AP-653/03 (nema nezakonitosti

)

jednakosti

u

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP-653/03, rješavajući apelaciju A. H.-Đ. i dr., na osnovu ĉlana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ĉlana 9, ĉlana 59. stav 2. taĉka 2. i ĉlana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi preĉišćeni tekst («Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Jovo Rosić, sudija i Valerija Galić, sudija na sjednici, odrţanoj 4. marta 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbijaju se kao neosnovane apelacije: A. H.-Đ., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-852/02 od 30. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1795/01 od 2. jula 2002. godine; E. B. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsţ-942/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-379/01 od 27. augusta 2002. godine; J. Š. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-944/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-405/01 od 27. augusta 2002. godine; Zdravstvene ustanove “Dom zdravlja” Bihać, podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ810/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1697/00 od 2. septembra 2000. godine; I. I., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-890/02 od 11. decembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Rs-879702 od 18. novembra 2002. godine. Odluku objaviti u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Sluţbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Sluţbenom glasniku Republike Srpske”. OBRAZLOŢENJE I. Uvod 1. Lica navedene u dispozitivu i prilogu ove odluke (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Bihaća, podnijeli su u periodu od 23. decembra 2003. do 23. januara 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) navedenih u dispozitivu ove odluke. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ĉlana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, apelacije su dostavljene Kantonalnom sudu i drugim strankama u postupku radi davanja odgovora. 3. Odgovore su dostavili Unsko-sanski kanton i Kantonalni sud. 4. Na osnovu ĉlana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantima. 5. Ustavni sud je, u smislu ĉlana 30. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da se apelacije odnose na isto pravno i faktiĉko pitanje iz nadleţnosti Ustavnog suda, odluĉio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku broj AP-653/03. Spojene su slijedeće apelacije: AP653/03, AP-69/04, AP-70/04, AP-88/04 i AP-93/04. III. Ĉinjeniĉno stanje 6. Ĉinjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predoĉenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći naĉin. 7. Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. do 31. decembra 1995. godine bili zaposleni u Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bihaću, Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bosanskoj Krupi i u Zdravstvenoj ustanovi Gradska apoteka u Bihaću (u daljnjem tekstu: zdravstvene ustanove). S obzirom da apelantima nisu isplaćene plaće za obavljeni rad u navedenom periodu, podnijeli su tuţbe Općinskom sudu protiv zdravstvenih ustanova i Unsko-sanskog kantona. Kod apelanta Zdravstvene ustanove Dom zdravlja u Bihaću u istom periodu bili su zaposleni S. J. i dr. koji su takoĊer podnijeli tuţbe Općinskom sudu protiv ove zdravstvene ustanove i Unsko-sanskog kantona iz istog razloga. 8. Općinski sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, odluĉio da su tuţene zdravstvene ustanove obavezne apelantima, kao i tuţiteljima S. J. i dr. isplatiti, na ime neisplaćenih plaća, taĉno utvrĊene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1996. godine, kao i naknaditi parniĉne troškove u utvrĊenom iznosu. Ujedno je odluĉeno da se tuţbeni zahtjevi u odnosu na Unsko-sanski kanton odbiju u cijelosti.

9. Apelanti, zdravstvene ustanove i Unsko-sanski kanton su protiv presuda Općinskog suda, koje se odnose na njih, izjavili ţalbe Kantonalnom sudu. U izjavljenim ţalbama apelanata presude se osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s prijedlogom da se presude u odnosu na tuţenika (Unsko-sanski kanton) preinaĉe i u tom dijelu u cijelosti udovolji njihovim tuţbenim zahtjevima ili da se osporene presude u odnosu na Unsko-sanski kanton ukinu i predmeti vrate prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje. U izjavljenim ţalbama tuţenih (zdravstvenih ustanova) istiĉe se da se presude Općinskog suda osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s pozivom na zakljuĉak Vlade Unsko-sanskog kantona od 10. aprila 2001. godine. Predlaţe se da se osporene presude preinaĉe i obaveţe drugotuţeni Unsko-sanski kanton na isplate neisplaćenih plaća. U navodima ţalbi, koje je izjavio Unsko-sanski kanton, presude Općinskog suda se osporavaju zbog bitnih povreda parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se osporene presude ponište - preinaĉe, tako da se odbiju tuţbeni zahtjevi apelanata. 10. Kantonalni sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, izjavljene ţalbe odbio kao neosnovane, a potvrdio prvostepene presude. IV. Relevantni propisi 11. U Zakonu o obligacionim odnosima («Sluţbeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94 i «Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 29/03) relevantne odredbe glase: «Član 262. (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. (...) Član 296. (1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. (2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. (...) Član 360. Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odreĎeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. Član 361. (3) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (...) Član 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odreĎenog vremena. Član 365. Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme odreĎeno za zastarjelost. Član 366. (4) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. (5) Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog obezbjeĎenja za zastarjelo potraživanje. Član 371. Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije odreĎen neki drugi rok zastarjelosti. Član 372. (4) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim odreĎenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (...) Član 387. Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeĎenja.

2
b) Odgovor na apelaciju Član 388. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrĎivanja, obezbjeĎenja ili ostvarenja potraživanja. Član 391. Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Član 392. (5) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom odreĎeni rok za zastarijevanje. (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. (...)». 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa, koji se primjenjivao u vrijeme nastanka konkretnih potraţivanja («Sluţbeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90 i «Sluţbeni list R BiH», br. 2/92 i 13/94), relevantne odredbe glase: «Član 49. (...) Lični dohodak isplaćuje se najmanje jedanput mjesečno. (...) Član 79. U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik ima pravo da zahtijeva zaštitu pred organima u organizaciji, pred nadležnim sudom, ... u skladu sa zakonom. (...)». 13. U Zakonu u radu («Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00 i 29/03) odgovarajuće odredbe glase: «Član 13. Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu ureĎena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi obligacionog prava. Član 106. Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drukčije odreĎeno». 14. U Zakonu o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», br. 6/92, 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: «Član 1. Ustanova ... osniva se za obavljanje djelatnosti ... zdravstva ... i drugih djelatnosti, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Ustanova ima svojstvo pravnog lica. Član 39. Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta ..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje .... zdravstvenih i drugih usluga, od ličnog učešća korisnika usluga ..., pod uvjetima odreĎenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova. Član 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže. Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije odreĎeno. Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da: pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna. (...)». V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelanti traţe da se ukinu osporene presude, da se naloţi tuţenima da solidarno isplate dosuĊene im iznose na ime zaostalih plaća, sa zakonskom kamatom i naknade dosuĊene parniĉne troškove za svakog apelanta. Apelant, Zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Bihać, traţi da se naloţi drugotuţenom Unsko-sanskom kantonu da tuţiteljima S. J. i dr. isplati iznose dosuĊene osporenim presudama. Istiĉu da su zdravstvene ustanove neprofitabilne i da nemaju vlastitih sredstava za isplatu redovnih plaća, a pogotovo za isplatu ratnih plaća, koje Unsko-sanski kanton nije doznaĉio, iako je na to po zakonu bio obavezan. 16. Apelanti smatraju da je u više navrata Unsko-sanski kanton priznao dug i ukazuju na Uredbu sa zakonskom snagom o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», broj 6/92) koja je u spornom periodu bila na snazi, a prema kojoj je Unsko-sanski kanton supsidijarno odgovoran za obaveze zdravstvenih ustanova kao njihov osnivaĉ. 17. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelacije, navodi da i dalje ostaje pri stavu izraţenom u osporenim presudama i predlaţe Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. 18. Kantonalno pravobranilaštvo u Bihaću, koje zastupa Unskosanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identiĉno stanovište kao i Kantonalni sud i predloţilo Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. VI. Dopustivost 19. U skladu sa ĉlanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takoĊer ima apelacionu nadleţnost u pitanjima koja su sadrţana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. a) Nadleţnost Ustavnog suda ratione materiae 20. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede svojih prava iz ĉlana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na praviĉno suĊenje, povredu svojih prava na imovinu zaštićenih ĉlanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu ĉlana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na praviĉan postupak. Ustavni sud u ovom sluĉaju ima nadleţnost ratione materiae. b) Nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis. 21. U pogledu nadleţnosti Ustavnog suda ratione temporis, Ustavni sud moţe odluĉivati, u principu, samo o ustavnim pitanjima po presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine 14. decembra 1995. godine (vidi odluku Ustavnog suda, U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj 22/98). 22. Ustavni sud nije nadleţan da razmatra pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. MeĊutim, Ustavni sud ima nadleţnost da razmotri ĉinjenice vezane za dogaĊaje koji su se desile prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobivanja dodatnih informacija. Prema tome, apelacije su dopustive zbog toga što su iscrpljeni svi dostupni pravni lijekovi i s obzirom da su apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana prijema osporene sudske odluke. 23. U predmetnim sluĉajevima apelanti tvrde da im nisu isplaćene „ratne“ plaće. Iako se sporna potraţivanja u navedenim sluĉajevima odnose na period nastao prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na njihovu plaću je potvrĊeno sudskim presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ove sudske presude su stvorile opravdana oĉekivanja da će apelantima biti isplaćene plaće. Prema tome, Ustavni sud ima nadleţnost ratione temporis. 24. U skladu sa ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud moţe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant doĊe do konaĉne odluke. Konaĉna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita niţestepenu odluku kako u ĉinjeniĉnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odluĉuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbaĉen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne moţe se smatrati konaĉnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). 26. U konkretnom sluĉaju, predmet osporavanja apelacijama su presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporene presude apelanti su primili u roku od 60 dana, kako je propisano ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konaĉno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 27. Imajući u vidu odredbe ĉlana VI/3.b), ĉlana 15. stav 3. i ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete iz navedenih ĉlanova u pogledu dopustivosti. 28. Slijedi da su predmetne apelacije dopustive. VII. Meritum 29. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede ljudskih prava iz ĉlana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i ĉlana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog ĉinjenice da Unsko-sanski kanton, kao drugotuţena stranka u postupku pred redovnim sudovima, nije solidarno obavezan na isplatu neisplaćenih plaća. Osim toga, apelanti ukazuju na povredu prava

Prema ĉlanu II/2. koje bi bile od vaţnosti za poštivanje principa praviĉnog suĊenja. 39. roĎenje ili drugi status. izvršni postupak ne moţe povrijediti pravo na praviĉan postupak. U konkretnim sluĉajevima. od 26. Ĉlan 14. sudovi su uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje. kao što su spol. 45. od 21. Praviĉnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Messeque i Jabardo protiv Španije. imovina. Ovo ograniĉenje ima za cilj da se fokusira odgovornost kod odreĊenih subjekata i da postupak za ostvarivanje graĊanskih prava bude olakšan.” 46. broj 17/01). Evropske konvencije. od 9. takoĊer. ovog člana. serija A.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. od 4.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. «Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda». pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. 37. zakljuĉuje da u konkretnim sluĉajevima postoji efikasan sistem ostvarivanja graĊanskih prava apelanata. Koja će se ograniĉenja nametnuti. godine.. […]" 34.) u pogledu uţivanja prava iz Evropske konvencije. Evropske konvencije glasi: “Uživanje prava i sloboda predviĎenih ovom konvencijom osigutava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. a apelanti nisu osporili ni jednu specifiĉnu procesnu radnju u postupku donošenja odluka. jezika. Ustava Bosne i Hercegovine.3 na nediskriminaciju u vezi sa uţivanjem prava na praviĉan postupak. Ustavni sud navodi da. MeĊutim. Ustava Bosne i Hercegovine. 43. Ipak. boje. stav 1. Nadalje. Evropske konvencije. serija A. februara 1967. Naveli su da su sudovi njihov predmet drugaĉije riješili nego identiĉan predmet u drugom sudskom postupku i smatraju da su imali pravo na identiĉan sudski ishod. broj 272). Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. Ipak. osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol. koje se nalaze u analognoj situaciji. To znaĉi da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. stav 36). u izvršnom postupku se ne utvrĊuju graĊanska prava i obaveze. uzimajući u obzir. pri tome. stav 1. što uključuje: … e) Pravo na pravično saslušanje u graĎanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom». Primjena Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 30. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. godine. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. Razlog ograniĉenja je proporcionalan cilju koji se ţeli postići. Ustavni sud podsjeća da ova Deklaracija nije pravno obavezujući ugovor. pa samim tim da nema praviĉnog postupka. godine. u ovoj fazi postupaka. stav 1. U 17/00. veza sa nekom nacionalnom manjinom.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. MeĊutim. pri ĉemu su nekim dali veći. jezik. osim u sluĉaju kada je to potrebno radi utvrĊivanja ĉinjenica da li je došlo do kršenja ustavnih prava (vidi odluku Ustavnog suda. Ustavni sud. oktobra 1993. apelanti se pozivaju na primjenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. od 21. u pogledu ostvarivanja graĊanskih prava. Dalje se navodi da su javne institucije pravna lica koja samostalno odgovaraju za svoje obaveze. Prilikom utvrĎivanja graĎanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega. Ĉlan 6. 42. februara 1967. roĎenje ili drugi status. Ustavni sud je. smatra da svaka drţava ima pravo i obavezu funkcionalno organizirati svoj pravni sistem. 32. vjera.” 47. što Ustavni sud nije nadleţan da ocjenjuje utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje ili tumaĉenje i primjenu zakona od strane redovnih sudova. Na ovaj zakljuĉak ne utiĉe ni ĉinjenica da taj kanton finansira navedene javne ustanove. godine. stav 1. postoji opravdano ograniĉenje prava pristupa sudu. 33. prije svega. stav 1. godine. Ustavni sud zakljuĉuje da nosilac graĊanskih prava ima obavezu da ostvaruje svoja prava iskljuĉivo u odnosu na odgovorne subjekte. Ovo zbog toga. 36. serija A. što je najbitnije. Prema tome. sudovi su dovoljno jasno obrazloţili svoje odluke u smislu ĉlana II/3. broj 146. povezanost sa nacionalnom manjinom. U 29/02. i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. 40. Ustavni sud. serija A. stav 10). Prema ĉlanu II/1. 41. političko ili drugo mišljenje. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». Belgijski jezički slučaj. juna 2003. februara 1975. od 9. na koju se apelanti pozivaju. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. serija A. Ĉlan II/3. rasa. Golder v. u principu. Pravo na praviĉan postupak 31. Slijedi da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije primjenjiva u konkretnim sluĉajevima. rasa. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim sluĉajevima pruţena mogućnost da iznesu i brane svoje zahtjeve pred nadleţnim sudovima tokom cjelokupnog sudskog postupka. juna 2003. razliĉito tretiraju na osnovu pola. broj 18. a nekim manji znaĉaj. To pitanje treba da bude efikasno i jasno regulisano pravnim propisima. Evropske konvencije. nadalje. od 6. Pri tome. kao i ograniĉenje ostvarivanja graĊanskih prava u odreĊenim sluĉajevima. predviĎenih u ovom članu ili u meĎunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava. decembra 1988. Pravo na praviĉan postupak u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije 44. serija A. Vasilopoulou v. Ustavni sud nema sumnje u ovim sluĉajevima da je spor oko isplate zaraĊenih. rase. odluka Ustavnog suda. «prava i slobode predviĊeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. zavisi od specifiĉnosti konkretnog pravnog sistema. Tim ograniĉenjem. prije svega. političko i drugo mišljenje. pod nekim uvjetima. boja kože.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. taĉka 22. vjeroispovijest. to se najbolje pokazuje time što su apelanti uspjeli sa svojim tuţbenim zahtjevima. u relevantnom dijelu. stav 5). U pogledu primjene Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». godine. broj 31/03). godine. broj 6. stav 1. navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja su samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: “Uživanje prava i sloboda. sudovi su zakljuĉili da ovaj kanton nije poslodavac i da apelanti nisu kod njega u radnom odnosu. Ustavni sud primjećuje da su sudovi udovoljili zahtjevima apelanata u pogledu poslodavca (prvotuţenog) i naredili isplatu plaća u traţenim iznosima. Evropske konvencije. Iz tih razloga. vjere (. maja 2001. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». marta 2002. Evropske konvencije. Pri tome. broj 18. neizvršenje odluka moţe voditi ka povredi ovoga ĉlana (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do procesnih povreda. februara 1975. koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionisao. diskriminacija nastupa ako se osoba ili skupina osoba. Belgijski jezički slučaj.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 6. nacionalno ili socijalno porijeklo. kao i da ima «pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi sa kriviĉnim postupkom» (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Ĉlan II/4. U okviru tih ograniĉenja. U skladu s tim. zakonom ustanovljenim sudom. smatra da je opravdano tumaĉenje i obrazloţenje redovnih sudova u pogledu ograniĉenja ostvarivanja ovih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton. VB. 38. svako ima pravo na pravično suĎenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim. zbog nedostatka pasivne legitimacije. Apelanti smatraju da su ţrtve diskriminacije u vezi sa poštivanjem prava na praviĉan postupak. broj 6. Naime. Barbera. stav 36). nije došlo do ograniĉenja graĊanskog prava u svojoj suštini. od 27. broj 38/03).e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. Greece. Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Pravni sistem svake drţave mora biti efikasan i omogućiti svakome da iskoristi prednosti toga sustava prilikom utvrĎivanja [izmeĊu ostalih] graĎanskih prava u smislu ĉlana II/3. Konaĉno. stav 1.. a tumaĉenje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u svakom konkretnom sluĉaju. jezik. stav 68. a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotreba sredstava naspram ţeljenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova graĊanska prava i obaveze. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. boja. a neisplaćenih plaća graĊanskopravne prirode. U pogledu ograniĉenja ostvarivanja graĊanskih prava apelantima u odnosu na Unsko-sanski kanton. godine. od 27. Evropske konvencije. nacionalno ili socijalno porijeklo. aplikacija broj 47541/99. U 63/01. stav 16 f). sudovi su se pozvali na relevantne odredbe Zakona o ustanovama i Zakona o radu. glasi: "1.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. Pravo na praviĉan postupak zaštićeno je ĉlanom II/3. nevaţno je da li je diskriminacija posljedica razliĉitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi presudu Evropskog . te da nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi odluku Ustavnog suda. 35. spadaju i norme koje odreĊuju subjekte koji su odgovorni za poštivanje graĊanskih prava apelanata. od 21. Ustavni sud. Darnell v VB. mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. imovno stanje. ograniĉen na pitanja kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih sudova. Ĉlan II/3.

operira kao nosilac ili sunosilac budţetskih obaveza. onda kanton ima obavezu da finansira rad kantonalnih javnih zdravstvenih ustanova.4 suda za ljudska prava. Ustavni sud zakljuĉuje da Unsko-sanski kanton nije mogao imati svojstvo tuţenoga u sporu u predmetima koje apelanti osporavaju. Pravo na imovinu 59. maja 2000). kako je to objašnjeno u dijelu ove odluke koja se odnosi na diskriminaciju. da pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove. Drugo pravilo. a zaraĊenih. izraţava princip mirnog uţivanja imovine. ova sudska odluka nije relevantna za predmete apelanata. jer odluka U 4/02 ukazuje samo na definiciju pojma «diskriminacije». U takvim sluĉajevima treba da se poštuje nezavisnost sudova u pogledu njihovog odluĉivanja (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava. smatrajući Unsko-sanski kanton pasivno legitimiranim u sporu. Pravo na imovinu zaštićeno je ĉlanom II/3. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. jer je trogodišnji rok zastare prekinut 8. ako ne postoji slobodna procjena. 53. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. Slijedi da efikasnost ostvarenja ovih graĊanskih prava radnika treba da budu na prvom mjestu. stav 61). jer oni imaju zakonski opravdano oĉekivanje za njihovu isplatu. su donesene u skladu sa ĉlanom 6. 50. ako se pojavi spor izmeĊu radnika javne institucije i same institucije. maja 2001. Zakona o ustanovama kada je osnivaĉ odgovoran za obaveze javne ustanove. ove odluke i na ĉinjenicu da apelanti nisu ni traţili. Ustavni sud će prvo utvrditi da li su osporene presude u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. od 25. vidljivo je da je Unskosanski kanton pripremao svoju finansijsku intervenciju. Evropske konvencije. i 11. prema ĉlanu III/2. Ipak. kojom je potvrĊena presuda Općinskog suda u Bihaću. radnici kantonalnih javnih institucija mogli efikasno ostvarivati svoja steĉena prava. Takvo tumaĉenje vodi ograniĉenju principa zabrane razliĉitog tretmana u smislu principa pravne sigurnosti. samo javna institucija moţe odgovarati za obaveze prema svojim radnicima. izmeĊu ostalog. radnici ne mogu ostvarivati svoja prava prema instituciji koja u drţavi. Ustavni sud primjećuje da su nadleţni sudovi udovoljili apelantima u pogledu tuţbenih zahtjeva. koja bi bila opravdana i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. zavisi od organizacije svake pojedinaĉne drţave. stav 28). stav 32). Naĉin finansiranja kantonalnih javnih ustanova. Evropske konvencije. na odreĊenom nivou. Na kojem se drţavnom nivou osnivaju javne ustanove. Ĉlan II/3. v Grčke. Da bi utvrdio diskriminaciju. godine. izmeĊu ostalih. zavisi od sluĉaja do sluĉaja. 51. Navedeno upućuje da zakonsko regulisanje i konkretna operacionalizacija finansiranja moraju da budu efikasno ureĊeni. serija A. Ĉim je odluka zakonita i ustavna. kao što je sluĉaj sa odmjeravanjem kazne u sliĉnim kriviĉnim predmetima. godine. broj PR125/99 od 5. broj 52. 49. kada je odluka koja se pobija zakonita i ustavna. kako bi. U 4/02. 58. u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obraĉuna. sudovi su. mada mogu raspolagati i sredstvima iz samofinansiranja. godine. Treće pravilo. Prema Zakonu o ustanovama. stav 1. Ĉlan 1. sadrţano u stavu dva ovog ĉlana. 57. aplikacija broj 46356/99.» 61. Presude nadleţnih sudova. odnosno podnijeli zahtjev . godine. u vezi sa ĉlanom 14. presuda od 11. Na osnovu izloţenoga. septembra 1982. ova ĉinjenica neće uticati na efikasnu zaštitu prava apelanata. stav 226). osim u javnom interesu i pod uvjetima predviĎenim zakonom i općim načelima meĎunarodnog prava. kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove. MeĊutim. jer bi u tom sluĉaju nestao pravni interes apelanata da dokazuju diskriminaciju. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opće prirode. modaliteti i opseg tog finansiranja. v SR Njemačke. 56. stav 1. Irska v VB. Na ovo ne utiĉe ĉinjenica da apelanti nisu dobili plaće. kada je Kanton izdao potvrdu o dugovanim plaćama radnici suda. Ustavni sud podsjeća na taĉku 47. stav 58). gubi se pravni interes za dokazivanjem diskriminacije i traţenjem jednakog tretmana. U skladu sa navedenim. je predmet daljnjeg dogovora i zakonske operacionalizacije predmetne materije. K. Iatridis v Grčke. Takva obaveza proizlazi iz principa pravne sigurnosti. s jedne strane. prema zakonu. zavisi od meĊusobnog dogovora ovih dviju vlasti (ĉlan III/3 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Niko ne može biti lišen svoje imovine. identiĉni predmeti bi trebali da budu odluĉeni na identiĉan naĉin. jer javna ustanova ima status pravnog lica. apelanti smatraju da su nadleţni sudovi trebali da postupe na isti naĉin kao i u predmetu Gţ. Na koji naĉin će se regulisati zdravstvo (zajedniĉki ili odvojeno).e) u vezi sa ĉlanom II/4. ima prava i obaveze i uţiva zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i obaveza. ako aktom o osnivanju nije drukĉije odreĊeno. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa općim interesom.650/00 radi se o tuţbi radnice suda protiv Unsko-sanskog kantona zbog neisplaćenih. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. u drugoj reĉenici istog stava. serija A. Ipak. 64. Ipak. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Evropske konvencije i nemogućnost ostvarivanja svojih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton je opravdano. ukoliko ne postoje ograniĉenja u njihovom ostvarenju. aplikacija broj E 15252). Ustavni sud zakljuĉuje da apelanti nemaju pravni interes dokazivanja diskriminacije. Ipak. Ustavni sud. Prigovor zastare je odbijen. ako je neophodna. pored ostalog. Prema ĉlanu 41. koji operira kao sastavni element principa vladavine prava unutar demokratskog društva u pogledu svih ustavnih prava (vidi mutatis mutandis presudu Evropskog suda za ljudska prava. ne moţe oglušiti o ishod spora. Ovo je sluĉaj. zasnovane u granicama zakonskih odredbi. To je i logiĉno. januara 1999. se ne moţe izbjeći. S druge strane. prema definiciji Belgijskog jezičkog slučaja. Nakon uvida u dostavljene dokumente. Prethodne odredbe. od 18. U tom smislu. 54. javna ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima kojima raspolaţe. kao što je pravo na plaću. od 21. 60. ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. 48. bez mogućnost njene primjene na predmetne sluĉajeve. duţan je. nije potrebno da se ulazi u pitanje da li je postojao razliĉit tretman. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. u smislu da nisu nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine sluĉajeve miješanja u pravo na mirno uţivanje imovine i trebaju biti tumaĉena u svjetlu općeg principa izraţenog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Samim tim. ovog člana. U predmetu Gţ. Prema tome. Ova tri pravila nisu razliĉita. godine. broj 25. Sporrong i Lönnorth protiv Švedske. 52. Ĉlan 1. odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. a osnivaĉ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove. obavezali Kanton na isplatu neisplaćenih plaća. pa ni imati pasivnu legitimaciju u sporu. 65. Da li je intervencija neophodna. što uključuje: k) Pravo na imovinu. Tako je. ali je u skladu sa principom pravne drţave iz ĉlana I/4.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. javne ustanove se osnivaju radi obavljanja zakonom utvrĊenih javnih djelatnosti u koje spada i zdravstvo. januara 1978. plaća za isti vremenski period kao i kod apelanata.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. kako bi dotiĉne javne ustanove ispunile obaveze u pogledu isplate neisplaćenih plaća njihovih radnika što nije uvjet za postojanje pasivne legitimacije Unskosankog kantona u ovim sporovima. Smokovits i dr. 55. analogna situacija i osnova diskriminacije u pogledu drugih graĊana koji su ostvarivali sliĉna prava. mora analizom predmetnih sluĉajeva doći do zakljuĉka da li se radi o (a) razliĉitom tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz nekog od razloga navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije (d) bez objektivnog i razumnog opravdanja za takav tretman. pozvali na odluku Ustavnog suda (odluka od 10. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. marta 1999. radi racionalnosti postupka. Razliĉit tretman u pogledu razliĉite primjene identiĉnih zakona u identiĉnim situacijama treba da se uzme u obzir u sluĉajevima u kojim sudovi ne uţivaju pravo slobodne procjene. aprila 2002. Izvještaji i odluke 1999-II. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. razliĉita primjena zakona u sliĉnim predmetima dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog.650/00 (presuda Kantonalnog suda u Bihaću od 6. od 23. Ograniĉenje pristupa sudu u smislu ĉlana 6. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: «Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Da bi dokazali diskriminaciju. nadleţni kanton se. bez obzira što ne moţe biti stranka. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. Kanton je interno odgovoran za funkcioniranje javnih institucija i njegova intervencija. apelanti su se. U tom predmetu. Ustava Bosne i Hercegovine. Tuţeni Unsko-sanski kanton je isticao prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovor zastare. plaće spadaju u djelokrug zaštite ĉlana 1. Tuţiteljica nije tuţila i samog poslodavca. naprimjer. 63. Bez obzira na interni naĉin finansiranja kantonalnih javnih institucija. u takvim sluĉajevima princip pravne drţave ima prevagu. zdravstvo u zajedniĉkoj nadleţnosti federalne vlasti i kantona.» 62. novembra 1990. Naime. meĎutim. Ipak. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. ako je njegova intervencija neophodna da bi se ostvarila efikasna zaštita prava radnika koja proizlaze iz presude nadleţnog suda. Zakonom o ustanovama (ĉlan 4) jasno je odreĊeno da svi radnici ostvaruju sva svoja prava iz radnog odnosa u javnim ustanovama u skladu sa zakonom. novembra 2000. Ako je nadleţnost dogovorom prenesena na kantonalnu vlast. Prvo pravilo. Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica i nemaju profitni karakter.

5 za izvršenje osporenih presuda. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezujuće. Zakljuĉak 67. st. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedili prava apelanata na imovinu iz ĉlana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je jednoglasno odluĉio kao u dispozitivu ove odluke. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić . 1. takoĊer. odnosno ĉlan 1. Prema ĉlanu VI/4. 68. i 3. pa su navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja. Ustava Bosne i Hercegovine. 66. samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. VIII. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Poslovnika Ustavnog suda. Na osnovu ĉlana 61.

Zakona o stambenim odnosima. 8. Dom je 5. i januaru 2005. koja se primjenjuje na konkretni pravni sluĉaj. da je imao prijavu mjesta prebivališta u predmetnom stanu. godine. Dalje. Podnosilac prijave je 8. imajući u vidu dokaze u spisima predmeta. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. broj 19/93). Zakona o stambenim . broj 01-372-63/00 od 15.6 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj CH/03/14418 Bojan TOMIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Pravila procedure Komisije: I. ranijeg nosioca stanarskog prava i odbilo zahtjev preduzeća za iseljenje podnosioca prijave iz predmetnog stana. jer nije ulazio u krug lica koja su to po osnovu srodstva. godine. januara 1964. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. avgusta 2003. septembra 2006. broj 08-37240/99 od 13. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Minstarstvu. niti je postojala obaveza nosica stanarskog prava da ga izdrţava. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. godine. Ta ĉinjenica se ukazuje kao bitna. godine podnijelo zahtjev Sekretarijatu za urbanizam. novembra 2000. s obzirom da od nje zavisi pravilna primjena materijalno-pravne odredbe ĉlana 22. ne bi se mogli smatrati ispunjenim uslovi propisani ĉlanom 6. godine. Odluĉujući u ponovnom postupku. decembra 2003. uvaţio tuţbu. graĊevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog nepotpuno i pogrešno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. a izjave svjedoka su kontradiktorne i neubjedljive.T. nije utvrĊena odluĉna ĉinjenica kada se podnosilac prijave uselio u sporni stan. broj 08-372-40/99 od 27. zato što ta mogućnost nije odreĊena ĉlanom 6. U ponovnom postupku. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. na zasjedanju Velikog vijeća od 13. utvrdio da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(d) Sporazuma. 9. graĊevinarstvo i ekologiju Opštine Doboj (u daljnjem tekstu: Sekretarijat). godine podnio zahtjev JOP Ţeljeznice Republike Srpske (u daljnjem tekstu: preduzeće). koje je rješenjem broj 01-372-63/2000 od 19. Preduzeće je 1. januara 2001. godine. Predmet postavlja pitanja u vezi s ĉl. suvišno je raspravljanje da li je podnosilac prijave ţivio u ekonomskoj zajednici sa nosiocem stanarskog prava u spornom stanu. ako se i uvaţi ĉinjenica da je podnosilac prijave od 1994. Zakona o stambenim odnosima. godine poništilo prvostepeno rješenje od 5. broj U-894/2001 od 17. Nedim ADEMOVIĆ. januara 2003. maja 2000. ĉlan Gosp. u postupku koji je prethodio prvostepenom rješenju. broj 08-372-40/99 od 24. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). godine dodijeljen na korištenje predmetni stan. broj PT-02-223/63 od 23. do juna 1998. kao i da nije utvrdio trajnost ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćinstvu Z. februara 1999. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. Zakona o stambenim odnosima. godine. Miodrag PAJIĆ. broj 01-372-63/2000 od 24. koje je rješenjem. U obrazloţenju rješenja je navedeno da. novembra 2000. 15. prije nego što je izdata naredba za privremenu mjeru. 7. jula 2000. već da je pravnu ocjenu sveo na proizvoljno zakljuĉivanje da podnosilac prijave nije ĉlan porodiĉnog domaćinstva Z.648 KM. od 17. godine. poništilo prvostepeno rješenje od 13.T. iako je 1994.T. Kod tako neosporne ĉinjenice. godine. marta 2000. poništilo prvostepeno rješenje od 24. stava 3.T. preuzetog Zakona o stambenim odnosima. Dom je 4. iz razloga što je podnosilac prijave deloţiran iz stana 25. osporeni akt poništio i rješio predmetnu upravnu stvar tako što se ţalba podnosioca prijave protiv rješenja od 24. kojim je regulisano koja lica se smatraju korisnikom stana. godine. te je duţan da u roku od 30 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. ĉlan Gosp. te je utvrdilo da podnosilac prijave postaje nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Podnosilac prijave. stava 2. jer ne posjeduje nikakav pisani trag koji bi posluţio kao dokaz. godine odbija kao neosnovana. II. djedu podnosioca prijave. pa se podnosilac prijave ne moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva u smislu ĉlana 6. Bojan Tomić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). Mehmed DEKOVIĆ. broj 01-372-63/2000 od 20. takoĊe. Sekretarijat je rješenjem. godine. i 8. godine. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. odnosno. 3. U obrazloţenju rješenja je navedeno da prvostepeni organ nije ocijenio pismene dokaze. 14. broj 08-372-40/99 od 5. traţi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. godine. podnio je prijavu Domu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske.T. 4. Odjeljenje za stambenokomunalne poslove Opštine Doboj donijelo je rješenje. i Z. 12. pa je u tom pravcu ĉinjeniĉno stanje nepotpuno utvrĊeno. za iseljenje podnosioca prijave iz stana iz razloga što isti bespravno koristi. Ministarstvo je rješenjem.T. aprila 2001. februara 2000. koje je rješenjem. godine. februara 2000. Podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani kao privremenu mjeru. godine bio ĉlan zajedniĉkog domaćinstva B. U obrazloţenju presude je navedeno da je nositeljica stanarskog prava na spornom stanu umrla u vrijeme vaţenja odredbe ĉlana 2. kao i pravilom 21. godine.T. nakon smrti njegove bake Z. U rješenju je utvrĊeno da podnosilac prijave nije mogao biti ĉlan porodiĉnog domaćinstva svoje umrle bake.T. za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu sa njegove umrle bake Z. kada je umrla njegova baka (djed je umro 1993. Preduzeće je pokrenulo upravni spor pred Vrhovnim sudom. te izjave svjedoka. ĉl. godine). Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". te da je sa bakom i djedom od roĊenja ţivio u zajedniĉkom domaćinstvu. 10. poništilo rješenje od 27. U obrazloţenju rješenja navedeno da. godine izdao naredbu za povlaĉenje privremene mjere. Ţelimir JUKA.T. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Sekretarijat je rješenjem. Jovo ROSIĆ. u Doboju. broj U-894/2001. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. navode podnosioca prijave. stambene i komunalne poslove. 6. decembra 1999. godine. Odluĉujući u ponovnom postupku. aprila 2001. UVOD 1. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. 6. te u vezi s ĉlanom 1. U obrazloţenju rješenja je utvrĊeno da podnosilac prijave nije ţivio sa svojom bakom i djedom sa stalnom namjerom da ţivi u stanu. Vrhovni sud je naveo da je zakonska odredba kojom je suţen krug lica mogućih ĉlanova porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava iz ĉlana 6. na kojem je stanarsko pravo imala njegova baka Z. do smrti njegove bake 1998. Sekretarijat je rješenjem. navodeći. te da su u prvostepenom postupku pogrešno ocijenjeni dokazi u pogledu trajnosti ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćnistvu sa bakom i djedom. stambeno-komunalne djelatnosti. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. utvrdio da podnosilac prijave nema pravo nastaviti koristiti predmetni stan. a prema kojoj podnosilac prijave nije imao svojstvo ĉlana porodiĉnog domaćinstva. ĈINJENICE U PREDMETU 5. predsjednik Gosp. januara 2003. 11. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. naloţio podnosiocu prijave da u roku od 3 dana od prijema rješenja stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. godine prijavio svoje boravište u stanu. na njega. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priloţene dokumentacije. izmeĊu ostalog. kada je roĊen. septembra 2003.T. aprila 2001. decembra 2003. 3. Podnosilac prijave nije dao informacije da li je preduzeće donijelo odluku po njegovom zahtjevu.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). da se sprijeĉi njegova deloţacija iz stana ulici Stefana Prvovjenĉanog broj 19/6. zakljuĉivši da prvostepeni organ nije ispravno utvrdio ĉinjenice. ĉlan GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. Sporazuma iz 2005. Podnosilac prijave navodi da je sa bakom i djedom ţivio od 1974. B. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu za urbanizam. 16. godine. koji je presudom. i 8. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. iz Doboja. kojim je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp.T. decembra 2003. godine izdao privremenu mjeru kojom se spreĉava deloţacija podnosioca prijave do donošenja konaĉne odluke Doma. 13. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. godine. juna 2001. potpredsjednik Gosp. U obrazloţenju rješenja je navedeno da se ne moţe uvaţiti izjava da je podnosilac prijave bio ĉlan porodiĉnog domaćinstva B. i Z. maja 2000. je rješenjem Opštinske skupštine Doboj. U rješenju je navedeno da je na osnovu dokaza upotrebljenih u postupku donošenja prvostepenog rješenja utvrĊeno da je podnosilac prijave ţivio i trajno stanovao sa bakom Z. od roĊenja. 2.

braća i sestre. u dijelu u kome je upućena protiv Bosne i Hercegovine prijava je nespojiva ratione personae sa odredbama Sporazuma u smislu ĉlana VIII(2)(c). godine. godine. te koji je iz tog razloga ĉetiri puta donosio odluku koja nije u njegovu korist. pa je irelevantan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. godine zaprimila dodatna pisana zapaţanja tuţene strane. stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim Zakonom. braĉni drugovi djece. tuţena strana smatra prijavu prihvatljivom. tuţena strana zapaţa da su izmjene i dopune Zakona o stambenim odnosima donesene radi racionalnog korištenja stambenog fonda. mijenja se i glasi: "Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. tuţena strana navodi da Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima nije diskriminatorski. tuţena strana smatra da je došlo do kršenja odredbi ĉlana 6. koji su odgovorni za postupke na koje se ţali podnosilac prijave. i 24. a koja sa njim trajno ţive i stanuju". jer je njegovo dejstvo opšte. UtvrĊuje se da je 31. Prihvatljivost 33. naroĉito pred prvostepenim organom uprave. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. roditelji braĉnih drugova (otac. Evropske konvencije. 6. 7. Sporazuma iz septembra 2003. Evropske konvencije. iz razloga što su mu prvostepeni ogran uprave i Vrhovni sud osporili da koristi imovinu koju je stekao ţiveći u ekonomskoj zajednici sa dedom i bakom. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). stav 2 Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. VI. Povredu ĉlana 6. U odnosu na ĉlan 14.. CH/02/12346. 8. Nadalje. pa ako je tretman bio razliĉit. 34/83. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 19. a ne samo prema podnosiocu prijave. br. godine zaprimio pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. VII. godine. i 13. godine. Dom je 9. 20. jer je iz dokaza priloţenih spisu uoĉljivo da je drugostepeni organ uprave više puta ukidao prvostepena rješenja. 14/84 i 12/87) koji glasi: "bez roditelja". majka. koji utvrdi Komisija . izmeĊu ostalog. 8. godine i ĉlanom 3. oktobra 2003. Vrhovni sud je zakljuĉio da taj Zakon nema odredbe o povratnom dejstvu. 3. Pošto Evropski sud za ljudska prava nije zauzeo jasan stav u pogledu toga da li se i vanredni pravni lijekovi moraju iscrpiti prije nego što se podnese prijava o povredi ljudskih prava. Postupak po zahtjevu je još u toku. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. ODGOVOR TUŢENE STRANE 30. Prema tome. Istiĉe da ne moţe dati pravnu ocjenu zauzetog stajališta Vrhovnog suda. 6. Evropske konvencije. kao i da se drugostepeni organ nije pridrţavao uputstava drugostepenog organa. Evropske konvencije. Što se tiĉe dvije tuţene strane. Komisija zapaţa da su Vrhovni sud. Podnosilac prijave smatra da je došlo do povrede ĉlana 1. decembra 2003. u smislu ovog Zakona. ukinuta Zakonom o ukidanju ĉlanova u zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. izuzev u pogledu sastava Komisije. ali da je podnosilac prijave izjavio vanredni pravni lijek. i 28. bio je prema svima u toj situaciji. oktobra 2005. III. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. usvojilac). Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. unuĉad. Korisnici stana (ĉlan 6. takoĊer. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao. jula 2003. Zakon o stambenim odnosima ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". od Pravila procedure Doma. br. koji je proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". Po pitanju prihvatljivosti. nadleţna da odluĉuje o ovoj prijavi. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. Evropske konvencije podnosilac prijave vidi u dugom voĊenju postupka. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. Prijava je podnesena 17. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. a koja zajedno s njima trajno ţive i stanuju. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog prava [. maćeha. broj 31/99). i 14. 22. 24. Komisija. U ĉlanu 6. Protiv te presude. Podnosilac prijave je 5. V. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. U konkretnom sluĉaju. ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga. Podnosilac prijave je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude od 17. jula 1989. po kome izgleda još nije donesena odluka. godine je proslijedio tuţenoj strani Republici Srpskoj prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. koja su proslijeĊena podnosiocu prijave na njegove navode. kako navodi. MIŠLJENJE KOMISIJE A. stav 2. Komisija napominje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti vanredni pravni lijek koji se ne mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma (vidi Odluke CH/02/9892. januara 2003. Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. takoĊer. 28. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. organi Entiteta ĉije ponašanje ukljuĉuje odgovornost Republike Srpske. januara 2003. te smatra da je nadleţni organ pravnosnaţno odluĉio u navedenoj stvari. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. koji je iskljuĉio unuke iz reda ĉlanova domaćinstva nosioca stanarskog prava. 31. septembra 1989. Ĉlan 1. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava ili su ta lica duţna po zakonu da izdrţavaju nosioca stanarskog prava. podnosilac navodi da su u njegovom predmetu povrijeĊeni ĉl. Komisija. tj. oktobra 1999. br. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. odnosno djeluje na sve koji se nalaze u predviĊenoj situaciji. koje su proslijeĊene podnosiocu prijave na njegove navode. 34. Podnosilac prijave je 16. u pravcu eliminisanja unuka iz tog kruga. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pri tome. Komisija je 12. B) U odnosu na Republiku Srpsku 36. u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 6. Isti argumenti se odnose na povredu ĉlana 1. tuţena strana navodi da nije došlo do kršenja ĉlana 8. ĉime utvrĊivanje graĊanskih prava podnosioca prijave nije obavljeno u razumnom roku. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava. MeĊutim. i 14. S obzirom da Dom o njoj nije odluĉio do 31. te organi uprave. koji je stupio na snagu 28. kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava ţive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doţivotnom izdrţavanju nosioca stanarskog prava. 13/74. Dom je 8. Evropske konvencije vidi u primjeni. roditelji braĉnih drugova. 21. 409/87 i 213/88 od 20. 19/93 i 22/93) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 2. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. taĉka 78. Komisija će. 32. jula 2003. Sporazuma iz 2005. Nazif . ili koja je oĉigledno neosnovana. u skladu sa ĉlanom 2. Ĉlan 21.“ A) U odnosu na Bosnu i Hercegovinu 35. godine i registrovana je istog dana. godine dostavio obavještenja o daljim dogaĊanjima u vezi sa prijavom. ĉlanovi 2. zbog toga. 18. tuţena strana istiĉe da je presuda Vrhovnog suda pravnosnaţna.. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". godine deloţiran iz predmetnog stana. usvojena ili pastorĉad). a ne Bosne i Hercegovine u smislu ĉlana II(2) Sporazuma. oktobra dostavio odgovor na pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. i 8. 23/76. oĉuh. Odluke Ustavnog suda Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije. djeca (roĊena u braku ili van braka. pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. Lazić protiv Bosne i Hercegovine. djeca (roĊena u braku ili van braka. Nadalje. Podnosilac prijave je 25. septembra 2003. Komisija je. 23. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Bosne i Hercegovine. TakoĊe. godine ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". 26. predmet osporavanja prijavom je presuda Vrhovnog suda od 17. 17. Ĉlan 2 Ovaj Zakon stupa na snagu 28. Tuţena strana Republika Srpska smatra nespornim ĉinjenice iznijete u prijavi. smatraju se: braĉni drug. IV. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. pa se njegova presuda mora izvršiti. 19/93 i 22/93) brišu se sljedeći ĉlanovi. (b) što je stvar već riješena. diskriminatorskog Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima. stav 2. broj 36/89). i 36/89). 12/87. godine. podnosilac prijave je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva (ĉlan 6. br. koji je bio pristrasan u odnosu na preduzeće. januara 2004. U pogledu merituma prijave. u smislu ovog Zakona. Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni list SRBiH". usvojena. smatraju se: braĉni drug. godine prestao da vaţi dio odredbe ĉlana 6. godine. godine. Povredu ĉl. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 25. ŢALBENI NAVODI 29. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave.]. U br. januara 2004.7 odnosima. pastorĉad) braĉni drugovi djece. 27. avgusta 2003. oktobra 1999.

te da ga je nastavio koristiti i poslije njezine smrti. stava 2. Komisija ukazuje da je bitna svrha ĉlana 8. decembra 2005. 251). B. Evropske konvencije. TakoĊe. Ovo je izuzetno bitno bilo za postupajuće organe. godine. 2. Konaĉno. Odluka o prihvatljivosti. Zakona o stambenim odnosima prema kojoj se unuci više ne smatraju ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti 38. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje princip vladavine prava. Da li je stan “dom“ podnosioca prijave? 47. Evropske konvencije. U vezi s primjenom relevantnog prava. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". Slijedi da je ovaj dio prijave oĉigledno neosnovan u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. Evropske konvencije ako se smatra da nije "neophodno" postići jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. Evropske konvencije i odnose li se mjere na koje se podnosilac prijave poziva na "miješanje" javnih vlasti u poštovanje toga "doma". protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. Neosporno je da osporena presuda Vrhovnog suda kojom je okonĉan postupak u kojem je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. proglasi neprihvatljivom. presuda od 16. i dalje.8 Merdanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije.1. Podnosilac prijave navodi povredu svog prava na dom koje je zaštićeno ĉlanom 8. jer je zakljuĉio da zakon kojim je navedena odredba brisana nema odredbe o povratnom dejstvu. Ĉlan 8. Evropske konvencije zaštita pojedinca od arbitraţnih miješanja vlasti u njihova prava garanovana ovim ĉlanom (vidi Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj U 77/03 od 19. UporeĊujući prethodne sluĉajeve sa predmetnim. u svojom predmetu CH/99/2624 (I. tj. Zakona o upravnom postupku. Drugo. prijava ispunjava i ostale uslove iz ĉlana VIII(2) i (3) Sporazuma. godine. godine.. bez obzira na ĉinjenicu da li podnosilac prijave ispunjava uslove za prenos stanarskog prava odnosno da li se moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva svoje bake i da li je sa njom trajno ţivio i stanovao. godine. te je irelevantnan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. marta 2005. u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato. Ovaj uslov zakonitosti se. javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje. Odluka o prihvatljivosti. avgusta 2003. presuda od 27. novembra 2004. 46. 51. prije svega. "ĉinjenica da je apelant koristio navedeni stan kao svoj dom bila je nesporna u postupku koji je voĊen pred nadleţnim sudovima. u ovom dijelu. radi zaštite zdravlja ili morala. godine. Muharem Kečalović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije".1) U odnosu na zahtjev za naknadu štete i troškove advokata 37. 50. . od tumaĉenja odredbi o vremenskom vaţenju normi koje predstavljaju pravnu osnovu odluĉivanja. Vrhovni sud je u osporenoj presudi. godine (djed je umro 1993. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neosnovani. smatra da ovaj dio prijave ne otkriva da postoji povreda prava i sloboda zagarantovanih Sporazumom. izuzev za privatne svrhe". Komisija zakljuĉuje da predmetna prijava treba biti ispitana u pogledu ĉlana 8. Komisija.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 8. Evropske konvencije. Njegove navode su potvrdili i svjedoci saslušani u upravnom postupku. decembra 1992. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". Ĉlan 8. a koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava. predstavlja "mješanje" u pravo na poštivanje doma u smislu lišavanja prava na dom.1. koji nalaţe da upravni organi rješavaju stvari na osnovu zakona. februara 2006. Dakle. tj. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 77/03 od 19. godine. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. godine). TakoĊe. kao i prvostepeni organ uprave u jednom dijelu upravnog postupka. primijenio odredbu izmijenjenog ĉlana 6. Drugaĉiji pristup neophodan je samo u sluĉajevima u kojima zakonodavac ili drugi donosilac općeg akta predvidi u samom zakonu. (b) zakon o kojem je rijeĉ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koji se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon takoĊer mora biti formuliran sa odgovarajućom taĉnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava. prema ĉlanu I Sporazuma. Komisija je. godine (kada je roĊen) do smrti bake 1998. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodiĉnog ţivota. Kao što je već naglašeno. od 14. 2. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. koje nalaţu da se u postupcima koji nisu okonaĉni primijene ranije vaţeće norme.1. br. zavisi. Komisija naglašava da ĉlan I/2. Evropske konvencije glasi: 1. Komisija. u roku od 6 mjeseci. 297-C). “Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. serija A br. mjesto koje on ili ona koristi kao privatni dom. Podnosilac prijave navodi da je ţivio zajedno sa bakom i djedom u spornom stanu od 1974. januara 2003. aktu. ili zaštite prava i sloboda drugih. Nadalje. koja je vaţeća u trenutku donošenja odluke. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. To. Niemictz protiv Njemačke. Kroon protiv Holandije. iz kojega proizilazi princip pravne sigurnosti. TakoĊe. Evropske konvencije 42. stav 49). Evropske konvencije. prelazne odredbe. jer je odredba u izmijenjenoj formi 1993. u smislu ĉlana 8. pa se ne moţe primijeniti u konkretnom sluĉaju. taĉka 36. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 1/02 od 17. oktobra 1994. doma i prepiske. i 8. u dijelu u kojem je podnesena protiv Bosne i Hercegovine. proizlazi da je apelant u dugom vremenskom periodu ţivio sa svojom bakom u spornom stanu. Komisija zakljuĉuje da je prijava prihvatljiva protiv Republike Srpske u odnosu na navodne povrede prava podnosioca prijave iz ĉl. B. prvo se mora utvrditi je li predmetni stan predstavljao "dom" podnosioca prijave u znaĉenju ĉlana 8. povodom sliĉnog ĉinjeniĉnog stanja u Odluci broj U 1/02 od 17. Komisija proglašava neprihvatljivim zbog prima facie neosnovanosti dio prijave protiv Republike Srpske koji se odnosi na zahtjev za naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. te da je i nakon njene smrti nastavio da ţivi u stanu kojeg smatra svojim domom. naveo sljedeće: "S obzirom da ni osporenom sudskom odlukom nije utvrĊeno drugaĉije stanje od navoda iz apelacije. 43. A. aprila 1997. kao ratione personae nespojivu sa Sporazumom u smislu ĉlana VIII(2)(c). podnosilac prijave je primio. Podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. godine.648 KM. decembra 2004. pa Komisija mora dati ocjenu njegove primjene u konkretnom sluĉaju. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom sluĉaju o povredi ĉlana 8. Meritum 40. odluĉuje da prijavu. B. presuda Vrhovnog suda od 17. osim ako to nije predviĊeno zakonom i ako je neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti. ĉlana 8. u sluĉaju kada se za vrijeme trajanja postupka izmijeni pravna osnova za odluĉenje sluĉaja. zbog toga. U konkretnom sluĉaju sporno je bilo koju je odredbu ĉlana 6. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. u upravnom postupku je utvrĊeno da je podnosilac prijave 1994. Isti pristup se primjenjuje i u ţalbenim postupcima.a. presuda od 26. osporenu presudu. Komisija ukazuje da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Ovo jasno proizilazi iz principa zakonitosti u upravnom postupku (ĉlan 4. CH/02/12432. Evropske konvencije. br. Neophodno u ovom kontekstu znaĉi da "miješanje" odgovara "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razuman odnos proporcionalnosti izmeĊu miješanja i zakonitog cilja kojem se teţi (vidjeti npr. 45. od 6. 41. Komisija proglašava prijavu neprihvatljivom. 6. Zahtjev preuzeća za iseljenje podnosioca prijave iz spornog stana je uvaţen primjenom odredbi Zakona o stambenim odnosima. broj 36/05). 44. Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva. kada je deloţiran iz istog. sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno na domaćem ili meĊunarodnom zakonu. 30. taĉka 85) navela: Pitanje koje pravo treba primijeniti u nekom sluĉaju.c Da li je miješanje bilo zakonito? 49. Drţavne vlasti se neće miješati u vršenje ovog prava. stava 2. sve dok javnost nema pristup tom mjestu. a koja je bila na snazi do oktobra 1999. zbog toga. naveo "da je 'dom' pojedinca. 52.. kako je propisano ĉlanom VIII(3)(a) Sporazuma.1. mora biti "u skladu sa zakonom". decembra 2004. taĉka 19). novembra 2004. godine je odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonima. ĉak iako je takvo korištenje nezakonito. i 28. Evropski sud za ljudska prava. u odreĊenom vremenskom periodu u prošlosti.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). B. jer podnosilac prijave nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojoj tvrdnji niti u pogledu vrste štete niti u pogledu visine štete. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. godine. Konaĉno. u skladu sa znaĉenjem termina Evropske konvencije. sve do 25.b Da li je došlo do miješanja u pravo na poštovanje doma podnosioca prijave? 48. pa Ustavni sud zakljuĉuje da sporni stan predstavlja njegov 'dom'". serija A. taĉka 15. taĉ. u ovom dijelu. B. Evropske konvencije. 27. 39. radi spreĉavanja nereda ili kriminala.] sporni stan se moţe smatrati apelantovim domom u znaĉenju ĉlana II/3. Komisija zakljuĉuje da se sporni stan podnosioca prijave moţe smatrati njegovim "domom" u smislu ĉlana 8. Shodno tome. [. 1. broj 29/02). B. ili u sluĉajevima u kojima nadleţni organ mora odluĉiti šta je bilo po zakonu na odreĊeni dan. da bi "miješanje" bilo opravdano. godine prijavio mjesto boravka na adresi predmetnog stana. U sluĉaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada moţe predstavljati povredu ĉlana 8.1. broj 23/05). godine. serija A. Zakona o stambenim odnosima trebalo primijeniti: onu koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava ili onu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog upravnog rješenja. godine. Prema ĉlanu XI Sporazuma.D. Iz toga proizilazi da organ mora primijeniti normu. godine.

Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. Prema tome. ZAKLJUĈAK 60. znaĉi da donosilac općeg akta mora voditi raĉuna da se pravna osnova. predstavlja kriviĉno djelo. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Komisiju u roku od 30 dana od dana proteka roka iz zakljuĉka broj 6. maja 2006. decembra 1999. 59. u skladu sa principom vladavine zakona iz ĉlana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. maja 2006. jednoglasno. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. U upravnom sporu. Preduzeće je 1. godine. Pravila procedure Komisije. zbog neosnovanosti. koja je. mora poštovati vaţeće zakone. prema ĉlanu 21. 58. Evropske konvencije. upravni organi primjenjuju odredbu koja vaţi u trenutku donošenja odluke. već postupak iz prošlosti“. CH/00/4094. da li je podnosilac prijave “pravni“ ili “bespravni“ korisnik. što nije bilo predmet zahtjeva. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. 5. na osnovu kojih je zakljuĉio da podnosilac prijave ne spada u krug osoba tzv. pa. 1. pa je. Vrhovni sud je u sluĉaju podnosioca prijave. VIII. poštujući obrazloţenje ove odluke. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I Sporazuma. tuţena strana. koje. 53. kao pravnu osnovu za svoju odluku primijenio odredbe Zakona o stambenim odnosima prije izmjene iz 1999. vidi. u skladu sa obrazloţenjem iz ove Odluke. da je prekršeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma zagarantovano ĉlanom 8. u daljnjem roku od 30 dana od podnesenog traţenja. godine. donese konaĉnu i obavezujuću odluku u postupku po zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. u ĉlanu 22. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. Emina Zahirović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. da su njegove odredbe bile obavezujuće za upravne organe. taĉka 29. o koracima preduzetim u sprovoĊenju gore spmenute naredbe. usmjeren na davanje odgovora od strane nadleţnog organa. To znaĉi. mutatis mutandis. primjena zakona je bila proizvoljna ili arbitrarna. ali i upravni sud. Sporazumu. Zakona o stambenim odnosima. Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. po prethodno navedenim principima. i upravni organi. da nije potrebno ispitivati prijavu prema ĉlanu 6. raspravljali su pitanje koje nije bilo relevantno za predmetni zahtjev. primjenjuje onu pravnu osnovu koja se. Shodno tome. To je još jedan razlog za “nezakonitost“ konaĉne odluke u predmetnom sluĉaju u smislu arbitrarne primjene zakona. koja kaţe da upravni sud. ne mijenja tako ĉesto. broj U 49/03. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. et sequ. na primjer. sama po sebi. koje ukazuju na suprotan zakljuĉak. ukoliko ne postoje “prelazne odredbe“. Evropske konvencije. Komisija napominje da. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. ĉlan domaćinstva. protivna Ustavu Bosne i Hercegovine. Zakona o stambenim odnosima ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva poslije smrti nosioca stanarskog prava pripada pravo da trajno i nesmetano nastave koristiti taj stan pod zakonom propisanim uslovima. u postupku za iseljenje podnosioca prijave iz stana. prema kojem. oktobra 1999. na kraju. U protivnom. od 10. Komisija smatra odgovarajućim da naredi da Vrhovni sud. Ovaj princip vaţi i za ustavno upravno sudstvo. ove Odluke. jednoglasno. Evropske konvencije. Komisija napomine da je zahtjev suprotne strane u postupku. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. u skladu sa ĉlanom 239. da naredi Republici Srpskoj da osigura da Vrhovni sud donese konaĉnu i obavezujuću odluku o zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. Ti zakonom propisani uslovi stipulisani su. Evropske konvencije. B. Evropske konvencije. “ĉlanova porodiĉnog domaćinstva“. taĉka 46. ĉime su nadleţni organi tuţene strane povrijedili pravo na “dom“ podnosioca prijave. provoditi odluke Komisije. (potpisao) (potpisao) Nedim Ademović Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . Komisija smatra da nije potrebno ispitati prijavu u vezi sa ĉlanom 6. i 8. 6. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. i 7. podnijeti zahtjev stambenom organu da donese rješenje. Nadalje. ukljuĉujući i sluĉajeve diskriminatornih zakonskih rješenja (u tom smislu. koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana. Komisija zapaţa da Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima nije sadrţavao prelazne odredbe i stupio je na snagu 28. a u vezi sa pravilom 58. Evropske konvencije. duţni su. ĉlan domaćinstva mora. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. ĉlan domaćinstva nastavlja koristiti stan kao bespravni korisnik i protiv njega se moţe voditi postupak iseljenja. jer to izaziva nesigurnost kod graĊana. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. dakle. preispituje ustavnost upravnih akata. U sluĉaju da davalac stana na korištenje neće da zakljuĉi ugovor o korištenju stana. koja reguliše odreĊene odnose. kao konaĉna instanca. Zakljuĉak o meritumu 56. 54. godine. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. kako je to naznaĉeno u odluci. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. oni su raspravljali pitanje mogućnosti sticanja stanarskog prava podnosioca prijave. primjenjivala u vrijeme donošenja konaĉnog upravnog akta. s taĉke gledišta ustavnih prava i sloboda.2. koji smatra da moţe prenijeti stanarsko pravo sa umrlog lica. jednoglasno. i dalje ). potrebno dati zakljuĉak da li on mora iseliti iz stana ili ne. Osim toga. 4. jer je miješanje je bilo “nezakonito“ u smislu njegove arbitrarne primjene. Iz ovih razloga. “ne preispituje sadašnjost.9 nadalje. na osnovu takvog odgovora. U sluĉaju nepostupanja. Evropske konvencije. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. 6. osim u sluĉaju da se radi o pravnoj osnovi. Ovo prozilazi i iz “izreke“ o upravnom sudstvu. jednoglasno. u upravnom sporu. 3. Primjenjujući ovo pravilo na upravni postupak. Uzimajući u obzir prethodno citiranu odluku. pokrenulo postupak radi iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana. Komisija odluĉuje. prema tome. godine. što vaţi i za ţalbeni postupak. U konkretnom sluĉaju. jednoglasno. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu u kojem je podnosilac prijave traţio naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. 55. Komisija zakljuĉuje da je u ovom predmetu povrijeĊeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma iz ĉlana 8. S obzirom da je utvrdila povrede prava podnosioca prijave zaštićenog ĉlanom 8. umjesto da daju odgovor na legalitet korištenja. jednoglasno. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je u postupku iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana proizvoljnom primjenom zakona povrijedila pravo podnosioca prijave na dom iz ĉlana 8. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. 2. nakon stupanja na snagu ovog zakona. sud je duţan ispitati zakonitost konaĉnog upravnog akta. te novĉanu naknadu. da prijavu proglasi prihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu koji se odnosi na povredu ĉl. IX. mora u roku od 3 mjeseca podnijeti takav zahtjev davaocu stana na korištenje. Komisija. preduzeća. Prema tome. meĊutim. bez obzira kada je postavljen odreĊeni zahtjev ili kada se dogodila odreĊena pravno relevantna ĉinjenica (smrt nositeljice stanarskog prava). od 26. Komisija naglašava da svaki organ. jednoglasno. da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione personae protiv Bosne i Hercegovine. jer. godine. tj. U datim rokovima. izmeĊu ostalog. PRAVNI LIJEKOVI 57.

maja 1995. u osnovi. stava 2. Predmeti postavljaju pitanja u vezi sa ĉl. po zahtjevu podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC odluke. izmeĊu ostalog. broj 3513-1797-4 od 28. CH/02/9138 i CH/03/14375. januara 1991. ĈINJENICE U PREDMETIMA 64. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. broj 27/02-23-1418/00 od 15. U predmetu broj CH/03/14962. 66. izmeĊu ostalog. broj 302-2524-1/1 od 2. Podnosilac prijave je naveo da protiv rješenja Ministarstva nije pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). 75. da vrate u posjed stanove u Bosni i Hercegovini. Podnosilac prijave je 24. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 268. u predmetima br. godine. ĉlan GĊa Valerija GALIĆ. kao i pravilom 21. b. XI. Uprava je donijela rješenje. februara 2000. Podnosioci prijava su bili u sluţbi JNA kao vojna lica. jer je izbjeglo lice bez imovine. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. februara 1992. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) za povrat posjeda svojih stanova. ĉlan Gosp. koji je donesen 1990. godine nije objavljena promjena statusa podnosioca prijave. godine. a.614 dinara. U zahtjevu za ponovno razmatranje je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom i raseljenim licem shodno ĉlanu 3a. sa drţavom SFRJ – Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu – Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA (u daljnjem tekstu: Stambeni fond bivše JNA). Nadleţni organi su osporili njihove zahtjeve za povrat zbog primjene ĉlana 3a. unaprijeĊen 12. suprug podnositeljice prijave je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Podnosioci prijava su stanove napustili poĉetkom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. godine. Nedim ADEMOVIĆ. decembra 2003. godine. za stan koji se nalazi u ulici Ĉekaluša broj 1/I-5 (raniji naziv: Nemanjina broj 1) u Sarajevu. u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve). za period od podnošenja zahtjeva za povrat predmetnog stana do ulaska u posjed istog. Ugovori sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. U obrazloţenju rješenja je. Podnosilac prijave je sa Stambenim fondom bivše JNA zakljuĉio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. Imaoci društvene svojine u Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) su bili drţavni organi ili pravna lica. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. 69. u toku februara 1992. Predmetni stanovi su bili u društvenom vlasništvu. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. 72. Podnosioci prijava. CH/02/9138 i CH/03/14375. ĉlan Gosp. Ugovori su potpisani od strane obje ugovorne strane i potvrĊena im je pravovaljanost od strane vojnog pravobranioca. 1. Podnosilac prijave je na navedeno rješenje podnio ţalbu Ministarstvu stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). CH/02/9138 i CH/03/14375. Ugovori su zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o stambenom obezbjeĊenju u JNA (”Sluţbeni list Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije“. i na tako utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje pravilno primijenio zakon. MeĊutim. što potvrĊuje da je ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u Vojsci Jugoslavije i nakon 14. 67.10 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. b. U rješenju je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom u smislu ĉlana 3a. U predmetima br. aprila 1984. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluke od 2. navedeno da je prvostepeni organ. godine. Ovim zakonom. februara 1999. jer je poslije 19. i 8. navedene odluke nikada nisu izvršene. godine ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. odnosno u predmetu broj CH/03/14962 suprug podnositeljice prijave je bio vojno lice u sluţbi JNA. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. broj 40-498/84 od 19. jer je utvrĊeno da je aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije u ĉinu zastavnika I klase. skromnih materijalnih prilika. imali su stanarsko pravo na predmetnim stanovima. podnosioci prijava traţe uknjiţbu prava vlasništva na predmetnim stanovima. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. septembra 2003. u ukupnom iznosu od 25. godine. stavom 1(a). godine. Nadalje. u postupku koji je prethodio donošenju oţalbenog rješenja. godine. Sarajevo zakljuĉio ugovor o korištenju stana. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj prijeratni stan. Ivan DIMOVSKI i Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. . godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. maja 1995. odluĉujući po zahtjevu podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. i januaru 2005. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(a). te zbog toga nije bio u mogućnosti da se izlaţe dodatnim materijalnim troškovima. su 1992. kojima se potvrĊuje da je. U predmetu broj CH/02/9138. Pravila procedure Komisije: X. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. godine Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) podnio zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. da nije aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ĉlanom 1. civilnih pripadnika JNA. podnosioci prijava posjeduju CRPC odluke kojima se potvrĊuje da su bili nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima na dan 1. ("Sluţbeni vojni list Vojske Jugoslavije". U predmetima br. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. 62. i 8. te da je naredbom Komande II Armije Vojske Jugoslavije. u predmetu broj CH/03/14375. potpredsjednik Gosp. godine. 6. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijava. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. u predmetima br. a. Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FMO) je 13. Ţelimir JUKA. Postupak pred domaćim organima 71. godine. godine. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. godine. Podnosioci prijava. 63. Podnosilac prijave je sa Zajednicom stanovanja JNA-Struĉna sluţba pri VP broj 3945-27. pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA). aprila 1992. godine. 73. odnosno u predmetu broj CH/03/14962. godine. Mehmed DEKOVIĆ. maja 1992. septembra 2003. broj 84/90). sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. 3. CH/02/9138. godine i koji je stupio na snagu 6. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. Predmeti se odnose na zahtjeve podnosilaca prijava. Podnosioci prijava su uplatili cjelokupan iznos na ime kupoprodajne cijene predmetnih stanova. ovjeren od strane vojnog pravobranioca.200 eura. koje im je dodijelila JNA. Federacije Bosne i Hercegovine. regulisane stambene potrebe vojnih i Ĉinjenice u pojedinaĉnim predmetima Predmet broj CH/02/9138. predsjednik Gosp. Mato TADIĆ. Podnosilac prijave je dostavio kopije priznanica Vojnog servisa. odbilo ţalbu podnosioca prijave. izvršio uplate za otkup predmetnog stana u ukupnom iznosu od 270. novembra 2005. CRPC je. broj 9/95). godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. Prema ugovoru. CH/03/14375 i CH/03/14962 Dobrica AŠANIN. CH/02/9138 i CH/03/14375. navodeći. te da nije unaprijeĊen 16. oktobra 2003.614 dinara. maja 1995. U pomenutom rješenju je navedeno da u Sluţbenom vojnom listu Vojske Jugoslavije do 31. potpuno i pravilno utvrdio ĉinjeniĉno stanje. Sporazuma iz 2005. broj 3421 od 16. ĉl. godine zakljuĉili sa JNA ugovor o kupoprodaji stanova na kojima su imali stanarsko pravo. decembra 2003. U predmetu broj CH/03/14962 u toku je postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (koja je pravni slijednik CRPC-a. arhivar Razmotrivši gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. su. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. u mjeseĉnom iznosu od 600 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). 68. godine. donijela odluku. Dobrica AŠANIN protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 70. supruge pripadnika bivše JNA. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. 1(b) i 1(j). decembra 1995. Miodrag PAJIĆ. Podnosioci prijava su pokrenuli upravne postupke pred nadleţnim organima za povrat posjeda svojih stanova. Ministarstvo je rješenjem. pravilom 50. VIII(2)(c) i VIII(2)(d) Sporazuma. UVOD 61. aprila 1992. decembra 1995. broj 23/1-372-215/99 od 29. Postupak pred CRPC-om 74. JNA je bila jedan takav drţavni organ koji je kontrolisao odreĊeni dio imovine u društvenom vlasništvu. Ĉinjenice koje su zajedniĉke u predmetima 65. na zasjedanju Velikog vijeća od 9. godine. juna 2000.

aprila 2004. Prema ugovoru. proizilazi da je podnosilac prijave riješio svoje stambeno pitanje dodjelom u zakup trosobnog stana u Beogradu. 77.Tehniĉkim remontnim zavodom Hadţići zakljuĉio ugovor o kupoprodaji stana. broj 40-113/80 od 8. 94. Uprava je donijela rješenje. Komisija nema informaciju o tome da li je podnosilac prijave realizovao ovo pravo. godine na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. Nakon toga. septembra 2003. a. Podnosilac prijave je 12. godine Općinskom sudu podnio tuţbu protiv FMO za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu. za stan koji se nalazi u ulici Rose Hadţivuković broj 14 (raniji naziv: Maršala Tita broj 187) u Tuzli. te upućuju podnosilac prijave i S. godine podnio ţalbu na navedeni zakljuĉak Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna Uprava). Podnosilac prijave je 6. 3513-1797-4. godine. kako je naveo. jula 2005. broj 05-02/5-23-360/99 od 2. U rješenju je navedeno da je muţ podnositeljice prijave ostao u sluţbi u JNA nakon 19. godine. broj 04-03-42/03 od 17. i E.V. Postupak pred domaćim organima 86. godine otkupili predmetni stan od FMO-a. oktobra 2003. septembra 2004. broj 501-737-1/1 od 2. za stan koji se nalazi u ulici Marka Marulića broj 17 u Sarajevu. jer se ne nalazi u posjedu predmetnog stana. Predmet broj CH/03/14375. te da je u momentu donošenja rješenja bio u sluţbi vojske Drţavne Zajednice Srbije i Crne Gore.T. Naime. godine ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. godine. septembra 2003. prestaje pravo privremenog korištenja. FMO je dopisom. februara 2004. januara 2005. septembra 2003. . godine i rješenja Zemljišno knjiţnog ureda Općinskog suda. oktobra 2003.D.D. trenutni korisnik predmetnog stana. Podnosilac prijave je na navedeni zakljuĉak o obustavi izvršenja podnio ţalbu Kantonalnoj upravi. juna 2004. Sluţba je 22. broj 05-31-833/03 od 24. Podnositeljica prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom u Tuzli pokrenula upravni spor. marta 2004. kojim je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC. juna 2005. septembra 2003. novembra 2003. aprila 2004. decembra 2003. odbilo ţalbu. godine FMO-u podnio zahtjev za izdavanje naloga za uknjiţbu prava vlasništva na predmetnom stanu. broj 25-31-5563/33 D od 6. a koje je dostavila tuţena strana. donijela rješenje. jula 2000. Podnosilac prijave je 12. godine. da kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenu postupak utvrĊivanja prenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud u Tuzli je presudom. na osnovu spiska o rješavanju stambenog pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. donesene poslije 30. broj 05-31-833/04. godine. godine donijela zakljuĉak. 79.11 76. geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sluţba) za izvršenje CRPC odluke od 2. 78. decembra 1997. 84. godine Upravi podnio zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. Podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu protiv navedene presude Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. februara 1992. Kantonalna uprava je rješenjem. Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 92. broj 12-06/4-23-1775/03 od 15. dok je taĉkom 3. juna 2001. godine pod br. godine donijela zakljuĉak. kojim se prekida postupak u predmetu povrata u posjed predmetnog stana. odbila zahtjev kao neosnovan. sa dijelom 1/1. koji je još u toku. godine zbog ratnih sukoba. broj 05-23-2261/03. broj 25-31-5563/03 D od 7. broj 7/838-1. juna 2003. Podnosilac prijave je 12. Podnosilac prijave je dostavio kopiju uplatnice o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni stana u cijelosti. Federacija Bosne i Hercegovine. broj 21-03-06-1546 od 7. godine. juna 2003. maja 1992. godine. Općinski sud je donio presudu. broj 23/6-372-P-4996/98 od 4. 90. kojom je utvrdio da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji-otkupu predmetnog stana. juna 2004. Postupak za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu 81. Podnosilac prijave je na navedenu presudu podnio ţalbu Kantonalnom sudu. Kantonalna uprava je donijela rješenje. do donošenja odluke drugostepenog organa-Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. februara 1999. broj 23/04). Istom presudom odbijen je dio tuţbenog zahtjeva kojim je predloţeno da sud donese presudu kojom se FMO obavezuje da trpi da se pravo vlasništva podnosioca prijave na predmetnom stanu uknjiţi. od decembra 2003. Sluţba za stambene poslove je rješenjem. U obrazloţenju zakljuĉka je. 82. Ministarstvo prostornog ureĊenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prostornog ureĊenja) je rješenjem. decembra 1995. godine podnio zahtjev CRPC-u za povrat u posjed predmetnog stana. FMO je podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPCodluke od 2. Kantonalna Uprava je. Podnosilac prijave se 29. izmeĊu ostalog. 94/04 od 24. u ĉinu potpukovnika. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. navedeno je da je odluĉeno u skladu sa ĉlanom 1. godine. Predmet broj CH/03/14962. potvrdom Vojne pošte broj 4227 Ĉaĉak. s obzirom da. jula 2003. 91. oktobra 2003. godine. B. Taĉkom 2. podnosilac prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. godine podnio zahtjev Sluţbi za upravu za imovinsko-pravne poslove. kao zemljišno-knjiţni vlasnik. te da mu pripada pravo na povrat istog. godine. A. januara 2004. U obrazloţenju zakljuĉka je navedeno da je FMO 13.753 dinara. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". broj P-2466/05-"A" od 29. Prema posljednjim informacijama koje je pribavilo Ministarstvo odbrane Republike Srpske. septembra 1996. te su se uknjiţili kao vlasnici istog. odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. Podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. broj 0523-2261/03 od 3. broj DnI 25149/2000 od 21. Sluţba je donijela zakljuĉak. Odjeljenje Sarajevo su sklopili ugovor o korišćenju stana. godine. godine. oktobra 2003. postupajući po preporuci OSCE-a od 18. decembra 2000. potvrĊuje se da je suprug podnositeljice prijave u radnom odnosu u Vojnoj pošti broj 4227 Ĉaĉak. izmeĊu Stambenog fonda bivše JNA i podnosioca prijave. broj U. oktobra 2003. godine. kojim se privremeno obustavlja postupak izvršenja CRPC-odluke od 2. kao vlasniku. marta 2003. te da privremenom korisniku. godine i zakljuĉak Sluţbe od 24. CRPC je donijela odluku. marta 2004. Istog dana. odbio tuţbu podnositeljice prijave. b. godine. 80. do donošenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve. o dozvoli izvršenja CRPC-odluke. godine podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed Sluţbi za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Sluţba za stambene poslove). godine. odreĊeno da su imenovani duţni u roku od 10 dana od dana konaĉnosti zakljuĉka. Trenutni korisnici predmetnog stana. godine. Podnosilac prijave je naveo da je predmetni stan sa porodicom napustio u aprilu 1992. godine i Smjernica iz zajedniĉkog pisma OHR/OSCE-a od 9. o dozvoli izvršenja CRPC odluke. zakljuĉen 28. Nakon toga. utvrĊeno da predmetni stan koristi S. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 261. podnijeti ovom organu dokaz o pokrenutom postupku kod pomenutog suda. na osnovu ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. aprila 1992. broj 155/04 od 22. kojim je obustavila postupak izvršenja CRPC odluke do prijema obavijesti CRPC-a o ishodu ponovnog razmatranja navedene odluke. podnositeljica prijave je podnijela ţalbu na navedeno rješenje Sluţbe za stambene poslove. Podnosilac prijave je 30. Ivan DIMOVSKI protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 85.D. obavijestilo podnosioca prijave da ne ispunjava uslove za uknjiţbu prava vlasništva. Podnosilac prijave je 17. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. jula 2004. Postupak pred CRPC-om 87. februara 2004. Tuţena strana Federacija Bosne i Hercegovine je svojim u pisanim zapaţanjima od 10. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. Podnositeljica prijave je 19. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. kojim je poništila svoje rješenje od 6. c. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. Sluţba je donijela zakljuĉak. zakljuĉka je odreĊeno da prekid postupka traje dok Općinski sud ne riješi ovo pitanje.D. Podnosilac prijave je 9. septembra 2003. Nakon toga. godine. godine. godine sa Stambenim fondom bivše JNA . kojim je odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. godine obratio Upravnoj inspekciji Federacije Bosne i Hercegovine za dostavljanje informacija o postupku ponovnog razmatranja odluke CRPC-a. novembra 2003. Int. 88. a. godine. 83. Broj 1903-3 od 19. godine nije dobio nikakvo obavještenje o navedenom postupku. Sluţba je 8. septembra 2003. 3. S. broj 25-31-2306/04 D od 1. kao i dio tuţbenog zahtjeva koji se odnosio na predaju u posjed predmetnog stana. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. februara 1980. suprug podnositeljice prijave. U pomenutom zakljuĉku je navedeno da se predmetni stan vraća na raspolaganje podnosiocu prijave. su 7. Postupak pred domaćim organima 93. godine. godine. TakoĊer. te predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku. jer je utvrĊeno da je i nakon 14. i Direkcija za izgradnju i odrţavanje stambenog fonda JNA. broj 0531-833/03. Sluţba je donijela zakljuĉak. februara 1992. ove Odluke) navela da je podnosilac prijave protiv rješenja Kantonalne Uprave od 7. 2. 89. godine (vidi taĉku 41. godine. jula 2000. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana.

stav 3). septembra do 19. decembra 1995. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. u periodu od 10. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom. ili koje su potrebne za oĉuvanje suvereniteta. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. godine. zabranu raspolaganja predmetnim stanom. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. 107. ĉlan 14. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. aprila 1998. U predmetima br. aprila 1991. podnosioci prijava su 30. jula 2003. Federaciji Bosne i Hercegovine. U predmetu broj CH/02/9138. septembra 2005. ovog ĉlana. godine. se bavi pitanjima izbjeglica i raseljenih osoba. Komisija je 14. 101. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. Aneks VII. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. godine. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. aprila 1992. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. aprila 1992. do 26. stav 3). godine. godine. prekinut će se do . juna i 5. st. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini – Aneks 7. CH/02/9138 i CH/03/14375. stav 2). kao privremenu mjeru. aprila 1999. Podnositeljica prijave je Sluţbi za stambene poslove podnijela zahtjev za izvršenje navedene CRPC odluke. Komisija do dana donošenja ove Odluke nije zaprimila pisana zapaţanja tuţene strane Bosne i Hercegovine. stav 2).12 b. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadleţnosti. Postupak pred CRPC-om 95. Zakona. Dom je 1. godine. glasi: (a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadleţnosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta. aprila 2003. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi oblik zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja izvan bivše SFRJ prije 14. V. Komisija za imovinske zahtjeve je. decembra 2001. XII. ili ĉlan njegovog porodiĉnog domaćinstva. augusta 2005. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. godine CRPC-u podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed. septembra 2005. 104. koji je bio na snazi izmeĊu 4. godine prestaju da vaţe (ĉlan 2. juna do 3. a zahtjev podnositeljice prijave za povrat predmetnog stana odbacila zbog nenadleţnosti za odluĉivanje. Raniji ĉlan 14. Nakon izmjena od 28. proslijedila tuţenoj strani. jula 2005. 38/98. akti kojima je dodijeljen stan na privremeno korištenje ostaju na snazi dok se ne ponište u skladu sa Zakonom o prestanku primjene (ĉlan 2. na traţenje Komisije. oktobra 1999. koji je stupio na snagu 18. stav 1). jula 2003. politiĉke nezavisnosti i meĊunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Korisnik predmetnog stana. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. decembra 1995. 12/99. Nosilac stanarskog prava na stan iz stava 1. godine i potom je u više navrata dopunjavan i mijenjan. septembra 2003. 100. st. stanovi koji su proglašeni napuštenim na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. i 2. odreĊuje sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. potvrdila da je suprug podnositeljice prijave na dan 1. Komisija je. glasi: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. Osoba koja koristi stan po osnovu poništenog stanarskog prava ili odluke o privremenom korištenju smatraće se privremenim korisnikom (ĉlan 2. 15/02 i 29/03) (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). godine odluĉila da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. jula 1999. br. Raniji ĉlan 3a. Federacije Bosne i Hercegovine. aprila 2003. Ĉlan 3. CRPC je odlukom. Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama. i 2. Prema Zakonu o prestanku primjene. augusta i 15. podnositeljica prijave je zatraţila da Dom naredi tuţenoj strani. godine i 1. Tuţena strana. godine. stupio je na snagu 4. Izbjeglicom se ne smatra niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. u periodu od 26. oktobra 2005. proslijedila tuţenoj strani. sudski i drugi akti kojima je nosiocu stanarskog prava prestalo stanarsko pravo oglašavaju se ništavim (ĉlan 2. 96. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu. broj R-532-1072-1/1-90-1470 od 2. kao privremenu mjeru. a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odbrane. ovog ĉlana. Ĉlan 3a. 103. Federacija Bosne i Hercegovine je. podnio je zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 24. Komisija je. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. godine. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 106. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. ili ako je stekao novo stanarsko pravo van teritorije Bosne i Hercegovine. 56/01. septembra 2003. godine. godine odluĉio da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. ove Odluke) obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za preispitivanje CRPC-odluke od 2. koji je stupio na snagu 1. godine. Komisija je. Ĉlan 14. februara 1998. godine. godine ostao u aktivnoj sluţbi u bilo kojim oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. maja 1992. 1. do donošenja odluke po njenoj prijavi. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 97. decembra 2003. ne smatra se izbjeglicom niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. U predmetu broj CH/03/14962. septembra 2003. koja je kasnije promijenila naziv u Komisija za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba. 98. augusta 2005. 11/98. ima pravo na povrat stana u skladu sa Aneksom 7 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Aneks VII. godine bio u aktivnoj sluţbi u SSNO – u JNA (tj. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. u daljem tekstu: Komisija). stav 1. godine. u skladu sa podjelom nadleţnosti meĊu institucijama Bosne i Hercegovine. 99. Ustava Bosne i Hercegovine. nosilac stanarskog prava ne smatra se izbjeglicom ako je 30. Podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. ovog ĉlana ne smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. i 2. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. decembra 1995. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. 102. godine od Komisije za imovinske zahtjeve traţila dostavu informacija u vezi sa zahtjevom podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. maja do 14. Ustav Bosne i Hercegovine Ĉlan III/5. zabranu prodaje predmetnog stana i pokretne imovine koja se nalazi u njemu. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim. Zakonom o prestanku primjene ukinut je raniji Zakon o napuštenim stanovima. januara 2005. aprila 1998. su proslijeĊena podnosiocima prijava. koji je bio na snazi izmeĊu 4. godine. dopisom od 20. nadleţni organi vlasti ne mogu dalje donositi odluke kojima se stanovi proglašavaju napuštenim (ĉlan 1. godine. CRPC je odlukom. odreĊivao je sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. godine Komisiji dostavila traţene informacije. stavila van snage odluku od 24. podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani. 31/01. teritorijalnog integriteta. jula 2003. u vezi sa stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. 43/99. 18/99. godine ostao u sluţbi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oruţanim snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine. aprila 2003. 27/99. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. u periodu od 5. broj 532-1072-1/1 od 24. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. oktobra 1999. godine i 18. ovog ĉlana. 108. Svi upravni. […]. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. godine. septembra 2005. Federacije Bosne i Hercegovine. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. u relevantnom dijelu. 6. marta 2002. 1. godine. U skladu s ĉlanom VII Aneksa 7 uspostavljena je Nezavisna komisija za raseljene osobe i izbjeglice.L. godine. dostavila svoja pisana zapaţanja. XIII. godine dostavili odgovor na zapaţanja tuţene strane. Federacija Bosne i Hercegovine je u predmetu broj CH/02/9138 dostavila dodatne informacije 14. godine. koji su potpisale Republika Bosna i Hercegovina. nije bio penzionisan) i nije bio drţavljanin SR Bosne i Hercegovine prema evidenciji drţavljana. septembra 2005. Podnositeljica prijave je 6. koji je iz istoga stambenog fonda bivše JNA ili utemeljenih fondova oruţanih snaga drţava nastalih na prostorima bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo koje odgovara tom pravu. ovog zakona. Bosni i Hercegovini. Federaciji Bosne i Hercegovine. Prijave su podnesene i registrovane u periodu od 28. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. do 7. godine (vidi taĉku 45. stvarima koje su predviĊene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. godine. Pisana zapaţanja tuţene strane. septembra 2003. 105. Ipak. Sva stanarska prava ili ugovori o korištenju koji su zakljuĉeni od 1. a kojima raspolaţe Federalno ministarstvo odbrane ĉiji je nosilac stanarskog prava nakon 19. u daljem tekstu: Komisija). u predmetu broj CH/03/14962.

istiĉe da kupoprodajni ugovori ne sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) su saglasne da će po zahtjevima za ponovno razmatranje odluke Komisije rješavati u skladu sa odredbama pravilnika CRPC-a.1999. CH/02/9138 i CH/03/14375 i ostvarenje vlasniĉko-pravnih ovlaštenja na osnovu pravovaljanih ugovora o otkupu predmetnih stanova. Odluka o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. XV. Zahtjeve iz ĉlana 1. 21/92. Odluke Komisije donesene po zahtjevima za ponovno razmatranje će biti konaĉne i obavezujuće. 43/99. Podnosioci prijava se ţale da im je onemogućen povrat u posjed prijeratnih stanova. 43/99.do 04. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima. U pogledu ĉinjenica. Prema ovom Sporazumu. odnosno gradskoj sluţbi za upravu nadleţnoj za stambene poslove odnosno imovinsko-pravne poslove. Ĉlan 11. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. [. 38/98. Stavom 4. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. Zakona o prometu nepokretnosti predviĊa da ugovor o prenosu nepokretnosti mora biti saĉinjen u pismenom obliku. donijelo Odluku o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica..1999. Po pitanju prihvatljivosti tuţena strana u svojim zapaţanjima predlaţe da prijave budu proglašene neprihvatljivim. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave nije podnio ţalbu na rješenje Uprave od 4. u predmetu broj CH/02/9138. naknadno. tuţitelj moţe. 29/90 i 22/91. ako zakonom kantona nije drugaĉije odreĊeno (u daljem tekstu: nadleţni organ). Tuţitelj moţe u tuţbi traţiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa. te ukoliko to lice. Federacija Bosne i Hercegovine. ovog zakona Komisija prenosi opštinskoj. 42/98. Zahtjev za vraćanje u posjed stana smatra se podnesenim u roku ukoliko je podnesen u skladu sa odredbom ĉlana 5. Nakon 31.12. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije. ODGOVOR TUŢENIH STRANA a. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan. 18/99. 113.13 donošenja konaĉne odluke Komisije. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijet će posebnu odluku o produţenju mandata (taĉka IV).200 eura. godine. br.]. 12/99. 118. nadleţni organ uprave će spojiti postupke za izvršenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zakljuĉak o dozvoli izvršenja u skladu sa ovim ĉlanom. 51/00. od 7. tuţena strana predlaţe Komisiji da u predmetu podnosioca prijave donese odluku o neprihvatljivosti. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na svojoj sjednici. 3/93. u predmetu broj CH/03/14375. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. podnese odluku Komisije na izvršenje. mandat ĉlanova Komisije traje godinu dana od dana imenovanja. 4/89. Ovim zakonom reguliše se prenos i rješavanje zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo i zahtjeva za vraćanje u posjed nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljem tekstu: Komisija). 2005. ovog zakona rješavaju se uporedo sa zahtjevima podnesenim nadleţnom organu u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Sluţbene novine Federacije BiH". Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. 32/04 i 32/05). godine. ako je sud pred kojim parnica teĉe nadleţan za takav zahtjev. Po prijemu zahtjeva za ponovno razmatranje Komisija moţe obavijestiti nadleţne organe uprave koji su odgovorni za izvršenje odluke Komisije o podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje. 27/99. se. b. br. odrţanoj 13. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. izmeĊu ostalog. .10. 43/99 i 56/01) odnosno Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana ("Sluţbene novine Federacije BiH". godine za stanove iz ĉlana 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i ĉlana 83 a. koje nisu u suprotnosti sa odredbama vaţećih zakona u Bosni i Hercegovine (ĉlan 3. . Tuţena strana. 17/93.do 04.] Ako je traţilac izvršenja podnio kod nadleţnog organa uprave zahtjev za povrat u posjed iste imovine ili stana. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. 6/04. decembra 1995. Krajnji rok za rješavanje zahtjeva iz ĉlana 1. strane (Bosna i Hercegovina. stav 2. 112. 37/01 i 56/01 ).do 03. 38/78. 110. ovog ĉlanka neće se smatrati preinakom tuţbe. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu. pa prema tome nema nikakvo pravo da vrati u posjed predmetni stan u skladu sa ĉlanom 3a. oktobra 2004. br.1999.09. Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”. Zakon o parniĉnom postupku (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. stav 4. godine Ĉlan 4. u ukupnom iznosu od 25. Tuţena strana Bosna i Hercegovina nije dostavlila svoje pisano izjašnjenje o prihvatljivosti i meritumu predmetnih prijava. na njih se neće moći uloţiti ţalba i imat će pravno dejstvo kod nadleţnih organa kao i prethodne odluke Komisije (ĉlan 3. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. 114. i ĉlana 18 b. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. Zakon o prometu nepokretnosti (“Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine”. stav 6). 29/98.. Prema ovoj Odluci. Zakona o prestanku primjene. Zakona o o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i to: .. CH/02/9138 i CH/03/14375. takoĊer. godine. 11/98. ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova.do 02. a potpisi ugovaraĉa ovjereni u nadleţnom sudu. istaknuti i tuţbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji. Po prijemu zahtjeva iz ĉlana 1. 111. 11/98. 109. Ĉlan 3. a u predmetu broj CH/03/14375. stav 5. ovog zakona je 31. tuţena strana. 18/94 i 33/94). Zakon o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". 3/99 i 53/03) Ĉlan 54. Nadalje. Ĉlan 9. 22/04 i 28/05) (u daljnjem tekstu: Zakon prenosu nadleţnosti CRPC) Ĉlan 1. stav 2). kad tuţitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za ĉinidbu iz istog odnosa ili kad tuţitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tuţbe. 27/02 i 24/03) (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju) reguliše izvršenje odluka CRPC-a. Ukoliko se ukaţe potreba produţenja mandata ĉlanovima Komisije. odnosno ukoliko je podnesen u skladu sa Pravilnikom Komisije i to: . u predmetima br. Takva se tuţba moţe podići kad je to posebnim propisima predviĊeno.. Nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Komisije [. Ĉlan 7. br. ovog ĉlana. 13/94. 12. Ĉlan 2. Vijeću ministara i entitetskim vladama (taĉka V). XIV. ovog zakona nadleţni organ rješava zahtjeve prema hronološkom redu po kojem su primljeni od strane Komisije. navodi da je u postupku pred Upravom utvrĊeno da je podnosilac prijave ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine i nakon 14. godine za stanove iz alineje 2. kao što je odluĉila u predmetu CH/02/12255. niti je tuţbom pokrenuo upravni spor pred nadleţnim sudom. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave. Ivan Antonov protiv Federacije Bosne i Hercegovine. nije pokrenuo upravni spor protiv konaĉnog rješenja Ministarstva kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat predmetnog stana. br. . "Sluţbeni list Republike Bosne i Hercegovine” br. Sporazum izmeĊu Bosne i Hercegovine. 56/01. juna 2001. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. br. Komisija će o svom radu podnositi izvještaj Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. stav 1. ovog ĉlana. godine. a u predmetima br. pored postojećeg zahtjeva. Federacija Bosne i Hercegovine 117. predviĊa da je pismeni ugovor o prenosu nepokretnosti koji je u potpunosti ili znaĉajnom dijelu izvršen valjan ĉak i ako potpisi ugovornih strana nisu ovjereni kod nadleţnog suda. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. Zahtjevi iz ĉlana 1. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma (ĉlan 3.07. ŢALBENI NAVODI 115. stav 4). U tom smislu. Bosna i Hercegovina 116. Naime. decembra 2003.1999.

a u skladu sa ĉlanom 14. Dom nalazi da se tuţena Strana prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za postupke kojima je CRPC donio svoje odluke. godine. jer su. a s druge strane. kojom je suprug podnositeljice prijave. U vezi s tim. na Komisiju za imovinske zahtjeve. . Davanje prednosti jednom sistemu ralizacije zahtjeva za povrat imovine i izbjegavanje paralelnih postupaka je. godine. Oba sistema su egzistirala paralelno i na dispoziciji svake stranke leţala je odluka da li će pokrenuti jedan ili drugi postupak radi povrata imovine ili. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. Prema tome. prenos nadleţnosti uslijedio je na osnovu taĉke a) ĉlana III/5. CH/01/7728. 125. Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica duţna je poštovati Aneks 7.. godine. S obzirom da Dom o njima nije odluĉio do 31. tuţena strana je dostavila naredbu naĉelnika generalštaba Vojske Jugoslavije. (c) Komisija će takoĊer odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. oktobra 1995. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da nije prekršila pravo podnosilaca prijava na poštivanje doma. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima. godine izmijenjen tako što je rok za rješavanje zahtjeva pomjeren za 31. Isti stav zauzela je i Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti. ali pod uvjetima koji su predviĊeni ĉlanom 3a. podsjeća. 124. moţe se reći da su odluke CRPC-a imale veći autoritet. decembra 2003. “odgovornost za finansiranje i rad Komisije [. jer je takvo preispitivanje iskljuĉeno Aneksom 7. 131. Iako nije taĉno navedeno. aprila 1992. Izuzetak su ĉinili sluĉajevi u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je CRPC traţila obustavu. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da domaći organi nisu prekršili navedni ĉlan. Prema tome. a na osnovu Sporazuma izmeĊu Bosne i Hercegovine. Tihomir Aleksić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. razlika izmeĊu odluka CRPC-a i domaćih organa je u ĉinjenici nemogućnosti njenog preispitivanja od strane Komisije. Tuţena strana. Sporazuma iz septembra 2003. koje regulišu odnos izmeĊu “domaćeg“ i meĊunarodnog mehanizma povrata imovine. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Bosne i Hercegovine 122. nadalje. Komisija zapaţa da su podnosioci prijava.] prenijeti na Vladu Bosne i Hercegovine osim ako se strane ne dogovore drugaĉije. CRPC 2. godine. MeĊutim. te ih zbog toga smatra u cijelosti neosnovanim. godine. Komisija će nastaviti da radi kako je gore navedeno“. navedenog Zakona. 1. ne moţe smatrati odgovornom za odluke CRPC-a (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. godine. u predmetu broj CH/02/9138 istiĉe da je iz pisma Ministarstva odbrane Republike Srpske. kada je i stupio na snagu. aprila 1992.J. da je u predmetima br. postavlja se pitanje ko je preuzeo nadleţnost za rješavanje predmeta koje bivši CRPC nije riješio: Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. godine i ĉlanom 3. Komisija podsjeća da je Dom u nekoliko navrata naveo da se tuţena strana. jer su odluke donesene u razumnom roku. ukoliko ona ne riješi ovo pitanje na drugi naĉin.1.T. U odnosu na predmet broj CH/03/14962. MeĊutim. godine CRPC prestala sa radom. te je stoga tuţena strana predloţila Komisiji da primjenom ĉlana VIII(3)(b) Sporazuma donese odluku o brisanju predmetne prijave. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije povrijeĊeno. niti drugi pravni akti. 123. Tumaĉeći ove odredbe. od Pravila procedure Doma. br. Sporazuma iz 2005. u konkretnom sluĉaju Federacija Bosne i Hercegovine. Da ne bi došlo do pravne praznine ukidanjem CRPCsistema. s druge strane. 3022524-1/1 i 501-737-1/1. Tuţena strana. juna 2005. Sporazum je potpisan 27. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijava sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. godine. Bosna i Hercegovina. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. upućenog FMO-u. broj 8-03-37-140/04 od 3. ĉlan XVI Aneksa 7 je predvidio da će se nakon 31. Aneksom 7 je propisano da će CRPC odluĉivati o svakom potraţivanju nepokretne imovine u Bosni i Hercegovini. tuţena strana istiĉe da podnosioci prijava nisu niĉim potkrijepili svoje zahtjeve. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. godine krajnji rok za rješavanje ovih zahtjeva. Komisija podsjeća da su prijave podnesene Domu u skladu sa Sporazumom. od 6. ne nameću Drţavi daljnju obavezu u pogledu donošenja odreĊenih zakona ili sliĉnih pravnih akata. marta 2005. broj 2-200 od 9. ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. 128. stipulisao je Bosnu i Hercegovinu kao odgovornu za rad Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (ĉlan 1. “ Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti . ne pripada pravo na povrat stana jer su ostali u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 14. s jedne strane. maja 2005. sloţile da će CRPC samostalno donijeti svoja pravila i da neće postojati preispitivanje odluka CRPC-a od strane organa Federacije Bosne i Hercegovine. u konkretnom sluĉaju. tuţena Strana se prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za propust da obezbjedi preispitivanje odluka CRPC-a od strane nezavisnog i nepristrasnog suda. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini” riješeno je ovo pitanje.. Aneks 7 je otvorio mogućnost da se ovo pitanje reguliše onako kako Drţava smatra shodnim i riješio je pitanje odgovornosti (Bosna i Hercegovina). TakoĊe. 127. Pri tome. XVI. CH/02/9138 i CH/03/14375. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. jer prenos nadleţnosti sa meĊunarodnog tijela na domaće odnosio se samo na prenos u institucionalnom smislu. a podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred upravnim organima. TakoĊer. decembra 2003. Sporazuma. štaviše. Dom je to objasnio na sljedeći naĉin: I na kraju. Drţava je duţna finansirati rad Komisije. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma. pa se i ne moţe smatrati odgovornom za taj postupak.. navodi da pravo podnosilaca prijava iz ĉlana 1. MeĊutim. Komisija. Komisija primjećuje da je Aneks 7 potpisan od strane sve tri strane – entiteta i Bosne i Hercegovine (ĉlan XVIII Aneksa 7). Na osnovu ĉlana 3. CH/02/9138 i CH/03/14375. 132. stava 5. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti CRPC-a. Što se tiĉe same pravne osnove za odluĉivanje “drţavnog“ organa povodom zahtjeva za povrat imovine. MeĊutim. konaĉne i obavezujuće. CH/00/5481. godine u ĉin potpukovnika tehniĉke sluţbe KoV ("Sluţbeni vojni list". u smislu ĉlana 1/2. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije. S druge strane. i 2). Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: . vidljivo da je podnosilac riješio svoje stambeno pitanje zakupom trosobnog stana u Beogradu. pozivajući se na ĉlan III/5. tuţena strana je u zapaţanjima navela da nema uticaj na odluĉivanje CRPCa. A. maja 2004. Komisija. U tom pogledu.14 jula 2004. nadleţna da odluĉuje o ovim prijavama. U sluĉaju ovog drugog. A. 130. s jedne strane. treba istaći da je 31. pored mogućnosti podnošenja zahtjeva domaćim organima. bez prava domaćih upravnih organa ili sudova da ih preispituju ili ponište. unaprijeĊen sa danom 13. s obzirom da je tuţena strana svima omogućila povrat stanova. Evropske konvencije. godine). ili koja je oĉigledno neosnovana. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene. Prihvatljivost 121. u skladu sa ĉlanom 2. a nerješavanjem svih podnijetih zahtjeva za preispitivanje već donesenih odluka CRPC-a. broj 19/95).. septembra 2003. oba u isto vrijeme. maja 2004. st. morali su se prekinuti do donošenja konaĉne CRPC odluke. kojim su dostavljeni podaci o rješavanju stambenih pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. decembar 2004. što ne iskljuĉuje primjenu zakona na niţem administrativnom nivou. takoĊer. Ustava Bosne i Hercegovine. 120. Zakona o prestanku primjene (u konaĉnoj verziji). Komisija je. “Sporazumom izmeĊu Bosne i Hercegovine. decembra 2003. navedeni Sporazum. godine donijela odluke. godine. marta 2003. kao neosnovane. je postala odgovorna ratione termporis i ratione personae za postupanje po ovim zahtjevima nakon 27. misli se na Zakon o prestanku primjene i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo). ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe". decembra 1995. Na osnovu ĉlana 6. izuzev u pogledu sastava Komisije. U vezi sa ĉlanom 8. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. Evropske konvencije. CRPC je osnovana na osnovu Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 7). 119. kada ta imovina nije dobrovoljno prodata ili na drugi naĉin prenesena od 1. prvi dio reĉenice – prenos nadleţnosti uz saglasnost entiteta i Drţave. godine. U pogledu merituma prijava. godine). Sluţba . nadleţnost za rješavanje zahtjeva za preispitivanje “prvostepenih“ odluka CRPC-a prenesena je. godine. Sporazumom je utvrĊeno da je 31. septembrom 1995. Stoga. koji su u skladu sa ovim Aneksom (prije svega. Komisija zakljuĉuje da ni Aneks 7. jer je utvrdila da im. u sluĉaju obostranog pokretanja postupaka. 129. nakon što su pokrenuli postupke pred domaćim organima uprave. godine. tuţena strana predlaţe da prijave budu odbijene i u meritumu. ţalbeni navod je nespojiv ratione personae sa Sporazumom.. MIŠLJENJE KOMISIJE C. meĊu njima i Federacija Bosne i Hercegovine. Ustava Bosne i Hercegovine. Sistem povrata imovine po Aneksu 7 predstavlja drugi mogući naĉin povrata imovine. u dijelu koji je relevantan za predmete podnosilaca prijava. V. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. stava 3. U vezi sa ĉlanom 6. Prema tome.. prenosom nadleţnosti na domaće organe. 126. U pogledu zahtjeva za kompenzaciju u predmetima br. Dom nalazi da su se Strane potpisnice Aneksa 7. od 31. s taĉke gledišta principa pravne sigurnosti. pokrenuli postupke pred CRPC-om za vraćanje predmetnih stanova u posjed. nadalje. Naime. u potpunosti opravdano. Sporazum je 13. decembar 2005.

godine. MeĊutim. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine). V. u predmetu broj CH/03/14375. Komisija podsjeća da je u predmetu broj CH/02/9138. od 16. 144. Nadalje. Odluke o prihvatljivosti i meritumu mart 1996. A. Komisija istiĉe da ovaj pravni lijek ne omogućava njegovom podnosiocu. A. godine. CH/98/1177. 145. jula 2004. takoĊe. maja 2003. S obzirom na navedeno Komisija zakljuĉuje da su prijave oĉigledno neosnovane u dijelu u kojem su podnesene protiv Bosne i Hercegovine. godine). taĉka 6. Prihvatljivost prijava br. od 23. te da im pripada pravo na povrat istih. CH/99/1921. Nije dovoljno da odreĊeni pravni lijekovi formalno postoje. godine. godine. podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. stav 1. Blentić protiv Republike Srpske. posjeduje kupoprodajni ugovor koji je pravovaljan. Prema tome. kojim je odbijena njegova ţalba.2. Komisija podsjeća da u predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Bosne i Hercegovine. 139. kojom je odbijena njena tuţba. otklone eventualnu povredu njenih prava. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. Nakon toga. taĉka 19. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. Komisija zapaţa da u predmetnim sluĉajevima nema odluka o ponavljanju postupka. septembra 2003. CH/02/9138 i CH/03/14375 141. na primjer. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova se mora fleksibilno primjenjivati i podnosiocima prijava se moraju uzeti u obzir posebne okolnosti. Odluku o prihvatljivosti. novembra 1997. nego je potrebno realno sagledati opći pravni i politiĉki kontekst u kome se koriste ti pravni lijekovi. podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu na presudu Kantonalnog suda. preispitivanje pravne i ĉinjeniĉne ispravnosti donesene odluke. obzirom da je zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke prihvaćen. na primjer. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. 138.15 je 22.a. aprila 2003. MeĊutim. Sluţba je 22. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. i 1992. 142. Zakona o parniĉnom postupku nije domaći pravni lijek koji podnosilac prijave mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma. aprila 2003. Komisija je nastavila sa istim pristupom ovom pravnom lijeku (vidi. jula 2004. broj 27/0223-1418/00 od 15. takoĊer. u ovom dijelu. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za priznavanje prava vlasništva u predmetima br. CRPC je 24. Dakle. Podnosioci prijava se ţale da nisu u mogućnosti da vrate u posjed svoje prijeratne stanove. kojim je zahtjev podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana odbila kao neosnovan. Komisija. U pogledu zahtjeva za ponovno razmatranje. broj 25/01. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. taĉka 6. . MeĊutim. godine. u predmetu broj CH703/14962. godine). ĉlan 235. taĉka 59. i 23. Komisija podsjeća da je ranije Dom utvrdio da je ĉlan 54. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava". CH/02/9138 i CH/03/14375 u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijava o neizvršenju CRPC odluka 146. 143. septembra 2003. godine. ili koja je oĉigledno neosnovana. U 22/00. osim ukoliko se isti nije pokazao uspješnim i nije rezultirao ponavljanjem postupka. preuranjena zbog toga što je. pravovaljan ugovor. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe. stavila van snage odluku od 24. godine. septembra 2003. Prema tome. kojom je potvrdila da je suprug podnositeljice prijave bio savjestan posjednik predmetnog stana na dan 1. CRPC 2. niti se Komisiji tako ĉini. s obzirom na pomenuto produţenje roka. septembra 2005. taĉka 6). 134. septembra 2004. postupci izvršenja su obustavljeni. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Federacije Bosne i Hercegovine 135.b. juna 2000. u ovom sluĉaju je došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. sadrţi peĉat nadleţne poreske sluţbe. Dom je ustanovio da postojanje pravnih lijekova mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji nego i u praksi. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. januara 2005. Odluku o prihvatljivosti. godine donijela odluku. S obzirom da podnosilac prijave. juna 2001. jula 2004. Potpisale su ga sve strane. pravni lijekovi će se smatrati nedostupnim i nedjelotvornim (vidi. A. Komisija zapaţa da je u navedenom predmetu u toku postupak pred Kantonalnim sudom. od 9. godine). prema bivšem Zakonu o parniĉnom postupku) djelotvoran domaći pravni lijek koji se mora iscrpiti u sluĉaju kada podnosilac prijave nema u posjedu kupoprodajni ugovor. U predmetu broj CH/03/14962. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. 133. godine. aprila 1992. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". septembra 2003. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. godine. AP 343/04. taĉka 1. odnosno 8. koji je u svim aspektima. aprila 1992. U takvim predmetima Komisija smatra razumnim da oĉekuje da podnosioci prijave moraju podnijeti teret pokretanja sudskog spora radi utvrĊivanja postojanja ugovornog odnosa ili bilo kog ugovornog prava. Komisija smatra da teret pokretanja postupka radi utvrĊivanja valjanosti ugovora treba pasti na stranu koja ga ţeli osporiti. 140.P protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. pa prema tome nije ni došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. Komisija podsjeća da je Zakon o prenosu nadleţnosti CRPC-a izmijenjen tako što je krajnji rok za rješavanje po zahtjevima podnesenim CRPC-u. juna 2001. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1. nego se mora utvrditi da je vlasnik na osnovu koraka koje je preduzeo u otkupu stana tokom 1991. Pajagić. na primjer. od 22. od 29. br. inter alia. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. Federacija Bosne i Hercegovine.Č. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. da li je prijava u biti ista kao i stvar koju su Dom/Komisija već ispitali. AP 193/04. ugovor ukljuĉuje otkupnu cijenu i uslove plaćanja. (b) što je stvar već riješena. koju preuzima Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. bez da dostavi “nove dokaze ili navode o novim dokazima koje CRPC nije razmatrala“. jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. Prema tome. kako se zahtijeva ĉlanom VIII(2)(a) Sporazuma. ovakav pravni lijek ima veliku sliĉnost sa zahtjevima za ponavljanje postupka (vidi. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. ove Odluke). po ţalbi podnosioca prijave podnesenoj na presudu Općinskog suda. tvrdi da podnosilac prijave nije iscrpio domaće pravne lijekove koji su mu dostupni u vezi s uknjiţbom prava vlasništva na stanu. od 29. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za povrat stanova u posjed u postupcima pred domaćim organima 137. Uprava je donijela rješenje. jer nije pokrenuo sudski postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora. godine). koji uopće nema razloga da sumnja u pravovaljanost ugovora koji posjeduje. U protivnom. od 7. godine.c. organi tuţene strane. podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje navedene odluke. Prema tome. septembra 2004. CH/98/1264. Zakona o parniĉnom postupku (ĉlan 172. Komisija potvrĊuje da Zakon o parniĉnom postupku predviĊa pravni lijek kojim se utvrĊuje postojanje ili nepostojanje nekog prava. Prema tome. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. broj 532-1072-1/1. Komisija zakljuĉuje da je prijava podnositeljice prijave. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. – decembar 1997. u navedenim predmetima. Zakona o parniĉnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ili ĉlan 42. ako one postoje (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. U predmetu broj CH/03/14375. godine. a podnosilac prijave je dostavio dokaz da je isplatio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene. još u toku postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve. Odluke o prihvatljivosti i meritumu januar – juni 2000. odluĉujući meritorno po zahtjevu podnositeljice prijave. Prema sudskoj praksi organa Evropske konvencije. od 5. CH/98/1366. Komisija zapaţa da podnosilac prijave posjeduje kupoprodajni ugovor. jula 2005. godine. kao i liĉne okolnosti podnosilaca prijava (ibid). godine. godine obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2.2. Komisija smatra da podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred domaćim organima. decembar 2005. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. stav 1. Komisija zapaţa da je prijava broj CH/02/9138 u ovom dijelu preuranjena. broj R532-1072-1/1-90-1470 od 2. odnosno Komisiji za imovinske zahtjeve. MeĊutim. Ovakav stav zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine (vidi odluke AP 532/04. godine. CH/98/1160. godine (vidi. kao i praksi Doma. A. Federacija Bosne i Hercegovine je uloţila prigovor na prihvatljivost prijava na osnovu toga što podnosioci prijava nisu iscrpili domaće pravne lijekove. i dalje. 136. godine donijela odluke. januara 2004. Kuruzović i M. godine. Komisija podsjeća da je. podnosilac prijave pokrenuo postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora (vidi taĉku 22. Nadalje.2. odluĉuje da ovaj dio prijava proglasi neprihvatljivim. septembra 2003. marta 2000. na primjer. CRPC je odlukom. Komisija zakljuĉuje da pokretanje sudskog spora prema ĉlanu 54. Dakle. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. CH/96/17. godine. odluĉujući po zahtjevu trenutnog korisnika predmetnog stana. MeĊutim. zahtjevi za ponavljanje postupka ne mogu se smatrati djelotvornim pravnim lijekom. pomjeren na 31. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. sa uputom na daljnju jurisprudenciju bivše Evropske komisije za ljudska prava. zbog toga. odnosno 8. Podnosioci prijava nisu dokazali da ovi pravni lijekovi nisu djelotvorni. U predmetu broj CH/03/14375. Blagojević protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. septembra 2003. ili autentiĉnost nekog dokumenta.2. broj 23/6-372-P4996/98 od 4. imaju priliku da u ovom postupku. koji utvrdi Komisija . Ugovor. broj U 94/04 od 24. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. taĉka 20). broj P-2466/05 – "A" od 29. a ne na nosioca ugovora. Komisija će. godine.

147. 162. od 19. Sluţba je 3. izvršnom postupku. Prihvatljivost prijava br.d. Pravo na pristup sudu iz ĉlana 6. stava 1. uprkos ĉinjenici da su konaĉne i obavezujuće. U 3/99. Nema sumnje. što je potvrĊeno dugogodišnjom praksom sudskih organa u Bosni i Hercegovini. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Komisija naglašava da izvršni postupak. Da bi nadleţni organ bio efikasan. godine. odnosno zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova. marta 2000. u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su drţave ugovornice preuzele kada su ratifikovale Evropsku konvenciju. podsjeća i na niz odluka Doma. zapaţa da je podnosilac prijave u predmetu broj CH/02/9138 podnio ţalbu na zakljuĉak Sluţbe o obustavi izvršenja. Ĉlan 6. Prema tome prijava je ratione personae prihvatljiva protiv Federacije Bosne i Hercegovine. u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. jula 2003. Komisija istiĉe da je Zakonom o izvršenju predviĊeno da CRPC odluke izvršavaju upravni organi nadleţni za stambene poslove u općini u kojoj se nalazi stan na kojem postoji stanarsko pravo. Dobio je meritornu odluku u svoju korist. Evropske konvencije podrazumijeva. primjećuje da predmet ovih prijava nije parniĉni postupak. istiĉe da se procesne garancije iz ĉlana 6. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. u dijelu u kojem je podnesna protiv Bosne i Hercegovine. od 18. to graĊansko pravo ne moţe zaţivjeti. sigurno. mora biti posmatrano kao integralni dio "suĊenja“ u smislu ĉlana 6. već efikasan pristup sudu. 34-36). u dijelu u kojem se odnose na neizvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. To će biti sluĉaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku ili ako neopravdanost neizvršenja povlaĉi ponovnu povredu tog graĊanskog prava. ta prava su utvrĊena u prethodnom. CH/02/9138 i CH/03/14375 u vezi sa zahtjevima za naknadu materijalne štete 150. Komisija proglašava prijave neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije i ĉlana 1. Komisija proglašava prijavu broj CH/03/14962 neprihvatljivom. 159. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. D. najprije. donijela zakljuĉke kojima su postupci izvršenja obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjeve za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. od 17. izvršenje presude. godine. godine donijela odluke. zakonom ustanovljenim sudom. godine. Komisija. ako se pravosnaţno utvrdi graĊansko pravo. 151. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. Ipak. Meritum (u odnosu na prijave br. septembra 2003. protiv Republike Srpske. stavu 1. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. nadalje. godine. odnosno. 7. Ĉlan 6. odnosno 8. godine. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. taĉka 27). Komisija. Serija A. Na taj naĉin. 148. u navedenim predmetima. Pravo pristupa sudu ne znaĉi samo formalni pristup sudu. to pravo ima karakter iluzornog prava (op.2. br. glasi: 3. Prema ĉlanu XI Sporazuma. u ukupnom iznosu od 25. Komisija zakljuĉuje da se pravo na praviĉan postupak moţe garantovati samo pri utvrĊivanju neĉijih graĊanskih prava. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neprihvatljivi zbog preuranjenosti. Komisija proglašava prijave br. jula 2004. A. Nadalje. Naime. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. već izvršni postupak. i 21). jer se ova tuţena strana ne moţe smatrati odgovornom. decembra 2003. iako se u konkretnim sluĉajevima radi o izvršnom postupku. Prema tome. odnosno neizvršenja navedenih odluka. on mora obavljati svoju funkciju na zakonit i djelotvoran naĉin. Komisija zapaţa da je CRPC-odlukama utvrĊeno da podnosiocima prijava pripada pravo na povrat predmetnih stanova. B. Komisija zakljuĉuje da su prijave br. aprila 1992. da je pravo pristupa sudu elemenat inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. ne sprjeĉava Komisiju da u konkretnom sluĉaju razmatra navodnu povredu prava podnosioca prijave (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava. ako u naknadnom. Komisija se zadovoljava navodima podnosilaca prijave da ove odluke. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. AP-288/03. negira se pravo na pristup sudu. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. cit. Komisija istiĉe da ĉinjenica da postupak nije okonĉan. 160. te je. koji je naveo da u sluĉaju neizvršenja bilo kojeg pravosnaţno utvrĊenog graĊanskog prava. MeĊutim.1. kao da se tiĉe iskljuĉivo voĊenja postupka. CH/02/9138 i CH/03/14375 prihvatljive. djelotvoran postupak prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza bi bio iluzoran. postupci izvršenja su obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. broj 21/00). Komisija zakljuĉuje da predmetne prijave moraju biti ispitane u pogledu ĉl. nakon što je njegova ţalba odbijena. Zakljuĉak u pogledu prihvatiljivosti 152. U pogledu zahtjeva za naknadu materijalne štete. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed oštećenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. Dakle. tj. Komisija. u principu. septembra 2003. CH/99/1972. Serija A.1. Komisija. godine. godine. Evropske konvencije (op. jer podnosioci prijava nisu utuţili ovu štetu u redovnom parniĉnom postupku. godine. u skladu sa svojom ranijom praksom. CH/03/14010. godine. u predmetu broj CH/03/14375. cit. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. koju donese bilo koji sud. taĉ. nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju po zakonima Entiteta. kao njihovo graĊansko pravo. MeĊutim. Sluţba je 22. kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava. preko 25 mjeseci nisu izvršene i da ovo neizvršavanje mora biti meritorno ispitano. MeĊutim. 153. široke proceduralne garancije i zahtjev za hitni i javni postupak (neobjavljena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. u odluci CH/96/17. pozitivne obaveze drţave (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. što nije izvršni postupak. Evropske konvencije. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. januara 2005. koji je. CH/02/9138 i CH703/14375) 155. stav 1. ne odreĊuju graĊanska prava i slobode utvrĊene Evropskom konvencijom (vidi Odluku o prihvatljivosti Komisije za ljudska prava. prije svega.T. septembra 2003. koju donese bilo koji sud (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Mahmutbegović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. od 3. U protivnom. podsjeća da je. podnosilac prijave je pokrenuo postupak za povrat stana prije cca. izvršenje CRPC odluke je u nadleţnosti organa tuţene strane Federacije Bosne i Hercegovine. zbog preuranjenosti. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva). 156. U 107/03. stava 1. Naime. Da bi se odreĊena prijava razmatrala u okviru ĉlana 6. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. pravo pristupa sudu traje sve dok se ne realizira utvrĊeno graĊansko pravo. svako ima pravo na praviĉno suĊenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim. tumaĉiti ĉlan 6.16 godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. odnosno 8. a ne o postupku u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. u relevantnom dijelu. graĊanskom postupku. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Komisija smatra da bi bilo iluzorno oĉekivati da podnosilac prijave i u ovom postupku iscrpi sve pravne lijekove. prema stanju spisa. meĊutim zapaţa da se u konkretnim sluĉajevima radi o postupku izvršenja. Naime. Kao što je već naglašeno. Komisija istiĉe da je odlukama CRPC utvrĊeno imovinsko pravo podnosilaca prijava. 154. septembra 2003. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. Komisija podrţava i stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim problemom. taĉka 35) Dom je našao . oktobra 1979. zbog preuranjenosti.200 eura. te da im pripada pravo na povrat istih. nadalje. 161. Komisija će najprije ispitati navode u pogledu povrede ĉlana 6. broj 32. M. Prema tome. S obzirom da se predmetni stan nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. To bi bio pretjeran teret za podnosioca prijave. Na primjer. u dijelu u kojem su podnesne protiv Bosne i Hercegovine. zbog preuranjenosti. Komisija proglašava prijave br. kao oĉigledno neosnovane. MeĊutim. maja 1974. koje se tiĉu nepoštivanja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. Evropske konvencije. Komisija. 7 godina. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC-odluka. st. od 7. potrebno je. stav 25). novembra 2004. Obaveza obezbjeĊivanja efikasnog prava na pristup nadleţnim organima spada u kategoriju duţnosti. Evropske konvencije 157. Nadalje. a nadleţni organ neće da ga izvrši. 163. 302-2524-1/1 i 501737-1/1. u dijelu u kojem se odnose na postupak za povrat stanova pred domaćim organima. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". CRPC 2. tj. Prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kriviĉne optuţbe protiv njega. da nije u njenoj nadleţnosti da meritorno razmatra odluke CRPC. naglašava. taĉka 14). Blentić protiv Republike Srpske (op. Evropske konvencije. prema ĉlanu I Sporazuma. 6. Evropske konvencije primjenjuju i u sluĉaju neizvršenja konaĉne i obavezujuće odluke. vodilo bi. Evropske konvencije. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. s jedne strane. U tom smislu. Stoga. cit. 158. a u predmetu broj CH/02/9138 i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za priznavanje prava vlasništva. godine. A. kao njihovo graĊansko pravo. Nadalje. Evropske konvencije. da predmetni sluĉaj povlaĉi pitanje "odluĉivanja o graĊanskim pravima i obavezama". broj 18. još uvijek u toku. tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. taĉka 27). u Sarajevu. jula 2004. Komisija zakljuĉuje da je ratione materiae nadleţna da razmatra ove navode podnosilaca prijava. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. takoĊer. i 8. utvrĊeno je pravo na imovinu podnosilaca prijava. Komisija. pravo na praviĉan postupak u postupku utvrĊivanja graĊanskog prava bi postalo bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. godine. Prema tome. 149. Airey protiv Irske. Neizvršenje ove konaĉne i obavezujuće odluke postavlja ozbiljna pitanja u pogledu ĉlana 6. od 9.

a u cilju ispunjavanja javnih interesa. Vlada se aribtrarno pozvala na svoju “diskrecionu moć“ da donosi lex specialis opći akt o izvršenju CRPC-odluka. Komisija nalaţe tuţenoj strani da. Tako. aprila 1999. a u vezi sa pravilom 58. naveo da "pravo na pristup sudu" iz ĉlana 6. te. na osnovu zakonskih ovlasti. ove Odluke). 176. postupke. Serija A. br. jer bi to bilo u suprotnosti sa naĉelom vladavine prava iz ĉlana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. CH/02/9138 i CH/03/14375. godine). D. tzv. od 24. u predmetu B. Vlada se pozvala na ĉlan 19. Komisija smatra da Vlada. jer je to povreda principa podjele vlasti u drţavi na sudsku. juna 2003. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. jasno je da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine umiješala. stav 38). smatra shodnim da naredi izvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. do donošenja odluke drugostepenog organa – Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. Komisija. godine) Ombusman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. Evropske konvencije. štaviše. Prema tome. u postupak izvršenja konaĉne i obavezujuće odluke CRPC-a. te da naredi tuţenoj strani da u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke uvede podnosioce prijava u posjed predmetnih stanova. 169. oblikuje i stvara nove pravne i ĉinjeniĉne odnose. 166. u predmetu A. od 23. te da se "sud" u smislu ĉlana 6. Ustava Bosne i Hercegovine i sa pravom na praviĉno suĊenje iz ĉlana II/3. a on stipuliše obavezu izvršne vlasti da se ograniĉava “zakonom“ u smislu principa legaliteta. Izvještaji od 13. kada Vlada donosi odreĊene odluke. Evropske konvencije. Zakona o izvršenju predviĊeno je da CRPCodluke postaju konaĉne danom njihovog donošenja. donesene poslije 30. moguće. prije svega. sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ o tome šta je “pravno“. Tako.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. te je istakao da drţava. stav 45. Na ovo ne utiĉe ni ĉinjenica da izvršna vlast. ali ono mora. Uzimajući ovo u obzir. a to kontroliše sudska vlast. stava 1. 168. godine. godine. Komisija napominje da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. već i na sekundarne odnose. što ukljuĉuje i pojam “ustavno“. 170. broj 288. Komisija. i Van de Hurk protiv Holandije. te novĉanu naknadu. Komisija zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijava na praviĉan postupak koje štiti ĉlan 6. S druge strane. Ova odredba glasi: Federalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuĉive nadleţnosti Federacije. i zajedniĉke nadleţnosti Federacije i kantona-ţupanije koje su federalnim zakonom stavljene u nadleţnost tih organa. u sluĉaju da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje. tj. u predmetima br. jer se ovom Odlukom grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. od 5. Komisija. 165. Serija A. Ovi zakoni ne odnose se samo na primarne pravne odnose (materijalno-pravni odnosi). Prema tome. godine. stav 2. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgraĊena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnaţnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na praviĉno suĊenje. Komisija ne smatra potrebnim da ispita prijave u vezi sa ĉlanom 8. zbog svega navedenog. 8/95 i 19/03). Komisija ne moţe prihvatiti Odluku Vlade Federacije Bosne i Herceovine. 164. Na liniji ovog objašnjenja. u svom organizatornom dijelu. prema kojoj je ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka upravo ono što predstavlja osnovnu karakteristiku "suda" u smislu ĉlana 6. pobliţe odreĊeno ovom odredbom. aprila 2004. Komisija podsjeća i na praksu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Ombudsman za ljudska prava). prije svega. stava 1. u principu. stava 1. taĉka 16). stav 2. stav 1. biti zakonito. S druge strane. u donošenju predmetne odluke. te da im isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na ovaj dosuĊeni iznos ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma . Evropske konvencije. osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne-ţupanijske organe uprave. Naime. oktobra 2005. U vezi za zakonitošću miješanja. Ustav Bosne i Hercegovine. zakljuĉuje da je neizvršenjem konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak prema ĉlanu 6. 173. U svjetlu svog gornjeg zakljuĉka u vezi sa meritornom odlukom u vezi ĉlana 6. 2/98 i 48/99). Evropske konvencije. broj 296-B. dodjeljuje nadleţnosti raznim organima i nosiocima vlasti. izvršnu i zakonodavnu i principa vladavine prava. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. ovi organi funkcionišu na osnovu principa meĊusobne “kontrole i balansa“ (eng. aprila 1994. Zakone izvršava izvršna i upravna vlasti. XVII. Ova odredba daje pravo organima uprave da donose upravne akte i odluĉuju u prvom stpenu u odreĊenim oblastim. a. na osnovu zakona. Evropske konvencije u sebi sadrţi i princip da niko izvan sudske vlasti ne moţe mijenjati ili suspendovati od izvršenja obavezujuće sudske odluke na štetu pojedinca. u sliĉnim predmetima. podsjeća da je u nekim predmetima CRPC upozoravala nadleţne organe uprave da im ĉinjenica da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje odluke ne daje pravo da obustave postupak izvršenja te odluke (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava. CH/02/9178 i CH/03/13628. koji reguliše samo pitanje forme akta. te ĉlanom 1. novembra 1994. Evropske konvencije.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade za nematerijalnu štetu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove Odluke. ĉlana 6. od 19. itd). istog Zakona odreĊeno je da. Nadalje. check and balance). Evropske konvencije zbog ĉinjenice da "vlasti nisu. br. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. onemogućava njihovo izvršenje. Komisija napominje da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine mora da sprovodi zakone i odluĉuje unutar ovlasti koje joj je dao zakonodavac. S druge strane. 171. septembra 2003. Komisija zakljuĉuje da se ova Odluka direktno miješa u “pravo na pristup sudu“. a ĉini i sastavni dio pojma "nezavisan sud" (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava. i zakonodavac ima ograniĉene ovlasti u smislu miješanja u sudsku vlast (suspendovanje izvršenja konaĉnih odluka). PRAVNI LIJEKOVI 174. marta 1999. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96. Komisija istiĉe da je ĉlanom 14. O. u predmetima br. donosi zakone. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je. više od dvije godine. dok izvršna i upravna vlast gleda u budućnost. jer to mora da bude u skladu sa zakonom. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. zakonodavac. jer se licima. stav 45). Evropske konvencije. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet (B) 746/97. kako trebaju da se regulišu odreĊeni odnosi ili odrede ciljni programi (planiranje razvoja grada. broj 155/04 od 22. nema pravo da se miješa u zakonodavstvo i sudstvo na naĉin na koji je ona uĉinila. u javnom interesu i proporcionalno individualnim interesima. marta 2005. na nezakonit naĉin u smislu ĉlana 6. koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca ţalbe“. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je. TakoĊer. stava 1. Nadalje. kao i u upravnim stvarima iz nadleţnosti kantonaţupanije koje su zakonom kantona-ţupanije prenesene na federalne organe uprave. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banja Luke da izvrši konaĉnu i obavezujuću odluku. propisanog ĉlanom I/2. B. u javnom interesu.3. “slobodno polje procjene“. Vlada nema pravo da nameće zakone umjesto zakonodavne vlasti. nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje CRPC odluke. Izvještaji od 24. Nadalje. godine. Komisija napominje da je miješanje u pravo na pristup sudu. broj 288. Zakljuĉak o meritumu 172. CH/02/9138 i CH/03/14375. stavu 1. oktobra 1985. stava 1. kao izvršni organ. zaštita od elementarnih nepogoda. povrijedila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak u smislu ĉlana 6. godine) Ombudsman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. odnosno gradske i opšinske sluţbe za upravu. pozvala na ĉlan 19. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. a ĉlanom 11. unutar kojeg ima pravo da odredi. godine. stava 1. ĉlanom 2. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. Evropske konvencije. Osim toga. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". budući da se na taj naĉin "sudska funkcija podĉinjava izvršnoj vlasti" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. godine. razlika izmeĊu izvršne i sudske vlasti leţi upravo u ĉinjenici da sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ u vezi s neĉim što je bilo. ne smatra "nezavisnim" ukoliko traţi i prihvata obavezujuća mišljenja izvršne vlasti. što je ona u predmetnom sluĉaju uradila. 167. ovom Odlukom je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC-a. Tu dolazimo do srţi principa vladavine prava. Milovan Smiljanić i Milan Maričić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. takoĊer. Prema tome. 1/94. Iz ove odredbe jasno proizilazi da Vlada nema pravo da “zakonodavno“ reguliše pitanje izvršenja CRPC-odluka. Serija A. broj 23/04) u smislu njene kompatibilnosti sa pravima iz Sporazuma. Zakona o upravnom postupku tog Entiteta (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. uţiva odreĊeni prostor. Evropske konvencije. u svojoj odluci AP-703/04 (od 23. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1 od 2. a uzimajući u obzir i zakljuĉak o djelotvornosti zahtjeva za ponovno razmatranje CRPC odluke (vidi taĉku 72. Beaumartin protiv Francuske. TakoĊer. Zakona o prestanku primjene propisano da su CRPC-odluke konaĉne i obavezujuće. 175. br. Bentehem protiv Holandije.17 povredu prava na praviĉno suĊenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke“. koja imaju konaĉnu i obavezuću odluku CRPCa. ne moţe donositi zakone kojima će onemogućiti izvršenje pravosnaţnih sudskih odluka. principijelno. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u pomenutoj odluci ukazao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. Evropske konvencije. a izvršna i upravna vlast su samo sredstvo za instrumentalizaciju zakona. zbog toga. izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave“.

duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. jednoglasno. br. 2. da je u predmetima br. jednoglasno. predstavlja kriviĉno djelo. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. 9. da prijavu broj CH/03/14962 proglasi neprihvatljivom. a iz razloga što grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. broj 23/04). kako je to naznaĉeno u odluci. U sluĉaju nepostupanja. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. kao oĉigledno neosnovane. u dijelu koji se odnosi na postupke po zahtjevima za povrat stanova pred domaćim organima. Komisija odluĉuje. duţni su. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi prihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. ĉime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila ĉlan I Sporazuma. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 1. jednoglasno. jednoglasno. jednoglasno. 3. ZAKLJUĈAK 179. da ostatak prijava br. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim. 12. u smislu prava na pristup sudu. broj 155/04 od 22.18 pune isplate. jednoglasno. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 13. stavu 1. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da stavi van snage Odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. 10. u skladu sa ĉlanom 239. aprila 2004. ove Odluke dostavi informaciju o preduzetim mjerama po pravnim lijekovima. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. 302-2524-1/1 i 501737-1/1 od 2. (potpisao) Nedim Ademović (potpisao) Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. Pravila procedure Komisije. provoditi odluke Komisije. 4. Komisija. jednoglasno. broj 155/04 od 22. Evropske konvencije. Konaĉno. CH/02/9138 i CH/03/14375. jednoglasno. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da Komisiji u roku od mjesec dana od isteka rokova iz zakljuĉaka br. 5. jer je navedena odluka protivna ĉlanu 6. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". Evropske konvencije. CH/02/9138 i CH/03/14375. U datim rokovima. tuţena strana. jednoglasno. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvrši konaĉne i obavezujuće CRPC-odluke. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. jednoglasno. Evropske konvencije. XVIII. jednoglasno. stavu 1. do 13. podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuĊen u prethodnom zakljuĉku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa nareĊenog u ovoj Odluci. CH/02/9138 i CH/03/14375 prekršeno pravo podnosilaca prijava na praviĉno suĊenje prema ĉlanu 6. godine. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 8. da prijave br. jednoglasno. da nije potrebno ispitivati prijave br. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. broj 23/04).000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke. septembra 2003. najkasnije u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. da prijave proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 8. jednoglasno. jednoglasno. 11. da nije potrebno ispitivati prijave br. 177. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. Komisija smatra neophodnim da Federacija Bosne i Hercegovine stavi van snage Odluku Vlade. na kraju. aprila 2004. u predmetima br. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. tako što će podnosioce prijava vratiti u posjed predmetnih stanova. u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. 6. Iz ovih razloga. u predmetima br. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. i 14. u dijelu koji se odnosi na zahtjev za upis prava vlasništva. 1. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. 178. u dijelu koji se odnosi na zahtjeve za naknadu materijalne štete. kao preuranjenu. da prijave br. da prijavu broj CH/02/9138 proglasi neprihvatljivom protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 7. 10.

U obrazloţenju rješenja se istiĉe da je u iskljuĉivoj nadleţnosti zakonodavca da. 29/80. stav 1. decembra 2003. sutkinja Gosp. podnosilac prijave navodi da su se nakon donošenja Pravilnika o voĊenju knjiga deponovanih ugovora konaĉno stekli uslovi za uknjiţbu. i januaru 2005. Ugovor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe se poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. 181. zastupan po Rosandi Deurić iz Milića. godine. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. br. Podnosioci prijave navode da su ugovori deponovani u nadleţnom sudu. ĈINJENICE U PREDMETU 183. Komisija je 11. ureĊuje sistem stambenih odnosa na osnovu odgovarajuće stambene politike. Ustavni sud će kao podnosioce prijave tretirati 27 drugih lica navedenih u prijavi. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. kao prodavac. a prijava CH/03/13402 je podnesena 24. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2007. stav 1. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine. stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada. meĊutim. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. godine. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. XXII. 2. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. ĉl. Pravila procedure Ustavnog suda. septembra 2006. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. zgrade. decembra 2003. Ĉlan 60. i 1992. navodne ţrtve su 27 drugih lica. na zasjedanju Velikog vijeća od 27. Miodrag SIMOVIĆ. XX. Tuţena strana je 22. zakljuĉio tokom 1991. jula 2001. kao prodavac. godine i da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) dobio mandat prema Sporazumu u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zakljuĉen u januaru 2007. odbija. šef Odjeljenja Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Prijava CH/03/13106 je podnesena 11. godine proslijedila tuţenoj strani prijave podnosilaca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM/USTAVNIM SUDOM 188. u vezi sa pravilom 52. broj 65/03). da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. U skladu s tim. novembra 2004. godine Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉl. juna 2007. Nepokretnosti u smislu ovog zakona su poljoprivredno i graĊevinsko zemljište. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. jula 2001. navedenog Zakona dodati su u Zakonu o privatizaciji drţavnih stanova novi ĉl. 190. Ovim zakonom ureĊuju se uslovi i postupak pod kojim se vrši promet nepokretnosti. broj 38/78). Mato TADIĆ. i 60a.. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". potpredsjednik Gosp. šume i šumsko zemljište. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. XXI. a) Predmet broj CH/03/13106. Podnosilac prijave navodi da je preduzeće DD "Boksit" Milići (ĉiji je pravni sljedbenik podnosilac prijave) tokom 1991. odnosno stanove i poslovne prostorije kao posebne dijelove zgrada otuĊivati iz društvene svojine samo uz naknadu u visini prometne vrijednosti nepokretnosti. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. MeĊutim. Ĉlan 16. ovog zakona. Ustavni sud Republike Srpske je ocijenio da je pravo zakonodavca da u okviru predviĊenih mjera uredi i postupak provjere zakonitosti ugovora o otkupu stanova zakljuĉenih prije 29." Ĉlan 60a. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31.. i 6. zakljuĉilo oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. Ĉlanom 5. Konstatujući da je Komisija prestala postojati 31. kako to proizilazi iz predmetne prijave. ali da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova osporila pravnu valjanost predmetnih ugovora. godine dostavila pisana zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu." Stav 3. Podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine".] Društveno pravno lice moţe zgrade. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. Pravila procedure Ustavnog suda: XIX. podnio je prijavu Domu sa zahtjevom da tuţena strana izvrši uknjiţbu ugovora o prodaji stanova koje je podnosilac prijave. godine sa sljedećim prisutnim sudijama: GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. Nedim ADEMOVIĆ. Zakona o izmjenama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima. Nadalje. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. i 27 drugih protiv REPUBLIKE SRPSKE Ustavni sud Bosne i Hercegovine. u okviru predviĊenih mjera ekonomske i socijalne politike. godine. 191. kao i pravilom 15. potpredsjednica Gosp. CH/03/13106 i CH/03/13402 AD "Boksit" MILIĆI i Milovan MIJIĆ. godine. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave. 189. podnijeli prijavu Domu sa zahtjevom da im se omogući da izvrše uknjiţbu ugovora o otkupu stanova koje su tokom 1991. godine donio rješenje kojim se prijedlog podnosioca prijave za ocjenu ustavnosti ĉlana 5. Milovan Mijić i 27 drugih su. takoĊe." Stav 2. bez ograniĉenja. VIII(1) i XI Sporazuma. predsjednica GĊa Valerija GALIĆ. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. meĊutim. godine i registrovana je istog dana. zakljuĉili sa preduzećem DD "Boksit" Milići. marta 2003. .. koji su zakljuĉeni prije 29. kao kupcima. godine. stava 1. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 192. 182. septembra 2006." 186. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima.. Ustavni sud je odluĉio da ove prijave spoji u skladu s pravilom 27. Zbog toga. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. koja su proslijeĊena podnosiocima prijava. godine sa nosiocima stanarskih prava na predmetnim stanovima. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. i 1992. b) Predmet broj CH/03/13402. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).. a Milovan Mijić je u konkretnom sluĉaju njihov punomoćnik. stava 1. Predmet postavlja pitanja u vezi sa ĉlanom 1. Zakon o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine".. 185. Podnosilac prijave je podnio Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenu ustavnosti ĉlana 5.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. 38/78. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. broj 38/78). decembra 2003. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. godine i registrovana je istog dana. marta 2003. AD "Boksit" Milići (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). 4/89 i 22/91) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 1.]. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 187. [. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". Ustavni sud Republike Srpske je 23. Ĉlan 22. decembra 2006. 60. ovog zakona. S obzirom na sliĉnost izmeĊu ĉinjenica u predmetima i ţalbenih navoda podnosilaca prijava. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 184. neplodno zemljište. Sporazuma iz 2007. sudija GĊa Seada PALAVRIĆ.19 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. Podnosilac prijave navodi da su svi ugovori deponovani u nadleţnom sudu. UVOD 180. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. Nadalje.

Ustavni sud. zakljuĉio oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. jula 2001. Ustavni sud. 60. od ĉega u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis spada period od 12 godina. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. decembra 2006. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija/Ustavni sud već ispitao. godine. i 60a. 196. a ne ulazeći u druge osnove prihvatljivosti. koji su zakljuĉeni prije 29. ili koja je oĉigledno neosnovana. godine. nadalje. stava 1. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 202. tuţena strana u svojim zapaţanjima navodi da prijavu CH/03/13106 treba odbaciti iz razloga locus standi. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. ovog zakona. [. XXV. u skladu sa ĉlanom 2. zbog toga. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. ništavi su. Ustavni sud će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. U pogledu merituma prijave. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. te iz tog razloga predlaţe da se iste proglase oĉigledno neosnovanim. septembra 1996. prvenstveno. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. Ĉlan 24. Odluku o prihvatljivosti Doma. XXIV. Ustavni sud će. nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis odluĉivati jesu li dogaĊaji koji su se desili prije stupanja na snagu Sporazuma doveli do povreda ljudskih prava (vidi. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. nije više opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. S obzirom na iznijeto. takoĊer. nadleţan da odluĉuje o ovoj prijavi. godine sa preduzećem DD "Boksit" Milići. 205. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret.“ A. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. Slijedi da je prijava oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. Ugovori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. da sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. 201. Kupac stana iz ĉlana 60.] Ĉlan 60a. Imajući u vidu da je prošlo 16 godina od kako su predmetni ugovori deponovani kod nadleţnog suda radi uknjiţbe. MIŠLJENJE USTAVNOG SUDA E. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. Odluke 1996-1997). tuţena strana navodi da predmetne prijave sadrţe samo paušalne navode. Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. koji utvrdi Ustavni sud . odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine. na pravnu poziciju i povredu prava i sloboda suprotne ugovorne strane – kupaca.. naveo ţalbene navode u smislu povrede svojih prava i sloboda iz Sporazuma. od Pravila procedure Doma/Komisije.] Ĉlan 23. Prihvatljivost 197. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom.1. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. Nadalje. ODGOVOR TUŢENE STRANE 195. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). U skladu sa opšteprihvaćenim principima meĊunarodnog prava. godine. koji glase: Ĉlan 60.. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. Ustavni sud. Dakle. godine. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. Ugovor o otkupu stana zakljuĉuje se sa Fondom stanovanja Republike Srpske. decembra 1995. Odluka od 4. S obzirom da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda. tuţena strana navodi da je suštinski cilj dodatih ĉl. kako je to predviĊeno izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. CH/96/1. U konkretnom sluĉaju podnosioci prijave se ţale da nisu u mogućnosti da uknjiţe ugovore o otkupu stanova koje su kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima zakljuĉili tokom 1991. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". i 1992. Ustavni sud zakljuĉuje da prijava treba biti ispitana u odnosu na navodnu povredu prava na imovinu podnosioca prijave u smislu ĉlana 1.2. Nadalje. Odluke 1996-1997. TakoĊe da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. Ustavni sud će prvo obraditi pitanje u kojoj mjeri je nadleţan ratione temporis razmatrati predmetne prijave. Nije. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. predmet spada u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis (vidi Odluku Doma. Tuţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. bez ograniĉenja. a) Predmet broj CH/03/13106. meĊutim. predmet broj CH/96/8. februara 1997. od 13. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. Nadleţnost ratione temporis 199. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu.20 [. Iza ĉlana 59. godine. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. Ustavni sud zapaţa da se podnosioci prijava ţale da ugovori o kupoprodaji stanova zakljuĉeni 1991. Sporazum se ne moţe primijeniti retroaktivno. Pri tome će Ustavni sud uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti . Društveno pravno lice duţno je da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. (b) što je stvar već riješena. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. godine). 198. broj 38/78). b) Predmet broj CH/03/13402. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova dodaju se novi ĉl. Po pitanju prihvatljivosti. Sporazuma iz 2007. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. ograniĉiti svoje ispitivanje predmeta na razmatranje da li su ljudska prava podnosilaca prijava bila prekršena poslije tog datuma. stava 1. Bez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine.. kao kupcima. godine. XXIII. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". kao prodavac. S obzirom na to. ŢALBENI NAVODI 194. Matanović protiv Republike Srpske. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. a da predmetni ugovori još uvijek nisu uknjiţeni.. Ustavni sud je. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. tuţena strana predlaţe da se prijave u meritumu odbiju kao neosnovane. 14. i 60a. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njegovo postupanje ne razlikuju.] 193. odbaciti je ili brisati iz razloga: (a) što podnosilac namjerava odustati od ţalbe. Podnosilac prijave nije. na primjer. podnosioci prijave navode povredu svojih prava i prije stupanja na snagu Sporazuma. takoĊe. 203. U konkretnom sluĉaju podnosilac prijave je naveo da je tokom 1991. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. zapaţa da podnosilac prijave nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoje navode. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. godine još uvijek nisu uknjiţeni. i 1992. S obzirom da Dom i Komisija o njoj nisu odluĉili do 31. Ustavni sud moţe odluĉiti da prijavu briše na osnovu kriterija sadrţanih u ĉlanu VIII(3) Sporazuma ili će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 204. izuzev u pogledu sastava Ustavnog suda. tj. 200. neće se izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. stoga. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora.. A. decembra 1995. budući da u dijelu u kojem podnosioci prijava navode nastavljenu povredu svojih prava nakon 14. broj 65/03) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 5. U nedostatku konkretnih dokaza Ustavni sud ne moţe razmatrati prijavu samo na osnovu paušalnih navoda podnosioca prijave. Naime. već se ţali. Ustavni sud će. Baštijanović protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud zapaţa da predmetna prijava povlaĉi ozbiljna pitanja u odnosu na ĉlan 1. dakle. [.. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrao nespojivom sa ovim Sporazumom. 60. Podnosioci prijave navode da im je povrijeĊeno pravo na imovinu zaštićeno ĉlanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ovog zakona. kao i opštem interesu. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Ustavni sud u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. Pri tome. Stoga.

CH/02/8202. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 4. ĉlan 1. zakon mora obezbijediti graĊanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava. s taĉke gledišta ustavnog pravnog sistema. preciznost. tj. jula 2001. prema ĉlanu I Sporazuma. meĊutim. 20. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima. ovog zakona. Zakona o prometu nepokretnosti propisuje da se "[u]govor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe [. broj 38/78). F. Prvo. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu stanova. broj U 3/99 od 17. što znaĉi da sloboda odluĉivanja koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograniĉena. izraţava princip mirnog uţivanja u imovini. dostupan je graĊanima. taĉka 31). godine. U 6/98 od 24. Meritum 209. Naime. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opšte prirode." Na kraju. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud podsjeća da ĉlan 22.. ne utiĉu ni na koji naĉin na pravo drţave da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi se regulisalo korištenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi se obezbijedila naplata poreza ili drugih dadţbina i kazni.P. pored formalnih standarda (pristupaĉnost. broj 82. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. budući da posjeduju ugovore o otkupu stanova koji predstavljaju pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnim stanovima. MeĊutim. 144 i dalje).]. avgusta 1984. dakle. Sunday Times. serija A. 212. Da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu? 217.] poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. kao i nametnuta obaveza da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. u drugoj reĉenici istog stava. pojam “zakonitosti“.b.. septembra 1999. Serija A. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". broj 20/99). godine. Ustavni sud zakljuĉuje da predmetna prijava mora biti ispitana u pogledu ĉlana 1. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. stava 1. U vezi s tim. da li je miješanje zakonito? B. Ustavni sud podsjeća da pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasniĉkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud. "imovina" koja se štiti moţe biti postojeća imovina (vidi Evropski sud za ljudska prava.. Ĉlan 1. Odluka broj U 14/00 od 4. a otkupna cijena stana umanjuje [. vidi. godine. i 68). ĉlan 24. neće [.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru.1. budući da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova onemogućila podnosioce prijave da se na osnovu postojećih ugovora o otkupu stanova uknjiţe kao vlasnici predmetnih stanova u javne knjige. donošenjem navedenog Zakona podnosiocima prijave je osporena pravna valjanost ugovora o otkupu stanova. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jeste da se ispita da li se pravo koje podnosioci prijave traţe moţe tumaĉiti u smislu znaĉenja rijeĉi "imovina" koje potpada pod ĉlan 1. B. MeĊutim. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. Presuda od 29. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. ako se smatra imovinom. taĉka 48). dovodeći u vezu naprijed navedeno. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". neprihvatljivo bi bilo da se pojam . Kao što je već naglašeno.. godine. pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uslovima. Presudu Evropskog suda za ljudska prava. godine. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. Ustavni sud proglašava Prijavu broj CH/03/13106 neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. sprovoĊenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu (vidi odluke Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća da je za sticanje prava svojine pored osnova sticanja (iustus titulus) potrebna i uknjiţba u javnu knjigu (modus aquirendi) u smislu ĉl. decembra 1995. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan graĊanima. u smislu ĉlana 1." Stav 3. Prethodne odredbe. Drugo pravilo. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. Ustavni sud smatra da su podnosioci prijave stekli pravo na uknjiţbu predmetnih ugovora. 208. kao i imovina za koju podnosilac prijave ima "opravdano oĉekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava. i 33. MeĊutim. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. Svako fiziĉko i pravno lice ima pravo uţivati u svojoj imovini. U konkretnom sluĉaju. avgusta 2003. novembra 1995. podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. Da li je miješanje zakonito? 220. Ĉlan 1..] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. 221. S obzirom na naprijed navedeno. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 211. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. ako jeste. 219. od 2. broj 332.1... Ustavni sud zapaţa da se u konkretnom sluĉaju radi o imovini za koju podnosioci prijave "opravdano oĉekuju" da će je dobiti." Stav 2. Malone. stava 1. ovog zakona. bez obzira što odluĉuje po Sporazumu. Prvi korak pri razmatranju da li je došlo do povrede ĉlana 1.. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". stav 1. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. broj 65/03) kojim su dodati novi ĉl. Treći. U konkretnom sluĉaju Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana.c. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo.. stav 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. (c) u skladu sa principom pravne drţave. za najvišu sudsku instancu kao što je Ustavni sud. i ostali. te isti na jasan i precizan naĉin reguliše pitanja u vezi sa ugovorima o prodaji stanova koji su zakljuĉeni prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. koji su zakljuĉeni prije 29. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma.1. Ustavni sud proglašava prijave neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. isti je objavljen u "Sluţbenom glasniku Republike Srpske". izmeĊu ostalog. marta 2000. a ne po Ustavu Bosne i Hercegovine. st. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. (b) toliko precizan da omogućava graĊanima da odrede svoje postupke. Van der Mussele. st. takoĊe. broj 70. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. 5. stav 1. broj 33/01). Ustavni sud zakljuĉuje da pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova predstavlja "imovinu" podnosilaca prijave u smislu ĉlana 1. B. 213. 216. Prema ĉlanu XI Sporazuma. stav 1. Ustavni sud zakljuĉuje da je Prijava broj CH/03/13402 prihvatljiva u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava." Ĉlan 23. Ustavni sud ne sumnja da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova vezan za ovaj predmet ispunjava formalne standarde u smislu Evropske konvencije (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma. prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". aprila 1979. koja je preuzeta u Bosni i Hercegovini. Niko ne moţe biti lišen imovine. serija A. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. Presuda od 23. S obzirom na naprijed navedeno. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Serija A. da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu podnosilaca prijave? Treće. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". i 60a. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do miješanja u pravo na imovinu podnosilaca prijave. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. Ĉlan 60. 207. Prvo.. 11. sadrţan u drugom stavu. B.." Imajući u vidu naprijed navedeno. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova rezultat je aktivnosti zakonodavnog organa. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. od 26. stav 49. budući da su u postupcima otkupa stanova u potpunosti ispoštovali proceduru propisanu Zakonom o prometu nepokretnosti. 210. propisuje da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [.] za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. podrazumijeva da zakon mora biti i ustavan. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju." Ĉlan 60a. bez ograniĉenja. Ustavni sud mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma.1." Dakle. broj 30. 222. itd).a. 67.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. stav 1. 218. M. godine. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. osim u javnom interesu i pod uslovima predviĊenim zakonom i opštim naĉelima meĊunarodnog prava. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. Pine Valley Developments Ltd i drugi.. novembra 1983. Postojanje "imovine" 214. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. da li se pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova moţe smatrati "imovinom" u smislu ĉlana 1. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa opštim interesom. 60. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. TakoĊe. 215." Stav 2. broj 21/00.21 206. Naime. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. aprila 2001.

ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. CH/01/8507. imajući u vidu zaštitu javnog interesa. koje su vezane za odreĊeni ĉinjeniĉni supstrat. tuţena strana. mada se i to moţe smatrati neustavnošću (vidi ĉlan II/2. 227. u graĊanskom pravu nije zabranjena. Pojedinac ne treba da trpi. meĊutim. TakoĊe. Naime. Ustavni sud smatra da je tuţena strana. da je Republika Srpska povrijedila prava podnosilaca prijave na imovinu. koji. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. Ustavni sud smatra da tuţena strana ovakvim naĉinom miješanja u imovinu podnosilaca prijave nije zadovoljila principe zakonitosti sadrţane u ĉlanu 1. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. jednoglasno. taĉka 1236). ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. MeĊutim.." Stav 2. Naime. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. 60. veoma sloţena po svojoj prirodi. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. a u vezi sa pravilom 52. CH/98/375 i dr. Ustav Bosne i Hercegovine). od 15. S obzirom da su. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. da Prijavu broj CH/03/13106 proglasi neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. XXVI. Obrazloţenje iz prethodne taĉke je bilo nephodno iz razloga što Ustavni sud ima velike sumnje u Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova u smislu njegove usklaĊenosti sa principom “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. decembra 1995. tek nakon 12 godina.] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. Ustavni sud mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koje je Ustavni sud utvrdio. PRAVNI LIJEKOVI 230. štaviše. koje opterećuju nosioca prava i obaveza retroaktivno. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Ustavnom sudu o preduzetim mjerama." Prema tome. godine. u skladu sa ĉlanom 239.22 “zakonitosti“ iz ĉlana 1. Ustavni sud istiĉe da neizvršenje odluka Ustavnog suda. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. sporni ugovori su potpisani tokom 1991. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. godine. Ustava Bosne i Hercegovine. stav 1. princip pravne sigurnosti teţi ka tome da pravne posljedice. aprila 2005. Abdulah Softić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. kao ni ustavne standarde. a ne predvidila procedure da se uspostavi “jednakost graĊana pred zakonima”. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. 225. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret.. definisati kao mogućnost svake osobe da se osloni na znaĉaj i opstojnost pozitivnopravnih propisa. Ustavni sud. Republika Srpska. je jedan od postulata na kojima se mora temeljiti pravni sistem Bosne i Hercegovine (vidi. takoĊe. sumnja u javni interes koji bi opravdao i nadvladao u konkretnim sluĉajevima princip pravne sigurnosti (balans javnog i privatnog interesa). kao takvi. jednoglasno. već njegova neusklaĊenost sa standardima koje nameću sama prava i slobode (vidi. u smislu ĉlana 1. 232. Imajući u vidu naprijed navedeno. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne smije odnositi i na “najviši zakon“ drţave. za što je odgovorna tuţena strana. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. one koji su vezani za princip pravne drţave. ne neustavnost odreĊenog opšteg pravnog akta u uţem smislu rijeĉi. decembra 2005. da Prijavu broj CH/03/13402 proglasi prihvatljivom u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava. to se dešavalo po sistemu automatizma. Ovakvi sluĉajevi su rijetki mada mogući. na to da je ispunio svoju zakonsku obavezu i da je njegov ugovor valjan. U konkretnom sluĉaju. IzmeĊu ostalog. da se do cilja koji je imala tuţena strana moglo doći i bez ispitivanja zakonitosti samih ugovora. koji su predmet ove prijave. provoditi odluke Ustavnog suda. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma.. što bi. godine predstavljali valjan pravni osnov za uknjiţbu u javne knjige. Osim toga. koji ne bi bili valjani. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. taĉka 38). 228. niti da se na njega stavi pretjeran teret tako što bi ostvarena pravna pozicija bila obezvrijeĊena naknadnim izmjenama ili dopunama zakona. te novĉanu nadoknadu. Ustavni sud odluĉuje. bez prethodnog “a limine“ ispitivanja da li. MeĊutim. ispunjava sve formalne standarde pojma “zakonitosti“. prošli su." Na kraju. kupci spornih stanova su dovedeni u poziciju da se njihovi ugovori retroaktivno “stave na probu“ u smislu ispitivanja njihove zakonitosti. koju štiti ĉlan 1.. godine. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. “pretjeran teret“ moţe posebno biti izraţajan ukoliko doĊe do usvajanja odredbi. 1. bilo kako u interesu podnosilaca prijave. zasnovan na javnom interesu. Štaviše. napominje da u skladu sa pravilom 56. Naime.) da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. upravo nakon ovog momentuma. Ustavni sud smatra da se pojedinac. od 6. zakonitost i ustavnost ugovora“. ĉlan 1. na kraju. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu. da prijave proglasi neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. Svi ugovori. Princip pravne sigurnosti se moţe. prije svega. te nametnula obavezu da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. što je izuzetno dug period s taĉke gledišta pravne sigurnosti. apsolutno. vratiti kupcima iznos koji prelazi cijenu predviĊenu Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. S obzirom na iznijeto. predstavlja kriviĉno djelo. neće [. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. postojala je cijela institucija koja je provjeravala “moralnost. u punoj vjeri. i to pozitivno. 4. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne bi pruţao zaštitu u situacijama u kojima je došlo do oĉigledne povrede prava na imovinu na osnovu “protivustavnog“ zakona. U tom sluĉaju tuţena strana bi eliminisala diskriminaciju. Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. Pravila procedure Ustavnog suda. uopšte. postoji sumnja u valjanost konkretnog sklopljenog ugovora. Zabrana retroaktivnosti. a s druge strane. dozvoljena. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. u konkretnom sluĉaju. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. Ustavni sud podsjeća da je tuţena strana u svojim pisanim zapaţanjima o prihvatljivosti i meritimu prijave navela da je suštinski cilj dodatih ĉl. U sluĉaju nepostupanja. u trenutku sticanja tog prava. na primjer. Zakljuĉak o meritumu 229. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. godine. na koju se u svojim pisanim zapaţanjima pozvala. ĉlan 24. kompletnu proceduru. Javni pravobranilac nije imao primjedbi za valjanosti ugovora. jer najĉešći sluĉaj povrede prava i sloboda iz Sporazuma jeste. 2. U svjetlu utvrĊenih povreda ĉlana 1. Ustavni sud ne moţe prihvatiti kao valjano objašnjenje tuţene koje je dala u vezi sa donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. koju štiti ĉlan 1. i 60a. 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 223. 224. odnosno.2. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Ustavni sud primjećuje da je za pravovaţnost jednog kupoprodajnog ugovora bila propisana cjelokupna procedura. tako i u javnom interesu. 231. stavom 1(b) Pravila procedure Ustavnog suda. princip pravne sigurnosti. Ustavni sud smatra odgovarajućim da iskoristi svoje ovlasti date prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma i da naredi tuţenoj strani da. još 1991. pored prethodno iznesenih sumnji i dilema. bezuslovno. s jedne strane. MeĊutim. duţni su. naravno. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. Iz ovih razloga. kojim se otuĊuje društvena imovina. ali ne moţe ni biti. U datim rokovima. kako je to naznaĉeno u odluci. Naime. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijave na imovinu. Ustava Bosne i Hercegovine. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. ZAKLJUĈAK 233. te je. te prava i obaveza koje proizilaze iz njih i koji su stvoreni na osnovu njih. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. kao što je postojala i procedura da se ponište ugovori. 226. te je sve ovjerio. Ustavni sud. tuţena strana je donošenjem predmetnog Zakona osporila podnosiocima prijave pravnu valjanost ugovora o otkupu stanova. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. jednoglasno. stav 1. inter alia. ostanu priznate. Ustavni sud ne moţe prihvatiti naprijed navedeno kao valjan razlog za donošenje spornih izmjena i dopuna Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. predmetni ugovori o otkupu stanova zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti i. koji zadovoljava princip “proporcionalnosti“. Samim tim. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. koji je inherentan principu “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I . Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. DorĎe Besarović i dr. kao i opštem interesu. Jedan od kreterija zabrane retroaktivnosti u graĊanskom pravu jeste situacija u kojoj zakon ukida odreĊeno pravo. mogao osloniti. godine. ukoliko je smatrala da su kupci predmetnih stanova zakljuĉili ugovore pod nepovoljnijim uslovima. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. jednoglasno.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. koja je obavezna da izvrši odluku Ustavnog suda. B. XXVII. nije mogao raĉunati na takvu mogućnost. mada nosilac prava. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Ustavnog suda. drţava je propisala (ĉlan 23. imala mogućnost korigovati cijene. Kada bi se prihvatio takav stav.

da nije potrebno da se podnosiocima prijave dosudi kompenzacija. jednoglasno. o mjerama preduzetim u sprovoĊenju gore spomenute naredbe. da naredi Republici Srpskoj da. jednoglasno. 6. jednoglasno. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Ustavni sud. u roku od mjesec dana od proteka roka iz zakljuĉka broj 5. (potpisao) Nedim Ademović Šef Odjeljenja (potpisala) Hatidţa Hadţiosmanović Predsjednica Ustavnog suda . godine. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. ove Odluke. 5. i 7. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju.23 Sporazuma.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful