1. NAPOLEON BONAPARTE Rođen je u višebrojnoj skromnoj obitelji zgob čega je morao na vojno školovanje, s 15.

godina odlazi u Francusku na školovanje. 1768. godine Korzika je došla pod Francusku vlast. U školi ga zatiče francuska revolucija i postaje sljedbenik Robespierre-a. Na temelju Jakobinskog vojnog zakona o napredovanju, na temelju sposobnosti, a ne podrijekla postao je brigarni general sa 24. godine jer se istaknuo u borbi za grad Tulon. Nakon pada Robespierra i Napoleon je privremeno pao u nemilost novih vlasti, budući da su nove vlasti imale namjeru nastaviti ostale ratove protiv antifrancuske koalicije, ali s ciljem osvajačkih ratova ponovno su aktivirali Napoleon. 1796. godine poslali su Napoleona u sjevernu Italiju gdje je on osvojio Veneciju i time nestala višestoljetna Mletačka republika. 1797. godine Napoleon je potpisao mir u Canpoformiji sa Aistrijom, priznata njegova osvajanja u svejernoj Italiji, a za uzvart Napoleon je prepustio Austriji Veneciju, Dalmaciju i Istru. U Italiji je osnovao Casaplinsku republiku. U tom razu još je zauzeo dijelove Švicarske i Nizozemske te su osnovane Rimska republika i republica Đenova. U nizuzemskoj Batavijsku, a u Švicarskoj Helvetsku. Najveći naprijatelj bila mu je Britanija koju je odlučivao udariti (napasti) u njezinim kolonijama; najprije u Egiptu, a onda u Indiju. 1799 kreće u Egipat, no poslije prvih uspijeha, poražen je u bitci kod Abukira gdje ga je porazio engleski admiral Horatio Nelson. Nakon toga se vraća u Pariz. No po povratku u Pariz izvršio je državni udar i uveo vlast konzulata (3 konzula birani na 10. godina.) Ovo je bilo privremeno stanje jer se Napoleon 1802. godine proglasio doživotnim konzulom. U to vrijeme Napoleon je bio više zakonodavac, a manje konzulovac. Donio je tri značajna zakona: 1. CODE CIVILIS = „Građanski zakon“ 2. CODE PENAL = „Kazneni zakon“ 3. CODE COMERCIALE = Trgovački zakon“ Uveo je mnoge društvene promjene: - sekularizam - sloboda i jednakonst građana pred zakonima - utemeljio narodnu banku - utemeljio valutu - franak - postavio temelje modernog školovanja - legija stranaca - građanski brak - cenzurirao štampu - uveo oblik vlasti – „bonapartizam“ 1804. godine prilikom krunidbe u crki Notre Dame prisustvovao je papa Pio VII., no novi car nije primio krunu – sam se okrunio. 1801. godine potpisan je konkordat čime je Papa priznao gubitak svih imanja, a dobio je slobodu bogosluženja. Mir između Napoleona i pape nije dugo trajao. 1809. godine zaoštrili su se odnosi pa je papa odveden u Genovu gdje je ostao sve do 1814. godine kada su ga oslobodili Napoleonovi protivnici. 1805. godine Napoleon je započeo novu seriju ratova – kada njegova vojska dobiva naziv VELIKA VOJSKA. Napoleon je uspio pobjediti svoje protivnike. 1805. godine bitka kod Austerliza („bitka 3 careva“). Nakon toga je austrijska voska, mirom u Požunu (1805.), morala voditi Veneciju, Dalmaciju i Istru. Austrijskog cara Franju II.

Cejlon. 1808. a krajem mjeseca ožujka dolazi u Pariz „vladavinu 100 dana“. prognan je na otok Ebu (blizu Korzike) sa 1000 vojnika. U osvojenim zemljama francuska vlast rušila je feudalni poredak. uvodila građanski zakon. postao je car Franjo I. Poraz je bio katastrofalan. godine uveo kontinentalnu blokadu Englske – zabranio je saveznicima trgovačke veze s Engleski čime ju je želio ekonomski slomit. Sudjelovao je i novi ministar vojnih poslova nove francuske vlade – Tolleyrand [Tajleran]. oduzimala crkvama imanja. a Njemčka je stvorila Njemački savez ( od 38 država). a njegovo tijelo preneseno je u Pariz 1840. 1812. ali važne otoke. a zajedno s njim plemići i svećenstvo koji pokušavaju vratiti stari poredak i imovinu. Malta te brojni otoci u Atlantskom i Tihom oceanu. a ta bitka bila je i konačni napoleonov poraz nakon čega je odveden na otok Sv.. Ruski zapovijednik Kutoz promjenio je novi oblik borbe – patizanski ili gelirski rat i paljenje zemlje. Ta odluka je imala i dobre (razvoj domaće industrije)i loše strane (visoka cijena i krijumčarenje). svibnja 1821. . ponovno od Horatia Nelsona. Francuska je vraćena u granice prije revolucije. Obnovljena je Papisnak država. godine Napoleon pokreće Veliku vojsku oko 600 000 vojnika zbog sumnje da car Aleksandar narušava kontinentalnu blokadu. a kralj Franjo II. Napoleon je poražen. Kongres je imao zadatak da poništi sve tekovine i Francuske revolucije i Napoleona. Sahranjen je u Domu invalida.natjerao je da se odrekne titule cara Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda. Nakon tog poraza. ožujka 1815. Poznat je kao „Plesni kongres“ jer je prvi put bio bal i plesao se valcer. To je bio početak Napoleonova slabljenja i kraja. lupnja 1815. To je izazvalo nezadovoljstvo u narodu što koristi Napoleon i 1. a veliku korist izvukla je Velika Britanija koja je odbila male. Austrija je dobila područje ilirskih provincija i Dubrovnika. Pruska. godine u Beču i s kratkim prekidom trajao je do lipnja 1815. to us iskoristili njegovi protivnici i 1813 zaratili su protiv njega – „bitka naroda“ kod Leipzinga. ustanka protiv francuske vlasti u Španjolskoj. 18. a Napoleon se vratio s 1% vojske. 1792. Od 1806. ali i povećavala poreze kojima je opterećivala stanovništvo. Reusija i Austrija. 2. godine. godine. godine Napoleon je poražen u pomorskoj bitci kod Trafalgara. BEČKI KONGRES Bečki konger počinje u studenom 1814. godine koalicija je ponovo zaratila protvi napoleona u bitci kod Waterlooa [Belgija]. protivničku vojsku predvodio je britanski zapovijednik Werington. godine bježi s Ebu-a. godine dolazi do 1. a sporazumom u Fontainembleau [Fontenblo] prisilili su Napoleona na abdikaciju. a glavnu riječ imali su Velika Britanija. 1805. Helenu gdje je umro 5. U Francusku se vraća Luj XVIII. godine. Napoleon je 1806. godine izvršena je teritorijalna podjela Europe. godine Habsburška monarhija postala je Austrijska Carevina. Nizozemska i Belgija formiraju Ujedinjeno Kraljestvo Nizozemske. tj.

Cilj ovog Kongresa bio je restauracija feudalnog poretka u Europi i oprečavanje mogućih novih revolucija -> sve to opravdavali su načelom dinastičkog legaliteta. KONZERVATIZAM I LIBERALIZAM .Rusija je sa novim Poljskim Kraljestvom ili Varšavskim vojvodstvom ušla u personalnu uniju. 3. glavni „lik“ ovog Kongresa je austrijski kancelar Klemens Metternich.