AP-653/03 (nema nezakonitosti

)

jednakosti

u

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP-653/03, rješavajući apelaciju A. H.-Đ. i dr., na osnovu ĉlana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ĉlana 9, ĉlana 59. stav 2. taĉka 2. i ĉlana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi preĉišćeni tekst («Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Jovo Rosić, sudija i Valerija Galić, sudija na sjednici, odrţanoj 4. marta 2004. godine, donio je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbijaju se kao neosnovane apelacije: A. H.-Đ., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-852/02 od 30. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1795/01 od 2. jula 2002. godine; E. B. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsţ-942/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-379/01 od 27. augusta 2002. godine; J. Š. i dr., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-944/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-405/01 od 27. augusta 2002. godine; Zdravstvene ustanove “Dom zdravlja” Bihać, podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ810/02 od 14. novembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Pr-1697/00 od 2. septembra 2000. godine; I. I., podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsţ-890/02 od 11. decembra 2003. godine i Općinskog suda u Bihaću broj Rs-879702 od 18. novembra 2002. godine. Odluku objaviti u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Sluţbenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Sluţbenom glasniku Republike Srpske”. OBRAZLOŢENJE I. Uvod 1. Lica navedene u dispozitivu i prilogu ove odluke (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Bihaća, podnijeli su u periodu od 23. decembra 2003. do 23. januara 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) navedenih u dispozitivu ove odluke. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Na osnovu ĉlana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, apelacije su dostavljene Kantonalnom sudu i drugim strankama u postupku radi davanja odgovora. 3. Odgovore su dostavili Unsko-sanski kanton i Kantonalni sud. 4. Na osnovu ĉlana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantima. 5. Ustavni sud je, u smislu ĉlana 30. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da se apelacije odnose na isto pravno i faktiĉko pitanje iz nadleţnosti Ustavnog suda, odluĉio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku broj AP-653/03. Spojene su slijedeće apelacije: AP653/03, AP-69/04, AP-70/04, AP-88/04 i AP-93/04. III. Ĉinjeniĉno stanje 6. Ĉinjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predoĉenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći naĉin. 7. Apelanti su u periodu od 1. septembra 1994. do 31. decembra 1995. godine bili zaposleni u Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bihaću, Zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja u Bosanskoj Krupi i u Zdravstvenoj ustanovi Gradska apoteka u Bihaću (u daljnjem tekstu: zdravstvene ustanove). S obzirom da apelantima nisu isplaćene plaće za obavljeni rad u navedenom periodu, podnijeli su tuţbe Općinskom sudu protiv zdravstvenih ustanova i Unsko-sanskog kantona. Kod apelanta Zdravstvene ustanove Dom zdravlja u Bihaću u istom periodu bili su zaposleni S. J. i dr. koji su takoĊer podnijeli tuţbe Općinskom sudu protiv ove zdravstvene ustanove i Unsko-sanskog kantona iz istog razloga. 8. Općinski sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, odluĉio da su tuţene zdravstvene ustanove obavezne apelantima, kao i tuţiteljima S. J. i dr. isplatiti, na ime neisplaćenih plaća, taĉno utvrĊene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1996. godine, kao i naknaditi parniĉne troškove u utvrĊenom iznosu. Ujedno je odluĉeno da se tuţbeni zahtjevi u odnosu na Unsko-sanski kanton odbiju u cijelosti.

9. Apelanti, zdravstvene ustanove i Unsko-sanski kanton su protiv presuda Općinskog suda, koje se odnose na njih, izjavili ţalbe Kantonalnom sudu. U izjavljenim ţalbama apelanata presude se osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s prijedlogom da se presude u odnosu na tuţenika (Unsko-sanski kanton) preinaĉe i u tom dijelu u cijelosti udovolji njihovim tuţbenim zahtjevima ili da se osporene presude u odnosu na Unsko-sanski kanton ukinu i predmeti vrate prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluĉivanje. U izjavljenim ţalbama tuţenih (zdravstvenih ustanova) istiĉe se da se presude Općinskog suda osporavaju iz svih zakonom predviĊenih razloga, s pozivom na zakljuĉak Vlade Unsko-sanskog kantona od 10. aprila 2001. godine. Predlaţe se da se osporene presude preinaĉe i obaveţe drugotuţeni Unsko-sanski kanton na isplate neisplaćenih plaća. U navodima ţalbi, koje je izjavio Unsko-sanski kanton, presude Općinskog suda se osporavaju zbog bitnih povreda parniĉnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se osporene presude ponište - preinaĉe, tako da se odbiju tuţbeni zahtjevi apelanata. 10. Kantonalni sud je svojim presudama, navedenim u dispozitivu ove odluke, izjavljene ţalbe odbio kao neosnovane, a potvrdio prvostepene presude. IV. Relevantni propisi 11. U Zakonu o obligacionim odnosima («Sluţbeni list RBiH», br. 2/92, 13/93 i 13/94 i «Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 29/03) relevantne odredbe glase: «Član 262. (1) Povjerilac u obaveznom odnosu je ovlašten da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa njenim ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. (...) Član 296. (1) Obavezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treće lice. (2) Povjerilac je dužan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima neki pravni interes da obaveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. (...) Član 360. Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obaveze. Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom odreĎeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao. Član 361. (3) Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. (...) Član 362. Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odreĎenog vremena. Član 365. Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije nego što protekne vrijeme odreĎeno za zastarjelost. Član 366. (4) Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra se kao odricanje od zastarjelosti. (5) Isto dejstvo ima davanje zaloga ili kog drugog obezbjeĎenja za zastarjelo potraživanje. Član 371. Potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije odreĎen neki drugi rok zastarjelosti. Član 372. (4) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim odreĎenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (...) Član 387. Zastarijevanje se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeĎenja.

2
b) Odgovor na apelaciju Član 388. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrĎivanja, obezbjeĎenja ili ostvarenja potraživanja. Član 391. Za prekid zastarijevanja nije dovoljno da povjerilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Član 392. (5) Poslije prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom odreĎeni rok za zastarijevanje. (6) Zastarijevanje prekinuto od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. (...)». 12. U Zakonu o osnovnim pravima iz radnih odnosa, koji se primjenjivao u vrijeme nastanka konkretnih potraţivanja («Sluţbeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90 i «Sluţbeni list R BiH», br. 2/92 i 13/94), relevantne odredbe glase: «Član 49. (...) Lični dohodak isplaćuje se najmanje jedanput mjesečno. (...) Član 79. U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa radnik ima pravo da zahtijeva zaštitu pred organima u organizaciji, pred nadležnim sudom, ... u skladu sa zakonom. (...)». 13. U Zakonu u radu («Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00 i 29/03) odgovarajuće odredbe glase: «Član 13. Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu ureĎena ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi obligacionog prava. Član 106. Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drukčije odreĎeno». 14. U Zakonu o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», br. 6/92, 8/93 i 13/94) relevantne odredbe glase: «Član 1. Ustanova ... osniva se za obavljanje djelatnosti ... zdravstva ... i drugih djelatnosti, ako cilj obavljanja djelatnosti nije sticanje dobiti. Ustanova ima svojstvo pravnog lica. Član 39. Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta ..., sredstava fonda, od naknade za obavljanje .... zdravstvenih i drugih usluga, od ličnog učešća korisnika usluga ..., pod uvjetima odreĎenim zakonom ili aktom o osnivanju ustanova. Član 41. Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže. Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije odreĎeno. Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da: pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna. (...)». V. Apelacija a) Navodi iz apelacije 15. Apelanti traţe da se ukinu osporene presude, da se naloţi tuţenima da solidarno isplate dosuĊene im iznose na ime zaostalih plaća, sa zakonskom kamatom i naknade dosuĊene parniĉne troškove za svakog apelanta. Apelant, Zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Bihać, traţi da se naloţi drugotuţenom Unsko-sanskom kantonu da tuţiteljima S. J. i dr. isplati iznose dosuĊene osporenim presudama. Istiĉu da su zdravstvene ustanove neprofitabilne i da nemaju vlastitih sredstava za isplatu redovnih plaća, a pogotovo za isplatu ratnih plaća, koje Unsko-sanski kanton nije doznaĉio, iako je na to po zakonu bio obavezan. 16. Apelanti smatraju da je u više navrata Unsko-sanski kanton priznao dug i ukazuju na Uredbu sa zakonskom snagom o ustanovama («Sluţbeni list RBiH», broj 6/92) koja je u spornom periodu bila na snazi, a prema kojoj je Unsko-sanski kanton supsidijarno odgovoran za obaveze zdravstvenih ustanova kao njihov osnivaĉ. 17. Kantonalni sud, u svom odgovoru na apelacije, navodi da i dalje ostaje pri stavu izraţenom u osporenim presudama i predlaţe Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. 18. Kantonalno pravobranilaštvo u Bihaću, koje zastupa Unskosanski kanton, u svom odgovoru je zauzelo identiĉno stanovište kao i Kantonalni sud i predloţilo Ustavnom sudu da odbije apelacije kao neosnovane. VI. Dopustivost 19. U skladu sa ĉlanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takoĊer ima apelacionu nadleţnost u pitanjima koja su sadrţana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. a) Nadleţnost Ustavnog suda ratione materiae 20. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede svojih prava iz ĉlana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na praviĉno suĊenje, povredu svojih prava na imovinu zaštićenih ĉlanom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i na povredu ĉlana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na praviĉan postupak. Ustavni sud u ovom sluĉaju ima nadleţnost ratione materiae. b) Nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis. 21. U pogledu nadleţnosti Ustavnog suda ratione temporis, Ustavni sud moţe odluĉivati, u principu, samo o ustavnim pitanjima po presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine 14. decembra 1995. godine (vidi odluku Ustavnog suda, U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u “Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine”, broj 22/98). 22. Ustavni sud nije nadleţan da razmatra pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. MeĊutim, Ustavni sud ima nadleţnost da razmotri ĉinjenice vezane za dogaĊaje koji su se desile prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine u svrhu dobivanja dodatnih informacija. Prema tome, apelacije su dopustive zbog toga što su iscrpljeni svi dostupni pravni lijekovi i s obzirom da su apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana prijema osporene sudske odluke. 23. U predmetnim sluĉajevima apelanti tvrde da im nisu isplaćene „ratne“ plaće. Iako se sporna potraţivanja u navedenim sluĉajevima odnose na period nastao prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pravo apelanata na njihovu plaću je potvrĊeno sudskim presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ove sudske presude su stvorile opravdana oĉekivanja da će apelantima biti isplaćene plaće. Prema tome, Ustavni sud ima nadleţnost ratione temporis. 24. U skladu sa ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud moţe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio. 25. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant doĊe do konaĉne odluke. Konaĉna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita niţestepenu odluku kako u ĉinjeniĉnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odluĉuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbaĉen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne moţe se smatrati konaĉnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). 26. U konkretnom sluĉaju, predmet osporavanja apelacijama su presude protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporene presude apelanti su primili u roku od 60 dana, kako je propisano ĉlanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konaĉno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. 27. Imajući u vidu odredbe ĉlana VI/3.b), ĉlana 15. stav 3. i ĉlana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete iz navedenih ĉlanova u pogledu dopustivosti. 28. Slijedi da su predmetne apelacije dopustive. VII. Meritum 29. Iz navoda apelacija proizlazi da se apelanti ţale na povrede ljudskih prava iz ĉlana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i ĉlana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog ĉinjenice da Unsko-sanski kanton, kao drugotuţena stranka u postupku pred redovnim sudovima, nije solidarno obavezan na isplatu neisplaćenih plaća. Osim toga, apelanti ukazuju na povredu prava

izvršni postupak ne moţe povrijediti pravo na praviĉan postupak. stav 1. prije svega. godine. boja.) u pogledu uţivanja prava iz Evropske konvencije. svako ima pravo na pravično suĎenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim. Pravo na praviĉan postupak zaštićeno je ĉlanom II/3. stav 1. što Ustavni sud nije nadleţan da ocjenjuje utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje ili tumaĉenje i primjenu zakona od strane redovnih sudova. pa samim tim da nema praviĉnog postupka. broj 6. 36. Na ovaj zakljuĉak ne utiĉe ni ĉinjenica da taj kanton finansira navedene javne ustanove. nadalje. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. stav 10). od 26. serija A. roĎenje ili drugi status. Naime. U pogledu primjene Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. diskriminacija nastupa ako se osoba ili skupina osoba. sudovi su se pozvali na relevantne odredbe Zakona o ustanovama i Zakona o radu. smatra da svaka drţava ima pravo i obavezu funkcionalno organizirati svoj pravni sistem. 43. nije došlo do ograniĉenja graĊanskog prava u svojoj suštini. vjera. od 21. roĎenje ili drugi status. nacionalno ili socijalno porijeklo. februara 1967. serija A. decembra 1988. predviĎenih u ovom članu ili u meĎunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava. broj 31/03). Ustava Bosne i Hercegovine. U okviru tih ograniĉenja. imovno stanje. Iz tih razloga. kao i ograniĉenje ostvarivanja graĊanskih prava u odreĊenim sluĉajevima. a nekim manji znaĉaj. sudovi su zakljuĉili da ovaj kanton nije poslodavac i da apelanti nisu kod njega u radnom odnosu. Naveli su da su sudovi njihov predmet drugaĉije riješili nego identiĉan predmet u drugom sudskom postupku i smatraju da su imali pravo na identiĉan sudski ishod. od 9. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». 33. Evropske konvencije. Pri tome. sudovi su uzeli u obzir sve apelantove navode i tvrdnje. Prema ĉlanu II/1. godine. Golder v. 38. a apelanti nisu osporili ni jednu specifiĉnu procesnu radnju u postupku donošenja odluka. godine. spadaju i norme koje odreĊuju subjekte koji su odgovorni za poštivanje graĊanskih prava apelanata. 39. političko ili drugo mišljenje. MeĊutim. Ustava Bosne i Hercegovine. u principu. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. razliĉito tretiraju na osnovu pola. Barbera.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. pri tome. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. takoĊer. boje. veza sa nekom nacionalnom manjinom. Ustavni sud primjećuje da su sudovi udovoljili zahtjevima apelanata u pogledu poslodavca (prvotuţenog) i naredili isplatu plaća u traţenim iznosima. stav 16 f). Nadalje. rasa. jezik. u relevantnom dijelu. stav 1. godine. Ĉlan II/3. zavisi od specifiĉnosti konkretnog pravnog sistema. jezika. vjere (. Evropske konvencije garantuju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova graĊanska prava i obaveze. Konaĉno. u pogledu ostvarivanja graĊanskih prava. sudovi su dovoljno jasno obrazloţili svoje odluke u smislu ĉlana II/3. rasa. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja. Ĉlan II/3. od 21. Belgijski jezički slučaj. Ovo zbog toga. Pravni sistem svake drţave mora biti efikasan i omogućiti svakome da iskoristi prednosti toga sustava prilikom utvrĎivanja [izmeĊu ostalih] graĎanskih prava u smislu ĉlana II/3. osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol. Pri tome. ograniĉen na pitanja kontrole zloupotrebe toga prava i obaveze redovnih sudova. 45. stav 1. od 4. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. Evropske konvencije. serija A. u ovoj fazi postupaka. broj 6.3 na nediskriminaciju u vezi sa uţivanjem prava na praviĉan postupak.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. mogućnosti i potrebe zajednice i pojedinaca (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. aplikacija broj 47541/99. MeĊutim. Ustavni sud je. Greece. U 63/01. maja 2001. Ustavni sud smatra da je apelantima u predmetnim sluĉajevima pruţena mogućnost da iznesu i brane svoje zahtjeve pred nadleţnim sudovima tokom cjelokupnog sudskog postupka. Prema tome. godine. stav 36). stav 5). Belgijski jezički slučaj. juna 2003. Tim ograniĉenjem. kao i da ima «pravo na praviĉno suĊenje u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi sa kriviĉnim postupkom» (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. taĉka 22. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. «prava i slobode predviĊeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U pogledu ograniĉenja ostvarivanja graĊanskih prava apelantima u odnosu na Unsko-sanski kanton. navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja su samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane.” 47. vjeroispovijest. Ustavni sud. Ĉlan II/4. glasi: "1. oktobra 1993. broj 38/03). Evropske konvencije (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. zakonom ustanovljenim sudom. 40. To pitanje treba da bude efikasno i jasno regulisano pravnim propisima. što je najbitnije. stav 36). Ustava Bosne i Hercegovine glasi: “Uživanje prava i sloboda. Praviĉnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. marta 2002. apelanti se pozivaju na primjenu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. broj 272). zbog nedostatka pasivne legitimacije. smatra da je opravdano tumaĉenje i obrazloţenje redovnih sudova u pogledu ograniĉenja ostvarivanja ovih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton. povezanost sa nacionalnom manjinom. a neisplaćenih plaća graĊanskopravne prirode. Pravo na praviĉan postupak u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije 44. Messeque i Jabardo protiv Španije. prije svega. Evropske konvencije. pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. «Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda».” 46. februara 1967.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. od 27.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. političko i drugo mišljenje.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. 42. jezik. februara 1975. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». 35. zakljuĉuje da u konkretnim sluĉajevima postoji efikasan sistem ostvarivanja graĊanskih prava apelanata. U skladu s tim. 41. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. U 29/02. Ovo ograniĉenje ima za cilj da se fokusira odgovornost kod odreĊenih subjekata i da postupak za ostvarivanje graĊanskih prava bude olakšan. i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. od 9. Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do procesnih povreda. boja kože. kao što su spol. neizvršenje odluka moţe voditi ka povredi ovoga ĉlana (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Evropske konvencije. Evropske konvencije. Ustavni sud nema sumnje u ovim sluĉajevima da je spor oko isplate zaraĊenih. pri ĉemu su nekim dali veći. nacionalno ili socijalno porijeklo. Evropske konvencije glasi: “Uživanje prava i sloboda predviĎenih ovom konvencijom osigutava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Ipak. broj 18. juna 2003. Koja će se ograniĉenja nametnuti. serija A. u izvršnom postupku se ne utvrĊuju graĊanska prava i obaveze. U 17/00. Slijedi da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije primjenjiva u konkretnim sluĉajevima. koje se nalaze u analognoj situaciji. februara 1975..e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. od 27. imovina. Ustavni sud. na koju se apelanti pozivaju. postoji opravdano ograniĉenje prava pristupa sudu. Pravo na praviĉan postupak 31. rase. uzimajući u obzir. Ĉlan 6. od 21. Dalje se navodi da su javne institucije pravna lica koja samostalno odgovaraju za svoje obaveze. broj 146. ovog člana. osim u sluĉaju kada je to potrebno radi utvrĊivanja ĉinjenica da li je došlo do kršenja ustavnih prava (vidi odluku Ustavnog suda. Ustavni sud. a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotreba sredstava naspram ţeljenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. serija A. stav 1. serija A. Ustavni sud zakljuĉuje da nosilac graĊanskih prava ima obavezu da ostvaruje svoja prava iskljuĉivo u odnosu na odgovorne subjekte. stav 68. Primjena Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 30. a tumaĉenje i primjena tih propisa je zadatak redovnih sudova u svakom konkretnom sluĉaju. Prilikom utvrĎivanja graĎanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega.. 32. broj 17/01). Razlog ograniĉenja je proporcionalan cilju koji se ţeli postići. Darnell v VB. Ĉlan 14. Prema ĉlanu II/2. VB. Apelanti smatraju da su ţrtve diskriminacije u vezi sa poštivanjem prava na praviĉan postupak. godine. nevaţno je da li je diskriminacija posljedica razliĉitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi presudu Evropskog . stav 1. koji su potrebni da bi pravni sistem pravilno funkcionisao. Ipak. godine. godine. 37. Vasilopoulou v. broj 18. odluka Ustavnog suda. koje bi bile od vaţnosti za poštivanje principa praviĉnog suĊenja. U konkretnim sluĉajevima. pod nekim uvjetima. to se najbolje pokazuje time što su apelanti uspjeli sa svojim tuţbenim zahtjevima. objavljenu u «Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine». Ustavni sud navodi da. To znaĉi da pravo pristupa sudu predstavlja element inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. što uključuje: … e) Pravo na pravično saslušanje u graĎanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom». Evropske konvencije.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 6. Ustavni sud podsjeća da ova Deklaracija nije pravno obavezujući ugovor. te da nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi odluku Ustavnog suda. od 6. stav 1. […]" 34.

Da li je intervencija neophodna. naprimjer. Ako je nadleţnost dogovorom prenesena na kantonalnu vlast. S druge strane. maja 2000). bez mogućnost njene primjene na predmetne sluĉajeve. ukoliko ne postoje ograniĉenja u njihovom ostvarenju. Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlan 6. novembra 1990.4 suda za ljudska prava. prema zakonu. izmeĊu ostalog. radnici kantonalnih javnih institucija mogli efikasno ostvarivati svoja steĉena prava. radi racionalnosti postupka. ne moţe oglušiti o ishod spora. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: «Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Ipak. Presude nadleţnih sudova. godine. što uključuje: k) Pravo na imovinu. kako je to objašnjeno u dijelu ove odluke koja se odnosi na diskriminaciju.» 61. serija A. plaća za isti vremenski period kao i kod apelanata. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa općim interesom. se ne moţe izbjeći. U predmetu Gţ. Bez obzira na interni naĉin finansiranja kantonalnih javnih institucija. a zaraĊenih. 57. stav 1. jer odluka U 4/02 ukazuje samo na definiciju pojma «diskriminacije». meĎutim. To je i logiĉno. Iatridis v Grčke. jer bi u tom sluĉaju nestao pravni interes apelanata da dokazuju diskriminaciju. ima prava i obaveze i uţiva zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i obaveza. apelanti smatraju da su nadleţni sudovi trebali da postupe na isti naĉin kao i u predmetu Gţ. novembra 2000. kako bi dotiĉne javne ustanove ispunile obaveze u pogledu isplate neisplaćenih plaća njihovih radnika što nije uvjet za postojanje pasivne legitimacije Unskosankog kantona u ovim sporovima. Tuţiteljica nije tuţila i samog poslodavca. Da bi dokazali diskriminaciju. pa ni imati pasivnu legitimaciju u sporu. Prethodne odredbe. zavisi od sluĉaja do sluĉaja. prema ĉlanu III/2. aplikacija broj E 15252). Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. pored ostalog. od 25. kao što je pravo na plaću. MeĊutim. broj 52. U pogledu tvrdnji apelanata da neće moći realizirati svoja potraţivanja u izvršnom postupku. Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica i nemaju profitni karakter. kako bi. operira kao nosilac ili sunosilac budţetskih obaveza. ova sudska odluka nije relevantna za predmete apelanata. koja bi bila opravdana i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. onda kanton ima obavezu da finansira rad kantonalnih javnih zdravstvenih ustanova. Prema ĉlanu 41. Pravo na imovinu 59. 56. Pravo na imovinu zaštićeno je ĉlanom II/3. Takva obaveza proizlazi iz principa pravne sigurnosti. Ustavni sud zakljuĉuje da apelanti nemaju pravni interes dokazivanja diskriminacije. odnosno podnijeli zahtjev . januara 1978. godine. od 18. marta 1999. u drugoj reĉenici istog stava. bez obzira što ne moţe biti stranka. izraţava princip mirnog uţivanja imovine.650/00 radi se o tuţbi radnice suda protiv Unsko-sanskog kantona zbog neisplaćenih. Tako je. koji operira kao sastavni element principa vladavine prava unutar demokratskog društva u pogledu svih ustavnih prava (vidi mutatis mutandis presudu Evropskog suda za ljudska prava. pozvali na odluku Ustavnog suda (odluka od 10. razliĉita primjena zakona u sliĉnim predmetima dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog. ali je u skladu sa principom pravne drţave iz ĉlana I/4. kao što je sluĉaj sa odmjeravanjem kazne u sliĉnim kriviĉnim predmetima. apelanti su se. gubi se pravni interes za dokazivanjem diskriminacije i traţenjem jednakog tretmana. da pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove. a osnivaĉ je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove. Ustavni sud će prvo utvrditi da li su osporene presude u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.650/00 (presuda Kantonalnog suda u Bihaću od 6. kada je odluka koja se pobija zakonita i ustavna. Nakon uvida u dostavljene dokumente. Ustavni sud primjećuje da su nadleţni sudovi udovoljili apelantima u pogledu tuţbenih zahtjeva. 58. izmeĊu ostalih. Na ovo ne utiĉe ĉinjenica da apelanti nisu dobili plaće. U 4/02. 63. ako se pojavi spor izmeĊu radnika javne institucije i same institucije. godine. vidljivo je da je Unskosanski kanton pripremao svoju finansijsku intervenciju. samo javna institucija moţe odgovarati za obaveze prema svojim radnicima. prema definiciji Belgijskog jezičkog slučaja. s jedne strane. U tom smislu. zavisi od organizacije svake pojedinaĉne drţave. ova ĉinjenica neće uticati na efikasnu zaštitu prava apelanata. Evropske konvencije i nemogućnost ostvarivanja svojih prava u odnosu na Unsko-sanski kanton je opravdano. od 23. Slijedi da efikasnost ostvarenja ovih graĊanskih prava radnika treba da budu na prvom mjestu. septembra 1982. smatrajući Unsko-sanski kanton pasivno legitimiranim u sporu. kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove. su donesene u skladu sa ĉlanom 6. mada mogu raspolagati i sredstvima iz samofinansiranja. modaliteti i opseg tog finansiranja. ovog člana. Ovo je sluĉaj.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlanom 1. Na kojem se drţavnom nivou osnivaju javne ustanove. Samim tim. ako aktom o osnivanju nije drukĉije odreĊeno. v SR Njemačke. Zakonom o ustanovama (ĉlan 4) jasno je odreĊeno da svi radnici ostvaruju sva svoja prava iz radnog odnosa u javnim ustanovama u skladu sa zakonom. stav 1. U skladu sa navedenim. Ustavni sud. od 21. 54. nije potrebno da se ulazi u pitanje da li je postojao razliĉit tretman. stav 226). 52. Tuţeni Unsko-sanski kanton je isticao prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovor zastare. godine. Takvo tumaĉenje vodi ograniĉenju principa zabrane razliĉitog tretmana u smislu principa pravne sigurnosti. K. 50. Ova tri pravila nisu razliĉita. identiĉni predmeti bi trebali da budu odluĉeni na identiĉan naĉin. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. duţan je. Ĉlan II/3. Ipak. zdravstvo u zajedniĉkoj nadleţnosti federalne vlasti i kantona. ako je njegova intervencija neophodna da bi se ostvarila efikasna zaštita prava radnika koja proizlaze iz presude nadleţnog suda. stav 58). 60. Naime. Na osnovu izloţenoga. Navedeno upućuje da zakonsko regulisanje i konkretna operacionalizacija finansiranja moraju da budu efikasno ureĊeni. mora analizom predmetnih sluĉajeva doći do zakljuĉka da li se radi o (a) razliĉitom tretmanu (b) u analognoj situaciji (c) iz nekog od razloga navedenih u odredbi o zabrani diskriminacije (d) bez objektivnog i razumnog opravdanja za takav tretman. aprila 2002. Niko ne može biti lišen svoje imovine. ako je neophodna. Ipak. U tom predmetu. Ograniĉenje pristupa sudu u smislu ĉlana 6. Ĉlan 1. serija A. osim u javnom interesu i pod uvjetima predviĎenim zakonom i općim načelima meĎunarodnog prava. kada je Kanton izdao potvrdu o dugovanim plaćama radnici suda. 53. Drugo pravilo. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. 48. Ĉim je odluka zakonita i ustavna. Ustava Bosne i Hercegovine. u vezi sa ĉlanom 14. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opće prirode. kojom je potvrĊena presuda Općinskog suda u Bihaću. aplikacija broj 46356/99. zavisi od meĊusobnog dogovora ovih dviju vlasti (ĉlan III/3 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Ipak. 49. je predmet daljnjeg dogovora i zakonske operacionalizacije predmetne materije. Razliĉit tretman u pogledu razliĉite primjene identiĉnih zakona u identiĉnim situacijama treba da se uzme u obzir u sluĉajevima u kojim sudovi ne uţivaju pravo slobodne procjene. godine. presuda od 11. 64. radnici ne mogu ostvarivati svoja prava prema instituciji koja u drţavi. Ipak. obavezali Kanton na isplatu neisplaćenih plaća. stav 61). 51. stav 28). Prigovor zastare je odbijen. i 11. Zakona o ustanovama kada je osnivaĉ odgovoran za obaveze javne ustanove.» 62. Na koji naĉin će se regulisati zdravstvo (zajedniĉki ili odvojeno). januara 1999. javne ustanove se osnivaju radi obavljanja zakonom utvrĊenih javnih djelatnosti u koje spada i zdravstvo. 65. u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obraĉuna.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. maja 2001. Sporrong i Lönnorth protiv Švedske. ove odluke i na ĉinjenicu da apelanti nisu ni traţili. U takvim sluĉajevima treba da se poštuje nezavisnost sudova u pogledu njihovog odluĉivanja (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava. Evropske konvencije. nadleţni kanton se.e) u vezi sa ĉlanom II/4. broj 25. Irska v VB. plaće spadaju u djelokrug zaštite ĉlana 1. broj PR125/99 od 5. ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni. Da bi utvrdio diskriminaciju. javna ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima kojima raspolaţe. jer je trogodišnji rok zastare prekinut 8. Ustavni sud zakljuĉuje da Unsko-sanski kanton nije mogao imati svojstvo tuţenoga u sporu u predmetima koje apelanti osporavaju. Ĉlan 1. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedile prava apelanata na praviĉan postupak iz ĉlana II/3. sudovi su. 55. Ustavni sud podsjeća na taĉku 47. Izvještaji i odluke 1999-II. jer javna ustanova ima status pravnog lica. ako ne postoji slobodna procjena. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava. jer oni imaju zakonski opravdano oĉekivanje za njihovu isplatu. u takvim sluĉajevima princip pravne drţave ima prevagu. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. u smislu da nisu nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine sluĉajeve miješanja u pravo na mirno uţivanje imovine i trebaju biti tumaĉena u svjetlu općeg principa izraţenog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. Prema Zakonu o ustanovama. Treće pravilo. Smokovits i dr. Naĉin finansiranja kantonalnih javnih ustanova. sadrţano u stavu dva ovog ĉlana. na odreĊenom nivou. odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. stav 32). Prema tome. Prvo pravilo. Kanton je interno odgovoran za funkcioniranje javnih institucija i njegova intervencija. v Grčke. zasnovane u granicama zakonskih odredbi. analogna situacija i osnova diskriminacije u pogledu drugih graĊana koji su ostvarivali sliĉna prava. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava.

Na osnovu ĉlana 61. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezujuće. 1. Ustavni sud je jednoglasno odluĉio kao u dispozitivu ove odluke. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII. Ustava Bosne i Hercegovine. 68. odnosno ĉlan 1. samo pretpostavke i Ustavni sud ih mora odbiti kao neosnovane. st. Ustavni sud zakljuĉuje da osporene presude redovnih sudova nisu povrijedili prava apelanata na imovinu iz ĉlana II/3. takoĊer. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić . i 3. Prema ĉlanu VI/4.5 za izvršenje osporenih presuda. Poslovnika Ustavnog suda.k) Ustava Bosne i Hercegovine. pa su navodi apelanata o nemogućnosti izvršenja. 66. Zakljuĉak 67.

i Z. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. maja 2000. te u vezi s ĉlanom 1. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu za urbanizam. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). zato što ta mogućnost nije odreĊena ĉlanom 6. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. decembra 2003. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave i priloţene dokumentacije. aprila 2001. U ponovnom postupku. navode podnosioca prijave. godine. Bojan Tomić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). godine. godine. pa se podnosilac prijave ne moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva u smislu ĉlana 6. 12.T. Sekretarijat je rješenjem. takoĊe. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. godine. te izjave svjedoka. arhivar Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. 7. a prema kojoj podnosilac prijave nije imao svojstvo ĉlana porodiĉnog domaćinstva. novembra 2000. naloţio podnosiocu prijave da u roku od 3 dana od prijema rješenja stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. Ministarstvo je rješenjem. broj U-894/2001. novembra 2000. Podnosilac prijave je 8. pa je u tom pravcu ĉinjeniĉno stanje nepotpuno utvrĊeno. odnosno. s obzirom da od nje zavisi pravilna primjena materijalno-pravne odredbe ĉlana 22. decembra 2003. predsjednik Gosp. te je duţan da u roku od 3 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. navodeći. 10. kojim je regulisano koja lica se smatraju korisnikom stana. od 17. Dom je 4. graĊevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog nepotpuno i pogrešno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. januara 2001. Pravila procedure Komisije: I. koja se primjenjuje na konkretni pravni sluĉaj. II. godine i spis vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak. godine podnio zahtjev JOP Ţeljeznice Republike Srpske (u daljnjem tekstu: preduzeće). godine dodijeljen na korištenje predmetni stan. utvrdio da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. broj 08-372-40/99 od 5. i januaru 2005. poništilo prvostepeno rješenje od 24. 15.T. Kod tako neosporne ĉinjenice. Sporazuma iz 2005. koje je rješenjem broj 01-372-63/2000 od 19. u Doboju. poništilo prvostepeno rješenje od 13. 2. Preduzeće je 1. i 8.T. Dom je 5. te je duţan da u roku od 30 dana stan uĉini slobodnim od lica i stvari i preda preduzeću na dalje raspolaganje. 6. marta 2000. B. U rješenju je navedeno da je na osnovu dokaza upotrebljenih u postupku donošenja prvostepenog rješenja utvrĊeno da je podnosilac prijave ţivio i trajno stanovao sa bakom Z. koje je rješenjem. kojim je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. 13. ne bi se mogli smatrati ispunjenim uslovi propisani ĉlanom 6. 3. u postupku koji je prethodio prvostepenom rješenju. već da je pravnu ocjenu sveo na proizvoljno zakljuĉivanje da podnosilac prijave nije ĉlan porodiĉnog domaćinstva Z. Dalje. Zakona o stambenim odnosima. Zakona o stambenim odnosima.6 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmet broj CH/03/14418 Bojan TOMIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i REPUBLIKE SRPSKE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. aprila 2001.T. od roĊenja. i Z. te da je sa bakom i djedom od roĊenja ţivio u zajedniĉkom domaćinstvu. kao i pravilom 21. godine. niti je postojala obaveza nosica stanarskog prava da ga izdrţava. ĉlan Gosp. UVOD 1. i 8. Sekretarijat je rješenjem. januara 1964. zakljuĉivši da prvostepeni organ nije ispravno utvrdio ĉinjenice. iz Doboja. godine. a izjave svjedoka su kontradiktorne i neubjedljive. broj 08-37240/99 od 13. Podnosilac prijave. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". nakon smrti njegove bake Z. 4. broj 01-372-63/2000 od 20. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(d) Sporazuma. godine bio ĉlan zajedniĉkog domaćinstva B. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. ĉl. septembra 2003. iz razloga što je podnosilac prijave deloţiran iz stana 25. ĉlan Gosp. koje je rješenjem. Mehmed DEKOVIĆ. broj PT-02-223/63 od 23. broj 19/93). imajući u vidu dokaze u spisima predmeta. Jovo ROSIĆ. jer ne posjeduje nikakav pisani trag koji bi posluţio kao dokaz. stambeno-komunalne djelatnosti. stambene i komunalne poslove. U obrazloţenju rješenja je navedeno da. Zakona o stambenim . Miodrag PAJIĆ. za prenos stanarskog prava na predmetnom stanu sa njegove umrle bake Z. godine. godine. U obrazloţenju presude je navedeno da je nositeljica stanarskog prava na spornom stanu umrla u vrijeme vaţenja odredbe ĉlana 2. Odjeljenje za stambenokomunalne poslove Opštine Doboj donijelo je rješenje. kada je roĊen. Zakona o stambenim odnosima. suvišno je raspravljanje da li je podnosilac prijave ţivio u ekonomskoj zajednici sa nosiocem stanarskog prava u spornom stanu. prije nego što je izdata naredba za privremenu mjeru. januara 2003. stava 2. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Ministarstvu. godine. godine. da se sprijeĉi njegova deloţacija iz stana ulici Stefana Prvovjenĉanog broj 19/6. do smrti njegove bake 1998. godine odbija kao neosnovana. jula 2000. Odluĉujući u ponovnom postupku. Sekretarijat je rješenjem. te da su u prvostepenom postupku pogrešno ocijenjeni dokazi u pogledu trajnosti ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćnistvu sa bakom i djedom. Vrhovni sud je naveo da je zakonska odredba kojom je suţen krug lica mogućih ĉlanova porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava iz ĉlana 6. osporeni akt poništio i rješio predmetnu upravnu stvar tako što se ţalba podnosioca prijave protiv rješenja od 24. 8. Preduzeće je pokrenulo upravni spor pred Vrhovnim sudom. 14. koji je presudom. decembra 1999. U obrazloţenju rješenja je navedeno da prvostepeni organ nije ocijenio pismene dokaze.648 KM. avgusta 2003. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2.T. Podnosilac prijave nije dao informacije da li je preduzeće donijelo odluku po njegovom zahtjevu. godine. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. ako se i uvaţi ĉinjenica da je podnosilac prijave od 1994. broj U-894/2001 od 17.T. 3. godine izdao privremenu mjeru kojom se spreĉava deloţacija podnosioca prijave do donošenja konaĉne odluke Doma.T. U obrazloţenju rješenja je navedeno da se ne moţe uvaţiti izjava da je podnosilac prijave bio ĉlan porodiĉnog domaćinstva B. januara 2003. godine. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. godine prijavio svoje boravište u stanu. Podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani kao privremenu mjeru. 11. jer nije ulazio u krug lica koja su to po osnovu srodstva. broj 01-372-63/2000 od 24. potpredsjednik Gosp. ĉlan GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. kada je umrla njegova baka (djed je umro 1993. maja 2000.T. februara 2000. do juna 1998. ranijeg nosioca stanarskog prava i odbilo zahtjev preduzeća za iseljenje podnosioca prijave iz predmetnog stana. je rješenjem Opštinske skupštine Doboj. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. septembra 2006. na njega. februara 2000. iako je 1994. decembra 2003. Ţelimir JUKA. U obrazloţenju rješenja je utvrĊeno da podnosilac prijave nije ţivio sa svojom bakom i djedom sa stalnom namjerom da ţivi u stanu. juna 2001. Podnosilac prijave navodi da je sa bakom i djedom ţivio od 1974. broj 01-372-63/00 od 15. godine. godine. nije utvrĊena odluĉna ĉinjenica kada se podnosilac prijave uselio u sporni stan. godine. godine poništilo prvostepeno rješenje od 5.T. godine. Nedim ADEMOVIĆ. Odluĉujući u ponovnom postupku. djedu podnosioca prijave.T. utvrdio da podnosilac prijave nema pravo nastaviti koristiti predmetni stan. traţi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. za iseljenje podnosioca prijave iz stana iz razloga što isti bespravno koristi. Podnosilac prijave je izjavio ţalbu Minstarstvu. graĊevinarstvo i ekologiju Opštine Doboj (u daljnjem tekstu: Sekretarijat). 16.T. februara 1999. broj 08-372-40/99 od 27. broj 08-372-40/99 od 24. na zasjedanju Velikog vijeća od 13. aprila 2001. stava 3. podnio je prijavu Domu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske. ĈINJENICE U PREDMETU 5. 9. na kojem je stanarsko pravo imala njegova baka Z. godine izdao naredbu za povlaĉenje privremene mjere. U rješenju je utvrĊeno da podnosilac prijave nije mogao biti ĉlan porodiĉnog domaćinstva svoje umrle bake. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). izmeĊu ostalog. U obrazloţenju rješenja navedeno da. uvaţio tuţbu. Ta ĉinjenica se ukazuje kao bitna. poništilo rješenje od 27. godine). godine. Predmet postavlja pitanja u vezi s ĉl. kao i da nije utvrdio trajnost ţivljenja i stanovanja podnosioca prijave u zajedniĉkom domaćinstvu Z. preuzetog Zakona o stambenim odnosima. te je utvrdilo da podnosilac prijave postaje nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. godine podnijelo zahtjev Sekretarijatu za urbanizam. da je imao prijavu mjesta prebivališta u predmetnom stanu. 6.

i 14. tuţena strana smatra prijavu prihvatljivom. smatraju se: braĉni drug. kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava ţive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doţivotnom izdrţavanju nosioca stanarskog prava. a koja zajedno s njima trajno ţive i stanuju. 18. usvojena ili pastorĉad). IV. 24. 26. godine. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Bosne i Hercegovine. januara 2004. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. a koja sa njim trajno ţive i stanuju". Isti argumenti se odnose na povredu ĉlana 1. Lazić protiv Bosne i Hercegovine. (b) što je stvar već riješena. Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 6. pa je irelevantan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. Nazif . Evropske konvencije vidi u primjeni. zbog toga. 27. ili (c ) što iz bilo kojeg drugog razloga. 17. koji je iskljuĉio unuke iz reda ĉlanova domaćinstva nosioca stanarskog prava. u smislu ovog Zakona. Evropske konvencije. 6. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. a ne samo prema podnosiocu prijave. jula 2003. 20. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava. Evropske konvencije. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. mijenja se i glasi: "Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. godine ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". koje su proslijeĊene podnosiocu prijave na njegove navode. smatraju se: braĉni drug. Komisija je. oktobra 2003. te organi uprave. Dom je 8. usvojena. Prema tome. oktobra 1999. jer je njegovo dejstvo opšte. te smatra da je nadleţni organ pravnosnaţno odluĉio u navedenoj stvari. taĉka 78. stav 2. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. ili koja je oĉigledno neosnovana. Pri tome. Komisija. godine. kako navodi. i 28. 7. godine je proslijedio tuţenoj strani Republici Srpskoj prijavu podnosioca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. Tuţena strana Republika Srpska smatra nespornim ĉinjenice iznijete u prijavi. 13/74. br. godine. UtvrĊuje se da je 31. Protiv te presude. 23. Podnosilac prijave je 16. Pošto Evropski sud za ljudska prava nije zauzeo jasan stav u pogledu toga da li se i vanredni pravni lijekovi moraju iscrpiti prije nego što se podnese prijava o povredi ljudskih prava. oktobra dostavio odgovor na pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. u smislu ovog Zakona. u skladu sa ĉlanom 2. i 36/89). Nadalje. B) U odnosu na Republiku Srpsku 36. Ĉlan 21. tuţena strana navodi da Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima nije diskriminatorski. kao i lica koja je nosilac stanarskog prava duţan po zakonu da izdrţava ili su ta lica duţna po zakonu da izdrţavaju nosioca stanarskog prava. 19/93 i 22/93) brišu se sljedeći ĉlanovi. ĉime utvrĊivanje graĊanskih prava podnosioca prijave nije obavljeno u razumnom roku. Sporazuma iz septembra 2003. MeĊutim. Evropske konvencije. decembra 2003. Povredu ĉlana 6. 8. po kome izgleda još nije donesena odluka. Po pitanju prihvatljivosti. oktobra 2005. te koji je iz tog razloga ĉetiri puta donosio odluku koja nije u njegovu korist. u dijelu u kome je upućena protiv Bosne i Hercegovine prijava je nespojiva ratione personae sa odredbama Sporazuma u smislu ĉlana VIII(2)(c). jula 1989. MIŠLJENJE KOMISIJE A.“ A) U odnosu na Bosnu i Hercegovinu 35. nadleţna da odluĉuje o ovoj prijavi. takoĊer. ukinuta Zakonom o ukidanju ĉlanova u zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima. izuzev u pogledu sastava Komisije. septembra 2003. Evropske konvencije podnosilac prijave vidi u dugom voĊenju postupka. Podnosilac prijave smatra da je došlo do povrede ĉlana 1. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni list SRBiH". koji je stupio na snagu 28. Istiĉe da ne moţe dati pravnu ocjenu zauzetog stajališta Vrhovnog suda. koji je bio pristrasan u odnosu na preduzeće. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. 22. 32. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. Komisija. naroĉito pred prvostepenim organom uprave. kao i da se drugostepeni organ nije pridrţavao uputstava drugostepenog organa. Komisija će. pa se njegova presuda mora izvršiti. pod uvjetom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. usvojilac). tuţena strana navodi da nije došlo do kršenja ĉlana 8. broj 36/89). Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". Dom je 9. Podnosilac prijave je 5. od Pravila procedure Doma. djeca (roĊena u braku ili van braka. 3. 14/84 i 12/87) koji glasi: "bez roditelja". Evropske konvencije. roditelji braĉnih drugova. 8. predmet osporavanja prijavom je presuda Vrhovnog suda od 17. godine prestao da vaţi dio odredbe ĉlana 6. Komisija napominje da je zahtjev za zaštitu zakonitosti vanredni pravni lijek koji se ne mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma (vidi Odluke CH/02/9892. oktobra 1999. takoĊer. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. Nadalje. Prijava je podnesena 17. jer je iz dokaza priloţenih spisu uoĉljivo da je drugostepeni organ uprave više puta ukidao prvostepena rješenja. 34. 21. ODGOVOR TUŢENE STRANE 30. 12/87. unuĉad. pastorĉad) braĉni drugovi djece. iz razloga što su mu prvostepeni ogran uprave i Vrhovni sud osporili da koristi imovinu koju je stekao ţiveći u ekonomskoj zajednici sa dedom i bakom. avgusta 2003. koji su odgovorni za postupke na koje se ţali podnosilac prijave. VII. stav 2. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija već ispitao. u pravcu eliminisanja unuka iz tog kruga. Komisija je 12. broj 31/99). Odluke Ustavnog suda Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije. januara 2003. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. Vrhovni sud je zakljuĉio da taj Zakon nema odredbe o povratnom dejstvu. U br.. majka. TakoĊe. bio je prema svima u toj situaciji.]. roditelji braĉnih drugova (otac. U ĉlanu 6. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. Podnosilac prijave je 25. i 24. koja su proslijeĊena podnosiocu prijave na njegove navode. podnosilac prijave je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. Ĉlan 2 Ovaj Zakon stupa na snagu 28. godine zaprimila dodatna pisana zapaţanja tuţene strane. stav 2 Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 19. Što se tiĉe dvije tuţene strane. koji je proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". Korisnici stana (ĉlan 6. 19/93 i 22/93) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 2. a ne Bosne i Hercegovine u smislu ĉlana II(2) Sporazuma. Komisija zapaţa da su Vrhovni sud. 23/76. 6. godine. tuţena strana zapaţa da su izmjene i dopune Zakona o stambenim odnosima donesene radi racionalnog korištenja stambenog fonda. U pogledu merituma prijave. br. U konkretnom sluĉaju. stav 1) koji stanuju zajedno sa nosiocem stanarskog prava imaju pravo da trajno i nesmetano koriste taj stan pod uvjetima koji su propisani ovim Zakonom. i 8. godine. U odnosu na ĉlan 14. braća i sestre. septembra 1989. CH/02/12346. Zakon o stambenim odnosima ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". VI. V. godine i registrovana je istog dana. godine deloţiran iz predmetnog stana. podnosilac navodi da su u njegovom predmetu povrijeĊeni ĉl. 31. br. i 14. 34/83. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). tuţena strana smatra da je došlo do kršenja odredbi ĉlana 6. koji utvrdi Komisija . oĉuh. ŢALBENI NAVODI 29. godine dostavio obavještenja o daljim dogaĊanjima u vezi sa prijavom. Ĉlan 1. braĉni drugovi djece. ĉlanovi 2. jula 2003. januara 2003.7 odnosima. Ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva (ĉlan 6. diskriminatorskog Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o stambenim odnosima. stav 2) pripada pravo iz prethodnog stava i poslije smrti nosioca stanarskog prava [. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 25.. Sporazuma iz 2005. maćeha. izmeĊu ostalog. godine i ĉlanom 3. tuţena strana istiĉe da je presuda Vrhovnog suda pravnosnaţna. Podnosilac prijave je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude od 17. Povredu ĉl. januara 2004. i 13. 28. godine. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Postupak po zahtjevu je još u toku. S obzirom da Dom o njoj nije odluĉio do 31. pa ako je tretman bio razliĉit. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. godine zaprimio pisana zapaţanja i dodatne informacije tuţene strane. organi Entiteta ĉije ponašanje ukljuĉuje odgovornost Republike Srpske. br. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. godine. Prihvatljivost 33. odnosno djeluje na sve koji se nalaze u predviĊenoj situaciji. tj. III. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 409/87 i 213/88 od 20. djeca (roĊena u braku ili van braka. ali da je podnosilac prijave izjavio vanredni pravni lijek.

u upravnom postupku je utvrĊeno da je podnosilac prijave 1994. tj.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). povodom sliĉnog ĉinjeniĉnog stanja u Odluci broj U 1/02 od 17. taĉ. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. 1. prijava ispunjava i ostale uslove iz ĉlana VIII(2) i (3) Sporazuma. decembra 2005. zbog toga. B. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neosnovani. 41. serija A br. kako je propisano ĉlanom VIII(3)(a) Sporazuma. Kroon protiv Holandije. Konaĉno. primijenio odredbu izmijenjenog ĉlana 6. u odreĊenom vremenskom periodu u prošlosti.] sporni stan se moţe smatrati apelantovim domom u znaĉenju ĉlana II/3.1) U odnosu na zahtjev za naknadu štete i troškove advokata 37. izuzev za privatne svrhe". presuda od 16. taĉka 19). serija A. TakoĊe.1. Muharem Kečalović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje. 30. od 6. novembra 2004. a koja je bila na snazi do oktobra 1999.a. pa Ustavni sud zakljuĉuje da sporni stan predstavlja njegov 'dom'". godine je odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonima. sve dok javnost nema pristup tom mjestu. 46. godine. 251). Evropske konvencije 42.. naveo "da je 'dom' pojedinca. oktobra 1994. Evropske konvencije ako se smatra da nije "neophodno" postići jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. Shodno tome. 50. Komisija. Evropske konvencije. osim ako to nije predviĊeno zakonom i ako je neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti. 45. zavisi. taĉka 85) navela: Pitanje koje pravo treba primijeniti u nekom sluĉaju. Konaĉno. 52. prelazne odredbe. Slijedi da je ovaj dio prijave oĉigledno neosnovan u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. presuda od 27. predstavlja "mješanje" u pravo na poštivanje doma u smislu lišavanja prava na dom. proglasi neprihvatljivom.. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. avgusta 2003. u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato.1. prije svega. bez obzira na ĉinjenicu da li podnosilac prijave ispunjava uslove za prenos stanarskog prava odnosno da li se moţe smatrati ĉlanom porodiĉnog domaćinstva svoje bake i da li je sa njom trajno ţivio i stanovao. U sluĉaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada moţe predstavljati povredu ĉlana 8. Zakona o stambenim odnosima prema kojoj se unuci više ne smatraju ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva. Neophodno u ovom kontekstu znaĉi da "miješanje" odgovara "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razuman odnos proporcionalnosti izmeĊu miješanja i zakonitog cilja kojem se teţi (vidjeti npr. Odluka o prihvatljivosti. "ĉinjenica da je apelant koristio navedeni stan kao svoj dom bila je nesporna u postupku koji je voĊen pred nadleţnim sudovima. CH/02/12432. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodiĉnog ţivota. te naknadu za troškove advokata u iznosu od 2. protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. aprila 1997. . Evropske konvencije". Prema ĉlanu XI Sporazuma. i 8. 6. Evropske konvencije. UporeĊujući prethodne sluĉajeve sa predmetnim. te da ga je nastavio koristiti i poslije njezine smrti. To. Evropske konvencije. Da li je stan “dom“ podnosioca prijave? 47. Evropski sud za ljudska prava. Komisija je. proizlazi da je apelant u dugom vremenskom periodu ţivio sa svojom bakom u spornom stanu. presuda Vrhovnog suda od 17. Meritum 40. broj 23/05). godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 1/02 od 17. Zakona o upravnom postupku. februara 2006. u sluĉaju kada se za vrijeme trajanja postupka izmijeni pravna osnova za odluĉenje sluĉaja. Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj U 77/03 od 19. broj 36/05). godine. Drţavne vlasti se neće miješati u vršenje ovog prava. godine. Komisija proglašava prijavu neprihvatljivom. doma i prepiske. presuda od 26. sve do 25. 43. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 77/03 od 19.648 KM. (b) zakon o kojem je rijeĉ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koji se mogu primijeniti na dati predmet i (c) zakon takoĊer mora biti formuliran sa odgovarajućom taĉnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava. Podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5. Drugaĉiji pristup neophodan je samo u sluĉajevima u kojima zakonodavac ili drugi donosilac općeg akta predvidi u samom zakonu. Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 9. koja je vaţeća u trenutku donošenja odluke. godine. serija A. 297-C). iz kojega proizilazi princip pravne sigurnosti. jer je odredba u izmijenjenoj formi 1993. godine. podnosilac prijave je primio.c Da li je miješanje bilo zakonito? 49. u roku od 6 mjeseci. B. stava 2. da bi "miješanje" bilo opravdano. Evropske konvencije glasi: 1. Podnosilac prijave navodi povredu svog prava na dom koje je zaštićeno ĉlanom 8.D. mjesto koje on ili ona koristi kao privatni dom. Ovo je izuzetno bitno bilo za postupajuće organe. br. U vezi s primjenom relevantnog prava. kao ratione personae nespojivu sa Sporazumom u smislu ĉlana VIII(2)(c). koje nalaţu da se u postupcima koji nisu okonaĉni primijene ranije vaţeće norme.1. decembra 2004. koji nalaţe da upravni organi rješavaju stvari na osnovu zakona. decembra 2004. 27. ĉlana 8. Komisija. u skladu sa znaĉenjem termina Evropske konvencije. 51. Zahtjev preuzeća za iseljenje podnosioca prijave iz spornog stana je uvaţen primjenom odredbi Zakona o stambenim odnosima. Dakle. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje princip vladavine prava. U konkretnom sluĉaju sporno je bilo koju je odredbu ĉlana 6. Zakona o stambenim odnosima trebalo primijeniti: onu koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava ili onu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog upravnog rješenja. B. pa se ne moţe primijeniti u konkretnom sluĉaju. 2. u smislu ĉlana 8. Drugo. jer je zakljuĉio da zakon kojim je navedena odredba brisana nema odredbe o povratnom dejstvu. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". mora biti "u skladu sa zakonom". Ovo jasno proizilazi iz principa zakonitosti u upravnom postupku (ĉlan 4. Komisija zakljuĉuje da se sporni stan podnosioca prijave moţe smatrati njegovim "domom" u smislu ĉlana 8. [. B.8 Merdanović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. te je irelevantnan za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Odluka o prihvatljivosti. godine. od 14. godine (djed je umro 1993. prema ĉlanu I Sporazuma. ili u sluĉajevima u kojima nadleţni organ mora odluĉiti šta je bilo po zakonu na odreĊeni dan. tj. stava 2. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. kao i prvostepeni organ uprave u jednom dijelu upravnog postupka.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 8. smatra da ovaj dio prijave ne otkriva da postoji povreda prava i sloboda zagarantovanih Sporazumom. 44. Vrhovni sud je u osporenoj presudi. Evropske konvencije zaštita pojedinca od arbitraţnih miješanja vlasti u njihova prava garanovana ovim ĉlanom (vidi Evropski sud za ljudska prava. Komisija naglašava da ĉlan I/2. naveo sljedeće: "S obzirom da ni osporenom sudskom odlukom nije utvrĊeno drugaĉije stanje od navoda iz apelacije. godine. stav 49). Nadalje.1. te da je i nakon njene smrti nastavio da ţivi u stanu kojeg smatra svojim domom. zbog toga. godine. decembra 1992. Komisija zakljuĉuje da predmetna prijava treba biti ispitana u pogledu ĉlana 8. Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom sluĉaju o povredi ĉlana 8. aktu. godine (kada je roĊen) do smrti bake 1998. i 28. TakoĊe. Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva. Neosporno je da osporena presuda Vrhovnog suda kojom je okonĉan postupak u kojem je utvrĊeno da podnosiocu prijave ne pripada pravo da nastavi sa korištenjem predmetnog stana. Iz toga proizilazi da organ mora primijeniti normu. marta 2005. Evropske konvencije i odnose li se mjere na koje se podnosilac prijave poziva na "miješanje" javnih vlasti u poštovanje toga "doma". odluĉuje da prijavu. Ĉlan 8.1. Niemictz protiv Njemačke. taĉka 36. godine. ili zaštite prava i sloboda drugih. Isti pristup se primjenjuje i u ţalbenim postupcima. broj 29/02). Njegove navode su potvrdili i svjedoci saslušani u upravnom postupku. godine. Komisija proglašava neprihvatljivim zbog prima facie neosnovanosti dio prijave protiv Republike Srpske koji se odnosi na zahtjev za naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. i dalje. radi zaštite zdravlja ili morala. jer podnosilac prijave nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojoj tvrdnji niti u pogledu vrste štete niti u pogledu visine štete. br. radi spreĉavanja nereda ili kriminala. B. A. osporenu presudu. Evropske konvencije. godine prijavio mjesto boravka na adresi predmetnog stana. Komisija ukazuje da je bitna svrha ĉlana 8. u dijelu u kojem je podnesena protiv Bosne i Hercegovine. prvo se mora utvrditi je li predmetni stan predstavljao "dom" podnosioca prijave u znaĉenju ĉlana 8. od tumaĉenja odredbi o vremenskom vaţenju normi koje predstavljaju pravnu osnovu odluĉivanja. u ovom dijelu. 2. Komisija ukazuje da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". “Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. u svojom predmetu CH/99/2624 (I. januara 2003. 39. Evropske konvencije. Podnosilac prijave navodi da je ţivio zajedno sa bakom i djedom u spornom stanu od 1974. novembra 2004. Ĉlan 8. Evropske konvencije. taĉka 15. u ovom dijelu. kada je deloţiran iz istog. pa Komisija mora dati ocjenu njegove primjene u konkretnom sluĉaju. ĉak iako je takvo korištenje nezakonito. godine). Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti 38. B. godine.b Da li je došlo do miješanja u pravo na poštovanje doma podnosioca prijave? 48. Kao što je već naglašeno. a koja je bila na snazi u vrijeme smrti nosioca stanarskog prava. sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno na domaćem ili meĊunarodnom zakonu. Komisija zakljuĉuje da je prijava prihvatljiva protiv Republike Srpske u odnosu na navodne povrede prava podnosioca prijave iz ĉl. TakoĊe. Ovaj uslov zakonitosti se. Evropske konvencije.

u skladu sa obrazloţenjem iz ove Odluke. decembra 1999. na osnovu kojih je zakljuĉio da podnosilac prijave ne spada u krug osoba tzv. Zakona o stambenim odnosima. Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. broj U 49/03. 4. 59. Evropske konvencije. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. Nadalje. jednoglasno. Preduzeće je 1. Evropske konvencije. da naredi Republici Srpskoj da osigura da Vrhovni sud donese konaĉnu i obavezujuću odluku o zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. primjena zakona je bila proizvoljna ili arbitrarna. jer. sama po sebi. Zakona o stambenim odnosima ĉlanovima porodiĉnog domaćinstva poslije smrti nosioca stanarskog prava pripada pravo da trajno i nesmetano nastave koristiti taj stan pod zakonom propisanim uslovima. kao pravnu osnovu za svoju odluku primijenio odredbe Zakona o stambenim odnosima prije izmjene iz 1999. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. ĉime su nadleţni organi tuţene strane povrijedili pravo na “dom“ podnosioca prijave. koje ukazuju na suprotan zakljuĉak. jer je miješanje je bilo “nezakonito“ u smislu njegove arbitrarne primjene. upravni organi primjenjuju odredbu koja vaţi u trenutku donošenja odluke. i 8. koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana. i 7. jednoglasno. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. godine. Primjenjujući ovo pravilo na upravni postupak. Komisija zakljuĉuje da je u ovom predmetu povrijeĊeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma iz ĉlana 8. zbog neosnovanosti. protivna Ustavu Bosne i Hercegovine. prema tome. koja reguliše odreĊene odnose.2. na kraju. donese konaĉnu i obavezujuću odluku u postupku po zahtjevu za iseljenje podnosioca prijave iz stana. koja kaţe da upravni sud. tj. da prijavu proglasi neprihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu u kojem je podnosilac prijave traţio naknadu nematerijalne štete i troškova advokata. Evropske konvencije. Uzimajući u obzir prethodno citiranu odluku. 58. PRAVNI LIJEKOVI 57. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. U sluĉaju nepostupanja. Komisija smatra odgovarajućim da naredi da Vrhovni sud. usmjeren na davanje odgovora od strane nadleţnog organa. kao konaĉna instanca. po prethodno navedenim principima. ĉlan domaćinstva nastavlja koristiti stan kao bespravni korisnik i protiv njega se moţe voditi postupak iseljenja. taĉka 29. To znaĉi. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. u upravnom sporu. Evropske konvencije. ĉlan domaćinstva. prema kojem. pokrenulo postupak radi iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana. ali i upravni sud. i dalje ). raspravljali su pitanje koje nije bilo relevantno za predmetni zahtjev. Sporazumu. da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Komisiju u roku od 30 dana od dana proteka roka iz zakljuĉka broj 6. Komisija. U protivnom. Komisija odluĉuje. poštujući obrazloţenje ove odluke. ZAKLJUĈAK 60. U datim rokovima. duţni su. jednoglasno. od 26. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. umjesto da daju odgovor na legalitet korištenja. primjenjuje onu pravnu osnovu koja se. podnijeti zahtjev stambenom organu da donese rješenje. Evropske konvencije. Komisija zapaţa da Zakon o ukidanju ĉlanova u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima nije sadrţavao prelazne odredbe i stupio je na snagu 28. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I Sporazuma. izmeĊu ostalog. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je u postupku iseljenja podnosioca prijave iz predmetnog stana proizvoljnom primjenom zakona povrijedila pravo podnosioca prijave na dom iz ĉlana 8. o koracima preduzetim u sprovoĊenju gore spmenute naredbe. preduzeća. koje. najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma prijema ove Odluke. i upravni organi. Zakljuĉak o meritumu 56. ukoliko ne postoje “prelazne odredbe“. dakle. Vrhovni sud je u sluĉaju podnosioca prijave. znaĉi da donosilac općeg akta mora voditi raĉuna da se pravna osnova. CH/00/4094. godine. već postupak iz prošlosti“. Iz ovih razloga. VIII. Pravila procedure Komisije. jednoglasno. primjenjivala u vrijeme donošenja konaĉnog upravnog akta. 3. prema ĉlanu 21. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. B. Evropske konvencije. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. Komisija naglašava da svaki organ. ukljuĉujući i sluĉajeve diskriminatornih zakonskih rješenja (u tom smislu. 55. mora u roku od 3 mjeseca podnijeti takav zahtjev davaocu stana na korištenje. oktobra 1999. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. Komisija napominje da. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. jer to izaziva nesigurnost kod graĊana. predstavlja kriviĉno djelo. godine. 2. bez obzira kada je postavljen odreĊeni zahtjev ili kada se dogodila odreĊena pravno relevantna ĉinjenica (smrt nositeljice stanarskog prava). jednoglasno. maja 2006. 1. na osnovu takvog odgovora. Komisija napomine da je zahtjev suprotne strane u postupku. To je još jedan razlog za “nezakonitost“ konaĉne odluke u predmetnom sluĉaju u smislu arbitrarne primjene zakona. što nije bilo predmet zahtjeva. jednoglasno. maja 2006. Prema tome. te novĉanu naknadu. da prijavu proglasi neprihvatljivom ratione personae protiv Bosne i Hercegovine. u skladu sa ĉlanom 239. sud je duţan ispitati zakonitost konaĉnog upravnog akta. jednoglasno. a u vezi sa pravilom 58. Prema tome. što vaţi i za ţalbeni postupak. 5. da su njegove odredbe bile obavezujuće za upravne organe. “ĉlanova porodiĉnog domaćinstva“. 54. na primjer. “ne preispituje sadašnjost. u skladu sa principom vladavine zakona iz ĉlana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. U sluĉaju da davalac stana na korištenje neće da zakljuĉi ugovor o korištenju stana. provoditi odluke Komisije. da nije potrebno ispitivati prijavu prema ĉlanu 6. Shodno tome. Emina Zahirović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. koji smatra da moţe prenijeti stanarsko pravo sa umrlog lica. ove Odluke. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. Osim toga. mutatis mutandis. u ĉlanu 22. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. U upravnom sporu. godine. et sequ. taĉka 46. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. S obzirom da je utvrdila povrede prava podnosioca prijave zaštićenog ĉlanom 8. pa. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. ĉlan domaćinstva mora. pa je. U konkretnom sluĉaju. u daljnjem roku od 30 dana od podnesenog traţenja. Komisija smatra da nije potrebno ispitati prijavu u vezi sa ĉlanom 6. 6. godine. 53. Ti zakonom propisani uslovi stipulisani su. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. osim u sluĉaju da se radi o pravnoj osnovi. kako je to naznaĉeno u odluci. s taĉke gledišta ustavnih prava i sloboda. Ovo prozilazi i iz “izreke“ o upravnom sudstvu.9 nadalje. nakon stupanja na snagu ovog zakona. tuţena strana. koja je. (potpisao) (potpisao) Nedim Ademović Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . Ovaj princip vaţi i za ustavno upravno sudstvo. oni su raspravljali pitanje mogućnosti sticanja stanarskog prava podnosioca prijave. preispituje ustavnost upravnih akata. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. da li je podnosilac prijave “pravni“ ili “bespravni“ korisnik. meĊutim. u postupku za iseljenje podnosioca prijave iz stana. da je prekršeno pravo podnosioca prijave na poštovanje doma zagarantovano ĉlanom 8. 6. vidi. od 10. ne mijenja tako ĉesto. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. mora poštovati vaţeće zakone. da prijavu proglasi prihvatljivom protiv Republike Srpske u dijelu koji se odnosi na povredu ĉl. potrebno dati zakljuĉak da li on mora iseliti iz stana ili ne. IX. Evropske konvencije.

jer je izbjeglo lice bez imovine. Predmetni stanovi su bili u društvenom vlasništvu. ĉlan Gosp. navedeno da je prvostepeni organ. CH/02/9138 i CH/03/14375. Podnosioci prijava su bili u sluţbi JNA kao vojna lica. Sporazuma iz 2005. VIII(2)(c) i VIII(2)(d) Sporazuma. regulisane stambene potrebe vojnih i Ĉinjenice u pojedinaĉnim predmetima Predmet broj CH/02/9138. supruge pripadnika bivše JNA. CH/03/14375 i CH/03/14962 Dobrica AŠANIN. i na tako utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje pravilno primijenio zakon. civilnih pripadnika JNA. a. Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉlanom VIII(2)(a). b. godine i koji je stupio na snagu 6. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31. potpredsjednik Gosp. stavom 1(a). U predmetima br. jer je utvrĊeno da je aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije u ĉinu zastavnika I klase. skromnih materijalnih prilika. maja 1995. U zahtjevu za ponovno razmatranje je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom i raseljenim licem shodno ĉlanu 3a. Miodrag PAJIĆ. UVOD 61. Ugovori su zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o stambenom obezbjeĊenju u JNA (”Sluţbeni list Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije“. CRPC je. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ĉlanom 1. broj 84/90). suprug podnositeljice prijave je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. aprila 1992. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. da vrate u posjed stanove u Bosni i Hercegovini. Podnosioci prijava su stanove napustili poĉetkom ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. godine. godine. imali su stanarsko pravo na predmetnim stanovima. Dobrica AŠANIN protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 70. odbilo ţalbu podnosioca prijave. stava 2. godine. aprila 1984. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. Podnosilac prijave je dostavio kopije priznanica Vojnog servisa. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj prijeratni stan. 63. sa sljedećim prisutnim ĉlanovima: Gosp. februara 1992. da nije aktivno vojno lice u Vojsci Jugoslavije. januara 1991. Nadalje. izmeĊu ostalog. U pomenutom rješenju je navedeno da u Sluţbenom vojnom listu Vojske Jugoslavije do 31. 3. MeĊutim. 75. u toku februara 1992. Nedim ADEMOVIĆ. septembra 2003. Podnosioci prijava. decembra 1995. odluĉujući po zahtjevu podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana. Prema ugovoru. i 8. U predmetu broj CH/02/9138. Uprava je donijela rješenje. U predmetu broj CH/03/14962. godine. broj 302-2524-1/1 od 2. za stan koji se nalazi u ulici Ĉekaluša broj 1/I-5 (raniji naziv: Nemanjina broj 1) u Sarajevu. U predmetima br. i 8. podnosioci prijava posjeduju CRPC odluke kojima se potvrĊuje da su bili nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima na dan 1. Podnosioci prijava su uplatili cjelokupan iznos na ime kupoprodajne cijene predmetnih stanova. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijava. pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA). godine. U rješenju je navedeno da se podnosilac prijave ne moţe smatrati izbjeglicom u smislu ĉlana 3a. Imaoci društvene svojine u Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u daljnjem tekstu: SFRJ) su bili drţavni organi ili pravna lica. ĉlan Gosp. su. Podnosioci prijava. Ugovori sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. godine. CH/02/9138. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. u postupku koji je prethodio donošenju oţalbenog rješenja. decembra 1995. maja 1995. godine nije objavljena promjena statusa podnosioca prijave. decembra 2003. U obrazloţenju rješenja je. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. novembra 2005. Postupak pred CRPC-om 74. kojima se potvrĊuje da je. godine. za period od podnošenja zahtjeva za povrat predmetnog stana do ulaska u posjed istog. godine. izmeĊu ostalog. u predmetima br. u mjeseĉnom iznosu od 600 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). godine zakljuĉili sa JNA ugovor o kupoprodaji stanova na kojima su imali stanarsko pravo. odnosno u predmetu broj CH/03/14962 suprug podnositeljice prijave je bio vojno lice u sluţbi JNA. Ministarstvo je rješenjem. potpuno i pravilno utvrdio ĉinjeniĉno stanje. Ovim zakonom. Predmeti se odnose na zahtjeve podnosilaca prijava. godine. koje im je dodijelila JNA. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluke od 2. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. XI.10 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. 67. u osnovi. ĉlan GĊa Valerija GALIĆ. broj 3513-1797-4 od 28. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 268. Nadleţni organi su osporili njihove zahtjeve za povrat zbog primjene ĉlana 3a. JNA je bila jedan takav drţavni organ koji je kontrolisao odreĊeni dio imovine u društvenom vlasništvu. godine. navedene odluke nikada nisu izvršene. decembra 2003. b. broj 9/95). Podnosilac prijave je sa Stambenim fondom bivše JNA zakljuĉio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. 62. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. su 1992. u ukupnom iznosu od 25. godine. Mato TADIĆ. i januaru 2005. broj 40-498/84 od 19. pravilom 50. CH/02/9138 i CH/03/14375. februara 1999. godine. maja 1995. Podnosilac prijave je 24. Ĉinjenice koje su zajedniĉke u predmetima 65. navodeći. septembra 2003. Predmeti postavljaju pitanja u vezi sa ĉl. po zahtjevu podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC odluke. 68. broj 27/02-23-1418/00 od 15. godine ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. te zbog toga nije bio u mogućnosti da se izlaţe dodatnim materijalnim troškovima. U predmetu broj CH/03/14962 u toku je postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine (koja je pravni slijednik CRPC-a. . 72. Ivan DIMOVSKI i Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. jer je poslije 19. 1(b) i 1(j). 6. kao i pravilom 21. ("Sluţbeni vojni list Vojske Jugoslavije". te da je naredbom Komande II Armije Vojske Jugoslavije. podnosioci prijava traţe uknjiţbu prava vlasništva na predmetnim stanovima. CH/02/9138 i CH/03/14375.200 eura. godine. Ugovori su potpisani od strane obje ugovorne strane i potvrĊena im je pravovaljanost od strane vojnog pravobranioca. u predmetu broj CH/03/14375. Podnosioci prijava su pokrenuli postupke pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) za povrat posjeda svojih stanova. broj 3421 od 16. broj 23/1-372-215/99 od 29. Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FMO) je 13. maja 1992. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. oktobra 2003. 69. ĈINJENICE U PREDMETIMA 64. februara 2000. Podnosilac prijave je na navedeno rješenje podnio ţalbu Ministarstvu stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). u daljnjem tekstu: Komisija za imovinske zahtjeve). u predmetima br. što potvrĊuje da je ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u Vojsci Jugoslavije i nakon 14. 73. stavom 1(a) u vezi sa pravilom 53. juna 2000. odnosno u predmetu broj CH/03/14962. godine. unaprijeĊen 12. koji je donesen 1990. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. donijela odluku. Mehmed DEKOVIĆ. Podnosioci prijava su pokrenuli upravne postupke pred nadleţnim organima za povrat posjeda svojih stanova. te da nije unaprijeĊen 16. aprila 1992. Podnosilac prijave je sa Zajednicom stanovanja JNA-Struĉna sluţba pri VP broj 3945-27. izvršio uplate za otkup predmetnog stana u ukupnom iznosu od 270. godine. Pravila procedure Komisije: X. ĉl. Ţelimir JUKA. a. arhivar Razmotrivši gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Podnosilac prijave je naveo da protiv rješenja Ministarstva nije pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Sarajevo zakljuĉio ugovor o korištenju stana. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. 66. CH/02/9138 i CH/03/14375. sa drţavom SFRJ – Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu – Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA (u daljnjem tekstu: Stambeni fond bivše JNA). Postupak pred domaćim organima 71. predsjednik Gosp. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.614 dinara. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. godine. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. na zasjedanju Velikog vijeća od 9. 1. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. godine Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) podnio zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. Federacije Bosne i Hercegovine.614 dinara.

godine FMO-u podnio zahtjev za izdavanje naloga za uknjiţbu prava vlasništva na predmetnom stanu. Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. jula 2000. U pomenutom zakljuĉku je navedeno da se predmetni stan vraća na raspolaganje podnosiocu prijave. izmeĊu ostalog. navedeno je da je odluĉeno u skladu sa ĉlanom 1. Podnosilac prijave je dostavio kopiju uplatnice o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni stana u cijelosti. juna 2005. broj DnI 25149/2000 od 21. godine pod br. i Direkcija za izgradnju i odrţavanje stambenog fonda JNA. potvrdom Vojne pošte broj 4227 Ĉaĉak. podnijeti ovom organu dokaz o pokrenutom postupku kod pomenutog suda. godine. Tuţena strana Federacija Bosne i Hercegovine je svojim u pisanim zapaţanjima od 10. Kantonalna uprava je donijela rješenje. Podnosilac prijave je 12. novembra 2003. godine podnio zahtjev Sluţbi za upravu za imovinsko-pravne poslove. geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sluţba) za izvršenje CRPC odluke od 2. o dozvoli izvršenja CRPC-odluke. godine donijela zakljuĉak.D. Podnosilac prijave je 30. broj 05-31-833/04. broj 04-03-42/03 od 17. te sadrţi nepopunjen peĉat nadleţne poreske sluţbe. broj 21-03-06-1546 od 7. za stan koji se nalazi u ulici Rose Hadţivuković broj 14 (raniji naziv: Maršala Tita broj 187) u Tuzli. Istom presudom odbijen je dio tuţbenog zahtjeva kojim je predloţeno da sud donese presudu kojom se FMO obavezuje da trpi da se pravo vlasništva podnosioca prijave na predmetnom stanu uknjiţi. jer je utvrĊeno da je i nakon 14. godine Upravi podnio zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. te upućuju podnosilac prijave i S. potvrĊuje se da je suprug podnositeljice prijave u radnom odnosu u Vojnoj pošti broj 4227 Ĉaĉak. kojim je obustavila postupak izvršenja CRPC odluke do prijema obavijesti CRPC-a o ishodu ponovnog razmatranja navedene odluke. oktobra 2003. odbila zahtjev kao neosnovan. 77. godine. broj 05-31-833/03 od 24. do donošenja odluke drugostepenog organa-Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. februara 1992. marta 2004. 80. juna 2001.753 dinara. godine. Taĉkom 2. septembra 2003. Postupak pred CRPC-om 87. kao zemljišno-knjiţni vlasnik. godine otkupili predmetni stan od FMO-a. Podnosilac prijave je naveo da je predmetni stan sa porodicom napustio u aprilu 1992. proizilazi da je podnosilac prijave riješio svoje stambeno pitanje dodjelom u zakup trosobnog stana u Beogradu. godine podnio zahtjev CRPC-u za povrat u posjed predmetnog stana. na osnovu spiska o rješavanju stambenog pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. juna 2003. S. kako je naveo. kao vlasniku. Sluţba za stambene poslove je rješenjem. 94. Federacija Bosne i Hercegovine. oktobra 2003. 2.11 76. Podnosilac prijave je 6. Naime. a. Sluţba je donijela zakljuĉak. utvrĊeno da predmetni stan koristi S. broj 155/04 od 22. Sluţba je donijela zakljuĉak. Podnosilac prijave je 12. odreĊeno da su imenovani duţni u roku od 10 dana od dana konaĉnosti zakljuĉka. Podnositeljica prijave je 19. godine ostao u aktivnoj vojnoj sluţbi u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. godine. septembra 2003. Postupak za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu 81. godine. Podnosilac prijave je 17. broj 05-02/5-23-360/99 od 2. Podnosilac prijave je na navedeni zakljuĉak o obustavi izvršenja podnio ţalbu Kantonalnoj upravi. o dozvoli izvršenja CRPC odluke. broj 23/04). septembra 2003. oktobra 2003. dok je taĉkom 3. godine na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. te su se uknjiţili kao vlasnici istog. od decembra 2003. broj 501-737-1/1 od 2. septembra 2003. Kantonalna Uprava je. Broj 1903-3 od 19. godine. broj 0531-833/03. februara 2004. U obrazloţenju zakljuĉka je navedeno da je FMO 13. broj U. U rješenju je navedeno da je muţ podnositeljice prijave ostao u sluţbi u JNA nakon 19. godine. na osnovu ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Podnositeljica prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom u Tuzli pokrenula upravni spor. decembra 2000. kojim se privremeno obustavlja postupak izvršenja CRPC-odluke od 2. Nakon toga. novembra 2003. kojim je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC. oktobra 2003. ove Odluke) navela da je podnosilac prijave protiv rješenja Kantonalne Uprave od 7. broj 25-31-2306/04 D od 1. godine (vidi taĉku 41. Općinski sud je donio presudu.D. U obrazloţenju zakljuĉka je. Predmet broj CH/03/14962. decembra 1997. godine. su 7. suprug podnositeljice prijave. Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. februara 1992. te da privremenom korisniku. te da je u momentu donošenja rješenja bio u sluţbi vojske Drţavne Zajednice Srbije i Crne Gore. godine. godine. kojim se prekida postupak u predmetu povrata u posjed predmetnog stana. odbio tuţbu podnositeljice prijave. te predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku. kojim je poništila svoje rješenje od 6. postupajući po preporuci OSCE-a od 18. a koje je dostavila tuţena strana. godine nije dobio nikakvo obavještenje o navedenom postupku. kao i dio tuţbenog zahtjeva koji se odnosio na predaju u posjed predmetnog stana. maja 1992. godine. Uprava je donijela rješenje. a. donesene poslije 30. Istog dana. do donošenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". Odjeljenje Sarajevo su sklopili ugovor o korišćenju stana. kojom je potvrdila da je podnosilac prijave na dan 1. odbilo ţalbu. broj 23/6-372-P-4996/98 od 4. broj 40-113/80 od 8. broj P-2466/05-"A" od 29. 88. marta 2003. jula 2003. aprila 1992. 79. godine.D. A. godine. godine podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed Sluţbi za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Sluţba za stambene poslove). godine. odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. koji je još u toku. broj 0523-2261/03 od 3. godine podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. godine i zakljuĉak Sluţbe od 24. Komisija nema informaciju o tome da li je podnosilac prijave realizovao ovo pravo. januara 2004. da kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenu postupak utvrĊivanja prenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. 78. juna 2003. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. septembra 2003.D. u ĉinu potpukovnika. za stan koji se nalazi u ulici Marka Marulića broj 17 u Sarajevu. oktobra 2003. 3513-1797-4. ovjeren od strane vojnog pravobranioca. Ugovor je potpisan od strane obje ugovorne strane. te da mu pripada pravo na povrat istog. kojim je odbila zahtjev podnosioca prijave kao neosnovan. 83. broj 7/838-1. godine. jula 2000. godine i Smjernica iz zajedniĉkog pisma OHR/OSCE-a od 9. . 94/04 od 24. podnosilac prijave je bio duţan isplatiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 261. aprila 2004. februara 1999. februara 2004. podnositeljica prijave je podnijela ţalbu na navedeno rješenje Sluţbe za stambene poslove. aprila 2004. obavijestilo podnosioca prijave da ne ispunjava uslove za uknjiţbu prava vlasništva. Prema ugovoru. 3. izmeĊu Stambenog fonda bivše JNA i podnosioca prijave. broj 25-31-5563/03 D od 7.Tehniĉkim remontnim zavodom Hadţići zakljuĉio ugovor o kupoprodaji stana. godine i rješenja Zemljišno knjiţnog ureda Općinskog suda. godine. Kantonalna uprava je rješenjem. decembra 2003. septembra 2003. broj 05-23-2261/03. Kantonalni sud u Tuzli je presudom. CRPC je donijela odluku. prestaje pravo privremenog korištenja. Podnosilac prijave je na navedenu presudu podnio ţalbu Kantonalnom sudu. jula 2005. septembra 2004. B. februara 1980. Nakon toga. marta 2004. godine bio savjestan posjednik predmetnog stana. Sluţba je 8. broj 12-06/4-23-1775/03 od 15. Prema posljednjim informacijama koje je pribavilo Ministarstvo odbrane Republike Srpske. Podnosilac prijave je 12. godine. zakljuĉen 28. jula 2004. 82. januara 2005. podnosilac prijave je tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. Predmet broj CH/03/14375. FMO je podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPCodluke od 2. Ivan DIMOVSKI protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 85.V. Ministarstvo prostornog ureĊenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo prostornog ureĊenja) je rješenjem. broj 25-31-5563/33 D od 6. Sluţba je donijela zakljuĉak. trenutni korisnik predmetnog stana. juna 2004. godine donijela zakljuĉak. Int. 84. zakljuĉka je odreĊeno da prekid postupka traje dok Općinski sud ne riješi ovo pitanje. Postupak pred domaćim organima 86. Postupak pred domaćim organima 93. Trenutni korisnici predmetnog stana. godine obratio Upravnoj inspekciji Federacije Bosne i Hercegovine za dostavljanje informacija o postupku ponovnog razmatranja odluke CRPC-a. Podnosilac prijave je 9. Podnosilac prijave se 29. jer se ne nalazi u posjedu predmetnog stana. Podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. 91. godine sa Stambenim fondom bivše JNA . juna 2004. s obzirom da. sa dijelom 1/1. godine Općinskom sudu podnio tuţbu protiv FMO za priznavanje prava vlasništva na predmetnom stanu. godine zbog ratnih sukoba. Sluţba je 22. godine. godine. b. i E.T. TakoĊer. Fahrija TODOSIJEVIĆ protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine 92. Nakon toga. FMO je dopisom. 90. c. septembra 1996. godine. godine. godine. Podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu protiv navedene presude Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. 89. decembra 1995. godine podnio ţalbu na navedeni zakljuĉak Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna Uprava). kojom je utvrdio da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji-otkupu predmetnog stana. kojim je odbila ţalbu podnosioca prijave kao neosnovanu. donijela rješenje.

[…]. podnositeljica prijave je zatraţila da Dom naredi tuţenoj strani. a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odbrane. septembra 2005. godine dostavili odgovor na zapaţanja tuţene strane. juna i 5. decembra 1995. Komisija je 14. godine. koja je kasnije promijenila naziv u Komisija za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. u relevantnom dijelu. Ipak. januara 2005. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. godine. 43/99. kao privremenu mjeru. stupio je na snagu 4. broj 532-1072-1/1 od 24. Ĉlan 3. podnio je zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 24. ovog ĉlana ne smatra se izbjeglicom ukoliko je poslije 14. Zakona. 107. 96. Komisija za imovinske zahtjeve je. stavila van snage odluku od 24. 100. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. aprila 1991. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. U skladu s ĉlanom VII Aneksa 7 uspostavljena je Nezavisna komisija za raseljene osobe i izbjeglice. 38/98. glasi: (a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadleţnosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta. Federacije Bosne i Hercegovine. 6. jula 1999. godine. ne smatra se izbjeglicom niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine. nadleţni organi vlasti ne mogu dalje donositi odluke kojima se stanovi proglašavaju napuštenim (ĉlan 1. do donošenja odluke po njenoj prijavi. CRPC je odlukom. U predmetu broj CH/03/14962. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. Federaciji Bosne i Hercegovine. 18/99. aprila 1998. Izbjeglicom se ne smatra niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. u skladu sa podjelom nadleţnosti meĊu institucijama Bosne i Hercegovine. stav 2). ovog ĉlana. aprila 1999. a zahtjev podnositeljice prijave za povrat predmetnog stana odbacila zbog nenadleţnosti za odluĉivanje. podnosilac prijave je zatraţio da Dom naredi tuţenoj strani. Prijave su podnesene i registrovane u periodu od 28. Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama. godine. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. zabranu raspolaganja predmetnim stanom. Nosilac stanarskog prava na stan iz stava 1. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. augusta 2005. godine. godine. godine odluĉila da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. Dom je 1. do 7. 11/98. Federacija Bosne i Hercegovine je u predmetu broj CH/02/9138 dostavila dodatne informacije 14. godine. Pisana zapaţanja tuţene strane. u periodu od 10. Raniji ĉlan 3a. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini – Aneks 7. Ĉlan 3a. st. st. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. septembra 2003. 102. ima pravo na povrat stana u skladu sa Aneksom 7 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. godine. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM 97. ili ĉlan njegovog porodiĉnog domaćinstva. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. prekinut će se do . septembra 2003. godine (vidi taĉku 45. Komisija je. glasi: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. decembra 1995. aprila 1998. oktobra 1999. podnosioci prijava su 30. Podnositeljica prijave je Sluţbi za stambene poslove podnijela zahtjev za izvršenje navedene CRPC odluke. decembra 2001. u vezi sa stanovima koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. stav 2). koji je iz istoga stambenog fonda bivše JNA ili utemeljenih fondova oruţanih snaga drţava nastalih na prostorima bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo koje odgovara tom pravu. Ustav Bosne i Hercegovine Ĉlan III/5. ovog zakona. broj R-532-1072-1/1-90-1470 od 2. jula 2003. ovog ĉlana. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. proslijedila tuţenoj strani. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. septembra 2005. Komisija do dana donošenja ove Odluke nije zaprimila pisana zapaţanja tuţene strane Bosne i Hercegovine. potvrdila da je suprug podnositeljice prijave na dan 1. septembra do 19. CRPC je odlukom. Prema Zakonu o prestanku primjene. Korisnik predmetnog stana. juna do 3. teritorijalnog integriteta. godine i 18. prijave podnosilaca prijava radi dostavljanja pisanih zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu. ove Odluke) obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za preispitivanje CRPC-odluke od 2. 104. godine. Federaciji Bosne i Hercegovine. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. godine ostao u sluţbi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oruţanim snagama izvan teritorija Bosne i Hercegovine. godine odluĉio da ne izda naredbu za traţenu privremenu mjeru. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. godine. godine. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom. Tuţena strana. aprila 1992. stav 1. Nakon izmjena od 28. godine i potom je u više navrata dopunjavan i mijenjan. ovog zakona moţe u svako vrijeme pokrenuti postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum. se bavi pitanjima izbjeglica i raseljenih osoba. koji je bio na snazi izmeĊu 4. 98. godine. septembra 2005. u periodu od 5. godine bio u aktivnoj sluţbi u SSNO – u JNA (tj. oktobra 2005. Ustava Bosne i Hercegovine. Bosni i Hercegovini. Zakonom o prestanku primjene ukinut je raniji Zakon o napuštenim stanovima. XII. 101. Podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. CH/02/9138 i CH/03/14375. 31/01. br. odreĊuje sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. godine. ili koje su potrebne za oĉuvanje suvereniteta. Sva stanarska prava ili ugovori o korištenju koji su zakljuĉeni od 1. na traţenje Komisije. stvarima koje su predviĊene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma. aprila 2003. septembra 2003. Raniji ĉlan 14. odreĊivao je sljedeće: Izuzetno od odredbe ĉlana 3. Aneks VII. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. godine i 1. XIII. marta 2002. 1. su proslijeĊena podnosiocima prijava. stav 3). septembra 2003. koji je stupio na snagu 1. U predmetima br. odreĊivao je sljedeće: Stranka na koju se odnosi odluka iz ĉlana 7. koji je stupio na snagu 18. 27/99. decembra 1995. aprila 2003. akti kojima je dodijeljen stan na privremeno korištenje ostaju na snazi dok se ne ponište u skladu sa Zakonom o prestanku primjene (ĉlan 2. oktobra 1999. V. godine. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. Osoba koja koristi stan po osnovu poništenog stanarskog prava ili odluke o privremenom korištenju smatraće se privremenim korisnikom (ĉlan 2. Komisija za imovinske zahtjeve je 20. prekinut će se do donošenja konaĉne odluke Komisije. politiĉke nezavisnosti i meĊunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Aneks VII. godine. maja 1992. Svi upravni. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi oblik zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja izvan bivše SFRJ prije 14. Federacija Bosne i Hercegovine je. koji je bio na snazi izmeĊu 4. Federacije Bosne i Hercegovine. do 26. ĉlan 14. godine. RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 106. decembra 2003. 105. u daljem tekstu: Komisija). Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadleţnosti. godine prestaju da vaţe (ĉlan 2. Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim. godine CRPC-u podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed. u periodu od 26. septembra 2005. i 2.L. stav 1). 103. dopisom od 20. godine Komisiji dostavila traţene informacije. aprila 1992. stav 3). godine. koji su potpisale Republika Bosna i Hercegovina. 99. dostavila svoja pisana zapaţanja. 56/01. u predmetu broj CH/03/14962. aprila 2003. sudski i drugi akti kojima je nosiocu stanarskog prava prestalo stanarsko pravo oglašavaju se ništavim (ĉlan 2. augusta i 15. a kojima raspolaţe Federalno ministarstvo odbrane ĉiji je nosilac stanarskog prava nakon 19. jula 2003. nosilac stanarskog prava ne smatra se izbjeglicom ako je 30. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Ĉlan 14. ili ako je stekao novo stanarsko pravo van teritorije Bosne i Hercegovine. maja do 14. Postupak pred CRPC-om 95. godine. 12/99. U sluĉaju da je takav postupak pokrenut. 1. izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. godine ostao u aktivnoj sluţbi u bilo kojim oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine. februara 1998. jula 2005. proslijedila tuţenoj strani. jula 2003. godine. i 2. zabranu prodaje predmetnog stana i pokretne imovine koja se nalazi u njemu. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. i 2. godine od Komisije za imovinske zahtjeve traţila dostavu informacija u vezi sa zahtjevom podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. kao privremenu mjeru. nije bio penzionisan) i nije bio drţavljanin SR Bosne i Hercegovine prema evidenciji drţavljana. U predmetu broj CH/02/9138. Komisija je. u daljem tekstu: Komisija). ovog ĉlana.12 b. 15/02 i 29/03) (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). stanovi koji su proglašeni napuštenim na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Podnositeljica prijave je 6. 108. Komisija je. augusta 2005.

Ukoliko se ukaţe potreba produţenja mandata ĉlanovima Komisije. br. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. Ovim zakonom reguliše se prenos i rješavanje zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo i zahtjeva za vraćanje u posjed nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljem tekstu: Komisija). Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. 109. Naime. oktobra 2004. izmeĊu ostalog. U tom smislu. Po prijemu zahtjeva iz ĉlana 1. ovog zakona rješavaju se uporedo sa zahtjevima podnesenim nadleţnom organu u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Sluţbene novine Federacije BiH". tuţena strana. 22/04 i 28/05) (u daljnjem tekstu: Zakon prenosu nadleţnosti CRPC) Ĉlan 1. i ĉlana 18 b. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 4/89. 38/78. U pogledu ĉinjenica. godine.1999. b. Nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Komisije [. Zahtjeve iz ĉlana 1. te ukoliko to lice. 118. Podnosioci prijava se ţale da im je onemogućen povrat u posjed prijeratnih stanova. ako zakonom kantona nije drugaĉije odreĊeno (u daljem tekstu: nadleţni organ). stav 4. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. [. 3/93. Po pitanju prihvatljivosti tuţena strana u svojim zapaţanjima predlaţe da prijave budu proglašene neprihvatljivim. Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) su saglasne da će po zahtjevima za ponovno razmatranje odluke Komisije rješavati u skladu sa odredbama pravilnika CRPC-a. stav 2. donijelo Odluku o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave. Zakon o parniĉnom postupku (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. 17/93.. 18/99. 111. ali samo u sluĉajevima u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je Imovinska komisija traţila obustavu. Ĉlan 7. ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijet će posebnu odluku o produţenju mandata (taĉka IV). Tuţena strana. 43/99. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije. a u predmetima br. 43/99 i 56/01) odnosno Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana ("Sluţbene novine Federacije BiH". Zakona o prometu nepokretnosti predviĊa da ugovor o prenosu nepokretnosti mora biti saĉinjen u pismenom obliku. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete.13 donošenja konaĉne odluke Komisije. tuţena strana predlaţe Komisiji da u predmetu podnosioca prijave donese odluku o neprihvatljivosti. godine za stanove iz alineje 2. stav 1. ovog ĉlana. 12/99. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i ĉlana 83 a. Stavom 4. "Sluţbeni list Republike Bosne i Hercegovine” br. Nakon 31. istaknuti i tuţbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji. Zakon o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". Prema ovoj Odluci. CH/02/9138 i CH/03/14375. Nadalje. 12. . Sporazum izmeĊu Bosne i Hercegovine. nadleţni organ uprave će spojiti postupke za izvršenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zakljuĉak o dozvoli izvršenja u skladu sa ovim ĉlanom. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. 29/90 i 22/91. strane (Bosna i Hercegovina. niti je tuţbom pokrenuo upravni spor pred nadleţnim sudom. XV. Zakon o prometu nepokretnosti (“Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine”. 11/98. predviĊa da je pismeni ugovor o prenosu nepokretnosti koji je u potpunosti ili znaĉajnom dijelu izvršen valjan ĉak i ako potpisi ugovornih strana nisu ovjereni kod nadleţnog suda. Vijeću ministara i entitetskim vladama (taĉka V). ako je sud pred kojim parnica teĉe nadleţan za takav zahtjev. u predmetu broj CH/03/14375.]. 2005. kao što je odluĉila u predmetu CH/02/12255. odrţanoj 13.do 04. naknadno. ovog ĉlanka neće se smatrati preinakom tuţbe. tuţena strana istiĉe da podnosilac prijave nije podnio ţalbu na rješenje Uprave od 4. 32/04 i 32/05). u predmetima br.. ODGOVOR TUŢENIH STRANA a. 29/98. na njih se neće moći uloţiti ţalba i imat će pravno dejstvo kod nadleţnih organa kao i prethodne odluke Komisije (ĉlan 3.1999. koje nisu u suprotnosti sa odredbama vaţećih zakona u Bosni i Hercegovine (ĉlan 3. Odluke Komisije donesene po zahtjevima za ponovno razmatranje će biti konaĉne i obavezujuće. navodi da je u postupku pred Upravom utvrĊeno da je podnosilac prijave ostao u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine i nakon 14.1999. .] Ako je traţilac izvršenja podnio kod nadleţnog organa uprave zahtjev za povrat u posjed iste imovine ili stana. tuţitelj moţe. stav 2). Ivan Antonov protiv Federacije Bosne i Hercegovine. ovog zakona Komisija prenosi opštinskoj.do 02. u predmetu broj CH/02/9138. a u predmetu broj CH/03/14375. stav 5.12. 11/98. godine. odnosno ukoliko je podnesen u skladu sa Pravilnikom Komisije i to: . stav 4). Zahtjev za vraćanje u posjed stana smatra se podnesenim u roku ukoliko je podnesen u skladu sa odredbom ĉlana 5. Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan. Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine”. Krajnji rok za rješavanje zahtjeva iz ĉlana 1. . 18/94 i 33/94). godine za stanove iz ĉlana 2.. 13/94. ovog zakona je 31. 21/92. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma (ĉlan 3. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima. 56/01. Tuţena strana Bosna i Hercegovina nije dostavlila svoje pisano izjašnjenje o prihvatljivosti i meritumu predmetnih prijava. Ĉlan 3.07. u ukupnom iznosu od 25. decembra 1995. mandat ĉlanova Komisije traje godinu dana od dana imenovanja. 51/00. kad tuţitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za ĉinidbu iz istog odnosa ili kad tuţitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tuţbe.09.do 04. Po prijemu zahtjeva za ponovno razmatranje Komisija moţe obavijestiti nadleţne organe uprave koji su odgovorni za izvršenje odluke Komisije o podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje. 112. Zakona o prestanku primjene. 42/98. Bosna i Hercegovina 116. istiĉe da kupoprodajni ugovori ne sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. ovog ĉlana. ŢALBENI NAVODI 115. pa prema tome nema nikakvo pravo da vrati u posjed predmetni stan u skladu sa ĉlanom 3a. godine. a potpisi ugovaraĉa ovjereni u nadleţnom sudu. 113. juna 2001. br.do 03. Odluka o imenovanju Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica. nije pokrenuo upravni spor protiv konaĉnog rješenja Ministarstva kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat predmetnog stana. odnosno gradskoj sluţbi za upravu nadleţnoj za stambene poslove odnosno imovinsko-pravne poslove. ovog zakona nadleţni organ rješava zahtjeve prema hronološkom redu po kojem su primljeni od strane Komisije. 110. XIV. od 7. Ĉlan 9. se. CH/02/9138 i CH/03/14375 i ostvarenje vlasniĉko-pravnih ovlaštenja na osnovu pravovaljanih ugovora o otkupu predmetnih stanova. 38/98. Ĉlan 11.10. Ĉlan 2. Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 3. U pogledu odreĊivanja prava i obaveza stranke iz stava 1. 27/99. Prema ovom Sporazumu. pored postojećeg zahtjeva. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ili Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini graĊana. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na svojoj sjednici. br.200 eura. 3/99 i 53/03) Ĉlan 54. stav 6). br. Federacija Bosne i Hercegovine 117.1999. 27/02 i 24/03) (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju) reguliše izvršenje odluka CRPC-a. godine Ĉlan 4. br. te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. podnese odluku Komisije na izvršenje. 43/99. Takva se tuţba moţe podići kad je to posebnim propisima predviĊeno. Zahtjevi iz ĉlana 1. br. Odluke Komisije su pravosnaţne i obavezujuće. decembra 2003. 37/01 i 56/01 ). 6/04. odluka Komisije ima istu snagu kao i odluka bilo kojeg nadleţnog organa donesena u saglasnosti sa ovim zakonom. Komisija će o svom radu podnositi izvještaj Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. takoĊer. Zakona o o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i to: . Federacija Bosne i Hercegovine. 114.. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed uništenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. godine. Tuţitelj moţe u tuţbi traţiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa.

aprila 1992. Sluţba . U sluĉaju ovog drugog. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: . kojim su dostavljeni podaci o rješavanju stambenih pitanja iz stambenog fonda Vojske Srbije i Crne Gore. kao neosnovane. morali su se prekinuti do donošenja konaĉne CRPC odluke. ali pod uvjetima koji su predviĊeni ĉlanom 3a. 126. Sporazuma iz septembra 2003. takoĊer. Bosna i Hercegovina. a nerješavanjem svih podnijetih zahtjeva za preispitivanje već donesenih odluka CRPC-a. Sistem povrata imovine po Aneksu 7 predstavlja drugi mogući naĉin povrata imovine. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Bosne i Hercegovine 122. Tihomir Aleksić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. kada je i stupio na snagu. Komisija će se sastojati od sedam ĉlanova. (c) Komisija će takoĊer odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. Pri tome. moţe se reći da su odluke CRPC-a imale veći autoritet. prenosom nadleţnosti na domaće organe. Tuţena strana.T. Komisija je. Prema tome. Sporazuma. maja 2004. u predmetu broj CH/02/9138 istiĉe da je iz pisma Ministarstva odbrane Republike Srpske. meĊu njima i Federacija Bosne i Hercegovine. Sporazuma iz 2005. U vezi sa ĉlanom 6. Izuzetak su ĉinili sluĉajevi u kojima je predloţeni organ odbacio ili odbio zahtjev podnosioca zahtjeva iz formalnih ili materijalnih razloga i u kojima je CRPC traţila obustavu. U vezi sa ĉlanom 8. nadleţnost za rješavanje zahtjeva za preispitivanje “prvostepenih“ odluka CRPC-a prenesena je. Komisija. godine i ĉlanom 3. Evropske konvencije. marta 2003. maja 2004. Prihvatljivost 121. Iako nije taĉno navedeno. u skladu sa ĉlanom 2. Aneks 7 je otvorio mogućnost da se ovo pitanje reguliše onako kako Drţava smatra shodnim i riješio je pitanje odgovornosti (Bosna i Hercegovina). CH/02/9138 i CH/03/14375. godine CRPC prestala sa radom. unaprijeĊen sa danom 13. godine. Da ne bi došlo do pravne praznine ukidanjem CRPCsistema. navedenog Zakona. MeĊutim. TakoĊe. s obzirom da je tuţena strana svima omogućila povrat stanova. te ih zbog toga smatra u cijelosti neosnovanim. godine). Aneksom 7 je propisano da će CRPC odluĉivati o svakom potraţivanju nepokretne imovine u Bosni i Hercegovini. i 2). Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica duţna je poštovati Aneks 7.1. V. S druge strane. juna 2005. godine. Komisija će nastaviti da radi kako je gore navedeno“. Sporazumom je utvrĊeno da je 31. vidljivo da je podnosilac riješio svoje stambeno pitanje zakupom trosobnog stana u Beogradu. treba istaći da je 31. CRPC je osnovana na osnovu Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 7). godine izmijenjen tako što je rok za rješavanje zahtjeva pomjeren za 31. CH/02/9138 i CH/03/14375. decembar 2004. godine. decembra 1995. Komisija će uzimati kriterije za prihvatljivost prijava sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. U pogledu merituma prijava. a s druge strane. . od 31. godine. navedeni Sporazum. koji su u skladu sa ovim Aneksom (prije svega. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će temeljem tih prijedloga imenovati ĉlanove Komisije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma. “odgovornost za finansiranje i rad Komisije [. upućenog FMO-u. nadalje. 125. godine. godine. oktobra 1995. oba u isto vrijeme.. decembra 2003. štaviše. 132. svi drugi postupci koji se vode pred nadleţnim organima. MeĊutim. nakon što su pokrenuli postupke pred domaćim organima uprave. MeĊutim. Tumaĉeći ove odredbe. navodi da pravo podnosilaca prijava iz ĉlana 1. 130. pozivajući se na ĉlan III/5. ne moţe smatrati odgovornom za odluke CRPC-a (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. Zakona o prestanku primjene (u konaĉnoj verziji). septembrom 1995. 3022524-1/1 i 501-737-1/1. u konkretnom sluĉaju. od Pravila procedure Doma. jer je utvrdila da im. pored mogućnosti podnošenja zahtjeva domaćim organima. Drţava je duţna finansirati rad Komisije. 128.. godine. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe". Stoga. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da domaći organi nisu prekršili navedni ĉlan. Naime.J. godine. u konkretnom sluĉaju Federacija Bosne i Hercegovine. jer su odluke donesene u razumnom roku. Što se tiĉe same pravne osnove za odluĉivanje “drţavnog“ organa povodom zahtjeva za povrat imovine. TakoĊer. CH/01/7728. broj 19/95). U pogledu zahtjeva za kompenzaciju u predmetima br. Tuţena strana. sloţile da će CRPC samostalno donijeti svoja pravila i da neće postojati preispitivanje odluka CRPC-a od strane organa Federacije Bosne i Hercegovine. kada ta imovina nije dobrovoljno prodata ili na drugi naĉin prenesena od 1. broj 8-03-37-140/04 od 3. Komisija. u sluĉaju obostranog pokretanja postupaka. prenos nadleţnosti uslijedio je na osnovu taĉke a) ĉlana III/5. nadalje. br. prvi dio reĉenice – prenos nadleţnosti uz saglasnost entiteta i Drţave. bez prava domaćih upravnih organa ili sudova da ih preispituju ili ponište. jer je takvo preispitivanje iskljuĉeno Aneksom 7. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njeno postupanje ne razlikuju. pokrenuli postupke pred CRPC-om za vraćanje predmetnih stanova u posjed. MIŠLJENJE KOMISIJE C.] prenijeti na Vladu Bosne i Hercegovine osim ako se strane ne dogovore drugaĉije. a Vlada Republike Srpske i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine će predloţiti po dva ĉlana Komisije. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije povrijeĊeno. razlika izmeĊu odluka CRPC-a i domaćih organa je u ĉinjenici nemogućnosti njenog preispitivanja od strane Komisije. 1. maja 2005. u dijelu koji je relevantan za predmete podnosilaca prijava. je postala odgovorna ratione termporis i ratione personae za postupanje po ovim zahtjevima nakon 27. s taĉke gledišta principa pravne sigurnosti... kojom je suprug podnositeljice prijave. stava 3. s jedne strane. pa se i ne moţe smatrati odgovornom za taj postupak. Komisija primjećuje da je Aneks 7 potpisan od strane sve tri strane – entiteta i Bosne i Hercegovine (ĉlan XVIII Aneksa 7). Komisija podsjeća da je Dom u nekoliko navrata naveo da se tuţena strana. a na osnovu Sporazuma izmeĊu Bosne i Hercegovine. konaĉne i obavezujuće. Dom je to objasnio na sljedeći naĉin: I na kraju. septembra 2003. 123. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti CRPC-a. od 6. misli se na Zakon o prestanku primjene i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo). godine. s druge strane. CRPC 2. Dom nalazi da su se Strane potpisnice Aneksa 7. Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadleţnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica u skladu sa ĉlanom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini” riješeno je ovo pitanje. godine). Ustava Bosne i Hercegovine. marta 2005. tuţena strana je dostavila naredbu naĉelnika generalštaba Vojske Jugoslavije. stipulisao je Bosnu i Hercegovinu kao odgovornu za rad Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (ĉlan 1. Davanje prednosti jednom sistemu ralizacije zahtjeva za povrat imovine i izbjegavanje paralelnih postupaka je. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma.. godine donijela odluke. U vezi s tim. stava 5. ili koja je oĉigledno neosnovana. protiv Federacije Bosne i Hercegovine.. 119. Komisija podsjeća da su prijave podnesene Domu u skladu sa Sporazumom. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. koje regulišu odnos izmeĊu “domaćeg“ i meĊunarodnog mehanizma povrata imovine. izuzev u pogledu sastava Komisije. Prema tome. što ne iskljuĉuje primjenu zakona na niţem administrativnom nivou. godine. ţalbeni navod je nespojiv ratione personae sa Sporazumom. st. decembar 2005. tuţena strana istiĉe da podnosioci prijava nisu niĉim potkrijepili svoje zahtjeve. A. Isti stav zauzela je i Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti. Prema tome. nadleţna da odluĉuje o ovim prijavama. ukljuĉujući i postupak izvršenja odluke. U tom pogledu. Na osnovu ĉlana 6. 131. u skladu sa Zakonom o prestanku primjene. Ustava Bosne i Hercegovine. godine u ĉin potpukovnika tehniĉke sluţbe KoV ("Sluţbeni vojni list". Komisija zakljuĉuje da ni Aneks 7. tuţena strana je u zapaţanjima navela da nema uticaj na odluĉivanje CRPCa. podsjeća. CH/00/5481. XVI. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. S obzirom da Dom o njima nije odluĉio do 31. U odnosu na predmet broj CH/03/14962. decembra 2003. Na osnovu ĉlana 3. godine krajnji rok za rješavanje ovih zahtjeva. Sporazum je 13. Sporazum je potpisan 27. u potpunosti opravdano. ne pripada pravo na povrat stana jer su ostali u oruţanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 14. A. Dom nalazi da se tuţena Strana prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za postupke kojima je CRPC donio svoje odluke. te je stoga tuţena strana predloţila Komisiji da primjenom ĉlana VIII(3)(b) Sporazuma donese odluku o brisanju predmetne prijave. u smislu ĉlana 1/2. 127. 120. niti drugi pravni akti. Evropske konvencije. MeĊutim. 129. jer prenos nadleţnosti sa meĊunarodnog tijela na domaće odnosio se samo na prenos u institucionalnom smislu. decembra 2003. Oba sistema su egzistirala paralelno i na dispoziciji svake stranke leţala je odluka da li će pokrenuti jedan ili drugi postupak radi povrata imovine ili. ukoliko ona ne riješi ovo pitanje na drugi naĉin. godine. “ Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti . Drţavna Zajednica Srbija i Crna Gora. Komisija zapaţa da su podnosioci prijava. tuţena Strana se prema Sporazumu ne moţe smatrati odgovornom za propust da obezbjedi preispitivanje odluka CRPC-a od strane nezavisnog i nepristrasnog suda. broj 2-200 od 9.14 jula 2004. ĉlan XVI Aneksa 7 je predvidio da će se nakon 31. a u skladu sa ĉlanom 14. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će predloţiti tri ĉlana. na Komisiju za imovinske zahtjeve. a podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred upravnim organima. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da nije prekršila pravo podnosilaca prijava na poštivanje doma. aprila 1992. 124. s jedne strane. da je u predmetima br. “Sporazumom izmeĊu Bosne i Hercegovine. tuţena strana predlaţe da prijave budu odbijene i u meritumu. postavlja se pitanje ko je preuzeo nadleţnost za rješavanje predmeta koje bivši CRPC nije riješio: Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine. ne nameću Drţavi daljnju obavezu u pogledu donošenja odreĊenih zakona ili sliĉnih pravnih akata. jer su.

Uprava je donijela rješenje. taĉka 6. 140. osim ukoliko se isti nije pokazao uspješnim i nije rezultirao ponavljanjem postupka. godine. i 1992. koji uopće nema razloga da sumnja u pravovaljanost ugovora koji posjeduje. jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. godine. septembra 2003. na primjer. tvrdi da podnosilac prijave nije iscrpio domaće pravne lijekove koji su mu dostupni u vezi s uknjiţbom prava vlasništva na stanu. Odluku o prihvatljivosti. s obzirom na pomenuto produţenje roka. MeĊutim. juna 2000. stav 1. preispitivanje pravne i ĉinjeniĉne ispravnosti donesene odluke. CRPC 2. 136. zahtjevi za ponavljanje postupka ne mogu se smatrati djelotvornim pravnim lijekom. Komisija podsjeća da je ranije Dom utvrdio da je ĉlan 54. septembra 2003. od 5. Podnosioci prijava se ţale da nisu u mogućnosti da vrate u posjed svoje prijeratne stanove. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava".Č. 145. godine. juna 2001. preuranjena zbog toga što je. takoĊe. U protivnom. po ţalbi podnosioca prijave podnesenoj na presudu Općinskog suda. januara 2004. godine). jula 2004. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. jula 2004. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. otklone eventualnu povredu njenih prava. Prema tome. sadrţi peĉat nadleţne poreske sluţbe. godine. odluĉuje da ovaj dio prijava proglasi neprihvatljivim. Komisija. Komisija zapaţa da podnosilac prijave posjeduje kupoprodajni ugovor. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Komisija u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. Komisija smatra da podnosioci prijava nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove u postupku pred domaćim organima. Potpisale su ga sve strane. taĉka 6). u predmetu broj CH703/14962. godine. MeĊutim. i 23. sa uputom na daljnju jurisprudenciju bivše Evropske komisije za ljudska prava. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1. MeĊutim. ovakav pravni lijek ima veliku sliĉnost sa zahtjevima za ponavljanje postupka (vidi. Blentić protiv Republike Srpske. A. Odluku o prihvatljivosti. od 16. Komisija potvrĊuje da Zakon o parniĉnom postupku predviĊa pravni lijek kojim se utvrĊuje postojanje ili nepostojanje nekog prava. u predmetu broj CH/03/14375. broj R532-1072-1/1-90-1470 od 2. Komisija podsjeća da je. S obzirom na navedeno Komisija zakljuĉuje da su prijave oĉigledno neosnovane u dijelu u kojem su podnesene protiv Bosne i Hercegovine. Federacija Bosne i Hercegovine je uloţila prigovor na prihvatljivost prijava na osnovu toga što podnosioci prijava nisu iscrpili domaće pravne lijekove. i dalje. Komisija će. Komisija smatra da teret pokretanja postupka radi utvrĊivanja valjanosti ugovora treba pasti na stranu koja ga ţeli osporiti. a ne na nosioca ugovora. Dom je ustanovio da postojanje pravnih lijekova mora biti dovoljno sigurno ne samo u teoriji nego i u praksi. septembra 2003. maja 2003. od 23. CH/98/1177. godine). nego je potrebno realno sagledati opći pravni i politiĉki kontekst u kome se koriste ti pravni lijekovi. kojom je odbijena njena tuţba. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija zapaţa da je u navedenom predmetu u toku postupak pred Kantonalnim sudom. u ovom sluĉaju je došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. A. godine (vidi. ugovor ukljuĉuje otkupnu cijenu i uslove plaćanja. MeĊutim. V. CH/99/1921. Zakona o parniĉnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ili ĉlan 42. godine). 143. U predmetu broj CH/03/14375. 142. od 22. nego se mora utvrditi da je vlasnik na osnovu koraka koje je preduzeo u otkupu stana tokom 1991. godine. CH/98/1264. godine. A. juna 2001. CRPC je odlukom. U predmetu broj CH/03/14375. ove Odluke).2. od 7. 139.15 je 22. Nakon toga. godine. Blagojević protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. septembra 2003. U 22/00. godine donijela odluke. podnosilac prijave nije podnio ţalbu na navedeno rješenje. godine rješavati u drugoj polovini mjeseca oktobra 2005. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. broj P-2466/05 – "A" od 29. broj 27/0223-1418/00 od 15. marta 2000. septembra 2005. te da im pripada pravo na povrat istih. od 9. godine. Bosne i Hercegovine. MeĊutim. broj U 94/04 od 24. stavila van snage odluku od 24.2. kojim je odbijena njegova ţalba. još u toku postupak pred Komisijom za imovinske zahtjeve. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova se mora fleksibilno primjenjivati i podnosiocima prijava se moraju uzeti u obzir posebne okolnosti. aprila 1992. CH/02/9138 i CH/03/14375 141. CH/98/1366. septembra 2004.b. postupci izvršenja su obustavljeni. jula 2005. od 29. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine). Komisija za imovinske zahtjeve je 20. godine. godine. 133. Komisija zapaţa da je prijava broj CH/02/9138 u ovom dijelu preuranjena. imaju priliku da u ovom postupku. Komisija će odluĉiti koje prijave će prihvatiti. Odluku o prihvatljivosti i meritumu. više nije opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. ako one postoje (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. decembar 2005. Komisija zakljuĉuje da pokretanje sudskog spora prema ĉlanu 54. Odluke o prihvatljivosti i meritumu mart 1996. Pajagić. na primjer. godine obavijestila Komisiju da će se zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke od 2. inter alia. pravni lijekovi će se smatrati nedostupnim i nedjelotvornim (vidi. Komisija podsjeća da je Zakon o prenosu nadleţnosti CRPC-a izmijenjen tako što je krajnji rok za rješavanje po zahtjevima podnesenim CRPC-u. Komisija zapaţa da u predmetnim sluĉajevima nema odluka o ponavljanju postupka. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za priznavanje prava vlasništva u predmetima br. Iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova u vezi sa zahtjevima za povrat stanova u posjed u postupcima pred domaćim organima 137. bez da dostavi “nove dokaze ili navode o novim dokazima koje CRPC nije razmatrala“. septembra 2003. niti se Komisiji tako ĉini. Komisija zakljuĉuje da je prijava podnositeljice prijave. januara 2005. broj 25/01. zbog toga. ili koja je oĉigledno neosnovana. godine. Ugovor. Prema tome. takoĊer. u ovom dijelu. u navedenim predmetima. Odluke o prihvatljivosti i meritumu januar – juni 2000. godine). kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. Zakona o parniĉnom postupku (ĉlan 172. taĉka 1. taĉka 20). septembra 2003. Podnosioci prijava nisu dokazali da ovi pravni lijekovi nisu djelotvorni. Prihvatljivost prijava u dijelu upućenom protiv Federacije Bosne i Hercegovine 135. da li je prijava u biti ista kao i stvar koju su Dom/Komisija već ispitali. Komisija podsjeća da u predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva.c. Komisija istiĉe da ovaj pravni lijek ne omogućava njegovom podnosiocu. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". taĉka 6. AP 193/04. CRPC je 24. pa prema tome nije ni došlo do zasnivanja nadleţnosti Bosne i Hercegovine. Prema tome. koji je u svim aspektima. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. Prema tome. podnositeljica prijave je podnijela zahtjev za ponovno razmatranje navedene odluke. na primjer. Zakona o parniĉnom postupku nije domaći pravni lijek koji podnosilac prijave mora iscrpiti u smislu ĉlana VIII(2)(a) Sporazuma. koju preuzima Komisija (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu. jer nije pokrenuo sudski postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora. kako se zahtijeva ĉlanom VIII(2)(a) Sporazuma. Nadalje. A. U takvim predmetima Komisija smatra razumnim da oĉekuje da podnosioci prijave moraju podnijeti teret pokretanja sudskog spora radi utvrĊivanja postojanja ugovornog odnosa ili bilo kog ugovornog prava. ĉlan 235. godine. taĉka 59. pomjeren na 31. prema bivšem Zakonu o parniĉnom postupku) djelotvoran domaći pravni lijek koji se mora iscrpiti u sluĉaju kada podnosilac prijave nema u posjedu kupoprodajni ugovor. 134. kao i praksi Doma. odnosno 8. od 29. Komisija je nastavila sa istim pristupom ovom pravnom lijeku (vidi. aprila 2003. CH/02/9138 i CH/03/14375 u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijava o neizvršenju CRPC odluka 146. godine. podnositeljica prijave nije podnijela ţalbu na presudu Kantonalnog suda. Dakle. godine. novembra 1997. kao i liĉne okolnosti podnosilaca prijava (ibid). septembra 2004. . – decembar 1997. 138. a podnosilac prijave je dostavio dokaz da je isplatio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene. Prihvatljivost prijava br. odluĉujući po zahtjevu trenutnog korisnika predmetnog stana. CH/96/17.P protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. aprila 2003. taĉka 19. ili autentiĉnost nekog dokumenta. kojom je potvrdila da je suprug podnositeljice prijave bio savjestan posjednik predmetnog stana na dan 1. Nadalje. odbaciti je ili brisati iz razloga (a) što podnosilac prijave namjerava odustati od ţalbe. Komisija podsjeća da je u predmetu broj CH/02/9138. jula 2004. organi tuţene strane. obzirom da je zahtjev podnositeljice prijave za ponovno razmatranje CRPC-odluke prihvaćen. koji utvrdi Komisija . na primjer. Prema sudskoj praksi organa Evropske konvencije. (b) što je stvar već riješena. stav 1. br. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. Federacija Bosne i Hercegovine. Ovakav stav zauzeo je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine (vidi odluke AP 532/04. odnosno Komisiji za imovinske zahtjeve. kojim je zahtjev podnosioca prijave za povrat u posjed predmetnog stana odbila kao neosnovan. odnosno 8. U pogledu zahtjeva za ponovno razmatranje. aprila 1992. godine. CH/98/1160. posjeduje kupoprodajni ugovor koji je pravovaljan. AP 343/04.2.2. Prema tome. godine donijela odluku. odluĉujući meritorno po zahtjevu podnositeljice prijave. Dakle. godine. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom. Sluţba je 22. S obzirom da podnosilac prijave. U predmetu broj CH/03/14962. broj 23/6-372-P4996/98 od 4. Nije dovoljno da odreĊeni pravni lijekovi formalno postoje. Kuruzović i M. Pri tome će Komisija uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe. broj 532-1072-1/1.a. pravovaljan ugovor. 144. podnosilac prijave pokrenuo postupak za utvrĊivanje valjanosti svog kupoprodajnog ugovora (vidi taĉku 22.

stav 25). kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava. već izvršni postupak. naglašava. 159. taĉka 35) Dom je našao . te na ime troškova stanovanja i troškova postupka. te da im pripada pravo na povrat istih. kao njihovo graĊansko pravo. tj. U protivnom. oktobra 1979. u predmetu broj CH/03/14375. potrebno je. Evropske konvencije 157. MeĊutim. Dakle. od 18. Naime. Pravo na pristup sudu iz ĉlana 6. pozitivne obaveze drţave (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. sigurno. 160. zbog preuranjenosti. Sluţba je 3. CRPC 2. već efikasan pristup sudu. Prema tome prijava je ratione personae prihvatljiva protiv Federacije Bosne i Hercegovine. MeĊutim. u mjeseĉnom iznosu od 600 KM. nadalje. taĉka 27). pravo pristupa sudu traje sve dok se ne realizira utvrĊeno graĊansko pravo. izvršenje presude. Komisija proglašava prijave neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. odnosno 8. a u predmetu broj CH/02/9138 i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za priznavanje prava vlasništva. Dobio je meritornu odluku u svoju korist. Komisija će najprije ispitati navode u pogledu povrede ĉlana 6. Pravo pristupa sudu ne znaĉi samo formalni pristup sudu. nastale usljed nemogućnosti da koristi svoj stan. Mahmutbegović protiv Federacije Bosne i Hercegovine. protiv Federacije Bosne i Hercegovine. godine. ako u naknadnom. prije svega. Na taj naĉin. 151. U tom smislu. 302-2524-1/1 i 501737-1/1. Nadalje. D. da je pravo pristupa sudu elemenat inherentan pravu iskazanom u ĉlanu 6. prema ĉlanu I Sporazuma. kao da se tiĉe iskljuĉivo voĊenja postupka. za period od dana podnošenja prijave do ulaska u posjed stana. te je. 154. Da bi nadleţni organ bio efikasan. istiĉe da se procesne garancije iz ĉlana 6. godine. nadalje. mora biti posmatrano kao integralni dio "suĊenja“ u smislu ĉlana 6. godine. 34-36). stava 1. Komisija proglašava prijave br. 156. cit. Evropske konvencije. godine donijela odluke. 162. meĊutim zapaţa da se u konkretnim sluĉajevima radi o postupku izvršenja. ta prava su utvrĊena u prethodnom. graĊanskom postupku. Evropske konvencije (op. Prema tome. u dijelu u kojem je podnesna protiv Bosne i Hercegovine. vodilo bi. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. u relevantnom dijelu. u principu. U 3/99. cit. Komisija se zadovoljava navodima podnosilaca prijave da ove odluke. još uvijek u toku. od 3. U pogledu zahtjeva za naknadu materijalne štete. u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su drţave ugovornice preuzele kada su ratifikovale Evropsku konvenciju. Komisija zakljuĉuje da je ratione materiae nadleţna da razmatra ove navode podnosilaca prijava. 158.16 godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC odluka. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Evropske konvencije. B. 7 godina. Prihvatljivost prijava br. a nadleţni organ neće da ga izvrši. AP-288/03. Serija A. godine. Ipak. Komisija. odnosno. Komisija mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. on mora obavljati svoju funkciju na zakonit i djelotvoran naĉin. podnosilac prijave je pokrenuo postupak za povrat stana prije cca. pravo na praviĉan postupak u postupku utvrĊivanja graĊanskog prava bi postalo bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. u Sarajevu. Komisija. prema stanju spisa. u navedenim predmetima. odnosno neizvršenja navedenih odluka. godine. i 8. septembra 2003. Komisija podrţava i stav Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim problemom. Kao što je već naglašeno. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine".1. Komisija. 147. Evropske konvencije. koju donese bilo koji sud (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. MeĊutim. najprije. s jedne strane. septembra 2003. donijela zakljuĉke kojima su postupci izvršenja obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjeve za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. Komisija zakljuĉuje da su ovi zahtjevi neprihvatljivi zbog preuranjenosti. protiv Republike Srpske. godine. broj 21/00). MeĊutim. takoĊer. Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva. godine. 148. Komisija zakljuĉuje da su prijave br. koji je. stavu 1. jer se ova tuţena strana ne moţe smatrati odgovornom. od 7. Blentić protiv Republike Srpske (op. Evropske konvencije. 6. stava 1. CH/02/9138 i CH703/14375) 155. podsjeća i na niz odluka Doma. Nadalje. U 107/03. Komisija zakljuĉuje da predmetne prijave moraju biti ispitane u pogledu ĉl. A. široke proceduralne garancije i zahtjev za hitni i javni postupak (neobjavljena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed oštećenja i otuĊenja njegove pokretne imovine. taĉ. jula 2003. koju donese bilo koji sud. koji je naveo da u sluĉaju neizvršenja bilo kojeg pravosnaţno utvrĊenog graĊanskog prava. kao oĉigledno neosnovane. Naime. septembra 2003. Komisija istiĉe da je Zakonom o izvršenju predviĊeno da CRPC odluke izvršavaju upravni organi nadleţni za stambene poslove u općini u kojoj se nalazi stan na kojem postoji stanarsko pravo. Prema tome. 163. godine. izvršenje CRPC odluke je u nadleţnosti organa tuţene strane Federacije Bosne i Hercegovine. Serija A. zbog preuranjenosti. Naime. Komisija smatra da bi bilo iluzorno oĉekivati da podnosilac prijave i u ovom postupku iscrpi sve pravne lijekove. Komisija naglašava da izvršni postupak. broj 18. taĉka 14). jula 2004. preko 25 mjeseci nisu izvršene i da ovo neizvršavanje mora biti meritorno ispitano. od 9. CH/99/1972. cit. Komisija istiĉe da ĉinjenica da postupak nije okonĉan. Prema tome. Evropske konvencije podrazumijeva. godine bili savjesni posjednici predmetnih stanova. 149. godine. u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. st. Nema sumnje. Meritum (u odnosu na prijave br. primjećuje da predmet ovih prijava nije parniĉni postupak. u odluci CH/96/17. kao njihovo graĊansko pravo. Komisija zapaţa da je CRPC-odlukama utvrĊeno da podnosiocima prijava pripada pravo na povrat predmetnih stanova. CH/03/14010. Prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kriviĉne optuţbe protiv njega.1. u dijelu u kojem se odnose na neizvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. ne odreĊuju graĊanska prava i slobode utvrĊene Evropskom konvencijom (vidi Odluku o prihvatljivosti Komisije za ljudska prava. jer podnosioci prijava nisu utuţili ovu štetu u redovnom parniĉnom postupku. iako se u konkretnim sluĉajevima radi o izvršnom postupku. stav 1. glasi: 3. podsjeća da je. tuţbom pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. kojima je potvrdila da su podnosioci prijava na dan 1. septembra 2003. Ĉlan 6. da predmetni sluĉaj povlaĉi pitanje "odluĉivanja o graĊanskim pravima i obavezama". Ĉlan 6. to graĊansko pravo ne moţe zaţivjeti. M. 7. tj. godine. decembra 2003. Neizvršenje ove konaĉne i obavezujuće odluke postavlja ozbiljna pitanja u pogledu ĉlana 6. Zakljuĉak u pogledu prihvatiljivosti 152.T. ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. Stoga. nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove koji im stoje na raspolaganju po zakonima Entiteta. CH/02/9138 i CH/03/14375 u vezi sa zahtjevima za naknadu materijalne štete 150. CH/02/9138 i CH/03/14375 prihvatljive. taĉka 27). u ukupnom iznosu od 25. godine. od 17. 161. ako se pravosnaţno utvrdi graĊansko pravo. od 19. odnosno 8. Evropske konvencije. Sluţba je 22. tumaĉiti ĉlan 6. ne sprjeĉava Komisiju da u konkretnom sluĉaju razmatra navodnu povredu prava podnosioca prijave (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava. Komisija. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. A. maja 1974. uprkos ĉinjenici da su konaĉne i obavezujuće. utvrĊeno je pravo na imovinu podnosilaca prijava. U predmetu broj CH/02/9138 podnosilac prijave je postavio zahtjev za naknadu materijalne štete. To bi bio pretjeran teret za podnosioca prijave. aprila 1992. jula 2004.200 eura. Komisija. zakonom ustanovljenim sudom. 153. br. Komisija. svako ima pravo na praviĉno suĊenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim. zapaţa da je podnosilac prijave u predmetu broj CH/02/9138 podnio ţalbu na zakljuĉak Sluţbe o obustavi izvršenja. Komisija proglašava prijavu broj CH/03/14962 neprihvatljivom. da nije u njenoj nadleţnosti da meritorno razmatra odluke CRPC. nakon što je njegova ţalba odbijena.2. i 21). S obzirom da se predmetni stan nalazi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. u dijelu u kojem su podnesne protiv Bosne i Hercegovine. Obaveza obezbjeĊivanja efikasnog prava na pristup nadleţnim organima spada u kategoriju duţnosti. u dijelu u kojem se odnose na postupak za povrat stanova pred domaćim organima. Komisija proglašava prijave br. Prema ĉlanu XI Sporazuma. negira se pravo na pristup sudu. postupci izvršenja su obustavljeni jer je FMO podnijelo zahtjev za ponovno razmatranje CRPC odluka od 2. Komisija istiĉe da je odlukama CRPC utvrĊeno imovinsko pravo podnosilaca prijava. Na primjer. Evropske konvencije i ĉlana 1. Nadalje. novembra 2004. koje se tiĉu nepoštivanja odluka sudova u Bosni i Hercegovini. zbog preuranjenosti. a ne o postupku u okviru kojeg se utvrĊuje neĉije graĊansko pravo. izvršnom postupku. Evropske konvencije primjenjuju i u sluĉaju neizvršenja konaĉne i obavezujuće odluke. odnosno zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova. CH/02/9138 i CH/03/14375 neprihvatljivim. djelotvoran postupak prilikom utvrĊivanja graĊanskih prava i obaveza bi bio iluzoran. godine donijela zakljuĉke o dozvoli izvršenja CRPC-odluka. u skladu sa svojom ranijom praksom. januara 2005. Da bi se odreĊena prijava razmatrala u okviru ĉlana 6. Airey protiv Irske. marta 2000. broj 32. što je potvrĊeno dugogodišnjom praksom sudskih organa u Bosni i Hercegovini. što nije izvršni postupak. Komisija zakljuĉuje da se pravo na praviĉan postupak moţe garantovati samo pri utvrĊivanju neĉijih graĊanskih prava. to pravo ima karakter iluzornog prava (op. To će biti sluĉaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku ili ako neopravdanost neizvršenja povlaĉi ponovnu povredu tog graĊanskog prava.d.

B. u svom organizatornom dijelu. takoĊer. Na ovo ne utiĉe ni ĉinjenica da izvršna vlast. smatra shodnim da naredi izvršenje konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC. Prema tome. godine) Ombusman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. 176. te ĉlanom 1. juna 2003. izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave“. moguće. kako trebaju da se regulišu odreĊeni odnosi ili odrede ciljni programi (planiranje razvoja grada. Prema tome. Nadalje. principijelno. jer je to povreda principa podjele vlasti u drţavi na sudsku. i Van de Hurk protiv Holandije. godine). U vezi za zakonitošću miješanja. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je. ĉlana 6. stav 38). godine) Ombudsman za ljudska prava našao je povredu ĉlana 6. aprila 2004. i zajedniĉke nadleţnosti Federacije i kantona-ţupanije koje su federalnim zakonom stavljene u nadleţnost tih organa. Ovi zakoni ne odnose se samo na primarne pravne odnose (materijalno-pravni odnosi). 171. do donošenja odluke drugostepenog organa – Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. stava 1. te da im isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na ovaj dosuĊeni iznos ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma . Evropske konvencije. Tako. pozvala na ĉlan 19. nema pravo da se miješa u zakonodavstvo i sudstvo na naĉin na koji je ona uĉinila. stav 1. u predmetima br. 173. naveo da "pravo na pristup sudu" iz ĉlana 6. itd). Evropske konvencije. stava 1. Zakona o izvršenju predviĊeno je da CRPCodluke postaju konaĉne danom njihovog donošenja. na nezakonit naĉin u smislu ĉlana 6. u javnom interesu i proporcionalno individualnim interesima. TakoĊer. jer se licima. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet (B) 746/97. više od dvije godine. u predmetima br. podsjeća da je u nekim predmetima CRPC upozoravala nadleţne organe uprave da im ĉinjenica da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje odluke ne daje pravo da obustave postupak izvršenja te odluke (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava. br. S druge strane. unutar kojeg ima pravo da odredi. S druge strane. ali ono mora. S druge strane. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgraĊena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnaţnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na praviĉno suĊenje. donosi zakone. osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne-ţupanijske organe uprave. CH/02/9138 i CH/03/14375. stava 1. godine. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. Bentehem protiv Holandije. check and balance). što je ona u predmetnom sluĉaju uradila. stav 2. Zakona o upravnom postupku tog Entiteta (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. Komisija podsjeća i na praksu Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Ombudsman za ljudska prava). Ova odredba daje pravo organima uprave da donose upravne akte i odluĉuju u prvom stpenu u odreĊenim oblastim. jer se ovom Odlukom grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. stava 1. Tu dolazimo do srţi principa vladavine prava. Evropske konvencije u sebi sadrţi i princip da niko izvan sudske vlasti ne moţe mijenjati ili suspendovati od izvršenja obavezujuće sudske odluke na štetu pojedinca. a u cilju ispunjavanja javnih interesa. PRAVNI LIJEKOVI 174. 302-2524-1/1 i 501-737-1/1 od 2. godine. aprila 1999. u donošenju predmetne odluke. CH/02/9138 i CH/03/14375. Komisija zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijava na praviĉan postupak koje štiti ĉlan 6. Serija A. Komisija istiĉe da je ĉlanom 14. nadleţni organ uprave ne obustavlja izvršenje CRPC odluke. Evropske konvencije. koja imaju konaĉnu i obavezuću odluku CRPCa. jasno je da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine umiješala. 168. od 23. ne smatra "nezavisnim" ukoliko traţi i prihvata obavezujuća mišljenja izvršne vlasti. a on stipuliše obavezu izvršne vlasti da se ograniĉava “zakonom“ u smislu principa legaliteta. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". izvršnu i zakonodavnu i principa vladavine prava.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade za nematerijalnu štetu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove Odluke. zbog svega navedenog. a. od 24. taĉka 16). O. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96. Ustava Bosne i Hercegovine i sa pravom na praviĉno suĊenje iz ĉlana II/3. Zakone izvršava izvršna i upravna vlasti. broj 23/04) u smislu njene kompatibilnosti sa pravima iz Sporazuma. Komisija napominje da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine mora da sprovodi zakone i odluĉuje unutar ovlasti koje joj je dao zakonodavac. godine. stavom 1(b) Pravila procedure Komisije. Evropske konvencije. dodjeljuje nadleţnosti raznim organima i nosiocima vlasti. kada Vlada donosi odreĊene odluke. broj 288. Komisija. na osnovu zakona. razlika izmeĊu izvršne i sudske vlasti leţi upravo u ĉinjenici da sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ u vezi s neĉim što je bilo. ne moţe donositi zakone kojima će onemogućiti izvršenje pravosnaţnih sudskih odluka. u sluĉaju da je podnesen zahtjev za ponovno razmatranje. Naime.17 povredu prava na praviĉno suĊenje zato "što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke“. stavu 1. Evropske konvencije. te novĉanu naknadu. u postupak izvršenja konaĉne i obavezujuće odluke CRPC-a. uţiva odreĊeni prostor. Prema tome. kao i u upravnim stvarima iz nadleţnosti kantonaţupanije koje su zakonom kantona-ţupanije prenesene na federalne organe uprave. Evropske konvencije u "propustu Osnovnog suda iz Banja Luke da izvrši konaĉnu i obavezujuću odluku. Evropske konvencije. Komisija. prema kojoj je ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka upravo ono što predstavlja osnovnu karakteristiku "suda" u smislu ĉlana 6. a izvršna i upravna vlast su samo sredstvo za instrumentalizaciju zakona. odnosno gradske i opšinske sluţbe za upravu. biti zakonito. br. Izvještaji od 24. od 19. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. Osim toga. CH/02/9178 i CH/03/13628. Tako. a ĉlanom 11. već i na sekundarne odnose. godine. u sliĉnim predmetima. Nadalje. Serija A. Nadalje. 8/95 i 19/03). zakonodavac. u predmetu A. ovi organi funkcionišu na osnovu principa meĊusobne “kontrole i balansa“ (eng. tzv. a uzimajući u obzir i zakljuĉak o djelotvornosti zahtjeva za ponovno razmatranje CRPC odluke (vidi taĉku 72. marta 1999.3. zbog toga. te. na koje su podneseni prijedlozi za preispitivanje drugostepenom organu. koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca ţalbe“. ovom Odlukom je propisano da će se obustaviti privremeno od izvršenja odluke CRPC-a. štaviše. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. kao izvršni organ. a u vezi sa pravilom 58. 175. broj 288. Komisija mora razmotriti pitanje o koracima koje Federacija Bosne i Hercegovine mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koja je Komisija utvrdila. a ĉini i sastavni dio pojma "nezavisan sud" (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava. oblikuje i stvara nove pravne i ĉinjeniĉne odnose. Komisija je utvrdila da je tuţena strana prekršila svoje obaveze prema Sporazumu time što je. Komisija smatra da Vlada. donesene poslije 30. budući da se na taj naĉin "sudska funkcija podĉinjava izvršnoj vlasti" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava. stav 45). Komisija nalaţe tuţenoj strani da. zakljuĉuje da je neizvršenjem konaĉnih i obavezujućih odluka CRPC Federacija Bosne i Hercegovine prekršila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak prema ĉlanu 6. 1/94. u javnom interesu. jer to mora da bude u skladu sa zakonom. Iz ove odredbe jasno proizilazi da Vlada nema pravo da “zakonodavno“ reguliše pitanje izvršenja CRPC-odluka. marta 2005. Komisija napominje da se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. U svjetlu svog gornjeg zakljuĉka u vezi sa meritornom odlukom u vezi ĉlana 6. jer bi to bilo u suprotnosti sa naĉelom vladavine prava iz ĉlana I/2. Milovan Smiljanić i Milan Maričić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. stava 1. Izvještaji od 13. 170. septembra 2003. Evropske konvencije. tj. Ustava Bosne i Hercegovine. Vlada nema pravo da nameće zakone umjesto zakonodavne vlasti. 169. zaštita od elementarnih nepogoda. Evropske konvencije. Uzimajući ovo u obzir. te da naredi tuţenoj strani da u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke uvede podnosioce prijava u posjed predmetnih stanova. prije svega. broj 155/04 od 22. na osnovu zakonskih ovlasti. Na liniji ovog objašnjenja. br. koji reguliše samo pitanje forme akta. sudska vlast daje konaĉnu rijeĉ o tome šta je “pravno“. prije svega. i zakonodavac ima ograniĉene ovlasti u smislu miješanja u sudsku vlast (suspendovanje izvršenja konaĉnih odluka). ove Odluke). Vlada se pozvala na ĉlan 19.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ĉlana 6. Evropske konvencije. Komisija ne moţe prihvatiti Odluku Vlade Federacije Bosne i Herceovine. stav 45. u svojoj odluci AP-703/04 (od 23. 167. te je istakao da drţava. ĉlanom 2. “slobodno polje procjene“. u principu. 164. a to kontroliše sudska vlast. povrijedila pravo podnosilaca prijava na praviĉan postupak u smislu ĉlana 6. propisanog ĉlanom I/2. broj 296-B. Komisija zakljuĉuje da se ova Odluka direktno miješa u “pravo na pristup sudu“. dok izvršna i upravna vlast gleda u budućnost. u predmetu B. Beaumartin protiv Francuske. te da se "sud" u smislu ĉlana 6. Zakljuĉak o meritumu 172. Komisija. 165. što ukljuĉuje i pojam “ustavno“. Zakona o prestanku primjene propisano da su CRPC-odluke konaĉne i obavezujuće. XVII. Komisija ne smatra potrebnim da ispita prijave u vezi sa ĉlanom 8. Evropske konvencije zbog ĉinjenice da "vlasti nisu. onemogućava njihovo izvršenje. oktobra 2005. TakoĊer. 2/98 i 48/99). Ustav Bosne i Hercegovine. istog Zakona odreĊeno je da. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (“Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine“. D. oktobra 1985. Vlada se aribtrarno pozvala na svoju “diskrecionu moć“ da donosi lex specialis opći akt o izvršenju CRPC-odluka. od 5. Komisija napominje da je miješanje u pravo na pristup sudu. postupke. Serija A. pobliţe odreĊeno ovom odredbom. stav 2. godine. novembra 1994. godine. Ova odredba glasi: Federalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuĉive nadleţnosti Federacije. 166. stava 1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u pomenutoj odluci ukazao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava. aprila 1994. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

broj 23/04).000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete u roku od 3 mjeseca od dana prijema ove Odluke. podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuĊen u prethodnom zakljuĉku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviĊenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa nareĊenog u ovoj Odluci. u predmetima br. Iz ovih razloga. 3. da prijavu broj CH/03/14962 proglasi neprihvatljivom. jednoglasno. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. Komisija smatra neophodnim da Federacija Bosne i Hercegovine stavi van snage Odluku Vlade. da nije potrebno ispitivati prijave br. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim. 11. aprila 2004. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi prihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. tuţena strana. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. u dijelu koji se odnosi na postupke po zahtjevima za povrat stanova pred domaćim organima. jer je navedena odluka protivna ĉlanu 6. provoditi odluke Komisije. (potpisao) Nedim Ademović (potpisao) Miodrag Pajić Arhivar Komisije Predsjednik Komisije . da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da Komisiji u roku od mjesec dana od isteka rokova iz zakljuĉaka br. CH/02/9138 i CH/03/14375 proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. jednoglasno. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 13. Komisija istiĉe da neizvršenje odluka Komisije. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da stavi van snage Odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvrši konaĉne i obavezujuće CRPC-odluke. 9. a iz razloga što grubo krši Ustav Bosne i Hercegovine. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". jednoglasno. ZAKLJUĈAK 179. do 13. odluke Komisije konaĉne su i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. 6. najkasnije u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 1. 4. ĉime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila ĉlan I Sporazuma. U sluĉaju nepostupanja. 177. da prijave br. jednoglasno. jednoglasno. duţni su. 12. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. da prijave br. jednoglasno. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Komisije. 5. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. 178. U datim rokovima. da nije potrebno ispitivati prijave br. 7. napominje da u skladu sa pravilom broj 62. predstavlja kriviĉno djelo. kao preuranjenu. na kraju. u skladu sa ĉlanom 239. XVIII. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Komisiji o preduzetim mjerama. Komisija odluĉuje. 2. 8. br. u predmetima br. godine ("Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine". broj 155/04 od 22. jednoglasno. CH/02/9138 i CH/03/14375. jednoglasno. aprila 2004. Komisija donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Komisije nije izvršena. da ostatak prijava br. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. jednoglasno. koja je obavezna da izvrši odluku Komisije. jednoglasno. CH/02/9138 i CH/03/14375 prekršeno pravo podnosilaca prijava na praviĉno suĊenje prema ĉlanu 6. 1. Komisija.18 pune isplate. jednoglasno. 10. broj 23/04). septembra 2003. 10. da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da. u dijelu koji se odnosi na zahtjev za upis prava vlasništva. ove Odluke dostavi informaciju o preduzetim mjerama po pravnim lijekovima. jednoglasno. Evropske konvencije. Pravila procedure Komisije. u dijelu koji se odnosi na navodne povrede poĉinjene od strane Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na povrat stana. u smislu prava na pristup sudu. godine. kako je to naznaĉeno u odluci. jednoglasno. tako što će podnosioce prijava vratiti u posjed predmetnih stanova. u roku od mjesec dana od dana prijema ove Odluke. CH/02/9138 i CH/03/14375. Konaĉno. da prijavu broj CH/02/9138 proglasi neprihvatljivom protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Evropske konvencije. CH/02/9138 i CH/03/14375 prema ĉlanu 8. kao oĉigledno neosnovane. 302-2524-1/1 i 501737-1/1 od 2. i 14. stavu 1. jednoglasno. u dijelu koji se odnosi na zahtjeve za naknadu materijalne štete. da prijave proglasi neprihvatljivim protiv Federacije Bosne i Hercegovine. broj 155/04 od 22. podnosiocima prijava isplati iznos od po 1. da je u predmetima br. stavu 1. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma.

novembra 2004. godine dostavila pisana zapaţanja o prihvatljivosti i meritumu." Ĉlan 60a. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. i 27 drugih protiv REPUBLIKE SRPSKE Ustavni sud Bosne i Hercegovine. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. potpredsjednica Gosp. godine sa sljedećim prisutnim sudijama: GĊa Hatidţa HADŢIOSMANOVIĆ. Ĉlan 22. neplodno zemljište. b) Predmet broj CH/03/13402. godine i da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) dobio mandat prema Sporazumu u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zakljuĉen u januaru 2007. br.. ovog zakona. meĊutim. decembra 2003. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. Ĉlan 16. broj 38/78). 60. zakljuĉio tokom 1991. ĉl. 38/78. Pravila procedure Ustavnog suda. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2007. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).19 ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. Ustavni sud Republike Srpske je ocijenio da je pravo zakonodavca da u okviru predviĊenih mjera uredi i postupak provjere zakonitosti ugovora o otkupu stanova zakljuĉenih prije 29. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. 4/89 i 22/91) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 1.. godine i registrovana je istog dana. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. CH/03/13106 i CH/03/13402 AD "Boksit" MILIĆI i Milovan MIJIĆ. Ugovor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe se poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. i 1992. Ustavni sud Republike Srpske je 23. kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima. podnio je prijavu Domu sa zahtjevom da tuţena strana izvrši uknjiţbu ugovora o prodaji stanova koje je podnosilac prijave. godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) dobila mandat prema sporazumima u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji su zakljuĉeni u septembru 2003. navodne ţrtve su 27 drugih lica. S obzirom na sliĉnost izmeĊu ĉinjenica u predmetima i ţalbenih navoda podnosilaca prijava. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. takoĊe. Komisija je 11. Ĉlan 60. Milovan Mijić i 27 drugih su. Mato TADIĆ. godine sa nosiocima stanarskih prava na predmetnim stanovima. priloţene dokumentacije i navoda tuţene strane. 185. godine. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60. AD "Boksit" Milići (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave). sudija GĊa Seada PALAVRIĆ. zastupan po Rosandi Deurić iz Milića. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. Ĉlanom 5. kao kupcima. 191. Tuţena strana je 22. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. MeĊutim. odbija. juna 2007. na zasjedanju Velikog vijeća od 27. Pravila procedure Ustavnog suda: XIX. Predmet postavlja pitanja u vezi sa ĉlanom 1. marta 2003. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. Ustavni sud je odluĉio da ove prijave spoji u skladu s pravilom 27. Nadalje. UVOD 180. 190. zakljuĉilo oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada. stava 1. kako to proizilazi iz predmetne prijave. godine) da odluĉuje o predmetima podnesenim Domu do 31. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. kao i pravilom 15. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 184. Zbog toga. [. U skladu s tim. u okviru predviĊenih mjera ekonomske i socijalne politike. Nepokretnosti u smislu ovog zakona su poljoprivredno i graĊevinsko zemljište. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2005. stav 1. septembra 2006. Ĉinjenice koje su dole iznijete proizilaze iz prijave. godine donio rješenje kojim se prijedlog podnosioca prijave za ocjenu ustavnosti ĉlana 5. u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. godine. a Milovan Mijić je u konkretnom sluĉaju njihov punomoćnik. i 60a. i 1992. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". meĊutim. ali da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova osporila pravnu valjanost predmetnih ugovora. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 187. godine. koji su zakljuĉeni prije 29. Podnosilac prijave navodi da su svi ugovori deponovani u nadleţnom sudu. marta 2003. Podnosilac prijave je podnio Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenu ustavnosti ĉlana 5. jula 2001. ureĊuje sistem stambenih odnosa na osnovu odgovarajuće stambene politike. sutkinja Gosp.] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. 182. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. kao prodavac. U obrazloţenju rješenja se istiĉe da je u iskljuĉivoj nadleţnosti zakonodavca da. XXI. jula 2001. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. Konstatujući da je Komisija prestala postojati 31. Konstatujući da je Dom prestao postojati 31.. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. Ovim zakonom ureĊuju se uslovi i postupak pod kojim se vrši promet nepokretnosti. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. predsjednica GĊa Valerija GALIĆ. Nadalje. Zakona o izmjenama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova.. VIII(1) i XI Sporazuma. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". 181. šef Odjeljenja Razmotrivši gore spomenutu prijavu podnesenu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u skladu sa ĉlanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) sadrţanom u Aneksu 6 uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. decembra 2006. odnosno stanove i poslovne prostorije kao posebne dijelove zgrada otuĊivati iz društvene svojine samo uz naknadu u visini prometne vrijednosti nepokretnosti. i 6. 29/80. stava 1. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. godine. godine. navedenog Zakona dodati su u Zakonu o privatizaciji drţavnih stanova novi ĉl." Stav 2. i januaru 2005. broj 38/78). podnijeli prijavu Domu sa zahtjevom da im se omogući da izvrše uknjiţbu ugovora o otkupu stanova koje su tokom 1991. Podnosilac prijave navodi da je preduzeće DD "Boksit" Milići (ĉiji je pravni sljedbenik podnosilac prijave) tokom 1991. šume i šumsko zemljište.]. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. decembra 2003. u vezi sa pravilom 52. decembra 2003. Zakon o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". stav 1." Stav 3. a) Predmet broj CH/03/13106. 2. septembra 2006. Prijava CH/03/13106 je podnesena 11. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. potpredsjednik Gosp. kao prodavac. a prijava CH/03/13402 je podnesena 24. godine Usvaja sljedeću odluku u skladu sa ĉl. da zbog nepostojanja u to vrijeme knjiga etaţne svojine predmetni ugovori nisu uknjiţeni. godine i registrovana je istog dana." 186. Nedim ADEMOVIĆ. POSTUPAK PRED DOMOM/KOMISIJOM/USTAVNIM SUDOM 188. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine.] Društveno pravno lice moţe zgrade. bez ograniĉenja. XX. ovog zakona. godine proslijedila tuţenoj strani prijave podnosilaca radi dostavljanja pisanih zapaţanja. Podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. XXII.. ĈINJENICE U PREDMETU 183. Sporazuma iz 2007.. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. Ustavni sud će kao podnosioce prijave tretirati 27 drugih lica navedenih u prijavi. broj 65/03). Miodrag SIMOVIĆ. zgrade. Podnosioci prijave navode da su ugovori deponovani u nadleţnom sudu. koja su proslijeĊena podnosiocima prijava. zakljuĉili sa preduzećem DD "Boksit" Milići. podnosilac prijave navodi da su se nakon donošenja Pravilnika o voĊenju knjiga deponovanih ugovora konaĉno stekli uslovi za uknjiţbu. 189. . RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 192.

ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine.20 [. da sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. Društveno pravno lice duţno je da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. U nedostatku konkretnih dokaza Ustavni sud ne moţe razmatrati prijavu samo na osnovu paušalnih navoda podnosioca prijave. ili predstavlja zloupotrebu prava ţalbe (c). Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". od ĉega u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis spada period od 12 godina. godine još uvijek nisu uknjiţeni.] 193. a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. prvenstveno. [. predmet spada u nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis (vidi Odluku Doma. tuţena strana u svojim zapaţanjima navodi da prijavu CH/03/13106 treba odbaciti iz razloga locus standi. U skladu sa opšteprihvaćenim principima meĊunarodnog prava. stava 1. godine. kao prodavac. godine. godine. Slijedi da je prijava oĉigledno neosnovana u smislu ĉlana VIII(2)(c) Sporazuma. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. Nadalje. septembra 1996. izuzev u pogledu sastava Ustavnog suda. te da kao takvi predstavljaju pravni osnov za uknjiţbu u sve javne knjige. U konkretnom sluĉaju podnosioci prijave se ţale da nisu u mogućnosti da uknjiţe ugovore o otkupu stanova koje su kao nosioci stanarskih prava na predmetnim stanovima zakljuĉili tokom 1991. ništavi su. 200. stoga. Ustavni sud zapaţa da se podnosioci prijava ţale da ugovori o kupoprodaji stanova zakljuĉeni 1991.“ A. nije više opravdano nastaviti s razmatranjem ţalbe. Zakljuĉak u pogledu prihvatljivosti . tj. ODGOVOR TUŢENE STRANE 195. U pogledu merituma prijave. bez ograniĉenja. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. b) Predmet broj CH/03/13402. februara 1997. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Podnosioci prijave navode da im je povrijeĊeno pravo na imovinu zaštićeno ĉlanom 1. kao i opštem interesu. CH/96/1. Ustavni sud. Odluke 1996-1997. Nije. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana.2. ili je već predmet meĊunarodne istrage ili rješenja. i 60a. (b) što je stvar već riješena. 203. i 60a. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova dodaju se novi ĉl. stava 1. Kupac stana iz ĉlana 60. Stoga. godine. a ne kupce predmetnih stanova obavezivati da zakljuĉuju nove ugovore i time ih izlagati novim troškovima. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. 196. zbog toga. Naime. od 13. Odluka od 4. a ne ulazeći u druge osnove prihvatljivosti. dakle. nadleţnost Ustavnog suda ratione temporis odluĉivati jesu li dogaĊaji koji su se desili prije stupanja na snagu Sporazuma doveli do povreda ljudskih prava (vidi. [. zapaţa da se Pravila procedure kojima se ureĊuje njegovo postupanje ne razlikuju. 60. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. koji glase: Ĉlan 60. odluĉuje da prijavu proglasi neprihvatljivom. a) Predmet broj CH/03/13106. kao i da su dostavljeni nadleţnom javnom pravobraniocu. odbiti svaku ţalbu koju bude smatrao nespojivom sa ovim Sporazumom. ili je već podnesena u nekom drugom postupku. podnosilac prijave smatra da su isti pravno valjani i da je iste trebalo uknjiţiti. u skladu sa ĉlanom 2. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. S obzirom da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda. neće se izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Sporazum se ne moţe primijeniti retroaktivno. Ustavni sud će odluĉiti koje prijave će prihvatiti.. odbaciti je ili brisati iz razloga: (a) što podnosilac namjerava odustati od ţalbe. već se ţali. ili (c) što iz bilo kojeg drugog razloga. TakoĊe da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. Odluke 1996-1997). decembra 1995. koji su zakljuĉeni prije 29. XXIII. podnosioci prijave smatraju da su isti pravno valjani i da su nadleţni organi tuţene strane bili duţni predmetne ugovore uknjiţiti. podnosioci prijave navode povredu svojih prava i prije stupanja na snagu Sporazuma. i 1992.. Ustavni sud zapaţa da predmetna prijava povlaĉi ozbiljna pitanja u odnosu na ĉlan 1. koji utvrdi Ustavni sud . Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. jula 2001. Ustavni sud će prvo obraditi pitanje u kojoj mjeri je nadleţan ratione temporis razmatrati predmetne prijave. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. meĊutim. godine. Ustavni sud će. Nadalje. i 1992. u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave. Odluku o prihvatljivosti Doma. a da predmetni ugovori još uvijek nisu uknjiţeni. S obzirom da Dom i Komisija o njoj nisu odluĉili do 31. nadleţan da odluĉuje o ovoj prijavi. Ustavni sud će. Milovan Mijić i 27 drugih protiv Republike Srpske 204. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. takoĊer. 205. Ustavni sud moţe odluĉiti da prijavu briše na osnovu kriterija sadrţanih u ĉlanu VIII(3) Sporazuma ili će uzimati kriterije za prihvatljivost prijave sadrţane u ĉlanu VIII(2) Sporazuma. (b) da li je prijava u biti ista kao i stvar koju je Dom/Komisija/Ustavni sud već ispitao. Baštijanović protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. ovog zakona. Imajući u vidu da je prošlo 16 godina od kako su predmetni ugovori deponovani kod nadleţnog suda radi uknjiţbe. na primjer. godine sa preduzećem DD "Boksit" Milići. broj 38/78). Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". na pravnu poziciju i povredu prava i sloboda suprotne ugovorne strane – kupaca. ovog zakona. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. broj 65/03) u relevantnom dijelu glasi: Ĉlan 5. zapaţa da podnosilac prijave nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoje navode. zakljuĉio oko 600 ugovora o prodaji stanova sa nosiocima stanarskih prava na tim stanovima. Ĉlan 24. decembra 1995. S obzirom na iznijeto. predmet broj CH/96/8. Ustavni sud. tuţena strana navodi da predmetne prijave sadrţe samo paušalne navode. 201. ograniĉiti svoje ispitivanje predmeta na razmatranje da li su ljudska prava podnosilaca prijava bila prekršena poslije tog datuma. Prihvatljivost 197.] Ĉlan 23. XXIV. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. nadalje. Ugovori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. Ustavni sud zakljuĉuje da prijava treba biti ispitana u odnosu na navodnu povredu prava na imovinu podnosioca prijave u smislu ĉlana 1. S obzirom da su predmetni ugovori zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. ili koja je oĉigledno neosnovana. ŢALBENI NAVODI 194. S obzirom na to. dok se za ostale stanove otplata kupoprodajne cijene vrši u skladu sa zakljuĉenim ugovorima. TakoĊe navodi da je za oko 220 stanova izvršena uplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. Dakle. pod uslovom da je takav rezultat u skladu s ciljem poštivanja ljudskih prava. Ugovor o otkupu stana zakljuĉuje se sa Fondom stanovanja Republike Srpske. U skladu sa ĉlanom VIII(2) Sporazuma. Sporazuma iz 2007. Pri tome će Ustavni sud uzeti u obzir sljedeće kriterije: (a) postoje li djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio.. U konkretnom sluĉaju podnosilac prijave je naveo da je tokom 1991. budući da u dijelu u kojem podnosioci prijava navode nastavljenu povredu svojih prava nakon 14. naveo ţalbene navode u smislu povrede svojih prava i sloboda iz Sporazuma.. XXV. te iz tog razloga predlaţe da se iste proglase oĉigledno neosnovanim. kako je to predviĊeno izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova.1. Nadleţnost ratione temporis 199. godine). Podnosilac prijave nije.] Ĉlan 60a. ukljuĉujući i knjige etaţne svojine. Tuţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti. godine. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. tuţena strana navodi da je suštinski cilj dodatih ĉl. decembra 2006. MIŠLJENJE USTAVNOG SUDA E. podnosilac prijave navodi da su predmetni ugovori ovjereni kod nadleţnog suda i nadleţne uprave prihoda. Iza ĉlana 59. Ustavni sud podsjeća da je prijava podnesena Domu u skladu sa Sporazumom. 60. U skladu sa ĉlanom VIII(3) Sporazuma “ Ustavni sud u bilo kojem trenutku svog postupka moţe obustaviti razmatranje neke ţalbe. AD "Boksit" Milići protiv Republike Srpske 202.. Pri tome. 198. Ustavni sud je. 14. od Pravila procedure Doma/Komisije. kao kupcima. Po pitanju prihvatljivosti. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud. A. tuţena strana predlaţe da se prijave u meritumu odbiju kao neosnovane. Matanović protiv Republike Srpske. Bez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. takoĊe..

Prema ĉlanu XI Sporazuma. Ustavni sud ne sumnja da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova vezan za ovaj predmet ispunjava formalne standarde u smislu Evropske konvencije (vidi Odluku o prihvatljivosti i meritumu Doma. broj 21/00. 222. godine. 208. Kao što je već naglašeno." Na kraju. Predmetni ugovori su ovjereni kod nadleţnog suda. pojam “zakonitosti“. "imovina" koja se štiti moţe biti postojeća imovina (vidi Evropski sud za ljudska prava. podnosioci prijave su sa preduzećem DD "Boksit" Milići tokom 1991. 219.1. ne utiĉu ni na koji naĉin na pravo drţave da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi se regulisalo korištenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi se obezbijedila naplata poreza ili drugih dadţbina i kazni. taĉka 31). ukljuĉujući prava i slobode predviĊene Evropskom konvencijom i drugim sporazumima nabrojanim u Dodatku Sporazuma. 144 i dalje).c. kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana.." Imajući u vidu naprijed navedeno. Malone.. godine. Ustavni sud zakljuĉuje da je Prijava broj CH/03/13402 prihvatljiva u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava. a ne po Ustavu Bosne i Hercegovine. st. F. propisuje da su "[u]govori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. bez ograniĉenja. izmeĊu ostalog. 11. dovodeći u vezu naprijed navedeno. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu stanova. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. zakon mora obezbijediti graĊanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava. pored formalnih standarda (pristupaĉnost. Prvo. pokriva lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uslovima. Ustavni sud podsjeća da pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasniĉkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud. aprila 2001. godine. bez obzira što odluĉuje po Sporazumu. broj 33/01). broj 332. preciznost. i ostali. vidi. Zakona o prometu nepokretnosti propisuje da se "[u]govor na osnovu koga je društveno pravno lice otuĊilo nepokretnosti iz društvene svojine u korist nosioca prava svojine moţe [. 215. izraţava princip mirnog uţivanja u imovini.. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. Ĉlan 1. U konkretnom sluĉaju. U konkretnom sluĉaju Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja. ovog zakona. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova rezultat je aktivnosti zakonodavnog organa. Da li je miješanje zakonito? 220. S obzirom na naprijed navedeno. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri razliĉita pravila. propisuje da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. Miješanje je zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan graĊanima. i 68). novembra 1995. koje je izraţeno u prvoj reĉenici prvog stava i koje je opšte prirode. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo. Odluka broj U 14/00 od 4.1. 218." Stav 2. ako jeste. a otkupna cijena stana umanjuje [. Prvi korak pri razmatranju da li je došlo do povrede ĉlana 1. Prethodne odredbe. da li je miješanje zakonito? B. 221. meĊutim.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. kao i peĉat nadleţnog javnog pravobranioca kojem su ugovori dostavljeni u smislu odredaba ĉlana 23. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. novembra 1983. Ustavni sud podsjeća da ĉlan 22. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: 4. objavljena u "Sluţbenom glasniku Bosne i Hercegovine". budući da je tuţena strana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova onemogućila podnosioce prijave da se na osnovu postojećih ugovora o otkupu stanova uknjiţe kao vlasnici predmetnih stanova u javne knjige. broj 20/99). stav 1. stav 1.b. budući da posjeduju ugovore o otkupu stanova koji predstavljaju pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnim stanovima. budući da su u postupcima otkupa stanova u potpunosti ispoštovali proceduru propisanu Zakonom o prometu nepokretnosti. Ustavni sud mora obraditi pitanje da li utvrĊene ĉinjenice otkrivaju da je tuţena strana prekršila svoje obaveze iz Sporazuma. godine zakljuĉili ugovore o otkupu stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. Meritum 209. MeĊutim. neprihvatljivo bi bilo da se pojam . Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 67. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. 207. decembra 1995.. propisuje da se "[u]govor o otkupu stana zakljuĉuje [. serija A. stava 1." Dakle. godine protivno vaţećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti ništavi [. koja je preuzeta u Bosni i Hercegovini. taĉka 48). S obzirom na naprijed navedeno. Niko ne moţe biti lišen imovine. ovog zakona. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima... aprila 1979. Ustavni sud proglašava prijave neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. donošenjem navedenog Zakona podnosiocima prijave je osporena pravna valjanost ugovora o otkupu stanova. Serija A. Drugo pravilo. neće [. B. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda.a.P. Ustavni sud proglašava Prijavu broj CH/03/13106 neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44. godine.].1." Stav 3. Ustavni sud zapaţa da se u konkretnom sluĉaju radi o imovini za koju podnosioci prijave "opravdano oĉekuju" da će je dobiti. sprovoĊenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu (vidi odluke Ustavnog suda. da li se pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova moţe smatrati "imovinom" u smislu ĉlana 1. (c) u skladu sa principom pravne drţave. Ustavni sud zakljuĉuje da pravo na uknjiţbu ugovora o otkupu stanova predstavlja "imovinu" podnosilaca prijave u smislu ĉlana 1.] za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz ĉlana 60. stav 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jeste da se ispita da li se pravo koje podnosioci prijave traţe moţe tumaĉiti u smislu znaĉenja rijeĉi "imovina" koje potpada pod ĉlan 1. M. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do miješanja u pravo na imovinu podnosilaca prijave. Presuda od 29." Stav 2. Presudu Evropskog suda za ljudska prava. da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa opštim interesom. TakoĊe. dakle.. s taĉke gledišta ustavnog pravnog sistema. dostupan je graĊanima. broj 65/03) kojim su dodati novi ĉl. broj U 3/99 od 17. od 26..] sa Fondom stanovanja Republike Srpske. tj. Ĉlan 1. koji su zakljuĉeni prije 29. CH/02/8202. sadrţan u drugom stavu. prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. kao i imovina za koju podnosilac prijave ima "opravdano oĉekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava." Ĉlan 23. Ustavni sud podsjeća da je za sticanje prava svojine pored osnova sticanja (iustus titulus) potrebna i uknjiţba u javnu knjigu (modus aquirendi) u smislu ĉl. 5. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora. avgusta 2003. Zakona o prometu nepokretnosti ("Sluţbeni list Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine". i 33. B. isti je objavljen u "Sluţbenom glasniku Republike Srpske". avgusta 1984. godine. takoĊe. godine. stav 1. stav 49. prema ĉlanu I Sporazuma. od 2.1. i 60a. sadrţe peĉat nadleţne poreske sluţbe. podrazumijeva da zakon mora biti i ustavan. marta 2000. Presuda od 23. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. septembra 1999. broj 70. B. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova ("Sluţbeni glasnik Republike Srpske". U 6/98 od 24. 210. Da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu? 217. ukoliko kupac nije obeštećen na drugi naĉin. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju 211.21 206. 20. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. u smislu ĉlana 1. za najvišu sudsku instancu kao što je Ustavni sud. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava. Ustavni sud smatra da su podnosioci prijave stekli pravo na uknjiţbu predmetnih ugovora. da li je došlo do miješanja tuţene strane u pravo na imovinu podnosilaca prijave? Treće. Serija A.. 216. Treći. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine." Ĉlan 60a. MeĊutim. Svako fiziĉko i pravno lice ima pravo uţivati u svojoj imovini. serija A. U vezi s tim. "Sluţbeni glasnik Bosne i Hercegovine". stav 1. ĉlan 1. stava 1. MeĊutim.. te isti na jasan i precizan naĉin reguliše pitanja u vezi sa ugovorima o prodaji stanova koji su zakljuĉeni prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji drţavnih stanova.. Sunday Times. Naime.] poništiti ako ugovorena cijena ne dostiţe prometnu vrijednost nepokretnosti u vrijeme zakljuĉenja ugovora. broj 82. 213. broj 30. Ĉlan 60. u drugoj reĉenici istog stava. Prvo. itd). (b) toliko precizan da omogućava graĊanima da odrede svoje postupke. ako se smatra imovinom. Postojanje "imovine" 214. kao i nametnuta obaveza da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. Ustavni sud zakljuĉuje da predmetna prijava mora biti ispitana u pogledu ĉlana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. broj 38/78). Pine Valley Developments Ltd i drugi. jula 2001. ĉlan 24. što znaĉi da sloboda odluĉivanja koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograniĉena..] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. propisuje da "Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz ĉlana 60. osim u javnom interesu i pod uslovima predviĊenim zakonom i opštim naĉelima meĊunarodnog prava. Naime. Van der Mussele. dozvoljava da drţave potpisnice imaju pravo. 60. strane su obavezne “osigurati svim licima pod svojom nadleţnošću najviši stepen meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. st. 212. propisuje da "[k]upac stana iz ĉlana 60.

2. da Prijavu broj CH/03/13402 proglasi prihvatljivom u odnosu na ţalbene navode podnosilaca prijave o kršenju njihovih prava. da prijave proglasi neprihvatljivim ratione temporis u dijelu koji se odnosi na povrede ljudskih prava prije 14. taĉka 38). mada nosilac prava. kao i da kupac ima pravo na vraćanje iznosa koji je veći od otkupne cijene stana. tuţena strana. drţava je propisala (ĉlan 23. kojim se otuĊuje društvena imovina. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine. Kada bi se prihvatio takav stav. za što je odgovorna tuţena strana. ĉime je Republika Srpska prekršila ĉlan I . tako i u javnom interesu. Prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma. Zakona o privatizaciji drţavnih stanova da se eliminiše diskriminacija. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. na kraju. U datim rokovima. ZAKLJUĈAK 233. predstavlja kriviĉno djelo. u smislu ĉlana 1. ukljuĉujući naredbe da sa kršenjima prestane i od njih odustane. je jedan od postulata na kojima se mora temeljiti pravni sistem Bosne i Hercegovine (vidi. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 228. Ustava Bosne i Hercegovine. postojala je cijela institucija koja je provjeravala “moralnost. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine. Samim tim. koje opterećuju nosioca prava i obaveza retroaktivno. definisati kao mogućnost svake osobe da se osloni na znaĉaj i opstojnost pozitivnopravnih propisa. Ustavni sud smatra da tuţena strana ovakvim naĉinom miješanja u imovinu podnosilaca prijave nije zadovoljila principe zakonitosti sadrţane u ĉlanu 1.22 “zakonitosti“ iz ĉlana 1. koja je obavezna da izvrši odluku Ustavnog suda. u punoj vjeri. 3. bilo kako u interesu podnosilaca prijave. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. jer najĉešći sluĉaj povrede prava i sloboda iz Sporazuma jeste. upravo nakon ovog momentuma. koji je inherentan principu “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. naravno. koji su predmet ove prijave. MeĊutim.. Jedan od kreterija zabrane retroaktivnosti u graĊanskom pravu jeste situacija u kojoj zakon ukida odreĊeno pravo. Ustavni sud ne moţe prihvatiti kao valjano objašnjenje tuţene koje je dala u vezi sa donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. Ovakvi sluĉajevi su rijetki mada mogući. “pretjeran teret“ moţe posebno biti izraţajan ukoliko doĊe do usvajanja odredbi. U sluĉaju nepostupanja. godine. U tom sluĉaju tuţena strana bi eliminisala diskriminaciju. Obrazloţenje iz prethodne taĉke je bilo nephodno iz razloga što Ustavni sud ima velike sumnje u Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji drţavnih stanova u smislu njegove usklaĊenosti sa principom “pravne drţave“ iz ĉlana I/2. što je izuzetno dug period s taĉke gledišta pravne sigurnosti. da je otkupna cijena stanova u spornom periodu bila mnogo veća od cijene predviĊene Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. imala mogućnost korigovati cijene. mada se i to moţe smatrati neustavnošću (vidi ĉlan II/2. jednoglasno. koji zadovoljava princip “proporcionalnosti“. Imajući u vidu naprijed navedeno. propisuje da se "[b]ez dokaza da je nadleţnom javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. da Prijavu broj CH/03/13106 proglasi neprihvatljivom u skladu sa pravilom 44.. Naime. na to da je ispunio svoju zakonsku obavezu i da je njegov ugovor valjan. tuţena strana smatra da na podnosioce prijava nije stavljen pretjeran teret. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 232. 226. koji. 225. Naime. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne smije odnositi i na “najviši zakon“ drţave. meĊutim. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne bi pruţao zaštitu u situacijama u kojima je došlo do oĉigledne povrede prava na imovinu na osnovu “protivustavnog“ zakona. dostavljen ugovor iz prethodnog ĉlana. niti da se na njega stavi pretjeran teret tako što bi ostvarena pravna pozicija bila obezvrijeĊena naknadnim izmjenama ili dopunama zakona. tuţena strana je donošenjem predmetnog Zakona osporila podnosiocima prijave pravnu valjanost ugovora o otkupu stanova. Osim toga. 1. a s druge strane. 60. stavom 1(b) Pravila procedure Ustavnog suda. ispunjava sve formalne standarde pojma “zakonitosti“. a ne predvidila procedure da se uspostavi “jednakost graĊana pred zakonima”. Javni pravobranilac nije imao primjedbi za valjanosti ugovora. vratiti kupcima iznos koji prelazi cijenu predviĊenu Zakonom o privatizaciji drţavnih stanova. Zakljuĉak o meritumu 229. te nametnula obavezu da ponovo zakljuĉuju ugovore o otkupu predmetnih stanova. IzmeĊu ostalog. Ustavni sud smatra da se pojedinac. DorĎe Besarović i dr. ostanu priznate." Prema tome. kako je to naznaĉeno u odluci. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća da je tuţena strana u svojim pisanim zapaţanjima o prihvatljivosti i meritimu prijave navela da je suštinski cilj dodatih ĉl. da je predmetnim Zakonom predviĊeno da se otkupna cijena stana umanjuje za iznos koji je kupac već platio. prošli su.. Naime. CH/98/375 i dr. princip pravne sigurnosti teţi ka tome da pravne posljedice. ne neustavnost odreĊenog opšteg pravnog akta u uţem smislu rijeĉi. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. ukoliko je smatrala da su kupci predmetnih stanova zakljuĉili ugovore pod nepovoljnijim uslovima. koju štiti ĉlan 1. ovog zakona moţe podnijeti nadleţni javni pravobranilac u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ugovora. postoji sumnja u valjanost konkretnog sklopljenog ugovora. predmetni ugovori o otkupu stanova zakljuĉeni u skladu sa Zakonom o prometu nepokretnosti i. u roku od 15 dana po zakljuĉenju ugovora. te je. 223. Ustavni sud istiĉe da neizvršenje odluka Ustavnog suda. bez prethodnog “a limine“ ispitivanja da li. koji ne bi bili valjani. godine. na primjer. 231. decembra 1995. da se do cilja koji je imala tuţena strana moglo doći i bez ispitivanja zakonitosti samih ugovora. kao ni provoĊenje tog ugovora u zemljišne i druge javne knjige. Iz ovih razloga. na koju se u svojim pisanim zapaţanjima pozvala. propisuje da "[t]uţbu za poništaj ugovora iz ĉlana 22. tek nakon 12 godina. već naprotiv da su izmjene i dopune navedenog Zakona u njihovom. ako naĊe da je ugovor zakljuĉen na štetu društvene svojine. te prava i obaveza koje proizilaze iz njih i koji su stvoreni na osnovu njih. TakoĊe. da je Republika Srpska povrijedila prava podnosilaca prijave na imovinu. CH/01/8507. prije svega. Pojedinac ne treba da trpi. ĉlan 24. ĉlan 1. odnosno. takoĊe. jednoglasno. S obzirom na iznijeto. duţna je dostaviti obavijest o preduzetim mjerama u cilju izvršenja odluke Ustavnog suda. Zabrana retroaktivnosti. Republika Srpska. inter alia. bezuslovno. Štaviše. godine. kao takvi. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. godine predstavljali valjan pravni osnov za uknjiţbu u javne knjige. PRAVNI LIJEKOVI 230. B. Ustavni sud mora razmotriti pitanje o koracima koje Republika Srpska mora preduzeti da ispravi kršenja Sporazuma koje je Ustavni sud utvrdio. Ovo rješenje dostavlja se nadleţnom tuţiocu i nadleţnom agentu tuţene strane. Ustavni sud zakljuĉuje da je došlo do povrede prava podnosilaca prijave na imovinu. duţni su. Odluka o prihvatljivosti i meritumu. stavom 1(j) Pravila procedure Ustavnog suda. MeĊutim. Ustav Bosne i Hercegovine). i 60a. nije mogao raĉunati na takvu mogućnost. koje su vezane za odreĊeni ĉinjeniĉni supstrat. kao što je postojala i procedura da se ponište ugovori. neće [. još 1991. ali ne moţe ni biti. štaviše. Princip pravne sigurnosti se moţe. odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Ustavnom sudu o preduzetim mjerama. to se dešavalo po sistemu automatizma. MeĊutim. XXVI. princip pravne sigurnosti. u trenutku sticanja tog prava. kompletnu proceduru. u skladu sa ĉlanom 239. XXVII." Stav 2. u konkretnom sluĉaju. apsolutno. stav 1. s jedne strane. Svi organi vlasti tuţenih strana u smislu Sporazuma. 4. i to pozitivno. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. zbog nemogućnosti da uknjiţe predmetne ugovore o otkupu. Ustavni sud primjećuje da je za pravovaţnost jednog kupoprodajnog ugovora bila propisana cjelokupna procedura. od 15." Na kraju. kao i opštem interesu. godine. provoditi odluke Ustavnog suda. kupci spornih stanova su dovedeni u poziciju da se njihovi ugovori retroaktivno “stave na probu“ u smislu ispitivanja njihove zakonitosti. pored prethodno iznesenih sumnji i dilema. te novĉanu nadoknadu. odluke Ustavnog suda su konaĉne i obavezne i duţno ih je poštovati svako fiziĉko i pravno lice. Ustavni sud ne moţe prihvatiti naprijed navedeno kao valjan razlog za donošenje spornih izmjena i dopuna Zakona o privatizaciji drţavnih stanova. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. dozvoljena. zakonitost i ustavnost ugovora“. sporni ugovori su potpisani tokom 1991. odnosno Republiĉkom javnom pravobranilaštvu ako se radi o nepokretnostima Socijalistiĉke Republike Bosne i Hercegovine. imajući u vidu zaštitu javnog interesa. one koji su vezani za princip pravne drţave. koju štiti ĉlan 1.) da je "[d]ruštveno pravno lice duţno [. kao ni ustavne standarde. S obzirom da su. U svjetlu utvrĊenih povreda ĉlana 1. Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrĊuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena. Ustavni sud. zasnovan na javnom interesu.. taĉka 1236). što bi. 227. veoma sloţena po svojoj prirodi. jednoglasno.] izvršiti ovjera potpisa na ugovoru. uopšte. aprila 2005. a u vezi sa pravilom 52. jednoglasno. sumnja u javni interes koji bi opravdao i nadvladao u konkretnim sluĉajevima princip pravne sigurnosti (balans javnog i privatnog interesa). 2. 224. Svi ugovori. Ustavni sud odluĉuje. te je sve ovjerio. od 6. Ustavni sud. Naime. u graĊanskom pravu nije zabranjena. u okviru svojih nadleţnosti utvrĊenih ustavom i zakonom. decembra 2005. mogao osloniti. napominje da u skladu sa pravilom 56.] da primjerak ugovora iz prethodnog ĉlana dostavi javnom pravobranilaštvu na ĉijem podruĉju se nepokretnost nalazi. Ustava Bosne i Hercegovine. godine. već njegova neusklaĊenost sa standardima koje nameću sama prava i slobode (vidi. Abdulah Softić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra odgovarajućim da iskoristi svoje ovlasti date prema ĉlanu XI(1)(b) Sporazuma i da naredi tuţenoj strani da. Pravila procedure Ustavnog suda. U konkretnom sluĉaju. stav 1. Ustavni sud smatra da je tuţena strana.

da naredi Republici Srpskoj da izvijesti Ustavni sud. da nije potrebno da se podnosiocima prijave dosudi kompenzacija. (potpisao) Nedim Ademović Šef Odjeljenja (potpisala) Hatidţa Hadţiosmanović Predsjednica Ustavnog suda . o mjerama preduzetim u sprovoĊenju gore spomenute naredbe. u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke okonĉa proceduru oko uknjiţbe predmetnih ugovora o otkupu stanova iz 1991. ukoliko to podnosioci prijava zahtijevaju. da naredi Republici Srpskoj da. jednoglasno. jednoglasno. ove Odluke. jednoglasno.23 Sporazuma. i 7. 5. 6. godine. u roku od mjesec dana od proteka roka iz zakljuĉka broj 5.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful