Povijest islama - knjiga

"Povijest islama" od Mustafe Spahica

UVOD U POVIJEST ISLAMA
Kada su prvi čovjek Adem (a.s.) i njegova žena hazreti Havva zakoračili u stvoreni svijet - dunjaluk, oni su zakoračili u povijest. Svaki čovjekov trag, otisak i ostvarenje u stvorenom svijetu, u okviru vremena i prostora, naziva se povijest. Tako su vrijeme i prostor jedina dva čovjekova zora, dva okvira i dvije tačke, između kojih i unutar kojih čovjek, kao svjesno, slobodno, umom, razumom i savješću obdareno biće, ostavlja svoje tragove i otiske u vremenu i prostoru. Jedan okvir - vrijeme, čovjek saznaje sistematskim i metodološkim proučavanjem povijesti pomoću komparacije i analogije, a prostor ili prirodu onakvu kakva jest, stvorenu od Boga, proučava zemljopis ili geografija. Ideal povijesti je da proučava događaje onakve kakvi jesu, kako su se stvarno dogodili i njihovo razumijevanje i smisleno povezivanje. Historija ima uže značenje od povijesti, jer historija skoro da nije ništa drugo nego hronologija državno-političkih događaja u vremenu i prostoru. S druge strane, savremeni ili moderni čovjek o tri osnovna izvora spoznaje: Objavi, Univerzumu i Povijesti skoro da ne zna ništa, ili sve što zna, zna na pogrešan način, kroz ideološko-političku sliku. Tako je u Evropi, posebno zbog mita i mitologije, nemoguće stići do Objave, zbog magije do Religije, zbog bogova do jednog jedinog Boga, zbog stvorenja do Stvoritelja i zbog historije do povijesti. Naime, Evropa poznaje i priznaje historiju, a ne priznaje i odbacuje povijest. To se najbolje ogleda kroz osnovnu evropsku premisu, od Humanizma i Renesanse (Viko) do danas, da Tvorac povijesti nije ni Bog ni Sudbina, već čovjek i ljudi pišu historiju i to kao pobjednici. Mora se znati bitna razlika između historije i povijesti da bi se shvatilo da Evropa ne poznaje i ne priznaje povijest već historiju kao što ne poznaje i ne priznaje ni Božiju Objavu, već mit i mitologiju. Dok je povijest razumijevanje i smisleno povezivanje događaja, kroz vrijeme i prostor, onakvi kakvi jesu, kakvi su se zbili i dogodili, historija je samo pokušaj čovjekove eksplikacije tih događaja, prilagođen ideološko-političkim i državnim interesima, namjerama i ciljevima pobjednika u ratu. Tako za Evropu događaji nikada nisu ono što sami po sebi jesu, već ono što evropski pobjednici žele i hoće da budu. “Pobjednici pišu historiju” uzvikuje evropski čovjek već pet stoljeća bez prestanka od humanizma i renesanse. Da bi Evropa prešla iz historije u povijest, ona prije toga, mora iskoračiti iz mitologije u Objavu, i iz magije u religiju. Kao sljedbenici Objave Kur’ana muslimani poznaju i priznaju povijest koja hoće da sazna istinu o događajima onakvim kakvi jesu i kakvi su uistinu bili, a ne kako ih slikaju pobjednici. Učenje o vjerovjesnicima i njihovim narodima, o načinu života, kraju i sudbinama tih naroda kao i: Kelimama, Poslanicama, Suhufima i Kitabima koje su primali raniji poslanici naziva se Hijeropovijest - Kasas i to je velika tema Kur’ana. Sve te Poslanike i njihove narode Kur’an tretira kao jedinstvenu i neprekinutu Hijeropovijest - Kasas, kao istinite i stvarne događaje, a ne kao historiju ili ljudsko kazivanje; na temelju mita, izmišljanje i konstruiranje uljepšanih, pobjednicima prilagođenih, slika o tim događajima. Ti događaji kao istina, izneseni u Kur’anu svevremenska su pouka i poruka svim ljudima zato što se osnovni zakoni ljudskog života i naravi ne mijenjaju: „U kazivanjima o njima (vjerovjesnicima i prošlim narodima) pouka je za one koji su umom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.“ (12:111) Iskonska tradicija, jezgra, srčika i bit je, svjedoči Kur’an, u neizmjenjivoj i nezamjenjivoj formi podjednako objavljena svakom narodu u svakom vremenu i

prostoru: „Mi objavljujemo tebi Muhammede kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismaiu i Ishaku i Jakubu i unucima i Isau i Ejjubu i Junusu i Harunu i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur - i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgovarao, o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali, a Allah je silan i mudar.“ (4:163-165) U okviru iskonske neprekinute tradicije, jedinstvene, neizmjenjive, i nezamjenjive pouke i poruke Allah od svih vjerovjesnika isti Zavjet, Ugovor ili Testament uzima, koji su sve duše dale Allahu kada su stvorene: „I kad je Gospodar Bog iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar vaš?, oni su odgovarali: Jesi, mi svjedočimo - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete - mi o ovome nismo ništa znali. Ili da ne reknete: Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili.“ (7:172 i 173) Taj iskonski zavjet, i neprekinuti ugovor koji su sve duše zajedno dale Allahu na dan stvaranja su morali prenositi svi božiji poslanici, kroz svako vrijeme i prostor, neovisno od cijene koštanja i to potpuno besplatno: „Mi smo od Vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od Tebe, i od Nuha i od Ibrahima, i od Musaa i od Isaa, sina Merjemina, čvrst zavjet smo uzeli.“ (33:7) Osnovna načela, principi, temelji i stubovi koji su prenošeni preko svakog poslanika svakom narodu, u svim vremenima, jesu: 1. Iman - vjerovanje: „Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibraimu, i Ismailu, i Ishaku i Ja’kubu i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova. Mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi se samo Njemu pokoravamo.“ (2:136) „Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove. Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih. I svi oni govore: Allahu, čujemo i pokoravamo se: Oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.“ (2:284) 2. Tevhid - monoteizam: „Prije tebe, Muhammede, nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: Nema Boga osim Allaha, zato se Meni Allahu klanjajte.“ (21:25) „Reci! On je Allah Jedan Jedini! Allah je utočište svakom i Njemu se sve obraća. Nije nikog rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.“ (112:1-4.) Princip monoteizma je osnovni princip jedinstva svijeta života, stvanja i opstanka. Da nije tako, poremetila bi se ravnoteža u kozmosu, prirodi i ljudskom društvu. „Da zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!“ (21:22) 3. Robovanje Allahu i zavisnost o Njemu Na principu vjere u Allaha i Tevhida ili monoteizma svaki poslanik, po Objavi, pozivao je ljude i narode da robuju i ovisni budu samo od Allaha. „I Adu - poslasmo brata njihova Huda. O, narode moj!, govorio je on. Samo Allahu robujte i klanjajte se, Vi drugog Boga osim Njega nemate, Vi samo neistine iznosite.“

(11:50) 4. Četvrti princip jest organizacija cjelokupnog života na temelju robovanja Allahu i negaciji širka (politeizma ili kufra - nevjerovanja). „Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte i način života na tom principu organizirajte, a kumira i idolatrije se klonite kao i života na tim osnovama! I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi, zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.“ (16:36) „U vjeru - islam nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha i organizira svoj život na toj vjeri - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti - a Allah sve čuje i zna.“ (2:256) 5. U okviru univerzalne Allahove Pravde, Reda i Poretka Allah je svakom čovjeku i narodu dao istu mogućnost da vjeruje putem slanja Objava i poslanika. „Svaki narod je imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nasilje im neće biti učinjeno.“ (10:47) „A mi nijedan narod nismo kaznili dok mu poslanika nismo poslali.“ (17:15) Osnovna dužnost poslanika je bila da ljudima prenesu Allahove Objave, vjerozakone, moralna načela, upute, pouke i poruke. „I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sa sobom već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu. Allah je dokidao što je htio, a ostavljao je što je htio, u Njega je glavna Knjiga.“ (13:38-39) 6. Sve poslanike Allah je svojom Voljom i Odredbom izabrao ljudima Kao Allahov izbor svi poslanici i vjerovjesnici su primjeri, ogledala i uzori vjernicima u svim stvarima vjere i po svim pitanjima etike: „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje“ (33:21) „Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate.“ (60:4) „Vama su Allahovi poslanici divan uzor - onima koji žele Allaha i Onaj svijet, a onaj koji leđa okrene - pa Allah zaista nije ni o kome ovisan i On je Jedini hvale dostojan!“ (60:6) U pravu je jedan mislilac kada kaže: “Kada vjerovjesnici ne bi bili uzori ljudima čovječanstvo bi izgubilo svaku nadu.” (Rože Garodi). Vjerovjesnici su jedini ljudi koji su u potpunosti radili ono što su učili i govorili. To su jedini ljudi na stalnom dobitku što se o njima više sazna, a svi drugi gube. Zato mi ljudsku povijest i ne razumijevamo drukčije nego kao ljudske reakcije, u vremenu i prostoru, na Božije poslanike i poruke koje su oni, od Allaha, ljudstvu dostavljali. U osnovi sve ljudske reakcije, na te poruke i poslaničke misije bile su negacija i odbijanje od većine i prihvatanje od manjine. Kur’an Kasasom - hijeropoviješću i jedinim ispravnim metodom u društvenim disciplinama, komparacijom i analogijom, ukazuje na sudbine tih naroda, kroz povijest i vrijeme, na Božije Objave i vjerovjesničke misije. U okviru sociološkog plana, na temelju Kasasa - hijeropovijesti, analogijom i komparacijom, najlakše se uočavaju i kolektivne stereotipije, zablude, poroci, magija, idolatrija, pogubni običaji, slijepi tradicionalizam i njihov utjecaj na čovjekovu ličnost, svijest, um, razum, osjetila, srce i duše, kao i krajnje posljedice koje one izazivaju. Da bi čovjek vidio

svoje lice, on se mora ogledati u ogledalu. Kur’anski Kasas ili hijeropovijest, metodom komparacije i analogije, to je ogledalo, ibret, pouka, poruka i učiteljica: „Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su završili oni koji su poslanike u laž ugonili.“ (3:137) - ili historia est magistra vitae - historija je učiteljica života, pouka i poruka samo za one koji pameti, srce, dušu, um, razum i neblokirana osjetila imaju. Temelj povijesti u islamu jest hijeropovijest - Kasas ili sveukupni život božijih poslanika i sudbine njihovih naroda kojima se nadodaje ljudski razum, osjetila i teorija povijesnog proučavanja, putem komparacije i analogije, svih događaja kroz vrijeme i prostor onakvi kakvi su bili i dogodili se. Zato, ne slučajno, ovaj udžbenik započinje sa hijeropoviješću ili životom božijih poslanika u Kur’anu navedenih: adema, Idrisa, Nuha, Huda, Saliha, Ibrahima, Luta, Ismaila, Ishaka, Jakuba, Jusufa, Ejjuba, Šu’ajba, Musaa, Haruna, Davuda, Sulejmana, Iljasa, Eljesea, Junusa, Zul-Kifla, Uzejra, Zul-Karnejna, Lukmana, Zekerijjaa, Jahjaa, Isaa i Muhammeda a.s. Dakle, povijest nije ništa drugo nego proučavanje života i događaja svih naroda, kroz vrijeme i prostor, na osnovu Kur’anskog Kasasa hijeropovijesti i dva bitna metoda komparacije i analogije, u ime Allaha, i na korist ljudi. To je islamska povijest ili Sira. Kada tako pristupimo povijesti uz, Allahovu pomoć i korišćenje povijesne metodologije, dolazimo do razumijevanja i smislenog povezivanja o događajima i sudbinama prošlih naroda. Oni koji su potpuno odbijali Allahove Objave i vjerovjesničke misije, kazuje Kur’an, završavali su ovako: „I koliko smo naselja uništili, čiji su žitelji griješni bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih, i koliko visokih palata ima praznih! Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.“ (22: 45-46) Više na zemlji ima uništenih i nestalih naroda nego živih i postojećih. Uglavnom, svi narodi koji su u potpunosti poricali Božije poslanike i odbacivali Objave, uništeni su. Takvi su: ad, Semud, Medjen, Ejka, Tubba, Irem, Ress, Nuhov, Ibrahimov itd. „I Ad je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Hud reče: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam sigurno poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i slijedite moj put! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade. Mene će Gospodar svjetova nagraditi.“ (26:123-127) Kur’an poziva sve ljude da putuju i da na osnovu razuma i osjetila povijesnom teorijom - Nezarom proučavaju događaje i sudbine naroda kroz vrijeme i prostor: „Zašto ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih jači. I zemlju su orali i obrađivali je više nego što je obrađuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. Oni koji su zlo činili, završit će najužasnijom patnjom, zato što su Allahove riječi poricali i što su ih ruglu izrugivali.“ (29: 9-10) „Zašto oni ne putuju po svijetu da vide kako su završili oni prije njih, koji su bili jači od njih - Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji, On uistinu sve zna i sve može” (35:44) „Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali i slatkim životom su živjeli, a i vi slatkim životom živite isto kao što su oni prije vas živjeli, i vi se upuštate u nevaljalštine kao što su se i oni upuštali. To su oni čija će djela biti poništena i na ovom i na onom svijetu: Njima propast predstoji. Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: O narodu Nuhovu, i o Adu i o Semudu, i o narodu Ibrahěmovu, i o stanovnicima Medjena, i o onima čija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu, nego su

je oni sami sebi nanijeli.“ (9:69-70) U okviru Allahove Svemoguće, Sveznajuće i Sveobuhvatne Volje Sveodređenja, Reda i Poretka, svaki narod kao i čovjek pojedinac, ima svoje vrijeme i rok trajanja. „Reci sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti, biva onako kako Allah hoće! Svaki narod ima konac i kraj i kad konac njegov dođe ni za tren ga neće moći ni odložiti ni ubrzati.“ (10:49) Dok narodi postoje i žive na dunjaluku u vremenu i prostoru, u okviru univerzalnog Reda, Poretka i Ravnoteže - ekvilibrijuma, Allah suzbija i zaustavlja narode jedne drugima i tako održava Red, Poredak i ravnotežu u ljudskom svijetu. „I oni ih Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džalůta, i Allah mu dade i vlast, i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je on htio, a da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista nered nastao - ali Allah je dobar svim svjetovima.“ (2:252) „A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni: manastiri i crkve i havre a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu - ta Allah je zaista moćan i silan.“ (22:40) U okviru ravnoteže u svijetu i suzbijanja jednih naroda drugima, Allah uz svoju Odredbu, pomoć i milost često učini pobjednicima manje skupine ljudi koji su na pravom putu nad skupinama ljudi koji su mnogobrojniji ali u zabludi. „Mi danas ne možemo izići na kraj s Džalutom i vojskom njegovom! Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom nadjačale mnogobrojne čete - a Allah je na strani izdržljivih.“ (2:249) Kako je Allah (dž.š.) vjerovjesnike i poslanike izabrao, odredio, i učinio ogledalima, primjerima i uzorima ljudima u svim stvarima vjere i po svim pitanjima etike tako je muslimane ili njihove ummete učinio ogledalima i primjerima drugim ljudima i narodima. „Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: Tražite da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćajte i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali bilo bi bolje za njih. Ima ih i pravih vjernika, ali su većinom nevjernici.“ (3:110) „I tako smo od vas (ummeta) stvorili pravednu zajednicu - zajednicu srednjeg puta, da budete svjedoci i ogledala protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok.“ (2:143) Cijena življenja i svjedočenja Allahove Objave, Upute i Poruke kao i ogledala u stvarima i pitanjima vjere i etike je bolna, visoka, teška, ali i časna i jedini Ugovor koji na oba svijeta donosi dobro i korist: na dunjaluku častan, uspravan i dostojanstven život, a na Ahiretu Allahovu nagradu i milost. O visini te cijene neka kao ilustracija posluži činjenica kroz komparaciju i analogiju da Zapadna Evropa od XI. stoljeća nikada ni od koga nije izvana napadana i ugrožavana, a islamske zemlje i narodi u XI. stoljeću pretrpjeli su inkviziciju i devastaciju na Siciliji, Sardiniji, Korzici i Južnoj Italiji, deset križarskih ratova. U XII. i XIII. stoljeću na tlu Sirije, Palestine, Egipta i Tunisa organiziranih od Crkve, najezdu Mongola u XIII. stoljeću i njihova razaranja i rušenja pa čak i dvomilionskog Bagdada kakva do tada ljudski rod nije zabilježio, najezdu i rušenja od strane Tatara u XIV. i početkom XV. stoljeća svega na Istoku što Mongoli nisu porušili, potpunu i totalnu inkviziciju nad muslimanima Španije u XIV., XV. i XVI. stoljeću, deset genocida na Balkanu od XVII. do XX. stoljeća kao i kolonijalizaciju svih islamskih

s. rađaju i umnožavaju.s. (4:1) Allah je prvog čovjeka stvorio od gline. a poslije melekima rekli: Poklonite mu se! i . privrednu. niti se razvija iz majmunske vrste kako tvrdi teorija evolucije. muslimane ugrožavaju i napadaju mnogi i to samo zato što su muslimani. muslimani svijeta. razvio se kasnije cijeli ljudski rod: O ljudi. jedinstvene i neprekinute tradicije ljudskog roda koje najviše iritiraju neprijatelje islama i muslimana. novembra 1918. kulturnu. nije postojala nijedna nezavisna islamska zemlja i muslimanski narod u svijetu.“ (62:13) „I učinismo ih vjerovjesnicima i imamima da upućuju prema zapovijedi našoj i objavismo im da čine dobra djela i da zekjat udjeljuju. ekonomsku i društvenu emancipaciju i oslobođenje. Pravu vjeru ispovijedajte i slijedite i u tome se ne podvajajte. zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne. a kako vi malo zahvaljujete (32:7-9). od njih se razvija čovječanstvo. blata. prvog vjerovjesnika. Prvi čovjek nema ni oca ni majke. Ta činjenica. a njihovi pripadnici ne priznaju muslimane.zemalja i naroda. bojte se Gospodara svoga. (35:11. već ga direktno Allah stvara po principu budi i on biva: To je Allah koji sve savršeno stvara. pored Kur’ana i Sunneta. i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. po Bibliji Adam (930 godina) Odštampaj tekst Prvi od Allaha stvoreni čovjek i prvi vjerovjesnik koji je primio prvu Objavu ili Suhufe bio je Adem (a. On je kao i njegova žena h. Uvijek ih je više. a to su: šerijat. „Allah vam u vjeri propisuje isti šerijat koji je propisan Nuhu i onaj što je objavljen Tebi Muhammede i ono što smo kao šerijat naredili Ibrahimu. Kasnije. i neizvjesnost muslimanima od nemuslimana. a sutra koliki je jučer. u svojim životima promiču i svjedoče i one poruke iskonske. najbolje je svjedočanstvo koliko se islam ne širi interesima i silom kao što mu to pripisuju oni koji to sami čine zaboravljajući ili neznajući izričito mišljenje La ikrahe fi dinn (2:256) Pored svih iskušenja. dakle od zemlje. Havva stvoren od istovjetnog nefsa ili istovjetne supstance.“ (21:73) Islam i muslimani. prašine. Nažalost. i On vam sluh i vid i pameti daje.). njihovu Objavu i Poslanika. ne ugrožavaju nikog. dakle roditelje. kao primjeri i ogledala ljudima. koji vas od jednog čovjeka stvara. nakon prvog bračnog para Adema i Havve. a od njega je i drugu njegovu stvorio. pokazuje povijest unazad IX stoljeća. ADEM a. stvoreni u parovima muško-žensko. godine. etiku i obrede. kada je završen Prvi svjetski rat. Od h. koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače . Musau i Isau. pa se oplođavaju. Pa ipak. a samo su se nama klanjali. U tome je sigurnost za nemuslimane od muslimana. Da je hazreti Adem prvi stvoreni čovjek svjedoči slijedeći ajet: Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali. islam je jedina religija čiji broj pripadnika nikada jučer nije bio koliki je danas. Tako 11. 40:67) Čovjekove pojave na zemlji nema bez direktne Allahove intervencije kao Stvoritelja. Adema kao prvog čovjeka. Islam i muslimani priznaju druge religije. jer su ljudi i žene bića iste vrste.a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine. prvog primaoca Suhůfa i prvog primjenitelja šerijata i njegove žene Havve. Dvadeseto stoljeće je period borbe islamskih zemalja i muslimanskih naroda za političku.

po Kur’anu. 20:123). Kur’an muslimane uči ko je sve stvorio i zašto je stvorio a ne kada je i kako je to stvorio jer to se tiče isključivo Stvoritelja. Stvoritelj svega je Allah i ništa nije stvorio radi igre i zabave.povjeritelja na zemlji nad drugim bićima podučivši ga imenima i pojmovima svih stvari. Ja sam bolji od čovjeka .reče Iblis Stvoritelju. on ga je izabrao i odredio za halifu . životinje i čovjeka. na zemlji. nebesa. Kada su se približili zabranjenom drvetu. U Džennetu nisu ni u čemu oskudijevali: nisu osjećali ni glad ni žeđ. Od kada i gdje hazreti Adem sa ženom a kasnije i sa potomcima živi.duh. te usmjerava na njih svoju konjicu i pješadiju (17:61-65). (7:11) Kada je Allah stvorio Adema. Mene si od vatre stvorio a čovjeka od ilovače. udruživanjem u imetke i djecu njihovu. Ovo je nepravda i šovinizam Biblije prema ženi u odnosu na muškarca i njihov ravnopravan tretman u Kur’anu. Allah proklinje i progoni iz Dženneta zbog neposlušnosti a on se kune Allahu da će napadati ljude sprijeda i straga.sotona. niti su znali za golotinju (20:118-19). Tvrdi im da im je drvo zabranjeno samo zato da ne bi postali meleki. tada je melekima naređeno da mu učine sedždu. Po Kur’anu šejtan ih je oboje zaveo i na grijeh naveo. slavi i potvrđuje. nuđenje vječnosti i neprolazne vlasti (7:20-24. Kada je zapravo Allah stvorio svijet. postajanje melekima i vlast koja nikada neće propasti. on sebe smatra višim od čovjeka: Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio? . Po toj osnovi. niti su zadobili neprolaznu vlast. Allah upozorava čovjeka da je Iblis neprijatelj njemu i njegovoj ženi. nego sa ciljem i svrhom da Ga veliča. (18:50). za Adema i Havvu. to još niko nije ustanovio. Aduti prevare kod šejtana. grijesi s čovjeka na čovjeka i s generacije na generaciju se ne prenose. nego su pogriješili i najedanput ostali goli. 17:61. uzoholio se i odbio izvršiti Allahovu Odredbu činjenja sedžde Ademu. Kada su se približili zabranjenom drvetu. (7:17) Šejtan ljude zavodi i u zabludu odvodi svojim glasom. . ni žegu ni studen. ali ih stalno navraća i u svijest im unosi zabranjeno drvo. ali su se odmah pokajali Allahu (2:37). šejtan im obećava besmrtnost. besmrtni i vječni i zadobili vlast koja nikada neće propasti. Za Iblisa se u Kur’anu kaže da je džin koji se ogriješio od svoga Stvoritelja. (7:12) Oholog šejtana. a Iblis nije. On im prikriva sva džennetska dobra i blagodati. zabranjenom drvetu. Po islamu. on nije htio da sedždu učini. jer je on stvoren od ilovače. hazreti Adem i Havva nisu postali ni meleki ni besmrtni. (20:117) Prvo boravište hazreti Adema i hazreti Havve. Meleki pitaju Allaha: Kako će učiniti sedždu čovjeku koji će na zemlji nered činiti i krv prolijevati a oni neprestano veličaju i slave Allaha.upita On. istočni grijeh koji prelazi na sve ljude do rođenja Isusa. jer su prekršili Allahovu Odredbu i prekoračili dozvoljene granice. 7:11. zemlju. su promjena vrste. biljke. Ako se približe zabranjenom drvetu. bio je Džennet. univerzum. poniženog i pokuđenog. na što su dobili odgovor: Ja znam ono što vi ne znate. dao mu najljepši oblik i udahnuo u njega ruh . a šejtan od vatre. od Allaha. Kada je Allah stvorio čovjeka. 18:50 i 20:116). život. (2:30-31) Iblis kao šejtan . koji po kršćanstvu prekida istočni grijeh i postaje iskupitelj i spasitelj ljudskog roda. a zabranjeno im je bilo približavanje samo jednom stablu da ne bi postali griješnici i od šejtana zavedeni u zabludu (2:35 i 7:19). oni su po kršćanskom učenju počinili tzv. Šejtan ih ne ostavlja na miru i želi da se oni na bilo koji način približe. U Džennetu su imali sve jesti i piti. zdesna i slijeva i tako ih odvraćati od Allahovog puta. ljudima nije poznato i oni o tome samo nagađaju. te naredivši melekima da mu učine sedždu (2:31-34. a po Bibliji Eva je navela Adama na zabranjeno drvo (7:22).oni su se poklonili. Poslije počinjenog grijeha zavedeni Adem i hazreti Havva su protjerani iz Dženneta na zemlju (2:36).

kao ovaj gavran da zakopam mrtvo tijelo brata svoga! I pokaja se. Ademu je bilo teško bez hazreti Havve i Allah mu primi dovu. Njegov nenamjerni zaborav-nisjan je opće svojstvo čovjeka. .) rađalo se uvijek po dvoje djece blizanaca . Strast ga je zaslijepila i on ubija brata kada mu kurban nije primljen: I strast njegova navede ga da ubije brata svoga. kćerkom i sestrom blizankinjom. Po nekim djelima on je imao trećeg sina koji se zvao Šit. koji je navodno poslije smrti hazreti Adema postao božiji poslanik i primio pedeset suhufa. kroz slučaj Ademovog i Havvinog šejtanskog zavođenja.Međutim. Ipak. Adem je dugo proživio na zemlji i izrodio veliki porod. vidio zaprijeku za ostvarenje svoje želje. Njemu je Allah naredio. Kur’an spominje i Ademove vlastite sinove. dobrih djela. Bog je stvorio čovjeka “Na svoju sliku. nego traži od Allaha rok u griješenju do dana proživljenja (7:14). • Ademovi sinovi Svi se ljudi po krvno-srodničkoj ili biološkoj osnovi osim Isa (a. Njihov grijeh je prešao na cijelo čovječanstvo. To potvrđuju kur’anski ajeti koji se odnose na njega (20X:122). a hazreti Havva u Džidi. po njihovom vjerovanju.insana ili onog koji zaboravlja nenamjerno.) nazivaju Beni Adem Sinovi ili potomci Ademovi. (5:30) Tu se začinje i obred dženaze poslije Allahove intervencije preko gavrana: Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga.s. (3:33). Na osnovu kur’anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa Adem (a. Adem je po Bibliji živio 930 a njegov sin Šet (Šit) 912 godina. Muslimani pored čvrste vjere u Allaha. da bi bili sačuvani i spašeni od prokletog šejtana. šejtan kada griješi nikada se Allahu ne kaje. a ne u Allahovom zakonu. življenja u okviru šerijata i moralno-etičkog ponašanja. trebaju stalno učiti Euzu billu. (5:31) Po šerijatu Adema (a. On je u bratu. Ibrahimovu i Imranovu porodicu nad ostale ljude. Za razliku od Adema i Havve. spašava Mesija i pomiruje Jevreje sa Bogom Jahveom. ali je on nenamjerno Odredbu zaboravio (20:115). Allah u Kur’anu upućuje sve generacije ljudskog roda i upozorava na to kako da ih šejtan nikako i nikada ne zavede (7:27). Od tog grijeha jevrejski narod. Zbog njihovog grijeha slijedi izgon iz raja da obrađuju zemlju.s. Allah ga je izabranikom učinio i oprostio mu. U Adema (a. odabrao i odlikovao njega Nuha. • Biblija o Adamu (Ademu) i Evi (Havvi) Prema knjizi postanka u Bibliji. Tvrdi se da je Šit prvi sagradio Ka’bu i borio se protiv Kabilovog potomstva. Kao vjerovjesnik primio je deset suhufa a objavljivane su mu i kelime. samo što ih ne imenuje (5:27). Kabil je htio da oženi sestru blizankinju koja je po vjerozakonu pripadala bratu Habilu. pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih. zatim.s.muško i žensko. U nekim djelima piše da je hazreti Adem po izgonu iz Dženneta prvo vrijeme boravio u Indiji.s. Stari zavjet. sebi slična” (izvor antropomorfizma) stvorio je i ženu mu Evu: “Od rebra što ga je uzeo čovjeku.) je bio sigurno prvi čovjek i prvi božiji poslanik i to jedan od šest Ulul-azm . Teško meni! povika on zar i ja ne mogu.) bilo je zabranjeno ženiti se sa majkom.” Zmija je nagovorila Evu na zabranjeni plod a Eva Adama.Poslanika Odluke. sastavi ih i oprosti im (2:37). Ni jedan brat nije mogao oženiti sestru blizankinju. Po Bibliji Kain (Kabil) je bio zemljoradnik a Abel (Habil) stočar. Za kršćane je Krist Mesija spasitelj i iskupitelj.

Bio je to zao narod i jedan od najgorih (21:77).s. To je. imetke. Pita se ko će mi kod Allaha pomoći ako odbacim vjernike. (11:25-26 i 28:3134). rijeke. nazivaju ga ludim (14:9). 11:25. .NUH a. I u (61:63) i (10:71-72). Račun će se polagati pred Allahom. 32). pa ga je Allah spasio sa porodicom vjernika (21:76 i 37:76). da ga slijedi samo prosta svjetina koja ne razmišlja i da on nije bolji od njih.Poslanika Odluke a i mnogi ajeti govore o Nuhu (a. sunce i iz zemlje biljke. Bili su uporni i pretjerano oholi. • Nuhova vjera Njegova vjera je ista i po istoj Objavi kao i svih drugih vjerovjesnika i poslanika. Ne govori ljudima da je melek. vrtove. 40:5. suvaa i nesra (71:23) • Nuhove dove . ustvari. Objavljena mu je Objava u formi suhufa kao i mnogim drugim poslanicima. 9:70.). 10:73. Ne raspituje se za djela sljedbenika. jeuka. To je bio narod nasilnika i veoma izopačenih ljudi (53:52). 50:12 i 54:9). 38:12. • Kakav je bio Nuhov narod? To je bio jedan od najopakijih naroda. Vraća ih u zemlju i proživljuje ih iz nje. sa imenom Nuh. 22:42.s. Prijete mu kamenovanjem ako ne prekine javnu misiju pozivanja i opominjanja (26:116). stvara ljude u različitim oblicima. Govorili su mu da je samo čovjek kao i oni a ne resul. U laž ga kao i ostale poslanike utjeruju (7:64. jegusa. (37:7879). Selam mir i spomen Nuhu u svim svjetovima. Prste su u uši stavljali a haljinama oči prekrivali da ne bi Nuha gledali (71:6-7). Na više mjesta u Kur’anu tvrdi se da je Allah poslao Nuha njegovom narodu (7:59. Ne traži za svoju misiju nagradu a poziva svoj narod da se boji Allaha. On je bio zahvalan Allahov rob (17:3) i spadao je u pravovjerne robove (37:81). On je poslan da javno opominje i poziva i ništa silom ne nameće. prava cenzura. Umjesto na danonoćne pozive mnogi su se povodili za bogatašima i griješnicima. O. njegovo pozivanje ih je još više udaljavalo od pravog puta. potomstvo. Umjesto odziva.) spada u jednog od šest Ulul-azm . a bogataši šire spletke o Nuhu i narodu savjetuju da ne ostavlja kipove: vedaa. Živi se određeno vrijeme i dolazi određeni čas koji se ne može odgoditi.s. Upozorava šta Gospodar dariva svojim robovima: kišu. Upozorava svoj narod na Allahovu kaznu i povratak Njemu. Uz Adema i Isaa Allah ga je odlikovao (3:33) i od njega kao i drugih poslanika uzeo obavezutestament ili misak (33:7). Njih je Nuh na Allahov put pozivao danju i noću (71:5-6). vi drugog Boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu (7:59). Tvrdili su da je u zabludi (70:60). Sumnjaju u Nuha (14:9). On govori i prenosi svome narodu jedinstvena očitovanja koja su prenosili i drugi vjerovjesnici: Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. Pozivali su ga i izazivali da se dogodi ono čime im prijeti (11:27. 23:23. Allahu se vraća sve i on ljudima daje smrt. mjesec. Allahu se klanjajte. Oprost se traži od Gospodara. 57:26 i 71:1). stvara sedam nebesa. On otvoreno i jasno opominje (26:105-109 i 112-115). narode moj!. Po Bibliji Noa (950 godina) Odštampaj tekst Nuh (a.govorio je on. Postoji čak i posebna Sura 71. Zemlja je široka prostirka (74:4 i od 10-20).

Nuhu se po objavi naređuje da gradi lađu na kopnu.) događa se jedan sveopći potop . On opominje narod na skoru uništavajuću kaznu. nije htio vjerovati. pogotovo da prihvate.) jedini je čovjek o čijim godinama se govori u Kur’anu. kao što se vi nama izrugujete izrugivaćemo se i mi vama. vjernici i vjernice sa selamom i bereketom iskrcaju sa lađa. On također moli Allaha da oprosti njemu. da Nuh kao čovjek može biti poslanik. zato Me ne moli za ono što ne znaš.” Oni su Nuha potvarali da je opsjednut džinima.” Nuh je pozvao u lađu i sina da ne bude nevjernik i uništen a on odgovara: “Ja ću se skloniti na brdo koje će me zaštititi od vode (nevjernici se uzdaju isključivo u sebe bez oslonca na Allaha i Njegovu pomoć). proganjan i mučen. Tako su potopljeni svi nevjernici (37:82). odredba se izvrši. popij vodu svoju. Čini Allahu dovu da nasilnicima i nevjernicima uveća samo zabludu i propast (71:24). Potopljeni su i u vatru strmoglavljeni. Nuh je pozvao: “Ukrcajte se u lađu u ime Allahovo. nebo. Sura Hud (11: 123) opširno govori o sveopćem potopu (Et-Tufan). Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao 1000. Kada je voda došla. Kasniji poslanici Šua’jb i Musa (a.! Savjetujem ti da neznalica ne budeš.s. Jer radi ono što ne valja. (11:36-48) Nuhu je kasnije naređeno da se on. Provrela su vrela i iz zemlje. roditeljima. voda se povuče. On čini Allahu dovu da na zemlji uništi sve nevjernike i nasilnike.) upozoravali su svoje narode na sudbinu Nuhova naroda: Bojim se dana naroda Nuhova (11:89 i 40:31).Et-Tufan. pa . i svim mu’minima i mu’minkama (71:26-28). Takav je konac svima onima kojima opomene ne koriste (10:73). On je goni i zaustavlja. Čak ni njegova žena i jedan sin nisu vjerovali u njegovu vjerovjesničku misiju. • Nuhova lađa Za vrijeme Nuha (a. U vezi sina Nuhu se odgovara: O Nuhu. a narod mu se izrugivao. on nije čeljade tvoje.s. pa se voda sjedinila radi nastupa događaja (Et-Tufana) koji je bio određen (54: 11-12). niko osim male skupine ljudi koja se spasila na lađi. Nuhu je naređeno da se ukrca u lađu i uzme od svih bića po jedan par muško i žensko. u kojem.) živio? Nuh (a. • Voda iz nebesa i zemlje Potop je po Allahovoj odredbi nastupio tako što su se otvorila nebeska vrata vodi koja je lijevala i pljuštala. manje 50 godina. Pljuštalo je i iz neba i iz zemlje. • Koliko je godina Nuh (a. pa su govorili: “Da je Allah htio koga poslati poslao bi meleka.s. rekao je On. njegova porodica. Lađa je bila spas. kao kazna njegovom narodu. zaustavi kišu. On moli Allaha da mu priteče upomoć protiv njihovih potvora (23:26). svoju porodicu i sve vjernike.Iz Nuhovih dova sagledava se koliko je taj poslanik bio zlostavljan.s. Allahovo znamenje i mu’džiza za Nuha i vjernike. Obraća se Allahu da presudi između njega i naroda koji ga u laž utjeruje (54:9). Meleuni-glavešine iz njegova naroda nisu mogli da shvate. Kasnije je od Allaha naređeno: Zemljo.” Lađa je plovila između valova visokih kao brda. pa čak i njihove potomke zato što će ljude u zabludu zavoditi i nasilje činiti. lađa se zaustavi na brdu Džudijj. i onima koji uđu u kuću pravovjernih. Njegov oholi odvratni i nevjernički narod koji se nije sklonio u lađu kao i njegov jedan sin bio je potopljen (7:64). On narodu uzvraća.

U prvoj Petrovoj poslanici se kaže da se u lađi sklonilo svega 8 osoba.) i nazivao je selam. Prvi takav pokušaj bio je 1829. u nju su ušli Noa.s.s. Najviše se o Noi govori u Knjizi postanka. Stanovnici lađe nastavili su život na zemlji a ostali su potopljeni. a godine 1955. Muhammedu (a. glavnog grada Sumeraca.s.) došle do Muhammed (a.s. Ham. Objavljivana mu je ista objava kao i Ibrahimu. Vršeni su pokušaji pronalaska Nuhove lađe na Araratu.ih je potom zadesio potop. širine 50 i visine 30. Dažd na zemlju je pljuštao 40 dana i noći. Stavili su dovoljno i hrane za sve. Za tri metra mulja bila je potrebna voda visine 8 metara.s. Francuz Fernand Navara na visini od 4. ishod će.) naseljavao Mezopotamiju.) i da se Njega treba bojati i pokoran Mu biti. na dubini 14 metara pronašao je grobnice sumerskih careva. osim po Objavi. Ismailu. manje u drugim knjigama. Zato budi strpljiv. Za ovo (vjerovjesničku misiju) ne tražim nikakve nagrade. Kad je došlo do potopa Noi je bilo 600 godina. Što se tiče Nuha (a. Ovdje se razilazi Biblija i Kur’an. zato što su Allahu druge ravnim smatrali. Nazivao je selam i pozdravljen je selamom od svih svjetova.) i svim drugim božijim poslanicima. a 50 dana vladahu vode zemljom. zato se bojte Allaha i moj put slijedite. o potopu Nuhovog naroda. Bog je naredio gradnju lađe duljine 300 lakata. Jafet (Sam. Od oca Lameka za koga tvrdi da je živio 777 godina a za Nou se kaže: U svemu poživje Noa 950 godina.) potopu Čars Lajonard Vuli otkrivač Ura. S Bogom je Noa hodio. u korist čestitih biti (11:49) Dakle. Tako je poplava ogromnih razmjera uništila naseobinu nepoznate starosti.s.) Muhammed (a.s. Kada je bila gotova. • Arheolozi i drugi istraživači o Nuhovom (a. Došao je ljudima sa univerzalnom Allahovom porukom i proglasom da nema drugog Boga osim jedinog Allaha (dž. potvarao za magiju. Zato se bojte Allaha i slijedite moj put. • Biblija o Noi (Nuh a.) i Arapi o potopu Nuhovog naroda jedino su preko Objave mogli nešto i saznati. mene će Gospodar svjetova nagraditi..nepoznate koje Ti Muhammede objavljujemo. Njega je njegov narod kao i sve druge poslanike u laž ugonio. ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali.) i njegov narod ni preko povijesti ni preko arheologije niti bilo koje znanstvene discipline ništa nisu mogli znati. Babilonskog grada. Pored vjernika u lađu su uzeti parovi svih životinja. Lađa se zaustavila na brdima Ararata. Noa je bio pravedan i neporočan. Iza toga su jenjavale. naroda koji je pet hiljada godina prije Isa (a. To su vijesti Gajba . sinovi mu i snahe. Kad im brat njihov Nuh reče: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam. Muhammed (a. glave 5-10. Noina žena. Ham i Jafes).250 metara naišao je na drvenu masu od koje na jednu pravilnu i drugu savijenu dasku. I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.s. . Lađa je imala tri kata. i smatrao ludim. sigurno poslanik pouzdani. zaista. Otkopavajući dublje došlo se do soja mulja debelog tri metra. (26:105-110) Od ljudi kao i nijedan drugi vjerovjesnik i poslanik nije tražio za svoju misiju nagradu već će ga za to nagraditi Gospodar svjetova. Prema Bibliji je u Noino vrijeme vladala velika pokvarenost na zemlji pa Jahve odluči da zbriše ljude s lica zemlje. Tri su mu se sina rodila Šem.s. (29:14) • Kako su vijesti o Nuh (a.vjerozakon kao Muhammed (a.š.s.) kao jednog od šest velikih božijih poslanika on je imao isti šerijat .) Biblija tvrdi da je Noa Henokov praunuk. To je glečer gdje nema ni drveća ni naselja. Ishaku.

Analize su pokazale da je to drvo staro oko 5000. IBRAHIM a. oni su molili: Gospodaru naš. Teško vama i onima kojima se. To je poslanik kojeg je Allah u Kur’anu nazvao Halilullah . Zbog rušenja taguta i idola Ibrahim je od sunarodnika pagana bacan u vatru. Ishaka i Jakuba) vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi našoj. 2. 3. Nuhu. tavafa. Tako je Ibrahim najznačajniji graditelj (Ka’be) i rušitelj (taguta i idola). Za Nuha koji je upućen narodu nekazanog imena kaže se da je drugi otac čovječanstva (Ebul-Bešairin-Nas) koje potječe od trojice njegovih sinova: od Sama-Semiti (Arapi. te od Jaffeta ostali narodi. povikaše. Ibrahim je treći od šest Ulul-azm. Po Allahovom određenju on je izvjestitelj ljudskom rodu o obavljanju hadždža. Tako mi Allaha. On je prvi poslanik koji se javno i sistemski borio i ratovao protiv idola i kumira rušeći ih i uništavajući ih.Crnci. on je prvi poslanik za koga se u Kur’anu vežu obredi namaza. Feničani.i porazbija ih on u komade.rekoše ime mu je Ibrahim. 1. Pored toga. ali nije izgorio. primi od nas. i objavismo im da čine dobra djela. On je prvi historijski poslanik jer o Ademu. Etiopljani.).Allahov prijatelj . On je sa svojim sinom Ismailom. O vatro.a Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (9:125).s. Čuli smo jednog momka kako ih huli. zaista je nasilnik. saja na Saffi i Mervi. Kako je prvi graditelj Ka’be-kuće tevhida. 7. prvi izvršitelj obrednih radnji hadždža.Dolazit će ti pješke i na kamilama iznureni. Zbog toga što je izdržao sva iskušenja i položio sve ispite na koje ga je Allah stavljao. Asirci. 5.povikaše pa ga u vatru bacite i htjedoše da ga na muke stave. 6. godina. Židovi. graditelj Ka’be ili Bejtullaha I dok su Ibrahim i Ismail temelje hrama (Ka’be) podizali.Hamiti . I učinismo ih (Ibrahima. ja ću. velikih ili poslanika Odluke. postani hladna i spas Ibrahimu! (21:57-60. Aramejci). Babilonci. zatim narodi u Sjevernoj i Istočnoj Africi . čim se udaljite vaše kumire udesiti! . rekosmo mi. Ni Nuhov narod kao ni Idrisov nema ime. pa mu narod trkom dođe. 68-69). Tuarezi.s. dolazit će iz mjesta dalekih. I oglasi ljudima hadždž! .a on (Ibrahim) se kumirima njihovim prikrade pa reče: Zašto ne jedete? Šta vam je te ne govorite? I krišom im priđe desnom rukom ih udarajući. umjesto Allahu klanjate! Zašto se ne opamtite? Spalite ga i bogove vaše osvetite ako hoćete išta da učinite.Berberi. i da salat obavljaju da zekjat udjeljuju a samo su se Nama klanjali (21:73). . osim onog najvećeg. Amoničani. zekjata i etika ili činjenje dobrih djela.(22:27). remja na Mini i boravka na Arefatu i Muzfdelifi. po Bibliji Abraham (175 godina) Odštampaj tekst Uz Adema i Nuha (a. po Allahovoj odredbi. jer ti uistinu sve čuješ i sve znaš! (2:127). Hudu i Salihu nema nikakvih pouzdanih historijsih podataka i o njima se govori isključivo u Bibliji i Kur’anu. . 4. da bi se njemu obratili. od Hama . Idrisu. ali mi njih učinismo poniženim (37:91-98). Ko uradi ovo sa bogovima našim? Povikaše oni. Ibrahim je i prvi javni rušitelj taguta-kuće idola . Kako možete da se klanjate onima koje sami klešete upita ih? Kad Allah stvara i vas i ono što napravite? Pripremite za njega lomaču . Moabljani.

s. Prije toga. i sunce. Ibrahim (a. Najveći uspon Babilona je za vrijeme Hamurabija od 1729. reče Ibrahim. Za Jusufa (a.s. te Perzije i Indije.s. poslanikom Jakubom i praunukom. sumerska prijestolnica.s.s. nazivaju ga ocem vjere.Ibrahima je Allah darovao sa dva sina poslanika. horoskop i proročanstvo. primjer čestitosti. Božanstvo Babilona nazivali su mardukproljetno sunce. ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju (6:75-79). Allah ga je iskušavao sa sinom za kurbana.) u Kur’anu se kaže da je slijedio Ibrahimovu. upućuje kako se proživljuju mrtvi. Babilon je bio najveći grad. A kada Ibrahim reče: Gospodaru moj pokaži mi kako umrle oživljuješ? On reče: Zar ne vjeruješ .i isijeci ih.) je prvi poslanik koji raspravlja sa silnim vladarom o tome ko je Bog. južno od Bagdada. hebrejski Babel-Božija vrata. Ibrahim (a. Allah je Ibrahimu i njegovom potomstvu sačuvao lijep spomen na ovom svijetu a i na budućem (37:108). pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke. do 1686. Babilon je bila robovlasnička država. Osnivaju ga Sumerani u IV mileniju prije Isaa (a. Ibrahim (a. Kao takvom.odgovori On. 9. . na njegovo traženje.) je prvi božiji poslanik za koga Kur’an svjedoči da koristi razum i osjetila u posmatranju zvijezda. mjeseca i sunca kako bi došao do spoznaje Stvoritelja. Ibrahim je prvi vjerovjesnik kojeg Allah. On je i utemeljitelj ustanove klanja kurbana i prvi poslanik i čovjek koji je prekinuo pagansku tradiciju klanja najstarijeg sina u ime lažnih božanstava i uveo ustanovu klanja kurbana-životinje.) mu odgovara: Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrahimom o Njegovu Gospodaru prepirao. Osobito sedam planeta u koje su ubrojili Sunce i Mjesec.). • Ibrahimovo poslanstvo . stari narodi su smatrali svetim brojem. Tako se razvila astrologija. Njegovi najstariji stanovnici bili su Sumerani. i mjesec zalaze i nestalni su. pokoran Allahu.) je bio takav i toliki vjernik da njega kao pojedinca Kur’an naziva ummetom ili zajednicom muslimana . Zaista je Ibrahim bio ummet.! . Male Azije. Eridu i Nipur. 8. prije Isaa (a. on na kraju zaključuje: Ne volim one koji zalaze i ja vjerujem i okrećem lice svoje kao pravi vjernik. A Allah silnicima neće ukazati na pravi put (2:258). 11. Nekadašnji mušrici-pagani na Istoku.reče On . Ishakovu i Jakubovu vjeru (12:38). Broj sedam. 12. zatim ih pozovi.). pa učini ti da grane sa Zapada! I nevjernik vladar se zbuni. Ibrahim (a. brzo će ti doći. Dobivaoci knjige-kitabije. Obožavali su i zvijezde. smatrali su da svaki grad ima svoje božanstvo-zaštitnika.s.s. poslanikom Jusufom. pravi vjernik.s. Ismaîlom i Ishakom. Na tvrdnju njegovog vladara da On dariva život i smrt. nije druge smatrao Allahu ravnim (16:120). Babilon. unukom.Allah čini da sunce izlazi s Istoka. ali bih da mi se srce smiri. Ibrahim (a. grada na donjem dijelu Eufrata.Uzmi četiri ptice . Iz astrologije se kasnije razvila astronomija. Stariji od njega su bili Ur.vjerujem . onda kada mu je Allah carstvo dao. Znaj da je Allah silan i mudar! (2:260) 10. prema onome koji je nebesa i Zemlju stvorio. nekadašnja je prijestolnica Babilonije.) potječe iz Babilona. on odgovori: “Ja dajem život i smrt. Pošto i zvijezde. Ermenije. Bila je to veoma bogata zemlja sa razvijenim navodnjavanjem. Sirije. Njega priznaju i Židovi i kršćani i muslimani. Babilonija se nalazila u sredini starog istoka gdje su se sastajali putevi koji su vodili iz Egipta. Kad Ibrahim reče: “Gospodar moj je onaj koji život i smrt daje”. u ime Jednog Jedinog i Istinitog Allaha. Taj vladar je umislio kako može ubijati ljude da im može i život darivati.

klanjanje moje. Ibrahim im savjetuje da umru samo kao muslimani (2:132). Kur’an spominje Ibrahimove i Musaove Suhufe (87:14-19). Ibrahim je bio siddikun-nebijun . a on nije bio idolopoklonik.) poimenični uzor usvetun hasenetun. Allah je upotpunio blagodati prema Ibrahimu i sinu mu Ishaku (2:6). Ibrahima narod u laž utjeruje. nasilnika i nevaljalaca (2:124).a Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (4:125) Reci.). i Ismailu i Ishaku i Jakubu i unucima i Isau i Ejjubu i Junusu i Harunu i Sulejmanu.s. • Ibrahimova vjera Kur’an na više mjesta govori o Ibrahimovoj vjeri: Oni Kitabije Židovi i kršćani govore: “Budite židovi ili kršćani pa ćete biti na pravom putu. to mi je naređeno i ja sam prvi musliman (6:161-163).O Ibrahimu (a.). Ibrahimovu vjeru nisu prihvatili. pravog vjernika koji nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim (III:95).iskren čovjek i iskren vjerovjesnik (19:41).) nego i Nuhu (a. Zaista On će me uputiti na pravi put. • Svojatanje Ibrahima a. Allah mu je dao uputu jer ga je dobro poznavao (21:51). (42:13). Oni su kod Allaha najodabraniji i najbolji ljudi (38:45-47). On pripada Nuhovom pravcu-minšiatihi (37:83).s.) i Ibrahimu (a.” Reci ne.s.s. i život moj i smrt moja doista su posvećeni Allahu. On nije nikoga Allahu ravnim smatrao (2:135). a objavljivali smo i Ibrahimu.s. i obredi moji. Nakon iskušenja kroz koja ga je Allah iskušao i provjerio. od strane židova i kršćana Židovi i kršćani otimaju se za Ibrahima (a. Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu. od Allaha misak ili obavezu uzeo (33:7). Gospodaru svjetova koji nema saučesnika. Reci. Ibrahim je kao i Muhammed (a.s. Ishak i Jakub bili su dalekovidi ljudi tako što su se sjećali života u vječnosti. Ibrahima (a.) i njegovom poslanstvu Kur’an puno i često govori. On mu je obećao da će ga učiniti imamom ljudima kao i njegove potomke. I učinio je Ibrahim tu riječ trajnom među svojim potomstvom. Ibrahim.) je direktno i jasno rekao: Ne prihvaćam ono što vi obožavate umjesto Onoga koji me je stvorio.) i Isau (a.s. On je kao i Nuh i Musa i Isa i Muhammed (a.s. vjeru pravu? .) i neke njegove potomke odabrao i odlikovao na oba svijeta. mene je Gospodar moj na pravi put uputio. osim griješnika. Reci.s. Zaista.s.) i Musau (a. Ibrahim je bio pravi i istinski musliman. čineći još i dobra djela i koji slijedi vjeru Ibrahimovu.) imamom-vođom ljudima u vjeri i etici i odabrao ga je Sebi za prijateljaHalilullaha. (4:163-164).s.) i njegove neke potomke Allah je odabrao i na dunjaluku i na Ahiretu (16:122). Allah govori istinu! Zato slijedite vjeru Ibrahimovu.i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali. da bi se istini vratili (43:26-28). islam je vjera koja je objavljena ne samo Muhammedu (a. Došao je Stvoritelju čista srca. Tako je Allah učinio Ibrahima (a. U Musaovim i Ibrahimovim Suhufima pisalo je da ničija griješna duša neće nositi tuđe grijehe i da čovjeku pripada samo ono što je zaslužio (53:6-39). Svom ocu i narodu Ibrahim (a. Kada je Allah Ibrahima (a.s. Četrnaesta kur’anska sura nazvana je po njegovom imenu Ibrahim. mi smo vjeroispovijesti Ibrahimove koji je ispravno vjerovao. U biti.Ibrahimu je slata objava kao i mnogim drugim poslanicima Mi objavljujemo tebi Muhammede kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega. ne prihvaćaju i nikada neće slijediti ljudi koji ne drže do sebe (2:130).s. a Allah je sigurno s Musaom razgovarao. a Davudu smo dali Zebur . u stvarima vjere i etike (60:4 i 6). u pravu vjeru.) mada se židovstvo i kršćanstvo pojavljuju . vjeru Ibrahima pravovjernika.s.

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Ka’be podizali. pravde. Ibrahim je izvršio obećanje prema ocu i molio se Allahu jer je bio mehka srca i blage ćudi (9:144). Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili. Kazivao im je da su pravovjernici u sigurnosti i na pravom putu. vjerovao je u Boga Jednoga. već pravi vjernik. zaista. po izričitoj Allahovoj odredbi. O sljedbenici Knjige. dotle faraoni grade piramide. istine. mraka.s.) Kako govorite i Ibrahim i Ismail i Ishak i Jakub i unuci su bili Židovi odnosno kršćani? Reci.s. ljepote. On ocu i narodu prebacuje da obožavaju idole od kojih nema ni koristi ni štete .) narod Njegov narod suprotstavlja se njemu kao poslaniku i prepire se s njim. Ka’ba je kuća tewhida. pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite? Vi raspravljate o onome o čemu nešto znate. a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate? Allah zna a vi ne znate! Ibrahim nije bio ni Jevrej ni kršćanin. i očisti ovaj hram moj za one koji će ga obilaziti. zatim ovaj vjerovjesnik (Muhammed) i vjernici (muslimani). oni su dovu činili: Gospodaru naš primi ovo od nas. lažac! (28:38). uistinu sve čuješ i sve znaš (2:127). • Ibrahimov (a. a ti o Hamane. gradi Ka’bu ili Bejtullah. I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: Hram moj očistite za one koji ga budu obilazili. povjerenja. Ibrahim obavještava oca da mu je stigla prava Objava i poziva ga da je slijedi i da se ne klanja šejtanu. jer ja mislim da je on. otac mu prijeti progonom. imana. Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete salat obavljati. Njegov otac i narod su u otvorenoj zabludi (6:74).poslije Ibrahima (a. Sin se moli za spas. nepovjerenja. A Allah je zaštitnik vjernika. Iako je obećao tražiti oprost za oca. nasilja. • Ibrahim graditelj Ka’be Dok Ibrahim (a. ubijanja i obožavanja ljudi. “O velikaši”.hram. osramoćenjem i kamenovanjem. znate li vi bolje ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajući da je od Allaha . (3:6568). jer Ti. reče faraon. On im uzvraća da se ne plaši njihovih idola. Dok Ibrahim i Ismail podižu Ka’bu da bi potvrdili tewhid i veličali Allaha. dotle faraon podiže piramidu da bi Allaha proglasio lažnim a sebe istinitim bogom. i nije bio idolopoklonik. koji će tu u blizini njegovoj stanovati. Izražava bojazan da će oca stići kazna sveopćeg Stvoritelja i Dobročinitelja. društvenosti. Umjesto da posluša sina.s. napretka. nepravde. sigurnosti. rekli smo: Ne smatraj nama nikoga ravnim. Zato vjerovanje ne treba miješati s nasiljem i grijehom (6:80-82). “ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene.a Allah motri na ono što radite (2:140). već se boji Allaha.). peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu. i koji će salat obavljati (22:26) I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima. I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Ka’ba. ibadeta i solidarnosti a piramida je kuća širka. • Ibrahim i otac mu Azer Ibrahimov otac Azer nije prihvatio vjeru i misiju svoga sina. uputu i oprost ocu kod Allaha. svjestan je da ne može spriječiti ono što će ga od Allaha stići. koji budu tu boravili i koji budu salat obavljali (2:125). zašto se o Ibrahimu prepirete. Ibrahim prigovara ocu na vjerovanju u idole.

a On je zaista mudar i sveznajući (51:29-30). a meleki je pitaju? Zar se ti čudiš volji i odredbi Allahovoj (11:71-73). ropstvo. i o stanovnicima Međena. stvaranje. Ibrahima su posjetili Allahovi izaslanici meleki. • Ibrahimova žena Sara Sara je bila u dubokoj starosti. ali Allah je rekao. o adu i Semudu. bijedu i neimaštinu. a Allah je prijatelj i pomagač svakome. cijeli život nerotkinja. ali oni nisu htjeli jesti. ali su mu meleki rekli da ne gubi nadu. Ibrahima zbog toga spopada strah. S njim je povjerovao bratić Lut (a.i koji niti govore niti čuju. Ibrahim kao čovjek blage naravi intervenira za Lutov narod. Sara je zapala u veliku tugu. Dakle. on upozorava narod na Allahovu moć. i zatim ih udara. • Allahovi izaslanici meleki . poruke i putokaza putem analogije i komparacije u Kur’anu se često spominju prošli narodi. Ona se tome čudi. Ovaj vladar bio je poklonik sunca. o narodu Ibrahimovom. Narodu postavlja razložno pitanje: Zar vi obožavate ono što ste svojim rukama isklesali. jer je već stigla odredba Stvoritelja o neizbježnoj kazni (11:74-76 i 15:51-56). U Kur’anu se ne spominje vrsta ovosvjetske kazne koja je snašla Ibrahimov narod. iako usred pustinje. kada su je meleki izvijestili da će dobiti sina Ishaka i unuka Jakuba.samo ne po imenu: Zar im nisu stigle vijesti o onima što su prije njih bili: o Nuhovom narodu. I pored toga.gosti Ibrahimovi Da bi mu saopćili vijest o rođenju sina i da bi ga obavijestili o onome što čeka Lutov narod. Ibrahim ih je počastio teletinom. Pored oca i naroda on raspravlja i sa Nimrudom. da Mu zahvaljuje jer Njemu se vraća sve. Ove dove Allah prima i Mekka. Ibrahim je uvjeravao narod da mu idoli ne mogu ništa ni pomoći ni odmoći.s. svoje sinove i potomstvo da ne obožavaju kipove i da prežive u neplodnoj kamenitoj pustinjskoj dolini. povratak Njemu i Njegovu kaznu. Allah jedini daruje ljudima sve i ne ovisi ni od koga (26:7189). njegovi potomci su opstali i nisu se klanjali idolima (14:35-41). Idoli nisu nikome prijatelji. Ismijavajući kumire i idole Ibrahim ih pita da li jedu. i o onima čija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu nego su je oni sami sebi nanijeli (9:70). i nazvali mu selam. Allah je stvorio vas i ono što vi radite (37:91-96). pouke. Ibrahimu je bilo čudno kako će kao star sina dobiti. Zato poziva narod da vjeruje u Allaha. osilio. nikada nije potpala pod stranu dominaciju. jer meleki ne jedu. Njegov narod to odbija. ubijao ljude i tvrdio da je bog. ali mu Allah odgovara da se okani intervencija. a meleki su joj odgovorili: “Tako je kako ti kažeš. vladarom Babilonije koji se uzoholio. • Vijesti o ibrahimovom narodu Radi upozorenja. Ibrahimov narod vjeruje u derivate vlastite civlizacije. da Ga obožava. glad. U svako doba dana i noći je svačim opskrbljena (2:126). pa tako i Ibrahimov . • Ibrahimove dove Čuvene su Ibrahimove dove za sebe. niti vide (21:51-71). udarila se po svom licu i rekla: “Ja sam starica nerotkinja”. Ibrahimove dove su kod Allaha primljene. što ne govore. Ibrahim je tada obaviješten da će dobiti sina koji će biti učen i istinu spoznati.) (29:1626). A on je odgovorio da nadu u Allahovu milost gube samo oni koji su na .

Tada je Abraham pristupio obrezivanju svih muških ukućana. i Ishaku. I Biblija spominje da su Abrahamu došli tajanstveni gosti navještavajući da će Sara roditi. Sa ženom Sarajom i Lotom vraća se Abram iza toga u Negeb. a Jahve je rekao Abramu “da oči podigne prema sjeveru. Jahvin anđeo nagovori Hagaru da se vrati. Kasnije je Jahve sklopio savez sa Abramom davši mu zemlju od rijeke u Egiptu do Eufrata. Terah je s Abramom. Abraham je uzeo kruha i mješinu vode. Abram ili Abraham). a imala je sluškinju Egipćanku. Ako ko mogne prebrojiti prah na zemlji i tvoje će potomstvo moći prebrojati. Abramu je bilo 80 godina. Abrahamu ili Ibrahimu (a. Sara zatraži od Abrahama da otjera Hagaru i Jišmela. da zbog nje ne bi stradao.s. što Abrahamu bi krivo. Saraja dobi ime Sara i bi joj naviješteno da će roditi sina Izaka. odselio se u Egipat. Tako su Abram i Lot izabrali Jordansku dolinu. i unucima. i Jakubu. Recite mi vjerujemo u Allaha. Bratić Lot bio je Haranov sin. a odatle dođu u Betel. godini života. Pošto je Saraja bila lijepa. Reu. čemu se ona smijala jer joj bijaše prestalo “što biva u ženama”. Kasnije je Jišmel živio u pustinji Paranu (oko Mekke).krivom putu. i Ismailu. Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko. jugoistoku zapadu. Srug. Pošto se vratio iz te borbe u susret mu je izašao kralj Sodome. Sodoma i Gomora su spaljeni sumpornim ognjem. • Ibrahimova objava Ibrahim (a. Abramu se. Hagaru (Hadžeru) nagovori Abrama da uzme Hagaru. i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova. Knjiga postanka (13:1417).s. i Ishaku. Kada je Hagara rodila Jišmela (Ismaîla). i unucima. i u ono što je dato Musau i Isau. te je otpusti. i Isau i Ejjubu. Jahve mu reče da posluša Saru jer će se i od Izaka i od Jišmela izroditi veliko potomstvo. Kada je Hagara postala trudna. Kada se rodio Izak. Abraham je nastavio živjeti u . Abrahamu je tada bilo 100 a Sari 90 godina. dogovore se da ona kazuje da mu je sestra. gdje Terah (Azer) umire u 205. Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. napušta Haran i sa Sarajom i pokretnom imovinom doseli u Kanan (Hanan ili Ken-an). ukaza Jahve i reče da hodi njegovim putem. a Davudu smo dali Zebur (4:163-164). Peleg. Selah. Mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi se samo Njemu pokoravamo (2:136). Saraja ju je poprijeko gledala i ova pobježe u pustinju. a objavljivali smo i Ibrahimu. kada mu je bilo 99 godina. Abram kasnije spašava Lota koji je bio zarobljen. da neporočan bude. Prema odredbi Jahvinoj. Jahve ukori Saru što se smijala i obavještava Abrahama šta će uraditi sa Sodomom. Terah.) prima jednu te istu Allahovu objavu sa istog izvora koju su primali svi vjerovjesnici i poslanici: Mi objavljujemo Tebi Muhammede isto ono što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega. i Ismailu. i u ono što je objavljeno Ibrahimu. Abram kada mu je bilo 75 godina. Arpakšad. Abram je imao braću Nahora i Harana. pa to stavi Hagari na ramena zajedno sa djetetom. Kao znak saveza između Jahvea i Abrahama naredi Jahve da svako muško dijete bude obrezano. i u ono što se objavljuje nama. Šem. da će postati otac mnogim narodima i ubuduće će se zvati Abraham. Odatle se od staništa do staništa pomicao prema Negebu. a ne žena. ja ću je tebi predati”. Lotom i snahom Sarajom odselio iz Ura Kaldejskog i nastanili su se u Haran. Kasnije Abraham seli u krajeve Negeva. i Sulęjmanu. Kada je u zemlji zavladala glad. Eber. • Biblija o Abramu. i Junusu i Harunu. i Jakubu.) Abram ili Abraham je deseti direktni potomak Noin (Noa. Pošto Saraja nije imala djece. Abrahamu i njegovu potomstvu Jahve je dao svu zemlju Kanaansku. Nahor. jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i svome potomstvu zauvijek.

On je prvi božiji poslanik koji je primio prvu veliku Objavu-Knjigu Tevrat. Nuha. stratege. tako stečenu. Ibrahim dolazi 1850. MUSA a.s. Sriji i Kanaanu postojao je veoma stari običaj žrtvovanja muške prvorođenčadi bogovima. Kenan i Hanan znači ravničarska zemlja.s. Gradovi u kojima je živio Ibrahim (a.s. Rođen 1081. Ibrahim je jedini poslanik koji se uz Muhammeda (a. Oboje su pokopani u Hebronu . Josip Flavije spominje Ibrahimov boravak u Damasku. Ukopan je u Hebronu .) uz Allahovu pomoć i milost i zamjenjuje ga ovnom u ime Jedinog Allaha. Od Ibrahima potječu slijedeći sunneti: obrezivanje. prije Isaa (a. Abraham i njegova porodica česta su tema književnosti i filozofije.s. godine prije Isaa i tada mu je bilo 75 godina. Poslije Jusufa njega Allah određuje za poslanika.Filistejskoj (Palestinskoj) zemlji. Muhammed (a. Živio je u vrijeme Babilonskog vladara Nimruda. oko 165 godina. pa do otprilike 1750. Musa (a.ili poslanika Odluke. • Kada je živio Ibrahim (a. U Češkoj je postojala sekta koja je tvrdila da slijedi vjeru Ibrahimovu. pa u Egipat. pričinu. izbavitelja Israilićana iz višestoljetnog faraonskog ropstva i onoga koji će faraona kao najvećeg silnika. Ibrahima. od šest.Halilulrrahmanu.) istorijski su gradovi.s. savjetnike i svitu koji Odštampaj tekst . Nemogavši ostati u Babiloniji odseli se u Kanaan. velikih ululazmu . Sara je živjela 127 a Abraham 175 godina. diktatora. sama će mužu izabrati robinju. Kanan. U njemu je postojao kult mjeseca. Na Ibrahima je podsjećala jedna kršćanska vjerska sekta koja je poricala Isaovo božanstvo. 500 kilomrtara od Ura. upotreba misvaka.) spominje u salavatima. opsjeni. U Mezopotamiji.). Islamski autori ističu da je primio 10 Suhufa.s. koji je sebe nametnuo i podmetnuo narodu za Boga. odgajaće kao da su njena rođena. • Arheologija o Ibrahimu (a.) U Palestinu ili Kanan. Englez Rajs otkrio je grad Haran u Južnoj Turskoj. muž nema pravo oženiti drugu ženu. U islam je trebao pozvati i faraonove meleune-glavešine. pozvati u vjeru Allahovu. despota i nasilnika (tagaa). tj.s. po Bibliji Mojsije (120 godina) Poslije adema. Ako ih ne bude imala. godine iza potopa. podrezivanje brkova. a djecu.).) je četvrti.s. Još Herodot-otac historije piše o obrezivanju djece radi održavanja tjelesne čistoće. Ibrahim je živio oko 1925.s. (sunećenje muške djece). • Druga djela o Ibrahimu Kur’an svjedoči da je Ibrahim primao Objavu u formi Suhufa. Jahve ga stavlja na kušnju tako što mu naređuje da Izaka prinese kao žrtvu.) Po starim bračnim ugovorima ako žena ima djece. Otac mu Azer bio je zanatlija i pravio je kipove. primanje i dočekivanje gostiju. Taj hram srušio je Sallahuddin Ejubija. Taj običaj dokrajčuje Ibrahim (a. Musa (a.s.) je u Allahovu vjeru trebao pozvati i faraonove sahirune-čarobnjake koji su narod hiljadama godina držali u sihru.) je izuzetno poštovao Ibrahima (a.Halilulrrahmanu istočno od Gaze.s. varci i laži.

Faraonov narod kao ni jedan drugi na svijetu prije njega bio je ogrezao u mitologiju i širk (razna božanstva. Oko 600 ajeta ili skoro desetina Kur’ana govori o Musau.) koji zajedno s njim odlazi faraonu. ra. u bratu Harunu. I kada smo Musau Knjigu koja rastavlja istinu od neistine dali da biste pravim putem išli“ (2:53) „…a Allah je sigurno s Musaom razgovarao…“ (4:164). Takvom narodu ide Musa (a. narod oholih ljudi. On koji će prvi na svijetu ustati protiv faraonove vlasti i srušiti je.su pravili strategiju faraonovih zločina i nagovarali ga protiv Musaa.s. U islam je trebao pozvati i faraonovu vojsku koja je mučila. u odnosu na Boga. Taj narod je ogrezao u razne opačine i poroke. Takvom faraonu i narodu Allah šalje Musaa i Haruna kao poslanike. a u prirodi znači provaliti se nebo i podivljati rijeka kad se izlije iz svoga korita. reagira ovako: „I govorili su: “Kakav god nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš. Bio je to narod griješnika. umjesta povjeruje.ona za prisutne postade bijela (7:107-108). faraonu. Kur’an za faraona kaže da je on taga-despot. Allah daruje Musaa sa mu’džizama i jasnim dokazima.). narod nasilnika-zalimin i narod najgorih nevaljalacamudžrimin. Faraon svakom. u islam su Musa i Harun trebali pozvati i svoj narod. O faraonovim zlodjelima. pravde i istine. Na ovako uporno nevjerovanje i odbijanje svih Allahovih znamenja slijede Allahove . a on faraon kao Bog da je istinit. su mu’džiza i Allahovo nadahnuće njegovoj majci. Nad Israilićanima faraon provodi genocid tako što im ubija mušku a zlostavlja žensku djecu. odrasta na faraonvom dvoru zahvaljujući Allahovoj odredbi i faraonovoj ženi koja je bila muslimanka. znači ne vjerovati i pobuniti se protiv Boga. Glagol taga. Konačno. Najveće Musaove mu’džize i najjasniji dokazi i znamenja su Tevrat. ogrezao u sve poroke i širk i slijedi isključivo svoje običaje i način života. 3. Štap koji se po Allahovoj odredbi pretvara u ogromnu zmijurinu.s. On tvrdi narodu da oni nemaju drugog boga osim njega i da je on najveći i jedini Bog (Ene rabbukumul .Faraon je sebi narod potpuno upokorio pa su ga slušali. na njegovu dovu. nasilju i oholosti govore mnoga djela. 2. ko u njega ne vjeruje. Israilićane. tlačila i ubijala. pa i desetina Kur’ana. silništvu. kao prva velika Objava i knjiga. izida i svete životinje. Direktno je razgovarao sa Allahom.s. islama. jer mu je bila namijenjena smrt.) da ga pozove na pravi put. Za faraona je bitno istaći da on za sebe tvrdi da je Bog i da zato što se smatra Bogom naređuje da mu se prave piramide kako bi on kroz tu gradnju dokazao da je Musaov Bog lažan. Svijetla Musaova ruka.kad on prava zmijurina i izvadi ruku svoju . Tvrdi da je bolji od “bijednika” Musaa koji jedva govori . prijeti zatvorom i smrću pa čak i Musau (a. kako egipatski tako i sve porobljene narode.s. samovoljom i nasiljem. amon. Egipćanima i Izrailićanima. mi ti nećemo vjerovati” (7:132). narod nadmenih ljudi-alin. Musa (a. Način Musaovog opstanka poslije rođenja i život. 4. On cijeli narod pomoću vojske i policije prisiljava da gradi piramide i da njega slavi kao boga. Allah daje pomoć.) je zet Šua’jba (a. oziris. muslimana. 1. „I on baci štap svoj .s. U odnosu na ljude znači vladati despotski. Na sva ova Allahova znamenja dokaze i mu’džize faraonov narod. Stari Egipćani imena mjeseci u kalendaru daju po imenima bogova.fasika. Taj narod je isključivo zaljubljen u sebe. a brat Haruna (a. Musau u misiji.mustekbirin.ea’la) i predstavlja mu se kao gospodar carstva Misira i rukava rijeke Nila.). On je narod zaveo i naveo na zabludu i narod je njegove zablude i nesuvislosti slijedio.

Israilićani i Egipćani Israilićani. također. bude radost i moja i tvoja. Iz Egipta i faraonskog ropstva spašava ih. • Musa nehotice i nesvjesno ubija Egipćanina – prvi poslanik koji ubija čovjeka Kada je odrastao. koja nije nikakav nered na zemlji činila. ona ga je po Božijoj uputi stavila na tabut i spustila niz rijeku Nil. Kasnije je sestra našla bratu majku da ga doji jer dijete nije htjelo dojiti ni jednu drugu ženu osim vlastitu majku. Sutradan ga isti Israilac pozva ponovo upomoć. Musa to odmah shvati šejtanskim djelom i učini pokajanje (tevbu) i dovu Allahu pa mu Allah oprosti. • Musa. Poslije toga. 4. izvijesti Musaa da gradski prvaci vijećaju da ga ubiju i savjetuje mu da napusti grad. Tih deset zapovijesti u Bibliji su sačuvane ovako: 1. ni krivu ni dužnu osobu. 5. Možda će nam valjati. Ne čini preljube. Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega. ali su se oni oholili.MEDJENU Nakon što je napustio Egipat. bit će mu to od grijeha iskupljenje. Ne ubij. 8. i skakavce i krpelje i žabe i krv sve jasna znamenja. Nemoj ga ubijati. nos za nos. Za one koji su protiv Allaha i Njegovih poslanika bore i koji na zemlji nered čine kazna je ubijanje ili raspeće. narod zlikovački su bili“ (VII:133). a ko spasi život jedne osobe kao da je spasio sve ljude (5:32). 7. Poštuj oca svojega i mater svoju.kazne i upozorenja: „Zato smo mi na njih slali i poplave. Poslije toga otac šalje jednu kćerku. Njegova se majka umalo nije otkrila kao majka. 3. Uzela ga je faraonova žena i rekla: “Neka ovo dijete. a poslala je svoju kćerku da to prati. pošto su ga o svemu izvijestile. umjesto njih. jedan čovjek sa periferije grada. ili da im se ruke i noge unakrst odsijeku ili da iz zemlje budu prognani (5:33). po Allahovoj odredbi i milosti. ko svjesno i namjerno ubije nevinu. Ne poželi žene bližnjega svojega.) bile su potpuno recipročno propisane kazne: glava za glavu. 2. • Rođenje Musaovo Nakon rođenja. potomci Israilovi (Jakubovi) proboravili su u Egiptu. Kur’an dopušta da se izvrši poravnanje recipročnom kaznom nad krivcem. ali onom. Ne kuni se lažno. Musaovoj majci Allah naređuje da baci dijete u rijeku i da ne strahuje i ne tuguje jer će Musa ostati živ i biti mine-l-murselin. Ne kradi. Glavni sadržaj Tevrata su deset božijih zapovijesti. ali ga Musa odbi nazvavši ga otvorenim svadljivcem i smutljivcem. Musa (a. 430 godina u ropstvu. Nemoj imati drugih bogova uza Me (monoteizam). što on u strahu od osvete i učini (28:15-21).s.). U Tevratu je. pošto je faraon naredio da se sva muška israilska djeca poubijaju. Musaa su u rijeci pronašli faraonovi ljudi da im postane jad i dušmanin (28:7-13 i 20:37-40). 6. ko u ime Allaha oprosti. Musa je došao u Medžen. Musaa je majka na tabutu bacila u Nil. Kod nekog pojilišta zatekao je dvije djevojke koje od muškaraca nisu mogle napojiti svoju stoku. po Bibliji. oko za oko. Tada Israilac prigovori Musau za jučerašnje ubistvo i optuži ga i prokaza da je siledžija a ne izmiritelj. Ne poželi imetka bližnjega svojega. • MuSA U MEDŽENU . ili da ga posinimo. .” Kada je majka rodila Musaa.s. faraone. u tuči. po Musaa. 9. Sjećaj se dana odmora da ga svetkuješ. jedan od poslanika. kao da je poubijao sve ljude. Po vjerozakonu u Tevratu kojeg je primio Musa (a. uho za uho i zub za zub. 10. propisano da. Musa u jednoj tuči između jednog Egipćanina i Israilca pritiče upomoć Israilcu i šakom udara Egipćanina od čega on umire. Musa to čini.

oni su narcisoidni i samoljubivi. kao stručnjaci sihra. Faraon na ove argumente odgovara prijetnjom . On faraonu dolazi sa legitimacijom.š. onda višak od dvije godine je dobročinstvo s njegove strane. oni reagiraju: “Mi vjerujemo u Stvoritelja svjetova. Faraon ih optužuje za sihr što je njegova. Kada su se svi iskupili prvo što traže od faraona je nagrada ako pobijede. • Musaove mu’džize Musa nudi i pokazuje faraonu svoje mu’džize. Musa tada pokazuje svoju ruku koja je pred gledaocima postala potpuno svijetla.s. On se uistinu osilio.Došavši Šua’jbu. kavmen-alin. On se doista osilio”. Šua’jb mu potvrdi da je dobro što je napustio Egipat. bacaju svoje konopce i štapove. 11:96-98. da mu razveže jezik i govor učini jasnim i razgovjetnim. Stvoritelj sadašnjih i prijašnjih naroda. a kasnije i ubistvom ako u njega ne budu vjerovali. To je narod koji odbija sve Musaove dokaze i zato ih Allah kažnjava: poplavama. svaki je dan svjesno i namjerno ubijao na stotine i hiljade ljudi. Musa mu ispriča događaj iz Egipta. kavmen-fasikin. Prije odlaska faraonu Musa čini dovu Allahu (dž. Allah iz doline Tuba naređuje Musau da ide faraonu koji za sebe tvrdi da je najuzvišeniji Bog (79:15-26). šta da se radi. Faraon se savjetuje sa meleunima-uglednicima. počinje dvoboj. 32:42. da mu olakša njegovu misiju. Na molbu jedne od kćeri.) po drugi put u Egiptu Preko 200 ajeta govori o drugom boravku Musaovom među Egipćanima i o njegovim kontaktima s faraonom “Musa idi faraonu. Faraon prigovara jedno nehotično ubistvo Musau. 83-95. Kada su se svi čarobnjaci sahiri. faraon. Faron im obećava nagradu i čast svoje blizine. • Faraonov narod O tom narodu svjedoči Kur’an i povijest. 23:45-49). Na prijedlog Musaa. a potvrditi sebe kao Boga (28:3-6. Faraon u nametanju sebe kao Boga ljudima hoće da ubije Musaa (40:21-45. Odluka je da se saberu svi sahiruničarobnjaci i da pobijede Musaa. “Zaista ja sam poslanik gospodara svjetova”. • Musa (a. 10:75-82. nevaljalci. Musaa je Allah iskušavao raznim iskušenjima pa i odlaskom iz Egipta (20:40). leal i mustekbir postao silnik. da se pokažu. gladnim . Iza toga faraon pita Musaa i Haruna. Šua’jb ponudi kćerku za ženu Musau što on i prihvati (28:22-28). uz nasilje. Koliko je faraon kao taga. “Ko je vaš stvoritelj”? Oni mu odgovaraju da je to Stvoritelj nebesa i Zemlje. Istoka i Zapada. Po Kur’anu oni su kavmen-mudžrimin. koje on dopušta. osnovna poluga vlasti (7:103-126. pomoću kojih želi negirati Musaova. a on. Pored toga što su griješnici. meleuni.) da mu učini prsa širokim i prostranim. Iza njih Musa baci svoj štap koji se pretvori u ogromnu zmijurinu koja proguta sve što su oni pričinili. prvo sahiruni. Pored svega toga Musa je poslan faraonu (51:38-39). ali ako ostane 10. kavmen-mustekbirin i kavmen-zalimin. faraon. nasilnici. oskudicom. 40:36-37).mi ćemo se gospodaru vratiti (26:10-52). Idite ti i Harun faraonu. Šua’jb prima Musaa na službu osam godina. svita i narod iskupili. Kada su se u to sahiruni osvjedočili. Stvoritelja Musaa i Haruna. on mu prigovara ubistvo Egipćanina a Musa mu odgovara da je to učinio nehotice dok nije bio poslanik. 44:17-31).zatvorom.” (26:46-47) Faraon prijeti sahirunima vješanjem i odsijecanjem ruku i nogu unakrst zato što su povjerovali Musau bez njegovog dopuštenja: Ništa strašno . Čim se pojavio pred faraonom. glavarima. odmetnik i nevjernik najbolji je dokaz što on naređuje gradnju piramida. a iz Egipta je pobjegao iz straha.

Kada se faraon sa vojskom našao u moru. • Izlazak iz Egipta Musa je istovremeno kao poslanik poslat faraonu. ubijajući im mušku. Musa se stalno pita za razloge postupaka. Tom prilikom je faraonovo tijelo spašeno. Allahova je volja bila da Egipćani. pogotovo o budućnosti. Kada je izgledalo da će faraon s vojskom dostići Musaa.” Musa reče: Ne nikako! Doista je uza me moj Stvoritelj. Hidr ga je kao takvog ubio u nadi da će im Allah podariti bolje dijete. do Medžmeu-l-Bahrejna.s. kojeg je Allah obdario velikim znanjem. 7:126 i 141. • Genocid nad Israilićanima Iako Ujedinjene nacije tek 1946. žabama i krvlju. Ovaj slučaj pokazuje koliko su ljudske procjene i znanje. Musa (a. Musa s njim putuje da nešto nauči. Kao takvi su potopljeni u moru i učinjeni primjerom i poukom budućim generacijama (7:130-137 i 43:55-56 i 51:40). Israilićanima i njihovom izbavljenju iz Egipta u obećanu zemlju. Biblija i nauka su hiljadama godina tvrdile da je tijelo Musaovog faraona potopljeno i da nije spašeno. a more se nakon Musaovog prelaska sklopilo.) je putovao do mjesta gdje se dvije vode sastaju. gdje se susreće sa Hidrom. Egipćanima. Israilci su bili mala zajednica u Egiptu. On će me uputiti. faraon je najmanje prije četiri hiljade godina vršio genocid nad Israilićanima. Ja sam musliman. 28:4 i 40:25). Zid je popravljen dvojici siromašnih mladića-sirota. Hidr reče Musau da ga ništa na putovanju ne pita. U toku putovanja Hidr probuši lađu. • Musaovo putovanje u Medžmeu-l-bahrejn Dok je boravio u Egiptu. napuste i opuste svoje vinograde. Zar sada! A do sada si bio veliki grješnik i smutljivac. Međutim. Faraon je poslao glasonoše po svim egipatskim gradovima. Neko drugi mogao je otkopati taj zid i ispod njega uzeti blago koje je otac zakopao za sinove (18:60-82). čiji je otac bio dobar čovjek. krpeljima. faraon je u bezizlazu vode do usta zavapio: Vjerujem da nema drugog Boga osim onoga što ga vjeruju sinovi Israilovi. Prije i poslije Musaovog poslanstva to je bilo veliko iskušenje za Israilce (2:49.(26:61-62) U tom momentu Allah objavljuje Musau da štapom udari. riznice i prekrasno obitovalište. 14:6. izvore. U tome je pouka. Ti roditelji su bili pravi vjernici. El-Erdu-l Mukaddese. Danas je to nauka potvrdila i tijelo Meremtaha sa puno pijeska u glavi . Hidr sumnja da će Musa moći biti srpljiv. a ostavljajući i zlostavljajući žensku djecu. od koje su siromašni lađari hljeb zarađivali. a siromašni korisnici će je moći popraviti. ja sam musliman. Ubijeni dječak je bio zao i nenaklonjen roditeljima. Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe . u potjeri za Israilcima. Kur’an tvrdi suprotno.ali mnogi ljudi su ravnodušni prema našim poukama (10:9092). da je tijelo upravo tog faraona kao znamenje i dokaz ljudima spašeno. na što ga je Hidr opominjao na prethodna obećanja. Allah je jedini pobjednik i milosnik (26:53-63). Na kraju mu objašnjava da je lađu oštetio da je oštećenu vladarevi ljudi ne bi zaplijenili. Musa i njegov narod su spašeni a svi njihovi progonitelji i potjera sa faraonom su potopljeni. Israilci su zavapili: “Sigurno će nas dostići. skakavcima. Musau se naređuje da putuje i izvede narod noću. definiraju genocid. zatim ubija jednog dječaka i najzad popravlja jedan polusrušeni zid.godinama. relativne i varljive. Objavljeno mu je i to da će ih faraon s vojskom slijediti. sada po moru i more se rastupi na dvije strane i svaki je dio izgledao kao veliko brdo.

On ga sa zemljom sravni a Musa se onesviješćen strovali.” Kad se Gospodar ovom brdu otkri. 37:122. 17:101 i 27:12).nalazi se u Egipatskom nacionalnom muzeju u Kairu. Allah ih nije obavezao . kajem Ti se i ja sam prvi vjernik”(7:143-144). 83) osim nekolicine (4:155). • Musaovo poslanstvo Allah se obraća Musau na brdu Tura Sinau u 30 noći koje Allah dopunjuje sa još 10 noći i tako se ispunilo 40 noći (2:51 i 7:142-144 i 4:153). neborbeni i kukavice. maltretira ga. Izuj se!. 7:142. 25:35. Bio je odabranikmuhlesun i resulun-nebijjun (27:12. metru i kantaru neće vagati. da krivo na mjeri. a ne nered. Allah je Musau podario 9 sjajnih i otvorenih znamenja i dokaza kao i Tevrat i govor sa Allahom. uđite u svetu obećanu zemlju koju vam je Allah dodijelio. Israilci nisu vjerovali ni Musau ni poslanicima iza njega jer su bili oholi. borbenija i snažnija generacija je ušla u obećanu zemlju. ili Israilićanima obećana zemlja je Ken’an. Njegov narod. 61:5. 2:108 i 87). On mu daruje mudrost. Oni Musau postavljaju mnoga pitanja (2:108). Kanaan ili Hanan: O. da krv bespravno neće prolijevati. čuo je glas “Ja Sam tvoj Stvoritelj. • Sveta (El-Erdu-l-mukaddese) ili Obećana zemlja Sveta. rodbini. Musa je kod Allaha ugledan i važan. Odabrao sam te. On i Harun su upućeni na pravi put i obojica su bili pravovjerni Allahovi robovi. Od prihvaćenih obaveza oni su još bili obećali da će obožavati samo Allaha i da mu neće pridruživati druga. Kao poslanik upućen je hrđavom i obijesnom narodu. 37:148. Nalaziš se u svetoj dolini Tuva. dok je primao Objavu. 27:7 i 9 i 28: 29-30). lijepe postupke i činjenje dobrih djela roditeljima. • Zavjet – Misak Israilićana Od Israilaca Allah uzima zavjet da će: vjerovati. da se nevaljalštinama i razvratu ni javno ni tajno neće približavati i da nikoga. suditi. Oni iznevjeravaju zavjet (2:64. narode moj. 40:53. Kitab. Allah ga zove sa desne strane Tura (19:52). da se imovini siročadi neće približavati. i ne uzmičite nazad pa da se vratite izgubljeni (5:21). 37:120.” (20:12-16. 37:119. Musa traži od Allaha da ga izravno vidi. 28:14 i 33:7). Kada se nisu htjeli boriti da bi ušli u obećanu zemlju. razgovor sa Sobom i uzima obavezu od njega misak (20:41. i da jedni druge iz domova neće protjerivati. pa počuj što ti se objavljuje. jer mu je Allah dao uputu. osim kada to pravda zahtijeva. Ovaj slučaj pokazuje koliko su Israilci bili neposlušni. Allah mu odgovara: “Ne možeš me vidjeti nikako već pogledaj brdo pa ako ostane nepomično vidjet ćeš Me. U odsustvu iz naroda. znanje. Nakon 40 godina. poriče Allahove znakove. ponašati se i živjeti po Tevratu (2:63 4:154 i 5:12 i 70). Israilci kao i Egipćani. da djecu zbog neimaštine neće ubijati. Čim je došao k sebi. Musa ostavi brata Haruna da ga zastupa u narodu i pravi red. Israilci su od Boga kažnjeni da 40 godina lutaju pustinjom i zabranom ulaska u obećanu zemlju (5:21-25 i 17:104). te su poslanike smatrali lažljivcima i ubijali ih (2:87). raditi. Na njih je Allah najljepšu uspomenu sačuvao (XXXOOO:69. 14:5. Nakon što je ugledao vatru i došao do nje. 19:53. Allah Musaa Sebi za poslanika odabire (20:41). govorenje lijepih riječi o ljudima. uzviknuo je: “Slavljen si Bože. siročadima i siromasima. Objavu. litru. obavljanje salata i davanja zekjata. neće ubijati. iako zna da je vjerovjesnik.

Božijoj Objavi kao Kitabu i Furkanu da bi Israilce uputio na pravi put (2:53. 7:128. Tevrat je .s. Ibrahima i Musaa. zato što im je ista vjera kao i Nuha. 3-32. Allah ih je na taj način kaznio zbog njihovih grijeha i nasilja (6:146). • Prva velika Objava – Tevrat U Musaovim kao i Ibrahimovim suhufima pisalo je da ni jedna griješna duša neće nositi teret tuđih grijeha i čovjeku pripada ono što svojim trudom stekne (53:36-39). U momentu kada su Israilci počeli obožavati tele. 27:10-12 i 28. a to je islam. do objave Kur’ana. Muslimani iz ovih poruka moraju u vjeri biti čvrsti i ne smiju se razjedinjavati (42:13). Ribe im do obale dolaze subotom kada slave i ne rade. Isa je upotpunosti potvrdio Tevrat kao što ga potvrđuje i Kur’an (5:46 i 61:6). Isralici su zaboravili dio Objave (5:13) i sami su sebi zabranjivali neka jela i prije nego što im je Tevrat bio dostavljen (3:93). 23:49 i 25:35). jedna je Objava. Oni krše i skrnave odredbu o suboti. Musa i drugi opominju i poučavaju svijet da najveće uspjehe postiže onaj ko se grijeha kloni. A sve druge vjere su formirali ljudi i dali im imena. Israilci su vjerovali dio knjige. 26:64-69. Indžila i Kur’ana (5:68). (7:161. Oni su mnoge knjige i propise skrivali. “Jedite lijepe i čiste stvari koje smo vam dali” (4:154). Učinio ih je Allah kao primjer poniženja i kazne. a drugi dio su negirali (2:85). temeljne zasade i osnovi islama su zajednički osnovi prirode.). Israilci su tražili da im sudi Muhammed (a. jedna je vjera i Allah joj je dao ime islam. budite strpljivi”. Allah ih je prokleo i otvrdnuo im srca (5:13). I pored Tevrata. Židovi koji tvrde da Allah nije ništa objavio Muhammedu (a. Subota. od Allaha objavljene. 2:50 i 20:7778). i poukom bogobojaznim” (2:66). pa će i On ispuniti obećanje koje im je dao ali da se samo Njega boje (2:40). sigurno bi uživali sve blagodati (5:66). Tevrat i Indžil su poslani prije kao upute ljudima pa je poslije poslan Kur’an. Uistinu. Onima koji su kršili odredbu o suboti Allah je rekao: “Budite kao odbačeni majmuni. a nisu dolazile drugim danima. sabat spada u jednu od deset zapovijesti i to je dan određen Israilcima kao dan molitve i odmora. “Ulazite na vrata hrama sedždu čineći. Znatan broj ajeta govori o Tevratu. Kao što je Musa bio musliman tako je i njegov ummet bio islamski. Musaova poruka je bila utisnuta na pločama i kao opomena u kojoj su objašnjenje sve stvari. Muslimani vjeruju sve što je objavljeno Musau (a. Svoje zavjete i obaveze Israilci su potvrdili i posvjedočili pa iznevjerili (2:85). Božiji poslanici Ibrahim. Zato se Musau naređuje da se čvrsto pridržava tih ploča i zapovijeda narodu da prihvati te propise što bolje može (7:145). Musa je bacio ploče u srdžbi. Allah naređuje Musau da s narodom gradi kuće u Egiptu i da ih pretvaraju u džamije . Allahu predani. Allah ih poziva da ispune svoju obavezu prema Njemu. Po Tevratu su sudili svi muslimani i poslanici. dodavali i oduzimali (6:91). 17:2 i 28:81).s. mijenjali.budite strpljivi! Ne uzimajte umjesto Allaha drugog pokrovitelja (17:2). Kad bi kitabije postupale po Tevratu i Indžilu. a Musa čini dovu Allahu da ih spasi od zemljotresa i drugih nepogoda (7:155-156 i 20:25-35). ljudske vjere. Oni su knjigu trebali zdušno slijediti i stalno je držati na umu kako bi se sačuvali i došli u red bogobojaznih (2:63). Na kraju Allah uništava tlačitelje Israilaca (7:128-129).) (20:17-24. a Tevrat je uputa i svjetlo.preko njihovih mogućnosti (2:83-4 i 6:151-152). Pošto su zavjet prekršili. Bog je jedan. 87. onima koji su ih gledali. Sljedbenik knjige nije niko ko ne izvršava propise Tevrata. ne poznaju Allaha. To im je bila kušnja zbog grijeha (7:163). Događalo se to u jednom gradu pored mora. od govečeta i ovce zabranjeno im je bilo salo i loj osim onog uz crijeva i kosti. Zabrane Israilcima su pored ostalih: meso svih životinja koje imaju kopite. ali ih je ponovo uzeo jer je u njima bila ispisana uputa i milost za one koji se boje svoga Stvoritelja (7:154).s.). Ne činite subotom što vam nije dozvoljeno (4:154).

Kur’an uspoređuje sa magarcem koji nosi knjige i nasilnicima (62:5). Njih je Allah podijelio u dvanaest plemena (7:160) i odredio im 12 poglavica (5:12). 1. huden i uputa Israilcima (11:17. Tako nisu Allahu nego sebi nasilje činili (2:57). 44. Israilcima je Allah poslao mnogo lijepih i jasnih dokaza. Ovo samo potvrđuje povezanost Objava. Kao knjiga Tevrat je i sredstvo obuke ljudima darovan Musau i Harunu (28:43 i 37:117). Nema knjige koja upućuje na pravi put bolje od Kur’ana i Tevrata (28:49). 3. Muhammed (a. 2. 5. milost-rahmet. Israilci na sve to nisu zadovoljni i traže: grašak. lijepe stvari i darove (20:80. Rečeno im je: “Nastanite se u ovome gradu. On je milost i uputa (6:154. Tevrat i Indžil opisuju svojstva pravovjernih (48:29). Neki će pozivati na pravi put i pravedno suditi (7:157). 14:16 i 44:30-31). leću. 45:16). Israilcima je rečeno da se čvrsto drže datog i da se sjećaju onog u knjizi kako bi se sačuvali grijeha (7:171 i 9:111). bili su nepokorni i prekoračili su granice dopuštenog (2:61 i 4:155). 11:17 i 46:10). Njih je Allah spasio najveće nesreće i teškoće i pomogao da pobijede neprijatelja (37:14-116). Allah ih poziva da se sjete njegove blagodati kako ih je odlikovao i uzdigao nad druge narode (2:40. 17:2 i 32:23). Rečeno im je da uđu u grad a oni nisu htjeli. Tevrat služi da ljudi vjeruju u susret sa Allahom (6:154). dijanun-svjetlo i zikra opomena za bogobojazne . Allah je smjestio sinove Israilove na lijepo mjesto i opskrbio ih lijepim stvarima. Obilja blagodati dato je Musau i Harunu. . među njima dolazi do razmimoilaženja (10:93).s. O tome govori Stari zavjet i sva četiri Evanđelja. Ipak. One kojima je dat Tevrat. a ne postupaju po njemu. Tevrat je dat Musau i Harunu.upotpunjenje blagodati (6:154) i sve potpuno objašnjava (6:154). krastavice. 32. • Grijesi Israilićana Da bi. 4. mudrost i poslanstvo. vjerovali u Allaha. 6. Allah je dao Musau knjigu o kojoj su se ljudi prepirali (40:45). 32:32 i 40:54). Pored izbavljenja iz faraonovog ropstva Allah je Israilce darovao i mnogim drugim lijepim blagodatima. Kao opomena pametnim ljudima Tevrat je dat u naslijeđe Israilcima (40:53-54). crni i bijeli luk (2:61). Na takvo traženje munje su ih spaljivale i uništavale (2:55 i 4:153). čiste i lijepe stvari (XLV:16). Israilci su negirali Allahove dokaze. kazna će biti visoka (2:211 i 45:16). 28:43. 8. 9. ubijali vjerovjesnike. On je furkan-rastavlja istinu od neistine. Kur’an potvrđuje Tevrat (46:12). 46:12. bili bi potpuno zgubljeni (2:56 i 64). Šalje im manu. 7:160 i 2:60). Iznad njih Allah je podigao Tur kao hladnjak (2:63 i 7:71). Jedite što hoćete i tražite oprost” (7:162. Allah im je iznad njih napravio hlad od oblaka (2:57 i 7:160). 57. i tako čine slijedeći grijeh. 47. Ni svi Israilci nisu jednaki. To je sve Tevrat onima koji se u potaji boje Stvoritelja i strijepe od Sudnjeg dana (21:49). Sinovima Israilovim Allah je dao Knjigu. 7. Israilci su tražili da ga vide. navodno. • Blagodati prema Israilićanima Veliki broj ajeta govori o Israilićanima.li-lmuttekin (21:48). Iz nesvjesnog i polumrtvog stanja Allah ih je oživio da bi Mu bili zahvalni i da nije bilo Allahove milosti prema njima. prepelice.) je spomenut i nagoviješten i u Tevratu i u Indžilu (7:157. Allah ih je učinio vladarima i dao im što nikome među svjetovima nije dao (5:20). Onom ko zamijeni Allahovu blagodat nakon što je stigla. Knjiga objavljena Musau je vođa-imam.

nije me slušao. jedni su ih u laž utjerivali. Kada im se kaže da vjeruju. Ne vjeruju u proživljenje (44:8). Ipak. uzimaju kamatu i ljudske imetke nepravedno. Jedna od posebnih blagodati Israilcima u pustinji jeste podarena voda nakon trećeg Musaovog udaranja štapom sada po stijeni. progone ljude sa rodne grude. Pohlepniji su za dunjalukom od mušrika. Samirijja je napravio zlatno tele (20:85-98). Svaki rod je znao vrelo iz kog će piti. kad se osame. Kad sretnu vjernike. Nekoliko ajeta govore kako su Israilci jedva zaklali kravu kada im je naređeno i na svaki način su izvrdavali da to urade. a Allah ih je prekorio zbog njihova nevjerovanja. Kada im je došlo pravo znanje. Po povrtku Musa im kaže da su se ogriješili i nad sobom nasilje počinili pa treba da se obrate svome Stvoritelju da im uguši strasti i oprosti (2:51-54).” Zatim se Musa moli Allahu da oprosti njemu i bratu (7:149 i 150).Kur’an ističe da su Israilci ubili jednog čovjeka pa su se oko toga prepirali i svađali. oni reknu: Vjerujemo u ono što je prije objavljeno. I mi smo ih na dvanaest rodova podijelili i Musau smo objavili kada mu je narod njegov vode zatražio: Udari štapom svojim po stijeni. Neki bi se pokajali a većina je gluha i slijepa ostajala (5:7-71). Pečat i zastor im je na srcima zbog nevjerovanja (4:155). Nemoj me ovako pred neprijateljima koriti i nemoj me smatrati griješnikom. i iz nje je 12 vrela provrelo. U odsutnosti Musaovoj sa Israilcima je bio Harun. Srca su im bila zastrta. svojih kamenih srca Israilićani su ostali nezahvalni Allahu. Mnoge ljude s pravog puta odvraćaju. samo njima. uzimaju im otkupninu pri povratku iz prognanstva i negiraju dio knjige (2:84-85). govorili su. Željeli bi živjeti hiljadu godina.bog (7:138). • Kažnjavanje Israilićana Tako nezahvalne i nepokorne ljude Allah je kažnjavao munjama koje ih spaljuju i uništavaju kaznom s neba. Džebraila potvaraju da im je neprijatelj. traže da se i njima napravi kip . govore vjerujemo.) poruku. Ustvari. U odsutnosti Musaovoj.s. Neki od njih su slušali Allahov govor pa su ga svjesno izvrnuli. U odsutnosti Musaovoj. Teško onima koji svojim rukama pišu knjigu pa kažu ovo je od Allaha za neznatnu korist (2:74-81). Kur’an ih pita-zašto ste ubijali ranije vjerovjesnike kada ste vjerovali. klanjaju se zlatnom teletu. Na ovom svijetu Israilci doživljavaju grdno poniženje a na Sudnjem danu slijedi im najteža kazna zato što kupuju dunjaluk prodajući Ahiret (2:85-86). Poricali su Kur’an i iz zavisti nisu vjerovali u Muhammedovu (a. sami su prema sebi nepravedni bili (7:160). Narod me smatrao slabim. Osluškuju laži i mijenjaju pojedine riječi u Tevratu (5:42). Musa se naljuti na Haruna i Harun reče: “Sine moje majke. jedni druge zbog toga kore. klanjaju se teletu. Bili su nezahvalni Allahu (14:8). Allah ih upućuje da ubijenog udare jednim dijelom zaklane krave (2:72-73). Židovi su govorili: “Allah je siromah a mi smo bogati” i mnoge poslanike sa božijim dokazima su ubijali (3:181-184). Kad su prešli more i našli narod koji se kalanja kipovima. Kasnije su se srca Israilaca skamenila kao stijena pa su čak i tvrđa postala. a drugi ubijali. Allah Židovima naređuje da je zakolju (2:67-71). Svojim poniženjem prezirom i srdžom (2:55-61). na haram način jedu (4:161). Tvrde da je samo njima Džennet namijenjen i da su Božija djeca i prijatelji. Israilci se između sebe ubijaju. Da bi krava izgubila božanski karakter. Zbog nasilja i grijeha Allah im je. iz međusobne zavisiti među njima dolazi do mržnje i prepirki (45:17). Dio ih odbacje Kur’an iako ga Tevrat najavljuje (2:88-101). Većina ih ne vjeruje i krši obaveze. Kad bi im bilo koji poslanik objavio što im se ne sviđa. a zamlo me nisu i ubili. Po povratku. Svoje znanje temelje samo na pretpostavkama zannu i emanijju. I mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo! Oni nisu nama nepravdu učinili. Mijenjaju Božiju riječ i rade drukčije nego što im je naređeno (7:162). zabranio mnoge .

nilske vode u krv. pisac i prorok. Iza toga dobija ponovo ispisane ploče. Na kraju slijedi pouka i poruka svim ljudima: Doista za mu’mine. Mojsije i Aron nisu uspjeli pridobiti Egipćane da puste Israilce iz ropstva. prorok. Zbog grijeha im se zabranjuju neka jela (6:146). Levicki zakonik. židove. Proročnim knjigama. kome su prinosili žrtve. uđu u hram i sve poruše (17:4-8). po Kur’anu žena. te mu objavi misiju izvođenja Israilaca iz Egipta i dovođenje u Kanan. Našla ga je faraonova kći. Zatim nastaje četrdesetgodišnje lutanje Israilaca u Sinajskoj pustinji gdje se sukobljavaju sa raznim narodima i gdje Mojsije nastavlja izvoditi čudesa uz pomoć Jahvinu.potvora na Haruna. Konačno faraon dopušta izlazak Israilaca iz Egipta. kćerkom Jitra. položila ga je u košaru i sklonila u trsku na obalu Nila. Dok su boravili u Egiptu.550. zagovornik. u svojoj isključivosti i kratkovidosti Židovi i kršćani govore da će u Džennet ući samo Židovi ili samo kršćani (2:111). ajeta. oni izvršavali naloge Tevrata i Indžila sigurno bi uvećali svoje blagodati kod Boga (5:65-66). Knjiga brojeva.Mojsije. Dugu kolonu predvodi Jahve. Mesija. Allah ih upozorava da će dva puta na zemlji smutnju izvesti i prekomjerno se uzoholiti. ne znajući ko je ta žena. Kada je naišao faraon s vojskom on bijaše potopljen. Kada sve nije koristilo. • Biblija o Mojsiju (Musa a.) Biblija mnogo govori o Mojsiju.dozvoljene stvari (4:161). Jahve odluči da spasi Israilce iz egipatskog ropstva. komaraca. S druge strane. .s. zakonodavac. Novom zavjetu. stići će ih Allahova nagrada. Kao kaznu protiv njih On šalje Svoje ratoborne robove koji im prodriješe u domove. i dala na dojenje Mojsijevoj majci. ustvari. faraon je izdao naredbu da se pobiju sva muška djeca Israilaca odmah nakon rođenja. Allah je poslao neprijatelje da pregaze Židove. do 82. Aron je tri godine stariji od Mojsija. najviše u Petoknjižju u knjigama: Izlazak. Kada bi. najezda žaba. kao i svi nevaljalci iz Musaovog naroda su pouka i poruka vjernicima da bez vjere spasa nema. Jahve spusti na Egipat tamu koja je trajala tri dana i pobi sve prvorođeno kod ljudi i životinja. svećenik. ali kada više nije bilo moguće. Ponovljeni zakon. a prilikom drugog popisa 601. Na Sinaju Mojsije prima dvije ploče Zakona s 10 zapovijedi-dikalog i drugim propisima.Kehat . Dugo živi s njom čuvajući Jitrove ovce. pomor stoke.730. Tada pristupaju izvođenju čudesa: pretvaranje štapa u zmiju. U Midženu se ženi Seforom. bježi u Midžen. posrednik. čirevi kod ljudi. U pustinji je vršen popis muškaraca sposobnih za vojnu službu i bilo ih je 603. čija su kuća i blago sa zemljom sravnjeni. Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste (2:62). Psalmima.Amram . Dok je Mojsije bio na Sinaju. Dakle. sam kleše ploče i nosi ih na vrh Sinaja gdje boravi četrdeset dana. Kasnije je faraonova kći (žena). Nakon što je sišao s Gore i vidio šta Israilci rade. najezda skakavaca koji su pojeli sve što je preostalo iza grada. Sudnji dan i čine dobra djela. Kasnije se faraon predomišlja i kreće s vojskom u potjeru pred kojima se more rastupilo i oni su prešli na drugu stranu. Karun. Po Bibliji on je Jakovljev šukununuk: Jakov Levi . bacio je Mojsije ploče. Mojsije nosi Josipove kosti. Prema Bibliji Mojsije je prorok osloboditelj. grad koji je smlatio sve drveće i bilje. oboda na Egipat. Nakon što je Mojsije ubio nadzornika Egipćanina koji je zlostavljao jednog Israilca. Israilci su upozoravani sudbinom ranijih naroda: Jesu li oni bolji ili narod Tubba (u Jemenu) i oni prije njih (44:37). Na Sinaju se Jahve ukaže Mojsiju u gorućem grmu. Zbog grijeha stiže ih nebeska kazna (7:162). Oni čak tvrde: Budite Židovi ili kršćani pa ćete biti na pravom putu (2:135). Majka tri mjeseca krije malog Mojsija. i Poslanici apostola Pavla. . brat mu Aron bi prisiljen napraviti zlatno tele. bili su rođaci. O Karunovoj umišljenosti i izopačenosti govori dvadeset osma sura od 76. Biblija Karuna naziva Korah i on je praunuk Levijev kao i Mojsije. kršćane i sabejce koji vjeruju u Allaha. Mojsija posinila.

s. jer je nađen u vodi među drvećem. u kojoj je bilo 14 faraonskih mumija među kojima i Merenptahova. One su Mojsijevu baštinu preformulirale. Setije I. godine i to 67 godina.s. zajedno s Mojsijem. do 1225. godine. godine do 1292. 1898.Imran . Musaov šerijat važio je sve do Isa (a. Za deset ploča se tvrdi da su one od Tevrata. Prema M. još jedna zajednička grobnica. u vrijeme provale Hiksa kada je živio Jusuf (a. Pred smrt Jahve Mojsiju pokaza “obećanu zemlju”. Egipat je u Ramzesovo vrijeme na vrhuncu moći.Levi . nađena je u dolini kraljeva Vadilmulk. u Moapskoj zemlji. Niko nikada nije saznao gdje mu je grob. Prema ortodoksnoj židovskoj tradiciji. Serdareviću. Trinaest godina kasnije. Prvi semitski tragovi tamo se javljaju oko 1720. Mojsije se tada popeo na goru zvanu Nebo u Alarskom Gorju. Brat mu Aron bio je rječit i Jahve ga određuje Mojsiju za pomoćnika. Umro je u zemlji Moapskoj i ukopan nasuprot Bet Peoru. nasljednika Ramzesa II koji je bio prisiljen ratovati i sa Istokom i sa Zapadom.). on će tebi biti umjesto usta. a na jeziku težak. djelom i zakonodavstvom.” (izlazak: 4:10-16). Israilcima je nametnuo težak rad. rodoslovlje Musaa je: Jakub . • Druga djela o Musa a. u kojima se nalazilo položeno 37 faraonskih mumija u drvenim sanducima. Musa je razgledao obećanu zemlju Ken-an.S. Abraham Ben-Mir. Mojsije je svojim nastupima.s. Biblija i znanost su tvrdili da je faraon koji je tjerao Musaa potopljen i izgubljen a Kur’an tvrdi da je njegovo tijelo spašeno. Za vrijeme Ramzesa II Palestina je ponovo došla pod vlast Egipta. Živio je 120 godina. Pred smrt postavi namjesnikom Jušaa. Nakon povratka obavještajaca iz Kanana koji su slagali da su tamo sve sami divovi. U Musaovo vrijeme Egiptom vlada devetnaesta dinastija. Nakon toga Israilci traže povratak u Egipat. autor prvih pet knjiga Starog zavjeta je sam Mojsije što pobijaju Filon Aleksandrijski. Ramzes II vlada od 1292. “Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj riječi. vlada od 1304. Spinozu je Sinagoga u Amstredamu zbog toga izopćila. registrirana je u Judeji u vrijeme kralja Salomona. Iza toga je umro. Biblijsko kazivanje o Mojsiju kaže da nije bio rječit čovjek. Ramzes II podiže gradove Ramzes i Pitom. a Harun prije njega umire na 11 mjeseci. dođe do najveće pobune. a ti ćeš njemu biti mjesto boga. Taj pronalazak pobio je znanost i Bibliju a potvrdio kur’ansko kazivanje o faraonu kao progonitelju.). proširile i životno prilagodile potrebama. Takozvana jahvistička predaja. Vjerovatnije je da je to bilo za vrijeme Merenptaha. usječene u stijeni. U Petoknjižju se slijevaju različite predaje. religiji i kasnijim gibanjima.Kahs . godine po Ibrahimu. Ja ću biti s tobom i s njima dok budete govorili. nasuprot Jerihonu. a ona je najstarija. a i nekom pismenom zaostavštinom udario temelje izraelskoj naciji. predajama i . Riječ Musa potječe od dvije koptske riječi: Mu-voda i ša-drvlje. Vels nazhiva Ramzesa Mojsijevim faraonom. Musa je rođen 424. kazivat ću obojici šta ćete raditi. Jahve ih kazni da. Arheološki nalazi u Egiptu i Palestini potvrđuju kur’anska i biblijska kazivanja o Musau i Israilcima. dva su Arapa otkria katakombe. Živio je 120 godina. Tako. četrdeset godina lutanjem pustinjom. Teško je povjerovati da su se Musa i Israilci iselili u njegovo vrijeme. godine. Izlazak iz Egipta uslijedio je nakon 400 godina ropstva.Tokom boravka u pustinji desilo se nekoliko pobuna. Petoknjižje je nastalo iza Musaa. da je u govoru bio spor. a on preseli na vječni život 2207. Pred kraj prošlog stoljeća 1885. godine prije Hidžre.Harun i Musa. godine. a da mu nije bilo suđeno da uđe u Kanan. Ibn Ezra i Baruh De Spinoza. S planine prema gradu Eriha-Jerihon. Neka on mjesto tebe govori narodu. Egipat je bio iscrpljen ovim ratovima. godine prije nove ere. U toj katakombi su pronađene mumije Setija I i Ramzesa II ali ne i Merenptaha.

Tomas Man. a zatim rekao: Budi . Dok su adem i Havva stvoreni i bez majke i bez oca. kćerki uglednog Imrana i majke Hane.džamiji. pod imenom Ahmed. 23:50. Petoknjižje je raslo sa životom i vremenom. pagana i nevjernika.reče ona. na osnovu prethodno iznijetih činjenica.) je pretposljednji Allahov poslanik i vjerovjesnik. Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. iza sebe. Rembrant. poslanika Odluke.s. da bi ispunila zavjet Allahu. i 13. Razlog je.O sine ili potomče ademov. Uprkos svih onih koji Merjemu napadaju i potvaraju. Original Tevrata. U literaturi o Mojsiju piše Igo. a u hram su se davala samo muška djeca. ISA a. kad me ni jedan muškarac dodirnuo nije. Dosta kur’anskih ajeta govori o Isaovoj majci Merjemi. Merjema je jedino žensko koje se u Kur’anu spominje uz ime djeteta. rođenje i pojava Isa (a. šalje glasnika: A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga .s.110. . I porođajni bolovi .s. Odštampaj tekst po Bibliji Isus Mesih-kao božijeg sina nazivaju ga Krist. Bio je primalac treće Velike Božije Objave Indžila i najavljivač dolaska Muhammeda (a. Imran i Hana nisu imali djece pa se Hana dovom obratila Allahu da joj podari dijete i zavjetovala se da će to dijete podariti na službu hramu . do 1210. O bezgriješnom začeću Isaa i rođenju od majke bez oca Kur’an kaže: Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj ademov: Od Zemlje ga je stvorio. Mikelanđelo ga slika sa bradom. već: Ja isebne merjeme. i Silvije S.reče on. Allah joj. u XVI stoljeću. po svojoj Odredbi. On je jedan od šest Ulu-lazma. Tintoreto. na aramejskom Mešaih Isa (a. Tri osobe su stvorene bez oca: adem. Bez obzira na sve potvore i optužbe Israilaca na Merjemu da je počinila blud i rodila kopile i na njene strahove kako će roditi dijete bez kontakta sa muškarcem.) je od majke Merjeme. Hazreti Merjema je od strane Israilićana i drugih naroda. zato što nije imao oca. sasvim logičan. Pošto se dijete rodilo bilo je žensko. Ukupno je živio 120 godina. na hebrejskom Mašiah.s. 4:156. a ja nisam nevaljalica! To je tako . Isa (a. Kur’an iznosi da je začeće. Tamo je čuvao i o njoj se brinuo po Allahovoj Odredbi Zekerijja (a. van Kur’ana. 116. Mojsije je ličnost zastupljena u slikarstvu. 5:75. ne postoji i Petoknjižje nije Božija objava već djelo mnogih pisaca u različitim vremenima iza Musaa. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. knjigama koje od njega dobivaju svoj bitni sadržaj i narav.s.s. Naročito u doba renesanse. . Tako je unaprijed određeno!. godine. Zatim ga slikaju Rafael. brkovima i rogovima na glavi. ali bez oca.O sine Merjemin.dosljedno.reče on. nego je po Allahovoj Odredbi rođen od majke Merjeme bez oca. potvarana i optuživana za blud.i on bi (3:59). a od muzičara Rosini i Rubinštajn. kada je imao 80 godina.). godine u 14. da ti poklonim dječaka čista. Kako ću imati dječaka. Jedna od osnovnih odlike Isa (a. Musa živi od 1330. Iz Egipta je izašao 1250.) je da je jedini čovjek kojeg Allah ne naziva Ja beni ademe . kćerku Merjemu dala u hram.). Cijela kur’anska sura 3 nosi ime porodice Imranove. Hristos. nju Allah navodi kao odabranu. 19:16-29. Eliot. i boljom od svih žena na svijetu učinio (3:42-48. I kada meleki rekoše: O Merjema tebe je Allah odabrao i čistom stvorio. to je Hana. Havva i Isa.s. čistu i odlikovanu ženu nad ženama svih svjetova. Njen sin mora se vezati za nekoga.) Allahova odredba i mu’džiza. Kranjčević. stoljeću. 66:10-12).

Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala . Allah je Isau kao poslaniku i vjerovjesniku dao jasne dokaze. po Indžilu. zovnu. pa i Isau bez obzira da li se ti poslanici ili vjerovjesnici spominju u Kur’anu ili ne (4:163-164).s. učvrstio ga sa Ruhu-l-Kudusom. već i njena porodica odlikovani su nad ostale svijetove. kao što su činili i svi raniji vjerovjesnici. darovao mu knjigu Indžil. Zatresi palmino stablo. Allah ga je uputio na pravi put kao i sve vjerovjesnike. na zahtjev pristalica pomoću dove Allah mu je s neba spustio sofru sa hranom (3:49-50. (2:253 i 5:110). da u pogledu Isaa ne pretjeruju i ne poistovjećuju ga sa trećim dijelom Božije osobe. blagoslovio ga i odlikovao nad ostale ljude. a šta ostavljaju od hrane na ime zaliha. Kako da govorimo djetetu u bešici. duhom čistim i svetim ili Džibrilom koji spušta Objave. uspijevao je izliječiti slijepca. 7. 43:59 i 33:7). reče dijete. uputa i poruka objavljuje se svim vjerovjesnicima. 5:110. Najinteresantnija Isaova mu’džiza za ljude je što on u kolijevci kao novorođenče govori: A ona im (Merjema) pokaza na Isaa. Allahov poslanik. On govori ljudima iz kolijevke kao novorođenče i Allah ga podučava knjizi. proživjeti umrlog. Uprkos nevjernika koji su smatrali da je ona rodila kopile. (3:50) i da dozvoli. 4. • Vjerovjesništvo Isaovo O Isau kao poslaniku i vjerovjesniku govore dva osnovna izvora islama: Kur’an i Hadis. 19:30-31. nagovijestio je dolazak Muhammeda (a. pretvarao je pticu načinjenu od blata u živu pticu. Allah je odabrao i odlikovao adema i Nuha i Ibrahimovu porodicu. Allah ga je obasuo blagodatima (5:110 i 43:109). koji je bio niže nje. Nakon niza poslanika. 4:163-164. Allah Merjemin porod ili Isa (a. 67:27. Isa (a. rekoše. Ista Objava. Indžilu i znanju i sačuvao ga je od Israilićana kad im je donio jasne dokaze (5:110).s. 6.Ja sam Allahov rob. 5:75 i 110. Prije njega je prošlo puno poslanika (5:75).prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. govorio je u kolijevci. Prema svjedočenju i kazivanju Kur’ana.) naziva velikim znakom. i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom (3:33). Mnogi ajeti govore o Isaovom vjerovjesništvu (2:253. učinio ga vjerovjesnikom. vjerovjesnika koji prima Indžil. Njegova riječ i Njegov duh. Ibrahima i Musaa. Allahovog obećanja i milosti . I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. 112-115). 2. Učinio ga poslanikom. mudrosti. meni će Allah knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me gdje god budem blagoslovljenim i naredit će mi da dok sam živ salat obavljam i zekjat udjeljujem (19:29-31) • Pretposljednji vjerovjesnik Kao pretposljednji vjerovjesnik.) pod imenom Ahmed najavljuje dolazak Muhammeda (a. 3. rođen je bez oca. Allah šalje Isaa.s. znao je šta ljudi jedu kod kuće.).uzviknu ona. te je od njega uzeo čvrst zavjet poslanički kao i od Nuha. Veliki znak kod Isaa ili njegove mu’džize su slijedeće: 1.s. Tevratu. Ne samo Merjema. sina Merjemina (57:26-27) Israilićanima (3:49) da potvrdi Objavu. 3:49-50. kršćane posebno. 5. Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. posut će po tebi datule svježe (19:19-25). jer je on samo sin Merjemin. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili (23:50). nešto što je po Tevratu bilo zabranjeno (3:50). istinu i sadržaj Tevrata. I melek je. Allah upozorava kitabije. kod Allaha ona rađa Poslanika.). 8. 5:84-86. Ne žalosti se. istina.

i Indžil i Kur’an (48:29. Isaa (a. a po ortodoksima-hrišćanima. On poziva da se samo u Allaha vjeruje i da se slijede njegovi vjerovjesnici (4:171 i 5:72). svjetlo i potvrda Tevrata i savjet Muttekijama. odmarali se i robovali Allahu kao i drugi ljudi (5:75). Značenje riječi Ahmed pod kojim ga Isa najavljuje isto je kao i kod riječi Muhammed koje je Muhammedu (a.) stalno govorio za sebe. 7:157 i 9:111). poslije Tevrata i Zebura. a zabranjuje nasilništvo i odmetništvo (19:31-33).) po rođenju. Isau je dostavljen Indžil. koji će poslije mene doći.) nikada kao ni meleki nije odbijao da robuje Allahu. Kitabijama nema podrške dok ne slijede Tevrat i Indžil (7:157. 57:27). sigurno bi uživale Allahove blagodati (5:46-47). Svojstva pravih vjernika ističu i Tevrat. Katolici vjeruju da je sveti duh nastao uzajamnim dahom Boga oca i Boga sina. 5:73-74 i 17:111).s. Allahov rob i poslanik. On i njegova majka. jeli su hranu.Sveti duh nastao je samo dahom Boga oca. spavali. zekjat. a kamoli da je tvrdio da je dio Božije osobe! Samo nevjernici i mušrici mogu tvrditi da je Allah Mesih (Isa) a ko bi mogao Allaha spriječiti da uništi Mesiha (Isaa) i sve na zemlji. Što se tiče Isaove vjere. zabranjen mu je Džennet. U toj činjenici priznanja i nepriznanja leži sva sigurnost kitabija od muslimana i nesigurnost nesreće i tragedije muslimana od Kitabija. 9:111). Isaovi sljdbenici dužni su suditi po Indžilu.svim svjetovima. 43:64). što je i Isa (a.” I kad im je on donio jasne dokaze oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina” (61:6). 19:36. ista kao i u ranijih poslanika. Dakle.) i muslimane kao sljedbenike Allahove Objave. Isa (a. Kada bi Kitabije . dok Židovi i kršćani ne vjeruju i ne priznaju Kur’an.slijedili Tevrat i Indžil. u okviru trojstva Božije osobe. • Kur’an o trojstvu Kršćani vjeruju da je Bog jedan kroz tri osobe: Boga oca. koju kršćani proglašavaju bogorodicom. poslušnost i odanost majci. 3:84 i 2:120 i 135). 68.s. a Isa odgovara: Neka si slavljen samo Ti. Suština kur’anske poruke jeste da se nikada ne smije govoriti trojica su bogova. (3:51. Kur’an. treća velika Allahova Objava ili Knjiga. pridružuje druga. A kada Isa. ona je kao i šerijat i obredi i običaji i tradicija i način života.s. Oni kažu: Bog je jedan koji se pojavljuje i egzistira kroz tri osobe. Allahu. Kur’an tvrdi ono. (2:136. da je on čovjek kao i drugi ljudi (2:116. Allah pita Isaa da li je za sebe i majku ikada govorio da su bogovi. Boga sina i Sveti duh. ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed. nazivanje selama. A ja sam samo čovjek. pili su vodu. Što se tiče muslimana. dao djed Abdu-l. o tome daje istinit i jasan odgovor a to sve potvrđuje i Barnabino Jevanđelje koje Crkva ne priznaje. sin Merjemin i nezamislivo je da Allah ima dijete (19:30-35). Hvala Allahu koji nije uzeo . i narode moj. Isaova vjera nije bila kršćanstvo nego islam. umjesto Allaha (5:116-117). 65:67.) kršćani. Kršćani i Židovi raspravljaju o Ibrahimu koji je živio prije objave Tevrata i Indžila. Indžil je uputa. oni priznaju i vjeruju u Tevrat i Indžil i priznaju Musaa i Isaa za vjerovjesnike i poslanike a Židove i kršćane za sljdbenike Knjige. Nevjernici su svi oni koji govore Allah je jedan od trojice. Ko čini Allahu širk. 3:59-63). 5:46.Židovi i kršćani . Isau se objavljuje da je njegov i njegovog naroda Stvoritelj Allah i da samo Allaha treba obožavati jer to je pravi put. Muhammeda (a. O trojstvu govori nekoliko kur’anskih ajet (4:171. U Kur’anu se govori o Indžilu (3:48.s.Mutalib. oblačili se. smatraju božijim sinom. svome Gospodaru. sin Merjemin reče: “O sinovi Israilovi.s. Uz to. Klanjajte se Allahu. Isau kao i svim vjerovjesnicima i poslanicima se naređuje: salat. u osnovi.

5:111.apostoli su mu rekli: Mi smo Allahovi pomagači.s.s. godine n. Mesija. duhom Bog. Isa je samo rob i poslanik kojeg je Allah obasuo blagodatima. 6. Danijel Rops tvrdi da je Isus rođen šeste godine prije kršćanske ere. Kada hoće da nešto bude. Dakle.budi i to biva (19:34-35).Allah je mesih.sebi sina (17:110-111). Spasitelj i Iskupitelj čovječanstva od “Istočnog grijeha”. već Allahov rob i poslanik (5:16 i 19:30). On je svojim učenicima zabranjivao da ulaze u paganske samarijske gradove. a 7. • Neprijatelji Isaovi Nevjernici među Israilcima kuju zavjeru protiv Allaha a Allah protiv njih (3:54). • Isaovi učenici Njegovi učenici Havarijjuni.). aprila dogodila se posljednja večera. mučenje i smrt Isusova. Allah je čist od sina kojeg mu kršćani potvorom pripisuju (2:116). havarije . Dio Israilaca je vjerovao u Isaovu misiju a dio nije (3:52. Isa je stvoren na isti način kao i adem (a. . U martu 28. Hristos. on je osuđen na smrt. a 40 dana po uskrsnuću je uzačašće na nebo. Tridesete godine. oni su nevjernici i Allahu niko ne može zabraniti ako hoće da uništi Isaa i Merjemu (5:17 i 75). aprila vodi se parnica protiv njega. On kaže .) proklinju nevjernike i teške griješnike među Israilcima (5:78). O ovome događaju kršćani se međusobno razilaze i prepiru. Isa je bio samo onakav kakvim ga prikazuje Kur’an. (43:57-58). godine događa se smaknuće Ivana Krstitelja. Osnova tog učenja je slijedeća: Isus Krist je Bog koji je radi otkupljenja čovječanstva od “Istočnog grijeha” umro na križu. Njegovo primanje u vjersku zajednicu obavljeno je 28. zlatni. umjesto Allaha. uskrsnuo i objavio se svojim pristalicama kao Kristos. Isa je samo poslanik i vjerovjesnik koji kao i njegova majka i svi drugi ljudi jedu hranu i žive na ljudski način.). uskrsnuo uzašavši na nebo.” Zabranjuje zlatne pojaseve. Davud i Isa (a. Stvoritelju naš. uzašao na nebo. Po Bibliji kao božiji jaganjac i sin. Deset dana iza uzačašća bili su prvi duhovi i Duh sveti daje apostolima snagu da svjedoče o umrlom i uskrslom Hristu. Iste godine Isus govori Petru: “Ti si stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju”.Isa. srebreni i bakreni novac. a Isa samo bez oca (3:59-61). Allah ih je nadahnuo da vjeruju u Njega i u Njegova poslanika. po Allahovoj odredbi.s. a 29. Kršćansko vjerovanje ističe da je Krist tijelom čovjek. Protiv Isaa kao uzora u vjeri i etici bili su i mekkanski mušrici koji se pitaju jesu li naši bogovi bolji ili on . Što se tiče Allaha i Isaa (a. “Nego idite radije ovcama izgubljenog israilskog doma. Nakon što ga je izdao Juda. Svi oni koji govore . od zemlje. Allahu nije potreban sin. Kur’an poriče kršćansko vjerovanje o Isaovom božanstvu i uspoređuje ga sa ademom. zatim razapet na križu i poslije tri dana uskrsnuo je i javio se učenicima kao Hristos. godine njegovo je prvo pozivanje apostola. Mi vjerujemo u Allaha. Devetog aprila njegov grob je prazan-uskrsnuće. Nikada za sebe i za majku nije govorio da su bogovi. Nezamislivo je da Allah ima sina. uzvišeno je. Upiši nas u svjedoke islama. Za njegovu misiju i Objavu Inđil Israilci su govorili: Ovo je otvorena čarolija (5:110). mi vjerujemo što si nam poslao i slijedimo poslanika. s tom razlikom što je adem i bez oca i bez majke. i sjeo Bogu s desne strane. ucijepio se u Boga i vratit će se na zemlju da uspostavi carstvo nebesko. poslanstvom i mu’džizama (43:59). slavljeno i čisto Njegovo Biće. To je početak Hristove crkve.e. 3:63 i 61:14). Budi svjedok da smo muslimani. on je nakon raspeća na križu.

To što Israilićani govore da su ubili Isaa. a hebrejska Mašiah što znači pomazanik. izliječio slijepca. ali nije uspio. obrezan (osunećen). muža Marije koja rodi Isusa. ljubavi prema neprijatelju. onda je umro prirodnom. milostinji. Kur’an poriče tvrdnjom da ga nisu ni ubili niti razapeli već im se to pričinilo.Uzdigao sam tvoj ugled. a u srednjem vijeku ustalio se običaj krštenja djece. namjerama. oku svjetiljki. Govori o dva puta. Svoje učenike naziva solju.e. . molitvi. Isa (a. Allahu poznatom smrću. godine n. na hebrejskom mašal.s. lažnim prorocima o djelima a ne samo riječima. potječe od duha svetoga. Isusovo primanje u vjersku zajednicu obavljeno je 28. uskrsnuću i o tome da je on Mesija. uzdiže ga i spašava od nevjernika i nasilnika. Obredi primanja u vjersku zajednicu postoje kod svih naroda. spasitelj i iskupitelj čovječanstva. ubojstvu. Na Sudnjem danu. Rodit će sina i ti mu nadjeni ime Isus. odmazdi. kada mu je bilo 8 dana. Oni o tome nemaju nikakvo sigurno znanje (4:157) Sigurno ga nisu ubili. pravom blagu. zbog svega onoga što mu se pripisuje. Šejh Šeltut kaže za riječ rafiuke: . od Davida do progonstva u Babilon 14 koljena. zemlji i cijelom svijetu. Iznosi stav o Starom zavjetu. a Božijeg sina nazivaju Krist ili Hristos što je grčka riječ. Prema starom jevrejskom običaju Isus je. Allah uzima Isaovu dušu. gdje su Josip i Marija prinijeli žrtvu -par grlica ili dva golubića. Marko i Ivan ne navode rodoslovlje Isusovo. • Jevanđelja o Isusu Kršćani Isaa nazivaju Isus i tada misle na čovjeka. tvoju nauku i historijsku ulogu. godina n. Po sadašnjoj kršćanskoj dogmi. Po Luki Isus je Josipov. To nije uzdizanje na nebesa i spajanje sa Bogom.” Isus je rođen u Betlehemu Judejskom za vrijeme kralja Heroda. liječio od gubavca. Od Abrahama do Davida ima 14 koljena. Dok je postio u pustinji 40 dana i noći. uskrsnuo Lazara.000 ljudi. dobrim djelima. Pričinilo im se. Poncije Pilat na križ. preljubi.). do 337. Dakle. izliječio zgrčenu ženu. sine Davidov. Bogu. Govori: “Sve što želite da ljudi čine vama. i to na različit način. jer će on spasiti svoj narod od grijeha njegovih. o začeću samo dva.• Isaova smrt O kraju Isaova života u kršćanstvu vode se sporovi nepune dvije hiljade godina. može značiti da je neko ipak ubijen raspećem ali ne Isa (a. Kasnije je odnesen u hram džamiju u Jerusalimu. Kada nije ni ubijen. jer što je ona začela. U ranom kršćanstvu kršteni su odrasli. Isusu je taj obred obavio Ivan Krstitelj u rijeci Jordanu. Često je govorio u usporedbama. zakletvi. Kur’an poriče kršćansku dogmu o Isusovom raspeću. od Abrahama do Krista prošla su 42 koljena”. ni na križ razapet. nemoj se bojati kući dovesti svoju ženu Mariju. Svoju misiju započinje u Galileji i poznanicima iz djetinjstva drži propovijedi u sinagogama i drugim mjestima. Isusa je razapeo rimski namjesnik Palestine. Nakon što su obavili sve što je po zakonu gospodnjemu trebalo učiniti.). vrate se u Galileju u grad Nazaret. koji se zove Krist”. Drži čuveni govor na Gori u okolini Kafarnauma: “Blago siromasima jer je njihovo carstvo nebesko”. oboljelu od vodene bolesti. U Lukinom Jevanđelju stoji: “Jakov rodi Josipa. Sva četiri Jevanđelja govore o Isau.e. imetku o providnosti i suđenju. napastovao ga je sotona.s. Matej tvrdi da je Marija Isusa začela sa duhom svetim: “Josipe. Jevanđelja govore i o njegovim čudesima: nahranio je 5.) bit će svjedok protiv kitabija. to činite vi njima”. na arapskom mesel. od progonstva u Babilon do Krista 14 koljena. Do primjene križa dolazi tek u doba Konstantina Velikog (285.

To Jevanđelje govori o djelovanju u Galileji i Jerusalimu. njegovo rođenje. Pisano je u vremenu između 67. smrti. Treće je pisao liječnik Luka iz Antiohije. i 70. Markovo i Lukino Jevanđelje mogu se štampati u tri usporedna stupca i istovremeno čitati. Vjerovatno je napisano u maloj Aziji između 95. On oko 40. da je živio i umro kao čovjek. Umro je kao prognanik na Patmosu. 9.U misiji mu pomaže 12 apostola: 1. Pod kraj II stoljeća spominje se i Petrovo Jevanđelje. koja je rasla i odgajala se u hramu pod nadzorom Zekerijjaa. osudio brak. 5. Nije Isusa ni slušao ni pratio. nisu imale djece. Jakov. Jevanđelje Nazoreja nastalo je potkraj prvog stoljeća. Ono ima 24 glave. o početku mesijanskog djelovanja. Isusu najdraži učenik. 8. Mesija sin nebeskog oca. Doći će kao sudac na posljednji dan”.“Isus je prorok kraljevstva. muke i smrt također su samo privid. priznata su samo četiri kao kanonska Jevanđelja: Matejevo. Markovo Jevanđelje je pisano za rimsku kršćansku zajednicu. a Dante za pisca Hristove dobrote. 2. “Cvijet biblije jesu Jevanđelja. Napisala ga je grupa jevrejsih kršćana. Zadnji dio govori o Isusovoj muci. Nakon dove. po kome je Isus.radosna vijest Original Indžila nije sačuvan. Tadej. Nijedno nije napisano u Isaovo vrijeme niti neposredno iza njegove smrti. Njegovo Jevanđelje pisano je na aramejskom jeziku. Lukino Jevanđelje govori o Ivanovom i Isusovom djetinjstvu. u Palestini. Zato ih nazivaju sinoptička. Ivan. 4. . Na Saboru u Nikejji 325. 6. Najduže Jevanđelje je Lukino sa 30 stranica a najkraće je Markovo sa 18. smrti. Matej carinik. Toma. godine n.e. zasebna cjelina.) da je rođen u Betlehemu. Muhammed Seid Serdarević bilježi za Isa (a.s. Napisano je u Rimu između 65. i izvještaje o čudesima i djelima. žena Zekerijjaova. i 70. 10. postaje kršćanin. • Jevanđelje . Šimun (Petar). Marko. Šimun Kananaj i 12. učenik i pratilac Pavla. Lukino i Ivanovo. a za kršćane je jedino-rođeni božiji sin.Zavjet. 7. ukazanju i uzačašću. Svaka sekta imala je svoje Jevanđelje. i 100. 11. Namijenjeno je Crkvi i Efezu i imao ukupno 21 glavu. Filip. Glavna mu je tema kraljevstvo nebesko . godine.e. a cvijet Jevanđelja jest Ivanovo Jevanđelje. Andrija. i sin Davidov. godine. Za puna tri stoljeća rada u ilegalnosti. Renan to Jevanđelje proglašava najljepšom knjigom. Postojalo je i Arapsko Jevanđelje iz IV ili V stoljeća. uskrsnuću i uzačašću. uskrsnuću. a Ivanovo 22 stranice. Početkom trećeg stoljeća Klement Aleksandrijski nazvao je Ivanovo Jenvađelje duhovnim. To misle Bruno Bauer i Karl Kaucki. On uspostavlja novi savez . djelovanju u Galileji. Jevanđelje Hebreja ili 12 apostola. Za nevjernike i mušrike oduvijek je bio vanbračno dijete i kopile. Ebioniti. 3. Najpoznatije od nekanonskih Jevanđelja je Ebionitsko. navodno. Matejevo. Matejevo ima 28. • Isusova osoba Neki Evropljani smatraju da Isus nikada nije postojao i da je mitološka osoba. Ivanovo je zatvorena. Hana je rodila Merjemu. Postojalo je i Jevanđelje Egipćana. putu u Jerusalim. Drugo Jevanđelje napisao je Marko.” To je Jevanđelje pisano za prvu zajednicu jerusalimskog kruga. Jakov. godine n. Pisac četvrtog je Ivan. Ono sadrži pet Isusovih besjeda. Doketi smatraju da je Isusova ljudskost samo prividna. Markovo. On je osnovao crkvenu općinu u Aleksandriji. Imranova žena Hana i sestra joj Isa. Juda Iskariotski. tumač Petrov. zapisao je sve što je zapamtio od Petra. Bartolomej. godine. život. tvrde da se Isus rodio. sabrano je oko 240 Jevanđelja. nego Petra.

rodi i Merjema Isaa (a. Pozivao je u vjeru tri godine i pokazivao mu’džize. na grč. rumunjska. Merjema je u pratnji amidžića Jusufa Nedžara odselila u Misir.s. najvećem poluotoku na svijetu. Bojeći se za dijete.) pod kojim su ga Navještavali i obećavali svi raniji vjerovjesnici jeste Ahmed. Havarijjuna-apostola pristupi.s. a sa istočne i jugoistočne strane je Perzijski zaljev. slična Sahari. baš kao da je u zemlju propao.000. Sahare. Univerzalno ime Muhammeda (a. po jednom hadisu. Kristovo tijelo i čuvar Svetoga duha. časni.) kao i svi poslanici i vjerovjesnici kojih je prije njega. Tek 313. sina Zekerijjaovog. hvaljeni. komplementarnost Objave i poruke nagovještavao svaki raniji poslanik sa upozorenjem svom ummetu: Ako se Ahmed ili na grčkom Praklete pojavi da su oni kao ummet a i on. jerusalimska. na jugu Indijskim. dužni prihvatiti Muhammeda kao svog vjerovjesnika i Objavu i Šerijat koji se njemu objavljuje. ruska.s. antiohijska.). aleksandrijska. a njegovo egzistencijalno ime kada se pojavljuje u povijesti jeste Muhammed (Es-Saf.Hatemu-l-Enbija. Odštampaj tekst Pretposljednji Allahov vjerovjesnik Isa (a. Po svojoj konfiguraciji Arabija je prostrana visokoravan. U protestantske Crkve spadaju: luterani. ali i zgrada za bogosluženje kao džamija i sinagoga. godine car Konstantin dozvoljava slobodno ispovijedanje kršćanstva. Matej i Ivan su apostoli a Luka i Marko poglavice. na katoličku i protestantsku. dobi Indžil i postade poslanik. a 1516. Muhammed je jedini vjerovjesnik čiji je dolazak kao Allahovo obećanje. srpska. kvekeri. sastavljena iz suhih pjeskovitih i kamenih ravnica pomiješanih sa plodnim predjelima. punine Allahove poruke i završetka hijerohistorije ili kraj ciklusa vjerovjesništva . Po kršćanima riječ Božija je u osobi Isusa Krista. puninu riječi. Ona je jedini posrednik na relaciji Bog-ljudi.s. Na zapadu Crvenim. na rimokatoličku i pravoslavnu. godine. godine prokleli i anatemisali izmirili su se tek 1967. Papa i patrijarh koji su jedan drugog 1054. Perikletos (Prakletos). bugarska. kalvini. Kada je Isa imao 30 godina. Samo mu 12 ljudi. prekriven je velikim dijelom pustinjom i kamenitim predjelima sa plodnim zemljištem i pustinjskim oazama. Opkoljen je sa tri mora. U historijskom smislu Crkva znači i zajednica kršćana. Prvobitna Crkva bila je jedinstvena. 6). uhvatili su izdajnika Judu i razapeli.) se pojavljuje u Arabiji na jugozapadu Azije. a ne u Knjizi. Aleksandrijski biskup Arijus odbacivao je trojstvo. Isau objavljenog Indžila nema a šta je od njega bilo. Kao vjerovjesnik Muhammed (a. gruzijska i jermenska Patrijaršija. Pravog. adventisti itd.s. to se ne može znati. U prvim stoljećima kršćanstvo se širilo tajno i kršćani su mnogo progonjeni. plemeniti.s. obećava i garantira dolazak Muhammeda (a. Umjesto Isaa. Pravoslavlje sačinjavaju razne autokefalne nezavisne crkve: carigradska.) kao Allahovog obećanja. anglikanci. Crkva je čuvar Svetoga duha i sveopće korporativno Kristovo tijelo. kao vjerovjesnik. Do prvog raskola dolazi 1054. njegovi protivnici. Neizmjerne arapske pustinje presijecaju uvale i brdoviti predjeli po kojima su razbacana sela i . bilo preko 120. MUHAMMED a. izvještava. metodisti. koja se stalno otajava i otkriva Crkvi (logosa sarkisa). Tamo ostaje 12 godina i vraća se u Nazaret (Naširu). Arabijski poluotok kao sastavni dio najveće pustinje na svijetu.Na šest mjeseci iza rođenja Jahjaa.

Jemenci su trgovci od davnina i zemljoradnici. Na jugoistočnoj strani. Prije Resulovog dolaska Medina se zvala Jesrib.). grožđe. deva. okružena sa svih strana pustinjom i golim brdima. iz plemena Amalike. Jemen proizvodi pšenicu. mnogi drugi poslanici i Muhammed (a. Dimenzije Ka’be su 11x12 metara. pijeska. Muzdelifa. kafu. u ćošaku Ka’be. Pokrajine Katar. najplodniji i najnaseljeniji kraj Arabije. U njemu su dva islamska časna grada: Mekka u kojoj su po Allahovoj zapovijedi Ibrahim i sin mu Ismail sagradili Ka’bu (Bejtullah. Najbolje luke na poluotoku su jemenske-Aden. Drugi grad u Hidžazu je Medina. To je kolijevka islama. masline.s. To je zemlja beduina. prilično plodna. tamjan i mirođije. Bahrejn. El-Hassa. odakle se počinje tavvaf činit je i hadžeru-l. Kiblu) Mina. Arabija je na sredini između daleke Azije. Perzijancima i stanovnicima Indije.gradovi.s. Hidžaz. tamo je čuveni Džebeli Musa. Arabija ima slijedeće pokrajine: 1) Petrejska Arabija. Arefat. kako geografsko tako i duhovno središte svijeta. To je. Površina Arabije dostiže 3 miliona kvadratnih kilometara. Jemen sačinjava jugozapadni dio poluostrva i on je ujedno najbogatiji. neplodnosti. koja obuhvata cijelo poluostrvo Sinaj sa Turi Sinajom. a visina je 13 metara.) i Medina ili Jesrib u kome je Muhammed (a. odakle je Musa svome narodu propovjedao Zakon božiji. bez nepresušnih rijeka i jezera. Imam Islam SADRŽAJ . Na Arabijskom poluotoku djelovali su vjerovjesnici: Hud. dok u pustinji nema niko osim beduina. Ismail. Uman i Arapski Emirati i Kuwait leže na istočnoj strani u području Perzijskog zaliva i Indijskog okeana. Mekka je glavni grad Hidžaza. između Jemena i Sinaja proteže se arapsko primorje Hidžaz. tu je kamen iz koga je pod udarcem njegovog štapa potekao mlaz vode. samuma. Glavni grad Jemena je Sana. Ibrahim. vjetra. Tu je Petra glavni grad nekadašnjih Nabatejaca. šipak. datule. Vjetar samum je jako opasan i nosi sve pred sobom. Stanovnici Nedžda su okretni zemljoradnici i vrlo bistri ljudi. Arabija je poluotok: sunca. pred bijesom kraljice Izabele.s. nekad prijestolnica jemenskih kraljeva. tu je brdo Horeb sa pećinom gdje se sklonio poslanik Ilijas. U Haremi-Šerifu još se nalaze Zem-zem (Mekamu-Ibrahim). Na tom području su se izredali mnogi biblijski narodi: Hebreji poslije izgona iz Egipta. grad u kome je rođen Muhammed (a. po osnivaču. Salih. smokvu. Područja sa vodom u pustinji zovu se oaze. U sredini Mekke je Haremi-Šerif.esved. Afrike i Evrope. suša i vrućina. Jemenci su trgovali od vajkada sa Egipćanima. nastanjeni poljoprivrednim stanovništvom. Nedžd je velika visoravan. U sredini Haremi Šerifa je Ka’ba.) preselio na Ahiret. šećer. i pruža se po sredini Arabije prema jugu. bez zelenih gora i visokih brda. Temperatura se danju kreće od 45 do 60 stepeni a noću se u pustinji spušta i do nule. Saffa i Merva.

.(ajet.s. tačno pedeset dana nakon znamenitog događaja pokušaja rušenja Kjabe /amul-fil – slonova godina/.) Nur ( svjetlost) koja je viđena prilikom njegovoga rođenja je viđena očnim vidom (rujetul-besarijje).) odraz Ibrahimove dove kada je rekao:”Naš Gospodaru. da je rekla:”Vidjela sam u noći njegovog rođenja svjetlost koja je obasjala dvorce Šama i ja sam ih čak vidjela. upitan o postu dana ponedjeljka..s. po mišljenju većine islamskih historičara i učenjaka.” /Muslim/ U Ahmedovom Musnedu od ibn Abbasa je zabilježeno da je rekao:”Allahov Poslanik a... Rođen je od oca Abdullaha ibn Abdul-Mutaliba i majke Amine bint Vehb.. je bilo 12 rebiul-evvela.” Rođenje Allahova Poslanika Muhammeda a. Hafiz ibn Hadžer je rekao da je ovaj hadis sahih i kod Hibbana i El-Hakima/ On je (a. Zekat 5.” /Prenose El-Bizzar i Taberani.2005 pripremio Fikret ef. Kelime-i šehadet 2. od Amine majke Resulullhove a.” Osman ibn ebi El-As je zabilježio od svoje majke Um Osman Es-Sekafijjete čije puno ime je Fatima bint . među kojima Ata i ibn Abbas.s. Arnaut Odštampaj tekst Pošalji na email Rođenje Allahova Poslanika Muhammeda a. pošalji im između njih Poslanika koji će im učiti Tvoje ajete..s.Rođendan poslanika Muhammed a. ušao u Medinu u ponedjeljak i postavio je hadžerul-esved na njegovo mjesto prilikom renoviranja Kjabe u ponedjeljak.s.1. u riječima Allahovim:”I donosim vam radosnu vijest o Poslaniku koji će doći poslije mene a zove se Ahmed.”(Ajet. O tome postoji mnoštvo predaja.” Vjerovjesnikova majka je vidjela nur – svjetlost kada je rodila Muhammeda kako je obasjala Šamske dvorce. dakle svarna svjetlost.04. i on je pao na Zemlju klečeći na koljenima. bilo u svitanje zore dana ponedjeljka. 570 godine po kršćanskoj eri računanja vremena..s.s.. a nije riječ ni okakvoj simbolici. jer majke vjerovjasnika su imale viđenja..” Zabilježio je Muhammed ibn Sa’d hadis od nekoliko ashaba.s. Imam Ahmed je zabilježio predaju od Irbada ibn Sarijete r..a.) sa njim je izašla svjetlost (nur) koja je obasjala sve što je između Istoka i Zapada. 23.. rekao:” Ja sam kod Allaha bio zadnji Poslanik a Adem je tek bio u procesu stvaranja od zemlje. poslat kao Poslanik u ponedjeljak.s.salat 3. Njegovo rođenje je.s. je rođen u ponedjeljak..) On je također nagovještaj Isa a..a. Ja sam uistinu rezultat dove Ibrahimove i radosni nagovještaj Isa a. Muslim je zabilježio predaju od Ebi Katadeta u kojoj se navodi da je Resulullah a. Hadž Mevlud . Namaz .. i viđenje ( ru’ja) koje je vidjela moja majka. a o tome ću vas obavjestiti. pa je rekao:”To je dan u kome sam rođen i dan u kome sam poslat kao Poslanik. da je Allahov Poslanik a. je bilo popraćeno određenim neuobičajenim i čudnim pojavama. o čemu se govori u suri El-Fil.s. da je Amina bint Vehb rekla:”Kada sam ga rodila (misli na svoga sina Muhammeda a. Zabilježio je Ebu Nuajm od Umm Seleme r. Ramazan i post 4. hidžru učinio iz Mekke u ponedjeljak.

je rekao:”Od spefifičnosti pažnje i brige o . autor djela Sijjiduna Resulullah. i kaside i spjevovi o Allahovom Poslaniku a. je htio da to učini vječitom mu’džizom prema Poslaniku Muhammedu a.š.Pojava nura (svjetlosti) koju je vidjela njegova majka. . Poslanikovog a. PRIREĐIVANJE SVEČANOSTI I SKUPOVA NA DAN POSLANIKOVA ROĐENJA O ovoj temi. Na tim skupovima se također uče i donose salavati i selami na Muhammeda a. pjesnika da je rekao:”Kada sam imao sedam ili osam godina.” /Iz djela Essiretu nnebevijjetu od Imama Muhammeda ibn Jusufa Eš-Šamija/ U nastavku govora o mevludu isti autor je zabilježio: Imam Hafiz Ebul-Hajri ibn El-Džezeri.Njegovo padanje ničice po tlima. koji je bio šejh karijama. neka bude radostan i plemenit. Kisrov vorac se nije uzdrmao i porušio zbog sabosti propusta u gradnji. .” Zato neka svaki musliman veliča taj dan.Potresanje Kisrovog dvorca i rušenja 14 stubova (šerefeta) . Danu u kome je potekao nur upute i znanja cijelom svijetu.” Jevrej je rekao:”Provjerite. i za to je odredio nagradu. na kojima se pripremi hrana i uoči tih mevluda podijeli puno sadake i bude opća radost.š.” / Sejiduna Resulullaha str. zatim Njegovo čuvanje Poslanika i zaštita koju mu je pružao. da li je rođeno sinoć kod vas kakvo dijete? Odgovorili su mu:”Ne znamo.s.” /Prenosi El-Hakim i Jakub ibn Sufjan sa dobrim senedom kao što navodi Ibn Hadžer autor Fetha/ Od čuda koja su se desila te večeri je potresanje Kisrovog dvorca i padanje 14 stubova (šerefa) sa njega...s..s. da je rekla:”Kada sam prisustvovala Resulullahovom rođenju vidjela sam kuću kada je on pao po tlima ( iz stomaka svoje majke) kuća se je napunila svjetlošću. jer je on izgrađen od veoma tvrdog i kvalitetnog materijala čija visina i širina je stotinu zira’a.s.s. Allah dž.Prisustvo nura u cijelom kući od čega se ništa drugo nije moglo vidjeti. U takvom stanju je ostao do naših dana prema navodima Hafiza Ez-Zerkanija. kaže:”Poslali smo te kao milost cijelim svjetovima.Abdullah.š. a posebno u velikim gradovima svečano obilježavaju mjesec Poslanikovog rođenja sa mevludima.” El-Bejheki i Ebu Nuajm su zabilježili predaju od Hasana ibn Sabita.s. okrenute glave prema nebu. Između ostaloga spomenuo je:” .š. Na ovome su mišljenju odabrani i vrijedni islamski učenjaci i pobožnjaci od ummeta Muhammeda a. Hafiz ibn Kesir je u svome kapitalnom djelu El-Bidaje napisao jedno posebno poglavlje o znakovima i čudima koja su se desila noći u kojoj je rođen Muhammed a. Također će se na tim skupovima govoriti o Poslanikovom moralu i njegovim svojstvima.s. To što se je desilo u noći rođenja Allahova Poslanika Muhammeda a.. Vidjela sam zvijezde da su se puno približile da sam pomislila kao da će pasti na mene. Abdullah Siradžuddin.Gašenje vatre u Perziji koja je prije toga gorila hiljadu godina. . Halifa Harun Er-Rešid je pokušavao da sruši taj dvorac jer je pretpostavljao da je pod njim zakopano veliko blago ali je bio nemoćan pred tom čvrstom građevinom. zatim spominjati Allahova počast i briga koju je ukazao Poslaniku Muhammedu a. Danu u kome je rođen onaj za koga Allah dž. Svaka od navedenih postavki je šerijatski utemeljena. Jednog jutra čuo sam Jevreja kako vrištavim glasom poziva:”O Kurejšije. Kada ga je rodila Amina iz nje je izašao nur (svjetlost) koja je obasjala svu kuću tako da ja od te svjetlosti nisam ništa drugo vidjela. kao i dove koje se upućuju Allahu dž. kaže:” Normalno je da će se svaki pravi vjernik koji je pametan radovati danu u kome je bilo rođenje Allahova Poslanika a. poželjna i tražena i sve su to činovi kojima se približava Allahu dž. Na tim skupovima uče se mevludi od čega dolazi bereket i mnogi fadileti. 473/ Rekao je Hafiz Es-Sehavi:” Još uvijek sljedbenici islama u svim krajevima.s.Nizak položaj zvjezda te večeri da su pomislili oni koji su to gledali da će se zvjezdani strop oboriti na njih. . Okupljanje na skupovima na kojima će se čitati odlomci iz njegove sire (životopisa) na kojima će se pored toga citirati i Kur’ anski ajeti.s. već sam razumijevao i mogao zapamtiti sve što čujem. uistinu ove večeri se je rodio Poslanik ovoga ummeta.

s. neka mu se Allah smiluje:”Viđen je Ebu Leheb u snu poslije smrti pa mu je rečeno:”Kako ti je stanje?” Rekao je:”U vatri sam. pa sam mu rekao šta se govori i uči na manifestacijama mevluda. olakšava mu se stanje zbog radosti koja mu je bila u srcu noći Muhammedovog rođenja. Jer da je bilo pohvaljeno oni to ne bi propustili. Ona je dojila Muhammeda a. Kazivanje o Ebu Lehebu i oslobađanju robinje Suvejbe je zabilježio Buharija. sin od moga umrloga brata. hrabar. 2) Kažu: Obilježavanjem njegovog rođendana sa svečanostima je pojava kojom se čini svetost i veličanje Allahova Poslanika a. pa ću ja nastojati veći dio njegovog rada da prevedem kao odgovor na gore postavljenu dilemu. te ju je on oslobodio. a to ga dovodi da se stavlja iznad stepena čovjeka.” Pa ako je ovako stanje sa Ebu Lehebom. Muhammeda. a to je što je bio ponedjeljak kada je Suvejba obradovala Ebu Leheba viješću o Muhammedovom rođenju.s. samo mi se olakšava u noći dana ponedjeljka i dozvoli mi se da popijem malo vode izmneđu moja ova dva prsta i to količine koliko je vrh kažiprsta.učenju i izvođenju mevluda i pokazivanje radosti na taj dan je da je to dan sigurnosti i prilika za postizanje želja i drugih fadileta. To ukazuje na činjenicu da je to nešto što nije pohvaljeno. te je pokazao vrh kažiprsta. To potvrđuje našu tvrdnju da je to novotarija u vjeri. To onda može odvesti da ga neko stavi na stepen božanstva.s.s. jedino zbog Suvejbe koju sam pustio na slobodu napajam se sa malom količinom vode.” MEVLUDSKE SVEČANOSTI NA POSLANIKOV ROĐENDAN KOJE SE UPRILIČUJU SVAKE GODINE Ovo je jedno od pitanja po kome postoji razilaženje između predstavnika Ehli-sunneta vel-džema’ata i Vehabija.” Rekao je Šejhul-kurai. Nisu to radili ni tabiini niti imami mudžtihidi. a svaka novotarija je pokuđena.” Hafiz ibn Kesir u u svome djelu Et-Tarih rekao:”Vladar El-Muzaffer Ebu Seid je organizirao mevlud i šerif u mjesecu Rebiul-evvelu i pripremio bi veliko veselje u kojemu je i sam učestvovao. sina Merjeminog. i pretjeranim hvaljenjem Poslanika a. A bio je. Ismaili i Abdur-Rezak. i mi se radujemo njemu. svake godine bid’atun (novotarija u vjeri) a pošto svaka novotarija vodi u zabludu a zabluda u vatru džehennemsku. Rekao mi je:”Ko se raduje nama.s.s. Ovu temo je iscrpno obradio autor Abdul-Kadir Isa Dijab u svome djelu “El-Mizanu-adil”. pametan i pravedan. i taj dan mi se kazna ublažava. El-Hafiz ebul-Hajri ibn El-Džezeri . to je ponedjeljkom. kada me je obradovala radosnom viješću da se je rodio Muhammed . osvjedočenim kjafirom. nije obilježavao svoj rođendan niti ashabi njegovi. te ju je Ebu Leheb pustio na slobodu. U Buharijevom Sahihu je zabilježeno:”Rekao je Urve:”Suvejba je robinja koja je bila u vlasništvu Ebu Leheba. o kome je i Kur’an izrekao stav da će u vatru džehenemsku. alejhi’ selam.” /Zabilježili Imam Ahmed i Buharija/ . 3) Kažu:” Obilježavanje njegovog mevluda obično bude sa pohvalama. onda oni ne učestvuju u obilježavanju mevluda i zabranjuju to i drugima da rade. Kada je umro Ebu Leheb neki članovi njegove rodbine su ga vidjeli u snu u lošem stanju pa mu je rečeno:Kako ti je? Rekao je:”Nejmam nikako mira. a to je zbog moga oslobađanja robinje Suvejbe.” Imam Muhammed ibn Jusuf Eš-Šami je u svojoj Siri zabilježio od šejh Ebu Musa Ez-Zerhunija da je rekao:”Vidio sam u snu Allahova Poslanika. Autor kaže:” Vehabije zastupaju mišljenje da je obilježavanje rođendana Muhammeda a.š. i što ga je Suvejba dojila. To svoje mišljenje potkrijepljuju sljedećim dokazima: 1) Kažu:” Allahov Poslanik a. kako će onda tek biti stanje vjernika od ummeta Poslanikovog koji se raduje mevludu! Može se samo nadati svakako nagradi od Plemenitog Allaha dž. a to je suprotno njegovim riječima :”Nemojte me pretjerano hvaliti kao što su kršćani hvalili Isa a. neka mu se Allah smiluje.

s. će na njega deset puta.” Tako je održavanje mevluda i sjećanje svake godine na rođenje Poslanikovo istovremeno iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku. potresanje Kisrinog dvorca i rušenje 12 šerefa sa njega. jer ko donese na mene salavat jedanput Allah dž. niko od vas neće vjerovati ispravnim vjerovanjem dok mu ja ne budem draži od njega samoga. Kao npr. njegovog imetka. 8) Osmi dokaz je slučaj koji je zabilježio Buharija u svome Sahihu. Ebu Nuajm i El-Hakim i Jakub ibn Sufjan sa dobrim senedom kako to navodi i autor Fethul-Barija Ibn Hadžer / 2) Ono što su zabilježili Ibn Kesir u svome djelu El-Bidajetu ve nihajetu i Ibn Hadžer u Fethul-Bariju i Askelani i Bejheki i Taberi i drugi o pojavi nura (svjetlosti) večeri u kojoj je rođen Allahov Muhammed a.s..s. Poslanik a.s. Svi koji prisustvuju mevludima su ljudi koji vole Poslanika a.š. i ljubavi prema njegovom Poslaniku. pa ih je upitao zbog čega to rade? Oni su odgovorili da je to iz zahvalnosti prema Allahu dž. kaže:”Reci. je to odobrio i rekao da smo mi muslimani preči da obilježavamo ove dane i iskazujemo zahvalnost Allahu dž. se postiže gore traženi cilj.” /Prenose El-Bejheki.s. zatim gašenje vatre u Perzijanaca koja je neprestano gorila hiljadu godina.. povlačenje vode iz jezera Sava te približavanje zvijezda i dr.. je rekao:”Ko prouči jedan harf iz Kur’ana ima deset sevapa za to.s. i koji mnogo donose salavate na njega. uistinu ove večeri se je rodio Poslanik ovoga ummeta... Predstavnici ovoga mišljenja kažu:”Ako su se desile sve ove pojave sa Allahovom pomoći i snagom iz počasti prema novorođenčetu onda je dozvoljeno nama da pokažemo znakove radosti i veselja svake godine oživljavajući sjećanje na njegovo rođenje.s.” Ovi učenjaci kažu:”Sjećanjem rođendana Poslanikova a. i Izraeličane. na kojima se recitiraju odlomci iz Poslanikova a. da se svake godine sjećaju mevludom njegovog rođendana.” Pa su temeljeći na tome rekli da je iskazivanje počasti i poštivanja prema Muhammedu a. Na mevludskim svečanostima se također recitiraju i uče kur’anski ajeti a Poslanik a.s. koji je na taj dan pomogao i spasio Musa a. da li je rođeno sinoć kod vas kakvo dijete? Odgovorili su:”Ne znamo!” Jevrej je rekao:”Provjerite. 6) Hadis Allahova Poslanika a. vas će voljeti Allah. u kome je rekao:”Mnogo donosite salavate na mene. trebali da se raduju tome danu i iskazuju mu zahvalnost.s. više nego prema bilo kome drugom od Allahovih stvorenja. Na mevludskim svečanostima se ljudi pouče o Poslaniku a. svake godine i to smatraju pohvalnim i poželjnim činom. Ismaili i Abdu Rezak. Analogno ovome slučaju uzima se da je dan Poslanikovog rođenja najveća blagodat data ljudskome rodu pa bi muslimani iz zahvalnosti prema Allahu dž. njegovog djeteta i svih ljudi..s. Medinske Jevreje kako poste (ašuru) deseti dan Muharrema.s. 5) Allah dž. To svoje mišljenje baziraju na sljedećim dokazima: 1) Predaju koju je zabilježio Malik ibn Sinan i Hasan ibn Sabit u kojoj je rekao:”Kada sam imao sedam ili osam godina. ako volite Allaha i Njegovog poslanika onda me slijedite.” Na mevludskim svečanostima se kao što smo već spomenuli mnogo donosi salavata a izgovaranje salavata privlači Allahovu milost i Njegovo zadovoljstvo. koja je obasjala dvorce Šama.š. 4) Dokazi kojima se poziva na iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku a.š. “O vjernici nemojte dozivati Allahova Poslanika kao što vi dozivate jedni druge. života. već sam razumijevao i mogao zapamtiti sve što čujem. Jednog jutra čuo sam Jevreja kada vrištavim glasom poziva:”O Kurejšije.Ehli suna vel-džema’a koju predstavljaju četiri poznata mezheba zauzeli su stav od sedmog vijeka po hidžri pa do današnjeg dana. i načinu sljeđenja n jegova sunneta a to sve rezultira plodovima ljubavi prema Allahu dž.s..s.s. a već smo ga citirali a to je slučaj Ebu Leheba koji je viđen u snu nakon smrti i olakšanje koje mu dolazi zbog čina . kao npr.sa učenjem mevluda.š.” 7) Hafiz Ibn Hadžer El-Askalani je dozvolio obilježavanje Poslanikovog rođendana (mevluda) sa svečanostima kijasom (analogijom) na slučaj koji je zabilježen u Buhariji i Muslimu. što je u duhu gore citiranog hadisa. 3) Ajeti koji govore o obaveznosti poštivanja i iskazivanja počasti prema Allahovom Poslaniku Muhammedu a.. Hadis u kome se kaže:”Tako mi Allaha.š.š. Rekli su da je dozvoljeno obilježavati mevludskim svečanostima rođenje Allahova Poslanika a. Riječ je o situaciji u kojoj je zatekao Poslanik a. suprotan mišljenju Vehabija.

š. Obzirom da sadržaj mevludskih manifestacija sadrži nekoliko dobrih djela kojima se približava Allahu dž..s. Obično se je gledalo u sadržaj datih pojava pa ako su sadržavale nešto što je u suprotnosti sa islamskim stavovima onda bi se to osuđivalo i zabranjivalo bi se njegovo prakticiranje. Zašto Poslanik Muhammed a.š.s. a iste su praktikovane u vremenu koje je uslijedilo poslije njih. nakon što se porede sa općim islamskim načelima.. Mnogo je pojava koje nisu radili Poslanik a također ni ashabi..“ Ovaj njihov govor je također netačan i neprihvatljiv.“ Oni smatraju da je pohvaljivanje Muhammeda a . želim da zaokružim temu sa nekoliko zaključaka.s. Zbog svega toga nemoguće je da poštivanje Poslanika a. Ovakvo shvatanje poruke ovoga hadisa je bez sumnje pogrješno. na blagodatima koje je dao sa negovim rođenjem. a o fadiletima salavata Poslanika a.s. poklapale sa njima. a najvažniji su: 1.. o kome je rekao Allahov Poslanik a. onda bi to Allah dž. Jer kada bi bilo tako. jer Allah dž. Mevludskom svečanosti iskazuje se zahvalnost Allahu dž.s. rekao rekao:”Neće niko od vas vjerovati pravim vjerovanjem dok mu ja ne budem draži od njega samoga.š.”(Hadisi šerif) 2. 2) Što se tiče njihovog stava da je „izvođenje mevluda pojava kojom se veliča Poslanik a. Svakako da je njihovo mišljenje neosnovano i nepotkrijepljeno valjanim dokazima.:”Ko prouči jedan harf iz Kur’ana imaće sa svakim harfom po jedno hasene (dobro djelo) a svako dobro djelo se kod Allaha nagrađuje desetororstruko.. Ali također ostaje da se kaže da to niko od spomenutih nije ni zabranio. A nije tako. 4) Njihov dokaz zabrane održavanja mevludskih svečanosti sa hadisom Poslanika Muhammeda a.. Kažu da je mevlud bid’atun i da ga nije praktikovao Resulullah a. „Kršćani kažu: Mesih je sin Božiji.oslobađanja robinje Suvejbe radi vijesti o rođenju Poslanika a.. RASPRAVA O DOKAZIMA DVIJE SUPROSTAVLJENJE ŠKOLE 1)Kao što smo već rekli.s.” (Hadisi šerif) 3. A nije nikako cilj ovoga hadisa da saopći kako ne treba voliti i poštovati Poslanika Muhammeda a.s.š. kao što su kršćani pretjerali sa Isaom sinom Merjeminim.s.s.s. i iskazivanje ljubavi prema njemu bude niukom slučaju faktor posvećivanja ili njegovog uzdizanja iznad stepena čovjeka-Poslanika i njegovo stavljanje na stupanj božanstva. Učenje Kur’ana. Wehabije se oštro suprostavljaju učenju mevluda i obilježavanju Poslanikova rođendana na bilo koji način. takvim veličanjem da to nadilazi stepen čovjeka-poslanika. A o tome je Allahov Poslanik a. Mnogo donošenje i učenje salavata na Poslanika Muhammeda a. će na njega deset. To je ni manje niti više do izrazi poštivanja i ljubavi prema Allahovom Poslaniku a. upozorava svoje sljedbenike da s njim ne učine ono što su uradili sljedbenici Isa a.s. Iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku. ZAKLJUČAK Nakon rasprave o dokazima vehabijske škole po pitanju stava o mevludu. onda se tretman te pojave svrstava među pojave koje su tražene vjerom ili u najmanju ruku poželjne.š. niti ashabi niti njihovi sljedbenici.s. On je spasio čovječanstvo i uputio ih na pravi put.:“Nemojte pretjerivati sa mnom. strogo zabranio.(Kur’an) Bit Poslanikove poruke svome ummetu ovim hadisom je da ne bi neko sličnu stvar uradio glede Poslanika Muhammeda a.s. A oboje je utemeljeno islamom.” (Hadisi šerif) . A ako bi se aktuelne novosti.s. čime su učinili širk Allahu dž.. Oni su Božijeg Poslanika proglasili sinom Božijim.s.s. Zašto? Zato što se svečanost sjećanja na njegovo rođenje ni u kojem svome elementu ne smatra niti sadrži bilo koji vid posebnog veličanja ili posvećivanja (takdis).. su svoga Poslanika proglasili sinom Božijim i bit problema je u tome. i prevelika ljubav prema Poslaniku ono što se zabranjuje ovim hadisom. njegovog imetka.s. a to je dokaz uzakonjenosti toga i nije nikakva novotarija kako to smatraju Wehabije. njegovog pootomstva i svih ljudi.? Sljedbenici Isa a.š. traži da se voli i poštuje Poslanik Muhammed a. jer na mevlud dolaze oni koji vole Allahova Poslanika a.s. je rekao:”Ko na mene donese jedan salavat Allah dž.

Upoznavanje sa detaljima iz sire (životopisa Allahoav Poslanika a. Da manifestacija sadrži kaside i spjevove o Muhammedu a. što nije zasnovano na autentičnoj tradiciji. Izricanje pohvala o Allahovom Poslaniku a. Allah dž. uče se mevludi i na njih se spušta bereket-blagoslov. 2.š.4. što olakšava sljeđenje njegovog puta onima koji to žele. Esnaf Begić Odštampaj tekst Pošalji na email . pa će vas voliti Allah”(Ku’anil-kerim) . 3. 5. Te večeri se podijeli puno sadake.s. Abbas ibn abdulMuttalib je rekao:”O Allahov poslaniče. Ne dozvoliti pomiješanost žena i ljudi u jednoj prostoriji (ihtilat). upoznavanje sa detaljima iz Poslanikove povijesti i sl. Da svečanost počne sa odlomcima iz Kur’anil-Kerima. što je također uzakonjeno islamom. priređivanje hrane i slično tome.”/Siretul-hišamijje 1 tom str. mu je odobrio. Prvi koji je počeo prakticirati mevludi-šerif kao izraz sjećanja na njegovo rođenje a. Pridržavanje općeg islamskog edeba (kulture ponašanja) i ne dozvoliti da se bilo kojim gestom izađe iz okvira islamskog načina ponašanja. pa se time zaslužuje Allahova ljubav.s koji su zasnovani na mu’teber ćitabima. Izvođenje mevludskih manifestacija na dan Polsanikova rođenja svake godine je posao koji ima svoje uzakonjenje u šerijatu i predstavlja dobro djelo kojim se približava Allahu dž.2004 pripremio hfz. te je tada Abbas spjevao lijepu kasidu pohvale o Allahovom Poslaniku. da li mi dozvoljavaš da te pohvalim? Poslanik a. kaže:”Reci ako volite Allaha onda mene slijedite. O tome hafiz Es-Sehavi je rekao:”Sljedbenici islama u svim pokrajinama i velikim gradovima obilježavaju mevludskim svečanostima rođenje Poslanika Muhammeda a. 333/ 2.s. Izbjegavanje prenošenja iz života Muhammeda a.. a ni od kasnijih generacija. Čak su ga i hvalili. budu vesela lica vjernika. neka mu se Allah smiluje i časno mjesto podari. Da prisutni prouče salavat kada god se spomene ime Poslanika Muhammeda a. 5. 6. 7.) Na tome su istrajavali muslimani od sedmog stoljeća po hidžri pa do sada bez ikakvog prezira ili negacije i osude. Ja uslovljavam njihovo prakticiranje i izvođenje sljedećim uvjetima: 1. Autor djela Mizanul-adil.islamska mistika 24. . Zabilježio je Taberani i ibn Seken da je Allahov Poslanik kada je ušao u Medinu i Mevveru nakon bitke na Tebuku. Zbog navedenih sadržaja koji se nalaze u mevludskim manifestacijama i oslanjajući se na dokaze Ehli sunne vel-džema’ta kažem: 1. zvanično je vladar Muzaffer Ebu Seid Kevkeberi ibn Zejn-ddin Ali koji je umro 630 h. navođenje nekih mu’džiza i momenata iz kojih se može uzeti pouka. On je bio veoma hrabar. 4. kaže:”Mevludske svečanosti kojima se obilježava Poslanikovo rođenje su utemeljene islamom i one su poželjne i preporučene. na dan Poslanikova rođenja. /Iz djela Mizanul-adil str. Od učenjaka koji su se pohvalno izrazili o spomenutom halifi je i Hafiz Ibn Kesir:”Halifa Muzafer Ebu Seid je praktikovao upriličiti mevlud u mjesecu Rebiu. Niko mu od učenjaka njegova vremena nije osporio taj čin.s. među njima spomenuli bi Hafiza Sujutiju i njegovo djelo “Husnulmekasidi fi amelil-mevlidi” U tome djelu Sujutija je rekao:”Zato je lijepo da i mi pokažemo znakove zahvalnosti Allahu dž. sa održavanjem skupova.s. 301/ Sufizam .s. 439 i djelo Sejjiduna Resulullah str. učenje salavata. pametan i pravedan. zbog toga što sadrži u sebi ibadete koje smo ranije spomenuli (učenje Kur’ana. u mjesecu njegova rođenja. 137/ Mnogi učenjaci su pisali djela o mevludu.š. str.06.”/ElBidajetu ve nihajetu od Ibn Kesira tom 13 .š..s. Čitanje teksta koji sadrži detalje iz Polslanikova života.s.

Njegovu osnovu se može tražiti u ljudskim željama za ličnom i direktnom spoznajom i doživljajem vjerske istine. pokazat će se da su svi ovi nabrojani elementi itekako dobra polazna osnova. vidjet ćemo da su u vjerskim. U ovakvoj vrsti zikra se posebno ističu sufije reda Rufaija. političkim. te se u svom cjelokupnom životu. opisuju nazivima „derviši koji plešu“ ili „derviši koji plaču. sa zikrom se povezuju i njegov su sastavni dio i određeni pokreti tijela. Ovdje prije svega mislim na to. koja. rituali. laik na ovom području bi se morao upoznati sa bićem islamske mistike. Za laika na ovom području. ovakva slika i funkcije se ne mogu primijeniti i na sufijske redove. Da bi se međutim. koji imaju za cilj da sufiju dovedu u stanje duhovne ekstaze. ipak pokušalo usporediti sufijske redove sa kršćanskim monaškim redovima. ako se islamska mistika posmatra i promatra u ogledalu kršćanskog monaštva. Istovremeno. odgovara kršćanskom monaštvu. vojnim i inim društvenim zbivanjima od vremena pojave islama do danas. Kroz ovakve opise i oznake sufijskih redova nastaje jedna slika o njima. Osim toga. u potpunosti povlače iz vanjskog svijeta u osamu. i uloga sufijskih redova u povijesnim zbivanjima u okviru islama mogla razumjeti. Učenje i vjerske praktike sufija Osnovni i glavni cilj mističkog učenja i vjerskih praktika u sufizmu jeste povratak Bogu. Jedna od slijedećih razlika ogleda se u činjenici da se pripadnici kršćanskih mističkih redova. moguće je da ovakva trdnja izgleda nevjerovatnom. Najvažniju ulogu u sufijskim praktikama igraju različiti. pa i preduvjeti za tezu postavljenu na početku.“ Ovakvi opisi sufija i sufijskih redova su njihove čisto vanjske i formalne osobine. Ako bi se pored toga. za razliku od najvećeg dijela sufijskih. koje nemaju puno zajedničkog sa životom i svijetom koji ih okružuje. 2. sufija dijelom bježi od i iz materijalnog svijeta. česti sudionici i islamski mistični redovi. zikr izgleda kao beskonačno ponavljanje određenih riječi i božijih imena. U daljem toku ovog izlaganja. u svakom slučaju bi se neizbježno došlo do zaključka. ni u kom slučaju se iz vida ne bi smjela izgubiti untrašnja organizacija i struktura sufijskih redova. da i jedni i drugi samo u formalnom smislu imaju stvari koje su im zajedničke. To pogotovo u onom slučaju. otprilike. te na taj način sačinjavaju zatvorene zajednice.1. i ne samo zbog toga. sufizam sam po sebi.2. da su i jedni i drugi. Razlog tome jeste da u islamu ne postoji institucija takve vrste. Opšte karakteristike sufizma 2. radu i djelovanju oslanja na Boga. Upravo iz ovog razloga. a pogotovo na zapadu. ovakvo predstavljanje i razumijevanje sufija i njihovih redova iskrivljuje njihovo pravo biće i ulogu koju su imali u okviru islama kao i povijesti uopšte. 2. Osobi koja ne poznaje dovoljno islamsku mistiku – sufizam i samim tim sufijske redove. U takvom stanju. kao što je to slučaj sa kršćanstvom. koje svoje izvorište imaju u praktikama koje se pojavljuju prilikom obavljanja zajedničkog zikra. S obzirom da kršćanski monaški redovi predstavljaju sastavni dio crkve kao institucije. Da bi taj cilj postigao. Pod ortodoksnim učenjem islama ovdje prije svega podrazumijevam sunitsko učenje. Uvod Ako se danas pozabavimo poviješću islama. Biće Sufizma Redovi islamskih mistika – poznatih još po nazivima sufije ili derviši – danas se veoma često. uvjetno kazano. gotovo uvijek skupine ili grupe koje okupljaju muškarce. sufija tvrdi da mu je moguće čak i sjediniti se s Bogom. kao i njen povijesni razvoj. zatim odvažiti se na pokušaj uvida u njene vjerske praktike. kao i stav prema ortodoksnom učenju islama. Ovakvo duhovno stanje sufije prije svega dostižu kroz zikr. kako u kršćanstvu tako i u islamu.1. koji su posbno .

pa ih čak u izvjesnoj mjeri i kreirali. u vanjskoj pojavi.s. S obzirom sam već prije istakao da je u sufijskim praktikama bilo i onih koje sa svojim elementima nisu uvijek odgovarali islamskim principima. Osim toga. uvjetno kazano. muškarac i žena zajedno igraju. 2. erbein. Tako naprimjer kod Bektašija šejhova kapa ima čak izlječujuće dejstvo. sa našeg stanovišta. ne znači da su se sufijski redovi odrekli političke djelatnosti. Ovdje se prije svega misli na zabranu pijenja alkohola. kao i u cjelokupnom životu. kada bi pojedini sufijski redovi u najmanju ruku. Primjer Osmanskog carstva će to kasnije najbolje pokazati i potvrditi. u krugu ili halki. Alija. ali prije svega zbog nasilnog ubistva h. Naprotiv. čak i pojedini dijelovi odjeće imaju određenu simboliku. Sa nekim šiitskim grupacijama sufijski redovi se nalaze u srodničkim vezama i međusobnom prožimanju. a što se sa strane ortodoksnog sunitskog učenja ljubomorno čuva.s. ne polažu puno vrijednosti na. Ovaj ritual kod njih zamjenjuje čak i namaz.karakteristični za sufije reda Mevlevija. sufizam stoji u suprotnosti sa islamskom ortodoksijom koju. Ono što se još kosi i suprostavlja sunitskom učenju i tradiciji jeste i tvrdnja da je kod pojedinih sufijskih redova. U povijesti je bilo sufijskih redova koji su zastupali i propagirali umjereni sufizam i koji su čitav svoj život. koji se nisu ustručavali da prekrše i pogaze islamske propise i principe. više ili manje izraženim.4. Takvo što je naprimjer. sluša se ritualna muzika. konzumiranja opojnih sredstava i sl. Hasana (625/626-671) i h. U toku ovog posta.3. uvijek su stavljane izvanredne. Stav sufizma prema islamskoj ortodoksiji Sufizam je mistično-asketski pravac u islamu sa. nastupu i oblačenju sufija. Osim zikra u formama koje sam upravo naveo. zalagala da se za halifu izabere h. niti da osjeti tjelesne bolove. Svi ovi rituali osposobljavaju sufiju da dospije u. Na drugoj strani je isto tako bilo redova. a zatim i h. Šije su prvobitno bili politička frakcija. 40-dnevni post. tako da na jednoj strani politički momenat u šiitskom pokretu polako popušta. odnosno preko njega se direktno vežu za Poslanika a. šiitskim karakteristikama. da bi popunili upražnjen prostor. Neki sufijski redovi u svojim praktikama. te koji su sa strane islamske ortodoksije – sunizma – opisivani i smatrani neznabožačkim. zastupa sunitsko učenje. sufije pokušavaju što manje spavati. Na mjesto ovakve vrste znanja. jasno izraženo kod reda Babaija. koji su bili prethodnici i izvorište Bektašijama. pri čemu je sufija u stanju da se čak i probada a da pri tom ne gubi krv. U izvjesnom smislu. Bektašije npr. a sve sa ciljem da se postigne spomenuto stanje ekstaze. Vremenom. tako da se kroz obavljanje ovog rituala ne smatraju obaveznim obavljati i namaz. u svojim praktikama imaju ritual sa nazivom džem. Huseina (626/627-680). kao što je slučaj sa sufijama reda Bektašija. da se pri jelu koriste i opojna pića.. U ovom ritualu pored muškaraca učestvuju i žene. Aliju. U tom smislu. veoma često su sufije živo učestvovale u političkim zbivanjima. U tom pogledu se može kazati da su zagovornici ortodoksnog sunitskog učenja bivali radosni. Unutrašnja organizacija i struktura sufijskih redova U pogledu unutrašnje organizacije i strukture sufijskih redova. Ali (umro 661). u vjersku parksu se uvode nove stvari koje čak zamjenjuju Kur´anom ili Sunnetom propisane obaveze. Posebno je ovdje važno spomenuti. Šije su sami po sebi veoma brzo pokazali da su u stanju veoma lako preuzeti i u svome učenju i okrilju ujediniti neortodoksne pa čak i neislamske elemente. Babaije su ne samo odbacivali nego i prezirali knjige i znanje koje se na taj način stiče. ortodoksno sunitsko učenje islama. koja se nakon smrti Poslanika Muhammeda a. njima se počinje pridavati tolika važnost. može se kazati da oni posjeduju vertikalni i . bila izražena i odbojnost prema obrazovanim ljudima. već ranije spomenuto stanje duhovne ekstaze. Prilikom džema. a na drugoj religiozni osjećaji sve više dolaze do izražaja. 2. kod nekih sufijskih redova veoma važni rituali su i slušnje muzike kao i tzv. makar priznavali Poslanikovu tradiciju – sunnet i islamski zakon – šerijat. u tome možda leži i odgovor zašto je sufizam u šiizmu našao plodno za svoje širenje i razvoj. ponekad i nevjerovatne sufijske sposobnosti. po određenim pravilima ovog rituala zajednički se jede. svoje sufijsko učenje i praksu bazirali i zasnivali na islamskim zakonima i propisima. kao preduvjet za prihvatanje u tarikat. Ova činjenica međutim. U tom smislu govori i činjenica da gotovo svi sufijski redovi svoje izvorište imaju u h.

idžazet (-nama). da uvijek imaju centralnu prostoriju u kojoj se obavljaju zikrovi i ostale sufijske praktike – tzv. izmišljena osoba i koji je fiktivni utemeljitelj reda. Ovaj lanac šejhova je. u većini slučajeva. Povremeno se u sufijskoj terminologiji.. Uostalom. To je po pravilu već iskusan sufija. kuhinju. Kao što je prije istaknuto. Po pravilu. naprijed je već istaknuto. U horizontalnoj organizaciji sufijskih redova neophodno je još spomenuti i odnose između pojedinih tekija. ustvrdićemo da se na njegom čelu nalazi pir. Od utemeljitelja silsila se proteže do h. Kod drugih redova. Nakon okončanja izobrazbe. Alija i. tekija sadržava i prostorije za stanovanje. Tekije su tako građene. šejh. Uobičajeno je da ove zajednice koje su direktno vezane za život i boravak u tekiji nisu brojčano velike. sa završenom derviškom naobrazbom i obukom. Dalje. zaštitinik. pir je osnivač dotičnog sufijskog reda ili je po njemu red dobio naziv. i direktni potomci osnivača redova. Ostali sufije ili derviši su obavezni da mu u potpunosti i bezuvjetno budu poslušni. Povijest sufizma . sveta osoba i istovremeno zaštitnik reda. poglavar. Osim toga. zaštitnika koji je veoma često legenda. Ova grupa pripadnika sufijskog reda je daleko veća nego prva. U toku svoga učenja i izobrazbe za potpunog i punopravnog pripadnika reda. s vremena na vrijeme čak provode i jedan duži period u tekiji. Prvi izraz označava patrona – svetu osobu. Ova prostorija se naziva semahana. pa čak i potpuna neovisnost o glavnoj tekiji. da bi se poslije toga ponovno vratili u svoj normalni svjetovni život.1. do samog Poslanika a. 3. slobodno kazano. Na najnižem stupnju ove hijerarhijske ljestvice su. Njegov zadatak je da se brine o „novacima“ . ali redovito dolaze u tekiju na zikrove. Posmatramo li jedan sufijski red u vertikalnom smislu. On je najaktivnija osoba u sufijskom redu.horizontalni način organizacije. murid biva podvrgnut raznim vrstama ispita. pir je u stvari. Oni vode normalan privatni život. oko nje se sve okreće i odvija. vekilu izdaje punomoć ili svjedočanstvo tzv. u horizontalnoj organizaciji i strukturi sufijskog reda postoji i jedan vanjski krug sufija. da one u stvari sačinjavaju najuži krug u horizontalnoj organizaciji sufijskog reda. Kod nekih redova su šejhovi. Za ovakvu djelatnost se od strane šejha. sohbeti. U horizontalnom smislu. Osim toga. dok izraz piri-sani označava stvarnog utemeljitelja. U izvjesnoj mjeri oni predstavljaju uski unutarnji krug sufijskog reda koji vrlo malo ili gotovo nikako ne učestvuje u svjetovnom životu. Ovi derviši se mogu opisati i kao potpuni derviši. Ovaj lanac se naziva silsila. svim sufijskim redovima u osnovi zajednički. I konačno najširi i najveći krug sufijskog reda oko jedne tekije sačinjava krug pristalica ili simpatizera. od sljedbenika i pripadnika dotičnog reda. U vertikalnom smislu to znači da svaki sufijski red ima po jedan lanac predvodnika reda tj. upravo spomenuti. jedan derviški red predvodi šejh. najmanju i najuužu jedinicu u unutrašnjoj organizaciji jednog sufijskog reda sačinjava zajednica koja se okuplja pa čak i živi u tekiji. Tako se može ustvrditi su neki redovi sufija veoma strogo bili organizirani pa su pojedine tekije smatrane samo vanjskim ispostavama glavne tekije. vekil u najčešćem broju slučajeva. koji za organizaciju sufijskog reda gotovo nikako ili uopšte nisu bili vezani. pojavljuju i izrazi piri-evvel i piri-sani. Ovo je riječ perzijskog porijekla i znači starac. novaci ili muridi. prostor za dnevni boravak i veoma često prostorije gdje se sahranjuju umrli sufije – turbeta.s. postojala je opširna samostalnost. ostave za životne potrepštine. koji žive u tekiji i u okviru nje imaju određene zadatke koje ispunjavaju. Takvu ulogu pir dobiva tek nekada poslije svoje smrti. Zamjenik šejha nosi naziv vekil. šejhova.novopridošlim u dotični sufijski red te da ih upućuje u tajne sufijskog učenja i uvodi u praktični život dotičnog reda. o kojoj odlučuje šejh. vodi i upravlja jednom tekijom. ako se izuzme manji broj iznimki. Međutim. navodno. U pojedinim slučajevima. Nastanak i razvoj sufizma 3. silsila se proteže sa aktualnog šejha određenog sufijskog reda preko njegovih prethodnika do navodnih osnivača i utemeljitelja dotičnog reda. Tako najveći broj pripadnika reda u ovom smislu iznosi 25 do 30. kako je prije kazano. murid postaje punopravni pripadnik reda te mu se otvaraju mogućnosti da postane vekilom i čak samostalno vodi tekiju i obrazuje nove muride. a kada je riječ o organizaciji i strukturi sufijskih redova a u pogledu postojanja i uloge pira.

sufijski redovi su zadobili i zaokružili svoju konačnu formu. Ovo poučavanje se ogledalo kroz trostruko ponavljanje ovih riječi. Tek kasnije. u knjizi „Sullemul-murid“ od Dagestanija se citiraju navodi šejh Naqšibendija iz knjige „Tuhfetul-ahbab“. u 14. Jer. poučio je i Alija ibn Ebi Taliba glasnom zikru. Onda je Ali tri puta izgovorio ove riječi. koji su u stvri i bili njihovi organizatori i podrstrekači u ovoj misiji. Sufizam nomadskih grupacija koje su poznate još po nazivu Gazi-grupacije. Naime. Tako kao što je Poslanik poučio Ebu Bekraq es-Siddiqa. U ovome su u nastansku Osmanskog carstva imali veliku podršku u sulatanima Osmanu I. Albaniji a mogu se u znatnom broju sresti i na Kosovu i Makedoniji.U duhovnom smislu. nego su se sa sufijama i porodično vezivali. koji se u velikoj mjeri proširio u Siriji i Egiptu. Sufije se za opravdanost svoga postojanja i vjerskih praktika pozivaju na događaj isra´a i mi´radža.2. Zatim ga je Qurejš iz nje (Mekke) protjerao te je sa njim pošao i Ebu Bekr dok nisu stigli u poznatu pećinu i u nju noću ušli. sufijska učenja su se podijelila u tri pravca: 1. U njegove grudi Poslanik je ulio sva božanska saznanja. Na taj način im je bilo moguće da na običan svijet vrše razne uticaje. zatim ti izgovori tri puta te riječi. među svojim ashabima posebno posvetio Ebu Bekru.“ Poslanik mu odgovara: „Moraš istrajavati u dozivanju Allaha – zikru.s. Koncem 13. Predstavnici ovog pravca su sufije mevlevijskog reda. 2. je ove. kao što je to prije spomenuto. Oni su se najviše proširili u Turskoj. uživali su veliki ugled u narodu. Pošto su najvećim dijelom živjeli na jednostavan način. kroz Poslanikov odnos prema Bogu. sufizam pokušava svoje utemeljenje i legitimitet zasnovati na Kur´anu i Hadisu. . o Allahov Poslaniče?“ Tada mu Poslanik reče: „Zatvori svoje oči saslušaj od mene tri puta riječi La ilahe illallah. Kada je zatim započeo novi dan. tako su formirani i nastajali sufijski redovi.i zanatskim udruženjima.s. a Poslanik je ga pri tom slušao.s. gajio i održavao prema različitim vjerskim grupacijama – ovdje se prije svega misli na sufijske redove . zato što je Ebu Bekr bio na stupnju pravovjernih.“ Ali upita: „Kako ću dozivati Allaha. stoljeća. začeci sufijskih redova se mogu. Politički doprinos Nesumnjivo je da je uspon najmanje turkmenske kneževine do stepena svjetskog carstva bio osnažen i podržavan kroz uske veze koje je utemeljitelj i osnivač osmanske dinastije Osman I. stoljeću. koji je najbliži stupnju Poslanika a. zatvorenih očiju. njihov početak i nastanak se prepoznaje u 12. Vjerski doprinos Sufijski redovi su igrali veoma važnu ulogu pri islamizaciji turkmenskih plemena.. tražiti kod h.1. podižući glas. Ali ibn Ebi Talib je kazao: „O Allahov Poslaniče. 4. Alija i samog Poslanika a. Zavisno od vrste zanata kojim su se bavili. stoljeću. (1281-1326) i Orhanu (1326-1362). Tihi zikr je Poslanik a.“ U formalnom-organizacionom smislu međutim. Jer. Predstavnici ovog pravca su sufije bektašijskog reda. Oni su pokazivali izvjesne sklonosti prema hereziji. Poslanik a. kao i njegovi nasljednici./15. Isto tako. je ga na ciljan način poučio da srcem (tiho) riječima: La ilahe illallah. Sufizam pojedinih zanatskih udruženja. zatvorenih očiju i podižući glas izgovorio riječi La ilahe illallah dok je Ali slušao.“ Nakon toga su izašli iz pećine i preselili se u Medinu.s. 3. 4. odvedi me najbližim putevima do Allaha Uzvišenog./13. Uvijek su nastojali da kršćansko stanovništvo novoosvojenih područja na jednostavan način pridobiju za islam. a ja ću tebe slušati. kao što se navodi u „Tuhfetul-ahbabu“.s.“ Tako je Poslanik tri puta. u kome on kaže: „Poslanik a. U tom smislu je Poslanik i kazao: „Allah ništa u moje grudi nije ulio. umjereni sufizam bagdadske škole. Doprinosi sufijskih redova na primjeru osmanskog carstva 4. bilo je slučajeva da pojedini sultani nisu samo gajili uske veze prema sufijama i njihovim redovima i da se nisu samo na njih oslanjali. a da ja to nisam ulio u grudi Ebu Bekra es-Siddiqa. njemu u noći isra´a objavljene tajne usadio u grudi Ebu Bekra es-Siddiqa.

a održano je na redovnom mjesečnom seminaru imama Oblasti Nordrhein-Westfalen) Tedžvid . novodoseljenicima da obezbijede izdržavanje za neko vrijeme. Neki su samo u posebnim slučajevima prodirali na prvu političku liniju. nastojali učiti. je u potpunosti stajao u čarima islamske mistike i povlađivao je sufizam. sufije su pomagali i podržavali nastojanja sulatana Orhana i Murada I.“ Politička uloga sufijskih redova nastala je iz opozicionog stava prema islamskoj ortodoksiji – sunizmu. sufije su u novoosvojenim područjima bili obavezni. dok su. koje su koristili u vjerske. stoljeću svoje predstavnike imali i u janičarskim kasranama u Istanbulu. Prema islamskom učenju. nisu svi sufijski redovi učestvovali u političkim zbivanjima. . Na vakufima su gradili tekije koje su služile kao karavansaraji. trgovci. Za takve namjere i politiku. sufije su bili najpovoljniji. (13261389) u politici naseljavanja novoosvojenih područja. Osim toga. Ovdje je vrijedno spomenuti. koje musliman u ime Njega vrši. Kroz svoj uticaj u narodu. drugi čak stalno bili prisutni na političkom frontu. Tako je sufizam dobio na važnosti. zati da se brinu za gradnju i održavanje mostova i skela na rijekama. vojni značaj sufijskih redova ogleda se i u njihovoj vezi sa janičarima. 4.2004 pripremio hfz. bio oženjen kćerkom šejha jednog sufijskog reda. hadžije pri odlasku na hadž. Osim toga. da su prema uticajnim ličnostima u Osmanskom carstvu kontinuirano gajili političke aktivnosti. ma gdje se nalazili na zemaljskoj kugli. Tako su od sultana dobivali zemlju – vakufe. U njima su putnici-namjernici. Esnaf Begić Odštampaj tekst Pošalji na email UVOD Kuran je glavni izvor svega islamskog učenja.š. opet.. Bajezid II.naučna disciplina o ispravnom učenju Kurana 24. iz tog razloga se na primjeru Osmanskog carstva moraju smatrati veoma važnim i bitnim političkim elementom.. okrenuti prema Qibli (Kibli) ili u nekom drugom pravcu. „njegov sin.06. u namazu ili izvan namaza. Otud su muslimani. siromasi i drugi. najvrjednija i najdragocjenija djela ubraja se i učenje Kurana. te je kroz svoje dejstvo na široke mase tome doprinio. igrali su veoma važnu ulogu prilikom osnivanja pješadijskih trupa poznatih pod nazivom yaye. veoma su često pomagali vladajućim snagama prilikom sprovođenja njihovih interesa. Za vrijeme Orhana.Tako se navodi da je Osman I. Od samog početka su sa janičarima bili povezani. Musliman da bi mogao obavljati jednu od osnovnih vjerskih dužnosti namaz. (Predavanje je skraćena i prilagođena verzija seminarskog rada autora. treba da nauči napamet koliko toliko kuranskog teksta. kao i osiguravanja i održavanje puteva. a. Osim toga. su aktivno učestvovali i u pograničnim borbama u Osmanskom carstvu za vrijeme Osmana I. 4. Učiti Kuran spada među Svemogućem Allahu najdraže ibadete. personalnu politiku i posbne veze koje su ih činili nezaobilaznim političkim elementom. među najbolja. Ipak. sjedeći ili ležeći. primjerice Bektašije. bilo da ga učimo danju ili noću. ali i socijalno-humanitarne svrhe. da se bitne orijentalne karakteristike prodube u osmanstvu. proučavati i naučiti napamet iz Kur’ana bar koliko im je potrebno za redovno obavljanje namaza. tako da su naprimjer u 18. Vojni doprinos Pojedini sufijski redovi. „Jedno od . dobivali besplatno hranu i mogućnost prenoćišta.3..4. Socijalno-humanitarni doprinos U slijedu osmanskih osvajanja. napamet ili gledajući u mushaf.

način na koji se to primjenjuje i cilj koji se time želi postići. Prema drugoj verziji. a gdje kratko izgovoriti. dobro djelo. i ne iscrpljuje se na njenom polju istraživanja.“ Ovo je bio uzrok da se o tedžvidu i pravilnom učenju Kurana razvio i napisao veliki broj djela. ali se spominje termin tertil. tj. Izvedena je od glagola džewwede yudžewwidu (dotjerao je. pa makar i ne razumjeli njihovo vanjsko i unutarnje značenje. dakle.š. između ostalog.š. O tedžwidu kao znanosti postoji više definicija koje. a.š. U smislu preciznog. 1) Jezičko značenje tedžvida Rijec tedžwid. (tilawetu l quran) je sposobnost. Od istog glagola izvodi se i imenica džewdetun (kvalitet.s. a. definira i metodološki iznijansira. vještina i umijeće fonetske prirode. Napisani su posebni radovi i o učenju Kurana na sedam ili deset načina (kiraeti seba i kiraeti ašera). što u kontekstu ove tematike ima isto značenje. riječ tedžwid ukazuje na obavezu pravilnog izgovaranja glasova. Dakle.. Učenje Kurana. imaju isto značenje.š. Izgovaranje kuranskih riječi je. Osoba koja izučava tedžwid i druge poučava ovoj znanosti zove se mudžewwid (stručnjak za tedžwid). a zasniva se na precizno utvrđenim zakonitostima i kriterijumima. I definicija: . riječ tedžwid bila je poznata i u vrijeme ashaba. a. a u najvećem broju slučajeva temelje se na klasičnim izvorima. gdje prijeći. Riječ tedžwid se ne spominje u Kuranu. „Tedžvid znači potpuno pravilno izgovarati svaki harf onako kako se on u pravom arapskom jeziku izgovara. znanstvena disciplina koja precizira. a. definira.š. znači: dotjerivanje. a. perfekcija). uljepšao je. a onaj ko početnike praktično uvježbava. 2) Definicije tedžwida Tedžwid je kuranska disciplina koja se služi fonetskim zakonitostima i dostignućima. ukrasio je.. a. a.. Napisani su posebni radovi i o izgovoru pojedinih harfova. poboljšao je). gdje dugo. ili fennu t tedžwid. što znači: znanost o pravilima i zakonitostima preciznog učenja Kurana. S aspekta učenja Kurana. ali se ne svodi samo na ovu oblast.š. izvrsnost. u osnovi. razrađuje i objašnjava principe pravilnog učenja Kurana. pazeći pri tome gdje treba stati. ukrašavanje i perfektuiranje. ili ahkamu t tedžwid ili tedžwidu l-qurani. čija praktična realizacija zavisi od izgovorne sposobnosti. da već postojeće (objavljene) norme sistematizira.s. uljepšavanje. gdje uklopiti harf u harf. ista misao glasi: „Poboljšavajte kvalitet učenja Kurana i uljepšavajte ga najljepšim tonovima (džewwidu l qurane we zeyyinuhu bi ahseni l aswat)". ali i od individualne i kolektivne odgovornosti svih sljedbenika Muhammeda. a. a njegova znanstveno kreativna uloga svodi se samo na to.najboljih Bogu ugodnih djela mojih sljedbenika je učenje Kurana" su riječi Muhameda.. gdje ih opet rastaviti itd. zove se muqri (mentor za učenje Kurana. paziti na meharidžul huruf i svojstva svakog harfa. i metodologiju njegove praktične primjene zove se ilmu t tedžwid. a. Uloga čovjeka u nastanku tedžwidske znanosti je transmisio¬na. pravilnog i odgovornog učenja Kurana.. Ova vještina se može savladati dobrim poznavanjem posebne znanosti koja se razvila među islamskim znanonstima i dugotrajnom vježbom pred stručnim i odgovornim učačima.).š. `Abdullah ibn Mesud je svojevremeno rekao: „Poboljšavajte kvalitet učenja Kurana (džewwidu l quran)".

a. pojavljuju u više akustičkih varijanti i nijansi. dž.s. naređuje da se Kuran. a konsonanti se nazaliraju (artikuliranje nazalnih-nosnih konsonanata). jer su direktno vezane za smisao i značenje kuranskih riječi i sintagmi. i kada se analiziraju njene definicije. Neznanje. i poznavanje (i praktična primjena) pauzalnih formi" II definicija: „Tedžwid je kuranska ortoepija (pravilno izgovaranje glasova) koja izučava sve relevantne i irelevantne finese i nijanse artikulacije konsonanata i vokala.š. povijesni nastanak i razvoj. a. Usljed blizine izgovorno akustičkih centara i sličnosti glasovno¬-akustičkih osobina. Izvori za nastanak tedžwida su: Objava. Ona izučava tri seg¬menta Allahove objave: a) Artikulaciju kuranskih glasova.š.„Tertil (tedžwid) je pravilno i precizno izgovaranje glasova. a potom povezuju u riječi. a. koje se zbog uzajamne veze glasova. na osnovu postojećeg iskustva i vjerodostojnih predaja. utemeljili su tedžwid kao egzaktnu znanost. odnosno oni su već postojećoj praksi dali formu. u izučavanju tedžwida. Ako se razmotri tematika tedžwidske znanosti. definicijama naglasava se precizno izgovaranje glasova. Muhammed.š. riječi u ajete. tako i sekundarna pravila i kriterijumi. njihovu uzajamnu vezu i uticaje koji se posredno ili neposredno reflektuju na značenje. definirali norme i kriterijume bez kojih se Kuran. a. smisao. asimiliraju.. Sunnet i Idžma. bilo u jednoj riječi ili sintagmi. pri čemu se moraju poznavati i primjenjivati kako primarna. je tu naredbu praktično realizirao i prvu generaciju muslimana naučio primjeni pravila tertila. bez ikakvih promjena. c) Tedžwidska znanost se bavi i fonetskim promjenama koje se događaju zbog međusobnog uticaja glasova. b Pauzalna (waqf) i početna forma (ibtida) imaju.. njena terminologija i metodologija. pouku i poruku kuranskih ajeta. sa svim njihovim stalnim i nestalnim akustičkim osobinama. Praktična izvedba efektivno se odražava i na specifično melodijskom planu (tengim). uči tertilom. kao i drugim postojećim. odnosno. onda se može reći da je tedžwid objavljena kuranska fonetika. dugotrajne vježbe i odgovornosti svakog pojedinca. pravilno izgovarati glasove i primjenjivati pravila pauzalne i početne forme je stroga obaveza (wadžib).š. odnosno izgovorno akustičke centre u kojima se glasovi produciraju i način na koji se oni izgovaraju. U prvom i drugom slučaju. što opet zavisi od urođene sposobnosti. ili preciznije rečeno. Islamski mislioci su. neodgovornost i svi propusti ove .. a ajeti u manje ili veće cjeline. preobražavaju. 3) Predmet izučavanja tedžwida Ova znanost izučava kuransku ortoepiju. neopreznost. vokali se iz specifičnih razloga produžavaju. Allah. ili se zbog svojih određenih fonetskih karakteristika. o čemu treba posebno voditi računa. ne može pravilno učiti.. a to znači da se moraju slijediti zakonitosti tedžwidske znanosti. izgovaraju prirodno." U navedenim. u toku učenja Kurana. veliki značaj.

a. Svako je dužan podesiti glas prema svojim individualnim sposobnostima. a. Kao primjer nedozvoljene pauzalne forme. osim u vanrednim okolnostima. posebno onda kada se griješi zbog neodgovornosti.s. i izvan te „kompozicije". Ahmed i dr.. melodičnim glasom. stečeno znanje iz oblasti tedžwida i drugih islamskih disciplina prenosili na sljedeću generaciju. praktičnoj primjeni tedžwidske znanosti koja do tada nije bila poznata među Arapima. (d z z). koje su do tada čuvane putem usmene predaje. događa u dva slučaja: 1) Kada dođe do fonetske opozicije. Taj zadatak je obavljen u I i II stoljeću po Hidžri. ali samo onima koji imaju razvijen sluh i dobre glasovne mogućnosti. (d d). 2) Ukoliko se u toku učenja pauzira na onim mjestima gdje se to ne smije učiniti. (b h h). melek Džibril je naučio Muhammeda. Ebu l Qasim Ubeyd b. putnici ili trgovci. može poslužiti i ovaj ajet: O vjernici. Allahova objava se ne može i ne smije učiti. a. definiraju i metodološki utemelje već postojeće norme o učenju Kurana. (t s s).vrste zovu se vidljive greške. onda se dobije sasvim pogrešno značenje. po kome se vjernicima zabranjuje namaz.š. podstaklo je islamske mislioce da i u pisanoj formi sublimiraju. nagla glavobolja. kao što su: kašalj... Melodija (tengim) u toku učenja Kurana. Sellama. Halil b. S obzirom da Allahov poslanik preporučuje učenje. (ajn g). a najčešće se spominju imena slijedećih učenjaka: Ebu l Eswed Ed¬-Dueliy. odnosno ako se jedan glas. a.ove vrste zovu se skrivene pogreske. Medutim. zato što njihovo izostavljanje dovodi do promjene značenja kuranskih ajeta. koje uočavaju samo dobri poznavaoci tedžwidske znanosti. razne vrste opasnosti i sl. idgam. je „komponovana" pravilima tedžwidske znanosti. Primjenjivati pravila iz trećeg segmenta (medd. tedžwid se dijeli na: a) Teorijski dio (`ilmiyyun) b) Praktični dio (`ameliyyun) . Da bi se stekla minimalna sigurnost i sposobnost za pravilno izgovaranje kuranskih riječi. (q k). a izostavljati ih je mekruh (pokuđeno). a oni su kao misionari. neophodno je proći kroz dvije faze učenja. namaz je naređen. a mogu ih uočiti i slabiji učači. ihfa. Širenje Islama među nearapske narode..š. Primjena pravila iz prva dva segmenta je u kategoriji wadžiba. zijevanje. Učiniti pogreške ove vrste je strogo zabranjeno (haram).) je sunnet. njemu sličnim glasom. zbog neznanja ili neopreznosti učača. pravila tedžwida pružaju mogućnost i za takvu izvedbu. (En¬-Nisa 43). Treba naročito paziti da se međusobno ne zamijene slijedeće grupe konsonanata: (t t). Allahov poslanik je naučio ashabe izgovoru i razumijevanju kuranskih riječi. U tom smislu. zamijeni nekim drugim. nemojte obavljati namaz u pijanom stanju. izhar i sl.. To se. Ukoliko se pauzira poslije riječi namaz.š. a zabrana se odnosi na osobe koje su u pijanom stanju. Greške i propusti . 4) Podjela tedžwida U toku objave Kurana. uglavnom. iqlab.

. c) Idžma Treći izvor.š. a. moguće je samostalno naučiti i razumjeti osnove ove znanosti. Sunnetu i Idžmau. odnosno. Početnici u učenju.š. Dakle. (Tewba – 122) U toku izučavanja teorije tedžwida nije neophodno imati mentora. pa ga je upozorio. Cilj ovakvog načina izražavanja je razvijanje interesa za pravilnim učenjem Kurana. u ovom drugom izvoru imamo kao argument i Poslanikove riječi. razmišljajući o kuranskim poukama i porukama. da bi se Allaha bojali". Muhammed. U tom smislu nisu dozvoljeni niti mogući bilo kakvi muzički uticaji. Što se tiče praktične primjene. 32) b) Sunnet Drugi izvor koji govori o obavezi primjene tedžwida su hadisi Muhammeda. a. i njegov sunnet.. riječ „rettil“ (izgovaraj. rekavši mu: „Allahov poslanik nas nije učio da tako izgovaramo dužine vokala. a.š. početna faza u kojoj se uče osnovna pravila. Prema vjerodostojnim predajama. 5) Argumenti o nastanku tedžwidske znanosti a) Kur an Allah.s.. a i njegovu praksu. To znači: uči ga pravilno i precizno. naročito u prvoj fazi obrazovanja iz ove oblasti. mudrost. savršenost) svojstvo Kurana.š. bilo da se uči cijeli Kuran. Kao argument za ovu tvrdnju navodi se kuranski ajet koji obavezuje skupine muslimana „. S druge strane. tertilom. učiti po pravilima i kretirijumima tedžwidske znanosti je fardi ayn (individualna obaveza i odgovornost). tj. je naučio ashabe primjeni pravila tedžwidske znanosti. je Idžma. naređuje: Izgovaraj Kuran pažljivo (tertilom). kao što se kaže u ajetu: I mi ga sve ajet po ajet objavljujemo (tertilom)..." Potom je `Abdullah ibn Mesud proučio ajet u kome se nalazi navedena riječ." Kada se uzme u obzir da je on objavljen na arapskom jeziku. Izučavati ovaj aspekt tedžwida je kolektivna obaveza muslimana (fardi kifaye). Svaka generacija je dužna pripremiti i obrazovati stručnjake za tedžwidsku znanost koji će njene zakonitosti prenijeti na sljedeće pokoljenje.. vezana za učenje Kurana. (El Furqän. dž. mora učiti onako kako je objavljen. a. Ovaj termin podrazumijeva obavezu primjene pravila tedžwida. Naredba u navedenom ajetu je u kategoriji wadžiba (obaveze). smireno i skrušeno. a.. Ova obaveza temelji se na Kuranu. a.s. nadnaravnost. primjenjujući pravilo o produžavanju vokala.š.Pod teorijskim dijelom podrazumijeva se prva. prema kome je obavezno primjenjivati pravila tedžwidske znanosti.. pažljivo i odgovorno.da se upute u vjerske znanosti i neka opominju narod svoj da mu se vrate. niti se učenje može podvesti pod bilo koji žanr u muzici.. Poslanik je rekao: „ Učite Kuran arapskom melodijom i tonovima. uči) pojačana je infinitivom „tertilen“. zato što je tertil (preciznost.š. To znači da su svi islamski mislioci suglasni da se Kur’an. sura ili jedan ajet. a u isto vrijeme i želja da se živi po njegovim uputama. u riječi lil-fuqarai ispustio dužinu el mutessil. onda je sasvim jasno da mu jedino i odgovara melodija i tonalitet dotičnog jezika. U predajama se navodi da je `Abdulläh ibn Mesud čuo nekog čovjeka koji je učeći Kur’an. a oni su to svoje znanje prenosili na mlađu generaciju. a. moraju imati mentora koji će ih . U citiranom ajetu.

U izvorima se ne navodi mjesto i godina njegovog rođenja. a osim toga. u svijetu se praktično primjenjuju samo četiri verzije. 3) Praktična primjena tedžwida (tertila) je fardi-ayn. početno znanje iz ove znanosti može se savladati i za kraće vrijeme. polagahno recitiranje (učenje). Naš imam je svojevremeno u široj regiji bio jedan od najboljih poznavalaca arapskog jezika.š.s. tj. U tom smislu. Iz dosadšnjeg izlaganja.. a to znači. brzo recitiranje (učenje) i c) TEDWIR. jezik izgovara.. Većina muslimana u svijetu. ako sažetak svega rečenog. 2) Izučavati ovu znanost je fardi-kifaye. Hubeyš. a njegova verzija učenja se vezuje za `Abdullah ibn Mesuda koji je učio pred Allahovim poslanikom. U pojedinim dijelovima Sudana i Jemena. a srce čuva njihove upute. kao `Asim. uče Kur’an. a. Jezik čuva ispravnost glasova.. U toku učenja i obučavanja. imao je i lijep glas. pored studioznog i dugotrajnog izučavanja tedžwida.š. potom svakodnevnom vježbom i samodisciplinom. ili cijeli Kur’an. da li učio jedan ili više ajeta. Kur’an. a. Ebi En Nedžud El Esedi. najefikasnija je audio vizuelna metoda. se može učiti i brže i sporije. prema verziji imama `Asima i predaji njegovog učenika i rawiye (prenosioca) Hafsa. Kur’an. individualna dužnost i odgovornost svakog pojedinca bez obzira. g.a. a. među kojima smo i mi sa ovih područja. kolektivna obaveza svake generacije muslimana. Aliju.. može se zaključiti slijedeće: 1) Kao egzaktna znanost. r. Asim pripada generaciji tabiina. Dakle. " i Učitelj našeg imama je bio Zurr b. Slovio je kao najbolji qariya svog vremena.š. Tempo se mora prilagoditi prema vlastitim izgovornim mogućnostima i glasovnim sposobnostima. Ebu Ishaq Es-Sebi’i je za njega rekao: „Nisam čuo nikoga da tako dobro uči Kur’an.š. Zna se da je živio u Kufi. se uči po Ebu `Amrovoj verziji koju prenosi Ed¬-Duri..š. `Abdu rRahmanova verzija učenja vezuje se za h. a. Samo na ovaj način. a preselio je na Ahiret 127. Najvrednije je ono učenje u kome učestvuju: jezik. U jednom dijelu Sjeverne Afrike. a kvalitet njihove primjene zavisi od odgovornosti i glasovno-izgovornih sposobnosti svakog pojedinca. muslimani slijede qiraet (verziju) imama Nafia El Medeniya i riwayet njegovih učenika Qaluna i Werša. a. Da bi se dostigao visok stepen u učenju Kur’ana. IMAM `ASIM I NJEGOV RAWIYA HAFS Od sedam mutewatir (potpuno vjerodostojnih) verzija učenja Kur’ana. razum spoznaje. a. razum tumači njihova značenja. a. koji je bio učitelj Poslanikovih unuka Hasana i Husejna. potrebno je baviti se i ostalim islamskim disciplinama.praktično uvježbavati primjeni tedžwidskih pravila. Habiba Es-Sulemiya. odmjereno recitiranje (učenje).. `Asim je bio ucenik i Ebu `Abdu r Rahmana `Abdullah b.. 1) Imam Asim b. . Ebi En Nedžud U qiraetu Kur’ana.š. po Hidžri.š. tedžwid se dijeli na: a) TERTIL. a. a srce pouke prima. a. razum i srce. tedžwida i drugih islamskih znanosti.š. b) HADR. savjete i opomene. Qiraet je sposobnost i vještina praktične realizacije tih normi. tedžwid izučava zakonitosti i metode pravilnog učenja Kur’ana. naš imam je Ebn Bekr Asim b..

Šazz kiraetom se ne može učiti Kuran niti on može poslužiti kao dokaz o vjerovanju. naredne generacije su savjesno i odgovorno preuzele obavezu da uče i izučavaju Kur’an. Zurr b. kome je melek Džibril dostavio Kur’an. Također se traž od mutevatir kiraeta da sadrže sedam harfova. a imao je mnogo učenika i u rodnoj Kufi. Suleyman. Pod ovim se smatra da se izvjesna osoba bavila namjernim iskrivljavanjem Kurana. 3) Kiraeti Kur’ana U osnovi se kiraeti Kur’ana mogu podijeliti na vjerodostojne-mutewatir i slabe. Mu`in je rekao: „Najvjerodostojnije predaje o verziji učenja imama Asima prenosi Hafs b. Muslimani u svijetu.s. to jest tzv.s. Kab. g. `Aliyy b. Obično su šazz kiraeti slabih predanja. a. primjenjuju qiraet koji se vezuje za imama `Asima. napisano je prema ovoj verziji koju i mi slijedimo u toku učenja Kur’ana. po Hidžri.š. Tabit * Muhammed. osim jednog malog broja na području Afrike i Jemena. a česta su i glorificiranja Alije ibn Ebi Taliba). Prema tome.š. čitanja im se ne slažu sa islamskim mišljenjem o Kuranu. da su u skladu sa arapskim jezikom. dž. od Muhammeda... odnosno lažne-šaz. porodica Muhammeda. izgleda ovako: Hafs *`Asim *`Abdu r Rahman b. od Allaha. koja je imala značajnu ulogu na unificiranju usmenih i pisanih tradicija glede Kurana. a mogu čak biti i mevdu`.a an je naučio učiti Kur an.š. dakle. `Affan. Rođen je 90. `Abdullah b. sistematizacijom usmenih predaja i pojavom pisanih djela iz ove oblasti. arapskog jezika itd. šazz kiraeta. (Kur’an je objavljen na „sedam harfova“). Mugire El Bezzaz. u Kufi. Za tzv mutevatir kiraete obicno se traži veliki broj prenosilaca koji su autoritativni. Ebi Talib. putovao je u Bagdad i Mekku.. g. Suleyman b. Te su sekte općenito poznate po izvrtanju kuranskog smisla. to jest oni koji su dobri poznavaoci fikha. a. Prema ovome. a ne radi se. to jest lažni. U pogledu šazz kiraeta treba reći da neki od ovih važnih uvjeta izostaju. Za rawiyu našeg qiräeta Yahya b. o grješkama zbog neznanja arapskog jezika i sl. " Hafs je cijeli život učio i proučavao Kur’an. Osim toga što se Kuran u ovim kiraetima želi prilagoditi šiijskim interesima (glorificira se. imamo u literaturi ranih i ekstremnih šiijskih sekti. zatim da se slažu sa jednim od prijepisa Osmanove kodifikacije Kurana.š. S obzirom na ovu činjenicu. Habib Es Sulemi. a preselio je na Ahiret 180. Primjer lažnih kiraeta. a.. a. Suleyman Među najboljim učenicima i najpouzdanijim rawiyama imama `Asima bio je i Ebu `Umer b. a. najviše djela iz ove oblasti.s. 2) Hafs b.š. . a. recimo. Hubeyš El Esedi * `Utman b. a. Ubeyy b. recimo. a. Imam Asim je imao mnogo učenika i prenosilaca svog qiraeta (verzije). a ovu verziju učenja prenio je na slijedeću generaciju njegov učenik i rawiya Hafs b. šazz kiraeti nemaju vjerodostojnu predaju i nisu saglasni sa Osmanovim Mushafom. a najpoznatiji su: Šube i naš rawiya (prenosilac) Hafs. povijesna predaja naseg qiraeta koji se vezuje za imama `Asima. i kao jedan od najboljih qariya u tom vremenu. Zeyd b. Ovi i još neki drugi manje važni uvjeti traže se da bi mutevatir kiraet dobio takav status. akaida. Širenjem Islama.š.. Suleyman. Mes`ud.

nije mutevatir. obdari me istinskim i iskrenim učenjem.a.Osim šazz kiraeta postoje i ahad kiraeti. • Hamza (156.) (Medina)./785. Oni imaju vjerodostojan sened. Treba. Neki islamski istraživači smatraju da se mešhur kiraetom može učiti Kuran. Mešhur kiraeti su. bez nepotrebnog samoisticanja i egoizma. • Kisaija (189. Ovaj kiraet se smatra šazzkiraetom iz dva razloga. saglasni sa Osma¬novim Mushafom i pravilima arapskog jezika. a. • Ibn Amir (118.š.s. dušu i srce.) (Kufa)./770./772. ojačaj njim moje tijelo. također. Osim ovih vrsta kiraeta Kurana postoje još i tzv. ojačaj me u pokornosti prema Tebi. da budem pokoran i danju i noću. • Asim (127. • Ebu Amr ibnul A’la’ (148. navesti i jednu specifičnu vrstu kiraeta. koji nema snagu mutevatira. i izlazom za moju brigu i tugu.w. a prije nego što se izgovore isti’ada i besmela. mešhur kiraeti. suru Fatihu učio ovako: »El-hamdu lillahi rabbil-alemin« – pa bi stao.s. PRAKTIČNE NAPOMENE O UČENJU KUR’ANA I PRIMJENI TEDŽVIDSKIH PRAVILA Na početku učenja Kurana. Prvo. lijekom moga srca. Uzvišeni Allahu! Okiti Kuranom moj govor. kada bi učio Kuran on bi zastajao na kraju svakog ajeta. obogati Kuranom moj mizan. dalje.) (Meka). kao što izlazi strijela izbačena iz luka«./747./744. ali nisu u saglasnosti sa Osma¬novim Mushafom. • Ebu Dža’fer (130. tzv. Ahad kiraetom se ne može učiti Kuran./804. • Halef (229. 4) Škole kiraeta Glavni autoriteti u kiraetima Kurana jesu: • Ibn Kesir el Meki (120. • Nafi’ el Medeni (169./843.. »Errahmanirrahim« – pa bi opet stao. proživi me u društvu najodabranijeg Poslanika.) (Medina) • Ja’kub (205. jer se vjerovanje (akida) ne dokazuje ahad predajom.: »Biće takvih mojih sljedbenika koji će učiti Kuran i učeći ga izlaziti iz vjere. i na sve one koji slijede njegovu uputu. neka je na njega salavat i selam.) (Kufa). na njegovu porodicu i ashabe. i drugo. Prenosi se da je Poslanik a./737. . Uzvišeni Allahu! Povećaj moju želju prema Kuranu.s. Kaže Poslanik a./736.) (Kufa).) (Kufa). Tako bi naprimjer. Neka je salavat i selam na našeg Poslanika Muhammeda. učini ga svjetlom moga vida./820.) (Basra). Ahad kiraeti imaju vjerodostojan sened." Amin! Prilikom učenja Kurana potrebno je svakako voditi računa o stajanju i načinima zastajanjima na riječima. mudredz kiraete.) (Basra). To su kiraeti u koje su uključene pojedine riječi prilikom tumačenja Kurana. odnosno sa pravilima arapskog jezika. niti on može poslužiti kao dokaz u vjerovanju. Kuran je potrebno učiti skrušeno. preporučuje se učenje ove dove: U ime Allaha Svemilosnog Milostivog. „Hvala Allahu Gospodaru svjetova. uljepšaj njim moje lice. ne slaže se sa Osma¬novim Mushafom. s..) (Damask).

da biste bili zahvalni. odlučnost. najmanje jedanput mjesečno pručiti Kuran. čije je ime trajno sačuvano u Kur’anu. nego im se sasvim mirno obraća ovim riječima: . ne daje ashabima genocidna . Resulullah i ashabi. hrabrost. milosrđu i humanizmu. nalazi se mjesto Bedr. Jugozapadno od Medine. krvava i rušilačka uputstva. da otvore put istinskoj vjeri. zato se Allaha bojte. pravdi.sure »Errahman« . a. U svom govoru prije bitke Allahov Vjerovjesnik. se napominje da je Allah. a muslimana je bilo oko 300.š. ramazana.Amme džuz . 123) U ovom mubarek mjesecu.š. Tog dana.. na udaljenosti od oko 150 kilometara.š.š. odlučnost i strpljivost daje islam. naš minimum bi bio. na strani onih koji nose iman u svom srcu. koliku snagu. Naime. Druge godine po Hidžri.sure »Jasin« . prije više od 1400. 17. velika pažnja bi se morala posvetiti učenju Kurana napamet. Ovo ne samo iz razloga Božije nagrade nego i iz praktičnih razloga. što znači da se jedan musliman morao boriti protiv trojice protivnika.. (El-Bekare.10.1. U tom smislu bi bilo potrebno slijediti praksu ashaba koji su imali u adetu svake sedmice proučiti Kuran. kroz redovno učenje stiče se takva praksa i učač se rutinira u učenju Kurana. s. a. Meleki su sami mogli pobijediti ali se traži čovjekova spremnost. (Alu-‘ Imrân. a. Džuz . A Allah je sa strpljivima.. Smatram da je za nas u našim okolnostima minimum poznavanja Kurana napamet slijedeći: . nalazi se i odabrana noć Lejletu’l-bedr.a. Znali su da je Allah. Osim toga. 249) Resulullah i ashabi izašli su na Bedr da se suprostave sili i nasilju.. hrabrost i ustrajnost. dž. poznata kao Bedr el-kubra (Veliki Bedr).š. u Kur’anu. Ovaj događaj promijenio je tokove svjetske povijest.Nepotrebno je isticati hadise koji govore o nagradi zaučenje Kurana.š. dž. U Kur’anu. Iz tog razloga..najmanje 10 ašereta . godina dogodila se bitka na Bedru. čije darove i blagodati mu’mini sa radošću prihvataju i u svojim srcima duboko doživljavaju. muslimanski neprijatelji su imali oko 900 boraca.sure »El-Mulk« (Predavanje je održano na redovnom mjesečnom seminaru imama Oblasti Nordrhein-Westfalen) Hutba Bitka na Bedru 26.. slobodi. iznosi jednu povijesnu istinu koja glasi: * ‫*كم من فئة قليلة َلبت فئة كثير ً بإذن ال وال مع الصابرين‬ َ ِ ِ ّ َ َ ّ َ ّ ِ ْ ِ ِ ‫َ ْ ِ ْ ِ َ ٍ َ ِ َ ٍ غ َ َ ْ ِ َ ً َ ِ َة‬ ُ ِ Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s Allahovom dozvolom.2004 pripremio VP služba Rijaseta IZ-e Odštampaj tekst Pošalji na email َ ُ ُ ْ َ ْ ُ َّ َ ّ ُ ّ َ ٌ ِّ َ ْ ُ ْ ََ ٍ ْ َ ِ ّ ْ ‫ََ َ ْ َ َ َك‬ ‫* قوله تعالى: * ولقد نصر ُم ال ببدر وأنتم أذلة فاتقوا ال لعلكم تشكرون‬ َ ُ Allah vas je pomogao na Bedru. Obaveza je zato Kuran redovno učiti. Allah. Borili su se na Bedru. da izmijene povijest. potvrdili su i dokazali. dž. poslao meleke da pomognu mu’minima ali nakon što su oni iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najveće žrtve. kada ste bili malobrojni.

” A ashab Sa‘d Ibn-Mu‘az kaže Muhammedu. Vođen tom ljubavlju. maksimalno su se spremili za bitku na Bedru. El-Mikdad. Pazite na dužnosti koje vam je Allah u Kur’anu propisao. . Allahu ekber (Allah je najveći). i ashabi. nisu prijetnja bilo kome. On daje dobro onima koji ga zaslužuju. istinu naređuje i iskrenost propisuje. Kada smo izgovorili Šehadet.” Dova je bila primljena. Na putu do Istine i slobode. mu’mini nikada neće iznevjeriti.. na ovome mjestu.a. ashabi su izašli na Bedr.a. Allah je Uzvišen. Mi smo ti srcem odani i svjedočimo da je Kur’an istina.š. Mi imamo mu’minska srca. na Bedru. na Bedru. Allah u odlučnim momentima otklanja brigu i spašava ljude od nevolje i tuge. u odbrani i zaštiti svoje vjere. a ona je nepobjediva i neuništiva. jedan od ashaba kaže Resulullahu: “Allahov vjerovjesniče! Idi onim putem koji vodi Allahovoj milosti. Pokažite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i. 23) Vođeni odanošću prema Allahu i Resulullahu. s. a ni u čemu ne iznevjeriše svoja uvjerenja. A uz to. Muhammed. iz koje su bili protjerani samo zato što su u svojim srcima nosili: Lâ ilâhe illallâh Muhammmedun resulűllâh. pomoć i dovu čine. r. a drugi očekuju kraj života. Mi ćemo te slijediti. a i vaš Stvoritelj vam to zabranjuje. mi ćemo te poslušati.. Gospodaru svjetova. niti nasilničko-osvajačkih pohoda. čast i ugled. a ona glasi: “Allahu moj! Podari mi obećanu pobjedu. a to znači da vjernici. bitka dobijena jer su ashabi u nju ušli snagom i žarom svoje vjere. Njegova zaštita je naša snaga i sigurnost. prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Samo Njega molimo za pomoć.” Ovaj Vjerovjesnikov govor ima veliko duhovno i moralno značenje. Ako me neprijatelj pobijedi. Njihova ljubav nije bila fanatizam. Sigurno te nećemo iznevjeriti kao što je Musa-a. Pomoću strpljivosti. zavladat će zabluda i nasilje i neće više biti onih koji će islam čuvati. kao što je dovu proučio i Muhammed. Kuda ti kreneš i mi ćemo ići s tobom. moral. Došli ste na Bedr. Povedi nas u boj uz Allahovu pomoć. niti se pokolebati. Islam je vjera koja štiti i čuva ljudsku slobodu. osjetivši u isto vrijeme i ljubav prema rodnom gradu Mekki. dali smo ti riječ da ćemo te slušati i slijediti. one nisu ni fraza. ako od nas zatražiš da zagazimo u more i da ga preplivamo. Odlučno se prihvatite djela kojima će vaš Gospodar biti zadovoljan. ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima poučio. one su Istina. neki od njih u tome svoj život završiše.a. Strpljivošću se postiže spas na obadva svijeta. jer voljeti svoju vjeru. na mjesto istinskog iskušenja. časti i slobode trebaju imati najsavremenija sredstva i najbolju taktiku. O njima Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: * ‫* من المؤمنين رجال صدقوا ما عاهدوا ال عليه فمنهم من قضى نحبه ومنهم من ينتظر وما بدلوا تبديل‬ ِ ْ َ ُّ َ َ َ ُ ِ َ ْ َ ْ َ ْ ُ ْ ِ َ ُ َ ْ َ َ َ ْ َ ْ ُ ْ ِ َ ِ ْ ََ ّ َ ُ َ َ َ ُ َ َ ٌ َ ِ َ ِِ ْ ُ ْ ْ ِ Među muminima ima onih koji iskreno ostaju na onome što obećaše Allahu. Neka Allah oprosti meni i mu’minima. imali su i dobru taktiku i dobru strategiju . Zašto? Zato što islam nije vjera huškačkokrvničkih.a.“Hvala Allahu.. dž.. s..a. (El-Ahzâb. iznevjerio njegov narod. kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. domovine. domovinu i svoj rodni kraj. U njegovim riječima nema ratničkog žara niti euforije. Ne bojimo se naprijatelja. to je prirodno i zdravo ljudsko osjećanje. niti odstupiti. Ova Istina je potvrđena i na Bedru. Allahovo obećanje je istinito. Bori se uz Allahovu pomoć i mi ćemo se zajedno s tobom boriti. s. Taki mi Uzvišenog Allaha. s. Podstičem vas da čuvate islam! Allah vas na to upućuje! Odvraćam vas od nasilja.: “Ja Resulallah! Mi vjerujemo u tvoje poslanstvo. zaslužiće te Njegovu milost i oprost koji vam je obećan. u Njega se uzdamo i Njemu se vraćamo. Allahu ekber!” Ove riječi. mu’mini se uzdaju u Allahovu. Ljudi se međusobno po dobru odlikuju i spominju.

Oni koji su na strani Resulullaha. jer oni su emanet svima nama i budućim generacijama. koje je izgovorio vraćajući se kao pobjednik sa Bedra: َ‫. kao što bi mu bilo teško i odvratno da bude bačen u vatru. davati zekat. Da mu Allah i Njegov Vjerovjesnik budu draži od svega ostalog. sloboda. oni koji moralno žive i islamske dužnosti izvršavaju.” Jedna od poruka Bedra sadržana je u Vjerovjesnikovim riječima. U borbi sa samim sobom. kao što osjeća slast idraž pobjede.š. Na ovom putu. veliki neprijatelj kur’anske istine. pravda. Svi ebu-džehli svijeta završavali su i završit će sramno i bijedno na nekom svom bojištu. Mnoge pojave. s. musliman doživljava i osjeća ljepote i vrednote svoje vjere. za slobodu. Da voli i poštuje čestite osobe u ime Allaha. da mu povratak u zabludu bude odvratan. a protiv nepravde.. istina.” Ove Resulullahove riječi ukazuju nam na to da borba sa svojim slabostima. Između ostalog. I ovdje se vodila i vodi borba za Istinu. s. umišljenost. Muhammed. kao što nismo zaboravili imena šehida sa Bedra. Bedr se kroz povijest ponavljao na desetine puta u raznim dijelovima svijeta. 33) Upamtimo! Muslimani su prvi u povijesti prema svojim zarobljenicima humano postupili i to baš poslije bitke na Bedru. porocima i lošim navikama mora trajati cijeloga života. ili se razvijali. te u jednom hadisu kaže: ُ ُ ِ ْ َ ٌ ْ َ ُ ُّ َ َ ْ ُ َ ِ َ َ ْ ُ َ َ ِ ّ ُ َ َ َ ّ ِ ‫. za čast i dostojanstvo.a. plemenitost. Allah. sebičnost. ne zna se da li su bolje prve ili posljednje kapi. To govori o veličini islama koji je prvi put odbranjen i sačuvan upravo na Bedru. milosrđe. za toleranciju. Nakon što ga je Allah izbavio iz nevjerstva. jer Bedr je simbol sjajne pobjede Istine...a. a protiv nasilja. u Kur’anu kaže: * ‫* إن وعد ال حق فل تغرنكم الحيا ُ الدنيا ول يغرنكم بال الغرور‬ ُ ُ َ ْ ّ ِ ْ ُ ّّ ُ َ َ َ ْ ّ ‫ِ ّ َ ْ َ ّ َ ّ َ َ ُ ّّ ُ ْ ْ َ َ ة‬ ِ ِ Obećanje Allahovo je Istina. I ovi naši krajevi su svojevrsni Bedr. Zarobljenici su do slobode dolazili sasvim hahko i jednostavno. ili su oni bili neznatna manjina.Na ovom bojištu je zauvijek završio Ebu-Džehl. solidarnost. humanost. Oni koji savladaju svoju oholost. ل ، و أن يكره أن يعود فى الكفر بعْد أن أنقذ ُ ال منه كما يكره أن يقذف فى النار‬ ّ “Ko bude imao tri svojstva. ova skupina će bez sumnje poražena biti i . a protiv mržnje. zla i poroci u svijetu nisu nastajali. oni su pobjednici na svom vlastitom bojištu. gdje nije bilo muslimana. Jer. Zato neka vas nikako ne zavara život na ovome svijetu i neka vas šejtan ne pokoleba u vašoj odanosti Allahu. Muslimani mogu biti ponosni na svoj Din-i islam. S te strane. أن يكون ال و رسوله أحب إَيه مما سواهما ، و أن يحب المرء َ يحبه إل‬ ِ ّ ِ َ َ ْ ُ ْ َ ُ َ ْ َ َ َ ُ ْ ِ ُ ‫ِ َ َ ْ َ ْ َ َ َ ْ َ ُ َ ِ ُ ْ ِ َ َ َ ْ َ ْ َ َه‬ ‫. Ebu-Džehla i mušrika. Bilo je ashaba koji su svog zarobljenika hranili boljom hranom od one koju su jeli oni i njihove porodice. a oni koji su na strani širka. mogli su postati slobodni nakon što deset muslimana nauče čitati i pisati. Jednom prilikom Allahov Vjerovjesnik. dž. oni koji su bili pismeni. za pravdu. nego su nastajali baš u onim dijelovima svijeta.a. a protiv primitivizma.. ali i simbol neumoljivog poraza zablude. istinske pobjede na svom vlastitom “Bedru”. čija imena nikada ne smijemo zaboraviti. škrtost. oni će sigurno uspjeh dočekati. رجعنا من الجهاد ال صغر إلى الجهاد الكبر‬ ِ َْ َ ِ َ ِ ْ َ ِ ِ َ ْ َ ِ َ ِ ْ َ ِ َْ َ “Vraćamo se iz male u veliku bitku. osjetit će slast imana. s. oni su najsjajniji primjer odanosti prema islamu. r. ovaj događaj nosi trajne pouke i poruke. postiti. u islamskim gradovima i zemljama. je rekao: ّ ِ ُ ّ ِ ُ ‫َ ٌ َ ْ ُ ّ ِ ِ َ َ َ َ َ َ َ ِ َ ِ َ ْ َ ُ َ ُ َ َ ُُ ُ َ َ ّ ِل ْ ِ ِ ّ ِ َ ُ َ َ َ ْ ُ ِ ّ ْ َ ْ َ ل‬ ‫ثلث من كن فيه وجد حلوة اليمان . domovini i slobodi. sve su to pobjede i uspjesi koji imaju trajnu vrijednost i značaj. a to je borba sa samim sobom. sadekatu’l-fitr i druge islamske dužnosti izvršavati. إن مثل امتى مثل المطر ، ل يدرى أوله خير أو آخره‬ “Moj ummet je kao kiša. Naša Domovina imala je i ima svoje šehide. a protiv zablude. nagovijestio je da će među budućim generacijama uvijek biti onih koji će biti spremni na najveće žrtve. i ashaba. Ta pobjeda zove se: iman .a.” Obavljati namaze.. a mislio je da njegovoj moći i sili nema kraja.. (Lukmân. mu’minovo oružje je iman.

da razumijemo i prihvatimo ove pouke i poruke Bedra.š.poniženje doživjeti..) . Molimo Allaha. dž. Amin! (Ramazanska hutba 1425/2004.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful