P. 1
Sudska praksa

Sudska praksa

|Views: 435|Likes:
Published by Ramiza Suljic

More info:

Published by: Ramiza Suljic on Nov 04, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/06/2013

pdf

text

original

AP-653/03 (nema nezakonitosti

)

jednakosti

u

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP-653/03, rješavajući apelaciju A. H.-Đ. i dr., na osnovu ĉlana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ĉlana 9, ĉlana 59. stav 2. taĉka 2. i ĉlana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi preĉišćeni tekst («Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Jovo Rosić, sudija i Valerija Galić, sudija na sjednici, odrţanoj 4. marta 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbijaju se kao neosnovane apelacije: A. H.-Đ., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-852/02 od 30. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1795/01 od 2. jula 2002. godine; E. B. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsţ-942/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-379/01 od 27. augusta 2002. godine; J. Š. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-944/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-405/01 od 27. augusta 2002. godine; Zdravstvene ustanove “Dom zdravlja” Bihać, podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ810/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1697/00 od 2. septembra 2000. godine; I. I., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-890/02 od 11. decembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Rs-879702 od 18. novembra 2002. godine. Odluku objaviti u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Sluţbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Sluţbenom glasniku Republike Srpske”. OBRAZLOŢENJE I. Uvod 1. Lica navedene u dispozitivu i prilogu ove odluke (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Bihaća, podnijeli su u periodu od 23. decembra 2003. do 23. januara 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) navedenih u dispozitivu ove odluke. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ĉlana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, apelacije su dostavljene Kantonalnom sudu i drugim strankama u postupku radi davanja odgovora. 3. Odgovore su dostavili Unsko-sanski kanton i Kantonalni sud. 4. Na osnovu ĉlana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantima. 5. Ustavni sud je, u smislu ĉlana 30. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da se apelacije odnose na isto pravno i faktiĉko pitanje iz nadleţnosti Ustavnog suda, odluĉio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku broj AP-653/03. Spojene su slijedeće apelacije: AP653/03, AP-69/04, AP-70/04, AP-88/04 i AP-93/04. III. Ĉinjeniĉno stanje 6. Ĉinjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predoĉenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći naĉin. 7. Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. do 31. decembra 1995. godine bili zaposleni u Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bihaću, Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bosanskoj Krupi i u Zdravstvenoj ustanovi Gradska apoteka u Bihaću (u daljnjem tekstu: zdravstvene ustanove). S obzirom da apelantima nisu isplaćene plaće za obavljeni rad u navedenom periodu, podnijeli su tuţbe Općinskom sudu protiv zdravstvenih ustanova i Unsko-sanskog kantona. Kod apelanta Zdravstvene ustanove Dom zdravlja u Bihaću u istom periodu bili su zaposleni S. J. i dr. koji su takoĊer podnijeli tuţbe Općinskom sudu protiv ove zdravstvene ustanove i Unsko-sanskog kantona iz istog razloga. 8. Općinski sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, odluĉio da su tuţene zdravstvene ustanove obavezne apelantima, kao i tuţiteljima S. J. i dr. isplatiti, na ime neisplaćenih plaća, taĉno utvrĊene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1996. godine, kao i naknaditi parniĉne troškove u utvrĊenom iznosu. Ujedno je odluĉeno da se tuţbeni zahtjevi u odnosu na Unsko-sanski kanton odbiju u cijelosti.

9. Apelanti, zdravstvene ustanove i Unsko-sanski kanton su protiv presuda Općinskog suda, koje se odnose na njih, izjavili ţalbe Kantonalnom sudu. U izjavljenim ţalbama apelanata presude se osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s prijedlogom da se presude u odnosu na tuţenika (Unsko-sanski kanton) preinaĉe i u tom dijelu u cijelosti udovolji njihovim tuţbenim zahtjevima ili da se osporene presude u odnosu na Unsko-sanski kanton ukinu i predmeti vrate prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje. U izjavljenim ţalbama tuţenih (zdravstvenih ustanova) istiĉe se da se presude Općinskog suda osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s pozivom na zakljuĉak Vlade Unsko-sanskog kantona od 10. aprila 2001. godine. Predlaţe se da se osporene presude preinaĉe i obaveţe drugotuţeni Unsko-sanski kanton na isplate neisplaćenih plaća. U navodima ţalbi, koje je izjavio Unsko-sanski kanton, presude Općinskog suda se osporavaju zbog bitnih povreda parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se osporene presude ponište - preinaĉe, tako da se odbiju tuţbeni zahtjevi apelanata. 10. Kantonalni sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, izjavljene ţalbe odbio kao neosnovane, a potvrdio prvostepene presude. IV. Relevantni propisi 11. U Zakonu o obligacionim odnosima («Sluţbeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94 i «Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 29/03) relevantne odredbe glase: «Član 262. (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. (...) Član 296. (1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. (2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. (...) Član 360. Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odreĎeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. Član 361. (3) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (...) Član 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odreĎenog vremena. Član 365. Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme odreĎeno za zastarjelost. Član 366. (4) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. (5) Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog obezbjeĎenja za zastarjelo potraživanje. Član 371. Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije odreĎen neki drugi rok zastarjelosti. Član 372. (4) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim odreĎenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (...) Član 387. Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeĎenja.

2
b) Odgovor na apelaciju Član 388. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrĎivanja, obezbjeĎenja ili ostvarenja potraživanja. Član 391. Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Član 392. (5) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom odreĎeni rok za zastarijevanje. (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. (...)». 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa, koji se primjenjivao u vrijeme nastanka konkretnih potraţivanja («Sluţbeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90 i «Sluţbeni list R BiH», br. 2/92 i 13/94), relevantne odredbe glase: «Član 49. (...) Lični dohodak isplaćuje se najmanje jedanput mjesečno. (...) Član 79. U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik ima pravo da zahtijeva zaštitu pred organima u organizaciji, pred nadležnim sudom, ... u skladu sa zakonom. (...)». 13. U Zakonu u radu («Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00 i 29/03) odgovarajuće odredbe glase: «Član 13. Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu ureĎena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi obligacionog prava. Član 106. Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drukčije odreĎeno». 14. U Zakonu o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», br. 6/92, 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: «Član 1. Ustanova ... osniva se za obavljanje djelatnosti ... zdravstva ... i drugih djelatnosti, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Ustanova ima svojstvo pravnog lica. Član 39. Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta ..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje .... zdravstvenih i drugih usluga, od ličnog učešća korisnika usluga ..., pod uvjetima odreĎenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova. Član 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže. Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije odreĎeno. Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da: pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna. (...)». V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelanti traţe da se ukinu osporene presude, da se naloţi tuţenima da solidarno isplate dosuĊene im iznose na ime zaostalih plaća, sa zakonskom kamatom i naknade dosuĊene parniĉne troškove za svakog apelanta. Apelant, Zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Bihać, traţi da se naloţi drugotuţenom Unsko-sanskom kantonu da tuţiteljima S. J. i dr. isplati iznose dosuĊene osporenim presudama. Istiĉu da su zdravstvene ustanove neprofitabilne i da nemaju vlastitih sredstava za isplatu redovnih plaća, a pogotovo za isplatu ratnih plaća, koje Unsko-sanski kanton nije doznaĉio, iako je na to po zakonu bio obavezan. 16. Apelanti smatraju da je u više navrata Unsko-sanski kanton priznao dug i ukazuju na Uredbu sa zakonskom snagom o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», broj 6/92) koja je u spornom periodu bila na snazi, a prema kojoj je Unsko-sanski kanton supsidijarno odgovoran za obaveze zdravstvenih ustanova kao njihov osnivaĉ. 17. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelacije, navodi da i dalje ostaje pri stavu izraţenom u osporenim presudama i predlaţe Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. 18. Kantonalno pravobranilaštvo u Bihaću, koje zastupa Unskosanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identiĉno stanovište kao i Kantonalni sud i predloţilo Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. VI. Dopustivost 19. U skladu sa ĉlanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takoĊer ima apelacionu nadleţnost u pitanjima koja su sadrţana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. a) Nadleţnost Ustavnog suda ratione materiae 20. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede svojih prava iz ĉlana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na praviĉno suĊenje, povredu svojih prava na imovinu zaštićenih ĉlanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu ĉlana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na praviĉan postupak. Ustavni sud u ovom sluĉaju ima nadleţnost ratione materiae. b) Nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis. 21. U pogledu nadleţnosti Ustavnog suda ratione temporis, Ustavni sud moţe odluĉivati, u principu, samo o ustavnim pitanjima po presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine 14. decembra 1995. godine (vidi odluku Ustavnog suda, U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj 22/98). 22. Ustavni sud nije nadleţan da razmatra pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. MeĊutim, Ustavni sud ima nadleţnost da razmotri ĉinjenice vezane za dogaĊaje koji su se desile prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobivanja dodatnih informacija. Prema tome, apelacije su dopustive zbog toga što su iscrpljeni svi dostupni pravni lijekovi i s obzirom da su apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana prijema osporene sudske odluke. 23. U predmetnim sluĉajevima apelanti tvrde da im nisu isplaćene „ratne“ plaće. Iako se sporna potraţivanja u navedenim sluĉajevima odnose na period nastao prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na njihovu plaću je potvrĊeno sudskim presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ove sudske presude su stvorile opravdana oĉekivanja da će apelantima biti isplaćene plaće. Prema tome, Ustavni sud ima nadleţnost ratione temporis. 24. U skladu sa ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud moţe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant doĊe do konaĉne odluke. Konaĉna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita niţestepenu odluku kako u ĉinjeniĉnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odluĉuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbaĉen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne moţe se smatrati konaĉnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). 26. U konkretnom sluĉaju, predmet osporavanja apelacijama su presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporene presude apelanti su primili u roku od 60 dana, kako je propisano ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konaĉno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 27. Imajući u vidu odredbe ĉlana VI/3.b), ĉlana 15. stav 3. i ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete iz navedenih ĉlanova u pogledu dopustivosti. 28. Slijedi da su predmetne apelacije dopustive. VII. Meritum 29. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede ljudskih prava iz ĉlana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i ĉlana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog ĉinjenice da Unsko-sanski kanton, kao drugotuţena stranka u postupku pred redovnim sudovima, nije solidarno obavezan na isplatu neisplaćenih plaća. Osim toga, apelanti ukazuju na povredu prava

stav 1. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. Ustavni sud. To pitanje treba da bude efikasno i jasno regulisano pravnim propisima. osim u sluĉaju kada je to potrebno radi utvrĊivanja ĉinjenica da li je došlo do kršenja ustavnih prava (vidi odluku Ustavnog suda. serija A. od 6. 45. Pravo na praviĉan postupak zaštićeno je ĉlanom II/3. zbog nedostatka pasivne legitimacije. broj 6. jezika. U 63/01. sudovi su se pozvali na relevantne odredbe Zakona o ustanovama i Zakona o radu. izvršni postupak ne moţe povrijediti pravo na praviĉan postupak. predviĎenih u ovom članu ili u meĎunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava. Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje. nacionalno ili socijalno porijeklo. u izvršnom postupku se ne utvrĊuju graĊanska prava i obaveze. i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Ustavni sud primjećuje da su sudovi udovoljili zahtjevima apelanata u pogledu poslodavca (prvotuţenog) i naredili isplatu plaća u traţenim iznosima. Evropske konvencije. Vasilopoulou v.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. zavisi od specifiĉnosti konkretnog pravnog sistema. u principu. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. februara 1967. serija A. pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. U konkretnim sluĉajevima. nije došlo do ograniĉenja graĊanskog prava u svojoj suštini. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. Pri tome. stav 1. broj 6. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine».” 47. […]" 34. Naime. U okviru tih ograniĉenja. vjeroispovijest. diskriminacija nastupa ako se osoba ili skupina osoba. koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionisao. Ĉlan 6. Ustavni sud nema sumnje u ovim sluĉajevima da je spor oko isplate zaraĊenih. prije svega. Apelanti smatraju da su ţrtve diskriminacije u vezi sa poštivanjem prava na praviĉan postupak. a neisplaćenih plaća graĊanskopravne prirode. Praviĉnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. 42. boja kože. stav 1. mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. VB. broj 38/03). Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. godine. Darnell v VB. roĎenje ili drugi status. 33. povezanost sa nacionalnom manjinom. koje se nalaze u analognoj situaciji. 43. što je najbitnije. kao i ograniĉenje ostvarivanja graĊanskih prava u odreĊenim sluĉajevima. zakonom ustanovljenim sudom. Iz tih razloga. koje bi bile od vaţnosti za poštivanje principa praviĉnog suĊenja. zakljuĉuje da u konkretnim sluĉajevima postoji efikasan sistem ostvarivanja graĊanskih prava apelanata. 35. Prema ĉlanu II/2. Koja će se ograniĉenja nametnuti. Naveli su da su sudovi njihov predmet drugaĉije riješili nego identiĉan predmet u drugom sudskom postupku i smatraju da su imali pravo na identiĉan sudski ishod. imovno stanje. nacionalno ili socijalno porijeklo. februara 1967. razliĉito tretiraju na osnovu pola. broj 17/01). serija A. imovina. Prema tome. godine. to se najbolje pokazuje time što su apelanti uspjeli sa svojim tuţbenim zahtjevima. MeĊutim. Pravni sistem svake drţave mora biti efikasan i omogućiti svakome da iskoristi prednosti toga sustava prilikom utvrĎivanja [izmeĊu ostalih] graĎanskih prava u smislu ĉlana II/3. smatra da je opravdano tumaĉenje i obrazloţenje redovnih sudova u pogledu ograniĉenja ostvarivanja ovih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton. Slijedi da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije primjenjiva u konkretnim sluĉajevima. u pogledu ostvarivanja graĊanskih prava. 38. apelanti se pozivaju na primjenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. pa samim tim da nema praviĉnog postupka. Greece. serija A.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6.3 na nediskriminaciju u vezi sa uţivanjem prava na praviĉan postupak. Ĉlan II/3. nevaţno je da li je diskriminacija posljedica razliĉitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi presudu Evropskog . stav 1. takoĊer. godine. serija A.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. Ipak. Evropske konvencije. od 26. od 4. 41. U 17/00. broj 146. svako ima pravo na pravično suĎenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim. odluka Ustavnog suda. Konaĉno. neizvršenje odluka moţe voditi ka povredi ovoga ĉlana (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Ustavni sud zakljuĉuje da nosilac graĊanskih prava ima obavezu da ostvaruje svoja prava iskljuĉivo u odnosu na odgovorne subjekte. ovog člana. glasi: "1. od 9. 36. «prava i slobode predviĊeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. februara 1975. Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. 32. Ustavni sud. Pravo na praviĉan postupak u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije 44. Belgijski jezički slučaj. stav 36). navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja su samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. od 21. Messeque i Jabardo protiv Španije. juna 2003. boje. spadaju i norme koje odreĊuju subjekte koji su odgovorni za poštivanje graĊanskih prava apelanata. te da nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi odluku Ustavnog suda. jezik. sudovi su zakljuĉili da ovaj kanton nije poslodavac i da apelanti nisu kod njega u radnom odnosu. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. MeĊutim. 37. Evropske konvencije. Na ovaj zakljuĉak ne utiĉe ni ĉinjenica da taj kanton finansira navedene javne ustanove. broj 18. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». a apelanti nisu osporili ni jednu specifiĉnu procesnu radnju u postupku donošenja odluka. stav 16 f). uzimajući u obzir. prije svega. oktobra 1993. pri ĉemu su nekim dali veći. Prema ĉlanu II/1. «Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda». sudovi su uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje. godine. 40. u relevantnom dijelu. Ipak. Ustavni sud navodi da. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. Pravo na praviĉan postupak 31. od 27. političko i drugo mišljenje. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim sluĉajevima pruţena mogućnost da iznesu i brane svoje zahtjeve pred nadleţnim sudovima tokom cjelokupnog sudskog postupka. Evropske konvencije glasi: “Uživanje prava i sloboda predviĎenih ovom konvencijom osigutava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Ovo ograniĉenje ima za cilj da se fokusira odgovornost kod odreĊenih subjekata i da postupak za ostvarivanje graĊanskih prava bude olakšan. stav 10). Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do procesnih povreda. Ĉlan II/4. pod nekim uvjetima. Ovo zbog toga. Evropske konvencije. postoji opravdano ograniĉenje prava pristupa sudu. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol. kao što su spol. stav 36). stav 5). rasa. stav 68. na koju se apelanti pozivaju. smatra da svaka drţava ima pravo i obavezu funkcionalno organizirati svoj pravni sistem.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. Tim ograniĉenjem. godine. decembra 1988. stav 1. rasa. Razlog ograniĉenja je proporcionalan cilju koji se ţeli postići. marta 2002. od 21. Pri tome. boja. stav 1. To znaĉi da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. Ĉlan II/3. februara 1975. serija A. rase. godine.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. Barbera. aplikacija broj 47541/99. političko ili drugo mišljenje. a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotreba sredstava naspram ţeljenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. taĉka 22. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: “Uživanje prava i sloboda. Dalje se navodi da su javne institucije pravna lica koja samostalno odgovaraju za svoje obaveze. Prilikom utvrĎivanja graĎanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega.) u pogledu uţivanja prava iz Evropske konvencije. Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova graĊanska prava i obaveze.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 6. broj 31/03). Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. Ustavni sud je. Primjena Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 30. roĎenje ili drugi status. juna 2003. U pogledu ograniĉenja ostvarivanja graĊanskih prava apelantima u odnosu na Unsko-sanski kanton. Evropske konvencije. pri tome. a nekim manji znaĉaj. što uključuje: … e) Pravo na pravično saslušanje u graĎanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom». U pogledu primjene Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. kao i da ima «pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi sa kriviĉnim postupkom» (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. vjere (. veza sa nekom nacionalnom manjinom. 39. broj 272). maja 2001. od 9.. u ovoj fazi postupaka. Golder v. Evropske konvencije. Belgijski jezički slučaj.. Ustava Bosne i Hercegovine.” 46. sudovi su dovoljno jasno obrazloţili svoje odluke u smislu ĉlana II/3. godine. stav 1. vjera. U 29/02. jezik. Ĉlan 14. od 27. ograniĉen na pitanja kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih sudova. Ustavni sud podsjeća da ova Deklaracija nije pravno obavezujući ugovor. broj 18. što Ustavni sud nije nadleţan da ocjenjuje utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje ili tumaĉenje i primjenu zakona od strane redovnih sudova. od 21. Ustavni sud. godine. a tumaĉenje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u svakom konkretnom sluĉaju. nadalje. U skladu s tim.

U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. godine. Niko ne može biti lišen svoje imovine. novembra 1990. od 25. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. duţan je. 50. Ipak. Smokovits i dr. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. u smislu da nisu nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine sluĉajeve miješanja u pravo na mirno uţivanje imovine i trebaju biti tumaĉena u svjetlu općeg principa izraţenog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. prema definiciji Belgijskog jezičkog slučaja. operira kao nosilac ili sunosilac budţetskih obaveza. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 60. radnici ne mogu ostvarivati svoja prava prema instituciji koja u drţavi. Na kojem se drţavnom nivou osnivaju javne ustanove. plaća za isti vremenski period kao i kod apelanata. ovog člana.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. javna ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima kojima raspolaţe. zdravstvo u zajedniĉkoj nadleţnosti federalne vlasti i kantona. kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove. naprimjer. od 21.» 61. apelanti smatraju da su nadleţni sudovi trebali da postupe na isti naĉin kao i u predmetu Gţ. Tuţeni Unsko-sanski kanton je isticao prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovor zastare. prema ĉlanu III/2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: «Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. u vezi sa ĉlanom 14. U tom predmetu. 58. Razliĉit tretman u pogledu razliĉite primjene identiĉnih zakona u identiĉnim situacijama treba da se uzme u obzir u sluĉajevima u kojim sudovi ne uţivaju pravo slobodne procjene. broj PR125/99 od 5. pozvali na odluku Ustavnog suda (odluka od 10.» 62. Kanton je interno odgovoran za funkcioniranje javnih institucija i njegova intervencija. Zakonom o ustanovama (ĉlan 4) jasno je odreĊeno da svi radnici ostvaruju sva svoja prava iz radnog odnosa u javnim ustanovama u skladu sa zakonom. januara 1999. aplikacija broj 46356/99. aplikacija broj E 15252). ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 56. godine. Ĉim je odluka zakonita i ustavna. U skladu sa navedenim. U takvim sluĉajevima treba da se poštuje nezavisnost sudova u pogledu njihovog odluĉivanja (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava. kao što je pravo na plaću. nadleţni kanton se. i 11. presuda od 11. Na koji naĉin će se regulisati zdravstvo (zajedniĉki ili odvojeno). Ustavni sud. januara 1978. je predmet daljnjeg dogovora i zakonske operacionalizacije predmetne materije. 49. serija A. modaliteti i opseg tog finansiranja. kako bi dotiĉne javne ustanove ispunile obaveze u pogledu isplate neisplaćenih plaća njihovih radnika što nije uvjet za postojanje pasivne legitimacije Unskosankog kantona u ovim sporovima. javne ustanove se osnivaju radi obavljanja zakonom utvrĊenih javnih djelatnosti u koje spada i zdravstvo. mora analizom predmetnih sluĉajeva doći do zakljuĉka da li se radi o (a) razliĉitom tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz nekog od razloga navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije (d) bez objektivnog i razumnog opravdanja za takav tretman. Ograniĉenje pristupa sudu u smislu ĉlana 6. Slijedi da efikasnost ostvarenja ovih graĊanskih prava radnika treba da budu na prvom mjestu. broj 25. Tako je. plaće spadaju u djelokrug zaštite ĉlana 1. stav 1. Prema tome.4 suda za ljudska prava. Ustavni sud zakljuĉuje da apelanti nemaju pravni interes dokazivanja diskriminacije.e) u vezi sa ĉlanom II/4. U 4/02. analogna situacija i osnova diskriminacije u pogledu drugih graĊana koji su ostvarivali sliĉna prava. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa općim interesom. na odreĊenom nivou. 63. ova ĉinjenica neće uticati na efikasnu zaštitu prava apelanata.650/00 (presuda Kantonalnog suda u Bihaću od 6. u takvim sluĉajevima princip pravne drţave ima prevagu. kada je Kanton izdao potvrdu o dugovanim plaćama radnici suda. ako aktom o osnivanju nije drukĉije odreĊeno. nije potrebno da se ulazi u pitanje da li je postojao razliĉit tretman. smatrajući Unsko-sanski kanton pasivno legitimiranim u sporu. apelanti su se. Ustavni sud primjećuje da su nadleţni sudovi udovoljili apelantima u pogledu tuţbenih zahtjeva. da pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove. 57. stav 28). ukoliko ne postoje ograniĉenja u njihovom ostvarenju. jer je trogodišnji rok zastare prekinut 8. 64. Na osnovu izloţenoga. To je i logiĉno. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opće prirode. maja 2001. prema zakonu. Zakona o ustanovama kada je osnivaĉ odgovoran za obaveze javne ustanove. pored ostalog. Pravo na imovinu zaštićeno je ĉlanom II/3. Prvo pravilo. novembra 2000. aprila 2002. stav 58). Takvo tumaĉenje vodi ograniĉenju principa zabrane razliĉitog tretmana u smislu principa pravne sigurnosti. Na ovo ne utiĉe ĉinjenica da apelanti nisu dobili plaće. Navedeno upućuje da zakonsko regulisanje i konkretna operacionalizacija finansiranja moraju da budu efikasno ureĊeni. 52. Evropske konvencije i nemogućnost ostvarivanja svojih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton je opravdano. gubi se pravni interes za dokazivanjem diskriminacije i traţenjem jednakog tretmana. 48. kojom je potvrĊena presuda Općinskog suda u Bihaću. Ĉlan 1. Samim tim. Izvještaji i odluke 1999-II. ako je neophodna. s jedne strane. što uključuje: k) Pravo na imovinu. ako ne postoji slobodna procjena. ova sudska odluka nije relevantna za predmete apelanata. 53. godine. osim u javnom interesu i pod uvjetima predviĎenim zakonom i općim načelima meĎunarodnog prava. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. kako je to objašnjeno u dijelu ove odluke koja se odnosi na diskriminaciju. kada je odluka koja se pobija zakonita i ustavna. koja bi bila opravdana i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. zavisi od organizacije svake pojedinaĉne drţave. zavisi od sluĉaja do sluĉaja. 55. u drugoj reĉenici istog stava. Ipak. mada mogu raspolagati i sredstvima iz samofinansiranja. Iatridis v Grčke. Drugo pravilo. Ovo je sluĉaj. MeĊutim. ako je njegova intervencija neophodna da bi se ostvarila efikasna zaštita prava radnika koja proizlaze iz presude nadleţnog suda. kako bi. Ipak. u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obraĉuna. Ako je nadleţnost dogovorom prenesena na kantonalnu vlast. a osnivaĉ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove. maja 2000). Sporrong i Lönnorth protiv Švedske. izmeĊu ostalih. v SR Njemačke. Presude nadleţnih sudova. sudovi su. Evropske konvencije. Tuţiteljica nije tuţila i samog poslodavca. septembra 1982. U predmetu Gţ. jer oni imaju zakonski opravdano oĉekivanje za njihovu isplatu. ali je u skladu sa principom pravne drţave iz ĉlana I/4. broj 52. izraţava princip mirnog uţivanja imovine. vidljivo je da je Unskosanski kanton pripremao svoju finansijsku intervenciju. Ustava Bosne i Hercegovine. ove odluke i na ĉinjenicu da apelanti nisu ni traţili. Ustavni sud će prvo utvrditi da li su osporene presude u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. onda kanton ima obavezu da finansira rad kantonalnih javnih zdravstvenih ustanova. Takva obaveza proizlazi iz principa pravne sigurnosti. Prethodne odredbe. obavezali Kanton na isplatu neisplaćenih plaća. a zaraĊenih. Naĉin finansiranja kantonalnih javnih ustanova. godine. Ĉlan II/3. se ne moţe izbjeći. 51. su donesene u skladu sa ĉlanom 6. jer bi u tom sluĉaju nestao pravni interes apelanata da dokazuju diskriminaciju. jer javna ustanova ima status pravnog lica. Ipak. stav 61). Da li je intervencija neophodna. sadrţano u stavu dva ovog ĉlana. radi racionalnosti postupka. jer odluka U 4/02 ukazuje samo na definiciju pojma «diskriminacije». stav 1. samo javna institucija moţe odgovarati za obaveze prema svojim radnicima. godine. Pravo na imovinu 59. ima prava i obaveze i uţiva zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i obaveza. od 18. Prema ĉlanu 41. odnosno podnijeli zahtjev . Nakon uvida u dostavljene dokumente. Ustavni sud podsjeća na taĉku 47. od 23. Bez obzira na interni naĉin finansiranja kantonalnih javnih institucija. razliĉita primjena zakona u sliĉnim predmetima dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog. v Grčke. Ipak. K. koji operira kao sastavni element principa vladavine prava unutar demokratskog društva u pogledu svih ustavnih prava (vidi mutatis mutandis presudu Evropskog suda za ljudska prava. Da bi utvrdio diskriminaciju. odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica i nemaju profitni karakter.650/00 radi se o tuţbi radnice suda protiv Unsko-sanskog kantona zbog neisplaćenih. Treće pravilo. serija A. Prema Zakonu o ustanovama. Evropske konvencije. izmeĊu ostalog. stav 32). meĎutim. bez obzira što ne moţe biti stranka. Ustavni sud zakljuĉuje da Unsko-sanski kanton nije mogao imati svojstvo tuţenoga u sporu u predmetima koje apelanti osporavaju. stav 226). marta 1999. ako se pojavi spor izmeĊu radnika javne institucije i same institucije. Ĉlan 1. Prigovor zastare je odbijen. zasnovane u granicama zakonskih odredbi. 54. pa ni imati pasivnu legitimaciju u sporu. Da bi dokazali diskriminaciju. radnici kantonalnih javnih institucija mogli efikasno ostvarivati svoja steĉena prava. Naime. kao što je sluĉaj sa odmjeravanjem kazne u sliĉnim kriviĉnim predmetima. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. U tom smislu.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. S druge strane. 65. Irska v VB. ne moţe oglušiti o ishod spora. zavisi od meĊusobnog dogovora ovih dviju vlasti (ĉlan III/3 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). identiĉni predmeti bi trebali da budu odluĉeni na identiĉan naĉin. Ova tri pravila nisu razliĉita. bez mogućnost njene primjene na predmetne sluĉajeve. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6.

68. Prema ĉlanu VI/4. Ustavni sud je jednoglasno odluĉio kao u dispozitivu ove odluke. st. samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedili prava apelanata na imovinu iz ĉlana II/3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Na osnovu ĉlana 61. Zakljuĉak 67. VIII. Ustava Bosne i Hercegovine. 1.k) Ustava Bosne i Hercegovine.5 za izvršenje osporenih presuda. pa su navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja. i 3. takoĊer. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić . 66. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezujuće. odnosno ĉlan 1. Poslovnika Ustavnog suda.

koja se primjenjuje na konkretni pravni sluĉaj. predsjednik Gosp. da je imao prijavu mjesta prebivališta u predmetnom stanu. takoĊe. od 17.T.T. 14. na njega. kada je umrla njegova baka (djed je umro 1993. Predmet postavlja pitanja u vezi s ĉl. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. iz Doboja. 6. i Z. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Minstarstvu.T. stambene i komunalne poslove. traţi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. koje je rješenjem broj 01-372-63/2000 od 19.T. Zakona o stambenim . Mehmed DEKOVIĆ. U rješenju je navedeno da je na osnovu dokaza upotrebljenih u postupku donošenja prvostepenog rješenja utvrĊeno da je podnosilac prijave ţivio i trajno stanovao sa bakom Z. Jovo ROSIĆ. Kod tako neosporne ĉinjenice. stambeno-komunalne djelatnosti. 12. U obrazloţenju rješenja je navedeno da se ne moţe uvaţiti izjava da je podnosilac prijave bio ĉlan porodiĉnog domaćinstva B. godine dodijeljen na korištenje predmetni stan. 15. jer ne posjeduje nikakav pisani trag koji bi posluţio kao dokaz. Dom je 4. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. godine odbija kao neosnovana. decembra 2003. novembra 2000. nakon smrti njegove bake Z. broj 08-372-40/99 od 5.T.T. odnosno. godine.T. godine prijavio svoje boravište u stanu. kojim je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. septembra 2006. godine. broj 08-37240/99 od 13. poništilo prvostepeno rješenje od 24. navode podnosioca prijave. januara 2003. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(d) Sporazuma. Ta ĉinjenica se ukazuje kao bitna. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. kojim je regulisano koja lica se smatraju korisnikom stana. Podnosilac prijave nije dao informacije da li je preduzeće donijelo odluku po njegovom zahtjevu. arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Zakona o stambenim odnosima. 16.T. Sekretarijat je rješenjem. nije utvrĊena odluĉna ĉinjenica kada se podnosilac prijave uselio u sporni stan. iz razloga što je podnosilac prijave deloţiran iz stana 25. U obrazloţenju rješenja je utvrĊeno da podnosilac prijave nije ţivio sa svojom bakom i djedom sa stalnom namjerom da ţivi u stanu. i januaru 2005. je rješenjem Opštinske skupštine Doboj. te da je sa bakom i djedom od roĊenja ţivio u zajedniĉkom domaćinstvu. januara 2003. 7. novembra 2000. pa je u tom pravcu ĉinjeniĉno stanje nepotpuno utvrĊeno. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. Pravila procedure Komisije: I. preuzetog Zakona o stambenim odnosima. broj 19/93). decembra 2003. broj 08-372-40/99 od 24. kao i da nije utvrdio trajnost ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćinstvu Z. ne bi se mogli smatrati ispunjenim uslovi propisani ĉlanom 6. Dom je 5. broj 01-372-63/2000 od 20. godine. Sporazuma iz 2005. aprila 2001. za iseljenje podnosioca prijave iz stana iz razloga što isti bespravno koristi. kao i pravilom 21. ĈINJENICE U PREDMETU 5. avgusta 2003. 11. Dalje.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). ranijeg nosioca stanarskog prava i odbilo zahtjev preduzeća za iseljenje podnosioca prijave iz predmetnog stana. s obzirom da od nje zavisi pravilna primjena materijalno-pravne odredbe ĉlana 22. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. koji je presudom. poništilo prvostepeno rješenje od 13. 2. Zakona o stambenim odnosima. februara 2000. poništilo rješenje od 27. broj U-894/2001. januara 2001. godine. Podnosilac prijave je 8. kada je roĊen. godine bio ĉlan zajedniĉkog domaćinstva B. a izjave svjedoka su kontradiktorne i neubjedljive.6 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj CH/03/14418 Bojan TOMIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. a prema kojoj podnosilac prijave nije imao svojstvo ĉlana porodiĉnog domaćinstva. za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu sa njegove umrle bake Z. godine.T. u Doboju. 4. U obrazloţenju presude je navedeno da je nositeljica stanarskog prava na spornom stanu umrla u vrijeme vaţenja odredbe ĉlana 2.648 KM. Odjeljenje za stambenokomunalne poslove Opštine Doboj donijelo je rješenje. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priloţene dokumentacije. do smrti njegove bake 1998. godine izdao privremenu mjeru kojom se spreĉava deloţacija podnosioca prijave do donošenja konaĉne odluke Doma. aprila 2001.T. Podnosilac prijave. ĉlan Gosp. suvišno je raspravljanje da li je podnosilac prijave ţivio u ekonomskoj zajednici sa nosiocem stanarskog prava u spornom stanu. na zasjedanju Velikog vijeća od 13. septembra 2003. marta 2000. godine izdao naredbu za povlaĉenje privremene mjere. 6. godine. ako se i uvaţi ĉinjenica da je podnosilac prijave od 1994. U obrazloţenju rješenja je navedeno da prvostepeni organ nije ocijenio pismene dokaze. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu za urbanizam. utvrdio da podnosilac prijave nema pravo nastaviti koristiti predmetni stan. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". broj 01-372-63/2000 od 24. Podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani kao privremenu mjeru. januara 1964. godine. navodeći. koje je rješenjem. Sekretarijat je rješenjem. broj 08-372-40/99 od 27. i 8. juna 2001. zakljuĉivši da prvostepeni organ nije ispravno utvrdio ĉinjenice. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. od roĊenja. ĉlan GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. godine). izmeĊu ostalog. februara 1999. U obrazloţenju rješenja navedeno da. Preduzeće je 1. broj PT-02-223/63 od 23. Ministarstvo je rješenjem. godine. godine podnijelo zahtjev Sekretarijatu za urbanizam. aprila 2001. Nedim ADEMOVIĆ. ĉlan Gosp. 8. ĉl. godine. godine. i Z. potpredsjednik Gosp. godine. decembra 1999. djedu podnosioca prijave. osporeni akt poništio i rješio predmetnu upravnu stvar tako što se ţalba podnosioca prijave protiv rješenja od 24. niti je postojala obaveza nosica stanarskog prava da ga izdrţava. stava 3. decembra 2003. i 8. maja 2000. jula 2000. Odluĉujući u ponovnom postupku. Preduzeće je pokrenulo upravni spor pred Vrhovnim sudom. godine. godine poništilo prvostepeno rješenje od 5. 9. II. broj 01-372-63/00 od 15. graĊevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog nepotpuno i pogrešno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. 3. godine. jer nije ulazio u krug lica koja su to po osnovu srodstva. te da su u prvostepenom postupku pogrešno ocijenjeni dokazi u pogledu trajnosti ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćnistvu sa bakom i djedom. imajući u vidu dokaze u spisima predmeta. pa se podnosilac prijave ne moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva u smislu ĉlana 6. Vrhovni sud je naveo da je zakonska odredba kojom je suţen krug lica mogućih ĉlanova porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava iz ĉlana 6. godine. godine. 13. prije nego što je izdata naredba za privremenu mjeru. 3. Miodrag PAJIĆ. stava 2. Zakona o stambenim odnosima. te izjave svjedoka. Podnosilac prijave navodi da je sa bakom i djedom ţivio od 1974. 10. Ţelimir JUKA. iako je 1994. broj U-894/2001 od 17. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. graĊevinarstvo i ekologiju Opštine Doboj (u daljnjem tekstu: Sekretarijat). te u vezi s ĉlanom 1. Sekretarijat je rješenjem. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. godine. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). maja 2000. U rješenju je utvrĊeno da podnosilac prijave nije mogao biti ĉlan porodiĉnog domaćinstva svoje umrle bake. te je duţan da u roku od 30 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. U ponovnom postupku. B. Bojan Tomić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. da se sprijeĉi njegova deloţacija iz stana ulici Stefana Prvovjenĉanog broj 19/6. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. UVOD 1. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. već da je pravnu ocjenu sveo na proizvoljno zakljuĉivanje da podnosilac prijave nije ĉlan porodiĉnog domaćinstva Z. godine podnio zahtjev JOP Ţeljeznice Republike Srpske (u daljnjem tekstu: preduzeće). uvaţio tuţbu. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. podnio je prijavu Domu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske. koje je rješenjem. U obrazloţenju rješenja je navedeno da.T. na kojem je stanarsko pravo imala njegova baka Z. Odluĉujući u ponovnom postupku. do juna 1998. te je utvrdilo da podnosilac prijave postaje nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. utvrdio da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. godine. u postupku koji je prethodio prvostepenom rješenju. februara 2000. zato što ta mogućnost nije odreĊena ĉlanom 6. naloţio podnosiocu prijave da u roku od 3 dana od prijema rješenja stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje.

usvojena. tuţena strana istiĉe da je presuda Vrhovnog suda pravnosnaţna. Podnosilac prijave je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude od 17.“ A) U odnosu na Bosnu i Hercegovinu 35. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti.7 odnosima. CH/02/12346. VI. godine. decembra 2003. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. koja su proslijeĊena podnosiocu prijave na njegove navode. godine i registrovana je istog dana. Prihvatljivost 33. unuĉad. Ĉlan 1. koji je stupio na snagu 28. i 28. maćeha. roditelji braĉnih drugova. br. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. 18. Komisija je. Po pitanju prihvatljivosti. br. U konkretnom sluĉaju. Vrhovni sud je zakljuĉio da taj Zakon nema odredbe o povratnom dejstvu. Evropske konvencije. godine. br. UtvrĊuje se da je 31. tuţena strana smatra da je došlo do kršenja odredbi ĉlana 6. Podnosilac prijave je 16. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. tuţena strana smatra prijavu prihvatljivom. oktobra 1999. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Bosne i Hercegovine. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog prava [. 21. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava. oĉuh. u smislu ovog Zakona.]. Povredu ĉl. takoĊer. Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva (ĉlan 6. Prijava je podnesena 17. naroĉito pred prvostepenim organom uprave. oktobra 2005.. u smislu ovog Zakona. pastorĉad) braĉni drugovi djece. 12/87. i 36/89). 20. godine deloţiran iz predmetnog stana. podnosilac prijave je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. i 14. Sporazuma iz septembra 2003. te organi uprave. 23. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. i 14. od Pravila procedure Doma. tuţena strana zapaţa da su izmjene i dopune Zakona o stambenim odnosima donesene radi racionalnog korištenja stambenog fonda. 13/74. taĉka 78. odnosno djeluje na sve koji se nalaze u predviĊenoj situaciji. 19/93 i 22/93) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 2. djeca (roĊena u braku ili van braka. pa je irelevantan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. septembra 1989. Ĉlan 2 Ovaj Zakon stupa na snagu 28. stav 2 Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. 32. 6. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava ţive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doţivotnom izdrţavanju nosioca stanarskog prava. Prema tome. takoĊer. usvojena ili pastorĉad). u skladu sa ĉlanom 2. godine. jula 2003. B) U odnosu na Republiku Srpsku 36. godine je proslijedio tuţenoj strani Republici Srpskoj prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. te smatra da je nadleţni organ pravnosnaţno odluĉio u navedenoj stvari. pa se njegova presuda mora izvršiti. ukinuta Zakonom o ukidanju ĉlanova u zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. Evropske konvencije. Nazif . Postupak po zahtjevu je još u toku. Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni list SRBiH". a ne Bosne i Hercegovine u smislu ĉlana II(2) Sporazuma. 22. roditelji braĉnih drugova (otac. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. smatraju se: braĉni drug. Nadalje. stav 2. koje su proslijeĊene podnosiocu prijave na njegove navode. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao. oktobra 1999. kao i da se drugostepeni organ nije pridrţavao uputstava drugostepenog organa. januara 2004. a koja sa njim trajno ţive i stanuju". U br. TakoĊe. ODGOVOR TUŢENE STRANE 30. januara 2003. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 19. IV. Isti argumenti se odnose na povredu ĉlana 1. diskriminatorskog Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima. godine zaprimila dodatna pisana zapaţanja tuţene strane. 3.. Podnosilac prijave je 5. Pošto Evropski sud za ljudska prava nije zauzeo jasan stav u pogledu toga da li se i vanredni pravni lijekovi moraju iscrpiti prije nego što se podnese prijava o povredi ljudskih prava. izmeĊu ostalog. majka. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. u pravcu eliminisanja unuka iz tog kruga. Povredu ĉlana 6. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. tj. Evropske konvencije podnosilac prijave vidi u dugom voĊenju postupka. Ĉlan 21. godine. Evropske konvencije. januara 2004. djeca (roĊena u braku ili van braka. septembra 2003. ali da je podnosilac prijave izjavio vanredni pravni lijek. usvojilac). jula 2003. 34. 409/87 i 213/88 od 20. jer je iz dokaza priloţenih spisu uoĉljivo da je drugostepeni organ uprave više puta ukidao prvostepena rješenja. 31. ili koja je oĉigledno neosnovana. Lazić protiv Bosne i Hercegovine. Pri tome. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. broj 36/89). ŢALBENI NAVODI 29. Dom je 9. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). tuţena strana navodi da Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima nije diskriminatorski. koji je proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". koji su odgovorni za postupke na koje se ţali podnosilac prijave. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava ili su ta lica duţna po zakonu da izdrţavaju nosioca stanarskog prava. 19/93 i 22/93) brišu se sljedeći ĉlanovi. Evropske konvencije vidi u primjeni. braĉni drugovi djece. V. VII. Komisija će. iz razloga što su mu prvostepeni ogran uprave i Vrhovni sud osporili da koristi imovinu koju je stekao ţiveći u ekonomskoj zajednici sa dedom i bakom. mijenja se i glasi: "Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. Korisnici stana (ĉlan 6. Istiĉe da ne moţe dati pravnu ocjenu zauzetog stajališta Vrhovnog suda. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". MeĊutim. S obzirom da Dom o njoj nije odluĉio do 31. Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. oktobra 2003. oktobra dostavio odgovor na pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim Zakonom. U odnosu na ĉlan 14. tuţena strana navodi da nije došlo do kršenja ĉlana 8. Komisija napominje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti vanredni pravni lijek koji se ne mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma (vidi Odluke CH/02/9892. jer je njegovo dejstvo opšte. 27. i 24. smatraju se: braĉni drug. U pogledu merituma prijave. 28. Komisija zapaţa da su Vrhovni sud. braća i sestre. stav 2. godine. Sporazuma iz 2005. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. pa ako je tretman bio razliĉit. Komisija je 12. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". godine dostavio obavještenja o daljim dogaĊanjima u vezi sa prijavom. organi Entiteta ĉije ponašanje ukljuĉuje odgovornost Republike Srpske. Zakon o stambenim odnosima ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". 24. godine zaprimio pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. i 8. te koji je iz tog razloga ĉetiri puta donosio odluku koja nije u njegovu korist. a koja zajedno s njima trajno ţive i stanuju. podnosilac navodi da su u njegovom predmetu povrijeĊeni ĉl. br. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 25. godine. koji je iskljuĉio unuke iz reda ĉlanova domaćinstva nosioca stanarskog prava. Podnosilac prijave smatra da je došlo do povrede ĉlana 1. broj 31/99). 6. u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 6. ĉlanovi 2. zbog toga. (b) što je stvar već riješena. Komisija. 17. predmet osporavanja prijavom je presuda Vrhovnog suda od 17. U ĉlanu 6. 8. nadleţna da odluĉuje o ovoj prijavi. MIŠLJENJE KOMISIJE A. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. godine prestao da vaţi dio odredbe ĉlana 6. bio je prema svima u toj situaciji. 7. izuzev u pogledu sastava Komisije. godine ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". 23/76. 26. godine i ĉlanom 3. 14/84 i 12/87) koji glasi: "bez roditelja". a ne samo prema podnosiocu prijave. Protiv te presude. ĉime utvrĊivanje graĊanskih prava podnosioca prijave nije obavljeno u razumnom roku. 8. godine. ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga. u dijelu u kome je upućena protiv Bosne i Hercegovine prijava je nespojiva ratione personae sa odredbama Sporazuma u smislu ĉlana VIII(2)(c). Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. III. kako navodi. pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. Dom je 8. Komisija. avgusta 2003. januara 2003. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. i 13. jula 1989. Tuţena strana Republika Srpska smatra nespornim ĉinjenice iznijete u prijavi. Što se tiĉe dvije tuţene strane. Odluke Ustavnog suda Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije. Nadalje. koji utvrdi Komisija . Podnosilac prijave je 25. koji je bio pristrasan u odnosu na preduzeće. 34/83. po kome izgleda još nije donesena odluka. Evropske konvencije.

u smislu ĉlana 8. "ĉinjenica da je apelant koristio navedeni stan kao svoj dom bila je nesporna u postupku koji je voĊen pred nadleţnim sudovima. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". prvo se mora utvrditi je li predmetni stan predstavljao "dom" podnosioca prijave u znaĉenju ĉlana 8. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. godine. 251). Prema ĉlanu XI Sporazuma. B. kao i prvostepeni organ uprave u jednom dijelu upravnog postupka. te da ga je nastavio koristiti i poslije njezine smrti. radi spreĉavanja nereda ili kriminala. tj. sve dok javnost nema pristup tom mjestu. Drugo. “Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. prema ĉlanu I Sporazuma. Evropske konvencije". broj 29/02). TakoĊe. aprila 1997. osporenu presudu.1. kako je propisano ĉlanom VIII(3)(a) Sporazuma. 39. Komisija je. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". Zakona o stambenim odnosima prema kojoj se unuci više ne smatraju ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva. zavisi. novembra 2004. godine. Nadalje. naveo "da je 'dom' pojedinca. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti 38. Njegove navode su potvrdili i svjedoci saslušani u upravnom postupku. stava 2. 30. Podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. serija A.D. 44. te da je i nakon njene smrti nastavio da ţivi u stanu kojeg smatra svojim domom.c Da li je miješanje bilo zakonito? 49. U vezi s primjenom relevantnog prava. jer je odredba u izmijenjenoj formi 1993. . godine.1) U odnosu na zahtjev za naknadu štete i troškove advokata 37. Da li je stan “dom“ podnosioca prijave? 47. godine. oktobra 1994. 2. 297-C). decembra 1992. koji nalaţe da upravni organi rješavaju stvari na osnovu zakona. Ĉlan 8. Komisija proglašava prijavu neprihvatljivom. Komisija zakljuĉuje da predmetna prijava treba biti ispitana u pogledu ĉlana 8. radi zaštite zdravlja ili morala. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. Zahtjev preuzeća za iseljenje podnosioca prijave iz spornog stana je uvaţen primjenom odredbi Zakona o stambenim odnosima.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 8. Drugaĉiji pristup neophodan je samo u sluĉajevima u kojima zakonodavac ili drugi donosilac općeg akta predvidi u samom zakonu.1. koje nalaţu da se u postupcima koji nisu okonaĉni primijene ranije vaţeće norme. taĉ. pa Ustavni sud zakljuĉuje da sporni stan predstavlja njegov 'dom'". godine (kada je roĊen) do smrti bake 1998. u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato. proizlazi da je apelant u dugom vremenskom periodu ţivio sa svojom bakom u spornom stanu. mora biti "u skladu sa zakonom". kada je deloţiran iz istog. i 8.. zbog toga. Meritum 40. iz kojega proizilazi princip pravne sigurnosti. taĉka 19). 1. Ovaj uslov zakonitosti se. januara 2003. 43. Evropske konvencije. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodiĉnog ţivota. u sluĉaju kada se za vrijeme trajanja postupka izmijeni pravna osnova za odluĉenje sluĉaja. bez obzira na ĉinjenicu da li podnosilac prijave ispunjava uslove za prenos stanarskog prava odnosno da li se moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva svoje bake i da li je sa njom trajno ţivio i stanovao. od 6. jer je zakljuĉio da zakon kojim je navedena odredba brisana nema odredbe o povratnom dejstvu. Evropske konvencije glasi: 1. Komisija proglašava neprihvatljivim zbog prima facie neosnovanosti dio prijave protiv Republike Srpske koji se odnosi na zahtjev za naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. a koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. B. protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. CH/02/12432. godine. koja je vaţeća u trenutku donošenja odluke. stav 49). godine prijavio mjesto boravka na adresi predmetnog stana. br. Ĉlan 8. taĉka 36. Isti pristup se primjenjuje i u ţalbenim postupcima. taĉka 15. predstavlja "mješanje" u pravo na poštivanje doma u smislu lišavanja prava na dom. zbog toga. aktu. Evropske konvencije zaštita pojedinca od arbitraţnih miješanja vlasti u njihova prava garanovana ovim ĉlanom (vidi Evropski sud za ljudska prava. Kao što je već naglašeno.1.a.] sporni stan se moţe smatrati apelantovim domom u znaĉenju ĉlana II/3. Niemictz protiv Njemačke. presuda od 27. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje princip vladavine prava. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 77/03 od 19. TakoĊe. te je irelevantnan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. u ovom dijelu.648 KM. presuda Vrhovnog suda od 17. Konaĉno. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neosnovani. sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno na domaćem ili meĊunarodnom zakonu. 46. U konkretnom sluĉaju sporno je bilo koju je odredbu ĉlana 6. Vrhovni sud je u osporenoj presudi. doma i prepiske. Odluka o prihvatljivosti. februara 2006. i dalje. decembra 2004. godine. presuda od 26. prijava ispunjava i ostale uslove iz ĉlana VIII(2) i (3) Sporazuma. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. avgusta 2003. Evropske konvencije i odnose li se mjere na koje se podnosilac prijave poziva na "miješanje" javnih vlasti u poštovanje toga "doma". Evropske konvencije. godine. 2. marta 2005. Komisija zakljuĉuje da je prijava prihvatljiva protiv Republike Srpske u odnosu na navodne povrede prava podnosioca prijave iz ĉl. Shodno tome. 41. B. prije svega. ĉak iako je takvo korištenje nezakonito.8 Merdanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. To. broj 23/05). u svojom predmetu CH/99/2624 (I. Komisija. B. [. u upravnom postupku je utvrĊeno da je podnosilac prijave 1994. Iz toga proizilazi da organ mora primijeniti normu. 51. B. Komisija ukazuje da je bitna svrha ĉlana 8. odluĉuje da prijavu. primijenio odredbu izmijenjenog ĉlana 6. u dijelu u kojem je podnesena protiv Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije ako se smatra da nije "neophodno" postići jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. da bi "miješanje" bilo opravdano. Komisija. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj U 77/03 od 19. mjesto koje on ili ona koristi kao privatni dom. Zakona o stambenim odnosima trebalo primijeniti: onu koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava ili onu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog upravnog rješenja. Komisija naglašava da ĉlan I/2. proglasi neprihvatljivom. godine). Slijedi da je ovaj dio prijave oĉigledno neosnovan u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. godine. serija A br. B. Komisija ukazuje da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. kao ratione personae nespojivu sa Sporazumom u smislu ĉlana VIII(2)(c). Podnosilac prijave navodi povredu svog prava na dom koje je zaštićeno ĉlanom 8. Evropske konvencije. i 28. u roku od 6 mjeseci. Dakle. godine (djed je umro 1993. 50. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 1/02 od 17. pa Komisija mora dati ocjenu njegove primjene u konkretnom sluĉaju. Ovo jasno proizilazi iz principa zakonitosti u upravnom postupku (ĉlan 4. od tumaĉenja odredbi o vremenskom vaţenju normi koje predstavljaju pravnu osnovu odluĉivanja. smatra da ovaj dio prijave ne otkriva da postoji povreda prava i sloboda zagarantovanih Sporazumom.1. Neosporno je da osporena presuda Vrhovnog suda kojom je okonĉan postupak u kojem je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. br. Evropske konvencije.1. taĉka 85) navela: Pitanje koje pravo treba primijeniti u nekom sluĉaju. Evropske konvencije. godine je odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonima. tj. Ovo je izuzetno bitno bilo za postupajuće organe. Odluka o prihvatljivosti. stava 2. ĉlana 8. Podnosilac prijave navodi da je ţivio zajedno sa bakom i djedom u spornom stanu od 1974. Konaĉno. u odreĊenom vremenskom periodu u prošlosti. Drţavne vlasti se neće miješati u vršenje ovog prava.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM).. Kroon protiv Holandije. decembra 2004. 27. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom sluĉaju o povredi ĉlana 8. 45. godine. u ovom dijelu. ili u sluĉajevima u kojima nadleţni organ mora odluĉiti šta je bilo po zakonu na odreĊeni dan. ili zaštite prava i sloboda drugih. godine. 52. podnosilac prijave je primio. (b) zakon o kojem je rijeĉ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koji se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon takoĊer mora biti formuliran sa odgovarajućom taĉnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava. Evropske konvencije 42. u skladu sa znaĉenjem termina Evropske konvencije. Zakona o upravnom postupku. Evropski sud za ljudska prava. pa se ne moţe primijeniti u konkretnom sluĉaju. presuda od 16. sve do 25. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. A. naveo sljedeće: "S obzirom da ni osporenom sudskom odlukom nije utvrĊeno drugaĉije stanje od navoda iz apelacije. novembra 2004. Komisija zakljuĉuje da se sporni stan podnosioca prijave moţe smatrati njegovim "domom" u smislu ĉlana 8. U sluĉaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada moţe predstavljati povredu ĉlana 8. TakoĊe. od 14. izuzev za privatne svrhe". UporeĊujući prethodne sluĉajeve sa predmetnim. Evropske konvencije. broj 36/05). prelazne odredbe. osim ako to nije predviĊeno zakonom i ako je neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti. serija A. 6.b Da li je došlo do miješanja u pravo na poštovanje doma podnosioca prijave? 48. povodom sliĉnog ĉinjeniĉnog stanja u Odluci broj U 1/02 od 17. jer podnosilac prijave nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojoj tvrdnji niti u pogledu vrste štete niti u pogledu visine štete. Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva. godine. Muharem Kečalović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje. Neophodno u ovom kontekstu znaĉi da "miješanje" odgovara "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razuman odnos proporcionalnosti izmeĊu miješanja i zakonitog cilja kojem se teţi (vidjeti npr. decembra 2005. a koja je bila na snazi do oktobra 1999.

Primjenjujući ovo pravilo na upravni postupak. VIII. koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana. oni su raspravljali pitanje mogućnosti sticanja stanarskog prava podnosioca prijave. što nije bilo predmet zahtjeva. broj U 49/03. u upravnom sporu. 58. prema kojem. predstavlja kriviĉno djelo. Zakona o stambenim odnosima ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva poslije smrti nosioca stanarskog prava pripada pravo da trajno i nesmetano nastave koristiti taj stan pod zakonom propisanim uslovima. Komisija odluĉuje. U upravnom sporu. pokrenulo postupak radi iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana. ĉlan domaćinstva nastavlja koristiti stan kao bespravni korisnik i protiv njega se moţe voditi postupak iseljenja. da li je podnosilac prijave “pravni“ ili “bespravni“ korisnik. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je u postupku iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana proizvoljnom primjenom zakona povrijedila pravo podnosioca prijave na dom iz ĉlana 8. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. jer to izaziva nesigurnost kod graĊana. Osim toga. taĉka 29. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. vidi. Evropske konvencije. donese konaĉnu i obavezujuću odluku u postupku po zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. Emina Zahirović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija zapaţa da Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima nije sadrţavao prelazne odredbe i stupio je na snagu 28. B. godine. 53. U sluĉaju nepostupanja. maja 2006. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. S obzirom da je utvrdila povrede prava podnosioca prijave zaštićenog ĉlanom 8. Vrhovni sud je u sluĉaju podnosioca prijave. potrebno dati zakljuĉak da li on mora iseliti iz stana ili ne. o koracima preduzetim u sprovoĊenju gore spmenute naredbe. duţni su. upravni organi primjenjuju odredbu koja vaţi u trenutku donošenja odluke. i dalje ). ali i upravni sud. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. raspravljali su pitanje koje nije bilo relevantno za predmetni zahtjev. 5. dakle. da su njegove odredbe bile obavezujuće za upravne organe. godine. Nadalje. mora poštovati vaţeće zakone. u daljnjem roku od 30 dana od podnesenog traţenja. na osnovu takvog odgovora. Evropske konvencije. podnijeti zahtjev stambenom organu da donese rješenje. kao pravnu osnovu za svoju odluku primijenio odredbe Zakona o stambenim odnosima prije izmjene iz 1999. i 7. od 10. jednoglasno.9 nadalje. preduzeća. 1. da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione personae protiv Bosne i Hercegovine.2. mutatis mutandis. primjenjuje onu pravnu osnovu koja se. da prijavu proglasi prihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu koji se odnosi na povredu ĉl. 59. na kraju. godine. CH/00/4094. Iz ovih razloga. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. et sequ. ZAKLJUĈAK 60. sud je duţan ispitati zakonitost konaĉnog upravnog akta. To je još jedan razlog za “nezakonitost“ konaĉne odluke u predmetnom sluĉaju u smislu arbitrarne primjene zakona. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. protivna Ustavu Bosne i Hercegovine. provoditi odluke Komisije. jednoglasno. poštujući obrazloţenje ove odluke. u postupku za iseljenje podnosioca prijave iz stana. koja reguliše odreĊene odnose. jednoglasno. Sporazumu. Zakljuĉak o meritumu 56. Prema tome. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. umjesto da daju odgovor na legalitet korištenja. Evropske konvencije. i 8. koji smatra da moţe prenijeti stanarsko pravo sa umrlog lica. mora u roku od 3 mjeseca podnijeti takav zahtjev davaocu stana na korištenje. da je prekršeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma zagarantovano ĉlanom 8. Ovaj princip vaţi i za ustavno upravno sudstvo. jednoglasno. znaĉi da donosilac općeg akta mora voditi raĉuna da se pravna osnova. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. U sluĉaju da davalac stana na korištenje neće da zakljuĉi ugovor o korištenju stana. usmjeren na davanje odgovora od strane nadleţnog organa. jer. da naredi Republici Srpskoj da osigura da Vrhovni sud donese konaĉnu i obavezujuću odluku o zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. “ne preispituje sadašnjost. Komisija napominje da. koje ukazuju na suprotan zakljuĉak. meĊutim. Evropske konvencije. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Komisiju u roku od 30 dana od dana proteka roka iz zakljuĉka broj 6. ĉime su nadleţni organi tuţene strane povrijedili pravo na “dom“ podnosioca prijave. 3. 55. Komisija smatra da nije potrebno ispitati prijavu u vezi sa ĉlanom 6. Evropske konvencije. izmeĊu ostalog. To znaĉi. jer je miješanje je bilo “nezakonito“ u smislu njegove arbitrarne primjene. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. 54. ĉlan domaćinstva. u skladu sa principom vladavine zakona iz ĉlana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. primjenjivala u vrijeme donošenja konaĉnog upravnog akta. sama po sebi. taĉka 46. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. Prema tome. Komisija. godine. zbog neosnovanosti. u skladu sa obrazloţenjem iz ove Odluke. što vaţi i za ţalbeni postupak. bez obzira kada je postavljen odreĊeni zahtjev ili kada se dogodila odreĊena pravno relevantna ĉinjenica (smrt nositeljice stanarskog prava). Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. Ti zakonom propisani uslovi stipulisani su. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. 4. Komisija zakljuĉuje da je u ovom predmetu povrijeĊeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma iz ĉlana 8. Komisija napomine da je zahtjev suprotne strane u postupku. U konkretnom sluĉaju. jednoglasno. nakon stupanja na snagu ovog zakona. Pravila procedure Komisije. Shodno tome. U datim rokovima. a u vezi sa pravilom 58. osim u sluĉaju da se radi o pravnoj osnovi. da nije potrebno ispitivati prijavu prema ĉlanu 6. od 26. i upravni organi. “ĉlanova porodiĉnog domaćinstva“. Zakona o stambenim odnosima. Ovo prozilazi i iz “izreke“ o upravnom sudstvu. te novĉanu naknadu. prema ĉlanu 21. već postupak iz prošlosti“. U protivnom. maja 2006. pa. ukljuĉujući i sluĉajeve diskriminatornih zakonskih rješenja (u tom smislu. preispituje ustavnost upravnih akata. Preduzeće je 1. tj. ne mijenja tako ĉesto. prema tome. da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu u kojem je podnosilac prijave traţio naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. primjena zakona je bila proizvoljna ili arbitrarna. ukoliko ne postoje “prelazne odredbe“. s taĉke gledišta ustavnih prava i sloboda. Komisija smatra odgovarajućim da naredi da Vrhovni sud. 6. IX. jednoglasno. oktobra 1999. 6. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. decembra 1999. na primjer. koja kaţe da upravni sud. koje. na osnovu kojih je zakljuĉio da podnosilac prijave ne spada u krug osoba tzv. (potpisao) (potpisao) Nedim Ademović Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . pa je. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I Sporazuma. po prethodno navedenim principima. Uzimajući u obzir prethodno citiranu odluku. Evropske konvencije. godine. u skladu sa ĉlanom 239. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. jednoglasno. u ĉlanu 22. Komisija naglašava da svaki organ. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. 2. ĉlan domaćinstva mora. ove Odluke. kako je to naznaĉeno u odluci. koja je. kao konaĉna instanca. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. tuţena strana. PRAVNI LIJEKOVI 57.

što potvrĊuje da je ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u Vojsci Jugoslavije i nakon 14. Podnosioci prijava su bili u sluţbi JNA kao vojna lica. po zahtjevu podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC odluke. CH/02/9138 i CH/03/14375. ĉlan Gosp. Postupak pred CRPC-om 74. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. maja 1995. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. 69. a. U predmetu broj CH/03/14962. Podnosilac prijave je 24. U zahtjevu za ponovno razmatranje je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom i raseljenim licem shodno ĉlanu 3a.614 dinara. 62. Podnosilac prijave je naveo da protiv rješenja Ministarstva nije pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). kojima se potvrĊuje da je. godine. godine i koji je stupio na snagu 6. odnosno u predmetu broj CH/03/14962 suprug podnositeljice prijave je bio vojno lice u sluţbi JNA. koji je donesen 1990. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. stava 2. godine. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. decembra 2003. godine. 68. Ugovori su zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o stambenom obezbjeĊenju u JNA (”Sluţbeni list Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije“. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. godine. Podnosioci prijava su stanove napustili poĉetkom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. Mehmed DEKOVIĆ. jer je utvrĊeno da je aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije u ĉinu zastavnika I klase. broj 302-2524-1/1 od 2. CH/03/14375 i CH/03/14962 Dobrica AŠANIN. 1(b) i 1(j). godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. decembra 2003. 63. izmeĊu ostalog. te da nije unaprijeĊen 16. juna 2000. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(a). Podnosilac prijave je sa Zajednicom stanovanja JNA-Struĉna sluţba pri VP broj 3945-27. godine. potpredsjednik Gosp. broj 9/95). podnosioci prijava posjeduju CRPC odluke kojima se potvrĊuje da su bili nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima na dan 1. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. kao i pravilom 21. decembra 1995. januara 1991. izmeĊu ostalog. godine. su 1992. Ivan DIMOVSKI i Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. 66. Ugovori su potpisani od strane obje ugovorne strane i potvrĊena im je pravovaljanost od strane vojnog pravobranioca. sa drţavom SFRJ – Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu – Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA (u daljnjem tekstu: Stambeni fond bivše JNA). ĉl. skromnih materijalnih prilika. odnosno u predmetu broj CH/03/14962. u ukupnom iznosu od 25. UVOD 61. Federacije Bosne i Hercegovine. Postupak pred domaćim organima 71.10 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. godine. u predmetima br. XI. Miodrag PAJIĆ. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. ĉlan GĊa Valerija GALIĆ. navodeći. godine Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) podnio zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. broj 27/02-23-1418/00 od 15. VIII(2)(c) i VIII(2)(d) Sporazuma. arhivar Razmotrivši gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. februara 1992. jer je poslije 19. 75. Ţelimir JUKA. Imaoci društvene svojine u Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) su bili drţavni organi ili pravna lica. godine. septembra 2003. Podnosilac prijave je dostavio kopije priznanica Vojnog servisa. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. U predmetu broj CH/03/14962 u toku je postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (koja je pravni slijednik CRPC-a. godine. aprila 1992. Podnosilac prijave je sa Stambenim fondom bivše JNA zakljuĉio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 268.200 eura. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluke od 2. i 8. b. Nadalje. broj 84/90). Predmeti se odnose na zahtjeve podnosilaca prijava. broj 3513-1797-4 od 28. CH/02/9138. Mato TADIĆ. CRPC je. godine. za period od podnošenja zahtjeva za povrat predmetnog stana do ulaska u posjed istog. godine nije objavljena promjena statusa podnosioca prijave. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijava. i na tako utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje pravilno primijenio zakon. U predmetima br. Ministarstvo je rješenjem. u toku februara 1992. Podnosioci prijava. MeĊutim. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ĉlanom 1. broj 40-498/84 od 19. februara 1999. u predmetu broj CH/03/14375. CH/02/9138 i CH/03/14375. suprug podnositeljice prijave je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. te da je naredbom Komande II Armije Vojske Jugoslavije. CH/02/9138 i CH/03/14375. koje im je dodijelila JNA. aprila 1984. pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA). decembra 1995. jer je izbjeglo lice bez imovine. Nadleţni organi su osporili njihove zahtjeve za povrat zbog primjene ĉlana 3a. Dobrica AŠANIN protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 70. a. Predmeti postavljaju pitanja u vezi sa ĉl. su. izvršio uplate za otkup predmetnog stana u ukupnom iznosu od 270. maja 1995. odbilo ţalbu podnosioca prijave. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) za povrat posjeda svojih stanova. pravilom 50. JNA je bila jedan takav drţavni organ koji je kontrolisao odreĊeni dio imovine u društvenom vlasništvu. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. godine. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. Ugovori sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Ovim zakonom. Nedim ADEMOVIĆ. Pravila procedure Komisije: X. regulisane stambene potrebe vojnih i Ĉinjenice u pojedinaĉnim predmetima Predmet broj CH/02/9138. broj 3421 od 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. za stan koji se nalazi u ulici Ĉekaluša broj 1/I-5 (raniji naziv: Nemanjina broj 1) u Sarajevu. 73. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. predsjednik Gosp. u mjeseĉnom iznosu od 600 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). ĉlan Gosp. civilnih pripadnika JNA. broj 23/1-372-215/99 od 29. imali su stanarsko pravo na predmetnim stanovima. maja 1995. unaprijeĊen 12. stavom 1(a). podnosioci prijava traţe uknjiţbu prava vlasništva na predmetnim stanovima. U predmetima br. Podnosioci prijava. Sarajevo zakljuĉio ugovor o korištenju stana. U obrazloţenju rješenja je. godine. i januaru 2005. ("Sluţbeni vojni list Vojske Jugoslavije". navedene odluke nikada nisu izvršene. Podnosioci prijava su pokrenuli upravne postupke pred nadleţnim organima za povrat posjeda svojih stanova. Ĉinjenice koje su zajedniĉke u predmetima 65. u postupku koji je prethodio donošenju oţalbenog rješenja. septembra 2003. godine ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. godine. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. . u predmetima br. ĈINJENICE U PREDMETIMA 64. februara 2000. aprila 1992. 3. 1. i 8.614 dinara. da vrate u posjed stanove u Bosni i Hercegovini. donijela odluku. supruge pripadnika bivše JNA. u osnovi. 6. Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FMO) je 13. na zasjedanju Velikog vijeća od 9. U pomenutom rješenju je navedeno da u Sluţbenom vojnom listu Vojske Jugoslavije do 31. U rješenju je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom u smislu ĉlana 3a. Podnosioci prijava su uplatili cjelokupan iznos na ime kupoprodajne cijene predmetnih stanova. b. Uprava je donijela rješenje. u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve). te zbog toga nije bio u mogućnosti da se izlaţe dodatnim materijalnim troškovima. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. Podnosilac prijave je na navedeno rješenje podnio ţalbu Ministarstvu stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. Sporazuma iz 2005. 72. novembra 2005. odluĉujući po zahtjevu podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana. navedeno da je prvostepeni organ. maja 1992. oktobra 2003. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. godine. godine. godine. U predmetu broj CH/02/9138. Prema ugovoru. Predmetni stanovi su bili u društvenom vlasništvu. godine zakljuĉili sa JNA ugovor o kupoprodaji stanova na kojima su imali stanarsko pravo. potpuno i pravilno utvrdio ĉinjeniĉno stanje. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj prijeratni stan. da nije aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije. CH/02/9138 i CH/03/14375. 67.

Predmet broj CH/03/14375. broj 25-31-2306/04 D od 1. 89. decembra 2000. godine. septembra 2003. TakoĊer. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. a. Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 92. Ivan DIMOVSKI protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 85. godine. potvrdom Vojne pošte broj 4227 Ĉaĉak. Podnosilac prijave je 12. sa dijelom 1/1. broj 21-03-06-1546 od 7. januara 2004. Sluţba je 8. odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. Sluţba za stambene poslove je rješenjem.D. godine podnio zahtjev CRPC-u za povrat u posjed predmetnog stana. te da je u momentu donošenja rješenja bio u sluţbi vojske Drţavne Zajednice Srbije i Crne Gore. marta 2003. S. godine otkupili predmetni stan od FMO-a. jer je utvrĊeno da je i nakon 14. za stan koji se nalazi u ulici Marka Marulića broj 17 u Sarajevu. Sluţba je donijela zakljuĉak. navedeno je da je odluĉeno u skladu sa ĉlanom 1. godine podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed Sluţbi za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Sluţba za stambene poslove). Kantonalni sud u Tuzli je presudom. Kantonalna Uprava je. odbio tuţbu podnositeljice prijave. A. broj 0531-833/03. broj 05-31-833/03 od 24. godine ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. B. 77. godine. godine Upravi podnio zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. te da privremenom korisniku. zakljuĉen 28. Podnosilac prijave je 9. za stan koji se nalazi u ulici Rose Hadţivuković broj 14 (raniji naziv: Maršala Tita broj 187) u Tuzli. aprila 2004. 78. godine. o dozvoli izvršenja CRPC odluke. proizilazi da je podnosilac prijave riješio svoje stambeno pitanje dodjelom u zakup trosobnog stana u Beogradu. podnositeljica prijave je podnijela ţalbu na navedeno rješenje Sluţbe za stambene poslove. septembra 2003. s obzirom da. Nakon toga. te da mu pripada pravo na povrat istog. 82. jula 2003. podnosilac prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. b. te predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku. broj 25-31-5563/33 D od 6. februara 1999. FMO je dopisom. godine obratio Upravnoj inspekciji Federacije Bosne i Hercegovine za dostavljanje informacija o postupku ponovnog razmatranja odluke CRPC-a. Postupak pred domaćim organima 86. suprug podnositeljice prijave. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. aprila 2004. broj DnI 25149/2000 od 21. juna 2003. septembra 2003. Federacija Bosne i Hercegovine. Kantonalna uprava je donijela rješenje. 80. kojim je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC. Podnositeljica prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom u Tuzli pokrenula upravni spor. godine nije dobio nikakvo obavještenje o navedenom postupku. godine na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. januara 2005. Podnosilac prijave je 12. odreĊeno da su imenovani duţni u roku od 10 dana od dana konaĉnosti zakljuĉka. Podnosilac prijave je naveo da je predmetni stan sa porodicom napustio u aprilu 1992. Uprava je donijela rješenje. godine donijela zakljuĉak. kojim je odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. novembra 2003. godine. Int. U pomenutom zakljuĉku je navedeno da se predmetni stan vraća na raspolaganje podnosiocu prijave. broj 05-23-2261/03. 79. kao zemljišno-knjiţni vlasnik. kojom je utvrdio da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji-otkupu predmetnog stana. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sluţba) za izvršenje CRPC odluke od 2. 3513-1797-4. Trenutni korisnici predmetnog stana. decembra 2003. Predmet broj CH/03/14962. jer se ne nalazi u posjedu predmetnog stana. Postupak za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu 81. Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. kao vlasniku. novembra 2003. godine pod br. broj P-2466/05-"A" od 29. broj 155/04 od 22. broj 23/04). Podnositeljica prijave je 19. Prema ugovoru. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. a. c.D. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. septembra 2004. godine Općinskom sudu podnio tuţbu protiv FMO za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu. Podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. Prema posljednjim informacijama koje je pribavilo Ministarstvo odbrane Republike Srpske. godine. 94. februara 2004. godine i zakljuĉak Sluţbe od 24. februara 2004. . godine. 94/04 od 24. koji je još u toku. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine".753 dinara. Postupak pred domaćim organima 93. godine FMO-u podnio zahtjev za izdavanje naloga za uknjiţbu prava vlasništva na predmetnom stanu. jula 2005. godine.D. Podnosilac prijave je 30. kojim se prekida postupak u predmetu povrata u posjed predmetnog stana. do donošenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve.V. 2. Podnosilac prijave se 29. marta 2004. kojim se privremeno obustavlja postupak izvršenja CRPC-odluke od 2. CRPC je donijela odluku. broj 12-06/4-23-1775/03 od 15. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. septembra 2003. broj 25-31-5563/03 D od 7. 83. godine sa Stambenim fondom bivše JNA . februara 1980. oktobra 2003. broj 04-03-42/03 od 17. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. broj 0523-2261/03 od 3. Podnosilac prijave je dostavio kopiju uplatnice o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni stana u cijelosti. izmeĊu ostalog. 88. donijela rješenje. kao i dio tuţbenog zahtjeva koji se odnosio na predaju u posjed predmetnog stana.T. decembra 1995. godine. od decembra 2003. juna 2004. Sluţba je donijela zakljuĉak. Istom presudom odbijen je dio tuţbenog zahtjeva kojim je predloţeno da sud donese presudu kojom se FMO obavezuje da trpi da se pravo vlasništva podnosioca prijave na predmetnom stanu uknjiţi. Ministarstvo prostornog ureĊenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prostornog ureĊenja) je rješenjem. godine. juna 2001. 84. na osnovu spiska o rješavanju stambenog pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. Nakon toga. te su se uknjiţili kao vlasnici istog. godine. broj 40-113/80 od 8. Podnosilac prijave je 12. Kantonalna uprava je rješenjem. maja 1992. Podnosilac prijave je na navedenu presudu podnio ţalbu Kantonalnom sudu. kako je naveo. godine. oktobra 2003. septembra 1996. zakljuĉka je odreĊeno da prekid postupka traje dok Općinski sud ne riješi ovo pitanje. broj 05-02/5-23-360/99 od 2. godine. septembra 2003. odbilo ţalbu. broj U. do donošenja odluke drugostepenog organa-Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. Broj 1903-3 od 19. 90. 3. septembra 2003. u ĉinu potpukovnika. podnijeti ovom organu dokaz o pokrenutom postupku kod pomenutog suda. broj 7/838-1. broj 23/6-372-P-4996/98 od 4. dok je taĉkom 3. te upućuju podnosilac prijave i S. marta 2004. postupajući po preporuci OSCE-a od 18. godine. februara 1992. i Direkcija za izgradnju i odrţavanje stambenog fonda JNA. juna 2003. odbila zahtjev kao neosnovan. Podnosilac prijave je 17. godine. potvrĊuje se da je suprug podnositeljice prijave u radnom odnosu u Vojnoj pošti broj 4227 Ĉaĉak. Taĉkom 2. trenutni korisnik predmetnog stana. Sluţba je donijela zakljuĉak. obavijestilo podnosioca prijave da ne ispunjava uslove za uknjiţbu prava vlasništva. Podnosilac prijave je 6. godine i rješenja Zemljišno knjiţnog ureda Općinskog suda. Komisija nema informaciju o tome da li je podnosilac prijave realizovao ovo pravo. Podnosilac prijave je na navedeni zakljuĉak o obustavi izvršenja podnio ţalbu Kantonalnoj upravi. ove Odluke) navela da je podnosilac prijave protiv rješenja Kantonalne Uprave od 7. aprila 1992. utvrĊeno da predmetni stan koristi S. kojim je obustavila postupak izvršenja CRPC odluke do prijema obavijesti CRPC-a o ishodu ponovnog razmatranja navedene odluke. godine. broj 05-31-833/04. Sluţba je 22. godine. U obrazloţenju zakljuĉka je navedeno da je FMO 13. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 261. decembra 1997. broj 501-737-1/1 od 2. godine. godine donijela zakljuĉak. na osnovu ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.Tehniĉkim remontnim zavodom Hadţići zakljuĉio ugovor o kupoprodaji stana. godine podnio zahtjev Sluţbi za upravu za imovinsko-pravne poslove. Odjeljenje Sarajevo su sklopili ugovor o korišćenju stana. oktobra 2003. da kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenu postupak utvrĊivanja prenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. U obrazloţenju zakljuĉka je. Naime. godine. Općinski sud je donio presudu. oktobra 2003. izmeĊu Stambenog fonda bivše JNA i podnosioca prijave. prestaje pravo privremenog korištenja. su 7. 91. U rješenju je navedeno da je muţ podnositeljice prijave ostao u sluţbi u JNA nakon 19. februara 1992. godine. a koje je dostavila tuţena strana. i E. o dozvoli izvršenja CRPC-odluke.D. jula 2000. godine i Smjernica iz zajedniĉkog pisma OHR/OSCE-a od 9. Istog dana. juna 2005. Postupak pred CRPC-om 87. godine (vidi taĉku 41. Tuţena strana Federacija Bosne i Hercegovine je svojim u pisanim zapaţanjima od 10. juna 2004. godine zbog ratnih sukoba. oktobra 2003. godine podnio ţalbu na navedeni zakljuĉak Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna Uprava). godine. donesene poslije 30. godine. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. jula 2004. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. Nakon toga.11 76. kojim je poništila svoje rješenje od 6. FMO je podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPCodluke od 2. Podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu protiv navedene presude Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. jula 2000.

godine. 38/98. Raniji ĉlan 14. 18/99. Federacija Bosne i Hercegovine je. 15/02 i 29/03) (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). augusta 2005. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. aprila 2003. 107. godine. potvrdila da je suprug podnositeljice prijave na dan 1. godine. Zakona. dopisom od 20. januara 2005. Svi upravni. Nosilac stanarskog prava na stan iz stava 1. V. godine. sudski i drugi akti kojima je nosiocu stanarskog prava prestalo stanarsko pravo oglašavaju se ništavim (ĉlan 2. septembra 2003. se bavi pitanjima izbjeglica i raseljenih osoba. Izbjeglicom se ne smatra niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. godine. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. glasi: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. decembra 2003. ovog zakona. godine bio u aktivnoj sluţbi u SSNO – u JNA (tj. godine. 43/99. br. u daljem tekstu: Komisija). decembra 1995. u periodu od 5. i 2. ima pravo na povrat stana u skladu sa Aneksom 7 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. 104. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. ovog ĉlana. Ustava Bosne i Hercegovine. godine odluĉio da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. godine odluĉila da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. politiĉke nezavisnosti i meĊunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. godine i 18. septembra 2005. godine CRPC-u podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed. kao privremenu mjeru. oktobra 1999. u periodu od 26. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu. glasi: (a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadleţnosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta. Prijave su podnesene i registrovane u periodu od 28. aprila 1991. dostavila svoja pisana zapaţanja. nije bio penzionisan) i nije bio drţavljanin SR Bosne i Hercegovine prema evidenciji drţavljana. stav 2). u daljem tekstu: Komisija). a zahtjev podnositeljice prijave za povrat predmetnog stana odbacila zbog nenadleţnosti za odluĉivanje. decembra 2001. Podnositeljica prijave je 6. ili koje su potrebne za oĉuvanje suvereniteta. godine prestaju da vaţe (ĉlan 2. Zakonom o prestanku primjene ukinut je raniji Zakon o napuštenim stanovima. godine. decembra 1995. CRPC je odlukom. aprila 1992. u predmetu broj CH/03/14962. 27/99. godine. Federaciji Bosne i Hercegovine. nosilac stanarskog prava ne smatra se izbjeglicom ako je 30. Federacija Bosne i Hercegovine je u predmetu broj CH/02/9138 dostavila dodatne informacije 14. stanovi koji su proglašeni napuštenim na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. u relevantnom dijelu. Prema Zakonu o prestanku primjene. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. Raniji ĉlan 3a. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odbrane. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. godine i potom je u više navrata dopunjavan i mijenjan. 1. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. aprila 1992. augusta 2005. maja 1992. CRPC je odlukom. Dom je 1. Komisija je. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 97. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. do 7. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. ove Odluke) obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za preispitivanje CRPC-odluke od 2. ovog ĉlana ne smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. stav 3). Ĉlan 3a. marta 2002. stav 3). septembra 2005. XIII. su proslijeĊena podnosiocima prijava. godine. 105. juna do 3. godine dostavili odgovor na zapaţanja tuţene strane. na traţenje Komisije. koji je bio na snazi izmeĊu 4. do 26. st. proslijedila tuţenoj strani.L. zabranu prodaje predmetnog stana i pokretne imovine koja se nalazi u njemu. broj 532-1072-1/1 od 24. aprila 2003. godine. podnosioci prijava su 30. Komisija za imovinske zahtjeve je. podnositeljica prijave je zatraţila da Dom naredi tuţenoj strani. aprila 2003. Komisija do dana donošenja ove Odluke nije zaprimila pisana zapaţanja tuţene strane Bosne i Hercegovine. broj R-532-1072-1/1-90-1470 od 2. Ĉlan 3. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadleţnosti. maja do 14. nadleţni organi vlasti ne mogu dalje donositi odluke kojima se stanovi proglašavaju napuštenim (ĉlan 1. oktobra 1999. oktobra 2005. 103. […]. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. aprila 1999. Federaciji Bosne i Hercegovine. u periodu od 10. godine ostao u aktivnoj sluţbi u bilo kojim oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. jula 2003. godine. septembra 2003. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim. teritorijalnog integriteta. kao privremenu mjeru. godine. jula 2005. koji je bio na snazi izmeĊu 4. godine od Komisije za imovinske zahtjeve traţila dostavu informacija u vezi sa zahtjevom podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. i 2. septembra 2005. juna i 5. godine. 31/01. godine Komisiji dostavila traţene informacije. koji je iz istoga stambenog fonda bivše JNA ili utemeljenih fondova oruţanih snaga drţava nastalih na prostorima bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo koje odgovara tom pravu. U predmetu broj CH/03/14962. Podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. godine. stav 1. u skladu sa podjelom nadleţnosti meĊu institucijama Bosne i Hercegovine. ili ĉlan njegovog porodiĉnog domaćinstva. stavila van snage odluku od 24. 96. godine ostao u sluţbi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oruţanim snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine. decembra 1995. godine i 1. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. u vezi sa stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. septembra do 19. Federacije Bosne i Hercegovine. U predmetu broj CH/02/9138. Aneks VII. godine. stupio je na snagu 4. koji su potpisale Republika Bosna i Hercegovina. ne smatra se izbjeglicom niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine. 12/99. februara 1998. koja je kasnije promijenila naziv u Komisija za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba. godine. stav 2). st. Korisnik predmetnog stana. XII. septembra 2003. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. podnio je zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 24. Bosni i Hercegovini. 98. stav 1).12 b. Nakon izmjena od 28. a kojima raspolaţe Federalno ministarstvo odbrane ĉiji je nosilac stanarskog prava nakon 19. ovog ĉlana. Ipak. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. CH/02/9138 i CH/03/14375. koji je stupio na snagu 1. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 106. Komisija je. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. godine. stvarima koje su predviĊene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma. Osoba koja koristi stan po osnovu poništenog stanarskog prava ili odluke o privremenom korištenju smatraće se privremenim korisnikom (ĉlan 2. 11/98. Komisija je 14. 108. U skladu s ĉlanom VII Aneksa 7 uspostavljena je Nezavisna komisija za raseljene osobe i izbjeglice. jula 2003. godine (vidi taĉku 45. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom. ĉlan 14. i 2. Komisija je. Podnositeljica prijave je Sluţbi za stambene poslove podnijela zahtjev za izvršenje navedene CRPC odluke. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi oblik zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja izvan bivše SFRJ prije 14. odreĊuje sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. koji je stupio na snagu 18. jula 2003. Postupak pred CRPC-om 95. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. Tuţena strana. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. Sva stanarska prava ili ugovori o korištenju koji su zakljuĉeni od 1. Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama. aprila 1998. proslijedila tuţenoj strani. godine. zabranu raspolaganja predmetnim stanom. 99. odreĊivao je sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. Pisana zapaţanja tuţene strane. Aneks VII. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. aprila 1998. prekinut će se do . 6. godine. augusta i 15. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini – Aneks 7. 1. Federacije Bosne i Hercegovine. jula 1999. septembra 2005. Ĉlan 14. 102. akti kojima je dodijeljen stan na privremeno korištenje ostaju na snazi dok se ne ponište u skladu sa Zakonom o prestanku primjene (ĉlan 2. Ustav Bosne i Hercegovine Ĉlan III/5. septembra 2003. 100. podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani. do donošenja odluke po njenoj prijavi. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. ovog ĉlana. 56/01. 101. ili ako je stekao novo stanarsko pravo van teritorije Bosne i Hercegovine. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. U predmetima br. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum.

. Sporazum izmeĊu Bosne i Hercegovine. 11/98.. 18/94 i 33/94). u predmetu broj CH/02/9138. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. godine. br. stav 6). Ĉlan 2. Podnosioci prijava se ţale da im je onemogućen povrat u posjed prijeratnih stanova. 113. 13/94. Tuţitelj moţe u tuţbi traţiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa. kao što je odluĉila u predmetu CH/02/12255. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) su saglasne da će po zahtjevima za ponovno razmatranje odluke Komisije rješavati u skladu sa odredbama pravilnika CRPC-a. se. Vijeću ministara i entitetskim vladama (taĉka V). Po prijemu zahtjeva za ponovno razmatranje Komisija moţe obavijestiti nadleţne organe uprave koji su odgovorni za izvršenje odluke Komisije o podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na svojoj sjednici.10. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana. 27/99. Nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Komisije [. Zahtjevi iz ĉlana 1. . odnosno ukoliko je podnesen u skladu sa Pravilnikom Komisije i to: . Po prijemu zahtjeva iz ĉlana 1. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. podnese odluku Komisije na izvršenje.do 04. . 2005. XIV. odnosno gradskoj sluţbi za upravu nadleţnoj za stambene poslove odnosno imovinsko-pravne poslove. 110. br. 51/00. tuţitelj moţe. Federacija Bosne i Hercegovine. u predmetu broj CH/03/14375.] Ako je traţilac izvršenja podnio kod nadleţnog organa uprave zahtjev za povrat u posjed iste imovine ili stana. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave. Zakona o prestanku primjene. 3/93. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan. godine. 27/02 i 24/03) (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju) reguliše izvršenje odluka CRPC-a. pored postojećeg zahtjeva. ako zakonom kantona nije drugaĉije odreĊeno (u daljem tekstu: nadleţni organ). Zakon o parniĉnom postupku (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. ovog ĉlana. ovog zakona rješavaju se uporedo sa zahtjevima podnesenim nadleţnom organu u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Sluţbene novine Federacije BiH". na njih se neće moći uloţiti ţalba i imat će pravno dejstvo kod nadleţnih organa kao i prethodne odluke Komisije (ĉlan 3. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijet će posebnu odluku o produţenju mandata (taĉka IV). Ĉlan 7. decembra 2003. godine Ĉlan 4.1999. ovog zakona Komisija prenosi opštinskoj. kad tuţitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za ĉinidbu iz istog odnosa ili kad tuţitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tuţbe. 114. br. ovog zakona je 31. 56/01. XV. koje nisu u suprotnosti sa odredbama vaţećih zakona u Bosni i Hercegovine (ĉlan 3. 43/99 i 56/01) odnosno Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana ("Sluţbene novine Federacije BiH". Ukoliko se ukaţe potreba produţenja mandata ĉlanovima Komisije. Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”..do 04. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i ĉlana 83 a.09. 111.do 02.12. ovog ĉlana. ŢALBENI NAVODI 115. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. godine za stanove iz alineje 2. nije pokrenuo upravni spor protiv konaĉnog rješenja Ministarstva kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat predmetnog stana. tuţena strana predlaţe Komisiji da u predmetu podnosioca prijave donese odluku o neprihvatljivosti. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave nije podnio ţalbu na rješenje Uprave od 4. pa prema tome nema nikakvo pravo da vrati u posjed predmetni stan u skladu sa ĉlanom 3a. navodi da je u postupku pred Upravom utvrĊeno da je podnosilac prijave ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine i nakon 14. te ukoliko to lice.do 03. u predmetima br. Ĉlan 3. 11/98.13 donošenja konaĉne odluke Komisije.]. Tuţena strana Bosna i Hercegovina nije dostavlila svoje pisano izjašnjenje o prihvatljivosti i meritumu predmetnih prijava. predviĊa da je pismeni ugovor o prenosu nepokretnosti koji je u potpunosti ili znaĉajnom dijelu izvršen valjan ĉak i ako potpisi ugovornih strana nisu ovjereni kod nadleţnog suda.07. 6/04. Zahtjev za vraćanje u posjed stana smatra se podnesenim u roku ukoliko je podnesen u skladu sa odredbom ĉlana 5. 38/98. Zakon o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". 29/90 i 22/91. 38/78. Bosna i Hercegovina 116. a potpisi ugovaraĉa ovjereni u nadleţnom sudu. Komisija će o svom radu podnositi izvještaj Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. juna 2001. od 7. 32/04 i 32/05). Prema ovoj Odluci. Takva se tuţba moţe podići kad je to posebnim propisima predviĊeno. 42/98. 12. Federacija Bosne i Hercegovine 117. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. U tom smislu.1999. Zakona o o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i to: . Nakon 31. ovog ĉlanka neće se smatrati preinakom tuţbe. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. mandat ĉlanova Komisije traje godinu dana od dana imenovanja. i ĉlana 18 b. [. Krajnji rok za rješavanje zahtjeva iz ĉlana 1. stav 2. izmeĊu ostalog. godine. Zakon o prometu nepokretnosti (“Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine”. CH/02/9138 i CH/03/14375. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu.. Zakona o prometu nepokretnosti predviĊa da ugovor o prenosu nepokretnosti mora biti saĉinjen u pismenom obliku. CH/02/9138 i CH/03/14375 i ostvarenje vlasniĉko-pravnih ovlaštenja na osnovu pravovaljanih ugovora o otkupu predmetnih stanova. istaknuti i tuţbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji.. Stavom 4. donijelo Odluku o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. Odluke Komisije donesene po zahtjevima za ponovno razmatranje će biti konaĉne i obavezujuće.1999. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. br. stav 2). 43/99. "Sluţbeni list Republike Bosne i Hercegovine” br. stav 4. ovog zakona nadleţni organ rješava zahtjeve prema hronološkom redu po kojem su primljeni od strane Komisije. Nadalje. niti je tuţbom pokrenuo upravni spor pred nadleţnim sudom. 112. Ĉlan 9. 22/04 i 28/05) (u daljnjem tekstu: Zakon prenosu nadleţnosti CRPC) Ĉlan 1. 18/99. Tuţena strana. u ukupnom iznosu od 25. Zahtjeve iz ĉlana 1. 43/99. a u predmetima br. godine. decembra 1995. stav 5. Odluka o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije.200 eura. ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Ĉlan 11. Prema ovom Sporazumu. Ovim zakonom reguliše se prenos i rješavanje zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo i zahtjeva za vraćanje u posjed nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljem tekstu: Komisija). br. br. 17/93. nadleţni organ uprave će spojiti postupke za izvršenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zakljuĉak o dozvoli izvršenja u skladu sa ovim ĉlanom. b. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. ODGOVOR TUŢENIH STRANA a. 3/99 i 53/03) Ĉlan 54. 4/89. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. takoĊer. Naime. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. godine za stanove iz ĉlana 2. Ivan Antonov protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 118. ako je sud pred kojim parnica teĉe nadleţan za takav zahtjev.1999. odrţanoj 13. stav 4). 37/01 i 56/01 ). U pogledu ĉinjenica. a u predmetu broj CH/03/14375. naknadno. stav 1. 109. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima. 12/99. 29/98. Po pitanju prihvatljivosti tuţena strana u svojim zapaţanjima predlaţe da prijave budu proglašene neprihvatljivim. istiĉe da kupoprodajni ugovori ne sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma (ĉlan 3. oktobra 2004. strane (Bosna i Hercegovina. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. 21/92. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. tuţena strana.

128. godine u ĉin potpukovnika tehniĉke sluţbe KoV ("Sluţbeni vojni list". nakon što su pokrenuli postupke pred domaćim organima uprave. u predmetu broj CH/02/9138 istiĉe da je iz pisma Ministarstva odbrane Republike Srpske. kojom je suprug podnositeljice prijave. CRPC 2. Stoga. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. Bosna i Hercegovina. godine i ĉlanom 3. MeĊutim. u konkretnom sluĉaju. Zakona o prestanku primjene (u konaĉnoj verziji). Na osnovu ĉlana 6. da je u predmetima br. u konkretnom sluĉaju Federacija Bosne i Hercegovine. decembar 2004. tuţena strana je dostavila naredbu naĉelnika generalštaba Vojske Jugoslavije. postavlja se pitanje ko je preuzeo nadleţnost za rješavanje predmeta koje bivši CRPC nije riješio: Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. . što ne iskljuĉuje primjenu zakona na niţem administrativnom nivou. bez prava domaćih upravnih organa ili sudova da ih preispituju ili ponište.T. TakoĊer.. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. godine). Komisija će nastaviti da radi kako je gore navedeno“. U tom pogledu.. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da domaći organi nisu prekršili navedni ĉlan. Izuzetak su ĉinili sluĉajevi u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je CRPC traţila obustavu. s jedne strane. U sluĉaju ovog drugog. meĊu njima i Federacija Bosne i Hercegovine. 131. konaĉne i obavezujuće. misli se na Zakon o prestanku primjene i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo). godine donijela odluke. upućenog FMO-u. Iako nije taĉno navedeno. ukoliko ona ne riješi ovo pitanje na drugi naĉin. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Bosne i Hercegovine 122. a na osnovu Sporazuma izmeĊu Bosne i Hercegovine. kada ta imovina nije dobrovoljno prodata ili na drugi naĉin prenesena od 1. Pri tome. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. nadalje. 126. maja 2004. CH/02/9138 i CH/03/14375. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. aprila 1992. godine. godine. (c) Komisija će takoĊer odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. podsjeća. decembra 1995. A. Komisija. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da nije prekršila pravo podnosilaca prijava na poštivanje doma. ţalbeni navod je nespojiv ratione personae sa Sporazumom. Isti stav zauzela je i Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti. jer je utvrdila da im. ne pripada pravo na povrat stana jer su ostali u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 14. je postala odgovorna ratione termporis i ratione personae za postupanje po ovim zahtjevima nakon 27. Naime. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije povrijeĊeno. od 31. Komisija. izuzev u pogledu sastava Komisije. U vezi sa ĉlanom 6. u skladu sa ĉlanom 2. broj 19/95). Davanje prednosti jednom sistemu ralizacije zahtjeva za povrat imovine i izbjegavanje paralelnih postupaka je. marta 2005. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini” riješeno je ovo pitanje. br. U pogledu merituma prijava. godine krajnji rok za rješavanje ovih zahtjeva. godine. Komisija podsjeća da je Dom u nekoliko navrata naveo da se tuţena strana. XVI. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene. u dijelu koji je relevantan za predmete podnosilaca prijava. štaviše. s jedne strane. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma. nadleţnost za rješavanje zahtjeva za preispitivanje “prvostepenih“ odluka CRPC-a prenesena je. A. decembra 2003. s druge strane. decembar 2005. Sporazumom je utvrĊeno da je 31. godine. prenosom nadleţnosti na domaće organe. aprila 1992. godine. i 2). CH/00/5481. marta 2003. godine. navodi da pravo podnosilaca prijava iz ĉlana 1. CRPC je osnovana na osnovu Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 7). te ih zbog toga smatra u cijelosti neosnovanim. Komisija zakljuĉuje da ni Aneks 7. pored mogućnosti podnošenja zahtjeva domaćim organima. navedeni Sporazum. 1. od 6. s taĉke gledišta principa pravne sigurnosti. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije.1. Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica duţna je poštovati Aneks 7. Sporazuma iz 2005.J.14 jula 2004. broj 8-03-37-140/04 od 3.. 127. moţe se reći da su odluke CRPC-a imale veći autoritet. “ Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti . decembra 2003. koji su u skladu sa ovim Aneksom (prije svega. stava 3. ne moţe smatrati odgovornom za odluke CRPC-a (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. unaprijeĊen sa danom 13. s obzirom da je tuţena strana svima omogućila povrat stanova. 132. juna 2005. Aneksom 7 je propisano da će CRPC odluĉivati o svakom potraţivanju nepokretne imovine u Bosni i Hercegovini. Sporazuma iz septembra 2003. ĉlan XVI Aneksa 7 je predvidio da će se nakon 31. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijava sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. Komisija je. pozivajući se na ĉlan III/5. U odnosu na predmet broj CH/03/14962. u smislu ĉlana 1/2.. tuţena strana predlaţe da prijave budu odbijene i u meritumu. U vezi s tim. Sistem povrata imovine po Aneksu 7 predstavlja drugi mogući naĉin povrata imovine. 129. Dom je to objasnio na sljedeći naĉin: I na kraju. Tumaĉeći ove odredbe. MeĊutim. godine. CH/02/9138 i CH/03/14375. S druge strane. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima. MIŠLJENJE KOMISIJE C. u sluĉaju obostranog pokretanja postupaka. Prema tome. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. ali pod uvjetima koji su predviĊeni ĉlanom 3a. godine. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. godine. st. Sporazum je 13. Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa ĉlanom 8. ne nameću Drţavi daljnju obavezu u pogledu donošenja odreĊenih zakona ili sliĉnih pravnih akata. vidljivo da je podnosilac riješio svoje stambeno pitanje zakupom trosobnog stana u Beogradu. nadleţna da odluĉuje o ovim prijavama. kada je i stupio na snagu. Prema tome. od Pravila procedure Doma. godine. broj 2-200 od 9. jer je takvo preispitivanje iskljuĉeno Aneksom 7. Prema tome. Tuţena strana. nadalje. jer su odluke donesene u razumnom roku. Što se tiĉe same pravne osnove za odluĉivanje “drţavnog“ organa povodom zahtjeva za povrat imovine. 124. a s druge strane. Prihvatljivost 121. kao neosnovane. Aneks 7 je otvorio mogućnost da se ovo pitanje reguliše onako kako Drţava smatra shodnim i riješio je pitanje odgovornosti (Bosna i Hercegovina). Na osnovu ĉlana 3. navedenog Zakona. Ustava Bosne i Hercegovine. 3022524-1/1 i 501-737-1/1. u potpunosti opravdano. MeĊutim. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. Dom nalazi da se tuţena Strana prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za postupke kojima je CRPC donio svoje odluke. godine CRPC prestala sa radom. Komisija primjećuje da je Aneks 7 potpisan od strane sve tri strane – entiteta i Bosne i Hercegovine (ĉlan XVIII Aneksa 7). a u skladu sa ĉlanom 14. 120. godine izmijenjen tako što je rok za rješavanje zahtjeva pomjeren za 31. “odgovornost za finansiranje i rad Komisije [. Oba sistema su egzistirala paralelno i na dispoziciji svake stranke leţala je odluka da li će pokrenuti jedan ili drugi postupak radi povrata imovine ili. decembra 2003. MeĊutim. morali su se prekinuti do donošenja konaĉne CRPC odluke. maja 2005. Evropske konvencije.. te je stoga tuţena strana predloţila Komisiji da primjenom ĉlana VIII(3)(b) Sporazuma donese odluku o brisanju predmetne prijave. Drţava je duţna finansirati rad Komisije. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti CRPC-a. stava 5. razlika izmeĊu odluka CRPC-a i domaćih organa je u ĉinjenici nemogućnosti njenog preispitivanja od strane Komisije. maja 2004. pa se i ne moţe smatrati odgovornom za taj postupak. niti drugi pravni akti. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. Tihomir Aleksić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. prenos nadleţnosti uslijedio je na osnovu taĉke a) ĉlana III/5. treba istaći da je 31. “Sporazumom izmeĊu Bosne i Hercegovine. tuţena strana je u zapaţanjima navela da nema uticaj na odluĉivanje CRPCa. Dom nalazi da su se Strane potpisnice Aneksa 7. 125. kojim su dostavljeni podaci o rješavanju stambenih pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. sloţile da će CRPC samostalno donijeti svoja pravila i da neće postojati preispitivanje odluka CRPC-a od strane organa Federacije Bosne i Hercegovine. jer prenos nadleţnosti sa meĊunarodnog tijela na domaće odnosio se samo na prenos u institucionalnom smislu. 119.] prenijeti na Vladu Bosne i Hercegovine osim ako se strane ne dogovore drugaĉije. oktobra 1995. prvi dio reĉenice – prenos nadleţnosti uz saglasnost entiteta i Drţave. Evropske konvencije.. stipulisao je Bosnu i Hercegovinu kao odgovornu za rad Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (ĉlan 1. a nerješavanjem svih podnijetih zahtjeva za preispitivanje već donesenih odluka CRPC-a. TakoĊe. na Komisiju za imovinske zahtjeve. pokrenuli postupke pred CRPC-om za vraćanje predmetnih stanova u posjed. a podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred upravnim organima. Sporazuma. Sporazum je potpisan 27. tuţena Strana se prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za propust da obezbjedi preispitivanje odluka CRPC-a od strane nezavisnog i nepristrasnog suda. Sluţba . ili koja je oĉigledno neosnovana. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe". godine. godine). U pogledu zahtjeva za kompenzaciju u predmetima br. Komisija zapaţa da su podnosioci prijava. oba u isto vrijeme. 123. CH/01/7728. Tuţena strana. S obzirom da Dom o njima nije odluĉio do 31. septembra 2003. 130. koje regulišu odnos izmeĊu “domaćeg“ i meĊunarodnog mehanizma povrata imovine. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: . Da ne bi došlo do pravne praznine ukidanjem CRPCsistema. tuţena strana istiĉe da podnosioci prijava nisu niĉim potkrijepili svoje zahtjeve. jer su. takoĊer. V. septembrom 1995. Komisija podsjeća da su prijave podnesene Domu u skladu sa Sporazumom.

te da im pripada pravo na povrat istih. A. Komisija zakljuĉuje da pokretanje sudskog spora prema ĉlanu 54. i 23. Sluţba je 22. godine donijela odluku. kojim je zahtjev podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana odbila kao neosnovan. godine). pomjeren na 31. jula 2005. Federacija Bosne i Hercegovine je uloţila prigovor na prihvatljivost prijava na osnovu toga što podnosioci prijava nisu iscrpili domaće pravne lijekove. Prema tome. godine. koju preuzima Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. Kuruzović i M. – decembar 1997. 142.c. aprila 1992. taĉka 20). Blentić protiv Republike Srpske. i dalje. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za povrat stanova u posjed u postupcima pred domaćim organima 137. 140. Komisija smatra da teret pokretanja postupka radi utvrĊivanja valjanosti ugovora treba pasti na stranu koja ga ţeli osporiti. ili autentiĉnost nekog dokumenta. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine). kojom je potvrdila da je suprug podnositeljice prijave bio savjestan posjednik predmetnog stana na dan 1. br. stavila van snage odluku od 24. imaju priliku da u ovom postupku. da li je prijava u biti ista kao i stvar koju su Dom/Komisija već ispitali. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. novembra 1997. godine). odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. bez da dostavi “nove dokaze ili navode o novim dokazima koje CRPC nije razmatrala“.2. Prema tome. juna 2001. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe.Č. CH/98/1177. U predmetu broj CH/03/14375.b. po ţalbi podnosioca prijave podnesenoj na presudu Općinskog suda. godine). . CH/96/17. CH/98/1160. ako one postoje (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. U protivnom. broj R532-1072-1/1-90-1470 od 2. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za priznavanje prava vlasništva u predmetima br. taĉka 6). Komisija podsjeća da je. Komisija podsjeća da je Zakon o prenosu nadleţnosti CRPC-a izmijenjen tako što je krajnji rok za rješavanje po zahtjevima podnesenim CRPC-u. s obzirom na pomenuto produţenje roka. broj 27/0223-1418/00 od 15. MeĊutim. Komisija zapaţa da je u navedenom predmetu u toku postupak pred Kantonalnim sudom. Ugovor. A. MeĊutim. Komisija je nastavila sa istim pristupom ovom pravnom lijeku (vidi. taĉka 59. godine. septembra 2003. podnosilac prijave pokrenuo postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora (vidi taĉku 22. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe. Komisija zakljuĉuje da je prijava podnositeljice prijave. godine. posjeduje kupoprodajni ugovor koji je pravovaljan. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. od 7. prema bivšem Zakonu o parniĉnom postupku) djelotvoran domaći pravni lijek koji se mora iscrpiti u sluĉaju kada podnosilac prijave nema u posjedu kupoprodajni ugovor. odluĉuje da ovaj dio prijava proglasi neprihvatljivim. broj 25/01. kojom je odbijena njena tuţba. pa prema tome nije ni došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. odnosno 8. preispitivanje pravne i ĉinjeniĉne ispravnosti donesene odluke. Dakle. kojim je odbijena njegova ţalba. stav 1. na primjer. postupci izvršenja su obustavljeni. broj 23/6-372-P4996/98 od 4. ĉlan 235. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. pravni lijekovi će se smatrati nedostupnim i nedjelotvornim (vidi. godine. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. od 9. Uprava je donijela rješenje. podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. ili koja je oĉigledno neosnovana. Federacija Bosne i Hercegovine. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. 145. Nadalje. 133. organi tuţene strane. Komisija podsjeća da je u predmetu broj CH/02/9138. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava". taĉka 6. Komisija zapaţa da podnosilac prijave posjeduje kupoprodajni ugovor. kao i liĉne okolnosti podnosilaca prijava (ibid). jula 2004. godine. od 23. septembra 2004. CH/98/1264. broj 532-1072-1/1. osim ukoliko se isti nije pokazao uspješnim i nije rezultirao ponavljanjem postupka. sa uputom na daljnju jurisprudenciju bivše Evropske komisije za ljudska prava. juna 2000. AP 343/04. 143. godine. maja 2003. na primjer. Zakona o parniĉnom postupku (ĉlan 172. CH/98/1366. juna 2001. septembra 2003. 138. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. Komisija smatra da podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred domaćim organima. Odluke o prihvatljivosti i meritumu januar – juni 2000. MeĊutim. a podnosilac prijave je dostavio dokaz da je isplatio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene. godine. Odluku o prihvatljivosti. nego se mora utvrditi da je vlasnik na osnovu koraka koje je preduzeo u otkupu stana tokom 1991. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. Dom je ustanovio da postojanje pravnih lijekova mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji nego i u praksi. broj P-2466/05 – "A" od 29. septembra 2003. aprila 2003. A. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. ove Odluke). odnosno Komisiji za imovinske zahtjeve. Komisija. taĉka 1. od 16. MeĊutim. takoĊe. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome. godine. od 29. koji uopće nema razloga da sumnja u pravovaljanost ugovora koji posjeduje.2. januara 2004. (b) što je stvar već riješena. odnosno 8. Pajagić. 134. Prema tome. broj U 94/04 od 24.15 je 22.P protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija će. jula 2004. S obzirom na navedeno Komisija zakljuĉuje da su prijave oĉigledno neosnovane u dijelu u kojem su podnesene protiv Bosne i Hercegovine. septembra 2003. aprila 2003. odluĉujući meritorno po zahtjevu podnositeljice prijave. od 29. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1. godine. na primjer. niti se Komisiji tako ĉini. Prihvatljivost prijava br. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. pravovaljan ugovor. stav 1. godine donijela odluke. decembar 2005. Prema sudskoj praksi organa Evropske konvencije. koji je u svim aspektima. otklone eventualnu povredu njenih prava. Odluke o prihvatljivosti i meritumu mart 1996. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova se mora fleksibilno primjenjivati i podnosiocima prijava se moraju uzeti u obzir posebne okolnosti. Podnosioci prijava se ţale da nisu u mogućnosti da vrate u posjed svoje prijeratne stanove. CH/02/9138 i CH/03/14375 141. od 5. Nakon toga. od 22. sadrţi peĉat nadleţne poreske sluţbe. jer nije pokrenuo sudski postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora. U pogledu zahtjeva za ponovno razmatranje. CRPC 2. godine. inter alia. u navedenim predmetima. Nadalje. godine. godine. koji utvrdi Komisija . jula 2004. 139. U 22/00.2. MeĊutim. U takvim predmetima Komisija smatra razumnim da oĉekuje da podnosioci prijave moraju podnijeti teret pokretanja sudskog spora radi utvrĊivanja postojanja ugovornog odnosa ili bilo kog ugovornog prava. godine (vidi. Blagojević protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija istiĉe da ovaj pravni lijek ne omogućava njegovom podnosiocu. Potpisale su ga sve strane. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". januara 2005. u ovom dijelu. godine. još u toku postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve. odluĉujući po zahtjevu trenutnog korisnika predmetnog stana. U predmetu broj CH/03/14375. CH/99/1921. Zakona o parniĉnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ili ĉlan 42. podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje navedene odluke. ovakav pravni lijek ima veliku sliĉnost sa zahtjevima za ponavljanje postupka (vidi. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. septembra 2003. U predmetu broj CH/03/14962. Komisija zapaţa da je prijava broj CH/02/9138 u ovom dijelu preuranjena. zbog toga. S obzirom da podnosilac prijave. marta 2000. Nije dovoljno da odreĊeni pravni lijekovi formalno postoje. 136.2. takoĊer. obzirom da je zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke prihvaćen. godine obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. Podnosioci prijava nisu dokazali da ovi pravni lijekovi nisu djelotvorni. preuranjena zbog toga što je. Prema tome.a. Bosne i Hercegovine. septembra 2005. Komisija podsjeća da u predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. godine). 144. CH/02/9138 i CH/03/14375 u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijava o neizvršenju CRPC odluka 146. godine. ugovor ukljuĉuje otkupnu cijenu i uslove plaćanja. jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. godine. u ovom sluĉaju je došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. godine. CRPC je odlukom. Ovakav stav zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine (vidi odluke AP 532/04. septembra 2004. taĉka 6. godine. Komisija podsjeća da je ranije Dom utvrdio da je ĉlan 54. V. zahtjevi za ponavljanje postupka ne mogu se smatrati djelotvornim pravnim lijekom. i 1992. kao i praksi Doma. nego je potrebno realno sagledati opći pravni i politiĉki kontekst u kome se koriste ti pravni lijekovi. A. podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu na presudu Kantonalnog suda. Dakle. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. CRPC je 24. taĉka 19. u predmetu broj CH703/14962. tvrdi da podnosilac prijave nije iscrpio domaće pravne lijekove koji su mu dostupni u vezi s uknjiţbom prava vlasništva na stanu. septembra 2003. Komisija zapaţa da u predmetnim sluĉajevima nema odluka o ponavljanju postupka. Zakona o parniĉnom postupku nije domaći pravni lijek koji podnosilac prijave mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma. AP 193/04. kako se zahtijeva ĉlanom VIII(2)(a) Sporazuma. Komisija potvrĊuje da Zakon o parniĉnom postupku predviĊa pravni lijek kojim se utvrĊuje postojanje ili nepostojanje nekog prava. a ne na nosioca ugovora. na primjer. u predmetu broj CH/03/14375. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Federacije Bosne i Hercegovine 135. Odluku o prihvatljivosti. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. aprila 1992.

ako se pravosnaţno utvrdi graĊansko pravo. u odluci CH/96/17. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva). nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju po zakonima Entiteta. Mahmutbegović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. 7 godina. decembra 2003. primjećuje da predmet ovih prijava nije parniĉni postupak. Komisija zakljuĉuje da se pravo na praviĉan postupak moţe garantovati samo pri utvrĊivanju neĉijih graĊanskih prava. Komisija proglašava prijavu broj CH/03/14962 neprihvatljivom. taĉka 35) Dom je našao . Prema tome. godine donijela odluke. godine. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed oštećenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. zbog preuranjenosti. MeĊutim. Prema tome prijava je ratione personae prihvatljiva protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija smatra da bi bilo iluzorno oĉekivati da podnosilac prijave i u ovom postupku iscrpi sve pravne lijekove. 162. podnosilac prijave je pokrenuo postupak za povrat stana prije cca. Serija A. januara 2005. CH/02/9138 i CH/03/14375 prihvatljive. od 17. U 107/03. godine. U pogledu zahtjeva za naknadu materijalne štete. Komisija istiĉe da ĉinjenica da postupak nije okonĉan. Stoga. Da bi se odreĊena prijava razmatrala u okviru ĉlana 6. Komisija. Ĉlan 6. septembra 2003. godine. Evropske konvencije. prije svega. marta 2000. Komisija istiĉe da je odlukama CRPC utvrĊeno imovinsko pravo podnosilaca prijava. Evropske konvencije. izvršnom postupku. godine. Kao što je već naglašeno. tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. D. Naime. Pravo pristupa sudu ne znaĉi samo formalni pristup sudu. Prema tome. to pravo ima karakter iluzornog prava (op. stavu 1. u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su drţave ugovornice preuzele kada su ratifikovale Evropsku konvenciju. 159. s jedne strane. Nadalje. u dijelu u kojem je podnesna protiv Bosne i Hercegovine. što je potvrĊeno dugogodišnjom praksom sudskih organa u Bosni i Hercegovini.16 godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. Evropske konvencije. 160. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. meĊutim zapaţa da se u konkretnim sluĉajevima radi o postupku izvršenja. naglašava. u dijelu u kojem se odnose na postupak za povrat stanova pred domaćim organima. AP-288/03. glasi: 3.T. godine. jula 2004. CH/99/1972. broj 18. kao njihovo graĊansko pravo. da predmetni sluĉaj povlaĉi pitanje "odluĉivanja o graĊanskim pravima i obavezama". takoĊer. u dijelu u kojem se odnose na neizvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. Serija A. Dobio je meritornu odluku u svoju korist. taĉka 14). To bi bio pretjeran teret za podnosioca prijave. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. Komisija. stava 1. to graĊansko pravo ne moţe zaţivjeti. MeĊutim. godine. u Sarajevu. To će biti sluĉaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku ili ako neopravdanost neizvršenja povlaĉi ponovnu povredu tog graĊanskog prava. a ne o postupku u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. jula 2004. zbog preuranjenosti. 163. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. A. Nadalje. najprije.2. MeĊutim. zbog preuranjenosti. od 7. Komisija zakljuĉuje da je ratione materiae nadleţna da razmatra ove navode podnosilaca prijava. 6.1. odnosno zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova. prema stanju spisa. Evropske konvencije (op. Komisija istiĉe da je Zakonom o izvršenju predviĊeno da CRPC odluke izvršavaju upravni organi nadleţni za stambene poslove u općini u kojoj se nalazi stan na kojem postoji stanarsko pravo.200 eura. Dakle. cit. CH/02/9138 i CH/03/14375 u vezi sa zahtjevima za naknadu materijalne štete 150. od 18. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. ako u naknadnom. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. U protivnom. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. Sluţba je 3. djelotvoran postupak prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza bi bio iluzoran. on mora obavljati svoju funkciju na zakonit i djelotvoran naĉin. Komisija. utvrĊeno je pravo na imovinu podnosilaca prijava. broj 21/00). taĉka 27).d. taĉka 27). st. 148. da je pravo pristupa sudu elemenat inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. U 3/99. odnosno. što nije izvršni postupak. Evropske konvencije podrazumijeva. u ukupnom iznosu od 25. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. od 19. 302-2524-1/1 i 501737-1/1. mora biti posmatrano kao integralni dio "suĊenja“ u smislu ĉlana 6. te da im pripada pravo na povrat istih. tumaĉiti ĉlan 6. Ipak. prema ĉlanu I Sporazuma. cit. septembra 2003. 149. koji je naveo da u sluĉaju neizvršenja bilo kojeg pravosnaţno utvrĊenog graĊanskog prava. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC-odluka. od 9. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neprihvatljivi zbog preuranjenosti. nakon što je njegova ţalba odbijena. odnosno 8. jer podnosioci prijava nisu utuţili ovu štetu u redovnom parniĉnom postupku. Obaveza obezbjeĊivanja efikasnog prava na pristup nadleţnim organima spada u kategoriju duţnosti. 147. Nadalje. 151. Evropske konvencije. podsjeća i na niz odluka Doma. CH/03/14010. Sluţba je 22. 158. Komisija proglašava prijave neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. odnosno neizvršenja navedenih odluka. Komisija se zadovoljava navodima podnosilaca prijave da ove odluke. 161. MeĊutim. a u predmetu broj CH/02/9138 i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za priznavanje prava vlasništva. U tom smislu. 156. maja 1974. preko 25 mjeseci nisu izvršene i da ovo neizvršavanje mora biti meritorno ispitano. Airey protiv Irske. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". još uvijek u toku. tj. Prihvatljivost prijava br. godine. Zakljuĉak u pogledu prihvatiljivosti 152. jula 2003. godine. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. Pravo na pristup sudu iz ĉlana 6. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. vodilo bi. već efikasan pristup sudu. da nije u njenoj nadleţnosti da meritorno razmatra odluke CRPC. graĊanskom postupku. Evropske konvencije i ĉlana 1. odnosno 8. stava 1. izvršenje CRPC odluke je u nadleţnosti organa tuţene strane Federacije Bosne i Hercegovine. stav 25). 7. Komisija. negira se pravo na pristup sudu. Komisija. novembra 2004. jer se ova tuţena strana ne moţe smatrati odgovornom. aprila 1992. koju donese bilo koji sud (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Meritum (u odnosu na prijave br. u relevantnom dijelu. Ĉlan 6. potrebno je. Evropske konvencije. te je. CH/02/9138 i CH703/14375) 155. Naime. S obzirom da se predmetni stan nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. nadalje. Komisija zapaţa da je CRPC-odlukama utvrĊeno da podnosiocima prijava pripada pravo na povrat predmetnih stanova. kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava. svako ima pravo na praviĉno suĊenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim. koju donese bilo koji sud. Komisija proglašava prijave br. sigurno. podsjeća da je. CRPC 2. Komisija zakljuĉuje da predmetne prijave moraju biti ispitane u pogledu ĉl. donijela zakljuĉke kojima su postupci izvršenja obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjeve za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. br. Komisija proglašava prijave br. već izvršni postupak. postupci izvršenja su obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. široke proceduralne garancije i zahtjev za hitni i javni postupak (neobjavljena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. broj 32. kao oĉigledno neosnovane. protiv Republike Srpske. ta prava su utvrĊena u prethodnom. i 21). U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. zakonom ustanovljenim sudom. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. pravo pristupa sudu traje sve dok se ne realizira utvrĊeno graĊansko pravo. u predmetu broj CH/03/14375. Prema ĉlanu XI Sporazuma. godine. u skladu sa svojom ranijom praksom. u navedenim predmetima. Prema tome. Da bi nadleţni organ bio efikasan. M. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. a nadleţni organ neće da ga izvrši. Komisija zakljuĉuje da su prijave br. Evropske konvencije 157. Komisija naglašava da izvršni postupak. zapaţa da je podnosilac prijave u predmetu broj CH/02/9138 podnio ţalbu na zakljuĉak Sluţbe o obustavi izvršenja. pravo na praviĉan postupak u postupku utvrĊivanja graĊanskog prava bi postalo bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. 34-36). ne odreĊuju graĊanska prava i slobode utvrĊene Evropskom konvencijom (vidi Odluku o prihvatljivosti Komisije za ljudska prava. uprkos ĉinjenici da su konaĉne i obavezujuće. Prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kriviĉne optuţbe protiv njega. cit. kao da se tiĉe iskljuĉivo voĊenja postupka. godine. pozitivne obaveze drţave (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. u dijelu u kojem su podnesne protiv Bosne i Hercegovine. kao njihovo graĊansko pravo. ne sprjeĉava Komisiju da u konkretnom sluĉaju razmatra navodnu povredu prava podnosioca prijave (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava. septembra 2003. Komisija. godine. Naime. tj. stav 1. u principu. koji je. iako se u konkretnim sluĉajevima radi o izvršnom postupku. Evropske konvencije primjenjuju i u sluĉaju neizvršenja konaĉne i obavezujuće odluke. Blentić protiv Republike Srpske (op. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka.1. Komisija podrţava i stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim problemom. Na primjer. od 3. A. izvršenje presude. taĉ. B. Neizvršenje ove konaĉne i obavezujuće odluke postavlja ozbiljna pitanja u pogledu ĉlana 6. i 8. oktobra 1979. nadalje. 153. septembra 2003. Na taj naĉin. Komisija će najprije ispitati navode u pogledu povrede ĉlana 6. koje se tiĉu nepoštivanja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. istiĉe da se procesne garancije iz ĉlana 6. 154. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. Nema sumnje.

godine) Ombudsman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. juna 2003. Komisija zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijava na praviĉan postupak koje štiti ĉlan 6. Komisija ne moţe prihvatiti Odluku Vlade Federacije Bosne i Herceovine. Evropske konvencije. a ĉini i sastavni dio pojma "nezavisan sud" (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava. Komisija podsjeća i na praksu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Ombudsman za ljudska prava). izvršnu i zakonodavnu i principa vladavine prava. stava 1. Evropske konvencije. Bentehem protiv Holandije. nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje CRPC odluke. a to kontroliše sudska vlast. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. oblikuje i stvara nove pravne i ĉinjeniĉne odnose. Vlada se aribtrarno pozvala na svoju “diskrecionu moć“ da donosi lex specialis opći akt o izvršenju CRPC-odluka. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je. stava 1. smatra shodnim da naredi izvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. aprila 1994. prije svega. kada Vlada donosi odreĊene odluke. od 23. onemogućava njihovo izvršenje. kao i u upravnim stvarima iz nadleţnosti kantonaţupanije koje su zakonom kantona-ţupanije prenesene na federalne organe uprave. Na liniji ovog objašnjenja. PRAVNI LIJEKOVI 174. S druge strane. Ustava Bosne i Hercegovine i sa pravom na praviĉno suĊenje iz ĉlana II/3. u predmetu A. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgraĊena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnaţnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na praviĉno suĊenje. stava 1. prije svega. Nadalje. Milovan Smiljanić i Milan Maričić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u pomenutoj odluci ukazao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava. godine) Ombusman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. stav 1. Komisija napominje da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. broj 155/04 od 22. u principu. povrijedila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak u smislu ĉlana 6. od 24. Komisija istiĉe da je ĉlanom 14. Evropske konvencije. istog Zakona odreĊeno je da. te da naredi tuţenoj strani da u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke uvede podnosioce prijava u posjed predmetnih stanova. odnosno gradske i opšinske sluţbe za upravu. Ustava Bosne i Hercegovine. budući da se na taj naĉin "sudska funkcija podĉinjava izvršnoj vlasti" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. dodjeljuje nadleţnosti raznim organima i nosiocima vlasti. u postupak izvršenja konaĉne i obavezujuće odluke CRPC-a.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. a u cilju ispunjavanja javnih interesa. uţiva odreĊeni prostor. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. Izvještaji od 24. Komisija ne smatra potrebnim da ispita prijave u vezi sa ĉlanom 8. Izvještaji od 13. oktobra 2005. od 5. na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. Evropske konvencije. taĉka 16). oktobra 1985. Komisija. check and balance).000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade za nematerijalnu štetu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove Odluke. Zakona o izvršenju predviĊeno je da CRPCodluke postaju konaĉne danom njihovog donošenja. S druge strane. već i na sekundarne odnose. Evropske konvencije. a ĉlanom 11. Evropske konvencije u sebi sadrţi i princip da niko izvan sudske vlasti ne moţe mijenjati ili suspendovati od izvršenja obavezujuće sudske odluke na štetu pojedinca. u javnom interesu i proporcionalno individualnim interesima. broj 23/04) u smislu njene kompatibilnosti sa pravima iz Sporazuma. ne smatra "nezavisnim" ukoliko traţi i prihvata obavezujuća mišljenja izvršne vlasti. Komisija zakljuĉuje da se ova Odluka direktno miješa u “pravo na pristup sudu“. Vlada nema pravo da nameće zakone umjesto zakonodavne vlasti. biti zakonito. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1 od 2. takoĊer. Tako. moguće. br. tzv. donosi zakone. CH/02/9178 i CH/03/13628. aprila 1999. te ĉlanom 1. septembra 2003. Evropske konvencije. S druge strane. godine. godine. Uzimajući ovo u obzir. te da se "sud" u smislu ĉlana 6. br. Evropske konvencije. CH/02/9138 i CH/03/14375. jer se licima. koji reguliše samo pitanje forme akta. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet (B) 746/97. Serija A. koja imaju konaĉnu i obavezuću odluku CRPCa. postupke. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banja Luke da izvrši konaĉnu i obavezujuću odluku. “slobodno polje procjene“. godine. podsjeća da je u nekim predmetima CRPC upozoravala nadleţne organe uprave da im ĉinjenica da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje odluke ne daje pravo da obustave postupak izvršenja te odluke (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava. broj 288. Evropske konvencije. na nezakonit naĉin u smislu ĉlana 6. izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave“. Evropske konvencije zbog ĉinjenice da "vlasti nisu. u svojoj odluci AP-703/04 (od 23. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96. godine. što je ona u predmetnom sluĉaju uradila. u predmetima br. godine).17 povredu prava na praviĉno suĊenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke“. Zakona o upravnom postupku tog Entiteta (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. kako trebaju da se regulišu odreĊeni odnosi ili odrede ciljni programi (planiranje razvoja grada. Nadalje. Evropske konvencije. stav 2. propisanog ĉlanom I/2. na osnovu zakona. 170. godine. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. stav 2. a on stipuliše obavezu izvršne vlasti da se ograniĉava “zakonom“ u smislu principa legaliteta. od 19. donesene poslije 30. Beaumartin protiv Francuske. U vezi za zakonitošću miješanja. principijelno. u svom organizatornom dijelu. itd). u predmetu B. a uzimajući u obzir i zakljuĉak o djelotvornosti zahtjeva za ponovno razmatranje CRPC odluke (vidi taĉku 72. jer je to povreda principa podjele vlasti u drţavi na sudsku. unutar kojeg ima pravo da odredi. kao izvršni organ. u donošenju predmetne odluke. Serija A. koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca ţalbe“. jer bi to bilo u suprotnosti sa naĉelom vladavine prava iz ĉlana I/2. u sliĉnim predmetima. Na ovo ne utiĉe ni ĉinjenica da izvršna vlast. 8/95 i 19/03). stava 1. stava 1. ovi organi funkcionišu na osnovu principa meĊusobne “kontrole i balansa“ (eng. Tako. a u vezi sa pravilom 58. 167. jer se ovom Odlukom grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. štaviše. što ukljuĉuje i pojam “ustavno“. u predmetima br. Ova odredba daje pravo organima uprave da donose upravne akte i odluĉuju u prvom stpenu u odreĊenim oblastim. Osim toga. zakljuĉuje da je neizvršenjem konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak prema ĉlanu 6. aprila 2004. Prema tome. nema pravo da se miješa u zakonodavstvo i sudstvo na naĉin na koji je ona uĉinila. 1/94. osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne-ţupanijske organe uprave. 168. 175. 171. zaštita od elementarnih nepogoda. Komisija napominje da je miješanje u pravo na pristup sudu. jer to mora da bude u skladu sa zakonom. stava 1. TakoĊer. i Van de Hurk protiv Holandije. 173. Komisija napominje da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine mora da sprovodi zakone i odluĉuje unutar ovlasti koje joj je dao zakonodavac. godine. Ova odredba glasi: Federalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuĉive nadleţnosti Federacije. stav 45). 2/98 i 48/99). tj. a. Komisija. naveo da "pravo na pristup sudu" iz ĉlana 6. u sluĉaju da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje. razlika izmeĊu izvršne i sudske vlasti leţi upravo u ĉinjenici da sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ u vezi s neĉim što je bilo. pozvala na ĉlan 19. prema kojoj je ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka upravo ono što predstavlja osnovnu karakteristiku "suda" u smislu ĉlana 6. B. Vlada se pozvala na ĉlan 19. novembra 1994. pobliţe odreĊeno ovom odredbom. Serija A. Evropske konvencije. ali ono mora. jasno je da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine umiješala. a izvršna i upravna vlast su samo sredstvo za instrumentalizaciju zakona. Nadalje. ĉlanom 2. stavu 1. broj 296-B. TakoĊer. ne moţe donositi zakone kojima će onemogućiti izvršenje pravosnaţnih sudskih odluka. te novĉanu naknadu. i zajedniĉke nadleţnosti Federacije i kantona-ţupanije koje su federalnim zakonom stavljene u nadleţnost tih organa. ove Odluke). Naime. u javnom interesu. zbog svega navedenog. 176. Komisija. O. Zakona o prestanku primjene propisano da su CRPC-odluke konaĉne i obavezujuće. Zakone izvršava izvršna i upravna vlasti. 164. zbog toga. Zakljuĉak o meritumu 172. zakonodavac. broj 288. dok izvršna i upravna vlast gleda u budućnost. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. Ustav Bosne i Hercegovine. U svjetlu svog gornjeg zakljuĉka u vezi sa meritornom odlukom u vezi ĉlana 6. marta 2005. stav 38). te da im isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na ovaj dosuĊeni iznos ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma . stav 45. Komisija smatra da Vlada. Prema tome. 169. više od dvije godine. ovom Odlukom je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC-a. sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ o tome šta je “pravno“. D.3. CH/02/9138 i CH/03/14375. ĉlana 6. do donošenja odluke drugostepenog organa – Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. 166. i zakonodavac ima ograniĉene ovlasti u smislu miješanja u sudsku vlast (suspendovanje izvršenja konaĉnih odluka). br. Prema tome. XVII. na osnovu zakonskih ovlasti. 165. Komisija nalaţe tuţenoj strani da. marta 1999. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. te. Iz ove odredbe jasno proizilazi da Vlada nema pravo da “zakonodavno“ reguliše pitanje izvršenja CRPC-odluka. te je istakao da drţava. Tu dolazimo do srţi principa vladavine prava. Ovi zakoni ne odnose se samo na primarne pravne odnose (materijalno-pravni odnosi). Ustavni sud Bosne i Hercegovine je.

8. broj 23/04). u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". CH/02/9138 i CH/03/14375. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. provoditi odluke Komisije. jer je navedena odluka protivna ĉlanu 6. da je u predmetima br. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da stavi van snage Odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. CH/02/9138 i CH/03/14375 prekršeno pravo podnosilaca prijava na praviĉno suĊenje prema ĉlanu 6. jednoglasno. da prijave br. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 8. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. predstavlja kriviĉno djelo. jednoglasno. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke. u predmetima br. Komisija odluĉuje. podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuĊen u prethodnom zakljuĉku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa nareĊenog u ovoj Odluci. Komisija smatra neophodnim da Federacija Bosne i Hercegovine stavi van snage Odluku Vlade. 3. ZAKLJUĈAK 179. U sluĉaju nepostupanja. 11. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. XVIII. 1. kako je to naznaĉeno u odluci. 177. u skladu sa ĉlanom 239. broj 23/04). da prijavu broj CH/02/9138 proglasi neprihvatljivom protiv Federacije Bosne i Hercegovine. jednoglasno. Evropske konvencije. tuţena strana. 13. broj 155/04 od 22. u dijelu koji se odnosi na zahtjeve za naknadu materijalne štete. septembra 2003. u dijelu koji se odnosi na postupke po zahtjevima za povrat stanova pred domaćim organima. stavu 1. kao oĉigledno neosnovane. da nije potrebno ispitivati prijave br. br. da prijavu broj CH/03/14962 proglasi neprihvatljivom. Evropske konvencije. 10. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. duţni su. da nije potrebno ispitivati prijave br. 4. CH/02/9138 i CH/03/14375. jednoglasno. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim. U datim rokovima. da prijave proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija. 10. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. 12. u dijelu koji se odnosi na zahtjev za upis prava vlasništva. do 13. 2. 6.18 pune isplate. i 14. broj 155/04 od 22. da ostatak prijava br. jednoglasno. 7. jednoglasno. stavu 1. ĉime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila ĉlan I Sporazuma. u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 9. na kraju. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. ove Odluke dostavi informaciju o preduzetim mjerama po pravnim lijekovima. a iz razloga što grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. da prijave br. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. najkasnije u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvrši konaĉne i obavezujuće CRPC-odluke. tako što će podnosioce prijava vratiti u posjed predmetnih stanova. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. jednoglasno. jednoglasno. kao preuranjenu. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. jednoglasno. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da Komisiji u roku od mjesec dana od isteka rokova iz zakljuĉaka br. jednoglasno. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 1. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. jednoglasno. u predmetima br. aprila 2004. Iz ovih razloga. jednoglasno. jednoglasno. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". Evropske konvencije. Pravila procedure Komisije. aprila 2004. u smislu prava na pristup sudu. 5. jednoglasno. godine. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi prihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. 178. (potpisao) Nedim Ademović (potpisao) Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . 302-2524-1/1 i 501737-1/1 od 2. Konaĉno.

u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". 2. juna 2007. godine. novembra 2004. jula 2001. XXII. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. 29/80. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine. kao prodavac. 60. i 27 drugih protiv REPUBLIKE SRPSKE Ustavni sud Bosne i Hercegovine. meĊutim. u okviru predviĊenih mjera ekonomske i socijalne politike. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. šume i šumsko zemljište." Stav 2. . VIII(1) i XI Sporazuma. godine dostavila pisana zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. Miodrag SIMOVIĆ. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. podnosilac prijave navodi da su se nakon donošenja Pravilnika o voĊenju knjiga deponovanih ugovora konaĉno stekli uslovi za uknjiţbu. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. broj 38/78). septembra 2006. Podnosilac prijave navodi da su svi ugovori deponovani u nadleţnom sudu. 191. na zasjedanju Velikog vijeća od 27. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. 38/78. Podnosilac prijave je podnio Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenu ustavnosti ĉlana 5. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. Komisija je 11. broj 38/78). šef Odjeljenja Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. godine.. koji su zakljuĉeni prije 29. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. podnijeli prijavu Domu sa zahtjevom da im se omogući da izvrše uknjiţbu ugovora o otkupu stanova koje su tokom 1991. Konstatujući da je Komisija prestala postojati 31. Nadalje. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. a Milovan Mijić je u konkretnom sluĉaju njihov punomoćnik. Milovan Mijić i 27 drugih su. bez ograniĉenja. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. b) Predmet broj CH/03/13402. Zakona o izmjenama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. S obzirom na sliĉnost izmeĊu ĉinjenica u predmetima i ţalbenih navoda podnosilaca prijava. decembra 2003. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. godine. i 1992. decembra 2003. stava 1. u vezi sa pravilom 52. a) Predmet broj CH/03/13106. Podnosilac prijave navodi da je preduzeće DD "Boksit" Milići (ĉiji je pravni sljedbenik podnosilac prijave) tokom 1991. kao i pravilom 15." Ĉlan 60a." Stav 3. stav 1. i 1992. Prijava CH/03/13106 je podnesena 11. navedenog Zakona dodati su u Zakonu o privatizaciji drţavnih stanova novi ĉl. podnio je prijavu Domu sa zahtjevom da tuţena strana izvrši uknjiţbu ugovora o prodaji stanova koje je podnosilac prijave. zakljuĉio tokom 1991. XXI. potpredsjednik Gosp.. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 192. broj 65/03).. navodne ţrtve su 27 drugih lica.]. sutkinja Gosp. [. zastupan po Rosandi Deurić iz Milića. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". Ĉlan 22.19 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. jula 2001. neplodno zemljište. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. br. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. godine Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉl. MeĊutim. Podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. Nedim ADEMOVIĆ.. Tuţena strana je 22.. potpredsjednica Gosp. ovog zakona. godine i registrovana je istog dana. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 184. Ĉlanom 5. decembra 2003. marta 2003. 182. Ustavni sud Republike Srpske je ocijenio da je pravo zakonodavca da u okviru predviĊenih mjera uredi i postupak provjere zakonitosti ugovora o otkupu stanova zakljuĉenih prije 29. i 6. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. godine sa nosiocima stanarskih prava na predmetnim stanovima. 190. Ugovor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe se poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. stava 1. odnosno stanove i poslovne prostorije kao posebne dijelove zgrada otuĊivati iz društvene svojine samo uz naknadu u visini prometne vrijednosti nepokretnosti. godine i registrovana je istog dana. Sporazuma iz 2007. kako to proizilazi iz predmetne prijave. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. CH/03/13106 i CH/03/13402 AD "Boksit" MILIĆI i Milovan MIJIĆ. Predmet postavlja pitanja u vezi sa ĉlanom 1. Zbog toga. godine i da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) dobio mandat prema Sporazumu u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zakljuĉen u januaru 2007. Ĉlan 16. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. septembra 2006. ĉl. 189. U obrazloţenju rješenja se istiĉe da je u iskljuĉivoj nadleţnosti zakonodavca da. Ustavni sud će kao podnosioce prijave tretirati 27 drugih lica navedenih u prijavi. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. 4/89 i 22/91) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 1. zgrade. takoĊe. stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada. XX. Podnosioci prijave navode da su ugovori deponovani u nadleţnom sudu. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. AD "Boksit" Milići (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). godine donio rješenje kojim se prijedlog podnosioca prijave za ocjenu ustavnosti ĉlana 5. UVOD 180. koja su proslijeĊena podnosiocima prijava. i 60a.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. decembra 2006. Zakon o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". ĈINJENICE U PREDMETU 183. Ustavni sud Republike Srpske je 23. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2007. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. Nepokretnosti u smislu ovog zakona su poljoprivredno i graĊevinsko zemljište. Pravila procedure Ustavnog suda. predsjednica GĊa Valerija GALIĆ. godine. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM/USTAVNIM SUDOM 188. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. odbija. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima. sudija GĊa Seada PALAVRIĆ. 185. godine sa sljedećim prisutnim sudijama: GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. meĊutim.] Društveno pravno lice moţe zgrade. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. zakljuĉili sa preduzećem DD "Boksit" Milići. marta 2003. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. Nadalje. i januaru 2005. ali da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova osporila pravnu valjanost predmetnih ugovora. U skladu s tim. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti.. kao prodavac. Ovim zakonom ureĊuju se uslovi i postupak pod kojim se vrši promet nepokretnosti. zakljuĉilo oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. godine proslijedila tuţenoj strani prijave podnosilaca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. stav 1. ureĊuje sistem stambenih odnosa na osnovu odgovarajuće stambene politike. a prijava CH/03/13402 je podnesena 24. godine. kao kupcima. Mato TADIĆ. Pravila procedure Ustavnog suda: XIX. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. Ustavni sud je odluĉio da ove prijave spoji u skladu s pravilom 27. ovog zakona. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 187. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ĉlan 60. 181." 186.

[. podnosioci prijave navode povredu svojih prava i prije stupanja na snagu Sporazuma. godine. U konkretnom sluĉaju podnosilac prijave je naveo da je tokom 1991. Stoga. 205. Bez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. Tuţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. ovog zakona. Odluke 1996-1997. Ustavni sud će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. Nadalje. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. A. 60. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U nedostatku konkretnih dokaza Ustavni sud ne moţe razmatrati prijavu samo na osnovu paušalnih navoda podnosioca prijave. i 60a. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. MIŠLJENJE USTAVNOG SUDA E. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine.. zbog toga.] 193. ništavi su. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. godine). Ustavni sud. tj. jula 2001. a da predmetni ugovori još uvijek nisu uknjiţeni. zakljuĉio oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. Ugovori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. CH/96/1. Nadleţnost ratione temporis 199. nadleţan da odluĉuje o ovoj prijavi. takoĊer. i 1992. godine. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. 201. Iza ĉlana 59. ODGOVOR TUŢENE STRANE 195. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 204. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. Odluka od 4. decembra 2006.. ovog zakona. broj 65/03) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 5. godine. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. ŢALBENI NAVODI 194.] Ĉlan 23.. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. S obzirom da Dom i Komisija o njoj nisu odluĉili do 31. tuţena strana u svojim zapaţanjima navodi da prijavu CH/03/13106 treba odbaciti iz razloga locus standi. koji su zakljuĉeni prije 29. Prihvatljivost 197.. U konkretnom sluĉaju podnosioci prijave se ţale da nisu u mogućnosti da uknjiţe ugovore o otkupu stanova koje su kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima zakljuĉili tokom 1991. stava 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". S obzirom na to. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njegovo postupanje ne razlikuju. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. godine. XXIV. decembra 1995. S obzirom na iznijeto. februara 1997. zapaţa da podnosilac prijave nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoje navode. tuţena strana navodi da predmetne prijave sadrţe samo paušalne navode. Ustavni sud. Nije. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova.. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 202. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija/Ustavni sud već ispitao. Društveno pravno lice duţno je da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. Ustavni sud je. takoĊe. TakoĊe da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. od ĉega u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis spada period od 12 godina. Ustavni sud zapaţa da predmetna prijava povlaĉi ozbiljna pitanja u odnosu na ĉlan 1. Kupac stana iz ĉlana 60. Sporazum se ne moţe primijeniti retroaktivno. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. 203. prvenstveno. Ustavni sud podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. b) Predmet broj CH/03/13402. S obzirom da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom. Ustavni sud će. Dakle. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Ustavni sud u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. Ustavni sud moţe odluĉiti da prijavu briše na osnovu kriterija sadrţanih u ĉlanu VIII(3) Sporazuma ili će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. Baštijanović protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. kao kupcima.20 [. kao prodavac. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. i 60a. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. Nadalje. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine. godine.“ A. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti. Sporazuma iz 2007. ili koja je oĉigledno neosnovana. kao i opštem interesu. stoga. godine još uvijek nisu uknjiţeni. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. (b) što je stvar već riješena. na primjer. Ustavni sud. stava 1. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. a) Predmet broj CH/03/13106. Slijedi da je prijava oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. na pravnu poziciju i povredu prava i sloboda suprotne ugovorne strane – kupaca. nije više opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. od 13. nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis odluĉivati jesu li dogaĊaji koji su se desili prije stupanja na snagu Sporazuma doveli do povreda ljudskih prava (vidi. nadalje. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). Pri tome. Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. 200. septembra 1996. da sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe.1. već se ţali. tuţena strana navodi da je suštinski cilj dodatih ĉl. Naime. Imajući u vidu da je prošlo 16 godina od kako su predmetni ugovori deponovani kod nadleţnog suda radi uknjiţbe. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. i 1992. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova dodaju se novi ĉl. dakle. godine. Ustavni sud zakljuĉuje da prijava treba biti ispitana u odnosu na navodnu povredu prava na imovinu podnosioca prijave u smislu ĉlana 1. U skladu sa opšteprihvaćenim principima meĊunarodnog prava. Odluku o prihvatljivosti Doma. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. od Pravila procedure Doma/Komisije. 14. broj 38/78). XXIII. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti . kako je to predviĊeno izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. godine sa preduzećem DD "Boksit" Milići. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. ograniĉiti svoje ispitivanje predmeta na razmatranje da li su ljudska prava podnosilaca prijava bila prekršena poslije tog datuma.] Ĉlan 60a. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. budući da u dijelu u kojem podnosioci prijava navode nastavljenu povredu svojih prava nakon 14. a ne ulazeći u druge osnove prihvatljivosti. 198. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". izuzev u pogledu sastava Ustavnog suda. naveo ţalbene navode u smislu povrede svojih prava i sloboda iz Sporazuma. koji glase: Ĉlan 60. Ustavni sud će prvo obraditi pitanje u kojoj mjeri je nadleţan ratione temporis razmatrati predmetne prijave. Ustavni sud će. U pogledu merituma prijave. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. 196. Po pitanju prihvatljivosti. Ĉlan 24. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. neće se izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. Ugovor o otkupu stana zakljuĉuje se sa Fondom stanovanja Republike Srpske. Podnosioci prijave navode da im je povrijeĊeno pravo na imovinu zaštićeno ĉlanom 1. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. Ustavni sud zapaţa da se podnosioci prijava ţale da ugovori o kupoprodaji stanova zakljuĉeni 1991. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. predmet broj CH/96/8. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. ili je već podnesena u nekom drugom postupku.2. Pri tome će Ustavni sud uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. koji utvrdi Ustavni sud . ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. [. Matanović protiv Republike Srpske. XXV. te iz tog razloga predlaţe da se iste proglase oĉigledno neosnovanim.. predmet spada u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis (vidi Odluku Doma. tuţena strana predlaţe da se prijave u meritumu odbiju kao neosnovane. Podnosilac prijave nije. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrao nespojivom sa ovim Sporazumom. decembra 1995. bez ograniĉenja. 60. Odluke 1996-1997). u skladu sa ĉlanom 2. odbaciti je ili brisati iz razloga: (a) što podnosilac namjerava odustati od ţalbe. meĊutim. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora.

marta 2000. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. Van der Mussele. stav 1. stav 1. aprila 2001." Ĉlan 23. dakle. broj U 3/99 od 17. sprovoĊenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu (vidi odluke Ustavnog suda.. U konkretnom sluĉaju. dostupan je graĊanima. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan graĊanima. 60. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 211. Ustavni sud zakljuĉuje da je Prijava broj CH/03/13402 prihvatljiva u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opšte prirode. taĉka 48). jula 2001. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. Ustavni sud mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Ĉlan 1. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. novembra 1983. Ustavni sud podsjeća da ĉlan 22. 215. neće [. Ĉlan 60. (c) u skladu sa principom pravne drţave. Ĉlan 1. stav 49.. koji su zakljuĉeni prije 29. st. Zakona o prometu nepokretnosti propisuje da se "[u]govor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe [.P. i 60a. Prvo. U 6/98 od 24. serija A. Sunday Times. godine. Presuda od 23. Ustavni sud zakljuĉuje da pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova predstavlja "imovinu" podnosilaca prijave u smislu ĉlana 1. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. kao i imovina za koju podnosilac prijave ima "opravdano oĉekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava. donošenjem navedenog Zakona podnosiocima prijave je osporena pravna valjanost ugovora o otkupu stanova. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jeste da se ispita da li se pravo koje podnosioci prijave traţe moţe tumaĉiti u smislu znaĉenja rijeĉi "imovina" koje potpada pod ĉlan 1. Malone. zakon mora obezbijediti graĊanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. u drugoj reĉenici istog stava. 207. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do miješanja u pravo na imovinu podnosilaca prijave. M. MeĊutim. a ne po Ustavu Bosne i Hercegovine. 212. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. broj 70. koja je preuzeta u Bosni i Hercegovini. B. ako se smatra imovinom. a otkupna cijena stana umanjuje [. godine. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. broj 30.1. Svako fiziĉko i pravno lice ima pravo uţivati u svojoj imovini. vidi. U vezi s tim. Kao što je već naglašeno." Na kraju. stav 1. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. Prema ĉlanu XI Sporazuma.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske.. od 26.]. godine. Treći. pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uslovima. CH/02/8202. propisuje da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. i ostali. taĉka 31). kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. broj 38/78). 20.1. 216.. novembra 1995. Ustavni sud zakljuĉuje da predmetna prijava mora biti ispitana u pogledu ĉlana 1. takoĊe. preciznost. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. avgusta 2003. da li se pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova moţe smatrati "imovinom" u smislu ĉlana 1. da li je miješanje zakonito? B. Da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu? 217. broj 65/03) kojim su dodati novi ĉl. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora.] za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. stava 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. broj 332. ovog zakona. ovog zakona." Stav 3. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. s taĉke gledišta ustavnog pravnog sistema. broj 33/01). S obzirom na naprijed navedeno. septembra 1999. (b) toliko precizan da omogućava graĊanima da odrede svoje postupke. pored formalnih standarda (pristupaĉnost..] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu stanova. Ustavni sud proglašava prijave neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. ĉlan 1. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa opštim interesom." Imajući u vidu naprijed navedeno. S obzirom na naprijed navedeno.a. Serija A. pojam “zakonitosti“. Serija A. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. itd). Da li je miješanje zakonito? 220. Pine Valley Developments Ltd i drugi. kao i nametnuta obaveza da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. stav 1.. 218. broj 21/00. Ustavni sud smatra da su podnosioci prijave stekli pravo na uknjiţbu predmetnih ugovora. stav 1. izmeĊu ostalog.." Ĉlan 60a. "imovina" koja se štiti moţe biti postojeća imovina (vidi Evropski sud za ljudska prava. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine".. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. Ustavni sud zapaţa da se u konkretnom sluĉaju radi o imovini za koju podnosioci prijave "opravdano oĉekuju" da će je dobiti. Ustavni sud podsjeća da je za sticanje prava svojine pored osnova sticanja (iustus titulus) potrebna i uknjiţba u javnu knjigu (modus aquirendi) u smislu ĉl. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. Ustavni sud ne sumnja da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova vezan za ovaj predmet ispunjava formalne standarde u smislu Evropske konvencije (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma. TakoĊe. neprihvatljivo bi bilo da se pojam . 221. U konkretnom sluĉaju Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja." Dakle. meĊutim. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. Prethodne odredbe.. 222. 210. MeĊutim. i 68). "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine".21 206. budući da su u postupcima otkupa stanova u potpunosti ispoštovali proceduru propisanu Zakonom o prometu nepokretnosti.. budući da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova onemogućila podnosioce prijave da se na osnovu postojećih ugovora o otkupu stanova uknjiţe kao vlasnici predmetnih stanova u javne knjige. budući da posjeduju ugovore o otkupu stanova koji predstavljaju pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnim stanovima.] poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. 208. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Prvo. st. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. serija A. stava 1. Postojanje "imovine" 214. B. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. Naime. godine. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 67. avgusta 1984. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". F. Niko ne moţe biti lišen imovine. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 4. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. izraţava princip mirnog uţivanja u imovini. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. godine. i 33. broj 82. za najvišu sudsku instancu kao što je Ustavni sud. Ustavni sud podsjeća da pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasniĉkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud.c. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. podrazumijeva da zakon mora biti i ustavan.1. Prvi korak pri razmatranju da li je došlo do povrede ĉlana 1. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". ne utiĉu ni na koji naĉin na pravo drţave da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi se regulisalo korištenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi se obezbijedila naplata poreza ili drugih dadţbina i kazni. podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. MeĊutim. 144 i dalje). ako jeste. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova rezultat je aktivnosti zakonodavnog organa. 11. broj 20/99). Ustavni sud proglašava Prijavu broj CH/03/13106 neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. B. tj. 5. 213. Naime. isti je objavljen u "Sluţbenom glasniku Republike Srpske". bez obzira što odluĉuje po Sporazumu. od 2. Presuda od 29.b. Meritum 209. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. ĉlan 24.." Stav 2. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. osim u javnom interesu i pod uslovima predviĊenim zakonom i opštim naĉelima meĊunarodnog prava.1. te isti na jasan i precizan naĉin reguliše pitanja u vezi sa ugovorima o prodaji stanova koji su zakljuĉeni prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. aprila 1979. da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu podnosilaca prijave? Treće." Stav 2. u smislu ĉlana 1. bez ograniĉenja.. prema ĉlanu I Sporazuma. što znaĉi da sloboda odluĉivanja koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograniĉena. Drugo pravilo. Odluka broj U 14/00 od 4. dovodeći u vezu naprijed navedeno. 219. godine. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. sadrţan u drugom stavu. Presudu Evropskog suda za ljudska prava. decembra 1995.

još 1991.2. Ustavni sud smatra odgovarajućim da iskoristi svoje ovlasti date prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma i da naredi tuţenoj strani da. XXVII. Naime. da Prijavu broj CH/03/13106 proglasi neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. odnosno. predstavlja kriviĉno djelo. Ustavni sud odluĉuje. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. Zakljuĉak o meritumu 229. prošli su. U datim rokovima. Naime. Ustavni sud. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. 225. dozvoljena. tek nakon 12 godina. taĉka 1236). kojim se otuĊuje društvena imovina. za što je odgovorna tuţena strana. U tom sluĉaju tuţena strana bi eliminisala diskriminaciju. stav 1. Osim toga. ispunjava sve formalne standarde pojma “zakonitosti“. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. neće [. Ustavni sud mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koje je Ustavni sud utvrdio. taĉka 38). mogao osloniti. Ustavni sud podsjeća da je tuţena strana u svojim pisanim zapaţanjima o prihvatljivosti i meritimu prijave navela da je suštinski cilj dodatih ĉl. a ne predvidila procedure da se uspostavi “jednakost graĊana pred zakonima”. Ustavni sud smatra da je tuţena strana. Ustav Bosne i Hercegovine).) da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. Svi ugovori. bezuslovno. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. Ustava Bosne i Hercegovine. imala mogućnost korigovati cijene. jer najĉešći sluĉaj povrede prava i sloboda iz Sporazuma jeste. kupci spornih stanova su dovedeni u poziciju da se njihovi ugovori retroaktivno “stave na probu“ u smislu ispitivanja njihove zakonitosti.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru." Na kraju. jednoglasno.. Republika Srpska. da je Republika Srpska povrijedila prava podnosilaca prijave na imovinu. postojala je cijela institucija koja je provjeravala “moralnost. pored prethodno iznesenih sumnji i dilema. CH/98/375 i dr. stav 1. od 6. MeĊutim. da prijave proglasi neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. te novĉanu nadoknadu. Pojedinac ne treba da trpi. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. duţni su. kako je to naznaĉeno u odluci. CH/01/8507. decembra 1995. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. napominje da u skladu sa pravilom 56. koju štiti ĉlan 1. princip pravne sigurnosti teţi ka tome da pravne posljedice. 228. te je. na to da je ispunio svoju zakonsku obavezu i da je njegov ugovor valjan." Prema tome. meĊutim. Ustavni sud primjećuje da je za pravovaţnost jednog kupoprodajnog ugovora bila propisana cjelokupna procedura. imajući u vidu zaštitu javnog interesa. u smislu ĉlana 1. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. 227. štaviše. bez prethodnog “a limine“ ispitivanja da li. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. B. a s druge strane. u graĊanskom pravu nije zabranjena. u trenutku sticanja tog prava.] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. stavom 1(b) Pravila procedure Ustavnog suda. tuţena strana. to se dešavalo po sistemu automatizma. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma." Stav 2. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Ustavnom sudu o preduzetim mjerama. 223. što je izuzetno dug period s taĉke gledišta pravne sigurnosti. na koju se u svojim pisanim zapaţanjima pozvala. takoĊe. mada se i to moţe smatrati neustavnošću (vidi ĉlan II/2. godine. apsolutno. Pravila procedure Ustavnog suda. na primjer. uopšte. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. Kada bi se prihvatio takav stav. kao takvi. kompletnu proceduru. a u vezi sa pravilom 52. DorĎe Besarović i dr. Samim tim. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijave na imovinu. IzmeĊu ostalog. koji je inherentan principu “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. Ustavni sud ne moţe prihvatiti naprijed navedeno kao valjan razlog za donošenje spornih izmjena i dopuna Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. tuţena strana je donošenjem predmetnog Zakona osporila podnosiocima prijave pravnu valjanost ugovora o otkupu stanova. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne bi pruţao zaštitu u situacijama u kojima je došlo do oĉigledne povrede prava na imovinu na osnovu “protivustavnog“ zakona. 231. godine. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. koji. ZAKLJUĈAK 233. MeĊutim. što bi. godine. Naime. 4. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. Jedan od kreterija zabrane retroaktivnosti u graĊanskom pravu jeste situacija u kojoj zakon ukida odreĊeno pravo. da Prijavu broj CH/03/13402 proglasi prihvatljivom u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava.. princip pravne sigurnosti. kao i opštem interesu. nije mogao raĉunati na takvu mogućnost. koji su predmet ove prijave. Princip pravne sigurnosti se moţe. Ustavni sud istiĉe da neizvršenje odluka Ustavnog suda. koju štiti ĉlan 1. ukoliko je smatrala da su kupci predmetnih stanova zakljuĉili ugovore pod nepovoljnijim uslovima. jednoglasno. ali ne moţe ni biti. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. predmetni ugovori o otkupu stanova zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti i.. Javni pravobranilac nije imao primjedbi za valjanosti ugovora. Ustavni sud smatra da tuţena strana ovakvim naĉinom miješanja u imovinu podnosilaca prijave nije zadovoljila principe zakonitosti sadrţane u ĉlanu 1. U sluĉaju nepostupanja. na kraju. inter alia. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. Ustava Bosne i Hercegovine. decembra 2005. ĉlan 1. “pretjeran teret“ moţe posebno biti izraţajan ukoliko doĊe do usvajanja odredbi. provoditi odluke Ustavnog suda. 224. Štaviše. 226. sporni ugovori su potpisani tokom 1991. MeĊutim. S obzirom na iznijeto. Naime. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. već njegova neusklaĊenost sa standardima koje nameću sama prava i slobode (vidi. godine. jednoglasno. Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. je jedan od postulata na kojima se mora temeljiti pravni sistem Bosne i Hercegovine (vidi. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. U svjetlu utvrĊenih povreda ĉlana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ne neustavnost odreĊenog opšteg pravnog akta u uţem smislu rijeĉi. naravno. zakonitost i ustavnost ugovora“. tako i u javnom interesu. ĉlan 24. Ustavni sud. 1. TakoĊe. koje su vezane za odreĊeni ĉinjeniĉni supstrat. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Ustavnog suda. u skladu sa ĉlanom 239. koji ne bi bili valjani. XXVI. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. sumnja u javni interes koji bi opravdao i nadvladao u konkretnim sluĉajevima princip pravne sigurnosti (balans javnog i privatnog interesa). upravo nakon ovog momentuma. drţava je propisala (ĉlan 23. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. Ovakvi sluĉajevi su rijetki mada mogući. te prava i obaveza koje proizilaze iz njih i koji su stvoreni na osnovu njih. veoma sloţena po svojoj prirodi. ostanu priznate. u punoj vjeri. te je sve ovjerio. one koji su vezani za princip pravne drţave. vratiti kupcima iznos koji prelazi cijenu predviĊenu Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. bilo kako u interesu podnosilaca prijave. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu. Ustavni sud ne moţe prihvatiti kao valjano objašnjenje tuţene koje je dala u vezi sa donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. niti da se na njega stavi pretjeran teret tako što bi ostvarena pravna pozicija bila obezvrijeĊena naknadnim izmjenama ili dopunama zakona. Ustavni sud smatra da se pojedinac.. Abdulah Softić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. S obzirom da su. zasnovan na javnom interesu. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. jednoglasno. aprila 2005. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. i 60a. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. godine predstavljali valjan pravni osnov za uknjiţbu u javne knjige. definisati kao mogućnost svake osobe da se osloni na znaĉaj i opstojnost pozitivnopravnih propisa. koji zadovoljava princip “proporcionalnosti“. od 15. godine. da se do cilja koji je imala tuţena strana moglo doći i bez ispitivanja zakonitosti samih ugovora. mada nosilac prava. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. te nametnula obavezu da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. Iz ovih razloga. PRAVNI LIJEKOVI 230. kao ni ustavne standarde. 232. Obrazloţenje iz prethodne taĉke je bilo nephodno iz razloga što Ustavni sud ima velike sumnje u Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova u smislu njegove usklaĊenosti sa principom “pravne drţave“ iz ĉlana I/2.22 “zakonitosti“ iz ĉlana 1. Imajući u vidu naprijed navedeno. 2. U konkretnom sluĉaju. i to pozitivno. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I . postoji sumnja u valjanost konkretnog sklopljenog ugovora. 3. s jedne strane. kao što je postojala i procedura da se ponište ugovori. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. u konkretnom sluĉaju. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne smije odnositi i na “najviši zakon“ drţave. prije svega. 60. Zabrana retroaktivnosti. koje opterećuju nosioca prava i obaveza retroaktivno. koja je obavezna da izvrši odluku Ustavnog suda. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23 Sporazuma. 6. jednoglasno. u roku od mjesec dana od proteka roka iz zakljuĉka broj 5. da naredi Republici Srpskoj da. jednoglasno. jednoglasno. (potpisao) Nedim Ademović Šef Odjeljenja (potpisala) Hatidţa Hadţiosmanović Predsjednica Ustavnog suda . o mjerama preduzetim u sprovoĊenju gore spomenute naredbe. 5. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. ove Odluke. i 7. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Ustavni sud. godine. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. da nije potrebno da se podnosiocima prijave dosudi kompenzacija.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->