AP-653/03 (nema nezakonitosti

)

jednakosti

u

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP-653/03, rješavajući apelaciju A. H.-Đ. i dr., na osnovu ĉlana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ĉlana 9, ĉlana 59. stav 2. taĉka 2. i ĉlana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi preĉišćeni tekst («Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Jovo Rosić, sudija i Valerija Galić, sudija na sjednici, odrţanoj 4. marta 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbijaju se kao neosnovane apelacije: A. H.-Đ., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-852/02 od 30. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1795/01 od 2. jula 2002. godine; E. B. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsţ-942/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-379/01 od 27. augusta 2002. godine; J. Š. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-944/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-405/01 od 27. augusta 2002. godine; Zdravstvene ustanove “Dom zdravlja” Bihać, podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ810/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1697/00 od 2. septembra 2000. godine; I. I., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-890/02 od 11. decembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Rs-879702 od 18. novembra 2002. godine. Odluku objaviti u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Sluţbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Sluţbenom glasniku Republike Srpske”. OBRAZLOŢENJE I. Uvod 1. Lica navedene u dispozitivu i prilogu ove odluke (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Bihaća, podnijeli su u periodu od 23. decembra 2003. do 23. januara 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) navedenih u dispozitivu ove odluke. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ĉlana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, apelacije su dostavljene Kantonalnom sudu i drugim strankama u postupku radi davanja odgovora. 3. Odgovore su dostavili Unsko-sanski kanton i Kantonalni sud. 4. Na osnovu ĉlana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantima. 5. Ustavni sud je, u smislu ĉlana 30. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da se apelacije odnose na isto pravno i faktiĉko pitanje iz nadleţnosti Ustavnog suda, odluĉio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku broj AP-653/03. Spojene su slijedeće apelacije: AP653/03, AP-69/04, AP-70/04, AP-88/04 i AP-93/04. III. Ĉinjeniĉno stanje 6. Ĉinjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predoĉenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći naĉin. 7. Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. do 31. decembra 1995. godine bili zaposleni u Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bihaću, Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bosanskoj Krupi i u Zdravstvenoj ustanovi Gradska apoteka u Bihaću (u daljnjem tekstu: zdravstvene ustanove). S obzirom da apelantima nisu isplaćene plaće za obavljeni rad u navedenom periodu, podnijeli su tuţbe Općinskom sudu protiv zdravstvenih ustanova i Unsko-sanskog kantona. Kod apelanta Zdravstvene ustanove Dom zdravlja u Bihaću u istom periodu bili su zaposleni S. J. i dr. koji su takoĊer podnijeli tuţbe Općinskom sudu protiv ove zdravstvene ustanove i Unsko-sanskog kantona iz istog razloga. 8. Općinski sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, odluĉio da su tuţene zdravstvene ustanove obavezne apelantima, kao i tuţiteljima S. J. i dr. isplatiti, na ime neisplaćenih plaća, taĉno utvrĊene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1996. godine, kao i naknaditi parniĉne troškove u utvrĊenom iznosu. Ujedno je odluĉeno da se tuţbeni zahtjevi u odnosu na Unsko-sanski kanton odbiju u cijelosti.

9. Apelanti, zdravstvene ustanove i Unsko-sanski kanton su protiv presuda Općinskog suda, koje se odnose na njih, izjavili ţalbe Kantonalnom sudu. U izjavljenim ţalbama apelanata presude se osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s prijedlogom da se presude u odnosu na tuţenika (Unsko-sanski kanton) preinaĉe i u tom dijelu u cijelosti udovolji njihovim tuţbenim zahtjevima ili da se osporene presude u odnosu na Unsko-sanski kanton ukinu i predmeti vrate prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje. U izjavljenim ţalbama tuţenih (zdravstvenih ustanova) istiĉe se da se presude Općinskog suda osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s pozivom na zakljuĉak Vlade Unsko-sanskog kantona od 10. aprila 2001. godine. Predlaţe se da se osporene presude preinaĉe i obaveţe drugotuţeni Unsko-sanski kanton na isplate neisplaćenih plaća. U navodima ţalbi, koje je izjavio Unsko-sanski kanton, presude Općinskog suda se osporavaju zbog bitnih povreda parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se osporene presude ponište - preinaĉe, tako da se odbiju tuţbeni zahtjevi apelanata. 10. Kantonalni sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, izjavljene ţalbe odbio kao neosnovane, a potvrdio prvostepene presude. IV. Relevantni propisi 11. U Zakonu o obligacionim odnosima («Sluţbeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94 i «Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 29/03) relevantne odredbe glase: «Član 262. (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. (...) Član 296. (1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. (2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. (...) Član 360. Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odreĎeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. Član 361. (3) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (...) Član 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odreĎenog vremena. Član 365. Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme odreĎeno za zastarjelost. Član 366. (4) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. (5) Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog obezbjeĎenja za zastarjelo potraživanje. Član 371. Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije odreĎen neki drugi rok zastarjelosti. Član 372. (4) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim odreĎenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (...) Član 387. Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeĎenja.

2
b) Odgovor na apelaciju Član 388. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrĎivanja, obezbjeĎenja ili ostvarenja potraživanja. Član 391. Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Član 392. (5) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom odreĎeni rok za zastarijevanje. (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. (...)». 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa, koji se primjenjivao u vrijeme nastanka konkretnih potraţivanja («Sluţbeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90 i «Sluţbeni list R BiH», br. 2/92 i 13/94), relevantne odredbe glase: «Član 49. (...) Lični dohodak isplaćuje se najmanje jedanput mjesečno. (...) Član 79. U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik ima pravo da zahtijeva zaštitu pred organima u organizaciji, pred nadležnim sudom, ... u skladu sa zakonom. (...)». 13. U Zakonu u radu («Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00 i 29/03) odgovarajuće odredbe glase: «Član 13. Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu ureĎena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi obligacionog prava. Član 106. Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drukčije odreĎeno». 14. U Zakonu o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», br. 6/92, 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: «Član 1. Ustanova ... osniva se za obavljanje djelatnosti ... zdravstva ... i drugih djelatnosti, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Ustanova ima svojstvo pravnog lica. Član 39. Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta ..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje .... zdravstvenih i drugih usluga, od ličnog učešća korisnika usluga ..., pod uvjetima odreĎenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova. Član 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže. Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije odreĎeno. Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da: pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna. (...)». V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelanti traţe da se ukinu osporene presude, da se naloţi tuţenima da solidarno isplate dosuĊene im iznose na ime zaostalih plaća, sa zakonskom kamatom i naknade dosuĊene parniĉne troškove za svakog apelanta. Apelant, Zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Bihać, traţi da se naloţi drugotuţenom Unsko-sanskom kantonu da tuţiteljima S. J. i dr. isplati iznose dosuĊene osporenim presudama. Istiĉu da su zdravstvene ustanove neprofitabilne i da nemaju vlastitih sredstava za isplatu redovnih plaća, a pogotovo za isplatu ratnih plaća, koje Unsko-sanski kanton nije doznaĉio, iako je na to po zakonu bio obavezan. 16. Apelanti smatraju da je u više navrata Unsko-sanski kanton priznao dug i ukazuju na Uredbu sa zakonskom snagom o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», broj 6/92) koja je u spornom periodu bila na snazi, a prema kojoj je Unsko-sanski kanton supsidijarno odgovoran za obaveze zdravstvenih ustanova kao njihov osnivaĉ. 17. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelacije, navodi da i dalje ostaje pri stavu izraţenom u osporenim presudama i predlaţe Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. 18. Kantonalno pravobranilaštvo u Bihaću, koje zastupa Unskosanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identiĉno stanovište kao i Kantonalni sud i predloţilo Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. VI. Dopustivost 19. U skladu sa ĉlanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takoĊer ima apelacionu nadleţnost u pitanjima koja su sadrţana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. a) Nadleţnost Ustavnog suda ratione materiae 20. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede svojih prava iz ĉlana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na praviĉno suĊenje, povredu svojih prava na imovinu zaštićenih ĉlanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu ĉlana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na praviĉan postupak. Ustavni sud u ovom sluĉaju ima nadleţnost ratione materiae. b) Nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis. 21. U pogledu nadleţnosti Ustavnog suda ratione temporis, Ustavni sud moţe odluĉivati, u principu, samo o ustavnim pitanjima po presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine 14. decembra 1995. godine (vidi odluku Ustavnog suda, U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj 22/98). 22. Ustavni sud nije nadleţan da razmatra pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. MeĊutim, Ustavni sud ima nadleţnost da razmotri ĉinjenice vezane za dogaĊaje koji su se desile prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobivanja dodatnih informacija. Prema tome, apelacije su dopustive zbog toga što su iscrpljeni svi dostupni pravni lijekovi i s obzirom da su apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana prijema osporene sudske odluke. 23. U predmetnim sluĉajevima apelanti tvrde da im nisu isplaćene „ratne“ plaće. Iako se sporna potraţivanja u navedenim sluĉajevima odnose na period nastao prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na njihovu plaću je potvrĊeno sudskim presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ove sudske presude su stvorile opravdana oĉekivanja da će apelantima biti isplaćene plaće. Prema tome, Ustavni sud ima nadleţnost ratione temporis. 24. U skladu sa ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud moţe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant doĊe do konaĉne odluke. Konaĉna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita niţestepenu odluku kako u ĉinjeniĉnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odluĉuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbaĉen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne moţe se smatrati konaĉnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). 26. U konkretnom sluĉaju, predmet osporavanja apelacijama su presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporene presude apelanti su primili u roku od 60 dana, kako je propisano ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konaĉno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 27. Imajući u vidu odredbe ĉlana VI/3.b), ĉlana 15. stav 3. i ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete iz navedenih ĉlanova u pogledu dopustivosti. 28. Slijedi da su predmetne apelacije dopustive. VII. Meritum 29. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede ljudskih prava iz ĉlana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i ĉlana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog ĉinjenice da Unsko-sanski kanton, kao drugotuţena stranka u postupku pred redovnim sudovima, nije solidarno obavezan na isplatu neisplaćenih plaća. Osim toga, apelanti ukazuju na povredu prava

jezik. u principu. te da nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi odluku Ustavnog suda. roĎenje ili drugi status. osim u sluĉaju kada je to potrebno radi utvrĊivanja ĉinjenica da li je došlo do kršenja ustavnih prava (vidi odluku Ustavnog suda. rasa. pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Ustavni sud. Primjena Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 30.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. Barbera. Na ovaj zakljuĉak ne utiĉe ni ĉinjenica da taj kanton finansira navedene javne ustanove. roĎenje ili drugi status. stav 1. U 63/01. pri ĉemu su nekim dali veći. sudovi su zakljuĉili da ovaj kanton nije poslodavac i da apelanti nisu kod njega u radnom odnosu. koje se nalaze u analognoj situaciji. od 27. Prilikom utvrĎivanja graĎanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega. Evropske konvencije glasi: “Uživanje prava i sloboda predviĎenih ovom konvencijom osigutava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. što uključuje: … e) Pravo na pravično saslušanje u graĎanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom». apelanti se pozivaju na primjenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Nadalje. To pitanje treba da bude efikasno i jasno regulisano pravnim propisima. Ĉlan 6. na koju se apelanti pozivaju. to se najbolje pokazuje time što su apelanti uspjeli sa svojim tuţbenim zahtjevima. od 9. Ustavni sud. U okviru tih ograniĉenja. nacionalno ili socijalno porijeklo.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. februara 1967.3 na nediskriminaciju u vezi sa uţivanjem prava na praviĉan postupak. Konaĉno. izvršni postupak ne moţe povrijediti pravo na praviĉan postupak. od 6. Ĉlan II/4. razliĉito tretiraju na osnovu pola. Messeque i Jabardo protiv Španije. godine. 32. Ustavni sud nema sumnje u ovim sluĉajevima da je spor oko isplate zaraĊenih. Ustavni sud zakljuĉuje da nosilac graĊanskih prava ima obavezu da ostvaruje svoja prava iskljuĉivo u odnosu na odgovorne subjekte. pa samim tim da nema praviĉnog postupka. a neisplaćenih plaća graĊanskopravne prirode. smatra da svaka drţava ima pravo i obavezu funkcionalno organizirati svoj pravni sistem. zakonom ustanovljenim sudom. Ustavni sud primjećuje da su sudovi udovoljili zahtjevima apelanata u pogledu poslodavca (prvotuţenog) i naredili isplatu plaća u traţenim iznosima. političko ili drugo mišljenje. Ustava Bosne i Hercegovine. Ĉlan II/3. Koja će se ograniĉenja nametnuti. […]" 34. 36. nije došlo do ograniĉenja graĊanskog prava u svojoj suštini. kao i da ima «pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi sa kriviĉnim postupkom» (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. juna 2003. navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja su samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. Apelanti smatraju da su ţrtve diskriminacije u vezi sa poštivanjem prava na praviĉan postupak. smatra da je opravdano tumaĉenje i obrazloţenje redovnih sudova u pogledu ograniĉenja ostvarivanja ovih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton. Ustavni sud. MeĊutim. sudovi su uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje. od 21. koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionisao. Prema ĉlanu II/2. u pogledu ostvarivanja graĊanskih prava. broj 38/03). februara 1975. maja 2001. rasa. povezanost sa nacionalnom manjinom. stav 5). serija A. Belgijski jezički slučaj. godine. od 21. godine. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. MeĊutim. stav 10). serija A. diskriminacija nastupa ako se osoba ili skupina osoba. Naime. u ovoj fazi postupaka. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». neizvršenje odluka moţe voditi ka povredi ovoga ĉlana (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Prema tome. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. prije svega. jezik. kao i ograniĉenje ostvarivanja graĊanskih prava u odreĊenim sluĉajevima. Ovo zbog toga. nevaţno je da li je diskriminacija posljedica razliĉitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi presudu Evropskog . mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». što Ustavni sud nije nadleţan da ocjenjuje utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje ili tumaĉenje i primjenu zakona od strane redovnih sudova. Pri tome. Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do procesnih povreda. Pravo na praviĉan postupak u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije 44. predviĎenih u ovom članu ili u meĎunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava. Prema ĉlanu II/1. stav 1.) u pogledu uţivanja prava iz Evropske konvencije. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. serija A. godine. od 4. u relevantnom dijelu. stav 1. imovina. Evropske konvencije. od 27. Naveli su da su sudovi njihov predmet drugaĉije riješili nego identiĉan predmet u drugom sudskom postupku i smatraju da su imali pravo na identiĉan sudski ishod. stav 36). broj 146. a nekim manji znaĉaj. postoji opravdano ograniĉenje prava pristupa sudu. zbog nedostatka pasivne legitimacije. takoĊer. pri tome. vjere (. godine. stav 68. aplikacija broj 47541/99. 40. To znaĉi da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. «prava i slobode predviĊeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. imovno stanje. u izvršnom postupku se ne utvrĊuju graĊanska prava i obaveze. broj 6. Slijedi da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije primjenjiva u konkretnim sluĉajevima. ovog člana. Ĉlan II/3. U 17/00. vjeroispovijest.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. U pogledu primjene Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.” 46.” 47. taĉka 22. broj 17/01). Pri tome. 42. U 29/02. stav 36). Praviĉnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. nacionalno ili socijalno porijeklo. Evropske konvencije. Evropske konvencije. od 21. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim sluĉajevima pruţena mogućnost da iznesu i brane svoje zahtjeve pred nadleţnim sudovima tokom cjelokupnog sudskog postupka. Tim ograniĉenjem. odluka Ustavnog suda. svako ima pravo na pravično suĎenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim. broj 272). boja kože. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. uzimajući u obzir. boja. i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. 45. 43. a tumaĉenje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u svakom konkretnom sluĉaju. veza sa nekom nacionalnom manjinom.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. broj 31/03). prije svega. glasi: "1.. U skladu s tim. Pravo na praviĉan postupak 31.. Ustavni sud je. Ipak. od 9.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 6. stav 1. a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotreba sredstava naspram ţeljenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Vasilopoulou v.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. godine. Golder v. pod nekim uvjetima. 35. boje. Pravo na praviĉan postupak zaštićeno je ĉlanom II/3. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. godine. Razlog ograniĉenja je proporcionalan cilju koji se ţeli postići. broj 18. oktobra 1993. stav 1. Darnell v VB. VB.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. godine. broj 18. Iz tih razloga. Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova graĊanska prava i obaveze. Belgijski jezički slučaj. Ustava Bosne i Hercegovine. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». februara 1967. 33. serija A. Ustavni sud podsjeća da ova Deklaracija nije pravno obavezujući ugovor. Evropske konvencije. od 26. sudovi su se pozvali na relevantne odredbe Zakona o ustanovama i Zakona o radu. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: “Uživanje prava i sloboda. Ipak. stav 16 f). a apelanti nisu osporili ni jednu specifiĉnu procesnu radnju u postupku donošenja odluka. stav 1. Evropske konvencije. Pravni sistem svake drţave mora biti efikasan i omogućiti svakome da iskoristi prednosti toga sustava prilikom utvrĎivanja [izmeĊu ostalih] graĎanskih prava u smislu ĉlana II/3. serija A. Dalje se navodi da su javne institucije pravna lica koja samostalno odgovaraju za svoje obaveze. U pogledu ograniĉenja ostvarivanja graĊanskih prava apelantima u odnosu na Unsko-sanski kanton. spadaju i norme koje odreĊuju subjekte koji su odgovorni za poštivanje graĊanskih prava apelanata. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. 38. «Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda». političko i drugo mišljenje. decembra 1988. ograniĉen na pitanja kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih sudova. Ustavni sud navodi da. koje bi bile od vaţnosti za poštivanje principa praviĉnog suĊenja. osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol. marta 2002. broj 6. Ovo ograniĉenje ima za cilj da se fokusira odgovornost kod odreĊenih subjekata i da postupak za ostvarivanje graĊanskih prava bude olakšan. jezika. 37. zavisi od specifiĉnosti konkretnog pravnog sistema. što je najbitnije. U konkretnim sluĉajevima. zakljuĉuje da u konkretnim sluĉajevima postoji efikasan sistem ostvarivanja graĊanskih prava apelanata. Ĉlan 14. juna 2003. rase. nadalje. 41. Greece. kao što su spol. sudovi su dovoljno jasno obrazloţili svoje odluke u smislu ĉlana II/3. februara 1975. 39. serija A. Evropske konvencije. vjera.

stav 226).650/00 (presuda Kantonalnog suda u Bihaću od 6. 54. v SR Njemačke. zavisi od meĊusobnog dogovora ovih dviju vlasti (ĉlan III/3 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). nije potrebno da se ulazi u pitanje da li je postojao razliĉit tretman. javna ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima kojima raspolaţe. ako se pojavi spor izmeĊu radnika javne institucije i same institucije. ukoliko ne postoje ograniĉenja u njihovom ostvarenju. samo javna institucija moţe odgovarati za obaveze prema svojim radnicima. Ipak. Razliĉit tretman u pogledu razliĉite primjene identiĉnih zakona u identiĉnim situacijama treba da se uzme u obzir u sluĉajevima u kojim sudovi ne uţivaju pravo slobodne procjene. modaliteti i opseg tog finansiranja. Ĉlan II/3. apelanti su se. Pravo na imovinu 59. stav 32). 63. Ova tri pravila nisu razliĉita. Izvještaji i odluke 1999-II. broj 52. Ovo je sluĉaj. Evropske konvencije. Bez obzira na interni naĉin finansiranja kantonalnih javnih institucija. koji operira kao sastavni element principa vladavine prava unutar demokratskog društva u pogledu svih ustavnih prava (vidi mutatis mutandis presudu Evropskog suda za ljudska prava. na odreĊenom nivou. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: «Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obraĉuna. 64. Zakonom o ustanovama (ĉlan 4) jasno je odreĊeno da svi radnici ostvaruju sva svoja prava iz radnog odnosa u javnim ustanovama u skladu sa zakonom. 53. v Grčke. godine. Smokovits i dr. smatrajući Unsko-sanski kanton pasivno legitimiranim u sporu. Tuţiteljica nije tuţila i samog poslodavca. zavisi od organizacije svake pojedinaĉne drţave. Drugo pravilo. maja 2001. Ĉlan 1. aplikacija broj E 15252). Iatridis v Grčke. kako je to objašnjeno u dijelu ove odluke koja se odnosi na diskriminaciju. Takva obaveza proizlazi iz principa pravne sigurnosti. analogna situacija i osnova diskriminacije u pogledu drugih graĊana koji su ostvarivali sliĉna prava. identiĉni predmeti bi trebali da budu odluĉeni na identiĉan naĉin. U 4/02. serija A. gubi se pravni interes za dokazivanjem diskriminacije i traţenjem jednakog tretmana. u takvim sluĉajevima princip pravne drţave ima prevagu. jer bi u tom sluĉaju nestao pravni interes apelanata da dokazuju diskriminaciju. 58. presuda od 11. duţan je.650/00 radi se o tuţbi radnice suda protiv Unsko-sanskog kantona zbog neisplaćenih. Sporrong i Lönnorth protiv Švedske. Treće pravilo. kako bi dotiĉne javne ustanove ispunile obaveze u pogledu isplate neisplaćenih plaća njihovih radnika što nije uvjet za postojanje pasivne legitimacije Unskosankog kantona u ovim sporovima. Pravo na imovinu zaštićeno je ĉlanom II/3. se ne moţe izbjeći. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa općim interesom. u smislu da nisu nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine sluĉajeve miješanja u pravo na mirno uţivanje imovine i trebaju biti tumaĉena u svjetlu općeg principa izraţenog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. osim u javnom interesu i pod uvjetima predviĎenim zakonom i općim načelima meĎunarodnog prava. Na kojem se drţavnom nivou osnivaju javne ustanove. septembra 1982. i 11. je predmet daljnjeg dogovora i zakonske operacionalizacije predmetne materije. Na ovo ne utiĉe ĉinjenica da apelanti nisu dobili plaće. Ipak. radnici ne mogu ostvarivati svoja prava prema instituciji koja u drţavi. meĎutim. stav 1. Ograniĉenje pristupa sudu u smislu ĉlana 6. ne moţe oglušiti o ishod spora. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. 56. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. 65. stav 28). januara 1999. pa ni imati pasivnu legitimaciju u sporu. Ustavni sud će prvo utvrditi da li su osporene presude u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. ove odluke i na ĉinjenicu da apelanti nisu ni traţili. odnosno podnijeli zahtjev . a zaraĊenih.» 62. Na osnovu izloţenoga. kada je Kanton izdao potvrdu o dugovanim plaćama radnici suda. 60. Ipak. od 21. Da bi dokazali diskriminaciju. ali je u skladu sa principom pravne drţave iz ĉlana I/4. Ipak. aplikacija broj 46356/99. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opće prirode. Ustavni sud podsjeća na taĉku 47. ako je neophodna. ima prava i obaveze i uţiva zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i obaveza. U takvim sluĉajevima treba da se poštuje nezavisnost sudova u pogledu njihovog odluĉivanja (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava. u vezi sa ĉlanom 14. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. kako bi. broj PR125/99 od 5. radnici kantonalnih javnih institucija mogli efikasno ostvarivati svoja steĉena prava. U tom predmetu. pozvali na odluku Ustavnog suda (odluka od 10. jer je trogodišnji rok zastare prekinut 8. Naime. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. obavezali Kanton na isplatu neisplaćenih plaća. U tom smislu. ova sudska odluka nije relevantna za predmete apelanata. radi racionalnosti postupka. stav 61). Prigovor zastare je odbijen.4 suda za ljudska prava. 50. serija A.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. zdravstvo u zajedniĉkoj nadleţnosti federalne vlasti i kantona. plaća za isti vremenski period kao i kod apelanata. zavisi od sluĉaja do sluĉaja. godine. a osnivaĉ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove. Niko ne može biti lišen svoje imovine. Prethodne odredbe. onda kanton ima obavezu da finansira rad kantonalnih javnih zdravstvenih ustanova. vidljivo je da je Unskosanski kanton pripremao svoju finansijsku intervenciju. nadleţni kanton se. Irska v VB. prema definiciji Belgijskog jezičkog slučaja.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. S druge strane. Slijedi da efikasnost ostvarenja ovih graĊanskih prava radnika treba da budu na prvom mjestu. 57. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. marta 1999. bez obzira što ne moţe biti stranka. pored ostalog. 48. kao što je sluĉaj sa odmjeravanjem kazne u sliĉnim kriviĉnim predmetima. od 18. novembra 2000. Kanton je interno odgovoran za funkcioniranje javnih institucija i njegova intervencija. januara 1978. Evropske konvencije i nemogućnost ostvarivanja svojih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton je opravdano. Ipak. Ustava Bosne i Hercegovine. Naĉin finansiranja kantonalnih javnih ustanova.e) u vezi sa ĉlanom II/4. kada je odluka koja se pobija zakonita i ustavna. mada mogu raspolagati i sredstvima iz samofinansiranja. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. Presude nadleţnih sudova. u drugoj reĉenici istog stava. koja bi bila opravdana i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takvo tumaĉenje vodi ograniĉenju principa zabrane razliĉitog tretmana u smislu principa pravne sigurnosti. jer oni imaju zakonski opravdano oĉekivanje za njihovu isplatu. Samim tim. ako ne postoji slobodna procjena. Nakon uvida u dostavljene dokumente. plaće spadaju u djelokrug zaštite ĉlana 1. maja 2000). javne ustanove se osnivaju radi obavljanja zakonom utvrĊenih javnih djelatnosti u koje spada i zdravstvo. Evropske konvencije. Ĉim je odluka zakonita i ustavna. jer javna ustanova ima status pravnog lica.» 61. Ustavni sud zakljuĉuje da Unsko-sanski kanton nije mogao imati svojstvo tuţenoga u sporu u predmetima koje apelanti osporavaju. Ustavni sud primjećuje da su nadleţni sudovi udovoljili apelantima u pogledu tuţbenih zahtjeva. ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. broj 25. aprila 2002. su donesene u skladu sa ĉlanom 6. godine. s jedne strane. kojom je potvrĊena presuda Općinskog suda u Bihaću. ova ĉinjenica neće uticati na efikasnu zaštitu prava apelanata. Tuţeni Unsko-sanski kanton je isticao prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovor zastare. To je i logiĉno. kao što je pravo na plaću. od 25. godine. izraţava princip mirnog uţivanja imovine. Ustavni sud zakljuĉuje da apelanti nemaju pravni interes dokazivanja diskriminacije. kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Navedeno upućuje da zakonsko regulisanje i konkretna operacionalizacija finansiranja moraju da budu efikasno ureĊeni. MeĊutim. prema zakonu. Na koji naĉin će se regulisati zdravstvo (zajedniĉki ili odvojeno). izmeĊu ostalih. 49. operira kao nosilac ili sunosilac budţetskih obaveza. sadrţano u stavu dva ovog ĉlana. godine. stav 1. Prvo pravilo. stav 58). Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. naprimjer. Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica i nemaju profitni karakter. ako aktom o osnivanju nije drukĉije odreĊeno. zasnovane u granicama zakonskih odredbi. 55. ovog člana. Tako je. 51. prema ĉlanu III/2. jer odluka U 4/02 ukazuje samo na definiciju pojma «diskriminacije». dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. Zakona o ustanovama kada je osnivaĉ odgovoran za obaveze javne ustanove. U predmetu Gţ. od 23. Ustavni sud. mora analizom predmetnih sluĉajeva doći do zakljuĉka da li se radi o (a) razliĉitom tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz nekog od razloga navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije (d) bez objektivnog i razumnog opravdanja za takav tretman. što uključuje: k) Pravo na imovinu. novembra 1990. Da bi utvrdio diskriminaciju. izmeĊu ostalog. odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. sudovi su. 52. razliĉita primjena zakona u sliĉnim predmetima dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog. da pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove. Prema Zakonu o ustanovama. ako je njegova intervencija neophodna da bi se ostvarila efikasna zaštita prava radnika koja proizlaze iz presude nadleţnog suda. Prema tome. K. apelanti smatraju da su nadleţni sudovi trebali da postupe na isti naĉin kao i u predmetu Gţ. Prema ĉlanu 41. Ĉlan 1. bez mogućnost njene primjene na predmetne sluĉajeve. Da li je intervencija neophodna. Ako je nadleţnost dogovorom prenesena na kantonalnu vlast. U skladu sa navedenim.

VIII. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić . odnosno ĉlan 1. Ustavni sud je jednoglasno odluĉio kao u dispozitivu ove odluke.k) Ustava Bosne i Hercegovine.5 za izvršenje osporenih presuda. 1. 68. 66. Poslovnika Ustavnog suda. Zakljuĉak 67. st. samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. Ustava Bosne i Hercegovine. takoĊer. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezujuće. Na osnovu ĉlana 61. i 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedili prava apelanata na imovinu iz ĉlana II/3. pa su navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja. Prema ĉlanu VI/4.

stambene i komunalne poslove. godine. broj PT-02-223/63 od 23. do juna 1998. januara 2003. djedu podnosioca prijave. takoĊe. godine dodijeljen na korištenje predmetni stan. godine. Zakona o stambenim . utvrdio da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. zakljuĉivši da prvostepeni organ nije ispravno utvrdio ĉinjenice. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. Mehmed DEKOVIĆ. iz Doboja. već da je pravnu ocjenu sveo na proizvoljno zakljuĉivanje da podnosilac prijave nije ĉlan porodiĉnog domaćinstva Z. godine. godine. godine. utvrdio da podnosilac prijave nema pravo nastaviti koristiti predmetni stan. koji je presudom. graĊevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog nepotpuno i pogrešno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. decembra 2003. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje.T.T. Ministarstvo je rješenjem. suvišno je raspravljanje da li je podnosilac prijave ţivio u ekonomskoj zajednici sa nosiocem stanarskog prava u spornom stanu. i januaru 2005. Odluĉujući u ponovnom postupku. decembra 1999. koje je rješenjem. pa je u tom pravcu ĉinjeniĉno stanje nepotpuno utvrĊeno. godine. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. godine. i 8. godine podnijelo zahtjev Sekretarijatu za urbanizam. decembra 2003. godine izdao naredbu za povlaĉenje privremene mjere. maja 2000. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. Bojan Tomić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. broj 19/93). broj 01-372-63/00 od 15. novembra 2000. preuzetog Zakona o stambenim odnosima. kojim je regulisano koja lica se smatraju korisnikom stana. Pravila procedure Komisije: I. traţi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.T. godine. ĉl. godine). niti je postojala obaveza nosica stanarskog prava da ga izdrţava. 4. da se sprijeĉi njegova deloţacija iz stana ulici Stefana Prvovjenĉanog broj 19/6. septembra 2003. Miodrag PAJIĆ. 8. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. i Z. predsjednik Gosp. godine. navodeći.T. U obrazloţenju rješenja je navedeno da se ne moţe uvaţiti izjava da je podnosilac prijave bio ĉlan porodiĉnog domaćinstva B. od roĊenja. 2. ne bi se mogli smatrati ispunjenim uslovi propisani ĉlanom 6. maja 2000. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Minstarstvu. B. broj 08-372-40/99 od 24. januara 2001. te izjave svjedoka. na njega. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. godine podnio zahtjev JOP Ţeljeznice Republike Srpske (u daljnjem tekstu: preduzeće). Ta ĉinjenica se ukazuje kao bitna. broj 08-37240/99 od 13. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ĉlan GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. Sekretarijat je rješenjem. Podnosilac prijave je 8. U obrazloţenju rješenja je navedeno da prvostepeni organ nije ocijenio pismene dokaze. jula 2000. iako je 1994. septembra 2006. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). ĉlan Gosp. U obrazloţenju rješenja navedeno da. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(d) Sporazuma. imajući u vidu dokaze u spisima predmeta. Zakona o stambenim odnosima. 3. godine bio ĉlan zajedniĉkog domaćinstva B. Podnosilac prijave navodi da je sa bakom i djedom ţivio od 1974. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. kojim je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. novembra 2000. godine. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. 13. godine. ĈINJENICE U PREDMETU 5. godine. te u vezi s ĉlanom 1. Preduzeće je pokrenulo upravni spor pred Vrhovnim sudom. poništilo rješenje od 27. ako se i uvaţi ĉinjenica da je podnosilac prijave od 1994. avgusta 2003. a prema kojoj podnosilac prijave nije imao svojstvo ĉlana porodiĉnog domaćinstva. pa se podnosilac prijave ne moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva u smislu ĉlana 6. Odjeljenje za stambenokomunalne poslove Opštine Doboj donijelo je rješenje. uvaţio tuţbu. prije nego što je izdata naredba za privremenu mjeru. Ţelimir JUKA. Podnosilac prijave nije dao informacije da li je preduzeće donijelo odluku po njegovom zahtjevu. godine. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2.T.6 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj CH/03/14418 Bojan TOMIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Sporazuma iz 2005. jer ne posjeduje nikakav pisani trag koji bi posluţio kao dokaz. od 17. iz razloga što je podnosilac prijave deloţiran iz stana 25. U obrazloţenju rješenja je navedeno da. godine. godine izdao privremenu mjeru kojom se spreĉava deloţacija podnosioca prijave do donošenja konaĉne odluke Doma. U obrazloţenju presude je navedeno da je nositeljica stanarskog prava na spornom stanu umrla u vrijeme vaţenja odredbe ĉlana 2. i Z. broj 01-372-63/2000 od 20. februara 2000. nakon smrti njegove bake Z. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". U obrazloţenju rješenja je utvrĊeno da podnosilac prijave nije ţivio sa svojom bakom i djedom sa stalnom namjerom da ţivi u stanu. do smrti njegove bake 1998. 10. Vrhovni sud je naveo da je zakonska odredba kojom je suţen krug lica mogućih ĉlanova porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava iz ĉlana 6. u Doboju. poništilo prvostepeno rješenje od 13.T. decembra 2003. godine. kao i da nije utvrdio trajnost ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćinstvu Z. Odluĉujući u ponovnom postupku. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. Zakona o stambenim odnosima. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. godine prijavio svoje boravište u stanu. da je imao prijavu mjesta prebivališta u predmetnom stanu. broj 01-372-63/2000 od 24. Podnosilac prijave. broj 08-372-40/99 od 27. stava 3. broj U-894/2001. 12. Sekretarijat je rješenjem. 15. nije utvrĊena odluĉna ĉinjenica kada se podnosilac prijave uselio u sporni stan. koje je rješenjem broj 01-372-63/2000 od 19. juna 2001. februara 2000.T. 9. aprila 2001. stava 2. godine. za iseljenje podnosioca prijave iz stana iz razloga što isti bespravno koristi. graĊevinarstvo i ekologiju Opštine Doboj (u daljnjem tekstu: Sekretarijat). aprila 2001. Podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani kao privremenu mjeru. kada je umrla njegova baka (djed je umro 1993. Zakona o stambenim odnosima. te da su u prvostepenom postupku pogrešno ocijenjeni dokazi u pogledu trajnosti ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćnistvu sa bakom i djedom. i 8. U ponovnom postupku. stambeno-komunalne djelatnosti. ĉlan Gosp. te je utvrdilo da podnosilac prijave postaje nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu.648 KM. s obzirom da od nje zavisi pravilna primjena materijalno-pravne odredbe ĉlana 22. 7. 6. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu za urbanizam. 6.T. januara 1964. jer nije ulazio u krug lica koja su to po osnovu srodstva. kao i pravilom 21. za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu sa njegove umrle bake Z. na kojem je stanarsko pravo imala njegova baka Z. broj U-894/2001 od 17. U rješenju je navedeno da je na osnovu dokaza upotrebljenih u postupku donošenja prvostepenog rješenja utvrĊeno da je podnosilac prijave ţivio i trajno stanovao sa bakom Z. broj 08-372-40/99 od 5. podnio je prijavu Domu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske. marta 2000. Dom je 4. 11. kada je roĊen. godine. naloţio podnosiocu prijave da u roku od 3 dana od prijema rješenja stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. II. aprila 2001. a izjave svjedoka su kontradiktorne i neubjedljive. arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. je rješenjem Opštinske skupštine Doboj. te da je sa bakom i djedom od roĊenja ţivio u zajedniĉkom domaćinstvu.T. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priloţene dokumentacije. godine poništilo prvostepeno rješenje od 5. Dom je 5. koja se primjenjuje na konkretni pravni sluĉaj.T. U rješenju je utvrĊeno da podnosilac prijave nije mogao biti ĉlan porodiĉnog domaćinstva svoje umrle bake. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. odnosno. UVOD 1. poništilo prvostepeno rješenje od 24. februara 1999. Dalje. 3. Preduzeće je 1. potpredsjednik Gosp. godine odbija kao neosnovana. osporeni akt poništio i rješio predmetnu upravnu stvar tako što se ţalba podnosioca prijave protiv rješenja od 24. u postupku koji je prethodio prvostepenom rješenju. Jovo ROSIĆ.T. januara 2003. Nedim ADEMOVIĆ. koje je rješenjem. zato što ta mogućnost nije odreĊena ĉlanom 6. Kod tako neosporne ĉinjenice. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. 14. ranijeg nosioca stanarskog prava i odbilo zahtjev preduzeća za iseljenje podnosioca prijave iz predmetnog stana. navode podnosioca prijave. Predmet postavlja pitanja u vezi s ĉl. na zasjedanju Velikog vijeća od 13. izmeĊu ostalog. Sekretarijat je rješenjem. te je duţan da u roku od 30 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje.

zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. 12/87. jer je iz dokaza priloţenih spisu uoĉljivo da je drugostepeni organ uprave više puta ukidao prvostepena rješenja. koji je proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". usvojena ili pastorĉad). koji su odgovorni za postupke na koje se ţali podnosilac prijave. tj. godine. takoĊer. 20. Podnosilac prijave je 5. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. jula 2003. Podnosilac prijave je 16. a koja zajedno s njima trajno ţive i stanuju. Pošto Evropski sud za ljudska prava nije zauzeo jasan stav u pogledu toga da li se i vanredni pravni lijekovi moraju iscrpiti prije nego što se podnese prijava o povredi ljudskih prava. Prema tome. TakoĊe. 28. Protiv te presude. godine je proslijedio tuţenoj strani Republici Srpskoj prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. Dom je 8. ili koja je oĉigledno neosnovana. naroĉito pred prvostepenim organom uprave. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). 14/84 i 12/87) koji glasi: "bez roditelja". Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima.]. usvojena. kako navodi. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 25. 32. majka. Komisija će. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. u smislu ovog Zakona. Vrhovni sud je zakljuĉio da taj Zakon nema odredbe o povratnom dejstvu. U odnosu na ĉlan 14. te smatra da je nadleţni organ pravnosnaţno odluĉio u navedenoj stvari. 24. tuţena strana navodi da nije došlo do kršenja ĉlana 8. 22. braća i sestre. B) U odnosu na Republiku Srpsku 36. godine prestao da vaţi dio odredbe ĉlana 6. koja su proslijeĊena podnosiocu prijave na njegove navode. ali da je podnosilac prijave izjavio vanredni pravni lijek. 6. oktobra 1999. Evropske konvencije vidi u primjeni. godine i ĉlanom 3. godine deloţiran iz predmetnog stana. decembra 2003. godine zaprimila dodatna pisana zapaţanja tuţene strane. koji je iskljuĉio unuke iz reda ĉlanova domaćinstva nosioca stanarskog prava. Ĉlan 1. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. 19/93 i 22/93) brišu se sljedeći ĉlanovi. br. oktobra 1999. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava ili su ta lica duţna po zakonu da izdrţavaju nosioca stanarskog prava. 26. oktobra dostavio odgovor na pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. Nadalje. S obzirom da Dom o njoj nije odluĉio do 31. Komisija. organi Entiteta ĉije ponašanje ukljuĉuje odgovornost Republike Srpske. taĉka 78. 34/83. stav 2 Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. godine. oktobra 2003. zbog toga. te organi uprave. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". diskriminatorskog Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima. roditelji braĉnih drugova. u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 6. VI. predmet osporavanja prijavom je presuda Vrhovnog suda od 17. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. usvojilac). godine. podnosilac prijave je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. 7. V. Evropske konvencije podnosilac prijave vidi u dugom voĊenju postupka. U konkretnom sluĉaju. 23/76. 21. odnosno djeluje na sve koji se nalaze u predviĊenoj situaciji. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. tuţena strana zapaţa da su izmjene i dopune Zakona o stambenim odnosima donesene radi racionalnog korištenja stambenog fonda. jer je njegovo dejstvo opšte. unuĉad. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. nadleţna da odluĉuje o ovoj prijavi. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. Prijava je podnesena 17. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U ĉlanu 6. broj 36/89). Nazif . i 8. Lazić protiv Bosne i Hercegovine. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao. 8. po kome izgleda još nije donesena odluka. Podnosilac prijave smatra da je došlo do povrede ĉlana 1. stav 2. III. tuţena strana istiĉe da je presuda Vrhovnog suda pravnosnaţna. Što se tiĉe dvije tuţene strane. braĉni drugovi djece. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim Zakonom. 31. izuzev u pogledu sastava Komisije. roditelji braĉnih drugova (otac. Dom je 9. oktobra 2005. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. ŢALBENI NAVODI 29. Nadalje. MIŠLJENJE KOMISIJE A.“ A) U odnosu na Bosnu i Hercegovinu 35. Povredu ĉlana 6. Isti argumenti se odnose na povredu ĉlana 1. i 36/89). mijenja se i glasi: "Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. Zakon o stambenim odnosima ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". djeca (roĊena u braku ili van braka. Evropske konvencije. a koja sa njim trajno ţive i stanuju". 18. IV. Komisija je 12. te koji je iz tog razloga ĉetiri puta donosio odluku koja nije u njegovu korist. koji utvrdi Komisija . takoĊer. br. Podnosilac prijave je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude od 17. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. Korisnici stana (ĉlan 6. smatraju se: braĉni drug. podnosilac navodi da su u njegovom predmetu povrijeĊeni ĉl. i 13. 8. 6. oĉuh. Evropske konvencije. godine. januara 2003. godine. Komisija. Sporazuma iz 2005. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog prava [. Komisija je. i 28.7 odnosima. br. izmeĊu ostalog. koje su proslijeĊene podnosiocu prijave na njegove navode. Ĉlan 2 Ovaj Zakon stupa na snagu 28. pastorĉad) braĉni drugovi djece. 409/87 i 213/88 od 20. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. Tuţena strana Republika Srpska smatra nespornim ĉinjenice iznijete u prijavi. djeca (roĊena u braku ili van braka. koji je stupio na snagu 28. Povredu ĉl. ĉime utvrĊivanje graĊanskih prava podnosioca prijave nije obavljeno u razumnom roku. 34. tuţena strana smatra da je došlo do kršenja odredbi ĉlana 6. VII. maćeha. 3. januara 2004. Prihvatljivost 33. januara 2004. tuţena strana navodi da Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima nije diskriminatorski. broj 31/99). U pogledu merituma prijave. 19/93 i 22/93) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 2. pa je irelevantan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. godine ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". Sporazuma iz septembra 2003. bio je prema svima u toj situaciji. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. godine. MeĊutim. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. ukinuta Zakonom o ukidanju ĉlanova u zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. koji je bio pristrasan u odnosu na preduzeće. i 14. kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava ţive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doţivotnom izdrţavanju nosioca stanarskog prava. 27.. godine. U br. kao i da se drugostepeni organ nije pridrţavao uputstava drugostepenog organa. i 24. pa se njegova presuda mora izvršiti. tuţena strana smatra prijavu prihvatljivom. Evropske konvencije. Po pitanju prihvatljivosti. Komisija napominje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti vanredni pravni lijek koji se ne mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma (vidi Odluke CH/02/9892. od Pravila procedure Doma. smatraju se: braĉni drug. Pri tome. Istiĉe da ne moţe dati pravnu ocjenu zauzetog stajališta Vrhovnog suda. CH/02/12346. jula 2003. Evropske konvencije. stav 2. u pravcu eliminisanja unuka iz tog kruga. Odluke Ustavnog suda Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije. godine dostavio obavještenja o daljim dogaĊanjima u vezi sa prijavom. br. Postupak po zahtjevu je još u toku. septembra 1989. u smislu ovog Zakona. godine zaprimio pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. septembra 2003. avgusta 2003.. Ĉlan 21. (b) što je stvar već riješena. 23. pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga. Komisija zapaţa da su Vrhovni sud. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Bosne i Hercegovine. pa ako je tretman bio razliĉit. ODGOVOR TUŢENE STRANE 30. Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni list SRBiH". januara 2003. Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva (ĉlan 6. ĉlanovi 2. u dijelu u kome je upućena protiv Bosne i Hercegovine prijava je nespojiva ratione personae sa odredbama Sporazuma u smislu ĉlana VIII(2)(c). POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 19. a ne Bosne i Hercegovine u smislu ĉlana II(2) Sporazuma. Podnosilac prijave je 25. UtvrĊuje se da je 31. u skladu sa ĉlanom 2. i 14. 13/74. godine i registrovana je istog dana. a ne samo prema podnosiocu prijave. iz razloga što su mu prvostepeni ogran uprave i Vrhovni sud osporili da koristi imovinu koju je stekao ţiveći u ekonomskoj zajednici sa dedom i bakom. jula 1989. 17.

godine. stav 49). Muharem Kečalović protiv Federacije Bosne i Hercegovine.1. Evropski sud za ljudska prava. i 8. mjesto koje on ili ona koristi kao privatni dom. koji nalaţe da upravni organi rješavaju stvari na osnovu zakona. presuda od 26. zavisi. serija A. Dakle.648 KM. "ĉinjenica da je apelant koristio navedeni stan kao svoj dom bila je nesporna u postupku koji je voĊen pred nadleţnim sudovima. pa se ne moţe primijeniti u konkretnom sluĉaju. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. 52. Evropske konvencije. novembra 2004. u smislu ĉlana 8. ili u sluĉajevima u kojima nadleţni organ mora odluĉiti šta je bilo po zakonu na odreĊeni dan. B. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodiĉnog ţivota.b Da li je došlo do miješanja u pravo na poštovanje doma podnosioca prijave? 48. novembra 2004. Shodno tome. Zakona o stambenim odnosima prema kojoj se unuci više ne smatraju ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva. Kroon protiv Holandije. odluĉuje da prijavu. “Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. decembra 2004.1. 251).1. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 1/02 od 17. u sluĉaju kada se za vrijeme trajanja postupka izmijeni pravna osnova za odluĉenje sluĉaja. godine. 2. Komisija proglašava prijavu neprihvatljivom. Kao što je već naglašeno. kako je propisano ĉlanom VIII(3)(a) Sporazuma. Konaĉno. naveo "da je 'dom' pojedinca. broj 29/02). u ovom dijelu. godine. decembra 1992.c Da li je miješanje bilo zakonito? 49. godine.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 8.D.a. da bi "miješanje" bilo opravdano. TakoĊe. u ovom dijelu. a koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava. Ovo jasno proizilazi iz principa zakonitosti u upravnom postupku (ĉlan 4. 43. predstavlja "mješanje" u pravo na poštivanje doma u smislu lišavanja prava na dom. U konkretnom sluĉaju sporno je bilo koju je odredbu ĉlana 6. od 14. B. br. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj U 77/03 od 19. Zakona o upravnom postupku. Isti pristup se primjenjuje i u ţalbenim postupcima. Komisija zakljuĉuje da se sporni stan podnosioca prijave moţe smatrati njegovim "domom" u smislu ĉlana 8. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. U vezi s primjenom relevantnog prava. godine). te da ga je nastavio koristiti i poslije njezine smrti. proglasi neprihvatljivom. smatra da ovaj dio prijave ne otkriva da postoji povreda prava i sloboda zagarantovanih Sporazumom. i dalje. 2. B. Da li je stan “dom“ podnosioca prijave? 47. TakoĊe. B. godine. iz kojega proizilazi princip pravne sigurnosti. zbog toga. prelazne odredbe. Evropske konvencije. prvo se mora utvrditi je li predmetni stan predstavljao "dom" podnosioca prijave u znaĉenju ĉlana 8. pa Komisija mora dati ocjenu njegove primjene u konkretnom sluĉaju. prije svega. u roku od 6 mjeseci. bez obzira na ĉinjenicu da li podnosilac prijave ispunjava uslove za prenos stanarskog prava odnosno da li se moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva svoje bake i da li je sa njom trajno ţivio i stanovao. tj. decembra 2004. kada je deloţiran iz istog. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. jer podnosilac prijave nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojoj tvrdnji niti u pogledu vrste štete niti u pogledu visine štete. Meritum 40. Zahtjev preuzeća za iseljenje podnosioca prijave iz spornog stana je uvaţen primjenom odredbi Zakona o stambenim odnosima. broj 36/05). radi zaštite zdravlja ili morala. Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva.. Neophodno u ovom kontekstu znaĉi da "miješanje" odgovara "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razuman odnos proporcionalnosti izmeĊu miješanja i zakonitog cilja kojem se teţi (vidjeti npr. podnosilac prijave je primio. 39. UporeĊujući prethodne sluĉajeve sa predmetnim. taĉka 85) navela: Pitanje koje pravo treba primijeniti u nekom sluĉaju. Podnosilac prijave navodi povredu svog prava na dom koje je zaštićeno ĉlanom 8. januara 2003. taĉka 15. oktobra 1994. Evropske konvencije ako se smatra da nije "neophodno" postići jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. Konaĉno. u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato. osporenu presudu. . Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neosnovani. 44. Ĉlan 8. serija A br. 6. B. godine. Ĉlan 8. u odreĊenom vremenskom periodu u prošlosti. od tumaĉenja odredbi o vremenskom vaţenju normi koje predstavljaju pravnu osnovu odluĉivanja. Evropske konvencije glasi: 1. ili zaštite prava i sloboda drugih. te je irelevantnan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. broj 23/05). Evropske konvencije. u skladu sa znaĉenjem termina Evropske konvencije. br. te da je i nakon njene smrti nastavio da ţivi u stanu kojeg smatra svojim domom. U sluĉaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada moţe predstavljati povredu ĉlana 8.8 Merdanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. [. Komisija naglašava da ĉlan I/2. taĉ. 46. presuda od 16. taĉka 36. pa Ustavni sud zakljuĉuje da sporni stan predstavlja njegov 'dom'". godine. Evropske konvencije. kao i prvostepeni organ uprave u jednom dijelu upravnog postupka. Evropske konvencije zaštita pojedinca od arbitraţnih miješanja vlasti u njihova prava garanovana ovim ĉlanom (vidi Evropski sud za ljudska prava. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 77/03 od 19. zbog toga. sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno na domaćem ili meĊunarodnom zakonu. godine. Neosporno je da osporena presuda Vrhovnog suda kojom je okonĉan postupak u kojem je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje princip vladavine prava. A. Niemictz protiv Njemačke. Ovo je izuzetno bitno bilo za postupajuće organe. TakoĊe. serija A. Komisija zakljuĉuje da je prijava prihvatljiva protiv Republike Srpske u odnosu na navodne povrede prava podnosioca prijave iz ĉl.. februara 2006. u dijelu u kojem je podnesena protiv Bosne i Hercegovine. godine. (b) zakon o kojem je rijeĉ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koji se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon takoĊer mora biti formuliran sa odgovarajućom taĉnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava. Podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. marta 2005. Evropske konvencije. Odluka o prihvatljivosti. godine. B. 45. Komisija ukazuje da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. u upravnom postupku je utvrĊeno da je podnosilac prijave 1994. kao ratione personae nespojivu sa Sporazumom u smislu ĉlana VIII(2)(c). Zakona o stambenim odnosima trebalo primijeniti: onu koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava ili onu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog upravnog rješenja. aprila 1997. aktu. Drţavne vlasti se neće miješati u vršenje ovog prava. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom sluĉaju o povredi ĉlana 8. mora biti "u skladu sa zakonom". tj. 30. taĉka 19). objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". godine je odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonima.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). proizlazi da je apelant u dugom vremenskom periodu ţivio sa svojom bakom u spornom stanu. 297-C). Slijedi da je ovaj dio prijave oĉigledno neosnovan u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. Komisija proglašava neprihvatljivim zbog prima facie neosnovanosti dio prijave protiv Republike Srpske koji se odnosi na zahtjev za naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. Podnosilac prijave navodi da je ţivio zajedno sa bakom i djedom u spornom stanu od 1974.1) U odnosu na zahtjev za naknadu štete i troškove advokata 37. sve dok javnost nema pristup tom mjestu. decembra 2005. Komisija. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. prema ĉlanu I Sporazuma. Ovaj uslov zakonitosti se. presuda Vrhovnog suda od 17. Evropske konvencije". stava 2. Odluka o prihvatljivosti. osim ako to nije predviĊeno zakonom i ako je neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti. Vrhovni sud je u osporenoj presudi. Drugo. stava 2. avgusta 2003.1. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. godine prijavio mjesto boravka na adresi predmetnog stana. Komisija je. Njegove navode su potvrdili i svjedoci saslušani u upravnom postupku. jer je odredba u izmijenjenoj formi 1993. javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje. Komisija zakljuĉuje da predmetna prijava treba biti ispitana u pogledu ĉlana 8. doma i prepiske. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti 38. u svojom predmetu CH/99/2624 (I. presuda od 27. To. a koja je bila na snazi do oktobra 1999. Prema ĉlanu XI Sporazuma. Evropske konvencije. Evropske konvencije. 41. 27. ĉlana 8. naveo sljedeće: "S obzirom da ni osporenom sudskom odlukom nije utvrĊeno drugaĉije stanje od navoda iz apelacije. Drugaĉiji pristup neophodan je samo u sluĉajevima u kojima zakonodavac ili drugi donosilac općeg akta predvidi u samom zakonu. Evropske konvencije 42. radi spreĉavanja nereda ili kriminala. 1. prijava ispunjava i ostale uslove iz ĉlana VIII(2) i (3) Sporazuma. godine (kada je roĊen) do smrti bake 1998. Evropske konvencije i odnose li se mjere na koje se podnosilac prijave poziva na "miješanje" javnih vlasti u poštovanje toga "doma". primijenio odredbu izmijenjenog ĉlana 6. CH/02/12432. izuzev za privatne svrhe". Komisija ukazuje da je bitna svrha ĉlana 8. i 28. od 6. protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine.] sporni stan se moţe smatrati apelantovim domom u znaĉenju ĉlana II/3. Iz toga proizilazi da organ mora primijeniti normu. Nadalje. Komisija. povodom sliĉnog ĉinjeniĉnog stanja u Odluci broj U 1/02 od 17. 50. koje nalaţu da se u postupcima koji nisu okonaĉni primijene ranije vaţeće norme. ĉak iako je takvo korištenje nezakonito. jer je zakljuĉio da zakon kojim je navedena odredba brisana nema odredbe o povratnom dejstvu. koja je vaţeća u trenutku donošenja odluke. sve do 25. godine (djed je umro 1993. godine. 51.1.

koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. da li je podnosilac prijave “pravni“ ili “bespravni“ korisnik. potrebno dati zakljuĉak da li on mora iseliti iz stana ili ne. Evropske konvencije. meĊutim. na osnovu takvog odgovora. Osim toga.2. preispituje ustavnost upravnih akata. tuţena strana. Ti zakonom propisani uslovi stipulisani su. te novĉanu naknadu. u skladu sa principom vladavine zakona iz ĉlana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. pokrenulo postupak radi iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana. bez obzira kada je postavljen odreĊeni zahtjev ili kada se dogodila odreĊena pravno relevantna ĉinjenica (smrt nositeljice stanarskog prava). donese konaĉnu i obavezujuću odluku u postupku po zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. Evropske konvencije. o koracima preduzetim u sprovoĊenju gore spmenute naredbe. U sluĉaju da davalac stana na korištenje neće da zakljuĉi ugovor o korištenju stana. 4. po prethodno navedenim principima. i dalje ). jer. Prema tome. od 10. mora u roku od 3 mjeseca podnijeti takav zahtjev davaocu stana na korištenje. Komisija napominje da. u ĉlanu 22. VIII. ZAKLJUĈAK 60. (potpisao) (potpisao) Nedim Ademović Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . jednoglasno. Ovo prozilazi i iz “izreke“ o upravnom sudstvu. 54.9 nadalje. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. U datim rokovima. To je još jedan razlog za “nezakonitost“ konaĉne odluke u predmetnom sluĉaju u smislu arbitrarne primjene zakona. jednoglasno. Evropske konvencije. Komisija smatra odgovarajućim da naredi da Vrhovni sud. izmeĊu ostalog. koja reguliše odreĊene odnose. Pravila procedure Komisije. 3. koja kaţe da upravni sud. Zakona o stambenim odnosima ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva poslije smrti nosioca stanarskog prava pripada pravo da trajno i nesmetano nastave koristiti taj stan pod zakonom propisanim uslovima. prema kojem. raspravljali su pitanje koje nije bilo relevantno za predmetni zahtjev. Zakljuĉak o meritumu 56. Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. IX. mutatis mutandis. predstavlja kriviĉno djelo. koje. godine. Evropske konvencije. pa je. što nije bilo predmet zahtjeva. Komisija zakljuĉuje da je u ovom predmetu povrijeĊeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma iz ĉlana 8. maja 2006. Evropske konvencije. “ne preispituje sadašnjost. prema ĉlanu 21. Prema tome. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. sud je duţan ispitati zakonitost konaĉnog upravnog akta. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. na kraju. u upravnom sporu. kao pravnu osnovu za svoju odluku primijenio odredbe Zakona o stambenim odnosima prije izmjene iz 1999. 2. oktobra 1999. U protivnom. u postupku za iseljenje podnosioca prijave iz stana. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. jednoglasno. jednoglasno. Komisija. Evropske konvencije. 55. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I Sporazuma. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. kako je to naznaĉeno u odluci. da su njegove odredbe bile obavezujuće za upravne organe. a u vezi sa pravilom 58. Komisija odluĉuje. “ĉlanova porodiĉnog domaćinstva“. 53. i 7. duţni su. od 26. i 8. kao konaĉna instanca. znaĉi da donosilac općeg akta mora voditi raĉuna da se pravna osnova. decembra 1999. primjenjuje onu pravnu osnovu koja se. već postupak iz prošlosti“. S obzirom da je utvrdila povrede prava podnosioca prijave zaštićenog ĉlanom 8. da je prekršeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma zagarantovano ĉlanom 8. PRAVNI LIJEKOVI 57. Preduzeće je 1. CH/00/4094. umjesto da daju odgovor na legalitet korištenja. Iz ovih razloga. da naredi Republici Srpskoj da osigura da Vrhovni sud donese konaĉnu i obavezujuću odluku o zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana. i upravni organi. Sporazumu. tj. preduzeća. da prijavu proglasi prihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu koji se odnosi na povredu ĉl. Uzimajući u obzir prethodno citiranu odluku. Komisija smatra da nije potrebno ispitati prijavu u vezi sa ĉlanom 6. godine. et sequ. ukoliko ne postoje “prelazne odredbe“. podnijeti zahtjev stambenom organu da donese rješenje. da nije potrebno ispitivati prijavu prema ĉlanu 6. koja je. osim u sluĉaju da se radi o pravnoj osnovi. U upravnom sporu. ove Odluke. u skladu sa ĉlanom 239. Komisija napomine da je zahtjev suprotne strane u postupku. Vrhovni sud je u sluĉaju podnosioca prijave. ĉlan domaćinstva. u daljnjem roku od 30 dana od podnesenog traţenja. Nadalje. zbog neosnovanosti. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. 59. Komisija zapaţa da Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima nije sadrţavao prelazne odredbe i stupio je na snagu 28. Zakona o stambenim odnosima. ĉlan domaćinstva mora. Shodno tome. To znaĉi. taĉka 46. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Komisiju u roku od 30 dana od dana proteka roka iz zakljuĉka broj 6. vidi. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. ĉime su nadleţni organi tuţene strane povrijedili pravo na “dom“ podnosioca prijave. Ovaj princip vaţi i za ustavno upravno sudstvo. godine. usmjeren na davanje odgovora od strane nadleţnog organa. Komisija naglašava da svaki organ. jednoglasno. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. s taĉke gledišta ustavnih prava i sloboda. ne mijenja tako ĉesto. dakle. provoditi odluke Komisije. primjena zakona je bila proizvoljna ili arbitrarna. sama po sebi. primjenjivala u vrijeme donošenja konaĉnog upravnog akta. ukljuĉujući i sluĉajeve diskriminatornih zakonskih rješenja (u tom smislu. Emina Zahirović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. na osnovu kojih je zakljuĉio da podnosilac prijave ne spada u krug osoba tzv. protivna Ustavu Bosne i Hercegovine. 58. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. na primjer. ĉlan domaćinstva nastavlja koristiti stan kao bespravni korisnik i protiv njega se moţe voditi postupak iseljenja. jednoglasno. mora poštovati vaţeće zakone. jednoglasno. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. poštujući obrazloţenje ove odluke. prema tome. što vaţi i za ţalbeni postupak. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. jer to izaziva nesigurnost kod graĊana. 6. da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu u kojem je podnosilac prijave traţio naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. godine. godine. 5. da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione personae protiv Bosne i Hercegovine. broj U 49/03. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. U sluĉaju nepostupanja. Primjenjujući ovo pravilo na upravni postupak. 6. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. 1. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je u postupku iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana proizvoljnom primjenom zakona povrijedila pravo podnosioca prijave na dom iz ĉlana 8. taĉka 29. B. jer je miješanje je bilo “nezakonito“ u smislu njegove arbitrarne primjene. oni su raspravljali pitanje mogućnosti sticanja stanarskog prava podnosioca prijave. Evropske konvencije. maja 2006. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. koje ukazuju na suprotan zakljuĉak. U konkretnom sluĉaju. pa. nakon stupanja na snagu ovog zakona. ali i upravni sud. u skladu sa obrazloţenjem iz ove Odluke. upravni organi primjenjuju odredbu koja vaţi u trenutku donošenja odluke. koji smatra da moţe prenijeti stanarsko pravo sa umrlog lica.

Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. CH/02/9138 i CH/03/14375. pravilom 50. Ugovori su potpisani od strane obje ugovorne strane i potvrĊena im je pravovaljanost od strane vojnog pravobranioca. januara 1991. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. u postupku koji je prethodio donošenju oţalbenog rješenja. godine nije objavljena promjena statusa podnosioca prijave. odnosno u predmetu broj CH/03/14962. i januaru 2005. u predmetima br. u ukupnom iznosu od 25. da nije aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije. ĉl. b. supruge pripadnika bivše JNA. godine i koji je stupio na snagu 6. Sarajevo zakljuĉio ugovor o korištenju stana. da vrate u posjed stanove u Bosni i Hercegovini. Podnosioci prijava. arhivar Razmotrivši gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. 66. februara 2000. U rješenju je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom u smislu ĉlana 3a. u mjeseĉnom iznosu od 600 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. Podnosioci prijava su bili u sluţbi JNA kao vojna lica. stava 2. Predmeti se odnose na zahtjeve podnosilaca prijava. Nedim ADEMOVIĆ. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluke od 2. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. godine. stavom 1(a). CH/02/9138 i CH/03/14375. godine. Predmetni stanovi su bili u društvenom vlasništvu. Podnosioci prijava su stanove napustili poĉetkom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. maja 1995. Ovim zakonom. Postupak pred domaćim organima 71. 73. u osnovi. regulisane stambene potrebe vojnih i Ĉinjenice u pojedinaĉnim predmetima Predmet broj CH/02/9138. izvršio uplate za otkup predmetnog stana u ukupnom iznosu od 270. broj 84/90). XI. septembra 2003. Podnosioci prijava su uplatili cjelokupan iznos na ime kupoprodajne cijene predmetnih stanova. maja 1995. decembra 1995. Ugovori su zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o stambenom obezbjeĊenju u JNA (”Sluţbeni list Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije“. Podnosilac prijave je sa Stambenim fondom bivše JNA zakljuĉio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijava. februara 1999. U predmetu broj CH/02/9138. Podnosilac prijave je 24. juna 2000. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. jer je utvrĊeno da je aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije u ĉinu zastavnika I klase. septembra 2003. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) za povrat posjeda svojih stanova. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. što potvrĊuje da je ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u Vojsci Jugoslavije i nakon 14. i 8. oktobra 2003. Predmeti postavljaju pitanja u vezi sa ĉl. maja 1992. te da nije unaprijeĊen 16. godine. godine. ĈINJENICE U PREDMETIMA 64. Podnosioci prijava. maja 1995. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ĉlanom 1. U predmetima br. . imali su stanarsko pravo na predmetnim stanovima. u predmetu broj CH/03/14375. Federacije Bosne i Hercegovine. JNA je bila jedan takav drţavni organ koji je kontrolisao odreĊeni dio imovine u društvenom vlasništvu. Podnosilac prijave je na navedeno rješenje podnio ţalbu Ministarstvu stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve). koji je donesen 1990. a. Ţelimir JUKA. jer je izbjeglo lice bez imovine. Podnosilac prijave je sa Zajednicom stanovanja JNA-Struĉna sluţba pri VP broj 3945-27. podnosioci prijava posjeduju CRPC odluke kojima se potvrĊuje da su bili nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima na dan 1. Mato TADIĆ. skromnih materijalnih prilika. Ugovori sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 268. CH/02/9138. U pomenutom rješenju je navedeno da u Sluţbenom vojnom listu Vojske Jugoslavije do 31. za period od podnošenja zahtjeva za povrat predmetnog stana do ulaska u posjed istog. Podnosioci prijava su pokrenuli upravne postupke pred nadleţnim organima za povrat posjeda svojih stanova. Ministarstvo je rješenjem. broj 23/1-372-215/99 od 29. VIII(2)(c) i VIII(2)(d) Sporazuma. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. po zahtjevu podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC odluke. 62. izmeĊu ostalog. za stan koji se nalazi u ulici Ĉekaluša broj 1/I-5 (raniji naziv: Nemanjina broj 1) u Sarajevu. potpuno i pravilno utvrdio ĉinjeniĉno stanje. Ivan DIMOVSKI i Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. Mehmed DEKOVIĆ. Dobrica AŠANIN protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 70. broj 302-2524-1/1 od 2.200 eura. godine ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. decembra 1995. 69. suprug podnositeljice prijave je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. UVOD 61. potpredsjednik Gosp. Pravila procedure Komisije: X. 72. godine. novembra 2005. broj 27/02-23-1418/00 od 15. 1(b) i 1(j). kao i pravilom 21. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj prijeratni stan. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. odluĉujući po zahtjevu podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana. ("Sluţbeni vojni list Vojske Jugoslavije". 1. navodeći. broj 9/95). 67. Ĉinjenice koje su zajedniĉke u predmetima 65. kojima se potvrĊuje da je. b. CH/02/9138 i CH/03/14375.10 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. izmeĊu ostalog. i na tako utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje pravilno primijenio zakon. Imaoci društvene svojine u Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) su bili drţavni organi ili pravna lica. su. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. CRPC je. 68. U obrazloţenju rješenja je. broj 3421 od 16. U predmetu broj CH/03/14962 u toku je postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (koja je pravni slijednik CRPC-a. Miodrag PAJIĆ. MeĊutim. godine zakljuĉili sa JNA ugovor o kupoprodaji stanova na kojima su imali stanarsko pravo. aprila 1992. su 1992. podnosioci prijava traţe uknjiţbu prava vlasništva na predmetnim stanovima. aprila 1992. godine. Podnosilac prijave je naveo da protiv rješenja Ministarstva nije pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). koje im je dodijelila JNA. godine. te zbog toga nije bio u mogućnosti da se izlaţe dodatnim materijalnim troškovima. jer je poslije 19. navedene odluke nikada nisu izvršene. godine. te da je naredbom Komande II Armije Vojske Jugoslavije. 75. u toku februara 1992. 6. navedeno da je prvostepeni organ. godine. predsjednik Gosp. U predmetu broj CH/03/14962. i 8. Prema ugovoru. pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA). godine. godine. 3. Nadalje. CH/03/14375 i CH/03/14962 Dobrica AŠANIN. godine. donijela odluku. odnosno u predmetu broj CH/03/14962 suprug podnositeljice prijave je bio vojno lice u sluţbi JNA. ĉlan Gosp. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. u predmetima br.614 dinara. civilnih pripadnika JNA. decembra 2003. ĉlan GĊa Valerija GALIĆ. godine. decembra 2003. U predmetima br. godine. aprila 1984. Podnosilac prijave je dostavio kopije priznanica Vojnog servisa. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(a). priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. ĉlan Gosp. U zahtjevu za ponovno razmatranje je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom i raseljenim licem shodno ĉlanu 3a. Nadleţni organi su osporili njihove zahtjeve za povrat zbog primjene ĉlana 3a. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. godine. sa drţavom SFRJ – Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu – Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA (u daljnjem tekstu: Stambeni fond bivše JNA).614 dinara. Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FMO) je 13. Sporazuma iz 2005. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. unaprijeĊen 12. godine. na zasjedanju Velikog vijeća od 9. 63. godine Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) podnio zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. Postupak pred CRPC-om 74. CH/02/9138 i CH/03/14375. broj 3513-1797-4 od 28. broj 40-498/84 od 19. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. odbilo ţalbu podnosioca prijave. a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Uprava je donijela rješenje. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. februara 1992.

septembra 2003. Nakon toga. a koje je dostavila tuţena strana. februara 1992. do donošenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve. broj 04-03-42/03 od 17. Komisija nema informaciju o tome da li je podnosilac prijave realizovao ovo pravo. godine. podnijeti ovom organu dokaz o pokrenutom postupku kod pomenutog suda. 79. godine. juna 2004. Predmet broj CH/03/14375. broj 21-03-06-1546 od 7. izmeĊu ostalog. zakljuĉen 28. dok je taĉkom 3. prestaje pravo privremenog korištenja. S. broj 05-31-833/03 od 24. do donošenja odluke drugostepenog organa-Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. za stan koji se nalazi u ulici Rose Hadţivuković broj 14 (raniji naziv: Maršala Tita broj 187) u Tuzli. jer se ne nalazi u posjedu predmetnog stana.D. septembra 2003. kojim je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC. te da je u momentu donošenja rješenja bio u sluţbi vojske Drţavne Zajednice Srbije i Crne Gore. godine Upravi podnio zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. 2. TakoĊer. godine i Smjernica iz zajedniĉkog pisma OHR/OSCE-a od 9. proizilazi da je podnosilac prijave riješio svoje stambeno pitanje dodjelom u zakup trosobnog stana u Beogradu. te predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku.Tehniĉkim remontnim zavodom Hadţići zakljuĉio ugovor o kupoprodaji stana. podnositeljica prijave je podnijela ţalbu na navedeno rješenje Sluţbe za stambene poslove. Postupak pred domaćim organima 86. kao i dio tuţbenog zahtjeva koji se odnosio na predaju u posjed predmetnog stana. da kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenu postupak utvrĊivanja prenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. U obrazloţenju zakljuĉka je. U obrazloţenju zakljuĉka je navedeno da je FMO 13. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 261. maja 1992. od decembra 2003. 78. 3513-1797-4. Predmet broj CH/03/14962. 82. trenutni korisnik predmetnog stana. juna 2003. septembra 2003. novembra 2003. godine (vidi taĉku 41. godine. odbilo ţalbu. godine pod br. broj 23/04). 84. Podnosilac prijave je 9. Podnositeljica prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom u Tuzli pokrenula upravni spor. U pomenutom zakljuĉku je navedeno da se predmetni stan vraća na raspolaganje podnosiocu prijave. Podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu protiv navedene presude Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.V. c. Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 92.D. broj 501-737-1/1 od 2. 94. juna 2001. kojim je odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. godine ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. Sluţba je donijela zakljuĉak. godine. godine Općinskom sudu podnio tuţbu protiv FMO za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu. jula 2000. 77. odreĊeno da su imenovani duţni u roku od 10 dana od dana konaĉnosti zakljuĉka. kojim je poništila svoje rješenje od 6. Kantonalna Uprava je. FMO je dopisom. marta 2003. godine podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed Sluţbi za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Sluţba za stambene poslove).T. godine. oktobra 2003. a. Podnosilac prijave je 12.753 dinara. jula 2000. Ministarstvo prostornog ureĊenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prostornog ureĊenja) je rješenjem. za stan koji se nalazi u ulici Marka Marulića broj 17 u Sarajevu. Federacija Bosne i Hercegovine. 94/04 od 24. Podnosilac prijave je 17. februara 2004. godine donijela zakljuĉak. godine. godine nije dobio nikakvo obavještenje o navedenom postupku. 91. 89. godine. o dozvoli izvršenja CRPC-odluke. broj 05-02/5-23-360/99 od 2. godine. suprug podnositeljice prijave. godine. Kantonalna uprava je donijela rješenje. i E. jula 2005. Trenutni korisnici predmetnog stana. aprila 2004. godine na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. i Direkcija za izgradnju i odrţavanje stambenog fonda JNA. godine sa Stambenim fondom bivše JNA . februara 1999. Sluţba za stambene poslove je rješenjem. broj 0523-2261/03 od 3. Podnosilac prijave je 12.D. Istog dana. odbila zahtjev kao neosnovan. B. potvrdom Vojne pošte broj 4227 Ĉaĉak.D. oktobra 2003. te da privremenom korisniku. obavijestilo podnosioca prijave da ne ispunjava uslove za uknjiţbu prava vlasništva. godine. koji je još u toku. 3. godine. broj 155/04 od 22. godine obratio Upravnoj inspekciji Federacije Bosne i Hercegovine za dostavljanje informacija o postupku ponovnog razmatranja odluke CRPC-a. godine donijela zakljuĉak. septembra 2004. marta 2004. oktobra 2003. na osnovu ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Podnositeljica prijave je 19. juna 2004. decembra 1997. septembra 2003. Nakon toga. godine. A. marta 2004. Podnosilac prijave je naveo da je predmetni stan sa porodicom napustio u aprilu 1992. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. broj 0531-833/03. Sluţba je donijela zakljuĉak. januara 2005. Ivan DIMOVSKI protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 85. broj 40-113/80 od 8. Postupak pred domaćim organima 93. godine. godine. geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sluţba) za izvršenje CRPC odluke od 2. a. broj 25-31-5563/03 D od 7. Prema ugovoru. broj 12-06/4-23-1775/03 od 15. Postupak pred CRPC-om 87. utvrĊeno da predmetni stan koristi S. Odjeljenje Sarajevo su sklopili ugovor o korišćenju stana. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. kako je naveo. odbio tuţbu podnositeljice prijave. godine. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. 80. o dozvoli izvršenja CRPC odluke. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". Sluţba je donijela zakljuĉak. broj 7/838-1. oktobra 2003. Sluţba je 8. juna 2003. Podnosilac prijave je 6. aprila 2004. februara 2004. Općinski sud je donio presudu. su 7. kojim se privremeno obustavlja postupak izvršenja CRPC-odluke od 2. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. juna 2005. godine. aprila 1992. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. Kantonalna uprava je rješenjem. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. donesene poslije 30. broj 23/6-372-P-4996/98 od 4. Kantonalni sud u Tuzli je presudom. 88. januara 2004. kojom je utvrdio da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji-otkupu predmetnog stana. godine. b. godine. jer je utvrĊeno da je i nakon 14. novembra 2003. kojim se prekida postupak u predmetu povrata u posjed predmetnog stana. na osnovu spiska o rješavanju stambenog pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. godine. 83. broj 05-23-2261/03. godine podnio ţalbu na navedeni zakljuĉak Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna Uprava). donijela rješenje. godine. broj 25-31-5563/33 D od 6. s obzirom da. broj U. kojim je obustavila postupak izvršenja CRPC odluke do prijema obavijesti CRPC-a o ishodu ponovnog razmatranja navedene odluke. Podnosilac prijave je na navedeni zakljuĉak o obustavi izvršenja podnio ţalbu Kantonalnoj upravi. broj 25-31-2306/04 D od 1. decembra 2003. godine i rješenja Zemljišno knjiţnog ureda Općinskog suda. Prema posljednjim informacijama koje je pribavilo Ministarstvo odbrane Republike Srpske. u ĉinu potpukovnika. godine. godine FMO-u podnio zahtjev za izdavanje naloga za uknjiţbu prava vlasništva na predmetnom stanu. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. kao vlasniku. Tuţena strana Federacija Bosne i Hercegovine je svojim u pisanim zapaţanjima od 10. Sluţba je 22. godine podnio zahtjev Sluţbi za upravu za imovinsko-pravne poslove. septembra 1996. postupajući po preporuci OSCE-a od 18. U rješenju je navedeno da je muţ podnositeljice prijave ostao u sluţbi u JNA nakon 19. godine otkupili predmetni stan od FMO-a. 90. te upućuju podnosilac prijave i S. godine. Nakon toga. te da mu pripada pravo na povrat istog. Broj 1903-3 od 19. Int. Postupak za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu 81. Podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. zakljuĉka je odreĊeno da prekid postupka traje dok Općinski sud ne riješi ovo pitanje. Naime. Podnosilac prijave se 29. ove Odluke) navela da je podnosilac prijave protiv rješenja Kantonalne Uprave od 7. oktobra 2003. broj 05-31-833/04. odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. decembra 1995. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. jula 2004. Taĉkom 2. . februara 1992. Uprava je donijela rješenje. navedeno je da je odluĉeno u skladu sa ĉlanom 1. Istom presudom odbijen je dio tuţbenog zahtjeva kojim je predloţeno da sud donese presudu kojom se FMO obavezuje da trpi da se pravo vlasništva podnosioca prijave na predmetnom stanu uknjiţi. jula 2003. februara 1980. CRPC je donijela odluku. Podnosilac prijave je dostavio kopiju uplatnice o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni stana u cijelosti. broj DnI 25149/2000 od 21. izmeĊu Stambenog fonda bivše JNA i podnosioca prijave. godine zbog ratnih sukoba. broj P-2466/05-"A" od 29. Podnosilac prijave je na navedenu presudu podnio ţalbu Kantonalnom sudu. septembra 2003. te su se uknjiţili kao vlasnici istog. Podnosilac prijave je 12. sa dijelom 1/1. kao zemljišno-knjiţni vlasnik. podnosilac prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. septembra 2003.11 76. Podnosilac prijave je 30. godine i zakljuĉak Sluţbe od 24. godine podnio zahtjev CRPC-u za povrat u posjed predmetnog stana. potvrĊuje se da je suprug podnositeljice prijave u radnom odnosu u Vojnoj pošti broj 4227 Ĉaĉak. decembra 2000. FMO je podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPCodluke od 2.

a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odbrane. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. Raniji ĉlan 14.12 b. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. koji je iz istoga stambenog fonda bivše JNA ili utemeljenih fondova oruţanih snaga drţava nastalih na prostorima bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo koje odgovara tom pravu. ĉlan 14. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. Komisija je 14. godine. ovog ĉlana. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. aprila 1992. godine. decembra 1995. Tuţena strana. decembra 2003. U predmetima br. decembra 1995. 108. stav 2). 56/01. jula 2003. septembra 2005. stavila van snage odluku od 24. godine. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. 27/99. stvarima koje su predviĊene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma. marta 2002. a zahtjev podnositeljice prijave za povrat predmetnog stana odbacila zbog nenadleţnosti za odluĉivanje. godine. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. oktobra 2005. 98. koji je bio na snazi izmeĊu 4. godine i 1. podnositeljica prijave je zatraţila da Dom naredi tuţenoj strani. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. proslijedila tuţenoj strani. 1. glasi: (a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadleţnosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta. dostavila svoja pisana zapaţanja. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. godine prestaju da vaţe (ĉlan 2. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu. st. godine Komisiji dostavila traţene informacije. godine. jula 2003. koji su potpisale Republika Bosna i Hercegovina. podnosioci prijava su 30. nadleţni organi vlasti ne mogu dalje donositi odluke kojima se stanovi proglašavaju napuštenim (ĉlan 1. u daljem tekstu: Komisija). broj 532-1072-1/1 od 24. odreĊivao je sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. godine ostao u sluţbi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oruţanim snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine. V. ove Odluke) obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za preispitivanje CRPC-odluke od 2. decembra 2001. godine. septembra 2005. godine CRPC-u podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed. stav 1. septembra 2005. oktobra 1999. u periodu od 26. koja je kasnije promijenila naziv u Komisija za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba. aprila 1998. januara 2005. Bosni i Hercegovini. godine. […]. 38/98. 12/99. augusta 2005. godine od Komisije za imovinske zahtjeve traţila dostavu informacija u vezi sa zahtjevom podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. Federacije Bosne i Hercegovine. 102. do donošenja odluke po njenoj prijavi. godine dostavili odgovor na zapaţanja tuţene strane. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi oblik zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja izvan bivše SFRJ prije 14. aprila 1998. februara 1998. br. decembra 1995. aprila 1991. Osoba koja koristi stan po osnovu poništenog stanarskog prava ili odluke o privremenom korištenju smatraće se privremenim korisnikom (ĉlan 2. zabranu prodaje predmetnog stana i pokretne imovine koja se nalazi u njemu. u periodu od 5. Podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. ovog ĉlana. CH/02/9138 i CH/03/14375. godine. godine. kao privremenu mjeru. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. Postupak pred CRPC-om 95. maja 1992. oktobra 1999. Ustav Bosne i Hercegovine Ĉlan III/5. Komisija je. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 106. politiĉke nezavisnosti i meĊunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Raniji ĉlan 3a. jula 1999. sudski i drugi akti kojima je nosiocu stanarskog prava prestalo stanarsko pravo oglašavaju se ništavim (ĉlan 2. Ĉlan 3a. u relevantnom dijelu. ima pravo na povrat stana u skladu sa Aneksom 7 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. nosilac stanarskog prava ne smatra se izbjeglicom ako je 30. 101. nije bio penzionisan) i nije bio drţavljanin SR Bosne i Hercegovine prema evidenciji drţavljana. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. teritorijalnog integriteta. Federacija Bosne i Hercegovine je. kao privremenu mjeru. aprila 2003. 99. Korisnik predmetnog stana. godine. Izbjeglicom se ne smatra niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. Podnositeljica prijave je Sluţbi za stambene poslove podnijela zahtjev za izvršenje navedene CRPC odluke. Zakonom o prestanku primjene ukinut je raniji Zakon o napuštenim stanovima. septembra do 19. Komisija za imovinske zahtjeve je. juna i 5. prekinut će se do . jula 2005. augusta i 15. godine bio u aktivnoj sluţbi u SSNO – u JNA (tj. jula 2003. godine. U predmetu broj CH/03/14962. godine. septembra 2003. u skladu sa podjelom nadleţnosti meĊu institucijama Bosne i Hercegovine. ili koje su potrebne za oĉuvanje suvereniteta. akti kojima je dodijeljen stan na privremeno korištenje ostaju na snazi dok se ne ponište u skladu sa Zakonom o prestanku primjene (ĉlan 2. Federaciji Bosne i Hercegovine. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. ili ĉlan njegovog porodiĉnog domaćinstva. godine. Nakon izmjena od 28. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. aprila 1992. a kojima raspolaţe Federalno ministarstvo odbrane ĉiji je nosilac stanarskog prava nakon 19. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. dopisom od 20. ne smatra se izbjeglicom niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ipak. aprila 2003. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim. godine. 96. i 2. podnio je zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 24. Prema Zakonu o prestanku primjene. Federaciji Bosne i Hercegovine. na traţenje Komisije. 31/01. stav 3). 105. u daljem tekstu: Komisija). Sva stanarska prava ili ugovori o korištenju koji su zakljuĉeni od 1. ovog ĉlana. godine i 18. Nosilac stanarskog prava na stan iz stava 1. septembra 2003. septembra 2003. CRPC je odlukom. Zakona. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini – Aneks 7. Komisija je. proslijedila tuţenoj strani. i 2. septembra 2005. Ustava Bosne i Hercegovine. 6. 11/98. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. su proslijeĊena podnosiocima prijava. ili ako je stekao novo stanarsko pravo van teritorije Bosne i Hercegovine. godine (vidi taĉku 45. godine odluĉila da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. ovog ĉlana ne smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. koji je stupio na snagu 18. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. U skladu s ĉlanom VII Aneksa 7 uspostavljena je Nezavisna komisija za raseljene osobe i izbjeglice. stav 1). Komisija za imovinske zahtjeve je 20. potvrdila da je suprug podnositeljice prijave na dan 1. Aneks VII. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. aprila 1999. stupio je na snagu 4. Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. XII. Federacija Bosne i Hercegovine je u predmetu broj CH/02/9138 dostavila dodatne informacije 14. ovog zakona. stanovi koji su proglašeni napuštenim na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. glasi: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. 107. Podnositeljica prijave je 6. 15/02 i 29/03) (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). odreĊuje sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. u vezi sa stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija je. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. 104. juna do 3. godine odluĉio da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. 43/99. do 26. Dom je 1. 100. godine ostao u aktivnoj sluţbi u bilo kojim oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. do 7. septembra 2003. Ĉlan 3. godine. Aneks VII. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. u periodu od 10. aprila 2003. st. XIII. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke.L. zabranu raspolaganja predmetnim stanom. podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani. stav 2). u predmetu broj CH/03/14962. U predmetu broj CH/02/9138. Komisija do dana donošenja ove Odluke nije zaprimila pisana zapaţanja tuţene strane Bosne i Hercegovine. stav 3). 18/99. Pisana zapaţanja tuţene strane. maja do 14. i 2. 1. se bavi pitanjima izbjeglica i raseljenih osoba. godine. Federacije Bosne i Hercegovine. Ĉlan 14. koji je stupio na snagu 1. Prijave su podnesene i registrovane u periodu od 28. godine. Svi upravni. godine. godine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadleţnosti. 103. koji je bio na snazi izmeĊu 4. CRPC je odlukom. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 97. godine i potom je u više navrata dopunjavan i mijenjan. augusta 2005. broj R-532-1072-1/1-90-1470 od 2.

podnese odluku Komisije na izvršenje. stav 1. 110. koje nisu u suprotnosti sa odredbama vaţećih zakona u Bosni i Hercegovine (ĉlan 3. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. kao što je odluĉila u predmetu CH/02/12255. 112. Sporazum izmeĊu Bosne i Hercegovine. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu.10. Federacija Bosne i Hercegovine. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. takoĊer. 11/98. Ĉlan 2.] Ako je traţilac izvršenja podnio kod nadleţnog organa uprave zahtjev za povrat u posjed iste imovine ili stana. Ukoliko se ukaţe potreba produţenja mandata ĉlanovima Komisije. Zakona o prestanku primjene. 11/98. juna 2001. 29/98. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan. XV. br. Zakona o prometu nepokretnosti predviĊa da ugovor o prenosu nepokretnosti mora biti saĉinjen u pismenom obliku. ovog zakona je 31. Tuţena strana. Bosna i Hercegovina 116. ovog ĉlana. 21/92. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. Odluke Komisije donesene po zahtjevima za ponovno razmatranje će biti konaĉne i obavezujuće. .. u predmetu broj CH/02/9138. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma (ĉlan 3. br. u ukupnom iznosu od 25. stav 4. te ukoliko to lice. br. 6/04.1999. 111. Zahtjev za vraćanje u posjed stana smatra se podnesenim u roku ukoliko je podnesen u skladu sa odredbom ĉlana 5. Ĉlan 9. ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. 2005. CH/02/9138 i CH/03/14375. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. pa prema tome nema nikakvo pravo da vrati u posjed predmetni stan u skladu sa ĉlanom 3a. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. godine.. ovog ĉlana. ovog zakona nadleţni organ rješava zahtjeve prema hronološkom redu po kojem su primljeni od strane Komisije. Komisija će o svom radu podnositi izvještaj Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. 51/00. 32/04 i 32/05). Prema ovoj Odluci. na njih se neće moći uloţiti ţalba i imat će pravno dejstvo kod nadleţnih organa kao i prethodne odluke Komisije (ĉlan 3.1999. 43/99. odnosno ukoliko je podnesen u skladu sa Pravilnikom Komisije i to: . 4/89. Krajnji rok za rješavanje zahtjeva iz ĉlana 1. nije pokrenuo upravni spor protiv konaĉnog rješenja Ministarstva kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat predmetnog stana. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana. [. Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”. Nadalje. Tuţena strana Bosna i Hercegovina nije dostavlila svoje pisano izjašnjenje o prihvatljivosti i meritumu predmetnih prijava. CH/02/9138 i CH/03/14375 i ostvarenje vlasniĉko-pravnih ovlaštenja na osnovu pravovaljanih ugovora o otkupu predmetnih stanova. Ĉlan 7. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave nije podnio ţalbu na rješenje Uprave od 4. 43/99. godine Ĉlan 4. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. br. Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. u predmetu broj CH/03/14375. nadleţni organ uprave će spojiti postupke za izvršenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zakljuĉak o dozvoli izvršenja u skladu sa ovim ĉlanom. pored postojećeg zahtjeva. kad tuţitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za ĉinidbu iz istog odnosa ili kad tuţitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tuţbe. Podnosioci prijava se ţale da im je onemogućen povrat u posjed prijeratnih stanova. 17/93. Zahtjevi iz ĉlana 1. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. 18/99. Zahtjeve iz ĉlana 1. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. ovog ĉlanka neće se smatrati preinakom tuţbe. . XIV. . strane (Bosna i Hercegovina. br. navodi da je u postupku pred Upravom utvrĊeno da je podnosilac prijave ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine i nakon 14. ovog zakona Komisija prenosi opštinskoj. "Sluţbeni list Republike Bosne i Hercegovine” br. 18/94 i 33/94). Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na svojoj sjednici. donijelo Odluku o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. 38/78. ako je sud pred kojim parnica teĉe nadleţan za takav zahtjev. 12/99. Po prijemu zahtjeva za ponovno razmatranje Komisija moţe obavijestiti nadleţne organe uprave koji su odgovorni za izvršenje odluke Komisije o podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje. od 7. godine.do 04. a u predmetima br. ŢALBENI NAVODI 115. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave. godine za stanove iz alineje 2.. Prema ovom Sporazumu. Takva se tuţba moţe podići kad je to posebnim propisima predviĊeno. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije. stav 5. 109. i ĉlana 18 b.do 03. 42/98. Nakon 31. 38/98. Naime. naknadno.09. odrţanoj 13. 22/04 i 28/05) (u daljnjem tekstu: Zakon prenosu nadleţnosti CRPC) Ĉlan 1. Zakon o parniĉnom postupku (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. Federacija Bosne i Hercegovine 117. godine. 3/99 i 53/03) Ĉlan 54. 27/02 i 24/03) (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju) reguliše izvršenje odluka CRPC-a. 114. a u predmetu broj CH/03/14375. U pogledu ĉinjenica. b.12. 27/99.. br. Ĉlan 11. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i ĉlana 83 a. 13/94. Ovim zakonom reguliše se prenos i rješavanje zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo i zahtjeva za vraćanje u posjed nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljem tekstu: Komisija). mandat ĉlanova Komisije traje godinu dana od dana imenovanja. 56/01. Odluka o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. Nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Komisije [. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. 3/93. 43/99 i 56/01) odnosno Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana ("Sluţbene novine Federacije BiH". ako zakonom kantona nije drugaĉije odreĊeno (u daljem tekstu: nadleţni organ). te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. odnosno gradskoj sluţbi za upravu nadleţnoj za stambene poslove odnosno imovinsko-pravne poslove. Vijeću ministara i entitetskim vladama (taĉka V).1999. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijet će posebnu odluku o produţenju mandata (taĉka IV). decembra 1995. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće.do 02. Ĉlan 3. Stavom 4. stav 2. izmeĊu ostalog. stav 4). stav 2). decembra 2003. Po pitanju prihvatljivosti tuţena strana u svojim zapaţanjima predlaţe da prijave budu proglašene neprihvatljivim. istiĉe da kupoprodajni ugovori ne sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. U tom smislu. Po prijemu zahtjeva iz ĉlana 1.1999. predviĊa da je pismeni ugovor o prenosu nepokretnosti koji je u potpunosti ili znaĉajnom dijelu izvršen valjan ĉak i ako potpisi ugovornih strana nisu ovjereni kod nadleţnog suda. Ivan Antonov protiv Federacije Bosne i Hercegovine.07. ovog zakona rješavaju se uporedo sa zahtjevima podnesenim nadleţnom organu u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Sluţbene novine Federacije BiH". 118. tuţena strana. a potpisi ugovaraĉa ovjereni u nadleţnom sudu. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. ODGOVOR TUŢENIH STRANA a. Zakon o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine".].200 eura. oktobra 2004. 12.13 donošenja konaĉne odluke Komisije. se. Zakona o o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i to: . 113. u predmetima br. Zakon o prometu nepokretnosti (“Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine”. istaknuti i tuţbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji. Tuţitelj moţe u tuţbi traţiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa. niti je tuţbom pokrenuo upravni spor pred nadleţnim sudom. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) su saglasne da će po zahtjevima za ponovno razmatranje odluke Komisije rješavati u skladu sa odredbama pravilnika CRPC-a.do 04. tuţena strana predlaţe Komisiji da u predmetu podnosioca prijave donese odluku o neprihvatljivosti. 29/90 i 22/91. godine. 37/01 i 56/01 ). podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. godine za stanove iz ĉlana 2. stav 6). Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima. tuţitelj moţe.

nadleţna da odluĉuje o ovim prijavama. decembra 2003.T. 132. treba istaći da je 31. nadalje. “odgovornost za finansiranje i rad Komisije [. Dom nalazi da se tuţena Strana prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za postupke kojima je CRPC donio svoje odluke. s obzirom da je tuţena strana svima omogućila povrat stanova.. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije povrijeĊeno. prenosom nadleţnosti na domaće organe. 3022524-1/1 i 501-737-1/1. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene. 130. ukoliko ona ne riješi ovo pitanje na drugi naĉin. ţalbeni navod je nespojiv ratione personae sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njima nije odluĉio do 31. U pogledu zahtjeva za kompenzaciju u predmetima br. Prema tome. stipulisao je Bosnu i Hercegovinu kao odgovornu za rad Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (ĉlan 1. CH/01/7728. Tihomir Aleksić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. od 31. pokrenuli postupke pred CRPC-om za vraćanje predmetnih stanova u posjed. Zakona o prestanku primjene (u konaĉnoj verziji). u smislu ĉlana 1/2. Komisija je. Aneks 7 je otvorio mogućnost da se ovo pitanje reguliše onako kako Drţava smatra shodnim i riješio je pitanje odgovornosti (Bosna i Hercegovina). ili koja je oĉigledno neosnovana. s jedne strane. godine. decembra 1995. MeĊutim. septembra 2003. MeĊutim. U vezi s tim. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. marta 2005. pa se i ne moţe smatrati odgovornom za taj postupak. jer su odluke donesene u razumnom roku. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da domaći organi nisu prekršili navedni ĉlan. CH/02/9138 i CH/03/14375. MeĊutim. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. ne moţe smatrati odgovornom za odluke CRPC-a (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. CH/00/5481.14 jula 2004. ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. tuţena strana je dostavila naredbu naĉelnika generalštaba Vojske Jugoslavije. U sluĉaju ovog drugog. godine CRPC prestala sa radom. s druge strane. CRPC 2. aprila 1992. godine. a nerješavanjem svih podnijetih zahtjeva za preispitivanje već donesenih odluka CRPC-a. septembrom 1995. tuţena strana je u zapaţanjima navela da nema uticaj na odluĉivanje CRPCa. od 6. Prema tome. CRPC je osnovana na osnovu Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 7). Komisija zakljuĉuje da ni Aneks 7. vidljivo da je podnosilac riješio svoje stambeno pitanje zakupom trosobnog stana u Beogradu. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe". je postala odgovorna ratione termporis i ratione personae za postupanje po ovim zahtjevima nakon 27. Evropske konvencije. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. V. decembar 2005. na Komisiju za imovinske zahtjeve. Dom nalazi da su se Strane potpisnice Aneksa 7. moţe se reći da su odluke CRPC-a imale veći autoritet. u dijelu koji je relevantan za predmete podnosilaca prijava. st. 120. godine. godine. u skladu sa ĉlanom 2. Bosna i Hercegovina. 1. kao neosnovane. Da ne bi došlo do pravne praznine ukidanjem CRPCsistema. Komisija podsjeća da su prijave podnesene Domu u skladu sa Sporazumom. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. marta 2003. 127. prenos nadleţnosti uslijedio je na osnovu taĉke a) ĉlana III/5. godine. u konkretnom sluĉaju. godine i ĉlanom 3. broj 2-200 od 9. sloţile da će CRPC samostalno donijeti svoja pravila i da neće postojati preispitivanje odluka CRPC-a od strane organa Federacije Bosne i Hercegovine. Oba sistema su egzistirala paralelno i na dispoziciji svake stranke leţala je odluka da li će pokrenuti jedan ili drugi postupak radi povrata imovine ili. s jedne strane. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. oktobra 1995. maja 2004. niti drugi pravni akti. u sluĉaju obostranog pokretanja postupaka. stava 5. 128. navodi da pravo podnosilaca prijava iz ĉlana 1. Tumaĉeći ove odredbe. godine. Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica duţna je poštovati Aneks 7. Tuţena strana. Sporazuma.1. meĊu njima i Federacija Bosne i Hercegovine. u konkretnom sluĉaju Federacija Bosne i Hercegovine. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima. navedeni Sporazum. godine.] prenijeti na Vladu Bosne i Hercegovine osim ako se strane ne dogovore drugaĉije. godine). te ih zbog toga smatra u cijelosti neosnovanim. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Bosne i Hercegovine 122. Sporazum je 13. “Sporazumom izmeĊu Bosne i Hercegovine. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijava sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. tuţena strana predlaţe da prijave budu odbijene i u meritumu. godine. U vezi sa ĉlanom 8. maja 2004. Na osnovu ĉlana 6. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: . a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije. prvi dio reĉenice – prenos nadleţnosti uz saglasnost entiteta i Drţave. izuzev u pogledu sastava Komisije. (c) Komisija će takoĊer odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. Komisija podsjeća da je Dom u nekoliko navrata naveo da se tuţena strana. nadleţnost za rješavanje zahtjeva za preispitivanje “prvostepenih“ odluka CRPC-a prenesena je. pozivajući se na ĉlan III/5. broj 8-03-37-140/04 od 3. godine.. 125. 124.. TakoĊe. U pogledu merituma prijava. razlika izmeĊu odluka CRPC-a i domaćih organa je u ĉinjenici nemogućnosti njenog preispitivanja od strane Komisije. nadalje. od Pravila procedure Doma. TakoĊer. U vezi sa ĉlanom 6. maja 2005. tuţena strana istiĉe da podnosioci prijava nisu niĉim potkrijepili svoje zahtjeve. godine. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini” riješeno je ovo pitanje. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. podsjeća. godine. A. godine). Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. tuţena Strana se prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za propust da obezbjedi preispitivanje odluka CRPC-a od strane nezavisnog i nepristrasnog suda. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma. Prihvatljivost 121. u predmetu broj CH/02/9138 istiĉe da je iz pisma Ministarstva odbrane Republike Srpske. u potpunosti opravdano. postavlja se pitanje ko je preuzeo nadleţnost za rješavanje predmeta koje bivši CRPC nije riješio: Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da nije prekršila pravo podnosilaca prijava na poštivanje doma. ne nameću Drţavi daljnju obavezu u pogledu donošenja odreĊenih zakona ili sliĉnih pravnih akata. unaprijeĊen sa danom 13. a podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred upravnim organima. Komisija. MeĊutim. jer je takvo preispitivanje iskljuĉeno Aneksom 7. . konaĉne i obavezujuće. godine u ĉin potpukovnika tehniĉke sluţbe KoV ("Sluţbeni vojni list". kojim su dostavljeni podaci o rješavanju stambenih pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. Aneksom 7 je propisano da će CRPC odluĉivati o svakom potraţivanju nepokretne imovine u Bosni i Hercegovini. jer su. Sporazum je potpisan 27. Komisija zapaţa da su podnosioci prijava. CH/02/9138 i CH/03/14375. Komisija primjećuje da je Aneks 7 potpisan od strane sve tri strane – entiteta i Bosne i Hercegovine (ĉlan XVIII Aneksa 7). bez prava domaćih upravnih organa ili sudova da ih preispituju ili ponište. Izuzetak su ĉinili sluĉajevi u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je CRPC traţila obustavu. Sluţba . Sistem povrata imovine po Aneksu 7 predstavlja drugi mogući naĉin povrata imovine. navedenog Zakona. Naime. i 2). S druge strane. pored mogućnosti podnošenja zahtjeva domaćim organima. što ne iskljuĉuje primjenu zakona na niţem administrativnom nivou. decembar 2004. godine izmijenjen tako što je rok za rješavanje zahtjeva pomjeren za 31. štaviše. “ Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti . 119. da je u predmetima br. 126. a na osnovu Sporazuma izmeĊu Bosne i Hercegovine.J. br. kada je i stupio na snagu. Komisija. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. 131. MIŠLJENJE KOMISIJE C. oba u isto vrijeme. U tom pogledu. broj 19/95). kojom je suprug podnositeljice prijave. decembra 2003. koji su u skladu sa ovim Aneksom (prije svega. decembra 2003. juna 2005. Dom je to objasnio na sljedeći naĉin: I na kraju. Prema tome. te je stoga tuţena strana predloţila Komisiji da primjenom ĉlana VIII(3)(b) Sporazuma donese odluku o brisanju predmetne prijave. godine krajnji rok za rješavanje ovih zahtjeva. Sporazuma iz septembra 2003. Davanje prednosti jednom sistemu ralizacije zahtjeva za povrat imovine i izbjegavanje paralelnih postupaka je. misli se na Zakon o prestanku primjene i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo). upućenog FMO-u. ĉlan XVI Aneksa 7 je predvidio da će se nakon 31. Drţava je duţna finansirati rad Komisije. ne pripada pravo na povrat stana jer su ostali u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 14. Ustava Bosne i Hercegovine. U odnosu na predmet broj CH/03/14962. A. a s druge strane. Iako nije taĉno navedeno. Stoga. godine donijela odluke.. takoĊer. 129. stava 3. Ustava Bosne i Hercegovine. Što se tiĉe same pravne osnove za odluĉivanje “drţavnog“ organa povodom zahtjeva za povrat imovine. Sporazumom je utvrĊeno da je 31. XVI. koje regulišu odnos izmeĊu “domaćeg“ i meĊunarodnog mehanizma povrata imovine. Komisija će nastaviti da radi kako je gore navedeno“. Tuţena strana. morali su se prekinuti do donošenja konaĉne CRPC odluke. kada ta imovina nije dobrovoljno prodata ili na drugi naĉin prenesena od 1.. 123.. Sporazuma iz 2005. Isti stav zauzela je i Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti. Pri tome. a u skladu sa ĉlanom 14. nakon što su pokrenuli postupke pred domaćim organima uprave. s taĉke gledišta principa pravne sigurnosti. jer je utvrdila da im. Na osnovu ĉlana 3. ali pod uvjetima koji su predviĊeni ĉlanom 3a. jer prenos nadleţnosti sa meĊunarodnog tijela na domaće odnosio se samo na prenos u institucionalnom smislu. aprila 1992. Evropske konvencije. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti CRPC-a.

kojim je zahtjev podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana odbila kao neosnovan. Nakon toga. godine. koji je u svim aspektima. (b) što je stvar već riješena. U protivnom. Pajagić. CRPC je odlukom. Federacija Bosne i Hercegovine je uloţila prigovor na prihvatljivost prijava na osnovu toga što podnosioci prijava nisu iscrpili domaće pravne lijekove. aprila 2003. Zakona o parniĉnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ili ĉlan 42. te da im pripada pravo na povrat istih. juna 2001. od 7. 143. tvrdi da podnosilac prijave nije iscrpio domaće pravne lijekove koji su mu dostupni u vezi s uknjiţbom prava vlasništva na stanu. Podnosioci prijava nisu dokazali da ovi pravni lijekovi nisu djelotvorni. po ţalbi podnosioca prijave podnesenoj na presudu Općinskog suda. taĉka 6). taĉka 6. i dalje. broj R532-1072-1/1-90-1470 od 2. posjeduje kupoprodajni ugovor koji je pravovaljan. V. novembra 1997. Nadalje. imaju priliku da u ovom postupku. ili koja je oĉigledno neosnovana. stav 1. Zakona o parniĉnom postupku (ĉlan 172. sa uputom na daljnju jurisprudenciju bivše Evropske komisije za ljudska prava. broj P-2466/05 – "A" od 29. jula 2005.2. od 5. septembra 2004. podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. taĉka 20). godine. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. Komisija podsjeća da u predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Komisija smatra da teret pokretanja postupka radi utvrĊivanja valjanosti ugovora treba pasti na stranu koja ga ţeli osporiti. Odluke o prihvatljivosti i meritumu januar – juni 2000. Prema tome. ove Odluke). podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu na presudu Kantonalnog suda. CH/98/1160. broj 532-1072-1/1. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. zbog toga. januara 2005. Dakle. u navedenim predmetima. A. septembra 2003. Komisija zapaţa da je u navedenom predmetu u toku postupak pred Kantonalnim sudom. od 29. godine obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. taĉka 19. stav 1. 139. ugovor ukljuĉuje otkupnu cijenu i uslove plaćanja. Prema sudskoj praksi organa Evropske konvencije. taĉka 1. 144. Potpisale su ga sve strane. kako se zahtijeva ĉlanom VIII(2)(a) Sporazuma. kao i praksi Doma. osim ukoliko se isti nije pokazao uspješnim i nije rezultirao ponavljanjem postupka. pravovaljan ugovor. – decembar 1997.Č. CH/98/1366. U predmetu broj CH/03/14375. Komisija zapaţa da je prijava broj CH/02/9138 u ovom dijelu preuranjena. CH/02/9138 i CH/03/14375 141. Uprava je donijela rješenje. U pogledu zahtjeva za ponovno razmatranje. od 23.15 je 22. septembra 2003. maja 2003. Nije dovoljno da odreĊeni pravni lijekovi formalno postoje. MeĊutim. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. godine. odluĉujući po zahtjevu trenutnog korisnika predmetnog stana. od 16. takoĊe. godine). Blentić protiv Republike Srpske. godine). od 29. a podnosilac prijave je dostavio dokaz da je isplatio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene. podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje navedene odluke. na primjer. inter alia. Dom je ustanovio da postojanje pravnih lijekova mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji nego i u praksi. MeĊutim. pa prema tome nije ni došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. Bosne i Hercegovine. godine. godine. CH/98/1264.a. kojim je odbijena njegova ţalba. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za povrat stanova u posjed u postupcima pred domaćim organima 137. Komisija potvrĊuje da Zakon o parniĉnom postupku predviĊa pravni lijek kojim se utvrĊuje postojanje ili nepostojanje nekog prava. godine (vidi. Komisija smatra da podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred domaćim organima. podnosilac prijave pokrenuo postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora (vidi taĉku 22. Podnosioci prijava se ţale da nisu u mogućnosti da vrate u posjed svoje prijeratne stanove. postupci izvršenja su obustavljeni. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. CRPC 2. godine). stavila van snage odluku od 24. prema bivšem Zakonu o parniĉnom postupku) djelotvoran domaći pravni lijek koji se mora iscrpiti u sluĉaju kada podnosilac prijave nema u posjedu kupoprodajni ugovor. zahtjevi za ponavljanje postupka ne mogu se smatrati djelotvornim pravnim lijekom.b. AP 343/04. od 9. odluĉujući meritorno po zahtjevu podnositeljice prijave. Prihvatljivost prijava br. S obzirom na navedeno Komisija zakljuĉuje da su prijave oĉigledno neosnovane u dijelu u kojem su podnesene protiv Bosne i Hercegovine. s obzirom na pomenuto produţenje roka. jula 2004. Dakle. Prema tome. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. Blagojević protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.2. odnosno Komisiji za imovinske zahtjeve. u predmetu broj CH/03/14375. a ne na nosioca ugovora. A. MeĊutim. Odluku o prihvatljivosti. jula 2004. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. na primjer. aprila 2003. CRPC je 24. 133. taĉka 6. kojom je odbijena njena tuţba. broj 25/01. nego se mora utvrditi da je vlasnik na osnovu koraka koje je preduzeo u otkupu stana tokom 1991. Komisija zapaţa da podnosilac prijave posjeduje kupoprodajni ugovor. i 23. 142. aprila 1992. S obzirom da podnosilac prijave. jula 2004. da li je prijava u biti ista kao i stvar koju su Dom/Komisija već ispitali. Komisija će.2. Federacija Bosne i Hercegovine. . kojom je potvrdila da je suprug podnositeljice prijave bio savjestan posjednik predmetnog stana na dan 1. godine. A. 140. u ovom dijelu. godine donijela odluke. Sluţba je 22. kao i liĉne okolnosti podnosilaca prijava (ibid). Komisija zapaţa da u predmetnim sluĉajevima nema odluka o ponavljanju postupka. broj 27/0223-1418/00 od 15. Prema tome. godine.P protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. na primjer. jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. Zakona o parniĉnom postupku nije domaći pravni lijek koji podnosilac prijave mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. Komisija zakljuĉuje da pokretanje sudskog spora prema ĉlanu 54. taĉka 59. Prema tome. broj U 94/04 od 24. CH/96/17. ovakav pravni lijek ima veliku sliĉnost sa zahtjevima za ponavljanje postupka (vidi. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. Komisija zakljuĉuje da je prijava podnositeljice prijave. koju preuzima Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. juna 2001. br. Komisija podsjeća da je ranije Dom utvrdio da je ĉlan 54. septembra 2003. i 1992. CH/98/1177. CH/02/9138 i CH/03/14375 u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijava o neizvršenju CRPC odluka 146. AP 193/04. godine. U predmetu broj CH/03/14962. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. od 22. takoĊer. preuranjena zbog toga što je. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Federacije Bosne i Hercegovine 135. Odluke o prihvatljivosti i meritumu mart 1996. otklone eventualnu povredu njenih prava. decembar 2005. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava". MeĊutim. septembra 2003. još u toku postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve. broj 23/6-372-P4996/98 od 4. januara 2004. Komisija. septembra 2004. septembra 2003. Komisija istiĉe da ovaj pravni lijek ne omogućava njegovom podnosiocu. koji utvrdi Komisija . septembra 2005. obzirom da je zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke prihvaćen. na primjer. juna 2000. nego je potrebno realno sagledati opći pravni i politiĉki kontekst u kome se koriste ti pravni lijekovi. septembra 2003. Komisija podsjeća da je. odnosno 8. organi tuţene strane. sadrţi peĉat nadleţne poreske sluţbe. Prema tome.c. godine. Ugovor. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. ako one postoje (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. Komisija podsjeća da je Zakon o prenosu nadleţnosti CRPC-a izmijenjen tako što je krajnji rok za rješavanje po zahtjevima podnesenim CRPC-u. niti se Komisiji tako ĉini. pomjeren na 31.2. ĉlan 235. A. godine. Ovakav stav zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine (vidi odluke AP 532/04. u predmetu broj CH703/14962. Komisija je nastavila sa istim pristupom ovom pravnom lijeku (vidi. godine. godine. U 22/00. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine). godine donijela odluku. 136. marta 2000. godine. 145. U predmetu broj CH/03/14375. godine. MeĊutim. ili autentiĉnost nekog dokumenta. CH/99/1921. pravni lijekovi će se smatrati nedostupnim i nedjelotvornim (vidi. aprila 1992. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1. jer nije pokrenuo sudski postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". odluĉuje da ovaj dio prijava proglasi neprihvatljivim. godine. odnosno 8. Odluku o prihvatljivosti. godine). Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova se mora fleksibilno primjenjivati i podnosiocima prijava se moraju uzeti u obzir posebne okolnosti. Nadalje. Komisija podsjeća da je u predmetu broj CH/02/9138. preispitivanje pravne i ĉinjeniĉne ispravnosti donesene odluke. 138. u ovom sluĉaju je došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za priznavanje prava vlasništva u predmetima br. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe. Kuruzović i M. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. bez da dostavi “nove dokaze ili navode o novim dokazima koje CRPC nije razmatrala“. koji uopće nema razloga da sumnja u pravovaljanost ugovora koji posjeduje. 134. U takvim predmetima Komisija smatra razumnim da oĉekuje da podnosioci prijave moraju podnijeti teret pokretanja sudskog spora radi utvrĊivanja postojanja ugovornog odnosa ili bilo kog ugovornog prava. godine. godine.

koji je naveo da u sluĉaju neizvršenja bilo kojeg pravosnaţno utvrĊenog graĊanskog prava. U tom smislu. odnosno zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova. podsjeća da je. Pravo na pristup sudu iz ĉlana 6. donijela zakljuĉke kojima su postupci izvršenja obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjeve za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. u navedenim predmetima. utvrĊeno je pravo na imovinu podnosilaca prijava. sigurno. nakon što je njegova ţalba odbijena. nadalje. podnosilac prijave je pokrenuo postupak za povrat stana prije cca. u skladu sa svojom ranijom praksom. Komisija. broj 32. Dakle. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. Naime. jula 2004. Prema tome prijava je ratione personae prihvatljiva protiv Federacije Bosne i Hercegovine. kao njihovo graĊansko pravo. Evropske konvencije (op. Komisija istiĉe da je odlukama CRPC utvrĊeno imovinsko pravo podnosilaca prijava. Komisija će najprije ispitati navode u pogledu povrede ĉlana 6. st. novembra 2004. Obaveza obezbjeĊivanja efikasnog prava na pristup nadleţnim organima spada u kategoriju duţnosti. septembra 2003. godine. još uvijek u toku. 147. Sluţba je 3. u Sarajevu. koji je. jula 2004. odnosno 8. 149. koju donese bilo koji sud. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed oštećenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. aprila 1992. S obzirom da se predmetni stan nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.1. CH/99/1972. Naime. stava 1. 156. naglašava. s jedne strane. U 3/99. od 9. tj. Komisija proglašava prijave br. podsjeća i na niz odluka Doma. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. iako se u konkretnim sluĉajevima radi o izvršnom postupku. Prema tome. Komisija istiĉe da ĉinjenica da postupak nije okonĉan. 6. ako se pravosnaţno utvrdi graĊansko pravo. Komisija proglašava prijavu broj CH/03/14962 neprihvatljivom. Serija A. stav 25). kao njihovo graĊansko pravo. Sluţba je 22. broj 21/00). Prihvatljivost prijava br. To bi bio pretjeran teret za podnosioca prijave. a nadleţni organ neće da ga izvrši. 163. Komisija zakljuĉuje da se pravo na praviĉan postupak moţe garantovati samo pri utvrĊivanju neĉijih graĊanskih prava. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. zbog preuranjenosti. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. 162. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. br. Serija A. tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. godine. široke proceduralne garancije i zahtjev za hitni i javni postupak (neobjavljena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. cit. a ne o postupku u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. izvršenje CRPC odluke je u nadleţnosti organa tuţene strane Federacije Bosne i Hercegovine. decembra 2003. Ipak. prema stanju spisa. i 8. godine. nadalje. od 17. pravo na praviĉan postupak u postupku utvrĊivanja graĊanskog prava bi postalo bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. u ukupnom iznosu od 25. prema ĉlanu I Sporazuma. maja 1974. jer podnosioci prijava nisu utuţili ovu štetu u redovnom parniĉnom postupku. 159. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. CRPC 2. U protivnom. godine. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". Evropske konvencije primjenjuju i u sluĉaju neizvršenja konaĉne i obavezujuće odluke. u dijelu u kojem su podnesne protiv Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije 157. M. taĉka 35) Dom je našao . najprije. u predmetu broj CH/03/14375. da predmetni sluĉaj povlaĉi pitanje "odluĉivanja o graĊanskim pravima i obavezama". Nadalje. u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. odnosno neizvršenja navedenih odluka. Pravo pristupa sudu ne znaĉi samo formalni pristup sudu. već izvršni postupak. jer se ova tuţena strana ne moţe smatrati odgovornom. što nije izvršni postupak. svako ima pravo na praviĉno suĊenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim. mora biti posmatrano kao integralni dio "suĊenja“ u smislu ĉlana 6. Komisija zakljuĉuje da je ratione materiae nadleţna da razmatra ove navode podnosilaca prijava. primjećuje da predmet ovih prijava nije parniĉni postupak. Komisija zapaţa da je CRPC-odlukama utvrĊeno da podnosiocima prijava pripada pravo na povrat predmetnih stanova. Komisija. pozitivne obaveze drţave (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. MeĊutim. B. što je potvrĊeno dugogodišnjom praksom sudskih organa u Bosni i Hercegovini.1. Prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kriviĉne optuţbe protiv njega. godine. Evropske konvencije. To će biti sluĉaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku ili ako neopravdanost neizvršenja povlaĉi ponovnu povredu tog graĊanskog prava. zbog preuranjenosti. od 3. Da bi se odreĊena prijava razmatrala u okviru ĉlana 6. prije svega. godine. U pogledu zahtjeva za naknadu materijalne štete. Evropske konvencije. zbog preuranjenosti. A. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. u principu. cit. godine. vodilo bi. u odluci CH/96/17. u dijelu u kojem se odnose na postupak za povrat stanova pred domaćim organima. CH/03/14010. Komisija istiĉe da je Zakonom o izvršenju predviĊeno da CRPC odluke izvršavaju upravni organi nadleţni za stambene poslove u općini u kojoj se nalazi stan na kojem postoji stanarsko pravo. Komisija zakljuĉuje da su prijave br. jula 2003. Zakljuĉak u pogledu prihvatiljivosti 152. Evropske konvencije i ĉlana 1. godine donijela odluke.2. 161. godine. meĊutim zapaţa da se u konkretnim sluĉajevima radi o postupku izvršenja. to pravo ima karakter iluzornog prava (op. preko 25 mjeseci nisu izvršene i da ovo neizvršavanje mora biti meritorno ispitano. glasi: 3. 7 godina. Prema ĉlanu XI Sporazuma. da je pravo pristupa sudu elemenat inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. protiv Republike Srpske. taĉ. to graĊansko pravo ne moţe zaţivjeti. ako u naknadnom. Komisija. kao oĉigledno neosnovane. 34-36). Na taj naĉin. odnosno. ne odreĊuju graĊanska prava i slobode utvrĊene Evropskom konvencijom (vidi Odluku o prihvatljivosti Komisije za ljudska prava. a u predmetu broj CH/02/9138 i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za priznavanje prava vlasništva. Komisija se zadovoljava navodima podnosilaca prijave da ove odluke. Airey protiv Irske. odnosno 8. u dijelu u kojem je podnesna protiv Bosne i Hercegovine. 158. D. Komisija smatra da bi bilo iluzorno oĉekivati da podnosilac prijave i u ovom postupku iscrpi sve pravne lijekove. MeĊutim. djelotvoran postupak prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza bi bio iluzoran. Da bi nadleţni organ bio efikasan. A. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. 302-2524-1/1 i 501737-1/1. Mahmutbegović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija zakljuĉuje da predmetne prijave moraju biti ispitane u pogledu ĉl. Kao što je već naglašeno. 7. Ĉlan 6. U 107/03. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC-odluka. godine. kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Blentić protiv Republike Srpske (op.T. Neizvršenje ove konaĉne i obavezujuće odluke postavlja ozbiljna pitanja u pogledu ĉlana 6. kao da se tiĉe iskljuĉivo voĊenja postupka. ne sprjeĉava Komisiju da u konkretnom sluĉaju razmatra navodnu povredu prava podnosioca prijave (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neprihvatljivi zbog preuranjenosti. Evropske konvencije. koju donese bilo koji sud (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su drţave ugovornice preuzele kada su ratifikovale Evropsku konvenciju. Komisija proglašava prijave br. taĉka 14). tj. i 21). od 19. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. broj 18. Nema sumnje. od 18. Meritum (u odnosu na prijave br. takoĊer. zapaţa da je podnosilac prijave u predmetu broj CH/02/9138 podnio ţalbu na zakljuĉak Sluţbe o obustavi izvršenja. AP-288/03. stav 1. MeĊutim.200 eura. te je. taĉka 27). cit. 151. januara 2005. oktobra 1979. nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju po zakonima Entiteta. stava 1. CH/02/9138 i CH703/14375) 155. Nadalje.16 godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. istiĉe da se procesne garancije iz ĉlana 6. Na primjer. septembra 2003. MeĊutim. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. Dobio je meritornu odluku u svoju korist. već efikasan pristup sudu. Komisija. godine. postupci izvršenja su obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. godine. 148. stavu 1. Evropske konvencije. izvršenje presude. septembra 2003. Komisija. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva). CH/02/9138 i CH/03/14375 u vezi sa zahtjevima za naknadu materijalne štete 150. Prema tome. tumaĉiti ĉlan 6. koje se tiĉu nepoštivanja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. Nadalje.d. od 7. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. Evropske konvencije podrazumijeva. septembra 2003. Komisija naglašava da izvršni postupak. pravo pristupa sudu traje sve dok se ne realizira utvrĊeno graĊansko pravo. zakonom ustanovljenim sudom. Komisija podrţava i stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim problemom. uprkos ĉinjenici da su konaĉne i obavezujuće. 160. Prema tome. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 154. Komisija proglašava prijave neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. negira se pravo na pristup sudu. 153. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. graĊanskom postupku. Ĉlan 6. u dijelu u kojem se odnose na neizvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. Stoga. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. CH/02/9138 i CH/03/14375 prihvatljive. da nije u njenoj nadleţnosti da meritorno razmatra odluke CRPC. Komisija. ta prava su utvrĊena u prethodnom. Evropske konvencije. on mora obavljati svoju funkciju na zakonit i djelotvoran naĉin. marta 2000. potrebno je. u relevantnom dijelu. izvršnom postupku. Naime. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. te da im pripada pravo na povrat istih. taĉka 27).

Ova odredba glasi: Federalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuĉive nadleţnosti Federacije. Uzimajući ovo u obzir. CH/02/9138 i CH/03/14375. prije svega. 8/95 i 19/03). Zakljuĉak o meritumu 172. jasno je da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine umiješala. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. 166. budući da se na taj naĉin "sudska funkcija podĉinjava izvršnoj vlasti" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. u sluĉaju da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje. na osnovu zakonskih ovlasti. Evropske konvencije. Komisija ne moţe prihvatiti Odluku Vlade Federacije Bosne i Herceovine. više od dvije godine. principijelno. te.17 povredu prava na praviĉno suĊenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke“. 169. u predmetima br. naveo da "pravo na pristup sudu" iz ĉlana 6. na nezakonit naĉin u smislu ĉlana 6. ĉlanom 2. 168. jer je to povreda principa podjele vlasti u drţavi na sudsku. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgraĊena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnaţnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na praviĉno suĊenje. S druge strane. “slobodno polje procjene“. 173. istog Zakona odreĊeno je da. S druge strane. ovi organi funkcionišu na osnovu principa meĊusobne “kontrole i balansa“ (eng. Komisija napominje da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine mora da sprovodi zakone i odluĉuje unutar ovlasti koje joj je dao zakonodavac. u predmetu B. broj 288. a. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. Evropske konvencije. 175. Komisija. taĉka 16). U svjetlu svog gornjeg zakljuĉka u vezi sa meritornom odlukom u vezi ĉlana 6. jer se ovom Odlukom grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. Beaumartin protiv Francuske. godine. juna 2003. 176. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banja Luke da izvrši konaĉnu i obavezujuću odluku. zbog toga. 1/94. a izvršna i upravna vlast su samo sredstvo za instrumentalizaciju zakona. Iz ove odredbe jasno proizilazi da Vlada nema pravo da “zakonodavno“ reguliše pitanje izvršenja CRPC-odluka. a ĉini i sastavni dio pojma "nezavisan sud" (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava. oktobra 2005. Ustava Bosne i Hercegovine i sa pravom na praviĉno suĊenje iz ĉlana II/3. Vlada nema pravo da nameće zakone umjesto zakonodavne vlasti. prije svega. kao i u upravnim stvarima iz nadleţnosti kantonaţupanije koje su zakonom kantona-ţupanije prenesene na federalne organe uprave. kada Vlada donosi odreĊene odluke. uţiva odreĊeni prostor. ove Odluke). Komisija napominje da je miješanje u pravo na pristup sudu. Komisija ne smatra potrebnim da ispita prijave u vezi sa ĉlanom 8. Komisija. izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave“. stav 1. u svojoj odluci AP-703/04 (od 23. Komisija smatra da Vlada. broj 288. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. Serija A. Zakona o upravnom postupku tog Entiteta (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. godine) Ombudsman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. zaštita od elementarnih nepogoda. Evropske konvencije. te da se "sud" u smislu ĉlana 6. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96. ovom Odlukom je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC-a. Komisija zakljuĉuje da se ova Odluka direktno miješa u “pravo na pristup sudu“. Evropske konvencije. 171. tj. aprila 2004. te da naredi tuţenoj strani da u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke uvede podnosioce prijava u posjed predmetnih stanova. br. unutar kojeg ima pravo da odredi. do donošenja odluke drugostepenog organa – Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. br. Naime. stava 1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je. kao izvršni organ. Zakona o izvršenju predviĊeno je da CRPCodluke postaju konaĉne danom njihovog donošenja. kako trebaju da se regulišu odreĊeni odnosi ili odrede ciljni programi (planiranje razvoja grada. što ukljuĉuje i pojam “ustavno“. Nadalje. i zakonodavac ima ograniĉene ovlasti u smislu miješanja u sudsku vlast (suspendovanje izvršenja konaĉnih odluka). propisanog ĉlanom I/2. Vlada se pozvala na ĉlan 19. itd). Komisija zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijava na praviĉan postupak koje štiti ĉlan 6. od 23. Vlada se aribtrarno pozvala na svoju “diskrecionu moć“ da donosi lex specialis opći akt o izvršenju CRPC-odluka. i zajedniĉke nadleţnosti Federacije i kantona-ţupanije koje su federalnim zakonom stavljene u nadleţnost tih organa. Prema tome. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. od 19. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. godine) Ombusman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. a ĉlanom 11. 165. u javnom interesu. broj 23/04) u smislu njene kompatibilnosti sa pravima iz Sporazuma. aprila 1994.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. Prema tome. pozvala na ĉlan 19. u predmetu A. ne smatra "nezavisnim" ukoliko traţi i prihvata obavezujuća mišljenja izvršne vlasti. godine. stav 45). Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u pomenutoj odluci ukazao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava. stav 2. Evropske konvencije. PRAVNI LIJEKOVI 174. Ustav Bosne i Hercegovine. zbog svega navedenog. stav 45. stava 1. Na ovo ne utiĉe ni ĉinjenica da izvršna vlast. u donošenju predmetne odluke. osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne-ţupanijske organe uprave. stava 1. i Van de Hurk protiv Holandije. postupke. te da im isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na ovaj dosuĊeni iznos ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma . zakljuĉuje da je neizvršenjem konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak prema ĉlanu 6. TakoĊer. Ustava Bosne i Hercegovine. od 5. Zakona o prestanku primjene propisano da su CRPC-odluke konaĉne i obavezujuće. donosi zakone. u predmetima br. a u cilju ispunjavanja javnih interesa. stava 1. CH/02/9138 i CH/03/14375. marta 2005. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je. Bentehem protiv Holandije. već i na sekundarne odnose. br. u postupak izvršenja konaĉne i obavezujuće odluke CRPC-a. broj 296-B. razlika izmeĊu izvršne i sudske vlasti leţi upravo u ĉinjenici da sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ u vezi s neĉim što je bilo. u javnom interesu i proporcionalno individualnim interesima. jer bi to bilo u suprotnosti sa naĉelom vladavine prava iz ĉlana I/2. oktobra 1985. Na liniji ovog objašnjenja. check and balance). nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje CRPC odluke. Osim toga. od 24. B. Serija A. Nadalje. CH/02/9178 i CH/03/13628. Izvještaji od 13. ne moţe donositi zakone kojima će onemogućiti izvršenje pravosnaţnih sudskih odluka. koji reguliše samo pitanje forme akta. tzv. te je istakao da drţava. koja imaju konaĉnu i obavezuću odluku CRPCa. 167. ĉlana 6. Komisija napominje da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca ţalbe“. S druge strane. u svom organizatornom dijelu. godine. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet (B) 746/97. O. Komisija istiĉe da je ĉlanom 14. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1 od 2. XVII. štaviše. 164. na osnovu zakona. Evropske konvencije. zakonodavac. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". te ĉlanom 1. stava 1. Evropske konvencije. takoĊer. smatra shodnim da naredi izvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. a u vezi sa pravilom 58. godine). Tako. te novĉanu naknadu. podsjeća da je u nekim predmetima CRPC upozoravala nadleţne organe uprave da im ĉinjenica da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje odluke ne daje pravo da obustave postupak izvršenja te odluke (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava. pobliţe odreĊeno ovom odredbom. Ova odredba daje pravo organima uprave da donose upravne akte i odluĉuju u prvom stpenu u odreĊenim oblastim. prema kojoj je ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka upravo ono što predstavlja osnovnu karakteristiku "suda" u smislu ĉlana 6. moguće. godine. jer to mora da bude u skladu sa zakonom. marta 1999. U vezi za zakonitošću miješanja. donesene poslije 30. ali ono mora. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. dok izvršna i upravna vlast gleda u budućnost. Tu dolazimo do srţi principa vladavine prava. Komisija podsjeća i na praksu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Ombudsman za ljudska prava). godine. oblikuje i stvara nove pravne i ĉinjeniĉne odnose. Evropske konvencije u sebi sadrţi i princip da niko izvan sudske vlasti ne moţe mijenjati ili suspendovati od izvršenja obavezujuće sudske odluke na štetu pojedinca. stava 1. aprila 1999. septembra 2003. a on stipuliše obavezu izvršne vlasti da se ograniĉava “zakonom“ u smislu principa legaliteta. u sliĉnim predmetima. Zakone izvršava izvršna i upravna vlasti. nema pravo da se miješa u zakonodavstvo i sudstvo na naĉin na koji je ona uĉinila. na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. što je ona u predmetnom sluĉaju uradila. a uzimajući u obzir i zakljuĉak o djelotvornosti zahtjeva za ponovno razmatranje CRPC odluke (vidi taĉku 72.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade za nematerijalnu štetu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove Odluke. Serija A. broj 155/04 od 22. jer se licima. Milovan Smiljanić i Milan Maričić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. biti zakonito. odnosno gradske i opšinske sluţbe za upravu. izvršnu i zakonodavnu i principa vladavine prava. Nadalje. Evropske konvencije. Izvještaji od 24.3. D. sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ o tome šta je “pravno“. dodjeljuje nadleţnosti raznim organima i nosiocima vlasti. povrijedila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak u smislu ĉlana 6. Prema tome. onemogućava njihovo izvršenje. godine. Komisija nalaţe tuţenoj strani da. Tako. 2/98 i 48/99). stavu 1. Evropske konvencije zbog ĉinjenice da "vlasti nisu. Evropske konvencije. novembra 1994. stav 38). ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. Komisija. u principu. Ovi zakoni ne odnose se samo na primarne pravne odnose (materijalno-pravni odnosi). a to kontroliše sudska vlast. Evropske konvencije. TakoĊer. stav 2. 170.

5. 8. jednoglasno. 4. predstavlja kriviĉno djelo. 7. U sluĉaju nepostupanja. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. provoditi odluke Komisije. ZAKLJUĈAK 179. ove Odluke dostavi informaciju o preduzetim mjerama po pravnim lijekovima. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". u skladu sa ĉlanom 239. jednoglasno. XVIII. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 8. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. Konaĉno. jednoglasno. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvrši konaĉne i obavezujuće CRPC-odluke. jednoglasno. u dijelu koji se odnosi na zahtjeve za naknadu materijalne štete. podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuĊen u prethodnom zakljuĉku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa nareĊenog u ovoj Odluci. jednoglasno. 11. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. 10. broj 23/04). da nije potrebno ispitivati prijave br. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. stavu 1.18 pune isplate. Iz ovih razloga. jednoglasno. CH/02/9138 i CH/03/14375 prekršeno pravo podnosilaca prijava na praviĉno suĊenje prema ĉlanu 6. u predmetima br. u dijelu koji se odnosi na zahtjev za upis prava vlasništva. jednoglasno. da prijave br. 9. u dijelu koji se odnosi na postupke po zahtjevima za povrat stanova pred domaćim organima. 3. br. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. jer je navedena odluka protivna ĉlanu 6. da nije potrebno ispitivati prijave br. u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. kao oĉigledno neosnovane. duţni su. Evropske konvencije. 6. da prijavu broj CH/02/9138 proglasi neprihvatljivom protiv Federacije Bosne i Hercegovine. aprila 2004. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. 177. Komisija odluĉuje. da ostatak prijava br. broj 155/04 od 22. Komisija. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim. do 13. kako je to naznaĉeno u odluci. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 1. 12. 2. broj 23/04). a iz razloga što grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. 10. Pravila procedure Komisije. 13. 178. Komisija smatra neophodnim da Federacija Bosne i Hercegovine stavi van snage Odluku Vlade. U datim rokovima. jednoglasno. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da Komisiji u roku od mjesec dana od isteka rokova iz zakljuĉaka br. da je u predmetima br. jednoglasno. septembra 2003. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. 1. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. tuţena strana. jednoglasno. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. (potpisao) Nedim Ademović (potpisao) Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . kao preuranjenu. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da stavi van snage Odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi prihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. u smislu prava na pristup sudu. jednoglasno. aprila 2004. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Evropske konvencije. u predmetima br. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. CH/02/9138 i CH/03/14375. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. i 14. CH/02/9138 i CH/03/14375. da prijave br. stavu 1. na kraju. da prijavu broj CH/03/14962 proglasi neprihvatljivom. ĉime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila ĉlan I Sporazuma. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. jednoglasno. jednoglasno. godine. broj 155/04 od 22. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". najkasnije u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. da prijave proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. jednoglasno. tako što će podnosioce prijava vratiti u posjed predmetnih stanova. 302-2524-1/1 i 501737-1/1 od 2.

19 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. Mato TADIĆ. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. Pravila procedure Ustavnog suda. godine sa nosiocima stanarskih prava na predmetnim stanovima. 191. Konstatujući da je Komisija prestala postojati 31.. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. ureĊuje sistem stambenih odnosa na osnovu odgovarajuće stambene politike. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. takoĊe. U skladu s tim. Prijava CH/03/13106 je podnesena 11. UVOD 180. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 187. a Milovan Mijić je u konkretnom sluĉaju njihov punomoćnik. i januaru 2005. 182. godine proslijedila tuţenoj strani prijave podnosilaca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. Podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. 189. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005.. i 1992.]. godine. stav 1. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM/USTAVNIM SUDOM 188. godine. stava 1. marta 2003. stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. godine i registrovana je istog dana. kao prodavac. Ĉlan 22. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2007. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. kao prodavac. Zbog toga. Zakona o izmjenama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. br. kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima. Ugovor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe se poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. Ĉlanom 5. broj 38/78). zakljuĉilo oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. decembra 2003. XXI. a prijava CH/03/13402 je podnesena 24. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. navodne ţrtve su 27 drugih lica. decembra 2003. Predmet postavlja pitanja u vezi sa ĉlanom 1." Stav 2. zastupan po Rosandi Deurić iz Milića. meĊutim. juna 2007. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 192. meĊutim. Nadalje. podnosilac prijave navodi da su se nakon donošenja Pravilnika o voĊenju knjiga deponovanih ugovora konaĉno stekli uslovi za uknjiţbu. sutkinja Gosp. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 184. CH/03/13106 i CH/03/13402 AD "Boksit" MILIĆI i Milovan MIJIĆ. i 27 drugih protiv REPUBLIKE SRPSKE Ustavni sud Bosne i Hercegovine. novembra 2004. godine i da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) dobio mandat prema Sporazumu u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zakljuĉen u januaru 2007. ĉl. kao kupcima. MeĊutim. 185. Ĉlan 60. S obzirom na sliĉnost izmeĊu ĉinjenica u predmetima i ţalbenih navoda podnosilaca prijava. b) Predmet broj CH/03/13402. i 60a. koji su zakljuĉeni prije 29. kao i pravilom 15." 186. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". u okviru predviĊenih mjera ekonomske i socijalne politike. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. predsjednica GĊa Valerija GALIĆ. Ustavni sud Republike Srpske je ocijenio da je pravo zakonodavca da u okviru predviĊenih mjera uredi i postupak provjere zakonitosti ugovora o otkupu stanova zakljuĉenih prije 29. zgrade. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine. [. i 1992. Podnosioci prijave navode da su ugovori deponovani u nadleţnom sudu.. decembra 2006. godine. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. godine sa sljedećim prisutnim sudijama: GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. AD "Boksit" Milići (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). navedenog Zakona dodati su u Zakonu o privatizaciji drţavnih stanova novi ĉl. stava 1. 60. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. decembra 2003. Nadalje. marta 2003. godine Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉl. ĈINJENICE U PREDMETU 183. bez ograniĉenja. Komisija je 11. godine donio rješenje kojim se prijedlog podnosioca prijave za ocjenu ustavnosti ĉlana 5. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. Tuţena strana je 22. zakljuĉili sa preduzećem DD "Boksit" Milići." Ĉlan 60a. Ustavni sud Republike Srpske je 23. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. Sporazuma iz 2007. jula 2001. Nepokretnosti u smislu ovog zakona su poljoprivredno i graĊevinsko zemljište. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003." Stav 3. 29/80. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave.. septembra 2006. VIII(1) i XI Sporazuma. Ĉlan 16. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. Nedim ADEMOVIĆ. U obrazloţenju rješenja se istiĉe da je u iskljuĉivoj nadleţnosti zakonodavca da.] Društveno pravno lice moţe zgrade. Ustavni sud je odluĉio da ove prijave spoji u skladu s pravilom 27. 38/78.. godine dostavila pisana zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. sudija GĊa Seada PALAVRIĆ. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. podnio je prijavu Domu sa zahtjevom da tuţena strana izvrši uknjiţbu ugovora o prodaji stanova koje je podnosilac prijave. i 6. na zasjedanju Velikog vijeća od 27. odnosno stanove i poslovne prostorije kao posebne dijelove zgrada otuĊivati iz društvene svojine samo uz naknadu u visini prometne vrijednosti nepokretnosti. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. šume i šumsko zemljište. stav 1. Pravila procedure Ustavnog suda: XIX. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. 4/89 i 22/91) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 1. zakljuĉio tokom 1991. potpredsjednik Gosp. Ustavni sud će kao podnosioce prijave tretirati 27 drugih lica navedenih u prijavi. odbija. 190. jula 2001. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. ali da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova osporila pravnu valjanost predmetnih ugovora. 2. Podnosilac prijave je podnio Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenu ustavnosti ĉlana 5. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. godine i registrovana je istog dana. ovog zakona. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. Miodrag SIMOVIĆ. ovog zakona. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. a) Predmet broj CH/03/13106. u vezi sa pravilom 52. podnijeli prijavu Domu sa zahtjevom da im se omogući da izvrše uknjiţbu ugovora o otkupu stanova koje su tokom 1991. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". neplodno zemljište. šef Odjeljenja Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. XX. broj 65/03). Zakon o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. kako to proizilazi iz predmetne prijave. koja su proslijeĊena podnosiocima prijava. Ovim zakonom ureĊuju se uslovi i postupak pod kojim se vrši promet nepokretnosti. godine. broj 38/78). . XXII. septembra 2006. Podnosilac prijave navodi da su svi ugovori deponovani u nadleţnom sudu. u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". 181. Milovan Mijić i 27 drugih su. potpredsjednica Gosp.. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. godine. Podnosilac prijave navodi da je preduzeće DD "Boksit" Milići (ĉiji je pravni sljedbenik podnosilac prijave) tokom 1991.

naveo ţalbene navode u smislu povrede svojih prava i sloboda iz Sporazuma. stava 1. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. Stoga. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. nije više opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. decembra 2006. U nedostatku konkretnih dokaza Ustavni sud ne moţe razmatrati prijavu samo na osnovu paušalnih navoda podnosioca prijave. tuţena strana predlaţe da se prijave u meritumu odbiju kao neosnovane. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. na primjer. prvenstveno. Dakle. kao i opštem interesu. Ustavni sud zapaţa da predmetna prijava povlaĉi ozbiljna pitanja u odnosu na ĉlan 1. i 1992. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. da sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". b) Predmet broj CH/03/13402. kao kupcima. dakle. i 60a. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. decembra 1995. Tuţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. CH/96/1. zbog toga. tuţena strana navodi da je suštinski cilj dodatih ĉl. godine. Društveno pravno lice duţno je da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. Nadleţnost ratione temporis 199. ovog zakona. godine. Nadalje. 60.] Ĉlan 60a. godine. Ustavni sud će. Sporazuma iz 2007. 201. ŢALBENI NAVODI 194. Slijedi da je prijava oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma.] 193. MIŠLJENJE USTAVNOG SUDA E. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 204. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Ustavni sud u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. S obzirom na to. i 60a. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. te iz tog razloga predlaţe da se iste proglase oĉigledno neosnovanim. Kupac stana iz ĉlana 60.] Ĉlan 23. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. Podnosilac prijave nije. od 13. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti . U konkretnom sluĉaju podnosioci prijave se ţale da nisu u mogućnosti da uknjiţe ugovore o otkupu stanova koje su kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima zakljuĉili tokom 1991. neće se izvršiti ovjera potpisa na ugovoru.. predmet broj CH/96/8. godine. Odluku o prihvatljivosti Doma. Nije. koji utvrdi Ustavni sud . Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. XXIV. od ĉega u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis spada period od 12 godina. Ustavni sud će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. kako je to predviĊeno izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. 14. Ustavni sud će prvo obraditi pitanje u kojoj mjeri je nadleţan ratione temporis razmatrati predmetne prijave. Ĉlan 24. U skladu sa opšteprihvaćenim principima meĊunarodnog prava. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". Ustavni sud. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. ili koja je oĉigledno neosnovana. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. Naime. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. Matanović protiv Republike Srpske. izuzev u pogledu sastava Ustavnog suda. 203. zakljuĉio oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. ništavi su. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. podnosioci prijave navode povredu svojih prava i prije stupanja na snagu Sporazuma. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis odluĉivati jesu li dogaĊaji koji su se desili prije stupanja na snagu Sporazuma doveli do povreda ljudskih prava (vidi. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. kao prodavac. (b) što je stvar već riješena. stava 1. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. a) Predmet broj CH/03/13106. U konkretnom sluĉaju podnosilac prijave je naveo da je tokom 1991. godine još uvijek nisu uknjiţeni. S obzirom na iznijeto. u skladu sa ĉlanom 2. A. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. Ustavni sud zapaţa da se podnosioci prijava ţale da ugovori o kupoprodaji stanova zakljuĉeni 1991. februara 1997.2. Odluke 1996-1997. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom. takoĊer. Baštijanović protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. već se ţali. 200. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 202. XXV. nadalje. godine sa preduzećem DD "Boksit" Milići. meĊutim. Po pitanju prihvatljivosti. 60. na pravnu poziciju i povredu prava i sloboda suprotne ugovorne strane – kupaca. koji glase: Ĉlan 60. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. ODGOVOR TUŢENE STRANE 195. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova dodaju se novi ĉl. Iza ĉlana 59. 205.. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njegovo postupanje ne razlikuju. i 1992. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. Pri tome će Ustavni sud uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. Odluke 1996-1997).20 [. predmet spada u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis (vidi Odluku Doma. S obzirom da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. stoga. 198. bez ograniĉenja.. U pogledu merituma prijave. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. godine. Prihvatljivost 197. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrao nespojivom sa ovim Sporazumom. ograniĉiti svoje ispitivanje predmeta na razmatranje da li su ljudska prava podnosilaca prijava bila prekršena poslije tog datuma. Ustavni sud podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. 196. [. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. Ustavni sud moţe odluĉiti da prijavu briše na osnovu kriterija sadrţanih u ĉlanu VIII(3) Sporazuma ili će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. koji su zakljuĉeni prije 29. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine.1. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. Podnosioci prijave navode da im je povrijeĊeno pravo na imovinu zaštićeno ĉlanom 1. tj. decembra 1995. a ne ulazeći u druge osnove prihvatljivosti. od Pravila procedure Doma/Komisije. Bez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. tuţena strana u svojim zapaţanjima navodi da prijavu CH/03/13106 treba odbaciti iz razloga locus standi. S obzirom da Dom i Komisija o njoj nisu odluĉili do 31. jula 2001. Ustavni sud. tuţena strana navodi da predmetne prijave sadrţe samo paušalne navode. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. Sporazum se ne moţe primijeniti retroaktivno. nadleţan da odluĉuje o ovoj prijavi. Imajući u vidu da je prošlo 16 godina od kako su predmetni ugovori deponovani kod nadleţnog suda radi uknjiţbe. TakoĊe da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. godine). budući da u dijelu u kojem podnosioci prijava navode nastavljenu povredu svojih prava nakon 14. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija/Ustavni sud već ispitao. broj 38/78). Nadalje. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. Ustavni sud. takoĊe. zapaţa da podnosilac prijave nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoje navode. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. broj 65/03) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 5. Ustavni sud je. Ugovori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. septembra 1996.“ A. [. Ugovor o otkupu stana zakljuĉuje se sa Fondom stanovanja Republike Srpske.. a da predmetni ugovori još uvijek nisu uknjiţeni. Odluka od 4. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora.. Ustavni sud zakljuĉuje da prijava treba biti ispitana u odnosu na navodnu povredu prava na imovinu podnosioca prijave u smislu ĉlana 1. ovog zakona. Pri tome. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. odbaciti je ili brisati iz razloga: (a) što podnosilac namjerava odustati od ţalbe. godine. XXIII.. Ustavni sud će.

212.] za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. godine. što znaĉi da sloboda odluĉivanja koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograniĉena. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava.. osim u javnom interesu i pod uslovima predviĊenim zakonom i opštim naĉelima meĊunarodnog prava. MeĊutim.1.]. U konkretnom sluĉaju. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do miješanja u pravo na imovinu podnosilaca prijave. ako se smatra imovinom. aprila 2001. 218.. 219.. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu stanova. kao i imovina za koju podnosilac prijave ima "opravdano oĉekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava. Prvo. itd). 222. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. Ustavni sud smatra da su podnosioci prijave stekli pravo na uknjiţbu predmetnih ugovora. serija A. F. stav 1.. Ustavni sud podsjeća da je za sticanje prava svojine pored osnova sticanja (iustus titulus) potrebna i uknjiţba u javnu knjigu (modus aquirendi) u smislu ĉl. i 68). broj 30." Dakle. sadrţan u drugom stavu. Prvi korak pri razmatranju da li je došlo do povrede ĉlana 1. godine. neprihvatljivo bi bilo da se pojam .b. B. Ĉlan 1." Stav 2. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. 67." Stav 3. Ustavni sud podsjeća da ĉlan 22. jula 2001. septembra 1999.. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na naprijed navedeno. od 26. Ustavni sud podsjeća da pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasniĉkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. prema ĉlanu I Sporazuma. Ustavni sud zakljuĉuje da predmetna prijava mora biti ispitana u pogledu ĉlana 1. U 6/98 od 24. broj 82. Ustavni sud zapaţa da se u konkretnom sluĉaju radi o imovini za koju podnosioci prijave "opravdano oĉekuju" da će je dobiti. neće [. stava 1. st. podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. godine. taĉka 48). 207. broj U 3/99 od 17. Kao što je već naglašeno. od 2. marta 2000. ne utiĉu ni na koji naĉin na pravo drţave da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi se regulisalo korištenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi se obezbijedila naplata poreza ili drugih dadţbina i kazni. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. ovog zakona.21 206. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". avgusta 2003. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uslovima. budući da su u postupcima otkupa stanova u potpunosti ispoštovali proceduru propisanu Zakonom o prometu nepokretnosti. stav 1." Ĉlan 60a. (c) u skladu sa principom pravne drţave. broj 38/78). Ustavni sud proglašava prijave neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. sprovoĊenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu (vidi odluke Ustavnog suda. izraţava princip mirnog uţivanja u imovini. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 4.. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. da li je miješanje zakonito? B. U konkretnom sluĉaju Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja. Da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu? 217. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. M. Svako fiziĉko i pravno lice ima pravo uţivati u svojoj imovini. "imovina" koja se štiti moţe biti postojeća imovina (vidi Evropski sud za ljudska prava. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo. i 33. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa opštim interesom. Odluka broj U 14/00 od 4. stav 1. 221. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ĉlan 24. a otkupna cijena stana umanjuje [. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora.1. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan graĊanima. Drugo pravilo.. kao i nametnuta obaveza da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. ĉlan 1. budući da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova onemogućila podnosioce prijave da se na osnovu postojećih ugovora o otkupu stanova uknjiţe kao vlasnici predmetnih stanova u javne knjige. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. broj 65/03) kojim su dodati novi ĉl. ovog zakona. broj 21/00. izmeĊu ostalog. koja je preuzeta u Bosni i Hercegovini. i ostali. Presuda od 29. 210. 5. te isti na jasan i precizan naĉin reguliše pitanja u vezi sa ugovorima o prodaji stanova koji su zakljuĉeni prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. Serija A. a ne po Ustavu Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ne sumnja da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova vezan za ovaj predmet ispunjava formalne standarde u smislu Evropske konvencije (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma.. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava." Imajući u vidu naprijed navedeno. MeĊutim. Zakona o prometu nepokretnosti propisuje da se "[u]govor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe [. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opšte prirode. Presudu Evropskog suda za ljudska prava. novembra 1983. donošenjem navedenog Zakona podnosiocima prijave je osporena pravna valjanost ugovora o otkupu stanova. podrazumijeva da zakon mora biti i ustavan. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. Naime. 208. takoĊe. CH/02/8202. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. Malone. TakoĊe. MeĊutim.a. stava 1. 215. U vezi s tim. broj 70. za najvišu sudsku instancu kao što je Ustavni sud. broj 20/99). broj 33/01). 213.P. tj.. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. Da li je miješanje zakonito? 220. u smislu ĉlana 1.] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. godine. 216. s taĉke gledišta ustavnog pravnog sistema. 144 i dalje). B." Ĉlan 23. Ustavni sud zakljuĉuje da pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova predstavlja "imovinu" podnosilaca prijave u smislu ĉlana 1.] poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora.. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. broj 332. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine".. meĊutim. 60. koji su zakljuĉeni prije 29. bez obzira što odluĉuje po Sporazumu.1. Ustavni sud zakljuĉuje da je Prijava broj CH/03/13402 prihvatljiva u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. Treći. Ustavni sud proglašava Prijavu broj CH/03/13106 neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. Prethodne odredbe. Sunday Times. Prvo. 20. preciznost. vidi. S obzirom na naprijed navedeno. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. zakon mora obezbijediti graĊanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava. ako jeste. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova rezultat je aktivnosti zakonodavnog organa. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. avgusta 1984. stav 49. Meritum 209. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jeste da se ispita da li se pravo koje podnosioci prijave traţe moţe tumaĉiti u smislu znaĉenja rijeĉi "imovina" koje potpada pod ĉlan 1. aprila 1979. propisuje da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu podnosilaca prijave? Treće. bez ograniĉenja. serija A. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". B. Postojanje "imovine" 214. Ustavni sud mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. 11. dostupan je graĊanima. Pine Valley Developments Ltd i drugi.." Stav 2. pojam “zakonitosti“. godine. (b) toliko precizan da omogućava graĊanima da odrede svoje postupke. Ĉlan 60. Presuda od 23. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. taĉka 31). Prema ĉlanu XI Sporazuma.1." Na kraju. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. stav 1. Ĉlan 1. da li se pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova moţe smatrati "imovinom" u smislu ĉlana 1.c. Serija A. budući da posjeduju ugovore o otkupu stanova koji predstavljaju pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnim stanovima. novembra 1995. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. godine. stav 1. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. Naime. Van der Mussele. dakle. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". Niko ne moţe biti lišen imovine. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 211. i 60a. pored formalnih standarda (pristupaĉnost. prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. st. isti je objavljen u "Sluţbenom glasniku Republike Srpske". u drugoj reĉenici istog stava. decembra 1995. dovodeći u vezu naprijed navedeno.

te prava i obaveza koje proizilaze iz njih i koji su stvoreni na osnovu njih. Abdulah Softić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora.2. ukoliko je smatrala da su kupci predmetnih stanova zakljuĉili ugovore pod nepovoljnijim uslovima. U sluĉaju nepostupanja. niti da se na njega stavi pretjeran teret tako što bi ostvarena pravna pozicija bila obezvrijeĊena naknadnim izmjenama ili dopunama zakona. princip pravne sigurnosti teţi ka tome da pravne posljedice. veoma sloţena po svojoj prirodi. 227. Ustavni sud odluĉuje. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine.. tek nakon 12 godina. Pravila procedure Ustavnog suda. jednoglasno. imajući u vidu zaštitu javnog interesa. što je izuzetno dug period s taĉke gledišta pravne sigurnosti. i 60a. mada se i to moţe smatrati neustavnošću (vidi ĉlan II/2. u konkretnom sluĉaju. kako je to naznaĉeno u odluci. mada nosilac prava. CH/01/8507. jednoglasno." Stav 2. godine. predstavlja kriviĉno djelo. u skladu sa ĉlanom 239. XXVII. kao što je postojala i procedura da se ponište ugovori. Zabrana retroaktivnosti. U tom sluĉaju tuţena strana bi eliminisala diskriminaciju. aprila 2005. je jedan od postulata na kojima se mora temeljiti pravni sistem Bosne i Hercegovine (vidi. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. a s druge strane. Ovakvi sluĉajevi su rijetki mada mogući. Ustavni sud ne moţe prihvatiti kao valjano objašnjenje tuţene koje je dala u vezi sa donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. da Prijavu broj CH/03/13402 proglasi prihvatljivom u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava. a ne predvidila procedure da se uspostavi “jednakost graĊana pred zakonima”. odnosno. 226. Štaviše. Zakljuĉak o meritumu 229. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. koji su predmet ove prijave. 60. sumnja u javni interes koji bi opravdao i nadvladao u konkretnim sluĉajevima princip pravne sigurnosti (balans javnog i privatnog interesa). 224. Ustavni sud ne moţe prihvatiti naprijed navedeno kao valjan razlog za donošenje spornih izmjena i dopuna Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. na primjer. kao takvi. postoji sumnja u valjanost konkretnog sklopljenog ugovora. Ustavni sud smatra da se pojedinac. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. Iz ovih razloga. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. definisati kao mogućnost svake osobe da se osloni na znaĉaj i opstojnost pozitivnopravnih propisa. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. da se do cilja koji je imala tuţena strana moglo doći i bez ispitivanja zakonitosti samih ugovora. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. što bi. taĉka 38). ZAKLJUĈAK 233." Na kraju. uopšte. bez prethodnog “a limine“ ispitivanja da li. bezuslovno. u graĊanskom pravu nije zabranjena. Ustavni sud smatra da je tuţena strana. Javni pravobranilac nije imao primjedbi za valjanosti ugovora. Ustavni sud. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. Ustavni sud primjećuje da je za pravovaţnost jednog kupoprodajnog ugovora bila propisana cjelokupna procedura. već njegova neusklaĊenost sa standardima koje nameću sama prava i slobode (vidi. godine. u trenutku sticanja tog prava. godine predstavljali valjan pravni osnov za uknjiţbu u javne knjige.. B. koji zadovoljava princip “proporcionalnosti“. koju štiti ĉlan 1. u punoj vjeri. na to da je ispunio svoju zakonsku obavezu i da je njegov ugovor valjan. ĉlan 24. one koji su vezani za princip pravne drţave. S obzirom da su. S obzirom na iznijeto. pored prethodno iznesenih sumnji i dilema.) da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. koji ne bi bili valjani. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. DorĎe Besarović i dr. upravo nakon ovog momentuma. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. koja je obavezna da izvrši odluku Ustavnog suda. PRAVNI LIJEKOVI 230. Osim toga. napominje da u skladu sa pravilom 56. Ustavni sud. još 1991. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne bi pruţao zaštitu u situacijama u kojima je došlo do oĉigledne povrede prava na imovinu na osnovu “protivustavnog“ zakona. Naime. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. te je sve ovjerio. inter alia. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijave na imovinu. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Ustavnom sudu o preduzetim mjerama. Princip pravne sigurnosti se moţe. Naime. godine. Obrazloţenje iz prethodne taĉke je bilo nephodno iz razloga što Ustavni sud ima velike sumnje u Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova u smislu njegove usklaĊenosti sa principom “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. 4. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. kao ni ustavne standarde. godine. stav 1. jednoglasno. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. na kraju. jednoglasno. kompletnu proceduru. duţni su. Ustavni sud smatra odgovarajućim da iskoristi svoje ovlasti date prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma i da naredi tuţenoj strani da. vratiti kupcima iznos koji prelazi cijenu predviĊenu Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. za što je odgovorna tuţena strana. godine. Svi ugovori. 2. Ustava Bosne i Hercegovine. a u vezi sa pravilom 52. da je Republika Srpska povrijedila prava podnosilaca prijave na imovinu. kojim se otuĊuje društvena imovina. od 6. s jedne strane. Ustavni sud mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koje je Ustavni sud utvrdio. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. bilo kako u interesu podnosilaca prijave. tuţena strana. imala mogućnost korigovati cijene. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne smije odnositi i na “najviši zakon“ drţave. da Prijavu broj CH/03/13106 proglasi neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. kupci spornih stanova su dovedeni u poziciju da se njihovi ugovori retroaktivno “stave na probu“ u smislu ispitivanja njihove zakonitosti. predmetni ugovori o otkupu stanova zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti i. Ustav Bosne i Hercegovine). Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija.22 “zakonitosti“ iz ĉlana 1. Ustavni sud podsjeća da je tuţena strana u svojim pisanim zapaţanjima o prihvatljivosti i meritimu prijave navela da je suštinski cilj dodatih ĉl. ĉlan 1.. tuţena strana je donošenjem predmetnog Zakona osporila podnosiocima prijave pravnu valjanost ugovora o otkupu stanova. kao i opštem interesu. 1. jer najĉešći sluĉaj povrede prava i sloboda iz Sporazuma jeste. provoditi odluke Ustavnog suda. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Ustavnog suda. na koju se u svojim pisanim zapaţanjima pozvala. MeĊutim." Prema tome. stav 1. tako i u javnom interesu. Jedan od kreterija zabrane retroaktivnosti u graĊanskom pravu jeste situacija u kojoj zakon ukida odreĊeno pravo. CH/98/375 i dr. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I . kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. decembra 1995. taĉka 1236). meĊutim. 232. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 223. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. od 15. ostanu priznate. mogao osloniti. ne neustavnost odreĊenog opšteg pravnog akta u uţem smislu rijeĉi. te novĉanu nadoknadu. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. koju štiti ĉlan 1. i to pozitivno. da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. 228. naravno. MeĊutim. 231. zakonitost i ustavnost ugovora“. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. takoĊe. Ustava Bosne i Hercegovine. 225. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu. te je. koji je inherentan principu “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. koje opterećuju nosioca prava i obaveza retroaktivno. ispunjava sve formalne standarde pojma “zakonitosti“. zasnovan na javnom interesu. apsolutno. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. dozvoljena. princip pravne sigurnosti. Kada bi se prihvatio takav stav. Ustavni sud istiĉe da neizvršenje odluka Ustavnog suda. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. štaviše.. te nametnula obavezu da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. koji. u smislu ĉlana 1. da prijave proglasi neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. ali ne moţe ni biti.] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. nije mogao raĉunati na takvu mogućnost. prije svega. “pretjeran teret“ moţe posebno biti izraţajan ukoliko doĊe do usvajanja odredbi. TakoĊe. koje su vezane za odreĊeni ĉinjeniĉni supstrat. 3. to se dešavalo po sistemu automatizma. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. Samim tim. Republika Srpska. U svjetlu utvrĊenih povreda ĉlana 1. neće [. drţava je propisala (ĉlan 23. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. MeĊutim. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. Naime. prošli su. postojala je cijela institucija koja je provjeravala “moralnost. sporni ugovori su potpisani tokom 1991. IzmeĊu ostalog. Naime. Imajući u vidu naprijed navedeno. Ustavni sud smatra da tuţena strana ovakvim naĉinom miješanja u imovinu podnosilaca prijave nije zadovoljila principe zakonitosti sadrţane u ĉlanu 1. XXVI. U datim rokovima. U konkretnom sluĉaju. Pojedinac ne treba da trpi. stavom 1(b) Pravila procedure Ustavnog suda. decembra 2005.

da nije potrebno da se podnosiocima prijave dosudi kompenzacija. jednoglasno.23 Sporazuma. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. (potpisao) Nedim Ademović Šef Odjeljenja (potpisala) Hatidţa Hadţiosmanović Predsjednica Ustavnog suda . jednoglasno. godine. 6. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. ove Odluke. o mjerama preduzetim u sprovoĊenju gore spomenute naredbe. i 7. jednoglasno. u roku od mjesec dana od proteka roka iz zakljuĉka broj 5. 5. da naredi Republici Srpskoj da. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Ustavni sud.