AP-653/03 (nema nezakonitosti)

jednakosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeu od pet sudija, u predmetu broj AP-653/03, rjeavajui apelaciju A. H.-. i dr., na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 9, lana 59. stav 2. taka 2. i lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Novi preieni tekst (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 2/04), u sastavu: Mato Tadi, predsjednik, azim Sadikovi, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simovi, prof. dr., potpredsjednik Jovo Rosi, sudija i Valerija Gali, sudija na sjednici, odranoj 4. marta 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbijaju se kao neosnovane apelacije: A. H.-., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihau broj Rs-852/02 od 30. novembra 2003. godine i Opinskog suda u Bihau broj Pr-1795/01 od 2. jula 2002. godine; E. B. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihau, broj Rs-942/02 od 14. novembra 2003. godine i Opinskog suda u Bihau broj Pr-379/01 od 27. augusta 2002. godine; J. . i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihau broj Rs-944/02 od 14. novembra 2003. godine i Opinskog suda u Bihau broj Pr-405/01 od 27. augusta 2002. godine; Zdravstvene ustanove Dom zdravlja Biha, podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihau broj Rs810/02 od 14. novembra 2003. godine i Opinskog suda u Bihau broj Pr-1697/00 od 2. septembra 2000. godine; I. I., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihau broj Rs-890/02 od 11. decembra 2003. godine i Opinskog suda u Bihau broj Rs-879702 od 18. novembra 2002. godine. Odluku objaviti u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, Slubenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i Slubenom glasniku Republike Srpske. OBRAZLOENJE I. Uvod 1. Lica navedene u dispozitivu i prilogu ove odluke (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Bihaa, podnijeli su u periodu od 23. decembra 2003. do 23. januara 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihau (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Opinskog suda u Bihau (u daljnjem tekstu: Opinski sud) navedenih u dispozitivu ove odluke. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu lana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, apelacije su dostavljene Kantonalnom sudu i drugim strankama u postupku radi davanja odgovora. 3. Odgovore su dostavili Unsko-sanski kanton i Kantonalni sud. 4. Na osnovu lana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantima. 5. Ustavni sud je, u smislu lana 30. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da se apelacije odnose na isto pravno i faktiko pitanje iz nadlenosti Ustavnog suda, odluio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku broj AP-653/03. Spojene su slijedee apelacije: AP653/03, AP-69/04, AP-70/04, AP-88/04 i AP-93/04. III. injenino stanje 6. injenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predoenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedei nain. 7. Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. do 31. decembra 1995. godine bili zaposleni u Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bihau, Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bosanskoj Krupi i u Zdravstvenoj ustanovi Gradska apoteka u Bihau (u daljnjem tekstu: zdravstvene ustanove). S obzirom da apelantima nisu isplaene plae za obavljeni rad u navedenom periodu, podnijeli su tube Opinskom sudu protiv zdravstvenih ustanova i Unsko-sanskog kantona. Kod apelanta Zdravstvene ustanove Dom zdravlja u Bihau u istom periodu bili su zaposleni S. J. i dr. koji su takoer podnijeli tube Opinskom sudu protiv ove zdravstvene ustanove i Unsko-sanskog kantona iz istog razloga. 8. Opinski sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, odluio da su tuene zdravstvene ustanove obavezne apelantima, kao i tuiteljima S. J. i dr. isplatiti, na ime neisplaenih plaa, tano utvrene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1996. godine, kao i naknaditi parnine trokove u utvrenom iznosu. Ujedno je odlueno da se tubeni zahtjevi u odnosu na Unsko-sanski kanton odbiju u cijelosti.

9. Apelanti, zdravstvene ustanove i Unsko-sanski kanton su protiv presuda Opinskog suda, koje se odnose na njih, izjavili albe Kantonalnom sudu. U izjavljenim albama apelanata presude se osporavaju iz svih zakonom predvienih razloga, s prijedlogom da se presude u odnosu na tuenika (Unsko-sanski kanton) preinae i u tom dijelu u cijelosti udovolji njihovim tubenim zahtjevima ili da se osporene presude u odnosu na Unsko-sanski kanton ukinu i predmeti vrate prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluivanje. U izjavljenim albama tuenih (zdravstvenih ustanova) istie se da se presude Opinskog suda osporavaju iz svih zakonom predvienih razloga, s pozivom na zakljuak Vlade Unsko-sanskog kantona od 10. aprila 2001. godine. Predlae se da se osporene presude preinae i obavee drugotueni Unsko-sanski kanton na isplate neisplaenih plaa. U navodima albi, koje je izjavio Unsko-sanski kanton, presude Opinskog suda se osporavaju zbog bitnih povreda parninog postupka i pogrene primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se osporene presude ponite - preinae, tako da se odbiju tubeni zahtjevi apelanata. 10. Kantonalni sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, izjavljene albe odbio kao neosnovane, a potvrdio prvostepene presude. IV. Relevantni propisi 11. U Zakonu o obligacionim odnosima (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94 i Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 29/03) relevantne odredbe glase: lan 262. (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlaten da od dunika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dunik je duan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dunik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu tete koju je uslijed toga pretrpio. (...) lan 296. (1) Obavezu moe ispuniti ne samo dunik nego i tree lice. (2) Povjerilac je duan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, ak i kad se dunik protivi tom ispunjenju. (...) lan 360. Zastarjelou prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odreeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne moe obazirati na zastarjelost ako se dunik nije na nju pozvao. lan 361. (3) Zastarjelost poinje tei prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine sluajeve nije to drugo propisano. (...) lan 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odreenog vremena. lan 365. Dunik se ne moe odrei zastarjelosti prije nego to protekne vrijeme odreeno za zastarjelost. lan 366. (4) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. (5) Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog obezbjeenja za zastarjelo potraivanje. lan 371. Potraivanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije odreen neki drugi rok zastarjelosti. lan 372. (4) Potraivanja povremenih davanja koja dospijevaju godinje ili u kraim odreenim razmacima vremena (povremena potraivanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraivanjima, kao to je potraivanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraivanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao to je potraivanje izdravanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (...) lan 387. Zastarijevanje se prekida kada dunik prizna dug. Priznanje duga moe se uiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan nain, kao to su davanje otplate, plaanje kamate, davanje obezbjeenja.

2
b) Odgovor na apelaciju lan 388. Zastarijevanje se prekida podizanjem tube i svakom povjerioevom radnjom preduzetom protiv dunika pred sudom ili drugim nadlenim organom, u cilju utvrivanja, obezbjeenja ili ostvarenja potraivanja. lan 391. Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dunika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. lan 392. (5) Poslije prekida zastarijevanje poinje tei iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne rauna se u zakonom odreeni rok za zastarijevanje. (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dunika poinje tei iznova od priznanja. (...). 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa, koji se primjenjivao u vrijeme nastanka konkretnih potraivanja (Slubeni list SFRJ, br. 60/89 i 42/90 i Slubeni list R BiH, br. 2/92 i 13/94), relevantne odredbe glase: lan 49. (...) Lini dohodak isplauje se najmanje jedanput mjeseno. (...) lan 79. U ostvarivanju pojedinanih prava iz radnog odnosa radnik ima pravo da zahtijeva zatitu pred organima u organizaciji, pred nadlenim sudom, ... u skladu sa zakonom. (...). 13. U Zakonu u radu (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/99, 32/00 i 29/03) odgovarajue odredbe glase: lan 13. Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu ureena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opi propisi obligacionog prava. lan 106. Apsolutna zastara potraivanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraivanja, ako zakonom nije drukije odreeno. 14. U Zakonu o ustanovama (Slubeni list RBiH, br. 6/92, 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: lan 1. Ustanova ... osniva se za obavljanje djelatnosti ... zdravstva ... i drugih djelatnosti, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Ustanova ima svojstvo pravnog lica. lan 39. Ustanova stie sredstva za rad iz sredstava osnivaa, budeta ..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje .... zdravstvenih i drugih usluga, od linog uea korisnika usluga ..., pod uvjetima odreenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova. lan 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolae. Osniva je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugaije odreeno. Kada je osniva odgovoran za obaveze ustanove, duan je da: pokrije viak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godinjeg obrauna. (...). V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelanti trae da se ukinu osporene presude, da se naloi tuenima da solidarno isplate dosuene im iznose na ime zaostalih plaa, sa zakonskom kamatom i naknade dosuene parnine trokove za svakog apelanta. Apelant, Zdravstvena ustanova Dom zdravlja Biha, trai da se naloi drugotuenom Unsko-sanskom kantonu da tuiteljima S. J. i dr. isplati iznose dosuene osporenim presudama. Istiu da su zdravstvene ustanove neprofitabilne i da nemaju vlastitih sredstava za isplatu redovnih plaa, a pogotovo za isplatu ratnih plaa, koje Unsko-sanski kanton nije doznaio, iako je na to po zakonu bio obavezan. 16. Apelanti smatraju da je u vie navrata Unsko-sanski kanton priznao dug i ukazuju na Uredbu sa zakonskom snagom o ustanovama (Slubeni list RBiH, broj 6/92) koja je u spornom periodu bila na snazi, a prema kojoj je Unsko-sanski kanton supsidijarno odgovoran za obaveze zdravstvenih ustanova kao njihov osniva. 17. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelacije, navodi da i dalje ostaje pri stavu izraenom u osporenim presudama i predlae Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. 18. Kantonalno pravobranilatvo u Bihau, koje zastupa Unskosanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identino stanovite kao i Kantonalni sud i predloilo Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. VI. Dopustivost 19. U skladu sa lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takoer ima apelacionu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. a) Nadlenost Ustavnog suda ratione materiae 20. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ale na povrede svojih prava iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravino suenje, povredu svojih prava na imovinu zatienih lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravian postupak. Ustavni sud u ovom sluaju ima nadlenost ratione materiae. b) Nadlenost Ustavnog suda ratione temporis. 21. U pogledu nadlenosti Ustavnog suda ratione temporis, Ustavni sud moe odluivati, u principu, samo o ustavnim pitanjima po presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine 14. decembra 1995. godine (vidi odluku Ustavnog suda, U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, broj 22/98). 22. Ustavni sud nije nadlean da razmatra pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Meutim, Ustavni sud ima nadlenost da razmotri injenice vezane za dogaaje koji su se desile prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobivanja dodatnih informacija. Prema tome, apelacije su dopustive zbog toga to su iscrpljeni svi dostupni pravni lijekovi i s obzirom da su apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana prijema osporene sudske odluke. 23. U predmetnim sluajevima apelanti tvrde da im nisu isplaene ratne plae. Iako se sporna potraivanja u navedenim sluajevima odnose na period nastao prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na njihovu plau je potvreno sudskim presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ove sudske presude su stvorile opravdana oekivanja da e apelantima biti isplaene plae. Prema tome, Ustavni sud ima nadlenost ratione temporis. 24. U skladu sa lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud moe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogui po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant doe do konane odluke. Konana odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita niestepenu odluku kako u injeninom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odluuje hoe li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbaen zato to apelant nije ispotovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne moe se smatrati konanom. Koritenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rjeenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). 26. U konkretnom sluaju, predmet osporavanja apelacijama su presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova moguih po zakonu. Nadalje, osporene presude apelanti su primili u roku od 60 dana, kako je propisano lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konano, apelacije ispunjavaju i uvjete iz lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 27. Imajui u vidu odredbe lana VI/3.b), lana 15. stav 3. i lana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete iz navedenih lanova u pogledu dopustivosti. 28. Slijedi da su predmetne apelacije dopustive. VII. Meritum 29. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ale na povrede ljudskih prava iz lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog injenice da Unsko-sanski kanton, kao drugotuena stranka u postupku pred redovnim sudovima, nije solidarno obavezan na isplatu neisplaenih plaa. Osim toga, apelanti ukazuju na povredu prava

3
na nediskriminaciju u vezi sa uivanjem prava na pravian postupak. Konano, apelanti se pozivaju na primjenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Primjena Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 30. U pogledu primjene Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na koju se apelanti pozivaju, Ustavni sud podsjea da ova Deklaracija nije pravno obavezujui ugovor, te da nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi odluku Ustavnog suda, U 17/00, od 4. maja 2001. godine, taka 22, objavljenu u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, broj 17/01). Slijedi da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije primjenjiva u konkretnim sluajevima. Pravo na pravian postupak 31. Pravo na pravian postupak zatieno je lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanom 6. Evropske konvencije. 32. lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog lana, to ukljuuje: e) Pravo na pravino sasluanje u graanskim i krivinim stvarima i druga prava u vezi sa krivinim postupkom. 33. lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: "1. Prilikom utvrivanja graanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivine optube protiv njega, svako ima pravo na pravino suenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. []" 34. Prema lanu II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta e osigurati najvii nivo meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema lanu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode predvieni u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. 35. Ustavni sud nema sumnje u ovim sluajevima da je spor oko isplate zaraenih, a neisplaenih plaa graanskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Darnell v VB, od 26. oktobra 1993. godine, serija A, broj 272). lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lan 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova graanska prava i obaveze, kao i da ima pravo na pravino suenje u graanskim i krivinim stvarima i druga prava u vezi sa krivinim postupkom (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder v. VB, od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). Pravinost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv panije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; odluka Ustavnog suda, U 63/01, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, broj 38/03). 36. Ustavni sud, nadalje, smatra da svaka drava ima pravo i obavezu funkcionalno organizirati svoj pravni sistem. Pravni sistem svake drave mora biti efikasan i omoguiti svakome da iskoristi prednosti toga sustava prilikom utvrivanja [izmeu ostalih] graanskih prava u smislu lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije. To znai da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iskazanom u lanu 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). 37. Ipak, postoji opravdano ogranienje prava pristupa sudu, kao i ogranienje ostvarivanja graanskih prava u odreenim sluajevima, koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionisao. Koja e se ogranienja nametnuti, zavisi od specifinosti konkretnog pravnog sistema, uzimajui u obzir, prije svega, mogunosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Belgijski jeziki sluaj, od 9. februara 1967, serija A, broj 6, stav 5). 38. U okviru tih ogranienja, u pogledu ostvarivanja graanskih prava, spadaju i norme koje odreuju subjekte koji su odgovorni za potivanje graanskih prava apelanata. To pitanje treba da bude efikasno i jasno regulisano pravnim propisima, a tumaenje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u svakom konkretnom sluaju. Ovo ogranienje ima za cilj da se fokusira odgovornost kod odreenih subjekata i da postupak za ostvarivanje graanskih prava bude olakan. Prema tome, Ustavni sud zakljuuje da nosilac graanskih prava ima obavezu da ostvaruje svoja prava iskljuivo u odnosu na odgovorne subjekte. Ustavni sud je, pri tome, ogranien na pitanja kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih sudova. Ovo zbog toga, to Ustavni sud nije nadlean da ocjenjuje utvreno injenino stanje ili tumaenje i primjenu zakona od strane redovnih sudova, osim u sluaju kada je to potrebno radi utvrivanja injenica da li je dolo do krenja ustavnih prava (vidi odluku Ustavnog suda, U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, broj 31/03). 39. Ustavni sud primjeuje da su sudovi udovoljili zahtjevima apelanata u pogledu poslodavca (prvotuenog) i naredili isplatu plaa u traenim iznosima. U pogledu ogranienja ostvarivanja graanskih prava apelantima u odnosu na Unsko-sanski kanton, zbog nedostatka pasivne legitimacije, sudovi su zakljuili da ovaj kanton nije poslodavac i da apelanti nisu kod njega u radnom odnosu. Dalje se navodi da su javne institucije pravna lica koja samostalno odgovaraju za svoje obaveze. Na ovaj zakljuak ne utie ni injenica da taj kanton finansira navedene javne ustanove. Pri tome, sudovi su se pozvali na relevantne odredbe Zakona o ustanovama i Zakona o radu. 40. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim sluajevima pruena mogunost da iznesu i brane svoje zahtjeve pred nadlenim sudovima tokom cjelokupnog sudskog postupka, i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrivanja injeninog stanja, a apelanti nisu osporili ni jednu specifinu procesnu radnju u postupku donoenja odluka. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje, pri emu su nekim dali vei, a nekim manji znaaj. Meutim, sudovi su dovoljno jasno obrazloili svoje odluke u smislu lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ocjenjuje da nije dolo do procesnih povreda, koje bi bile od vanosti za potivanje principa pravinog suenja. 41. U skladu s tim, Ustavni sud, prije svega, zakljuuje da u konkretnim sluajevima postoji efikasan sistem ostvarivanja graanskih prava apelanata. U konkretnim sluajevima, to se najbolje pokazuje time to su apelanti uspjeli sa svojim tubenim zahtjevima. Ustavni sud, takoer, smatra da je opravdano tumaenje i obrazloenje redovnih sudova u pogledu ogranienja ostvarivanja ovih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton. Razlog ogranienja je proporcionalan cilju koji se eli postii. Tim ogranienjem, to je najbitnije, nije dolo do ogranienja graanskog prava u svojoj sutini. Iz tih razloga, Ustavni sud smatra da nije dolo do povrede prava apelanata na pravian postupak iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 42. U pogledu tvrdnji apelanata da nee moi realizirati svoja potraivanja u izvrnom postupku, pa samim tim da nema pravinog postupka, Ustavni sud navodi da, u principu, izvrni postupak ne moe povrijediti pravo na pravian postupak. Naime, u izvrnom postupku se ne utvruju graanska prava i obaveze. Ipak, pod nekim uvjetima, neizvrenje odluka moe voditi ka povredi ovoga lana (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Vasilopoulou v. Greece, od 21. marta 2002. godine, aplikacija broj 47541/99, stav 16 f). Meutim, u ovoj fazi postupaka, navodi apelanata o nemogunosti izvrenja su samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. 43. Ustavni sud zakljuuje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanata na pravian postupak iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravian postupak u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije 44. Apelanti smatraju da su rtve diskriminacije u vezi sa potivanjem prava na pravian postupak. Naveli su da su sudovi njihov predmet drugaije rijeili nego identian predmet u drugom sudskom postupku i smatraju da su imali pravo na identian sudski ishod. 45. lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Uivanje prava i sloboda, predvienih u ovom lanu ili u meunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao to je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politiko i drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, roenje ili drugi status. 46. lan 14. Evropske konvencije glasi: Uivanje prava i sloboda predvienih ovom konvencijom osigutava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao to su spol, rasa, boja koe, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, roenje ili drugi status. 47. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, diskriminacija nastupa ako se osoba ili skupina osoba, koje se nalaze u analognoj situaciji, razliito tretiraju na osnovu pola, rase, boje, jezika, vjere (...) u pogledu uivanja prava iz Evropske konvencije, a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotreba sredstava naspram eljenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Belgijski jeziki sluaj, od 9. februara 1967, serija A, broj 6, stav 10). Pri tome, nevano je da li je diskriminacija posljedica razliitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi presudu Evropskog

4
suda za ljudska prava, Irska v VB, od 18. januara 1978, serija A, broj 25, stav 226). 48. Razliit tretman u pogledu razliite primjene identinih zakona u identinim situacijama treba da se uzme u obzir u sluajevima u kojim sudovi ne uivaju pravo slobodne procjene, kao to je sluaj sa odmjeravanjem kazne u slinim krivinim predmetima. U takvim sluajevima treba da se potuje nezavisnost sudova u pogledu njihovog odluivanja (vidi odluku o dopustivosti bive Evropske komisije za ljudska prava, K. v SR Njemake, od 21. novembra 1990, aplikacija broj E 15252). Ipak, ako ne postoji slobodna procjena, identini predmeti bi trebali da budu odlueni na identian nain. Takva obaveza proizlazi iz principa pravne sigurnosti, koji operira kao sastavni element principa vladavine prava unutar demokratskog drutva u pogledu svih ustavnih prava (vidi mutatis mutandis presudu Evropskog suda za ljudska prava, Iatridis v Grke, od 25. marta 1999, Izvjetaji i odluke 1999-II, stav 58). 49. Ipak, razliita primjena zakona u slinim predmetima dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog. Ovo je sluaj, naprimjer, kada je odluka koja se pobija zakonita i ustavna. im je odluka zakonita i ustavna, gubi se pravni interes za dokazivanjem diskriminacije i traenjem jednakog tretmana. Takvo tumaenje vodi ogranienju principa zabrane razliitog tretmana u smislu principa pravne sigurnosti, ali je u skladu sa principom pravne drave iz lana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, u takvim sluajevima princip pravne drave ima prevagu. 50. Da bi dokazali diskriminaciju, apelanti su se, s jedne strane, pozvali na odluku Ustavnog suda (odluka od 10. i 11. maja 2001. godine, U 4/02, stav 28). Ipak, ova sudska odluka nije relevantna za predmete apelanata, jer odluka U 4/02 ukazuje samo na definiciju pojma diskriminacije, bez mogunost njene primjene na predmetne sluajeve. S druge strane, apelanti smatraju da su nadleni sudovi trebali da postupe na isti nain kao i u predmetu G.650/00 (presuda Kantonalnog suda u Bihau od 6. novembra 2000. godine, kojom je potvrena presuda Opinskog suda u Bihau, broj PR125/99 od 5. maja 2000). 51. U predmetu G.650/00 radi se o tubi radnice suda protiv Unsko-sanskog kantona zbog neisplaenih, a zaraenih, plaa za isti vremenski period kao i kod apelanata. Tuiteljica nije tuila i samog poslodavca. Tueni Unsko-sanski kanton je isticao prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovor zastare. U tom predmetu, sudovi su, smatrajui Unsko-sanski kanton pasivno legitimiranim u sporu, obavezali Kanton na isplatu neisplaenih plaa. Prigovor zastare je odbijen, jer je trogodinji rok zastare prekinut 8. januara 1999. godine, kada je Kanton izdao potvrdu o dugovanim plaama radnici suda. 52. Da bi utvrdio diskriminaciju, Ustavni sud, prema definiciji Belgijskog jezikog sluaja, mora analizom predmetnih sluajeva doi do zakljuka da li se radi o (a) razliitom tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz nekog od razloga navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije (d) bez objektivnog i razumnog opravdanja za takav tretman. Ipak, radi racionalnosti postupka, Ustavni sud e prvo utvrditi da li su osporene presude u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer bi u tom sluaju nestao pravni interes apelanata da dokazuju diskriminaciju. 53. Prema Zakonu o ustanovama, javne ustanove se osnivaju radi obavljanja zakonom utvrenih javnih djelatnosti u koje spada i zdravstvo. Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica i nemaju profitni karakter, mada mogu raspolagati i sredstvima iz samofinansiranja. Na kojem se dravnom nivou osnivaju javne ustanove, zavisi od organizacije svake pojedinane drave. Tako je, prema lanu III/2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zdravstvo u zajednikoj nadlenosti federalne vlasti i kantona. Na koji nain e se regulisati zdravstvo (zajedniki ili odvojeno), zavisi od meusobnog dogovora ovih dviju vlasti (lan III/3 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Ako je nadlenost dogovorom prenesena na kantonalnu vlast, onda kanton ima obavezu da finansira rad kantonalnih javnih zdravstvenih ustanova. Nain finansiranja kantonalnih javnih ustanova, modaliteti i opseg tog finansiranja, je predmet daljnjeg dogovora i zakonske operacionalizacije predmetne materije. U tom smislu, prema zakonu, javna ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima kojima raspolae, a osniva je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drukije odreeno. Prema lanu 41. Zakona o ustanovama kada je osniva odgovoran za obaveze javne ustanove, duan je, pored ostalog, da pokrije viak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godinjeg obrauna. Navedeno upuuje da zakonsko regulisanje i konkretna operacionalizacija finansiranja moraju da budu efikasno ureeni, kako bi, izmeu ostalih, radnici kantonalnih javnih institucija mogli efikasno ostvarivati svoja steena prava, kao to je pravo na plau. 54. Bez obzira na interni nain finansiranja kantonalnih javnih institucija, radnici ne mogu ostvarivati svoja prava prema instituciji koja u dravi, na odreenom nivou, operira kao nosilac ili sunosilac budetskih obaveza. Zakonom o ustanovama (lan 4) jasno je odreeno da svi radnici ostvaruju sva svoja prava iz radnog odnosa u javnim ustanovama u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove. To je i logino, jer javna ustanova ima status pravnog lica, ima prava i obaveze i uiva zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i obaveza. Prema tome, samo javna institucija moe odgovarati za obaveze prema svojim radnicima. 55. Meutim, ako se pojavi spor izmeu radnika javne institucije i same institucije, nadleni kanton se, bez obzira to ne moe biti stranka, pa ni imati pasivnu legitimaciju u sporu, ne moe ogluiti o ishod spora, ako je njegova intervencija neophodna da bi se ostvarila efikasna zatita prava radnika koja proizlaze iz presude nadlenog suda. Da li je intervencija neophodna, zavisi od sluaja do sluaja. Slijedi da efikasnost ostvarenja ovih graanskih prava radnika treba da budu na prvom mjestu, ukoliko ne postoje ogranienja u njihovom ostvarenju, koja bi bila opravdana i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. 56. Nakon uvida u dostavljene dokumente, vidljivo je da je Unskosanski kanton pripremao svoju finansijsku intervenciju, kako bi dotine javne ustanove ispunile obaveze u pogledu isplate neisplaenih plaa njihovih radnika to nije uvjet za postojanje pasivne legitimacije Unskosankog kantona u ovim sporovima. 57. Na osnovu izloenoga, Ustavni sud zakljuuje da Unsko-sanski kanton nije mogao imati svojstvo tuenoga u sporu u predmetima koje apelanti osporavaju. Presude nadlenih sudova, zasnovane u granicama zakonskih odredbi, su donesene u skladu sa lanom 6. stav 1. Evropske konvencije. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zakljuuje da apelanti nemaju pravni interes dokazivanja diskriminacije. Samim tim, nije potrebno da se ulazi u pitanje da li je postojao razliit tretman, analogna situacija i osnova diskriminacije u pogledu drugih graana koji su ostvarivali slina prava. 58. Ustavni sud zakljuuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedile prava apelanata na pravian postupak iz lana II/3.e) u vezi sa lanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i lan 6. stav 1. u vezi sa lanom 14. Evropske konvencije. Pravo na imovinu 59. Pravo na imovinu zatieno je lanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 60. lan II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog lana, to ukljuuje: k) Pravo na imovinu. 61. lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fiziko ili pravno lice ima pravo na neometano uivanje svoje imovine. Niko ne moe biti lien svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvienim zakonom i opim naelima meunarodnog prava. Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nain ne utiu na pravo drave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala koritenje imovine u skladu s opim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 62. lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliita pravila. Prvo pravilo, koje je izraeno u prvoj reenici prvog stava i koje je ope prirode, izraava princip mirnog uivanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj reenici istog stava, odnosi se na liavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Tree pravilo, sadrano u stavu dva ovog lana, dozvoljava da drave potpisnice imaju pravo, izmeu ostalog, da kontroliu koritenje imovine u skladu sa opim interesom. Ova tri pravila nisu razliita, u smislu da nisu nepovezana: drugo i tree pravilo se odnose na pojedine sluajeve mijeanja u pravo na mirno uivanje imovine i trebaju biti tumaena u svjetlu opeg principa izraenog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lnnorth protiv vedske, od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 61). 63. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, plae spadaju u djelokrug zatite lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Smokovits i dr. v Grke, presuda od 11. aprila 2002. godine, aplikacija broj 46356/99, stav 32). Na ovo ne utie injenica da apelanti nisu dobili plae, jer oni imaju zakonski opravdano oekivanje za njihovu isplatu. 64. Ustavni sud primjeuje da su nadleni sudovi udovoljili apelantima u pogledu tubenih zahtjeva. Ogranienje pristupa sudu u smislu lana 6. Evropske konvencije i nemogunost ostvarivanja svojih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton je opravdano. Ipak, kako je to objanjeno u dijelu ove odluke koja se odnosi na diskriminaciju, ova injenica nee uticati na efikasnu zatitu prava apelanata. Kanton je interno odgovoran za funkcioniranje javnih institucija i njegova intervencija, ako je neophodna, se ne moe izbjei. 65. U pogledu tvrdnji apelanata da nee moi realizirati svoja potraivanja u izvrnom postupku, Ustavni sud podsjea na taku 47. ove odluke i na injenicu da apelanti nisu ni traili, odnosno podnijeli zahtjev

5
za izvrenje osporenih presuda, pa su navodi apelanata o nemogunosti izvrenja, takoer, samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. 66. Ustavni sud zakljuuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedili prava apelanata na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Zakljuak 67. Na osnovu lana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odluio kao u dispozitivu ove odluke. 68. Prema lanu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konane i obavezujue.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadi

6
ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj CH/03/14418 Bojan TOMI protiv BOSNE I HERCEGOVINE i REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijea od 13. septembra 2006. godine, sa sljedeim prisutnim lanovima: Gosp. Miodrag PAJI, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVI, potpredsjednik Gosp. elimir JUKA, lan Ga Hatida HADIOSMANOVI, lan Gosp. Jovo ROSI, lan Gosp. Nedim ADEMOVI, arhivar Razmotrivi gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa lanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadranom u Aneksu 6 uz Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujui da je Dom prestao postojati 31. decembra 2003. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa lanom XIV Aneksa 6 uz Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljueni u septembru 2003. i januaru 2005. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. godine) da odluuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine; Usvaja sljedeu odluku u skladu sa lanom VIII(2)(d) Sporazuma, l. 3. i 8. Sporazuma iz 2005. godine, kao i pravilom 21. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije: I. UVOD 1. Bojan Tomi (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave), iz Doboja, podnio je prijavu Domu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-894/2001 od 17. januara 2003. godine. Podnosilac prijave, takoe, trai naknadu nematerijalne tete u iznosu od 5.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM), te naknadu za trokove advokata u iznosu od 2.648 KM. 2. Podnosilac prijave je zatraio da Dom naredi tuenoj strani kao privremenu mjeru, da se sprijei njegova deloacija iz stana ulici Stefana Prvovjenanog broj 19/6, u Doboju. Dom je 5. septembra 2003. godine izdao privremenu mjeru kojom se spreava deloacija podnosioca prijave do donoenja konane odluke Doma. 3. Dom je 4. decembra 2003. godine izdao naredbu za povlaenje privremene mjere, iz razloga to je podnosilac prijave deloiran iz stana 25. avgusta 2003. godine, odnosno, prije nego to je izdata naredba za privremenu mjeru. 4. Predmet postavlja pitanja u vezi s l. 6. i 8. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te u vezi s lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. II. INJENICE U PREDMETU 5. injenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priloene dokumentacije. 6. B.T, djedu podnosioca prijave, je rjeenjem Optinske skuptine Doboj, broj PT-02-223/63 od 23. januara 1964. godine dodijeljen na koritenje predmetni stan. Podnosilac prijave navodi da je sa bakom i djedom ivio od 1974. godine, kada je roen, do juna 1998. godine, kada je umrla njegova baka (djed je umro 1993. godine). 7. Podnosilac prijave je 8. februara 1999. godine podnio zahtjev JOP eljeznice Republike Srpske (u daljnjem tekstu: preduzee), za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu sa njegove umrle bake Z.T. na njega. Podnosilac prijave nije dao informacije da li je preduzee donijelo odluku po njegovom zahtjevu. 8. Preduzee je 1. decembra 1999. godine podnijelo zahtjev Sekretarijatu za urbanizam, stambene i komunalne poslove, graevinarstvo i ekologiju Optine Doboj (u daljnjem tekstu: Sekretarijat), za iseljenje podnosioca prijave iz stana iz razloga to isti bespravno koristi. Sekretarijat je rjeenjem, broj 08-372-40/99 od 5. februara 2000. godine, naloio podnosiocu prijave da u roku od 3 dana od prijema rjeenja stan uini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeu na dalje raspolaganje. U rjeenju je utvreno da podnosilac prijave nije mogao biti lan porodinog domainstva svoje umrle bake, zato to ta mogunost nije odreena lanom 6. Zakona o stambenim odnosima. 9. Podnosilac prijave je izjavio albu Ministarstvu za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, graevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog nepotpuno i pogreno utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene materijalnog prava, navodei, izmeu ostalog, da je imao prijavu mjesta prebivalita u predmetnom stanu, te da je sa bakom i djedom od roenja ivio u zajednikom domainstvu. Ministarstvo je rjeenjem, broj 01-372-63/00 od 15. marta 2000. godine ponitilo prvostepeno rjeenje od 5. februara 2000. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloenju rjeenja je navedeno da, imajui u vidu dokaze u spisima predmeta, u postupku koji je prethodio prvostepenom rjeenju, nije utvrena odluna injenica kada se podnosilac prijave uselio u sporni stan, pa je u tom pravcu injenino stanje nepotpuno utvreno. Ta injenica se ukazuje kao bitna, s obzirom da od nje zavisi pravilna primjena materijalno-pravne odredbe lana 22. stava 3. Zakona o stambenim odnosima. 10. Odluujui u ponovnom postupku, Sekretarijat je rjeenjem, broj 08-372-40/99 od 24. maja 2000. godine, utvrdio da podnosilac prijave nema pravo nastaviti koristiti predmetni stan, na kojem je stanarsko pravo imala njegova baka Z.T, te je duan da u roku od 3 dana stan uini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeu na dalje raspolaganje. U obrazloenju rjeenja navedeno da, ako se i uvai injenica da je podnosilac prijave od 1994. godine bio lan zajednikog domainstva B.T. i Z.T, do smrti njegove bake 1998. godine, ne bi se mogli smatrati ispunjenim uslovi propisani lanom 6. preuzetog Zakona o stambenim odnosima, kojim je regulisano koja lica se smatraju korisnikom stana. 11. Podnosilac prijave je izjavio albu Minstarstvu, koje je rjeenjem, broj 01-372-63/2000 od 20. jula 2000. godine, ponitilo prvostepeno rjeenje od 24. maja 2000. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloenju rjeenja je navedeno da prvostepeni organ nije ocijenio pismene dokaze, navode podnosioca prijave, te izjave svjedoka, kao i da nije utvrdio trajnost ivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajednikom domainstvu Z.T, ve da je pravnu ocjenu sveo na proizvoljno zakljuivanje da podnosilac prijave nije lan porodinog domainstva Z.T. 12. U ponovnom postupku, Sekretarijat je rjeenjem, broj 08-37240/99 od 13. novembra 2000. godine, utvrdio da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa koritenjem predmetnog stana, te je duan da u roku od 3 dana stan uini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeu na dalje raspolaganje. U obrazloenju rjeenja je navedeno da se ne moe uvaiti izjava da je podnosilac prijave bio lan porodinog domainstva B.T. i Z.T. od roenja, jer ne posjeduje nikakav pisani trag koji bi posluio kao dokaz, a izjave svjedoka su kontradiktorne i neubjedljive, pa se podnosilac prijave ne moe smatrati lanom porodinog domainstva u smislu lana 6. stava 2. Zakona o stambenim odnosima. 13. Podnosilac prijave je izjavio albu Ministarstvu, koje je rjeenjem, broj 01-372-63/2000 od 24. januara 2001. godine, ponitilo prvostepeno rjeenje od 13. novembra 2000. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak, zakljuivi da prvostepeni organ nije ispravno utvrdio injenice. 14. Odluujui u ponovnom postupku, Odjeljenje za stambenokomunalne poslove Optine Doboj donijelo je rjeenje, broj 08-372-40/99 od 27. aprila 2001. godine, kojim je utvreno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa koritenjem predmetnog stana, te je duan da u roku od 30 dana stan uini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeu na dalje raspolaganje. U obrazloenju rjeenja je utvreno da podnosilac prijave nije ivio sa svojom bakom i djedom sa stalnom namjerom da ivi u stanu, iako je 1994. godine prijavio svoje boravite u stanu. 15. Podnosilac prijave je izjavio albu Ministarstvu, koje je rjeenjem broj 01-372-63/2000 od 19. juna 2001. godine, ponitilo rjeenje od 27. aprila 2001. godine, te je utvrdilo da podnosilac prijave postaje nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, nakon smrti njegove bake Z.T, ranijeg nosioca stanarskog prava i odbilo zahtjev preduzea za iseljenje podnosioca prijave iz predmetnog stana. U rjeenju je navedeno da je na osnovu dokaza upotrebljenih u postupku donoenja prvostepenog rjeenja utvreno da je podnosilac prijave ivio i trajno stanovao sa bakom Z.T, te da su u prvostepenom postupku pogreno ocijenjeni dokazi u pogledu trajnosti ivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajednikom domanistvu sa bakom i djedom. 16. Preduzee je pokrenulo upravni spor pred Vrhovnim sudom, koji je presudom, broj U-894/2001. od 17. januara 2003. godine, uvaio tubu, osporeni akt ponitio i rjeio predmetnu upravnu stvar tako to se alba podnosioca prijave protiv rjeenja od 24. aprila 2001. godine odbija kao neosnovana. U obrazloenju presude je navedeno da je nositeljica stanarskog prava na spornom stanu umrla u vrijeme vaenja odredbe lana 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Slubeni glasnik Republike Srpske", broj 19/93), koja se primjenjuje na konkretni pravni sluaj, a prema kojoj podnosilac prijave nije imao svojstvo lana porodinog domainstva, jer nije ulazio u krug lica koja su to po osnovu srodstva, niti je postojala obaveza nosica stanarskog prava da ga izdrava. Kod tako neosporne injenice, suvino je raspravljanje da li je podnosilac prijave ivio u ekonomskoj zajednici sa nosiocem stanarskog prava u spornom stanu. Dalje, Vrhovni sud je naveo da je zakonska odredba kojom je suen krug lica moguih lanova porodinog domainstva nosioca stanarskog prava iz lana 6. Zakona o stambenim

7
odnosima, izmeu ostalog, u pravcu eliminisanja unuka iz tog kruga, ukinuta Zakonom o ukidanju lanova u zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima, koji je stupio na snagu 28. oktobra 1999. godine. Meutim, Vrhovni sud je zakljuio da taj Zakon nema odredbe o povratnom dejstvu, pa je irelevantan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. 17. Podnosilac prijave je 25. avgusta 2003. godine deloiran iz predmetnog stana. 18. Podnosilac prijave je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zatitu zakonitosti protiv presude od 17. januara 2003. godine. Postupak po zahtjevu je jo u toku. III. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 19. Prijava je podnesena 17. jula 2003. godine i registrovana je istog dana. 20. Dom je 9. septembra 2003. godine je proslijedio tuenoj strani Republici Srpskoj prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapaanja. 21. Dom je 8. i 13. oktobra 2003. godine zaprimio pisana zapaanja i dodatne informacije tuene strane, koje su proslijeene podnosiocu prijave na njegove navode. 22. Podnosilac prijave je 16. i 28. oktobra dostavio odgovor na pisana zapaanja i dodatne informacije tuene strane. 23. Komisija je 12. januara 2004. godine zaprimila dodatna pisana zapaanja tuene strane, koja su proslijeena podnosiocu prijave na njegove navode. 24. Podnosilac prijave je 5. januara 2004. i 24. oktobra 2005. godine dostavio obavjetenja o daljim dogaanjima u vezi sa prijavom. IV. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 25. Zakon o stambenim odnosima ("Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine", br. 13/74, 23/76, 34/83, 12/87, i 36/89), u relevantnom dijelu glasi: lan 6. stav 2 lanovima porodinog domainstva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog Zakona, smatraju se: brani drug, djeca (roena u braku ili van braka, usvojena, pastorad) brani drugovi djece, roditelji branih drugova (otac, majka, ouh, maeha, usvojilac), braa i sestre, unuad, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duan po zakonu da izdrava ili su ta lica duna po zakonu da izdravaju nosioca stanarskog prava, a koja zajedno s njima trajno ive i stanuju, kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava ive u ekonomskoj zajednici u istom stanu vie od deset godina ili vie od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doivotnom izdravanju nosioca stanarskog prava. lan 21. Korisnici stana (lan 6. stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim Zakonom. lanovima porodinog domainstva (lan 6. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog prava [...]. 26. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Slubeni glasnik Republike Srpske", br. 19/93 i 22/93) u relevantnom dijelu glasi: lan 2. U lanu 6. stav 2. mijenja se i glasi: "lanovima porodinog domainstva nosioca stanarskog prava, u smislu ovog Zakona, smatraju se: brani drug, djeca (roena u braku ili van braka, usvojena ili pastorad), roditelji branih drugova, brani drugovi djece, kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duan po zakonu da izdrava, a koja sa njim trajno ive i stanuju". 27. Zakon o ukidanju lanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima, koji je proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ("Slubeni glasnik Republike Srpske", broj 31/99). lan 1. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Slubeni glasnik Republike Srpske", br. 19/93 i 22/93) briu se sljedei lanovi, tj. lanovi 2, 3, 6, 7. i 8. lan 2 Ovaj Zakon stupa na snagu 28. oktobra 1999. godine. 28. Odluke Ustavnog suda Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, U br. 409/87 i 213/88 od 20. septembra 1989. godine ("Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine", broj 36/89). Utvruje se da je 31. jula 1989. godine prestao da vai dio odredbe lana 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima ("Slubeni list SRBiH", br. 14/84 i 12/87) koji glasi: "bez roditelja". V. ALBENI NAVODI 29. Podnosilac prijave smatra da je dolo do povrede lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz razloga to su mu prvostepeni ogran uprave i Vrhovni sud osporili da koristi imovinu koju je stekao ivei u ekonomskoj zajednici sa dedom i bakom. Takoe, podnosilac navodi da su u njegovom predmetu povrijeeni l. 6, 8. i 14. Evropske konvencije. Povredu lana 6. Evropske konvencije podnosilac prijave vidi u dugom voenju postupka, naroito pred prvostepenim organom uprave, koji je bio pristrasan u odnosu na preduzee, te koji je iz tog razloga etiri puta donosio odluku koja nije u njegovu korist. Povredu l. 8. i 14. Evropske konvencije vidi u primjeni, kako navodi, diskriminatorskog Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima, koji je iskljuio unuke iz reda lanova domainstva nosioca stanarskog prava. VI. ODGOVOR TUENE STRANE 30. Tuena strana Republika Srpska smatra nespornim injenice iznijete u prijavi. 31. Po pitanju prihvatljivosti, tuena strana istie da je presuda Vrhovnog suda pravnosnana, ali da je podnosilac prijave izjavio vanredni pravni lijek, po kome izgleda jo nije donesena odluka. Poto Evropski sud za ljudska prava nije zauzeo jasan stav u pogledu toga da li se i vanredni pravni lijekovi moraju iscrpiti prije nego to se podnese prijava o povredi ljudskih prava, tuena strana smatra prijavu prihvatljivom. 32. U pogledu merituma prijave, tuena strana smatra da je dolo do krenja odredbi lana 6. Evropske konvencije, jer je iz dokaza priloenih spisu uoljivo da je drugostepeni organ uprave vie puta ukidao prvostepena rjeenja, kao i da se drugostepeni organ nije pridravao uputstava drugostepenog organa, ime utvrivanje graanskih prava podnosioca prijave nije obavljeno u razumnom roku. Nadalje, tuena strana navodi da nije dolo do krenja lana 8. Evropske konvencije. Istie da ne moe dati pravnu ocjenu zauzetog stajalita Vrhovnog suda, te smatra da je nadleni organ pravnosnano odluio u navedenoj stvari, pa se njegova presuda mora izvriti. Isti argumenti se odnose na povredu lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na lan 14. Evropske konvencije, tuena strana navodi da Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima nije diskriminatorski, jer je njegovo dejstvo opte, odnosno djeluje na sve koji se nalaze u predvienoj situaciji, pa ako je tretman bio razliit, bio je prema svima u toj situaciji, a ne samo prema podnosiocu prijave. Nadalje, tuena strana zapaa da su izmjene i dopune Zakona o stambenim odnosima donesene radi racionalnog koritenja stambenog fonda. VII. MILJENJE KOMISIJE A. Prihvatljivost 33. Komisija podsjea da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njoj nije odluio do 31. decembra 2003. godine, Komisija je, u skladu sa lanom 2. Sporazuma iz septembra 2003. godine i lanom 3. Sporazuma iz 2005. godine, nadlena da odluuje o ovoj prijavi. Pri tome, Komisija e uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrane u lanu VIII(2) Sporazuma. Komisija, takoer, zapaa da se Pravila procedure kojima se ureuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. 34. U skladu sa lanom VIII(2) Sporazuma, Komisija e odluiti koje prijave e prihvatiti. Pri tome e Komisija uzeti u obzir sljedee kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija ve ispitao, ili je ve podnesena u nekom drugom postupku, ili je ve predmet meunarodne istrage ili rjeenja. Komisija e, takoer, odbiti svaku albu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je oigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava albe (c). U skladu sa lanom VIII(3) Sporazuma Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moe obustaviti razmatranje neke albe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) to podnosilac prijave namjerava odustati od albe; (b) to je stvar ve rijeena; ili (c ) to iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi Komisija , vie nije opravdano nastaviti s razmatranjem albe; pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem potivanja ljudskih prava. A) U odnosu na Bosnu i Hercegovinu 35. to se tie dvije tuene strane, Komisija zapaa da su Vrhovni sud, te organi uprave, koji su odgovorni za postupke na koje se ali podnosilac prijave, organi Entiteta ije ponaanje ukljuuje odgovornost Republike Srpske, a ne Bosne i Hercegovine u smislu lana II(2) Sporazuma. Prema tome, u dijelu u kome je upuena protiv Bosne i Hercegovine prijava je nespojiva ratione personae sa odredbama Sporazuma u smislu lana VIII(2)(c). Komisija, zbog toga, odluuje da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Bosne i Hercegovine. B) U odnosu na Republiku Srpsku 36. U konkretnom sluaju, predmet osporavanja prijavom je presuda Vrhovnog suda od 17. januara 2003. godine. Protiv te presude, podnosilac prijave je podnio zahtjev za zatitu zakonitosti. Komisija napominje da je zahtjev za zatitu zakonitosti vanredni pravni lijek koji se ne mora iscrpiti u smislu lana VIII(2)(a) Sporazuma (vidi Odluke CH/02/9892, Lazi protiv Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. jula 2003. godine, taka 78; CH/02/12346, Nazif

8
Merdanovi protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti, od 14. decembra 2005. godine, taka 15; CH/02/12432, Muharem Kealovi protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti, od 6. februara 2006. godine, taka 19). Shodno tome, presuda Vrhovnog suda od 17. januara 2003. godine je odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova moguih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu, podnosilac prijave je primio, u roku od 6 mjeseci, kako je propisano lanom VIII(3)(a) Sporazuma. Konano, u ovom dijelu, prijava ispunjava i ostale uslove iz lana VIII(2) i (3) Sporazuma. B.1) U odnosu na zahtjev za naknadu tete i trokove advokata 37. Podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu nematerijalne tete u iznosu od 5.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM), te naknadu za trokove advokata u iznosu od 2.648 KM. Komisija zakljuuje da su ovi zahtjevi neosnovani, jer podnosilac prijave nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojoj tvrdnji niti u pogledu vrste tete niti u pogledu visine tete. Komisija, zbog toga, smatra da ovaj dio prijave ne otkriva da postoji povreda prava i sloboda zagarantovanih Sporazumom. Slijedi da je ovaj dio prijave oigledno neosnovan u smislu lana VIII(2)(c) Sporazuma. Komisija, zbog toga, odluuje da prijavu, u ovom dijelu, proglasi neprihvatljivom. A.1. Zakljuak u pogledu prihvatljivosti 38. Komisija proglaava prijavu neprihvatljivom, u dijelu u kojem je podnesena protiv Bosne i Hercegovine, kao ratione personae nespojivu sa Sporazumom u smislu lana VIII(2)(c). Takoe, Komisija proglaava neprihvatljivim zbog prima facie neosnovanosti dio prijave protiv Republike Srpske koji se odnosi na zahtjev za naknadu nematerijalne tete i trokova advokata. 39. Komisija zakljuuje da je prijava prihvatljiva protiv Republike Srpske u odnosu na navodne povrede prava podnosioca prijave iz l. 6. i 8. Evropske konvencije. B. Meritum 40. Prema lanu XI Sporazuma, Komisija mora obraditi pitanje da li utvrene injenice otkrivaju da je tuena strana prekrila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao to je ve naglaeno, prema lanu I Sporazuma, strane su obavezne osigurati svim licima pod svojom nadlenou najvii stepen meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukljuujui prava i slobode predviene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 41. Komisija zakljuuje da predmetna prijava treba biti ispitana u pogledu lana 8. Evropske konvencije. B.1. lan 8. Evropske konvencije 42. Podnosilac prijave navodi povredu svog prava na dom koje je zatieno lanom 8. Evropske konvencije. 43. lan 8. Evropske konvencije glasi: 1. 1. Svako ima pravo na potovanje svog privatnog i porodinog ivota, doma i prepiske. 2. 2. Dravne vlasti se nee mijeati u vrenje ovog prava, osim ako to nije predvieno zakonom i ako je neophodno u demokratskom drutvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi spreavanja nereda ili kriminala, radi zatite zdravlja ili morala, ili zatite prava i sloboda drugih. 44. Komisija ukazuje da je bitna svrha lana 8. Evropske konvencije zatita pojedinca od arbitranih mijeanja vlasti u njihova prava garanovana ovim lanom (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A br. 297-C). 45. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom sluaju o povredi lana 8. Evropske konvencije, prvo se mora utvrditi je li predmetni stan predstavljao "dom" podnosioca prijave u znaenju lana 8. Evropske konvencije i odnose li se mjere na koje se podnosilac prijave poziva na "mijeanje" javnih vlasti u potovanje toga "doma". Drugo, da bi "mijeanje" bilo opravdano, mora biti "u skladu sa zakonom". Ovaj uslov zakonitosti se, u skladu sa znaenjem termina Evropske konvencije, sastoji iz vie elemenata: (a) mijeanje mora biti utemeljeno na domaem ili meunarodnom zakonu, (b) zakon o kojem je rije mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upuen na okolnosti zakona koji se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon takoer mora biti formuliran sa odgovarajuom tanou i jasnoom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1997. godine, serija A, br. 30, stav 49). 46. U sluaju da se ispostavi da je to "mijeanje" u skladu sa zakonom i tada moe predstavljati povredu lana 8. Evropske konvencije ako se smatra da nije "neophodno" postii jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. lana 8. Evropske konvencije. Neophodno u ovom kontekstu znai da "mijeanje" odgovara "pritiscima drutvenih potreba" i da postoji razuman odnos proporcionalnosti izmeu mijeanja i zakonitog cilja kojem se tei (vidjeti npr. Evropski sud za ljudska prava, Niemictz protiv Njemake, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, br. 251). B.1.a. Da li je stan dom podnosioca prijave? 47. Podnosilac prijave navodi da je ivio zajedno sa bakom i djedom u spornom stanu od 1974. godine (kada je roen) do smrti bake 1998. godine (djed je umro 1993. godine), te da je i nakon njene smrti nastavio da ivi u stanu kojeg smatra svojim domom, sve do 25. avgusta 2003. godine, kada je deloiran iz istog. Njegove navode su potvrdili i svjedoci sasluani u upravnom postupku. Takoe, u upravnom postupku je utvreno da je podnosilac prijave 1994. godine prijavio mjesto boravka na adresi predmetnog stana. Komisija ukazuje da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, povodom slinog injeninog stanja u Odluci broj U 1/02 od 17. decembra 2004. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 1/02 od 17. decembra 2004. godine, taka 36, objavljena u "Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 36/05), naveo sljedee: "S obzirom da ni osporenom sudskom odlukom nije utvreno drugaije stanje od navoda iz apelacije, proizlazi da je apelant u dugom vremenskom periodu ivio sa svojom bakom u spornom stanu, te da ga je nastavio koristiti i poslije njezine smrti, pa Ustavni sud zakljuuje da sporni stan predstavlja njegov 'dom'". Takoe, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj U 77/03 od 19. novembra 2004. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 77/03 od 19. novembra 2004. godine, ta. 27. i 28, objavljena u "Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 23/05), naveo "da je 'dom' pojedinca, u smislu lana 8. Evropske konvencije, mjesto koje on ili ona koristi kao privatni dom, ak iako je takvo koritenje nezakonito, sve dok javnost nema pristup tom mjestu, izuzev za privatne svrhe", i dalje, "injenica da je apelant koristio navedeni stan kao svoj dom bila je nesporna u postupku koji je voen pred nadlenim sudovima. Dakle, [...] sporni stan se moe smatrati apelantovim domom u znaenju lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 8. Evropske konvencije". Uporeujui prethodne sluajeve sa predmetnim, Komisija zakljuuje da se sporni stan podnosioca prijave moe smatrati njegovim "domom" u smislu lana 8. Evropske konvencije, bez obzira na injenicu da li podnosilac prijave ispunjava uslove za prenos stanarskog prava odnosno da li se moe smatrati lanom porodinog domainstva svoje bake i da li je sa njom trajno ivio i stanovao. B.1.b Da li je dolo do mijeanja u pravo na potovanje doma podnosioca prijave? 48. Neosporno je da osporena presuda Vrhovnog suda kojom je okonan postupak u kojem je utvreno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa koritenjem predmetnog stana, predstavlja "mjeanje" u pravo na potivanje doma u smislu liavanja prava na dom. B.1.c Da li je mijeanje bilo zakonito? 49. Zahtjev preuzea za iseljenje podnosioca prijave iz spornog stana je uvaen primjenom odredbi Zakona o stambenim odnosima, pa Komisija mora dati ocjenu njegove primjene u konkretnom sluaju. 50. U konkretnom sluaju sporno je bilo koju je odredbu lana 6. stava 2. Zakona o stambenim odnosima trebalo primijeniti: onu koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava ili onu koja je bila na snazi u vrijeme donoenja prvostepenog upravnog rjeenja. Ovo je izuzetno bitno bilo za postupajue organe, jer je odredba u izmijenjenoj formi 1993. godine, a koja je bila na snazi do oktobra 1999. godine. 51. Vrhovni sud je u osporenoj presudi, kao i prvostepeni organ uprave u jednom dijelu upravnog postupka, primijenio odredbu izmijenjenog lana 6. stava 2. Zakona o stambenim odnosima prema kojoj se unuci vie ne smatraju lanovima porodinog domainstva, a koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava, jer je zakljuio da zakon kojim je navedena odredba brisana nema odredbe o povratnom dejstvu, pa se ne moe primijeniti u konkretnom sluaju, te je irelevantnan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. 52. U vezi s primjenom relevantnog prava, u sluaju kada se za vrijeme trajanja postupka izmijeni pravna osnova za odluenje sluaja, Komisija je, u svojom predmetu CH/99/2624 (I.D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. marta 2005. godine, taka 85) navela: Pitanje koje pravo treba primijeniti u nekom sluaju, zavisi, prije svega, od tumaenja odredbi o vremenskom vaenju normi koje predstavljaju pravnu osnovu odluivanja. Iz toga proizilazi da organ mora primijeniti normu, koja je vaea u trenutku donoenja odluke. Isti pristup se primjenjuje i u albenim postupcima. Ovo jasno proizilazi iz principa zakonitosti u upravnom postupku (lan 4. Zakona o upravnom postupku, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 29/02), koji nalae da upravni organi rjeavaju stvari na osnovu zakona, u granicama ovlatenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlatenje dato. Drugaiji pristup neophodan je samo u sluajevima u kojima zakonodavac ili drugi donosilac opeg akta predvidi u samom zakonu, tj. aktu, prelazne odredbe, koje nalau da se u postupcima koji nisu okonani primijene ranije vaee norme, ili u sluajevima u kojima nadleni organ mora odluiti ta je bilo po zakonu na odreeni dan, tj. u odreenom vremenskom periodu u prolosti. Konano, Komisija naglaava da lan I/2. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje princip vladavine prava, iz kojega proizilazi princip pravne sigurnosti. To,

9
nadalje, znai da donosilac opeg akta mora voditi rauna da se pravna osnova, koja regulie odreene odnose, ne mijenja tako esto, jer to izaziva nesigurnost kod graana. 53. Uzimajui u obzir prethodno citiranu odluku, Komisija naglaava da svaki organ, u skladu sa principom vladavine zakona iz lana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, mora potovati vaee zakone. Primjenjujui ovo pravilo na upravni postupak, upravni organi primjenjuju odredbu koja vai u trenutku donoenja odluke, to vai i za albeni postupak, ukoliko ne postoje prelazne odredbe, koje ukazuju na suprotan zakljuak. U upravnom sporu, meutim, sud je duan ispitati zakonitost konanog upravnog akta, pa, prema tome, primjenjuje onu pravnu osnovu koja se, po prethodno navedenim principima, primjenjivala u vrijeme donoenja konanog upravnog akta. Ovo prozilazi i iz izreke o upravnom sudstvu, koja kae da upravni sud, u upravnom sporu, ne preispituje sadanjost, ve postupak iz prolosti. Ovaj princip vai i za ustavno upravno sudstvo, koje, s take gledita ustavnih prava i sloboda, preispituje ustavnost upravnih akata, osim u sluaju da se radi o pravnoj osnovi, koja je, sama po sebi, protivna Ustavu Bosne i Hercegovine, tj. Sporazumu, ukljuujui i sluajeve diskriminatornih zakonskih rjeenja (u tom smislu, vidi, na primjer, Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 49/03, od 26. maja 2006. godine, taka 29. et sequ; mutatis mutandis, Odluku o prihvatljivosti i meritumu, CH/00/4094, Emina Zahirovi protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 10. maja 2006. godine, taka 46. i dalje ). 54. U konkretnom sluaju, Komisija zapaa da Zakon o ukidanju lanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima nije sadravao prelazne odredbe i stupio je na snagu 28. oktobra 1999. godine. To znai, da su njegove odredbe bile obavezujue za upravne organe, bez obzira kada je postavljen odreeni zahtjev ili kada se dogodila odreena pravno relevantna injenica (smrt nositeljice stanarskog prava). Nadalje, Preduzee je 1. decembra 1999. godine, dakle, nakon stupanja na snagu ovog zakona, pokrenulo postupak radi iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana. Vrhovni sud je u sluaju podnosioca prijave, kao konana instanca, kao pravnu osnovu za svoju odluku primijenio odredbe Zakona o stambenim odnosima prije izmjene iz 1999. godine, na osnovu kojih je zakljuio da podnosilac prijave ne spada u krug osoba tzv. lanova porodinog domainstva. Shodno tome, primjena zakona je bila proizvoljna ili arbitrarna, ime su nadleni organi tuene strane povrijedili pravo na dom podnosioca prijave, jer je mijeanje je bilo nezakonito u smislu njegove arbitrarne primjene. 55. Osim toga, Komisija napomine da je zahtjev suprotne strane u postupku, preduzea, usmjeren na davanje odgovora od strane nadlenog organa, da li je podnosilac prijave pravni ili bespravni korisnik, pa je, na osnovu takvog odgovora, potrebno dati zakljuak da li on mora iseliti iz stana ili ne. Komisija napominje da, prema lanu 21. Zakona o stambenim odnosima lanovima porodinog domainstva poslije smrti nosioca stanarskog prava pripada pravo da trajno i nesmetano nastave koristiti taj stan pod zakonom propisanim uslovima. Ti zakonom propisani uslovi stipulisani su, izmeu ostalog, u lanu 22. Zakona o stambenim odnosima, prema kojem, lan domainstva, koji smatra da moe prenijeti stanarsko pravo sa umrlog lica, mora u roku od 3 mjeseca podnijeti takav zahtjev davaocu stana na koritenje. U sluaju da davalac stana na koritenje nee da zakljui ugovor o koritenju stana, lan domainstva mora, u daljnjem roku od 30 dana od podnesenog traenja, podnijeti zahtjev stambenom organu da donese rjeenje, koje zamjenjuje ugovor o koritenju stana. U protivnom, lan domainstva nastavlja koristiti stan kao bespravni korisnik i protiv njega se moe voditi postupak iseljenja. Prema tome, i upravni organi, ali i upravni sud, raspravljali su pitanje koje nije bilo relevantno za predmetni zahtjev, jer, umjesto da daju odgovor na legalitet koritenja, oni su raspravljali pitanje mogunosti sticanja stanarskog prava podnosioca prijave, to nije bilo predmet zahtjeva. To je jo jedan razlog za nezakonitost konane odluke u predmetnom sluaju u smislu arbitrarne primjene zakona. B.2. Zakljuak o meritumu 56. Komisija zakljuuje da je u ovom predmetu povrijeeno pravo podnosioca prijave na potovanje doma iz lana 8. Evropske konvencije. S obzirom da je utvrdila povrede prava podnosioca prijave zatienog lanom 8. Evropske konvencije, Komisija smatra da nije potrebno ispitati prijavu u vezi sa lanom 6. Evropske konvencije. VIII. PRAVNI LIJEKOVI 57. Prema lanu XI(1)(b) Sporazuma, a u vezi sa pravilom 58. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije, Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi krenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila, ukljuujui naredbe da sa krenjima prestane i od njih odustane, te novanu naknadu. 58. Komisija je utvrdila da je tuena strana prekrila svoje obaveze prema Sporazumu time to je u postupku iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana proizvoljnom primjenom zakona povrijedila pravo podnosioca prijave na dom iz lana 8. Evropske konvencije. Prema tome, Komisija smatra odgovarajuim da naredi da Vrhovni sud, najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke, donese konanu i obavezujuu odluku u postupku po zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana, potujui obrazloenje ove odluke. 59. Komisija, na kraju, napominje da u skladu sa pravilom broj 62. Pravila procedure Komisije, odluke Komisije konane su i obavezne i duno ih je potovati svako fiziko i pravno lice. Svi organi vlasti tuenih strana u smislu Sporazuma, duni su, u okviru svojih nadlenosti utvrenih ustavom i zakonom, provoditi odluke Komisije. U datim rokovima, tuena strana, koja je obavezna da izvri odluku Komisije, duna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvrenja odluke Komisije, kako je to naznaeno u odluci. U sluaju nepostupanja, odnosno kanjenja u izvrenju ili obavjetenju Komisiji o preduzetim mjerama, Komisija donosi rjeenje kojim se utvruje da odluka Komisije nije izvrena. Ovo rjeenje dostavlja se nadlenom tuiocu i nadlenom agentu tuene strane. Komisija istie da neizvrenje odluka Komisije, u skladu sa lanom 239. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine, predstavlja krivino djelo. IX. ZAKLJUAK 60. Iz ovih razloga, Komisija odluuje, 1. jednoglasno, da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione personae protiv Bosne i Hercegovine; 2. jednoglasno, da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu u kojem je podnosilac prijave traio naknadu nematerijalne tete i trokova advokata, zbog neosnovanosti; 3. jednoglasno, da prijavu proglasi prihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu koji se odnosi na povredu l. 6. i 8. Evropske konvencije; 4. jednoglasno, da je prekreno pravo podnosioca prijave na potovanje doma zagarantovano lanom 8. Evropske konvencije, ime je Republika Srpska prekrila lan I Sporazuma, u postupku za iseljenje podnosioca prijave iz stana; 5. jednoglasno, da nije potrebno ispitivati prijavu prema lanu 6. Evropske konvencije; 6. jednoglasno, da naredi Republici Srpskoj da osigura da Vrhovni sud donese konanu i obavezujuu odluku o zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana, u skladu sa obrazloenjem iz ove Odluke, najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke; i 7. jednoglasno, da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Komisiju u roku od 30 dana od dana proteka roka iz zakljuka broj 6. ove Odluke, o koracima preduzetim u sprovoenju gore spmenute naredbe. (potpisao) (potpisao) Nedim Ademovi Miodrag Paji Arhivar Komisije Predsjednik Komisije

10
ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. CH/02/9138, CH/03/14375 i CH/03/14962 Dobrica AANIN, Ivan DIMOVSKI i Fahrija TODOSIJEVI protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijea od 9. novembra 2005. godine, sa sljedeim prisutnim lanovima: Gosp. Miodrag PAJI, predsjednik Gosp. Mehmed DEKOVI, potpredsjednik Gosp. elimir JUKA, lan Gosp. Mato TADI, lan Ga Valerija GALI, lan Gosp. Nedim ADEMOVI, arhivar Razmotrivi gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa lanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadranom u Aneksu 6 uz Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujui da je Dom prestao postojati 31. decembra 2003. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa lanom XIV Aneksa 6 uz Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljueni u septembru 2003. i januaru 2005. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. godine) da odluuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine; Usvaja sljedeu odluku u skladu sa lanom VIII(2)(a), VIII(2)(c) i VIII(2)(d) Sporazuma, l. 3. i 8. Sporazuma iz 2005. godine, pravilom 50. stavom 1(a), 1(b) i 1(j), kao i pravilom 21. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. Pravila procedure Komisije: X. UVOD 61. Predmeti se odnose na zahtjeve podnosilaca prijava, pripadnika bive Jugoslovenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA), odnosno u predmetu broj CH/03/14962, supruge pripadnika bive JNA, da vrate u posjed stanove u Bosni i Hercegovini. U predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, podnosioci prijava trae uknjibu prava vlasnitva na predmetnim stanovima. 62. U predmetu broj CH/02/9138, podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne tete nastale usljed nemogunosti da koristi svoj prijeratni stan, za period od podnoenja zahtjeva za povrat predmetnog stana do ulaska u posjed istog, u mjesenom iznosu od 600 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). Nadalje, u predmetu broj CH/03/14375, podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne tete nastale usljed unitenja i otuenja njegove pokretne imovine, te na ime trokova stanovanja i trokova postupka, u ukupnom iznosu od 25.200 eura. 63. Predmeti postavljaju pitanja u vezi sa l. 6. i 8. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. XI. INJENICE U PREDMETIMA 64. injenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijava, priloene dokumentacije i navoda tuene strane, Federacije Bosne i Hercegovine. civilnih pripadnika JNA. Ugovori su potpisani od strane obje ugovorne strane i potvrena im je pravovaljanost od strane vojnog pravobranioca. Ugovori sadre peat nadlene poreske slube. Podnosioci prijava su uplatili cjelokupan iznos na ime kupoprodajne cijene predmetnih stanova. 67. Podnosioci prijava su stanove napustili poetkom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. 68. Podnosioci prijava su pokrenuli upravne postupke pred nadlenim organima za povrat posjeda svojih stanova. Nadleni organi su osporili njihove zahtjeve za povrat zbog primjene lana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima. 69. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) za povrat posjeda svojih stanova. U predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, podnosioci prijava posjeduju CRPC odluke kojima se potvruje da su bili nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima na dan 1. aprila 1992. godine. Meutim, navedene odluke nikada nisu izvrene. U predmetu broj CH/03/14962 u toku je postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (koja je pravni slijednik CRPC-a; u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve), po zahtjevu podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC odluke.

b. 1.

a.

injenice koje su zajednike u predmetima 65. Predmetni stanovi su bili u drutvenom vlasnitvu. Imaoci drutvene svojine u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) su bili dravni organi ili pravna lica. JNA je bila jedan takav dravni organ koji je kontrolisao odreeni dio imovine u drutvenom vlasnitvu. Podnosioci prijava su bili u slubi JNA kao vojna lica, odnosno u predmetu broj CH/03/14962 suprug podnositeljice prijave je bio vojno lice u slubi JNA. Podnosioci prijava, u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, imali su stanarsko pravo na predmetnim stanovima, koje im je dodijelila JNA. U predmetu broj CH/03/14962, suprug podnositeljice prijave je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. 66. Podnosioci prijava, u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, su 1992. godine zakljuili sa JNA ugovor o kupoprodaji stanova na kojima su imali stanarsko pravo. Ugovori su zakljueni u skladu sa Zakonom o stambenom obezbjeenju u JNA (Slubeni list Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, broj 84/90), sa dravom SFRJ Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA (u daljnjem tekstu: Stambeni fond bive JNA). Ovim zakonom, koji je donesen 1990. godine i koji je stupio na snagu 6. januara 1991. godine, su, u osnovi, regulisane stambene potrebe vojnih i

injenice u pojedinanim predmetima Predmet broj CH/02/9138, Dobrica AANIN protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 70. Podnosilac prijave je sa Zajednicom stanovanja JNA-Struna sluba pri VP broj 3945-27, Sarajevo zakljuio ugovor o koritenju stana, broj 40-498/84 od 19. aprila 1984. godine, za stan koji se nalazi u ulici ekalua broj 1/I-5 (raniji naziv: Nemanjina broj 1) u Sarajevu. Podnosilac prijave je sa Stambenim fondom bive JNA zakljuio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, broj 3513-1797-4 od 28. februara 1992. godine. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane, ovjeren od strane vojnog pravobranioca, te sadri nepopunjen peat nadlene poreske slube. Prema ugovoru, podnosilac prijave je bio duan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 268.614 dinara. Podnosilac prijave je dostavio kopije priznanica Vojnog servisa, kojima se potvruje da je, u toku februara 1992. godine, izvrio uplate za otkup predmetnog stana u ukupnom iznosu od 270.614 dinara. a. Postupak pred domaim organima 71. Podnosilac prijave je 24. februara 1999. godine Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) podnio zahtjev za vraanje u posjed predmetnog stana. Uprava je donijela rjeenje, broj 23/1-372-215/99 od 29. februara 2000. godine, kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. U rjeenju je navedeno da se podnosilac prijave ne moe smatrati izbjeglicom u smislu lana 3a. stava 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima, jer je utvreno da je aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije u inu zastavnika I klase, te da je naredbom Komande II Armije Vojske Jugoslavije, broj 3421 od 16. maja 1995. godine, ("Slubeni vojni list Vojske Jugoslavije", broj 9/95), unaprijeen 12. maja 1995. godine. U pomenutom rjeenju je navedeno da u Slubenom vojnom listu Vojske Jugoslavije do 31. decembra 1995. godine nije objavljena promjena statusa podnosioca prijave, to potvruje da je ostao u aktivnoj vojnoj slubi u Vojsci Jugoslavije i nakon 14. decembra 1995. godine. 72. Podnosilac prijave je na navedeno rjeenje podnio albu Ministarstvu stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), navodei, izmeu ostalog, da nije aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije, te da nije unaprijeen 16. maja 1995. godine. Ministarstvo je rjeenjem, broj 27/02-23-1418/00 od 15. juna 2000. godine, odbilo albu podnosioca prijave. U obrazloenju rjeenja je, izmeu ostalog, navedeno da je prvostepeni organ, u postupku koji je prethodio donoenju oalbenog rjeenja, potpuno i pravilno utvrdio injenino stanje, i na tako utvreno injenino stanje pravilno primijenio zakon. 73. Podnosilac prijave je naveo da protiv rjeenja Ministarstva nije pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), jer je izbjeglo lice bez imovine, skromnih materijalnih prilika, te zbog toga nije bio u mogunosti da se izlae dodatnim materijalnim trokovima. b. Postupak pred CRPC-om 74. CRPC je, odluujui po zahtjevu podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana, donijela odluku, broj 302-2524-1/1 od 2. septembra 2003. godine, kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. aprila 1992. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. 75. Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FMO) je 13. oktobra 2003. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluke od 2. septembra 2003. godine. U zahtjevu za ponovno razmatranje je navedeno da se podnosilac prijave ne moe smatrati izbjeglicom i raseljenim licem shodno lanu 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima, jer je poslije 19. maja 1992. godine ostao u oruanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine.

11
76. Podnosilac prijave je 17. oktobra 2003. godine podnio zahtjev Slubi za upravu za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Opine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sluba) za izvrenje CRPC odluke od 2. septembra 2003. godine. 77. Sluba je donijela zakljuak, broj 05-31-833/03 od 24. oktobra 2003. godine, kojim se prekida postupak u predmetu povrata u posjed predmetnog stana, te upuuju podnosilac prijave i S.D, trenutni korisnik predmetnog stana, da kod Opinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opinski sud) pokrenu postupak utvrivanja prenosa prava vlasnitva na predmetnoj nekretnini. Takom 2. zakljuka je odreeno da prekid postupka traje dok Opinski sud ne rijei ovo pitanje, dok je takom 3. odreeno da su imenovani duni u roku od 10 dana od dana konanosti zakljuka, podnijeti ovom organu dokaz o pokrenutom postupku kod pomenutog suda. U obrazloenju zakljuka je, izmeu ostalog, utvreno da predmetni stan koristi S.D. kao zemljino-knjini vlasnik, na osnovu ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, broj 21-03-06-1546 od 7. jula 2000. godine i rjeenja Zemljino knjinog ureda Opinskog suda, broj DnI 25149/2000 od 21. decembra 2000. godine. 78. Podnosilac prijave je 12. novembra 2003. godine podnio albu na navedeni zakljuak Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna Uprava). Kantonalna uprava je donijela rjeenje, broj 25-31-5563/33 D od 6. februara 2004. godine, kojim je odbila albu podnosioca prijave kao neosnovanu. Nakon toga, Kantonalna Uprava je, postupajui po preporuci OSCE-a od 18. marta 2004. godine i Smjernica iz zajednikog pisma OHR/OSCE-a od 9. marta 2004. godine, donijela rjeenje, broj 25-31-5563/03 D od 7. juna 2004. godine, kojim je ponitila svoje rjeenje od 6. februara 2004. godine i zakljuak Slube od 24. oktobra 2003. godine, te predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku. Tuena strana Federacija Bosne i Hercegovine je svojim u pisanim zapaanjima od 10. juna 2005. godine (vidi taku 41. ove Odluke) navela da je podnosilac prijave protiv rjeenja Kantonalne Uprave od 7. juna 2004. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. 79. Sluba je 8. jula 2004. godine donijela zakljuak, broj 0531-833/03, o dozvoli izvrenja CRPC odluke. Istog dana, Sluba je donijela zakljuak, broj 05-31-833/04, kojim se privremeno obustavlja postupak izvrenja CRPC-odluke od 2. septembra 2003. godine, do donoenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve. U obrazloenju zakljuka je navedeno da je FMO 13. oktobra 2003. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. septembra 2003. godine. Takoer, navedeno je da je odlueno u skladu sa lanom 1. Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, broj 155/04 od 22. aprila 2004. godine ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 23/04), kojim je propisano da e se obustaviti privremeno od izvrenja odluke CRPC, donesene poslije 30. juna 2003. godine na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu, do donoenja odluke drugostepenog organa-Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. 80. Podnosilac prijave je na navedeni zakljuak o obustavi izvrenja podnio albu Kantonalnoj upravi. Kantonalna uprava je rjeenjem, broj 25-31-2306/04 D od 1. septembra 2004. godine, odbila albu podnosioca prijave kao neosnovanu. Nakon toga, podnosilac prijave je tubom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor, koji je jo u toku. c. Postupak za priznavanje prava vlasnitva na predmetnom stanu 81. Trenutni korisnici predmetnog stana, S.D. i E.D, su 7. jula 2000. godine otkupili predmetni stan od FMO-a, te su se uknjiili kao vlasnici istog. 82. Podnosilac prijave je 12. novembra 2003. godine Opinskom sudu podnio tubu protiv FMO za priznavanje prava vlasnitva na predmetnom stanu. Opinski sud je donio presudu, broj P-2466/05-"A" od 29. jula 2005. godine, kojom je utvrdio da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji-otkupu predmetnog stana, zakljuen 28. februara 1992. godine pod br. 3513-1797-4, izmeu Stambenog fonda bive JNA i podnosioca prijave. Istom presudom odbijen je dio tubenog zahtjeva kojim je predloeno da sud donese presudu kojom se FMO obavezuje da trpi da se pravo vlasnitva podnosioca prijave na predmetnom stanu uknjii, sa dijelom 1/1, kao i dio tubenog zahtjeva koji se odnosio na predaju u posjed predmetnog stana. 83. Podnosilac prijave je na navedenu presudu podnio albu Kantonalnom sudu. 84. Prema posljednjim informacijama koje je pribavilo Ministarstvo odbrane Republike Srpske, a koje je dostavila tuena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, na osnovu spiska o rjeavanju stambenog pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore, proizilazi da je podnosilac prijave rijeio svoje stambeno pitanje dodjelom u zakup trosobnog stana u Beogradu, Dravna Zajednica Srbija i Crna Gora. Komisija nema informaciju o tome da li je podnosilac prijave realizovao ovo pravo.

2.

Predmet broj CH/03/14375, Ivan DIMOVSKI protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 85. Podnosilac prijave je 6. februara 1992. godine sa Stambenim fondom bive JNA - Tehnikim remontnim zavodom Hadii zakljuio ugovor o kupoprodaji stana, broj 7/838-1, za stan koji se nalazi u ulici Marka Marulia broj 17 u Sarajevu. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane, ovjeren od strane vojnog pravobranioca, te sadri nepopunjen peat nadlene poreske slube. Prema ugovoru, podnosilac prijave je bio duan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 261.753 dinara. Podnosilac prijave je dostavio kopiju uplatnice o plaenoj kupoprodajnoj cijeni stana u cijelosti. Podnosilac prijave je naveo da je predmetni stan sa porodicom napustio u aprilu 1992. godine zbog ratnih sukoba. a. Postupak pred domaim organima 86. Podnosilac prijave je 30. septembra 1996. godine Upravi podnio zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. Uprava je donijela rjeenje, broj 23/6-372-P-4996/98 od 4. juna 2001. godine, kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan, jer je utvreno da je i nakon 14. decembra 1995. godine ostao u aktivnoj vojnoj slubi u oruanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. Podnosilac prijave nije podnio albu na navedeno rjeenje. b. Postupak pred CRPC-om 87. Podnosilac prijave je 12. decembra 1997. godine podnio zahtjev CRPC-u za povrat u posjed predmetnog stana. CRPC je donijela odluku, broj 501-737-1/1 od 2. septembra 2003. godine, kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. aprila 1992. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana, te da mu pripada pravo na povrat istog. 88. Sluba je 22. septembra 2003. godine donijela zakljuak, broj 05-23-2261/03, o dozvoli izvrenja CRPC-odluke. U pomenutom zakljuku je navedeno da se predmetni stan vraa na raspolaganje podnosiocu prijave, kao vlasniku, te da privremenom korisniku, B.V, prestaje pravo privremenog koritenja. 89. FMO je podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPCodluke od 2. septembra 2003. godine. Sluba je donijela zakljuak, broj 0523-2261/03 od 3. decembra 2003. godine, kojim je obustavila postupak izvrenja CRPC odluke do prijema obavijesti CRPC-a o ishodu ponovnog razmatranja navedene odluke. 90. Podnosilac prijave se 29. aprila 2004. godine obratio Upravnoj inspekciji Federacije Bosne i Hercegovine za dostavljanje informacija o postupku ponovnog razmatranja odluke CRPC-a, s obzirom da, kako je naveo, od decembra 2003. godine nije dobio nikakvo obavjetenje o navedenom postupku. 91. Podnosilac prijave je 9. juna 2003. godine FMO-u podnio zahtjev za izdavanje naloga za uknjibu prava vlasnitva na predmetnom stanu. FMO je dopisom, broj 04-03-42/03 od 17. jula 2003. godine, obavijestilo podnosioca prijave da ne ispunjava uslove za uknjibu prava vlasnitva, jer se ne nalazi u posjedu predmetnog stana.

3.

Predmet broj CH/03/14962, Fahrija TODOSIJEVI protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 92. A.T, suprug podnositeljice prijave, i Direkcija za izgradnju i odravanje stambenog fonda JNA, Odjeljenje Sarajevo su sklopili ugovor o korienju stana, broj 40-113/80 od 8. februara 1980. godine, za stan koji se nalazi u ulici Rose Hadivukovi broj 14 (raniji naziv: Marala Tita broj 187) u Tuzli. a. Postupak pred domaim organima 93. Podnositeljica prijave je 19. februara 1999. godine podnijela zahtjev za vraanje predmetnog stana u posjed Slubi za stambene poslove Opine Tuzla (u daljnjem tekstu: Sluba za stambene poslove). Sluba za stambene poslove je rjeenjem, broj 05-02/5-23-360/99 od 2. oktobra 2003. godine, odbila zahtjev kao neosnovan. U rjeenju je navedeno da je mu podnositeljice prijave ostao u slubi u JNA nakon 19. maja 1992. godine, te da je u momentu donoenja rjeenja bio u slubi vojske Dravne Zajednice Srbije i Crne Gore. Naime, potvrdom Vojne pote broj 4227 aak, Int. Broj 1903-3 od 19. marta 2003. godine, potvruje se da je suprug podnositeljice prijave u radnom odnosu u Vojnoj poti broj 4227 aak, u inu potpukovnika. 94. Nakon toga, podnositeljica prijave je podnijela albu na navedeno rjeenje Slube za stambene poslove. Ministarstvo prostornog ureenja i zatite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prostornog ureenja) je rjeenjem, broj 12-06/4-23-1775/03 od 15. januara 2004. godine, odbilo albu. Podnositeljica prijave je tubom pred Kantonalnim sudom u Tuzli pokrenula upravni spor. Kantonalni sud u Tuzli je presudom, broj U. 94/04 od 24. januara 2005. godine, odbio tubu podnositeljice prijave. Podnositeljica prijave nije podnijela albu protiv navedene presude Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.

12
b. Postupak pred CRPC-om 95. Podnositeljica prijave je 6. aprila 1999. godine CRPC-u podnijela zahtjev za vraanje predmetnog stana u posjed. CRPC je odlukom, broj 532-1072-1/1 od 24. aprila 2003. godine, potvrdila da je suprug podnositeljice prijave na dan 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Podnositeljica prijave je Slubi za stambene poslove podnijela zahtjev za izvrenje navedene CRPC odluke. 96. Korisnik predmetnog stana, V.L, podnio je zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 24. aprila 2003. godine. CRPC je odlukom, broj R-532-1072-1/1-90-1470 od 2. septembra 2003. godine, stavila van snage odluku od 24. aprila 2003. godine, a zahtjev podnositeljice prijave za povrat predmetnog stana odbacila zbog nenadlenosti za odluivanje. Podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. septembra 2003. godine. Komisija za imovinske zahtjeve je, na traenje Komisije, dopisom od 20. septembra 2005. godine (vidi taku 45. ove Odluke) obavijestila Komisiju da e se zahtjev podnositeljice prijave za preispitivanje CRPC-odluke od 2. septembra 2003. godine rjeavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. godine. XII. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 97. Prijave su podnesene i registrovane u periodu od 28. marta 2002. do 26. decembra 2003. godine. 98. U predmetu broj CH/02/9138, podnosilac prijave je zatraio da Dom naredi tuenoj strani, kao privremenu mjeru, zabranu prodaje predmetnog stana i pokretne imovine koja se nalazi u njemu. Dom je 1. jula 2003. godine odluio da ne izda naredbu za traenu privremenu mjeru. 99. U predmetu broj CH/03/14962, podnositeljica prijave je zatraila da Dom naredi tuenoj strani, Federaciji Bosne i Hercegovine, kao privremenu mjeru, zabranu raspolaganja predmetnim stanom, do donoenja odluke po njenoj prijavi. Komisija je 14. januara 2005. godine odluila da ne izda naredbu za traenu privremenu mjeru. 100. Komisija je, u periodu od 26. maja do 14. jula 2005. godine, proslijedila tuenoj strani, Federaciji Bosne i Hercegovine, prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaanja o prihvatljivosti i meritumu. 101. Federacija Bosne i Hercegovine je, u periodu od 10. juna do 3. augusta 2005. godine, dostavila svoja pisana zapaanja. Pisana zapaanja tuene strane, Federacije Bosne i Hercegovine, su proslijeena podnosiocima prijava. 102. U predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, podnosioci prijava su 30. augusta i 15. septembra 2005. godine dostavili odgovor na zapaanja tuene strane, Federacije Bosne i Hercegovine. 103. Tuena strana, Federacija Bosne i Hercegovine je u predmetu broj CH/02/9138 dostavila dodatne informacije 14. juna i 5. augusta 2005. godine. 104. Komisija je, u periodu od 5. septembra do 19. oktobra 2005. godine, proslijedila tuenoj strani, Bosni i Hercegovini, prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaanja o prihvatljivosti i meritumu. Komisija do dana donoenja ove Odluke nije zaprimila pisana zapaanja tuene strane Bosne i Hercegovine. 105. Komisija je, u predmetu broj CH/03/14962, 6. septembra 2005. godine od Komisije za imovinske zahtjeve traila dostavu informacija u vezi sa zahtjevom podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. septembra 2003. godine. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. septembra 2005. godine Komisiji dostavila traene informacije. XIII. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 106. Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini Aneks 7, Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama, koji su potpisale Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, se bavi pitanjima izbjeglica i raseljenih osoba. U skladu s lanom VII Aneksa 7 uspostavljena je Nezavisna komisija za raseljene osobe i izbjeglice, koja je kasnije promijenila naziv u Komisija za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba. 107. Ustav Bosne i Hercegovine lan III/5. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi: (a) Bosna i Hercegovina e preuzeti nadlenosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviene u Aneksima 5-8 Opteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za ouvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike nezavisnosti i meunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadlenosti meu institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vrenje ovih nadlenosti. []. 108. Zakon o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02 i 29/03) (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene), stupio je na snagu 4. aprila 1998. godine i potom je u vie navrata dopunjavan i mijenjan. Zakonom o prestanku primjene ukinut je raniji Zakon o naputenim stanovima. Prema Zakonu o prestanku primjene, nadleni organi vlasti ne mogu dalje donositi odluke kojima se stanovi proglaavaju naputenim (lan 1, stav 2). Svi upravni, sudski i drugi akti kojima je nosiocu stanarskog prava prestalo stanarsko pravo oglaavaju se nitavim (lan 2, stav 1). Ipak, akti kojima je dodijeljen stan na privremeno koritenje ostaju na snazi dok se ne ponite u skladu sa Zakonom o prestanku primjene (lan 2, stav 2). Sva stanarska prava ili ugovori o koritenju koji su zakljueni od 1. aprila 1992. do 7. februara 1998. godine prestaju da vae (lan 2, stav 3). Osoba koja koristi stan po osnovu ponitenog stanarskog prava ili odluke o privremenom koritenju smatrae se privremenim korisnikom (lan 2, stav 3). lan 3. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglaen naputenim, ili lan njegovog porodinog domainstva, ima pravo na povrat stana u skladu sa Aneksom 7 uz Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Raniji lan 3a, st. 1. i 2, koji je bio na snazi izmeu 4. jula 1999. godine i 1. jula 2003. godine, odreivao je sljedee: Izuzetno od odredbe lana 3. stav 1. i 2. ovog zakona, u vezi sa stanovima koji su proglaeni naputenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odbrane, nosilac stanarskog prava ne smatra se izbjeglicom ako je 30. aprila 1991. godine bio u aktivnoj slubi u SSNO u JNA (tj. nije bio penzionisan) i nije bio dravljanin SR Bosne i Hercegovine prema evidenciji dravljana, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zatite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bive SFRJ prije 14. decembra 1995. godine. Nosilac stanarskog prava na stan iz stava 1. ovog lana ne smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. decembra 1995. godine ostao u aktivnoj slubi u bilo kojim oruanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine, ili ako je stekao novo stanarsko pravo van teritorije Bosne i Hercegovine. lan 3a, koji je stupio na snagu 1. jula 2003. godine, odreuje sljedee: Izuzetno od odredbe lana 3. st. 1. i 2. Zakona, stanovi koji su proglaeni naputenim na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, a kojima raspolae Federalno ministarstvo odbrane iji je nosilac stanarskog prava nakon 19. maja 1992. godine ostao u slubi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oruanim snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine, ne smatra se izbjeglicom niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi oblik zatite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja izvan bive SFRJ prije 14. decembra 1995. godine. Izbjeglicom se ne smatra niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. ovog lana, koji je iz istoga stambenog fonda bive JNA ili utemeljenih fondova oruanih snaga drava nastalih na prostorima bive SFRJ stekao novo stanarsko pravo koje odgovara tom pravu. Raniji lan 14, koji je bio na snazi izmeu 4. aprila 1998. godine i 18. oktobra 1999. godine, odreivao je sljedee: Stranka na koju se odnosi odluka iz lana 7. ovog zakona moe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opi okvirni mirovni sporazum, Aneks VII, u daljem tekstu: Komisija). U sluaju da je takav postupak pokrenut, svi drugi postupci koji se vode pred nadlenim organima ukljuujui i postupak izvrenja odluke, prekinut e se do donoenja konane odluke Komisije. Odluke Komisije su pravosnane i obavezujue. U pogledu odreivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. ovog lana, odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadlenog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. lan 14, koji je stupio na snagu 18. oktobra 1999. godine, odreivao je sljedee: Stranka na koju se odnosi odluka iz lana 7. ovog zakona moe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opi okvirni mirovni sporazum, Aneks VII, u daljem tekstu: Komisija). U sluaju da je takav postupak pokrenut, svi drugi postupci koji se vode pred nadlenim organima ukljuujui i postupak izvrenja odluke, prekinut e se do donoenja konane odluke Komisije, ali samo u sluajevima u kojima je predloeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traila obustavu. Odluke Komisije su pravosnane i obavezujue. U pogledu odreivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. ovog lana, odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadlenog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. Nakon izmjena od 28. decembra 2001. godine, lan 14. glasi: Stranka na koju se odnosi odluka iz lana 7. ovog zakona moe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom. U sluaju da je takav postupak pokrenut, svi drugi postupci koji se vode pred nadlenim organima ukljuujui i postupak izvrenja odluke, prekinut e se do

13
donoenja konane odluke Komisije, ali samo u sluajevima u kojima je predloeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traila obustavu. Odluke Komisije su pravosnane i obavezujue. U pogledu odreivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. ovog lana, odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadlenog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. 109. Zakon o izvrenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/99, 51/00, 56/01, 27/02 i 24/03) (u daljem tekstu: Zakon o izvrenju) regulie izvrenje odluka CRPC-a. lan 7. [...] Ako je trailac izvrenja podnio kod nadlenog organa uprave zahtjev za povrat u posjed iste imovine ili stana, u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno naputenim nekretninama u svojini graana, te ukoliko to lice, naknadno, podnese odluku Komisije na izvrenje, nadleni organ uprave e spojiti postupke za izvrenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zakljuak o dozvoli izvrenja u skladu sa ovim lanom. lan 11. Po prijemu zahtjeva za ponovno razmatranje Komisija moe obavijestiti nadlene organe uprave koji su odgovorni za izvrenje odluke Komisije o podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje. Nadleni organ uprave ne obustavlja izvrenje odluke Komisije [...]. 110. Sporazum izmeu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadlenosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa lanom XVI Aneksa 7 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 32/04 i 32/05). Prema ovom Sporazumu, strane (Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) su saglasne da e po zahtjevima za ponovno razmatranje odluke Komisije rjeavati u skladu sa odredbama pravilnika CRPC-a, koje nisu u suprotnosti sa odredbama vaeih zakona u Bosni i Hercegovine (lan 3, stav 2). Odluke Komisije donesene po zahtjevima za ponovno razmatranje e biti konane i obavezujue, na njih se nee moi uloiti alba i imat e pravno dejstvo kod nadlenih organa kao i prethodne odluke Komisije (lan 3, stav 4). Nakon 31. decembra 2003. godine, Komisija e se sastojati od sedam lanova. Vijee ministara Bosne i Hercegovine e predloiti tri lana, a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine e predloiti po dva lana Komisije. Predsjednitvo Bosne i Hercegovine e temeljem tih prijedloga imenovati lanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma (lan 3, stav 6). 111. Odluka o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je na svojoj sjednici, odranoj 13. oktobra 2004. godine, donijelo Odluku o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. Prema ovoj Odluci, mandat lanova Komisije traje godinu dana od dana imenovanja. Ukoliko se ukae potreba produenja mandata lanovima Komisije, Predsjednitvo Bosne i Hercegovine donijet e posebnu odluku o produenju mandata (taka IV). Komisija e o svom radu podnositi izvjetaj Predsjednitvu Bosne i Hercegovine, Vijeu ministara i entitetskim vladama (taka V). 112. Zakon o prenosu i rjeavanju nerijeenih zahtjeva za vraanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasnitvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 6/04, 22/04 i 28/05) (u daljnjem tekstu: Zakon prenosu nadlenosti CRPC) lan 1. Ovim zakonom regulie se prenos i rjeavanje zahtjeva za vraanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo i zahtjeva za vraanje u posjed nekretnine u vlasnitvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljem tekstu: Komisija). lan 2. Zahtjeve iz lana 1. ovog zakona Komisija prenosi optinskoj, odnosno gradskoj slubi za upravu nadlenoj za stambene poslove odnosno imovinsko-pravne poslove, ako zakonom kantona nije drugaije odreeno (u daljem tekstu: nadleni organ). lan 3. Zahtjevi iz lana 1. ovog zakona rjeavaju se uporedo sa zahtjevima podnesenim nadlenom organu u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima ("Slubene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 43/99 i 56/01) odnosno Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno naputenim nekretninama u svojini graana ("Slubene novine Federacije BiH", br. 11/98, 29/98, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01 ). Po prijemu zahtjeva iz lana 1. ovog zakona nadleni organ rjeava zahtjeve prema hronolokom redu po kojem su primljeni od strane Komisije. Krajnji rok za rjeavanje zahtjeva iz lana 1. ovog zakona je 31. 12. 2005. godine lan 4. Zahtjev za vraanje u posjed stana smatra se podnesenim u roku ukoliko je podnesen u skladu sa odredbom lana 5. Zakona o o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima i to: - do 04.07.1999. godine za stanove koji su proglaeni naputenim; - do 04.10.1999. godine za stanove iz lana 2. stav 5. i lana 18 b. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima i lana 83 a. stav 4. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima; odnosno ukoliko je podnesen u skladu sa Pravilnikom Komisije i to: - do 02.09.1999. godine za stanove koji su proglaeni naputenim; - do 03.12.1999. godine za stanove iz alineje 2. ovog lana. 113. Zakon o prometu nepokretnosti (Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, br. 38/78, 4/89, 29/90 i 22/91; "Slubeni list Republike Bosne i Hercegovine br. 21/92, 3/93, 17/93, 13/94, 18/94 i 33/94). lan 9. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti predvia da ugovor o prenosu nepokretnosti mora biti sainjen u pismenom obliku, a potpisi ugovaraa ovjereni u nadlenom sudu. Stavom 4. se, izmeu ostalog, predvia da je pismeni ugovor o prenosu nepokretnosti koji je u potpunosti ili znaajnom dijelu izvren valjan ak i ako potpisi ugovornih strana nisu ovjereni kod nadlenog suda. 114. Zakon o parninom postupku (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 42/98, 3/99 i 53/03) lan 54. Tuitelj moe u tubi traiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tuba moe podii kad je to posebnim propisima predvieno, kad tuitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za inidbu iz istog odnosa ili kad tuitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tube. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tuitelj moe, pored postojeeg zahtjeva, istaknuti i tubeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica tee nadlean za takav zahtjev. Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. ovog lanka nee se smatrati preinakom tube. XIV. ALBENI NAVODI 115. Podnosioci prijava se ale da im je onemoguen povrat u posjed prijeratnih stanova, a u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375 i ostvarenje vlasniko-pravnih ovlatenja na osnovu pravovaljanih ugovora o otkupu predmetnih stanova. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne tete, nastale usljed nemogunosti da koristi svoj stan, za period od dana podnoenja prijave do ulaska u posjed stana, u mjesenom iznosu od 600 KM, a u predmetu broj CH/03/14375, podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne tete nastale usljed unitenja i otuenja njegove pokretne imovine, te na ime trokova stanovanja i trokova postupka, u ukupnom iznosu od 25.200 eura. XV. ODGOVOR TUENIH STRANA a. Bosna i Hercegovina 116. Tuena strana Bosna i Hercegovina nije dostavlila svoje pisano izjanjenje o prihvatljivosti i meritumu predmetnih prijava. b. Federacija Bosne i Hercegovine 117. U pogledu injenica, tuena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, istie da kupoprodajni ugovori ne sadre peat nadlene poreske slube. 118. Po pitanju prihvatljivosti tuena strana u svojim zapaanjima predlae da prijave budu proglaene neprihvatljivim. Naime, tuena strana istie da podnosilac prijave, u predmetu broj CH/02/9138, nije pokrenuo upravni spor protiv konanog rjeenja Ministarstva kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat predmetnog stana. Nadalje, u predmetu broj CH/03/14375, tuena strana istie da podnosilac prijave nije podnio albu na rjeenje Uprave od 4. juna 2001. godine, niti je tubom pokrenuo upravni spor pred nadlenim sudom. Tuena strana, takoer, navodi da je u postupku pred Upravom utvreno da je podnosilac prijave ostao u oruanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine i nakon 14. decembra 1995. godine, pa prema tome nema nikakvo pravo da vrati u posjed predmetni stan u skladu sa lanom 3a. Zakona o prestanku primjene. U tom smislu, tuena strana predlae Komisiji da u predmetu podnosioca prijave donese odluku o neprihvatljivosti, kao to je odluila u predmetu CH/02/12255, Ivan Antonov protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 7.

14
jula 2004. godine. U odnosu na predmet broj CH/03/14962, tuena strana je u zapaanjima navela da nema uticaj na odluivanje CRPCa, pa se i ne moe smatrati odgovornom za taj postupak. Takoer, tuena strana je dostavila naredbu naelnika generaltaba Vojske Jugoslavije, broj 2-200 od 9. oktobra 1995. godine, kojom je suprug podnositeljice prijave, A.T, unaprijeen sa danom 13. septembrom 1995. godine u in potpukovnika tehnike slube KoV ("Slubeni vojni list", broj 19/95). 119. U pogledu merituma prijava, tuena strana predlae da prijave budu odbijene i u meritumu, kao neosnovane. U vezi sa lanom 6. Evropske konvencije, Federacija Bosne i Hercegovine navodi da domai organi nisu prekrili navedni lan, jer su odluke donesene u razumnom roku, a podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred upravnim organima. U vezi sa lanom 8. Evropske konvencije, Federacija Bosne i Hercegovine navodi da nije prekrila pravo podnosilaca prijava na potivanje doma, jer je utvrdila da im, u skladu sa Zakonom o prestanku primjene, ne pripada pravo na povrat stana jer su ostali u oruanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 14. decembra 1995. godine. Tuena strana, nadalje, navodi da pravo podnosilaca prijava iz lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije povrijeeno, s obzirom da je tuena strana svima omoguila povrat stanova, ali pod uvjetima koji su predvieni lanom 3a. navedenog Zakona. U pogledu zahtjeva za kompenzaciju u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, tuena strana istie da podnosioci prijava nisu niim potkrijepili svoje zahtjeve, te ih zbog toga smatra u cijelosti neosnovanim. 120. Tuena strana, nadalje, u predmetu broj CH/02/9138 istie da je iz pisma Ministarstva odbrane Republike Srpske, upuenog FMO-u, broj 8-03-37-140/04 od 3. marta 2005. godine, kojim su dostavljeni podaci o rjeavanju stambenih pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore, vidljivo da je podnosilac rijeio svoje stambeno pitanje zakupom trosobnog stana u Beogradu, Dravna Zajednica Srbija i Crna Gora, te je stoga tuena strana predloila Komisiji da primjenom lana VIII(3)(b) Sporazuma donese odluku o brisanju predmetne prijave. XVI. MILJENJE KOMISIJE C. Prihvatljivost 121. Komisija podsjea da su prijave podnesene Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njima nije odluio do 31. decembra 2003. godine, Komisija je, u skladu sa lanom 2. Sporazuma iz septembra 2003. godine i lanom 3. Sporazuma iz 2005. godine, nadlena da odluuje o ovim prijavama. Pri tome, Komisija e uzimati kriterije za prihvatljivost prijava sadrane u lanu VIII(2) Sporazuma. Komisija, takoer, zapaa da se Pravila procedure kojima se ureuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmete podnosilaca prijava, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. A.1. Prihvatljivost prijava u dijelu upuenom protiv Bosne i Hercegovine 122. U skladu sa lanom VIII(2) Sporazuma, Komisija e odluiti koje prijave e prihvatiti ... . Pri tome e Komisija uzeti u obzir sljedee kriterije: ... (c) Komisija e takoer odbiti svaku albu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je oigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava albe". 123. Komisija zapaa da su podnosioci prijava, nakon to su pokrenuli postupke pred domaim organima uprave, pokrenuli postupke pred CRPC-om za vraanje predmetnih stanova u posjed. 124. CRPC je osnovana na osnovu Aneksa 7 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 7). Aneksom 7 je propisano da e CRPC odluivati o svakom potraivanju nepokretne imovine u Bosni i Hercegovini, kada ta imovina nije dobrovoljno prodata ili na drugi nain prenesena od 1. aprila 1992. godine. Sistem povrata imovine po Aneksu 7 predstavlja drugi mogui nain povrata imovine, pored mogunosti podnoenja zahtjeva domaim organima. Oba sistema su egzistirala paralelno i na dispoziciji svake stranke leala je odluka da li e pokrenuti jedan ili drugi postupak radi povrata imovine ili, tavie, oba u isto vrijeme. Meutim, u sluaju obostranog pokretanja postupaka, a u skladu sa lanom 14. Zakona o prestanku primjene (u konanoj verziji), svi drugi postupci koji se vode pred nadlenim organima, ukljuujui i postupak izvrenja odluke, morali su se prekinuti do donoenja konane CRPC odluke. Izuzetak su inili sluajevi u kojima je predloeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je CRPC traila obustavu. 125. Tumaei ove odredbe, koje reguliu odnos izmeu domaeg i meunarodnog mehanizma povrata imovine, moe se rei da su odluke CRPC-a imale vei autoritet, jer su, s jedne strane, konane i obavezujue, a s druge strane, bez prava domaih upravnih organa ili sudova da ih preispituju ili ponite. Davanje prednosti jednom sistemu ralizacije zahtjeva za povrat imovine i izbjegavanje paralelnih postupaka je, s take gledita principa pravne sigurnosti, u smislu lana 1/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u potpunosti opravdano. 126. Meutim, razlika izmeu odluka CRPC-a i domaih organa je u injenici nemogunosti njenog preispitivanja od strane Komisije. U vezi s tim, Komisija podsjea da je Dom u nekoliko navrata naveo da se tuena strana, u konkretnom sluaju Federacija Bosne i Hercegovine, ne moe smatrati odgovornom za odluke CRPC-a (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu, CH/01/7728, V.J. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 31. marta 2003. godine). Dom je to objasnio na sljedei nain: I na kraju, Dom nalazi da su se Strane potpisnice Aneksa 7, meu njima i Federacija Bosne i Hercegovine, sloile da e CRPC samostalno donijeti svoja pravila i da nee postojati preispitivanje odluka CRPC-a od strane organa Federacije Bosne i Hercegovine. Stoga, Dom nalazi da se tuena Strana prema Sporazumu ne moe smatrati odgovornom za postupke kojima je CRPC donio svoje odluke. Takoe, tuena Strana se prema Sporazumu ne moe smatrati odgovornom za propust da obezbjedi preispitivanje odluka CRPC-a od strane nezavisnog i nepristrasnog suda, jer je takvo preispitivanje iskljueno Aneksom 7. U tom pogledu, albeni navod je nespojiv ratione personae sa Sporazumom. 127. Isti stav zauzela je i Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti, CH/00/5481, Tihomir Aleksi protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 6. juna 2005. godine). 128. Meutim, treba istai da je 31. decembra 2003. godine CRPC prestala sa radom. Da ne bi dolo do pravne praznine ukidanjem CRPCsistema, s jedne strane, a nerjeavanjem svih podnijetih zahtjeva za preispitivanje ve donesenih odluka CRPC-a, s druge strane, nadlenost za rjeavanje zahtjeva za preispitivanje prvostepenih odluka CRPC-a prenesena je, u konkretnom sluaju, na Komisiju za imovinske zahtjeve, a na osnovu Sporazuma izmeu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadlenosti CRPC-a. Sporazum je potpisan 27. maja 2004. godine, kada je i stupio na snagu. Sporazumom je utvreno da je 31. decembar 2004. godine krajnji rok za rjeavanje ovih zahtjeva. Sporazum je 13. maja 2005. godine izmijenjen tako to je rok za rjeavanje zahtjeva pomjeren za 31. decembar 2005. godine. 129. Prema tome, prenosom nadlenosti na domae organe, Bosna i Hercegovina, je postala odgovorna ratione termporis i ratione personae za postupanje po ovim zahtjevima nakon 27. maja 2004. godine. Meutim, postavlja se pitanje ko je preuzeo nadlenost za rjeavanje predmeta koje bivi CRPC nije rijeio: Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. 130. Komisija primjeuje da je Aneks 7 potpisan od strane sve tri strane entiteta i Bosne i Hercegovine (lan XVIII Aneksa 7). S druge strane, lan XVI Aneksa 7 je predvidio da e se nakon 31. decembra 2003. godine, odgovornost za finansiranje i rad Komisije [...] prenijeti na Vladu Bosne i Hercegovine osim ako se strane ne dogovore drugaije. U sluaju ovog drugog, Komisija e nastaviti da radi kako je gore navedeno. Prema tome, Aneks 7 je otvorio mogunost da se ovo pitanje regulie onako kako Drava smatra shodnim i rijeio je pitanje odgovornosti (Bosna i Hercegovina), ukoliko ona ne rijei ovo pitanje na drugi nain. Sporazumom izmeu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadlenosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa lanom XVI Aneksa 7 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini rijeeno je ovo pitanje. Naime, navedeni Sporazum, pozivajui se na lan III/5. Ustava Bosne i Hercegovine, stipulisao je Bosnu i Hercegovinu kao odgovornu za rad Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (lan 1. st. 1. i 2). Iako nije tano navedeno, prenos nadlenosti uslijedio je na osnovu take a) lana III/5, prvi dio reenice prenos nadlenosti uz saglasnost entiteta i Drave. Na osnovu lana 3. stava 5. Sporazuma, Drava je duna finansirati rad Komisije. Na osnovu lana 6. stava 3, Komisija e se sastojati od sedam lanova. Vijee ministara Bosne i Hercegovine e predloiti tri lana, a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine e predloiti po dva lana Komisije. Predsjednitvo Bosne i Hercegovine e temeljem tih prijedloga imenovati lanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma. 131. to se tie same pravne osnove za odluivanje dravnog organa povodom zahtjeva za povrat imovine, Komisija zakljuuje da ni Aneks 7, niti drugi pravni akti, ne nameu Dravi daljnju obavezu u pogledu donoenja odreenih zakona ili slinih pravnih akata, jer prenos nadlenosti sa meunarodnog tijela na domae odnosio se samo na prenos u institucionalnom smislu. Prema tome, Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica duna je potovati Aneks 7, to ne iskljuuje primjenu zakona na niem administrativnom nivou, koji su u skladu sa ovim Aneksom (prije svega, misli se na Zakon o prestanku primjene i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo). 132. Komisija, podsjea, da je u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, CRPC 2. septembra 2003. godine donijela odluke, br. 3022524-1/1 i 501-737-1/1, kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. aprila 1992. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. Sluba

15
je 22. septembra 2003. godine, odnosno 8. jula 2004. godine donijela zakljuke o dozvoli izvrenja CRPC odluka. Meutim, postupci izvrenja su obustavljeni, jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. septembra 2003. godine. U pogledu zahtjeva za ponovno razmatranje, Komisija istie da ovaj pravni lijek ne omoguava njegovom podnosiocu, bez da dostavi nove dokaze ili navode o novim dokazima koje CRPC nije razmatrala, preispitivanje pravne i injenine ispravnosti donesene odluke. Prema tome, ovakav pravni lijek ima veliku slinost sa zahtjevima za ponavljanje postupka (vidi, na primjer, lan 235. stav 1. taka 6. Zakona o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ili lan 42. stav 1. taka 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine). Prema sudskoj praksi organa Evropske konvencije, kao i praksi Doma, koju preuzima Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu, CH/98/1366, V.. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, od 7. marta 2000. godine, taka 59, Odluke o prihvatljivosti i meritumu januar juni 2000. godine), zahtjevi za ponavljanje postupka ne mogu se smatrati djelotvornim pravnim lijekom, osim ukoliko se isti nije pokazao uspjenim i nije rezultirao ponavljanjem postupka. Ovakav stav zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine (vidi odluke AP 532/04, od 23. jula 2004. godine, sa uputom na daljnju jurisprudenciju bive Evropske komisije za ljudska prava; AP 343/04, od 29. septembra 2004. godine, taka 6. i dalje; AP 193/04, od 29. septembra 2004. godine, taka 6). 133. Komisija zapaa da u predmetnim sluajevima nema odluka o ponavljanju postupka, pa prema tome nije ni dolo do zasnivanja nadlenosti Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno Komisija zakljuuje da su prijave oigledno neosnovane u dijelu u kojem su podnesene protiv Bosne i Hercegovine. 134. U predmetu broj CH/03/14962, CRPC je 24. aprila 2003. godine donijela odluku, broj 532-1072-1/1, kojom je potvrdila da je suprug podnositeljice prijave bio savjestan posjednik predmetnog stana na dan 1. aprila 1992. godine. Meutim, odluujui po zahtjevu trenutnog korisnika predmetnog stana, CRPC je odlukom, broj R532-1072-1/1-90-1470 od 2. septembra 2003. godine, stavila van snage odluku od 24. aprila 2003. godine. Nakon toga, podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje navedene odluke. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. septembra 2005. godine obavijestila Komisiju da e se zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. septembra 2003. godine rjeavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. godine. Dakle, u ovom sluaju je dolo do zasnivanja nadlenosti Bosne i Hercegovine, obzirom da je zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke prihvaen. Nadalje, Komisija podsjea da je Zakon o prenosu nadlenosti CRPC-a izmijenjen tako to je krajnji rok za rjeavanje po zahtjevima podnesenim CRPC-u, odnosno Komisiji za imovinske zahtjeve, pomjeren na 31. decembar 2005. godine. Prema tome, Komisija zakljuuje da je prijava podnositeljice prijave, u ovom dijelu, preuranjena zbog toga to je, s obzirom na pomenuto produenje roka, jo u toku postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve. Dakle, organi tuene strane, Bosne i Hercegovine, imaju priliku da u ovom postupku, odluujui meritorno po zahtjevu podnositeljice prijave, otklone eventualnu povredu njenih prava. A.2. Prihvatljivost prijava u dijelu upuenom protiv Federacije Bosne i Hercegovine 135. U skladu sa lanom VIII(2) Sporazuma, Komisija e odluiti koje prijave e prihvatiti. Pri tome e Komisija uzeti u obzir sljedee kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, da li je prijava u biti ista kao i stvar koju su Dom/Komisija ve ispitali, ili je ve podnesena u nekom drugom postupku, ili je ve predmet meunarodne istrage ili rjeenja. Komisija e, takoe, odbiti svaku albu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je oigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava albe. 136. U skladu sa lanom VIII(3) Sporazuma Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moe obustaviti razmatranje neke albe, odbaciti je ili brisati iz razloga (a) to podnosilac prijave namjerava odustati od albe; (b) to je stvar ve rijeena; ili (c) to iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi Komisija , vie nije opravdano nastaviti s razmatranjem albe; pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem potivanja ljudskih prava". A.2.a. Iscrpljivanje domaih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za povrat stanova u posjed u postupcima pred domaim organima 137. Podnosioci prijava se ale da nisu u mogunosti da vrate u posjed svoje prijeratne stanove. Federacija Bosne i Hercegovine je uloila prigovor na prihvatljivost prijava na osnovu toga to podnosioci prijava nisu iscrpili domae pravne lijekove. 138. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova se mora fleksibilno primjenjivati i podnosiocima prijava se moraju uzeti u obzir posebne okolnosti, ako one postoje (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, "Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 25/01, taka 20). Dom je ustanovio da postojanje pravnih lijekova mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji nego i u praksi. U protivnom, pravni lijekovi e se smatrati nedostupnim i nedjelotvornim (vidi, na primjer, Odluku o prihvatljivosti i meritumu, CH/96/17, Blenti protiv Republike Srpske, od 5. novembra 1997, taka 19, Odluke o prihvatljivosti i meritumu mart 1996. decembar 1997. godine). Nije dovoljno da odreeni pravni lijekovi formalno postoje, nego je potrebno realno sagledati opi pravni i politiki kontekst u kome se koriste ti pravni lijekovi, kao i line okolnosti podnosilaca prijava (ibid). 139. Komisija podsjea da u predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave nije pokrenuo upravni spor protiv rjeenja Ministarstva, broj 27/0223-1418/00 od 15. juna 2000. godine, kojim je odbijena njegova alba. U predmetu broj CH/03/14375, Uprava je donijela rjeenje, broj 23/6-372-P4996/98 od 4. juna 2001. godine, kojim je zahtjev podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana odbila kao neosnovan. Meutim, podnosilac prijave nije podnio albu na navedeno rjeenje. Nadalje, u predmetu broj CH703/14962, podnositeljica prijave nije podnijela albu na presudu Kantonalnog suda, broj U 94/04 od 24. januara 2005. godine, kojom je odbijena njena tuba. Podnosioci prijava nisu dokazali da ovi pravni lijekovi nisu djelotvorni, niti se Komisiji tako ini. 140. Prema tome, Komisija smatra da podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred domaim organima, kako se zahtijeva lanom VIII(2)(a) Sporazuma. Komisija, zbog toga, odluuje da ovaj dio prijava proglasi neprihvatljivim. A.2.b. Iscrpljivanje domaih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za priznavanje prava vlasnitva u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375 141. Komisija podsjea da je u predmetu broj CH/02/9138, podnosilac prijave pokrenuo postupak za utvrivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora (vidi taku 22. ove Odluke). Meutim, Komisija zapaa da je u navedenom predmetu u toku postupak pred Kantonalnim sudom, po albi podnosioca prijave podnesenoj na presudu Opinskog suda, broj P-2466/05 "A" od 29. jula 2005. godine. Prema tome, Komisija zapaa da je prijava broj CH/02/9138 u ovom dijelu preuranjena. 142. U predmetu broj CH/03/14375, Federacija Bosne i Hercegovine, inter alia, tvrdi da podnosilac prijave nije iscrpio domae pravne lijekove koji su mu dostupni u vezi s uknjibom prava vlasnitva na stanu, jer nije pokrenuo sudski postupak za utvrivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora. 143. Komisija potvruje da Zakon o parninom postupku predvia pravni lijek kojim se utvruje postojanje ili nepostojanje nekog prava, ili autentinost nekog dokumenta. Komisija podsjea da je ranije Dom utvrdio da je lan 54. Zakona o parninom postupku (lan 172, prema bivem Zakonu o parninom postupku) djelotvoran domai pravni lijek koji se mora iscrpiti u sluaju kada podnosilac prijave nema u posjedu kupoprodajni ugovor, nego se mora utvrditi da je vlasnik na osnovu koraka koje je preduzeo u otkupu stana tokom 1991. i 1992. godine (vidi, na primjer, Odluku o prihvatljivosti, CH/98/1160, CH/98/1177, CH/98/1264, Pajagi, Kuruzovi i M.P protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, od 9. maja 2003. godine). Komisija je nastavila sa istim pristupom ovom pravnom lijeku (vidi, na primjer, Odluku o prihvatljivosti, CH/99/1921, Blagojevi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, od 16. januara 2004. godine). U takvim predmetima Komisija smatra razumnim da oekuje da podnosioci prijave moraju podnijeti teret pokretanja sudskog spora radi utvrivanja postojanja ugovornog odnosa ili bilo kog ugovornog prava. 144. Meutim, Komisija zapaa da podnosilac prijave posjeduje kupoprodajni ugovor, koji je u svim aspektima, pravovaljan ugovor. Potpisale su ga sve strane, ugovor ukljuuje otkupnu cijenu i uslove plaanja. Ugovor, takoer, sadri peat nadlene poreske slube, a podnosilac prijave je dostavio dokaz da je isplatio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene. Prema tome, Komisija smatra da teret pokretanja postupka radi utvrivanja valjanosti ugovora treba pasti na stranu koja ga eli osporiti, a ne na nosioca ugovora, koji uope nema razloga da sumnja u pravovaljanost ugovora koji posjeduje. 145. S obzirom da podnosilac prijave, u predmetu broj CH/03/14375, posjeduje kupoprodajni ugovor koji je pravovaljan, Komisija zakljuuje da pokretanje sudskog spora prema lanu 54. Zakona o parninom postupku nije domai pravni lijek koji podnosilac prijave mora iscrpiti u smislu lana VIII(2)(a) Sporazuma. A.2.c. Prihvatljivost prijava br. CH/02/9138 i CH/03/14375 u odnosu na albene navode podnosilaca prijava o neizvrenju CRPC odluka 146. Komisija podsjea da je, u navedenim predmetima, CRPC 2. septembra 2003. godine donijela odluke, br. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1, kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. aprila 1992. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova, te da im pripada pravo na povrat istih. Sluba je 22. septembra 2003. godine, odnosno 8. jula 2004.

16
godine donijela zakljuke o dozvoli izvrenja CRPC odluka. Meutim, postupci izvrenja su obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. septembra 2003. godine. 147. Komisija istie da je Zakonom o izvrenju predvieno da CRPC odluke izvravaju upravni organi nadleni za stambene poslove u opini u kojoj se nalazi stan na kojem postoji stanarsko pravo. S obzirom da se predmetni stan nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, u Sarajevu, izvrenje CRPC odluke je u nadlenosti organa tuene strane Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome prijava je ratione personae prihvatljiva protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 148. Nadalje, Komisija zapaa da je CRPC-odlukama utvreno da podnosiocima prijava pripada pravo na povrat predmetnih stanova, odnosno, utvreno je pravo na imovinu podnosilaca prijava, kao njihovo graansko pravo. Dakle, iako se u konkretnim sluajevima radi o izvrnom postupku, a ne o postupku u okviru kojeg se utvruje neije graansko pravo, Komisija, u skladu sa svojom ranijom praksom, kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava, istie da se procesne garancije iz lana 6. Evropske konvencije primjenjuju i u sluaju neizvrenja konane i obavezujue odluke, koju donese bilo koji sud (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 7. maja 1974. godine, Serija A, broj 18, st. 34-36). Prema tome, Komisija zakljuuje da je ratione materiae nadlena da razmatra ove navode podnosilaca prijava. 149. Komisija, nadalje, zapaa da je podnosilac prijave u predmetu broj CH/02/9138 podnio albu na zakljuak Slube o obustavi izvrenja, te je, nakon to je njegova alba odbijena, tubom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor, koji je, prema stanju spisa, jo uvijek u toku. Meutim, Komisija istie da injenica da postupak nije okonan, ne sprjeava Komisiju da u konkretnom sluaju razmatra navodnu povredu prava podnosioca prijave (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava, CH/99/1972, M.T. protiv Republike Srpske, od 3. jula 2003. godine, taka 27). Naime, podnosilac prijave je pokrenuo postupak za povrat stana prije cca. 7 godina. Dobio je meritornu odluku u svoju korist. Neizvrenje ove konane i obavezujue odluke postavlja ozbiljna pitanja u pogledu lana 6. Evropske konvencije. Komisija smatra da bi bilo iluzorno oekivati da podnosilac prijave i u ovom postupku iscrpi sve pravne lijekove. To bi bio pretjeran teret za podnosioca prijave. Prema tome, Komisija se zadovoljava navodima podnosilaca prijave da ove odluke, uprkos injenici da su konane i obavezujue, preko 25 mjeseci nisu izvrene i da ovo neizvravanje mora biti meritorno ispitano. A.2.d. Prihvatljivost prijava br. CH/02/9138 i CH/03/14375 u vezi sa zahtjevima za naknadu materijalne tete 150. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne tete, nastale usljed nemogunosti da koristi svoj stan, za period od dana podnoenja prijave do ulaska u posjed stana, u mjesenom iznosu od 600 KM. Nadalje, u predmetu broj CH/03/14375, podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne tete nastale usljed oteenja i otuenja njegove pokretne imovine, te na ime trokova stanovanja i trokova postupka, u ukupnom iznosu od 25.200 eura. 151. Komisija zakljuuje da su ovi zahtjevi neprihvatljivi zbog preuranjenosti, jer podnosioci prijava nisu utuili ovu tetu u redovnom parninom postupku, tj. nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju po zakonima Entiteta. A.1. Zakljuak u pogledu prihvatiljivosti 152. Komisija proglaava prijave br. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim, kao oigledno neosnovane, u dijelu u kojem su podnesne protiv Bosne i Hercegovine, jer se ova tuena strana ne moe smatrati odgovornom. Nadalje, Komisija proglaava prijavu broj CH/03/14962 neprihvatljivom, u dijelu u kojem je podnesna protiv Bosne i Hercegovine, zbog preuranjenosti. 153. Komisija proglaava prijave neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine, zbog preuranjenosti, odnosno zbog neiscrpljivanja domaih pravnih lijekova, u dijelu u kojem se odnose na postupak za povrat stanova pred domaim organima, a u predmetu broj CH/02/9138 i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za priznavanje prava vlasnitva. U pogledu zahtjeva za naknadu materijalne tete, Komisija proglaava prijave br. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim, zbog preuranjenosti. 154. Komisija zakljuuje da su prijave br. CH/02/9138 i CH/03/14375 prihvatljive, protiv Federacije Bosne i Hercegovine, u dijelu u kojem se odnose na neizvrenje konanih i obavezujuih odluka CRPC. D. Meritum (u odnosu na prijave br. CH/02/9138 i CH703/14375) 155. Prema lanu XI Sporazuma, Komisija mora obraditi pitanje da li utvrene injenice otkrivaju da je tuena strana prekrila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao to je ve naglaeno, prema lanu I Sporazuma, strane su obavezne osigurati svim licima pod svojom nadlenou najvii stepen meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukljuujui prava i slobode predviene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 156. Komisija zakljuuje da predmetne prijave moraju biti ispitane u pogledu l. 6. i 8. Evropske konvencije i lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Komisija e najprije ispitati navode u pogledu povrede lana 6. Evropske konvencije. B.1. lan 6. Evropske konvencije 157. lan 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi: 3. Prilikom utvrivanja graanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivine optube protiv njega, svako ima pravo na pravino suenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. 158. Komisija, najprije, podsjea da je, u navedenim predmetima, CRPC 2. septembra 2003. godine donijela odluke, br. 302-2524-1/1 i 501737-1/1, kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. aprila 1992. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova, te da im pripada pravo na povrat istih. Sluba je 22. septembra 2003. godine, odnosno 8. jula 2004. godine donijela zakljuke o dozvoli izvrenja CRPC-odluka. Meutim, Sluba je 3. decembra 2003. godine, odnosno 8. jula 2004. godine, donijela zakljuke kojima su postupci izvrenja obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjeve za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. septembra 2003. godine. 159. Komisija, naglaava, da nije u njenoj nadlenosti da meritorno razmatra odluke CRPC, meutim zapaa da se u konkretnim sluajevima radi o postupku izvrenja, odnosno neizvrenja navedenih odluka. 160. Da bi se odreena prijava razmatrala u okviru lana 6. stava 1. Evropske konvencije, potrebno je, s jedne strane, da predmetni sluaj povlai pitanje "odluivanja o graanskim pravima i obavezama". U tom smislu, Komisija istie da je odlukama CRPC utvreno imovinsko pravo podnosilaca prijava, kao njihovo graansko pravo. 161. Komisija, nadalje, primjeuje da predmet ovih prijava nije parnini postupak, u okviru kojeg se utvruje neije graansko pravo, ve izvrni postupak. Komisija naglaava da izvrni postupak, u principu, ne odreuju graanska prava i slobode utvrene Evropskom konvencijom (vidi Odluku o prihvatljivosti Komisije za ljudska prava, CH/03/14010, Mahmutbegovi protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 18. januara 2005. godine, taka 14). Naime, ta prava su utvrena u prethodnom, graanskom postupku. Prema tome, Komisija zakljuuje da se pravo na pravian postupak moe garantovati samo pri utvrivanju neijih graanskih prava, to nije izvrni postupak. 162. Meutim, tumaiti lan 6. Evropske konvencije, kao da se tie iskljuivo voenja postupka, vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su drave ugovornice preuzele kada su ratifikovale Evropsku konvenciju. Stoga, izvrenje presude, koju donese bilo koji sud, mora biti posmatrano kao integralni dio "suenja u smislu lana 6. Evropske konvencije (op. cit, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva). To e biti sluaj ako ne postoji izvrenje u razumnom zakonskom roku ili ako neopravdanost neizvrenja povlai ponovnu povredu tog graanskog prava. Komisija podrava i stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim problemom, koji je naveo da u sluaju neizvrenja bilo kojeg pravosnano utvrenog graanskog prava, to pravo ima karakter iluzornog prava (op. cit, AP-288/03, taka 27). Naime, ako se pravosnano utvrdi graansko pravo, a nadleni organ nee da ga izvri, pravo na pravian postupak u postupku utvrivanja graanskog prava bi postalo bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. Na taj nain, negira se pravo na pristup sudu. Nema sumnje, to je potvreno dugogodinjom praksom sudskih organa u Bosni i Hercegovini, da je pravo pristupa sudu elemenat inherentan pravu iskazanom u lanu 6. stavu 1. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 3/99, od 17. marta 2000. godine, "Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 21/00). Pravo na pristup sudu iz lana 6. stava 1. Evropske konvencije podrazumijeva, prije svega, iroke proceduralne garancije i zahtjev za hitni i javni postupak (neobjavljena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 107/03, od 19. novembra 2004. godine, ta. 7. i 21). Pravo pristupa sudu ne znai samo formalni pristup sudu, ve efikasan pristup sudu. Da bi nadleni organ bio efikasan, on mora obavljati svoju funkciju na zakonit i djelotvoran nain. Obaveza obezbjeivanja efikasnog prava na pristup nadlenim organima spada u kategoriju dunosti, tj. pozitivne obaveze drave (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Airey protiv Irske, od 9. oktobra 1979. godine, Serija A, broj 32, stav 25). Ipak, pravo pristupa sudu traje sve dok se ne realizira utvreno graansko pravo. U protivnom, djelotvoran postupak prilikom utvrivanja graanskih prava i obaveza bi bio iluzoran, ako u naknadnom, izvrnom postupku, to graansko pravo ne moe zaivjeti. 163. Komisija, takoer, podsjea i na niz odluka Doma, koje se tiu nepotivanja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. Na primjer, u odluci CH/96/17, Blenti protiv Republike Srpske (op. cit, taka 35) Dom je naao

17
povredu prava na pravino suenje zato "to je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvrenju sudske odluke. Takoer, Komisija podsjea i na praksu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Ombudsman za ljudska prava), u slinim predmetima. Tako, u predmetu B. D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet (B) 746/97, Izvjetaji od 24. marta 1999. godine) Ombudsman za ljudska prava naao je povredu lana 6. Evropske konvencije zbog injenice da "vlasti nisu, vie od dvije godine, izvrile presudu i nalog za izvrenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave. Takoer, u predmetu A. O. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96, Izvjetaji od 13. aprila 1999. godine) Ombusman za ljudska prava naao je povredu lana 6. stava 1. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banja Luke da izvri konanu i obavezujuu odluku, koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca albe. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgraena praksa u pogledu toga da neizvravanje pravosnanih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravino suenje. 164. Komisija istie da je lanom 14. Zakona o prestanku primjene propisano da su CRPC-odluke konane i obavezujue. Nadalje, lanom 2. Zakona o izvrenju predvieno je da CRPCodluke postaju konane danom njihovog donoenja, a lanom 11. istog Zakona odreeno je da, u sluaju da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje, nadleni organ uprave ne obustavlja izvrenje CRPC odluke. Komisija, takoer, podsjea da je u nekim predmetima CRPC upozoravala nadlene organe uprave da im injenica da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje odluke ne daje pravo da obustave postupak izvrenja te odluke (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava, CH/02/9178 i CH/03/13628, Milovan Smiljani i Milan Marii protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, od 5. oktobra 2005. godine, taka 16). 165. S druge strane, Komisija ne moe prihvatiti Odluku Vlade Federacije Bosne i Herceovine, broj 155/04 od 22. aprila 2004. godine ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 23/04) u smislu njene kompatibilnosti sa pravima iz Sporazuma, a, prije svega, lana 6. stava 1. Evropske konvencije. Naime, ovom Odlukom je propisano da e se obustaviti privremeno od izvrenja odluke CRPC-a, donesene poslije 30. juna 2003. godine, na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu, do donoenja odluke drugostepenog organa Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. Uzimajui ovo u obzir, Komisija zakljuuje da se ova Odluka direktno mijea u pravo na pristup sudu, jer se licima, koja imaju konanu i obavezuu odluku CRPCa, onemoguava njihovo izvrenje. Komisija napominje da je mijeanje u pravo na pristup sudu, principijelno, mogue, ali ono mora, prije svega, biti zakonito, to ukljuuje i pojam ustavno. 166. U vezi za zakonitou mijeanja, Komisija smatra da Vlada, kao izvrni organ, nema pravo da se mijea u zakonodavstvo i sudstvo na nain na koji je ona uinila, jer je to povreda principa podjele vlasti u dravi na sudsku, izvrnu i zakonodavnu i principa vladavine prava. Ustav Bosne i Hercegovine, u svom organizatornom dijelu, dodjeljuje nadlenosti raznim organima i nosiocima vlasti. S druge strane, ovi organi funkcioniu na osnovu principa meusobne kontrole i balansa (eng. check and balance). Tako, zakonodavac, u javnom interesu, donosi zakone. Ovi zakoni ne odnose se samo na primarne pravne odnose (materijalno-pravni odnosi), ve i na sekundarne odnose, tj. postupke. Zakone izvrava izvrna i upravna vlasti, a to kontrolie sudska vlast. Tu dolazimo do sri principa vladavine prava, propisanog lanom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, a on stipulie obavezu izvrne vlasti da se ograniava zakonom u smislu principa legaliteta. Nadalje, razlika izmeu izvrne i sudske vlasti lei upravo u injenici da sudska vlast daje konanu rije u vezi s neim to je bilo, dok izvrna i upravna vlast gleda u budunost, te, na osnovu zakonskih ovlasti, a u cilju ispunjavanja javnih interesa, oblikuje i stvara nove pravne i injenine odnose. Prema tome, sudska vlast daje konanu rije o tome ta je pravno, a izvrna i upravna vlast su samo sredstvo za instrumentalizaciju zakona. Na ovo ne utie ni injenica da izvrna vlast, na osnovu zakona, uiva odreeni prostor, tzv. slobodno polje procjene, unutar kojeg ima pravo da odredi, kako trebaju da se reguliu odreeni odnosi ili odrede ciljni programi (planiranje razvoja grada, zatita od elementarnih nepogoda, itd). 167. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, tavie, u svojoj odluci AP-703/04 (od 23. marta 2005. godine), naveo da "pravo na pristup sudu" iz lana 6. Evropske konvencije u sebi sadri i princip da niko izvan sudske vlasti ne moe mijenjati ili suspendovati od izvrenja obavezujue sudske odluke na tetu pojedinca, te je istakao da drava, u principu, ne moe donositi zakone kojima e onemoguiti izvrenje pravosnanih sudskih odluka, jer bi to bilo u suprotnosti sa naelom vladavine prava iz lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i sa pravom na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stava 1. Evropske konvencije. Nadalje, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u pomenutoj odluci ukazao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je ovlatenje za donoenje obavezujuih odluka upravo ono to predstavlja osnovnu karakteristiku "suda" u smislu lana 6. Evropske konvencije, a ini i sastavni dio pojma "nezavisan sud" (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava, Bentehem protiv Holandije, od 23. oktobra 1985. godine, Serija A, broj 288, stav 45; i Van de Hurk protiv Holandije, od 19. aprila 1994. godine, Serija A, broj 288, stav 45), te da se "sud" u smislu lana 6. stava 1. Evropske konvencije, ne smatra "nezavisnim" ukoliko trai i prihvata obavezujua miljenja izvrne vlasti, budui da se na taj nain "sudska funkcija podinjava izvrnoj vlasti" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Beaumartin protiv Francuske, od 24. novembra 1994. godine, Serija A, broj 296-B, stav 38). Prema tome, i zakonodavac ima ograniene ovlasti u smislu mijeanja u sudsku vlast (suspendovanje izvrenja konanih odluka), jer to mora da bude u skladu sa zakonom, u javnom interesu i proporcionalno individualnim interesima. 168. Komisija napominje da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u donoenju predmetne odluke, pozvala na lan 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 1/94, 8/95 i 19/03), koji regulie samo pitanje forme akta, kada Vlada donosi odreene odluke. S druge strane, Vlada se pozvala na lan 19. stav 2. Zakona o upravnom postupku tog Entiteta (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 2/98 i 48/99). Ova odredba glasi: Federalni organi uprave rjeavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuive nadlenosti Federacije, i zajednike nadlenosti Federacije i kantona-upanije koje su federalnim zakonom stavljene u nadlenost tih organa, osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne-upanijske organe uprave, odnosno gradske i opinske slube za upravu, kao i u upravnim stvarima iz nadlenosti kantonaupanije koje su zakonom kantona-upanije prenesene na federalne organe uprave. 169. Iz ove odredbe jasno proizilazi da Vlada nema pravo da zakonodavno regulie pitanje izvrenja CRPC-odluka. Ova odredba daje pravo organima uprave da donose upravne akte i odluuju u prvom stpenu u odreenim oblastim, poblie odreeno ovom odredbom. Prema tome, Vlada se aribtrarno pozvala na svoju diskrecionu mo da donosi lex specialis opi akt o izvrenju CRPC-odluka. Komisija napominje da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine mora da sprovodi zakone i odluuje unutar ovlasti koje joj je dao zakonodavac. Vlada nema pravo da namee zakone umjesto zakonodavne vlasti, to je ona u predmetnom sluaju uradila. 170. Na liniji ovog objanjenja, jasno je da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine umijeala, na nezakonit nain u smislu lana 6. stava 1. Evropske konvencije, u postupak izvrenja konane i obavezujue odluke CRPC-a, jer se ovom Odlukom grubo kri Ustav Bosne i Hercegovine. 171. Komisija, zbog svega navedenog, a uzimajui u obzir i zakljuak o djelotvornosti zahtjeva za ponovno razmatranje CRPC odluke (vidi taku 72. ove Odluke), zakljuuje da je neizvrenjem konanih i obavezujuih odluka CRPC Federacija Bosne i Hercegovine prekrila pravo podnosilaca prijava na pravian postupak prema lanu 6. stavu 1. Evropske konvencije. B.3. Zakljuak o meritumu 172. Komisija zakljuuje da je dolo do povrede prava podnosilaca prijava na pravian postupak koje titi lan 6. stav 1. Evropske konvencije. 173. U svjetlu svog gornjeg zakljuka u vezi sa meritornom odlukom u vezi lana 6. stava 1. Evropske konvencije, Komisija ne smatra potrebnim da ispita prijave u vezi sa lanom 8. Evropske konvencije, te lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. XVII. PRAVNI LIJEKOVI 174. Prema lanu XI(1)(b) Sporazuma, a u vezi sa pravilom 58. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije, Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi krenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila, ukljuujui naredbe da sa krenjima prestane i od njih odustane, te novanu naknadu. 175. Komisija je utvrdila da je tuena strana prekrila svoje obaveze prema Sporazumu time to je, u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, povrijedila pravo podnosilaca prijava na pravian postupak u smislu lana 6. Evropske konvencije. Komisija, zbog toga, smatra shodnim da naredi izvrenje konanih i obavezujuih odluka CRPC, br. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1 od 2. septembra 2003. godine, te da naredi tuenoj strani da u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke uvede podnosioce prijava u posjed predmetnih stanova. 176. Osim toga, Komisija nalae tuenoj strani da, u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, podnosiocima prijava isplati iznos od po 1.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade za nematerijalnu tetu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove Odluke, te da im isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na ovaj dosueni iznos ili na svaki njegov neisplaeni dio po isteku roka predvienog za tu isplatu do datuma

18
pune isplate. 177. Konano, Komisija smatra neophodnim da Federacija Bosne i Hercegovine stavi van snage Odluku Vlade, broj 155/04 od 22. aprila 2004. godine ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 23/04), jer je navedena odluka protivna lanu 6. stavu 1. Evropske konvencije, u smislu prava na pristup sudu, a iz razloga to grubo kri Ustav Bosne i Hercegovine. 178. Komisija, na kraju, napominje da u skladu sa pravilom broj 62. Pravila procedure Komisije, odluke Komisije konane su i obavezne i duno ih je potovati svako fiziko i pravno lice. Svi organi vlasti tuenih strana u smislu Sporazuma, duni su, u okviru svojih nadlenosti utvrenih ustavom i zakonom, provoditi odluke Komisije. U datim rokovima, tuena strana, koja je obavezna da izvri odluku Komisije, duna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvrenja odluke Komisije, kako je to naznaeno u odluci. U sluaju nepostupanja, odnosno kanjenja u izvrenju ili obavjetenju Komisiji o preduzetim mjerama, Komisija donosi rjeenje kojim se utvruje da odluka Komisije nije izvrena. Ovo rjeenje dostavlja se nadlenom tuiocu i nadlenom agentu tuene strane. Komisija istie da neizvrenje odluka Komisije, u skladu sa lanom 239. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine, predstavlja krivino djelo. XVIII. ZAKLJUAK 179. Iz ovih razloga, Komisija odluuje, 1. jednoglasno, da prijave br. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim, kao oigledno neosnovane, u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana; 2. jednoglasno, da prijavu broj CH/03/14962 proglasi neprihvatljivom, kao preuranjenu, u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana; 3. jednoglasno, da prijave proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine, u dijelu koji se odnosi na postupke po zahtjevima za povrat stanova pred domaim organima; 4. jednoglasno, da prijavu broj CH/02/9138 proglasi neprihvatljivom protiv Federacije Bosne i Hercegovine, u dijelu koji se odnosi na zahtjev za upis prava vlasnitva; 5. jednoglasno, da prijave br. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine, u dijelu koji se odnosi na zahtjeve za naknadu materijalne tete; 6. jednoglasno, da ostatak prijava br. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi prihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine; 7. jednoglasno, da je u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375 prekreno pravo podnosilaca prijava na pravino suenje prema lanu 6. stavu 1. Evropske konvencije, ime je Federacija Bosne i Hercegovine prekrila lan I Sporazuma; 8. jednoglasno, da nije potrebno ispitivati prijave br. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema lanu 8. Evropske konvencije; 9. jednoglasno, da nije potrebno ispitivati prijave br. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema lanu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju; 10. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvri konane i obavezujue CRPC-odluke, br. 302-2524-1/1 i 501737-1/1 od 2. septembra 2003. godine, tako to e podnosioce prijava vratiti u posjed predmetnih stanova, najkasnije u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke; 11. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da, u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, podnosiocima prijava isplati iznos od po 1.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne tete u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke; 12. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da, u predmetima br. CH/02/9138 i CH/03/14375, podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuen u prethodnom zakljuku ili na svaki njegov neisplaeni dio po isteku roka predvienog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa nareenog u ovoj Odluci; 13. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da stavi van snage Odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, broj 155/04 od 22. aprila 2004. godine ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 23/04), u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke; i 14. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da Komisiji u roku od mjesec dana od isteka rokova iz zakljuaka br. 10. do 13. ove Odluke dostavi informaciju o preduzetim mjerama po pravnim lijekovima. (potpisao) Nedim Ademovi (potpisao) Miodrag Paji Arhivar Komisije Predsjednik Komisije

19
ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. CH/03/13106 i CH/03/13402 AD "Boksit" MILII i Milovan MIJI, i 27 drugih protiv REPUBLIKE SRPSKE Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na zasjedanju Velikog vijea od 27. juna 2007. godine sa sljedeim prisutnim sudijama: Ga Hatida HADIOSMANOVI, predsjednica Ga Valerija GALI, potpredsjednica Gosp. Miodrag SIMOVI, potpredsjednik Gosp. Mato TADI, sudija Ga Seada PALAVRI, sutkinja Gosp. Nedim ADEMOVI, ef Odjeljenja Razmotrivi gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa lanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadranom u Aneksu 6 uz Opti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujui da je Dom prestao postojati 31. decembra 2003. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa lanom XIV Aneksa 6 uz Opti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljueni u septembru 2003. i januaru 2005. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. godine) da odluuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine; Konstatujui da je Komisija prestala postojati 31. decembra 2006. godine i da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) dobio mandat prema Sporazumu u skladu sa lanom XIV Aneksa 6 uz Opti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zakljuen u januaru 2007. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2007. godine) da odluuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine Usvaja sljedeu odluku u skladu sa l. VIII(1) i XI Sporazuma, l. 2. i 6. Sporazuma iz 2007. godine, kao i pravilom 15. u vezi sa pravilom 52. Pravila procedure Ustavnog suda: XIX. UVOD 180. AD "Boksit" Milii (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave), zastupan po Rosandi Deuri iz Milia, podnio je prijavu Domu sa zahtjevom da tuena strana izvri uknjibu ugovora o prodaji stanova koje je podnosilac prijave, kao prodavac, zakljuio tokom 1991. i 1992. godine sa nosiocima stanarskih prava na predmetnim stanovima. 181. Milovan Miji i 27 drugih su, takoe, podnijeli prijavu Domu sa zahtjevom da im se omogui da izvre uknjibu ugovora o otkupu stanova koje su tokom 1991. godine, kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima, zakljuili sa preduzeem DD "Boksit" Milii. Meutim, kako to proizilazi iz predmetne prijave, navodne rtve su 27 drugih lica, a Milovan Miji je u konkretnom sluaju njihov punomonik. Zbog toga, Ustavni sud e kao podnosioce prijave tretirati 27 drugih lica navedenih u prijavi. 182. Predmet postavlja pitanja u vezi sa lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). XX. INJENICE U PREDMETU 183. injenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave, priloene dokumentacije i navoda tuene strane. a) Predmet broj CH/03/13106, AD "Boksit" Milii protiv Republike Srpske 184. Podnosilac prijave navodi da je preduzee DD "Boksit" Milii (iji je pravni sljedbenik podnosilac prijave) tokom 1991. i 1992. godine, kao prodavac, zakljuilo oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima, kao kupcima, u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti ("Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine", broj 38/78). Nadalje, podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadlenog suda i nadlene uprave prihoda, kao i da su dostavljeni nadlenom javnom pravobraniocu, te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjibu u sve javne knjige, ukljuujui i knjige etane svojine. Takoe navodi da je za oko 220 stanova izvrena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene, dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vri u skladu sa zakljuenim ugovorima. Podnosilac prijave navodi da su svi ugovori deponovani u nadlenom sudu, meutim, da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etane svojine predmetni ugovori nisu uknjieni. Nadalje, podnosilac prijave navodi da su se nakon donoenja Pravilnika o voenju knjiga deponovanih ugovora konano stekli uslovi za uknjibu, ali da je tuena strana donoenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova osporila pravnu valjanost predmetnih ugovora. S obzirom da su predmetni ugovori zakljueni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti, podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiiti, a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuuju nove ugovore i time ih izlagati novim trokovima. 185. Podnosilac prijave je podnio Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenu ustavnosti lana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova ("Slubeni glasnik Republike Srpske", broj 65/03). lanom 5. navedenog Zakona dodati su u Zakonu o privatizaciji dravnih stanova novi l. 60. i 60a. lan 60. stav 1. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, koji su zakljueni prije 29. jula 2001. godine protivno vaeim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti nitavi [...]." lan 60a. stav 1. propisuje da "[k]upac stana iz lana 60. stava 1. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora." Stav 2. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuuje [...] sa Fondom stanovanja Republike Srpske, a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz lana 60. ovog zakona, bez ogranienja." Stav 3. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz lana 60. ovog zakona, kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaenog iznosa koji je vei od otkupne cijene stana, ukoliko kupac nije obeteen na drugi nain." 186. Ustavni sud Republike Srpske je 23. novembra 2004. godine donio rjeenje kojim se prijedlog podnosioca prijave za ocjenu ustavnosti lana 5. Zakona o izmjenama Zakona o privatizaciji dravnih stanova, odbija. U obrazloenju rjeenja se istie da je u iskljuivoj nadlenosti zakonodavca da, u okviru predvienih mjera ekonomske i socijalne politike, ureuje sistem stambenih odnosa na osnovu odgovarajue stambene politike. U skladu s tim, Ustavni sud Republike Srpske je ocijenio da je pravo zakonodavca da u okviru predvienih mjera uredi i postupak provjere zakonitosti ugovora o otkupu stanova zakljuenih prije 29. jula 2001. godine. b) Predmet broj CH/03/13402, Milovan Miji i 27 drugih protiv Republike Srpske 187. Podnosioci prijave su sa preduzeem DD "Boksit" Milii tokom 1991. godine zakljuili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadlenog suda, sadre peat nadlene poreske slube, kao i peat nadlenog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba lana 23. stava 1. Zakona o prometu nepokretnosti ("Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine", broj 38/78). Podnosioci prijave navode da su ugovori deponovani u nadlenom sudu, meutim, da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etane svojine predmetni ugovori nisu uknjieni. S obzirom da su predmetni ugovori zakljueni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti, podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleni organi tuene strane bili duni predmetne ugovore uknjiiti. XXI. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM/USTAVNIM SUDOM 188. Prijava CH/03/13106 je podnesena 11. marta 2003. godine i registrovana je istog dana, a prijava CH/03/13402 je podnesena 24. marta 2003. godine i registrovana je istog dana. 189. Komisija je 11. septembra 2006. godine proslijedila tuenoj strani prijave podnosilaca radi dostavljanja pisanih zapaanja. 190. Tuena strana je 22. septembra 2006. godine dostavila pisana zapaanja o prihvatljivosti i meritumu, koja su proslijeena podnosiocima prijava. 191. S obzirom na slinost izmeu injenica u predmetima i albenih navoda podnosilaca prijava, Ustavni sud je odluio da ove prijave spoji u skladu s pravilom 27. Pravila procedure Ustavnog suda. XXII. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 192. Zakon o prometu nepokretnosti ("Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine", br. 38/78, 29/80, 4/89 i 22/91) u relevantnom dijelu glasi: lan 1. Ovim zakonom ureuju se uslovi i postupak pod kojim se vri promet nepokretnosti. Nepokretnosti u smislu ovog zakona su poljoprivredno i graevinsko zemljite, ume i umsko zemljite, neplodno zemljite, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada. lan 16. [...] Drutveno pravno lice moe zgrade, odnosno stanove i poslovne prostorije kao posebne dijelove zgrada otuivati iz drutvene svojine samo uz naknadu u visini prometne vrijednosti nepokretnosti. lan 22. Ugovor na osnovu koga je drutveno pravno lice otuilo nepokretnosti iz drutvene svojine u korist nosioca prava svojine moe se ponititi ako ugovorena cijena ne dostie prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuenja ugovora.

20
[...] lan 23. Drutveno pravno lice duno je da primjerak ugovora iz prethodnog lana dostavi javnom pravobranilatvu na ijem podruju se nepokretnost nalazi, odnosno Republikom javnom pravobranilatvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, u roku od 15 dana po zakljuenju ugovora. Bez dokaza da je nadlenom javnom pravobranilatvu na ijem podruju se nepokretnost nalazi, odnosno Republikom javnom pravobranilatvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, dostavljen ugovor iz prethodnog lana, nee se izvriti ovjera potpisa na ugovoru, kao ni provoenje tog ugovora u zemljine i druge javne knjige. lan 24. Tubu za ponitaj ugovora iz lana 22. ovog zakona moe podnijeti nadleni javni pravobranilac u roku od est mjeseci od dana dostavljanja ugovora, ako nae da je ugovor zakljuen na tetu drutvene svojine. [...] 193. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova ("Slubeni glasnik Republike Srpske", broj 65/03) u relevantnom dijelu glasi: lan 5. Iza lana 59. Zakona o privatizaciji dravnih stanova dodaju se novi l. 60. i 60a. koji glase: lan 60. Ugovori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, koji su zakljueni prije 29. jula 2001. godine protivno vaeim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti, nitavi su. [...] lan 60a. Kupac stana iz lana 60. stava 1. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. Ugovor o otkupu stana zakljuuje se sa Fondom stanovanja Republike Srpske, a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz lana 60. ovog zakona, bez ogranienja. Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz lana 60. ovog zakona, kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaenog iznosa koji je vei od otkupne cijene stana, ukoliko kupac nije obeteen na drugi nain. XXIII. ALBENI NAVODI 194. Podnosioci prijave navode da im je povrijeeno pravo na imovinu zatieno lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. XXIV. ODGOVOR TUENE STRANE 195. Po pitanju prihvatljivosti, tuena strana u svojim zapaanjima navodi da prijavu CH/03/13106 treba odbaciti iz razloga locus standi. Nadalje, tuena strana navodi da predmetne prijave sadre samo paualne navode, te iz tog razloga predlae da se iste proglase oigledno neosnovanim. 196. U pogledu merituma prijave, tuena strana navodi da je sutinski cilj dodatih l. 60. i 60a. Zakona o privatizaciji dravnih stanova da se eliminie diskriminacija. Naime, da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo vea od cijene predviene Zakonom o privatizaciji dravnih stanova. Takoe da je predmetnim Zakonom predvieno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac ve platio, kao i da kupac ima pravo na vraanje iznosa koji je vei od otkupne cijene stana. S obzirom na iznijeto, tuena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret, ve naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom, kao i optem interesu. Stoga, tuena strana predlae da se prijave u meritumu odbiju kao neosnovane. XXV. MILJENJE USTAVNOG SUDA E. Prihvatljivost 197. Ustavni sud podsjea da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom i Komisija o njoj nisu odluili do 31. decembra 2006. godine, Ustavni sud je, u skladu sa lanom 2. Sporazuma iz 2007. godine, nadlean da odluuje o ovoj prijavi. Pri tome, Ustavni sud moe odluiti da prijavu brie na osnovu kriterija sadranih u lanu VIII(3) Sporazuma ili e uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrane u lanu VIII(2) Sporazuma. Ustavni sud, takoe, zapaa da se Pravila procedure kojima se ureuje njegovo postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave, od Pravila procedure Doma/Komisije, izuzev u pogledu sastava Ustavnog suda. 198. U skladu sa lanom VIII(2) Sporazuma, Ustavni sud e odluiti koje prijave e prihvatiti. Pri tome e Ustavni sud uzeti u obzir sljedee kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio, (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija/Ustavni sud ve ispitao, ili je ve podnesena u nekom drugom postupku, ili je ve predmet meunarodne istrage ili rjeenja. Ustavni sud e, takoer, odbiti svaku albu koju bude smatrao nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je oigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava albe (c). U skladu sa lanom VIII(3) Sporazuma Ustavni sud u bilo kojem trenutku svog postupka moe obustaviti razmatranje neke albe, odbaciti je ili brisati iz razloga: (a) to podnosilac namjerava odustati od albe; (b) to je stvar ve rijeena; ili (c) to iz bilo kojeg drugog razloga, koji utvrdi Ustavni sud , nije vie opravdano nastaviti s razmatranjem albe; pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem potivanja ljudskih prava. A.1. Nadlenost ratione temporis 199. Ustavni sud e prvo obraditi pitanje u kojoj mjeri je nadlean ratione temporis razmatrati predmetne prijave. 200. Ustavni sud zapaa da se podnosioci prijava ale da ugovori o kupoprodaji stanova zakljueni 1991. i 1992. godine jo uvijek nisu uknjieni. Dakle, podnosioci prijave navode povredu svojih prava i prije stupanja na snagu Sporazuma, tj. 14. decembra 1995. godine. U skladu sa opteprihvaenim principima meunarodnog prava, Sporazum se ne moe primijeniti retroaktivno. Nije, dakle, nadlenost Ustavnog suda ratione temporis odluivati jesu li dogaaji koji su se desili prije stupanja na snagu Sporazuma doveli do povreda ljudskih prava (vidi, na primjer, Odluku o prihvatljivosti Doma, Matanovi protiv Republike Srpske, CH/96/1, od 13. septembra 1996, Odluke 1996-1997). 201. Ustavni sud e, stoga, ograniiti svoje ispitivanje predmeta na razmatranje da li su ljudska prava podnosilaca prijava bila prekrena poslije tog datuma, budui da u dijelu u kojem podnosioci prijava navode nastavljenu povredu svojih prava nakon 14. decembra 1995. godine, predmet spada u nadlenost Ustavnog suda ratione temporis (vidi Odluku Doma, Batijanovi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, predmet broj CH/96/8, Odluka od 4. februara 1997. godine, Odluke 1996-1997. godine). a) Predmet broj CH/03/13106, AD "Boksit" Milii protiv Republike Srpske 202. U konkretnom sluaju podnosilac prijave je naveo da je tokom 1991. i 1992. godine, kao prodavac, zakljuio oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima, kao kupcima. Nadalje, podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadlenog suda i nadlene uprave prihoda, kao i da su dostavljeni nadlenom javnom pravobraniocu, te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjibu u sve javne knjige, ukljuujui i knjige etane svojine. Takoe navodi da je za oko 220 stanova izvrena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene, dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vri u skladu sa zakljuenim ugovorima. S obzirom da su predmetni ugovori zakljueni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti, podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiiti, a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuuju nove ugovore i time ih izlagati novim trokovima, kako je to predvieno izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova. 203. Ustavni sud, meutim, zapaa da podnosilac prijave nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoje navode. Podnosilac prijave nije, nadalje, naveo albene navode u smislu povrede svojih prava i sloboda iz Sporazuma, ve se ali, prvenstveno, na pravnu poziciju i povredu prava i sloboda suprotne ugovorne strane kupaca. U nedostatku konkretnih dokaza Ustavni sud ne moe razmatrati prijavu samo na osnovu paualnih navoda podnosioca prijave. Slijedi da je prijava oigledno neosnovana u smislu lana VIII(2)(c) Sporazuma. Ustavni sud, zbog toga, odluuje da prijavu proglasi neprihvatljivom. b) Predmet broj CH/03/13402, Milovan Miji i 27 drugih protiv Republike Srpske 204. U konkretnom sluaju podnosioci prijave se ale da nisu u mogunosti da uknjie ugovore o otkupu stanova koje su kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima zakljuili tokom 1991. godine sa preduzeem DD "Boksit" Milii. S obzirom da su predmetni ugovori ovjereni kod nadlenog suda, da sadre peat nadlene poreske slube, kao i peat nadlenog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba lana 23. stava 1. Zakona o prometu nepokretnosti ("Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine", broj 38/78), podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleni organi tuene strane bili duni predmetne ugovore uknjiiti. 205. Imajui u vidu da je prolo 16 godina od kako su predmetni ugovori deponovani kod nadlenog suda radi uknjibe, od ega u nadlenost Ustavnog suda ratione temporis spada period od 12 godina, a da predmetni ugovori jo uvijek nisu uknjieni, Ustavni sud zapaa da predmetna prijava povlai ozbiljna pitanja u odnosu na lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to, a ne ulazei u druge osnove prihvatljivosti, Ustavni sud zakljuuje da prijava treba biti ispitana u odnosu na navodnu povredu prava na imovinu podnosioca prijave u smislu lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. A.2. Zakljuak u pogledu prihvatljivosti

21
206. Ustavni sud proglaava prijave neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. decembra 1995. godine. 207. Ustavni sud proglaava Prijavu broj CH/03/13106 neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. 208. Ustavni sud zakljuuje da je Prijava broj CH/03/13402 prihvatljiva u odnosu na albene navode podnosilaca prijave o krenju njihovih prava, u smislu lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog nemogunosti da uknjie predmetne ugovore o otkupu stanova. F. Meritum 209. Prema lanu XI Sporazuma, Ustavni sud mora obraditi pitanje da li utvrene injenice otkrivaju da je tuena strana prekrila svoje obaveze iz Sporazuma. Kao to je ve naglaeno, prema lanu I Sporazuma, strane su obavezne osigurati svim licima pod svojom nadlenou najvii stepen meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukljuujui prava i slobode predviene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 210. Ustavni sud zakljuuje da predmetna prijava mora biti ispitana u pogledu lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. B.1. lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 211. lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 4. Svako fiziko i pravno lice ima pravo uivati u svojoj imovini. Niko ne moe biti lien imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predvienim zakonom i optim naelima meunarodnog prava. 5. Prethodne odredbe, meutim, ne utiu ni na koji nain na pravo drave da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi se regulisalo koritenje imovine u skladu sa optim interesima ili da bi se obezbijedila naplata poreza ili drugih dadbina i kazni. 212. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, koja je preuzeta u Bosni i Hercegovini, lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliita pravila. Prvo, koje je izraeno u prvoj reenici prvog stava i koje je opte prirode, izraava princip mirnog uivanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj reenici istog stava, pokriva liavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uslovima. Trei, sadran u drugom stavu, dozvoljava da drave potpisnice imaju pravo, izmeu ostalog, da kontroliu koritenje imovine u skladu sa optim interesom, sprovoenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu (vidi odluke Ustavnog suda, broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, "Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 21/00; U 6/98 od 24. septembra 1999. godine, "Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 20/99). 213. U konkretnom sluaju Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja. Prvo, da li se pravo na uknjibu ugovora o otkupu stanova moe smatrati "imovinom" u smislu lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo, ako se smatra imovinom, da li je dolo do mijeanja tuene strane u pravo na imovinu podnosilaca prijave? Tree, ako jeste, da li je mijeanje zakonito? B.1.a. Postojanje "imovine" 214. Prvi korak pri razmatranju da li je dolo do povrede lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jeste da se ispita da li se pravo koje podnosioci prijave trae moe tumaiti u smislu znaenja rijei "imovina" koje potpada pod lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 215. Ustavni sud podsjea da pojam "imovina" podrazumijeva irok spektar vlasnikih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u "Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). Takoe, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, "imovina" koja se titi moe biti postojea imovina (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, Presuda od 23. novembra 1983, serija A, broj 70, taka 48), kao i imovina za koju podnosilac prijave ima "opravdano oekivanje" da e je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, Presuda od 29. novembra 1995, serija A, broj 332, taka 31). Ustavni sud podsjea da je za sticanje prava svojine pored osnova sticanja (iustus titulus) potrebna i uknjiba u javnu knjigu (modus aquirendi) u smislu l. 20. i 33. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. Meutim, dovodei u vezu naprijed navedeno, Ustavni sud zapaa da se u konkretnom sluaju radi o imovini za koju podnosioci prijave "opravdano oekuju" da e je dobiti, budui da posjeduju ugovore o otkupu stanova koji predstavljaju pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnim stanovima. 216. S obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud zakljuuje da pravo na uknjibu ugovora o otkupu stanova predstavlja "imovinu" podnosilaca prijave u smislu lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. B.1.b. Da li je dolo do mijeanja tuene strane u pravo na imovinu? 217. U konkretnom sluaju, podnosioci prijave su sa preduzeem DD "Boksit" Milii tokom 1991. godine zakljuili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadlenog suda, sadre peat nadlene poreske slube, kao i peat nadlenog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba lana 23. stava 1. Zakona o prometu nepokretnosti ("Slubeni list Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine", broj 38/78). U vezi s tim, Ustavni sud podsjea da lan 22. stav 1. Zakona o prometu nepokretnosti propisuje da se "[u]govor na osnovu koga je drutveno pravno lice otuilo nepokretnosti iz drutvene svojine u korist nosioca prava svojine moe [...] ponititi ako ugovorena cijena ne dostie prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuenja ugovora." lan 23. stav 1. propisuje da je "[d]rutveno pravno lice duno [...] da primjerak ugovora iz prethodnog lana dostavi javnom pravobranilatvu na ijem podruju se nepokretnost nalazi, odnosno Republikom javnom pravobranilatvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, u roku od 15 dana po zakljuenju ugovora." Stav 2. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadlenom javnom pravobranilatvu na ijem podruju se nepokretnost nalazi, odnosno Republikom javnom pravobranilatvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, dostavljen ugovor iz prethodnog lana, nee [...] izvriti ovjera potpisa na ugovoru, kao ni provoenje tog ugovora u zemljine i druge javne knjige." Na kraju, lan 24. stav 1. propisuje da "[t]ubu za ponitaj ugovora iz lana 22. ovog zakona moe podnijeti nadleni javni pravobranilac u roku od est mjeseci od dana dostavljanja ugovora, ako nae da je ugovor zakljuen na tetu drutvene svojine." Imajui u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da su podnosioci prijave stekli pravo na uknjibu predmetnih ugovora, budui da su u postupcima otkupa stanova u potpunosti ispotovali proceduru propisanu Zakonom o prometu nepokretnosti. 218. Meutim, 11. avgusta 2003. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova ("Slubeni glasnik Republike Srpske", broj 65/03) kojim su dodati novi l. 60. i 60a. lan 60. stav 1. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, koji su zakljueni prije 29. jula 2001. godine protivno vaeim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti nitavi [...]." lan 60a. stav 1. propisuje da "[k]upac stana iz lana 60. stava 1. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora." Stav 2. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuuje [...] sa Fondom stanovanja Republike Srpske, a otkupna cijena stana umanjuje [...] za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz lana 60. ovog zakona, bez ogranienja." Stav 3. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz lana 60. ovog zakona, kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaenog iznosa koji je vei od otkupne cijene stana, ukoliko kupac nije obeteen na drugi nain." Dakle, donoenjem navedenog Zakona podnosiocima prijave je osporena pravna valjanost ugovora o otkupu stanova, kao i nametnuta obaveza da ponovo zakljuuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. 219. S obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud zakljuuje da je dolo do mijeanja u pravo na imovinu podnosilaca prijave, budui da je tuena strana donoenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova onemoguila podnosioce prijave da se na osnovu postojeih ugovora o otkupu stanova uknjie kao vlasnici predmetnih stanova u javne knjige. B.1.c. Da li je mijeanje zakonito? 220. Mijeanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova mijeanja (a) dostupan graanima, (b) toliko precizan da omoguava graanima da odrede svoje postupke, (c) u skladu sa principom pravne drave, to znai da sloboda odluivanja koja je zakonom data izvrnoj vlasti ne smije biti neograniena, tj. zakon mora obezbijediti graanima adekvatnu zatitu protiv proizvoljnog mijeanja (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sunday Times, od 26. aprila 1979. godine, Serija A, broj 30, stav 49; vidi, takoe, Presudu Evropskog suda za ljudska prava, Malone, od 2. avgusta 1984. godine, Serija A, broj 82, st. 67. i 68). 221. Ustavni sud ne sumnja da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova vezan za ovaj predmet ispunjava formalne standarde u smislu Evropske konvencije (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma, M.P. i ostali, CH/02/8202, st. 144 i dalje). Naime, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova rezultat je aktivnosti zakonodavnog organa, isti je objavljen u "Slubenom glasniku Republike Srpske", dakle, dostupan je graanima, te isti na jasan i precizan nain regulie pitanja u vezi sa ugovorima o prodaji stanova koji su zakljueni prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji dravnih stanova. 222. Meutim, pored formalnih standarda (pristupanost, preciznost, itd), pojam zakonitosti, s take gledita ustavnog pravnog sistema, podrazumijeva da zakon mora biti i ustavan. Naime, za najviu sudsku instancu kao to je Ustavni sud, bez obzira to odluuje po Sporazumu, a ne po Ustavu Bosne i Hercegovine, neprihvatljivo bi bilo da se pojam

22
zakonitosti iz lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne smije odnositi i na najvii zakon drave. Kada bi se prihvatio takav stav, lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne bi pruao zatitu u situacijama u kojima je dolo do oigledne povrede prava na imovinu na osnovu protivustavnog zakona, koji, meutim, ispunjava sve formalne standarde pojma zakonitosti, te je, tavie, zasnovan na javnom interesu, koji zadovoljava princip proporcionalnosti. Ovakvi sluajevi su rijetki mada mogui, jer najei sluaj povrede prava i sloboda iz Sporazuma jeste, ne neustavnost odreenog opteg pravnog akta u uem smislu rijei, ve njegova neusklaenost sa standardima koje nameu sama prava i slobode (vidi, na primjer, CH/01/8507, Abdulah Softi protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, od 15. decembra 2005. godine, taka 38), mada se i to moe smatrati neustavnou (vidi lan II/2. Ustav Bosne i Hercegovine). 223. Obrazloenje iz prethodne take je bilo nephodno iz razloga to Ustavni sud ima velike sumnje u Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova u smislu njegove usklaenosti sa principom pravne drave iz lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, princip pravne sigurnosti, koji je inherentan principu pravne drave iz lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, je jedan od postulata na kojima se mora temeljiti pravni sistem Bosne i Hercegovine (vidi, CH/98/375 i dr, Dore Besarovi i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, od 6. aprila 2005. godine, taka 1236). Princip pravne sigurnosti se moe, inter alia, definisati kao mogunost svake osobe da se osloni na znaaj i opstojnost pozitivnopravnih propisa, te prava i obaveza koje proizilaze iz njih i koji su stvoreni na osnovu njih. Pojedinac ne treba da trpi, niti da se na njega stavi pretjeran teret tako to bi ostvarena pravna pozicija bila obezvrijeena naknadnim izmjenama ili dopunama zakona. Naime, princip pravne sigurnosti tei ka tome da pravne posljedice, koje su vezane za odreeni injenini supstrat, ostanu priznate. Samim tim, pretjeran teret moe posebno biti izraajan ukoliko doe do usvajanja odredbi, koje optereuju nosioca prava i obaveza retroaktivno. 224. Zabrana retroaktivnosti, naravno, u graanskom pravu nije zabranjena, ali ne moe ni biti, bezuslovno, dozvoljena. Jedan od kreterija zabrane retroaktivnosti u graanskom pravu jeste situacija u kojoj zakon ukida odreeno pravo, mada nosilac prava, u trenutku sticanja tog prava, apsolutno, nije mogao raunati na takvu mogunost. 225. U konkretnom sluaju, sporni ugovori su potpisani tokom 1991. godine. Ustavni sud primjeuje da je za pravovanost jednog kupoprodajnog ugovora bila propisana cjelokupna procedura, veoma sloena po svojoj prirodi. Izmeu ostalog, drava je propisala (lan 23. stav 1.) da je "[d]rutveno pravno lice duno [...] da primjerak ugovora iz prethodnog lana dostavi javnom pravobranilatvu na ijem podruju se nepokretnost nalazi, odnosno Republikom javnom pravobranilatvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, u roku od 15 dana po zakljuenju ugovora." Stav 2. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadlenom javnom pravobranilatvu na ijem podruju se nepokretnost nalazi, odnosno Republikom javnom pravobranilatvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, dostavljen ugovor iz prethodnog lana, nee [...] izvriti ovjera potpisa na ugovoru, kao ni provoenje tog ugovora u zemljine i druge javne knjige." Na kraju, lan 24. stav 1. propisuje da "[t]ubu za ponitaj ugovora iz lana 22. ovog zakona moe podnijeti nadleni javni pravobranilac u roku od est mjeseci od dana dostavljanja ugovora, ako nae da je ugovor zakljuen na tetu drutvene svojine." Prema tome, postojala je cijela institucija koja je provjeravala moralnost, zakonitost i ustavnost ugovora, kojim se otuuje drutvena imovina, kao to je postojala i procedura da se ponite ugovori, koji ne bi bili valjani. 226. Svi ugovori, koji su predmet ove prijave, proli su, i to pozitivno, kompletnu proceduru. Javni pravobranilac nije imao primjedbi za valjanosti ugovora, te je sve ovjerio. Ustavni sud smatra da se pojedinac, upravo nakon ovog momentuma, mogao osloniti, u punoj vjeri, na to da je ispunio svoju zakonsku obavezu i da je njegov ugovor valjan. Meutim, tek nakon 12 godina, to je izuzetno dug period s take gledita pravne sigurnosti, kupci spornih stanova su dovedeni u poziciju da se njihovi ugovori retroaktivno stave na probu u smislu ispitivanja njihove zakonitosti. tavie, to se deavalo po sistemu automatizma, bez prethodnog a limine ispitivanja da li, uopte, postoji sumnja u valjanost konkretnog sklopljenog ugovora. 227. Osim toga, pored prethodno iznesenih sumnji i dilema, Ustavni sud, takoe, sumnja u javni interes koji bi opravdao i nadvladao u konkretnim sluajevima princip pravne sigurnosti (balans javnog i privatnog interesa). Ustavni sud podsjea da je tuena strana u svojim pisanim zapaanjima o prihvatljivosti i meritimu prijave navela da je sutinski cilj dodatih l. 60. i 60a. Zakona o privatizaciji dravnih stanova da se eliminie diskriminacija. Naime, da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo vea od cijene predviene Zakonom o privatizaciji dravnih stanova. Takoe, da je predmetnim Zakonom predvieno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac ve platio, kao i da kupac ima pravo na vraanje iznosa koji je vei od otkupne cijene stana. S obzirom na iznijeto, tuena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret, ve naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom, kao i optem interesu. Meutim, imajui u vidu zatitu javnog interesa, Ustavni sud ne moe prihvatiti naprijed navedeno kao valjan razlog za donoenje spornih izmjena i dopuna Zakona o privatizaciji dravnih stanova. Naime, Ustavni sud smatra da je tuena strana, ukoliko je smatrala da su kupci predmetnih stanova zakljuili ugovore pod nepovoljnijim uslovima, imala mogunost korigovati cijene, odnosno, vratiti kupcima iznos koji prelazi cijenu predvienu Zakonom o privatizaciji dravnih stanova. U tom sluaju tuena strana bi eliminisala diskriminaciju, na koju se u svojim pisanim zapaanjima pozvala, to bi, u konkretnom sluaju, bilo kako u interesu podnosilaca prijave, tako i u javnom interesu. Meutim, tuena strana je donoenjem predmetnog Zakona osporila podnosiocima prijave pravnu valjanost ugovora o otkupu stanova, te nametnula obavezu da ponovo zakljuuju ugovore o otkupu predmetnih stanova, a ne predvidila procedure da se uspostavi jednakost graana pred zakonima. S obzirom da su, s jedne strane, predmetni ugovori o otkupu stanova zakljueni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti i, kao takvi, jo 1991. godine predstavljali valjan pravni osnov za uknjibu u javne knjige, a s druge strane, da se do cilja koji je imala tuena strana moglo doi i bez ispitivanja zakonitosti samih ugovora, Ustavni sud ne moe prihvatiti kao valjano objanjenje tuene koje je dala u vezi sa donoenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji dravnih stanova. 228. Imajui u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da tuena strana ovakvim nainom mijeanja u imovinu podnosilaca prijave nije zadovoljila principe zakonitosti sadrane u lanu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni ustavne standarde, prije svega, one koji su vezani za princip pravne drave. B.2. Zakljuak o meritumu 229. Ustavni sud zakljuuje da je dolo do povrede prava podnosilaca prijave na imovinu, koju titi lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, za to je odgovorna tuena strana, Republika Srpska. XXVI. PRAVNI LIJEKOVI 230. Prema lanu XI(1)(b) Sporazuma, a u vezi sa pravilom 52. stavom 1(b) Pravila procedure Ustavnog suda, Ustavni sud mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi krenja Sporazuma koje je Ustavni sud utvrdio, ukljuujui naredbe da sa krenjima prestane i od njih odustane, te novanu nadoknadu. 231. U svjetlu utvrenih povreda lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra odgovarajuim da iskoristi svoje ovlasti date prema lanu XI(1)(b) Sporazuma i da naredi tuenoj strani da, ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju, u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okona proceduru oko uknjibe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. godine. 232. Ustavni sud, na kraju, napominje da u skladu sa pravilom 56. Pravila procedure Ustavnog suda, odluke Ustavnog suda su konane i obavezne i duno ih je potovati svako fiziko i pravno lice. Svi organi vlasti tuenih strana u smislu Sporazuma, duni su, u okviru svojih nadlenosti utvrenih ustavom i zakonom, provoditi odluke Ustavnog suda. U datim rokovima, tuena strana, koja je obavezna da izvri odluku Ustavnog suda, duna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvrenja odluke Ustavnog suda, kako je to naznaeno u odluci. U sluaju nepostupanja, odnosno kanjenja u izvrenju ili obavjetenju Ustavnom sudu o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rjeenje kojim se utvruje da odluka Ustavnog suda nije izvrena. Ovo rjeenje dostavlja se nadlenom tuiocu i nadlenom agentu tuene strane. Ustavni sud istie da neizvrenje odluka Ustavnog suda, u skladu sa lanom 239. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine, predstavlja krivino djelo. XXVII. ZAKLJUAK 233. Iz ovih razloga, Ustavni sud odluuje, 1. jednoglasno, da prijave proglasi neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. decembra 1995. godine; 2. jednoglasno, da Prijavu broj CH/03/13106 proglasi neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda; 3. jednoglasno, da Prijavu broj CH/03/13402 proglasi prihvatljivom u odnosu na albene navode podnosilaca prijave o krenju njihovih prava, u smislu lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog nemogunosti da uknjie predmetne ugovore o otkupu; 4. jednoglasno, da je Republika Srpska povrijedila prava podnosilaca prijave na imovinu, koju titi lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ime je Republika Srpska prekrila lan I

23
Sporazuma; 5. jednoglasno, da naredi Republici Srpskoj da, ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju, u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okona proceduru oko uknjibe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. godine; 6. jednoglasno, da nije potrebno da se podnosiocima prijave dosudi kompenzacija, i 7. jednoglasno, da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Ustavni sud, u roku od mjesec dana od proteka roka iz zakljuka broj 5. ove Odluke, o mjerama preduzetim u sprovoenju gore spomenute naredbe.

(potpisao) Nedim Ademovi ef Odjeljenja

(potpisala) Hatida Hadiosmanovi Predsjednica Ustavnog suda