P. 1
Pojedinac u grupi

Pojedinac u grupi

5.0

|Views: 21,084|Likes:
Published by Amna Hodžić

More info:

Published by: Amna Hodžić on Nov 05, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/22/2015

pdf

text

original

Sections

Ljudi su bili na Mjesecu, izmislili pismo, umjetnost i napravili kompjutere.
Ako je išta rezultat „mentalne lijenjosti“ savremenog čovjeka, onda su to nje-
gove predrasude i stereotipi. Najčešća teme predrasuda su: kakvi smo mi, a ka-

70

kvi su oni? „Uče“ nas kako smo mi vrijedni, pametni i hrabri, a oni nepošteni,
lijeni i opasni. Iz „duhovitog“ i bogatog kataloga stereotipa možeš saznati kako
su Škoti i Piroćanci škrti, Italijani zavodnici, Crnogorci lijeni, Arapi teroristi,
Kolumbijci mafjaši itd. Iako bezazlene po nastanku, po posljedicama nijesu.
Ogovaranje, ismijavanje, izolacija, progoni, ratovi, istrebljenje itd, inspiraciju
često nalaze upravo u njima. Kako je moguće objasniti da čovjek s takvim
dostignućima racionalnog uma, istovremeno može usvojiti i tako iracionalne
i proizvoljne sadržaje kakvi su predrasude i stereotipi.

Predrasude

U širem značenju predrasuda je stav (tačnije, vrsta stava) formiran na osnovu
nedovoljno informacija, bez dovoljno promišljanja ili znanja. U ovom značenju
predrasude (predubjeđenja), kao i stavovi, mogu biti i pozitivni i negativni, i
mogu se odnositi na bilo koji objekat (osobu, ideju, pojavu). U značenju u ko-
jem se češće koristi predsrasuda je emocionalno obojen i prije svega negativan
stav prema određenoj grupi ljudi („Ne mogu da smislim Papuance!“). Zbog svo-
je izrazito negativne, apriorne i emocionalne zasićenosti neki autori ih s pra-
vom i nazivaju „patologijom stava“. Rasne i etničke predrasude obično su nega-
tivno usmjerene prema određenim društveno marginalnim, manjinskim i ne-
zaštićenim grupama (kao što su Romi, Jevreji, hendikepirani, homoseksualci,
HIV-pozitivni, žene, stari, djeca i sl.) i nekritički pozitivno prema svojoj grupi.
Predrasude počivaju na stereotipima (o stereotipima, široko rasprostranjenim
generalizacijama o karakteristikama grupe ljudi, biće više riječi kasnije). Postoji
stereotip da su oni, Romi, neradni, čime se onda opravdava negativan stav (pre-
drasuda) prema njima. I obrnuto, obično smo uvjereni, kako smo mi, istinolju-
bivi, vrijedni itd., pa je normalno da imamo negativno mišljenje o onima koji to
nijesu (koji nijesu radni). Ne mora svaki negativan stav prema određenoj grupi
ljudi biti predrasuda. Nije predrasuda negativan stav prema neo-nacističkim
grupama i svim drugim fanatizovanim grupama sklonim nasilju i ugrožavanju
drugih ljudi. Ako je stav zasnovan na validnim činjenicama, ako je potkrije-
pljen racionalnim argumentima, onda se ne radi o predrasudi.

ŠTO SU RASNE I ETNIČKE PREDRASUDE?

rasne i etničke predrasude su nekritički prihvaćeni, čvsto ukorijenjeni i emocio­
nalno obojeni, negativni, stavovi i uvjerenja o drugim rasama i narodima, široko
rasprostranjeni u nekoj društvenoj sredini. Takve su, recimo, predrasude: „crnci su
glupi, praznovjerni i lijenji“, „Turci su lukavi, okrutni i podmukli”, „Jevreji su uobraženi,
tvrdice, pohlepni” itd. ove predrasude mogu imati izuzetno dalekosežne štetne po­
sljedice po pripadnike rase na koju se odnose. Jer, kada se neka rasa predrasudama
proglasi za „inferiornu“, „štetnu“, tada se ljudi relativno lako pokreću na akciju kojoj je
krajnji cilj izolovanje ili čak zatiranje pripadnika te „opasne“ rase.

stereotip

uprošćeno i pristrasno
mišljenje o karakteristika­
ma neke grupe ljudi

71

Činjenica je da u svakom društvu, i u svakoj kulturi postoje grupe koje su
žrtva predrasuda i da je svako od nas, ma koliko se branili, manje ili više sklon
predrasudama. Pa odakle ovi zloćudni sudovi o drugim ljudima i grupama u
našim „glavama“? Socijalni psiholozi utvrdili su tri osnovna izvora predrasu-
da. Prvi je socijalizacija (o socijalizaciji vidi u prethodnoj lekciji). U procesu
socijalizacije mi učimo ono što je karakteristično za našu kulturnu, a predra-
sude su često dio našeg „kulturnog nasljeđa“. Svaka društvena grupa je kroz
svoj društveno-istorijski razvoj već formirala određene vrijednosne sudove o
drugim grupama (ko je dobar, a ko nije; ko su prijatelji, ko neprijatelji). Mi ove
sudove učimo (kao i sve drugo što se uči), i nekritički prihvatamo (od drugih
ljudi, s televizije, iz flmova, časopisa, novina itd). Drugi izvor je u konformiz-
mu (o konformizmu vidi u prethodnoj lekciji). Mi često prihvatamo i preno-
simo određene vrijednosne sudove o raznim grupama (na primjer, viceve o
plavušama ili Bosancima) ne zbog njihovog sadržaja (koji je često uvrjedljiv),
već zbog naše potrebe da budemo prihvaćeni i slični drugima (da pripadamo
grupi). I mnoge druge stvari koje su „cool“ činimo iz ovog razloga. Treći uzrok
su tzv. psihološki faktori (njih naglašava psihodinamički pristup).

Psihodinamički pristup težište stavlja na konkretnog pojedinca (na njegove
psihološke karakteristike, ili njegovo psihološko stanje) koji u konkretnoj
situaciji ispoljava, ili ne ispoljava predrasude prema pripadniku određene
društvene grupe. U okviru ovog pristupa postoje dva objašnjenja.

Jedno stavlja naglasak na karakternu strukturu pojedinca. Psiholozi su utvr-
dili da su neke ličnosti mnogo više sklone predrasudnom i krutom (crno-
bijelom) mišljenju od drugih. U svojoj klasičnoj studiji, Adorno (1950) je
pokazao da autoritarne ličnosti, koje prihvataju fašističku ideologiju i antise-
mitizam, istovremeno lako prihvataju stereotipe i predrasude u odnosu na
manjinske grupe (Jevreji, Crnci, Romi).

AUTORITARNA LIČNOST – PREDVIDLJIVO PONAŠANJE!

dan nakon što je Hitler došao na vlast u Njemačkoj, direktor instituta za društvena
istraživanja u Frankfurtu preselio se u stan blizu željezničke stanice. Za nekoliko dana
on i većina njegovih saradnika iz instituta odselili su u Švajcarsku. Kako to da su ti
ljudi predvidjeli šta će se desiti, i na vrijeme preduzeli neke korake, u vrijeme kada je
još uvijek većina njemačkih intelektualaca i Jevreja vjerovala da se katastrofa može
izbjeći? razlog je u tome što su oni provodili istraživanja o političkim orijentacijama
u Njemačkoj i došli do zapanjujućeg nalaza – naime, dok se velika većina njemačkih
radnika na standardnim pitanjima izjašnjavalo kao socijaldemokrate, na pitanjima
koja su ih poticala da izraze, indirektno, neke svoje potisnute stavove i vrijednosne
orijentacije, pokazalo se da su oni u visokom stepenu zapravo autoritarni. Zaključak
istraživanja bio je da će Hitler vjerovatno doći na vlast, i da u Njemačkoj neće imati
efkasnu opoziciju (prema. Šiber, i. 1984).

autoritarna ličnost

sklop ličnih osobina:
obožava moć, potčinjava se,
želi da vlada drugima itd.

72

Drugo stavlja naglasak na frustraciju – osjećaj napetosti, uznemirenosti i
nezadovoljstva usljed nemogućnosti da se zadovolje potrebe, što dovodi do
različitih oblika neprilagođenog ponašanja, u prvom redu do agresivnos-
ti i to najćešće do tzv. pomjerene agresivnosti (o frustraciji, agresivnosti i
pomjerenoj agresivnosti vidi u udžbeniku Psihologija). Naime, predrasuda,
kao i stav, prije je tendencija ponašanja, a ne samo ponašanje. Neke ličnosti
više su sklone ispoljavanju predrasuda (na primjer, autoritarne ličnosti), ali
većina ljudi ipak nema takve sklonosti. Neke situacije, međutim, kao što
su: pad standarda, ekonomska kriza, nezaposlenost, siromaštvo, osjećaj gu-
bljenja perspektive itd., pogoduju masovnijem ispoljavanju predrasuda. Sva
ova, međusobno povezana društvena i psihološka stanja, možemo označiti
kao stanje krize i frustracije. Jedna od potreba čovjeka jeste da razumije uz-
rok situacije u kojoj se nalazi (da pronađe krivca). Što je krivac konkretniji,
rješenje je bolje! Istorija je, nažalost, pokazala da u svakom društvu postoje
neki „dežurni krivci“ ili tzv. „žrtveni jarac“. Tokom istorije u mnogim zeml-
jama česta meta predrasuda i diskriminacija bili su Romi. Jedna od najvećih
žrtava progona u istoriji čovječanstva i najveća u Drugom svjetskom ratu jesu
Jevreji. Oni su tragično stradali kao žrtva militantnog antisemitizma, čija je
krajnja posljedica bio genocid u kojem je život izgubilo šest miliona pripad-
nika ovog naroda! Za ovo sistematsko, plansko i masovno uništavanje milio-
na Jevreja pod uticajem nacističke ideologije za koju je vezan antisemitizam,
skovan je termin holokaust.

STUPNJEVI ISPOLJAVANJA RASNIH I ETNIČKIH PREDRASUDA

Služeći se olprtovom podjelom, stupnjevima ispoljavanja predrasuda, sve oblike
ponašanja u vezi s predrasudama moguće je razvrstati u nekoliko hijerarhijskih
kategorija.

OCJENJIVANJE
OGOVARANJE

Svrstavanje, ocjenjivanje i ogovaranje po principu mi/oni predstavlja već prilično
jasan znak predrasude. Mi smo obično: radni, pametni, hrabri, a oni su, u povje­
renju: lijeni, glupi, nepošteni i slično. Čak i neki vicevi i šale koje rado prepričavaš
nose takvu poruku.

IZBJEGAVANJE

Izbjegavanje se ispoljava u stvaranju socijalne distance prema pripadnicima
grupe na koju su usmjerene predrasude. Može imati oblik pojedinačnog izbjega­
vanja pripadnika te grupe do neodobravanja druženja i braka. U ovom drugom
smislu izbjegavanje može da bude i norma (od grupe očekivano ponašanje).

DISKRIMINACIJADiskriminacija pripadnika određene grupe dovodi u nepovoljan položaj od ško­
lovanja, preko zaposlenja do mogućnosti stanovanja u određenom kraju i sl.

FIZIČKI NAPAD

Maltretiranje, zabrana ulaska u lokale i sl., zasnovano je na činjenici da neko pri­
pada nekoj grupi (rasnoj, vjerskoj, jezičkoj i sl.) često je posljednja stepenica koja
vodi do posljednjeg stupnja, odnosno do širih ljudskih i istorijskih tragedija.

ISTREBLJENJEIstrebljenje se očituje u linču, progonu, genocidu, odnosno pokušaju fzičkog
istrebljenja cijelog naroda.

Frustracije i konfikti
Psihologija
, lekcija 13

73

U suzbijanju predrasuda važnu ulogu imaju dobri zakoni, demokratsko vaspi-
tanje, mediji i lični kontakti između grupa opterećenih predrasudama. Neka
istraživanja pokazuju da je osnov za smanjenje predrasuda prema drugim, „ne-
prijateljskim“ narodima kontakt s njima (Pettigrew, 1998). Jedno istraživanje,
recimo, pokazuje da su Grci koji su imali češće kontakte s Muslimanima u
Grčkoj imali i manje negativne stavove prema njima. Po tzv. kontakt hipotezi
zajedničko življenje pripadnika različitih (socijalnih, etničkih, vjerskih) grupa
dovešće, pod specifčnim uslovima, do smanjenja predrasuda, stereotipa i soci-
jalne distance, te će njihovi odnosi postati prisniji i bolji. Naravno, to važi samo
pod određnim uslovima, a to je da su: odnosi među članovima grupa brojni,
saradnički, ravnopravni i kvalitetni. Konkretno to znači da pripadnici različitih
sukobljenih grupa stanuju u istom kvartu, druže se i komšijski se pomažu, rade
na istom poslu, učestvuju na zajedničkim izborima, svetkovinama, proslavama
i akcijama (za unapređenje svoje okoline, za izgradnju bolnice i sl.).

KAKO SU SLABILE PREDRASUDE PREMA CRNCIMA U SAD?

rasne predrasude prema crncima u Sad, koje su bile prilično snažne polovinom
prošlog vijeka, znatno su se smanjile za poslednjih 6­7 decenija, kako pokazuju
rezultati istraživanja. Tako, zajedničko školovanje crne i bijele djece prihvatalo je
40­ih godina 20. vijeka svega 30% amerikanaca, a danas prihvata preko 90%! Za­
tim, 60­ih godina 20. vijeka gotovo 80% bijelih amerikanaca izjasnilo se da bi se
preselili ako bi u njihovom susjedstvu prevladali crnci, a trideset godina kasnije,
to izjavljuje tek nešto više od 20%! Najzad, što je vrlo pouzdan znak smanjivanja
negativnih predrasuda, godine 1992. u Sad ima četiri puta više rasno mješovitih
brakova nego 1970. godine!

Stereotipi

Dok su predrasude emocionalno obojene, kod stereotipa je dominantna sazna-
jna komponenta stava. Lipman, tvorac ovog pojma, kaže stereotipi su „slike u
našim glavama“, apriori formirane ideje (klišei) o pojavama, događajima i lju-
dima koji nas okružuju.

STEREOTIPI SE OBRAZUJU!

Stereotipi se obrazuju još u djetinjstvu kao rezultat nekritičke generalizacije ograniče­
nog iskustva i saobražavanja mišljenju većine, a pod uticajem porodičnog vaspitanja.
„o svijetu su nam govorili prije nego smo ga vidjeli. o većini stvari imamo predstavu
prije nego ih iskusimo”, kaže Lipman. Stereotipi se teško mijenjaju, jer su nastali rano,
pa se uzimaju „zdravo za gotovo”. Zatim, oni utiču na naše selektivno opažanje i pa­
mćenje (vidimo i pamtimo ono što je u skladu s našim mentalnim klišeima) i najzad,
povezani su s mnogim drugim našim stavovima, predrasudama i vrijednostima.

74

Sibirska hladnoća, škotska škrtost, njemačka temeljnost, švajcarska preciznost
samo su neki od brojnih klišea koje tokom odrastanja (od roditelja, vršnjaka,
nastavnika itd.) nekritički, bez mnogo razmišljanja, preuzimamo, koji nam
onda omogućuju da imamo relativno jednostavnu i konzistentnu sliku svijeta,
da na osnovu njih sudimo o ljudima i kulturama koje zapravo i ne poznajemo.
Kada, čuješ da će predavanje održati „poznati naučnik“, stereotip ti govori da
to mora biti neki stariji, strog, proćelav čovjek s naočarima. Kada saznaš da u
tvoje odjeljenje dolazi novi učenik, Rom, tvoj stereotip ti kaže kako će vjero-
vatno biti problema s redovnim dolaženjem na časove, s učenjem, disciplinom
itd. Ove „slike“ o drugim ljudima i kulturama, služe nam da se lakše snalazi-
mo u raznovrsnom svijetu, ali nas istovremeno sprječavaju da svijet vidimo
onakvim kakav on stvarno (objektivno) jeste. Protiv stereotipa se boriš kada
sebi postaviš pitanje: da li su baš svi Njemci vrijedni; zar među Škotima nema
vrijednih ljudi, a među Njemcima štedljivih i sl.

Prema jednom tumačenju stereotipi su prosto pretjerane generalizacije. One
su izraz potrebe čovjeka da spoljašnji svijet pojednostavi, da ga učini do-
sljednim (konzistentnim) i predvidivim. U svakodnevnom životu mi se
obično ne trudimo da upoznajemo svakog konkretnog pojedinca (na pri-
mjer, konkretnog Roma), nego o njemu sudimo na osnovu njegove romske
pripadnosti. A karakteristke pripadnosti velikim dijelom već su nam date
kroz postojeće norme kulturne sredine u kojoj živimo. Jednostavno reče-
no, čovjek stvara stereotipe, smatraju kognitivsti, ne zato što je neprijateljski
raspoložen prema nekoj grupi, nego zato što je „kognitivna tvrdica“, odno-
sno što štedljivo raspolaže sa svojim saznajnim procesima. Ali, ovi psiholozi
zanemaraju mnoge druge motive i procese koji takođe mogu učestvovati u
nastanku i održavanju stereotipa.

ETNOLOŠKA, FILOZOFSKA I PSIHOLOŠKA DEFINICIJA STEREOTIPA

Etnolog Herman Bauzinger (1988) kaže: „Stereotipi su nekritička uopštavanja
koja su nedostupna provjeri i relativno otporna na promjene. Stereotip je naučni
pojam za nenaučni stav.” Filozof Lešek Kolakovski (2005): „Stereotipi su sponatno
uobličena, kvaziempirijska uopštavanja” koja se „ne daju korigovati kasnijim isku­
stvima.” a socijalni psiholog Bora Kuzmanović (1992) defniše stereotip kao „še­
matsku i krutu predstavu o osobinama i ličnosti pripadnika neke grupe, koja se
kruto prenosi i primjenjuje na sve pojedince iz grupe.”

generalizacija

uopštavanje, donošenje
suda na osnovu nedovoljno
informacija

75

U drugom značenju (etnički stereotipi), koji se češće koristi u svakodnevnom
govoru i socijalnoj psihologiji pod stereotipijama podrazumijevamo rela-
tivno uprošćeno i rigidno svatanje o karakteristikama pripadnika određene
grupe (etničke, vjerske itd.). Prema ovom shvatanju stereotipi su ukaluplje-
ne predstave, klišetirana shvatanja o pripadnicima neke socijalne (etničke,
vjerske, seksualne ili rasne) grupe koja su u datom društvu široko raspro-
stranjena, teško se mijenjaju, a stiču se tokom socijalizacije.

KOJI SU NAJČEŠĆI RASNI, ETNIČKI, PROFESIONALNI I POLNI STEREOTIPI?

Stereotipi o svojoj grupi (rasnoj, etničkoj), po pravilu, pozitivni su („Mi smo ple­
meniti, hrabri, kulturni), a o drugima su negativni („plašljivi, glupi”). Tako se kaže
„romi su veseli, neobrazovani, skloni krađi”, „indijanci su hrabri, primitivni i surovi”.
Za Slovence se kaže da su „vrijedni”, a za Engleze da su „hladni”. a o pojedinim pro-
fesijama: „policajci su glupi”, „profesori su rasijani, pedantni”, „pjesnici su preosjetlji­
vi, nepraktični” itd. U patrijarhalnoj kulturi česti su polni i strarosni stereotipi: „Žene
su nježne, glupe, a muškarci su grubi, pametni” i „Stariji je uvijek mudriji”.

U međugrupnim odnosima stereotipi određuju sliku nas i sliku njih, pri čemu
smo mi obično izvor vrlina, a oni mogu biti sve suprotno nama (nasilni, ko-
ristoljubivi, glupi, primitivni, neobrazovani, škrti, oholi itd.). Naši sudovi o
pojedincima za koje samo znamo da su pripadnici određenih socijalnih (na-
cionalnih, religijskih itd.) grupa, pod velikim su uticajem krajnje uprošćenog
mišljenja o toj grupi. Mi ne posmatramo pa onda zaljučujemo o događajima,
ljudima i pojavama, već imamo gotove pojmove, stereotipe koje je naša kul-
tura stvorila o tim ljudima i pojavama, pa ih kao takve onda i opažamo. Na
primjer, pojedinac sa stereotipom (Romi su neradni!) ne koristi dostupne in-
formacije kako bi odredio određenu situaciju, već situaciju (Rom koji čisti uli-
cu) tumači na osnovu već formiranog mišljenja o njoj (ne smeta mu da Roma
koji čisti ulicu i dalje vidi kao neradnog). Mi informacijama dajemo značenje
posredstvom naših već usvojenih vjerovanja, stereotipnih shvatanja. Važno je
shvatiti da se ove „slike u glavama” znatno razlikuju od dijela „stvarnog svije-
ta” koji prikazuju. Mi spoljašnji svijet saznajemo posredno, posredstvom naših
pojmova, predstava, konstrukata, koji se često brkaju sa stvarnošću. Stvarnost
vidimo kroz obojene naočari sastavljene od određenih stereotipa i uvjerenja.

76

KOJE SU OSNOVNE FUNKCIJE STEREOTIPA?

Stereotipi zadovoljavaju mnoge naše potrebe (za ekonomičnim saznanjem, za si­
gurnošću, za orijentacijom, za samopoštovanjem, za identitetom, za smislom itd.)
i zato su vrlo čvrsti i otporni na činjenice koje ih demantuju. očigledno je da se
stereotipi tako žilavo održavaju upravo zato što imaju više funkcija.

KOGNITIVNA FUNKCIJA

Čovjek ima potrebu da pojave složene stvarnosti, zarad lakšeg
upoznavanja i uštede energije, uprosti i svede na neke tipske ka­
rakteristike, po cijenu iskrivljavanja stvarnosti.

UČVRŠĆIVANJE I ODBRANA SLIKE
SVIJETA I SAMOPOŠTOVANJA

Stereotipi imaju i ulogu odbrane naše slike svijeta, naše tradicije i
samopoštovanja (zato je napad na neki naš važan stereotip nekad
poput smaka svijeta).

SOCIJALNA FUNKCIJA ODBRANE
GRUPNOG IDENTITETA

Stereotipi imaju ulogu da povuku granicu „mi” – „oni”, da homog­
enizuju vlastitu grupu i da izgrade grupni (nacionalni, vjerski ili
profesionalni) identitet. Oni pomažu da se pojedinac lakše iden­
tifkuje sa svojom grupom (kojom se ponosi) i da se distancira od
drugih.

FUNKCIJA RACIONALIZACIJE

Oni imaju funkciju racionalizacije, opravdanja naših neprihvatljivih
postupaka putem pretvaranja naših pravih, a niskih motiva u
tobož visoke.

Svako od nas, ma koliko se branio, podložan je stereotipima. Tendencije kla-
sifkovanja, generalizacije, uprošćavanja, zaključivanja na osnovu nedovoljnih
informacija itd., do određene mjere neizbježne su karakteristike ljudskog mi-
šljenja i prosuđivanja. Zato, ako se ne možemo u potpunosti osloboditi stere-
otipa, možemo biti svjesniji njihovog postojanja, posebno, njihove zloćudne
uloge, i možemo se boriti protiv njih. Protiv stereotipa i predrasuda se boriš
kada o svakoj konkretnoj situaciji (ili o svakom konkretnom čovjeku), objek-
tivno, racionalno i kritički promišljaš. Sibir je hladan, ali i tamo postoji ljeto!
Švajcarci su napravili sat, i dokazali se kao precizni, ali da li su baš svi Švajca-
raci precizni? Neki Romi zaista prose, ali razmisli, da li je to zbog toga što su
neradni, ili što nemaju priliku da žive drugačijim životom.

77

Šta si naučio/naučila

ŠTA SU STAVOVI I KAKVA JE NJIHOVA ULOGA

Stav je spremnost da na neku pojavu vrijednosno reagujemo, bilo pozitivno
ili negativno. On je socijalizacijom stečen (naučen) i relativno je trajan.
Psihološku strukturu stava čine tri komponente: saznajna (znanje, uvjerenja i
ocjene predmeta stava), emotivna (pozitivna ili negativna osjećanja u odnosu
na predmet stava) i akcionu (spremnost da se preduzme neka akcija u skladu
sa stavom). Zainteresovanost istraživača za stavove proizilazi iz činjenice da
stavovi imaju motivacionu ulogu, da usmjeravaju naše reakcije, pozitivno ili
negativno, u odnosu na objekat stava. To znači da mnoge postupke koje ljudi
poduzimaju u životu možemo razumjeti ako poznajemo njihove stavove,
i obrnuto – poznajući stavove, možemo predviđati ponašanje ljudi (što je
zapravo cilj svake nauke, ali i cilj političkih partija ili trgovačkih lanaca).

KAKO SE STAVOVI FORMIRAJU I MIJENJAJU

Nijedna druga psihološka osobina nije u tolikoj mjeri rezultat socijanog uti-
caja na pojedinca kao što su stavovi. Stavovi se formiraju u procesu socijali-
zacije, socijalnim učenjem, pod uticajem različitih izvora i agenasa socijali-
zacije. Formiranje određenog stava zavisi od grupe kojoj pojedinac pripada
(porodica, vršnjaci, društveni sloj, nacija), ali i od njegovog ličnog iskustva,
obrazovanja i tipa ličnosti (na primjer, manje obrazovane i podaničke lič-
nosti su sklonije konzervativnim stavovima, kao i rasnim predrasudama).
Jednom formirani stavovi teško se mijenjaju, ali se ipak mogu mijenjati i
to pod uticajem istih onih faktora koji su doprinijeli njihovom formiranju.
Koji stavovi će se teže, a koji lakše mijenjati, to zavisi od brojnih činilaca. Pri-
je svega od povezanosti tog stava s drugim stavovima, od važnosti za ličnost,
od jačine potreba u čijoj je funkciji, od sugestibilnosti osobe i sl.

ŠTA SU PREDRASUDE I STEREOTIPI I KAKO NASTAJU

U značenju u kojem se češće koristi predrasuda je emocionalno obojen i,
prije svega, negativan stav prema određenoj grupi ljudi. Zbog svoje izrazito
negativne, apriorne i emocionalne zasićenosti neki autori ih s pravom nazivaju
„patologijom stava“. Dok su predrasude emocionalno obojene, kod stereotipa
je dominantna saznajna komponenta stava. Lipman, tvorac ovog pojma,
kaže stereotipi su „slike u našim glavama“, apriori formirane ideje (klišei) o
pojavama, događajima i ljudima koji nas okružuju. Najčešće teme predrasuda
su: kakvi smo mi, a kakvi su oni? „Uče“ nas kako smo mi vrijedni, pametni

78

i hrabri, a oni nepošteni, lijeni i opasni. Iz „duhovitog“ i bogatog kataloga
stereotipa možeš saznati kako su Škoti i Piroćanci škrti, Italijani zavodnici,
Crnogorci lijeni, Arapi teroristi, Kolumbijci mafjaši itd. Iako bezazlene po
nastanku, po posljedicama nijesu. Ogovaranje, ismijavanje, izolacija, progoni,
ratovi, istrebljenje itd, inspiraciju često nalaze upravo u njima.

PITANJA ZA PONAVLJANJE I UTVRĐIVANJE GRADIVA

UPOTREBA ZNANJA I RAZVOJ KRITIČKOG MIŠLJENJA

Objasni šta je stav i koje su njegove tri komponente.
Objasni kako se formiraju stavovi.
Koji činioci doprinose mijenjanju stavova?
Objasni teoriju kognitvne disonance.
Šta su predrasude i koja je njihova uloga?
Navedi neke vrste stereotipa i objasni njihov nastanak.

Zašto su mnogi naučnici, ali i privrednici i političari zainteresovani za
proučavanje stavova?
Navedi dokaze da stavovi utiču na ponašanje.
Objasni pojavu otpornosti stava na promjenu.
Šta ti misliš koliko su predrasude povezane s određenim tipom ličnosti?
Kako i na koji način bi pokušao da razbiješ seksističke predrasude kod
svojih drugova?
Po tvom iskustvu da li su stereotipi uvijek pogrešni?

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->