You are on page 1of 22

VISOKA POSLOVNA KOLA STRUKOVNIH STUDIJA AAK

SEMINARSKI RAD

Predmet: EKONOMIJA SOCIJALNOG ZDRAVSTVENOG I PENZIONOG OSIGURANJA

POJAM, VRSTE I FINANSIRANJE OSIGURANJA

Mentor: Prof. dr Miroslav Dini

Studentkinje: Danijela Panteli br. indeksa: 199-069-10 Biljana Mitrovi br. indeksa: 101-071-10

aak, oktobar 2011. god. I

SADRAJ
Str.

POJAM SOCIJALNOG OSIGURANJA.......................................................................1 Osnovne karakteristike socijalnog osiguranja.................................................2 VRSTE SOCIJALNOG OSIGURANJA.......................................................................2 Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiu se i ostvaruju zavisno od duine ulaganja i visine osnovice na koju je plaen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje i uz primenu naela solidarnosti.. ...............................3 SOCIJALNO OSIGURANJE.....................................................................................5 Zdravstveno osiguranje...................................................................................5 Obavezno zdravstveno osiguranje ..............................................................5 Dobrovoljno osiguranje................................................................................5 Penzijsko i invalidsko osiguranje.....................................................................8 Penzijski sistemi neke od klasifikacija........................................................8 Vrste penzijskog osiguranja.........................................................................9 ,,Stubovi penzijskog osiguranja..................................................................9 Tabela 3 : Klasifikacija penzijskih sistema........................................................10 Tabela 4: Vrste penzijskog osiguranja..............................................................10 Tabela 5 : Tri stuba penzijskog sistema........................................................10 3.3 Osiguranje za sluaj nezaposlenosti.......................................................10 FINANSIRANJE SISTEMA SOCIJALNOG OSIGURANJA...........................................11 Finasiranje zdravstvenog osiguranja u svetu................................................11 Javni izvori - budet ...................................................................................11 Javni izvori - fondovi obaveznog zdravstvenog osiguranja.........................12 Privatno osiguranje i lino plaanje............................................................13 Modeli finansiranja........................................................................................14 Finansiranje zdravstvenog osiguranja u Srbiji...............................................16 Finansiranje penzijskog i invalidskog osiguranja u Srbiji...............................18 Osiguranje za sluaj nezaposlenosti..............................................................18 ZAKLJUAK....................................................................................................... 19 LITERATURA......................................................................................................19

II

UVOD
U izradi ove teme, najtee nam je bilo da izuzetno obimnu materiju, svedemo na nekih petnaestak stranica teksta. Ipak, nadamo se da smo uspele da izdvojimo najvanije, to bi bilo neophodno za razumevanje iste. Pogotovo, to se radi o veoma znaajnim pitanjima, koja interesuju svakog od nas (naravno, do penzije imamo jo prilino, ali zato nam je zdravstveno osiguranje veoma bitno, kao i osiguranje za sluaj nezaposlenosti, s obzirom na nestabilnu i neizvesnu situaciju u zemlji Srbiji). Ideja zdravstvenog osiguranja, najpre se javlja u Evropi, sa ciljem da se umanji finansijski rizik i neosiguranost ljudi u nepredvidjenim situacijma, to vodi gubitku dohotka, efikasnosti ili ivota. Medjutim, koji procenat stanovnitva e biti obuhvaen ovim vidom osiguranja, kao i suma novca koja se dobija iz prihoda, radi finansiranja osiguranja, uglavnom zavisi od toga koliko je drava spremna da izdvoji. U naem sluaju, svake godine se sve manje i manje izdvaja za zdravstveno osiguranje i, slobodno moemo rei, drava iznalazi svakakve naine ne bi li, na neki nain, ograniila zdravstveno osiguranje, bilo u vidu usluga ili raznih nadoknada, ali o tome emo kasnije. to se penzijskog i invalidskog osiguranja tie, moemo se podiiti da je, u nas, jo 1833. godine knez Milo Obrenovi potpisao reenje prvom srpskom penzioneru, Iliji Markoviu. Naalost, u poetku sistem lepo zamiljen, ali to vreme vie odmie, sve tee ostvariv, ali o tome u narednim poglavljima. Isto tako, Srbija se brine o nezaposlenim licima, pa oni imaju pravo na zdravstvenu zatitu i pravo na naknadu trokova prevoza u vezi sa korienjem zdravstvene zatite, ali i pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje i jo neka prava (koja su javno proklamovana, ali je veliko pitanje da li se u stvarnosti i ostvaruju, ali je to tema za neku drugu raspravu). U svakom sluaju, u poglavljima koja slede, potrudiemo se da, u to kraem obimu, prezentiramo, kao to smo na poetku rekle, veoma obimnu materiju, ali koja, na ovaj ili onaj nain, interesuje sve nas.

III

POJAM SOCIJALNOG OSIGURANJA


Socijalno osiguranje, osiguranim licima, na principima obaveznosti, uzajamnosti i solidarnosti, obezbeuje zdravstvenu zatitu i materijalna davanja u sluaju nastanka pojedinih socijalnih rizika, kao to su bolest, starost, invalidnost, smrt i nezaposlenost. U literaturi postoje razliita terminoloka i pojmovna odreenja socijalnog osiguranja. Naveemo nekoliko definicija pojma socijalnog osiguranja: 1) Prema tome, za socijalno osiguranje moe se rei da predstavlja pravni izraz onog dela socijalne politike i njome usmerenih drutvenih odnosa koji se tiu organizovane socijalno-materijalne, zdravstvene i psiholoke zatite osiguranika i osiguranih lica od pojedinih socijalnih rizika, po principu finansijskog doprinosa, uzajamnosti i solidarnosti1. 2) Socijalno osiguranje je oblast socijalne politike, kojim radni ljudi za sebe i lanove svojih porodica, na naelima solidarnosti i uzajamnosti, obavezno osiguravaju materijalno obezbeenje i zdravstvenu zatitu za sluajeve bolesti, invalidnosti, starosti, smrti i nezaposlenosti2. 3) Socijalno osiguranje predstavlja vid socijalne sigurnosti i ima za cilj pruanje odgovarajue ekonomske i socijalne sigurnosti osiguranim licima u sluaju nastupanja rizika osiguranja; bolesti, trudnoe, poroaja, nesree na poslu, privremenog ili trajnog, deliminog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, nezaposlenosti, iznemoglosti, gubitka hranioca i smrti3. 4) ... moglo bi se rei da je socijalno osiguranje sistem materijalne, socijalne i psiholoke zatite oveka (koji je osiguran) i obuhvata zatitu od bolesti, povrede, invalidnosti i zatitu u starosti (ispunjenjem uslova za penziju). Socijalno osiguranje obezbedie i zatitu za lanove porodice u odreenim sluajevima odnosno u pogledu propisanih rizika.4

1 2

Predrag Jovanovi, Radno pravo, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, 1998., str. 411 Duan Lakievi, Uvod u socijalnu politiku, Savremena administracija, Beograd, 1987., str. 34 3 Rajko Sudum, Socijalno osiguranje u Srbiji u XX veku, u: Srbija u modernizacijskim procesima XX veka, Institut za noviju istoriju Srbije, 1994., str. 273. 4 Vlajko Braji, Radno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1991., str. 527.

Osnovne karakteristike socijalnog osiguranja


Polazei od gore citiranih definicija, kao osnovne karakteristike socijalnog osiguranja moemo navesti sledee: a) ono je vid socijalne sigurnosti i deo socijalne politike; b) ono je ureen oblik organizovane materijalne i zdravstvene zatite ljudi; v) cilj socijalnog osiguranja nije samo otklanjanje posledica nastalih socijalnih rizika5, ve i spreavanje uzroka njihovog nastanka; g) socijalno osiguranje se zasniva na ideji socijalizacije rizika osiguranja, te jedan od osnovnih principa na kojima ono poiva je princip solidarnosti; d) prava iz socijalnog osiguranja obezbeuju se obaveznim uplatama doprinosa; ) socijalno osiguranje poiva na samoupravi osiguranika, s tim da u njegovom organizovanju i sprovoenju vanu ulogu ima drava; e) socijalno osiguranje je deo pravnog sistema jedne zemlje, a prava koja ono obezbeuje spadaju meu najvanija ljudska prava. Iz svega napred navedenog proizilazi da socijalno osiguranje ima humanitarni, socijalni, ekonomski i politiki znaaj.

VRSTE SOCIJALNOG OSIGURANJA


Socijalno osiguranje najee pokriva sledee socijalne rizike: starost, bolest, privremeno ili trajno smanjenje i gubitak radne sposobnosti, nesreu na poslu i nezaposlenost. Za sve sisteme socijalnog osiguranja, bez obzira na razlike koje izmeu njih postoje, zajedniko je postojanje dve grupe prava i to: prava na novane naknade i prava na pruanje odreenih usluga. Ekonomskom razvijenou pojedine zemlje i ciljevima njene socijalne politike, uslovljen je obuhvat lica socijalnim osiguranjem i sadraj i obim prava. Socijalno osiguranje, zasnovano na konceptu drave blagostanja i socijalne drave, obuhvata:
5

...pod socijalnim rizikom (sluajem) moemo podrazumevati pravnim propisima i drugim aktima utvreno stanje, dogaaj ili pojavu koja ima ili moe imati odreen individualni i drutveni socijalno-materijalni, zdravstveno-bioloki, psiholoki i pravni znaaj, a u vezi sa kojim osiguranici, osigurana lica, pojedini organi i organizacije, imaju tim propisima i aktima utvrena prava, obaveze i odgovornosti. Predrag Jovanovi, op.cit., str. 413.

1) zdravstveno osiguranje; 2) penzijsko i invalidsko osiguranje i 3) osiguranje za sluaj nezaposlenosti Zdravstveno osiguranje, kao vid socijalnog osiguranja, osiguranim licima (osiguranicima i lanovima porodice osiguranika) obezbeuje zdravstvenu zatitu (odnosno pravo na zdravstvene usluge) i ostala prava iz oblasti zdravstvenog osiguranja (naknada zarade za vreme privremene spreenosti za rad i naknada putnih trokova u vezi sa korienjem zdravstvene zatite ). Graanima Republike Srbije zdravstvenim osiguranjem se obezbeuje sledee: a) mere prevencije i ranog otkrivanja bolesti; b) pregledi i leenje ena u vezi sa planiranjem porodice kao i u toku trudnoe, poroaja i materinstva do 12 meseci nakon poroaja; c) pregledi i leenje u sluaju bolesti i povrede; d) pregledi i leenje bolesti usta i zuba; e) medicinska rehabilitacija u sluaju bolesti i povrede; f) lekovi i medicinska sredstva i g) proteze, ortoze i druga pomagala za kretanje, stajanje i sedenje, pomagala za vid, sluh, govor, stomatoloke nadoknade, kao i druga pomagala (medicinsko-tehnika pomagala). Penzijsko i invalidsko osiguranje obuhvata osiguranje: a) za sluaj starosti - starosna penzija; b) za sluaj invalidnosti - invalidska penzija; c) za sluaj smrti: porodina penzija i naknada pogrebnih trokova; d) za sluaj telesnog oteenja prouzrokovanog povredom na radu ili profesionalnom boleu novana naknada za telesno oteenje i e) za sluaj potrebe za pomoi i negom drugog lica novana naknada za pomo i negu drugog lica. Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiu se i ostvaruju zavisno od duine ulaganja i visine osnovice na koju je plaen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje i uz primenu naela solidarnosti.6. Sredstva za obezbedjenje gore navedenih prava podmiruju se iz doprinosa koje plaaju pojedinci i poslodavci, ali isto tako i iz budeta (pod posebnim uslovima za odredjene kategorije korisnika).
6

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, l. 5

Prema naem Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, obavezno osigurana lica, jesu: 1) zaposleni; 2) lica koja samostalno obavljaju delatnost; 3) poljoprivrednici. Takodje, pored obaveznog osiguranja, postoji i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje, kojim osiguranici mogu, u skladu sa posebnim zakonom, obezbediti sebi i lanovima svoje porodice vei obim, kao i drugu vrstu prava od prava utvrenih zakonom. Po naem zakonu, osiguranik stie pravo na starosnu penziju: 1) kad navri 65 (mukarac), odnosno 60 (ena) godina ivota i najmanje 15 godina penzijskog staa; 2) kad navri 40 (mukarac), odnosno 35 (ena) godina staa osiguranja i najmanje 53 godine ivota. 3) kad navri 45 godina staa osiguranja7 Penzijsko i invalidsko osiguranje obezbeuje i sprovodi fond. Fond je pravno lice sa statusom organizacije za obavezno socijalno osiguranje u kome se ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i obezbeuju sredstva za ovo osiguranje. Za sluaj nezaposlenosti, obaveznim osiguranjem, u Republici Srbiji, obezbeuje se sledee: a) novana naknada; b) zdravstveno osiguranje i penzijsko i invalidsko osiguranje i c) i dr. u skladu sa zakonom Inae, nezaposlenim, u skladu sa lanom 2. Zakona, smatra se lice od 15 godina ivota do ispunjavanja uslova za penziju, odnosno najkasnije do 65 godina ivota, sposobno i odmah spremno da radi, koje nije zasnovalo radni odnos ili na drugi nain ostvarilo pravo na rad, a koje se vodi na evidenciji nezaposlenih i aktivno trai zaposlenje.8 Sredstva za ostvarivanje obaveznog osiguranja za sluaj nezaposlenosti, obezbeuju se iz doprinosa za obavezno osiguranje za sluaj nezaposlenosti i iz drugih sredstava.

Zakon o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju iz 2010. god. Lice koje trai zaposlenje, u skladu sa lanom 3. Zakona, jeste: a) nezaposleni, b) zaposleni koji trai promenu zaposlenja i c) drugo lice koje trai zaposlenje.
8

SOCIJALNO OSIGURANJE
Zdravstveno osiguranje
Zdravstveno osiguranje u najveem broju zemalja organizovano je u tri oblika, i to: 1) 2) 3) obavezno, dobrovoljno i privatno osiguranje.

Obavezno zdravstveno osiguranje


Obavezno zdravstveno osiguranje osnovni je oblik osiguranja. U poetku obavezno zdravstveno osiguranje obuhvatalo je samo neke kategorije zaposlenih u industriji, rudarstvu i drugim granama privrede u kojima je rizik povreivanja bio velik, da bi se kasnije proirilo i postepeno obuhvatalo slubenike, zemljoradnike, zaposlene u ostalim privrednim granama, samozaposlene, penzionere i nezaposlena lica. Problem obuhvaenosti stanovnitva obaveznim zdravstvenim osiguranjem u mnogim zemljama reen je uvoenjem sistema nacionalne zdravstvene slube (o tome neto kasnije). Obavezno zdravstveno osiguranje zasniva se na veem broju principa, odnosno naela, od kojih su osnovni principi: obaveznosti, uzajamnosti i solidarnosti, javnosti, zatite prava osiguranih lica i zatite javnog interesa, stalnog unapreenja kvaliteta, ekonominosti i efikasnosti i drugi principi, gde centralno mesto pripada principu solidarnosti. Socijalna solidarnost podrazumeva da svaki pojedinac ili organizacija uplauju sredstva u skladu sa svojim ekonomskim mogunostima a zdravstvenu zatitu koriste prema potrebi. To znai da jedni plaaju vie a koriste manje, dok drugi koriste vie a plaaju manje. Drugaije reeno, imuniji plaaju za siromane, mladi za starije, zdravi za bolesne, samci za one sa porodicom9 Uslov da sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja uspeno posluje je da proseni trokovi po jednom osiguranom licu ne budu vei od prosenog doprinosa po jednom osiguranom licu, a tome upravo treba da doprinese princip solidarnosti.

Dobrovoljno osiguranje
U okviru sistema obaveznog zdravstvenog osiguranja, u mnogim zemljama, za lica koja nisu obuhvaena obaveznim osiguranjem ili koja ele vii standard usluga, postoji
9

Milivoje Stamatovi, ore Jakovljevi, Branka Legeti, Mirjana Martinov-Cvejin, Zdravstvena zatita i osiguranje, Zavod za izdavanje udbenika i nastavnih sredstava, Beograd, 1996., str. 289.

dobrovoljno osiguranje. Sredstva dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja vode se na posebnom raunu, a prikupljaju se na osnovu doprinosa koji mogu biti fiksni kao premija ili mogu biti u vidu poveane stope doprinosa. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje neretko je organizovano i kao privatno osiguranje. Za ovo osiguranje, ne vae principi obaveznosti, uzajamnosti i solidarnosti, ve se zasniva na principu dobrovoljnosti.

3.1.1.1. Sistemi - modeli zdravstvene zatite


Sistemi zdravstvenog osiguranja u velikoj meri razlikuju se po stepenu decentralizacije, odnosno centralizacije. Zdravstveno osiguranje moe da se sprovodi posredstvom jednog ili vie fondova osiguranja. Bive socijalistike zemlje Centralne i Istone Evrope, u toku sprovoenja procesa transformacije svojih drutveno-ekonomskih sistema, uglavnom opredelile su se za decentralizovan sistem zdravstvenog osiguranja. Najpoznatiju podelu sistema zdravstvene zatite predloila je Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) 1987. godine10. Prema ovoj podeli, svi sistemi zdravstvene zatite mogu se grupisati u jedan od tri osnovna sistema: 1) Sistem nacionalne zdravstvene slube Beveridov model; 2) Sistem socijalnog osiguranja Bizmarkov model; 3) Sistem privatnog osiguranja- model ,,nezavisnih ili ,,suverenih korisnika.

3.1.1.1.1. Sistem nacionalne zdravstvene slube


Ovaj sistem prva je uvela Velika Britanija 1948. godine. Po Vilijamu Beveridu, koji je u svom izvetaju iz 1942. godine obrazloio osnove sistema koji e osigurati jednakost i ravnopravnost u korienju zdravstvene slube prema potrebama graana, a ne prema njihovim platenim mogunostima, ovaj sistem zdravstvene zatite naziva se jo i Beveridov model. Karakteristike Beveridovog modela: a) potpun obuhvat stanovnitva, b) finansiranje iz budeta, odnosno putem poreza, i c) preteno dr. vlasnitvo ili samo kontrola nad zgradama i opremom u zdravstvu.

10

Organization for Economic Cooperation and Development.The Health System of OECD Countries: Finansing and delivering Health Care A Comparative Analysis of OECD Countries. Social Policy Studies No 4, Paris OECD, 1987 p.24-32

Od zemalja koje su uvele sistem nacionalne zdravstvene slube, pored Velike Britanije i Irske, moemo spomenuti: vedsku, Norveku, Finsku, Dansku, Italiju, paniju, Portugaliju, Japan, Kanadu, Koreju i druge zemlje. 3.1.1.1.2. Sistem socijalnog osiguranja karakterie: a) visok % stanovnitva obuhvaenog obaveznim zdrav. osiguranjem (preko 90%), b) finansiranje putem doprinosa zaposlenih i njihovih poslodavaca; i c) dravno i/ili privatno vlasnitvo nad zgradama i opremom u zdravstvu. Kao primere zemalja sa socijalnim osiguranjem moemo navesti: Nemaku, Austriju, Francusku, vajcarsku, Belgiju, Holandiju, Luksemburg i druge zemlje. Takoe, zemlje u tranziciji preteno se opredeljuju za sistem socijalnog osiguranja.

3.1.1.1.3. Sistem privatnog osiguranja karakeriu:


a) prevashodno privatno vlasnitvo nad zgradama i opremom u zdravstvu, b) privatno zdravstveno osiguranje i c) visok procenat neosiguranog stanovnitva. Zbog injenice da osiguranik sam bira program ili emu osiguranja po kojoj e se osigurati, ovaj sistem zdravstvene zatite naziva se i modelom nezavisnog ili suverenog korisnika. Tipian predstavnik su SAD, gde su rashodi za zdravstvenu zatitu oko 15% BNP, zdravstveno je neosigurano oko 42 miliona stanovnika. Sistemi zdravstvene zatite uglavnom meusobno se razlikuju prema nainu prikupljanja sredstava za zdravstvenu zatitu i ostvarivanju ostalih prava iz zdravstvenog osiguranja, odnosno prema izvorima finansiranja11. Socijalno osiguranje finansira se posredstvom organizacija obaveznog socijalnog osiguranja, ukljuujui i sredstva budeta. Sredstva doprinosa su javni prihod, pod kontrolom i na raspolaganju organizacija za obavezno socijalno osiguranje, osnovanih zakonima koji ureuju sistem obaveznog socijalnog osiguranja, za namene utvrene u skladu sa tim zakonima. Zakonom o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje ureuju se: doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, obveznici doprinosa, osnovice doprinosa, stope doprinosa, nain obraunavanja i plaanja doprinosa, kao i druga pitanja od znaaja za utvrivanje i plaanje doprinosa.

11

WHO. Evaluation of Recent Changes in the Financing of Health Services. Report of a WHO Study Group. WHO Tehnical Report Series No 829, Geneva, 1993, str. 7

Penzijsko i invalidsko osiguranje


Penzijsko i invalidsko osiguranje, u najveem broju zemalja, obuhvata, obavezno i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje, ime se obezbeuju prava za sluaj starosti, invalidnosti, smrti i telesnog oteenja, dok se dobrovoljnim penzijskim i invalidskim osiguranjem, na osnovu ugovora, mogu obezbediti prava za sluaj starosti, invalidnosti, smrti i telesnog oteenja, ili vei obim tih prava, kao i druga prava. Osnovne karakteristike prava iz obaveznog penzijskog i invalidskog osiguranja su: a) da se stiu se i ostvaruju zavisno od duine ulaganja, visine osnovice na koju je plaen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje i uz primenu naela solidarnosti, b) da je re o linim pravima i c) da , po pravilu, ne zastarevaju.

Penzijski sistemi neke od klasifikacija


Penzijski sistemi mogu se klasifikovati prema tri osnovna kriterijuma, i to prema tipu vlasnitva (javni-dravni i privatni), nainu finansiranja i nainu odreivanja penzije. Privatni penzijski fondovi mogu biti: a) fondovi po zaposlenju ( penzijski fond je vezan za preduzee) i b) univerzalni penzijski fondovi, odnosno penzijski fondovi kod kojih svako ima pravo pristupa (sa individualnim raunima). Prema nainu finansiranja, razlikujemo penzijske sisteme: a) koji se finansiraju iz tekuih prihoda, odn. PAYG (pay-as-you-go) sisteme i b) fundirane penzijske sisteme. Kod penzijskih sistema koji su zasnovani na finasiranju iz tekuih prihoda nastoji se prikupiti onoliko sredstava koliko je potrebno za isplatu penzija. Ovi sistemi poivaju na jednakosti prihoda i rashoda, bez fundiranja, odnosno kapitacije. Njih iskljuivo organizuje i vodi drava. Ovde je znaajan odnos broja zaposlenih prema broju penzionera, kao i finansijska disciplina u pogledu plaanja doprinosa. Penzijski sistemi koji poivaju na finansiranju iz tekuih prihoda mogu biti delimino fundirani, odnosno pored osnovnog izvora sredstava (osnovnog fonda), kao dopunski i rezervni moe postojati i kapitalni penzijski fond. Kod fundiranih penzijskih sistema, koje gotovo iskljuivo organizuje privatni sektor, kapital se prikuplja tokom radnog veka zaposlenog i investira u finansijsku imovinu

ili nekretnine. Iz prikupljenog kapitala, u koji se ukljuuje i prinos na investicije, isplauju se penzije.

Vrste penzijskog osiguranja


U svetu danas, polazei od vie moguih kombinacija tipova penzijskih sistema, o kojima je prethodno bilo rei, postoje etiri vrste penzijskog osiguranja, i to; 1) javni fond, PAYG (tekue finansiranje), propisana isplata; 2) javni fond, PAYG i stvaranje kapitalnih rezervi penzijskog sistema, propisana isplata; 3) privatni fond, fundiran, po zaposlenju, propisana isplata; 4) privatni fond, fundiran, individualnii rauni, propisani doprinosi. Pored navedene etiri vrste penzijskog osiguranja, moemo navesti i petu vrstu koju bi inio PAYG sa propisanim doprinosom. Od pomenutih vrsta penzijskog osiguranja, u svetu danas dominantno mesto imaju sistemi zasnovani na tekuem finansiranju (PAYG sistemi), kod kojih trenutno zaposleni, plaanjem doprinosa, finansiraju penzije penzionera, oekujui to isto i kada oni postanu penzioneri, odnosno da njihove penzije u budunosti finansiraju tada zaposleni radnici. Sistem tekueg finansiranja penzija prikladan je za uslove: brzog ekonomskog rasta, povoljnog odnosa broja zaposlenih i broja penzionera (tri i vie zaposlenih na jednog penzionera), brzog populacionog rasta i postojanja relativno mladog stanovnitva. Pri navedenim uslovima mogue je uz niske stope doprinosa za penzijsko osiguranje ostvariti visoke penzije.

,,Stubovi penzijskog osiguranja


Svetska banka, poetkom 90-tih godina prolog veka formulisala je svoj model sa tri takozvana stuba (engl. pillar):
1)

prvi: dravni, nefundiran, zasnovan na tekuem finansiranju (PAYG), sa drugi: obavezan privatni, fundiran, zasnovan po pravilu propisanog trei: dobrovoljni privatni, bilo kompanijski, bilo sa ind.tednim raunima.

unapred definisanom penzijom i skroman po obimu;


2)

doprinosa i individualnih tednih rauna i osnovni za osiguranje dohotka u starosti;


3)

1995. godine ovaj sistem se proiruje sa jo dva stuba: ,,nultim, koji obuhvata transfere starijim koji nisu zasnovani na prethodnim doprinosima penzijskom osiguranju (socijalna penzija), i ,,etvrtim, koji obuhvata neformalne i porodine transfere, ukljuujui stanovanje i zdravstvenu zatitu.

Terminologija tri stuba, je opteprihvaena, ali u zavisnosti od toga da li je koristi Svetska banka, Evropska unija, Organizacija za evrpsku saradnju i razvoj (OECD) ili Meunarodna organizacija rada, ima razliito znaenje. U Srbiji koristi se terminologija Svetske banke12.
Tabela 3 : Klasifikacija penzijskih sistema
R.br. 0 1 2 3 Kriterijumi klasifikacije 2 Vlasnitvo Nain finansiranja Nain odredjivanja penzije Penzijski sistemi 2 Javni (dravni) Tekui prihodi (PAYG sistem) Propisana isplata (defined benefit) 3 Privatni (po zaposlenju ili individualni ra.) Akumulirani kapital (fundirani fondovi) Propisani doprinosi (defined contribution)

Tabela 4: Vrste penzijskog osiguranja


R. br. 0 1. 2. 3. 4. Fond 1 Javni Javni Privatni Privatni Finansiranje 2 PAYG (tekue fin.) PAYG + stvaranje kapitalnih rezervi fundiran fundiran Isplata 3 propisana propisana propisana propisan Doprinosi 4 po zaposlenju Zaposlenje 5 Individualni raun 6 individualni raun

Tabela 5 : Tri stuba penzijskog sistema Stubovi I II III Opis Dravni, nefundiran, zasnovan na tekuem finansiranju (PAYG sistem) i skroman po obimu Obavezan privatni, fundiran, zasnovan na pravilu propisanog doprinosa (defined contribution) i individualnih tednih rauna i osnvni za osiguranje dohotka u starosti Dobrovoljan privatni, kompanijski ili sa individualnim tednim raunima

3.3

Osiguranje za sluaj nezaposlenosti


Osiguranje za sluaj nezaposlenosti je deo sistema socijalnog osiguranja, kojim se

obezbeuju prava za sluaj nezaposlenosti na naelima obaveznosti, uzajamnosti i solidarnosti.


12

Gordana Matkovi i dr.: Izazovi uvoenja obaveznog privatnog penzijskog sistema u Srbiji; Centar za liberalno demokratske studije, Beograd, 2009. ,str. 209-212.

10

Obaveznim osiguranjem za sluaj nezaposlenosti obezbeuju se uglavnom sledee: novana naknada, zdravstveno osiguranje i penzijsko i invalidsko osiguranje i dr. Sredstva za ostvarivanje prava iz osiguranja za sluaj nezaposlenosti, u zavisnosti od sistema socijalne sigurnosti, obezbeuju se iz budeta ili iz doprinosa za osiguranje za sluaj nezaposlenosti ili kombinacijom ova dva osnovna izvora.

FINANSIRANJE SISTEMA SOCIJALNOG OSIGURANJA


Socijalno osiguranje, po pravilu, finansira se iz doprinosa, odnosno, fondova obaveznog socijalnog osiguranja. Meutim, u finansiranju socijalnog osiguranja (pre svega penzijskog i invalidskog osiguranja) znaajan procenat sredstava, obezbeuje se po osnovu transfera iz budeta.

Finasiranje zdravstvenog osiguranja u svetu


Danas u svetu, postoje dva osnovna izvora sredstava za finansiranje zdravstvene zatite i ostalih prava iz zdravstvenog osiguranja: 1) javni prihodi (javni sektor) i 2) privatno osiguranje i lino plaanje. Prvi izvor sredstava preovlauju u razvijenim evropskim zemljama i zamljama u tranziciji, a drugi izvor sredstava u SAD. Prema proceni Svetske banke, vie od 60% sredstava za zdravstvenu zatitu obezbeuje se iz javnih prihoda (poreza i doprinosa), a manje od 40% sredstava iz privatnog osiguranja i linog plaanja.

Javni izvori - budet


Finansiranje zdravstvenog osiguranja i celokupne zdravstvene zatite iz budeta, kao osnovnog izvora sredstava, karakteristino je za zemlje sa sistemom nacionalne zdravstvene slube (Velika Britanija, Norveka, Finska...) Dotacije iz budeta, kao izvor prihoda fondova obaveznog zdravstvenog osiguranja, prisutne su u svim zemljama sa sistemom socijalnog osiguranja i one se odobravaju najee radi: a) pokrivanja deficita fondova; b) pokrivanja trokova zdravstvene zatite odreenih grupacija stanovnitva; v) finansiranje investicija zdravstvenih ustanova koje su od ireg drutvenog znaaja; i

11

g) pokrie trokova odreenih programa zdravstvene zatite. Negativna strana dotacija iz budeta je u prevelikom uplitanju dravnih organa u poslove zdravstvenog osiguranja. Ukoliko sredstva koja se obezbeuju putem dotacija iz budeta iznose priblino polovinu ukupnih sredstava zdravstvenog osiguranja, postoje miljenja, da je u tom sluaju racionalnije izvriti reformu zdravstvenog osiguranja i prei na budetski nain finansiranja. Finansiranju zdravstvene zatite iz budeta najee se zamera odsustvo dovoljne kreativnosti za efikasnost i kvalitet zdravstvene zatite i nemogunost uticaja obveznika poreza na korienje tih sredstava.

Javni izvori - fondovi obaveznog zdravstvenog osiguranja


Finansiranje zdravstvene zatite iz fondova obaveznog zdravstvenog osiguranja karakteristino je za zemlje sa sistemom socijalnog osiguranja. Najvaniji izvor prihoda fondova obaveznog zdravstvenog osiguranja su doprinosi, koje plaaju osiguranici i poslodavci u vidu procenta od ostvarene zarade, a kao dopunski izvor prihoda fondova obaveznog zdravstvenog osiguranja postoje jo i: dotacije iz budeta, posebni porezi (na alkohol, preraevine od duvana i promet opasnih materijala ili predstavljaju deo sredstava od opteg poreza na promet), poreske i carinske olakice, lino uee osiguranika u trokovima zdravstvene zatite, plaanje odreenih zdravstvenih usluga u punom iznosu i drugi izvori. Meu izvorima prihoda fondova obaveznog zdravstvenog osiguranja u mnogim zemljama znaajno mesto pripada linom ueu osiguranika u trokovima zdravstvene zatite, odnosno participaciji. Uglavnom postoje dva razloga zbog kojih se participacija uvodi, a to su: preteran rast trokova zdravstvene zatite (kao rezultat prekomernog korienja zdravstvenih usluga) i nedostatak dovoljnih sredstava za finansiranje zdravstvenog osiguranja. Znai, paticipacija se uvodi sa ciljem da regulie zdravstvenu potronju i/ili da predstavlja dodatni izvor sredstava zdravstvenog osiguranja. Pri uvoenju participacije javljaju se dva osnovna problema: a) za koje zdravstvene usluge uvesti participaciju i b) koje grupe stanovnitva osloboditi od plaanja participacije. Participacija se moe plaati: a) u fiksnom iznosu za sve usluge ili za odreenu vrstu usluga, b) u procentualnom iznosu od cene usluge, v) kao suosiguranje (osiguranik snovi deo trokova osiguranja u toku godine, na primer 10% ili 20%, a ostatak plaa osiguranje,

12

g) kao odreena suma koju osiguranik plaa za zdravstvene usluge (na pr., prvih 100, 500 ili 1.000 dinara, a posle toga te usluge idu na teret osiguranja) i drugi vidovi. U literaturi najee navode se sledee vrste participacija, i to: 1) suosiguranje: korisnik (osiguranik) plaa odreeni procenat trokova zdravstvene zatite (10%, 20%, 50%..., cene leka, pregleda, leenja, i sl.); 2) franiza: osiguranik snosi sve trokove do odreene granice 50-100 dolara godinje), a ostatak snosi zdravstveno osiguranje); 3) doplata po usluzi: osiguranik plaa odreenu sumnu novca za svaku uslugu (bolniki dan, pregled, recepti, lek i sl.); 4) selektivno neosiguranje: odreene zdravstvene usluge iskljuene su iz osiguranja i korisnik ih plaa direktno; 5) selektivne participacije: osiguranici koji ostvaruju vee prihode plaaju vee iznose ili procente participacije (suosiguranje i/ili franiza); 6) dvojni sitem osiguranja: ako se zdravstvena potreba moe zadovoljiti na vie naina, osiguranje plaa jeftiniji nain (ukoliko se rutinska operacija moe izvriti ambulantno, a osiguranik zahteva hospitalizaciju, onda zdravstveno osiguranje pokriva osnovni troak, a osiguranik dodatak); 7) glavni medicinski razlozi: osiguranje plaa sve trokove za izabrane bolesti, a za ostale koristi se franiza; 8) ekstra naplata: osiguranje nadoknauje odreenu prosenu cenu svake usluge, a pacijent doplauje deo cene, prema odabranom kvalitetu usluge; 9) prepakovanje usluga: osiguranje snosi odreene trokove za garantovani sadraj i kvalitet, a osiguranik samostalno odluuje da li e doplatiti za bolji kvalitet (kod nas se primenjuje kod nabavke naoara, ortopedskih pomagala i sl.) Vrste participacije pod brojem 1 do 3 mogu se oznaiti kao linearne, a od 4 do 9 kao selektivne participacije. Od navedenih vrsta participacije u praksi najee primenjuje se suosiguranje (ili ko-osiguranje) i doplata po usluzi (suplaanje ili ko-plaanje), a u pojedinim zemljama, kao na primer u vajcarskoj, franiza ili dedukcija.

Privatno osiguranje i lino plaanje.


Privatno osiguranje i lino plaanje korisnika zdravstvene zatite drugi su osnovni izvor prihoda za finansiranje zdravstvenog osiguranja. Finansiraju se putem premija osiguranja.

13

Lino plaanje korisnika zdravstvene zatite javlja se u vidu: a) linog uea osiguranika u trokovima zdravstvene zatite; b) plaanja pune cene zdravstvenih usluga koje se ne mogu pruati na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja; i c) plaanje pune cene zdravstvenih usluga davaocima iz privatnog sektora. Pored ovih legalnih vidova linog plaanja postoje i nelegalni vidovi, koje ine delimina ili potpuna plaanja zdravstvenih usluga, lekova, sanitetskog i drugog materijala, iji trokovi, u skladu sa zakonom i ostalim propisima, padaju na teret zdravstvenog osiguranja. est je sluaj u pojedinim zemljama u tranziciji da korisnici zdravstvene zatite, uprkos utvrenim pravima, lino kupuju lekove, sanitetski materijal, lekove i materijal neophodne za operativne zahvate i plaaju dijagnostike i druge usluge. S obzirom da uloga privatnog sektora u oblasti zdravstvene zatite i zdravstvenog osiguranja sve vie raste, realno je oekivati da privatni izvori finansiranja sve vie dobijaju na znaaju.

Modeli finansiranja
Posmatrano sa aspekta meusobnih odnosa tri osnovna uesnika u sistemu zdravstvene zatite, i to: korisnika zdravstvenih usluga (stanovnitvo obuhvaeno zdravstvenim osiguranjem), davalaca zdravstvenih usluga (zdravstvene ustanove) i posrednika u pruanju zdravstvenih usluga (predstavnici organa vlasti i osiguravajue agencije), moe se govoriti o etiri modela finansiranja zdravstvene zatite, i to o: 1) 2) 3)
4)

modelu nadoknade trokova korisnicima, modelu ugovaranja usluga izmeu osiguranja i davalaca usluga, modelu integracije osiguranja sa zdravstvenom slubom i o meovitom modelu13.

Sutina modela nadoknade trokova korisnicima, ili modela refundacije, sastoji se u tome da korisnici neposredno plaaju davaocima pun iznos cene usluge, s tim da im osiguranje te trokove delimino ili u punom iznosu nadoknauje. Zdravstveno osiguranje korisnicima zdravstvene zatite nadoknauje trokove samo onih zdravstvenih usluga koje su sadrane u programu osiguranja. Kao primer za ovaj model finansiranja, moemo navesti finansiranje ambulantno-poliklinike zdravstvene zatite u Francuskoj i Belgiji. Model ugovaranja (najzastupljeniji), pretpostavlja postojanje ugovornog odnosa izmeu davalaca zdravstvenih usluga, s jedne strane, i posrednika, odnosno drave ili
13

44 Viktorija Cuci i drugi: Socijalna medicina; Savrmena administracija, Beograd, 2000. str. 259-262.

14

organizacije zdravstvenog osiguranja, s druge strane. Ugovorom se preciziraju najvanija pitanja,a pre svih ona pitanja koja se tiu obima zdravstvene zatite i naina plaanja. Kod modela integracije osiguranja sa zdravstvenom slubom, postoji integracija izmeu posrednika i davalaca, odnosno onih koji plaaju zdravstvene usluge i onih koji ih pruaju. Kao glavni osiguravai najvei davalac zdravstvenih usluga pojavljuje se drava. Ovaj model finansiranja dominirao je u zemljama u tranziciji pre zapoinjanja procesa tranzicije, a danas ga sreemo u Engleskoj, Irskoj, paniji i u drugim zemljama. Finansiranje zdravstvene zatite u razvijenim zemljama retko poiva na istim modelima finansiranja, ve su uglavnom zastupljeni meoviti modeli finansiranja. Meutim i u sluaju primene meovitih modela finansiranja, uglavnom jedan model finansiranja dominira. Postoji vie naina (oblika, metoda ili sistema) plaanja davalaca zdravstvenih usluga. U primarnoj zdravstvenoj zatiti davaoci zdravstvenih usluga mogu biti plaeni: po usluzi (Fee for service), prema broju lica koja su izabrala pojedinog lekara kapitacija (Capitation fee), na osnovu obezbeenja plata za zaposleno osoblje, uveanih za odreeni procenat za materijalne trokove (Salary), na osnovu budeta, odnosno pauala (Budget) i na druge naine. U bolnikoj, odnosno sekundarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj zatiti, davaoci mogu biti plaeni: po usluzi, po ostvarenom danu (b.o. bolnikom opskrbnom danu) leenja (Daily charge or per diem fees), po sluaju leenja (Case mix), po grupama bolesti (na primer DRG Diagnosis Related Groups), na osnovu budeta (pauala) i na druge naine. Naini plaanja davalaca zdravstvenih usluga, po svojoj prirodi mogu biti: prospektivnog ili retrospektivnog karaktera. Kod prospektivnih naina plaanja, kao to su na primer prospektivni budet ili korienje nekih od klasifikacionih sistema pacijenata, ukupan iznos sredstava koji e se odobriti svim davaocima zajedno i svakom od njih pojedinano, u narednoj fiskalnoj godini, utvruje se unapred. Naini plaanja davalaca zdravstvenih usluga mogu da se temelje na jednom od sledea dva principa: principu finansiranja zdravstvenih kapaciteta ili na principu finansiranja zdravstvenih usluga, odnosno konkretnih programa zdravstvene zatite osiguranih lica. Drugim reima, mogue je ili plaati postojee kapacitete, sa svim njihovim nedostacima, ili plaati konkretan rad. Organizacija zdravstvenog osiguranja uglavnom nije u prilici da odreuje princip finansiranja, ve je on najee njoj nametnut.

15

Finansiranje zdravstvenog osiguranja u Srbiji


Ukupni rashodi za zdravstvenu zatitu i zdravstveno osiguranje, u Republici Srbiji, mogu se podeliti na javne i privatne. Javni rashodi predstavljaju rashode iz javnih prihoda (obavezno zdravstveno osiguranje, budet Republike, budet autonomne pokrajine i budet lokalne samouprave). Takoe, javni rashodi su i investicije u sistem zdravstvene zatite iz dravnih fondova poput fonda Nacionalnog investicionog plana, za izgradnju infrastrukture i finansiranje nabavke medicinske opreme. Privatni rashodi za zdravstvenu zatitu su iz privatnih izvora, kao to su direktno plaanje (participacija i plaanje od strane korisnika zdravstvene zatite) i dobrovoljnog osiguranja. U R. Srbiji prisutan je meoviti sistem finansiranja sistema zdravstvene zatite, koga karakterie preteno javan izvor finansiranja, jer se finansiranje najveim delom ostvaruje iz sredstava doprinosa i iz budeta Republike. Finansiranje zdravstvene zatite u R. Srbiji zasnovano je na Bizmarkovom modelu, poto se vie od 80% sredstava za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja obezbeuje iz sredstava doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje. Meutim, Zakonom o zdravstvenoj zatiti predvieno je i finansiranje zdravstvene zatite iz budeta Republike za lica koja nisu obuhvaena obaveznim zdravstvenim osiguranjem, a koja su izloena poveanom riziku obolevanja (neosigurana lica, izbeglice i interno raseljena lica sa teritorije AP Kosovo i Metohija, primaoci socijalne pomoi i drugi) to je inae karakteristika Beveridevog modela. Srbija izdvaja u apsolutnom iznosu relativno mala sredstva za zdravstvenu zatitu u poreenju sa drugim evropskim zemljama. Raspodela sredstava prikupljenih po osnovu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, odnosno plaanje nadoknade zdravstvenim ustanovama za pruanje zdravstvene zatite u nadlenosti je Republikog zavoda za zdravstveno osiguranje. Distribucija sredstava se obavlja po sistemu finansiranja kapaciteta zdravstvenih ustanova. Plaanje zdravstvenih usluga utvruje se ugovorom sa davaocima zdravstvenih usluga, odnosno otkupom plana rada zdravstvene ustanove u okviru sredstava planiranih predraunom sredstava Republikog zavoda za zdravstveno osiguranje. Kapitalne investicije u sistemu zdravstvene zatite se u najveem obimu finansiraju iz budeta, kao i iz sredstava donacija i kredita.

16

Republiki zavod za zdravstveno osiguranje je najvaniji izvor sredstava za finansiranje zdravstvene zatite i ostalih prava iz oblasti zdravstvenog osiguranja, a pored njega, postoje i dodatni izvori sredstava, i to: - budet (republiki, autonomne pokrajine, gradova i optina), - lina plaanja korisnika zdravstvene zatite (lino uee osiguranih lica i trokovima zdravstvene zatite participacija, plaanje pune cene zdravstvenih usluga koje se ne mogu pruiti na teret sredstava zdravstvenog osiguranja i plaanje pune cene zdravstvenih usluga davaocima iz privatnog sektora). Prihod Republikog zavoda ine sredstva: 1) doprinosi za obavezno zdravstveno osiguranje; 2) premije za dobrovoljno zdravstveno osiguranje koje organizuje i sprovodi Republiki zavod; 3) od imovine kojom raspolae Republiki zavod; 4) domaih i inostranih kredita i zajmova i 5) druga sredstva, u skladu sa zakonom. Rashodi Republikog zavoda Sredstva Republikog zavoda mogu se koristiti samo za namene odreene zakonom, i to: 1) za ostvarivanje prava osiguranih lica iz obaveznog zdravstvenog osiguranja; 2) za unapreivanje sistema zdravstvenog osiguranja; 3) za ostvarivanje prava osiguranih lica iz dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja koje organizuje i sprovodi Republiki zavod; 4) za podmirenje trokova sprovoenja zdravstvenog osiguranja i 5) za druge rashode, u skladu sa zakonom. Republiki zavod ima poseban raun za: 1) obavezno zdravstveno osiguranje i 2) dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Filijale Republikog zavoda, pored ostalog, meusobno se razlikuju u pogledu visine prihoda koji se od doprinosa za zdravstveno osiguranje ostvare na njihovom podruju i visine ostvarenih rashoda. Kod jednog broja filijala ostvareni prihodi od doprinosa na njihovom podruju vii su od ostvarenih rashoda, dok kod drugih ostavareni prihodi nisu dovoljni da bi se pokrili neophodni rashodi. Naime, u skladu sa principom solidarnosti, iz nekih filijala dolazi do ,,odlivanja prihoda od doprinosa u druge filijale koje ne mogu da pokriju svoje rashode.

17

Finansiranje penzijskog i invalidskog osiguranja u Srbiji


Sistem obaveznog penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srbije zasnovan je na tekuem finansiranju (PAYG) i obuhvata osiguranje od tri osnovne vrste rizika : starosti, nastanka invalidnosti i smrti osiguranika. Obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, do 2007. godine, bilo je organizovano u tri odvojena dravna fonda, koja su od 1. januara 2008. godine administrativno spojena, dok e do pune finansijske konsolidacije doi ove godine. Sastavni deo sistema penzijskog i invalidskog osiguranja Srbije, od 2005. godine, je i dobrovoljno penzijsko osiguranje u privatnim, fundiranim penzijskim fondovima (III stub). Obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje u Republici Srbiji ureuju se Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljem tekstu: Zakon)14.
Rashodi Fonda PIO Sredstva za penzijsko i invalidsko osiguranje koriste se samo za namene odreene zakonom, i to za: 1) isplatu penzija i novanih naknada iz penzijskog i invalidskog osiguranja; 2) tekue rashode, izdatke za nefinansijsku imovinu i otplatu glavnice i nabavku finansijske imovine; 3) druge obaveze utvrene zakonom. Sredstva fonda mogu se, u skladu sa aktom fonda, koristiti za drutveni standard korisnika penzija, najvie do 0,10% ukupnih prihoda fonda po osnovu doprinosa. Sopstveni prihodi fonda koji ostaju po izmirenju obaveza koriste se za ulaganja u hartije od vrednosti, za plasman kod poslovnih banaka i druge namene, radi ostvarivanja dobiti. Republika je garant za obaveze fonda za ostvarivanje prava po osnovu obaveznog penzijskog i invalidskog osiguranja (dravna garancija).

Osiguranje za sluaj nezaposlenosti


Prihod Nacionalne slube ine sredstva: 1. doprinosa za obavezno osiguranje za sluaj nezaposlenosti; 2. iz budeta Republike Srbije; 3. ostvarena ulaganjem kapitala; 4. domaih i inostranih kredita, u skladu sa zakonom; 5. poklona, donacija i legata; 6. druga sredstva ostvarena u skladu sa zakonom.

14

,,Slubeni glasnik RS, br. 34/03 ... 101/10 ).

18

ZAKLJUAK
Iz svega napred navedenog, dolazimo do, naalost, poraavajueg zakljuka: fondovi za socijalno osiguranje, svake godine skupljaju sve manje novca od naplate doprinosa, a razliku namiruju iz budeta. Tako, na primer, penzijski fond Srbije je u prvih est meseci ove godine, na osnovu doprinosa, zaradio svega 121,68 mlrd dinara, to je za 3,75% manje nego u istom periodu prole godine. To samo znai da je drava dopunila kasu Fonda sa dodatnih 113,59 mlrd dinara, kako bi se obezbedila redovna isplata penzija. Iz ovoga, naravno, proizilazi da je neophodno da najvee preduzee u zemlji (Fond PIO) to pre pone da zaradjuje sopstveni novac, kako bi se smanjila zavisnost od drave i spreilo da se penzije sasvim pretvore u socijalnu kategoriju. Medjutim, kako to ostvariti u naim uslovima, veliko je pitanje. Takodje, nita bolje nije ni sa zdravstvenim osiguranjem i osiguranjem za sluaj nezaposlenosti. Novca je sve manje, a doprinosi za ovu svrhu sve vie rastu. Moda, kada bi se uvela disciplina u plaanje doprinosa za socijalno osiguranje imalo smisla i govoriti o nekoj budunosti socijalnog osiguranja u zemlji Srbiji, ovako... Svakako, novi narataji pristiu, ali da li e imati snage, ali i volje da neto izmene, ostaje da se vidi

LITERATURA
1.

Dr arko Risti, dr Miroslav Dini, Ekonomija socijalnog zdravstvenog i penzionog osiguranja, VPS aak, 2010. Dr Rajko Kosanovi, Socijalno pravo, NIP Radnika tampa, 2011 Internet adrese: www.novosti.rs datum pristupa 18., 19. i 20.10.2011. god. www.rzzo.rs datum pristupa 07., 08., 20.10.2011. god. www.pio.rs/sr/lt datum pristupa 07., 08.,09.,10.10.2011. god. www.pks.rs datum pristupa 20., 21., 22.10.2011. god.

2. 3.

19

You might also like