Sudska praksa

AP-653/03 (nema nezakonitosti

)

jednakosti

u

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP-653/03, rješavajući apelaciju A. H.-Đ. i dr., na osnovu ĉlana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ĉlana 9, ĉlana 59. stav 2. taĉka 2. i ĉlana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi preĉišćeni tekst («Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Jovo Rosić, sudija i Valerija Galić, sudija na sjednici, odrţanoj 4. marta 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbijaju se kao neosnovane apelacije: A. H.-Đ., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-852/02 od 30. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1795/01 od 2. jula 2002. godine; E. B. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsţ-942/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-379/01 od 27. augusta 2002. godine; J. Š. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-944/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-405/01 od 27. augusta 2002. godine; Zdravstvene ustanove “Dom zdravlja” Bihać, podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ810/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1697/00 od 2. septembra 2000. godine; I. I., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-890/02 od 11. decembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Rs-879702 od 18. novembra 2002. godine. Odluku objaviti u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Sluţbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Sluţbenom glasniku Republike Srpske”. OBRAZLOŢENJE I. Uvod 1. Lica navedene u dispozitivu i prilogu ove odluke (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Bihaća, podnijeli su u periodu od 23. decembra 2003. do 23. januara 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) navedenih u dispozitivu ove odluke. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ĉlana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, apelacije su dostavljene Kantonalnom sudu i drugim strankama u postupku radi davanja odgovora. 3. Odgovore su dostavili Unsko-sanski kanton i Kantonalni sud. 4. Na osnovu ĉlana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantima. 5. Ustavni sud je, u smislu ĉlana 30. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da se apelacije odnose na isto pravno i faktiĉko pitanje iz nadleţnosti Ustavnog suda, odluĉio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku broj AP-653/03. Spojene su slijedeće apelacije: AP653/03, AP-69/04, AP-70/04, AP-88/04 i AP-93/04. III. Ĉinjeniĉno stanje 6. Ĉinjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predoĉenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći naĉin. 7. Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. do 31. decembra 1995. godine bili zaposleni u Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bihaću, Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bosanskoj Krupi i u Zdravstvenoj ustanovi Gradska apoteka u Bihaću (u daljnjem tekstu: zdravstvene ustanove). S obzirom da apelantima nisu isplaćene plaće za obavljeni rad u navedenom periodu, podnijeli su tuţbe Općinskom sudu protiv zdravstvenih ustanova i Unsko-sanskog kantona. Kod apelanta Zdravstvene ustanove Dom zdravlja u Bihaću u istom periodu bili su zaposleni S. J. i dr. koji su takoĊer podnijeli tuţbe Općinskom sudu protiv ove zdravstvene ustanove i Unsko-sanskog kantona iz istog razloga. 8. Općinski sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, odluĉio da su tuţene zdravstvene ustanove obavezne apelantima, kao i tuţiteljima S. J. i dr. isplatiti, na ime neisplaćenih plaća, taĉno utvrĊene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1996. godine, kao i naknaditi parniĉne troškove u utvrĊenom iznosu. Ujedno je odluĉeno da se tuţbeni zahtjevi u odnosu na Unsko-sanski kanton odbiju u cijelosti.

9. Apelanti, zdravstvene ustanove i Unsko-sanski kanton su protiv presuda Općinskog suda, koje se odnose na njih, izjavili ţalbe Kantonalnom sudu. U izjavljenim ţalbama apelanata presude se osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s prijedlogom da se presude u odnosu na tuţenika (Unsko-sanski kanton) preinaĉe i u tom dijelu u cijelosti udovolji njihovim tuţbenim zahtjevima ili da se osporene presude u odnosu na Unsko-sanski kanton ukinu i predmeti vrate prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje. U izjavljenim ţalbama tuţenih (zdravstvenih ustanova) istiĉe se da se presude Općinskog suda osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s pozivom na zakljuĉak Vlade Unsko-sanskog kantona od 10. aprila 2001. godine. Predlaţe se da se osporene presude preinaĉe i obaveţe drugotuţeni Unsko-sanski kanton na isplate neisplaćenih plaća. U navodima ţalbi, koje je izjavio Unsko-sanski kanton, presude Općinskog suda se osporavaju zbog bitnih povreda parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se osporene presude ponište - preinaĉe, tako da se odbiju tuţbeni zahtjevi apelanata. 10. Kantonalni sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, izjavljene ţalbe odbio kao neosnovane, a potvrdio prvostepene presude. IV. Relevantni propisi 11. U Zakonu o obligacionim odnosima («Sluţbeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94 i «Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 29/03) relevantne odredbe glase: «Član 262. (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. (...) Član 296. (1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. (2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. (...) Član 360. Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odreĎeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. Član 361. (3) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (...) Član 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odreĎenog vremena. Član 365. Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme odreĎeno za zastarjelost. Član 366. (4) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. (5) Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog obezbjeĎenja za zastarjelo potraživanje. Član 371. Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije odreĎen neki drugi rok zastarjelosti. Član 372. (4) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim odreĎenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (...) Član 387. Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeĎenja.

2
b) Odgovor na apelaciju Član 388. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrĎivanja, obezbjeĎenja ili ostvarenja potraživanja. Član 391. Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Član 392. (5) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom odreĎeni rok za zastarijevanje. (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. (...)». 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa, koji se primjenjivao u vrijeme nastanka konkretnih potraţivanja («Sluţbeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90 i «Sluţbeni list R BiH», br. 2/92 i 13/94), relevantne odredbe glase: «Član 49. (...) Lični dohodak isplaćuje se najmanje jedanput mjesečno. (...) Član 79. U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik ima pravo da zahtijeva zaštitu pred organima u organizaciji, pred nadležnim sudom, ... u skladu sa zakonom. (...)». 13. U Zakonu u radu («Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00 i 29/03) odgovarajuće odredbe glase: «Član 13. Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu ureĎena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi obligacionog prava. Član 106. Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drukčije odreĎeno». 14. U Zakonu o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», br. 6/92, 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: «Član 1. Ustanova ... osniva se za obavljanje djelatnosti ... zdravstva ... i drugih djelatnosti, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Ustanova ima svojstvo pravnog lica. Član 39. Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta ..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje .... zdravstvenih i drugih usluga, od ličnog učešća korisnika usluga ..., pod uvjetima odreĎenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova. Član 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže. Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije odreĎeno. Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da: pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna. (...)». V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelanti traţe da se ukinu osporene presude, da se naloţi tuţenima da solidarno isplate dosuĊene im iznose na ime zaostalih plaća, sa zakonskom kamatom i naknade dosuĊene parniĉne troškove za svakog apelanta. Apelant, Zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Bihać, traţi da se naloţi drugotuţenom Unsko-sanskom kantonu da tuţiteljima S. J. i dr. isplati iznose dosuĊene osporenim presudama. Istiĉu da su zdravstvene ustanove neprofitabilne i da nemaju vlastitih sredstava za isplatu redovnih plaća, a pogotovo za isplatu ratnih plaća, koje Unsko-sanski kanton nije doznaĉio, iako je na to po zakonu bio obavezan. 16. Apelanti smatraju da je u više navrata Unsko-sanski kanton priznao dug i ukazuju na Uredbu sa zakonskom snagom o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», broj 6/92) koja je u spornom periodu bila na snazi, a prema kojoj je Unsko-sanski kanton supsidijarno odgovoran za obaveze zdravstvenih ustanova kao njihov osnivaĉ. 17. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelacije, navodi da i dalje ostaje pri stavu izraţenom u osporenim presudama i predlaţe Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. 18. Kantonalno pravobranilaštvo u Bihaću, koje zastupa Unskosanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identiĉno stanovište kao i Kantonalni sud i predloţilo Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. VI. Dopustivost 19. U skladu sa ĉlanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takoĊer ima apelacionu nadleţnost u pitanjima koja su sadrţana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. a) Nadleţnost Ustavnog suda ratione materiae 20. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede svojih prava iz ĉlana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na praviĉno suĊenje, povredu svojih prava na imovinu zaštićenih ĉlanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu ĉlana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na praviĉan postupak. Ustavni sud u ovom sluĉaju ima nadleţnost ratione materiae. b) Nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis. 21. U pogledu nadleţnosti Ustavnog suda ratione temporis, Ustavni sud moţe odluĉivati, u principu, samo o ustavnim pitanjima po presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine 14. decembra 1995. godine (vidi odluku Ustavnog suda, U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj 22/98). 22. Ustavni sud nije nadleţan da razmatra pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. MeĊutim, Ustavni sud ima nadleţnost da razmotri ĉinjenice vezane za dogaĊaje koji su se desile prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobivanja dodatnih informacija. Prema tome, apelacije su dopustive zbog toga što su iscrpljeni svi dostupni pravni lijekovi i s obzirom da su apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana prijema osporene sudske odluke. 23. U predmetnim sluĉajevima apelanti tvrde da im nisu isplaćene „ratne“ plaće. Iako se sporna potraţivanja u navedenim sluĉajevima odnose na period nastao prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na njihovu plaću je potvrĊeno sudskim presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ove sudske presude su stvorile opravdana oĉekivanja da će apelantima biti isplaćene plaće. Prema tome, Ustavni sud ima nadleţnost ratione temporis. 24. U skladu sa ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud moţe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant doĊe do konaĉne odluke. Konaĉna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita niţestepenu odluku kako u ĉinjeniĉnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odluĉuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbaĉen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne moţe se smatrati konaĉnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). 26. U konkretnom sluĉaju, predmet osporavanja apelacijama su presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporene presude apelanti su primili u roku od 60 dana, kako je propisano ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konaĉno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 27. Imajući u vidu odredbe ĉlana VI/3.b), ĉlana 15. stav 3. i ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete iz navedenih ĉlanova u pogledu dopustivosti. 28. Slijedi da su predmetne apelacije dopustive. VII. Meritum 29. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede ljudskih prava iz ĉlana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i ĉlana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog ĉinjenice da Unsko-sanski kanton, kao drugotuţena stranka u postupku pred redovnim sudovima, nije solidarno obavezan na isplatu neisplaćenih plaća. Osim toga, apelanti ukazuju na povredu prava

Prilikom utvrĎivanja graĎanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega. Konaĉno. Ustavni sud. jezik. nije došlo do ograniĉenja graĊanskog prava u svojoj suštini. stav 16 f). Belgijski jezički slučaj. stav 1. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. Ustava Bosne i Hercegovine. stav 1. od 27. stav 68. Tim ograniĉenjem. To pitanje treba da bude efikasno i jasno regulisano pravnim propisima. u ovoj fazi postupaka. postoji opravdano ograniĉenje prava pristupa sudu. Evropske konvencije. vjere (.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. broj 272). što uključuje: … e) Pravo na pravično saslušanje u graĎanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom». to se najbolje pokazuje time što su apelanti uspjeli sa svojim tuţbenim zahtjevima. Nadalje. Golder v. a nekim manji znaĉaj. političko ili drugo mišljenje. broj 17/01). Naime. «prava i slobode predviĊeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. godine. zakonom ustanovljenim sudom. kao i da ima «pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi sa kriviĉnim postupkom» (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. marta 2002. oktobra 1993. Ustavni sud. U skladu s tim.. svako ima pravo na pravično suĎenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. nevaţno je da li je diskriminacija posljedica razliĉitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi presudu Evropskog . a tumaĉenje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u svakom konkretnom sluĉaju. 43. To znaĉi da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. Ĉlan II/3. zavisi od specifiĉnosti konkretnog pravnog sistema. VB. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Greece. od 21. broj 18. februara 1975. što Ustavni sud nije nadleţan da ocjenjuje utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje ili tumaĉenje i primjenu zakona od strane redovnih sudova. aplikacija broj 47541/99. stav 1. Vasilopoulou v. februara 1967. U pogledu ograniĉenja ostvarivanja graĊanskih prava apelantima u odnosu na Unsko-sanski kanton. zbog nedostatka pasivne legitimacije. Ustavni sud zakljuĉuje da nosilac graĊanskih prava ima obavezu da ostvaruje svoja prava iskljuĉivo u odnosu na odgovorne subjekte. Koja će se ograniĉenja nametnuti. u relevantnom dijelu. stav 1. 40. vjeroispovijest. Pravo na praviĉan postupak zaštićeno je ĉlanom II/3. uzimajući u obzir. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. 35. stav 10). maja 2001. Ĉlan II/3. Ipak. Prema ĉlanu II/2. roĎenje ili drugi status. juna 2003. sudovi su zakljuĉili da ovaj kanton nije poslodavac i da apelanti nisu kod njega u radnom odnosu. Evropske konvencije. broj 18. Primjena Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 30. roĎenje ili drugi status. Darnell v VB. broj 31/03). a neisplaćenih plaća graĊanskopravne prirode. zakljuĉuje da u konkretnim sluĉajevima postoji efikasan sistem ostvarivanja graĊanskih prava apelanata. Ustava Bosne i Hercegovine glasi: “Uživanje prava i sloboda. od 21. Prema ĉlanu II/1. februara 1975. Ovo ograniĉenje ima za cilj da se fokusira odgovornost kod odreĊenih subjekata i da postupak za ostvarivanje graĊanskih prava bude olakšan. Ustava Bosne i Hercegovine. stav 36). Evropske konvencije. Belgijski jezički slučaj. Pravo na praviĉan postupak 31. kao i ograniĉenje ostvarivanja graĊanskih prava u odreĊenim sluĉajevima. stav 36). serija A. nacionalno ili socijalno porijeklo. Pravni sistem svake drţave mora biti efikasan i omogućiti svakome da iskoristi prednosti toga sustava prilikom utvrĎivanja [izmeĊu ostalih] graĎanskih prava u smislu ĉlana II/3. kao što su spol.” 47. Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do procesnih povreda. godine. serija A.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. Razlog ograniĉenja je proporcionalan cilju koji se ţeli postići. mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. godine. od 9.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. Ustavni sud primjećuje da su sudovi udovoljili zahtjevima apelanata u pogledu poslodavca (prvotuţenog) i naredili isplatu plaća u traţenim iznosima. 32. Ipak. na koju se apelanti pozivaju. prije svega. Evropske konvencije glasi: “Uživanje prava i sloboda predviĎenih ovom konvencijom osigutava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. veza sa nekom nacionalnom manjinom. 33. serija A. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». broj 38/03). Barbera. Slijedi da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije primjenjiva u konkretnim sluĉajevima. pri ĉemu su nekim dali veći. Iz tih razloga. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova graĊanska prava i obaveze. 38. rase. Pri tome. diskriminacija nastupa ako se osoba ili skupina osoba. 36. neizvršenje odluka moţe voditi ka povredi ovoga ĉlana (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. U 29/02. Ustavni sud je. od 26. od 21. Ustavni sud. koje bi bile od vaţnosti za poštivanje principa praviĉnog suĊenja. godine. u pogledu ostvarivanja graĊanskih prava. od 9. boje. osim u sluĉaju kada je to potrebno radi utvrĊivanja ĉinjenica da li je došlo do kršenja ustavnih prava (vidi odluku Ustavnog suda. izvršni postupak ne moţe povrijediti pravo na praviĉan postupak. Messeque i Jabardo protiv Španije. 39. serija A. vjera. stav 5). serija A. 45. serija A. […]" 34. 37. od 6. ovog člana. predviĎenih u ovom članu ili u meĎunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava. taĉka 22. Ustavni sud navodi da. glasi: "1. a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotreba sredstava naspram ţeljenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. nadalje. sudovi su uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje. 41. Na ovaj zakljuĉak ne utiĉe ni ĉinjenica da taj kanton finansira navedene javne ustanove. broj 6.3 na nediskriminaciju u vezi sa uţivanjem prava na praviĉan postupak. odluka Ustavnog suda. od 4. juna 2003. boja kože. pod nekim uvjetima. Ovo zbog toga. stav 1. februara 1967.” 46. broj 6.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. sudovi su se pozvali na relevantne odredbe Zakona o ustanovama i Zakona o radu. koje se nalaze u analognoj situaciji. godine. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. Evropske konvencije. takoĊer. spadaju i norme koje odreĊuju subjekte koji su odgovorni za poštivanje graĊanskih prava apelanata. i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. smatra da je opravdano tumaĉenje i obrazloţenje redovnih sudova u pogledu ograniĉenja ostvarivanja ovih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton. rasa. boja. Praviĉnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. jezik. navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja su samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. Pravo na praviĉan postupak u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije 44. stav 1. Ĉlan 14. prije svega. Ĉlan 6. Ustavni sud nema sumnje u ovim sluĉajevima da je spor oko isplate zaraĊenih. Ustavni sud podsjeća da ova Deklaracija nije pravno obavezujući ugovor. U okviru tih ograniĉenja. Evropske konvencije. nacionalno ili socijalno porijeklo. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim sluĉajevima pruţena mogućnost da iznesu i brane svoje zahtjeve pred nadleţnim sudovima tokom cjelokupnog sudskog postupka. pa samim tim da nema praviĉnog postupka. rasa. MeĊutim.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava.. imovno stanje. imovina. te da nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi odluku Ustavnog suda. u principu. sudovi su dovoljno jasno obrazloţili svoje odluke u smislu ĉlana II/3. Naveli su da su sudovi njihov predmet drugaĉije riješili nego identiĉan predmet u drugom sudskom postupku i smatraju da su imali pravo na identiĉan sudski ishod. U pogledu primjene Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. jezika. pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Pri tome. političko i drugo mišljenje. od 27. Dalje se navodi da su javne institucije pravna lica koja samostalno odgovaraju za svoje obaveze. smatra da svaka drţava ima pravo i obavezu funkcionalno organizirati svoj pravni sistem. U 63/01.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 6. a apelanti nisu osporili ni jednu specifiĉnu procesnu radnju u postupku donošenja odluka. godine. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine».e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. U 17/00.) u pogledu uţivanja prava iz Evropske konvencije. apelanti se pozivaju na primjenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. razliĉito tretiraju na osnovu pola. U konkretnim sluĉajevima. koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionisao. što je najbitnije. broj 146. Prema tome. «Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda». MeĊutim. osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol. decembra 1988. godine. Apelanti smatraju da su ţrtve diskriminacije u vezi sa poštivanjem prava na praviĉan postupak. pri tome. godine. ograniĉen na pitanja kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih sudova. povezanost sa nacionalnom manjinom. u izvršnom postupku se ne utvrĊuju graĊanska prava i obaveze. 42. Ĉlan II/4.

ako aktom o osnivanju nije drukĉije odreĊeno. 50. s jedne strane. 51. sadrţano u stavu dva ovog ĉlana. što uključuje: k) Pravo na imovinu. Ustavni sud će prvo utvrditi da li su osporene presude u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. kao što je pravo na plaću. apelanti su se. 49. bez mogućnost njene primjene na predmetne sluĉajeve. Razliĉit tretman u pogledu razliĉite primjene identiĉnih zakona u identiĉnim situacijama treba da se uzme u obzir u sluĉajevima u kojim sudovi ne uţivaju pravo slobodne procjene. Ipak. Na koji naĉin će se regulisati zdravstvo (zajedniĉki ili odvojeno). ako je neophodna. 60. mada mogu raspolagati i sredstvima iz samofinansiranja. Ustavni sud primjećuje da su nadleţni sudovi udovoljili apelantima u pogledu tuţbenih zahtjeva. apelanti smatraju da su nadleţni sudovi trebali da postupe na isti naĉin kao i u predmetu Gţ. jer bi u tom sluĉaju nestao pravni interes apelanata da dokazuju diskriminaciju. Slijedi da efikasnost ostvarenja ovih graĊanskih prava radnika treba da budu na prvom mjestu. godine. U 4/02. presuda od 11. zavisi od meĊusobnog dogovora ovih dviju vlasti (ĉlan III/3 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). maja 2000). osim u javnom interesu i pod uvjetima predviĎenim zakonom i općim načelima meĎunarodnog prava. odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Na osnovu izloţenoga. 54. 63. zasnovane u granicama zakonskih odredbi. To je i logiĉno. bez obzira što ne moţe biti stranka. u vezi sa ĉlanom 14. izraţava princip mirnog uţivanja imovine. Da li je intervencija neophodna. Treće pravilo. 53. smatrajući Unsko-sanski kanton pasivno legitimiranim u sporu. plaće spadaju u djelokrug zaštite ĉlana 1. su donesene u skladu sa ĉlanom 6. Na kojem se drţavnom nivou osnivaju javne ustanove. operira kao nosilac ili sunosilac budţetskih obaveza. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. prema ĉlanu III/2. ovog člana. kako bi. Ovo je sluĉaj. Smokovits i dr. Niko ne može biti lišen svoje imovine. septembra 1982. Irska v VB. aplikacija broj 46356/99. Evropske konvencije. godine. od 18. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. ako ne postoji slobodna procjena. identiĉni predmeti bi trebali da budu odluĉeni na identiĉan naĉin. 65. ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. maja 2001. godine. serija A. Na ovo ne utiĉe ĉinjenica da apelanti nisu dobili plaće. Naĉin finansiranja kantonalnih javnih ustanova. Prvo pravilo. modaliteti i opseg tog finansiranja. U tom predmetu. Ako je nadleţnost dogovorom prenesena na kantonalnu vlast. u takvim sluĉajevima princip pravne drţave ima prevagu. Ustavni sud zakljuĉuje da apelanti nemaju pravni interes dokazivanja diskriminacije. ima prava i obaveze i uţiva zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i obaveza. Ipak. Da bi dokazali diskriminaciju.» 61. broj PR125/99 od 5. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. ako se pojavi spor izmeĊu radnika javne institucije i same institucije. U tom smislu. kada je Kanton izdao potvrdu o dugovanim plaćama radnici suda. U predmetu Gţ. Ĉlan 1. Sporrong i Lönnorth protiv Švedske. koja bi bila opravdana i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća na taĉku 47. a osnivaĉ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove. 58. Izvještaji i odluke 1999-II. Zakonom o ustanovama (ĉlan 4) jasno je odreĊeno da svi radnici ostvaruju sva svoja prava iz radnog odnosa u javnim ustanovama u skladu sa zakonom. stav 32). Pravo na imovinu zaštićeno je ĉlanom II/3. javne ustanove se osnivaju radi obavljanja zakonom utvrĊenih javnih djelatnosti u koje spada i zdravstvo. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema ĉlanu 41. vidljivo je da je Unskosanski kanton pripremao svoju finansijsku intervenciju. Bez obzira na interni naĉin finansiranja kantonalnih javnih institucija. 57. Prema tome. Ĉlan 1. Ipak. stav 61). kada je odluka koja se pobija zakonita i ustavna. novembra 2000. U skladu sa navedenim. radi racionalnosti postupka. Ipak. Ustava Bosne i Hercegovine. Ĉlan II/3. 48. 55. pored ostalog. ova ĉinjenica neće uticati na efikasnu zaštitu prava apelanata. Ipak. onda kanton ima obavezu da finansira rad kantonalnih javnih zdravstvenih ustanova. aprila 2002. Ĉim je odluka zakonita i ustavna.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. radnici kantonalnih javnih institucija mogli efikasno ostvarivati svoja steĉena prava. Prethodne odredbe. v SR Njemačke. zavisi od organizacije svake pojedinaĉne drţave. Zakona o ustanovama kada je osnivaĉ odgovoran za obaveze javne ustanove. mora analizom predmetnih sluĉajeva doći do zakljuĉka da li se radi o (a) razliĉitom tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz nekog od razloga navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije (d) bez objektivnog i razumnog opravdanja za takav tretman. stav 1. izmeĊu ostalog.4 suda za ljudska prava. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. radnici ne mogu ostvarivati svoja prava prema instituciji koja u drţavi. od 21. je predmet daljnjeg dogovora i zakonske operacionalizacije predmetne materije. MeĊutim. Evropske konvencije. kojom je potvrĊena presuda Općinskog suda u Bihaću. od 23. januara 1978. Takvo tumaĉenje vodi ograniĉenju principa zabrane razliĉitog tretmana u smislu principa pravne sigurnosti. meĎutim. prema zakonu. u drugoj reĉenici istog stava. analogna situacija i osnova diskriminacije u pogledu drugih graĊana koji su ostvarivali sliĉna prava. pa ni imati pasivnu legitimaciju u sporu. obavezali Kanton na isplatu neisplaćenih plaća. stav 1. kako bi dotiĉne javne ustanove ispunile obaveze u pogledu isplate neisplaćenih plaća njihovih radnika što nije uvjet za postojanje pasivne legitimacije Unskosankog kantona u ovim sporovima. 52.650/00 (presuda Kantonalnog suda u Bihaću od 6. Naime. a zaraĊenih. Drugo pravilo. javna ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima kojima raspolaţe. nije potrebno da se ulazi u pitanje da li je postojao razliĉit tretman. duţan je. od 25. broj 25. jer oni imaju zakonski opravdano oĉekivanje za njihovu isplatu. Tako je. jer je trogodišnji rok zastare prekinut 8.e) u vezi sa ĉlanom II/4. serija A. aplikacija broj E 15252). 56. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. broj 52. razliĉita primjena zakona u sliĉnim predmetima dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. gubi se pravni interes za dokazivanjem diskriminacije i traţenjem jednakog tretmana. Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica i nemaju profitni karakter.» 62. Ustavni sud zakljuĉuje da Unsko-sanski kanton nije mogao imati svojstvo tuţenoga u sporu u predmetima koje apelanti osporavaju.650/00 radi se o tuţbi radnice suda protiv Unsko-sanskog kantona zbog neisplaćenih. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. ove odluke i na ĉinjenicu da apelanti nisu ni traţili. ukoliko ne postoje ograniĉenja u njihovom ostvarenju. stav 226). Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. Iatridis v Grčke. Prigovor zastare je odbijen. odnosno podnijeli zahtjev . da pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove. kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove. pozvali na odluku Ustavnog suda (odluka od 10. Prema Zakonu o ustanovama. 64. kao što je sluĉaj sa odmjeravanjem kazne u sliĉnim kriviĉnim predmetima. Tuţiteljica nije tuţila i samog poslodavca. plaća za isti vremenski period kao i kod apelanata. nadleţni kanton se. Navedeno upućuje da zakonsko regulisanje i konkretna operacionalizacija finansiranja moraju da budu efikasno ureĊeni. na odreĊenom nivou. Da bi utvrdio diskriminaciju. prema definiciji Belgijskog jezičkog slučaja. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opće prirode. stav 28). izmeĊu ostalih. naprimjer. ova sudska odluka nije relevantna za predmete apelanata. novembra 1990. U takvim sluĉajevima treba da se poštuje nezavisnost sudova u pogledu njihovog odluĉivanja (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava. ako je njegova intervencija neophodna da bi se ostvarila efikasna zaštita prava radnika koja proizlaze iz presude nadleţnog suda. marta 1999. S druge strane. samo javna institucija moţe odgovarati za obaveze prema svojim radnicima. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: «Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. i 11. godine. jer javna ustanova ima status pravnog lica. zdravstvo u zajedniĉkoj nadleţnosti federalne vlasti i kantona. Samim tim. Nakon uvida u dostavljene dokumente. Takva obaveza proizlazi iz principa pravne sigurnosti. godine. Tuţeni Unsko-sanski kanton je isticao prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovor zastare. jer odluka U 4/02 ukazuje samo na definiciju pojma «diskriminacije». stav 58). koji operira kao sastavni element principa vladavine prava unutar demokratskog društva u pogledu svih ustavnih prava (vidi mutatis mutandis presudu Evropskog suda za ljudska prava. Ova tri pravila nisu razliĉita. u smislu da nisu nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine sluĉajeve miješanja u pravo na mirno uţivanje imovine i trebaju biti tumaĉena u svjetlu općeg principa izraţenog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. Pravo na imovinu 59. ne moţe oglušiti o ishod spora. se ne moţe izbjeći. Ustavni sud. Evropske konvencije i nemogućnost ostvarivanja svojih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton je opravdano. januara 1999. Kanton je interno odgovoran za funkcioniranje javnih institucija i njegova intervencija. ali je u skladu sa principom pravne drţave iz ĉlana I/4. Presude nadleţnih sudova. u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obraĉuna. v Grčke. kako je to objašnjeno u dijelu ove odluke koja se odnosi na diskriminaciju. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa općim interesom. sudovi su. Ograniĉenje pristupa sudu u smislu ĉlana 6. zavisi od sluĉaja do sluĉaja. K.

Zakljuĉak 67. 1. i 3. takoĊer. odnosno ĉlan 1. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedili prava apelanata na imovinu iz ĉlana II/3. pa su navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja. Ustavni sud je jednoglasno odluĉio kao u dispozitivu ove odluke. samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 68. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezujuće. Na osnovu ĉlana 61. VIII. Prema ĉlanu VI/4. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić . st. Ustava Bosne i Hercegovine. 66.5 za izvršenje osporenih presuda. Poslovnika Ustavnog suda.

U obrazloţenju rješenja navedeno da. Odluĉujući u ponovnom postupku. ne bi se mogli smatrati ispunjenim uslovi propisani ĉlanom 6. januara 2003. 8. na kojem je stanarsko pravo imala njegova baka Z. septembra 2003. stava 3. godine odbija kao neosnovana. broj U-894/2001. te izjave svjedoka. i 8. graĊevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog nepotpuno i pogrešno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. djedu podnosioca prijave. novembra 2000. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. februara 2000.T. ĉlan Gosp. na njega. na zasjedanju Velikog vijeća od 13. Zakona o stambenim odnosima. te je duţan da u roku od 30 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. Bojan Tomić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). a prema kojoj podnosilac prijave nije imao svojstvo ĉlana porodiĉnog domaćinstva. ĉlan Gosp. januara 2001. za iseljenje podnosioca prijave iz stana iz razloga što isti bespravno koristi. Sekretarijat je rješenjem. Dalje. ako se i uvaţi ĉinjenica da je podnosilac prijave od 1994. koji je presudom.T. te da je sa bakom i djedom od roĊenja ţivio u zajedniĉkom domaćinstvu. Dom je 5. imajući u vidu dokaze u spisima predmeta. utvrdio da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. decembra 2003. godine. godine. broj 01-372-63/2000 od 24. 15. i januaru 2005. 7. koja se primjenjuje na konkretni pravni sluĉaj. godine. da je imao prijavu mjesta prebivališta u predmetnom stanu. broj PT-02-223/63 od 23. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. Preduzeće je pokrenulo upravni spor pred Vrhovnim sudom. godine). Jovo ROSIĆ. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. godine. izmeĊu ostalog. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. godine. U obrazloţenju rješenja je utvrĊeno da podnosilac prijave nije ţivio sa svojom bakom i djedom sa stalnom namjerom da ţivi u stanu.T. jer nije ulazio u krug lica koja su to po osnovu srodstva. Sekretarijat je rješenjem. aprila 2001. godine prijavio svoje boravište u stanu. poništilo rješenje od 27. februara 2000. pa je u tom pravcu ĉinjeniĉno stanje nepotpuno utvrĊeno. godine podnijelo zahtjev Sekretarijatu za urbanizam. Nedim ADEMOVIĆ. godine. Pravila procedure Komisije: I. broj 08-372-40/99 od 5. Preduzeće je 1. podnio je prijavu Domu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske. II. niti je postojala obaveza nosica stanarskog prava da ga izdrţava. godine bio ĉlan zajedniĉkog domaćinstva B. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. Zakona o stambenim odnosima.T. za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu sa njegove umrle bake Z. septembra 2006. decembra 2003. aprila 2001. suvišno je raspravljanje da li je podnosilac prijave ţivio u ekonomskoj zajednici sa nosiocem stanarskog prava u spornom stanu. i 8. godine. kada je umrla njegova baka (djed je umro 1993. te u vezi s ĉlanom 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). broj 19/93). godine. juna 2001. broj 08-372-40/99 od 27. iako je 1994. 6. do smrti njegove bake 1998. 11. poništilo prvostepeno rješenje od 13.T.T. Predmet postavlja pitanja u vezi s ĉl. uvaţio tuţbu. januara 1964.6 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj CH/03/14418 Bojan TOMIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. 16. Podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani kao privremenu mjeru. januara 2003. Podnosilac prijave navodi da je sa bakom i djedom ţivio od 1974. jula 2000. godine. je rješenjem Opštinske skupštine Doboj. novembra 2000. stambeno-komunalne djelatnosti. jer ne posjeduje nikakav pisani trag koji bi posluţio kao dokaz. osporeni akt poništio i rješio predmetnu upravnu stvar tako što se ţalba podnosioca prijave protiv rješenja od 24. stambene i komunalne poslove. a izjave svjedoka su kontradiktorne i neubjedljive. marta 2000.T. naloţio podnosiocu prijave da u roku od 3 dana od prijema rješenja stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. broj 08-372-40/99 od 24. 4.T. 6. koje je rješenjem. da se sprijeĉi njegova deloţacija iz stana ulici Stefana Prvovjenĉanog broj 19/6. UVOD 1. Sporazuma iz 2005. Odjeljenje za stambenokomunalne poslove Opštine Doboj donijelo je rješenje. Zakona o stambenim odnosima. Ministarstvo je rješenjem. ranijeg nosioca stanarskog prava i odbilo zahtjev preduzeća za iseljenje podnosioca prijave iz predmetnog stana. godine. odnosno. od 17. ĉlan GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. godine.T. godine poništilo prvostepeno rješenje od 5. Ţelimir JUKA. Sekretarijat je rješenjem. traţi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. Podnosilac prijave. kao i da nije utvrdio trajnost ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćinstvu Z. zakljuĉivši da prvostepeni organ nije ispravno utvrdio ĉinjenice. godine. maja 2000. 3.T. do juna 1998. U obrazloţenju rješenja je navedeno da se ne moţe uvaţiti izjava da je podnosilac prijave bio ĉlan porodiĉnog domaćinstva B. prije nego što je izdata naredba za privremenu mjeru. Dom je 4. broj 01-372-63/2000 od 20.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). avgusta 2003. godine.648 KM. koje je rješenjem broj 01-372-63/2000 od 19. U obrazloţenju rješenja je navedeno da prvostepeni organ nije ocijenio pismene dokaze. februara 1999. godine. preuzetog Zakona o stambenim odnosima. broj U-894/2001 od 17. 3. kojim je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. ĈINJENICE U PREDMETU 5. pa se podnosilac prijave ne moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva u smislu ĉlana 6. broj 08-37240/99 od 13. kada je roĊen. decembra 2003. godine. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Minstarstvu. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. godine izdao naredbu za povlaĉenje privremene mjere. koje je rješenjem. 2. graĊevinarstvo i ekologiju Opštine Doboj (u daljnjem tekstu: Sekretarijat). Miodrag PAJIĆ. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. navode podnosioca prijave. nakon smrti njegove bake Z. aprila 2001. kojim je regulisano koja lica se smatraju korisnikom stana.T. nije utvrĊena odluĉna ĉinjenica kada se podnosilac prijave uselio u sporni stan. U obrazloţenju rješenja je navedeno da. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. Ta ĉinjenica se ukazuje kao bitna. 10. u postupku koji je prethodio prvostepenom rješenju. već da je pravnu ocjenu sveo na proizvoljno zakljuĉivanje da podnosilac prijave nije ĉlan porodiĉnog domaćinstva Z. Zakona o stambenim . godine izdao privremenu mjeru kojom se spreĉava deloţacija podnosioca prijave do donošenja konaĉne odluke Doma. Kod tako neosporne ĉinjenice. poništilo prvostepeno rješenje od 24. U ponovnom postupku. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(d) Sporazuma. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priloţene dokumentacije. Mehmed DEKOVIĆ. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. Vrhovni sud je naveo da je zakonska odredba kojom je suţen krug lica mogućih ĉlanova porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava iz ĉlana 6. te da su u prvostepenom postupku pogrešno ocijenjeni dokazi u pogledu trajnosti ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćnistvu sa bakom i djedom. U obrazloţenju presude je navedeno da je nositeljica stanarskog prava na spornom stanu umrla u vrijeme vaţenja odredbe ĉlana 2. godine. 13. 9. u Doboju. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu za urbanizam. od roĊenja. Odluĉujući u ponovnom postupku. Podnosilac prijave je 8. te je utvrdilo da podnosilac prijave postaje nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. iz Doboja. stava 2. i Z. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". navodeći. B. arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. broj 01-372-63/00 od 15. U rješenju je utvrĊeno da podnosilac prijave nije mogao biti ĉlan porodiĉnog domaćinstva svoje umrle bake. godine dodijeljen na korištenje predmetni stan. iz razloga što je podnosilac prijave deloţiran iz stana 25. zato što ta mogućnost nije odreĊena ĉlanom 6. takoĊe. predsjednik Gosp. potpredsjednik Gosp. ĉl. Podnosilac prijave nije dao informacije da li je preduzeće donijelo odluku po njegovom zahtjevu. kao i pravilom 21. s obzirom da od nje zavisi pravilna primjena materijalno-pravne odredbe ĉlana 22. utvrdio da podnosilac prijave nema pravo nastaviti koristiti predmetni stan. godine. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. godine podnio zahtjev JOP Ţeljeznice Republike Srpske (u daljnjem tekstu: preduzeće). i Z. decembra 1999. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 12. 14. maja 2000. U rješenju je navedeno da je na osnovu dokaza upotrebljenih u postupku donošenja prvostepenog rješenja utvrĊeno da je podnosilac prijave ţivio i trajno stanovao sa bakom Z.

septembra 1989. Evropske konvencije vidi u primjeni. ĉime utvrĊivanje graĊanskih prava podnosioca prijave nije obavljeno u razumnom roku. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". ili koja je oĉigledno neosnovana. maćeha. 17. 34/83. kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava ţive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doţivotnom izdrţavanju nosioca stanarskog prava. 19/93 i 22/93) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 2. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog prava [. usvojena ili pastorĉad). 18. 26. Po pitanju prihvatljivosti. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 25. majka. 6. jula 2003. Povredu ĉlana 6. godine prestao da vaţi dio odredbe ĉlana 6. tuţena strana smatra prijavu prihvatljivom. ali da je podnosilac prijave izjavio vanredni pravni lijek. Ĉlan 21. pa je irelevantan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari.]. Prihvatljivost 33. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava ili su ta lica duţna po zakonu da izdrţavaju nosioca stanarskog prava. i 14. i 28. 31. koji su odgovorni za postupke na koje se ţali podnosilac prijave. Komisija je. Komisija će. godine. Sporazuma iz septembra 2003. usvojilac). Komisija zapaţa da su Vrhovni sud. godine deloţiran iz predmetnog stana. godine. godine i ĉlanom 3. septembra 2003. diskriminatorskog Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima. Evropske konvencije. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. broj 31/99). tuţena strana navodi da Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima nije diskriminatorski. br. januara 2003. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. koji utvrdi Komisija . i 13. i 36/89). 27. te koji je iz tog razloga ĉetiri puta donosio odluku koja nije u njegovu korist. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava. pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. B) U odnosu na Republiku Srpsku 36. godine zaprimila dodatna pisana zapaţanja tuţene strane. odnosno djeluje na sve koji se nalaze u predviĊenoj situaciji. oktobra 1999. Postupak po zahtjevu je još u toku. od Pravila procedure Doma.7 odnosima. 21. i 24. 22.“ A) U odnosu na Bosnu i Hercegovinu 35. Komisija. braĉni drugovi djece. roditelji braĉnih drugova. unuĉad. djeca (roĊena u braku ili van braka. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. usvojena. tuţena strana istiĉe da je presuda Vrhovnog suda pravnosnaţna. stav 2. 23. V. ODGOVOR TUŢENE STRANE 30. oĉuh. januara 2004. godine dostavio obavještenja o daljim dogaĊanjima u vezi sa prijavom. Nazif . izuzev u pogledu sastava Komisije. podnosilac navodi da su u njegovom predmetu povrijeĊeni ĉl. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao. godine zaprimio pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. U br. te organi uprave. Ĉlan 1. 8. smatraju se: braĉni drug. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. MeĊutim. III. koji je iskljuĉio unuke iz reda ĉlanova domaćinstva nosioca stanarskog prava. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. Prema tome. U pogledu merituma prijave. pa ako je tretman bio razliĉit. stav 2. Nadalje. VII. 6. Protiv te presude. MIŠLJENJE KOMISIJE A. Što se tiĉe dvije tuţene strane. iz razloga što su mu prvostepeni ogran uprave i Vrhovni sud osporili da koristi imovinu koju je stekao ţiveći u ekonomskoj zajednici sa dedom i bakom. u skladu sa ĉlanom 2. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Bosne i Hercegovine. Komisija napominje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti vanredni pravni lijek koji se ne mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma (vidi Odluke CH/02/9892. (b) što je stvar već riješena. broj 36/89). koji je stupio na snagu 28. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. jula 1989. 7. br. Podnosilac prijave je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude od 17. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. br. stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim Zakonom. kao i da se drugostepeni organ nije pridrţavao uputstava drugostepenog organa. Evropske konvencije podnosilac prijave vidi u dugom voĊenju postupka. UtvrĊuje se da je 31. pa se njegova presuda mora izvršiti. U konkretnom sluĉaju. a ne Bosne i Hercegovine u smislu ĉlana II(2) Sporazuma. Podnosilac prijave je 5. oktobra 2003. predmet osporavanja prijavom je presuda Vrhovnog suda od 17. Korisnici stana (ĉlan 6. jer je njegovo dejstvo opšte. stav 2 Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. bio je prema svima u toj situaciji. Sporazuma iz 2005. 409/87 i 213/88 od 20. koji je proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. decembra 2003. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. tuţena strana smatra da je došlo do kršenja odredbi ĉlana 6. naroĉito pred prvostepenim organom uprave. a koja sa njim trajno ţive i stanuju". taĉka 78. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 19. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe.. braća i sestre. roditelji braĉnih drugova (otac. ukinuta Zakonom o ukidanju ĉlanova u zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. oktobra dostavio odgovor na pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. 13/74. Prijava je podnesena 17. Komisija. mijenja se i glasi: "Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. 8. 28. Dom je 9. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. i 14. ĉlanovi 2. Podnosilac prijave smatra da je došlo do povrede ĉlana 1. Ĉlan 2 Ovaj Zakon stupa na snagu 28. zbog toga. a koja zajedno s njima trajno ţive i stanuju. Istiĉe da ne moţe dati pravnu ocjenu zauzetog stajališta Vrhovnog suda. 12/87. oktobra 1999. te smatra da je nadleţni organ pravnosnaţno odluĉio u navedenoj stvari. u smislu ovog Zakona. jula 2003. U odnosu na ĉlan 14. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. TakoĊe. jer je iz dokaza priloţenih spisu uoĉljivo da je drugostepeni organ uprave više puta ukidao prvostepena rješenja. tj. oktobra 2005. Evropske konvencije. godine. ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga. izmeĊu ostalog. avgusta 2003. tuţena strana zapaţa da su izmjene i dopune Zakona o stambenim odnosima donesene radi racionalnog korištenja stambenog fonda. CH/02/12346. IV. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. U ĉlanu 6. godine. januara 2003. Lazić protiv Bosne i Hercegovine. 32. podnosilac prijave je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. 24. ŢALBENI NAVODI 29. Podnosilac prijave je 16. takoĊer. u dijelu u kome je upućena protiv Bosne i Hercegovine prijava je nespojiva ratione personae sa odredbama Sporazuma u smislu ĉlana VIII(2)(c). djeca (roĊena u braku ili van braka. tuţena strana navodi da nije došlo do kršenja ĉlana 8. Evropske konvencije. Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni list SRBiH". organi Entiteta ĉije ponašanje ukljuĉuje odgovornost Republike Srpske. 19/93 i 22/93) brišu se sljedeći ĉlanovi. Tuţena strana Republika Srpska smatra nespornim ĉinjenice iznijete u prijavi. Pošto Evropski sud za ljudska prava nije zauzeo jasan stav u pogledu toga da li se i vanredni pravni lijekovi moraju iscrpiti prije nego što se podnese prijava o povredi ljudskih prava. 14/84 i 12/87) koji glasi: "bez roditelja". koje su proslijeĊene podnosiocu prijave na njegove navode. u pravcu eliminisanja unuka iz tog kruga. S obzirom da Dom o njoj nije odluĉio do 31. godine. Nadalje. Isti argumenti se odnose na povredu ĉlana 1. Evropske konvencije. januara 2004. Zakon o stambenim odnosima ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". koji je bio pristrasan u odnosu na preduzeće. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. godine ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". a ne samo prema podnosiocu prijave. pastorĉad) braĉni drugovi djece. godine. Podnosilac prijave je 25. i 8. kako navodi. VI. po kome izgleda još nije donesena odluka. takoĊer. 3. br. Komisija je 12. Dom je 8. smatraju se: braĉni drug. u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 6. 34. godine je proslijedio tuţenoj strani Republici Srpskoj prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. Povredu ĉl. nadleţna da odluĉuje o ovoj prijavi. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva (ĉlan 6. u smislu ovog Zakona. godine i registrovana je istog dana. 20. 23/76. godine. Odluke Ustavnog suda Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije. Pri tome. Vrhovni sud je zakljuĉio da taj Zakon nema odredbe o povratnom dejstvu.. koja su proslijeĊena podnosiocu prijave na njegove navode. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske".

1) U odnosu na zahtjev za naknadu štete i troškove advokata 37. doma i prepiske. Njegove navode su potvrdili i svjedoci saslušani u upravnom postupku. jer podnosilac prijave nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojoj tvrdnji niti u pogledu vrste štete niti u pogledu visine štete. 251). godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 77/03 od 19. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti 38. B. TakoĊe. u ovom dijelu. Ovo jasno proizilazi iz principa zakonitosti u upravnom postupku (ĉlan 4.a. prema ĉlanu I Sporazuma.c Da li je miješanje bilo zakonito? 49. Podnosilac prijave navodi da je ţivio zajedno sa bakom i djedom u spornom stanu od 1974. koje nalaţu da se u postupcima koji nisu okonaĉni primijene ranije vaţeće norme. broj 36/05). osporenu presudu. Dakle. godine je odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Odluka o prihvatljivosti. Niemictz protiv Njemačke. Neophodno u ovom kontekstu znaĉi da "miješanje" odgovara "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razuman odnos proporcionalnosti izmeĊu miješanja i zakonitog cilja kojem se teţi (vidjeti npr. serija A. Evropske konvencije. U vezi s primjenom relevantnog prava. Ovaj uslov zakonitosti se. Komisija naglašava da ĉlan I/2. zbog toga.b Da li je došlo do miješanja u pravo na poštovanje doma podnosioca prijave? 48. Drţavne vlasti se neće miješati u vršenje ovog prava. tj. Slijedi da je ovaj dio prijave oĉigledno neosnovan u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. Evropske konvencije. Evropske konvencije". protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. mjesto koje on ili ona koristi kao privatni dom. Komisija proglašava prijavu neprihvatljivom. B. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj U 77/03 od 19. Shodno tome. Evropske konvencije. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. naveo "da je 'dom' pojedinca. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Vrhovni sud je u osporenoj presudi. predstavlja "mješanje" u pravo na poštivanje doma u smislu lišavanja prava na dom. Kroon protiv Holandije. Evropske konvencije ako se smatra da nije "neophodno" postići jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. A. Nadalje. radi zaštite zdravlja ili morala. godine. Komisija zakljuĉuje da se sporni stan podnosioca prijave moţe smatrati njegovim "domom" u smislu ĉlana 8. CH/02/12432. ili zaštite prava i sloboda drugih. Konaĉno. ĉlana 8. Zakona o stambenim odnosima prema kojoj se unuci više ne smatraju ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva. marta 2005. U konkretnom sluĉaju sporno je bilo koju je odredbu ĉlana 6. Da li je stan “dom“ podnosioca prijave? 47. Ĉlan 8. stava 2. te je irelevantnan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. 45. Komisija zakljuĉuje da je prijava prihvatljiva protiv Republike Srpske u odnosu na navodne povrede prava podnosioca prijave iz ĉl. godine. Drugo. taĉka 19). radi spreĉavanja nereda ili kriminala. koja je vaţeća u trenutku donošenja odluke. u dijelu u kojem je podnesena protiv Bosne i Hercegovine. te da je i nakon njene smrti nastavio da ţivi u stanu kojeg smatra svojim domom. februara 2006. u skladu sa znaĉenjem termina Evropske konvencije.D.1. sve do 25. i dalje. novembra 2004. 51. javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje. koji nalaţe da upravni organi rješavaju stvari na osnovu zakona. taĉka 15. decembra 2004. stava 2. oktobra 1994. jer je zakljuĉio da zakon kojim je navedena odredba brisana nema odredbe o povratnom dejstvu. Evropske konvencije glasi: 1. 30. presuda od 16. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje princip vladavine prava. sve dok javnost nema pristup tom mjestu. Muharem Kečalović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. broj 29/02). broj 23/05). godine. presuda Vrhovnog suda od 17. B. Komisija je. Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva. 46. 39.1. Evropske konvencije 42. Konaĉno. Prema ĉlanu XI Sporazuma. osim ako to nije predviĊeno zakonom i ako je neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti. u sluĉaju kada se za vrijeme trajanja postupka izmijeni pravna osnova za odluĉenje sluĉaja. smatra da ovaj dio prijave ne otkriva da postoji povreda prava i sloboda zagarantovanih Sporazumom. a koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava. presuda od 26.1. prijava ispunjava i ostale uslove iz ĉlana VIII(2) i (3) Sporazuma. ili u sluĉajevima u kojima nadleţni organ mora odluĉiti šta je bilo po zakonu na odreĊeni dan. povodom sliĉnog ĉinjeniĉnog stanja u Odluci broj U 1/02 od 17. . Evropske konvencije. Zakona o stambenim odnosima trebalo primijeniti: onu koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava ili onu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog upravnog rješenja. decembra 1992. bez obzira na ĉinjenicu da li podnosilac prijave ispunjava uslove za prenos stanarskog prava odnosno da li se moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva svoje bake i da li je sa njom trajno ţivio i stanovao. i 28. aprila 1997. Komisija. Komisija proglašava neprihvatljivim zbog prima facie neosnovanosti dio prijave protiv Republike Srpske koji se odnosi na zahtjev za naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. prije svega. godine. Evropske konvencije. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". 41. B. zavisi. godine). Zahtjev preuzeća za iseljenje podnosioca prijave iz spornog stana je uvaţen primjenom odredbi Zakona o stambenim odnosima. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neosnovani. Meritum 40. u upravnom postupku je utvrĊeno da je podnosilac prijave 1994. Komisija ukazuje da je bitna svrha ĉlana 8. pa Ustavni sud zakljuĉuje da sporni stan predstavlja njegov 'dom'". Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodiĉnog ţivota. TakoĊe. B. Ĉlan 8. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. serija A br. Podnosilac prijave navodi povredu svog prava na dom koje je zaštićeno ĉlanom 8. 44. 297-C).000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). u svojom predmetu CH/99/2624 (I. Komisija ukazuje da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. u smislu ĉlana 8. TakoĊe.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 8. Evropske konvencije. novembra 2004. kao ratione personae nespojivu sa Sporazumom u smislu ĉlana VIII(2)(c). podnosilac prijave je primio. i 8. aktu. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". godine prijavio mjesto boravka na adresi predmetnog stana. 43.] sporni stan se moţe smatrati apelantovim domom u znaĉenju ĉlana II/3. godine. 27. br. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 1/02 od 17. jer je odredba u izmijenjenoj formi 1993. proglasi neprihvatljivom. Zakona o upravnom postupku. Isti pristup se primjenjuje i u ţalbenim postupcima. kao i prvostepeni organ uprave u jednom dijelu upravnog postupka. primijenio odredbu izmijenjenog ĉlana 6. Kao što je već naglašeno. godine (kada je roĊen) do smrti bake 1998. od 6. “Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. br. da bi "miješanje" bilo opravdano. godine. taĉka 85) navela: Pitanje koje pravo treba primijeniti u nekom sluĉaju. 6. tj. Neosporno je da osporena presuda Vrhovnog suda kojom je okonĉan postupak u kojem je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. Evropske konvencije. 52. godine. decembra 2005. UporeĊujući prethodne sluĉajeve sa predmetnim. odluĉuje da prijavu. Iz toga proizilazi da organ mora primijeniti normu. presuda od 27. Odluka o prihvatljivosti. u odreĊenom vremenskom periodu u prošlosti. kada je deloţiran iz istog.8 Merdanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. pa Komisija mora dati ocjenu njegove primjene u konkretnom sluĉaju. (b) zakon o kojem je rijeĉ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koji se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon takoĊer mora biti formuliran sa odgovarajućom taĉnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava. To. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. Evropske konvencije zaštita pojedinca od arbitraţnih miješanja vlasti u njihova prava garanovana ovim ĉlanom (vidi Evropski sud za ljudska prava. zbog toga. decembra 2004. taĉ. u roku od 6 mjeseci. Ovo je izuzetno bitno bilo za postupajuće organe. prelazne odredbe. godine..648 KM. a koja je bila na snazi do oktobra 1999. izuzev za privatne svrhe".. godine. od 14. Komisija zakljuĉuje da predmetna prijava treba biti ispitana u pogledu ĉlana 8. naveo sljedeće: "S obzirom da ni osporenom sudskom odlukom nije utvrĊeno drugaĉije stanje od navoda iz apelacije. Evropske konvencije i odnose li se mjere na koje se podnosilac prijave poziva na "miješanje" javnih vlasti u poštovanje toga "doma". januara 2003. u ovom dijelu. avgusta 2003. taĉka 36. od tumaĉenja odredbi o vremenskom vaţenju normi koje predstavljaju pravnu osnovu odluĉivanja. U sluĉaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada moţe predstavljati povredu ĉlana 8. Podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. 2. Drugaĉiji pristup neophodan je samo u sluĉajevima u kojima zakonodavac ili drugi donosilac općeg akta predvidi u samom zakonu. mora biti "u skladu sa zakonom". [. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom sluĉaju o povredi ĉlana 8. proizlazi da je apelant u dugom vremenskom periodu ţivio sa svojom bakom u spornom stanu. godine. stav 49). ĉak iako je takvo korištenje nezakonito. 1. u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato. godine (djed je umro 1993. kako je propisano ĉlanom VIII(3)(a) Sporazuma. Komisija. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. prvo se mora utvrditi je li predmetni stan predstavljao "dom" podnosioca prijave u znaĉenju ĉlana 8.1. serija A. 50. te da ga je nastavio koristiti i poslije njezine smrti. iz kojega proizilazi princip pravne sigurnosti. godine. pa se ne moţe primijeniti u konkretnom sluĉaju. "ĉinjenica da je apelant koristio navedeni stan kao svoj dom bila je nesporna u postupku koji je voĊen pred nadleţnim sudovima. 2. Evropski sud za ljudska prava.1. sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno na domaćem ili meĊunarodnom zakonu. B.

59. da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione personae protiv Bosne i Hercegovine. u upravnom sporu. Komisija napominje da. mora u roku od 3 mjeseca podnijeti takav zahtjev davaocu stana na korištenje. jednoglasno. koji smatra da moţe prenijeti stanarsko pravo sa umrlog lica. Zakona o stambenim odnosima. upravni organi primjenjuju odredbu koja vaţi u trenutku donošenja odluke. dakle. Zakljuĉak o meritumu 56. koje. U sluĉaju da davalac stana na korištenje neće da zakljuĉi ugovor o korištenju stana. Komisija zakljuĉuje da je u ovom predmetu povrijeĊeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma iz ĉlana 8. što vaţi i za ţalbeni postupak. jednoglasno. ĉime su nadleţni organi tuţene strane povrijedili pravo na “dom“ podnosioca prijave. To je još jedan razlog za “nezakonitost“ konaĉne odluke u predmetnom sluĉaju u smislu arbitrarne primjene zakona. 1. Uzimajući u obzir prethodno citiranu odluku. 2. Komisija napomine da je zahtjev suprotne strane u postupku. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. te novĉanu naknadu. mora poštovati vaţeće zakone. o koracima preduzetim u sprovoĊenju gore spmenute naredbe. Komisija odluĉuje. PRAVNI LIJEKOVI 57. na primjer. Evropske konvencije. jer to izaziva nesigurnost kod graĊana. U konkretnom sluĉaju. a u vezi sa pravilom 58. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Komisiju u roku od 30 dana od dana proteka roka iz zakljuĉka broj 6. ĉlan domaćinstva mora. B. koja reguliše odreĊene odnose. po prethodno navedenim principima. primjena zakona je bila proizvoljna ili arbitrarna. u skladu sa principom vladavine zakona iz ĉlana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. Ovo prozilazi i iz “izreke“ o upravnom sudstvu. usmjeren na davanje odgovora od strane nadleţnog organa. godine. Osim toga. Prema tome. koja je. izmeĊu ostalog. “ne preispituje sadašnjost. godine. preispituje ustavnost upravnih akata. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. u skladu sa ĉlanom 239. godine. Komisija. ukoliko ne postoje “prelazne odredbe“. 5. et sequ. vidi. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. Ti zakonom propisani uslovi stipulisani su. da li je podnosilac prijave “pravni“ ili “bespravni“ korisnik. znaĉi da donosilac općeg akta mora voditi raĉuna da se pravna osnova. pa je. taĉka 29. Iz ovih razloga. na kraju. prema kojem. primjenjuje onu pravnu osnovu koja se. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. kao pravnu osnovu za svoju odluku primijenio odredbe Zakona o stambenim odnosima prije izmjene iz 1999. tj. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. (potpisao) (potpisao) Nedim Ademović Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . maja 2006. duţni su. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. ĉlan domaćinstva. od 26. Evropske konvencije. 6. zbog neosnovanosti. Komisija smatra da nije potrebno ispitati prijavu u vezi sa ĉlanom 6. pa. meĊutim. Nadalje. da su njegove odredbe bile obavezujuće za upravne organe. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. U sluĉaju nepostupanja. koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana. kao konaĉna instanca.9 nadalje. u skladu sa obrazloţenjem iz ove Odluke. Ovaj princip vaţi i za ustavno upravno sudstvo. 53. jednoglasno. IX. Primjenjujući ovo pravilo na upravni postupak. na osnovu kojih je zakljuĉio da podnosilac prijave ne spada u krug osoba tzv. Prema tome. mutatis mutandis. jer. oktobra 1999. prema ĉlanu 21. U upravnom sporu. 58. Sporazumu. 3. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. podnijeti zahtjev stambenom organu da donese rješenje. maja 2006. ZAKLJUĈAK 60. Komisija smatra odgovarajućim da naredi da Vrhovni sud. od 10. oni su raspravljali pitanje mogućnosti sticanja stanarskog prava podnosioca prijave. Evropske konvencije. S obzirom da je utvrdila povrede prava podnosioca prijave zaštićenog ĉlanom 8. U protivnom. VIII. nakon stupanja na snagu ovog zakona. Evropske konvencije. donese konaĉnu i obavezujuću odluku u postupku po zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I Sporazuma. jer je miješanje je bilo “nezakonito“ u smislu njegove arbitrarne primjene. da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu u kojem je podnosilac prijave traţio naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. osim u sluĉaju da se radi o pravnoj osnovi. ove Odluke. Zakona o stambenim odnosima ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva poslije smrti nosioca stanarskog prava pripada pravo da trajno i nesmetano nastave koristiti taj stan pod zakonom propisanim uslovima. i 8. i 7. i dalje ). primjenjivala u vrijeme donošenja konaĉnog upravnog akta. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. ali i upravni sud. prema tome. već postupak iz prošlosti“. “ĉlanova porodiĉnog domaćinstva“. na osnovu takvog odgovora. provoditi odluke Komisije. CH/00/4094. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je u postupku iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana proizvoljnom primjenom zakona povrijedila pravo podnosioca prijave na dom iz ĉlana 8. Shodno tome. da naredi Republici Srpskoj da osigura da Vrhovni sud donese konaĉnu i obavezujuću odluku o zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. koje ukazuju na suprotan zakljuĉak.2. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. broj U 49/03. jednoglasno. preduzeća. Evropske konvencije. raspravljali su pitanje koje nije bilo relevantno za predmetni zahtjev. godine. 55. taĉka 46. ne mijenja tako ĉesto. Evropske konvencije. Vrhovni sud je u sluĉaju podnosioca prijave. jednoglasno. poštujući obrazloţenje ove odluke. godine. koja kaţe da upravni sud. bez obzira kada je postavljen odreĊeni zahtjev ili kada se dogodila odreĊena pravno relevantna ĉinjenica (smrt nositeljice stanarskog prava). umjesto da daju odgovor na legalitet korištenja. u daljnjem roku od 30 dana od podnesenog traţenja. 6. ĉlan domaćinstva nastavlja koristiti stan kao bespravni korisnik i protiv njega se moţe voditi postupak iseljenja. Pravila procedure Komisije. Komisija zapaţa da Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima nije sadrţavao prelazne odredbe i stupio je na snagu 28. pokrenulo postupak radi iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. da nije potrebno ispitivati prijavu prema ĉlanu 6. tuţena strana. potrebno dati zakljuĉak da li on mora iseliti iz stana ili ne. predstavlja kriviĉno djelo. da je prekršeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma zagarantovano ĉlanom 8. sud je duţan ispitati zakonitost konaĉnog upravnog akta. Evropske konvencije. ukljuĉujući i sluĉajeve diskriminatornih zakonskih rješenja (u tom smislu. U datim rokovima. što nije bilo predmet zahtjeva. 4. Komisija naglašava da svaki organ. decembra 1999. i upravni organi. da prijavu proglasi prihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu koji se odnosi na povredu ĉl. protivna Ustavu Bosne i Hercegovine. 54. Preduzeće je 1. kako je to naznaĉeno u odluci. u postupku za iseljenje podnosioca prijave iz stana. jednoglasno. Emina Zahirović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. jednoglasno. s taĉke gledišta ustavnih prava i sloboda. sama po sebi. u ĉlanu 22. To znaĉi.

jer je utvrĊeno da je aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije u ĉinu zastavnika I klase. Mehmed DEKOVIĆ. su 1992. 6. 63. a. Podnosioci prijava. Dobrica AŠANIN protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 70. podnosioci prijava posjeduju CRPC odluke kojima se potvrĊuje da su bili nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima na dan 1. jer je izbjeglo lice bez imovine. U predmetima br. godine zakljuĉili sa JNA ugovor o kupoprodaji stanova na kojima su imali stanarsko pravo. VIII(2)(c) i VIII(2)(d) Sporazuma. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 268. ĉl. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. 1(b) i 1(j). što potvrĊuje da je ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u Vojsci Jugoslavije i nakon 14. Federacije Bosne i Hercegovine. te da je naredbom Komande II Armije Vojske Jugoslavije.200 eura. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(a). Podnosilac prijave je na navedeno rješenje podnio ţalbu Ministarstvu stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). da nije aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije. u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve). godine. februara 1999. broj 40-498/84 od 19. decembra 2003. CH/02/9138 i CH/03/14375. Predmeti se odnose na zahtjeve podnosilaca prijava. u toku februara 1992. u postupku koji je prethodio donošenju oţalbenog rješenja. Podnosilac prijave je 24. godine. CRPC je. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. U predmetu broj CH/02/9138. b. godine. navedene odluke nikada nisu izvršene. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. za period od podnošenja zahtjeva za povrat predmetnog stana do ulaska u posjed istog. godine. godine i koji je stupio na snagu 6. potpuno i pravilno utvrdio ĉinjeniĉno stanje. ĉlan GĊa Valerija GALIĆ. februara 2000. aprila 1992. godine nije objavljena promjena statusa podnosioca prijave. oktobra 2003. U zahtjevu za ponovno razmatranje je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom i raseljenim licem shodno ĉlanu 3a. 75. Podnosioci prijava su pokrenuli upravne postupke pred nadleţnim organima za povrat posjeda svojih stanova. decembra 2003. supruge pripadnika bivše JNA. broj 84/90). godine. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. izmeĊu ostalog. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. U pomenutom rješenju je navedeno da u Sluţbenom vojnom listu Vojske Jugoslavije do 31. godine Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) podnio zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijava. Podnosioci prijava su bili u sluţbi JNA kao vojna lica. 72. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. 69. Nadleţni organi su osporili njihove zahtjeve za povrat zbog primjene ĉlana 3a. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. decembra 1995. sa drţavom SFRJ – Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu – Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA (u daljnjem tekstu: Stambeni fond bivše JNA). odnosno u predmetu broj CH/03/14962. pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA). Ivan DIMOVSKI i Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. U predmetu broj CH/03/14962. U obrazloţenju rješenja je. ("Sluţbeni vojni list Vojske Jugoslavije". ĉlan Gosp. CH/02/9138 i CH/03/14375. Pravila procedure Komisije: X. navedeno da je prvostepeni organ. civilnih pripadnika JNA. Podnosioci prijava. imali su stanarsko pravo na predmetnim stanovima. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ĉlanom 1. te zbog toga nije bio u mogućnosti da se izlaţe dodatnim materijalnim troškovima. maja 1995. U predmetu broj CH/03/14962 u toku je postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (koja je pravni slijednik CRPC-a. su. maja 1992. Podnosilac prijave je dostavio kopije priznanica Vojnog servisa. 73. novembra 2005. februara 1992. po zahtjevu podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC odluke. 68. arhivar Razmotrivši gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. broj 3513-1797-4 od 28. i 8. juna 2000. godine. . maja 1995. aprila 1992. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. Miodrag PAJIĆ. koje im je dodijelila JNA. za stan koji se nalazi u ulici Ĉekaluša broj 1/I-5 (raniji naziv: Nemanjina broj 1) u Sarajevu. broj 302-2524-1/1 od 2. navodeći. Predmeti postavljaju pitanja u vezi sa ĉl. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. godine ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. kojima se potvrĊuje da je. Postupak pred domaćim organima 71. broj 3421 od 16.614 dinara. te da nije unaprijeĊen 16. aprila 1984. godine.10 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. godine. godine. 62. septembra 2003. Ovim zakonom. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) za povrat posjeda svojih stanova. Mato TADIĆ. broj 27/02-23-1418/00 od 15. Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FMO) je 13. odnosno u predmetu broj CH/03/14962 suprug podnositeljice prijave je bio vojno lice u sluţbi JNA. Predmetni stanovi su bili u društvenom vlasništvu. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. i na tako utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje pravilno primijenio zakon. donijela odluku. predsjednik Gosp. i 8. maja 1995. Podnosilac prijave je sa Zajednicom stanovanja JNA-Struĉna sluţba pri VP broj 3945-27. jer je poslije 19. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Podnosioci prijava su uplatili cjelokupan iznos na ime kupoprodajne cijene predmetnih stanova. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj prijeratni stan. u osnovi. U rješenju je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom u smislu ĉlana 3a. Ugovori sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Podnosilac prijave je sa Stambenim fondom bivše JNA zakljuĉio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. godine. b. skromnih materijalnih prilika. i januaru 2005. UVOD 61. u mjeseĉnom iznosu od 600 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). 67. na zasjedanju Velikog vijeća od 9. 1. Postupak pred CRPC-om 74. da vrate u posjed stanove u Bosni i Hercegovini. u ukupnom iznosu od 25. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Prema ugovoru. izmeĊu ostalog. godine. 66. podnosioci prijava traţe uknjiţbu prava vlasništva na predmetnim stanovima. CH/02/9138 i CH/03/14375. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. 3. godine. godine. godine. CH/02/9138 i CH/03/14375. Sarajevo zakljuĉio ugovor o korištenju stana. Ugovori su zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o stambenom obezbjeĊenju u JNA (”Sluţbeni list Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije“. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. u predmetima br. Podnosioci prijava su stanove napustili poĉetkom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. MeĊutim. odbilo ţalbu podnosioca prijave. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. kao i pravilom 21. izvršio uplate za otkup predmetnog stana u ukupnom iznosu od 270. unaprijeĊen 12. odluĉujući po zahtjevu podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana. decembra 1995. Ministarstvo je rješenjem. Podnosilac prijave je naveo da protiv rješenja Ministarstva nije pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Uprava je donijela rješenje. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. regulisane stambene potrebe vojnih i Ĉinjenice u pojedinaĉnim predmetima Predmet broj CH/02/9138. Ţelimir JUKA. godine. u predmetu broj CH/03/14375. ĉlan Gosp. potpredsjednik Gosp. suprug podnositeljice prijave je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Nedim ADEMOVIĆ.614 dinara. JNA je bila jedan takav drţavni organ koji je kontrolisao odreĊeni dio imovine u društvenom vlasništvu. septembra 2003. januara 1991. Sporazuma iz 2005. broj 9/95). U predmetima br. pravilom 50. CH/02/9138. CH/03/14375 i CH/03/14962 Dobrica AŠANIN. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluke od 2. Ugovori su potpisani od strane obje ugovorne strane i potvrĊena im je pravovaljanost od strane vojnog pravobranioca. ĈINJENICE U PREDMETIMA 64. broj 23/1-372-215/99 od 29. u predmetima br. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. koji je donesen 1990. Imaoci društvene svojine u Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) su bili drţavni organi ili pravna lica. XI. stavom 1(a). godine. Ĉinjenice koje su zajedniĉke u predmetima 65. a. stava 2. Nadalje.

godine (vidi taĉku 41. septembra 2003. Uprava je donijela rješenje. o dozvoli izvršenja CRPC odluke. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. u ĉinu potpukovnika. broj 05-31-833/03 od 24. kao zemljišno-knjiţni vlasnik. marta 2004. godine. novembra 2003. od decembra 2003. Nakon toga. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. broj U. Nakon toga.D. potvrĊuje se da je suprug podnositeljice prijave u radnom odnosu u Vojnoj pošti broj 4227 Ĉaĉak. jula 2003. Prema ugovoru. Podnosilac prijave je 12. odbilo ţalbu. godine sa Stambenim fondom bivše JNA . oktobra 2003. postupajući po preporuci OSCE-a od 18. godine. januara 2004. decembra 2003. U obrazloţenju zakljuĉka je. 89. Kantonalna Uprava je. Sluţba je donijela zakljuĉak. 80. godine obratio Upravnoj inspekciji Federacije Bosne i Hercegovine za dostavljanje informacija o postupku ponovnog razmatranja odluke CRPC-a. te su se uknjiţili kao vlasnici istog. februara 1992. Podnositeljica prijave je 19. broj 0531-833/03. februara 1980. septembra 2003. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. Federacija Bosne i Hercegovine. 94. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. Podnosilac prijave je 6. jer je utvrĊeno da je i nakon 14. septembra 1996. da kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenu postupak utvrĊivanja prenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. oktobra 2003. Podnositeljica prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom u Tuzli pokrenula upravni spor. B. jula 2004. godine. odreĊeno da su imenovani duţni u roku od 10 dana od dana konaĉnosti zakljuĉka. Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 92. Prema posljednjim informacijama koje je pribavilo Ministarstvo odbrane Republike Srpske. 91. Postupak za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu 81. Kantonalni sud u Tuzli je presudom. godine. 78. Istom presudom odbijen je dio tuţbenog zahtjeva kojim je predloţeno da sud donese presudu kojom se FMO obavezuje da trpi da se pravo vlasništva podnosioca prijave na predmetnom stanu uknjiţi. broj 25-31-5563/03 D od 7. broj 23/04). Kantonalna uprava je donijela rješenje. septembra 2004. Podnosilac prijave je na navedenu presudu podnio ţalbu Kantonalnom sudu. 90. Trenutni korisnici predmetnog stana. Komisija nema informaciju o tome da li je podnosilac prijave realizovao ovo pravo. godine donijela zakljuĉak. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. 83. A. Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. godine Općinskom sudu podnio tuţbu protiv FMO za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu. kojim je odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. U pomenutom zakljuĉku je navedeno da se predmetni stan vraća na raspolaganje podnosiocu prijave. broj 05-02/5-23-360/99 od 2. oktobra 2003. oktobra 2003. godine. i Direkcija za izgradnju i odrţavanje stambenog fonda JNA. su 7. podnijeti ovom organu dokaz o pokrenutom postupku kod pomenutog suda. U obrazloţenju zakljuĉka je navedeno da je FMO 13. Predmet broj CH/03/14962. geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sluţba) za izvršenje CRPC odluke od 2. potvrdom Vojne pošte broj 4227 Ĉaĉak. Sluţba za stambene poslove je rješenjem. 88. broj 501-737-1/1 od 2. juna 2003. s obzirom da. broj 04-03-42/03 od 17. godine na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. 79.D. jula 2005.D. godine. TakoĊer. odbila zahtjev kao neosnovan. Nakon toga. godine. Predmet broj CH/03/14375. FMO je podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPCodluke od 2. podnositeljica prijave je podnijela ţalbu na navedeno rješenje Sluţbe za stambene poslove. do donošenja odluke drugostepenog organa-Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. U rješenju je navedeno da je muţ podnositeljice prijave ostao u sluţbi u JNA nakon 19. kojom je utvrdio da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji-otkupu predmetnog stana. 94/04 od 24. Odjeljenje Sarajevo su sklopili ugovor o korišćenju stana. te da mu pripada pravo na povrat istog. 3513-1797-4. Istog dana. Podnosilac prijave se 29. te da je u momentu donošenja rješenja bio u sluţbi vojske Drţavne Zajednice Srbije i Crne Gore. za stan koji se nalazi u ulici Rose Hadţivuković broj 14 (raniji naziv: Maršala Tita broj 187) u Tuzli. broj 25-31-5563/33 D od 6. 3. februara 2004. Int. Sluţba je 8. godine i Smjernica iz zajedniĉkog pisma OHR/OSCE-a od 9. 84. za stan koji se nalazi u ulici Marka Marulića broj 17 u Sarajevu. Taĉkom 2. izmeĊu Stambenog fonda bivše JNA i podnosioca prijave. juna 2003. 77. septembra 2003. juna 2001. CRPC je donijela odluku. godine. broj 155/04 od 22. Ministarstvo prostornog ureĊenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prostornog ureĊenja) je rješenjem. te predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku. Naime. obavijestilo podnosioca prijave da ne ispunjava uslove za uknjiţbu prava vlasništva. koji je još u toku. jula 2000. godine. broj 23/6-372-P-4996/98 od 4. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 261. navedeno je da je odluĉeno u skladu sa ĉlanom 1. godine. godine nije dobio nikakvo obavještenje o navedenom postupku. ove Odluke) navela da je podnosilac prijave protiv rješenja Kantonalne Uprave od 7. Podnosilac prijave je 17.753 dinara. godine. a. godine Upravi podnio zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. oktobra 2003. na osnovu spiska o rješavanju stambenog pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. kojim se prekida postupak u predmetu povrata u posjed predmetnog stana. godine. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. godine. godine. Podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. podnosilac prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. broj DnI 25149/2000 od 21. godine otkupili predmetni stan od FMO-a. . Podnosilac prijave je na navedeni zakljuĉak o obustavi izvršenja podnio ţalbu Kantonalnoj upravi. Podnosilac prijave je 12. kao i dio tuţbenog zahtjeva koji se odnosio na predaju u posjed predmetnog stana. na osnovu ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Podnosilac prijave je naveo da je predmetni stan sa porodicom napustio u aprilu 1992. kako je naveo. S. decembra 2000. aprila 2004. broj P-2466/05-"A" od 29.T. novembra 2003. do donošenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve. a koje je dostavila tuţena strana. Postupak pred CRPC-om 87. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. Postupak pred domaćim organima 86. godine. Sluţba je 22. Kantonalna uprava je rješenjem. godine podnio zahtjev CRPC-u za povrat u posjed predmetnog stana.V. te da privremenom korisniku. decembra 1997. utvrĊeno da predmetni stan koristi S. godine ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. c. januara 2005. februara 2004. Broj 1903-3 od 19. dok je taĉkom 3. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. marta 2003. broj 25-31-2306/04 D od 1. sa dijelom 1/1. godine FMO-u podnio zahtjev za izdavanje naloga za uknjiţbu prava vlasništva na predmetnom stanu. kojim se privremeno obustavlja postupak izvršenja CRPC-odluke od 2. izmeĊu ostalog. Sluţba je donijela zakljuĉak. prestaje pravo privremenog korištenja. Tuţena strana Federacija Bosne i Hercegovine je svojim u pisanim zapaţanjima od 10. odbio tuţbu podnositeljice prijave. o dozvoli izvršenja CRPC-odluke. aprila 2004.D. a. trenutni korisnik predmetnog stana. 82. broj 40-113/80 od 8. godine. godine. jula 2000. 2. decembra 1995. kojim je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC. februara 1992. te upućuju podnosilac prijave i S. godine. kojim je poništila svoje rješenje od 6. godine. godine pod br. i E. godine podnio ţalbu na navedeni zakljuĉak Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna Uprava). godine donijela zakljuĉak. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". godine i rješenja Zemljišno knjiţnog ureda Općinskog suda. zakljuĉka je odreĊeno da prekid postupka traje dok Općinski sud ne riješi ovo pitanje. FMO je dopisom. godine i zakljuĉak Sluţbe od 24. maja 1992. februara 1999. septembra 2003. Sluţba je donijela zakljuĉak. godine zbog ratnih sukoba. b. godine podnio zahtjev Sluţbi za upravu za imovinsko-pravne poslove. zakljuĉen 28. godine. suprug podnositeljice prijave. Postupak pred domaćim organima 93. godine podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed Sluţbi za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Sluţba za stambene poslove). proizilazi da je podnosilac prijave riješio svoje stambeno pitanje dodjelom u zakup trosobnog stana u Beogradu. marta 2004. kojim je obustavila postupak izvršenja CRPC odluke do prijema obavijesti CRPC-a o ishodu ponovnog razmatranja navedene odluke. broj 21-03-06-1546 od 7. Podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu protiv navedene presude Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. aprila 1992. donijela rješenje. broj 05-23-2261/03. Podnosilac prijave je 30. Ivan DIMOVSKI protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 85. Podnosilac prijave je dostavio kopiju uplatnice o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni stana u cijelosti. broj 0523-2261/03 od 3. juna 2004. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan.11 76. donesene poslije 30. broj 12-06/4-23-1775/03 od 15. kao vlasniku. Općinski sud je donio presudu.Tehniĉkim remontnim zavodom Hadţići zakljuĉio ugovor o kupoprodaji stana. broj 05-31-833/04. godine. juna 2005. septembra 2003. septembra 2003. Podnosilac prijave je 12. godine. Podnosilac prijave je 9. broj 7/838-1. jer se ne nalazi u posjedu predmetnog stana. juna 2004.

septembra 2003. septembra 2003. 1. septembra do 19. aprila 2003. br. Komisija za imovinske zahtjeve je. godine od Komisije za imovinske zahtjeve traţila dostavu informacija u vezi sa zahtjevom podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. Zakonom o prestanku primjene ukinut je raniji Zakon o napuštenim stanovima. 105. godine. teritorijalnog integriteta. jula 2003. godine odluĉio da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. ne smatra se izbjeglicom niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine. u daljem tekstu: Komisija). godine i 18. u predmetu broj CH/03/14962. Komisija je. Komisija je. i 2. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. su proslijeĊena podnosiocima prijava. godine. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. nosilac stanarskog prava ne smatra se izbjeglicom ako je 30. Bosni i Hercegovini. do 7. Ĉlan 3. decembra 2003. Federacija Bosne i Hercegovine je. Svi upravni. Tuţena strana. Aneks VII. stanovi koji su proglašeni napuštenim na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. septembra 2005. godine. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. 96. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. juna i 5. proslijedila tuţenoj strani. aprila 1992. Nakon izmjena od 28. Prema Zakonu o prestanku primjene. godine Komisiji dostavila traţene informacije. maja do 14. 43/99. Podnositeljica prijave je Sluţbi za stambene poslove podnijela zahtjev za izvršenje navedene CRPC odluke. augusta 2005. podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani. proslijedila tuţenoj strani. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. decembra 1995. i 2. decembra 2001. i 2. aprila 1998. godine. aprila 1991. godine. jula 2003. Komisija je 14. 12/99. Ĉlan 14. U skladu s ĉlanom VII Aneksa 7 uspostavljena je Nezavisna komisija za raseljene osobe i izbjeglice. koji su potpisale Republika Bosna i Hercegovina. maja 1992. U predmetu broj CH/02/9138. stav 1. godine ostao u aktivnoj sluţbi u bilo kojim oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. politiĉke nezavisnosti i meĊunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. godine. godine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini – Aneks 7. dopisom od 20. stupio je na snagu 4. broj R-532-1072-1/1-90-1470 od 2. godine dostavili odgovor na zapaţanja tuţene strane. aprila 2003. augusta 2005. 38/98. stavila van snage odluku od 24. 104. 56/01. godine. zabranu raspolaganja predmetnim stanom. kao privremenu mjeru. 108. st. 101. decembra 1995. Federaciji Bosne i Hercegovine. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. februara 1998. nadleţni organi vlasti ne mogu dalje donositi odluke kojima se stanovi proglašavaju napuštenim (ĉlan 1. koja je kasnije promijenila naziv u Komisija za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba. potvrdila da je suprug podnositeljice prijave na dan 1. Prijave su podnesene i registrovane u periodu od 28. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 106. oktobra 1999. aprila 1992. godine. akti kojima je dodijeljen stan na privremeno korištenje ostaju na snazi dok se ne ponište u skladu sa Zakonom o prestanku primjene (ĉlan 2. a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odbrane. podnio je zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 24. sudski i drugi akti kojima je nosiocu stanarskog prava prestalo stanarsko pravo oglašavaju se ništavim (ĉlan 2. odreĊuje sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. septembra 2003. septembra 2003. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi oblik zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja izvan bivše SFRJ prije 14. Podnositeljica prijave je 6. decembra 1995. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. podnositeljica prijave je zatraţila da Dom naredi tuţenoj strani. godine odluĉila da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. ili ako je stekao novo stanarsko pravo van teritorije Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine Ĉlan III/5. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. ovog ĉlana. Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama. Aneks VII. odreĊivao je sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. Federaciji Bosne i Hercegovine. kao privremenu mjeru. st. 31/01. ili ĉlan njegovog porodiĉnog domaćinstva. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. nije bio penzionisan) i nije bio drţavljanin SR Bosne i Hercegovine prema evidenciji drţavljana. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim. godine. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. stav 2). 98. godine. CRPC je odlukom. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. zabranu prodaje predmetnog stana i pokretne imovine koja se nalazi u njemu. na traţenje Komisije. stvarima koje su predviĊene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma. a zahtjev podnositeljice prijave za povrat predmetnog stana odbacila zbog nenadleţnosti za odluĉivanje. a kojima raspolaţe Federalno ministarstvo odbrane ĉiji je nosilac stanarskog prava nakon 19. u skladu sa podjelom nadleţnosti meĊu institucijama Bosne i Hercegovine. Federacija Bosne i Hercegovine je u predmetu broj CH/02/9138 dostavila dodatne informacije 14. Postupak pred CRPC-om 95. godine. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu. Komisija je. Nosilac stanarskog prava na stan iz stava 1. U predmetu broj CH/03/14962. […]. V. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. u relevantnom dijelu. do donošenja odluke po njenoj prijavi. XII. prekinut će se do . koji je bio na snazi izmeĊu 4. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 97. koji je iz istoga stambenog fonda bivše JNA ili utemeljenih fondova oruţanih snaga drţava nastalih na prostorima bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo koje odgovara tom pravu. godine CRPC-u podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed. jula 2005. marta 2002. godine. 18/99. septembra 2005. stav 2). CRPC je odlukom. Ĉlan 3a. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. Pisana zapaţanja tuţene strane. u periodu od 10. Izbjeglicom se ne smatra niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. jula 2003. ovog zakona. glasi: (a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadleţnosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta. koji je bio na snazi izmeĊu 4. Federacije Bosne i Hercegovine. koji je stupio na snagu 1. godine. 27/99. Osoba koja koristi stan po osnovu poništenog stanarskog prava ili odluke o privremenom korištenju smatraće se privremenim korisnikom (ĉlan 2. dostavila svoja pisana zapaţanja. Ustava Bosne i Hercegovine. aprila 1998. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. podnosioci prijava su 30. jula 1999. stav 3). U predmetima br. juna do 3. 100. godine. aprila 1999. broj 532-1072-1/1 od 24. u vezi sa stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. godine. ili koje su potrebne za oĉuvanje suvereniteta. 11/98. godine. augusta i 15.12 b. godine prestaju da vaţe (ĉlan 2. Dom je 1. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom. Raniji ĉlan 3a. oktobra 1999. ovog ĉlana ne smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. godine bio u aktivnoj sluţbi u SSNO – u JNA (tj. ovog ĉlana. Komisija do dana donošenja ove Odluke nije zaprimila pisana zapaţanja tuţene strane Bosne i Hercegovine. 107. 99. u daljem tekstu: Komisija). Federacije Bosne i Hercegovine. XIII. do 26. koji je stupio na snagu 18. u periodu od 26. aprila 2003. ove Odluke) obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za preispitivanje CRPC-odluke od 2. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. stav 3). godine ostao u sluţbi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oruţanim snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine. 15/02 i 29/03) (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). godine (vidi taĉku 45. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadleţnosti. ovog ĉlana. septembra 2005. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. januara 2005. 1. stav 1). godine. Zakona. u periodu od 5. Korisnik predmetnog stana. godine i 1. Raniji ĉlan 14. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. ĉlan 14. oktobra 2005. se bavi pitanjima izbjeglica i raseljenih osoba. ima pravo na povrat stana u skladu sa Aneksom 7 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Sva stanarska prava ili ugovori o korištenju koji su zakljuĉeni od 1. 103. CH/02/9138 i CH/03/14375. Ipak.L. godine. glasi: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. 6. godine i potom je u više navrata dopunjavan i mijenjan. 102. septembra 2005.

stav 2). naknadno. U pogledu ĉinjenica. 51/00. oktobra 2004. izmeĊu ostalog. Zahtjeve iz ĉlana 1. 3/93. Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. odnosno ukoliko je podnesen u skladu sa Pravilnikom Komisije i to: . godine. 32/04 i 32/05). tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave nije podnio ţalbu na rješenje Uprave od 4. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. godine. na njih se neće moći uloţiti ţalba i imat će pravno dejstvo kod nadleţnih organa kao i prethodne odluke Komisije (ĉlan 3. 113. 11/98. ovog zakona je 31. 6/04. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. Ĉlan 3. godine za stanove iz alineje 2. Takva se tuţba moţe podići kad je to posebnim propisima predviĊeno. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. godine. Ukoliko se ukaţe potreba produţenja mandata ĉlanovima Komisije. br. 38/78. godine za stanove iz ĉlana 2.07. nadleţni organ uprave će spojiti postupke za izvršenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zakljuĉak o dozvoli izvršenja u skladu sa ovim ĉlanom. stav 1.]. odrţanoj 13. 18/99.. 43/99 i 56/01) odnosno Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana ("Sluţbene novine Federacije BiH". ovog zakona nadleţni organ rješava zahtjeve prema hronološkom redu po kojem su primljeni od strane Komisije. godine. tuţitelj moţe. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. [. istiĉe da kupoprodajni ugovori ne sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Zakona o o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i to: . ovog ĉlanka neće se smatrati preinakom tuţbe. Po pitanju prihvatljivosti tuţena strana u svojim zapaţanjima predlaţe da prijave budu proglašene neprihvatljivim. ovog ĉlana.1999. stav 5. kad tuţitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za ĉinidbu iz istog odnosa ili kad tuţitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tuţbe. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan. Komisija će o svom radu podnositi izvještaj Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Nakon 31. donijelo Odluku o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. 12.1999. Ĉlan 9. 4/89. pa prema tome nema nikakvo pravo da vrati u posjed predmetni stan u skladu sa ĉlanom 3a.200 eura. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima. ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. i ĉlana 18 b. stav 6). podnese odluku Komisije na izvršenje. 11/98. CH/02/9138 i CH/03/14375. godine Ĉlan 4.1999.1999. pored postojećeg zahtjeva. Stavom 4. 56/01. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana. "Sluţbeni list Republike Bosne i Hercegovine” br. 29/90 i 22/91. Ĉlan 2. 3/99 i 53/03) Ĉlan 54. CH/02/9138 i CH/03/14375 i ostvarenje vlasniĉko-pravnih ovlaštenja na osnovu pravovaljanih ugovora o otkupu predmetnih stanova. . niti je tuţbom pokrenuo upravni spor pred nadleţnim sudom. U tom smislu. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. Zahtjevi iz ĉlana 1. navodi da je u postupku pred Upravom utvrĊeno da je podnosilac prijave ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine i nakon 14. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu.13 donošenja konaĉne odluke Komisije. u ukupnom iznosu od 25.do 04.. a potpisi ugovaraĉa ovjereni u nadleţnom sudu. te ukoliko to lice. 112. Nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Komisije [. od 7. Ovim zakonom reguliše se prenos i rješavanje zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo i zahtjeva za vraćanje u posjed nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljem tekstu: Komisija). 114. 29/98. ODGOVOR TUŢENIH STRANA a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i ĉlana 83 a. 43/99. Vijeću ministara i entitetskim vladama (taĉka V). a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. ako zakonom kantona nije drugaĉije odreĊeno (u daljem tekstu: nadleţni organ). br. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. 38/98. u predmetima br. stav 4). . ŢALBENI NAVODI 115. 18/94 i 33/94). 109. 27/99. kao što je odluĉila u predmetu CH/02/12255. Bosna i Hercegovina 116. Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”. Podnosioci prijava se ţale da im je onemogućen povrat u posjed prijeratnih stanova. koje nisu u suprotnosti sa odredbama vaţećih zakona u Bosni i Hercegovine (ĉlan 3. takoĊer. Zakon o parniĉnom postupku (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. predviĊa da je pismeni ugovor o prenosu nepokretnosti koji je u potpunosti ili znaĉajnom dijelu izvršen valjan ĉak i ako potpisi ugovornih strana nisu ovjereni kod nadleţnog suda. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijet će posebnu odluku o produţenju mandata (taĉka IV). Tuţitelj moţe u tuţbi traţiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa. 111. Zakona o prestanku primjene. a u predmetu broj CH/03/14375. 42/98. . ako je sud pred kojim parnica teĉe nadleţan za takav zahtjev. se. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. XV. Nadalje. 12/99. Tuţena strana. Sporazum izmeĊu Bosne i Hercegovine. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na svojoj sjednici. Po prijemu zahtjeva iz ĉlana 1. Naime.do 03. 17/93. Krajnji rok za rješavanje zahtjeva iz ĉlana 1. br. odnosno gradskoj sluţbi za upravu nadleţnoj za stambene poslove odnosno imovinsko-pravne poslove. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. b. 110. 27/02 i 24/03) (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju) reguliše izvršenje odluka CRPC-a. Odluke Komisije donesene po zahtjevima za ponovno razmatranje će biti konaĉne i obavezujuće. ovog zakona rješavaju se uporedo sa zahtjevima podnesenim nadleţnom organu u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Sluţbene novine Federacije BiH". Ĉlan 11.. juna 2001. a u predmetima br.] Ako je traţilac izvršenja podnio kod nadleţnog organa uprave zahtjev za povrat u posjed iste imovine ili stana. 2005.do 02.09. Prema ovom Sporazumu. 21/92. Ivan Antonov protiv Federacije Bosne i Hercegovine. 13/94. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma (ĉlan 3. Federacija Bosne i Hercegovine 117. Odluka o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. Zakon o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". br. br. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. Zakon o prometu nepokretnosti (“Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine”. tuţena strana predlaţe Komisiji da u predmetu podnosioca prijave donese odluku o neprihvatljivosti. Zakona o prometu nepokretnosti predviĊa da ugovor o prenosu nepokretnosti mora biti saĉinjen u pismenom obliku. Po prijemu zahtjeva za ponovno razmatranje Komisija moţe obavijestiti nadleţne organe uprave koji su odgovorni za izvršenje odluke Komisije o podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje. 37/01 i 56/01 ).12.do 04. ovog ĉlana. nije pokrenuo upravni spor protiv konaĉnog rješenja Ministarstva kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat predmetnog stana. 118. u predmetu broj CH/02/9138. istaknuti i tuţbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji. Zahtjev za vraćanje u posjed stana smatra se podnesenim u roku ukoliko je podnesen u skladu sa odredbom ĉlana 5. decembra 1995.10. stav 4. Prema ovoj Odluci. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) su saglasne da će po zahtjevima za ponovno razmatranje odluke Komisije rješavati u skladu sa odredbama pravilnika CRPC-a. Federacija Bosne i Hercegovine. 22/04 i 28/05) (u daljnjem tekstu: Zakon prenosu nadleţnosti CRPC) Ĉlan 1.. Ĉlan 7. mandat ĉlanova Komisije traje godinu dana od dana imenovanja. Tuţena strana Bosna i Hercegovina nije dostavlila svoje pisano izjašnjenje o prihvatljivosti i meritumu predmetnih prijava. decembra 2003. tuţena strana. u predmetu broj CH/03/14375. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave. strane (Bosna i Hercegovina. stav 2. ovog zakona Komisija prenosi opštinskoj. XIV. 43/99. br.

MeĊutim. godine CRPC prestala sa radom. Evropske konvencije. decembar 2004. br. Prema tome. godine. Naime. kojom je suprug podnositeljice prijave. a s druge strane. s taĉke gledišta principa pravne sigurnosti. Komisija će nastaviti da radi kako je gore navedeno“. MIŠLJENJE KOMISIJE C. s druge strane. Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica duţna je poštovati Aneks 7. “ Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti .. pokrenuli postupke pred CRPC-om za vraćanje predmetnih stanova u posjed. godine). U odnosu na predmet broj CH/03/14962. U vezi sa ĉlanom 8. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. pozivajući se na ĉlan III/5. godine. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da domaći organi nisu prekršili navedni ĉlan. Bosna i Hercegovina. vidljivo da je podnosilac riješio svoje stambeno pitanje zakupom trosobnog stana u Beogradu. U vezi s tim. ukoliko ona ne riješi ovo pitanje na drugi naĉin. misli se na Zakon o prestanku primjene i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo). je postala odgovorna ratione termporis i ratione personae za postupanje po ovim zahtjevima nakon 27.J. Davanje prednosti jednom sistemu ralizacije zahtjeva za povrat imovine i izbjegavanje paralelnih postupaka je. kojim su dostavljeni podaci o rješavanju stambenih pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. Dom nalazi da su se Strane potpisnice Aneksa 7. jer su. marta 2003. septembrom 1995. U pogledu merituma prijava. Iako nije taĉno navedeno. ili koja je oĉigledno neosnovana. u dijelu koji je relevantan za predmete podnosilaca prijava. meĊu njima i Federacija Bosne i Hercegovine. kada ta imovina nije dobrovoljno prodata ili na drugi naĉin prenesena od 1. V. Izuzetak su ĉinili sluĉajevi u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je CRPC traţila obustavu. U tom pogledu. Komisija primjećuje da je Aneks 7 potpisan od strane sve tri strane – entiteta i Bosne i Hercegovine (ĉlan XVIII Aneksa 7). razlika izmeĊu odluka CRPC-a i domaćih organa je u ĉinjenici nemogućnosti njenog preispitivanja od strane Komisije. Pri tome. bez prava domaćih upravnih organa ili sudova da ih preispituju ili ponište. kada je i stupio na snagu. da je u predmetima br. S druge strane. a u skladu sa ĉlanom 14. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije povrijeĊeno. štaviše. navedenog Zakona. Komisija. godine. Evropske konvencije. pored mogućnosti podnošenja zahtjeva domaćim organima. Sporazuma iz septembra 2003. CH/02/9138 i CH/03/14375.. “odgovornost za finansiranje i rad Komisije [. Sporazuma iz 2005. aprila 1992. navedeni Sporazum. te je stoga tuţena strana predloţila Komisiji da primjenom ĉlana VIII(3)(b) Sporazuma donese odluku o brisanju predmetne prijave. godine. marta 2005. 132. u predmetu broj CH/02/9138 istiĉe da je iz pisma Ministarstva odbrane Republike Srpske. Komisija zapaţa da su podnosioci prijava.T. MeĊutim. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: . TakoĊe. A. u skladu sa ĉlanom 2. 131. s jedne strane. juna 2005. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. jer je utvrdila da im. A. maja 2004.. Tuţena strana. što ne iskljuĉuje primjenu zakona na niţem administrativnom nivou. i 2). 125.1. CH/00/5481. konaĉne i obavezujuće. ne pripada pravo na povrat stana jer su ostali u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 14. CH/01/7728. od Pravila procedure Doma. Sporazuma. kao neosnovane. 127. u konkretnom sluĉaju Federacija Bosne i Hercegovine. Sluţba . maja 2004. u smislu ĉlana 1/2. jer je takvo preispitivanje iskljuĉeno Aneksom 7. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma. Isti stav zauzela je i Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti. s jedne strane. Ustava Bosne i Hercegovine. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. godine. TakoĊer. stipulisao je Bosnu i Hercegovinu kao odgovornu za rad Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (ĉlan 1. upućenog FMO-u. U sluĉaju ovog drugog. pa se i ne moţe smatrati odgovornom za taj postupak. godine. jer prenos nadleţnosti sa meĊunarodnog tijela na domaće odnosio se samo na prenos u institucionalnom smislu. Dom nalazi da se tuţena Strana prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za postupke kojima je CRPC donio svoje odluke. prenos nadleţnosti uslijedio je na osnovu taĉke a) ĉlana III/5. godine izmijenjen tako što je rok za rješavanje zahtjeva pomjeren za 31. prenosom nadleţnosti na domaće organe. prvi dio reĉenice – prenos nadleţnosti uz saglasnost entiteta i Drţave. decembar 2005. godine i ĉlanom 3. tuţena Strana se prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za propust da obezbjedi preispitivanje odluka CRPC-a od strane nezavisnog i nepristrasnog suda. niti drugi pravni akti. Oba sistema su egzistirala paralelno i na dispoziciji svake stranke leţala je odluka da li će pokrenuti jedan ili drugi postupak radi povrata imovine ili. nadleţnost za rješavanje zahtjeva za preispitivanje “prvostepenih“ odluka CRPC-a prenesena je.. godine donijela odluke. godine. Aneksom 7 je propisano da će CRPC odluĉivati o svakom potraţivanju nepokretne imovine u Bosni i Hercegovini. aprila 1992. Sistem povrata imovine po Aneksu 7 predstavlja drugi mogući naĉin povrata imovine. u sluĉaju obostranog pokretanja postupaka. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da nije prekršila pravo podnosilaca prijava na poštivanje doma. 120.] prenijeti na Vladu Bosne i Hercegovine osim ako se strane ne dogovore drugaĉije. godine. (c) Komisija će takoĊer odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. Komisija. navodi da pravo podnosilaca prijava iz ĉlana 1. te ih zbog toga smatra u cijelosti neosnovanim. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe". koji su u skladu sa ovim Aneksom (prije svega. a podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred upravnim organima. Sporazumom je utvrĊeno da je 31. tuţena strana je u zapaţanjima navela da nema uticaj na odluĉivanje CRPCa. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene. Stoga. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini” riješeno je ovo pitanje. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti CRPC-a. Što se tiĉe same pravne osnove za odluĉivanje “drţavnog“ organa povodom zahtjeva za povrat imovine. S obzirom da Dom o njima nije odluĉio do 31. MeĊutim. Na osnovu ĉlana 3. Zakona o prestanku primjene (u konaĉnoj verziji). 126. stava 3. “Sporazumom izmeĊu Bosne i Hercegovine. 130. broj 19/95). ţalbeni navod je nespojiv ratione personae sa Sporazumom. Prema tome. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima. Sporazum je 13. takoĊer. na Komisiju za imovinske zahtjeve. tuţena strana predlaţe da prijave budu odbijene i u meritumu. Ustava Bosne i Hercegovine. oba u isto vrijeme. u potpunosti opravdano. st. Tuţena strana. godine). CH/02/9138 i CH/03/14375. nakon što su pokrenuli postupke pred domaćim organima uprave. 123. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijava sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma.. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Bosne i Hercegovine 122. ne nameću Drţavi daljnju obavezu u pogledu donošenja odreĊenih zakona ili sliĉnih pravnih akata. godine. moţe se reći da su odluke CRPC-a imale veći autoritet. unaprijeĊen sa danom 13. koje regulišu odnos izmeĊu “domaćeg“ i meĊunarodnog mehanizma povrata imovine. decembra 2003. Aneks 7 je otvorio mogućnost da se ovo pitanje reguliše onako kako Drţava smatra shodnim i riješio je pitanje odgovornosti (Bosna i Hercegovina). Prema tome. od 6. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. U vezi sa ĉlanom 6. 3022524-1/1 i 501-737-1/1. ne moţe smatrati odgovornom za odluke CRPC-a (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. Komisija podsjeća da je Dom u nekoliko navrata naveo da se tuţena strana. ĉlan XVI Aneksa 7 je predvidio da će se nakon 31. decembra 1995. Sporazum je potpisan 27. .. decembra 2003. decembra 2003. 129. godine u ĉin potpukovnika tehniĉke sluţbe KoV ("Sluţbeni vojni list". CRPC 2. a nerješavanjem svih podnijetih zahtjeva za preispitivanje već donesenih odluka CRPC-a. Drţava je duţna finansirati rad Komisije. godine. septembra 2003. Tumaĉeći ove odredbe. nadleţna da odluĉuje o ovim prijavama. s obzirom da je tuţena strana svima omogućila povrat stanova. treba istaći da je 31. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. U pogledu zahtjeva za kompenzaciju u predmetima br. Komisija zakljuĉuje da ni Aneks 7. sloţile da će CRPC samostalno donijeti svoja pravila i da neće postojati preispitivanje odluka CRPC-a od strane organa Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija je. 128. Da ne bi došlo do pravne praznine ukidanjem CRPCsistema. 124. ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. tuţena strana je dostavila naredbu naĉelnika generalštaba Vojske Jugoslavije. Komisija podsjeća da su prijave podnesene Domu u skladu sa Sporazumom. godine krajnji rok za rješavanje ovih zahtjeva. u konkretnom sluĉaju. broj 8-03-37-140/04 od 3. MeĊutim. CRPC je osnovana na osnovu Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 7). od 31. maja 2005. podsjeća. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. nadalje. Prihvatljivost 121. godine. 1. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. XVI. nadalje. a na osnovu Sporazuma izmeĊu Bosne i Hercegovine. Dom je to objasnio na sljedeći naĉin: I na kraju. Na osnovu ĉlana 6. Tihomir Aleksić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. oktobra 1995. izuzev u pogledu sastava Komisije. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. jer su odluke donesene u razumnom roku. morali su se prekinuti do donošenja konaĉne CRPC odluke. stava 5. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije. postavlja se pitanje ko je preuzeo nadleţnost za rješavanje predmeta koje bivši CRPC nije riješio: Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine.14 jula 2004. tuţena strana istiĉe da podnosioci prijava nisu niĉim potkrijepili svoje zahtjeve. broj 2-200 od 9. 119. ali pod uvjetima koji su predviĊeni ĉlanom 3a.

od 23. i 1992. Odluku o prihvatljivosti.2. Dom je ustanovio da postojanje pravnih lijekova mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji nego i u praksi. još u toku postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve. u navedenim predmetima. taĉka 1. godine. godine. Odluke o prihvatljivosti i meritumu mart 1996. kojom je potvrdila da je suprug podnositeljice prijave bio savjestan posjednik predmetnog stana na dan 1. maja 2003. stav 1. Komisija potvrĊuje da Zakon o parniĉnom postupku predviĊa pravni lijek kojim se utvrĊuje postojanje ili nepostojanje nekog prava. septembra 2004. juna 2001. i dalje. septembra 2005. zbog toga. godine. septembra 2003. Zakona o parniĉnom postupku nije domaći pravni lijek koji podnosilac prijave mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma. odluĉuje da ovaj dio prijava proglasi neprihvatljivim.P protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. U 22/00. septembra 2003. CH/02/9138 i CH/03/14375 141. AP 343/04. kao i praksi Doma. aprila 2003. broj 532-1072-1/1. Pajagić. Komisija zapaţa da je prijava broj CH/02/9138 u ovom dijelu preuranjena. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Federacije Bosne i Hercegovine 135. godine (vidi. – decembar 1997. Prema tome. godine donijela odluke. stavila van snage odluku od 24. na primjer. septembra 2004. taĉka 19. zahtjevi za ponavljanje postupka ne mogu se smatrati djelotvornim pravnim lijekom. jula 2004. septembra 2003. 139.2. odluĉujući po zahtjevu trenutnog korisnika predmetnog stana. 140. MeĊutim. stav 1. da li je prijava u biti ista kao i stvar koju su Dom/Komisija već ispitali. koji uopće nema razloga da sumnja u pravovaljanost ugovora koji posjeduje. 144. Zakona o parniĉnom postupku (ĉlan 172. u predmetu broj CH/03/14375. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. kojom je odbijena njena tuţba. 145. ili koja je oĉigledno neosnovana. Prema tome. jula 2004. pravovaljan ugovor. Uprava je donijela rješenje. Prihvatljivost prijava br. CH/96/17. koju preuzima Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. Nakon toga. odnosno 8. ovakav pravni lijek ima veliku sliĉnost sa zahtjevima za ponavljanje postupka (vidi. pa prema tome nije ni došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. januara 2004. godine obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. jula 2004. ove Odluke). organi tuţene strane. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za priznavanje prava vlasništva u predmetima br. podnosilac prijave pokrenuo postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora (vidi taĉku 22.b. Ovakav stav zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine (vidi odluke AP 532/04. od 7. Komisija podsjeća da u predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. u ovom dijelu. godine. Komisija podsjeća da je u predmetu broj CH/02/9138. 142. U predmetu broj CH/03/14962. godine. podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje.15 je 22. Komisija će. Komisija istiĉe da ovaj pravni lijek ne omogućava njegovom podnosiocu. postupci izvršenja su obustavljeni. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. po ţalbi podnosioca prijave podnesenoj na presudu Općinskog suda. kako se zahtijeva ĉlanom VIII(2)(a) Sporazuma. Nadalje. osim ukoliko se isti nije pokazao uspješnim i nije rezultirao ponavljanjem postupka. jula 2005. marta 2000. Komisija. Kuruzović i M. godine). kojim je zahtjev podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana odbila kao neosnovan. 133. ĉlan 235. od 29.2. MeĊutim. . Komisija za imovinske zahtjeve je 20. taĉka 6. s obzirom na pomenuto produţenje roka. godine. juna 2000. koji je u svim aspektima. godine. takoĊe. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. u ovom sluĉaju je došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. broj U 94/04 od 24. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe. broj P-2466/05 – "A" od 29. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. Komisija zakljuĉuje da pokretanje sudskog spora prema ĉlanu 54. CH/98/1160. u predmetu broj CH703/14962. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. posjeduje kupoprodajni ugovor koji je pravovaljan. preispitivanje pravne i ĉinjeniĉne ispravnosti donesene odluke. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za povrat stanova u posjed u postupcima pred domaćim organima 137. Blagojević protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. od 5. godine. CH/99/1921. septembra 2003. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava". CH/98/1264. MeĊutim. Komisija zapaţa da u predmetnim sluĉajevima nema odluka o ponavljanju postupka. novembra 1997. Komisija zapaţa da je u navedenom predmetu u toku postupak pred Kantonalnim sudom. aprila 2003. U pogledu zahtjeva za ponovno razmatranje. CH/98/1366. (b) što je stvar već riješena. prema bivšem Zakonu o parniĉnom postupku) djelotvoran domaći pravni lijek koji se mora iscrpiti u sluĉaju kada podnosilac prijave nema u posjedu kupoprodajni ugovor. a ne na nosioca ugovora. obzirom da je zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke prihvaćen. godine. AP 193/04. A. Sluţba je 22. 138. septembra 2003. U protivnom. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova se mora fleksibilno primjenjivati i podnosiocima prijava se moraju uzeti u obzir posebne okolnosti. godine. Nadalje. 136. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. Komisija zakljuĉuje da je prijava podnositeljice prijave. aprila 1992. Federacija Bosne i Hercegovine. CRPC je odlukom.2. godine. Zakona o parniĉnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ili ĉlan 42. godine). 143. podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu na presudu Kantonalnog suda. Podnosioci prijava nisu dokazali da ovi pravni lijekovi nisu djelotvorni. Komisija smatra da teret pokretanja postupka radi utvrĊivanja valjanosti ugovora treba pasti na stranu koja ga ţeli osporiti. broj 23/6-372-P4996/98 od 4. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. Komisija smatra da podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred domaćim organima. CH/98/1177. godine. a podnosilac prijave je dostavio dokaz da je isplatio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene. odluĉujući meritorno po zahtjevu podnositeljice prijave. 134. sadrţi peĉat nadleţne poreske sluţbe. ako one postoje (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. godine. V. Komisija podsjeća da je ranije Dom utvrdio da je ĉlan 54. Komisija podsjeća da je. godine. Komisija je nastavila sa istim pristupom ovom pravnom lijeku (vidi. godine. ili autentiĉnost nekog dokumenta. nego je potrebno realno sagledati opći pravni i politiĉki kontekst u kome se koriste ti pravni lijekovi.c. Bosne i Hercegovine. godine). pravni lijekovi će se smatrati nedostupnim i nedjelotvornim (vidi. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. Komisija podsjeća da je Zakon o prenosu nadleţnosti CRPC-a izmijenjen tako što je krajnji rok za rješavanje po zahtjevima podnesenim CRPC-u. CH/02/9138 i CH/03/14375 u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijava o neizvršenju CRPC odluka 146. odnosno 8. jer nije pokrenuo sudski postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora. na primjer. podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje navedene odluke. taĉka 6. Federacija Bosne i Hercegovine je uloţila prigovor na prihvatljivost prijava na osnovu toga što podnosioci prijava nisu iscrpili domaće pravne lijekove. Prema sudskoj praksi organa Evropske konvencije. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. Potpisale su ga sve strane. Komisija zapaţa da podnosilac prijave posjeduje kupoprodajni ugovor. na primjer. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. decembar 2005. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine). CRPC je 24. Nije dovoljno da odreĊeni pravni lijekovi formalno postoje. Odluku o prihvatljivosti. A. juna 2001.a. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. Prema tome. Prema tome. januara 2005. te da im pripada pravo na povrat istih. godine). inter alia. kao i liĉne okolnosti podnosilaca prijava (ibid). sa uputom na daljnju jurisprudenciju bivše Evropske komisije za ljudska prava. taĉka 59. taĉka 20). od 29. Ugovor. od 9. U takvim predmetima Komisija smatra razumnim da oĉekuje da podnosioci prijave moraju podnijeti teret pokretanja sudskog spora radi utvrĊivanja postojanja ugovornog odnosa ili bilo kog ugovornog prava. S obzirom da podnosilac prijave. bez da dostavi “nove dokaze ili navode o novim dokazima koje CRPC nije razmatrala“. godine. Odluke o prihvatljivosti i meritumu januar – juni 2000. od 16. odnosno Komisiji za imovinske zahtjeve. od 22. otklone eventualnu povredu njenih prava. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. br. koji utvrdi Komisija . takoĊer. godine donijela odluku. imaju priliku da u ovom postupku. CRPC 2. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. Podnosioci prijava se ţale da nisu u mogućnosti da vrate u posjed svoje prijeratne stanove. Dakle. A. pomjeren na 31. U predmetu broj CH/03/14375. taĉka 6). ugovor ukljuĉuje otkupnu cijenu i uslove plaćanja. MeĊutim. broj 27/0223-1418/00 od 15. na primjer. tvrdi da podnosilac prijave nije iscrpio domaće pravne lijekove koji su mu dostupni u vezi s uknjiţbom prava vlasništva na stanu. niti se Komisiji tako ĉini. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine".Č. broj R532-1072-1/1-90-1470 od 2. broj 25/01. septembra 2003. preuranjena zbog toga što je. kojim je odbijena njegova ţalba. S obzirom na navedeno Komisija zakljuĉuje da su prijave oĉigledno neosnovane u dijelu u kojem su podnesene protiv Bosne i Hercegovine. i 23. aprila 1992. A. Blentić protiv Republike Srpske. Prema tome. Dakle. nego se mora utvrditi da je vlasnik na osnovu koraka koje je preduzeo u otkupu stana tokom 1991. U predmetu broj CH/03/14375. godine. MeĊutim. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1.

161. Mahmutbegović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. aprila 1992. 6. Naime. broj 21/00). Komisija istiĉe da je odlukama CRPC utvrĊeno imovinsko pravo podnosilaca prijava. Dakle. u principu. sigurno. podsjeća da je. tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. godine. D. Komisija. izvršenje presude. U 3/99. zbog preuranjenosti. Evropske konvencije. septembra 2003. 159. decembra 2003. Dobio je meritornu odluku u svoju korist. te da im pripada pravo na povrat istih. istiĉe da se procesne garancije iz ĉlana 6. to pravo ima karakter iluzornog prava (op. U pogledu zahtjeva za naknadu materijalne štete. Prema tome. negira se pravo na pristup sudu. da je pravo pristupa sudu elemenat inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. Evropske konvencije primjenjuju i u sluĉaju neizvršenja konaĉne i obavezujuće odluke. vodilo bi. u dijelu u kojem je podnesna protiv Bosne i Hercegovine. i 21). septembra 2003. Meritum (u odnosu na prijave br. Ĉlan 6. 148. u odluci CH/96/17. A. ne sprjeĉava Komisiju da u konkretnom sluĉaju razmatra navodnu povredu prava podnosioca prijave (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava. da nije u njenoj nadleţnosti da meritorno razmatra odluke CRPC. Komisija zakljuĉuje da su prijave br. tumaĉiti ĉlan 6. nakon što je njegova ţalba odbijena. podsjeća i na niz odluka Doma. a nadleţni organ neće da ga izvrši. Komisija. jula 2003. to graĊansko pravo ne moţe zaţivjeti. taĉka 35) Dom je našao . Zakljuĉak u pogledu prihvatiljivosti 152. MeĊutim. Prema tome. kao njihovo graĊansko pravo. CRPC 2. protiv Federacije Bosne i Hercegovine.200 eura. godine. koji je naveo da u sluĉaju neizvršenja bilo kojeg pravosnaţno utvrĊenog graĊanskog prava. primjećuje da predmet ovih prijava nije parniĉni postupak. 151. Serija A. 302-2524-1/1 i 501737-1/1. Sluţba je 22. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. Evropske konvencije (op. godine. Evropske konvencije i ĉlana 1. odnosno neizvršenja navedenih odluka. nadalje. MeĊutim. taĉka 27). Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Komisija zapaţa da je CRPC-odlukama utvrĊeno da podnosiocima prijava pripada pravo na povrat predmetnih stanova. što je potvrĊeno dugogodišnjom praksom sudskih organa u Bosni i Hercegovini. kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava. još uvijek u toku. u navedenim predmetima. Kao što je već naglašeno. glasi: 3. Serija A. U tom smislu. godine donijela odluke. ako u naknadnom. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. izvršnom postupku. u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su drţave ugovornice preuzele kada su ratifikovale Evropsku konvenciju. Komisija podrţava i stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim problemom. oktobra 1979. M. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". januara 2005. Komisija smatra da bi bilo iluzorno oĉekivati da podnosilac prijave i u ovom postupku iscrpi sve pravne lijekove. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. 34-36). Komisija. Komisija zakljuĉuje da se pravo na praviĉan postupak moţe garantovati samo pri utvrĊivanju neĉijih graĊanskih prava. A. preko 25 mjeseci nisu izvršene i da ovo neizvršavanje mora biti meritorno ispitano. od 19. septembra 2003. 163. u ukupnom iznosu od 25. godine. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC-odluka. odnosno 8. Prihvatljivost prijava br. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1.T.2. U 107/03. jula 2004. naglašava. od 9. podnosilac prijave je pokrenuo postupak za povrat stana prije cca. prema ĉlanu I Sporazuma. on mora obavljati svoju funkciju na zakonit i djelotvoran naĉin. Prema tome prijava je ratione personae prihvatljiva protiv Federacije Bosne i Hercegovine. a ne o postupku u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. u dijelu u kojem su podnesne protiv Bosne i Hercegovine. Neizvršenje ove konaĉne i obavezujuće odluke postavlja ozbiljna pitanja u pogledu ĉlana 6. Komisija zakljuĉuje da je ratione materiae nadleţna da razmatra ove navode podnosilaca prijava. a u predmetu broj CH/02/9138 i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za priznavanje prava vlasništva. MeĊutim. 160. Komisija će najprije ispitati navode u pogledu povrede ĉlana 6. 156. Nadalje. 153. B. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. Nema sumnje. br. godine. CH/99/1972. već efikasan pristup sudu. od 3. CH/02/9138 i CH/03/14375 prihvatljive. u Sarajevu. AP-288/03. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. godine. Ĉlan 6. zbog preuranjenosti. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. Da bi nadleţni organ bio efikasan. stava 1. odnosno. Pravo na pristup sudu iz ĉlana 6. broj 32. CH/02/9138 i CH703/14375) 155. Na taj naĉin. kao njihovo graĊansko pravo. u dijelu u kojem se odnose na postupak za povrat stanova pred domaćim organima. potrebno je. ako se pravosnaţno utvrdi graĊansko pravo. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neprihvatljivi zbog preuranjenosti. izvršenje CRPC odluke je u nadleţnosti organa tuţene strane Federacije Bosne i Hercegovine. koje se tiĉu nepoštivanja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. jer podnosioci prijava nisu utuţili ovu štetu u redovnom parniĉnom postupku. najprije. odnosno 8. broj 18. ta prava su utvrĊena u prethodnom. tj. CH/03/14010. od 18. pravo na praviĉan postupak u postupku utvrĊivanja graĊanskog prava bi postalo bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. stav 25). za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. koji je. CH/02/9138 i CH/03/14375 u vezi sa zahtjevima za naknadu materijalne štete 150. zbog preuranjenosti. 158. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. te je. protiv Republike Srpske. Evropske konvencije podrazumijeva. Evropske konvencije 157. postupci izvršenja su obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. prema stanju spisa.d. Prema tome. Prema ĉlanu XI Sporazuma. taĉka 14). zapaţa da je podnosilac prijave u predmetu broj CH/02/9138 podnio ţalbu na zakljuĉak Sluţbe o obustavi izvršenja. prije svega. 147.1. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. stavu 1. 154. To bi bio pretjeran teret za podnosioca prijave. Komisija proglašava prijave br. Obaveza obezbjeĊivanja efikasnog prava na pristup nadleţnim organima spada u kategoriju duţnosti. godine. Komisija istiĉe da je Zakonom o izvršenju predviĊeno da CRPC odluke izvršavaju upravni organi nadleţni za stambene poslove u općini u kojoj se nalazi stan na kojem postoji stanarsko pravo. stav 1. Naime. i 8. Na primjer. Komisija proglašava prijave neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. u relevantnom dijelu. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed oštećenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. godine. taĉka 27). ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. jula 2004. pozitivne obaveze drţave (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. mora biti posmatrano kao integralni dio "suĊenja“ u smislu ĉlana 6. 7 godina. od 7. Evropske konvencije. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. st. Evropske konvencije. Komisija. Komisija. cit. u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. svako ima pravo na praviĉno suĊenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. djelotvoran postupak prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza bi bio iluzoran. 162. koju donese bilo koji sud (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. To će biti sluĉaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku ili ako neopravdanost neizvršenja povlaĉi ponovnu povredu tog graĊanskog prava. Nadalje. Blentić protiv Republike Srpske (op. Naime. široke proceduralne garancije i zahtjev za hitni i javni postupak (neobjavljena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva). u dijelu u kojem se odnose na neizvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. Sluţba je 3. U protivnom. u skladu sa svojom ranijom praksom. uprkos ĉinjenici da su konaĉne i obavezujuće. što nije izvršni postupak. godine. graĊanskom postupku. Komisija proglašava prijave br. pravo pristupa sudu traje sve dok se ne realizira utvrĊeno graĊansko pravo. S obzirom da se predmetni stan nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. novembra 2004. meĊutim zapaţa da se u konkretnim sluĉajevima radi o postupku izvršenja.1. cit. da predmetni sluĉaj povlaĉi pitanje "odluĉivanja o graĊanskim pravima i obavezama". Komisija se zadovoljava navodima podnosilaca prijave da ove odluke. ne odreĊuju graĊanska prava i slobode utvrĊene Evropskom konvencijom (vidi Odluku o prihvatljivosti Komisije za ljudska prava. koju donese bilo koji sud. iako se u konkretnim sluĉajevima radi o izvršnom postupku. Komisija naglašava da izvršni postupak. donijela zakljuĉke kojima su postupci izvršenja obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjeve za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. marta 2000. stava 1. od 17. Stoga. Komisija istiĉe da ĉinjenica da postupak nije okonĉan. Komisija. 149. Pravo pristupa sudu ne znaĉi samo formalni pristup sudu. taĉ. tj. godine. Prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kriviĉne optuţbe protiv njega. kao da se tiĉe iskljuĉivo voĊenja postupka. Da bi se odreĊena prijava razmatrala u okviru ĉlana 6. septembra 2003. jer se ova tuţena strana ne moţe smatrati odgovornom. takoĊer. Komisija zakljuĉuje da predmetne prijave moraju biti ispitane u pogledu ĉl. Airey protiv Irske. s jedne strane. cit. odnosno zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova. već izvršni postupak. MeĊutim. Ipak. Nadalje. zakonom ustanovljenim sudom. godine. kao oĉigledno neosnovane. Komisija proglašava prijavu broj CH/03/14962 neprihvatljivom. u predmetu broj CH/03/14375. maja 1974. Evropske konvencije. utvrĊeno je pravo na imovinu podnosilaca prijava. nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju po zakonima Entiteta. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. 7. nadalje. Evropske konvencije.16 godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka.

CH/02/9138 i CH/03/14375. smatra shodnim da naredi izvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. Komisija napominje da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Serija A. Naime. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgraĊena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnaţnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na praviĉno suĊenje. koja imaju konaĉnu i obavezuću odluku CRPCa. Komisija ne moţe prihvatiti Odluku Vlade Federacije Bosne i Herceovine.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. marta 1999. Komisija napominje da je miješanje u pravo na pristup sudu. godine).000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade za nematerijalnu štetu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove Odluke. oktobra 1985. Vlada nema pravo da nameće zakone umjesto zakonodavne vlasti. izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave“. br. Osim toga. Evropske konvencije. osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne-ţupanijske organe uprave. stav 45). 175. aprila 1999. kada Vlada donosi odreĊene odluke. a u vezi sa pravilom 58. na nezakonit naĉin u smislu ĉlana 6. jer se ovom Odlukom grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. TakoĊer. od 23. budući da se na taj naĉin "sudska funkcija podĉinjava izvršnoj vlasti" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. jer to mora da bude u skladu sa zakonom. kako trebaju da se regulišu odreĊeni odnosi ili odrede ciljni programi (planiranje razvoja grada. S druge strane. od 5. ali ono mora. Izvještaji od 24. 165. stava 1. dok izvršna i upravna vlast gleda u budućnost. u predmetu A. te je istakao da drţava. jasno je da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine umiješala. U vezi za zakonitošću miješanja. Evropske konvencije. Izvještaji od 13. broj 288. u donošenju predmetne odluke. te novĉanu naknadu. ove Odluke). aprila 2004. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. te ĉlanom 1. povrijedila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak u smislu ĉlana 6. Komisija ne smatra potrebnim da ispita prijave u vezi sa ĉlanom 8. Komisija. tj. XVII. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". podsjeća da je u nekim predmetima CRPC upozoravala nadleţne organe uprave da im ĉinjenica da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje odluke ne daje pravo da obustave postupak izvršenja te odluke (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava. te da se "sud" u smislu ĉlana 6. Evropske konvencije. Nadalje. itd). Zakone izvršava izvršna i upravna vlasti. razlika izmeĊu izvršne i sudske vlasti leţi upravo u ĉinjenici da sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ u vezi s neĉim što je bilo. Komisija zakljuĉuje da se ova Odluka direktno miješa u “pravo na pristup sudu“. “slobodno polje procjene“. 164. Evropske konvencije. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96. te. TakoĊer. aprila 1994. štaviše. stava 1. marta 2005. donosi zakone. jer je to povreda principa podjele vlasti u drţavi na sudsku. u sluĉaju da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje. onemogućava njihovo izvršenje. broj 23/04) u smislu njene kompatibilnosti sa pravima iz Sporazuma. godine. Komisija nalaţe tuţenoj strani da. Evropske konvencije. u predmetu B. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. koji reguliše samo pitanje forme akta. Ustav Bosne i Hercegovine. Nadalje. ĉlana 6. Evropske konvencije u sebi sadrţi i princip da niko izvan sudske vlasti ne moţe mijenjati ili suspendovati od izvršenja obavezujuće sudske odluke na štetu pojedinca. zakljuĉuje da je neizvršenjem konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak prema ĉlanu 6. što je ona u predmetnom sluĉaju uradila. Komisija zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijava na praviĉan postupak koje štiti ĉlan 6. u postupak izvršenja konaĉne i obavezujuće odluke CRPC-a. Na ovo ne utiĉe ni ĉinjenica da izvršna vlast. Ustava Bosne i Hercegovine. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet (B) 746/97. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banja Luke da izvrši konaĉnu i obavezujuću odluku. te da naredi tuţenoj strani da u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke uvede podnosioce prijava u posjed predmetnih stanova. Serija A. naveo da "pravo na pristup sudu" iz ĉlana 6. zbog toga. stava 1. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1 od 2. stav 45. odnosno gradske i opšinske sluţbe za upravu. donesene poslije 30. 169. Komisija. izvršnu i zakonodavnu i principa vladavine prava. nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje CRPC odluke. od 24. Zakljuĉak o meritumu 172. septembra 2003. jer bi to bilo u suprotnosti sa naĉelom vladavine prava iz ĉlana I/2. taĉka 16). PRAVNI LIJEKOVI 174. Evropske konvencije zbog ĉinjenice da "vlasti nisu. stava 1. u sliĉnim predmetima. a ĉlanom 11. Bentehem protiv Holandije. Tu dolazimo do srţi principa vladavine prava. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. a to kontroliše sudska vlast. ĉlanom 2. 173. Evropske konvencije. Zakona o upravnom postupku tog Entiteta (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. Prema tome. na osnovu zakona. a izvršna i upravna vlast su samo sredstvo za instrumentalizaciju zakona. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. pobliţe odreĊeno ovom odredbom. stav 1. Evropske konvencije. nema pravo da se miješa u zakonodavstvo i sudstvo na naĉin na koji je ona uĉinila. prema kojoj je ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka upravo ono što predstavlja osnovnu karakteristiku "suda" u smislu ĉlana 6. D. dodjeljuje nadleţnosti raznim organima i nosiocima vlasti. i Van de Hurk protiv Holandije. Komisija napominje da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine mora da sprovodi zakone i odluĉuje unutar ovlasti koje joj je dao zakonodavac. takoĊer. više od dvije godine. 8/95 i 19/03). a ĉini i sastavni dio pojma "nezavisan sud" (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava. od 19. Zakona o izvršenju predviĊeno je da CRPCodluke postaju konaĉne danom njihovog donošenja. oktobra 2005. Komisija. Ova odredba glasi: Federalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuĉive nadleţnosti Federacije. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je. Zakona o prestanku primjene propisano da su CRPC-odluke konaĉne i obavezujuće. principijelno. S druge strane. pozvala na ĉlan 19. Na liniji ovog objašnjenja. i zakonodavac ima ograniĉene ovlasti u smislu miješanja u sudsku vlast (suspendovanje izvršenja konaĉnih odluka). br. 166. U svjetlu svog gornjeg zakljuĉka u vezi sa meritornom odlukom u vezi ĉlana 6. na osnovu zakonskih ovlasti. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. Ustava Bosne i Hercegovine i sa pravom na praviĉno suĊenje iz ĉlana II/3. Serija A. godine. u javnom interesu. godine. jer se licima. 167. CH/02/9138 i CH/03/14375. a uzimajući u obzir i zakljuĉak o djelotvornosti zahtjeva za ponovno razmatranje CRPC odluke (vidi taĉku 72. Iz ove odredbe jasno proizilazi da Vlada nema pravo da “zakonodavno“ reguliše pitanje izvršenja CRPC-odluka. godine) Ombusman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. u predmetima br. tzv. postupke. Prema tome. broj 288. 170. Beaumartin protiv Francuske. juna 2003. godine. u svojoj odluci AP-703/04 (od 23. broj 155/04 od 22. zbog svega navedenog. 168. što ukljuĉuje i pojam “ustavno“.3. Tako. prije svega. Evropske konvencije. sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ o tome šta je “pravno“. ne moţe donositi zakone kojima će onemogućiti izvršenje pravosnaţnih sudskih odluka. check and balance). u predmetima br. 2/98 i 48/99). a. S druge strane. 171. uţiva odreĊeni prostor. Komisija istiĉe da je ĉlanom 14. na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. 1/94. stavu 1. Uzimajući ovo u obzir. 176. Milovan Smiljanić i Milan Maričić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u pomenutoj odluci ukazao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava. a on stipuliše obavezu izvršne vlasti da se ograniĉava “zakonom“ u smislu principa legaliteta. u principu. godine) Ombudsman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. godine. a u cilju ispunjavanja javnih interesa. stava 1. ne smatra "nezavisnim" ukoliko traţi i prihvata obavezujuća mišljenja izvršne vlasti. Evropske konvencije. moguće. stav 38). u javnom interesu i proporcionalno individualnim interesima. stav 2. Ovi zakoni ne odnose se samo na primarne pravne odnose (materijalno-pravni odnosi). koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca ţalbe“. Komisija podsjeća i na praksu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Ombudsman za ljudska prava). zakonodavac. godine. ovom Odlukom je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC-a. kao i u upravnim stvarima iz nadleţnosti kantonaţupanije koje su zakonom kantona-ţupanije prenesene na federalne organe uprave. Evropske konvencije. propisanog ĉlanom I/2. broj 296-B. Nadalje. prije svega. istog Zakona odreĊeno je da. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. unutar kojeg ima pravo da odredi. te da im isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na ovaj dosuĊeni iznos ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma . oblikuje i stvara nove pravne i ĉinjeniĉne odnose. stav 2. i zajedniĉke nadleţnosti Federacije i kantona-ţupanije koje su federalnim zakonom stavljene u nadleţnost tih organa. novembra 1994. stava 1. do donošenja odluke drugostepenog organa – Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. br. u svom organizatornom dijelu. Prema tome. biti zakonito. Vlada se aribtrarno pozvala na svoju “diskrecionu moć“ da donosi lex specialis opći akt o izvršenju CRPC-odluka. Ova odredba daje pravo organima uprave da donose upravne akte i odluĉuju u prvom stpenu u odreĊenim oblastim. zaštita od elementarnih nepogoda. Vlada se pozvala na ĉlan 19. O. već i na sekundarne odnose. B. CH/02/9178 i CH/03/13628. kao izvršni organ. ovi organi funkcionišu na osnovu principa meĊusobne “kontrole i balansa“ (eng.17 povredu prava na praviĉno suĊenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke“. Tako. Komisija smatra da Vlada.

u dijelu koji se odnosi na zahtjev za upis prava vlasništva. Konaĉno. Komisija smatra neophodnim da Federacija Bosne i Hercegovine stavi van snage Odluku Vlade. stavu 1. da prijave proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. najkasnije u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. ove Odluke dostavi informaciju o preduzetim mjerama po pravnim lijekovima. da prijave br. do 13. 5. u smislu prava na pristup sudu. CH/02/9138 i CH/03/14375 prekršeno pravo podnosilaca prijava na praviĉno suĊenje prema ĉlanu 6. br. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. kao oĉigledno neosnovane.18 pune isplate. tako što će podnosioce prijava vratiti u posjed predmetnih stanova. jednoglasno. stavu 1. da nije potrebno ispitivati prijave br. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 10. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi prihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. aprila 2004. u dijelu koji se odnosi na zahtjeve za naknadu materijalne štete. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. U sluĉaju nepostupanja. kako je to naznaĉeno u odluci. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da Komisiji u roku od mjesec dana od isteka rokova iz zakljuĉaka br. 7. a iz razloga što grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. 1. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. Komisija odluĉuje. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". 4. ZAKLJUĈAK 179. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 8. da nije potrebno ispitivati prijave br. da prijave br. u dijelu koji se odnosi na postupke po zahtjevima za povrat stanova pred domaćim organima. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. u predmetima br. jednoglasno. jednoglasno. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. septembra 2003. kao preuranjenu. jednoglasno. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. 13. 12. (potpisao) Nedim Ademović (potpisao) Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. 3. jednoglasno. jer je navedena odluka protivna ĉlanu 6. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. 8. jednoglasno. i 14. broj 23/04). jednoglasno. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. da prijavu broj CH/03/14962 proglasi neprihvatljivom. 11. Evropske konvencije. u skladu sa ĉlanom 239. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. 302-2524-1/1 i 501737-1/1 od 2. da je u predmetima br. godine. jednoglasno. podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuĊen u prethodnom zakljuĉku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa nareĊenog u ovoj Odluci. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke. na kraju. da prijavu broj CH/02/9138 proglasi neprihvatljivom protiv Federacije Bosne i Hercegovine. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. provoditi odluke Komisije. broj 23/04). 2. XVIII. u predmetima br. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvrši konaĉne i obavezujuće CRPC-odluke. CH/02/9138 i CH/03/14375. duţni su. broj 155/04 od 22. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 1. Iz ovih razloga. 10. tuţena strana. predstavlja kriviĉno djelo. 178. Evropske konvencije. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da stavi van snage Odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. 6. jednoglasno. jednoglasno. CH/02/9138 i CH/03/14375. ĉime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila ĉlan I Sporazuma. jednoglasno. jednoglasno. Komisija. da ostatak prijava br. Evropske konvencije. Pravila procedure Komisije. U datim rokovima. broj 155/04 od 22. aprila 2004. 9. jednoglasno. jednoglasno. 177.

godine i da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) dobio mandat prema Sporazumu u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zakljuĉen u januaru 2007. Zakon o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. 29/80. Nadalje.. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 187. ovog zakona. ĈINJENICE U PREDMETU 183. Nadalje. godine sa nosiocima stanarskih prava na predmetnim stanovima. CH/03/13106 i CH/03/13402 AD "Boksit" MILIĆI i Milovan MIJIĆ. broj 38/78). UVOD 180. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. godine. stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada. Pravila procedure Ustavnog suda. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM/USTAVNIM SUDOM 188. potpredsjednica Gosp. takoĊe. stava 1. zakljuĉio tokom 1991." Stav 3. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 184. u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine".. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. navedenog Zakona dodati su u Zakonu o privatizaciji drţavnih stanova novi ĉl. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 192. decembra 2003. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. godine. sutkinja Gosp. kao kupcima. Pravila procedure Ustavnog suda: XIX. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. navodne ţrtve su 27 drugih lica. i 1992. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. Predmet postavlja pitanja u vezi sa ĉlanom 1. kao prodavac. Podnosilac prijave navodi da su svi ugovori deponovani u nadleţnom sudu. 38/78." 186. godine dostavila pisana zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. zakljuĉili sa preduzećem DD "Boksit" Milići. U skladu s tim. predsjednica GĊa Valerija GALIĆ. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. 190. Podnosioci prijave navode da su ugovori deponovani u nadleţnom sudu. na zasjedanju Velikog vijeća od 27. u okviru predviĊenih mjera ekonomske i socijalne politike. Podnosilac prijave navodi da je preduzeće DD "Boksit" Milići (ĉiji je pravni sljedbenik podnosilac prijave) tokom 1991. decembra 2006. i januaru 2005. 191. neplodno zemljište. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. Ĉlanom 5. 185. koji su zakljuĉeni prije 29. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. [. Mato TADIĆ. 189. a) Predmet broj CH/03/13106. septembra 2006. podnosilac prijave navodi da su se nakon donošenja Pravilnika o voĊenju knjiga deponovanih ugovora konaĉno stekli uslovi za uknjiţbu. Sporazuma iz 2007. . MeĊutim. a prijava CH/03/13402 je podnesena 24. U obrazloţenju rješenja se istiĉe da je u iskljuĉivoj nadleţnosti zakonodavca da. jula 2001. podnijeli prijavu Domu sa zahtjevom da im se omogući da izvrše uknjiţbu ugovora o otkupu stanova koje su tokom 1991." Stav 2. bez ograniĉenja. marta 2003. Prijava CH/03/13106 je podnesena 11. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. meĊutim. S obzirom na sliĉnost izmeĊu ĉinjenica u predmetima i ţalbenih navoda podnosilaca prijava. Podnosilac prijave je podnio Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenu ustavnosti ĉlana 5.] Društveno pravno lice moţe zgrade. kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. AD "Boksit" Milići (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). ureĊuje sistem stambenih odnosa na osnovu odgovarajuće stambene politike. i 1992. sudija GĊa Seada PALAVRIĆ. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. i 27 drugih protiv REPUBLIKE SRPSKE Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Ustavni sud će kao podnosioce prijave tretirati 27 drugih lica navedenih u prijavi. broj 65/03). Ugovor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe se poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora.. u vezi sa pravilom 52. 60. godine. b) Predmet broj CH/03/13402. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). ukljuĉujući i knjige etaţne svojine. Ustavni sud Republike Srpske je 23. XX. Ĉlan 16.. i 60a. zakljuĉilo oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. kako to proizilazi iz predmetne prijave. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". kao i pravilom 15. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. kao prodavac. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. decembra 2003. Milovan Mijić i 27 drugih su. podnio je prijavu Domu sa zahtjevom da tuţena strana izvrši uknjiţbu ugovora o prodaji stanova koje je podnosilac prijave. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. broj 38/78). decembra 2003. godine i registrovana je istog dana.].] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. godine donio rješenje kojim se prijedlog podnosioca prijave za ocjenu ustavnosti ĉlana 5.. jula 2001. godine Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉl. stav 1. godine. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. juna 2007. marta 2003. godine proslijedila tuţenoj strani prijave podnosilaca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. XXII. šume i šumsko zemljište. Zakona o izmjenama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. i 6. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. Miodrag SIMOVIĆ. zgrade. odbija.19 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br.. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. odnosno stanove i poslovne prostorije kao posebne dijelove zgrada otuĊivati iz društvene svojine samo uz naknadu u visini prometne vrijednosti nepokretnosti. 181. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. Konstatujući da je Komisija prestala postojati 31. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. 2. Tuţena strana je 22. godine i registrovana je istog dana. Nedim ADEMOVIĆ. a Milovan Mijić je u konkretnom sluĉaju njihov punomoćnik. ali da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova osporila pravnu valjanost predmetnih ugovora. 4/89 i 22/91) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 1. šef Odjeljenja Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. godine. novembra 2004. koja su proslijeĊena podnosiocima prijava. septembra 2006. Zbog toga. ĉl. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2007. stava 1. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. Komisija je 11. XXI. Ustavni sud Republike Srpske je ocijenio da je pravo zakonodavca da u okviru predviĊenih mjera uredi i postupak provjere zakonitosti ugovora o otkupu stanova zakljuĉenih prije 29. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. potpredsjednik Gosp. meĊutim. 182. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. ovog zakona. stav 1. Ovim zakonom ureĊuju se uslovi i postupak pod kojim se vrši promet nepokretnosti. godine sa sljedećim prisutnim sudijama: GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. VIII(1) i XI Sporazuma. Ĉlan 22. Ĉlan 60. Nepokretnosti u smislu ovog zakona su poljoprivredno i graĊevinsko zemljište." Ĉlan 60a. Ustavni sud je odluĉio da ove prijave spoji u skladu s pravilom 27. br. zastupan po Rosandi Deurić iz Milića. Podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991.

da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. ODGOVOR TUŢENE STRANE 195. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrao nespojivom sa ovim Sporazumom. tuţena strana predlaţe da se prijave u meritumu odbiju kao neosnovane. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Bez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. takoĊe. 60. Ustavni sud je. Odluke 1996-1997. Matanović protiv Republike Srpske. od Pravila procedure Doma/Komisije. Odluku o prihvatljivosti Doma.] Ĉlan 23. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". meĊutim. decembra 2006. godine. Baštijanović protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. koji utvrdi Ustavni sud . CH/96/1. XXIII. ili koja je oĉigledno neosnovana. 200. da sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. stava 1. Ugovor o otkupu stana zakljuĉuje se sa Fondom stanovanja Republike Srpske. Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. Ugovori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. kao i opštem interesu. Ustavni sud će. zapaţa da podnosilac prijave nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoje navode. ograniĉiti svoje ispitivanje predmeta na razmatranje da li su ljudska prava podnosilaca prijava bila prekršena poslije tog datuma. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom. (b) što je stvar već riješena. i 1992. naveo ţalbene navode u smislu povrede svojih prava i sloboda iz Sporazuma. Podnosilac prijave nije. dakle. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud će prvo obraditi pitanje u kojoj mjeri je nadleţan ratione temporis razmatrati predmetne prijave. kao prodavac. izuzev u pogledu sastava Ustavnog suda. podnosioci prijave navode povredu svojih prava i prije stupanja na snagu Sporazuma. U pogledu merituma prijave. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. [. S obzirom da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. U nedostatku konkretnih dokaza Ustavni sud ne moţe razmatrati prijavu samo na osnovu paušalnih navoda podnosioca prijave. Pri tome. godine. i 60a. te iz tog razloga predlaţe da se iste proglase oĉigledno neosnovanim...2. a ne ulazeći u druge osnove prihvatljivosti. decembra 1995. ovog zakona. stoga. Dakle. Ustavni sud zakljuĉuje da prijava treba biti ispitana u odnosu na navodnu povredu prava na imovinu podnosioca prijave u smislu ĉlana 1. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. stava 1. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. neće se izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. Ustavni sud zapaţa da predmetna prijava povlaĉi ozbiljna pitanja u odnosu na ĉlan 1.] 193. godine. predmet broj CH/96/8. godine). tuţena strana u svojim zapaţanjima navodi da prijavu CH/03/13106 treba odbaciti iz razloga locus standi. Nije. koji su zakljuĉeni prije 29. Ustavni sud podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. Sporazum se ne moţe primijeniti retroaktivno. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. 205. Ustavni sud moţe odluĉiti da prijavu briše na osnovu kriterija sadrţanih u ĉlanu VIII(3) Sporazuma ili će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. ovog zakona.20 [. nadleţan da odluĉuje o ovoj prijavi. nadalje. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. Pri tome će Ustavni sud uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. godine. ŢALBENI NAVODI 194. 196. 201. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. od ĉega u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis spada period od 12 godina. koji glase: Ĉlan 60. septembra 1996. 203. u skladu sa ĉlanom 2. Sporazuma iz 2007. S obzirom da Dom i Komisija o njoj nisu odluĉili do 31. već se ţali.“ A. Ustavni sud. godine još uvijek nisu uknjiţeni. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine. Imajući u vidu da je prošlo 16 godina od kako su predmetni ugovori deponovani kod nadleţnog suda radi uknjiţbe. zbog toga. Stoga. U konkretnom sluĉaju podnosilac prijave je naveo da je tokom 1991. broj 38/78). Nadalje. XXV. U konkretnom sluĉaju podnosioci prijave se ţale da nisu u mogućnosti da uknjiţe ugovore o otkupu stanova koje su kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima zakljuĉili tokom 1991.1. jula 2001. 14. U skladu sa opšteprihvaćenim principima meĊunarodnog prava. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. [.. nije više opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe.. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. TakoĊe da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. Ustavni sud. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). Po pitanju prihvatljivosti. S obzirom na iznijeto.. odbaciti je ili brisati iz razloga: (a) što podnosilac namjerava odustati od ţalbe. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske".. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. kako je to predviĊeno izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. b) Predmet broj CH/03/13402. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. zakljuĉio oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. Ustavni sud zapaţa da se podnosioci prijava ţale da ugovori o kupoprodaji stanova zakljuĉeni 1991. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. XXIV. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova dodaju se novi ĉl. a da predmetni ugovori još uvijek nisu uknjiţeni. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 202. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. broj 65/03) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 5. MIŠLJENJE USTAVNOG SUDA E. Kupac stana iz ĉlana 60. godine. Prihvatljivost 197. Iza ĉlana 59. Podnosioci prijave navode da im je povrijeĊeno pravo na imovinu zaštićeno ĉlanom 1. tj. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. na pravnu poziciju i povredu prava i sloboda suprotne ugovorne strane – kupaca. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. prvenstveno. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njegovo postupanje ne razlikuju. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti . odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. takoĊer. Ustavni sud će. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. a) Predmet broj CH/03/13106. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 204. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. ništavi su. Odluka od 4. i 60a. budući da u dijelu u kojem podnosioci prijava navode nastavljenu povredu svojih prava nakon 14. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. na primjer. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. Tuţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. februara 1997. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. tuţena strana navodi da je suštinski cilj dodatih ĉl. tuţena strana navodi da predmetne prijave sadrţe samo paušalne navode. Odluke 1996-1997). Naime. Ustavni sud. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. kao kupcima. od 13. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. decembra 1995. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. Slijedi da je prijava oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. Ustavni sud će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. S obzirom na to. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Ustavni sud u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. 60. predmet spada u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis (vidi Odluku Doma. i 1992. Društveno pravno lice duţno je da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. godine sa preduzećem DD "Boksit" Milići.] Ĉlan 60a. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. 198. bez ograniĉenja. Nadleţnost ratione temporis 199. godine. A. nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis odluĉivati jesu li dogaĊaji koji su se desili prije stupanja na snagu Sporazuma doveli do povreda ljudskih prava (vidi. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija/Ustavni sud već ispitao. Nadalje. Ĉlan 24. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma.

1. st. godine.] za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. (b) toliko precizan da omogućava graĊanima da odrede svoje postupke. prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uslovima. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. ne utiĉu ni na koji naĉin na pravo drţave da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi se regulisalo korištenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi se obezbijedila naplata poreza ili drugih dadţbina i kazni. septembra 1999. B. godine. pojam “zakonitosti“. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime. Ĉlan 1. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu stanova. ovog zakona. Da li je miješanje zakonito? 220.. Odluka broj U 14/00 od 4. Ustavni sud proglašava prijave neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo. Ustavni sud proglašava Prijavu broj CH/03/13106 neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. U vezi s tim. S obzirom na naprijed navedeno. 208. Ustavni sud zakljuĉuje da pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova predstavlja "imovinu" podnosilaca prijave u smislu ĉlana 1. stav 49. za najvišu sudsku instancu kao što je Ustavni sud. itd). strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. Ustavni sud ne sumnja da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova vezan za ovaj predmet ispunjava formalne standarde u smislu Evropske konvencije (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma.. prema ĉlanu I Sporazuma. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do miješanja u pravo na imovinu podnosilaca prijave. stav 1. a otkupna cijena stana umanjuje [. B. Presuda od 23. 218. Ustavni sud podsjeća da ĉlan 22. budući da posjeduju ugovore o otkupu stanova koji predstavljaju pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnim stanovima." Imajući u vidu naprijed navedeno. kao i nametnuta obaveza da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova.. Da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu? 217... ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. sadrţan u drugom stavu. taĉka 31). Ustavni sud mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. Prvi korak pri razmatranju da li je došlo do povrede ĉlana 1.. takoĊe. bez ograniĉenja. Ustavni sud zakljuĉuje da predmetna prijava mora biti ispitana u pogledu ĉlana 1. podrazumijeva da zakon mora biti i ustavan. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. da li je miješanje zakonito? B. neprihvatljivo bi bilo da se pojam . Prvo. 222. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. aprila 2001. 20. (c) u skladu sa principom pravne drţave. što znaĉi da sloboda odluĉivanja koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograniĉena. donošenjem navedenog Zakona podnosiocima prijave je osporena pravna valjanost ugovora o otkupu stanova. 67. koji su zakljuĉeni prije 29. s taĉke gledišta ustavnog pravnog sistema. izmeĊu ostalog. u drugoj reĉenici istog stava. budući da su u postupcima otkupa stanova u potpunosti ispoštovali proceduru propisanu Zakonom o prometu nepokretnosti. Prvo. 221.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. broj U 3/99 od 17." Stav 2. dostupan je graĊanima. Kao što je već naglašeno. Ustavni sud zapaţa da se u konkretnom sluĉaju radi o imovini za koju podnosioci prijave "opravdano oĉekuju" da će je dobiti. Presuda od 29. 5. ako jeste. Drugo pravilo. godine. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova rezultat je aktivnosti zakonodavnog organa. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. Naime. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. M.P. godine.a. Sunday Times. Prethodne odredbe." Stav 3. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima.1. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60." Stav 2. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". 213. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 4.. i 60a.. "imovina" koja se štiti moţe biti postojeća imovina (vidi Evropski sud za ljudska prava. broj 332. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opšte prirode. broj 20/99). kao i imovina za koju podnosilac prijave ima "opravdano oĉekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava. 207. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa opštim interesom. dovodeći u vezu naprijed navedeno. broj 30. 215. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". ĉlan 24. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 211. isti je objavljen u "Sluţbenom glasniku Republike Srpske". serija A. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan graĊanima.. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. bez obzira što odluĉuje po Sporazumu. tj. stav 1. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. B. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. stav 1. decembra 1995. aprila 1979. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". izraţava princip mirnog uţivanja u imovini. ĉlan 1. MeĊutim." Ĉlan 60a. ako se smatra imovinom.. Ustavni sud podsjeća da je za sticanje prava svojine pored osnova sticanja (iustus titulus) potrebna i uknjiţba u javnu knjigu (modus aquirendi) u smislu ĉl. Ustavni sud zakljuĉuje da je Prijava broj CH/03/13402 prihvatljiva u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava.1. novembra 1983. dakle. broj 33/01). avgusta 2003. Zakona o prometu nepokretnosti propisuje da se "[u]govor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe [. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jeste da se ispita da li se pravo koje podnosioci prijave traţe moţe tumaĉiti u smislu znaĉenja rijeĉi "imovina" koje potpada pod ĉlan 1." Na kraju.] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi.]. u smislu ĉlana 1. od 26.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. CH/02/8202. broj 82. st. 216. 212. Meritum 209. sprovoĊenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu (vidi odluke Ustavnog suda." Ĉlan 23." Dakle. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. da li se pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova moţe smatrati "imovinom" u smislu ĉlana 1. F. Malone. 144 i dalje).] poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. novembra 1995. osim u javnom interesu i pod uslovima predviĊenim zakonom i opštim naĉelima meĊunarodnog prava. i ostali. preciznost. stav 1. broj 21/00. broj 38/78). godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. Ĉlan 1. Ustavni sud podsjeća da pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasniĉkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud. Ĉlan 60. godine. zakon mora obezbijediti graĊanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava. avgusta 1984.1. od 2. U 6/98 od 24. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". meĊutim. Presudu Evropskog suda za ljudska prava. MeĊutim. stav 1. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. broj 70. stava 1. 219. te isti na jasan i precizan naĉin reguliše pitanja u vezi sa ugovorima o prodaji stanova koji su zakljuĉeni prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. serija A. marta 2000. 210. a ne po Ustavu Bosne i Hercegovine. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. neće [. jula 2001. i 68). Prema ĉlanu XI Sporazuma. koja je preuzeta u Bosni i Hercegovini. i 33. Van der Mussele. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. budući da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova onemogućila podnosioce prijave da se na osnovu postojećih ugovora o otkupu stanova uknjiţe kao vlasnici predmetnih stanova u javne knjige.. podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo.. propisuje da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. Serija A. U konkretnom sluĉaju Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja. godine. stava 1. 60. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava.c. broj 65/03) kojim su dodati novi ĉl. U konkretnom sluĉaju. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. S obzirom na naprijed navedeno. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. Niko ne moţe biti lišen imovine. ovog zakona. TakoĊe. da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu podnosilaca prijave? Treće. Pine Valley Developments Ltd i drugi. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. Svako fiziĉko i pravno lice ima pravo uţivati u svojoj imovini. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. MeĊutim. Postojanje "imovine" 214. Treći. vidi. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. Serija A. Ustavni sud smatra da su podnosioci prijave stekli pravo na uknjiţbu predmetnih ugovora.21 206.b. pored formalnih standarda (pristupaĉnost. 11. taĉka 48).

1. s jedne strane. kako je to naznaĉeno u odluci. PRAVNI LIJEKOVI 230.. Ustavni sud smatra odgovarajućim da iskoristi svoje ovlasti date prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma i da naredi tuţenoj strani da. koji je inherentan principu “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. za što je odgovorna tuţena strana. tek nakon 12 godina. zasnovan na javnom interesu.. U sluĉaju nepostupanja. U konkretnom sluĉaju. provoditi odluke Ustavnog suda.. MeĊutim. u graĊanskom pravu nije zabranjena. 60. Republika Srpska. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. imala mogućnost korigovati cijene. štaviše. kao takvi. Ustavni sud smatra da se pojedinac. što je izuzetno dug period s taĉke gledišta pravne sigurnosti. 224. sumnja u javni interes koji bi opravdao i nadvladao u konkretnim sluĉajevima princip pravne sigurnosti (balans javnog i privatnog interesa). u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. stav 1. definisati kao mogućnost svake osobe da se osloni na znaĉaj i opstojnost pozitivnopravnih propisa. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Ustavnog suda. decembra 1995. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. od 15. Ustavni sud primjećuje da je za pravovaţnost jednog kupoprodajnog ugovora bila propisana cjelokupna procedura. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Ustavnom sudu o preduzetim mjerama. pored prethodno iznesenih sumnji i dilema. duţni su. bezuslovno. godine. imajući u vidu zaštitu javnog interesa. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. Naime. Ovakvi sluĉajevi su rijetki mada mogući. meĊutim. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. 223. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. ispunjava sve formalne standarde pojma “zakonitosti“. 4. MeĊutim. CH/01/8507. mada nosilac prava. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. kao ni ustavne standarde. koji su predmet ove prijave. taĉka 1236). Jedan od kreterija zabrane retroaktivnosti u graĊanskom pravu jeste situacija u kojoj zakon ukida odreĊeno pravo. upravo nakon ovog momentuma. na to da je ispunio svoju zakonsku obavezu i da je njegov ugovor valjan. U svjetlu utvrĊenih povreda ĉlana 1. kao što je postojala i procedura da se ponište ugovori. godine. 232. a s druge strane. Iz ovih razloga. taĉka 38). Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne smije odnositi i na “najviši zakon“ drţave. jednoglasno. stav 1. ne neustavnost odreĊenog opšteg pravnog akta u uţem smislu rijeĉi. koji. na primjer. prije svega. ukoliko je smatrala da su kupci predmetnih stanova zakljuĉili ugovore pod nepovoljnijim uslovima. već njegova neusklaĊenost sa standardima koje nameću sama prava i slobode (vidi. Obrazloţenje iz prethodne taĉke je bilo nephodno iz razloga što Ustavni sud ima velike sumnje u Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova u smislu njegove usklaĊenosti sa principom “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. jednoglasno. MeĊutim. 226. 2.22 “zakonitosti“ iz ĉlana 1. ZAKLJUĈAK 233. inter alia. veoma sloţena po svojoj prirodi. da se do cilja koji je imala tuţena strana moglo doći i bez ispitivanja zakonitosti samih ugovora. jednoglasno. da Prijavu broj CH/03/13402 proglasi prihvatljivom u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava. postojala je cijela institucija koja je provjeravala “moralnost. tuţena strana je donošenjem predmetnog Zakona osporila podnosiocima prijave pravnu valjanost ugovora o otkupu stanova. u punoj vjeri. S obzirom da su. Ustavni sud. DorĎe Besarović i dr. 228. koje opterećuju nosioca prava i obaveza retroaktivno. U tom sluĉaju tuţena strana bi eliminisala diskriminaciju. Pojedinac ne treba da trpi. B. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. predmetni ugovori o otkupu stanova zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti i. da Prijavu broj CH/03/13106 proglasi neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. Naime. mogao osloniti. godine. postoji sumnja u valjanost konkretnog sklopljenog ugovora. nije mogao raĉunati na takvu mogućnost. na koju se u svojim pisanim zapaţanjima pozvala. ali ne moţe ni biti. dozvoljena. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. je jedan od postulata na kojima se mora temeljiti pravni sistem Bosne i Hercegovine (vidi. Abdulah Softić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. a u vezi sa pravilom 52. princip pravne sigurnosti teţi ka tome da pravne posljedice. 231." Stav 2. Javni pravobranilac nije imao primjedbi za valjanosti ugovora. u konkretnom sluĉaju. koja je obavezna da izvrši odluku Ustavnog suda. tuţena strana. aprila 2005. Naime. Svi ugovori. ostanu priznate. koje su vezane za odreĊeni ĉinjeniĉni supstrat. kojim se otuĊuje društvena imovina. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. takoĊe. bilo kako u interesu podnosilaca prijave. Ustav Bosne i Hercegovine). Naime. a ne predvidila procedure da se uspostavi “jednakost graĊana pred zakonima”. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. koji zadovoljava princip “proporcionalnosti“. i to pozitivno. drţava je propisala (ĉlan 23. naravno. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. Ustavni sud ne moţe prihvatiti kao valjano objašnjenje tuţene koje je dala u vezi sa donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. 225. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijave na imovinu. ĉlan 1. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. Ustava Bosne i Hercegovine. tako i u javnom interesu. apsolutno. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. te prava i obaveza koje proizilaze iz njih i koji su stvoreni na osnovu njih. što bi. Ustavni sud odluĉuje. Štaviše. Ustavni sud smatra da je tuţena strana. one koji su vezani za princip pravne drţave. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. IzmeĊu ostalog. odnosno. to se dešavalo po sistemu automatizma. sporni ugovori su potpisani tokom 1991. princip pravne sigurnosti. da je Republika Srpska povrijedila prava podnosilaca prijave na imovinu.] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. U datim rokovima. decembra 2005. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. Ustavni sud istiĉe da neizvršenje odluka Ustavnog suda. kupci spornih stanova su dovedeni u poziciju da se njihovi ugovori retroaktivno “stave na probu“ u smislu ispitivanja njihove zakonitosti. bez prethodnog “a limine“ ispitivanja da li. da prijave proglasi neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. jer najĉešći sluĉaj povrede prava i sloboda iz Sporazuma jeste. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. niti da se na njega stavi pretjeran teret tako što bi ostvarena pravna pozicija bila obezvrijeĊena naknadnim izmjenama ili dopunama zakona. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. uopšte. Ustava Bosne i Hercegovine. koju štiti ĉlan 1. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. ĉlan 24. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. od 6. Pravila procedure Ustavnog suda. vratiti kupcima iznos koji prelazi cijenu predviĊenu Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu. neće [. mada se i to moţe smatrati neustavnošću (vidi ĉlan II/2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. koji ne bi bili valjani. predstavlja kriviĉno djelo. u smislu ĉlana 1. XXVII. koju štiti ĉlan 1. na kraju. prošli su. Ustavni sud mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koje je Ustavni sud utvrdio. još 1991. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I . Ustavni sud smatra da tuţena strana ovakvim naĉinom miješanja u imovinu podnosilaca prijave nije zadovoljila principe zakonitosti sadrţane u ĉlanu 1. u trenutku sticanja tog prava. u skladu sa ĉlanom 239.2. TakoĊe." Prema tome. te novĉanu nadoknadu.. zakonitost i ustavnost ugovora“. godine. i 60a.) da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. Princip pravne sigurnosti se moţe. Ustavni sud. Imajući u vidu naprijed navedeno. 3. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. 227. godine. XXVI. Zakljuĉak o meritumu 229. te je sve ovjerio. te je. Ustavni sud podsjeća da je tuţena strana u svojim pisanim zapaţanjima o prihvatljivosti i meritimu prijave navela da je suštinski cilj dodatih ĉl. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud ne moţe prihvatiti naprijed navedeno kao valjan razlog za donošenje spornih izmjena i dopuna Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. “pretjeran teret“ moţe posebno biti izraţajan ukoliko doĊe do usvajanja odredbi. jednoglasno. CH/98/375 i dr. Kada bi se prihvatio takav stav. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. kompletnu proceduru. Osim toga. kao i opštem interesu." Na kraju. te nametnula obavezu da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. napominje da u skladu sa pravilom 56. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne bi pruţao zaštitu u situacijama u kojima je došlo do oĉigledne povrede prava na imovinu na osnovu “protivustavnog“ zakona. godine predstavljali valjan pravni osnov za uknjiţbu u javne knjige. Zabrana retroaktivnosti. S obzirom na iznijeto. Samim tim. stavom 1(b) Pravila procedure Ustavnog suda.

da nije potrebno da se podnosiocima prijave dosudi kompenzacija. jednoglasno. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. o mjerama preduzetim u sprovoĊenju gore spomenute naredbe. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Ustavni sud. ove Odluke. jednoglasno. 5.23 Sporazuma. 6. u roku od mjesec dana od proteka roka iz zakljuĉka broj 5. godine. (potpisao) Nedim Ademović Šef Odjeljenja (potpisala) Hatidţa Hadţiosmanović Predsjednica Ustavnog suda . i 7. da naredi Republici Srpskoj da. jednoglasno. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful