P. 1
ZbornikPMF2010

ZbornikPMF2010

|Views: 889|Likes:
Published by Alija1971
Zbornik radova PMF Tuzla, svezak Geografija
Zbornik radova PMF Tuzla, svezak Geografija

More info:

Categories:Types, Research, Science
Published by: Alija1971 on Nov 23, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/26/2013

pdf

text

original

ZBORNIK RADOVA PRIRODNO-MATEMATIýKI FAKULTET SVEZAK GEOGRAFIJA

Izdavaþ: Univerzitet u Tuzli Prirodno-matematiþki fakultet

Za izdavaþa: Dr. sc. Rifet Terziü, dekan

Odgovorni urednik: Dr. sc. Salih Kulenoviü, redovni profesor

Ureÿivaþki odbor: Dr. sc. Salih Kulenoviü, redovni profesor Dr. sc. Hasan Zoliü, redovni profesor Dr. sc. Alija Suljiü, docent Dr. sc. Alen Lepirica, docent Dr. sc. Nusret Mujagiü, docent

Tehniþki uredio: Mr. sc. Semir Ahmetbegoviü

Štampa: "OFF-SET" Tuzla

Za štampariju: Sadika Muriü, direktor

Tiraž: 150 komada Izlazi godišnje

Odlukom Senata Univerziteta u Tuzli, broj 03-6125-11.8/04, od 17.12.2004. godine odobreno je izdavanje ovog zbornika. Prema mišljenju Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, broj 04-15-59-1/05, od 06.01.2005. godine ovaj Zbornik je, shodno þlanu 18. taþka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, osloboÿen plaüanja poreza na promet.

ISSN: 1840-0515

SADRŽAJ 1. GEOMORFOLOŠKI TRAGOVI GLACIJALNOG RELJEFA U MASIVU OBLJA I HRBATU KAOCA GEOMORPHOLOGICAL TRACES OF THE GLACIAL LANDFORMS IN THE MOUNTAIN MASSIF OBALJ AND KAOCI RIDGE CREST dr. sc. Alen Lepirica MORFOTEKTOGENEZA OBALNIH PLANINA U VANJSKIM DINARIDIMA MORPHO-TECTOGENESIS OF THE COAST MOUNTAINS IN EXTERNAL DINARIDES

7

2.

19

mr. sc. Josip Biliü, i dr. sc. Vjekoslav Šimunoviü
3. MORFOSTRUKTURNA ANALIZA TIPOVA DOLINSKE MREŽE U KANJONU RAKITNICE MORPHO-STRUCTURAL ANALYSIS OF THE VALLEY NETWORK IN THE RAKITNICA CANYON dr. sc. Alen Lepirica MORFOSTRUKTURNA ANALIZA PRVOG TRENDA ENERGIJE RELJEFA PODRUýJA PORIJEýJA SOLINE MORPHOSTRUCTURAL FIRST TREND ANALYSIS OF THE RELATIVE RELIEF OF RIVER SOLINA CATCHMENT mr. sc. E. Hadžimustafiü, mr. sc. Semir Ahmetbegoviü, dr. sc. Dževad Mešanoviü OROGRAFSKA STRUKTURA PORIJEýJA SOLINE OROGRAPHIC STRUCTURE OF RIVER- BASIN SOLINA mr. sc. E. Hadžimustafiü, mr. sc. Sabahudin Smajiü PRIRODNI USLOVI I MOGUûNOSTI ZA RAZVOJ TURIZMA U MEZOREGIJI GORNJE PODRINJE NATURAL CONDITIONS AND POSSIBILITYS FOR TOURISM DEVELOPMENT OF THE UPPER PODRINJE REGION dr. sc. Alen Lepirica REGIONALNO-GEOGRAFSKA PROBLEMATIKA RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE REGIONAL-GEOGRAPHY PROBLEMS OF DEVELOPMENT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA dr. sc. Dževad Mešanoviü REGIONALNO-GEOGRAFSKI RAZMJEŠTAJ PRIRODNIH RESURSA NA PROSTORU TUZLANSKOG KANTONA REGIONAL GEOGRAPHICAL DISTRIBUTION OF NATURAL RESOURCES TO PLACE OF TUZLA CANTON dr. sc. Dževad Mešanoviü, mr. sc. E. Hadžimustafiü TURISTIýKO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ TUZLE TOURIST AND GEOGRAPHICAL LOCATION OF TUZLA mr. sc. Jusuf Omeroviü 33

4.

41

5.

47

6.

57

7.

81

8.

99

9.

117

10. PROSTORNI RAZMJEŠTAJ TURISTIýKIH POTENCIJALA TUZLE SPATIAL COLLOCATION OF TOURIST POTENTIALS OF TUZLA mr. sc. Jusuf Omeroviü

125

11.

HIDROGRAFSKE TURISTIýKE VRIJEDNOSTI OPŠTINE TUZLA HYDROGRAPHIC TOURIST VALUES OF TUZLA MUNICIPALITI mr. sc. Jusuf Omeroviü

133

12. PRIRODNI RESURSI, DRUŠTVENI USLOVI I OSTVARENI REZULTATI PRIVREDNOG RAZVOJA GRAýANIýKE OPûINE DO KRAJA XX STOLJEûA NATURAL RESOURCES, SOCIAL CONDITIONS AND ACHIEVED RESULTS OF ECONOMIC DEVELOPMENT OF GRAýANICA MUNICIPALITY UNTIL THE END OF THE 20TH CENTURY mr. sc. Damir Džafiü 13. HISTORIJSKI PRIKAZ UZGOJA DUHANA U HERCEGOVINI HISTORICAL REVIEW OF TOBACCO CULTIVATION IN HERZEGOVINA Jelica Galiü 14. PROMJENE U DEMOGRAFSKOM RAZVOJU OPûINE GRAýANICA U PERIODU OD 1953. DO 2008. GODINE CHANGES IN THE DEMOGRAPHIC DEVELOPMENT OF THE MUNICIPALITY OF GRACANICA IN THE PERIOD FROM 1953. TO 2008. mr. sc. Ramiz Bajiü 15. PRIHVAT I ZBRINJAVANJE PROGNANIH LICA NA PODRUýJU OPûINE GRAýANICA OD 1992. DO DANAS ACCOMODATION AND CARE FOR DISPLACED PERSONS IN THE AREA OF MUNICIPALITY OF GRACANICA FROM 1992 UNTIL TODAY mr. sc. Ramiz Bajiü 16. SPOLNO-DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA OPûINE SREBRENICA U PERIODU 1961-1991. GODINE GENDER AND AGE STRUCTURE OF SREBRENICA MUNICIPALITY POPULATION IN PERIOD 1961-1991 dr. sc. Alija Suljiü 17. PROMJENE U OBRAZOVNOJ STRUKTURI STANOVNIŠTVA OPûINE SREBRENICA U DRUGOJ POLOVINI 20. STOLJEûA CHANGES IN EDUCATIONAL STRUCTURE IN MUNICIPALITY SREBRENICA IN THE SECOND HALF OF 20TH CENTURY dr. sc. Alija Suljiü, dr. sc. Salih Kulenoviü 18. MOGUûNOST PRIMJENE STATISTIýKIH PODATAKA IZ „CENTRALNOG BIRAýKOG SPISKA“ BIRAýA BOSNE I HERCEGOVINE ZA NEKA ANTROPOGEOGRAFSKA ISTRAŽIVANJA NA PRIMJERU OPûINE SREBRENICA POSSIBILITY OF USING STATISTICAL DATA FROM CENTRAL ELECTORAL LIST OF BOSNIA AND HERZEGOVINA FOR ANTHROPOGEOGRAPHICAL REASERCHES ON EXAMPLE OF SREBRENICA MUNICIPALITY dr. sc. Alija Suljiü, dr. sc. Salih Kulenoviü 19. PRIVREDNE PRILIKE U SREBRENICI U ýETVRTOJ I PETOJ DECENIJI 15. STOLJEûA ECONOMIC CONDITIONS IN SREBRENICA IN FOURTH AND FIFTH DECADE OF THE 15th CENTURY mr. sc. Muhamed Husejnoviü

139

151

169

181

189

199

205

221

20. VLASTEOSKE PORODICE I PRILIKE U ISTOýNOJ BOSNI U PRVOJ POLOVINI 15. STOLJEûA THE ARISTOCRATIC FAMILIES AND OPPORTUNITIES IN EASTERN BOSNIA IN THE FIRST HALF OF 15th CENTURY mr. sc. Muhamed Husejnoviü 21. MEDITERANSKA MAKROREGIJA BOSNE I HERCEGOVINE (osnovne odlike demografskog razvoja u periodu od 1991-2003. godine) MEDITERRANEAN MACROREGION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (basic characteristics of demographical development in period 1991-2003. year) mr. sc. Fadila Kudumoviü-Dostoviü 22. OGRANIýAVAJUûI FAKTORI PRI IZRADI PROSTORNO PLANSKE DOKUMENTACIJE GRADA TUZLE THE LIMITING FACTORS ON DEVELOPING THE SPATIAL PLANNING DOCUMENTS OF TUZLA TOWN mr. sc. Nedreta Kikanoviü, mr. sc. Elvir Ferhatbegoviü

231

239

249

Zbornik radova PMF 7, 7 –18 (2010)

Originalni nauþni rad

GEOMORFOLOŠKI TRAGOVI GLACIJALNOG RELJEFA U MASIVU OBLJA I HRBATU KAOCA GEOMORPHOLOGICAL TRACES OF THE GLACIAL LANDFORMS IN THE MOUNTAIN MASSIF OBALJ AND KAOCI RIDGE CREST Dr. sc. Alen Lepirica, docent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt Neotektonsko izdizanje i klimatski uslovi tokom pleistocena pogodovali su razvoju glacijalnog procesa u masivu Oblja (južni dio Bjelašnice) i hrptu Kaoca (sjeveroistoþni dio Visoþice). U ovom radu opisani su otkriveni fosilni glacijalni oblici, tipovi i glavni pravci kretanja ledenjaka. Prema Höferovoj metodi odreÿena je visina pleistocene ledenjaþke granice. Kljuþne rijeþi: Bjelašnica, Visoþica, masiv Obalj, hrbat Kaoci, virmska glacijacija, fosilni glacijalni reljef Abstract Neotectonic uplifting and pleistocene climate conditions were been suitable for development of glaciation process on the mountain massif Obalj (south part of theBjelašnica Mt.) and Kaoci ridge crest (northeast part of the Visoþica Mt.). In this original scentific paper the traces of fossil glacial landforms, types and main directions mountain gletschers have been found and described. On the basis Höfer¸s method the determined pleistocene firn line in the research area. Key words: Bjelašnica Mountain., Visoþica Mountain, Obalj massif, Kaoci ridge crest, würm glaciation, fossil glacial landforms.

A. Lepirica

Uvod Tragove pleistocene glacijacije otkrio je još davne 1897. godine na visokim Dinarskim planinama znameniti geomorfolog Jovan Cvijiü. Prema pregledu dosadašnjih istraživanja prilog upoznavanju glacijacijalnog procesa na planinskim terenima Bjelašnice i Visoþice dali su: Penck, A. (1899.), Dedijer, J., (1909.), Grund, A., (1910.), B. Ž. Milojeviü (1937.) potom Kanaet, T., (1957.). Položaje morenskih nanosa u podruþjima strukturno-facijalne jedinice Bjelašnica-Visoþica utvrdili su geolozi M. Mojiþeviü (1969 – 1973.) predoþivši ih na Osnovnoj geološkoj karti - list Kalinovik. Pleistocenu glacijaciju Bjelašnice analizirali su J. Petroviü i M. Pecelj (1986.). U svom magistarskom radu: “Geomorfološke znaþajke kanjona Rakitnice i njegovo geoekološko vrednovanje” A. Lepirica (2004.) opisao je fosilne glacijalne oblike na višim podruþjima gornjeg kanjonskog sektora. Položaj, geološke i morfološke karakteristike terena Istraživana visokogorska podruþja planinskog masiva Obalj (1896 m n/v) i susjednog hrbata Kaoca (1956 m n/v) nalaze se u gornjem porijeþju Rakitnice desne pritoke Neretve. (Vidjeti sliku br.1.). Udaljena su oko 30 km zraþne linije, u smjeru jugozapada, od grada Sarajeva. Obalj orografski izražava masiv južne Bjelašnice a susjedni Kaoci oštri ustrmljeni hrbat sjeverne Visoþice. To su poligenetski oblikovana visokogorska uzvišenja u jugoistoþnom dijelu makrogeomorfološke regije “Visoki Središnji Dinaridi“. Predstavljaju najviše dijelove sjeverozapadne zone Durmitorskog fliša Prelazne zone u Dinaridima Bosne i Hercegovine. U njihovom geološkom sastavu dominiraju dekametarski i metarski borani slojevi jurskog fliša predstavljeni: laporima, pješþarima, kreþnjacima sa rožnacima i breþastim kreþnjacima. Okolni planinski tereni i susjedni kanjon Rakitnice oblikovani su na mikrotektonski ispucalim srednjetrijaskim i gornjetrijaskim kreþnjacima i dolomitima. Sadašnji planinski masivi Bjelašnica i Visoþica i njihove recentne orografske strukture Kaoci i Obalj predstavljali su jedinstvenu morfološku cjelinu u predneotektonskom periodu. Pliokvartarnim rasjednim radijalnim pokretima obilježenim neotektonskim izdizanjem spomenuti masivi su razbijeni na dva samostalna bloka što se geomorfološki reflektovalo dubinskim usjecanjem kanjona Rakitnice i formiranjem samostalnih orografskih struktura Kaoca i Oblja. Masiv Obalj poligenetski je oblikovan kvartarnim glacijalnim, periglacijalnim, derazijskim, korozijskim i fluviodenudacijskim procesima na jurskom flišu. Predstavljen je blago razvuþenim grebenima sa kojih se uzdižu zaobljeni vrhovi. Približno je romboidalnog oblika i ujednaþenih visina (vrhovi od 1842 do 1896 m n/v), meÿutim nejedinstvenog je pružanja glavnih grebena. Omeÿen je sa svih strana strmim ponegdje i subvertikalnim padinama koje ga reljefno izdvajaju od susjednih morfoloških cjelina – planinskih uvala Bjelašnice i viših dolinskih strana kanjona Rakitnice. Visokogorski hrbati Kaoca u masivu Visoþice de facto predstavljaju ar te (uske ustrmljene hrbate) nagiba padina (> 450) oblikovane pleistocenom egzaracijom ledenjaka na flišnoj podlozi. Strmo se neotektonski izdižu iznad lijeve strane gornjeg kanjona Rakitnice udaljeni oko 1,5 km zraþne linije od padina Oblja. Glavna orografska os Kaoca poþinje tjemenom uzvišenja Brvanjskih stijena na visini od 1350 m n/v odakle se pravolinijski pruža pravcem sjever - jug. Poveüanje visina glavnog hrpta je postepeno i to za 656 m na dužini od 4 km; Brvanjske stijene – Kovještaci (1722 m n/v) – Drvstva 8

Geomorfološki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

(1808 m n/v) – V. brdo (1884 m n/v) – Vito (1956 m n/v). Visokogorski hrbat, koji je najviši unutar istraživanog prostora, približno je pravocrtan, dok su sekundarne gorske kose popreþne na glavni greben i poluluþnog su pravca pružanja (Kovještak, Ledenice, Planinštak). Fosilni glacijalni oblici U mlaÿem pleistocenu za vrijeme zadnje oledbe Visoki Središnji Dinaridi bili su zahvaüeni glacijacijom. U tom završnom razdoblju pleistocena, kada je temperatura zraka bila niža u prosjeku približno za oko 10 do 12°C a koliþina padalina manja za oko 30% od današnje, vršni dijelovi planinskih masiva Bjelašnice i Visoþice u Visokim Središnjim Dinaridima bili su zaleÿeni. „Prema tome, posljednji glacijal virm ili virmski glacijal u Europi poþeo je prije 70 000 godina, prestao prije 10 000 godina, trajao je, dakle, oko 60 000 godina.“ (T. Šegota, 1996.) Zbog kontinentskog položaja planinskih masiva Bjelašnice i Visoþice (udaljeni oko 90-100 km zraþne linije od Jadranskog mora) i manje prosjeþne koliþine padalina u odnosu na primorske planine za pretpostaviti je da je na njima oledba bila nešto manjeg intenziteta. No znatne nadmorske visine visokogorskih kosa i hrptova, koje nerijetko premašuju 2000 m, uz izrazitu vertikalnu rašþlanjenost reljefa, pogodovali su akumulaciji snijega i leda. „Ovi uslovi su prvo uticali na formiranje firna, gustine 0,400 – 0,830 kg/ m3, a kad su se pore ispunjene mjehuriüima zraka zatvorile (u firnskom pokrivaþu) nastao je ledenjaþki led gustine 0,830 – 0,917 kg/ m3.“(Paterson, W.S.B., 1994.). U padinskim fasadama visokogorskog masiva Oblja u južnoj Bjelašnici i visokogorskog hrbata Kaoca sjeveroistoþnoj Visoþici iznad 1200 m n/v, otkriveni su tragovi pleistocene aktivnosti ledenjaka koji su se gravitacijski kretali ka dolinama Tušliþke rijeke, Rakitnice i Meÿeÿe. Ostaci pleistocenog glacijalnog reljefa u istraživanom podruþju predstavljeni su fosilnim egzaracijskim oblicima: piramidalnim vrhovima (“horn peaks“), ar tama, cirkovima, valovima, destruiranim glacijalnim ramenima, mutoniranim stijenama, ledenjaþkim pregibima i glacijalnim stepenicama. Geomorfološkim terenskim istraživanjima utvrÿeni su takoÿe fosilni glacijalni oblici akumulacijskog porijekla. To su þeone, unutrašnje, podinske i rjeÿe boþne morene zatim eratiþki blokovi i drumlini. Spomenuti glacijalni egzaracijski i akumulacijski glacijalni oblici umnogome su destruirani, zamaskirani i preoblikovani savremenim egzogeomorfološkim procesima u holocenu (derazijski, periglacijalni, fluviodenudacijski i pedološki procesi). Fragmentarno su oþuvani u istraživanom podruþju. (Vidjeti sliku br.1.) Akumulacijski oblici morena neposredno nataloženi pri kretanju ledenjaka pouzdan su indikator pleistocene glacijacije na Bjelašnici i Visoþici. Litološki su predstavljeni granulometrijski nesortiranim, heterogenim glacijalnim nanosom zvanim til koji je genetski vezan za otkinute, egzaracijom destruirane i smrvljene stijene, gravitacijski transportovane pokretima ledenjaþke mase. Na položenijim padinskim podruþjima Kaoca i Oblja morenske naslage naknadno su pretaložene u holocenu nakon povlaþenja ledenjaka. Generalno, morene se klasifikuju na pokretne i odložene (nepokretne). Prema mjestu taloženja dijele se na: središnje, boþne, podinske, þeone i završne morene. Završne morene sa terminalnim bazenima oblikovane na mjestu završetka ledenjaka najþešüe su poluluþnog oblika. Nastale su procesom ablacije (lat. ablatio – oduzimanje, smanjivanje) koji odražava smanjivanje mase ledenjaþkog leda usljed topljenja pri recesiji (povlaþenju) ledenjaka. Njihovo formiranje prije oko 10000 godina bilo je uzrokovano klimatskim promjenama na prelazu iz hladnog pleistocena u 9

A. Lepirica

topliji holocen. ýeone morene dekametarskih debljina otkrivene su u zasjecima asfaltne ceste za Umoljane iznad naplavne ravni Rakitnice. U ovom izrazito planinskom podruþju otkriveni su prostorno manji fosilni terminalni bazeni i glaciofluvijalne terase. Veüina navedenih oblika nije u cijelosti saþuvana veü samo u tragovima. Na njihovu destrukciju najveüeg su utjecaja imali fluviodenudacijski, derazijski i korozijski procesi. Istraživano podruþje litološki grade mehaniþki erodibilnije naslage Durmitorskog fliša koje su izuzetno podložne mehaniþkom trošenju usljed fiziþkog djelovanja leda i niskih temperatura. Na temelju rezultata vrijednosti i kretanja pleistocene paleotemperature dobivenih radiokarbonskom metodom (vrijeme poluraspada C14) i metodom izotopske analize kisika iz ljuštura bentoskih foraminifera (omjeri O18/O16 u vodi mora i ledu inlandajsa) smatramo da je fosilni glacijalni reljef Oblja i Kaoca, egzaracijski oblikovan na jurskim klastitima, geološki vrlo mlad. Morfogenetski se vezuje za maksimum glacijalnog stadijala würma, prije 13 000 – 17 000 godina.

Slika br. 1. Geomorfološki tragovi würmske glacijacije na podruþjima masiva Oblja i hrbata Kaoca

10

Geomorfološki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

Najviše terene analiziranog podruþja sjeveroistoþne Visoþice i južne Bjelašnice reljefno izražavaju visokogorski hrbati i grebeni sa vršnim uzvišenjima oblikovanim ledenjaþkom egzaracijom u glacijalnim stadijalima pleistocena. Naknadno su poligenetski preoblikovani u holocenu kombinovanim djelovanjem periglacijalnih (snježne lavine, korozija snježnice i soþnice itd), derazijsko-urušnih, fluviodenudacijskih procesa i mehaniþkim raspadanjem (weathering proces) klastiþnokarbonatnih naslaga. Piramidalni Vrh Vito orografski predstavlja þvorište više visokogorskih hrptova ar ta sjeveroistoþne Visoþice.(Vidjeti sliku br.2.) Tipiþan je primjer oštrog glacijalnog vrha ili tzv. "horn peak". To je najviša taþka, na kojoj se završava glavni i najviši visokogorski hrbat istraživanog podruþja. Od ovoga vrha se, skoro u pravilnim razmacima, prema sjeveroistoku, jugoistoku, jugozapadu i sjeverozapadu zvjezdasto raþvaju þetiri ustrmljene, uske, fosilne ar te recentnih visokogorskih hrptova Subara, Mokrih stijena, etelaša sa Pariüem, Mokrih stijena i hrpta Veliko Brdo - Malo Brdo Drvstva. Predstavljaju glacijalne oblike nastale mehaniþkom egzaracijom ledenjaþkog leda kojom su preko 300 m dubinski usjeþena i boþno proširena okolna cirkularna udubljenja fosilnih cirkova Velikog Jezera, Kaoca i Gornje Meÿeÿe. Vrhovi hrpta Kaoca: Malo Brdo (1850 m n/v), Veliko Brdo (1884 m n/v), Vito (1956 m n/v), Subar (1820 m n/v), etelaš (1936 m n/v), Pariü (1941 m n/v), Drvstva (1808 m n/v) i nešto niže uzvišenje Jelovaþa (1569 m n/v) uglavnom su stožastoga oblika.(Vidjeti sliku br.2.) Genetski se mogu uvrstiti u fosilni glacijalni reljef Najveüi fosilni cirkovi su cirk Velikog Jezera sa manjim jezerom, Kaoci i dva cirka u Gornjoj Meÿeÿoj, površina 0,3 - 0,7 km2. (Vidjeti sliku br.1.) Njihova ulegnuüa zasuta su siparišnim zastorima. Ostala cirkovna udubljenja oblikovana na visinamana 1500 – 1700 m n/v prostorno su daleko manja. Predhodno spomenuto se odnosi na cirkove Gornje Meÿeÿe, ispod Mokrih stijena u Visoþici i brojna cirkovna udubljenja egzarcijski zasjeþena u strme padine najviših uzvišenja Oblja odakle se ledenjaþkim strujama gravitacijski naniže transportovala ledena masa. Geomorfološkim terenskim istraživanjima na ovome podruþju utvrÿena je mlaÿa pleistocenu aktivnost nekoliko ledenjaka i više ledniþkih struja koje su se spuštale niz padinske strane. Nekadašnji ledenjaþki egzaracijski i akumulacijski procesi su indirektno, a za vrijeme jaþih oledbi, i direktno utjecali na morfogenezu dolina Rakitnice i Tušliþke rijeke. Na podruþju sjeveroistoþnih padina Visoþice geomorfološki je odreÿeno postojanje þetiri ledenjaka i više ledenjaþkih struja. Izvorišta spomenutih ledenjaka bili su cirkovi Kaoca, Velikog jezera i Gornje Meÿeÿe. (Vidjeti sliku br.1.) ýetvrti pleistoceni gleþer Visoþice - Gornjotušilski ledenjak nastajao je od brojnih ledenjaþkih struja koje su kretale sa padina Zavodnica i Puzima. Na visinama od 1550 – 1600 m iz cirka Kaoca, površine 0,8 km², lociranog unutar poluluþnih visokogorskih hrptova Kaoca spuštao se ledenjak u dolinu Tušilaþke rijeke ka Vrelima. To je bio gleþer alpskog tipa, dug oko 2 km, širok mjestimiþno i preko 200 m. Nastajao je od ledne mase akumulirane u cirku sa okolnih subvertikalnih padina vrhova Vito, Subar i Mokrih stijena. Kreüuüi se naniže, egzarirajuüi pri tom dubinski i boþno padine Visoþice formirao je ledniþki valov U popreþnog profila na podruþju Katuna. Spomenuta fosilna ledniþka dolina duga oko 1 km prekrivena je šumskom vegetacijom subalpinske bukve na morenskim nanosima. Nagnuta je ka

11

A. Lepirica

lokaciji Vrela gdje je pred klisurom Tušliþke rijeke Kaoþki ledenjak staložio þeone morene.

Slika br. 2. Pogled sa Drvsta na visokogorsku ar tu i vrhove: Veliko Brdo (gore desno), Vito (u višem centralnom dijelu), Subar i Mokre stijene u pozadini (gore lijevo). U podnožju se vide dva fosilna cirka ledenjaka Velikog jezera. (snimio A.Lepirica)

U podruþju Vrela na sjeverozapadnom rubu Gornjotušilskog dolinskog proširenja završnom dijelu ledenjaþkog jezika Kaoþkog gleþera pridruživao se s desne strane Gornjotušilski ledenjak dug preko 3 km. Nastajao je u Jelenaþi od nekoliko ledniþkih struja koje su mu pritjecale sa sjevernih padina Puzima, Mokrih stijena i Zavodnica na krajnjem jugoistoku analiziranog podruþja. Kretao se fosilnim valovima Jelenaþe i Gornjih Tušila do Vrela. Veüim dijelom svoga pružanja predstavljao je fjeldovski tip gleþera. Na pleistocenu aktivnost Gornjotušilskog ledenjaka obilježenu naglašenom kinetiþkom energijom pokreta debele ledne mase ukazuju brojne pojave eratiþkih kreþnjaþkih blokova zapremina (> 2 m3 ) i naslage subglacijalnog tila u formama poluluþnih bedema recesijskih morena u podruþju sela Gornjih Tušila, planinarskog doma na lokalitetu Vrela i njihove bliže okoline. Mehaniþkim radom ledenjaþke mase Gornjotušilskog gleþera zaravnjena su dna recentne uvale Jelenaþe i Gornjotušilske kotline te boþno egzaracijski zasjeþene ustrmljene stjenovite padine Kozijeg brda (1416 m n/v) kod sela Sinanoviüi. Podruþje Vrela predstavljalo je terminalni bazen dvaju spomenutih ledenjaka sjeveroistoþne Visoþice na prelazu mlaÿeg würma u preboreal. Da li je bio ispunjen jezerom ili ne ostaje otvoreno pitanje što bi trebalo geološki utvrditi postojanjem glaciolimniþkih sedimenata. Treüi ledenjak sjeveroistoþne Visoþice je pleistoceni gleþer Velikog Jezera. To je bio ledenjak kombinovanog alpsko-fjeldovskog tipa dug oko 2,5 km. Nastajao je u 12

Geomorfološki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

prostranom amfiteatralnom udubljenju, površine oko 0,8 km2, koje je reljefno predstavljeno sa dva cirkovna udubljenja. (Vidjeti fotosi br. 1.). Dno višeg cirka na 1650 m n/v zasuto koluvijalnim nanosima ispunjeno je plitkim jezerom nastalim nakon ablacije ledenjaka na završetku würma. Cirkovi ledenjaka Velikog jezera egzaracijski su preko 350 m duboko usjeþeni u najviše hrbate Kaoca. Udaljeni su oko 1,5 km zraþne linije od fosilnog ledenjaka Meÿeÿe na zapadu. Ustrmljenom fosilnom aretom koja spaja vrhove Vito i Subar oštro su odjeljeni od susjednog cirka Kaoþkog ledenjaka na jugoistoku udaljenom svega oko 300 m zraþne linije ka jugoistoku. Tokom zadnjeg pleistocenog glacijala ledenjak Velikog jezera se lomio preko ledenjaþkog pregiba na visinama 1450 – 1500 m, nedaleko od izvora Oþkovice. U podruþju pedimenta Donjih Tušila na visinama 1300 – 1350 m n/v pretvarao se u fjeldovski tip gleþera þije su se manje ledenjaþke struje sljevale u raznim pravcima prema dolini Tušliþke rijeke. Staložio je serije glacijalnog materijala uz lijevu obalu donjeg toka Tušilaþke rijeke gdje su naknadno u holocenu formirani odsjeci glaciofluvijalnih terasa. Tragovi aktivnosti ledenjaka þesta su pojava u gornjoj derazijskoj dolini Meÿeÿe (lijeve pritoke Rakitnice) u podnožju zapadnih padina visokogorskog hrpta Kaoca. Dolinski ledenjak – alpskog tipa, približne dužine od oko 2,5 km, kretao se je prema sjeveru u smjeru kanjona Rakitnice. Nastajao je na podruþju manjeg cirkovnog udubljenja na visinama 1660 m n/v, i to na padinama prostranog visokogorskog amfiteatra omeÿenog poluluþnim hrptovima – pleistocenim aretama Kaoca (1956 m n/v) s istoka, Pariüa (1941 m n/v) i V. Struga (1869 m n/v) s juga odnosno padinske kose V. Toholja (1942 m n/v) sa zapada u visokogorskom masivu Visoþice. Cirk je poluluþnog oblika, približne površine oko 250 m2, blago nagnut i otvoren ka sjeveru. Udubljenje nema konkavan ocrt kao npr. susjedni cirkovi istoþno s druge strane visokogorskog hrpta Kaoca. Uzrok tome su intenzivni postpleistoceni fluviodenudacijski i padinski procesi na jurskom flišu koji su umnogome ispunili i uravnali ovo cirkovno udubljenje. Viši dio fosilnog ledenjaþkog valova kojim se kretao gleþer Gornje Meÿeÿe nema klasiþni U popreþni profil. U središnjem dijelu valova na visinama od oko 1450 m n/v ledenjak se prelamao preko glacijalne stepenice visoke oko 60 m. Na tom se planinskom podruþju zapažaju pojave mutoniranih kreþnjaþkih blokova raznih dimenzija (od 1 do 2,5 m3). Na nekima mutoniranim stijenama korozijski su oblikovane škrape koje podsjeüaju na egzaracijske oblike strija. Na završetku pregiba, s lijeve strane, uoþava se glaciofluvijalna terasa na nadmorskoj visini od 1320 m, oko 10 m iznad recentnog korita Meÿeÿe. Navedeni terasni akumulacijski oblik (dug oko 100 m) izdužen je u pravcu sjevera, s prosjeþnom širinom oko 75 m. Tjeme mu je uravnjeno i pod niskom travnom vegetacijom. S desne strane je presjeþen koritom Meÿeÿe (nekadašnjeg podledenjaþkog toka) gdje je otkriven morenski bedem u þijem sastavu sudjeluje glacijalni materijal (od manjih uobljenih stjenovitih blokova i drobine do pjeskovitih frakcija). Nekih 250 m nizvodno, slijedeüi tok Meÿeÿe odnosno fosilni valov s lijeve strane, na visini od 1270 m nalazi se druga niža glaciofluvijalna terasa takoÿer 10 m iznad recentnog korita. Svojim dimenzijama nešto je prostorno veüa od prijespomenute terase i veoma sliþna po izgledu i sastavu nanosa. Izmeÿu doline Meÿeÿe i Planinštaka, u obliku manjega niskog prijevoja, slijedivši fosilnu glacijalnu dolinu nekih 200 m u pravcu sjevera na njezinom kraju nalazi se fragment þeone morene visine 15 m. Ovaj morenski bedem pregradio je tok Meÿeÿe i, iniciran neotektonskim izdizanjem ovoga dijela doline, usmjerio ga prema današnjem viseüem kanjonskom “grlu”. ýeona morena kao završetak valova vjerojatno datira iz mlaÿeg würma jer ispod nje, u susjednoj dolini potoka Planinštaka (nekadašnje fosilne doline Meÿeÿe prije intenzivnih kvartarnih izdizanja), u gustoj bukovoj šumi sada veü okršenoga korita, punog šljunkovito-stijenskog i drobinskog materijala, otkriveni su 13

A. Lepirica

veliki stijenski blokovi zapremine (> 2 m3). To su eratiþki blokovi koji vjerojatno potjeþu iz perioda maksimuma glacijalnog stadijala würma kada je oledba bila snažnija i prostorno više zastupljenija. Može se pretpostaviti da navedena sitnija frakcija šljunka, koji se nalazi i do 50 m niže, u ovome dijelu fosilnog korita Meÿeÿe potjeþe iz vremena otapanja ledenjaþkog jezika. Fosilno ledenjaþko korito na potezu od prve navedene glaciofluvijalne terase do prostora izmeÿu þeonih morena i druge glaciofluvijalne terase vjerojatno je predstavljao manji terminalni bazen u kojemu se danas ne mogu jasno razaznati akumulacijski glacijalni oblici. Pomenuti donji dio fosilnog ledenjaþkog korita obilježava popreþni profil oblika razvuþenog slova U. „Na desnoj strani padina hrpta Kaoca koji prati fosilni valov, gotovo kontinuirano na dužini od 1,5 km, na visinama od 100 m nad koritom Meÿeÿe, uoþavaju se erodirani okomiti strmci. Za pretpostaviti je da su egzarirani te umnogome podsjeüaju na ledenjaþka ramena. Na tri mjesta su prosjeþeni recentnim viseüim koritima današnjih desnih pritoka Meÿeÿe (Planinštaka, Kovještaka i Ledenica) koji su u pleistocenu, vrlo vjerojatno, predstavljali viseüe ledenjaþke struje“. (A. Lepirica, 2004.). Ledenjaþki jezik Meÿeÿe završavao je na oko 1250 m n/v. Usljed neotektonskih rasjednih pokreta hrbata Meÿeÿa je u svom srednjem toku skrenula ulijevo, prema stijeni Kozile, na šta ukazuje ostatak fosilnog korita ovog vodotoka, na dužini od 250 m. Ledenjak u ovome podruþju pripadao je dolinskom-alpskom tipu dok je Meÿeÿa bila njegov glavni podledenjaþki tok. Glacijalno preoblikovani gornji dio doline Meÿeÿe destruiran je i zamaskiran postpleistocenim fluviodenudacijskim procesima usljed izrazitih nagiba okolnih padinskih strana, a glacijalni materijal je pretaložen ili odnešen u niže dijelove dolina Rakitnice i Meÿeÿe. Viši položeniji tereni masiva Oblja iznad 1700 m n/v sa kojih se izdižu vrhovi: Obalj (1896 m n/v), Hladni kuk (1754 m n/v), Kobilica (1826 m n/v), Rasuha (1842 m n/v), Obli kuk (1704 m n/v) i Saruk (1726 m n/v) bili su tokom glacijala würma prekriveni ledenim pokrovom. Tada su se brojne ledenjaþke struje divergentno u raznim pravcima spuštale ustrmljenim padinama ovog visokogorskog uzvišenja. Na tragove glacijacije ovdje ukazuje pojava fosilnog cirka Zelene Njive na visini od oko 1700 m n/v. U mlaÿem pleistocenu na istoþnoj predgorskoj stepenici Oblja egzistirao je ledenjak Studenog polja. Za vrijeme maksimuma najmlaÿeg glacijala bio je dug preko 2 km. Glacijalno preoblikovano udubljenje Gornjeg polja (1480 m n/v) i nešto južnije, niže Studeno polje (1400 m n/v), predstavljale su zonu nakupljanja ledne mase koju su, posebice sa zapada, s vršnih padina visokogorskog masiva Oblja pothranjivali ledom brojni viseüi ledenjaþki jezici porijeklom od visokog platooskog ledenjaka. Njihov subglacijalni tok je najvjerojatnije Studeni potok. Zona ablacije bila je na visini od oko 1400 m odakle su se nakupine tila podledenjaþkim tokom rušile niz litice Orlovog kuka 300 m duboko direktno u korito Rakitnice. Danas tragove ovog ledenjaka fjeldovskog tipa možemo prepoznati po pojavama eratiþkih blokova u Gornjem polju i usamljenog eratiþkog bloka na sjeverozapadnom rubu Studenog polja. U pojedinim razdobljima þelo navedenog ledenjaka se rušilo – lomilo preko strmaca te se ponovno regeneriralo i spajalo s pretpostavljenim ledenjaþkim jezikom duboko u zasjenjenom prvom kanjonskom tjesnacu. Važno je napomenuti da se pri sadašnjim suhljim i oštrijim zimama, usprkos južnoj ekspoziciji, periodiþni tok Studenog potoka potpuno zamrzne te ogromnim viseüim ledenicama (i preko 40 m) zastire svoje mlado viseüe korito. Može se pretpostaviti da su u vrijeme recesije ledenjaka na završetku würma Studeno i Gornje polje predstavljali manje terminalne bazene.

14

Geomorfološki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

Ledenjaci južne Bjelašnice - Gornjolukomirski, Umoljanski i ledenjak Dugog polja tangirali su u pleistocenu zapadne, istoþne i sjeverne padine Oblja. (Vidjeti sliku br.1.) Pothranjivani su brojnim ledenjaþkim jezicima padina visokogorskih hrptova Krvavca (2062 m n/v) i Debelih brda (1986 m n/v), masiva Oblja (1896 m n/v) te hrpta Lovnice (1857 m n/v). U podruþju Mrkovalja ledenjaþke mase gleþera Dugog polja i Hajvaza su se spajale tvoreüi Gornjolukomirski ledenjak. ýelo Gornjolukomirskog ledenjaka bilo je u blizini sela G. Lukomir, na visinama od oko 1400 m, gdje je danas okršeno korito povremenog toka Suhe. Ledenjaþkim jezikom ovog ledenjaka, koji se topio niz strmo viseüe korito Suhe prema Rakitnici, završavala je serija fjeldskih ledenjaka južne Bjelašnice. Ledenjak se topio na samoj granici gornjih strana kanjonske doline Rakitnice i ispolirao kršku podlogu proširivši gornje – više strane doline Suhe. ýeone morene su ovdje, usljed izrazitog nagiba strana i intenzivnih fluviodenudacijskih i krških procesa, destruirane i odnešene duboko u kanjonsku dolinu. U sjeverozapadnom Oblju ispod strmih sjevernih padina Rasuhe otkriven je fosilni cirk na visinama od oko 1630 m n/v. To je bilo mjesto nastanka kratkog ledenjaka dužine oko 1 km koji se nedaleko naniže u podruþju Mrkovalja spajao sa Gornjolukomirskim gleþerom. Egzaracijom spomenutog Rasuškog ledenjaka oblikovana je subvertikalna glacijalna stepenica visine oko 25 m jasno vidljiva u padinskom reljefu Oblja. Tragovi ledenjaka Umoljanskog dola þije je postojanje evidentirano na OGK – 100 na dužini od 2 km reljefno su danas, predstavljeni brežuljcima koji podsjeüaju na drumline (podruþje sela Umoljani), eratiþkim blokovima i dolinom koja ima forme valova. ýeone morene Umoljanskog lednika prekrivene zemljišnim pokrovom sa niskom travnom vegetacijom dekametarskih su debljina. Otkrivene su iznad naplavne ravni Rakitnice u zasjecima asfaltne ceste za Umoljane na visinama od 1150 -1200 m. U njihovom sastavu sudjeluju manji kreþnjaþki blokovi pomiješani sa sitnijim, heterogenim subglacijalnim tilom (gline, pijesci). Pretpostaviti se može da se je, za vrijeme snažnijih i dugotrajnijih oledbi pojedinih glacijalnih stadijala würma, ledena masa ledenjaka porijeklom sa Visoþice spajala sa Umoljanskim ledenjakom. Moguüe je da je ulazila gornji kanjon Rakitnice vjerojatno do prvoga tjesnaca. ml Tako se dio korita donjeg toka Tušliþke rijeke i korito Rakitnice (nakon sutoka sa Tušliþkom rijekom) može smatrati fosilnim glacijalnim valovom. No, intenzivni recentni fluviodenudacijski i fluviokrški procesi umnogome su izbrisali tragove glacijacije na ovome dijelu doline, taþnije na njezinim donjim dolinskim stranama. Snažna neotektonska izdizanja i klimatske promjene planinskih masiva Bjelašnice i Visoþice u pleistocenu, inicirala su i pojaþala oledbu. Topliji interstadiji tokom würma i njegov završetak bili su obilježeni su povlaþenjem ledenjaka i otopljavanjem leda. Poveüalo je to pronos golemih koliþina materijala koji se akumulirao u dolinskim proširenjima Tušliþke rijeke i centralnog sektora kanjonske doline Rakitnice. Na ovom prostoru, uz navedene ledenjake, glacijalni procesi bili su zastupljeni i na okolnim visokim krškim zaravnima Visoþice i Bjelašnice. Brojni cirkovi ispunjeni ledom, tokom holocena su preoblikovani u vrtaþe. Završetkom ledenog doba, obilježenim porastom temperature i vlažnosti zraka došlo je do intenziviranja savremenih egzogenih procesa kojim su uveliko izbrisani tragovi glacijalne destrukcije. Glaciofluvijalni materijal, posebice u vrijeme završetka posljednjeg ledenog doba, transportiran koritima Tušliþke rijeke i Rakitnice velikim je dijelom evakuiran prema 15

A. Lepirica

Neretvi. U tragovima ga se može naüi u rijeþnim koritima i na terasama. Recentna rijeþna korita su danas ispunjena velikim koliþinama nanosa postpleistocenske starosti. Vertikalnim usjecanjima i naknadnom boþnom erozijom Tušliþka rijeka i Rakitnica su oblikovale manje glaciofluvijalne terase. Na visinama od oko 1130 m, iznad lijeve obale donjeg toka Tušilaþke rijeke pružaju se terasne ravni duge oko 1 km. U dolini Rakitnice, pored manjih terasa sa ovoga aspekta bitno je spomenuti cijelu seriju glaciofluvijalnih konglomeratskih terasa (s cementiranim materijalom) u Kašiüa Luci sa terasnim odsjecima visokim i do 10 m. U odnosu na susjedne prostore Neretve, þija su dolinska dna i niže dolinske strane (na potezu od Jablanice do ušüa Bune) ispunjene velikim i moünim konglomeratskim glaciofluvijalnim terasama visina i do 60 m, terase u porijeþju Rakitnice su rjeÿe. Pleistocena lokalna ledenjaþka granica za istraživano podruþje odreÿena je po Höferovoj metodi. Ova metoda je primjenjiva za relativno kraüe ledenjake koji su u istraživanom podruþju bili aktivni tokom oledbe. Metoda odreÿivanja ledenjaþke granice temelji se na izraþunavanju aritmetiþke sredine visinske razlike izmeÿu najviših okolnih planinskih vrhova i ledenjaþkih akumulacijskih zona – najnižih morena. Tako bi po ovoj metodi lokalna ledenjaþka granica (firn line ili firnska granica prelaza firnskog snijega u ledenjaþki led) u mlaÿem pleistocenu - würmu iznosila: Podruþje Kaoca Približna visina visokogorkih hrptova: 1867 m n/v (Drvstva 1808 m n/v – V. Brdo 1884 m n/v – Vito 1956 m n/v – Subar 1820 m n/v) Najniže morene: 1200 m n/v Lokalna ledenjaþka granica: 1533 m n/v Podruþje Meÿeÿe Približna visina visokogorkih hrptova: 1903 m n/v (V. Brdo 1884 m n/v – Vito 1956 m n/v – etelaš 1935 m n/v – Pariü 1941 m n/v – kota 1852 m n/v – V. Toholj 1849 m n/v) Najniže morene: 1120 m n/v Lokalna ledenjaþka granica: 1576 m n/v Podruþje Studenog polja(istoþni Obalj) Približna visina visokogorskog masiva: 1798 m n/v(Obalj 1843 m n/v – Kobilica 1825 m n/v – Saruk 1726 m n/v) Najniže morene: 1400 m n/v Lokalna ledenjaþka granica: 1599 m n/v

Podruþje (zapadnog Oblja) Približna visina visokogorskog masiva: 1865 m n/v (Obalj 1896 m n/v – Rasuha 1842 m n/v – Lovnica 1856 m n/v) Najniže morene: 1400 m n/v Lokalna ledenjaþka granica: 1633 m n/v 16

Geomorfološki tragovi glacijalnog reljefa u masivu Oblja i hrbatu Kaoca

Zakljuþak Na temelju rezultata analize pleistocene paleotemperature na Zemlji dobivenih radiokarbonskom metodom i metodom izotopske analize kisika iz ljuštura bentoskih foraminifera smatramo da fosilni glacijalni reljef visokogorskih uzvišenja Oblja i Kaoca oblikovan na „mekšim“ stijenama jurskog fliša datira iz kasnog würma. Provedenim geomorfološkim terenskim istraživanjima, identifikacijom i analizom prostornog rasporeda fosilnih glacijalnih egzaracijskih oblika i položaja morenskih nanosa utvrdili smo da su se tokom posljednjeg maksimuma würmskog glacijalnog stadijala sa visokogorskih hrbata Kaoca i susjednog Oblja spuštali ledenjaci i manje ledenjaþke struje do visina od oko 1200 m n/v. U sjeveroistoþnoj Visoþici za vrijeme würmskog glacijala prevladavali su ledenjaci dolinskog - alpsko-himalajskog i mješovitog dolinsko-fjeldskog tipa, dugi u prosjeku 2-3 km. Istovremeno su položeniji visokogorski tereni Oblja iznad 1700 m n/v, Studenog polja i okolne planinske uvale bili prekriveni ledenjacima fjeldovskog (platoskog) tipa. Na temelju rezultata dobivenih Höferovom metodom pleistocena ledenjaþka granica u istraživanom podruþju bila je na visini od 1585 m n/v. Literatura i izvori: 1. 2. Bakaršiþ, S., (1967-68.): Tragovi glacijalnih i periglacijalnih procesa u Mostarskoj kotlini, Geografski pregled, 26.-27., 109-111 str.; Sarajevo; Bognar, A., (1990.): Geotektonska evolucija i neke temeljne strukturnomorfološke osobine Dinarida, Zbornik referatov, Znanstveno posvetovanje geomorfologov Jugoslavije, Krško; Cvijiü, J., (1924-26.): Geomorfologija I i II, Beograd; ýiþiü, S., Mojiüeviü, M., Papeš, J., (1984.): Geologija Bosne i Hercegovine, Knjiga II, Geoinženjering, Sarajevo; Dedijer, J., (1909.): Glacijacija Visoþice u južnoj Bosni, Glas SKAN, Beograd; Dedijer, J., (1912.): Visoke površi i glacijalni šljunci na Bjelašnici, Glas SGD, sv. 2.,Beograd; Ed. B. L. Rhoads, C.E. Thom. Wiley, (1996.): The scientific nature of geomorphology – Electronic book; Grund, A., (1910): Beiträge zur Morphologie des Dinarischen Gebirges.Geographische Abhandlungen, Band IX, Heft 3, Leipzig und Berlin. Kanaet, T., (1954.): Tragovi glacijacije na Krvavcu, III kongres geografa Jugoslavije, Sarajevo; Lepirica, A., (2004.): Geomorfološke znaþajke kanjona Rakitnice i njegovo geoekološko vrednovanje, magistarski rad, Prirodoslovno-matematiþki fakultet Sveuþilišta u Zagrebu, Zagreb; Markoviü, M., (1983.): Osnovi primenjene geomorfologije, Beograd; Markoviü, M.,et All., (2003.): Geomorfologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 461 str., Beograd; . Mojiüeviü, M., et All., (1969-1973.): Osnovna geološka karta - List Kalinovik, Savezni Geološki zavod, Beograd;. Petroviü, J., Pecelj M., (1987.): Glacijalni reljef Bjelašnice, Geografski pregled br.30, Geografsko društvo Bosne i Hercegovine, 83 – 92. str., Sarajevo; Riÿanoviü, J., (1993.): Hidrogeografija, II. ( izmijenjeno i dopunjeno ) izdanje. 215 str., Školska knjiga, Zagreb; Paterson, W.S.B., (1994.): The Physics of Glaciers, Oxford: Pergamon Press; 17

3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

11. 12. 13. 14. 15. 16.

A. Lepirica

17. Penck, A., (1899.): Berisht über das XXV Verenshjahr d. Vereins d. Geographischen, Wien; 18. Rogliü, J., (1960.): Prilog poznavanju glacijacije i evolucije reljefa planina oko srednje Neretve, Geografski glasnik, 21., Zagreb; 19. Šegota, T., Filipþiü, A., (1996.): Klimatologija za geografe, 471 str., Školska knjiga, Zagreb; 20. Tumaþ OGK 1 : 100 000, List Kalinovik;

18

Zbornik radova PMF 7, 19 –32 (2010)

Originalni nauþni rad

MORFOTEKTOGENEZA OBALNIH PLANINA U VANJSKIM DINARIDIMA
MORPHO-TECTOGENESIS OF THE COAST MOUNTAINS IN EXTERNAL DINARIDES

Mr.sc. Josip Biliü, asistent, Geografski odjel, Fakultet Prirodoslovno-matematiþkih i odgojnih znanosti, Sveuþilište u Mostaru Dr. sc.Vjekoslav Šimunoviü, docent, Geografski odjel, Fakultet Prirodoslovnomatematiþkih i odgojnih znanosti, Sveuþilište u Mostaru Abstrakt Morfotektogeneza obalnih dinarskih planina istražena je na primjerima planinske skupine ûiüarije, planinskog hrpta Uþke, dijela planinskog hrpta Velebita, te planinskog hrpta Biokova i Riliüa. Objašnjeno je njihovo nesvojstveno pružanje. Reljefna struktura ûiüarije posljedica je stupnjevitog razvoja obilježenog boranjem, reversnim rasjedanjem, te aktivacijom desnih rasjeda koji potiskuju stijenske mase prema JI. Uþka se pruža meridionalno i njezin današnji oblik rezultat je deformacija u polju nehomogenog stresa, duž aktivnih trasa regionalnih horizontalnih rasjeda, unutar kojih dolazi do sigmoidalnog svijanja i rotacije strukturnih blokova. Velebit je prepoznat kao rotacijska struktura. Postanak kanjona Velike i Male Paklenice povezan je s megaekstenzijskim, zjapeüim pukotinama koje nastaju kao posljedica strukturnog položaja pakleniþke antiklinale i naþina njezine razgradnje kombinacijom "pure" i "simple shear" deformacija. Biokovo i Riliü omeÿeni su sa dva regionalna rasjeda suprotne vergencije. Reljef Zagore oblikovan je duž sustava prateüih rasjeda, gdje se naizmjeniþno javljaju transpresijske (pop up) i transtenzijske (pull-apart) strukture. To je podruþje tipskih ešaloniranih pull-apart udolina i zavala. Kljuþne rijeþi: Morfotektogeneza, Dinaridi, reljefna struktura, odnos reljefstruktura, Uþka, Velebit, Riliü Abstract Morphotectogenesis of the coastal Dinaric mountains range has been explored, by mean of examples of ûiüarija Mountains group, the Mountains ridge of Uþka, Mountains ridge of Velebit, and the Mountains ridges of the Biokovo and Riliü. It has been clarify their inappropriate striking within Dinaric Mountains range system. Relief structure of the ûiüarija Mountains group gradually arise as a consequence of development characterized by folding, reverse faulting and activation of dextral transcurent faults, that push the rock mass toward SE. Mountains ridge of Uþka spread in the north – south direction and its present form is the result of distortions in the unhomogenius stress field, along the route of dextral active fault, which occurs within sigmoidal bending and rotation of structural blocks. Velebit is recognized as a rotational structure. Canyons genesis of Velika and Mala Paklenica is associated with megaextensional open cracks that occur as a result of the structural position of Paklenica anticline and ways of its decomposition by combination of "pure" and "simple shear" strain. Biokovo and Riliü are bordered by two regional faults of opposite dip. Relief of the Zagora hinterland has been formed along the principle and associated fault system, where he alternately appear transpressional (pop up) and transtenzional (pull-apart) structure. This area is typical example of smal scale pull - apart valleys and basins. Key words: Morphotectogenesis, Dinarides, Relief structure, Relief-Structure relations, Uþka, Velebit, Riliü

J. Biliü i V. Šimunoviü

Uvodnik U velikom broju objavljenih struþnih i znanstvenih radova iz podruþja geografije i geologije koji obraÿuju podruþje Dinarskih planina, razmjerno se rijetko susreüu þlanci koji posebnu pažnju posveüuju obliku (morfografiji, fiziografiji) pojedinih planina odnosno geološkim i geomorfološkim uzrocima koji su doveli do odreÿenih nesvojstvenih obilježja pojavnosti pojedinih planina (skulptura) ili planinskih skupina, pri þemu se posebna pozornost pridaje njihovom pružanju i prostornom i reljefnom odnosu sa susjednim planinskim strukturama. Izuzetak su þlanci koji, u okviru dinarskog gorskog sustava, istražuju odnos izmeÿu aktivnih geoloških struktura, mehanizme pomaka duž rasjeda, tipove deformacija i elemenata reljefne strukture u cjelini ili detalju; Bognar, A., 2006., Faivre, S., 1999., Faivre, S. & Reiffsteck, Ph., 1999., 2002., Mihljeviü, D., 1995., Pahernik, M., 2000. Važni podaci o odnosu strukture i reljefa sadržani su u poznatim priruþnicima, Ollier, C.D., 1981., Twidle, C.R., 1971, Summerfield., M.A., 1991., Twiss, R.J., Moores, E.M., 1992, Mc Kenzie D., 1972, seizmotektonskim studijama; Prelogoviü, E., Blaškoviü, I., Cvijanoviü, D., Skoko, D. & Aljinoviü, B., 1981, Prelogoviü, E., Kuk, V., Buljan, R., Tomljenoviü, B. & Skoko, D., 1999, Prelogoviü, E., Pribiþeviü, B., Ivkoviü, Ž., Dragiþeviü, I., Buljan, R. & Tomljenoviü, B., 2004, te strukturno-geološkim prikazima; Anderson, H. and Jackson J., 1987, Blaškoviü, I., 1998, Marinþiü, S., Matiþec, D., 1990. Morfotektogeneza obalnih dinarskih planina istražena je na primjerima planinske skupine ûiüarije, planinskog hrpta Uþke, dijela planinskog hrpta Velebita, te planinskog hrpta Biokova i Riliüa. Veüina spomenutih planinskih hrptova, izuzev dijela planinskog hrpta Biokova i Riliüa, manje ili više odstupa od opüeg trenda pružanja dinarskih planina smjerom SZ – JI . Uþka bilježi atipiþno pružanje u smjeru S-J, štoviše u nekim dijelovima IJI - SSI, gotovo okomito u odnosu na dinarski smjer. Gorska skupina ûiüarija pokazuje usporednu izmjenu užih ili širih grebena i izduljenih duboko usjeþenih dolina koje se pružaju od SZ prema JI. Hrptovi i grebeni u tom smjeru bilježe sve veüe nadmorske visine (Zašto?). Velebit ima naglašeno luþno svijeni hrbat koji se u podruþju Senja proteže gotovo u smjeru S - J, i od Nacionalnog parka Paklenica prema Obrovcu u smjeru skoro I -Z (Zašto?). Svi navedeni planinski hrptovi pokazuju svojstvenu orografsku strukturu obilježenu: sigmoidalnim (u obliku grþkog slova sigma) promjenama smjera gorskih hrptova i grebena, boþnim svijanjem i krivudanjem planinskih osi u obliku razvuþenog slova "Z" i slova "S", asimetrijom nasuprotnih padina hrpta, vertikalnim prijelomima u visini hrptova i grebena (nagli porast ili pad nadmorske visine kota u odreÿenom smjeru), neujednaþenim popreþnim profilima padina i razlikama u nadmorskoj visini pedimenata te razlikama u širini hrptova. U ovom radu pokušati üe se ponuditi valjani odgovori na postavljena pitanja. Koncept morfotektogeneze i oromorfotektogeneze Podrijetlo, razvoj, naþin oblikovanja i današnji oblik (skulptura) planina, gora, masiva, gorskih greda, kosa i ostalih orografskih oblika i njihovih morfografskih elemenata rezultat su naslijeÿenih, postojeüih, novonastalih i geoloških struktura u stvaranju duž trasa rasjeda razliþitih pomaka, razliþitog reda veliþine i razliþite aktivnosti kako u prošlosti (geološkoj) tako i danas kao i niza raznovrsnih prateüih struktura oblikovanih, ili u oblikovanju duž i unutar trasa navedenih rasjeda. Važne odrednice oromorfotektogeneze sadržane su u litološkom sastavu stijena i njihovim geomehaniþkim znaþajkama, vrstama rasjeda s obzirom na smjer pomaka krila duž rasjedne plohe, vrstama deformacija koje se odvijaju duž i unutar trasa rasjeda razliþitih 20

Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

tipova pomaka te mehanizmu i intenzitetu prevladavajuüih geomorfoloških procesa unutar morfogenetskih grupa reljefa. Opüe morfotektogenetske znaþajke i razvoj priobalnih dinarskih planina Priobalne dinarske planine (planinski i gorski hrptovi, gorske i brdske grede) ukazuju na složene tipove deformacija nastalih u više geogeneracija tijekom geološke povijesti koje se negdje nadovezuju jedna na drugu a negdje mlaÿa preoblikuje strukturne steþevine starije, što se posljediþno odražava u oblicima reljefa, odnosno zamršenosti orografske strukture promatrane u detalju. Uzrok takvoj situaciji je položaj dinarskih priobalnih planina u izrazito aktivnoj geodinamiþkoj zoni obilježenoj pomacima duž granice izmeÿu dvije mikroploþe u specifiþnom strukturnom položaju: jadranske mikroploþe na jugozapadu i dinarske mikroploþe na sjeveroistoku. To je podruþje obilježeno izrazitom dinamikom, te brzom preobrazbom postojeüih i stvaranjem novih struktura. U poþetku i tijekom oblikovanja gorskog sustava Dinarida, dinarska mikroploþa navlaþila se, zbog izrazitog kompresivnog (sažimajuüeg) tektogenog režima na jadransku, odnosno jadranska mikroploþa podvlaþila se pod dinarsku mikroploþu. Smjer najjaþeg potiska (komponenta najjaþeg stresa), koncem krede i tijelom paleogena bila je usmjerena crtom sjeveroistok–jugozapad. U skladu sa zakonitostima oblikovanja struktura pod navedenim smjerom potisaka poþinje oblikovanje prvih (inicijalnih) mladih (juvenilnih) bora, koje su orijentirane okomito na smjer najjaþeg potiska, dakle pružaju se smjerom sjeverozapad–jugoistok, koji obilježava prevladavajuüe pružanje geoloških struktura i na njima poþetno oblikovanih, tada još nedovoljno izraženih hrptova. Prvenstveno se radi o inicijalnim borama, razmjerno malog indeksa boranja na kojima su oblikovane prve, tada još brdske strukture. S napredovanjem pokreta kojima se nastavlja natiskivanje i podvlaþenje dinarske i jadranske mikroploþe, prostor Dinarida zadobiva sve izraženije kompresijske znaþajke, pa inicijalne bore poveüavaju indeks boranja, bore „rastu“ usporedno s njihovom „c“ osi, izduljuju se duž njihovih „b“ osi i konaþno sažimaju usporedno s „a“ osi bora. Sažimanje prostora dovodi do kosih, a zatim i prebaþenih bora koje se istanjuju, pucaju duž osne plohe bore i prelaze u reversne rasjede a kasnije u ljuske i navlake. Reljef poþinje znatnije rasti kao posljedica izdizanja Vanjskih Dinarida. Dinaridi koncem paleogena imaju veü neke osnovne crte reljefa koji bi vrlo opüenito mogao nalikovati današnjem. Smjer globalnog stresa u to doba usmjeren je sjeveroistok– jugozapad (N 30–60°). Globalni smjer stresa izazvan je pokretima jadranske mikroploþe. Tijekom ove postplatformske etape zapoþinje morfološko tektonsko i strukturno oblikovanje Dinarida, i s njima dinarskih priobalnih planina, kako ih danas nazivamo, uz nastanak turbidita iz þijih üe pretaloženih sedimenata nastati fliš (pretežito eocenske starosti), koji se u okviru priobalnih dinarskih planina neprekinuto javlja u široj ili užoj zoni poþevši od Makarske pa sve do Gradca. Nastavak te priobalne zone fliša (koja je imala i još danas ima veliko znaþenje za život u tom dijelu priobalja (izvori i plodne zemljišne površine u krškom okolišu) može se pratiti u podmorju sve do sjevernih podmorskih dijelova Hvara. Nakon sedimentacije fliša, prije poþetka velikog hijatusa (stratigrafske praznine, intervala u kojem ne postoji stijenski zapis o sedimentaciji) u naslagama Vanjskih Dinarida, dolazi do oblikovanja tektogenih (povezanih sa snažnim i naglim izdizanjem terena) oligocenskih breþa poznatih u literaturi kao Promina i Jelar naslage. U Neogenu dolazi do krucijalnih - tektonskih promjena koje se ogledaju u promjeni smjera globalnog stresa u smjer približan smjeru sjever–jug, i koji üe utjecati na preoblikovanje starijih geoloških struktura a s tim i na remodeliranje planinskih 21

J. Biliü i V. Šimunoviü

hrptova oblikovanih u prethodnoj tektonski aktivnoj fazi. Strukture koje su u prethodnoj tektonski aktivnoj fazi uglavnom zauzele položaj dužih osi smjerom sjeverozapad– jugoistok poþinju postupno mijenjati svoj položaj sukladno kinematskim obrascima u odnosu na postojeüi položaj struktura i novi smjer globalnog stresa (odnosno njegove maksimalne sastavnice 1). Te se promjene ispoljavaju na nekoliko naþina; dolazi do postupnog ustrmljavanja starijih blago položenih ploha reversnih rasjeda, što je pospješeno napredovanjem velikih stjenskih masa iz smjera sjeveroistoka uslijed i dalje prisutnog kompresijskog tektogenog režima. Dolazi do uzastopnog aktiviranja mlaÿih listriþnih reversnih rasjeda u predziÿu graniþnih, þija se krila meÿusobno preklapaju stvarajuüi ljuskastu strukturu (franc. charriage). Longitudinalni reversni rasjedi þije su rasjedne paraklaze sada veü gotovo okomite na zakrivljenu površinu Zemlje, preuzimaju drukþiju kinematiþku ulogu pa se zbog potisaka sjever-jug i njihova (dinarskog smjera) sjeverozapad–jugoistok, poþinju ponašati kao desni horizontalni rasjedi koji koso sijeku prethodno oblikovane strukture. Javlja se i niz novih rasjeda koji þine poveznice s rasjedima graniþnim pojedinim strukturama i strukturnim blokovima. Nadalje zbog neujednaþenih pritisaka sa sjeveroistoka i manjim ili veüim razlikama u geomehaniþkim svojstvima stijena rasjedi, posebice regionalni–graniþni rasjedi, poþinju se svijati i u toþkama najveüe zakrivljenosti udvajati, mjestimice ponovo spajati, oblikujuüi pleteniþasto isprepletenu mrežu rasjeda razliþitog ranga unutar kojih se pojedini blokovi izdižu a pojedini spuštaju potiþuüi zaþetke nastanka polja u kršu, koja se povezuju s tzv. pull–apart strukturama. Osim navedenih oblikuju se i transferni rasjedi koji nastaju okomito na pružanje postojeüih zbog nejednolikog transporta masa prema jugozapadu. Oni pokazuju neke kinematiþke znaþajke transformnih rasjeda iako, naravno, ne sijeku cijelu zemljinu koru, i prostorno su neusporedivo manjih dimenzija. Sva opisana dogaÿanja imala su za posljedicu današnje atipiþno pružanje pojedinih planinskih i gorskih hrptova, prvenstveno zbog njihove rotacije u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu, pa pokazuju u sitnijem ili krupnijem mjerilu naglašeno luþni ocrt hrptova (dijelovi ûiüarije, Velebit, dijelovi Riliüa, gorske grede i hrptovi zagore; Šibenik, Mihovil, Matokit) dok se neki pružaju pravocrtno smjerom gotovo istok–zapad (jugoistoþni dijelovi Riliüa, pojedine brdske grede Zagore u pojedinim segmentima). Nehomogeno polje stresa unutar trasa spomenutih rasjeda još je dodatno utjecalo na znaþajnije svijanje trasa spomenutih rasjeda. Strukture su litološki predstavljene gornjokrednim i paleogenim vapnencima i eocenskim flišem, da bi veliki hijatus koji traje od oligocena završio sporadiþnim terigenim, podreÿeno terigeno - maritimnim naslgama kvartara, rijeþnog, jezerskog, moþvarnog, barskog, padinskog, i krajnje podreÿeno eolskog habitusa i habitusa delte. Konac krede obilježen je prekidom manje ili više kontinuiranog taloženja koje je od poþetka trijasa trajalo danas dugih 130 miliona godina. Jadranska i dinarska mikroploþa nastale su dezintegracijom Apulijske ploþe koja datira negdje izmeÿu konca paleozoika i poþetka trijasa. Djelomice neprekinute uže, rjeÿe šire (10 do 50 metara) zone padinskih kvartarnih taložina ukazuju (indiciraju) najnoviju (recentnu) tektonsku aktivnost. Na današnju aktivnot struktura ukazuju i potresi sa dubinom hipocentra od 3 do 10 km koji se javljaju u nekoliko manje više usporednih zona povezanih s pružanjem regionalnih rasjeda; Makarska–Podgora– Zaostrog, zatim Zagvozd–Vrgorac–Metkoviü i konaþno Imotski–Grude–Mostar. To su ujedno, uz šire podruþje Dubrovnika, seizmotektonski, najaktivnija podruþja unutar jugoistoþnog dijela Dinarskog gorskog sustava, s razmjerno velikom uþestalošüu pojave snažnijih potresa þiji hipocentri sežu najviše do 30 km dubine (što se još uvijek smatra razmjerno plitkom zonom pojave hipocentara potresa).

22

Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

ûiüarija Orografska struktura gorske skupine ûiüarija, s kojom zapoþinjemo pregled po izdvojenim orografskim cjelinama, obilježena je meÿusobnom izmjenom niza grebena, ponegdje i hrptova i leüasto ili romboidalno oblikovanih udolina, koji se mjestimice svijaju u obliku razvuþenog slova „Z“ (Slika 1.). Cijela skupina posebice njezin jugozapadni dio pokazuje stepeniþasti ocrt, a visina vrhova poveüava se od sjeverozapada prema jugoistoku (najviši vrh ûiüarije, Veliki Planik, 1272 m, nalazi se na krajnjem JI dijelu gorske skupine). To razumljivo nije sluþajno. Stepeniþasti ocrt JZ proþelja ûiüarije posljedica je etapnog razvoja cijele gorske skupine. Nakon inicijalnog boranja koncem krede i poþetkom paleogena, dolazi do naglog intenziviranja pokreta po završetku taloženja fliša (srednji i gornji eocen) a posebice u samom poþetku oligocena. Bore se prebacuju i prelaze u reversne rasjede i oblikuje se sustav ljusaka u frontu glavne navlake koje su prema JZ sve mlaÿe i sve niže kako opada energija transporta. U jezgrama tih ljusaka, koje u osnovi þine prevrnute sinklinale, nalazi se fliš. Kako je fliš manje kompetentna stijena od paleogenskih a posebice krednih vapnenaca koji obrubljuju te ljuske, selektivnom denudacijom podruþja koja su sastavljena od naslaga fliša daleko üe se brže uravnjavati od kompetentnih, krtih vapnenaca, što üe za posljedicu imati stepeniþasti, terasasti ocrt reljefa jugozapadnog proþelja gorske skupine. U kasnijoj fazi razvoja strukture dolazi do ustrmljavanja rasjednih ploha, pa se reversni rasjedi poþinju ponašati kao horizontalni jer su im paraklaze gotovo okomite, i to s desnom komponentom (sastavnicom) pomaka. Kako mjestimice krivudaju u zonama gdje su njihove trase konkavno udubljene poþinju se oblikovati leüaste ili romboidalne udoline, koje se u posljednje vrijeme u struþnoj literaturi vole nazivati „pull apart“ bazeni (strukture), iako taj naziv treba prihvaüati s velikom rezervom jer se te strukture po izvornoj definiciji, unatoþ kinematskim sliþnostima oblikovanja udolina i polja u Dinaridima, odnose na zahvaüanje cjelokupnog stupa kore sve do Moho diskontinuiteta i povezne su s transformnim rasjedima o þemu u Dinarskim poljima nema niti pomisli. Najznaþajnije udoline toga tipa na podruþju ûiüarije su Lanišüe, Brgudac, Podosapna–Dol–Vela Sapca i udolina Mune–Žejane. Porast visine vrhova u smjeru jugoistoka posljedica je strukturnih dogaÿanja nakon promjene maksimalne komponente stresa u smjer sjever jug, kad zapoþinje aktiviranje desnih horizontalnih rasjeda koji se javljaju u nizovima (en echelon). Natiskivanje stijenskih masa duž tih rasjednih ploha koje se pružaju SZ–JI, pokazuju desnu komponentu pomaka a potisnute su sa sjevera. biti üe, logiþno usmjerene prema jugoistoku, pa üe se stijenske mase natiskivati u tom smjeru, najjaþe izdignuti pa se na tim dijelovima grupiraju i najviši vrhovi. Isto tako tu je i širina stijenskog tijela, u kojem je oblikovana gorska skupina, najveüa, što potvrÿuje funkcioniranje navedenog mehanizma.

23

J. Biliü i V. Šimunoviü

Slika 1. Reljefna struktura i strukturno - geomorfološki odnosi jugoistoþnog dijela gorske skupine ûiüarija; 1. Vapnenci turona i senona, 2.Foraminiferski vapnenci i lapori paleocena i eocena, 3. fliš srednje Istre, 4. Jelar naslage (tektonske breþe), 5. Reversni rasjedi s mjestimice horizontalnim desnim pomacima, 6. Smjer tektonskog transporta, 7 Trajektorije sastavnice maksimalnog pritiska (stresa). Kartirali i katu sastavili Biliü i Šimunoviü (2010)

Uþka Sjeverna Uþka Sjeverni dio Uþke morfološki je jasno izdvojen strmim padinama od susjednih podruþja (Slika 2.). Oblikovan je u neerodiranom navlaþku šire regionalne ûiüarijske navlake graniþne strukturama Uþke i ûiüarije. Tako je anegdotalno, najviši vrh Uþke (Vojak 1396 m) zapravo ûiüarijska struktura. Oblikovanje vršnog dijela Uþke priliþno je složeno i odvija se u nizu etapa od kojih üe se spomenuti najvažnije za razumijevanje morfologije. Po završetku predneotektonske etape (koju üemo oznaþiti kao razdoblje prije promjene globalnog stresa u smjer približno sjever–jug, sredinom oligocena) oblikovane su linearno izdužene bore i reversni rasjedi koji su dijelom imali neka obilježja navlaka (napa) što se utvrdilo razmjerno velikom rasprostranjenošüu fliša ispod krednih i paleogenskih naslaga. Uþka i ûiüarija bile su jedinstvene strukture obilježene prebaþenim borama i u danas graniþnom podruþju Uþke i ûiüarije navlakom (napom) veüih dimenzija, koja je stvorena zbog malog nagiba navlaþne plohe pa je moglo doüi do znatnijeg tektonskog transporta u smjeru jugozapada. Po oblikovanju pokrova, uslijed neprestano sažimajuüeg tektogenog režima javljaju se reversni rasjedi, ali daleko strmijih paraklaza koje se napredovanjem pokreta još više ustrmljuju a u njihovu frontu dolazi do oblikovanja ljusaka, kao mehaniþke kompenzacije nadolazeüih pritisaka praüenih transportom velike koliþine stijenja iz zaleÿa. Na taj strukturni predcrtež nadovezuju se dogaÿanja povezana sa deformacijama koje nastaju u polju nehomogenog stresa uzrokovanog promjenom globalnog pritiska u smjer sjever–jug i to 24

Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

duž trasa ustrmljenih revesnih rasjeda u nizu koji unatoþ þinjenici da litostratigrafski markeri pokazuju njihov revesni karakter, u novoj etapi oni preuzimaju desnu horizontalnu sastavnicu pomaka. U takvim okolnostima njihove trase zapoþinju krivudati, i na regionalnom planu ocrtavaju trasu koja nalikuje na razvuþeni oblik slova „Z“. Napredovanjem potisaka navedeni rasjedi se sve više svijaju i kad njihova zakrivljenost dosegne kritiþnu toþku, pucaju amortizirajuüi pritiske nastankom novih, prateüih. Duž jednog takvog, na kojem je oblikovan manji kanjon potoka Banina koji se od vršnog dijela Uþke spušta prema Opatiji, došlo je do gravitacijske regresije dijela krovinskog krila graniþne navlake i stvorene su zasebne strukture Uþke i ûiüarije. Poþinje stvaranje kanjona Lovranske Drage i otvara se tektonsko poluokno Reþine. Na taj naþin dovršeno je strukturno i morfografsko oblikovanje gorske skupine ûiüarije i gorskog hrpta Uþke, koji je zbog opisanih strukturnih promjena zauzeo meridionalan položaj potpuno nesvojstven pružanju hrptova priobalnih dinarskih planina. Meÿutim segment u kojem se Uþka pruža meridionlnim smjerom samo je dio daleko veüe strukture koja se nastavlja na Cresu i Lošinju i gdje strukturni, tako i morfografski elementi ponovo poprimaju smjer pružanja svojstven dinarskom gorskom sustavu. Na taj naþin Uþka predstavlja relikt strukture, odnosno užeg podruþja, u okviru daleko veüe strukture, koje je u geološkoj prošlosti bilo izloženo najintenzivnijim promjenama, praüenim svijanjem, sažimanjem i rotacijom stijena.

Slika 2 Reljefna struktura i strukturno - geomorfološki odnosi sjeverne Uþke; 1. Homogeni mjestimice ploþasti te škriljavi vapnenci i dolomiti, 2. Pjeskoviti dolomiti, 3. Gromadni u izmjeni sa slojevitim vapnencima, 4. Foraminiferski vapnenci i lapori, 5. Fliš srednje Istre, 6. Jelar naslage, 7. Aluvijalne naslage, 8. Reversni rasjei i rasjedi s desnim horizontalnim pomakom, 9. Smjer tektonkog transporta, 10 Trajektorije komponente maksimalnog stresa. Kartirali i katu sastavili Biliü i Šimunoviü (2010).

25

J. Biliü i V. Šimunoviü

Velebit Planinski hrbat Velebita dug je 145 km. Pokazuje izrazito luþni ocrt. Sjeverni dio pruža se SSZ-JJI, središnji SZ-JI, a južni i jugoistoþni ZSZ – IJI smjerom. Veüi dio struktura i strukturnih blokova je okružen tektogenim Promina i Jelar naslagama što svjedoþi o najveüem intenzitetu pokreta tijekom oligocena i poþetkom miocena. Izdizanje Velebita u više faza uoþio je i A. Bognar izdvojivši dva regionalno rasprostranjena pedimenta primorske padine hrpta Velebita, koji su nakon oblikovanja poremeüeni novijim pokretima i izdignuti na razliþite hipsometrijske nivoe. Promjena stresa u oligocenu i poþekom miocena (u smjer S–J) ishodila je oblikovanjem današnjih struktura Velebita obilježenih prvenstveno rotacijama obrnutim od smjera kazaljke na satu. Današnji položaj struktura pruža se uglavnom u ZSZ– IJI smjeru Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit orografski predstavlja gromadni masiv s naglašenim asimetriþnim popreþnim profilom. Od Senjskog bila koje ima izduženi linearni oblik grebena, sjeverni Velebit odvojen je Bakovaþkim rasjedom pružanja gotovo istok–zapad koji tektonski i orografski odvaja srednji od sjevernog dijela Velebita. Na strukturama oblikovani grebeni pokazuju razliþito pružanje sjeverno odnosno južno od Bakovaþkog rasjeda. Sjeverno smješteno Senjsko bilo presjeþeno je desnim horizontalnim rasjedima u nizu (en echelon) unutar kojih su oblikovane tipiþne strukture povezane s rotacijskim deformacijama tipa „simple shear“. To su prvenstveno Riedelovi konjugirani parovi rasjeda R-R , P i S tipa. Osne plohe bora pružaju se ZSZ–IJI smjerom, dok horizontalni rasjedi desnog pomaka svijaju u obliku razvuþenog slova „Z“ stvarajuüi transpresijska uzvišenja (grebene) i transtenzijske uleknine (udoline, rovove, grabe). Nacionalni park Paklenica - južni Velebit Južni Velebit obilježen je najužom širinom hrpta. Podno vršnog dijela južnog Velebita i na primorskim padinama usjeþeni su kanjoni povremenih bujiþnjaka Velike i Male Paklenice. (Slika 3.). Na oblikovanje kanjona uz nedvojbeni utjecaj egzodinamiþkih þimbenika, bitan utjecaj imalo je oblikovanje velikih ekstenzijskih pukotina razvijenih u borama koje su pretrpjele „pure shear“ mehanizam deformacije i na kojima je oblikovan donji dio primorske padine južnog dijela Velebita iznad Starigrad Paklenice. Strukture se pružaju smjerom I–Z, i buduüi da je smjer globalnog stresa usmjeren pravcem S–J, komponenta (sastavnica) najjaþeg (maksimalnog) stresa okomita je na pružanje strukture što ishodi deformacijama spomenutog tipa, u kojima izostaje unutarnja rotacija strukturnih elemenata. U prethodnim tektonski aktivnim fazama struktura je veü dovedena u položaj u kojem daljnja rotacija strukture s obzirom na smjer glavne sastavnice stresa mehaniþki više nije moguüa. Kompresijski (sažimajuüi) elementi strukture pružaju se smjerom Z–I, a ekstenzijski su usporedni s „a“ osi bore i smjerom najjaþe sastavnice stresa, brazde smjerom S–J. Duž trasa tih ekstenzijskih pukotina na cijeloj primorskoj padini južnog dijela Velebita oblikovani su brojni kanjoni, klanci i duboko usjeþene jaruge (torenti). Dva najpoznatija su svakako kanjon Velike i Male Paklenice.

26

Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

Slika 3 Kanjoni Velike i Male Paklenice nastali duž megaekstenzijkih pukotina uslijed kombinirane"pure shear" i „simple shear“ mehanizma deformacije;. 1. Permski pješþenjaci, kvarcni konglomerati, pjeskoviti i kvarcni vapnenci i dolomiti, 2. Dolomiti podreÿeno vapnenci skita, anizika, ladinika i karnika, 4 vapnenci lijasa, dogera i malma, 5. Jelar naslage (tektoniti), 6. Proluvij, koluvij, deluvij, aluvij kvartara. 7 reversni rasjedi ustrmljenih paraklaza i rasjedi s desnom komponentom pomaka, 8. Megaekstenzijske pukotine preoblikovane bujiþnim tokom, 9. Trajektorije komponente maksimalnog stresa. Kartirali i kartu sastavili Biliü i Šimunoviü (2010).

Slika 4. Model deformacije bore mehanizmom "pure shear" i etape njezine razgradnje s oblikovnjem prateüih struktura. Na lijevom i desnom dijelu bore usporedno s „a“ osi oblikuju se ekstenzijeke pukotine i prateüi normalni rasjedi. Sekundarne bore i reversni rasjedi pružaju se usporedno s „b“ osi bore. (mala slova a i b oznaþavaju poþetni i uznapredovali stadij deformacije). Shema kinematike deformacija prema Biliü i Šimunoviü (2010).

27

J. Biliü i V. Šimunoviü

Biokovo i Riliü Geološke strukture na kojima je oblikovan hrbat Biokova i Riliüa omeÿene su trasama dva glavna graniþna reversna rasjeda, sa gotovo vertikalnim položajem rasjednih ploha, nasuprotne vergencije i koji danas pokazuju desnu komponentu kretanja. Unutar spomenutih ruta graniþnih rasjeda razvijena je mreža prateüih, koji se najþešüe javljaju u nizu, meÿusobno su uglavnom usporedni, ili se mjestimice cijepaju i ponovno spajaju obrubljujuüi tako pojedine strukture i strukturne blokove. Kako pokazuju desnu komponentu kretanja i mjestimice krivudaju duž njihovih trasa javlja se niz transpresijskih uzvišenja koja se raspoznaju kao gorske i brdske grede (Mihovil, Matokit, Gradina, Šubir, Pozlagora, Donja Gora). Važno je istaüi da se transpresijska uzvišenja kod rasjeda koji pokazuju desnu komponentu kretanja javljaju na mjestima gdje trasa rasjeda konveksno (ispupþeno) svija i to u obliku razvuþenog slova „S“ pa na tim dijelovima trasa dolazi do snažne kompresije duž oba krila rasjeda te izdizanja koje sekundarno prati nastanak novih struktura nižeg reda veliþine. Najþešüe su to blokovi obrubljeni reversnim rasjedima suprotnih vergencija, koji se u struþnoj literaturi nazivaju i "Palm Tree structures" ili "Flower structures" (strukture u obliku palmina lišüa, ili cvjetnog buketa, a mogu biti pozitivne ili negativne, ovisno o tome da li se radi o traspresiji ili transtenziji) a rjeÿe se mogu oblikovati i manji pokrovi. Ako je trasa rasjeda, koji pokazuje desnu komponentu kretanja, konkavno udubljena u smjeru desnog pomaka duž rasjeda u obliku razvuþenog slova „Z“ na tim mjestima dolazi do ekstenzije (razmicanja krila duž trase rasjeda) pa se oblikuju transtenzijska udubljenja, najþešüe romboidalno ili leüasto oblikovane udoline, i zavale krših polja. Kao i kod transpresije, transtenzijski pomaci mogu biti praüeni oblikovanjem novih dislokacija najþešüe duž novonastalih normalnih rasjeda u nizu. "Udoline poput Dragljana, Jablana, Ravþe, Bunine, Prapratnice i mnogih drugih manjih, tipski su primjer, unutar planinskog sustava Vanjskih Dinarida, oblikovanja takvih oblika reljefa transtenzijskim pomacima. Isto naravno vrijedi i za oblikovanje zavala krških polja u širem istraživanom podruþju (Imotsko – Grudsko, Posuško, Polje Jezero i Rastoka kod Vrgorca, Ljubuško, nizovi manjih polja i rovova od Koþerina do Širokog Brijega, Mostarsko blato) jedino s tom razlikom da rasjedi u nizu duž kojih one nastaju imaju regionalni znaþaj, i njihove trase najþešüe prate rute epicentara potresa koji se ovdje javljaju na dubinama od približno 10 kilometara. " (E. Prelogoviü, 1999) Važno je istaüi da se transpresijske i transtenzijske strukture, bez obzira na red veliþine, javljaju duž meÿusobno manje ili više usporednih trasa danas desnih rasjeda horizontalne komponente pomaka (zbog promjene pritiska prema sjeveru od neogena do danas su zadobili spomenutu kinematiþku ulogu), þije rasjedne plohe imaju nasuprotnu vergenciju (rasjedne plohe suprotno su nagnute) pa je stijenski kompleks ukliješten unutar njihovih paraklaza i zbog povoljno orijetiranog pritiska (stresa) snažno „katapultiran“ prema površini što se dobro odražava u morfologiji tako oblikovanih struktura. Promatrajuüi morfologiju greda, lako je primijetiti kako izranjaju iz gotovo potpuno zaravnjenog terena, strmih su padina i opüenito ostavljaju dojam kao da su nedavno izbaþene na površinu. Razvidno je da egzodinamiþki procesi nisu imali vremena narušiti njihov primarni oblik nakon izdizanja, pa se lako da zakljuþiti da se radi o vrlo mladim strukturama u geološkom mjerilu vremena. Takve strukture obrubljene rasjednim plohama suprotne vergencije i naglo i nedavno izdignute na površinu terena i danas se za njih u svjetskoj i inozemnoj literaturi koristi naziv „pop up“ (engl.) strukture (Gradina, Zveþ Šubir, Pozla Gora).

28

Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

Sl. 5. Tumaþ strukturno – geološke karte Vrgorac –Ploþe Fig.5. Legend (key) of Structural – geological map of Vrgorac –Ploþe area 1.Strukturne jedinice, Structural unit; 1 - Mosor – Biokovo, 2 - Mosorska i Biokovska zagora. 2.Velike strukture i nizovi lokalnih reversnih struktura, Master Structures and sequences of local reverse structures; 1Biokovo; 2 - Matokit; 3 - Gradina – Prolog - Nova Sela; 4 – Osoje – Jablan – Radoviü – Rujnica. 3.Najvažnije lokalne kompresijske srukture i krška polja, Most important local compression structures and karst fields (Poljas); 1 – Zavojane; 2 - Dubravica; 3. – Veliko Brdo - Višnjica; 4 – Glavica; 5 – Radoviü; 6 Lisac; 7 – Obiliþevac – Rujnica; 8 – Poljice; 9 – Majica Polje; 10 - Bunina; 11 – Jezero; 12 – Modro oko. Lokalne kompresijske strukture (Pop up), Local compression structures (Pop up); 5. 1 - Rasjed Mosor – Biokovo graniþan regionalnim strukrurnim jedinicama (a,b – glavni rasjedi zone), 1 - Fault Mosor – Biokovo bordering regional structural units (a, b – principal faults of zone). 6. 2 – Rasjed Dugopolje – Zagvozd – Župa – Jezero – Komin (a, b – glavni rasjedi zone), 2 – Fault Dugopolje – Zagvozd – Župa – Jezero – Komin (a, b - principal faults of zone). 7. Rasjedi graniþni nizovima lokalnih reversnih strukrura; Faults bordering the sequence of local reverse structure. 8.Zone rasjeda; Fault zones. 9. Smjer stresa; Stress direction. 10. Smjerovi pomaka površinskih sruktura; Superfical directions of structure movements. 11. Najaktivnije dionice rasjeda; The most active fault sections Podaci prema Prelogoviü i drugi (1999) Kartu sastavili Biliü i Šimunoviü (2010).

Prvi regionalni rasjed koji se u razmatranom podruþju javlja od Makarske do Gradca odvaja jursko-kredne naslage u zaleÿu od zone priobalnog fliša þija je litifikacija okonþana koncem eocena. Izdvojen je ne samo na temelju litostratigrafskih markera veü se podudara i sa projekcijama žarišta potresa na površini (epicentrima). Rasjedna ploha rekonstruirana je na osnovi seizmotektonskih podataka. Nejednoliki potisci iz kontinentalnog zaleÿa kao i mjestimiþne promjene ustrmljenosti nagiba paraklaze duž pojedinih dijelova trase rasjeda, odrazili su se u nejednolikom transportu stijenskih masa iz zaleÿa prema jugozapadu tako da je na pojedinim mjestima þelo navlake priliþno poremeüeno (posebice kod Zaostroga i Gradca) a javljaju se i popreþni transfer rasjedi (nastaju kao amortizacija uslijed nejednolikog transporta masa iz zaleÿa) koji se dobro ocrtavaju u reljefu prekidom kontinuiteta pružanja pojedinih grebena ili pojavom duboko usjeþenih torenta i toþila u tijelu (krovini, þelu) navlake.

29

J. Biliü i V. Šimunoviü

Drugi graniþni rasjed koji sa sjeveroistoka obrubljuje strukturu Biokova i Riliüa, brazdi duž Zagvozda, Vrgorca, do Metkoviüa, suprotne je vergencije. Unutar i duž dva spomenuta regionalna rasjeda oblikovane su uglavnom sve strukture na kojima se razvijao reljef šireg Vrgoraþkog kraja. Zakljuþak Gorski sustav Dinarida opüenito je prepoznatljiv po svojstvenom pružanju planinskih hrptova i grebena u smjeru sjeverozapad-jugoistok. To je posljedica dogaÿanja u geološkoj prošlosti obilježenih dugim i razmjerno stabilnim taloženjem karbonatnih naslaga velike dubine u platformskim uvjetima tijekom cijelog mezozoika, i tektonskih pokreta u više etapa koji su zapoþeli krajem krede. Kako je smjer potisaka koji su sažimali velike mase nataloženog stijenja do poþetka oligocena bio sjeveroistok– jugozapad, oblikovale su se strukture okomite na taj smjer potisaka, pa je pružanje hrptova bilo sukladno pružanju struktura sjeverozapad–jugoistok. Tako je, opüenito, pružanje planina u tom smjeru dobilo naziv „Dinarski“ smjer pružanja. Nakon uvjetne stabilizacije struktura (Pirinejska i Laramijska orogenetska etapa) poþetkom oligocena dolazi do kljuþnih promjena koje su obilježene promjenom smjera potisaka u smjer sjever-jug. Zapoþinje preoblikovanje postojeüih struktura i njihovo kinematiþko prilagoÿavanje novonastalim reološkim uvjetima, što se odrazilo u promjenama oblika i smjera pružanja dijela dinarskih planina. Oblikuju se složenije reljefne strukture koje svojim oblikom i položajem sve više odstupaju od spomenutog dinarskog smjera pružanja. U prostorno veüim morfostrukturama prepoznaju se tragovi i uþinci preoblikovanja prethodnih i danas aktivnih tektonskih razdoblja svaka sa svojom svojstvenom paradigmom deformacija. Iz spomenutih razloga, danas se u okviru Dinarida prepoznaju morfostrukture koje svojim oblikom, pružanjem i položajem u odnosu na susjedne, odstupaju od opüenitih orografskih znaþjki Dinarida. Posebice se istiþu morfostrukture krupnijeg mjerila, kao samostalne ili kao dijelovi veüih, koje pokazuju potpuno nesvojstvena obilježja u odnosu na tipski reljef Dinarida. Oromorfotektogeneza obalnih dinarskih planina istražena je na primjerima planinske skupine ûiüarije, planinskog hrpta Uþke, dijela planinskog hrpta Velebita, te planinskog hrpta Biokova i Riliüa. Objašnjeno je njihovo nesvojstveno pružanje. Reljefna struktura ûiüarije posljedica je stupnjevitog razvoja obilježenog boranjem, reversnim rasjedanjem, te aktivacijom desnih rasjeda koji potiskuju stijenske mase prema JI. Uþka se pruža merdionalno i njezin današnji oblik rezultat je deformacija u polju nehomogenog stresa, duž aktivnih trasa regionalnih horizontalnih rasjeda, unutar kojih dolazi do sigmoidalnog svijanja i rotacije strukturnih blokova. Velebit je prepoznat kao rotacijska struktura. Postanak kanjona Velike i Male Paklenice povezan je s megaekstenzijskim zjapeüim pukotinama koje nastaju kao posljedica strukturnog položaja pakleniþke antiklinale i naþina njezine razgradnje kombinacijom "pure" i "simple shear" deformacija. Biokovo i Riliü omeÿeni su sa dva regionalna rasjeda suprotne vergencije. Reljef Zagore oblikovan je duž sustava prateüih rasjeda, gdje se naizmjeniþno javljaju transpresijske (pop-up) i transtenzijke (pull-apart) strukture. To je podruþje tipskih ešaloniranih pull–apart udolina i zavala.

30

Morfotektogeneza obalnih planina u Vanjskim Dinaridima

Summary Dinaric Mountains system is generally recognizable by the characteristic striking of Mountains ridges and crests in the northwest – southeast direction. This is a consequence of events in the geologic past marked the long and relatively stable deposition of carbonate sediments in the sea platform conditions throughout the Mesozoic, and tectonic movement in several stages, which began at the end of the Cretaceous. As the direction of stress that compress large masses of rock deposit to the beginning of the Oligocene was the northeast - southwest, it formed the structure perpendicular to the direction of maximum principle stress axis so the ridges run in accordance with direction of structure - the northwest - southeast. Thus, in general, the orientation of a Mountains ridges in the mentioned direction was named "Dinaric" routing. After principally stabilization of the structure (Iberian and Laramian orogenetic stage) in the age of early Oligocene, begins the key changes that have marked in change of the stress direction in the north - south. Begin the reshaping of the existing structures and their kinematic adaptation to emerging rheological conditions, reflecting changes in the shape and direction of part of the Dinaric mountains system. A complex relief structures has been formed so that shape and position of the Mountains morphostrutures are increasingly diverge from the above mentioned direction of the Dinaric routing. Thus spatial larger morphostructures shows the traces and effects of former and nowdays tectonic activity in the stages of structure reshaping, each with its own characteristic deformation paradigm. From these reasons, today, in the Dinaric Mountains morphostructures can be identified, that their shapes, routing and the position in relation to adjacent morphostructures, differ from the general characteristic of the Dinaride orography. Especially are accentuated morphostructures of larger scale, either as separate, or as a parts of larger structures, showing a completely inaproppriate characteristics compared to the typical Mountains relief outlines of Dinaris system. Oromorphotectogenesis of the coastal Dinaric mountains range has been explored, by mean of examples of ûiüarija Mountains group, the Mountains ridge of Uþka, Mountains ridge of Velebit, and the Mountains ridges of the Biokovo and Riliü. It has been clarify their inappropriate striking within Dinaric Mountains range system. Relief structure of the ûiüarija Mountains group gradually arise as a consequence of development characterized by folding, reverse faulting and activation of dextral transcurent faults, that push the rock mass toward SE. Mountains ridge of Uþka spread in the north – south direction and its present form is the result of distortions in the unhomogenius stress field, along the route of dextral active fault, which occurs within sigmoidal bending and rotation of structural blocks. Velebit is recognized as a rotational structure. Canyons genesis of Velika and Mala Paklenica is associated with megaextensional open cracks that occur as a result of the structural position of Paklenica anticline and ways of its decomposition by combination of simple and pure shear strain. Biokovo and Riliü are bordered by two regional faults of opposite dip. Relief of the Zagora hinterland has been formed along the principle and associated fault system, where he alternately appear transpressional (pop up) and transtenzional (pullapart) structure. This area is typical example of smal scale pull - apart valleys and basins.

31

J. Biliü i V. Šimunoviü

Literatura: 1. 2. 3. 4. Anderson, H. and Jackson J., 1987: Active tectonics of the Adriatic region. Geophys. J. R. astr. Soc. 91, p. 937-983. Biliü, J., (2007): Reljef gorskog hrpta Riliüa i zavala u polju Jezero i Rastok, Magistarski rad, Geografski odsjek PMF, Zagreb. Blaškoviü, I., 1998: The two stages of structural Formation of the Coastal belt of the External Dinarides, Geol. Croat. 51/1, 75-89. Bognar, A., 2006: The geomorphological evolution of Dina rides, Adria 2006 International Geological Congress on the Adriatic area, Field trip Guide, Ur. Menichetti, Marco; Mencucci, Daniela, Instituito di Science della Terra, University di Urbino, Urbino, Italija, 23-26. Faivre, S., 1999: Landforms and tectonics, Unpublished PhD thesis, University of Zagreb, Faculty of Science, Zagreb, Croatia & Université Blaise Pascal Clermont II, Faculté des Lettres et Sciences Humaines, France &. 364 pp. Faivre, S. & Reiffsteck, Ph., 1999a: Spatial distribution of dolines as an indicator of recent deformations on the Velebit Mountains range. – Géomorphologie: Relief, Processus, Environnement, 2: 129-142. Faivre, S. & Reiffsteck, Ph., 2002: From doline distribution to tectonic movements. Example of the Velebit Mountains range. Croatia. – Acta carsologica, 31/3: 139-154. Herak, M., 1986: A new concept of geotectonics of the Dinarides. Prirodoslovna istraživanja 53, Acta geologica, vol.16, N°1, p. 1-42. Marinþiü, S., Matiþec, D., 1990: Kinematika neotektosnkih deformacija na podruþju srednjeg toka rijeke Neretve, Geol. Vjesnik, Vol 43. 53-58. Marinþiü, S., Matiþec, D., 1991: Tektonika i kinematika deformacija na primjeru Istre, Geol. Vjesnik, 44, 257-268. Mc Kenzie D., 1972: Acitve tectonics of the Mediterranean region. Goephys. J.R. Astron. Soc., 30, p. 109-185. Mihljeviü, D., 1995: Relief reflection of structural reshaping during the recent tectonically active stage, in the north-western part of the outer Dinarides Mountains range. Acta Geogr. Croatica, Vol. 30, p.5-16. Ollier, C.D., 1981: Tectonics and Landforms. Longman, London, 324 p. Prelogoviü, E., Blaškoviü, I., Cvijanoviü, D., Skoko, D. & Aljinoviü, B., 1981b: Izbor metoda istraživanja seizmotektonskih odnosa na primjeru sjevernog Jadrana, Zbornik radova jubilarnog simpozijuma 20 godina LMGK, 3, 257-273, Beograd. Prelogoviü, E., 1989: Neotektonski pokreti u podruþju Sjevernog Velebita i dijela Like. Geol. vjesnik, 42, p. 133-147. Prelogoviü, E., Kuk, V., Buljan, R., Tomljenoviü, B. & Skoko, D., 1999: Recent teconic movements and earthquakes in Croatia. - Proc. Geodynamics of the Alpe-Adria area by means of Terestrial and satellite methods, 255-262, Zagreb-Graz. Prelogoviü, E., Pribiþeviü, B., Ivkoviü, Ž., Dragiþeviü, I., Buljan, R. & Tomljenoviü, B., 2004: Recent structural fabric of the Dinarides and tectonically active zones important for peroleum-geological exploration in Croatia, Nafta, Vol.55, 4, 155-161. Zagreb. Šimunoviü, V., 2007: Geomorfološke znaþajke prostora Županije Zapadnohercegovaþke, Doktorska disertacija, Geografski odsjek PMF, Zagreb. Twidle, C.R., 1971: Structural Landforms. The M.I.T. Press, London, 247 p.

5.

6.

7.

8. 9. 10. 11. 12.

13. 14.

15. 16.

17.

18. 19. 32

Zbornik radova PMF 7, 33 –39 (2010)

Originalni nauþni rad

MORFOSTRUKTURNA ANALIZA TIPOVA DOLINSKE MREŽE U KANJONU RAKITNICE MORPHO-STRUCTURAL ANALYSIS OF THE VALLEY NETWORK IN THE RAKITNICA CANYON Dr. sc. Alen Lepirica, docent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt U radu su odreÿeni tipovi dolinske mreže kanjona Rakitnice i njihov prostorni razmještaj. Na bazi rezultata dobivenih morfostrukturnom analizom utvrÿen je visok stepen korelacije tipova dolinske mreže sa geološkom strukturom i litološkim sastavom terena. Kljuþne rijeþi: Morfostrukturna analiza tipova dolinske mreže, Kanjon Rakitnice, neotektonski pokreti, trijaski kreþnjaci i dolomiti, jurski fliš.

Abstract In this original scentific paper the spatial distribution and types of valley network in the Rakitnica Canyon have been researched. On the basis of results morpho-structural analysis were determined high correlation types of valley network with geological structure and litological composition. Key words: Rakitnica Canyon, neotectonic movements, triassic limestones and dolomites, jurassic flysh, types and subtypes of the valley network

A. Lepirica

Uvod Dolinska mreža predstavlja ukupnost svih aktivnih, povremeno aktivnih i neaktivnih vodenih tokova na topografskoj površini Zemlje. Tip dolinske mreže kao i prostorni raspored unutar nje same direktno ovisi o litološkom sastavu, strukturnim osobinama reljefa, klimi, vegetacijskom pokrivaþu i nagibu padina i dolinskih strana. U ovome sluþaju analizirana je dolinska mreža kanjonske doline Rakitnice koja zahvata topografsku površinu od 54 km² odnosno 26,3% od ukupne površine porijeþja (sliva) ovoga planinskog vodotoka. (Vidjeti sliku br. 1.) “Kanjon Rakitnice dug 23,5 km duboko je usjeþen mjestimiþno i preko 900 m izmeÿu borano-navlaþnih visokogorskih masiva Bjelašnice (2067 m n/v) i Visoþice (1974 m n/v)”(A. Lepirica, 2005.). “To su planinski masivi tercijarnog i predtercijarnog boranja, reversnog rasjedanja s ljuskastim razvojem strukture i navlaþenjem. Dio su alpske orogene zone“.(A.Bognar, 1987.) Kanjon predstavlja poligenetski oblikovanu dolinu tokom neotektonskog perioda u jugoistoþnom dijelu makrogeomorfološke regije “Visoki Središnji Dinaridi”. Udaljen je oko 30 km zraþne linije jugozapadno od grada Sarajeva. Rakitnica je desna pritoka Neretve. Predstavlja alogeni tok. U kanjonskoklisurastu dolinu dotiþe iz zone vodonepropusnijih jursko-krednih klastita koji sudjeluju u litološkom sastavu njezinog izvorišnog dijela porijeþja. Bitno je spomenuti da je u gornjem – izvorišnom dijelu porijeþja, koje nije tretirano ovim radom, razvijena “normalna” gusta površinska rijeþna mreža dendritiþnog tipa s više svojih modifikacija. Hidrološki je predstavljena manjim bujiþarskim vodotocima – potocima i rjeþicama dužina nekoliko kilometara (Crna rijeka, Bukata potok, Laÿevac itd.). Na tom planinskom podruþju na visinama iznad 1100 m n/v oblik porijeþja ima lepezast ocrt. Ulaskom u istraživano podruþje kanjonsko-klisuraste doline smjer toka Rakitnice i orijentacija doline se mijenjaju pod oštrim kutem od 55° (nizvodno od ušüa Tušliþke rijeke) iz smjera I – Z u smjer SI – JZ. Navedenu promjenu pravca pružanja doline uvjetovao je rasjed Umoljani – Tušila, orijentacije SSZ – JJI, na ulasku u kanjon koji izražava granicu strukturno facijalne jedinice Bjelašnica-Visoþica sa jedinicom Ljuta. Spomenuti rasjed predstavlja litološku granicu izmeÿu klastiþnih naslaga zone Durmitorskog fliša sa vapnencima i dolomitima srednjeg i gornjeg trijasa koji grade dno i dolinske strane kanjona Rakitnice. Pored dominantno zastupljenih mezozojskih karbonata mikrolokalitete sela Duboþani i Prebilje u donjem dijelu doline uz duboþansko-grušaþki rasjed litološki grade jezerske naslage miocenske starosti. Predstavljene su bigrovitim, pjeskovitim vapnencima, laporima i pješþarima koji leže preko zrnastih konglomerata i breþa razliþitih debljina.

34

Morfostrukturna analiza tipova dolinske mreže u kanjonu Rakitnice

Slika br 1. Topografska karta kanjona Rakitnice (Izvor: Geodetski zavod, Sarajevo, 1988.)

“Karbonatne naslage u našim Vanjskim Dinaridima, prije svega vapnenci, najþešüe su jako ispucani i okršeni, pa gotovo sva oborinska voda ponire. Zbog toga je u tim podruþjima drenažna mreža veoma reducirana i svedena na rijetke veüe tokove.” (M. Olujiü, 1983.) To je sluþaj i u analiziranoj kanjonsko-klisurastoj dolini gdje jedine alogene stalne tekuüice predstavljaju Rakitnica i Rijeka. Sve doline u istraživanom podruþju, osim Rakitnice, Rijeke i Meÿeÿe, kraüe su od 2,5 km dužine i po Strahleru su doline prvog, drugog i treüeg reda s najveüim uþešüem povremeno aktivnih i neaktivnih tokova; de facto predstavljaju suhe okršene vododerine i jaruge. U cilju morfostrukturne analize za njih üe se uvjetno koristiti naziv – pojam “dolina”. Morfostrukturna analiza tipova dolinske mreže u kanjonu Rakitnice Nakon iscrtavanja dolinskih udubljenja sa karte mjerila 1:25 000 na topografsku kartu mjerila 1:50 000, na temelju oblika i prostornog rasporeda dolina provedena je morfostrukturna analiza tipova dolinske mreže kanjona Rakitnice. Dominantni su rešetkasti, kutni i paralelni tip s brojnim varijantama i prijelaznim tipovima dok tipovi slobodno razvijene dendritiþne dolinske mreža obilježavaju uglavnom više dolinske strane u gornjem dijelu kanjona.(Vidjeti sliku br. 2.) Uzrok tome je što u najveüem dijelu istraživanog podruþja u litološkom sastavu sudjeluju mikrotektonski izlomljene vodopropusne karbonatne stijene: vapnenci, vapnenci i dolomiti u izmjeni, dolomiti s ulošcima vapnenaca i, manjim dijelom, vodonepropusne klastiþne naslage jurskog fliša.

35

A. Lepirica

Slika br 2. Tipovi Dolinske mreže kanjona Rakitnice (A. Lepirica, 2011.)

Rešetkasti tip dolinske mreže Rešetkasti tip dolinske mreže se sastoji od paralelnih ili subparalelnih glavnih tokova gdje se pritoke kao manji tokovi ulijevaju u glavni tok pod pravim kutem. Najveüim dijelom svog kanjonsko-klisurastog toka Rakitnica je subparalelan glavni tok u kojega se boþni manji tokovi – pritoke ulijevaju pod pravim kutem. Navedeni tip rešetkaste dolinske mreže uvjetovan je strukturom i prostorno je najzastupljeniji u najnižim i nižim hipsometrijskim položajima dolinskih strana Rakitnice. (Vidjeti sliku br. 2.) U analiziranoj dolini veüi broj manjih – kratkih derazijskih dolina su pravokutno – perpendikularno usmjerene glavnoj dolini Rakitnice. Ova pojava je evidentna duž cijele kanjonsko-klisuraste doline. Rasjedna tektonika s transverzalnim rasjedima SI – JZ, S – J i pukotinama koji presjecaju dolinu pod oštrim i pravim kutevima imala je odluþujuüi utjecaj na razvoj takvog tipa dolinske mreže. Pravac otjecanja toka Rakitnice približno je paralelan s orijentacijom neotektonski aktivnih blokova (zona utvrÿenih analizom prvog trenda vertikalne rašþlanjenosti reljefa) posebice u njezinom centralnom kanjonskom sektoru što je takoÿer utjecalo na razvoj rešetkastog tipa dolinske mreže.

36

Morfostrukturna analiza tipova dolinske mreže u kanjonu Rakitnice

Kutni tip dolinske mreže Ovaj tip dolinske mreže je obiþno razvijen na podruþjima rasjednih križišta gdje se rasjedi sijeku približno pod pravim kutem. Odlike kutnog tipa dolinske mreže glavna dolina ima u rasjednoj zoni kod ušüa Brvošüaka na treüem kilometru kanjonskog toka Rakitnice. Iste odlike dolinske mreže pokazuju se i na završetku kotlinskog proširenja Kašiüa Luke u rasjednoj zoni na lokaciji petog tjesnaca i kilometar nizvodno gdje manjim dijelom tok prati glavni rasjed S – J. Prije ulaska u peti tjesnac, u spomenutoj rasjednoj zoni, koritu Rakitnice se pod oštrim kutem prikljuþuje Bogaz do, glavna jaruga sustava okršenih dolina, iz smjera Z – SZ. Ova sporedna suha dolina je odreÿena i usmjerena lokalnim dijagonalnim rasjedom koji se pred tjesnacem sijeþe s rasjedom glavne doline. (Vidjeti sliku br. 2.) Kutno-dendritiþni tip dolinske mreže Kutno-dendriþni prelazni tip dolinske mreže je zastupljen na vršnim padinama centralnog sektora kanjonsko-klisuraste doline. (Vidjeti sliku br. 2.) Istoþnu granicu þini rasjedna zona iznad treüeg tjesnaca i popreþni rasjedi južnih padina Lovnice s desne i Voloderaþe s lijeve strane doline. Na zapadu je granica neotektonska rasjedna zona na lokalitetu petog tjesnaca. Sporedne derazijske – povremeno aktivne i suhe okršene doline pokazuju odlike raznolike orijentacije oštrih kuteva s grubo dendritiþnim oblikom tipa dolinske mreže – uglavnom jaruga prve, druge i treüe kategorije tokova po Strahleru. Centripetalno-kutni tip dolinske mreže Ovaj kombinovani tip dolinske mreže obilježje je graniþnog podruþja sa šestim kanjonskoim tjesnacem Oštro gdje se tekuüica Rijeka, svojom kanjonskom dolinom (dugom 1,5 km), ukljuþuje u dolinsku mrežu Rakitnice. Porijeþje Rijeke uzvodno ima centripetalnu dolinsku mrežu jer je reljefno predstavljeno unutargorskim udubljenjem u izvorišnom dijelu njenog porijeþja. Paralelni tip dolinske mreže Paralelno-kutni tip Paralelno-kutni oblik dolinske mreže obilježava podruþje izrazito oštrog laktastog skretanja doline Rakitnice u donjem dijelu toka 3 km uzvodno od njenog ušüa u Neretvu (Vidjeti sliku br. 2.). Tu dolina mijenja orijentaciju za 180° iz smjera SZ - JI u smjer JI – SZ. Tako u cijelosti obilazi stožasto uzvišenje Oštro þiji se strmci, mjestimice s relativnim visinama i preko 500 m, završavaju u koritu rijeke u šestom i sedmom tjesnacu. Izrazita vertikalna rašþlanjenost reljefa uvjetovana je intenzivnim neotektonskim pokretima s malom gustoüom rijeþne mreže. To upuüuje na mlado reljefno oblikovanje terena donjeg sektora kanjonske doline. Tu se nalazi rasjed I – Z, koji od ušüa Rakitnice skoro pravolinijski brazdi preko hrpta Oštrog i kanjona Rijeke. Dva kilometra južno se nalazi usporedni rasjed tako da se može definirati strukturna granica laktastog skretanja doline koja tu ima obilježja tektonskog rova spuštenog izmeÿu krila navedenih rasjeda. Dolina, dakle, tu ima ima ocrt paralelno-kutnog podtipa dolinske mreže.

37

A. Lepirica

Tip Doline na strmcima Brojni rasjedni strmci kanjona Rakitnice oblikovani su na padinama s obje strane doline. Za te strmce se vežu vodopadi Peruüa, Studenog potoka i Brvošüaka te niz jaruga i vododerina posebice u gornjem i centralnom sektoru doline. Navedene “sporedne” viseüe doline meÿusobno su paralelne i perpendikularno se vežu za dolinu Rakitnice. Predisponirane su reversnim rasjedima duž kojih su se, tokom neotektonske faze, izdignule dolinske strane i formirala cijela barijera srmaca i litica. Povremeni tokovi ovih plitko usjeþenih viseüih dolina, zaostalih visoko iznad glavnog rijeþnog korita, erozijski nisu uspjeli pratiti neotektonsko izdizanje i pratiti dubinska usjecanja Rakitnice. Dendritiþni tip dolinske mreže Dendritiþno-paralelni tip Dendritiþno-paralelni prelazni tip dolinske mreže se pojavljuje posebice u centralnom sektoru doline i to u kotlinskom udubljenju Krupca i derazijsko-dolinskom sustavu Višnjice. (Vidjeti sliku br. 2.). Na navedenim podruþjima su križišta rasjeda gdje je stijenska masa najrazmrvljenija i podložna denudacijsko-erozijskoj destrukciji što je utjecalo na dendritiþni ocrt mreže i morfologiju terena. Dendritiþno-kaotiþni podtip Ovaj kombinovani tip dolinske mreže uglavnom je zastupljen u istoþnom dijelu bazena porijeþja, podruþju heterogenog litološkog sastava. Ukljuþuje sustav derazijske doline Meÿeÿe na zapadnim strmim padinama visokogorskog hrpta Kaoca u masivu Visoþice. Litološki sastav podruþja obilježavaju fliške jursko-kredne naslage na trijaskim vapnencima i dolomitima u podini. Naslage su razliþite propusnosti, poroziteta i ispucalosti. Istoþna odnosno desna strana porijeþja Meÿeÿe je mikrodendritiþna s razliþitim orijentacijama desnih pritoka pa se može karakterizirati dendritiþnokaotiþnom. “Grubo”dendritiþni tip Južni – izvorišni prostor Meÿeÿeiznad gornje kanjonske doline je “grubo” mikrodendritiþan zato što zauzima malu topografsku površinu. Na zapadu mu litološku granicu þine mezozojski vapnenci i dolomiti uzvišenja Toholja i njegovih sjevernih padina.

38

Morfostrukturna analiza tipova dolinske mreže u kanjonu Rakitnice

Zakljuþak Provedenom morfostrukturnom analizom tipova dolinske mreže na podruþju kanjona Rakitnice utvrÿeno je da tipovi dolinske mreže uvjetovani strukturom prostorno imaju najveüe rasprostranjenje. Rešetkasti, kutni i paralelni tip s brojnim podtipovima prostorno dominiraju u centralnom i donjem sektoru kanjona. Prema tome prevladavaju tipovi dolinske mreže predisponirani rasjednom neotektonikom na okršenim vapnencima i dolomitima. ýesta pojava tipa dolina na strmcima koju reljefno predstavljaju viseüe-derazijske doline pritoka na stranama kanjona odraz su naglašenih neotektonskih izdizanja blokova Bjelašnice i Visoþice izmeÿu kojih se vodotok Rakitnice intenzivno fluvijalno dubinski usjeca. Slobodno razvijena dolinska mreža obilježena dentritiþnim podtipovima prostorno je manje zastupljena. Geomorfološki obilježava viša podruþja gornjeg sektora kanjonske doline koja je oblikovana na erodibilnijim jurskim fliševima. Literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. Bognar, A., (1987.), Tipovi reljefa Hrvatske, Zbornik II znanstvenog skupa geomorfologa SFRJ, Geografski odjel PMF-a, Zagreb; Bognar, A., (1987)., Reljef i geomorfološke osobine Jugoslavije, Veliki geografski atlas Jugoslavije, SNL, Zagreb; Bušatlija, I., (1973.), Kanjon Rakitnice, 25. godina PD Bjelašnica., Sarajevo; Cvijiü, J., (1924-26.), Geomofrologija I i II, Beograd; ýiþiü, S., Mojiüeviü, M., Papeš, J., (1984.), Geologija Bosne i Hercegovine, Knjiga II, Geoinženjering, Sarajevo; Donassy, V., Oluiü, M., Tomašegoviü, Z., (1983.), Daljinska istraživanja u geoznanostima, JAZU, Zagreb; Dukiü, D., (1984.), Hidrologija kopna, Nauþna knjiga, Beograd; Ed. B. L. Rhoads, C.E. Thom. Wiley, (1996.), The scientific nature of geomorphology – Electronic book; Fairbridge, R. W., (1968.), The Encyclopedia of Geomorphology, Reinhold Book Co., New York; Florensov, I. A., (1978.), Oþerki strukturnoj geomorfologiji, Moskva, Nauka; Katzer, F., (1909.), Karst und karsthydrographie, Instituts f r Balkanforschung in Sarajevo, Sarajevo; Lepirica, A., (2004.),Geomorfološke znaþajke kanjona Rakitnice i njegovo geoekološko vrednovanje, magistarski rad, 1-145, Geografski odjel PMF-a Sveuþilišta u Zagrebu, Zagreb. Lepirica, A., (2005.),Basic morphological and morphostructural characteristics of the Rakitnica Canyon, Acta Carsologica 34/2-3,449-458, SAZU, Ljubljana; Markoviü, M., (1983.), Osnovi primenjene geomorfologije, Graÿevinska knjiga, Beograd; Milanoviü, P., (1979.), Hidrogeologija karsta i metode istraživanja, Institut za korištenje i zaštitu voda na kršu, Trebinje; Pavišiü, N., (1976.), Osnovi kartografije, Cetinje; Petroviü, D., (1967.), Geomorfologija, Graÿevinska knjiga, Beograd; Riÿanoviü, J., (1993.), Hidrogeografija, II. (izmijenjeno i dopunjeno ) izdanje. 215 str., Školska knjiga, Zagreb; Skupina autora, (1983.), Enciklopedija Jugoslavije, II tom, JLZ, Zagreb; 39

13.

14. 15. 16. 17. 18. 19.

A. Lepirica

40

Zbornik radova PMF 7, 41 –46 (2010)

Originalni nauþni rad

MORFOSTRUKTURNA ANALIZA PRVOG TRENDA ENERGIJE RELJEFA PODRUýJA PORIJEýJA SOLINE MORPHOSTRUCTURAL FIRST TREND ANALYSIS OF THE RELATIVE RELIEF OF RIVER SOLINA CATCHMENT Mr.sc. Edin Hadžimustafiü, viši asistent, Mc.sc. Semir Ahmetbegoviü, viši asistent, Dr.sc. Dževad Mešanoviü, viši asistent Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt U ovom radu provedena je morfostrukturna analiza prvog trenda energije reljefa u porijeþju Soline u Unutrašnjim Dinaridima Bosne i Hercegovine. Izvršenom analizom prostorno su odreÿena podruþja neotektonski aktivnih zona izdizanja, tonjenja i relativne tektonske stabilnosti terena. Ustanovljen je visok stepen korelacije neotektonskih pokreta, geološke i orografske strukture. Kljuþne rijeþi: metoda prvi trend energije reljefa, morfostrukturna analiza, neotektonski pokreti, Unutrašnji Dinaridi, porijeþje Soline Abstract In this paper was performed morphostructural analysis of the first trend of the relative relief in the river basin Solina. River basin Solina is situated in the Inner Dinarides of Bosnia and Herzegovina. This analysis spatially defined areas of neotectonic uplift, sinking and relative tectonic stability of the terrain. A high correlation between neotectonic movements, geological and orographic structures is determined. Key words: method of the first trend analysis of the relative relief, morphostructural analysis, neotectonic movements, Inner Dinarides, river basin Solina

E. Hadžimustafiü, S. Ahmetbegoviü, Dž. Mešanoviü

Uvod U jednu od najvažnijih geostatistiþkih metoda kvantitativne geomorfološke analize spada i analiza prvog trenda energije reljefa. U direktnoj je korelaciji sa analizom energije reljefa, preciznije reþeno, predstavlja njenu nadopunu u kontekstu umanjenja lokalnih uticaja egzogenih sila i litološkog sastava na genezu i razvoj reljefnih oblika u prostoru. Analiza prvog trenda energije reljefa se primjenjuje nakon sprovedene analize energije reljefa. Preciznost mjerenja, dobro poznavanje kartometrijskih metoda, samo poznavanje reljefa istraživanog podruþja, prije svega, omoguüava nam da nakon primjene analize I trenda energije reljefa sa velikom pouzdanošüu ustanovimo podruþja sa izraženom neotektonskom aktivnošüu. Na prostoru porijeþja Soline postupak izravnavanja je vršen na karti razmjere 1:25000 sa 9 mjerenja unutar jediniþnih polja površina 1 km2. Negativne vrijednosti predstavljaju podruþja neotektonskog tonjenja. Podruþja sa pozitivnim vrijednostima prvog trenda energije reljefa generalno izražavaju zone neotektonskog izdizanja. Analiza prvog trenda energije reljefa je uraÿena kombinacijom standardnih i sofisticiranih metoda. Standarndim kartografskim metodama oþitane su srednje vrijednosti, izraþunavanja su vršena uz pomoü softvera Excel a kartografsko modeliranje i prikazivanje podataka je uraÿeno u specijaliziranim softverima za primijenjene geoznanosti. Interpolacija i konstrukcija izolinija odnosno izrada karte prvog trenda energije reljefa je uraÿena u softverima Didger i Surfer 8. Dobiveni podaci su prikazani pomoüu 3-D kartografskog modela. Na taj naþin umanjena je eventualna apstraktnost prikaza i poveüana lahkoüa interpretacije podataka. Rezultati analize su potvrÿeni na terenu þime je ne samo analitiþki veü i empirijski potvrÿena vjerodostojnost navedene metode. Dobiveno je 190 rezultata mjerenja unutar porijeþja pri þemu je utvrÿeno da se dobivene vrijednosti kreüu u rasponu od (-71) do 98. Vrijednosti sedam izolinija su izražene veliþinom ekvidistance od 24 m. “Izolinije prvog trenda energije reljefa svojom orijentacijom pokazuju položaj neotektonskih struktura, a svojim vrijednostima znak i intenzitet pokreta.” (M. Markoviü, 1983.) Vrijednosti izolinija ne predstavljaju iznos vertikalnih neotektonskih pokreta. One prezentuju samo promjene odreÿenih parametara, trenda energije reljefa. Pomenuto važi i za druge metode kvantitativne geomorfološke analize (vertikalna rašþlanjenost, energija reljefa, nagibi padina). „Njihove vrijednosti su proporcionalne, ali ne i jednake iznosu kretanja.“ (M. Markoviü, 1983.) Zbog toga se prilikom primjene ovog postupka, uvijek, uz izraþunatu brojþanu vrijednost intenziteta pojave, navodi pojam relativno izdizanje ili relativno spuštanje – tonjenje neotektonski aktivnih zona. Analiza prvog trenda energije reljefa porijeþja Soline Na karti prvog trenda energije reljefa istraživanog bazena porijeþja Soline, na temelju prostornog rasporeda i pojave gustoüe izolinija i njihovih brojþanih vrijednosti, uoþavaju se jedna zona naglašenog neotektonskog relativnog izdizanja, zona relativnog spuštanja terena i zona umjerenog neotektonskog izdizanja. Rasjedna zona južnog majeviþkog (konjikoviükog) rasjeda je zona relativnog neotektonskog izdizanja u kojoj su zastupljene sve tri kategorije. Rasjedna zona razdvaja morfostrukture horst – antiklinorija Majevice od Dokanjskog bazena. U geomorfološkom smislu, greben Majevice, neotektonski je izdignut radijalnim pokretima. U potpunosti þini gornji sektor porijeþja. Mlaÿim radijalnim pokretima došlo je do dodatnog rasjedanja horst antiklinorija Majevice. Zona relativnog izdizanja gorskog hrbata Majevice vezuje se za rasjednu zonu obilježenu s þetiri lokalna križišta rasjeda. Rasjedi su meÿusobno paralelni, pretežno orijentisani SI-JZ koji popreþno presjecaju konjikoviüki rasjed. Ta 42

Morfostrukturna analiza prvog trenda energije reljefa podruþja porijeþja Soline

naknadna razlamanja diferencirala su hrbat Majevice na þetiri bloka, u sjevernom dijelu porijeþja Soline. Njihova diferencijacija i razliþit iznos vertikalnog pomjeranja, predisponirali su i promjenu intenziteta energije reljefa kao i prvog trenda energije reljefa na malom prostoru. Zone neotektonskog izdizanja su razvrstane u 4 kategorije sa vrijednostima koje se kreüu od 1 do 98. (vidjeti tabelu br. 1.) Tabela 1.: Analiza prvog trenda energije reljefa (relativno izdizanje) u porijeþju Soline
Kategorija

X
12 36 61 83

Broj mjerenja
37 22 22 15 96

Procentualno uþešüe u visini
Kategorija Ukupno 19,47 11,57 11,57 7,89 50,5 38,5 22,9 22,9 15,6 100

Površina u km2
9,25 5,5 5,5 3,75 24

Najuþestalija visina
2 26 62 74

% unutar kategorije
8,1 13,63 13,63 20

1 -24 25 - 48 49 - 72 73 - 97

6

Izvor: Topografska karta 1:25 000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1976. godine

Najveüu vrijednosti relativnog izdizanja terena u porijeþju Soline (73 – 97 m/km²) pokazuje rasjedno – blokovska struktura omeÿena sa dva paralelna rasjeda. Nastala je izdizanjem bloka izmeÿu dvije rasjedne zone koje ju ograniþavaju sa zapada i istoka. Reljefno je predstavljena padinama i gorskim kosama najvišeg dijela porijeþja, Greda (803 m n/v) – Lipik, protežuüi se dalje prema istoku preko padina i gorskih kosa Ljute strane, Cerja i Kapljevca (745 m n/v). Ujedno predstavljaju i sjeveroistoþno orografsko razvoÿe porijeþja. Prema zapadu se pruža preko jugozapadnih padina ýeliüa kose sve do Badnjeva. Ostrvski se istiþu još na širem lokalitetu vrhova Vis – Slika 1.: Porijeþje Soline-geografski prikaz Kicelj (673 m n/v) kao i na navlaþnoj strukturi kraljušti Kik (694 m n/v). Zauzimaju neznatnu površinu od 3,75 km2, procentualno uþestvujuüi sa 7,89% u površini porijeþja i 15,6% u kategoriji. Zona relativno izraženih neotektonskih pokreta izdizanja terena (49 – 72 m/km²) nastavlja se na prethodnu. Zahvata padine gornjih tokova viseüih potoþnih derazijskih dolina Rijeke, Abramskog potoka, Dulerke i Andriüa potoka, Cerje, niže padine Ljute strane, ýeliüa 43

E. Hadžimustafiü, S. Ahmetbegoviü, Dž. Mešanoviü

kosu, Golu kosu, Prljine, Stec, Gologlavo, južne padine kraljušti Kik i Tocilovo. (vidjeti sliku 1.) Prostori ove kategorije imaju površinu 5,5 km2, 22,9% unutar kategorije i 11,57% u ukupnoj površini porijeþja. Naredna kategorija, izolinija prvog trenda energije reljefa (25 – 48 m/km²), sa juga se nadovezuje na prethodnu. U reljefnom pogledu sa njom þini cjelinu s tim da se nalazi na nižem hipsometrijskom položaju. U dolini Soline se nalazi na lijevoj dolinskoj strani u širem rejonu kote 477 m n/v. Zahvata þak i istu površinu 5,5 km2, 22,9% unutar kategorije odnosno 11,57% ukupne površine porijeþja. Kontaktnu zonu izmeÿu prostora sa izraženim relativnim izdizanjem kao i spuštanjem terena, u zapadnom dijelu porijeþja, predstavlja naredna kategorija (1 – 24 m/km²), koja oznaþava tektonski stabilne terene. Zahvata najveüi prostor sa površinom od 9,25 km2 procentualnim iznosom u kategoriji od 38,5% ili 19,47% površine porijeþja. To je ujedno i kontaktna zona izmeÿu dvije krupne morfostrukture: horst – antiklinorij Majevice na sjeveru i dokanjski bazen na jugu. (vidjeti sliku 2.) Proteže se od Raþetina na zapadu do Bukvika na istoku. Zona stabilnijih terena u neotektonskom smislu pojavljuje se na potezu Prosina – Jagodnjak – Martinoviüi – Tirovci. Razdvaja zone najnižeg relativnog tonjenja prostora na dvije nejednake cjeline. Preko Brijestova se nastavlja prema jugu, vršnom lijevom dolinskom stranom Soline. Možemo istaüi da podruþja sa izraženim relativnim neotektonskim izdizanjem zauzimaju ukupnu površinu od 24 km2 što procentualno iznosi 50,5%. Najveüim dijelom se nalaze u gornjem sektoru porijeþja – gorskom hrbatu Majevice, što je u korelaciji sa savremenim reljefom. U porijeþju Soline, relativno spuštanje terena, odnosno tonjenje neotektonski aktivnih zona, je najizrazitije u zapadnom dijelu dokanjske sinklinale što je takoÿe obilježje konformnog reljefa u odnosu na neotektonsku strukturu terena. U reljefnom smislu predstavlja centralni sektor porijeþja Soline – predgorsko pobrÿe Majevice. Razdvaja greben Majevice od doline Soline. U dolini Soline relativno neotektonsko tonjenje nešto manjeg intenziteta je zabilježeno duž desne dolinske strane do neposrednog ušüa Soline u Jalu gdje se intenzivira proces neotektonskog tonjenja.

Slika 2.: 3D model I trenda energije reljefa porijeþja Soline

44

Morfostrukturna analiza prvog trenda energije reljefa podruþja porijeþja Soline

Akumulacija erodovanog detritusa i prostor sa izraženim neotektonskim tonjenjenjem rasporeÿen je u 4 kategorije od 0 do (-71). (vidjeti tabelu 2.) Najveüi intenzitet “prividnog” tonjenja – relativnog spuštanja terena u odnosu na susjedne terene nalazi se u zapadnom dijelu dokanjske sinklinale. Prezentovan je kategorijom (-71) - (47) m/km² koja je omeÿena sa: Brusnice (546 m n/v) – vrha 483 m n/v – zapadni dio Ogarina - kota 507 m n/v. Nalazi se i u dolini Soline, na potezu od Drljeviüa dolova desne dolinske strane do vrha 386 m n/v lijeve dolinske strane, pa do neposrednog ušüa Soline u Jalu. Ova kategorija zauzima najmanju površinu, 2 km2 uþestvujuüi sa 8,51% u površini kategorije i 4,21% u ukupnoj površini porijeþja. Tabela 2.: Analiza prvog trenda energije reljefa (relativno tonjenje) u porijeþju Soline
Kategorija
(-71) - (-47) (-46) - (-23) (-22) - 0

X
-53 -35 -11

Broj mjerenja
8 31 55 94

Procentualno uþešüe u visini
Kategorija 8,51 32,98 58,51 100 Ukupno 4,21 16,31 28,94 49,46

Površina u Najuþestalija km2 visina
2 7,75 13,75 23,5 -51 -45 -21

% unutar kategorije
25 16,12 10,9

6

Izvor: Topografska karta 1:25 000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1976. godine

Nešto manji intenzitet relativnog neotektonskog tonjenja prostora uokviren je izolinijama (-46) - (-23) m/km². Nastavljaju se na prethodnu kategoriju zahvatajuüi nešto šire prostore zapadnog dijela dokanjskog bazena unutar izolinije: Carska bašta (508 m n/v), Blaževiüa brdo (482 m n/v), kota 361 m n/v, Rijeka, Selišta, zapadne padine Šarampova (462 m n/v), Stevanoviüi, Gaj, kota 508 m n/v. U strukturnom pogledu nalaze se na dnu i krilima sinklinale dokanj. Nešto sjevernije od prethodne kategorije uoþava se i u dolini Soline. Nalazi se na istoþnim i jugoistoþnim padinama Parloga, aluvijalnoj ravni i rijeþnim terasama Soline i na lijevoj dolinskoj strani lokalitetu Plane. Javlja se i u porijeþju viseüe derazijske doline potoka Dolovi, neposredno nakon laktastog skretanja toka, u njegovom središnjem dijelu. U ovoj kategoriji se nalazi nešto veüa površina porijeþja 7,75 km2 ili 16,31% ukupne površine porijeþja, od þega na površinu u kategoriji otpada 32,98%. Najveüu površinu u porijeþju Soline, zahvata kategorija (-22) – 0 m/km2. Prostire se na 13,75 km2 što na površini kategorije iznosi 58,51% ili 28,94% ukupne površine porijeþja. U sjevrnom dijelu mjesto je dodira dokanjske sinklinale sa horst – antiklinorijumom Majevice. Proteže se poluluþno od padina Raþetina – Brda (509 m n/v) – Šarampova (462 m n/v) – sutoka Kosaþke rijeke i Soline, preko Glavika (482 m n/v), zahvatajuüi cijelu desnu stranu doline Soline do Drljeviüa dolova. Neotektonsko tonjenje smanjenog intenziteta bilježimo i u porijeþju viseüe potoþne derazijske doline Kosaþke rijeke, južno od laktastog povijanja toka u pravcu zapada. U porijeþju Soline, podruþja sa izraženim relativnim spuštanjem terena zauzimaju ukupnu površinu od 23,5 km2 što procentualno iznosi 49,46%. Najveüim dijelom se nalaze u donjem sektoru porijeþja – dolini Soline. Zakljuþak Na temelju rezultata provedene analize prvog trenda energije reljefa bazena porijeþja Soline ustanovljeno je sljedeüe:
-

gornji sektor na sjeveru analiziranog podruþja predstavljen je horst – antiklinorijumom borano-rasjednog gorskog masiva Majevice. To je neotektonski izdignuto podruþje sa izraženom tektonskom razlomljenosti terena obilježeno pojavama nekoliko rasjednih zona. Najveüe vrijednosti 45

E. Hadžimustafiü, S. Ahmetbegoviü, Dž. Mešanoviü

-

-

-

neotektonskog izdizanja pokazuje istoþni dio najvišeg hrbata Majevice (Lipik – Cerje – Greda); južnomajeviþko pobrÿe prostorno zahvata najveüi dio istraživanog podruþja. Uglavnom sa ovoga aspekta obilježeno je relativnom neotektonskom stabilnošüu; gornja dolina Soline, donja dolina Dulerke, Kosaþke rijeke i Rijeke su podruþja najizrazitijeg relativnog noetektonskog tonjenja. To su u strukturnom smislu zapadni dijelovi neotektonski spuštene Dokanjske sinklinale; u donjem sektoru istraživanog podruþja na relativno uskom prostoru smjenjuju se podruþja neotektonskog izdizanja terena kao i zone neotektonskog tonjenja. Desnu stranu donje doline Soline obilježava neotektonsko tonjenje, donju dolinu relativna stabilnost a lijevu dolinsku stranu neotektonsko izdizanje. Literatura i izvori

1.

2. 3. 4. 5. 6.

7. 8.

A.S. Goudie, 2006. Encyclopedia of Geomorphology, Volume 1, Routledge Taylor and Francis group London and New York International Association of Geomorphologists; C. A. Cotton, 1952 Geomorphology An Introduction to the Study of Landforms, New York John Wiley & Sons, Inc.; Douglas I., Hugget R., Robinson M., 1996.: Companion encyclopedia of geography the enviroment and humankind, Routledge London and New York; G.Mathias Kondolf, Herve Piegay, 2003 Tools in Fluvial Geomorphology, John Wiley & Sons, Ltd.; Gupta A., 2007.: Large rivers geomorphology and managment, John Wiley & Sons, Ltd.; Hadžimustafiü E. i ostali, Morfostrukturne odlike sliva rijeke Soline, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematiþki fakultet, godina IV-V, broj 4-5, Tuzla, 2008., str.211-219. Markoviü M., Geomorfologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2003. Markoviü M., Osnovi primenjene geomorfologije, Geoinstitut, Beograd, 1983.;

9. Petroviü D., Geomorfologija, Graÿevinska knjiga, Beograd, 1982.; 10. Sokliü I., Postanak i struktura tuzlanskog bazena, Geološki glasnik, Sarajevo, 1964.; 11. Dimitrijeviü, M. i ostali, Osnovna geološka karta 1:100.000, Tumaþ za list Tuzla, SFRJ, Beograd, 1991. god.; 12. ýiþiü S., Mojiþeviü M., Jovanoviü ý., Tokiü S., Dimitrov P., Osnovna Geološka Karta 1:100.000, list Tuzla, SFRJ, RO Geoinženjering – OOUR Geoinstitut, Sarajevo, 1988.; 13. Topografska Karta 1:25 000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1976.g., list Tuzla 426-3-4;

46

Zbornik radova PMF 7, 47 –56 (2010)

Originalni nauþni rad

OROGRAFSKA STRUKTURA PORIJEýJA SOLINE OROGRAPHIC STRUCTURE OF RIVER - BASIN SOLINA

Mr. sc. Edin Hadžimustafiü, viši asistent, Mr. sc. Sabahudin Smajiü, viši asistent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt U ovom radu izvršena je identifikacija i analiza orografske (reljefne) strukture na podruþju porijeþja Soline. Najveüi dio istraživanog podruþja reljefno izražava orografska cjelina južnomajeviþkog pobrÿa. Centralne i južne dijelove podruþja predstavljaju dolinske morfoskulpture Soline i njezinih pritoka Dulerke, Kosaþke rijeke, Abramskog potoka i Rijeke. Periferni sjeverni dio orografski izražava najviši hrbat borano - rasjedne gorske morfostrukture grebena Majevice. Kljuþne rijeþi: analiza, orografska struktura, južnomajeviþko pobrÿe, greben Majevice

Abstract In this paper the analysis and identification of orographic (relief) structure in the basin Solina is performed. The largest part of the study area expresses relief orographic units of South Majevica Highlands. Central and southern parts of the valley are represented by morpho-sculpture of River Solina and its tributaries Dulerka, Kosaþka River, Abramska Creek and the River. Peripheral northern part of analysed area in terms of orography expresses the highest ridge of folded-fault mountain ridge of morpho structure Majevica. Key words: analysis, orographic structure, South Majevica Highlands, Majevica ridge

E. Hadžimustafiü, S. Smajiü

Uvod Reljefni elementi ili orografska struktura (oros - grþ. planina, gora) predstavljaju osnovu geomorfološke analize terena. Orografsku strukturu þine uzvišenja, udubljenja i zaravni razliþitih prostornih (makro, mezo i mikro reljefni oblici) i morfoloških obilježja (nagibi, hipsometrijske karakteristike itd.). U ovom radu, na primjeru porijeþja Soline, izvršena je identifikacija reljefne odnosno orografske strukture podruþja i morfološka analiza. Kartografsko modeliranje i prikazivanje podataka realizirano je u specijaliziranim softverima za primjenjene geoznanosti. Konstrukcija i interpolacija izolinija izvršena je u softverima Didger 3 i Surfer 8. Dobiveni podaci su prezentovani putem 3-D kartografskog modela orografske strukture Soline što umnogome olakšava analizu i interpretaciju rezultata. 1. Geografski i geomorfološki položaj porijeþja Soline U geografskom koordinatnom sistemu porijeþje Soline zauzima sljedeüi položaj1: krajnja sjeverna koordinata - Velike Njive, 759 m n/v (M = 44°38´01Ý N, O = 18°40´31'' E), krajnja istoþna koordinata - Kapljevac, 745 m n/v (M = 44°36´09Ý N, O = 18°45´01'' E), krajnja južna koordinata Ušüe Soline u Jalu, 238 m n/v (M = 44°31´52Ý N, O = 18°41´43'' E) i na krajnjem zapadu taþka na lokalitetu Brusnice, 546 m n/v (M = 44°37´01Ý N, O = 18°39´08'' E). Porijeþje-dolina Soline oblikovana je u južnoj podgorini gorja Majevice, koje se u geotektonskom smislu nalazi u sjeveroistoþnom dijelu Unutrašnjih Dinarida. Uvažavajuüi princip homogenosti kao osnov regionalno-geografske diferencijacije, porijeþje Soline pripada makroregiji Peripanonska Bosna (Peripanonska makroregija), a u okviru koje predstavlja dio Posavsko–spreþansko–majeviþko-donjodrinske mezoregije (Nurkoviü S., Miriü R, 2005.) Mikroregija porijeþja Soline se nalazi u istoþnom dijelu Peripanonske makroregije Bosne i Hercegovine odnosno u centralnom dijelu Posavskospreþansko-majeviþko-donjodrinske mezoregije uþestvujuüi u površini mezoregije sa neznatnih 0,63%. Porijeþje Soline je oblikovano u južnim padinama borano - rasjedne gorske morfostrukture Majevice. Sa geomorfološkog stanovišta ulazi u sastav Dinarskog planinskog morfosistema. Gorsko uzvišenje Majevice stoga u širem smislu pripada zapadnoj zoni Euroazijskog morfosistema mlaÿih vjenaþnih planina. Pripada Alpsko Himalajskom planinskom morfosistemu. U užem smislu majeviþka morfostruktura ulazi u sastav Unutrašnjih Dinarida. Preciznije, nalazi se na kontaktu Dinarida sa Panonidima. Porijeþje Soline je najveüim dijelom oblikovano u kenozojskim (neogenim) sedimentima pretežno je flišnog litološkog sastava. Litološki sastav þine prije svega neogeni kreþnjaci, dolomiti i laporci, klastiti, pješþari, pijesak, gline, razliþite starosti i naþina postanka. U cjelini gledano, u porijeþju rijeke Soline dominira padinski fluviodenudacijski erozijski reljef. Akumulacijski oblici i fluvijalni reljef prevladavaju u nižem dijelu predgorskog pojasa. Fluviodenudacijski i fluvijalni reljef, sa svojim erozijskim i akumulacijskim formama, oblikovan je u dolinama rijeþnih tokova u porijeþju Soline; Rijeka, Kosaþka rijeka i Solina.
1 Podaci dobiveni putem CD-a, Minefield Database System, Digital Map Reporting System (DMRS), izraÿen 1997. godine za potrebe deminiranja terena Bosne i Hercegovine.

48

Orografska struktura porijeþja Soline Prema strukturno-genetskoj, litološkoj, orografskoj i morfogenetskoj homogenosti reljefnih cjelina porijeþje Soline se nalazi u makrogeomorfološkoj regiji Nizije, niske planine i pobrÿa, zavale i kotline sjeverne Bosne (A. Lepirica 2009.) Istraživano podruþje sa geomorfološkog stanovišta ulazi u sastav mezogeomorfološke regije Majevice. Tako bi porijeþje Soline u hijerarhijskom smislu, predstavljalo mikrogeomorfološku regiju, odnosno podjedinicu mezogeomorfološke regije Majevice. (vidjeti sliku 1.) Porijeþje Soline zahvata površinu od 47,9 km² odreÿenog orohidrografskim površinskim razvoÿem. Na dolinu rijeke Soline, sa dolinskim stranama, otpada površina od 11,05 km2 dok na ostali dio sliva, koji je predstavljen dolinama Kosaþke rijeke, Dulerke, Rijeke i padinama pobrÿa koje je disecirano derazijskim viseüim dolinama, otpada 36,8 km2.

Slika 1. Geografsko-geomorfološki položaj porijeþja Soline

2. Orografska struktura porijeþja Soline Radijalnim pokretima u neotektonskoj fazi razvoja Unutrašnjih Dinarida izdignut je horst-antiklinorijum Majevice što je predisponiralo savremeni egzogeomorfološki razvoj bazena porijeþja Soline. Sukcesivno izdizanje terena inicirano je rasjednim pokretima u periodu miocen-kvatar. Spomenuti endodinamiþki procesi intenzivirali su i usmjerili kvartarno oblikovanje porijeþja Soline þime je formirana orografska struktura ovog podruþja. Porijeþje Soline površine 47,9 km2 denudacijsko-akumulacijski je oblikovano u južnom piedmontu borano-blokovskog gorskog hrbata Majevice. Orografski je

49

E. Hadžimustafiü, S. Smajiü dominantno predstavljeno predgorskim i gorskim padinama i kosama. Sa ovoga aspekta u analiziranom podruþju mogu se izdvojiti sljedeüe orografske cjeline: 1. 2. 3. gorski hrbat Majevice i njegove južne padine, južnomajeviþko predgorsko pobrÿe, dolina Soline sa naplavnim ravnima i rijeþnim terasama.

Najviši hrbat Majevice dug preko 40 km pravca pružanja ZSZ-IJI je najmarkatnija orografska struktura u porijeþju Soline. (vidjeti sliku 2.) To je glavna orografska os majeviþke gorske morfostrukture. Predstavljena je glavnom linija grebena koja povezuje najviše taþke majeviþke morfostrukture. U strukturnom smislu predstavlja horstantiklinorijum koji se proteže od Tinjskog rova na sjeverozapadu do ýengiüa na jugoistoku u opüini Zvornik. Centralni dio grebena Majevice na dužini od 9,46 km od Dugih njiva pa sve Slika 2. Gorski hrbat Majevice do Kapljevca ulazi u sastav istraživanog podruþja. Hidrografski izražava sjeverno orohidrografsko razvoÿe prema slivu Save odnosno porijeþju Lukavca. Pruža se pravcem ZSZ-IJI. Radijalni pokreti su imali primarni znaþaj u formiranju hrbat-antiklinale ovog grebena koji predstavlja morfometrijski najviše dijelove porijeþja. Sa spomenutog najvišeg hrbata koga obilježavaju približno ujednaþene visine (od 673 do 803 m n/v) uzdižu se zaobljeni vrhovi Kapljevac 745 m n/v, Greda 803 m n/v, Gavraniü 720 m n/v, Vis, Kicelj 673 m n/v, Velike njive 759 m n/v. Od Kapljevca 745 m n/v koji je najsjeveroistoþnija taþka analiziranog podruþja do kote 738 m n/v najviši greben se pruža pravolinijski u smjeru zapad - istok na dužini od 730 m. Vršni greben Majevice od kote 738 m n/v mijenja smjer u pravcu sjeverozapada do najvišeg vrha u porijeþju Grede (803 m n/v). Od Grede do vrha 750 m n/v nastavlja se dinarski smjer pružanja glavnog grebena da bi prema Gavraniüu (720 m n/v) promijenio smjer u sjeveroistok - jugozapad na što su vjerovatno utjecali horizontalni pomaci krila lokalnog rasjeda pravca sjever - jug. Dalje od Gavraniüa prema Visu greben se pruža dinarskim smjerom. Greben se poluluþno povija od Visa prema Kicelju 673 m n/v. Greben se dalje dinarski pruža prema Kamenitoj kosi oblikovanoj u krednim ploþastim kreþnjacima i laporcima. Krajnju sjeverozapadnu taþku analiziranog podruþja predstavlja 759 m n/v u podruþju Velikih njiva nakon kojeg se dalje orografski proteže glavni hrbat Majevice u pravcu sjeverozapada. Najniže taþke glavne orografske osi Majevice predstavljaju prijevoji koji su neotektonski predisponirani mlaÿim paraklazama lokalnih rasjeda smjera sjeveroistokjugozapad i sjever-jug. Popreþno presijecaju regionalnu strukturu južnog Majeviþkog rasjeda. To su: prijevoj izmeÿu kote 738 m n/v i Greda 803 m n/v na krajnjem sjeveroistoku, zatim prijevoj Badnjevo tektonsko-erozijski usjeþen u majeviþki hrbat na visinama (660 - 670 m). Nešto zapadnije poligenetski su oblikovani prevoji - prevoj izmeÿu vrha Gavraniüa (720 m n/v) i Visa (710 m n/v) i prevoj izmeÿu Visa i Kicelja (673 m n/v). Orografski gledano glavni greben Majevice iznad gornjeg sektora porijeþja Soline je generalno svodovskog ocrta. Može se zakljuþiti da nadmorska visina spomenute 50

Orografska struktura porijeþja Soline morfostrukture ne varira u nekom veüem visinskom rasponu (visinska razlika 130 m na dužini od 9,8 km) na što je utjecala neotektonska aktivnost glavnih majeviþkih rasjeda koji se paralelno sjeverno i južno pružaju u odnosu na opisanu orografsku strukturu. Sa glavne orografske osi hrpta Majevice radijalno se u raznim pravcima ka viseüim dolinama izvorišnih sastavnica Soline - Dulerke, Kosaþke rijeke i Rijeke pružaju sekundarni grebeni. To su ustrmljene padinske kose Cerja, Grede, Lipika, Gole kose, Jazbina, Jeline kose, Kljuþa, Tocilova itd. Gusto su disecirane vododerinama, jarugama i derazijskim dolinama gorskih bujiþnih vodotokova. Denudacijski su preoblikovane kombiniranim djelovanjem padinskih (kliženje) i fluviodenudacijskih (proluvijalno-deluvijalni procesi) procesa tokom kvartara na mekšim krednopaleogenim klastiþnim naslagama. Prevladavaju stepenasti padinski profili reljefno obilježeni smjenom ustrmljenijih padina nagiba od 20° - 26° sa položenijim padinskim kosama recentnih glacis terasa prosjeþnih nagiba 6° - 10°. Zastupljeni su takoÿe i talasasti padinski profili koji ukazuju na aktivne, povremeno aktivne klizišne plohe. Padine su prekrivene pedoomotaþem na kome egzistiraju guste sastojine bjelogoriþnih šuma koje svojim korijenskim sistemom utjeþu na stabilnost padina i usporavaju njihovo regresivno pomicanje ka glavnom grebenu Majevice. U ovom radu detaljnije su orografski opisane južne padine glavnog grebena Majevice u istraživanom podruþju. Smjerom sjeveroistok - jugozapad okomito na glavnu orografsku os pruža se sekundarna kosa Cerje. Formirana je uz rasjednu plohu južnog majeviþkog rasjeda sa juga i tektonski omeÿena sa istoka i zapada sa dva lokalna rasjeda. Gorske kose odnosno sekundarni grebeni su oblikovane u gornjomiocenskim - eocenskim fliškim naslagama intenzivnim denudacijskim procesima (posebice spiranjem, jaruženjem i kliženjem). Sekundarni greben popreþno na glavni greben Majevice se pruža pravcem sjeveroistok - jugozapad sa Grede prema Lipiku. Tektonski blok Greda - Lipik predisponiran je sistemom rasjeda koji ga uokviruju sa tri strane. Južnim padinama Ljute strane proteže se južni majeviþki rasjed. Sa istoka se proteže rasjed u smjeru sjeveroistok - jugozapad. Od zaravni Lipik se, skoro u pravilnim razmacima, zvjezdasto raþvaju þetiri gorske kose prema sjeveroistoku, jugoistoku, sjeverozapadu i jugozapadu oblikovane fluviodenudacijskim padinskim procesima. Lipik je u reljefnom smislu prijevoj nastao nasuprotnim usijecanjem povremenih tokova formirajuüi jaružasta udubljenja na sjeverozapadnoj i jugoistoþnoj padini. Ujedno predstavlja i sekundarno razvoÿe gornjih tokova viseüih derazijskih dolina Kosaþke rijeke i Dulerke. Gorske kose su oblikovane u gornjomiocenskim - eocenskim fliškim naslagama intenzivnim denudacijskim procesima (posebice spiranjem, jaruženjem i kliženjem). Vrhove Gredu i Gavraniü tektonski razdvaja rasjed pravca pružanja sjever - jug. Sa vrha Gavraniüa se prema jugu pruža sekundarni greben Gola kosa omeÿen sa dvije jaruge nastale fluvijalnim procesom usijecanjem povremenih tokova u eocenske klastite. Sekundarni greben pravca pružanja sjeveroistok - jugozapad sa Visa se odvaja prema Stecu. Kupasto uzvišenje Kicelj 673 m n/v u smjeru jugozapada karakteriše blago zaobljena gorska kosa pravolinijskog pravca pružanja. Sekundarni greben Kljuþ poluluþnog oblika smjera sjeveroistok - jugozapad od vrha 735 m n/v, razdvaja Kamenitu kosu od Velikih njiva. Orografsko razvoÿe Dulerke sa Abramskim potokom i Rijeke reljefno predstavlja sekundarni greben koji se tangencionalno povezuje sa Velikim njivama smjerom pružanja sjever - jug na dužini od 4,4 km. Sekundarni greben ima generalno pravac pružanja sjever - jug poremeüen pregibnom zonom na lokalitetu uzvišenja Gologlavo (560,5 m n/v). Sa sekundarne orografske osi lateralno se pružaju gorske kose sa dolinskih strana viseüih potoþnih dolina Abramskog potoka i Rijeke. 51

E. Hadžimustafiü, S. Smajiü Gorsko uzvišenje Kik (694 m n/v), predstavlja najvišu taþku istraživanog podruþja sa koga se, centripetalno razilaze þetiri gorske kose prema sjeveroistoku, jugoistoku, sjeverozapadu i jugozapadu. Od Kapljevca (745 m n/v) se do 623 m n/v dužinom od 2,1 km proteže sekundarni greben koji se poklapa sa najistoþnijim dijelom razvoÿa porijeþja Soline. Pritoke povremenih tokova gornjeg dijela viseüe potoþne doline Andriüa potoka razdvojene su kosama koje se sa navedenog grebena pružaju u smjeru istok - zapad. (vidjeti sliku 3.)

Slika 3. Orografska struktura porijeþja Soline

Pravcem sjeverozapad - jugoistok od Paljevine preko 529 m n/v sve do kote 412 m n/v pruža se na dužini od 2,3 km sekundarni greben þineüi ujedno i dio istoþnog razvoÿa porijeþja. Sa grebena se obrušavaju prema Kosaþkoj rijeci predgorske kose, nastale denudacijom lijeve dolinske strane Kosaþke rijeke. Lokalno orografsko razvoÿe viseüih potoþnih dolina Dulerke i Kosaþke rijeke takoÿer predstavlja sekundarni greben. Pruža se pravcem sjeveroistok - jugozapad od kote 557 m n/v pa sve do Šarampova 462 m n/v. Desna dolinska strana Kosaþke rijeke disecirana je predgorskim i gorskim kosama; Gola kosa, Odžak, Jagodnjak, Jovanova kosa, Matoševo brdo, kota 451 m n/v - kota 416 m n/v i kosa Šarampov 462 m n/v, generalnog pravca pružanja sjever - jug. Lijeva dolinska strana Dulerke neznatno je horizontalno rašþlanjena tako da tipiþne gorske kose nalazimo na padinskim stranama lokaliteta Duga njiva - Hrastovi i Prosina. Razdvajanje gornjeg toka Soline od Kosaþke rijeke izvršeno je klasiþnim sekundarnim predgorskim grebenom oštrih nagiba poluluþnog oblika, dinarskog smjera pružanja od kote 412 m n/v preko Brijestova (489 m n/v) poniruüi pod naplavnu ravan donjeg toka Kosaþke rijeke. Rijeka Solina je od sekundarnog slivnog podruþja Rijeke odvojena predgorskim grebenom Glavik (482 m n/v) - Cekin sa koga se pruža nekoliko kosa od kojih je najznaþajnija Glavik - Kliþevac, predisponirane normalnim rasjedom sa 52

Orografska struktura porijeþja Soline istoka pravca pružanja sjeveroistok - jugozapad. Vršne dijelove lijeve dolinske strane rijeke Soline þini sekundarni predgorski greben pružanja od Spahiüa do kote 386 m n/v na dužini od 2,9 km. Orografska os grebena iznad desne dolinske strane doline Soline obilježena je pravcem pružanja sjever - jug, sukladno s pravcem pružanja doline. Najviši vrh doline Soline je ujedno i najviši vrh grebena 477 m n/v. U unutrašnjost sliva Soline se okomito sa sekundarnog grebena odvaja nekoliko predgorskih kosa; Gradovrh - kota 416 m n/v, 477 m n/v - Mala Solina, Plane i kota 386 m n/v - Badre. Desna dolinska strana Soline je sniženija i uravnjenija u odnosu na lijevu tako da možemo izdvojiti predgorske kose sjevernih padina Kozlovca koje morfološki predstavljaju rebrasti reljef padina i dvije kose Parloga koje se raþvaju od kote 399 m n/v prema istoku i jugoistoku. Možemo zakljuþiti da su na prostorni raspored, morfologiju i dendritiþan pravac pružanja sekundarnih grebena primarno utjecali neotektonski rasjedni pokreti, litološka graÿa, klimatski i ostali fiziþko-geografski faktori. U gornjem sektoru porijeþja doline u pravom smislu nema. Prisutne su udoline koje tvore gornji tokovi viseüih derazijskih dolina Kosaþke rijeke, Dulerke sa Abramskim potokom. U morfostrukturnom pogledu usjeþne su i oblikovane u strmim južnim padinama glavne orografske osi grebena Majevice. Litološku graÿu þine paleogeno - gornjomiocenski kreþnjaci, lapori i pješþari. Gornji tok Andriüa potoka i Prljuškog potoka u reljefnom smislu su jaruge, omeÿuju sekundarnu kosu Cerje. Blokovsku strukturu Greda - Lipik, pored rasjeda, reljefno razdvajaju jaružaste doline Prljuškog i potoka Dulerka. Usijecanjem desnih pritoka povremenih tokova viseüe derazijske doline Dulerke u eocenske kreþnjake formirane su udoline izmeÿu Gole kose i sekundarnog grebena Vis Stec. Sekundarni greben Kicelj - Jelina kosa reljefno su linijskom erozijom oblikovale jaruge lijevih pritoka viseüe potoþne doline Abramskog potoka što se može reüi i za greben Kljuþ. U orografsko razvoÿe Rijeke i Abramskog potoka sa istoþne i zapadne strane, usjeþene su udoline koje razdvajaju gorske i predgorske kose dolinskih strana navedenih viseüih potoþnih dolina. Centripetalno razilaženje gorskih kosa sa vrha Kik praüeno je usijecanjem jaruga izmeÿu kosa koje þine nerazvijene dolinske forme. Najistoþniji dio razvoÿa na potezu Kapljevac (745 m n/v) - 623 m n/v, pored gorskih kosa obilježavaju i udoline gornjih povremenih tokova Andriüa potoka u smjeru istok - zapad. Rebrasti reljef lijeve dolinske strane Kosaþke rijeke pored sekundarnih kosa þine i jaružasta udubljenja koja razdvajaju predgorske i gorske kose. Sedam gorskih i predgorskih kosa, Gola kosa, Odžak, Jagodnjak, Jovanova kosa, Matoševo brdo, kota 451 m n/v - kota 416 m n/v i kosa Šarampov 462 m n/v, formiranih u desnoj dolinskoj strani Kosaþke rijeke, predisponirale su jaruge usjeþene u srednjomiocenske pjeskove, pjeskovite gline i gline što takoÿer karakteriše i gornji dio lijeve dolinske strane viseüe potoþne doline Dulerke. Dolina Soline ima površinu 11,05 km² ili 23,06% površine porijeþja. Dužina doline je 5,5 km. Dolina je u odnosu na centralni i gornji sektor porijeþja znatno sužena gdje najveüa širina dostiže 3,7 km. Rijeka Solina ima smjer otjecanja u pravcu S-J. Rijeþni tok Soline je u svom gornjem toku usjeþen u srednjomiocenske dok se u donjem dijelu toka probija kroz donjomiocenske klastite. Najvažnija pritoka Soline je potok Dolovi. Sjeverni dio viseüe potoþne doline potoka Dolovi þini i Glavik 482 m n/v þija je istoþna padina na potezu Glavik - Kliþevac disecirana sa dvije udoline smjera pružanja zapad - istok i sjeverozapad - jugoistok. Reljefnu rašþlanjenost lijeve dolinske strane upotpunjuju pored predgorskih kosa Gradovrh - kota 416 m n/v, 477 m n/v - Mala 53

E. Hadžimustafiü, S. Smajiü Solina, Plane i kota 386 m n/v - Badre i dolinske forme nastale sukcesivnim retrogradnim usijecanjem povremenih tokova koji omeÿuju navedene kose pravcem istok - zapad. Kraüi povremeni tok razdvaja predgorske kose; Parlog i Kozlovac. Kozlovac sa sjeverne strane je ograniþen potokom Dolovi. Sjeverna padina Kozlovca disecirana je pored predgorskih kosa i jaružastim udubljenjima u reljefu. Parlog je sa juga omeÿen udolinom Drljeviüa dolovi i pored dvije predgorske kose obilježen je i sa dvije udoline koje ih razdvajaju. Nivo glavnih vrhova u dolini Soline je priliþno ujednaþen, (od 399 m n/v do 477 m n/v), što nesumnjivo upuüuje na jedan jedistveni zaravnjeni paleonivo ili zaravan, koja je naknadno razlomljena na više blokova i izdignuta je tijekom svog paleotektonskog razvoja do današnjih visina. Sve to je pratilo i intenzivno egzogeno oblikovanje jednog, u svakom sluþaju, poligenetskog reljefa. Zakljuþak Nakon provedene morfološke analize orografske strukture porijeþja Soline odreÿena su tri osnovna reljefna elementa:
-

gorski hrbat Majevice i njegove južne padine, južnomajeviþko predgorsko pobrÿe, dolina Soline sa naplavnim ravnima i rijeþnim terasama.

Neotektonski izdignuti glavni hrbat Majevice ne pokazuje jedinstvene pravce pružanja glavne orografske osi. Transverzalne gorske kose završavaju pedimentima (predgorskim stepenicama) ili se direktno povezuju s dolinskim stranama. Nadmorske visine glavne orografske osi, prosjeþnih nadmorskih visina 700 - 800 m, generalno opadaju u smjeru JZ - SI dok se denivelacija sekundarnih kosa primjeüuje iduüi od sjevera ka jugu porijeþja. Najveüi dio istraživanog podruþja orografski predstavlja južnomajeviþko pobrÿe prosjeþnih visina 400 - 450 m. Poligenetski je oblikovano na mekšim tercijarnim klastitima. Predstavlja neotektonski izdignuti sjeveroistoþni dio Tuzlanskog neogenog bazena. Pruža se južno od regionalne orografske strukture hrbat antiklinorijuma Majevice. Predgorski i gorski grebeni i hrbati ove orografske cjeline nejedinstvenog su pravca pružanja. Niže padine južnomajeviþkog pobrÿa morfološki izražavaju više dolinske strane doline Soline i njenih pritoka. Treüa orografska cjelina je dolina Soline. Prostorno je daleko manjeg udjela u ukupnoj orografskoj strukturi analiziranog podruþja. Genetski je najmlaÿa reljefna struktura poligenetski oblikovana fluvijalnim i fluviuodenudacijskim procesima u kvartaru.

54

Orografska struktura porijeþja Soline Literatura i izvori 1. A.S. Goudie, 2006. Encyclopedia of Geomorphology, Volume 1, Routledge Taylor and Francis group London and New York International Association of Geomorphologists; Bognar A., Geomorfološka obilježja korita rijeke Drave i njenog poloja u širem podruþju naselja Križnica, Hrvatski geografski glasnik 70/2, 49-71 (2008.); Bušatlija I., Morfostrukturne i morfosklupturne karakteristike reljefa Bosne i Hercegovine, IX kongres geografa Jugoslavije, Sarajevo, 1972.; C. A. Cotton, 1952 Geomorphology An Introduction to the Study of Landforms, New York John Wiley & Sons, Inc.; Douglas I., Hugget R., Robinson M., 1996.: Companion encyclopedia of geography the enviroment and humankind, Routledge London and New York; Dukiü D., Gavriloviü Lj., Hidrologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2006.; G.Mathias Kondolf, Herve Piegay, 2003 Tools in Fluvial Geomorphology, John Wiley & Sons, Ltd.; Gupta A., 2007.: Large rivers geomorphology and managment, John Wiley & Sons, Ltd.; Hadžimustafiü E., Suljiü A., Barakoviü A., Morfostrukturne odlike sliva rijeke Soline, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematiþki fakultet, godina IV-V, broj 4-5, Tuzla, 2008., str. 211-219.; Kudumoviü F., Kadušiü A., Neke karakteristike demografskog razvoja Peripanonske makroregije Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2003 godine, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematiþki fakultet, godina IV-V, broj 4-5, Tuzla, 2008., str. 117-126.; Lepirica A., Reljef geomorfoloških makroregija Bosne i Hercegovine, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematiþki fakultet, Godina VI, broj 6, Tuzla, 2009., str. 752.; Markoviü M., Geomorfologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2003.; Nurkoviü S., Miriü R., Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi, Broj 1., Univerzitet u Tuzli, Prirodnomatematiþki fakultet, Odsjek za geografiju, 2005., str. 74-92.; Petroviü D., Geomorfologija, Graÿevinska knjiga, Beograd, 1982.; Smajiü S., Ahmetbegoviü S., Fizionomska diferencijacija sliva rijeke Jale, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematiþki fakultet, godina IV-V, broj 4-5, Tuzla, 2008., str. 219-228.; Sokliü I., Postanak i struktura tuzlanskog bazena, Geološki glasnik, Sarajevo, 1964.; Sokliü I., Tektonsko-strukturni oblici tuzlanskog bazena i Majevice, Sarajevo, 1986. Glavni projekat regulacije rijeke Soline na potezu od KM 0-000,0 do KM 2+408,3, Vojna pošta br. 1223-11, Tuzla, 1961.;

2.

3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

10.

11.

12. 13.

14. 15.

16. 17. 18.

55

E. Hadžimustafiü, S. Smajiü 19. Glavni projekat regulacije rijeke Soline u Tuzli KM 0-000 (3+382,85) - KM 2+069,36 sa predraþunom, Mješovito vodoprivredno preduzeüe ''Spreþa'', D.D. Tuzla, Tuzla, 2001.; 20. CD (Compact disk), Minefield Database System, Digital Map Reporting System (DMRS), 1997.; 21. Dimitrijeviü, M. i ostali, Osnovna geološka karta 1:100.000, Tumaþ za list Tuzla, SFRJ, Beograd, 1991.; 22. ýiþiü S., Mojiþeviü M., Jovanoviü ý., Tokiü S., Dimitrov P., Osnovna Geološka karta 1:100.000, list Tuzla, SFRJ, RO Geoinžinjering - OOUR Geoinstitut, Sarajevo, 1988.; 23. Topografska karta 1:25 000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1976., list Tuzla 426-3-4;

56

Zbornik radova PMF 7, 57 –79 (2010)

Originalni nauþni rad

PRIRODNI USLOVI I MOGUûNOSTI ZA RAZVOJ TURIZMA U MEZOREGIJI GORNJE PODRINJE NATURAL CONDITIONS AND POSSIBILITYS FOR TOURISM DEVELOPMENT OF THE UPPER PODRINJE REGION Dr. sc. Alen Lepirica, docent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt U radu su opisane geološke, geomorfološke, klimatske, hidrografske, pedološke i biogeografske karakteristike podruþja mezoregije Gornje Podrinje. Na temelju prirodnih datosti odreÿene su moguünosti razvoja turizma. Utvrÿeno je da postoje dobre prirodne pogodnosti za razvoj planinskog, rijeþnog i jezerskog ekoturizma kao i seoskog turizma. Kljuþne rijeþi: Gornje Podrinje, prirodne moguünosti, ekoturizam, planinski, rijeþni, jezerski, seoski turizam Abstract In this Original scientific paper the basic geological, geomorphological, climatological, hydrological, pedological and biogeographical features of the subregion Upper Podrinje were been described. On the basis of the natural conditions in this area possibilties for tourism development were been identified. Numerous of possibilities for development of the ecotourism - mountain, river, lake ecoturism and rural tourism had been determined. Key words: Upper Podrinje, natural conditions, eco tourism, mountain tourism, river tourism, lake tourism, rural tourism

A. Lepirica

Uvod Nagli gotovo eksplozivni demografski porast broja stanovnika Svijeta u proteklom stoljeüu, praüen dinamiþnom i snažnom urbanizacijom i industrijalizacijom, izazvao je znatne promjene u prostoru. U prvome redu to se odnosi na negativne štetne utjecaje raznolikih oblika devastacije, i po prirodni okoliš – krajolik i po þovjeka, izazvane ubrzanim tehniþko-tehnološkim razvitkom suvremene civilizacije. Ekspanzija navedenih procesa se ogledala u prekomjernom i neracionalnom iskorištavanju prostora što je nametnulo potrebu za planskim i racionalnim pristupom organizacije i ureÿenja okoliša. Tako je nastalo Prostorno planiranje koje s razvojnog stanovišta multidisciplinarnim pristupom istražuje i prouþava krajolik (prostor) u cilju “stvaranja funkcionalne, ekonomiþne, humane i estetske sredine, u kojoj üe ljudi naüi povoljne uslove za rad i življenje.” (Piha, 1973.). U posljednje vrijeme relativno mlada interdisciplinarna znanost – geoekologija sve više ima utjecaja na planerske aktivnosti primijenjene u praksi u obliku geoekološkog planiranja i vrednovanja krajolika. Mezoregija Gornje Podrinje u Bosni i Hercegovini odlikuje se svojim veüim dijelom još relativno oþuvanom nenarušenom prirodnom sredinom. Predmet ovoga nauþnog rada je analiza prirodnogeografskih datosti spomenute mezoregije (geoloških, geomorfoloških, klimatskih, hidroloških, pedoloških i biogeografskih) koje su pogodne za odreÿene vidove turizma. “Turizam je putovanje ili privremeni boravak ljudi izvan njihova stalnog prebivališta radi odmora, zabave, proširenja kulturnih vidika …”. (Blaževiü i Pepeonik, 1997.). To je privredna grana koja igra važnu ulogu i u razvitku zaštiüenih podruþja. “Zaštiüeni dijelovi prirode mogu se koristiti samo na strogo kontrolirani i usmjereni naþin. U tom smislu se ograniþavaju klasiþni oblici turizma (dodati üemo masovnog turizma), a prednost se daje: znanstvenom, znanstveno-istraživaþkom, izletniþkom, seoskom, zdravstveno-rekreativnom, edukativnom (škole u prirodi) i sl.” (Španjol, 1993.; preuzeto iz Saletto 1995.a). Izmeÿu pojmova turizma i rekreacije postoje izvjesne razlike jer se rekreacija (lat. recreare – oporaviti se) odnosi na psihofiziþko oporavljanje ili osvježenje pojedinca kroz odmaranje – pasivna ili kroz aktivnost – aktivna rekreacija. Znaþi u ovome podruþju u kome nema znaþajnijih ureÿenih turistiþkih destinacija ureÿenih na nivoima koji uvažavaju savremene svjetske turistiþke standarde bili bi dominantni specifiþni vidovi turizma. To se prvenstveno odnosi na: planinski, ruralni, zdravstveno-ljeþilišni, edukativni i nauþno-istraživaþki turizam. Posebno su velike moguünosti za razvoj ekoturizma sa širokom lepezom sportsko-rekreativnih aktivnosti: splavarenja, raftinga, kanjonstva, alpinizma, planinarenja, sportskog ribolova, planinskog biciklizma, jahanja konja tzv. «horse back» (u za to predviÿenim rekreativnim zonama) itd. 1. Geografski položaj Gornje Podrinje s površinom od oko 4 400 km2 nalazi se u jugoistoþnoj Bosni u gornjem porijeþju rijeke Drine. U regionalno-prostornom smislu to je mezoregija odnosno podjenica makroregije Planinsko-kotlinske Bosne. Prema administrativno politiþkoj podjeli ova mezoregija ulazi u sastav oba bosanskohercegovaþka entiteta. To su podruþja opüina/opština: Rogatica, Goražde, Višegrad, Foþa, sjeverni dio opštine Kalinovik, Foþa-Ustikolina, Pale-Praþa, Rudo, Novo Goražde i ýajniþe. Temeljno obilježje ovoga podruþja je kontaktan položaj izmeÿu evropskog hinterlanda – panonske 58

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje makroregije i sredozemlja – jadranskog mora i priobalja. Dakle, sa regionalnosaobraüajnog aspekta prostor Gornjeg Podrinja je tranzitnog karaktera. Nadamo se da üe prethodno navedena odrednica znaþajno utjecati na razvojne procese u ovoj mezoregiji a time direktno i na razvoj turizma. Sa prirodno-geografskog stanovišta promatrani prostor je planinska oblast sa dolinama, kotlinama i zavalama koje reljefno izražavaju najniže visinske položaje. Sredogorskim masivima ( visina od 1.000 – 1.500 m n/v) na sjeveru, istoku i zapadu te visokogorskim planinskim okvirom (višim od 1.700 m) na jugu Gornje Podrinje je orografski izdvojeno od susjednih regija. (Vidjeti sliku br.1.)

Slika br. 1. Karta mezoregije Gornje Podrinje

U demografskom pogledu najveüi dio pomenute mezoregije rijetko je naseljen prostor. Prema zadnjem popisu iz 1991. godine gustina naseljenosti u Gornjem Podrinju iznosila je oko 30 st/km2. Nešto izraženija gustina naseljenosti obilježava prostorno daleko manje rasprostranjena dolinsko-kotlinska proširenja uz rijeþne tokove Drine i njenih pritoka. Uvažavajuüi princip nodalno-funkcionalne regionalizacije prostora ovdje se može izdvojiti više gravitacijaskih centara (nodusa – þvorišta) koji su uglavnom lokalnog karaktera. Najjaþu privlaþnu moü pokazuju manja urbana središta - Goražde, Foþa i Višegrad u središnjem dijelu regije. 59

A. Lepirica

2. PRIRODNE – FIZIýKOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE GORNJEG PODRINJA 2.1. Geološka struktura, litološki sastav, rudno-mineralna ležišta, mineralne, termalne i termomineralne vode Prema geotektonskoj rejonizaciji BiH (M. Mojiüeviü. J. Papeš, S. ýiþiü, 1984.) središnji i sjeverni dio Gornjeg Podrinja ulaze u sastav Unutrašnjih Dinarida a najviši južni pripada geotektonskoj jedinici Dinarske Prelazne zone. Analizirano podruþje u litološkom smislu predstavljaju polifacijalni kompleksi raznovrsnih sedimentnih, magmatskih i metamorfnih stijena stvaranih kroz dugu geološku istoriju Zemljine kore. Dosada otkrivene najstarije stijene u Bosni i Hercegovini pripadaju tzv. Praþanskom paleozoiku u jugoistoþnoj Bosni.«Silurska starost dokazana je konodontama u ortoceraskim kreþnjacima okoline Praþe. Utvrÿene su dvije konodontske asocijacije; starija valen i i mlaÿa (gornji silur).» (R.Buzaljko, V. Kostiü-Podgorsky, E. Kulenoviü, 1979.) Pojava paleozojskih litofacijalnih kompleksa (škriljaca, pješþara, kreþnjaka) se vezuje za dolinske strane Drine uzmeÿu Goražda i Foþe, Praþe, Kolunske rijeke ispod jugoistoþnih padina Jahorine i doline Janjine. Donjotrijaski klastiti otoþnog su rasprostranjenja kao i srednjetrijaski magmatiti.. »Velike mase srednjetrijaskih magmatita nalaze se u širem podruþju Sutjeske i na padinama Zelengore, zatim u najnižim tokovima Pive i Tare oko Šüepan Polja, u podruþju ýelebiüa, te u užoj i široj okolici ýajniþa.» (J. Pamiü, 1978.) Tektonski izlomljeni mezozojski kreþnjaci prostorno prevladavaju u najveüem dijelu regije. Dominantno su zastupljeni na širim podruþjima planina: Bokšanice, Devetaka, Magliüa, Volujaka, Bokšanice, Javor planine, Lelije, Treskavice i sjevernih padine Zelengore te na Glasinaþkoj i Zagorskoj visoravni koje su oblikovane na karbonatima. Karbonatne stijene mezozoika – uglavnom kreþnjaci i dolomiti srednje i gornjotrijaske starosti litološki predstavljaju otvorene profile duboko usjeþenih klisura i kanjona Bjelave, Hrþavke, Bistrice, Praþe, ûehotine, Sutjeske, Lima, Žepe i Drine. U sjevernom i sjeveroistoþnom dijelu (planine Zvijezda, Varda, okolina Višegrada, Rudog, Vardišta itd.) litološki su zastupljene stijene jurske «Dijabaz rožnaþke formacije» dinarskog Centralnog ofiolitskog pojasa Unutrašnjih Dinarida. Slatkovodne neogene erodibilnije naslage - gline, lapori, konglomerati, pješþari, slojevi mrkog uglja prekrivaju podruþja nekadašnjih miocenih jezerskih basena (Miljevinski, Rogatiþki, okolina ýelebiüa itd. reljefno predstavljena kotlinskim reljefnim udubljenjima. Geološki mlaÿe kvartarne naslage nalazimo na položenijim položajima i u podnožju visokih planina regije (Magliü, Zelengora, Lelija, Ljubišnja, Treskavica) uglavnom u obliku heterogenih glacijalnih, glaciofluvijalnih, limnoglacijalnih, koluvijalnih naslaga. Morfogenetski najmlaÿi holoceni nanosi (aluvijum, proluvijum, deluvijum, koluvijum) ispunjavaju dna dolina i kotlina Drine i njenih pritoka. U tektonskom smislu navedeno podruþje svojim najveüim dijelom pripada Unutrašnjim i Središnjim Dinaridima. Posmatrani prostor sa ovoga stanovišta obilježava izrazita tektonska složenost kroz pojave: razliþitih tipova boranih struktura, antiklinala, sinklinala, navlaka, kraljušti, tektonskih prozora i rasjeda razliþite kinematike. Na promjenu starije borane-navlaþne mezozojsko-paleogene strukture i recentnu planinsko-

60

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje kotlinsku morfologiju ovog podruþja znaþajno su utjecali radijalni neotektonski pokreti izdizanja u razdoblju pliocen- kvartar i savremena aktivnost ranskurentnih rasjeda. Pojave ruda i minerala su jedna od prirodnih datosti Gornjeg Podrinja. Bitno je spomenuti rudni bazen Miljevinu po mrkom uglju i nalazišta kvarcita kod ýajniþa u istoþnom dijelu mezoregije. U neposrednoj blizini korita potoka Banja kod Višegradske banje javlja se niz termalnih blago radioaktivnih izvora temperature 340C. Danas su u funkciji dva eksploataciona bunara zbirnog kapaciteta 25-30 l/s koja se koriste za potrebe banje «Vilina Vlas». Kod sela Luke i Zaborak u opštini ýajniþe registrovane su niskotermalne vode temperature 150C, Ph 7.7 , izdašnosti 0,1 l/s. , HCO3-Ca tipa. U opštini Goražde se nalazi nekoliko mineralnih izvora. Mineralni izvor u ýudojeviüima sa temperaturom 10,2 0C , Ph 8 , izdašnost 0,1 l/s. To su gvožÿevite vode sa slobodnim CO2. Zatim kiseljak u Mravinjcu – temp.13,2 0C. , Ph 6.35 , izdašnost 0,1 l/s, HCO3 tipa i izvor Kiseljak u Bogušiüu – temp. 15,2 0C, Ph 6,55, izdašnost 0,1 l/s, HCO3 tipa. Pored navedenih bitno je i spomenuti kiseljak u opüini Pale-Praþa. Prema tome možemo istaüi da heterogeni litološki sastav i složena geološka struktura obilježena pojavama termalnih, mineralnih i termomineralnih izvora može predstavljati jednu od znaþajki razvoja nauþno-istraživaþkog, zdravstveno-ljeþilišnog i banjskog turizma u Gornjem Podrinju.

2.2. Reljef Neotektonski pokreti i procesi, heterogeni litološki sastav, morfološke karakteristike, geografski položaj podruþja i djelovanje spoljnih egzogeomorfoloških sila uticali su na izraženu polimorfnost i naglašen geodiverzitet reljefa spomenute regije. Prema najnovijoj geomorfološkoj regionalizaciji državnog teritorija Bosne i Hercegovine (A. Lepirica 2009.) veüi dio Gornjeg Podrinja, njegov središnji i sjeverni dio reljefno izražavaju jugoistoþni dio geomorfološke makroregije «Bosansko sredogorje sa pobrÿima, zavalama i kotlinama». Južni dio analiziranog podruþja ulazi u sastav makroregije «Visoki Središnji Dinaridi». Najniže hipsometrijske položaje reljefno izražavaju kompozitne doline Drine, Lima, ýehotine, Praþe.... obilježene smjenom dolinskih proširenja (zavale i kotline) sa kanjonsko-klisurastim suženjima. Najdublje usjeþene kanjonske i klisuraste doline su: kanjoni Drine nizvodno i uzvodno od Višegrada (dubina i preko 700 metara), Lima, probojniþka dolina Sutjeske ''Prosjeþenica'' (dubina i preko 1.200 metara), kanjoni Hrþavke, Praþe, Bistrice itd. Viši položaji (iznad 750 metara) reljefno su predstavljeni padinama gorskih masiva, predgorskim stepenicama i površima oblikovanim u kršu (Zagorje, Glasinac). Prostrane dijelove makroregije predstavljaju sredogorski masivi (visina od 1.000 - 1.500 m n/v): Devetaka i Javora na sjeverozapadu te Zvijezde na sjeveroistoku. U njezinom centralnom dijelu to su planinska uzvišenja srednjih visina: Bokšanice, Varde, Vuþevice i Kovaþa te visokogorski greben Jahorine koji su meÿusobno rašþlanjeni i odvojeni dolinskim morfoskulpturama Drine i njezinih pritoka. Najviše planine BiH: Magliü (2.386 m n/v), Volujak (2.297 m n/v) i Ljubišnja (2.242 m n/v) sa visokogorskim hrptovima i grebenima jasno reljefno obilježavaju granicu regije na jugoistoku.

61

A. Lepirica

Visokoplaninski okvir Zelengore (2.015 m n/v), Lelije (2.032 m n/v) i Treskavice (2.086 m n/v) na jugozapadu prirodno odjeljuju Gornje Podrinje od susjednih podruþja. Naglašene vrijednosti vertikalne rašþlanjenosti koja nerijetko premašuje 500 m/km2, je jedna od osnovnih morfoloških znaþajki ovoga prostora. Položenije terene reljefno izražavaju planinske površi, predgorske stepenice i terasne i naplavne ravni u dolinskim proširenjima. U geomorfološkom smislu, možemo izdvojiti sljedeüe morfogenetske tipove reljefa: padinski, krški, fluvijalni i fluviokrški, fluviodenudacijski, periglacijalni, fosilni glacijalni i fluvioglacijalni reljef.

2.2.1. Padinski reljef Padinske lepeze sredogorskih i visokogorskih masiva te brdovitih uzvišenja regije obilježavaju raznovrsne erozijske i akumulacijske reljefne forme. Erozijske oblike predstavljaju toþila, fluviodenudacijska udubljenja jaruga i vododerina dok akumulacijske oblike izražavaju urušne kupe, sipari, proluvijalni i deluvijalni nanosi koji se nalaze na kontaktu padina sa uravnjenijim terenima. Ovi reljefni oblici su sveprisutna pojava u promatranom podruþju. Oblici nastali mehaniþkim trošenjem i urušavanjem stijena þesta su pojava u obliku ostenjaka, kamenih zubova i igli te prozoraca koji su oblikovani u karbonatima. To su sa turistiþkog ali i estetskog stanovišta vrlo privlaþni dijelovi reljefa kao vrh Magliü 2386 m, kamene igle vrhova Prsti 2158 m u Volujku, Ardova 1858 m i Treskavca 1803 na Zelengori, Zubova 1790 m i Oblika 1877 m na Treskavici, Trijeske 1803 m na Jahorini te brojnih stjenovitih kukova širom brdsko-planinskog pojasa. Prozorci “Petera Vrata” iznad kanjona Drine nastali su kombinovanim procesima urušavanja sa mehaniþkim i hemijskim trošenjem karbonata kao i prozorac u Vrataru u kanjonu Sutjeske. Posebnu notu atraktivnosti regije daju pješþane piramide kod Miljevine poligenetski oblikovane proluvijalno-derazijskim procesima u jezerskim miocenim sedimentima. Predstavljaju prirodni geomorfološki spomenik koji treba turistiþki valorizirati.

2.2.2. Krški reljef Krški reljef prostorno je najzastupljeniji u središnjem, južnom, jugozapadnom i sjevernom dijelu promatranog prostora. Morfološki je izražen egzokrškim i endokrškim oblicima. U egzokrške oblike spadaju: kamenice, škrape, uvale , vrtaþe, površi i polja oblikovana u kršu. Pomenute kraške oblike nalazimo u širokom visinskom rasponu od fluviokrških rijeþnih korita pritoka gornje Drine preko površi nastalih i razvijenih u kršu (Krbljine, Vuþevo, Sniježnica, Planinica, Glasinac itd.) do visokoplaninskih zaravni Treskavice, Zelengore, Jahorine itd. Boginjavi i ljuti krš koga karakteriše uþestala pojava vrtaþa i škrapa dominantno je zastupljen na višim položajima površi Vuþeva te dijelovima Treskavice, Lelije i Zelengore kao i u drugim položenijim dijelovima regije sa otkrivenom karbonatnom podlogom. Reljefni tip pokrivenog krša morfogenetsko je obilježje šumovitih planina Bokšanice, Javora, Devetaka, Zvijezde, Kovaþa.i prostranih uvala i površi. Endokrška reljefna udubljenja peüina, potkapina i jama þesta su na ovom prostoru. To se posebno odnosi na podruþja opština Kalinovik ( peüine Glaviþine, Kuk Zobnjak, ponor u Pejovu dolu, jama velika Tegara itd.) .U opštini Foþa to su peüine Veliki Ponor, 62

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje Peruüova i peüina u tunelu zatim brojne peüine na podruþju Žepe, peüine Dugovještice i Banj Stijene u kanjonu Praþe, Propastva i Vilinska jama u opštini Rudo itd. Mnoge od njih nisu dosad istražene primjerenim speleomorfološkim metodoma a njihovo þesta pojava može da inicira razvoj nauþno-istraživaþkog turizma. Snažna kraška vrela : Bistrice, Dugovještice u kanjonu Praþe, Žepe, Dobropoljke, Luþka vrela, Skakavci itd. je važna hidrogeološka znaþajka makroregije posebno sa aspekta vodosnabdjevanja. Izravno s njima u hidrološkoj vezi su ponorske zone. Navesti üemo samo neke kao što su : ponori na Glasincu, u Gvoznom polju, kod Jelašca ... Nastanak i razvoj reljefnih mikrooblika ponora i jama preduvjetovan je prslinama i pukotinama kojima je tektonski ispucala kreþnjaþko-dolomitna podloga. Padavinske vode i ponorniþki tokovi u krškim terenima podzemno cirkulišu kroz pukotinske sisteme te na topografsku površinu izbijaju kao krška vrela. Nelegalnim i nestruþnim odlaganjem otpada te ispuštanjem otpadnih voda u pomenuta endokrška udubljenja može da doÿe do neželjenih posljedica zato što mnoga vrela služe za vodosnabdijevanje naseljenih mjesta u Gornjem Podrinju.

2.2.3. Fluvijalni i fluviokrški reljef Fluvijalne oblike reljefno izražavaju rijeþna korita vodotoka, naplavne ravni i niske rijeþne terase. Ovi oblici su mahom koncentrisani na najnižim hipsometrijskim položajima u kotlinama i dolinama. Na aluvijanim ravnima i niskim rijeþnim terasama se nalaze naseljena mjesta. To su najgušüe naseljena podruþja Gornjodrinske regije i na njima su nastali i razvijeni svi znaþajniji centri promatranog podruþja. Fluviokrški reljef predstavljaju rijeþna korita oblikovana fluvijalnom erozijom u mezozojskim karbonatima. Reljefno je izražen klisurama i kanjonima (dubina þak i preko 300 metara) rijeke Drine, Lima, Tare, Sutjeske, Bistrice, gornjeg toka Neretve i njihovih pritoka. Posebnu turistiþku atrakciju predstavljaju kameni svodovi - prirodni tuneli na Dobropoljskoj rijeci i ýehotini zatim evorzijski lonci u koritima Bistrice, Hrþavke itd. Svojim položajem u samom središtu Peruþice i divljom ljepotom vodopad Skakavac visok 75 m plijeni pažnju posjetilaca. Treba spomenuti slapove i vodopade Jabušnice, Skakavce kod Toÿevca, Pršin potoka itd . Takoÿe važnu kariku sa apekta ekoturistiþke ponude u lancu prirodnih ljepota Gornjeg Podrinja predstavljaju duboko usjeþeni kanjoni: ''Prosjeþenica'' u Sutjesci, Hrþavke, Lima, Praþe, Žepe, Bjelave kao i mnogi drugi u regiji .

2.2.4. Fluviodenudacijski reljef Fluviodenudacijski padinski reljef je zastupljen u brdovito-planinskim podruþjima i na rubovima kotlina koje litološki grade vododržive stijene praþanskog paleozoika, donjotrijaski klastiti, srednjetrijaski magmatiti, impermeabilne naslage centralne ofiolitne zone i neogeni sedimenti. Oblikovani su fluidalnim procesima spiranja, jaruženja, puženja, teþenja i kliženja. Predstavljeni su: fluviodenudacijskim oblicima vododerina, jaruga, klizištima, glacis terasama, deluvijalnim i proluvijalnim konusima te pojavama bad-landsa ili – hrÿave zemlje it. Posebno su znaþajni destrukcijski procesi kliženja koji negativno utiþu na objekte, prometnu i drugu infrastrukturu u dolinama Bistrice i gornje Drine gdje se nalaze važne saobraüajnice. Najþešüe su zastupljeni u stjenskim kompleksima sa dominantnim uþešüem laporovitih slojeva i glina. Negativni 63

A. Lepirica

procesi spiranja i jaruženja su se posebno intenzivirali u novijem razdoblju usljed prekomjerne eksploatacije šuma na veüem broju lokaliteta promatranog podruþja što zahtjeva dodatne mjere pošumljavanja i zaštite šuma.

2.2.5. Derazijski – padinski reljef Padinske lepeze sredogorskih i visokogorskih masiva te brdovitih uzvišenja regije obilježavaju raznovrsne erozijske i akumulacijske reljefne forme. Erozijske oblike predstavljaju toþila dok akumulacijske oblike izražavaju urušne kupe i siparina položeniijim terenima. Ovi reljefni oblici su sveprisutna pojava u promatranom podruþju. Poligenetski oblici oštrih visokogorskih vrhova, strmih grebena i prijevoja nastali ledenjaþkom egzaracijom u pleistocenu preoblikovani su kombinovanim savremenim mehaniþkim periglacijalnim trošenjem i gravitacijskim urušavanjem. ýesta su pojava na visinama iznad 1700 m n/v. Reljefno su istaknuti u planinskom reljefu kao stjenoviti vrhovi, stjenoviti odsjeci, ostenjaci, kameni zubovi, kamene igle, stjenoviti prozorci su oblikovani u karbonatima. To su sa turistiþkog (planinarsko-alpinistiþkog, izviÿaþkog itd.) ali i estetskog stanovišta vrlo privlaþni dijelovi reljefa kao vrh Magliü 2386 m, kamene igle vrhova Prsti 2158 m u Volujku, Ardova 1858 m i Treskavca 1803 na Zelengori, Zubova 1790 m i Oblika 1877 m na Treskavici, Trijeske 1803 m na Jahorini te brojni derazijski stjenoviti kukovi širom brdsko-planinskog pojasa. Prozorci “Petera Vrata” iznad kanjona Drine su reprezentativan primjer selektivne erozije kao i prozorac u Vrataru u kanjonu Sutjeske. Posebnu notu atraktivnosti regije daju pješþane piramide u molasnim sedimentima kod Miljevine kao prirodni geomorfološki spomenik koji treba turistiþki urediti i valorizirati sa aspekta turistiþke ponude…

2.2.6. Periglacijalni, fosilni glacijalni i glaciofluvijalni reljef Najviše terene na visinama iznad 1700 m n/v izražavaju periglacijalni oblici predstavljeni subnivalnim planinskim karstom škrapa, vrtaþa, nivacijskih udubljenja itd. Na Leliji, Treskavici, Ljubišnji, Zelengori, Magliüu i Volujku nalazimo ostatke glacijalnog reljefa u vidu komþiüa, eliptiþnih brežuljaka, fosilnih cirkova, valova i morena. Navedeni oblici danas su uveliko zamaskirani savremenim egzogeomorfološkim padinskim, fluviodenudacijskim, periglacijalnim i ostalim erozijsko - destrukcijskim procesima ili su prekriveni rahlim zemljišnim pokrovom sa šumskom vegetacijom. U reljefnim ulegnuüima nekadašnjih cirkova i ledniþkih dolina nastala su brojna planinska jezera na Treskavici, Zelengori, Magliüu i Volujku . Te mikrolokacije spadaju u jedne od najprivlaþnijih i najljepših ne samo u promatranom prostoru nego i šire te predstavljaju potencijalne turistiþke destinacije planinskog turizma. Glacijalno-fluvijalne konglomeratske terase ovdje su najbolje oþuvane uz gornji tok Drine gdje se pružaju na dužini od preko 20 km na potezu Šüepan polje – Foþa. Na površima konglomeratskih terasa razvio se grad Foþa. Nacionalni park ''Sutjeska'' osnovan je 1962. godine. Obuhvata podruþja planinskih masiva Magliüa, Volujaka i Zelengore u južnom dijelu Gornjeg Podrinja. Krajolik njegovog zaštiüenog okoliša površine 17. 250 ha najveüim dijelom obilježava nadasve raznolik pitoresktan pejsaž i divlja iskonska priroda sa oþuvanim biljnim zajednicama i životinjskim vrstama od kojih su mnoge endemiþne. Unutar parka se 64

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje nalaze strogo zaštiüene zone od kojih je najþuvenija zona prašumskog rezervata ''Peruþica''. Na osnovu navedenog možemo zakljuþiti da podruþje regije Gornjeg Podrinja obilježava bogatstvo odnosno izražena polimorfnost reljefnih oblika što je uticalo na raznolikost pejsaža. To bi moglo da predstavlja znaþajnu pogodnost za razvoj razliþitih vidova turizma od ekstremnih sportova (alpinizam, slobodno penjanje, kajakaštvo...) , masovnog izletišno-rekreativnog turizma (kratke šetnje i rekreacija) do nauþno – istraživaþkog (geomorfološka istraživanja, hidrogeološka istraživanja krša, terenske ekskurzije za studente geografije, škola u prirodi za uþenike srednjih i osnovnih škola).

2.3. Klimatske karakteristike Promatrani prostor je u klimatskom pogledu izvanredno interesantna oblast jer predstavlja prelazno podruþje u kojem se sudaraju i prepliüu mediteranski i kontinentalni uticaji pa se ovdje na relativno malom prostoru može naüi više klimatskih tipova. Ovom prilikom üemo samo navesti glavne klimatske tipove, njihove osnovne karakteristike i prostorno rasprostranjenje.

2.3.1. Planinska klima Planinska klima je znaþajno zastupljena u regiji. Klimatski obilježava navedene planinske masive i terene þije visine premašuju 1000 m. Odlikuje se svježim ljetima i hladnim dugim zimama s obiljem snježnih padavina. Na uskim lokalitetima javljaju se izrazite temperaturne inverzije koje remete normalan raspored vegetacije. Takva su mjesta poznata kao mrazišta meÿu kojim je þuveno Mrazište na Igmanu, gdje je zabilježena dosad najniža izmjerena temperatura u bivšoj Jugoslaviji od –43,5oC. Takoÿer, sliþne pojave nalazimo u reljefnim udubljenjima – uvalama i vrtaþama planina Lelije, Devetaka, Vuþeva, Zelengore, Ljubišnje itd. Dugotrajan snježni omotaþ koji se zadrži na osojnim padinama planina Gornjeg Podrinja traje i preko þetiri mjeseca što je jedna od znaþajnih prirodnih datosti za razvoj zimskih sportova i zimskog turizma (alpsko skijanje , turno skijanje, crosscountry). Zbog þistog zraka i tišine, planinska podruþja sa crnogoriþnim šumama kao Devetak, Zvijezda, Ljubišnja, Kovaþ su pogodna za razvoj zdravstveno - ljeþilišnog turizma.

2.3.2. Pretplaninska klima Predjeli sa pretplaninskom klimom obuhvataju podruþja u rasponu od 350 do 750 m n/v. Prosjeþna godišnja temperatura je niža od 10oC, jesen je toplija od proljeüa. Padavine su ravnomjerno rasporeÿene i njihov godišnji nivo iznosi u prosjeku od 750 do 1.000 mm. Ljeta su umjereno topla dok su zime hladne sa snježnim pokrivaþem koji se održi od 1 do 2 mjeseca u prosjeku. ýeste su zimske pojave radijacionih magli. Podruþja dolina i kotlina uz gornje tokove Drine i Bosne gdje je dominantan utjecaj pomenutog klimatskog tipa su najgušüe naseljeni prostori regije. Zbog morfologije terena dolinska proširenja oko Goražda, Višegrada i Foþe obilježava podtip blage župne klime koju karakterizira odsustvo snažnih i hladnih vjetrova. Mikroklimatski uticaji župne klime prevladavaju na nižim, prisojnim padinskim kosama iznad tokova Drine i njihovih pritoka uz pedološke karakteristike zemljišta pogoduju razvoju voüarstva i autohtonih vrsta ( jabuka, kruška, orah, šljiva). Spomenuto se vezuje 65

A. Lepirica

za proizvodnju zdrave hrane kao domaüeg proizvoda. To bi bila još jedna karika u lancu turistiþke ponude Gornjeg Podrinja.

2.3.3. Alpski klimat Surova alpska klima vlada na najvišim planinskim terenima visokih Dinarida na visinama iznad 1.700 m n/v. Zime su vrlo duge i oštre, sa negativnim temperaturnim vrijednostima i traju preko 6 mjeseci. Snježni pokrivaþ se održi do ljetnih mjeseci, vjetrovi su þesti a nerijetko dostižu orkansku jaþinu (brzina preko 120 km/h). Navedeni klimat je zastupljen na najvišim grebenima Lelije, Treskavice, Zelengore, Magliüa, Volujka i Ljubišnje planine. Pomenute klimatske i morfološke karakteristike spomenutih visokih planina pogoduju razvoju ekstremnih avanturistiþkih sportova – alpinizma (zimskog i u suhoj stijeni) , turnog skijanja i cross-countrija na nešto položenijim terenima planinskih visoravni. Sjeverne padine ovih masiva umjerenijih nagiba pogodne su za alpske skijaške discipline (slalom, spust itd.) koje spadaju u masovniji vid turizma.

2.4. Hidrografska obilježja Prostor Gornjepodrinjske mezoregije sa hidrografskog aspekta skoro u cjelosti teritoritorijalno zahvata gornje porijeþje Drine u Bosni i Hercegovini te pripada Crnomorskom slivu. Znaþajnije pritoke gornjeg toka Drine su Sutjeska, Bistrica, Kolunska rijeka, Praþa i Žepa sa lijeve, odnosno ûehotina, Lim i Rzav sa desne strane. Sve navedene tokove u ovom podruþju obilježavaju mehanizmi tekuüica gornjih tokova zbog izrazitih nagiba uzdužnih profila. Njihova korita su ispunjena krupnim vuþenim nanosom sa pojavama brojnih brzaka i vodopada. Izuzetak predstavljaju meandrirajuüi tokovi Drine u kotlinama i zavalama gdje dominira boþna fluvijalna erozija i akumulacija šljunkovito-pjeskovitog nanosa sa pojavama ada. Bilans i režim voda tekuüica prvenstveno ovisi o koliþini i karakteru padavina, geološkoj graÿi, reljefu, tipu tla i vegetaciji. Drina, Lim i Sutjeska pripadaju nivalno-pluvijalnom režimu koga odlikuju dva maksimuma proticaja u proljeüe i u jesen i dva minimuma u ljeto i u zimu. Rijeka Drina je koliþinski najveüi tok sa prosjeþnim godišnjim proticajem (kod Višegrada) 302 m3/sec. Ovaj planinski vodotok drenira široke planinske prostore istoþne i jugoistoþne Bosne, sjeverne i istoþne Crne gore, zapadne Srbije i sjeverne Albanije. To je najveüa desna pritoka Save i nastaje u Šüepan polju sutokom Pive i Tare. Drugi po koliþini vode u regiji, sa prosjeþnim proticajem od 90 m3/sec, je tok Lima - planinske rijeke duge 197 km. Lim je najveüa pritoka Drine u koju se uliva 12 km uzvodno od Višegrada. Izvire ispod Prokletija i teþe složenom kompozitnom dolinom koju obilježava smjena kotlina i dolinskih proširenja sa uskim klisurama i kanjonima. Jugoistoþnu granicu regije kao rijeþnu državnu granicu (na dužini veüoj od 20 km) predstavlja tok Tare. Pored ljepote ovoga snažnog, bistrog planinskog vodotoka od posebnog su znaþaja njegove þiste oligosaprobne vode koje danas igraju važnu ulogu u razvoju rijeþnog turizma. Koliþina protoka nezagaÿenog toka Tare od 77 m3/sec ( kod Šüepan polja ) sa vodama prve klase kvaliteta predstavlja itekako znaþajan vodni resurs regije. ýehotina, Praþea, Bistrica, Sutjeska, Kolina manjih su srednjegodišnjih proticaja od 20 m3/sec.

66

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje Treba istaüi da uz Taru, rijeka Drina (uzvodno od Broda), Sutjeska, Bistrica (uzvodno od Miljevine) te njihove pritoke estetikom svojih obala, i pejsažnoambijentalnim skladom njihovih kompozitnih dolina imaju predispozicije za razvoj rijeþnog turizma. Ove rijeke obilježava prva klasa kvaliteta, izrazita providnot i zelenomodra boja vode što može da privuþe i strane turiste. Jedna od najvažnijih datosti podruþja je bogatstvo þiste prirodne vode koja uz autohtonu eko hranu može da obogati turistiþku ponudu Gornjeg Podrinja. Površinska - orohidrografska razvoÿa su jasna u predjelima regije sa vododrživim stijenama dok je u krškim terenima površinska hidrografska mreža dezorganizovana sistemima ponora (predstavljenim prslinama, pukotinama i kanalima) i prenešena duboko u krško podzemlje. Na podruþjima planinskih zaravni oblikovanih u kršu teku manji, þesto periodiþni , ponorniþki tokovi . Pri visokim vodama, usljed dotoka golemih koliþina vode i zapunjavanja nanosom, ponori se nerijetko zaþepe pa se na površini formiraju manje akumulacije. Ove vode se na topografskoj površini ponovo pojavljuju u obliku pomenutih snažnih kraških vrela. Rijeke teku kroz kompozitne doline koje karakterizira þesta smjena kotlinskozavalskih proširenja sa kanjonima i sutjeskama. Obilježavaju ih neusaglašeni uzdužni profili. ýesto usljed izrazitih nagiba uzdužnih profila rijeþna korita veüine tokova su ispunjena krupnim vuþenim nanosom sa pojavama brzaka i vodopada. To je posebno izraženo u duboko usjeþenim kanjonsko-klisurastim dolinama Praþe, Rakitnice, Bistrice, Sutjeske, Tare, Hrþavke, Drine.... Na tim mjestima brzina vode þesto premašuje 1m3/sec. Izuzetak predstavlja tok Drine u dolinskim proširenjima Gornjeg Podrinja koje tu zbog smanjenog nagiba talože svoj finiji šljunkovito-pjeskoviti nanos usljed pojaþane boþne fluvijalne erozije. Drina, Tara, Lim i Sutjeska dreniraju najviše masive Dinarida þije apsolutne visine premašuju preko 2300 m te po S. Ilešiþu pripadaju nivalno-pluvijalnom režimu koga obilježavaju proljetni (najviši u maju zatim aprilu i martu) i kasnojesenji maksimum proticaja ( novembarski približno jednak decembarskom ) te dva minimuma u ljeto i zimu. Na ovim rijekama je posebno u maju izražena pojava snježne retenzije odnosno retardacijskih voda zbog topljenja snijega u Durmitoru, Komovima, Prokletijama, Bioþu i Magliüu. Nakon dugotrajnih i obilnih kiša je evidentna pojava kraške retenzije odnosno zakašnjelih retardacijskih voda na tokovima koji dotjeþu iz planinskih krških terena kao i na vrelima sa relativno plitko zalijegajuüom izdani. Gornji tok Neretve i njene pritoke pripadaju pluvio-nivalnom režimu sa najvišim vodostajima u aprilu i maju (prvi maksimum proticaja) te novembru i decembru a najnižim u u avgustu i septembru. Sve pritoke Drine bujiþarskog su karaktera jer dotiþu iz planinskih podruþja. Obilježavaju ih dosta neuravnoteženi godišnji i mjeseþni hodovi vodostaja na što je prvenstveno utjecao raspored padavina i izrazita vertikalna rašþlanjenost reljefa. Vrlo važnu hidrološku znaþajku takoÿer predstavljaju pojave brojnih i þestih stalnih manjih planinskih rijeka i potoka sa þistim i pitkim vodama u kojima egzistira potoþna pastrmka. U porijeþju gornjeg toka Drine sa ovoga aspekta treba pomenuti þiste tokove njezinih lijevih pritoka: Sutjeske, Hrþavke, Bjelave, Oteše pa Govze i Dobropoljke u slivu Bistrice te gornje tokove Praþe, Koline i Osanice te Žepe. U ovu grupu se mogu svrstati i sastavnice desne pritoke Drine Rzava - Crni i Bijeli Rzav kao i Radonja lijeva pritoka Lima. Potrebno je naglasiti da navedeni vodotoci predstavljaju recipijente otpadnih voda. Njihove obale i korito nerijetko predstavljaju divlje deponije u koje domicilno stanovništvo odlaže otpad. U cilju razvoja rijeþnog turizma potrebno 67

A. Lepirica

je poduzeti mjere i aktivnosti u cilju spreþavanja ovakvih pojava kroz ekološku edukaciju stanovništva i primjenu zakonskih mjera. Vještaþke akumulacije HE Višegrad i Peruþaþko jezero su po svojim vodnim zapreminama, zelenkastoj boji, okolnom atraktivnom kanjonskom reljefu i ljetnjoj temperaturi vodepogodne za razvoj jezerskog turizma. S tim u vezi treba spomenuti manje turistiþke brodove «Vodeni ûiro», «Lotika» i druge koji saobraüaju navedenim akumulacijama kanjonskim dolinama Lima i Drine. U usporedbi s prethodno spomenutim vodne akumulacije prirodnih planinskih jezera su zanemarive što se takoÿe odnosi i na manju vještaþku akumulacije HE Mesiüi na Praþi. No po svojoj ljepoti prirodna planinska jezera na Zelengori: Orlovaþko, Crno i Bijelo jezero, Gornje i Donje Bare bi trebale predstavljati nezaobilazne destinacije u turistiþkoj ponudi Gornjeg Podrinja. 2.5. Tla Osnovni faktori koji utiþu na nastanak i razvoj tla su litološki supstrat, klima, reljef, organski sastav, antropogene aktivnosti i vrijeme. Da bi se razvio sloj od svega nekoliko cm tla potrebno je u prosjeku oko 500 godina. Zemljište je opšte dobro koje ima primarnu ulogu u proizvodnji hrane i kao prirodni resurs nema neiscrpne rezerve. Ono se stvara i obnavlja veoma sporo zato ga treba strogo zaštiti te provesti racionalne agrotehniþke mjere pri njegovom iskorištavanju. Zbog izrazite prirodne raznolikosti navedeno podruþje obilježava više tipova tala. Najniže hipsometrijske položaje u dolinama rijeka pedološki izražavaju fluvisoli. Ova aluvijalna dolinska tla koja se nalaze u dolinskim ravnima uz tokove Drine i pritoka na potezu od Foþe do Goražda, Lima kod Rudog i donjeg toka Rzava kod Višegrada su najplodnija u regiji. Pogodna su za uzgoj mnogih kultura a navodnjavanjem daju visoke prinose. Više terene odnosno sredogorski i gorski pojas pedološki izražavaju kalkokambisoli i kalkomelanosoli razvijeni na kreþnjaku. Ovaj tip zemljišta najviše je zastupljen u opštinama Kalinovik, Rogatica te u jugoistoþnom i jugozapadnom dijelu opštine Foþa. To se odnosi na padine i planinske zaravni planina Devetaka, Lelije, Treskavice, Zelengore i Ljubišnje. Prema pedološkoj karti Bosne i Hercegovine (R 1: 500 000) na širokim prostorima središnjeg dijela Gornjeg Podrinja , koje geološki tvore paleozojske kisele silikatne stijene, pedološki supstrat je predstavljen distriþnim kambisolom – kiselosmeÿim tlima. To su podruþja istoþnih padina Jahorine i doline Kolunske rijeke, doline Sutjeske,ýehotine, Janjine i padina desne dolinske strane nizvodno od Višegrada. Pogodna su za uzgoj krompira, raži, jeþma i zobi odnosno domaüeg hljeba kao eko-gastronomske ponude. Rendzine su najzastupljenije na potezu planina Zvijezda ( vrh Stolac ) - Vardište u opštini Višegrad. Ova tla su pogodna za razvoj šuma. ýeste su pojave mozaika kompleksa kambisola i rankera u opštinama Rudo i Višegrad. Nerazvijena plitkozalijegajuüa zemljišta litosola, koja se pojavljuju na kreþnjaþkodolomitnoj podlozi, nalazimo na najvišim grebenima i liticama Volujaka, Magliüa, Treskavice i Lelije kao i na strmim kanjonskim stranama Bistrice, Tare, Lima, Drine i Žepe. 68

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje Razvoj voüarstva u dolinama i kotlinama Gornjeg Podrinja ima dugu tradiciju. Tu se posebno misli na uzgoj kvalitetnih autohtonih jabuka koje vezujemo za podruþja oko Goražda, Mravinca i Osanice. Zatim uzgoj oraha, kruške i šljive þiji bi proizvodi (džem, rakija, prirodni sokovi) igrali kljuþnu ulogu u ekoturistiþkoj ponudi zdrave hrane kao jednog od specifikuma regije. Zemljišta planinskih zaravni (opštine Kalinovik, Rogatica..) pogodne su za uzgoj domaüeg krompira koji se i danas vrši bez primjene hemijskih preparata.

2.6. Vegetacija, biljni i životinjski svijet Prema ekološko-vegetacijskoj rejonizaciji Bosne i Hercegovine (Beus, Burlica i dr., 1983.) ova mezoregija teritorijalno ulazi u gornjedrinsko i jugoistoþno bosansko podruþje a dijelom i u podruþje istoþnobosanske visoravni. Najniži položaji u dolinama i kotlinama rijeka predstavljeni su vegetacijom vlažnih staništa higrofilnih vrsta vrba i topola. Na nižim padinama gornjeg Podrinja, zaklonjenim od hladnih vjetrova, egzistiraju hrastove šume sladuna, kitnjaka i cera. Na tim podruþjima, na prisojnim položajima, posebno na kontaktu pomenutih bjelogoriþnih šuma i livada postoje prirodne moguünosti za razvoj pþelarstva te proizvodnju meda kao domaüeg eko proizvoda. Vegetacijske zone (pojasevi) lako su prepoznatljive usljed izraženih visinskih razlika. Brdsku vegetacijsku zonu prekrivaju šume bukve, javora i johe. Gorski vegetacijski pojas iznad 1.000 m n/v obilježen je gustim sastojinama smrþe, jele i bukve, koje povrbšinski zapremaju najveüi dio ovoga prostora. Na mikrolokacijama mrazišta prisutne su mrazišne šume smrþe. Šume crnog bora uglavnom nastanjuju litice kanjona ovoga podruþja dok su mješovite sastojine bijelog bora, smrþe i jele zastupljene na visoravnima istoþne Bosne . Vegetacija ekološki þiste sredine planinskih pašnjaka znaþajna je za razvoj stoþarstva a time i proizvodnju zdrave hrane (sir, kajmak, mlijeko...) . Najviši položaji ovog prostora, na visinama iznad 1.700 m, u vegetacijskom smislu su uz planinske pašnjake predstavljeni vegetacijom sipara i bora krivulja. Sa stanovišta specifiþnog nauþno-istraživaþkog vida turizma posebno je znaþajan zaštiüeni prašumski rezervat Peruüica sa površinom od 1.234 ha koji se nalazi u okviru Nacionalnog parka Sutjeska. Na tom strogo zaštiüenom podruþju možemo naüi jele i smrþe, starosti i preko 300 godina, þije visine dostižu i preko 50 metara sa prsnim promjerom od 1,5 m. Posebno treba pomenuti autohtonu endemiþnu vrstu Panþiüeve omorike koja je jedna od glavnih prirodnih znaþajki Gornjeg Podrinja. Ovo prirodno rijetko drvo egzistira na Gostilji, Stocu, Cerovoj ravni, Božurevcu u opštini Višegrad zatim na Golom Brdu i Sjemeüu u opštini Rogatica, lokaciji Viogor-Šahdani u opštini ýajniþe te planini Radomišlje u opštini Foþa. U poslijeratnom tranzicijskom razdoblju neracionalna divlja sjeþa doprinosi ubrzanom nestanku šuma promatranog podruþja regije. Zato treba poduzeti neophodne mjere u cilju zaštite i revitalizacije ovog regulatora prirodnih procesa koji je vrlo bitan sa aspekta razvoja planinskog i zdravstveno – ljeþilišnog turizma.

69

A. Lepirica

Floristiþki sastav podruþja je raznolik. Karakterizira ga izuzetno bogatstvo biljnih vrsta i visok procenat endemskih vrsta cvjetnica posebno na karbonatnoj podlozi.Veliki je broj jestivih, vitaminoznih i ljekovitih vrsta a naroþito meÿu makrofitskim gljivama što je bitna znaþajka u proizvodnji i ponudi zdrave hrane. Proplanci, planinski pašnjaci, stjenoviti dolomitno – kreþnjaþki odsjeci ovog veüim dijelom nezagaÿenog i rijetko naseljenog podruþja obiluju raznim vrstama ljekovitog bilja. Crni šljez, lincura, smreka, kantarion, hajduþka trava, majþina dušica, nana samo su neke od njih. Za vegetacijskog razdoblja ono svojom pojavom ne samo da uljepšava prirodni pejsaž nego može da se iskoristi i za prehrambene i farmaceutske potrebe . Guste šume, visoki planinski grebeni, brojni proplanci, livade, izvori i vrela, þiste planinske rijeke , potoci i jezera su prirodna staništa osebujnog životinjskog svijeta (žabe, puževi, zmije, ribe, ptice i visoka divljaþ). Jedna od osnovnih znaþajki faune je visok procenat endemiþnih – rijetkih vrsta. Nerijetke su pojave stenoendemiþnosti kao i postojanje starih – reliktnih vrsta . U planinskom pojasu Gornjeg Podrinja egzistiraju brojne vrste visoke divljaþi (mrki medvjed, vuk, balkanska divokoza) kao rijetke ugrožene evropske vrste koje su u zemljama Evrope prava rijetkost i stoga strogo zaštiüene. Sa aspekta turizma treba pomenuti srndaüa, lisicu, divlju maþku, divlju svinju, lisicu, kunu zlaticu a od ptica surog orla, orla krstaša, sovu ušaru, sokola, jastreba, tetrijeba gluhana, jarebicu kamenjarku itd. Planinski vodotoci su životna staništa salmonida (potoþna pastrmka, lipljen, mladica), rijeþnih rakova, vodenih insekata, (vodeni cvijet, obalþari, tvrdokrilci itd.) dijatomeja, vodenih mahovina kao indikatora þistih nezagaÿenih voda. Nerijetka je i pojava sada veü ugrožene evropske vrste – vidre. Uvažavajuüi navedene osebujne i specifiþne prirodne karakteristike ove mezoregije posebnu pažnju treba pokloniti razvoju turizma u prvom redu ekoturizma u cilju turistiþke valorizacije Gornjeg Podrinja. 3. Prirodne predispozicije za razvoj turizma u Gornjem Podrinju Na osnovu prezentiranih prirodnih datosti kojima je bogato obdarena ova regija možemo zakljuþiti da postoje brojne prirodne pogodnosti za razvoj turistiþko rekreativnih aktivnosti koje ulaze u sklop: planinskog, rijeþnog, jezerskog , zdravstveno - ljeþilišnog, nauþno-istraživaþkog i seoskog turizma. Buduüi da promatrani prostor veüim dijelom obilježava þista prirodna sredina postoje dobre predispozicije za razvoj ekoturizma

3.1. Planinski turizam 3.1.1. Planinarenje Planinarenje ima svoju dugu tradiciju u Gornjem Podrinju jer cijelu regiju opasuju visoke i srednjevisoke planine Dinarskog morfosistema. Posebno atraktivni i privlaþni za visokogorsko planinarenje su masivi Magliüa, Volujaka, Ljubišnje, Zelengore , Lelije i Treskavice þije apsolutne visine premašuju 2000 m. Na njima postoje markirane staze koje treba obnavljati. Njihovi goli, oštri 70

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje grebeni, stjenovite litice sa siparima, pašnjaci, romantiþna planinska jezera, huþni potoci te bujne mješovite šume sa usamljenim proplancima predstavljaju bogatstvo raznolikosti koje je skladno ukomponovano u pejsaž gorskog krajolika. Na atraktivnim lokalitetima Zelengore, Lelije, postoje izgraÿene planinske i lovaþke kuüe koje su ograniþenog kapaciteta (Gornje Bare, Jugovo jezero, Jablan do, Bijele vode itd.) povezane planinarskim stazama i makadamskim putevima. Važno je napomenuti da na najvišim planinama Bosne i Hercegovine - Magliüu, Volujaku i Ljubišnji nema planinskih objekata. Magliü, Zelengora i Volujak koji se nalaze u okviru NP ''Sutjeska'' kao i prašumski rezervat ''Peruþica'' sa slapom Skakavac visine 75m koji se nalazi u srcu ove jedne od posljednjih prašuma Južne Evrope su najposjeüeniji od strane planinara i turista tokom ljeta i rane jeseni. Posebnu draž ovome prostoru daju lijepa i atraktivna planinska jezera. Zbog prirodne estetike njihove pojave i samog ambijenta u kojem se nalaze ona predstavljaju potencijalne destinacije planinskog turizma u ovom dijelu regije. Njihova priobalja ljeti služe kao kamping prostori. Na Zelengori su to : Orlovaþko, Jugovo, Bijelo i Crno, Kotlaniþko, Štirinsko i Kladopoljsko te Gornje i Donje Bare. Ispod sjeveroistoþnih padina Crvnja je Crvanjsko jezero kao i jezero na Gvoznu ispod Treskavice. Pored rekreativne uloge mnoga od njih su poribljena te se koriste za ribolov. Sa turistiþkog stanovišta važno je spomenuti i nedaleko Trnovaþko jezero koje se nalazi u susjednoj Crnoj Gori ali u geomorfološkom smislu pripada istom planinskom masivu (Magliü i Volujak). Do njega planinari i turisti dolaze iz Nacionalnog Parka «Sutjeska» . Podruþje Nacionalnog parka «Sutjeska» koje se nalazi na samom jugoistoku Gornjeg Podrinja po svojoj prostorno-planerskoj funkciji i bogatim prirodnim sadržajima bi trebao predstavljati nosioca razvoja brojnih vidova planinskog turizma u regiji. No da bi se to postiglo potrebna je šira podrška države, entiteta, regije i opština na kojoj se nalazi nacionalni park. U cilju regionalnog razvoja turizma u Visokim Dinaridima ovom prilikom bi predložili da se visokogorsko podruþje Magliüa, Volujaka i Bioþa objedini u jedinstveni transnacionalni park dvaju država BiH i Crne gore jer taj prostor u prirodnom ali i turistiþkom smislu predstavlja jednu neraskidivu cjelinu. To bi po našoj viziji bio regionalni park prirodnih ljepota evropskog znaþaja. Nešto sjevernije (u središnjem i sjevernom dijelu regije) se nalaze srednjevisoke planine Pliješ, Jahorinski Borovac i Klek, Kovaþ, Varda, Devetak i Veliki Stolac. Njihove padine su umjerenijih nagiba od predhodno pomenutih visokogorskih masiva te su pogodne za izletniþko planinarenje i rekreativnu šetnju. Na tim podruþjima se nalaze lokalna izletišta kao npr.: Cicelj (opština ýajniþe), Ravanci (opština Rudo), Bijele Vode (opština Goražde), Borike (opština Rogatica), Dobre Vode (opština Kalinovik)itd. Takoÿe za razvoj navedenih vidova planinskog turizma po svojim prirodnim karakteristikama su interesantna podruþja planinskih zaravni u okviru svih navedenih planinskih masiva Gornjeg Podrinja. Destinacija «Bijele vode» u okolini Goražda sa kompletnom infrastrukturom je jedan od primjera kako staviti u funkciju objekat za potrebe rekreacije i zimi i ljeti. Vidikovci odnosno taþke osmatranja sa izrazitim radijusom vidika su bitne kao turistiþke destinacije . Svakako najpoznatiji u regiji je vidikovac kod Dragoš sedla sa pogledom na prašumu Peruþicu i slap Skakavac visine 75 m kojim se divlja rjeþica Peruþica vertikalno ruši preko surih litica dok suri stjenoviti odsjeci Volujaka i Tovarnice u pozadini zatvaruju vidokrug. To su takvi kontrasti i bogati prirodni sadržaji koje treba znalaþki iskoristiti.

71

A. Lepirica

Izvrstan vidikovac je Vranovina sa koje se pruža nesvakidašnji pogled na zasnježene vrhove Durmitora i kanjonski tok Tare što u hipsometrijskom smislu predstavlja visinsku razliku od 2000 metara. Zaista impresivan prizor. Ništa manje atraktivan je i vidik sa Zlatnog Bora u susjedstvu. Sa najviših vrhova i grebena spomenutih visokih planina radijus vidika seže i preko 100 km zraþne linije. Postoje i druge visinski niže lokacije sa atraktivnim vidicima kao što su to Poda ( pogled na centralni masiv Zelengore), Zagorje kod Kalinovika, planina Bokšanica (pogled na kanjon Drine), Kmur kod Foþe itd . Sve su to jedne od buduüih potencijalnih turistiþkih destinacija Gornjeg Podrinja. Organizovanjem fotosafarija obogatila bi se ekoturistiþka ponuda regije. Tu se u prvom redu misli na snimanje visoke divljaþi (medvjeda, vuka, divokoze, srne, divlje svinje) ali takoÿe tetrijeba gluhana u doba parenja što predstavlja izuzetnu atrakciju. Znaþi human pristup životinjama što i jeste jedna od osnovnih smjernica ekologije na þijim nauþnim pristupima je zasnovan ekoturizam

3.1.2. Skijanje Alpsko skijanje kao jedan od masovnih vidova zimskog turizma minorno je zastupljeno na podruþju regije iako postoje dobri prirodni uslovi za njegov razvoj. Nadgorje kod Bakiüa i Tjentište (opština Foþa) te Bijele Vode (opüina Goražde) predstavljaju lokalne zimske ski-centre u cijelom Gornjem Podrinju Turno skijanje ili visokogorsko skijanje imalo bi svoju punu primjenu tokom zimskih i ranoproljetnjih mjeseci na visokim planinama regije. Pogodni za ovaj vid individualnog poluekstremnog sporta su masivi Zelengore, Lelije, Vuþeva, Ljubišnje i Crvnja. Za iskusnije turne skijaše posebno one koji vole avanturu Magliü i Volujak bi svakako predstavljali izazov. Osnovna pretpostavka za Cross country ili skijaško hodanje su tereni blažih nagiba pod snježnim pokrovom. Podesne za ovaj vid sportsko-rekreativne aktivnosti su planinske zaravni Borika, Gosine planine, podruþja oko Kalinovika (Gvozno, Jelašca, Obalj) kao i drugi teren i brdsko-planinskog pojasa posebno oni koje odlikuje relativno dobra saobraüajna povezanost.

3.1.3. Alpinizam To je ekstremni individualni sport. Danas u savremenom razdoblju, predstavlja nezaobilazan segment ekoturistiþke ponude. Stijene Magliüa, Makaza, Sniježnice, Treskavca u Zelengori, Velikog Treskaþa u Treskavici, stijene u kanjonu Sutjeske i druge pogodne su za penjanje u suhoj stijeni. Za zimsko penjanje u ledno kombinovanim strmcima podesni su strmi odsjeci Magliüa, sjeverni odsjeci Volujaka, Kozje strane u Zelengori itd. Za razvoj sportskog penjanja koje po definiciji podrazumjeva blizinu saobraüajnice i stijene takoÿe postoje uslovi. Prvenstveno to se odnosi na terene donjeg kanjona Praþe, kanjona Lima, Sutjeske itd.

3.1.4. Mountain bicycling (planinski biciklizam) Na terenima Gornjeg podrinjakoji su ispresjecani makadamskim putevima a nisu u funkciji savremenog automobilskog saobraüaja postoje dobre moguünosti za razvoj 72

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje planinskog biciklizma. Navesti üemo ovom prilikom samo neke kao što su : Jelašca – Poda – Orlovaþko jez. – ýemerno, tereni Borika, Gvozna, stari drum ýajniþe - Foþa, dio trase napuštene uskotraþne pruge od Ustipraþe do Praþe itd.

3.2. Horseback Predstavlja jahanje konja u prirodnom ambijentu. Može se okvalifikovati kao ekoturistiþka ponuda za koju ovdje tradicionalno vezujemo Borike. Preciznije to je glavni turistiþki centar u opštini Rogatica sa ergelom arapskih i bosanskih brdskih konja. Ergela je osnovana davne 1893.godine. Hotel na Borikama(sa 36 ležaja) je u neposrednoj blizini, trim staza kao i tereni pogodni za horseback. Vazdušna banja i ergela se nalaze na 18 km od Rogatice (asfaltni put) na 900-1300 km nad. visine. Blizina Sjemeþke planine i planine Devetaka te Boriþka visoravan , poznati su po lovu na krupnu divljaþ. Na tim terenima postoji moguünost konjiþkog sporta te rekreativnog skijanja. Moramo istaüi da Borike treba agilnije turistiþki promovirati zbog nedovoljne posjete.

3.3. Paragliding Možemo pretpostaviti da bi letenje-paragliding bilo izvodivo na širokom prostoru mezoregije. Za taj ekstremni sport potrebno je utvrditi pravce vjetrovnih struja i pogodne lokacije te se konsultovati sa onima koji se njime aktivno bave.

3.4. Rijeþni turizam Pojam rekreacija je nastao od latinske rijeþi recreare što znaþi oporaviti se. Vezano za kopnene vode u ovoj studiji pod rekreacijom se podrazumjeva : kupanje, osvježenje, rekreativne šetnje i boravak uz rijeke, jezera, vodopade, vrela i termomineralne izvore. Znaþaj voda Gornjopodrinjske regije se ne ogleda samo u njihovom bogatstvu , kvaliteti, pojavnoj i fiziþko-hemijskoj raznolikosti nego i po specifiþnoj ljepoti i atraktivnosti koja odlikuje veüinu bistrih rijeka, potoka, vrela i planinskih jezera. Vode su znaþajan i perspektivan resurs ovog podruþja sa bogatim prirodnim datostima koje omoguüavaju razvoj razliþitih vidova turizma, od stacionarnorekreativnih do ekstremno-sportskih aktivnosti. Posebno treba istaüi ljepotice Taru i Drinu – koje svojim proticajima, brojnim brzacima, bistrinom, zelenkasto-modrom bojom voda, pejzašno – ambijentalnim skladom obala, atraktivnošüu dubokih kanjona i klisura i pitomih dolinskih proširenja uz naglašen stepen biodiverziteta slatkovodnih i kopnnenih vrsta živog svijeta pogodne su za razvoj ekoturizma . Masovnije turistiþke posjete ovim rijekama su u ljetnom periodu. U tom razdoblju su zastupljene brojne sportsko – rekreativne aktivnosti.

3.4.1. Rafting To je popularna sportsko-rekreativna aktivnost je posebno znaþajna u posljednje vrijeme u BiH. Tara i Drina su ocijenjeni na veüoj dužini svog toka kao rijeke srednje teškoüe po meÿunarodnoj rafting skali. Navedena karakteristika je bitna pretpostavka za masovnije turistiþke posjete. U ljetnim mjesecima, najveüa turistiþka potražnja i interes 73

A. Lepirica

su usmjereni ovom vidu ekoturizma. Prema iskazima organizatora u zadnje vrijeme na rafting turama je evidentno uþešþe stranih turista posebno onih iz zapadnih zemalja . Zbog evidentnog masovnog uþešþa rafting þamaca i brojnosti posjetilaca važno je utvrditi granice do kojih se mogu koristiti ove rijeke a da se ne naruše prirodni procesi u njihovim tokovima i obalama. Znaþi s ekološkog aspekta vrlo je važno utvrditi kapacitet prihvata rijeþnih ekosistema Tare i Drine (caring capacity, eng.) što zapravo predstavlja moguünosti ekosistema da prihvati antropogene pritiske bez trajnog poremeüaja njegovog prirodnog balansa. To je zadatak interdisciplinarnog tima struþnjaka sa ciljem buduüeg održivog razvoja turizma. Splavarenje se tradicionalno veže za ove dvije rijeke te predstavlja posebnost turistiþke ponude Gornjeg Podrinja. Svojevrsna turistiþka atrakcija ovdje su višednevna spuštanja splavom kroz kanjon Tare i dolinu Drine. Zbog toga su, posebno u Foþi, Sarajevu, Goraždu ali i drugim mjestima regije osnovane privatne firme specijalizirane za rijeþni turizam . Na obalama gornjeg toka Drine tokom ljeta su najposjeüeniji kampovi u Šþepan Polju, Bastasima, Ustikolini itd. To su uglavnom kampovi sa improviziranim restoranima, i prateüom infrastrukturom . Postoje ureÿeni kampovi kao npr. na Tjentištu u Nacionalnom parku « Sutjeska » , «Ada» u Ustikolini itd. sa bungalovima i kamping prostorom sa prateüom infrastrukturom. Smatramo da bi državni organi trebali izvršiti plansko ulaganje u razvoj raftinga i splavarenja kao perspektivnih vidova rijeþnog turizma.

3.4.2. Kajakaštvo na brzim vodama Predstavlja vid ekstremnog sporta.posebno su dobre prirodne predispozicije za razvoj kajakaštva na Tari, Praþi i Drini zato što usljed izrazitih nagiba uzdužnih profila njihova rijeþna korita obiluju brzacima i bukovima. Na tim mjestima brzina vode þesto premašuje 1m3/sec. Pored þistih tokova poklonici ovog sporta mogu da uživaju u atraktivnim kanjonima, gustim mješovitim šumama koje natkriljuju huþna korita, vodopadima i snažnim kraškim vrelima ... No veliki problem masovnijem dolasku stranih kajakaša predstavlja þvrsti otpad koji je vidljiv na stranama rijeþnih korita za vrijeme niskih vodostaja.

3.4.3. Kanuing Razvoj kanuinga (ili kanoistike) u ovome podruþju nema dužu tradiciju iako za to postoje moguünosti. Vještaþke akumulacije HE '' Višegrad'' i Peruþaüko jezero koje se nalaze u preko 500 m dubokim, atraktivnim drinskim kanjonima pogodne su za razvoj ovog veslaþkog sporta. Rijeka Drina, posebno nešto umireniji dijelovi toka u dolinskim proširenjima kod Foþe, Goražda i Višegrada su pored spomenutog splavarenja podesni za rekreativnu kanoistiku.

74

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje 3.4.4. Kanjonstvo Kanjonstvo je ekoturistiþki vid ekstremnog sporta posebno raširen u razvijenim zemljama Zapada. Može da ima punu primjenu u brojnim i do 1000 metara duboko usjeþenim kanjonskim dolinama Gornjepodrinjske regije. Ti skoro nedostupni predjeli divlje - izvorne prirode sa turistiþkog stanovišta predstavljaju prvorazrednu atrakciju. To su kanjoni : Hrþavke, Sutjeske, Oteše, Bjelave, Bistrice, ýehotine te brojnih manjih pritoka u pomenutim slivovima.

3.4.5. Sportski ribolov Postoje dobre predispozicije za razvoj sportskog ribolova na ovom podruþju. Cijenjene vrste salmonida - potoþna pastrmka, mladica i lipljen nastanjuju brze planinske rijeke regije. Mušiþarenje ili flyfishing koji je popularan na Zapadu mogao bi imati svoju punu primjenu na ovim bistrim i atraktivnim vodotocima. Prigodne reklame, sadržaji i programi turistiþke ponude te podpora šire zajednice bi imale važnu ulogu u razvoju ovog tipa rijeþnog turizma. Posebnu pažnju bi trebalo posvetiti pasioniranim poklonicima sportskog ribolova iz inostranih zemalja radi pridobijanja buduüe stalne turistiþke klijentele. Prema nalazima eksperata riblji fond rijeke Drine je ugrožen te stoga treba poduzeti adekvatne mjere i aktivnosti kojim bi se riješio ovaj aktuelni problem ihtiofaune. Najmasovnije po broju uþesnika su kratke posjete vikend-izletniþkog karaktera. To je rekreacija na obalama rijeka i vrela u koju su ukljuþene sve starosne grupe stanovništva. Impresivni kanjon i dolina Sutjeske u srcu Nacionalnog parka ''Sutjeska'' tokom je ljeta masovnije posjeüen. Ovom prilikom üemo navesti samo neke od brojnih lokacija koje su pogodne za rekreaciju. To su : dolina Žepe, Kadino vrelo, obale tokova Drine, Rzava, gornjeg toka Praþe i Bistrice, Dobropoljke, Radoinje, Govze, Janjine, Brijoni kod ýehotine, vrela Krupice i ostali. Brojni slapovi i vodopadi predstavljaju samo jednu kariku u lancu atraktivnih turistiþkih sadržaja kao što su Skakavac u Peruþici, Skakavci u kanjonu Hrþavke, vodopadi Jabušnice, Ljutnice, Pršin potoka. Veüina rijeka regije su hladni planinski tokovi sa prosjeþnim ljetnim temperaturama vode 12-16 0C . Mogu se koristiti za osvježenje u julu i avgustu kada temperature zraka premašuju 30 0C. U pitoresknoj dolini Rzava je ponovo puštena u rad uskotraþna pruga na relaciji Dobrun – Vardište kojom je obogaüena turistiþka ponuda opštine Višegrad. U njenoj neposrednoj blizini kod Dobruna nalaze se prirodne plaže rijeke Rzav koja je ljeti pogodna za kupanje. Zasada rijeþne tokove za kupanje i osveženje koristi lokalno stanovništvo.

3.5. Jezerski turizam Površinski vodeni slojevi vještaþkih akumulacija HE '' Višegrad'' i ''Bajina Bašta'' (u opštini Višegrad) imaju znatno više temperature od spomenutih rijeka što pogoduje razvoju kupališnog turizma i rekreaciji tokom ljetnjih mjeseci. Akumulacija nizvodno od Višegrada ljeti se zagrijeva i do 23 0C. Navedena vještaþka jezera pogodna su za ribolov (ciprinidne i salmonidne vrste riba), jedrenje i kanuing. 75

A. Lepirica

Izrazite dnevne oscilacije jezerskog nivoa uzrokovane radom pomenutih hidroelektrana utiþu na zamuljivanje obale i onemoguüavaju normalan pristup jezerima. To je znaþajna prepreka razvoju jezerskog turizma koja bi se mogla riješiti pontonima, platformama na vodi te izgradnjom turistiþko-ugostiteljskih objekata itd. Turistiþki brodiü ''Zelenika'', kapaciteta 50 putnika je na raspolaganju turistima. Saobraüa akumulacijskim jezerom HE ''Bajina Bašta'' kroz atraktivni kanjon Drine, na relaciji Višegrad – Peruþac dugoj 54 km. Važno je spomenuti turistiþki brod ''Vodeni ûiro'' (originalna ideja potekla od lokalne nevladine organizacije iz Rudog) Ovom brodicomje turistiþki valorizirana akumulacija HE Višegrad odnosno 35 km ujezerenog toka Drine i 13 km atraktivnog kanjona Lima. Izgraÿeno je nekoliko pristaništa sa pontonima za «Vodenog ûiru» koji imaju funkciju jezerskih mini luka Gornjeg Podrinja i kamping prostora namijenjenih za odmor i rekreaciju. Treba napomenuti da su u ovom radu turizam i rekreacija na planinskim jezerima navedena u sklopu podpoglavlja ''Planinski turizam''.

3.6. Zdravstveno-ljeþilišni i banjski turizam Banjsko-rekreativni turizam u Gornjem Podrinju je zastupljen u banji ''Vilinoj Vlasi'' udaljenoj 5 km od Višegrada. Rehabilitacioni centar raspolaže savremenom medicinskom opremom i zatvorenim bazenom sa termalnom vodom. To je balneološko ljeþilište koristi termomineralnu vodu temperature od 34 stepena Celzijusa. Posebna atrakcija je staro tursko kupatilo izgraÿeno 1575. godine za koji se vezuju poþeci banjskog turizma u ovoj regiji. Višegradska banja je jedino balneološko ljeþilište u Gornjem Podrinju u kojoj se lijeþe reumatiþna oboljenje, neuralgije a pomaže u sluþaju nesanice i preranog starenja. Šumovita podruþja, tihi ambijent i þisti planinski zrak koji su posebno obilježje srednjevisokih planina Kovaþ, predjela Cicelja, Devetaka itd te visokoplaninskih zaravni pogoduju lijeþenju nervnih i pluünih bolesti. Nekada na lokaciji Metaljka u graniþnom dijelu opštine ýajniþe je bio sanatorijum za pluüne bolesti. Razvoj navedenog vida turizma traži velika ulaganja.

3.7. Nauþno – istraživaþki turizam Naglašen stepen geodiverziteta te preplitanje razliþitih klimatskih tipova na ovom podruþju su uticali na visok stepen biodiverziteta vrsta - živog svijeta. Priroda je tako bogato obdarila podruþje regije brojnim fenomenima tako da razvoj nauþno-istraživaþkog turizma ima svoju punu opravdanost. Prašumski rezervat «Peruþica» sa površinom od 1291 h je svakako jedan od najznaþajnijih za razvoj ovog vida turizma posebno za nauþnike iz oblasti šumarstva i biologe. Prašumski kompleks Careve Gore u Zelengori bi takoÿe bio zanimljiv sa ovoga aspekta kao Gostilja i Veliki Stolac vezano za endemiþnu Panþiüevu omoriku zatim Radomišlje itd. Cijelo podruþje Nacionalnog Parka «Sutjeska» je iznimno interesantno i privlaþno za: geomorfologe, geologe, geografe, dendrologe, botaniþare, hidrometeorologe, ekologe i ostale, što bi svakako moglo da inicira razvoj nauþno-istraživaþkog turizma.

76

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje Brojne hidrogeološke zone – peüine zatim jame u okolini Kalinovika, Rogatice i Žepe, krških masiva i kanjona opština Foþa, Rogatica, Pale-Praþa, Višegrad ... Mnoge od njih su neispitane što predstavlja izazov za speleologe i geologe. Zatim brojni ponori i ponorniþki tokovi (npr. u Gvoznu polju) i izdašna kraška vrela. Interesantni su fluviokrški oblici kanjonskih tjesnaca Sutjeske, Hrþavke, Bistrice, itd. Kamene svodove na Dobropoljskoj rijeci i na ýehotini bi trebalo zaštiti u formi geomorfološkohidroloških spomenika. Atraktivne pješþane piramide tercijarno molasnih sedimenata kod Miljevine treba praktiþno zaštiti i dovesti u turistiþku funkciju. Pojave endemiþne faune vodotoka i jezera þine ovaj prostor vrlo zanimljivim za ihtiologe. Mnoge lokacije navedene u ovoj studiji mogu da posluže kao mjesta – ''škole u prirodi'' za uþenike osnovnih i srednjih škola. Pogodne su za održavanje terenskih ekskurzija studenata šumarstva, geografije, biologije, geologije ...

3.8. Seoski turizam Razvoj specifiþnog seoskog turizma nema dugu tradiciju iako za njega postoje uslovi na ovom podruþju. Vrlo je važno napomenuti da pri samom procesu kreiranja ekoturistiþkih programa odnosno ponuda seoski turizam i kulturno-istorijsko nasljeÿe ne smiju biti zaobiÿeni. Stranoj klijenteli þesto su najinteresantniji stari objekti graÿeni u tradicionalnom stilu, narodne nošnje, zdrava hrana. Zato bi trebalo pokušati djelovati u tom pravcu. Navedeno podrazumjeva restauraciju takvih sada þesto napuštenih seoskih objekata koji su skoro u poluruševnom stanju. Stoga se u razvoj ove grane ekoturizma mogu ukljuþiti i savremenije, þiste i ureÿene seoske kuüe. Stare tradicionalne zanate, procese proizvodnje zdrave hrane na tradicionalne naþine (npr.košenje trave, mljevenje žita u starim mlinovima itd.) trebalo bi podržati i uvrstiti u turistiþke programe. Zato su vrlo važni lokalni idejni projekti koji za cilj imaju stimulaciju seoskog turizma uvažavajuüi pri tom realnu ekonomsku situaciju, Kao primjer üemo navesti idejni projekat «Put jabuke» poteklu od direktora turistiþke zajednice Bosansko-Podrinjskog kantona kojim bi se objedinila ponuda zdrave hrane i seoskog turizma u okolini Goražda. 4. ZAKLJUýAK Regiju Gornjeg Podrinja karakterišu raznovrsni i osebujni, još saþuvani, prirodni sadržaji i rijetkosti. Zbog treba dati prioritet razvoju ekoturizma što se u prvom redu odnosi na planinski, rijeþni i jezerski turizam. Pored navedenog takoÿe neophodno je stimulisati razvoj seoskog turizma. Uvažavajuüi sadašnju tešku ekonomsku situaciju smatramo da su pomenuti vidovi turizma trenutno ali i u bliskoj buduünosti najprimjereniji jer ne traže velika ulaganja a mogu pozitivno da utiþu na razvojne procese u regiji (saobraüaj, trgovina i ugostiteljstvo, zanatstvo, razvoj manjih i srednjih preduzeüa, razvoj privatnog poduzetništva, poljoprivrede, ruralnih naselja, komunalne aktivnosti itd.). Pored svih poteškoüa (devastirani hoteli, zastarjela prateüa infrastruktura, skromni kapaciteti turistiþkih receptiva) ipak postoje pozitivni pomaci u ovoj privrednoj grani tercijarnog sektora djelatnosti. Zadnjih godina razvoj ekoturizma je u stalnom porastu sa oþiglednom tendencijom poveüanja broja stranih i domaüih turista. Nastaju nove turistiþke organizacije zatim firme posebno u privatnom sektoru koje su specijalizirane za razne vidove ekoturizma. Poþinje da se radi na promociji turizma u Gornjem 77

A. Lepirica

Podrinju ( brošure, prospekti, videozapisi, TV emisije, internet ), vrši se turistiþko uvezivanje na regionalnom nivou (npr. projekat DVD sa susjednim opštinama u Srbiji). Nastaju novi kampovi. Izgraÿeno je i nekoliko savremenijih pansiona, motela i restorana sa komfornijim smještajem (npr. «Baša» u Ustikolini, «Jagodiü» u Ustipraþi), gradi se hotel u Goraždu.. Za potrebe turizma, rekreacije i lova potrebno je navesti bungalove «Bijele Vode» a nedavno su restaurirane planinsko-lovaþke kuüe u NP Sutjeska , na Dobrim Vodama kod Kalinovika itd.. Izgradnja turistiþke pruge DobrunVardište u opštini Višegrad, izgradnja ceste Veleniüi-Brštanovica u klisuri Tare. Buduüim povezivanjem sa susjednim turistiþkim regijama kroz zajedniþku turistiþku ponudu : Zlatiborom i Tarom na sjeveroistoku, NP «Durmitorom» na jugoistoku, Dubrovaþkim primorjem na jugu (kombinacija morskog sa planinskim i rijeþnim turizmom), Mostarom i Meÿugorjem na jugozapadu i Sarajevskom turistiþkom regijom na zapadu nadamo se da üe turizam postati jedan od osnovnih pokretaþa ekonomskog razvoja u Gornjem Podrinju. Da bi se to postiglo potrebno je odrediti i praktiþno provesti strateške smjernice razvoja turizma.

LITERATURA I IZVORI 1. 2. 3. 4. Anÿelkoviü, M. (1982.): Geologija Jugoslavije, Rudarsko-geološki fakultet, Beograd Beus, V. i dr. (1983.): Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine, Šumarski fakultet, Sarajevo Dukiü , D. (1984.): Hidrologija kopna, Nauþna knjiga, Beograd European Commission, DG Enterprise (2001). Improving training in order to upgrade skills in the tourism industry. Final report of Working Group B. Brussels, European Commission. Fairbridge, R.W. (1968.): The Encyclopedia of Geomorphology, Reinhold Book Co., New York Grupa autora (1983.): Enciklopedija Jugoslavije, JLZ , Zagreb Grupa autora (1987.): Veliki geografski atlas Jugoslavije, SNL, Zagreb Grupa autora, (1960.): Vojno-inžinjerijski opis reke Drine, Državni sekretarijat za poslove narodne odbrane, Beograd Grupa autora, (1978.): Studija dugoroþnog razvoja turizma BiH, Sarajevo Grupa autora, (1984.): Moguünosti razvoja planinskih masiva u SR BiH, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno ureÿenje, Sarajevo Joppe, M. (2005). General trends and skill needs in tourism in Canada. U: Trends and skill needs in tourism. Luxembourg, Office for Official Publications of the European Communities, str. 41-51 Jonckers, P. (2005). General trends and skill needs in the tourism sector in Europe. U: Trends and skill needs in tourism. Luxembourg, Office for Official Publications of the European Communities, str. 7-11 Katzer, F. (1901.): Zur Verbreitung der Trias in Bosnien, Wissensch. 21. Prag Katzer, F. (1926.): Geologija Bosne i Herzegovine, Sarajevo Lepirica, A. (1998.) Prašumski rezervat Peruþica, Fondeko svijet br.3, Sarajevo Mihiü, Lj. (1978.); Sutjeska, Kulturni-istorijski spomenici i centri za rekreaciju, Univerzal, Tuzla Markoviü, S. i Z. (1970. ): Osnovi turizma, Zagreb Milanoviü, P. (1979.): Hidrogeologija karsta i metode istraživanja, Institut za korištenje i zaštitu voda na kršu, Trebinje

5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.

12.

13. 14. 15. 16. 17. 18.

78

Prirodni uslovi i moguünosti za razvoj turizma u mezoregiji Gornje Podrinje 19. Nejašmiü, I. (1991): Moguüa revitalizacija sociodemografski depresivnih podruþja Hrvatske, Institut za migracije i narodnosti sveuþilišta u Zagrebu, Zagreb 20. Panjukov, P. N. (1965.): Injženjerska geologija, Graÿevinska knjiga, Beograd 21. Ritter, S. (2005). Trends and skills needed in the tourism sector: 'tourism for wellness'. U: Trends and skill needs in tourism. Luxembourg, Office for Official Publications of the European Communities, str. 79-88 22. Skupina autora ,( 1980.): Prirodne i kulturno –historijske vrijednosti BiH, Prostorni plan Bosne i hercegovine, Faza B -Valorizacija, Sarajevo 23. Skupina autora, (1986.): Nacionalni park Sutjeska – Prostorni plan posebnog podruþja, Urbanistiþki zavod Bih, Sarajevo 24. Taubman, I. (1980): Rekreacija u Bosni i Hercegovini, Instiut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Sarajevo

79

A. Lepirica

80

Zbornik radova PMF 7, 81 –98 (2010)

Originalni nauþni rad

REGIONALNO-GEOGRAFSKA PROBLEMATIKA RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE REGIONAL-GEOGRAPHY PROBLEMS OF DEVELOPMENT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Dr. sc. Dževad Mešanoviü, viši asistent, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli Sažetak Pojam regije je u biti prostorni pojam i vrlo je raširen u upotrebi u mnogim naukama. Možemo ga definisati sa razliþitih aspekata i to: geografskog, ekonomskog, socijalnog, historijskog, etniþkog, politiþkog, pravnog i drugih aspekata. Regija predstavlja jedinstven prostor, sastavljen od odreÿenog broja lokalnih jedinica koje imaju zajedniþke geografske, historijske, ekonomske, socijalne i kulturne veze. Problemima regija i regionalnog razvoja bave se razliþite nauþne discipline kao što su regionalna geografija, ekonomska geografija, historija, etnologija, regionalno i prostorno planiranje i dr. Takoÿer, ovaj aspekt je predmet interesovanja geografa, pravnika, politologa, ekonomista, sociologa i politiþara. Regionalna problematika predstavlja podruþje posebnog interesa u regionalno-ekonomskim i regionalnogeografskim istraživanjima i radi se o aktuelnoj i znaþajnoj oblasti. Ciljevi regionalnogeografskih istraživanja u BiH su harmoniþan ekonomsko-geografski razvoj i smanjenje regionalno-razvojnih dispariteta. Regionalni razvoj odreÿuju ekonomski parametri (društveni proizvod i narodni dohodak, vrijednost osnovnih sredstava, investicije, zaposlenost, nezaposlenost itd.), a zavisi od geografskog položaja, prirodno-geografskih faktora, socijalno-geografskih odnosa, politiþko-geografskih faktora, kvaliteta životne sredine i teritorijalne podjela rada u regiji. Regionalizacija je više od fiziþke podjele teritorija te da ona može biti sredstvo za rješavanje razvojnih, integrativnih, politiþkih, ekonomskih, etniþkih, socijalnih i drugih problema. Makroregije üe kroz svoj održivi razvoj omoguüiti bolje i perspektivnije uslove za život i rad svih svojih stanovnika i podržati procese integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Kljuþne rijeþi: geografska regija, regionalno-ekonomski razvoj, Bosna i Hercegovina Abstract The concept of region is essentially a spatial concept and is very widespread in use in many sciences. We can define the different aspects, including: geographic, economic, social, historical, ethnic, political, legal and other aspects. Region is a unique space, composed of a number of local units that have common geographical, historical, economic, social and cultural ties. Problems of regions and regional development deal with different themes such as regional geography, economic geography, history, ethnology, regional and urban planning, etc. Also, this aspect is subject to interest geographers, lawyers, political scientists, economists, sociologists and politicians. Regional problems of an area of special interest in regional-economic and regional-

Dž. Mešanoviü

geographical research and it are about actual and important field. The objectives of regional-geographical research in BiH are harmonious economic and geographical development and reduce regional disparities and development.Regional development determines the economic parameters (a social product and national income, the value of fixed assets, investments, employment, unemployment, etc.), and depends on geographical location, natural and geographical factors, social and geographic relationships, political and geographical factors, environmental quality and territorial division of labor in the region. Regionalization is more than physical division of the territory and that it can be a means to address development, integration, political, economic, ethnic, social and other problems. Macro-region through its sustainable development and provide a better perspective the conditions for life and work of all its citizens and to support the integration process of Bosnia and Herzegovina into the European Union. Key words: geographical region, regional and economic development, Bosnia and Herzegovina Pojam regije i regionalizacije Regije su dijelovi zemljine površine, koje imaju odreÿene prostorne, gospodarske, okolinske, socijalne, politiþke i druge karakteristike te predstavljaju neko mjerilo jedinstvenosti. To omoguüava, da povuþemo granice oko regija. Regije na koje gledamo od vrha ka dole, su prostorni paragraf globalnog i nacionalnog gospodarskog prostora.1 Osnovne metode kojima se služe regionalni geografi su sintetiþkog karaktera, mada je odreÿeni stepen analitiþnosti takoÿer zastupljen u njima. Specifiþne karakteristike regije upoznaju se analitiþkim izuþavanjem kroz opštegeografske discipline, a zatim se sintezom tih saznanja dolazi do osnovnih zakonomjernosti u formiranju regije i svih njenih posebnosti. Dakle, u okviru regionalne geografije postoji jasno analitiþko-sintetiþko metodološko jedinstvo. Istovremeno, pored prostornog (horološkog) pristupa, jasno je naglašen i evolutivni. ýesto je veoma važno sagledati genezu regije, da bi se kroz njenu evoluciju uoþili presudni momenti i uticaji koji su doveli do sadašnje fizionomije i specifiþnih karakteristika.2 I. Vrišer istiþe da ne postoje univerzalni kriteterijumi za izdvajanje regija i, istovremeno, smatra da je regionalizacija jedno od najznaþajnijih sredstava prostornog planiranja, odnosno važno sredstvo za prostorno ureÿenje regija. On navodi više kriterijuma za regionalizaciju: fizionomski, tehniþki, administrativni, istorijski, statistiþki, ekonomski, homogeni i funkcionalni ili nodalni. O prostoru govori kao realnom geografskom okruženju koje þine jasno jedinstvo prirodnih i društvenih elemenata. Planiranje regionalnog razvoja je, u suštini, instrument kojim se opšta privredna politika neke zemlje prenosi na regije. I. Vrišer izdvaja tri razliþita pristupa u dosadašnjoj regionalnoj politici: regionalna, ekonomska politika, ekonomska politika sa regionalnim aspektom i ekonomska politika regija. Takoÿer, istiþe da je povezivanje svih aspekata planiranja neminovnost, pošto se u modernom regionalnom planiranju ustalilo naþelo sveobuhvatnosti ili kompleksnosti regionalnog planiranja. Geografsko analiziranje regija pruža planerima obilje informacija o prirodnim i društvenim
1 ýerne A.: Regionalno planiranje in regionalni razvoj med teorijo in prakso, Regionalne razlike in regionalno planiranje, Dela 24, 0ddelek za geografijo filozofske fakultete univerze v Ljubljani, Ljubljana, 2005., str. 126. 2 Kicošev S., Dunþiü D.: Geografske osnove prostornog planiranja, Institut za geografiju Prirodnomatematiþkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad, 1998., str. 94.

82

Regionalno-geografska problematika razvoja Bosne i Hercegovine osobinama regije, kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom smislu. Prostorno planerska saznanja i iskustva su vezana za ovu problematiku dostupna su preko mnogobrojnih razliþitih doktrina, koncepcija, modela, teorija i politika regionalnog razvoja.3 Ršumoviü smatra da je geografska regija dio zemljine površine ispunjen objektima koji su neorganskog (reljef, klima, voda, tlo), organskog (biljke, životinje, þovjek) i antropogenog porijekla. Kriteriji za izdvajanje regija su: administrativno-državna granica, prirodno-geografski elementi, društveno-geografaski elementi i dominantni faktori.4 Regionalizacija prerasta u pokret, koji se naroþito ispoljava u evropskim zemljama. Zahtjevi za regionalizacijom nastaju iz više razloga kao što su: politiþki, ekonomski, sociološki, etniþki, geografski, kulturni i sl.5 Regionalizacija je jedan od osnovnih pristupa i principa nauþnog poznavanja prostornog diferenciranja i integrisanja, razvojnog usmjeravanja planiranja i ureÿenja geografskog prostora. U novijoj ljudskoj historiji regionalizam predstavlja znaþajnu stranu u poznavanju, razumijevanju i organizovanju ljudskih zajednica i teritorija. Njegovu ontološku i gnoseološku osnovu þine geografska stvarnost i geografska logika, geografski i društveno-historijski procesi, rastuüa razvojna disproporcija i neusaglašenost politiþkih i ekonomskih ciljeva. Regionalizacija predstavlja sistem metoda (postupaka) þijom se primjenom upoznaju, razotkrivaju, modeluju i konstruišu cjeloviti regionalni sistemi-regioni, kao tipološke kategorije i pojave unikalnog karaktera.6 Od prvobitne uloge u rješavanju ekonomskih problema, regionalizacija dobija sve veüi znaþaj i u politiþkim, socijalnim i globalnim procesima koji su karakteristiþni za kraj dvadesetog i poþetak novog stoljeüa. ýak šta više, regija se javlja kao idealan okvir za implementaciju filozofije održivog razvoja, pri þemu regionalnu ekonomsku politiku održava sistem konkretnih relacija koje usmjeravaju i unaprijeÿuju privredu regije, ali i meÿuregionalne odnose.7 Prema M. Vresku jedna od nezaobilaznih osnova izrade regionalnih planova je regionalizacija. Regionalizacija je polazište u regionalnom planiranju. Ona nije konaþan cil, veü sredstvo planiranja. Pojam regionalizacija podrazumjeva diferencijaciju prostora na manje dijelove specifiþnih obilježja koje se zovu regije. S obzirom na principe koji se primjenjuju nekoliko je tipova regionalizacije. U praksi preovladavaju dva principa regionalizacije: jedan je da se regija, u smislu kontinuiranih prostornih jedinica, izdvaja prema izabranim obilježjima i kriterijima homogenosti, a drugi po principu funkcionalne povezanosti i meÿuzavisnosti.8 Pojam geografske regionalizacije je nauþni postupak identifikacije-izdvajanja objektivno postojeüih teritorijalnih cjelina-regija uz poštivanje odgovarajuüih principa i primjenu kriterija i metoda. Ona nije sama sebi cilj, veü predstavlja važan preduvjet
Isto, str. 95-96. Vasoviü M.: Regionalna geografija, Rad, Beograd, 1985, str. 14. 5 Piha B.: Prostorno planiranje, Novinska ustanova službeni list SFRJ, Beograd, 1973., str. 223 6 Radovanoviü M.: Regionalizam kao pristup i princip i regionalizacija kao postupak u funkcionalnoj organizaciji geografskog prostora sa nekim aspektima primene na Republiku Srbiju, Geografski institut ''Jovan Cvijiü'' SANU- Zbornik radova, knj. 44-45, Beograd, 1993., str. 67 7 Bogunoviü A.: Ekonomske integracije i regionalana suradnja, Zagreb, 2001., str. 14. 8 Vresk M.: Grad u regionalnom i urbanom planiranju, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 67
4 3

83

Dž. Mešanoviü

teritorijalno usklaÿenog razvoja, odnosno važna je osnova planiranja prostornog razvoja. U tome i leži njen nauþni i praktiþni znaþaj. Principi geografske regionalizacije su: administrativni, geografski, ekonomski, ekološki, historijski, etniþki i politiþkoteritorijalni. Primjenom samo jednog kriterija regionalizacije, regionalizacija je ireleventan þin, naprimjer: etniþki kriterij. Regionalizacija je jedan od kljuþnih pojmova regionalnog razvoja. Naþela i kriteriji regionalizacije su senzitivni na društveno-ekonomski sustav, prostor i vrijeme. Regionalizacija je više od fiziþke podjele teritorija te da ona može biti sredstvo za rješavanje razvojnih, integrativnih, politiþkih, ekonomskih, etniþkih, socijalnih i drugih problema.9 Regionalizacija, kao i svaki drugi oblik decentralizacije, predstavlja ozbiljnu reformu države i donosi mnoge oþekivane i þesto neoþekivane, ali znatne posljedice po politiþki, ekonomski i socijalni život. Regionalizacija se najþešüe izvodi iz politiþkih razloga, a ekonomski su ili sekundarni ili zanemareni.10 Regionalizacija prerasta u pokret, koji se naroþito ispoljava u evropskim zemljama. Zahtjevi za regionalizacijom nastaju iz više razloga kao što su: politiþki, ekonomski, sociološki, etniþki, geografski, kulturni i sl.11 Prema Evropskoj povelji o regionalizaciji regija je podruþje koje predstavlja jasno zatvorenu geografsku cjelinu ili zbir sliþnih podruþja gdje živi stanovništvo koje posjeduje odreÿene zajedniþke elemente (naprimjer: jezik, kultura, historijska tradicija, zajedniþki privredni, transportni i drugi elementi) i koji želi saþuvati svoje zajedniþke specifiþnosti radi unapreÿenja svog kulturnog, socijalnog i privrednog napretka. Iako Evropska povelja definiše regije kao "prirodne" zajednice bez institucionalnih elemenata ona sadrži i upute u vezi sa institucionalizacijom regija (pravni status, organi, nadležnost) odreÿujuüi minimalne standarde za konkretno uspostavljanje regija u okviru država þlanica. Nadležnosti regija obuhvaüaju: regionalnu politiku, regionalno prostorno ureÿenje, poljoprivredni sektor, transport, turizam, javne radove, socijalni rad, zanatstvo, kulturu i sport, slobodno vrijeme, obrazovanje, zdravstvo, vodosnadbijevanje itd.12 Regionalizacija predstavlja takav naþin upravljanja državom, kojom se omoguüuje uravnoteženiji razvoj države, kao i naþin kojim se obezbjeÿuje demokratiþniji sistem interesnog organizovanja teritorija na nivou regionalne cjeline, kojom se dolazi do pravilnijeg raspolaganja resursima i sredstvima. Po mišljenju Evropske komisije: 1. 2. 3. Regionalizacija predstavlja dio tradicije evropskog društva; Regionalizacija ne predstavlja automatsku decentralizaciju; Regionalizacija ne predstavlja sistem koji prijeti koheziji društva i ne vodi ka secesiji, veü naprotiv predstavlja sistem upravljanja koji može da poveüa koherentnost države; Regionalizacija može da se vrši kao akt regionalizacije države definisanom voljom državnih institucija, ali i da je moguüe ovaj princip organizovanja

4.

9

Osmankoviü J.: Regionalizacija Bosne i Hercegovine u funkciji približavanja Evropskoj Uniji, Zbornik radova "Regionalno razvojna problematika Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja u procesu približavanja Evropskoj Uniji", Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2003., str. 9-20 10 Vaciü Z., Mijatoviü B., Simiü A., Radoviü Z.: Regionalizacija Srbije, Centar za liberalno-demokratske studije, Beograd, 2003., str. 51 11 Piha B.: Prostorno planiranje, Novinska ustanova službeni list SFRJ, Beograd, 1973., str. 223 12 Bašiü R.: Evropa regija-Model i iskustvo funkcioniranja regija u zemljama EU, Zbornik radova "Meÿuregionalna saradnja kao osnova ekonomski održivog razvoja teritorija", Sarajevo, 2003., str. 6-8

84

Regionalno-geografska problematika razvoja Bosne i Hercegovine države ostvariti susretno: odozgo sa nivoa državne uprave i odozdo sa najnižeg nivoa lokalne samouprave; Kvalitetna regionalizacija podrazumjeva racionalan i demokratski postupak koji se zasniva na odreÿenim sigurnim kriterijumima na jednoj strani, a da neadekvatna regionalizacija nastaje kao rezultat primjene praktiþnih kriterija; Regionalizacija nije unificiran model, kao što ga smatraju i preferiraju neke struke, veü da mora biti u saglasnosti s geografskim, historijskim, funkcionalnim i drugim karakteristikama državnog geoprostora.

5.

6.

Dosadašnji pokušaji i nacrt nove geografske regionalizacije Bosne i Hercegovine Posmatrano sa historijsko-geografskog aspekta, prvi pokušaji geografske regionalizacije Balkanskog poluostrva, i u oviru njega Bosne i Hercegovine, potiþu iz druge polovine XIX (to su pokušaji N.N-a, 1867.; V. Kljajiüa 1878. i drugih) i prve polovine XX stoljeüa (pokušaji J. Cvijiüa 1922., N. Krebsa 1928., R. Mareka 1931., Y. Chataigneau-J.Sion-A 1934. i drugih). Osnovna karakteristika ovih regionalizacija je jednostavnost, teorijsko-metodološka neizgraÿenost i nejasno artikulisan regionalni koncept. U drugoj polovini XX stoljeüa prouþavanjem geografske regionalizacije Jugoslavije, i u okviru nje Bosne i Hercegovine, te iskljuþivo Bosne i Hercegovine u svojim radovima bavili su se A. Melik 1948., K. Kayser 1951., T. Kanaet 1954., R. Petroviü 1957. i 1975., S. Ilešiü 1961., J. . Markoviü 1967. i 1980., V. Rogiü 1973. i 1974., K. Papiü 1977. i 1985., S. Smlatiü 1983.., S. Nurkoviü i R. Miriü 1998. godine i drugi. Ove regionalizacije su zasnovane na prirodno-geografskim kriterijima, ekonomsko-funkcionalnim, fizionomskim, kulturno-geografskim, historijskogeografskim i na principu "jezgro" i "periferija". Nacrt nove geografske regionalizacije Bosne i Hercegovine osnovan na principu kompleksne geografske homogenosti13 podrazumijeva postojanje 4 makroregionalne prostorne cjeline prvog, 12 mezoregionalnih prostornih cjelina drugog i 67 mikroregionalnih prostornih cjelina treüeg stepena. (tabela 1) Kao osnova za ovu geografsku regionalizaciju u teorijskometedolokom smislu su poslužili radovi V. Rogiüa o fizionomskoj regionalizaciji Jugoslavije iz 1973., te regionalizacija središnjeg planinskog prostora Jugoslavije iz 1974. godine.14

Kriterij homogenosti temelji se na postupku utvrÿivanja sliþnosti unutar regionalnih (intraregionalnih) jedinica prostora, odnosno, ako je rijeþ o razgraniþenju, na razlikovanju meÿuregionalnih (interregionalnih) razlika. Prema tome, homogeni prostor ili regija, ako je prostor dovoljno veliki, jest prostor þiji pojedini dijelovi pokazuju izmeÿu sebe manje razlika nego prema jedinicama susjednog prostora. Detaljnije vidi: Marinoviü-Uzelac A.: Prostorno planiranje, Dom i svijet,Zagreb, 2001., str. 290. 14 Geografska regija je strukturno homogena prostorna jedinica, nastala kao rezultat specifiþnih kombinacija prirodne osnove i društvenog faktora, i da se u njenoj fizionomiji odražava stvarnost datog geoprostora, te da fizionomska regionalizacija ima karakter primarne ili prave geografske regionalizacije. Fizionomski princip geografske regionalizacije temelji se na izdvajanju prostornih cjelina (fizionomskih regija) prema geografskom izgledu odreÿenog prostora, tj. na osnovu fizionomske homogenosti pejzaža, koji je odraz transformirane prirodne osnove i interakcije društva i prostora. Najbolji sintetiþki pokazatelj kombinacija svih komponenata odreÿenog prostornog kompleksa jeste njegov izgled ili fizionomija. Buduüi da je geografska fizionomija odražena u prostoru osnovni sintetiþki pokazatelj, onda izmeÿu fizionomske pejzažne homogenosti i geografske homogenosti nema razlike. Zbog toga se tako izdvojene regije nazivaju geografskim regijama, a postupak izdvajanje prostornih cjelina po tom principu geografskom regionalizacijom. Detaljnije vidjeti: (1) Nurkoviü S., Miriü R.: Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi, Broj 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005., str. 74, 82 i 83.; (2) Rogiü V.: Regionalizacija Jugoslavije, Geografski glasnik, Br. XXXI, Zagreb, 1973., str. 13-27.; (3) Rogiü V.: Regionalizacija Središnjeg planinskog prostora Jugoslavije, Zbornik XIX kongresa geografa Jugoslavije, Sarajevo, 1974., str. 409-416.; (4) Papiü K.: Ekonomskogeografske regije Bosne i Hercegovine, Geografski pregled, Geografsko društvo BiH, sv. XXI, Sarajevo, 1977., str. 23-55

13

85

Dž. Mešanoviü

Preama S. Nurkoviüu, fizionomske ili geografske regije BiH treba shvatiti kao15: - specifiþno prirodno-geografske prostorne cjeline; - regije karakteristiþnih socijalno-geografskih obilježja, tj. kao svojevrsnom tipu naseljenosti, dinamike, strukture i prostornog razmještaja stanovništva; regije karakteristiþnih ekonomsko-geografskih obilježja, tj. kao svojevrsnom tipu društveno-ekonomske valorizacije prirodnih i društvenih resursa; prostorne cjeline koje imaju svoju granicu i u nacrtu regionalizacije Bosne i Hercegovine uvažavaju administrativno-politiþku podjelu na opüine.
Tabela 1: Površina, broj stanovnika i gustina naseljenosti u makroregijama i mezoregijama Bosne i Hercegovine 1991. i 2004. godine
MAKROREGIJA/ Mezoregija Površin a u km2 21.860 5.871 8.460 7.529 12.882 2.655 5.821 4.406 11.133 6.254 4.879 5.324 1.544 2.072 1.478 230 % u BiH 42,7 11,5 16,5 14,7 25,2 5,2 11,4 8,6 21,7 12,2 9,5 10,4 3,0 4,0 2,9 0,4 (1991.) Broj St./km stanovnik 2 a 2.432.941 528.881 854.605 1.049.455 1.374.377 184.595 1.026.761 163.021 253.394 133.878 119.516 316.759 104.075 53.849 154.510 4.325 111,3 90,1 101,0 139,4 106,7 69,5 176,4 37,0 22,8 21,4 24,5 59,5 67,4 26,0 104,5 18,8 (2004.) Procjena broja St./km2 stanovnika 2.255.984 468.662 807.368 979.954 1.157.962 126.598 897.208 134.156 200.032 93.079 106.953 285.052 98.113 53.228 133.711* 103,2 79,8 95,4 130,2 89,9 47,7 154,1 30,4 18,0 14,9 21,9 53,5 63,5 25,7 78,3* -

1. PERIPANONSKA MAKROREGIJA 1.1. Unsko-sanska mezoregija 1.2. Posavsko-donjovrbasko-donjobosanska mezoregija 1.3. Posavsko-spreþko-majeviþko-donjodrinska mezoregija 2. PLANINSKO-KOTLINSKA MAKROREGIJA 2.4. Gornjovrbasko-plivska mezoregija 2.5. Gornjobosansko-lašvanska mezoregija 2.6. Gornjodrinska mezoregija 3. MAKROREGIJA BOSANSKOHERCEGOVAýKOG VISOKOG KRŠA 3.7. Mezoregija krških polja i površi Jugozapadne Bosne 3.8. Planinska Hercegovina 4. MEDITERANSKA MAKROREGIJA 4.9. Mediteranska zapadno-hercegovaþka mezoregija 4.10. Mediteranska istoþno-hercegovaþka mezoregija 4.11. Neretvanska mezoregija* 4.12. Mezoregija Bosanskohercegovaþkog primorja*

* Za neretvansku i mezoregiju Bosanskohercegovaþkog primorja podatak je dat zajedno u 2004. godini Izvor: (1) Nurkoviü S., Miriü R.: Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi, Broj 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005., str. 85.; (2) Kudumoviü F.: Regionalne razlike u kretanju ukupnog broja stanovnika i gustine naseljenosti Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2004. godine, Zborni radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina III, Broj 3, Tuzla, 2006., str. 24.; (3) Statistiþki godišnjak Republike Bosne i Hercegovine, 1992, DZS, Sarajevo, maj 1994.; (4) Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2005, FZS, Sarajevo, 2005.

Sadašnja administrativno-politiþka podjela Bosne i Hercegovine Na temelju dejtonskog mirovnog ugovora ustavom BiH na prvom stupenu politiþko-teritorijalne organizacije prostora BiH izdvajaju se dva entiteta Federacija BiH i Republika Srpska, a od arbitražne odluke 1999. godine izdvaja se i Distrikt Brþko pod direktnom ingirencijom države BiH. Od ukupne površine BiH od 51.209,2 km², Federaciji BiH je pripalo 26.110,5 km² ili (51%), a Republici Srpskoj 24.858 km² ili (49%). Federacija BiH podjeljena je na deset kantona koji zajedno broje 79 opüina, a

15

Nurkoviü S., Miriü R.: Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi, Broj 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005., str. 82 i 83.

86

Regionalno-geografska problematika razvoja Bosne i Hercegovine Republika Srpska je podjeljena na 61 opüinu.16 (tabela 2, karta 1). Nedostaci ove politiþke regionalizacije su u nemoguünosti funkcionisanja regija i države Bosne i Hercegovine te usporavaju njen politiþki, ekonomski, urbani i demografski razvoj.
Tabela 2: Administrativno-politiþka podjela Bosne i Hercegovine, stanje 2009. godine
Kanton Unsko-sanski Posavski Tuzlanski Zeniþko-dobojski Bosansko-podrinjski Srednjobosanski kanton Hercegovaþkoneretvanski Zapadno-hercegovaþki Kanton Sarajevo Hercegovaþkobosanski Površina (km²) 4.125 324,6 2.649 3.343,3 504,6 3.189 4.401 1.362 1.276,9 4.934,9 Broj stanovnika 288.114 39.886 498.549 400.602 33.093 254.992 225.930 81.707 423.645 80.800 Gustina naseljenosti (st./km2) 69,8 122,9 188,2 119,8 65,6 80,0 51,3 60,0 331,8 16,4 Udio u (%) stanovništva Federacije BiH 12,4 1,7 21,4 17,2 1,4 11,0 9,7 3,5 18,2 3,5 Udio u (%) stanovništva BiH 7,5 1,0 13,0 10,4 0,9 6,6 5,9 2,1 11,0 2,1

Federacija BiH 26.110,5 2.327.318 89,1 100,0 60,6 Republika Srpska 24.8581 1.435.179 57,7 37,4 Distrikt Brþko 493,32 75.664 153,4 2,0 Bosna i Hercegovina 51.209,22 3.838.161 75,0 100,0 1 Privremeni podatak o površini RS koji ukljuþuje i dio Brþko Distrikta, 2 Od ukupne površine kopnu pripada 51.197 km2 i morskoj površini 12,2 km2. Detaljnije vidjeti: Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2010., FZS, Sarajevo, 2010., str. 27 Izvor: (1) Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2010., FZS, Sarajevo, 2010., str. 27, 38.; (2) Statistiþki godišnjak Republike Srpske 2010., RZS, Banjaluka, decembar 2010., str. 27, 63.; (3) Statistiþki podaci Brþko Distrikta BiH, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Godina 10, Broj 2, Brþko, februar 2011., str. 3.; (4) Statistiþki godišnjak Republike Bosne i Hercegovine, 1992, DZS, Sarajevo, maj 1994., str. 289

Karta 1. Administrativno-politiþka podjela Bosne i Hercegovine

16 (1) Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2010., FZS, Sarajevo, 2010., str. 38.; (2) Statistiþki godišnjak Republike Srpske 2010., RZS, Banjaluka, decembar 2010., str. 27.

87

Dž. Mešanoviü

Vizija Evropske komisije o regionalizaciji Bosne i Hercegovine Jedan od važnijih uslova, kada se govori o pristupu naše zemlje Evropskoj Uniji, jeste adekvatna regionalizacija bosanskohercegovaþkog prostora u skladu sa normativima ove integracije. Na osnovu aktualne nauþne, struþne i sl. literature može se zakljuþiti daje uþešüe Bosne i Hercegovine u regionalizaciji Evrope do danas skoro potpuno zanemarljivo. Na ovu temu se uglavnom razgovara u politiþkim krugovima i to od strane jednih te istih predstavnika institucija koji se izmeÿu ostalog bave i regionalnom problematikom. Regionalizacija bosanskohercegovaþkog prostora za evropsku upotrebu nije još ni poþela u pravom smislu te rijeþi. Ono što je sigurno jeste þinjenica da današnje administrativno-pravno ustrojstvo zemlje na entitete i kantone nije primjereno njenoj veliþini i brojnosti populacije i što je bitno ni savremenim evropskim regionalizacijskim standardima po kriterijima NUTS 2 nivoa. 17 Evropska komisija je u 2004. godini prezentirala viziju regionalizacije Bosne i Hercegovine na pet regija: Sjeverozapadna Bosna, Sjeveroistoþna Bosna, Centralna Bosna, Sarajevo ekonomski region i Jugoistoþna Bosna (Hercegovaþka regija). Regionalni centar ekonomskog regiona Sarajevo bio bi u istoimenom gradu, Sjeverozapadne Bosne u Banjaluci, Sjeveroistoþne Bosne u Tuzli, Centralne Bosne u Zenici i Jugoistoþne Bosne u Mostaru. (tabela 3)
Tabela 3: Prijedlog ekonomske regionalizacije Bosne i Hercegovine od strane Evropske komisije
Regija Površina u km² Sjeverozapadna 17.077 Sjeveroistoþna 7.268 Centralna 5.367 Sarajevska 8.699 Hercegovaþka 12.718 Bosna i Hercegovina 51.129 Izvor: www.eured-bih.org u (%) BiH 33,4 14,2 10,5 17,0 24,9 100,0 Broj stanovnika 1.101.704 1.003.921 575.000 703.912 383.000 3.767.537 u (%) BiH 29,2 26,7 15,7 18,7 9,7 100,0

Prema urbano-gravitacionom kriteriju, makroregija18 može vršiti svoju funkciju ukoliko ima jedan centar sa vrlo znaþajnim funkcijama (Tuzla), dva sa znaþajnim (Brþko, Bijeljina), dva do tri sa srednje znaþajnim (Zvornik, Graþanica, Gradaþac), þetiri do šest sa manje znaþajnim funkcijama (Ugljevik, Srebrenica, Banoviüi, Lukavac, Živinice, Vlasenica). Regija mora biti utvrÿena kao prostorna i ekonomska cjelina, heterogeno prirodno i privredno podruþje sa jasno izdiferenciranim centrom (Tuzla), koji ima razvijene proizvodne (rudarstvo, industrija) i centralne funkcije (administrativni, kulturni, univerzitetski i zdravstveni centar). Regija kao funkcionalnogravitaciono podruþje u okviru koga se javlja odreÿena struktura manjih teritorijalnih jedinica sa meÿuzavisnošüu društveno-ekonomskih interesa i potreba.19 U tom pogledu Bosna i Hercegovina mora prouþiti komparativna iskustva evropskih zemalja i da bez politiþkih i doktrinskih predrasuda razmotri modele regionalizacije koji üe odgovarati stvaranju funkcionalne države kao cjeline i njenih sastavnih dijelova (regija).

Ibreljiü I., Kulenoviü S.: Regionalizacija zapadnog Balkana u kontekstu "Evrope regija", Zbornik radova "Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistoþnoj Evropi", Centar za ekonomsko održivi i regionalni razvoj Tuzla, Tuzla, 2005., str. 179-180 18 Uzeta za primjer sjeveroistoþna ekonomska regija sa centrom u Tuzli 19 Osmankoviü J.: Regionalizacija Bosne i Hercegovine u funkciji približavanja Evropskoj Uniji, Zbornik radova "Regionalno razvojna problematika Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja u procesu približavanja Evropskoj Uniji", Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2003., str. 18

17

88

Regionalno-geografska problematika razvoja Bosne i Hercegovine Po mišljenju naših i stranih struþnjaka treba uzeti u obzir: 1. 2. 3. 4. 5. Evropska iskustva koja su pretoþena u funkcionirajuüe modele regionalizacije; Sopstvenu tradiciju (historijski aspekt-ambijent); Tokom dugog vremena uspostavljeni sistemi funkcionalnih veza i odnosa u datom geoprostoru (funkcionalni aspekt-ambijent); Prirodno-geografsku raznolikost; Ekonomsko-geografske faktore i dr.

Meÿutim, u savremenoj Bosni i Hercegovini stvarni razvojni i integrativni problemi jedva dolaze do izražaja. Bez obzira što je integrativno povezivanje ove zemlje sa EU uslov za njen opstanak ovaj proces je danas još na margini što je najveüim dijelom rezultat domaüih samo deklarativno integracijskih, a stvarno, suprotnih, antiintegracijskih aktivnosti. Bosna i Hercegovina kao i svaka država rukovoÿena interesima društvene stabilnosti ima primarni cilj da utiþe na politiþke, ekonomske i druge tokove u zemlji, a integrativni proces zahtijeva i njihovu internacionalizaciju što u odreÿenim sluþajevima treba da doprinese jaþanju integracionih impulsa države. U historiji integracije se pokazalo da ti impulsi povratno djeluju na dogaÿanja (ekonomska, politiþka i dr.) u okviru zemlje što opet rezultira implikacije na integracionom planu. Savremena bosanskohercegovaþka stvarnost jeste aktualnost teritorijalnih identiteta, lokalne tradicije, nacionalne vrijednosti itd.20 Jasno je da bi zbog svega navedenog Bosna i Hercegovina u polaznom konceptu regionalizacije pripremljenom za EU trebala imati u vidu ne više od þetiri regionalne cjeline koje bi na sebe mogle preuzeti regionalna prava i obaveze u jedinstvenoj državi. U centru razvoja tih regija bi primarno mogli biti Sarajevo, Banja Luka, Tuzla i Mostar. Meÿutim, bilo koja koncipirana organizacija prostora u BiH zahtijeva i posebno definisanu strategiju regionalnog i lokalnog razvoja u evropskom kontekstu kao i agendu operacionalizacije u duhu spomenutih normativa.21 Regionalno-razvojni dispariteti U analizi regionalno-razvojnih dispariteta BiH uzeti su sljedeüi ekonomski indikatori: ostvarene investicije, broj zaposlenih i nezaposlenih, vrijednost GDP per capita i prosjeþna neto plaüa radnika. Investicijama nazivamo ulaganja u proširenje ili obnovu proizvodnog potencijala, pretvaranje finansijskih sredstava u elemente realnog kapitala. Investiranje, prema tome, oznaþava ulaganje materijalnih dobara, novca i znanja (know-how, licence, patenti) u investicijske objekte radi ostvarivanja neke zarade (profita, dohotka, dividende) ili postizanja nekog drugog interesa ili cilja.22 Obim, dinamika i pravci investicione aktivnosti imaju neposredni odraz na intenzitet privredne aktivnosti, stepen

20 Ibreljiü I., Kulenoviü S.: Bosna i Hercegovina u savremenom procesu balkanske (re)integracije i evropskih integrativnih tokova, Zbornik radova "Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistoþnoj Evropi", Centar za ekonomsko održivi i regionalni razvoj Tuzla, Tuzla, 2005., str. 90 21 Ibreljiü I., Kulenoviü S.: Regionalizacija zapadnog Balkana u kontekstu "Evrope regija", Zbornik radova "Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistoþnoj Evropi", Centar za ekonomsko održivi i regionalni razvoj Tuzla, Tuzla, 2005., str. 179-181 22 Joviü I. : Planiranje i realizacija investicionih projekata, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2003., str. 15.

89

Dž. Mešanoviü

angažovanosti proizvodnih kapaciteta i uposlenost radne snage a, u konaþnom, i na promjene privredne strukture.23
Tabela 4: Ostvarene investicije na prostoru Bosne i Hercegovine u periodu 2005-2009. godine
Podruþje Ostvarene investicije (u milionima KM) 505,77 105,39 2.146,42 1.805,99 105,99 889,91 1.827,85 652,65 5.323,25 229,46 13.592,68 6.676,20 500,34 20.769,22 u (%) Federacije Bosne i Hercegovine 3,7 0,8 15,8 13,3 0,8 6,5 13,4 4,8 39,2 1,7 100,0 u (%) Bosne i Hercegovine 2,4 0,5 10,3 8,7 0,5 4,3 8,8 3,1 25,6 1,1 65,5 32,1 2,3 100,0

Unsko-sanski Posavski Tuzlanski kanton Zeniþko-dobojski Bosansko-podrinjski Srednjobosanski kanton Hercegovaþko-neretvanski Zapadno-hercegovaþki Kanton Sarajevo Kanton 10 Federacija BiH Republika Srpska Distrikt Brþko Bosna i Hercegovina

Izvor: (1) Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2010., FZS, Sarajevo, 2010., str. 456-457.; (2) Statistiþki podaci Brþko Distrikta BiH, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Godina 10, Broj 2, Brþko, februar 2011., str. 4.; (3) Statistiþki godišnjak Republike Srpske 2010., RZS, Banjaluka, decembar 2010., str. 124

Analizirajuüi tabelu uoþavamo da je u ukupno ostvarenim investicijama u Bosni i Hercegovini za period od 2005. do kraja 2009. godine Federacija BiH participira sa 65,5%, Republika Srpska 32,1% i Distrikt Brþko 2,3%. Od kantona Federacija BiH najveüe uþešüe imaju Sarajevski 25,6% i Tuzlanski kanton 10,3%, a najmanje Posavski 0,5% i Bosansko-podrinjski 0,5%. Analizirajuüi tabelu koja slijedi uoþavamo da najveüe uþešüe zaposlenih radnika u ukupnom stanovništvu imaju Sarajevski kanton (28,2%), zatim podruþje Trebinja (27,5%) i Banjaluke (27,4%), a najmanje podruþje Srebrenice (7,7%), Unsko-sanski (11,4%) i Livanjski kanton (12,1%). Najveüu stopu nezaposlenosti imaju Unsko-sanski (54,2%), Posavski (52,4%), Tuzlanski (52,1%) i Srednjobosanski kanton (50,1%) u Federaciji BiH, a opüine Srebrenica (49,3%), Prijedor (45,9%), Foþa (45,6%) i Doboj (44,9%) u RS.

23 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona, Faza A: stanje i moguünosti (drugo neizmijenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 17.

90

Regionalno-geografska problematika razvoja Bosne i Hercegovine
Tabela 5: Broj zaposlenih i nezaposlenih na prostoru Bosne i Hercegovine 2009. godine
Podruþje Broj zaposlenih
Unsko-sanski Posavski Tuzlanski kanton Zeniþko-dobojski Bosansko-podrinjski Srednjobosanski kanton Hercegovaþko-neretvanski Zapadno-hercegovaþki Kanton Sarajevo Kanton 10 Ukupno Federacija BiH Banjaluka Bijeljina Doboj Zvornik Prijedor Srebrenica Foþa Trebinje Ukupno RS Distrikt Brþko Bosna i Hercegovina 32.794 5.166 81.882 70.907 4.896 37.298 42.018 14.310 119.532 9.753 426.556 61.642 22.102 13.703 8.574 14.587 1.640 3.750 8.470 258.634 16.218 701.408

Broj nezaposlenih (decembar 2009. g)
38.849 5.686 89.250 65.689 4.231 37.390 29.596 9.146 66.299 8.441 354.577 17.614 13.535 11.193 5.302 12.364 1.592 3.138 3.006 145.396 10.843 510.816

Uþešüe zaposlenih u ukupnom stanovništvu u (%) Rang
11,4 13,0 16,4 17,7 14,8 14,6 18,6 17,5 28,2 12,1 18,3 27,4 20,4 17,5 16,5 15,4 7,7 15,3 27,5 18,0 21,4 18,3 21. 19. 14. 10. 17. 18. 6. 11. 1. 20. 7. 3. 5. 11. 13. 15. 22. 16. 2. 9. 4. 7.

Stopa nezaposlenosti u (%) Rang
54,2 52,4 52,1 48,1 46,4 50,1 41,3 38,9 35,7 46,4 45,4 22,2 38,0 44,9 38,2 45,9 49,3 45,6 26,2 36,0 40,1 42,1 1. 2. 3. 6. 7. 4. 14. 16. 20. 7. 11. 22. 18. 12. 17. 9. 5. 10. 21. 19. 15. 13.

Izvor: (1) Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2010., FZS, Sarajevo, 2010., str. 447448.; (2) (3) Statistiþki podaci Brþko Distrikta BiH, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Godina 10, Broj 2, Brþko, februar 2011., str. 3.; (4) Statistiþki godišnjak Republike Srpske 2010., RZS, Banjaluka, decembar 2010., str. 394-405.

Tabela 6: Komparativni pregled GDP-a i GDP per capita u Bosni i Hercegovini u 2007. godini
Kantoni Broj stanovnika Ukupni GDP u (000 KM) 972.506 163.618 2.076.431 1.866.160 157.704 998.790 1.445.617 GDP po stan. (KM) (%) GDPa FBiH GDP FBIH =100 GDP BIH =100

Unsko-sanski 287.878 3.378 7,4 59,9 59,6 Posavski 41.187 3.973 1,2 70,4 70,1 Tuzlanski 496.830 4.179 15,8 74,0 73,8 Zeniþko-dobojski 401.796 4.645 14,2 82,3 82,0 Bosansko-podrinjski 33.662 4.685 1,2 83,0 82,7 Srednjo-bosanski 256.339 3.896 7,6 69,0 68,8 Herceg.-neretvanski 227.473 6.113 11,0 108,3 107,9 Zapadno82.095 381.117 4.642 2,9 82,2 82,0 hercegovaþki Sarajevski 419.030 4.756.820 11.352 36,2 201,1 200,4 Kanton 10 82.069 323.209 3.938 2,5 69,8 69,5 Federacija BiH 2.328.359 13.141.972 5.644 100,0 100,0 99,6 Republika Srpska 1.439.673 7.350.985 5.106 90,2 Distrikt Brþko 75.628 562.344 7.436 131,4 Bosna i 3.843.660 21.760.219 5.661 100,4 100,0 Hercegovina Izvor: (1) Makroekonomski pokazatelji po kantonima i opüinama za 2007. i 2008., Federalni zavod za programiranje razvoja, Sarajevo, novembar 2008., str. 4; (2) Informacija o procjeni ostvarenja dugoroþne strategije razvoja opüine Tuzla 2003.-2015. godine, Lokalni ekonomski forum Tuzla, Tuzla, avgust 2008., str. 9; (3) Bruto domaüi proizvod prema proizvodnom i dohodovnom pristupu 2005-2008, Agencija za statistiku BiH, Tematski bilten 10, Sarajevo, 2009, str. 25-28.; (4) Statistiþki godišnjak Republike Srpske 2010., RZS, Banjaluka, decembar 2010., str. 63 i 97.; (5) Statistiþki podaci Brþko Distrikta BiH, Agencija za statistiku BiH, Godina 10, Broj 2, Brþko, februar 2011., str. 3

91

Dž. Mešanoviü

Predmetom ove analize je i komparacija ostvarenog ukupnog bruto domaüeg proizvoda i GDP per capita u kantonima Federacije BiH, Federaciji BiH, pojedinim opüinama Republike Srpske i samoj RS i Bosni i Hercegovini u 2007. godini. Vrijednost GDP per capita može poslužiti i kao mjerilo ekonomskog razvoja odreÿenog podruþja, pa u tom sluþaju možemo izdvojiti razvijenije i manje razvijene regione. U nešto razvijenije prostore Bosne i Hercegovine spadaju Kanton Sarajevo i Distrikt Brþko, a u nerazvijene Unsko-sanski kanton, Srednjobosanski, Posavski i Livanjski kanton. Manju vrijednost GDP per capita od bosanskohercegovaþkog prosjeka ima veüina kantona Federacije BiH i Republika Srpska. (tabela 6) I kod vrijednosti prosjeþne neto plaüe primjetne su velike regionalne razlike. Tako je najveüa neto plaüa na podruþju Federacije BiH u 2009. godini zabilježena u Kantonu Sarajevo od 973 KM, zatim Hercegovaþko-neretvanskom (892 KM), Livanjskom (755 KM) i Tuzlanskom kantonu (726 KM). U Republici Srpskoj ona je najviša u opüini Banjaluka (925 KM), zatim Foþa (833 KM) te Istoþno Novo Sarajevo (822 KM). (tabela 7)
Tabela 7: Prosjeþna neto plaüa na prostoru Bosne i Hercegovine 2005. i 2009. godine u (KM)
Podruþje Neto plaüa 2005. 505 529 506 445 484 456 637 513 694 526 558 391 547 467 503 460 423 394 411 405 465 676 Index (BiH=100) 93,9 98,3 94,1 82,7 90,0 84,8 118,4 95,4 129,0 97,8 103,7 72,7 101,7 86,8 93,5 85,5 78,6 73,2 76,4 75,3 86,4 125,7 Neto plaüa 2009. 739 698 726 661 714 651 892 702 973 755 792 744 925 772 771 711 675 822 833 743 788 769 Index (BiH=100) 94,4 89,1 92,7 84,4 91,2 83,1 113,9 89,7 124,3 96,4 101,2 95,0 118,1 98,6 98,5 90,8 86,2 105,0 106,4 94,9 100,6 98,2

Unsko-sanski Posavski Tuzlanski kanton Zeniþko-dobojski Bosansko-podrinjski Srednjobosanski kanton Hercegovaþko-neretvanski Zapadno-hercegovaþki Kanton Sarajevo Kanton 10 Federacija BiH Prijedor Banjaluka Doboj Bijeljina Zvornik Srebrenica Istoþno Novo Sarajevo Foþa Trebinje Republika Srpska Distrikt Brþko

Bosna i Hercegovina 538 100,0 783 100,0 Izvor: (1) Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2006., FZS, Sarajevo, 2006., str. 446447.; (2) Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2010., FZS, Sarajevo, 2010., str. 447448.; (3) Statistiþki podaci Brþko Distrikta BiH, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Godina 10, Broj 2, Brþko, februar 2011., str. 19-20.; (4) Prosjeþne mjeseþne ispraüene neto plaüe zaposlenih za period januardecembar 2009., Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2010.; (5) Statistiþki godišnjak Republike Srpske 2010., RZS, Banjaluka, decembar 2010., str. 393.; (6) http://www.bhas.ba/saopstenja/plateWEB05.pdf

92

Regionalno-geografska problematika razvoja Bosne i Hercegovine

Problemi nerazvijenosti pograniþnih dijelova Bosne i Hercegovine Na prostoru Bosne i Hercegovine prisutne su velike razlike u razvijenosti pograniþnih dijelova regije. Regionalno razvojne razlike zavise od: fiziþko-geografskih karakteristika, geografskog položaja, ekonomske situacije (prošlost i buduünost) i politiþkog faktora.24 Od fiziþko-geografskih karakteristika najviše uticaja ima reljef. Sjeverna podruþja BiH imaju pretežno nizijski reljef, a južna, zapadna i istoþna podruþja brežuljkastoplaninski reljef izuzev podruþja Bijeljine. U ovim ravniþarskim podruþjima potrebna su manja ulaganja u prometnu infrastrukturu, privredne i druge objekte, a i brže üe privlaþiti investitore. U brežuljkasto-planiskim podruþjima potrebna su velika finansijska ulaganja u prometnu infrastrukturu, privredne kapacitete i manje üe biti privlaþna za investicije. Ovdje üe biti prisutna eksploatacija rudno-mineralnih, energetskih i šumskih resursa. Pograniþna podruþja na istoku, zapadu i jugu naše zemlje mogu se moüno orijentirati na razvoj poljoprivrede i turizma. Pograniþni dio na sjeveru prema Republikama Hrvatskoj i Srbiji ima veoma povoljan geoprometni položaj, meÿutim politiþka situacija iz prošlosti imaüe i dalje uticaja na buduüi regionalno-ekonomski razvoj. Planirana izgradnja autoputa i modernizacija željezniþke saobraüajnice na Koridoru Vc, autoceste Banjaluka-Gradiška, Banja Luka-Doboj, brze ceste Tuzla-rijeka Sava i sl. üe uticati na ukupni društvenoekonomski razvoj. Podrinjski te jugozapadni dio BiH ima nepovoljniji geografski položaj, a i saobraüajno je slabije povezan. Pograniþna podruþja i to Podrinje uz granicu sa Srbijom, dijelovi Posavine, jugozapadne Bosne i Istoþne Hercegovine prema Hrvatskoj i Crnoj Gori trenutno se slabije razvijaju zbog politiþko-ekonomskih i demogeografskih faktora. Ova podruþja su rijetko naseljena izuzev samih gradova koji su prenaseljeni (pr. Bijeljina, Zvornik, Brþko, Trebinje itd), a ruralni prostori se demografski prazne. Stanovništvo je djelimiþno raseljeno, slab je prirodni priraštaj, starosna struktura stanovništva je pogoršana i prisutna je nekvalificirana radna snaga. Savremeni problemi društveno-ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine Problemi regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine su povezani sa savremenim problemima opüeg društveno-ekonomskog razvoja. Istraživanja savremene problematike društveno-ekonomskog razvoja naše zemlje istiþu u prvi plan znaþenje tri grupe problema koje identifikujemo kao probleme politiþko-geografske, ekonomskogeografske i socijalno-geografske prirode.25

24

Pak M.: Geografski pogledi na regionalno razvojno problematiko obmejnih obmoþij Slovenije, Zbornik radova "Regionalno razvojna problematika Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja u procesu približavanja Evropskoj Uniji", Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2003., str. 85. 25 Detaljnije vidjeti u: (1) Nurkoviü S.: Savremeni problemi regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine, Zbornik radova "Problemi regionalnog razvoja Hrvatske i susjednih zemalja", Zagreb, 2005., str. 109-114.; (2) Nurkoviü S., Miriü R.: Implikacije politiþko-teritorijalnog ustroja Bosne i Hercegovine na regionalnogeografsku strukturu i razvoj, Zbornik radova I Kongresa geografa Bosne i Hercegovine, Geografsko društvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005., str. 26-44.; (3) Nurkoviü S.: Suvremeni socijalnogeografski problemi regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine, Annales, No 16/1, Znanstveno-raziskovalno središüe Univerze na Primorskem, Koper, 2006., str. 203-212

93

Dž. Mešanoviü

Aktuelni politiþko-geografski problemi društveno-ekonomskog i regionalnog razvoja Bosne i Heregovine u povezanosti su sa sljedeüim faktorima: 1. Regionalno-geografskim, geopolitiþkim i geostrateškim položajem te suverenitetom i teritorijalnim integritetom naše zemlje, 2. Novom administrativno-politikom podjelom Bosne i Hercegovine nastalom Dejtonskim mirovnim sporazumom kojom je od centralizirane Republike Bosne i Hercegovine stvorena decentralizirana Bosna i Hercegovina podijeljena na dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) i distrikt Brþko; 3. Još uvijek nesreÿenim graniþnim problemima sa susjednim zemljama i nedovoljnim nadzorom nad granicama Bosne i Hercegovine; 4. Neriješenim politiþko-geografskim problemima u Jugoistoþnoj Evropi; 5. Sporim napredovanjem Bosne i Hercegovine prema evro-atlantskim integracionim procesima (EU, NATO i sl.); 6. Sporom uspostavom funkcionalnog politiþkog sistema na državnoj i entitetskoj razini i dr. Iz mnoštva ekonomsko-geografskih i regionalno-ekonomskih problema razvoja posebno treba istaüi: 1. Uticaje globalne finansijske i ekonomske krize; 2. Dezintegrirani infrastrukturni i saobraüajni sustav Bosne i Hercegovine; 3. Nedovoljna investicijska ulaganja i slaba zainteresovanost stranog kapitala; 4. Spor privredni rast, posebo rast industrijske proizvodnje, nisku vrijednost GDP per capita (5.661 KM u 2007. godini), veliku stopu nezaposlenosti stanovništva (42,1% u 2009. godini) i negativnu spoljno-trgovinsku bilansu (tabela 8).
Tabela 8: Trgovinska razmjena Bosne i Hercegovine u periodu 2003-2009. godine (u 000 KM)
Stopa pokrivenosti (%) 2003. 8.365.183 2.428.234 - 5.936.949 29,03 2004. 9.422.969 3.012.763 - 6.410.206 31,97 2005. 11.180.797 3.783.199 - 7.397.598 33,84 2006. 11.388.783 5.164.295 - 6.224.488 45,35 2007. 13.898.242 5.936.583 - 7.961.659 42,71 2008. 16.287.044 6.714.302 - 9.572.742 41,22 2009. 12.324.401 5.509.646 - 6.814.755 44,71 Izvor: Podaci agencije za statistiku Bosne i Hercegovine za period 2003-2009. godine, Sarajevo, 2011. Uvoz Izvoz Trgovinski saldo

5. 6. 7. 8. 9.

Trgovaþke lobije, probleme poreskog sistema i postojanje sivog tržišta; Probleme privatizacione i organizacione prirode u preduzeüima; Spor proces ukljuþenja u globalne ekonomske integracijske procese i dr.; Nesistematsko korišüenje prirodnih resursa (vodni resursi, šume, rude); Vrlo nisku ekonomsku valorizaciju kroz višefaznu preradu nekih prirodnih resursa (drvo, rude metala i nemetala); 10. Udaljenost veüeg dijela regije (tzv. pasivni kraj) od kljuþnih saobraüajnica.

Iz grupe socijalno-geografskih problema regionalnog razvoja BiH poseban znaþaj ima socijalna dezintegracija. Naša zemlja ima složenu socijalnogeografsku strukturu koju karakteriziraju: 1. Demografsko pražnjenje, posebno ruralnih prostora (Istoþna Bosna, Istoþna Hercegovina, Jugozapadna Bosna, dijelovi Srednje Bosne i Posavine); (tab. 1) 2. Poveüana emigracija mladih prema razvijenijim podruþjima BiH (Sarajevo, Tuzla, Banjaluka, Bijeljina, Mostar, Distrikt Brþko i sl.) i bogatim zemljama 94

Regionalno-geografska problematika razvoja Bosne i Hercegovine srednje, zapadne i sjeverne Evrope kao i prekookeanskim državama (SAD, Kanada i Australija)26; Pod nataliteta i porast mortaliteta te pogoršanje starosne strukture stanovništva27 što üe imati veliki uticaj na buduüi društveno-ekonomski razvoj (tabela 9 i 10); Prostorna nacionalna homogenizacija pojedinih regija; Zapuštenost i neobraÿenost privatnih zemljišnih posjeda u podruþjima koja su zahvaüena depopulacijom; Procesi deagrarizacije, deruralizacije, urbanizacije te "ruralizacije gradova".

3.

4. 5. 6.

Tabela 9: Prirodno kretanje stanovništva na prostoru Bosne i Hercegovine, 2009. godine
Kantoni/ Opüine, Distrikt Unsko-sanski Posavski Tuzlanski Zeniþko-dobojski Bosansko-podrinjski Srednjobosanski Hercegovaþko-neret. Zapadno-hercegov. Kanton Sarajevo Kanton 10 F BIH Banjaluka Prijedor Doboj Bijeljina Zvornik Srebrenica Pale Foþa Trebinje Republika Srpska Brþko Distrikt BiH Broj stanovnika 288.114 39.886 498.549 400.602 33.093 254.992 225.930 81.707 423.645 80.800 2.327.318 225.123 94.824 78.101 108.305 51.918 21.371 26.211 24.584 30.832 1.435.179 75.664 3.838.161 Vitalni dogaÿaji Živoroÿeni 2.842 255 4.898 4.186 236 2.462 1.870 722 4.898 438 22.807 2.004 629 563 1.042 484 56 198 157 302 10.603 934 34.344 Umrli 2.156 496 3.584 3.289 285 2.166 2.111 772 4.013 759 19.631 1.728 991 893 1.102 411 83 266 222 366 13.775 912 34.318 Prirodni priraštaj 686 -241 1.314 897 -49 296 -241 -50 885 -321 3.176 276 -362 -330 -60 73 -27 -68 -65 -64 -3.172 22 26 Na 1000 stanovnika Živoroÿeni 9,9 6,4 9,8 10,4 7,1 9,7 8,3 8,8 11,6 5,4 9,8 8,9 6,6 7,2 9,6 9,3 2,6 7,6 6,4 9,8 7,4 12,3 9,0 Umrli 7,5 12,4 7,2 8,2 8,6 8,5 9,3 9,4 9,5 9,4 8,4 7,7 10,5 11,4 10,2 7,9 3,9 10,2 9,0 11,9 9,6 12,1 8,9 Prirodni priraštaj 2,4 -6,0 2,6 2,2 -1,5 1,2 -1,0 -0,6 2,1 -4,0 1,4 2,2 -3,9 -4,2 -0,6 1,4 -1,3 -2,6 -2,6 -2,1 -2,2 0,2 0,1

Izvor: (1) Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine u brojkama, FZS, Sarajevo, 2010., (2) Statistiþki godišnjak Republike Srpske 2010., RZS, Banjaluka, decembar 2010., str. 63-385.; (3) Statistiþki podaci Brþko Distrikta BiH, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Godina 10, Broj 2, Brþko, februar 2011., str. 3 i 49.; (4) http://mojemjesto.ba/bs/statistika/procjena-stanovnistva

26 Tako podaci Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH iz 2010. godine pokazuju da izvan granica naše zemlje živi 1.350.000 bosanskohercegovaþkih graÿana, što þini više od treüine ukupnog stanovništva BiH. Meÿutim, podaci Svjetske banke pokazuju da izvan naše zemlje živi oko 1.461.000 graÿana. Samo u periodu od 2000. do 2007. godine u zemlje Evropske unije je ušlo 143.985 graÿana BiH, dok ih je 69.604 izašlo. Informacije o migracijama dalje pokazuju da je u posljednje þetiri godine Slovenija postala vodeüa zemlja u koju odlaze bosanskohercegovaþki graÿani. Samo u 2009. godini u ovu zemlju je ušlo 12.910 osoba iz BiH. Zemlje u kojima ima najviše graÿana BiH su: SAD (350.000), Njemaþka (240.000), Austrija (150.000), Slovenija (100.000), Švedska (80.000), Švajcarska (60.000), Kanada (60.000), Australija (60.000), Italija (40.000), Danska (23.000), Norveška (16.000) i druge. Detaljnije vidi: http://www.mhrr.gov.ba/iseljenistvo/aktuelnosti/Archive.aspx?template_id=18&pageIndex=1 27 Procjena starosne strukture stanovništva uzeta samo za kantone Federacije Bosne i Hercegovine (stanje 30.06.2009. godine). Podaci nisu dostupni za RS, Distrikt Brþko i BiH.

95

Dž. Mešanoviü Tabela 10: Procjena starosne strukture stanovništva u kantonima Federacije Bosne i Hercegovine 30.06.2009. godine
Podruþje Ukupno Unsko-sanski Posavski Tuzlanski Zeniþko-dobojski Bosanskopodrinjski Srednjobosanski Hercegovaþkoner. Zapadnohercegov. Kanton Sarajevo 288.114 39.886 498.549 400.602 33.093 254.992 225.930 81.707 423.645 0-14 57.119 5.831 91.920 75.995 4.709 50.598 37.351 14.965 70.573 (%) FBiH 13,6 1,4 21,9 18,1 1,1 12,0 8,9 3,6 16,8 Starosna grupa (%) 15-64 FBiH 199.444 12,6 27.793 1,8 343.338 21,7 275.219 17,4 22.197 170.564 150.328 54.700 283.943 1,4 10,8 9,5 3,5 18,0 65 i više 31.551 6.262 63.291 49.388 6.187 33.830 38.251 12.042 69.129 (%) FBiH 9,6 1,9 19,3 15,1 1,9 10,3 11,7 3,7 21,1

Kanton 10 80.800 10.973 2,6 52.301 3,3 17.526 5,4 2.327.318 420.034 100,0 1.579.827 100,0 327.457 100,0 FBiH Izvor: (1) Kantoni Federacije BiH u brojkama, FZS, Sarajevo, 2010. (2) Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama, FZS, Sarajevo, 2010., str. 16

Zakljuþak Povoljan geoprometni položaj, prirodni i antropogeni resursi te faktori politiþkogeografske prirode, biüe glavni nosioci buduüeg regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine. Postratni društveno-ekonomski razvoj je ukazao na þinjenicu da regionalne razlike koje nastupaju u privrednom i socijalnom životu zemlje imaju dublji društveni znaþaj. Obiþno se rješavaju problemi koji izazivaju socijalne, politiþke ili etniþke probleme i suprotnosti. Politika regionalnog razvoja je usmjerena na rješavanje problema manje razvijenih podruþja i smanjenja siromaštva stanovništva. Manje pažnje se posjeüivalo depresivnim podruþjima ili razliþitim aglomeracijama iako su u tim oblastima postojali odreÿeni problemi (npr. degradacija prirodne sredine, zastarjelost industrijskih postrojenja, problemi privatizacione i organizacione prirode preduzeüa, efekti globalne finansijske i ekonomske krize, nezaposlenost, depopulacija, deagrarizacija, poveüana urbanizacija, politiþki faktor, migracije stanovništva, infrastrukturni problemi i dr.). U tom smislu potrebno je usvojiti zakonsku regulativu pospješivanja regionalnog razvoja nedovoljno razvijenih regija BiH, opüina, mjesnih zajednica i pograniþnih predjela. U prostornoj strukturi Bosne i Hercegovine postoje veliki regionalni dispariteti. Oni su analizirani na osnovu nekoliko karakteristiþnih pokazatelja: zaposlenosti, nezaposlenosti, GDP per capita, prosjeþne neto plaüe, investicija i demografskog razvoja. Rezultati analize su pokazali da u Bosni i Hercegovini postoje izraziti regionalno-razvojni dispariteti na relaciji centar-periferija i oni su rezultat djelovanja ekonomskih, socijalnih i politiþkih faktora. Posebno su tretirana tzv. graniþna podruþja regije. Tako izdvajamo razvijena podruþja oko makroregionalnih centara Sarajeva, Banjaluke, Tuzle i Mostara u odnosu na rubne i pograniþne dijelove Bosanskog Podrinja i Posavine, Istoþne Hercegovine, jugozapadne i sjeverozapadne Bosne koji su nerazvijeniji. Savremeno doba karakterišu burne politiþke, ekonomske i socijalne promjene. U takvim uslovima regionalizam predstavlja sistem efikasnog upravljanja državom. Za cilj ima decentralizaciju sistema državnog aparata u kome je država kontrolor cjeline, a njene regije imaju odreÿeni stepen upravne, politiþke, socijalne, 96

Regionalno-geografska problematika razvoja Bosne i Hercegovine ekonomske i dr. samostalnosti. Zbog svega gore navedenog možemo zakljuþiti da i za Bosnu i Hercegovinu prikljuþenje Evropskoj Uniji ima veoma veliki strateški znaþaj. Meÿutim, Bosna i Hercegovina je tek otpoþela proces ka približavanju ovoj Evropskoj integraciji i þeka je dug razvojni put. Kao jedan od važnijih zadataka jeste i izrada funkcionalne regionalne karte Bosne i Hercegovine koja üe omoguüiti efikasnije upravljanje državom. U cilju intenzivnijeg i održivog regionalnog razvoja potrebna je transformacija Bosne i Hercegovine u progresivnu evropsku regiju u skladu sa važeüim normama Evropske unije, zatim prestrukturiranje baziþnih industrijskih kapaciteta, odnosno revitaliziranje "starih industrija" dajuüi im nove sadržaje kroz tehnologiju i upravljanje, razvoj energetskog sektora, turizma, poljoprivrede te izgradnja saobraüajne i druge infrastrukture. Literatura 1. Bašiü R.: Evropa regija-Model i iskustvo funkcioniranja regija u zemljama EU, Zbornik radova "Meÿuregionalna saradnja kao osnova ekonomski održivog razvoja teritorija", Sarajevo, 2003. Bogunoviü A.: Ekonomske integracije i regionalana suradnja, Zagreb, 2001. ýerne A.: Regionalno planiranje in regionalni razvoj med teorijo in prakso, Regionalne razlike in regionalno planiranje, Dela 24, 0ddelek za geografijo filozofske fakultete univerze v Ljubljani, Ljubljana, 2005. Ibreljiü I., Kulenoviü S.: Bosna i Hercegovina u savremenom procesu balkanske (re)integracije i evropskih integrativnih tokova, Zbornik radova "Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistoþnoj Evropi", Centar za ekonomsko održivi i regionalni razvoj Tuzla, Tuzla, 2005. Ibreljiü I., Kulenoviü S.: Regionalizacija zapadnog Balkana u kontekstu "Evrope regija", Zbornik radova "Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistoþnoj Evropi", Centar za ekonomsko održivi i regionalni razvoj Tuzla, Tuzla, 2005. Joviü I. : Planiranje i realizacija investicionih projekata, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2003. Kicošev S., Dunþiü D.: Geografske osnove prostornog planiranja, Institut za geografiju Prirodno-matematiþkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad, 1998. Kudumoviü F.: Regionalne razlike u kretanju ukupnog broja stanovnika i gustine naseljenosti Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2004. godine, Zborni radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina III, Broj 3, Tuzla, 2006. Marinoviü-Uzelac A.: Prostorno planiranje, Dom i svijet,Zagreb, 2001. Nurkoviü S.: Savremeni problemi regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine, Zbornik radova "Problemi regionalnog razvoja Hrvatske i susjednih zemalja", Zagreb, 2005. Nurkoviü S.: Suvremeni socijalno-geografski problemi regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine, Annales, No 16/1, Znanstveno-raziskovalno središüe Univerze na Primorskem, Koper, 2006. Nurkoviü S., Miriü R.: Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi, Broj 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005. Nurkoviü S., Miriü R.: Implikacije politiþko-teritorijalnog ustroja Bosne i Hercegovine na regionalno-geografsku strukturu i razvoj, Zbornik radova I Kongresa geografa Bosne i Hercegovine, Geografsko društvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005. 97

2. 3.

4.

5.

6. 7.

8.

9. 10.

11.

12. 13.

Dž. Mešanoviü

14.

15.

16. 17. 18.

19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37.

Osmankoviü J.: Regionalizacija Bosne i Hercegovine u funkciji približavanja Evropskoj Uniji, Zbornik radova "Regionalno razvojna problematika Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja u procesu približavanja Evropskoj Uniji", Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2003. Pak M.: Geografski pogledi na regionalno razvojno problematiko obmejnih obmoþij Slovenije, Zbornik radova "Regionalno razvojna problematika Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja u procesu približavanja Evropskoj Uniji", Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2003., str. 85. Papiü K.: Ekonomskogeografske regije Bosne i Hercegovine, Geografski pregled, Geografsko društvo BiH, sv. XXI, Sarajevo, 1977. Piha B.: Prostorno planiranje, Novinska ustanova službeni list SFRJ, Beograd, 1973. Radovanoviü M.: Regionalizam kao pristup i princip i regionalizacija kao postupak u funkcionalnoj organizaciji geografskog prostora sa nekim aspektima primene na Republiku Srbiju, Geografski institut ''Jovan Cvijiü'' SANU- Zbornik radova, knj. 44-45, Beograd, 1993. Rogiü V.: Regionalizacija Jugoslavije, Geografski glasnik, Br. XXXI, Zagreb, 1973. Rogiü V.: Regionalizacija Središnjeg planinskog prostora Jugoslavije, Zbornik XIX kongresa geografa Jugoslavije, Sarajevo, 1974. Vaciü Z., Mijatoviü B., Simiü A., Radoviü Z.: Regionalizacija Srbije, Centar za liberalno-demokratske studije, Beograd, 2003. Vresk M.: Grad u regionalnom i urbanom planiranju, Školska knjiga, Zagreb, 1990. Bruto domaüi proizvod prema proizvodnom i dohodovnom pristupu 2005-2008, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Tematski bilten 10, Sarajevo, 2009 Informacija o procjeni ostvarenja dugoroþne strategije razvoja opüine Tuzla 2003.-2015. godine, Lokalni ekonomski forum Tuzla, Tuzla, avgust 2008. Makroekonomski pokazatelji po kantonima i opüinama za 2007. i 2008., Federalni zavod za programiranje razvoja, Sarajevo, novembar 2008. Prosjeþne mjeseþne ispraüene neto plaüe zaposlenih za period januar-decembar 2009., Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2010. Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona, Faza A: stanje i moguünosti (drugo neizmijenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999. Statistiþki godišnjak Republike Bosne i Hercegovine, 1992, DZS, Sarajevo, maj 1994. Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2010., FZS, Sarajevo, 2010. Statistiþki godišnjak Republike Srpske 2010., RZS, Banjaluka, decembar 2010. Statistiþki podaci Brþko Distrikta BiH, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Godina 10, Broj 2, Brþko, februar 2011. Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2006., FZS, Sarajevo, 2006. Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine u brojkama, FZS, Sarajevo, 2010. http://mojemjesto.ba/bs/statistika/procjena-stanovnistva http://www.bhas.ba/saopstenja/plateWEB05.pdf http://www.mhrr.gov.ba/iseljenistvo/aktuelnosti/Archive.aspx?template_id=18& pageIndex=1 www.eured-bih.org

98

Zbornik radova PMF 7, 99 –116 (2010)

Originalni nauþni rad

REGIONALNO-GEOGRAFSKI RAZMJEŠTAJ PRIRODNIH RESURSA NA PROSTORU TUZLANSKOG KANTONA REGIONAL GEOGRAPHICAL DISTRIBUTION OF NATURAL RESOURCES TO PLACE OF TUZLA CANTON dr. sc. Dževad Mešanoviü, viši asistent, mr. sc. Edin Hadžimustafiü, viši asistent Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Sažetak Podruþje Tuzlanskog kantona je relativno bogato prirodnim resursima, od kojih su znaþajni: poljoprivredno zemljište, šume, voda, ugalj, so te drugi rudno-mineralni i energetski resursi (kreþnjaci, dijabazi, magneziti, šljunkovi, kvarcni pijesak, minerali metaliþkog porijekla) i sl. Postoje i pojave nafte te mineralnih, termalnih i termomineralnih voda, þiji je stepen istraženosti nedovoljan. Ležišta i eksploatacija rudno-mineralnih resursa, poljoprivredo zemljište, šume i voda þine osnovu cjelokupnoj industriji, najpropulzivnijoj privrednoj grani. Iako još nedovoljno geološki istražena ova mineralna bogatstva su tradicionalno osnovna materijalna pretpostavka društvenoekonomskog razvoja Tuzlanskog kantona. Prirodni resursi i njihova eksploatacija uticali su i na demografski i urbano-geografski razvoj ovog podruþja. Kljuþne rijeþi: prirodni resursi, regionalno-geografski razmještaj, regionalnoekonomski razvoj, Tuzlanski kanton Abstract Tuzla Canton region is relatively rich in natural resources, some of which are significant: farmland, forests, water, coal, salt and other mining-mineral and energy resources (limestone, diabase, magnesite, gravel, quartz sand, metallic minerals), etc. There are also effects of oil and mineral, thermal and mineral water, which is an insufficient degree of exploration. Prospecting and exploitation of mineral and mineral resources, agricultural land, forests and water form the basis of the whole industry, most propulsive industry. Although still not sufficiently explored the geological mineral resources have traditionally been the basic material assumption of socio-economic development of Tuzla Canton. Natural resources and their exploitation is influenced by both the demographic and urban-geographic development of the area. Key words: natural resources, regional and geographical distribution, regionaleconomic development, the Tuzla Canton

Dž. Mešanoviü, E. Hadžimustafiü

Poljoprivredno zemljište Poljoprivrednih površina na podruþju Tuzlanskog kantona ima 99.052,05 ha, od toga obradive površine uþestvuju sa 87.491,35 ha ili 88,3% i pašnjaci 11.560,70 ha ili 11,7%. U strukturi obradivih površina oranice su zastupljene sa 59.524,87 ha ili 68,0%, voünaci sa 15.860,88 ha ili 18,1% i livade 12.105,60 ha ili 13,9%. (tabela 1). Najveüi udio u ukupnim poljoprivrednim površinama Tuzlanskog kantona imaju opüine Srebrenik 12.783,03 ha ili 12,9%, Gradaþac 11.492,20 ha ili 11,6% i Graþanica 11.467,35 ha ili 11,5%, a najmanje Teoþak 1.418,79 ha ili 1,4%. Obradivih površina najviše ima opüina Srebrenik 11.853,14 ha ili 13,5% od ukupno obradivih površina Kantona, a najmanje Teoþak 1.305,59 ha ili 1,5%. Jednom stanovniku u prosjeku pripada 0,20 ha poljoprivrednog zemljišta, odnosno 0,18 ha obradivog zemljišta. Od opüina Tuzlanskog kantona najviše poljoprivrednih površina po stanovniku ima ýeliü 0,40 ha, Kladanj 0,33 ha i Sapna 0,32 ha, a najmanje Tuzla 0,09 ha. Obradivih površina jednom stanovniku u opüini ýeliü pripada 0,37 ha, Srebrenik 0,29 ha, Kalesija 0,27 ha, Sapna 0,27 ha, Kladanj 0,26 ha, Gradaþac 0,24 ha, Graþanica 0,19 ha i dr. (tabela 2)
Tabela 1: Poljoprivredne površine u opüinama Tuzlanskog kantona
Podruþje Svega
Banoviüi ýeliü Doboj Istok Graþanica Gradaþac Kalesija Kladanj Lukavac Sapna Srebrenik Teoþak Tuzla Živinice TK FBiH 3.158,41 5.247,36 1.456,02 9.951,66 11.080,98 9.603,78 3.924,89 9.057,02 3.500,71 11.853,14 1.305,59 9.987,26 7.364,53 87.491,35 722.000

Obradivo zemljište u ha Oranice Voünaci
2.946,49 4.240,96 983,82 6.990,46 7.864,95 7.023,89 1.011,13 5.712,73 2.460,52 9.041,34 763,08 5.513,61 4.971,89 59.524, 87 416.000 182,13 964,50 282,80 1.908,02 2.934,43 994,92 136,50 1.424,99 971,49 2.260,80 513,31 2.393,91 893,08 15.860,88 42.000

Livade
29,79 41,90 189,40 1.053,18 281,60 1.584,97 2.777,26 1.919,30 68,70 551,00 29,20 2.079,74 1.499,56 12.105,60 264.000

Pašnjaci u ha
736,75 352,39 297,70 1.515,69 411,22 1.047,10 1.178,69 2.058,20 662,69 933,89 113,20 1.372,10 881,08 11.560,70 423.000

Ukupne polj. površine
3.895,16 5.599,75 1.753,72 11.467,35 11.492,20 10.650,88 5.103,58 11.115,22 4.163,4 12.787,03 1.418,79 11.359,36 8.245,61 99.052,05 1.151.000

Izvor: (1) Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 86.; (2) Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama, FZS, Sarajevo, 2008. str. 41.

Tabela 2: Poljoprivredna i obradiva površina po stanovniku u opüinama Tuzlanskog kantona
Podruþje
Banoviüi ýeliü Doboj Istok Graþanica Gradaþac Kalesija Kladanj Lukavac Sapna Srebrenik Teoþak Tuzla Živinice TK FBiH Graniþne vrijednosti

Poljoprivredna površina po stanovniku u ha
0,15 0,40 0,17 0,22 0,25 0,30 0,33 0,22 0,32 0,31 0,19 0,09 0,15 0,20 0,49 0,44

Obradiva površina po stanovniku u ha
0,12 0,37 0.,14 0,19 0,24 0,27 0,26 0,18 0,27 0,29 0,18 0,08 0,14 0,18 0,31 0,17

Broj poljoprivredih gazdinstava 1991.
3.519 3.133 1.732 7.320 8.930 5.072 2.789 8.628 2.903 6.933 1.823 10.048 7.852 70.682 -

Izvor: (1) Strategija razvoja poljoprivrede u Tuzlanskom kantonu za period 2009.-2013. godine, Ekonomski fakultet Tuzla, Agenore d.o.o. Brþko Distrikt BiH, Institut za ekonomiku poljoprivrede Beograd, juni 2008., str. 27 i 30.

100

Regionalno-geografski razmještaj prirodnih resursa na prostoru Tuzlanskog kantona Od ukupnih poljoprivrednih površina (99.052,05 ha) Tuzlanskog kantona u privatnom vlasništvu je 93.160,06 ha ili 94,1% i državnom vlasništvu 5.891,99 ha ili 5,9%.1 S obzirom da je najveüa površina poljoprivrednog zemljišta Tuzlanskog kantona u privatnom vlasništvu, a da veüina nekadašnjih društvenih preduzeüa još uvijek nije osposobljena za proizvodnju i da zadruge i dalje nemaju znaþajniju ulogu u organiziranju poljoprivredne proizvodnje, individualna poljoprivredna gazdinstva su osnovni ili glavni nosioci poljoprivrede u Tuzlanskom kantonu (kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini).2 Na podruþju Tuzlanskog kantona u 1991. godini ukupno je bilo 70.682 poljoprivrednih gazdinstava. Od opüina Tuzlanskog kantona najveüi broj poljoprivrednih gazdinstava imala je Tuzla 10.048 ili 14,2%, zatim Gradaþac 8.930 ili 12,6%, Lukavac 8.628 ili 12,2%, Živinice 7.852 ili 11,1%, Graþanica 7.320 ili 10,4%, Srebrenik 6.933 ili 9,8%, Kalesija 5.072 ili 7,2%, Banoviüi 3.519 ili 5,0%, ýeliü 3.133 ili 4,4%, Sapna 2.903 ili 4,1%, Kladanj 2.789 ili 3,9%, Teoþak 1.823 ili 2,6% i Doboj Istok 1.732 ili 2,5%. (tabela 1 i 2) Plodne poljoprivredne površine Spreþkog polja i posavskog dijela Kantona daju izvanredne uslove za razvoj ratarstva, stoþarstva (intenzivno stoþarstvo) i povrtlarstva. Na osnovu toga moguüe je razvijati mlinskopekarsku, mlijekarsku, mesnu te industriju alkoholnih i bezalkoholnih piüa. Blago zatalasani kao i brežuljkasto-brdski predjeli Majevice, Trebave, Ozrena, Konjuha, Javornika mogu se valorizirati za razvoj stoþarstva (uzgoj sitne stoke), voüarstva, pþelarstva, uzgoj ljekovitog bilja, te kao pašnjaci. Na ovaj naþin podstiþemo proizvodnju vune, voüa, meda, aromatiþnog i ljekovitog bilja. Na podruþju Tuzlanskog kantona u 2008. godini ukupno je zasijano 57.154 ha, a neobraÿenih površina je bilo 21.974 ha. (tabela 3) Tabela 3: Oraniþna površina po naþinu korišüenja (u ha) u opüinama Tuzlanskog kantona 2008. godine
Godina Oranice i bašte Ukupno
930 5.746 1.830 7.183 12.250 5.735 1.151 11.317 3.497 10.514 1.233 10.558 8.003 79.946 400.000 925 3.213 1.645 6.983 12.041 5.725 779 7.654 1.029 3.962 1.230 4.025 7.943 57.154 198.000

TUZLANSKI KANTON Zasijano površina Stoþno Ind. Povrt. Žita krmno bilje bilje bilje
471 1.215 495 3.295 5.795 2.702 345 4.803 389 2.154 565 1.980 2.180 26.389 87.000 55 368 5 13 5 7 453 2.000 439 258 230 1.238 2.334 1.051 405 1.606 225 827 101 910 3.176 12.800 45.000 15 1.740 920 2.395 3.544 1.972 24 1.245 415 968 564 1.130 2.580 17.512 64.000

Ostalo na oranicama
5 290 15 28 10 2 34 15 42 3 23 60 526 2.000

Ugari
11 133 148 292 12.000

Neobraÿ. oranice i bašte
2.243 185 185 170 370 3.629 2.320 6.362 6.510 21.974 188.000

Banoviüi ýeliü Doboj I. Graþanica Gradaþac Kalesija Kladanj Lukavac Sapna Srebrenik Teoþak Tuzla Živinice TK F BiH

Izvor: Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2009., FZS, Sarajevo, 2009., str. 137 i 419

Najviše površina poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu ima opüina Kalesija 2.038,43 ha, zatim Živinice 1.343,20 ha, Gradaþac 963,30 ha, Lukavac 544,09 ha, Tuzla 408,60 ha, Srebrenik 212,96 ha, ýeliü 121,31 ha, Graþanica 85,06 ha, Kladanj 59,02 ha, Banoviüi 40,14 ha, Teoþak 39,90 ha, Doboj Istok 33,00 ha i Sapna 2,98 ha. Detaljnije vidjeti u: Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 87. 2 Strategija razvoja poljoprivrede u Tuzlanskom kantonu za period 2009.-2013. godine, Ekonomski fakultet Tuzla, Agenore d.o.o. Brþko Distrikt BiH, Institut za ekonomiku poljoprivrede Beograd, juni 2008., str. 26-27.

1

101

Dž. Mešanoviü, E. Hadžimustafiü

Na podruþju Tuzlanskog kantona usljed ratnih dejstava mnoge zemljišne površine su minirane i ta podruþja su privremeno neupotrebljiva. (tabela 4)
Tabela 4: Privremeno neupotrebljive minirane površine u opüinamaTuzlanskog kantona
Opüina
Banoviüi ýeliü Doboj Istok Graþanica Gradaþac Kalesija Kladanj Lukavac Sapna Srebrenik Teoþak Tuzla Živinice

Površina opüine (ha)
18.196,82 13.971,12 3.995,62 21.533,98 21.901,26 19.799,98 32.842,72 33.831,53 12.199,10 24.772,02 3.085,54 29.627,38 29.805,70

Minirane površine (ha)
116,84 434,61 165,37 343,84 862,12 456,54 206,95 550,79 464,85 4,23 220,52 341,02 46,74

Uþešüe (%)
2,8 10,3 3,9 8,2 20,5 10,8 4,9 13,1 11,0 0,1 5,2 8,1 1,1

Sumnjive površine (ha)
629,73 2.343,64 73,91 906,99 1.539,74 1.046,57 210,11 1.506,94 884,08 0,0 541,66 724,85 35,46

Uþešüe (%)
6,0 22,4 0,7 8,7 14,7 10,0 2,0 14,4 8,6 0,0 5,3 6,9 0,3

TK 265.562,77 4.214,42 100,0 10.443,68 100,0 Izvor: (1) Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 275.; (2) Samostalni proraþuni

Analizirajuüi tabelu 4 uoþavamo da na ovom podruþju ima 4.214,42 ha miniranih površina ili 1,6% od ukupne površine TK i 10.443,68 ha sumnjivih površina sa zaostalim minsko-eksplozivnim sredstvima. Šume Šume na podruþju TK zauzimaju 118.177,5 ha, što þini 44,5% ukupne teritorije. U vlasništvu države je 72.435 ha ili 61,3%, a u privatnom vlasništvu 45.742,5 ha ili 38,7%. U ukupnim šumskim površinama dominiraju visoke šume sa 66.610,74 ili 56,4%, zatim izdanaþke šume sa 41.715,46 ili 35,3% i ostale šumske površine 9.851,3 ha ili 8,3%.3
Tabela 5: Površine pod šumama u opüinama Tuzlanskog kantona
Opüina
Banoviüi ýeliü Doboj Istok Graþanica Gradaþac Kalesija Kladanj Lukavac Sapna Srebrenik Teoþak Tuzla Živinice

Površina opüine (ha)
18.196,82 13.559,47 3.995,62 21.533,98 21.901,26 19.799,98 32.842,72 33.831,53 12.199,10 24.772,02 3.085,34 29.627,38 29.805,70

Površina pod šumama (ha)
9.642,60 5.951,00 1.170,94 6.150,00 5.542,80 7.709,00 27.342,25 12.925,00 6.429,47 9.638,17 968,85 11.597,32 13.110,10

Uþešüe u šumskim površinama TK (%)
8,2 5,0 1,0 5,2 4,7 6,5 23,1 10,9 5,4 8,2 0,9 9,8 11,1

Tuzlanski kanton 265.191,12 118.177,5 100,0 Izvor: (1) Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 96.; (2) JP "Šume Tuzlanskog kantona" d.d. Kladanj

3

(1) Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 96.; (2) JP "Šume Tuzlanskog kantona" d.d. Kladanj; (3) http://www.jpsumetk.ba/site/ (15.02.2010.)

102

Regionalno-geografski razmještaj prirodnih resursa na prostoru Tuzlanskog kantona
Tabela 6: Površine pod šumama (ha) kojima gazduje JP "Šume Tuzlanskog Kladanj
Opüina
Banoviüi ýeliü Doboj Istok Graþanica Gradaþac Kalesija Kladanj Lukavac Sapna Srebrenik Teoþak Tuzla Živinice

kantona" d.d.

Visoke šume
6.236 1.925 147 2.192 24.100 3.776 3.213 3.100 32 1.149 7.720

Izdanaþke šume
187 1.155 868 2.407 420 1.072 1.409 1.094 90 1.332 2.578

Ostale šumske površine
341 1.701 213 514 1.594 790 52 203 280 126 419

"Šume TK" d.d. Kladanj
6.764 4.781 1.228 5.113 26.114 5.638 4.674 4.397 402 2.607 10.717

UKUPNO 53.590 12.612 Izvor: JP "Šume Tuzlanskog kantona" d.d. Kladanj

6.233

72.435

Tabela 7: Površine pod šumama (ha) u privatnom vlasništvu na podruþju Tuzlanskog kantona
Opüina
Banoviüi ýeliü Doboj Istok Graþanica Gradaþac Kalesija Kladanj Lukavac Sapna Srebrenik Teoþak Tuzla Živinice

Visoke šume
2.310,49 246,8 265,94 1.420,0 153,8 746 748,12 3.087,0 1.106,0 391,68 100,0 1.890,32 554,59

Izdanaþke šume
498,01 861,5 899 3.376,0 5.375,0 1.700,0 383,26 2.783,0 474,47 4.129,71 366,0 6.455,0 1.802,51

Ostale šum. površine
70,1 61,7 6 126 14 150 96,87 1.417,0 175,0 719,78 100,85 645 36

UKUPNO
2.878,60 1.170,0 1.170,94 4.922,0 5.542,80 2.596,0 1.228,25 7.287,0 1.755,47 5.241,17 566,85 8.990,32 2.393,10

UKUPNO 13.020,74 29.103,46 3.618,30 45.742,50 Izvor: Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 95.

Tabela 8: Struktura šumskih površina (ha) kojima gospodari JP "Šume Tuzlanskog kantona" d.d. Kladanj
Uža kategorizacija ŠGP Konjuh (ha)
5.651,5 12.669,9 1.990,8 1.357,7 21.669,9 797,8 1.149,3 283,7 843,4 24.744,1 186,7 2.174,1

ŠGP Spreþko (ha)
6.209,0 5.147,1 5.548,2 1.951,8 18.856,1 1.307,7 7.518,0 3.063,1 192,0 30.936,9 6.503,1 5.359,1

ŠGP Majeviþko (ha)
6.021,0 271,2 6.292,2 791,1 4.375,0 220,3 52,4 11.731,0 750,6 3.690,0

ŠGP Vlaseniþko (ha)
3.062,2 546,6 281,1 3.889,9 273,8 588,1 37,9 233,5 5.023,2 19,2 1.378,2

Šume TK d.d. Kladanj (ha)
20.943,7 18.634,8 7.539,0 3.590,6 50.708,1 3.170,4 13.630,4 3.605,0 1.321,3 72.435,2 7.459,6 12.601,4

Visoke šume bukve Šume bukve, jele i smrþe* Borove šume Visoke šume hrasta kitnjaka Ukupno visoke šume Šumske kulture Izdanaþke šume Goleti ispod gornje granice privredne šume Neproduktivne površine Sveukupno nesporno zemljište Uzurpacije Minirane površine

* Mješovite šume bukve i jele, bukve i jele sa smrþom i þiste šume jele i smrþe Izvor: JP "Šume Tuzlanskog kantona" d.d. Kladanj

U strukturi državnih šumskih površina dominiraju bukove šume sa 20.943,7 ha ili 28,9%, zatim šume bukve, jele i smrþe 18.634,8 ha ili 25,7%, šume crnog i bijelog bora 7.539 ha ili 10,4%, hrasta kitnjaka 3.590,6 ha ili 5,0%, izdanaþke šume 13.630,4 ha ili 18,8%, šumske kulture 3.170,4 ha ili 4,4% i goleti i neproduktive šumske površine 103

Dž. Mešanoviü, E. Hadžimustafiü

4.926,3 ha ili 6,8%. Ukupno minirane površine u šumskim gazdinstvima iznose 12.601,4 ha ili 17,4%. (tabela 8) U ekološko-vegetacijskom pogledu podruþje Tuzlanskog kantona pripada peripanonskoj oblasti, odnosno prostire se od rijeke Save do unutrašnjih Dinarida. Na zapadu i jugozapadu graniþi se sa sjeverozapadno bosanskom, a na istoku prelaznom ilirsko-mezijskom oblasti linijom Brþko-greben planine Majevica-istoþni rub Spreþkog polja.4 Podruþja uz neposredni tok rijeke Spreþe i njenih pritoka pripadaju biomu umjerenovlažnih šuma vrba, topola (Salicetum et Populetum) i crne johe (Alnetum glutinosae). Dolina gornjeg toka rijeke Spreþe, dio podruþja od jezera Modrac do Lukavca te posavski dio Kantona su pod mezofilnim šumama hrasta lužnjaka i obiþnog graba (Carpino betuli – Quercetum roboris incl. Genisto elatae - Quercetum roboris). Šume hrasta kitnjaka i obiþnog graba (Querco - Carpinetum) mjestimiþno su rasprostranjene u donjem toku rijeke Spreþe, manjim dijelom u Gornjoj Spreþi, na južnim i jugozapadnim padinama Majevice, na podruþju izmeÿu Graþanice, Gradaþca i Doboj Istoka te izmeÿu jezera "Modrac", Banoviüa i urÿevika. Ove šume na sjeveru u višim zonama prema Majevici i jugu prema Djedinskoj planini, Bišini i Javorniku prelaze u biom bukovih (Fagetum montanum) i bukovo-jelovih šuma (Abieti-Fagetum). Šume bukve i jele sa smrþom susreüemo na podruþju planina Konjuh (istoþne i južne padine), Smolin, Javor (zapadni dio), Javornik (jugozapadni dio) i Sokolina. Šume crnog bora (pinetum nigrae) i šume crnog i bijelog bora (pinetum nigrae – silvestris incl. Pinetum silvestris) su rasprostranjene na južnim i jugoistoþnim padinama Ozrena, na zapadu i sjeveru planine Konjuh, i na podruþju Smolina i Karaule kod Kladnja.5 U donjem spratu svih ovih biljnih zajednica dominiraju razne mahovine i žbunastogrmolike vrste.6 Prirodna vegetacija je djelimiþno izmijenjena u rijeþnim dolinama i brežuljcima. Prostrane hrastovo-grabove šume su iskrþene u prošlosti i pretvorene u oranice i voünjake. Šumom su najviše bogate opüine Kladanj sa 27.342,25 ha ili 23,1% ukupnih šumskih površina u Kantonu, zatim Živinice sa 13.110,10 ha ili 11,1% i Lukavac 12.925,00 ha ili 10,9%, a najmanje Doboj Istok 1.170,94 ha ili 1,0% i Teoþak 968,85 ha ili 0,9%. Šume su degradirane usljed rata od 1992 do 1996. godine i neplanske sjeþe ogrijevnog i graÿevinskog drveta. Drvna masa je procjenjena na oko 13,15 mil. m3 i može poslužiti kao znaþajna osnova za razvoj drvno-preraÿivaþke i graÿevinske industrije. (tabela 9)
Tabela 9: Površine pod šumama i drvna masa u šumskim gazdinstvima Tuzlanskog kantona
Površina pod šumama (ha) ŠGP "Konjuh" 24.744,1 ŠGP "Spreþko" 30.936,9 ŠGP "Majeviþko" 11.731,0 ŠGP "Vlaseniþko" 5.023,2 "Šume TK" d.d. Kladanj 72.435,2 Izvor: JP "Šume Tuzlanskog kantona" d.d. Kladanj Šumsko gazdinstvo Drvna masa (000 m3) UKUPNO ýetinari Lišüari 6.602,7 3.339,7 3.263,0 4.558,3 1.571,0 2.987,3 1.279,6 32,2 1.247,4 713,6 59,7 653,9 13.154,2 5.002,6 8.151,6

4 Kulenoviü S.:Graþanica i okolina-antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istoþne Bosne, Tuzla, 1994., str. 20. 5 Stefanoviü V., Beus V.: Karta realne šumske vegetacije Bosne i Hercegovine R 1:500000, Šumarski fakultet u Sarajevu, Geodetski zavod u Sarajevu, Geokarta – Beograd, 1983. 6 Kulenoviü S.:Graþanica i okolina-antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istoþne Bosne, Tuzla, 1994., str. 20.

104

Regionalno-geografski razmještaj prirodnih resursa na prostoru Tuzlanskog kantona Broj šumskih površina mogao bi se znaþajno poveüati pošumljavanjem slabijih kategorija poljoprivrednog zemljišta koje se ne mogu valorizirati u poljoprivrednoj proizvodnji. Takoÿer, potrebno je pošumiti i ranija ispasišta koja se ne koriste veü duži vremenski period. Voda Tuzlanski kanton raspolaže i znaþajnim hidropotencijalom. Najznaþajniji vodotoci su rijeke Spreþa, Oskova, Jala, Turija, Tinja i Drinjaþa. Najveüa hidroakumulacija na podruþju TK je vještaþko jezero "Modrac" zapremine 98x106 m3 i površine 16,75 km2. Nalazi se na podruþju opüina Živinice, Lukavac i Tuzla od 1963. godine kada je puštena u pogon.7 Ovo jezero osigurava tehnološku vodu za industriju Tuzle i Lukavca. Na podruþju Kantona su i akumulacijska jezera "Hazna" i "Vidara" u Gradaþcu i jezero "Sniježnica" na podruþju opüine Teoþak koje se koristi za potrebe termoelektrane u Ugljeviku. Za obezbjedenje naselja pitkom vodom koriste se i podzemne vode sa nekoliko izvorišta. Voda se još koristi za navodnjavanje, þišüenje, rekreaciju itd. Spreþa se u izvorišnoj þelenki formira od više izvora i vrela, na nadmorskoj visini 453,3 m. Izvorišna þelenka se nalazi na sjevernim padinama Velje Glave (619 m). Rijeka Spreþa je duga 115,4 km, sa površinom sliva od 1947,7 km2 ili oko 3,81% teritorije Bosne i Hercegovine, odnosno 73,5% Tuzlanskog kantona8, a ulijeva se u Bosnu kod Doboja. Rijeka Spreþa pripada hidrosistemu rijeke Bosne. Sliv i glavna dolina su orijentisani pravcem sjeverozapad - jugoistok (dinarski pravac). Rijeka Jala je desna pritoka rijeke Spreþe i drugi je vodotok po znaþaju u Tuzlanskom basenu. Izvire u podnožju planine Majevice na nadmorskoj visini 728 m, a ulijeva se u rijeku Spreþu u blizini industrijskog kombinata Lukavac na nadmorskoj visini 181 m. Površina sliva iznosi 237,9 km2, a dužina glavnog toka od izvorišta do ušüa iznosi 37 km, a dužina slivnog podruþja 88 km.9 Rijeka Tinja izvire na planini Majevici, kod naselja Obodnica, na nadmorskoj visini od 550 m, a uliva se u Savu kod Brþkog na nadmorskoj visini od 88 m. Od izvora do ušüa je duga 93 km i ima nesaglasan uzdužni profil.10 Najveüa lijeva pritoka Spreþe je rijeka Oskova sa Gosteljom, koja izvire na sjevernim padinama Konjuha, odnosno na podruþju opüine Banoviüi i ima dužinu toka od 32 km. Površina sliva rijeka Oskove i Gostelje iznosi 342 km2.11 Rijeka Gostelja izvire na Djedinskoj planini, u podruþju opüine Kladanj, a ulijeva se u Oskovu jugozapadno od grada Živinice.

7 Ahmetbegoviü S., Smajiü S.: Neki geoekološki problemi opüine Živinice, Zbornik radova Prirodnomatematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina III, broj 3, Tuzla, 2006., str. 120 8 Kulenovuü S., Smajiü S.: Geografski osvrt na površinsku eksploataciju uglja na prostoru Tuzlanskog bazena, Geografski list, ýasopis "Globus", Udruženje nastavnika geografije Kantona Sarajevo, Sarajevo, april 2008., str. 4 9 Smajiü S., Ahmetbegoviü S.: Fizionomska diferencijacija sliva rijeke Jale, Zbornik radova Prirodnomatematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina IV-V, broj 4-5, Tuzla, 2008., str. 223. 10 Hatuniü D.: Prirodno-geografske karakteristike opüine Srebrenik, ýasopis "Globus", Udruženje nastavnika geografije Kantona Sarajevo, Sarajevo, mart 2009., str. 14 11 Ahmetbegoviü S., Smajiü S.: Problem visokih voda na prostoru Gornje Spreþe, Zbornik radova Prirodnomatematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina IV-V, broj 4-5, Tuzla, 2008., str. 204.

105

Dž. Mešanoviü, E. Hadžimustafiü

Drinjaþa izvire neposredno ispod glavnog grebena Konjuha i od njega teþe prema istoku. Navedena rijeka pripada slivu Drine i u izvorišnom dijelu se pruža pravcem sjeverozapad-jugoistok u dužini od 35 km.12 Podruþje Tuzlanskog kantona je bogato i podzemnim vodama, što je uslovljeno geološkom strukturom, morfološkim sklopom i morfometrijskim karakteristikama, klimatskim odlikama i dr. Problem visokog nivoa podzemnih voda vezan je za prostor Spreþkog polja. Nivo podzemnih voda je direktno povezan sa vodostajem riijeka koje protiþu ovim poljem. U vrijeme i nakon povodnja podzemne vode izbijaju na topografsku površinu i plave najþešüe niske aluvijalne ravni gornjospreþke zavale. Spreþa se odlikuje meandrima – laktastim skretanjima u donjim tokovima, što je uzrokovano malim nagibima i akumuliranjem velikih koliþina rijeþnog nanosa kojeg u aluvijalne ravni dopremaju njihove pritoke.13 Ležišta soli Tuzlanski bazen, u kome se nalazi i ležište kamene soli, nalazi se izmeÿu planine Majevice na sjeveru i serpentinske zone na jugu. Bazen je nastao na obodu Panonskog mora u zoni dubokog razloma litosfere, koji se proteže od Tesliüa, preko Doboja, Graþanice, Živinica do Zvornika.14 U miocenu i oligocenu dogaÿa se intenzivna vulkanska aktivnost praüena izlivima dacita i andezita i izbacivanjem velikih koliþina piroklastiþnih materijala i tufova. Kompleks ovih tvorevina izdvojen je kao sona formacija, u kojoj se nalaze ležišta kamene soli "Tuzla" i "Tetima".15 Tuzlansko solno podruþje u osnovi ima oblik nepravilne, izdužene elipse duljine 2,5·103m i širine 0,6 do 0,9·103m. Dubina krovine se kreüe od 150m, na jugoistoþnom, do 500m na sjeverozapadnom dijelu ležišta. Solna fomacija debljine do 600m tone od jugoistoka prema sjeverozapadu. U periodu industrijske proizvodnje (1906-2002.) iz ležišta je dobiveno 83 294,5·103 m3 slane vode. Proizvodnja kamene soli u Rudniku "Tušanj" trajala je od 1967. do 2002. godine, kada se zapoþelo sa potapanjem jame i pored toga što su ostale neiskorištene rezerve od 2.503.000 t.16 Ležište kamene soli "Tetima" je smješteno na južnim obroncima Majevice, sjeveroistoþno od Tuzle, na udaljenosti od 12 km. Zahvata površinu od 106 m2. Izgraÿeno je od jednog solnog tijela leüasto-slojevitog oblika koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok i padom prema jugozapadu. Dubina zalijeganja je na jugoistoku 400m, a na sjeverozapadu oko 1.000m. Najveüa debljina solnog tijela je 180m, a prema rubovima ležišta potpuno isklinjava. Kamena sol, miocenske starosti, odlikuje se finom usporednom slojevitošüu i trakastom teksturom. Solno tijelo jeizgraÿeno od halita, s

Meškoviü A., Šišiü E., Barakoviü A.: Formiranje izdani podzemnih voda i hidrografska mreža u slivu gornjeg toka Drinjaþe, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina III, broj 3, Tuzla, 2006., str. 142-143. 13 Kulenoviü S.:Graþanica i okolina-antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istoþne Bosne, Tuzla, 1994., str. 16. 14 Mandžiü E.: Slijeganje terena grada Tuzla, Geografski radovi, Broj 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005., str. 15. 15 ýiþiü S., Mojiþeviü M., Jovanoviü ý., Tokiü S., Dimitrov P.: Osnovna geološka karta 1:100000, Tumaþ za list Tuzla, Geoinženjering, Geoinstitut, Sarajevo, 1988., Savezni geološki zavod, Beograd, 1991., str. 1528. 16 Tomiü B., Sušiü A., Nuriü A., Nuhanoviü S.: Prolamanje masiva i ulijeganje terena iznad potopljenog Rudnika soli Tušanj, Monografija zbornika radova "Meÿunarodna nauþna-struþna konferencija TIMC 05/06 Trendovi u savremenom rudarstvu", Glasilo rudarsko-geološko-graÿevinskog fakulteta, Broj XXXII, Tuzla, 2006, str. 44-45.

12

106

Regionalno-geografski razmještaj prirodnih resursa na prostoru Tuzlanskog kantona rijetkim proslojcima lapora, debljine do 2m.17 Znaþajno je pomenuti, da su ležište soli u Tuzli i ležište kamene soli "Tetima" u Majevici genetski povezana, stvarana su u malim, plitkim, salifernim basenima, na obodu panonskog mora – Paratetisa, u tzv. trakastoj seriji prije oko 18 miliona godina.18 Rezerve soli na lokalitetu "Tetima" procijenjene su, kao bilansne, u koliþini od oko 342 mil. tona, vanbilansne 33 mil. tona, a eksploatacione 54,7 mil. tona.19 Za dalja istraživanja ležišta soli u Tuzlanskom basenu planirano je zapadno krilo antiklinale Dolovi, podruþje prema selu Resovac, podoraški basen, sjeverni krekanski sinklinorij i šibošniþko-loparski basen.20 Ugalj Ugalj je najvažniji rudno-mineralni resurs Tuzlanskog kantona. Prema rezervama uglja ovaj prostor predstavlja najznaþajnije energetsko podruþje Bosne i Hercegovine.
Tabela 10: Rezerve uglja u Rudnicima Tuzlanskog kantona*, Federacije BiH** i Bosne i Hercegovine***
REZERVE UGLJA (u 000 tona) Vanbilanse Potencijalne Ukupne Eksploatacione (A+B+C1) (C2+D1+D2) geološke (A+B+C1) TUZLANSKI KANTON "Kreka" 743.954 322.833 59.407 1.126.194 456.008 "Banoviüi" 194.085 13.935 0 208.020 162.429 " urÿevik" 60.183 4.963 0 65.146 54.524 Ukupno lignit 743.954 322.833 59.407 1.126.194 456.008 Ukupno mrki 254.268 18.898 0 273.166 216.953 Ukupno ugalj 998.222 341.731 59.407 1.399.360 672.961 FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE Ukupno lignit 1.051.874 323.944 1.339.512 2.715.330 677.851 Ukupno mrki 905.435 181.958 1.026.192 2.113.585 678.085 Ukupno ugalj 1.957.309 505.902 2.365.704 4.828.915 1.355.936 BOSNA I HERCEGOVINA Ukupno lignit 1.437.635 412.103 1.386.653 3.236.391 1.004.593 Ukupno mrki 1.187.491 214.991 1.124.320 2.526.802 825.212 Ukupno ugalj 2.625.126 627.094 2.510.973 5.763.193 1.829.805 Napomena: * Rezerve uglja rudnika lignita "Kreka" i mrkog uglja "Banoviüi" i " urÿevik"; ** U rezerve uglja Federacije BiH osim ova tri Rudnika iz Tuzlanskog kantona ukljuþeni i rudnici lignita "Graþanica", "Tušnica", "Bugojno" i "Kongora" te mrkog uglja "Kakanj", "Breza", "Zenica", "Bila", "Tušnica" i "Kamengrad"; *** U rezerve uglja BiH osim rudnika iz Federacije ukljuþeni i rudnici lignita iz RS "Stanari" i "Gacko" te mrkog uglja "Ugljevik" i "Miljevina". Izvor: (1) Strateški plan i program razvoja energetskog sektora Federacije BiH, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Federalno Ministarstvo energije, rudarstva i industrije, Sarajevo, septembar 2008., str. 27; (2) Vuk B., Božiü H., Pešut D., Novosel D.: Studija energetskog sektora u BiH, Modul 1 – Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovina, Energetski institut Hrvoje Požar Hrvatska, Solizuona Španjolska, Ekonomski institut Banjaluka, Rudarski institut Tuzla, Bosna i Hercegovina, mart 2008., str. 17 Bilanse (A+B+C1) Naziv rudnika

Ukupne geološke rezerve uglja Rudnika Tuzlanskog kantona iznose 1.399,36 miliona tona, od toga na lignit rudnika "Kreka" otpada 1.126,19 miliona tona ili 80,5% i mrki ugalj 273,17 miliona tona ili 19,5%. Od ukupnih rezervi mrkog uglja TK,
Tomiü B., Sušiü A.: Stanje i pravci razvoja solnog rudarstva u BiH, Monografija zbornika radova "Meÿunarodna nauþna-struþna konferencija TIMC 05/06 Trendovi u savremenom rudarstvu", Glasilo rudarsko-geološko-graÿevinskog fakulteta, Broj XXXII, Tuzla, 2006, str. 42. 18 Isto, str. 161 19 Klapiü M.: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistoþne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002., str. 124. 20 Vujoviü M., Stojkoviü J.: Stanje sirovinske osnove i perspektive daljeg razvoja solarstva u Tuzli, Zbornik radova "100 godina fabrike soli "Tuzla", Muzej Istoþne Bosne, Fabrika soli Tuzla, "Grafiþar" Doboj, 1985., str. 169.
17

107

Dž. Mešanoviü, E. Hadžimustafiü

banoviükom bazenu pripada 208,02 miliona tona ili 76,2%, a ÿurÿeviþkom 65,15 miliona tona ili 23,8%. U ukupnim rezervama uglja Federacije BiH, ovaj kanton uþestvuje sa 29,0%, a Bosne i Hercegovine 24,3%. Uþešüe rezervi lignita Tuzlanskog kantona u ukupnim rezervama iste rude Federacije BiH je 41,5%, a Bosne i Hercegovine iznosi 34,8%. Ovaj Kanton posjeduje 12,9% ukupnih Federalnih i 10,8% državnih rezervi mrkog uglja. Ukupne eksploatacione rezerve uglja u Tuzlanskom kantonu iznose 672,96 miliona tona, od toga je lignit rudnika "Kreka" 456,01 miliona tona ili 67,8% i mrki ugalj 216,95 miliona tona ili 32,2%. Od ukupnih eksploatacionih rezervi mrkog uglja, banoviükom bazenu pripada 162,43 miliona tona ili 74,9%, a ÿurÿeviþkom 54,52 miliona tona ili 25,1%. Uþešüe Tuzlanskog kantona u ukupnim eksploatacionih rezervama uglja Federacije BiH je 49,6% (lignit 67,3%, mrki ugalj 32,7%), a Bosne i Hercegovine 36,8% (lignit 45,4%, mrkog ugalj 26,3%). (tabela 10) Krekanski ugljonosni basen obuhvata dio terena koji se nalazi izmeÿu južnih padina planine Majevica i doline rijeke Spreþe. Prostire se na površini od oko 200 km2. Ugljeonosna sedimentna serija je rasprostranjena u vidu jednog pojasa pravca pružanja SZ-JI, na dužini od 45 km, i to od naselja Dobošnica na zapadu, do Caparda (12 km zapadno od Zvornika) na istoku. Nalazi se na teritoriji opüina: Tuzla, Lukavac, Živinice i Kalesija.21 U geološkom pogledu ovaj bazen ima složenu strukturu boranog karaktera koja formira sjeverni i južni sinklinorij, pravca pružanja sjeverozapad – jugoistok u dužini od oko 45 km i na površini od oko 200 km2. U karakteristiþnoj sedimentaciji formirana su þetiri ugljena sloja (lokalno i peti) sa vodonosnim pijescima u podini i glinama u krovini sa prosjeþnom moünošüu u bilansiranom dijelu bazena od 8,6 – 11,88 m.22 U bazenu je prema H. Isakoviüu dokazano pet slojeva lignitskog uglja, s ukupno 3.306 x 106 tona. Gledajuüi prostor, navedene rezerve su neujednaþenog stepena istraženosti, a prema strukturno-geološkim karakteristikama ugljeni slojevi se zasad eksploatišu samo na rubnim dijelovima ležišta. U ukupnim geološkim rezervama, bilansne rezerve su zastupljene sa svega 31%, što govori o niskom stepenu ukupnog poznavanja ležišta. Buduüa istraživanja treba usmjeriti na istraživanje potencijalnih rezervi C2 kategorije (uþestvuju sa 48% u ukupnim geološkim rezervama), kod kojih je poznato samo rasprostranjenje ugljenih slojeva.23
Tabela 11: Ukupne rezerve uglja krekanskog ugljenog bazena (u milionima tona)
Klasa rezervi A
Bilansne Vanbilansne Potencijalne UKUPNO Bilansne Vanbilansne Potencijalne 64 86 150 49 -

Kategorija B
Sjeverni sinklinorijum 302 194 496 Južni sinklinorijum 276 2

UKUPNO C
119 232 351 223 167 485 512 1.636 548 169 953

UKUPNO

49

278

390

1.670

SVEUKUPNO 199 774 741 3.306 Izvor: Isakoviü H.: Historijski pregled istraživanja uglja u Tuzlanskom (Krekanskom) bazenu, Monografija "Stotinu dvadeset godina "Kreke" 1885-2005.", bosni ARS, Tuzla, 2006., str. 49
21 Pavloviü S.: Istorijat geoloških istraživanja, Sto godina rudnika lignita Kreka 1885-1985., IGTRO "Univerzal" i OOUR "Izdavaþka djelatnost" Tuzla, Tuzla, 1985., str. 63. 22 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona, Faza A: stanje i moguünosti (drugo neizmijenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 95 23 Isakoviü H.: Historijski pregled istraživanja uglja u Tuzlanskom (Krekanskom) bazenu, Monografija "Stotinu dvadeset godina "Kreke" 1885-2005.", bosni ARS, Tuzla, 2006., str. 47-50

108

Regionalno-geografski razmještaj prirodnih resursa na prostoru Tuzlanskog kantona

Prema I. Ibreljiüu ukupno procijenjene eksploatacione rezerve uglja u Rudnicima "Kreka" 31.12.2003. godine se procijenjuju na preko 202 miliona tona. Od toga 46,5% otpada na rezerve u Rudniku "Dubrave", 46% u Rudniku "Šikulje", 7% na Rudnik "Mramor" i 0,5% na rezerve Rudnika "Bukinje". Ekonomska evaluacija rezervi nije verifikovana ni za jedan od ovih ugljarskih kapaciteta.24 Lignit se u krekanskom bazenu eksploatiše iz rudnika sa jamskom eksploatacijom "Bukinje" i "Mramor" i površinskih kopova "Dubrave" i "Šikulje". Od ukupnih rezervi uglja ovog basena (1.126,19 miliona tona), površinskoj eksploataciji je namijenjeno 750,96 miliona tona ili 66,7%, a podzemnoj 375,23 miliona tona ili 33,3%. Rudnik lignita "Bukinje" lociran je u centralnom dijelu sjeverne krekanske sinklinale i posjeduje znaþajne geološke (197,09 miliona tona) i eksploatacione rezerve uglja (34,19 miliona tona). Eksploatacione rezerve uglja u rudniku "Mramor", koji je podijeljen na tri cjeline "Dobrnja", "Mramor", "Mariüi", procijenjene su na 47,02 miliona tona. Geološke rezerve južne krekanske sinklinale (Dubravska sinklinala) iznose 659,79 miliona tona lignita, a eksploatacione 290,92 miliona tona iste rude. Površinski kop "Šikulje" je krajem 2005. godine imao 91,17 miliona tona geoloških i 83,87 miliona tona eksploatacionih rezervi uglja. U sastavu Rudnika lignita "Šikulje" istoþno na udaljenosti od oko 5 km, nalazi se manji površinski kop "Lukavaþka Rijeka", koji je pri kraju eksploatacije uglja i ima oko 150.000 tona eksploatacionih rezervi glavnog ugljenog sloja.25
Tabela 12: Rezerve uglja u rudnicima krekanskog basena, stanje 2005. godine
Naziv rudnika Bilanse (A+B+C1) PK "Dubrave" PK "Šikulje" UKUPNO 490.359 91.166 581.525 REZERVE UGLJA (u 000 tona) Vanbilanse Potencijalne Ukupne (A+B+C1) (C2+D1+D2) geološke POVRŠINSKA EKSPLOATACIJA 169.431 659.790 91.166 169.431 750.956 PODZEMNA EKSPLOATACIJA 96.465 32.236 197.087 56.937 27.171 178.151 153.402 59.407 365.238 Eksploatacione (A+B+C1) 290.921 83.873 374.794 34.193 47.021 81.214 456.008 sinklinalu RL

RL "Bukinje" 68.386 RL "Mramor" 94.043 UKUPNO 162.429 SVE 743.954 322.833 59.407 1.126.194 UKUPNO Izvor: Elaborat o klasifikaciji, kategorizaciji i proraþunu rezervi uglja za sjevernu i južnu "Kreka", Rudarski institut, Tuzla, 2008.

Banoviüki ugljeni bazen je smješten izmeÿu doline rijeke Spreþe na sjeveru i planine Konjih na jugu. U banoviükom bazenu preko bazalnih klastiþnih sedimenata, a ponekad direktno preko osnovnog gorja leži ugljeni sloj debljine 10-20 m. 26 Ukupno preostale mase otkrivke iznose oko 874.898.000 m3 i uglja za otkopavanje 119,05 miliona tona. (tabela 13)

24 Ibreljiü I.: Perspektive rudnika "Kreka" u kontekstu oþekivanih globalnih, evropskih i bosanskohercegovaþkih ugljarskih trendova, Stotinu dvadeset godina "Kreke" 1885-2005., Tuzla, 2006., str. 173. 25 (1) http://kreka.ba/rudnik.htm (14.01.2010.); (2) Elaborat o klasifikaciji, kategorizaciji i proraþunu rezervi uglja za sjevernu i južnu sinklinalu RL "Kreka", Rudarski institut, Tuzla, 2008. 26 Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 131.

109

Dž. Mešanoviü, E. Hadžimustafiü Tabela 13: Rezerve i predviÿene koliþine uglja za eksploataciju, sa prognozom preostalog eksploatacionog vijeka za rudnike banoviükog bazena
Naziv Rezerve uglja, tona Koliþina otkrivke, m3 þ. m. Projekt. god. proiz., tona Eksploatac. vijek, godina Površinski kop Rudnici mrkog uglja "Banoviüi" d.d. Banoviüi Površinska eksploatacija Podzemna eksploatacija 119.046.000 13.611.186 874.898.000 UKUPNO 132.657.186 874.898.000 2.000.000 66,33

Rezerve uglja za eksploataciju po objektima Otkrivka (m3 þ vrste Ugalj (tona) Ko (t.r.u./ m3 þ. m.) mase) ýubriü 36.807.000 5.779.000 6,16 Turija 195.066.000 28.180.000 6,92 Grivice 287.415.000 35.448.000 8,11 Breštica 154.257.000 16.761.000 9,20 Seona 201.353.000 32.314.000 6,23 UKUPNO 874.898.000 119.046.000 7,35 Izvor: Mušanoviü S., Jusiü A.: Karakteristika primjene damper kamiona na površinskim kopovima RMU "Banoviüi", Monografija zbornika radova "Meÿunarodna nauþna-struþna konferencija TIMC 05/06 Trendovi u savremenom rudarstvu", Glasilo rudarsko-geološko-graÿevinskog fakulteta, Broj XXXII, Tuzla, 2006., str. 146

Rezerve uglja za podzemnu eksploataciju iznose 13.611.186 tona, PK "ýubriü" 5.779.000 tona, PK "Turija" 28.180.000 tona i PK "Grivice" 35.448.000 tona. Ukupne rezerve za eksploataciju Rudnika "Banoviüi" iznose 132.657.186 tona. (tabela 13) urÿeviþki ugljeni bazen ima površinu oko 13 km2 pravca pružanja sjeverozapadjugoistok u dužini od 5,5 km i širini 1,5 do 3 km. Nalazi se na podruþju opüine Živinice izmeÿu rijeka Gostelje na istoku i jugoistoku, Oskove na sjeveru i sjeverozapadu i Djedinske planine na jugu i jugozapadu. Debljina ugljenog sloja je od 15 do 25 m. Eksploatacija uglja u bazenu " urÿevik" obavlja se na površinskim kopovima "Potoþari" i "Višüa II" i jami " urÿevik".27 Ukupne rezerve uglja ovog bazena sa stanjem 31.12.2006. godine iznose oko 63.168.879 tona, od toga je 57.857.308 tona bilansnih i 5.311.571 tona vanbilansnih rezervi. Eksploatacione rezerve su oko 54.524.000 tona uglja. (tabela 14)
Tabela 14: Rezerve mrkog uglja u basenu " urÿevik", sa stanjem 31.12.2006. godine
BILANSNE REZERVE B C1 UKUPNO 1.025.258 6.902.861 8.361.705 15.014.523 1.980.256 16.994.779 10.088.689 398.676 14.270.972 13.776.159 17.204.594 45.782.232 2.378.932 57.857.308 VANBILANSNE REZERVE Reviri VB"A" VB"B" UKUPNO Jama urÿevik 4.277.620 1.033.951 5.311.571 UKUPNO 4.277.620 1.033.951 5.311.571 Izvor: Elaborat o klasifikaciji i kategorizaciji rezervi mrkog uglja u basenu " urÿevik" sa stanjem 31.12.2006. godine, Tekst i dokumentacioni materijal, Knjiga 1, J.P. Rudnik mrkog uglja " urÿevik" d.o.o. u urÿeviku, urÿevik, decembar 2007., str. 39 Reviri Jama urÿevik Jama urÿevik II Jama Potoþari PK Potoþari PK Višüa II UKUPNO A 1.025.258 1.458.844 3.783.607 3.428.435 9.696.144

27

Dokumentacija Rudnika mrkog uglja " urÿevik", decembra 2009. godine

110

Regionalno-geografski razmještaj prirodnih resursa na prostoru Tuzlanskog kantona Na Majevici, lokaliteti Jasenica - Straža, u 1965. godini utvrÿena su ležišta mrkog i mlaÿeg kamenog uglja u koliþini od 1.571.000 tona. Ovim istražnim radovima utvrÿeno je postojanje jednog ugljenog sloja, geološke debljine 2,55-7,5 m. Sloj je složene graÿe, a jalovi proslojci pješþara i laporca se javljaju u promjenljivom broju i debljini (0,1-0,7m).28 Ostali energetski i rudno-mineralni resursi Na podruþju Bosne i Hercegovine istraživanja nafte i plina su poþela 1889. godine kada su austrijski geolozi Katzer i Hofer istraživali podruþje Majevice, u selima Zavidu i Ražnju pored Priboja, na putu Tuzla-Zvornik. Izmeÿu dva svjetska rata vršena su istraživanja na podruþju Simina Hana i Požarnice. Nakon drugog svjetskog rata istraživanjem nafte na Majevici i Tuzlanskom bazenu se bave INA Zagreb, NIS-Novi Sad i Energoinvest. Na osnovu postojeüeg stupnja istraženosti sjeveroistoþne Bosne, smatra se da postoje rezerve sirove nafte u þetiri prioritetna podruþja sa 355 miliona barela ili 50 miliona tona (južno od Bosanskog Šamca, jugozapadno od Orašja, okolina Lopara i podruþje Tuzlanske regije u dolini rijeke Tinje; procjene rezervi iznose 99,8 miliona barela ili oko 14,3 miliona tona).29 Podruþje Tuzlanskog kantona je bogato mineralnim resursima nemetaliþkog porijekla u koje spadaju: kvarcni pijeskovi, kreþnjaci, gline, pijeskovi, šljunkovi i drugi, pogodni kao materijali u graÿevinarstvu, graÿevinskoj industriji i kod izgradnje prometne infrastrukture. Na podruþju Tuzlanskog kantona do sada nisu poznata znaþajnija ležišta minerala metaliþkog porijekla. Kobalt i nikl otkriveni su na lokalitetu Brezik – Tadiüi, južno od Živinica. Iako rezerve rude još nisu procijenjene, prethodna istraživanja pokazuju da se radi o rudi srednje bogatoj po sadržaju kobalta, dok je ruda nikla siromašna sadržajem þistog metala.30 Nalazište magnezita je otkriveno 17 km od magistralnog puta Tuzla Sarajevo na podruþju opüine Kladanj i na njemu se obavljala eksploatacija. Proizvodnja sirovog separisanog magnezita u toku jedne godine iznosila je oko 36.000 tona u raznim granulatima. U narednom periodu otkrivena su nova ležišta magnezita, takoÿer, u širem rejonu planine Konjuh. Ukupno procijenjene bilansne rezerve magnezita iznose oko 1,7 miliona tona.31 Ležišta dijabaza se nalaze na podruþju Ribnice, Jasenice, Kuljana, sjeverno od Graþanice i na širem podruþju planine Konjuh (nisu obavljana geološka istraživanja).32 Eksploatacija dijabaza vrši se u Ribnici, južno od Banoviüa, a rezerve ovog minerala se procjenjuju na oko 2 miliona tona.33 Najveüa ležišta kvarcnog pijeska nalaze se na podruþju krekanske sinklinale i u okolini Graþanice (Peþnik) i Doboj Istoka (Klokotnica). Potencijalne rezerve kvarcnog
28 Pavloviü S.: Istorijat geoloških istraživanja, Sto godina rudnika lignita Kreka 1885-1985., IGTRO "Univerzal" i OOUR "Izdavaþka djelatnost" Tuzla, Tuzla, 1985., str. 61-62. 29 Vuk B., Božiü H., Pešut D., Novosel D.: Studija energetskog sektora u BiH, Modul 1 – Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovina, Energetski institut Hrvoje Požar Hrvatska, Solizuona Španjolska, Ekonomski institut Banjaluka, Rudarski institut Tuzla, Bosna i Hercegovina, mart 2008., str. 19-20. 30 Klapiü M.: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistoþne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002., str. 125. 31 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona, Faza A: stanje i moguünosti (drugo neizmijenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 97. 32 Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 133. 33 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona, Faza A: stanje i moguünosti (drugo neizmijenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 99.

111

Dž. Mešanoviü, E. Hadžimustafiü

pijeska krekanskog reona procijenjene su izmeÿu 6-7 miliona tona, a na lokalitetu površinskog kopa "Šikulje", opüina Lukavac na preko 8 miliona tona. Eksploatacione rezerve kvarcnog pijeska u ležištima "Bukinje" iznose 5.194.887 tona (do 1999. godine otkopano 2.493.554 tona), "Moluška Rijeka" 4.319.914 tona i "Kužiüi" 1.502.100 tona.34 Ukupne rezerve ovog nemetalnog minerala na lokalitetima Lukavac, Šikulje, Kreka i Moluhe proraþunate su na preko 20 miliona tona.35 Na podruþju Tuzlanskog kantona kreþnjak se eksploatiše na više lokaliteta i to: "Duboki Potok" – Bijela Rijeka Srebrenik, "Orlova Klisura" Srebrenik, "Drenik" Srebrenik, "Srebrenik" Tinja, "Vijenac" Lukavac, "Terakop" selo Graþanica kod Živinica, "Hrastiü" Brlošci kod Stupara, "Hrdar Kosa" Stupari, "Stupari" Kladanj, "Sniježnica" Omeroviüi-Teoþak, "Sklop" Malešiüi kod Graþanice. Istraživanja ležišta kreþnjaka obavljaju se na nekoliko lokaliteta i to: Greblje - Doborovci u opüini Graþanica, "Oštro Brdo" u Graþanici kod Živinica, lokalitet "Cage" Srednja Meÿeÿa kod Gradaþca i "Zeketuše" u opüini Srebrenik.36 Procijenjene rezerve kreþnjaka na kamenolomu "Duboki Potok – Bijela Rijeka" Srebrenik iznose 52 miliona tona, na "Vijencu" u opüini Lukavac (geološke rezerve 17,5 miliona m3), kamenolom u Stuparima (geološke rezerve 2,2 miliona m3), "Sklop" Graþanica (bilansne rezerve 1,8 miliona m3).37 Kreþnjak se koristi kao materijal u graÿevinarstvu, graÿivinskoj i hemijskoj industriji te kod izgradnje prometne infrastrukture. Geološke rezerve šljunka na lokalitetu "Begove Maline" u opüini Živinice iznose 683.655 m3. Sjeverozapadno od opüine Živinice prema Dobošnici i Lukavcu registrovana su þetiri ležišta šljunka, ali za njih nisu vršena geološka istraživanja.38 Na podruþju opüine Graþanica otkrivena su ležišta bentonitskih glina i to na lokalitetima Džebe i Kuliüi sa potencijalnim rezervama oko 200.000 tona.39 Pojava termalnih, mineralnih i termomineralnih voda je uslovljena geološkim i hidrogeološkim karakeristikama terena i povezana je sa zonom tzv. "spreþkog rasjeda", koji se pruža na potezu Kiseljak – Ljubaþe – Živinice – Višüa. Mineralne vode ovog podruþja poznate su kao vode magnezijsko hidrokarbonatnog tipa, a nedostatak sulfata im daje poseban kvalitet.40 Takoÿer, izvorišta mineralnih voda registrovana su na razliþitim lokalitetima na podruþju opüina Graþanica, Tuzla, Kalesija, Kladanj, Gradaþac, Teoþak, Banoviüi i druge. U cilju veüe eksploatacije i ekonomske valorizacije ovog prirodnog resursa, potrebna su hidro-geološka i druga istraživanja.

Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 132. Klapiü M.: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistoþne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002., str. 124. 36 Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 132. 37 Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona, Faza A: stanje i moguünosti (drugo neizmijenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999., str. 99. 38 Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008., str. 131. 39 Isto, str. 133. 40 Klapiü M.: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistoþne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002., str. 125.
35

34

112

Regionalno-geografski razmještaj prirodnih resursa na prostoru Tuzlanskog kantona

Karta 1. Rudno-mineralni i energetski resursi Tuzlanskog kantona

Zakljuþak Predmetom istraživanja su: poljoprivredno zemljište, šume, vodni resursi, ugalj, so te ostali rudno-mineralni resursi metaliþkog i nemetaliþkog porijekla. Na podruþju Tuzlanskog kantona poljoprivrednih površina ima 99.052,05 ha, od toga obradive površine uþestvuju sa 87.491,35 ha ili 88,3% i pašnjaci 11.560,70 ha ili 11,7%. Jednom stanovniku u prosjeku pripada 0,20 ha poljoprivrednog zemljišta, odnosno 0,18 ha obradivog zemljišta. Šume zauzimaju oko 115.907,25 ha, što þini 43,7% ukupnog prostora. U ukupnim šumskim površinama dominiraju visoke šume sa 67.729,74 ili 58,4%, zatim izdanaþke šume sa 41.419,46 ili 35,7% i ostale šumske površine 6.759,05 ha ili 5,9%. Najvažniji vodni resurs je akumulacijsko jezero "Modrac" koje osigurava tehnološku vodu za industriju Tuzle i Lukavca. Najznaþajniji vodotoci su rijeke Spreþa, Oskova, Jala, Turija, Tinja i Drinjaþa. Podzemne vode se iskorištavaju za 113

Dž. Mešanoviü, E. Hadžimustafiü

vodosnabdijevanje itd. Ukupne geološke rezerve uglja na podruþju Tuzlanskog kantona iznose 1.399,36 miliona tona, od toga na lignit rudnika "Kreka" otpada 1.126,19 miliona tona ili 80,5% i mrki ugalj 273,16 miliona tona ili 19,5%. Ukupne eksploatacione rezerve uglja u Tuzlanskom kantonu iznose 672,96 miliona tona, od toga je lignit rudnika "Kreka" 456,01 milion tona ili 67,8% i mrki ugalj 216,95 miliona tona ili 32,2%. Eksploatacija kamene soli u Rudniku "Tušanj" je trajala do marta 2002. godine, kada poþinje potapanje jame. Eksploatacione rezerve soli na lokalitetu "Tetima" procijenjene su na oko 54,7 miliona tona. Za dalja istraživanja ležišta soli u Tuzlanskom basenu u planu je zapadno krilo antiklinale Dolovi, podruþje prema selu Rasovac, podoraški basen, sjeverni krekanski sinklinorij i šibošniþko-loparski basen. Ukupne rezerve kvarcnog pijeska na lokalitetima Lukavac, Šikulje, Kreka i Moluhe iznose preko 20 miliona tona. Ležišta kreþnjaka se eksploatišu na podruþju opüina Srebrenik, Lukavac, Živinice, Stupari kod Kladnja, Teoþak itd. Rezerve šljunka su registrovane na lokalitetu "Begove Maline" u opüini Živinice i sjeverozapadno prema Dobošnici i Lukavcu. Na podruþju opüine Graþanica otkrivena su i ležišta bentonitskih glina i to na lokalitetima Džebe i Kuliüi. Nalazište magnezita je otkriveno u širem rejonu planine Konjuh sa oko 1,7 miliona tona. Ležišta dijabaza se nalaze na podruþju Ribnice, Jasenice, Kuljana, sjeverno od Graþanice i na podruþju planine Konjuh. U cilju veüe eksploatacije i ekonomske valorizacije rudno-mineralnih resursa, potrebna su geološka, hidro-geološka i druga istraživanja. Prirodni resursi su uticali na industrijski, demografski i urbani razvoj ovog podruþja. Literatura 1. Ahmetbegoviü S., Smajiü S.: Neki geoekološki problemi opüine Živinice, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina III, broj 3, Tuzla, 2006. 2. Ahmetbegoviü S., Smajiü S.: Problem visokih voda na prostoru Gornje Spreþe, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina IV-V, broj 4-5, Tuzla, 2008. 3. ýiþiü S., Mojiþeviü M., Jovanoviü ý., Tokiü S., Dimitrov P.: Osnovna geološka karta 1:100000, Tumaþ za list Tuzla, Geoinženjering, Geoinstitut, Sarajevo, 1988., Savezni geološki zavod, Beograd, 1991 4. Dokumentacija Rudnika mrkog uglja " urÿevik", decembra 2009. godine 5. Elaborat o klasifikaciji, kategorizaciji i proraþunu rezervi uglja za sjevernu i južnu sinklinalu RL "Kreka", Rudarski institut, Tuzla, 2008. 6. Elaborat o klasifikaciji i kategorizaciji rezervi mrkog uglja u basenu " urÿevik" sa stanjem 31.12.2006. godine, Tekst i dokumentacioni materijal, Knjiga 1, J.P. Rudnik mrkog uglja " urÿevik" d.o.o. u urÿeviku, urÿevik, decembar 2007. 7. Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama, FZS, Sarajevo, 2008. 8. Hatuniü D.: Prirodno-geografske karakteristike opüine Srebrenik, ýasopis "Globus", Udruženje nastavnika geografije Kantona Sarajevo, Sarajevo, mart 2009. 9. Ibreljiü I.: Perspektive rudnika "Kreka" u kontekstu oþekivanih globalnih, evropskih i bosanskohercegovaþkih ugljarskih trendova, Stotinu dvadeset godina "Kreke" 1885-2005., Tuzla, 2006. 10. Isakoviü H.: Historijski pregled istraživanja uglja u Tuzlanskom (Krekanskom) bazenu, Monografija "Stotinu dvadeset godina "Kreke" 18852005.", bosni ARS, Tuzla, 2006.

114

Regionalno-geografski razmještaj prirodnih resursa na prostoru Tuzlanskog kantona 11. JP "Šume Tuzlanskog kantona" d.d. Kladanj 12. Klapiü M.: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistoþne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002. 13. Kulenoviü S.:Graþanica i okolina-antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istoþne Bosne, Tuzla, 1994. 14. Kulenovuü S., Smajiü S.: Geografski osvrt na površinsku eksploataciju uglja na prostoru Tuzlanskog bazena, Geografski list, ýasopis "Globus", Udruženje nastavnika geografije Kantona Sarajevo, Sarajevo, april 2008. 15. Mandžiü E.: Slijeganje terena grada Tuzla, Geografski radovi, Broj 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005. 16. Meškoviü A., Šišiü E., Barakoviü A.: Formiranje izdani podzemnih voda i hidrografska mreža u slivu gornjeg toka Drinjaþe, Zbornik radova Prirodnomatematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina III, broj 3, Tuzla, 2006. 17. Mušanoviü S., Jusiü A.: Karakteristika primjene damper kamiona na površinskim kopovima RMU "Banoviüi", Monografija zbornika radova "Meÿunarodna nauþna-struþna konferencija TIMC 05/06 Trendovi u savremenom rudarstvu", Glasilo rudarsko-geološko-graÿevinskog fakulteta, Broj XXXII, Tuzla, 2006. 18. Pavloviü S.: Istorijat geoloških istraživanja, Sto godina rudnika lignita Kreka 1885-1985., IGTRO "Univerzal" i OOUR "Izdavaþka djelatnost" Tuzla, Tuzla, 1985. 19. Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025., Ministarstvo prostornog ureÿenja i zaštite okolice, "PrintCom" d.o.o. Grafiþki inženjering Tuzla, Tuzla 2008. 20. Smajiü S., Ahmetbegoviü S.: Fizionomska diferencijacija sliva rijeke Jale, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina IV-V, broj 4-5, Tuzla, 2008. 21. Stefanoviü V., Beus V.: Karta realne šumske vegetacije Bosne i Hercegovine R 1:500000, Šumarski fakultet u Sarajevu, Geodetski zavod u Sarajevu, Geokarta – Beograd, 1983. 22. Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2009., FZS, Sarajevo, 2009. 23. Strategija obnove i razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona, Faza A: stanje i moguünosti (drugo neizmijenjeno izdanje), Tuzla, januar 1999. 24. Strategija razvoja Tuzlanskog kantona 2008-2013., Ekonomski institut Sarajevo, Sarajevo/Tuzla, novembar 2008. 25. Strateški plan i program razvoja energetskog sektora Federacije BiH, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i Federalno Ministarstvo energije, rudarstva i industrije, Sarajevo, septembar 2008. 26. Strategija razvoja poljoprivrede u Tuzlanskom kantonu za period 2009.-2013. godine, Ekonomski fakultet Tuzla, Agenore d.o.o. Brþko Distrikt BiH, Institut za ekonomiku poljoprivrede Beograd, juni 2008. 27. Tomiü B., Sušiü A.: Stanje i pravci razvoja solnog rudarstva u BiH, Monografija zbornika radova "Meÿunarodna nauþna-struþna konferencija TIMC 05/06 Trendovi u savremenom rudarstvu", Glasilo rudarsko-geološkograÿevinskog fakulteta, Broj XXXII, Tuzla, 2006. 28. Tomiü B., Sušiü A., Nuriü A., Nuhanoviü S.: Prolamanje masiva i ulijeganje terena iznad potopljenog Rudnika soli Tušanj, Monografija zbornika radova "Meÿunarodna nauþna-struþna konferencija TIMC 05/06 Trendovi u savremenom rudarstvu", Glasilo rudarsko-geološko-graÿevinskog fakulteta, Broj XXXII, Tuzla, 2006. 115

Dž. Mešanoviü, E. Hadžimustafiü

29. Vuk B., Božiü H., Pešut D., Novosel D.: Studija energetskog sektora u BiH, Modul 1 – Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovina, Energetski institut Hrvoje Požar Hrvatska, Solizuona Španjolska, Ekonomski institut Banjaluka, Rudarski institut Tuzla, Bosna i Hercegovina, mart 2008. 30. Vujoviü M., Stojkoviü J.: Stanje sirovinske osnove i perspektive daljeg razvoja solarstva u Tuzli, Zbornik radova "100 godina fabrike soli "Tuzla", Muzej Istoþne Bosne, Fabrika soli Tuzla, "Grafiþar" Doboj, 1985., str. 169. 31. http://kreka.ba/rudnik.htm (14.01.2010.) 32. http://www.jpsumetk.ba/site/ (15.02.2010.)

116

Zbornik radova PMF 7, 117 –123 (2010)

Originalni nauþni rad

TURISTIýKO-GEOGRAFSKI POLOŽAJ TUZLE TOURIST AND GEOGRAPHICAL LOCATION OF TUZLA Mr. sc. Jusuf Omeroviü, prof. Abstrakt U radu turistiþko-geografski položaj Tuzle je prikazan geografski, turistiþki i funkcionalni položaj Tuzle, i izvršen je prikaz razmatranog podruþje kao regionalnog centra. U radu je istaknut prostorno geografski prikaz, statistiþki i geografskomatematiþki prikaz Tuzle. Kroz Turistiþki položaj istaknut je položaj: prema glavnim turistiþkim pravcima i položaj prema glavnim turistiþkim disperzivima. Funkcionalnim položajem su istaknute morfološke karakteristike prostora i istaknuta prostorna rasprostranjenost i povezanost sa bližim i daljim okruženjem. U radu se istiþe znaþaj Tuzle kao regionalnog središta u administrativnom, ekonomskom obrazovnom i kulturnom smislu. Kljuþne rijeþi: turistiþko - geografski položaj, funkcionalni položaj, regija, disperzivni centri, turistiþki pravci Abstract The paper displays geographical, tourist and functional location of Tuzla seen as the regional centre of the area. Displays of geographical, statistical and geographical mathematical data of Tuzla are shown in the paper. Tourist location was used to show the main tourist directions and dispersion. Functional location highlights morphological features and spatial distribution of the area and connection with its surroundings. The paper emphasizes the significance of Tuzla as regional centre in economic, administrative, educational and cultural meaning of the word. Key words: tourist and geographical location, functional location, region, dispersed centres, tourist directions.

J. Omeroviü

Uvod Turistiþko geografski položaj iskazuje odnos pojedinih atrakcija i mjesta prema pravcima turistiþkih kretanja (ýomiü, 2008). Obzirom na veliþinu uticaja Tuzla se može posmatrati kroz lokalni i regionalni turistiþko-geografski polažaj. Za razliku od geografskog turistiþki položaj je promjenjljiva kategorija i kao takav utiþe na strepen i naþin turistiþke valorizacije (Joviü, 2005). Tuzla u prostorno-geografskom smislu pripada sjeveroistoþnoj Bosni I Hercegovini. U administrativno-teritorijalnom smislu prostor opštine Tuzla pripada Tuzlanskom kantonu u Federaciji BiH. Kao jedna od trinaest opština Tuzlanskog kantona, Tuzla predstavlja administrativni, ekonomski, obrazovni, kulturni i zdravstveni centar Tuzlanskog kantona. Da bi se uspješno odredio turistiþki položaj i izvršila turistiþka valorizacija potrebno je ukazati na: položaj Tuzle u odnosu na glavne turistiþke pravce u BiH, položaj prema glavnim turistiþkim disperzivima i položaj prema konkurentnim turistiþkim pravcima. Nastanak i razvoj Tuzle oduvijek je bio vezan za eksploataciju soli. Bogatstvo soli i drugih minerala na ovom prostoru su omoguüili razvoj rudarstava i industrije, a razvoj tih privrednih grana uslovio je razvoj saobraüajnica, stambenih i drugih objekata koji se danas uz odreÿena ulaganja mogu iskoristiti za razvoj turizma. 1. Geografski položaj Opština Tuzla zauzima površinu od 296 km2, što je 11,1 % Tuzlanskog kantona ili 1,12% Federacije odnosno 0,6% BiH . Na prostoru opštine Tuzla živi oko 132 000 stanovnika što je oko 26 % ukupnog stanovništva Tuzlanskog kantona ili 3,4 stanovništva BiH. Tuzlu okružuje šest opština: Srebrenik i ýeliü sa sjevera, Lopare i Kalesija sa istoka, Živinice sa juga i Banoviüi sa zapada. Sve navedene opštine se nalaze u Federaciji BiH, osim opštine Lopare koja se nalazi u Republici Srpskoj. Najduža kontaktna granica ja sa opštinama Lukavac i Živinice i iznosi oko 15 km, a najkraüa je sa Srebrenikom i iznosi oko 8 km (Prostorni plan, 2006). Opština Tuzla u geografsko-koordinantnom smislu se nalazi izmeÿu 18 0 i 33c i 18 i 51c l istoþne geografske dužine, 44 0 i 28c i 44 0 i 41c sjeverne geografske širine, te na nadmorskoj visini izmeÿu 200 i 760 m/nm. Gradsko podruþje se prostire na 18 0 i 39c i 18 0 i 42c istoþne geografske dužine, 44 0 i 32c i 44 0 i 34c sjeverne geografske širine i na nadmorskoj visini izmeÿu 235 m/nm (karta, 1982).
0

Gradsko podruþje Tuzle zauzima 30 km2 što je 10,1 % ukupnog opštinskog teritorija. Grad se pruža u pravcu istok – zapad, te na potezu Simin Han - Hudeþ iznosi oko 11 km, a prosjeþna širina gradske zone u pravcu sjever – jug je oko 2-3 km. Urbani dio grada se nalazi na južnim padinama Majevice i rasporeÿen je s obje strane rijeke Jale. Grad je izgraÿen s obje obale rijeke Jale i oko donjeg toka rijeke Soline, prostiruüi se od Simin Hana na istoku do Miladija na Zapadu. Gradsko podruþje ima izdužen oblik u pravcu istok – zapad kroz kompletnu dolinu pored rijeke Jale koja je ispresijecana mnogobrojnim pritokama, odnosno potocima. Široka dolina na kojoj se prostire grad je okružena mnogobrojnim brdima. Sa desne strane se istiþu dosta oštra brda: Ramiüevo, Mujþinovo, Trakiüa, Gradina, Trnovac, Boriüi i Kicelj, Kozlovac, Piskavica, Moluhe i Drežnik þija je nadmorska visina od 312 do 435 m. Sa lijeve strane 118

Turistiþko-geografski položaj Tuzle se izdižu brda Kaldrma, Šiljci, Karaula, Obješenjak, Ilinþica i Vis þija je nadmorska visina od 390 do 505 m (Prostorni plan, 2005). Brda su prekrivena vegetacijom koja je znaþajna za sam grad i na mnogim od njih se nalaze naselja ili su to gradska izletišta. Tuzla je treüi grad po veliþini u Bosni i Hercegovini i predstavlja makroregionalni centar sjeveroistoþne BiH koji se nalazi na tromeÿi Srbije, Hrvatske i BiH. Tuzla ima znaþajan geoprometni položaj jer u pravcu sjever – jug povezuje Slavoniju, BiH i Jadransko more, i u pravcu istok – zapad povezuje Srbiju, BiH i Hrvatsku. Tuzla ima povoljan geografski položaj u pogledu prostorne rasprostranjenosti i povezanosti sa bližim i daljim okruženjem što joj daje prednosti u pogledu funkcionalnog razvoja. 2. Turistiþki položaj Da bi se uspješno odredio turistiþki položaj i izvršila turistiþka valorizacija potrebno je ukazati na: položaj Tuzle u odnosu na glavne turistiþke pravce u BiH, položaj prema glavnim turistiþkim disperzivima i položaj prema konkurentnim turistiþkim pravcima. 2. 1. Položaj prema glavnim turistiþkim pravcima Saobraüajna infrastruktura Tuzle, ukoliko se posmatra stanje na nivou BiH, je veoma razvijena. Meÿutim, ukoliko se posmatraju saobraüajnice evropskog znaþaja, u pogledu blizine i frekventnosti, Tuzli nedostaju kvalitetne saobraüajnice koje bi povezale razmatrano podruþje sa putnim pravcima od evropskog znaþaja. Za turistiþku valorizaciju Tuzle, od evropskih turistiþkih tokova, najveüi znaþaj ima magistralni put koji povezuje Tuzlu sa srednjom i zapadnom Evropom (Tuzla– Županja, prema autoputu Beograd – Zagreb). Sa jugom je Tuzla povezana magistralnim putem ( Tuzla – Sarajevo – Mostar prema jadranskoj magistrali). Od istoka ka zapadu kroz Tuzlu takoÿer prolazi magistralni put (Zvornik – Tuzla – Doboj – Banja Luka). Osim ovih meÿunarodnih drumskih komunikacija postoje i mnogobrojni regionalni putevi koji povezuju Tuzlu sa susjednim gradovima. Osim drumske povezanosti za turizam ovog prostora je znaþajna i povezanost željeznicama. Sa sjeverom je Tuzla povezana željeznicom regionalnog znaþaja (Banoviüi – Tuzla – Brþko). Sa jugom i zapadom je Tuzla povezana prugom (Tuzla – Doboj – Banja Luka) i (Tuzla – Doboj – Zenica – Sarajevo – Mostar – Ploþe). Sa istokom Tuzla je povezana prugom (Zvornik – Tuzla). Nabrojeni putni pravci su dokaz da Tuzla predstavlja raskrsnicu mnogih regionalnih, drumskih i željezniþkih pravaca. Meÿutim, za saobraüajno-turistiþki položaj Tuzle bi bila znaþajna meÿunarodna putna komunikacija kao što je planirani koridor 5C koji bi na direktan naþin povezao srednju Evropu sa Jadranskim morem. 2. 2. Položaj prema glavnim turistiþkim disperzivima Tuzla je znaþajan regionalni i privredni centar Tuzlanskog kantona i najznaþajniji grad u sjeveroistoþnoj BiH. U turistiþkom pogledu Tuzla na navedenom prostoru predstavlja znaþajan i emitivni i receptivni turistiþki centar. Udaljenost Tuzle od susjednih zamalja Srbije i Hrvatske je relativno mala što doprinosi do bržeg turistiþkog razvoja na meÿunarodnom nivou. Položaj Tuzle prema veüim turistiþkim disperzivima (Sarajevo, Beograd, Novi Sad, Zagreb) je povoljan. 119

J. Omeroviü

U zonu udaljenosti do 100 km mogu uüi disperzivni centri kao što su: Brþko, Bijeljina, Zvornik, Doboj, Zenica, Sarajevo i Loznica. Kretanje turista iz manjih gradova koji pripadaju Tuzlanskom kantonu je evidentno i svakodnevno, a kretanje iz drugih disperziva udaljenih do 100 km bi uslijedilo samo kako bi se posjetile one turistiþke vrijednosti koje nisu prisutne u navedenim prostorima. Turistiþki disperzivi udaljeni do 200 km su veliki disperzivi, a najznaþajniji za prostor Tuzle su: Banja Luka, Osijek, Novi Sad i Beograd. Bez obzira na to što su ovi disperzivni centri na neki naþin konkurentni Tuzli, oni predstavljaju potencijalni izvor turistiþkih kretanja ka Tuzli. Turistiþki disperzivi do 400 km su: Zagreb, Dubrovnik, Podgorica, Skoplje, Tirana, Ljubljana i Budimpešta, i oni predstavljaju velike disperzive za Tuzlu, a takoÿer su i potencijalni izvor turistiþkih kretanja. Stvaranjem atraktivne turistiþke ponude u Tuzli ovaj prostor bi mogao biti poželjni tranzitni turistiþki prostor za turiste (Budimpešta – Osijek –Dubrovnik, Beograd – Banja Luka ili Novi Sad – Mostar). Kontraktivne zone Tuzle

Vazdušna udaljenost kontraktivnih zona Tuzle: 1. kontraktivna zona do 100 km, 2. kontraktivna zona do 200 km, 3. kontraktivna zona do 400 km.

120

Turistiþko-geografski položaj Tuzle Tabela 1. Udaljenost Tuzle od važnih izvora turistiþke tražnje U Bosni i Hercegovini U regionu Drumska udaljenost Drumska Grad Grad udaljenost u km u km Banoviüi 38 Beograd 230 Banja Luka 195 Beþ 700 Bijeljina 72 Berlin 1400 Brþko 75 Budimpešta 480 Doboj 70 Dubrovnik 430 Graþanica 43 Loznica 73 Gradaþac 60 Ljubljana 475 Kladanj 45 Novi Sad 210 Orašje 77 Osijek 205 Sarajevo 130 Podgorica 400 Srebrenica 110 Rim 1230 Zenica 110 Skoplje 650 Zvornik 53 Zagreb 330
Izvor: Dokumentacija Ministarstava prometa, trgovine i turizma, Tuzla 2010. godina

Drumska udaljenost navedena u tabeli 1. ne podudara se sa vremenskom udaljenošüu jer putovanje ureÿenim putevima je vremenski kraüe od putovanja neureÿenim putevima. Putovanje od Tuzle do Sarajeva traje 2 sata i 30 minuta a preÿeni put je 130 km, a putovanje Tuzla - Beograd traje 3 sata za preÿeni put od 230 km, ili Tuzla-Zagreb gdje putovanje traje 3 sata i 30 minuta a preÿeni put je 330 km. Konkurentni turistiþki prostori za Tuzlu, ukoliko se posmatra uži prostor su: Gradaþac, Graþanica, Doboj, Bijeljina i Zvornik. Znaþaj ovih prostora je u tome što posjeduju znaþajne antropogene i prirodne turistiþke vrijednosti i imaju razvijenu saobraüajnu infrastrukturu. Mnogima od nabrojanih prostora Tuzla predstavlja komplementarnu vrijednost. Primjer komplementarnosti je kada turisti iz Zenice žele posjetiti Kulu u Gradaþcu i Panonsko jezero u Tuzli. Širi konkurentni turistiþki prostori su: Loznica, Osijek, Banja Luka i Sarajevo. Svi nabrojani centri predstavljaju znaþajne regionalne centre sa mnoštvom turistiþkih atrakcija. 3. Funkcionalni položaj Samo opštinsko podruþje ima trouglast oblik rasporeÿen na jugoistoþne obronke Majevice. Cjelokupan teren je blago nagnut prema jugu þija se najniža taþka nalazi u dolini rijeke Jale koja ima pravac pružanja istok – zapad. Širi prostor Tuzle sa sjeveroistoka okružuje Majevica, Ozren na jugozapadu , te Konjuh i Javornik na jugu þineüi jednu prirodnu cijelinu koja je ispresijecana rijekama Spreþom i Jalom i njihovim mnogobrojnim pritokama. Ovo podruþje ima blago brdskoplaninski reljef, sa mnogobrojnim hidrografskim potencijalom kao što su rijeke, jezera i izvorišta. Bez obzira na okruženost planinskim vijencima, ovaj prostor je ispresijecan mnogobrojnim komunikacijama. Komunikacija prema istoku (drumska i željezniþka) Tuzla –Zvornik omuguüuje povezanost ovog prostora sa Podrinjem i dalje sa Srbijom. Drumska komunikacija od Tuzle ide sjeveroistoþno preko Banj Brda ka Semberiji, odnosno Bijeljini. Na sjeverozapadu Tuzla je povezana komunikacijama sa Dobojem 121

J. Omeroviü

dolinom rijeke Spreþe i sa Orašjem dolinom rijeke Tinje. Na jugu od Tuzle vodi komunikacija ka Sarajevu dolinama rijeka Oskova i Gostilja. Navedene karakteristike pružaju polifunkcionalnost geoprostora Tuzle. Aspekti spajanja i prožimanja pružaju veliki osnov za tranzitno-turistiþki razvoj ovog prostora, kao i za razvoj drugih vidova turizma koji se oslanjaju na atraktivnost potencijala koje ima navedeni prostor. 4. Tuzla kao regionalni centar Ukoliko Tuzlu posmatramo kao regionalno središte, i ako razmatramo principe regionalnosti (Klapiü, 2002) koji su mnogobrojni, a koji se na primjeru razmatranog prostora prepliüu, s tim da je nodalno-funkcionalni princip najkarakteristiþniji jer se temelji na tezi da privredna funkcija povezuje u jednu regionalnu cjelinu više prirodno i ekonomsko heterogenih užih podruþja, pri þemu je gravitaciona povezanost usmjerena na veüe središnje naselje centar þiji razliþiti dijelovi meÿusobno, a naroþito sa centrom, održavaju jaþe i þvršüe veze nego sa susjednim podruþjima, što je karakteristiþno za ovaj prostor. Ovaj princip regionalnosti se skoro u potpunosti može primijeniti na prostor Tuzlanskog kantona, ali i na šire podruþje þiji je gravitacioni centar Tuzla. Postojalo je nekoliko koncepata ekonomske regionalizacije BiH u kojima je Tuzla uvijek predstavljala makroregionalni centar. Najznaþajnije oznaþavanje ekonomske regije sjeveroistoþna Bosna je sa podruþjem koje je oznaþavala Privredna komora Tuzla a koje je obuhvatalo devetnaest opština sa ovog prostora. Bez obzira na to što se u literaturi Tuzla oznaþava kao regionalni centar sjeveroistoþne BiH, ni jedan od koncepata ekonomske regionalizacije, u kojima bi se ekonomski izdvojio i ovaj prostor, nije zvaniþno prihvaüen. Kao što je poznato, prostor koji se oznaþavao kao sjeveroistoþna Bosna je podijeljen Dejtonskim sporazumom na prostor Federacije BiH i Republike Srpske. Formiranjem entiteta i distrikta Brþko ekonomska regija sjeveroistoþna Bosna je izgubila kompaktnost teritorija, koji je predstavljao jedno resursno veoma bogato podruþje. ýesto se dio prostora sjeveroistoþne Bosne, odnosno Tuzlanski kanton, povezuje izvangraniþno u evroregiju “Dunav – Sava – Drava“ koju þini nekoliko regija: Baranja u Maÿarskoj, istoþna Hrvatska sa Osijekom i Tuzlanski kanton sa Tuzlom kao središtem privredne regije. (Ibreljiü, Kulenoviü, 2000). Meÿutim ovaj prostor nije službeno registrovan u Evropi i mogao bi dobiti na znaþaju tek uspostavljanjem koridora 5C koji bi prolazio kroz navedena podruþja. Danas Tuzla predstavlja središte za trinaest opština Tuzlanskog kantona (ýeliü, Doboj Istok, Graþanica, Gradaþac, Kalesija, Kladanj, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Teoþak, Tuzla i Živinice). Osim politiþkih (Vlada Tuzlanskog kantona) u Tuzli su smještene i mnogobrojne druge institucije od kantonalnog znaþaja koje su organizovane tako da djeluju na tom prostoru. Tuzla je kulturni, univerzitetski i medicinsko-kliniþki centar kantona. Na ovom prostoru djeluje i Turistiþka zajednica kantona koja pokušava promovisati turistiþke vrijednosti ovog prostora. Predstavljanje Tuzle kao regije ne može se u potpunosti dovesti u vezu sa turistiþkom regijom koja se može definisati kao prostorni sistem u kome je turizam glavna ili objedinjavajuüi djelatnost, dok su ostali procesi u njemu samo posljedica 122

Turistiþko-geografski položaj Tuzle turistiþke djelatnosti (ýomiü i dr., 2008). Odnosno turistiþko-geografska regija je prostorna cijelina u kojoj je turizam dominantan (Blaževiü, Pepeonik,1979). Tuzla svakako predstavlja prostor sa mnogobrojnim turistiþkim resursima i turistiþkim vrijednostima koje su komplementarne na prostoru kantona, ali i širem prostoru nekadašnje ekonomske regije sjeveroistoþna Bosna. Zakljuþak Zadatak ovog rada je bio da se pokaže turistiþko-geografski položaj opštine Tuzla. Tuzla predstavlja makroregionalni centar sjeveroistoþne Bosne i ima povoljan geografski položaj posebno u pogledu prostorne rasprostranjenosti i povezanosti sa bližim i daljim okruženjem. Osnovni nedostatak bržeg kretanja i i tranzita kroz Tuzlu predstavlja nedostatak kvalitetenih saobraüajnica. Mnoge turistiþke vrijednosti Tuzlanskog kantona i sjeveroistoþne Bosne su komplementarne što doprinosi masovnijoj posjeti ovog prostora. Tuzla na navedenom prostoru predstavlja znaþajan i enitivni i receptivni centra. Conclusion The aim of this paper was to show tourist and geographical location of Tuzla municipality. Tuzla represents a macro-regional centre of northeast Bosnia with advantageous geographical location in terms of spatial distribution and connections with its surroundings. Lack of high-quality roads is the main disadvantage of faster transit through Tuzla. Many of the tourist values of Tuzla canton and northeast Bosnia are complementary which contributes to more frequent visits to this area. At this location Tuzla represents important outbound and inbound centre. Literatura i izvori 1. 2. 3. 4. Blaževiü, I., Pepeonik, Z. (1979), Turistiþka geografija, Školska knjiga, Zagreb ýomiü, ., Joviü, G. i Popoviü, I. (2008), Osnove turizma, Univerzitet u Istoþnom Sarajevu Filozofski fakultet Dokumentacija Ministarstva prometa, trgovine i turizma, (2010). Vlada Tuzlanskog kantona, Tuzla Ibreliü, I., Kulenoviü, S. (2000), Ekonomska struktura i i buduüa infrastrukturna osnova evroregije“ Dunav-Drva-Sava“ Zbornik radova 2, Univerzitet u Tuzli Filozofski fakultet, Tuzla, str. 9-18 Joviü, S, G. (2005), Turistiþki potencijali naselja Jablenice, Prirodno matematiþki fakultet Niš, Niš Klapiü, M. (2002), Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistoþne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla Prostorni plan opštine Tuzla za period 1986-2000, (2005), Opštinski zavod za urbanizam, Tuzla Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025. (2006), Zavod za urbanizam, Tuzla Topografska karta, a) 1:50 000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1982 godina b) 1:200 000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1972 godina

5. 6. 7. 8. 9.

123

J. Omeroviü

124

Zbornik radova PMF 7, 125 –132 (2010)

Originalni nauþni rad

PROSTORNI RAZMJEŠTAJ TURISTIýKIH POTENCIJALA TUZLE SPATIAL COLLOCATION OF TOURIST POTENTIALS OF TUZLA Mr. sc. Jusuf Omeroviü, prof Abstrakt U radu prostorni razmještaj turistiþkih potencijalna u Tuzli su navedene samo neke najznaþajnije antropogene i prirodne turistiþke vrijednosti. Opština Tuzla ima mnogo veüi broj atrakcija koje su rasporeÿene na cijelom prostoru. Rad obraÿuje, panonska jezera i jezero Modrac sa izvorištem kiseljak kao antropogene turistiþke vrijednosti i izletište Ilinþica kao prirodnu turistiþku vrijednost. Navedeni potencijali su kompleksne, samostalne i komplementarne turistiþke vrijednosti. Panonska jezera predstavljaju najatraktivniju turistiþku vrijednost meÿunarodne atraktivnosti koja se odlikuje, posebnošüu, jedinstvenošüu i atraktivnošüu motiva. Ovaj kompleks pruža razovrsne sadržaje, što omoguüuje zadovoljenje velikog broja turistiþkih motiva. Drugi znaþajan potencijal je jezero Modrac sa izvorištem Kiseljak koji bi uz znaþajna materijalna ulaganja mogao prerasti u znaþajan sportsko-rekreacioni centar. Izletište Ilinþica s obzirom na namjenu i blizinu urbanog dijela grada predstavlja pop Kljuþne rijeþi: turistiþki potencijali, atraktivnost, antropogene i prirodne vrijednosti, jezero, izletište. Abstract The paper on spatial collocation of tourist potentials of Tuzla only states the most significant anthropogenic and natural tourist values. Tuzla municipality owns a greater number of attractions situated all around the area. This paper deals with Pannonian lakes and Modrac lake with Kiseljak spring as anthropogenic tourist values and Ilincica resort as natural tourist value. These values are complex, independent and complementary tourist values (Omerovic, 2011). Pannonian lakes are the most attractive tourist value of international attractiveness, distinguished by uniqueness, explicitness and attractiveness of motives. This complex offers various attractions, which fulfils a big number of motives. Another significant potential is Modrac lake with Kiseljak spring, which could turn into important sports and recreational centre, if funded. Due to its purpose and nearby urban location, Ilincica represents a popular resort, which should be arranged to suit visitors’ needs. Key words: tourist potentials, attractiveness, anthropogenic and natural values, lake, resort.

J. Omeroviü

Uvod Kada se govori o turistiþkom prostoru prvenstveno se misli na prostor u kome se zadovoljavaju turistiþke potrebe. U ovom radu nije tretiran kompletan prostor opštine Tuzle nego su uzeti samo neki dijelovi prostora u kojima se nalaze najatraktivniji turistiþki potencijali. Svaki turistiþki prostor mora biti kvalitetan, oþuvan i atraktivan da bi se izdvojio od klasiþnog prostora a efekti koje turizam ima na prostor samo su posljedica odnosa turiste prema prostoru (Joviü,2000). Razmještaj turistiþkih atrakcija na prostoru Tuzle nije grupni niti linearni nego je rasporeÿen u skladu sa društveno geografskim razvojem grada. Najznaþajnije antropogene atrakcije Tuzle su nastale kao indirektna posljedica privrednog razvoja, geološkog bogatstva, geološke nestabilnosti i uslijed antropogenog uticaja na prostor. Prostornim razmještajem turistiþkih potencijala biüe prikazani najznaþajniji turistiþki potencijali u Tuzli. Da bismo u potpunosti razumjeli turistiþke potencijale, možemo reüi da su to prirodna i antropogena dobra koja se mogu valorizovati, a da turistiþku resursnu osnovu þine: turistiþka atrakcijska osnova, neposredni turistiþki resursi (ugostiteljski i smještajni objekti, turistiþke agencije, turistiþki kadrovi i sliþno), te posredni turistiþki resursi ( turistiþko-geografski položaj, saobraüajna i druga infrastruktura, bezbjedonosni uslovi i drugo) (ýomiü, 2008). So je najznaþajniji mineral koji se nalazi na ovom prostoru, a koji je i osnov društveno-ekonomskog razvoja Tuzle kroz prošlost. Dugo godina je trebalo da se shvati da taj mineral može biti iskorišten i na drugaþiji naþin osim klasiþne eksploatacije. Do podataka za navedene turistiþke vrijednosti se došlo kroz analizu Regulacionog plana sportsko-rekreacionog kompleksa Kiseljak, kroz unaprijed pripremljen intervju sa menadžmentom Panonike i kroz druge objavljene izvore i literaturu. 1. Panonska jezera Korištenje slanice, odnosno podzemne slane vode, kroz slane bunare je obilježilo prošlost Tuzle. Upotreba slanice u zdravstvene svrhe se koristi još iz 19. vijeka u Slanoj banji, koja je bila poznata na širem prostoru po lijeþenju reumatskih i drugih oboljenja. Eksploatacija soli sa užeg prostora grada dovela je do slijeganja tla tako da su mnogi objekti u užem dijelu grada uništeni. Meÿu uništenim objektima uže gradske jezgre je i Slana banja, þime je na direktan naþin prekinuto korištenje slanice za zdravstveno-rekreativne svrhe. Slana jezera u Tuzli su jedina slana jezera u Evropi, a nastala su na ostacima nekadašnjeg Panonskog mora. Zbog nekontrolisanog slijeganja tla vremenom je došlo do uništenja velikog dijela stare jezgre grada i sav prostor je pretvoren u neureÿenu depresionu površinu bez ikakvog sadržaja i namjene. Na tom prostoru se usljed padavinskih voda i slanice formirala barsko moþvarna vegetacija sa mnoštvom insekata i drugih životinja. Da bi se utvrdilo stanje terena na tom prostoru koji je nazvan Pinga, a što prema rudarskoj terminologiji znaþi ulegnuüe izazvano eksploatacijom soli, Sveuþilište iz Osijeka i „Hidroing“ doo Osijek su u decembru 1997. godine uradili studiju „Hidrobiološko stanje akumulacije na lokalitetu Pinge u Tuzli“. Studija je javno prezentirana i u njoj se istiþe da je akumulacija slatkovodni ekosistem sa odlikama barskog ekosistema i sa kakvoüom vode od II - IV kategorije, i potvrÿuje se opravdanost formiranja jezera (Nurkoviü, 2007). Opština Tuzla je poþetkom ovoga vijeka pokrenula aktivnosti na 126

Prostorni razmještaj turistiþkih potencijala Tuzle otvaranju gradskog otvorenog kupališta kako bi se iskoristio prirodni resurs slana voda. Tako je nastajao kompleks slanih jezera u samom centru grada þiji je veüinski vlasnik Opština Tuzla. Kompleks je proglašen Javnim dobrom u opštoj upotrebi i povjeren je Javnom preduzeüu „Panonika“ na upravljanje. Danas se na tom prostoru nalaze dva jezera, Veliko jezero izgraÿeno 2003. godine i Malo jezero izgraÿeno 2008. godine. Ukupna površina Panonskih jezera je 5,5 ha i imaju obalu dužine oko 1000 m, sa površinom plaže koja je prekrivena šljunkom i pijeskom od 10 000 m2 (Nurkoviü, 2006). Tokom godine u vrijeme sezone, ali i zvan sezone, ovaj kompleks, koji predstavlja svojevrsni vodeni park, posjeti nekoliko stotina hiljada turista iz užeg i šireg okruženja Tuzle. Panonska jezera predstavljaju vještaþke slane akumulacije koje su napravljene od geosintetiþkih i prirodnih materijala. Podloga jezera je napravljena u vidu školjki u prostoru koji je obložen geotekstilom, geomrežom i geomembranom sa pijeskom i šljunkom. Veliko jezero ima vodenu površinu od 10 140 m2 i maksimalnu dubinu od 1,6 m u sredini jezera. Najveüa širina jezera je 80 m, a najveüa dužina jezera je 180 m, sa koliþinom vode od 13 000-15 000 m3. Malo jezero ima vodenu površinu od 5 300 m2, prosjeþnu dubinu od 1,3 - 1,6 m sa koliþinom vode od 6 000-7 000 m3. Jedinstvenost ovih jezera predstavlja naþin dopremanja vode, a sastoji se od dopremanja tehniþke vode iz jezera Modrac i slane vode iz slanih bunara iz neposredne blizine jezera. Udio slane vode u ukupnoj vodnoj zapremini je oko 30% sa salinitetom od 30-35 gr/l. Osim saliniteta, voda Panonskih jezera sadrži i mnoge minerale od kojih su najzastupljeniji: kalcijum, natrijum, jod, brom i dr., što potvrÿuje svojstva ljekovitosti i jedinstvenosti na širem prostoru ovog regiona. Velika pažnja se posveüuje hemijskom i bakteriološkom održavanju vode kroz poseban tehnološki proces. Tokom 24-þasovnog filtriranja ukupne vodne zapremine jezera vrši se i njeno hemijsko tretiranje kroz niz postupaka kao što su održavanje ph vrijednosti, dezinfekcija, uništavanje algi i flokacija, odnosno otklanjanje zamuüenosti vode. Najznaþajniji dio tehnološkog procesa je filtracija vode koja se vrši pješþanim filterima u dva postrojenja sa 2,5 ciklusa u toku 24 sata za ukupnu vodenu zapreminu, sa kontinuiranim dodatkom slanice i tehnološke vode. Dezinfekcija vode se vrši tekuüim hlorom pri þemu se, zavisno od vremenskih uslova i broja turista, koncentracija hlora održava na nivou od 0,2-0,5 mg/l. Sva mjerenja i analize jezerske vode koje se u toku sezone vrše tri puta sedmiþno su pokazala ispravnost i kvalitet vode. Sve navedeno ide u prilog masovnoj posjeüenosti od strane turista iz regije. Dosadašnja rekordna posjeta ostvarena je 2008. godine kada je ovaj kompleks posjetilo oko 340 000 gostiju (Panonika, 2010).

Sl.1. Panonsko jezero i dio grada (Omeroviü. J, 2010. godine)

127

J. Omeroviü

Nakon izgradnje prvog jezera nastavilo se sa postepenim ureÿenjem prostora. Tako je 2006. godine u neposrednoj blizini jezera izgraÿen Arheološki park - sojeniþko naselje sa muzejskom postavkom koja govori o naþinu života u doba neolita. Ovaj park predstavlja rekonstrukciju dijela neolitskog sojeniþkog naselja otkrivenog u Tuzli. Park se nalazi na jugoistoþnoj strani Velikog jezera i predstavlja svojevrstan muzej na otvorenom. Turisti se na jednom mjestu mogu upoznati sa naþinom života, a posebno sa naþinom proizvodnje soli u neolitskom periodu. Park predstavlja jedinstveni objekat koga þine: podna površina napravljena kao plato oko manjeg brežuljka, centralni plato na kome se nalazi totem, glinena peü i stan za tkanje i 9 nastambi razliþitog oblika i razliþitog rasporeda. Na prostoru oko Slanih jezera nalaze se mnogi sadržaji koji upotpunjuju boravak gostiju, odnosno turista. Važno je istaüi postojanje tri fitnes centra na otvorenom sa po 10 sprava namijenjenih za kondiciono vježbanje. Veoma važan segment kompleksa predstavljaju vodeni slani slapovi koji su napravljeni iznad jezera sa sjeverne strane i pušteni su u rad 2008. godine. Slapovi se sastoje od pet etapa, ulijevaju se u dva bazena, pogodni su za hidromasaže i inhaliranje, odnosno predstavljaju inhalacioni centar na otvorenom. Turisti imaju i moguünost boravka u ljetnoj bašti na otvorenom sa kapacitetom od 1000 mjesta. Sve navedeno daje kompleksu Slanih jezera kompleksnu turistiþku vrijednost. Djeþiji zabavni park je otvoren 2009. godine na prostoru neposredno uz kompleks Slanih jezera i popularno se naziva „Vrtiü“. Park je smješten na prostoru nekadašnjeg tuzlanskog zoološkog vrta, koji je ugašen 2008. godine. Zabavni park se nadovezuje na šetalište Slana banja tako da kompletan prostor predstavlja kompaktan prostor. U parku su nalaze mnogobrojne sprave za zabavu i igru djece kao što su: tobogani, ljuljaške, klackalice i mnoge druge neobiþne sprave za igru. Sportski sadržaji kompleksa Panonskih jezera su zastupljeni kroz teren za odbojku na pijesku, malonogometni i košarkaški stadion. Teren za odbojku na pijesku se nalazi izmeÿu dva jezera i pruža idealne uslove za zabavu u toku sezone kupanja, ali i za rekreaciju izvan ljetne sezone. Malonogometni stadion sa umjetnom travom se nalazi nekoliko desetina metara od Panonskih jezera istoþno. Opremljen je umjetnom travom. Stadion ima tribine koje mogu primiti oko 200 posjetilaca. Stadion je osvijetljen te se na njemu organizuju mnogobrojni turniri, škole fudbala i sl. Košarkaški stadion se nalazi neposredno iznad malonogometnog stadiona i izraÿen je od specijalne bitumenske podloge koja olakšava igru. I na ovom stadionu se organizuju mnogi turniri i škole košarke. Oba terena koriste mnoga udruženja, graÿani i firme za rekreaciju i amatersko bavljenje sportom. U zimskom periodu na ovom prostoru je organizirano klizalište na površini od 500 m2 kapaciteta do 100 klizaþa. Klizalište donekle upotpunjuje ovaj prostor jer se kroz školu klizanja i kroz slobodno klizanje okuplja znaþajan broj posjetilaca i turista u periodu kada su drugi sadržaji zbog vremenskih uslova neatraktivni. Na kompleks Panonskih jezera nadovezuje se šetalište Slana banja koje se prostire istoþno od kompleksa i predstavlja mjesto gdje se uz neposredni urbani dio grada može šetati, vršiti jogging, kondiciono vježbanje ili se u prirodnom ambijentu odmarati. Svaka posjeta turista kompleksu Panonskih jezera ili nekom drugom dijelu grada obiþno završava laganom šetnjom kroz ovo šetalište. U prostoru šetališta Slana banja nalazi se fontana sa sklupturom „Leda“, spomenici iz prošlosti i nekoliko ugostiteljskih objekata. U sastavu Slane banje se nalazi i Kuüa Plamena mira koja je namijenjena aktivnostima mladih, odnosno predstavlja socio-kulturni centar koji radi na osnaživanju mladih, povezivanju i pomaganju razliþitim društvenim grupama u BiH. 128

Prostorni razmještaj turistiþkih potencijala Tuzle Ova turistiþka vrijednost je u jednom kontinuiranom razvoju i sve više üe svojim atraktivnim sadržajima da okuplja turiste. Meÿutim, treba istaüi da se prostor Slanih jezera nalazi na riziþnom terenu koji je podložan deformacijama. Da li postoje dodatne mjere osiguranja turista koji masovno posjeüuju ovo podruþje u periodu sezone usljed nepredviÿenih okolnosti kao što su naglo usisavanje vode ili nagla deformacija terena? Ovo su neka od pitanja na koja autor nije mogao dobiti odgovor u ovom istraživanju. Cjelokupan kompleks nudi raznovrsne sadržaje za mnogobrojne posjetioce odnosno turiste. Osim navedenih sadržaja na ovom prostoru se organizuju razni izleti, turniri, rafting susreti, zabavne igre i drugi sadržaji koji kompleksu Slanih jezera daju veoma znaþajnu turistiþku atraktivnost koja prevazilazi državni nivo. 2. Jezero Modrac sa izvorištem Kiseljak Opština Tuzla izlazi na jezero Modrac na jugozapadnom dijelu u predjelu naselja Kiseljak. Na tom podruþju se osim obalnog dijela jezera Modrac koje je znaþajna turistiþka atrakcija nalazi i izvorište mineralne vode. Jezero Modrac je vještaþka akumulacija nastala 1964/1965. godine u središnjem dijelu doline Spreþe, a na teritoriji opština Tuzle, Lukavca i Živinica. Akumulacija Modrac je jedini realni vodeni resurs za dugoroþno vodosnabdijevanje podruþja okolnih opština. Jezero Modrac se nalazi u središnjem slivu rijeke Spreþe i njenih najznaþajnijih pritoka Turije i Oskove. Voda iz jezera je namijenjena za privredu Tuzlanskog basena, a prvenstveno za termoelektranu Tuzla, te industrijske pogone u Lukavcu i Tuzli. Na brani jezera je instalirana brana snage 3 MW (Spahiü, 2006). Osim za industriju, ovo jezero se posljednjih godina, posebno od 2000. godine, pokušava revitalizirati za razvoj turizma. Od tog perioda uslijedila je izgradnja mnogih hotela, restorana, manjih plaža i sportsko rekreativnih centara koji su potaknuli razvoj turizma na jezeru i u okolnom podruþju. U slivnom podruþju jezera danas živi oko 135 000 stanovnika, od þega 25 000 direktno pored sliva akumulacije (Nurkoviü, 2007). Najznaþajnija naselja oko jezera su: Prokosoviüi, Poljice, Dublje, Šeriüi i naselje Kiseljak koje pripada opštini Tuzla. Ukupno slivno podruþje akumulacije jezera zauzima površinu od 1189 km2. Osnovni morfometrijski pokazatelji pri prosjeþnom vodostaju jezera su: površina jezera je 17,1 km2, dužina jezera je 10,7 km, maksimalna širina jezera je 1,6 km, dužina obalske linije 33,3 km, prosjeþna dubina 5,7 m i korisna zapremina jezera je 86 x 106 m3 (Spahiü, 2006). Jezero Modrac sa izvorištem Kiseljak se nalazi na udaljenosti od 16 km od centra Tuzle. Pristup ovom prostoru koji pripada teritoriji opštine Tuzla je povezan asfaltnim putem na relaciji Husino – Kiseljak u dužini 5 800 m. U naselju Husino ovaj put se nadovezuje na magistralni put M-18 (Tuzla – Sarajevo), tako da ovaj prostor ima veoma dobru povezanost sa gradom, ali i sa drugim prostorima u okruženju. U neposrednoj blizini prostora sjeveroistoþnog dijela jezera Modrac sa izvorištem Kiseljak prolazi i željezniþka pruga Tuzla – Banoviüi, što se može iskoristiti za povezivanje ovog prostora sa okolnim prostorom. Prostor oko naselja Kiseljak ima veoma povoljne uslove za sport i rekreaciju. Prostor je najveüim dijelom prekriven šumom, oko 80%, gdje je uglavnom rasprostranjena hrastova šuma. Nagib terena se uglavnom kreüe od 100 do 200 gdje je najniža taþka pored jezera i iznosi 200 m N/V u jugoistoþnom dijelu pored

129

J. Omeroviü

samog jezera, a najviša je na zapadnom dijelu i iznosi oko 284 m nadmorske visine (Bajramoviü, 2005). Na ovom prostoru, odnosno u jugozapadnom dijelu opštine Tuzla, u naselju Kiseljak, predviÿena je izgradnja sportsko-rekreacionog centra «Kiseljak» sa površinom od 91 ha. Osnovni razlog gradnje objekata na ovom prostoru je blizina obale jezera Modrac i postojanje izvorišta mineralnih voda. U neposrednoj blizini Hotela „Kiseljak“ nalaze se izvori mineralne vode. Ovo izvorište þine dva izvora prilagoÿena za korištenje vode na licu mijesta, a to su „Glavni kiseljak“ i „ Novi kiseljak“. Za piüe se koristi samo voda iz „Novog Kiseljaka“ do koga se došlo pravljenjem bušotine na oko 40 m. Voda na „Glavnom Kiseljaku“ nije za upotrebu jer se izvorišna bušotina nalazi na svega 3,5 m i došlo je do miješanja mineralne vode sa otpadnim vodama. Mineralna voda sa ovih izvorišta pripada grupi hladnih niskomineralizovanih ugljiþno dioksidnih (kiselih) voda magnezijsko-hidrokarbonantnog tipa. Sadržaj magnezija je 295-310 mg/l. Južno od ovog izvorišta na neposrednoj udaljenosti vršena je bušotina od 274 m. Na ovoj bušotini se pojavila termalna voda t- 22 0C bez CO2 arteškog tipa (Regulacioni plan,1996). Rudarski institut je vršio nekoliko bušotina na ovom podruþju u cilju pronalaženja mineralne vode boljih karakteristika. Takoÿer su vršena istraživanja u cilju vodosnabdijevanja naselja Kiseljak. U sklopu tih istraživanja napravljen je bunar BK-1 dubine oko 40 m. Bunar se nalazi pored današnjeg Hotela „Kiseljak“ ili oko 300 m jugoistoþno od glavnog izvorišta. Voda u ovom bunaru je mineralna sa ugljikovim dioksidom, sa znaþajnim procentom željeza i sa eksploatacionim kapacitetom od 2,0 l/s. Voda sa ovog bunara ima veüu mineralizaciju, odnosno veüi sadržaj magnezija, oko 500 mg/l, nego voda na ostalim navedenim izvorima. Ovaj bunar je detaljno ispitan, saniran i danas se koristi kao nezavisno izvorište odakle se mineralna voda odvozi do pogona u Tuzli gdje se uz dodatke flašira i isporuþuje na tržište pod poznatim nazivom „Tuzlanski kiseljak Mg“ (Bajramoviü, 2005). Korištenje ovih izvora, bez obzira na kvalitet i jaþinu, zahtijeva provoÿenje odreÿenih higijensko-sanitarnih mjera koje bi doprinijele atraktivnosti izvorišta i samog lokaliteta. Postoje i neki limitirajuüi faktori za razvoj turizma na jezeru Modrac, a posebno za razvoj kupališnog turizma. Tokom jeseni se iz jezera ispusti više padavinskih i doticajnih voda umjesto da se akumuliraju, što dovodi do toga da se jedan dio kotline bez jezerske vode pretvara u moþvarno-barski hidrološki sistem. Vodni nanosi rijeka Spreþe i Turije i drugi površinski tokovi zatrpavaju dno što dovodi do postepenog pliüanja jezera. Tokom ljetne sezone oblaþnost u Modraþkoj kotlini iznosi 50%, što nepovoljno djeluje na snižavanje dnevne temperature i insolacije na ovom prostoru. Znaþajno je napomenuti i veliki broj kišnih i maglovitih dana. Najvažniji limitirajuüi faktor predstavlja kvalitet vode koji ne zadovoljava standarde za kupališni turizam. Biološke analize su pokazale eutrofikaciju jezera koja je posljedica velike produkcije organskih nanosa u jezeru, ali i u dotoþnim vodama, što umanjuje kvalitet vode (Spahiü, 2006). Neosporno je istaüi da je jezero Modrac najveüa hidroakumulacija na prostoru Tuzlanskog basena i da se voda, osim u industrijske svrhe može koristiti za navodnjavanje, zatim kao moguüa fabrika vode te za razvoj više vrsta turizma. Poznato je veliko bogatstvo ribe u jezeru što je pogodno za razvoj ribolovnog turizma. Obalski dio jezera koji pripada opštini Tuzla nije ureÿen, što otvara moguünost planskog ureÿenja i pretvaranja ovog dijela jezera u sportsko-rekreacioni centar kako je to i predviÿeno regulacionim planom. Prostor jezera Modrac, sa izvorištem Kiseljak, da bi se koristio u turistiþke svrhe potrebno je zaštititi od: neplanske gradnje objekata, urediti sistem otpadnih voda koje 130

Prostorni razmještaj turistiþkih potencijala Tuzle ugrožavaju i jezero i izvorišta, urediti putnu komunikaciju, vršiti kontinuirano þišüenje prostora od raznih otpada i neplanskih deponija, izvršiti zaštitu izvorišta mineralne vode i dr. Kompletan prostor opštine Tuzla koji se nalazi u sklopu Kiseljaka je samo djelimiþno iskorišten za razvoj turizma, prije svega za organizaciju izleta i ribolovni turizam. Ostali vidovi turizma koji bi se mogli razviti na ovom prostoru su dosadašnjih godina zapostavljeni što je dovelo do stagnacije ovog prostora. 3. Izletište Ilinþica Ilinþica predstavlja jedno od brda na lijevoj strani Jalske doline sa nadmorskom visinom od 452 m. Prostor je prekriven šumskom vegetacijom, ima nekoliko izvorišta i predstavlja veoma popularno izletište Tuzlaka, ali i drugih posjetilaca. Izletište, spomen-park ili vikend naselje Ilinþica predstavlja prostor koji se poþeo ureÿivati davne 1963. godine. U to vrijeme se ovaj prostor poþeo graditi i ureÿivati kao sportsko-rekreacioni centar i spomen park. Na ovom prostoru je 1965. godine otvoren spomen park u povodu prvog osloboÿenja Tuzle u Drugom svjetskom ratu (Trifkoviü, 1990). Na prostoru Ilinþice, koja je bila poprište znaþajnih dogaÿaja za grad, posebno u Drugom svjetskom ratu, predviÿena je bila izgradnja niza istorijskih i sportskorekreativnih objekata koji bi privukli mnoge posjetioce. U današnjem periodu Ilinþica predstavlja popularno izletište mnogih posjetilaca. Od nekadašnjeg lijepo ureÿenog prostora danas postoje asfaltirane staze i mnogobrojni vidikovci i neki kulturno-istorijski i vjerski objekti. Ostali objekti, izvorišta i ureÿene površine, su uništene, a kompletan prirodni ambijent je narušila bespravna vikendgradnja. Bez obzira na stanje u kome se ovaj prostor trenutno nalazi, on predstavlja atraktivno podruþje grada u koje üe se ulagati u smislu prvobitne namjene, što üe poveüati dolazak turista na prostor s koga se može, u prirodnom ambijentu, posmatrati cjelokupan grad. Cijeli prostor se može definisati kao turistiþki punkt koji ne emituje veü prima turiste. Zakljuþak Osnov privrednog razvitka Tuzle kroz višestoljetno postojanje je bila so. Korištenje slanice kao osnovne komponente u panonskim jezerima je doprinijelo razvoju zdravstvenog i kupališno-rekreativnog turizma koji ima tendenciju konstantnog rasta. Da bi prirodne i antropogene turistiþke vrijednosti koje su okarakterisane kao komplementarne, samostalne i kompleksne bile razvijene u punom kapacitetu neophodna su znaþajnija materijalna ulaganja koja bi doprinjela veüim procentom korištenja potencijala i koja bi uticala na omasovljenje turistiþkih kretanja prema navedenim potencijalima.

131

J. Omeroviü

Literatura i izvori 1. Bajramoviü, E. (2005), Uticaj sadržaja ugljikova dioksida na taloženje ferihidroksida u mineralnoj vodi „tuzlanski kiseljak“, Magistarski rad, Univerzitet u Tuzli Tehnološki fakultet, Tuzla ýomiü, ., Joviü, G. i Popoviü, I. (2008), Osnove turizma, Univerzitet u Istoþnom Sarajevu Filozofski fakultet Joviü, S, G. (2004), Turizam i prostor-geografski aspekti, Filozofski fakultet I.Sarajevo, Geografski institut „Jovan cvijiü“ Beograd Nurkoviü, R. (2007), Savremene osnove klasifikacije cesta i njihov uticaj na regionalni razvoj Bosne i Hercegovine, Zbornik radova:Uticaj prometa na regionalni razvoj, Univerzitet u Tuzli Prirodno matematiþki fakultet, Tuzla, str. 19-31. Panonika, www.panonika.ba, oþitano 20.10. 2010. godine Regulacioni plan sportsko-rekreacionog centra „Kiseljak“, (1996), I faza Analitiþko-dokumentaciona osnova i koncepcija izgradnje i ureÿenja prostorne cijeline, Zavod za urbanizam Tuzla, Tuzla Spahiü, M. (2006), Primjena kompleksne programske analize geografske sredine u turistiþkoj valorizaciji na primjeru jezera Modrac, Turizam kao faktor regionalnog razvoja, Zbornik radova, Univerzitet u Tuzli, str. 44-60.

2. 3. 4.

5. 6.

7.

132

Zbornik radova PMF 7, 133 –138 (2010)

Originalni nauþni rad

HIDROGRAFSKE TURISTIýKE VRIJEDNOSTI OPŠTINE TUZLA HYDROGRAPHIC TOURIST VALUES OF TUZLA MUNICIPALITI Mr. sc. Jusuf Omeroviü, prof Abstrakt Hidrografske turistiþke vrijednosti opštine Tuzla u radu su predstavljene kroz: rijeke, termomineralne izvore i jezera. Bogada hidrografska mreža sa drugim morfološkim uslovima i prirodnim bogatstvima bila je osnov za izradnju prvih naselja na ovom prostoru što je bila direktna posljedica rasta i razvoja Tuzle u prošlosti. Rijeka Jala sa svojim pritokama þini osnov rijeþene mreže u Tuzli. U radu je izvršen prikaz vodenih tokova , smjera kretanja i druge karakteristike rijeþne mreže. Navedene su najznaþajnije pritoke i istaknut znaþaj rijeþnih tokova. Navedeni su najznaþajniji termomineralni izvori koji predstavljaju potencijalne turistiþke vrijednosti. U radu su navedene najznaþajnije jezerske površine koje pripadaju prostoru opštne Tuzla i istaknut je znaþaj najatraktivnijih hidrografskih objekata, Kljuþne rijeþi: Rijeþna mreža, turistiþka vrijednost, rekrativno-lijeþilišni turizam, kupališni turizam, termomineralni izvori, jezera.

Abstract Hydrographic tourist values of Tuzla municipality are presented in the paper through rivers, thermo-mineral springs and lakes. The rich hydrographic network combined with other morphological conditions and natural resources served as a foundation for construction of the first settlements in this area, and thus resulting in the growth and development of Tuzla in the past. River Jala with its tributaries forms a foundation of river network in Tuzla. The paper displays watercourses, water flow directions and other features of river network. It states the most important tributaries and highlights the significance of river courses. The most significant thermo-mineral springs which represent potential tourist values are presented. The paper shows the most significant lake areas belonging to Tuzla municipality and highlights the importance of the most attractive hydrographic objects. Key words: river network, tourist values, recreational – spa tourism, bath tourism, thermo-mineral springs, lakes.

J. Omeroviü

Uvod Voda je osnov života na zemlji i predstavlje jednu od þetiri komponente geografske sredine. Turistiþka geografije veoma þesto koristi rezultate hidroloških istraživanja jer je voda voda osnova za razvoj više vrsta turizma. Bez obzira na to što su potamološka istraživanja jedna od najznaþajnijih za turizam, prostor opštine Tuzla nema izraženu rijeþnu mrežu koja se odlikuje bogatstvom vodenih tokova. Jalska dolina je ispresijecana kratkim nestabilnim rijeþnim tokovima þija rekreativno izletišna vrijednost se može posmatrati samo u gornjim tokovima. Korištenje termomineralnih voda u Tuzli ima svoju dugu tradiciju, koja je danas promjenjena i u nekim segmentima zanemarena. S obzirom na hemiska svojstva slanice u Tuzli postoje veliki potencijali za razvoj rekreativno lijeþilišnog turizma. Jezera na prostoru Tuzle su iskljuþivo antropogene vrijednosti koje su nastajele uslijed privrednog razvoja ili nekih drugih antropogenih zahvata. Po bogatstvu vode najbogatiji hidrografski obekat je jezero Modrac koje ima regionalni znaþaj. Meÿutim najatraktivniju i najkompleksniju turistiþku vrijednost imaju Panonska jezera. Kompleksnost ovih jezera se ogleda u jedinstvenosti i raznovrsnosti sadržaja koji se može ponuditi turistima iz bližeg i šireg okruženja. Hidrografski objekti na prostoru opštine Tuzla spadaju u samostalne i komplementarne turistiþke vrijednosti. Rijeke kao turistiþka vrijednost Osnov hidrografske mreže na prostoru opštine Tuzla þini rijeka Jala sa svojim pritokama. Na ovom prostoru su relativno visoke padavine (900 mm), ali one nisu ravnomjerne što vodotocima daje bujiþni karakter. Zbog toga se može reüi da Tuzla ima kratkotrajne velike vodotoke i dugotrajne male vodotoke. Ukupna površina vodenih tokova na podruþju Tuzle je 220 ha ili 0,75 % od ukupne površine opštine (Studija ranjivosti...,2008). Rijeka Jala nastaje od nekoliko izvora i potoka ispod Ravnog Lještaka na Majevici, na nadmorskoj visini 728 m. Od izvorišta teþe prema jugu prolazeüi kroz naselje Gornja Tuzla do naselja Simin Han kada se njen vodotok pojaþava pritokom Požarnicom. Od Simin Hana, Jala teþe zapadno do predgraÿa Kreka i nastavlja teüi jugozapadno do ulijevanja u rijeku Spreþu kod Lukavca. Dužina toka rijeke Jale od izvorišta do mjesta ulijevanja u rijeku Spreþu iznosi 37 km. Rijeþni režim Jale je nivalno-pluvijalni i veoma neuravnotežan. Jala ima dva maksimuma i dva minimuma tokom godine. Prvi maksimum je u maju, a drugi u novembru. Prvi minimum je u februaru, a drugi u avgustu. Godišnji minimalni protok vode na rijeci Jali iznosi 0,06 m3/s, a maksimalni godišnji protok vode je 268 m3/s. Najmanji proticaj zabilježen je 1971. godine i iznosio je Q= 0,0015 m3/sec, a maksimalni proticaj zabilježen je 1975. godine i iznosio je Q= 6 555 m3/sec kada je bio poplavljen veüi dio grada ( Studija ranjivosti...,2008). Sliv rijeke Jale predstavlja najveüim dijelom uravnjen, blago zatalasan i brdovit prostor sa nadmorskim visinama do 500 m. Ovaj hipsometrijski pojas zahvata 71,1 % teritorije sliva. Hipsometrijski pojas od 500 do 1000 m ili pojas brdskog i nisko planinskog reljefa zahvata 28,88 površine sliva (Smajiü, Ahmetbegoviü, 2008). Svaka 134

Hidrografske turistiþke vrijednosti opštine Tuzla veüa koliþina padavina na slivnom prostoru Jale izaziva porast vodostaja što þesto dovodi do izlijevanja rijeke na prostorima koji nisu regulisani, ili dovodi do naglog popunjavanja proticajnog profila ureÿenog rijeþnog korita. Rijeþno korito rijeke Jale na cijelom urbanom podruþju od Simin Hana do Kreke je regulisano, što olakšava protok vode na ovom prostoru. Sa aspekta zaštite voda može se reüi da rijeka Jala ima mali proticaj koji pri ušüu u Spreþu iznosi 0,09 m3/s, što znaþi da ima malu samopreþišüivaþku sposobnost. Najveüe pritoke rijeke Jale su sa desne strane, a najznaþajnije su: Graboviþka rijeka, Solina, Moluška rijeka, Joševica, Mramorska rijeka i potoci Hukalo, Tušanj i Paša bunar. Pritoke sa lijeve strane su: Požarnica sa Kovaþicom koja je najznaþajnija pritoka, i potoci Slana, Vrapþe i Slavinoviüki potok. Generalno uzevši, rijeka Jala nema turistiþku vrijednost jer je njen proticaj veoma mali s obzirom na to da prolazi kroz veliko gradsko podruþje i da prima mnogobrojne otpadne vode. Najznaþajnija pritoka rijeke Jale je rijeka Solina koja izvire ispod Velike njive na nadmorskoj visini od 736 m. Ukupna površina rijeþnog sliva je 47,4 m2 što predstavlja 16,12% od ukupne površine opštine tuzla (Hadžimustafiü, Suljiü.,2008). Dužina toka Soline je 11 km, a površina slivnog prostora je oko 48 km 2 . Solina teþe pravcem sjever – jug i na prostoru Brþanska Malta ulijeva se u rijeku Jalu. Strmi sliv u gornjem toku i bujiþasti tok brzo poveüaju vodostaj i ove rijeke. Regulisano rijeþno korito od naselja Solina do ušüa u Jalu sprjeþava plavljenje okolnog prostora koji je veoma naseljen i predstavlja osnov za dalje urbano širenje. U dijelu naselja Avdibašiüi i Dragunja nalaze se izvorišni dijelovi rijeke Tinje koja teþe na podruþju opštine u pravcu zapada. U dijelu ispod Kolimera izvire rijeka Gribaja koja teþe u pravcu juga. Na jugozapadnom dijelu se nalazi aluvijalni plato rijeke Spreþe þije korito je izvan podruþja opštine Tuzla, ali se na njemu nalaze mnogobrojni potoci koji se ulijevaju u Spreþu. Ukupna dužina rijeþne i potoþne mreže na podruþju opštine iznosi 79,28 km, a dužina regulisanog toka je 22,2 km (Mulaü, 2008). Rijeþna mreža Tuzle nema znaþajnu turistiþku vrijednost posebno u urbanom podruþju, jer ove rijeke uslijed niza otpadnih voda gube svoj rekreativni i estetski znaþaj. Meÿutim, turistiþki znaþaj rijeþne mreže u gornjim tokovima rijeka, posebno oko izvorišta, ogleda se u rekreativno izletniþkoj funkciji koja bi uz morfološke oblike mogla upotpuniti vizuelni doživljaj potencijalnih turista. Termomineralni izvori Opština Tuzla raspolaže sa nekoliko mineralnih i termalnomineralnih izvora koji se djelimiþno iskorištavaju. Na ovom prostoru su znaþajni kapaciteti slanih i sumpornih voda. U radu su istaknuti Slana Banja i Tuzlanski kiseljak kao najzaþajniji mineralni izvori koji imaju veliku turistiþku vrijednost. Slana banja u Tuzli je imala dugu tradiciju postojanja. Otvorena je 1914. godine, a 1935. godine proširena je sa dva unutrašnja i jednim spoljašnjim otvorenim bazenom. Tokom Drugog svjetskog rata banja üe biti devastirana i tek üe od 1951. godine biti predata na upravu Gradskom narodnom odboru u Tuzli ( Mariü, 1955). Tako se može reüi da je tuzlanska Slana Banja poznata vjekovima, a njena zvaniþna ispitivanja i upotreba poþela je 1908. godine kada su beþki eksperti ustanovili da je kvalitet tuzlanske mineralne vode sliþan kvalitetu vode u Reishenhallu. Takoÿer je veoma zanimljivo da je prvi znaþajni pacijent ove banje bio Franjo Josip, car Austrougarske monarhije. Po svojim fiziþko-hemijskim svojstvima voda je mineralna 135

J. Omeroviü

(307 606,98 mg/l uzeta iz bušotine), jodna, bromna, sumporna, natrijum hloridna stanica, hipoterma (20 - 27,7 0C). Ph vrijednost je 8,6, alkalna bez gasova (Strateške smjernice., 2007). Ova voda za upotrebu se miješa sa slatkom vodom kako bi se mineralizacija vode smanjila. Mineralna voda se koristila u Slanoj Banji za kupanje u kadama, zatim za podvodnu masažu i za inhalacije. Tuzlanski kiseljak predstavlja izvorište mineralne vode, smješten je 12 km jugozapadno od Tuzle, uz relativnu blizinu magistralnog puta Tuzla - Živinice Sarajevo. Izvorište je smješteno u neposrednoj blizini naselja Kiseljak, a s druge strane izvorište se spušta prema sjeveroistoþnoj strani jezera Modrac. Na prostoru naselja Kiseljak u geološkom smislu serpentini su prekriveni terasnim sedimentima pjeskovitošljunkovito-glinovitog sastava debljine do 20 m. Sam izvor starog Kiseljaka je suarteškog tipa i pojavljuje se na prelazu terasnih sedimenata. Ispitivanja koja su vršena ukazuju na prisustvo serpentinske podloge ispod sedimenata tercijara i kvartara na potezu Kiseljak-Ljubaþe-Maline-Živinice-Toplice (Bajramoviü, 2005). Na ovom prostoru su ustanovljene mineralne vode sa poveüanim sadržajem jona magnezija. Mineralna voda sa ovog prostora je regulisana Bunarima ( jugoistoþno od glavnog izvorišta), detaljno je ispitana i odvozi se u Tuzlu gdje se flašira i isporuþuje na tržište kao Tuzlanski kiseljak Mg. Današnji prostor Kiseljaka (naselja i izvorišta), zajedno sa jednim dijelom obale jezera Modrac, predstavlja veliku turistiþku vrijednost, jer se tokom ljetnjeg perioda na ovom prostoru zbog odlaska na izvorište i na obale jezera okuplja veliki broj turista. U Tuzli, u naselju Slavinoviüi, postoji termo-mineralni izvor velike vrijednosti. Sastav vode je ispitan i njegova zdravstvena vrijednost dokazana. Meÿutim, nisu provedena potrebna istraživanja u pogledu izdašnosti i trajnosti vode što onemoguüava dalje investiranje u ovaj resurs ( Prostorni plan, 2006), koji bi imao veliki znaþaj za razvoj zdravstvenog turizma. Jezera kao turistiþka vrijednost Jezera u Tuzli predstavljaju jednu od najznaþajnijih turistiþkih vrijednosti. Meÿutim ovom prilikom üe biti predoþeni samo osnovni podaci o jezerima kako bise dobila kompletna hidrografska slika opštine Tuzla. Panonsko jezero u Tuzli se nalazi u centralnom urbanom dijelu. Napravljeno je kao vještaþka akumulacija, jula 2003. godine. Danas na ovom prostoru postoje dva jezera ukupne površine oko 18 500 m 2 sa maksimalnom dubinom od 1,8 m. U jezerima se nalazi slana voda iz slanih bunara koja je pomiješana sa slatkom i þiji je salinitet 3040 NaCl u 1 litru (Panonika, 2010). Pored dva jezera na tom prostoru se nalaze i vodopadi koji predstavljaju pravu atrakciju ovog turistiþkog kompleksa. Jezero Modrac je vještaþka akumulacija koja je formirana izgradnjom brane na rijeci Spreþi 1964. godine. Ukupno slivno podruþje akumulacije je 1189 km2 (Nurkoviü,2006) i predstavlja jedno od najveüih u BiH . Jezero je podignuto prvenstveno sa ciljem obezbjeÿenja tehnološke vode za potrebe industrije u tuzlanskom basenu, a posebno za opštine Tuzla i Lukavac. Danas se zbog velikog deficita pitke vode uz sistem preþišüavanja voda iz jezera koristi za piüe. Opština Tuzla izlazi na sjeveroistoþnu stranu jezera u naselju Kiseljak. Bez obzira na to što u ovom dijelu nema ureÿenih obalnih prostora, ovo jezero zajedno sa izvorištem mineralne vode Kiseljak predstavlja znaþajnu turistiþku atrakciju. Jezero Šiüki Brod nastalo je 1987. godine na površinskom kopu Šiüki Brod po kome i nosi naziv. Jezero je dugo 800 m, široko 400 m, a najdublja taþka je na 35 m 136

Hidrografske turistiþke vrijednosti opštine Tuzla (www. bistro., 2010). Jezero je protoþno i napaja se sa nekoliko površinskih i podzemnih izvora. Kvalitet vode je ispitivan na Institutu u Tuzli i ustanovljen je veoma povoljan kvalitet vode. Na jezeru postoji nekoliko vikend kuüica koje se mogu i iznajmljivati. Velika prednost ovoga jezera je bogatstvo riba i moguünost bavljenja sportskim ribolovom. Karta 1. Hidrografske turistiþke vrijednosti Tuzle

Kartografska osnova, topografska karta 1:200 000, Vojnogeografski institut, Beograd,1972; (Omeroviü. J)

137

J. Omeroviü

Zakljuþak Opština Tuzla ima znaþajne hidrografske turistiþke potencijale koji nisu u potpunosti prilagoÿeni turistiþkoj tražnji. Rijeþna mreža s obzirom na bujiþni karakter i morfološku strukturu terena nema znaþajnu turistiþku vrijednost posebnu u urbanom podruþju gdje vodotoci gube svoj estetski i rekreativni znaþaj. Hidrografsko bogatstvo Tuzle predstavlja nekoliko termominetalnih izvora koji predstavljaju znaþajan turistiþki potencijal. Korištenje slanice u panonskim jezerima je doprinijelo razvoju i masovnosti kupališnog turizma na ovom prostoru. Jezera se odlikuju estetskim i kuriozitetnim svojstvima turistiþke privlaþnosti Conclusion Tuzla municipality has significant hydrographic tourist potentials which are not entirely adjusted to tourist demands. Due to its torrential nature and morphological structure of the terrain, river network does not have relevant tourist value especially in urban areas where waterways lose their aesthetic and recreational significance. Hydrographic richness of Tuzla consists of several thermo-mineral springs which represent important tourist potential. Use of salt water in pannonian lakes has contributed to fast development of bath tourism in this area. Lakes are best known for their aesthetic and curious features of tourist attractiveness Literatura i izvori Bajramoviü, E. (2005), Uticaj sadržaja ugljikova dioksida na taloženje ferihidroksida u mineralnoj vodi „tuzlanski kiseljak“, Magistarski rad, Univerzitet u Tuzli Tehnološki fakultet, Tuzla 2. ýomiü, ., Joviü, G. i Popoviü, I. (2008), Osnove turizma, Univerzitet u Istoþnom Sarajevu Filozofski fakultet 3. Hadžimustafiü, E., Suljiü. A. i Barakoviü, A. (2008). Morfostrukturne odlike sliva rijeke Soline, Zbornik radova IV-V, Prirodno matematiþki fakultet, Tuzla, str. 211-219. 4. Mariü, N. (1955), Banje u Jugoslaviji, Turistiþka štampa Beograd, Beograd 5. Mulaü, M. ( 2008), Klasifikacija i kategorizacija savremenih i egzodinamiþnih procesa i pojava na podruþju Tuzle, Disertacija, Tuzla 6. Nurkoviü, R (2007), Važnost prirodnih resursa za razvoj industrije u Tuzlanskoj kotlini, Nauþni þasopis za geografiju i srodne nauke broj: 2, Univerzitet u Tuzli Prirodno-matematiþki fakultet Odsjek za geografiju, Tuzla, str. 21-33. 7. Panonika, www.panonika.ba, oþitano 20.01. 2011. godine 8. Prostorni plan za podruþje Tuzlanskog kantona 2005-2025. (2006), Zavod za urbanizam, Tuzla 9. Smajiü, S., Ahmetbegoviü, S. (2008), Fizionomska diferencijacija sliva rijeke Jale, Zbornik radova IV-V, Prirodno matematiþki fakultet, Tuzla, str. 219-229. 10. Strateške smjernice razvoja i promocije turizma u opüini Tuzla (2007), Tuzla sa zrnom soli do obilja zdravlja, ugode i izazova, Opüina Tuzla, Tuzla 11. Studija ranjivosti prostora Tuzlanskog kantona, (2008), Bosna – S OIL Services company i Rudarsko-geološko-graÿevinski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla 12. www. bistro.ba, oþitano 12.11. 2010. godine 138 1.

Zbornik radova PMF 7, 139 –150 (2010)

Originalni nauþni rad

PRIRODNI RESURSI, DRUŠTVENI USLOVI I OSTVARENI REZULTATI PRIVREDNOG RAZVOJA GRAýANIýKE OPûINE DO KRAJA XX STOLJEûA NATURAL RESOURCES, SOCIAL CONDITIONS AND ACHIEVED RESULTS OF ECONOMIC DEVELOPMENT OF GRAýANICA MUNICIPALITY UNTIL THE END OF THE 20TH CENTURY Mr. sc. Damir Džafiü, prof. geografije, OŠ “Sjenjak Tuzla

Abstrakt Privredni razvoj bilo kog podruþja na svijetu u direktnoj je vezi sa prirodnim resursima i društvenim uslovima tog prostora. Naša zemlja je uvijek raspolagala znaþajnim prirodnim resursima, ali su oni u razliþitim društveno – historijskim uslovima razliþito i korišteni. U ovom radu su najprije izneseni podaci o najznaþajnijim prirodnim resursima graþaniþke opüine, a potom je analiziran nivo privredne razvijenosti u razliþitim društveno – historijskim uslovima, poþevši od vremena turske uprave, pa do kraja 20. stoljeüa. Kljuþne rijeþi: resursi, poljoprivreda, trgovina, zanatstvo, industrija Abstract Economic development of any region in the world is in a direct relation to natural resources and social conditions of that area. Our country has always had significant natural resources, but they were used differently as a result of various social and historical conditions. In this work, the author firstly presents information about the most important natural resources of municipality of Graþanica. Then, the level of the economic development through various socio-historical conditions is analyzed. The analysis starts with the Ottoman period (the time of Ottoman administration) and concludes with the end of the 20th century. Key words: resources, agriculture, trade, handicrafts, industry

D. Džafiü

Uvod Danas se sve više govori o tome kako “resursi predstavljaju osnovu materijalne 1 egzistencije društva uopšte i osnovni su uslov za razvoj tehnike i tehnologije.” Moüne svjetske države su, za razliku od nas, ovo spoznale veoma davno pa su na razne naþine koristile kako svoje, tako i tuÿe resurse. To je uostalom i doprinijelo njihovom privrednom napredku. S druge strane, one zemlje koje nisu znale iskoristiti svoje resurse su nazadovale, a i danas nazaduju. Naša država je, nažalost, jedna od takvih. Ako pogledamo u prošlost, nije teško zakljuþiti da su naši resursi uglavnom više koristili drugima nego nama zbog þega smo uvijek kasnili po nekoliko decenija ili stoljeüa za razvijenim svjetskim državama. Kod nas je, za razliku od razvijenih, uobiþajeno da se iznalaze razni razlozi koji služe kao opravdanje za privredne neuspjehe. Sporno je kada razloge svih privrednih neuspjeha u današnje vrijeme prepisujemo ratu 1992 - 1995. Rat nas jeste unazadio, on jeste jedan od razloga, ali sigurno nije jedini razlog našeg permanentnog zaostajanja. Pitam se koliko vremena nam je još potrebno da „otvorimo oþi“, spoznamo naše resurse (prirodne i ljudske) i iskoristimo ih na najbolji naþin. U suprotnom üemo i dalje pokušavati tražiti opravdanja, a naše resurse üe koristiti drugi. Prirodni resursi opüine Graþanica kao faktor privrednog razvoja Opüina Graþanica raspolaže znaþajnim prirodnim resursima, meÿu kojima se posebno istiþu: obradivo zemljište, pašnjaci, šume, termomineralne i mineralne vode, te nemetaliþne mineralne sirovine (kreþnjaci, pijeskovi, bentoniti, gline i dr.).

Grafikon 1. Struktura zemljišnog fonda opüine Graþanica 2005. godine (u %)

7,37 30,75 61,88

poljoprivredno šume neplodno
Izvor: Prostorni plan opüine Graþanica, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Sarajevo 2001.

1 A. Barakoviü, Prirodni resursi Trebave (nemetaliþne mineralne sirovine), Graþaniþki glasnik, br. 2, Graþanica novembar 1996, str.70.

140

Prirodni resursi, društveni uslovi i ostvareni rezultati privrednog razvoja graþaniþke opüine do kraja XX stoljeüa U strukturi zemljišnog fonda opüine Graþanica najveüe uþešüe ima poljoprivredno zemljište sa 13 302,8 ha ili 61,88 % od ukupne opüinske teritorije. Površine pod šumama zahvataju 6 610,4 ha ili 30,75 % od ukupne površine, dok preostalih 1 583,5 ha 2 ili 7,37 % otpada na neplodne površine (naselja, vodotoci, saobraüajnice itd.). Od ukupnog poljoprivrednog zemljišta u graþaniþkoj opüini najveüe uþešüe imaju oranice i bašte sa 9 056,4 ha ili 68,08 %, zatim voünjaci 1 770,2 ha (13,3 %), pašnjaci 1 460,5 ha (10,98 %) i livade 1 015,7 ha ili 7,64 %3 (grafikon 2). Grafikon 2. Struktura poljoprivrednog zemljišta Graþaniþke opüine 2005. godine (u %)

10,98 13,3

7,64 68,08

oranice i bašte voünjaci pašnjaci livade
Izvor: Prostorni plan opüine Graþanica, Ibid.

Prema bonitetu, najkvalitetnije zemljište je zastupljeno u dolini Spreþe, zatim rijeke Lukavice i Džakulske rijeke. Prema upotrebnoj vrijednosti svrstana su u II, III, IV-a i IV-b kategoriju. Zemljište je ravno ili blago nagnuto (do 12º) što 4 omoguüuje primjenu poljoprivredne mehanizacije prilikom obrade. Iznad 350 metara nadmorske visine zastupljena su zemljišta boniteta pete i šeste klase, a karakteriziraju ih voünjaci, livade i pašnjaci. Navedene kategorije zemljišta pogodne su za ratarsko-povrtlarsku, voüarsku i 5 stoþarsku proizvodnju. Šumsko bogatstvo Trebave predstavlja solidnu osnovu za razvoj drvne i drvopreraÿivaþke industrije. Od ukupnih šumskih površina 3 277 ha svrstano je u 6 kategoriju od 1. do 3. klase.
2

Prostorni plan opüine Graþanica, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Sarajevo 2001. 3 Ibid. 4 Ibid. 5 S. Kulenoviü, Graþanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istoþne Bosne, Tuzla 1994, str. 25. 6 Prostorni plan opüine Graþanica, Ibid., str. 70.

141

D. Džafiü

Najveüi problem predstavlja nekontrolisana sjeþa šume, koja je posebno bila izražena u periodu od 1992. do 1995. godine, te što obnova šuma ne prati intenzitet sjeþe. Opüina Graþanica raspolaže znaþajnim koliþinama termomineralnih voda, koje se javljaju u trijaskim kreþnjacima i kvarckarbonatnim stijenama s arteškim hidrauliþnim 7 mehanizmom, u spreþkoj rasjednoj zoni. Prema prognozama, u ovoj je zoni moguüe zahvatiti vode sa barem dvadesetak bunara orijentacionih dubina od 300-1000 metara, sa snagom od 4-14 MW, što bi dalo 8 snagu od oko 200 MW. Ove vode mogu imati širok dijapazon korištenja: za lijeþenje (u terapeutici, rehabilitaciji, rekreaciji, zdravstvenom turizmu i sportu), kao energent u poljoprivredi (uzgoj puževa, školjki, riba, gljiva, peradi, stoke, cvijeüa i dr.), kao geotermalna energija, za toplifikaciju industrijskih i stambenih prostora, za eksploataciju CO2 – plina itd. Kao što je dolina Spreþe bogata termomineralnim vodama, tako je šire podruþje Trebave interesantno s aspekta pojava nemetaliþnih mineralnih sirovina kao što su: bentoniti, kaolini, kvarcni pijeskovi, tufovi, te vatrostalne i keramiþke gline nastale u uslovima neogeno-kvartarnog raspadanja i taloženja, odnosno postmagmatske 9 aktivnosti neogenog vulkanizma. Društveno-historijski uslovi i ostvareni rezultati privrednog razvoja Društveno-historijski uslovi za razvoj privrede na prostoru opüine Graþanica mogu se pratiti još od vremena turske uprave.10 Turski period Nakon zauzimanja teritorije današnje BiH, Osmanlije su odmah poþele uvoditi spahijsko-timarski sistem koji je bio osnova privrede i vlasti u Osmanskom carstvu. Na prostoru današnje opüine Graþanica Turci su zatekli veüinom ratarsko stanovništvo koje je odmah prevoÿeno u kategoriju raje i bilo podložno plaüanju obaveza za zemlju u naturi. Timarnici ili spahije, kao turski vojni zapovjednici, dobijali su, kao nagradu, nezaposjednuta zemljišta ili þitava sela, a stanovnici tih sela postajali su njihovi kmetovi-raja. Spahije nisu bili vlasnici zemlje, veü su sa dodijeljene zemlje ubirali prihode u ime države (sultana).11 Iako poslije turskih osvajanja BiH dolazi do naglog razvoja gradova i gradske privrede, prvenstveno zanatstva i trgovine, poljoprivreda je bila glavna privredna djelatnost od koje je živjela veüina stanovništva. Najznaþajnija grana poljoprivrede bilo je ratarstvo. Na prvom mjestu sijala se pšenica, a zatim zob, jeþam i dr. Žito se mljelo u
N. Miošiü, Termomineralne vode opštine Graþanica, Graþaniþki glasnik, br.4, Graþanica novembar 1997, str. 68. 8 A. Barakoviü, Geotermalna energija sa potencijalom termomineralnih voda Graþanice, Graþaniþki glasnik, br. 17, Graþanica maj 2004, str. 17. 9 A. Barakoviü, Prirodni resursi Trebave (nemetaliþne mineralne sirovine), Graþaniþki glasnik, br. 2, Graþanica novembar 1996, str. 70-72. 10 S. Kulenoviü, Ibid., str. 25. 11 E. Tihiü, O. Hamziü, Graþanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak, Graþanica 1988, str. 27-28.
7

142

Prirodni resursi, društveni uslovi i ostvareni rezultati privrednog razvoja graþaniþke opüine do kraja XX stoljeüa vodenicama kojih je bilo gotovo u svakom selu. Pored žitarica zasijavane su i druge kulture: lan, konoplja, heljda i djetelina, o þemu svjedoþe toponimi kao što su: laništa, konopljišta, heljdovište i dr. Zahvaljujuüi obilju pašnjaka, livada i šuma, stoþarstvo je bilo veoma znaþajna privredna grana. Turci su, kao ratniþki narod, zbog vojnih potreba potpomagali razvoj i unapreÿenje uzgoja konja. To je odgovaralo stanovništvu jer su mu konji bili potrebni za prenos robe, vuþu i radove na zemlji. Pored konja, uzgajana su goveda, ovce, svinje, koze i perad. Ipak se razvijenost stoþarstva više ogledala u brojnosti nego u kvalitetu i rasi stoke.12 Na podruþju današnje opüine Graþanica je u vrijeme turske vlasti bilo izuzetno razvijeno voüarstvo. Turci su na ovom podruþju zatekli relativno dobro razvijeno vinogradarstvo, o þemu svjedoþe toponimi poput Vina, Vinogradine, Viništa, Nadvinice i dr. Meÿutim, krajem 16. stoljeüa poþinje opadanje i izumiranje ove privredne grane. Najveüa pažnja poklanjala se uzgoju šljive maÿarice, a pored šljiva uzgajane su i jabuke, kruške, trešnje i orasi. Šljive su sušene u seoskim pušnicama, zatim skladištene u magaze, a potom prodavane na lokalnom ili vanjskom tržištu.13 Veliki ratni pohodi Osmanlija zahtijevali su ogromne koliþine vojne opreme i efikasno snabdijevanje vojske, što je podstaklo nagli razvoj trgovine i zanatstva u mnogim bosanskohercegovaþkim gradovima, pa i u Graþanici. Još prije 1533. godine, od ukupno 106 kuüa u gradu, 82 bile su zanatlijske. Do sredine 16. stoljeüa Graþanica postaje prava radionica za vojsku, a krajem tog stoljeüa u njoj je postojalo 25 vrsta zanata.14 Zateþene zanate Turci su dalje razvijali i unapreÿivali, a sa sobom su donosili i razne orijentalne zanate koji su se postepeno odomaüili u ovim krajevima. Najzastupljeniji zanati bili su: pekari, ašþije, kasapi, brijaþi, tabaci, þizmedžije, saraþi, sagradžije, papudžije i dr. Zanatski obrt je, pored vojnih potreba, podmirivao gotovo sve potrebe kasabe i seoskog stanovništva.15 Razvoj trgovine u Graþanici tokom turske uprave bio je u uskoj vezi s razvojem zanatstva i poljoprivrede. Bilo je uobiþajeno da se zanatlije istovremeno bave i trgovinom, odnosno nabavkom robe za potrebe svog obrta, i prodajom gotovih zanatskih proizvoda. Graþaniþka þaršija bila je ispunjena duüanima-malim prizemnim drvenim zgradama sa üepencima (pokretnim drvenim krilima za izlaganje robe). Pazarni dan bio je petak. Tada je na pijacu pristizalo po nekoliko hiljada ljudi iz cijelog kadiluka. Trgovalo se stokom, te stoþarskim, ratarskim i zanatskim proizvodima. Razmjena dobara obavljala se, uglavnom, u naturi.16 Period austrougarske uprave Privredni razvoj današnje opüine Graþanica u toku austrougarske uprave bio je sliþan razvoju mnogih mjesta u BiH u kojima je veüina stanovništva svoju egzistenciju vezivala za poljoprivredu. To, meÿutim, ne znaþi da nije došlo do promjena kako u toj
12

O. Hamziü, Gospodarske prilike u Graþanici za vrijeme Turske sa posebnim osvrtom na trgovinu i urbani razvoj, Graþaniþki glasnik, br. 2, Graþanica novembar 1996, str. 16. 13 E. Tihiü, O. Hamziü, Op. cit., str. 40. 14 Ibid., str. 39. 15 O. Hamziü, Gospodarske prilike u Graþanici za vrijeme Turske sa posebnim osvrtom na trgovinu i urbani razvoj, Ibid., str. 19. 16 Ibid., str. 22.

143

D. Džafiü

privrednoj grani, tako i u drugim oblicima tradicionalne gradske privrede (trgovina i zanatstvo) koja, pod uticajem konkurencije jaþe kapitalistiþke proizvodnje i bržeg razvoja saobraüaja, napušta kasablijski naþin privreÿivanja.17 Okupacione vlasti su odmah pristupile rješavanju popravke, izgradnje i održavanja zapuštenih putnih komunikacija, kao bitnom preduslovu za brži privredni razvoj osvojenih oblasti. Od posebnog znaþaja za graþaniþku opüinu bila je izgradnja željezniþke pruge od Karanovca do Graþanice 1898. godine, koja je povezala naselja u dolini Spreþe sa ostalim dijelovima Austro-Ugarske Monarhije. Od samog poþetka nova je vlast, u kolonijalnim uslovima, svojom politikom forsirala razvoj industrijske proizvodnje i eksploataciju prirodnih bogatstava ruda i šume. Tako je eksploatacija šumskog bogatstva u graþaniþkom kraju poþela poslije izgradnje željezniþke pruge, koja je omoguüila lakši transport tih sirovina. Pošto je za fabriku sode u Lukavcu bilo potrebno obezbijediti velike koliþine kamena, u klisuri Sklop, prema Pašaliüima (oko 1 km od Graþanice), otvoren je kamenolom kreþnjaka, a iz tog kamenoloma se, u poþetku volovskim zapregama, a kasnije željeznicom, otpremalo stotinjak tona kamena. Nadomak kamenoloma je 1911. godine podignuta moderna fabrika kreþa i elektriþni mlin.18 Tradicionalno zanatstvo iz ranijeg perioda umnogome se zadržalo u Graþanici i za vrijeme austrougarske uprave, s tim da neki zanati (kovaþki, opanþarski, abadžijski, terzijski i dr.) uslijed konkurencije razvijene industrijske proizvodnje postepeno propadaju. Zanati kao što su obuüarski, zidarski, tesarski, stolarski i dr. uspjeli su da se održe zahvaljujuüi uglavnom seoskom stanovništvu koje je ostalo vjerno tradicionalnoj nošnji, gradnji i obiþajima. Istovremeno s propadanjem nekih zanata pojavljuju se i novi kao što su: dimnjaþarski, limarski, šeširdžijski i dr.19 Graþaniþka trgovina se, tokom austrougarske uprave, morala temeljito modernizovati jer se zastarjeli naþin trgovanja, optereüen tradicijom i obiþajima, nije mogao održati u novim uslovima brže cirkulacije robe i novca. Zato neki trgovci propadaju, dok drugi uspijevaju proširiti svoju djelatnost. Nakon donošenja Trgovaþkog zakona, koji je stupio na snagu 1883. godine, poþinje sudsko protokolisanje trgovaþkih radnji koje imaju najmanje 400 kruna godišnjeg þistog prihoda. Veü 1886. godine u Graþanici je protokolisano 29 trgovaþkih radnji, a do 1885. godine taj broj je porastao na 43 trgovaþke radnje u gradu i 7 u susjednim selima.20 “Pored registrovanih trgovinskih radnji, bilo je gotovo isto toliko manjih duüanþiüa i sitnih trgovaca koji nisu bili obavezni da protokolišu svoje radnje”.21 Graþaniþki trgovci su svoju robu prodavali pretežno na lokalnom podruþju, ali su odreÿene proizvode (suhe šljive, šeüernu repu, stoku i dr.) izvozili i na udaljenija tržišta. Na tradicionalnim godišnjim vašarima koji su održavani od 7. do 9. aprila i od 8. do 11. novembra, kao i pazarnim danima prodavana je i kupovana raznovrsna roba, stoka i stoþni proizvodi. U Graþanicu su nakon izgradnje pruge sve þešüe dolazili strani i domaüi trgovci, zastupnici fabrika, poduzetnici i državni þinovnici, zbog þega se

17

O. Hamziü, Gospodarske prilike u Graþanici za vrijeme austrougarske uprave 1878-1918. godine, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Graþaniþki glasnik, br. 1, Graþanica maj 1996, str. 48. 18 E. Tihiü, O. Hamziü, Op. cit., str. 53-54. 19 Ibid., str. 55. 20 Ibidem. 21 O. Hamziü, Gospodarske prilike u Graþanici za vrijeme austrougarske uprave 1878-1918. godine, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Graþaniþki glasnik, br. 1, Graþanica maj 1996, str. 54.

144

Prirodni resursi, društveni uslovi i ostvareni rezultati privrednog razvoja graþaniþke opüine do kraja XX stoljeüa znaþajnija pažnja posveüuje i ugostiteljstvu. Dotadašnje hanove zamjenjuju moderniji hoteli kao što su: “Soko”, “Central” i “Ozren”.22 Veü na poþetku okupacije u Graþanici je otvorena vojna pošta, a nešto kasnije i u nekim seoskim naseljima formiraju se pomoüne pošte. Godine 1912. Graþanica je ukljuþena u javni telefonski saobraüaj sa jednim pretplatnikom, da bi 1917. godine imala 13 pretplatnika.23 Školstvo se u Graþanici za vrijeme austrougarske uprave razvijalo na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Djeca islamske vjeroispovijesti pohaÿala su sibijan mektebe,24 mektebe iptidaije25 i medresu, a djeca pravoslavne vjeroispovijesti srpske škole. Pored ovih, osnivane su i narodne škole prvenstveno za potrebe školovanja djece iz þinovniþkih i trgovaþkih porodica koje su se doselile u Graþanicu, dok üe kasnije ove škole pohaÿati i djeca iz domaüih porodica svih konfesija.26 Sa dolaskom Austro-Ugarske dolazi i do postepenog poboljšanja zdravstvenih prilika. Godine 1890. u Graþanici je poþela sa radom prva zdravstvena ambulanta, a 1894. godine otvorena je i prva apoteka.27 I pored svega navedenog, poljoprivreda je i dalje ostala dominantna privredna grana na prostoru opüine Graþanica u vrijeme austrougarske uprave. Kako u selu, koje je po tradiciji živjelo od poljoprivrede, tako je i veüi dio gradskog stanovništva živio od ove djelatnosti. O tome svjedoþe podaci iz 1895. godine, kada je u Graþanici od ukupno 3862 stanovnika njih 1943 živjelo od poljoprivrede, a 1919 stanovnika od svih ostalih djelatnosti.28 U odnosu na prethodni period, austrijska vlast je raznim mjerama uspjela podstaüi seljake da, umjesto dotadašnje proizvodnje za vlastite potrebe, poþnu ostvarivati tržišne viškove i svoje proizvode prodaju na tržištu. To üe dovesti do bržeg razvoja poljoprivrede. Tako je austrijska statistika zabilježila da je na podruþju Graþanice 1905. godine ostvarena rekordna proizvodnja žitarica, u vrijednosti od 1,5 miliona kruna. Osim toga, te godine proizvedeno je 6 000 kvintala šeüerne repe, 16 500 kvintala šljive i 2 600 grla stoke.29 Period Kraljevine U periodu izmeÿu dva svjetska rata opüina Graþanica je i dalje spadala u nerazvijena podruþja sa gotovo beznaþajnim industrijskim objektima koji su podignuti

E. Tihiü, O. Hamziü, Op. cit., str. 55-56. Ibid., str. 57. 24 Muslimanska osnovna vjerska škola koja nema odreÿenog nastavnog plana i propisanog broja nedjeljnih sati; (A. Škaljiü, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo 1985, str. 563). 25 Trogodišnja muslimanska vjerska škola koja ima propisan nastavni plan i odreÿen broj nastavnih sati nedjeljno; (A. Škaljiü, Op. cit., str. 455). 26 M. Kujoviü, Osnivanje i poþetak rada djevojaþke narodne škole u Graþanici, Graþaniþki glasnik, br. 16, Graþanica novembar 2003, str. 47-51. 27 O. Hamziü, Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graþanici-od ambulante do opšte bolnice, Graþaniþki glasnik, br. 10, Graþanica novembar 2000, str. 64-66. 28 O. Hamziü, Gospodarske prilike u Graþanici za vrijeme austrougarske uprave 1878-1918. godine, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Graþaniþki glasnik, br. 1, Graþanica maj 1996, str. 49. 29 Ibid., str. 57.
23

22

145

D. Džafiü

još za vrijeme austrougarske uprave i poljoprivredom kao dominantnom privrednom granom (tab. 1).

Tab. 1 Struktura zaposlenog i izdržavanog stanovništva graþaniþkog sreza po privrednim djelatnostima 1931. godine
Djelatnost Broj zaposlenih Broj izdržavanih Ukupno 51 385 1 611 1 847 654 230 Od ukupnog broja stanovnika (u %) 92,15 2,85 3,3 1,2 0,5 Poljoprivreda i 22 544 28 841 šumarstvo Industrija i zanatstvo 601 1 010 Trgovina, bankarstvo i 544 1 303 saobraüaj Javne službe i slobodna 219 435 zanimanja Bez oznake zanimanja 105 125 Izvor: E. Tihiü, O. Hamziü, Op. cit., str. 76-81.

Prezentirani podaci u tabeli 1 nam pokazuju da je 1931. godine na prostoru graþaniþkog sreza od poljoprivrede i šumarstva živjelo više od 92 % od ukupnog broja stanovnika. Ako se tome dodaju þinjenice da se proizvodilo ekstenzivno, uglavnom za vlastite potrebe, da se obrada zemlje obavljala na tradicionalan naþin pomoüu zaprežne stoke, da se vršidba obavljala na guvnu sa konjima ili volovima, da su poljoprivredni proizvodi imali niske cijene koje su uzrokovane ekonomskom krizom itd., onda možemo zakljuþiti da je opüina Graþanica izmeÿu dva svjetska rata “ostala na nivou sliþnih bosanskohercegovaþkih mjesta sa obilježjima opšte privredne i kulturne zaostalosti”.30 U industriji i zanatstvu je 1931. godine radilo 601 lice, koji su izdržavali 1010 þlanova svojih porodica. Iz toga proizilazi da je od ovih privrednih grana živjelo 1611 stanovnika, što je þinilo 2,85 % od ukupnog broja stanovnika graþaniþkog sreza. Industrija se razvijala na bazi gline (5 ciglana) i drveta (2 pilane). Zanatstvo je pretežno bilo skoncentrisano u gradu Graþanici i uglavnom je zadovoljavalo domaüe potrebe. I pored konkurencije jeftine industrijske robe održao se veliki broj raznovrsnih zanatskih radnji, od kojih je najveüi broj otpadao na ugostiteljske, pekarske, obuüarske, krojaþke, stolarske i dr.31 U Graþanici je izmeÿu dva svjetska rata, po tradiciji, bila razvijena trgovina. Od trgovine, bankarstva i saobraüaja živjelo je oko 3,3 % od ukupnog broja stanovnika graþaniþkog sreza. Pred Drugi svjetski rat u gradu Graþanici bilo je registrovano 40 trgovaþkih radnji, 4 veletrgovine, 4 lagera tehniþkog drveta i graÿevinskog materijala, 5 otkupnih stanica živine i jaja, 5 otkupnih stanica poljoprivrednih proizvoda i kože i tri otkupne stanice drveta.32 Osim toga, gotovo u svakom veüem selu postojale su trgovaþke radnje mješovitom robom za snabdijevanje stanovništva onim artiklima koji se nisu proizvodili u domaüoj
30 O. Hamziü, Gospodarske prilike u Graþanici izmeÿu dva svjetska rata, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Graþaniþki glasnik, br. 3, Graþanica maj 1997, str. 29. 31 E. Tihiü, O. Hamziü, Op. cit., str. 79. 32 O. Hamziü, Gospodarske prilike u Graþanici izmeÿu dva svjetska rata, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Graþaniþki glasnik, br. 3, Graþanica maj 1997, str. 35.

146

Prirodni resursi, društveni uslovi i ostvareni rezultati privrednog razvoja graþaniþke opüine do kraja XX stoljeüa radinosti.33 Osnovni predmeti trgovine bili su poljoprivredni proizvodi, zatim drvo, zanatski proizvodi, ali i robe uvezene iz krajeva sjeverno od Save.34 Socijalistiþki period Drugi svjetski rat je, ionako nerazvijenu graþaniþku privredu, bacio u još veüi nazadak. U periodu 1945-1952. godine, koji je obilježen kao vrijeme obnove i izgradnje, potpuno je izmijenjen društveno-politiþki sistem, ukinuto privatno vlasništvo, izvršena nacionalizacija, centralizovana državna uprava i dr. U tom periodu u privrednoj strukturi Graþanice i dalje je dominirala poljoprivredna proizvodnja, koja je agrarnom politikom, prisilnom kolektivizacijom i drugim državnim mjerama i sama bila potpuno upropaštena. Poljoprivreda je 1952. godine imala najveüe uþešüe u nacionalnom dohotku graþaniþkog sreza sa 70,46 %. Na drugom mjestu bila je industrija sa 24,11 %, zatim trgovina i ugostiteljstvo sa 2,4 % i zanatstvo sa 3,03 %.35 Nakon toga, uþešüe poljoprivrede u strukturi društvenog bruto proizvoda graþaniþke opüine postepeno se smanjuje, a na raþun poveüanja uþešüe industrije, trgovine i saobraüaja. Tako je 1968. godine u strukturi društvenog bruto proizvoda poljoprivreda uþestvovala sa 11 %, trgovina i ugostiteljstvo sa 16 %, a industrija sa 64 %, da bi 1987. godine uþešüe poljoprivrede bilo smanjeno na 6,2 %, industrije na 57,4 %, dok je uþešüe trgovine poveüano na 23 %, a saobraüaja i veza na 7 %.36 Najznaþajnije grane poljoprivrede poslije Drugog svjetskog rata bile su, po tradiciji, ratarstvo, stoþarstvo i voüarstvo. U strukturi zasijanih površina, kojih je ukupno 1987. godine bilo 12 206 ha, najveüe uþešüe imale su žitarice sa 50,6 %, zatim stoþno krmno bilje sa 30,8 %, povrtno bilje sa 18 % i industrijsko bilje sa 0,5 %. Od žitarica, kojima je 1987. godine bilo zasijano 6 178 ha, najveüe uþešüe imao je kukuruz sa 68,5 %, zatim pšenica sa 29,6 %, zob sa 1,5 %, jeþam sa 0,1 % itd. Od površina zasijanih krmnim biljem najveüe uþešüe u 1987. godini imala je djetelina sa 44,6 %, zatim lucerka sa 26,4 %, kukuruz za krmu sa 11,2 % i stoþna repa sa 3,2 %. Od povrüa je u 1987. godini najviše zasijavan krompir þije je uþešüe iznosilo 68,3 % od ukupnih površina zasijanih povrüem, zatim pasulj sa 8,6 %, kupus i kelj sa 5,3 %, crni luk sa 4 %, krastavci sa 3,9 % itd. Stoþarstvo je, još od vremena turske uprave, bilo veoma znaþajna grana poljoprivrede na podruþju opüine Graþanica. Kao u tim davnim vremenima, tako i u osamdesetim godinama 20. stoljeüa najviše su uzgajana goveda, svinje, ovce, konji i živina. Meÿutim, bitno obilježje razvoja stoþarstva na podruþju opüine Graþanica 80-ih godina 20. stoljeüa jeste smanjenje broja goveda, ovaca, svinja i konja, a poveüanje
33

Tako je npr. u selu Džakule u ovom periodu postojalo nekoliko duüana koji su bili u vlasništvu porodice Buljubašiü; (vidi o tome: D. Džafiü, Mustafa Buljubašiü-opüinski naþelnik, napisano povodom 65 godina od smrti Mustafe Buljubašiüa, naþelnika opüine Doborovci u periodu 19321940. godine, rukopis, 2005.). 34 E. Tihiü, O. Hamziü, Op. cit., str. 81. 35 O. Hamziü, Privredne prilike na podruþju Graþaniþkog sreza u periodu od 1945. do 1952. godine, Graþaniþki glasnik, br. 17, Graþanica maj 2004, str. 91 36 S.Kulenoviü, Graþanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Ibid., str. 31.

147

D. Džafiü

broja živine. Od ukupnog broja stoke u 1987. godini najviše je bilo goveda (12 737), zatim svinja (3 449), ovaca (2 626) i konja (676). Osim toga, te godine je na prostoru opüine Graþanica uzgojeno 90 800 komada živine. Voüarstvo je takoÿe tradicionalno razvijeno na podruþju opüine Graþanica. Kao i u ranijim periodima, tako i poslije Drugog svjetskog rata, najviše su uzgajane šljive, a pored njih uzgajane su i kruške, jabuke, trešnje, orasi, breskve, višnje, dinje, kajsije i druge vrste voüa. Na šljive je u 1987. godini, od ukupnog broja stabala, otpadalo 72,9 %, na kruške 9,5 %, jabuke 9,2 %, trešnje 4,6 %, orahe 2 % itd.37 Graþaniþka trgovina je tokom Drugog svjetskog rata bila gotovo uništena. U procesu sveopšte nacionalizacije, veü do kraja 1948. godine, ukinuto je privatno vlasništvo u trgovini i ugostiteljstvu, i time uspostavljeno opüedruštveno vlasništvo u oblasti robnog prometa.38 Tokom 50-ih godina 20. stoljeüa trgovaþka djelatnost na prostoru opüine Graþanica dobija sve znaþajnije mjesto, tako da je u strukturi društvenog proizvoda ukupne privrede 1956. godine trgovina uþestvovala sa 15 %, a 1960. godine uþešüe trgovine iznosilo je 22 %.39 U 60-im godinama trgovaþka preduzeüa poveüavaju obim prometa i proširuju svoju maloprodajnu mrežu. Meÿu njima se posebno isticala “Bosna” koja je krajem 1968. godine izrasla u kolektiv od 250 radnika sa 64 prodajna objekta, od kojih je 19 bilo na podruþju susjednih opüina.40 Upravo üe “Bosna” biti nosilac razvoja graþaniþke trgovine sve do agresije na RBiH. Nakon relativnog zastoja u razvoju trgovine u periodu 1971-1975. godine, od 1976. godine ova djelatnost ponovo se stabilizira, a trgovaþka mreža Opüine u to vrijeme se sastojala od 108 prodavnica od kojih su 72 bile prodavnice mješovite robe, 8 tekstilnih, jedna robna kuüa, 14 prodavnica tehniþke robe i 13 skladišta. Tako üe u periodu poslije Drugog svjetskog rata, i pored svih poteškoüa, trgovina, po ostvarenom dohotku u opüini, društvenom proizvodu i po broju zaposlenih, zauzimati drugo mjesto, odmah poslije industrije.41 Zanatstvo je u periodu poslije Drugog svjetskog rata na podruþju opüine Graþanica prošlo kroz sliþne faze razvoja kao i trgovina i imalo znaþajan udio u društvenom proizvodu ukupne privrede na prostoru Opüine. Glavne karakteristike razvoja zanatstva u ovom periodu su: neravnomjeran razvoj pojedinih zanata, gašenje pojedinih zanata kao što su: kujundžijski, opanþarski, vodeniþarski, limarski i dr. i istovremeno ekspanzija pojedinih zanata, kao što su: plastiþari, zidari, frizeri, mesari, elektroinstalateri, elektro i RTV mehaniþari i dr. U 1988. godini na prostoru opüine Graþanica bila je registrovana 341 zanatska radnja, od kojih je najviše bilo zidara (93), zatim plastiþara (62), frizera (20), krojaþa (17), stolara (14) itd.42 Osnivanje Doma zdravlja u Graþanici, 14. maja 1953. godine, predstavlja jedan od najvažnijih datuma u historiji graþaniþkog zdravstva. Zdravstvena služba u Graþanici je
Ibid., str. 54-66. A. Hamidoviü, Kratak osvrt na nekadašnje propise o nacionalizaciji i njihovu primjenu u opüini Graþanica, Graþaniþki glasnik, br. 18, Graþanica novembar 2004, str.37. 39 S.Kulenoviü, Graþanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Ibid., str. 86-87. 40 O. Hamziü, Trgovina u Graþanici poslije Drugog svjetskog rata, s posebnim osvrtom na razvoj Trgovaþkog preduzeüa “Bosna”, Graþaniþki glasnik, br. 8, Graþanica novembar 1999, str. 52. 41 S.Kulenoviü, Ibid., str. 88-89. 42 Ibid., str. 89-92.
38 37

148

Prirodni resursi, društveni uslovi i ostvareni rezultati privrednog razvoja graþaniþke opüine do kraja XX stoljeüa do 1984. godine bila organizovana u okviru jedne radne organizacije (RO Dom zdravlja “25. maj” Graþanica) sa dvije osnovne organizacije udruženog rada (OOUR-a): Zdravstvenom službom u Graþanici i Zdravstvenom stanicom u Bosanskom Petrovom Selu. Nakon toga, do 1992. godine, funkcioniše kao jedna radna organizacija zdravstva sa radnim jedinicama u Graþanici i Bosanskom Petrovom Selu, integrisana u Kliniþkomedicinski centar Tuzla.43 Nakon osnivanja Doma zdravlja, higijensko-zdravstvene prilike na podruþju opüine Graþanica brzo se popravljaju. Osim toga, vremenom je višestruko poveüan poslovni prostor Doma zdravlja, pristigli su novi kadrovi, nabavljena savremana oprema, otvorene su sektorske ambulante u seoskim naseljima itd. Sve je to uticalo na þinjenicu da je Dom zdravlja Graþanica pred poþetak agresije bio “najbolje organizovan, kadrovski i tehniþki najbolje opremljena institucija te vrste u Bosni i Hercegovini.”44 Upošljavao je 163 radnika, od þega 48 ljekara i 9 stomatologa þime je bio zadovoljen standard “jedan ljekar na 1000 stanovnika”.45 Kao što je poljoprivreda kroz sve periode do Drugog svjetskog rata, pa i neposredno nakon njega, imala dominantnu ulogu u razvoju graþaniþke privrede, tako üe od 60-ih godina 20. stoljeüa tu ulogu postepeno preuzimati industrija i postati najznaþajnija grana privrede na prostoru opüine Graþanica. Najznaþajnije industrijske grane u ovom periodu bile su: industrija graÿevinskog materijala (nosilac razvoja “Soþkovac” sa 448 uposlenih u 1989. godini); metalna industrija (nosilac razvoja “Fering” sa 731 zaposlenim radnikom u 1989. godini); industrija prerade drveta (nosilac razvoja “Jadrina” sa 484 uposlenih u 1989. godini); industrija obuüe (nosilac razvoja “Fortuna” sa 1392 uposlena u 1989. godini); industrija odjeüe (nosilac razvoja “Olimp” sa 1033 zaposlena radnika u 1989. godini) i grafiþka industrija i proizvodnja papirne ambalaže (nosilac razvoja “Grafopak” sa 189 uposlenih u 1989. godini).46 Društveni bruto proizvod po stanovniku u graþaniþkoj opüini je 1990. godine iznosio 2011 DEM, te je kao takav bio niži od prosjeka u sjeveroistoþnoj Bosni (3570 DEM), kao i na nivou BiH (3902 DEM).47 I pored toga, dr. M. Klapiü konstatuje da je opüina Graþanica spadala u grupu privredno razvijenih opüina na prostoru sjeveroistoþne Bosne.48 Zakljuþak Prirodni resursi graþaniþkog kraja predstavljaju solidnu osnovu za razvoj raznih grana privrede. Meÿutim, kroz sve historijske periode do drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega poljoprivreda (ratarstvo, stoþarstvo i voüarstvo) je bila glavna grana privrede na ovom podruþju. U socijalistiþkom periodu, poljoprivreda postepeno gubi na znaþaju, a njenu ulogu preuzima industrija, te djelatnosti tercijarnog sektora, u
M. Mujþinagiü, Formiranje opšte bolnice u Graþanici, Graþaniþki glasnik, br. 10, Graþanica novembar 2000, str. 14. 44 O. Hamziü, Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graþanici – od ambulante do opšte bolnice, Ibid., str. 101. 45 M. Mujþinagiü, Formiranje opšte bolnice u Graþanici, Ibid., str. 14. 46 S.Kulenoviü, Ibid., str. 70-78. 47 M. Klapiü, Tuzla kao razvojni centar sjeveroistoþne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla 2002, str. 105. 48 Ibid., str. 106.
43

149

D. Džafiü

prvom redu trgovina. Razna industrijska preduzeüa su zapošljavala nekoliko hiljada radnika. I pored toga, ostvareni rezultati privrednog razvoja graþaniþke opüine krajem 20. stoljeüa (DBP po stanovniku) govore o tome da je ovo podruþje agresiju doþekalo sa rezultatom koji je bio znaþajno ispod prosjeka kako Bosne i Hercegovine tako i sjeveroistoþne Bosne. Izvori i literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Barakoviü A., Geotermalna energija sa potencijalom termomineralnih voda Graþanice, Graþaniþki glasnik, br. 17, Graþanica maj 2004. Barakoviü A., Prirodni resursi Trebave (nemetaliþne mineralne sirovine), Graþaniþki glasnik, br. 2, Graþanica novembar 1996. Džafiü D., Mustafa Buljubašiü-opüinski naþelnik, rukopis, 2005. Hamidoviü A., Kratak osvrt na nekadašnje propise o nacionalizaciji i njihovu primjenu u opüini Graþanica, Graþaniþki glasnik, br. 18, novembar 2004. Hamziü O., Gospodarske prilike u Graþanici izmeÿu dva svjetska rata, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Graþaniþki glasnik, br. 3, Graþanica maj 1997. Hamziü O., Gospodarske prilike u Graþanici za vrijeme austrougarske uprave 1878-1918. godine, sa posebnim osvrtom na trgovinu, Graþaniþki glasnik, br. 1, Graþanica maj 1996. Hamziü O., Gospodarske prilike u Graþanici za vrijeme Turske sa posebnim osvrtom na trgovinu i urbani razvoj, Graþaniþki glasnik, br. 2, Graþanica novembar 1996. Hamziü O., Privredne prilike na podruþju graþaniþkog sreza u periodu od 1945. do 1952. godine, Graþaniþki glasnik, br. 17, Graþanica maj 2004. Hamziü O., Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graþanici-od ambulante do opšte bolnice, Graþaniþki glasnik, br. 10, Graþanica novembar 2000. Hamziü O., Trgovina u Graþanici poslije Drugog svjetskog rata, s posebnim osvrtom na razvoj Trgovaþkog preduzeüa “Bosna”, Graþaniþki glasnik, br. 8, Graþanica novembar 1999. Klapiü M., Tuzla kao razvojni centar sjeveroistoþne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla 2002. Kujoviü M., Osnivanje i poþetak rada djevojaþke narodne škole u Graþanici, Graþaniþki glasnik, br. 16, Graþanica novembar 2003. Kulenoviü S., Graþanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istoþne Bosne, Tuzla 1994. Miošiü N., Termomineralne vode opštine Graþanica, Graþaniþki glasnik, br. 4, Graþanica novembar 1997. Mujþinagiü M., Formiranje opšte bolnice u Graþanici, Graþaniþki glasnik, br. 10, Graþanica novembar 2000. Prostorni plan opüine Graþanica, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Sarajevo 2001. Škaljiü A., Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo 1985. Statistika opüine Graþanica Tihiü E., Hamziü O., Graþanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak, Graþanica 1988.

7.

8. 9. 10.

11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.

150

Zbornik radova PMF 7, 151 – 168 (2010)

Originalni nauþni rad

HISTORIJSKI PRIKAZ UZGOJA DUHANA U HERCEGOVINI HISTORICAL REVIEW OF TOBACCO CULTIVATION IN HERZEGOVINA Jelica Galiü, prof. II. osnovna škola, Široki Brijeg

Abstrakt Duhan je tropska i suptropska biljka þiji se uzgoj danas proširio i u umjerenu klimatsku zonu, od 56° sjeverne do 38° južne geografske širine (od Švedske do Novog Zelanda). Zahvaljujuüi dobroj prilagodljivosti Nicotiane tabacum (latinski naziv za duhan) na vanjske uvjete, razvijene su brojne sorte i tipovi duhana, raznoliki po biološkim odlikama i upotrebnoj vrijednosti. Duhan je tako bio stoljetni simbol i Hercegovine i njenog specifiþnog tla, no rijetka su mjesta gdje se uzgaja. Poneka domaüinstva to i danas þine, ali uglavnom u ograniþenim koliþinama i može se slobodno kazati kako je ova kultura, koja je osiguravala životnu egzistenciju sveukupnog stanovništva, skoro u potpunosti nestala. Brojni su razlozi nestanka kulture duhana u Hercegovini, a osim njih, ovaj rad obraÿuje i njegov uzgoj kroz povijest, prirodne preduvjete za sadnju, znaþaj njegova uzgoja za stanovništvo Hercegovine, sadašnje stanje u pogledu uzgoja i otkupa te perspektive uzgoja. Kljuþne rijeþi: duhan, Bosna i Hercegovina, otkup, proizvodnja, uzgoj Abstract Tobacco is a tropical and subtropical plant which cultivation nowadays spread to the temperate zone, 56° north to 38° south latitude (from Sweden to New Zealand). Due to a good adaptability of Nicotiana tabacum (Latin name for tobacco) on the external conditions, many varieties and types of tobacco were developed according to diversified biological characteristics and use value. Tobacco is also a centuries-old symbol of Herzegovina and its specific soil, but there are only few locations where it is grown. Some households that still do but usually in limited quantities. The culture that had secured the vital existence of the population today has almost entirely disappeared. There are many reasons for the tobacco culture dissappearance in Herzegovina. Besides that problems this work deals with tobacco cultivation throughout history, natural conditions for planting, the importance of its cultivation for domestic population in Herzegovina, the current situation in terms of cultivation and buying, and cultivation prospects. Key words: tobacco, Bosnia and Herzegovina, purchase, production, breeding

J. Galiü

1. Uvod Uzgoj duhana u Hercegovini se ne može opisati kao obiþno gospodarsko pitanje. Ne radi se samo o poljoprivrednoj proizvodnji jedne kulture; duhan je neraskidivo povezan s Hercegovinom još od 17. st. kada se prvi put spominje u povijesnim izvorima. Uzgoj duhana je u Hercegovini bio neraskidivi dio života ogromne veüine obitelji. To je bila biljka od koje se živjelo i za koju se živjelo, a u njenom uzgoju sudjelovali su svi þlanovi obitelji. Sada se þini kao da je vrijeme uzgoja duhana u Hercegovini nepovratno prošlo. Ova je kultura izgubila znaþaj koji je nekada imala, a proizvodnja i otkup su zanemarivi. U poljoprivrednoj proizvodnji pozornost se okreüe ka uzgoju ranog voüa i povrüa i vinogradarstvu, a na raspolaganju nema više niti prijeko potrebne radne snage. Objekt ovoga istraživanja jest uzgoj duhana u Hercegovini, a ciljevi jesu sagledavanje povijesti proizvodnje duhana u svijetu i Bosni i Hercegovini, zemljišne i klimatske moguünosti za uzgoj duhana u Hercegovini te utjecaj ove kulture na cjelokupni život mnogih naraštaja stanovništva Hercegovine, kako u povijesti, tako i u današnje vrijeme. Temeljne metode istraživanja koje se koriste u ovom radu jesu analiza postojeüe literature o temi rada, geografskih podataka vezanih za hercegovaþko podruþje, postojeüih statistiþkih podataka o otkupu duhana u Hercegovini i broja uzgajivaþa duhana te površine zemljišta zasaÿenog duhanom u vremenu od 1946. godine do današnjih dana. Metodologija obuhvaüa i terenski obilazak prostora na kojima se uzgajao ili se trenutno uzgaja duhan u Hercegovini, usporednu analizu geografskih i statistiþkih podataka, kao i podataka prikupljenih obilaskom terena zbog usuglašavanja i donošenja relevantnih zakljuþaka, sveobuhvatnu sintezu prouþene graÿe te izradu tabela i dijagrama o uzgoju duhana u Hercegovini. Dosadašnja istraživanja o uzgoju duhana u Hercegovini najviše su se provodila u okviru aktivnosti Duhanskog instituta u Mostaru kao specijalizirane znanstvene ustanove koja je pored teorijskih razmatranja prouþavala pedološke i klimatske znaþajke prostora Hercegovine za proizvodnju duhana, vršila selekciju tipova duhana prilagodljivih za uzgoj u Hercegovini, organizirala oglednu proizvodnju i pružala savjetodavne usluga proizvoÿaþima. Vezano za uzgoj duhana u Hercegovini, posebno su znaþajni zbornici radova ovog instituta u kojima su autori obraÿivali pitanja od znaþaja za uzgoj duhana. Pored aktivnosti Duhanskog instituta u Mostaru, u razliþitim þasopisima i na internetu moguüe je pronaüi radove koji obraÿuju specifiþna pitanja kao što su znaþaj uzgoja duhana za stanovništvo Hercegovine i sadašnje stanje uzgoja duhana u Hercegovini, a literatura koja obraÿuje ova pitanja navedena je u popisu iste. Koncepcija rada postavljena je tako da se u istome obraÿuju pitanja društvene povijesti duhana, opüenito u svijetu te u Bosni i Hercegovini. Posebna se pozornost posveüuje prirodnim znaþajkama uzgoja, važnosti ove kulture za stanovništvo, kao i trenutnom stanju te perspektivama uzgoja duhana u Hercegovini.

152

Historijski prikaz uzgoja duhana u Hercegovini

2. Historijski prikaz kultiviranja duhana u Bosni i Hercegovini 2.1. Historijski pregled uporabe kulture duhana u svijetu Christopher Columbus (1451.-1506.), talijanski moreplovac u službi Španjolske, upoznao je svijet s duhanom prilikom svog prvog putovanja u Ameriku 1492. godine kada su mu, u potrazi za novim putem ka Aziji, prilikom iskrcavanja na otok Guanahani (San Salvador) u Karipskom moru, uroÿenici poklonili listove duhana koje je posada složila na hrpu oko jarbola. Nekoliko dana kasnije iskrcao se na Kubu te shvatio þemu listovi služe, vidjevši domorodce koji su nosili užareni ugljen i smotuljak od istog tog lišüa. Prilikom drugog putovanja (1493.-1496.), koje je obuhvatilo Dominiku, Guandelonpe, Puerto Rico, Jamajku, Haiti i Kubu, sveüenik iz njegove pratnje, Ramon Pane, izvijestio je o obiþaju pušenja duhana u svom putopisu De insularum ritibus. Biskup Las Casas koji je izmeÿu 1502. i 1510. godine boravio u Americi, piše o zapaljenom svitku u rukama prvobitnih stanovnika Amerike, za koje je on imao ritualni, religiozni i medicinski znaþaj (URL 1). Prvi uživatelji duhana izvan Amerike bili su mornari i luþki radnici, a njegova se uporaba zatim širi u sve slojeve društva. U poþetku je bio znaþajan kao ukrasna i ljekovita biljka, a kasnije sredstvo za uživanje. Francuski poslanik na portugalskom dvoru Jean Nicot Villemann 1560. godine poslao je samljeveno lišüe duhana francuskoj kraljici Catherini de Medici kao lijek za njenu migrenu, nakon þega se duhan poþeo širiti Europom, a po Nicotu rod dobiva ime. Polovicom 17. st. duhan se raširio po þitavom svijetu (URL 1).

2.2. Historijski pregled sadnje i uporabe duhana u Bosni i Hercegovini Pouzdani podaci o poþetku proizvodnje duhana u Bosni i Hercegovini ne postoje. Ukoliko ih i ima, bazirani su na pretpostavkama i bilješkama starih kroniþara i putopisaca. Ipak, jedan od znaþajnih istraživaþa ove problematike, Preissecker, mišljenja je kako je kultura duhana u Bosni i Hercegovini postojala još u 17. st. (Kurtoviü, 1999.). Više je pretpostavki o tome kako je duhan došao u Hercegovinu i raširio se po Bosni. Prema jednoj je teoriji došao preko Mleþana i Dalmacije, a prema drugoj su ga donijeli mornari koji su plovili na brodovima Dubrovaþke Republike. Tome u prilog ide þinjenica kako je u dubrovaþkom arhivu zabilježeno kako je 1676. godine zapoþela trgovina duhanom izmeÿu Dubrovaþke Republike i susjednih podruþja (URL 1). U razdoblju turske vladavine duhan je bio od sporednog znaþaja za seljake i državu. Mogao se slobodno uzgajati za vlastite potrebe, ali za trgovinu njime bilo je potrebno imati dozvolu za sadnju. Pred kraj turske vladavine, oko 1870. godine, u Bosni i Hercegovini je proizvedeno oko 500 t duhana, odnosno imala ga je skoro svaka kuüa u Hercegovini. Turska 1875. godine uvodi monopol, no bez veüeg uþinka, uslijed okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske 1878. godine (URL 1). Stanje se u gospodarskom pogledu pritom radikalno mijenja: zakon o osnivanju monopola za podruþje Bosni i Hercegovini, donesen 19. travnja 1880., stavio je svu proizvodnju, preradbu i prodaju duhana pod nadzor države. Sukladno tomu, prema podacima koje iznose M. Odiü i S. Jelþiü 1882. godine, pristupa se širokom pokusnom istraživanju moguünosti uzgoja duhana u Bosni i Hercegovini (Kurtoviü, 1999.). Pritom nastaju otkupni uredi u Ljubuškom, Stocu, Mostaru, ýapljini, Trebinju, Orašju, Foþi, a kasnije i u Širokom Brijegu. Monarhija je trebala veüe koliþine kvalitetnog duhana pa se raznim 153

J. Galiü

mjerama stimulirala proizvodnja, uslijed þega duhan u Hercegovini postaje najvažnija poljoprivredna kultura. Godine 1880. u Sarajevu i Mostaru otvorene su prve tvornice duhana, 1888. u Banjoj Luci te 1892. godine u Travniku koja je s radom prestala nakon Drugog svjetskog rata (URL 1). Krajem 19 st. u Bosni i Hercegovini je proizvodnja dosegnula oko 4 000 t duhana godišnje. Sav je duhan morao biti predan državi, osim odreÿene koliþine koju je svako domaüinstvo moglo zasaditi na 70 m2, za svoje potrebe. Uz to, domaüinstvo je imalo pravo zasaditi po 35 m2 zemljišta za svakog þlana domaüinstva starijeg od 20 godina, ili ukupno 245 m2 (tzv. pušilula). Na tome se ostvarivala dodatna zarada jer je uvoÿenjem monopola zapoþelo širenje šverca duhanom (tur. eškija, škija – krijumþariti), (URL 1). Neposredno pred Prvi svjetski rat proizvodnja duhana u Bosni i Hercegovini iznosila je oko 6 300 t godišnje. Nakon Prvog svjetskog rata nastaje Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija. Proizvodnja duhana pada i tek tridesetih godina poþinje njen oporavak. Monopolistiþki propisi bili su još stroži nego za austro-ugarske vladavine. Vlasnik duhana bila je država, a nije bilo ni pušilule. Niti jedan list duhana nije se smio otuÿiti, a financ1 je mogao kazniti þovjeka ukoliko bi imao tabakeru s duhanom koji nije kupljen u državnoj trgovini. Meÿutim i pored toga šverc duhanom se i dalje širio (URL 1). Nakon Drugoga svjetskog rata i pored godišnjih oscilacija proizvodnja duhana bilježi rast sve do kraja sedamdesetih godina. Rekordna je proizvodnja zabilježena 1976. godine i iznosila je 14 800 t (URL 1). Nakon toga dolazi do velikog smanjenja proizvodnje þemu u prilog ide podatak da se danas u Bosni i Hercegovini godišnje proizvodi 3 500 – 4 000 t duhana (URL 1).

2.3. Prirodni uvjeti za sadnju kulture duhana u Hercegovini Duhanska biljka za svoj rast i razvoj traži odgovarajuüe uvjete vanjske sredine. Poznato je kako je ova biljka podrijetlom iz tropskih krajeva što znaþi kako podnosi i traži razmjerno visoku temperaturu. Optimalna temperatura za rast duhanske biljke iznosi oko 27 °C, dok je razvoj i rast otežan na temperaturi ispod 15 °C. Duhan je takoÿer osjetljiv i na visoke temperature, koje mogu dovesti do ošteüenja lista, pogotovo ako je tlo nedovoljno opskrbljeno vlagom. U pogledu vlage duhan je relativno skromnijih zahtjeva i dobro podnosi sušu, ali je porast mnogo veüi ukoliko oborina, do izvjesne granice, ima više (Ivanoviü, Odiü, 1952.).

2.3.1. Klimatska obilježja U Hercegovini samo Neum ima tipiþna obilježja mediteranske klime. Sva ostala podruþja do nadmorske visine od oko 400 m, izuzev poluvisinskih predjela (tzv. niska Hercegovina) spadaju u u drugu zonu mediteranske klime (Slika 1.). To je zona modificirane, ali jasno izražene mediteranske klime koju u zimskom periodu obilježavaju maksimalne oborine s kraüim sušnim periodima. Proljetni sekundarni maksimum oborina, koji nije izrazit, pojavljuje se u travnju, dok glavni maksimum odmiþe u listopad. Ljeto je vruüe, no nešto manje suho i nešto više oblaþno u odnosu na
Državni službenik u zelenoj odori s puškom na ramenu, zvani financ (vilanc), dolazio na njivu na kojoj je vlasnik morao imati tablu s imenom njive, i na tablu dopisivali broj posaÿenih struka duhana. Prema broju struka odreÿivao je moguüi urod u kilogramima kojeg je seljak dužan donijeti na otkup.
1

154

Historijski prikaz uzgoja duhana u Hercegovini klasiþnu mediteransku klimu. U treüu zonu spadaju poluvisinski periferni dijelovi od 400 do 600 m nadmorske visine: Posušje te rubni dijelovi opüina Široki Brijeg, Mostar, Stolac, Trebinje i Bileüa. U ovoj je zoni mediteranska klima znatno izmijenjena, s obzirom da je ista uvelike izložena utjecaju planinske klime (Markovina, 1952.).

Slika 1. Klima Bosne i Hercegovine (izvor: Musa 2007)

Kada se usporede uvjeti vanjske sredine koje za svoj rast i razvoj zahtijeva duhanska biljka s klimatskim uvjetima koji vladaju u niskoj Hercegovini, za zakljuþiti je kako je ovo podruþje gotovo idealno podneblje za uzgoj ove kulture. Temeljni nedostatak klime koja vlada u niskoj Hercegovini jest nedovoljna koliþina vlage u ljetnim mjesecima. Ono uvjetuje i raniju sadnju (prije 10. svibnja) te kvalitetno rješavanje problema konzerviranja vode obradom tla, s ciljem dobivanja perioda sa što veüom koliþinom padalina te maksimalnog korištenja najveüe moguüe koliþine zimske, odnosno proljetne vlage u tlu. Na taj se naþin razdoblje intenzivnog rasta odvija u povoljnim vremenskim prilikama što je znaþajno zbog þinjenice da samo preko intenzivnog i bujnog porasta hercegovaþki tip duhana postiže svoj puni kvantitativni i kvalitativni izražaj (Markovina, 1952.).

2.3.2. Geomorfološka i pedološka obilježja Podruþje Hercegovine pogodno za uzgoj duhana poklapa se s podruþjem regije niske Hercegovine koja obuhvaüa vapnenaþke zaravni (Bekija, Brotnjo i Dubrave), Humine (pitomi kraj izmeÿu Ljubuškog i Ljubinja), polja uz Neretvu (Bijelo, Mostarsko, Ševaš i Gabela polje), Bregavu (Vidovo), Trebišnjicu (Popovo), polja u sustavu rijeka Vrlika – Mlade – Trebižat (Bekijsko i Ljubuško-vitinsko), Lištice (Mostarsko blato) te zaljev Neum – Klek na obali Jadranskog mora (Delaþ, 1952.), (Slika 2.).

155

J. Galiü

Slika 2. Geografske regije Bosne i Hercegovine (izvor: Musa 2007)

Dolinom rijeke Neretve ova regija gotovo je podijeljena na dva dijela razliþitih znaþajki, zapadni i istoþni, iako su poþetkom diluvija vjerojatno þinili jednu cjelinu. Teren se na desnoj strani Neretve postupno spušta prema jugozapadu i jugu u odnosu na tok Neretve. Podizanjem terena sve više slabi utjecaj mediteranske klime te dolazi do veüeg utjecaja planinske klime. Time opadaju i uvjeti za uzgoj kvalitetnih vrsta duhana. Ovo brdovito podruþje proizvodnje duhana ograniþeno je sa sjevera visinsko-gorovitim podruþjem i visokim planinama Prenj, Velež i ývrsnica, sa zapada ýabuljom i Panduricom, s jugozapada i juga masivom Biokova i njegovim ograncima Ljubeüom iznad Tihaljine, Matokitom iznad Vrgorca, Riliþem, Rujnicom kod Metkoviüa, Vlasticom, Tmorom i Žabom, s istoka i juga Sniježnicom, Lipnicom, Vidušom, Bjelašicom i Orjenom. Zaravan zapadne Hercegovine je planinom Trtla podijeljena na sliv Mostarskog blata i sliv Lukoüa, odnosno Trebižata. Zaravan istoþne Hercegovine podijeljena je na sliv Bregave, odnosno Neretve i sliv Trebišnjice, odnosno podruþja koje se proteže od Dabarskog i Popovog polja prema moru (Delaþ, 1952.), (Slika 3.).

156

Historijski prikaz uzgoja duhana u Hercegovini

Slika 3. Geografska karta Hercegovine (izvor: Jelþiü i Kaloÿera 2001)

Tlo podruþja uzgoja duhana u Hercegovini geološki pripada kreþnjacima razliþite starosti. Ostatak terena otpada na aluvijalne površine krških polja i dolina rijeka (Delaþ, 1952.), (Slika 4).

157

J. Galiü

Slika 4. Geografski razmještaj zemljišta po tipovima u Hercegovini (izvor: Musa 2007)

2.3.3. Važnije sorte duhana u Hercegovini Raspored rentabilnih i produktivnih vrsta zemljišta na kojima se u niskoj Hercegovini uzgaja duhan prikazan je u Tablici 1., kao i pojedini lokaliteti na kojima se vrši uzgoj. Tablica 1. Vrste zemljišta i neka mjesta u kojima se vrši uzgoj duhana u Hercegovini
Crvenice na dolomitu Klobuk (Slika 5.) Glamuzina Poljane Buhovo Tihaljina Crvenice na kretacejskom kreþnjaku Grljeviüi ýerigaj Rasno Zviroviüi Crvenice na eocenskom kreþnjaku Humac Bijaþa Prijelazne crvenice Reþice Eluvijalne i neoeluvijalne crvenice Meÿugorje Aladiniüi Crniüi Laporasto tlo Ljubuški Potpolje Radišiüi D. Gradac Vitina Deluvijalno aluvijalno tlo Tasovþiüi Klepci Struge Draþevo

Izvor: Delaþ 1952

Gospodarski gledano, na podruþju niske Hercegovine rentabilnije je uzgajati duhan nego li baviti se proizvodnjom žitarica, kada se vrši usporedba kvalitete i koliþine proizvedenog duhana s aspekta vrsta zemljišta na kojima se uzgaja duhan. Potrebno je naglasiti da su najplodnije i za duhan najprikladnije crvenice na dolomitu i jedrom kreþnjaku, dok su vrlo duboke i eluvijalne crvenice, iako produktivne, manje plodne i za uzgoj duhana manje prikladne. Crvenice na eocenskom kreþnjaku su manje produktivne, a po plodnosti su iza navedenih eluvijalnih crvenica. Laporasti tereni imaju 158

Historijski prikaz uzgoja duhana u Hercegovini uveüanu produktivnost i u cjelini sliþnu, iako nešto bolju plodnost od deluvijalnih crvenica (Slika 6.). Deluvijalno-aluvijalni i aluvijalni tereni su produktivni, ali znatno smanjene plodnosti u odnosu na dolomite i jedre kreþnjake (Delaþ, 1952.).

Slika 5. Uzgoj duhana u Klobuku (crvenica na dolomitu), (izvor: Delaþ 1952)

U odnosu na vrste zemljišta u Hercegovini na kojima se uzgaja duhan, kvaliteta duhana je najveüa na crvenicama jedrog kreþnjaka i dolomita. Duhani uzgojeni na ovim vrstama zemljišta su zlatnožuti, otvoreno-crveni, crveni i jednobojni do žutocrveni, što meÿu ostalim ovisi i o stupnju razvoja crvenica, dubini njihova profila, obradi i plodnosti. Ovi su duhani vrlo finog tkiva, elastiþni, odliþno sagorljivi i najbolje kvalitete (Delaþ, 1952.). Duhani uzgojeni na eluvijalnim i neoeluvijalnim crvenicama blijedoliko su žuti i žutocrveni (Meÿugorje) do zatvoreno-crveni (Dubrave). Ovi su duhani manje elastiþni, krti, nešto jaþe izražene nervature, manje finog tkiva i u fermentaciji su više skloni kvaru od duhana dobivenih na tipiþnim crvenicama (Delaþ, 1952.). Duhani koji se uzgajaju na kreþno-karbonatskom tlu su živo do blijedožute boje. Duhani su vrlo dobre do slabe kvalitete, s obzirom na finoüu tkiva, elastiþnost i unutarnji kvalitativni odnos materijala u duhanskom listu (Delaþ, 1952.). Duhani koji se uzgajaju na aluvijalnom i deluvijalno-aluvijalnom tlu imaju znaþajke sliþne duhanima s dubokih crvenica: grubljeg su i praznog tkiva, slabe sagorljivosti, neelastiþni su, sive do sivožute, þesto neujednaþene i mrkocrvene boje (Delaþ, 1952.). Od sorti duhana koje se uzgajaju u Hercegovini najpoznatiji je Hercegovaþki ravnjak, najraširenija sorta u proizvodnji jadranskoga proizvodnog podruþja te najpogodnija za uzgoj na podruþju Ružiüa (Grude), Ljubuškoga i ýapljine, gdje se pojavljuje i sorta Bubalovac. U Širokome Brijegu najpoznatiji je Tanþe kao najranostasniji, a u Stocu Stubica (Delaþ, 1952.). Još su poznate i sorte Grljevac, Veliki Hercegovac i Mreško.

159

J. Galiü

Slika 6. Duhan na laporastom terenu (Radišiüi), (izvor: Delaþ 1952)

S vremenom je došlo do promjene strukture sorti duhana zbog nastojanja borbe protiv bolesti duhanske biljke. Naime, pojava bolesti duhanske biljke u hercegovaþkom uzgojnom podruþju u normalnim je i sušnim godinama minimalna ili nikakva pa ne predstavlja bitan problem, s obzirom na veliþinu štete. Suprotno tomu, u kišovitim, a posebice abnormalno kišovitim godinama, pojava bolesti predstavlja ozbiljan problem i po kvaliteti i po kvantiteti uzgojenog duhana (Ivanoviü, 1952.). Pokazalo se da su meÿu hercegovaþkim sortama duhana najotporniji bili Mreško i Amerikanac, a donekle i Bubalovac, dok su sve ostale sorte bile neotporne, ukljuþujuüi i najpoznatiju sortu Ravnjak. Problem se kod ove sorte oþituje pri pojavi vlažnih godina kada korjenska struktura biljke ne može izdržati nagli porast mase lišüa. Jasno je da selekcija treba koristiti sve moguünosti u cilju iznalaženja takvih kombinacija koje üe u pogledu otpornosti moüi najbolje zadovoljiti praksu, s tim da vodeüe kvalitativne osobine tipa ili sorte budu u cijelosti saþuvane (Ivanoviü, 1952.). Krajem 20. st. najzastupljenije sorte duhana u Hercegovini su bile Veliki Hercegovac, VH-32, Šeginovac i Ravnjak (Slika 7.). Ostale, nekad vrlo poznate i važne hercegovaþke sorte kao Tanþe, Stubica, Bubalovac, Grljevac, Mreško i neke druge, danas su vrlo malo zastupljene u proizvodnji ili su potpuno nestale (Proizvodnja duhana hercegovaþkog tipa, Zbornik radova, 1976.).

160

Historijski prikaz uzgoja duhana u Hercegovini

Slika 7. Najpoznatije vrste duhana u Hercegovini: Ravnjak i Šeginovac (izvor: Zbornik radova, Proizvodnja duhana hercegovaþkog tipa, 1976.)

Slika 8. Najpoznatije vrste duhana u Hercegovini: Ravnjak i Šeginovac (izvor: Zbornik radova, Proizvodnja duhana hercegovaþkog tipa, 1976.)

161

J. Galiü

2.4. Znaþaj proizvodnje duhana za stanovništvo Hercegovine Duhan je imao ogromno znaþenje u životu stanovnika Hercegovine. Naime, duhan je robna kultura za koju se dobivao novac nužan za financijsku dopunu gospodarstva. Novcem od duhana plaüao se porez, kupovale su se kuüne potrepštine, gradile kuüe, opremale svadbe. Duhan je bio potreban za otplatu svakog duga, ali i za kupovinu zemlje. Duhan je tražio mnogo teškog i sitnog rada, zapošljavao je sve þlanove obitelji, od djece preko odraslih do staraca (URL 2). Za razvoj gradova u Hercegovini veliku ulogu imala je otkupna stanica duhana jer su mnoge životne aktivnosti bile vezane za otkup duhana (vagu). Svako selo je imalo svoj datum otkupa i pritom ga pretvaralo u pravi blagdan. U grad se slijevalo cjelokupno puþanstvo, od onih koji su tek prohodali do najstarijih stanovnika. Tada su se namirivali dugovi, plaüali porezi, otplaüivale veresije i nosile redovine u crkvu. (URL 3). Male površine duhaništa oduvijek su u Hercegovini bile problem (Slika 9.). Tako je 1952. godine na podruþju opüine Ljubuški na jednog poljoprivrednika otpadalo 0,29 ha ukupne oraniþne površine tla. U isto vrijeme ta je površina u FNRJ iznosila 0,89 ha, a u Kanadi i nekim drugim državama iznosila je i do 30 ha oranica. Kada se tome pridoda problem konzerviranja vode putem obrade tla i nepravilna ekonomska politika, shvatljivo je da su stanovnici Hercegovine, koji su dugo vremena skoro iskljuþivo živjeli od uzgoja duhana, bili prinuÿeni iüi u borbu s prirodom i, u pogledu dubine obrade tla, na naþin koji je vjerojatno presedan u þitavom svijetu (Markovina, 1952.).

Slika 9. Duhan u krškim ponikvama (primjer malih površina za nasad duhana), (izvor. Delaþ 1952)

Koliki je bio znaþaj uzgoja, ali i prerade duhana u Hercegovini, dovoljno govori podatak kako je u rujnu 1952. godine osnovan Duhanski institut u Mostaru koji se bavio znanstveno-istraživaþkim radom u sklopu kojega su postojale duhanske ogledne stanice u Domanoviüima i Orašju na Savi. Ondje su se vršila istraživanja rasta i razvoja

162

Historijski prikaz uzgoja duhana u Hercegovini duhanske biljke u višegodišnjem periodu (30 godina rada duvanskog instituta u Mostaru; 55 godina ogledne duvanske službe u Hercegovini, Zbornik radova, 1983.). Duhan je, kao komercijalna kultura, utjecao i na emigracijske procese stanovništva iz Hercegovine. Za nerodnih godina, kada bi se smanjio ili propao urod duhana, ruralno je stanovništvo iz egzistencijalnih potreba bilo primorano zaradu tražiti negdje drugdje. Stoga su sezonsko zapošljavanje ili pak trajnija migracija bili nadomjestak za prihod od duhana (URL 2).

Slika 10. Radovi na obraÿivanju duhana (izvor: Delaþ 1952)

2.5. Sadašnje stanje i perspektive uzgoja duhana u Hercegovini Prošlo je 120 godina od poþetka organiziranog proizvodnje duhana u Hercegovini. U tom razdoblju ova je kultura imala uspone i padove, no sigurno je da üe ostati zabilježena u povijesti ovoga kraja. Duhanska industrija predstavljala je zaþetak industrije na prostorima Hercegovine, a uzgoj duhana je dugo vremena bio najvažnija gospodarska djelatnost u ekonomskom i socijalnom pogledu (Lasiü, 2003.).

2.5.1. Proizvodnja duhana Od završetka Drugog svjetskog rata pa sve do 1958. godine broj uzgajivaþa duhana Hercegovini porastao je s 18 032 na 27 735; duhan je saÿen na površini od 3 886,5 do 6859,3 ha, a otkupljivano je od 2 681 do 10 038 t duhana godišnje (Tablice 2., 3. i 4.). U narednom periodu pa sve do polovice osamdesetih godina 20. st. prosjeþna proizvodnja duhana u Hercegovini iznosila je oko 10 000 t s oscilacijama od 5 000 do 20 000 t, ovisno o klimatskim uvjetima, stanju tržišta, ekonomskim mjerama i društvenim kretanjima (Lasiü, 2003.). Koncem osamdesetih godina prošlog stoljeüa proizvodnja duhana u Hercegovini doživljava krah, što je vidljivo iz podatka da je 1980. godine na 8 588 ha 12 939 proizvoÿaþa u Hercegovini proizvodilo 7 850 t duhana (Bešir, 2001.).

163

J. Galiü
30000 Broj proizvoÿaþa 25000 20000 15000
1946. 1947. 1948. 1949. 1950. 1951. 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. Nizovi1 2773527681 264402307818032 18887197582074321825 226512183425661 22090

Godina

Slika 11. Broj uzgajivaþa duhana u Hercegovini u periodu 1946-1958. godine (izvor: Majiü, 1961.)

7000

Površina (ha)

6000 5000 4000 3000

1946. 1947. 1948. 1949.

1950. 1951. 1952. 1953. 1954. 1955.

1956. 1957. 1958. 6515 6232

Nizov i1 4059,6 6493,5 6431,8 6859,3 5925 6016,3 3886,5 4610 5313,2 6078,6 5526

Godina
Slika 12. Površina zasaÿene duhanom u Hercegovini u periodu 1946-1958. godine (izvor: Majiü, 1961.)

Polovicom devedesetih proizvodnja je porasla na 2 000 t (Lasiü, 2003.), a drastiþan pad proizvodnje dogodio se za vrijeme rata kada je, primjerice 1995. godine, u Hercegovini proizvedeno svega 500 t duhana (Bešir, 2001.). Rat i ratna razaranja prouzroþili su katastrofalne posljedice za proizvodnju duhana u Hercegovini. Godine 2000. 2 720 proizvoÿaþa na 1 092 ha proizvelo je 950 t duhana (Bešir, 2001.). Dvije godine nakon, 2002. godine, otkupljeno je svega 600 do 700 t, a þak 70% od ukupne koliþine proizvedeno je u Stocu (Lasiü, 2003.).
11000 10000 9000 Orkup (t) 8000 7000 6000 5000 4000 3000 2000
1946. 1947. 1948. 1949. 1950. 1951. 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. Nizovi1 3443 6881 6516 5333 2896 4223 2681 4407 4871 7282 5297 10038 6712

Godina

Slika 13. Proizvodnja duhana u Hercegovini u periodu 1946-1958. godine (izvor: Majiü, 1961.)

164

Historijski prikaz uzgoja duhana u Hercegovini

Otkup duhana u Hercegovini u periodu 19802002. god.
10000 8000 Otkup (t) 6000 4000 2000 0 Nizovi1 1980. 7950 1985. 2000 1995. 500 Godina 2000. 950 2002. 700

Slika 14. Otkup duhana u Hercegovini u periodu 1980.-2002. godine (Lasiü, 2003.)

Proizvodnja se danas preselila na lijevu obalu Neretve, u podruþja Stoca, Ljubinja te oko Blagaja. Ovdje se uz odgovarajuüu tehnologiju uzgoja može proizvesti duhan zadovoljavajuüe kvalitete, ali ne onakve kao na starom podruþju. Oko Stoca i Blagaja ovom djelatnosti se bave uglavnom povratniþke obitelji i to im je gotovo jedini naþin preživljavanja. Od nekadašnjih sedam poduzeüa za proizvodnju, otkup i obradu duhana þetiri su potpuno prestala s otkupom, a meÿu tri preostala jedino Stolac ima respektabilnu proizvodnju (Lasiü, 2003.). 2.5.2. Problemi uzgoja duhana u Hercegovini Više je þinitelja koji su doprinijeli krizi duhana u Hercegovini, no najvažniji su oni ekonomski i tržišni, a dijelom tehnološki i demografski. Sve se na kraju svodi na neatraktivnu cijenu kako u otkupu tako i u prodaji. Duhan je u ranijem periodu imao brojne prednosti u odnosu na druge kulture radi þega je uzgajan u gotovo svakom seoskom domaüinstvu. Prije svega, izvanredno je prilagoÿen prirodnim uvjetima ovog podruþja, a daje veoma dobre rezultate. Pogodan je za sitna gospodarstva kakva prevladavaju u Hercegovini i zapošljava dosta radne snage. Dugo je bio gotovo jedini izvor gotovog novca u ovim pasivnim podruþjima, kada je njegova proizvodnja imala sigurnost prodaje, dobru organizaciju, moguünost uzgoja i na manje plodnim tlima i dobro uklapanje s drugim kulturama. (Lasiü, 2003.). Veüina ovih prednosti nestala je u ekonomskom, socijalnom i demografskom okruženju Hercegovine. Prosjeþna proizvodnja, posebno u elitnim brdskim podruþjima na malim i razbacanim parcelama, iznosila je 500 do 600 kg. Na današnje otkupne cijene to predstavlja prihod od 2 000 KM. Nekada je to bilo dovoljno, no za današnji je standard premalo da bi se na toj proizvodnji angažirala þitava obitelj na cijelu godinu. Obujam proizvodnje duhana odreÿuje otkupna cijena i troškovi. Kao posljedica toga nema motiviranosti za proizvodnju koja iznosi 3 do 3,5 KM/kg uz relativno visoke troškove. Istovremeno, otkupljivaþi ovdje teško mogu naüi raþunicu, pogotovo ako duhan nije zadovoljavajuüe kvalitete. Na svjetskom tržištu ga ima dovoljno i uz povoljne cijene, pogotovo u zemljama u razvoju gdje je radna snaga jeftina (Lasiü, 2003.). Drugi bitan þinitelj u krizi hercegovaþkog duhana je gubitak tržišta þemu su doprinijeli objektivni i subjektivni razlozi. Gubitak tržišta je pogodio i druge poluorijentalne duhane. Zbog izmjene okusa pušenja i tehnologije proizvodnje cigareta, 165

J. Galiü

tržište cigaretnih duhana se polariziralo na krupnolisne VIrginiju i Berlej, s jedne, te orijentalni duhan, s druge strane. Za druge tipove praktiþno više nema mjesta u recepturama cigareta blend tipa, kakve danas dominiraju na svjetskom tržištu. Zamjena za poluorijentalni duhan je dopunski orijentalac, ali se i on sve više izbacuje iz receptura, a poveüava udio aromatiþnog orijentalnog (Lasiü, 2003.). Pored ovih, i neki drugi razlozi doprinijeli su ovakvom stanju u proizvodnji i prodaji hercegovaþkog duhana. U svijetu se usavršava tehnologija obrade, no ne i na hercegovaþkom podruþju gdje se sadašnji naþin obrade ne uklapaju u zahtjeve suvremene proizvodnje cigareta. Primjerice, po svojim je osobinama Hercegovac krupnolisni tip i donji dio lista trebalo bi ižiljavati kako bi zadovoljio svjetske standarde. No, upitno je je li to uistinu nužno. Hercegovaþki duhan može naüi svoje mjesto i u cigaretama blend tipa, no mora biti prihvatljive kvalitete i obraÿen po zahtjevima proizvoÿaþa. No ipak, on je, zbog pogrešne politike u proizvodnji i otkupu, izgubio na kvaliteti i svoj prepoznatljiv imidž. Tržište je izbirljivo, a da bi se održali na njemu proizvoÿaþi cigareta traže samo duhane koji im odgovaraju, i to ujednaþene kvalitete u dovoljnim koliþinama. S malom proizvodnjom kakva je naša ne možemo raþunati na neko veliko tržište (Lasiü, 2003.). Nadalje, od 70-tih godina prošlog stoljeüa stoþarska ekonomija (prvenstveno uzgoj ovaca) postepeno prestaje, a s time i jedna od osnovnih komponenata za uzgoj duhana – stajski gnoj. Radna snaga, kao bitan faktor uzgoja i obrade duhana, u ovom se razdoblju rapidno smanjuje što generira sljedeüe socio-demografske pojave: opadanje nataliteta, školovanje djece za zanimanja van poljoprivrede te, najvažnije, vrlo snažnu emigraciju radne snage u srednju, zapadnu i sjevernu Europu. Osim toga, javljaju se nove sorte duhana u drugim prostorima bivše Jugoslavije, Podravini, Slavoniji i Posavini, s novim vrstama duhana, posebice Virginijom. Ova vrsta duhana zahtjeva drugaþiju obradu, uglavnom strojnu sadnju i branje, te daljnju doradu (sušenje, sortiranje itd.), što ubrzava i pojeftinjuje cijenu duhana. Duhan se nalazi pod monopolom države, a ona je preko svojih sustava organizirala proizvodnju, ustrojila stroga pravila proizvodnje, kontrole i otkupa. Tomu je prethodio restriktivni nadzor u prijašnjim razdobljima: postavljeni su posebni struþnjaci koji su kontrolirali posaÿenu koliþinu kod pojedinaca i na temelju toga vršili procjenu koliþine koju treba predati u duhanske stanice. Na ovaj se naþin želio izbjeüi šverc duhana, a eventualni prekršitelji su bili i prekršajno i kazneno gonjeni. Unatoþ tomu što krajem 20. i poþetkom 21. st. duhan služi iskljuþivo kao kultura za proizvodnju cigareta, postavljenim državnim propisima pomalo se stavlja u kategoriju opijata, uz koje se nužno povezuje i ovisnost. Medicinski je utvrÿeno da duhanski sastojci u dimu negativno djeluju na ljudski organizam i izazivaju razliþite vrste bolesti (rak, bolest krvožilnog sustava, dišnih organa itd.). Postoji i þitav niz udruga civilnog društva iz sfere zaštite okoliša koje su uspjele ishodovati donošenje propisa i zakona o zabrani ili ograniþenju pušenja u javnim i zatvorenim prostorima, uredima i sliþno. Na taj je naþin ostvaren velik iskorak u antipropagandi duhanskih proizvoda, þime je opüenito gledajuüi promijenjena svijest veüine ljudi. No, država propisuje pravila, a istovremeno putem poreza i trošarina ubire znaþajna sredstava.

2.5.3. Moguüa rješenja ýesto se javljaju prijedlozi o uvoÿenju novih sorti duhana kao rješenju problema proizvodnje u Hercegovini. No, ta mjera teško da bi ga riješila. Toþno je da se može proizvesti virdžinijski duhan izvanredne kvalitete, no postoje ograniþavajuüi þinitelji te 166

Historijski prikaz uzgoja duhana u Hercegovini proizvodnje, kao što su struktura posjeda, naþin sušenja i troškovi poþetnih ulaganja. Pored toga, ovaj duhan može se uzgajati samo u uvjetima navodnjavanja, a na takvim staništima puno je profitabilnije uzgajati povrüe, buduüi da je moguüe dobiti dvije žetve godišnje. Berlej bi se, takoÿer, mogao proizvoditi na poljskim tlima u uvjetima navodnjavanja, ali problem bi bio sušenje zbog niske relativne vlage. Postoje staništa na kojima bi se uzgajali Berlej i Virginia, ali ne i ona za elitni hercegovaþki duhan na kojima se drugi tipovi ne mogu uzgajati, a teško da postoji druga alternativa i jednako profitabilne kulture za ova brdska staništa (Lasiü, 2003.). Poznato je da je hercegovaþki duhan jedan od rijetkih koji se može pušiti sam bez miješanja s drugom vrstom. Svi ostali tipovi imaju po neki nedostatak pa se dodaju jedan drugom kako bi se dobio puni okus pušenja. Hercegovaþki ima uravnotežena pušaþka svojstva što mu daje prednost u rezanju za ruþno motane cigarete, na što ukazuje i njegova prodaja na crnom tržištu. Od prodajne cijene takvog duhana ne može se ostvariti posebna zarada; neki kupci zahtijevaju da bude ižiljen, dok ga drugi kupuju u listu, ali po nižoj cijeni (Lasiü, 2003.). Bez obzira na prošlost uzgoja duhana u Hercegovini, na nostalgiju za nekim davnim vremenima kad je gotovo svaka njiva u nekim dijelovima Hercegovine bila njime zasaÿena i kad je bio najvažnija gospodarska djelatnost, nužno je razmišljati racionalno. U današnje vrijeme treba se držati osnovnog pravila da se proizvodi samo ono što se može prodati. Nema sumnje da kvalitetan hercegovaþki duhan može naüi svoje mjesto u gotovo svakoj cigareti jer ima prepoznatljiv okus i pušaþka svojstva. Meÿutim, pitanje je po kojoj se cijeni takav može proizvesti i ima li onih koji üe to raditi, iako cijena nije stimulativna. U posljednje vrijeme proizvodnjom duhana u Hercegovini najviše se bave siromašnija domaüinstva i povratnici. Ako država ima interes zaštititi takva domaüinstva, onda bi trebala štititi tu proizvodnju, a to se kao i u drugim zemljama postiže sistemom novþanih poticaja (Lasiü, 2003.). 3. Zaljuþak Christopher Columbus (1451-1506.), talijanski moreplovac u službi Španjolske, upoznao je svijet s duhanom prilikom svog prvog putovanja u Ameriku 1492. godine. No, više je pretpostavki kako je duhan došao u Hercegovinu i raširio se po Bosni. U turskom razdoblju duhan je bio od sporednog znaþaja za seljake i državu. Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-ugarske Monarhije 1878. godine stanje se radikalno mijenja: država stavlja svu proizvodnju, preradu i prodaju duhana pod svoj nadzor. Raznim se mjerama stimulira proizvodnja te duhan u Hercegovini postaje najvažnija poljoprivredna kultura. U Kraljevini Jugoslaviji proizvodnja duhana opada i tek tridesetih godina 20. st. poþinje njen oporavak, a monopolistiþki propisi bili su još stroži nego za austro-ugarske vladavine. Nakon Drugog svjetskog rata, pored godišnjih oscilacija, proizvodnja duhana bilježi rast do kraja sedamdesetih godina 20. st., a nakon toga dolazi do velikog smanjenja proizvodnje što govori podatak da se danas u Bosni i Hercegovini proizvodi godišnje 3 500 – 4 000 t duhana. Duhanska biljka za svoj rast i razvoj traži odgovarajuüe uvjete vanjske sredine, a klima u niskoj Hercegovini koja ima obilježja modificirane, ali jasno izražene mediteranske klime, te sastav tla izrazito pogoduju uzgoju ove kulture. Na podlozi razliþite geološke starosti nalazi se više vrsta crvenica, laporastih, deluvijaliha te aluvijalnih tla koja su zbog svoje produktivnosti i rentabilnosti pogodna za uzgoj duhana.

167

J. Galiü

Od sorti duhana koje se uzgajaju u Hercegovini, najpoznatiji je Hercegovaþki ravnjak, kao najraširenija sorta u proizvodnji jadranskoga proizvodnog podruþja. Ostale visoko zastupljene sorte duhana u Hercegovini su Veliki Hercegovac, VH-32 i Šeginovac. Druge, nekad vrlo poznate i važne hercegovaþke sorte (Tanþe, Stubica, Bubalovac, Grljevac, Mreško) danas su vrlo malo zastupljene u proizvodnji ili su potpuno nestale. Uzgoj duhana u Hercegovine je oduvijek bio težak i mukotrpan posao koji je tražio mnogo teškog rada i zapošljavao sve þlanove obitelji. Dodatni su problem predstavljale male površine duhaništa, nepravilna ekonomska politika i strogi monopol raznih režima koji su vladali na prostoru Hercegovine. Unatoþ tomu, duhan je imao ogromno znaþenje u životu stanovnika Hercegovine. Novcem od duhana plaüao se porez, kupovale su se kuüne potrepštine, gradile kuüe, opremale svadbe, plaüali dugovi, kupovala zemlja itd. Duhan je kao komercijalna kultura utjecao i na iseljavanje ljudi iz Hercegovine: za nerodnih je godina seljak bio prisiljen negdje drugdje tražiti zaradu kako bi prehranio obitelj stoga su sezonsko zapošljavanje ili pak trajnija migracija bili nadomjestak za prihod od duhana. Koncem osamdesetih godina prošlog stoljeüa proizvodnja duhana u Hercegovini doživljava krah. Više je þinitelja koji su doprinijeli krizi duhana u Hercegovini, no najvažniji su ekonomski i tržišni, a dijelom tehnološki i demografski. Sve se na kraju svodi na neatraktivnu cijenu, kako u otkupu tako i u prodaji. Od nekadašnje biljke hraniteljice, kulture s kojom se živjelo, za koju se živjelo i od koje se živjelo, duhan u Hercegovini postaje stvar prošlosti s dobrim izgledima da ostane samo poglavlje u povijesnim knjigama. 4. Literatura i izvori
1. Bešir, M., (2001): Hidroponi zamjena za uzgoj presadnica duhana u lijehama, http://www.tdr.hr, (4.1.2010.) 2. Delaþ, I. (1952): Duhansko tlo u Hercegovini u odnosu na kvalitativnu i kvantitativnu proizvodnju duhana, u: Zbornik radova Duhanskog instituta - Mostar, Duhanski institut, Mostar 3. Ivanoviü, P. (1952): Bolesti na duhanu hercegovaþkog proizvodnog podruþja, u: Zbornik radova Duhanskog instituta - Mostar, Duhanski institut, Mostar 4. Ivanoviü, P., Odiü, M. (1952): Prilog poznavanju rasta i razvoja duhana hercegovaþkog tipa, u: Zbornik radova Duhanskog instituta - Mostar, Duhanski institut, Mostar 5. Jelþiü, T., Kaloÿera, A. (2001), Atlas svijeta za školu i dom, Veþernji list, Zagreb 6. Kurtoviü, J. (1999.): Srednja bosanska Posavina: Novi veliki centar proizvodnje duhana u Bosni i Hercegovini, http://www.most.ba/02324/116.htm, (4.1.2010.) 7. Majiü, B. (1961): Statistiþki podaci o proizvodnji duhana na podruþju Bosne i Hercegovine, Duhanski institut, Mostar 8. Lasiü, E. (2003): Proizvodnja duhana u Hercegovini, http://www.kfbih.com, (5.1.2010.) 9. Markovina, S. (1952): Problemi konzerviranja vlage u hercegovaþkim duhanskim tlima, u: Zbornik radova Duhanskog instituta - Mostar, Duhanski institut, Mostar 10. Musa, S. (2007.) Geografija 4, Sarajevo publishing, Sarajevo 11. Zbornik radova, (1976): Proizvodnja duhana hercegovaþkog tipa, Duhanski institut, Mostar 12. Zbornik radova, (1983): 30 godina rada duvanskog instituta u Mostaru; 55 godina ogledne duvanske službe u Hercegovini, IRI – Istraživaþko razvojni institut, Mostar
URL 1: http://www.fds.ba/loc/template.wbsp?tmpl=tobacco&pid=37, (5.1.2010.) URL 2: http://public.carnet.hr/runovici/index.php?option=com_content&task=view&id=17&Itemid=30, (4.1.2010.) URL 3: http://www.sirokibrijeg.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=123&Itemid=24, (5.1.2010.)

168

Zbornik radova PMF 7, 169 –179 (2010)

Originalni nauþni rad

PROMJENE U DEMOGRAFSKOM RAZVOJU OPûINE GRAýANICA U PERIODU OD 1953. DO 2008. GODINE CHANGES IN THE DEMOGRAPHIC DEVELOPMENT OF THE MUNICIPALITY OF GRACANICA IN THE PERIOD FROM 1953. TO 2008. Mr. sc. Ramiz Bajiü, profesor, MIZ. Tuzla

Sažetak U radu su analizirane promjene u demografskom razvoju na podruþju opüine Graþanica nastale u drugoj polovini XX i poþetkom XXI vijeka. U ovom periodu najveüe promjene u stanovništvu Bosne i Hercegovine pa i navedene opüine desile su se u periodu rata (1992-1995.) kada je u velikoj mjeri smanjen ukupan broj stanovnika. Demografska destrukcija prostora opüine Graþanica je posljedica nepovoljnog prirodnog kretanja stanovništva koje se ogleda kroz pad stope nataliteta i još priliþno visoke stope mortaliteta što je dovelo do niske stope prirodnog priraštaja. Kljuþne rijeþi: demografija, natalitet, mortalitet, prirodni priraštaj, strukture stanovništva. Abstrakt The paper analyzes changes in the demographic development in the area of the municipality of Gracanica in the second half of the 20th and the beginning of 21st century. Major changes in the population of Bosnia and Herzegovina and mentioned municipality in this period happened during the war (1992-1995) when the population decreased significantly. Demographic destruction of the municipality of Gracanica is a consequence of an unfavourable natural change of the population that is represented through the decrease of birth rate and a significantly high mortality rate which led to a low natural increase. Key words: demography, birth rate, mortality, natural increase, population structure

R. Bajiü

1. UVOD Demogeografija je geografska disciplina koja se bavi prouþavanjem prirodnog kretanja stanovništva, pokretljivosti stanovništva u odreÿenom prostoru, strukturom stanovništva (biološka, ekonomska i dr.). Takoÿer, demogeografija se bavi i prouþavanjem gografskog razmještaja stanovništva i njegovim uticajem na prirodnu sredinu, ali i uticajem prirodne sredine na stanovništvo. Stoga se demogeografija razlikuje od demografije, politiþke ekonomije i još nekih drugih nauþnih disciplina koje se bave stanovništvom kao kvantitativnom pojavom. U središtu njene pažnje su kvantitativna obilježja stanovništva i njegov razmještaj, natalitet, fertilitet, mortalitet, migracije, polna i starosna (dobna) struktura, sklapanje brakova, socijalna i ekonomska struktura, muška i ženska radna snaga, pismenost i obrazovni nivo stanovništva. Opüina Graþanica je jedna od 13 opüina Tuzlanskog kantona. Nalazi se u sjeveroistoþnoj Bosni, na dodiru Dinarskih planina (kojima pripada Ozren) na jugu i oboda Panonske nizije na sjeveru. Graniþna opüinska podruþja su: Gradaþac, Srebrenik, Lukavac, Petrovo, Doboj-Istok i Doboj, sa kojima je Graþaniþka opüina, u prometnom pogledu, izuzetno dobro povezana. Površina opüinske teritorije je, do poþetka agresije na RBiH iznosila 387 km2, dok danas ona iznosi 215 km2. (slika br.1) Na ovoj površini, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo je 59134 stanovnika ili 1,35 % od ukupnog stanovništva BiH. Gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila je 152,8 stan./km² (u BiH 85,6 stan./km²).
Sl. 1. Geografski položaj opüine Graþanica

Izvor: Topografska karta 1:200000, Vojnogeografski institut, Beograd 1972. godine

Centar opüinskog podruþja, þije su granice u prošlosti þesto mijenjane, je grad Graþanica, koji je smješten u dolini rijeke Sokoluše, desne pritoke Spreþe. Pored gradskog naselja, u sastav opüine Graþanica ulaze i 21 seosko naselje, koja su rasporeÿena u 18 mjesnih zajednica. (karta br. 1) 170

Promjene u demografskom razvoju opüine Graþanica u periodu od 1953. do 2008. godine
Karta 1. Karta podruþja opüine Graþanica nakon Dejtona.

Izvor: Karta naselja Bosne i Hercegovine, 1 : 200 000, Geodetski zavod BiH, 1985. godine.

Prirodno-geografske karakteristike opüinskog podruþja (geološki sastav, reljef, klimatski elementi, hidrografska mreža itd.) su, gledano u cjelini, povoljne, što je u direktnoj vezi sa nastankom i razvojem naselja na ovom podruþju. 1. Kretanje ukupnog broja stanovnika Tokom 90-ih godina 20. stoljeüa dolazi do znaþajnih demografskih promjena na podruþju Graþaniþke opüine, nastalih kao rezultat agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992-1995. godine), odnosno kao rezultat Dejtonskog sporazuma kojim su potvrÿene skoro sve administrativne promjene u BiH nastale u periodu agresije. Tako je, uslijed smanjenja opüinskog podruþja, prvo došlo do smanjenja ukupnog broja stanovnika na opüini i promjene nacionalne i vjerske strukture stanovništva, a potom, uslijed imigriranja prognanika, dolazi do poveüanja broja ukupnog stanovništva, te 171

R. Bajiü

promjena spolne, starosne i ekonomske strukture stanovništva. Od ostalih demografskih promjena koje su uslijedile istiþemo: poveüanje uþešüa gradskog u ukupnom stanovništvu, smanjenje stope nataliteta, rast stope mortaliteta, smanjenje stope prirodnog priraštaja itd. Podruþje današnje graþaniþke opüine je kontinuirano naseljeno od neolita. U 16. stoljeüu je, na ovom podruþju, formirano gradsko naselje (kasaba) Graþanica, koja je do kraja 19. stoljeüa poprimila urbane karakteristike orijentalno-islamskog grada, a nakon toga, tokom austrougarske uprave, i odreÿene karakteristike srednjoevropskih gradova. U socijalistiþkom periodu, razvoj grada je pospješen formiranjem industrijske zone u južnom dijelu gradske teritorije. Od formiranja kasabe, pa do danas, uska dolina Sokoluše je odluþujuüe uticala na smjer širenja, pa je gradsko podruþje izduženo u pravcu sjever-jug. Seoska naselja opüine Graþanica su spontano nastala skupinska naselja, razliþitih veliþina i starosti, od onih srednjovjekovnih, do onih koja su formirana u 17. i 18. stoljeüu. Opüina Graþanica raspolaže znaþajnim prirodnim bogatstvima (obradivo zemljište, pašnjaci, šume, termomineralne vode, kreþnjaci, gline itd.), što predstavlja dobru osnovu za njen privredni razvoj. Najznaþajnije privredne grane u prošlosti bile su: ratarstvo, stoþarstvo, voüarstvo, trgovina i zanatstvo do 60-ih godina 20. stoljeüa, a nakon toga tu ulogu postepeno preuzima industrija. Danas su najznaþajnije privredne grane: poljoprivreda (ratarstvo, stoþarstvo i voüarstvo); industrija (izrada proizvoda od plastike, prerada drveta i proizvodnja namještaja, proizvodnja obuüe i kožne galanterije, proizvodnja mašina i ureÿaja, proizvodnja celuloze i papira, proizvodnja hrane i piüa i dr.); graÿevinarstvo; trgovina; zanatstvo; saobraüaj; turizam i ugostiteljstvo; zdravstvo; sudstvo i školstvo. Od svih privrednih djelatnosti, najveüi znaþaj ima industrija od koje se ostvaruju i najveüi prihodi, te u kojoj je zaposlen najveüi broj aktivnog stanovništva na podruþju Graþaniþke opüine. Ukupan broj stanovnika opüine Graþanica u periodu od 1948. do 2008. godine se poveüao sa 30.820 na 51938, tj. za 1,7 puta. Po ovome vidimo da je Graþanica imala pozitivan demografski razvoj tokom cijelog posmatranog perioda. Najveüi rast stanovništva zabilježen je u periodu 1961-1991., što je posljedica industrijalizacije i deagrarizacije. (tabela 1 i 2 Tabela 1. Ukupno kretanje stanovništva opüine Graþanica i BiH u periodu 1948-1991. godina. Porast ili pad (u%) Godina BiH Graþanica BiH Graþanica 2564308 30820 0 0 1948 2847459 34114 11 10,7 1953 3277948 40695 15,1 19,3 1961 3746111 46950 14,3 15,4 1971 4124256 54311 10,1 15,7 1981 4377033 59134 6,1 8,9 1991

Izvor: Službeni popisi stanovništva SFRJ(1948,1953,1961,1971,1981 i 1991).

172

Promjene u demografskom razvoju opüine Graþanica u periodu od 1953. do 2008. godine Tabela 2. Godina 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. Kretanje ukupnog broja stanovnika opüine Graþanica i Tuzlanskog kantona u periodu 1996-2008. godine OPûINA TUZLANSKI Uþešüe Graþanice GRAýANICA KANTON u TK (u %) 54 025 611 481 8,84 47 820 516 004 9,27 51 829 528 146 9,81 52 440 538 376 9,74 52 772 505 053 10,45 53 040 507 490 10,45 53 226 509 548 10,44 53 381 509 215 10,48 52 364 502 418 10,42 51 450 496 885 10,35 51 634 496 280 10,40 51 705 496 830 10,41 51 938 497 813 10,43

Izvor: FZS, Procjena ukupnog broja prisutnog stanovništva TK po opüinama, stanje 31. 12.2008.

2. Prirodno kretanje stanovništva Stopa nataliteta u opüini Graþanica u ovom periodu bilježi konstantni pad, sa 36,2‰-1961. na 10,7 ‰ 2008. Za razliku od kretanja stope nataliteta, stopa mortaliteta se kretala umjerenijim tempom, bez ozbiljnih oscilacija i imala je tendenciju opadanja, sa 9,5 ‰ 1961. na 6,0 ‰ 2008. Stopa infantilnog mortaliteta stalno se smanjivala, 1961. je iznosila 95,3 ‰, a 2008. 3,6 ‰, što je uvjetovano ukupnim poboljšanjem društvenoekonomskih i zdravstveno-higijenskih prilika. Prirodni priraštaj se konstantno smanjivao, sa 26,7 ‰ 1961. na 4,9 ‰ 2008. Grafikon 1.
40 35 30 25 [‰] 20 15 10 5 0 1961 1962 1963 1964 1965 1966 1967 1968 1969 1970 1971 1972 1973 1974 1975 1976 1977 1978 1979 1980 1981 1982 1983 1984 1985 1986 1987 1988 1989 1990 1991
Živoroÿeni Umrli Priraštaj

Kretanje stopa nataliteta, mortaliteta i priraštaja u opüini Graþanica u periodu 1961-1991. godina

173

R. Bajiü

Tako da je opüina Graþanica od vrlo visokog prirodnog priraštaja spala na niski prirodni priraštaj, što üe imati velike posljedice na demografsku strukturu opüine u buduünosti. Opüa stopa fertiliteta u opüini Graþanica 1961. iznosila je 102,0 ‰, a u 1991. 30,9 ‰, dakle smanjena je za 3,3 puta. 3. Mehaniþko kretanje stanovništva Prostorna pokretljivost stanovništva na podruþju opüine Graþanica bila je prisutna u znatnoj mjeri. Najmasovnije su bile dnevne migracije i to migracije radnika i uþenika. Sedmiþne migracije su bile manje masovne, a uþesnici u tim migracijama bili su, takoÿe radnici i uþenici. Trajne migracije stanovništva opüine Graþanica, unutar opüine i van nje su, isto bile brojne. Od trajnih migracija stanovništva opüine Graþanica, najmasovnije su bile iz druge opüine iste SR. Prema popisu stanovništva iz 1961. godine, unutar opüine Graþanica trajno se preselilo 2332 stanovnika (u BiH 360411). Broj doseljenih stanovnika, na podruþje opüine Graþanica, iz drugih opüina BiH, prema istom popisu stanovništva, iznosio je 3326 stanovnika (u BiH 427122 stanovnika). Iz drugih opüina ex-Jugoslavije na podruþje opüine Graþanica, prema popisu stanovništva iz 1961. godine, doselio se 231 stanovnik (u BiH 110538 stanovnika). Prema tipu naselja iz kojih su dolazili migranti, najbrojniji su bili migranti iz seoskih naselja. Na podruþju opüine Graþanica iz seoskih naselja, prema popisu stanovništva iz 1961. godine, bilo je 4626 migranata (u BiH 622070 migranata). Iz mješovitih naselja bilo je na podruþju opüine Graþanica 404 migranta (u BiH 79068 migranata). Iz gradskih naselja, na podruþju opüine Graþanica, bilo je 848 migranata (u BiH 191312 migranata). Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, ukupan broj trajnih migranata na podruþju opüine Graþanica, od prije 1945. do 1991. godine, iznosio je 17261 stanovnik (u BiH 1606789 stanovnika). Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u unutaropüinskom preseljavanju stanovništva na podruþju opüine Graþanica uþestvovalo je 9027 stanovnika (u BiH 727399). Broj doseljenih iz drugih opüina BiH, na podruþje opüine Graþanica iznosio je 6965 stanovnika (u BiH 688614 stanovnika). Iz drugih opüina ex-Jugoslavije na podruþje opüine Graþanica, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, doselilo se 905 stanovnika (u BiH 158332 stanovnika). (Tabela 3) Tabela 3. Stanovništvo koje se doselilo u BiH i opüinu Graþanica u periodu 1961 - 1991. godina
Doseljeno iz Godina Podruþje BiH Graþanica BiH 1971 1981 Graþanica BiH Graþanica BiH druge opüine druge SR druge države SR BiH ex-Jugoslavije /inostranstva 427122 3326 506091 5374 609533 5970 688614 110538 231 123420 424 141330 622 158332 3228 2 / / 3780 14 5677 152 Nepoznato / / / / 13281 66 26767 212

Godine popisa stanovništva

1961

6965 905 Graþanica Izvor: Knjige popisa stanovništva za 1961, 1971, 1981. i 1991. godinu.

1991

174

Promjene u demografskom razvoju opüine Graþanica u periodu od 1953. do 2008. godine Prema popisu stanovništva iz 1981. godine na podruþju opüine Graþanica bilo je roÿeno ukupno 57469 osoba (u BiH 4562079 osoba). Od toga broja 46818 osoba nije se selilo izvan opüine roÿenja (u BiH 3189091). U drugu opüinu na podruþju BiH preselilo se 7728 osoba (u BiH 722476 osoba). Na podruþju opüina bivše Jugoslavije, a izvan teritorije BiH, živjelo je 2923 osobe koje su roÿene u opüini Graþanica (u BiH 650512). Dakle, sa podruþja opüine Graþanica, prema popisu stanovništva iz 1981. godine, bilo je iseljenih 10651 osoba ili 19,61 % od ukupnog stanovništva ove opüine. Prema istom popisu stanovništva, sa podruþja BiH bilo je iseljenih 650512 stanovnika ili 15,77 % od ukupnog stanovništva BiH. Najviše iseljenog stanovništva sa podruþja opüine Graþanica bilo je na teritoriji R Srbije, oko 1427 osoba ili 13,40 % od ukupnog broja iseljenih. Na podruþje uže Srbije iselilo se 553 stanovnika, a u Vojvodinu 824 osobe. U R. Hrvatsku iselilo se 962 stanovnika ili 9,03 % od ukupnog broja iseljenih. Sa podruþja BiH, najviše iseljenih bilo je u R Srbiju 319062 stanovnika ili 49,15 % od ukupnog broja iseljenih. U R Hrvatsku iselilo se 275247 stanovnika BiH ili 45,37 % od ukupnog broja iseljenih. (tabela 4)

Tabela 4.

Stanovništvo roÿeno u BiH i opüini Graþanica prema opüini roÿenja i podruþju u kojem stalno stanuju, po popisu stanovništva iz 1981. godine. Godina Roÿeni u Ukupno opüina roÿenja druga opüina Crna Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Svega uža Srbija Kosovo Vojvodina BiH 4562079 3189091 722476 9168 275247 5557 41478 319062 125502 5520 188040 1981 Graþanica 57469 46818 7728 37 962 44 453 1427 553 50 824

Podruþje stalnog stanovanja

BiH

Srbija

Izvor : Stanovništvo Bosne i Hercegovine, Narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod za statistiku RH., Zagreb, 1995., str. 11-13.

Migraciona komponenta imala je presudan znaþaj u promjeni ukupnog broja stanovnika opüine Graþanica, prije svega tokom agresije na R BiH, a i nakon toga, tj. sve do danas. Naime, od 1992. do 1995. godine na prostor graþaniþke opüine je imigrirao veliki broj stanovnika kako iz susjednih opüina, tako i iz cijele BiH, a posebno iz Podrinja. Opüina Graþanica je na svom podruþju imala iz drugih opüina 1996. godine 9130 raseljenih lica, a u 1997. je bilo 7242 osobe, dok je u 1999. godini bila 7291 osoba raseljena, a u 2010. godini svega 821 raseljena osoba. 175

R. Bajiü

4. Struktura stanovništva Spolna struktura stanovništva opüine Graþanica u periodu 1961-1991. godine se nije bitnije mijenjala od strukture stanovništva u BiH. Spolna struktura stanovništva na podruþju opüine Graþanica ide u korist ženskog stanovništva. Koeficijent maskuliniteta na podruþju opüine Graþanica bio je manji od jedan u sva þetiri popisa stanovništva. Takoÿer, i na podruþju BiH, koeficijent maskuliniteta manji je od jedan u sva þetiri popisa stanovništva. Starosna struktura se znatno izmijenila, jer je stanovništvo opüine Graþanica u periodu 1961-1991. godina prešlo put od od mladog tipa do zrelog tipa stanovništva. Došlo je do porasta starijeg i zrelog, a opadanje udjela mladog stanovništva. Osnovni uzrok demografskog procesa starenja stanovništva je opadanje nataliteta i fertiliteta, a i mortalitet neposredno utiþe na proces starenja stanovništva. Prema popisu stanovništva iz 1961. godine u opüini Graþanica procentualni udio tri velike dobne grupe izgledao je ovako: mladom stanovništvu, 0-19 godina starosti pripadalo je 49,16 % stanovništva opüine (u BiH 46,65 %); zrelom stanovništvu, 20-59 godina starosti pripadalo je 45,62 % stanovništva opüine (u BiH 47,32 %); starom stanovništvu 60 i više godina starosti pripadalo je 5,18 % stanovništva opüine (u BiH 5,97 %). Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u opüini u opüini Graþanica procentualni udio tri velike dobne grupe izgledao je ovako: mladom stanovništvu, 0-19 godina starosti, pripadalo je 32,64 % stanovništva opüine, (u BiH 31,69 %); zrelom stanovništvu, 20-59 godina starosti pripadalo je 55,78 % stanovništva opüine (u BiH 54,93 %); starom stanovništvu, 60 i više godina starosti pripadalo je 9,83 % stanovništva opüine (u BiH 11,04 %). Dakle, stanovništvo opüine Graþanica pripada zrelom stanovništvu kao i stanovništvo BiH. (tabela br. 5)

-

-

Tabela 5. Tri osnovna tipa dobne strukture stanovništva opüine Graþanica i države BiH u ukupnom stanovništvu 1961-1991.godina.
Starost 1961 1991 1961 1991 49,16 32,64 46,65 31,69 0-19 45,62 55,78 47,32 54,94 20-59 60 i više 5,18 6,75 7,12 9,83 5,97 7,71 8,26 11,04 godina 0,04 0,41 0,16 1,75 0,06 0,38 0,25 2,34 Nepoznato UKUPNO 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo i domaüinstva (uporedni podaci 1971 i 1981 po opštinama), RZS, Sarajevo, 1973., str. 32-33.; Statistiþki bilteni broj 257, (Stanovništvo po naseljenim mjestima), FZS, Sarajevo, 1998., str. 232. SZS.; Popis stanovništva 1961, Vitalna, etniþka i migraciona obeležja, Rezultati za opštine, knj. VI, Beograd, 1967. str. 25-26. GRAýANICA Godine popisa 1971 1981 47,81 39,47 45,03 53,25 BIH Godine popisa 1971 1981 45,42 38,01 46,49 53,48

176

Promjene u demografskom razvoju opüine Graþanica u periodu od 1953. do 2008. godine Ekonomska struktura stanovništva u opüini Graþanica bila je u skladu sa opüim društveno-ekonomskim uslovima koji su vladali u opüini Graþanica. Prema popisima stanovništva iz 1961. godine u opüini Graþanica ekonomska struktura izgledala je ovako: Tabela 6. Ukupno stanovništvo prema aktivnosti u opüini Graþanica i BiH, prema popisima stanovništva za 1961,1971,1981. i 1991. godinu Udio u ukupnom Ukupno stanovništvu (%)
Lica sa liþnim prihodom lica sa liþnim prihodom Izdržavanog 58,3 57,8 61,3 64,3 56,0 58,7 49,5 53,0 Izdržavano Aktivnog 0 0 0 0 0 0 39,2 40,2 34,6 34,9 37,7 36,9 40,7 39,1 Podruþje Aktivno Godina Ostali Svega

udio aktivnog stanovništva u ukupnom stanovništvu iznosio je 40,2 % (u BiH 39,2 %); udio izdržavanog stanovništva opüine u ukupnom stanovništvu iznosio je 57,8 % (u BiH 58,3 %); udio lica sa liþnim prihodima u opüini Graþanica, iznosio je 2,0 % (u BiH 2,5 %). Prema popisima stanovništva iz 1991. godine u opüini Graþanica ekonomska struktura stanovništva izgleda ovako: udio aktivnog stanovništva u ukupnom stanovništvu iznosio je 39,1 % (u BiH 40,7 %); udio izdržavanog stanovništva opüine u ukupnom stanovništvu iznosio je 53,0 % (u BiH 49,5 %); udio lica sa liþnim prihodima u opüini Graþanica iznosio je 7,9 % (u BiH 9,4 %).(tabela br.6)

1961

BiH Graþanica BiH Graþanica BiH Graþanica BiH Graþanica

3277935 1285841 30233 12153

80735 1911365 612 17468

2,5 2,0 4,1 2,9 6,3 4,4 9,4 7,9

3608287 1248272 148652 2211363 45834 15986 1336 29478

1971

3941316 1485088 249347 2206881 52630 19395 2340 30895

1981

4142820 1687975 389480 2052123 13242 57289 22340 4511 30365 73

1991

Izvor: Popis stanovništva 1961, Aktivnost i djelatnost – rezultati za naselja, knj. XIV, SZS, Beograd, 1965., str. 12,15.; Pops stanovništva, domaüinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. – Stanovništvo – uporedni podaci 1971, 1981 i 1991, Statistiþki bilten br. 265, FZS, Sarajevo, 1998., str. 109,117.

Etniþka struktura stanovništva u periodu 1961-1991., pokazuje da je opüina Graþanica imala valiki broj pripadnika razliþitih nacija i ta struktura se nije znaþajnije mijenjala. Tokom cijelog perioda Bošnjaci su predstavljali veüinu u opüini, drugi po brojnosti bili su Srbi, dok su na treüem mjestu bili Hrvati. Prema popisu stanovništva iz 1961. godine, na podruþju opüine Graþanica bilo je 66,52 % Bošnjaka i 30,64 % Srba. 177

R. Bajiü

Ova nacionalna struktura znaþajno se izmijenila za 30 godina, tj. prema zadnjem popisu stanovništva, iz 1991. godine, u opüini Graþanica bilo je prisutno 72,04 % Bošnjaka i 22,93 % Srba. Bošnjaþko stanovništvo u opüini Graþanica u periodu od 30 posmatranih godina zabilježilo je porast za više od 5,52 % , dok je za isti period srpsko stanovništvo opalo za 7,71 %. Udio ostalih se poveüao za 0,32 %. Porast broja Bošnjaka i smanjenje broja Srba i Hrvata u ovom podruþju u navedenom periodu u uskoj je vezi sa nacionalnim izjašnjavanjem, ali i sa posljedicama smanjivanja prirodnog priraštaja. (grafikon br. 3) Grafikon 3. Nacionalna struktura stanovništva opüine Graþanica po popisima 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

80 70 60 50 40 30 20 10 0 1961 1971
Bošnjaci Srbi

%

1981
Ostali

1991

Religijska struktura u opüini Graþanica sliþna je nacionalnoj strukturi. Najveüi broj stanovništva opüine pripada dvjema velikim religijama, Islamu i Hrišüanstvu. Vjerska pripadnost stanovništva opüine Graþanica u prošlosti odredila je sadašnju i buduüu nacionalnu pripadnost stanovništva opüine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u opüini Graþanica izjasnilo se 42322 ili 71,57 % stanovništva kao Muslimani (u BiH 1873370 ili 42,80 %). Prema istom popisu stanovništva 13359 ili 22,59 % stanovništva opüine izjasnilo se da pripadaju pravoslavlju (u BiH 1317487 ili 30,10 %). Kao ateisti i ostali izjasnilo se 1479 ili 2,50 % stanovništva opüine (u BiH 415818 ili 9,50 %). (tabela br.7.)

Tabela 7. Struktura stanovništva opüine Graþanica i BiH po vjeroispovijesti prema popisu stanovništva iz 1991. godine.
Godina Podruþje BIH 1991 % GRAýANICA % UKUPNO islamska pravoslavna katoliþka 4377033 1873370 100,00 59134 100 42,80 42322 71,57 1317487 30,10 13359 22,59 770358 17,60 156 0,26 ostale 161950 3,70 34 0,06 ateisti 249491 5,70 1445 2,44 nisu se izjasnili i nepoznato 4377 0,10 1908 3,23

Izvor: SG BiH, 1992., str. 286. 322.

178

Promjene u demografskom razvoju opüine Graþanica u periodu od 1953. do 2008. godine Zakljuþak Povoljan geografski i prometni položaj graþaniþke opüine nije mogao snažnije uticati na process demografske tranzicije koji je veü odavno zahvatio ovo podruþje. Ovaj proces se prije svega manifestuje kroz smanjenje stope prirodnog priraštaja, koja je rezultat naglog smanjenja stope nataliteta i umjerenog smanjenja stope mortaliteta s jedne strane, te sve manji broj mladog stanovništva, odnosno poveüanje broja zrelog i starijeg stanovništva s druge strane. Svakako društveno-historijski faktori, u prvom redu agresija na BiH, doveli su do: promjene opüinskih granica, smanjenja ukupnog broja stanovnika, poveüanja opüe gustoüe naseljenosti, imigriranja prognaniþkog stanovništva u graþaniþku opüinu, promjene u spolnoj strukturi, porasta broja nezaposlenih, poveüanje udjela bošnjaþkog u ukupnom stanovništvu opüine. Izvori i literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Wertheimer-Baletiü A., Demografija, Stanovništvo i ekonomski razvitak, Informator, Zagreb 1982. Federalni zavod za statistiku, Tuzlanski kanton u brojkama, Sarajevo 2009. Papiü K., Položaj i stanovništvo gornjeg Podrinja, Geografski pregled, XXIII, Sarajevo 1979. Friganoviü M., Demografija, Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb 1990. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Prostorni plan opüine Graþanica 2001-2021, Sarajevo 2000. Kulenoviü S., Etniþke prilike u prošlosti Graþanice i okoline, Etnologija sjeveroistoþne Bosne, rasprave-studije-þlanci, knj. 2., Muzej istoþne Bosne, Tuzla 1995. Kulenoviü S., Graþanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istoþne Bosne, Tuzla 1994. Kulenoviü S., Strukture stanovništva Tuzle i njena izmjena pod uticajem novijeg privrednog razvoja, magistarski rad, Beograd 1980. Strategija ekonomskog razvoja opüine Graþanica 2005-2010. Nacrt, Graþanica2005.

7. 8. 9.

179

R. Bajiü

180

Zbornik radova PMF 7, 181 – 187 (2010)

Originalni nauþni rad

PRIHVAT I ZBRINJAVANJE PROGNANIH LICA NA PODRUýJU OPûINE GRAýANICA OD 1992. DO DANAS ACCOMODATION AND CARE FOR DISPLACED PERSONS IN THE AREA OF MUNICIPALITY OF GRACANICA FROM 1992 UNTIL TODAY Mr. sc. Ramiz Bajiü, prof. MIZ., Tuzla

Abstrakt Na podruþju opüine Graþanica tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu utoþište je našao veliki broj raseljenih i prognanih lica sa privremeno zaposjednutih teritorij, a Doboja, Grapske, Kozarca, Sanskog Mosta, Prijedora, Srebrenice, Vlasenice, Zvornika i drugih okupiranih podruþja. Pored izbjeglih i prognanih lica, zbrinuto je oko 10.000 domicilnog stanovništva koje je izmješteno iz zona neposrednih ratnih dejstava na sigurnije prostore opüine. U radu su prezentirani podaci o broju smještajnih kapaciteta i lica po mjesnim zajednicama opüine Graþanica. Kljuþne rijeþi: Graþanica, mjesna zajednica, stanovništvo, rat, izbjegla i prognana lica Abstract During the aggression on Bosnia and Herzegovina, a large number of displaced persons from temporarily occupied territories of Doboj, Grabska, Kozarac, Sanski Most, Prijedor, Srebrenica, Vlasenica, Zvornik and other occupied areas have found refuge in the area of municipality of Gracanica. Besides all the displaced persons, around 10 000 locals have been relocated from the warzone to a safer area of the municipality. This paper presents the data on the number of accommodation capacities and displaced person numbers in the local communities of the municipality of Gracanica. Key words: Gracanica, local community, citizenship, war, displaced persons

R. Bajiü Uvod U Bosni i Hercegovini u toku 1991. godine bezbjedonosno-politiþka situacija se usložnjavala da bi kulminirala objavom rezultata izjašnjavanja graÿana na referendumu održanog 28.februara i 01.marta 1992.godine, a posebno poslije 06.aprila iste godine, kada je BiH priznata kao suverena i nezavisna država. Ratna razaranja, donose, pored gubitaka u ljudskim žrtvama, u povrijeÿenim i oboljelim i znatne materijalne štete ostavljajuüi u kratkom vremenskom periodu veliki broj ljudi bez krova nad glavom i najnužnijih sredstava za život. Tim ljudima je potrebna pomoü društvene zajednice, odnosno pomoü ljudi, što se i vidjelo u ratnim razaranjima na podruþju Bosne i Hercegovine u periodu 1992.1995.godine i dalje po okonþanju rata. Veliki broj prognanika i izbjeglih lica svoje prvo privremeno boravište nalazi u opüini Graþanica. U ovom radu prezentirani su podaci o prihvatu bošnjaþkih prognanih i izbjeglih lica u Graþanici, kao i njihov razmještaj po mjesnim zajednicama u individualne i kolektivne smještaje. 1. Stanovništvo Prema popisu stanovništva iz 1991.godine u opüini Graþanica na površini od 387 km2 živjelo je 59.050 stanovnika, od toga Bošnjaka 42.547, Srba 14.209, Hrvata 80 i ostalih 2.214. Gustina naseljenosti u to vrijeme je bila oko 150 stanovnika na km2. Stanovništvo opüine bilo je smješteno u 28 naseljenih mjesta, od þega je jedno gradsko, a 27 seoskih. Deset seoskih naselja je bilo nastanjeno srpskim stanovništvom, 17 bošnjaþkim, a jedno seosko i jedno gradsko naselje je mješovito sa veüinskim bošnjaþkim stanovništvom. Tokom rata iz gradskog naselja se na privremeno okupirane teritorije i inostranstvo iselila veüina srpskog stanovništva, a iz tri seoska naselja iseljavanje je bilo potpuno. Poþetkom 1992.godine na slobodnoj teritoriji opüine Graþanica živjelo je oko 46.000 domicilnog stanovništva i oko 15.000 izbjeglog i protjeranog stanovništva sa privremeno okupiranih teritorija. Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i izdvajanjem 6 MZ (Porjeþina, Petrovo, Kakmuž, Soþkovac, Karanovac i Boljaniü), opüina Graþanica zauzima površinu od 219,5 km2 , što þini 14,2 % teritorija Tuzlanskog kantona ili 0,428 % teritorija Bosne i Hercegovine. U 20 naselja,opüina Graþanica ima 54.064 stanovnika, što je 17,56 % Tuzlanskog kantona. Gustina naseljenosti na podruþju opüine Graþanica iznosi 250 stanovnika na 1 km2, a to je znatno više i od kantonalnog (210/km2) i bosnaskohercegovaþkog prosjeka (75 km2). 2. Aktivnosti na prihvatu i zbrinjavanju raseljenog stanovništva u periodu 1992.1995. godine na podruþju opüine Graþanica Kao i u onom prošlom ratu prije 50 i više godina, slobodna Graþanica je i u ovom ratu bila utoþište hiljadama unesreüenih i prognanih, koji su, bježeüi ispred agresorske vojske, zatražili spas na ovim prostorima. Veliki broj muhadžira dolazio je i prolazio kroz Graþanicu i njena okolna muslimansko-bošnjaþka sela tokom þitavog rata. Njih oko 10.000 ovdje se zaustavilo i doþekalo mir. Više desetina hiljada se kraüe ili duže vrijeme zadržavalo na ovim prostorima, þekajuüi smještaj i zbrinjavanje u drugim krajevima Bosne i Hercegovine ili u inostranstvu. Stanovnici ove opüine uvijek su ih doþekivali otvorenih domova i otvorena srca, dijeleüi sa njima zlo i dobro. 182

Prihvat i zbrinjavanje prognanih lica na podruþju opüine Graþanica od 1992. do danas

Na podruþju opüine Graþanica u periodu 1992.-1995. godine zbrinjavaju se izbjegla i prognana lica iz Kozarca, Sanskog mosta, Prijedora, Doboja, Srebrenice, Vlasenice i Zvornika. Procjenjuje se da je u navedenom periodu na podruþju opüine zbrinuto oko 60.000 izbjeglih i raseljenih lica. Prvo su pristigle izbjeglice iz Grapske, sela sjeveroistoþno od Doboja, sa potresnim svjedoþanstvima o strašnom zloþinu koji su þetnici izvršili u tom selu 09.maja 1992.godine. Plovinom juna pristiže nekoliko hiljada prognanika iz Bosanske krajine (Sanski Most, Prijedor, Kozarac, Trnopolje) sa straviþnim svjedoþanstvima o etniþkom þišüenju i genocidu koji su þetnici izvršili na tom dijelu Bosne i Hercegovine. Mnogi od njih, nakon kraüeg zadržavanja i oporavka u selima sjeverno od Graþanice, organizuju se i odlaze što dalje od rata. U proljeüe 1993.godine stanovnici opštine Graþanica i sami ekonomski iscrpljeni ratom i blokadama, prihvataju prognanike iz Zvornika, Srebrenice, Kamenice, Cerske i Goražda, koji su nosili sa sobom golemu tragediju Istoþne Bosne. U toku 1993. godine na podruþju opüine boravilo je oko 7.500 izbjeglih, raseljenih i prognanih lica. Pored iseljenih i prognanih lica sa podruþja drugih opüina, oko 10.000 domicilnog stanovnika je iz zona neposrednih ratnih dejstava izmješteno na sigurnija podruþja u okviru opüine. U okviru izvršenja ovih zadataka u 1993. godini izdato je 1029 Rješenja za privremeni smještaj u prazne kuüe i stanove. U funkciju je stavljeno 5 kolektivnih centara za smještaj prognanih i izbjeglih lica, aktiviran rad narodne kuhinje sa oko 2800 obroka dnevno. Za sva domaüinstva koja nisu bila u kolektivnom smještaju, a koja se nisu hranila u javnoj kuhinji bili su obezbijeÿeni paketi namirnica. Mnogi od njih su svoj privremeni dom dobili kasnije u novoizgraÿenom izbjegliþkom naselju u Doborovcima. Sredinom 1994.godine nekoliko stotina prognanika iz Janje i Bijeljine spas i utoþište našlo je na podruþju Graþanice. Krajem jula i poþetkom avgusta 1995. godine desila se neviÿena tragedija Srebrenice, veliki zloþin, genocid i egzodus. Više od 2.000 Srebreniþana, mahom iznemoglih staraca, žena i djece, zbrinuto je u kolektivne prihvatne centre, organizovane mahom po osnovnim školama, domovima kulture i hotelima na podruþju opüine. Da bi im se bar donekle ublažile prognaniþke muke, nakon izvjesnog vremena svi su dobili kvalitetniji smještaj i zbrinjavanje.1 (Tab.br.1)

Omer Hamziü i Mirzet Hamziü»ODBRANA GRAýANICE 25.5.92.»ITP MONOS» Graþanica, 1996. godine, strana 37, 38 i 39;

1

183

R. Bajiü

Tabela br. 1. Broj raseljenih lica smještenih na podruþju opüine Graþanica u periodu 1992-1995. god. ind. smještaj sa brojem lica 300 200 16 395 400 90 64 15 65 50 11 246 33 101 2086 1997 1685 42 1580 3200 510 444 67 195 150 26 2103 109 538 12646 kol. smještaj sa brojem lica 1 1 1 1 1 1 1 408 815 700 9 557 60 60 237 6 130 16 11 54 28 789 122 58 ind. smještaj sa brojem lica u1995.god. 13 40 10 46 130 39 kol. smještaj sa brojem lica u 1995.god. 1 272 1 450 1 1 1 1 1 1 123 22 503 9 46 117

mjesna zajednica

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 UKUPNO

Soko Džakule D.Orahovica Malešiüi Vranoviüi G.Orahovica Škahovica Piskavica Babiüi Rašljeva Prijeko Brdo D.Lohinja Miriþina Graþanica Doborovci Lukavica

70 2 48 127

477 123 703 4140 4 36 38 10 323 10 111 111 28 1526

5 2 48 63

47 123 703 2415

Izvor: Dokumentacija Civilne zaštite Graþanica 1995. godina

3. Zbrinjavanje stanovništva poslije agresije U decembru 1995.godine Vlada Tuzlansko-Podrinjskog kantona vodila je aktivnosti iznalaženja sredstava za adaptaciju objekata društvene strukture koji nisu u funkciji i dogradnje zapoþetih kako bi se raseljena lica iz kolektivnih izbjegliþkih centara razmjestila u te objekte, malo komforniji smještaj, po principu»stan za svaku porodicu». Donator za naprijed navedene aktivnosti bila je Njemaþka humanitarna organizacija»GTZ». U naprijed navedenoj akciji adaptirano je i završeno više objekata, kao što su: domovi kulture, škole, ambulante i dr.2 Gašenjem Opštinskog štaba za prijem i zbrinjavanje prognanih i raseljenih lica u 1996.godini,nadležnost za provoÿenje mjera zbrinjavanja raseljenih i prognanih lica preuzeo je Sekretarijat za raseljena i prognana lica opüine Graþanica. Po ukazanoj potrebi veliku pomoü pružali su štabovi i povjerenici civilne zaštite opštine Graþanica.
2

Mujiü Ibrahim «Uþešüe mjesne zajednice Gornja Orahovica u odbrambeno-oslobodilaþkom ratu od 1992.- 1996.godine i prijem i zbrinjavanje prognanika iz Podrinja»93.i 95.godine,Gornja Orahovica,juna 2000.godine,strana 89;

184

Prihvat i zbrinjavanje prognanih lica na podruþju opüine Graþanica od 1992. do danas U toku 1996.godine na podruþju opüine Graþanica smješteno je 9106 raseljenih, prognanih i izbjeglih lica i to 678 lica u objektima kolektivnog smještaja, a 8428 lica u privatnom smještaju. Aktivnosti na poslovima zbrinjavanja raseljenih i prognanih lica na podruþju Tuzlanskog kantona preuzelo je Ministarstvo za obnovu, razvoj i povratak, a u okviru opüina Služba za opštu upravu, boraþko invalidsku zaštitu, izbjegla i raseljena lica i zajedniþke poslove. U 2007.godini na podruþju opüine Graþanica smješteno je 1.432 raseljene osobe koje su smještene u naseljima i kuüama izgraÿene za potrebe prognanih lica. 5. Raseljena lica Kategorija raseljenih i izbjeglih lica u BiH javlja se sa poþetkom i u toku rata 1992-1995. u našoj državi. Istorija je zabilježila mnoge primjere planskog i stihijskog raseljavanja stanovništva sa odreÿenog prostora. Stanovništvo u svijetu se raseljavalo spašavajuüi se od prirodnih katastrofa: (poplave, zemljotresi, vulkani, epidemije i dr.), ili bježeüi od ratnih djejstava, a i planski je raseljavano. Na teritoriji BiH prema odreÿenim procjenama bilo je raseljeno gotovo 48 % njenog stanovništva. Tako je, prema procjenama nevladine agencije "Meÿunarodni forum Bosna" sa sjedištem u Sarajevu, u okviru teritorije BiH u periodu 1992-1996. godine bilo protjerano i raseljeno oko 714 hiljada stanovnika. Znaþajan broj stanovnika BiH u toku agresije na RBiH (1992-1995.) i neposredno nakon prestanka rata je izbjegao i otišao u inostranstvo. U periodu od 1992 do 1996. godine u inostranstvu je bilo oko 1.297.000 bosansko-hercegovaþkih stanovnika. Iz drugih opüina Graþanica je na svom podruþju imala 1996. godine 9106 raseljenih lica, a 1997. bile su 7242 osobe,3 dok je 1999. godine bila 7291 raseljena osoba.4Od 1992. do 1995. godine na prostor Graþaniþke opüine se naselio znatan broj stanovnika naroþito iz Podrinja. Obzirom na kriterij voljnosti, te migracije bile su prisilne.5 Ovaj tip migracija novijeg je postanka, a javlja se s jaþanjem nacionalizma s ciljem "premještanja þitavih etniþkih manjina, sliþnih zajednica i þak naroda zbog geopolitiþkih promjena."6 Prema podacima iz 1999. godine uoþljivo je da su raseljena lica naselila sve mjesne zajednice graþaniþke opüine, izuzev Prijekog Brda, a 3631 osoba ili 50 % od ukupnog broja raseljenih naselilo se u gradu Graþanica. Broj raseljenih tokom agresije bio je znatno veüi, o þemu svjedoþi primjer prognaniþkog naselja u selu Doborovcima, u kome je 1995. godine živjelo oko 1000 stanovnika, a 1999. godine 612 stanovnika. Taj broj se smanjio na 126 stanovnika u 2010. godini.7
3 4

Izvor: Graþaniþki glasnik br. 6, Monos, str. 41., Izvor: Prostorni plan opüine Graþanica, 2001-2021. str. 38. 5 O tipovima migracija vidi šire A. W. Baletiü, Op. cit., str. 196-197. 6 Friganoviü M., Op. cit. str. 142. 7 Od tog broja, najviše je porodica sa podruþja opüine Srebrenica i to iz sela: Trubari, Osmaþe, Šljivice, Osatice, Sulice, Liješüe, Raÿenoviüi, G. Potoþari, Dobrak, Karaþiüi, Pribidoli, Sase i dr., a pored njih Doborovce su naselili i prognanici sa podruþja opüina: Vlasenica (sela: Skugriüi, Sebioþina, Cerska, Nuriüi, Neÿeljišta, Buljeviüi i Džambiüi), Bratunac (sela: Urkoviüi, Pobrÿe, Hrnþiüi, Glogova i Konjeviü), Zvornik (sela: Glodi, Kamenica, Kostrijevo i Drinjaþa), dok oko 2 % od ukupnog broja otpada na prognaniþku populaciju iz ostalih dijelova BiH. (D. Džafiü, Narodni život i obiþaji prognanika u Doborovcima, seminarski rad, Tuzla 2002, str. 3.

185

R. Bajiü Tabela 2. Broj raseljenih lica u opüini Graþanica 1999. i 2010. godine nastanjenih po mjesnim zajednicama
NASELJE
Babiüi Doborovci Lohinja Džakule Graþanica Lukavica Lendiüi Malešiüi Miriþina Donja Orahovica Gornja Orahovica Piskavica Pribava Rašljeva Soko Stjepan Polje Škahovica Vranoviüi UKUPNO

Broj 1999.god.
186 612 808 45 3 631 659 250 122 88 171 20 247 77 47 196 28 104 7219

Broj 2010.god.
126 120 5 370 43 85 8 54 821

Izvor. Statistiþki podaci dobijeni u službi za raseljene opüine

Graþanica

Tabela. 3. Broj raseljenih osoba u opüini Graþanica 1999. i 2010. godine po mjestu prijeratnog prebivališta
Prijeratno prebivalište Doboj Derventa Srebrenica Bratunac Vlasenica Zvornik Modriþa Mrkonjiü Grad Bijeljina Višegrad Bosansko Petrovo Selo Brþko Jajce Tesliü Rudo Rogatica Bosanski Šamac Banjaluka Bosanska Gradiška Miliüi Bosanski Brod Kotor Varoš UKUPNO Broj (1999.) 3166 516 360 295 201 92 82 31 27 22 21 13 11 11 10 10 9 7219 (2010.) 264 37 220 73 94 66 12 2 8 7 8 6 6 2 8 1 2 1 4 821

Izvor: Statistika opüine Graþanica

186

Prihvat i zbrinjavanje prognanih lica na podruþju opüine Graþanica od 1992. do danas Najveüi broj raseljenih osoba u opüinu Graþanica imigrirao je iz susjednog Doboja, a zatim slijede opüine srednjeg Podrinja: Srebrenica, Bratunac, Vlasenica i Zvornik. Prezentirani podaci u tabeli 2 nam pokazuju da je, od ukupnog broja raseljenih lica u 1999. godini, koji su imigrirali u graþaniþku opüinu, njih 43,9 % bilo iz Doboja, 7,2 % iz Srebrenice, 5 % iz Bratunca, 4,1 % iz Vlasenice itd. (tabela 2). Broj raseljenih osoba u opüini Graþanica u 2010. godini se znatno smanjio, ali još uvijek je najveüi broj raseljenih lica iz Doboja njih 264, iz Srebrenice 220 raseljenih lica, iz Vlasenice 94 raseljene osobe, iz Bratunca 73 raseljena lica, iz Zvornika je 66 raseljenih osoba itd. (tabela 3). Zakljuþak: Rat protiv Bosne i Hercegovine 1992-1995. godine prouzrokovao je velika stradanja i prinudne migracije stanovništva. Prvi prognanici i izbjeglice na podruþje opüine Graþanica dolaze iz Bosanske krajine (Sanski Most, Prijedor, Kozarac, Trnopolje) sa straviþnim svjedoþanstvima o etniþkom þišüenju i genocidu koji su þetnici izvršili na tom dijelu Bosne i Hercegovine. Krajem 1995. godine na podruþju opüine Graþanica bilo je zbrinuto 16786 prognanih i izbjeglih lica, i to u individualnom smještaju 12646 lica, a u kolektivnom smještaju 4140 osoba. Samo u 1995. godini u 323 individualna objekta bilo je smješteno 1526 osoba, dok je u 62 kolektivna objekta smješteno 2415 osoba. Organi opüine Graþanica prognanim i raseljenim licima pružali su kompletnu socijalnu podršku. Kada je u pitanju teritorijalna pripadnost prognanih i raseljenih lica, koja su u toku rata zbrinuta u Graþanici, može se konstatovati da ih je bilo iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Po opüinama najviše ih je iz Doboja, Srebrenice, Bratunaca, Vlasenice i Zvornika. U Graþanici krajem 2010. godine bila je zbrinuta 821osoba, jer se nisu uspjeli vratiti u mjesta svog prijeratnog življenja. Izvori i literatura: Arhiva opštinskog štaba Civilne zaštite Graþanica 1992-1995.godina Mujiü I., «Uþešüe Mjesne zajednice Gornja Orahovica u odbrambenooslobodilaþkom ratu od 1992.-1996.godine i prijem i zbrinjavanje prognanika iz Podrinja» 93.i 95.godine,Gornja Orahovica,Juna 2000.godine,strana 89; 3. Wertheimer-Baletiü A., Demografija, Stanovništvo i ekonomski razvitak, Informator, Zagreb 1982. 4. Džafiü D., Narodni život i obiþaji prognanika u Doborovcima, Seminarski Rad, Tuzla 2002. 5. Federalni Zavod za statistiku, Tuzlanski kanton u brojkama, Sarajevo 2004. 6. Friganoviü M., Demografija, Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb 1990. 7. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Prostorni plan opüine Graþanica 2001-2021., Sarajevo 2000. 8. Kulenoviü S., Etniþke prilike u prošlosti Graþanice i okoline, Etnologija sjeveroistoþne Bosne, Rasprave-Studije-ýlanci, Knj. 2., Muzej Istoþne Bosne, Tuzla 1995. 9. Kulenoviü S., Graþanica i okolina, Antropogeografske i etnološke odlike, Muzej Istoþne Bosne, Tuzla 1994. 10. Strategija ekonomskog razvoja opüine Graþanica 2005-2010., nacrt, Graþanica 2005. 11. Omer H. i Mirzet H., Odbrana Graþanice 25.5.92., ITP MONOS, Graþanica 1996. 187 1. 2.

R. Bajiü

188

Zbornik radova PMF 7, 189 –197 (2010)

Originalni nauþni rad

SPOLNO-DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA OPûINE SREBRENICA U PERIODU 1961-1991. GODINE GENDER AND AGE STRUCTURE OF SREBRENICA MUNICIPALITY POPULATION IN PERIOD 1961-1991

Dr. sc. Alija Suljiü, docent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt U ovom radu analizirane su promjene u spolno - dobnoj strukturi stanovništva opüine Srebrenica u periodu 1961 - 1991. godine. Brojþani nesrazmjer izmeÿu spolova u opüini Srebrenica prisutan je u svim dobnim grupama, što je posljedica diferencijalnog nataliteta, mortaliteta i u manjoj mjeri razliþite prostorne pokretljivosti stanovništva opüine prema spolu. Do 1961. godine u opüini Srebrenica bilo je brojnije žensko u odnosu na muško stanovništvo, a u periodu poslije tog popisa dolazi do promjene u spolnoj srazmjeri u korist muškog stanovništva. Prosjeþna starost stanovništva opüine Srebrenica u 1961. godini iznosila je 22,3 godina, a u 1991. godini 29,8 godina. Kljuþne rijeþi: Srebrenica, opüina, spol, dob, prosjeþna starost, feminitet, maskulinitet. Abstract In this paper changes in gender and age structure of population of Srebrenica municipality from 1961 to 1991 are analysed. The figure disproportion between male and female gender is present in all age groups. This is a consequence of differential fertility, mortality and spatial movements of population of Srebrenica municipality. Up to 1961 in Srebrenica municipality female population was numerous in relation to male population. After this year changes appeared in gender structure of Srebrenica. Age average of population of Srebrenica municipality in 1961 was 22.3 years and in 1991 29.8 years.

Key words: Srebrenica, municipality, gender, age, age average, femininity, masculinity.

A. Suljiü

1. Uvod Analiza strukture stanovništva ima veliki znaþaj u demogeografskoj teoriji i praksi. Izmeÿu kretanja stanovništva i njegovih struktura postoji velika povezanost.1 Struktura stanovništva je u funkcionalnoj povezanosti sa prirodnim i mehaniþkim kretanjem stanovništva. Struktura stanovništva je faktor koji utiþe na prirodno i mehaniþko kretanje stanovništva. Najþešüe prouþavane strukture stanovništva su sljedeüe: biološka, ekonomska, socijalna, obrazovna, nacionalna, religijska, kulturna i dr.2 Jedna od najvažnijih struktura za demogeografsko prouþavanje jesu spolna i dobna struktura. One zauzimaju važno mjesto u razmatranju razvitka populacije odreÿenog prostora. Iako se u biti radi o dvije biološke strukture one se, uglavnom, prouþavaju zajedno s obzirom da je s fiziološkog aspekta za reprodukciju stanovništva neophodna razliþita spol, odnosno odreÿena starost stanovništva. Društveno - ekonomski faktori u znaþajnoj mjeri utiþu na promjene u spolno - dobnoj strukturi stanovništva.

2.

Promjene u spolno - dobnoj strukturi stanovništva opüine Srebrenica u periodu 1961 - 1991. godine

Promjene u spolnoj i dobnoj strukturi stanovništva opüine Srebrenica u periodu od 1961. do 1991. godine odvijale su se uglavnom pod uticajem nataliteta odnosno fertiliteta i mortaliteta. Uticaj druge komponente ukupnog kretanja stanovništva, tj. migracija stanovništva, nije znaþajnije uticao na promjenu u spolno - dobnoj strukturi stanovništva opüine. Na poþetku analiziranog perioda, tj. 1961. godine, broj ženskog u odnosu na muško stanovništvo opüine bio je neznatno veüi. Tako npr. koeficijent maskuliniteta u opüini Srebrenica u 1961. godini je iznosio 998,84, a trideset godina kasnije, tj. 1991. godine bio je 1061,05 (tabela 1. i grafikon 1.). Manji broj muškog u odnosu na žensko stanovništvo opüine posljedica je veüeg stradanja muškog stanovništva opüine u II svjetskom ratu. Osim toga, opüa je prirodna pojava da se raÿa veüi broj djece muškog u odnosu na ženski spol (5 do 7 % više). Iz toga proizlazi da natalitet utiþe na nesrazmjer izmeÿu spolova, i to u korist muškog stanovništva. Meÿutim, diferencijalni mortalitet prema spolu, migracije muškog stanovništva, kao i ratovi, utiþu na smanjivanje muškog u odnosu na žensko stanovništvo. Meÿutim, na promjene u spolno - dobnoj strukturi stanovništva opüine Srebrenica najveüi uticaj je imao fertilitet.

Macura, M.: Razmatranje u odnosima izmeÿu stanovništva i privrede, «Stanovništvo», br. 1, Beograd, 1965. str. 6. 2 Friganoviü, M.: Demogeografija-Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 107108.

1

190

Spolno-dobna struktura stanovništva opüine Srebrenica u periodu 1961-1991. godine
Tabela 1. Spolna i dobna struktura stanovništva opüine Srebrenica prema popisima 1961., 1971., 1981. i 1991. (u procentima). 1961 Starost 0–4 5–9 10–14 15–19 20–24 25–29 30–34 35–39 40–44 45–49 50–54 55–59 60–64 65–69 70–74 75 i više 1971 1981 1991

svega muško žensko svega muško žensko svega muško žensko svega muško žensko 16,70 8,48 14,51 7,51 11,20 5,68 8,26 4,27 10,74 5,67 8,68 4,40 7,65 4,19 3,29 2,26 3,67 3,40 2,56 2,03 0,48 3,73 1,76 1,36 1,01 1,73 1,75 1,27 0,99 0,21 0,14 0,02 8,22 14,59 7,34 6,99 13,53 6,96 5,53 12,52 6,30 3,99 11,26 5,77 5,07 4,28 3,92 2,43 1,93 1,25 1,94 1,65 1,29 1,04 0,28 0,18 0,03 8,15 4,21 5,98 3,14 7,88 4,10 6,52 3,36 5,51 2,70 3,17 1,37 2,49 1,02 1,80 0,72 2,37 1,12 1,99 1,00 1,16 0,58 0,73 0,36 0,34 0,17 7,25 11,23 5,85 6,57 12,41 6,56 6,22 11,91 5,96 5,50 11,48 6,05 3,94 2,84 3,78 3,16 2,81 1,79 1,47 1,08 1,26 0,99 0,58 0,37 0,17 9,16 4,93 8,03 4,19 6,23 3,23 4,71 2,43 6,46 3,37 5,18 2,65 4,53 2,20 2,50 1,00 1,93 0,80 1,24 0,48 1,45 0,63 1,49 0,68 0,06 0,04 5,38 5,85 5,95 4,23 3,84 3,00 2,28 3,09 2,53 2,33 1,50 1,14 0,76 0,82 0,81 0,02 8,96 4,58 9,00 4,73 9,71 5,11 9,57 5,17 8,22 4,55 7,18 3,74 6,51 3,33 5,51 2,76 4,16 2,11 5,64 2,90 4,33 2,14 3,37 1,57 1,81 0,68 1,18 0,47 1,32 0,48 2,76 1,33 4,37 4,27 4,60 4,94 4,40 3,67 3,44 3,18 2,75 2,05 2,74 2,19 1,80 1,13 0,71 0,84 1,43

5,43 10,78 5,84

0,31 Nepoznato 0,05

UKUPNO 100,0 49,97 50,03 100,0 50,21 49,79 100,0 51,04 48,96 100,0 51,48 48,52 Izvor: Popis stanovništva 1961, Vitalna, etniþka i migraciona obeležja, Rezultati za opštine, knj. VI, Beograd, 1967. str. XXVII-XXVIII.; Statistiþki bilten, br. 86, Stanovništvo i domaüinstva (uporedni podaci 1971 i 1981 za opštine), RZS, Sarajevo, 1982., str. 34-5.; Statistiþki bilteni broj 257, (Stanovništvo po naseljenim mjestima), FZS, Sarajevo, 1998., str. 232. SZS.

Brojþani nesrazmjer izmeÿu spolova u opüini Srebrenica prisutan je u svim dobnim grupama, što je posljedica diferencijalnog nataliteta, mortaliteta i u manjoj mjeri razliþite prostorne pokretljivosti stanovništva opüine prema spolu. Uticaj nataliteta djeluje u pravcu poveüanja muškog u odnosu na žensko stanovništvo. Meÿutim, diferencijalni mortalitet stanovništva (veüa smrtnost muške novoroÿenþadi, veüa smrtnost predradnog, radnog i postradnog muškog stanovništva u odnosu na žensko stanovništvo, kao i stradanje muškog stanovništva pod uticajem vanjskih faktora kao što je npr. rat i dr.) utiþe da se nesrazmjer izmeÿu spolova smanjuje. Ovi faktori prisutni su i kod stanovništva opüine Srebrenica što se može vidjeti kroz analizirane podatke dobivene prilikom popisa stanovništva u periodu 1961 - 1991. godine. Iz podataka u tabeli broj 1. i grafikona 1. možemo vidjeti da je u 1961. godini muško stanovništvo opüine Srebrenica, starosti od 0 do 29 godina, bilo brojnije od ženskog stanovništva iste starosti (0 - 29 godina). Ovaj nesrazmjer spolova u navedenoj dobnoj grupi je normalan, a javlja se kao posljedica opüe prirodne pojave da se više raÿa muške nego ženske djece. Brojnost ženskog u odnosu na muško stanovništvo opüine u 1961. godini, javlja se kod stanovništva starosti od 30 do 75 i više godina. Izuzetak je starosna grupa od 55 do 59 godina. Ovaj nesrazmjer meÿu polovima stanovništva opüine uvjetovan je diferencijalnim mortalitetom prema spolu ili nekim vanjskim 191

A. Suljiü

faktorima, kao npr. ratna stradanja muškog stanovništva itd. Posljedice diferencijalnog mortaliteta (ratna stradanja muškog stanovništva) možemo vidjeti kod stanovništva opüine Srebrenica koje je imalo 15 i više godina u vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata. To se može vidjeti i kod muškog stanovništva opüine koje je 1961. godine bilo starije od 35 godina, a u vrijeme II svjetskog rata imalo je izmeÿu 15 i 20 godina. Još su veüa stradanja muškog stanovništva koje pripada starosnim grupama 35-39, 40-44, 4549 godina itd. Pored diferencijalnog mortaliteta stanovništva opüine Srebrenica na spolno-dobu strukturu uticao je i pad fertiliteta u vrijeme trajanja II Svjetskog rata. Tako je naprimjer udio stanovništva starosti od 15 do 19 godina bio manji od udjela stanovništva koje je roÿeno neposredno prije i poslije II svjetskog rata. To je stanovništvo starosti od 10 do 14 i od 20 do 24 godine.

U narednim popisima, tj. u 1971., 1981. i 1991. godini dolazi do poveüanja broja muškog u odnosu na žensko stanovništvo opüine Srebrenica. Ovo je posljedica diferencijalnog nataliteta, odnosno veüeg broja živoroÿene muške u odnosu na žensku djecu. Za razliku od 1961. godine kada je u ukupnom stanovništvu opüine Srebrenica prevladavalo žensko stanovništvo, u 1971. godini bio je obrnut sluþaj, tj. prevladavalo je muško stanovništvo. Koeficijent maskuliniteta stanovništva opüine Srebrenica u 1971. godini iznosio je 1008,61 (u BiH 959,76), (tabela 2. i grafikon 2.). Muško stanovništvo opüine Srebrenica od 0 do 39 godina, kao i od 65 do 74 godine starosti brojnije je od ženskog stanovništva istih starosnih grupa. Ako uporedimo podatke iz 1961. i 1971. godine, vidjeüemo da se poveüava udio mladog i mlaÿeg sredovjeþnog muškog stanovništva opüine u ukupnom stanovništvu, što je posljedica diferencijalnog nataliteta prema spolu. I u naredna dva popisa stanovništva, tj. u 1981. i 1991. godini zabilježen je porast muškog u odnosu na žensko stanovništvo opüine Srebrenica. Prema popisu iz 1981. godine koeficijent maskuliniteta u opüini Srebrenica iznosio je 1042,66 (u BiH 989,18). U ukupnom stanovništvu opüine Srebrenica, prema popisu 1981. godine, prevladava muško stanovništvo starosti od 0 do 49 godine, dok žensko stanovništvo starosti od 50 do 75 i više godina prevladava nad muškim stanovništvom opüine. Koeficijent maskuliniteta u opüini Srebrenica prema popisu iz 1991. godine iznosio je 1061,05 (u BiH 995,69) (tabela 2. i grafikon 2.). Muško stanovništvo opüine Srebrenica starosti od 0 do 54 godine je brojnije od ženskog stanovništva iste starosti. 192

Spolno-dobna struktura stanovništva opüine Srebrenica u periodu 1961-1991. godine

Meÿutim, žensko stanovništvo ove opüine starosti od 55 do 75 godina i više je brojnije od muškog stanovništva iste starosne dobi (grafikon 3).

Tabela 2. Opüi koeficijent feminiteta i maskuliniteta u opüini Srebrenica prema popisima stanovništva 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
Stanovništvo prema popisima Godina svega 1961. 1971. 1981. 1991. 29283 33357 36292 36666 muških 14633 16750 18525 18876 ženskih 14650 16607 17767 17790 Koeficijent feminiteta 1001,16 991,46 959,08 942,47 Koeficijent maskuliniteta 998,84 1008,61 1042,66 1061,05

U periodu od 1961. do 1991. godine, u opüini Srebrenica, stalno se poveüavao udio muškog u odnosu na žensko stanovništvo ove opüine. Godine 1961. muško stanovništvo opüine Srebrenica bilo je brojnije od ženskog stanovništva opüine samo u starosnim grupama od 0 do 29 godina i od 55 do 59 godina starosti. Meÿutim, 30 godina kasnije, tj. 1991. godine, došlo je do znaþajnih promjena u spolnoj strukturi stanovništva opüine. Udio mladog i zrelog muškog stanovništva opüine bio je veüi od udjela ženskog stanovništva opüine odgovarajuüe starosti. Ovo je, svakako, posljedica raÿanja veüeg broja muške u odnosu na žensku djecu. U istom periodu poveüavao se udio ženskog stanovništva u staraþkom kontingentu, što je posljedica diferencijalnog mortaliteta, tj. veüe smrtnosti muškog stanovništva opüine, kao i kraüeg trajanja životnog vijeka muškog u odnosu na žensko stanovništvo opüine (grafikon 3).

193

A. Suljiü

Pored udjela muškog i ženskog stanovništva u ukupnom stanovništvu, tj. koeficijenta maskuliniteta i feminiteta, važno obilježje spolne strukture stanovništva je: udio predfertilnog (0–14 godina), fertilnog (15–49 godina), postfertilnog (50 i više godina), udio predradnog (0–14 godina), radnog (15–65 godina) i postradnog kontingenta stanovništva u ukupnom stanovništvu (preko 65 godina starosti). Promjene u dobnim grupama ženskog stanovništva opüine Srebrenica s obzirom na reprodukcijske moguünosti u periodu od 1961. do 1991. godine možemo pratiti kroz podatke u tabeli 3 i grafikonu 4. Udio predfertilnog (od 0 do 14 godina starosti) stanovništva u ukupnom stanovništvu opüine Srebrenica smanjen je s 20,74 % u 1961. na 13,24 % u 1991. godini, dakle za 7,5 %. U istom periodu došlo je do poveüanja udjela ženskog stanovništva fertilne i postfertilne dobi u ukupnom stanovništvu opüine Srebrenica, tako da je udio fertilnog (od 15 do 49 god. starosti) stanovništva u ukupnom stanovništvu ove opüine porastao sa 22,87 % u 1961. na 24,43 % u 1991. godini, dakle za 1,56 %. Udio postfertilnog (50 i više godina starosti) u ukupnom stanovništvu opüine Srebrenica u periodu 1961-1991. godina porastao je za 4,43 %, odnosno sa 6,41 % u 1961. na 10,84 % u 1991. godini. Promjene u dobnim grupama ženskog stanovništva opüine Srebrenica s obzirom na reprodukcijske moguünosti uvjetovane su blagim starenjem stanovništva ove opüine.
Tabela 3. Žensko stanovništvo opüine Srebrenica s obzirom na reprodukcijske moguünosti u periodu 1961–1991. godine (u procentima).
Godina popisa 1961 1971 1981 1991 od 0 do 14 20,74 20,04 17,18 13,24 Godine starosti od 15 do 49 22,87 23,82 24,4 24,43 50 i više godina 6,41 5,92 7,38 10,84

194

Spolno-dobna struktura stanovništva opüine Srebrenica u periodu 1961-1991. godine

Prema podacima popisa stanovništva iz 1961. godine u opüini Srebrenica, s obzirom na radnu sposobnost, predradnom stanovništvu opüine pripadalo je 21,67 % muškog i 20,74 % ženskog, radnom 26,95 % muškog i 27,75 % ženskog i postradnom stanovništvu opüine pripadalo je 1,34 % muškog i 1,50 % ženskog od ukupnog stanovništva opüine. Trideset godina kasnije, tj. 1991. godine, došlo je do promjena, i to: predradnom kontingentu pripadalo je 14,42 % muškog i 13,24 % ženskog, radnom 34,11 % muškog i 31,16 %, te postradnom 1,63 % muškog i 2,68 % ženskog stanovništva. Dakle, u periodu od 1961. do 1991. godine u opüini Srebrenica došlo je do smanjenja odnosno poveüanja udjela pojedinih kontingenata stanovništva u ukupnom stanovništvu s obzirom na radnu sposobnost. Udio predradnog kontingenta stanovništva opüine u periodu 1961-1991. godine smanjen je za 7,25 % kod muškog i 7,50 % kod ženskog, a udio radnog kontingenta stanovništva opüine poveüao se za 7,16 % kod muškog i 3,41 % kod ženskog, dok se udio postradnog stanovništva opüine poveüao za 0,29 % kod muškog i 1,18 % kod ženskog stanovništva opüine. Ove promjene uvjetovane su smanjivanjem prirodnog priraštaja kao i blagim starenjem populacije opüine Srebrenica. Pored spolne strukture, važna je i dobna struktura stanovništva koja je rezultat dugogodišnjeg djelovanja faktora koji djeluju na opüe kretanja stanovništva: prirodnih i migracionih. Isto tako, dobna struktura stanovništva opüine uticala je povratno na fertilitet, natalitet, mortalitet i dr. U okviru dobne strukture stanovništva opüine važni su i tipovi dobne strukture, s posebnim osvrtom na udio mladog, zrelog i starog stanovništva (tabela 4).

195

A. Suljiü Tabela 4. Osnovni tipovi dobne strukture stanovništva opüine Srebrenica i BiH u ukupnom stanovništvu 1961–1991.
Srebrenica Starost 1961 0 –19 20 – 59 60 i više godina Nepoznato Ukupno 50,67 43,88 5,40 0,05 100,0 Godine popisa 1971 51,90 41,51 6,25 0,34 100,0 1981 1991 BiH Godine popisa 1961 1971 1981 1991 46,65 47,32 5,97 0,06 100,0 45,42 46,49 7,71 0,38 100,0 38,01 53,48 8,26 0,25 100,0 31,69 54,93 11,04 2,34 100,0

47,03 38,45 46,80 51,12 6,11 7,68 0,06 2,75 100,0 100,0

Iz date tabele uoþljivo je da kontingentu mladog stanovništva u opüini Srebrenica, prema popisu stanovništva iz 1961. godine, pripada 50,67 % stanovništva (u BiH bilo je 46,65 % mladog stanovništva), dakle za 4 % manje. Prema popisu stanovništva 1991. godine, mladog stanovništva opüine Srebrenica bilo je 38,44 %, a u BiH 31,69 %, što je za 6,75 % manje u odnosu na opüinu Srebrenica. Za trideset godina uþešüe mladog stanovništva u ukupnom stanovništvu, smanjeno je za 12 % u opüini, a za 15 % u BiH, što znaþi da je stanovništvo u BiH brže starilo nego u opüini. U istom periodu, udio zrelog stanovništva u opüini Srebrenica poveüao se za nešto više od 7,5 %, a u BiH za 7,61 %, dakle, kao i u opüini. Udio starog stanovništva poveüao se za 5,0 % u opüini Srebrenica, a za 7,34 % u BiH. Na osnovu navedenih podataka možemo reüi da je stanovništvo opüine Srebrenica u periodu 1961-1991. godine pripadalo mladom tipu, kao i stanovništvo BiH u periodu 1961-1981. godina, dok je u 1991. godini bosanskohercegovaþko stanovništvo pripadalo starom tipu dobne strukture. Za detaljnije prouþavanje dobne strukture stanovništva važni su razni pokazatelji kao što su: prosjeþna starost stanovništva, koeficijenti dobne ovisnosti i dr. Prosjeþna starost stanovništva opüine Srebrenica prema popisu stanovništva iz 1961. godine iznosila je 22,3 godine, a prema popisu stanovništva iz 1991. godine, 29,8 godina. U BiH je prosjeþna starost stanovništva 1961 godine bila 24,2 godine, a 1991. godine 32,9 godina. Dakle, za trideset godina stanovništvo opüine Srebrenica postaralo se za 7,5 godina, a u BiH za 8,7 godina. Brže starenje stanovništva BiH u odnosu na stanovništvo opüine Srebrenica uvjetovano je manjim prirodnim priraštajem bosanskohercegovaþkog u odnosu na opüinsko stanovništvo. 3. Zakljuþak U periodu od 1961-1991. godine izmeÿu ukupnog kretanja stanovništva i spolnodobne strukture stanovništva opüine Srebrenica postojala je meÿusobna ovisnost. U ovom periodu neravnoteža u odnosu broja muškog i ženskog stanovništva opüine Srebrenica posljedica je prirodnog i mehaniþkog kretanja stanovništva, odnosno diferencijalnog nataliteta, mortaliteta i prostorne pokretljivosti stanovništva prema spolu. Višak ženskog u odnosu na muško stanovništvo u opüini Srebrenica prema popisu stanovništva 1961. godine posljedica je stradanja muškog stanovništva u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnih emigracija koje su uglavnom obuhvatale muško stanovništvo. Nakon 1961. godine smanjivao se udio ženskog, a poveüavao udio muškog u ukupnom stanovništvu. Ovakav razvoj i promjene u spolnoj strukturi opüine Srebrenica nakon 1961. godine može se objasniti þinjenicom da se uslijed društvenoekonomskog napretka i poboljšanja zdravstveno-higijenskih uslova na podruþju opüine 196

Spolno-dobna struktura stanovništva opüine Srebrenica u periodu 1961-1991. godine

Srebrenica smanjila i smrtnost dojenþadi. Zbog toga, što se po pravilu raÿa više muške nego ženske djece u najmlaÿim starosnim grupama opüine Srebrenica javljao se veüi broj muških nego ženskih osoba. Osim toga, bitno je napomenuti da je opüina Srebrenica u posmatranom periodu spadala u tradicionalne i ekonomski slabije razvijene sredine u kojoj je dug niz godina bio visok udio neobrazovanih i ekonomski neaktivnih žena. Zbog toga je bila i þešüa bremenitost žena i teži uslovi života što je uticalo i na veüu diferencijalnu smrtnost žena, te se time može objasniti njihov manjak u odnosu na muško stanovništvo. Dobna struktura stanovništva opüine Srebrenica u posmatranom je periodu takoÿe rezultat djelovanja prirodnog kretanja i migracija stanovništva. Zbog snižavanja stopa nataliteta i prirodnog priraštaja, te u odreÿenoj mjeri i emigracije produktivnog dijela stanovništva u opüini Srebrenica smanjivao se udio mladog, a poveüavao udio zrelog i starog stanovništva u ukupnom. Bitno je takoÿe napomenuti da je dobna struktura povratno djelovala na fertilitet, natalitet, mortalitet, a samim tim i na prirodni priraštaj stanovništva opüine Srebrenica. Uslijed ovih procesa opadala je potencijalna vitalnost i biodinamika stanovništva ovog podruþja.

4. 4.1. Literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6.

REFERENCE

Breznik, D.: Demografija – Analiza, metodi i modeli. Nauþna knjiga, Beograd, 1980. Friganoviü, M.: Demogeografija – Stanovništvo svijeta. Školska knjiga, Zagreb, 1990. Macura, M.: Razmatranje u odnosima izmeÿu stanovništva i privrede, «Stanovništvo», br. 1, Beograd, 1965. Nejašmiü, I.: Demogeografija - stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb, 2005. Suljiü, A.: Demogeografske promjene u opüini Srebrenica, Sarajevo, 2004. (Magistarski rad). Wertheimer-Baletiü, A.: Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb, 1999.

4.2. Izvori 1. 2. Popis stanovništva 1961., Vitalna, etniþka i migraciona obeležja, Rezultati za opštine, knj. VI, SZS, Beograd, 1967. Popis stanovništva, domaüinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. Stanovništvo - uporedni podaci 1971, 1981 i 1991, Statistiþki bilten br. 265., FZS, Sarajevo, 1998. Popis stanovništva, domaüinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. Doseljeno stanovništvo – po opüinama, Statistiþki bilten br. 271. FZS, Sarajevo, 1999. Statistiþki godišnjaci BiH od 1965-1991., Republiþki zavod za statistiku, Sarajevo. Statistiþki godišnjak BiH, br. 92., Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994. Opštine u SR BiH 1963 - 1973., Republiþki zavod za statistiku, Sarajevo, 1974. Vitalni dogaÿaji u SR BiH 1975 - 1984., Statistiþki bilten br. 143., Republiþki zavod za statistiku, Sarajevo, 1986.

3.

4. 5. 6. 7.

197

A. Suljiü

198

Zbornik radova PMF 7, 199 –204 (2010)

Originalni nauþni rad

PROMJENE U OBRAZOVNOJ STRUKTURI STANOVNIŠTVA OPûINE SREBRENICA U DRUGOJ POLOVINI 20. STOLJEûA CHANGES IN EDUCATIONAL STRUCTURE IN MUNICIPALITY SREBRENICA IN THE SECOND HALF OF 20TH CENTURY Dr. sc. Alija Suljiü, docent, Dr. sc. Salih Kulenoviü, red. prof., Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt U ovom radu analizirane su promjene u obrazovnoj strukturi stanovništva opüine Srebrenica u periodu 1961. - 1991. godine. Podruþje opüine Srebrenica bilo je do 70.-ih godina 20. stoljeüa meÿu najnerazvijenijim u Bosni i Hercegovini što je, svakako, imalo uticaja i na nepovoljnu obrazovnu strukturu stanovništva ove opüine. Znaþajnije promjene u obrazovnoj strukturi stanovništva nastupit üe poslije 70-ih godina 20. stoljeüa. Veüinu nepismenog stanovništva opüine Srebrenica þinilo je žensko stanovništvo, posebno žensko stanovništvo starije životne dobi. Kljuþne rijeþi: Opüina Srebrenica, obrazovna struktura, pismeni, nepismeni, muško i žensko stanovništvo, spol, dob, školska sprema. Abstract In this paper changes in educational structure in Srebrenica municipality in the period from 1961 to 1991 are analyzed. Area of Srebrenica municipality was among the most undeveloped in Bosnia and Herzegovina up to 70s of the 20th century. These conditions caused unfavourable educational structure of population in this municipality. Significant changes in educational structure appeared after 70s of 20th century. Majority of uneducated people were women and especially female population of older age. Key words: Srebrenica municipality, educational structure, educated, uneducated, male and female population, gender, age, professional qualifications.

A. Suljiü, S. Kulenoviü

1. Uvod Obrazovna struktura je jedno od važnijih društveno-ekonomskih obilježja stanovništva. S obzirom da obrazovanost odreÿenog stanovništva zavisi od ukupnih društveno-ekonomskih procesa možemo reüi da je obrazovna struktura stanovništva dosta dobar pokazatelj dostignutog nivoa društveno-ekonomskog razvoja. Zbog toga se koristi kao jedan od indikatora HDI (Human development index). Na obrazovnu strukturu stanovništva mogu uticati razni faktori kao što su: konzervativan odnos prema nekim tradicionalnim zanimanjima, patrijarhalni odnos prema obrazovanju žena, opüe siromaštvo naroda i dr. Proces obrazovanja stanovništva traje dosta dugo i iziskuje velike materijalne troškove, kao i promjenu mišljenja u narodu o nužnosti obrazovanja mlade i zrele populacije, prije svega ženskog dijela stanovništva (Suljiü, 2003: 94). Osnovna obrazovna obilježja stanovništva su pismenost i školska sprema, a podatke o ovim obilježjima dobivamo, uglavnom, iz podataka popisa stanovništva (Nejašmiü, 2005: 202). Pismenost kao najniža, odnosno poþetna razina obrazovanja pojedinca predstavlja osnovu za dalje školovanje kao i ukljuþivanje u savremeni proces rada i kvalitetnog življenja (Nejašmiü, 2005). Prema metodologiji popisa stanovništva u bivšoj Jugoslaviji pismenom se osobom smatrala svaka osoba koja je izjavila da zna napisati i proþitati tekst iz svakodnevnog života, bez obzira na kojem pismu pisala ili jeziku govorila. Školska sprema je najviši nivo obrazovanja pojedine osobe koja se stiþe završetkom odgovarajuüe škole koja je formalno-pravno priznata u važeüem sistemu obrazovanja neke države ili društveno-politiþke zajednice. Uglavnom se to odnosi na škole iznad razine osnovne (osmogodišnje) škole. 2. Promjene u obrazovnoj strukturi stanovništva opüine Srebrenica u periodu 1961. – 1991. godine Zbog uporedivosti veüeg djela popisnih podataka o obrazovnoj strukturi stanovništva opüine Srebrenica za period 1961.-1991. godina, mi üemo iste ovdje analizirati i pojasniti. Podruþje opüine Srebrenica do 80.-ih godina 20. stoljeüa bilo je meÿu najnerazvijenijim u Bosni i Hercegovini što je, svakako, uticalo i na lošu obrazovnu strukturu opüinskog stanovništva. Obrazovanje nije osobna stvar pojedinca veü cjelokupne društveno-politiþke zajednice koja mora naüi naþina i sredstava da omoguüi školovanje što veüem, ako ne i cjelokupnom stanovništvu nekog podruþja (države, regije i dr.). Ako se uzme u obzir da je Bosna i Hercegovina do kraja 60-ih godina bila agrarna zemlja, a podruþje opüine Srebrenica bilo je agrarno sve do 80-ih godina 20. stoljeüa, onda nam podaci o obrazovnoj strukturi stanovništva ove opüine neüe djelovati pretjerano nezadovoljavajuüe. Prema podacima iz popisa stanovništva 1961. godine u opüini Srebrenica bilo je ukupno 20146 osoba koje su bile stare 10 i više godina (u BiH 2375803), a od tog broja nepismeno je bilo 8855 osoba, ili 43,95% (u BiH 772679, ili 32,52%), (tabela br. 1.). Analiza strukture nepismenih prema raspoloživim podacima o dobnim grupama nepismenog stanovništva opüine, daje nam smjer promjene svijesti meÿu generacijama o nužnosti obrazovanja. Tako je, na primjer, udio nepismenog stanovništva, starog 1019 godina, (dio mladog stanovništva) iznosio 14,59% u ukupnom nepismenom stanovništvu opüine (u BiH 9,43%). Udio nepismenog opüinskog stanovništva, starosti 20-34 godine, bio je više nego duplo veüi i iznosio je 35,65% od ukupnog nepismenog stanovništva opüine (u BiH 28,73%). Najveüi udio nepismenih u opüini Srebrenica bio je u grupi stanovništva starosti 35-64 godine – 42,73% (u BiH 51,27%), a najmanji u 200

Promjene u obrazovnoj strukturi stanovništva opüine Srebrenica u drugoj polovini 20. stoljeüa

grupi starog stanovništva (65 i više godina) i iznosio je 7,02% (u BiH 10,56%). Dakle, gotovo polovina opüinskog stanovništva, starosti 10 i više godina, bila je nepismena, a od toga je gotovo 1/3 bilo stanovništvo starosti 35-64 godine (tabela br. 1 i grafikon br. 1). Znaþajnija promjena smanjenja udjela nepismenog stanovništva opüine Srebrenica dogodila se u meÿupopisnom periodu 1971-1981. godine. U navedenom periodu udio nepismenih u ukupnom stanovništvu starom 10 i više godina smanjio se gotovo za 14% kod opüinskog i blizu 9% kod republiþkog stanovništva. Ovo je odraz poboljšanih društveno-ekonomskih uvjeta života na podruþju opüine Srebrenica, a što je opüi odraz ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine u navedenom periodu. U meÿupopisnom periodu 1981.-1991. godina nastavio se trend smanjenja nepismenog stanovništva opüine Srebrenica, tako da je bilo ukupno 15,5% nepismenog stanovništva u ukupnom stanovništvu starom 10 i više godina (u BiH 9,95%). Sliþno je bilo i u meÿupopisnom periodu 1961.-1971. godina kada se udio nepismenih se smanjio za nešto više od 7% kod opüinskog i oko 9% kod republiþkog stanovništva (tabela br. 1 i grafikon br. 1).
Tabela 1. Nepismeno stanovništvo opüine Srebrenica i BiH, staro 10 i više godina, po starosnim grupama prema popisima stanovništva 1961., 1971., 1981. i 1991. godine.
Starost nepismenih Godina BiH/ opü. Srebrenica BiH Srebrenica BiH Srebrenica BiH Srebrenica BiH 1991. Srebrenica Ukupno stanovništvo 3277948 29283 3746111 33357 4124256 36292 4377033 36666 Stanovništvo staro 10 i više godina 10-19 20-34 ukupno nepismeno 1961. 1971. 2375803 20146 2897941 23976 3383159 27711 3697232 30083 772679 8855 671925 8689 491044 6278 367733 4661 72919 222027 396129 1292 3157 3784 35467 97770 404900 973 2085 4468 7859 32244 293397 212 102 806 298 4005 2974 81604 622 133788 1163 157544 1255 153338 1287 35-64 65 i više godina i nepoznato

1981.

5722 12538 196135

Izvor: Popis stanovništva 1961, Školska sprema i pismenost (po naseljima), knjiga XIII, SZS, Beograd, 1965. Str. 3, 316-17.; Popis stanovništva i stanova 1971, Stanovništvo (etniþka, prosvetna i ekonomska obeležja stanovništva i domaüinstva prema broju þlanova), Rezultati po opštinama, SZS, Beograd, 1974. str.3, 25.; Popis stanovništva, domaüinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. Stanovništvo - uporedni podaci 1971, 1981 i 1991, Statistiþki bilten br. 265, FZS; Popis stanovništva 1961, knj. VII. SZS, Beograd 1965.

I pored znaþajnog smanjenja udjela nepismenog stanovništva opüine Srebrenica, u periodu 1961.-1991. godina, tj. s 44,0% u 1961. na 15,5% u 1991. godini (u BiH 9,9%), i dalje je bio veliki udio ženskog u ukupnom nepismenom stanovništvu opüine. Ukupno su bile nepismene 3873 osobe, stare 10 i više godina, ili 83,1% od ukupnog nepismenog stanovništva opüine Srebrenica (u BiH 83,0%). Dakle, prosjek nepismenosti ženskog stanovništva opüine Srebrenica i Bosne i Hercegovine bio je izjednaþen. S obzirom na školsku spremu struktura stanovništva opüine Srebrenica, prema podacima popisa 1961. godine, bila je sljedeüa: bez školske spreme bilo je 13846 osoba, ili 66,94% (u BiH 51,37%), završena 4 razreda osnovne škole imalo je 6034 osobe, ili 29,95 (u BiH 37,36%), završenu osnovnu školu imalo je 259 osoba, ili 1,29% (u BiH 4,06%), završenu školu za KV i VK radnike imalo je 157 osoba, ili 0,78% (u BiH 4,23%), završenu gimnaziju imala je 31 osoba, ili 0,15% (u BiH 0,60%), završenu školu za srednji struþni kadar imale su 133 osobe, ili 0,66% (u BiH 1,46%), završenu višu 201

A. Suljiü, S. Kulenoviü

školu imalo je 10 osoba, ili 0,50% (u BiH 0,35%), završen fakultet i visoke škole imalo je 30 osoba, ili 0,15% (u BiH 0,50%), a s nepoznatom školskom spremom bilo je 6 osoba, ili 0,03% (u BiH 0,07%) (tabela br. 2.).

Promjene obrazovne strukture opüinskog stanovništva u meÿupopisnom periodu 1961.-1971. kod obilježja „školska sprema“ bile su znaþajnije i dinamiþnije u odnosu na promjene u obilježju „pismenost“ (tabela br. 2). Bez školske spreme bilo je 11537 osoba, ili 48,12% (u BiH 36,22%), s završenih 4 razreda osnovne škole bilo je 10088 osoba, ili 42,1% (u BiH 40,47%), s završenom osnovnom školom bilo je 1319 osoba, ili 5,50% (u BiH 10,48%), s završenom školom za KV i VK radnike bilo je 386 osoba, ili 1,61% (u BiH 6,40%), gimnaziju je završilo 130 osoba, ili 0,54% (u BiH 3,27%), škole za srednji struþni kadar završile su 333 osobe, ili 1,39% (u BiH 3,13%), više škole završilo je 87 osoba, ili 0,36% (u BiH 0,83%), fakultete i visoke škole završile su 72 osobe, ili 0,300% (u BiH 0,96).
Tabela 2. Stanovništvo staro 10 i više godina prema školskoj spremi u BiH i opüini Srebrenica prema popisima iz 1961. i 1971. godine.
Godina Školska sprema Ukupno stan. preko 10 g. bez školske spreme 4 razreda osnovne škole osnovna škola škola za KV i VK radnike gimnazija škole za srednji struþni kadar više škole fakulteti i visoke škole nepoznato Izvor: kao i kod tabele br. 1. 1961. BiH Srebrenica 2375803 20146 1220504 13486 887569 6034 96439 259 100394 157 14194 31 34756 133 8401 10 11969 30 1577 6 1971. BiH Srebrenica 2897941 23976 1049515 11537 1172819 10088 303581 1319 185513 386 36932 130 90681 333 23982 87 27898 72 7020 24

Dinamiþnije promjene u obilježju „školska sprema“ uvjetovane su procesom industrijalizacije u Bosni i Hercegovini, ali i na podruþju opüine Srebrenica. Navedene promjene mogu se uoþiti usporedbom podataka izmeÿu popisa 1971. i 1981. godine (tabele br. 2 i 3). Prema popisu stanovništva 1981. godine obrazovan struktura stanovništva opüine Srebrenica, kod obilježja „školska sprema“, bila je sljedeüa: bez školske spreme bile su 7622 osobe, ili 32,59% (u BiH 22,22%), s nepotpunom

202

Promjene u obrazovnoj strukturi stanovništva opüine Srebrenica u drugoj polovini 20. stoljeüa

osnovnom školom (od 1 do 7 razreda) bile su 8192 osobe, ili 35,03% (u BiH 27,27%), osnovno obrazovanje završilo je 4756 osoba, ili 20,34% (u BiH 24,15%), srednje obrazovanje završile su 2332 osobe, ili 9,97% (u BiH 21,72), više obrazovanje završilo je 257 osoba, ili 1,10% (u BiH 2,01%) i visoko obrazovanje završilo je 180 osoba s podruþja opüine Srebrenica, ili 0,77% (u BiH 2,25%) (vidi tabelu br. 3). Znaþajnije razlike u školskoj spremi izmeÿu stanovništva Bosne i Hercegovine opüine Srebrenica javljaju se kod više razine obrazovanja, poþevši od srednjeg obrazovanja. Glavni razlog tome je bio niži stupanj ekonomskog razvoja opüine Srebrenica u odnosu na bosanskohercegovaþki prosjek ekonomske razvijenosti. Zakašnjela industrijalizacija na podruþju opüine Srebrenica uvjetovala je i zakašnjelu reakciju mlaÿeg stanovništva za sticanjem višeg nivo školske i struþne spreme u odnosu na osnovnu školu.
Tabela 3. Stanovništvo staro 15 i više godina prema školskoj spremi u BiH i opüini Srebrenica prema popisima stanovništva iz 1981. i 1991. godine.
Školska sprema ukupno stan. preko 15 g. bez školske spreme 1-3 razreda osnovne škole 4-7 razreda osnovne škole osnovno obrazovanje Srednje obrazovanje više obrazovanje visoko obrazovanje nepoznato 1981. BiH Srebrenica 2990135 23387 664557 7622 87403 723 727914 7469 722192 4756 649410 2332 60000 257 67159 180 11500 48 1991. BiH Srebrenica 3349642 26526 471182 5426 81230 646 577126 6077 818361 7884 1092372 4867 92501 371 122967 441 93903 814

Izvor: Popis stanovništva, domaüinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. Stanovništvo - uporedni podaci 1971, 1981 i 1991, Statistiþki bilten br. 265, FZS; Popis stanovništva 1961, knj. VII. SZS, Beograd 1965.

Kao prilog tome navodimo neke od statistiþki podataka popisa stanovništva 1981. godine, a koji se odnose na stepen struþnog obrazovanja radnika na podruþju opüine Srebrenica. Od ukupno 4974 radnika1 koja su bila zaposlena na podruþju opüine Srebrenica, njih 189, ili 3,80% imalo je visoko obrazovanje, više obrazovanje imalo je 267 osoba, ili 5,37%, srednje obrazovanje imalo je 689 osoba, ili 13,85%, srednje usmjereno obrazovanje imalo je 9 osoba, ili 0,18% i niže obrazovanje imalo je 217 radnika, ili 4,36%. S obzirom na stepen kvalifikacije bilo je: 246 visoko kvalifikovanih radnika, ili 4,95%, kvalifikovanih je bilo 1607, ili 32,31%, polukvalifikovanih je bilo 882 radnika, ili 17,73% i nekvalifikovanih je bilo 868 radnika, ili 17,45%. Najveüi broj radnika s nižom školskom spremom i nižim stepenom kvalifikacija bio je zaposlen u industriji i rudarstvu, zatim graÿevinarstvu, šumarstvu, saobraüaj i veze, trgovina i dr. Prema posljednjem popisu stanovništva u bivšoj Jugoslaviji, tj. 1991. godine, obrazovna struktura na podruþju opüine srebrenica u obilježju „školska sprema“ bila je sljedeüa: bez školske spreme bilo je 5426 osoba, ili 20,46% (u BiH 14,07%), s nepotpunom osnovnom školom (od 1 do 7 razreda) bile su 6723 osobe, ili 25,34% (u BiH 19,65%), osnovno obrazovanje završile su 7884 osobe, ili 29,72% (u BiH 24,43%), srednje obrazovanje završilo je 4867 osoba, ili 18,35% (u BiH 32,61%), više obrazovanje završila je 371 osoba, ili 1,40% (u BiH 2,76%) i visoko obrazovanje završila je 441 osoba, ili 1,66% (u BiH 3,67%), (tabela br. 3). Iz navedenih podataka možemo uoþiti da su najveüe promjene bile u poveüanju udjela osoba s završenom srednjom i visokom
1 Izvor podataka: Popis stanovništva, domaüinstava i stanova u 1981. godini. Radnici po opüini rada prema djelatnosti, spolu i stepenu struþnog obrazovanja (SFRJ, SR i SAP i Opüine). Tabela 033. SZS, Beograd, 1984., str. 179. Ovi podaci se odnose na sve uposlene radnike u državnom sektoru na podruþju opüine Srebrenica u vrijeme popisa stanovništva 1981. godine, ukljuþujuüi i dio radnika koji su imali prebivalište u nekoj drugoj opüini, kao na primjer, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Ljubovija i dr.

203

A. Suljiü, S. Kulenoviü

školom, tj. poveüanje je bilo veüe od 100%. Znaþajne promjene bile su kod poveüanja udjela stanovništva s završenom osnovnom školom i smanjenja udjela stanovništva bez školske spreme, kao i stanovništva s nepotpunom osnovnom školom (završeno 1-7 razreda osnovne škole). Udio ženskog u ukupnom stanovništvu opüine Srebrenica koje je završilo neku od srednjih, viših ili visokih škola, prema popisu stanovništva 1991. godine, je sljedeüi: srednje obrazovanje imale su 1494 osobe, ili 30,70%, više obrazovanje imalo je 110 osoba, ili 29,65% i visoko obrazovanje imalo je 139 osoba ženskog spola, ili 31,52% od ukupnog broja visokoobrazovanih osoba na podruþju opüine Srebrenica. 3. Zakljuþak Iz prethodnih razmatranja možemo vidjeti da je opüina Srebrenica imala nepovoljnu obrazovnu strukturu, s obzirom na školsku spremu stanovništva. Više je razloga za lošiju obrazovnu strukturu stanovništva opüine Srebrenica u odnosu na bosanskohercegovaþki prosjek, ali najvažniji su: ekonomska nerazvijenost opüine koja je bila prisutna nekoliko decenija poslije II Svjetskog rata, veliki udio poljoprivrednog u ukupnom aktivnom stanovništvu, politiþka zapostavljenost prostora, tradicionalna usmjerenost stanovništva prema poljoprivrednoj djelatnosti, zakašnjela industrijalizacija, bez obzira na prirodne resurse kojima je opüina raspolagala i dr. S obzirom da postoji pozitivna korelacija izmeÿu opüeg društveno-ekonomskog razvoja i obrazovanja, jasno nam je da su obrazovne prilike na podruþju opüine Srebrenica bile u skladu s opüim privrednim, društvenim i politiþkim miljeom koji je prevladavao na podruþju opüine Srebrenica. 4. 4.1. Literatura 1. 2. 3. Nejašmiü, I.: Demogeografija - stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb, 2005. Suljiü, A.: Demogeografske promjene u opüini Srebrenica, Sarajevo, 2004. (Magistarski rad). Wertheimer-Baletiü, A.: Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb, 1999. 4.2. Izvori Popis stanovništva 1961. Školska sprema i pismenost. - Rezultati za naselja, Knjiga XIII, SZS, Beograd, 1965. Popis stanovništva i stanova 1971. Stanovništvo. - Etniþka, prosvetna i ekonomska obeležja stanovništva i domaüinstva prema broju þlanova. Rezultati po opštinama, Knjiga VI, SZS, Beograd, 1974. Popis stanovništva, domaüinstava i stanova u 1981. godini. Radnici po opüini rada prema djelatnosti, spolu i stepenu struþnog obrazovanja (SFRJ, SR i SAP i Opüine). Tabela 033. SZS, Beograd, 1984. Popis stanovništva, domaüinstava i stanova 1981. Rezultati za stanovništvo, domaüinstva i stanove po naseljima , Knjiga 1684 (opština Srebrenica), RZS, Sarajevo, 1982. Popis stanovništva, domaüinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. Stanovništvo - uporedni podaci 1971, 1981 i 1991, Statistiþki bilten br. 265., FZS, Sarajevo, 1998. REFERENCE

1. 2.

3. 4.

5.

6.

204

Zbornik radova PMF 7, 205 –220 (2010)

Originalni nauþni rad

MOGUûNOST PRIMJENE STATISTIýKIH PODATAKA IZ „CENTRALNOG BIRAýKOG SPISKA“ BIRAýA BOSNE I HERCEGOVINE ZA NEKA ANTROPOGEOGRAFSKA ISTRAŽIVANJA NA PRIMJERU OPûINE SREBRENICA POSSIBILITY OF USING STATISTICAL DATA FROM CENTRAL ELECTORAL LIST OF BOSNIA AND HERZEGOVINA FOR ANTHROPOGEOGRAPHICAL REASERCHES ON EXAMPLE OF SREBRENICA MUNICIPALITY Dr. sc. Alija Suljiü, docent, Dr. sc. Salih Kulenoviü, red. prof., Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli Abstrakt U ovom radu, koji se sastoji od teorijskog (uvodnog dijela o izborima) i praktiþnog dijela (analiza sadržaja biraþkog spiska), istražene su moguünosti upotrebe centralnog biraþkog spiska, kao upravnog registra (baze podataka o biraþima) za antropogeografska istraživanja. Konkretan primjer je opüina Srebrenica, ili „Izborna jedinica 105“, a analizirani su podaci za biraþe po naseljenim i biraþkim mjestima za opüe izbore u 2010. godini. Biraþki spiskovi imaju ograniþen, ali uniforman broj obilježja za svaku pojedinu, punoljetnu osobu, koja ima pravo da glasa. To su sljedeüa obilježja: prezime, ime jednog od roditelja (uglavnom oca), liþno ime, datum roÿenja, mjesto prebivališta i biraþko mjesto. Kombiniranjem navedenih obilježja s drugim dostupnim ili poznatim podacima bilo je moguüe doüi do novih podataka, kao što su broj povratnika, nacionalna struktura stanovništva (uvjetno), prosjeþna starost punoljetnog stanovništva, procjena ukupnog stanovništva i dr. Podaci iz biraþkih spiskova mogu se koristiti i u politiþko-geografskim istraživanjima, posebno u tzv. „izbornoj geografiji“. Kljuþne rijeþi: Biraþko pravo, izborna jedinica, biraþi, biraþki spisak, prezime, ime, starost, spol, mjesto prebivališta, biraþko mjesto, opüina Srebrenica. Abstract This paper consists theoretic (introduction about elections) and applicable part (analysis of electoral list). In this paper possibility of using statistical data from central electoral list (administrative registers or electors database) for anthropogeographical studies are researched. Particular example is Srebrenica municipality or “electoral unit 105” from which data about voters in settlements and polls in Srebrenica from 2010 elections are analyzed. Elector’s databases have restricted but uniformed number of features for every individual and adult person that has a right to vote. Those are next features: last name, name one of the parents (mostly father), name, date of birth, place of residence and poll. Combining mentioned characteristics with other available or known data it had been possible to discover new data such as number of returnees, ethnical structure, average age of population over eighteen years, estimation of total population etc. Data from electoral lists can be also used in politic-geographical researches and especially in so-called “electoral geography”. Key words: voting right, electoral unit, electors, electoral list, last name, name, age, gender, place of residence, poll, municipality Srebrenica.

A. Suljiü, S. Kulenoviü

1. UVOD 1.1. Opüenito o biraþkom pravu i izborima

Opüe prihvaüeno mišljenje je da su izbori, odnosno izborni sistem koji omoguüava biraþko pravo svakom pojedincu, kojem po zakonu to pravo pripada, osnova modernih i demokratskih država. Biraþko pravo je jedno od osnovnih i najstarijih politiþkih prava svakog graÿanina u savremenim demokratskim državama. S obzirom na veliki znaþaj biraþkog prava ono se, u pravilu, unosi u sam ustav ili se reguliše nekim drugim zakonskim aktom. Dodatnim zakonskim ili podzakonskim aktima regulišu se dodatna prava ili obaveze osoba koje biraju – “aktivno” pravo, odnosno osoba koje su birane – “pasivno” pravo. U savremenim zemljama koje imaju instituciju “izbora”, odnosno imaju zakonski ureÿen izborni sistem, postoji nekoliko zajedniþkih preduvjeta da bi pojedinac ostvario aktivno ili pasivno izborno pravo. Najþešüe su to sljedeüi preduvjeti: državljanstvo, odgovarajuüa starosna dob, poslovno-pravna sposobnost i mjesto prebivališta. Neki izborni sistemi postavljaju i druge preduvjete za ostvarivanje aktivnog ili pasivnog biraþkog prava, kao što su braþno stanje, vjerska, rasna, spolna i nacionalna pripadnost, školska sprema i dr. Ovi posebni preduvjeti zavise, prije svega, od društveno-politiþkog ureÿenja države, ali i posebnosti u socijalnim strukturama stanovništva. „Izbori i izborni sustavi kljuþni su þinilac u izgradnji demokratskog poretka modernih država. Demokratska reprezentacija i demokratski poredak nezamislivi su bez izbora i bez nadmetanja društvenih i politiþkih snaga za politiþku vlast. Slobodni, kompetitivni izbor bitna je znaþajka demokratskih društava“. (Deren-Antoljak, 1992: 215).1 Demokratiþnost i pravednost izbora ogleda se, ne samo u formalno-pravnom ispunjenju uslova za izbore, veü i u tome da pojedinac, odnosno biraþ ima pristup i dodatnim informacijama o osobama koje bira – pasivni biraþi. Pored slobode biranja izmeÿu više politiþkih stranaka i pojedinaca koje te stranke nominiraju, potrebne su i dodatne informacije o osobama koje bi pobjedom na izborima mogle biti nosioci javnih funkcija, odnosno vlasti. Ovo se, posebno, odnosi na raniji društveno-politiþki život osoba koje se kandidiraju za nosioca javne vlasti, kao što su; imovno stanje i naþin sticanja, etiþnost u odnosima s drugim osobama, postojanje inkriminirajuüih i drugih zakonom zabranjenih djela itd. Ovaj princip, kada je u pitanju politiþka scena Bosne i Hercegovine, uglavnom se ne poštuje ili se zloupotrebljava.2

1 Citat je preuzet iz preglednog znanstvenog rada „Izbori i izborni sustavi“, autorice Štefice Deren-Antoljak, objavljen u þasopisu „Društvena istraživanja, Vol. 1. No. 2 (2), 1992. s sljedeüe Internet adrese: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=51886(23.07.2011.). 2 Politiþke stranke þesto prikrivaju raniju inkriminirajuüu aktivnost svojih politiþkih funkcionera, ili omalovažavaju znaþaj organa, pojedinaca ili institucija koje su utvrdile neetiþnost ili protivzakonite radnje njihovog rukovodeüeg þlanstva. U poslijeratnom periodu u biraþki spisak uvrštavane su i osobe koje su umrle, ili se trajno iselile iz Bosne i Hercegovine, a o izbornim kraÿama na pojedinim biraþkim mjestima da ne govorimo.

206

Moguünost primjene statistiþkih podataka iz „Centralnog biraþkog spiska“ biraþa Bosne i Hercegovine za neka antropogeografska istraživanja na primjeru opüine Srebrenica

1.2.

Važnije definicije koje su uvezi s organizacijom i sadržajem „Centralnog biraþkog spiska“ Bosne i Hercegovine

Definicije su preuzete iz „Pravilnik o voÿenju Centralnog biraþkog spiska“ Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, koji je usvojen na 15. sjednici, održanoj 29.04.2010. godine. 3 a) „Centralni biraþki spisak“ je evidencija državljana Bosne i Hercegovine koji imaju biraþko pravo u skladu s Izbornim zakonom BiH i formira se, vodi za potrebe organizacije i provoÿenje izbora u skladu sa zakonom, za provoÿenje referenduma, za provoÿenje opoziva izabranog funkcionera i izbore organa lokalne samouprave u skladu sa zakonom. b) „Redovan biraþ“ podrazumijeva državljanina BiH koji ima prijavljeno prebivalište u opüini u kojoj se nastanio s namjerom da tu stalno živi i gdje je prijava prebivališta izvršena u skladu sa Zakonom o prebivalištu i boravištu državljana BiH, a koji svoje biraþko pravo ostvaruje na redovnom biraþkom mjestu. b) „Redovan biraþ“ podrazumijeva državljanina BiH koji ima prijavljeno prebivalište u opüini u kojoj se nastanio s namjerom da tu stalno živi i gdje je prijava prebivališta izvršena u skladu sa Zakonom o prebivalištu i boravištu državljana BiH, a koji svoje biraþko pravo ostvaruje na redovnom biraþkom mjestu. c) „Biraþ koji glasa u odsustvu“ je raseljeno lice koje je izrazilo svoju biraþku opciju za glasanje u opüini prebivališta prema posljednjem provedenom popisu stanovništva u Bosne i Hercegovini. d) „Raseljeno lice“ podrazumijeva državljanina Bosne i Hercegovine kojem je status raseljenog lica utvrdio nadležni organ uprave za pitanja raseljenih lica u skladu sa zakonom. e) „Izbjeglo lice“ podrazumijeva državljanina Bosne i Hercegovine koji ima biraþko pravo i boravi u inozemstvu sa statusom izbjeglog lica iz BiH. 1.3. Sadržaj evidencije „Centralnog biraþkog spiska“ Evidencija Centralnog biraþkog spiska sadrži sljedeüe podatke o biraþima: a) prezime i ime i ime jednog roditelja; b) datum roÿenja; c) jedinstveni matiþni broj; d) spol; e) naziv opüine u kojoj biraþ ima prebivalište; f) adresu prebivališta (ulica, kuüni broj i mjesto); g) naziv opüine, odnosno izborne jedinice, za koju lice ima pravo glasa; h) biraþku opcija; i) biraþko mjesto; j) datum prijave prebivališta ili boravišta i k) rubriku "napomena".

1.4. Rokovi za zakljuþivanje i potvrÿivanje „Centralnog biraþkog spiska“ 1) Centralna izborna komisija BiH za potrebe provoÿenja izbora u skladu s þlanom 3.6 stav (2) taþka e) Izbornog zakona BiH zakljuþuje i potvrÿuje Centralni biraþki spisak sa stanjem na sljedeüe dane: a) dan prije raspisivanja izbora sa stanjem u 24.00 sata; b) za biraþe koji privremeno borave u inozemstvu, izbjegla lica i raseljena lica 75 dana prije dana održavanja izbora u 24.00 sata; c) za redovne biraþe 45 dana prije dana održavanja izbora u 24.00 sata d) na dan održavanja izbora u 24.00 sata.

3

http://www.izbori.ba/Opci-Izbori-2010/Biraci/PravilnikCBS/Pravilnik_CBS-BOS.pdf(23.07.2011.).

207

A. Suljiü, S. Kulenoviü

2) Sve promjene koje su nastale nakon roka utvrÿenog u stavu (1) ovog þlana neüe biti sadržane u zakljuþenom i potvrÿenom Centralnom biraþkom spisku. 3) Odluka o utvrÿivanju i zakljuþivanju Centralnog biraþkog spiska sadrži datum, ukupni broj upisanih biraþa po izbornim jedinicama, a objavljuje se u službenim glasilima. 4) Sastavni dio odluke iz stava (3) ovog þlana je Centralni biraþki spisak u odgovarajuüem elektronskom obliku u jednom primjerku koji se posebno peþati, ovjerava i þuva s ovom odlukom i ne objavljuje se u službenim glasilima. 5) Centralna izborna komisija BiH može posebnim uputstvom utvrditi kraüe rokove za zakljuþivanje i potvrÿivanje Centralnog biraþkog spiska u sluþaju provoÿenja prijevremenih izbora.

2. MOGUûNOST PRIMJENE STATISTIýKIH PODATAKA IZ „CENTRALNOG BIRAýKOG SPISKA“, ZA OPûE IZBORE U BOSNI I HERCEGOVINI U 2010. GODINI, ZA NEKA ANTROPOGEOGRAFSKA ISTRAŽIVANJA PODRUýJA OPûINE SREBRENICA Spisak biraþa, koji je izvod iz „Centralnog biraþkog spiska“ Bosne i Hercegovine, a koji je dostupan politiþkim partijama i drugim pojedincima sadrži sljedeüe podatke o biraþima: prezime, ime jednog roditelja, spol, datum roÿenja, mjesto prebivališta i biraþko mjesto. Na prvi pogled to je mali broj statistiþkih podataka da bi se mogla vršiti bilo kakva antropogeografska istraživanja. Meÿutim, kombiniranjem ovih podataka s drugim dostupnim podacima moguüa su i ozbiljnija istraživanja koja na drugi naþin ne bi bila moguüa, bilo zbog nepostojanja popisa stanovništva ili drugih statistiþkih podataka vezanih za konkretan problem istraživanja. Navedenu pretpostavku potvrdit üemo na podruþju opüine Srebrenica þija je teritorija tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bila u potpunosti oþišüena od nesrpskog, u ovom sluþaju bošnjaþkog stanovništva, uz masovna ubistva bošnjaþkog stanovništva muškog spola, svih uzrasta. Na osnovu statistiþkih podataka iz „Centralnog biraþkog spiska“ za opüinu Srebrenica moguüe je utvrditi sljedeüe: ukupan broj punoljetnog stanovništva s stalnim mjestom prebivališta na podruþju opüine, spolno-dobna struktura punoljetnog stanovništva prema mjestu prebivališta, broj povratnika „de iure“ u mjesto prijeratnog prebivališta, broj novih familija po naseljima u odnosu na prijeratno stanje, nacionalna struktura punoljetnog stanovništva i dr.4

2.1.

Broj biraþa prema biraþkim mjestima i nacionalnosti na podruþju opüine Srebrenica za opüe izbore u Bosni i Hercegovini u 2010. godini

Za opüe izbore u Bosni i Hercegovinu u 2010. godini na podruþju opüine Srebrenica, izborna jedinica 105., bilo je ukupno prijavljeno 9440 redovnih biraþa, a od toga je bilo 7186 Srba, 2251 Bošnjak i 3 osobe nepoznate nacionalnosti (tabela br. 1.).

4 Podaci iz “Centralnog biraþkog spiska” biraþa Bosne i Hercegovine djelomiþno su obezvrijeÿeni zloupotrebom dvojnog državljanstva Republike Srbije i Republike Hrvatske, kao i porijeklom roditelja.

208

Moguünost primjene statistiþkih podataka iz „Centralnog biraþkog spiska“ biraþa Bosne i Hercegovine za neka antropogeografska istraživanja na primjeru opüine Srebrenica
Tabela 1. Broj biraþa prema biraþkim mjestima - Izborna jedinica 105 (opüina Srebrenica). Broj biraþkog mjesta UKUPNO 105B001 105B002 105B003A 105B003B 105B004 105B005 105B006 105B007 105B008 105B009 105B010 105B011 105B012A 105B012B 105B013 105B014 105B015 105B016 105B017 105B018 105B019 105B020 105B021 Ukupno biraþa po Naziv Biraþkog mjesta OPûINA SREBRENICA PETRIýA DOM KULTURE OSNOVNA ŠKOLA OSNOVNA ŠKOLA VATROGASNI DOM VIDIKOVAC (PRIVATNA KUûA) GORNJI POTOýARI (PRIVATNA KUûA) DONJI POTOýARI (OSNOVNA ŠKOLA) SUûESKA PROSTORIJE AMBULANTE OSATICA (OSNOVNA ŠKOLA ) SASE KALIMANIûI (PRIVATNA KUûA ) SKELANI (OSNOVNA ŠKOLA) SKELANI (OSNOVNA ŠKOLA) LIJEŠûE (PRIVATNA KUûA) PROSTORIJE OSNOVNE ŠKOLE JEZERO CRVICA (OSNOVNA ŠKOLA) BREŽANI (PRIVANA KUûA) OSMAýE OSNOVNA ŠKOLA ýIýEVCI (PRIVATNA KUûA) URISIûI (PRIVATNA KUûA) PODRAVANJE (OSNOVNA ŠKOLA) LUKA (OSNOVNA ŠKOLA) biraþkom mjestu 9440 339 808 907 637 145 464 228 873 353 288 221 428 577 879 239 440 566 136 90 128 87 146 75 nacionalnosti Bošnjaka Srba 2251 123 183 108 41 55 105 198 291 345 182 49 89 43 70 18 34 9 7 90 31 82 11 75 7186 216 622 799 596 90 359 30 582 8 106 172 339 534 809 221 406 557 129 0 97 5 135 0

105B022 SREBRENICA 386 12 374 Izvor: „Centralni biraþki spisak“ za opüe izbore u Bosni i Hercegovini u 2010. godini (Izborna jedinica 105).

Osoba muškog spola bilo je 5236, a ženskog spola 4204.5 Najveüi broj biraþa bio je na podruþju gradskog naselja Srebrenica – 3155 osoba (2788 redovnih biraþa); u ovaj broj nisu ukljuþene osobe koje su glasale na biraþkim mjestima gradskog naselja, a bile su nastanjene izvan opüine Srebrenica, ili þak i izvan Bosne i Hercegovine. Broj osoba koje su živjele izvan podruþja opüine Srebrenica, a glasale su liþno iznosio je 518, a broj osoba koje su glasale poštom iznosio 301. Ako navedenim brojevima dodamo i 9440 redovni biraþa onda je ukupan broj biraþa koji su glasali za opüinu Srebrenica bio 10259. Biraþka mjesta su organizovana na taj naþin da što veüi broj biraþa, ne veüi od 1000 osoba, susjednih manjih naselja glasaju na jednom biraþkom mjestu zbog manjih

5 Kao posljedica posebnog zakonskog rješenja za lokalne izore u Bosni i Hercegovini, u 2008. godini, na podruþju opüine Srebrenica bilo je 15378 redovnih biraþa, a od toga 8332 Bošnjaka i 7044 Srbina, te 2 hrvata. Izvor: Centralni biraþki spisak za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini u 2008. godini.

209

A. Suljiü, S. Kulenoviü

financijskih troškova. U pravilu, to su geometrijski najbliža susjedna naselja, a za biraþko mjesto bira se naselje koje ima najveüi centralitet u odnosu na susjedna naselja.

2.2.

Broj biraþa prema mjestu prebivališta na podruþju opüine Srebrenica za opüe izbore u Bosni i Hercegovini u 2010. godini

Iz podataka u tabeli broj 2 možemo vidjeti da je najmanji broj biraþa bio u naseljima koja su prije rata bila nastanjena iskljuþivo bošnjaþkim stanovništvom, izuzev naselja Skelani i gradskog naselja Srebrenica. Na osnovu tih podataka možemo zakljuþiti da je povratak bošnjaþkog stanovništva u mjesta prijeratnog prebivališta, u periodu 2000-2010. godine, bio vrlo slab, ili gotovo nikakav. Naselja u kojima je broj biraþa za opüe izbore u BiH u 2010. godini bio manji od 20 osoba su sljedeüa: Dimniüi, Miholjevine, Moüeviüi, Palež, Buþje, Šubin, Velika Daljegošta, Klotjevac, Skenderoviüi, Brezovice, Kutuzero, Tokoljak, Sulice, Lipovac, Radovþiüi, Osatica, Poznanoviüi, Žedanjsko, Goÿeviüi, Karaþiüi i Staroglavice. Sva navedena naselja, osim Goÿeviüa i Paleža, bila su uglavnom nastanjena bošnjaþkim stanovništvom, i imala su od 200 do 700 stanovnika prije rata.
Tabela 2. Broj biraþa prema mjestu prebivališta u opüini Srebrenica u 2010. godini. Red. br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 Naselje Babuljice Bajramoviüi Bešireviüi Blažijeviüi Bostahovine Božiüi Brakovci Brezovice Brežani Buþinoviüi Buþje Bujakoviüi Crvica ýiþevci Dimniüi Dobrak Donji Potoþari Fojhar Gaj Gladoviüi Goÿeviüi Gornji Potoþari Gostilj Kalimaniüi Ukupan broj biraþa 29 30 26 22 58 61 27 11 106 40 2 119 413 71 1 43 104 54 134 34 18 112 298 291 Red. br. 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 Naselje Obadi Opetci Orahovica Osatica Osmaþe Osredak Pale Palež Peüi Peüišta Petriþa Podgaj Podravno Postolje Potoþari Poznanoviüi Pribidoli Pribojeviüi Prohiüi Pusmuliüi Radoševiüi Radovþiüi Raÿenoviüi Ratkoviüi Ukupan broj biraþa 61 22 143 15 69 31 34 1 35 429 121 65 125 37 220 17 51 51 51 54 41 14 36 23

210

Moguünost primjene statistiþkih podataka iz „Centralnog biraþkog spiska“ biraþa Bosne i Hercegovine za neka antropogeografska istraživanja na primjeru opüine Srebrenica
25 Red. br. 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 Karaþiüi Naselje Klotjevac Kostolomci Krnjiüi Krušev Do Kutuzero Liješüe Likari Lipovac Luka Ljeskovik Mala Daljegošta Meÿe Miholjevine Milaþeviüi Moüeviüi 19 Ukupan broj biraþa 6 176 21 27 11 124 60 14 48 28 33 30 1 53 1 66 Red. br. 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 Sase Naselje Skelani Skenderoviüi Slatina Srebrenica Staroglavice Suüeska Sulice Šubin Tokoljak Toplica Urisiüi Velika Daljegošta Vijogor Žabokvica Žedanjsko 148 Ukupan broj biraþa 1363 7 40 2788 19 46 13 4 12 154 30 4 30 217 17

41 Nogaþeviüi 45 Izvor: „Centralni biraþki spisak“ za opüe izbore u Bosni i Hercegovini u 2010. godini (Izborna jedinica 105).

Naselja kod kojih se broj biraþa kretao od 20 do 39 osoba su sljedeüa: Krnjiüi, Blažijeviüi, Opetci, Ratkoviüi, Bešireviüi, Brakovci, Krušev Do, Ljeskovik, Babuljice, Bajramoviüi, Meÿe, Urisiüi, Vijogor, Osredak, Mala Daljegošta, Gladoviüi, Pale, Peüi, Raÿenoviüi i Postolje. Veüina ovih naselja bila je prije rata nastanjena bošnjaþkim stanovništvom. Naselja u kojima je broj biraþa bio veüi 39 osoba, a manji od 100 osoba, bila su sljedeüa: Buþinoviüi, Slatina, Radoševiüi, Dobrak, Nogaþeviüi, Suüeska, Luka, Pribidoli, Pribojeviüi, Prohiüi, Milaþeviüi, Fojhar, Pusmuliüi, Bostahovine, Likari, Božiüi, Obadi, Podgaj, Osmaþe i ýiþevci. U ovoj grupi naselja poveüao se broj naselja koja su prije rata imala iskljuþivo srpsko stanovništvo ili je ono bilo veüinsko. Naselja kod kojih se broj biraþa kretao izmeÿu 101 i 499 osobe su sljedeüa: Donji Potoþari, Brežani, Gornji Potoþari, Bujakoviüi, Petriþa, Liješüe, Podravno, Gaj, Orahovica, Sase, Toplica, Kostolomci, Žabokvica, Potoþari, Kalimaniüi, Gostilj, Crvica i Peüišta. Samo su dva naselja u opüini Srebrenica imala više od 1000 biraþa, to su: Skelani (1363 osobe) i gradsko naselje Srebrenica (2788 osoba). 2.3. Broj familija (prezimena) prema nacionalnosti na podruþju opüine Srebrenica prema biraþkom spisku za opüe izbore u 2010. godini

Na podruþju opüine Srebrenica bilo je ukupno 911 familijarnih prezimena, bošnjaþkih i srpski, a bez dvojnih prezimena, odnosno prezimena kod ženskih osoba koje su pored suprugovog prezimena zadržale i svoja djevojaþka prezimena. Meÿutim, broj prezimena je nešto veüi ako ih posmatramo prema nacionalnoj pripadnosti osoba. Taj broj iznosio je 949 prezimena, od koji je bilo 319 bošnjaþkih, 625 srpskih i 5 prezimena ostalih nacionalnosti (tabela br. 3.). 211

A. Suljiü, S. Kulenoviü

Tabela 3. Broj familija (prezimena) prema nacionalnoj pripadnosti biraþa u opüini Srebrenica u 2010. godini.
Red. br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 Prezime Abduli Aüimoviü Ademoviü Adiloviü Adžiü Ahemetoviü Ahmetoviü Ahmiü Ajišiü Ajšiü Aksiü Aleksiü Alemiü Aliü Alispahiü Ališeviü Alivukoviü Aljiü Aljkanoviü Andriü Anÿiü Aniþiü Antoniü Antunoviü Arambašiü Arsenijeviü Arsenoviü Arsiü Atiü Avdagiü Avdiü Avramoviü Babiü Backoviü Bajagiü Bajiü Bajraktareviü Bajraktareviü Bajrami Bajramoviü Bajriü Bakoviü Balþakoviü Balmazoviü Balorda Banda Banda Bandoviü Barac Barišiü Basariü Bašiü Beþiü Beüiü Beüiroviü Beganoviü Nacionalnost B S B B S B B B B B S S B B B B B B B S S S S S S B S S B B B S S S S S S B B B B S S S S B S S S S S S B B B B Red. br. 476 477 478 479 480 481 482 483 484 485 486 487 488 489 490 491 492 493 494 495 496 497 498 499 500 501 502 503 504 505 506 507 508 509 510 511 512 513 514 515 516 517 518 519 520 521 522 523 524 525 526 527 528 529 530 531 Prezime Laliü Laloviü Langoviü Latifoviü Lazareviü Laziü Lazoviü Leliü Lemeš Livopoljac Logo Lojpur Loliü Lonco Lovre Luþanin Luþiü Lukiü Lukoviü Ljeskovica Ljubiþiü Ljubinkoviü Ljuca Madžareviü Mahmutoviü Majstoroviü Maksimoviü Maksumiü Malagiü Maleš Maleševiü Maletiü Maliü Malkiü Mandiü Mandžiü Manojloviü Marþeta Marþeta Marþetiü Mariþiü Mariü Marijanoviü Marinkoviü Marjanoviü Markoviü Markoviü Martiü Martinoviü Mašiü Mašiü Matiü Mehanoviü Mehiü Mehinoviü Mehmedoviü Nacionalnost S S S B S S S B B S B S B S S B S S S B S S B S B S S B B S S S B B S B S S B S S S S S S S B S S B S S B B B B

212

Moguünost primjene statistiþkih podataka iz „Centralnog biraþkog spiska“ biraþa Bosne i Hercegovine za neka antropogeografska istraživanja na primjeru opüine Srebrenica
57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 Begiü Begiü Begoviü Behariü Bekman Bekriü Bektiü Belenzada Beliü Beriü Beroviü Bešiü Beširoviü Biberdžiü Bibiü Biliü Biljiü Bitinoviü Bjekiü Bjelakoviü Bjelica Blagojeviü Blažiü Bodiroga Bodo Bogdanoviü Bogiþeviü Bogiüeviü Bogojeviü Bojaniü Bojiü Bojoviü Boloban Boljanoviü Boranjac Bosiljþiü Boškoviü Bošnjaþiü Bošnjak Bošnjak Božaniü Božiü Brdareviü Brezo Buþalina Budiša Buha Buhiü Bulajiü Bulatoviü Bumbuloviü Buriü Buriü Buškoviü Cibraliü Cimeša Crevar Crkvenjaš Crnogorac Cvetinoviü B S B B B B B S S S S B B S S S S B S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S B S S S B S S S S B S S B B S S B S S S S S 532 533 534 535 536 537 538 539 540 541 542 543 544 545 546 547 548 549 550 551 552 553 554 555 556 557 558 559 560 561 562 563 564 565 566 567 568 569 570 571 572 573 574 575 576 577 578 579 580 581 582 583 584 585 586 587 588 589 590 591 Mejriü Mekaniü Mekiü Memiü Memiševiü Merajiü Merdžiü Mesihoviü Mešanoviü Mešiü Miþanoviü Miüiü Miüoviü Miftari Mihailoviü Mihajiloviü Mihajloviü Mijailoviü Mijanoviü Mijatoviü Mijatoviü Mikiü Miladinoviü Milanoviü Milas Milenkoviü Miletiü Miliü Milinkoviü Milivojeviü Milkovski Milosavljeviü Miloševiü Milovanoviü Milovþeviü Milutinoviü Miljiü Miovþiü Mirkoviü Mirosavljeviü Miroviü Misailoviü Mišiü Miškov Miškoviü Mitroviü Mlaÿenoviü Moþeviü Mojeviü Mojsiloviü Momiü Motika Mrakiü Mrdžiü Mrkaljeviü Muhamedbegoviü Muharemoviü Muhiü Mujabašiü Mujanoviü B B B B B B B B B B S S S B S S S S S S B S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S B S B B B B B

213

A. Suljiü, S. Kulenoviü
117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 Cvetkoviü Cvijetiü Cvijiü Cvjetinoviü Cvrk ýajlakoviü ýakanoviü ýamdžiü ýaniü ýardakoviü ýasar ýauševiü ýaviü ýavka ýehajiü ýelan ýelik ýengiü ýetkoviü ýiþak ýiviü ýizmiü ýoþiü ýodo ýolakoviü ýoloviü ýortuma ýoviü ýubrilo ýuþiü ýuriü ýutoviü ûatiü ûatiü ûebiü ûetkoviü ûeviü ûirakoviü ûirkoviü ûodo ûoriü ûukoviü ûulum ûulum ûupiü Dabiü Daciü Dafuniü Dajiü Dakiü Damjanoviü Damljanoviü Damnjanoviü Dangiü Daniloviü Dautbašiü Dautoviü Davidoviü Deanoviü Dediü Dejanoviü S S S S B B B B S B S B S S B S S B S B B B B S S S S S S S S S S B S S B S S S S S S B S S S S B S S S S S S B B S S B S 592 593 594 595 596 597 598 599 600 601 602 603 604 605 606 607 608 609 610 611 612 613 614 615 616 617 618 619 620 621 622 623 624 625 626 627 628 629 630 631 632 633 634 635 636 637 638 639 640 641 642 643 644 645 646 647 648 649 650 651 652 Mujþiü Mujþinoviü Mujiü Mujkiü Muminoviü Munüan Muniü Murathodžiü Muratoski Muratoviü Muriü Musiü Mustafiü Mustafiü Mušiü Mušiü Muškiü Naerac Naliü Nedeljkoviü Nediü Neÿiü Nekiü Neretljak Neškoviü Neziroviü Nežiü Nikaþeviü Nikiü Nikoliü Nikoliü Ninkoviü Nišiü Novakoviü Nuhanoviü Nukiü Numanoviü Njegiü Obradoviü Obrenoviü Obriü Ognjanoviü Okilj Omanoviü Omaziü Omeroviü Omiü Orašanin Ordagiü Oriü Osmanoviü Ostojiü Pajaziti Pajiü Pajkiü Paniü Paniü Panteliü Pantiü Pariü Pariü B B B B B S S B B B S B B S S B B S B S S S S S S B S S S S B S S S B B B S S S S S S B B B B S S B B S A S S B S S S S B

214

Moguünost primjene statistiþkih podataka iz „Centralnog biraþkog spiska“ biraþa Bosne i Hercegovine za neka antropogeografska istraživanja na primjeru opüine Srebrenica
178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 Deliü Delijeviü Delimustafiü Demiroviü Demonjiü Derviševiü Despotoviü Dikiü Dimitriü Dimitrijeviü Dimitrijeviü Dimitrovski Divkoviü Divoviü Dizdareviü Djokiü Dokiü Doveden Dragiþeviü Dragoljeviü Draško Draškoviü Dražiü Drlaþiü Drljaþa Drmonjiü Dudiü Dudiü Dujkoviü Duloviü Durakoviü Durakoviü Durmiü Durutoviü Džafiü Džananoviü Džaniü Džekuliü Džiniü elmo eriü ogaz okanoviü okiü orÿeviü orÿiü oziü ukanoviü ukiü ulakoviü umiü urÿeviü urÿeviü urÿiü uriþiü uriü urišiü uroviü Edreniü Efendiü B S B B S B S S S S B S S B B S S S S S S S S S S S B S S S B S B S B B B S B S S B S S S S B S S B S B S S S S S S B B 653 654 655 656 657 658 659 660 661 662 663 664 665 666 667 668 669 670 671 672 673 674 675 676 677 678 679 680 681 682 683 684 685 686 687 688 689 690 691 692 693 694 695 696 697 698 699 700 701 702 703 704 705 706 707 708 709 710 711 712 Pašagiü Pašagiü Pašaliü Pašiü Pavloviü Pažin Peþenica Peþeniþiü Peüanac Pejiü Pepelþeviü Pepiü Perendiü Periü Perkoviü Perušinoviü Peštaliü Petkoviü Petriþeviü Petriü Petronijeviü Petroviü Petrušiü Pilav Piljak Pirgiü Pitareviü Pjeviü Planiü Plisniü Poliü Poljþiü Ponjeviü Popara Popoviü Prem Prgomelja Prinz Prodanoviü Pudiloviü Purkoviü Pustivuk Pušara Puškiü Rabrenoviü Radakoviü Radanov Radanoviü Radenica Radiþeviü Radiü Radivojeviü Radoja Radojþiü Radojeviü Radojkoviü Radonjiü Radosavljeviü Radovanoviü Radoviü B S B B S S S S S S S B S S S S B S S S S S S B S B B S B S S S S S S B S B S B B S S S S S S S B S S S S S S S S S S S

215

A. Suljiü, S. Kulenoviü
238 239 240 241 242 243 244 245 246 247 248 249 250 251 252 253 254 255 256 257 258 259 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 273 274 275 276 277 278 279 280 281 282 283 284 285 286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 Ehliü Ejuboviü Elekoviü Emkiü Era Eriü Fejziü Feratoviü Ferizoviü Filipoviü Gabeljic Gabeljiü Gabeljiü Gadžo Gagiü Gajiü Gajiü Garaljeviü Gavraniü Gavriü Gavriloviü Gazdik Geroviü Giehsel Giljeviü Gladoviü Glamoþak Glavonjiü Gligiü Gligoroviü Glišiü Gluhiü Gobeljiü Gojþinoviü Goliü Goluboviü Goluboviü Gordiü Gostiü Grac Graþanin Gradina Grahovac Grahovac Graoniü Grbiü Grgiü Grujþiü Grujiþiü Grujiþiü Grujiü Gudoviü Gujiü Gušiü Gušo Guzijan Gvozdenoviü Habiboviü Hadževiü Hadžiarapoviü Hadžibuliü B B S B S S B B B S B B S B S S B B S S S S B B S B S S S S S B S S S B S S S S S S S M S S S S S B S S S B B S S B B B B 713 714 715 716 717 718 719 720 721 722 723 724 725 726 727 728 729 730 731 732 733 734 735 736 737 738 739 740 741 742 743 744 745 746 747 748 749 750 751 752 753 754 755 756 757 758 759 760 761 762 763 764 765 766 767 768 769 770 771 772 773 Rahmanoviü Rajakoviü Rakiü Rakita Rakoþeviü Ramiü Ranÿeloviü Ranÿiü Rankiü Rankoviü Rasuliü Raševiü Rašljanin Rebrinoviü Redžepoviü Redžiü Reljiü Resimoviü Ridžiü Ristanoviü Ristiü Ristivojeviü Ristivojeviü Ristoviü Rizahi Rodiü Roÿenkov Roksandiü Rosiü Rosuljaš Rudiü Rujeviü Ružiü Sadovski Salihoviü Salihoviü Salimoviü Salkiü Samardžiü Samardžija Sandžiü Sariü Saviü Sejdiü Sejdinoviü Sejfiü Sekuliü Sekuliü Selimoviü Seviü Simatoviü Simetiü Simeunþeviü Simeunoviü Simiü Sinanoviü Siruþiü Skeledžiü Skoþo Slavkoviü Slijepþeviü B S S S S B S S S S S S B S B B S B B S S S B S B S S S S S S S S S B S B B S S B S S B B B S B B S S S S S S B B B S S S

216

Moguünost primjene statistiþkih podataka iz „Centralnog biraþkog spiska“ biraþa Bosne i Hercegovine za neka antropogeografska istraživanja na primjeru opüine Srebrenica
299 300 301 302 303 304 305 306 307 308 309 310 311 312 313 314 315 316 317 318 319 320 321 322 323 324 325 326 327 328 329 330 331 332 333 334 335 336 337 338 339 340 341 342 343 344 345 346 347 348 349 350 351 352 353 354 355 356 357 358 Hadžiü Hadžoviü Hafizoviü Hajdarbegoviü Hajdareviü Hajder Hajdukoviü Hakiü Haliloviü Haliloviü Hamza Hamziü Handžiü Hankiü Harbaš Hasankoviü Hasanoviü Hasiü Haskiü Hauniü Heriü Hidiü Hirkiü Hodžiü Hoti Hren Hrnjez Hrustanoviü Hrustiü Hubliü Hukiü Huremoviü Huseinoviü Husejinagiü Husejinoviü Husejnagiü Husejnoviü Husiþiü Husiü Ibiševiü Ibrahimoviü Idrizoviü Ignjatoviü Ikanoviü Ikiü Ikoniü Iliü Iliü-Rakiü Iliü-Tomiü Imamoviü Imamoviü Imer Imer Inÿiü Inÿin Islamoviü Ivanoviü Iveljiü Ivica Iviü B B B B B S S B B S B B B B B B B B B B B S B B B H S B B B B B B B B B B B B B B B S S S S S S S B S B S S S B S S S S 774 775 776 777 778 779 780 781 782 783 784 785 786 787 788 789 790 791 792 793 794 795 796 797 798 799 800 801 802 803 804 805 806 807 808 809 810 811 812 813 814 815 816 817 818 819 820 821 822 823 824 825 826 827 828 829 830 831 832 833 Smailoviü Smajiü Smajiloviü Smajlagiü Smajloviü Smiljiü Softiü Soldat Sorak Spahiü Spajiü Spasojeviü Spremo Srdanoviü Srdiü Sreükoviü Sredojeviü Stameniü Stanarþeviü Staniü Stanisavljeviü Stanišiü Stanišiü Stankoviü Stanojeviü Stanojloviü Starþeviü Stefanoviü Stepanoviü Stevanoviü Steviü Stjepanoviü Stojadinoviü Stojakoviü Stojanþeviü Stojanoviü Stojkanoviü Studiü Stupar Subašiü Subošiü Subotiü Sukara Sulejmanoviü Suljanoviü Suljanoviü Suljiü Suljkanoviü Šabanoviü Šabotik Šahinagiü Šahmanoviü Šakiü Šakota Šalipureviü Šarac Šauliü Šavija Šeþiü Šehiü B B B B B S B S S B S S S S S S S S S S S S B S S S S S S S S S S S S S S S S B S S S B B S B B B B B B B S S S B S B B

217

A. Suljiü, S. Kulenoviü
359 360 361 362 363 364 365 366 367 368 369 370 371 372 373 374 375 376 377 378 379 380 381 382 383 384 385 386 387 388 389 390 391 392 393 394 395 396 397 398 399 400 401 402 403 404 405 406 407 408 409 410 411 412 413 414 415 416 417 418 419 Izmirliü Jahiü Jakovljeviü Jakuboviü Jandriü Jankoviü Janoševiü Janjiü Janjuš Jašareviü Jašiü Jefteniü Jeftiü Jelisavþiü Jelisiü Jelkiü Jeremiü Jevremoviü Jevtiü Jezdiü Jojiü Jokanoviü Jokiü Joksimoviü Jokšiü Joliü Josiü Josipoviü Josoviü Jovanoviü Joviþiü Joviü Joviü-Obrenoviü Jovkoviü Jugoviü Jugoviü Jukiü Jukiü Jukiü Junuzagiü Jurišiü Jusiü Jusufoviü Jusupoviü Kabiloviü Kablareviü Kadiü Kadriü Kahriü Kaliü Kamenica Kandžetoviü Kantar Kapetanoviü Karaü Karadareviü Karahodžiü Karajiü Karakliü Karamehmedoviü Karan B B S B S S S S S B S S S S S B S S S S H S S S S S S S S S S S S S B S B S M B S B B B B S B B B B B B S S S S B S S B S 834 835 836 837 838 839 840 841 842 843 844 845 846 847 848 849 850 851 852 853 854 855 856 857 858 859 860 861 862 863 864 865 866 867 868 869 870 871 872 873 874 875 876 877 878 879 880 881 882 883 884 885 886 887 888 889 890 891 892 893 894 Šehomeroviü Šikuljak Šimšiü Šipovac Šišman Škoro Škrnjiü Šobotoviü Špijodiü Špiodiü Štrbac Šurlan Tabakoviü Tadiü Tahiü Tanasiü Tanasijeviü Tarlanoviü Tegeltija Teofiloviü Terziü Teskeredžiü Tešiü Tihiü Tišma Todiü Todorov Todoroviü Tojþiü Tomiü Tomoviü Topaliü Topaloviü Topiü Tošiü Trifkoviü Trifunoviü Trimanoviü Tripiü Trišiü Trkulja Trnavac Trniniü Tubiü Tubin Tuciü Tuljkoviü Tupkoviü Tursunoviü Tutiü Tutundžiü Tuzliü Uroševiü Ustiü Uyar Uzunoviü Varagiü Vasiü Vasiü Vasilijeviü Vasiljeviü B S S B B S S S B B S S B S B S S S S S S B S B S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S B B B S B B S B B B S S B S S

218

Moguünost primjene statistiþkih podataka iz „Centralnog biraþkog spiska“ biraþa Bosne i Hercegovine za neka antropogeografska istraživanja na primjeru opüine Srebrenica
420 Kardaševiü B 895 Vaskoviü 421 Kariü B 896 Vasoviü 422 Kastrat B 897 Veizoviü 423 Kasumoviü B 898 Vejzoviü 424 Kašiü S 899 Velemir 425 Kataniü S 900 Velimiroviü 426 Katiü S 901 Veljanþiü 427 Kekiü B 902 Veselinoviü 428 Keleua S 903 Vesiü 429 Kinne S 904 Viüentijeviü 430 Kisiü S 905 Vidoviü 431 Kisin S 906 Vilotijeviü 432 Kitanoviü S 907 Vitoroviü 433 Klaff S 908 Vlaþiü 434 Klindo S 909 Vladiü 435 Kneževiü S 910 Vladušiü 436 Knežiü S 911 Vojdel 437 Koþeviü S 912 Vojnoviü 438 Kodiü S 913 Vrakela 439 Kojiü S 914 Vranjevac 440 Kokoruš S 915 Vržina 441 Koloviü S 916 Vuþetiü 442 Kolunija S 917 Vuþiü 443 Koprivica S 918 Vuþiüeviü 444 Koraü S 919 Vujadinoviü 445 Kordiü B 920 Vujiþiü 446 Kosiü S 921 Vujiü 447 Kostiü S 922 Vujoviü 448 Košarac S 923 Vukajloviü 449 Kothe B 924 Vukašinoviü 450 Kovaþeviü S 925 Vukobrad 451 Kozomara S 926 Vukoliü 452 Kraišnik S 927 Vukosavljeviü 453 Krajina S 928 Vukoviü 454 Krajišnik S 929 Vuksiü 455 Krþo S 930 Zagorac 456 Krdžiü B 931 Zanfiroviü 457 Kribl S 932 Zariü 458 Krliü B 933 Zeþiü 459 Krndija S 934 Zejniloviü 460 Krsmanoviü S 935 Zekanoviü 461 Krstajiü S 936 Zekiü 462 Krstiü S 937 Zeljko 463 Kruniü S 938 Ziliü 464 Krvavac S 939 Zlojutro 465 Kuþkoviü S 940 Zloporuboviü 466 Kuliziü S 941 Zoriü 467 Kumriü B 942 Zukanoviü 468 Kuniü B 943 Zukiü 469 Kunovac S 944 Žarkoviü 470 Kuruþev S 945 Živanoviþ 471 Kuzmanoviü S 946 Živanoviü 472 Kuzmiü S 947 Živkoviü 473 Lakþeviü S 948 Žugiü 474 Laketiü S 949 Žujko 475 Lakiü S Izvor: „Centralni biraþki spisak“ za opüe izbore u Bosni i Hercegovini u 2010. godini (Izborna jedinica 105). S S S B S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S S B S S S B S S S B B S S S S S S

219

A. Suljiü, S. Kulenoviü

Veüina osoba srpskog porijekla þija prezimena nemaju nastavak „iü“ su izbjeglice iz srednje Bosne i Kninske krajine. Na podruþje opüine Srebrenica poþeli su se naseljavati još tokom rata, i to na podruþja koja su okupirale srpske agresorske snage. Poseban val naseljavanja zbio se poslije potpisivanja „Dejtonskog mirovnog sporazuma“, i trajao je do 2009. godine. S obzirom da ne raspolažemo kompletnim spiskom prezimena (familija) prije rata, prema popisu stanovništva 1991. godine, nismo u moguünosti utvrditi taþan broj novih prezimena (familija) na podruþju opüine Srebrenica. 3. ZAKLJUýAK Na osnovu nekoliko analiza koje smo izvršili u glavnom dijelu teksta mogli smo vidjeti da su statistiþki podaci koje sadrži „Centralni biraþki spisak“ važan izvor podataka za neka antropogeografska istraživanja. Ukoliko se raspolaže i nekim drugim podacima, primjerice podacima iz popisa stanovništva, kao što su: spolno-dobna, nacionalna i druge strukture stanovništva, moguüe je kombiniranjem podataka iz redovnih popisa stanovništva i upravnih „registara“ doüi do novih pokazatelja i obilježja punoljetnog stanovništva odreÿenih podruþja. Uporeÿivanjem podataka iz „Centralnog biraþkog spiska“ s rezultatima izbora, koje Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine redovno objavljuje po izbornim mjestima i izbornim jedinicama, moguüe je doüi i do pokazatelja koji govore o ideološko-politiþkoj opredijeljenosti biraþa odreÿenih podruþja. Dakle, biraþke spiskove kao upravne „registre“ ne bi trebalo zanemariti, ili u potpunosti odbaciti prilikom manjih antropogeografskih istraživanja, posebno kada nemamo druge statistiþke podatke za stanovništvo odreÿenih podruþja. 4. REFERENCE 1. 2. 3. Politiþka enciklopedija, „Savremena administracija“, Beograd, 1975. Nejašmiü, I.: Demogeografija - stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb, 2005. Deren-Antoljak, Š.: Izbori i izborni sustavi, Društvena istraživanja, Vol. 1. No. 2 (2), 1992. Izvor: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=51886(23.07.2011.). „Pravilnik o voÿenju Centralnog biraþkog spiska“, Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Izvor: http://www.izbori.ba/Opci-Izbori2010/Biraci/PravilnikCBS/Pravilnik_CBS-BOS.pdf(23.07.2011.). http://www.izbori.ba/Documents/Rezultati%20izbora%2096-2002/2000gen/rulesegulations-general-elections-2000-bos.pdf (23.07.2011.). http://www.izbori.ba/Documents/Rezultati%20izbora%20962002/Rezultati2008/Odzivi%20po%20izbornim%20jedinicama.pdf(23.07.2011). http://www.izbori.ba/Mandati27102008/ShowMunicipality.asp?MunicipalityCode= 105(23.07.2011.). http://www.izbori.ba/default.asp?col=Statistika(23.07.2011.).

4.

5. 6. 7. 8.

220

Zbornik radova PMF 7, 221 –230 (2010)

Originalni nauþni rad

PRIVREDNE PRILIKE U SREBRENICI U ýETVRTOJ I PETOJ DECENIJI 15. STOLJEûA ECONOMIC CONDITIONS IN SREBRENICA IN FOURTH AND FIFTH DECADE OF THE 15th CENTURY Mr. sc. Muhamed Husejnoviü, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli Abstrakt U ovom radu prezentirane su þinjenice vezane za privredni razvoj Srebrenice u þetvrtoj i petoj deceniji 15. stoljeüa. U þetvrtoj deceniji 15. stoljeüa ovo naselje je bilo pod vlašüu despota urÿa Brankoviüa. U to vrijeme u ovom naselju došlo je do privrednog napretka u rudarstvu, trgovini i zanatstvu. Sa razvojem rudarstva razvijalo se i topioniþarstvo. Zahvaljujuüi rudarskoj proizvodnji trgovina srebrom je doživjela najveüi uspon. Tako da polovinom þetvrte decenije 15. stoljeüa u Srebrenici boravi najviše Dubrovþana. Osim dubrovaþkih trogovaca broj zanatlija je bio u stalnom porastu. Krajem þetvrte decenije vlast u ovom naselju uspostavljaju Osmanlije. Za vrijeme osmanske uprave dolazi do osnivanja novih trgovaþkih društava. U periodu 1443-1450. godine smjenjivala se vlast despota i bosanskog kralja. U þetvrtoj i petoj deceniji 15. stoljeüa u ovom naselju je bila i kovnica novca. Kljuþne rijeþi: Srebrenica, Dubrovþani, privredne prilike, trgovina, despot uraÿ, Osmanlije, srebro, trgovaþko društvo, zlato, putne komunikacije, zanatlije, dubrovaþki zlatari, dubrovaþki krojaþi, bosanski kralj Tomaš, kovnica novca.

Abstract This work presents the facts about economic development of Srebrenica in the fourth and fifth decade of the 15th century. During the fourth decade of the 15th century, this area was under the power of despot uraÿ Brankoviü. At that time, there were some economic branches, such as coal mining, trade and handcrafts, and with the coalmining, smelting work was developed. Thanks to the mining, the silver trade culminated as well. So, half way through the fourth decade of the 15th century there were a lot of people from Dubrovnik, including tradesmen from Dubrovnik and the number of craftsmen increased. At the end of the fourth decade people from Turkey (Osmanlije) took over the power. During that time there were a lot of new trade societies. In the period between 1443-1450 there were a lot of power swapping times between despots and bosnian king. In the fourth and fifth decade of the 15th century, money making evolved. Key words: Srebrenica, People of Dubrovnik, economic circumstances, trade, despot uraÿ, Osman people, silver, trade society, gold, road comunications, tradesmen, dubrovnik jewellery, dubrovnik tailors, bosnian king Tomaš, money making.

M. Husejnoviü

Uvod Srebrenica se prvi put pominje u dubrovaþkim pisanim izvorima polovinom 14. stoljeüa. Ovaj pomen Srebrenice vezan je za Dubrovþanina Dobru Bevenjutiüa. Zahvaljujuüi rudnom bogatstvu u drugoj polovini 14. stoljeüa Srebrenica se svrstavala meÿu najrazvijenija naselja srednjovjekovne bosanske države.Dokaz ovom podatku je i da su Dubrovþani, koji su bili trgovci u ovom naselju, imali svog konzula te svoj sud. U periodu dok je bila pod vlašüu srpskog despota Stefana Lazareviüa bila je razvijena rudarska, trgovinska i zanatska djelatnost. Meÿutim, despot uvodi namete, koji su bili nepovoljni za privredni razvoj, što je dovodilo do negodovanja dubrovaþkih trgovaca. Poslije smrti Stefana Lazareviüa 1427. godine vlast u Despotovini preuzima njegov sestriü uraÿ Brankoviü. Na privredne prilike u Srebrenici za vrijeme despota urÿa Brankoviüa uticalo je nekoliko faktora, kao što su: potražnja srebra, njegova vrijednost, kvalitet i visina carinskih nameta. Politiþke prilike i odnosi bili su možda i najznaþajniji faktor koji je uticao na privredne prilike u Srebrenici u drugom kvartalu 15. stoljeüa. S tim u vezi, privredne prilike u Srebrenici za vrijeme despota urÿa su za relativno kratko vrijeme oscilirale i imale nekoliko karakteristiþnih momenata i to konsolidacije, razvoja i stagnacije. Nosioci privrednih prilika u Srebrenici bili su Dubrovþani. Poslije smrti despota Stefana Lazareviüa koji je u Despotovini zavodio strožiji poredak, što je naroþito pogaÿalo trgovinu srebrom, situacija je u tom pogledu za Dubrovþane postala povoljnija dolaskom na vlast despota urÿa. Srebrenica u þetvrtoj i petoj deceniji 15. stoljeüa Tridesete godine 15. stoljeüa predstavljale su znaþajnu i presudnu prekretnicu u privrednom razvoju Srebrenice. U to vrijeme došlo je do porasta rudarske proizvodnje a time i trgovinske djelatnosti. Zbog ovakvog povoljnog privrednog razvoja i sam despot uraÿ je u nekoliko navrata posjeüivao i boravio u srebreniþkim rudnicima. Zahvaljujuüi dobrom privrednom razvoju Dubrovþani su izvozili srebro u Ugarsku, Dubrovnik i ostala primorska mjesta na Jadranu.1 Uporedo sa razvojem rudarske djelatnosti, u ovom periodu je u Srebrenici došlo i do razvoja topioniþarstva. Tako se u historijskim izvorima u više navrata u Srebrenici spominju valturci, þlanovi društva koji su topili rudu, kupljenu od varkova, vlasnika rudarskih okana.2 Zbog pritisaka Osmanlija na Despotovinu, despot uraÿ bio je prinuÿen popuštati Dubrovþanima u odreÿivanju visine carinskih nameta. To je omoguüilo Dubrovþanima da iz Srebrenice poveüaju izvoz srebra. U to vrijeme, dobijeno srebro u rudnicima izlivalo se u šipke, a ove su u carinarnicama ili kovnicama morale biti bolane.3

1 2

3

K. Jireþek, Trgovaþki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Sarajevo 1951., str. 82. M. Diniü, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I, knjiga CCXL, Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Beograd 1955., str. 156. D. Kovaþeviü-Kojiü, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela Nauþnog društva BiH, XVIII, Sarajevo 1961., str. 156. Rudarske jame (okna) nalazile su se u blizini srednjovjekovnog utvrÿenja. D. Kovaþeviü, Dr. V. Simiü, Istoriski razvoj našeg rudarstva, Beograd 1951, Godišnjak Istoriskog društva Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo 1952., str. 302. Prema jednom podatku koji datira iz 1427. godine zavedene su cijene srebra iz Bosne, Srebrenice i Despotovine prilikom otpremanja srebra u Italiju. Srebreniþko srebro koštalo je po jednoj litri 18 perpera i 10 groša, što je za dva groša bilo skuplje od srebra srednjobosanskih rudnika, ili za skoro tri perpera jeftinije od novobrdskog srebra. D. Kovaþeviü, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, str. 168.

222

Privredne prilike u Srebrenici u þetvrtoj i petoj deceniji 15. stoljeüa

Osim toga, nestabilne politiþke prilike i odnosi još više je upuüivala vlastelu da ulažu u dragocjenosti, koje se u sluþaju nužde i prisilnog pomirenja lakše mogu nostiti sa sobom. Omiljene stvari ne bi se lišavali bez nužde, ali i u nevolji radije su ih davali u zalog nego prodavali. U historijskim izvorima nije izriþito navedeno gdje su se proizvodile srebrene dragocjenosti bosanske vlastele. Meÿutim, u nekoliko sluþajeva te se izraÿevine nazivaju bosanskim, pa se stoga može pretpostaviti da je jedan dio tih predmeta izraÿivan i u Srebrenici.4 Koliko je u to vrijeme vlastela kupovala srebro svjedoþi nam i podatak iz marta 1435. godine. Naime, jedan karavan iz Srebrenice prenosio je 1.615 libri srebra u vrijednosti od 9.161 dukata. Izmeÿu 33 vlasnika toga srebra þak je 19 pripadalo vlasteli. O naglom porastu izvoza srebra svjedoþe nam podaci iz trgovaþkih knjiga braüe Nikole i Luke Kabužiü. Braüa Kabužiü su u vremenu od 1427. do 1432. godine uspjeli izvesti, uglavnom u Veneciju, oko 3.500 kg srebra, proizvedenog u Despotovini i Bosni5 Tako je i bosanski kralj Tvrtko II namjeravao da sredinom 1430. godine uputi u Dubrovnik srebra u vrjednosti 30.000dukata. Meÿutim, Dubrovþani to nisu prihvatili predložili su kralju da to srebro sam pošalje u Veneciju po kakvom vlastelinu. Sa svoje strane Dubrovþani su se obavezali da üe obezbijediti naoružan brod koji bi bezbjedno prenio skupi metal. Kada je prodaja obavljena kralj se žalio na dubrovaþke trgovce da su ga oštetili lošim savetima, te da je pretrpio štetu.6 Podaci iz trgovaþke knjige braüe Kabužiü, ali i ostalih trgovaþkih društava ne daju nam pouzdane podatke o obimu trgovine srebrom.7 Svakako da je taj obim bio veüi, jer su se trgovci zbog razliþitih nameta bavili i krijumþarenjem srebra.8 Tokom dvadesetih i tridesetih godina 15. vijeka Stefan je imao trgovaþko društvo sa Bojkom Nenkoviüem i Simkom Glaviüem. Glavni predmet njihove trgovine bilo je srebro koje su nabavljali, osim u Srebrenici, i u ostalim rudarskim mjestima Podrinja. Da su boravili u Srebrenici svjedoþi i þinjenica da se pominju u sudskim komisijama i to ne samo kao þlanovi komisija veü i kao parniþari. Stefan se u Srebrenici spominje od 1419. do 1434. godine, a Bojko se spominje od 1422.do 1435. godine.9 Pojedina dubrovaþka trgovaþka društva, kao što je bila praksa u Veneciji i Firenci u 15. stoljeüu, pored þlanova imala su i faktore, plaüene funkcionere, koji su obavljali poslove društva. Tako se Vlahuša Latinica 1438. godine žalio da nije dobio pošiljku od Simka Bogavþiüa, „factoris ipsius Vlacusse in Srebrniza“. Takoÿer, finansijeri su
4

Tako je kraljica Katarina, majka posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševiüa, bježeüi iz Bosne založila u Splitu pozlaüeni srebreni pehar specijalne izrade. U Splitu je 8. jula 1429. godine založena jedna tacna bosanskog kralja, koju je kralj poklonio Mihi Madiju. Takoÿer su i predstavnici bosanske vlastele prilikom bjekstva iz Bosne sa sobom nosili dragocjene srebrene predmete. Tako je Vlatko Hercegoviü sa sobom u Italiju ponio dosta dragocjenosti, koje su, za vrijeme njegovog boravka u Veneciji 1479. godine, bile opljaþkane. M. Šunjiü, Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izraÿevinama od srebra, Radovi, knjiga I, Sarajevo 1963., str. 347. 5 J. Tadiü, Privreda Dubrovnika i srpske zemlje u prvoj polovini XV veka, Zbornik Filozofskog fakulteta, knjiga X-1, Beograd 1968., str. 527. 6 B. Hrabak, Prodaja proizvoda bosanskog rudarstva u Veneciji i Mleþanima u Dalmaciji, Godišnjak Društva istoriþara Bosne i Hercegovine, GDI, XXI-XXVII, Sarajevo 1976 str. 63. 7 U periodu od 1427. do 1459. godine bilo je registrovano oko 120 trgovaþkih društava. Ponekad su trgovci taþno odreÿivali i mjesta u kojim üe poslovati. Najþešüe se javlja Srebrenica i to više od dvadeset puta. M Spremiü, Dubrovaþka trgovaþka društva u Despotovini urÿa Brankoviüa, Zbornik Filozofskog fakulteta, knjiga XIII/1, Beograd 1976., str. 87. 8 ýak je i bosanski kralj u þetvrtoj deceniji 15. stoljeüa prodavao srebro Veneciji. D. Kovaþeviü-Kojiü, Ekonomske veze i kulturni uticaji izmeÿu bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku , GDI, XXXV, Sarajevo 1984.,str. 38. 9 R. ûuk., Porodica Kasela iz rudnika, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, SANU, Odbor za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd 1995., str. 101.

223

M. Husejnoviü

obavezivali faktore da ne smiju þiniti nikakve prevare niti krijumþarenja. Vodeüi raþuna o uloženom novcu, ulagaþi su taþno priznavali faktorima troškove, kao što su izdaci za prenos robe i kirije za neku kuüu ili duüan. Preciziranja su išla do te mjere da je Toma Radosaliü 1433. godine odredio svome bratu Živku, koga je slao u Srebrenicu, da za kiriju može godišnje trošiti samo 35 perpera. Takoÿer, finansijeri su vodili raþuna da kupljeno srebro bude što jeftinije. Tako je Nikola Nalješkoviü 1431. godine naredio svome ortaku, koga je 1431. godine poslao u Srebrenicu, da gleda da srebro kupuje što jeftinije. 10 Na veliki broj trgovaca upuüuje i vijest iz 1435. godine o pljaþki karavana sa srebrom na putu iz Srebrenice. U martu 1435. godine kastelan Vladislav Mrÿenoviü, opljaþklao je jedan karavan koji je dolazio iz Srebrenice in loco vocato Sothescha in castro vocato Vratar. 11 U 1435. godini bila su ošteüena 33 vlasnika srebra. Meÿu njima je jedanaest trgovaca imalo vrijednost srebra od preko 400 dukata. Cjelokupna vrijednost opljaþkanog srebra iznosila je oko 10.000 dukata.12 Karavani su zadržavani i u petoj deceniji 15. stoljeüa.13 U to vrijeme uveliko se trgovalo i sa drugim artiklima, posebno voskom. Vosak se uglavnom izvozio u Venciju, ali i u pojedinim mjestima u oblasti Marke, na obali Jadranskog mora, i to Fermo, Fano, Rimini i Pezaro, najþešüe u vrijeme održavanja sajmova. Tako je trgovaþko društvo braüe Kabužiü, u vremenu od 1426. do 1433. godine, iz Bosne i Srpske Despotovine izvezlo oko trinaest današnjih vagona þistog voska od preko trideset hiljada dukata.14 U to vrijeme potražnja za tkaninom dostigla je puni zamah. Dubrovaþni ne samo da su bili jedini uvoznici tkanina, nego su organizovali i svoju vlastitu proizvodnju. Tako su dubrovaþke tkanine, u to vrijeme, preplavili balkansko, pa i bosansko tržište.15 Pojedini trgovci tkanina u Srebrenici su za novac dobijen od sukna kupovali srebro.16 O izvoznoj trgovini u to vrijeme dragocjene podatke u svom opisu iznio je Filip de Diversis oko 1440. godine. On je zabilježio da su dubrovaþki trgovci sa kopna dovozili zlato, srebro, olovo, biber, vosak i drugu robu iz Jedrena, Srpske Despotovine i Bosne.
10 11

M Spremiü, Dubrovaþka trgovaþka društva u Despotovini urÿa Brankoviüa, str. 98. M. Diniü, Dubrovaþka srednjevekovna karavanska trgovina, Jugoslovenski istoriski þasopis, 1-4, Beograd 1937., str. 130. 12 Još i prije ove pljaþke dubrovaþkih trgovaca, dubrovaþki Senat je 1. oktobra 1431. godine naredio trgovcima koji idu u Despotovinu da putiju preko posjeda Sandalja Hraniüa, a obratio se i kralju Tvrtku II molbom da preko svoje teritorije dopusti prolaz za Srebrenicu. Dubrovþani su izbjegavali da idu preko teritorije bosanskog kralja jer su na istoj njihovi trgovci bili zadržani oduzeto im je srebro i zabranjen prolaz za Srebrenicu. Kralj se pravdao durovaþkim vlastima obrazloženjem da je to morao uþiniti zbog „nereda“ koji su izbili na granici izmeÿu njegovih i despotovih podanika. M. Spremiü, Despot uraÿ Brankoviü, Banja Luka 1999., str.176. 13 Tako je vojvoda Stefan Vukþiü Kosaþa zadržao 1446. godine jedan karavan koji je išao iz Srebrenice, da bi naplatio dugovanja Dubrovþanina Vlahuše Latinice. S. ûirkoviü, Herceg Stefan Vukþiü Kosaþa i njegovo doba, Beograd 1964., str. 98. 14 D. Kovaþeviü-Kojiü, Ekonomske veze i kulturni uticaji izmeÿu bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku, str. 38-39. Braüa Kabužiü su slali pojedine Dubrovþane da u njihovo ime trguju voskom ili su, još þešüe, tamo imali svoje saradnike, italijanske trgovce, s kojima su bili u stalnoj vezi (Bortolomeo Ciopi, Goan Bonagonta, Franþesko Ardovini iz Pezara i drugi). D. Kovaþeviü-Kojiü, Trgovaþke knjige braüe Kabužiü (Caboga) 1426-1433, Spomenik CXXXVII, Odeljenje istorijskih nauka 11, SANU, Beograd 1999., str. 154, 158, 160, 257. Opširnije: D. Kovaþeviü-Kojiü, O izvozu voska iz srednjovjekovne Srbije i Bosne preko Dubrovnika, Istorijski þasopis, XVIII, Beograd 1971., str. 143-152. 15 D. Kovaþeviü-Kojiü, Ekonomske veze i kulturni uticaji izmeÿu bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku, str. 40. 16 Po ugovoru sklopljenog 1433. godine izmeÿu braüe Radosaliüa, dogovoreno je da Toma pravi sukna u Dubrovniku, a da ih Živko prodaje u Srebrenici. M. Spremiü, Dubrovaþka trgovaþka društva u Despotovini urÿa Brankoviüa, str 101.

224

Privredne prilike u Srebrenici u þetvrtoj i petoj deceniji 15. stoljeüa

Trgovce koji su se bavili trgovinom plemenitih metala Diversis ubraja meÿu najveüe i najbogatije.17 Osim dubrovaþkih trgovaca u Srebrenici su se tgovinom bavili i domaci ljudi. Tako kreditnim poslovima bilo je obuhvaüeno oko dvije stotine šezdeset domaüih ljudi. Iznosi ovih domaüih trgovaca izraženi su u novcu ili srebru. Meÿu domaüim stanovnicima veüina je onih koji posuÿenim novcem dalje trguju.Vremenom je rasla prezaduženost domaüih trgovaca tako da su nastali mnogi sporovi. Takav jedan spor nastao je 1434. godine.18 Na razvoj trgovine u prvoj polovini 15. stoljeüa doprinijele su i putne komunikacije koje su podruþje Srebrenice povezivale sa znaþajnim trgovaþkim centrima. Dubrovaþki karavani koristili su se putnom komunikacijom koja je preko Borþa na rijeci Praþi i Vrhbosne i Glasinca vodila za Srebrenicu.19Drugi putni pravac koji je iz Dubrovnika vodio prema Vrhbosni do Srebrenice i dalje nastavljao ka Dmitrovici (rimskom Sirmiumu), išao je pravcem antiþkog puta, koji je dolinom rijeke Neretve vodio do Sarajeva i dalje nastavljao preko Pašinog Brda, sela Mokro, Sokoca na Glasincu, na Žljebove, a zatim produžavao prema Han Pijesku, izbijajuüi dalje prema dolini rijeke Jadar, istoþno od Vlasenice.20 O privrednom razvoju Srebrenice tridesetih godina 15. stoljeüa svjedoþe nam i podaci o veliþini dubrovaþke kolonije. U Srebrenici je tokom 1431, 1432. i 1435. godine nalazilo se oko tri stotine Dubrovþana. Najviše ih je bilo 1434. godine 484.21 Osim dubrovaþkih trgovaca kojih je, u to vrijeme, u Srebrenici bilo i najviše, broj zanatlija iz Dubrovnika poslije 1430. godine bio je u stalnom porastu.22 Tako za vrijeme despota urÿa historijski izvori navode 46 dubrovaþkih zlatara u Srebrenici, i to: Antoe, Antoje Hranisaljiü, Andrea, Andruško, Andruško zvani Kreso, Andruško Stipkoviü, Božiü, Božiü Radosaliü, Boljesav, Boljesav Pribisaljiü, Dabiživ, Dobrun, Dominþe, Dominþe Vlatkoviü, uraÿ, uraÿ Razoksanþiü, Duraš Radosaliü, urica, Jakša Zec, Lukša brat Benke zlatara, Lukša Petroviü, Mihajlo (Mihoþ), Mihajlo sin Vuka krojaþa, Miljevac, Miljevac Marojeviü, Nikola Radakoviü, Nikola Radiþeviü, Nikša, Nikša Stibera, Petar, Petko, Petko Pribojeviü, Petiü Ratka Hrasaviüa, Radašin, Radašin Sisoeviü, Radelja Kardelja, Radosav, Simko, Stanac, Stjepan, Stjepan Marinoviü, Stjepan Pivac, Stjepan Stojisaljiü, Vukiü, Vuüihna i Živko.23 Historijski izvori pominju i dubrovaþke krojaþe, koji su se u Srebrenici bavili svojim zanatom, u vrijeme vladavine despota urÿa i to: Bisan, Bisan Ostojiü, Boško, Boško Bogþinoviü, Cvjetko, Cjetko Brajkoviü, Dobrašin, Dobrašin zvani Bublia, Ivko, Jurko, Mihajlo, Milat, Poaoko Brajkoviü, Pribisav, Radiþ, Radiša, Radivoj, Radoje, Rdoje zvani Baba, Radonja, Radonja Žihroviü, Radosav Radetiü, Radosav brat

17

B. Hrabak, Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV-XVI v.), Prilozi Instituta za istoriju, XIII, Sarajevo 1977.,str. 50. 18 Naime u oktobru 1434. godine konzul i sudije presudile su da u roku od osam dana Živko Miletiü jamac treba da izruþi kreditoru Ivku Radusinoviüu dužnika Radišina Hristijanoviüa. D. Kovaþeviü-Kojiü, O domaüim trgovcima u srednjovjekovnoj Srebrenici, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, SANU, Odbor za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd 1995., str. 61. 19 G. Škrivaniü, Putevi u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd 1974., str. 29. Putem od Srebrenice za Boraþ išao je 26. oktobra 1449. godine trgovac S. Stojsaliü, kada je bio napadnut „Sub Boraz in domo Dohanerii“. Isto, str. 50. 20 M. Diniü, Dubrovaþka srednjevekovna karavanska trgovina, str. 129. 21 D. Kovaþeviü-Kojiü, Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka, GDI, XVIII, Sarajevo 1970., str. 261. 22 D. Kovaþeviü-Kojiü, Dubrovaþke zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, GDI, XV, Sarajevo 1964., str. 40. 23 Isto, str. 27-31. Od ukupno 46 u periodu od 1430-1440. godine pominje se 37 zlatara.

225

M. Husejnoviü

Radovca, Radovac, Radovan, Radovan Novakoviü, Radovin, Ruško, Ruško Zlatiþiü i Vlaho Bulia.24 Od podstigaþa sukna koji su se bavili svojim zanatom od 1427. do 1450. godine dubrovaþki izvori u Srebrenici pominju: Miluta, Miluta Rosetiüa, Pribislava Butkoviüa, Radivoja, Radivoja Rajkoviüa, Radonju, Radonju Novakoviüa, Radosava, Radovca, Radovca Tasoeviüa, Tomka i Tomka Radosaliüa.25 Mesarskim poslovima u Srebrenici u vrijeme despota urÿa bavili su se slijedeüi Dubrovþani: uraš, Milovac, Milut, Radoje, Radonja, Radovac Ženac, Vlatko, Vlatko Rutoševiü i Žaleta.26Dubrovaþki izvori pominju i sedam kožuhara-krznara; trojicu brijaþa, ljekara27 i raþunovoÿa; dvojicu obuüara, glumaca i nosaþa; te svjeüara, klobuþara, tkaþa i brodara – Dubrovþana koji su se svojim zanatima bavili boraveüi u Srebrenici za vrijeme despota urÿa.28 U Srebrenici se 1428. godine pominju i dva majstora svitara – Veseoko i Radivoj.29 Kako bi poveüao svoje prihode despot uraÿ je carine u Srebrenici izjednaþio sa carinama u Novom Brdu, što je dovelo do nezadovoljstva dubrovaþkih trgovaca.30 Dubrovþani su se aktivnije zauzeli za smanjene carinskih nameta, preko svojih poslanika kod despota, ali i ugarskoga kralja.31 Naroþito su se braüa Talovci (Matko, Franko i Pjerko), dubrovaþki poslanici u Despotovini, zalagali za ukidanje carinskih nameta.32 U vrijeme poveüanja carinskih nameta trgovcima u Srebrenici, došlo je do uþestalog robnog krijumþarenja, ali i falsificiranja novca. Tako je Republika 20. decembra 1435. godine zabranila svojim trgovcima u Srebrenici da falsifikuju novac srpskog despota urÿa.33 Iako su tridesetih godina 15. stoljeüa privredne prilike u Srebrenici bile u punom zamahu, bilo je i sluþajeva kada su se dubrovaþki trgovci žalili svojoj vladi i despotu zbog nesigurnosti svoje imovine. Tako se 20. februara 1438. godine Pirko Bolesaviü tužio da su mu došla u kuüu dva despotova þovjeka s graÿanima i pristavima i okovali ga. Despotovi ljudi na to se nisu osvrtali i postupali su strogo, kako je glasila naredba za nepokorne.34
24 25 26

Isto, str. 31-33. Isto, str. 33-34. Isto, str. 35. 27 Osim ljekara u izvorima se susreüu berberi koji su ponekad obavljali i izvjesne medicinske usluge. D. Kovaþeviü-Kojiü, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države,Sarajevo 1978.,str. 275. 28 D. Kovaþeviü-Kojiü, Dubrovaþke zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, str. 35-37. 29 P. Anÿeliü, Doba srednjovjekovne bosanske države, u knjizi: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo 1966., str. 546. 30 Dubrovaþka vlada je reagirala slanjem poslanstva dvojice poslanika kod despota 20. februara 1435. godine. „...Povodom naših trgovaca i novina u carini, u povodu instrukcija naše vlade kako je najbolje i najkorisnije uþiniti kod gospodina Despota za davanje ovlasti u povodu novine dvojice naših ljudi koji su u nemilosti u Srebrenici trebamo poslati molbu za plaüom od 50 dukata za poslanstvo“. HAD, Acta Consilium Rogatorum (Cons. Rog.), Volumen 5., fol. 239., 20. II 1435. 31 Dubrovþani su ugarskom kralju predali dragocjene poklone i tribut, a on im je u Pragu 30. jula 1438. godine izdao potvrdu o tome. Nekoliko dana kasnije ugarski kralj je preko pisma uvjeravao dubrovaþku vladu u svoju naklonost. Ugarski kralj se preko despotovih poslanika u Ugarskoj zalagao za ukidanje carinskih nameta D. Diniü-Kneževiü, Dubrovnik i Ugarska u srednjem veku, Novi Sad 1986., str. 103. 32 J. Radoniü, Dubrovaþka akta i povelje I/1, Zbornik za istoriju jezik i književnost, knjiga 2, Beograd 1934., str. 395-396. . 33 M. Vego, Rudarstvo u Bosni i Hercegovini u srednjem vijeku, Radovi sa simpozijuma „Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do XX vijeka,“ Zenica 1999., str. 198. 34 T. Vukanoviü, Srebrenica u srednjem veku, Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija, sv. br. 1, Sarajevo 1946., str. 71.

226

Privredne prilike u Srebrenici u þetvrtoj i petoj deceniji 15. stoljeüa

Nakon pada Despotovine Vjeüe umoljenih , da nebi zamrla potpuno trgovina, odluþilo je da poþetkom novembra 1440. godine ukine sve ranije zabrane trgovcima da idu u Despotovinu i Bosnu.Meÿutim, samo dvadeset dana kasnije, zbog novih carina, koje su u Srebrenici zavele osmanske vlasti i njihov carinik Pintinin, Vlada je donjela odluku da bez njenog odobrenja niko nesmije nositi u Srebrenicu srebro , novac ni bilo koju drugu robu. Odluþeno je da se piše trgovcima u Srebrenici da je zabranjeno da se u ovo naselje donosi roba iz ostalih mjesta.Bila je to odluka koja je imala zacilj slabljenje prometa u Srebrenici kako bi prisilili osmanske vlasti na popuštanje.Što se kasnije idesilo da su osmanske vlasti dale nove povlastice dubrovaþkim trgovcima.35 Od 1442. godine, kada je Dubrovaþka Republika dobila povlastice o slobodnoj trgovini sa osmanskim oblastima od sultana Murata, došlo je do porasta dubrovaþke trgovine u Srebrenici i osnivanja novih trgovaþki društava. U to vrijeme u historijskim izvorima nailazimo na podatke o trgovanju glamskog srebra u okvirima kreditnog poslovanja. Glamskim srebrom trgovao je Frank Sorkoþeviü, koji je 1442. godine dao dva puta kredit Marinu Guþetiüu pod uslovom da mu vrati u glamskom srebru. Prvi kredit iznosio je neobiþno visoku sumu od 900, a drugi od 420 dukata. Za cjelokupnu kreditnu sumu primiüe oko pedeset litara srebra.36 Meÿutim, slobodnu trgovinu Dubrovnik je morao braniti od despota urÿa nedugo poslije obnove Despotovine. Tako je 1445. godine Dubrovnik tražio od despota urÿa da dubrovaþki trgovci mogu, po starom obiþaju slobodno izvoziti srebro iz njegove zemlje,37te da se ukine nova carina od deset aspri na svaku litru. Despot je udovoljio Dubrovþanima, ali samo za drugo srebro, a ne i za glamsko.Zbog þeste promjene vlasti u Srebrenici (despot uraÿ 1443.godine, osmanska vojska u istoj godini ponovo uspostavlja vlast, u maju 1444. godine vlast uspostavlja kralj Tomaš despot uraÿ uspostavlja vlast u septembru1445.godine) došlo je i do pada trgovinske djelatnosti. Zbog toga despot uraÿ je 17. septembra sa sinom Lazarom u Smederevu izdao opštu povelju Dubrovþanima ukojoj vraüa ranije povlastice koje su bile u Srebrenici.38 Kovnica novca u Srebrenici je bila u upotrebi i za vrijeme despota urÿa Brankoviüa. Novac koji se kovao u to vrijeme, pominje se 1431. godine, po svom lošem kvalitetu (dela cativa e bassa liga di monete). U svakoj litri metala nalazile su se þetiri unþe bakra, tj. jedna treüina, dok su se dubrovaþki groševi kovali od smjese od jedanaest unþi srebra, a samo jedna bakra na litru. Dubrovþanima ova nepovoljna srazmjera finoüe nije išla u prilog. Protestovali su prvo trgovci iz Srebrenice, okrivljujuüi najprije vojvodu Bogdana. O tome je pisao i dubrovaþki Senat despotu, te u isto vrijeme odredio i kaznu za trgovce koji daju srebro u kovnicu (qui dant argentum in zecha). U Dubrovniku se o kovnici novca raspravljalo u ljeto 1446. godine, kada je Srebrenica bila pod vlašüu bosanskog kralja. M. Diniü je mišljenja da je kovnica novca bila u isto vrijeme i bosanskog kralja Tomaša i srpskog despota urÿa. Na jednoj strani novca je bio natpis D TOMA REX BOSNE, a na drugoj strani .39
35

A. Veselinoviü, Zabrane i prekidi trgovine u Srbiji u doba Despotovine, Istorijski glasnik 1-2, Beograd 1983.,str. 33. 36 I. Voje, Argentum de glama, Istorijski þasopis, XVI-XVII, Beograd 1970., str. 29. 37 Osim slobodnog izvoza srebra Dubrovþani su od despota tražili da im se dade „srebrniþki zakon“. F. Miklošiü, Monumenta Serbica spectancia historiam Serbiae, Bosnae Ragusii, Viennae 1858., str. 437. 38 Lj. Stojanoviü, Stare srpske povelje i pisma, knjiga I/2, Beograd - Sr. Karlovci 1934. str.30. 39 M. Diniü, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 80. Naime od druge polovine 14. stoljeüa u Srebrenici je radila kovnica novca. Srebreniþki groševi spominju se 1387. godine u dva navrata. Kovnica novca je radila u vrijeme kada je Srebrenica bila pod vlašüu srpskog despota Stefana Lazareviüa. U dubrovaþkim historijskim izvorima ona se spominje od sredine 1417. godine. Na novcu koji je kovan u

Srebrenici utisnut je natpis nova ceka gospodina despota. D. Kovaþeviü-Kojiü, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, str. 155.

227

M. Husejnoviü

Razvoj politiþkih dogaÿaja posljednjih godina prve polovine 15. stoljeüa nije išao u prilog privrednog razvoja Srebrenice, naroþito trgovine. Poput srpskog despota, bosanski vladari i velikaši su zaveli nove namete na dubrovaþke trgovce u Srebrenici. Naime, 27. maja 1448. godine Malo vijeüe odgovorilo je na pismo dubrovaþkih trgovaca u kome su se ovi žalili na nove carine, koje je u ime kralja Tomaša uveo protovestiar Restoje. Osim toga, stalna opasnost od osmanskih napada smanjivala je sigurnost, potrebnu za razvoj djelatnosti rudara, trgovaca i zanatlija. Zbog toga þetrdesetih i pedesetih godina 15. stoljeüa trgovina se postepeno pomjera prema sjevernim i sjeverozapadnim krajevima Srpske Despotovine.40 Uspostavljanjem osmanske vlasti u Despotovini i Bosni nije se prekidao izvoz srebra i ostalih proizvoda iz Dubrovnika u Veneciju, ali je svakako njegov transport bio manji, što se odrazilo i na privredne prilike i u Srebrenici. ZAKLJUýAK Na privredne prilike u Srebrenici u þetvrtoj i petoj deceniji 15. stoljeüa uticalo je nekoliko faktora kao što su: potražnja srebra, njegova vrijednost, kvalitet i visina carinskih nameta. Meÿutim, politiþke prilike i odnosi bili su najznaþajniji faktor koji je uticao na privredni razvoj ovog gradskog naselja. Privredne prilike u Srebrenici u þetvrtoj deceniji 15. stoljeüa bile su povoljne, tako da su dobro poslovali trgovci i zanatlije. U to vrijeme osim dubrovþana trgovaca u trgovaþke poslove ukljuþuje se i domaüe stanovništvo. Tridesetih godina 15. stoljeüa u Srebrenici je bio prisutan veüi broj zanatlija zlatara, krznara, krojaþa, te zanatlija koji su se bavili mesarskim zanatom. U petoj deceniji Srebrenicu zauzimaju Osmanlije koje uvode novi privredni poredak. Meÿutim, Dubrovþani uspijevaju da od novih vlasti dobiju povlastice sliþne onim koje su bile za vrijeme despota urÿa. Zbog þestog smjenjivanja vlasti u petoj deceniji 15. stoljeüa dolazi i do pada privredne djelatnosti. Tako da despot uraÿ izdaje povelju Dubrovþanima u kojoj vraüa ranije povlastice koje su bile u Srebrenici. Dubrovþani su se 1448. godine žalili i bosanskom kralju na nove carine koje je uveo njegov protovestiar. U vremenskom periodu tridesetih i þetrdesetih godina 15. stoljeüa u Srebrenici je bila u upotrebi i kovnica novca. Postoje i mišljenja da je u petoj deceniji 15. stoljeüa kovnica u Srebrenici bila vlasništvo bosanskog kralja i srpskog despota.

40 U tom periodu gotovo nepoznata naselja u sjevernoj i sjeverozapadnoj Despotovini, poput Bohorine, Zajaþa, Krupnja, Crnþa, Bijelog Brda, Valjeva i Zaslona, privlaþe pažnju trgovaca, ali i rudara. M. Diniü, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 71-73. U to vrijeme naroþiti znaþaj je dobilo Smederevo koje je poslije pada Despotovine postalo i administrativno-politiþki centar srpske države. Tako se nakon 1445. godine u Smederevu formirala dubrovaþka naseobina, koja je za veoma kratko vrijeme bila najjaþa na teritoriji tadašnje Despotovine. D. Kovaþeviü-Kojiü, Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka, str. 263.

228

Privredne prilike u Srebrenici u þetvrtoj i petoj deceniji 15. stoljeüa

IZVORI I LITERATURA Izvori 1. 2. 3. 4. 5. Historijski arhiv u Dubrovniku, Acta Consilium Rogatorum (Cons. Rog.), Volumen 1- 5. Kovaþeviü-Kojiü D., Trgovaþke knjige braüe Kabužiü (Caboga) 1426-1433, Spomenik CXXXVII, Odeljenje istorijskih nauka 11, SANU, Beograd 1999. Miklošiü F., Monumenta Serbica spectancia historiam Serbiae, Bosnae Ragusii, Viennae 1858. Radoniü J., Dubrovaþka akta i povelje I/1, Zbornik za istoriju jezik i književnost, knjiga 2, Beograd 1934 Stojanoviü LJ., Stare srpske povelje i pisma, knjiga I/2, Beograd - Sr. Karlovci 1934.

Lliteratura 1. Anÿeliü P., Doba srednjovjekovne bosanske države, u knjizi: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo 1966., str. 435-581. ûirkoviü S., Herceg Stefan Vukþiü Kosaþa i njegovo doba, Beograd 1964. ûuk R.., Porodica Kasela iz rudnika, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, SANU, Odbor za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd 1995., str. 99-111. Diniü M., Dubrovaþka srednjevekovna karavanska trgovina, Jugoslovenski istoriski þasopis, 1-4, Beograd 1937., str. 119-146. - Diniü M., Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I, knjiga CCXL, Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Beograd 1955. - Diniü-Kneževiü D., Dubrovnik i Ugarska u srednjem veku, Novi Sad 1986. Jireþek K., Trgovaþki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Sarajevo 1951. Hrabak B., Prodaja proizvoda bosanskog rudarstva u Veneciji i Mleþanima u Dalmaciji, Godišnjak Društva istoriþara BiH, XXI-XXVII, Sarajevo 1976., str. 59-73. Hrabak B., Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV-XVI v.), Prilozi Instituta za istoriju, XIII, Sarajevo 1977., str. 47-63. Kovaþeviü D., Dr. V. Simiü, Istoriski razvoj našeg rudarstva, Beograd 1951, Godišnjak Istoriskog društva Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo 1952., str. 301-304. Kovaþeviü-Kojiü D., Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela Nauþnog društva Bosne i Hercegovine, XVIII, Sarajevo 1961. Kovaþeviü-Kojiü D., Dubrovaþke zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, Godišnjak Društva istoriþara Bosne i Hercegovine, XV, Sarajevo 1964., str. 25-46. Kovaþeviü-KojiüD., Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka, Godišnjak Društva istiriþara Bosnei Hercegovine, XVIII, Sarajevo 1970., str. 257-263. Kovaþeviü-Kojiü D., O izvozu voska iz srednjovjekovne Srbije i Bosne preko Dubrovnika, Istorijski þasopis, XVIII, Beograd 1971., str. 143-153. Kovaþeviü-Kojiü D., Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države,Sarajevo 1978. 229

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

9. 10.

11. 12.

13.

14. 15.

M. Husejnoviü

16. Kovaþeviü-Kojiü D., Ekonomske veze i kulturni uticaji izmeÿu bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku , Godišnjak Društva istoriþara Bosne i Hercegovine, XXXV, Sarajevo 1984., str. 35-44. 17. Kovaþeviü-Kojiü D., O domaüim trgovcima u srednjovjekovnoj Srebrenici, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, SANU, Odbor za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd 1995., str. 57-65. 18. Spremiü M., Dubrovaþka trgovaþka društva u Despotovini urÿa Brankoviüa, Zbornik Filozofskog fakulteta, knjiga XIII/1, Beograd 1976., str. 85-102. 19. Spremiü M., Despot uraÿ Brankoviü, Banja Luka 1999. 20. Šunjiü M., Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izraÿevinama od srebra, Radovi, knjiga I, Sarajevo 1963., str. 345-348. 21. Škrivaniü G., Putevi u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd 1974. 22. Tadiü J., Privreda Dubrovnika i srpske zemlje u prvoj polovini XV veka, Zbornik Filozofskog fakulteta,knjiga X-1, Beograd 1968., str. 519-539. 23. Vukanoviü T., Srebrenica u srednjem veku, Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija, sv. br. 1, Sarajevo, 1946., str. 51-86. 24. Voje I., Argentum de glama, Istorijski þasopis, XVI-XVII, Beograd 1970., str. 15-42. 25. Veselinoviü A., Zabrane i prekidi trgovine u Srbiji u doba Despotovine, Istorijski glasnik 1-2, Beograd, 1983., str. 25-42. 26. Vego M., Rudarstvo u Bosni i Hercegovini u srednjem vijeku, Radovi sa simpozijuma „Rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do XX vijeka,“ Zenica 1999., str. 185-209.

230

Zbornik radova PMF 7, 231 – 237 (2010)

Originalni nauþni rad

VLASTEOSKE PORODICE I PRILIKE U ISTOýNOJ BOSNI U PRVOJ POLOVINI 15. STOLJEûA THE ARISTOCRATIC FAMILIES AND OPPORTUNITIES IN EASTERN BOSNIA IN THE FIRST HALF OF 15th CENTURY Mr. sc. Muhamed Husejnoviü, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Abstrakt U prvoj polovini 15. stoljeüa, isticalo se nekoliko vlasteoskih porodica koje su imale svoje posjede u istoþnoj Bosni. Meÿu tim vlasteoskim porodicama su: Zlatonosoviüi, Dinjiþiüi (Kovaþeviüi) i Stanþiüi. Njihovi posjedi su se nalazili u neporednoj blizini rudarskog naselja Srebrenica. Zbog ovog naselja u prvoj polovini 15. stoljeüa izbijali su sukobi izmeÿu bosanskih kraljeva i srpskih despota. Veliki uticaj na historijska dogaÿanja oko Srebrenice imale su navedene vlasteoske porodice.Tako su Zlatonosoviüi bili savremenici dogaÿaja 1425. godine, a Dinjiþiüi su zajedno sa kraljem napali Srebrenicu. Vlasteoska porodica Stanþiüi je imala svoje posjede u blizini karavanskog puta koji je povezivao Srebrenicu sa Zvornikom. Oni su jedno vrijeme imali kljuþnu ulogu prilikom izdavanja dozvole za kretanje Dubrovþana, koji su bili trgovci u Srebrenici, po teritoriji koja je bila pod vlašüu srpskog despota. Kljuþne rijeþi: Zlatonosoviüi, Tvrtko II Tvrtkoviü, Dubrovþani, Srebrenica, srpski despot, Sandalj Hraniü, Dinjiþiüi, Kliþevac, uraÿ Brankoviü, Stanþiüi, Hrvatiniüi. Abstract In the first half of the 15th century a few of the squire families stood out as a land owners in East Bosnia. They were: Zlatonosoviüi, Dinjiþiüi (Kovaþeviüi) i Stanþiüi. Their land was close to the coal town Srebrenica. This place was the cause of the wars between bosnian kings and serbian despots in the first half of the 15th century. These families had a big influence on the historical happenings in this town. Zlatonosoviü family were contemporary around 1425. and Dinjiþiü family attacked Srebrenica along with the king. Squire family Stanþiü had their lands near the caravan road that connected Srebrenica and Zvornik. In the future they would have played the main role in giving permitions to the people of Dubrovnik, who were traders in Srebrenica, to pass through on to the territory that was under the serbian despot. Key words: Zlatonosoviüi, Tvrtko II Tvrtkoviü, Dubrovþani, Srebrenica, serbian despot, Sandalj Hraniü, Dinjiþiüi, Kliþevac, uraÿ Brankoviü, Stanþiüi, Hrvatiniüi.

M. Husejnoviü

Zlatonosoviüi Zlatonosoviüi su na poþetku 15. stoljeüa nastojali da uþvrste svoj položaj, a zatim i da postanu samostalni oblasni gospodari svojih i susjednih posjeda. Posjedi Zlatonosoviüa nisu bili stabilni, naprotiv, bili su pod stalnom prijetnjom sve uþestalijih sukoba oblasnih gospodara. S tim u vezi veliþina njihovih posjeda þesto se mijenjala. Posjedi Zlatonosoviüa su se uglavnom ograniþili na podruþje srednjeg Podrinja. Prostirali su se oko bosanskog grada Srebrenika, znaþajnom vojno-politiþkom centru župe Usore. Istoþne granice njihovih posjeda bile su omeÿene rijekom Drinom, a zapadne rijekom Bosnom. Na ovom podruþju nalazila su se i utvrÿenja Zvornik (Zvonik), Kušlat i Perin.1 Dvije najistaknutije liþnosti iz porodice Zlatonosoviüa bili su Vukmir i Vukašin, koji su rodbinski bili vezani za Hrvatiniüe. Naime, sestra Hrvoja Hrvatiniüa, Vuþica udala se za jednog þlana iz porodice Zlatonosoviüa. Njena dva sina Vlaÿ i Stjepan uþestvovali su u bici na Kosovu 1389. godine na strani udružene kršüanske koalicije. Poslije bitke oni su bili zarobljeni od strane osmanske vojske. Nakon bitke kod Angore, 1402. godine, u Bosni se proþuo glas da su dva brata živa. ýuvši za tu vijest Vukmir i Vukašin Zlatonosoviü obratili su se dubrovaþkoj vladi s molbom da posreduju kod osmanskih vlasti za njihovo oslobaÿanje. Dubrovaþka vlada je obeüala da üe se preko svojih poliklisara raspitati na Uzvišenoj Porti o sudbini njihovih roÿaka. Tako je dubrovaþka vlada izdala nalog, u februaru 1403. godine, svom izaslaniku Milošu Miliševiüu da se kod osmanskih vlasti raspita o zarobljenim licima. U kakvom su srodstvu bili osmanski zarobljenici Vlaÿ i Stjepan sa braüom Zlatonosoviü, može se saznati iz dubrovaþkog pisma upuüenom dvojici braüe, usorskim feudalcima. U tom su pismu Dubrovþani obeüali da üe se na osmanskom dvoru zauzeti za oslobaÿanje njihova dva bratanca.2 Vukmir se prvi put spominje 1400. godine u povelji kralja Ostoje, u kojoj kralj vojvodi Hrvoju daruje župu Hlivno. Meÿu brojnim svjedocima u povelji nalazi se i ime Vukmira Zlatonosoviüa, u þije je ime upisana i titula vojvode.3 Vukmir se obratio poþetkom 1413. godine dubrovaþkoj vladi molbom da mu pošalje lijeþnika magistra Bartola Squarcijalupia. Dubrovaþko Veliko vijeüe donijelo je 1. februara 1413. godine odluku da lijeþnik Bartola poÿe vojvodi Vukmiru uz njihovu plaüu. Meÿutim, zbog nesigurnosti do odlaska lijeþnika nije došlo.4

1 P. Živkoviü, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviüa i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeüa), Historijski zbornik, XXXIX, broj 1, Zagreb 1986., str. 148. 2 N. Jorga, Notes et extraits pour servir a l’ histoire des croisades au XV siècle, II, Paris 1899., str. 89. 3 F. Miklosich, Monumenta Serbica spectancia historiam Serbiae, Bosnae Ragusii, Viennae 1858., str. 250. Postoje razliþita mišljenja o tome koji je brat stariji, Vukašin ili Vukmir. Prema jednim, Vukašin je stariji Zlatonosoviü, zbog toga što, kada se spominju zajedno, na prvo mjesto dolazi njegovo ime. Drugi su suprotnog mišljenja i smatraju da je Vukmir stariji, jer je imao titulu vojvode. Lj. Stojanoviü, Stare srpske povelje i pisma, knjiga I/1,Beograd - Sremski Karlovci 1929., str. 482; P. Živkoviü, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviüi i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeüa), str. 150. 4 LJ. Stojanoviü, Stare srpske povelje i pisma, I/1, str. 483.

232

Vlasteoske porodice i prilike u istoþnoj Bosni u prvoj polovini 15. stoljeüa

U Bosni je tokom 1414. i 1415. godine došlo do zategnutih odnosa izmeÿu bosanskih velikaša.5 Zategnuti odnosi izmeÿu Tvrtka II Tvrtkoviüa i Zlatonosoviüa okonþani su izmirenjem koje se moglo desiti prije 1420. godine, kada se kralj Tvrtko II ponovno ustoliþio na vladarskom prijestolju. ýak su Zlatonosoviüi podržali ustoliþenje kralja Tvrtka II. Na stanku održanom 1420. godine bosanska vlastela, meÿu kojima su bili i Zlatonosoviüi, odluþila je da zbaci sa prijestolja kralja Stjepana Ostojiüa i na vlast ustoliþi kralja Tvrtka II Tvtkoviüa. Da su Tvrtku II Tvrtkoviüu pripomogli Zlatonosoviüi u cjelokupnoj situaciji svjedoþi i þinjenica o njihovoj prisutnosti u svojstvu svjedoka na odreÿenom broju povelja koje je kralj izdao. Tako se Vukmir Zlatonosoviü u svojstvu svjedoka nalazi u povelji Tvrtka II Tvrtkoviüa, kojom Dubrovþanima potvrÿuje Sandaljev dio Konavla. 6 Zlatonosoviüi su imali veliku zaslugu prilikom izdavanja povelje 18. augusta 1421. godine, u kojoj je kralj Tvrtko II Tvrtkoviü Dubrovþanima potvrdio sve ranije privilegije. Oni su u to vrijeme imali veliki uticaj na bosanskog kralja.7 Osim toga, svoju veliku posredniþku ulogu u korist Dubrovþana Zlatonosoviüi su iskazali prilikom posjete i dužeg boravka mletaþkog poslanika na bosanskom dvoru.8 Koliko su Dubrovþani polagali nade u Zlatonosoviüe, i koliko je bila ta njihova naklonost prema Republici može se potvrditi i iz pisma dubrovaþke vlade upuüenog na ugarski dvor. Dubrovþani nisu propustili priliku da i ugarskog kralja Sigismunda obavijeste o blagonaklonom držanju Zlatonosoviüa prema Republici. Oni istiþu velike zasluge braüe Zlatonosoviüa koji su se zauzeli za njihove interese. Njima se u tom pismu pripisuju zasluge, da su zajedno s vojvodom Sandaljem, onemoguüili mletaþkog poslanika da privoli bosanskog kralja na uspostavljanje mletaþko-bosanskog saveza.9 Zlatonosoviüi su imali i veliki uticaj nad usorskim plemiüima Dinjiþiüima. U sporu Dubrovþanina Maroja sa usorskim županom Dragišom Dinjiþiüem, zamolili su župana da Maroja prime u grad Srebrenicu. Župan Dragiša je uputio odgovor „dragom i
5 Knez Pavle i njegov sin Petar Pavloviü nisu prihvatili prougarsku politiku koju su vodili kralj Ostoja i vojvoda Sandalj Hraniü. Uz njih su bili i braüa Zlatonosoviüi. Oni su podržavali legitimnog kralja Ostoju, za razliku od Pavloviüa, koji su bili na strani protu kralja Tvrtka II Tvrtkoviüa. U dogaÿaju koji se desio na Parenoj Poljani kod Kraljeve Sutjeske uþestvovali su i Zlatonosoviüi na strani kralja Ostoje i vojvode Sandalja. Ubistvo do koga je tom prilikom došlo (rijeþ je o ubistvu Pavla Radenoviüa) imalo je politiþko obilježje. Prije ovog dogaÿaja, Vukmiru je bilo obeüano da üe dobiti u posjed Olovo. Meÿutim, Olovo nije dobio, jer su Pavloviüi zatražili pomoü od Osmanlija. M. Puciü, Spomenici srbski, I, Biograd 1858., primedbe XV-XVII. Ubistvo koje se desilo 24. augusta 1415. godine opisuje dubrovaþki poslanik Ivan Gunduliü. P. Živkoviü, Bosanski srednjovjekovni plemiüki rod Radanoviüa - Mikojeviüa - Tezaloviüa - Ozrisaljiüa (Kopijeviüa), Osijek 2006., str. 114. 6 Lj. Stojanoviü, Stare srpske povelje i pisma, I/1, str. 504. Zlatnosoviüi su u to vrijeme smatrali da je Tvrtko II jedan od slabašnih i nemoünih kraljeva, koji nije u stanju obuzdati samovolju krupnih bosanskih feudalaca, kakvi su u to vrijeme bili i sami Zlatonosoviüi. P. Živkoviü, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviüi i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeüa), str.15 7 Lj . Stojanoviü, Stare srpske povelje i pisma, I/1, str. 504. 8 U vrijeme pregovora kralja Tvrtka II sa mletaþkim poliklisarima o stvaranju saveza protiv cetinskog kneza Ivaniša Nelipþiüa, mletaþki poliklisar je obavijestio svoju vladu da ima poteškoüa u pregovorima sa bosanskim kraljem. Dubrovþani su strahovali od mletaþko-bosanskog savezništva, pa su zamolili Zlatonosoviüe da odvrate bosanskog kralja od uspostavljanja saveza sa Mleþanima Sredinom decembra 1422. godine Dubrovþani su uputili na dvor usorskog vojvode poslanike Pasquala Restiüa i Marina Gunduliüa. Oni su imali zadatak da se sastanu sa Vukašinom i da ga pri tom zamole, kao svog stalnog prijatelja, da se zauzme kod bosanskog kralja za interese Dubrovaþke Republike. Još su i ranije, 1415. godine, Dubrovþani pisali Vukašinu Zlatonosoviüu da se raduje što üe im biti prijatelj. Sa sobom su nosili darove u suknu koje su predali Zlatonosoviüima, te ih pozvali u posjetu Republici. Vijeüe umoljenih je odluþilo da im daruje poklone u vrijednosti od 400. perpera.N. Jorga,Notes II, str. 206. 9 P. Živkoviü, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviüi i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeüa), str. 156.

233

M. Husejnoviü

milom bratu, starijem knezu Vukašinu i vojvodi Vukmiru“, u kojem se duboko izvinjava „dragom i milom starijem bratu“ da nije u moguünosti uþiniti im uslugu, jer ga je Držiü uvrijedio u srebreniþkoj carini. Za takav stav, on istiþe da ga je Držiü sramotno psovao na srebreniþkoj carini, o þemu može posvjedoþiti tamošnji carinik, moleüi ih, kao svoju gospodu, da dobro ispitaju stvar, jer on ne dozvoljava da ga mnogo ugledniji ljudi na takav naþin vrijeÿaju, a kamoli Držiü.10 U 1424. godini vojvoda Vukmir se ponovo obratio Dubrovþanima da mu pošalju lijeþnika. Meÿutim, ljekar je odbio iüi Zlatonosoviüima, iako mu je dubrovaþka vlada nudila plaüu u iznosu od 200 perpera. Odluka dubrovaþke vlade da na dvor vojvode Vukmira pošalje lijeþnika Bartola uz toliku plaüu djeluje pomalo zbunjujuüe. Meÿutim, ako se ima na umu da je on bio dubrovaþki prijatelj i da je zastupao njihove interese, onda je i slanje lijeþnika razumljivo. Dok se dubrovaþki lijeþnik dvoumio u vezi sa odlaskom na Zlatonosoviüev dvor, zdravstveno stanje Vukmira nije se popravilo. Krajem oktobra 1424. godine umro je vojvoda Vukmir.11 Nakon Vukmirove smrti jedini predstavnik dvora Zlatonosoviüa ostao je Vukašin, koji je naslijedio titulu vojvode. Politiþko djelovanje Vukašina razlikovalo se od ranijih politiþkih stavova i orijentacije porodice Zlatonosoviüa. Vojvoda Vukašin je poþeo sve više saraÿivati sa srpskim despotima, najprije sa Stefanom Lazareviüem, a zatim i sa urÿem Brankoviüem, koji su gospodarili Srebrenicom od 1412. godine.12 U ljeto 1426. godine Osmanlije su sa oko 4000 vojnika upale u Bosnu . Prošli su kroz Usoru, tom prilikom su prešli preko posjeda Vukašina, a otud se uputili u Hrvatsku. Nitko od Bosanaca nije im se suprostavio, niti kralj Tvrtko II, niti vojvoda Sandalj pa ni Vukašin Zlatonosoviü. Nakon povratka iz Hrvatske zadržali su se nešto duže u Srebreniku na posjedima vojvode Vukašina.13 Nakon što su se Osmanlije povukle iz Bosne odnosi izmeÿu bosanskog kralja i Vukašina su bili i dalje zategnuti, tako da je prijetila opasnost da doÿe i do otvorenog sukoba.14 Ipak do sukoba nije došlo u 1428. godini. Vukašin se prividno izmirio sa bosanskim kraljem. Ali do sukoba je došlo u Konavoskom ratu, 1430. godine. U sukob Dubrovþana sa vojvodom Radoslavom Pavloviüem ukljuþio se i Vukašin Zlatonosoviü. Poslije smrti despota Stefana, Vukašin se poþeo vezati za despota urÿa, neprijatelja

10 E. Fermendžin, Actae Bosnae – potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Zagrabiae 1892., str. 565. 11 P. Živkoviü, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviüi i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeüa), str. 157. 12 Upravo je Srebrenica bila, izmeÿu ostalog, i razlog sukoba srednjovjekovne bosanske države i Despotovine. S obzirom da se Srebrenica nalazila u blizini posjeda Zlatonosoviüa, vojvoda Vukašin je želio bližim vezama sa srpskim despotom, osigurati posjede sa istoþne strane. Dobri odnosi izmeÿu Vukašina i srpskog despota doveli su do zategnutih politiþkih odnosa izmeÿu Zlatonosoviüa i bosanskog kralja. Do otvorenog sukoba nije došlo u drugoj polovini treüe decenije 15. stoljeüa, jer je u to vrijeme izbilo nekoliko sukoba (rat izmeÿu Bosne i Despotovine 1425. godine zbog Srebrenice, pri þemu je Vukašin bio savremenik rata, osmanski upadi u Bosnu 1426. godine, te napad kralja Tvrtka II Tvrtkoviüa na Srebrenicu 1428. godine). P. Živkoviü, Tvrtko II Tvrtkoviü i Bosna u prvoj polovini 15. stoljeüa, Sarajevo 1981.,str. 113. 13 P. Živkoviü, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviüi i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeüa), str. 158. 14 Da se Vukašin spremao za sukob sa bosanskim kraljem potvrÿuje dokument iz Dubrovaþkog arhiva koji svjedoþi da je poþetkom avgusta 1427. godine, Vukašin tražio od Dubrovnika da mu proda oružje. Dubrovaþka vlada nije udovoljila Vukašinovom zahtjevu. Meÿutim, zahtjevu su udovoljili nešto kasnije, 9. aprila 1428. godine. Za kupovinu oružja i baruta vojvoda je u Dubrovnik slao svoju robu, a za dobijeni novac kupovao je oružje. P. Živkoviü, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviüi i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeüa), str. 159.

234

Vlasteoske porodice i prilike u istoþnoj Bosni u prvoj polovini 15. stoljeüa

bosanskog kralja. U rat protiv Radoslava Pavloviüa, Vukašin je želio ukljuþiti i srpskog despota, sa þime se nije slagao bosanski kralj.15 Vukašin je bio posrednik izmeÿu srpskog despota i Dubrovþana oko ukljuþivanja despota u rat protiv vojvode Radoslava Pavloviüa Kada je za to saznao bosanski kralj odluþio je kazniti Zlatonosoviüa. O zategnutostima vojvode Vukašina i bosanskog kralja saznalo se sredinom novembra 1430. godine, kada je dubrovaþka vlada pisala svom poslaniku Nikoli Restiüu, nakon njegovih izvještaja sa kraljevog dvora. U izvještajima poslanik Restiü je obavještavao dubrovaþku vladu o kraljevoj ljutnji na Vukašina i namjeri da kazni vojvodu u župi Usori. Dubrovaþka vlada je naredila poslaniku Restiüu da ne ide u pratnji kralja, veü da ostane u Podvisokom.16 U pismu upuüenom vojvodi Sandalju Hraniüu, poþetkom decembra 1430. godine, Dubrovþani izražavaju žaljenje vojvodi zbog stradanja Vukašina Zlatonosoviüa. Poslije smrti Vukašina nestala je jedna od najuticajnijih vlasteoskih porodica srednjovjekovne Bosne. Nakon sukoba vojvoda Sandalj je stvorio ligu protiv bosanskog kralja, zajedno sa srpskim despotom.17 Dinjiþiüi Ova vlasteoska porodica bila je gospodar relativno velike teritorije u Bosni i ubrajala se meÿu pet najmoünijih velikaških porodica (odmah poslije Hrvatiniüa, Kosaþa, Pavloviüa i Zlatonosoviüa). Teritorij ove vlasteoske porodice je obuhvatao podruþje zapadno od srednjeg toka rijeke Drine, porijeþje Drinjaþe i njenih pritoka sa Osatom i Ludmerom prema jugu do razvoÿa rijeke Praþe.18 U pisanim izvorima se spominje nekoliko þlanova porodice Dinjiþiüa. Župan Dinjica je 1378. godine je bio svjedok na povelji kralja Tvrtka I. Njegov najstariji sin župan Dragiša, u zboru velikaša sudjelovao je 1400. godine kao svjedok „od Podrinja“, a zatim se pominje u poveljama sa titulom župana 1420., 1421., i 1426. godine.19 Drugi Dinjicin sin zvao se Kovaþ. On je u državnom vijeüu Bosne sudjelovao 1399. godine sa titulom kneza, a 1419. godine sa titulom vojvode.20 Knez Vladislav bio je treüi sin župana Dinjice. U pisanim izvorima pomenut je jednom kao svjedok na povelji kralja Tvrtka II Tvrtkoviüa iz 1405. godine.21 Knez Pavle je bio þetvrti i najmlaÿi Dinjicin sin. Njegova djelatnost zabilježena je u vezi sa poslovanjem Dubrovþana u Jadru, u blizini Srebrenice, 1424. i 1428. godine.22

P. Živkoviü, Tvrtko II Tvrtkoviü i Bosna u prvoj polovini 15. stoljeüa, str. 150. M. Diniü, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I, knjiga CCXL, Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Beograd 1955., str. 40. 17 P. Živkoviü, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviüi i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeüa), str. 161. Najvjerovatnije da je glavni uzrok sukoba i stradanja Zlatonosoviüa bilo zaobilaženje i ignoriranje centralne kraljevske vlasti i pokušaj samostalnog istupanja ove vlasteoske porodice. 18 M. Diniü, Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd 1978.,str. 294. Ubikacijom oblasti Trebotiüa došlo se do saznanja da je sjedište Dinjiþiüa bilo u Kliþevcu, nedaleko od Srebrenice. P. Anÿeliü, Ubikacija oblasti Trebotiüa i teritorijalno-politiþka organizacija bosanskog Podrinja u srednjem vijeku, GZM, Nova serija, 3031, Sarajevo 1977., str. 254. 19 F. Miklošiü, Monumenta Serbica., str. 250. 20 Lj. Stojanoviü, Stare srpske povelje i pisma, I/1, str. 422. 21 Isto, str. 494. 22 Naime, 3. marta 1424. godine Marin Lukareviü žalio se na Radmila Radušinoviüa, da ga je za vrijeme boravka u Srebrenici, tužio Pavlu Dinjiþiüu, kako mu je otuÿio stvari i robu. Knjigonoša Radiša u svojstvu svjedoka je izjavio: „ipso existente in Srebreniza“. M. Diniüa, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 42.
16

15

235

M. Husejnoviü

Dinjicin unuk Petar, Kovaþev sin, poznatiji je pod prezimenom Kovaþeviü. Titulu vojvode naslijedio je nakon oþeve smrti 1436. godine. U izvorima se pominje kao svjedok na povelji kralja Tomaša 1446. godine. Petar Kovaþeviü je, u ime srpskog despota urÿa, upravljao Srebrenicom krajem 1443. godine i poþetkom 1444. godine.23 Meÿutim, u sukobu protiv vojske srpskog despota urÿa 1455. godine, u blizini Srebrenice, Petar je poginuo.24 Dinjiþiüi su zajedno sa bosanskim kraljem 1425. godine spalili grad Srebrenicu, pri þemu su nanijeli veliku materijalnu štetu. Dinjiþiüi su bili u vazalnom odnosu prema Zlatonosoviüima, što se može zakljuþiti iz pisma župana Dragiše upuüenom Zlatonosoviüima, u maju 1424. godine. U pismu župan Dragiša Zlatonosoviüe naziva braüom i navodi: „vi ste meni voljni zapoviditi kako moja gospoda“.25 Stanþiüi Dok su se Dinjiþiüi uspjeli osamostaliti u Podrinju, u Usori su se izdigli Stanþiüi.26 Njihov uspon se vezuje nakon nestanka porodice Zlatonosoviüa. Jedan od najpoznatijih predstavnika ove porodice bio je Tvrtko Stanþiü. U izvorima se pominje kao svjedok na povelji kralja Tomaša 1444. godine.27 Tvrtko Stanþiü je bio usorski vojvoda, a meÿu poznatijim gradovima koji su bili u njegovom posjedu je grad Perin kod Drinjaþe, u kojem se nalazilo i njegovo sjedište. Osim toga, kroz grad Perin je, u to vrijeme, jedan od karavanskih puteva za Srebrenicu. U jednom sporu Dubrovþani su naveli da je jedan od trgovaþkih karavana dospio pod grad Perin, gdje su trgovci sabrali izvjesnu sumu novca per far presente a voyvoda tuercho et al suo frar Gaspar.28 Predavši vojvodi poklon Dubrovþani su zamolili Tvrtka Stanþiüa da im izda dozvolu za prolaz u oblast despota urÿa Brankoviüa. Vojvoda Tvrtko im je tom prilikom izjavio da mu je kralj Tomaš zabranio puštati trgovce u Despotovinu. Tvrtko je, ipak, popustio, pod uslovom da dobiju garanciju od vojvode u Zvoniku za njegove ljude i konje, koji üe prenositi robu. Trgovci su poslali þovjeka u Zvonik i dobili traženu garanciju.29 Tvrtko Stanþiü se u izvorima pominje u oktobra 1447. godine, kada je vojvodin poslanik Milorad Radeþiü išao u Dubrovnik kako bi uredio spor sa Marojem Orlaþiüem, upravnikom Tvrtkove carine.30 Zakljuþak U posljednjoj deceniji 14. i na poþetku 15. stoljeüa došlo je do osamostaljivanja bosanske vlastele. Slabi i bespomoüni režimi, nasljednici prvog bosanskog kralja Tvrtka I (izuzimajuüi donekle Tvrtka II Tvrtkoviüa), Dabiše, Jelene, Ostoje i Stjepana Ostojiüa, pružili su moguþnost vlasteli da se osamostali i ojaþa. Jedna od njih je i porodica Zlatonosoviüa u Usori, koja se na poþetku 15. stoljeüa uspjela uvrstiti meÿu utjecajnije bosanske srednjovjekovne feudalne porodice. Zajedno sa još dvije vlasteoske porodice
23 P. Anÿeliü, Ubikacija oblasti Trebotiüa i teritorijalno-politiþka organizacija bosanskog Podrinja u srednjem vijeku, str. 250. 24 M. Diniü, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 42. 25 Lj. Stojanoviü, Stare srpske povelje i pisma, I/2, str. 7. 26 J. Mrgiü, Župa i naselja „zemlje“ Usore, JIý, XXXIII, broj 1-2, Beograd 2000., str. 28. 27 Lj. Stojanoviü, Stare srpske povelje i pisma, I/2, str. 117. Ovom poveljom kralj Tomaš je izdao Dubrovþanima povelju kojom potvrÿuje ranije trgovaþke povlastice. 28 P. Anÿeliü, O usorskim vojvodama i politiþkom statusu Usore u srednjem vijeku, Prilozi Instituta za istoriju Sarajevo, br. 13, Sarajevo 1977., str. 41. Pretpostavlja se da je Gašpar bio brat od Tvrtka Stanþiüa. 29 M. Diniüa, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 44. 30 Lj. Stojanoviü, Stare srpske povelje i pisma, I/2, str. 122.

236

Vlasteoske porodice i prilike u istoþnoj Bosni u prvoj polovini 15. stoljeüa

Dinjiþiüima i Stanþiüima oni su gospodarili posjedima koji su se prostirali u istoþnoj Bosni. Ove vlasteoske porodice üe imati veliki uticaj na historijska dogaÿanja u prvoj polovini 15. stoljeüa.Tako su Zlatonosoviüi zbog svojih interesa, u dogaÿaju na Parenoj Poljani stali na stranu kralja Ostoje, a 1420. godine üe pomoüi kralju Tvrtku II Tvrtkoviüu da se ponovo po drugi put ustoliüi za bosanskog kralja.Da su pripomogli ustoliþenje kralja svedoþi i þinjenica o njihovoj prisutnosti u svojstvu svjedoka na odreÿenom broju povelja koje je izdao kralj Tvrtko II. U sukobu izmeÿu bosanskog kralja i srpskog despota 1425.godine, rat je izbio zbog Srebrenice, vojvoda Vukašin Zlatonosoviü je bio neutralan ignorirajuüi na taj naþin centralnu vlast.Zbog nepodržavanja centralne vlasti bosanski kralj je kaznio feudalnu porodicu Zlatonosoviü, i na taj naþin je izbrisao sa historijske scene. U ovom sukobu na strani bosanskog kralja je bila vlasteoska porodica Dinjiþiüa. Ova vlasteoska porodica je imala svoje posjede u neposrednoj blizini Srebrenice.Oni su bili u vazalnom položaju prema Zlatonosoviüima, što svjedoþi i podatak iz 1424. godine. Stanþiüi su vlasteoska porodica koja se izdigla nakon nestanka Zlatonosoviüa, oni nisu ignorirali centralnu vlast. Da su uvažavali kralja svjedoþi i þinjenica prilikom prolaska Dubrovþana kroz njihovu teritoriju. Izvori i literatura a) 1. 2. 3. 4. 5. Objavljeni izvori Fermendžin E., Actae Bosnae – potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Zagrabiae 1892. Jorga N., Notes et extraits pour servir a l’ histoire des croisades au XV siècle, II, Paris 1899. Miklosich F., Monumenta Serbica spectancia historiam Serbiae, Bosnae Ragusii, Viennae 1858. Puciü M., Spomenici srbski, I, Biograd 1858. Stojanoviü LJ., Stare srpske povelje i pisma, knjiga I/1,Beograd - Sremski Karlovci 1929; I/2, Beograd - Sremski Karlovci 1934. Literatura Anÿeliü P., O usorskim vojvodama i politiþkom statusu Usore u srednjem vijeku, Prilozi Instituta za istoriju Sarajevo, br. 13, Sarajevo 1977., str. 17-47. Anÿeliü P., Ubikacija oblasti Trebotiüa i teritorijalno-politiþka organizacija bosanskog Podrinja u srednjem vijeku, GZM, Nova serija, 30-31, Sarajevo 1977., str. 243-268. Diniü M., Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I, knjiga CCXL, Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Beograd 1955. Diniü M., Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd 1978. Mrgiü J., Župa i naselja „zemlje“ Usore, JIý, XXXIII, broj 1-2, Beograd 2000.,str. 27-42. Živkoviü P., Tvrtko II Tvrtkoviü i Bosna u prvoj polovini 15. stoljeüa, Sarajevo1981. Živkoviü P., Usorska vlasteoska porodica Zlatonosoviüa i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV I prve tri decenije XV stoljeüa), Historijski zbornik, XXXIX, broj 1, Zagreb1986., str. 147-162. Živkoviü P., Bosanski srednjovjekovni plemiüki rod Radanoviüa - Mikojeviüa Tezaloviüa - Ozrisaljiüa (Kopijeviüa), Osijek 2006.

b) 1. 2.

3. 4. 5. 6. 7.

8.
9.

237

M. Husejnoviü

238

Zbornik radova PMF 7, 239 – 248 (2010)

Originalni nauþni rad

MEDITERANSKA MAKROREGIJA BOSNE I HERCEGOVINE (osnovne odlike demografskog razvoja u periodu od 1991-2003. godine) MEDITERRANEAN MACROREGION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (basic characteristics of demographical development in period 1991-2003. year) Mr. sc. Fadila Kudumoviü-Dostoviü viši asistent Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiþki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt Demografski razvoj teritorijalno najmanje bosanskohercegovaþke prirodnogeografske regije u vremenu nakon 1991. godine može se okarakterisati kao izuzetno nepovoljan. Specifiþnosti razvoja stanovništva Mediteranske makroregije u periodu od 1991. do 2003. godine ogledaju se uglavnom u stagnaciji i depopulaciji uzrokovanoj brojnim negativnim faktorima savremenog politiþko-geografskog i društvenogeografskog razvoja Bosne i Hercegovine. Negativan tok demografskog razvoja u navedenom periodu posljedica je prije svega izrazitog pada stope nataliteta, poveüanih stopa smrtnosti, te niskih i negativnih stopa prirodnog priraštaja, ali i snažnog vala emigracije koji je zahvatio ovaj prostor u ratnom i poratnom periodu. Kljuþne rijeþi: Mediteranska makroregija, negativan demografski razvoj, regionalni razvoj, Bosna i Hercegovina.

Abstract Demographic development of the Bosnian territorial least physical region in the period after 1991. year can be characterized as very unfavorable. Specifics of population development of the Mediterranean macro-region in the period since 1991. until 2003. years are reflected in the stagnation and depopulation caused by a number of negative factors of the contemporary political-geographical and socio-geographic development of Bosnia and Herzegovina. Negative demographic development in the course of this period is primarily result of a sharp fall birth rates, increased mortality and low or negative rate of natural increase, but also a strong wave of emigration that swept through this area during the war and postwar years. Key words: Mediterranean macro region, negative demographical development, regional development, Bosnia and Herzegovina.

F. Kudumoviü-Dostoviü

1. Uvod Jedan od najznaþajnijih puteva naseljavanja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena vodio je kroz Hercegovinu, odnosno podruþje koje je preko Sredozemnog mora komuniciralo sa naprednim kulturama i civilizacijama kao što su helenska, mezopotamska, rimska i druge. Na taj naþin Bosna i Hercegovina je bila povezana sa južnom Evropom, Azijom i Afrikom. Navedeni prostor, prema izvršenoj prirodnogeografskoj regionalizaciji Bosne i Hercegovine pripada najveüim dijelom Mediteranskoj makroregiji Bosne i Hercegovine koja se i u savremenom razvoju odlikuje specifiþnim demografskim tokovima. U teritorijalnom pogledu Mediteranska makroregija je najmanja regionalna cjelina Bosne i Hercegovine sa površinom od 5.324 km2. Po demografskoj veliþini nalazi se na treüem mjestu iza Peripanonske i Planinsko - kotlinske makroregije. Prirodnogeografske nepovoljnosti za naseljavanje (krški planinski reljef, nedovoljno obradivog zemljišta, sušna klima i sl.) dali su Mediteranskoj makroregiji, uglavnom tranzitni karakter, a najznaþajnija i najveüa naselja nastala su u dolini rijeke Neretve i po obodima krških polja koja su bila pogodna za poljoprivrednu proizvodnju.

2. Regionalno-geografska i administrativno-teritorijalna podjela Mediteranske makroregije U regionalno - geografskom smislu Mediteranska makroregija sastoji se od tri homogene mezoregionalne cjeline koje se meÿusobno razlikuju kako prema prirodnim tako i prema društvenim obilježjima, a posebno demografskim. 1. Mediteranska zapadnohercegovaþka mezoregija, je teritorijalno najmanja, a prostire se na podruþju zapadno od doline Neretve do planine ývrsnice. Zahvata prostor od 1.544 km2 što þini 29 % površine Mediteranske makroregije. Mediteranska istoþnohercegovaþka mezoregija, obuhvata podruþje istoþno od doline rijeke Neretve pa do granice sa Crnom Gorom. Po teritorijalnoj rasprostranjenosti se izdvaja kao najveüa mezoregija Mediteranske makroregije sa ukupnom površinom od 2.072 km2, što þini udio od 38,9 % ukupne površine makroregije. Neretvanska mezoregija sa bosanskokercegovaþkim primorjem, ima središnji položaj u okviru Mediteranske makroregije. Zahvata srednji i donji tok rijeke Neretve te usko primorje Bosne i Hercegovine. Ima površinu od 1.708 km2 (32,1 % površine makroregije), a u demografskom pogledu ima najveüi znaþaj za Mediteransku oblast.

2.

3.

U administrativno-teritorijalnom smislu u 1991. godini na prostoru Mediteranske makroregije bilo je izdvojeno 11 opüinskih podruþja, što ju je þinilo regijom sa najmanjim brojem opüina. Prostorno najveüa je opüina Mostar sa 1.227 km2 površine, a najmanja je bila opüina ýitluk sa površinom od 181 km2. Dejtonskim ustrojem Bosne i Hercegovine i Mediteranska makroregija je teritorijalno destruirana meÿuentitetskom linijom razdvajanja, odnosno podijeljena je na prostore koji pripadaju pojedinim entitetima. Veüi dio regije nalazi se u okviru Federacije Bosne i Hercegovine i iznosi 3.767 km2 ili 70,8 %, a manji u okviru Republike Srpske sa 1.557 km2 ili 29,2 %. U smislu destrukcije komunalnog sistema iz 1991. godine Mediteranska regija je pretrpjela najmanje promjene, ali je ipak došlo do izvjesnih izmjena na podruþju njenog istoþnog dijela. Naime, meÿuentitetskom linijom 240

Mediteranska makroregija Bosne i Hercegovine

razgraniþenja podijeljene su tri prijeratne opüine: Mostar1, Stolac i Trebinje što je imalo za posljedicu nastanak tri nova opüinska podruþja.2

Karta br. 1: Administrativno-teritorijalna i regionalna podjela Mediteranske makroregije

Izvor: Atlas svijeta, Administrativna karta Bosne i Hercegovine, Sejtarija, 1998.; Atlas svijeta, Geografske regije Bosne i Hercegovine, Sejtarija, 1998.

1

2

Opüina Mostar je do 2004. godine bila podijeljena na šest opüinskih cjelina i to: Mostar-jug, Mostar-jugoistok, Mostar-jugozapad, Mostar-sjever, Mostar-stari grad i Mostar-zapad. (O ovome vidjeti u: Statistiþki godišnjak/ljetopis F BiH 2002, RZS, Sarajevo, 2002, str. 400.) Novonastale opüine Mediteranske makroregije u Republici Srpskoj su: Istoþni Mostar (dio opüine Mostar) i Berkoviüi (dio opüine Stolac), a u Federaciji BiH: Ravno (dio opüine Trebinje).

241

F. Kudumoviü-Dostoviü

3. Karakteristike demografskog razvoja Mediteranske makroregije 3.1. Kretanje ukupnog broja stanovnika Na prostoru Mediteranske makroregije 1991. godine živjelo je 316.759 stanovnika, odnosno na 10,4 % državne teritorije živjelo je 7,2 % stanovništva Bosne i Hercegovine.3 Najveüi broj prijeratnog stanovništva bio je skoncentrisan na podruþju Neretvanske mezoregije sa bosanskohercegovaþkim primorjem u kojoj je živjelo više od polovine stanovništva makroregije (158.835), dok je u ostale dvije mezoregije broj stanovnika bio znatno manji, što je i razumljivo s obzirom na prirodu posmatranih podruþja. Meÿutim, specifiþni uslovi u kojima se nalazila Bosna i Hercegovina, pa i Mediteranska makroregija u okviru nje od 1992. godine, doveli su do jake promjene u dinamici demografskog razvoja što se najprije oþitovalo kroz znaþajno smanjenje ukupnog broja stanovnika na ovom prostoru. Kao posljedica stradanja i intenzivnih migracija u toku ratnog perioda (19921995.) najznaþajniji pad ukupnog broja stanovnika, prema procjenama Federalnog zavoda za statistiku i Zavoda za statistiku Republike Srpske, evidentiran je po završetku rata, 1996. godine. Prema navedenim izvorima broj stanovnika Mediteranske makroregije u 1996. godini bio je manji za 58.860 stanovnika u odnosu na 1991. godinu, što predstavlja smanjenje od 18,6 %. Nakon 1996. godine broj stanovnika je kontinuirano rastao, ali ipak do 2003. godine nije dostigao prijeratnu veliþinu. Posmatrajuüi procjene o ukupnom broju stanovnika po entitetskim podruþjima u okviru Mediteranske makroregije može se zakljuþiti da je, od ukupnog broja stanovnika makroregije u 1996. godini, 85,6 % (220.742) stanovnika živjelo na prostoru Federacije BiH, a ostatak (37.157) na prostoru Republike Srpske. U periodu nakon 1996. godine stanovništvo ovog dijela Federacije bilježilo je kontinuiran rast, a prema podacima za 2003. godinu 86,0 % stanovnika makroregije živjelo je na podruþju Federacije Bosne i Hercegovine.
Tabela br. 1: Kretanje ukupnog broja stanovnika po mezoregijama 1991., 1996., 2000. i 2003. godine i njihov udio u ukupnom stanovništvu Mediteranske makroregije
MEDITERANSKA MAKROREGIJA Mediteranska zapadnohercegovaþka mezoregija Mediteranska istoþnohercegovaþka mezoregija Neretvanska mezoregija sa bosanskohercegovaþkim primorjem UKUPNO Površina 1991. Ukupno 1 544 104 075 % 32,9 1996 Ukupno 104 624 % 40,6 2000 Ukupno 97645 % 35,3 2003 Ukupno 97 942 % 35,1

2 072

53 849

17,0

44879

17,4

49282

17,8

50 925

18,2

1 708 5 324

158 835 316 759

50,1 100

108396 257 899

42,0 100

129636 276 563

46,9 100

130 414 279281

46,7 100

Izvori: Statistiþki godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994.; Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Demografska statistika, Statistiþki bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republiþki zavod za statistiku, Banja Luka, 2005.; Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005.

3

Statistiþki godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Pregled po opüinama, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994.

242

Mediteranska makroregija Bosne i Hercegovine

Analizom kretanja ukupnog broja stanovnika po mezoregijama i njihovog udjela u ukupnom stanovništvu Mediteranske makroregije u tabeli i grafikonu br. 1 može se vidjeti da su veliþine promjena koje su se desile razliþite u pojedinim podruþjima ove regije. Naime, najmanje oscilacije u broju stanovnika u periodu od 1991-1996. godine zabilježene se na podruþju Mediteranske zapadnohercegovaþke mezoregije u kojoj je, za razliku od ostale dvije mezoregije koje su bilježile izrazito smanjenje broja stanovnika, došlo do neznatnog poveüanja (+ 549). Nakon 1996. godine na podruþju Mediteranske zapadnohercegovaþke mezoregije došlo je do opadanja broja stanovnika, a u ostalim podruþjima broj stanovnika je postepeno rastao. Ovo se može objasniti izrazito niskom stopom prirodnog priraštaja kao i þinjenicom da u toku ratnog perioda zapadni dio Mediteranske makroregije nije bio izložen znaþajnijim ratnim stradanjima i raseljavanjima stanovništva za razliku od istoþnog dijela. Karakteristika ovog podruþja u poslijeratnom periodu je intenzivna emigracija stanovništva u Republiku Hrvatsku i zemlje srednje i zapadne Evrope što je uslovilo znatno opadanje broja stanovnika. Po svojim reproduktivnim obilježjima stanovništva Mediteranska makroregija je, prema posljednjem popisu, bila niskonatalitetno podruþje (14,0 ‰). Prema navedenim podacima na prostoru Mediteranske makroregije roÿeno je 4.444 djece, a umrlo je 2.430 stanovnika što je rezultiralo stopom prirodnog priraštaja od 6,3 ‰. Promjene koje su se desile u posmatranih 12 godina su bile veoma intenzivne s obzirom da je stopa nataliteta opala za 4,8 ‰, odnosno u 2003. godini iznosila je 9,2 ‰. Dinamiku promjena u smrtnosti stanovništva najbolje ilustruju podaci u tabeli i grafikonu br. 2 .
Tabela br. 2: Prirodno kretanje stanovništva Mediteranske makroregije 1991., 1996., 2000. i 2003. godine
Mediteranska Uk. broj N ‰ M ‰ PP ‰ makroregija stanovnika 1991. 316 759 4444 14,0 2430 7,7 2014 6,3 1996. 257899 3325 12,9 2151 8,3 1174 4,6 2000. 276563 2417 8,7 2155 7,8 262 0,9 2003. 279281 2557 9,2 2441 8,7 116 0,5 Izvori:Statistiþki godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994.; Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Demografska statistika, Statistiþki bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republiþki zavod za statistiku, Banja Luka, 2005.; Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005.

243

F. Kudumoviü-Dostoviü
Grafikon br. 2: Prirodno kretanje stanovništva Mediteranske makroregije (1991., 1996., 2000. i 2003.)

‰ 30
25 20 15 10 5 0

1991.

1996.
Natalitet

2000.
Mortalitet

2003.

Smrtnost stanovništva ovog prostora je u poslijeratnom periodu imala tendenciju rasta zbog intenzivnog procesa starenja stanovništva. U 1991. godini Mediteranska makroregija imala je stopu mortaliteta od 7,7 ‰, a prema podacima za 1996. stopa smrtnosti se poveüala na 8,3 ‰. Od 1996. do 2000. godine stopa smrtnosti ponovo opada da bi se u 2003. godini opet poveüala kada je iznosila 8,7 ‰. To znaþi da je stopa smrtnosti u ovoj regiji za 1,0 ‰ veüa u odnosu na stanje iz 1991. godine. Ovakvo kretanje stopa nataliteta i mortaliteta rezultiralo je pozitivnim prirodnim priraštajem u Mediteranskoj makroregiji, ali sa jako niskim vrijednostima, posebno 2003. godine kada je iznosio svega 0,5 ‰. Promatrajuüi podatke prirodnog kretanja stanovništva po mezoregionalnim podruþjima Mediteranske makroregije u tabeli i grafikonu br. 3 može se uoþiti da su na cijelom podruþju sve tri komponente prirodnog kretanja stanovništva imale jako niske vrijednosti. Meÿutim, razlike su i na ovom prostoru prisutne. Relativne vrijednosti raÿanja u 1991. godini na podruþju sve tri mezoregije bile su dosta ujednaþene i iznosile su oko 14 ‰, dok je stopa smrtnosti bila najviša na prostoru Mediteranske istoþnohercegovaþke mezoregije (9,1 ‰), pa je zbog toga ta mezoregija 1991. godine imala i najmanju stopu prirodnog priraštaja (5,3 ‰).
Tabela br. 3: Prirodno kretanje stanovništva po mezoregijama Mediteranske makroregije 1991., 1996., 2000. i 2003. godine
Mediteranska zapadnohercegovaþka 1991. 1996. 2000. 2003. Mediteranska istoþnohercegovaþka 1991. 1996. 2000. 2003. Neretvanska sa bosanskohercegovaþkim primorjem 1991. 1996. 2000. 2003. Ukupno 104 075 104624 97645 97942 Ukupno 53 849 44879 49282 50925 Ukupno 158 835 108396 129636 130414 N 1471 1150 724 971 N 773 531 517 488 N 2200 1644 1176 1098 ‰ 14,1 11,0 7,4 9,9 ‰ 14,4 11,8 10,5 9,6 ‰ 13,9 15,2 9,1 8,4 M 826 791 697 860 M 488 418 461 515 M 1116 942 997 1066 ‰ 7,9 7,6 7,1 8,8 ‰ 9,1 9,3 9,4 10,1 ‰ 7,0 8,7 7,7 8,2 PP 645 359 27 111 PP 285 113 56 -27 PP 1128 702 179 32 ‰ 6,2 3,4 0,3 1,1 ‰ 5,3 2,5 1,1 -0,5 ‰ 6,9 6,5 1,4 0,2

Izvor: Isto kao za tabelu br. 2.

244

Mediteranska makroregija Bosne i Hercegovine

Nakon završetka rata, pod uticajem znatno oslabljenog vitaliteta stanovništva, raÿanje je kontinuirano opadalo na podruþju sve tri mezoregije, s tim da je na prostoru Mediteranske zapadnohercegovaþke u razdoblju od 2000. do 2003. godine, evidentiran lagani porast stope nataliteta. U 2003. godini, kao posljedica niske stope nataliteta i poveüane stope mortaliteta, prirodni priraštaj stanovništva bio je izuzetno nizak i kretao se od -0,5 ‰ na podruþju Mediteranske istoþnohercegovaþke do 1,1 ‰ na podruþju Mediteranske zapadnohercegovaþke mezoregije. Na negativan trend prirodnog kretanja stanovništva Mediteranske makroregije ukazuju podaci o porastu broja opüina koje su imale negativne vrijednosti prirodnog priraštaja. Tako npr. u 1996. godini negativan prirodni priraštaj imale su tri opüine Neum (-11‰), Berkoviüi (-4,5 ‰) i Ljubuški (-3,6 ‰). Godine 2000. taj broj je poveüan na pet, a u 2003. þak sedam opüina (od ukupno 14) je imalo negativan prirodni priraštaj stanovništva. Paralelno sa navedenim promjenama u ukupnom i prirodnom kretanju stanovništva Mediteranske makroregije došlo je i do promjena u njenoj naseljenosti. Prema popisu iz 1991. godine ova makroregija imala je 316.759 stanovnika, odnosno prosjeþna gustina njene naseljenosti iznosila 59,5 st/km2. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu bila je rjeÿe naseljeno podruþje, a prema tipologiji gustine naseljenosti spadala je u srednje gusto naseljene prostore. Negativni demografski procesi u ratnom periodu uslovili su pad ukupnog broja stanovnika pa tako i pad gustine naseljenosti koja je u 1996. godini iznosila 48,4 st/km2. Prema procjenama za 2000. i 2003. godinu na ovom prostoru došlo do postepenog porasta gustine naseljenosti na 51,9, odnosno 52,5 st/km2.4

4

Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Demografska statistika, Statistiþki bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republiþki zavod za statistiku, Banja Luka, 2005.; Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005 .

245

F. Kudumoviü-Dostoviü Tabela br. 4: Kretanje gustine naseljenosti po mezoregijama Mediteranske makroregije 1991., 1996., 2000. i 2003. godine
MEDITERANSKA MAKROREGIJA Mediteranska zapadnohercegovaþka mezoregija Mediteranska istoþnohercegovaþka mezoregija Neretvanska mezoregija sa bosanskohercegovaþkim primorjem UKUPNO km2 1991. Ukupno st/km 67,4 1996. Ukupno 104 624 st/km 67,8 2000. Ukupno 97645 2003. st/km Ukupno 63,2 97 942 st/km 63,4

1544 104 075

2072 53 849

26,0

44 879

21,7

49282

23,8

50 925

24,6

1708 158 835 5324 316 759

93,0 59,5

108 396 257 899

63,5 48,4

129636 276 563

75,9 51,9

130 414 279 281

76,4 52,5

Izvori: Isto kao za tabelu br. 3. Kretanje gustine naseljenosti i disproporcije u razmještaju stanovništva po mezoregijama Mediteranske makroregije vidljive su iz podataka prezentiranih u tabeli i grafikonu br. 4. Godine 1991. najveüu gustinu naseljenosti imala je Neretvanska mezoregija sa bosanskohercegovaþkim primorjem sa 93 st/km2 pri þemu je stanovništvo opüine Mostar þinilo oko 80,0 % ukupnog stanovništva mezoregije. Mostarska opüina imala je gustinu naseljenosti od 103 st/km2, a najgušüu naseljenost u okviru cijele makroregije imala je opüina ýapljina sa 108,9 st/km2. Nasuprot tome najmanju gustinu naseljenosti 1991. godine imala je Mediteranska istoþnohercegovaþka mezoregija (30 st/km2), dok je Mediteranska zapadnohercegovaþka mezoregija imala dvostruko veüu naseljenost sa 67,4 st/km2.
Grafikon br. 4: Kretanje gustine naseljenosti po mezoregijama Mediteranske makroregije (1991., 1996., 2000. i 2003.)
2003 2000 1996 1991

0

20

40

60

80

100
st/km2

Neretvanska mezoregija sa bosanskohercegovaþkim primorjem Mediteranska istoþnohercegovaþka mezoregija Mediteranska zapadnohercegovaþka mezoregija

Prema podacima za 1996. godinu najveüe smanjenje gustine naseljenosti zabilježeno je na prostoru Neretvanske mezoregije sa bosanskohercegovaþkim primorjem od þak 29,5 st/km2. Po veüoj gustini naseljenosti u zapadnom dijelu makroregije, kroz cijeli posmatrani period, izdvajale su se opüine ýitluk, Ljubuški, Široki Brijeg i Grude, a u istoþnom dijelu Trebinje i Stolac. Karakteristika poslijeratnog perioda je postepeno poveüavanje gustine naseljenosti u cijelom mediteranskom prostoru.

246

Mediteranska makroregija Bosne i Hercegovine

Zakljuþak Zadatak ovog istraživanja je analiza složenosti problema demografskog razvoja kako Bosne i Hercegovine tako i njene najmanje regionalne cjeline – Mediteranske makroregije u periodu do 1991. do 2003. godine. Prezentirani podaci ukazuju na negativne demografske trendove uzrokovane kako direktnim ratnim gubitcima u periodu 1992-1995. godina, tako i destruktivnim procesima (nedovoljno raÿanje, starenje stanovništva, emigracija i depopulacija) koji su zahvatili ovaj prostor u poslijetnom periodu. Mediteranska makroregija je, u periodu od 1991. do 1996. godine, izgubila veliki broj stanovnika koji se procjenjuje na oko 58.860, što predstavlja smanjenje od 18,6 % u odnosu na stanje iz 1991. godine. Nakon 1996. godine broj stanovnika je kontinuirano rastao, ali ipak do 2003. godine, kada je procijenjeni broj stanovnika iznosio 279.281, nije dostigao prijeratnu veliþinu. Konstantno opadanje stopa nataliteta i rast stopa mortaliteta rezultirali su niskom stopom prirodnog priraštaja i starenjem stanovništva. Tako je Mediteranska makroregija u 2003. godini imala stopu nataliteta od 9,2 ‰, mortaliteta 8,7 ‰ i prirodnog priraštaja od samo 0,5 ‰.

Conclusion The task of this research is to analyze complexity problems in demographic development in Bosnia and Herzegovina and its regional units-at least the Mediterranean macro-region in the period 1991-2003. The presented data suggest a negative demographic trends due to direct war losses in period 1992-1995, and destructive processes (insufficient birth, aging population, emigration and depopulation) that engulfed this area in afterwar period. Mediterranean macro region, in period 1991.-1996., lost a large population which is estimated at around 58,860, representing a decrease of 18.6 % compared to the state in 1991. After 1996. population is continually growing, but until 2003., when the estimated population was 279.281, has not reached pre-war size. Constantly declining birth rates and growth rates of mortality have resulted in low rates of natural population growth and aging of the population. Mediterranean macro region in 2003. had a birth rate of 9.2 ‰ and 8.7 ‰ mortality rate and natural growth of only 0.5 ‰.

247

F. Kudumoviü-Dostoviü

Literatura 1. 2. Friganoviü, M.; Demogeografija-Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1990. Ibreljiü, I., Kulenoviü, S.; Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistoþnoj Evropi (sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu), Centar za ekonomsko održivi i regionalni razvoj Tuzla, Tuzla, 2005. Kulenoviü, S., Ibreljiü, I.; Some aspects of Balkan economic and demographic changes in the nineties and demographic trends in the first decades of the third millenium, Changes in the 1990s and the Demographic Future of the Balkans, Conférence internationale, Sarajevo, 2000. Kudumoviü, F.; Regionalne razlike u kretanju ukupnog broja stanovnika i gustine naseljenosti Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2004. godine, Zbornik radova Prirodno-matematiþkog fakulteta u Tuzli, Sv. Geografija, Godina III, Br. 3, Tuzla, 2006. Markotiü, A.; Osnovna obilježja demografskog razvitka u Bosni i Hercegovini u periodu nakon drugog svjetskog rata, Geografski pregled, Sveska 26-27, Sarajevo, 1984. Smlatiü, S.; Enciklopedija Jugoslavije, Separat za Republiku Bosnu i Hercegovinu, JLZ, Zagreb,1982. Nurkoviü S., Miriü R.; Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi br. 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005. Geografski atlas Bosne i Hercegovine, J.P. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, 1998. Statistiþki godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Pregled po opüinama, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994. Statistiþki godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005. Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005. Demografska statistika, Statistiþki bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republiþki zavod za statistiku, Banja Luka, 2005. Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005.

3.

4.

5.

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

248

Zbornik radova PMF 7, 249 – 262 (2010)

Originalni nauþni rad

OGRANIýAVAJUûI FAKTORI PRI IZRADI PROSTORNO PLANSKE DOKUMENTACIJE GRADA TUZLE THE LIMITING FACTORS ON DEVELOPING THE SPATIAL PLANNING DOCUMENTS OF TUZLA TOWN mr. sc. Nedreta Kikanoviü, dipl. ing. geod., U.O. Zavod za urbanizam opüine Tuzla mr. sc. Elvir Ferhatbegoviü, dipl. ing. tehn., Gauss d.o.o. Tuzla Sažetak Posmatranjem problema slijeganja terena, najþešüe se u prvom planu istiþu ekonomski i tehniþki aspekt. Meÿutim, oni su samo dio palete problema koji predstavljaju potencijalne ograniþavajuüe faktore u prostornom planiranju normalne organizacije i funkcionisanja grada, kao živog organizma podložnog svakodnevnim promjenama. Pored komponente slijeganja kao bitnog faktora ranjivosti prostora u radu se sagledavaju i ostali faktori ranjivosti prostora sa aspekta urbanog razvoja i daju preporuke za korištenje optimizacijske metode, u okviru prostornog planiranja, koja ukljuþuje višekriterijske prostorne analize privlaþnosti, ranjivosti i pogodnosti, uz primjenu moderne GIS tehnologije, þime se unaprijeÿuje transparentnost procesa planiranja a time i sam proces donošenja odluka. Kljuþne rijeþi: slijeganje terena, prostorno planiranje, nagib, aspekt, ranjivost prostora, višekriterijske prostorne analize, GIS Abstract Observing the problem of terrain sinking, in the foreground mostly stand out economic and technical aspects. However, they are only part of the range of problems that are potential limiting factors in the regional planning organization and normal functioning of the city as a living organism prone to daily changes. In addition to the components of terrain sinking as an important factor of vulnerability of space in this work, and other factors, perceived vulnerability of space in terms of urban development and make recommendations for the use of optimization methods in the framework of spatial planning, which includes multi-criteria spatial analysis of the attractiveness, vulnerability and benefits, with the use of modern GIS technology , which would improve the transparency of the planning process and thereby the decision-making process. Key words: terrain sinking, spatial planning, slope, aspect, the vulnerability of space, multi-criteria spatial analysis, GIS

N. Kikanoviü, E. Ferhatbegoviü

1. UVOD Osnovni cilj svakog plana prostornog ureÿenja jeste osiguranje privrednog i društvenog razvoja uz racionalno korištenje i svrsishodno upravljanje prirodnim resursima radi zaštite i unapreÿenja kvaliteta prostora, kao i stvaranje uslova za humano i kvalitetno življenje stanovništva. Potrebno je obezbijediti kvalitet razvoja ljudske aglomeracije - grada umjesto kvantiteta. Grad treba da se transformacijom obogaüuje novim kvalitetnim rezultatima i zato moraju se unaprijed planski utvrditi urbane funkcije i obezbijediti njihova izgradnja. Grad Tuzla, kao urbana aglomeracija locirana u prostoru sa velikim brojem nepovoljnih þinjenica i faktora njegovog razvoja, gdje se posebno istiþe problem slijeganja terena u centralnom dijelu Tuzle, predstavlja izazov za prostorne planere i planiranje prostornog ureÿenja ne samo centralnog dijela grada pogoÿenog posljedicama slijeganja terena, veü i grada u cjelini i njegovih infrastrukturnih veza sa okruženjem. U prošlosti došlo je do rušenja objekata i eliminacije niza vitalnih gradskih funkcija što je imalo za posljedicu razdvajanje grada na dva dijela tj. istoþni i zapadni. Obim i naþin eksploatacije u tom periodu prouzrokovali su poveüanje slijeganja što je rezultiralo odluku o zabrani bilo kakvog graÿenja na tom prostoru. Danas po prestanku eksploatacije još uvijek se ne zna vremenski period koji se može smatrati kao proces smirivanja terena. Za utvrÿivanje perioda konsolidacije, odnosno zoniranja podruþja u smislu planiranja grada nezaobilazni su podaci geodetskih opažanja. Analizom geodetskih mjerenja, vertikalnih i horizontalnih pomijeranja i ukupnih pomijeranja, u peridu eksploatacije i po prestanku iste utvrÿuje se intezitet pokreta terena i zone sa malim ili neznatnim deformacijama tla gdje se mogu graditi novi objekti i provoditi instalacije, svakako uz odgovarajuüe mjere, kako bi centar grada vratio ulogu povezujuüeg medija istoþnog i zapadnog dijela grada. Pored komponente slijeganja kao bitnog faktora ranjivosti prostora sagledavaju se i ostali faktori (zagaÿenje vode, zraka i tla, klizanje tla, …) kako bi omoguüili donošenje racionalnijih planerskih rješenja i optimizaciju prostornog položaja aktivnosti ili intervencija u prostoru, pri djelovanju okolišno zaštitnih i razvojnih parametara. 2. SLIJEGANJE TERENA UZROCI I POSLJEDICE Pitanje pomjeranja stijenskog masiva i površine terena kod podzemne eksploatacije mineralnih sirovina ima veliki znaþaj i za zaštitu površinskih objekata, izbor racionalnog i bezopasnog dobivanja korisne mineralne sirovine kao i zaštitu zemljišnog fonda i radne sredine. Pri podzemnoj eksploataciji u ležištu se formiraju prazni prostori þime se narušava stanje prirodne ravnoteže u masivu, a kao posljedica javlja se pomjeranje okolnog masiva koja se mogu manifestovati i na površini. Problem pomjeranja potkopanog masiva postaje aktuelan sa inteziviranjem podzemne eksploatacije, prije svega eksploatacije prirodnih slanica i kamene soli.

250

Ograniþavajuüi faktori pri izradi prostorno planske dokumentacije grada Tuzle

Esploatacija prirodnih slanica formirala je pukotinsko karsnu izdan za koju kažemo da je poslijedica eksploatacije prirodnih slanica na poljima Hukalo i Trnovac i uslov postojanja eksploatacije slanice metodom nekontrolisanog izluživanja. Pri podzemnoj eksploataciji, stvaranjem praznih prostora, narušava se stanje prirodne ravnoteže u masivu, što izaziva pomjeranje i deformacije stijenskog masiva oko otkopanog prostra, koji može zahvatiti i površinske horizonte. Pomjeranje površine terena manifestuje se promjenom prostornih koordinata taþaka površine terena u zoni uticaja, tokom trajanja procesa pomjeranja (slika 1).

Slika 1: Pomijeranje površine terena sa promjenom prostornih koordinara taþaka

Kao pokazatelji pomjeranja površine terena odreÿuju se : x vertikalna pomjeranja – slijeganja x horizontalna pomjeranja Kao pokazatelji deformacija odreÿuju se: x deformacije u vertikalnoj ravni: nagib i krivina terena, x deformacije u horizontalnoj ravni: istezanje i izbijanje terena. Slijeganja kao vertikalna pomjeranja i dislokacije kao horizontalna pomjeranja tla su osnovni vidovi narušavanja potkopanog terena jer se na osnovu istih pojavljuju svi ostali vidovi narušavanja. Putem vertikalnih pomjeranja obrazuju se takozvana ulegnuüa potkopanog terena, a na samom terenu dolazi do promjena u nagibima i zakrivljenostima terena. Neposredna posljedica horizontalnih pomjeranja tla su pukotine i prsline te pojave nabora na terenu, što praktiþno znaþi da u ovim sluþajevima nastaju razvlaþenja, odnosno sabijanja materijala u površinskim naslagama. Prostorna raspodjela pomjeranja i deformacija, u datim rudarsko-geološkim uslovima, zavisi od položaja posmatrane taþke u odnosu na otkopani (prazni) prostor. Maksimalne vrijednosti pomjeranja i deformacija javljaju se u razliþitim taþkama. Slika 2 ilustruje prostornu raspodjelu pomjeranja i deformacija.

251

N. Kikanoviü, E. Ferhatbegoviü

Slika 2: Prostorna raspodjela pomijeranja i deformacija

Sa promjenama veliþine (dimenzija) otkopanog prostora taþke sa karakteristiþnim (maksimalnim) vrijednostima pomjeranja i deformacija mijenjaju i prostorni položaj. Ugroženost objekata u zoni uticaja slijeganja (rudarskih radova) zavisi od vrste i veliþine deformacija koje se mogu javiti na objektu. Veliþina deformacija koje pojedini objekti mogu podnijeti, zavisi od konstrukcionih karakteristika i naþina gradnje objekata. U cilju praüenja deformacija terena sistemska geodetska mjerenja su poþela 1956. godine i traju do danas. U toku praüenja deformacija mogu se izdvojiti karakteristiþni periodi, i po proizvodnji i po obimu prikupljenih podataka, za praüenje inteziteta slijeganja. U periodu od 1956-1991.godine imamo kontinuirano praüenje procesa i na bazi tih podataka definisan je prostor zahvaüen slijeganjem kao i intezitet pomjeranja i deformacija.

Slika 3: Porušeni objekti u periodu 1956-2002. godine

252

Ograniþavajuüi faktori pri izradi prostorno planske dokumentacije grada Tuzle

U zoni slijeganja, za protekli period, zbog ošteüenja/deformacija porušen je veliki broj objekata. Na slici 3 prikazani su do sada porušeni objekti. 2.1. Vertikalne deformacije terena Slijeganje u zoni uticaja podzemne eksploatacije definiše se na osnovu razlike visina taþaka odreÿenih u dvije epohe/serije. Samim tim može se generisati i digitalni model slijeganja, odnosno površine slijeganja, gdje zbog neravnomjernog slijeganja takoÿe se javlja nagib i zakrivljenost terena u odnosu na poþetno stanje terena. Buduüi da se ugroženost objekata cijeni preko nastalih deformacija to su analizirane vertikalne deformacije. Vrijednosti slijeganja mogu se izmjeriti samo u ograniþenom broju diskretno rasporeÿenih taþaka i sa tim podacima se izraþunava nagib. N= (UA – UB) / lAB

2.2. Rezultati analize deformacija terena Prema rezultatima geodetskih mjerenja, odnosno poznatih slijeganja za periode 1956-1973, 1973-1982, 1982-1991, modelirana je površina ulegnuüa koja je bila osnova za odreÿivanje vertikalnih deformacija, odnosno nagiba. Buduüi da se vrijednost nagiba od 3mm/m uobiþajeno usvaja kao graniþna vrijednost, zato su za navedene periode analizirana podruþja unutar izolinije nagiba 3mm/m. Analizirajuüi nagib 3mm/m za period 1973. godine, sa slike 4 vidi se da objekat Kloster nije bio u zoni uticaja deformacija ali veü u periodu 1982. i 1991. godine jeste i vidimo da se zona uticaja proširila i na ulicu Petra Koþiüa. Prema utvrÿenoj nultoj liniji slijeganja iz 1976. godine (slika 3) vidimo da je objekat Kloster van tada utvrÿenog obuhvata uticaja zone slijeganja.

Slika 4: Nagibi 3 mm/m za razmatrane periode

253

N. Kikanoviü, E. Ferhatbegoviü

Meÿutim analizirajuüi pored nagiba i aspekt (pravac promjene nagiba) na slikama 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29,30 uoþavamo da se analizirani porušeni javni objekti nalaze na promjeni aspekta. Znaþi max. nagib, za razmatrane objekte, nije u istom pravcu, što ukazuje da su objekti izloženi i drugim vrstama deformacija (zakrivljenost terena).

Slika 5: Aspekt za period 1956-1973. godina

Slika 6: Aspekt za period 1973-1982. godina

254

Ograniþavajuüi faktori pri izradi prostorno planske dokumentacije grada Tuzle

Slika 7: Aspekt za period 1982-1991. godina

Analiza nagiba i aspekta po razmatranim periodima (slika 5,6,7) pokazuje da su postojale velike varijacije vertikalnih deformacija kako prostorno tako i vremenski. U ovoj analizi posebna pažnja bila je usmjerena na javne objekte koji su porušeni. U tabeli 1 dat je prikaz znaþajnijih objekata porušenih u periodu 1956-2002 godina. Tabela 1: Znaþajniji objekti porušeni u periodu 1956-2002. godina Vrsta objekta Naziv objekta Površina m2 Vjerski Medresa 595 Javni Dom_zdravlja 1050 Poslovni Restoran Lovac 83 Javni Dom Armije 439 Poslovni Veletrgovina 442 Javni Okružni sud 365 Javni Gimnazija 1453 Vjerski Katoliþka crkva 431 Javni Kameni sud 199 Poslovni Hotel "Grand" 554 Poslovni Barok 710 Poslovni Robni magazin 343 Poslovni Hotel "Bristol" 541 Javni Kloster 655 Javni Slana banja 953 Javni Bazen "Banja" 322 Javni Bazen "Banja" 854 Javni Radniþki dom 171 Ako posmatramo cjelokupnu zonu slijeganja, prostorna analiza nagiba i aspekta pokazuje da su varijacije izražene i u prostoru i u vremenu. Što znaþi da u zoni slijeganja faktiþki (osim mikro lokacija) nisu postojala podruþja bez izraženih deformacija veüeg inteziteta. Zbog toga je cjelokupna zona slijeganja u prethodnom 255

N. Kikanoviü, E. Ferhatbegoviü

prostorno planskom periodu tretirana kao zona gdje je zabranjeno graÿenje. Analiza inteziteta nagiba i aspekata ukazuje da se u zoni ovih objekata mijenjala i horizontalna i vertikalna zakrivljenost terena što je uzrokovalo deformacije/ošteüenja objekata. 3. RANJIVOST PROSTORA Održivo korištenje postaje danas prioritet, a njegova provedba imperativ. Optimizacijska metoda razvijena u okviru prostornog planiranja koja ukljuþuje višekriterijske prostorne analize privlaþnosti, ranjivosti i pogodnosti, uz primjenu moderne GIS tehnologije, uveliko je unaprijedila transparentnost procesa planiranja a time i sam proces donošenja odluka. U današnjoj prostorno planerskoj praksi i pravnoj osnovi ureÿenja prostora i zaštite okoliša susreüemo se sa raznolikim terminima, poimanjima i definicijama (studije, analize) ranjivosti (okoliša, prostora). Ako zanemarimo polazište tj. naþin izrade, bitna je namjena analize ranjivosti, te pojednostavljeno možemo reüi da je analiza ranjivosti, odreÿivanje dijelova prostora, gdje je manje primjereno ili neprimjereno smjestiti odreÿene djelatnosti (aktivnosti) ili odreÿenu intervenciju. U savremenoj praksi planiranja i ureÿenja prostora i segmentu zaštite prirode i okoliša susreüu se razni pojmovi i definicije ranjivosti. Bradley i Smith (2004) kažu da ranjivost ima višestruke elemente u svojoj definiciji ali da ih je najjednostavnije moguüe predstaviti kao vjerovatnoüu da üe buduüi uticaji izazvati promjene u negativnom smjeru. U ekološkoj literaturi ranjivost reflektuje stepen osjetljivosti staništa, zajednica i vrsta na okolišne promjene (Nilsson i Grelsson, 1995). U hidrologiji ranjivost odslikava do kog stepena su podzemne vode izložene kontaminaciji usljed aktivnosti na zemljišnom pokrivaþu (Skinner and Foster, 1995). Odnosno, ranjivost reflektuje prirodne zaštitne karakteristike slojeva izmeÿu površine i podzemnih resursa (Foster, 1987; Adams i Foster, 1992). U vizualnoj analizi pejsaža ranjivost je definisana kao inverzna vrijednost u odnosu na apsorpcioni kapacitet pejsaža na vanjske uticaje izazvane odreÿenim aktivnostima ili osjetljivost datog pejsaža na promjene izazvane novim aktivnostima na njemu. (De Villotta etal., 2001). Iako se razliþite discipline na razliþit naþin odnose prema ranjivosti može se reüi da koncept ranjivosti generalno izražava stepen osjetljivosti prirodnog i kulturnog okoliša na promjene izazvane van njih (Nilsson i Grelsson, 1995). Lah (2002) u „Okolinski pojmovi i pojave“ kaže da je ranjivost okoliša, osjetljivost prirode i okoline na posege koji mijenjaju kakvoüu i ravnotežu pojava u njemu, pa je potrebno raditi „studije ranjivosti okoliša“ kako bi se definirale mjere za ograniþenje pritisaka na okoliš i planovi preventivnih mjera. Takoÿer kaže da je studija ranjivosti okoliša postupak koji izmeÿu ostalog, temelji na ekosistemskoj podjeli prostora i omoguüava zaštitu prirode, te realnu procjenu kakvi zahvati u okolišu su dopustivi i studiju þine: kvalitativna i koliþinska analiza okoliša i njegovih komponenti, osjetljivost na zahvate u okoliš, regeneracijske i neutralizacijske sposobnosti okoliša. Ova studija pokazuje koliki je stepen ugroženosti i prag optereüenja prirode i okoliša. U „geografskim“ krugovima ranjivost predstavlja stanje okoliša od kojeg ovisi uticaj planiranih zahvata. Definira se na osnovu postojeüeg antropogenog uticaja i regeneracijskih i neutralizacijskih sposobnosti okoliša, koje su uslijed pritisaka u pravilu 256

Ograniþavajuüi faktori pri izradi prostorno planske dokumentacije grada Tuzle

smanjene (Špes et al, 2002). Cilj studije je da sa optimalnim brojem indikatora i kriterija, ocjeni ranjivost okoliša i njegovih komponenti za potrebe planiranja buduüih zahvata u okolišu i usmjeravanje prostornog razvoja u izabranoj pokrajinskoj jedinici (Špes et al, 2002). U krugovima prostornih planera þesto se sreüe pojam „opüa ranjivost“, kao ranjivost koja nije ovisna od potencijalnih uticaja specifiþnog tipa zahvata, tj konkretnog zahvata u prostoru, nego ranjivost koja proizlazi neposredno iz (pojedinih) karakteristika tj. prepoznatih vrijednosti prostora. 3.1. Ranjivost prostora kao determinanta urbanog razvoja Regionalni i urbani razvoj sa aspekta upotrebe prostora i moguünosti za odvijanje posebnih djelatnosti u studiji ranjivosti prostora treba razmatrati sa aspekta potencijala prostora za odvijanje posebnih djelatnosti kao što su: urbanizacija, industrijalizacija i izgradnja infrastrukturnih objekata. Potencijal prostora za odvijanje posebnih djelatnosti može kao i bilo koji drugi problem višekriterijalne analize biti modeliran eksplicitno oslanjajuüi se na skup kriterija/parametara koji determinišu potencijal prostora i koji kvantificiraju stepen njegove pogodnosti. Potencijal (privlaþnost) prostora za smještanje neke djelatnosti, sam po sebi ne daje konaþno rješenje koju vrstu djelatnosti je optimalno „smjestiti“ u prostor. Jedan segment prostora može imati isti nivo potencijala za razliþite djelatnosti. Njihovim suþeljavanjem prostorno se prikazuju konfliktna podruþja. Na osnovu razvojnih ciljeva i postavljenih prioriteta, planeri mogu razriješiti, konflikt, odnosno optimizirati korištenje prostora, kroz dodjelu najpovoljnije namjene. U samoj analizi treba primijeniti koncept suþeljavanja potencijala prostora za industrijalizaciju, urbanizaciju, infrastrukturu sa jedne strane, i potencijala za razvoj primarnih djelatnosti kao što su poljoprivreda i šumarstvo. Optimizacijska metoda ukljuþuje zaštitno-okolišni planerski postupak Shema 1, koji obuhvaüa tri glavne prostorne analize za testno podruþje: - analizu privlaþnosti prostora - analizu ranjivosti prostora - analizu pogodnosti prostora

Shema 1: Zaštitno-okolišni planerski postupak

257

N. Kikanoviü, E. Ferhatbegoviü

Uspješnosti analize ranjivosti ovisi od moguünosti definiranja kvaliteta (stanje prije zahvata u prostoru) i odreÿivanja stepena potencijalnog smanjenja kvaliteta (stanje prije zahvata u prostor – oþekivano stanje nakon zahvata) uslijed promjene (uticaja). Jedna od široko rasprostranjenih tehnika multikriterijalnog odluþivanja, u procesima prostornog planiranja, koja omoguüava integraciju sa GIS alatima jeste i tehnika poznata kao metoda Prostornih Analitiþko Hijerarhijskih Procesa (PAHP). PAHP je matematiþki metod za analizu kompleksnih odluka u prostornoj multikriterijumskoj analizi. Metod analitiþkih hijerarhijskih procesa (AHP) originalno je razvio Satty (1980) i predstavlja jedan od najfleksibilnijih i najlakše implementiranih tehnika multikriterijumske analize, koja je svojom primjenom u prostornoj višekriterijumskoj analizi dobila prefiks P (prostorna). Integracija PAHP u GIS obezbjeÿuje mehanizam za predstavljanje kombinacija þinjenica (u obliku prostornih podataka) i vrijednosti ekspertskih prosudbi i pomaže u prevazilaženju ograniþenja konvencionalnih GIS alata. Ovakva integracija GIS alata i metoda višekriterijumske analize obezbjeÿuje okvir u kome su na najbolji moguüi naþin iskorištene prednosti GIS metodologija u prikupljanju, obradi i analizi podataka, kao i moguünosti metoda višekriterijumske analize za agregaciju geografskih podataka i preferenci uþesnika u procesu donošenja odluka. Metoda PAHP bazira se na tri povezana procesa: dekompoziciji podataka, komparativnoj analizi i sintezi. Princip dekompozicije se primjenjuje na identifikaciju ciljeva, kriterija, alternativa i drugih elemenata pridruženih procesu donošenja odluka i njihovu organizaciju u odgovarajuüu hijerarhijsku strukturu. Osnovna forma hijerarhijskog modela problema odluþivanja je piramida sa okvirnim ciljem na najvišem nivou. Niži nivoi predstavljaju kriterije, podkriterije i atribute pridružene njima. 4. REZULTATI 4.1 Potrebe za prostorom i moguüa uloga podruþja slijeganja u razvoju Grada Slijeganje terena u užem centru Tuzle rezultiralo je posljedicama koje se ogledaju u krajnjoj konzekvenciji, u rušenju niza objekata razliþitog karaktera, namjene i bonitetne kategorije, u ošteüenjima na mreži vodovoda i kanalizacije, kao i na gradskoj saobraüajnoj mreži, a sve zajedno je uticalo na degradaciju i dehumanizaciju þovjekove sredine. Rušenje objekata nosilo je sa sobom i niz veü poznatih, ali teških posljedica. U prvom redu, to je gubljenje veüeg broja znaþajnih privrednih i društvenih kapaciteta i sadržaja, što je iziskivalo potrebu za izgradnjom i opremanjem novih sadržaja i prostora. Posmatranjem problema slijeganja terena, najþešüe se u prvom planu istiþu ekonomski i tehniþki aspekt. Meÿutim, oni su samo dio palete problema koji predstavljaju potencijalne ograniþavajuüe faktore normalne organizacije i funkcionisanja grada, kao živog organizma podložnog svakodnevnim promjenama. Prostorno planiranje, kao okosnica razvoja svakog grada, pa i Tuzle, predstavlja složenu, zahtjevnu i osjetljivu multidisciplinarnu kategoriju. Poznavanje i praüenje razvoja društva, u novim ekonomskim i politiþkim okvirima, njegovih i potreba þovjeka, kao osnovnog poticajnog elementa razvoja, te uzajamnih odnosa i obaveza, 258

Ograniþavajuüi faktori pri izradi prostorno planske dokumentacije grada Tuzle

najznaþajnija je komponenta i pretpostavka za uspješan rezultat u planiranju i ureÿenju samog grada i prostora, kao potrošnog resursa, u cjelini. Veü sama ta þinjenica ukazuje na znaþaj i veliþnu zadatka prostornog planiranja grada uopšte. Meÿutim, ako tome dodamo i specifiþne probleme koji se javljaju na prostoru Tuzle, odnosno ako dodamo problem slijeganja terena, kao još jednu, ne baš jednostavnu komponentu, tek možemo da sagledamo širinu i dubinu urbanistiþke problematike Tuzle. Tendencija longitudinalnog razvoja grada uslovljena je prirodnim, fiziþkim i morfološkim karakteristikama prostora te izgraÿenim uslovima, þije su posljedice, ponajviše slijeganje terena izazvano nekontrolisanim izluživanjem slanice, ostavile vidljive tragove i formulisale pravce buduüeg razvoja grada. Opredjeljenjima prostorno-planske i urbanistiþko-tehniþke dokumentacije trebalo bi razriješiti nekoliko ozbiljnih dilema: x x Pitanje prostorne organizacije i funkcionisanja jedinstvenog grada sa dva izrazito naglašena pravca razvoja – istok-zapad (potvrda longitudinalnog modela razvoja). Definisanje naþina i forme aktiviranja starog tradicionalnog gradskog centra vraüanjem karakteristiþnih funkcionalnih sadržaja, opremljenih urbanistiþkim kompozicionim centrima i arhitektonsko oblikovnim valerima, uz uspostavljanje korelativnih veza sa potencijalnim gradskim subcentrima. Usmjeravanje pravca razvoja gradskog urbanog podruþja u skladu sa formiranim demografskim i prostornim komponentama potencijalnih gravitirajuüih sekundarnih centara.

x

Prostorna i oblikovna rješenja funkcionalnog aktiviranja podruþja slijeganja terena, u skladu sa rezultatima ispitivanja tla i ocjenama moguünosti izgradnje na tom podruþju, treba da vode raþuna o potrebama grada i potrebnim sredstvima za realizaciju predloženih programa i njihovoj društveno- ekonomskoj opravdanosti. Stari gradski tradicionalni centar, po svojim funkcionalnim i položajnim karakteristikama predstavlja «opštegradski» centar grada Tuzle, koji je u bliskoj prošlosti izgubio znaþajan dio fiziþko-prostorne komponente, rušenjem ošteüenih objekata koji su predstavljali duhovni okvir i «memoriju mjesta» proteklih istorijskih epoha. U smislu povratka identiteta ovog prostora, uvažavajuüi nove, zahtjevne nauþne metode u oblasti fundiranja i definisanja konstruktivnog sistema, vraüen je dio objekata u formi savremene oblikovne i funkcionalne replike, dok üe osnovni zadatak novog Urbanistiþkog plana grada, izmeÿu ostalog, biti potpuna fiziþka, funkcionalna i duhovna revitalizacija starog-novog centra. 4.2 Slijeganje i ranjivost prostora Dio užeg urbanog podruþja grada Tuzle nalazi se u zoni slijeganja terena, koje je nastalo kao posljedica eksploatacije soli metodom izluživanja soli, odnosno crpljenjem slanice. Vještaþkim crpljenjem slanice iz ležišta soli Trnovac-Hukalo, rapidno je poveüana brzina izluživanja soli. Brzina prirasta deficita þvrste mase u produktivnoj formaciji, na podruþju crpljenja je rezultirala, bitnim promjenama bilansa stanja 259

N. Kikanoviü, E. Ferhatbegoviü

podzemnih voda. Ubrzan deficit vodenih masa na cijelom ležištu, i prisutan deficit þvstih masa znaþajno je uticalo ubrzanje procesa slijeganja masiva. Svako crpljenje slane vode bunarima na reviru Hukalo-Trnovac, proizvodilo je nove zapremine praznog prostora u podzemlju, što se na površini terena manifestovalo poveüanjem inteziteta slijeganja terena. Analizom vertikalnih deformacija, odnosno nagiba, utvrÿeno je da znaþajne deformacije/ošteüenja objekata su bila prisutna i u podruþjima relativno malih slijeganja (0,1 m za period od 35 godina). Analiza je pokazala , da se tokom vremena mijenjao kako intezitet tako i pravac max. deformacija. Takoÿe ošteüeni i porušeni objekti (veüi dio) nalazili su se izvan uže zone sonih/eksploatacionih bunara što ukazuje da je izluživanje prouzrokovalo složene procese u masivu. Ova specifiþnost procesa slijeganja terena u užem urbanom podruþju grada Tuzle, svakako zavreÿuje poseban tretman sa aspekta ranjivosti prostora, a u funkciji urbanog razvoja gradskog jezgra. Slijeganje terena je najznaþajniji faktor ranjivosti prostora (pritiska na prostor) na podruþju gradskog jezgra. Kod analize pritisaka na prostor u okviru studije ranjivosti za opüinu Tuzla neophodno je posvetiti posebnu pažnju procesu slijeganja terena. Uticaj slijeganja terena kao najznaþajnijeg faktora ranjivosti (pritisak na prostor) prostora treba analizirati u karakteristiþnim vremenskim periodima a prema vrsti i intezitetu. Kao karakteristiþni vremenski periodi za analizu navedenog podruþja, obzirom na faze eksploatacije i obim geodetskih podataka, mogu se izdvojiti: do 1976. godina (utvrÿena nulta linija slijeganja i kao takva verifikovana prostorno planskom dokumentacijom), x do 1991. godina ( znaþajno smanjenje obima geodetskih mjerenja), x do 2002 .godina (poþetak procesa obustave eksploatacije), x do 2007. godina (potpuna obustava eksploatacije), x i period nakon obustave eksploatacije. (napomena- znaþajno smanjenje obima eksploatacije uslijedilo je 1983/84, nakon toga je dosta ujednaþen kapacitet proizvodnje slanice) Analizu prema intezitetu i vrsti deformacija terena treba posmatrati u korelacionoj vezi sa stepenom ošteüenja objekata, a prema gore navedenim vremenskim periodima. Analizu inteziteta slijeganja terena treba raditi za vremenske periode prije obustavljanja eksploatacije da bi se utvrdile i prostorne i vremenske varijacije u intezitetu deformacija. Zone veüe varijacije slijeganja/deformacija, u periodu eksploatacije, potencijalno su zone sporije konsolidacije i trebaju imati drugaþiji tretman u prostornom planiranju. Obzirom na podatke koji se dobijaju geodetskim mjerenjima, odnosno informacija koje se mogu dobiti o ponašanju površine terena neophodno je u narednom periodu nastaviti geodetski monitoring. Buduüi da ne postoje pouzdane informacije o stanju masiva i stepenu konsolidacije, to se jedino na osnovu podataka prvenstveno geodetskog monitoringa 260 x

Ograniþavajuüi faktori pri izradi prostorno planske dokumentacije grada Tuzle

mogu dobiti informacije o ponašanju površine terena, odnosno brzine konsolidacije masiva. To je neophodno i u buduüem periodu, pored ostalog , nastaviti i geodetski monitoring. Obzirom na registrovane varijacije u intezitetu i smjeru vertikalnih pomjeranja nakon prestanka eksploatacije poželjno bi bilo praüenje i horizontalnih pomjeranja. Problem koji bi u narednom periodu bilo potrebno riješiti je rekonstrukcija mreže geodetskih taþaka, obzirom na broj/gustinu na pojedinim podruþjima. Trenutno najveüi broj taþaka u zoni intezivnih pomjeranja i deformacija je uništen. Složenost geološkohidrogeoloških uslova u masivu/ležištu uslovit üe i razliþitu brzinu smirivanja terena (konsolidacije masiva). Geodetski monitoring uspostavljen u cilju praüenja ponašanja terena u fazi obustave nastavljen je nakon obustave rada sonih bunara. Obzirom na dosada realizovan broj serija/epoha, analizom ovih podataka može se eventualno utvrditi i trend pomjeranja. Problem ovog monitoringa je relativno mali broj taþaka (ili þak nepostojanje taþaka) u nekim kritiþnim/karakteristiþnim podruþjima. Samo kompleksnom analizom podataka monitoringa raspoloživih podataka, moüi üe se sa odreÿenim stepenom pouzdanosti definisati zoning užeg urbanog podruþja grada Tuzle, sa aspekta ranjivosti uslijed slijeganja terena, a u funkciji urbanog razvoja grada. 5. ZAKLJUýNA RAZMATRANJA Izrada prostornog plana odreÿenog podruþja, primjenom sistematskog pristupa i filozofije održivog razvoja uz korištenje informacionih tehnologija i uspostavu gradskog GIS-a, omoguüit üe racionalno korištenje prostora i prirodnih resursa. Stvorit üe se uslovi za operacionalizaciju politike održivog razvoja, koja obuhvata veliki broj ograniþenja, primjenu standarda kvaliteta i ekoloških standarda, kao i utvrÿivanja dopuštenih tehnoloških postupaka i proizvoda utvrÿujuüi time i potrebu za promjenom naþina života ljudi. Takoÿe dati üe smjernice koje üe definisati proces promjena tako da budu u meÿusobnom skladu i omoguüe ispunjenje potreba i oþekivanja sadašnjih i buduüih generacija. Osnovni cilj svakog plana prostornog ureÿenja jeste osiguranje privrednog i društvenog razvoja uz racionalno korištenje i svrsishodno upravljanje prirodnim resursima radi zaštite i unapredjenja kvaliteta prostora, kao i stvaranje uslova za humano i kvalitetno življenje stanovništva. Potrebno je obezbijediti kvalitet razvoja grada umjesto kvantiteta. Grad treba da se transformacijom obogaüuje novim kvalitetnim rezultatima i zato se moraju unaprijed planski utvrditi urbano-geografske funkcije i obezbijediti njihova izgradnja. Za grad Tuzlu neophodno je obezbijediti pouzdane podatke o procesu slijeganja, odnosno ponašanja površine terena u narednom periodu. Sa tog aspekta potrebna je rekonstrukcija geodetske mreže u smislu i pogušüenja iste i objedinjavanja sa mrežom rudnika Tušanj. Takoÿe, u cilju kontinuiranog praüenja ponašanja terena, vrlo bitno je u narednom periodu zaštititi geodetske taþke od uništenja. Što se tiþe aspekta graÿenja apsolutne veliþine slijeganja, bez obzira kolike su, nisu jedini faktor koji bi bio mjerodavan za ocjenu moguünosti graÿenja ili izbora odgovarajuüeg konstrukcijskog sistema. Ravnomjerno slijeganje, ili vrlo male relativne razlike u slijeganju pojedinih vrsta konstrukcionih sistema, nemaju uticaj na sigurnost takvih objekata. U ovom sluþaju treba obratiti posebnu pažnju na veüa neravnomjerna pomjeranja i analizu deformacija u kompleksu jednog konstrukcionog sistema, jer 261

N. Kikanoviü, E. Ferhatbegoviü

zajedniþkom analizom nagiba i aspekta pokazano je da se mogu utvrditi podruþja deformacija veüeg inteziteta, i da ova podruþja ne korespondiraju uvijek najveüim slijeganjima. Ista pažnja se mora posvetiti i specifiþnim horizontalnim pomjeranjima. Prisutnost problema slijeganja tla, kao i pojave fiziþkih deformacija uopšte, u gradskom prostoru zahtijeva konkretne mikrozahvate sanacionog karaktera. Meÿutim, dugoroþnije i kompleksnije rješavanje problema nalazi se u širem sagledavanju prostornih moguünosti za dalji razvoj i organizaciju svih funkcija grada i regiona. Održivo korištenje postaje danas prioritet, a njegova provedba imperativ. Optimizacijska metoda razvijena u okviru prostornog planiranja koja ukljuþuje višekriterijske prostorne analize privlaþnosti, ranjivosti i pogodnosti, uz primjenu moderne GIS tehnologije, uveliko je unaprijedila transparentnost procesa planiranja a time i sam proces donošenja odluka. Studija ranjivosti prostora treba da da alternativne prijedloge za analizu najprihvatljivije varijante za urbani razvoj. 6. LITERATURA 1. Bogunoviü S., Metodološke osnove za izradu prostornih planova, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1984. Burrough P.A, i McDonnell R.A., Principi geografskih informacionih sistema, Graÿevinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2006. ýelikoviü R., Pomjeranje površine terena tokom poþetne faze obustave eksploatacije tuzlanskog sonog ležišta metodom nekontrolisanog izluživanja, Meÿunarodna konferencija 'Trendovi u savremenom rudarstvu', Monografija zbornika radova, Tuzla 2006 Finci J. i Taubman I., Funkcionalno aktiviranje i prostorna organizacija podruþja slijeganja u Tuzli, Sarajevo, 1967. Karen C. Hanna, GIS for landscape architects (ESRI Press), USA 1999. Kukrika M., Geografski informacioni sistemi “Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu”, Beograd, 2000. Kikanoviü N., “Uticaj slijeganja na urbani razvoj i ranjivost prostora kao determinante razvoja”, Magistarski rad, Tuzla 2010 Marinoviü-Uzelac A., Prostorno planiranje, “Dom i svijet”, Zagreb, 2001 Patariü M. i Stojanoviü A., Pomjeranje potkopanog terena i zaštita objekata od rudarskih radova, RGF, Beograd, 1994. Prostorni plan Tuzlanskog kantona 2005-2025 Studija ranjivosti prostora Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008. Studija ranjivosti prostora Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008. Toškoviü D., Uvod u prostorno i urbanistiþko planiranje, Akademska misao, Beograd,2006. Vresk M., Grad i urbanizacija, “Školska knjiga”, Zagreb, 2002.

2. 3.

4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.

262

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->