naposlijetku nonje i napravljene a itavo se putovanje i sudjelovanje u protokolu kraljevskog vjenanja pretvorilo u demonstraciju lokalne politike moi s gradonaelnikovim sinom kao djeverom, a gradonaelnikom i lanom lokalne skuptine kao kumovima. Mnogi koji prije nisu bili naklonjeni itavom poslu su se prikljuili sveanoj povorci s krojakim rekonstrukcijama namjesto ranije favoriziranih regularnih nonji (Bendix 1998:141). Promatrai su itavu ovu sveanost mogli procjenjivati na osnovi ranije objavljenih prikaza poput onih iz mape Lipowskog. I uope su bile vane reputacije iz javnog uvenja, poput okruga koji je otprije postao poznat po objavljenoj zbirci narodnih pria pa se respektirao kao predloak narodnih raznolikosti za preferencijska ili preporuena kostimiranja. Iako se Bavarska kraljevina nije othrvala pruskoj politikoj hegemoniji, kulturni tragovi su ostali u obliku Oktoberfesta koji je sljednik tih sveanosti kraljevskih vjenanja, prosvjetnom, drutvenom i sveanom respektu za Lederhosen i narodnu nonju, kao i u openito najizraenijem regionalnom identitetu u dananjoj Njemakoj (Bendix 1998:143). Za romantizma je nonja postala jednim od vanijih nacionalnih obiljeja. Vrativi se 1819. godine u Prag nakon studija u Jeni gdje je, po vlastitim rijeima, kuao gorko i agonizirajue voe sa stabla nacionalnosti, Jan Kollr je 1824. godine u svojoj najpoznatijoj pjesmi Slavina ki najavio dane kad e mona slavenska bujica proiriti njihove granice, slavenski jezik e se sluati po palaama a njihova nonja, obiaji i pjesme bit e popularni kako na obalama Seine tako i na obalama Elbe (Zamoyski 1999:316). Prizivanje nacionalnih vrijednosti od potovanja je poprimalo crte tovanja. Michelet je 1846. godine drao nastavu na temu nacionalnosti i potom u djelu Le Peuple taksativno objasnio to ini kult i

36

evanelje nacije (op. cit., 311). Meu onima koji su se upustili u privatni troak krojenja vlastitog nacionalnog odijela bio je i Liszt (op. cit., 325). Za ruskog knjievnika K. S. Aksakova ostala je zabiljeena ocjena suvremenika da nosi nonju toliko nacionalnu da ga seljaci na ulici dre za Perzijanca (op. cit., 321). Pred epohom romanticizma, tijekom zadnjeg desetljea Ancient Regime-a, knjigama nonji su se tehniki asocirale prve modne table iz asopisa. Stoga su konzumenti u novom XIX. st. ve bili naviknuti na ovakve prikaze ne iskljuivo u prijanjem smislu kulturne obavijesti ve i kao odjevni naputak. Ti su novi naputci bili kostimografski.82 Kao to su engleske drame pisane u XVI. st. zaplete smjetale npr. u Mletke, na Kretu ili na bohemijsku obalu, tako se s nekim novim knjigama u rukama u XIX. st. zbilo da su redom i Rossini, i Bizet, i Donizetti pisali opere radnjom smjetene u kotskoj ili Engleskoj. Samo godinu dana nakon izlaska ceremonijalnog vodia kroz karirane kiltove kotskih branskih klanova objavljenog u pripremi za kraljev posjet, u Londonu je po rijeima suvremenika u pripremu predstave uloeno mnogo truda, a likovi odjenuti u kariranu nonju raznih klanova (po: Jowers 1992:981). Romanticizam je respektirao prolost. Uslijed interesa pobuenog romanima poput onih od W. Scotta mnoili su se prikazi srednjovjekovnih kostima, a ve su prvi tehniki predasnici fotografije omoguili dokumentirati izglede udaljenih sredina.83 Sredinom XIX. st. je kraljevsko kazalite u Londonu posjedovalo vie od 5000 kostima i veliku koliinu materijala za krojenja novih (ibid.). Jedan od autora koji je pomno nadgledao i izravno utjecao na kostimiranja junaka u izvedbama svojih djela bio je Wagner. Za Prsten je favorizirao povijesno doba pobjedonosnih Vikinga i Saksonaca u VII. st., za pojedine likove osobno skicirajui kacige s krilima, izduljene titove, duge tunike i pancirne prsluke. Takva su dramatina kostimiranja bila historijski netona, postavljena pred gledatelje s izabranim odjevnim naglascima u nedostatku materijalnih pokazatelja. Prolost je stvarana na nain koji je Jowers nazvala ki-realizmom, bilo autentinim ili legendarnim (op. cit., str. 994). U Bayreuthu je ova vagnerijanska kostimografija postala tradicionalna, autoritativno nameui standard vienja srednjovjekovne prolosti koji je dugo ostao utjecajnim (op. cit., 984). Do vremena kad se u hrvatskom jeziku poela koristiti fraza narodna nonja njeno je znaenjsko polje u europskim drutvenim vrenjima ve bilo jasno. Od najstarijih reprezentacija ta je semantika odrednica zadrala vrijednost uopene i alegorijske figure, sposobnu pregledno uopiti raznovrsnu stvarnost i sadravati moralnu implikaciju. Kao i miris u bliskom opaanju kulture odijevanja, nonja je kod opaaa prizivala vrednovanje. Takva je nosivost ovakvog znaka u vrijeme romantizma nonju uinila osobito prikladnim ideolokim simbolom.84 Ideoloki su zasadi ovu frazu u jezinom osjeaju ograniili u
Kostimografiju nonji dotiu Filipovi 1953:97 i Knific 2003:461-462. Primjerice, knjiga Zur Geschichte der Kostme koju je mnchenski nakladnik Braun i Schneider na osnovi listova najprije objavljivanih u asopisu Mnchener Bilderbogen izdavao u svescima od 1861. do 1880. sadri 500 crtea s oko 1450 prikazanih likova. Glavnina prikazuje povijesna odijevanja, a suvremene narodne nonje s vie kontinenata zapremaju zakljunih 35 tabli. Najbolja ilustracija korisnosti ovakvog izdanja su kostimografski zahtjevi u postavljanju Verdijevih opera, ije su se radnje zbivale u rasponu od 4000 godina (drevni Egipat u Aidi 1871., biblijska vremena u Nabuccu 1842., 13. st. na Siciliji u Les vpres siciliennes 1855., suvremeni Pariz u La traviata 1853. s kazalinim pravilom da se suvremene tragedije moraju kostimirati u najmanje jedno stoljee stariju povijest). Za postavljanje Puccinijevih opera kostimografi su morali poznavati odijevanje u Japanu, Kaliforniji, Rimu napoleonskog doba i dr. (Jowers 1992:981 i 984). Za istraivano podruje nam je ova knjiga nonji i povijesnih kostima vrlo zanimljiva zbog tri lika iz ibenskog kraja uvrtenih na tabli 109b. Pristupaan i tehniki pojednostavljen pretisak objavio je Dover, a izdanje s koloriranim tablama je bila prva meu obimnijiim knjigama nonji koja je integralno postavljena na Internet 1997. godine.
83 84 82

'Regija' ili 'selo' uvijek je ne-gradski prostor, koji se trajno upotrebljava kao smetite metropola ili kao prostor za rekreaciju, koja je u blizini. To se dogodilo u 19. stoljeu, kad su intelektualci pretvorili selo u idilinu

37

razdijeljivanju i kombinatorici, tako da bi i danas svakom domaem govorniku nesklapno zvuao izraz poput radnika nonja, plemika nonja, glumaka nonja ili redovnika nonja. Ideologija romantizma je nonju vrsto svezala za narod, iz kojeg su se u XIX. st. tek kretale naroditi mnoge drutvene, kulturne i akademske ustanove.85 Povijesni kontekst izgradnje znaenja pojma i fraze narodna nonja u hrvatskom jeziku lei u razdoblju nastanka etnologije. to se tie razliitih opisivanja nonji, najvei deo od njih se

odnosi na situaciju od druge polovine prolog do poetka naeg veka, kada odreivanje i ogranienje takozvane narodne nonje, dakle, i njeno opisivanje u nauci, slui ciljevima nacionalne emancipacije i nezavisnosti balkanskih naroda (Schubert 1986:105, usp. i Burke

odrastao u Beogradu, Budimpeti, Pressburgu, Beu i Mnchenu i imam maarsku putovnicu, ali nemam domovine. Ja sam vrlo tipina mjeavina stare Austro-Ugarske: u isti mah Maar, Hrvat, Nijemac i eh, moja je zemlja Maarska a moj materinji jezik je njemaki (Mazower
1998:44). Mnogostruki identiteti i interakcije su bili esti. Nije bilo neuobiajeno da transhumantni stoar s podruja dananje Makedonije govori pet jezika, a luki radnik u Solunu sedam. Austro-Ugarska carevina okupljala je 51 milijun stanovnika, dvije drave, deset historijskih nacija i preko 20 drugih naroda, dok je susjedni bolesnik s Bospora zapoinjao u Bosni i zavravao u dananjem Iraku. Kulturni identiteti koji su se u ovim carstvima utvrivali tijekom XIX. st., pod utjecajem i u vezi sa zbivanjima u ruskom i u britanskom carstvu, kao i s ujedinjenjima koja su se po francuskom modelu centralizacije nad regionalnim identitetima zbivala u Italiji i u Njemakoj, uzimali su svakome oite oblike da bi uope poluili drutveni utjecaj.
pastoralu. Ispod prekrivaa pretvorbe dogodila se svjesna izmjena o kojoj se ne moe misliti dramatinije. Zanemarivanje, preskakanje siromatva i kretenizma u slici sela, te kreativna i domiljata preraspodjela seljakog siromatva u idilinu sliku pleuih i pjevajuih naroda i narodne kulture jedno je od najuspjenijih ali i tetnih vrhunskih dostignua. Ono je psihiki, fiziki, ekoloki i gospodarski pomoglo pretvoriti selo u zabavni park graanstva, stvarajui ideje o narodnoj nonji, narodnim obiajima, narodnim pjesmama i seoskim veernjim okupljanjima. ak i unutar intelektualne elite, koje smo i mi etnolozi dio, lako primjeujemo uoljivu sklonost interpretaciji. Oni (mi) su ti koji pomau stvoriti, izmisliti i pronai formule za regiju, a mogu biti i oni koje te interpretacije regije najvie pogaaju i na njih utjeu (Kstlin 2001:41).
U tom smislu je narodna nonja kao ideoloki survival romantizma kod nas srodna ustanovi pod nazivom Hrvatska narodna banka, koja je za svoju vrstu posla u doslovnoj semantici takvog prerogativa besmislena. Bukvalno uzevi, novanicom za iju vrijednost svojim potpisom jami guverner te ustanove svaki bi pripadnik ovog naroda mogao platiti bilo gdje meu pripadnicima drugih naroda. Kao i sama titula guvernera, Narodna banka predstavlja dugu i respektiranu europsku institucionalnu tradiciju. S druge strane, jezini preporod rijei pod skutima XIX. st. moe se opaziti i kod glagola voziti, s tim da pretprolo stoljee u tom primjeru nije determiniralo govorni proces ideologijom romantizma ve potrebama industrijske tehnologije: ranije se vozio seljaki voz (kola, zaprega), potom se rije semantiki proirila na tehnoloki vitalno polje mehanikog prijevoza, a danas se iz takvog znaenjskog polja dalje moe uti da se vozimo npr. brodom ili na skijakom spustu. Danas vitalna jezina praksa i u takvom je sluaju determinirana potrebama iskrslim u XIX. st.
85

1991:25). Taj je kontekst prikazan okolnostima srednjoeuropskog (tonije, iroko panonskog) nastanka rijei etnologija kao znanja o zasebnim narodima koji tada poinju izranjati ispod skuta rastakane politike hegemonije Otomanskog carstva (Belaj 1998:345). Umjesto danas uobiajenog narodnog ili nacionalnog odreenja pojedinca, u tom vremenu smislenija su bila regionalna ili drutvena odreenja drutvenih skupina, a narodni karakter nakon Herderove reakcije na francuska politika vrenja tek dolazi na red za kovanje. Jedno seljako kazivanje iz Bugarske nakon rata sa Srbijom to doslovno objanjava ovim rijeima: Nai su oevi bili Grci i nitko nije spominjao Bugare. Mi smo postali Bugari, pobijedili smo. Ako trebamo biti Srbi, nema problema. Ali sad je za nas bolje biti Bugarima (Mazower 2000:99). dn von Horvth je napisao: Ako me pitate koja je moja domovina, odgovorit u: roen sam u Rijeci,

38

Odnosi velikih europskih sila XIX. st. odreivali su podruja nadmetanja i utvrivanja moi. Intelektualni stav o kulturama u tim dijelovima kontinenta bio je utjecan prosvjetiteljskim idejama i opisima domorodnih kultura iz vaneuropskih podruja ekspanzije, poput sjevernoamerikih domorodaca. Na taj nain se iz Mletaka gledalo na Morlake (Wolff 2001.), a austrijski ministar vanjskih poslova za susjedne istone narode kae da su divlji Indijanci prema kojima se jedino moe ponaati kao prema nepripitomljenim konjima, kojima se jednom rukom prua kukuruz dok se drugom rukom prijeti biem (Mazower 2002:97). U odmjeravanju velikih sila austrijskom su se kukuruzu i biu putevi pruali prema europskom jugoistoku. U tom je podruju nakon odbacivanja Napoleona Rusija nala interesa podrati lokalne pobune pravoslavnih krana koji su joj se utjecali za pomo. Voe ustanka iz 1813. godine bile su odjevene u birano tursko ruho, aspirirajui k takvom statusu u postojeem otomanskom poretku. Kako je zabiljeio Mateja Nenadovi, drugi srpski ustanak je 1815. godine poeo razailjanjem poruka Miloa Obrenovia irom beogradskog paaluka da se ubije svatko u zelenoj odjei, tj. boji zabranjenoj za kaure (op. cit., 83). Nakon to su ga Turci uveli u vlast, Obrenovi je likvidirao neistomiljenike i pobunjenike, pomogao Turcima u slamanju grkog ustanka i u okolnostima rusko-turskog rata kao nagradu i ustupak za neprilaenje Rusima dobio kneevsku autonomiju s nasljednom vlau. U priznatoj kneevini Turci ostaju konfinirani u garnizonima i gradovima, a kransko se stanovnitvo emancipira odijevanjem ranije zabranjenih dijelova odjee: Boue primjeuje da alme vie ne nose samo muslimani, a Pirch 1829. godine pred kneevim uredom susree nekoliko mladih ljudi u kienim odjeama za kakve je mislio da ih nose samo Turci (po: Schubert 1986:109). Sam knez veli da ponosno nosi almu kao znak slobode dobijene od sultana. U takvim je okolnostima nove kneevine koja e doskora postati uzorom u borbi za samostalnost vano primijetiti da se intelektualno vrenje u pravilu zbivalo u austrijskim podrujima (Srijemski Karlovci, Novi Sad) i u intelektualnim sreditima carevine (Karadi u Beu), a s druge je strane konstantno snubljena pomo i intervencija europskih sila bez ega su propadala rana ratna sukobljavanja s Turcima (poraz Srba 1810. i Grka 1827.). S prieljkivanim, prizivanim i toplo doekanim intervencijama nije dolo samo oruje, ve i drutveni i kulturni obrasci ija su oponaanja imala jasnu osamostaljujuu potku.86 Od 1830tih godina kneevina prestaje izgledati kao levantinska kasaba, te intelektualni krugovi od 1840-tih godina podravaju i odjeu kakva dekonstruira orijentalno nasljee. Vojniki kaputi je u lokalnoj preoblici u prisjeanju na srednjovjekovnog vladara prozvan duanka. Forma ovog dijela nonje povezuje se s uniformom srpske husarske regimente zasnovane 1734. godine, a po kneevini se proirila zahvaljujui romantiarskim slikarima (Filipovi 1953:94, Proi-Dvorni 1989:114-116 i 2006:274, Knific 2003:438). Iako se izobiajila do konca 1870-tih, utjecaj drugog vojnikog inventara vidljiv je i kasnije (npr. apka, hlae, osim odijevanja takoer i uloga limene glazbe). Isti tip kaputia, surka nastala na osnovi narodne surine, postao je semioforom prvaka ilirskog pokreta u kontinentalnoj Hrvatskoj (Muraj 2006:10, Bonifai 1997:145). U romantiarskom zanosu nakon 1835. godine ukraavan je vezenim likovima koji su imali istaknuti hrvatsku narodnu samobitnost, uz uoljivi izostanak starohrvatskih ukrasa kakvi su se u mnogobrojnim odjevnim i tekstilnim citatima nali nakon arheolokih kampanja don Frane Bulia i osnutka Kninskog starinarskog drutva 1887. godine po otkriima na trasi
86

O ulozi i nastupu znanstvenika pri ovim irenjima utjecaja i opsega imperija pie Marchetti 2007., gdje je zateena fragmentiziranost kultura i heterogenost populacija bila razlogom za niz upravljakih praksi koje su ciljale na podloniko homogeniziranje ali i na iskoritavanje raslojenosti za borbu s oponentima (divide et impera).

39

eljeznike pruge dvije godine ranije.87 Definirajua zbivanja XIX. st. vezana su za posljedice revolucionarne 1848. godine, demisiju feudalnih institucija i promjenu drutvene naravi stvaranja ekonomskih dobara, jaanje koncepta nacionalne drave iji su politiki sudionici graani a gospodarska kima veliki i mali obrt, tj. industrijalci i obrtnici kapacitirani sredstvima tehnolokog napretka (Ivelji 2007:135). Kako je to saela Jane Schneider prilagoavajui frazu Benedicta Andersona, kapitalizam iz vremena mode je dobio bezgranine varijativne mogunosti omoguujui potroaima da raire nacionalna i pojedinana, javna i privatna, drutvena i rodna znaenja, upravljana od odreivaa ukusa i njihovih pridruenih strunjaka s vrha drutva (Schneider 1987:432-433). Aristokratska reakcija na 1848. godinu kroz neoapsolutistiku vladavinu tijekom 1850-tih doivjela je neuspjeh. Aristokracija time nije uspjela vratiti sat u XVIII. st. (Mazower 1998:44), ali ni industrijalci, obrtnici i trgovci nisu bili zadovoljni dosegom graanske liberalizacije 1848. godine. Taj je neuspjeh graanske emancipacije doveo do politike rezignacije, povlaenja graanstva iz politike i pojave refeudalizacije tj. tendencije najbogatijih graana da oponaaju i preuzmu nain ivljenja stare drutvene elite, aristokracije. U sloenim drutvenim procesima druge polovice XIX. st. kontinentalne i primorske Hrvatske dogaalo se da krupni trgovci i industrijalci (u agrarnoj dinamici Dalmacije ak i puani i seljaci koji su izvukli korist iz konjuktura poput vremena u kojem je filoksera stigla u Europu a jo se nije pojavila kod nas, ili vlastitog trinog raspolaganja stoarskim proizvodima, sudjelovanja u npr. koraljarstvu itd.) zauzimali prijanja mjesta vakantnih feudalnih vlasnika, aristokrata iz grada. U tom su se drutvenom repozicioniranju nakon 1860-tih nanovo respektirani aristokrati i graanski industrijalci nali s iste strane drutvene razdjelnice, one koja ih je odvajala od nastajueg drutvenog sloja radnitva.88 Dio poduzetnika je u svojoj privrednoj inicijativi bio upuen na dravu, bez koje se npr. nije mogao urediti eljezniki pristup trnim dobrima (Gross i Szabo 1992:295-358). Stoga je jasno da se s regulativne strane ove razdjelnice u potrazi za simbolima narodnih buenja i nacionalnih drava posegnulo u kulturni spremnik onog drutvenog sloja koji po naravi drutvenih promjena vie nije predstavljao ugrozu. To je bilo seljatvo. Iz ovih razloga povjesniari taj revivalizam nazivaju i konzervativnim agrarijanizmom (Lewis 1978., Hobsbawm 2006.). Uvoenjem dvojne monarhije je uvarem pred opasnim nacionalnim previranjima postao novi carski nacionalizam, u naem sluaju maarizacija a drugdje turkizacija ili rusifikacija. Politika tenja za stvaranjem moderne centralizirane carevine drutvenu je potporu nagraivala asimilacijom i integracijom. Meutim, propisivanje novog slubenog jezika i striktna porezna politika zajedno s drugim oblicima maarizacije znali su poluiti kontraefekt protunacionalizama. Takav se proces u Otomanskom carstvu zbivao u Makedoniji i Albaniji, u Ruskom carstvu u Finskoj, baltikim dravama i u Poljskoj, a u maarskoj polovici Austro-Ugarske u Rumunjskoj i u Hrvatskoj (Mazower 1998:45). Ove su rezistencije bile u istaknutoj potrebi za nacionalnim prepoznatljivostima, a politiki predispozicionirane za takvu zadau bile su kulturne prepoznatljivosti seljatva. Izmeu seljatva i naroda povlai se znak jednakosti kao to se potom znak jednakosti povlai izmeu naroda u svojoj dravi i nacije. Industrijsko i obrtno radnitvo je kroz autoritativne drutvene naoale druge polovice XIX. st. bilo jednostavno nevidljivo, na isti nain kao to u nastanku
J. Brody poetak prezervacionistikih praksi vezanih za rukotvorna umijea jugozapadnog dijela SAD terminira upravo godinom dolaska eljeznice 1885. (Brody 1979:72 i 74). 88 Odijevanje drutvenog sloja kao ideolokog semiofora potvrdilo se i nakon romantizma faistikim odabiranjem radnike crne koulje (iz metalurkih tvornica sjeverne Italije) kao osnove za stranaku uniformu. Izvan domene narodne nonje revolucionarni efekt iz perioda romantizma vezan je za crvene koulje Garibaldijeve odlune tisue boraca iz 1860. On je crvenu koulju uobiajio nositi od svojeg argentinskog razdoblja, usvojivi navadu radnika iz tamonjih klaonica. Na popularnim slikama esto je prikazivan i u ponu.
87

40

etnologiji sestrinske znanosti socijalne antropologije tijekom istraivanja Malinowskog na Trobrijandskom otoju nije bilo mjesta konstatiranju prisutnosti bijelih farmera. U toj drutvenoj jednadbi ekonomskih realnosti i danas u simbolikim i funkcionalnim aspektima kulture odijevanja postoji fundamentalno uvjetujua komponenta nevidljiva u naoalama konvencionalnog istraivaa to su turisti. U relacijama stoljea koje je politiki otpoelo Marseljezom narodna je nonja doivjela sudbinu trikolora, tekstilnog sinkretizma dvije gradske (parike) boje i jedne kraljevske boje. Narodna nonja je postala politikim, kulturnim i drutvenim simbolom. Budui da simbolom nije postao proces kojim su se seljaci odjevno prilagoavali novim tehnolokim i ekonomskim okolnostima, ve inventar odjevne cjeline, narodna nonja se na razmeu rukotvorstva i serijalizacije, predindustrijskog i industrijskog drutva petrificirala poput zastava koje moemo nepromijenjene sa svojim dravama listati u enciklopediji. Osim u najranije industrijaliziranoj Engleskoj, narodna nonja je postala zamrznutom iskaznicom nacionalnog suvereniteta upravo poput zastave. Preostali krucijalni utjecaj vezan je za oblikovne reakcije na industrijalizaciju. Krenuvi iz engleske kolijevke industrijske revolucije, Arts and Crafts Movement je programatski ciljao privesti masovne proizvode kvaliteti oblikovnog uinka predindustrijskih rukotvoraca. Uz sve ve spomenute drutvene silnice, s ve iskazanim interesom obrtnika za hrvatsko narodno blago koje su ukljuivali u gospodarsko-obrtne izlobe upriliavane od 1864. nadalje, upravo su senzibilizirani trgovci i obrtnici dali povoda i poticaja nastanku prvih zbirki.89 Prvi poticaj nastanku dananjeg Muzeja za umjetnost i obrt (koji se danas zapravo ima shvatiti kao Muzej za umjetnost i primijenjenu umjetnost) bio je etnografski, a polazna nominacija dananjeg Etnografskog muzeja u Zagrebu bila je Trgovako-obrtni muzej (Muraj 2006:17 i 26). Slian primijenjeno-umjetniki karakter imao je u nastanku i Etnografski muzej u Splitu (verko 2003.). Ustaljivanje izraza narodna nonja u hrvatskom jeziku, s nonjom kao rijei koja kao leksikografska uspjenica podsjea na rasprostiranje rijei zadruga u hrvatskoj pravnoj i akademskoj uporabi i narodom iji je utjecaj odreen ideologijom romantizma iz razdoblja uspostava nacionalnih drava, 1930-tih godina je bila jedna od temeljnica za novi pojam narodna umjetnost i znanosti koja se putem visokog kolstva i muzeja krenula posvetiti takvom istraivanju. Sama narodna nonja i narodna umjetnost nisu bili pojmovi za ralambu ve samopodrazumijevajue polazite istraivakih zadataka kakvi su predstavljeni dostojnima nove znanosti. Kako to danas u reformuliranom glavnom istraivakom pitanju vezanome za etnoloko istraivanje domae kulture odijevanja postavlja Vjera Bonifai, predmet interesa nove znanosti u to njeno formativno doba upravo je novostvoreno znaenjsko polje odjee koja je promijenila svoju funkciju. Ta je odjea postala zanimljiva za istraivanje onda kad je u revolucionarnom XIX. st. prekoraila granicu samodostatnog kunog dobra, radno i ivotno funkcionalnog za svoje korisnike u njihovim drutvenim okolnostima, i poprimila novu drutvenu fukciju simbola nacionalnog odn. supranacionalnog identiteta (Bonifai 1997:145). U tom je postromantiarskom razdoblju zadrana ideoloka konotacija supranacionalnog panslavenskog identiteta kakav je, kako smo pokazali, bio kljuan u reaktualizaciji romantiarskog politikog programa van njemakih zemalja. Za vlast u vremenu meu svjetskim ratovima je bilo vano raspolagati s neupitnim objedinjavajuim kulturnim simbolom poput slavenske narodne nonje i njenih detalja, kao svakome poznatom mobilizirajuom razlikovnou spram prisutnih teritorijalnih interesa susjednih sila (Bonifai
89

O zbirci uzoraka u Prvoj hrvatskoj tvornici sukna, darovca i gunjeva osn. 1887. v. Muraj 2006:19.

41

1996:258), s narodnim i dravnim jedinstvom kao krilaticom dravne ideologije integralistikog jugoslavenstva (Dimi 1997:II, 269). Politiki koncept troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca nakon 2. sv. rata slijedila je federalistika ideologija bratstva i jedinstva naroda i narodnosti u kojem su i njihove konvencionalizirane narodne nonje imale svoje mjesto. Politiki korektan javni nastup folklornih skupina podrazumijevao je i dio repertoara s narodnim kolima i pjesmama drugih naroda i narodnosti, s istaknutom porukom federalistike harmonije i uvaavanja drugih kulturnih identiteta u dravi.90 U stvarnosti je ovakvo kulturno demonstriranje zajednitva ipak prije svega znailo selekcioniranje nepolemikih i nekonfliktnih kulturnih sadraja u kojima su tenzije mogle biti zategnute ak i uvrtavanjem minornih asocijacija partikularnih simbola povijesnih suvereniteta.91 U etnolokoj znanosti narodna nonja92 je, kako polazno saimlje studija o enskoj narodnoj nonji u Istri, specifino odijevanje znaajno za odreeni kraj (Radau Ribari 1997:16, isticanje je naknadno). Sve ono to ovek nosi na sebi radi zatiivanja ili ukraavanja [se] naziva nonja, () nonju ine dve vrste predmeta: nakit i odelo (Kovaevi 1953:6). U sadraju studije se pod odijevanjem misli na tekstilno i odjevno rukotvorstvo. Jedina opsena tematska etnoloka bibliografija do sada objavljena od vanosti i za hrvatsku batinu je Bibliografija o narodnoj nonji jugoslovenskih naroda, izdanje Etnografskog muzeja u Beogradu, koja ukljuuje i npr. reference o povijesnom oruju a regeste i pored naslova rabe izraze narodno odelo i seoska nonja. U metodolokom temeljcu hrvatske etnologije Antun Radi u poglavlju Odijelo i obua napuuje pitati: Kako se jednom rijeju zove sve, to ovjek oblai (odijelo, oprava, ruho) (uz naknadno isticanje) i potom podrobnije o odijelu za djecu, mukom odijelu uz koje je predvieno pitati i o oruju, o enskom odijelu, a u dodatku jo i s pitanjima: Dri li svako selo svoju nonju za najljepu?, prodaje li se domae odijelo? i jo o starinskom odijelu, narodnom odijelu i kupovnom odijelu (Radi 1936. [1897.]: 24-25). Istaknute istraivaice tradicijskog i povijesnog odijevanja i tekstila urica Petrovi93 i Mirjana Proi-Dvorni su u bogato ilustriranoj knjizi Narodna umetnost koja je izala u nizu Umetnost na tlu Jugoslavije sklonije baratati s ukljuivijim pojmovima poput: domena odijevanja (str. 31), odjea, odjevni predmeti (npr. na str. 42), kao i narodna nonja (str. 43). Zanimljivo je da je sveuilini udbenik koji je za studij primijenjene umjetnosti sabrao povijesne i tradicijske primjere iz itave bive federacije nominalno naslovljen kao Odelo i oruje, dok se u polaznom definiranju gradiva izrijekom radi o nonji (u uem smislu, to je nain na koji se oblai,
90

Raznovrsna tradicionalna odjea koja oituje nositeljevu identifikaciju s odreenom seoskom upom, selom ili podrujem, vie nego s modnim odijevanjem vieg drutvenog sloja gradskih stanovnika, znala se nazivati narodnom, seljakom, ruralnom, etnikom ili regionalnom odjeom [dress]. ini se da su ovi primjeri odijevanja bili voeni vie obiajem nego modom, pa su promjene koje su se zbile dogodile polako.K tome, dijelovi i pojedinosti modnog odijela koji su se uvrstili u narodnu odjeu esto su bili zadrani mnogo nakon njihova odbacivanja meu gradskim sljedbenicima mode. (Roach i Musa 1980:2-3). Uvodno razlaganje termina nalazi se i kod Welters 1999:3, dok druga autorica pri definiranju razlikuje seljaku odjeu (peasant dress) od podrune odjee (regional dress) vanu zbog sintagme regional style gdje je potonja vezana za odijevanje u
zajednicama s bliskim urbanim kontaktom (Taylor 2004:200). Nastanak narodne nonje je, u stvari, prikonavanje puta od seljakog do podrunog odijevanja. Za pregled definicija narodne nonje u Sloveniji v. Knific 2003:436. 93 Srbijanska etnologinja urica Petrovi je 1973. godine u Beogradu osnovala katedru Materijalna kultura Jugoslavije, preko inicijalnog arhivskog rada na turskim defterima prilazei najizdanijim pisanim vrelima ovog dijela Europe u Historijskom arhivu u Dubrovniku (Petrovi 1980., Proi-Dvorni 2006:20).

Polietniku folklornu skupinu kao pravniku kvalifikaciju ovakvih situacija navodi Rihtman-Augutin 2002:24. 91 Rihtman-Augutin 2001:131. uvenim je postao prekid nastupa folklornog ansambla Lado u Brkom 15. IV. 1983. godine zbog noenja trobojne tkanice koja je po svojem slijedu boja protumaena kao nesocijalistiko obiljeje (op. cit., 148).
92

42

izbor odela i ukrasa tela ukljuujui tu i frizuru i bojenje koe i prstiju, isticanje je naknadno). Pojmovi povijesna nonja i povijesni kostim ovdje se uzimaju kao istoznanice (Vasi 1974:8-9).94 Gabriella Schubert u svojem lanku o metodologiji istraivanja nonji na Balkanu u uvodnom dijelu koristi naziv iz naslova nonja, potom izrijekom kao takozvana narodna nonja a u glavnoj raspravi lanka kao odea i odevanje (Schubert 1986:105106), naglaavajui istraivaki zadatak odgonetavanja znaenja i znaaja a ne materijalne opazivosti odjevnih predmeta prisutnih u sastavu odjee. U dananjem hrvatskom sveuilinom udbeniku predmetno je poglavlje naslovljeno rijeju Odijevanje, i polazno pod tim pojmom u etnologiji definira svekoliko opremanje ljudskoga tijela, tj. odjeu, obuu, nakit te eljanje odn. ureenje glave. Narodna nonja se konstatira kao knjievno-jezini pojam kojeg seljaki govor ranije nije poznavao (Muraj 1998:109). Prvo relativiziranje pojma narodna nonja u domaoj etnologiji uope zatjeemo u odlomku lanka (Rihtman-Augutin 1974:126) i kasnije proireno u takvom sueljavanju pojmu mode u zasebnom radu (Rihtman-Augutin 1976.). Vrijedno pretresanje termina narodna nonja potom donosi Aida Brenko, nadovezavi se se u obradi muzejskog gradiva na opaanja Vladimira Tkalia o povezanosti feudalne teritorijalizacije i razlikovnosti lokalnih narodnih nonji (1925:133), te na studiju Marijane Schneider (1971.). Njihovim emo se prinosima vratiti u raspravi rezultata ovoga rada. Za sada e dostajati ponoviti idue rijei kolegice Aide Brenko:

U 18. stoljeu hrvatsku nonju jo uvijek upotrebljavaju graani domaeg podrijetla, ali i konzervativniji plemii. Na portretima turopoljskih velikaa iz tog stoljea opaamo vrlo slikovit tip nacionalne odjee bogato ukraene gajtanima, aplikacijama, vezivom i krznom, uz obveznu sablju. Tom su nonjom turopoljski plemenitai izraavali svoje nacionalne osjeaje oblaei je prigodno, naprimjer pri polasku u Sabor, 'turopoljsko spravie'. Takva je odjea zapravo bila vrsta husarske uniforme konjanika Matije Korvina. Ona je posluila kao uzor u stvaranju i drugih slinih vojnikih uniformi za konjike odrede niza europskih zemalja. U 19. stoljeu iz vojne odore prelazi kao ukrasni, sveani element u civilnu muku i ensku odjeu. (Brenko
1994:22) Amerika istraivateljica europskih narodnih nonji je u terminolokim polazitima za zbornik radova vie autora naglasila da se pod narodnom nonjom (folk dress) najire misli na tradicijsku odjeu noenu od ljudi van gradova, a u novije vrijeme i na odijevanje bilo koje skupine unutar pripadne kulture. Rije costume se u tom smislu zamjenjuje s dress da bi se izbjegla pomutnja s kazalinim ili povijesnim kostimima. Definicija koju koristi ukljuuje bilo kakav nain ureivanja, oznaavanja ili mijenjanja izgleda ljudskog tijela pomou kulturno razumljivih simbola i oblika (Welters 1999:3). U kulturnoj antropologiji znaenjskim poljem pojmova vezanih za odijevanje najvie se bavio istraivaki par Mary Ellen Roach-Higgins i Joanne Bubolz Eicher. U uvodu zbornika iz 1965. konstatiraju da se vie povezanih pojmova odnosi na samoprouzroene promjene izgleda ili konture ljudskog tijela, poevi s pojavom, odijevanjem, ukrasima, odjeom, nakitom do kozmetike, te ih stoga sve i koriste, no podvlae najveu vanost pojmova odjea (dress) i nakit (adornment) kao najdeskriptivnijih i najukljuivijih.95 Po njima, odjea (dress) ne znai samo noene odjevne predmete ve i in odijevanja odjeom i dodatcima (accessories,
Za rijetko koritenje sintagme starinski folklorni kostim kao istoznanice starinskoj narodnoj nonji v. Gui 1972:681. 95 U novom preglednom lanku o istraivanjima kulture odijevanja izbor glavne oznanice s rijeju dress tumai se stratekim i ukljuujuim razlozima (Hansen 2004:371).
94

43

str. VII). U lanku iz 1989. obrazlau da daju prednost pojmu odjea (dress) zbog neoptereenosti vrednovanjima ili predrasudama i iroke semantike ukljuivosti. Pojam definiraju kao promjene tijela i dodatke tijelu, to otvara vrata ukljuivanju opaanja od frizura, preko bojanja koe, buenja uiju, osvjeivanja daha do regularnijih sastavnica poput odjevnih predmeta, nakita i svakovrsnih drugih dodataka tijelu (str. 1).96 U lanku objavljenom 1992. ono to su 1989. predstavili kao pitanje i ogled sad utvruju kao odjeu (dress) koja se ima razumjeti kao skupina modifikacija i/ili dodataka tijelu. Autorice smatraju da im ovakva konceptualna definicija odjee omoguuje da identificiraju, klasificiraju i opiu promjene i dodatke tijelu s poljem istraivanja koje preporuuju oznaiti kao istraivanje drutvenih aspekata odjee (Roach-Higgins i Eicher 1992:1 i 7).97 Ovakva iroko ukljuiva definicija respektira se u programskim polazitima utjecajnog asopisa Textile98 i knjinog niza Dress, Body, and Culture.99 Angelos Ba je 1970. zaeo knjini niz s naslovom Noa na Slovenskem v poznem srednjem veku in 16. stoletju, da bi iduim naslovom iz 1987. naglasio programatsku promjenu: Oblailna kultura na Slovenskem v Preernovem asu (1. polovica 19. stoletja), konzistentno i u knjizi iz 1992. Oblailna kultura na Slovenskem v 17. in 18. stoletju. Kako to istim rijeima razjanjava u uvodima ovih izdanja, domau rije noa zamijenio je rijeju oblailni videz (odjevni izgled) jer je nonju nakon XIX. st. nemogue koristiti za imenovanje neseoskog odijevanja poput radnikog, gradskog ili plemikog.100 Odjevni izgled za njega ukljuuje odjeu (oblaila u uem znaenju), oglavlja, obuu, nakit, odjevne dodatke (accessories), frizuru, tjelesnu istou i puenje u izvanjski opazivim formama. Ovako zadani istraivaki predmet naziva oblailna kultura. Ako etnologiji, kao znanosti koja se takvim predmetom istraivanja bavi, u ovakvim analizama kulture ivljenja manjka odgovarajuih radova, Ba dri da joj ostaje ulaziti i u podruja ove vrste. Zbog ogranienja izvora iz ovako definiranog polja zanimanja potom izdvaja kulturu odijevanja radnika, kao i nositelje uniformi i livreja (1987:7-8, 1992:7-8). Kulturno-povijesna teorijska kola etnologije za glavni je istraivaki predmet imala genezu kulturnih pojava, a u podruju odijevanja radilo se o prepoznatljivim razliitostima predstavljenim materijalnim pokazateljima: predmetima, dodatcima ili ureivanjima poput saplitanja kose kao dijela oglavlja. Stoga je razumljivo da je poglavito definiranje narodne nonje onim to se oblai, onim to je predmetno prisutno i, kao posljedak kulturne prakse, neposredno opazivo. Kao primjer proputenog i postupno ukljuivanog u novije definicije, Anthony Synnott (1991.) se pita: koliko je tjelesni miris validan predmet znanstvenog interesa u kulturnim znaenjima? Miris je, kako saimlje, vrlo osobno obiljeje, fizioloki izravno, te sposobno potaknuti prisjeanje, osjeaje ili promijeniti ponaanje. Opaanje mirisa je i moralna konstrukcija stvarnosti. Skupina tjelesnih mirisa ima ne manje od etiri i svakom od njih se moe dogoditi da u jednoj kulturi budu protumaeni na jedan nain, a u nekoj drugoj kulturi na drugi nain. Sam je Jahve poduio Mojsija kojim e aromatinim tvarima u svojem narodu pripravljati lijep miris, kao to je pristupanje bogosluju popraeno rasprostiranjem
Respekt za ovu definiciju moe se konstatirati u naslovu poznatog knjinog niza The History of Dress Series (pod urednitvom A. Ribeiro), kojim se ilustrativno predstavila batina stilskih epoha. Analizu rodonaelnikih etnografskih opisa kulture tijela donose Synnott i Howes 1992. 97 Termini koji se rabe u novom preglednom radu su study of clothing, study [of] the dressed body, clothing research i dress practice (Hansen 2004:369, 370 i 386). 98 U nakladnikoj najavi budui sadraj se opisuje zanimljivim svima onima koji dijele raznolik pogled na tekstile unutar iroko zamiljenog polja. 99 Edicija se u programskom odlomku posveuje vezama izmeu kulture i odijevanja u najirem moguem znaenju kao bilo kakva modifikacija ili dodatak tijelu. 100 V. i Knific 2003:437.
96

44

ugodnih mirisa (Izl. 30:22-24).101 Miris posve sigurno nije bio dio opisa narodnih nonji, iako se u nekim meu najiscrpnijim opisima mirisi gotovo mogu osjetiti pri itanju. V. Ardali tako biljei da Donji Bukoviani (kojima je u evrskama i sam pripadao) Gornjane iz poruge nazivaju Perinaima, jer imaju duge perine namazane maslom.102 Znajui da se neispirana kosa prilagoava razinom luene masnoe pa u takvom stanju moe ostati dugo vrijeme,103 lako se moe pretpostaviti kakav je miris mogao pratiti iste te nositelje kienih koporana kakvi se opisuju dalje u lanku i, moda, time potaknuti biljeitelja na zapisivanje ove susjedne navade (Ardali 1899:115). Poanta s mirisom kao dijelom kulture odijevanja, npr. dananje kakva ukljuuje i izbor miomirisa, jest da se miris s narodnom nonjom ne moe prikazati iza stakla izlobene vitrine, inscenacije narodne nonje ukljuuju sveane odjevne predmete s kojima se podrazumijeva iskljuenost obinih vonjeva radnog ili uope ivotnog ambijenta (znojnost eteoca na insceniranoj etvi sa smotri nije dio narodne nonje jer cilj izvoaa nije djelotvorno popunjavanje itnice ve zadovoljstvo gledatelja), a miris se ne da emitirati posredstvom medija ija tehnika narav zna prilagoavati i prekrajati zvunosti i slikovitosti prikazivanog zbivanja. Ono to je od poetka koritenja pojma narodna nonja konceptualno ili tehniki neprikladno za doivljaj eventualno pripadnog mirisa, u dananje vrijeme zakonskog zabranjivanja javnog puenja moe biti drutveno delikatno i za evociranje npr. povijesne i folklorne kulture lule kao dijela narodne nonje. Stoga je narodna nonja podrobni inventar predmeta za oblaenje i kienje, no s njegovom prvom promjenom dolazi na red i pitanje da li je neka komponenta vana kao njegov taksativni dio ili kao odgovor na funkcionalnu, simboliku ili neku drugu potrebu u kulturi svoje zajednice.104 U akademskoj zajednici se vrijeme nakon izlaska prvog preglednog rada o ovim istraivanjima (Schneider 1987.) i drugih bitnih pregleda izalih nakon konca 1980-tih ocjenjuje usmjerenim poglavito na prouavanje znaenja drutvene povrine tijela,105 tj. odjee. Vane su i implikacije po razumijevanje fundamentalnih pojmova. Radije od definiranja kulture u utemeljujuem smislu obuhvatanja dijelova nekog specifino omeenog drutva, mi sada kulturu vidimo procesualno u stvaranju od posrednitava, prakse i izvoenja (...); pojedinani najvaniji posrednik kroz koji se ovi procesi prouavaju je potronja, shvaena ne samo kao trite i ekonomski initelj ve i kao kulturni procesi koji izgrauju identitet (Hansen 2004:370). Istraivaka ukljuivost kakva je prizvana ovakvim sagledavanjem predmeta u velikoj se mjeri moe prepoznati relevantnom i na primjeru naeg istraivanja.
Uope se rije miris sa svojim izvedenicama u Bibliji navodi 109 puta, rije dah 75 puta a rije vonj 3 puta. Meu 86 odjevnih, tekstilnih i nakitnih termina u Bibliji od mirisa i daha ee su rijei samo haljina i odjea (iz ekscerptiranja Biblijske konkordancije). 102 Muko mazanje kose s repom esta je europska teevina predindustrijskog vremena. Noenje perina je u Vojnoj krajini zabranjeno 1805. godine. Vojnici svoju ravnomjerno oianu kosu vie nisu smjeli mazati, dok su je asnici i dalje imali odravati mazanjem i posipanjem puderom (Nikoli 1978:114, 175). Za perin i zulufe v. Bruck-Auffenberg 1911:45. Nad promjenama obiaja u vojnikom noenju kose i facijalne kosmatosti (kao i drugih odjevnih obiljeja) u XVIII. st. je zdvajao Filip Grabovac (Pederin 1970:140, Lovri 1948:96-98). Kulturne i teorijske implikacije tjelesne i facijalne kosmatosti analizirao je Synnott 1987:404. 103 U maniri eksperimentalne arheologije ovakve su pokuse provodili entuzijasti povijesnih kostimiranih inscenacija; npr. v. prinose na internetskom raspravitu Historical costume mailing list pod naslovima Unwashed hair (oujak 1998.), Not washing hair (svibanj-listopad 2000.), itd. 104 Terminoloka nedosljednost mnogih autora, ini se, proizlazi iz nastojanja da se postignu neka razlikovanja, stupnjevanja ili nijanse, ali se to esto ini vie po sluhu i slutnjama, a ne svjesno, po stavu i uvjerenju, rijei su kojima je Zorica Rajkovi zavrila uvod u temat s radovima tiskanima nakon kolokvija Istraivanje obiaja pojmovi i termini (1987:18). 105 Social skin izraz je Victora Turnera, kako ga koristi Hansen 2004:372.
101

45

3 Rasprava 3.1 Tko proizvodi narodnu nonju? Ni narodna nonja ni odjea se vie ne proizvode kod kue za vlastite potrebe. Sauvani spisi i etnografski kontakti nam dozvoljavaju odkrinuti vrata do vie organiziranih rukotvornih krugova. Meu primjerima s promatranog podruja ralanit emo djelatnost njih nekoliko kakvi nam najjasnije pomau odgovoriti na postavljena istraivaka pitanja. To su: - kune radinosti u enskim samostanima tijekom XIX. i XX. st., - Industrija narodnog veziva obitelji Matavulj u ibeniku, aktivna od 1880. do 1945., - Centar za unapreenje domainstva u ibeniku (nastao iz kune radinosti enske strune kole, pedagoke sljednice enske zanatske kole kod benediktinki), postojao 1961.-1972. godine, - civilna i gospodarska scena udruga, zadruga i obrta nastalih nakon Domovinskog rata. U iduem dijelu rada predstavit emo dijelove njihovih rukotvornih proizvodnji koji nam ilustriraju bitne procese i omoguuju bolje razumijevanje postavljenih istraivakih pitanja.

3.1.1 Kuna radinost u samostanima Za razliku od zadarskog samostana benediktinki Sv. Marije koji je kroz povijest priskrbljivao za ivot berivima sa svojih posjeda, ibenski samostani benediktinki,106 dominikanki i franjevki tijekom svojeg su postojanja bili upueni na rad, usluge i pronju u svojoj gradskoj sredini. Regula benediktinki podrazumijevala je zatvorenost samostana s vanim reimom internog rada i nekarakteristinim izlascima van kue, a dominikanke i franjevke su po regulama svojih redova dijelile intenzivnije interakcije ukljuivo i s izlascima, pronjom po selima itd. Specifina je situacija bila u samostanu dominikanki, koje su bile obrazovane za nastavni kadar u kolama i raznovrsnih kunih radinosti su se prihvatile kad im je taj rad bio zaprijeen.107 U tom se samostanu u ibeniku tkalo nakon osnutka 1905. godine do 1920-tih godina.108 Dominikanke su tkale meu sobom, no benediktinke su k sebi na poduku primale i svjetovne djevojke. Samostan benediktinki Sv. Luce je osnovan 1639. godine, i u svojem arhivu uva zanavljanja molbi kod novih vlasti za odobrenje javnog pristupa njihovoj djevojakoj koli (1810., 1818., 1931. godine).109 Civilna djevojaka kola osigurala je
Samostani benediktinki (zatvorenog tipa) kroz ibensku povijest su bili socijalno podvojeni. Iako dananji samostan benediktinki formalno objedinjuje obje ove loze redovnica, samostan u koji su ile djevojke iz imunih kua je utrnut ve prije XIX. st. O biskupovom sastavljanju naredbi benediktinkama pukog porijekla na njima jedinom razumljivom hrvatskom jeziku u XVI. st. pie Soldo 1997:20. 107 Poetkom 1950-tih pribavio se mali pletai stroj, radilo se madrace i jorgane, saplitalo pogrebne vijence i sl., sve na narudbe uz donoenje vlastitog materijala. Iz intervjua voenog sa . s. Marijom Kulonjom 29. srpnja 2008. godine, rukopis u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. 108 . s. Marija Kulonja, inae diplomirana etnologinja iz 1946. godine, se u intervjuu prisjetila anegdote prepriavane za vrijeme dolaska prvih sestara na izozbrazbu u ibensku gimnaziju, koje su stanovale u samostanu. asne sestre (zadnja meu njima . s. Tereza) koje su tkale za izdravanje samostana su znale govoriti sestrama gimnazijalkama enazija, enazija krosne, krosne! drei da bi im bilo bolje prihvatiti se tkalakog rada. Ibid. 109 Dokumeni iz samostanskog arhiva. Zahvaljujem . s. Fortunati Spahiji na ljubazno izdvojenim spisima.
106

46

kontinuitet ovakve poduke u ibeniku tijekom godina kad je samostanska zanatska nastava za djevojke bila prekinuta.110 U obnavljanju rada kole izmeu dva svjetska rata to je u samostanskom dnevniku opisano iduim rijeima:

k. god. 1929./30. za djevojice zanatske kole zapoe danas slubom Bojom u 9 sati. Nakon toga ispjeva se himna Duhu Svetomu, a onda uenice dou u kolu, te ih se pripravi na zahtjeve, pravila i uredbu kole. Upisalo ih se 64 jer se vie ne moe primiti radi mjesta. I to su podijeljene u 2 skupine. Jednu nadzire gospoica Margita Ki, a drugu . s. Tereza, i to izmjenino. Ispoetka bavit e se samo osnovom runog rada, a kasnije prema prilikama mogue e se i predmeti predavati. () Budui da su neprestano dolazili roditelji moliti da im se djeca prime u zanatsku kolu, to se je odredilo da e se stvoriti jo jedna paralela 1. razredu. 111
Samostanska kronika spominje uenike rune radove koji su bili javno izlagani o koncu kolske godine, no nema spomena o njihovoj prodaji. Vjerojatno je vaniji za izdravanje samostana bio javni status tj. dravno priznavanje kole kakvo je povlailo i novanu potporu civilne vlasti,112 kakva je u XIX. st. u toj ulozi zamijenila ranije aristokratske dobroinitelje.113 Na zaglavlju memoranduma iz 1933. godine zatjeemo njen zadnji slubeni naziv Privatna enska zanatska kola s pravom javnosti kod benediktinka ibenik. Zanatska karakterizacija nastave predstavlja novinu u odnosu na traenja (i dobivanja) javnog statusa tijekom prethodnog stoljea, kada je ta njihova djelatnost bila opisivama kao djevojaka kola.114 Benediktinke su nakon 2. sv. rata nastavile prihvaati narudbe narodnih crvenih kapa, u novijem obliku bez kite i ee u naranastoj (oran) boji. Tijekom 1980-tih, nakon zamiranja kunih radinosti nekadanjih Matavuljevih kaparica, njihov je samostan ostao jedinim mjestom gdje su se kape jo mogle nabaviti. Narudbe su prihvaale i nakon Domovinskog rata, primjerice izraivanjem 20 kapa za uvare Sv. groba o Velikom Petku u Oklaju kod Drnia. Na upit su i poduavale, npr. ene iz kninske tkalake zadruge Tkanica (osn. 2002. godine) koje su iz humanitarnih sredstava 2005. godine kupile ivai stroj prikladan i za vezenje ukrasa na ibenskoj kapi. Zadnjih godina se djevojaka tekstilna poduka u samostanu benediktinki na svojevrstan nain obnovila kao suradnja s Obrtnikom kolom, u kojoj se uenice obrazuju i u krojakom smjeru. Na inicijativu . s. Fortunate Spahije, od 12. svibnja 2003. godine u samostanu su se dvaput tjedno za dvije uenice odravale poduke za izradu ibenske kape. ivai stroj kakav je potreban za vezenje kape
Izloba enskih runih radnja prireena je ove godine, po zakljuku kolske godine, pri enskoj pukoj koli u gradu. Tko je tu izlobu posjetio, morao se je upravo da zadivi krasoti izvedenih radnja, koje se odlikuju ne samo tonom i divnom izradbom, ve i praktinom svojom primjenom. estitamo vriednim uiteljicama Paut i Sodarnji na vrlo liepom uspjehu! (Hrvatska rie, ibenik 4. kolovoza 1909. godine) 111 Samostanski dnevnik, iz nadnevaka od 1. i 29. rujna 1929. godine. Dopusnica za javni status kole dobiven je nakon dvije godine. 112 Dostavlja se molba asnih benediktinaka s kojom pitaju da im se prizna pravo javnosti zanatskoj koli, koju one uspjehom i nazadovoljstvo cijelog graanstva ve od dvije godine vode. Potpisani kao njihov stareina najtoplije preporuuje ovu molbu i uvjeren je da e dravna vlast doi u susret asnim benediktinkama koje ve od stoljea i vie djeluju na polju uzgoja i poduavanja enske mladei te uivaju u ibeniku nepodijeljene simpatije graanstva. Priznanjem prava javnosti ovoj zanatskoj koli dravna e vlast tim pravedno nagraditi benediktinke za njihov stoljetni rad u ibeniku. Molba biskupa Jerolima Milete u privitku iskanja javnog statusa 1931. godine, upueno Odjeljenju za trgovinu Banske uprave u Splitu. Arhiv samostana Sv. Luce, s. l. 113 U tom se smislu javni civilni status nastavne djelatnosti benediktinki u ibeniku moe usporediti s mukom kolom kod franjevaca konventualaca. 114 Una scuola primaria per le fanciulle (6. sijenja 1811.), una scuola per le fanciulle (27. veljae 1810.). Arhiv samostana Sv. Luce, s. l.
110

47

kasnije je darovan za srednjokolsku nastavu i nalazi se u Obrtnikoj koli.115 Radi se o istom ivaem stroju koji je u ibenik doao na narudbu Matavuljeve Industrije narodnog veziva, bio distribuiran kod kooperantice u kui Stoji u gradskoj etvrti Gorica, na kojem su nakon 2. sv. rata radile kaparice ima, okonda i Vjera Stoji i koji je nakon prestanka rada Centra za unapreenje domainstva 1972. godine iz ove kue prodan samostanu. Podrobniju dokumentaciju kune radinosti moemo zatei kod Drube sestara franjevki od Bezgrjene u ibeniku. Ona se u svojem postojanju od 1673. godine izdravala pronjom, tkalstvom, pruanjem konaita i poduavanjem djece na hrvatskom jeziku. Za uvid u njihovo rukotvorstvo je bilo vie izvora podataka. Iz arhiva Biskupijskog ordinarijata u ibeniku korisni su bili podatci iz spisa nastalih izmeu 1838. i 1864. godine.116 Meu vizitacijama su se vrijedni navodi nali u pet izvjea ad limine iz vremena izmeu 1841. i 1867. godine. Zanimljiv spomen nalazi se i u tiskanom shematizmu iz 1922. godine,117 te u samostanskoj kronici i izvjetaju poglavarice 1959. godine.118 Na koncu, starije su sestre franjevke anketirane potanski razaslanom upitnicom kojoj se dio odnosio i na prijanju kunu radinost. Tim je putem sabrano 10 odgovora koji se odnose na vrijeme dolaska u samostan izmeu 1948. i 1966. godine.119 Na koncu, meu vie dokumentarnih fotografija i jedna je datirana za vrijeme oko 1958. godine, prikazujui dvije franjevke u tkalakom radu. U samostanu je 1838. godine bilo est sestara od kojih su tkale s. Klara ro. Anica Sovi iz Mosea i s. Franka ro. Anica Marceli iz Koprna. Napominje se kako se druba za ivot veim dijelom uzdrava svojim radom a to su osim tkalstva i runi rad i ivanje (AB, sv. 312). Godine 1840. je uz istu napomenu popisano est sestara meu kojima nakon novicijata tkati poinje i prijanja vrtlarica s. Izabela ro. Anica Marijanovi iz Danila (AB 321). Godine 1841. je est sestara, one se najvema uzdravaju svojim radom, a tkalje su izrijekom s. Katarina ro. Ivana Bari iz Siveria i otprije pribiljeena s. Franka (AB 323). Godine 1842. na broju su sve prijanje franjevke, a tkalstvo se kao sredstvo izdravanja spominje u napomeni (AB 325). Takva je zabiljeka i iz 1844. godine, kad je ukupno jedna franjevka vie (AB 329). Idua zabiljeka potjee iz 1852. godine, kad je od sedam franjevki pet
Nastavnica je prof. Liposava Kutovi, koja radi i u koli za djecu s posebnim potrebama gdje terapijski vodi rukotvornu proizvodnju uenike zadruge ibensko blago, te privatno dri obrt za izradu narodnih nonji Lipa. 116 Najstarija tablica s popisom sestara je iz 1818. godine, ali im ne navodi zanimanja. Arhiv ibenske biskupije skraeno AB, sv. 274. 117 Zahvaljujem na podatcima . s. Tereziji Zemlji, s kojom sam bio suautor lanka o ovoj temi koji je prihvaen za objavljivanje (Zemlji i Kale). 118 U arhivu Drube sestara franjevki od Bezgrjene u ibeniku. Za podatak zahvaljujem . s. Tereziji Zemlji. 119 Anketu je, u tom dijelu zasnovanom na upitnici koja je s njom sastavljena u Muzeju grada ibenika, meu sestrama provela . s. Terezija Zemlji (anketna pitanja navedena su u drugom dodatku ovom radu). U odgovorima dolazimo do imena tkalja koje kronoloki (prema godini dolaska u samostan) idu sljedeim redom: . s. Kata Pauk iz Otavica Gradac (u samostan dola 1889., umrla 14. kolovoza 1959.), . s. Kerubina Borzi iz Trolokava - Prgomet (u samostan dola 1892., umrla 11. studenoga 1959.), . s. Roa Lovri, vrsna tkalja i velja iz iritovaca - Miljevci (u samostan dola 1899., umrla 21. veljae 1976.), . s. Margarita Buri iz Mirlovi Zagore (u samostan dola 1902., umrla 20. veljae 1971.), . s. Dominika Bai iz Britana gornjih Miljevci (u samostan dola 1928., umrla 15. veljae 1957.), . s. Tereza Perkov iz Primotena - Drage (u samostan dola 1930., umrla 24. srpnja 1974.), . s. Jozefina Perii iz Britana gornjih - Miljevci (u samostan dola 1934., umrla 28, listopada 1993.), . s. Karmela Kului iz Kljua - Miljevci (u samostan dola 1935., umrla 27. sijenja 2003.), . s. Miroslava olo iz Radoia Sinj (u samostan dola 1949., umrla 15. srpnja 1991.), . s. Hijacinta Bani iz Otoka Sinj (u samostan dola 1949. i tkala je jednu godinu), . s. Bernarda Mihalj iz Turjaka Sinj (u samostan dola 1952.), . s. Marija Mihalj iz Turjaka Sinj (u samostan dola 1952.), . s. Petronila ugura iz Jasenskog Sinj (u samostan dola 1948., tkala 1950. 1953.), . s. Gabrijela Mihalj iz Turjaka Sinj (tkala 1954/5.), . s. Mirjana Akrap iz Biska - Sinj (u samostan dola 1955.), . s. Boena unjara iz Jasenskog Sinj (tkala 1956. - 1957., umrla 23. srpnja 2006.).
115

48

tkalja: s. Klara, s. Franka, s. Marija ro. Marija Marijanovi iz Danila, s. Elizabeta ro. Marija Radeljko iz Koprna i u novicijatu Lucija Mrela iz Koprna (AB 344). Godine 1853. su od est franjevki njih etiri tkalje. Kao tkalja se opet navodi s. Katarina, a tu su jo s. Franka, s. Marija i s. Elizabeta kojoj mjesto roenja sad nije pribiljeeno Koprno ve preciznije Cera (AB 345). Godine 1857. u samostanu je osam franjevki, sve tkalje osim same predstojnice. U dobi od 88 godina ovdje se zadnji put meu aktivne tkalje upisuje s. Katarina, koja je preminula 8. X. 1864. godine. Osim nje tkaju s. Franka, s. Marija, s. Elizabeta (iz Cere), s. Katarina i u novicijatu 23-godinja Katarina Perkov iz Koprna (AB 355). Godine 1858. od est franjevki tri su tkalje: s. Franka, s. Marija i s. Katarina ro. Lucija Mrela, dok je s. Katarina iz Siveria nemona (AB 356). Tri iste franjevke meu ukupno osam sestara tkaju 1859. (AB 358), 1861. (AB 362) i 1864. godine (AB ad anno). U samostanskoj kronici nalazimo zapisano za . s. Veroniku Svetina iz Promine itluk (u samostan dola 1882., umrla 24. oujka 1946.) da je bila vrsna i marljiva tkalja. Isto je zapisano i za . s. Serafinu Gjirli iz Radoia (u samostan dola 1891., umrla 11. sijenja 1941.). Djelatnost u samostanu konstatiraju i vizitacije. Godina 1841., 1849. i 1852. to je izrijekom tkalstvo. Godine 1862. biljei se da ive radom svojih ruku. Godine 1867. zapisano je kako se istiu tkalakim umijeem.120 Mnogo kasnije shematizam za 1922. godinu predstavlja samostansku zajednicu od 12 redovnica koje se u ivljenju odravaju tkanjem. Tkalstvo kao izvor sredstava za ivot istie i anketni odgovor za godine 1963.-1965. U vrelima iz XIX. st. tkalje su iz zalea, poglavito iz Dalmatinske Zagore (Koprno, Danilo, Tromilja, Cera, Mose, Siveri). Meu anketiranim tkaljama se kao mjesta roenja u XX. st. mogu doznati Klju (s. Karmela Kului, 21. III. 1913. 27. I. 2003.) i miljevake Britane (s. Jozefina Perii, 1. I. 1908. 28. X. 1993.). Zbog samostanske povijesti moe se pretpostaviti da je seosko zaleno podrijetlo franjevki dugotrajna i karakteristina samostanska crta. Prepoznatljivo podrijetlo povezano je i s preferencijama narudbi i obiljejima proizvodnje: dlakavi vuneni biljac namjesto glatkog sukanca od tanje vunene ice kakav je bio vie koriten u striktno morskom podneblju. Anketni odgovori rabe karakteristino zaleni naziv tkalakog stana tara, dok se karakteristino obalni naziv krosne meu odgovorima pronalazi pred samo utrnue samostanskog tkalstva. Moemo, dakle, pretpostaviti da je umijee tkanja u zajednici redovnica bilo zasnovano na pukom znanju tkalaki reputiranih krajeva (napose iz Miljevaca), da se je prijenos znanja zbivao izmeu starijih i mlaih sestara, te da su sestre ovo umijee vremenom savladavale posveujui mu se u kronolokom slijedu nakon poslova koji iziskuju manje vjetine, poput vrtlarskog. Uenje od starijih sestara potvruju i anketni odgovori. Godine 1857. u isti mah je tkala i 88-godinja i 23-godinja franjevka. Godine 1853. na otkanim predmetima radila je 90godinja vezilja s. Gabrijela ro. Jelena Erceg iz Mandaline. U anketi su najstarije spominjane sestre od kojih se uilo tkati s. Margarita Buri (Mirlovi, 21. IV. 1887. ibenik, 20. II. 1971.) i s. Roa Lovri (Miljevci, 19. X. 1885. ibenik, 21. II. 1976.), obje dole u samostan poetkom XX. st. to su franjevke tkale ova vrela spominju uzgredice. To je vuneno tkanje zvano raa, kako se u napomeni kvalificira njihovo tkalstvo 1852. i 1858. godine. Radi se o suknu u keper prepletaju otkanom na etiri tkalaka lista (na etiri nite, nienice). Iz ankete za kunu radinost iz 1948. godine saznajemo da su franjevke na tadanja tri tkalaka stana najvie tkale prekrivae, potom biljce, zatim vree za masline a tek poznije i torbice. Anketni odgovor za 1952. godinu daje sliku potranje za ivanjem posteljine, a meu tkanjem sa pet tkalakih
120

Textrinamque artem, indubia cum peritia, exerceant.

49

stanova za torbicama, biljcima i pokrivaima za krevete. Anketni odgovor koji se odnosi na godine od 1954. do 1957. naglaava tkanje vrea za ito i masline. Fotografija iz sredine XX. st. dokumentirala je rad na horizontalnim tkalakim stanovima. Koritenjem dva tkalaka lista, kako se moe vidjeti, tka se jednostavni platnenski prepletaj. U svom izvjetaju prilikom naputanja poglavarske slube 1959. godine . s. Celina Borovac navodi kako se sestre uz druge tehnike tkanja takoer i kliaju, primjerice vunene torbe s utkanim arama, ukraene priivenim ukrasnim vrpcama, dugim kitama i resama. Klianjem (kljeanjem) se moe tkati i na vertikalnom tkalakom stanu. Iz anketnih odgovora saznaje se kako se tkalo svakodnevno. Puani su predivo za tkanje predavali u redu i od tri do est mjeseci do svretka posla. Odgovor za 1948. godinu kazuje da su naruitelji bili veinom iz okolice, dok ih je tek neto bilo iz samog grada. Iz gradske okolice pretezale su narudbe iz zalea, a odgovor za 1952. godinu veli da je potranje bilo kako iz Zagore, tako i s obale i s otoka. Naruivalo se iz potreba poljskog rada (vree) i u majinskim pripremanjima djevojakih miraza. Meu odgovorima na potrebe trita vrlo je zanimljivo uoiti da anketni odgovori nekadanjih samostanskih tkalja iz 1960-tih spominju i isticanje dalmatinskih motiva kakvi bi bili poeljni za otkupljivanje. ibenski posrednik je svakog mjeseca donosio potrebnu vunu, a spomenuti su i predloci sugerirani za rad. Tvrtka iz Beograda je tim putem otkupljivala vee koliine otkanih proizvoda (odgovor za godine 1964.-1966.). Naruivani predmeti za ovo otkupljivanje bile su torbice i ilimi. Po podatcima iz poslovanja Centra za unapreenje domainstva iz 1968. godine moemo pretpostaviti o kojim nakupcima je bila rije, to se moe proitati nie u ovom radu. Tkalstvo je bila glavno sredstvo materijalnog izdravanja ove samostanske zajednice. Ostale su joj djelatnosti bile upotpunjujue. S tekstilne strane to je bilo ivanje, krojenje, uope navoeno i kao runi rad, dok je poduka na narodnom jeziku upotpunjavala djevojaku izobrazbu. Po prikazanim podatcima u zajednici je tkalja bilo od dvije izmeu ukupno est sestara do pet od sedam ili est od ukupno osam sestara. Tkalakih stanova je bilo izmeu tri i est, sudei po tkanim predmetima kako horizontalnih tkalakih stanova (za npr. pokrivae) tako i vertikalnih (za npr. torbice). Dvije sauvane fotografije prikazuju inaice horizontalnih tkalakih stanova. U staroj samostanskoj kui pri oduzimanju 1955. godine bilo je pet ili est tkalakih stanova, a u novoj ih je 1958. godine bilo tri ili etiri. Preseljenjem samostana u drugu kuu na njegovom dananjem mjestu se nastavilo tkati. Tkalaki stanovi preseljeni su u jednu dvorinu kuu koju su sestre zvale krosne. Dvije godine nakon zadnjih tkanja,121 u knjigama kunih rauna 1968. godine je zabiljeena prodaja preostalog tkalakog stana. Time je ova djelatnost u samostanu prestala, a sestre su se u veoj mjeri posvetile odgoju predkolske djece.122
Radi se o 1966. godini u kojoj je Centar za domainstvo bio ukljuen u proizvodnju vie vrsta suvenira kao i protokolarno darivanih nonji povodom proslave 900. obljetnice prvog spomena grada ibenika. Ipak se ne moe pretpostaviti da se radilo o kompeticiji izmeu samostana i Centra, jer je Centar kao administrativno sjedite kooperative plasirao gotove radove i nije imao potrebe za tkanim materijalima kakve je naruivao na veliko. Proizvodnja torbica i tepiha, kojom je okonana tkalaka djelatnost samostana, bila je za Centar od manje vanosti. U intervjuu iz 2003. godine Biserka Ljubkovi kae i da su otkupljivali torbice od . s. franjevki. 122 U novoj samostanskoj kui tkalje su jo bile . s. Josipa Grgat iz Otoka Sinj (tkala 1954. - 1959./60.), ex . s. Tihomira Livaja iz Graba - Sinj (tkala 1955 -1959.), ex. . s. Vinka Juki iz Otoka - Sinj (dola u samostan 1955., tkala 1957 -1959.), . s. Regina unjara iz Jasenskog - Sinj (tkala 1960.), . s. Jerka Rada iz Liana Ostrovikih (kratko vrijeme tkala kroz 1960. g.), . s. Tatjana Peti iz Vaganca Gospi (tkala 1960.), . s. Rozalija uri iz Orubice Nova Gradika (tkala 1963. 1965. torbice i tepihe), . s. Blaga Vojkovi iz Otoka Sinj (tkala 1963. 1965. torbice i tepihe), . s. Zdravka Gveri iz Britana donjih - Miljevci (tkala 1963. 1964.
121

50

3.1.2 Industrija narodnog veziva Industrija narodnog veziva je jedan od pogona koji su od sredine XIX. st. poeli optakati prilaze srednjovjekovnim gradskim zidinama ibenika. Ta se mjesta paleoindustrijskih pogona danas prepoznavaju po nizu prostranih zgrada prekoputa ili u blizini stare gradske jezge, koja je 1880-tih godina za ljubav irih gradskih prometnica i trnice ostala bez zidina i kula. Meu takvim mjestima za temu naeg rada zanimljivo je spomenuti tzv. upukove mlinice iz 1902. uz iju je djelatnost ista obitelj asocirala i tangariju u koju su tkanine na bojanje sintetikim bojilima donosili i gradski puani i seljaci, kao i Tvornicu prediva i tkala Pako Rora i dr. u Dragama 1909. godine. Ovaj je pogon proizvodio tkaninu za pokrivae i popularni skerlet za narodnu odjeu i kape. Tridesetak radnika je dnevno proizvodilo oko 120 metara tkanine (Markovi 1999:91). Obitelj Matavulj je podravala dvije vrste proizvodnje u dvije zasebne tvrtke. Odlikovana tvornica maraskina i finih likera G. S. Matavulj ibenik, za koju u zaglavlju memoranduma pie godina utemeljenja 1884. no na samoj etiketi likera je istaknuta 1844., je bila destilerija. Industrija narodnih veziva u poslovnoj je prepisci koristila vlastiti memorandum, a meu obrtnicama se kao godina poetka rada navodi 1880. godina. U novinskom lanku iz 1922. godine za njen se osnutak navodi 1844. godina. U obrtnim evidencijama zatjee se navoenje ure Matavulja kao voditelja obje djelatnosti, no Jagoda Markovi rekonstruira posveenost enskog dijela obitelji najprije Simeune (ime) Trive Matavulj, majke ure i Sime Matavulja, a kasnije urine ene Ane Matavulj (ibenik, 1856.-1938.) rukotvornom obrtu, a urino voenje destilerije (op. cit., 84). Meu ibenskim obrtnicama 1890. godine nalazimo upis imena Matavulj, Giorgio di Stefano koji se u predjelu Varo bavio iduom djelatnou: confezione, berette nazion[ale].123 U popisu obrtnika iz 1889. godine uro Matavulj pok. Steve je upisan na dva mjesta, za vina i este i za narodne rukotvorine.124 U svakom je sluaju obitelj Matavulj u ibeniku nastupila kao pionir industrijalizacije, kakva je u Dalmaciji zapravo poela 1860-tih a osnaena tek elektrifikacijom, eljeznikom povezanou i izmjenom jedrenjake trgovake flote parobrodnom. U spomenutom lanku, naslovljenom kao Domaa industrija: tvornica kapa i narodnih odijela, ova se proizvodnja predstavlja iduim rijeima:

Izraivanje narodnih kapa i odijela bilo je veliko vrelo privrede za ibenik. Taj se rad obavljao po nekim kuama i tvornicama, a najveu je djelatnost razvijala tvornica narodnih kapa i odijela G. S. Matavulj ibenik. Ta je tvornica osnovana jo g. 1844. U predratno doba izraivala je kape, prsluke, kapute (koporane), gae i torbice. Pri tome je bilo uposleno oko 250 radnih ruku u samoj tvornici, dok je 150 radnica radilo u vlastitim kuama. Dnevno se izraivalo 1000 kapa,125 do 200 komada raznog narodnog odijela, te neto 50 torbica, a sve se izvaalo u Bosnu, Hercegovinu, Hrvatsku, Crnu Goru, te sjevernu i srednju Dalmaciju. U ratno vrijeme industrija se kapa i narodnih odijela ograniila, a u poratno vrijeme jo se manje izrauje. Narod postepeno odbacuje narodno odijelo, te je zadrao jedino kapu.126 () Te se promjene
torbice), . s. Pelikana Klari iz Dubravica (dola u samostan 1964., tkala do 1966., umrla 30. prosinca 1994.), te kao zadnja tkalja . s. Imelda Pei iz iste Velike (tkala 1964. 1966. torbice i tepihe). 123 Arhivski centar ibenik (AC), arhivski fond trgovakog i obrtnikog udruenja, knjiga Zanatlijski obrti od 1876. (sv. 1). 124 U potonjoj kategoriji zajedno s Franom Lapenna, Pavom Belamari i Edmundom Weissenberger. Popis je 7. listopada sastavio i poptpisao Ante upuk.; AC, spis 4511, ibid. Iste godine 19. rujna popis sudbenih vjetaka ova etiri obrtnika navodi zaduene za teake rukotvorine; AC, spis 11172, ibid. 125 U ekonomskom izvjeu iz 1878. godine godinja se proizvodnja s 40-tak radnica procijenila na 6000-8000 kapa (Markovi 1999:54). 126 Vrijeme modificiranja kape, u skladu s mogunostima ubrzane izrade uz pomo prilagoene ivae maine, moe se pratiti u likovnom stvaralatvu Ivana Metrovia iz fundusa Gradskog muzeja u Drniu. To su slike

51

sastoje u tome to su komadi narodnog odijela zadrali svoj stari kroj, ali vez se rabi tek djelomino i pojednostavljen, radi skupe izradbe. Glavni je razlog tomu posljedice rata i u vezi s time pomanjkanje prave, crvene, dotino modre ohe i ostalog nunog materijala u naoj dravi. A dobava ohe skoro je onemoguena iz stranih zemalja radi preslabe nae valute. Osim toga silno povienje nadnica, pa pomanjkanje strojeva za izradbu, sprijeavaju dovoljnu produkciju. ()127
U svojoj mapi Dalmacija i njena narodna umjetnost Natalija Bruck-Auffenberg je ovaj obrt opisala na idui nain (prijevod s izvornog izdanja na njemakom jeziku djelo je don Frane Bulia i dr. Vinka Lozovine):

U ibeniku, gdje je sredite za tvorbu kapica, jedan je poduzetnik, gospodin Matavulj, uzeo stvar u svoje ruke i tjera je na veliko kod njega je estokrat zaposleno do trista ena to djevojaka, kad nije samo zeman za rau u polju i vinogradu. Tu je provedena podjelba rada. Najmlaa djeca prave jednostave obrube, ovee djevojke uresne pasamane, a odrasle veliki ures na kapicama. Sve to, dakako, bez ikakva nacrta. Kod toga posla lete igle, da ih gledalac jedva moe oima slijediti. Ali to je ve eksportna roba. Trgovci blinjih gradova imaju svoje vezilje u ibeniku, i ne moete ni jednoga sklonuti, da bi vam odao njihovu adresu, ako je s njima zadovoljan. Nekoje su poznate majstorice u svom radu, pa se ni ove ne dadu sklonuti, da vam prime narudbe, jer ne e da se iznevjere svojim stalnim poslodavcima. Viekrat je spisateljica gledala tu i tamo po ibeniku curice pred kunim vratima, zaposlene vezenjem kapica; vidjela je, to vie, jednog lijepog i vrueg jesenjeg dana, u ubavu komiluku predgraa Dolac, itavo atelijersko drutvance mladih vezilja, jedno dvanaestak, kako sjedei na kamenju uz pjevanje i smijeh izvezuju nevjerojatnom brzinom crnim koncem svoje crvenkape. Prije nego nam je bilo mogue poi po fotografski aparat, ugodno se drutvance naalost bilo ve rasprilo. (BruckAuffenberg 1911:9) Opis iz Dca korelira s poetskim opisom u pjesmi Vinka Nikolia Kaparica (1977:46).128 Veliki ures na kapicama odnosi se na prostrani vezeni ukras na vrhu kape sa avom (Vlahovi 1951:152), dakle, prije strojne modifikacije koja je ovakve ukrase iskljuila. Znaajne su konstatacije rodne razdiobe posla i uposlenosti za nelokalno trite.129 U ibenskom arhivu su sauvani nacrti kue Matavulj kao dio zamolbi za dograivanje iz 1895. i 1896., te iz 1921. i 1924. godine. Radi se o zgradi koja je i danas sauvana u gradskoj etvrti Varo. Na nacrtu iz 1895. godine pita se dozvoliti gradnju tipino dalmatinske katnice s vanjskim stepenitem i vrtom. Molba za promjenama iz 1896. godine previa dvokatnicu namijenjenu obrtu. Na novijim nacrtima ova se kua nadograuje u prostrano zdanje u kojem su smjeteni veliki strojevi i spremini prostori.130 O ovom proizvodnom ambijentu sauvano je idue svjedoenje kazivaice:
"Momak i djevojka u kolu" (1911.-1913.), "Pastir s mijehom" (1913.) i "ene iz Dalmatinske Zagore" (1911.), te skulptura (portret) Ludi Mile (1912.). Na ovim djelima prikazana visina kape jo nije dostigla punu visinu dananje kape, ija je modifikacija zakljuena u vrijeme irenja pogona nakon 1. sv. rata. 127 Objavljeno u Demokratu, glasu demokrata sjeverne Dalmacije, 3. veljae 1922. godine. Na lanak mi je 10. veljae 1998. pozornost privukao g. Igor Katalini. 128 Pjesmu Vinka Nikolia i druge poetske citate od etnografske vrijednosti za Muzej grada ibenika je pred izlobu Od robe do odore 2001. godine sabrala prof. Gordana Koki. 129 U tom smislu za kape v. i Bruck-Auffenberg 1911:44. 130 Kua je na planu od 23. oujka 1895. godine opisana kao smjetena na Gorici, na planu od 4. rujna 1896. godine radi se o njegovoj Ogradi u Varou na Grai, 8. oujka 1921. godine smjetajem je opisana na Gorici,

52

Meni je baba bila 1882. roena, baba ve kad sam ja stastala vie nije radila jer je bila stara, a mater mi je radila u Matavulja dokle god nije prestao sa radom, moe se rei do NOB. () Matavulj bi da materijal, skrojen ve, one je ima maine i strojeve na noeve, ja se sian, ja san ko dite ila tamo jer je mater tamo radila, tete radile, on je ima noa ka nekakav poklopac a gore ruku i onda bi tim noem pod pritisak rezalo tako da se tono znalo po veliini, ima je te kalupe. Postojale su ene koje su radile samo na krojenju, onda bi one izrezale te kape, i dobile su tono svile, boule sve to je u svili vezeno, tono se znalo koliko ide materijala pa bi po kapi dobile toliko, pa bi recimo imale rok kroz sedmicu dana. Kasnije su dole maine, prije toga su na ruke radile. () Kod Matavulja je dosta ena radilo, i od starog Matavulja ena je bila meu njima i radila. Oni su se, koliko se sjeam moje babe i moje matere, oni su se s dosta simpatija sjeali tih Matavuljevih, kao dobrih poslodavaca, nisu se odvajali od njih, bila je njihova kua i gospotina, sinovi na kolovanju u Beu, djeca u ipki, slukinje, to je bilo, ali sami vlasnici su bili meu njima, oni su zvali ak teta tu gazdaricu, ne znam kako se zvala. Znam da bi priali, kad bi imali kakav kola, nai teaci to nisu imali, ova bi im donila bajame, suhe smokve, dala bi im, ak bi ih ponudila, nije se drala odvojena, bila je meu njima. Bilo je vie prostorija u kojima su radile. U jednoj dugoj prostoriji se krojilo. Radile su neke pogae od oraha i suhih smokava, i to se pod presom, bilo bi kao pogaa, to bi se mlilo i suilo, bilo je kao pogaa, to bi njima stara Matavuljica dala i donila.131
Nakon 1. sv. rata u ibeniku po prvi put kao obrti pravljenja i prodaje narodnih kapa, takoer i kao krojaice teakih odijela, samostalno prijavljuju i ene u kunoj radinosti.132 Radnice i kooperantice Industrije narodnih veziva, kao i ove obrtnice, poloile su osnove za rukotvorne proizvodnje im se za nju iduim desetljeima opet pojavio interes.

3.1.3 Centar za unapreenje domainstva Nova enska zanatska kola u ibeniku prve je uenice u jesen 1945. godine primila u zgradi Industrije narodnog veziva, kasnije se preselivi u staru gimnazijsku zgradu (dananju Glazbenu kolu). Pred ukidanje svih strunih kola u zemlji 1948. bila je preimenovana u ensku strunu kolu. Nanovo je iz Domainskog teaja oformljena kao jednogodinja Domainska kola 1951. godine, a opet kao trogodinja enska struna kola 1953. godine.133 U ibenskom kraju je istovremeno jednogodinja Domainska kola odrana u Kninu, a povremeni su teajevi bili po manjim mjestima. Struna pomo je 1956. primana iz Zavoda za unapreenje zanatstva u Beogradu, a na zagrebako savjetovanje voditelja Centara za unapreenje domainstva putovalo se 1957., te je iste godine u ibeniku osnovan kotarski
dok je rujna 1924. godine smjetajem tek u ibeniku. Ova pomutnja sa zgradom koja je zasigurno ova ista koja i danas postoji na tom mjestu vjerojatno se ima zahvaliti promjenama percepcije prilaznog gradskog prostora nakon ruenja gradskih zidina. Odlazak radnica na rad u Matavuljevo zdanje prostorno bi se moglo usporediti kao odlazak na rad industrijskih radnika onkraj grada u nove industrijske hale 1950-tih godina. 131 Iz intervjua voenog s Katicom tambuk 3. oujka 2003. godine. Usp. opis rada kume Marije u pjesmi Kaparica, Nikoli 1977:46. 132 Godine 1921. i 1922. to su bile: Ana Iljadica, ena Stipe, Cvita Jurii, ena Grge, Milka Baranovi, ena Ive, Ana Kronja, ena Dunka (kasnije aktivna sve do vremena Centra za unapreenje domainstva), Marija upanovi, ena ime, Katica Ungaro i Jelka Baljkas. 133 Od tada se u koli vode raunovodstveni izvjetaji, a od rujna 1956. godine u njoj kao raunovoditeljica poinje raditi Biserka Ljubkovi kasnije direktorica Centra za unapreenje domainstva.

53

Centar za unapreenje domainstva koji nastavlja djelatnost kole.134 Naposlijetku, Narodni odbor Kotara ibenik je 24. oujka 1961. godine donio rjeenje o pretvaranju Centra za unapreenje domainstva u samostalnu ustanovu kojim Centar od nastavne djelatnosti zadrava samo instruktanu, te postaje pravna osoba. Opa djelatnost mu je programski asocirana urbanizaciji, gdje bi u stvaranju novih blokova trebao biti na usluzi savjetima o organizaciji obiteljski potrebnih servisa, pedagogiji iz podruja kunog gospodarstva, prosvjetiteljstvu u zadrugama, usavravanju nastavnika i sl. Moe se rei da je u godinama nakon prvih stambenih novogradnji tijekom 1950-tih na Kriu i pred planovima prvih gradskih nebodera iz 1960-tih osniva novi Centar zamiljao kao ensku pomo urbanistima,135 no u stvarnosti je djelatnost Centra nadomjestila preivjeli dio potranje za repertoar Matavuljeve proizvodnje, a takoer se okrenula i turistikoj ekonomiji. Pri tomu je i preuzeo organizacijski primjer Matavuljeve proizvodnje s postojeim sredinjim prostorijama za servisiranje djelatnosti, ali s vanim udjelom kooperantica koje su radile u vlastitim kuama, raspoloive i za svoje svakodnevne poslove. Doslovno se Centar posvetio onome to je u njegovim zasadima bilo izriito navedeno kao loe i protiv ega bi on imao djelovati:

Obiaji su vrili takoer znatan upliv na nain odijevanja. U prolosti, a i danas, obiaji negativno utjeu na ekonominost i praktinost odijevanja, naroito na selu. Prema tome zadaci Centra bi bili () pokretati osnivanje teajeva () kako bi se prelo s neekonomine i nehigijenske narodne nonje na praktinu i zdravu radnu odjeu.136
U transformacijama ove ustanove za djevojaku izobrazbu trajnu vanost imala je kuna radinost. Ravnateljica kole od 1954. moli dozvolu otvoriti radionicu za najbolje svrene uenice koja bi se izdravala vlastitim prihodima. kola je iz godine u godinu koncem lipnja prakticirala izloiti rune radove i na otvorenje izlobe pozvati predstavnike vlasti i kolege iz
Radom kotarskog Centra ravnala je Ljeposava Vuji. kola je formalno ugaena 30. lipnja 1957. godine to ujedno predstavlja i poetak rada novog Centra kao kolske ustanove. Formalna odluka o osnutku Centra datirana je s 30. prosincem 1957. godine. 135 U rjeenju kojim je Centar osnovan kao pravna osoba kae se da Centar treba na temelju utvrenih podataka
134

za pomo domainstva, posebno onih gdje su svi lanovi u radnom odnosu, pokretati i raditi na rjeavanju konkretnih problema usko suraujui u tom poslu sa zainteresiranim i odgovornim faktorima, takoer treba potpomoi nastojanja strunjaka da se pri gradnji novih stambenih zgrada postigne im vea funkcionalnog prostorija. Struna instruktivna pomo na teajevima za osposobljavanje nekvalificirane enske radne snage

je tek jedna od desetak predvienih djelatnosti, a meu vrstama odjevne proizvodnje kakvu treba poduavati narodne se nonje i ne spominju. U Akcionom programu rada Kotarskog centra za unapreenje domainstva za 1961. godinu kae se da e Centar u suradnji s projektantskim biroom, drutvima arhitekata, Savjetima

komunalnih odjela, Higijenskim zavodom, Crvenim kriem i drugim zainteresiranim faktorima raditi na propagandi zdravog, udobrnog i praktinog stanovanja, a u izgradnji novih stambenih blokova i naselja raditi e na propagandi i davati sugestije za uslune radionice, trgovine i prostorije za smjetaj i boravak djece. U

odgovarajuih organa da se pri izgradnji novih stanova, a to isto i za seoske kue, obavezno izgradnja kuhinje postavi na suvremenim principima, a odmah iza toga da se kod izgradnje novih stambenih naselja i blokova obavezno osigura prostor za boravak djece (), isto tako u veim naseljima osigurati potrebne trgovine za snadbijevanje, a sve to u cilju odtereivanja radne ene. Ovakvi su Centri na odreeni nain preuzeli

vrijeme kad je Centar nastavio aktivnost enske strune kole Zavod za unapreenje domainstva u Zagrebu je 16. studenog 1957. u Uputama za izradu akcionog programa Centara najprije naveo da se treba izboriti kod

prosvjetiteljski, aktivistiki i asistencijski program ranijeg Antifaistikog fronta ena. AC, arhivski fond enska struna kola, sv. 5. 136 Upute za izradu akcionog programa Centara, Zavod za unapreenje domainstva u Zagrebu, 16. studenog 1957. godine. AC, arhivski fond enska struna kola, sv. 5.

54

drugih kola, ime se slijedio predratni uzor benediktinki.137 U programu rada novoosnovanog Centra se 1958. predvidjelo zakupiti jedan izlog, na primjer Voe-promet, u kojem bi se izlagali predmeti izraeni na teajevima u samom centru.138 koli je bilo dozvoljeno primati narudbe i naplaivati proizvode ve rjeenjem od 12. srpnja 1945. godine, pozivajui se na uvrijeenost takve specifine kolske djelatnosti.139 Dio intervjua s Biserkom Ljubkovi ilustrira preobrazbu Centra:

Odlukom opine, kad je ukinuto kazalite, po tome znam, je ukinut i taj Centar, vie nije mogao biti obrazovna ustanova a mogao je biti samo radna organizacija. Onda smo traili naina kako raditi, kako privreivati za ne otpustiti kadar, onda smo poeli izraivati narodne nonje, poeli smo vesti posteljinu, stolno rublje, usluge krojenja, tamo da bi ene mogle same ivati, i teajeve ivanja za ene i domaice koje ele nauiti ivati. ene su u kunoj radinosti, kao to su i druge stvari ivale, recimo za Solaris sjeam se, posteljinu, bilo je to puno komada, pa su ene to u kunoj radinosti ivale, tako su nam poele radile i kape, ibenske, koje smo prodavali turistikim organizacijama, pojedincima, a valjda i preprodavaima, sigurno, a onda kad je doa Tito u ibenik povodom 900. godinjice ibenika, onda smo izradili nonju za Tita i za Jovanku.140
enska struna kola je nakon 2. sv. rata nastavila nastavnu djelatnost koja je u meuvremenu zabranjena u samostanu asnih sestara benediktinki Sv. Luce gdje se djevojke enskoj radinosti poduavalo od samog osnutka u XVII. st. Upraviteljica enske strune kole, Zdenka upuk, bila je nastavnica u enskoj strunoj koli u samostanu Sv. Luce. Nastavnica runog rada Margita Ki u istoj je koli poela predavati s poetkom zanatske nastave 1929. godine.141 Takoer je i nastavnica Anka Sponza u ovoj struci bila od 1921. godine. kola je zadrala i moralni habitus pripadan uz odgoj djevojaka, pa su se dogaala iskljuivanja uenica ako se otkrilo da su udane. Za ene su izvan nastave odravani dvomjeseni teajevi. Upraviteljica upuk, izvjeujui o nastavnoj godini 1952/1953., pie: u ovim krajevima mnogo se cijeni ena koja zna dobro iti i vesti.142 Rukotvorno umijee povezano je s ugledom i moralnom staturom njegove nositeljice.143 Nabavna i proizvodna djelatnost Centra ostala je sauvana u cjelovitim zapisima na skladinim karticama iz 1968. godine. Na njima je zabiljeen svaki ulaz i izlaz materijala ili predmeta. Na osnovi tih arhivskih podataka donosimo dvije tablice, prvu s pregledom proizvoaa i drugu s pregledom kupaca.
Prva nastavna godina obnovljene kole 1929./1930. godine je triumfirala na koncu u ukusnoj izlobi na ope zadovoljstvo graana, pa se moralo i 4. dan otvoriti na molbu i zahtjev mnogih koji su po vie puta navraali se divei se raznovrsnosti radova. Iz samostanskog dnevnika, 28. lipnja 1930. godine. AC, ibid. Nastavniko vijee je na svojoj drugoj sjednici predvidjelo da se ova proizvodnja obavlja u ateljeu, a izuzetno, ako izvoenje nastavnog programa dozvoli, i u strunim razredima. Pola utrka za predmet bilo bi namijenjeno koli, a pola uenici koja je predmet napravila, dok e se za djeje domove raditi besplatno. Ibid., sv. 17. 140 Intervju voen u Primotenu 7. oujka 2003. godine; rukopis u dokumentaciji Muzeja grada ibenika.
139 141 138 137

Veeras u 9 sati stigla je s vlakom iz Zagreba gospoica Margita Ki struna uiteljica. Samostan ju je pozvao prije 1. rujna glede sporazuma i upisivanja, jer je odluio stvoriti zanatsku kolu za djevojice. Iz

142 143

Uz vjetinu runog rada, djevojice se okoristie i moralnim poukama, koje uiteljice prigodice nijesu ni kada propustile. Iz samostanskog dnevnika . s. benediktinki, 28. lipnja 1930. godine.

samostanskog dnevnika, 17. kolovoza 1929. godine. Ibid., sv. 13.

55

U prvoj smo tablici proizvoae podijelili u dvije skupine. U prvoj su uenice, a u drugoj kooperantice. Razlika meu njima je oita po vrstama i koliinama proizvoenih predmeta. Uenice koje su 1968. sudjelovale u proizvodnji Centra za domainstvo bile su idue: Uenice Bai, Z. Barat, R. Bilan, Rosa Bubica, M. osovi, V. Dodig, P. Gaborov, M. Grbelja, M. Gregov, J. Huljev, M. Livi, L. Luev, Bernarda Penjarda, I. Petrov, J. Spasojevi, M. Stani, V. kalabrin, R. Vlahov, Milena Zjai, Zorka Ukupno bijele kape 51 40 80 50 10 70 60 60 60 70 80 80 100 60 60 50 80 40 50 1151 Proizvodi runo vezene bijele kape 20 10 20 10 0 20 40 30 10 10 20 40 20 10 20 10 20 10 30 350 vrlike kape 50 40 40 50 0 0 60 50 0 0 10 50 50 20 40 0 40 20 60 580 Ukupno 121 90 140 110 10 90 160 140 70 80 110 170 170 90 120 60 140 70 140 2081

Tabla 3: uenika proizvodnja kapa.

Kooperantice koje su 1968. sudjelovale u proizvodnji Centra za domainstvo bile su idue: ibenske crvene, mainski vezene kape 210 0 200 202 612 Proizvodi ibenske ibenske oran kape baby kape 0 2000 158 157 2315 950 600 300 0 1850 like kape, velike 600 0 0 600 1200

Kooperantice Bumber, Marija Stoji, okonda Stoji, ima Stoji, Vica Ukupno

Ukupno 1760 2600 658 959 5977

Tabla 4: kooperantska proizvodnja kapa.

Marija Bumber jo je bila napravila i 10 vrlikih kapa, a okonda Stoji jo i 216 likih baby kapa. S tim su ove etiri kaparice tijekom jedne godine napravile ukupno 4433 kape. Vano je naznaiti da je Vica Stoji bila kaparica uposlena jo u vrijeme Matavuljeve Industrije narodnog veziva, ima Stoji je bila njena neaka a okonda Stoji imina ker (v. skicu rodoslova nie u ovom poglavlju). Sve su ove tri kaparice ivjele u istoj kui u 56

ibenskoj etvrti Gorica, u kojoj i danas ivi i kape izrauje Marija Cipitelo-Stoji. Centar za unapreenje domainstva je kao specijaliziranu kooperanticu jo imao i Tonu Vesti, koja je 1968. godine za Centar izradila 28 torbica u narodnim motivima i 84 tepiha u narodnim motivima. Kaparice su svoje proizvode predavale u koliinama obino zaokruenim na 20, 50, 100 ili 200. Ovdje dajemo pregled isporuka najaktivnije kaparice okonde Stoji: Datum 18. III. 1968. 2. IV. 9. IV. 25. IV. 14. V. 13. VI. 18. VI. 2. IX. 9. IX. 12. IX. 26. IX. 8. X. 29. X. 12. XI. Ukupno Isporuila velikih likih kapa 100 50 136 14 30 100 50 120 600 Isporuila ibenskih baby kapa 200 300 200 300 150 250 400 200 2000

Tabla 5: pregled godinjih isporuka aktivne kaparice.

Kod nje, kao i kod preostalih kaparica koje su radile na prikladnom ivaem stroju, godinja je isporuka zaokruena unutar unaprijed dogovorenih koliina pojedinih vrsta kapa. Pri planiranju i izvrenju ovako znatnih serija za razmjer individualne kune radinosti moe se pretpostaviti znaaj narudbi. Utjecaj narudbe nije samo u naruenom broju, ve i u kvalitativnoj izvedbi koja takvu koliinu omoguuje, tim prije to su kaparice potreban materijal dobavljale posredstvom Centra. O tomu se nie moe proitati svjedoanstvo ravnateljice. Zanimljivo je da je jedina kaparica koja je radila obje nesmanjene varijante ibenske kape Vica Stoji ujedno bila i jedina kaparica sa iskustvom jo iz Matavuljeve kooperative. Po rijeima dananje kaparice iz te kue, Marije Stoji-Cipitelo, ona je doma radila na ivaem stroju kojeg je Vica Stoji donijela jo iz vremena Matavuljevog obrta.144 To je isti stroj na kojem danas radi Marija,145 dok je ivai stroj na kojem su radile ima, okonda i Vjera Stoji prodan.
Sudei po koliinama isporuivanim 1968. godine, Vica Stoji je razliito postupala s crvenim i naranastim ibenskim kapama (ona nije radila baby inaicu kape). Dok je prvih kapa isporuila dvaput po okruglo stotinu komada (11. IV. i 22. XI.), potonje je isporuivala u sedam navrata po deset ili po trideset komada. 145 Njen postupak rada na ovoj ivaoj maini snimljen je za dokumentaciju Muzeja grada ibenika 10. studenog 1999. godine. Snimak je koriten na izlobi o sjevernodalmatinskim nonjama u Muzeju grada ibenika 2002. godine, na kojem je izloen takav stroj u posjedu samostana benediktinski Sv. Luce. Radi se o ivaoj maini marke Singer koja je dodatnom rukom omoguavala brzo popunjavanje vezom u bodu lananca. Matavulj je za
144

57

Ova se istaknuta loza kaparica moe predstaviti pojednostavljenim rodoslovom rekonstruiranim iz intervjua 12. oujka 1999. s dananjom kaparicom. Masno su istaknuta imena kaparica, a veim slovima zadnja aktivna kaparica:

Grafikon 3: rodoslov kaparica iz obitelji Stoji.

Danas aktivna kaparica je usvajanje tog znanja opisala iduim rijeima:

Budui da se to u njegovoj [muevoj, op. a.] porodici ve radilo, gledajui njih, a znala sam inae ivati i vesti na ruke, pa mi nije bio problem shvatiti cili princip i napraviti, i kad mu je umrla maeha 1991. i kad se rijeila ta imovina, kad smo mi [1993. godine, op. a.] doselili u tu kuu, ja sam ostala bez posla, mu u penziji s nikakvom penzijom, ja bez ikakvih prihoda, ja san onda sila za tu mainu i nisam znala pokreniti je ja je nisam znala pokrenit. A ono to je bilo ve izvezeno to sam bez problema isti as spojila i zavrila. Onda sam zamolila jednu enu koja je inae radila sa svekrvom, da mi doe pomoi dva sata dnevno da me naui kako se radi na toj maini, jer je zaista komplicirana mehanika maina. Vi morate, dok se posve ne uskladite, da jedna ruka radi jedno, druga ruka drugo a noge tree, dotle ne moete izvesti boulu, dotle leti na sve strane. Meni je trebala dobra godina dana, svakodnevno dvi-tri ure trkeljat, trkeljat, trkeljat, te je ilo livo, desno, uzbrdo, nizbrdo, dok sam nauila uope izvest. I rekla sam da sam lake nauila voziti auto, a nikad nisam volila voziti auto i ne volim ni danas, nego voziti tu mainu zato to ima ta ruica koja, kad ti nju okree, onda ti druga ruka leti. To je kod ovih mehanikih maina.146

odravanje ovih strojeva u ibenik doveo eha prezimenom Kuera, ega se u intervjuu 3. oujka 2003. godine sjetila Katica tambuk. 146 Rijei Marije Stoji Cipitelo na sveanom prijamu kod ibenske gradonaelnice povodom uvrtavanja ibenske kape na popis nematerijalnih kulturnih dobara RH, kad su se 30. srpnja 2008. godine okupile aktivne kaparice. Napose je zanimljivo uoiti da je po useljenju u kuu u kojoj je ivjela Vica Stoji zatekla odreenu koliinu nezavrenih kapa, dakle kaparska kuna radinost te stare Matavuljeve kooperantice nije stala njenom voljom ve uslijed starosti.

58

Kape iz Centra za unapreenje domainstva su 1968. godine kupovali:

Kupac bijele kape vrlike kape ibenske crvene, mainski vezene kape 1 40 0 150 1 10 0 18 27 4 16 0 0 0 0 0 0 0 0 267 ibenske oran kape 120 50 0 1 110 0 0 20 0 0 10 1 0 3 0 0 0 1 0 316 like kape, velike 950 30 0 2 31 60 70 20 19 8 10 0 27 0 0 0 0 0 0 1227 ibenske baby kape 1430 430 600 1 101 70 20 10 20 69 12 90 0 0 3 2 0 0 1 3515 like baby kape 0 0 0 0 101 30 0 20 20 3 14 0 0 0 0 0 0 0 0 188 Ukupno

Kornat, ibenik Atlas, ibenik Privredno poduzee Primoten Rukotvorine, Zagreb Zadranka, Zadar Pako Bei Turistiko drutvo, Trogir Hotel Imperijal, Vodice Turistiko drutvo, Vodice Turistiki savez, ibenik Hotel Jadran, ibenik SSRNH ibenik Tkanina, ibenik Naa djeca E. Bego Silva Radi Domus, ibenik Festival djeteta Janja Sui Ukupno

1 30 0 200 131 20 50 18 16 9 19 0 0 0 0 0 1 0 0 495

551 30 0 150 21 0 0 20 10 3 14 0 0 0 0 0 0 0 0 799

3052 610 600 504 496 190 140 126 112 96 95 91 27 3 3 2 1 1 1 6151

Tabla 6: kupci kapa iz Centra za unapreenje domainstva.

Centar je u 1968. godinu uao sa zalihama od 379 runo vezenih bijelih kapa (koje se u 1968. godini nisu prodavale), 367 vrlikih kapa, 7 ibenskih strojno navezenih crvenih kapa, 4 ibenske naranaste kape, 2 like velike kape, 4 like male kape (koje se u 1968. godini nisu prodavale) i 410 ibenskih baby kapa. U 1968. godini nisu se radile ni prodale zadarske kape, kojih je iz 1967. preostalo 13 komada. Mogue je da su se pod ovim nazivom vodile nie kape ukraenije vezom i mogue poznate iz izlobene djelatnosti zadarskog Narodnog muzeja, za razliku od crvene i naranaste inaice ibenske kape koje su obje bile navezene prilagoenim ivaim strojem.

59

Vrlo je zanimljivo uoiti raznovrsnu ponudu kaparica Centra. Oito je da su u velikim koliinama potrebe trita zadovoljavale kooperantice koje su pribor i kalupe za razliite veliine glava imale kod kue, za razliku od rukom navezenih kapa koje su radile uenice. O vrstama kapa koje su se radile ravnateljica Centra se prisjetila idueg:

Same smo kupile podatke po babu i po strievima, stare slike kupile pa po njima, nije bilo nigdi nonje nikakve da bi po njoj radile. Iz republikog Centra za unapreenje domainstva smo imali najnoviju literaturu ali to vie za premete kuhanja nego za odijevanje, odjevne predmete. () Fotografije smo posuivale pa vraale, niko se nije tija odvojit od svojih uspomena. () Oko ovih stvari nismo imali kontakata sa Muzejom. (...) Vie su to od nastavnica znale ove ene kaparice, jer nastavnica nije to u koli prola, ovo specifino za odijevanje starinsko. Nastavnice nisu znale ni radile tkanje. Vie su to ove ene teake, koje su jo u vrime stare Jugoslavije, dok sam ja bila dite, radile kod Matavulja.147 Matavulj je radio sve ovo: nazuke, kape, pojaseve za muke. Znam kad smo mi naslijedili od Matavulja sanduke na jednom je pisalo kape, na drugom je pisalo nazuvke, toga se sian ko sad.148 ene su i onda radile kod Matavulja to, dok su se nonje jo nosile, dok su se ljudi odijevali u stare nonje. (...) Sukno sa stupanjem ili bojanjem se nije moglo komercijalizirati, a ovako si napravija gotov proizvod pa si ga proda. () Imale smo jedne stare isparane nazuke, i jednu kapu, nije bila ibenska, neka plitka, mala, ne znam ija, pa smo odatle vadili i provali izraivati te male kape ali nisu ile.149 Blu kapu smo poeli mi izraivati, ideja je moda moja bila, moda Vicina [od Vice Bogdanovi, op. a.]. Znam da smo filc naruivali iz Slovenije. To su bile velike bale, industriji je sluio kao filter a mi smo ga kupovali za kape. Vez je bio na ovoj posebnoj maini kaparica. Kaparica je po svom nahoenju odluila kako e vesti. Najbolje je ila ibenska kapa od skrleta, bolje je ila od ble. Skrletne su kupovali muki, a enske su kupovale ble jer su imale i rese i atraktivnija je bila. (...) (Ibid.)
Ker Vice Bogdanovi Katica tambuk o tomu je posvjedoila:

Okupila je [Biserka Ljubkovi, op. a.] grupu ena koje su dolazile na teaj i kod moje matere su uile raditi kape, ove crvene standardne, i bijele kape s boulama u boji. To nije ibensko, to mora da je iz vrlike krajine jer to su enske kape sa crvenim resama bijele, jer i te su se radile u Matavulja, samo za koga je to radio tko to zna, jer on je pokrivao cijelu Dalmatinsku Zagoru i Liku sa svojim radovima.
147

Za nazuvke v. rjeniki dodatak ovom radu. Ovaj izuzetno znaajan spomen se zasigurno odnosi na prazne sanduke s ustaljenim natpisima, jer je imovina Matavuljevih eksproprirana 1946. godine. Vjerojatno su zateeni u zgradi s pogonima obrta nekadanje Industrije narodnog veziva u gradskoj etvrti Varo, gdje je kola isprva zapoela rad. 149 Kazivaica vjerojatno misli na malu liku kapu, od kakvih u 1968. nije prodana nijedna. One najmanje (baby, odn. beby kako je doslovno zapisivano na skladinim karticama) su bile najprodavanija vrsta. Oito se radi o suvenirskoj kapi veliinom prikladnom za noenje kao svojevrsni privjesak, kakvih se od prilike do prilike i danas moe nai u suvenirskoj ponudi.

148

Usp. dio intervjua s Katicom tambuk od 3. oujka 2003.: Te ene su se meu sobom poznavale, znale su da je moja mater radila u Matavulja, a i mater mi je bila dosta spretna, znala je, razumjela se u sve to, onda su nju angairali jer su znali da je to radila, bila je onda nauila ove ene domaice, nezaposlene, koje stoje kui, ona ih je animirala da zarade koji dinar onda, jer one su radile te kape jer te kape su se i prodavale, bilo je i zarade. (...) Nauile bi na teaju raditi, onda su nosile kui to raditi. Rkp. u Muzeju grada ibenika.

60

Tim svjedoanstvom smo potvrdili jo jednu crtu kontinuiteta izmeu Industrije narodnog veziva i Centra za unapreenje domainstva, ovog puta u smislu oblikovanja proizvoda, to e biti od koristi u raspravi istraivakih rezultata. Osim kapa, Centar je nudio i tkalake proizvode Tone Vesti. Njih su kupovali: Kupac Mirko Baranovi Zadranka Hotel Imperijal, Vodice Turistiko drutvo, Vodice Hotel Jadran, ibenik Turistiki savez, ibenik Domus, ibenik Janja Sui Rukotvorine, Zagreb Ukupno velike torbice 29 31 17 15 12 7 4 1 0 116 male torbice 0 1 0 0 0 0 0 0 0 1 tepisi 20 0 0 0 0 0 0 0 1 21 Ukupno 49 32 17 15 12 7 4 1 1 138

Tabla 7: kupci tkalakih proizvoda iz Centra za unapreenje domainstva.

Iz 1967. godine u zalihi Centra je ostalo jo 69 komada grbova 900. godinjice ibenika iz proslave 1966. godine, koji su zasigurno bili napravljeni u tekstilu no nije sauvan primjerak tih radova. U evidenciji zalihe iz 1967. godine su jo preostali jedan muki kroet i jedan enski kroet (prsluk). Iznimno, tijekom 1968. godine Zorka Zjai je napravila etiri nova muka kroeta, od kojih su zagrebake Rukotvorine kupile jedan. Potranji u poratnim godinama prilagoavalo se u raznim sredinama. Dok kolska upraviteljica nakon godine 1951./1952. izvjeuje da je zbog manjka materijala i pribora pletenje svladala tek polovina uenica, u samostanu . s. dominikanki su pletai stroj nabavile 1951. godine, kod . s. franjevki su prvi pletai stroj nabavile 1947. godine i 10. listopada 1952. od gradskog Odjela privrede pribavile dozvolu za takvu kunu radinost Godine 1962. nabavljena je nova pletaa maina a 1965. godine nabavljene su jo dvije. U ovom se samostanu plelo do srpnja 1971. godine, a budua je dominantna radinost sestara bila vezana uz rad djejeg vrtia. Pleteni predmeti su bili uski alovi i vee jalpe, emperi, odijelca za djecu, enske haljine i drugi odjevni predmeti.150 Mnogo narudbi pletenja nakon rata su imale i asne sestre benediktinke u samostanu Sv. Luce.151 Narudbe vezenih komada
Ubrzo nakon to je s. Rafaela Markezi izabrana za vrhovnu poglavaricu 1947. nas dvije smo traile pleteu mainu kako bismo mogle raditi za ljude i time se pomoi u naem uzdravanju. Kupile smo malu pleteu mainu, koja je bila vrlo uska, pa smo 'jalpe', enske ogrtae koje smo najvie plele, jer je bila velika potranja za njima, morale vrlo fino sastavljati. Ustajale smo se u to vrijem u 4 sata, molile nae molitve i u 5 sati ile na sv. misu u sjemeninu kapelu sv. Martina. Po povratku bi brzo dorukovale i odmah prionule uz pletenje. Neke su se sestre bavile tkanjem a mi druge pletenjem i tako smo u to teko poratno doba preivljavale. Iz anketnog
odgovora . s. Blaenke imunde. Potranja za pletom i jalpom, dijelova odjee kakvi nisu postojali u ranijem oblaenju, bila je vezana za okolnosti poratnih godina: Imale su plet priko sebe, malo kao elegantnija je
150

Iz novinskog lanka ibenski samostan sv. Luce dri se stoljeima, iako je jednom o(p)stao na samo jednoj redovnici, Slobodna Dalmacija 14. kolovoza 2005. godine. Po istom kazivanju Biserke Ljubkovi, vore nisu za to [kape i dijelove nonji] imale afiniteta, one su plele.

151

bila jalpa, a starije ene su imale plet u okruglo, to su nosile, nije bilo jaketa. Znam da bi mi mater priala zimi, smrzla bi se, ono bokun pleta, bokun jalpice priko bluze, a zima vani, snig pada a triba i na posal - nije im bilo ba jednostavno. Iz intervjua s Katicom tambuk 3. oujka 2003., rkp. u Muzeju grada ibenika.

61

praktino se nisu pojavljivale jer je potreba za funkcionalnou daleko zasjenila estetski uinak. Ovakvo oslukivanje trita iz poratnih se uskoro premjestilo u turistike godine. U poslovnom arhivu Centra za unapreenje domainstva zanimljivo je uoiti nakupce i posrednike kakve su u anketnim odgovorima spominjale . s. franjevke. Ukratko se moe ocijeniti da je modernizacija iz 1950-tih, prepoznatljiva po industrijskim predgraima i novim blokovima stambenih viekatnica, na promotrenim primjerima u drugoj polovici 1960-tih bila simboliki podrivena sve to veom potrebom za iskazivanjem lokalnih prepoznatljivosti. Tome je repertoar klasne ideologije od mjesta do mjesta tek dijelom mogao izai u susret slavljenjem ratnih puteva pojedinih postrojbi ili reputacijama pojedinih narodnih heroja. Konotacija podrivanja oituje se u programatskom pobijanju tradicijske batine iz naputaka 1950-tih godina. U politikom smislu narodna je nonja jo uvijek bila pamena i kao dio nastupa jedinog ozbiljnog stranakog takmaca iz godina sastavljanja prvih poratnih jugoslavenskih vlada, Hrvatske seljake stranke. Sljednik glavne smotre Seljake sloge kao glavnog kulturnog dogaaja HSS-a u Zagrebu je kao Meunarodna smotra folklora nanovo oivljen tek 1966. godine. Nove kulturne potrebe iz 1960-tih potaknute su ekonomskom i valutnom reformom, dostupnou turistikog trita posredstvom nove Jadranske turistike ceste i promjenom turistike politike. Nakon kolektivnih odmaralita otvorile su se nove mogunosti i za rad veih hotela okrenutih otvorenom tritu, omoguena je ponuda privatnog smjetaja, a ambijentalizacija turistike ponude na kompetitivnom europskom tritu je osigurala mjesto predstavljanju prirodnih i kulturnih atrakcija te animatorskim prakticiranjima asociranima uz njih. U godinama nakon politikih vrenja s poetka 1970-tih uslijedilo je relativno ekonomsko blagostanje. Posredstvom masovnih popunjavanja hotela i nastalog trenda izgradnje vikendica turizam je kao gospodarska djelatnost priblien svima i svakome, te su izgledi za neposrednu korist plasmanom lokalno obojenih kulturnih sadraja postali jasni sve do razine individualnih praksi. 3.1.4 Zajednika obiljeja prikazanih proizvodnji

3.1.4.1 Usporedba aspekata civilnog aktivizma i enskog poduzetnitva

Izmeu poratnih godina u sredini XX. st. i na poetku XXI. st. zanimljivo je primijetiti i crtu enskog aktivizma. Program aktivnosti Centra za unapreenje domainstva s poetka 1960-tih kao da ponavlja aktivistiku notu enskog samoorganiziranja iz vremena Antifaistike fronte ena (AF), koja se nakon kritika politizacije enskog organiziranja samoukinula na svojem 4. kongresu 1953. godine.152 AF je praktino odigrao ulogu samoorganizirane enske udruge federalnog razmjera.153 U ibeniku je jedna od istaknutijih aktivistica AF-a bila upravo
AF je naslijeen aneminim Savezom enskih drutava, a od osnutka u Zagrebu 1961. godine kao dio SSRNH postojala je Konferencija za drutvenu aktivnost ena praktino kao opravdanje za izlinost drugaijih rodnih organizacija. Moe se rei da su mjeru civilnog samoorganiziranja iz poratnih godina ene povratile nakon novog rata. 153 Iz intervjua s Katicom tambuk: Tada je bio AF, i on je radio na prosvjeivanju drutvenog i radnog
152

ivota, on je okupio te ene naprednije i one su formirale Centar za domainstvo, imale su svojeg knjigovou i one su radile kao ustanova, ne mogu rei poduzee, nekakvo udruenje, radilo je tamo pet-est ena koje su bile stalno zaposlene, recimo tamo je neko vrijeme u kancelariji radila jedna gospoa Skrai, ili joj je to djevojako, ena kolovana, vodila im je knjige i raune. Imali su svoje istaice, svoje prostorije, organizirano je to bilo. 3.
oujka 2003., rkp. u Muzeju grada ibenika.

62

Biserka Ljubkovi.154 Centar za unapreenje domainstva, iji je rad kasnije vodila, oito je uivao reputaciju uinkovite enske kooperative, jer joj je povjereno voenje sloenog posla izrade ibenskih nonji kao protokolarnih darova za predsjedniki par 1966. godine.155 U godinama nakon Domovinskog rata enska samoorganiziranja bila su potaknuta potragama humanitarnih organizacija za lokalnim implementacijskim partnerima, pa je koncem 1990-tih npr. u Kninu radilo petnaest ogranaka takvih ustanova. Danas u bivim krajinskim podrujima radi razmjerno velik broj domaih udruga koje su se u meuvremenu osposobile funkcionirati i bez izravne pomoi stranih humanitarnih organizacija, a neka meu takvim okupljanjima su karakteristino enska i programski okrenuta tekstilnom i odjevnom rukotvorstvu: tkalaka zadruga Tkanica u Kninu koju uglavnom ine Hrvatice doseljene iz Bosne, potaknuta na osnivanje potporom kanadskog veleposlanstva za tkalaku poduku koja je 2002. godine pratila izlobu sjevernodalmatinskih nonji u Muzeju grada ibenika, udruga Tara u Kistanjama koju uglavnom ine domae Srpkinje, nastala nakon predratne proizvodnje istih tkalja na narudbe suvenirnica u NP Krka,156 udruga ena, osnovana 2002. godine prigodom tkalake poduke prireene uz navedenu izlobu u Muzeju grada ibenika, koju u Drniu s programom medicinske skrbi i kune radinosti meu enama drnikog kraja vodi umirovljena medicinska sestra Milena Perin.

Neka meu okupljanjima ove vrste koja su bila potaknuta humanitarnim aktivnostima u meuvremenu su zamrla, poput enske udruge u Obrovcu.157 Niz drugih udruga se rukotvornih tema dotie sporadino i efemerno.158 Napose je zanimljivo okupljanje vezilja u Polai kod Benkovca, vezano za srpanjsku folklornu smotru koja se prireuje od 1998. godine i uiva reputaciju najboljeg upanijskog okupljanja ove vrste. Rad vezilja je bio izravno usredotoen na potrebe lokalne folklorne skupine, bez organiziranja proizvodnog sredita (u obliku specijalizirane udruge, zadruge ili obrta). Na ovaj nain je obnovljen vez lanancem na grai,159 koji je posredstvom smotre i nastupa folklorne skupine dobio karakter uzornog predloka za druge sline aktivnosti.160 Proizvodni program ovih enskih okupljanja dotie se s djelatnou obrta specijaliziranih za narodne nonje koje, takoer, vode ene:
Onda je Centar za domainstvo vodila Biserka Ljubkovi, jedna vrlo sposobna ena, sa svim i svaim se bavila, ona je organizirala te ene da bi se obnovio rad na ibenskim nonjama i pola je od kapa. Iz intervjua
voenog s Katicom tambuk 3. oujka 2003. godine, rukopis u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. Od iste se kooperantice Centra, Vice Bogdanovi, u kasnijim godinama za potrebe protokolarnog darivanja slubenih gostiju od civilne vlasti naruivalo lutke u ibenskim narodnim nonjama. Iz intervjua voenog s njenom keri Katicom tambuk 3. oujka 2003. godine. 156 Udruga je pri koncu razdoblja nastanka ovog rada prestala s okupljanjima. Od tkalja iz Tkanice i Tare nastala su kljeana tkanja za tzv. konferencijsku torbicu, nagraivani proizvod tradicijskog obrta u dizajnu odjevne kreatorice Mine Petre iz Zagreba. 157 Za potrebe tkalake poduke inicirane od lokalnog Pukog otvorenog uilita amerika humanitarna organizacija International Rescue Committee im je iz svojeg ureda u Kninu u travnju 2002. godine kupila dva tkalaka stana iz sela Biskupija kod Knina. Dotrajali tkalaki listovi su iznova oplitani na licu mjesta. 158 Moe se procijeniti da je meu nabrajanjima djelatnosti u statutima udruga briga za tradicijsko rukotvorstvo u razliitim formulacijama prisutna u ne manje od pedesetak primjera. 159 Graa je dekorativna tekstilna aplikacija; v. rjeniki dodatak ovom radu. 160 Vez lanancem i dvostrukim lanancem na grai u najnovijem vremenu obnovljen je i u drnikoj eni.
155 154

63

obrt Lipa u Prvi-epurini dri Liposava Kutovi, profesorica tekstilnog usmjerenja Obrtnike kole u ibeniku i voditeljica uenike zadruge kole za djecu s posebnim potrebama u ibeniku,161 obrt Atelier VeNel kojeg u Vodicama dri Nelica Kneevi se od konca 1990-tih posve okrenuo narodnim nonjama i njihovim suvenirima,162 od 2007. godine i s podrunicom u ibeniku.163

Tu je i nastavljajua rukotvorna proizvodnja u samostanu . s. benediktinki, koja u takvoj nastavi surauje i s Obrtnikom kolom. Na tritu se pojavljuju i proizvodi vie ustaljenih kunih radinosti, takoer prakticiranih od ena, no neprijavljenih u rangu obrta.

3.1.4.2 Uloga sredinjeg pogona

Jednom kad je tekstilna i odjevna proizvodnja u samodostatnim kunim gospodarstvima postala skupljom od ponude industrijski proizvedenih dobara, novopojavljene su proizvodne sredine iz ove domene u razliitim prilikama ponavljale neka prepoznatljiva zajednika obiljeja. Prvi tehnoloki glasnik ovakvih promjena bilo je bojenje. Jelica BeloviBernadzikovska 1907. godine pie da neke [kninske] tkalje alju svoju preu u ibenik i Sinj da im se tamo boji, ako ele vie raznih niansa zelenila. Inae u svojim etnografskim opisima iz ovog dijela Hrvatske spominje ve ustaljene kune prakse bojenja koje ukljuuju vitrijol, ivit, olum, a kupka se naziva i verzija (Belovi-Bernadzikovska 1907:188-195, za Knin na str. 193). Novi naini bojenja su lako prihvaani zbog jednostavnijih postupaka, te pouzdanih i ravnomjernih rezultata. Baratanje novim bojilima omoguilo je radioniko okrupnjavanje i postavljanje zbirnih kunih narudbi, a u organizaciji takvog posla osim sintetskih tvari oite su novosti bile i vea povrina kupki te potrebe za skladinim prostorom. Radu je pomagalo i usavravanje prijevoznih i energetskih mogunosti. Svim je tim opisanim novim lokalnim nainima obrtnike, kooperativne i industrijske proizvodnje zajednika servisna uloga sredinjeg pogona. To u povijesti nije novo, i istraeno je npr. za cvjetajue dubrovako suknarstvo u XVI. st. U ovom radu prikazani primjeri, koji nam oslikavaju procese kakvi su se zbivali u itavom istraivanom podruju, industrijske kapacitete uivaju jedino s Industrijom narodnog veziva. Kasnija se odjevna proizvodnja zbiva u skladu s modernizacijskim repertoarom ponude. Koristei prijevozne i komunikacijske blagodati to trite vie nije ogranieno na vlastiti kraj niti za najiri krug kupaca, za razliku od ranijih razdoblja kad su si takvu ponudu mogli priutiti plateno najsposobniji lanovi lokalnih zajednica. Simboliki je preostao na ivotu jo djeli prijanjeg interesa za ovakvom ponudom, gotovo iskljuivo vezan za kapu, kojem je udovoljavano iz
Otvaranje obrta je potaknuto repliciranjem dva kompleta ibenskih narodnih nonji u Muzeju grada ibenika 1999. godine. Prvi proizvedeni predmeti su iz 2001. godine. Od 2007. godine obrt kao prepoznatljivi znak koristi stilizirano slovo L uvezeno u podstavi predmeta. Karakteristika obrta je runi rad. 162 Prvi interes iz ovog je obrta je povodom primljene narudbe narodne nonje u Muzeju grada ibenika iskazan 7. rujna 1999. godine. U suradnji s Muzejom (predmeti, dokumentacija) obrt je tijekom idue dvije godine proizveo seriju razglednica s prikazima narodnih nonji Jezera, Murtera, Pirovca, Primotena, Rogoznice, Skradina, ibenika (starija i novija), Tribunja, Vodica i Zlarina. Karakteristika obrta je uporaba strojeva, od 2006. godine takoer i raunalno pripremljenih vezenja. 163 Poetak rada duana u ibeniku asociran je programu obrta vezanom za kape, s kojim se natjecao za potporu na redovitim natjeajima vie ministarstava. Rodni kuriozitet ovog obrta je, po prvi put, muka izrada boula na kapama. Taj dio posla na ivaem stroju radi mu vlasnice obrta, Vedran Kneevi, a raunalnu pripremu vezenja izvode njihovi sinovi Marin i Branko. Iz razgovora s Nelicom Kneevi, 29. srpnja 2008. godine.
161

64

kunih radinosti. Kad su preostale radnice Centra za unapreenje domainstva nakon njegovog gaenja 1972. godine prele raditi u konfekcijsku tvrtku Revija, jedino preostalo aktivno korporativno sjedite s nekim od dijelova lokalnog znanja proizvodnje tekstilnih i odjevnih oblika bio je samostan benediktinki. Opisane bi proizvodne sredine mogli nazvati pogonima zbog koritenja u najmanju ruku dvije mehanizirane naprave za ubrzanu proizvodnju u serijama, a sredinjima zbog servisnih koristi kakve su od njih u proizvodnji imale dislocirane korisnice. Iako su u kui imale dva posebna ivaa stroja za vezenje ibenskih kapa, Stojieve na Gorici ne moemo nazvati takvim mjestom jer nisu nabavljale, skladitile, prodavale ili poduavale i za druge kaparice. Svaki od tih sredinjih pogona nastao je vlastitim putem i bez izravnog nasljeivanja djelatnosti svojeg prethodnika. No, u svakom od njih se kao nunost djelotvorne organizacije nametnula shema kooperativnog voenja posla s dislociranim suradnicama koje su u isto vrijeme u svojim obiteljima bile kuanice. Lokalno znanje je i dalje bilo vrijednim i uinkovitim dijelom raunice isplative proizvodnje. Iz proizvodne sredinjice se zbirno naruivao materijal potreban za proizvodnju, otpravljao plasman na trite, a fiziki prostor je ujedno bio koristan i za poduku potrebu za rad sa proizvodnim pomagalima (napose vano za ivai stroj kakav je uvozila Industrija narodnog veziva). Moda bi organiziranu poduku, po naravi drugaiju od prijanjih individualnih obiteljskih poduka u kuanstvima, mogli istaknuti kao vrlo vanu organizacijsku slinost prikazanih proizvodnji. Zabiljeeni naziv skularice za radnice Matavuljevog pogona (Jakovljevi 1976:53) daje nam pretpostaviti kako je taj rad u stvari bio osposobljavanje za budui samostalni kooperativni rad. Benediktinke su osposobljavale djevojke, ali nisu organizirale njihov rad kad bi zavrile izobrazbu. Centar za unapreenje domainstva je istovremeno organizirao rad i uenica i kooperantica, no potonjih nije bilo mnogo i meu njima je presudno umijee bilo ono koje su stekle u Industriji narodnog veziva. Organizacijsku shemu poput Matavuljeve je 20. kolovoza 1996. godine Razredu za likovnu umjetnost HAZU predloila tekstilna restauratorica Mira OvaikKovaevi, predloivi na osnovi ranijih analiza ilimarskog umijea od Krnjavoga rukotvorno-tekstilnu umjesto industrijsko-tekstilne nastave u Kninu, sa zadrugom kao oblikom trinog organiziranja svrenih uenika jedne takve strune izobrazbe.164 U ovakvom ureenju posla glavni raskid s prijanjim nainom proizvodnje predstavlja nabava sirovina. Industrija narodnog veziva je modernim prijevoznim sredstvima nabavljala tvorniki proizvedene tekstile jer je u usporedbi s takvim poslovanjem na veliko postalo neisplativo odravati nabavu kod proizvoaa tekstila iz tkalakih kunih radinosti. Benediktinke su skrletnu oju za narodne kape nabavljale posredstvom samostana svojeg reda u inozemstvu, iz Njemake.165 Za inoviranu bijelu narodnu kapu je Centar za unapreenje domainstva naruivao materijal kakav je inae proizvoen za filtriranje u industrijskim procesima.166 U svakom od tih primjera mrea kooperantica je radila na gotovim materijalima. Jedina proizvodnja koja je ukljuivala vlastiti tekstilni materijal bila je kod dominikanki i franjevki. Kod potonjih smo potanko prikazali da ta proizvodnja nije dijelila kooperantska obiljeja aktivnosti Industrije narodnog veziva i Centra za unapreivanje domainstva. Samostani nisu
Nastavni plan i program za 4-godinju strunu izobrazbu dizajnera rukotvornog tekstila prihvaen je u Agenciji za strukovno obrazovanje svibnja 2008. godine i upuen Ministarstvu prosvjete na odobravanje. 165 Podatak iz razgovora sa . s. Fortunatom Spahijom, 30. srpnja 2008. godine. 166 Podatak iz intervjua s Biserkom Ljubkovi 7. oujka 2003. godine; rukopis u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. Jedini takav materijal zabiljeen na skladninim karticama iz 1968. godine je vuna za jedinu tkalju u Centru, Tonu Vesti. Zaliha iz 1967. godine iznosila je 7,35 kg, a nabavljeno je 20,56 kg za Tonu Vesti i dva puta po 4,64 kg za Julija Takaa koji nije zabiljeen meu proizvoaima. Vuna je specificirana kao bijela seljaka vuna i seljaka vuna u boji, pa se vjerojatno radilo o ve ispredenoj vuni. AC, arhivski fond enska struna kola, sv. 22.
164

65

imali dislocirane kooperantice, ve su takvim radom izdravali svoje zajednice. Dakle, nakon to je samodostatna a u jednostavnijim oblicima tehnoloki zaokruena proizvodnja unutar kunih gospodarstava u 2. polovici XIX. st. postala skuplja od one kakvu je poelo nuditi novo trite, vie nikad nije uspostavljena kolektivno organizirana proizvodnja od vlastitih tekstilnih materijala do plasmana dovrenih proizvoda. Prakticiranje tih dijelova lokalnih znanja nalo je mjesta u drugim specifinim proizvodnjama kakve su odgovarale na kulturne potrebe svojih zajednica.

3.1.4.3 Proizvodne mogunosti i odgovaranje na kulturne potrebe na primjeru kape

Ubrzo nakon dolaska u Narodni muzej u Zadru prof. Olga Otri je 1949. godine od Ljubice Maleevi iz Kistanja na dar za muzejski fundus primila odjevni predmet kojeg je u muzejskoj dokumentaciji opisala na idui nain:

Sadak [kaputi bez rukava, op. a.] iz radionice S. Matavulja, izraen oko 1920. godine. Izraen za (tada) pomodne sveanosti. Krojen od meke fine bijele oje, ukraen na rubovima i na klinu pod pazuhom prugama, trokutima i rombovima crvene, zelene i modre oje, sa zupcima od crvene oje podstavljenim zelenom pamunom vrpcom.167
Takav proizvodni program se moe rekonstruirati i iz arhivirane poslovne dokumentacije Centra za unapreenje domainstva. Uz glavni dio proizvodnje posveen kapama, postojao je i skroman spomenuti tkalaki izbor, radile su se salvete za kuhinjske garniture, djeje posteljne garniture i zastave, a takoer i muki kroet (4 komada, 1 u zalihi), enski kroet (1 komad u zalihi) i muki kroet iz bukovake nonje (1 komad u zalihi).168 Inovirana proizvodnja, kakvu je s neobinim bijelim sadakom lienim veza konstatirala Olga Otri, oita je i kod Centra za unapreenje domainstva kao svojevrsnog sljednika Industrije narodnog veziva. Neobino je usporediti nominalno vezilaki obrt, kakav je sadran naslovom Industrija narodnog veziva, s njegovim proizvodom koji i nije namijenjen svakodnevnom noenju ve sveanostima ali na kojem ipak nema veziva. Vezenje je, oito, bilo prvorazrednom karakteristikom narodnog odijevanja kakvog je ovaj obrt deklarirao kao uzor, s puanima i seljacima kao kupcima za kakve se moglo pretpostaviti da e povoljno reagirati na ovakvo nominalno oitovanje odjevnog repertoara.169 Ipak su se promjenama s vezom u novim tehnolokim okolnostima vrata imala posve rastvoriti. Industrija narodnog veziva je svoj favorizirani proizvod, narodnu kapu,170 modificirala u svim njenim obiljejima: obliku, materijalu, boji i ukrasu. Svaka je od tih promjena bila uvjetovana strojnim ubrzanjem proizvodnje. Poviena kapa je sadravala manje sitnog veza i otvorila je prostor krupnijim ukrasnim likovima kakvi se mogu lake navesti i popuniti ivaim strojem nego rukom. oja kao materijal za kapu je vrsta fino stupanog tkanja kakav je bilo mogue
Etnoloki odjel Narodnog muzeja u Zadru, inv. br. 278. AC, arhivski fond enska struna kola, sv 22. 169 Da je ovakvu marketinku nakanu valjalo posebno istaknuti, vidi se i po karakteristinoj terminologiji konca XIX. i poetka XX. st. Ono to je tada bilo iskazivano kao industrija danas bi uglavnom nazvali obrtom. Dananje rukotvorine takoer ne odgovaraju tadanjoj konotaciji, to se moe vidjeti iz strukovnog postojanja rukotvorina (raznovrsne maloprodaje, npr. kod ibenskog trgovca rukotvorinama Vladimira Kulia, kako se predstavlja na vlastitom memorandumu) napose od narodnih rukotvorina kakvima barata Matavulj. 170 Meu odjevnim predmetima za kojima posee lokalni paremioloki fond kapa uvjerljivo prednjai (Skarpa 1909.). Primjer simbolikog postupanja s kapom v. kod Jeli 1950:77 i 108. Tipski pregled daje Schubert 1993.
168 167

66

proizvoditi u samodostatnim gospodarstvima, ali je isplativost takvih nabava pala u drugi plan pred mogunostima krupnih dobava. Promjena boje je, najvjerojatnije, vezana za promjenu materijala. Pripovijedanje tvrdi da je nabavci materijala za kape Matavulj jednom zakasnio kupiti crvenu (skrletnu) oju, pa mu nije ostalo izbora do li vratiti se s brodskim tovarom bala naranaste oje (Makale 1939:106). Naranasta boja je u predindustrijskom odijevanju bila netipina i u istraivanom podruju joj nalazimo samo jednu potvrdu iz XVII. st.171 Na muzejski sauvanim predmetima svileni naranasti konac kakav se moe zatei u vezenoj grai je industrijskog postanja. Napose je zanimljivo da je za bojenje tekstila u naranastu boju uz odgovarajue izlaganje na suncu mogao posluiti i mangan (Nieto-Galan 2001:186), ije su mineralne soli mogle biti dohvatne iz lokalnog industrijskog pogona kakav je u gradskim prilazima u Crnici zaet 1903. godine. Takoer, promijenjen je i vez. Suen je repertoar vezilakih tehnika, jer je ivai stroj ukrasne boule popunjavao samo lanancem. Krupno vezeni ukrasi liili su se prijanjih sitnijih dodataka u vidu manjih punjki a u tjemenom dijelu kape ukrase posve izostavili. Na tom su se dijelu, za razliku od prije ustaljenije navezivanih srcolikih i floralnih ukrasa, od strojne modifikacije nadalje ovisno o narudbama znali vesti dravni grbovi. Taj vez prije nije bio mogu, jer su u kroju tjemenog dijela kape bila smjetena dva ava koji su omoguavali postii blago stoasti vrh kape. Dui av je redovito bio skriven razdjelnicom simetrino navezenog ukrasa, koja je bila odmah prepoznatljiva po prugi veza. Takav bi se av pod novim heraldikim ukrasima ne bi moglo skriti, ve bi zasigurno svojom vidljivou poremetio kompoziciju itavog vezilakog posla. itava je modifikacija dala vizualno privlaan uinak vrlo prepoznatljivog oblika u kontrastnoj kompoziciji boja. Za Matavuljev trini zadatak kapu je resio potencijal bez premca. To je jedan od rijetkih dijelova predindustrijske odjee koji se mogao nositi i u novim okolnostima. U tom se smislu moe usporediti s nakitom, no lokalna proizvodnja nakita ne sadri toliko partikularna obiljeja kao to ih ima ova inaica crvene kape. U promatranom je podruju crvena narodna kapa jedan od odjevnih predmeta koje moemo istraiti duboko u povijest. Unutar zadanog podruja zanimljivo je usporediti nakienu crvenu kapu, kakva je ostala zorno prikazana na likovnim radovima iz 1930-tih (v. likovni prilog), sa crvenom kapom koju nosi lik oraa na fresci u crkvici Gospe Srimske kod ibenika, XII/XIII. st. Fresku je analizirao Cvito Fiskovi (1952:32-34, 1965:24).172 Lik oraa je jedina likovna predodba seljaka na dalmatinskim freskama, a povjesniar umjetnosti ga je protumaio kao lik ktitora. Dva reda svijetlih okruglih ukrasa kape s istaknutim vrkom po naravi stiliziranog likovnog predoavanja moemo usporediti s mukim likom vrlikog para u narodnim nonjama na novanici od pet tisua kuna iz vremena NDH likovni umjetnik je u pojednostavljivanju radi smanjivanja za lik na novanici ukrasne kovanice sa crvene kape u prikazivanju rijeio na isti nain kao i fresko-slikar otprije osam stoljea.173 Druga istaknuta povijesna usporednica je jedan od portreta kojim je pri obnovi ibenske katedrale 1850. godine zamijenjen atmosferilijama oteeni izvorni portret. Radi se o 13. portretu (Ivanevi 2000:74), smjetenom na apsidi u kojoj se nalazi krstionica. Portret sigurno predstavlja puanina pod narodnom kapom, iji profil s definiranim gornjim bridom moemo usporediti s prvim Laforestovim fotografijama iz ibenika snimljenim deset godina nakon postavljanja novih portreta. Fotografije nam donose detalj kakav manjka na skulpturi
Suknja naranata pribiljeena u glagoljskoj oporuci u Murteru 1676., v. dodatak radu. Ora je ikonografski asociran zatitnitvu poljodjelaca pod prikazanim sv. Jurjem. Fiskovi stoga pretpostavlja da je ktitor imenom bio Juraj (1952:38). 173 V. tablu II.a. Tradicija kienja crvene kape kovanicama i cvijeem koja je u takvoj formi odrana odnosi se na oglavlja alkarskih momaka.
172 171

67

vezeni ukras. I inae na prisutnim oglavljima meu ukupno 72 portreta donjeg portretnog vijenca ibenske katedrale, djelu Jurja Dalmatinca i njegove kole suradnika, nema prikazanih detalja kakve bi mogli pretpostaviti za olienje ukrasa poput vezenja. Ovaj je portret u obliku karakteriziran kapom i snanim brkovima. Povjesniar umjetnosti pretpostavlja da su portreti umetnuti pri obnovi iz sredine XIX. st. tematski slijedili svoje prethodnike. Takvu pretpostavku nikad neemo moi posve provjeriti, no na gornjem nizu 42 portreta koji su u veliini manjoj od prirodne svi redom nastali u vrijeme gradnje katedrale takoer se nalazi jedan portret pod kapom slinog profila, takoer s naglaenim brkovima.174 Kod ovog portreta kapa je oblikovana vie polukalotno, nabijena na glavu na nain koji podsjea na kosovarsku bijelu keu. Ovakav nain shematizacije kape moemo usporediti s najstarijim akvarelom koji prikazuje par u ibenskim narodnim nonjama. Akvarel je u vlasnitvu Hrvatskog povijesnog muzeja i datiran je oko 1830. godine (v. likovni prilog). Muka crvena kapa na glavi mukarca s perinom i bez brkova (mogue mladia) likovnom je stilizacijom nadola do potpuno polukalotne forme, no sigurni smo da moe biti rije jedino o narodnoj crvenoj kapi. Dakle, stiliziranje i shematsko prikazivanje kape kao posve nabijene polukalotne opne nije neuobiajen likovni postupak. Kod gornjeg portreta je vrlo zanimljivo da kapa takoer nema tragova koji bi mogli prikazivati umjetnikov pokuaj prikazivanja vezenih ukrasa kape, iako od dva prisutna cendala (vrpce u kosi) na enskim portretima jedan ima i perforacije koje se mogu protumaiti kao vezeni ukras npr. zlatovezom na svili na nain koji je bio est u to vrijeme. Mogue je da vezeni ukrasi na narodnoj kapi nisu bili istaknuti do te mjere. Kiparevo savjesno prikazivanje oglavnog dijela odijevanja svojeg vremena moemo vidjeti na portretu koji se nalazi neposredno do mogueg portreta puanina pod crvenom kapom. Radi se o enskom portretu s vrpcom kao ukasnim prevjesom na elu, uope s nainom uplitanja kose tom vrpcom koji je identian s oglavljima na dijelu suvremene freske Minervin trijumf koji prikazuje poduku djevojaka na tkalakom stanu.175 Industrija narodnog veziva, kao ni druge proizvodne sredine vezane za izradu narodnih nonji, jo nisu imale interesa za ovakve povijesne pokazatelje ni mogua certificiranja kape kakva bi im se mogla asocirati.176 Na ovom su nam mjestu prijedlozi povijesnih identifikacija crvene kape vani zbog utvrivanja njenog izraajnog potencijala.177 Ora-ktitor sa srimske freske je likovno predstavljen kapom i jednim komadom odjee, a puanin na katedrali samo kapom (i
Kod politikih prvaka narodnjaka (Gajo Bulat, Ante upuk, piro Tomi, Ivan Vrankovi) i autonomaa (Antonio Bajamonti, Vitaliano Brunelli, Arturo Colautti, Roberto Ghiglianovich, Giorgio Giovannizio, Edoardo Keller, Luigi Lapenna, Giuseppe Messa, Giuseppe Piperata, Abele Serragli, Nicol Tommaseo, Nicol Trigari) iz XIX. st. kojima su sauvani fotografski portreti zanimljivo je konstatirati da je redovita moda potonjih bilo noenje brade i brkova, a kod narodnjaka samo brkova. Na taj nain se potcrtavala pripadnost puku, to je stereotipizirano noenjem narodne crvene kape naspram gospodskog (lacmanskog) klobuka. 175 Freska se nalazi u palai Schifanoia u Ferrari. Godine 1470. naslikali su je Cosimo Tura i Francesco Cossa. Moe nam biti zanimljiva i zbog prikaza seljaka s prizora rada u vinogradu. Drugi su vaan onodobni spomenik freske svjetovnih scena u vei katela Issogne kod doline Aosta sa sjevera Italije, nastale izmeu 1489. i 1502. godine (napose prikazi trnice i apoteke). I pored svih ograda koje, razumljivo, imaju upozoriti na udaljenu pripadnost ovih fresaka, freske iz katela Issogne su nam u tumaenjima likovnog programa svjetovnih portreta na ibenskoj katedrali vrlo vrijedne jer predstavljaju prvorazredni likovni prozor u svjetovni i svakodnevni ivot punih figura iz razdoblja izgradnje ibenske katedrale. 176 U suvenirskoj prodaji se od 2003. godine nude i tri portreta s gornjeg ukrasnog vijenca katedrale iji su odljevi uzeti za potrebe izlobe o nonjama i povijesnoj kulturi odijevanja 2001. i 2002. godine, meu kojima se nalazi i lik mogueg puanina, a takoer i lik puanina s donjeg portretnog vijenca. Za razliku od prijanje ponude, ovi se suveniri u biskupijskoj knjiari prodaju zapakirani u kutiju s prikazom katedrale i saetim opisom. Certificiranja suvenira vezanih za narodni ivot u ovom kraju jo ne slijede uzor arheolokih suvenira. 177 U svojoj podrobnoj analizi varoke nonje u Splitu iz vremena nacionalnog buenja Branka VojnoviTraivuk kao zasebne simbole hrvatskog identiteta izdvaja samo dva odjevna predmeta kapu i kaputi (Vojnovi-Traivuk 2002:88).
174

68

brkovima).178 Oglavlje u ukupnoj posturi ovjeka ima prvorazredni simboliki znaaj: u svjetini je to jedini vidljivi dio odjee svih prisutnih osoba,179 a u statusnim promjenama ponajprije mijenjan simboliki dio odjee.180 Puka kapa protiv lacmanskog klobuka s konca XIX. st. u javnoj predodbi igra istu ulogu kao i likovi s novinskih karikatura iz 1980-tih ili 1990-tih godina: kao predstavnike sukobljenih skupina jedinim ih obiljejem reprezentira kosovarska kea, srbijanska ajkaa ili hrvatski krlak iz estina. U simbolizmu predoenom odijevanjem kapa jednostavno nema premca.181 Za kapu se kao nositelja simbolikog znaenja nalo mjesta i kad je ostatak predindustrijske odjee izaao iz koritenja. Takvu su priliku i takav potencijal kape nakon prestanka njene izrade u samodostatnim gospodarstvima aglomerirani proizvoai dobro iskoristili.

3.2 Tko nosi narodnu nonju?

Promjene u nastajanju i koritenju narodnih nonji su korjenite. U svakome sluaju, kompilira B. Bogii ravnokotarski odgovor u svojem zborniku, u kunoj zadruzi odjeu ene same kroje, iju i vezu (1874:114). Danas bi mogli rei da se obina (da ne kaemo puka) odjea za noenje u svakome sluaju kupuje,182 a odijevanje narodnih nonji pripada osobitim prigodama i sveanostima. Prekid u svakodnevnom koritenju narodne nonje pridao joj je osobita i nesvakodnevna znaenja, a svako odijevanje ove vrste u programatski kulturni in kakvim se oituju zasebne poruke.183 Odnosu dominantnih i manje vanih funkcija ove vrste posvetio se Bogatirjev (1971:35).
Radi se jednodjelnoj koulji-tunici stegnutoj pojasom, te obui. Ora u desnoj ruci dri ruicu ralice, a u lijevoj ruci ostan (stimulus) kakav oblikom odgovara onima prikazanima na nadgrobnim ploama u rogoznikom kraju iz XIV./XV. st. Koulja je vertikalno razdijeljena na polovicu bijele boje i na polovicu crvene boje, to po analogijama iz puke nonje ili fresko-slikarstva tek treba protumaiti. Mogue je da se radi o shematskom sjenenju razumljivom u ukupnoj kompoziciji freske (s crvenom bordurom, crvenim volom, crvenim arapama kakve mukarci nisu nosili itd.). 179 Usporedi opis iz XIX. st.: Za mene bijae velika slast gledati u ibeniku itelje varoa i okolice. Kad bi se ovi u blagdan hrpimice pojavili unutar zidina, dobio bi ovaj odmah lice bujnoga ivota. S daleka jur zacrveni ti se sve pred oima, kad vidi narod polaziti u crkve. Svi mukarci nose niske crvene kape i sure surke crveno opivene. Muko i ensko liepa je stasa i obraza, jezik uglaen i hitar, a kad se gdjekod u gostioni sastanu zaore istim i slonim glasom starodavne pjesme o kojima je jur u XV. vieku ibenanin Juraj igori tako oduevljeno pisao. (Sakcinski 1873.) 180 Usp. pojmove vezane za djevojako oglavlje, oglavlje udavae, svadbenu krunu, oglavlje udane ene i oglavlje udavae u pridodanom rjeniku. 181 U najstarijim likovnim figuralnim ostvarenjima, poput Willendorfskih Venera, znaajnu ulogu ima pregaa no njena je dananja funkcionalnost (osim izoliranih profesionalnih ambijenata poput konobarskih ili kovakih) diskontinuirana. Razliiti istraivai su mreasto pokrivalo glave na nekima od tih figurina znali protumaiti i kao svadbeno oglavlje ene karakteristino skrivenog i oborenog pogleda (Soffer 2007.); usp. kokelj iz pridodanog rjenika. 182 Razgranienja odijevanja po modi i odijevanja narodnih nonji v. kod Rihtman-Augutin 1976. Posljedica nepodvrgavanja preteuem modnom izgledu je drutveno muenitvo. Psiholoki je neprijatno uklanjati se opem standardu. ena koja bi se javno pokazivala u korjenito drugaijoj odjei bila je izvrgnuta podsmijehu. Ne slijediti modu smanjivalo je izglede privlaenja mua (McKay 1989:100). Individualna percepcija straha i sramote predstavljaju uinkovita sredstva drutvene regulacije, kako je analizirao Elias. Takvo se oite moe primijeniti kako na graansku modu, tako i na puku nonju. Drugu auriranu toku interesa moe predstavljati dananje stapanje obinog i posebnog odijevanja, gdje je narodna nonja zajedno sa sveanim odijelom na potonjoj strani. Ovakvu promjenu slijedi i rekalibriranje etnolokog pojmovlja, o emu smo potrebu rasprave naznaili meu polaznom terminologijom. 183 Napose istaknuto npr. na javnim demonstracijama ekolokog ili politikog karaktera; v. nie za demonstriranje u narodnoj nonji na okupljanjima udruge Zvona Zagore.
178

69

3.2.1 Udruge, zborovi i glazbari

Dananji interes za odijevanje i izradu narodnih nonji u naelu je individualan184 ili skupni (u pravilu za razliite vrste scenskih skupina). Nastupi ovako odjevenih skupina vaan su poticaj za motivaciju daljnjeg interesa za narodnu nonju, bilo respektiranjem ili vlastitim noenjem pojedinosti, parafraza ili cjelina narodnih nonji. Koje se narodne nonje scenski koriste odreeno je potrebama repertoara, npr. kod nonjama najbogatije folklorne skupine Lado odjevne su potrebe zadane izborom iz etnokoreografske literature (Primoten, Zlarin). Na ovom emo mjestu poblie promotriti skupne interese za izradu narodnih nonji i rekonstrukcije predindustrijskih odijevanja na sjevernodalmatinskom podruju. Takav pregled poinjemo folklornim skupinama. Po registru udruga folklornih je skupina u ibenskokninskoj upaniji registrirano 24,185 a u Zadarskoj upaniji 57.186 Klapa u ibensko-kninskoj
U paru je to ponajprije kod mladenaca. Pojedinano se odjevna cjelina zna uvati i radi elje da se u njoj ukopa nakon smrti. ibenska krojaica Gordana Gole je u intervjuu uinjenom u Muzeju grada ibenika 21. travnja 2008. godine opisala narudbe narodnih nonji za posve malenu djecu, povodom krtenja, s najmlaim nositeljem nonje starosti svega 11 mjeseci iz rujna 2007. godine, dok je u razgovoru 27. oujka 2009. godine opisala kroj i nakit koji je upravo primijenila na takvu krsnu nonju za 3-mjesenu bebu. Takoer, kod pojedinaca ovakvi odjevni predmeti imaju istaknut osobni znaaj pri odijevanjima na sveanostima poput lokalnih svetkovina. Na taj nain narodna nonja postaje elementom sveanog i ceremonijalnog kostimiranja kao to je to u obrtu Borisa Buria-Gene iz Trogira nakon Domovinskog rata postao i graanski dalmatinski vetit:
184

To je zapravo europska odjea iz 18. stoljea koja se kao tradicija najdue zadrala i sauvala u srednjoj Dalmaciji kao dalmatinsko puko odijelo. Ali ja sam takvo odijelo odavno primijetio na uvenoj slici Hrvatski narodni preporod, a ovjek koji ga nosi sigurno nije Dalmatinac (...), iz novinskog lanka Batina na prsima, Elita br. 1, Split, oujak 1999. godine, str. 30-33, na str. 33. Usp. opreku kuno proizvedene odjee zvane pollera naspram industrijske odjee zvane vestido u Latinskoj Americi (Hansen 2004:373).
185

Kulturna udruga ibenske utine (ibenik), Kulturna udruga Tribunj, Kulturna udruga Kolarite (Radoni), Kulturna udruga Vodike Perlice (Vodice), Kulturno - umjetniko drutvo Dinara (Kijevo), Kulturno - umjetniko drutvo Kralj Zvonimir (Knin), Kulturno - umjetniko drutvo Sv. Juraj (Primoten Burnji), Kulturno umjetnika udruga Bezdan (Pirovac), Kulturno umjetnika udruga Zvona Zagore (Mirlovi Zagora), Kulturno umjetniko drutvo Bedem (Grebatica, osn. 1998.), Kulturno umjetniko drutvo Harti (Tisno), Kulturno umjetniko drutvo Koledie (Jezera), Kulturno umjetniko drutvo Koralj (Zlarin), Kulturno umjetniko drutvo Spuvar (Krapanj), Kulturno umjetniko drutvo Sveti Ante (Danilo Kraljice), Kulturno umjetniko drutvo Vrpoljac (Vrpolje), Kulturno umjetniko drutvo Zora (Betina), Kulturno-umjetnika udruga Miljevci (Drinovci), Kulturno-umjetnika Udruga Promina (Oklaj), Kulturnoumjetnika udruga krinja (Dubrava kod ibenika), Kulturno-umjetniko drutvo Tara (Drni), Seljako kulturno - umjetniko drutvo Sloga (Pakovo Selo, osn. 1983.). Podatci iz registra udruga objavljenog na internetu, http://www.udruge.hr, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. godine. 186 Drutvo za ouvanje pakoke tradicije i obiaja Kaleta (Pakotane), Folklorna skupina Kualjske Posestrine i Pobratini (Kali), Izvorna folklorna skupina Silba, Kulturno umjetnika udruga Fortuna (Raanac), Kulturno umjetnika udruga Kruna (Paman), Kulturno umjetnika udruga Kunjka (Tkon), Kulturno umjetnika udruga Maslina (Turanj), Kulturno umjetnika udruga Zora (Olib), Kulturno umjetnika udruga Pristan (Sveti Filip i Jakov), Kulturno umjetniko drutvo Banj (Banj, otok Paman), Kulturno umjetniko drutvo Carza (Polinik), Kulturno umjetniko drutvo Druina (Pag), Kulturno umjetniko drutvo Gradina (Polaa), Kulturno umjetniko drutvo Kralj Tomislav (Biograd), Kulturno umjetniko drutvo Luzarica (Pridraga), Kulturno umjetniko drutvo Nevijana (Neviane, otok Paman), Kulturno umjetniko drutvo Pakotane, Kulturno umjetniko drutvo Paljuv, Kulturno umjetniko drutvo Podgorac (Starigrad Paklenica), Kulturno umjetniko drutvo Preko, Kulturno umjetniko drutvo Privlaka, Kulturno umjetniko drutvo kabrnja, Kulturno umjetniko drutvo Sv. Duh (Posedarje), Kulturno umjetniko drutvo Sv. Kuzman i Damjan (Slivnica), Kulturno umjetniko drutvo Sveti Ivan Glavosjek (Donje Ratane), Kulturno umjetniko drutvo Sveti Mihovil (Poljana), Kulturno umjetniko drutvo Sveti Nikola Taveli (Liane Ostrovike), Kulturno umjetniko drutvo Vila Velebita (Jasenice), Kulturno umjetniko drutvo Vrana (Vrana), Kulturno umjetniko drutvo Zadar, Kulturno umjetniko drutvo Zlatna Luka (Sukoan), Kulturno umjetniko drutvo Bokolje (Dobropoljana, o. Paman), Kulturno umjetniko drutvo Kolajna (Zadar), Kulturno umjetniko drutvo Kukljica, Kulturno umjetniko drutvo Sv. Ante (Lukoran), Kulturno umjetniko drutvo Sv. Luka (drelac), Kulturno zabavna udruga Porat (Obrovac), Kulturno-umjetniko Drutvo Bartul Kai (Kolan), Kulturno-umjetniko drutvo Branimir (Benkovac), Kulturno-umjetniko

70

upaniji je registrirano 24,187 dok ih je u Zadarskoj upaniji 19.188 Noenje narodnih nonji i druga zanimljiva uniformiranja i kostimiranja189 jo se mogu sresti kod nekih meu veim glazbenim skupinama: 7 limenih glazbi190, 4 orkestra191 i 10 zborova192 iz ibensko-kninske upanije, te 7 limenih glazbi i orkestara193 i 4 zbora194 iz Zadarske upanije. To je ukupno potencijalno zanimljivih 156 skupina iz registra udruga, od kojih neke vie nisu aktivne a druge postojee se u registru vjerojatno jo nisu sve niti upisale.195 Ipak nam, ak i uz takva ogranienja, registar udruga na ovaj nain omoguuje pretpostaviti da je u dvije sjevernodalmatinske upanije196 krug ne manji od tisuu i po ljudi bio zainteresiran u odreenim ponavljajuim prilikama posebno se odjenuti odgovarajui na potrebe specifinih kulturnih praksi. U mnogim sluajevima to su bile narodne nonje, njihove stilizacije, odjevna parafraziranja ili dodirne odjevne forme iz kulturne povijesti. U takvim se potrebama i zgodama nijedna od ovih skupina vie ne odijeva odjeom proizvedenom na nain karakteristian za vrijeme prije ustaljivanja izraza narodna nonja, u samodostatnom kunom gospodarstvu. Za promatrano se podruje moe smatrati vjerodostojnom etnologova ocjena da se stari odjevni predmeti pojavljuju u rjeim
drutvo Branimir (Nin), Kulturno-umjetniko drutvo Budim (Podgradina kod Benkovca), Kulturnoumjetniko drutvo Galeb (Karin Gornji), Kulturno-umjetniko drutvo Ivan-Goran Kovai (Bibinje), Kulturno-umjetniko drutvo Novigrad, Kulturno-umjetniko drutvo Popovii (Popovii), Kulturnoumjetniko drutvo Radovin, Kulturno-umjetniko drutvo Sloga (Veli I), Kulturno-umjetniko drutvo Sv. Lovre (Vrsi), Kulturno-umjetniko drutvo Sv. Mihovil (Vrsi), Kulturno-umjetniko drutvo Sveti Ivan (Vir), Kulturno-umjetniko drutvo Vuki (Vuki), Kulturno-umjetniko drutvo egar (Bogatnik), Kulturno-umjetniko drutvo Zrmanja (Obrovac), Udruga Kualjska ena (Kali). 187 Amaterska kulturna udruga Bonaca (ibenik), Amaterska kulturna udruga Skradinke (Dubravice), Glazbena udruga Dalmacija (Bilice), Glazbena udruga Klapa Knin (Knin), Klapa Adria (ibenik), Klapa Bilice, Klapa Brodarica (ibenik), Klapa Faust (ibenik), Klapa Kalafat (Betina), Klapa Lanterna (ibenik), Klapa Mirakul (Vrpolje), Klapa More (ibenik), Klapa Reina (ibenik), Klapa Romansa (ibenik), Klapa Solaris (ibenik), Klapa Teuta (ibenik), Klapa Zvono (Kistanje), Klapa Bunari (Vodice), Kulturna udruga - Klapa Maslina (ibenik), Kulturno glazbena udruga Dalmatino (Murter), Udruenje graana - Klapa Fortica (ibenik), enska klapa Orulice (Vodice), enska pjevaka skupina Rogoznike Bile Vile (Rogoznica), Kulturno umjetniko drutvo Tomislav (Rogoznica). 188 Dalmatinska Klapa Donat (Zadar), Dalmatinska Klapa Galija (Zadar), Dalmatinska Klapa Lanterna (Zadar), Dalmatinska Muka Klapa A'Cappella (Zadar), Dalmatinska Muka Klapa Cantus (Sveti Filip i Jakov), Dalmatinska Muka Klapa Kadena (Zadar), Dalmatinska Muka Klapa Kaleta (Zadar), Dalmatinska Zabavljaka Klapa Zadrani (Zadar), Dalmatinska enska Klapa Idassa (Zadar), Dalmatinska enska Klapa Zadranke (Zadar), Dalmatinska enska Klapa Anima Maris (Koino), Klapa Leut (Zadar), Klapa Mirakul (Pag), Klapa Pag (Pag), Klapa Povljana (Povljana), Klapa Puntamika (Zadar), Muka Klapa Kontrada (Posedarje), enska Klapa Citadela (Zadar), enska Klapa Viola (Zadar). 189 Nisam uvrtavao karnevalske udruge. 190 Gradska limena glazba iz Skradina, Gradski puhaki orkestar iz Drnia, Narodna glazba iz Pirovca, Puhaki orkestar iz Primotena, ibenska narodna glazba, Vodika glazba, Zatonska glazba. 191 Orkestar Mladih iz ibenika, Tamburaki orkestar Krste Odak (Drni), Tamburako Drutvo Tribunj, Gradski komorni orkestar (ibenik). 192 Djeji zbor Kalandruni (Drni), Mandolinski Orkestar Kreimir (ibenik), Mjeoviti pjevaki zbor Sv. Cecilija (Kistanje), Muki pjevaki zbor Sv. Mihovil (ibenik), Pjevaki zbor Lira (Vodice), Pjevaki zbor Sv. Nikola (Tribunj), Pjevaki zbor Sveti Juraj (Pirovac), Pjevaki zbor Sveti Roko (Zaton), ibensko pjevako drutvo Kolo, upni pjevaki zbor Sveti Mihovil (Murter). 193 Djeji orkestar Gradski mali svirai (Zadar), Gradska glazba (Biograd), Gradska glazba (Pag), Gradska glazba (Zadar), Zadarski komorni orkestar (Zadar). 194 Hrvatsko pjevako glazbeno drutvo Zorani (Zadar), Pjevaki zbor Sv. Cecilije (Biograd), Pjevakoglazbeno drutvo Sveti Juraj (Pag), Zadarski djeji pjevaki zbor (Zadar). 195 Za usporedbu, broj svih litavskih folklornih skupina koje djeluju u zemlji je 1989. godine procijenjen na oko 800 (Saliklis 1999:223). 196 Udruge ovih vrsta iz likog dijela Zadarske upanije u registru ne postoje.

71

sluajevima jo jedino kao pojedini dijelovi odjevne cjeline.197 Osim tih rjeih primjera, sve su nonje napravljene iznova u bitno drugaijim okolnostima. Ovdje je vano primijetiti da su u brojnim sluajevima kienije nonje kakve je tehniki tee izraditi pripadale zajednicama u mjestima poharanima u zadnjem ratu. U tim je mjestima obnavljanje narodnih nonji poprimilo dvostruk znaaj, ne samo kao posao vaan jer zbog manjka materijala, pribora i rukotvoraca iziskuje dobru organizaciju, ve i zbog simbolikog znaaja povratka identitetski vrijedne crte lokalne prepoznatljivosti. Obnavljanje narodne nonje nije kulturna praksa osobena iskljuivo najnovijem razdoblju. U zadarskom kraju takvog su se posla, isprva uz pomo postojeih likovnih pokazatelja a poslije i uz naputak etnologinje Olge Otri, Silbljani prihvatili jo tijekom 1970-tih. U to je vrijeme u ibenskom kraju nacionalni Folklorni ansambl Lado za potrebe nastupa u skladu s dopunama repertoara dao izraditi zlarinske narodne nonje. Nedavno su detaljnije opisane okolnosti u kojima je ibenska narodna glazba (osnovana 1848.) po prvi put uniformirane odore po predloku vojnih limenih glazbi zamijenila narodnim nonjama, to sami protagonisti i danas cijene kao otklon od uvrijeenih uniformiranja slinih glazbenih skupina u Hrvatskoj.198 Poticaj je potekao od Marka Paia koji je bio u sastavu gradskog izaslanstva u francuskom gradu Annecyju gdje se odrava godinji meunarodni festival limenih glazbi i folklora. ibenska narodna glazba je u to vrijeme svirala u uniformiranim odorama izraenim pred proslavljanje 900. obljetnice prvog spomena grada ibenika koje se odravalo 1966. godine. Drutvena klima u kojoj je, zahvaljujui prvim godinama postojanje Jadranske turistike ceste i sve brojnijim turistikim posjetima, jaala javna naklonost za partikularne prepoznatljivosti podneblja i ambijentalnog ugoaja, prilikom obnove garderobe Glazbe za sveanost gradskog jubileja 1966. po prvi put je na glave glazbara stavila za tu svrhu naruene ibenske kape.199 Za potrebe obnavljanja garderobe 1976. godine uzor je bila scenska odjea klape ibenik a, osim njihovih, predloci su bili posueni iz fundusa Muzeja grada ibenika (Gulin 2002:122). Ova je obnova garderobe po primljenim predlocima uinjena u tvrtci Revija,200 koja je za taj posao naruila oju kakva im u industrijskoj proizvodnji nije trebala.201 Kovinski dio posla uinjen je u aluminijskoj industriji u Rainama.202 Jedini dio ove obnove glazbarske garderobe koji je raen u njihovim kuama od majki i ena bili su pojasevi, krojeni od kupovnog tekstila.203 Za razliku od djelomine lokalizacije obiljeja odjee iz obnove 1966., deset godina poslije presudna je okolnost bila da se radi o predstavljanju u inozemstvu pred mnogim drugim skupinama slinog ustrojstva. Nastup u narodnim nonjama dobio je prednost ispred uniformiranih odora. Na slian je nain, s domaim repertoarom, prireen i glazbeni program za festivalski nastup (Gulin 2002:124). Zahvaljujui dvjema monografijama u pojedinostima se moe pratiti i programska osnovica nastupa KUD Kolo iz ibenika, osnovanog 1899. godine. Na prvoj fotografiji tadanjeg
Dijeljenje ove ocjene zahvaljujem kolegici Jasenki Luli tori iz Narodnog muzeja u Zadru; razgovor 17. oujka 2008. 198 Iz intervjua s Marko Paiem i Darkom Gulinom 28. oujka 2008. Zvuni snimak u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. 199 Gradu slavljeniku jubilej je [23. travnja 1966.] prva estitala Gradska glazba, koja je za tu prigodu dobila nove uniforme i prvi puta su svi glazbari nastupili u starim ibenskim narodnim kapama. Livakovi 1976:593. Radilo se, ipak, o Matavuljevoj strojnoj modifikaciji starijeg oblika kape. 200 U to vrijeme u Reviji ve rade bive uposlenice Centra za unapreenje domainstva, koji je ugaen 1972. godine. 201 U nabavljanju oje pomogao je Marko are iz Trsta. Krojni oblik je po posuenim predmetima odredio modni dizajner Revije Safet Bilalovi. Iz intervjua s Marko Paiem i Darkom Gulinom 28. oujka 2008. godine. 202 Pokojni glazbar iro Antunac je izradio kalup za botune. Iz istog intervjua. 203 Pojasevi su raeni u 3-4 boje. Pojedinci su nosili i svoje kune starije primjerke. Iz istog razgovora.
197

72

Hrvatskog muzinog drutva iz 1903. dio lanova je u graanskim odijelima, a dio u moderniziranoj narodnoj nonji gdje se, uz iznimno prisutni sukneni kaputi koporan, nose jakete liene vezenih ukrasa (Livakovi 1976:25). Na fotografiji enskog dijela Drutva nema narodnih nonji s prepoznatljivom predindustrijskom dolamicom kamiiolom (o. c., 27). Fotografije do 1934. prikazuju lanove u graanskim odijelima, a iz te godine potjee fotografija mukih lanova koji su, osim dunosnika uprave, jednolino odjeveni u oito skupno izraene narodne nonje s koporanima ukraenima brusom (vunicom na prsima). Na glavama su im znatno poviene kape u skladu s oblikom promijenjenim u ibenskoj Industriji narodnog veziva, obrtu ure Matavulja (o. c. 69). Iz poslijeratnog popisa unitavanja inventara pri upadu talijanske vojske u sjedite Kola moe se pretpostaviti da su ove nonje bile uvane neposredno kod svojih nositelja, jer se jedina navedena odjea odnosi na kostime za operete (o. c., 97). U tim mukim nonjama204 je koncem 1945. i poetkom 1946. odrana turneja po Hrvatskoj i Sloveniji, dok se u enskom dijelu zbora pojavljuju nonje ireg ibenskog kraja (o. c., 109 i 113). U razdoblju modernizacije zbor nastupa u sveanim odijelima, a prvi povratak dijela narodne nonje zbio se 1966. prilikom sudjelovanja na festivalu u Llangollenu u Irskoj kad je muki dio ueg zbora nosio ibenske kape. Konstatiranje nastupa drugih zborova u nonjama motivirao je Kolae na promjenu scenskog odijevanja, pa ui zbor lipnja 1967., na turneji u Crnoj Gori listopada 1967., lipnja 1968. i nadalje nastupa odjeven u narodne nonje (o. c., 222 i 231). Programska razlika je u irenju inventara enskih nonji, koje sada ukljuuju i nonje iz drugih krajeva (o. c., 232). Radilo se o primorskim nonjama iz mjesta izmeu Paga i Konavala koje su krojene po likovnom predloku Kirinove mape narodnih nonji.205 Muki dio zbora ustaljuje koritenje nonji s iskljuivo smeim kroetom (pri iduoj obnovi iskljuivom modrim, Livakovi 1989:146), s kapama bez kita i svilenim pojasom (o. c., 236). Ovisno o repertoaru pojedinih nastupa, izmjenjuju se noenja odijela i nonji. 1988. za enski dio zbora skrojene su uniformne sveane ibenske narodne nonje (Livakovi 1989:147), po predloku crnih graanskih kostima s poetka stoljea.

3.2.2 Klapski pokret

Trea lokalna sastavnica scenskih zbivanja s narodnom nonjom su klapske skupine. Stvaranje klapskog interesa za tradicijsku batinu isprepleteno je s okupljanjima koje smo ve prikazali. Stoga je interes za ambijentalno pjevanje neodvojivo protkan i interesom za narodne nonje, tj. kulturno kondicionirana scenska odijevanja kakva su nam na ovom mjestu vrlo zanimljiva. Mnogi su klapai bili i lanovi zborova i orkestara, a svi zajedno u doticaju s glazbenim standardima i, u to sve veoj mjeri, glazbeno obrazovani. Dananji oblik klapa potjee iz 1970-tih, no naslijee ovakvog naina okupljanja lei ranije u XX. st.:

Prvi poeci organiziranog klapskog pjevanja u ibeniku javljaju se jo izmeu dva rata. Istina, raale su se i stihijski, a kako ibenani imaju razvijen smisao za pjevanjem i dobar sluh to je svaka grupa prijatelja bila i svojevrsna pjevaka klapa. Prijatelji su se druili prema mjestu stanovanja, pa je tako bilo neformalnih klapa
Za razliku od danas konvencionaliziranog izgleda, dio mukih kapa ima kitu, a pojedini su mukarci opasani vieilnom strukom (o. c. 109 i 115). 205 Nonje je krojila Vica Bogdanovi uz pomo svoje keri. Odabir nonji za krojenje bio je uvjetovan raspoloivou materijala. Uspjelost krojakog ostvarenja su u njenoj kui pred poetak koritenja, usporeujui Kirinove table, odmjeravali stariji lanovi uprave Kola. Iz intervjua voenog s keri Vice Bogdanovi Katicom tambuk 3. oujka 2003. godine, rukopis u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. O kanoniziranju nonji ogranienim izborom za likovno reproduciranje v. Knific 2003:450.
204

73

Dolaana, Crniana, Goriana, Varoana, Mandalinjana, koji su najee pjevali u tovernama i gostionicama u svom gradskom predjelu, ali su, ne rijetko, zalazili grupno i u toverne drugih gradskih predjela. Jedino je klapa osnovana jo 1931. godine a kasnije nazvana 'icari' bila sastavljena od mladia iz razliitih gradskih predjela. To je razumljivo jer su regrutirani iz mjesnog pjevakog drutva 'Kolo'. () Klapa 'icari' dobila je to ime 1933. godine zbog toga to su im, u gostionicama nakon pjevanja zadovoljni i oduevljeni gosti redovito plaali pie. () Na repertoaru su imali izvorne ibenske i dalmatinske pjesme, a znali su zapjevati i vojvoanske i bosanske starogradske pjesme koje bi uli i nauili od drugih 'kapela' koje su u to vrijeme u ibeniku gostovale u kavanama. () Ova se klapa odazivala i na pozive za pjevanjem naruenih serenada i pri razliitim slavljima pa su tako vie puta nastupali i izvan ibenika u Skradinu, Trogiru i Solinu. Na put su odlazili autom 'Klara' ibenskog taksista Ante Stoia, u koji bi se nakrcalo svih osam pjevaa s tim da bi uzbrdo izlazili iz auta i pjeaili do vrha. Trokove puta i veere pokrivali su oni koji su ih pozivali. (Livakovi 1989:38-39)
Autor donosi i fotografiju desetak lanova klape icari iz 1941. godine, okupljenih oko gostionikog stola i redom odjevenih u graanska odijela s kravatama (o. c., 39). Nakon rata se prve inicijative za organiziranim pjevanjem javljaju u ibeniku 1956. godine, potaknute razmiljanjima o zaetku festivala dalmatinskih klapa upravo u ibeniku, gradu najsnanije tradicije u toj vrsti pjevanja (o. c., 40-41). Autor iz 1950-tih godina izdvaja Dedievu klapu gimnazijalaca i arievu klapu radnika. Potonja je 1957. kao klapa COKUD Miro Vii nastupila u ibenskom kazalitu s repertoarom dalmatinskih i meksikih pjesama (o. c., 42). O ovom formativnom periodu stvaranja institucionaliziranih klapa s programski ureenim nastupom, kako repertoarom tako i kostimografijom, jedan od nekadanjih glazbara ibenske narodne glazbe Arsen Dedi je rekao:

Ja sam poeo pjevati u klapama ve u gimnaziji. Postojala je jedna zgodna klapa u kojoj su bili moji prijatelji, gimnazijski, razredni. () Mi smo pjevali svata. Bilo je tu utjecaja i onoga to je kino radilo, pa su se pjevale i meksike pjesme i talijanske. Sjeam se brae Piliota koji su stanovali kod kina 'Sloboda'. Oni su uvijek kretali odozgor od Starog pazara prema gradu pjevajui 'meksikanske' pjesme. Imalo je to i na nas utjecaja. Sjeam se da smo mi s naom klapom pjevali, recimo, i 'Los Paraguayos', koji su bili tada u modi. To je bila vrlo dobra vieglasna vokalna skupina. Od ovih domaih smo pjevali ono 'najnakije', da tako kaemo. To su bile 'Dobra veer, uzorita', 'Oj more duboko', 'Omili mi u selu divojka' () Nakon prvih ['Grupe Dalmatinaca Petra Tralia'] se pojavio i ansambl 'Dalmacija', kojeg je vodio pokojni Mario Nardelli. Ona je bila za to vrijeme spektakularna. To je bilo prvi put da se dalmatinska pjesma, klapaka, pojavila kao vrlo razvijena, do te mjere da su oni imali turneje po inozemstvu na kojima je ansambl sa velikim uspjehom gurao i taj na anr.206
Iz razgovora kojeg je za Muzej grada ibenika s Arsenom Dediem (r. 1938.) u Zagrebu 10. oujka 1996. vodio Toni Paanin; dokumentacija Muzeja grada ibenika. Slinih se okolnosti u razgovoru prisjetio i ibenski skladatelj Duan arac (r. 1942.): elju da radim s klapama dobio sam kad sam na radiju [isticanje je naknadno, op. a.] prvi put uo klapu Trogir s njihovim starim tenorom. Pjevali su 'Majko, igla i bivica'. To je za mene bila interpretacija kakvu nikad vie nisam uo. Moda je to bila samo moja fikcija, meutim kad sam kasnije priao o tome i mnogi drugi su se sa mnom sloili. Snimljeni razgovor kojeg je 31. oujka 1996. vodio Toni Paanin se nalazi u dokumentaciji Muzeja grada ibenika.
206

74

Prvi tekst koji je Arsen Dedi napisao na poziv Nikice Kalogjere bio je za pjesmu Vratija se ime 1961. godine, koja se danas esto smatra narodnom pjesmom.207 Prva pjesma komponirana za ibenske organizirane klape s prijelaza iz 1960-tih u 1970-te bila je Dedieva uvaj je majko moja, komponirana 1970. na zamolbu Duka Vuletia iz prve ibenske klape ubievac za njihov nastup na Veeri novouglazbljenih pjesama na Omikom festivalu. Nikola Bai, dirigent ibenskog mjeovitog zbora Kolo, koji je pomagao toj prvoj organiziranoj ibenskoj klapi, je doradio vokalni aranman. Pjesma je na tom festivalu dobila prvu nagradu publike.208 Ovako predstavljene pjesme ulazile su u masovni opticaj gramofonskom proizvodnjom209 te televizijskim210 i radiofonijskim emitiranjem.211 Ambijenti izvoenja se mijenjaju: od teakih konoba po ulicama i etvrtima, preko gostionica i kavana za graanski sloj itavog grada i istovrsne namjernike na proputovanju, sveanosti po narudbama ukljuivo i s onima koje je motornim prijevozom postalo mogue dosegnuti van samog ibenika. U ovom dijelu priobalja se izgraene dionice Jadranske turistike ceste povezuju 1962.-1964., emu je u Primotenu od 1961. prethodilo odravanje svjetskog esperantistikog kampa na poluotoku Radua. Meunarodni kamp je bio povodom da lokalna Poljoprivredna zadruga pokrene ureenje tog zemljita i od 1966. krene otvarati hotele kao uzor za druge dijelove obalne crte u ovom podruju Hrvatske.212 Okolnosti pod kojima se kostimirano klapsko pjevanje prilagodilo turistikim traenjima u anketi meu skladateljima ibenske klapske pjesme zorno je posvjedoio Ivo Furi.213
Ja sam najprije poeo pisati tekstove za tu dalmatinsku vrstu. To je bilo oko 1961. na nagovor Nikice Kalogjere. On je ve poeo pisati te pjesme i trebalo mu je tekstova. Tako je nastala 'Vratija se ime'. esto se deavalo da dobijemo program od nekih zborova ili klapa i da pie: 'Vratija se ime' - narodna pjesma. Iz istog razgovora u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. 208 Iz istog razgovora u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. 209 Klapi ibenik je RTV Ljubljana plou Kad bi ti duo znala objavila 1973. a plou ibenska balada 1979. 210 O ponavljanju emisije sa ibenskim klapskim pjevanjem na traenje gledatelja v. Livakovi 1989:235. 211 Poveani radiofonijski interes za domae napjeve datira od programa proslave 900. obljetnice prvog spomena ibenika 1966. (istovremeno s vie naruenih rekonstrukcija ibenske nonje i pojaanom protokolarnom prisutnou ibenske kape), kao i poetkom omikog Festivala klapske pjesme godinu kasnije. Na Radiju ibenik glazbeni urednik je bariton klape Jadrija od njenog osnutka 1975. godine Mio Friganovi. 212 U Primotenu se do tih godina posve izobiajilo odijevanje mladenki u narodne nonje, koje je bilo iskljuivim pravilom do godina nakon 1. sv. rata. Iz intervjua s Jerom Huljevim 21. prosinca 2001. (u dokumentaciji Muzeja grada ibenika), v. i Huljev 2007:76.
213 207

Nagraivanje se obino svodilo na: neto popiti, ili pojesti, ili pak pojesti i popiti. Nije bila rijetkost da bi pjesma koje od skupina, u nekoj konobi, bila nagraivana mulom vina. Puki pjevai, odnosno skupine pukih pjevaa, popularno zvane klapama, bile one neorganizirane ili organizirane, u starija vremena nisu obiavale davati, 'prodavati' svoju pjesmu, poglavito onu staru puku ibensku pjesmu, za novac - pjevati radi novca. Pjevanje za novac, i pjevanje iskljuivo za novac, ta danas uvelike rairena svojevrsna poast, novijeg je vremena. Teko joj je tonije odrediti vrijeme nastajanja. Ali zasigurno njen razvoj poinje usporedo s razvojem turistike privrede na ibenskome podruju. Na prijelazu iz ezdesetih u sedamdesete godine turistizam je ovdje ve bio u cvatu. Pojedini turistiki i ugostiteljski radnici iz godine u godinu sve su vie uviali kako se sva ugostiteljska ponuda ne moe svoditi samo na nuenje naega zaista bistroga mora, sunca i koliko-toliko obilatog jela. Trebalo je, stoga, prii osmiljavanju i nuenju kojiput vie ili manje zanimljivih kulturnih i zabavnih sadraja inozemnim i domaim gostima. Dosjetio se je tako netko kako bi bilo mudro, zasigurno i zanimljivo, prikazivanje (napose inozemnoj klijenteli) dijela naega folklora: tradicijskog odijevanja, pjesme i plesa, to ubrzo prihvaaju hotelske kue Primotena, Vodica i Solarisa. U tu svrhu dovodili su se folklorni i drugi ansambli, kako oni iz Dalmacije, tako i oni iz ire unutranjosti. Odravaju se tako brojne priredbe po hotelskim terasama i vrtovima. Zadovoljni su bili i turisti i posjetitelji. No, pored tih veih priredaba, odravaju se i manje po hotelskim restoranima, za koje se, kao najprikladnije, upoljavaju ibenske klape. Takvi mali koncerti odravali su se po svim hotelskim kuama jednom tjedno, prilikom prireivanja gala-veera za svoje goste. Prvi su u to krenuli primotenski hoteli, a potom Solaris i Vodice. A meu prvima je od ibenskih klapa to bila jedna od najstarijih - klapa 'ubievac', kojoj sam tih godina bio struni voditelj. To je bio poetak, onaj pravi - pjevanje za novac, i iskljuivo za novac, u kojem sam, iako protiv vlastitih uvjerenja, i sam sudjelovao. Zanimljivo je da su istim putem krenule i sve druge ibenske klape. Zadovoljstvo je bilo obostrano. Ugostitelji su

75

Prva klapa koja je nastupala u narodnoj nonji bila je klapa ibenik. Posao izrade te njihove scenske odjee vodio je lan klape Ante Barbaa, istaknuti skladatelj kontinuirano zainteresiran za narodne sadraje u pjevanju i predajama. Po njegovom sjeanju, 1971. godine su od Vice Bogdanovi naruili prsluke (kroete, ilete) a od Rose Baranovi koulje. Kako se prisjetio, modri navezeni kroet iz obiteljskog naslijea nisu uzeli kao krojaki predloak zazirui od kompliciranog i dugog posla na izradi takvih odjevnih komada. Kao drugi predloak pri ruci je bila obiteljska fotografija214 na kojoj se takoer vidi kroet, no fotografija je bila crno-bijela i kroeti su po njoj napravljeni gotovo akromatski.215 Nakon tako nastalih kroeta poela su klapska naruivanja crnih kroeta kakvi prije nikad nisu postojali.216 Pojednostavljivanje u postupku odgovaranja na klapske narudbe opisala je ker Vice Bogdanovi, kasnije i sama vezilja, Katica tambuk:

Samo je recimo injenica, moja mater je ve neke stvari pojednostavnila, ubrzala. Recimo vezeni ilet, on ima vie boja, a svaka boja je simbol neega, i kako recimo doe puno posla, mater mi je smanjila, ve je dvi boje odbacila, ostala je samo na crvenoj, utoj, bijeloj i zelenoj, izbacila je kafenu i plavu, recimo bijela je simbol kamena, zelena je simbol ita, uta je simbol sunca, plava je simbol mora, kafena je simbol zemlje, svaka boja je simbol neega to je bilo bitno za nain ivota, i te boje su bile u tim iletima uvezene. ula sam jednom prilikom komentar, jedan takav ilet sa svim tim bojama koje su inae bile od starine, neko je komentirao - vidi, taj je aren. Nije on aren radi arenosti, ve je on aren radi toga to to neto znai, te boje neto znae. Onda recimo, radila je neke Revija, i ve je kroj promijenila, jer ibenski ilet ispod pazuha nema av, on je kompletno u jednom komadu raen, oni su ga
tijekom tih gala-veera toili skupa pia, dok bi klapa zabavljajui njihove goste u dvosatnom ili trosatnom nastupu za ondanje razmjere bila dobro plaena. Tako zaraeni novac na kraju se je mjeseca ili turistike sezone dijelio se meu lanovima skupine na jednake dijelove. Za pripomenuti je da su repertoari ovih nastupa bili dosta areni. Izvodile su se stare dalmatinske puke pjesme, one izvorne, i obraene, dokomponirane, a takoer i novouglazbljene. Ali nerijetko su se izvodile i pjesme iz ire unutranjosti, pa koji put i po koja inozemna. A da bi pjevaima bilo lake, a publici zanimljivije, uvodi se instrumentalna pratnja, i to najee s jednom ili dvije mandoline ili gitarom, a neto kasnije i kontrabasom. Ali kako kae stara puka, 'kad se maka naui sviu lizati, ili maku ubiti ili sviu razbiti', pa su ibenske klape poele naplaivati i druge javne nastupe - osim na Omikome festivalu i na susretima dalmatinskih klapa. Pojedine ibenske klape postupno naputaju pjevanje po hotelskim kuama i svoje djelovanje usmjeravaju k neem drugom, to bi im, moda, moglo donijeti vee prihode. Tako se snimaju ploe i kasete, i rasprodavaju u domovini i u inozemstvu. S vremena na vrijeme organiziraju se koncerti po mnogim veim pozornicama diljem domaih i stranih gradova, ime se je s vremenom ubirala popularnost - u prvom redu zahvaljujui kvalitetnom izvoenju pojedinih koncerata - takoer slava, a i novac. Nekolicina ibenskih skladatelja, vie opredijeljenih za oblike klapskoga pjevanja, sve vie i vie skladaju za klape, bilo da te skladbe sami nude pojedinim klapama, ili da skladaju po narudbi neke od klapa. U tome su svakako nalazili i svoj dio kolaa, za razliku od vremena kada smo to zajedniki radili za duu, neko, kad je i ibensko klapsko pjevanje u prvome redu bilo za duu. I tako je dananjih dana ibenska klapska pjesma, dakle novouglazbljena pjesma koja je postupno potisnula onu izvornu, njeno pisanje i izvedba, od popularnosti pisca i izvoaa naalost svedena na interes - za novac, i radi novca. Danas se na novosnimljenim ploama i kasetama nae i po koja pjesma iz 'maca' starih ibenskih i dalmatinskih pjesama, svakako u obradi i preteito uz pratnju kakve manje skupine ianih glazbala, a ee i uz pratnju veih instrumentalnih sastava. Takvu tzv. novouglazbljenu pjesmu ibenani rado sluaju, no preko raznih 'kaeta', razglasnih kutija. Ne izvode je jer nije lako izvediva za obinog puanina ili skupinu puana. Rukopis u dokumentaciji Muzeja grada
ibenika. Uz rekonstrukcijsko koritenje fotografija vrlo je zanimljiv drelski navod da je nonju teko obnoviti jer bi ene odlazile u Zadar na fotografiranje gdje bi im fotograf dao neku drugu nonju (Babi 2007:114). 215 Intervju od 23. oujka 2009. godine, u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. 216 Sad svi hoe crne ilete. Meutim, crni nije originalan! Plavi ili kafeni. Ima petnaest godina, dvadeset, prije nitko nije traio crne, nego sad se neko da mu je efektniji kontrast za pozornicu, klape, neko je napravio crni i drugima je svidio crni i tako je to krenulo. Iz intervjua voenog s Katicom tambuk 3. oujka 2003. godine.
214

76

rezali, dakle on ve ima koiduru ispod pazuha, to odudara od originala. Onda Revija je, ne imajui kordun, priivala kurdelu. Ona je moda izraajnija jer je ira, ali kordun je zapravo izvorni a ne kurdela, jer ene kad su radile ilet kau 'ien kordunati ilet', a ne 'kurdelati ilet'.217
Takvih se ambijentaliziranih ali istovremeno i serijaliziranih trinih zahtjeva vezanih za tradicije prisjetio Nikola Buble se u svojem lanku iz prvog broja asopisa koji prati Omiki festival. Na tom mjestu je prepriao impresije inozemnog turoperatora:

Naem gostu nije potrebno dolaziti na Jadran da uje neto to moe uti kod kue, i to u glazbeno-zanatskom smislu na znatno viem stupnju. Nas prije svega zanimaju autohtoni izvoai sa svojom glazbom gdje uvjebanost programa ak nije na prvom mjestu, ve je to dah i duh tj. ambijent i originalnost sredine u kojoj ljetujemo. Naeg klijenta zanima, ili barem mi teimo da ga potaknemo tome, sjeanje i utisci koje e trajno ponijeti sa sobom, a nee trajati samo od jedne do druge glazbeno-folklorne veeri, kakve nam vi nudite... S druge strane na je dojam da vam uveliko nedostaju i izvoai koji gaje tzv. stilizirani glazbeni folklor sa jasno naglaenim umjetnikim profilom i umjetnikim dosegom.218
Proizvodnja kulturnih praksi kao ponuda na promijenjenom ekonomskom tritu odgovara na ovakvu potranju. Kod nas se turistika sezona zbiva ljeti, pa je i odjea predodreena laganim tekstilima i nenoenjem najveih gornjih odjevnih komada. S predindustrijskim predlocima kod kojih je meu materijalima dominirala vuna jasno je da u krojenje ulaze razni laki zamjenski tekstili. Meu krupnim odjevnim komadima nisu izgleda imali ni oni ceremonijalno doraeni predmeti poput crveno dorubljenih suknenih ogrtaa, ma koliko bili praktini nekadanjim svojim povremenim nositeljima u Carevinskom vijeu s konca XIX. st. ili koliko god bi impresivno mogli danas izgledati na sceni. Odjevne cjeline su pojednostavljene, obino s konfekcijskim hlaama.219 Vaan je i karakter poticaja za izvoenje. To vie nisu samo potrebe sudionika vlastite zajednice kojima se na taj nain osvjeava ivotna svakodnevica, ve sve vie pa potom u hotelskom ambijentu i iskljuivo turisti pred kojima (kad su to obino stranci) vei znaaj dobija ugoeni timbar i skladno stilizirana instrumentalizacija. Takve se stilizacije dogaaju u tehnoloki snano proirenom obzoru, s vanom recepcijom iz medija poput filma, radija i TV. Kao i kod brojnih drugih stvaralatava, tradicije su znatno preoblikovane. No, da nije bilo povoda za njihova preoblikovanja, lako bi im mogue preostao tek rasutak. Vrijeme uzleta klapske pjesme isto je desetljee kad se okonava spontano i svakodnevno noenje narodnih nonji, npr. pri odlasku Zlarinjanki u ibenik ili u ivotu na samom njihovom otoku, ili ponuda pukih konoba s toenim vinom u kojima se znalo i zapjevati.220 Nova su tehnoloka sredstva proirila vidike i naruiteljima (potroaima) kao i proizvoaima kulturnih praksi. Novoproizvoene kulturne vrijednosti nastajale su u uvijek iznova odmjeravanoj ravnotei starog lokalnog sadraja i ire prepoznatljivog okvira u kakvom se odigrava novo trite poput mediteranskog.221 Iako je
Ibid. N. Buble: Etnomuzikolog na privremenom radu u turizmu (1990.), u: Bainski glasi br. 1, Omi: Festival dalmatinskih klapa Omi, 1991., str. 26. 219 ibenski glazbari su pri obnovi svojih nonji na samom poetku odustali od krojenja hlaa prema predindustrijskom pukom predloku. Iz razgovora s Markom Paiem i Darkom Gulinom 28. oujka 2008., dokumentacija Muzeja grada ibenika. 220 Zadnje njihovo vitalno desetljee su 1970-te, a zadnja je na Gorici zatvorena 1990-tih.
218 221 217

Osnivanjem velikog broja dalmatinskih klapa diljem Dalmacije, naroito od prije 25-30 godina, emu je doprinio i Festival dalmatinskih klapa u Omiu, ubrzo je vei broj napjeva iz fundusa tradicijskog klapskog pjevanja bio, na neki nain 'ispucan'. Stoga se javlja neka vrsta 'gladi' za literaturom, proirenjem broja

77

nova kulturna praksa nominalno zasnovana na tradiciji, preoblikovanje je usmjereno novim estetskim preferencama.222 Ravnamo li se ostvarenom kulturnom konzumacijom, s pjesmama poput Maslina je neobrana223 ili Da te mogu pismom zvati 224 i njihovim scenski preobuenim izvoaima je novi omjer narodnog kljua postigao iroku prepoznatljivost,225 upravo poput moderne preoblike ibenske narodne kape koja je putem masovno prenoenih zbivanja dostigla nacionalno uvenje.

3.2.3 Sudionici javnih sveanosti

Ovo privoenje pogleda na nonju s tehnikim kapacitetima 1960-tih i instantno mijenjanje dijela znaenja nonje kakva pred tako proireni auditorij izlazi tih je godina imalo jedan osobito snaan svearski podstrek. To je bila proslava 900. obljetnice prvog spomena grada ibenika, koja je pala u 1966. godinu.226 Ve smo vidjeli da su na sveanostima te godine ibenski glazbari posegnuli za nonjom, a trend se slijedio i meu pjevaima. Na nizu prigodnih suvenira te ibenske obljetnice kao grafiki znak na raznovrsnim se materijalima pojavio stilizirani ukras sa ibenske kape.227 Vaan je dogaaj tom prigodom bio i posjet federalnog predsjednika, koji je od uspostavljanja drave u ibeniku bio jo samo 1956. godine. Opina je tom prilikom kao protokolarni dar predsjednikom paru naruila izradu ibenske narodne nonje.228 Pojedinosti ovog posla rekonstruirao sam po podatcima
dalmatinskih napjeva, kako bi se izbjeglo stalno ponavljanje istih pjesama. Brojni voditelji klapa, meu kojima i ja, okreu se potrazi za manje poznatim napjevima, jo ivuim u puku, koje je trebalo otrgnuti zaboravu. Neki od tako sabranih napjeva mogli su se odmah izvoditi u klapama u svom izvornom obliku, neke je trebalo harmonizirati, obraivati, pa ak i dokomponirati, dajui im tako vie obiljeja novijeg naina klapskog pjevanja. S tom 'rabotom' dosta sam se bavio, ali sam uvijek vodio rauna da prilikom obrade napjev ne izgubi na svojoj izvornosti. Njegova osnovna obiljeja mu je trebalo ostaviti, pa makar i nautrb prizvuka opedalmatinskog, odnosno mediteranskog ugoaja. Furi, ibid. 222 Imao sam elju napraviti neku obiajnu pjesmu, o balotama ili neem slinom, ali nisam mogao doi do teksta koji bi mi odgovarao. Pitao sam ljude koji su to pisali, ali nisam nikad bio zadovoljan i nisam se ni dirao u tu temu dok mi sluajno moj Pere Picukari nije tu pjesmu izrecitirao. Niti neku malu inverziju nisam u njoj napravio. Ponudio sam je Mii i klapi 'ibenik', ali nisu bili ba jako oduevljeni. ak se sjeam da su na vjebama pjevai klape 'ibenik' govorili da to je sad ovo seljako, da to e te seljake pjesme pjevati, da je to sramota za ibenik. Sjeam se dobro da su ak neke supruge lanova klape prosvjedovale zbog toga. Jedini je Rade Kotan odmah s time bio oduevljen, a ostali su bili skeptini. Iz navedenog razgovora s Duanom
arcem, rukopis u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. 223 Klapa ibenik, 1980. 224 Klapa Maslina, 1998.
225

Prema tome, anr se mora razvijati. Tako je ova dalmatinska pjesma dobila dva pravca. Prvi je jedna vrsta lakeg kontakta, bre komunikacije koja je i orkestraciju mijenjala, koja se moda u melodici i harmonizaciji drala vie lagerske vrste (taj pravac bi se mogao nazvati, ponekad ak i u pejorativnom smislu, ibenskim) i drugi koji je jednu sakrosanktnu svoju oplatu drao stalno oko sebe, koji je vie zasnivao svoje postojanje na miljenju muzikologa, istraivaa, obraivaa. [] Prema tome, ibenski anr je moda banalizirao situaciju, ali je vraao pjesmu pjesmi. Iskustvo mi je govorilo, ljetujui u Primotenu, na Dugom otoku u Boavi... da kad god se sjedne naveer na terasi i kad se pone pjevati, znate to pjevaju klape? Pjevaju ibenske pjesme! Iz
navedenog intervjua s Arsenom Dediem, u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. 226 Inicijativu jubilarnih sveanosti je 1964. godine pokrenuo Boo Dulibi iz Muzeja grada ibenika. Na tragu jubilarnih inicijativa 1976. godine je Kneeva palaa adaptirana za stalni postav Muzeja grada ibenika, iste godine je objavljen i zbornik radova o ibeniku. 227 U obiteljskom mi je posjedu od tada ostao limeni loni s tim ornamentom, crteom katedrale i sloganom posveenim obljetnici. 228 Nonje se nalaze u Muzeju 25. maj u Beogradu, no nisu publicirane.

78

kazivaica iz niza intervjua.229 Muku ibensku narodnu nonju tom je prilikom krojila Vica Bogdanovi, a ensku je ibensku narodnu nonju s postojeim predmetima kompletirala Jugoslava Luketa. Vica Bogdanovi se pred izradom muke narodne nonje nala u tekoama s predlokom, u emu joj je pomogla druga kaparica aktivna jo iz vremena otprije 2. sv. rata:

Trebalo je saiti novu ali nije bilo originalnog primjerka jer su se nonje davno prije prestale nositi kao odjevni predmeti za grad, nosile su se samo prigodno, znam da je ta baba Ana Kronjina iji je jedan sin uitelj koji bi sad imao skoro sto godina, ona je njemu kao djetetu saila ilet, i kaporan i hlae, originalne, tako da je zapravo ta njegova djeaka nonja sluila kao podloak na osnovu koga se radila kasnije ta nonja.230
enska je nonja uglavnom sastavljena od otprije postojeih predmeta, u starijem predindustrijskom obliku s necrnom kamiiolom. U nedostatku postojeih komada muka je nonja trebala biti posve rekonstruirana, pa je sukno prekrojeno iz postojeeg gabana. Iste su puke krojaice izale u susret i narudbama ibenskih narodnih nonji s kojima se putovalo u Rim na proglaenje svetosti ibenanina Nikole Tavelia 21. lipnja 1970. godine.231 U ibeniku su sveanosti trajale od 17. do 20. rujna:

Posebno je bilo lijepo vidjeti mnotvo obueno u narodne nonje pred stolnicom koje je iz sveg srca pjevalo, od radosti pljeskalo, upijalo svom duom vjersku atmosferu roenu s nadom u slobodniji ivot Domovine. Kardinal na oltaru primao je rtvene darove, kako je rekao uzbueni Arneri, 'plodove iste zemlje na kojoj se rodio sv. Nikola.' (Soldo 1997:114)232
Ove gradske sveanosti promovirale su proizvodnju nonji i njihovih dijelova, ponajprije kape, kao etabliranu djelatnost koju je u to vrijeme pod vodstvom Biserke Ljubkovi kooperantski prakticirao Centar za unapreenje domainstva. Njegove su krojaice imale izravnih veza s ranije organiziranim proizvodnjama nonji i kapa, a iste su se ene kasnije pojavile i kao krojaice za nove naruitelje pjevae iz klapskih sastava. Tako se dogodilo da je Vica Bogdanovi ibensku muku narodnu nonju osim za Josipa Broza Tita iskrojila i za Arsena Dedia.233 U openitim crtama interes za narodnu nonju iz druge polovice 1960-tih godina slijedi prilagodbu drutvene i politike paradigme koja je ukljuivala gospodarsku reformu i valutni preustroj u skladu s potrebama meunarodnog trgovanja, preoblikovanje
S Katicom tambuk, keri Vice Bogdanovi, 3. oujka 2003. u ibeniku, s Biserkom Ljubkovi 7. oujka 2003. u Primotenu i s Marijom Cipitelo Stoji 12. oujka 1999. u ibeniku. Snimci su u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. 230 Iz intervjua voenog s Katicom tambuk 3. oujka 2003. godine, rukopis u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. 231 Ove su sveanosti odraavale izlaenje Crkve u javnost po stavu koji se promijenio nakon 2. vatikanskog koncila. Prvi takav dogaaj zbio se 1968. na proslavi 300. obljetnice dolaska fratara s narodom i Gospinom slikom u Sinj, kasnije je slijedilo slavlje u Solinu 1976., Branimirova godina u Ninu 1979. i euharistijski sabor u Mariji Bistrici 1984. (Soldo 1997: 111-114). 232 I povodom dolaska pape u Hrvatsku koncem rujna 1998. godine pripremila se izrada dvije ibenske enske narodne nonje. Osim sudjelovanja na zadarskoj sveanosti ene u nonjama (Jasminka Anti i Vinka Karaole) su imale istaknuto mjesto na sveanoj akademiji koja je u ibenskoj katedrali tada odrana povodom obljetnice sedam stoljea postojanja ibenske biskupije. O biskupovoj narudbi i izradi ibenske nonje za dar papi 1970. godine v. intervju s Vicom Bogdanovi, ibenski list 15. srpnja 1989. godine. 233 Vica Bogdanovi je za posao izrade ibenske narodne nonje za predsjednika izabrana nakon to je u Muzeju grada ibenika ve uspjeno obavila poslove odravanja etnografske odjevne zbirke. Muzej je bio mjesto odakle je potekla inicijativa sveane proslave gradskog jubileja. Iz intervjua s njenom keri Katicom tambuk voenim 3. oujka 2003.; dokumentacija Muzeja grada ibenika.
229

79

recepijentskog turizma iz djelatnosti kolektivnih odmorita u kompetitivno trite na kojem su potroae osvajali ekonomski motivirane tvrtke, kao i cestovno pribliavanje obalne crte motoriziranim potroaima. Iako su obalna mjesta i prije bila dohvatna duobalnom linijskom plovidbom, Jadranska turistika cesta (popularna Magistrala) je omoguila turistiki dolazak u primorsko odmorite vlastitim automobilom ili autobusnim prijevozom profiliranih skupina. Nakon ovih formativnih drutvenih dogaaja turizam je postao jednom od najvanijih privrednih grana drave, posustavi na tom tronu samo u godinama Domovinskog rata. Kao to su to prije inili ovarstvo, ribarstvo ili ambijentalne forme poljodjelstva, sada je vanom gospodarskom djelatnou koja je u snanoj potrebi za odgovarajuim kulturnim praksama (obiajima, tradicijama) postao turizam. Takva je promjena drutvenog kda tekla od modernizacije sa zanemarivanjem ili zatiranjem predindustrijskih praksi tijekom 1950-tih, do ekonomski uvjetovane djelomine rehabilitacije tradicija postupno kroz 1960-te i kodifikacije takvih preoblikovanja i stilizacija tijekom 1970-tih godina. Nov oblik narodnog je na takav nain naao svoje ravnoteno mjesto koliko prema dravnoj ideologiji bratstva i jedinstva naroda i narodnosti u kojoj su narodne tradicije bile nominalno vane, toliko i spram praktinog okvira u kojem se odvijala nepobitno vana nova ekonomska djelatnost a taj je okvir za prepoznatljivost bio Mediteran, jer se takva ponuda i potranja zbivala iskuivo u primorju. Stilizacije predstavljane ambijentalne kulture na mnogo su mjesta podrazumijevale cipele i druge gradske atribute a ne opanke, kao i mandolinu a ne mijeh. U tom su smislu kulturne promjene koje su se dogodile osamostaljenjem Hrvatske i Domovinskim ratom nastavile ovakvo identitetsko nastojanje. Novi drutveni i ekonomski referentni okvir postali su Europa i Zapad uope, a njihove kulturne prakse okvir za usporedbu i uzor vlastitim stvaralatvima i kulturnoj ponudi. Zemlje koje su vodee sile industrijske revolucije i poslijeindustrijskih transformacija nisu zahvalan referentni okvir za folklor. I sam je taj pojam u engleskom jeziku iskovan u romantiarskom zanosu, ali je Engleska kao kolijevka svjetske industrije ujedno i jedina zemlja na svijetu koja nema narodnih nonji. Stoga su u pogledima uprtima na Zapad, obiljeen anglofonom dominacijom amerike kulture, pozornosti odmah nakon smirivanja ratnih godina pale na neke druge kulturne prakse kakve su se to je ispalo osobito praktinim mogle osloniti na ve poznata oblikovna rukotvorna rjeenja. To su bile kostimirane povijesne inscenacije.234 Kao novitetu meu kulturnim praksama koje poseu za podrujem batine koje je uzeto kao predmet istraivanja u ovom radu, ovdje emo ih podrobnije promotriti i usporediti s prethodnim primjerima. Kako e se vidjeti, kostimirane povijesne inscenacije su preuzele znaajan dio programskih oitovanja iz domene kulture odijevanja kakva su prije u mnogim kulturnim praksama bila vezana za narodnu nonju.

3.2.4 Uzori i izvedbe povijesnih odjevnih rekonstrukcija

Povijesne odjevne rekonstrukcije danas znaju dijeliti iste izraivae tekstila i odjee ije su rukotvorine prije bivale naruivane od folklornih skupina, i stoga je posebno zanimljivo poblie promotriti genezu ovog obrasca kulturne proizvodnje i potronje. Uope meu najstarije povode za ovakve vrste inscenacija spadaju obiljeavanja povijesnih bitki. Ve su Rimljani znali prireivati gladijatorske borbe kao prisjeanja na uvene pobjede iz rimske vojne prolosti, sve do rekonstrukcija pomorskih bitaka (Naumachiae). Kostimirane
234

O znaenjima inscenacija v. Burke 1991:93-96.

80

inscenacije srednjovjekovnih vitekih turnira uvena su jo od turnira uprilienog u Eglintonu 1839. godine. ira popularnost kostimiranih evociranja povijesnih bitki uslijedila je od sredine 1960-tih naovamo. Vaan drutveni trend koji se iz SAD proirio diljem svijeta je bilo promicanje kulture dokolice u tehnoloki uznaprednovalom svijetu. Takvih je intelektualnih stremljenja u to vrijeme bio i hippie-pokret. U podraavanjima povijesnih praksi javnost je bila senzibilizirana i pothvatima poput plovidbi Kon-Tikija, Ra I. ili Ra II. Drutveni prostor i tehnike mogunosti su dobili individualizirani i intenzivno provoeni hobiji, a mata je bila raspirivana utrkom svemirskih istraivanja i obiljeavanjima obljetnica.235 Udruga zvana Markland Medieval Mercenary Militia je radi oivljavanja srednjovjekovnih prizora osnovana meu studentima Sveuilita u Marylandu pred 900. obljetnicu bitke kod Hastingsa 1966. U SAD je tijekom 1960-tih bio vrlo vaan i niz stoljetnica vezanih za Graanski rat.236 Entuzijasti iz ovih kostimiranih stoljetnica su 1970. godine bili meu osnivaima udruge ALHFAM,237 zajedno s povjesniarima iz Smithsonianskih muzeja, prezentacijskim strunjacima iz Uprave Nacionalnih parkova i strunim osobljem raznih muzej na otvorenom (Anderson 1991:5). Sredite zanimanja za kostimirana dogaanja bilo je u Kaliforniji. Pretpostavlja se da je ondje zanimanje za srednjovjekovna kostimiranja bilo pospjeeno kontaktima s filmskom kostimografijom i openito snanim utjecajem igrane filmske produkcije, a tumaenje batine u prvom licu bilo je poznato iz prakse prezentacijskih slubi nedalekih nacionalnih parkova jo od 1930-tih godina.238 Korporativni uzor ve je i tada predstavljala najvea ustanova u ovoj vrsti prezentacije uope, Kolonijalni Williamsburg, koja je osnovana donacijom Johna D. Rockefellera ml. za obnovu ovog gradia 1926. godine (Anderson 1991:4).239 Okupljanja u 1960-tima su bila najavljivana kao themed event u kojima su prisutni trebali biti kostimirani u skladu s najavljenom temom.240 U svibnju 1963. je u jednom privatnom dvoritu kao marketinka promocija lokalne radijske postaje odrano prvo kostimirano oivljavanje pod nazivom Renaissance Pleasure Faire. U redovitom odravanju te sveanosti koja je kasnije postala junokalifornijskim ogrankom irokog rekreacijskog pokreta je svibnja 1968. kao
Kasnije je u Europi poznati modni asopis Burda povodom 150. obljetnice revolucionarne njemake 1848. godine donio posebni slavljeniki broj o odijevanju tog vremena, zajedno s uobiajenim dodatkom krojnih araka. 236 Navedeno iz poruke pod naslovom 1968 SCA views of medieval clothing s internetskog raspravita Historical costume mailing list od autorice po imenu Fran Grimble (fran@lavoltapress.com) na dan 4. svibnja 2005. 237 Association for Living History Farms and Agricultural Museums. Udruga od 1980. u lanstvo prima i druge interpretatore oivljene povijesti iz SAD i Kanade, ukljuivo i npr. prezentatore s arheolokih lokaliteta. Do poetka 1990-tih procijenjeno je postojanje oko 650 ustanova koje su upriliavale ovakve sadraje, meu kojima je i dalje najvea pojedinana skupina od najmanje 140 povijesnih farmi (Anderson 1991:6). 238 Prezentatori povijesti u prvom licu pripovijedanja bili su uposleni na izlobi koju je poljodjelski muzej Witter upriliio na dravnom sajmu u New Yorku 1933. godine. Ovakav nain predstavljanja povijesne batine upranjavan je u prvom muzeju na otvorenom Skansen u vedskoj od samog njegovog otvaranja 1891. godine. 239 U Kolonijalnom Williamsburgu je sagraeno petstotinjak graevina koje oponaaju to razdoblje amerike povijesti (Anderson 1991:4). Ustanova danas ima oko 900 prezentatora u 527 razliitih kostima (u rasponu od prosjaka do guvernerove ene) o kojima brine 30 dizajnera, krojaa i tehniara. Pridruena krojaka tvrtka unutar prorauna od 7 milijuna dolara vodi rauna o ukupno 60 tisua pojedinih odjevnih predmeta. Godinje odravanje podrazumijeva krojenje 2 kilometra tekstila i izradu 5 tisua dugmadi. Stalnih i povremenih radnika je gotovo etiri tisue, posjetitelja godinje oko milijun a godinji prihod iz 1994. je iznosio 136 milijuna dolara (Handler i Gable 1997:131). Meu atrakcijama koje se mogu vidjeti je i glumac koji kao Thomas Jefferson u maniri dananje konferencije za novinstvo ulomcima autentinih tekstova odgovara na pitanja posjetitelja (Roth 1998:15). 240 Privlanost ovakvih zbivanja isprva je bila zajamena interesom za svemirske i uope fantastine teme. U isto vrijeme su kostimirani themed events bili provoeni i kao pedagoko pomagalo po kolama. Navedeno iz poruke pod naslovom Funny Garb Tales s internetskog raspravita Historical costume mailing list od autorice po imenu Lilac Lotus (lilinah@grin.net) na dan 11. srpnja 1998.
235

81

neprofitna organizacija ustanovljen The Living History Centre.241 Neobvezniji rekreacijski pokret pod nazivom Society for Creative Anachronism osnovan je 1. svibnja 1966. Poznat pod kraticom SCA, danas je razgranat po itavom svijetu.242 U SAD su najmnogobrojnija kostimirana okupljanja ipak vezana za povijesne inscenacije asocirane Graanskom ratu. Najpoznatija se takva svakogodinja trodnevna sveanost odrava povodom obiljeavanja bitke kod Gettysburga 1863. godine, s nedavnom procjenom od 10 do 15 tisua sudionika.243 U toj se zemlji uope procjenjuje da kostimiranih oponaatelja vojnih dogaaja iz Graanskog rata danas ima izmeu 35 i 50 tisua.244 U Europi su vanija kostimiranja okupljanja vezana za ranija razdoblja. Prva takva skupina bila je Sealed Knot, koja je 1968. na ovaj nain prigodom predstavljanja povjesniarske knjige evocirala bitku kod Edgehilla iz Graanskog rata 1642. godine. Ova je skupina kasnije uz prikazivanje bitke upriliavala dizanje vojnikog tabora i pripadne povijesne zanate, irei koritenje fraze living history.245 Praksa kostimiranih sveanosti bila je ve poznata iz obiljeavanja velikih obljetnica.246 Najmasovnija ovakva sveanost vezana je za srednji vijek. To je evociranje normanske invazije i bitke kod Hastingsa iz 1066. godine. Prijavljenih sudionika, u odjei i s propisanim orujem,247 je 2006. godine bilo neto vie od 3600.248 Iz tekstilne je povijesti uvena
Pokretaica tog prvog RenFaire okupljanja, udruge LHC i propagatorica fraze living history bila je Phyllis Patterson. Navedeno iz poruka pod naslovom "1968 SCA views of medieval clothing" s internetskog raspravita Historical costume mailing list od autorice po imenu Carolyn Kayta Barrows (kayta@frys.com) na dan 5. rujna 2005. i istog dana pod istim naslovom od autorice po imenu Sharon L. Krossa (skrossaml@medievalscotland.org). 242 Rijeima sudionice, SCA je neprofitno edukacijsko okupljanje posveeno upoznavanju srednjeg vijeka posredstvom kostimiranog oivljavanja, iz poruke pod naslovom Authenticity and terminology s internetskog raspravita Historical costume mailing list od autorice po imenu Kat Dyer (kdyer@nash.tds.net) na dan 24. prosinca 1998. godine. Nae razdoblje je okruglo 600.-1650. i pokriva europsku kulturu i kulture unutar tih
241

vremenskih granica poznate Europljanima. To je razlog zato imamo svega od samih Europljana do Rusa, Mongola, Japanaca, zgodimice i Asteka i amerikih Indijanaca Ohrabreni smo na lik napraviti to je autentinije mogue, ali nam je jasno da e taj lik komunicirati s drugima iz krajeva koji mu u njegovom stvarnom vremenu moda i nisu bili poznati, unutar irokog povijesnog i kulturnog okvira. Zato je SCA rekreacijska skupina, a nije skupina za izvoenje dogaaja (re-enactment), iz poruke istog niza od autorice po imenu Cynthia Ley (cley@juno.com) na dan 25. prosinca 1998. Izvoenje povijesnog dogaaja smatram vezanim za konkretni povijesni povod, a SCA razvija svoju vlastitu povijest. Kostimirani dogaaji su, primjerice, krunidba osoba koje e vladati sveanostima svojeg okruga tijekom iduih pola godine, iz poruke

istog niza od autorice po imenu Carol Kocian (aquazoo@patriot.net) na dan 24. prosinca 1998. 243 Aktualna najava ukljuuje svakodnevna uprizorenja po dvije bitke, koritenje 100 topova, aktivnosti 400 konjanika, pirotehnike demonstracije, inscenirano selo s kontinuiranim atrakcijama oivljavanja prizora iz svakodnevnog ivljenja tog vremena, dva velika atora za edukacijski rad s djecom, te gastronomske privlanosti. Posjet je mogu uz kupnju ulaznice. Sveanost vodi neprofitna organizacija The Gettysburg Anniversary Committee, a teren je u vlasnitvu dravne ustanove Gettysburg National Military Park. Navedeno po internetskoj stranici www.gettysburgreenactment.com, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. 244 Procjena ukljuuje i sudionike koji evociraju civile. Navedeno iz poruke pod naslovom Civil War reenacting s internetskog raspravita Historical costume mailing list od autorice po imenu Glenna Jo Christen (gwjchris@rust.net) na dan 9. kolovoza 1998. 245 Navedeno iz poruke pod naslovom 1968 SCA views of medieval clothing s internetskog raspravita Historical costume mailing list od autorice po imenu Carolyn Kayta Barrows (kayta@frys.com) na dan 5. rujna 2005. 246 Npr. pri obiljeavanju tisuogodinjice osnutka grada Stafforda 1913. godine, iz poruke pod naslovom Early Reenactments s internetskog raspravita Historical costume mailing list od autora po imenu Chris Laning (claning@igc.org) na dan 5. rujna 2005. U Engleskoj su bile prakticirane i masovne kostimirane zabave poznate pod nazivom Pageant, koje su se znale tumaiti i kao kolijevka engleskog kazalinog izraza, iz poruke pod naslovom 1968 SCA views of medieval clothing s internetskog raspravita Historical costume mailing list od autorice po imenu Suzi Clarke (suzi@suziclarke.co.uk) na dan 5. rujna 2005. 247 Regulirani dogaaji ove vrste potuju tzv. Codex Belli koji je na osnovi preporuka iz 1977. kao pravilnik nekoreografiranog ponaanja i prilagoene opreme pri uprizorivanjima srednjovjekovnih borbi objavljen 1999. i revidiran od njemakog saveza udruga Kmpferliste 2002. godine. Navedeno po internetskoj leksikografskoj natuknici na en.wikipedia.org/wiki/Codex_Belli, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008.

82

okolnost da bitku kod Hastingsa evocira i najslavniji spomenik svoje vrste, tapiserija iz Bayeuxa,249 na kojoj su prikazana ukupno 623 ljudska lika i 202 konja s mnogim pojedinostima iz raznih dijelova bitke. Ovako iscrpan likovni spomenik umnogome olakava dananja kostimirana podraavanja.250 Kostimirane inscenacije koje se u karakteristinoj mjeri oslanjaju na ranije prakse rekreacijskih i prezentacijskih kostimiranja su u Hrvatskoj bile vezane za evokacije povijesnih bitaka. Uprizorenje boja s Turcima je u urevcu 1968. godine i dalje slijedilo inscenaciju predaje o Picokima (Vitez 2007.). Pred Korulom je 7. rujna 2000., po rijeima iz novinarske reportae, odrana rekonstrukcija pomorske bitke koja se na taj dan 1298. godine odigrala izmeu mletake i enoveke flote. U nastavku vijesti objanjeno je kako je:

s komike galije falkue zarobljen je Jakov de Polo - koji je uspjeno odglumio svog pretka Marca Pola. Nakon toga je sa svojom druinom priveden u tamniku kulu kraj korulanske Gradske vijenice. Rekonstrukciju ovoga povijesnog dogaaja snimile su TV-ekipe Hrvatske, Italije, eke, Velike Britanije i Slovenije.251
Razraena sveanost Povratak u doba Marka Pola prvi put se odrala 28. travnja 2002., u kojem je scenaristiki razraena inscenacija povratka biveg enovekog zatoenika Marka Pola u Korulu. U pomorskoj povorci bili su turistiki jedrenjaci, djelomice rekonstruirani za priredbu Povratka Marka Pola u svoj rodni grad.252 U jednoj povezanoj prilici je 2004. godine darovana tekstilna replika:

Nakon 706 godina zastava Marka Pola ponovo je vraena u Korulu - kazao je na primopredaji replike stijega obitelji Marka Pola kapetan Nenad Mogi, pred mnogobrojnim putnicima turistima, u salonu broda kruzera, to znakovito nosi ime slavnoga Korulanina, najveeg svjetskog putnika srednjega vijeka. Zastavu koju je prije godinu dana na brod Marko Polo donio poznati istraiva markopolist James Gilman i koja je oplovila svijet, uruio je kapetan Mogi kostimiranom Marku Polu, Korulaninu Jaki Onofriju.253
Vanost sveanog Povratka u doba Marka Pola iste je godine istaknuta u novinskoj najavi predstojeih zbivanja:

Tom priredbom Turistika zajednica grada Korule i slubeno oznauje poetak nove turistike sezone. Korula se dii svojim pretkom i ve treu godinu za redom u svibnju korulanska Turistika zajednica organizira priredbu 'Povratak u doba Marka Pola'. Marko Polo, kojega glumi korulanski amater Jaka Onofri, proetat e sa
Navedeno po internetskoj leksikografskoj natuknici na en.wikipedia.org/wiki/Medieval_reenactment, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. 249 Iako su srednjovjekovne i ranonovovjekovne tapiserije po svojim temama i karakteru nastanka vrlo vani likovni spomenici pri rekonstruiranjima odjee, opreme i oruja iz prikazanih bitaka, tapiserija iz Bayeuxa u stvari je izvezena traka duga 68 m i iroka uglavnom oko 50 cm, uinjena u enskom samostanu na biskupovu narudbu i danas izloena u zasebnom muzeju u tom francuskom gradu. 250 Na ovakva zanimanja cilja i niz popularno ureenih asopisa poput Medieval Clothing & Textiles, Revival, Recreating History, Living History itd. 251 S internetskog portala vijesti.hrt.hr na dan 8. rujna 2000. 252 S internetskog portala vijesti.hrt.hr na dan 29. travnja 2002. 253 Zastava Marka Pola nakon 706 godina u Koruli, Slobodna Dalmacija 21. travnja 2004.
248

83

svojom kineskom princezom rodnim gradom i pred rodnom kuom razgovarati o udima sa svojih putovanja.254 (Isticanje je naknadno.)
Novouvedena sveanost postala je prepoznatljivim znakom razliitih korulanskih proizvoda.255 Uinkovitost odravanih sveanosti idue je godine ocijenjena ovako:

Prema njegovim rijeima TZ u narednoj godini planira niz akcija na ureenju mjesta, postavljanje oznaka kulturnih spomenika ali i unapreenju osobnosti turistikog proizvoda Korule kroz spektakle: Povratak u doba Marka Pola i Povijesna bitka Marka Pola, te novi oblik Festivala vitekih igara.256 (Isticanje je naknadno.)
Drugi karakteristini primjer insceniranih kostimiranih sveanosti koje evociraju odreenu povijesnu bitku je i samoborski prikaz bitke izmeu vojski kraljice Elizabete i poljskog kralja Ladislava 1441. godine. Pri uprizorenju je voditelj jedne kostimirane skupine rekao: Zbog velike vanosti bitke za hrvatsku povijest odluili smo uprizoriti tabor i borbu, ali i obiaje svakodnevnog ivota.257 Na drugom mjestu se insceniralo obiljeavanje bitke koja s Turcima zbila 19. kolovoza 1557. U blizini rijeke Lonje kod Sv. Helene je u ast 450. obljetnice bitke odran program Sv. Helena 1557. u kojem se prikazalo:

predveerje bitke i jedan dan u ivotu hrvatskih seljaka, obrtnika i vojnika te presudne godine za obranu ovog dijela Hrvatske od napada Turaka. Taj dan e se okupiti obrtnici starih zanata i pokazati svoje izraevine i svoje umijee, a njihovu zatitu osigurat e vojni tabor i vojnici opremljeni replikama srednjovjekovnog oruja. U programu nastupa i Bratovtina svetog Ladislava, udruga koja njeguje srednjovjekovne obiaje vezane uz kulturno-povijesnu batinu srednjovjekovnog Zelingrada. lanovi nose heraldika obiljeja vlasnika Zelingrada a svojim nastupom doaravaju ugoaj srednjovjekovnog vojnog logora (13. 15. st.). Srednjovjekovni vojni logor e se sastojati od replika srednjovjekovnih atora sa replikama srednjovjekovnog oruja vojnika i opsadnih naprava katapulta i baliste kojima e se gaati improvizirani zidovi dvorca. Posebno zanimljivo je nono gaanje kada e se maketa dvorca gaati vatrenim kuglama. Takoer e u vojnom logoru biti postavljena pokazna srednjovjekovna kuhinja u kojoj e se kuhati jela iz tog vremena.258
S internetskog portala vijesti.hrt.hr na dan 24. svibnja 2004. U reklamnom vremenu koje je 9. oujka 2008. na 1. programu HTV u 12.15h prethodilo emisiji o poljoprivredi emitirana je i opirna reklama za maslinovo ulje iz uljare Blato na Koruli, koje se prodaje pod imenom Marko Polo. U dijelu reklame prikazan je glumac u kostimiranom predstavljanju Marka Pola, iako ne u izravnoj povezanosti s proizvodom ve s dijelom snimka iz Povratka u doba Marka Pola. U zakljunom dijelu reklame prikazana je aseptika unutranjost modernog postrojenja uljare, uz objanjenje da se maslinovo ulje proizvodi u kontroliranim, autentinim i optimalnim uvjetima. Ove tri kljune reklamne odrednice oito predstavljaju mjeavinu s prieljkivanim marketinkim utjecajem, jer se za oivljeno predstavljanje Marka Pola i moderna postrojenja hladnog tijetenja maslina ne moe u isti mah rei da su i kontrolirani, optimalni i autentini. Autentini tijesak za masline u ovakvom sluaju iskljuuje optimalni, jedino ako bi se radilo o ambijentu tehnikog muzeja gdje bi postrojenje tijeska zadovoljilo i autentinu i kontroliranu kvalifikaciju. Likom Marka Pola (na etiketi kao i u popratnom prikazivanju) kao da se tei ocjeni lokalne autentinosti i svjetske poznatosti i priznatosti, emu je na postojeem tritu maslinovim uljem ovakvo postrojenje postalo tehnolokim preduvjetom. 256 Godinja skuptina TZ Grada Korule, s internetskog portala vijesti.hrt.hr na dan 22. prosinca 2005. 257 Vitezovi, kovai, djeve i coprnice na jedan dan oivjeli povijest, Vjesnik, 3. oujka 2008. Navedene su rijei Mladena Houke iz Zelingradskih vitezova. 258 Vitezovi protiv Turaka, Nacional 19. svibnja 2007.
255 254

84

Druga vrsta kostimirane inscenacije i prezentacije od vanosti za razumijevanje opaenih kulturnih pojava je evokacija nevezana za konkretni povijesni dogaaj, ve za odreeno povijesno razdoblje. Meu njima se pripremama i izvedbom istiu one koje ukljuuju i baratanje replikama povijesnog oruja. U Hrvatskoj je 1995. prva osnovana Udruga rapskih samostreliara, potaknuta povijesnom vezom i prijateljstvom izmeu grada Raba i Republike San Marino odakle im je opremom i savjetima pomogla udruga Cerna lunghi archi i Federazione di balestrieri di San Marino. Slikovit poticaj predstavljalo je gostovanje sanmarinskih strjeliara u Rabu 1969. godine. Nastup domaih samostrjeliara se sastoji od izvoenja samostrjeliarskog turnira, s rapskim povijesnim uzorom iz 1364. Meu redovitim nastupima rapske udruge je i sudjelovanje na proslavi dravnog praznika Dana nezavisnosti u San Marinu 3. rujna.259 Kako je to predstavljeno u Rabu, proslava ovog dravnog praznika u San Marinu ima oblik kostimiranog oivljavanja povijesnog dogaaja:

'Obranom slobode' prikazali su srednjovjekovni nain obrane San Marina koji se uvijek oslanjao na vlastiti narod, odnosno graane. Znak opasnosti od napadaa i poziv na obranu u 14. stoljeu bila je zvonjava zvona prvog gradskog tornja u San Marinu i paljenje vatre na vrhu Monte Titana. Na rapskom gradskom trgu 'Lunghi archi' su izveli nekoliko srednjovjekovnih tradicionalnih plesova poput Ronde i Quadriglie, te su prikazali obranu svoga grada u kojoj su sudjelovale i ene nosei strelice koje su u borbi iz lukova ispalili muki lanovi udruge. Sve su strijele ispaljene u jednu metu, koju su nakon 'Obrane slobode' uz zvukove bubnjeva pronijeli gradskim ulicama na oduevljenje brojnih turista i gostiju.260
Udruga je tijekom prvih 10 godina u Rabu nastupila 78 puta, a 42 puta izvan njega.261 Rapska priprema 1995. je vrlo zanimljiva jer je kostimiranje pripremljeno na temelju posebno naruenog etnolokog elaborata dr. sc. Jelke Radau-Ribari pod naslovom Tradicijska odjea dalmatinskog podruja, koji je u rukopisu pohranjen u upravi Grada Raba.262 Na desetu obljetnicu Udruga je objavila knjigu prof. Ive Baria Rapske viteke igre 1364. s rezultatima povjesniarskog istraivanja arhivskih zapisa.263 Voditelj Rapskih vitekih igara Udruge rapskih samostreliara ujedno je i voditelj trodnevne Rapske fjere koja se od 2002. otvara na dan sv. Jakova. Ova je kostimirana sveanost idue godine okupila 309 kostimiranih sudionika i 6 udruga, predstavivi 51 radionicu.264 Rapsku fjeru je Ministarstvo turizma kao najbolju kulturno-povijesnu manifestaciju 2004. godine nagradilo Plavim cvijetom. Osvrui se tim povodom na atrakciju novinarka je zakljuila:

Mnoge se stvari moraju poklopiti da bi jedna turistika manifestacija u dananje vrijeme estoke konkurencije na tritu, doivjela uspjeh poput 'Rapske fjere' koja osim prirodne, autentine srednjovjekovne pozornice, ima i svoju jaku logistiku i
Samostreliari slave desetu obljetnicu, Novi list 11. oujka 2005. Srednji vijek San Marina doetao u Rab, Novi list 30. svibnja 2005. 261 Udruga u Rabu svake godine redovito nastupa na Dan Grada, Dan dravnosti, blagdan zatitnika Raba sv. Kristofora 27. srpnja i blagdan Vele Gospe. Za deseti jubilej vitekih igara himna Ljube Stipiia, Novi list 14. oujka 2005. 262 Autoriin saetak u projektnoj databazi znanstveno-istraivakog projekta Hrvatski narodni obiaji u 20. stoljeu, ifra projekta 6-05-124: Na traenje Opine Rab izradila sam elaborat za opremu adekvatnom stilskotradicijskom odjeom dalmatinskog podruja grupe rapskih streliara, koja se uz pomo zbratimljenog San Marina obnavlja u Rabu kao tradicijska manifestacija veoma znaajna za rapski turizam. Taj rad predala sam organizatorima 23. sijenja 1995. za koritenje kostimografu (ga. Bourek). 263 Za deseti jubilej vitekih igara himna Ljube Stipiia, Novi list 14. oujka 2005. 264 Srednji vijek gospodario gradskim ulicama, Novi list 27. srpnja 2003.
260 259

85

sudionike kojima je osnovni motiv sudjelovanja prezentacija svoga otoka i njegove bogate prolosti u najboljem svjetlu.265 (Isticanje je naknadno.)
Inscenacija kostimiranog povijesnog zbivanja s uporabom prilagoenih replika oruja se od 2000. godine odvija i u neposrednoj organizaciji Muzeja hrvatskog zagorja. Srednjovjekovni tabor pod Taborom se upriliava u srednjovjekovnom dvorcu Velikom Taboru u Desiniu, a asocirani konjaniki Viteki turnir kod Muzeja seljakih buna i Dvorca Ori u Gornjoj Stubici. Atrakcije na ovim priredbama ukljuuju predstavljanja starih obrta, inscenaciju srednjovjekovnog sajma i vojnog logora, zabavljae, viteke borbe maevima i buzdovanima, te igraonice za djecu i odrasle s gaanjem lukom i strijelom u metu, bacanjem buzdovana u metalni tit, vjebama spretnosti rukovanja bodeom i gaanjem samostrjelom.266 U izvedbama sudjeluju i uposlenici Muzeja seljakih buna.267 Takoer i Muzej grada Sv. Ivan Zelina u utvrdi Zelingrad organizira okupljanje kostimiranih skupina koje oivljavaju prizore iz srednjeg vijeka.268 Viteki turnir se odrava i u Sisku, gdje novinska reportaa iz 2006. godine spominje i sudjelovanje sinjskih alkara.269 Od 2007. se srednjovjekovni sajam s inscenacijom opsade katela prireuje i kod Staroga grada u Konjini. Kako je izvjeeno u medijima, u njegovom podrumu tom je prigodom bila postavljena izloba kairanih crnobijelih fotografija etnografskih zona Hrvatske iz Etnografskog muzeja u Zagrebu.270 Lipanjski tjedan Varadinskih povijesnih sveanosti uvrijeeno poinje Djejim vitekim turnirom u ambijentu Starog grada.271 Arheoloka otkria templarskog karaktera kod Lobora u tom su mjestu naelnika potaknula na osnutak kostimirane skupine templara s prezentacijskim zadatcima.272 Donekle se razlikuju kostimiranja podraavanih povijesnih vojnih straa i postrojbi. U Dubrovniku je Turistika zajednica koncem lipnja 2004. godine nekoliko studenata273 honorirala da u posuenim kazalinim kostimima i rekvizitima srednjovjekovnih vojnika poziraju kod viseih pokretnih drvenih mostova na Vratima od Pila i Vratima od Ploa.274 Do
Ameriki turisti zapalili se za Rapsku fjeru, Novi list 9. srpnja 2005. Podnaslov lanka je O uspjehu i vrijednosti ove manifestacije dovoljno govori podatak da gotovo svakodnevno pristiu upiti zainteresiranih sa svih strana, koji bi eljeli doi i vidjeti kako se u Rabu ivjelo u srednjem vijeku. 266 Dio Srednjovjekovnog sajma su bile i demonstracije obrta. To su 2006. bili: kova, tkalja, knjigovezac, kaligraf, koara i lonar. Gotove pripreme za ovogodinji Viteki turnir, Veernji list 30. svibnja 2006. I pored nesklonog vremena okupilo se vie od 2000 znatieljnika (iz osobne komunikacije s posjetiteljicom, kolegicom Jasenkom Luli-tori, 1. lipnja 2006.). 267 Zlatkomirt Medo IV., iz stubike drube Vitezova zlatnog kalea, zaposlenik Muzeja seljakih buna u Gornjoj Stubici..., u lanku: Oivjela viteka prolost, Vjesnik 21. svibnja 2007. 268 U Zelingradu oivljen srednji vijek, Vjesnik 29. prosinca 2007. 269 Organizatori su u zavrnici upriliili i djeji viteki turnir, dok su ime Strikoman i Igor Mirkovi snimili milenijsku fotografiju Tisuu sisakih vitezova. Gledateljstvo je oduevljeno pratilo ansambl HNK iz Osijeka, koji je izvodio arije iz opere Ivana pl. Zajca Nikola ubi Zrinski. U sveanome mimohodu pripadnika povijesne Gradske strae, paeva, titonoa i konjanika prvi su put sudjelovali i sinjski alkari, dok je zavretak turnira uljepao nezaboravan pretpononi vatromet. Iz lanka: Podno kula Staroga grada zavren etvrti Sisaki viteki turnir, Veernji list 18. lipnja 2006. 270 Srednjovjekovna feta u Konjini, Hina 4. kolovoza 2007. 271 Zapoinju 13. Varadinske povijesne sveanosti, Veernji list 6. lipnja 2006.
272 265

U budunosti e se nabaviti viteke odore i ljudi koji e za to biti educirani doekivat e turiste i namjernike, te im priati i voditi ih kroz loborske povijesne i prirodne znamenitosti Jedna od sekcija bit e i kuburai, budui da su na tom prostoru obitavali grofovi Keglevii, koji su imali poznatu kuburaku gardu. Iz novinskog Kad smo krenuli s ovim projektom, jedva smo uspjeli nai mladie koji e po nekoliko sati stajati na vratima Grada, jer je mnogima od njih bilo neugodno, tako da veina njih niti nije iz Dubrovnika. Iz lanka: Poasnu
strau svaku no zalijevaju vodom (zbog bubnjara s turistikim obavijestima iz pratnje kostimiranih straara), Jutarnji list 1. lipnja 2006. 274 Gradska straa oduevila turiste, Novi list 1. srpnja 2004.
273

lanka Loborci: Bit emo templari, Templari: Bit ete cirkusanti, Jutarnji list 19. veljae 2007.

86

idue je godine pripremljena koreografirana izmjena gradske strae, a osim ljetnih kostima su radi vansezonskih protokolarnih nastupa skrojeni i zimski. Kostime je izradila dubrovaka kazalina kostimografkinja:275

Kreirala ih je poznata kostimografkinja Danica Dedijer kojoj su arhivski materijali posluili kao ideja vodilja, no cilj nije bio kopirati neke od odora koje su se nosile u vrijeme Dubrovake Republike. Tako je nastala stilizirana odora Gradske strae, s time to su kostimi izraeni u ljetnoj i zimskoj varijanti.276 (Isticanja su naknadna.)
U Dubrovniku to nije jedina kostimirana atrakcija. Dubrovaki trombunjeri se istiu tradicijom starom tri stoljea.277 Gradska straa je bila potaknuta i jednotjednim Povijesnim sajmom srednjovjekovne trnice koji na Bokovievoj poljani od 2003. godine upriliava tada osnovana udruga Ragusevm.278 lanovi udruge svojim kostimiranjem evociraju aristokratski stale iz renesansnog razdoblja dubrovake nezavisnosti:

Uz ritam bubnjeva i pjesmu Renesansnog zbora 'Vatroslav Lisinski' s karake su se iskrcali sudionici Povijesnog festivala, odjeveni u izvorne kostime prohujalih vremena, izazvavi veliku pozornost okupljenih prolaznika i turista () Organizatori iz dubrovake Renesansne udruge 'Ragvsevm' trude se svake godine produljiti trajanje Povijesnog festivala i upotpuniti ga brojnim dogaanjima. Tako e na Bokovievoj poljani sve vrijeme trajanja Festivala biti postavljena srednjovjekovna trnica na kojoj e posjetitelji u izvornoj scenografiji podignutih atora moi uivati u predstavljanju starih zanata i runih radova, streliarskim turnirima, kovanju starog novca i brojnim drugim zanimljivostima.279 (Isticanja su naknadna.)
Meu ovakvim skupinama napose se istiu one koje predstavljaju stvarne povijesne postrojbe ili fikcionalne postrojbe kostimirane i opremljene da bi doarale odreeno povijesno vrijeme. Osobitost je ovakvih okupljanja da zatjeemo i ona koja svoje korijene okupljanja vuku iz
Nove odore za gradsku strau, Slobodna Dalmacija 5. svibnja 2005. i Dubrovaka novost na pragu turistike sezone, Novi list 24. svibnja 2005. 276 Gradski straari u novim odorama, Slobodna Dalmacija 24. svibnja 2005. 277 Oni su lanovi Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske, od kojih su najstariji Dubrovaki trombunjeri 300 godina. Varadinski purgari osnovani su prije 253 godine, a najmlaa je Zrinska garda akovec. U lanku se oito mijeaju godine povijesnih povoda i godine osnutaka udruga: Varadinski purgari domaini povijesnim hrvatskim postrojbama, Vjesnik 29. rujna 2003. 278 Opisani su i turisti koji su s radou isprobavali raznolike igre koje se pruaju na Bokovievoj poljani, ali i uivali u predstavama, nastupima ranesansnih glazbenika i plesaa. Osobito je zanimljivo bilo gledati veernji defile renesansnih i srednjovjekovnih vitezova, gospara, plemstva i onglera Stradunom (). Ovakva vrsta manifestacije apsolutna je novost u Hrvatskoj, ali u Europi je uobiajeni dio turistike ponude i posebno se posljednjih desetak godina proirila podrujem srednje Europe. Iz novinskog lanka: Dubrovnik privlai povijesne skupine, Slobodna Dalmacija 30. lipanja 2003. Godinu dana kasnije svakog dana od 11 do 21 sat e se na Bokovievoj poljani odravati zanimljiv program predstavljanja starih zanata, tradicionalnih unikatnih proizvoda i rukotvorina, natjecanje u gaanju iz luka, koncerti srednjevjekovne i renesansne glazbe, predstave s povijesnom tematikom i renesansni plesovi, dok e se misa na latinskom jeziku upriliiti u crkvi sv. Ignacija. Pojava kostimiranih sudionika sajma na glavnoj ulici Stradunu pobudila je veliko zanimanje graana i turista. Iz novinskog lanka: Srednjovjekovna trnica u Dubrovniku, Novi list 2. srpnja 2004. U novijoj izvedbi povijesnog sajma sudionici [su] predstavili stare zanate, a posjetiteljima ponudili upotrebne predmete, rukotvorine i unikate izraene na tradicionalan nain. Posjetitelji sajma, koji izgledom tandova i atora te povijesnim kostimima u koje su odjeveni sudionici podsjea na prola vremena, mogu se okuati i u streliarstvu te isprobati kako se nekada koristio buzdovan. Veernji dio programa predvia koncerte renesansne glazbe, predstave s povijesnom tematikom, borbeno-scenska maevanja, plesove s vatrom te streliarski turnir. Iz novinskog lanka: Renesansne vjetine osvojile Dubrovnik, Slobodna Dalmacija 24. lipnja 2007. 279 Plovidba karakom u renesansu, Slobodna Dalmacija 24. lipnja 2005.
275

87

postrojbi sudjelujuih u Domovinskom ratu. Karlovaka graanska garda je inscenirana povijesna postrojba koja je u povijesti nastala 1765./66. godine, a okupljena na podstrek pripadnika 110. brigade HV 1996. godine.280 U Gospiu se dvostruka evokacija stopila u nazivu kostimirane postrojbe Gradska garda Vukovi, koju ine prijanji vojnici 9. gardijske brigade HV a po kostimiranom uzoru Gospike pukovnije iz 1762. godine. Gardisti su prvi put nastupili prigodom obiljeavanja 12. obljetnice oslobaanja Medakog depa.281 U Varadinu postoji Varadinska graanska garda koja evocira graansku postrojbu ustanovljenu 1750.282 U akovcu je 2001. osnovana Graanska udruga Zrinska garda akovec s prvim kostimiranim nastupom odranim nakon dvije godine,283 a 2007. godine joj se u Vrbovcu pripremao osnutak ogranka.284 Ljeti se u akovcu kontinuirano izvode Dani Zrinskih i Porcijunkule.285 Kostimirana postrojba iz Zrinske garde evocira razdoblje feudalne vlasti Zrinskih u akovcu i Meimurju od 1546. do 1671. Odore su kostimografkinje HNK Ika komrlj i Dijana Bourek izradile na temelju povijesnih spisa () slinu onima kakve su nosili Zrinski. Neposredni povod za kostimiranje ove druine, koju prati i polaganje prisege i uvrijeeni zborni pokli, opisan je ovim rijeima:

Upravo je Matiin akoveki ogranak u drugoj polovici devedesetih godina prolog stoljea organizirao pohod obiljeavanju Sigetske bitke u maarskom gradiu Szigetu. Oni koji su ili tamo imali su to vidjeti i doivjeti, a bili su ujedno potiteni i posramljeni. Viednevnim sveanostima nai susjedi Maari slavili su proboj Nikole Zrinskog iz njihove utvrde. 286
Posebno je zanimljiva postrojba Povijesna postrojba Kliki uskoci, koja vrstom oruja i usmjerenou na narodne nonje umjesto povijesnih kostima podsjea na Viteko alkarsko drutvo. Potaknuta je prisjeanjima na povijesne dogaaje iz obrane klike utvrde i pogibije njenog zapovjednika Petra Kruia 1537. godine. Kostimiranu postrojbu ine dragovoljci Domovinskog rata.287 Na narudbu ove skupine sukno je izraeno kod tkalje Milke Luki iz ibenika, a vezilaki rad je naruen u obrtu Lipa kojeg dri Liposava Kutovi iz Prvi epurine kod ibenika. Ostale novije skupine ukljuuju Keglevievu strau iz Kostela, Trenkove pandure iz Poege, Poeku graansku strau, Otoke graniare, Vod Hrvatskog sokola iz Osijeka, Turopoljski banderij iz Velike Gorice, Udrugu vitezova zelingradskih, Drubu vitezova zlatnog kalea iz Donje Stubice, Koprivnike muketire iz Koprivnice, Frankopansku gardu iz Ogulina, Husarsku gardu Varadinske upanije, Karlovake graanske garde, Rudarsku etu iz Ivanca, Serane iz upanje, Sokolsku gardu iz Vinkovaca, Postrojbu Poljike Republike i Povijesnu postrojbu iz Visa. Osim ovih, lanice Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske Vojske, udruge koja je 2001. osnovana u Poegi, su i skupine poput udruga kuburaa koje po obiaju prate
Poasni plotuni na obali rijeke Kupe, Veernji list 25. lipnja 2006. Vukovi novi simbol Gospia, Novi list 12. rujna 2005. 282 Sablje za doasnike varadinske graanske garde, podatak s internetskog portala www.varazdin-online.com na dan 20. sijenja 2007. Vijest je potaknuta dogradonaelnikovim uruivanjem sablje doasnicima ove Garde. 283 Navedeno s internetskog odredita www.varazdinska-garda.com, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. 284 Vrbovec organizira Zrinsku gardu, Vjesnik, 8. veljae 2007. U lanku se spominje da Zrinska garda akovec ve ima ogranak u Torontu. 285 2007. godine prireene su 41. po redu. Povratak u renesansnu prolost Meimurja, Veernji list 26.srpnja 2007. 286 Podatak s internetskog odredita www.zrinska-garda.hr, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. 287 Sveani mimohod Klikih uskoka, Vjesnik 5. veljae 2007.
281 280

88

navade Velikog tjedna (npr. Udruga kuburaa Barun Hellenbach iz Marije Bistrice, Udruga Slona kubura iz Pregrade, Klub Kostelska pitola, Desinike kubure, Kuburako drutvo Gromovnik iz Brestovja, Kuburaka udruga Sveti Juraj iz Hlevnice, Kuburako drutvo Leopold Mandi) i druge poznatije folklorne skupine asocirane s orujem (Viteki red kumpanija iz Korule, Viteko alkarsko drutvo Sinjska alka).288 Kostimirane postrojbe u Europi imaju dva renesansna i jedan romantiarski uzor: vicarsku gardu iz Vatikana (osnovanu 1506.),289 uvare londonske kule (XV. st.) i grku predsjedniku gardu Evzones pred Grobom neznanog vojnika u Ateni (po predloku iz 1821.).290 Kostimiranu atrakciju Dani Andautonije u tom arheolokom parku prireuje Arheoloki muzej iz Zagreba.291 Kao gradska sveanost koja evocira antiku splitska TZ od 2005. koncem srpnja prireuje Noi Dioklecijana, s jednostavnim odijevanjem mnogih sudionika i arolikim programom koji ne iskljuuje ni klapsko pjevanje, folklorne skupine, maoretkinje, srednjovjevkovno kostimirane skupine ili komiku falkuu.292 Tvrtka Uzor je antiku tuniku i togu otprve ponudila kao opravu u ambalai s oznakama ove sveanosti, a dizajnerica je kroj pojednostavnila i za elementarni krojni naputak u novinama. Odjenutima makar u plahte otvoren je ulaz na veeru za Dioklecijanovim stolom u podrumima palae.293 Druge godine je liku antikog cara pridodan i srednjovjekovni lik sveenika Tome Nigera.294 Tree godine je sveanost obogaena nastupom talijanske skupine Storico Romano s inscenacijama legionarskih vjebi i gladijatorskih borbi, a procijenjen je dolazak oko 40 000 posjetitelja koje je na raznim mjestima uz Rivu zabavljalo 140 izvoaa.295 Oivljeni interes za antiku u Splitu je pomogao i nastupu udruge Gaz iz Trilja, koja je na osnovi prikaza s nadgrobne ploe iz Garduna rekonstruirala loptaku igru.296
Niz udruga je naveden u priopenju Vojnog ordinarijata RH povodom 15. hodoaa Hrvatske vojske i Policije u Mariju Bistricu 7. listopada 2007. (priopenje od 4. listopada s internetskog portala vijeti.hrt.hr). Povijesne postrojbe su u povorci slijedile za gardistima 2. gardijske brigade i pripadnicima Specijalne policije koji su nosili vie od dvije stotine ratnih zastava iz Domovinskog rata, te za vodom pripadnika HV iz sadanje vojne misije u Afganistanu. 289 Dananje sveane odore je 1914. kreirao tadanji zapovjednik Jules Reponde, nadahnuvi se Rafaelovim djelima. Plava i uta boja su umetnute na zahtjev pape Klementa VII., dok je papa Lav X. dodao crvenu. 290 Poasni straari su odjeveni u narodnu nonju planinskog sredinjeg i junog dijela zemlje s prepoznatljivom bijelom fustanelom. Ovakva je nonja deklarirana uspomena na odjeu pobunjenika (armotoloi, klephtes) iz vremena nastanka moderne grke republike 1821.-1834. godine, pa se 400 nabora fustanele tumai kao simbol 400 godina pod turskom vlau. Nonju je u dravni protokol uveo bavarski princ Otto koji je nakon dolaska sa svojim plaenicima 1833. postao prvim grkim kraljem, a kao takav se i portretirao odjeven u fustanelu (npr. na otiscima engleskog slikara A. H. Paynea iz 1850-tih). Prizivanje velikih sila u borbi za nezavisnost u Grkoj (slino kao i u Srbiji, Rumunjskoj ili Bugarskoj onoga vremena) se zbivala u politikoj raspravi izmeu stranaka i pokreta zvanog autochtones i heterochtones, a kralj Otto I. je u izumljenom dravnom protokolu primijenio obrazac koji je ve primijenjivan u sveanostima bavarskog kraljevskog dvora. Na taj nain je romantiarski kulturni obrazac izvezen u jugoistonu Europu, da bi se vratio senzibilizirati javno mnijenje posredstvom Byronovih pjesama ili Evansovih putopisa (Mazower 2000:43 i 89). 291 Kruha i igara, Vjesnik, 24. travnja 2006. 292 Rimska borbena kola s carom ui e u Palau, Jutarnji list 28. srpnja 2006. Namjera nam je napraviti novi turistiki brand i stvoriti novu ljetnu fetu grada Splita, koja e postati tradicionalna, rekao je producent manifestacije Toni undov, iz lanka Dioklecijanov uur po gradu, Slobodna Dalmacija 20. srpnja 2005. 293 Budui da se za kreatorski in, na alost, ne moemo inspirirati u Etnografskom muzeju, dizajnerica poruuje da se korisni savjeti mogu pronai na Uzorovoj web stranici, na adresi www.uzor-st.hr, navedeno iz novinskog lanka Do toge i tunike i uz malo muke, Slobodna Dalmacija 21. srpnja 2005. Tree godine ove sveanosti se prodalo vie od 500 toga, moda zbog kostimiranog pristupa na veeru. Po lanku: Tisue plebejaca dole se pokloniti svom caru, Slobodna Dalmacija 29. srpnja 2007. 294 U Noi Dioklecijana samo carska gozba, Jutarnji list 30. srpnja 2006. 295 Tisue plebejaca dole se pokloniti svom caru, Slobodna Dalmacija 29. srpnja 2007. 296 Rimljani tukli Delmate pred carevim oima, Slobodna Dalmacija, 13. svibnja 2007.
288

89

Na naem istraivanom podruju je na arheolokom lokalitetu Asseria u Benkovcu gradska Turistika zajednica najavila prisutnost kostimiranog osoblja koje bi sudjelovalo u prezentaciji povijesnog lokaliteta.297 TZ Skradina se u proljee 2005. odazvala na redoviti natjeaj kojim tvrtka INA podupire neprofitna poduzimanja s prijedlogom kostimiranja povorke Pavla ubia koja bi priredila turistiku sveanost na arheolokom lokalitetu obnovljene kule Turina nad gradom i na ranijim projektom za posjet prilagoene Bribirske glavice u susjedstvu Skradina, ali na natjeaju nisu uspjeli.298 U isto vrijeme je Ekoloka udruga Krka, koja u okolici grada u rujnu prireuje i FRK (Festival ruralne kulture), najavila odazivanje na natjeaj kojim bi se namakla sredstva za kostimiranje vodia po kninskoj tvravi. Kostimiranje asocirano kninskoj tvravi poduprto je u najavi uprave Grada Knina:

Zvonimirovi dani, projekt KUD-a 'Kralj Zvonimir', nova turistika i kulturna manifestacija u gradu Kninu: Dana, 19. veljae 2008. godine u gradskoj vijenici grada Knina odran je prvi informativni sastanak za obiljeavanje Zvonimirovih dana. Zvonimirovi dani, dani su posveeni kralju Zvonimiru. Program traje 3 dana u kojima e se izmjenjivati razni sadraji posveeni hrvatskom kralju Zvonimiru i sve to je s njim u vezi. Dogaanja e se odvijati na kninskoj tvravi. Prvi dan: sveano otvaranje u veernjim satima uz prigodan program - prvi kninski mjuzikl Kralj Zvonimir.299 Tvrava e biti ureena u stilu jedanaestog stoljea, atori, vitezovi sa svim rekvizitima, viteke igre Drugi dan: od ranih jutarnjih sati glumci kazalita Knin i djejeg kazalita Pinokio koji djeluju pri KUD-u, kretat e se i etati kninskom tvravom odjeveni u kostime i hrvatske kninske nonje jedanaestog stoljea. U dijelu tvrave gdje je stolovao kralj Zvonimir, kraljica Jelena Lipa sa svojim kraljem Dimitrom [sic!] Zvonimirom etati e sa svojom kraljevskom pratnjom. Tvravom e neprestano koraati i kraljevski vojnici a dva vojnika stajati e na ulazu tvrave. Na ulazu e se kovati novac iz doba kralja Zvonimira i biti e plateno sredstvo ta tri dana. Sva novana transakcija obavljati e se tim novcima. Restoran Tvrava posluivati e iskljuivo jela iz tog doba a konobari i konobarice e biti obueni u kostime 11. stoljea. Kroz ova 3 dana Ekoloka udruga Krka organizira sajam suvenira i proizvoda na istu temu starih zanata i proizvoda, a prodavai e biti odjeveni u kostime 11. stoljea. Trei dan: kostimirani glumci,vitezovi, vojnici e i dalje biti cijeli dan na tvravi. Na raznim dijelovima tvrave odigravat e se razna dogaanja, likovna kolonija na temu kralja Zvonimira i kninske tvrave, pjesniki i knjievni susreti s istom temom, a u
Kako kae direktor Turistike zajednice grada Benkovca, Hrvoje estan, gotovo svi putevi na juni Jadran prolaze kroz Benkovac, stoga je za Benkovane nuno osmisliti turistiki sadraj koji e turiste privoljeti da na svom putu iziu iz autobusa i zaustave se u njihovom gradu. Cilj nam je pridobiti hotele i turistike agencije da Benkovac stave na kartu turistikih destinacija, iz lanka: Izrada povijestnih kostima rimskih vojnika, Elektroniki newsletter kulturnog turizma HTZ za lipanj 2007. 298 Iz osobne komunikacije s voditeljicom ureda TZ Karmen panjol-Biani, 1. veljae 2007. 299 Povodom 932. obljetnice krunidbe Kralja Zvonimira u Domu kulture u Solinu odran je mjuzikl 'Kralj Zvonimir' novoosnovanog kazalita 'Knin'. Pri kazalitu djeluju amateri koji su se kroz taj projekt prvi puta susreli s daskama koje ivot znae, a pridruili su im se i djeji folklorni ansambl 'Zvonii' te 'Show Time' KUD-a Kralj Zvonimir iz Knina. Radi se o prvom kninskom mjuziklu iji je inicijator Nada Hri (potpisuje i scenografiju), a potporu joj je pruilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta kroz projekt edukacije djece i odraslih o hrvatskoj kulturnoj i povijesnoj batini. Premijeru je mjuzikl doivio 4. listopada [2007.] u Kninu, a kako napominje Ante Nadomir Tadi utra koji potpisuje tekst, scenarij, reiju te glavnu ulogu,dok je glazbu napisao Davor Jaek. Tehniki dio izvanredno je odradio Tvtko Kai. () Posebna pozornost u predstavi posveuje se starom hrvatskom jeziku, iako je utra napravio kombinaciju starog i standardnog jezika da bi bio prihvatljiviji publici, posebice djeci kojoj je predstava prvotno i namijenjena. S internetske stranice nadahrzic.blogspot.com/2008/02/prvi-kninski-mjuzikl-kralj-zvonimir.html, postavljeno 21. veljae 2008.
297

90

veernjim satima je zavrna sveanost - izloba radova sa likovne kolonije, pjesnika veer pjesme na temu Knina, tvrave, kralja i kraljice nastalih za vrijeme ove manifestacije, pjevanje pjesama iz mjuzikla Cijela ova manifestacija e biti u stilu 11. stoljea, a posjetitelji e im uu na glavna vrata tvrave imati osjeaj da su zakoraili u Zvonimirovo doba. Ciljevi ovog projekta su kninsku tvravu uiniti atraktivnom za posjetitelje, ne samo za turiste ve i za graane grada Knina. Ovu manifestaciju uiniti tradicionalnom, upoznati prije svega puanstvo grada Knina a zatim i turiste s povijeu, tradicijom i kulturnom batinom hrvatskog kraljevskog grada Knina.300
Vrlo je zanimljivo da Zvonimirovi dani nastaju u krilu gradske folklorne skupine koju pod imenom istog kralja sainjavaju dananji stanovnici grada, doseljenici iz mnogih mjesta izvan Knina.301 U istoj je skupini oujka 2005. bila potaknuta izrada narodnih nonji za folklornu i pjevaku sekciju,302 a izradu nonje za nastupe je najavila i muka klapa iz Knina.303 U ibeniku je prvu ideju kostimirane inscenacije srednjovjekovnog ambijenta 2003. predstavio g. Goran onja, poduzetnik ibenskih korijena iz zagrebake tvrtke Ekotours. U poslovnoj viziji ove tvrtke radilo bi se o nautikom sajmu na mjestu uklonjene tvornice uz obalu, koji bi u prezentaciji brodograditeljske batine imao svoje kostimirane domaine. Ideja nije ostvarena.304 Na poticaj Ureda za gospodarstvo Uprave Grada ibenika 10. oujka 2005. je osnovano 11-lano Povjerenstvo za pripremu i organizaciju fete Srednjovjekovni ibenski sajam, s predstavnicima upravnih, kulturnih, obrtnikih i turistikih organizacija. Praktine radnje su voene iz Uprave Grada, gradske Turistike zajednice i gradskog Udruenja obrtnika. Prvi programski nacrt proelnika Ureda za gospodarstvo iz studenog 2004. predvienu sveanost opisuje na idui nain:

Srednjevjekovni [sic!] ibenski sajam je manifestacija koja bi svim posjetiteljima, turistima i graanima pribliila nain ivota i gastronomska jela iz tog doba. () U manifestaciji bi se posebna pozornost dala tradicionalnoj kulturnoj sceni sa dva do tri kratka scenska nastupa grupa glumaca u nonjama, pjesmom i etnjom otpjevati i odsvirati srednjevjekovne [sic!] i stare ibenske narodne pjesme (Madrigalisti, ibenske klape), prikazati scenu sajma (fanfare, ongliranje), ispriati znaaj nekog od ibenana ili obitelji iz srednjeg vijeka. Takoer bi se prikazala manufakturna proizvodnja: klesarstvo, drvodjelstvo, bravarija, tkanje i pletenja nonja i dr., pletenje teakih koara, i dr. Ujedno s ugostiteljskim sadrajima, vizualno, mirisno i konzumiranjem jela tog doba (). U tim danima bi se trgovine, ugostiteljski i drugi prostori ukljuili u istu manifestaciju da bi se napravila atmosfera naih pradjedova i prabaka.305
Ovaj nacrt programa nalazi se na internetskoj stranici lanice folklornog KUD Kralj Zvonimir i pokretaice Zvonimirovih dana Nade Hri: nadahrzic.blogspot.com/2008/02/zvonimirovi-dani-projekt-kud-kralj.html, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. Kraa verzija je u slubenoj najavi na internetskom portalu uprave Grada Knina pod naslovom Zvonimirovi dani uvrtena 20. veljae 2008. 301 U gradskoj upi su do 2002. godine evidentirana naseljavanja vjernika iz 118 razliitih upa, uglavnom iz Bosne i Hercegovine. Podatak iz osobne komunikacije za koji zahvaljujem gospoi Aneli Jurevi, lipanj 2003. 302 Kninjanka, ibenski list 18. oujka 2005. 303 alma, ibenski list 4. veljae 2005. 304 Podatak iz osobne komunikacije u Muzeju s g. onjom, oujak 2003. 305 Scenarij Srednjevjekovnog ibenskog sajma, nedatirani rukopis u arhivu Etnografskog odjela Muzeja grada ibenika, svezak Srednjovjekovni sajam.
300

91

Na deplijanu kojeg je pred Drugi meunarodni srednjovjekovni sajam u ibeniku prije turistikih sajmova poetkom 2005. objavila Turistika zajednica Grada ibenika, opis na licu tiskovine pojanjava:

Sajam puana i teaka otvoren svim dobronamjernicima, domaima i gostima, vratit e dogaaje i prizore iz renesansnoga vremena pa e na trenutak na ibenskim kalama i trgovima oivjeti likovi ljudi iji portreti krase vijenac na apsidama katedrale Sv. Jakova.306
Pred Srednjovjekovni sajam 2006. je na inicijativu Uprave Grada ibenika kostimiranoj povorci pridruena i kostimirana povijesna gradska straa, sastavljena od lanova ibenskih udruga branitelja iz Domovinskog rata.307 Ovim se sudionicima po povjesniarskim naputcima u lokalnoj radionici izraeno i oruje: helebarde, samostrijeli i grudobranske (krupne tvravne) arkebuze. Kostimiranja su naelno ciljala na vrijeme u kojem se izgraivala katedrala, s periodom uposlenosti Jurja Dalmatinca kao kronolokim okvirom kakav je omoguavao kostimirani nastup glumca u ulozi slavnog kipara, na samoj katedrali potpisanog kao njen arhitekt. Polazna ideja oivljavanja portreta s katedrale s nadopunjavanjem likova pod portretima u praktinom smislu je imala koristi od stokade koja je pratila izlobu sjevernodalmatinskih narodnih nonji i kulture odijevanja od veljae do listopada 2002. Stokada je imala izgled paravana s gornjim rubom u vidu patinirane plastine replike kamenog vijenca portreta s katedrale. Za taj su prikaz bili izabrani portreti s oglavljima povezivim s temom izlobe. Osam portreta s uvenog donjeg ukrasnog vijenca katedrale bilo je prikazano suelice ulici, s likom puanina pod crvenkapom i mijehom pod rukom u sredini kompozicije. Dva portreta s vieg ukrasnog vijenca (jedan od njih puanin pod crvenkapom) na sjevernom proelju katedrale bila su iza kuta u kompoziciji tkalakog ambijenta. Na stokadi se nije uspjelo izvesti otvorene prostore za umetanje glava posjetitelja, pa je nakon 2002. pohranjena u muzejski depo. Likovne rekonstrukcije odjee tih figura (osim veeg lika puanina)308 bili su prvi predloci za krojenje kostima sudionika povorke srednjovjekovnog sajma.309 Niz etnografskih dodirnih toaka na samoj se sveanosti upotpunjuje primijenjenim nainom kretanja gradskim prostorom. U gradu postoje tri uobiajena naina kretanja u pjeakoj povorci. U pogrebnim povorkama za preostale ukope na starom gradskom groblju Sv. Ane kratko se hoda od mjesta okupljanja, proirenja pred vatrogasnim domom, kroz ulicu Put groblja i stepenitem Pod tvravom do ulaza u groblje. U vjerskim procesijama,
Na stranjoj strani ovog deplijana iz 2005. dva su fotografirana motiva: kupola katedrale i srebrno puce (toka) muke narodne nonje. Idue je godine na tom mjestu proirena informacija o Turistikoj zajednici, a u fotografskoj pozadini je samo isti prizor katedrale. 307 Uprava je na popunjavanje kostimirane povijesne gradske strae pozvala Udrugu hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata ibenik (osnovana 1992. godine), arbitrirajui meu sudionikim i stradalnikim udrugama. Meu lokalnim sudionikim udrugama od 1992. godine postoji i, primjerice, Udruga Hrvatskog asnikog zbora grada ibenika koja po odredbi iz statuta, meu ostalim, i istrauje vojnu povijest Hrvata (podatak s internetskog portala www.udruge.hr, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. godine). 308 Lik puanina u glavnoj skupini se odnosi na portret koji je, meu ostalima, zamijenjen u obnovi katedrale 1850. Stoga je njegova odjea likovno rekonstruirana u izgledu tog vremena. 309 Nadoslikavanje figura pod replikama kamenih portreta s katedrale uinjeno je najvie po likovnim predlocima, a manje po arhivskim pojedinostima. enski portret s ukrasnom elnom vrpcom pored portreta puanina na gornjem vijencu isti je kao na fresci Minervinog trijumfa koju su u palai Schifanoia 1470. godine u Ferrari naslikali Cosimo Tura i Francesco Cossa. Svjetovni program vijenca portreta ibenske katedrale, vrlo neuobiajen u povijesti umjetnosti, uglavnom je kombiniran s likovima iz niza svjetovnih scena sa freski iz katela Challant u mjestu Issogne (Aosta) u blizini Torina, napose u scenama trnice i apoteke. Freske su nastale izmeu 1489. i 1502.
306

92

najmarkantnije na Tjelovo, iz katedrale se Kalelargom izlazi na Poljanu i vraa uz obalu. Trea je vrsta povorke karnevalska. Povorka se formira u novom dijelu grada na Vidicima i za oko pola sata prolazi ulicom do Poljane gdje se ita presuda Krnji, da bi se potom silo na obalu i zapalilo Krnju. Ova povorka ukljuuje i motorna vozila, najee samo kamionitrokolica koji prevozi veliku lutku Krnje, no sudionici u pravilu hodaju. Okupljanje povorke u Srednjovjekovnom sajmu podsjea na formiranje karnevalske povorke. Povorka ukljuuje tematski kostimirane skupine (gostujue tematske grupe i lokalne kruoke),310 u kretanju se ne zastajkuje kao na postajama tjelovske procesije, a stizanjem kostimirane povorke na cilj poinje igrokaz u karnevalu ismijavajue suenje, a u sajmu razliiti inscenirani sadraji.311 Razlika izmeu karnevalske i sajmene povorke, osim u sadraju, jest da se prva kree od ulaza u grad do Poljane na ivici povijesnog sredita a druga od Poljane kroz Kalelargu do povijesnog Gospodskog trga pred katedralom. Pri prvom sajmovanju 2005. godine gotovo da se moe govoriti i o djelominoj karnevalizaciji povorke, jer su pojedini graani u elji za sudjelovanjem izuzimali i kombinirali dijelove odjee na neobine naine.312 Po navedenim primjerima se moe razabrati da su opisane nove vrste kostimiranja bile potaknute stranim uzorima poput kostimiranih poasnih strai ili gostovanjem kostimirane samostrjeliarske udruge u protokolarnom gradu-prijatelju. Respekt prema kostimiranim postrojbama, ukljuivo i s koreografiranim inscenacijama poput izmjene strae, bio je osnaen institucionaliziranim tradicijama poput Alke iji su lanovi sudjelovali i na najvanijim vojnim mimohodima.313 U takvim okolnostima su kostimirane povijesne postrojbe percipirane kao dio vojne povijesti poput ratnih zastava iz istih povorki. Vjerojatno je vano jamstvo javnom dignitetu inscenacija orunikih povijesnih kostimiranja pruilo ustrojavanje kostimirane postrojbe 1990. godine s paradnom izmjenom strae pred Banskim dvorima na Markovom trgu u Zagrebu.314 Kako je kasnije opisano, sveani pokreti strae su
Na sajmu 2005. godine sudjelovala je skupina vezana za sokolarski centar, s kostimima vezanima za poznije povijesno razdoblje. Na sajmu 2006. godine je sudjelovala enska skupina koja je svoje kostimirano sudjelovanje sama pripremila. Na sajmu 2007. godine sudjelovala je kostimirana skupina uenika i uiteljica srednje kole za obrtnika zanimanja, kao i udruga Arlekin. 311 Na sajmu 2005. godine inscenirano je Jurjevo potpisivanje ugovora za izgradnju katedrale pred biskupom i civilnim vlastima ibenske komune. Na sajmu 2006. godine insceniran je protokol pozdravljanja i darivanja ugoenih kostimiranih skupina. 312 Najneobinije odijevanje koje sam vidio bilo je kod djevojke koja je nad pojasom bila odjevena samo u peturinu, tj. natprsnicu iz enskog graanskog kostima s konca XIX. i poetka XX. st. u namjeni plastrona iz graanskog odijela ili zalistavca izmeu koulje i prsluka ili kaputia iz narodne nonje. Tu je peturina, kao i u drugim primjerima izoliranja takvog odjevnog predmeta kakvi se povremeno mogu primijetiti u modi, postala Baudrillardov simulakrum posve osloboen svojeg prijanjeg znaenja i spreman na neoekivana nova uklapanja. Primjer inverzije vrednovanja u tradicijsko-modnom ambijentu odijevanja v. i u novinskom pregledu kostimiranja enskih klapa na Festivalu dalmatinskih klapa u Omiu, gdje je odijevanje klape Skradinke s nekad otmjenim crnim modnim paletunom okarakterizirano kao skromno dok je kod druge klape gospodskim opisan stil iz plesnih salona izmeu dva svjetska rata. Novinski lanak Moda i Pjaceta, Slodobna Dalmacija 18. srpnja 2000. godine. 313 Primjerice, na mimohodu na Jarunu 30. svibnja 1995. koji je nakon postrojavanja Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreb 28. svibnja 1991. bio vjerojatno najvaniji dogaaj ove vrste u novijoj hrvatskoj povijesti. U mimohodu su sudjelovali, na jednoj strani povijesne stvarnosti, pripadnici hrvatskih povijesnih postrojbi s alkarima kao najbrojnijom skupinom, a s druge strane je mimohodom javnosti pokazan najmoderniji protuavionski raketni sustav ije je prisustvo zasigurno utjecalo na izostajanje zrane podrke pobunjenim snagama u predstojeim borbama. Poruka poslana posredstvom televizijskih ekrana objedinjavala je i crtu povijesnog kontinuiteta i tehnoloke osposobljenosti, obje u kompleksnom iskazivanju prava na suverenitet i njegovo susjedsko neopovrgavanje. 314 Uope je sudjelovanje u dravnikom protokolu znatno mijenjalo rukotvorne izvedbe. Tkanina za poasnu strau na Markovom trgu kupljena je u Engleskoj, svila za alkarske odore u obnovi 1978. kupljena je u Veneciji a pretpostavlja se da su alkari prvi put dobili jednoobraznu tkaninu za hlae kao dar cara Franje Josipa. Vezilaki rad za vrpcu na vijencu sveani doek Plavog vlaka s posmrtnim ostatcima predsjednika drave u Zagrebu 1980.
310

93

koreografirani po naputku baletnog redatelja Milka parembleka315 a kazalina je kostimografkinja Ika komrlj kostime kreirala po vie povijesnih predloaka:

Nabavili smo razne knjige i poeli ih prouavati. Sjeam se sastanka s Tumanom u Vili Pongrac kada smo predoili prva rjeenja. Bio je tamo i general pegelj. To je bio vojnik obuen u surku koja je imala boju austrijske vojske iz Prvog svjetskog rata i s kapom koju sam stvorila pod raznim utjecajima. Tuman je odmah rekao da to nije ta kapa i da izgleda previe turski, a ja sam mu odgovorila da su to nosili nai graniari iz 15. stoljea. Nije mu se svialo ni to je surka plave boje. Sva sam se bila prestraila: Tuman je bio u pravu oko boje, hrvatska boja kroz povijest je crvena, a ne plava. Po tome se razlikovala od Turaka, koji su bili zeleni i plavi. Teke sam volje prihvatila crvenu boju jer podsjea na komunizam.316
Hobistiki i rekreativni interes ovdje nije imao podstreke poput onih iz godina stvaranja irokog drutvenog zanimanja za kostimirane inscenacije povijesnih razdoblja, gdje su kostimirani themed events gajeni u kulturi dokolice i esto meu kreativnim hobistima zanimanima i za znanstvenu fantastiku.317 Kostimirane inscenacije su kod nas iskazivale nacionalni suverenitet kakav prije nije bilo mogue simbolizirati na takav nain,318 gdje narodna nonja nije bila posve prikladan nositelj simbolikog znaaja. Ona je bila intenzivno ukljuena u ranija osnaivanja integrativne ideoloke poruke bratstva i jedinstva naih naroda i narodnosti kao politikim programom koji se poticao iskazivati u repertoaru i kostimografiji scenskih nastupa folklornih skupina. Za razliku od grke poasne strae u narodnim nonjama, ovdje se ideoloki iskaz tako kostimiranih skupina po obrascu prijanjeg kulturnog programa smatrao kontaminiran. Zanimljivo je primijetiti da se tu uspostavila simbolika razdjelnica izmeu isticanog pojedinanog noenja narodne nonje, poput scenske uloge guslara Mile Krajine prigodom simbolikog darivanja novoroeneta nakon prvog zasjedanja demokratski izabranog Sabora 30. svibnja 1990. godine na Jelaievom trgu u Zagrebu, i javne percepcije skupnog kostimiranja koja je u sluaju poasne strae pred narodnim nonjama iz grkog uzora favorizirala drugi povijesni predloak. Mogli bi rei da je pretegnulo uzimanje za uzor zapadnih obrazaca poput vatikanskog ili londonskog. Slijeenjem primjera s Markova trga, na promatranom se terenu srednjovjekovnog kostimiranja kakvo ukljuuje i naoruanu gradsku strau pred ibenskom katedralom jedno do
bio je naruen u samostanu sestara urulinki, koje su narudbu isprva odbile zbog stradanja sestara nakon 2. sv. rata (iz osobne komunikacije s tekstilnom restauratoricom prof. Mirom Ovaik Kovaevi 2. lipnja 2004.). Dignitet kostimiranoj pojavi na istaknutim dogaajima poput ispraaja i pogreba, poput odreenih oblika muziciranja i konkretne pjesme na zagrebakom doeku Plavog vlaka ili pjesme na pokopu predsjednika Tumana 1989. godine, snano afirmiraju javnu percepciju o dostojnosti kulturne forme. 315 U dijelu hrvatske javnosti ta se sveana izmjena strae pamti kao metafora ceremonijalnog zastranjivanja: Navedeno iz novinskog lanka Hou 'Moju domovinu' i vatromet, pa nek Srbi vide, Jutarnji list 14. svibnja 2008.
316

'Apsurdno je da netko 2008. nasilno utjeruje identitet Hrvatske. Ona je to to jest, lanica Vijea sigurnosti UNa, priznata prije 16 godina. Ovo slii na Tumanove baletane s Markova trga' - kau na javnoj televiziji.

Jedini trenutak kada sam pomislila da u napustiti kazalite bilo je kada sam se poela baviti odorama hrvatske vojske. Tuman je elio napravi institut koji bi okupio ljude raznih profila koji bi se bavili povijeu. Bila sam spremna napustiti kazalite zbog rada u tom povijesnom institutu. No, nije dolo do stvaranja tog povijesnog instituta pa ja nisam napustila kazalite, navedeno iz novinskog intervjua: Ika komrlj - 50 godina
rada kreatorice arobnih kostima, Nacional 1. svibnja 2006. 317 Dio poruke pod naslovom 1968 SCA views of medieval clothing s internetskog raspravita Historical costume mailing list od autorice po imenu Carolyn Kayta Barrows (kayta@frys.com) na dan 5. rujna 2005. 318 U federativnom razdoblju je jedina gardijska atrakcija prije 1980. bila u Vojnom muzeju JNA na Kalemegdanu u Beogradu, a kasnije pred predsjednikim grobom u Kui cvijea na Dedinju u Beogradu. Jedina gardijska postrojba bila je asocirana predsjednikom i dravnikom protokolu u glavnom gradu federacije.

94

drugog moe vidjeti paradoksalan odnos odjevnih pojedinosti obnovljenih iz predindustrijske prolosti: na Metrovievom spomeniku iz 1961. godine lik Jurja Dalmatinca obuven je u opanke i terluke ne bi li u napetom vremenu na pola puta izmeu Transke krize 1953. i Osimskih sporazuma 1975. godine katedralni protomajstor bio jasno predstavljen kao dijete domaeg naroda,319 dok se pod njim u nae vrijeme na gradski blagdan pljee rekonstruiranoj atrakciji tvravne strae iz vremena poetka gradnje katedrale koja je po ustaljenoj politici mletake vlasti ukljuivala iskljuivo strane najamnike ne bi li mletaka uprava za obranu grada pri ruci imala oruanu silu u isti mah pouzdanu i za mogue intervencije unutar samog grada.320 Isti sadraj iz prolosti u dvije je prilike protumaen na dva nasuprotna naina, prepoznatljiva po rekonstruiranim odjevnim inventarima, i svaki u potrebama svojeg vremena.321 Bez mnogo nagaanja bi mogli pretpostaviti kako bi Gradska straa iz 2006. godine u vrijeme postavljanja Metrovievog spomenika bila protumaena kao povlaivanje talijanskom presizanju, dok bi danas glumac u odjei ponovljenoj sa spomenika meu drugim kostimiranim predstavljaima tog vremena bio izuzetak jer inae nitko nije obuven u opanke iako ih Stoi iz ibenskih listina XV. st. prepoznaje na nogama ne samo teaka i zidara, ve i redovnika i redovnica.322 U dananjoj se ponudi za re-enactment i SCA iz internetskih duana fiziki smjetenih u Poljskoj, ekoj, Njemakoj, Italiji i drugdje moe naruiti gotova obua izraena po srednjovjekovnim likovnim predlocima gotovo uvijek vezanima za plemiki ivot.323 Rekonstruiranje odjee na Metrovievom spomeniku Jurju Dalmatincu i u dananjim zbivanjima na povijesnom Gospodskom trgu pred njim pomau nam razluiti dvije vrste govora o prolosti. Jednim se odgovara na pitanje da li je neto izvedeno na toan ili na netoan nain, a drugim se odgovara na pitanje da li je to izvedeno na ispravan ili na kriv nain. Iako potonja formulacija moe ukljuiti i prvopostavljenu vrstu pitanja, pa se takvo to pri kratkim obrazloenjima i podrazumijeva, ravnanje izmeu pravog i krivog nije injenine ve moralne naravi. Pitanje o ispravnosti kulturne prakse smjera na motivaciju njegovog nositelja, a ne na njegovu upuenost u dokazane injenine okolnosti. Da li je nositelj kulturne prakse ispravno ili krivo motiviran, odgovor moe dati svako vrijeme za sebe jer neki odgovori (iako moda i toni) ne bi mogli biti ispravni u raznim prilikama. Na ovaj nain sadanjica uvijek iznova tumai i u smislu novih kulturnih praksi proizvodi prolost. Ona je ne moe promijeniti vremeplovnim uplitanjem u fakte, ve nam pred njima svaki put mijenja kut gledanja, osvijetljenost i osjenenost predmeta.
U vrijeme obnove u ratu poruene gradske Vijenice, koja se nalazi iza ugla do samog spomenika, nisu obnovljeni latinski natpisi na gornjem ukrasnom vijencu. Fragmenti stare vijenice s dijelovima ovih natpisa danas se mogu vidjeti u okolici, koriteni kao ad hoc kamena sjedala. Obnova se koncem 1940-tih godina zbivala u vrijeme znatnog zatezanja politikih odnosa zbog odreivanja pripadnosti Trsta, obaranja amerikih aviona nad Slovenijom itd. 320 U gradskoj se arhitekturi ova okolnost prepoznaje u dvojnom bedemu koji je utvrenim stepenitem povezivao utvrdu sv. Mihovila s lukom, prolazu branjivom kako prema vani tako i prema unutranjosti grada. Usp. otvorenost Minete prema unutranjosti Dubrovnika. 321 Uz ovakve arbitrarne odluke usp. ceremonijalno odijevanje kao oitovanje politike moi, Schneider 1987:412. Odjea spremno postaje tokom iskrenja razliitih suprotstavljenih vrijednosti, hranei nadmetanja u
322 319

povijesnim sueljavanjima, u interakcijama meu drutvenim slojevima, izmeu rodova i narataja, i u odskoranjim globalnim kulturnim i ekonomskim razmjenama (Hansen 2004:372).

Ravnajui se podatcima iz disertacije Naile Ceribai na ovaj bi vremeplovski nain mogli spekulirati kako dananje klape (s ustaljenim harmonizacijama i povremenim instrumentalizacijama) na nastupima Seljake sloge iz 1930-tih ne bi uspjele proi ni izluni krug jer bi se doimale previe talijaniziranima. I jedan i drugi pokret zanimanja i obnavljanja tradicije svoju je kulturnu praksu oblikovao u skladu s potrebama vlastitog vremena. 323 Popularan internetski naputak za ovakve primjene je stranica Footwear of the Middle Ages koju je I. Marc Carlson otvorio na adresi http://www.pbm.com/~lindahl/carlson/shoehome.htm (datum zadnjeg posjeta 18. rujna 1997.), a danas na http://www.personal.utulsa.edu/~marc-carlson/shoe/shoehome.htm, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008.

95

Prethodni dio nae rasprave o moralnom karakteriziranju odijevanja i noenja narodnih nonji daje nam naslutiti da takav nain govora, u sluaju ovog istraivanja, u stvari nastavlja komunikacijski kd vezan za kulturu odijevanja kako u prolosti tako i danas. Uvijek se odijevamo na nain koji je makar dijelom toan (npr. lanenim tkaninama ljeti ili krznenim predmetima zimi, dobrim krojenjem itd.), ali koji je posve sigurno u svim sluajevima ispravan (nerasparan, odravan, pristojan itd.). Stoga su selektivna i arbitrarna posezanja za prolou po mjeri kasnijih vremena, u stvari, nastavak onoga to je s odjeom bilo moralno ispravno initi i u predmetnom drutvu.324 U kostimiranim povijesnim inscenacijama pri kakvima se ugleda na ceremonijalne ili rekreativne kulturne prakse sa Zapada u vrijeme pred primitak u EU opanci oito nisu ispravan dio odjevne rekonstrukcije, iako su povijesno toni. A nakon iskustva zasebne Rijeke drave prije 2. sv. rata i Transke drave nakon njega, opasnosti izbijanja vojnog sukoba na toj granici ujesen 1953. godine i s kolektivnim pamenjem koje ak i danas meu pasatistikim krilaticama ima poklik Trst je na!,325 nekakvoj rekonstruiranoj Gradskoj strai stranih najamnika koji primaju zapovijedi na mletakom nikakve tonosti te vrste ne bi pomogle da postane i ispravna. Na ovaj vaan aspekt problema vratit emo se u zakljuku. U samoj organizaciji kostimirajuih inscenacija u odreenoj mjeri praktinih rjeenja se povelo za ranijim kostimiranjima kakva su bila pri izraivanju narodnih nonji za potrebe scenskih nastupa folklornih skupina. Osim naruivanja tekstila, koriteni su i raspoloivi lokalni obrtnici i rukotvorci iz kune radinosti koji su ve radili za potrebe folklornih ansambala ili pjevakih skupina. S izrazom narodna nonja se zbiva dvojaki proces. I meu folklornim skupinama se pod utjecajem nazivlja od prve kostimirane paradne strae iz 1990. preko vojnog slubovnika zna mijenjati rijeju odora, ali u jezinom osjeaju nikad kao narodna odora. Kod novih se kostimiranja ipak moe sresti i koritenje rijei nonja, npr. za likove srednjovjekovnih puana, to je projekcija pojma skovanog u okolnostima XIX. st. na ranija stoljea. Kostimirane atrakcije se vezuju za resurse iz kulturne povijesti to omoguuje interpretirati i antike lokalitete, ali se u tim sluajevima posve naputa rije nonja, rjee se koristi i sama odora, pa se pored rijei kostim moe primijetiti i posezanje za rijeju oprava. U praktinim organiziranjima kostimiranih sveanosti se radi izdanosti sadraja esto posee za gostujuim tematskim skupinama, koje su rijetko kada kostimirane upravo za ciljani
Moglo bi se rei i to da su takve dananje prakse sukladne shvaanju folklora kao kompleksne i nehomogene kulturne pojave generirane drutvenom stratifikacijom u kojoj proturjeja nisu prisutna iznimno ve redovito, kako su na to upozorili talijanski autori; v. Rihtman-Augutin 1988:54. 325 Transke ulice bile su dijelom mnogih jugoslavenskih gradova, pa tako i u Zadru i ibeniku. ivot damo, Trst ne damo, Drue Tito e si, e si, nasred Trsta top donesi i druge sline krilatice bile su mobilizacijskog karaktera, njima se kanalizirala najira drutvena motivacija. Knjigu pod naslovom 'Trst je na!', Boj Slovencev za morje 1848-1954. je transki profesor i slovenski akademik Joe Pirjevec javnosti predstavio 2008. godine:
324

Sem izbral ta naslov, ki je oitno nekoliko provokativen, tudi zaradi tega, ker sem elel poudarjati legitimnost slovenskega nacionalizma ob italijanskem v Trstu. Urednik knjige Gorazd Bajc je predlagal, da bi bilo lepo, e bi imeli sodobneje geslo 'Trst je tudi na', oporekal pa mu je traki portni novinar Saa Rudolf. Navedeno iz lanka Trst je na!, Vest (Ljubljana), 9. travnja 2008. Kot je povedal avtor, eli z njo poleg orisa zgodovinskega dogajanja sporoiti tudi, da lahko Trst danes znova zaivi in dobi svojo vlogo samo v sodelovanju s Slovenci, navedeno po lanku Izla je knjiga z naslovom Trst je na! objavljenom 10. travnja

2008. na internetskom odreditu http://www.stajerc.com/index.php?option=com_content&task=view&id=700&Itemid=79, datum zadnjeg posjeta 1. srpnja 2008. Obrazloenje krilatica Trst je na i Trst mora biti na Sae Rudolfa s navedenog predstavljanja knjige v. pod naslovom Trst je na! na internetskoj pohrani video-prinosa http://www.youtube.com/watch?v=qfH67cL1SBs; datum zadnjeg posjeta 1. srpnja 2008.

96

domainov kronoloki obzor.326 Takve okolnosti daju razumjeti i sudjelovanje raznolikih folklornih skupina u narodnim nonjama iz XIX. ili XX. st. na kostimiranim inscenacijama srednjovjekovnih sveanosti. Nedosljednosti u kostimiranim skupinama kakve ne bi prole u izlunom procesu Smotri seljake sloge izmeu dva svjetska rata niti po propozicijama SCA ili RenFaire proteklih desetljea, poput gospodskog lika u skupini puana druge epohe ili recentnog puana u aristokratskoj povorci, ne gledaju se prijekim okom jer bi po stroim odmjeravanjima povorka mogla opustjeti a atrakcija okopnjeti. Ovdje razliku od prijanjih situacija s folklornim skupinama predstavlja to to je polazitem za kostimiranje scenskog ansambla mogla biti ve koritena ili zabatinjena odjea, dok u kostimiranjima za davnija povijesna razdoblja treba namaknuti posebnu, inae nenoenu odjeu. To pred njenog nositelja postavlja posebne materijalne zahtjeve, a dosljednu organizaciju kostimiranog dogaaja ini teom. U petnaestak godina ovih novih vrsta kostimiranih inscenacija u Hrvatskoj, bez ijih razumijevanja ne moemo cjelovito prii istraivanoj temi, uspostavljen je raznolik izbor dogaaja i predloaka za idue prakse. Ravnajui se anglofonom razdjelnicom izmeu kostimiranih inscenacija tipa re-enactment (kostimirano izvoenje povijesnog dogaaja) i re-creation (oivljavanje povijesnog kostimiranog ambijenta, sa scenom SCA kao inaicom s posebnim zasadima), moe se zakljuiti da se jasna crta moe povui samo pred manjim dijelom sveanosti koje se izrijekom veu za evociranje povijesnih dogaaja ili lokaliteta. Koliko god se meu brojnim drugim zbivanjima nastojalo asocirati uz odreeni povijesni motiv, u stvarnoj se izvedbi znaju zatei raznovrsne i raznorodne skupine koje ne odaju predodbu evociranja koherentne epohe. Za razliku od re-enactment i re-creation kostimirane scene s poetcima iz 1960-tih, pred nae se kostimirane dogaaje postavlja manje hobistiki a vie identitetski zahtjev. Ciljana vjerodostojnost samo je dijelom tehnika. Postoje jo dvije bliske prezentacijske prakse. Living history bi se odnosila na re-creation nain kakav se primjenjuje u muzejima na otvorenom (Staro selo u Kumrovcu, voeno od Muzeja Hrvatskog Zagorja), prezentacijskim slubama domaih nacionalnih parkova (primjerice, u obnovljenim mlinicama na Skradinskom buku s kostimiranim mlinarima) i, u odreenoj mjeri, u obiteljskim ugostiteljstvima i ruralnom turizmu. Preostala je varijanta eksperimentalne ili rekonstrukcijske arheologije, dakle omeenog ivljenja na nain karakteristian povijesnom horizontu odreenog arheolokog lokaliteta. Iako na istraivanom podruju biljeimo primjer etnoarheolokog istraivanja, kad je tijekom 1980-tih arheolokim zanimanjem iz Sveuilita u Newcastleu prouen i izvjeban lonarski postupak s tada jo aktivnim pukim lonarem iz Ervenika, unato odreenom interesu studenata arheologije Sveuilita u Zadru ne biljeimo inicijative eksperimentalne arheologije.327 Svi prethodni primjeri e nam biti preduvjet za pristupanje relevantnim kulturnim praksama u Zadru. Ovdje su nam po postavljenim istraivakim pitanjima napose zanimljiva dva kolektivna kostimirana periodina dogaanja328 jedan koji je s periodinim izvoenjem otpoeo 2001. i drugi koji je periodino prakticiran do 2004. Prvi relevantni dogaaj je sveanost No punog miseca koju prireuje Turistika zajednica, kojem je zadnjom
Primjerice, u Labinu je 2004., rijeima novinske reportae, izvedeno ambijentiranje srednjeg vijeka sa svih 37 kostimiranih izvoaa ugoenih iz Italije. Po lanku Umjetnost i zabava u srednjem vijeku, Veernji list 13. kolovoza 2004. 327 Kako u Zadru tako i drugdje, tijekom Antikih dana studenti se kostimiraju i insceniraju kulturne sadraje iz antike. 328 Za razliku od susjednih upanija, ovdanja se folklorna smotra ne odrava u sredinjem gradu ve u manjem mjestu, Polai.
326

97

biljeenom prilikom prisustvovalo 40 tisua posjetitelja.329 Inicijator sveanosti, zadarski scenograf Neno Stojakovi, pred prvu je No punog miseca polaznu zamisao opisao iduim rijeima:

Ideja o Zadru u noi punog Mjeseca rodila se u glavi uvaenog profesora arhitekta Ive Bavevia, zaljubljenika u svoj grad, koji mi ju je prenio kao neto to je on u svojoj mladosti doivio posebnim. Odmah mi se ideja svidjela i istog trenutka su mi glavom poele prolaziti slike tih lijepih prizora koji mogu biti turistika atrakcija. U cijeloj zamisli zadarske udruge 'Propela' koja okuplja ljude s idejom i voljom da je realiziraju, podrala me je TZ upanije zadarske i TZ grada te Ceh ugostitelja. Osnovna tema je gostima prikazati Zadar kao grad u koji se u prolom stoljeu stizalo brodicama, na karovima, uz pomo tovara, a cilj je bio ponuditi graanima ono to se proizvodi u okolnim prostorima.330
Jedna iz niza odranih godinjih sveanosti u novinskom je lanku bila predstavljena ovim pojanjenjem:

staru tradiciju Zadra iz doba kad je to bio grad plemia, a otoani su dolazili na rivu prodavati svoje proizvode. U doba punog mjeseca ribari bi se vraali u porte na odmor i malo zabave, jer se u takvim noima dizala plima, riba se dizala prema svjetlosti... U srijedu naveer pogaena su sva svjetla, ali se pun mjesec uz svjetla votanica, ferala i lampijuna s brodova pobrinuo za svjetlo.331
Slubeni je organizator ovu sveanost prole godine najavio na idui nain:

Brojni brodovi iz Kali, Bibinja, Vira, Preka, Kukljice okupirali su rivu oivljujui

Na no punog mjeseca usred ljeta, Riva je osvjetljena bakljama i svjetlom svijea. Brodovi se pretvaraju u plovee tandove na kojima se nudi sve od najbolje tunjevine i srdela slavnih kaljskih ribara do novigradskih dagnji. (...) No punog miseca je manifestacija, festival kulture, hrane i obiaja zadarskog kraja - vremeplov na dohvat ruke. (...) Veer je to koja nas vraa na trenutak u vrijeme kada je Zadar bio grad gospode koji je uivao u sretnoj simbiozi sa svojim priobaljem, otocima i zaleem. Vrijedni ribari i teaci ivjeli su neko od trgovine s graanima, a u sadanjosti, svake godine iznova, Zadrani pozivaju njihove potomke i praunuke da ih barem te veeri podsjete kako je to nekada bilo. Susret 'bodulske i vlake' kulture na jednom mjestu, jedinstveni mirisi s bogatih stolova, diple i mandolina ukomponirane u glazbu Morskih orgulja! Ugaena javna rasvjeta, ferali i svie, klape i plesovi, gosti iz drugih krajeva zemlje i gomila nasmijanih, zadovoljnih ljudi ispod jednog velikog mjeseca. (...) Program se uobiajeno odvija na dvije pozornice: klapski program na gatu i folklorni na drugom dijelu Rive u blizini Morskih orgulja.332
I inicijalno i aktualno predstavljanje zadarske Noi punog miseca predstavljaju je po razdjelnicama komponenti dananjeg zadarskog kulturnog identiteta. To je dananjica naspram vremeplovnog tj. povijesnog vremena, osvijetljenost elektrinom rasvjetom naspram
Navedeno iz lanka Sir, janjetina i tunjevina pod punim mjesecom, internetski portal vijesti www.rtl.hr na dan 31. srpnja 2007., datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. 330 Turizam je pria o noi punog Mjeseca, Hitchcocku, ribarima..., Slobodna Dalmacija 24. srpnja 2002. 331 Plovee konobe u Noi punog miseca, Vjesnik 26. srpnja 2002. 332 S internetskog portala Turistike zajednice Grada Zadra na odreditu www.tzzadar.hr, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008.
329

98

osvijetljenosti mjeseinom i vatrom, grad naspram gradske okolice, gospodsko ili plemiko naspram pukog, te za sami vangradski prostor bodulsko (otono i obalno) naspram vlakog (zalenog). Svojevrsna ocjena i saimanje programa novoustanovljene kulturne prakse moe se proitati iz izjave ministra i biveg zadarskog gradonaelnika:

Komentirajui izuzetno uspjelu manifestaciju koja je Zadar pretvorila u sredite dogaanja i zabave u pici turistike sezone, ministar je kazao kako su takve priredbe i autohtone zabave jedan od naina da se turistima u Hrvatskoj pokau tradicijske vrijednosti ovog prostora iz vremena koje je na cijelome Mediteranu odavno zaboravljeno. Prilika je to, meutim, i da se sami Zadrani prisjete da ive u gradu iznimno burne i bogate povijesti koji je kao centar Dalmacije bio grad gospode i kulture, ali i izvrsne komunikacije sa svojim otonim dijelom i zaleem.333
Okosnica prostorne organizacije posee za pukom kulturom: klapskim pjevanjem i folklornim sadrajima,334 no prisutan je i opiran i raznorodan niz sudjelujuih sadraja.335 Sastavni dio su i posebno odjevene i kostimirane grupe, tj. klape i folklorne skupine kao i oivljene povijesne postrojbe.336 Uz mnoga takva noenja narodnih nonji i drugih kostimiranja tom prilikom zanimljivo je opaziti da nedostaje kostimirani domain, bilo kao zadarski kostimirani pojedinac ili kao zadarska kostimirana skupina ili podraavana povijesna postrojba. Citirane kvalifikacije Noi punog miseca kao povoda za inscenirano putovanje u
Navedeno iz posebnog okvira Zadovoljni Kalmeta uz lanak Zadarska no punog miseca, Slobodna Dalmacija 26. srpnja 2005. 334 Oivljenu sliku Zadra kakav je nekad bio upotpunili su nastupi klapa i folklornih drutava. Navedeno iz lanka Sir, janjetina i tunjevina pod punim mjesecom, internetski portal vijesti www.rtl.hr na dan 31. srpnja 2007., datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008.
335 333

Nali su se tako na jednome mjestu Posedarski knezovi sa svojim nadaleko poznatim prutom, Benkovani su iznijeli na tand voe i povre, iz Polae su dojahali na konjima Rade Bobanovia, selo Popovii iznijelo je na tandove rakiju, vino i janjetinu, a mjetanke kabrnje 'gargaale' su vunu ba kao to se radilo i prije kojeg stoljea, dok su ih njihovi 'mukardini' u narodnim nonjama pratili tradicionalnom pjesmom. Cijeli etnomuzej stigao je iz Stankovaca, vino se pilo iz bukara starih 150 godina uz kozji sir i ivaru, a kotlovina se kuhala u loncu otprije 120 godina. 'Gusar' Jere majstorski je razrezao 450 kilograma bibinjske tunjevine. Ni boduli nisu zaostajali, poevi od Tovaree muike iz Sali koja atraktivnou prizora i zvuka mami ovacije, preko ak 12 folklornih skupina s oko 400 izvoaa koji su pjesmom i plesom na jednoj od pozornica oivljavali tradiciju, kulturu i batinu. A sve se utapalo u vonju srdele, tune, lignje, pedoa. Iz Radovina su se nudili pui, Novigraani su pripremali dagnje i druge koljke, Paani su nudili svoj nadaleko poznati sir, maslinovo ulje, a vjete ruke ipkarice Gordane pokazivale su kako nastaju najfinije niti pake ipke. Paman je nudio kunjke, Kali brudete od ugora i karpine, Kukljica srdele, Nin 'okol', a Bibinjci 450 kilograma tunjevine koju je majstorski rezao 'gusar' Jere. Za 'slatki ivot' pobrinuli su se iz Kukljice i Dikla fritulama i krotulama, a vino se toilo na ae, bukare, boce..., navedeno iz novinskog lanka Susret bodulske i vlake tradicije, Slobodna
Dalmacija 3. kolovoza 2004. Prole (2007.) godine bili su najavljeni idui sudionici i sadraji: Varadinske ipkarice s lepoglavskim vezom, Pake ipkarice, Pletilje Maraschina i zadarski Maraschino, Predrag Petrovi s ikom keramikom, Braniteljska zadruga Sjeme - panj - umjetnost ivot iz Slavonskog broda, kovanje novca srednjovjekovnim strojem, Spuvari iz Krapnja, fini sapuni sa Braa, Ljekovito bilje Jerkin, delikatese iz Imotskog, Suveniri Dalmatino iz Pirovca, Suveniri kura iz Milne na Brau, Suveniri cvijearnica Dea iz Zadra, Suveniri Neto drukije iz Biograda, kozji sir sa Dugog otoka, marmelade od voa, vol na ranju iz Varoi, benkovaka janjetina, paki sir, ninski okol, polpete od tune, bibinjski tun na aru, novigradske dagnje u jumbo tavi, Dar-mar - dalmatinski magarac, Tovarea muika iz Sali, stari hrvatski brodovi Branimir i Vira, Morski krijes, podvodna rasvjeta. Navedeno s internetskog portala Turistike zajednice Grada Zadra na odreditu www.tzzadar.hr, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. 336 ... gosti iz Koprivnice te posebno atraktivna Zrinska garda iz akovca. Stasiti momci koji odjeveni u hrvatske nacionalne odore iz 16. stoljea iz vremena najvee snage plemike obitelji Zrinski, koraaju uz zvuke koranice iza hrvatskog barjaka pronosei povijest i kulturu Meimurja i Hrvatske, podnijeli su prijavak zadarskom gradonaelniku ivku Kolegi, Gostovali su i kovai iz Koprivnice a potom je njihov pravi pravcati srednjovjekovni top zagrmio pogotkom u pravcu mora, iz lanka Zadarska no punog miseca, Slobodna Dalmacija 26. srpnja 2005.

99

privlanu i autentinu prolost daju osjetiti tu podvojenost kulturnog identiteta. Ako se posegne za njegovom gradskom sastavnicom, mora se istaknuti i vangradska. Ako se uvedu puke tradicije okolnih mjesta i sela,337 osjea se nunost pojanjavanja gradskog karaktera povijesnog kulturnog identiteta. U tom je smislu u istraivanom podruju zadarski kulturni identitet najtee kratko, jasno i nedvosmisleno predstaviti. U turistikom imperativu oivljavanja povijesnog ozraja i atrakcija iz prolosti Zadar nije iskljuivo gradski ili gospodski, jer bi se time dalo prostora pomutnji misli li se na grad iz vremena talijanske uprave u kojem je doseljavanje gradskog stanovnitva ovkraj dravne granice s gradskih prilaza iz 1920. bilo poduprto od sredinje faistike vlasti, a moda i na raniji grad iz austrougarskog razdoblja u kojem narodne stranke nisu uspjele doi na vlast.338 Istovremeno, Zadar nije ni samo puki ili teaki jer ga njegova gradskost odjeljuje i odreuje spram drugih susjednih zajednica. Uostalom, uobiajena razdjelnica kulturnog razlikovanja sa susjednim ibenikom tee upravo po toj crti razlikovanja povijesno gospodskog grada naspram povijesno teakog grada kakvim se i od susjeda i dijelom od domaih dri ibenik. Stoga je tim zanimljivije opaati tim sloenije kulturne prakse za kakvima se posee pri osnaivanju i obnavljanju zadarskog identiteta. Pri odreivanju identiteta se podrazumijevano posee za prolou, ukrcava se u sentimentalni vremeplov bilo gaenjem svjetla bilo kostimiranjem ili potpomaui se nekim drugim sredstvom, a takvo vremeplovno zamiljanje predindustrijskog kronolokog odredita oito u svim mjestima nije ni podjednako jednostavno ni jednoznano.339 Za razliku od doze nelagode pri splitskom kostimiranom oivljavanju vremena i lika cara Dioklecijana, koji je osim gradnje palae u Splitu ostao povijesno poznat i kao okrutni progonitelj krana, u Zadru je takva nelagoda u javnoj percepciji znatno vea jer bi svako kostimirano oivljavanje prolosti iz nekog od perioda stranih suvereniteta moglo potaknuti dijalog o povijesnom identitetu Zadra kao hrvatskog grada. Zadar je jedini dananji hrvatski grad koji uz demokratski izabranog gradonaelnika ima jo i dva gradonaelnika na elu uprava u izgnanstvu koje su postavljene od inozemnih udruga. Za vrijeme Domovinskog rata je onkraj prigradskih etvrti s druge strane bojinice u Zemuniku poinjala Srpska opina Zadar kao dio civilnog ustrojstva odmetnute Republike srpske krajine. Nakon prvotnog administrativnog prikljuenja lokalnih sela benkovakoj opini ovdje je nakon poetka rata u Bosni i Hercegovini primijenjen predloak iz nasilno uspostavljene opine Srpsko Sarajevo-Pale. Skuptina u kojoj je bio predstavnik i Srpske opine Zadar vie ne zasjeda, ali postoji tzv. Vlada RSK u izgnanstvu. Njihov zadarski gradonaelnik u egzilu Mladen Kalapa ivi u Trstu.340 Postojanje srpskog gradonaelnika Zadra u egzilu se u javnom mnijenju ridikulizira i ne dri ni vanim ni zanimljivim, za razliku od gradonaelnika Slobodne opine Zadar u egzilu
Za razliku od drugih slinih priredbi, organizator ih taksativno nabraja. 2007. godine sudjelovali su Nin, Radovin, Privlaka, Paljuv, Kukljica, Petrane, Preko, Novigrad, Bibinje, kabrnja, Pag, Benkovac, Turanj, Sukoan, Sali, Vir, Diklo, Varo, Dobropoljana i Nadin. Iz lanka Veeras No punog miseca, navedeno s internetskog portala vijesti www.ezadar.hr na dan 30. srpnja 2007., datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. 338 Zadar je jedini dalmatinski grad u kojem su do raspada Austro-Ugarske carevine na vlasti bili autonomai. 339 Zbog tog okretanja kalendara koji je vrijeme zaustavio na godinama s poetka stoljea..., iz lanka Zadarska no punog miseca, Slobodna Dalmacija 26. srpnja 2005. Iako se pie u XXI. stoljeu, u ovom se jedinom kronolokom terminiranju iz lanka predmnijeva na koje se stoljee misli. 340 Iz novinskog lanka: 'Predsjednik' prodaje cipele, Slobodna Dalmacija 26. listopada 2001. Srpska opina Zadar je obuhvaala i sela kabrnja i Nadin, a na izborima 1993. je jedan njen predstavnik bio dijelom Skuptine RSK. Vlada RSK u izgnanstvu osnovana je u Beogradu u veljai 2005. Na demostracijama koje je nakon proglaenja nezavisnosti Kosova 17. veljae 2008. pred parlamentom u Beogradu sazvala vlada s premijerom kao glavnim govornikom, bilo je vie transparenata i dijeljenja letaka s naslovom Priznajte Republiku Srpsku Krajinu!
337

100

koju nominalno formira udruga Associazione nostalgica degli amici di Zara, povezana s Museo giuliano-dalmata u Rimu i savezom poznatom pod kraticom L'Ades (Associazione Amici Discendenti degli Esuli istriani, fiumani e dalmati) to saziva redovite godinje skupove.341 Gradonaelnik u egzilu je poznati modni kreator Ottavio Missoni, kojem je prisustvo u hrvatskim medijima poraslo 2000. godine nakon odbijanja zadarskog gradonaelnika da ga primi u posjet.342 Kad je predsjednik Republike Italije 2001. zlatnom medaljom za vojne zasluge odlikovao ceremonijalnu ratnu zastavu (gonfalone) gradske uprave Zadra iz 1943. godine, poasni barjaktar je bio gradonaelnik u egzilu.343 U prikladnoj politikoj konjukturi se u talijanskom parlamentu u kalendar slubenih obiljeavanja uveo i Dan sjeanja na talijanske rtve u fojbama postavljen na dan potpisivanja meunarodnog Ugovora o miru 1947., to je najavljeno kao oznaavanje dezideologiziranog odavanja poasti nastradalima nakon svretka 2. sv. rata u Istri i okolici Trsta.344 Prvo obiljeavanje odrano je 10. veljae 2005. i bilo je povodom za vie sveanih skupova,345 kao i za nacionalno emitiranje igrane televizijske serije.346 Prijepori o predsjednikoj izjavi prigodom uruivanja
Po novinskom izvjeu, natpis skupa iz 2005. bio je Dalmatinci u svijetu - Slobodna Opina Zadar u egzilu 52. nacionalni skup Dalmatinaca - Italija i Dalmacija danas i sutra, navedeno po novinskom lanku Giovanardi: Spremni smo za invaziju na Dalmaciju, Veernji list 18. listopada 2005. Slobodna opina Zadar u egzilu je potpredsjednika talijanske vlade odlikovala naslovom poasnog graanina te opine, navedeno po novinskom intervjuu: Rijeka i Istra oduvijek su talijanske zemlje, Slobodna Dalmacija 13. listopada 2004. Nakon ovog intervjua ulaz u talijanski konzulat u Splitu bio je iaran pogrdnim natpisima: Na plakatu, veliine sadrajem, HINA, 14. listopada 2004. Nacional 8. lipnja 2000. 343 Ipak - krivi trenutak!, Slobodna Dalmacija 26. listopada 2001.
342 344 341

100 puta 80 centimetara, Talijani se uvredljivim rijeima pozivaju da zaborave Dalmaciju, vrate Trst i plate ratnu tetu za II. svjetski rat, po novinskom lanku Na zgradi talijanskog konzulata u Splitu plakat s uvredljivim

Doista, desnica (donedavno iskljuiva i revanistiki nastrojena prema Jugoslaviji, odnosno njenim sljednicama Hrvatskoj i Sloveniji) i ljevica (donedavno neosjetljiva na esulsku dramu) postigle su 'povijesni kompromis' suglasivi se da se, najvjerojatnije, 10. veljae proglasi danom sjeanja na talijanske rtve rata i poraa, navedeno iz novinskog lanka Esuli i politika, Novi list 11. veljae 2004.
U Trstu je na Trgu Ujedinjenja sveano dignuta zastava u znak sjeanja na rtve fojbi, te su prodefilirale vojne postrojbe i esulske udruge s grbovima opina u Hrvatskoj i Sloveniji iz kojih su Talijani iselili 1945. godine; navedeno po lanku Defile desnice u Trstu, Danas (Beograd) 11. veljae 2005. Zastupnik Roberto Menia je na skupu u Trstu izjavio kako Hrvatska mora biti spremna da e vratiti Istru, Rijeku i Dalmaciju Italiji kad ue u Europsku uniju, po novinskom lanku Osuda faistikih izjava, Vjesnik, 27. veljae 2005. Na istom mjestu se na margini skupa na kojemu je sudjelovao i Gianfranco Fini, dogodio sukob izmeu njega i
345

ministra za Talijane u inozemstvu Mirka Tremaglie, jedinog pripadnika faistikih oruanih snaga u jednog poslijeratnoj europskoj vladi. Tremaglia je napao Finija, kao to ga je uostalom i izvidala publika, kada je izjavio da treba gledati prema budunosti i pomoi Hrvatskoj da ue u Europsku uniju, navedeno iz novinskog

da uu u Europsku uniju govorei juer u Trstu u povodu Dana sjeanja na fojbe i talijanske izbjeglice iz Istre, Rijeke i Dalmacije. Pojedini esuli, talijanski izbjeglice, u dvorani Teatra Verdi, zvidali su Finiju na rijei da Hrvatska eli ui u Europsku uniju te da joj u tome treba pomoi. Na te prosvjede Fini je odgovorio kako treba gledati prema naprijed i 'pratiti prijatelje Hrvate na njihovu putu prema Europi' na to su se ula dobacivanja da je 'prevaren', jer 'Slaveni su uvijek Slaveni', navedeno iz novinskog lanka Fini: Hrvatima treba pomoi da uu
346

lanka Manipulacija fojbama, Novi list 14. veljae 2005. Po izvjeu sa skupa u Rimu, talijanski ministar vanjskih poslova i elnik Nacionalnog saveza Gianfranco Fini rekao je kako treba pomoi prijateljima Hrvatima

filma bila potresna sudbina dvojice italijanskih deaka Karla i Franeska, reditelj nije odoleo da doapne publici i neke druge stvari, pre svega da ti vajni borci sa crvenom petokrakom na elu nisu bili oslobodioci, ve okupatori, krvnici, a ne dobrotvori, koji su ubili i proterali na hiljade njegovih zemljaka. Partizani su u filmu predstavljeni kao razbojnika druina koja bezglavo jurca po kamenjaru pod komandom raspoluenog Novaka, koji oajniki trai svog sina. Pri tom okrutni, obesni i raspojasani partizani lou iz flaa, pljakaju, siluju i hapse nejake civile. Kao da su upravo oni najodaniji batinici faizma, partizanske jedinice odvajaju decu od roditelja, guraju odrasle u kamione i odvoze ih na streljanja, punei krake fojbe leevima nekadanjih itelja Istre.

u EU, HINA 11. veljae 2005. TV-film je pod naslovom Srce u bunaru (Il cuore nel pozzo) snimio poznati talijanski televizijski redatelj Alberto Negrin, a emitiranje prvog dijela je na 1. programu dravne televizije postiglo rekordnu gledanost (Kontroverzni film obara rekorde, Danas 11. veljae 2005.). Koliko god u ii panje ovog televizijskog

101

odlikovanja iseljenim Zadranima i drugim talijanskim optantima su 2007. godine okonani zajednikom izjavom oba predsjednika, a slian se slubeni dijalog ponovio i povodom obiljeavanja ovog dana 2008. godine.347 Dan sjeanja na fojbe je oito postao tempiranim povodom za periodiziranu polemiku,348 a time i za izbalansirano javno pristupanje zadarskoj prolosti kao predloku za oblikovanje dananjih kulturnih praksi od znaenja za nau istraivanu temu.349 Pored ovako vitalne predodbe o ugrozi koja Zadru prijeti s talijanske strane, shvaene bilo na simboliki ili na povijesno-revizionistiki nain, jasno je kako bi bilo kakvo rekonstruiranje povijesno kostimirane skupine ili pak vojne postrojbe ili strae u gradu koji je neposrednog talijanskog gospodstva pod mletakim ili habsburkim suverenitetom bio lien tek otprije 1409., s izuzetkom francuske uprave od 1806. do 1813., u javnosti moglo biti doivljeno kao restitucija nehrvatskog tj. talijanskog identiteta Zadra. ak i najkieniji narodni tzv. kolunaki koporani, koji su u Ravnim Kotarima bili zanatski krojeni i vezeni kod mukih obrtnika, nazivom se odnose na pripadnika Colone mobile iz godina austrijske uprave prednarodnjakog razdoblja. U tom okviru je mogue protumaiti prolazak tridesetak lanova zadarskog ogranka Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran, u dijelu povorke obuenih u crnu odjeu s kapom na kojoj je bila oznaka ustakog pokreta, sreditem grada 6. prosinca 2004. Rijeima novinskog lanka koji je napisan idue godine:

Zadarski ogranak Hrvatskog domobrana svake godine obiljeava obljetnicu osnutka domobranstva i obljetnicu pogibije tzv. prosinakih rtava 1918. u Zagrebu. Na taj se dan lanovi udruge proeu sreditem grada odjeveni u crne ustake odore i nose ustaka obiljeja te kri i sliku Ante Pavelia. Lani su, za razliku od prijanjih godina, uz Pavelievu nosili i sliku odbjegloga generala Ante Gotovine. Potom odlaze u crkvu na misu za poginule te odravaju sveani zbor.350
Dva dana nakon ovog dogaaja novine su prenijele kako je Policija privela 60-godinjeg Zadranina koji je jutros oko 10 sati proetao sreditem grada s ustakom kapom na glavi i u improviziranoj crnoj odori (isticanje je naknadno).351
Istovremeno su pravi okupatori Istre, italijanski faisti, nestali negde dublje i od samih fojbi, jer su Italijani u filmu prikazani samo kroz likove nejake dece i bespomonih ena. Navedeno iz lanka Bulajiev negativ, Vreme 20. veljae 2005. godine. Da je ostalo onako kako je bilo u scenariju, verovatno bi izazvao odreene reakcije. (...) Njihova javnost pridaje veliku panju filmu i on se tamo ve najavljuje. Moje miljenje je da nije bez razloga izabran ovaj trenutak za snimanje filma, ba sada, kada je Slovenija ula u Evropsku uniju. Dragan
Bjelogrli: Niko Sloveniju ne bi odbranio kao ja, Glas javnosti (Beograd) 14. kolovoza 2004. V. i lanke Osuda faistikih izjava, Vjesnik 27. veljae 2005., te o reakcijama Udruge logoraa iz Zadra u lanku Politika utnja o talijanskom filmu 'Srce u bunaru', Vjesnik 20. veljae 2005. godine. U Sloveniji je vodea oporbena Liberalno demokratska stranka (kojoj je danas lanom i akad. Pirjevec) priopila da se radi o oitoj i promiljenoj manipulaciji, pokuaju mitolokog tretiranja istorije i reviziji ishoda Drugog svetskog rata, navedeno po lanku Defile desnice u Trstu, Danas 11. veljae 2005. 347 Napolitano: Fojbe su bile etniko ienje, Veernji list 10. veljae 2008.
348

Granica izmeu dva grada je trebala postati potpuno beznaajnom nakon primitka Slovenije u EU, ali se ponovno potezanje pitanja fojbi i renesansa iredentizma u Italiji odrazio i na Goricu. Na emitiranje kontroverznog filma Srce u bunaru, stanovnici Nove Gorice su reagirali ispisivanjem Titovog imena na slovenskoj strani granice. Navedeno sa internetske stranice http://sh.wikipedia.org/wiki/Gorizia, datum zadnjeg

posjeta 1. oujka 2008. 349 Zaziranje na ovoj osnovi u irem se razmjeru moe pratiti po karakteristinom koritenju junohrvatske umjesto dalmatinske pripadnosti (npr. Bainski glasi, junohrvatski etnomuzikoloki godinjak kojeg od 1991. objavljuju Centar za kulturu iz Omia i Umjetnika akademija Sveuilita u Splitu); usp. nazive esulskih udruga. 350 Smoli opet proetao Zadrom u ustakoj odori, Vjesnik 8. travnja 2005. 351 Policija privela Zadranina u ustakoj odori, HINA 8. prosinca 2004.

102

Idue godine u novinama je preneseno:

Zbog noenja i isticanja ustakoga znakovlja zadarska je policija u etvrtak privela na razgovor 64-godinjeg Pavla Smolia iz Sukoana. Smoli je odjeven u ustaku odoru uao u zgradu upanijskoga suda u Zadru s namjerom da u Zemljino-knjinom odjelu obavi privatni posao. Na samom ulazu zaustavio ga je pravosudni policajac. Smoli je ve nekoliko puta bio prijavljen zbog noenja ustakoga znakovlja. Bio je jedan od sudionika mimohoda udruge Hrvatski domobran, odranog lani u Zadru, i unato prekrajnoj prijavi, opet je nakon nekoliko dana proetao glavnom zadarskom trnicom nosei kapu sa znakom 'U'. Tada je novano kanjen sa 102,30 eura u kunskoj protuvrijednosti zbog naruavanja Zakona o javnom redu i miru po lanku 5. istoga zakona. No ini se da Smolia prijave i kazne previe ne uznemiravaju jer svako malo kad dolazi u Zadar odjene ustaku odoru.352
Isti je dogaaj u drugom novinskom lanku dopunjen iduim opisom:

Smolia su oko 11 sati u Ulici brae Vranjanina zatekli djelatnici policije kako odjeven u ustaku odoru razgovara s novinarima. Prethodno se proetao sreditem grada, a na kratko je uao u zgradu Opinskog i upanijskog suda.353
Okolnost da je kazna plaena u domaoj protuvrijednosti iznosa u eurima ima se zahvaliti tome to je Zakon o prekrajima protiv javnog reda i mira na snazi od 13. veljae 1990., a iznosi su u zakonskom tekstu propisani u dinarima. Plaanje u europskom preraunu iznosa zadanog na zalazu federativne vlasti u ovom se sluaju moe shvatiti kao neka vrsta politike metafore: etanje sreditem u strojnom redu postrojbe podraava mimohod, vrsta konflikta prepoznatljiva je iz ideolokog antagonizma prole drave a itavo je zbivanje sa skupnog svedeno na pojedinano i na konano zamiranje zbog politikih okolnosti pred poetak pregovora za ulazak u Europsku uniju. U novim okolnostima 2004., koje takvoj kulturnoj praksi vie nisu bile naklonjene, usklaeni korak skupine u odjei jednoobrazne boje nije samo ponavljao poznati predloak (openito vojniko ponaanje i konkretni povijesni predloak simboliziran ne toliko zadanom odjeom354 koliko bojom355 i oznakom) ve ga je i inovirao tj. reaktualizirao uvoenjem novog simbola iz dananjih drutvenih prijepora uokvirenu fotografiju optuenog generala Hrvatske vojske.356 Prieljkivanje slubenog statusa
Smoli opet proetao Zadrom u ustakoj odori, Vjesnik 8. travnja 2005. lan 'Hrvatskog domobrana' doao na sud u ustakoj uniformi, internetski portal vijesti Index.hr 8. travnja 2005. 354 Kako se moe razumjeti iz dijela novinskog opisa od 8. prosinca 2004., sveprepoznati i sankcionirani uinak nije proizveden striktnom vjerodostojnou odjee (uz izuzetak znaka na kapi) ve dosljednou odjevne boje. 355 Crna boja nije uobiajena boja odjevnih predmeta najirih dijelova drutva predindustrijskog vremena, osim npr. vunenih arapa koje su mogle biti ispletene od prirodno pigmentiranog prediva s crnih ovaca. Stoga crna boja nije karakteristina ni za likove narodne nonje. Ovu tehnoloki zahtjevnu boju u vremenu prije anilinskih i sintetskih boja, kao npr. u panjolskoj dvorskoj modi, mogli su si priutiti samo imuniji slojevi i to ne prije konca srednjeg vijeka. alobno odijevanje je u raznim kulturama esto koristilo boju ispranjenu od ukrasa, bijelu, dok se u raznim europskim zemljama zabiljeeno i alobno noenje sive, smee, ute i drugih boja. Svim je alobnim odjeama zajedniki otklon od uobiajene odjee i nastojanje iskazivanja poniznosti pred smru. Unificirajue promjene donijelo je XIX. st. Crnokouljaka faistika uniforma, koja je posluila kao uzor SSpostrojbama u nacistikoj Njemakoj i ustakoj emigraciji u Italiji, kao predloak je uzela crnu koulju radnika iz sjevernotalijanskih tvornica. U Italiji je boja pobunjenike koulje iz vremena ujedinjenja kraljevine bila crvena, po karakteristinoj Garibaldijevoj koulji uvrijeenoj meu radnicima argentinskih klaonica. U tom je smislu crna koulja industrijske provenijencije znaila prekid s ranijom prevratnikom crvenom kouljom. 356 U toj pojedinosti su se obiljeja kulturne prakse kao prepoznatljivog mimohoda kombinirala s obiljejem kulturne prakse kao procesije. Noenje svetake slike, u mnogim prilikama motivom zavjetnih ili iscjeliteljskih kulturnih praksi, karakteristina je sastavnica religijske prakse (naglaeno pokazivanje udotvornih ili
353 352

103

ovog mimohoda nije bilo bez osnove, jer je u tzv. podealonu povijesnih postrojbi na svibanjskom mimohodu u Zagrebu 30. svibnja 1995. bila i domobranska, kao i partizanska postrojba.357 Na koncu, slubenu formu obiljeavanju Prosinakih rtava je jo ovom prilikom dalo obraanje skupu od predstavnika gradske vlasti.358 Ta jarunska paradna spojnica toliko raznovrsnih kulturnih praksi poput sinjskih alkara, kostimografski kreirane poasne gardijske strae i domobranske postrojbe naizgled pribliava svjetove tradicije, povijesti i politike. U stvarnosti, za ove dijelove mimohodne povorke s Jaruna 1995. godine postoji isti vojniki nazivnik, jer se i sama Alka tumai kao kulturna praksa nastala srastanjem, s jedne strane, uvrijeenog drila konjanike postrojbe u vrijeme mletakog osiguravanja svoje teritorijalne akvizicije u Sinjskoj krajini i, s druge strane, jedinog oblika puke ustaljene povorke koji se u sveanosti Alke mogao kombinirati s vojnikim predlokom, a to je svadbena povorka na putu izmeu mladenkine i mladoenjine kue (Vukui 2005.). Poznati folklorni plesovi poput moreke ili kumpanjije takoer podraavaju bojni poredak, odgovarajue nazivlje i koriste (prilagoeno) oruje. Moreka se, rijeima svojih domaina, predstavlja na ovaj nain:

Posljednjih desetljea moreka je nezaobilazni dio turistike ponude i najprepoznatljivilji turistiki proizvod grada Korule. Turisti je mogu doivjeti u izvornom ambijentu korulanskih kula i zidina u veernjim satima 1 - 2 puta tjedno. Tada se glazba, arenilo kostima, iskre maeva i sjaj baklji sa ivom kulisom zidina Korule stope u jedno. U Korulu treba doi i proivjeti taj ugoaj.359 (Isticanje je
naknadno.) U Blatu na Koruli se u prvom lanku Statuta Viteke udruge Kumpanjije odreuje da:

je prvo i jedino udruenje koja je preuzela tradicije stare blatske narodne vojske, sauvane u starodrevnoj pukoj igri Kumpanjiji, pa je spremna da na tim tradicijama rekonstruiranu prolost to dulje u obiajima sauva.360 (Isticanje je naknadno.)
Najvie tijelo udruge je Skuptina vitezi, a o samom vitekom plesu od boja u kojem je i jubilarni kombatimenat odn. mejdan brine bojni odbor. asnika zvanja su kapitan,
relikvijskih predmeta u periodinim ili izuzetnim obredima poput kolektivne ugroenosti) i vaan dio puke pobonosti. 357 To su bile jedine postrojbe u mimohodu koje nisu nosile ratne zastave. Po reportai naslovljenoj kao One man show s internetskog portala vijesti Alternativna informativna mrea (www.aimpress.ch) na dan 3. lipnja 1995., datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008.
358

Zadarska policija danas je ispisala sedam prekrajnih prijava zbog isticanja obiljeja neprimjerena sadraja na temelju Zakona o javnom redu i miru, a najavila je i daljnju obradu. Podsjetimo, u blizini povorke juer je bilo nekoliko policajaca u civilu, no reakcija tada nije bilo. () Na skupu je bio i Jadranko Kaleb kao predstavnik Udruge ratnih veterana. Rekao nam je da je udruga Hrvatski domobran lanica Udruge ratnih veterana te kako je vjerovao da je to skup sjeanja lanova na vlastitu povijest. Uostalom, zato nam nitko nije rekao da je tamo zabranjeno ii, kae Kaleb. Davor Aras je rekao da je otiao na skup pozdraviti domobrane kao to je to inio svake godine, bez Vladinih i stranakih reakcija. On je, podsjetimo, pred novinarima osudio ustaku ikonografiju, ali nakon skupa. Domobrane je pozdravio i predsjednik HSP-a Danijel Kotlar koji takoer nije pozdravio ustae. Zanimljiv je bio i pozdrav predsjedajueg skupa eljka Stipia ustakom ministru Mili Budaku. Zadar je posljednji grad u Hrvatskoj u kojemu je uklonjeno ime Mile Budaka iz naziva ulice. To se dogodilo nedavno, kada tu inicijativu nisu podrali svi HDZ-ovi vijenici. Iz novinskog lanka Sedam
prekrajnih prijava, Davor Aras izbaen iz HDZ-a, Veernji list 7. prosinca 2004. 359 Navedeno s internetske stranice www.korcula.net/naselja/korcula/moreskahrv.htm, tekst postavljen 18. kolovoza 2006. s datumom zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. 360 Statut je iz veljae 1995., naveden s internetske stranice www.blato.hr/kumpanjija/pravilnik.htm, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008.

104

barjatar tj. alfir i kapural. Tomislav Aralica Kumpanjiju i tumai kao smotru lokalne postrojbe cernida, kakve su postojale u XVII. st. (1996:117). Odjea im se navodi kao narodna nonja enskih lanica tancarica (l. 22), a na sve se odnosi izraz nonja za nastupe (l. 25). Kao i kod moreke, puni uobiajeni izraz narodna nonja ne pokriva potpuno znaenje njihove odjee. Meu najvanijim ciljevima Vitekog alkarskog drutva Sinj u l. 3 Statuta ove udruge propisuje se uvanje izvorne starinske odjee, na koju se referira i kao odore, oprema i oruje (l. 38, 40), odjee, opreme i oruja (l. 40) s opisom dijelova odore u l. 54 gdje su odjevne cjeline starinska viteka odora alkara i starinska narodna nonja momaka. Zvanja u povorci su vojvode, alkari, zapovjednik alajauom, arambaa na elu momaka, barjaktari, vojvodin autant, momak titonoa i buzdovanije (l. 54).361 Sve tri ove skupine podraavaju strukturu i atribute vojnike postrojbe. To su bile i prve hrvatske folklorne skupine koje su postigle statuse zatienog nematerijalnog dobra i zatienog intelektualnog vlasnitva.362 Narodna nonja u politikom kontekstu ranijih desetljea bila je razumljivi dio nastupa folklornih ansambala koji su afirmirali ideoloki program vezan za percepciju skladnog suivota naroda i narodnosti diljem bive federacije. Narodna nonja ni u dananjem politikom kontekstu nije mrzak gost, kako kod pojedinanih nastupa tako i u prilagoenom ideolokom programu dravnog suvereniteta kakav se simbolino iskazuje, meu ostalim, osobenim i dugovjenim narodnim tradicijama. Stoga se ne ini neobinim odailjanje politike poruke uz pomo prisutnosti narodnih nonji,363 primjerice pojavljivanjem alkarske postrojbe na javnom skupu Svi smo mi Mirko Norac 11. veljae 2001. u Splitu ili pred rijekim sudom prije poetka suenja generalu Norcu 25. lipnja 2001. Prisutnost narodnih nonji u naem je istraivanom podruju zabiljeeno i na nizu prosvjednih okupljanja Ekoloke udruge Rast iz Mirlovi Zagore, povodom najavljene izgradnje otpadnog centra u Leevici.364
Navedeno s internetske stranice www.alka.hr, tekst postavljen 19. oujka 2006., datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. 362 Moreka - izvorno korulansko, Slobodna Dalmacija 21. srpnja 2007. 363 Odijevanje u narodnu nonju za odlazak u parlament uveno je iz vremena Carevinskog vijea u Beu. U razdoblju od 1848. do 1918. na tom je mjestu u politikom ivotu sudjelovalo ukupno oko 3500 zastupnika iz svih dijelova monarhije. (Preliminarni podatak iz pripremanja biografskog leksikona austrijskih sredinjih parlamenata od dr. Franza Adlgassera, posredstvom elektronike okrunice Balkan academic news, www.seep.ceu.hu/balkans, pod naslovom Biographical Dictionaries in the Habsburg Monarchy na dan 8. veljae 2008.) Na takvom mjestu je odjevenost u odjeu koja simbolizira provenijenciju zastupnika, slino kao i parlamentarni govor na jeziku svojeg naroda, predstavljao politiku poruku i simbol politikog programa. Za nae istraivano podruje vano je primijetiti i sudjelovanje lokalnih poslanika u stiliziranim narodnim nonjama. 364 Javna percepcija narodne nonji na zanimljiv nain je provjerena novinarskim eksperimentom kojeg su 2006. godine izveli u susjednoj Srbiji. Nakon uvoenja Pravilnika o ponaanju i oblaenju u Skuptini Srbije, kojim se u osnovi htjelo disciplinirati profesionalno i servisno osoblje parlamenta, urednitvo jednog dnevnog lista je na svoj redoviti posao praenja rada parlamentarnih odbora poslalo uobiajenog novinara odjevenog u narodnu nonju. Kako je o tome napisano u reportai: Jedan od radnika obezbeenja samo je pitao: 'Kuda ete vi?', drugi
361

ga je legitimisao i dao mu dnevnu propusnicu, a trei mu je rekao da malo saeka i izaao. Ubrzo se vratio i kazao: 'Da vidimo da li fali neto ovoj nonji.' () Jedan od slubenika obezbeenja je, gledajui u ajkau, ljubazno pouio novinare Danasa da se 'po srpskom obiaju skida kapa kad se ue u neiju kuu'. To je, kako je objasnio, osnovno pravilo ponaanja i izraz potovanja prema domainu. () [Po rijeima jednog zastupnika:] 'Zamislite kad bi Bonjaci obukli svoju nonju, Maari svoju i tako redom, to bi bila politika provokacija.'
Navedeno iz novinskog lanka Gde ne mogu patike, prolaze opanci, Danas 22. veljae 2006.

105

3.3 Analiza proizvodnje i potronje kulturnih znaenja 3.3.1 Kalendarne prilagodbe

Opisani naini posebno istaknutih skupnih odijevanja kakva se asociraju batini imaju svrhu izgradnje turistikog proizvoda odn. turistikog branda, oni time imaju svoje mjesto u lokalnoj ekonomiji. Kostimirane povijesne inscenacije esto se zbivaju na poetku ili na kraju turistike sezone, njima se oznaava sezonski poetak privrjeivanja ili se na takav nain produuje turistika sezona. Primjer iz ibenika pokazuje kako je sajmovanje s trodnevnog kalendarskog povijesnog predloka, koji se podudara s onima iz Raba (25., 26. i 27. VII.), po naputku Turistike zajednice ve u prvoj prigodi pomaknut na kalendarnu prigodu s konca rujna.365 I uope je sezonsko terminiranje sveanosti kojima bi se posjetiteljima predstavila kulturna batina domaina za turistike strunjake osjetljiva toka, jer je vrijeme od druge polovice lipnja do konca kolovoza ujedno i ono koje je relativno najrjee popunjeno tradicijskim svetkovinama.366 U pojedinim obalnim turistikim mjestima iz takve potrebe iznalaenja batinski ukorijenjenih sveanosti znaju se prireivati ljetni karnevali.367 Na taj nain povijesno recentni oblik privrede dobija sezonske sveanosti oblikovane po svojem radnom kalendaru.

3.3.2 Znaenja autentinosti

Druga vrsta zajednikih obiljeja organiziranih povijesnih kostimiranja je klju po kojem se u tako terminiranim prilikama oblikuje sadraj kulturne prakse. To je naglaavanje izvornosti, autentinosti, originalnosti i prirodnosti unutar povijesnog ambijenta priredbi. Stoga vrijedi ralaniti dominantne pojmove iz takvih konstatacija.368

Kada smo odluivali o datumu odravanja te manifestacije, glavni cilj nam je bio produenje turistike sezone. Drim da smo pogodili, jer su kapaciteti ibenskih hotelskih kua popunjeni sve do sredine listopada. Ne vidim razloga da tako ne bude i iduih godina kazao je dogradonaelnik Tomislav Nini, navedeno iz novinskog lanka Jednodnevni povratak u srednji vijek, s podnaslovom Premda je bilo prijedloga da se Sajam u srednjovjekovnom ibeniku organizira od 25. do 27. srpnja, odlueno je da e se i iduih godina ta spektakularna priredba, koja bi trebala postati jo jedan ibenski turistiki brand, odravati prve subote nakon blagdana zatitnika grada sv. Mihovila 29. rujna, Slobodna Dalmacija 15. rujna 2005. 366 Iza ovih obiaja oko ljetnoga solsticija u daljem dijelu godine ivo je primjetna praznina ronih, godinjih obiaja. (Gavazzi 1988:110)
S poznatijim hrvatskim primjerima npr. u Senju, Novom Vinodolskom i Makarskoj. Ustrajavanje na statikom poimanju autentinosti moe poprimiti i apsurdna obiljeja, kako se vidi na primjeru kontinuiteta svetita Ise u japanskom mjestu Naigu. Svetite se sastoji od dva zemljita. Tijekom 20godinjeg razdoblja se na jednom od njih gradi navlas isti hram sa susjednog zemljita, koji se potom sage. Potporni stup starog hrama prenosi se u inicijalnu drvenu graevinu na ispranjenom zemljitu. Na ovaj naizmjenini nain obdravanja graditeljske tradicije s posveenom namjenom pred nama je uvijek zgrada stara najvie jedan narataj, ali je uspostavljen kontinuitet s gradnjom sve od 690. godine. Ako bi se s epitetima izvornosti i autentinosti moda krzmali pred samom sadanjom zgradom hrama, njegovoj se tradiciji zasigurno moe pridati svaki od njih. Karakteristina japanska predbudistika denominacija svetita obrazlae njegovu autohtonost, a ne moe se ukloniti ni originalnosti jer na svijetu nema drugog slinog primjera obnavljanog obrednog kontinuiteta. Bilo kako bilo, Naigu se nije uspio kvalificirati za uvrtavanje na UNESCO-v popis svjetskih remek-djela. Usp. Salamon i Bobanac 2005.
368 367

365

106

3.3.2.1 Analiza pojmova

Izvorno nije sinonim iskonskom, ono znai pojavljivanje iz vrela opazivog na poetku ukupne pojave. Dakle, u prirodi izvorna unutar ciklusa kruenja vode ne bi bila kia, ve ono to od njenog ocijeivanja kroz uzvisine u njihovom podnoju vidimo kao izvor i poetak rijenog toka. Stoga taj pojam semantiki moe natkriti i preoblike koje stoje na putu do kondenzacije fenomena. Izvornik je istoznaan originalu, no uz mali ogranak semantike distinkcije spram te tuice.369 Osobenost odreenom podneblju, samorodnost, je autohtonost. Ona moe biti autentina i originalna, no tu se ne radi o sinonimiji. Autenticitet znai ovjerovljenost izvornosti ukljuivo s vjerodostojnou rekonstrukcije naspram kia, kakvou originala naspram kopije ili krivotvorine, ili neizmijenjeni arhaizam ili okaminu lienu tuih natruha.370 Potonja autentinost znai neto istinito, iskreno, stvarno i nepodraavajue naspram imitativnog, umjetnog i lanog. Ovakvo leksikografsko ralanjenje znaenja rijei omoguuje shvatiti smisao istovremenog predstavljanja autentinim i originalnim, iako bi doslovno karakteriziranje originalnim imalo znaiti da se tu vie ne posee za autentinim jer se skovala posve nova forma koja nije bila posve obuhvaena granicama do tada vjerodostojnih oblika.371 Originalno se pojavljuje s elementima autentinog, u naim sluajevima onog to je u svojem podneblju autohtono i izvorno. Originalnost je u takvim sluajevima inovacija, tj. preslagivanje ili dopunjavanje postojeih sastavnica koje u novoj formi zadravaju prepoznatljivost tradicije a ukljuuju i neto ega u tono takvom obliku ili poretku prije nije bilo. Masovna kulturna potronja u aktivan odnos spram autentinosti takoer postavlja i imitaciju, jer inorodni konzumenti ne honoriraju znatne otklone od kanoniziranih oblika.372 Stoga ironino, zdrava mjera replikacije se dri znakom autentinog u kontekstu tradicije ali obiljejem krivotvorine u kontekstu predmeta otvoreno napravljenog za prodaju (Kasfir 2007:264).373 U svim takvim promjenama pogled praktino treba drati na korisniku kulturne prakse ili kupcu kulturne proizvodnje, jer se balans tako proturjenih suodnosa uvijek iznova uspostavlja ovisno o
Original ima i znaenje pokude: nastran, neobian, udan. Rije je u spisima ustanovljena od XVI. st. (ARj 9:166). 370 Bartol Kai koristi i oblik autentik a Andrija Kai Mioi autentikat (ARj 1:121). Analizu ovih pojmova po leksikografskom gradivu v. kod Peterson 1997.:205-209.
369

Stvaralaka sposobnost znai uvoenje u postojanje neeg ega tu prije nije bilo, makar u smislu preureivanja ili produavanja neega od drugamo. U itavoj se toj aktivnosti moe nai ona sastavnica kroz koju se sve to je dano i predano umnaa u odreenom iznosu, i to je ono razvijeno iz toga to je zateeno i zabatinjeno to je izvor jedinstva nekog djela. () Povijesnim nazivamo ono bie koje stvara neto novo i svoje vlastito, ali na osnovi i kao daljnji razvoj i uoblienje neega to je ve pri ruci i preneseno: to je organska sinteza stvaranja i ponavljanja koju ivimo. Simmel 2005:155 i 156.

371

O odnosu tradicije i inovacije takoer usporedi i odlomak: Tradicija je stvar od mnogo ireg znaaja. Ne moe biti naslijeena, i ako je eli mora je stei velikim radom. Ponajprije ukljuuje povijesni smisao (). Ono to se dogaa kad je stvoreno novo umjetniko djelo je neto to se dogaa spontano svim umjetnikim djelima koja mu prethode. Meu njima idealni red oblikuju postojei spomenici, promijenjen uvoenjem novog (stvarno novog) umjetnikog djela meu njih. Postojei je red prije dolaska novog djela cjelovit i, u namjeri vrstog trajanja i nakon upadanja novosti, sav postojei red mora biti, ako i posve malo, promijenjen. Stoga su i odnosi, razmjeri, vrijednosti svakog umjetnikog djela u odnosu na cjelinu ponovno ureeni, to je povodljivost starog i novog. Svatko tko se slae s ovakvom zamisli umjetnikog reda ne e smatrati naopakim tvrdnju kako prolost treba biti izmijenjena sadanjou toliko koliko je i sadanjost odreena prolou (Eliot 1969: 13-23). O slino inovativnoj poziciji poduzetnika usp.: Tipian je poduzetnik vie okrenut sam sebi od drugih, jer se manje od njih oslanja na tradiciju i zato jer se njegova zasebna zadaa teorijski kao i historijski sastoji upravo u lomljenju stare i stvaranju nove tradicije (Schumpeter 1934., po: McCraw 2007:70). 372 O kanonu u hrvatskoj etnolokoj znanosti prva je pisala Olga Supek (1983:61), a kanoniziranje je u hrvatsku etnoloku terminologiju iz semiologije i teorije knjievnosti prenijela Vjera Bonifai. 373 Tako proturjena originalna serijska proizvodnja je na primjeru drvenih rezbarija istaknuta u Kasfir 2007:193.

107

svrsi.374 Meu predmetima etnolokog interesa ovakve su promjene posve obine kao kolektivne invencije kakve se skupno pamte kroz samo injenje. Na njih nitko ne polae iskljuiva prava, ve ulaze meu zajedniki dijeljene i prakticirane navade. Susljedno obdravan, tako prilagoen javni sadraj postaje samom tradicijom.375 Intelektualna propitivanja znaenja izvornosti, autentinosti i originalnosti nastala su u okruju masovno proizvedenih industrijskih dobara koja su iz trinih i profesionalnih razloga uvela pojmove poput autentinog dizajna ili originalnog dizajna za uratke iji funkcionalni predasnici nisu trebali niti poznavali ovakve pojmove, jer nisu bili serijski proizvedeni.376 U predindustrijskom dijelu Novog vijeka autentino je znailo tek iskreno (Trilling 1974.), a ta je naglaena potreba za autentinim kvalifikacijama od XVI. st. iskrsla pred kazalinim predstavama (Bendix 1997:16). Serijalizirana produkcija uvstvenih povoda kakva su oivljena ulogama u rascvalom je teatralnom agensu oznaila potrebu autoritativnog izricanja takvih ocjena i napravila joj mjesta u vokabularu javnog mnijenja. Nakon moderne industrijske revolucije ista se situacija ponovila i u produkciji materijalnih dobara. U baratanju s autentinim i povijesno korektnim kazalini je predloak posluio kao konceptualni uzor pri simbolinom okretanju prolosti i dignificiranju defeudaliziranog graanskog drutva novih nacionalnih drava (Hollander 1988:291). Stoga se folklorna inscenacija moe tumaiti kao kulturni sljednik kazaline predstave, a u drugom redu po supstanci prikazivanih kolektivnih praksi. U takvom svjetlu se problematiziranje dananjih kostimiranih inscenacija, kako folklornih tako i povijesnih, ne mora postaviti samo kao daljnje modificiranje izvedbenih praksi ve i kao njihovo obnavljanje. Dananje analize autentinosti kanalizirane su esejom Waltera Benjamina Umjetniko djelo u doba mehanike reprodukcije iz 1936. godine. Kako je pokazano u takvim studijama, korisnicima su mnoge vrste proizvoda pribliene do tada nesluenim tehnolokim mogunostima. Kao to je fotografija zamijenila slikani obiteljski portret, tako su i za brojne druge kupce otvoreni pristupi k novim reprodukcijama umjesto skupljih unikatnih predloaka iz predindustrijskog vremena (Shwartz 1996:17). S potrebom stiliziranja industrijskih proizvoda od oko 1870. popularnim je postao revivalizam, ponavljanje obiljeja prijanjih stilskih razdoblja (Attfield 2005:107). U novije vrijeme su povjesniari dizajna, kulturni povjesniari i teoretiari kulture raspravu o tomu to je autentino shvatili kao dekonstrukciju jednog izumljenog koncepta s zanimljivim ralanjivanjima pitanja tko ima autoritet odluivati to je autentino, a to nije. Na takvim drutvenim procesima poiva vanost ustanova poput muzeja ili muzeja na otvorenom koji u edukaciji poseu i za kostimiranim tumaenjima povijesti (Phillips 1997., Handler i Gable 1997.). Na takvim je zasadima nedavno preminula teoretiarka kulture Judy Attfield ove pojave analizirala u disertaciji iz 1992. i teorijske zakljuke donijela u poglavlju svoje knjige pod naslovom Kontinuitet: autentinost i proturjena narav reprodukcije, temeljei ih na istraivanju rada jednog engleskog proizvoaa namjetaja izmeu 1893. i 1978. godine (Attfield 2005.). Drugi slian primjer je analiza nastanka country-glazbe, kao preusmjeravanje ranije konzumiranih glazbenih praksi uslijed otvaranja novih tehnolokih mogunosti i dramatinog irenja dohvatnog sluateljstva posredstvom gramofonske ploe i radija (Peterson 1997.).
Kasfir iskustveno razvrstava vie kategorija kupaca, kolekcionara i turista (2007:268-270). Autorica donosi i ilustrativan primjer sukcesivnog redefiniranja znaenja rukotvorine ovisnog o prisutnima u istom dekoriranom prostoru (op. cit., 198). 375 Podrobno u poglavlju Inovacija kao proces kolektivne akcije, Tschmuck 2006:183-193.
376 374

ini se da su upravo etnolozi oni strunjaci koji odabiru to e biti oznaeno kao 'autentino', 'povijesno' ili 'izvorno' i to e kasnije pri emu koriste svoj ugled znanstvenika biti sakralizirano folklorizacijom. Etnolozi su oduvijek nastojali promicati predmete i ideje koje istrauju (Kstlin 2001:34).

108

Shvatimo li, stoga, potrebu, utvrivanje i oitovanje autentinosti kao drutveni proces, namah se mijenja i nae istraivako oite. Kada bi statike forme tradicija iskazane u ovoj ili onoj zgodi ocijenjivali autentinima ili ne, u dobu nakon samodostatnih kunih gospodarstava mnogokoja bi kulturna praksa po predindustrijskom obrascima imala biti kvalificirana kao oblikovna degeneracija, estetska retardacija ili izvedbeni falsifikat. Od takvih bi ocjena i korist bila tek jednokratna. Kljuna pitanja nisu to je autentino ili to je autentinije, ve tko treba autentinost i zato i kako se autentinost rabi (Bendix 1997:21). Jeff Pratt je u raspravi autentinosti hrane primjetio da se esto je sluaj u ovakvim stvarima da dobijemo osjeaj samopotvrujueg semantikog polja, i isto tako da emo ga uspjeti uhvatiti za rep tek formuliranjem onoga to mu je nasuprotno to je neuautentino i umjetno, a kratak je odgovor da je autentinost definirana u nasuprotnosti prema modernoj, masovnoj kulturi (2007:293). Jody Baker (2002:208) je demonstrirala kako se u prezentacijama prirode i tradicije autentinost poima u nasuprotnosti prema onome to se ne dri takvim, tj. kao mjera eskapizma iz grada prema to daljim odlascima u prirodu kakvi nisu lieni duhovnih konotacija.377

3.3.2.2 Autentinost i narodna nonja

Kako je pokazala Regina Bendix, s pitanjima poput istraivanja autentinosti nalazimo se na temeljcima disciplinarnog predmeta istraivanja gdje se polemiki napredak praktino mjeri naratajima (op. cit., 159 i 162).378 Poput rekoncepcije predmeta znanstvenog interesa, i samo propitivanje teorijske paradigme ne znai puko zamjenjivanje jednog teorijskog korpusa drugim.379 Ono to je potrebno jest konstantno relativiziranje (Brckner 1976:3, po: Bendix 1997:176).380 Sposobnost discipline da si postavlja i pitanja takve vrste, te se kroz raspravu
I uope su istraivanja znaenja autentinosti u sociologiji turizma jo od 1970-tih godina utrla put brojnim drugim studijama (MacCannell 1973., Cohen 1988., po: Barthel-Bouchier 2001:221). 378 Primjer fundamentalne dekonstrukcije u najpropulzivnijoj sestrinskoj disciplini, u kulturnoj antropologiji, predstavlja ralanjivanje pojma primitivnog (Kuper 1988.), kod nas v. Vodopija 1978. Thomas H. Eriksen smatra da je debatno zaahurenje karakteristino za ove sestrinske znanosti (2006:26), u svojem eseju dovodei raspravu pred dilemu o znanosti strunjaka ili o znanosti intelektualaca (ibid., 38). U maloj mjeri dotiui motiv granica sudjelovanja i umjesnosti istraivanja v. kod disertacijske teme Zorice Rajkovi koju je strukovno pionirski naela u seminalnom 13. goditu asopisa Narodna umjetnost: Meutim, ne razumijem i odbijam komentare i miljenja kakve sam ula i osjetila: da li je tema 'runa' ili 'nezgodna', odnosno 'kako se netko moe time baviti'? Tako su reagirali i neki moji sustrunjaci, no smatram da je to nestruno i neznanstveno miljenje, pa kao takvo ostaje problem njih samih (Rajkovi 1988:12). Recenzenti tiskane verzije te disertacije su bili Slavko Kremenek, federalni rodonaelnik etnolokih istraivanja u ambijentu novih gradskih etvrti Ljubljane s poetka 1960-tih, i Dunja Rihtman-Augutin, autorica prvog hrvatskog etnolokog lanka na temu terminoloke dekonstrukcije narodne nonje iz istog broja navedenog asopisa, u istoj periodici ujedno i autorica prikaza najvanijih dekonstrukcijskih izdanja tbingenskog sveuilita. O njemakom dekonstrukcijskom uzoru u hrvatskoj etnologiji pie Prica 2001:205. 379 Zasebno pitanje ostaje i sposobnost za artikulaciju teorijskih polazita uope, kakva se u periodici moe mjeriti prisutnou metodolokog odlomka iz standardne IMRaD-strukture znanstvenog lanka. Nekadanja
377

je slubena etnologija hrvatskom etnolokom korpusu ostavila teko breme nesposobnosti za prihvaanje znanstvenog dijaloga (...); [studenti] ne umiju oblikovati, izrei te kvalificirano braniti vlastiti teorijski pristup istraivanju (vidi primjerice radove studenata koje povremeno objavljuje Etnoloka tribina) (Rihtman-Augutin
380

Akademske discipline su bile uvijek osjetljive na spomen [svojeg] kljunog koncepta ili objanjenja () Prisiljavajui nas ponovno promisliti nau temeljnu problematiku, globalizacija (i ranija drutvena pomjena) moe okonati krizu koja se u antropologiji zbiva od 1960-tih. To ipak ne znai da se pomalja jedna dominantna teorijska orijentacija, ili da se moe stei takav paradigmatski status. Takvo prijatno stanje stvari nije postojalo ni onda kad je stara problematika bila na vrhuncu utjecaja. Ali bi moglo znaiti da e u disciplini postojati osjeaj

2001:281).

109

teza iznova utvruje, mjerilo je njene aurirane drutvene relevantnosti.381 U konstantnom stanju poticanog drutvenog i politikog koritenja statinih, ahistorijskih stereotipa narodne kulture kao oitovanja istinskog znanja na kakvom se gradi regulacija kulturnih praksi (Rihtman-Augutin 2001:213-214), korisnoj akademskoj disciplini to je ujedno i dunost (Rihtman-Augutin 2001:136, Sklevicky 1991:58).382 Sveana izvoaka odijevanja prikladno su sredstvo iskazivanja kulturnog i ideolokog programa u drutvu. Inscenirana kostimiranja na otvorenom u namjeri podraavanja odreenih povijesnih epoha u tom su smislu tijekom proteklog desetljea kao kulturna atrakcija zasjenila ranija kostimiranja u narodnim nonjama. U svjetlu postavljenih istraivakih pitanja i terminologije kakva je na raspolaganju za istraivanje i formuliranje odgovora, pojam narodne nonje smo ralanili kao neologizam i semantiku konstrukciju u skladu s potrebama vremena u kojem je do svojeg formalnog osnutka dozrijevala etnologija. U dananjim okolnostima potpuno izostaju izrade narodnih nonji u samodostatnim kunim gospodarstvima kojima su bile dijelom u vrijeme ustanovljavanja tog pojma. Postojee izrade imaju posve druga materijalna polazita, esto koristei komercijalne prednosti dobro umreenog i povezanog globalnog trita. Takoer imaju i drugaije svrhe, jer npr. karakteristine narodne nonje udavaa vie ne oituju status pojedinca ve mjesta, kraja ili itavog naroda. Ponavljanja narodnih nonji za muzejske svrhe u tom se smislu uobiajeno zove izradom replika narodnih nonji ili njihovim repliciranjima, iako se materijalni pokazatelji takvih postupaka izrade formalno znaju posve pribliiti svojim predlocima. Savrena je replika doslovno nemogua jer nikad ne moe ponoviti sve okolnosti koje su poluile upravo postignut materijalni uinak. Primjerice, ako se za izradu odjevne replike naruilo vuneno predivo, da li je upredeno od vune lokalno kondicionirane kao to je bila i ona iz predloka pasminom, obradom vlakana, pozicijom strienja, ak i nutricionistikim initeljima koji su uvjetovali razlike u duljini i jaini vlakna otonih i planinskih ovaca, itd.?383 S druge se strane lako moe zakljuiti da su brojne ovakve replike obnovljenim tehnikama i gradivima zadovoljile granicu razumno postavljenih kriterija materijalne autentinosti, te da ih u osnovi i nita bitno ne dijeli od kvalitete samih predloaka. Zato bi se proizvod takve muzejske (ili druge pomno propozicionirane) narudbe u izlobenoj vitrini imao oznaiti kao replika, XXI. st. umjesto narodna nonja, XXI. st., kad ve dijeli sva
usmjerenosti i stupanj pouzdanja meu njenim praktiarima kakvog nije bilo jo od dana Radcliffe-Browna, Gluckmana i Stewarda (Barrett 2002:14 i 16).
Za primjer djelotvorne domae analize narodne nonje iz krila druge znanosti, povijesti umjetnosti, v. Schneider 1971. 382 U godini dana nastanka ovog rukopisa istaknut se primjer ahistorijskog i historijskog predstavljanja narodne batine moe navesti iz odvijajue izlobene prakse. Dok je 2007. godine u Klovievim dvorima u Zagrebu na izlobi Dalmatinska Zagora puki i graanski kulturni horizont bio jasno demarkiran zasebnim izlobenim dijelovima u kojima se samo u potonjem prakticiralo datiranje (bez npr. historizacije odjee i oruja alkara i Alkarue u svojim izvedbama gradskih interakcija), otvarajui puta percepciji izloaka i fotografiranih prizora kao pojava bezvremenih poput prirode iz krajobraznih pozadina, koncem 2008. godine je u zagrebakom Etnografskom muzeju otvorena izloba Iz krkih dota na kojoj su izloci datirani i historijski kontekstualizirani (Mileusni 2008.). Pristup nije sluajan, jer se i autorova magisterijska obrada poluselilakog stoarstva temeljila i na podatcima o recentnim zakonskim odredbama i njihovoj primjerni, tj. sudskim zapisnicima povodom stoarskih teta na poljodjelskim imanjima. 383 U Hrvatskoj mi je poznat samo jedan sluaj odjevnog repliciranja narodne nonje kojem je prethodila dekompozicija tkanja i ispitivanje fizikih karakteristika vlakna, na primjeru posuenog enskog kompleta s otoka Raba kojeg je Pomorski i povijesni muzej iz Rijeke morao vratiti u privatni ukopni komplet. Podatak zahvaljujem tekstilnoj restauratorici prof. Miri Ovaik Kovaevi, koja je postupak provela u laboratoriju tvrtke Varteks u Varadinu (iz razgovora voenog 20. kolovoza 2002. godine).
381

110

vana obiljeja predloka koji je u svojoj zajednici i sam nastao s pogledom uprtim na ve postojee predmete?384 U takvoj nam situaciji analiza pojma narodna nonja pomae predloiti punovrijedno koritenje tog termina i u navedenim primjerima, jer on na potrebe svoje zajednice odgovara kao to je i predmet uzet kao predloak u svoje vrijeme odgovarao na tadanje potrebe. U samodostatnom gospodarstvu i kulturnoj trgovini meu njima kroz razmjenu ena jedna je nonja udavae imala posve jasan komunikacijski zadatak. Zadatak takve vrste, iako posve drugaiji i vezan za nove razmjene i trgovine, ima i njena replika. I jedna i druga podmiruju kulturne potrebe zajednica u kojima su bile potrebne. Na prilazima ovakvim dilemama lee i terminoloke dvojbe u baratanju pojavama iz dananjih kostimiranja u svrhu podraavanja povijesti. Kako smo vidjeli, ta kostimiranja ne predstavljaju terenske vjebe znanstvenika. Kao i kod batine narodnih nonji, njima najprei cilj nije predstaviti povijesnu istinu, makar u mjeri kakva je trenutno poznata. Slino kao i kod imaginarne ugostiteljice kakva bi u kabrnji u autentinoj nonji Hrvatice danas imala posluivati jela sa sadakom kojeg rese tri prsta, tako i kod veteranskih oponaanja srednjovjekovnih straa primorskih gradova koje su u povijesnoj stvarnosti kao postrojbe stranih najamnika vjeale domae pobunjenike ije se narodne tradicije nominalno slave, povijest ba u svakoj situaciji ne moe ponuditi najprieljkivanije predloke. Stoga se, u skladu s drutvenim potrebama izvoenja, stvaraju novi interpretacijski amalgami.385 Vraajui se na analizirani znaaj neologizma narodna nonja kao odgovora na konkretne ideoloke potrebe romantiarskog razdoblja, a ne kao prozora otvorenog neposredno u pamtivjeno narodno naslijee, na ovom mjestu moemo pretpostaviti da se njegovo izicanje i slina terminoloka koritenja u dananjim okolnostima ne doivljava kao korjenita funkcionalna promjena. S druge strane nas bezbojan, neutralan i mobilizacijski nepraktian pojam kulture odijevanja uvodi u komorni ambijent prikladan za usredotoena i neometana istraivanja. Takav je ambijent jedino plodno polazite za injenje vlastitog specifinog zadatka pred zajednicom koja je sudionicima takvih analitikih postupaka darovala povjerenje u obliku institucija privilegiranih za intelektualni rad. S takvog se opaalita pomaljajui kulturni procesi mogu prepoznati kao kontinuirana kretanja, pokretana od vremena do vremena raznovrsnim drutvenim zamanjacima. Neka od njih dijele isti nazivnik ustrajno ireeg auditorija i trita za prakticiranje kulturnih oitovanja. U vremenu smotri Seljake sloge i Industrije narodnog veziva to su bili parobrodi i eljeznica, u doba prvih klapa i Centra za unapreenje domainstva radio i brza cesta, dok se u vrijeme dananjih povijesnih kostimiranja takvima mogu shvatiti npr. autocesta, niskotarifni avioprijevoznici i internet.
Zamagljivanje granice meu originalom i replikom u praksi naglaava i uobiajeno postupanje s nakitom. Tekstilni posao je stvar repliciranja jer su sastavnice originala iz samodostatnog kunog gospodarstva (sirovina, tkanje, pigmenti) postale nedostupne. Naunice se ne repliciraju, jer se mogu nabaviti na isti nain na koji su postale dijelom originalne cjeline kupovinom u zlatarnici. Dakle, itava odjevna cjelina nije replika. 385 Simboliko odijevanje ... je uvijek okrueno sloenim i preklapajuim, ponekad nadopunjavajuim a
384

ponekad proturjenim znaenjima. Ta znaenja postaju manje ili vie vana, manje ili vie oita, tumaei dogaaj ovisno o ukljuenim ljudima, to je reeno, tko je nosio odjeu, koji su dogaaji prethodili tom trenutku, i drugim initeljima (...) Grupni i individualni identiteti su tako vieznani i drutveni kontekst tako ispunjen znaenjima koja se i ne slau posve da je za osobu gotovo nemogue izbjei ironino ili proturjeno oitovanje (Hendrickson 1995:196 i 198). U takvim je praksama pri prepoznavanju arbitrarnih odluka, mobilizacijskih intencija i pripadnih poredaka drutvene moi bitno da nae analize ne reproduciraju nego naprotiv, da otkrivaju te procese kulturne hegemonije (Herzfeld 2000:20, po: Rihtman-Augutin 2001:285).

111

Kao primjer ovih sloenih procesa moemo uzeti vezenu prostirku iz fundusa Muzeja grada ibenika.386 Biljeenje okolnosti ovog akvizitiranja iz 1983. godine je oskudno. U fundus je primljena kao anonimni dar zajedno s nekoliko nedovrenih ukrasnih tekstilnih fragmenata. Prostirka je veliinom namijenjena prekrivanju stolia, u namjeni kakvu su u predindustrijskom vremenu imali predmeti poput ruba ili rakna (v. prvi dodatak radu) dok to danas ini stolnjak. Dekorativni program prostirke je u potpunosti preuzet s grae, koja je u etnolokoj literaturi protumaena i kao najstariji tekstilni preitak ovog dijela kontinenta (Radau-Ribari 1978.). Prostirku je nemogue protumaiti iskljuivo kao tradiciju, jer je funkcionalno oblikovana na tradiciji nepoznat i neponovljen nain. Sa statikog gledita ova prostirka moe biti kvalificirana kao aberacija, deformacija, kontaminacija, devijacija ili drugaije. Ona svoje mjesto ne pronalazi niti promjenom oita s karakteristino puke tehnike u ambijent gradske kulture ivljenja. Tu nam curi kroz prste uobiajenih dekorativnih programa ipke i veza (ili starijih povijesnih tkanja) za predmete takvih funkcija. Bukvalno je taj predmet u ambijentu svoje tradicije disfunkcionalan jer u autentinom okoliu te rukotvorne tehnike nema prikladnog mjesta ni primjene. U isti mah bi se, paradoksalno, mogao protumaiti i kao najvrijedniji predmet ovog dijela muzejskog fundusa, ma koliko mu konkurirali pojedini proizvodi prepoznatljivo gradskih umijea poput zlatarstva. Ova prostirka, u prepoznatljivim trakama grae koja je kompozicijom prilagoena kroju po mjeri gradskog stolia, predstavlja izlazak tradicije i odgovor kune radinosti na zainteresiranost koja potjee iz druge sredine, iz trita kojem su granice proirene do razmjera koji u uvrijeenim obuhvatima prakticirane tradicije nije bio zamisliv. Prostirkom u istraivanom podruju ilustriramo proces postajanja kulturne prakse trinim dobrom,387 u sklopu kojeg njena znaenja izlaze iz domorodnog kruga samorazumljivosti a predmet mijenja i neka od svojih materijalnih obiljeja. Takve je promjene na primjeru zapadnoafrike plastike W. Bascom tijekom pojaanog poratnog interesa za afrike rukotvorine prepoznao kao likovne naturalizacije, grotesknosti i gigantizacije (1976:313-314), a u kontrastu s potonjom se moe lako prepoznati i minijaturizacija ili openito pretjerani egzotizam iskazan promjenama statusa suvenira pri ulasku u iri sustav razmjene a ne samim takvim fizikim manipulacijama (Kasfir 2007:262). Takoer je uoena i egzotizacija materijala, npr. ebanovina kao surogat (op. cit., 263). Trendove suvenirizacije u turistikim umjetnostima388 prate i tehnologije serijalizirane proizvodnje ili falsificiranja arhainosti (op. cit., 315). Zdvajanjem nad gubitkom izvornosti lokalnog likovnog izraza moemo stii do pitanja koju beninsku skulpturu drimo autentinom: iskljuivo s prepoznatljivim likovnim repertoarom terakote iz drevnih kultura Nok i Sao, sa ili bez cire perdue kovinske tehnike koja je uvedena iz sjeverne Afrike, s kojim tzv. tribalnim stilom kao dominantnim, ili, na koncu, s respektom za forme inventirane uslijed portugalskih i kasnijih narudbi od XV. st. ili bez njega? Upravo uslijed tog trinog interesa nastale su afrike rukotvorine kakve nisu koritene u vlastitim kulturama, poput viljuki ili lovakih rogova (op. cit., 303). Vrlo poznat primjer predstavlja i chinoserie, porculan koji je u Europi od sredine XVII. st. imitirao kineske proizvode. Proizvoake serije nastajale su ne samo u imitativnim radionicama u Europi ve i u samoj Kini po europskim nacrtima. Meu karakteristinim proizvodima potonje vrste bili su bokali i brijake posude, predmeti kakve u tom obliku Kina nije poznavala. Kineskim i japanskim keramiarima ovakve narudbe kulturno udaljenog trita nisu predstavljale iznenaenje, jer su ve otprije izraivali npr. nargile na narudbe s Bliskog istoka (Lucie-Smith 1981:191). U tekstilnoj domeni ovakva interkontinentalna proizvodnja na narudbu udaljenog klijenta, a sukladna njegovoj predodbi
386 387

Inv. br. 348, v. likovni prilog na tabli I. Engl. commodification. 388 Tourist arts, takoer se moe sresti i izraz airport arts (Graburn 1976:5).

112

egzotinog, predstavlja i indijska proizvodnja za englesko trite (calico i dr.) kakvu se dralo za izvorni indijski dizajn (op. cit., 65). Takvo trino preoblikovanje domaeg likovnog izraza u istraivanom se podruju najjasnije moe prepoznati u tekstilnoj tehnici koja se s ruba odjevnih predmeta izdvojila u samostojne ukrase nastale zbog potranje izvan lokalne zajednice to se tijekom proteklog stoljea zbiva sa ivanom ipkom, kako onom pakom tako i primotensko-rogoznikom. U ambijentu starije tradicije je podloak ipke, moda i ve uokviren za vjeanje na zid, bio neprimjenljivog oblika. U novim je okolnostima ire uvenosti ove tradicije svoje mjesto dobila i haljina saivena od same ipke kakvu su u Pagu tijekom zime 1939. godine na narudbu poznate francuske glumice napravile tri mjetanke, kao odjevni predmet kakav nema ni precedenta niti sljednika.389 Takvi nam primjeri pomau osvjeiti vienje tradicije kao poprite kreativnosti (RihtmanAugutin 1987:90) i inovacija. Inoviranje390 ne samo to ne proturjei tradiciji, ono je u promijenjenim okolnostima i pred novim potrebama revitalizira i kapacitira njenu komunikativnost. Ako bi u tekstilnom dekorativnom programu tradiciju zamislili kao nepromjenljivu, u njoj tijekom povijesti od neke etnogenetske nulte toke ne bi bilo mjesta npr. za poetak vezilatva svilenim koncem. Ipak je i takav izvjestan korak rasplamsao ivot ornamentalnom repertoaru. Tradicija je u mnogim prilikama suoena s promijenjenim ambijentima prakticiranjima, okolnostima izvoenja ili materijalnim preduvjetima provoenja, kad joj inovacija ili korjenitija invencija mogu zajamiti opstanak.391 Specifine inovacije vie su bile sugerirane od lonara nego od njihovih patrona, a testiranje na tritu je mehanizam kojim su inovacije prosijane (Brody 1979:76, v. i Kent 1979:95). U tom se dijelu krije kulturni spremnik simbolikih prepoznatljivosti i medij poistovjeivanja. Samo njegovo postojanje i takav kapacitet tradicije su njeno jamstvo prakticiranja. Zato je razumljivo ukras sa modificirane narodne kape danas vidjeti i kao znak navijake skupine, jer u toj jezgri znaka preostalog iz sloenije rukotvorne prakse referira iskazivanje pripadnosti.392 Christopher Tilley je na skupini malih otoia u melanezijskom otoju Vanuatu tako promijenjene okolnosti i zadrane crte kulturne atrakcije istaknuo na primjeru velikih zajednikih kanua.
ipkarica Urica Ogui: Prvu ipku prodala sam davne 1929. godine kao osmogodinja djevojica. Toga se i danas tako ivo sjeam. Naili su neki eki turisti i kupili ipku koju sam sama saila. Bila sam tada jako ponosna. Od toga dana ipkarstvo je postalo moj ivot. Navedeno iz lanka U 80 godina saila 1000 ipki i stolnjak za Tita, Jutarnji list 11. kolovoza 2006. godine. 390 Inovacija je jedna od pet akulturacijskih pojava koje je na primjeru odijevanja u meksikom podruju Sierra Norte de Puebla identificirao kulturno-antropoloki istraivaki par Anawalt i Berdan (1994.). Preostale etiri su zamjena, prilagodba, usvajanje i ustrajavanje. Meu pobrojanim se kulturnim pojavama pri odgovaranju na postavljena istraivaka pitanja napose istakla inovacija. 391 Pojam folklorizma kao vremenitog folklora iz druge ruke, kakvog je u njemaku etnologiju 1960-tih uveo Hans Moser, u hrvatskoj je etnologiji od konca 1970-tih raspravljan u krugu Zavoda za istraivanje folklora (dananjeg Instituta za etnologiju i folkloristiku) i njihovim izdanjima. Usp. prikaz Moserovog poziva za historizacijom folklora u Rihtman-Augutin 1976:12, temu institutski prireenog simpozija Folklor i historijski proces sa zagrebakog kongresa ICAES 1988. godine itd. O odjevnoj analogiji kostumizma v. Seid 1987:30. U kulturno-povijesnom teorijskom pristupu nerelevantni falsifikati iz promijenjenog su se gledita mogli paradoksalno vidjeti i kao svojevrsni izvorni (tj. predmoderni) folklorizmi, apsurdna degeneracija znanstvenog interesa za narodne autentinosti ili validna konstatacija drutvenih povijesnih procesa ovisno o teorijskim polazitima (Bendix 1997:178). 392 Bizaran je primjer tatauviranja ornamenta ibenske kape na miici, ne samo u vidu pigmentiranja ornamenta ve i dodavanja naranaste pozadine, za kakve sam saznao u jedinom ibenskom salonu tetovaa 3. studenog 2008. godine. Taj crni ornament na naranastoj pozadini, nakon valjkastog ruba kape sada smjeten i na novom, neoekivanom mediju presjeka te geometrijske forme, daje povoda razmiljanju o kvalifikaciji takve kulturne prakse du razdjelnica javne (izdaleka vidljiva kapa) i privatne (miica koja se ne vidi ni pod majicom kratkih rukava, ili je naglaena pri obnaivanju tog dijela tijela kao kod sportaa) domene iz kulture odijevanja. Za upozoravanje i raspravljanje ovog naina ukraavanja boulama zahvalan sam kolegici etnologinji Mariji Krnevi.
389

113

Takva su plovila, na kakvima je moglo biti i etrdesetak ljudi, predstavljala najvee izraene pokretnine i sluila su dopremanju dobara za sveanosti i voenje rata. Nakon 1906. godine zamjenjivani su kupljenim kitolovnim amcima. Godine 1993. su, prigodom izgradnje turistikog odmaralita, ovakva plovila iznova sagraena da bi pri ceremoniji otvaranja njima mogli na svean nain stii dravni predsjednik i visoki uzvanici, a kasnije i turisti. U njihovoj izvedbi je istraiva primijetio karakteristini otklon. Naime, kanui su pri starijoj izgradnji bili postavljeni kao na otvorenome moru prema kui jer im je zbog preteitih jugoistonih vjetrova stoga odgovaralo imati boni plovak s desne strane plovila, olakavajui povratak na otok. Novi su kanui imali plovak smjeten s lijeve strane, titei turiste od udaraca valova pri plovidbi na glavni otok. U osnovi, i stariji i noviji veliki kanui na izraen su nain donosili kui sredstva za ivot kao dobra, plijen ili turistiki novac, svejedno (Tilley 2007:53). Stoga su preference u kreativnom inu kulturnog prakticiranja stopljene u dinaminim i preklapajuim grupama. Ista osoba prijepodne moe biti uredno odjeveni profesionalac, popodne sudionik lokalne sveanosti s nekom odabranom prepoznatljivou, a naveer sportski navija sve poseui za odjevnim predmetima koji su mu na izbor, a ne potirui nijedan od tih svojih drutvenih i kulturnih identiteta.393 U takvim proimljuim i koncentrinim krugovima poistovjeivanja nude se perspektive koje s ranijim narodnim nonjama nisu bile dostine: ako zbog vernakularnih raznolikosti nije postojala jedna jedina ispravna hrvatska narodna nonja, danas u podmirivanju takve potrebe moemo prepoznati navijako noenje sportskog dresa. Pitanja poput opasnosti repetitivnih kulturnih praksi za njihovu originalnost ili autentinost postaju izlinima. S tako shvaenom ulogom modificiranih sadraja u kulturnim praksama moemo poluiti nove koristi od dekonstrukcijskih analiza narodnih nonji i tradicijske kulture uope koje su nastale od vie njemakih, austrijskih, francuskih i talijanskih autora. Utjecaj Gramscijevih nazora o stratifikacijskoj naravi narodne kulture u hrvatskoj je etnologiji ve poznat (Rihtman-Augutin 1988: 47-59). Po tom je vienju folklora obino stanje njegovog generiranja drutveno raslojavanje i konflikt, a ne idilina pastorala (Cirese 1982:218, po: Rihtman-Augutin 1988:55). Konrad Kstlin je nastanak narodne nonje protumaio kmetskim prakticiranjem restriktivnih propisa o odijevanju394 u feudalizacijskom procesu kojem se zavrna faza zbila u XIX. st. (Kstlin 1997., v. i Rihtman-Augutin 1976:15). Znaaj feudalne teritorijalizacije za razlikovnost odijevanja lokalnih podlonika ve je uoen i u domaoj etnologiji (Tkali 1925:133, po: Brenko 1994:30).395 Dosege relevantnih inozemnih
Da jedna te ista osoba moe dijeliti i dvadesetak identita demonstrirao je Sen, 2007:35. Lat. leges sumptuariae, engl. sumptuary laws: zakon o raskoi, tj. protuluksuzni zakoni kojima su se propisivale oznake drutvene segregacije. Iako su u srednjem vijeku poznati ve od propisa capitularia Karla Velikog kojim se odreuje da kmetovi moraju nositi nebojenu odjeu otkanu od vlastite pree, a mukarci imaju drati kratku kosu, znaajne regule uspostavljaju se tek nakon tehnolokog usavravanja proizvodnje tekstila u Europi i uz vee otvaranje orijentalnog trita luksuznim robama posredstvom istonog Sredozemlja od XIV. st., u Mletakoj republici 1453., 1504. i 1514. godine. U gradovima gdje se nije toliko dralo do ovakvih zabrana moralistiki namjernici ale da se plemi ne moe razaznati od obinog graanina (v. Birbari 1975:8 et passim.). Pregled daju Oakes i Hill 1970:222-229, v. i Boucher 1987:206. Ovakve se zabrane i u recentno vrijeme mogu raspoznati kao feudalno naslijee; usp. poslodavake zabrane radnikih noenja kape ili dolaska na posao u nedjeljnom odijelu, raspoznavanje burujske djece meu studentima i dr. kod Figes i Kolonitskii 1999:116 i 168. 395 Kako je konstatirano u povijesti umjetnosti, ovakva teritorijalna prepoznatljivost odijevanja iz feudalnog doba ispreplie se s postupnim uniformiranjem velikakih tjelesnih straa od kojih su nastale prve najamnike a kasnije i sedentarne postrojbe. Feudalni gospodar je lojalnost orunika osiguravao smjetajem, hranom i odijevanjem, ekonomino namirujui potonje potrebe nabavkama jednoobraznih bala tekstila; uniformiranja podlonika su se protezala u rasponu od vitezova preko slubenika do obrtnika (engleski primjer iz XIV. st. daje Davenport 1979:356). Drugi posvjedoeni povod jednoobraznim odijevanjima pod feudalnim autoritetima bio je ceremonijalne naravi, kad su gospodari i vladari uniformiranou sudionika ceremonijalnih povorki
394 393

114

istraivanja povijesti odijevanja vjerno je saela hrvatska povjesniarka umjetnosti Marijana Schneider:

U Evropi su kroz itav srednji vijek, sve od poetaka razvoja feudalnog drutva, ljudi svojim odijelom prvenstveno isticali svoju pripadnost pojedinim drutvenim slojevima. Tek je renesansa pridonijela razvoju neto individualnijih oblika, pa i neke vrste mode. () Pretjerana rasko u odijevanju navodila je gradske uprave da izdaju odredbe protiv luksuza (). Znaajno je pri tome da se osobito strogo odreivala odjea radnih ljudi, kako ne bi posegnuli za oblicima, tkaninama i nakitima koji su bili pridrani za plemie i patricije. Tek od sredine XVI. stoljea, kad se u zapadnoj Evropi plemii i bogati graani poinju odijevati prema zajednikim uzorima, kad modom dominira prvo panjolska, a od XVII. stoljea na dalje Francuska, nonja puka poinje se jae razlikovati od nonje bogatijih slojeva. Zapravo se nonja tih slojeva udaljuje od nonje svoje zemlje ne moe se jo rei: naroda a puk zadrava stare oblike, preuzimajui s vremenom neke pojedinosti prema modi koja je ve prola. Tako su neki elementi renesansnog, baroknog, pa i bidermajerskog kostima dodavani na osnovne puke odjevne predmete koji su nekiput imali svoje korijene u dalekoj prolosti. (Schneider 1971:5).
Drugim rijeima, narodna kultura predindustrijske Evrope bila je vrlo raznolika, no raznolikost narodne kulture posjeduje strukturu i stoji u odreenom odnosu spram ostalih razlika u drutvu (Burke 1991:56). Prevoditeljica tog Burkeovog djela, Dunja RihtmanAugutin, u predgovoru je knjige ove dvojbe saela na idui nain:

Kritika etnolokog kategorijalnog aparata u koji ulazi pojam 'narodne kulture' i koji se oslanja na pojam 'narod', jo od poetka ezdesetih godina ovoga stoljea, naprimjer u Njemakoj, upozoravala je da treba ponovno promisliti taj pojam, te da je potrebno odvojiti se od koncepcija poput narodne due, pa i naroda-nacije ili razliitih demagokih poimanja naroda, jer u 'narodu' postoje razliiti socijalni slojevi, a kulturni fenomeni koje su romantiari nerijetko pripisivali, i jo uvijek se pripisuju pojedinim narodima kao iskljuivo njihovoj tekovini nerijetko pripadaju () evropskoj zajednikoj zalihi kulturnih dobara (common stock). (Rihtman Augutin 1991:6)
Roberta Seid je istraivanja niza francuskih analitiara regionalnih i lokalnih narodnih nonji saela derogiranjem romantiarske paradigme o starodrevnosti tih tradicija,396 datirajui nastanak regionalnih397 stilova u XIX. st. (Seid 1987:11, v. takoer i Roche 1996:375,
demonstrirali drutveni i politiki utjecaj. Meu navoenijim primjerima ovakvih povijesnih kulturnih praksi je povratak engleskog kralja Henryja V. s francuskim zarobljenicima 1415. godine kad su ga doekali jednoobrazno odjeveni londonski uglednici, palir 600 londonskih graana pri doeku kralja Edwarda I. nakon njegovog vjenanja 1300. godine, kao i drvorez u namjeni protokolarne instrukcije za odijevanje sudionika sveane povorke kao pozivnicom za krunidbu maarskog kralja Matijaa Korvina 29. III. 1464. godine iz zbirke grafika Metropolitanskog muzeja u New Yorku (Davenport 1979:356, 414 i 528). 396 Moralne implikacije u predmnijevanju starodrevnosti tradicija ralanjuje Lozica (1987:35). Antropoloke konotacije kolonijalnih mitova o izvornim i nepomuenim (podrazumijevano statinim) afrikim tekstilnim tradicijama koje su kontaminirali europski importi ralanjuje Kriger 2006:171; promjene i inovacije su trajno prisutne posredstvom razliitih povijesnih interakcija. Stoga frazu local craft production autorica dri oksimoronom (ibid., 172). 397 O obiljejima regionalne odrednice raspravlja Burke 1991:54-58. Regionalnost usredotoeno raspravlja Kstlin: Regija je stvorena prakticiranjem normi i valjanosti centraliziranoga i zbog toga namjerno

ujedinjujueg zakona, a oznaava je i uokviruje sudstvo. Tako su regije u predmodernome kontekstu stvorene s namjerom da budu jednoglasne u primjeni istih obrazaca propisanih regionalnim pravom, koje od 16. stoljea svladava centralistike strukture moi u srednjoj Europi, to je otad stvorilo regionalnu razliitost koju danas

115

2000:194, Oakes i Hill 1970:10).398 Alma Oakes i Margot Hill u prikazivanju pukih odijevanja zapadnog dijela Europe predasnike regionalnog stila uoavaju od XVII. st. (1970:27 i 59), npr. s regionalizacijom mukog oglavlja tek u XVIII. st. (ibid., 31).399 Takoer napominju da nastanak nonje nije istovjetan s karakteristinim odjeama gradova, modom koja je vjerojatno zaeta u XVI. st. i znatno rairena u Francuskoj, Nizozemskoj, Njemakoj, vicarskoj i Italiji (ibid., 59, v. i Schneider, op. cit.; Davenport 1979:505).400

Iako su ve neko vrijeme postojale prepoznatljive regionalne odjee ili odjevna obiljeja, () nonje kakve bi mogle biti pripisane zasebnim selima, podrujima ili slojevima se nisu rascvjetale u svoj svojoj punini prije sredine ili ak zadnje etvrtine XVIII. st. Tek tada su imuniji seljaci kojima je bilo mogue odati se 'beskrajnoj raznovrsnosti' i bogatstvu kroja i materijala, iako je ovo bilo oito uglavnom u sveanim odijevanjima na nedjelju ili svetkovine. Potpuna sloboda od obvezne slube feudalnim gospodarima, kupovanje vlastitih farmi i zabacivanje propisa o segregiranom odijevanju su () razlozi ovim promjenama; ljudima je ostavljeno na volju kupovati kako su im to njihov novanik, ukus i seoska navada odreivali.
(Oakes i Hill 1970:67, prev. a.) Povijesnu razdjelnicu izmeu urbanog i ruralnog odijevanja Mary E. Roach i Kathleen E. Musa saimlju kao kombinaciju ekonomskih,401 izolacijskih, konzervativnih402 i restriktivnih403 initelja. Ovaj je potonji initelj definiran na idui nain:

... Razvoj razlikovne seoske nonje bio je odgovor ruralnog stanovnitva na ogranienja postavljena od vieg drutvenog sloja, koji je prenoenje svojih modnih odijevanja vidio kao oitu prijetnju poloaju kao upravljaa u drutvu. Kako su ve zakoni o segregiranom odijevanju, koji su se pojavili u XIV. st. i praktino nestali do konca XVIII. st., podrobno do pojedinosti propisivali to osobe na razliitim drutveno-ekonomskim razinama smiju odijevati, tako je i snano dekorirana odjea razliita od one kod imune drutvene elite, pruila nain na koji je ruralno stanovnitvo moglo izraziti drutvenu i ekonomsku vrijednost404 unutar ogranienja postavljenih ovim zakonima. (Roach i Musa 1980:3, prev. a.)405
uivamo (Kstlin 2001:37), odn. u nae vrijeme ako se veliki grad ili metropola prepire s 'regionalizacijom', moemo biti sigurni da taj grad ima osnovnu potrebu za regijom i njezinim blagodatima (ibid., str. 35). Koncept regije trajno je vezan, dakle, uz prerogative moi. Kulturna tvorba regija je umjetna. Ona je rezultat teritorijalnih zakona nastalih uglavnom od 16. stoljea nadalje (ibid., str. 41), a danas se moe pratiti sueljena europeizaciji (ibid., str. 45). 398 Moe se rei da odrednica regionalni stil predstavlja ustaljenu konvenciju za oznaavanje relativno statinog regionalnog odijevanja tipinog za konzervativna, tradicionalna drutva van pomodnih [drutvenih] matica (Ribeiro 2003:661).
Jacqueline Herald dri da je u talijanskoj Renesansi regionalno podrijetlo ponajprije moglo odati ensko oglavlje (1981:195). 400 Za ove aspekte Davenport kao vano likovno vrelo navodi knjigu W. Hollara Aula Veneris (ibid., 505). S obiljejima lokalnih vlasti su u XVI. st. povezani i nastanci prvih vojnikih uniformi (Boucher 1987:248, Davenport 1979:528). 401 Ekonomsku emancipaciju seljatva saimlje Burke 1991:194-195. 402 Pridravanje regionalnih prepoznatljivosti u odijevanju (van domene gradskih moda) tijekom talijanske Renesanse dri se tekim za procjenu (Herald 1981:196). U isto vrijeme, po odijevanju su jasno prepoznatljivi razliiti stranci (ibid., 200). 403 O drutvenoj segregaciji nakon 1500. godine v. Burke 1991:212. 404 V. odlomak o noenju kape u Jeli 1960:30. 405 Prvu ovakvu problematizaciju domaih tema (s obradom dubrovakih, habsburkih i dr. prilika) v. kod Filipovi 1961:60.
399

116

nonje su postale tako diferencirane tek u XIX. st. () Novi kontakti s vanjskim svijetom, a ne izolacija, su bili ti koji su pomogli oblikovati tu tradiciju. (ibid., 159-60). Odluujui

Istraujui narodnu nonju u selima zabaene pirinejske doline, Seid ocjenuje da je jasno kako je tek koncem 1820-tih i tijekom 1830-tih godina nonja poela biti tako izriito razliita od onih susjednih () a sa 1870-tima i 1880-tima je dosegnula svoj apogej dodatcima ukrasnog vezenja i bogatijim bojama (op. cit., 69). Istraivaica zakljuuje da distinktivna lokalna narodna nonja nije nastala unato, ve upravo zahvaljujui interakcijama sa strancima,406 npr. slubenicima dravne umarske slube koji su poeli uredovati na takvim komunalnim zemljitima oko sla, zagovornicima ideolokih nazora nacionalne drave koji su u izoliranim tradicijama poput ove prepoznavali i slavili drevni galski duh, sve eim kontaktima sa susjedima i udaljenijim strancima kojima su odgovarali na drutvene i trine potrebe, itd.407 U podruju tih nekoliko sela gdje su prije i drutveni protivnici nosili istu odjeu (ibid., 208), irenjem komunikacijskog kruga pokazalo se korisnim i potrebnim razlikovati se od drugih sudionika u kontaktu. Bez ee prisutnih stranaca ne bi bilo ni lokalne nonje (ibid., 144). Tradicija narodne nonje je bila dinamina, ne statina (); drutveni dogaaj predstavljao je dolazak eljeznice u oblinji gradi 1870. godine (ibid., 207-8). Uz ekonomske povode, vani su bili i kulturni uinci Francusko-pruskog rata 1870. godine. Prvi rat voen na francuskom tlu od 1814. godine odigrao je vanu ulogu u podizanju interesa gradskih elita za dezintegracije ruralnih zajednica uslijed iseljavanja, i to ne samo u krajevima pogoenima ratom ili u zabaenim regijama gdje su se predaje biljeile i ranije (Pirineji, Korzika, planinski i movarni krajevi). Lokalna nasljea su stekla punopravni dignitet za ukljuivanje u kulturnu batinu, a prosvjetiteljska i uena drutva kakva su poetkom XIX. st. u svojim nazivima posezala gotovo samo za arheologijom a sredinom stoljea sve vie za historijom, sada respektiraju i etnologiju te diseminiraju etnografske upitnice i pripremaju mjesta za prve specijalizirane ustanove (Gasnier 2006:262-270). U svjetlu ovakvih analiza promotrene se programske prakse kolektivnog odijevanja mogu raspoznati i kao kulturni dijalog spram novog stranca, neko integrirajueg nacionalnog a danas takoer privlanog ali i ambivalentnog europskog identiteta kojem se predstavljamo i kojem u isti mah pripadamo. Poput nacionalnog programa iz XIX. st., i nove kostimirane kulturne prakse dijele zajedniku kontinentalnu ideoloku osnovicu s inozemnim parnjacima. S njima su, na koncu, vezane i inicijalnim, referentnim, obrtnikim, izvoakim ili gostujuim vezama. Moglo bi se rei kako se ponajprije oituje drutvena enja pripadnosti civilizacijskom duhu vremena, dok su drugaija propitivanja u pozadini.

Da se narodna nonja ne koristi zbog odjevne praktinosti ve zbog prepoznatljivosti meu strancima na etnografskom terenu zabiljeila je Hendrickson 1995:58. 407 O stratifikaciji ruralnog drutva u Danskoj domai je autor napisao: Farmersko oivljavanje oko 1900.

406

godine njihove stare regionalne nonje, narodnih plesova i slinih rituala za sveane prigode nije bilo ni buroaska ni tradicionalistika posebnost. Na povrini ga se moe gledati kao nostalginu udnju za starom kulturom koja je tako brzo nestajala, ali u stvarnosti je to bila demonstracija klasnog identiteta kojom su se bogatiji farmeri mogli distancirati horizontalno od graana i vertikalno od koterijaa, obrtnika i radnika

(Christiansen 1978:128, po: Hobsbawm 2006:144). U hrvatskom gradivu usp. razlike u kroju i kienju prsluka na primjeru Plominskog reljefa (XI. st.), skulpture vinogradara na Radovanovom portalu (XIII. st.) i zadarskog prikaza (Wheler 1689:12).

117

3.3.3 Narodna nonja i trite

Francuski primjeri iz XIX. st.,408 kao i drugi iz tog i kasnijeg vremena, prepoznatljive tradicije daju prepoznati i kao kulturne proizvode ili kulturne kapitale409 kakvima se izlazi u susret kapacitetu dohvatnog trita.410 Na engleskom jeziku se rijeju commoditization ne mora misliti samo na obinu prodaju ve i na prodaju neega to prije nije bilo namijenjeno tritu, dok se rijeju commodification misli na promjene znaenja kakve prate taj proces (Zorn 2004:11, 86). Neki prijanji lokalni simbol ili umjetnika vrijednost zajednice u novim se okolnostima moe prometnuti u robu ponuenu irokom tritu (vob-oki 2008:46), gdje se ponueno dobro ne poima kao artikal na polici duana ve kao vrlo sloenu drutvenu formu i razmjenu znanja (Appadurai 1986:41).411 Oitovanje ili nastanak takvih vrijednosti

vie nije neka pratea djelatnost, nadgradnja koja eventualno okuplja simbolike vrijednosti i sl., ve postaje neposredna proizvodna i trina vrijednost, odnosno ekonomija (vob-oki
2008:64-65). Takva se kulturna industrija, u razliitih autora prepoznaje i kao kreativna industrija,412 ekonomija iskustva ili industrija doivljaja (vob-oki 2008a:150). Kako je 1911. godine obrazloio ekonomski teoretiar Schumpeter, potrebe konzumenta same po sebi i nisu obimne ali se uz prikladnu stimulaciju mogu kondicionirati do nezasitnosti (McCraw 2007:73, v. i Appandurai 1986:32-33). Paradoksno, pred-industrijske fantazije ljude jo vre vezuju za trite (...) doivljajem (...) kakvog im posreduju robe i usluge (Cerullo i Ewen 1984:35, po: Baker 2002:204). Na primjeru trine ponude autentine hrane (npr. odreenih vrsta sireva) istraiva primjeuje da ovakvom etnografijom moemo jasnije

vidjeti to se zbiva s konceptima lokalnog i tradicije: niti su ovi delikatesni proizvodi preitci kao takvi, ve su nastali zajednikom komercijalnom djelatnou, dravnim propisima i meudravnim trgovakim sporazumima, niti predstavljaju lokalne hrane (osim u vrlo uskom
408

Rodonaelniki francuski primjer iz ovog razdoblja predstavlja vinska sorta Bordeaux. Kako je pokazao Robert Ulin u svojoj kulturno-antropolokoj analizi invencije i reprezentacije tog kulturnog kapitala, fabrikacija autentinosti nedjeljivo je vezana za politike okolnosti. Geneza sorte see do konca srednjeg vijeka, kad su na parikom tritu cjenjenija bila vina iz unutranjosti uz rijeku Dordogne istonije od Bordeauxa. Tada su lokalni vinari i trgovci uvjerili Engleze, koji su vladali lukom Bordeaux i asociranim rijenim prijevozom, da zajedno s drugim ogranienjima uvedu tim vee pristojbe na vina dopremana iz uzvodnijih, istonijih krajeva. Tako je napredovalo i svoje uvenje na stranim tritima zasnovalo lokalno vinogorje. Odluujue oblikovanje ove ponude zbilo se pred Svjetsku izlobu 1855. godine u Parizu, kad su trgovci iz Bordeauxa zbog jeftinijih vina iz panjolske, Portugala i Italije udio i na tim tritima odluili odrati kodifikacijom tehnologije vinarske prakse i asociranjem vina uz konkretna zemljita i posjede, klasificirajui vinogorja (terroir) ije su etikete vina mogla ponijeti. Stoga je identitet vina opravdavao njegovu viu cijenu, koju vinari vie nisu nalazili isplativim sniavati. Bordeaux je u Francuskoj postao obrazac za kodifikaciju kriterija trine izvrsnosti na svim poljima trgovine i kulture, danas zakonski ustaljenog diljem svijeta kao sistema oznaka kontroliranog zemljopisnog podrijetla i pridranih prava njegovog trinog koritenja (G.I., tj. Geographical Indications; Ulin 1995., po: Peterson 1997:212, v. i Pratt 2007:290). 409 Ekonomskoj definiciji robe i prodaje iz XIX. st. Marcel Mauss je nadodao razmjensku primjenljivost van sutog trita, dakle kulturnim sredstvima bez novca, kao dar, egzogamna veza itd. S knjievno-teorijskih polazita Even-Zohar u semiolokoj analizi produkt (proizvod) definira kao bilo kakav izvedeni (ili izvodiv)

niz znakova, ukljuivo s danim ponaanjem; stoga ishod bilo akve aktivnosti moe biti smatran produktom, ma kakvo njegovo ontoloko oitovanje moglo biti (1990:43). Pretresajui tekstil i odjeu posebno su zanimljiva znaenja rijei roba kao trinog dobra, te u znaenju odjee. Sama je odjea (cloth) znaajno sredstvo transformacije (a major transforming medium, Schneider 1987:411). 410 Trite je nakupina initelja ukljuenih u prodaju i kupovinu knjievnih proizvoda i promicanje vrsta potronje (Even-Zohar 1990:38). Definicija je, naravno, primjenjiva i ire od samog knjievnog trita.
411

Pretvaranje maske naroda Idoma i koplja naroda Samburu (dijela raseljenog naroda Maasai) u suvenir kao globalnu robu analizira Kasfir 2007. 412 O udjelu individualnih kreacija u kolektivnoj tradiciji predmodernog drutva Europe raspravlja Burke 1991:96-98.

118

smislu), a najmanje nisu hrana kakva je opstala iz nekih pred-kapitalistikih vremena (Pratt
2007:291).413 Proizvoai kulturnih dobara, u nae vrijeme nanovo stopljeni u ulozi proizvoaa i posrednika k tritu, svojim stvaralakim i tehnolokim sposobnostima mogu zadovoljiti kriterije bivanja kreativnom klasom. Ovakve osobe svojim radom poveavaju vrijednost proizvoda (monetiziraju ideje) i stoga predstavljaju predmet investitorskog zanimanja na tritu usluga (Florida 2003. i Hartley 2006., po: vob-oki 2008:63-65).414 I tako stvorena dobra u dananjoj ekonomiji podlijeu hirovima konzumentskih prieljkivanosti.415 Konzumentski izabir dobara sadri paradoksalnu crtu kreativnosti, posve oitu na primjeru mode.416 Na tom se mjestu djelomino potiru granice kreativnosti, proizvodnje i potronje, a kulturna potronja izlazi u susret individualizacijama. Kao i rekonstrukcija povijesnih odijevanja, mogunosti izbora u svakodnevnom odijevanju takoer dijeli obiljeje kreativnog ina (vob-uki 2008:44, Tarlo 1996:12 i 318). Iskazivanje individualnosti ini se uz pomo raspoloivih sredstava, kakva ne potjeu iz prakse samodostatnog gospodarstva niti dijele takav simboliki izraajni inventar.417 Takve nove konotacije kreativnosti namijenjene irokim tritima418 ujedno nude i prostora novim kreativnim praksama, kako individualnim tako i kolektivnim.419
413

Proizvoa je taj koji u pravilu pokree ekonomsku promjenu, a potroai su educirani od njega ako je to potrebno. Kupci su, kako je to bilo i prije, ueni da trae nove stvari, ili stvari koje se razlikuju od drugih na ije su koritenje ve bili naviknuti. Stoga, iako je dozvoljivo ili ak nuno potroake potrebe shvaati kao neovisnu i doista temeljnu snagu u teoriji krunoga toka, moramo zauzeti drugaiji stav im ralanimo promjenu. Po:
McCraw 2007:72. Stvaratelj novih vrijednosti nije taj koji podnosi rizik. U ekonomiji je odgovornost na onome koji sa svojim ulaganjem propada ako poduzimanje ostane bez uinka. Kako poduava Schumpeter, u ekonomskoj inovaciji poduzetnik moe riskirati samo svoju reputaciju. Stoga i nositeljstvo inovativne prakse nije jednoznaan postupak (McCraw 2007:74). 415 Rijeima birminghamskog politiara povodom njemakog boinog sajma u tom engleskom gradu, "Ovdje su kljune rijei tradicionalno i autentino. Ako neto nije tradicionalno i autentino, ne uklapa se". Navedeno iz lanka The Big Business of Christmas Markets objavljenom 26. studenoga 2008. godine u engleskom izdanju tjednika Der Spiegel na internetskom odreditu http://www.spiegel.de/international/business/0,1518,592835,00.html. 416 Usp. dananji popularan termin fashion-buyer za osobe iji kupovni odabiri determiniraju kolektivni ukus za odjevne cjeline; takoer v. i Hansen 2004:373. U zapadnoafrikom ambijentu istraivaica je zainteresirana za
414

Schumpeter je otvaranje novih trita graenjem potreba za inoviranim proizvodima opisao iduim rijeima:

naine na koji su vizualne preferencije oblikovale potroaka trita tekstila, kako one lokalno izraene tako i uvozne, i takoer kako su razmjene tekstila kroz darivanja ili trgovanja vodila inovacijama i revizijama izrade standardnih, dobro poznatih proizvoda (Kriger 2006:6).
417

Uinke kreativnog trinog konzumenstva na primjeru rukotvornih i umjetnikih stvaralatava jugozapadnog dijela SAD ralanjuje J. Brody, sa zakljunim retkom za novu vrstu slikarstva: U zakljunoj fazi, tekoe

prestaju postojati: [umjetnost] vie nema stila, manira, tradicije, ili bilo ega drugog to bi je moglo identificirati kao indijansku, [za njene] umjetnike se jednostavno zbilo da su Indijanci (Brody 1979:83). 418 S pozornou usmjerenom na stratifikaciju antropologija je jednom zauvijek katapultirana u moderni svijet. enje za dobrim starim danima kad su kulture bile kulture, i kad se dvojilo moe li disciplina opstati bez svijeta punog primitivnih (ili makar 'Drugih'), bi do sada trebale ve biti za nama. U ezdesetima, kad sam prvi put upoznao antropologiju, znalo se govoriti da bi stratifikacija mogla biti tema oko koje e se ujediniti drutvene znanosti. Moe li biti da je to vrijeme napokon dolo? Jedno je sigurno. Doli smo u doba kad je sve nevjerojatnije da bi etnografija distinktivnog naroda ili kulture mogla ikoga iznenaditi zbog svoje zaprepaujue jedinstvenosti i egzotine naravi. Drugim rijeima, antropologijina stara joker-karta vie ne e obaviti svoj trik

(Barrett 2002:16). 419 U ovom svjetlu se moe prikazati daljnji nastavak raznih kulturnih praksi vezanih za ibensku kapu u njenom obliku modificiranom na poetku XX. st., primjerice koritenje stiliziranih vitica iz ornamentalnog repertoara kao prepoznatljivog znaka suburbanih skupina poput navijake grupe ibenski funcuti sa znakom Orange force (novinski lanak ibenie, ti si (naranasta) stina, ibenski list 24. svibnja 2008.), oranizacija javnih obiljeja u ibeniku (novinski lanak Oraniranje grada u boju kape i ibenkina dresa?!, ibenski list 17. lipnja 2006.), izrada sajamske gigantske kape od udruge ena u Drniu, veliinom

119

Poueni primjerom promijenjenog trita u XIX. st., u ovakvim okolnostima valja prepoznati jamstva regeneracije tradicija i zanovljenih kulturnih praksi na globaliziranom tritu dananjice.420 Po tumaenju sociologa kulture, one predstavljaju trina dobra421 a njihovi su tvorci (npr. scenski izvoai) u isti mah njegovi proizvoai i potroai,422 tj. privredni subjekti.423 Na takve, po pravilima trita, djeluju pravila trita poput monopolne rente kakva mogu uivati jedinstvena dobra (Pratt 2007:298), kao i imperativ inovativne konkurentnosti.424 Potire li imperativ inovativnosti sami meritum tradicije? Even-Zohar se u analizi kulturnog prijenosa posluio modelom kanoniziranih, respektiranih i ilegitimnih, drugorazrednih kulturnih sadraja; prakticiranja konzervativnog kanoniziranog repertoara poluuje sekundarne kulturne proizvode a njegova restrukturiranja uvoenjem novih elemenata s manje predvidivim rezultatima dovodi do primarnih kulturnih proizvoda. Oni obnavljaju etablirane modele ili njihove dijelove, da bi pri dovoljno dugom oitovanju moda opet postali sekundarnim. Sraz izmeu primarnih i sekundarnih opcija je onoliko odluujui za evoluciju sustava koliko i napetosti (i sukob) izmeu njegovih visokih i niskih slojeva (EvenZohar 1990:21). Po analizi ovog teoretiara knjievnosti, obina posljedica perpetuiranja primarnih modela je redukcija i simplifikacija njihovih znaenja. Tako osiromaeni kulturni modeli mogu postati nepodesnim sredstvima za oitovanje novih znaenja, inei ih pogodnim za radikalniju izmjenu poput opisanih insceniranih povijesnih kostimiranja koji
prilagoene za prijevoz u automobilskom prtljaniku, koja se neprestano koristi na raznim javnim zbivanjima (novinski lanak ibenska kapa od metra, kilograma konca i dva metra duplice, ibenski list 20. rujna 2008.). I ovakve inovativne prakse, kakva je bila i modifikacija u dananja obiljeja ove kape ime je postigla tim iri drutveni odjek, predstavljaju jamstvo interesa za kulturnu batinu i repertoar novih prakticiranja. 420 Primjer XIX. st. nije jedini, jer bi se u slinom smislu mogli pouiti i srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim zbivanjima na europskom tritu tekstilnih i odijevnih dobara udaljenih provenijencija kakvi su imali jasnih oitovanja i u naim krajevima (usp. subsaharski primjer u Schneider 1987:417). Najvie domete dubrovakog suknarstva od XIII. do XV. st. predstavlja razdoblje angairanja stranih majstora, ciljanog uvoza finije apulijske vune, zanatskih pomagala npr. iz Flandrije, te izvoza na zapadna i istona trita (Dini-Kneevi 1982.). Dubrovaki suknarski uzlet predstavlja sastavni dio kontinentalne trgovake konjukture tekstilnim proizvodima koji je u komunikaciji sjevernotalijanskih i flandrijskih gradova zaet zadnjeg desetljea XII. st. na usputnim sajmovima etiri grofovska grada u pokrajini Champagne (Munro 2003:233). Od tog doba nadalje, preko pada Bizanta i konca privilegirane sjevernotalijanske trgovine tekstilima, stasavanja engleske proizvodnje na panjolskoj merino-vuni i kasnijeg toka tehnolokih invencija organizacijski se uvodimo u razdoblje same industrijske revolucije (Turnau 1987:101-103). U tim zbivanjima povlaenje gradsko-seoske razdjelnice esto zna biti umjetno, jer je kuna puka proizvodnja nadopunjavala zanatsku (s vanom sezonskom razdiobom poslova, Gullickson 1986:196) te je takoer znala initi njen komplementarni ili preliminarni procesni dio. Sela su po proizvodnim kompetencijama svoje zajednice preobraavala u gradske, sa svojim vlastitim korporativnim strukturama i s malo ili nimalo razlika od tzv. gradske proizvodnje (usp. drutvene predispozicije tkalakog zanata u Burke 1991:42-43). Znaaj seoskih ili ruralnih tekstila moe se pravo razumjeti iskljuivo u kontekstu historijskog razvoja rasta, promjene i pada velikih odjevnih proizvodnji zapadne Europe od oko 1100. godine do oko 1500. godine, ocjena je kojom John Munro zakljuuje pregled europske srednjovjekovne suknarske proizvodnje (2003:227). Aspekte europskih ruralnih industrija uoi industrijalizacije podrobno je pretresao zbornik Kriedte et al. (1981.). 421 Za raspravu trine pozicije umjetnikih i kulturnih dobara kao dobara koja sadre umjetnike i kulturne tj. ne-ekonomske vrijednosti v. McCain 2006. 422 O zamuivanju granice meu kulturnim proizvoaima i kulturnim potroaima v. Even-Zohar 1990:35. 423 Domai etnolog u privrednom procesu nije posve neobian doljak, zahvaljujui Rihtman-Augutin 1970., 1972. i dr. 424 Schumpeter je razvrstao pet vrsta inovativnosti kakve definiraju poduzetniko djelovanje. To su: uvoenje novog dobra ili nove kakvoe postojeeg dobra, uvoenje novog naina proizvodnje, otvaranje novog trita, osiguravanje novog dotoka sirovina ili polupreraevina, te preorganiziranje (poput stvaranja monopola ili njegovog dokidanja); po: McCraw 2007:73. U novoj vrsti trinih dobara nije teko uoiti prostor za kulturne intervencije.

120

su kao kulturna atrakcija u novoj drutvenoj agendi zasjenili ranija programska scenska kostimiranja narodnim nonjama. Autor vanim dri ustanovljavanje povezanosti kanonizacije i inovacije u kulturi, dakle institucionalno uvoenje sekundarnih znaenja u kulturne repertoare to je karakteristino od vremena romanticizma (ibid., 22).425 U naem istraivanju se semantika simplifikacija iz Even-Zoharove analize preklapa s tehnolokim pojednostavljivanjem i ubrzavanjem proizvodnje, kako je to na sluaju tzv. kalendarnog pojasa (chumpi calendario na jeziku Quechua) pokazala Elayne Zorn:

Proizvodni metodi su promijenjeni da podmire potranju. Otoani su usvojili postupke da proizvode bre i poveaju zaradu. Eliminirali su korake koji su odnosili najvie vremena, poveali koritenje industrijskog prediva, kupovali predmete iz susjednih mjesta i preprodavali ih (). Par imunijih obitelji kupilo je pletae strojeve da bi ubrzali proizvodnju. () Ljudi su bili vrlo tajanstveni kad je bila rije o postojanju pletaih strojeva, bojei se da bi turisti mogli zamjeriti strojnu izradu tekstila, ak i pored toga to strojevi nisu bili elektrini ve pokretani stopalima.
(Zorn 2004:90) U rezultatu procesa koji je otpoeo trinim prijedlogom dragovoljca iz lokalnog projekta udruge Peace Corps. 1968. godine, nastavljen osnutkom rukotvorne zadruge s vlastitim duanom otvorenim 1981. godine i stvaranjem posve nove vrste tkanih pojasa za prodaju turistima (zasnovanog na elementima ranijeg blagdanskog pojasa), nastalo je trino dobro za koje istraivaica karakterizira kao dijelom utemeljene na lokalnoj analizi kako Zapadnjaci 'itaju' njihove tekstile (Zorn 2004:87-88 i 101). Nakon provedenog istraivanja ovakav se istraivaki zakljuak u punoj mjeri moe primijeniti i na kulturne pojave uoene u naem podruju: nonja je rezultat kulturnog dijaloga i dio lokalnih odgovora na uoene potrebe ireg drutva, kako u nae vrijeme tako i u samim korijenima termina i pojma narodne nonje.

3.3.4 Moralni kapacitet narodne nonje

Ono posebno to odlikuje programsko (inscenirano, ceremonijalno ili drugaije, v. Bogatyrev 1971:36 et passim.) kolektivno odijevanje jest njegov naglaeni moralni kapacitet, u irokom
Dekonstrukcija pojma tradicija bi meu polaznim odreenjima valjala odgovoriti na pitanje to je doslovno prihvatljivi gabarit takve kulturne prakse. Drutvenim je zadatostima teko oekivati dva navlas ista dogaaja kakva bi mogli smatrati prakticiranjem iste tradicije, jer sudionici iole mnogobrojnijeg zbivanja ne mogu biti uvijek tono isti, niti od svojih drutvenih grupa uvijek u tono istom razmjeru. Upravo su takve razlike jamstvo njihova prijenosa, a prilagodbe predstavljaju odgovor na ikakve promjene u ambijentu prakticiranja. Na takvom se mjestu javni diskurs i neobvezatnost rekreacijskog razgovora silom prilika razlikuju od semantike kakva bi preciznou mogla pomoi analizi obinih kulturnih sadraja koji privlae pozornost kako javnog mnijenja tako i znanstvenih istraivaa. U tom su smislu tradicije i obiaji kao rijeka, naizgled isti, no u istu vodu je nemogue stupiti dvaput. Korist koju drutvo moe imati od istraivaa upravo je u poukama iz takvih usredotoivanja na vodu. Doslovna vjernost tradiciji iz neobveznijeg vokabulara javnog diskursa pred npr. mitolokom rekonstrukcijom temeljnog pretkranskog obreda plodnosti bi mogla znaiti da se u odreenim dijelovima Hrvatske na sveev dan u njivama onkraj sela i dalje rtvuju mladii, itd. O tradiciji v. Rihtman-Augutin 1984:16. Pregled i analizu domae rasprave o pojmu obiaja daje Prica 2001:44-62. O obiaju kao umjetnom, nepukom terminu v. prinos Vinje Huzjak 1987:121.
425

121

rasponu od kvalifikacija modnih trivijalnosti do obreda.426 Rodne razlike u odijevanju s odsustvom uniseks-odjevnih predmeta u nonji, prikladna duina odjevnih predmeta, oitovanja skromnosti i estitosti, asti i autoriteta, obiljeja imunosti i statusa, koritenje kozmetike itd. nude neiscrpne i obnavljajue povode za drutvene rasprave, svaku prepoznatljivu za svoje vrijeme. U nekonfekcijskom procesu izrade, esto po mjeri i u malom broju ponovljenih primjeraka, drugi etiki naboj koji se kria na predmetu kostimiranih inscenacija je rad zanatlije.427 Kao u povijesnom radu nekadanjih majstora iz cehova, i dananji zanatlije nad novim materijalima i uz pomo novih pomagala takoer ulaze u kontinuiran usavravajui mentalni dijalog sa svojim materijalom (kakav god to bio) i ne ponavljaju uspjena rjeenja mehanikim rutinama ili sukcesijom iz lanane proizvodnje (kakve god tehnologije bile ukljuene). Supstanca ovog posla se moe promijeniti, ali emocionalno isplaivanje predstavlja njegovo nanovno injenje () Shvaanje lei nad svakim tehnikim korakom, i svaki je korak pun etikih ukljuivosti (Sennett 2008:175-178 i 266). Prezervacionistika i eskapistika percepcija rukotvorstva kao etikog uporita u industrijskom vremenu je u etnologiji i sestrinskim znanostima imala programsku snagu. Kako se iz pera bekog aka Rena d'Harnoncourta moglo proitati u katalogu vane izlobe Indian Art of the United States u njujorkom Muzeju moderne umjetnosti 1941. godine, bliska povezanost estetske i tehnike perfekcije daje radu veine indijanskih umjetnika temeljno jedinstvo rijetko pronalazivo u proizvodima urbane civilizacije (); indijanski umjetnik, iji ga jednostavan alat uvijek sili prouavati njegov sirovi materijal da bi otkrio kakva e obrada najbolje iskoristiti sadrane unutranje karakteristike, je razvio osjet forme
U knjizi o psihologiji odijevanja Flugel razmatranja dijeli na ona o statici odjee, dinamici odjee i etici odjee (1950:181). Usp. znaenja ukopne odjee za pokojnike, odjee za najmanju djecu, obrednih odjea itd. Vjerojatno najcitiraniji primjer kulturne mobilizacije s impliciranom moralnom poukom iz XX. st. je Ghandijev khadi od samoispredenog platna i posebne kapice kakvu je sam oblikovao. U godinama izmeu dva rata zapadnjaka je odjea u Indiji bivala spaljivana na najavljivanim sveanostima, prikazivana kao noena od magaraca itd. (Tarlo 1996:62-93). Moral odijevanja u samoj Engleskoj za vrijeme od 1585. do 1625. godine analizirala je Roze F. Hentschell: Tako su se privredne veze Engleske s kontinentom preobrazile u zamiljenu
426

geografiju moralnosti (...). Tamo gdje je kontinent predstavljen kao tamni vilajet poroka, Engleska je u isti mah neoskvrnjeni otok vrline. Domaa vunena odjea, koja je oitovala englesku moralnu nadmo, bio je materijal kojim su rani moderni pisci esto utvrivali pitanja vlastite nacionalne pripadnosti i inozemne drugosti. Predstavljajui Englesku, tekst i tekstili su blisko povezani (1998:151). Usp. i restrikcijske prakse u modernim

kriznim vremenima, poput kampanje nenoenja zlatnog nakita zbog nacionalnog zajma u prvim godinama Francove panjolske, ili sveano pojavljivanje u nacionalnoj narodnoj nonji kao dananji dio diplomatskog kodeksa, bilo od diplomatovog branog druga ili od para uope, kad estetika pojave i integritet odjee ima svjedoiti o itavoj zemlji. Usp. i doslovno znaenje lat rijei candidatus, bukvalne odjee asti tiraz, fino vezene inskribirane odjevne komade proizvoene u ranim arapskim dvorskim radionicama kao statusne pokazatelje, analizu tradicije krojenih hlaa u zapadnoj Africi (poglavlje Muslim Garments and the Morality of Dress u Kriger 2006:67-116), itd. Veronikin rubac je kao acheiropoietos, istinske slike Krista, raspravila Kuryluk 1991.; tamo v. i za kvalifikaciju tekstilne relikvije kao same Majke Boje koja je njome obuhvatila dijete Isusa, tkana od vremenite vune (...) ali bez ikakva oteenja, posve intaktna, cjelovita i neunitiva, dokaz neunitivosti i nedodirljivosti nositeljice, od pisca iz VII. st. (op. cit., 71). Moralnim aspektima odijevanja u Europi tijekom XIV. i XV. st. posvetila se Scott 1980:57-75. Za etiku raspravu odjee moe biti zanimljiv i moderni tzv. sindrom bijele kute, uglavnom shvaen kao empirijski potvreno vee povjerenje bolesnika u lijenika koji je odjeven u bijelu kutu (i, ak i vie, u medicinsku sestru iako je ovakva vrsta povjerenja u osoblje od ispitanika deklaratorno opovrgavana), i u manjoj mjeri definiran kao zaziranje mlae djece od formalne bijele kute pedijatara. Za iru literaturu v.: D. Matsui et al.: Physicians attire as perceived by young children and their parents: The myth of the white coat syndrome, Pediatric Emergency Care 1998/14(3):198201, S. Menahem et al.: Is our appearence important to our patients? , Family Practicioner 1998/15(5):391397. 427 Zanatlija se obino dri sinonimnim obrtniku, no u dananjoj normativnoj terminologiji je mogue voditi i npr. obrt posrednika u prometu nekretninama, obrt iznajmljivaa smjetaja ili obrt za organizaciju, posredovanje i usluge (kakvi su doista registrirani), tj. kao poslovni surogat agencije ili trgovakog drutva, dok se takvo to ne da glatko izrei kao zanat. Obnovljeni interes za istraivanje kulture zanata svjedoi dananja pojava asopisa Journal of Modern Craft.

122

materijala kakav istie itav njegov posao (Douglas i d'Harnoncourt 1969. [1941.]:13, po: Moore 2008:197). Industrijsko i postindustrijsko vrijeme uvijek e biti naklono znaenjima vezanima za rad ruku,428 osjeaj zadovoljstva kojim rukotvorac moe popratiti svoj uradak (Kent 1979:95), promeui ih u duhovno dobro i kulturni kapital za kakav uvijek ima kupaca. Za domaeg etnologa ovakva konstatacija znai i legitimiranje percepcija vanosti narodne nonje kao predmeta istraivanja. Trasu ovakvog interesa u svojoj je disertacijskoj obradi litavske narodne nonje 1995. godine pokazala Ruta Saliklis. U studiji koja ukljuuje i kulturno-povijesni pregled, zajedno s istraivanjem invencija iz vremena izmeu dva svjetska rata i revivalizma nakon 1968. i zadnjih godina, vrijedno mjesto u istraivakom gradivu zauzima anketni list kojeg je istraivaica 1993. godine razdijelila meu dvjesto lanova u deset folklornih skupina, s ukupno 153 popunjena i vraena lista (Saliklis 1999:232). Na ovaj je nain dobila odgovore i na pitanja poput kako se osjeaju kad odjenu narodne nonje. Kako istie, iskrsnuo je duhovni aspekt noenja narodne nonje koji mi je prije toga bio nepoznat, a kvalifikacije doivljaja kretale su se od produhovljenosti, osjeaja elegancije, emocionalnog uitka, ukljuivo do delikatne suspregnutosti kakva odgovara dranju u sveanoj procesiji (ibid., 225-227). Prilaenje narodnoj nonji kakvu kao predmet istraivanja ne legitimira podrazumijevana starodrevnost, ve i (meu ostalim) samo zauzimanje stavova o njoj kao kulturnoj vrijednosti (npr. kao medija autentinosti kulture ili agensa duhovnosti zajednice), dopunjava sve ono to moe stati u definiciju validnih predmeta istraivanja i metodologije nune da se obavi istraivaki zadatak. U svjetlu naeg istraivanja, kao hipotetino auriranje popisa za etnologovu pozornost stoga bi mogle ui i forme raznovrsnih predstavljanja i kvalificiranja narodnih nonji poput sadraja certifikata predmeta ponuenih na tritu (Pratt 2007:294),429 tekstova najavljivaa na folklornim smotrama, obiljeja predmeta prisutnih u reklamama, relevantnih motiva razglednica, medijskih, publicistikih i uope javnih kvalifikacija i dr.430 Mjera suspektne preobrazbe etnologije u moebitni kulturni marketing ili sociologiju kulture nije nita manja od okolnosti pod kojima je u XIX. st. nastala narodna nonja kakvu kao kategoriju i kulturnu pojavu danas poznajemo, tada u korijenima ove znanosti pred gradovima ija su postrojenja stasala za masovnu proizvodnju a danas pred dozrelim tritem hiperkomunikacijskog doba kakvo je promptno prisutno doslovno na svakome mjestu.

3.3.5 Arbitrarni procesi

Razumljivo je da je trite rukotvorina uslijed ovakvih procesa u drutvu bilo praeno procesom propozicioniranja i arbitriranja autenticiteta. Meu prvim dokumentiranim autentificiranjima rukotvorina bila je trgovina tkalakim proizvodima naroda Navajo. Trgovac
Usp. opis dalmatinskog vetita na internetskoj stranici Gena-moda croatica: odijelo se radi iskljuivo na narudbu i po mjeri, s nizom runo izraenih pojedinosti i dva monograma naruitelja, no istovremeno i s podstavom hlaa od modernog sintetikog tekstila; navedeno sa internetske stranice http://www.gena-trogir.com, datum zadnje posjete 1. oujka 2008. godine. 429 Domorodni certifikat kao dio autoetnografskog procesa kada se domai opisuju na nain u dosluhu s predodbama koje drugi imaju o njima analizira Zorn 2004:97-102. 430 Moe se pretpostaviti da bi pri intenzivnijim obraanjima pozornosti na percepcije vrijednosti jo istaknutiju istraivaku vrijednost imala metoda interviewa, osobito sa svojim naglaeno refleksivnim prakticiranjima poput life story-kazivanja, s veim domaim respektom za usmenu povijest. To bi moglo pridonijeti disciplinarnoj distinkciji (a ne stapanju) s kulturnom antropologijom u kojoj prvenstvo ima metoda sudjelujueg promatranja, karakteristinija za terenski rad van vlastite zajednice.
428

123

koji je zbirnom prodajom 1901. godine zaeo oformljivanje vane zbirke Hearst na takav je nain reklamnim formulacijama isticao svoj duan kojeg je nakon desetogodinjeg interesa za domae rukotvorine otvorio 1884. godine (Blomberg 1988:20-21). Dravni je Ured za indijanske poslove 1916. godine odobrio prvo certificiranje domorodnih proizvoda u vidu priivenih platnenih etiketa431 s reenicom Ovaj pokriva je proizvod indijanaca Navajo ovog rezervata i napravljen je od domorodne Navajo-vune (Schrader 1983:8, po: Moore 2008:197).432 Sustavna je autentifikacija otpoela 1935. godine kao sastavnica New Deal programa, i to otvaranjem dravne ustanove Indian Arts and Crafts Board. D'Harnoncourt i suradnici su kao osnove ovakvog procjenjivanja zadali lokalno pribavljanje sirovina, odsutnost manufakturnih ili industrijskih proizvodnih ambijenata, te domorodnost proizvoaa. Ovakav je programski rad na djelu i danas.433 Aktualnim se prilagodbama dravnog programa Silver Hand u Aljasci kani promijeniti statutarne zasade prvi put propisane 1961. i u dananjem obliku artikulirane 1972. godine, tako da proizvoa ne bude ogranien kriterijem da mu je makar jedan od predaka iz drugog koljena bio pripadnik lokalnih naroda te da se formulacija prirodnih sirovina proiri i na industrijske materijale poput stakla. Odgovarajui na zahtjeve kupaca, oznaavajui termin umjesto zanata odn. obrta sve vie postaje umjetnost.434 Na primjeru Aljaske je ustaljivanje ovakve procedure i definiranje polaznih kategorija tijekom drutvene debate, poput legitimiranja tko se moe smatrati kao Alaska Native, uoeno kao organizirani odgovor na situaciju u kojoj su se lokalne domorodne skupine nale u aritu irokog drutvenog zanimanja zbog zemljinih prijepora s poetka razdoblja intenzivnog kontinentalnog naftnog buenja (Moore 2008.). Za razliku od certificiranja zateene i modificirane tradicije Navajo prekrivaa, Harris Tweed predstavlja trinu marku otkane vunene tkanine koja je uspostavljena na otoju gdje je jo sredinom XIX. st. glavnina lokalnog gospodarstva bila ribarska, a tkanine iz kune radinosti su bile od lana i konoplje. kotski zanati su poduprti od drave 1886. godine, putem parlamentarnih izvjea i potpora 1902. i 1914. godine, a zatitni znak najperspektivnijeg meu njima je uspostavljen 1909. godine (The Orb Mark) zajedno s trgovakim drutvom Harris Tweed Association Limited. Pravo na znak na svojim tkaninama imaju proizvoai koji osobno potpisuju deklaraciju da je proizvod otkan na neindustrijskom tkalakom stanu kod vlastite kue, a nadzornici utvruju da se proizvodnja kao kuna radinost (cottage industry) odvija u krugu okunice te da gustoa tkanja podmiruje kriterije kakvoe. Preformulirani certifikat primjenjivan od 1964. godine glasi: Harris Tweed oznaava tvid

izraen od iste djevianske vune proizvedene u kotskoj, ispredene, obojene i dovrene na Vanjskim Hebridima i runo otkan od otoana u njihovim vlastitim kuama na otocima Lewis, Harris, Uist, Barra i ostalim posjedima zajedno poznatima kao Vanjski Hebridi. Od 1965. godine postoji dravna razvojna banka Highlands and Islands Development Board s
naglaeno socijalnom i protekcionistikom zadaom, a trajno je prisutan dravni intervencionizam. Od poetka XX. st. su razliita dravna tijela poduprla namicanje

Priivanje etiketa se biljei od 1860-tih godina (Taylor 2002:14). Schneider ukazuje da su tkalje iz naroda Navajo diktirane promjene bile ravnodune provesti a njihova kultura je ostala nedotaknuta trinim modificiranjima prekrivaa jer je uslijed povijesne recentnosti taj vid rukotvorstva predstavljao kulturno periferni izriaj, nebitan kao sredstvo duhovnih oitovanja i nezastupljen u obredima (Schneider 1987:430, v. drutvenu ulogu tekstila kod susjednih naroda Zuni i Pueblo kod Kent 1979:100). Meutim, proizvod je u danim okolnostima bio povoljna trina roba jer lonarski suveniri lokalne Pueblo-tradicije nisu bili pogodni za transport a ti su lonari turistike kupce dobijali na pragovima svojih kua. Prekrivai su bili laki za skupni transport i stvaranje mree nakupaca kao posrednika do veih gradova (Brody 1979:74-76). 433 U SAD je na snazi federalni zakon Indian Arts and Crafts Act iz 1990. godine. 434 Usp. uvrijeenu oznanicu kulturno-umjetniko drutvo odn. kulturno-umjetnika udruga za folklorni ansambl.
432

431

124

tehnoloki lakih tkalakih stanova (jo uvijek nepokretanih strojevima)435 i veih posuda za ujednaenije bojanje prediva. Vana tijela u organizaciji proizvodnje su i sindikalni ogranci. U novije vrijeme se disperzirana kuna proizvodnja okupila oko mjsta s najpovoljnijim instalacijama i prometnim vezama, a kuna poslovanja su okrupnjena u trgovaka drutva. Godine 1971. je od ukupno 7500 zaposlenih na Lewisu i Harrisu njih 1000 radilo na tvidu, a od toga ih je 500-900 bilo tkalaca (Ennew 1982.). Specijalnim zakonom iz 1993. godine436 pridrana prava na ovaj zatieni proizvod su sa privatne tvrtke Harris Tweed Association Limited prela na javnu ustanovu Harris Tweed Authority. Zadnjih su godina uvedeni moderniji tkalaki stanovi kakvi omoguavaju tkanje lakih a jo uvijek prepoznatljivih tkanina, a brojnije aglomeracije tkalakih radionica ovise o dravnoj zatiti i intervencijama privatnog kapitala.437 Ovakve legislative, u jednom sluaju nastala iz amerikog New Deal programa, a u drugom sluaju takoer kao socijalna mjera na zasadima Pokreta za umjetnost i obrt, u naem se sluaju moe usporediti s Pravilnikom o tradicijskim i umjetnikim obrtima kojeg je Hrvatska obrtnika komora radi administrativnih potreba Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva nakon rasprave u koju su bili ukljueni i etnolozi formulirala 2005. godine, nizom aktivnosti HOK obiljeenom kao godina obrtnitva.438 Utvrivanje obrtnike pripadnosti tradicijskoj domeni, poeljna povezivost s tradicijama uvrtenim u registar nematerijalnih kulturnih dobara, kao i zatiivanje proizvoda kod Zavoda za intelektualno vlasnitvo, redom su aktivnosti koje se mogu konstatirati i na istraivanom podruju.439 Zasebno je znaajna tenja autentificiranju itavih odjevnih cjelina,440 ne samo pojedinanih rukotvornih izradaka:
Hattersley tkalaki stan kakav se koristi nakon 1. sv. rata ima brzi unak i pogoni se, u stvari, radom tkalevih nogu (Ennew 1982:183). Podvostruenje 74,5 cm iroke osnove na tkalakim stanovima nije uspjelo zbog snage potrebne da se prometne unak, koja zbog kriterija certifikata mora biti liena strojnog pogona (ibid., 196). 436 Harris Tweed Act. U preambuli zakona najvanije mjesto ima konstatacija da ova proizvodnja osigurava najvei broj radnih mjesta na Vanjskim Hebridima. Dva kljuna poglavlja zakona (od ukupno pet tehniki potrebnih) odnose se na odreivanje zadataka novog tijela, te na definiranje to je Harris Tweed. 437 Novinski uvodnik pod naslovom In praise of ... Harris tweed, The Guardian, 5. studenog 2007. 438 Pri raspravi prvog lanka Pravilnika, koji glasi: Ovim se Pravilnikom definiraju tradicijski i umjetniki obrti,
435

odreuju kriteriji, postupak i uvjeti za dodjeljivanje znaka tradicijskog i umjetnikog obrta i definira rad komisije za dodjeljivanje statusa tradicijskog i umjetnikog obrta, sa ciljem zatite i ouvanja kulturnog nasljea, tradicijskih i umjetnikih obrta, tajnik obrtnikog udruenja istaknuo je kako je potrebno regulirati dodjelu znaka koji bi bio uvjet u jedinicama lokalne i regionalne samouprave za smanjenje npr. utvrivanje kriterija za iznos zakupnine za poslovni prostor i spomenike rente, odnosno osiguranje sredstava iz prorauna za odravanje i razvoj tradicijskih obrta, a dunosnica Ministarstva je u raspravi istaknula da se ovim Pravilnikom definiraju tradicijski i umjetniki obrti, odreuju kriteriji, postupak i uvjeti za dodjeljivanje statusa tradicijskog i umjetnikog obrta i definira rad komisije za dodjeljivanje statusa tradicijskog i umjetnikog obrta, sa ciljem zatite i ouvanja kulturnog nasljea, tradicijskih i umjetnikih obrta. Navedeno po radnim verzijama
Pravilnika HOK, Prijedlozi ire radne grupe od 10. oujka 2005. 439 Primjerice, unutar ope tradicije proizvodnje ibenske kape se individualne prakse mogu raspoznati i formalno po oznakama obrta koje su uivene u podstavu. Ovakve su likovne znakove (obrt VeNel u obliku stiliziranog lika ivaeg stroja, obrt Lipa s kaligrafskim inicijalom) obrtnice ustalile tijekom 2008. godine; usp. uvoenje obrtnikih znakova na lonarske proizvode naroda Pueblo u 1920-tim godinama (Brody 1979:76). Za primjer udaljene proizvodnje kolektivnog kulturnog dobra v. raspravu vanjskog koritenja kninske ilimarske tradicije pri finalizaciji i prodaji otkane konferencijske torbe Putovi i stranputice do uspjelog suvenira, ibenski list 20. listopada 2008. 440 Jedan od vanih preduvjeta ovakvim nastojanjima lokalnih zajednica je renomirani priruniki niz za izradu narodnih nonji u nakladi Hrvatskog sabora kulture. Do sada je objavljeno 26 prirunika, a za promatrano podruje objavljeni su za Pag (Eckhel 2002.) i Zlarin (Muraj 2003.). Kao i kompleksni izvedbeni opisi (npr. Forjan 2002:133 i 2003:210), ovi noviji prirunici istiu varijante i odsutnost uniformiranosti meu povijesnim predlocima za izvedbe namijenjene reprezentativnim nastupima (Muraj 2003:17, 27; ovi su noviji prirunici uveli i novinu etnokoreolokog dodatka ime su se jasnije prilagodili ciljanom itateljstvu), to se moe pratiti i

125

Prema rijeima saborskog zastupnika Iva Fabijania, paka narodna nonja bit e posebno zatiena, odnosno definirat e se nain njenog koritenja u prigodnim manifestacijama i odreenim prilikama kada se predstavlja Grad Pag. Uz to, definirat e se i nain njenog predstavljanja, to znai da e bez obzira tko tu nonju koristi i oblai, uvijek morati nazivati pakom narodnom nonjom. Paka narodna nonja je vaan dio etno batine Paga, ali se ona koristi i u drugim mjestima, meutim, tada se obino ne naziva svojim pravim nazivom. Gradonaelnik Paga Andreja Buka je rekao kako e se paka narodna nonja obnoviti u skladu s povijesnim dokumentima, kako bi bila to blia onoj autentinoj, kakva se nekada nosila. Nonja je izuzetno atraktivna, privlai pozornost ljetnih posjetitelja Paga, ali i pri svakom nastupu pakih folkloraa, ma u kojem gradu nastupili.441
Najpoznatiji europski predloak ovakve folklorne regulacije predstavljaju norveki bunader (jednina: bunad, u bukvalnom znaenju odijevanja), propisane pokrajinske nonje kakve su ustaljene u prosvjetiteljskoj tradiciji Pokreta za umjetnost i obrt. Rodonaelnice ove folklorne kanonizacije su Hulda Garborg (1862.-1934.) s djelom Norsk klaedebunad iz 1903. godine, i njena uenica Klara Semb (1884.-1970.). Formalno propisivanje nonji poelo je 1947. godine osnutkom Nacionalnog povjerenstva za narodne nonje (Statens Bunadnemd), i do ukljuivo 1970-tih definirano ih je neto vie od tri stotine. Smije li se odjea replicirana po formalnim naputcima smatrati za bunad, ili potpada pod neobvezniji folkedrakt (doslovno: narodna nonja), odluuju pokrajinska povjerenstva. Propisivanje se dobrim dijelom temeljilo i na rekonstrukcijskom procesu koji nije bio lien interpolacija rukotvornih fragmenata. Mijenjanje propisanih prirodnih materijala i runih tehnika izrade nije dozvoljeno, darivanje ovakvih nonji u ivotu esto poinje ve s krizmom a noenje se respektira kao sveana odjea istovrijedno graanskom odijelu ili fraku (Fossnes 1993:9-11, Taylor 2004:233234).442 Ovakvo petrificiranje rukotvornog izraaja u industrijskom vremenu dijeli crtu slinosti s prethodnim primjerom regulacije autentinosti. U okolnostima nedostupnosti sirovina kakve su tvorile predindustrijske rukotvorine iznaeno je komercijalno rjeenje ovlatene prodajne mree u ijim se duanima mogu kupiti svi potrebni materijali, koja je ujedno vezana i za rukotvorne poduke.443 U prethodnom primjeru komercijalnu ulogu je imalo Alaska Native
u propozicijama za izradu norvekih bunader kakve ostavljaju prostora u izboru ponuenih inaica (Fossnes 1993.). Djelatnosti Posudionice i radionice narodnih nonji i priruniki niz Narodne nonje Hrvatskog sabora kulture ostaju najvidljivijim sastavnicama za mogue osnivanje nekog centra ili ustanove koja bi se bavila pruanjem strunih usluga svima onima koji organiziraju prezentaciju folklora (Vitez 1999., po: RihtmanAugutin 2001:288). I u tom je smislu takoer napose vana djelatnost vlasnika najvee hrvatske zbirke skupnih kompleta narodne nonje, folklorne skupine Lado. Nakladniki diskontinuitet povezan s urednikim promjenama u Hrvatskom saboru kulture (zlarinski prirunik iz 2003. godine je posljednji objavljeni svezak) otvara prostor za raspravu kakva prekorauje prostor omeen postavljenim istraivakim pitanjima. 441 Citat predstavlja itav novinski lanak pod naslovom Paka narodna nonja posebno zatiena, Novi list 2. listopada 2003. Usp. i: ivanje pake ipke ubudue samo u Pagu, Jutarnji list 11. veljae 2007.; Paka je ipka postala zatieno kulturno dobro, Jutarnji list 21. listopada 2007. 442 Usp. priznatost zamjene za frak u sluaju odjevne kombinacije sa zatienim proizvodom dalmatinski vetit, v. stranicu Gena-moda croatica http://www.gena-trogir.com, datum zadnje posjete 1. oujka 2008. godine. 443 Usporedivi norveke duane Husfliden sa slinom vedskom mreom duana Hemslojden, u oi upada niz restrikcija koji onemoguuje neobveznu kupnju sastavnica propisanih norvekih nonji. V. http://www.husfliden.no i http://www.bunadraadet.no, datum zadnjeg posjeta 1. oujka 2008. Norveka invencija narodnih autentinosti, usporedi li se s oputenijim kriterijima u vedskoj i Danskoj, podsjea na povijesne okolnosti nacionalne integracije nakon osamostaljenja od Danske, te potom vedske poput ustolienja norvekog kralja, pravopisne konvencije itd.

126

Arts and Crafts Clearinghouse, trgovako krilo dravnog tijela Indian Arts and Crafts Board. Duani ANAC Clearinghouse su od 1937. godine otvarani da bi ponudili autentini trgovaki
kanal za pristupanje rukotvorinama kakve je trebalo razlikovati od uvoznih oponaanja, pa su prodavana dobra bila opskrbljena posebno dizajniranim zatitnim znakom.444 ANAC je 1956. godine transformiran u proizvodnu zadrugu koja se u trinoj utakmici teko nosila s privatnim prekupcima. Od 1984. godine mrea je iz neprofitne preobraena u profitnu organizaciju, privatizirana i na koncu zatvorena 1997. godine. Njenu je ulogu nakon 2002. godine preuzela neprofitna organizacija AlaskaNativeArts.org (Moore 2008.). Nain izlaska tradicije na trite, oito, predstavlja vaan dio njenog dananjeg ukupnog prakticiranja. Tenja k zatiivanju rukotvornih cjelina predstavlja drutvenu praksu kakva u budunosti moe predstavljati jedan od determinantnih initelja svih asociranih kulturnih praksi. Lokalnim zajednicama sada na raspolaganju stoje propisi kojima mogu pridrati pravo iskljuivog koritenja svojih kulturnih dobara. Na njihovom tritu ona se mogu iznajmiti, to se na odreen nain ve i dogaa sponzorskim vezivanjem s kakvom lokalnom prepoznatljivou. Ranije mehaniki shvaeni kao gotovo bezimeni nositelji tradicije, ljudi i njihove zajednice se danas mogu imenom i prezimenom razaznati i kao njeni kreativni protagonisti i respektirani vlasnici. Ove zanimljive drutvene promjene, kakve su u prvom redu potaknute disciplinarnim raspravama i pravnim rjeenjima argumentiranima u krilu kulturne antropologije (poput zakona NAGPRA iz 1991. godine u SAD),445 pojaavaju kulturni dinamizam lokalnih zajednica sa svim njihovim slojevitostima i sloenostima te, u konanici, ojaavaju tradicije. Na domaem prakticiranju etnologije ostaje pitanje moe li svojim kapacitetima poput muzejske prakse, prirunikog niza Hrvatskog sabora kulture ili djelovanja Posudionice i radionice narodnih nonji na odgovarajui nain izai u susret ovakvim novim potrebama.446

3.3.6 Uinci socijalnih interakcija

U povijesnoj kulturi odijevanja je posebno zanimljivo bilo uoiti socijalne interakcije, do sada naelno primijeenu diseminaciju odjevnih predmeta meu drutvenim slojevima (RihtmanLikovna etiketa je sinkretistiki stopila obiljeja raznih indijanskih i eskimskih populacija. ANAC Clearinghouse je otvoren poetnom potporom IACB i bio je upravljan iz Division of Arts and Crafts unutar dravne Alaska Native Service. Proizvodi su oglaavani reklamama i prodajnim katalozima (Moore 2008.). 445 Native American Graves Protection and Repatriation Act. U SAD je ovaj pravni kapacitet lokalnih zajednica da im se na traenje moraju vratiti arheoloki nalazi poluio investicijski trend meu muzejima koji se upeatljivim kvalifikacijama ele predstaviti kao najbolje mjesto za njihovu pohranu, istraivanje i izlaganje. Utjecaj ovakvih kretanja moe se pratiti i u Europi (npr. sa zbirkama izvaneuropskih umjetnina) i drugdje. 446 Sadanja nakladnika stanka u objavljivanju prirunikog niza o narodnim nonjama koincidirala je s objavljivanjem prvih domaih prinosa u svjetski poznatom nizu broura Men-at-Arms britanskog nakladnika Osprey (teme relevantne za ovaj rad pokrivaju Brnardi i Pavlovi 2004. kao 410. svezak u nizu te Hollins i Pavlovi 2005. kao 413. svezak u nizu, a otprije Hollins i Younghusband 1996. te za husare uope Hollins i Pavlovi 2003.). Autori ovog i drugih Ospreyevih nakladnih nizova esto su hobisti, a uvrijeeno itateljstvo su pasionirani zanimatelji za ratnu povijest ukljuivo s kostimiranim rekreacionistima. Spomenute broure odlikuju likovne ilustracije sa sredinjim mjestom rezerviranim za likovne rekonstrukcije orunika. Umjesto krojnih naputaka, kao u Narodnim nonjama, kao pomo za odjevne rekonstrukcije u Men-at-Arms likovne table su na koncu broura popraene narativnim opisima odjee i oruja. Ovakav ospreyevski nain u Hrvatskoj je prisutan od povijesnog podlistka kojeg je u ratnodobnom asopisu Hrvatski vojnik pisao i koje kao niz knjiga objavljuje Tomislav Aralica. Za primjer slinih prirunih broura o povijesnim kostimiranjima v. izdanja nakladnika Costume & Dressmaker Press, s uobiajenim dodatcima bibliografije, piktografije, krojnih naputaka i popisa dobavljaa. Usp. likovni standard slikovnog asopisa za vojnu povijest i militariju Husar koji u Zagrebu izlazi od 2004. (temat o Husarima sa granice donio je 6. broj iz 2006. godine).
444

127

Augutin 1976:15). U gradskom puku su bili noeni odjevni predmeti koje su imuniji o uvrijeenim povodima darivali svojoj posluzi, zavravajui svoj socijalni put prenoenjem u selo.447 Bogii je sauvao i etnografsko zrnce vezano za ovakvo socijalno kretanje odjee na sluaju hajduka.448 Takve interakcijske krugove tek e valjati poblie promotriti, po svoj prilici uz vaan doprinos arhivskih podataka no i aktualizirani pogled.449 U naem istraivanom podruju bi bilo vrlo zanimljivo neke prepoznatljive historijske visokokulturne utjecaje, poput kroja i kolorita starijih sauvanih carzi iz Paga, korelirati s pokazateljima i drugim uincima socijalnih interakcija u onodobnom komunalnom ivotu. Druga vrsta vane socijalne interakcije je veza kune radinosti s obrtnicima (u govoru XIX. st. industrijalcima), trgovcima ili prekupcima, kakva se istie u modernom razdoblju folklorizama. Njihova je uloga u domaoj etnologiji primijeena (npr. Vidovi-Begonja 1988:8), ali jo nije istaknut njen presudni znaaj u posrednitvu k promijenjenom i proirenom tritu te povratna sprega izvedbenih modifikacija. Kathy MCloskey je ovakav trend u kunoj radinosti naroda Navajo prepoznala kao komercijalnu pretvorbu tkanog prekrivaa u dekorativni ilim tijekom razdoblja od 1895. do 1905. godine (2002:150, 153). Rukotvorine su arbitrarnim kanoniziranjem bile podvrgnute orijentalizaciji dekorativnih elemenata (op. cit., 146) i kategorizirane po prodajnim oznakama (op. cit., 149). Pisac knjige o Navaho ilimima koji je smatran klasikom drao je da taj ukras mora biti dostojan dnevnog boravka i spavae sobe, mora se uskladiti s francuskim tapetama i kolonijalnim namjetajem (Amsden 1975:233). U takvim se nastojanjima moe rekonstruirati posredovano uvoenje arhaiziranog tkalakog ornamenta, bordure, pamune osnove, prediva duljeg vunenog vlakna iz industrijske obrade, boja, veliine itd. (MCloskey 2002:155-164). Trgovci koji su drali i do 15 otkupnih postaja (op. cit., 142) u isti su mah s otkupljivanjem rukotvorina sklapali idue narudbe anticipirajui trinu prou uz pokazivane likovne predloke (op. cit., 152). Naruitelje, posrednike, prekupce ili trgovce odn. poduzetnike dokumentirali smo i u ovom istraivanju.450 U svojem seminalnom uvodu u zbornik radova o kulturnim znaenjima predmeta i robe Arjun Appandurai njihovu ulogu ocjenjuje kljunom, jer kondicioniraju trite tj. utjeu na modificiranje potroakih potreba (1986:33). Bez obzira na to koliko

konzervativne bile njihove namjere, ovakvo djelovanje neizostavno mijenja obrasce razmjene izmeu rukotvorca i korisnika, s ponekad korjenitim uincima na forme ciljanog umijea
(Brody 1979:70). Takvu ocjenu moemo potvrditi i po ovdje iznesenom gradivu, kako kod Matavuljeve proizvodnje puke i ceremonijalne odjee, tako i kod prekupaca iz 1960-tih. Bivajui izmeu rukotvoraca i trita Matavuljev obrt je praktino proizveo tradiciju ibenske kape pogodivi njeno novo trite i prilagodivi formu, meu mnogim srodnim i slinim zapadnobalkanskim lokalnim formama modificirajui raniji oblik po potrebama ubrzane mehaniki pomognute proizvodnje i u tom smislu kombinirajui obiljeja narodne kape kakva je bila noena u zalenom pojasu i one kakva je bila noena u ue priobalnom podruju. U industrijskoj privredi trini posrednik stupa na mjesto jednog dijela ranije podvojene uloge
Za Englesku usp. ulogu ulinih preprodavaa kod Spufford 1984., koja je naslovom parafrazirala seminalno djelo Williama Hoskinsa Rebuilding of Rural England, 1570-1640. Spekulaciju tekstilne veze u drutvenom odnosu plemstva i seljaka v. u Bruck-Auffenberg 1911:45.
448 447

Hajduk ne ini nikakve pakosti svome narodu (), ako () ne moe sebi pribaviti nuna odijela i obue, porue bogataima: svak po togod da im poalju; hajduk siromahu niti dohodi niti mu to oduzimlje, ide od sela do sela, od bogataa do bogataa (), ako ga velika nuda ne usiluje u istu kuu ne povraa se dok se puna godina ne navri, da ne bi odvie tegotan bio; takoer s opisima narodnog cijenjenja hajduka, kao i povremenih
pridruivanja i onih mirnih (Bogii 1874:610). 449 Za istraivanja second-hand trita i drutvenog recikliranja odjee v. Hansen 2004:386. 450 Moe biti terminoloki zanimljivo kako u itavom procesu legitimiranja istraivakog postupka Kstlin etnologe prepoznaje kao zasebne kulturne poduzetnike (2001:36).

128

proizvoaa iz samodostatnog kunog gospodarstva, kakvu je u predindustrijskom poretku obino nosila ena. Takvom je rukotvornom proizvoau bila jasna kulturna namjena i drutvena potreba za npr. tekstilnim i odjevnim dijelom miraza kakvog je trebala sainiti, a komunikacija ovdje sadranim izraajnim sredstvima u utvrenim rodnim odnosima bila je razumljiva i drutvenom sugovorniku mladencu i njegovoj obitelji. U modernoj privredi industrijskog i postindustrijskog vremena takav je drutveni sugovornik, konzument ovakvih proizvoda, udaljeniji i tim manje dijeli zajedniki izraajni fond.451 Tako proireni trini prostor oslobodio je i zasebno mjesto za posrednika, bilo da je to naruitelj koji u isti mah nije i kupac ili uope interesent koji nije ujedno i konzument. Poseban je znaaj posrednikove uloge i u tomu to on, u okolnostima prekidanja prijanjih naina namicanja sirovina, proizvodnju omoguuje osiguravanjem materijala i novijih tehnikih pomagala (Schneider 1987:437).452 Danas je napose zanimljivo ekonomiziranje poslovanja stapanjem posrednike i proizvoake uloge u dananjim moderniziranim obrtima, tako da se obrazac proizvodnje i posredovanja praktino vraa na stopljenu ulogu iz predindustrijskog obrasca.453 Govorei o tekstilnoj ili odjevnoj proizvodnji, iz iznesenog je gradiva vrlo zanimljivo uoiti kako su tu posrijedi ene. U toj je prilici tijekom mijenjanja konkretnih proizvoda na svoj nain tradicija ostala sebi vjerna organizacijskim, a ne rodnim obiljejem. Meu takve intrigantne dvojbe kakve sviu s odgovorima na postavljeni istraivaki zadatak svakako idu i ovakva rodna znaenja: u karakteristino enskoj djelatnosti prakticiranoj unutar granica vlastite kue454 su na irem tritu izvrsnosti kolunake koporane vezli muki obrtnici, kao to su i ukrasne aljke s disfunkcionalno smanjenim rukavima (namijenjenima iskljuivo prebacivanju preko lea) tkali i krojili mukarci.455 Primijeeno je kako se radi o tehnoloki poduprtom drutvenom obrascu, jer se u tekstilnoj proizvodnji ve s prvim spomenom horizontalnog tkalakog stana od rabina Solomona Izaka (XI. st.) doslovno radilo o novom tkalakom stanu kojim mukarci tkaju svojim nogama, do Europe vjerojatno rairenom s Istoka posredstvom zanatskog tkanja svile (Munro 2003:194). Srednjovjekovnoj suknarskoj protoindustriji tkalac
Posebna je situacija s narudbama od inozemne rodbine, usp. Hendrickson 1995:70. Razlika meu ciljanim kupcima odjevnih replika (muzeji, mladenci, antikvari, suvenirsko trite itd.) se ponajprije moe razaznati u ovakvom tehnikom koraku, tj. da li se replika kroji od nespecifino krojenih materijala ili postupak kree s vunom i predenjem niti. 453 O vanosti stapanja uloge dobavljaa, zanatlije i trgovca v. Hansen 2004:374, o kreativnim i estetskim aspektima njihovog ukljuivanja u globalno trite na primjeru Afrike v. ibid., 377. 454 Za pripadne medievistike analize v. Hanawalt 1986., kulturno-antropoloki moment saimlje Hendrickson 1995:7. Da bi razumjeli jedan od sredinjih razvoja moderne europske povijesti tranziciju od trgovakog
452 451

kapitalizma malih razmjera do krupnog industrijskog kapitalizma kljuna je pozornost usmjerena na rodnu razdiobu rada i ekonomske uloge ena (Gullickson 1986:203). Nakon stoljea u kojima su ve postojali i

neposrednije pod svojim pogledom. Otac, majka i potomstvo ine jedno kuanstvo. Prirodne privrenosti i drutvene simpatije, kao i povezane dunosti mukarca spram svojeg susjeda i svojeg Boga su usaene i njegovane u ovoj domorodnoj koli (Bythell 1977:146). Pasatistiki sentimenti vezani su za konotacije

plaeni posao i razdijeljenost izmeu posla i doma tek je industrijalizacija liila kuanstvo njegovih proizvodnih funkcija, pa osnovom radnog organiziranja prestaje biti srodniki sustav, djeca i ene vie nisu ujedno i polazna radna snaga, kao zasebna se ivotna faza pojavljuje adolescencija a kunji se podvrgava roditeljski autoritet. Kako su to znali rei socijalni povjesniari, obitelj je poela biti redovito raskidana svakog jutra na znak tvornikog zvona (Janssens 1993:195, Gullickson 1986:201). Civilni aktivist lamentira u novinama iz Lancashirea 1838. godine: Visoki moralni karakter runih tkalaca vezan je za injenicu da su imali djecu

kuanstva kao proizvodnog gospodarstva koje nije bilo voeno prvenstveno maksimiziranjem profita i novanog pretika, ve maksimiziranjem ukupnog proizvoda kao ukupnog radnog dohotka s najvanijom zadaom podmirivanja vlastitih potreba (Kriedte 1981:41). 455 Kako je esto puta tumaeno (npr. u Lvi-Straussovom kulinarskom trokutu), ovakvi rodni odnosi se i u modernom drutvu mogu lako ilustrirati karakteristino enskim kunim zaduenjem poput kuhanja, ali istovremeno podrazumijevajuim mukim likom efa kuhinje. Rodnu temu mukog zanatskog tkanja nedavno je u Istri prikazala Olga Orli (2004.). Rodnu prilagodbu u tkanju za turiste analizira Zorn 2004:102.

129

je bio kljunom poduzetnikom karikom razmjenskog lanca, to je bila drutvena uloga koju ena nije mogla podmiriti. Niz pripremnih radnji ostalo je u enskoj kunoj domeni jer nisu bile predmetom gradskih reguliranja proizvodnih djelatnosti i trinog organiziranja u cehove. U rijetkim zatjecanjima ena kao zanatskih tkalja, bojadisara tkanina, stupara sukna i drugih dovrivaa tekstilnih proizvoda u srednjovjekovnim arhivskim izvorima redovito se radilo o udovicama kao nastavljaicama muevog obrta (op. cit., 222). Ovakva sumarna povijesna rekapitulacija omoguuje nam shvatiti znaaj dananjih rodnih promjena vezanih za istraivanu temu, kakve smo ve konstatirali. Kako je prije istaknuto u vezi s kulturnim nasljeem Vojne krajine, jasno je da takav pristup nije ogranien na smo odvagivanje uloge ena. Tamo smo mogli nazrijeti da vojno organiziranje, ako uzmemo u obzir i odmetnika udruivanja tada i uope drutveni pristup oruju i skupnim nainima primjene letalne sile, u isti mah predstavlja i jednu od najvanijih drutvenih regulacija i reprezentacija muevnosti sa svim kulturnim oitovanjima kakva ih slijede s kulturom odijevanja kao jednim od prvih meu takvima.456 Zasebnu posredniku ulogu ostvaruju upueni poznavatelji kulturne prakse bez izravne trine zainteresiranosti. Istaknut primjer iz kulturno-antropoloke literature je lonarstvo naroda Pueblo. Kad su naselja Pueblo poetkom XX. st. irenjem eljeznice dola u kontakt sa sve vie turista zainteresiranih za ovakve suvenire, domai stanovnici su utvrdili da su kupci najzainteresiraniji za vaze za cvijee ili pepeljare ukraene nelokalnim ornamentima. Godine 1923. skupina arheologa, pisaca i drutvenih aktivista osnovala je zakladu za domau umjetnost Indian Arts Fund, uzevi sebi za zadatak popularizaciju autentinih zanata meu posjetiteljima i potporu rukotvoraca u starijim tehnikama i oblicima. Nakon poetnog razdoblja indiferentnosti, poslanje zaklade je palo na plodno tlo s vremenom poveane samosvjesnosti domorodnih populacija prolih desetljea, tako da danas zahtjevniji dio trita takve proizvode respektiraju kao tradicijski standard (Wade 1985., po: Peterson 1997:217). Kod nas je uloga strunjaka u kolektivnim praksama do sada podrobno ralanjena na primjeru scenskog muziciranja (Ceribai 2002.). U domeni tekstila i odijevanja ovaj zanimljiv predmet interesa granii s temom kanonizacija kakve su u irokim potezima posredno oblikovale prakticiranja tradicija, to je u nizu radova pokazala Vjera Bonifai. Pribliavajui se ovakvoj temi moemo pretpostaviti njenu veu vanost za razdoblje kapacitiranja etnoloke discipline. Iz gradiva ovog istraivanja moemo uoiti amalgamirano djelovanje prosvijeenih industrijalaca iza kojih su ostala npr. obiteljska naslijea obimnih kunih knjinica, u svojoj mjeri objedinjavajui kako trinu tako i uenu ulogu. Neko bi budue istraivanje tradicija gotovo moglo poprimiti crte intelektualne historije, u Hrvatskoj krenuvi npr. s Bergerom ili Toniem. Iz proizvodne djelatnosti Matavuljevih ostao je oblik narodne kape u obliku modificiran elementima puke rukotvorne prakse pretoenima u mehanika tehnoloka sredstva. S trine strane je time zadrana prepoznatljivost kape za njene puke kupce, no moe se implicirati i puristiki program kakav nije dao mjesta razraenim ornamentalnim interpolacijama svoga vremena.

Kako je to u pregledu povijesti odijevanja sroila Millia Davenport, mladim je dentlmenima Luj XIV. vojniku karijeru uinio gotovo nezaobilaznom (1979:529). Primjer vanosti percepcije vojnike odore Norton navodi s otomanskim konjanicima (spahijama), koji nisu prihvaali noenje vatrenog oruja zbog mrlja kakve je barut ostavljao na njihovim odorama. Spahije su potom ukinute i nadomjetene modernijim postrojbama (Goodwin 1995:66, po: Norton 1997:150).

456

130

3.3.7 Historizacijski okvir analize

Striktno uzevi, istraivaku pozornost usmjerenu k asociranim prijanjim i ovakvim dananjim zbivanjima u referentnom okviru povijesnog procesa mogli bi drati i kao primjenu historizacijskog postupka, tj. razumijevanju folklora i asociranih kulturnih praksi kao povijesne pojave.457 Historijski pristup u etnologiji i kulturnoj antropologiji fermentirao je stasavanjem socijalne historije i srodnih teorijskih pristupa, poput historije svakodnevice i mikrohistorije.458 Primjena takvih istraivakih naela nudi ne samo vrijedan uvid u

povijesne nego i u suvremene civilizacijske procese; dokumentirano istraivanje suvremene svakodnevice otkrit e dio tih procesa, tih razvojnih puteva (Rihtman-Augutin 1988:6).

Nadovezujui se na polazita iz poglavlja u kojem su predstavljena vrela, naznaena nepodatnost standardnog arealnog modela u okolnostima etnolokog istraivanja koje u veem obimu uvodi povijesne podatke iz raznih vremena na ovom bi se mjestu mogla predloiti za rjeavanje jednim takvim historizacijskim postupkom, tj. historijski terminiranjem i etnolokim periodiziranjem. Da bi uope mogli ui u istraivanje narodne nonje, najprije smo morali ralaniti to se pod time tono misli.459 Drutvena konstrukcija XIX. st. s tim hrvatskim neologizmom kao jednom od najupeatljivijih etiketa moe se shvatiti i u smislu Kstlinovog tipa kulture kakav je analiziran u rasponu izmeu 1600. i 1850. godine (1997:108).460 Takav se tip kulture obino bez rasprave uzima kao ahistorijska injenica,461 to ve kod samih polaznih termina ne odgovara filolokim i etnografskim pokazateljima.462 U studijama gdje smo zbog istraivakih potreba suoeni s raznorodnim gradivima iz prolosti, vie bi koristi mogla poluiti rasprava o prethistoriji i historiji narodne nonje, o periodima puke nonje i narodne nonje ili drugaije terminirano,463 s moguim arealnim sintezama za svaki kronoloki prozor napose.464
Ovo moderno historijsko istraivanje pokazuje 'narodnu kulturu' kao povijesni fenomen. Tvori je splet simbola i znaenja pa i artefakata, to jest pojava podlonih promjenama u kontekstu politikih i socijalnih povijesnih procesa; tovie u tom kontekstu mijenja se ak i njihov univerzalni ili nacionalni karakter (RihtmanAugutin 1991:6). Folklor kao historijski proces bio je naslov zbornikog i simpozijskog doprinosa Instituta za etnologiju i folkloristiku (tada Zavoda za istraivanje folklora) domaem odravanju 12. kongresa ICAES 1988. godine; v. Duki 1989. 458 Interes za etnoloke istraivake prakse zasigurno je pospjeen i iz krila arheologije (to su istraivaki pristupi poznati kao etnoarheologija, akcijska arheologija, antropoloka arheologija, arheoloka etnografija, etnografska analogija meu kojima se ne radi o sinonimima), a u odreenoj mjeri i iz krila sociologije (legitimiranje kvalitativnih metoda istraivanja tj. etnografije od vremena ikake kole naovamo). 459 Van istraivanog podruja je ilustrativan opis kompleksne akcije kostimiranja Kulturno-umjetnike udruge Novae iz Runovia koju je 1999. godine u Zagrebu izvela Posudionica i radionica narodnih nonji, ustanova koja se bavi rekonstrukcijom i restauracijom nonji te istraivanjem raznovrsnih mogunosti njihove scenske folklorne primjene (Forjan 2003:210). Iako se u prikupljenom etnografskom gradivu izrijekom radilo o odii, kako zove ovde narod s kojom se odiva, rekonstruirala se narodna nonja (Forjan 1999., 2001., 2002., 2003.). 460 Kstlin analizira prilike u njemakim zemljama tijekom feudalnih (regionalnih) podsticanja demografske obnove nakon Tridesetogodinjeg rata, prepoznavajui narodnu kulturu kao karakteristino novovjekovnu kulturnu pojavu. Neupitna projekcija ove kulture unazad na srednji vijek nije dozvoljiva (Kstlin 1997:107). 461 Milivoj Vodopija je u svojem magisteriju o pojmu obiaj uporabio izraz etnoloka fatamorgana (1978:46, po: Prica 2001:58). Najee se preko teoretskih pitanja u vezi obiaja u naoj etnologiji prelazilo na nain kao da tu nema nekih dilema i kao da je sve implicite jasno, Rajkovi 1987:15. 462 O narodskosti izraza obiaj v. prinos Vinje Huzjak 1987:121. Na drugom gradivu usp. afrikanistiku muzejsku praksu, nastalu po parametrima konstruiranim iz onog to je tipino idealizirano i ahistorino itanje afrike kulturne prakse; ta itanja potjeu iz socijalno-evolucionarne retorike XIX. st. kojoj su kolonije europskih sila pruile idealan laboratorij za prikupljanje primjeraka (Kasfir 2007:185). 463 Usp. koritenje termina nacionalna odjea kod Brenko 1994:22. 464 Primjerice, tu bi pripadalo redefiniranje dinarskog i jadranskog areala za vrijeme prije otomanskog kontakta sa svojom zasebnom mjerom i tada postojeih orijentalnih utjecaja; usp. znaenja vezana za rije klobuk u prvom dodatku ovog rada.
457

131

U problematiziranju narodne nonje se analizom procesa nastanka regionalnih stilova kod nas otvara etnoloki nenaeto polje interesa, kako pred feudalnim teritorijalizacijama usporeenima s tipovima narodnih nonji (Brenko 1994:22 i 30), tako i s ovdanjom drutvenom povijeu odijevanja uope (Schneider 1971:5).465 U svjetlu ovog istraivanja ne doima se razlonim da su razliite regionalne javno-pravne inaice feudalizma na puko odijevanje mogle poluiti isti regulacijski uinak, to bi moglo znaiti da su fundamentalne poljodjelske kulture u konanici kondicionirale ne samo tekstilne materijale i krojne gabarite ve i odjevne i ornamentalne razlike zadavane od feudalca.466 Kako je pokazao Kstlin, nastanak njemake narodne kulture je posljedica regionalizacije teritorijalnih drava i razvoja merkantilistike privrede njemakih zemalja u XVIII. st. Tada su u novim obrisima drutvenog raslojavanja preoblikovane otprije postojee legalne forme odjevnog segregacionizma, stanovnitvo propisima vezivano za podruja a u njihovim naseljima manjinski farmeri potaknuti na iskazivanje drutvene pripadnosti odijeljene od veinskih bezzemljaa i sirotinje (Kstlin 1997:110-113). Doba agrarne reforme i romantizma zateklo se nadahnjivati blagdanskim odjeama drutveno imunijeg dijela ovako raslojenog njemakog sela. Kstlinov okvir historizacije istraivanja narodnih nonji na ovaj nain prerasporeuje sredinje i sporedne dijelove predmeta zanimanja: moderna trgovina i raslojeno drutvo nisu fenomeni na periferiji narodne kulture ve njeni zakoniti roditelji, dok hereditarni kontinuitet zajednice nije predajna okosnica kulture ve ideoloki program njenih upravljaa (ibid., 114). Za istraivanje povijesne kulture odijevanja i narodnih nonji ovi su teorijski dosezi od prvorazredne primjenljivosti. Pred istraivanjima kolektivnih kulturnih praksi zahvalnim se doima ponajprije utvrditi meu kojim se drutvenim akterima odvija dijalog kulturnim sredstvima, potom protumaivi kulturne prakse vrijednostima tako ambijentaliziranog okvira. Vana metodoloka pomagala za takve analize pruila su razmatranja procesa stratifikacije i naturalizacije arbitrarnih selekcija (Gramsci 1984., Bourdieu 1993.), kao i historizacija kolektivnih kulturnih praksi (Elias 1996.).467 Na primjeru naeg istraivanog podruja zanimljivom se hipotezom za budue studije doima obnovljeni pogled na odjevne tradicije du crta feudalnih pripadnosti, a takoer i u dugotrajnom dijalogu s otomanskim utjecajima. Podrobna analiza stilskih kvalifikacija u arhivskom gradivu, ije poznavanje valja i dalje unaprijeivati, treba pokazati koliko je drutvene dinamike oitovane takvim odrednicama (o odjevnim predmetima skrojenima ili ukraenima na slavenski, hrvatski, morlaki ili turski nain) teklo du statusnih ili narodonosnih razdjelnica.468
Rasprava terminologije i kategorijalnog aparata u nacionalnoj etnologiji po zajednikim bi se kulturolokim zasadima iz romantiarske ideologije XIX. st. mogla usporediti s terminolokim mijenama u nacionalnoj arheologiji i povijesti umjetnosti, poput preispitivanja i naputanja odrednice starohrvatskog u znaenju predromanikog razdoblja i nalaza. 466 Pravi ekonomski feudalizam tzv. senjorijalnog tipa kod nas je postojao samo u kontinentalnom dijelu dananjeg teritorijalnog obuhvata zemlje i u dijelovima Dubrovake Republike. Vezanost kmeta za zemlju bila je posljedicom biolokih obiljeja poljodjelske kulture itarica s jedne, odn. masline i vinove loze s krenjima i uobiajenim 20-godinjim ciklusima obraivanja s druge strane. 467 Kako je pokazao Elias, preoblikovanje percepcije tijela i njegovih funkcija s novim normama samokontrole i toleriranog javnog ponaanja tijekom predindustrijskog dijela Novog vijeka je bilo potaknuto drutvenim interakcijama koje su implicirale osobni osjeaj srama. 468 Povjesniarka uz jednu od takvih kvalifikacija (all schiavonescho) s poetka XVI. st. pretpostavlja da bi to moglo znaiti da su [puceta] bila napravljena po narodnu, a ne u skladu s modom (Anzulovi 2007:261). To je, posve sigurno, jedan od zahvalnijih puteva za istraivanje domaeg povijesnog odijevanja iz vremena prije kovanja narodne nonje. Ovakva imenovanja izviru iz jezine prakse u samim Mletcima (a la francese, a la todesca, a la milanese, a l'ongarescha, itd. na potonji nain je okarakterizirana odjea Hrvata, grofa Bernarda Frankopana, na primanju u Mletcima 1524. godine, sve po: Newton 1988:132-144).
465

132

Najzanimljiviji derivativ ovih povijesnih okolnosti predstavlja nasljee Vojne krajine, s nizom odjevnih obiljeja mukih narodnih nonji izravno zabatinjenih iz odjevnih propisa neposredne beke uprave tim graninim pojasom.469 Jedna od najvanijih ve istaknutih okolnosti za hrvatsku raznolikost nonji, povijesna blizina otomanskog carstva (Schneider 1971:5, Gervers 1982:4), osobito je bitna u ovom pograninom pojasu austrijskog krajinskog ureenja470 te stare, nove i najnovije mletake teritorijalne steevine iji je rub definirao i dananju dravnu meu. Nakon kratkih osvrta Tkalia (1925:133) i Gavazzija (1935:133) prvi je na znaaj Vojne krajine za izgled narodnih nonji u zasebnom radu upozorio Milenko S. Filipovi:

Srbi i Hrvati koji su na teritoriju nekadanje Vojne granice, bili su osobito izloeni naredbama vojnih vlasti koje su se meale u sav narodni ivot, pa i u nonju. Kako su graniari mukarci gotovo celog ivota bili u vojnoj obavezi i u uniformi, i to stanje je uticalo, posredno, na promene u nonji ()(Filipovi 1961:65)
Vanost ovih procesa moe se razabrati iz znaaja austrijskog vojnog razdvajanja bojne odjee (Feldmontur) i ophodne odjee (Hausmontur) mukaraca u Vojnoj krajini oko 1757. godine, pri emu se potonja iz tedljivih razloga dravne ekonomije proizvodila u vlastitim kuama ili u lokalnim manufakturama (Nikoli 1978:95). Ophodna odjea Krajinika znala je sluiti i kao bojna odjea.471 Zahvaljujui ovom propozicioniranju dananje bi se odjevne rekonstrukcije tradicijskih benevreka za potrebe folklornih skupina ili muzejskih prezentacija u stvari najtonije mogle izvesti po slubenom kroju arhiviranom u bekom Ratnom muzeju (op. cit., 114-117), a tako i orunika pripanjaa ili crveni vuneni brus sa suknenog koporana karakteristino crvenih krojnih spojeva kakav slijedi regionalnu formu doasnikih oznaka crvenom devinom grivom, pletenice u ploi su doslovni odjevni posljedak tzv. maarske petlje koja je u sklopu husarskog uvenja472 ula u mnoge europske uniforme,473 itd. (Hollins i Pavlovi
Vojna krajina je bila izuzeta iz ustavnog poretka Carevine, a ostatku Hrvatske je nakon demilitarizacije pripojena i time prestala postojati 1868. godine (Gross i Szabo 1992:491). U njoj je feudalni nositelj regalnih prava bio car, a nositelji prava feudalnih gospodara su bile proirene obitelji pod vojnom obvezom. U Vojnoj krajini stoga pravno nije bilo kmetova. Zato je pravno naslijee Vojne krajine (npr. vlasnitvo nad zemljom) kasnije imalo biti demontirano posebnim zakonima, slino kao i vlasnike specifinosti u slivu Neretve, u Istri i dr. Onu regulacijsku ulogu koju su kod odjevnih obiljeja drugdje imale pripadnosti feudalnim lenima, ovdje su imale pripadnosti postrojbama (Stanojevi 1987:33). 470 Ovdanji etnonim Kranjci za Hrvate proizlazi upravo iz pograninih Krajinaca. I sama je slovenska Kranjska takoer krajinska pokrajina, u dubokom ureenju Vojne krajine kojoj je priuva stolovala u Varadinu a komora u Grazu. Osim prostranog teritorijalnog dosega navada graniarskog odijevanja, takvo kulturno presizanje moemo prepoznati i u rodnoj domeni. Prelivanje oblika iz muke krajinske odjee u ensku odjeu daleko van granica strikno vojne zone moe se pratiti kod zaaknica (ovica) enske dolamice krojenih u trokut karakteristian za uniforme iz vojnih propisa; o utjecaju vojnikih uniformi na ensku modu XIX. st. pisala je Matthews David 2003. Opis hrvatske mode mukih ovica iz 1640. godine prenosi Stojkovi 1953:258. 471 U Sukcesijskom ratu (1740-1748.) i Sedmogodinjem ratu (1756.-1763.) kojeg je Austrijsko carstvo na srednjoeuropskim bojitima vodilo s Pruskom sudjelovale su i krajinike regimente, stekavi iroko uvenje pri zauzimanju riznice Frederika Velikog u Hohenfriedburgu 1745. godine. Po likovnim se spomenicima moe razabrati noenje Hausmontur-odore odreenih postrojbi, vjerojatno zbog slinosti s bojama pruskih uniformi (Hollins i Pavlovi 2005:4 i 14). 472 Husarska se vojnika reputacija s nemirnih granica etimoloki moe usporediti s uskokom dok je prvi tt s granice (lat. corsarius, gusar), drugi je pogorjelac koji izbje s jednog mjesta da bi uskoio na drugo. 473 Petlja tekstilnom pletenicom je odvjetak ukraavanja prvih orunikih uniformi s dvora Luja XIV. Takve petlje, smjetene na ramenima, poluile su nastanak asnikih i doasnikih epoleta (Davenport 1979:529).
469

133

2005:11, 12, 16, 38; Brnardi i Pavlovi 2004:36).474 Lovriev vojvoda Prvan Kokori po likovnom je prikazu i opisu u svakoj odjevnoj pojedinosti krajinski asnik (Lovri 1948. [1776.]: tabla II).475 U holistikom definiranju nonje u izbor takvih povijesnih tradicija ulaze i npr. noenje brkova s brijanjem brade, kao i muki perin o emu je ve bilo govora prilikom ralanjivanja polaznih pojmova. Utjecaj izmeu lokalnih odjevnih formi i slubenih uniformi nije bio jednosmjeran. Thomas Abler (1999.) je analizirao usvajanje karakteristino pograninih vojnikih odjevnih formi kod vie slubenih uniformi europskih carskih vojski. Primjer ukrasnog pancira na jaermi pod sjevernodalmatinskim koporanom moda bi se mogao usporediti s formiranjem kavkaske muke dolame poznate kao erkeska (gruz. oha, s prepoznatljivim prsnim priivcima za naboje) u dugom pograninom kontaktu sa posebno upravljanim carskim Kozacima.476 Na mjestu gdje su se s odgovorima predloenima na istraivaka pitanja ovog rada promolile i zanimljive perspektive za budue studije, ini se kako meu najpree takve teme spada veza Vojne krajine i povijesne kulture odijevanja. U takvim striktnije historijskim relacijama, na mjestu gdje Seid govori o pregai koja je u danas kodificiranom obliku tijekom pretprolog stoljea bila rezultat interakcija s graanima i njihovom poslugom (op. cit., 122) moemo se prisjetiti sjevernodalmatinskog primjera kienih koporana s vezenim likom stabla ivota koje su zadarski i ibenski obrtnici u drugoj polovici XIX. st. radili na narudbu kolunaa, tj. pripadnika puke postrojbe Colona mobile kakvu bi po njenim zadatcima danas okrstili interventnom policijom. Kolunae je pratila posebna drutvena reputacija i od drave su bili obeteeni za trokove odjee (Oroli 2007:472).477 Da li su ovakvi kieni koporani bili zadnji preitak starodrevne tradicije prostranog vezenja razlistalih likova, ili su se u takvoj kienosti putem narudbe za novac kod gradskih obrtnika uope mogli priutiti tek u ekonomiji seljatva u otpoelom razdoblju agrarne reforme? Kako je za historijski pristup u etnologiji umjesno primijetila istaknuta teoretiarka i istraivaica, s pitanjima poput potonjega u ovom trenutku za etnologiju ne vidim bolji izazov i produktivniju ansu (Rihtman-Augutin 1988:6, isticanje je izvorno).

Djeako prestajanje noenja klanji i poetak noenja benevreka oznaavalo je prelazak u uzrast mladia sposobnog za vojnu slubu (Bogii 1874:294). Vojni utjecaj na iroko noenu odjeu mukaraca u klasici bi se mogao nazrijeti s kratkim platom zvanim sagum. Izraz za odijevanje plata je u prenesenom smislu znaio odlazak u rat (Schnauer 2001:403). 475 Za karakteriziranje funkcionalne odjee v. Lovri 1948. [1776.]:204. 476 Pregled za razdoblje od prvih pisanih spomena predasnika ove odjevne forme od 1. polovice XVII. st. nadalje daju Hewitt i Khiba (1997:94-97). Kuriozitetna ratnika reputacija erkeske ima se zahvaliti fotografijama iz XIX. st. koje prikazuju vojnike iz naroda Kevsur odjevene u takvu lokalnu dolamu akan zajedno s oklopom i pancirnom kouljom (Hewitt i Khiba 1997:97, fotografiju s tumaenjem Kevsura kao potomaka kriara v. u Cavendish 1980:204). 477 Simo Matavulj kolonae opisuje odjevene u crvene koporane i s kapama ukraenim kitama (Matavulj 1952:73). Opis sline muke odjee iz sela Gornje Bukovice, s istaknutom crvenom bojom, daje Sakcinski 1873:50. Usp. recentni opis: Na prigodnom oltaru, ispred eljeznike stanice, rekosmo, uz Sveti Krst, posebna

474

je fotografija 'vojvode' i prigodna knjiga-upisnica. etiri domaa krna momka, iz Dalmatinskog Kosova, poasna su etnika gardijska straa. Obueni su u sveanu narodnu nonju, ogrnuti u kiene harambake koporane i viteke kabanice, na glavi im skerletna kapa sa blistavom znakom komitskog zavjetnog asnitva,

odnosi se na kninsko potpisivanje peticije za povratak etnikog vojvode Momila ujia u Jugoslaviju 1990. godine (Jeli 1996:178).

134

3.3.8 Aktivistiki kontekst istraivanja

Privodei ovaj rad koncu moglo bi biti zanimljivo spomenuti i jo jedan aspekt kulturnih servisiranja drutvenih potreba. U tom se smislu ne pojavljuje samo kultura ve i sam govor o kulturi. Takav govor o govoru o kulturi bio je utkan u izradu ovog rada od njegovog poetka: rad na izlobi o sjevernodalmatinskim nonjama i kulturi odijevanja iz 2001./2002. godine,478 anketiranje i okupljanje nezaposlenih Kninjanki na tkalakoj poduci koja je dovela do osnutka tkalake zadruge 2002. godine, kontinuirano javno prikazivanje tema iz povijesne kulture odijevanja kakvo je moglo imati utjecaja na inicijativu prireivanja Srednjovjekovnog sajma u ibeniku rujna 2004. godine,479 muzejsko servisiranje potreba lokalnih obrta iz kojih je potom studenog 2007. godine dola inicijativa za zatitu ibenske kape kao nematerijalnog kulturnog dobra,480 dokonavanje srednjokolskog programa predloenog 2004. godine i vezanog za ovakav nain proizvodnje koji je najavljen za otvaranje u Srednjoj koli Lovre Monti u Kninu sve usporedno, ili zahvaljujui podatcima koji su priskrbljivani za potrebe ovog istraivanja. Kako je to sretno okarakterizirala istraivaica novih tkanja za turiste (ujedno i lokalna pomonica pri pisanju projekata za natjeaje, ija knjiga zavrava naputkom turistima za prepoznavanje pravih otoana meu svojim susjednim oponaavateljima), tijekom istraivanja i pisanja svi se antropolozi moraju odluiti o granicama izmeu istraivanja i zagovornitva, a ja sam izabrala srednji put (Zorn 2004:22). S druge strane, i sama su ta zbivanja katalizirala prizorite zacrtano istraivakim interesom, no ipak ga ne manipulirajui za njegove svrhe. Ako odlomak ovog rada nije mogao izbjei aktivistikom aspektu teme, ini se prikladnim da se tako asociranoj primjeni nije mogao ukloniti ni etnolog.481 Tako gledajui, radilo se tek o vjernom praenju teme i produetku njene historizacije.

Izloba je ostvarena u suautorstvu s kolegicom mr. sc. Jasenkom Luli tori. U ibeniku je 2002. godine imala gotovo deset tisua posjetitelja, a za edukacijski dio namijenjen djeci kolskog i predkolskog uzrasta nagraena je godinjom nagradom HED-a Milovan Gavazzi. 479 Najvaniji utjecaj sigurno su nosile druge sline kostimirane sveanosti koje su se ve poele prireivati u drugim gradovima u Hrvatskoj. Prvi sinopsis sveanosti je Odjel za gospodarstvo Uprave grada ibenika sastavio u studenom 2004. godine, zamislivi kao scenu i nekadanju trnicu na Maloj loi kod crkve Sv. Ivana u ibeniku. Odreenog utjecaja mogao je imati napis Baldekin iz kolumne Kroz ibensko ruho od anlina do linge u kojem je 30. listopada te godine bilo rijei o povijesnim gradskim prostorima povezanima za razna koritenja tekstila. Na osnovi arhivskih podataka sabranih od don Krste Stoia bilo je rijei i o ribarnici i povremenoj sceni na Maloj loi, gdje se u zidu crkve i danas mogu vidjeti alke koje su ribari koristili pri zastiranju trnice svojim jedrima. Ova kolumna je pokrenuta u vrijeme prelaenja lokalnog tjednika na tiskanje u boji 14. kolovoza 2004. godine, nastavljajui izlaenje i u vrijeme zakljuivanja ovog rada. 480 ibenska kapa je uvrtena na popis nematerijalnih kulturnih dobara 18. srpnja 2008. godine, kao jedno od 65 specifinih lokalnih znanja u RH. Aplikacijski formular je, na osnovi podataka iz spomenute novinske kolumne i vlastitih spoznaja, popunila i nakon konzultacije u Muzeju grada ibenika u studenom 2007. godine poslala obrtnica Nelica Kneevi. Na prijedlog autora ovog rada tim je povodom svim aktivnim kaparicama kod gradonaelnice ibenika 30. srpnja 2008. godine prireen prigodni prijam s raspravom iduih koraka u odravanju i koritenju ove tradicije. U vrijeme dovravanja ovog rada Muzej grada ibenika u suradnji s novinarkom Anom Udovii iz ibenika objavljuje svoj prvi niz od etiri podcast-a pod objedinjavajuim naslovom Usmena povijest ibenske kape. 481 Okolnosti zagovornitva u etnolokim istraivanjima analizirao sam u Kale 2009:262-264.

478

135

4. Zakljuci
Pri dosezanju odgovora na postavljena istraivaka pitanja promatrano se podruje Hrvatske u jednoj odlici pokazalo izuzetno zanimljivim. U sjevernodalmatinskom podruju i zaleu su dobrim dijelom nastala dva opirna opisa pukog ivota iz epohe prosvjetiteljstva, Fortisov putopis i domaa reakcija na nj iz pera Ivana Lovria. to se kasnije dogodilo s pjesmom Hasanaginica iz Fortisove knjige postavilo je ueni standard zanimanja za herderovsku narodnu duu. Doskora je taj interes u romantiarskom vrenju dovrio formativni period narodne kulture, skupa sa svojom narodnom umjetnou i narodnom nonjom. Svi su ovi pojmovi i u svojem oznaavajuem (terminolokom) i u oznaenom (predmetnom) smislu listom vezani za moderno vrijeme. Normirajui rije nonja Vuk Karadi je potvrdio geografski smjer iz kojeg je preuzet i sam koncept narodne nonje. Kako smo pokazali, nonja se po znaenju osnove ne obiava odn. habituira kao abiti ili costumi iz mletakih izdanja Fortisa i Lovria, ve upravo nosi kao Tracht. Karadieva je inovativna pozornost, stoga, bila usmjerena na dvije strane. Nonja je podomaena Tracht, no serbska moma iz Karadieve Pjesnarice (1814:2) je iz podruja Fortisovog opisa iz Ravnih Kotara. Fortisov utjecaj je ve prepoznala Dunja Rihtman-Augutin, potkrijepivi to odjevnom ekspertizom Jelke Radau Ribari (Rihtman-Augutin 1989:65). Geografsko lociranje i sam sadraj ove lirsko-likovne pastorale povode se i Hacquetom (2008. [1801.]:66-67).482 Na taj nain je Karadi svoj interes mogao predstaviti dostojan najviih standarda. Na ovom mjestu narodna nonja je sjevernodalmatinska konstrukcija srbijanskog leksikografa kod bekog tiskara, a sve pod utjecajem ve uvenog bavarskog uzora. Osnov za leksikografsku i konceptualnu inovaciju pruila su postojea puka odijevanja koja su, nakon znaajnih drutvenih promjena uslijed tehnolokog napretka tekstilne proizvodnje u drugoj polovici srednjeg vijeka, u to vrijeme doivljavala moderno reguliranje i poetak perioda diferenciranja kakvo je u odijevanju bilo omogueno raspolaganjem novcem od vremena agrarne reforme i tehnoloki lake raspoloivim materijalima. Primjerice, sve su sauvane narodne kape skrojene od tkanina koje nisu proizvedene u kunim radinostima. Odjevni oblici kakve su nam opisom sauvali Fortis i Lovri, uza sve kasnije etnografske doprinose, svjedoe o dubokom utjecaju najveeg i najprimamljivijeg ovdanjeg feudalca u XVIII. st. Vojne krajine. Kako smo vidjeli, taj utjecaj ak nije bio ni rodno ogranien. Tamo obitelji nisu nad sobom imale feudalnog gospodara ve samog vladara, dok su dunosti bile regulirane vojnim obvezama. Nainima oitovanja identiteta carevinskih feudalnih obveznika Vojna krajina je predstavljala moan i djelotvoran drutveni ureaj za verificiranje muevnosti. Kao to mladi prije uzimanja udjela u vojnikom pogonu graniarskih slubi nije mogao raunati na status mukarca, tako je o opoj vojnoj slubi ovisilo i to to moe, a to ne moe odjenuti i ime se u svojem drutvenom statusu smije okititi. Da je ovakva regulacija kulture odijevanja srasla sa ivotom lokalnih zajednica, govori dijelom alopojka a dijelom rugalica fra Filipa Grabovca koja ne prekorijeva prijelaz od neke narodne tradicije odijevanja na odjeu krajikih graniara, ve zabacivanje upravo takvih
Ova je pastorala ve kod Hacqueta predmet pomutnje. Na svakome od tri dotaknuta mjesta predstavljena je na razliit nain (Hacquet 2008. [1801.]:66, 86, 102); seoski je prizor oito slobodno predmnijevan kao prazna ploa na kojoj se, od potrebe do potrebe, mogu ispisati razliite karakterizacije.
482

136

obiljeja (oruja, pancira, odjee, perina i brkova bez brade) za ljubav lacmanskih gradskih moda. Kodifikacija odijevanja bila je dvosmjerna. Vlast je postizala omjer utede tekstila toleriranjem domaih materijala i oblika s jedne strane (to je teza koja priziva nova odvagivanja odjevne batine) i izbjegavanja bojnih gubitaka prepoznatljivom jednoobraznou propisanih odjea s druge strane. Val reprezentacijskog interesa za narodne nonje nakon 1960-ih godina u tom je dijelu petrificirao sueni povijesni izbor odjevnih oblika. Iz ovog kuta gledanja pojavljuju se nova pitanja i prijedlozi za daljnja istraivanja. Primjerice, odgaanje pune agrarne reforme u primorju puane i seljake je, u odnosu na njihove klasne istovrsnike u ostatku dananje Hrvatske, liio dijela sredstava kojima su nakon prestanka propisa o raskoi (leges sumptuariae) mogli posegnuti za obiljejima odjee to su im prije bila zabranjena. Jednom kada su svi napokon postali vlasnicima zemlje koju obrauju, ekonomska i emigracijska kriza zajedno s raspoloivou industrijski proizvedenih dobara takva je odjevna oitovanja uinila izlinima.483 Zanimljiva su i prodorna kulturna oitovanja iz perifernih pojaseva ireih carstava. U naem se istraivanju radi o odjevnim obiljejima graniara Vojne krajine koji su povezani s husarskom odorom. Najpoznatije primjere ovakvih graniarskih vojnih reputacija predstavljaju ruski Kozaci ili nepalski Gurkhe, u naoj vlastitoj povijesti takoer i Uskoci. Ovu bi se odjevnu paradigmu moglo promotriti i s druge strane, recimo, preko granica u alternativnim vremenima irenja sukobljenih carstava.484 Takoer, kastinska organizacija brdskog konjanitva (vie no to je to etnika zajednica) moe podsjetiti ne samo na Kozake ve i na hrvatsko etnogenetsko stapanje orunikog drutvenog sloja s lokalnom populacijskom sredinom iz vremena avarskog kaganata. Moe li se, moda, iznova odvagivati elemente ondanje pogranine reputacije orunika koji su se disproporcionalno usvojili diljem prostrane politike hegemonije?485 Ipak nam se najvanijim zakljukom istraivanja ini potvrda plodonosnosti historizacijskog okvira istraivanja kulturnih praksi, kako su ga obrazloili Konrad Kstlin, Eric Wolf i drugi, na kojeg je kod nas upozorila Dunja Rihtman-Augutin, i kojeg smo slijedili u ovom istraivanju. Kulturne prakse u povijesno omeive pojave. Kulturna obiljeja odijevanja, kako tradicijskog tako i modnog, izviru iz procesa drutvenih repozicioniranja i raslojavanja. S odijevanjem se takvo postavljanje istraivakog problema odnosi kako na prolost, tako na sadanjost i na anticipativne okvire buduih dogaanja. Ovakvu smo drutvenu agendu ustanovili i na zadanom terenu. Uostalom, nije posrijedi samo izdvojen fenomen odijevanja. Stoga bi meu odgovorima na pitanja o odijevanju meu prvim retcima uvijek trebalo oekivati opaanja o poretcima moi i strukturama vlasti, o dijeljenim i osporavanim poistovjeivanjima, tko utvruje neki poloaj u drutvu, tko na nj aspirira ili se od njega ograuje. I sam Grabovac svoju alopojku o gubljenju hrvatskih tradicija u zakljunim retcima upravlja mletakom dudu da vlau to je u njegovoj ruci prisili neboge vojvode oblaiti na domai nain ili ih rastavi s kruhom (Lovri 1948. [1776.]:98). Kako drutvo ureuje privrjeivanje nasunog kruha ili rasporeuje ovlasti da netko nekog moe slati u rat u
Kraljevi 1994., imoni-Bobetko 1997. Sugestiju o mijenjanju gledita uz ovu granicu dugujem razgovoru s istraivaem dva europska povijesna protumuslimanska pogranina kordona, iberijskog i balkanskog, Aleksandru Lopaiu sa Sveuilita u Readingu. 485 Meu takva bi se neproporcionalno rairena obiljeja moda mogao ubrojiti i hrvatski etnonim; za pregled v. Budak 1995.
484 483

137

osnovi je svakog odgovora na pitanja o kulturnim praksama odijevanja kako onih iz prolosti, tako i ovih dananjih. U novom preglednom radu o antropolokim istraivanjima na temu odijevanja Karen Hansen je odjeu kao predmete kojima se na povrini tijela izgrauje i objektivizira identitet ocijenila kao sredstvo bez premca za antropologovo obogaivanje razumijevanja raznih kultura.486 Sukladno takvom vienju, narodne nonje i kulturu odijevanja u sjevernoj Dalmaciji smo u ovom istraivanju posvjedoili kao iv kulturni proces. Rad potreban za predlaganje odgovora na postavljena istraivaka pitanja pomogao nam je shvatiti i naine na koje se etnologija, kao i svaka druga drutvena djelatnost, prilagoava vremenu u kojem djeluje. U radu smo pokazali da osvjeavanje definicije predmeta etnolokog interesa ukljuuje aktivnosti i kompetencije kakve mogu osnaiti kompetencije znanosti i etnologijsku poruku u drutvu. Kreativnosti koje smo ovom potrebom istraivali ine kulturne prakse s licem okrenutim prema van, prema njegovim opaaima i drugim sudionicima tih drutvenih procesa, a ne prema podrazumijevanoj nutrini kakva se u polaznoj disciplinarnoj paradigmi predstavljala kao prirodna zadanost.487 Obiljeja kreativnosti kakve u tim procesima sudjeluju stoga su jamstvo ivota tradicija u nae vrijeme, pa tako i u vremenima ije obrise tek razaznajemo.

486 487

Hansen 2004:387, v. i Taylor 2004:294. Implikacije je raspravio Wolf 1999:235.

138

5. Literatura
A) Neobjavljeni etnografski izvori Dorbi, Majda 2003. Rijei za muzej, rukopis u dokumentaciji Muzeja grada ibenika. EAJ = Etnoloki atlas Jugoslavije Arhiv projekta Etnolokog odsjeka Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Koludrovi, Aida [s. a.] Neobjavljena terenska izvjea sa ibenskog podruja u Etnografskom muzeju u Splitu. Muzejska dokumentacija Podatci iz inventarnih knjiga, skeda i etnografskih biljeaka iz Etnografskog muzeja u Splitu, Etnografskog muzeja u Zagrebu, Gradskog muzeja u Drniu, Kninskog muzeja Muzeja grada ibenika i Narodnog muzeja u Zadru. Stoi, don Krsto [s. a.] Povijest ibenika [rkp. u Muzeju grada ibenika], pogl. IV/7 ("Odjea") i IV/8 ("Nakiti"). Toni, K.[amilo] [s. a.] Vezovi iz Knina, rukopis u dokumentaciji Etnografskog muzeja u Splitu, sig. EMSKT-6 (7 str.). Intervjui u dokumentaciji Muzeja grada ibenika (abecednim redom): Ante Barbaa (ibenik), 23. oujka 2009. godine, Vica Bogdanovi (ibenik), intervju vodio ivko ari, objavljen u ibenskom listu 15. srpnja 1989. godine, Arsen Dedi (Zagreb), intervju vodio Toni Paanin 10. oujka 1996. godine, Gordana Gole (ibenik), 21. travnja 2008. godine, Jere Huljev (Primoten), 21. prosinca 2001. godine, . s. Marija Kulonja (ibenik), 29. srpnja 2008. godine, Biserka Ljubkovi (Primoten), 7. oujka 2003. godine, Marko Pai i Darko Gulin (ibenik), 28. oujka 2008. godine, Duan arac (Zagreb), intervju vodio Toni Paanin, 31. oujka 1996. godine, Katica tambuk (ibenik), 3. oujka 2003. godine. B) Objavljeni etnografski izvori Ardali, Vladimir 1899. "Bukovica: kraj." Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 4 (1): 113-126. Alaupovi-Gjeldum, Dinka 1994. O tradicijskoj nonji drnikog kraja. Ethnologica Dalmatica 3: 23-36. 139

Babi, Vanda (ur.) 2007. Kulturno umjetnika drutva zadarske upanije. Zadar i Kukljica: 3000 godina Za dar i Opina Kukljica. Bai, Petar 1928. Izbor seoskoga kralja u Dalmaciji. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 26: 319-328. Belovi-Bernadzikowska, Jelica 1898. Graa za tehnoloki rjenik enskog runog tkanja. Sarajevo: Zemaljska tamparija. 1907. Srpski narodni vez i tekstilna ornamentika. Originalna monografija na osnovu istorijskih dokumenata. Novi Sad: Matica Srpska. Bogii, V. 1874. Graa u odgovorima iz razlinih krajeva slovenskoga juga. Zagreb: JAZU. Furi, Ivo 1980. Narodno stvaralatvo ibenskog podruja: mjesta na otocima. ibenik: Muzej grada. 1984. Narodno stvaralatvo ibenskog podruja: mjesta uz obalu. ibenik: Muzej grada. 1988. Narodno stvaralatvo ibenskog podruja: mjesta u zaleu. ibenik: Muzej grada. Hacquet, B[altasar] 2008. [1801.] Oslikavanje i opisivanje jugozapadnih i istonih Wenda, Ilira i Slavena. Split: Etnografski muzej. Huljev Dupinov, Jere 2007. Stara primotenska pripovidanja i povijest. Split: Majumi. Karadi, Vuk Stefanovi 1814. Mala prostonarodn'a slaveno-serbska pesnarica. Viena [Be]: Izdana Vukom Stefanoviem u peatn'i g. Ioanna nirera. Kutovi, Liposava 1999. epurinska nonja. epurinski zbornik. ibenik: MH, str. 185-195. Sakcinski, Ivan Kukuljevi 1873. Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije, Krfa i Italije. Zagreb: Pretiskano iz Hrvatskoga Sokola i Vienca. Skarpa, Vicko Juraj 1909. Hrvatske narodne poslovice. ibenik: naklada autora. Vlahovi, Mitar S. 1953. O najstarijoj kapi kod Jugoslovena s obzirom na zbirku kapa Etnografskog muzeja u Beogradu. Zbornik Etnografskog muzeja u Beogradu 1: 144-163. Wheler, George 1689. Voyage de Dalmatie, de Grece et du Levant. Amsterdam: Jean Wolters, Marchand Libraire.

140

Zori, M. 1896. Kotari u Dalmaciji (smrt). Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 1: 204206. C) Povijesni i jezini izvori

Spisi srednjovjekovnih biljenika

Tarallo, Henrik i Cresto 1959. Spisi zadarskih biljenika Henrika i Creste Tarallo 1279.-1308. (Spisi zadarskih biljenika I.) Zadar: Dravni arhiv. Qualis, Ivan 1969. Spisi zadarskih biljenika Ivana Qualis Nikole pok. Ivana Gerarda iz Padove 1296.1337. (Spisi zadarskih biljenika II.) Zadar: Historijski arhiv. de Surdis, Manfredo 1977. Spisi zadarskog biljenika Franje Manfreda de Surdis iz Piacenze 1349.-1350. (Spisi zadarskog biljenika III.) Zadar: Historijski arhiv. Andrija pok. Petra 2001. Spisi zadarskog biljenika Andrija pok. Petra iz Canta 1353.-1355. sv. I. (Spisi zadarskog biljenika IV.) Zadar: Dravni arhiv. Zjai, Mirko 1952. Spisi ibenskog notara Slavogosta od 24. III. do 10. VI. 1386., Starine 44: 201-296. de cha de Pesaro, Fantino 1989. Spisi kancelarije ibenskog kneza Fantina de cha de Pesaro 1441.-1443., ibenik: Muzej grada.

Ostali povijesni izvori

Antoljak, Stjepan (ur.) 1949. Miscellanea I. Zadar: Dravni arhiv Zadar. Antoljak, Stjepan (ur.) 1950.-1952. Miscellanea I. II.-IV. Zadar: Dravni arhiv Zadar. Ljubi, ime (ur.) 1877. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. VIII: Commissiones et relationes Venetae. Tommus II. Zagreb: JAZU. upuk, Ante 1957. ibenski glagoljski spomenici 1547.-1774. Zagreb: JAZU.

141

Izvori za antroponimiju
Telefonski imenik 2005. Telefonski imenik Zadarske i ibensko-kninske upanije. Zagreb: HT-Hrvatske telekomunikacije. Ivan Ostoji 1980. Prilog onomastici ibenskog kraja. [rkp. u Muzeju grada ibenika] Putanec, Valentin, i Petar imunovi (ur.) 1976. Leksik prezimena SR Hrvatske. Zagreb: Institut za jezik. Rjenici

Neobjavljeni viejezini rjenici

Tanzlingher Zanotti, Ivan [s. a.] Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi italiano, illirico, e latino, 329 stranica, sign. 6/86 u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Jurin, fra Josip [s. a.] Calepinus trium linguarum, 1667 stranica, knjinica franjevakog samostana sv. Lovre u ibeniku.

Objavljeni rjenici lokalnih govora

Bjai, Slavko 2002. Zlarin: kratka povijest i rjenik. Zagreb: Prometej. Finka, Boidar, i Antun ojat 1968. "Govor otoka irja" (s rjenikom), Rasprave Instituta za jezik 1, str. 121-220. Jurii, Bla 1973. Rjenik govora otoka Vrgade. Zagreb: JAZU. Kusti, Nikola 2002. Cakavski govor grada Paga s rjenikom. Zagreb: Drutvo Paana i prijatelja grada Paga. Marii, Tomislav 2000. Rjenik govora mjesta Kukljica. Zadar: Matica hrvatska. Otari, Ivo 2005. Rjenik kolanjskoga govora. Zadar: Matica hrvatska. Raduli, Ladislav 2002. Rjenik rivanjskog govora. Zadar: Matica hrvatska.

142

Tii, Ante 2004. Rjenik govora mjesta Povljane. Zadar: Matica hrvatska. Vuli, Sanja, i Jela Maresi 1996. Mali rjenik tkonskoga govora, Filologija 26, str. 117-133.

Ostali objavljeni rjenici

ARj = Akademijin rjenik 1880.-1976. Rjenik hrvatskog ili srpskoga jezika, 23 sv. Zagreb: JAZU. HER = Hrvatski enciklopedijski rjenik 2004. Hrvatski enciklopedijski rjenik, 12. sv. Zagreb: Novi liber i Jutarnji list. Karadi, Vuk Stefanovi 1898. [1818.] Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima. Biograd [Beograd]: tamparija Kraljevine Srbije. Kai, Bartol 1990. "Hrvatsko-talijanski rjenik", Zagreb: Kranska sadanjost. LP = Leksikon prezimena 1976. Leksikon prezimena. Zagreb: Institut za jezik. Putti, Antonio 1994. [1862.] Dizionario enciclopedico intuitivo figurato, Firenze: Presso lAccademia. Pari, Carlo A. 1901. Vocabolario croato-italiano, terza edizione corretta ed aumentata. Zara: Tipografia editrice "Narodni list". SER = Skokov etmologijski rjenik 1971.-1974. Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, 4 sv. Zagreb: JAZU. Vrani, Faust 1971. [1595.] "Rjenik pet najuglednijih evropskih jezika", Zagreb: SNL.

Neobjavljeni rjenici lokalnih govora:

Juraga, Edo [s. a.] "Rjenik govora otoka Murtera" [rkp. u Muzeju grada ibenika]. Biblijski prijevodi: Skarich [kari], Ivan Matija 1858.-1861. Sveto pismo staroga i novoga uvita, iz latinskoga s obzirom na matine knjige izbistreno i iztumaeno. Be: C. K. dvorna i obtena tiskarnica.

143

Biblijska konkordancija: Vojnovi, Tadej 1991. Velika biblijska konkordancija, 2. sv. Zagreb i Novi Sad: Kranska sadanjost i Dobra vest. Toponimija: Jurii, Bla 1964. "Iz primorske toponimike zadarskoga i ibenskoga podruja", Pomorski zbornik 2, str. 985-1009. Finka, Boidar, i Antun ojat 1974. "Obalna toponimija zadarsko-ibenskoga kopna i ibenskog otoja", Onomastica Jugoslavica 3-4, str. 27-64. Hilje, Emil [s. a.] "Toponomastiki leksik iz zadarske regije u XIV. i XV. stoljeu", rkp. Juran, Kristijan [s. a.] "Toponomastiki leksik iz zadarske regije u XV. i XVI. stoljeu", rkp. Otari, Ivo 1992. Srednjovjekovna topografija i toponimija otoka Paga prema arhivskoj i arheolokoj izvornoj grai [rkp. magistarskog rada], Zadar: Filozofski fakultet. Skrai, Vladimir (ur.) 2006. Toponimija otoka Pamana. Zadar: Centar za jadranska onomastika istraivanja. Skrai, Vladimir (ur.) 2007. Toponimija otoka Ugljana. Zadar: Centar za jadranska onomastika istraivanja. Zemljovid VGI 1954. Zemljovid 1:50 000, Beograd: Vojnogeografski institut. Knjievnost Jeli, Vojin 1950. Ljudi kamenjara. Zagreb: Novo pokoljenje. 1960. Lete slijepi mievi. Zagreb: Mladost. 1984. Aneli lijepo pjevaju. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. 1996. Pogledaj svoje ruke. Split: Feral Tribune. Matavulj, Simo 1918. Bakonja fra-Brne, njegovo gjakovanje i postrig. Zadar: E. de Schoenfeld, 1952. ibenske prie. ibenik: Savez kulturno-prosvjetnih drutava. Nikoli, Vinko 1977. Gorak je zemje kruv. Mnchen i Barcelona: Knjinica Hrvatske revije.

144

D) Studije Abler, Thomas 1999. Hinterland Warriors and Military Dress: European Empires and Exotic Uniforms. Oxford i New York: Berg. Amsden, Charles 1975. [1934.] Navajo Weaving Tradition. Glorieta, New Mexico: Rio Grande Press. Anawalt, Patricia Rieff, i Frances F. Berdan 1994. "Mexican Textiles." Research & Exploration 10 (3): 342-353. Anderson, Jay 1991. (ur.) A Living History Reader, Volume One: Museums. Nashville: American Association for State and Local History. 1991.a. "Living History." U: Anderson (ur.), str. 3-14. Andreji, Ljubomir 1976. Bibliografija o narodnoj nonji jugoslovenskih naroda. [Posebna izdanja, sv. 8.] Beograd: Etnografski muzej. Anzulovi, Ivna 1992. "to je 'crovata' iz inventara i ostavtina kod zadarskih biljenika iz kraja 16. i iz 17. stoljea", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU 34, str. 99-107. 1999. "Nazivlje enske odjee zadarskog podruja u pisanim izvorima." Zadarska smotra 4-6 (Domaa ri 6): 109-133. 2001. "Oporuka i inventar sveenika glagoljaa don Ante Burmetia iz Neviana na otoku Pamanu iz 1764. godine", Zadarska smotra 1-2, str. 129-168. 2006. " dictum maternum lingua" Zadarska smotra LV/1-2: 95-124. 2006.a. "Nakit na zadarskom podruju u povijesnim izvorima od 13. do konca 16. stoljea", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 48, str. 199214. 2007. "Ukrasno uporabni predmeti na zadarskom podruju u povijesnim izvorima od 13. do konca 16. st." Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 49, str. 239287. Appadurai, Arjun 1986. (ur.) The Social Life of Things: Commodities in Cultural Perspective. Cambridge: Cambridge University Press. 1986.a. "Introduction: commodities and the politics of value." U: Appadurai (ur.), str. 3-63. Aralica, Tomislav i Vieslav 1996. Hrvatski ratnici kroz stoljea: oprema, oruje i odore hrvatskih ratnika od oko 800. do 1918. godine. Zagreb: Znanje. Attfield, Judy 2000. Wild things: The Material Culture of Everyday Life. Oxford i New York: Berg. Baker, Jody 2002. "Production and Consuption of Wilderness in Algonquin Park." Space & Culture 5 (3): 198-210.

145

Barber, E. J. W. 1999. "On the Antiquity of East European Bridal Clothing." U: Welters 1999: 13-32. Barrett, Stanley R. 2002. Culture Meets Power. Westport i London: Praeger. Barthel-Bouchier, Diane 2001. "Authenticity and Identity: Theme-parking the Amanas." International Sociology 16 (2): 221-239. Bascom, William 1976. "Changing African Art." U: Graburn (ur.), str. 303-319. Ba, Aleksandar 1987. Oblailna kultura na Slovenskem v Preernovem asu (1. polovica 19. stoletja). Ljubljana: Dravna zaloba Slovenije. 1992. Oblailna kultura na Slovenskem v 17. i 18. stoletju. Ljubljana: Dravna zaloba Slovenije. Batovi, ime, i Olga Otri 1969. "Tragovi ilirske kulturne batine u narodnoj kulturi naeg primorskog podruja." U: Zbornik radova sa simpozija "Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi junih Slovena." Sarajevo: ANUBiH, str. 245-277. Belaj, Vitomir 1998. "Povijest etnoloke misli u Hrvata", u: Mihovilovi (ur.), str. 337-357. Zagreb: Matica hrvatska. Bendix, Regina 1997. In Search of Authenthicity: The Formation of Folklore Studies. Madison: The University of Wisconsin. 1998. "Moral Integrity in Costumed Identity: Negotiating 'National Costume' in 19th-Century Bavaria." Journal of American Folklore 111 (440): 133-145. Benjamin, Walter 1986. [1936.] "Umjetniko djelo u razdoblju tehnike reprodukcije." U: Estetiki ogledi, str. 125-151. Zagreb: kolska knjiga. Bezi-Boani, Nevenka 2001. Juditini dvori. Split: Knjievni krug. 2007. Tragom davnine. Split: Knjievni krug. Birbari, Elizabeth 1975. Dress in Italian Painting 1460-1500. London: John Murray. Blomberg, Nancy J. 1988. Navajo Textiles: The William Randolph Hearst Collection. Tucson: The University of Arizona.

146

Bogatyrev, Petr 1971. [1937.] The Functions of Folk Costume in Moravian Slovakia. The Hague: Mouton. Bonifai, Vjera 1996. "Ethnological research in Croatia: 1919 to 1940." Narodna umjetnost 33 (2): 239-263. 1997. "O polisistemskoj teoriji, folklorizmu i suvremenim pristupima istraivanju tekstila." Narodna umjetnost 34 (2): 137-151. 2008. "Etnoloka istraivanja i kanonizacija 'izvornih' narodnih nonji u Hrvatskoj 1930-tih." Etnoloka istraivanja 12/13: 9-45. Bourdieu, Pierre 1993. The Field of Cultural Production: Essays on Art and Literature. New York: Columbia University Press. Boi-Buani, Danica 1982. Privatni i drutveni ivot Splita u osamnaestom stoljeu. Zagreb: kolska knjiga. Boucher, Franois 1987. [1965.] 20,000 Years of Fashion: The History of Costume and Personal Adornment (Expanded Edition). New York: Harry N. Abrams. Braica, Silvio 2003. Mapa hrvatskih narodnih nonji Nikole Arsenovia. Split: Etnografski muzej. Brenko, Aida 1994. "O modi i narodnoj nonji." U: Zagrebake uspomene, etnografske slike grada. [Katalog izlobe.] Zagreb: Etnografski muzej. Brkljai, Maja, i Sandra Prlenda (prir.) 2006. Kultura pamenja i zaborava. Zagreb: Golden marketing i Tehnika knjiga. Brnardi, Vladimir, i Darko Pavlovi 2004. Napoleon's Balkan Troops. Oxford: Osprey. Brody, J. J. 1976. "The Creative Consumer: Survival, Revival, and Invention in Southwest Indian Arts." U: Graburn (ur.), str. 70-84. Bruck-Auffenberg, Natalija 1911. Dalmacija i njena narodna umjetnost. Be: Kunsthistorische Museum. Budak, Neven (ur.) 1995. Etnogeneza Hrvata. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Bourdieu, Pierre 1993. The Field of Cultural Production: Essays on Art and Literature. New York: Columbia University Press.

147

Buchli, Victor (ur.) 2007. [2002.] The material culture reader. Oxford i New York: Berg. Burke, Peter 1991. Junaci, nitkovi i lude: narodna kultura predindustrijske Evrope. Zagreb: kolska knjiga. Brckner, Wolfgang 1976. "Ruf nach dem Kanon." Bayerische Bltter fr Volkskunde 3: 3-17. Bythell, Duncan 1977. [1969.] The Handloom Weavers: A Study in the English Cotton Industry During the Industrial Revolution. Cambridge, Mass.: Cambridge University Press. Cambi, Nenad 1984. "Gardunski tropej." U Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, str. 77-92 [Znanstveni skup Sinj, 3. - 6. VI 1980., Izdanja HAD-a sv.8]. Split: Hrvatsko arheoloko drutvo. Cavendish, Richard (ur.) 1980. Mythology: An Illustrated Encyclopedia. London: Orbis. Ceribai, Naila 2003. Hrvatsko, seljako, starinsko i domae: povijest i etnografija javne prakse narodne glazbe u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku. Cerullo, M., i P. Ewen 1984. "The American family goes camping: Gender, family, and the politics of space." Antipode 16 (3): 35-44. Christiansen, Palle Ove 1978. "Peasant Adaptation to Bourgeois Culture? Class Formation and Cultural Redefinition in the Danih Countryside." Ethnologia Scandinavica, s. n. Cohen, E. 1988. "Authenticity and Commodification in Tourism." Annals of Tourism Research 15: 371386. Crkveni, Ivan, et alii 1974. Geografija SR Hrvatske, knj. 6 : Juno Hrvatsko primorje. Zagreb: kolska knjiga. Crowfoot, Elisabeth, Frances Pritchard i Kay Staniland 1992. Textiles and Clothing c. 1150 c. 1450 (Medieval Finds from Excavations in London 4). London: Her Majesty Stationery Office. Cirese, Alberto M. 1972. Cultura egemonica e culture subalterne. Rassegna degli studi sul mondo popolare tradizionale. Palermo: Palumbo. apo mega, Jasna 1991. Hrvatska etnologija: znanost o narodu ili o kulturi? Studia ethnologica 3: 7-15

148

1993. Etnologija i/ili (socio)kulturna antropologija. Studia ethnologica Croatica 5: 11-25. 1995. Two scientific paradigms in Croatian ethnology: Antun Radi and Milovan Gavazzi. Narodna umjetnost 32/1: 25-38. uli, Zorislava 1963. Neki stariji slovenski elementi u nonjama u Bosni i Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu-Etnologija, N.S. XVIII: 121-129. Davenport, Millia 1979. [1948.] The Book of Costume. New York: Crown Publishers. Dimi, Ljubodrag 1997. Kulturna politika u Kraljevini Jugoslaviji. Beograd: Stubovi kulture. Dini-Kneevi, Duanka 1982. Tkanine u privredi srednjovekovnog Dubrovnika. Beograd: SANU. Douglas, Frederick, i Ren DHarnoncourt 1969. [1941]. Indian Art of the United States. New York: Arno Press for the Museum of Modern Art. Dragievi, Magdalena 1988. Historijski kostim srednjeg vijeka na podruju Dalmacije predoen u svjetlu spomenika s likovnim prikazima i ostacima tekstila iz nekropola tog vremena. [Magistarski rad.] Zadar: Filozofski fakultet. Duki, Davor 1989. "Folklor i povijesni proces." Etnoloka tribina 12: 71-83. Eckhel, Nerina 2002. Narodna nonja grada Paga: prirunik za rekonstrukciju nonje. Zagreb: Hrvatski sabor kulture. Eicher, Joanne B. 1995. (ur.) Dress and Ethnicity: Change Across Space and Time. Oxford i New York: Berg. 1995.a. "Introduction: Dress as Expression of Ethnic Identity." U: Eicher (ur.), str. 1-6. Eicher, Joanne B., i Barbara Sumberg 1995. "World Fashion, Ethnic, and National Dress." U: Eicher (ur.), str. 296-306. Elias, Norbert 1996. [1939./1976.] O procesu civilizacije: sociogenetska i psihogenetska istraivanja. Zagreb: Izdanja Antibarbarus. Ennew, Judith 1982. "Harris Tweed: construction, retention and representation of a cottage industry." U: Goody (ur.), str. 166-199. Eriksen, Thomas Hylland 2006. Engaging Anthropology: The Case for a Public Presence. Oxford i New York: Berg.

149

Eliot, Thomas Stearns 1969. [1919.] Tradition and the individual talent. U: Selected essays by Thomas Stearns Eliot, str. 13-23. London: Faber. Even-Zohar, Itamar 1990. "Polysystem theory." Poetics Today 11 (1): 3-268 [temat]. Figes, Orlando, i Boris Kolonitskii 1999. Interpreting the Russian Revolution: The Language and Symbols of 1917. New Haven and London: Yale University Press. Filipovi, Milenko 1953. "Romantizam u narodnoj nonji: haljetak duanka." Rad vojvoanskih muzeja 2:93-99. 1961. "Uticaj vlasti na narodnu nonju." Rad vojvoanskih muzeja 10:59-68. Fiskovi, Cvito 1952. "Romanike freske u Srimi." Starohrvatska prosvjeta III/2 (2): 24-40. 1965. Dalmatinske freske. Zagreb: Zora. Florida, Richard 2003. The Rise of the Creative Class, And How It's Transforming Work, Leisure, Community and Everyday Life. New York: Basic Books. Flugel, J. C. 1950. The Psychology of Clothes. London: The Hogarth Press. Forjan, Josip 1999. Tradicijsko ruho sela Runovia u Imotskoj krajini: projekt istraivanja, prikupljanja, rekonstrukcije i izrade. [Katalog izlobe u Domu kulture Runovii.] Runovii i Zagreb: Opina Runovii i Posudionica i radionica narodnih nonji. 2001. Iza sedmerih vrata. Narodne nonje Imotske krajine: istraivanje, rekonstrukcija, izrada. [Katalog izlobe u Muzeju Mimara.] Zagreb: Posudionica i radionica narodnih nonji. 2002. "Puko odijevanje u Imotskoj krajini poetkom 20. stoljea: od seoskog prema varokom, od dinarskog prema mediteranskom proimanju stilova." Etnoloka tribina 25 (32): 121-135. 2003. "Tradicijsko ruho sela Runovia: projekt istraivanja i rekonstrukcije narodnih nonji." Runoviki zbornik 2: 199-214. Fortis, Alberto 1984. [1774.] Put po Dalmaciji. Zagreb: Globus. Fossnes, Heidi 1993. Norges bunader og samiske folkedrakter. Oslo: J. W. Cappelens Forlag. Foster, Helen Bradley, i Donald Clay Johnson (ur.) 2004. Wedding Dress Across Cultures. Oxford i New York: Berg. Friedman, Jonathan (ur.) 1994. Consumption and Identity. London i New York: Routledge.

150

Gabri-Bagari, Darija 1990. "Leksika analiza Kaieva hrvatsko-talijanskog rjenika." U: Kai 1990:443-449. Gasnier, Thierry 2006. "The Local: One and Divisible." U: Nora 2006. (ur), str. 231-294. Gavazzi, Milovan 1935. "Iz biologije narodne nonje." Hrvatsko kolo 16: 126-141. 1942. Etnografijski sastav hrvatskoga sela. Zemljopis Hrvatske, sv. II., Zagreb: Matica hrvatska, 639-674. 1954. Pokrivaa. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 3, 119-133. 1972. Nekoliko etnolokih problema zadarskog podruja: litar. Vrulje 2: 4-5. 1978. Naslage kulturnih elemenata romanskog podrijetla na Balkanu. U: Vrela i sudbine narodnih tradicija. Zagreb: SNL, str. 169-179. 1978.a. [1956.] "Areali tradicijske kulture jugoistone Evrope." U: Vrela i sudbine narodnih tradicija. Zagreb: SNL, str. 184-194. 1988. [1939.] Godina dana hrvatskih narodnih obiaja. Zagreb: Kulturno-prosvjetni sabor. Gergel, Richard A. 1994. "Costume as Geographic Indicator: Barbarians and Prisoners on Cuirassed Statue Breastplates." U: Sebesta i Bonfante (ur.), str. 191-209. Gervers, Veronika 1982. The Influence of Ottoman Turkish Textiles and Costume in Eastern Europe. Toronto: Royal Ontario Museum. Gjetvaj, Nada 1989. Etnografski muzej u Zagrebu, u povodu 70. obljetnice. Etnoloka istraivanja 5 [temat]. Gluhak, Alemko 1993. Hrvatski etimoloki rjenik. Zagreb: August Cesarec. Goodwin, G. 1995. The Janissaries. London: Saqi Books. Goody, Esther N. (ur.) 1982. From craft to industry:The ethnography of proto-industrial cloth production. Cambridge, Mass.: Cambridge University Press. Graburn, Nelson H. H. 1976. (ur.) Ethnic and Tourist Arts: Cultural Expressions from the Fourth World. Berkeley: University of California Press. 1976.a. "Introduction: The Arts from the Fourth World." U: Graburn 1976: 1-32. Gramsci, Antonio 1984. Marksizam i knjievnost. Zagreb: kolska knjiga.

151

Grevi, Nada 2002. "Franz Thiard de Laforest, autor fotografija i teksta u knjizi o Splitu (1878.)" Peristil 45: 167-182. 2004. "Franz Thiard de Laforest (1838.-1911.) autor knjige 'Die Bocche di Cattaro', 1898." Peristil 46: 105-118. Gross, Mirjana 1994. Mikrohistorija, dopuna ili suprotnost makrohistoriji? Otivm 2 (1-2), 18-37. Gross, Mirjana, i Agneza Szabo 1992. Prema hrvatskome graanskom drutvu. Drutveni razvoj u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji ezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljea. Zagreb: Globus. Gulin, Darko 2002. ibenska narodna glazba. ibenik: Gradska knjinica "Juraj igori". Gullickson, Gay L. 1986. Spinners and weavers of Auffay: Rural Industry and the sexual division of labor in a French village, 1750-1850. Cambridge: Cambridge University Press. Gui, Marijana 1957. Starinsko ensko ruho na otoku Pagu. Radovi IJZ 3: 75-122. 1955. Tuma izloene grae. Zagreb: Etnografski muzej. 1972. Starinska narodna nonja na naem Primorju. Pomorski zbornik 10: 681-692. Halman, Loek, Ruud Luijkx i Marga von Zundert (ur.) 2005. Atlas of European Values. Leiden: Brill. Hanawalt, Barbara A. (ur.) 1986. Women and work in preindustrial Europe. Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press. Handler, Richard, i Eric Gable 1997. The New History in an Old Museum: Creating the Past at Colonial Williamsburg. Durham: Duke University Press. Hansen, Karen Tranberg 2004. "The World in Dress: Anthropological Perspectives on Clothing, Fashion, and Culture." Annual Review of Anthropology 33: 369-392. Hartley, J. (ur.) 2006. Creative Industries. Oxford: Blackwell Publishing. Hefele, Ferdo 2002. [1896.] Nai domai obrti. Graa za obrtno nazivoslovlje. Zagreb: Dom i svijet. Hendrickson, Carol 1995. Weaving Identities: Construction of Dress and Self in a Highland Guatemala Town. Austin: University of Texas.

152

Hentschell, Roze Frances 1998. Weaving the Nation: The Culture of Cloth in Early Modern England. [Doktorski rad.] Santa Barbara: University of California. Herald, Jacqueline 1981. Renaissance Dress in Italy 1400-1500 (The History of Dress Series). London i Atlantic Highlands, N. J.: Bell & Hymann i Humanities Press. Herzfeld, Michael 2000. "Anthropology and the Politics of Significance." Etnografica IV (1): 5-36. Hewitt, George, i Zaira Khiba 1997. "Male Dress in the Caucasus, with Special Reference to Abkhazia and Georgia." U: Lindisfarne-Tapper i Ingham (ur.), str. 93-106. Hobsbawm, Eric 2006. "Izmiljanje tradicije." U: Brkljai i Prlenda 2006., str. 137-150. Hobsbawm, Eric 2006. "Izmiljanje tradicije." U: Brkljai i Prlenda 2006:137-150. Hobsbawm, Eric, i Terence Ranger (ur.) 1983. The Invention of Tradition. Cambridge: Cambridge University Press. Hollander, Anne 1988. [1978.] Seeing through clothes. London: Penguin. Holins, David, i Bill Younghusband 1996. Austrian Auxiliary Troops 1792-1816. London: Osprey Holins, David, i Darko Pavlovi 2003. Hungarian Hussar 1756-1815. Oxford: Osprey. 2005. Austrian Frontier Troops 1740-98. Oxford: Osprey. Horvat, Rudolf 1994. Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj. Zagreb: AGM. Horvat, Vladimir 1990. "Predgovor." U: Kai 1990., str. V-XXII. Huzjak, Vinja 1987. "Prinos u saetku diskusije s kolokvija istraivanje obiaja pojmovi i termini." Narodna umjetnost 24, 117-130, na str. 120 i 121. Ibrovac, Miodrag 1935. "Teodor Valerio i Teofil Gotje, slikari naih narodnih tipova." Narodna starina 35: 3346.

153

Ilg, Urlike 2004. "The Cultural Significance of Costume Books in Sixteenth-Century Europe." U: Richardson (ur)., str. 29-48. Ivelji, Iskra 2007. Oevi i sinovi: privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljea. Zagreb: Leykam International. Jakovljevi, Josip 1976. Kazivanja o ibeniku (2. izdanje). ibenik: Drutvo prijatelja ibenskih starina. Janssens, Angelique 1993. Family and social change: The household as a process in an industrializing community. Cambridge: Cambridge University Press. Jenkins, David (ur.) 2003. The Cambridge History of Western Textiles. (2 sv.) Cambridge: Cambridge University Press. Jowers, Sidney Jackson 1997. "Costume." U: The New Grove Dictionary of Opera, vol. 1, str. 971-998. Oxford: Oxford University Press. Kale, Jadran 1997. "Zasnivanje dijela upitnice Etnolokog atlasa 'Duga i zvijezde u vjerovanju' (tema 147:6-9), Etnoloka tribina 20: 211-219. 1999. "Tematski odabir iz Kalepina." U: "Jezikoslovac fra Josip Jurin, zbornik radova sa znanstvenog skupa". ibenik i Primoten: Gradska knjinica i ogranak MH, str. 85-145. 2009. "Posmrtni ivot otonog panjaka." U: Prica i Jelavi 2009:235-268. Kapetanovi, Amir 2007. "Jesu li endocentrine imenike sloenice tvorbena inovacija u hrvatskom jeziku 19. stoljea?" Rasprave instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33:235-243. Kasfir, Sidney Littlefield 2007. African Art and the Colonial Encounter: Inventing o Global Commodity. Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press. Kent, Kate Peck 1976. "Pueblo and Navajo Weaving Traditions and the Western World." U: Graburn 1976: 85-101. Knific, Bojan 2003. "Vpraanje narodne noe na slovenskem: Njen razvoj od srede 19. stoletja do 2. svetovne vojne" Etnolog 13: 435-468. Koludrovi, Aida 1954. enske varoke nonje u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji. Split: Etnografski muzej.

154

Kosor, Marko 1955. "Zaboravljeni trojezini rjenici Josipa Jurina", Rad 303:119-210. 1957. "Izvori, pravopis i jezik Jurinovih rjenika". Rad 315: 77-229. Khler, Bruno 1900. Allgemeine Trachtenkunde, Mit 848 Kostmbildern vom Verf. Leipzig: Reclam. Khler, Karl 1871.-1873. Die Trachten der Vlker in Bild und Schnitt. Dresden: Mller Klemm und Schmidt. 1926. Praktische Kostumekunde in 600 Bildern und Schnitten. (2 sv.) Mnchen: F. Bruckmann. 1928. A History of Costume. New York: George G. Harrap & Company Ltd. 1963. A History of Costume. New York: Dover. 1975. [1877.] Die Entwicklung der Tracht in Deutschland whrend des Mittelalters und der Neuzeit: ein Hand- u. Lehrbuch. Walluf, Nendeln: Sndig. Kstlin, Konrad 1997. "Feudal Identity and Dogmatized Folk Culture." Journal of Folklore Research 34 (2): 105-122. 2001. "Nova shvaanja regije i kulture." Narodna umjetnost 38/2: 33-50. Kovaevi, Jovan 1953. Srednjovekovna nonja balkanskih Slovena. Beograd: SAN. Kraljevi, Rudolf 1994. Vinogradarski slom i demografski rasap june Hrvatske u osvit 20. stoljea. Split: Knjievni krug. Kriedte, Peter, et alii (ur.) 1981. Industrialization before Industrialization: Rural Industry in the Genesis of Capitalism. Cambridge: Cambridge University Press. Kriger, Colleen E. 2006. Cloth in West African History. Lanham: Altamira Press. Kuper, Adam 1988. The Invention of Primitive Society: Transformations of an Illusion. London i New York: Routledge. Kuryluk, Ewa 1991. Veronica and Her Cloth: History, Symbolism, and Structure of a 'True' Image. Oxford: Blackwell. Kchler, Susanne, i Daniel Miller (ur.) 2005. Clothing as Material Culture. Oxford i New York: Berg. Larson, Katherine 2001. The Woven Coverlets of Norway. University of Washington.

155

Lindisfarne-Tapper, Nancy, i Bruce Ingham (ur.) 1997. Languages of Dress in the Middle East. Surrey: Curzon Press. Lewis, Gavin 1978. "The Peasantry, Rural Change and Conservative Agrarianism: Lower Austria at the Turn of the Century." Past & Present 81:119-143. Livakovi, Ivo 1976. "Kolo", ponos ibenika. ibenik: RKUD "Kolo". 1989. Raspjevani ibenik: stoljea ibenskog pjevanja. ibenik: RKUD "Kolo". Lovri, Ivan 1948. [1776.] Biljeke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice. Zagreb: Izdavaki zavod Jugoslavenske akademije. Lozica, Ivan 1987. "Obiaji i etnologija u vidokrugu filozofije." Narodna umjetnost 24, 23-38. Lucie-Smith, Edward 1984. The Story of Craft: The Craftman's Role in Society. New York: Van Nostrand Reinhold. Luli tori, Jasenka 2003. Vez i ipka sjeverne Dalmacije. [Katalog izlobe.] Zadar: Narodni muzej. Luli tori, Jasenka, Olga Otri i Branka Vojnovi Traivuk 2005. Narodne nonje sjeverne Dalmacije. [Katalog izlobe.] Zadar: Narodni muzej i Matica hrvatska. MacCannell, D. 1973. "Staged Authenticity: Arrangements of Social Space in Tourist Settings." American Sociological Review 79: 589-603. Makale, Manfred 1939. ibenik i sjeverna Dalmacija. ibenik: Naklada pieva. Makarovi, Marija 1972. "Narodna noa." Slovenski etnograf XXIII-XXIV: 53-70. Marchetti, Christian 2007. "Scientist with guns: On the ethnographic exploration of the Balkans by AustrianHungarian scientist before and during World War I." Ab Imperio 1: 1-25. Marcinkiewicz, Monika 2001. Nazwy ubra w gwarach okolic Szybenika. [Magistarski rad.] Krakw: Instytut Filologii Sowiaskiej, Kierunek Filologia Sowiaska. Mari, Lucijan 1935. O nonji na zadarskim i ibenskim ostrvima, Magazin sjeverne Dalmacije, god. 2., str. 15-22.

156

Markovi, Jagoda 1999. Urbanistika transformacija ibenika od 1860. do 1918. godine. [Rkp. doktorskog rada.] Zagreb: Filozofski fakultet. Maslova, G[alina] S. 1978. Ornament russkoi narodnoi v'iivki kak istoriko-etnografieskii istonik. [Separat, str. 34-44.] Moskva: Nauka. Matthews David, Alison 2003. Decorated Men: Fashioning the French Soldier 1852-1914. Fashion Theory 7/1: 3-37. Mazower, Mark 1998. Dark Continent: Europe's Twentieth Century. London: Penguin. 2002. The Balkans: A Short History. London: Phoenix. McCraw, Thomas K. 2007. Prophet of Innovation: Joseph Schumpeter and Creative Destruction. Cambridge, Mass.: Belknap. McKay, Linda M. 1989. "Clothing as a Social Indicator: 1760-1960." Canadian Home Economics Journal 39 (3): 99-102. M'Closkey, Kathy 2002. Swept Under the Rug: A Hidden History of Navajo Weaving. Albuquerque: University of New Mexico Press. Mihovilovi, Miro (ur.) 1998. Hrvatska etnografija: svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Zagreb: Matica hrvatska. Mileusni, Zlatko 2008. Iz krkih dota. [Katalog izlobe.] Zagreb: Etnografski muzej. Munro, John H. 2003. "Medieval woollens: Textiles, textile technology and industrial organisation, c. 8001500." U: Jenkins 2003. (ur.), str. 181-227. Muraj, Aleksandra 1982. Tradicijsko odijevanje na Zlarinu. U: Rihtman-Augutin et al. (ur.), str. 471-532. 1989. ivim znai stanujem. Etnoloka studija o kulturi stanovanja u umberakim Soicama. Zagreb i Ljubljana: HED, ZIF i Znanstveni intitut Filozofske fakultete v Ljubljani. 1998. "Obrisi svakidanjega ivota." U: Mihovilovi (ur.), str. 23-150. Zagreb: Matica hrvatska. 2003. Narodna nonja otoka Zlarina: prirunik za rekonstrukciju nonje. Zagreb: Hrvatski sabor kulture. 2006. "Odnos graanstva spram narodne nonje i seljakoga tekstilnog umijea." Narodna umjetnost 43 (2): 7-40. Newton, Stella Mary 1988. The Dress of the Venetians 1495-1525. Aldershot: Scolar Press.

157

Nieto-Galan, Agust 2001. Colouring Textiles: A History of Natural Dyestuffs in Industrial Europe. Dordrecht: Kluwer. Nikoevi, Lidija 2000. Ordenje je nae znamenje: od ordenja do simbola identiteta." [Katalog izlobe.] Pazin: Etnografski muzej Istre. Nikoli, Desanka 1978. Odevanje graniara Vojne krajine u XVIII i XIX veku. Beograd: SANU. Nora, Pierre (ur.) 2006. Rethinking France: Les lieux de mmoire, vol. 2: Space. Chicago i London: The University of Chicago Press. Norton, John 1997. "Faith and Fashion in Turkey." U: Lindisfarne-Tapper i Ingham (ur.), str. 149-177. Novak, Grga 1930. Jedan anonimni rukopis iz 1775. godine o dalmatinskim zagorcima (Morlakima), primorcima i otoanima. Narodna starina 9: 21-38. Oakes, Alma, i Margot Hamilton Hill 1970. Rural Costume: Its Origin and Development in Western Europe and the British Isles. London i New York: Batsford i Van Nostrand Reinhold. Orli, Olga 2004. Tkalci u Istri. [Katalog izlobe.] Pazin: Etnografski muzej Istre. Oroli, Tado 2007. "Seoske strae i poljsko redarstvo u Dalmaciji (od 1814. do druge polovine XIX. st.)" Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49: 467-481. Otri, Olga 1972. enski privjesci za pletenice. Vrulje 2: 21-26. 1972.a. enska ukasna kopa pijuda. Vrulje 2: 27-28. 1972.b. Motiv etverokuke na vezenoj ohi u narodnoj nonji zadarskog podruja. Vrulje 2: 29-37. 1972.c. Sadak Hrvatice iz sjeverne Dalmacije. Vrulje 2: 38-41. 1972.d. enski ukras majita od skerleta. Vrulje 2: 42-44. 1987. Iz narodne batine otoka Pamana. Pamanski zbornik. Zadar i Biograd: Filozofski fakultet i Zaviajni muzej Biograda, str. 237-268. 1990. Narodne nonje okolice Biograda. Biogradski zbornik. Zadar: Filozofski fakultet, str. 581-611. Parry, Linda 1988. Textiles of the Arts and Crafts Movement. London: Thames and Hudson. Pederin, Ivan 1970. "Graboveva koncepcija hrvatskoga kulturnog preporoda." Kai 3: 139-146.

158

Peterson, Richard A. 1997. Creating Country Music: Fabricating Authenticity. Chicago and London: Chicago University Press. Petri, Mario 1973. Obiaj tatauiranja kod balkanskih naroda: karakteristike, uloga i porijeklo.[Rukopis doktorskog rada.] Sarajevo: Filozofski fakultet. Petrovi, urica 1980. "Prilog prouavanju kulturnog kontinuiteta u materijalnoj kulturi jadranskog podruja." Fiskoviev zbornik I. (Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21), str. 664-683. Petrovi, urica i Mirjana Proi-Dvorni 1983. Narodna umetnost. Beograd, Zagreb i Mostar: Jugoslavija, Spektar i Prva knjievna komuna. Phillips, David 1997. Exhibiting Authenticity. Manchester i New York: Manchester University Press. Popovi, D. 1959. Srbi u Vojvodini. Novi Sad. Povrzanovi, Maja 1988. "Image and Word on Clothing: Messages to the Ethnologist." [Separat, str. 37-48.] Pratt, Jeff 2007. "Food Values: The Local and the Authentic." Critique of Anthropology 27 (3): 285300. Prica, Ines 2001. Mala europska etnologija. Zagreb: Golden marketing. Prica, Ines, i eljka Jelavi (ur.) 2009. Destinacije enje, lokacije samoe: uvidi u kulturu i razvojne mogunosti hrvatskih otoka. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku i Hrvatsko etnoloko drutvo. Proi-Dvorni, Mirjana 1982. enski graanski kostim u Srbiji XIX veka. Zbornik Muzeja primenjene umetnosti 24-25: 9-28. 1989. "Changes in Cultural Systems as Reflected in Styles of Clothing - The Case of Belgrade in the 19th Century." Ethnological Review 25: 111-123. 2006. Odevanje u Beogradu u XIX i poetkom XX veka. Beograd: Stubovi kulture. Phillips, David 1997. Exhibiting Authenticity. Manchester i New York: Manchester University Press. Prica, Ines 2001. Mala europska etnologija. Zagreb: Golden marketing.

159

Radau Ribari, Jelka 1975. Narodne nonje Hrvatske. Zagreb: Etnografski muzej. 1978. O porijeklu vezenog ukrasa na suknenoj odjei zapadnodinarskog podruja. Etnoloki prilozi 1: 77-93. 1986. "Zapaanja o narodnoj nonji u Rami i Sinjskoj krajini." Kai 18: 41-65. 1991. Radau-Ribari, Jelka: ensko ruho jadranskog podruja kao primjer proimanja utjecaja. Zbornik radova 29. kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije, str. 105-111. Zagreb: Hrvatsko drutvo folklorista. 1995. Tragovi megalitike kulture u folklornom ruhu srednjeg jadranskog zalea. [Biljeke s predavanja odranog 25. svibnja 1995. u Zagrebu.] 1997. enska narodna nonja u Istri. Pazin i Zagreb: Istarsko knjievno drutvo "Juraj Dobrila" i Institut za etnologiju u folkloristiku. Radi, Antun 1936. Narod i narodoznanstvo. Zagreb: Seljaka sloga. Rajkovi, Zorica (v. i Zorica Vitez) 1987. "Zato govorimo o obiajima." Narodna umjetnost 24, 15-20. 1988. Znamenje smrti. Rijeka i Zagreb: IC Rijeka i Zavod za istraivanje folklora. Ribeiro, Aileen 2003. "Dress in the Early Modern Period, c. 1500-1780." U: Jenkins (ur.), 2003:659-689. Richardson, Catherine (ur.) 2004. Clothing Culture, 1350-1650 (The History of Retailing and Consumption). Aldershot: Ashgate Publishing. Rihtman-Augutin, Dunja 1974. "O nekim metodolokim problemima etnolokog istraivanja sadanjosti." Etnoloki pregled 12: 121-128. 1976. "Razmiljanje o narodnoj nonji i modi." Narodna umjetnost 13: 113-122. 1984. Struktura tradicijskog miljenja. Zagreb: kolska knjiga. 1987. "Njemaki pojmovi Sitte und Brauch i poimanje obiaja u naoj etnologiji." Narodna umjetnost 24, 83-92. 1988. Etnologija nae svakodnevice. Zagreb: kolska knjiga. 1991. "Predgovor." U: Burke 1991:5-9. 2001. Etnologija i etnomit. Zagreb: ABS95. Rihtman-Augutin, Dunja (ur.) 1991. Simboli identiteta. Zagreb: Hrvatsko etnoloko drutvo. Rihtman-Augutin, Dunja, i Aleksandra Muraj 1998. The first fifty years of ethnological thought at the Institute. Narodna umjetnost 35/1: 111-135. Rihtman-Augutin, Dunja, et alii (ur.) 1982. Povijest i tradicije otoka Zlarina. Zagreb: Zavod za istraivanje folklora.

160

Roach, Mary Ellen, i Joanne Bubolz Eicher 1989. "Social Aspects of Dress: A Position Paper with Thoughts on Identity and Dress."

ACPTC National Meeting - Pre-conference workshop, Fall (November). 1992. "Dress and Identity." Clothing and Textiles Research Journal 10 (4): 1-8.

Roach, Mary Ellen, i Joanne Bubolz Eicher (ur.) 1965. Dress, Adornment, and the Social Order. New York, London i Sydney: John Wiley and Sons. Roach, Mary Ellen, i Kathleen Ehle Musa 1980. "Defining Western Dress." U: New Perspectives on the History of Western Dress. M. E. Roach i K. E. Musa (ur.), str. 1-12. New York: Nutri Guides. Roche, Daniel 1996. The Culture of Clothing: Dress and Fashion in the Ancien Regime. Cambridge: Cambridge University Press. 2000. A History of Everyday Things: The Birth of Consumption in France, 1600-1800. Cambridge: Cambridge University Press. Roth, Stacy F. 1998. Past Into Present: Effective Techniques for First-Person Historical Interpretation. Chapel Hill and London: The University of North Carolina Press. Salamon, Velimir, i Nenad Bobanac 2005. Metodologija i kriteriji za procjenu autentinosti tradicijskog broda. Zagreb: HAZU. Saliklis, Ruta 1999. "The Dynamic Relationship Between Lithuanian National Costumes and Folk Dress." U: Welters 1999: 211-234. Schnauer, Srana 2001. "Odjea, obua i nakit u antikoj Dalmaciji na spomenicima iz Arheolokog muzeja u Splitu." Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 93:223-505. Schneider, Jane 1987. The anthropology of cloth. Annual Review of Anthropology 16: 409-448. Schneider, Marijana 1971. Narodne nonje u slikarstvu i grafici XIX stoljea. [Katalog izlobe.] Zagreb: Povijesni muzej Hrvatske. Schrader, Robert 1983. The Indian Arts and Crafts Board: An Aspect of New Deal Indian Policy. Albuquerque: University of New Mexico Press. Schubert, Gabriella 1986. "Metodska pitanja u istraivanju nonji balkanskih naroda." Makedonski folklor 19: 105-111. 1992. "O starim mediteranskim oglavljima." Ethnologica Dalmatica 1: 33-44. 1993. Kleidung als Zeichen: Kopfbedeckungen im Donau-Balkan-Raum. Berlin: Harrassowitz Verlag.

161

Schumpeter, Joseph 1934. [1911.] The Teory of Economic Development. Cambridge, Mass.: Harvard University Press. Scott, Margaret 1980. Late Gothic Europe, 1400-1500 (The History of Dress Series). London i Atlantic Highlands, N. J.: Mills & Boon i Humanities Press. Sebesta, J. L., i L. Bonfante (ur.) 1994. The World of Roman Costume. Madison: University of Winsconsin Press. Seferovi, Abdulah 1990. Tomaso Burato: carski i kraljevski dvorski fotograf. [Katalog izlobe.] Zadar: Narodni muzej. Seid, Roberta Pollack 1987. The Dissolution of Traditional Rural Culture in Nineteenth-Century France. New York i London: Garland Publishing. Sen, Amartya 2007. Identitet i nasilje: iluzija sudbine. Zagreb: Poslovni dnevnik i Masmedia. Sennett, Richard 2008. The Craftsman. London: Allen Lane. Shwartz, Hillel 1996. The Culture of Copy: Striking Likeness, Unreasonable Facsimiles. New York: Zone. Simmel, Georg 2005. [1916.] Rembrandt, An Essay in the Philosophy of Art. New York i London: Routledge. Sklevicky, Lidia 1991. "Profesija etnolog analiza pokazatelja statusa profesije." U: Rihtman-Augutin (ur.) 1991., str. 45-72. Soldo, Josip Ante 1997. Kratka povijest ibenske biskupije, o 700. obljetnici. ibenik: Biskupski ordinarijat. Spooner, Brian 1986. "Weavers and dealers: the authenticity of an oriental carpet." U: Appadurai 1986: 195235. Spufford, Margaret 1984. The Great Reclothing of Rural England: Petty Chapmen and their Wares in the Seventeenth Century. London: The Hambledon Press. Stanojevi, Gligor 1987. Dalmatinske krajine u XVIII vijeku. Beograd i Zagreb: Istorijski institut i Prosvjeta.

162

Staruch, Sally K. Ballog 1990. The contemporary Slovak folk costume tradition: Ethnicity and the invention of culture. [Rukopis doktorske teze.] University of Massachusetts. Stocking, George L. (ur.) 1985. Objects and Others: Essays on Museums and Material Culture. Madison: University of Wisconsin Press. Stojkovi, Marijan 1953. "Historijski prilozi etnografiji Hrvata." Zbornik za narodni ivot i obiaje 37: 251-269. Supek, Olga 1983. "Osnovne znaajke etnologije u Hrvatskoj od 1945. do danas." U: Zbornik radova 18. kongresa SEDJ u Rogakoj Slatini. Ljubljana: Slovensko etnoloko drutvo, str. 51-66. 1987. "Status pojma obiaj u angloamerikoj antropologiji." Narodna umjetnost 24: 105-116. Synnott, Anthony 1987. "Shame and glory: a sociology of hair." The British Journal of Sociology 38 (3): 381413. 1991. "A sociology of smell." Canadian Revue for Sociology and Anthropology 28 (4): 437459. Synnott, Anthony, i David Howes 1992. "From Measurement to Meaning: Anthropology of the Body." Anthropos 87: 147-166. estan, Ivan 2006. "Tradicijski zanati o problemima etnolokog definiranja 'jasnog pojma'". Etnoloka istraivanja 11: 95-111. imoni-Bobetko, Zdenka 1997. Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941. Zagreb: Hrvatski institut za povijest i AGM. ulek, Bogoslav 1842. "O vanosti narodne nonje." Danica ilirska 52: 203-206 i 53:208-209. verko, Ivana 2003. Splitska kola za dizajn: uobliavanje strukovne risarske kole u Splitu 1907. Split: Knjievni krug. vob-oki, Nada, et alii (ur.) 2008. Kultura zaborava: industrijalizacija kulturnih djelatnosti. Zagreb: Jesenski i Turk i Hrvatsko socioloko drutvo. vob-oki, Nada 2008. "Predgovor." U: vob-oki et al. 2008., str. 7-68. 2008a. "Umjesto zakljuka." U: vob-oki et al. 2008., str. 147-150. Tarlo, Emma 1996. Clothing matters. Dress and identity in India. Chicago: The University of Chicago Press.

163

Taylor, Lou 2002. The study of dress history. Manchester i New York: Manchester University Press. 2004. Establishing dress history. Manchester i New York: Manchester University Press. Tilley, Christopher 2007. [1999.] "The Metaphorical Transformation of Wala Canoes." U: Buchli 2007: 27-55. Tkali, Vladimir 1925. "Seljake narodne nonje u podruju Zagrebake gore." Narodna starina 10: 133-137. Travirka, Antun 1991. "Tomaso Burato, carski i kraljevski fotograf." [Katalog izlobe.] Zadar: Narodni muzej. Trilling, Lionel 1974. [1972.] Sincerity and Authenticity. Harvard: Harvard University Press. Tschmuck, Peter 2006. Creativity and Innovation in the Music Industry. Dordrecht: Springer. Turnau, Irena 1987. Historia europejskiego wkiennictwa odzieowego od XIII do XVIII w. Warszawa: PAN, Instytut historii kultury materialnej. Ulin, Robert 1995. "Invention and Representation as Cultural Capital: South-west French Winegrowing History." American Anthropologist 97: 519-527. Ulrich, Laurel Thatcher 2001. The Age of Homespun: Objects and Stories in the Creation of an American Myth. New York: Vintage Books. Vasi, Pavle 1953. "Jugoslovenske nonje u XVI veku." Zbornik Etnografskog muzeja u Beogradu 1: 129143. 1968. Nonja naroda Jugoslavije kroz istoriju. Beograd: Zavod za izdavanje udbenika RS. 1974. Odelo i oruje (drugo, dopunjeno izdanje). Beograd: Univerzitet umetnosti. Vecellio, Cesare 1977. [1590.] Vecellio's Renaissance Costume Book. New York: Dover. Vidovi-Begonja , Ilda 1988. Narodna nonja Splita. Prirunik za rekonstrukciju nonje. Zagreb: Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske. Vince, Zlatko 1990. [1978.] Putovima hrvatskoga knjievnog jezika: lingvistiko-kulturnopovijesni prikaz filolokih kola i njihovih izvora. Zagreb: Matica hrvatska.

164

Vitez, Zorica 2007. "'Legenda o Picokima' u svjetlu globalne i nacionalne (kulturne) politike." Narodna umjetnost 44 (2): 11-25. 2008. "International Folklore Festival of Zagreb: Experiences and Dilemmas of Applied Ethnology." Narodna umjetnost 45 (1): 109-123. Vitez, Zorica i Aleksandra Muraj (ur.) 2001. Hrvatska tradicijska kultura na razmei svjetova i epoha. Zagreb: Barbat, Klovievi dvori i Institut za etnologiju i folkloristiku. Vlahovi, Mitar S. 1951. "O najstarijoj kapi kod Jugoslovena s obzirom na zbirku kapa Etnografskog muzeja u Beogradu." Zbornik Etnografskog muzeja u Beogradu 1901-1951., str. 144-163. Vodopija, Milivoj 1978. Etnoloko odreenje pojma "obiaj". [Rkp. magistarskog rada.] Zagreb: Filozofski fakultet. Vojnovi-Traivuk, Branka 2002. "Nonja splitskih varoana u procesu nacionalne identifikacije." Ethnologica Dalmatica 11: 1-143 [temat]. Vrandei, Josip 2002. "Dalmatinski autonomistiki pokret u XIX. stoljeu." Zagreb: Dom i svijet. Vrti, Ivana 2007. "O jeziku karieva prijevoda 'Svetoga pisma'." Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 33:449-468. Vukui, Ana-Marija 2005. "Suvremenost, tradicija i sjeanje: Sinjska alka." Narodna umjetnost 42 (2): 93-108. Wade, Edwin L. 1985. "The Ethnic Art Market in the American Southwest, 1890-1980." U: Stocking 1985: 167-191. Wallis, Hellen M. i Arthur H. Robinson 1987. "Ethnographic Map." U: Cartographical Innovations: An International Handbook of Mapping Terms to 1900. Wallis, H. M. i A. H. Robinson, ur., str. 105-107. Tring, Herts.: Map Collector Publications i The International Cartographic Association. Weissengruber, Thekla 2004. Zwischen Pflege und Kommerz: Studien zum Umgang mit Trachten in sterreich nach 1945. Wien: Lit Verlag. Welters, Linda (ur.) 1999. Folk Dress in Europe and Anatolia: Beliefs about Protection and Fertility. Oxford i New York: Berg. 1999.a. "Introduction: Folk Dress, Supernatural Beliefs, and the Body." U: Welters 1999: 112.

165

Wolf, Eric 1999. Envisioning Power: Ideologies of Dominance and Crisis. Berkeley: University of California Press. Wolff, Larry 2001. Venice and the Slavs: The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment. Stanford: Stanford University Press. Young, Antonia 2001. Women Who Become Men: Albanian Sworn Virgins. Oxford i New York: Berg. Zamoyski, Adam 2001. Holy Madness: Romantics, Patriots, and Revolutionaries, 1776-1871. London: Penguin. Zemlji, Terezija, i Jadran Kale 2009. "Tkalstvo kao kuna radinost ibenskih franjevki i ostali runi radovi", prihvaeno za objavljivanje u zborniku radova sa strunog i znanstvenog skupa povodom proslave 300. obljetnice roenja utemeljiteljice Drube sestara franjevki od Bezgrjene, majke Klare ii, odranog u ibeniku 2006. godine. Zorn, Elayne 2004. Weaving a Future: Tourism, Cloth and Culture on an Andean Island. Iowa City: Iowa University Press. upanovi, ime 1991. Starodrevna batina ibenskoga kraja: arheoloke, jezine i etnoloke posebitosti. Split: Knjievni krug.

166

Kratice EMS: Etnografski muzej u Splitu. HPM: Hrvatski povijesni muzej. AC: Arhivski centar u ibeniku.

Popis grafikona Grafikon 1: brojnost rijei po hiperonimima u najveem koritenom filolokom izvoru Grafikon 3: rodoslov kaparica iz obitelji Stoji 23 59

Popis tablinih prikaza Tabla 1: kronologija leksikografskih vrela Tabla 2: usporedba fonda rijei iz starijih rjenika Tabla 3: uenika proizvodnja kapa Tabla 4: kooperantska proizvodnja kapa Tabla 5: pregled godinjih isporuka aktivne kaparice Tabla 6: kupci kapa iz Centra za unapreenje domainstva Tabla 7: kupci tkalakih proizvoda iz Centra za unapreenje domainstva str. 8 22 57 57 58 60 62

Popis likovnih tabli Tabla I: vezena prostirka Tabla IIa, b: primjer narodne kape (likovni prikazi) Tabla IIIa-e: primjer narodne kape (likovna preoblikovanja i javna recepcija) Tabla IV: dvije pastorale sa sjevernodalmatinskim enskim nonjama str. 237 239 241 246

246

Sadraj 1 2 2.1 2.2 2.3 2.4 2.4.1 2.4.2 2.5 2.6 2.6.1 2.6.2 2.6.3 2.7 2.7.1 3 3.1 3.1.1 3.1.2 3.1.3 3.1.4 3.1.4.1 3.1.4.2 3.1.4.3 3.2 3.2.1 3.2.2 3.2.3 3.2.4 3.3 3.3.1 3.3.2 3.3.2.1 3.3.2.2 3.3.3 3.3.4 3.3.5 3.3.6 3.3.7 3.3.8 4 5 6 Uvod Obrazloenje teme i metodologija rada Geografske granice istraivanja Povijesne granice istraivanja Glavna istraivaka pitanja Pregled literature Glavna obiljeja literature Kritika Metodologija Vrela za istraivanje Organizacija podataka Etnografska vrela Filoloka vrela Analiza polaznih pojmova Prethistorija pojma narodna nonja Rasprava Tko proizvodi narodnu nonju? Kuna radinost u samostanima Industrija narodnog veziva Centar za unapreenje domainstva Zajednika obiljeja prikazanih proizvodnji Usporedba aspekata civilnog aktivizma i enskog poduzetnitva Uloga sredinjeg pogona Proizvodne mogunosti i odgovaranje na kulturne potrebe na primjeru kape Tko nosi narodnu nonju? Udruge, zborovi i glazbari Klapski pokret Sudionici javnih sveanosti Uzori i izvedbe povijesnih odjevnih rekonstrukcija Analiza proizvodnje i potronje kulturnih znaenja Kalendarne prilagodbe Znaenja autentinosti Analiza pojmova Autentinost i narodna nonja Narodna nonja i trite Moralni kapacitet narodne nonje Arbitrarni procesi Uinci socijalnih interakcija Historizacijski okvir analize Aktivistiki kontekst istraivanja Zakljuci Literatura Saetak i ivotopis Dodatak 1: Rjenik predindustrijske kulture odijevanja sjeverne Dalmacije Dodatak 2: Pitanja iz anketnog listia Kratice, popis grafikona, tablinih prikaza i likovnih tabli 3 7 7 7 9 9 11 12 13 16 17 19 19 24 31 46 46 46 51 53 62 62 64 66 69 70 73 78 80 106 106 106 107 109 118 121 123 127 131 135 136 139 167 168 236 246

247