AP-653/03 (nema nezakonitosti

)

jednakosti

u

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP-653/03, rješavajući apelaciju A. H.-Đ. i dr., na osnovu ĉlana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ĉlana 9, ĉlana 59. stav 2. taĉka 2. i ĉlana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi preĉišćeni tekst («Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Jovo Rosić, sudija i Valerija Galić, sudija na sjednici, odrţanoj 4. marta 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbijaju se kao neosnovane apelacije: A. H.-Đ., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-852/02 od 30. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1795/01 od 2. jula 2002. godine; E. B. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsţ-942/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-379/01 od 27. augusta 2002. godine; J. Š. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-944/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-405/01 od 27. augusta 2002. godine; Zdravstvene ustanove “Dom zdravlja” Bihać, podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ810/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1697/00 od 2. septembra 2000. godine; I. I., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-890/02 od 11. decembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Rs-879702 od 18. novembra 2002. godine. Odluku objaviti u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Sluţbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Sluţbenom glasniku Republike Srpske”. OBRAZLOŢENJE I. Uvod 1. Lica navedene u dispozitivu i prilogu ove odluke (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Bihaća, podnijeli su u periodu od 23. decembra 2003. do 23. januara 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) navedenih u dispozitivu ove odluke. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ĉlana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, apelacije su dostavljene Kantonalnom sudu i drugim strankama u postupku radi davanja odgovora. 3. Odgovore su dostavili Unsko-sanski kanton i Kantonalni sud. 4. Na osnovu ĉlana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantima. 5. Ustavni sud je, u smislu ĉlana 30. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da se apelacije odnose na isto pravno i faktiĉko pitanje iz nadleţnosti Ustavnog suda, odluĉio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku broj AP-653/03. Spojene su slijedeće apelacije: AP653/03, AP-69/04, AP-70/04, AP-88/04 i AP-93/04. III. Ĉinjeniĉno stanje 6. Ĉinjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predoĉenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći naĉin. 7. Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. do 31. decembra 1995. godine bili zaposleni u Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bihaću, Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bosanskoj Krupi i u Zdravstvenoj ustanovi Gradska apoteka u Bihaću (u daljnjem tekstu: zdravstvene ustanove). S obzirom da apelantima nisu isplaćene plaće za obavljeni rad u navedenom periodu, podnijeli su tuţbe Općinskom sudu protiv zdravstvenih ustanova i Unsko-sanskog kantona. Kod apelanta Zdravstvene ustanove Dom zdravlja u Bihaću u istom periodu bili su zaposleni S. J. i dr. koji su takoĊer podnijeli tuţbe Općinskom sudu protiv ove zdravstvene ustanove i Unsko-sanskog kantona iz istog razloga. 8. Općinski sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, odluĉio da su tuţene zdravstvene ustanove obavezne apelantima, kao i tuţiteljima S. J. i dr. isplatiti, na ime neisplaćenih plaća, taĉno utvrĊene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1996. godine, kao i naknaditi parniĉne troškove u utvrĊenom iznosu. Ujedno je odluĉeno da se tuţbeni zahtjevi u odnosu na Unsko-sanski kanton odbiju u cijelosti.

9. Apelanti, zdravstvene ustanove i Unsko-sanski kanton su protiv presuda Općinskog suda, koje se odnose na njih, izjavili ţalbe Kantonalnom sudu. U izjavljenim ţalbama apelanata presude se osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s prijedlogom da se presude u odnosu na tuţenika (Unsko-sanski kanton) preinaĉe i u tom dijelu u cijelosti udovolji njihovim tuţbenim zahtjevima ili da se osporene presude u odnosu na Unsko-sanski kanton ukinu i predmeti vrate prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje. U izjavljenim ţalbama tuţenih (zdravstvenih ustanova) istiĉe se da se presude Općinskog suda osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s pozivom na zakljuĉak Vlade Unsko-sanskog kantona od 10. aprila 2001. godine. Predlaţe se da se osporene presude preinaĉe i obaveţe drugotuţeni Unsko-sanski kanton na isplate neisplaćenih plaća. U navodima ţalbi, koje je izjavio Unsko-sanski kanton, presude Općinskog suda se osporavaju zbog bitnih povreda parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se osporene presude ponište - preinaĉe, tako da se odbiju tuţbeni zahtjevi apelanata. 10. Kantonalni sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, izjavljene ţalbe odbio kao neosnovane, a potvrdio prvostepene presude. IV. Relevantni propisi 11. U Zakonu o obligacionim odnosima («Sluţbeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94 i «Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 29/03) relevantne odredbe glase: «Član 262. (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. (...) Član 296. (1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. (2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. (...) Član 360. Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odreĎeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. Član 361. (3) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (...) Član 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odreĎenog vremena. Član 365. Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme odreĎeno za zastarjelost. Član 366. (4) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. (5) Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog obezbjeĎenja za zastarjelo potraživanje. Član 371. Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije odreĎen neki drugi rok zastarjelosti. Član 372. (4) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim odreĎenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (...) Član 387. Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeĎenja.

2
b) Odgovor na apelaciju Član 388. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrĎivanja, obezbjeĎenja ili ostvarenja potraživanja. Član 391. Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Član 392. (5) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom odreĎeni rok za zastarijevanje. (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. (...)». 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa, koji se primjenjivao u vrijeme nastanka konkretnih potraţivanja («Sluţbeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90 i «Sluţbeni list R BiH», br. 2/92 i 13/94), relevantne odredbe glase: «Član 49. (...) Lični dohodak isplaćuje se najmanje jedanput mjesečno. (...) Član 79. U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik ima pravo da zahtijeva zaštitu pred organima u organizaciji, pred nadležnim sudom, ... u skladu sa zakonom. (...)». 13. U Zakonu u radu («Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00 i 29/03) odgovarajuće odredbe glase: «Član 13. Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu ureĎena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi obligacionog prava. Član 106. Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drukčije odreĎeno». 14. U Zakonu o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», br. 6/92, 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: «Član 1. Ustanova ... osniva se za obavljanje djelatnosti ... zdravstva ... i drugih djelatnosti, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Ustanova ima svojstvo pravnog lica. Član 39. Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta ..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje .... zdravstvenih i drugih usluga, od ličnog učešća korisnika usluga ..., pod uvjetima odreĎenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova. Član 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže. Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije odreĎeno. Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da: pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna. (...)». V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelanti traţe da se ukinu osporene presude, da se naloţi tuţenima da solidarno isplate dosuĊene im iznose na ime zaostalih plaća, sa zakonskom kamatom i naknade dosuĊene parniĉne troškove za svakog apelanta. Apelant, Zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Bihać, traţi da se naloţi drugotuţenom Unsko-sanskom kantonu da tuţiteljima S. J. i dr. isplati iznose dosuĊene osporenim presudama. Istiĉu da su zdravstvene ustanove neprofitabilne i da nemaju vlastitih sredstava za isplatu redovnih plaća, a pogotovo za isplatu ratnih plaća, koje Unsko-sanski kanton nije doznaĉio, iako je na to po zakonu bio obavezan. 16. Apelanti smatraju da je u više navrata Unsko-sanski kanton priznao dug i ukazuju na Uredbu sa zakonskom snagom o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», broj 6/92) koja je u spornom periodu bila na snazi, a prema kojoj je Unsko-sanski kanton supsidijarno odgovoran za obaveze zdravstvenih ustanova kao njihov osnivaĉ. 17. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelacije, navodi da i dalje ostaje pri stavu izraţenom u osporenim presudama i predlaţe Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. 18. Kantonalno pravobranilaštvo u Bihaću, koje zastupa Unskosanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identiĉno stanovište kao i Kantonalni sud i predloţilo Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. VI. Dopustivost 19. U skladu sa ĉlanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takoĊer ima apelacionu nadleţnost u pitanjima koja su sadrţana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. a) Nadleţnost Ustavnog suda ratione materiae 20. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede svojih prava iz ĉlana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na praviĉno suĊenje, povredu svojih prava na imovinu zaštićenih ĉlanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu ĉlana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na praviĉan postupak. Ustavni sud u ovom sluĉaju ima nadleţnost ratione materiae. b) Nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis. 21. U pogledu nadleţnosti Ustavnog suda ratione temporis, Ustavni sud moţe odluĉivati, u principu, samo o ustavnim pitanjima po presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine 14. decembra 1995. godine (vidi odluku Ustavnog suda, U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj 22/98). 22. Ustavni sud nije nadleţan da razmatra pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. MeĊutim, Ustavni sud ima nadleţnost da razmotri ĉinjenice vezane za dogaĊaje koji su se desile prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobivanja dodatnih informacija. Prema tome, apelacije su dopustive zbog toga što su iscrpljeni svi dostupni pravni lijekovi i s obzirom da su apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana prijema osporene sudske odluke. 23. U predmetnim sluĉajevima apelanti tvrde da im nisu isplaćene „ratne“ plaće. Iako se sporna potraţivanja u navedenim sluĉajevima odnose na period nastao prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na njihovu plaću je potvrĊeno sudskim presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ove sudske presude su stvorile opravdana oĉekivanja da će apelantima biti isplaćene plaće. Prema tome, Ustavni sud ima nadleţnost ratione temporis. 24. U skladu sa ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud moţe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant doĊe do konaĉne odluke. Konaĉna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita niţestepenu odluku kako u ĉinjeniĉnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odluĉuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbaĉen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne moţe se smatrati konaĉnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). 26. U konkretnom sluĉaju, predmet osporavanja apelacijama su presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporene presude apelanti su primili u roku od 60 dana, kako je propisano ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konaĉno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 27. Imajući u vidu odredbe ĉlana VI/3.b), ĉlana 15. stav 3. i ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete iz navedenih ĉlanova u pogledu dopustivosti. 28. Slijedi da su predmetne apelacije dopustive. VII. Meritum 29. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede ljudskih prava iz ĉlana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i ĉlana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog ĉinjenice da Unsko-sanski kanton, kao drugotuţena stranka u postupku pred redovnim sudovima, nije solidarno obavezan na isplatu neisplaćenih plaća. Osim toga, apelanti ukazuju na povredu prava

stav 1. kao i ograniĉenje ostvarivanja graĊanskih prava u odreĊenim sluĉajevima. 40. stav 5). Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. Evropske konvencije. Ĉlan 14. Nadalje. serija A. Na ovaj zakljuĉak ne utiĉe ni ĉinjenica da taj kanton finansira navedene javne ustanove. od 4. Ustavni sud zakljuĉuje da nosilac graĊanskih prava ima obavezu da ostvaruje svoja prava iskljuĉivo u odnosu na odgovorne subjekte. «Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda». Prema ĉlanu II/1. Koja će se ograniĉenja nametnuti. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. To znaĉi da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. serija A. 42. Pravo na praviĉan postupak 31. od 6. Ustavni sud je. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: “Uživanje prava i sloboda. postoji opravdano ograniĉenje prava pristupa sudu. takoĊer. Ĉlan II/3. navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja su samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. stav 1. spadaju i norme koje odreĊuju subjekte koji su odgovorni za poštivanje graĊanskih prava apelanata. osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol. sudovi su dovoljno jasno obrazloţili svoje odluke u smislu ĉlana II/3. Ustavni sud podsjeća da ova Deklaracija nije pravno obavezujući ugovor. pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. 38. marta 2002. od 21. od 9. prije svega. serija A. pri ĉemu su nekim dali veći.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. glasi: "1. broj 146. Ustava Bosne i Hercegovine. oktobra 1993. Ustavni sud. Primjena Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 30. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. U 63/01. Darnell v VB. U konkretnim sluĉajevima. Pravo na praviĉan postupak zaštićeno je ĉlanom II/3. U pogledu primjene Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. nevaţno je da li je diskriminacija posljedica razliĉitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi presudu Evropskog . broj 6. Naveli su da su sudovi njihov predmet drugaĉije riješili nego identiĉan predmet u drugom sudskom postupku i smatraju da su imali pravo na identiĉan sudski ishod. Iz tih razloga. Greece. U skladu s tim. vjere (. stav 10). svako ima pravo na pravično suĎenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim. ovog člana. koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionisao. Ustavni sud. sudovi su uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. februara 1967. Prilikom utvrĎivanja graĎanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. vjera. vjeroispovijest. što je najbitnije. februara 1975. kao i da ima «pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi sa kriviĉnim postupkom» (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. serija A.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. Evropske konvencije. U 17/00. 43. 33. Ustavni sud navodi da. jezik. Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do procesnih povreda. što uključuje: … e) Pravo na pravično saslušanje u graĎanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom». 32. rasa. roĎenje ili drugi status. serija A. Dalje se navodi da su javne institucije pravna lica koja samostalno odgovaraju za svoje obaveze. godine. to se najbolje pokazuje time što su apelanti uspjeli sa svojim tuţbenim zahtjevima. Messeque i Jabardo protiv Španije. što Ustavni sud nije nadleţan da ocjenjuje utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje ili tumaĉenje i primjenu zakona od strane redovnih sudova. stav 1. u principu. i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. boja. serija A. […]" 34. imovina. sudovi su se pozvali na relevantne odredbe Zakona o ustanovama i Zakona o radu. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». diskriminacija nastupa ako se osoba ili skupina osoba. smatra da svaka drţava ima pravo i obavezu funkcionalno organizirati svoj pravni sistem. godine. Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. jezik.) u pogledu uţivanja prava iz Evropske konvencije. Ustavni sud. Ĉlan II/4. Belgijski jezički slučaj. apelanti se pozivaju na primjenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. izvršni postupak ne moţe povrijediti pravo na praviĉan postupak. boje. Evropske konvencije glasi: “Uživanje prava i sloboda predviĎenih ovom konvencijom osigutava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. decembra 1988. imovno stanje. broj 38/03).e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 6.. godine. U 29/02. stav 68. Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova graĊanska prava i obaveze. Prema ĉlanu II/2. koje se nalaze u analognoj situaciji. a neisplaćenih plaća graĊanskopravne prirode. godine. Evropske konvencije. MeĊutim. Naime. mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. 41. stav 1.” 46. Pri tome. u ovoj fazi postupaka. stav 16 f). godine. maja 2001. jezika. Belgijski jezički slučaj. 37. stav 1. Evropske konvencije. Ustava Bosne i Hercegovine. Pravni sistem svake drţave mora biti efikasan i omogućiti svakome da iskoristi prednosti toga sustava prilikom utvrĎivanja [izmeĊu ostalih] graĎanskih prava u smislu ĉlana II/3. Barbera. stav 36). stav 36). zavisi od specifiĉnosti konkretnog pravnog sistema. rasa. 35. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim sluĉajevima pruţena mogućnost da iznesu i brane svoje zahtjeve pred nadleţnim sudovima tokom cjelokupnog sudskog postupka. ograniĉen na pitanja kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih sudova. broj 6.” 47. od 26. Ĉlan II/3. Golder v. broj 17/01). broj 31/03). 45. februara 1967. stav 1. Tim ograniĉenjem. boja kože. u pogledu ostvarivanja graĊanskih prava. juna 2003. na koju se apelanti pozivaju. Ovo ograniĉenje ima za cilj da se fokusira odgovornost kod odreĊenih subjekata i da postupak za ostvarivanje graĊanskih prava bude olakšan. U okviru tih ograniĉenja. te da nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi odluku Ustavnog suda.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. koje bi bile od vaţnosti za poštivanje principa praviĉnog suĊenja. zakonom ustanovljenim sudom. zakljuĉuje da u konkretnim sluĉajevima postoji efikasan sistem ostvarivanja graĊanskih prava apelanata. a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotreba sredstava naspram ţeljenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. političko ili drugo mišljenje. februara 1975. broj 272).e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. Evropske konvencije. u relevantnom dijelu. Razlog ograniĉenja je proporcionalan cilju koji se ţeli postići. Ustavni sud nema sumnje u ovim sluĉajevima da je spor oko isplate zaraĊenih. pri tome. Prema tome. a apelanti nisu osporili ni jednu specifiĉnu procesnu radnju u postupku donošenja odluka. osim u sluĉaju kada je to potrebno radi utvrĊivanja ĉinjenica da li je došlo do kršenja ustavnih prava (vidi odluku Ustavnog suda. u izvršnom postupku se ne utvrĊuju graĊanska prava i obaveze. a tumaĉenje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u svakom konkretnom sluĉaju. U pogledu ograniĉenja ostvarivanja graĊanskih prava apelantima u odnosu na Unsko-sanski kanton. «prava i slobode predviĊeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. kao što su spol. broj 18. godine.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. 36. Vasilopoulou v. a nekim manji znaĉaj. političko i drugo mišljenje. pa samim tim da nema praviĉnog postupka. Slijedi da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije primjenjiva u konkretnim sluĉajevima. Pravo na praviĉan postupak u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije 44. od 9. nacionalno ili socijalno porijeklo. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». veza sa nekom nacionalnom manjinom. od 27. broj 18. Praviĉnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. predviĎenih u ovom članu ili u meĎunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava. VB. Ipak. odluka Ustavnog suda. nadalje. nacionalno ili socijalno porijeklo. uzimajući u obzir.. od 21. godine. od 27. sudovi su zakljuĉili da ovaj kanton nije poslodavac i da apelanti nisu kod njega u radnom odnosu. povezanost sa nacionalnom manjinom. nije došlo do ograniĉenja graĊanskog prava u svojoj suštini. razliĉito tretiraju na osnovu pola. pod nekim uvjetima. Evropske konvencije. taĉka 22. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». od 21. juna 2003. Apelanti smatraju da su ţrtve diskriminacije u vezi sa poštivanjem prava na praviĉan postupak. prije svega. roĎenje ili drugi status. Ovo zbog toga. zbog nedostatka pasivne legitimacije. 39. rase. Pri tome. Konaĉno.3 na nediskriminaciju u vezi sa uţivanjem prava na praviĉan postupak. neizvršenje odluka moţe voditi ka povredi ovoga ĉlana (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Ĉlan 6. smatra da je opravdano tumaĉenje i obrazloţenje redovnih sudova u pogledu ograniĉenja ostvarivanja ovih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton. Ipak. Ustavni sud primjećuje da su sudovi udovoljili zahtjevima apelanata u pogledu poslodavca (prvotuţenog) i naredili isplatu plaća u traţenim iznosima. godine. MeĊutim. aplikacija broj 47541/99. To pitanje treba da bude efikasno i jasno regulisano pravnim propisima.

Ustavni sud zakljuĉuje da Unsko-sanski kanton nije mogao imati svojstvo tuţenoga u sporu u predmetima koje apelanti osporavaju. zavisi od organizacije svake pojedinaĉne drţave. radnici ne mogu ostvarivati svoja prava prema instituciji koja u drţavi.4 suda za ljudska prava. operira kao nosilac ili sunosilac budţetskih obaveza. zdravstvo u zajedniĉkoj nadleţnosti federalne vlasti i kantona. bez obzira što ne moţe biti stranka. U tom smislu. javne ustanove se osnivaju radi obavljanja zakonom utvrĊenih javnih djelatnosti u koje spada i zdravstvo. Drugo pravilo. Na kojem se drţavnom nivou osnivaju javne ustanove. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Takva obaveza proizlazi iz principa pravne sigurnosti. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. jer javna ustanova ima status pravnog lica. analogna situacija i osnova diskriminacije u pogledu drugih graĊana koji su ostvarivali sliĉna prava. meĎutim. Zakona o ustanovama kada je osnivaĉ odgovoran za obaveze javne ustanove. Ustavni sud podsjeća na taĉku 47. Ipak. januara 1999. ali je u skladu sa principom pravne drţave iz ĉlana I/4. 51.» 61. Niko ne može biti lišen svoje imovine. i 11. na odreĊenom nivou. Treće pravilo. apelanti smatraju da su nadleţni sudovi trebali da postupe na isti naĉin kao i u predmetu Gţ. presuda od 11. Sporrong i Lönnorth protiv Švedske. sadrţano u stavu dva ovog ĉlana. Evropske konvencije. plaće spadaju u djelokrug zaštite ĉlana 1. pa ni imati pasivnu legitimaciju u sporu. Razliĉit tretman u pogledu razliĉite primjene identiĉnih zakona u identiĉnim situacijama treba da se uzme u obzir u sluĉajevima u kojim sudovi ne uţivaju pravo slobodne procjene. U skladu sa navedenim. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opće prirode. ova ĉinjenica neće uticati na efikasnu zaštitu prava apelanata. Smokovits i dr. Prema Zakonu o ustanovama. Presude nadleţnih sudova. broj 25. od 25. razliĉita primjena zakona u sliĉnim predmetima dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog. Irska v VB. K. pored ostalog. maja 2001. nije potrebno da se ulazi u pitanje da li je postojao razliĉit tretman. Slijedi da efikasnost ostvarenja ovih graĊanskih prava radnika treba da budu na prvom mjestu.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. serija A. Ustavni sud zakljuĉuje da apelanti nemaju pravni interes dokazivanja diskriminacije. se ne moţe izbjeći. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. kako je to objašnjeno u dijelu ove odluke koja se odnosi na diskriminaciju.650/00 radi se o tuţbi radnice suda protiv Unsko-sanskog kantona zbog neisplaćenih. Ograniĉenje pristupa sudu u smislu ĉlana 6. mada mogu raspolagati i sredstvima iz samofinansiranja. Ustavni sud primjećuje da su nadleţni sudovi udovoljili apelantima u pogledu tuţbenih zahtjeva. Ipak. prema ĉlanu III/2. Tuţeni Unsko-sanski kanton je isticao prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovor zastare. zasnovane u granicama zakonskih odredbi. samo javna institucija moţe odgovarati za obaveze prema svojim radnicima. odnosno podnijeli zahtjev . izmeĊu ostalih. od 23. Samim tim. koja bi bila opravdana i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. izmeĊu ostalog. 58. od 18. Na osnovu izloţenoga. Prvo pravilo. U takvim sluĉajevima treba da se poštuje nezavisnost sudova u pogledu njihovog odluĉivanja (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava. su donesene u skladu sa ĉlanom 6. radnici kantonalnih javnih institucija mogli efikasno ostvarivati svoja steĉena prava. u vezi sa ĉlanom 14. kada je Kanton izdao potvrdu o dugovanim plaćama radnici suda. ako ne postoji slobodna procjena. novembra 1990. To je i logiĉno. stav 32). kao što je sluĉaj sa odmjeravanjem kazne u sliĉnim kriviĉnim predmetima. novembra 2000. aprila 2002. bez mogućnost njene primjene na predmetne sluĉajeve. u drugoj reĉenici istog stava.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. stav 28). maja 2000). Da li je intervencija neophodna. 52. jer bi u tom sluĉaju nestao pravni interes apelanata da dokazuju diskriminaciju. ova sudska odluka nije relevantna za predmete apelanata. kada je odluka koja se pobija zakonita i ustavna. duţan je. jer je trogodišnji rok zastare prekinut 8. Naĉin finansiranja kantonalnih javnih ustanova. Pravo na imovinu 59. godine. godine. Ovo je sluĉaj. Da bi utvrdio diskriminaciju. U tom predmetu. naprimjer. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. Ako je nadleţnost dogovorom prenesena na kantonalnu vlast. Naime. godine. 64. Prema ĉlanu 41. prema definiciji Belgijskog jezičkog slučaja. da pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove. 65. 60. ako je neophodna. modaliteti i opseg tog finansiranja. stav 58).» 62. Nakon uvida u dostavljene dokumente. s jedne strane. Evropske konvencije. ako aktom o osnivanju nije drukĉije odreĊeno. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. aplikacija broj E 15252). 49. onda kanton ima obavezu da finansira rad kantonalnih javnih zdravstvenih ustanova. Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica i nemaju profitni karakter. stav 1. Evropske konvencije i nemogućnost ostvarivanja svojih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton je opravdano. 53. broj PR125/99 od 5. gubi se pravni interes za dokazivanjem diskriminacije i traţenjem jednakog tretmana. serija A. u smislu da nisu nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine sluĉajeve miješanja u pravo na mirno uţivanje imovine i trebaju biti tumaĉena u svjetlu općeg principa izraţenog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Ustavni sud. od 21. septembra 1982. vidljivo je da je Unskosanski kanton pripremao svoju finansijsku intervenciju. ne moţe oglušiti o ishod spora. Tuţiteljica nije tuţila i samog poslodavca. ima prava i obaveze i uţiva zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i obaveza. Prema tome. aplikacija broj 46356/99. Pravo na imovinu zaštićeno je ĉlanom II/3. jer oni imaju zakonski opravdano oĉekivanje za njihovu isplatu. izraţava princip mirnog uţivanja imovine. Ipak. 56. ako je njegova intervencija neophodna da bi se ostvarila efikasna zaštita prava radnika koja proizlaze iz presude nadleţnog suda. 63. Ĉim je odluka zakonita i ustavna. ako se pojavi spor izmeĊu radnika javne institucije i same institucije. Bez obzira na interni naĉin finansiranja kantonalnih javnih institucija. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa općim interesom. sudovi su. Ova tri pravila nisu razliĉita. U 4/02. radi racionalnosti postupka. 48. kako bi. 54. ukoliko ne postoje ograniĉenja u njihovom ostvarenju. Iatridis v Grčke. Ipak. Ipak. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: «Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. stav 61). odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Tako je. v SR Njemačke. Na koji naĉin će se regulisati zdravstvo (zajedniĉki ili odvojeno). kao što je pravo na plaću. Ustavni sud će prvo utvrditi da li su osporene presude u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. ove odluke i na ĉinjenicu da apelanti nisu ni traţili. Prethodne odredbe. jer odluka U 4/02 ukazuje samo na definiciju pojma «diskriminacije». S druge strane.e) u vezi sa ĉlanom II/4. pozvali na odluku Ustavnog suda (odluka od 10. javna ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima kojima raspolaţe. mora analizom predmetnih sluĉajeva doći do zakljuĉka da li se radi o (a) razliĉitom tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz nekog od razloga navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije (d) bez objektivnog i razumnog opravdanja za takav tretman. Takvo tumaĉenje vodi ograniĉenju principa zabrane razliĉitog tretmana u smislu principa pravne sigurnosti.650/00 (presuda Kantonalnog suda u Bihaću od 6. 57. je predmet daljnjeg dogovora i zakonske operacionalizacije predmetne materije. identiĉni predmeti bi trebali da budu odluĉeni na identiĉan naĉin. stav 1. smatrajući Unsko-sanski kanton pasivno legitimiranim u sporu. zavisi od meĊusobnog dogovora ovih dviju vlasti (ĉlan III/3 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). broj 52. Kanton je interno odgovoran za funkcioniranje javnih institucija i njegova intervencija. marta 1999. osim u javnom interesu i pod uvjetima predviĎenim zakonom i općim načelima meĎunarodnog prava. Ĉlan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. a osnivaĉ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove. kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove. Na ovo ne utiĉe ĉinjenica da apelanti nisu dobili plaće. Prigovor zastare je odbijen. apelanti su se. prema zakonu. Navedeno upućuje da zakonsko regulisanje i konkretna operacionalizacija finansiranja moraju da budu efikasno ureĊeni. ovog člana. što uključuje: k) Pravo na imovinu. godine. Ĉlan II/3. MeĊutim. v Grčke. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. Da bi dokazali diskriminaciju. zavisi od sluĉaja do sluĉaja. obavezali Kanton na isplatu neisplaćenih plaća. 55. Ustava Bosne i Hercegovine. plaća za isti vremenski period kao i kod apelanata. u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obraĉuna. nadleţni kanton se. Ĉlan 1. januara 1978. Zakonom o ustanovama (ĉlan 4) jasno je odreĊeno da svi radnici ostvaruju sva svoja prava iz radnog odnosa u javnim ustanovama u skladu sa zakonom. koji operira kao sastavni element principa vladavine prava unutar demokratskog društva u pogledu svih ustavnih prava (vidi mutatis mutandis presudu Evropskog suda za ljudska prava. Izvještaji i odluke 1999-II. 50. stav 226). godine. a zaraĊenih. u takvim sluĉajevima princip pravne drţave ima prevagu. kako bi dotiĉne javne ustanove ispunile obaveze u pogledu isplate neisplaćenih plaća njihovih radnika što nije uvjet za postojanje pasivne legitimacije Unskosankog kantona u ovim sporovima. ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. kojom je potvrĊena presuda Općinskog suda u Bihaću. U predmetu Gţ.

odnosno ĉlan 1. 66. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedili prava apelanata na imovinu iz ĉlana II/3. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezujuće. Na osnovu ĉlana 61. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić . 1. takoĊer. VIII. samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. 68. Poslovnika Ustavnog suda. Prema ĉlanu VI/4. pa su navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja.5 za izvršenje osporenih presuda. i 3. st.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je jednoglasno odluĉio kao u dispozitivu ove odluke. Zakljuĉak 67. Ustava Bosne i Hercegovine.

godine. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. aprila 2001. te je utvrdilo da podnosilac prijave postaje nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. 15. godine. godine.T. te da je sa bakom i djedom od roĊenja ţivio u zajedniĉkom domaćinstvu. godine.T. a izjave svjedoka su kontradiktorne i neubjedljive. U obrazloţenju rješenja je navedeno da. Sekretarijat je rješenjem. Podnosilac prijave je 8. ĉl. ne bi se mogli smatrati ispunjenim uslovi propisani ĉlanom 6. Ta ĉinjenica se ukazuje kao bitna. navode podnosioca prijave. Podnosilac prijave navodi da je sa bakom i djedom ţivio od 1974. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu za urbanizam.T. stambeno-komunalne djelatnosti. Zakona o stambenim odnosima. 16. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. 2. za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu sa njegove umrle bake Z. broj U-894/2001 od 17. Preduzeće je pokrenulo upravni spor pred Vrhovnim sudom. da se sprijeĉi njegova deloţacija iz stana ulici Stefana Prvovjenĉanog broj 19/6. 3. poništilo rješenje od 27. maja 2000. i 8. Preduzeće je 1. broj 19/93). djedu podnosioca prijave. podnio je prijavu Domu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske. poništilo prvostepeno rješenje od 13. na kojem je stanarsko pravo imala njegova baka Z. januara 2003. aprila 2001. godine poništilo prvostepeno rješenje od 5. ranijeg nosioca stanarskog prava i odbilo zahtjev preduzeća za iseljenje podnosioca prijave iz predmetnog stana. već da je pravnu ocjenu sveo na proizvoljno zakljuĉivanje da podnosilac prijave nije ĉlan porodiĉnog domaćinstva Z. Dalje. godine izdao privremenu mjeru kojom se spreĉava deloţacija podnosioca prijave do donošenja konaĉne odluke Doma. Predmet postavlja pitanja u vezi s ĉl. decembra 2003. decembra 2003. U obrazloţenju rješenja je navedeno da prvostepeni organ nije ocijenio pismene dokaze. stava 2. navodeći. zato što ta mogućnost nije odreĊena ĉlanom 6. decembra 2003. B. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. odnosno. maja 2000. a prema kojoj podnosilac prijave nije imao svojstvo ĉlana porodiĉnog domaćinstva. godine. u postupku koji je prethodio prvostepenom rješenju. pa se podnosilac prijave ne moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva u smislu ĉlana 6. 4. te u vezi s ĉlanom 1. broj 08-37240/99 od 13. jer ne posjeduje nikakav pisani trag koji bi posluţio kao dokaz. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. godine. iz razloga što je podnosilac prijave deloţiran iz stana 25. te izjave svjedoka. suvišno je raspravljanje da li je podnosilac prijave ţivio u ekonomskoj zajednici sa nosiocem stanarskog prava u spornom stanu. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. od 17.648 KM. januara 1964. godine. broj 08-372-40/99 od 24. kao i pravilom 21. septembra 2003. septembra 2006. graĊevinarstvo i ekologiju Opštine Doboj (u daljnjem tekstu: Sekretarijat). Odluĉujući u ponovnom postupku. te da su u prvostepenom postupku pogrešno ocijenjeni dokazi u pogledu trajnosti ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćnistvu sa bakom i djedom. godine izdao naredbu za povlaĉenje privremene mjere. takoĊe. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". 8. Nedim ADEMOVIĆ. je rješenjem Opštinske skupštine Doboj. nakon smrti njegove bake Z. i Z. godine. februara 1999. imajući u vidu dokaze u spisima predmeta.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). Odjeljenje za stambenokomunalne poslove Opštine Doboj donijelo je rješenje. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. koje je rješenjem broj 01-372-63/2000 od 19. broj U-894/2001. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ministarstvo je rješenjem. 3. Pravila procedure Komisije: I. U obrazloţenju rješenja navedeno da. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu.T. broj 08-372-40/99 od 5. kao i da nije utvrdio trajnost ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćinstvu Z. koje je rješenjem. na zasjedanju Velikog vijeća od 13. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priloţene dokumentacije. U ponovnom postupku. graĊevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog nepotpuno i pogrešno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. koje je rješenjem. novembra 2000. i Z. U obrazloţenju rješenja je navedeno da se ne moţe uvaţiti izjava da je podnosilac prijave bio ĉlan porodiĉnog domaćinstva B. stambene i komunalne poslove. februara 2000. godine. Zakona o stambenim odnosima. godine. godine bio ĉlan zajedniĉkog domaćinstva B. Miodrag PAJIĆ. izmeĊu ostalog. godine. broj 08-372-40/99 od 27.T. na njega. za iseljenje podnosioca prijave iz stana iz razloga što isti bespravno koristi. U rješenju je utvrĊeno da podnosilac prijave nije mogao biti ĉlan porodiĉnog domaćinstva svoje umrle bake. Jovo ROSIĆ. Kod tako neosporne ĉinjenice. potpredsjednik Gosp. i januaru 2005. avgusta 2003. aprila 2001. 11. marta 2000. preuzetog Zakona o stambenim odnosima. godine. godine odbija kao neosnovana. broj 01-372-63/00 od 15. 10. Zakona o stambenim . februara 2000. niti je postojala obaveza nosica stanarskog prava da ga izdrţava. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Minstarstvu. Sekretarijat je rješenjem. jer nije ulazio u krug lica koja su to po osnovu srodstva. stava 3.6 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj CH/03/14418 Bojan TOMIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. iako je 1994. godine podnio zahtjev JOP Ţeljeznice Republike Srpske (u daljnjem tekstu: preduzeće). kada je umrla njegova baka (djed je umro 1993. godine dodijeljen na korištenje predmetni stan. pa je u tom pravcu ĉinjeniĉno stanje nepotpuno utvrĊeno. jula 2000. broj 01-372-63/2000 od 20.T. u Doboju. Sporazuma iz 2005. Dom je 4. U rješenju je navedeno da je na osnovu dokaza upotrebljenih u postupku donošenja prvostepenog rješenja utvrĊeno da je podnosilac prijave ţivio i trajno stanovao sa bakom Z. II. predsjednik Gosp. 6. da je imao prijavu mjesta prebivališta u predmetnom stanu. koja se primjenjuje na konkretni pravni sluĉaj. broj 01-372-63/2000 od 24. novembra 2000. Dom je 5. godine. do juna 1998. 13. ĉlan Gosp. te je duţan da u roku od 30 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. godine. Bojan Tomić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave).T.T. iz Doboja. prije nego što je izdata naredba za privremenu mjeru. 14. 9. s obzirom da od nje zavisi pravilna primjena materijalno-pravne odredbe ĉlana 22. godine. Podnosilac prijave nije dao informacije da li je preduzeće donijelo odluku po njegovom zahtjevu. ĈINJENICE U PREDMETU 5. broj PT-02-223/63 od 23. kada je roĊen. od roĊenja. utvrdio da podnosilac prijave nema pravo nastaviti koristiti predmetni stan. naloţio podnosiocu prijave da u roku od 3 dana od prijema rješenja stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. kojim je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. nije utvrĊena odluĉna ĉinjenica kada se podnosilac prijave uselio u sporni stan. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. utvrdio da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. ĉlan Gosp. decembra 1999. godine podnijelo zahtjev Sekretarijatu za urbanizam. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(d) Sporazuma. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. godine). Zakona o stambenim odnosima. godine. Odluĉujući u ponovnom postupku. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. ĉlan GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. zakljuĉivši da prvostepeni organ nije ispravno utvrdio ĉinjenice. traţi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. i 8.T. koji je presudom. januara 2003. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazloţenju presude je navedeno da je nositeljica stanarskog prava na spornom stanu umrla u vrijeme vaţenja odredbe ĉlana 2. januara 2001. Mehmed DEKOVIĆ. godine.T. godine prijavio svoje boravište u stanu. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. Vrhovni sud je naveo da je zakonska odredba kojom je suţen krug lica mogućih ĉlanova porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava iz ĉlana 6. osporeni akt poništio i rješio predmetnu upravnu stvar tako što se ţalba podnosioca prijave protiv rješenja od 24. 6. Podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani kao privremenu mjeru. poništilo prvostepeno rješenje od 24. ako se i uvaţi ĉinjenica da je podnosilac prijave od 1994. Ţelimir JUKA. U obrazloţenju rješenja je utvrĊeno da podnosilac prijave nije ţivio sa svojom bakom i djedom sa stalnom namjerom da ţivi u stanu. 12. Sekretarijat je rješenjem. Podnosilac prijave.T. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. kojim je regulisano koja lica se smatraju korisnikom stana. 7. juna 2001. uvaţio tuţbu. UVOD 1. do smrti njegove bake 1998.

Nazif . ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga. pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. 7. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). smatraju se: braĉni drug. Dom je 8. i 28. Lazić protiv Bosne i Hercegovine. 8. oĉuh. tuţena strana navodi da nije došlo do kršenja ĉlana 8. jer je iz dokaza priloţenih spisu uoĉljivo da je drugostepeni organ uprave više puta ukidao prvostepena rješenja. 23. Povredu ĉl. Ĉlan 21. koji utvrdi Komisija . koje su proslijeĊene podnosiocu prijave na njegove navode. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". maćeha. ĉime utvrĊivanje graĊanskih prava podnosioca prijave nije obavljeno u razumnom roku. roditelji braĉnih drugova. bio je prema svima u toj situaciji. 24. 8. usvojena. usvojena ili pastorĉad). Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. organi Entiteta ĉije ponašanje ukljuĉuje odgovornost Republike Srpske. 28. ĉlanovi 2. 31. koji je proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". MIŠLJENJE KOMISIJE A. CH/02/12346. januara 2003. 20. Prema tome. Evropske konvencije podnosilac prijave vidi u dugom voĊenju postupka. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. Komisija napominje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti vanredni pravni lijek koji se ne mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma (vidi Odluke CH/02/9892. br. Pri tome. Postupak po zahtjevu je još u toku. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 19. U pogledu merituma prijave. stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim Zakonom. tuţena strana smatra prijavu prihvatljivom. br. godine. (b) što je stvar već riješena. takoĊer. i 8. 21. Evropske konvencije vidi u primjeni. taĉka 78. i 24. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava. tuţena strana zapaţa da su izmjene i dopune Zakona o stambenim odnosima donesene radi racionalnog korištenja stambenog fonda. Prijava je podnesena 17. Podnosilac prijave je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude od 17. Komisija. oktobra dostavio odgovor na pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. ukinuta Zakonom o ukidanju ĉlanova u zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. predmet osporavanja prijavom je presuda Vrhovnog suda od 17. stav 2. Isti argumenti se odnose na povredu ĉlana 1. Komisija je 12. Podnosilac prijave je 25. Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva (ĉlan 6. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. mijenja se i glasi: "Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. koja su proslijeĊena podnosiocu prijave na njegove navode. stav 2 Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. godine. 6. a ne samo prema podnosiocu prijave. pa je irelevantan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. MeĊutim. djeca (roĊena u braku ili van braka. koji su odgovorni za postupke na koje se ţali podnosilac prijave. U ĉlanu 6. pa ako je tretman bio razliĉit. kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava ţive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doţivotnom izdrţavanju nosioca stanarskog prava. TakoĊe. kako navodi. u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 6. B) U odnosu na Republiku Srpsku 36. Evropske konvencije. braća i sestre. avgusta 2003. Ĉlan 2 Ovaj Zakon stupa na snagu 28. Evropske konvencije. a ne Bosne i Hercegovine u smislu ĉlana II(2) Sporazuma. Tuţena strana Republika Srpska smatra nespornim ĉinjenice iznijete u prijavi. Istiĉe da ne moţe dati pravnu ocjenu zauzetog stajališta Vrhovnog suda. koji je iskljuĉio unuke iz reda ĉlanova domaćinstva nosioca stanarskog prava. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. godine zaprimila dodatna pisana zapaţanja tuţene strane. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. Zakon o stambenim odnosima ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. i 13. te koji je iz tog razloga ĉetiri puta donosio odluku koja nije u njegovu korist. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog prava [. godine prestao da vaţi dio odredbe ĉlana 6. 13/74. godine zaprimio pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. braĉni drugovi djece. U odnosu na ĉlan 14. Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni list SRBiH". septembra 1989.7 odnosima. od Pravila procedure Doma. Nadalje. 12/87. Prihvatljivost 33. Podnosilac prijave smatra da je došlo do povrede ĉlana 1. stav 2. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao. Po pitanju prihvatljivosti. 27. br. Protiv te presude. majka. decembra 2003. kao i da se drugostepeni organ nije pridrţavao uputstava drugostepenog organa. tuţena strana smatra da je došlo do kršenja odredbi ĉlana 6. jula 2003.“ A) U odnosu na Bosnu i Hercegovinu 35. zbog toga.. tuţena strana navodi da Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima nije diskriminatorski. izmeĊu ostalog. Komisija zapaţa da su Vrhovni sud. 3. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. 14/84 i 12/87) koji glasi: "bez roditelja". takoĊer. iz razloga što su mu prvostepeni ogran uprave i Vrhovni sud osporili da koristi imovinu koju je stekao ţiveći u ekonomskoj zajednici sa dedom i bakom. 34/83. 19/93 i 22/93) brišu se sljedeći ĉlanovi. odnosno djeluje na sve koji se nalaze u predviĊenoj situaciji. Pošto Evropski sud za ljudska prava nije zauzeo jasan stav u pogledu toga da li se i vanredni pravni lijekovi moraju iscrpiti prije nego što se podnese prijava o povredi ljudskih prava. ODGOVOR TUŢENE STRANE 30. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. septembra 2003. III. roditelji braĉnih drugova (otac. Odluke Ustavnog suda Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije. 18. Evropske konvencije. 34. 23/76. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. godine deloţiran iz predmetnog stana. jula 2003. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. godine i ĉlanom 3. januara 2003. nadleţna da odluĉuje o ovoj prijavi. VI. ili koja je oĉigledno neosnovana. pa se njegova presuda mora izvršiti. oktobra 1999. IV. godine ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". Nadalje. i 14. godine. 22. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. godine. oktobra 2003. te organi uprave. te smatra da je nadleţni organ pravnosnaţno odluĉio u navedenoj stvari. oktobra 1999. S obzirom da Dom o njoj nije odluĉio do 31. 17. godine je proslijedio tuţenoj strani Republici Srpskoj prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. V. jula 1989. Evropske konvencije. u skladu sa ĉlanom 2. 26. koji je stupio na snagu 28. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. u smislu ovog Zakona. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. 409/87 i 213/88 od 20. tj. Što se tiĉe dvije tuţene strane. 32. U konkretnom sluĉaju. Podnosilac prijave je 16.. oktobra 2005. jer je njegovo dejstvo opšte. u pravcu eliminisanja unuka iz tog kruga. u smislu ovog Zakona. ŢALBENI NAVODI 29. Dom je 9. broj 31/99). Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. a koja zajedno s njima trajno ţive i stanuju. Povredu ĉlana 6. Podnosilac prijave je 5. podnosilac navodi da su u njegovom predmetu povrijeĊeni ĉl. u dijelu u kome je upućena protiv Bosne i Hercegovine prijava je nespojiva ratione personae sa odredbama Sporazuma u smislu ĉlana VIII(2)(c). ili je već podnesena u nekom drugom postupku. djeca (roĊena u braku ili van braka. naroĉito pred prvostepenim organom uprave. UtvrĊuje se da je 31. broj 36/89). Sporazuma iz septembra 2003. Sporazuma iz 2005. 6. januara 2004. VII. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 25. godine. godine dostavio obavještenja o daljim dogaĊanjima u vezi sa prijavom. i 14. U br. godine i registrovana je istog dana. smatraju se: braĉni drug. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava ili su ta lica duţna po zakonu da izdrţavaju nosioca stanarskog prava. diskriminatorskog Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Bosne i Hercegovine. koji je bio pristrasan u odnosu na preduzeće. Ĉlan 1. godine. januara 2004. ali da je podnosilac prijave izjavio vanredni pravni lijek. br.]. i 36/89). podnosilac prijave je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. tuţena strana istiĉe da je presuda Vrhovnog suda pravnosnaţna. Komisija će. usvojilac). po kome izgleda još nije donesena odluka. godine. Komisija. unuĉad. a koja sa njim trajno ţive i stanuju". Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. Korisnici stana (ĉlan 6. izuzev u pogledu sastava Komisije. Vrhovni sud je zakljuĉio da taj Zakon nema odredbe o povratnom dejstvu. 19/93 i 22/93) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 2. Komisija je. pastorĉad) braĉni drugovi djece.

Evropski sud za ljudska prava. godine. serija A. Zakona o stambenim odnosima prema kojoj se unuci više ne smatraju ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva. "ĉinjenica da je apelant koristio navedeni stan kao svoj dom bila je nesporna u postupku koji je voĊen pred nadleţnim sudovima. Isti pristup se primjenjuje i u ţalbenim postupcima. Komisija proglašava neprihvatljivim zbog prima facie neosnovanosti dio prijave protiv Republike Srpske koji se odnosi na zahtjev za naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. avgusta 2003. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 77/03 od 19. U vezi s primjenom relevantnog prava. odluĉuje da prijavu. prema ĉlanu I Sporazuma. kao ratione personae nespojivu sa Sporazumom u smislu ĉlana VIII(2)(c). u ovom dijelu. Meritum 40. 1. Neosporno je da osporena presuda Vrhovnog suda kojom je okonĉan postupak u kojem je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. Komisija zakljuĉuje da je prijava prihvatljiva protiv Republike Srpske u odnosu na navodne povrede prava podnosioca prijave iz ĉl. Evropske konvencije. kada je deloţiran iz istog. Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva. radi spreĉavanja nereda ili kriminala. br. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. presuda od 16. decembra 1992. 50.. februara 2006. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj U 77/03 od 19. Odluka o prihvatljivosti. B. proglasi neprihvatljivom. pa Komisija mora dati ocjenu njegove primjene u konkretnom sluĉaju. Zakona o stambenim odnosima trebalo primijeniti: onu koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava ili onu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog upravnog rješenja. kako je propisano ĉlanom VIII(3)(a) Sporazuma. Evropske konvencije". Ĉlan 8.1. te da je i nakon njene smrti nastavio da ţivi u stanu kojeg smatra svojim domom. sve dok javnost nema pristup tom mjestu. sve do 25. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom sluĉaju o povredi ĉlana 8. godine prijavio mjesto boravka na adresi predmetnog stana. Konaĉno. jer podnosilac prijave nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojoj tvrdnji niti u pogledu vrste štete niti u pogledu visine štete. smatra da ovaj dio prijave ne otkriva da postoji povreda prava i sloboda zagarantovanih Sporazumom. 6. Kroon protiv Holandije. kao i prvostepeni organ uprave u jednom dijelu upravnog postupka. iz kojega proizilazi princip pravne sigurnosti. Komisija ukazuje da je bitna svrha ĉlana 8. Neophodno u ovom kontekstu znaĉi da "miješanje" odgovara "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razuman odnos proporcionalnosti izmeĊu miješanja i zakonitog cilja kojem se teţi (vidjeti npr. godine. broj 36/05). Podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. ili zaštite prava i sloboda drugih. radi zaštite zdravlja ili morala. “Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“.] sporni stan se moţe smatrati apelantovim domom u znaĉenju ĉlana II/3. godine. u svojom predmetu CH/99/2624 (I. 2.1. taĉka 85) navela: Pitanje koje pravo treba primijeniti u nekom sluĉaju. da bi "miješanje" bilo opravdano. godine. Evropske konvencije i odnose li se mjere na koje se podnosilac prijave poziva na "miješanje" javnih vlasti u poštovanje toga "doma". (b) zakon o kojem je rijeĉ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koji se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon takoĊer mora biti formuliran sa odgovarajućom taĉnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava. . godine je odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Ovo jasno proizilazi iz principa zakonitosti u upravnom postupku (ĉlan 4. zavisi. osim ako to nije predviĊeno zakonom i ako je neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti. u odreĊenom vremenskom periodu u prošlosti. i dalje. Podnosilac prijave navodi povredu svog prava na dom koje je zaštićeno ĉlanom 8. TakoĊe. B. mjesto koje on ili ona koristi kao privatni dom. javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje. godine. serija A br. te da ga je nastavio koristiti i poslije njezine smrti.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). doma i prepiske. Odluka o prihvatljivosti.1. U konkretnom sluĉaju sporno je bilo koju je odredbu ĉlana 6. Kao što je već naglašeno.c Da li je miješanje bilo zakonito? 49. 39. Evropske konvencije 42. godine). br. januara 2003. pa se ne moţe primijeniti u konkretnom sluĉaju. godine. 51. Nadalje. TakoĊe. U sluĉaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada moţe predstavljati povredu ĉlana 8. 297-C). u ovom dijelu. prijava ispunjava i ostale uslove iz ĉlana VIII(2) i (3) Sporazuma. Slijedi da je ovaj dio prijave oĉigledno neosnovan u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. Evropske konvencije. Konaĉno. u upravnom postupku je utvrĊeno da je podnosilac prijave 1994. Muharem Kečalović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. decembra 2004. osporenu presudu. prije svega. Ovo je izuzetno bitno bilo za postupajuće organe. Podnosilac prijave navodi da je ţivio zajedno sa bakom i djedom u spornom stanu od 1974. u skladu sa znaĉenjem termina Evropske konvencije. godine. koje nalaţu da se u postupcima koji nisu okonaĉni primijene ranije vaţeće norme. koji nalaţe da upravni organi rješavaju stvari na osnovu zakona. Evropske konvencije ako se smatra da nije "neophodno" postići jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. taĉka 19). Komisija. Iz toga proizilazi da organ mora primijeniti normu. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti 38. presuda od 27. zbog toga. B. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. mora biti "u skladu sa zakonom". bez obzira na ĉinjenicu da li podnosilac prijave ispunjava uslove za prenos stanarskog prava odnosno da li se moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva svoje bake i da li je sa njom trajno ţivio i stanovao. 43.b Da li je došlo do miješanja u pravo na poštovanje doma podnosioca prijave? 48. Evropske konvencije. proizlazi da je apelant u dugom vremenskom periodu ţivio sa svojom bakom u spornom stanu. Evropske konvencije. 2.1) U odnosu na zahtjev za naknadu štete i troškove advokata 37. stava 2. 27. novembra 2004.648 KM.. godine. Prema ĉlanu XI Sporazuma. naveo sljedeće: "S obzirom da ni osporenom sudskom odlukom nije utvrĊeno drugaĉije stanje od navoda iz apelacije. pa Ustavni sud zakljuĉuje da sporni stan predstavlja njegov 'dom'". tj.D. jer je zakljuĉio da zakon kojim je navedena odredba brisana nema odredbe o povratnom dejstvu. Drugaĉiji pristup neophodan je samo u sluĉajevima u kojima zakonodavac ili drugi donosilac općeg akta predvidi u samom zakonu. Evropske konvencije. 52. Drugo. godine (djed je umro 1993. 30. oktobra 1994. Niemictz protiv Njemačke. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje princip vladavine prava. i 28. broj 23/05).1. Evropske konvencije. te je irelevantnan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. od 6. u sluĉaju kada se za vrijeme trajanja postupka izmijeni pravna osnova za odluĉenje sluĉaja. 46. od tumaĉenja odredbi o vremenskom vaţenju normi koje predstavljaju pravnu osnovu odluĉivanja. TakoĊe. zbog toga. protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. a koja je bila na snazi do oktobra 1999. godine (kada je roĊen) do smrti bake 1998. predstavlja "mješanje" u pravo na poštivanje doma u smislu lišavanja prava na dom. B.1. [. Njegove navode su potvrdili i svjedoci saslušani u upravnom postupku. marta 2005. To. Komisija zakljuĉuje da predmetna prijava treba biti ispitana u pogledu ĉlana 8. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. stava 2. ĉak iako je takvo korištenje nezakonito. Vrhovni sud je u osporenoj presudi. primijenio odredbu izmijenjenog ĉlana 6. i 8. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodiĉnog ţivota. Komisija ukazuje da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine.a. A. presuda Vrhovnog suda od 17. a koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava. serija A.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 8. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. prvo se mora utvrditi je li predmetni stan predstavljao "dom" podnosioca prijave u znaĉenju ĉlana 8. godine. u roku od 6 mjeseci. presuda od 26. B. Ovaj uslov zakonitosti se. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neosnovani. aprila 1997. decembra 2004. B. taĉka 15. godine. CH/02/12432. od 14. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 1/02 od 17. izuzev za privatne svrhe". 44. Komisija zakljuĉuje da se sporni stan podnosioca prijave moţe smatrati njegovim "domom" u smislu ĉlana 8. tj. Drţavne vlasti se neće miješati u vršenje ovog prava.8 Merdanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. jer je odredba u izmijenjenoj formi 1993. ĉlana 8. taĉka 36. u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato. 251). u smislu ĉlana 8. Komisija. stav 49). 41. Evropske konvencije zaštita pojedinca od arbitraţnih miješanja vlasti u njihova prava garanovana ovim ĉlanom (vidi Evropski sud za ljudska prava. novembra 2004. Komisija naglašava da ĉlan I/2. Komisija je. Evropske konvencije. 45. Evropske konvencije glasi: 1. decembra 2005. broj 29/02). povodom sliĉnog ĉinjeniĉnog stanja u Odluci broj U 1/02 od 17. u dijelu u kojem je podnesena protiv Bosne i Hercegovine. Zahtjev preuzeća za iseljenje podnosioca prijave iz spornog stana je uvaţen primjenom odredbi Zakona o stambenim odnosima. aktu. UporeĊujući prethodne sluĉajeve sa predmetnim. taĉ. podnosilac prijave je primio. koja je vaţeća u trenutku donošenja odluke. Dakle. naveo "da je 'dom' pojedinca. sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno na domaćem ili meĊunarodnom zakonu. godine. Ĉlan 8. Zakona o upravnom postupku. ili u sluĉajevima u kojima nadleţni organ mora odluĉiti šta je bilo po zakonu na odreĊeni dan. Da li je stan “dom“ podnosioca prijave? 47. Komisija proglašava prijavu neprihvatljivom. prelazne odredbe. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". Shodno tome.

Zakona o stambenim odnosima. te novĉanu naknadu. Nadalje. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. već postupak iz prošlosti“. broj U 49/03. jednoglasno. sud je duţan ispitati zakonitost konaĉnog upravnog akta. Zakona o stambenim odnosima ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva poslije smrti nosioca stanarskog prava pripada pravo da trajno i nesmetano nastave koristiti taj stan pod zakonom propisanim uslovima. 54. Pravila procedure Komisije. Ti zakonom propisani uslovi stipulisani su. da prijavu proglasi prihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu koji se odnosi na povredu ĉl. Komisija. pa je. tj. umjesto da daju odgovor na legalitet korištenja. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. i 8. Iz ovih razloga. i dalje ). U protivnom. u skladu sa ĉlanom 239. raspravljali su pitanje koje nije bilo relevantno za predmetni zahtjev. To znaĉi. preispituje ustavnost upravnih akata. znaĉi da donosilac općeg akta mora voditi raĉuna da se pravna osnova. godine. po prethodno navedenim principima. Komisija napomine da je zahtjev suprotne strane u postupku. da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu u kojem je podnosilac prijave traţio naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. da je prekršeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma zagarantovano ĉlanom 8. 5. 3. jednoglasno. ali i upravni sud. nakon stupanja na snagu ovog zakona. usmjeren na davanje odgovora od strane nadleţnog organa. kako je to naznaĉeno u odluci. Primjenjujući ovo pravilo na upravni postupak. taĉka 46. predstavlja kriviĉno djelo. VIII. 4. 53. Komisija odluĉuje. ukljuĉujući i sluĉajeve diskriminatornih zakonskih rješenja (u tom smislu. Evropske konvencije. i upravni organi. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. Evropske konvencije. u skladu sa principom vladavine zakona iz ĉlana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. a u vezi sa pravilom 58. 55. “ne preispituje sadašnjost. da li je podnosilac prijave “pravni“ ili “bespravni“ korisnik. decembra 1999.9 nadalje. godine. To je još jedan razlog za “nezakonitost“ konaĉne odluke u predmetnom sluĉaju u smislu arbitrarne primjene zakona. vidi. jer je miješanje je bilo “nezakonito“ u smislu njegove arbitrarne primjene. U sluĉaju nepostupanja. maja 2006. od 26. na primjer. S obzirom da je utvrdila povrede prava podnosioca prijave zaštićenog ĉlanom 8. 6. što vaţi i za ţalbeni postupak. dakle. godine. ove Odluke. koje. Zakljuĉak o meritumu 56. bez obzira kada je postavljen odreĊeni zahtjev ili kada se dogodila odreĊena pravno relevantna ĉinjenica (smrt nositeljice stanarskog prava). izmeĊu ostalog. i 7. jednoglasno. u skladu sa obrazloţenjem iz ove Odluke. Komisija naglašava da svaki organ. Vrhovni sud je u sluĉaju podnosioca prijave. jednoglasno. maja 2006. ĉlan domaćinstva nastavlja koristiti stan kao bespravni korisnik i protiv njega se moţe voditi postupak iseljenja. primjenjivala u vrijeme donošenja konaĉnog upravnog akta. primjenjuje onu pravnu osnovu koja se. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. U datim rokovima. meĊutim. “ĉlanova porodiĉnog domaćinstva“. oktobra 1999. PRAVNI LIJEKOVI 57. taĉka 29. koja je. 59. 58. provoditi odluke Komisije. B. 2. et sequ. Komisija zapaţa da Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima nije sadrţavao prelazne odredbe i stupio je na snagu 28. Preduzeće je 1. s taĉke gledišta ustavnih prava i sloboda. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. donese konaĉnu i obavezujuću odluku u postupku po zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. u ĉlanu 22. u postupku za iseljenje podnosioca prijave iz stana. koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana. Ovaj princip vaţi i za ustavno upravno sudstvo. prema ĉlanu 21. Sporazumu. ukoliko ne postoje “prelazne odredbe“. Komisija smatra da nije potrebno ispitati prijavu u vezi sa ĉlanom 6. koja kaţe da upravni sud. mutatis mutandis. godine. ĉime su nadleţni organi tuţene strane povrijedili pravo na “dom“ podnosioca prijave. 1. na osnovu kojih je zakljuĉio da podnosilac prijave ne spada u krug osoba tzv. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. preduzeća. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je u postupku iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana proizvoljnom primjenom zakona povrijedila pravo podnosioca prijave na dom iz ĉlana 8. duţni su. mora poštovati vaţeće zakone. da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione personae protiv Bosne i Hercegovine. zbog neosnovanosti. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. Emina Zahirović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. CH/00/4094. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. Evropske konvencije. pa. Evropske konvencije. Komisija smatra odgovarajućim da naredi da Vrhovni sud. sama po sebi. jer to izaziva nesigurnost kod graĊana. ne mijenja tako ĉesto. osim u sluĉaju da se radi o pravnoj osnovi. na osnovu takvog odgovora. poštujući obrazloţenje ove odluke. Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. prema kojem. jednoglasno. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. 6. Uzimajući u obzir prethodno citiranu odluku. protivna Ustavu Bosne i Hercegovine. da naredi Republici Srpskoj da osigura da Vrhovni sud donese konaĉnu i obavezujuću odluku o zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. jednoglasno. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. pokrenulo postupak radi iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana. ĉlan domaćinstva mora. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. (potpisao) (potpisao) Nedim Ademović Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . Komisija napominje da. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. od 10. koja reguliše odreĊene odnose. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I Sporazuma. upravni organi primjenjuju odredbu koja vaţi u trenutku donošenja odluke. prema tome. o koracima preduzetim u sprovoĊenju gore spmenute naredbe. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. koji smatra da moţe prenijeti stanarsko pravo sa umrlog lica. da nije potrebno ispitivati prijavu prema ĉlanu 6. Osim toga. koje ukazuju na suprotan zakljuĉak. primjena zakona je bila proizvoljna ili arbitrarna. tuţena strana. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama.2. Prema tome. mora u roku od 3 mjeseca podnijeti takav zahtjev davaocu stana na korištenje. u upravnom sporu. na kraju. u daljnjem roku od 30 dana od podnesenog traţenja. što nije bilo predmet zahtjeva. U konkretnom sluĉaju. jednoglasno. podnijeti zahtjev stambenom organu da donese rješenje. jer. Evropske konvencije. da su njegove odredbe bile obavezujuće za upravne organe. Evropske konvencije. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Komisiju u roku od 30 dana od dana proteka roka iz zakljuĉka broj 6. godine. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. U upravnom sporu. Ovo prozilazi i iz “izreke“ o upravnom sudstvu. Shodno tome. Prema tome. kao pravnu osnovu za svoju odluku primijenio odredbe Zakona o stambenim odnosima prije izmjene iz 1999. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. kao konaĉna instanca. U sluĉaju da davalac stana na korištenje neće da zakljuĉi ugovor o korištenju stana. potrebno dati zakljuĉak da li on mora iseliti iz stana ili ne. ĉlan domaćinstva. IX. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. oni su raspravljali pitanje mogućnosti sticanja stanarskog prava podnosioca prijave. Komisija zakljuĉuje da je u ovom predmetu povrijeĊeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma iz ĉlana 8. ZAKLJUĈAK 60.

ĉlan GĊa Valerija GALIĆ. Ovim zakonom. juna 2000. u predmetima br. b. suprug podnositeljice prijave je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. godine. Podnosilac prijave je naveo da protiv rješenja Ministarstva nije pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). U predmetu broj CH/02/9138. ĉlan Gosp. Podnosioci prijava su uplatili cjelokupan iznos na ime kupoprodajne cijene predmetnih stanova. 62. Miodrag PAJIĆ. godine. broj 23/1-372-215/99 od 29. decembra 2003. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 268. Nadalje. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. U predmetima br. maja 1995. 73. septembra 2003. te da nije unaprijeĊen 16. Podnosioci prijava. MeĊutim. Ugovori su zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o stambenom obezbjeĊenju u JNA (”Sluţbeni list Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije“. predsjednik Gosp. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) za povrat posjeda svojih stanova. te zbog toga nije bio u mogućnosti da se izlaţe dodatnim materijalnim troškovima. broj 9/95). kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. CRPC je. kao i pravilom 21. stavom 1(a). Predmeti se odnose na zahtjeve podnosilaca prijava. U predmetima br. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. i 8. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. u postupku koji je prethodio donošenju oţalbenog rješenja. godine Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) podnio zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. U pomenutom rješenju je navedeno da u Sluţbenom vojnom listu Vojske Jugoslavije do 31.10 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. CH/02/9138 i CH/03/14375. regulisane stambene potrebe vojnih i Ĉinjenice u pojedinaĉnim predmetima Predmet broj CH/02/9138. CH/02/9138 i CH/03/14375. jer je poslije 19. Nedim ADEMOVIĆ. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. godine. Dobrica AŠANIN protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 70. godine ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. izmeĊu ostalog. CH/03/14375 i CH/03/14962 Dobrica AŠANIN. JNA je bila jedan takav drţavni organ koji je kontrolisao odreĊeni dio imovine u društvenom vlasništvu. po zahtjevu podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC odluke. oktobra 2003. i na tako utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje pravilno primijenio zakon. sa drţavom SFRJ – Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu – Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA (u daljnjem tekstu: Stambeni fond bivše JNA). januara 1991. imali su stanarsko pravo na predmetnim stanovima. za stan koji se nalazi u ulici Ĉekaluša broj 1/I-5 (raniji naziv: Nemanjina broj 1) u Sarajevu. donijela odluku. novembra 2005. februara 2000. ĉlan Gosp. za period od podnošenja zahtjeva za povrat predmetnog stana do ulaska u posjed istog. godine nije objavljena promjena statusa podnosioca prijave. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. UVOD 61. Ugovori sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. jer je izbjeglo lice bez imovine. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj prijeratni stan. Prema ugovoru. godine. godine. godine. na zasjedanju Velikog vijeća od 9. broj 27/02-23-1418/00 od 15. aprila 1992. U rješenju je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom u smislu ĉlana 3a. broj 40-498/84 od 19. u ukupnom iznosu od 25. Ţelimir JUKA. godine. broj 302-2524-1/1 od 2. februara 1992. 1. godine. godine zakljuĉili sa JNA ugovor o kupoprodaji stanova na kojima su imali stanarsko pravo. Uprava je donijela rješenje. Podnosioci prijava su stanove napustili poĉetkom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. odnosno u predmetu broj CH/03/14962. 1(b) i 1(j). Podnosilac prijave je sa Zajednicom stanovanja JNA-Struĉna sluţba pri VP broj 3945-27. CH/02/9138 i CH/03/14375. da vrate u posjed stanove u Bosni i Hercegovini. navedene odluke nikada nisu izvršene. maja 1995.200 eura. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. odbilo ţalbu podnosioca prijave. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. navodeći. Imaoci društvene svojine u Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) su bili drţavni organi ili pravna lica. pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA). podnosioci prijava traţe uknjiţbu prava vlasništva na predmetnim stanovima. aprila 1984. Sporazuma iz 2005. godine i koji je stupio na snagu 6. a. . Postupak pred CRPC-om 74. te da je naredbom Komande II Armije Vojske Jugoslavije. CH/02/9138 i CH/03/14375. unaprijeĊen 12. 67. maja 1995. navedeno da je prvostepeni organ. broj 3513-1797-4 od 28. kojima se potvrĊuje da je. aprila 1992. februara 1999. supruge pripadnika bivše JNA. Predmeti postavljaju pitanja u vezi sa ĉl. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ĉlanom 1. 6. godine. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. b. godine. skromnih materijalnih prilika. Ugovori su potpisani od strane obje ugovorne strane i potvrĊena im je pravovaljanost od strane vojnog pravobranioca.614 dinara. 66. U predmetu broj CH/03/14962. jer je utvrĊeno da je aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije u ĉinu zastavnika I klase. decembra 1995. Federacije Bosne i Hercegovine. godine. U predmetu broj CH/03/14962 u toku je postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (koja je pravni slijednik CRPC-a. u predmetima br. Nadleţni organi su osporili njihove zahtjeve za povrat zbog primjene ĉlana 3a. koji je donesen 1990. Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FMO) je 13. Sarajevo zakljuĉio ugovor o korištenju stana. Predmetni stanovi su bili u društvenom vlasništvu. stava 2. godine. Podnosilac prijave je 24. godine. a. godine. u osnovi. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. 69. Ministarstvo je rješenjem. odluĉujući po zahtjevu podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana. Podnosioci prijava su bili u sluţbi JNA kao vojna lica. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Podnosilac prijave je dostavio kopije priznanica Vojnog servisa. u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve).614 dinara. civilnih pripadnika JNA. izvršio uplate za otkup predmetnog stana u ukupnom iznosu od 270. su 1992. Podnosilac prijave je na navedeno rješenje podnio ţalbu Ministarstvu stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). U obrazloţenju rješenja je. godine. potpuno i pravilno utvrdio ĉinjeniĉno stanje. 68. broj 84/90). potpredsjednik Gosp. U zahtjevu za ponovno razmatranje je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom i raseljenim licem shodno ĉlanu 3a. maja 1992. ("Sluţbeni vojni list Vojske Jugoslavije". septembra 2003. Ivan DIMOVSKI i Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. 75. i januaru 2005. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. izmeĊu ostalog. podnosioci prijava posjeduju CRPC odluke kojima se potvrĊuje da su bili nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima na dan 1. VIII(2)(c) i VIII(2)(d) Sporazuma. 63. u predmetu broj CH/03/14375. su. Ĉinjenice koje su zajedniĉke u predmetima 65. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. što potvrĊuje da je ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u Vojsci Jugoslavije i nakon 14. ĈINJENICE U PREDMETIMA 64. u toku februara 1992. Mato TADIĆ. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. Podnosioci prijava. Mehmed DEKOVIĆ. ĉl. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. da nije aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije. broj 3421 od 16. decembra 1995. godine. decembra 2003. i 8. XI. 3. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. arhivar Razmotrivši gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Podnosioci prijava su pokrenuli upravne postupke pred nadleţnim organima za povrat posjeda svojih stanova. pravilom 50. Postupak pred domaćim organima 71. 72. odnosno u predmetu broj CH/03/14962 suprug podnositeljice prijave je bio vojno lice u sluţbi JNA. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(a). godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluke od 2. u mjeseĉnom iznosu od 600 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). Podnosilac prijave je sa Stambenim fondom bivše JNA zakljuĉio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. CH/02/9138. Pravila procedure Komisije: X. koje im je dodijelila JNA. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijava.

godine na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. septembra 2003. broj 25-31-5563/03 D od 7. c. Općinski sud je donio presudu. U pomenutom zakljuĉku je navedeno da se predmetni stan vraća na raspolaganje podnosiocu prijave. te da je u momentu donošenja rješenja bio u sluţbi vojske Drţavne Zajednice Srbije i Crne Gore. zakljuĉen 28. prestaje pravo privremenog korištenja. broj 05-02/5-23-360/99 od 2. U obrazloţenju zakljuĉka je. Nakon toga. godine. godine i Smjernica iz zajedniĉkog pisma OHR/OSCE-a od 9. kojim je odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. godine ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. Kantonalna uprava je donijela rješenje. aprila 2004. februara 1992. Komisija nema informaciju o tome da li je podnosilac prijave realizovao ovo pravo. U obrazloţenju zakljuĉka je navedeno da je FMO 13. kojim je obustavila postupak izvršenja CRPC odluke do prijema obavijesti CRPC-a o ishodu ponovnog razmatranja navedene odluke. jula 2005. decembra 1995. 3513-1797-4. godine. o dozvoli izvršenja CRPC-odluke. godine. decembra 1997. kojim je poništila svoje rješenje od 6. septembra 1996. te predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku. FMO je podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPCodluke od 2. utvrĊeno da predmetni stan koristi S. broj 0523-2261/03 od 3. obavijestilo podnosioca prijave da ne ispunjava uslove za uknjiţbu prava vlasništva. Podnosilac prijave je na navedenu presudu podnio ţalbu Kantonalnom sudu. godine. Kantonalna Uprava je. godine otkupili predmetni stan od FMO-a.753 dinara. godine. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. godine i zakljuĉak Sluţbe od 24. U rješenju je navedeno da je muţ podnositeljice prijave ostao u sluţbi u JNA nakon 19. 94/04 od 24. broj DnI 25149/2000 od 21. godine. i E. Podnosilac prijave je naveo da je predmetni stan sa porodicom napustio u aprilu 1992. na osnovu spiska o rješavanju stambenog pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. Postupak pred domaćim organima 86. septembra 2003. Podnosilac prijave se 29. jer se ne nalazi u posjedu predmetnog stana. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. februara 1999. oktobra 2003. februara 1992.D. godine (vidi taĉku 41.D. godine. Odjeljenje Sarajevo su sklopili ugovor o korišćenju stana. 94. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. izmeĊu ostalog. navedeno je da je odluĉeno u skladu sa ĉlanom 1. Podnosilac prijave je 9. broj 23/6-372-P-4996/98 od 4. postupajući po preporuci OSCE-a od 18. 84. Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 92.V. 3. potvrdom Vojne pošte broj 4227 Ĉaĉak. 91. Podnosilac prijave je 30. te su se uknjiţili kao vlasnici istog. septembra 2004. godine podnio ţalbu na navedeni zakljuĉak Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna Uprava). jer je utvrĊeno da je i nakon 14. godine. donesene poslije 30. broj U. odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. broj 05-23-2261/03. kojim je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC. broj 23/04). kako je naveo. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. te da privremenom korisniku. godine. godine. kojim se privremeno obustavlja postupak izvršenja CRPC-odluke od 2.11 76. godine donijela zakljuĉak. Sluţba je donijela zakljuĉak. Naime. odbila zahtjev kao neosnovan. Uprava je donijela rješenje. januara 2005. juna 2004. koji je još u toku. godine. godine Upravi podnio zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. Ivan DIMOVSKI protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 85. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. Prema posljednjim informacijama koje je pribavilo Ministarstvo odbrane Republike Srpske. broj 04-03-42/03 od 17. o dozvoli izvršenja CRPC odluke. potvrĊuje se da je suprug podnositeljice prijave u radnom odnosu u Vojnoj pošti broj 4227 Ĉaĉak. godine. Podnosilac prijave je 12. godine. Sluţba je donijela zakljuĉak. godine nije dobio nikakvo obavještenje o navedenom postupku. podnijeti ovom organu dokaz o pokrenutom postupku kod pomenutog suda. za stan koji se nalazi u ulici Marka Marulića broj 17 u Sarajevu. Podnosilac prijave je 17. jula 2004. Sluţba je donijela zakljuĉak. godine podnio zahtjev CRPC-u za povrat u posjed predmetnog stana. jula 2003. oktobra 2003. broj 155/04 od 22. juna 2001. Podnosilac prijave je na navedeni zakljuĉak o obustavi izvršenja podnio ţalbu Kantonalnoj upravi. Ministarstvo prostornog ureĊenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prostornog ureĊenja) je rješenjem. godine sa Stambenim fondom bivše JNA . kojim se prekida postupak u predmetu povrata u posjed predmetnog stana. za stan koji se nalazi u ulici Rose Hadţivuković broj 14 (raniji naziv: Maršala Tita broj 187) u Tuzli. oktobra 2003. odreĊeno da su imenovani duţni u roku od 10 dana od dana konaĉnosti zakljuĉka. TakoĊer. 83. februara 1980. broj 21-03-06-1546 od 7. su 7. ove Odluke) navela da je podnosilac prijave protiv rješenja Kantonalne Uprave od 7. godine. s obzirom da. broj 25-31-2306/04 D od 1. te da mu pripada pravo na povrat istog. godine obratio Upravnoj inspekciji Federacije Bosne i Hercegovine za dostavljanje informacija o postupku ponovnog razmatranja odluke CRPC-a. septembra 2003. sa dijelom 1/1. Trenutni korisnici predmetnog stana. Nakon toga. decembra 2003. 89. 2. jula 2000. 82. CRPC je donijela odluku. zakljuĉka je odreĊeno da prekid postupka traje dok Općinski sud ne riješi ovo pitanje. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. novembra 2003. podnosilac prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. godine pod br. trenutni korisnik predmetnog stana. Podnositeljica prijave je 19. proizilazi da je podnosilac prijave riješio svoje stambeno pitanje dodjelom u zakup trosobnog stana u Beogradu.D. Kantonalna uprava je rješenjem. Prema ugovoru. Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Postupak pred CRPC-om 87. te upućuju podnosilac prijave i S. b. marta 2004. odbio tuţbu podnositeljice prijave. Federacija Bosne i Hercegovine. broj 25-31-5563/33 D od 6. godine. kao i dio tuţbenog zahtjeva koji se odnosio na predaju u posjed predmetnog stana. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. do donošenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve. maja 1992. godine. podnositeljica prijave je podnijela ţalbu na navedeno rješenje Sluţbe za stambene poslove. Podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu protiv navedene presude Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. godine. od decembra 2003. Sluţba za stambene poslove je rješenjem.D. u ĉinu potpukovnika. Podnosilac prijave je dostavio kopiju uplatnice o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni stana u cijelosti. juna 2005. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine".Tehniĉkim remontnim zavodom Hadţići zakljuĉio ugovor o kupoprodaji stana. Sluţba je 8. septembra 2003. aprila 2004. Postupak za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu 81. . godine zbog ratnih sukoba. suprug podnositeljice prijave. Podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. broj 05-31-833/03 od 24. Podnosilac prijave je 12. Taĉkom 2. Sluţba je 22. Istog dana. septembra 2003. izmeĊu Stambenog fonda bivše JNA i podnosioca prijave. broj 40-113/80 od 8. 88. a. Podnositeljica prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom u Tuzli pokrenula upravni spor. novembra 2003. na osnovu ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. marta 2004. godine donijela zakljuĉak. godine podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed Sluţbi za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Sluţba za stambene poslove). dok je taĉkom 3. a koje je dostavila tuţena strana. februara 2004. kao vlasniku. i Direkcija za izgradnju i odrţavanje stambenog fonda JNA. broj 05-31-833/04. Podnosilac prijave je 6. juna 2003. aprila 1992. marta 2003. kojom je utvrdio da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji-otkupu predmetnog stana. Postupak pred domaćim organima 93. Int. a. godine. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. januara 2004. 80. 90. broj P-2466/05-"A" od 29. Tuţena strana Federacija Bosne i Hercegovine je svojim u pisanim zapaţanjima od 10. godine. donijela rješenje. Istom presudom odbijen je dio tuţbenog zahtjeva kojim je predloţeno da sud donese presudu kojom se FMO obavezuje da trpi da se pravo vlasništva podnosioca prijave na predmetnom stanu uknjiţi. broj 7/838-1. februara 2004. godine i rješenja Zemljišno knjiţnog ureda Općinskog suda. broj 501-737-1/1 od 2. godine. jula 2000. FMO je dopisom. juna 2003. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 261. Broj 1903-3 od 19. Kantonalni sud u Tuzli je presudom. da kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenu postupak utvrĊivanja prenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.T. 77. godine Općinskom sudu podnio tuţbu protiv FMO za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu. kao zemljišno-knjiţni vlasnik. godine podnio zahtjev Sluţbi za upravu za imovinsko-pravne poslove. oktobra 2003. decembra 2000. A. Nakon toga. 78. broj 12-06/4-23-1775/03 od 15. oktobra 2003. Predmet broj CH/03/14375. B. do donošenja odluke drugostepenog organa-Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. Predmet broj CH/03/14962. odbilo ţalbu. godine FMO-u podnio zahtjev za izdavanje naloga za uknjiţbu prava vlasništva na predmetnom stanu. geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sluţba) za izvršenje CRPC odluke od 2. S. godine. 79. septembra 2003. godine. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. Podnosilac prijave je 12. juna 2004. broj 0531-833/03.

ovog ĉlana. Tuţena strana. 38/98. maja do 14. Aneks VII. godine Komisiji dostavila traţene informacije. 108. godine ostao u aktivnoj sluţbi u bilo kojim oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. stav 3). Federacija Bosne i Hercegovine je. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. ili ako je stekao novo stanarsko pravo van teritorije Bosne i Hercegovine. dopisom od 20. godine. godine ostao u sluţbi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oruţanim snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine. Aneks VII. ovog zakona. su proslijeĊena podnosiocima prijava. u periodu od 26. XII. godine prestaju da vaţe (ĉlan 2. godine od Komisije za imovinske zahtjeve traţila dostavu informacija u vezi sa zahtjevom podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. 1.L. godine. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. 15/02 i 29/03) (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). februara 1998. stvarima koje su predviĊene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma. sudski i drugi akti kojima je nosiocu stanarskog prava prestalo stanarsko pravo oglašavaju se ništavim (ĉlan 2. 12/99. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. Dom je 1. Raniji ĉlan 14. u periodu od 5. augusta 2005. aprila 2003. kao privremenu mjeru. Komisija je 14. godine. 96. br. godine. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. godine. Zakona. koji je iz istoga stambenog fonda bivše JNA ili utemeljenih fondova oruţanih snaga drţava nastalih na prostorima bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo koje odgovara tom pravu. koja je kasnije promijenila naziv u Komisija za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. godine bio u aktivnoj sluţbi u SSNO – u JNA (tj. a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odbrane. Komisija je. godine odluĉila da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim. do 7. ĉlan 14. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadleţnosti. Ĉlan 14. 56/01. aprila 1998. u vezi sa stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. 11/98. st. ima pravo na povrat stana u skladu sa Aneksom 7 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Osoba koja koristi stan po osnovu poništenog stanarskog prava ili odluke o privremenom korištenju smatraće se privremenim korisnikom (ĉlan 2. Izbjeglicom se ne smatra niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. aprila 1992. stanovi koji su proglašeni napuštenim na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 97. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. aprila 2003. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. u daljem tekstu: Komisija). 100. stav 2). godine. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 106. stav 2). nije bio penzionisan) i nije bio drţavljanin SR Bosne i Hercegovine prema evidenciji drţavljana. Raniji ĉlan 3a. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. stupio je na snagu 4. 18/99. teritorijalnog integriteta. jula 1999. Postupak pred CRPC-om 95. u periodu od 10. decembra 1995. godine odluĉio da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. Bosni i Hercegovini. a kojima raspolaţe Federalno ministarstvo odbrane ĉiji je nosilac stanarskog prava nakon 19. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. 105. godine (vidi taĉku 45. a zahtjev podnositeljice prijave za povrat predmetnog stana odbacila zbog nenadleţnosti za odluĉivanje. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. do donošenja odluke po njenoj prijavi. septembra 2003. Ĉlan 3a. 103. Nakon izmjena od 28. U predmetima br. u predmetu broj CH/03/14962. podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani. CRPC je odlukom. aprila 1991. januara 2005. juna do 3. jula 2003. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom. ne smatra se izbjeglicom niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine. Svi upravni. koji su potpisale Republika Bosna i Hercegovina. CH/02/9138 i CH/03/14375. koji je stupio na snagu 18. godine. koji je bio na snazi izmeĊu 4. nadleţni organi vlasti ne mogu dalje donositi odluke kojima se stanovi proglašavaju napuštenim (ĉlan 1. 31/01. ili koje su potrebne za oĉuvanje suvereniteta. glasi: (a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadleţnosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. XIII. jula 2003. koji je bio na snazi izmeĊu 4. godine i 18. godine i 1. i 2. u daljem tekstu: Komisija). odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu. zabranu prodaje predmetnog stana i pokretne imovine koja se nalazi u njemu. 27/99. godine. broj R-532-1072-1/1-90-1470 od 2. i 2. u skladu sa podjelom nadleţnosti meĊu institucijama Bosne i Hercegovine. 104. ili ĉlan njegovog porodiĉnog domaćinstva. Korisnik predmetnog stana. oktobra 1999. koji je stupio na snagu 1. marta 2002. septembra 2005. 99. akti kojima je dodijeljen stan na privremeno korištenje ostaju na snazi dok se ne ponište u skladu sa Zakonom o prestanku primjene (ĉlan 2. decembra 1995. proslijedila tuţenoj strani. potvrdila da je suprug podnositeljice prijave na dan 1. ove Odluke) obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za preispitivanje CRPC-odluke od 2. aprila 2003. Podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. godine. decembra 2001. Federacija Bosne i Hercegovine je u predmetu broj CH/02/9138 dostavila dodatne informacije 14. septembra 2003. Komisija za imovinske zahtjeve je. broj 532-1072-1/1 od 24. odreĊivao je sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. prekinut će se do . septembra do 19. podnositeljica prijave je zatraţila da Dom naredi tuţenoj strani. godine. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. Podnositeljica prijave je Sluţbi za stambene poslove podnijela zahtjev za izvršenje navedene CRPC odluke. godine. decembra 2003. godine. oktobra 1999. kao privremenu mjeru. jula 2005. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini – Aneks 7. jula 2003. oktobra 2005. st. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. augusta i 15. Federaciji Bosne i Hercegovine. Zakonom o prestanku primjene ukinut je raniji Zakon o napuštenim stanovima. decembra 1995. 1. Federacije Bosne i Hercegovine. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. Federaciji Bosne i Hercegovine. Ustava Bosne i Hercegovine. zabranu raspolaganja predmetnim stanom. U predmetu broj CH/03/14962. odreĊuje sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. godine. V. maja 1992. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Pisana zapaţanja tuţene strane. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. godine CRPC-u podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed. ovog ĉlana. aprila 1998. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi oblik zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja izvan bivše SFRJ prije 14. 102. Ipak. stav 3). septembra 2003. godine. na traţenje Komisije. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. Ustav Bosne i Hercegovine Ĉlan III/5. Prijave su podnesene i registrovane u periodu od 28. […]. Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. ovog ĉlana. Podnositeljica prijave je 6. augusta 2005. Komisija je. Prema Zakonu o prestanku primjene. Komisija je. glasi: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. Komisija do dana donošenja ove Odluke nije zaprimila pisana zapaţanja tuţene strane Bosne i Hercegovine. ovog ĉlana ne smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. septembra 2005. U skladu s ĉlanom VII Aneksa 7 uspostavljena je Nezavisna komisija za raseljene osobe i izbjeglice. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. godine i potom je u više navrata dopunjavan i mijenjan. godine dostavili odgovor na zapaţanja tuţene strane. podnio je zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 24. aprila 1992. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. aprila 1999. septembra 2005. godine. do 26. 98. Federacije Bosne i Hercegovine. se bavi pitanjima izbjeglica i raseljenih osoba. godine. godine. politiĉke nezavisnosti i meĊunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. septembra 2005. 107. 43/99. 101. Sva stanarska prava ili ugovori o korištenju koji su zakljuĉeni od 1. 6. stav 1). dostavila svoja pisana zapaţanja. U predmetu broj CH/02/9138. godine. nosilac stanarskog prava ne smatra se izbjeglicom ako je 30. Nosilac stanarskog prava na stan iz stava 1. godine. u relevantnom dijelu. Ĉlan 3. i 2.12 b. juna i 5. septembra 2003. podnosioci prijava su 30. stavila van snage odluku od 24. proslijedila tuţenoj strani. CRPC je odlukom. stav 1.

ovog ĉlanka neće se smatrati preinakom tuţbe. strane (Bosna i Hercegovina.10. 43/99. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) su saglasne da će po zahtjevima za ponovno razmatranje odluke Komisije rješavati u skladu sa odredbama pravilnika CRPC-a. 29/90 i 22/91.. 18/94 i 33/94). a potpisi ugovaraĉa ovjereni u nadleţnom sudu. odnosno ukoliko je podnesen u skladu sa Pravilnikom Komisije i to: . 4/89. Krajnji rok za rješavanje zahtjeva iz ĉlana 1. 11/98. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. U pogledu ĉinjenica. Sporazum izmeĊu Bosne i Hercegovine. ovog zakona je 31. 22/04 i 28/05) (u daljnjem tekstu: Zakon prenosu nadleţnosti CRPC) Ĉlan 1. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. u predmetu broj CH/03/14375.. 37/01 i 56/01 ). pored postojećeg zahtjeva.do 03.200 eura. . Ĉlan 11. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije.. Ĉlan 9. Po prijemu zahtjeva za ponovno razmatranje Komisija moţe obavijestiti nadleţne organe uprave koji su odgovorni za izvršenje odluke Komisije o podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje. [. navodi da je u postupku pred Upravom utvrĊeno da je podnosilac prijave ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine i nakon 14. Zahtjevi iz ĉlana 1. takoĊer. niti je tuţbom pokrenuo upravni spor pred nadleţnim sudom. 51/00. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. stav 2). Tuţena strana Bosna i Hercegovina nije dostavlila svoje pisano izjašnjenje o prihvatljivosti i meritumu predmetnih prijava. Nakon 31. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu. 21/92. ovog ĉlana. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave. Ivan Antonov protiv Federacije Bosne i Hercegovine. decembra 1995.] Ako je traţilac izvršenja podnio kod nadleţnog organa uprave zahtjev za povrat u posjed iste imovine ili stana. br. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijet će posebnu odluku o produţenju mandata (taĉka IV). podnese odluku Komisije na izvršenje. mandat ĉlanova Komisije traje godinu dana od dana imenovanja. ovog ĉlana. odnosno gradskoj sluţbi za upravu nadleţnoj za stambene poslove odnosno imovinsko-pravne poslove. Zakona o o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i to: . u predmetima br. istiĉe da kupoprodajni ugovori ne sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. tuţitelj moţe. ako je sud pred kojim parnica teĉe nadleţan za takav zahtjev. na njih se neće moći uloţiti ţalba i imat će pravno dejstvo kod nadleţnih organa kao i prethodne odluke Komisije (ĉlan 3. . a u predmetima br. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. 17/93. stav 6). Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima. godine. Podnosioci prijava se ţale da im je onemogućen povrat u posjed prijeratnih stanova. XIV. 11/98. Po pitanju prihvatljivosti tuţena strana u svojim zapaţanjima predlaţe da prijave budu proglašene neprihvatljivim. Zakona o prometu nepokretnosti predviĊa da ugovor o prenosu nepokretnosti mora biti saĉinjen u pismenom obliku. donijelo Odluku o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. predviĊa da je pismeni ugovor o prenosu nepokretnosti koji je u potpunosti ili znaĉajnom dijelu izvršen valjan ĉak i ako potpisi ugovornih strana nisu ovjereni kod nadleţnog suda. Takva se tuţba moţe podići kad je to posebnim propisima predviĊeno.1999. ovog zakona rješavaju se uporedo sa zahtjevima podnesenim nadleţnom organu u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Sluţbene novine Federacije BiH". Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. ovog zakona nadleţni organ rješava zahtjeve prema hronološkom redu po kojem su primljeni od strane Komisije. Ovim zakonom reguliše se prenos i rješavanje zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo i zahtjeva za vraćanje u posjed nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljem tekstu: Komisija).do 02. u predmetu broj CH/02/9138. 27/02 i 24/03) (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju) reguliše izvršenje odluka CRPC-a. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na svojoj sjednici. 18/99. Tuţitelj moţe u tuţbi traţiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. tuţena strana predlaţe Komisiji da u predmetu podnosioca prijave donese odluku o neprihvatljivosti. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM.]. br. nije pokrenuo upravni spor protiv konaĉnog rješenja Ministarstva kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat predmetnog stana. ovog zakona Komisija prenosi opštinskoj. Naime. koje nisu u suprotnosti sa odredbama vaţećih zakona u Bosni i Hercegovine (ĉlan 3. . br. Zakona o prestanku primjene. godine za stanove iz ĉlana 2. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan. decembra 2003. godine za stanove iz alineje 2. 42/98. U tom smislu.1999. Federacija Bosne i Hercegovine 117. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. Federacija Bosne i Hercegovine.12. kao što je odluĉila u predmetu CH/02/12255. 32/04 i 32/05). Prema ovoj Odluci. "Sluţbeni list Republike Bosne i Hercegovine” br. godine. Ukoliko se ukaţe potreba produţenja mandata ĉlanovima Komisije. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana. a u predmetu broj CH/03/14375. stav 5. Ĉlan 7. stav 4). stav 4. 13/94. 12. 113. tuţena strana. ako zakonom kantona nije drugaĉije odreĊeno (u daljem tekstu: nadleţni organ). Po prijemu zahtjeva iz ĉlana 1.. pa prema tome nema nikakvo pravo da vrati u posjed predmetni stan u skladu sa ĉlanom 3a. Nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Komisije [. Zahtjev za vraćanje u posjed stana smatra se podnesenim u roku ukoliko je podnesen u skladu sa odredbom ĉlana 5. ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Stavom 4. 38/98. 118. te ukoliko to lice. br. Zakon o parniĉnom postupku (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. br. Zakon o prometu nepokretnosti (“Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine”. 114. Zahtjeve iz ĉlana 1.09. 27/99. 56/01. kad tuţitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za ĉinidbu iz istog odnosa ili kad tuţitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tuţbe. Komisija će o svom radu podnositi izvještaj Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Odluka o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma (ĉlan 3.13 donošenja konaĉne odluke Komisije. 29/98. izmeĊu ostalog.do 04. se. stav 1. nadleţni organ uprave će spojiti postupke za izvršenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zakljuĉak o dozvoli izvršenja u skladu sa ovim ĉlanom.1999.do 04. Zakon o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". Ĉlan 2. 109. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete.07. 110. Nadalje. od 7. 112. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. stav 2. godine Ĉlan 4. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave nije podnio ţalbu na rješenje Uprave od 4. 38/78. juna 2001. 3/99 i 53/03) Ĉlan 54. godine. Vijeću ministara i entitetskim vladama (taĉka V). XV. 6/04. i ĉlana 18 b. Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ŢALBENI NAVODI 115. br. u ukupnom iznosu od 25. Bosna i Hercegovina 116. 12/99. 111. Odluke Komisije donesene po zahtjevima za ponovno razmatranje će biti konaĉne i obavezujuće.1999. Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”. CH/02/9138 i CH/03/14375. 43/99 i 56/01) odnosno Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana ("Sluţbene novine Federacije BiH". 43/99. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i ĉlana 83 a. oktobra 2004. 2005. Ĉlan 3. Prema ovom Sporazumu. 3/93. godine. ODGOVOR TUŢENIH STRANA a. istaknuti i tuţbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji. CH/02/9138 i CH/03/14375 i ostvarenje vlasniĉko-pravnih ovlaštenja na osnovu pravovaljanih ugovora o otkupu predmetnih stanova. b. naknadno. Tuţena strana. odrţanoj 13.

godine. Evropske konvencije. Komisija primjećuje da je Aneks 7 potpisan od strane sve tri strane – entiteta i Bosne i Hercegovine (ĉlan XVIII Aneksa 7). a s druge strane. ne nameću Drţavi daljnju obavezu u pogledu donošenja odreĊenih zakona ili sliĉnih pravnih akata. Izuzetak su ĉinili sluĉajevi u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je CRPC traţila obustavu. Tuţena strana. br. s jedne strane. Sporazuma iz 2005. S obzirom da Dom o njima nije odluĉio do 31. sloţile da će CRPC samostalno donijeti svoja pravila i da neće postojati preispitivanje odluka CRPC-a od strane organa Federacije Bosne i Hercegovine. ili koja je oĉigledno neosnovana. u konkretnom sluĉaju Federacija Bosne i Hercegovine. a nerješavanjem svih podnijetih zahtjeva za preispitivanje već donesenih odluka CRPC-a. godine krajnji rok za rješavanje ovih zahtjeva. Prihvatljivost 121. XVI. godine donijela odluke. te je stoga tuţena strana predloţila Komisiji da primjenom ĉlana VIII(3)(b) Sporazuma donese odluku o brisanju predmetne prijave. ţalbeni navod je nespojiv ratione personae sa Sporazumom. decembra 1995. tuţena strana predlaţe da prijave budu odbijene i u meritumu. od Pravila procedure Doma. U pogledu zahtjeva za kompenzaciju u predmetima br.. takoĊer. pa se i ne moţe smatrati odgovornom za taj postupak. pored mogućnosti podnošenja zahtjeva domaćim organima. “Sporazumom izmeĊu Bosne i Hercegovine. i 2). godine. nadalje. unaprijeĊen sa danom 13. Dom nalazi da se tuţena Strana prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za postupke kojima je CRPC donio svoje odluke. decembar 2005. MeĊutim. Da ne bi došlo do pravne praznine ukidanjem CRPCsistema. Sporazum je potpisan 27. prvi dio reĉenice – prenos nadleţnosti uz saglasnost entiteta i Drţave. MIŠLJENJE KOMISIJE C. 3022524-1/1 i 501-737-1/1. broj 2-200 od 9. godine izmijenjen tako što je rok za rješavanje zahtjeva pomjeren za 31. Oba sistema su egzistirala paralelno i na dispoziciji svake stranke leţala je odluka da li će pokrenuti jedan ili drugi postupak radi povrata imovine ili. jer je utvrdila da im. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti CRPC-a. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. a u skladu sa ĉlanom 14. marta 2003. Komisija zapaţa da su podnosioci prijava. jer su odluke donesene u razumnom roku. decembra 2003. MeĊutim. prenos nadleţnosti uslijedio je na osnovu taĉke a) ĉlana III/5. pozivajući se na ĉlan III/5. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijava sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. podsjeća. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. s obzirom da je tuţena strana svima omogućila povrat stanova. Komisija će nastaviti da radi kako je gore navedeno“. godine. štaviše. Komisija zakljuĉuje da ni Aneks 7. Sporazumom je utvrĊeno da je 31. 126. meĊu njima i Federacija Bosne i Hercegovine. postavlja se pitanje ko je preuzeo nadleţnost za rješavanje predmeta koje bivši CRPC nije riješio: Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. V. da je u predmetima br. nadleţnost za rješavanje zahtjeva za preispitivanje “prvostepenih“ odluka CRPC-a prenesena je. nakon što su pokrenuli postupke pred domaćim organima uprave. prenosom nadleţnosti na domaće organe. Tumaĉeći ove odredbe. u sluĉaju obostranog pokretanja postupaka.T. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da domaći organi nisu prekršili navedni ĉlan. s taĉke gledišta principa pravne sigurnosti. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije povrijeĊeno. U tom pogledu. CH/02/9138 i CH/03/14375.14 jula 2004. Ustava Bosne i Hercegovine. broj 8-03-37-140/04 od 3. Naime. TakoĊer. “ Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti . Komisija podsjeća da su prijave podnesene Domu u skladu sa Sporazumom. Evropske konvencije. jer je takvo preispitivanje iskljuĉeno Aneksom 7. “odgovornost za finansiranje i rad Komisije [. st. godine. Što se tiĉe same pravne osnove za odluĉivanje “drţavnog“ organa povodom zahtjeva za povrat imovine. izuzev u pogledu sastava Komisije. misli se na Zakon o prestanku primjene i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo). u potpunosti opravdano. maja 2004. Aneksom 7 je propisano da će CRPC odluĉivati o svakom potraţivanju nepokretne imovine u Bosni i Hercegovini. 131. godine). Tihomir Aleksić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. stava 3. moţe se reći da su odluke CRPC-a imale veći autoritet. od 6. Ustava Bosne i Hercegovine. 127. 128. Komisija je. Sistem povrata imovine po Aneksu 7 predstavlja drugi mogući naĉin povrata imovine. 120. Komisija podsjeća da je Dom u nekoliko navrata naveo da se tuţena strana. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe". s jedne strane. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. septembrom 1995. Iako nije taĉno navedeno. Aneks 7 je otvorio mogućnost da se ovo pitanje reguliše onako kako Drţava smatra shodnim i riješio je pitanje odgovornosti (Bosna i Hercegovina). svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima. je postala odgovorna ratione termporis i ratione personae za postupanje po ovim zahtjevima nakon 27. ali pod uvjetima koji su predviĊeni ĉlanom 3a. U sluĉaju ovog drugog. aprila 1992. tuţena strana je dostavila naredbu naĉelnika generalštaba Vojske Jugoslavije. CRPC je osnovana na osnovu Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 7). Pri tome. CH/02/9138 i CH/03/14375. TakoĊe. u smislu ĉlana 1/2. u predmetu broj CH/02/9138 istiĉe da je iz pisma Ministarstva odbrane Republike Srpske. morali su se prekinuti do donošenja konaĉne CRPC odluke. Sporazuma iz septembra 2003.J. 132. septembra 2003. 123. godine. kojim su dostavljeni podaci o rješavanju stambenih pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. navodi da pravo podnosilaca prijava iz ĉlana 1. pokrenuli postupke pred CRPC-om za vraćanje predmetnih stanova u posjed. MeĊutim. kada ta imovina nije dobrovoljno prodata ili na drugi naĉin prenesena od 1. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. U odnosu na predmet broj CH/03/14962. Sporazum je 13.. CRPC 2. upućenog FMO-u. 129. ukoliko ona ne riješi ovo pitanje na drugi naĉin. u dijelu koji je relevantan za predmete podnosilaca prijava. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da nije prekršila pravo podnosilaca prijava na poštivanje doma. niti drugi pravni akti. S druge strane. U vezi s tim. decembar 2004. Drţava je duţna finansirati rad Komisije. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. 130.. oktobra 1995. ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. godine. nadalje. stipulisao je Bosnu i Hercegovinu kao odgovornu za rad Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (ĉlan 1. koji su u skladu sa ovim Aneksom (prije svega. CH/00/5481. Na osnovu ĉlana 6.] prenijeti na Vladu Bosne i Hercegovine osim ako se strane ne dogovore drugaĉije. što ne iskljuĉuje primjenu zakona na niţem administrativnom nivou. a na osnovu Sporazuma izmeĊu Bosne i Hercegovine. juna 2005. kojom je suprug podnositeljice prijave. ĉlan XVI Aneksa 7 je predvidio da će se nakon 31. MeĊutim. maja 2004. Davanje prednosti jednom sistemu ralizacije zahtjeva za povrat imovine i izbjegavanje paralelnih postupaka je. bez prava domaćih upravnih organa ili sudova da ih preispituju ili ponište. broj 19/95). decembra 2003. godine CRPC prestala sa radom. Stoga. u skladu sa ĉlanom 2. tuţena strana istiĉe da podnosioci prijava nisu niĉim potkrijepili svoje zahtjeve. koje regulišu odnos izmeĊu “domaćeg“ i meĊunarodnog mehanizma povrata imovine. godine. 119. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. U vezi sa ĉlanom 6. Prema tome. aprila 1992. godine. Bosna i Hercegovina. kao neosnovane. oba u isto vrijeme. ne pripada pravo na povrat stana jer su ostali u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 14. CH/01/7728. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije. tuţena strana je u zapaţanjima navela da nema uticaj na odluĉivanje CRPCa. Na osnovu ĉlana 3. jer prenos nadleţnosti sa meĊunarodnog tijela na domaće odnosio se samo na prenos u institucionalnom smislu. A. vidljivo da je podnosilac riješio svoje stambeno pitanje zakupom trosobnog stana u Beogradu. konaĉne i obavezujuće. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene. Komisija. a podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred upravnim organima. maja 2005. te ih zbog toga smatra u cijelosti neosnovanim. (c) Komisija će takoĊer odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom.. godine. marta 2005. nadleţna da odluĉuje o ovim prijavama. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma. s druge strane.. godine. Isti stav zauzela je i Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti. Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica duţna je poštovati Aneks 7. A. Komisija. tuţena Strana se prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za propust da obezbjedi preispitivanje odluka CRPC-a od strane nezavisnog i nepristrasnog suda. godine. jer su. . kada je i stupio na snagu. na Komisiju za imovinske zahtjeve. godine i ĉlanom 3. razlika izmeĊu odluka CRPC-a i domaćih organa je u ĉinjenici nemogućnosti njenog preispitivanja od strane Komisije. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. U vezi sa ĉlanom 8. u konkretnom sluĉaju. Sluţba . navedeni Sporazum. Dom nalazi da su se Strane potpisnice Aneksa 7. Prema tome. ne moţe smatrati odgovornom za odluke CRPC-a (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. 125.. Dom je to objasnio na sljedeći naĉin: I na kraju. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: . Zakona o prestanku primjene (u konaĉnoj verziji). Sporazuma. Prema tome. navedenog Zakona.1. od 31. Tuţena strana. 1. treba istaći da je 31. godine). decembra 2003. stava 5. godine u ĉin potpukovnika tehniĉke sluţbe KoV ("Sluţbeni vojni list". Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini” riješeno je ovo pitanje. U pogledu merituma prijava. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Bosne i Hercegovine 122. 124.

139. i 23. ove Odluke). takoĊe. godine. na primjer. inter alia. Federacija Bosne i Hercegovine. CH/98/1366. da li je prijava u biti ista kao i stvar koju su Dom/Komisija već ispitali. Komisija istiĉe da ovaj pravni lijek ne omogućava njegovom podnosiocu. Nadalje. odnosno 8. broj 27/0223-1418/00 od 15. januara 2004. U predmetu broj CH/03/14375. preispitivanje pravne i ĉinjeniĉne ispravnosti donesene odluke. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Federacije Bosne i Hercegovine 135. Komisija podsjeća da je Zakon o prenosu nadleţnosti CRPC-a izmijenjen tako što je krajnji rok za rješavanje po zahtjevima podnesenim CRPC-u. osim ukoliko se isti nije pokazao uspješnim i nije rezultirao ponavljanjem postupka.2. organi tuţene strane.Č. marta 2000. broj R532-1072-1/1-90-1470 od 2. kojom je odbijena njena tuţba. A. Odluke o prihvatljivosti i meritumu januar – juni 2000. pa prema tome nije ni došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. Prema tome. godine. AP 193/04.c. Dakle. odnosno Komisiji za imovinske zahtjeve. Uprava je donijela rješenje. koji utvrdi Komisija . Komisija zapaţa da podnosilac prijave posjeduje kupoprodajni ugovor. Komisija podsjeća da u predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. 133. na primjer. Prema tome. godine. taĉka 1. godine. A. sadrţi peĉat nadleţne poreske sluţbe. tvrdi da podnosilac prijave nije iscrpio domaće pravne lijekove koji su mu dostupni u vezi s uknjiţbom prava vlasništva na stanu. CH/98/1264. Komisija. Prema tome. godine donijela odluke. Prema sudskoj praksi organa Evropske konvencije. Komisija će. taĉka 6). Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za priznavanje prava vlasništva u predmetima br. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava". septembra 2003. godine. MeĊutim. ovakav pravni lijek ima veliku sliĉnost sa zahtjevima za ponavljanje postupka (vidi. a ne na nosioca ugovora. godine). A. godine (vidi. te da im pripada pravo na povrat istih. septembra 2003. broj P-2466/05 – "A" od 29. AP 343/04. Komisija podsjeća da je. otklone eventualnu povredu njenih prava. Zakona o parniĉnom postupku nije domaći pravni lijek koji podnosilac prijave mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma. CH/02/9138 i CH/03/14375 u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijava o neizvršenju CRPC odluka 146. Odluku o prihvatljivosti. U takvim predmetima Komisija smatra razumnim da oĉekuje da podnosioci prijave moraju podnijeti teret pokretanja sudskog spora radi utvrĊivanja postojanja ugovornog odnosa ili bilo kog ugovornog prava. Nije dovoljno da odreĊeni pravni lijekovi formalno postoje. CH/99/1921. januara 2005. Nakon toga. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. CRPC je odlukom. ĉlan 235. ili koja je oĉigledno neosnovana. jula 2004. kako se zahtijeva ĉlanom VIII(2)(a) Sporazuma. septembra 2003. zbog toga. ugovor ukljuĉuje otkupnu cijenu i uslove plaćanja. godine. – decembar 1997. maja 2003. na primjer. aprila 2003. odluĉuje da ovaj dio prijava proglasi neprihvatljivim. Kuruzović i M. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio.P protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. pravovaljan ugovor. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". godine obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. godine). aprila 1992. godine. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine). Ovakav stav zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine (vidi odluke AP 532/04. Dakle. kojom je potvrdila da je suprug podnositeljice prijave bio savjestan posjednik predmetnog stana na dan 1. septembra 2003. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. podnosilac prijave pokrenuo postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora (vidi taĉku 22. 143. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. Bosne i Hercegovine. U 22/00. 140. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. u ovom sluĉaju je došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. odluĉujući meritorno po zahtjevu podnositeljice prijave. 142. od 29. Komisija zapaţa da u predmetnim sluĉajevima nema odluka o ponavljanju postupka. taĉka 6. Dom je ustanovio da postojanje pravnih lijekova mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji nego i u praksi. septembra 2005. stav 1. Komisija potvrĊuje da Zakon o parniĉnom postupku predviĊa pravni lijek kojim se utvrĊuje postojanje ili nepostojanje nekog prava. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. obzirom da je zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke prihvaćen. podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje navedene odluke. jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. imaju priliku da u ovom postupku. Komisija smatra da teret pokretanja postupka radi utvrĊivanja valjanosti ugovora treba pasti na stranu koja ga ţeli osporiti. CH/98/1160. CH/02/9138 i CH/03/14375 141. postupci izvršenja su obustavljeni. pomjeren na 31. pravni lijekovi će se smatrati nedostupnim i nedjelotvornim (vidi. Federacija Bosne i Hercegovine je uloţila prigovor na prihvatljivost prijava na osnovu toga što podnosioci prijava nisu iscrpili domaće pravne lijekove. V. MeĊutim. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. Podnosioci prijava nisu dokazali da ovi pravni lijekovi nisu djelotvorni. kao i praksi Doma. Podnosioci prijava se ţale da nisu u mogućnosti da vrate u posjed svoje prijeratne stanove. posjeduje kupoprodajni ugovor koji je pravovaljan. Komisija podsjeća da je u predmetu broj CH/02/9138. Komisija zapaţa da je u navedenom predmetu u toku postupak pred Kantonalnim sudom. Blentić protiv Republike Srpske. decembar 2005. CRPC 2. aprila 2003. Prema tome. novembra 1997. godine. broj 25/01. stav 1. s obzirom na pomenuto produţenje roka. Prihvatljivost prijava br. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe. CH/98/1177. od 16. Komisija podsjeća da je ranije Dom utvrdio da je ĉlan 54. po ţalbi podnosioca prijave podnesenoj na presudu Općinskog suda. godine. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Ugovor. od 29. U protivnom. septembra 2003. U predmetu broj CH/03/14375. a podnosilac prijave je dostavio dokaz da je isplatio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene. (b) što je stvar već riješena. 136. godine. i 1992. 134. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1. godine. U pogledu zahtjeva za ponovno razmatranje. Komisija zapaţa da je prijava broj CH/02/9138 u ovom dijelu preuranjena. br. U predmetu broj CH/03/14962. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. septembra 2003. godine. S obzirom da podnosilac prijave. taĉka 59. podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. u ovom dijelu. podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu na presudu Kantonalnog suda. Sluţba je 22. od 23. septembra 2004. nego je potrebno realno sagledati opći pravni i politiĉki kontekst u kome se koriste ti pravni lijekovi. od 9. zahtjevi za ponavljanje postupka ne mogu se smatrati djelotvornim pravnim lijekom. koju preuzima Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. od 7. godine. na primjer. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. preuranjena zbog toga što je.15 je 22. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. MeĊutim. od 22.2. A. koji je u svim aspektima. CH/96/17. Nadalje. u navedenim predmetima. MeĊutim. Potpisale su ga sve strane. kojim je zahtjev podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana odbila kao neosnovan. takoĊer. 145. . od 5. bez da dostavi “nove dokaze ili navode o novim dokazima koje CRPC nije razmatrala“. broj 23/6-372-P4996/98 od 4. Blagojević protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. MeĊutim. Odluku o prihvatljivosti. Komisija je nastavila sa istim pristupom ovom pravnom lijeku (vidi. ili autentiĉnost nekog dokumenta. S obzirom na navedeno Komisija zakljuĉuje da su prijave oĉigledno neosnovane u dijelu u kojem su podnesene protiv Bosne i Hercegovine. juna 2001. aprila 1992. 138. jula 2004. godine). Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova se mora fleksibilno primjenjivati i podnosiocima prijava se moraju uzeti u obzir posebne okolnosti. Komisija smatra da podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred domaćim organima. godine. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. CRPC je 24. kao i liĉne okolnosti podnosilaca prijava (ibid). Komisija zakljuĉuje da je prijava podnositeljice prijave.a. godine. u predmetu broj CH/03/14375. jer nije pokrenuo sudski postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora. jula 2004. prema bivšem Zakonu o parniĉnom postupku) djelotvoran domaći pravni lijek koji se mora iscrpiti u sluĉaju kada podnosilac prijave nema u posjedu kupoprodajni ugovor. sa uputom na daljnju jurisprudenciju bivše Evropske komisije za ljudska prava. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. niti se Komisiji tako ĉini. septembra 2004. 144. stavila van snage odluku od 24. taĉka 19. Zakona o parniĉnom postupku (ĉlan 172. Odluke o prihvatljivosti i meritumu mart 1996. godine donijela odluku. juna 2000. jula 2005. nego se mora utvrditi da je vlasnik na osnovu koraka koje je preduzeo u otkupu stana tokom 1991.b. taĉka 20).2. i dalje. juna 2001. taĉka 6. godine). Komisija zakljuĉuje da pokretanje sudskog spora prema ĉlanu 54. Prema tome. kojim je odbijena njegova ţalba. godine. broj U 94/04 od 24. ako one postoje (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Pajagić. u predmetu broj CH703/14962. odluĉujući po zahtjevu trenutnog korisnika predmetnog stana. odnosno 8. još u toku postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve. broj 532-1072-1/1. godine. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za povrat stanova u posjed u postupcima pred domaćim organima 137. koji uopće nema razloga da sumnja u pravovaljanost ugovora koji posjeduje.2. Zakona o parniĉnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ili ĉlan 42.

te da im pripada pravo na povrat istih. pravo na praviĉan postupak u postupku utvrĊivanja graĊanskog prava bi postalo bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. i 8. Serija A. koji je naveo da u sluĉaju neizvršenja bilo kojeg pravosnaţno utvrĊenog graĊanskog prava. Stoga. Sluţba je 22. 159. pravo pristupa sudu traje sve dok se ne realizira utvrĊeno graĊansko pravo. izvršenje presude. decembra 2003. taĉka 35) Dom je našao . godine. iako se u konkretnim sluĉajevima radi o izvršnom postupku. Komisija. jula 2004. zbog preuranjenosti. Ĉlan 6. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. Prema tome prijava je ratione personae prihvatljiva protiv Federacije Bosne i Hercegovine. tumaĉiti ĉlan 6. potrebno je. donijela zakljuĉke kojima su postupci izvršenja obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjeve za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. izvršnom postupku. broj 21/00). od 18. Naime. ne odreĊuju graĊanska prava i slobode utvrĊene Evropskom konvencijom (vidi Odluku o prihvatljivosti Komisije za ljudska prava. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed oštećenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. 161. Komisija. jer se ova tuţena strana ne moţe smatrati odgovornom. Na primjer. koju donese bilo koji sud. mora biti posmatrano kao integralni dio "suĊenja“ u smislu ĉlana 6. 162. U 107/03. CH/02/9138 i CH/03/14375 u vezi sa zahtjevima za naknadu materijalne štete 150. tj. u relevantnom dijelu. vodilo bi. u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su drţave ugovornice preuzele kada su ratifikovale Evropsku konvenciju. cit. godine. broj 18. CH/03/14010. uprkos ĉinjenici da su konaĉne i obavezujuće. septembra 2003. da je pravo pristupa sudu elemenat inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. godine. CH/99/1972. što je potvrĊeno dugogodišnjom praksom sudskih organa u Bosni i Hercegovini. Nema sumnje. MeĊutim. stav 1. Komisija smatra da bi bilo iluzorno oĉekivati da podnosilac prijave i u ovom postupku iscrpi sve pravne lijekove. odnosno zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova. godine. taĉ. graĊanskom postupku. br. Komisija proglašava prijave neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 156. izvršenje CRPC odluke je u nadleţnosti organa tuţene strane Federacije Bosne i Hercegovine. godine. preko 25 mjeseci nisu izvršene i da ovo neizvršavanje mora biti meritorno ispitano. Evropske konvencije (op. najprije. odnosno 8. Dobio je meritornu odluku u svoju korist. još uvijek u toku. Pravo pristupa sudu ne znaĉi samo formalni pristup sudu. pozitivne obaveze drţave (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. u ukupnom iznosu od 25. u dijelu u kojem se odnose na neizvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. kao njihovo graĊansko pravo. od 7. a nadleţni organ neće da ga izvrši.200 eura. Komisija zakljuĉuje da su prijave br. to graĊansko pravo ne moţe zaţivjeti. tj. Komisija. što nije izvršni postupak. to pravo ima karakter iluzornog prava (op. u principu.1. B. 158. godine. Serija A. Komisija istiĉe da je Zakonom o izvršenju predviĊeno da CRPC odluke izvršavaju upravni organi nadleţni za stambene poslove u općini u kojoj se nalazi stan na kojem postoji stanarsko pravo. Prema tome. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. 6. u dijelu u kojem se odnose na postupak za povrat stanova pred domaćim organima. glasi: 3. Naime. marta 2000. taĉka 27). oktobra 1979. A. Prema ĉlanu XI Sporazuma. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. naglašava. podsjeća i na niz odluka Doma. taĉka 14). U pogledu zahtjeva za naknadu materijalne štete. Evropske konvencije 157. Prihvatljivost prijava br. Komisija podrţava i stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim problemom. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". zakonom ustanovljenim sudom. Komisija istiĉe da je odlukama CRPC utvrĊeno imovinsko pravo podnosilaca prijava. u navedenim predmetima. septembra 2003. a ne o postupku u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. nakon što je njegova ţalba odbijena. zbog preuranjenosti. Obaveza obezbjeĊivanja efikasnog prava na pristup nadleţnim organima spada u kategoriju duţnosti. cit. CH/02/9138 i CH703/14375) 155. godine. Komisija. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC-odluka. prema ĉlanu I Sporazuma. MeĊutim. U 3/99. M. od 17. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. prije svega. 302-2524-1/1 i 501737-1/1. U tom smislu. Da bi nadleţni organ bio efikasan. Komisija se zadovoljava navodima podnosilaca prijave da ove odluke. taĉka 27). Dakle. u predmetu broj CH/03/14375. odnosno neizvršenja navedenih odluka. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Na taj naĉin. Evropske konvencije. S obzirom da se predmetni stan nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. septembra 2003. Prema tome. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. Komisija proglašava prijave br. sigurno. Prema tome. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neprihvatljivi zbog preuranjenosti. Nadalje. Komisija zakljuĉuje da je ratione materiae nadleţna da razmatra ove navode podnosilaca prijava. 7. 151. jula 2004. široke proceduralne garancije i zahtjev za hitni i javni postupak (neobjavljena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije i ĉlana 1. negira se pravo na pristup sudu. jula 2003. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. CRPC 2. Meritum (u odnosu na prijave br. U protivnom. godine.2. aprila 1992. da nije u njenoj nadleţnosti da meritorno razmatra odluke CRPC. Neizvršenje ove konaĉne i obavezujuće odluke postavlja ozbiljna pitanja u pogledu ĉlana 6.1. Evropske konvencije primjenjuju i u sluĉaju neizvršenja konaĉne i obavezujuće odluke. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. već efikasan pristup sudu. stava 1. 149. prema stanju spisa. Ipak. i 21). Pravo na pristup sudu iz ĉlana 6. Evropske konvencije. Airey protiv Irske. MeĊutim. nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju po zakonima Entiteta. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. takoĊer. odnosno 8.16 godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. a u predmetu broj CH/02/9138 i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za priznavanje prava vlasništva. Evropske konvencije. 34-36). Komisija će najprije ispitati navode u pogledu povrede ĉlana 6. To bi bio pretjeran teret za podnosioca prijave. svako ima pravo na praviĉno suĊenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim. Komisija zapaţa da je CRPC-odlukama utvrĊeno da podnosiocima prijava pripada pravo na povrat predmetnih stanova. AP-288/03. kao njihovo graĊansko pravo. godine. ako se pravosnaţno utvrdi graĊansko pravo. maja 1974. ako u naknadnom. u odluci CH/96/17. Prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kriviĉne optuţbe protiv njega. Zakljuĉak u pogledu prihvatiljivosti 152. ta prava su utvrĊena u prethodnom. primjećuje da predmet ovih prijava nije parniĉni postupak. 154. Komisija. te je. Naime. Nadalje. Evropske konvencije. koje se tiĉu nepoštivanja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. CH/02/9138 i CH/03/14375 prihvatljive. septembra 2003. Ĉlan 6. Komisija proglašava prijavu broj CH/03/14962 neprihvatljivom. Komisija. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. cit. utvrĊeno je pravo na imovinu podnosilaca prijava. s jedne strane. Nadalje. da predmetni sluĉaj povlaĉi pitanje "odluĉivanja o graĊanskim pravima i obavezama". Sluţba je 3. od 19. meĊutim zapaţa da se u konkretnim sluĉajevima radi o postupku izvršenja. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. istiĉe da se procesne garancije iz ĉlana 6. odnosno. postupci izvršenja su obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. kao oĉigledno neosnovane. u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. st. ne sprjeĉava Komisiju da u konkretnom sluĉaju razmatra navodnu povredu prava podnosioca prijave (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava. A. Komisija istiĉe da ĉinjenica da postupak nije okonĉan. djelotvoran postupak prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza bi bio iluzoran. protiv Republike Srpske. koji je. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Evropske konvencije podrazumijeva. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao što je već naglašeno. MeĊutim. zbog preuranjenosti. To će biti sluĉaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku ili ako neopravdanost neizvršenja povlaĉi ponovnu povredu tog graĊanskog prava. u skladu sa svojom ranijom praksom. godine. u dijelu u kojem je podnesna protiv Bosne i Hercegovine. od 3. godine donijela odluke. zapaţa da je podnosilac prijave u predmetu broj CH/02/9138 podnio ţalbu na zakljuĉak Sluţbe o obustavi izvršenja.T. godine. Evropske konvencije. nadalje. stavu 1. Blentić protiv Republike Srpske (op. jer podnosioci prijava nisu utuţili ovu štetu u redovnom parniĉnom postupku. 160. stav 25).d. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 153. Komisija zakljuĉuje da predmetne prijave moraju biti ispitane u pogledu ĉl. 7 godina. koju donese bilo koji sud (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. stava 1. 163. podnosilac prijave je pokrenuo postupak za povrat stana prije cca. podsjeća da je. broj 32. Komisija zakljuĉuje da se pravo na praviĉan postupak moţe garantovati samo pri utvrĊivanju neĉijih graĊanskih prava. kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava. D. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. on mora obavljati svoju funkciju na zakonit i djelotvoran naĉin. januara 2005. 147. Da bi se odreĊena prijava razmatrala u okviru ĉlana 6. novembra 2004. Komisija proglašava prijave br. već izvršni postupak. Mahmutbegović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. kao da se tiĉe iskljuĉivo voĊenja postupka. Komisija naglašava da izvršni postupak. u dijelu u kojem su podnesne protiv Bosne i Hercegovine. u Sarajevu. 148. nadalje. od 9. tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor.

jer to mora da bude u skladu sa zakonom. aprila 1999. godine). Osim toga. takoĊer.3. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. nema pravo da se miješa u zakonodavstvo i sudstvo na naĉin na koji je ona uĉinila. Vlada nema pravo da nameće zakone umjesto zakonodavne vlasti. Serija A. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". D. Komisija napominje da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine mora da sprovodi zakone i odluĉuje unutar ovlasti koje joj je dao zakonodavac. ali ono mora. pobliţe odreĊeno ovom odredbom. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. što ukljuĉuje i pojam “ustavno“. i zajedniĉke nadleţnosti Federacije i kantona-ţupanije koje su federalnim zakonom stavljene u nadleţnost tih organa. stav 2. septembra 2003. 167. Komisija zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijava na praviĉan postupak koje štiti ĉlan 6. Na liniji ovog objašnjenja. Evropske konvencije. taĉka 16). godine. Evropske konvencije u sebi sadrţi i princip da niko izvan sudske vlasti ne moţe mijenjati ili suspendovati od izvršenja obavezujuće sudske odluke na štetu pojedinca. 170. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96. Nadalje. ĉlana 6. CH/02/9138 i CH/03/14375. kao izvršni organ. godine. broj 155/04 od 22. Komisija ne moţe prihvatiti Odluku Vlade Federacije Bosne i Herceovine. CH/02/9178 i CH/03/13628. a ĉlanom 11. ĉlanom 2. Evropske konvencije. principijelno. S druge strane. Komisija. godine. Evropske konvencije. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. onemogućava njihovo izvršenje. u sluĉaju da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje. donesene poslije 30. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgraĊena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnaţnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na praviĉno suĊenje. Evropske konvencije. Tako. na osnovu zakona. XVII. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. u principu. prema kojoj je ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka upravo ono što predstavlja osnovnu karakteristiku "suda" u smislu ĉlana 6. 165. br. 166. S druge strane. ovi organi funkcionišu na osnovu principa meĊusobne “kontrole i balansa“ (eng. Ova odredba daje pravo organima uprave da donose upravne akte i odluĉuju u prvom stpenu u odreĊenim oblastim. 175. odnosno gradske i opšinske sluţbe za upravu. na osnovu zakonskih ovlasti. propisanog ĉlanom I/2. moguće. stava 1. jer se licima. godine. Izvještaji od 13. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1 od 2. Zakljuĉak o meritumu 172. zakljuĉuje da je neizvršenjem konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak prema ĉlanu 6. Bentehem protiv Holandije. prije svega. marta 2005. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. budući da se na taj naĉin "sudska funkcija podĉinjava izvršnoj vlasti" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. U svjetlu svog gornjeg zakljuĉka u vezi sa meritornom odlukom u vezi ĉlana 6. jer se ovom Odlukom grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. do donošenja odluke drugostepenog organa – Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. tj. stavu 1. broj 288. Serija A. godine) Ombusman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. U vezi za zakonitošću miješanja. oktobra 1985.17 povredu prava na praviĉno suĊenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke“. br. Ova odredba glasi: Federalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuĉive nadleţnosti Federacije.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. zaštita od elementarnih nepogoda. broj 296-B. te da naredi tuţenoj strani da u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke uvede podnosioce prijava u posjed predmetnih stanova. Ustava Bosne i Hercegovine. Komisija napominje da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. broj 288. godine) Ombudsman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. Zakona o prestanku primjene propisano da su CRPC-odluke konaĉne i obavezujuće. novembra 1994. a ĉini i sastavni dio pojma "nezavisan sud" (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava. Zakona o upravnom postupku tog Entiteta (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. Komisija. 2/98 i 48/99). stava 1. u svom organizatornom dijelu. koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca ţalbe“. Beaumartin protiv Francuske. zakonodavac. aprila 1994. godine. štaviše. Evropske konvencije zbog ĉinjenice da "vlasti nisu. biti zakonito. Zakone izvršava izvršna i upravna vlasti. naveo da "pravo na pristup sudu" iz ĉlana 6. a on stipuliše obavezu izvršne vlasti da se ograniĉava “zakonom“ u smislu principa legaliteta. u donošenju predmetne odluke. stav 1. na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. kao i u upravnim stvarima iz nadleţnosti kantonaţupanije koje su zakonom kantona-ţupanije prenesene na federalne organe uprave. jasno je da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine umiješala. Milovan Smiljanić i Milan Maričić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. smatra shodnim da naredi izvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. izvršnu i zakonodavnu i principa vladavine prava. u predmetu A. od 23. 164. br. i Van de Hurk protiv Holandije. povrijedila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak u smislu ĉlana 6. a uzimajući u obzir i zakljuĉak o djelotvornosti zahtjeva za ponovno razmatranje CRPC odluke (vidi taĉku 72. stava 1. Komisija napominje da je miješanje u pravo na pristup sudu. Ustava Bosne i Hercegovine i sa pravom na praviĉno suĊenje iz ĉlana II/3. stav 45. TakoĊer. osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne-ţupanijske organe uprave. Evropske konvencije. te. Tako. u javnom interesu. aprila 2004. Nadalje. 1/94. Ustav Bosne i Hercegovine. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet (B) 746/97. Prema tome. koja imaju konaĉnu i obavezuću odluku CRPCa. od 24. ne smatra "nezavisnim" ukoliko traţi i prihvata obavezujuća mišljenja izvršne vlasti. te da se "sud" u smislu ĉlana 6. donosi zakone. jer bi to bilo u suprotnosti sa naĉelom vladavine prava iz ĉlana I/2. ove Odluke). u svojoj odluci AP-703/04 (od 23. Komisija podsjeća i na praksu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Ombudsman za ljudska prava). Serija A. Evropske konvencije. broj 23/04) u smislu njene kompatibilnosti sa pravima iz Sporazuma. od 19. u predmetu B. Komisija istiĉe da je ĉlanom 14. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je. u postupak izvršenja konaĉne i obavezujuće odluke CRPC-a. postupke. oktobra 2005. 173. i zakonodavac ima ograniĉene ovlasti u smislu miješanja u sudsku vlast (suspendovanje izvršenja konaĉnih odluka). zbog svega navedenog. ne moţe donositi zakone kojima će onemogućiti izvršenje pravosnaţnih sudskih odluka. 176. 8/95 i 19/03). Komisija zakljuĉuje da se ova Odluka direktno miješa u “pravo na pristup sudu“. u predmetima br. Evropske konvencije. itd). stava 1. Evropske konvencije. Nadalje. 168. te je istakao da drţava. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. marta 1999. stav 2. stav 45). Prema tome. a u cilju ispunjavanja javnih interesa. Komisija nalaţe tuţenoj strani da. izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave“. Uzimajući ovo u obzir. u javnom interesu i proporcionalno individualnim interesima. Tu dolazimo do srţi principa vladavine prava. zbog toga. a u vezi sa pravilom 58. S druge strane. već i na sekundarne odnose. dok izvršna i upravna vlast gleda u budućnost. TakoĊer. u predmetima br. Vlada se aribtrarno pozvala na svoju “diskrecionu moć“ da donosi lex specialis opći akt o izvršenju CRPC-odluka. Prema tome. te da im isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na ovaj dosuĊeni iznos ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma . Zakona o izvršenju predviĊeno je da CRPCodluke postaju konaĉne danom njihovog donošenja. koji reguliše samo pitanje forme akta. a izvršna i upravna vlast su samo sredstvo za instrumentalizaciju zakona. B. dodjeljuje nadleţnosti raznim organima i nosiocima vlasti. stav 38). ovom Odlukom je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC-a. pozvala na ĉlan 19. nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje CRPC odluke. check and balance). kada Vlada donosi odreĊene odluke. te novĉanu naknadu. kako trebaju da se regulišu odreĊeni odnosi ili odrede ciljni programi (planiranje razvoja grada. CH/02/9138 i CH/03/14375. PRAVNI LIJEKOVI 174. Izvještaji od 24. u sliĉnim predmetima. Komisija. Evropske konvencije. jer je to povreda principa podjele vlasti u drţavi na sudsku. oblikuje i stvara nove pravne i ĉinjeniĉne odnose. što je ona u predmetnom sluĉaju uradila. te ĉlanom 1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u pomenutoj odluci ukazao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava. 169. Naime. od 5. unutar kojeg ima pravo da odredi. “slobodno polje procjene“. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banja Luke da izvrši konaĉnu i obavezujuću odluku. stava 1. Iz ove odredbe jasno proizilazi da Vlada nema pravo da “zakonodavno“ reguliše pitanje izvršenja CRPC-odluka. godine. a to kontroliše sudska vlast. Na ovo ne utiĉe ni ĉinjenica da izvršna vlast. Vlada se pozvala na ĉlan 19. više od dvije godine. a. istog Zakona odreĊeno je da. uţiva odreĊeni prostor. razlika izmeĊu izvršne i sudske vlasti leţi upravo u ĉinjenici da sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ u vezi s neĉim što je bilo. stava 1. Evropske konvencije. Komisija smatra da Vlada. 171. sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ o tome šta je “pravno“. Komisija ne smatra potrebnim da ispita prijave u vezi sa ĉlanom 8. tzv. juna 2003. podsjeća da je u nekim predmetima CRPC upozoravala nadleţne organe uprave da im ĉinjenica da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje odluke ne daje pravo da obustave postupak izvršenja te odluke (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade za nematerijalnu štetu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove Odluke. prije svega. O. Ovi zakoni ne odnose se samo na primarne pravne odnose (materijalno-pravni odnosi). na nezakonit naĉin u smislu ĉlana 6.

13. Konaĉno. 11. jednoglasno. u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. 4. Iz ovih razloga. u predmetima br. u dijelu koji se odnosi na zahtjev za upis prava vlasništva. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. u skladu sa ĉlanom 239. Komisija odluĉuje. da nije potrebno ispitivati prijave br. broj 155/04 od 22. jednoglasno. 7. U sluĉaju nepostupanja. 178. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". ĉime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila ĉlan I Sporazuma. Komisija. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. ove Odluke dostavi informaciju o preduzetim mjerama po pravnim lijekovima. da prijavu broj CH/03/14962 proglasi neprihvatljivom. da prijave proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. aprila 2004. u dijelu koji se odnosi na zahtjeve za naknadu materijalne štete. jednoglasno. jednoglasno. 9. da ostatak prijava br. broj 23/04). da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvrši konaĉne i obavezujuće CRPC-odluke. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. septembra 2003. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da Komisiji u roku od mjesec dana od isteka rokova iz zakljuĉaka br. jer je navedena odluka protivna ĉlanu 6. u predmetima br. tako što će podnosioce prijava vratiti u posjed predmetnih stanova. duţni su. 5. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. 10. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ZAKLJUĈAK 179. 12. u smislu prava na pristup sudu. jednoglasno. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. da je u predmetima br. 3. najkasnije u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. jednoglasno. do 13. provoditi odluke Komisije. kako je to naznaĉeno u odluci. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. na kraju. tuţena strana. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. da prijave br. 6. jednoglasno. (potpisao) Nedim Ademović (potpisao) Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. stavu 1. broj 23/04). kao preuranjenu. CH/02/9138 i CH/03/14375 prekršeno pravo podnosilaca prijava na praviĉno suĊenje prema ĉlanu 6. broj 155/04 od 22. kao oĉigledno neosnovane.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi prihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. Pravila procedure Komisije. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. da prijavu broj CH/02/9138 proglasi neprihvatljivom protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 2. Komisija smatra neophodnim da Federacija Bosne i Hercegovine stavi van snage Odluku Vlade. U datim rokovima. jednoglasno. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". jednoglasno. Evropske konvencije. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da stavi van snage Odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. jednoglasno. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 8.18 pune isplate. jednoglasno. da nije potrebno ispitivati prijave br. jednoglasno. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim. Evropske konvencije. 8. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 1. 10. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. CH/02/9138 i CH/03/14375. jednoglasno. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. u dijelu koji se odnosi na postupke po zahtjevima za povrat stanova pred domaćim organima. da prijave br. stavu 1. CH/02/9138 i CH/03/14375. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. 302-2524-1/1 i 501737-1/1 od 2. i 14. aprila 2004. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. predstavlja kriviĉno djelo. br. podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuĊen u prethodnom zakljuĉku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa nareĊenog u ovoj Odluci. 177. jednoglasno. 1. a iz razloga što grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. godine. XVIII.

Milovan Mijić i 27 drugih su. u okviru predviĊenih mjera ekonomske i socijalne politike. u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". AD "Boksit" Milići (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). ovog zakona. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. i 6. godine i registrovana je istog dana. i 1992. jula 2001. koja su proslijeĊena podnosiocima prijava. 29/80. U skladu s tim. Zakona o izmjenama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. marta 2003. decembra 2003. Ugovor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe se poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. MeĊutim. zakljuĉilo oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. kao prodavac. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. Ustavni sud je odluĉio da ove prijave spoji u skladu s pravilom 27. a Milovan Mijić je u konkretnom sluĉaju njihov punomoćnik... podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti." Stav 2. neplodno zemljište. a) Predmet broj CH/03/13106. Podnosioci prijave navode da su ugovori deponovani u nadleţnom sudu. VIII(1) i XI Sporazuma. decembra 2003. br. novembra 2004. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 192. Mato TADIĆ. Ustavni sud Republike Srpske je 23. juna 2007. a prijava CH/03/13402 je podnesena 24. šef Odjeljenja Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. i 60a. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada. kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. Ĉlanom 5. godine i registrovana je istog dana. ureĊuje sistem stambenih odnosa na osnovu odgovarajuće stambene politike. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2007. Predmet postavlja pitanja u vezi sa ĉlanom 1. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. Sporazuma iz 2007. decembra 2003. i 1992. kao kupcima. Pravila procedure Ustavnog suda: XIX. 190. Pravila procedure Ustavnog suda. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 187. septembra 2006. zastupan po Rosandi Deurić iz Milića. decembra 2006. Miodrag SIMOVIĆ. Nadalje.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. godine sa nosiocima stanarskih prava na predmetnim stanovima. kao i pravilom 15. S obzirom na sliĉnost izmeĊu ĉinjenica u predmetima i ţalbenih navoda podnosilaca prijava. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. i januaru 2005. ovog zakona. godine.. 38/78. predsjednica GĊa Valerija GALIĆ. . Ĉlan 16. meĊutim. 4/89 i 22/91) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 1. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. Ĉlan 22. Zbog toga. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. 185. Tuţena strana je 22. takoĊe. CH/03/13106 i CH/03/13402 AD "Boksit" MILIĆI i Milovan MIJIĆ. jula 2001. zakljuĉili sa preduzećem DD "Boksit" Milići. kao prodavac. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. 2. meĊutim.. 191. Prijava CH/03/13106 je podnesena 11. 181. septembra 2006. 189. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 184. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. broj 65/03). godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. podnio je prijavu Domu sa zahtjevom da tuţena strana izvrši uknjiţbu ugovora o prodaji stanova koje je podnosilac prijave. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. marta 2003. sudija GĊa Seada PALAVRIĆ. sutkinja Gosp. XX. Komisija je 11. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. podnijeli prijavu Domu sa zahtjevom da im se omogući da izvrše uknjiţbu ugovora o otkupu stanova koje su tokom 1991. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. bez ograniĉenja. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. stav 1. godine sa sljedećim prisutnim sudijama: GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. godine. kako to proizilazi iz predmetne prijave. Podnosilac prijave navodi da su svi ugovori deponovani u nadleţnom sudu. broj 38/78). godine dostavila pisana zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. stava 1. šume i šumsko zemljište. odbija. 182." Stav 3. odnosno stanove i poslovne prostorije kao posebne dijelove zgrada otuĊivati iz društvene svojine samo uz naknadu u visini prometne vrijednosti nepokretnosti. Podnosilac prijave je podnio Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenu ustavnosti ĉlana 5. zakljuĉio tokom 1991." Ĉlan 60a. koji su zakljuĉeni prije 29. godine. Podnosilac prijave navodi da je preduzeće DD "Boksit" Milići (ĉiji je pravni sljedbenik podnosilac prijave) tokom 1991. godine. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. ĈINJENICE U PREDMETU 183. Konstatujući da je Komisija prestala postojati 31. Nedim ADEMOVIĆ. Nepokretnosti u smislu ovog zakona su poljoprivredno i graĊevinsko zemljište. XXI.]. Ustavni sud Republike Srpske je ocijenio da je pravo zakonodavca da u okviru predviĊenih mjera uredi i postupak provjere zakonitosti ugovora o otkupu stanova zakljuĉenih prije 29. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). na zasjedanju Velikog vijeća od 27. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. ĉl. UVOD 180. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. Podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. i 27 drugih protiv REPUBLIKE SRPSKE Ustavni sud Bosne i Hercegovine. b) Predmet broj CH/03/13402. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti.19 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. godine proslijedila tuţenoj strani prijave podnosilaca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. godine. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". podnosilac prijave navodi da su se nakon donošenja Pravilnika o voĊenju knjiga deponovanih ugovora konaĉno stekli uslovi za uknjiţbu.." 186. godine i da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) dobio mandat prema Sporazumu u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zakljuĉen u januaru 2007. potpredsjednica Gosp. Nadalje. stav 1. Zakon o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine".] Društveno pravno lice moţe zgrade. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine.. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". navodne ţrtve su 27 drugih lica. XXII. 60. Ustavni sud će kao podnosioce prijave tretirati 27 drugih lica navedenih u prijavi. [. u vezi sa pravilom 52. Ĉlan 60. ali da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova osporila pravnu valjanost predmetnih ugovora. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. godine Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉl. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. zgrade. stava 1. U obrazloţenju rješenja se istiĉe da je u iskljuĉivoj nadleţnosti zakonodavca da. Ovim zakonom ureĊuju se uslovi i postupak pod kojim se vrši promet nepokretnosti. broj 38/78). potpredsjednik Gosp. godine donio rješenje kojim se prijedlog podnosioca prijave za ocjenu ustavnosti ĉlana 5. navedenog Zakona dodati su u Zakonu o privatizaciji drţavnih stanova novi ĉl. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM/USTAVNIM SUDOM 188.

u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. nadleţan da odluĉuje o ovoj prijavi. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. a da predmetni ugovori još uvijek nisu uknjiţeni. u skladu sa ĉlanom 2. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. Imajući u vidu da je prošlo 16 godina od kako su predmetni ugovori deponovani kod nadleţnog suda radi uknjiţbe. ograniĉiti svoje ispitivanje predmeta na razmatranje da li su ljudska prava podnosilaca prijava bila prekršena poslije tog datuma. a ne ulazeći u druge osnove prihvatljivosti. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. stava 1. Odluku o prihvatljivosti Doma. Nadalje. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Podnosioci prijave navode da im je povrijeĊeno pravo na imovinu zaštićeno ĉlanom 1. U pogledu merituma prijave. Ustavni sud će.1. dakle. Ustavni sud. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrao nespojivom sa ovim Sporazumom. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. tuţena strana predlaţe da se prijave u meritumu odbiju kao neosnovane.. Ustavni sud. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. i 1992. XXIII. MIŠLJENJE USTAVNOG SUDA E. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. 60. izuzev u pogledu sastava Ustavnog suda. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). takoĊe. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. Prihvatljivost 197. tj. b) Predmet broj CH/03/13402. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 202.. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. 200. CH/96/1. godine). budući da u dijelu u kojem podnosioci prijava navode nastavljenu povredu svojih prava nakon 14. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. na pravnu poziciju i povredu prava i sloboda suprotne ugovorne strane – kupaca. godine. na primjer. Nadalje. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Slijedi da je prijava oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. da sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. od ĉega u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis spada period od 12 godina. 203. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. Nije. S obzirom na to. (b) što je stvar već riješena. S obzirom na iznijeto. U konkretnom sluĉaju podnosioci prijave se ţale da nisu u mogućnosti da uknjiţe ugovore o otkupu stanova koje su kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima zakljuĉili tokom 1991. decembra 1995..] Ĉlan 23. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. stava 1. i 1992. ODGOVOR TUŢENE STRANE 195. Iza ĉlana 59. bez ograniĉenja. Nadleţnost ratione temporis 199. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova dodaju se novi ĉl. godine. Ugovor o otkupu stana zakljuĉuje se sa Fondom stanovanja Republike Srpske. zapaţa da podnosilac prijave nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoje navode. i 60a. TakoĊe da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. Ustavni sud će prvo obraditi pitanje u kojoj mjeri je nadleţan ratione temporis razmatrati predmetne prijave. godine. koji utvrdi Ustavni sud . Odluka od 4. septembra 1996. Podnosilac prijave nije. 196. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. Pri tome će Ustavni sud uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. Kupac stana iz ĉlana 60. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Ustavni sud u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. godine još uvijek nisu uknjiţeni. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. godine sa preduzećem DD "Boksit" Milići.. Društveno pravno lice duţno je da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. godine. broj 65/03) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 5. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njegovo postupanje ne razlikuju. već se ţali. tuţena strana u svojim zapaţanjima navodi da prijavu CH/03/13106 treba odbaciti iz razloga locus standi. kao prodavac. ništavi su. ŢALBENI NAVODI 194. A. Ustavni sud moţe odluĉiti da prijavu briše na osnovu kriterija sadrţanih u ĉlanu VIII(3) Sporazuma ili će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. i 60a. predmet broj CH/96/8. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. odbaciti je ili brisati iz razloga: (a) što podnosilac namjerava odustati od ţalbe. koji su zakljuĉeni prije 29. Ustavni sud zapaţa da predmetna prijava povlaĉi ozbiljna pitanja u odnosu na ĉlan 1. prvenstveno. S obzirom da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda. 201. Ustavni sud podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom.“ A. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. U skladu sa opšteprihvaćenim principima meĊunarodnog prava. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". godine. Naime. Odluke 1996-1997. tuţena strana navodi da je suštinski cilj dodatih ĉl. Sporazuma iz 2007. nije više opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. ovog zakona. Ĉlan 24.. kao kupcima. koji glase: Ĉlan 60. 14. februara 1997. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis odluĉivati jesu li dogaĊaji koji su se desili prije stupanja na snagu Sporazuma doveli do povreda ljudskih prava (vidi. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. Ugovori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine. [. Stoga. kao i opštem interesu. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti. Dakle. jula 2001. Ustavni sud. U konkretnom sluĉaju podnosilac prijave je naveo da je tokom 1991. takoĊer. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. ovog zakona. 205. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 204. Baštijanović protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. stoga. broj 38/78).] Ĉlan 60a. podnosioci prijave navode povredu svojih prava i prije stupanja na snagu Sporazuma.2.. meĊutim. Ustavni sud će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. Tuţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22.20 [. Po pitanju prihvatljivosti. Odluke 1996-1997). ili koja je oĉigledno neosnovana. Sporazum se ne moţe primijeniti retroaktivno. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. te iz tog razloga predlaţe da se iste proglase oĉigledno neosnovanim. Bez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. a) Predmet broj CH/03/13106. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti . [. predmet spada u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis (vidi Odluku Doma. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. Ustavni sud je. Ustavni sud zakljuĉuje da prijava treba biti ispitana u odnosu na navodnu povredu prava na imovinu podnosioca prijave u smislu ĉlana 1. decembra 1995. nadalje. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. XXIV. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda.] 193. XXV. Ustavni sud zapaţa da se podnosioci prijava ţale da ugovori o kupoprodaji stanova zakljuĉeni 1991. tuţena strana navodi da predmetne prijave sadrţe samo paušalne navode. S obzirom da Dom i Komisija o njoj nisu odluĉili do 31. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. od Pravila procedure Doma/Komisije. 198. Matanović protiv Republike Srpske. zakljuĉio oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. zbog toga. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija/Ustavni sud već ispitao. neće se izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. naveo ţalbene navode u smislu povrede svojih prava i sloboda iz Sporazuma. U nedostatku konkretnih dokaza Ustavni sud ne moţe razmatrati prijavu samo na osnovu paušalnih navoda podnosioca prijave. godine. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. Ustavni sud će. Pri tome. od 13. kako je to predviĊeno izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. decembra 2006. 60. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom.

novembra 1983. Naime. stava 1.. broj 82. MeĊutim.. stav 1. Odluka broj U 14/00 od 4. ĉlan 1. Treći. godine.1. budući da posjeduju ugovore o otkupu stanova koji predstavljaju pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnim stanovima. Sunday Times. podrazumijeva da zakon mora biti i ustavan. Ustavni sud mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma." Stav 3. Naime. broj 65/03) kojim su dodati novi ĉl. novembra 1995. godine. Ĉlan 1. od 2. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. itd). kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. broj 30. U konkretnom sluĉaju Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja. i 68). septembra 1999. Ustavni sud ne sumnja da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova vezan za ovaj predmet ispunjava formalne standarde u smislu Evropske konvencije (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma. Ustavni sud podsjeća da pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasniĉkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud." Stav 2. ĉlan 24. 221. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. a ne po Ustavu Bosne i Hercegovine. u smislu ĉlana 1. Presuda od 23. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 4. Ĉlan 60.. prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. 219. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". MeĊutim. jula 2001. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. ako se smatra imovinom. stav 49. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". 212. budući da su u postupcima otkupa stanova u potpunosti ispoštovali proceduru propisanu Zakonom o prometu nepokretnosti. serija A. (c) u skladu sa principom pravne drţave. Prema ĉlanu XI Sporazuma. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 208.] za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. Serija A.a. Ustavni sud zakljuĉuje da predmetna prijava mora biti ispitana u pogledu ĉlana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. za najvišu sudsku instancu kao što je Ustavni sud... Prethodne odredbe. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo. Presudu Evropskog suda za ljudska prava. F.. broj 70. S obzirom na naprijed navedeno. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. 20. stav 1. s taĉke gledišta ustavnog pravnog sistema. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu stanova. 216. dovodeći u vezu naprijed navedeno. Ustavni sud proglašava prijave neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. koja je preuzeta u Bosni i Hercegovini. TakoĊe. izmeĊu ostalog. donošenjem navedenog Zakona podnosiocima prijave je osporena pravna valjanost ugovora o otkupu stanova. Presuda od 29. Da li je miješanje zakonito? 220. ne utiĉu ni na koji naĉin na pravo drţave da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi se regulisalo korištenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi se obezbijedila naplata poreza ili drugih dadţbina i kazni. koji su zakljuĉeni prije 29. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. budući da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova onemogućila podnosioce prijave da se na osnovu postojećih ugovora o otkupu stanova uknjiţe kao vlasnici predmetnih stanova u javne knjige. 5. sprovoĊenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu (vidi odluke Ustavnog suda. godine." Ĉlan 60a. kao i nametnuta obaveza da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. Malone. 144 i dalje). 215. U vezi s tim. B. sadrţan u drugom stavu." Stav 2. ovog zakona. Ustavni sud podsjeća da ĉlan 22. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jeste da se ispita da li se pravo koje podnosioci prijave traţe moţe tumaĉiti u smislu znaĉenja rijeĉi "imovina" koje potpada pod ĉlan 1.1. pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uslovima. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22.21 206. u drugoj reĉenici istog stava. izraţava princip mirnog uţivanja u imovini. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. 210.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. Ustavni sud smatra da su podnosioci prijave stekli pravo na uknjiţbu predmetnih ugovora. Serija A. i ostali. 222. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. 60. što znaĉi da sloboda odluĉivanja koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograniĉena. i 60a." Imajući u vidu naprijed navedeno. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan graĊanima. 67. Niko ne moţe biti lišen imovine. broj 38/78). prema ĉlanu I Sporazuma. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opšte prirode." Ĉlan 23. CH/02/8202. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. pojam “zakonitosti“. godine." Dakle. da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu podnosilaca prijave? Treće. broj 20/99). U konkretnom sluĉaju. 218. Ustavni sud zakljuĉuje da je Prijava broj CH/03/13402 prihvatljiva u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava. takoĊe. Prvo. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa opštim interesom. stava 1. stav 1. U 6/98 od 24. st. broj 21/00. "imovina" koja se štiti moţe biti postojeća imovina (vidi Evropski sud za ljudska prava. i 33. Zakona o prometu nepokretnosti propisuje da se "[u]govor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe [. Da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu? 217. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. bez obzira što odluĉuje po Sporazumu. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. te isti na jasan i precizan naĉin reguliše pitanja u vezi sa ugovorima o prodaji stanova koji su zakljuĉeni prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. stav 1. MeĊutim. podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. aprila 2001.c. marta 2000. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". da li je miješanje zakonito? B.. dostupan je graĊanima. Kao što je već naglašeno. da li se pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova moţe smatrati "imovinom" u smislu ĉlana 1. vidi. B.] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Postojanje "imovine" 214. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". Van der Mussele. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. serija A. broj 332.. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. pored formalnih standarda (pristupaĉnost. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo." Na kraju. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. meĊutim. ako jeste. S obzirom na naprijed navedeno. Ustavni sud podsjeća da je za sticanje prava svojine pored osnova sticanja (iustus titulus) potrebna i uknjiţba u javnu knjigu (modus aquirendi) u smislu ĉl.]. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". taĉka 48). Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. 213. 11. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. decembra 1995. kao i imovina za koju podnosilac prijave ima "opravdano oĉekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava. zakon mora obezbijediti graĊanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova rezultat je aktivnosti zakonodavnog organa. Ustavni sud zakljuĉuje da pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova predstavlja "imovinu" podnosilaca prijave u smislu ĉlana 1. bez ograniĉenja. 207.1.. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Drugo pravilo. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. godine. tj. Prvi korak pri razmatranju da li je došlo do povrede ĉlana 1.1. godine. propisuje da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [.P. Ĉlan 1. Prvo. Meritum 209. taĉka 31). propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. broj U 3/99 od 17. st. preciznost. od 26.] poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. ovog zakona. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 211. avgusta 2003.. osim u javnom interesu i pod uslovima predviĊenim zakonom i opštim naĉelima meĊunarodnog prava. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. neprihvatljivo bi bilo da se pojam .. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Svako fiziĉko i pravno lice ima pravo uţivati u svojoj imovini. isti je objavljen u "Sluţbenom glasniku Republike Srpske". aprila 1979. M. B. (b) toliko precizan da omogućava graĊanima da odrede svoje postupke. a otkupna cijena stana umanjuje [. Ustavni sud proglašava Prijavu broj CH/03/13106 neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. Ustavni sud zapaţa da se u konkretnom sluĉaju radi o imovini za koju podnosioci prijave "opravdano oĉekuju" da će je dobiti.b. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do miješanja u pravo na imovinu podnosilaca prijave. neće [.. dakle. Pine Valley Developments Ltd i drugi. stav 1. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. broj 33/01). avgusta 1984. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana.

vratiti kupcima iznos koji prelazi cijenu predviĊenu Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. Princip pravne sigurnosti se moţe. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. Naime. 227. koje opterećuju nosioca prava i obaveza retroaktivno. koja je obavezna da izvrši odluku Ustavnog suda. kao takvi. Naime.. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. 225. Pravila procedure Ustavnog suda. tuţena strana. da je Republika Srpska povrijedila prava podnosilaca prijave na imovinu. Kada bi se prihvatio takav stav. niti da se na njega stavi pretjeran teret tako što bi ostvarena pravna pozicija bila obezvrijeĊena naknadnim izmjenama ili dopunama zakona. 231. Ustava Bosne i Hercegovine. B. prošli su. zakonitost i ustavnost ugovora“. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. koji ne bi bili valjani. mada nosilac prava. U datim rokovima. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. to se dešavalo po sistemu automatizma. Obrazloţenje iz prethodne taĉke je bilo nephodno iz razloga što Ustavni sud ima velike sumnje u Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova u smislu njegove usklaĊenosti sa principom “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. Ustavni sud smatra da se pojedinac. koju štiti ĉlan 1. CH/01/8507. IzmeĊu ostalog. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. te nametnula obavezu da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. kupci spornih stanova su dovedeni u poziciju da se njihovi ugovori retroaktivno “stave na probu“ u smislu ispitivanja njihove zakonitosti. kao i opštem interesu. upravo nakon ovog momentuma. te novĉanu nadoknadu. U svjetlu utvrĊenih povreda ĉlana 1. u punoj vjeri. od 6. Ustavni sud odluĉuje. kompletnu proceduru. sumnja u javni interes koji bi opravdao i nadvladao u konkretnim sluĉajevima princip pravne sigurnosti (balans javnog i privatnog interesa). u trenutku sticanja tog prava. koji zadovoljava princip “proporcionalnosti“. meĊutim. Ustavni sud. u skladu sa ĉlanom 239. Štaviše. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I . tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. kao ni ustavne standarde. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne bi pruţao zaštitu u situacijama u kojima je došlo do oĉigledne povrede prava na imovinu na osnovu “protivustavnog“ zakona. Imajući u vidu naprijed navedeno. godine. ukoliko je smatrala da su kupci predmetnih stanova zakljuĉili ugovore pod nepovoljnijim uslovima. dozvoljena. već njegova neusklaĊenost sa standardima koje nameću sama prava i slobode (vidi. da se do cilja koji je imala tuţena strana moglo doći i bez ispitivanja zakonitosti samih ugovora. za što je odgovorna tuţena strana. godine. princip pravne sigurnosti. godine predstavljali valjan pravni osnov za uknjiţbu u javne knjige. aprila 2005. ostanu priznate. na koju se u svojim pisanim zapaţanjima pozvala. nije mogao raĉunati na takvu mogućnost. Naime. u konkretnom sluĉaju. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. predstavlja kriviĉno djelo. godine. PRAVNI LIJEKOVI 230. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. koju štiti ĉlan 1. mogao osloniti. S obzirom da su. tuţena strana je donošenjem predmetnog Zakona osporila podnosiocima prijave pravnu valjanost ugovora o otkupu stanova. a u vezi sa pravilom 52. godine. provoditi odluke Ustavnog suda.. štaviše. mada se i to moţe smatrati neustavnošću (vidi ĉlan II/2. na primjer. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Ustavnog suda. “pretjeran teret“ moţe posebno biti izraţajan ukoliko doĊe do usvajanja odredbi. Ustavni sud ne moţe prihvatiti kao valjano objašnjenje tuţene koje je dala u vezi sa donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova.. Naime. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Ustavni sud istiĉe da neizvršenje odluka Ustavnog suda. Ustavni sud primjećuje da je za pravovaţnost jednog kupoprodajnog ugovora bila propisana cjelokupna procedura. predmetni ugovori o otkupu stanova zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti i. koji. veoma sloţena po svojoj prirodi. u smislu ĉlana 1. U konkretnom sluĉaju. Ustavni sud mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koje je Ustavni sud utvrdio. Ustavni sud. kako je to naznaĉeno u odluci. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. XXVI. te je sve ovjerio. sporni ugovori su potpisani tokom 1991. ĉlan 24. 223. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. odnosno. da Prijavu broj CH/03/13106 proglasi neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. neće [. i 60a. i to pozitivno. jednoglasno. tek nakon 12 godina. jer najĉešći sluĉaj povrede prava i sloboda iz Sporazuma jeste. U sluĉaju nepostupanja. bez prethodnog “a limine“ ispitivanja da li. decembra 1995. 224. Samim tim. Ustavni sud smatra odgovarajućim da iskoristi svoje ovlasti date prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma i da naredi tuţenoj strani da. postojala je cijela institucija koja je provjeravala “moralnost. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Osim toga. stav 1. ZAKLJUĈAK 233. kao što je postojala i procedura da se ponište ugovori. kojim se otuĊuje društvena imovina. MeĊutim. tako i u javnom interesu. ispunjava sve formalne standarde pojma “zakonitosti“. bezuslovno. Ustavni sud smatra da je tuţena strana. decembra 2005.. Zabrana retroaktivnosti. Jedan od kreterija zabrane retroaktivnosti u graĊanskom pravu jeste situacija u kojoj zakon ukida odreĊeno pravo.22 “zakonitosti“ iz ĉlana 1. apsolutno. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne smije odnositi i na “najviši zakon“ drţave. Ustav Bosne i Hercegovine). a ne predvidila procedure da se uspostavi “jednakost graĊana pred zakonima”. one koji su vezani za princip pravne drţave. imajući u vidu zaštitu javnog interesa. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. na to da je ispunio svoju zakonsku obavezu i da je njegov ugovor valjan. što je izuzetno dug period s taĉke gledišta pravne sigurnosti. postoji sumnja u valjanost konkretnog sklopljenog ugovora. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. Ustavni sud ne moţe prihvatiti naprijed navedeno kao valjan razlog za donošenje spornih izmjena i dopuna Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane.] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. a s druge strane. Ustavni sud smatra da tuţena strana ovakvim naĉinom miješanja u imovinu podnosilaca prijave nije zadovoljila principe zakonitosti sadrţane u ĉlanu 1. imala mogućnost korigovati cijene. Republika Srpska. inter alia. taĉka 38). princip pravne sigurnosti teţi ka tome da pravne posljedice. Zakljuĉak o meritumu 229. ne neustavnost odreĊenog opšteg pravnog akta u uţem smislu rijeĉi. na kraju. Ustavni sud podsjeća da je tuţena strana u svojim pisanim zapaţanjima o prihvatljivosti i meritimu prijave navela da je suštinski cilj dodatih ĉl. ĉlan 1. je jedan od postulata na kojima se mora temeljiti pravni sistem Bosne i Hercegovine (vidi. 3. Ovakvi sluĉajevi su rijetki mada mogući." Stav 2. te prava i obaveza koje proizilaze iz njih i koji su stvoreni na osnovu njih. duţni su. Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. Abdulah Softić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. jednoglasno. taĉka 1236). U tom sluĉaju tuţena strana bi eliminisala diskriminaciju. Ustava Bosne i Hercegovine." Na kraju. da prijave proglasi neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. CH/98/375 i dr. pored prethodno iznesenih sumnji i dilema. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Ustavnom sudu o preduzetim mjerama. napominje da u skladu sa pravilom 56. da Prijavu broj CH/03/13402 proglasi prihvatljivom u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava. uopšte. s jedne strane.2. definisati kao mogućnost svake osobe da se osloni na znaĉaj i opstojnost pozitivnopravnih propisa. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. stav 1. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. u graĊanskom pravu nije zabranjena. stavom 1(b) Pravila procedure Ustavnog suda. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. ali ne moţe ni biti. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijave na imovinu. Iz ovih razloga. 232. jednoglasno. te je. takoĊe. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. koji su predmet ove prijave. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. naravno. jednoglasno." Prema tome. koje su vezane za odreĊeni ĉinjeniĉni supstrat. MeĊutim. još 1991. zasnovan na javnom interesu. prije svega. TakoĊe. što bi. XXVII. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. 226. 1. 60. drţava je propisala (ĉlan 23. 228. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. godine. Javni pravobranilac nije imao primjedbi za valjanosti ugovora. bilo kako u interesu podnosilaca prijave. 4.) da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. S obzirom na iznijeto. MeĊutim. koji je inherentan principu “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. Svi ugovori. DorĎe Besarović i dr. 2. od 15. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. Pojedinac ne treba da trpi.

godine. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. 5. i 7. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. o mjerama preduzetim u sprovoĊenju gore spomenute naredbe. ove Odluke. u roku od mjesec dana od proteka roka iz zakljuĉka broj 5. jednoglasno. (potpisao) Nedim Ademović Šef Odjeljenja (potpisala) Hatidţa Hadţiosmanović Predsjednica Ustavnog suda . jednoglasno. da nije potrebno da se podnosiocima prijave dosudi kompenzacija.23 Sporazuma. da naredi Republici Srpskoj da. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Ustavni sud. 6. jednoglasno.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful