SADRAJ

Uvod ................................................................................................................................... 3 Osnove teorija .................................................................................................................... 4 Numeracija ..........................................................................................................................7 Osnovne operacije sa prirodnim brojevima ................................................................ 9 Sabiranje ................................................................................................................ 9 Oduzimanje .......................................................................................................... 13 Mnoenje .............................................................................................................. 15 Dijeljenje .............................................................................................................. 22 Djeljivost .......................................................................................................................... 27 Literatura .......................................................................................................................... 30

Prirodni brojevi Uvod

Prvo matematiko znanje koje stiemo je znanje o prirodnim brojevima. U toku kolovanja, u osnovnoj i srednjoj koli, steeno znanje ne podvrgavamo kritici. Radimo sa nekim konkretnim prirodnim brojevima, ispitujemo svojstva koja imaju i pripisujemo ih svim prirodnim brojevima. Uvjereni smo da moemo sabrati i pomnoiti bilo koja dva prirodna broja, da za sabiranje i mnoenje vae komutativni i asocijativni zakon i slino. Nedostatak koji imaju prirodni brojevi, da jednaina a + x = b nije rjeiva u ovom skupu za b a, otklanjamo uvoenjem skupa cijelih brojeva. Slino, kao u sluaju prirodnih brojeva, prihvatamo da postoji zbir i proizvod svaka dva cijela broja, a sabiranje i mnoenje cijelih brojeva uimo preko pravila. Svi se pisci razmatranja o brojevima slau da su prirodni brojevi bili prvi apstraktni pojmovi kod ljudi. Brojanje istovrsnih predmeta, kao i dodavanje jo jednog primjerka zbirci istovrsnih primjeraka, ini sigurnu osnovu za apstrakciju prirodnog broja. Prvi zapis o prelasku sa konkretnog brojanja na apstraktno datira iz 3000. godine p.n.e. Na jednoj sumerskoj glinenoj ploici prikazan je broj 33 pomou tri kruia (desetice) i tri zareza (jedinice), zapisanih ispod kruia. Zajedno sa znakom za up, koji se nalazi pored, cijeli zapis bi se mogao proitati kao 33 upa ulja. Intuitivno se podrazumijeva da iza svakog broja slijedi broj, te da se nabrajanje moe odvijati bez ogranienja. Oznaka N za skup prirodnih brojeva je prvo slovo latinske rijei naturalis = prirodno. Prirodni brojevi su svi cijeli brojevi vei od nule. tj. tu spada bilo koji broj prirodnog niza. Uopte, nizom se naziva ogranien ili neogranien skup elemenata od kojih svaki ima odreen rang (redni broj). Vjerovatno je najstarija podjela prirodnih brojeva na parne i neparne. Parni su brojevi: 2, 4, 6, 8, 10, 12, ... a zapisujemo ih simbolima {2n : n N}, gdje nam n oznaava ma koji prirodni broj, a N je oznaka skupa svih prirodnih brojeva. Neparni su pak brojevi: 1, 3, 5, 7, 9, ... tj. brojevi oblika {2n 1 \ n e N} (to znai: dodamo li ili oduzmemo ma kojem parnom broju jedinicu, dobiemo neparan broj). Koliko su znaenje pridavali Grci ovoj podjeli prirodnih brojeva, najbolje nam kazuje injenica da je veliki grki filozof i matematiar Platon (427. do 347. g. p. n. e.) ak i definisao matematiku kao "nauku o svojstvima parnih i neparnih brojeva". Meu mnogim primjenama prirodnih brojeva, navedimo: numerisanje zgrada u nekoj ulici, registraciju automobila, brojeve telefona, spiskove Socijalnog osiguranja, itd.

Osnove teorija
Svi lanovi niza prirodnih brojeva ine skup prirodnih brojeva. Taj skup oznaavamo sa N={1,2,3,4..}, ili . Skup prirodnih brojeva je beskonaan i prebrojiv. Kada skupu prirodnih brojeva dodamo nulu dobijemo proireni skup koji oznaavamo sa N0. Eksperimentalno moemo rei: I nije prazan skup. II je ureen skup. III Ako je n , onda je skup svih prirodnih brojeva manjih od n konaan. IV Skup nema maksimalnog (najveeg) elementa. Zbir i proizvod prirodnih brojeva je prirodan broj, razlika i kolinik ne moraju biti. Prirodan broj je, na primjer:

paran broj {2, 4, 6, ..., 2n, ...} - djeljiv je sa 2; neparan broj {1, 3, 5, ..., 2n-1, ...} - nije djeljiv sa 2; prim broj {1, 2, 3, 5, 7, 11, 13, 17, 19, ...} - prost broj, ima beskonano takvih brojeva koji su djeljivi jedino brojem 1 i samim sobom; savren broj {6, 28, 496, ...?} - Euklid ih je znao etiri, mi ih znamo dvadesetak, brojeva n iji zbir svih djelilaca osim samog n ima zbir n; Mersenov broj {2, 3, 5, ..., 859433, ...?} - prost broj oblika 2n 1, kojih danas znamo 46. Kardinalni broj - Prirodni brojevi obino se koriste u operacijama prebrajanja; broj koji u tom smislu odgovara nekom konanom skupu je njegov kardinalni broj. Ordinalni broj - Kada se sluimo prirodnim brojevima radi nekog reanja, svakom od prebrojanih objekata odgovara broj koji oznaava njegovo mjesto u tom redu; to je tada njegov ordinalni (redni) broj. Apstraktni broj - broj koji ne pominje prirodu objekata skupa koji je njime izbrojan Konkretni broj - u suprotnom sluaju broj je konkretan: etiri klikera, osam jabuka.

Aksiomatsko odreivanje prirodnih brojeva naao je Dedekind 1888, a potom i italijanski matematiar uzepe Peano 1891. godine. Peanovi aksiomi skupa prirodnih brojeva:

Neprazni skup zove se skup prirodnih brojeva, a njegovi su elementi prirodni brojevi, ako vrijede ovi uslovi (aksiomi): Aksiom A: Postoji funkcija s sa u . Aksiom B: Postoji barem jedan element u

, oznaimo ga sa 1, takav da je s(n)

1, . Aksiom C: Ako je s(m) = s(n) za m, n , onda je m = n. Aksiom D: Ako je M podskup od i ako vrijedi: (I) 1 M (II) ( ) (n M s(n) M) onda je M = Pojam prirodnog broja proistie iz ispitivanja kolekcija razliitih predmeta. Posmatrajmo jedan skup klikera i jedan skup odgovarajuih udubljenja i pretpostavimo da se svaki kliker moe smestiti u po jedno udubljenje tako da sva udubljenja budu popunjena: oni imaju zajedniko svojstvo koje doputa da se za svaki od njih da isti odgovor na sljedee pitanje: koliko ovaj skup ima elemenata? Taj odgovor je: neki prirodan broj. Skup sa samo jednim elementom predstavlja jedinicu; on odgovara broju jedan. Skupovima koji se dobijaju polazei od jedinice i dodajui potom svaki put po jedan nov elemenat odgovaraju brojevi jedan, dva, tri, etiri, ... Koliko ima prirodnih brojeva? I ovim su se pitanjem bavili matematiari jo u starom vijeku. Bilo im je jasno da prirodnih brojeva ima veoma mnogo, ali zanimalo ih je koliko. Tako je veliki grki matematiar, fiziar i izumitelj Arhimed jo u 3. vijeku p. n. e. napisao raspravu, nazvanu Pjeanik, u kojoj je dokazivao da se i broj zrnaca pijeska na plai moe izraziti prirodnim brojem samo ako se uvede sistemsko oznaavanje sve veih prirodnih brojeva. Filozof Platon izrekao je tvrdnju da prirodnim brojevima nema kraja, a Euklid je dokazao da ak i samih prostih brojeva ima beskonano mnogo. Na taj se nain preko prirodnih brojeva 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, ... dolazi i do jednog od najvanijih pojmova cjelokupne matematike, do pojma beskonanog, tanije beskonano velikog. To je pojam koji sigurno vrijedi podrobnije razmotriti zbog njegovog znaenja u matematici, ali ispravnim loginim zakljuivanjem moemo ga barem djelimino upoznati. Pojam beskonanog znaajan je zato to ini ishodite, polaznu taku za sasvim nova matematika razmatranja. Sve jasnijom formulacijom tog pojma poela je, negdje od 17. vijeka, izgradnja osnova moderne matematike analize. I kod parnih i kod neparnih brojeva uoena su jo davno neka zanimljiva svojstva: Zbir prvih uzastopnih neparnih brojeva uvijek je kvadrat prirodnog broja (ili kvadratni broj), tj.

1 + 3 = 4 = 22 1 + 3 + 5 = 9 = 32 1 + 3 + 5 + 7 = 16 = 42 1 + 3 + 5 + 7 + 9 = 25 = 52 .......................................... ili uopteno 1 + 3 + 5 + . . . + (2n - 1) = n2. Poredajmo kvadratne brojeve dijagonalno u kvadrat. Ako nacrtamo kvadrat oko dva kvadratna broja koji na dijagonali slijede jedan za drugim i koji sadri etiri broja i saberemo brojeve unutar tog kvadrata dobivamo ponovo kvadratni broj. 1 + 2 + 2 + 4 = 9 = 32 4 + 6 + 6 + 9 = 25 = 52 ili ili 12 + 2 - 2 + 22 = 9 22 + 2 2 3 + 32 = 25

Zbir uzastopnih prvih parnih brojeva je proizvod dva prirodna broja: 2+4=6=23 2 + 4 + 6 = 12 = 3 4 2 + 4 + 6 + 8 = 20 = 4 5 .......................................... ili uopteno 2 + 4 + 6 + ... + 2n = n (n + 1). Posebno je znaajna podjela prirodnih brojeva na proste i sloene brojeve. Prosti ili prim brojevi su oni prirodni brojevi koji su djeljivi samo s 1 i samim sobom. To su npr. brojevi 2, 3, 5, 7, ... Sloeni brojevi su prirodni brojevi koji su razliiti od 1, a ne pripadaju prostim brojevima. Savreni brojevi Savrenim brojevima Grci su nazivali brojeve koji su jednaki zbiru svojih djelioca. Takvi su npr. brojevi 6 i 28 jer 6 = 1+ 2 + 3, a 6 je djeljiv osim sa samim sobom sa 1, 2 i 3 i 28 = 1 + 2 + 4 + 7 + 14, a 28 je djeljiv sa 1, 2, 4, 7 i 14. Upravo u vezi sa savrenim brojevima Grci su nam ostavili dva problema koja matematiari do danas nisu uspjeli rijeiti, a tako su jednostavni da ih svako moe razumjeti: 1. Nai pravilo (formulu) za pronalaenje savrenih brojeva.
2. Dokazati ili opovrgnuti pretpostavku da nijedan neparan broj nije savren.

Iako je prolo ve 2.300 godina od otkria savrenih brojeva, jo uvijek se ne zna pravilo kako da se pronau, koliko ih ima, niti se zna postoji li ili ne postoji neparan savren broj. Tako je npr. vajcarski matematiar Euler (17071783), bavei se tim

problemom, pokazao da je neki parni broj savren ako se i samo ako se moe napisati u obliku: 2m (2m+1 - 1), gdje je 2m+1 - 1 prost broj. m = 1, 2, 3, ...

Numeracija
Numeracija se sastoji u pisanju prirodnih brojeva pomou ogranienog broja znakova i u njihovom imenovanju pomou ogranienog broja rijei. U sistemu numeracije koji upotrebljavamo, a koji se naziva decimalni (dekadni) sistem, brojevi od jedan do devet dobili su posebna imena i svaki od njih predstavljen je pojedinim simbolom nazvanim cifra: jedan dva tri etiri pet est sedam osam devet 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Ovim ciframa treba dodati cifru 0, koja prestavlja nulu. To je onda potpuni spisak znakova koji se upotrebljavaju u decimalnoj numeraciji. Broj koji dolazi neposredno poslije devet, tj. deset, igra fundamentalnu ulogu u ovom sistemu: jedinice se skupljaju u desetice ili jedinice drugog reda; deset desetica ine jednu stotinu ili jedinicu treeg reda; deset stotina obrazuju jednu hiljadu ili jedinicu etvrtog reda. Moe se zamisliti beskrajno nastavljanje ovog postupka, pri emu je svaka sljedea jedinica udesetostruena prethodna. Prebrajanje skupa Pretpostavimo da su objekti nekog skupa, koji treba prebrojati, grupisani u desetice i da je preostalo 6 jedinica, da su zatim desetice grupisane u stotine i pretekle su 3 desetice, da su stotine grupisane u hiljade i preostalo je 7 stotina i da ima 4 hiljade (manje od deset). Traeni broj oznaava se onda sa 4736. Krajnja desna cifra predstavlja obine jedinice. Svaka cifra predstavlja deset puta vee jedinice nego cifra neposredno do nje s desne strane. Jedinice koje nedostaju predstavljene su cifrom 0. Na brojaima ili mjeraima (mjera gasa ili elektrine struje, broja kilometara...) moe se posmatrati uzastopno i automatsko formiranje prirodnih brojeva. Jedinice razliitih redova (dekadne jedinice) oznaavaju se redom sa: 1; 10; 100 ili 102; 1000 ili 103; 10 000 ili 104;... Broj 4736 predstavlja zbir 6 + (3 x 10) + (7 x 100) + (4 x l 000).

Broj koji se pie kao cdu ima za vrijednost 100c + 10d + u . Usmena numeracija To je skup pravila kojih se pridravamo pri imenovanju brojeva. 1 Brojevi sa tri cifre. Cifre se itaju s lijeva na desno, pri emu je svaka od njih propraena imenom jedinica koje ona predstavlja. 736 se ita ovako: 7 stotina, 3 desetice (ili trideset), 6; 706 se ita: 7 stotina, 6. Izvjesne nepravilnosti donekle prikrivaju decimalni karakter sistema: jedanaest, dvanaest, trinaest, etrnaest, petnaest, esnaest, sedamnaest, osamnaest, devetnaest, za brojeve izmeu deset i dvadeset; 2 Brojevi sa vie od tri cifre dijele se na djelove sa po tri cifre poev od jedinica, pri emu svaki dio dobija naroito ime: klasa obinih jedinica, klasa hiljada, klasa miliona, klasa miliardi, itd. Ovi dijelovi se itaju s lijeva na desno izgovarajui svaki put ime klase. 3734267 ita se ovako: 3 miliona 734 hiljade 267 (jedinica). 3 Veliki brojevi. Izraavaju se milionima i svako sljedee grupisanje predstavlja milion puta uzeto prethodno. Odgovarajui nazivi su: milijarda (bilion), milion na kvadrat (1012); trilion, milion na kub (1018); kvadrilion, milion na etvrti stepen (1024); kvintilion, milion na peti stepen (1030); sekstilion, milion na esti stepen (1036), itd. Binarni sistem Sistem numeracije sa bazom dva, ili binarni sistem, ima samo dva znaka: 0 i 1. On se zato naroito dobro slae sa uslovima funkcionisanja raunara, na kojima se i razvilo njegovo korienje. P r i m j e r. Napisati u binarnom sistemu broj koji se u decimalnom sistemu pie 4955. U binarnom sistemu, jedinice razliitih redova su sve po dva puta vee ili manje. Da bi se zadatak rijeio, treba, izvriti niz dioba sa 2. Pogodna sistematizacija uzastopno dobijenih rezultata bila bi:
Brojevi koji Odgovarajui se djele sa 2 ostaci 4 955 1 2 477 1 1 238 0 619 1 309 1 154 0 77 1 38 0 19 1

9 4 2 1

1 0 0 1

Cifra 1 iz posljednje vrste u koloni brojeva prenesena je u kolonu ostataka da bi se podsjetilo da ona treba da uestvuje u traenom binarnom pisanju. Prvi od dobijenih ostataka odgovara prvom redu i tako redom. Broj koji se u decimalnom sistemu pie kao 4955 u binarnom sistemu pie se kao 1 001 101 011 011 . Obrnuto, sa broja napisanog kao 1 001 101 011 011 u binarnom sistemu prelo bi se na isti broj napisan u decimalnom sistemu vrei sljedea pretvaranja:
1 jedinica I reda iznosi 1 ,, II ,, ,, 1 ,, IV ,, ,, 1 V ,, ,, 1 ,, VII ,, ,, 1 IX ,, ,, 1 X ,, ,, 1 XIII Ukupna suma 1 jedinicu 2 jedinice = 8 = 16 = 64 = 256 = 512 = 4 096 = 4 955

23 24 26 28 29 212

Rimske cifre Rimskih cifara (za koje su uzeta slova) ima ukupno sedam:

Rimske cifre:

I V X

Odgovarajue vrijednosti: 1 5 10 50 100 500 1000

P r a v i l a p i s a nj a. 1 Vrijednosti dva identina znaka koji stoje jedan uz drugi sabiraju se. 2 Vrijednost znaka koji se nalazi uz drugi sa veom vrijednou dodaje se vrijednosti tog drugog znaka ukoliko je prvi znak sa desne strane drugog, a oduzima od nje u suprotnom sluaju. 3 Vrijednost znaka koji se nalazi izmedu dva znaka sa veom vrijednou oduzima se od vrijednosti drugog od njih. 4 Broj nadvuen jednom crtom mnoi se sa 1 000, a nadvuen dvema crtama mnoi se sa 1 000 000. U nekim sluajevima i danas se koriste rimske cifre: za oznaavanje godina (XII vijek, VIII godina Republike), glava u knjizi, strana nekog predgovora itd.

Osnovne operacije sa prirodnim brojevima

Sabiranje Izvriti sabiranje dva prirodna broja a i b sastoji se u tome da se jedinice broja a pridrue jedinicama broja b. Tako formirani broj s naziva se njihovim zbirom (sumom). Ova operacija obiljeava se sa a + b (a vie b, ili a plus b); a i b su sabirci ili lanovi ovog zbira. 8

Sabiranje je definisano za svaki par (a, b) elemenata skupa N i zbir je takoe element skupa N: kae se da je sabiranje zakon unutranje kompozicije definisan svuda u N. Neutralni element Uvijek je a + 0 = 0 + a = a. Kae se da je nula neutralni element sabiranja: komponovana sa bilo kojim elementom daje kao rezultat isti taj element. _______Sabiranje vie brojeva _______Zbir brojeva a, b, c, d ..., koji se oznaava sa a + b + b + c + d + ..., dobija se sabirajui a i b, dodajui broj c rezultatu, zatim d novom rezultatu i produujui tako dokle god ima lanova. Moe se naznaiti i drukiji red sabiranja korienjem zagrada: a + (b + c) + d pokazuje da najprije treba izvriti sabiranje b + c (uzeto kao cjelina jedan je od lanova ovog zbira). Zagrada koja obuhvata prve lanove zbira ne mjenja nita: definicija daje isti poredak operacija za (a + b) + c + d i za a + b + c + d. Osobine sabiranja Mi se neemo povinovati zahtjevima moderne aksiomatike, koja iz minimuma svojstava sva ostala izvodi putem rasuivanja. Ukazujui na konkretno znaenje pretpostaviemo kao oigledno da vrijednost zbira ne zavisi od reda izabranog za grupisanje jedinica, ni od razlaganja ili grupisanja koja su mogla biti izvrena. Komutativnost. Zbir dva ili vie brojeva ne zavisi od poretka lanova. a+b = b + a; a + b + c + d= b + d + c + a. Asocijativnost. U zbiru se dva ili vie brojeva mogu zamijeniti vrijednou njihovog zbira. a + b + c + d= a + (b + c)+d. Obrnuto, lan zbira moe se zamjeniti sa vie drugih lanova iji je on zbir. c = c' + c" => a + b + c + d = a + b + c' + c" + d. Jednom rei, u zbiru se po volji mogu stavljati ili izostavljati zagrade. Da bi se dodao zbir, dodaje se svaki od njegovih lanova. a + (b + c + d) = a + b + c + d Praktino izvoenje sabiranja u decimalnom sistemu Osobine sabiranja opravdavaju sljedea praktina pravila: 1 Sluaj dva broja manja od 10. Rezultati ovih sabiranja, koji se inae znaju napamet, mogu se prikazati sljedeom tablicom koja ima dvostruk ulaz i naziva se tablica sabiranja; jednostavno ispitivanje pokazuje nain njenog sastavljanja.

Zbir 8 + 5, tj. broj 13, nalazi se u presjeku kolone 8 i vrste 5). Zbog komutativnosti, mogle bi se iskoristiti i kolona 5 i vrsta 8. Moe se primijetiti da je ova tablica simetrina u odnosu na dijagonalu koja polazi iz lijevog gornjeg ugla (na tzv. glavnu dijagonalu). 2 Opti sluaj. lanovi se ispisuju jedan ispod drugog, stavljajui pritom u istu kolonu sve jedinice istog reda. U svakoj koloni se izvodi sabiranje, poinjui sa krajnje desnom kolonom. Svaki od ovih zbirova potpisuje se ispod kolone ako ima samo jednu cifru. U suprotnom sluaju potpisuje se samo cifra koja oznaava broj njegovih jedinica, a desetice se prenose u najbliu lijevu kolonu (princip pamenja). P r i m j e r. 4 534 307 2 748 Zbir 7 589

Proba sabiranja. Sabiranje se provjerava vrei ponovo raun drugim redom: sabiranjem odozdo navie, grupisanjem sabiraka u djelimine zbirove itd. Ovo provjeravanje nije, strogo uzevi, dokaz, ono samo moe sadrati greke koje kompenzuju mogue greke u poetnoj operaciji. Usmeno sabiranje. Obino se postupa na taj nain to se drugi sabirak razbija na jedinice razliitih redova i sabira poinjui sa najviom jedinicom. Uzmimo da treba sabrati brojeve 463 i 278. Polazi se od 463 i dodaje se 200, zatim 70, a zatim 8. Dobija se uzastopno 663, zatim 733 i najzad 741.

10

Parni i neparni brojevi. Parnost i zbir. Brojevi koji se dobijaju brojei pomou broja 2 i polazei od nule, tj. brojevi 0, 2, 4, 6, 8, ..., nazivaju se parnim brojevima. Brojevi koji se dobijaju polazei od 1 i brojei pomou broja 2, tj. brojevi 1, 3, 5, 7, ..., zovu se neparni brojevi. Dva broja iste parnosti imaju paran zbir, a dva broja razliitih parnosti imaju neparan zbir. Paskalov aritmetiki trougao U poetnu vrstu upisuje se 1. Pretpostavljajui da svaka vrsta poinje i zavrava sa po jednom nulom (ove nule se ne piu), svaka vrsta obrazuje se pomou prethodne sabiranjem po dva uzastopna lana u prethodnoj vrsti i ispisivanjem svakog zbira u sredini razmaka izmeu sabiraka.

1 Zbir Sn brojeva u n-toj vrsti je udvostruen zbir Sn-1 brojeva u prethodnoj vrsti. Zaista, lanovi n-te vrste obrazuju sumu u kojoj po dva puta figurie svaki od brojeva iz prethodne vrste. Odatle: S1 = 1 ; S2 = 2 ; S3 = 22 ; S4 = 23 ; ... Sn = 2n-l . 2 U svakoj vrsti, dva od krajeva jednako udaljena lana medusobno su jednaka. Zaista, kod prvih vrsta moe se zapaziti simetrija u odnosu na vertikalnu osu figure. Prema pravilu po kome formirano vrste, ova simetrija prelazi sa svake vrste na sljedeu, i tako se beskrajno odrava. 3 U svakoj vrsti, zbir elemenata parnih rednih brojeva i zbir elemenata neparnih rednih brojeva jednaki su. Zaista, svaki od njih je zbir u kome po jedanput figurie svaki od elemenata prethodne vrste. 4 Element koji nastaje sabiranjem uzastopnih elemenata a i b prethodne vrste (a se nalazi lijevo, b desno) jednak je zbiru brojeva na koje se nailazi penjui se bilo od a po paraleli lijeve stranice trougla, bilo od b po paraleli desne stranice. Mogu se izvriti numerika provjeravanja. Na primjer, za broj 15, koji se nalazi u sedmoj vrsti, nalazi se 5 + 4 + 3 + 2 + 1 i 10 + 4+1. Pravilo je opte; moe se provjeriti penjui se od datog broja prema prethodnim vrstama i primjenjujui pravilo formiranja ove tablice. 5 Moe se primijetiti da u napisanim vrstama lanovi rastu ukoliko se pribliavamo sredinoj koloni. Jasno je da, ako ovaj zakon vai za jednu vrstu, vai i za sljedeu. On je, dakle, opti. Svaka vrsta neparnog rednog broja ima lan koji je jednako udaljen od krajeva i on je vei od svih ostalih lanova. Oduzimanje 11

Oduzeti b od a znai nai broj x koji sabran sa b daje kao zbir a. Rezultat se oznaava sa a - b i naziva razlika ili ostatak; a je prvi lan razlike (ili umanjenik), a b drugi lan razlike (ili umanjilac). Znak ove operacije ita se kao rije manje (ili minus). Odatle, a-b=x b+x=a. Oduzimanje, operacija inverzna sabiranju, nije definisana svuda u N; ona zahtjeva da bude a b. U sluaju kada je a = b razlika je jednaka nuli. Aritmetiki polinom Ovaj naziv daje se izrazu koji predstavlja niz nekoliko uzastopnih sabiranja i mnoenja. Tako je, 7+8-3+3-5-4 aritmetiki polinom. U skupu N, izraz ima smisla samo ako je mogue izvoenje svih operacija po redu u kome su one date. Dodavanje i oduzimanje istog broja ponitava se. Racuni sa zbirovima i razlikama Oduzimanje zbira Uzmimo da treba izraunati x = a - (b + c + d). Imamo x + (b + c + d) = a, ili x + b + c + d = a. Oduzimajui od obe strane posljednje jednakosti redom brojeve b, c i d, dobija se x=a-b-c-d. P r a v i 1 o. Da bi se oduzeo zbir, treba uzastopno oduzeti svaki od sabiraka. P r i m j e n a. (a + n) - (b + n) = a + n - b - n = a - b . Razlika ne mijenja vrijednost kad se svakom od njenih lanova doda isti broj. Jasno je da se, i obrnuto, razlika ne mijenja kad se isti broj oduzme od svakog od njenih lanova. Iz pravila o oduzimanju zbira izlazi da se, obrnuto, umjesto uzastopnog oduzimanja nekoliko brojeva, moe oduzeti njihov zbir. Brojna vrijednost aritmetikog polinoma jednaka je razlici zbira ianova koji se dodaju i zbira lanova koji se oduzimaju. Dodavanje razlike Treba izraunati x = a + (b c) . Dodajemo c objema stranama jednakosti

12

x + c = a + (b c + c) = a + b . Odavde, x=a+bc. P r a v i 1 o. Razlika se dodaje kad se doda prvi a oduzme drugi lan. Oduzimanje razlike Uzmimo da treba izraunati x = a - (b - c), to je ekvivalentno sa x + (b - c) = a. Dodajmo c objema stranama: x + (b - c) + c = a + c . Izvrimo li na lijevoj strani sabiranje posljednja dva sabirka, dobijamo: x+b=a+c. Odatle, x=a+c-b. P r a v i 1 o. Razlika se oduzima dodavanjem njenog drugog i oduzimanjem prvog lana. Praktino oduzimanje u decimalnom sistemu Prvi sluaj Drugi lan razlike (umanjilac) je manji od deset, a takoe i sama razlika koju treba izraunati. Rezultat neposredno daje tablica sabiranja. Drugi sluaj Svaka cifra drugog lana manja je od cifre prvog lana koja oznaava jedinice istog reda. 37 578 2 432 35 146 Drugi broj se ispisuje ispod prvog, dovodei pritom na istu vertikalu jedinice istog reda, i oduzimanje se onda izvodi u svakoj koloni. Opti sluaj 7 359 3 475 3 884 Usvaja se isti raspored brojeva kao u prethodnom sluaju. U kolonama gdje oduzimanje nije mogue gornja cifra uveava se za 10. To se nadoknauje time to se, u

13

sljedeoj koloni, za jedinicu uveava donja cifra: time smo dodali deset jedinica izvjesnog reda prvom lanu razlike i jednu jedinicu vieg reda (tj. istu koliinu) drugom lanu. Znamo da u tom sluaju razlika nije promijenjena. P r a v i l o. Da bi se nala razlika dva prirodna broja, manji od njih pie se ispod veeg tako da jedinice istog reda budu jedna ispod druge, zatim se uzastopno oduzimaju jedinice svih redova manjeg broja od jedinica istih redova veeg broja, poinjui sa prostim jedinicama. Ako je neko od ovih oduzimanja jedinica nemogue, cifra koja pripada veem broju uveava se za 10, izvodi se oduzimanje i zatim se za jedinicu uveava cifra manjeg broja koja uestvuje u sljedeem oduzimanju cifara. Proba oduzimanja Provjerava se da li raunom dobijena razlika sabrana sa drugim lanom razlike (umanjiocem) daje (umanjenik) (neposredna primjena definicije). Vjebe Kako se mijenja zbir kad se doda ili oduzme broj n jednom od njegovih lanova? Promjena zbira ista je kao promjena tog lana. Kako se mijenja razlika kad se broj n doda ili oduzme njenom prvom ili njenom drugom lanu? 1 Ako se n doda prvom lanu, razlika se uveava za n. Isti rezultat dobija se kad se n oduzme od drugog lana. 2 Kad se n oduzme od prvog ili doda drugom lanu, razlika d se smanjuje za n (Ako je, meutim, n vee od d, razlika mijenja smisao i uzima vrijednost n - d.) Komplementom broja naziva se razlika najblieg veeg stepena broja 10 i tog broja. Dati praktino pravilo za izraunavanje komplementa. Neka je, na primjer, n = 7 432. Treba izraunati razliku brojeva 10 000 i n. Razlika brojeva 9 999 i n dobila bi se oduzimajui svaku cifru od 9. Odatle se izvodi pravilo: svaka cifra se oduzima od devet, izuzev posljednje, koja se oduzima od 10. 7 432 ima komplement 2 568, 4 309 ima komplement 5 691. Mnoenje Mnoenje broja a brojem b je operacija koja se sastoji u obrazovanju zbira b brojeva jednakih sa a. Dobijeni broj p je proizvod broja a i broja b. Operacija se oznaava sa a x b, sa a b, ili prostije, sa ab (Znak operacije ne moe se podrazumjevati u sluaju kad je b brojna vrijednost: proizvod brojeva a i 5 obavezno se oznaava sa a x 5). Broj a je mnoenik (multiplikand), a broj b mnoilac (multiplikator). Mnoenik i mnoilac su faktori (inioci) proizvoda. Ako je jedan od brojeva a i b nula, proizvod je nula. Ako je jedan od brojeva jednak jedinici, proizvod je jednak drugom broju: a x 1 = 1 x a = a. Kao i sabiranje, 14

mnoenje je zakon unutranje kompozicije definisan svuda u N. Ono posjeduje neutralni element: broj 1. Proizvodi nekog broja i svih prirodnih brojeva redom su umnoci (multipli) tog broja. Tako, umnoci broja 6 su 6, 12, 18, 24, 36, ... Dobijaju se brojei po 6 jedinica poev od 6. Proizvod vie faktora Proizvod brojeva a,b,c,d,..., koji se oznaava sa a x b x c x d ... ili sa abcd..., dobija se mnoei a sa b, rezultat sa c, zatim nov rezultat sa d, i nastavljajui tako dogod ima faktora. Moe se precizirati drugaiji poredak operacija pomou zagrada: a x (b x c) x d oznaava da najpre treba izvriti mnoenje brojeva b i c; b x c uzeto kao cjelina je jedan od faktora proizvoda. Zagrada koja obuhvata prva dva faktora ne mijenja poredak operacija. Komutativnost mnoenja 1 Sluaj dva faktora. Izbrojmo jedinice na donjoj tablici: a) po vrstama 4 + 4 + 4, tj. 4 x 3; b) po kolonama 3 + 3 + 3 + 3, tj. 3 x 4.
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

Obrazovani proizvodi su jednaki. Zakon je opti: a x b = b x a. U ovakvom proizvodu, dakle, nije potrebno razlikovati mnoenik od mnoioca (kae se: dva faktora). 2 U proizvodu tri faktora, mogu se permutovati posljednja dva. Izbrojaemo ukupan broj jedinica sadranih u donjoj tablici: a) po vrstama: za jednu vrstu 5 x 3, za 4 vrste 5 x 3 x 4; b) po kolonama: za jednu kolonu 5 - 4, za 3 kolone 5 x 4 x 3.
5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5

Proizvodi su jednaki i ovaj zakon je opti:

15

axbxc=axcxb. 3 U proizvodu vie faktora mogu se permutovati posljednja dva. Pokaimo da je abcde = abced. Ova dva proizvoda mogu se redom napisati kao proizvodi (abc) de i (abc) ed; tako imamo dva proizvoda po tri faktora, na koje se moe primijeniti prethodno pravilo. 4 U proizvodu vie faktora mogu se permutovati dva uzastopna faktora. Pokaimo da je abcde = abdce. Iz prethodnog pravila izvodi se da je abcd = abdc, posle ega se obe strane posljednje jednakosti mogu pomnoiti sa e. 5 Opte pravilo. Poredak faktora proizvoda moe se po volji mijenjati. Zaista, moe se uvijek dobiti izabrani poredak pomou dovoljnog broja permutacija uzastopnih faktora. Uzmimo, na primjer, da treba uporediti proizvode 3 x 5 x 7 x 2 x 9 i 2 x 5 x 3 x 9 x 7. Permutacijama uzastopnih faktora dobija se redom 3x5x7x2x9 = 3x5x2x7x9 =3x2x5x7x9=2x3x5x7x9 =2x5x3x7x9=2x5x3x9x7 Asocijativnost U proizvodu se dva ili vie faktora mogu zamijeniti vrijednou njihovog proizvoda. Ovu osobinu imaju prvi faktori; nju onda imaju i bilo koji faktori stoga to poredak faktora moe biti proizvoljan. U zakljuku, komutativnost i asocijativnost dovode do sljedeeg pravila: U proizvodu mogu se: 1 faktori pisati proizvoljnim redom; 2 po volji stavljati (i uklanjati) zagrade. P r i m j e n a. Dva proizvoda se mnoe kad se obrazuje jedan proizvod od faktora tih proizvoda. To izlazi iz jednakosti (abcd) x (ef) = abcdef. Rauni sa zbirovima i razlikama 1 Sluaj zbira i jednog broja. Distributivnost mnoenja u odnosu na sabiranje. Uzmimo da treba izraunati

16

(a + b + c) x 4. Prema definiciji mnoenja je (a + b + c) x 4 = (a + b + c) + (a + b + c) + (a + b + c) + (a + b + c) . Ako se uklone zagrade na desnoj strani i grupiu jednaki lanovi, dobija se (a + b + c) x 4 = a x 4 + b x 4 + c x 4. P r a v i l o. Mnoenje zbira nekim brojem izvodi se na taj nain to se tim brojem pomnoi svaki lan tog zbira i potom saberu dobijeni proizvodi. Zbog komutativnosti, ovo pravilo vai i za mnoenje broja nekim zbirom. Kae se da je mnoenje distributivno u odnosu na sabiranje. 2 Proizvod dva zbira. Za dobivanje takvog proizvoda primjenjuje se dva puta prethodno pravilo. (a + b + c) x (d + e) = (a + b + c) x d + (a + b + c) x e = ad + bd + cd + ae + be + ce . P r a v i l o. Dva zbira se mnoe tako to se svaki lan prvoga pomnoi sa svakim lanom drugog zbira i dobiveni proizvodi saberu. Ako se mnoi zbir m lanova zbirom n lanova, razvijeni oblik proizvoda ima m n lanova. 3 Mnoenje razlike brojem. Distributivnost mnoenja u odnosu na oduzimanje. Neka je zadata operacija: (a b) x 4. Imamo: (a - b) x 4 = (a - b) + (a - b) + (a - b) + (a - b) =a-b+a-b+a-b+a-b = (a + a + a + a) - (b + b + b + b). (a - b) x 4 = a x 4 - b x 4. P r a v i 1 o. Razlika se mnoi brojem (ili broj se mnoi razlikom) kad se svaki lan razlike pomnoi tim brojem i oduzmu dobijeni proizvodi. Drugaije reeno, mnoenje je distributivno u odnosu na oduzimanje. Praktino mnoenje u decimalnom sistemu Prvi sluaj: oba faktora su jednocifreni. Proizvodi po dva jednocifrena broja, koje treba znati napamet, nalaze se u sljedeoj Pitagorinoj tablici (tablici mnoenja): 17

Da bi se dobila ova tablica, u prvoj vrsti se ispisuju brojevi od 1 do 9, a na primjer u koloni koja poinje sa 4 uzastopni umnoci broja 4 (izraunati sabiranjem), do umnoka 4 x 9. Proizvod 5 x 7, na primjer, nalazi se na preseku kolone koja poinje sa 5 i vrste koja poinje sa 7. Moe se uoiti simetrinost u odnosu na glavnu dijagonalu; ona je posljedica komutativnosti. Drugi sluaj: mnoilac je jednocifren. Uzmimo da treba izraunati 4675 x 3. Treba, dakle, sabrati 3 broja jednaka 4675. Ovo se pojednostavljuje pisanjem mnoenika samo jedanput i uoavanjem da se djelimina sabiranja svake kolone mogu zamijeniti mnoenjem sa 3. 4 675 4 675 4 675 14 025 4 675 x 3 14 025

P r a v i l o. Da bi se viecifreni broj pomnoio jednocifrenim, treba mnoilac staviti ispod mnoenika i uzastopno mnoiti mnoiocem svaku od cifara mnoenika, poinjujui sa onom koja oznaava jedinice; pri tome se cifre pamte i dodaju narednim kolonama na isti nain kao u sluaju sabiranja. Trei sluaj: jedan od faktora je jedinica propraena nulama.

18

Neka je zadano da se izrauna 745 x 1000 ili 1000 x 745. Proizvod 1000 x 745 jednak je zbiru 745 hiljada, dakle 745000. P r a v i 1 o. Bilo koji broj mnoi se jedinicom propraenom nulama na taj nain to se mnoeniku dopisuje s desne strane onoliko nula koliko ih ima u mnoiocu. etvrti sluaj: mnoilac je neka vaea cifra propraena nulama. Neka treba izraunati 541 x 300, to se moe napisati u obliku 541 x 3 x 100. Izrauna se prvo 541 x 3, to daje 1623 pa zatim dopiemo dvije nule sa desne strane. Dobivamo 162 300. P r a v i l o. Proizvoljan broj se mnoi brojem obrazovanim od vaee cifre propraene nulama tako to se prvo broj pomnoi tom vaeom cifrom pa zatim sa desne strane dopie onoliko nula koliko ih ima mnoilac. Peti sluaj: faktori su proizvoljni. Treba izraunati P = 728 x 457. P = 728 x (7 + 50 + 400) = 728 x 7 + 728 x 50 + 728 x 400. 728 x 7 728 x 50 728 x 400 728 x 457 5 096 36 40. 291 2. . 332 696

Djelimini proizvodi se rasporeuju kao u sluaju sabiranja. Pri tome se ne piu nule kojima se oni zavravaju. 728 457 5 096 36 40 291 2 . 332 696 P r a v i 1 o. Mnoilac se pie ispod mnoenika i povlai se crta, mnoenik se mnoi svakom cifrom mnoioca posebno, poinjujui sa krajnje desnom. Ovi proizvodi ispisuju se uz pomjeranje svakog od njih ulijevo za jedno mjesto u odnosu na prethodni. Na kraju se ovi djelimini proizvodi sabiraju. Ako se faktori zavravaju nulama, mnoenje se izvodi bez voenja rauna o tim nulama, a dobijenom proizvodu dopisuje se s desne strane onoliko nula koliko ih ima na krajevima oba faktora. Proba mnoenja 19

Mnoenje se provjerava jednim od sljedea dva postupka: 1 Permutuju se faktori (treba da se dobije ponovo isti rezultat). 2 Vri se proba pomou broja 9 (vidjeti naslov Djeljivost). Stepen broja Stepenom broja naziva se proizvod vie faktora jednakih tom broju. 15 x 15 x 15 x 15 je etvrti stepen broja 15; oznaava se sa 154. Broj koji je napisan gore i desno od broja 15, a koji oznaava broj faktora, naziva se eksponent (izloilac) stepena; 154 ita se kao petnaest na etvrti stepen. a1 je jednako samom broju a, stepeni a2 i a3 nazivaju se kvadratom i kubom broja a. Pravila za raunanje stepenima su poseban oblik pravila koja se odnose na mnoenje. 1 Proizvod vie stepena istog broja je stepen tog broja iji je eksponent zbir eksponenata faktora. 53 x 54 x 52 = 53 + 4 + 2 = 59 . 2 Stepen nekog broja die se na stepen kad se obrazuje stepen istog broja iji je eksponent proizvod oba eksponenta. (73)4 = 75x4 = 712 . 3 Proizvod se die na neki stepen kad se svaki faktor proizvoda digne na taj stepen. (32 x 43 x 7)4 = 32 x 4 x 43 x 4 x 74 = 38 x 412 x 74. Rauni koji sadre zbirove i razlike Rauni koji se odnose na stepene mogu se proiriti na proizvode zbirova i razlika. 1 Kvadrat od a + b. (a + b)2 = (a + b)(a + b) = a a + a b + b a + b b. (a + b)2 = a2 + b2 + 2ab. Kvadrat zbira dva broja jednak je zbiru njihovih kvadrata uveanom za njihov dvostruki proizvod. 2 Kvadrat od a - b (a - b)2 = (a - b)(a - b) = a a - a b - b a + b b. (a - b)2 = a2 + b2 - 2ab .

20

Kvadrat razlike dva broja jednak je zbiru njihovih kvadrata umanjenom za njihov dvostruki proizvod. 3 Proizvod zbira i razlike dva broja (a + b) (a - b) = a a + b a - a b - b b (a + b) (a - b) = a2 - b2 Proizvod zbira i razlike dva broja jednak je razlici izmeu kvadrata prvog i kvadrata drugog broja. Dijeljenje Dijeljenja bez ostatka Podijeliti a sa b znai nai (ukoliko on postoji) broj q koji pomnoen sa b daje kao proizvod a. Ovu operaciju oznaavamo sa a : b. a : b = q a = bq. Rezultat se naziva kolinik dijeljenja, a je djeljenik (dividend), a b djelilac (divizor). Ovakva operacija, inverzna mnoenju, nije uvijek definisana u N. Ona zahtjeva da a bude umnoak broja b. U sluaju kad je a = b, kolinik je jednak jedinici. U sluaju kad je deljenje mogue kae se da je a djeljivo sa b, ili da b dijeli a, ili takoe da je a umnoak (sadralac) od b, ili, da je b djelilac od a. Ova etiri izraza predstavljaju sinonime. Dijeljenje zbira ili razlike nekim brojem T e o r e m a. Ako su svi lanovi nekog zbira djeljivi brojem d, djeljiv je i zbir, a kolinik je jednak zbiru kolinika lanova i zajednikog djelioca. Neka je dat zbir a + b + c iji su lanovi djeljivi sa d, i neka su a', b', c', odgovarajui kolinici. a = a'd; b = b'd; c = b'd. Odatle, a + b + c = a'd + b'd + c'd. Na desnoj strani uoavamo razvijeni oblik proizvoda (a' + b' + c') x d. Odavde, (a + b + c) : d = a' + b' + c'.

21

Izvlaenje zajednikog faktora Kada se napie a + b + c = d (a' + b' +c') kae se da se izvlai zajedniki faktor (djelilac) d ispred zbira. Izvui zajedniki faktor (djelilac) ispred zbira znai zamijeniti taj zbir proizvodom broja koji se uzima kao zajedniki faktor i zbira kolinika svih lanova prvobitnog zbira i tog zajednikog faktora. Ova operacija je veoma vana. Izvui 5 kao zajedniki faktor ispred zbira 45 + 35 + 220 znai napisati 45 + 35 + + 220 = 5 (9 + 7 + 44). Rasuivanje izvreno za zbirove primjenjuje se i na razlike: ako su brojevi a i b djeljivi brojem d, razlika a - b djeljiva je sa d i kolinik je jednak razlici kolinika a : d i b : d. P r i m j e r. Razlika 144 - 60, ija su oba lana djeljiva sa 12, i sama je djeljiva sa 12 i kolinik je jednak 12 - 5. Dobijeni rezultati za diobu zbira ili razlike brojem prenose se bez tekoe na aritmetike polinome iji su svi lanovi djeljivi istim brojem: ako su brojevi a, b, c, deljivi sa d, i ako su kolinici redom a', b', c', aritmetiki polinom a + b - c je djeljiv sa d i kolinik je a' + b' - c'. Izvui d kao zajedniki faktor ispred zbira znai napisati a + b - c = d (a' + b' - c'). Dijeljenje broja proizvodom Da bi se neki broj podijelio proizvodom, moe se, ukoliko su te diobe izvodljive bez ostataka, podijeliti broj jednim od faktora, dobijeni kolinik drugim faktorom, itd. Kad se tako obavi i posljednja dioba, posljednji kolinik je traeni kolinik broja i proizvoda. Uzmimo da treba podijeliti n sa abc i pretpostavimo da su uzastopna dijeljenja dala n = aq; q = bq'; q' = cq". Odatle se redom dobija n = aq = abq' = abcq" = (ab) q", to pokazuje da je q" kolinik brojeva n i abc. Dovoljno je da n bude djeljivo proizvodom da bi se sve uzastopne diobe mogle izvesti tano (bez ostatka). T e o r e m a. Proizvod je djeljiv svakim od svojih faktora, a kolinik proizvoda i jednog njegovog faktora dobija se izostavljanjem tog faktora iz proizvoda. (a x b x c x d x e) : c = a x b x d x e. Moe se provjeriti da je proizvod brojeva a x b x d x e i c zaista dati proizvod. 22

T e o r e m a. Ako je jedan faktor proizvoda djeljiv sa d, tada je i sam proizvod djeljiv sa d, a kolinik se dobija zamjenjujui posmatrani faktor kolinikom tog faktora i broja d. Drugim rijeima, proizvod se dijeli brojem kad se samo jedan od njegovih faktora podijeli tim brojem. Neka je faktor a proizvoda abc djeljiv sa d. Ako je a' kolinik brojeva a i d, imamo a = a' d. Prema teoremi, treba da bude (abc) : d = a'bc. Proizvod brojeva a'bc i d jednak je (a'bc) x d = (a'd) x bc = abc. Proizvod nekoliko faktora djeljiv je svakim proizvodom obrazovanim od faktora koji svi pripadaju prvom proizvodu, a kolinik ta dva proizvoda je proizvod obrazovan od svih faktora mnoenika koji nisu faktori mnoioca. (3 x 5 x 7 x 13 x 15) : (5 x 13) = 3 x 7 x 17. T e o r e m a. Svaki djelilac nekog djelioca broja je djelilac tog broja. Ista ova osobina izraava se kad se kae da je relacija djeljivosti tranzitivna. Neka je a neki broj, b njegov djelilac i c djelilac broja b; pokazaemo da je c djelilac broja a. Kako b dijeli a, postoji broj q takav da je a = bq, a poto c dijeli b, postoji broj q1 takav da b = cq1. Zamjenjujui b posljednjom vrijednou u prethodnoj jednakosti, dobija se a = cq1 x q = c x (qq1). Ova jednakost dokazuje da c dijeli a i da je odgovarajui kolinik upravo proizvod kolinika q i q1. T e o r e m a. Ako se djeljenik i djelilac neke diobe bez ostatka pomnoe istim brojem, kolinik se ne mijenja. Ako se mnoenik i mnoilac podijele nekim njihovim zajednikim djeliocem, kolinik se ne mijenja. Ako je D djeljenik, d djelilac i q kolinik, tada D = d q. Pomnoimo obe strane jednakosti brojem a. Ovo daje D a = d a q. q je zaista kolinik brojeva Da i da. Pretpostavimo zatim da su mnoenik i mnoilac umnoci broja a. Tada ih moemo redom prikazati kao Ma i ma; neka je q njihov kolinik. Imamo Ma = ma q. Odatle izlazi M = mq, to dokazuje teoremu. 23

Kolinik dva stepena istog broja Kolinik dva stepena istog broja jednak je stepenu tog broja iji je eksponent razlika eksponenata djeljenika i djelioca. Kolinik brojeva 12a i 12b jednak je, na primjer, 12a-b. Provjera. 12b x 12a-b = 12a-b+b = 12a. Pravilo pretpostavlja da je a > b. U sluaju kad je a = b, ono nas navodi da kolinik, ija je vrijednost oigledno 1, piemo u obliku 12. Na osnovu toga, usvajamo konvenciju: nulti stepen bilo kog broja jednak je jedinici. Pravilo o koliniku dva stepena istog broja moe se kombinovati sa pravilima koja se odnose na diobu dva proizvoda. (25 x 34 x 72) : (23 x 32) = 22 x 32 x 72 (25 x 34 x 72) : (34 x 7) = 25 x 7 (25 x 34 x 72) : (23 x 34) = 22 x 72 Proizvod iji su faktori sa eksponentima djeljiv je svakim proizvodom iji svi faktori pripadaju djeljeniku, a eksponent nijednog faktora nije vei od eksponenta koji on ima u djeljeniku. Dijeljenje sa ostatkom Uzmimo da treba podijeliti a sa b. Obrazujmo niz umnoaka broja b. b 2b 3b ... nb ... Sem u izuzetnom sluaju dijeljenja bez ostatka, a se nalazi izmeu dva uzastopna umnoka broja b: bq < a < b (q + 1). Postoji samo jedna vrijednost za q koja zadovoljava ovu relaciju, ona se naziva cjelinski kolinik brojeva a i b, a je ovdje djeljenik, a b djelilac. Ako se prva nejednakost zamijeni odgovarajuom nejednakou u irem smislu, bq a < b (q + 1), relacija obuhvata sluaj dijeljenja bez ostatka i tako daje jedan zakon unutranje kompozicije svuda definisan u N: Dijeljenje broja a brojem b sastoji se u odreivanju najveeg prirodnog broja q takvog da se proizvod bq moe oduzeti od a. Ako je a < b, dobija se q = 0.

24

Ostatak Razlika a - bq, koja je oigledno manja od b, zove se ostatak diobe broja a brojem b, pri emu je ovaj ostatak jednak nuli u sluaju diobe bez ostatka. Tako imamo sistem brojeva q i r koji su sa brojevima a i b vezani relacijama a = bq + r; 0 r < b. Obrnuto, ove dvije relacije zadovoljava samo jedan sistem vrednosti za q i r. Dodajmo bq svakom od brojeva vezanih dvostrukom nejednakou. Dobija se bq bq + r < bq + b, tj. bq a < b (q + 1). Jedina mogua vrijednost za q je gore definisani kolinik, odatle izlazi da i a - bq moe imati samo jednu vrijednost, pa stoga i r ima samo jednu vrijednost. Dakle, imamo dva ekvivalentna sistema relacija karakteristina za djeljenje: bq a < b (q + 1)

{ a = rbq + r 0 <b

Dioba broja a brojem b moe se izvesti uzastopnim oduzimanjima: oduzimajui jednom ili vie puta umnoke od b dok god ne preostane broj manji od b. Taj broj je ostatak dijeljenja. Kolinik se dobija brojanjem koliko je puta vreno oduzimanje broja b. Osobine dijeljenja T e o r e m a. Ako neki broj dijeli druga dva broja, on dijeli i ostatak njihove diobe. Ako d dijeli a i b, tada d dijeli a i bq, pa dijeli i njihovu razliku r. T e o r e m a. Ako se dva broja pomnoe nekim treim brojem, njihov kolinik se ne mijenja, a ostatak se mnoi tim brojem. Pretpostavimo da je dioba broja a brojem b dala a = bq + r; r < b. Odatle se dobija, mnoenjem sa m, ma = (mb) q + mr, mr < mb. Vidimo da dijeljenje broja ma brojem mb daje kolinik q i ostatak mr. R e c i p r o n i s l u a j. Ako se dva broja a i b podijele zajednikim djeliocem d, njihov kolinik se ne mijenja, a ostatak se dijeli sa d (bez ostatka). Neka su a i b dva broja i neka su a' i b' redom kolinici tih brojeva i njihovog zajednikog djelioca d. Prema prethodnom pravilu, a' i b' imaju isti kolinik kao da' i db', 25

tj. isti kolinik kao a i b. Neka je x ostatak diobe broja a' brojem b'. Prema prethodnom pravilu, xd je jednako ostatku r diobe brojeva a i b, odavde, x = r : d. Ostatak r je, dakle, takoe umnoak broja d, a novi ostatak dobija se dijelei r sa d. Dijeljenje broja proizvodom Mogu se uoptiti pravila koja se odnose na dijeljenje bez ostatka.

Sluaj dva faktora. Broj n dijeli se proizvodom ab, kad se podijeli prvo n sa a, pa zatim kolinik sa b; dobijeni kolinik je kolinik brojeva n i ab. Sluaj tri faktora: dijeljenje broja n brojem abc.

Djelilac se moe napisati u obliku (ab) c, tako da je mogue primijeniti pravilo koje se odnosi na dva faktora. Prema tome, vrei uzastopno diobe sa a, b i c, dobija se kolinik brojeva n i abc. Isto ovo se postepeno moe prenijeti na bilo koji broj faktora. P r a v i 1 o. Da bi se broj podijelio proizvodom nekoliko faktora, moe se podijeliti najprije prvim faktorom, zatim kolinik podijeliti drugim faktorom i nastaviti tako sve dok svi faktori redom ne budu upotrebljeni. Posljednji kolinik jednak je onda traenom koliniku. P r i m j e r. Izraunati kolinik brojeva 1 757 i 42. Kako se 42 moe napisati u obliku proizvoda 2 x 3 x 7, uzastopno vrimo diobe sa 2, sa 3 i sa 7. Kolinik, sa ostatkom, brojeva 1 757 i 2 je 878. Kolinik brojeva 878 i 3 je 292, a brojeva 292 i 7 iznosi 41. Traeni kolinik, sa ostatkom, je broj 41.

Djeljivost
Djeljivost je centralni pojam teorije prirodnih brojeva (aritmetika) i algebarska je osobina cijelih brojeva. Jedan cijeli broj je djeljiv drugim cijelim brojem, ako je ostatak dijeljenja jednak nuli. Postoji nekoliko jednostavnih pravila za provjeru djeljivosti konkretnih brojeva sa kojima esto radimo.

Broj je djeljiv sa 10, 100, 1000, ... ako su mu posljednje 1, 2, 3, ... cifre nule. Broj je djeljiv sa 2, 4, 8, ... ako su mu posljednje 1, 2, 3, ... cifre djeljive datim brojem. Broj je djeljiv sa 5, 25, 125, ... ako su mu posljednje 1, 2, 3, ... cifre djeljive datim brojem. Broj je djeljiv sa 3, 9, 27, ... ako mu je zbir cifara djeljiv datim brojem.

Na primjer, broj 12300 je djeljiv sa 100 jer su mu posljednje dvije cifre djeljive sa 100. Broj 12345612345632 je djeljiv sa 4 jer su mu posljednje dvije cifre djeljive sa 4.

26

Broj 7125 je djeljiv sa 125 jer su mu zadnje tri cifre djeljive sa 125. Broj 5886 je djeljiv sa 27 jer mu je zbir cifara djeljiv sa 27. Algoritam dijeljenja Sljedea teorema sadri neke od najvanijih osobina djeljivosti. Teorema 1 Neka su a, b, c proizvoljni (prirodni) brojevi. Tada: (a) ako a|b i b|c onda a|c; (b) ako a|b, onda je a b; (c) ako a|b i a|c, onda, za proizvoljne cijele brojeve x, y vai a | (bx + cy); (d) ako a|b i b|a, onda je a = b. Dokaz (a) ako je a|b i b|c, onda postoje brojevi m i n takvi da je b = ma, c = nb. To znai da je c = mna, pa a|c. (b) Ako a|b, postoji broj m takav da je b = ma. Neposredno slijedi b = am a x 1 = a. (c) Ako je a|b i a|c, onda postoje brojevi m, n tako da je b = ma, c = na. Otuda, bx + cy = max + nay = a (mx + ny). Dakle, a | (bx + cy). (d) Iz pretpostavke a|b, b|a i iz (b) slijedi da je a = b. Posljedica 1 (a) Ako su a, b, c proizvoljni (prirodni) brojevi takvi da je a|b i a|c, tada a | (b + c) i a | (b - c). (b) Ako su u jednakosti a1 + a2 + ... + an = b1 + b2 + ... + bn, svi sabirci izuzev jednog djeljivi sa c, onda je i taj jedan djeljiv sa c. Dijeljenje sa ostatkom Teorema 2 Za date prirodne brojeve a i b, jednoznano su odreeni brojevi q i r, takvi da je a = bq + r, 0 r < b. Dokaz

27

Postoji bar jedan takav nain predstavljanja broja a, recimo kada izaberemo bq kao najvei sadralac broja b koji nije vei od a. Pretpostavimo da postoji jo jedan nain, da je a = bq1 + r1, 0 r1< b. Tada oduzimanjem dobijamo b (q q1) + r r1 = 0, to znai da b | (r r1) (posljedica 1a). Kako je | r r1 | < b, slijedi r r1 = 0, tj. r = r1, zatim da je q = q1. Broj q naziva se kolinik, a broj r ostatak pri dijeljenju a sa b. Algoritam dijeljenja se koristi u klasifikaciji brojeva. Na primer, kada b = 2 za broj (a = 2q + 1) kaemo da je neparan ako je r = 1, odnosno da je paran ako je r = 0. Prost broj p je onaj kome su jedini djelitelji 1 i p. Za prirodan broj koji nije prost kaemo da je sloen.

LITERATURA

1. http://sr.wikipedia.org 2. http://wapedia.mobi/hr 3. http://matematika.odlican.net

28

4. Uh, ta matematika Zlatko porer kolska knjiga, Zagreb, 1984. 5. Matematika - Opta enciklopedija Larousse Izdavako preduzee "Vuk Karadi", Beograd, 1973.

29