"Povijest islama" od Mustafe Spahica

UVOD U POVIJEST ISLAMA

Kada su prvi ovjek Adem (a.s.) i njegova ena hazreti Havva zakoraili u stvoreni svijet - dunjaluk, oni su zakoraili u povijest. Svaki ovjekov trag, otisak i ostvarenje u stvorenom svijetu, u okviru vremena i prostora, naziva se povijest. Tako su vrijeme i prostor jedina dva ovjekova zora, dva okvira i dvije take, izmeu kojih i unutar kojih ovjek, kao svjesno, slobodno, umom, razumom i savjeu obdareno bie, ostavlja svoje tragove i otiske u vremenu i prostoru. Jedan okvir - vrijeme, ovjek saznaje sistematskim i metodolokim prouavanjem povijesti pomou komparacije i analogije, a prostor ili prirodu onakvu kakva jest, stvorenu od Boga, prouava zemljopis ili geografija. Ideal povijesti je da prouava dogaaje onakve kakvi jesu, kako su se stvarno dogodili i njihovo razumijevanje i smisleno povezivanje. Historija ima ue znaenje od povijesti, jer historija skoro da nije nita drugo nego hronologija dravno-politikih dogaaja u vremenu i prostoru. S druge strane, savremeni ili moderni ovjek o tri osnovna izvora spoznaje: Objavi, Univerzumu i Povijesti skoro da ne zna nita, ili sve to zna, zna na pogrean nain, kroz ideoloko-politiku sliku. Tako je u Evropi, posebno zbog mita i mitologije, nemogue stii do Objave, zbog magije do Religije, zbog bogova do jednog jedinog Boga, zbog stvorenja do Stvoritelja i zbog historije do povijesti. Naime, Evropa poznaje i priznaje historiju, a ne priznaje i odbacuje povijest. To se najbolje ogleda kroz osnovnu evropsku premisu, od Humanizma i Renesanse (Viko) do danas, da Tvorac povijesti nije ni Bog ni Sudbina, ve ovjek i ljudi piu historiju i to kao pobjednici. Mora se znati bitna razlika izmeu historije i povijesti da bi se shvatilo da Evropa ne poznaje i ne priznaje povijest ve historiju kao to ne poznaje i ne priznaje ni Boiju Objavu, ve mit i mitologiju. Dok je povijest razumijevanje i smisleno povezivanje dogaaja, kroz vrijeme i prostor, onakvi kakvi jesu, kakvi su se zbili i dogodili, historija je samo pokuaj ovjekove eksplikacije tih dogaaja, prilagoen ideoloko-politikim i dravnim interesima, namjerama i ciljevima pobjednika u ratu. Tako za Evropu dogaaji nikada nisu ono to sami po sebi jesu, ve ono to evropski pobjednici ele i hoe da budu. Pobjednici piu historiju uzvikuje evropski ovjek ve pet stoljea bez prestanka od humanizma i renesanse. Da bi Evropa prela iz historije u povijest, ona prije toga, mora iskoraiti iz mitologije u Objavu, i iz magije u religiju. Kao sljedbenici Objave Kurana muslimani poznaju i priznaju povijest koja hoe da sazna istinu o dogaajima onakvim kakvi jesu i kakvi su uistinu bili, a ne kako ih slikaju pobjednici. Uenje o vjerovjesnicima i njihovim narodima, o nainu ivota, kraju i sudbinama tih naroda kao i: Kelimama, Poslanicama, Suhufima i Kitabima koje su primali raniji poslanici naziva se Hijeropovijest - Kasas i to je velika tema Kurana. Sve te Poslanike i njihove narode Kuran tretira kao jedinstvenu i neprekinutu Hijeropovijest - Kasas, kao istinite i stvarne dogaaje, a ne kao historiju ili ljudsko kazivanje; na temelju mita, izmiljanje i konstruiranje uljepanih, pobjednicima prilagoenih, slika o tim dogaajima. Ti dogaaji kao istina, izneseni u Kuranu svevremenska su pouka i poruka svim ljudima zato to se osnovni zakoni ljudskog ivota i naravi ne mijenjaju: U kazivanjima o njima (vjerovjesnicima i prolim narodima) pouka je za one koji su umom obdareni. Kuran nije izmiljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (12:111) Iskonska tradicija, jezgra, srika i bit je, svjedoi Kuran, u neizmjenjivoj i nezamjenjivoj formi podjednako objavljena svakom narodu u svakom vremenu i

prostoru: Mi objavljujemo tebi Muhammede kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismaiu i Ishaku i Jakubu i unucima i Isau i Ejjubu i Junusu i Harunu i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur - i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgovarao, o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali, a Allah je silan i mudar. (4:163-165) U okviru iskonske neprekinute tradicije, jedinstvene, neizmjenjive, i nezamjenjive pouke i poruke Allah od svih vjerovjesnika isti Zavjet, Ugovor ili Testament uzima, koji su sve due dale Allahu kada su stvorene: I kad je Gospodar Bog iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar va?, oni su odgovarali: Jesi, mi svjedoimo - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete - mi o ovome nismo nita znali. Ili da ne reknete: Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar e nas kazniti za ono to su laljivci inili. (7:172 i 173) Taj iskonski zavjet, i neprekinuti ugovor koji su sve due zajedno dale Allahu na dan stvaranja su morali prenositi svi boiji poslanici, kroz svako vrijeme i prostor, neovisno od cijene kotanja i to potpuno besplatno: Mi smo od Vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od Tebe, i od Nuha i od Ibrahima, i od Musaa i od Isaa, sina Merjemina, vrst zavjet smo uzeli. (33:7) Osnovna naela, principi, temelji i stubovi koji su prenoeni preko svakog poslanika svakom narodu, u svim vremenima, jesu: 1. Iman - vjerovanje: Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibraimu, i Ismailu, i Ishaku i Jakubu i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau, i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova. Mi ne pravimo nikakve razlike meu njima i mi se samo Njemu pokoravamo. (2:136) Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove. Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih. I svi oni govore: Allahu, ujemo i pokoravamo se: Oprosti nam, Gospodaru na, Tebi emo se vratiti. (2:284) 2. Tevhid - monoteizam: Prije tebe, Muhammede, nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: Nema Boga osim Allaha, zato se Meni Allahu klanjajte. (21:25) Reci! On je Allah Jedan Jedini! Allah je utoite svakom i Njemu se sve obraa. Nije nikog rodio i roen nije, i niko Mu ravan nije. (112:1-4.) Princip monoteizma je osnovni princip jedinstva svijeta ivota, stvanja i opstanka. Da nije tako, poremetila bi se ravnotea u kozmosu, prirodi i ljudskom drutvu. Da zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvien Allah, Gospodar svemira, od onoga to Mu pripisuju! (21:22) 3. Robovanje Allahu i zavisnost o Njemu Na principu vjere u Allaha i Tevhida ili monoteizma svaki poslanik, po Objavi, pozivao je ljude i narode da robuju i ovisni budu samo od Allaha. I Adu - poslasmo brata njihova Huda. O, narode moj!, govorio je on. Samo Allahu robujte i klanjajte se, Vi drugog Boga osim Njega nemate, Vi samo neistine iznosite.

(11:50) 4. etvrti princip jest organizacija cjelokupnog ivota na temelju robovanja Allahu i negaciji irka (politeizma ili kufra - nevjerovanja). Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte i nain ivota na tom principu organizirajte, a kumira i idolatrije se klonite kao i ivota na tim osnovama! I bilo je meu njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi, zato putujte po svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali. (16:36) U vjeru - islam nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u ejtana, a vjeruje u Allaha i organizira svoj ivot na toj vjeri - dri se za najvru vezu, koja se nee prekinuti - a Allah sve uje i zna. (2:256) 5. U okviru univerzalne Allahove Pravde, Reda i Poretka Allah je svakom ovjeku i narodu dao istu mogunost da vjeruje putem slanja Objava i poslanika. Svaki narod je imao poslanika, i kad poslanik njihov doe meu njih, njima e biti pravedno presueno, nasilje im nee biti uinjeno. (10:47) A mi nijedan narod nismo kaznili dok mu poslanika nismo poslali. (17:15) Osnovna dunost poslanika je bila da ljudima prenesu Allahove Objave, vjerozakone, moralna naela, upute, pouke i poruke. I prije tebe smo poslanike slali i ene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno udo sa sobom ve Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu. Allah je dokidao to je htio, a ostavljao je to je htio, u Njega je glavna Knjiga. (13:38-39) 6. Sve poslanike Allah je svojom Voljom i Odredbom izabrao ljudima Kao Allahov izbor svi poslanici i vjerovjesnici su primjeri, ogledala i uzori vjernicima u svim stvarima vjere i po svim pitanjima etike: Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allaha spominje (33:21) Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo nita, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate. (60:4) Vama su Allahovi poslanici divan uzor - onima koji ele Allaha i Onaj svijet, a onaj koji lea okrene - pa Allah zaista nije ni o kome ovisan i On je Jedini hvale dostojan! (60:6) U pravu je jedan mislilac kada kae: Kada vjerovjesnici ne bi bili uzori ljudima ovjeanstvo bi izgubilo svaku nadu. (Roe Garodi). Vjerovjesnici su jedini ljudi koji su u potpunosti radili ono to su uili i govorili. To su jedini ljudi na stalnom dobitku to se o njima vie sazna, a svi drugi gube. Zato mi ljudsku povijest i ne razumijevamo drukije nego kao ljudske reakcije, u vremenu i prostoru, na Boije poslanike i poruke koje su oni, od Allaha, ljudstvu dostavljali. U osnovi sve ljudske reakcije, na te poruke i poslanike misije bile su negacija i odbijanje od veine i prihvatanje od manjine. Kuran Kasasom - hijeropovijeu i jedinim ispravnim metodom u drutvenim disciplinama, komparacijom i analogijom, ukazuje na sudbine tih naroda, kroz povijest i vrijeme, na Boije Objave i vjerovjesnike misije. U okviru sociolokog plana, na temelju Kasasa - hijeropovijesti, analogijom i komparacijom, najlake se uoavaju i kolektivne stereotipije, zablude, poroci, magija, idolatrija, pogubni obiaji, slijepi tradicionalizam i njihov utjecaj na ovjekovu linost, svijest, um, razum, osjetila, srce i due, kao i krajnje posljedice koje one izazivaju. Da bi ovjek vidio

svoje lice, on se mora ogledati u ogledalu. Kuranski Kasas ili hijeropovijest, metodom komparacije i analogije, to je ogledalo, ibret, pouka, poruka i uiteljica: Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavrili oni koji su poslanike u la ugonili. (3:137) - ili historia est magistra vitae - historija je uiteljica ivota, pouka i poruka samo za one koji pameti, srce, duu, um, razum i neblokirana osjetila imaju. Temelj povijesti u islamu jest hijeropovijest - Kasas ili sveukupni ivot boijih poslanika i sudbine njihovih naroda kojima se nadodaje ljudski razum, osjetila i teorija povijesnog prouavanja, putem komparacije i analogije, svih dogaaja kroz vrijeme i prostor onakvi kakvi su bili i dogodili se. Zato, ne sluajno, ovaj udbenik zapoinje sa hijeropovijeu ili ivotom boijih poslanika u Kuranu navedenih: adema, Idrisa, Nuha, Huda, Saliha, Ibrahima, Luta, Ismaila, Ishaka, Jakuba, Jusufa, Ejjuba, uajba, Musaa, Haruna, Davuda, Sulejmana, Iljasa, Eljesea, Junusa, Zul-Kifla, Uzejra, Zul-Karnejna, Lukmana, Zekerijjaa, Jahjaa, Isaa i Muhammeda a.s. Dakle, povijest nije nita drugo nego prouavanje ivota i dogaaja svih naroda, kroz vrijeme i prostor, na osnovu Kuranskog Kasasa hijeropovijesti i dva bitna metoda komparacije i analogije, u ime Allaha, i na korist ljudi. To je islamska povijest ili Sira. Kada tako pristupimo povijesti uz, Allahovu pomo i korienje povijesne metodologije, dolazimo do razumijevanja i smislenog povezivanja o dogaajima i sudbinama prolih naroda. Oni koji su potpuno odbijali Allahove Objave i vjerovjesnike misije, kazuje Kuran, zavravali su ovako: I koliko smo naselja unitili, iji su itelji grijeni bili, i ona su opustjela, samo su ruevine ostale! I koliko bunareva ima zaputenih, i koliko visokih palata ima praznih! Zato oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono to treba da shvate i da ui njihove uju ono to treba da uju, ali oi nisu slijepe, ve srca u grudima. (22: 45-46) Vie na zemlji ima unitenih i nestalih naroda nego ivih i postojeih. Uglavnom, svi narodi koji su u potpunosti poricali Boije poslanike i odbacivali Objave, uniteni su. Takvi su: ad, Semud, Medjen, Ejka, Tubba, Irem, Ress, Nuhov, Ibrahimov itd. I Ad je smatrao lanim poslanike. Kad im brat njihov Hud ree: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam sigurno poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i slijedite moj put! Za ovo od vas ne traim nikakve nagrade. Mene e Gospodar svjetova nagraditi. (26:123-127) Kuran poziva sve ljude da putuju i da na osnovu razuma i osjetila povijesnom teorijom - Nezarom prouavaju dogaaje i sudbine naroda kroz vrijeme i prostor: Zato ne putuju po svijetu pa da vide kako su zavrili oni prije njih? Oni su bili od njih jai. I zemlju su orali i obraivali je vie nego to je obrauju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze. Allah im nije uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. Oni koji su zlo inili, zavrit e najuasnijom patnjom, zato to su Allahove rijei poricali i to su ih ruglu izrugivali. (29: 9-10) Zato oni ne putuju po svijetu da vide kako su zavrili oni prije njih, koji su bili jai od njih - Allahu ne moe nita umai ni na nebesima ni na Zemlji, On uistinu sve zna i sve moe (35:44) Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jai od vas bili i vie su blaga i djece imali i slatkim ivotom su ivjeli, a i vi slatkim ivotom ivite isto kao to su oni prije vas ivjeli, i vi se uputate u nevaljaltine kao to su se i oni uputali. To su oni ija e djela biti ponitena i na ovom i na onom svijetu: Njima propast predstoji. Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: O narodu Nuhovu, i o Adu i o Semudu, i o narodu Ibrahmovu, i o stanovnicima Medjena, i o onima ija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije uinio nikakvu nepravdu, nego su

je oni sami sebi nanijeli. (9:69-70) U okviru Allahove Svemogue, Sveznajue i Sveobuhvatne Volje Sveodreenja, Reda i Poretka, svaki narod kao i ovjek pojedinac, ima svoje vrijeme i rok trajanja. Reci sam od sebe ne mogu nikakvu tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti, biva onako kako Allah hoe! Svaki narod ima konac i kraj i kad konac njegov doe ni za tren ga nee moi ni odloiti ni ubrzati. (10:49) Dok narodi postoje i ive na dunjaluku u vremenu i prostoru, u okviru univerzalnog Reda, Poretka i Ravnotee - ekvilibrijuma, Allah suzbija i zaustavlja narode jedne drugima i tako odrava Red, Poredak i ravnoteu u ljudskom svijetu. I oni ih Allahovom voljom, porazie, i Davud ubi Dalta, i Allah mu dade i vlast, i vjerovjesnitvo, i naui ga onome emu je on htio, a da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista nered nastao - ali Allah je dobar svim svjetovima. (2:252) A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porueni: manastiri i crkve i havre a i damije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah e sigurno pomoi one koji vjeru njegovu pomau - ta Allah je zaista moan i silan. (22:40) U okviru ravnotee u svijetu i suzbijanja jednih naroda drugima, Allah uz svoju Odredbu, pomo i milost esto uini pobjednicima manje skupine ljudi koji su na pravom putu nad skupinama ljudi koji su mnogobrojniji ali u zabludi. Mi danas ne moemo izii na kraj s Dalutom i vojskom njegovom! Ali oni koji su tvrdo vjerovali da e pred Allaha izii rekoe: Koliko su puta malobrojne ete, Allahovom voljom nadjaale mnogobrojne ete - a Allah je na strani izdrljivih. (2:249) Kako je Allah (d..) vjerovjesnike i poslanike izabrao, odredio, i uinio ogledalima, primjerima i uzorima ljudima u svim stvarima vjere i po svim pitanjima etike tako je muslimane ili njihove ummete uinio ogledalima i primjerima drugim ljudima i narodima. Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: Traite da se ine dobra djela a od nevaljalih odvraajte i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali bilo bi bolje za njih. Ima ih i pravih vjernika, ali su veinom nevjernici. (3:110) I tako smo od vas (ummeta) stvorili pravednu zajednicu - zajednicu srednjeg puta, da budete svjedoci i ogledala protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. (2:143) Cijena ivljenja i svjedoenja Allahove Objave, Upute i Poruke kao i ogledala u stvarima i pitanjima vjere i etike je bolna, visoka, teka, ali i asna i jedini Ugovor koji na oba svijeta donosi dobro i korist: na dunjaluku astan, uspravan i dostojanstven ivot, a na Ahiretu Allahovu nagradu i milost. O visini te cijene neka kao ilustracija poslui injenica kroz komparaciju i analogiju da Zapadna Evropa od XI. stoljea nikada ni od koga nije izvana napadana i ugroavana, a islamske zemlje i narodi u XI. stoljeu pretrpjeli su inkviziciju i devastaciju na Siciliji, Sardiniji, Korzici i Junoj Italiji, deset kriarskih ratova. U XII. i XIII. stoljeu na tlu Sirije, Palestine, Egipta i Tunisa organiziranih od Crkve, najezdu Mongola u XIII. stoljeu i njihova razaranja i ruenja pa ak i dvomilionskog Bagdada kakva do tada ljudski rod nije zabiljeio, najezdu i ruenja od strane Tatara u XIV. i poetkom XV. stoljea svega na Istoku to Mongoli nisu poruili, potpunu i totalnu inkviziciju nad muslimanima panije u XIV., XV. i XVI. stoljeu, deset genocida na Balkanu od XVII. do XX. stoljea kao i kolonijalizaciju svih islamskih

zemalja i naroda. Tako 11. novembra 1918. godine, kada je zavren Prvi svjetski rat, nije postojala nijedna nezavisna islamska zemlja i muslimanski narod u svijetu. Dvadeseto stoljee je period borbe islamskih zemalja i muslimanskih naroda za politiku, privrednu, kulturnu, ekonomsku i drutvenu emancipaciju i osloboenje. Pa ipak, islam je jedina religija iji broj pripadnika nikada juer nije bio koliki je danas, a sutra koliki je juer. Uvijek ih je vie. Ta injenica, pored Kurana i Sunneta, najbolje je svjedoanstvo koliko se islam ne iri interesima i silom kao to mu to pripisuju oni koji to sami ine zaboravljajui ili neznajui izriito miljenje La ikrahe fi dinn (2:256) Pored svih iskuenja, muslimani svijeta, kao primjeri i ogledala ljudima, u svojim ivotima promiu i svjedoe i one poruke iskonske, jedinstvene i neprekinute tradicije ljudskog roda koje najvie iritiraju neprijatelje islama i muslimana, a to su: erijat, etiku i obrede. Allah vam u vjeri propisuje isti erijat koji je propisan Nuhu i onaj to je objavljen Tebi Muhammede i ono to smo kao erijat naredili Ibrahimu, Musau i Isau. Pravu vjeru ispovijedajte i slijedite i u tome se ne podvajajte. (62:13) I uinismo ih vjerovjesnicima i imamima da upuuju prema zapovijedi naoj i objavismo im da ine dobra djela i da zekjat udjeljuju, a samo su se nama klanjali. (21:73) Islam i muslimani, pokazuje povijest unazad IX stoljea, ne ugroavaju nikog. Naalost, muslimane ugroavaju i napadaju mnogi i to samo zato to su muslimani. Islam i muslimani priznaju druge religije, a njihovi pripadnici ne priznaju muslimane, njihovu Objavu i Poslanika. U tome je sigurnost za nemuslimane od muslimana, i neizvjesnost muslimanima od nemuslimana.

ADEM a.s. po Bibliji Adam (930 godina)

Odtampaj tekst

Prvi od Allaha stvoreni ovjek i prvi vjerovjesnik koji je primio prvu Objavu ili Suhufe bio je Adem (a.s.). On je kao i njegova ena h. Havva stvoren od istovjetnog nefsa ili istovjetne supstance. Od h. Adema kao prvog ovjeka, prvog vjerovjesnika, prvog primaoca Suhfa i prvog primjenitelja erijata i njegove ene Havve, razvio se kasnije cijeli ljudski rod: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog ovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao. (4:1) Allah je prvog ovjeka stvorio od gline, blata, praine, dakle od zemlje. Prvi ovjek nema ni oca ni majke, dakle roditelje, niti se razvija iz majmunske vrste kako tvrdi teorija evolucije, ve ga direktno Allah stvara po principu budi i on biva: To je Allah koji sve savreno stvara, koji je prvog ovjeka stvorio od ilovae - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekuine, zatim mu savreno udove uoblii i ivot mu udahne, i On vam sluh i vid i pameti daje, a kako vi malo zahvaljujete (32:7-9), (35:11, 40:67) ovjekove pojave na zemlji nema bez direktne Allahove intervencije kao Stvoritelja. Kasnije, nakon prvog branog para Adema i Havve, od njih se razvija ovjeanstvo, jer su ljudi i ene bia iste vrste, stvoreni u parovima muko-ensko, pa se oploavaju, raaju i umnoavaju. Da je hazreti Adem prvi stvoreni ovjek svjedoi slijedei ajet: Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: Poklonite mu se! i

oni su se poklonili, a Iblis nije, on nije htio da seddu uini. (7:11) Kada je Allah stvorio Adema, dao mu najljepi oblik i udahnuo u njega ruh - duh, tada je melekima nareeno da mu uine seddu. Kada je zapravo Allah stvorio svijet, ivot, univerzum, nebesa, zemlju, biljke, ivotinje i ovjeka, to jo niko nije ustanovio. Kuran muslimane ui ko je sve stvorio i zato je stvorio a ne kada je i kako je to stvorio jer to se tie iskljuivo Stvoritelja. Stvoritelj svega je Allah i nita nije stvorio radi igre i zabave, nego sa ciljem i svrhom da Ga velia, slavi i potvruje. Kada je Allah stvorio ovjeka, on ga je izabrao i odredio za halifu - povjeritelja na zemlji nad drugim biima poduivi ga imenima i pojmovima svih stvari, te naredivi melekima da mu uine seddu (2:31-34, 7:11, 17:61, 18:50 i 20:116). Meleki pitaju Allaha: Kako e uiniti seddu ovjeku koji e na zemlji nered initi i krv prolijevati a oni neprestano veliaju i slave Allaha, na to su dobili odgovor: Ja znam ono to vi ne znate. (2:30-31) Iblis kao ejtan - sotona, uzoholio se i odbio izvriti Allahovu Odredbu injenja sedde Ademu, jer je on stvoren od ilovae, a ejtan od vatre. Po toj osnovi, on sebe smatra viim od ovjeka: Zato se nisi poklonio kad sam ti naredio? - upita On. Ja sam bolji od ovjeka - ree Iblis Stvoritelju. Mene si od vatre stvorio a ovjeka od ilovae. (7:12) Oholog ejtana, ponienog i pokuenog, Allah proklinje i progoni iz Denneta zbog neposlunosti a on se kune Allahu da e napadati ljude sprijeda i straga, zdesna i slijeva i tako ih odvraati od Allahovog puta. (7:17) ejtan ljude zavodi i u zabludu odvodi svojim glasom, udruivanjem u imetke i djecu njihovu, te usmjerava na njih svoju konjicu i pjeadiju (17:61-65). Za Iblisa se u Kuranu kae da je din koji se ogrijeio od svoga Stvoritelja. (18:50). Allah upozorava ovjeka da je Iblis neprijatelj njemu i njegovoj eni. (20:117) Prvo boravite hazreti Adema i hazreti Havve, po Kuranu, bio je Dennet. U Dennetu su imali sve jesti i piti, a zabranjeno im je bilo pribliavanje samo jednom stablu da ne bi postali grijenici i od ejtana zavedeni u zabludu (2:35 i 7:19). U Dennetu nisu ni u emu oskudijevali: nisu osjeali ni glad ni e, ni egu ni studen, niti su znali za golotinju (20:118-19). ejtan ih ne ostavlja na miru i eli da se oni na bilo koji nain priblie, od Allaha, zabranjenom drvetu. On im prikriva sva dennetska dobra i blagodati, ali ih stalno navraa i u svijest im unosi zabranjeno drvo. Tvrdi im da im je drvo zabranjeno samo zato da ne bi postali meleki, besmrtni i vjeni i zadobili vlast koja nikada nee propasti. Ako se priblie zabranjenom drvetu, ejtan im obeava besmrtnost, postajanje melekima i vlast koja nikada nee propasti. Aduti prevare kod ejtana, za Adema i Havvu, su promjena vrste, nuenje vjenosti i neprolazne vlasti (7:20-24, 20:123). Kada su se pribliili zabranjenom drvetu, hazreti Adem i Havva nisu postali ni meleki ni besmrtni, niti su zadobili neprolaznu vlast, nego su pogrijeili i najedanput ostali goli, jer su prekrili Allahovu Odredbu i prekoraili dozvoljene granice. Po Kuranu ejtan ih je oboje zaveo i na grijeh naveo, a po Bibliji Eva je navela Adama na zabranjeno drvo (7:22). Ovo je nepravda i ovinizam Biblije prema eni u odnosu na mukarca i njihov ravnopravan tretman u Kuranu. Kada su se pribliili zabranjenom drvetu, oni su po kranskom uenju poinili tzv. istoni grijeh koji prelazi na sve ljude do roenja Isusa, koji po kranstvu prekida istoni grijeh i postaje iskupitelj i spasitelj ljudskog roda. Po islamu, grijesi s ovjeka na ovjeka i s generacije na generaciju se ne prenose. Poslije poinjenog grijeha zavedeni Adem i hazreti Havva su protjerani iz Denneta na zemlju (2:36), ali su se odmah pokajali Allahu (2:37). Od kada i gdje hazreti Adem sa enom a kasnije i sa potomcima ivi, na zemlji, ljudima nije poznato i oni o tome samo nagaaju.

Meutim, kroz sluaj Ademovog i Havvinog ejtanskog zavoenja, Allah u Kuranu upuuje sve generacije ljudskog roda i upozorava na to kako da ih ejtan nikako i nikada ne zavede (7:27). Muslimani pored vrste vjere u Allaha, dobrih djela, ivljenja u okviru erijata i moralno-etikog ponaanja, da bi bili sauvani i spaeni od prokletog ejtana, trebaju stalno uiti Euzu billu. U nekim djelima pie da je hazreti Adem po izgonu iz Denneta prvo vrijeme boravio u Indiji, a hazreti Havva u Didi. Ademu je bilo teko bez hazreti Havve i Allah mu primi dovu, sastavi ih i oprosti im (2:37). Za razliku od Adema i Havve, ejtan kada grijei nikada se Allahu ne kaje, nego trai od Allaha rok u grijeenju do dana proivljenja (7:14). Ademovi sinovi Svi se ljudi po krvno-srodnikoj ili biolokoj osnovi osim Isa (a.s.) nazivaju Beni Adem Sinovi ili potomci Ademovi. Ipak, Kuran spominje i Ademove vlastite sinove, samo to ih ne imenuje (5:27). U Adema (a.s.) raalo se uvijek po dvoje djece blizanaca - muko i ensko. Ni jedan brat nije mogao oeniti sestru blizankinju. Kabil je htio da oeni sestru blizankinju koja je po vjerozakonu pripadala bratu Habilu. On je u bratu, a ne u Allahovom zakonu, vidio zaprijeku za ostvarenje svoje elje. Strast ga je zaslijepila i on ubija brata kada mu kurban nije primljen: I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih. (5:30) Tu se zainje i obred denaze poslije Allahove intervencije preko gavrana: Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. Teko meni! povika on zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran da zakopam mrtvo tijelo brata svoga! I pokaja se. (5:31) Po erijatu Adema (a.s.) bilo je zabranjeno eniti se sa majkom, kerkom i sestrom blizankinjom. Na osnovu kuranskih ajeta i vjerodostojnih hadisa Adem (a.s.) je bio sigurno prvi ovjek i prvi boiji poslanik i to jedan od est Ulul-azm - Poslanika Odluke. To potvruju kuranski ajeti koji se odnose na njega (20X:122), zatim, Allah ga je izabranikom uinio i oprostio mu, (3:33), odabrao i odlikovao njega Nuha, Ibrahimovu i Imranovu porodicu nad ostale ljude. Njemu je Allah naredio, ali je on nenamjerno Odredbu zaboravio (20:115). Njegov nenamjerni zaborav-nisjan je ope svojstvo ovjeka- insana ili onog koji zaboravlja nenamjerno. Adem je dugo proivio na zemlji i izrodio veliki porod. Kao vjerovjesnik primio je deset suhufa a objavljivane su mu i kelime. Po nekim djelima on je imao treeg sina koji se zvao it, koji je navodno poslije smrti hazreti Adema postao boiji poslanik i primio pedeset suhufa. Tvrdi se da je it prvi sagradio Kabu i borio se protiv Kabilovog potomstva. Biblija o Adamu (Ademu) i Evi (Havvi) Prema knjizi postanka u Bibliji, Stari zavjet, Bog je stvorio ovjeka Na svoju sliku, sebi slina (izvor antropomorfizma) stvorio je i enu mu Evu: Od rebra to ga je uzeo ovjeku. Zmija je nagovorila Evu na zabranjeni plod a Eva Adama. Zbog njihovog grijeha slijedi izgon iz raja da obrauju zemlju. Njihov grijeh je preao na cijelo ovjeanstvo. Od tog grijeha jevrejski narod, po njihovom vjerovanju, spaava Mesija i pomiruje Jevreje sa Bogom Jahveom. Za krane je Krist Mesija spasitelj i iskupitelj. Po Bibliji Kain (Kabil) je bio zemljoradnik a Abel (Habil) stoar. Adem je po Bibliji ivio 930 a njegov sin et (it) 912 godina.

NUH a.s. Po Bibliji Noa (950 godina)

Odtampaj tekst

Nuh (a.s.) spada u jednog od est Ulul-azm - Poslanika Odluke a i mnogi ajeti govore o Nuhu (a.s.). Postoji ak i posebna Sura 71. sa imenom Nuh. Na vie mjesta u Kuranu tvrdi se da je Allah poslao Nuha njegovom narodu (7:59, 11:25, 23:23, 57:26 i 71:1). Objavljena mu je Objava u formi suhufa kao i mnogim drugim poslanicima. Uz Adema i Isaa Allah ga je odlikovao (3:33) i od njega kao i drugih poslanika uzeo obavezutestament ili misak (33:7). On je bio zahvalan Allahov rob (17:3) i spadao je u pravovjerne robove (37:81), pa ga je Allah spasio sa porodicom vjernika (21:76 i 37:76). Selam mir i spomen Nuhu u svim svjetovima. (37:7879). Nuhova vjera Njegova vjera je ista i po istoj Objavi kao i svih drugih vjerovjesnika i poslanika. On govori i prenosi svome narodu jedinstvena oitovanja koja su prenosili i drugi vjerovjesnici: Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. O, narode moj!, - govorio je on. Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate! Ja se doista plaim za vas patnje na Velikom danu (7:59). I u (61:63) i (10:71-72). On je poslan da javno opominje i poziva i nita silom ne namee. Pita se ko e mi kod Allaha pomoi ako odbacim vjernike. Ne govori ljudima da je melek. Upozorava svoj narod na Allahovu kaznu i povratak Njemu. (11:25-26 i 28:3134). Ne trai za svoju misiju nagradu a poziva svoj narod da se boji Allaha. Ne raspituje se za djela sljedbenika. Raun e se polagati pred Allahom. On otvoreno i jasno opominje (26:105-109 i 112-115). ivi se odreeno vrijeme i dolazi odreeni as koji se ne moe odgoditi. Oprost se trai od Gospodara. Upozorava ta Gospodar dariva svojim robovima: kiu, imetke, potomstvo, vrtove, rijeke, stvara sedam nebesa, stvara ljude u razliitim oblicima, mjesec, sunce i iz zemlje biljke. Allahu se vraa sve i on ljudima daje smrt. Vraa ih u zemlju i proivljuje ih iz nje. Zemlja je iroka prostirka (74:4 i od 10-20). Kakav je bio Nuhov narod? To je bio jedan od najopakijih naroda. Njih je Nuh na Allahov put pozivao danju i nou (71:5-6). Umjesto odziva, njegovo pozivanje ih je jo vie udaljavalo od pravog puta. Prste su u ui stavljali a haljinama oi prekrivali da ne bi Nuha gledali (71:6-7). Bili su uporni i pretjerano oholi. U la ga kao i ostale poslanike utjeruju (7:64, 9:70, 10:73, 22:42, 38:12, 40:5, 50:12 i 54:9). Sumnjaju u Nuha (14:9), nazivaju ga ludim (14:9). Bio je to zao narod i jedan od najgorih (21:77). To je bio narod nasilnika i veoma izopaenih ljudi (53:52). Govorili su mu da je samo ovjek kao i oni a ne resul, da ga slijedi samo prosta svjetina koja ne razmilja i da on nije bolji od njih. Pozivali su ga i izazivali da se dogodi ono ime im prijeti (11:27, 32). Prijete mu kamenovanjem ako ne prekine javnu misiju pozivanja i opominjanja (26:116). To je, ustvari, prava cenzura. Tvrdili su da je u zabludi (70:60). Umjesto na danonone pozive mnogi su se povodili za bogataima i grijenicima, a bogatai ire spletke o Nuhu i narodu savjetuju da ne ostavlja kipove: vedaa, jegusa, jeuka, suvaa i nesra (71:23) Nuhove dove

Iz Nuhovih dova sagledava se koliko je taj poslanik bio zlostavljan, proganjan i muen. On moli Allaha da mu pritee upomo protiv njihovih potvora (23:26). Obraa se Allahu da presudi izmeu njega i naroda koji ga u la utjeruje (54:9). ini Allahu dovu da nasilnicima i nevjernicima uvea samo zabludu i propast (71:24). On ini Allahu dovu da na zemlji uniti sve nevjernike i nasilnike, pa ak i njihove potomke zato to e ljude u zabludu zavoditi i nasilje initi. On takoer moli Allaha da oprosti njemu, roditeljima, i onima koji uu u kuu pravovjernih, i svim muminima i muminkama (71:26-28). Meleuni-glaveine iz njegova naroda nisu mogli da shvate, pogotovo da prihvate, da Nuh kao ovjek moe biti poslanik, pa su govorili: Da je Allah htio koga poslati poslao bi meleka. Oni su Nuha potvarali da je opsjednut dinima. ak ni njegova ena i jedan sin nisu vjerovali u njegovu vjerovjesniku misiju. Nuhova laa Za vrijeme Nuha (a.s.) dogaa se jedan sveopi potop - Et-Tufan, kao kazna njegovom narodu, u kojem, niko osim male skupine ljudi koja se spasila na lai, nije htio vjerovati. Sura Hud (11: 123) opirno govori o sveopem potopu (Et-Tufan). Nuhu se po objavi nareuje da gradi lau na kopnu, a narod mu se izrugivao. On narodu uzvraa, kao to se vi nama izrugujete izrugivaemo se i mi vama. On opominje narod na skoru unitavajuu kaznu. Kada je voda dola, Nuhu je nareeno da se ukrca u lau i uzme od svih bia po jedan par muko i ensko, svoju porodicu i sve vjernike. Nuh je pozvao: Ukrcajte se u lau u ime Allahovo. On je goni i zaustavlja. Nuh je pozvao u lau i sina da ne bude nevjernik i uniten a on odgovara: Ja u se skloniti na brdo koje e me zatititi od vode (nevjernici se uzdaju iskljuivo u sebe bez oslonca na Allaha i Njegovu pomo). Laa je plovila izmeu valova visokih kao brda. Kasnije je od Allaha nareeno: Zemljo, popij vodu svoju; nebo, zaustavi kiu; voda se povue, odredba se izvri, laa se zaustavi na brdu Dudijj. U vezi sina Nuhu se odgovara: O Nuhu, on nije eljade tvoje, rekao je On. Jer radi ono to ne valja, zato Me ne moli za ono to ne zna.! Savjetujem ti da neznalica ne bude. (11:36-48) Nuhu je kasnije nareeno da se on, njegova porodica, vjernici i vjernice sa selamom i bereketom iskrcaju sa laa. Njegov oholi odvratni i nevjerniki narod koji se nije sklonio u lau kao i njegov jedan sin bio je potopljen (7:64). Takav je konac svima onima kojima opomene ne koriste (10:73). Laa je bila spas, Allahovo znamenje i mudiza za Nuha i vjernike. Voda iz nebesa i zemlje Potop je po Allahovoj odredbi nastupio tako to su se otvorila nebeska vrata vodi koja je lijevala i pljutala. Provrela su vrela i iz zemlje, pa se voda sjedinila radi nastupa dogaaja (Et-Tufana) koji je bio odreen (54: 11-12). Pljutalo je i iz neba i iz zemlje. Tako su potopljeni svi nevjernici (37:82). Potopljeni su i u vatru strmoglavljeni. Kasniji poslanici uajb i Musa (a.s.) upozoravali su svoje narode na sudbinu Nuhova naroda: Bojim se dana naroda Nuhova (11:89 i 40:31). Koliko je godina Nuh (a.s.) ivio? Nuh (a.s.) jedini je ovjek o ijim godinama se govori u Kuranu. Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je meu njima ostao 1000, manje 50 godina, pa

ih je potom zadesio potop, zato to su Allahu druge ravnim smatrali. (29:14) Kako su vijesti o Nuh (a.s.) dole do Muhammed (a.s.) Muhammed (a.s.) i Arapi o potopu Nuhovog naroda jedino su preko Objave mogli neto i saznati. To su vijesti Gajba - nepoznate koje Ti Muhammede objavljujemo, ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome nita znali. Zato budi strpljiv, ishod e, zaista, u korist estitih biti (11:49) Dakle, Muhammed (a.s.) i njegov narod ni preko povijesti ni preko arheologije niti bilo koje znanstvene discipline nita nisu mogli znati, osim po Objavi, o potopu Nuhovog naroda. to se tie Nuha (a.s.) kao jednog od est velikih boijih poslanika on je imao isti erijat - vjerozakon kao Muhammed (a.s.) i nazivao je selam. Doao je ljudima sa univerzalnom Allahovom porukom i proglasom da nema drugog Boga osim jedinog Allaha (d..) i da se Njega treba bojati i pokoran Mu biti. Njega je njegov narod kao i sve druge poslanike u la ugonio, potvarao za magiju, i smatrao ludim. I Nuhov narod je smatrao lanim poslanike. Kad im brat njihov Nuh ree: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i moj put slijedite. Za ovo (vjerovjesniku misiju) ne traim nikakve nagrade, mene e Gospodar svjetova nagraditi. Zato se bojte Allaha i slijedite moj put. (26:105-110) Od ljudi kao i nijedan drugi vjerovjesnik i poslanik nije traio za svoju misiju nagradu ve e ga za to nagraditi Gospodar svjetova. Objavljivana mu je ista objava kao i Ibrahimu, Ismailu, Ishaku, Muhammedu (a.s.) i svim drugim boijim poslanicima. Nazivao je selam i pozdravljen je selamom od svih svjetova. Biblija o Noi (Nuh a.s.) Biblija tvrdi da je Noa Henokov praunuk. Od oca Lameka za koga tvrdi da je ivio 777 godina a za Nou se kae: U svemu poivje Noa 950 godina. Prema Bibliji je u Noino vrijeme vladala velika pokvarenost na zemlji pa Jahve odlui da zbrie ljude s lica zemlje. Noa je bio pravedan i neporoan. S Bogom je Noa hodio. Tri su mu se sina rodila em, Ham, Jafet (Sam, Ham i Jafes). Bog je naredio gradnju lae duljine 300 lakata, irine 50 i visine 30. Laa je imala tri kata. Kada je bila gotova, u nju su uli Noa, Noina ena, sinovi mu i snahe. Ovdje se razilazi Biblija i Kuran. Pored vjernika u lau su uzeti parovi svih ivotinja. Stavili su dovoljno i hrane za sve. Kad je dolo do potopa Noi je bilo 600 godina. Dad na zemlju je pljutao 40 dana i noi, a 50 dana vladahu vode zemljom. Iza toga su jenjavale. Laa se zaustavila na brdima Ararata. Stanovnici lae nastavili su ivot na zemlji a ostali su potopljeni. Najvie se o Noi govori u Knjizi postanka, glave 5-10, manje u drugim knjigama. U prvoj Petrovoj poslanici se kae da se u lai sklonilo svega 8 osoba. Arheolozi i drugi istraivai o Nuhovom (a.s.) potopu ars Lajonard Vuli otkriva Ura, Babilonskog grada, glavnog grada Sumeraca, naroda koji je pet hiljada godina prije Isa (a.s.) naseljavao Mezopotamiju, na dubini 14 metara pronaao je grobnice sumerskih careva. Otkopavajui dublje dolo se do soja mulja debelog tri metra. Tako je poplava ogromnih razmjera unitila naseobinu nepoznate starosti. Za tri metra mulja bila je potrebna voda visine 8 metara. Vreni su pokuaji pronalaska Nuhove lae na Araratu. Prvi takav pokuaj bio je 1829., a godine 1955. Francuz Fernand Navara na visini od 4.250 metara naiao je na drvenu masu od koje na jednu pravilnu i drugu savijenu dasku. To je gleer gdje nema ni drvea ni naselja.

Analize su pokazale da je to drvo staro oko 5000. godina. Za Nuha koji je upuen narodu nekazanog imena kae se da je drugi otac ovjeanstva (Ebul-Beairin-Nas) koje potjee od trojice njegovih sinova: od Sama-Semiti (Arapi, Etiopljani, Asirci, Babilonci, Feniani, idovi, Moabljani, Amoniani, Aramejci), od Hama - Hamiti - Crnci, zatim narodi u Sjevernoj i Istonoj Africi - Berberi, Tuarezi, te od Jaffeta ostali narodi. Ni Nuhov narod kao ni Idrisov nema ime.

IBRAHIM a.s. po Bibliji Abraham (175 godina)

Odtampaj tekst

Uz Adema i Nuha (a.s.), Ibrahim je trei od est Ulul-azm, velikih ili poslanika Odluke. To je poslanik kojeg je Allah u Kuranu nazvao Halilullah - Allahov prijatelj - a Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (9:125). 1. On je prvi historijski poslanik jer o Ademu, Idrisu, Nuhu, Hudu i Salihu nema nikakvih pouzdanih historijsih podataka i o njima se govori iskljuivo u Bibliji i Kuranu. 2. On je prvi poslanik koji se javno i sistemski borio i ratovao protiv idola i kumira ruei ih i unitavajui ih. 3. On je sa svojim sinom Ismailom, po Allahovoj odredbi, graditelj Kabe ili Bejtullaha I dok su Ibrahim i Ismail temelje hrama (Kabe) podizali, oni su molili: Gospodaru na, primi od nas, jer ti uistinu sve uje i sve zna! (2:127). 4. Kako je prvi graditelj Kabe-kue tevhida, Ibrahim je i prvi javni ruitelj taguta-kue idola - a on (Ibrahim) se kumirima njihovim prikrade pa ree: Zato ne jedete? ta vam je te ne govorite? I kriom im prie desnom rukom ih udarajui, pa mu narod trkom doe. Kako moete da se klanjate onima koje sami kleete upita ih? Kad Allah stvara i vas i ono to napravite? Pripremite za njega lomau - povikae pa ga u vatru bacite i htjedoe da ga na muke stave, ali mi njih uinismo ponienim (37:91-98). Tako je Ibrahim najznaajniji graditelj (Kabe) i ruitelj (taguta i idola). 5. Po Allahovom odreenju on je izvjestitelj ljudskom rodu o obavljanju hadda, prvi izvritelj obrednih radnji hadda, tavafa, saja na Saffi i Mervi, remja na Mini i boravka na Arefatu i Muzfdelifi. I oglasi ljudima hadd! - Dolazit e ti pjeke i na kamilama iznureni, dolazit e iz mjesta dalekih.(22:27). 6. Pored toga, on je prvi poslanik za koga se u Kuranu veu obredi namaza, zekjata i etika ili injenje dobrih djela. I uinismo ih (Ibrahima, Ishaka i Jakuba) vjerovjesnicima da upuuju prema zapovijedi naoj, i objavismo im da ine dobra djela, i da salat obavljaju da zekjat udjeljuju a samo su se Nama klanjali (21:73). Zbog ruenja taguta i idola Ibrahim je od sunarodnika pagana bacan u vatru, ali nije izgorio. Tako mi Allaha, ja u, im se udaljite vae kumire udesiti! - i porazbija ih on u komade, osim onog najveeg, da bi se njemu obratili. Ko uradi ovo sa bogovima naim? Povikae oni, zaista je nasilnik. uli smo jednog momka kako ih huli, - rekoe ime mu je Ibrahim. Teko vama i onima kojima se, umjesto Allahu klanjate! Zato se ne opamtite? Spalite ga i bogove vae osvetite ako hoete ita da uinite, povikae. O vatro, rekosmo mi, postani hladna i spas Ibrahimu! (21:57-60, 68-69). 7. Zbog toga to je izdrao sva iskuenja i poloio sve ispite na koje ga je Allah stavljao,

Ibrahima je Allah darovao sa dva sina poslanika, Ismalom i Ishakom, unukom, poslanikom Jakubom i praunukom, poslanikom Jusufom. Njega priznaju i idovi i krani i muslimani. Dobivaoci knjige-kitabije, nazivaju ga ocem vjere. 8. On je i utemeljitelj ustanove klanja kurbana i prvi poslanik i ovjek koji je prekinuo pagansku tradiciju klanja najstarijeg sina u ime lanih boanstava i uveo ustanovu klanja kurbana-ivotinje, u ime Jednog Jedinog i Istinitog Allaha. Prije toga, Allah ga je iskuavao sa sinom za kurbana. 9. Ibrahim je prvi vjerovjesnik kojeg Allah, na njegovo traenje, upuuje kako se proivljuju mrtvi. A kada Ibrahim ree: Gospodaru moj pokai mi kako umrle oivljuje? On ree: Zar ne vjeruje - vjerujem - odgovori On, ali bih da mi se srce smiri. - Uzmi etiri ptice - ree On - i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne breuljke, zatim ih pozovi, brzo e ti doi. Znaj da je Allah silan i mudar! (2:260) 10. Ibrahim (a.s.) je prvi poslanik koji raspravlja sa silnim vladarom o tome ko je Bog. Na tvrdnju njegovog vladara da On dariva ivot i smrt, Ibrahim (a.s.) mu odgovara: Zar nisi uo za onoga koji se s Ibrahimom o Njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao. Kad Ibrahim ree: Gospodar moj je onaj koji ivot i smrt daje, on odgovori: Ja dajem ivot i smrt.! - Allah ini da sunce izlazi s Istoka, ree Ibrahim, pa uini ti da grane sa Zapada! I nevjernik vladar se zbuni. A Allah silnicima nee ukazati na pravi put (2:258). Taj vladar je umislio kako moe ubijati ljude da im moe i ivot darivati. 11. Ibrahim (a.s.) je prvi boiji poslanik za koga Kuran svjedoi da koristi razum i osjetila u posmatranju zvijezda, mjeseca i sunca kako bi doao do spoznaje Stvoritelja. Poto i zvijezde, i sunce, i mjesec zalaze i nestalni su, on na kraju zakljuuje: Ne volim one koji zalaze i ja vjerujem i okreem lice svoje kao pravi vjernik, prema onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju (6:75-79). Za Jusufa (a.s.) u Kuranu se kae da je slijedio Ibrahimovu, Ishakovu i Jakubovu vjeru (12:38). 12. Ibrahim (a.s.) je bio takav i toliki vjernik da njega kao pojedinca Kuran naziva ummetom ili zajednicom muslimana . Zaista je Ibrahim bio ummet, primjer estitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim (16:120). Kao takvom, Allah je Ibrahimu i njegovom potomstvu sauvao lijep spomen na ovom svijetu a i na buduem (37:108). Ibrahim (a.s.) potjee iz Babilona, grada na donjem dijelu Eufrata, juno od Bagdada. Babilon, hebrejski Babel-Boija vrata, nekadanja je prijestolnica Babilonije. Osnivaju ga Sumerani u IV mileniju prije Isaa (a.s.). Najvei uspon Babilona je za vrijeme Hamurabija od 1729. do 1686. prije Isaa (a.s.). Babilon je bila robovlasnika drava. Njegovi najstariji stanovnici bili su Sumerani. Babilonija se nalazila u sredini starog istoka gdje su se sastajali putevi koji su vodili iz Egipta, Sirije, Male Azije, Ermenije, te Perzije i Indije. Bila je to veoma bogata zemlja sa razvijenim navodnjavanjem. Babilon je bio najvei grad. Stariji od njega su bili Ur, sumerska prijestolnica, Eridu i Nipur. Nekadanji murici-pagani na Istoku, smatrali su da svaki grad ima svoje boanstvo-zatitnika. Boanstvo Babilona nazivali su mardukproljetno sunce. Oboavali su i zvijezde. Osobito sedam planeta u koje su ubrojili Sunce i Mjesec. Broj sedam, stari narodi su smatrali svetim brojem. Tako se razvila astrologija, horoskop i proroanstvo. Iz astrologije se kasnije razvila astronomija. Ibrahimovo poslanstvo

O Ibrahimu (a.s.) i njegovom poslanstvu Kuran puno i esto govori. etrnaesta kuranska sura nazvana je po njegovom imenu Ibrahim. Nakon iskuenja kroz koja ga je Allah iskuao i provjerio, On mu je obeao da e ga uiniti imamom ljudima kao i njegove potomke, osim grijenika, nasilnika i nevaljalaca (2:124). Tako je Allah uinio Ibrahima (a.s.) imamom-voom ljudima u vjeri i etici i odabrao ga je Sebi za prijateljaHalilullaha. Ibrahima (a.s.) i njegove neke potomke Allah je odabrao i na dunjaluku i na Ahiretu (16:122). Ibrahimovu vjeru nisu prihvatili, ne prihvaaju i nikada nee slijediti ljudi koji ne dre do sebe (2:130). Kada je Allah Ibrahima (a.s.) i neke njegove potomke odabrao i odlikovao na oba svijeta, Ibrahim im savjetuje da umru samo kao muslimani (2:132).Ibrahimu je slata objava kao i mnogim drugim poslanicima Mi objavljujemo tebi Muhammede kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku i Jakubu i unucima i Isau i Ejjubu i Junusu i Harunu i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur - i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgovarao. (4:163-164). Allah je upotpunio blagodati prema Ibrahimu i sinu mu Ishaku (2:6). Ibrahim je bio siddikun-nebijun - iskren ovjek i iskren vjerovjesnik (19:41). Allah mu je dao uputu jer ga je dobro poznavao (21:51). Ibrahima narod u la utjeruje. On je kao i Nuh i Musa i Isa i Muhammed (a.s.), od Allaha misak ili obavezu uzeo (33:7). On pripada Nuhovom pravcu-miniatihi (37:83). Doao je Stvoritelju ista srca. Ibrahim, Ishak i Jakub bili su dalekovidi ljudi tako to su se sjeali ivota u vjenosti. Oni su kod Allaha najodabraniji i najbolji ljudi (38:45-47). Ibrahimova vjera Kuran na vie mjesta govori o Ibrahimovoj vjeri: Oni Kitabije idovi i krani govore: Budite idovi ili krani pa ete biti na pravom putu. Reci ne, mi smo vjeroispovijesti Ibrahimove koji je ispravno vjerovao. On nije nikoga Allahu ravnim smatrao (2:135). Reci, Allah govori istinu! Zato slijedite vjeru Ibrahimovu, pravog vjernika koji nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim (III:95). Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, inei jo i dobra djela i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? - a Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (4:125) Reci, mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik. Reci, klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj i smrt moja doista su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova koji nema sauesnika, to mi je nareeno i ja sam prvi musliman (6:161-163). U biti, islam je vjera koja je objavljena ne samo Muhammedu (a.s.) nego i Nuhu (a.s.) i Ibrahimu (a.s.) i Musau (a.s.) i Isau (a.s.), (42:13). Svom ocu i narodu Ibrahim (a.s.) je direktno i jasno rekao: Ne prihvaam ono to vi oboavate umjesto Onoga koji me je stvorio. Zaista On e me uputiti na pravi put. I uinio je Ibrahim tu rije trajnom meu svojim potomstvom, da bi se istini vratili (43:26-28). U Musaovim i Ibrahimovim Suhufima pisalo je da niija grijena dua nee nositi tue grijehe i da ovjeku pripada samo ono to je zasluio (53:6-39). Ibrahim je kao i Muhammed (a.s.) poimenini uzor usvetun hasenetun, u stvarima vjere i etike (60:4 i 6). Kuran spominje Ibrahimove i Musaove Suhufe (87:14-19). Zaista, Ibrahim je bio pravi i istinski musliman. Svojatanje Ibrahima a.s. od strane idova i krana idovi i krani otimaju se za Ibrahima (a.s.) mada se idovstvo i kranstvo pojavljuju

poslije Ibrahima (a.s.) Kako govorite i Ibrahim i Ismail i Ishak i Jakub i unuci su bili idovi odnosno krani? Reci, znate li vi bolje ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajui da je od Allaha - a Allah motri na ono to radite (2:140). O sljedbenici Knjige, zato se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indil nisu objavljeni poslije njega? Zato ne shvatite? Vi raspravljate o onome o emu neto znate, a zato raspravljate o onome o emu nita ne znate? Allah zna a vi ne znate! Ibrahim nije bio ni Jevrej ni kranin, ve pravi vjernik, vjerovao je u Boga Jednoga, i nije bio idolopoklonik. Ibrahimu su od ljudi najblii oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik (Muhammed) i vjernici (muslimani). A Allah je zatitnik vjernika. (3:6568). Ibrahim graditelj Kabe Dok Ibrahim (a.s.), po izriitoj Allahovoj odredbi, gradi Kabu ili Bejtullah, dotle faraoni grade piramide. Kaba je kua tewhida, istine, pravde, ljepote, povjerenja, imana, sigurnosti, napretka, drutvenosti, ibadeta i solidarnosti a piramida je kua irka, nepovjerenja, nepravde, nasilja, mraka, ubijanja i oboavanja ljudi. I kada smo kao pribjeite Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Kaba- hram, rekli smo: Ne smatraj nama nikoga ravnim, i oisti ovaj hram moj za one koji e ga obilaziti, koji e tu u blizini njegovoj stanovati, i koji e salat obavljati (22:26) I uinili smo Hram utoitem i sigurnim mjestom ljudima. Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ete salat obavljati. I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: Hram moj oistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu salat obavljali (2:125). I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kabe podizali, oni su dovu inili: Gospodaru na primi ovo od nas, jer Ti, uistinu sve uje i sve zna (2:127). Dok Ibrahim i Ismail podiu Kabu da bi potvrdili tewhid i veliali Allaha, dotle faraon podie piramidu da bi Allaha proglasio lanim a sebe istinitim bogom. O velikai, ree faraon, ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, laac! (28:38). Ibrahim i otac mu Azer Ibrahimov otac Azer nije prihvatio vjeru i misiju svoga sina. Ibrahim prigovara ocu na vjerovanju u idole. Njegov otac i narod su u otvorenoj zabludi (6:74). Ibrahim obavjetava oca da mu je stigla prava Objava i poziva ga da je slijedi i da se ne klanja ejtanu. Izraava bojazan da e oca stii kazna sveopeg Stvoritelja i Dobroinitelja. Umjesto da poslua sina, otac mu prijeti progonom, osramoenjem i kamenovanjem. Sin se moli za spas, uputu i oprost ocu kod Allaha. Ibrahim je izvrio obeanje prema ocu i molio se Allahu jer je bio mehka srca i blage udi (9:144). Iako je obeao traiti oprost za oca, svjestan je da ne moe sprijeiti ono to e ga od Allaha stii. Ibrahimov (a.s.) narod Njegov narod suprotstavlja se njemu kao poslaniku i prepire se s njim. On im uzvraa da se ne plai njihovih idola, ve se boji Allaha. Kazivao im je da su pravovjernici u sigurnosti i na pravom putu. Zato vjerovanje ne treba mijeati s nasiljem i grijehom (6:80-82). On ocu i narodu prebacuje da oboavaju idole od kojih nema ni koristi ni tete

i koji niti govore niti uju, niti vide (21:51-71). Idoli nisu nikome prijatelji, a Allah je prijatelj i pomaga svakome. Allah jedini daruje ljudima sve i ne ovisi ni od koga (26:7189). Ibrahim je uvjeravao narod da mu idoli ne mogu nita ni pomoi ni odmoi. Zato poziva narod da vjeruje u Allaha, da Ga oboava, da Mu zahvaljuje jer Njemu se vraa sve. Njegov narod to odbija. I pored toga, on upozorava narod na Allahovu mo, stvaranje, povratak Njemu i Njegovu kaznu. S njim je povjerovao brati Lut (a.s.) (29:1626). Ismijavajui kumire i idole Ibrahim ih pita da li jedu, to ne govore, i zatim ih udara. Narodu postavlja razlono pitanje: Zar vi oboavate ono to ste svojim rukama isklesali. Allah je stvorio vas i ono to vi radite (37:91-96). Dakle, Ibrahimov narod vjeruje u derivate vlastite civlizacije. Pored oca i naroda on raspravlja i sa Nimrudom, vladarom Babilonije koji se uzoholio, osilio, ubijao ljude i tvrdio da je bog. Ovaj vladar bio je poklonik sunca. Vijesti o ibrahimovom narodu Radi upozorenja, pouke, poruke i putokaza putem analogije i komparacije u Kuranu se esto spominju proli narodi, pa tako i Ibrahimov - samo ne po imenu: Zar im nisu stigle vijesti o onima to su prije njih bili: o Nuhovom narodu, o adu i Semudu, o narodu Ibrahimovom, i o stanovnicima Meena, i o onima ija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije uinio nikakvu nepravdu nego su je oni sami sebi nanijeli (9:70). U Kuranu se ne spominje vrsta ovosvjetske kazne koja je snala Ibrahimov narod. Ibrahimove dove uvene su Ibrahimove dove za sebe, svoje sinove i potomstvo da ne oboavaju kipove i da preive u neplodnoj kamenitoj pustinjskoj dolini. Ibrahimove dove su kod Allaha primljene, njegovi potomci su opstali i nisu se klanjali idolima (14:35-41). Ove dove Allah prima i Mekka, iako usred pustinje, nikada nije potpala pod stranu dominaciju, glad, ropstvo, bijedu i neimatinu. U svako doba dana i noi je svaim opskrbljena (2:126). Ibrahimova ena Sara Sara je bila u dubokoj starosti, cijeli ivot nerotkinja, kada su je meleki izvijestili da e dobiti sina Ishaka i unuka Jakuba. Ona se tome udi, a meleki je pitaju? Zar se ti udi volji i odredbi Allahovoj (11:71-73). Sara je zapala u veliku tugu, udarila se po svom licu i rekla: Ja sam starica nerotkinja, a meleki su joj odgovorili: Tako je kako ti kae, ali Allah je rekao, a On je zaista mudar i sveznajui (51:29-30). Allahovi izaslanici meleki - gosti Ibrahimovi Da bi mu saopili vijest o roenju sina i da bi ga obavijestili o onome to eka Lutov narod, Ibrahima su posjetili Allahovi izaslanici meleki, i nazvali mu selam. Ibrahim ih je poastio teletinom, ali oni nisu htjeli jesti, jer meleki ne jedu. Ibrahima zbog toga spopada strah. Ibrahim kao ovjek blage naravi intervenira za Lutov narod, ali mu Allah odgovara da se okani intervencija, jer je ve stigla odredba Stvoritelja o neizbjenoj kazni (11:74-76 i 15:51-56). Ibrahim je tada obavijeten da e dobiti sina koji e biti uen i istinu spoznati. Ibrahimu je bilo udno kako e kao star sina dobiti, ali su mu meleki rekli da ne gubi nadu. A on je odgovorio da nadu u Allahovu milost gube samo oni koji su na

krivom putu. Ibrahimova objava Ibrahim (a.s.) prima jednu te istu Allahovu objavu sa istog izvora koju su primali svi vjerovjesnici i poslanici: Mi objavljujemo Tebi Muhammede isto ono to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i Isau i Ejjubu, i Junusu i Harunu, i Suljmanu, a Davudu smo dali Zebur (4:163-164). Recite mi vjerujemo u Allaha, i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau, i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova. Mi ne pravimo nikakve razlike meu njima i mi se samo Njemu pokoravamo (2:136). Biblija o Abramu, Abrahamu ili Ibrahimu (a.s.) Abram ili Abraham je deseti direktni potomak Noin (Noa, em, Arpakad, Selah, Eber, Peleg, Reu, Srug, Nahor, Terah, Abram ili Abraham). Abram je imao brau Nahora i Harana. Brati Lot bio je Haranov sin. Terah je s Abramom, Lotom i snahom Sarajom odselio iz Ura Kaldejskog i nastanili su se u Haran, gdje Terah (Azer) umire u 205. godini ivota. Prema odredbi Jahvinoj, Abram kada mu je bilo 75 godina, naputa Haran i sa Sarajom i pokretnom imovinom doseli u Kanan (Hanan ili Ken-an). Odatle se od stanita do stanita pomicao prema Negebu. Kada je u zemlji zavladala glad, odselio se u Egipat. Poto je Saraja bila lijepa, da zbog nje ne bi stradao, dogovore se da ona kazuje da mu je sestra, a ne ena. Sa enom Sarajom i Lotom vraa se Abram iza toga u Negeb, a odatle dou u Betel. Tako su Abram i Lot izabrali Jordansku dolinu, a Jahve je rekao Abramu da oi podigne prema sjeveru, jugoistoku zapadu, jer svu zemlju to je moe vidjeti dat u tebi i svome potomstvu zauvijek. Potomstvo u tvoje uiniti kao prah na zemlji. Ako ko mogne prebrojiti prah na zemlji i tvoje e potomstvo moi prebrojati. Na noge! Proi zemljom uzdu i poprijeko, ja u je tebi predati. Knjiga postanka (13:1417). Abram kasnije spaava Lota koji je bio zarobljen. Poto se vratio iz te borbe u susret mu je izaao kralj Sodome. Kasnije je Jahve sklopio savez sa Abramom davi mu zemlju od rijeke u Egiptu do Eufrata. Poto Saraja nije imala djece, a imala je slukinju Egipanku, Hagaru (Haderu) nagovori Abrama da uzme Hagaru. Kada je Hagara postala trudna, Saraja ju je poprijeko gledala i ova pobjee u pustinju. Jahvin aneo nagovori Hagaru da se vrati. Kada je Hagara rodila Jimela (Ismala), Abramu je bilo 80 godina. Abramu se, kada mu je bilo 99 godina, ukaza Jahve i ree da hodi njegovim putem, da neporoan bude, da e postati otac mnogim narodima i ubudue e se zvati Abraham. Abrahamu i njegovu potomstvu Jahve je dao svu zemlju Kanaansku. Kao znak saveza izmeu Jahvea i Abrahama naredi Jahve da svako muko dijete bude obrezano. Saraja dobi ime Sara i bi joj navijeteno da e roditi sina Izaka. Abrahamu je tada bilo 100 a Sari 90 godina. Tada je Abraham pristupio obrezivanju svih mukih ukuana. I Biblija spominje da su Abrahamu doli tajanstveni gosti navjetavajui da e Sara roditi, emu se ona smijala jer joj bijae prestalo to biva u enama. Jahve ukori Saru to se smijala i obavjetava Abrahama ta e uraditi sa Sodomom. Sodoma i Gomora su spaljeni sumpornim ognjem. Kasnije Abraham seli u krajeve Negeva. Kada se rodio Izak, Sara zatrai od Abrahama da otjera Hagaru i Jimela, to Abrahamu bi krivo. Jahve mu ree da poslua Saru jer e se i od Izaka i od Jimela izroditi veliko potomstvo. Abraham je uzeo kruha i mjeinu vode, pa to stavi Hagari na ramena zajedno sa djetetom, te je otpusti. Kasnije je Jimel ivio u pustinji Paranu (oko Mekke). Abraham je nastavio ivjeti u

Filistejskoj (Palestinskoj) zemlji. Jahve ga stavlja na kunju tako to mu nareuje da Izaka prinese kao rtvu. Sara je ivjela 127 a Abraham 175 godina. Oboje su pokopani u Hebronu - Halilulrrahmanu. Arheologija o Ibrahimu (a.s.) Po starim branim ugovorima ako ena ima djece, mu nema pravo oeniti drugu enu. Ako ih ne bude imala, sama e muu izabrati robinju, a djecu, tako steenu, odgajae kao da su njena roena. Jo Herodot-otac historije pie o obrezivanju djece radi odravanja tjelesne istoe. U Mezopotamiji, Sriji i Kanaanu postojao je veoma stari obiaj rtvovanja muke prvoroenadi bogovima. Taj obiaj dokrajuje Ibrahim (a.s.) uz Allahovu pomo i milost i zamjenjuje ga ovnom u ime Jedinog Allaha. Gradovi u kojima je ivio Ibrahim (a.s.) istorijski su gradovi. Englez Rajs otkrio je grad Haran u Junoj Turskoj, 500 kilomrtara od Ura. U njemu je postojao kult mjeseca. Taj hram sruio je Sallahuddin Ejubija. Josip Flavije spominje Ibrahimov boravak u Damasku. Kanan, Kenan i Hanan znai ravniarska zemlja. Abraham i njegova porodica esta su tema knjievnosti i filozofije. Na Ibrahima je podsjeala jedna kranska vjerska sekta koja je poricala Isaovo boanstvo. U ekoj je postojala sekta koja je tvrdila da slijedi vjeru Ibrahimovu. Kada je ivio Ibrahim (a.s.) U Palestinu ili Kanan, Ibrahim dolazi 1850. godine prije Isaa i tada mu je bilo 75 godina. Ibrahim je ivio oko 1925. pa do otprilike 1750. prije Isaa (a.s.), tj. oko 165 godina. Druga djela o Ibrahimu Kuran svjedoi da je Ibrahim primao Objavu u formi Suhufa. Islamski autori istiu da je primio 10 Suhufa. Roen 1081. godine iza potopa. Otac mu Azer bio je zanatlija i pravio je kipove. ivio je u vrijeme Babilonskog vladara Nimruda. Nemogavi ostati u Babiloniji odseli se u Kanaan, pa u Egipat. Ukopan je u Hebronu - Halilulrrahmanu istono od Gaze. Od Ibrahima potjeu slijedei sunneti: obrezivanje, (suneenje muke djece), podrezivanje brkova, upotreba misvaka, primanje i doekivanje gostiju. Muhammed (a.s.) je izuzetno potovao Ibrahima (a.s.). Ibrahim je jedini poslanik koji se uz Muhammeda (a.s.) spominje u salavatima. MUSA a.s. po Bibliji Mojsije (120 godina) Poslije adema, Nuha, Ibrahima, Musa (a.s.) je etvrti, od est, velikih ululazmu - ili poslanika Odluke. On je prvi boiji poslanik koji je primio prvu veliku Objavu-Knjigu Tevrat. Poslije Jusufa njega Allah odreuje za poslanika, izbavitelja Israiliana iz viestoljetnog faraonskog ropstva i onoga koji e faraona kao najveeg silnika, diktatora, despota i nasilnika (tagaa), koji je sebe nametnuo i podmetnuo narodu za Boga, pozvati u vjeru Allahovu. Musa (a.s.) je u Allahovu vjeru trebao pozvati i faraonove sahirune-arobnjake koji su narod hiljadama godina drali u sihru, priinu, opsjeni, varci i lai. U islam je trebao pozvati i faraonove meleune-glaveine, stratege, savjetnike i svitu koji Odtampaj tekst

su pravili strategiju faraonovih zloina i nagovarali ga protiv Musaa, muslimana, islama, pravde i istine. U islam je trebao pozvati i faraonovu vojsku koja je muila, tlaila i ubijala, kako egipatski tako i sve porobljene narode. Konano, u islam su Musa i Harun trebali pozvati i svoj narod, Israiliane. O faraonovim zlodjelima, silnitvu, nasilju i oholosti govore mnoga djela, pa i desetina Kurana. Za faraona je bitno istai da on za sebe tvrdi da je Bog i da zato to se smatra Bogom nareuje da mu se prave piramide kako bi on kroz tu gradnju dokazao da je Musaov Bog laan, a on faraon kao Bog da je istinit. On je narod zaveo i naveo na zabludu i narod je njegove zablude i nesuvislosti slijedio. Kuran za faraona kae da je on taga-despot. Glagol taga, u odnosu na Boga, znai ne vjerovati i pobuniti se protiv Boga. U odnosu na ljude znai vladati despotski, samovoljom i nasiljem, a u prirodi znai provaliti se nebo i podivljati rijeka kad se izlije iz svoga korita. Faraon svakom, ko u njega ne vjeruje, prijeti zatvorom i smru pa ak i Musau (a.s.). On tvrdi narodu da oni nemaju drugog boga osim njega i da je on najvei i jedini Bog (Ene rabbukumul - eala) i predstavlja mu se kao gospodar carstva Misira i rukava rijeke Nila. Tvrdi da je bolji od bijednika Musaa koji jedva govori - Faraon je sebi narod potpuno upokorio pa su ga sluali. Bio je to narod grijenika- fasika, narod nadmenih ljudi-alin, narod oholih ljudi- mustekbirin, narod nasilnika-zalimin i narod najgorih nevaljalacamudrimin. Taj narod je iskljuivo zaljubljen u sebe, ogrezao u sve poroke i irk i slijedi iskljuivo svoje obiaje i nain ivota. Nad Israilianima faraon provodi genocid tako to im ubija muku a zlostavlja ensku djecu. On cijeli narod pomou vojske i policije prisiljava da gradi piramide i da njega slavi kao boga. Takvom faraonu i narodu Allah alje Musaa i Haruna kao poslanike. Nain Musaovog opstanka poslije roenja i ivot, jer mu je bila namijenjena smrt, su mudiza i Allahovo nadahnue njegovoj majci. On koji e prvi na svijetu ustati protiv faraonove vlasti i sruiti je, odrasta na faraonvom dvoru zahvaljujui Allahovoj odredbi i faraonovoj eni koja je bila muslimanka. Musa (a.s.) je zet uajba (a.s.), a brat Haruna (a.s.) koji zajedno s njim odlazi faraonu. Oko 600 ajeta ili skoro desetina Kurana govori o Musau, faraonu, Egipanima i Izrailianima. Musau u misiji, na njegovu dovu, Allah daje pomo, u bratu Harunu. Faraonov narod kao ni jedan drugi na svijetu prije njega bio je ogrezao u mitologiju i irk (razna boanstva, amon, ra, oziris, izida i svete ivotinje. Stari Egipani imena mjeseci u kalendaru daju po imenima bogova. Taj narod je ogrezao u razne opaine i poroke. Takvom narodu ide Musa (a.s.) da ga pozove na pravi put. Allah daruje Musaa sa mudizama i jasnim dokazima. 1. Najvee Musaove mudize i najjasniji dokazi i znamenja su Tevrat, kao prva velika Objava i knjiga; 2. tap koji se po Allahovoj odredbi pretvara u ogromnu zmijurinu; 3. Svijetla Musaova ruka; 4. Direktno je razgovarao sa Allahom; I on baci tap svoj - kad on prava zmijurina i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela (7:107-108). I kada smo Musau Knjigu koja rastavlja istinu od neistine dali da biste pravim putem ili (2:53) a Allah je sigurno s Musaom razgovarao (4:164). Na sva ova Allahova znamenja dokaze i mudize faraonov narod, umjesta povjeruje, reagira ovako: I govorili su: Kakav god nam dokaz donese da nas njime opara, mi ti neemo vjerovati (7:132). Na ovako uporno nevjerovanje i odbijanje svih Allahovih znamenja slijede Allahove

kazne i upozorenja: Zato smo mi na njih slali i poplave, i skakavce i krpelje i abe i krv sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovaki su bili (VII:133). Po vjerozakonu u Tevratu kojeg je primio Musa (a.s.) bile su potpuno reciprono propisane kazne: glava za glavu, oko za oko, nos za nos, uho za uho i zub za zub. Kuran doputa da se izvri poravnanje recipronom kaznom nad krivcem, ali onom, ko u ime Allaha oprosti, bit e mu to od grijeha iskupljenje. U Tevratu je, takoer, propisano da, ko svjesno i namjerno ubije nevinu, ni krivu ni dunu osobu, koja nije nikakav nered na zemlji inila, kao da je poubijao sve ljude, a ko spasi ivot jedne osobe kao da je spasio sve ljude (5:32). Za one koji su protiv Allaha i Njegovih poslanika bore i koji na zemlji nered ine kazna je ubijanje ili raspee, ili da im se ruke i noge unakrst odsijeku ili da iz zemlje budu prognani (5:33). Glavni sadraj Tevrata su deset boijih zapovijesti. Tih deset zapovijesti u Bibliji su sauvane ovako: 1. Nemoj imati drugih bogova uza Me (monoteizam); 2. Ne kuni se lano; 3. Sjeaj se dana odmora da ga svetkuje; 4. Potuj oca svojega i mater svoju; 5. Ne ubij; 6. Ne ini preljube; 7. Ne kradi; 8. Ne svjedoi lano na blinjega svojega; 9. Ne poeli ene blinjega svojega; 10. Ne poeli imetka blinjega svojega; Musa, Israiliani i Egipani Israiliani, potomci Israilovi (Jakubovi) proboravili su u Egiptu, po Bibliji, 430 godina u ropstvu. Iz Egipta i faraonskog ropstva spaava ih, po Allahovoj odredbi i milosti, Musa (a.s.). Roenje Musaovo Nakon roenja, poto je faraon naredio da se sva muka israilska djeca poubijaju, Musaa je majka na tabutu bacila u Nil. Uzela ga je faraonova ena i rekla: Neka ovo dijete, faraone, bude radost i moja i tvoja. Nemoj ga ubijati. Moda e nam valjati, ili da ga posinimo. Kada je majka rodila Musaa, ona ga je po Boijoj uputi stavila na tabut i spustila niz rijeku Nil, a poslala je svoju kerku da to prati. Kasnije je sestra nala bratu majku da ga doji jer dijete nije htjelo dojiti ni jednu drugu enu osim vlastitu majku. Njegova se majka umalo nije otkrila kao majka. Musaovoj majci Allah nareuje da baci dijete u rijeku i da ne strahuje i ne tuguje jer e Musa ostati iv i biti mine-l-murselin, jedan od poslanika. Musaa su u rijeci pronali faraonovi ljudi da im postane jad i dumanin (28:7-13 i 20:37-40). Musa nehotice i nesvjesno ubija Egipanina prvi poslanik koji ubija ovjeka Kada je odrastao, Musa u jednoj tui izmeu jednog Egipanina i Israilca pritie upomo Israilcu i akom udara Egipanina od ega on umire. Musa to odmah shvati ejtanskim djelom i uini pokajanje (tevbu) i dovu Allahu pa mu Allah oprosti. Sutradan ga isti Israilac pozva ponovo upomo, u tui, ali ga Musa odbi nazvavi ga otvorenim svadljivcem i smutljivcem. Tada Israilac prigovori Musau za jueranje ubistvo i optui ga i prokaza da je siledija a ne izmiritelj. Poslije toga, jedan ovjek sa periferije grada, izvijesti Musaa da gradski prvaci vijeaju da ga ubiju i savjetuje mu da napusti grad, to on u strahu od osvete i uini (28:15-21). MuSA U MEDENU - MEDJENU Nakon to je napustio Egipat, Musa je doao u Meden. Kod nekog pojilita zatekao je dvije djevojke koje od mukaraca nisu mogle napojiti svoju stoku. Musa to ini, umjesto njih. Poslije toga otac alje jednu kerku, poto su ga o svemu izvijestile, po Musaa.

Doavi uajbu, Musa mu ispria dogaaj iz Egipta. uajb mu potvrdi da je dobro to je napustio Egipat. Na molbu jedne od keri, uajb prima Musaa na slubu osam godina, ali ako ostane 10, onda viak od dvije godine je dobroinstvo s njegove strane. uajb ponudi kerku za enu Musau to on i prihvati (28:22-28). Musaa je Allah iskuavao raznim iskuenjima pa i odlaskom iz Egipta (20:40). Musa (a.s.) po drugi put u Egiptu Preko 200 ajeta govori o drugom boravku Musaovom meu Egipanima i o njegovim kontaktima s faraonom Musa idi faraonu. On se uistinu osilio. Idite ti i Harun faraonu. On se doista osilio. Prije odlaska faraonu Musa ini dovu Allahu (d..) da mu uini prsa irokim i prostranim, da mu olaka njegovu misiju, da mu razvee jezik i govor uini jasnim i razgovjetnim. On faraonu dolazi sa legitimacijom. Zaista ja sam poslanik gospodara svjetova. im se pojavio pred faraonom, on mu prigovara ubistvo Egipanina a Musa mu odgovara da je to uinio nehotice dok nije bio poslanik, a iz Egipta je pobjegao iz straha. Faraon prigovara jedno nehotino ubistvo Musau, a on, faraon, svaki je dan svjesno i namjerno ubijao na stotine i hiljade ljudi. Iza toga faraon pita Musaa i Haruna. Ko je va stvoritelj? Oni mu odgovaraju da je to Stvoritelj nebesa i Zemlje, Istoka i Zapada, Stvoritelj sadanjih i prijanjih naroda. Faraon na ove argumente odgovara prijetnjom - zatvorom, a kasnije i ubistvom ako u njega ne budu vjerovali. Musaove mudize Musa nudi i pokazuje faraonu svoje mudize, koje on doputa, da se pokau. Musa tada pokazuje svoju ruku koja je pred gledaocima postala potpuno svijetla. Faraon se savjetuje sa meleunima-uglednicima, glavarima, ta da se radi. Odluka je da se saberu svi sahiruniarobnjaci i da pobijede Musaa. Kada su se svi iskupili prvo to trae od faraona je nagrada ako pobijede. Faron im obeava nagradu i ast svoje blizine. Kada su se svi arobnjaci sahiri, faraon, meleuni, svita i narod iskupili, poinje dvoboj. Na prijedlog Musaa, prvo sahiruni, bacaju svoje konopce i tapove. Iza njih Musa baci svoj tap koji se pretvori u ogromnu zmijurinu koja proguta sve to su oni priinili. Kada su se u to sahiruni osvjedoili, kao strunjaci sihra, oni reagiraju: Mi vjerujemo u Stvoritelja svjetova, Stvoritelja Musaa i Haruna. (26:46-47) Faraon prijeti sahirunima vjeanjem i odsijecanjem ruku i nogu unakrst zato to su povjerovali Musau bez njegovog doputenja: Nita strano - mi emo se gospodaru vratiti (26:10-52). Faraon ih optuuje za sihr to je njegova, uz nasilje, osnovna poluga vlasti (7:103-126, 10:75-82, 83-95, 11:96-98, 23:45-49). Koliko je faraon kao taga, leal i mustekbir postao silnik, odmetnik i nevjernik najbolji je dokaz to on nareuje gradnju piramida, pomou kojih eli negirati Musaova, a potvrditi sebe kao Boga (28:3-6, 32:42, 40:36-37). Faraon u nametanju sebe kao Boga ljudima hoe da ubije Musaa (40:21-45, 44:17-31). Pored svega toga Musa je poslan faraonu (51:38-39). Allah iz doline Tuba nareuje Musau da ide faraonu koji za sebe tvrdi da je najuzvieniji Bog (79:15-26). Faraonov narod O tom narodu svjedoi Kuran i povijest. Po Kuranu oni su kavmen-mudrimin, kavmen-fasikin, kavmen-alin, kavmen-mustekbirin i kavmen-zalimin. Pored toga to su grijenici, nasilnici, nevaljalci, oni su narcisoidni i samoljubivi. To je narod koji odbija sve Musaove dokaze i zato ih Allah kanjava: poplavama, oskudicom, gladnim

godinama, skakavcima, krpeljima, abama i krvlju. Kao takvi su potopljeni u moru i uinjeni primjerom i poukom buduim generacijama (7:130-137 i 43:55-56 i 51:40). Genocid nad Israilianima Iako Ujedinjene nacije tek 1946. definiraju genocid, faraon je najmanje prije etiri hiljade godina vrio genocid nad Israilianima, ubijajui im muku, a ostavljajui i zlostavljajui ensku djecu. Prije i poslije Musaovog poslanstva to je bilo veliko iskuenje za Israilce (2:49, 7:126 i 141, 14:6, 28:4 i 40:25). Musaovo putovanje u Medmeu-l-bahrejn Dok je boravio u Egiptu, Musa (a.s.) je putovao do mjesta gdje se dvije vode sastaju, do Medmeu-l-Bahrejna, gdje se susree sa Hidrom, kojeg je Allah obdario velikim znanjem. Musa s njim putuje da neto naui. Meutim, Hidr sumnja da e Musa moi biti srpljiv. Hidr ree Musau da ga nita na putovanju ne pita. U toku putovanja Hidr probui lau, od koje su siromani laari hljeb zaraivali, zatim ubija jednog djeaka i najzad popravlja jedan polusrueni zid. Musa se stalno pita za razloge postupaka, na to ga je Hidr opominjao na prethodna obeanja. Na kraju mu objanjava da je lau otetio da je oteenu vladarevi ljudi ne bi zaplijenili, a siromani korisnici e je moi popraviti. Ubijeni djeak je bio zao i nenaklonjen roditeljima. Hidr ga je kao takvog ubio u nadi da e im Allah podariti bolje dijete. Ti roditelji su bili pravi vjernici. Zid je popravljen dvojici siromanih mladia-sirota, iji je otac bio dobar ovjek. Neko drugi mogao je otkopati taj zid i ispod njega uzeti blago koje je otac zakopao za sinove (18:60-82). Ovaj sluaj pokazuje koliko su ljudske procjene i znanje, pogotovo o budunosti, relativne i varljive. Izlazak iz Egipta Musa je istovremeno kao poslanik poslat faraonu, Egipanima, Israilianima i njihovom izbavljenju iz Egipta u obeanu zemlju, El-Erdu-l Mukaddese. Musau se nareuje da putuje i izvede narod nou. Objavljeno mu je i to da e ih faraon s vojskom slijediti. Faraon je poslao glasonoe po svim egipatskim gradovima. Israilci su bili mala zajednica u Egiptu. Allahova je volja bila da Egipani, u potjeri za Israilcima, napuste i opuste svoje vinograde, izvore, riznice i prekrasno obitovalite. Kada je izgledalo da e faraon s vojskom dostii Musaa, Israilci su zavapili: Sigurno e nas dostii. Musa ree: Ne nikako! Doista je uza me moj Stvoritelj. On e me uputiti.(26:61-62) U tom momentu Allah objavljuje Musau da tapom udari, sada po moru i more se rastupi na dvije strane i svaki je dio izgledao kao veliko brdo. Musa i njegov narod su spaeni a svi njihovi progonitelji i potjera sa faraonom su potopljeni. Tom prilikom je faraonovo tijelo spaeno. U tome je pouka. Allah je jedini pobjednik i milosnik (26:53-63). Kada se faraon sa vojskom naao u moru, a more se nakon Musaovog prelaska sklopilo, faraon je u bezizlazu vode do usta zavapio: Vjerujem da nema drugog Boga osim onoga to ga vjeruju sinovi Israilovi. Ja sam musliman, ja sam musliman. Zar sada! A do sada si bio veliki grjenik i smutljivac. Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pouan primjer onima poslije tebe - ali mnogi ljudi su ravnoduni prema naim poukama (10:9092). Biblija i nauka su hiljadama godina tvrdile da je tijelo Musaovog faraona potopljeno i da nije spaeno. Kuran tvrdi suprotno, da je tijelo upravo tog faraona kao znamenje i dokaz ljudima spaeno. Danas je to nauka potvrdila i tijelo Meremtaha sa puno pijeska u glavi

nalazi se u Egipatskom nacionalnom muzeju u Kairu. Sveta (El-Erdu-l-mukaddese) ili Obeana zemlja Sveta, ili Israilianima obeana zemlja je Kenan, Kanaan ili Hanan: O, narode moj, uite u svetu obeanu zemlju koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmiite nazad pa da se vratite izgubljeni (5:21). Kada se nisu htjeli boriti da bi uli u obeanu zemlju, Israilci su od Boga kanjeni da 40 godina lutaju pustinjom i zabranom ulaska u obeanu zemlju (5:21-25 i 17:104). Ovaj sluaj pokazuje koliko su Israilci bili neposluni, neborbeni i kukavice. Nakon 40 godina, borbenija i snanija generacija je ula u obeanu zemlju. Musaovo poslanstvo Allah se obraa Musau na brdu Tura Sinau u 30 noi koje Allah dopunjuje sa jo 10 noi i tako se ispunilo 40 noi (2:51 i 7:142-144 i 4:153). U odsustvu iz naroda, dok je primao Objavu, Musa ostavi brata Haruna da ga zastupa u narodu i pravi red, a ne nered. Musa trai od Allaha da ga izravno vidi. Allah mu odgovara: Ne moe me vidjeti nikako ve pogledaj brdo pa ako ostane nepomino vidjet e Me. Kad se Gospodar ovom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni a Musa se onesvijeen strovali. im je doao k sebi, uzviknuo je: Slavljen si Boe, kajem Ti se i ja sam prvi vjernik(7:143-144). Allah je Musau podario 9 sjajnih i otvorenih znamenja i dokaza kao i Tevrat i govor sa Allahom. Kao poslanik upuen je hravom i obijesnom narodu. Bio je odabranikmuhlesun i resulun-nebijjun (27:12, 14:5, 17:101 i 27:12). Allah ga zove sa desne strane Tura (19:52). Nakon to je ugledao vatru i doao do nje, uo je glas Ja Sam tvoj Stvoritelj. Izuj se!. Nalazi se u svetoj dolini Tuva. Odabrao sam te, pa pouj to ti se objavljuje. (20:12-16, 27:7 i 9 i 28: 29-30). Allah Musaa Sebi za poslanika odabire (20:41). On mu daruje mudrost, znanje, Objavu, Kitab, razgovor sa Sobom i uzima obavezu od njega misak (20:41, 28:14 i 33:7). Musa je kod Allaha ugledan i vaan, jer mu je Allah dao uputu. On i Harun su upueni na pravi put i obojica su bili pravovjerni Allahovi robovi. Na njih je Allah najljepu uspomenu sauvao (XXXOOO:69, 40:53, 61:5, 7:142, 19:53, 25:35, 37:148, 37:119, 37:120, 37:122, 2:108 i 87). Njegov narod, Israilci kao i Egipani, porie Allahove znakove, maltretira ga, iako zna da je vjerovjesnik. Israilci nisu vjerovali ni Musau ni poslanicima iza njega jer su bili oholi, te su poslanike smatrali laljivcima i ubijali ih (2:87). Oni Musau postavljaju mnoga pitanja (2:108). Zavjet Misak Israiliana Od Israilaca Allah uzima zavjet da e: vjerovati, suditi, raditi, ponaati se i ivjeti po Tevratu (2:63 4:154 i 5:12 i 70). Oni iznevjeravaju zavjet (2:64, 83) osim nekolicine (4:155). Od prihvaenih obaveza oni su jo bili obeali da e oboavati samo Allaha i da mu nee pridruivati druga, lijepe postupke i injenje dobrih djela roditeljima, rodbini, siroadima i siromasima, govorenje lijepih rijei o ljudima, obavljanje salata i davanja zekjata, da krv bespravno nee prolijevati, i da jedni druge iz domova nee protjerivati, da djecu zbog neimatine nee ubijati, da se nevaljaltinama i razvratu ni javno ni tajno nee pribliavati i da nikoga, osim kada to pravda zahtijeva, nee ubijati, da se imovini siroadi nee pribliavati, da krivo na mjeri, litru, metru i kantaru nee vagati. Allah ih nije obavezao

preko njihovih mogunosti (2:83-4 i 6:151-152). Svoje zavjete i obaveze Israilci su potvrdili i posvjedoili pa iznevjerili (2:85). Allah ih poziva da ispune svoju obavezu prema Njemu, pa e i On ispuniti obeanje koje im je dao ali da se samo Njega boje (2:40). Poto su zavjet prekrili, Allah ih je prokleo i otvrdnuo im srca (5:13). Muslimani iz ovih poruka moraju u vjeri biti vrsti i ne smiju se razjedinjavati (42:13), zato to im je ista vjera kao i Nuha, Ibrahima i Musaa. Uistinu, temeljne zasade i osnovi islama su zajedniki osnovi prirode, ljudske vjere, od Allaha objavljene, a to je islam. Boiji poslanici Ibrahim, Musa i drugi opominju i pouavaju svijet da najvee uspjehe postie onaj ko se grijeha kloni. Bog je jedan, jedna je Objava, jedna je vjera i Allah joj je dao ime islam. A sve druge vjere su formirali ljudi i dali im imena. Kao to je Musa bio musliman tako je i njegov ummet bio islamski. Musaova poruka je bila utisnuta na ploama i kao opomena u kojoj su objanjenje sve stvari. Zato se Musau nareuje da se vrsto pridrava tih ploa i zapovijeda narodu da prihvati te propise to bolje moe (7:145). U momentu kada su Israilci poeli oboavati tele, Musa je bacio ploe u srdbi, ali ih je ponovo uzeo jer je u njima bila ispisana uputa i milost za one koji se boje svoga Stvoritelja (7:154). Ulazite na vrata hrama seddu inei, budite strpljivi. Allah nareuje Musau da s narodom gradi kue u Egiptu i da ih pretvaraju u damije - budite strpljivi! Ne uzimajte umjesto Allaha drugog pokrovitelja (17:2). Jedite lijepe i iste stvari koje smo vam dali (4:154), (7:161, 7:128, 17:2 i 28:81). Subota, sabat spada u jednu od deset zapovijesti i to je dan odreen Israilcima kao dan molitve i odmora. Onima koji su krili odredbu o suboti Allah je rekao: Budite kao odbaeni majmuni. Uinio ih je Allah kao primjer ponienja i kazne, onima koji su ih gledali, i poukom bogobojaznim (2:66). Ne inite subotom to vam nije dozvoljeno (4:154). Oni kre i skrnave odredbu o suboti. Ribe im do obale dolaze subotom kada slave i ne rade, a nisu dolazile drugim danima. To im je bila kunja zbog grijeha (7:163). Dogaalo se to u jednom gradu pored mora. Zabrane Israilcima su pored ostalih: meso svih ivotinja koje imaju kopite, od goveeta i ovce zabranjeno im je bilo salo i loj osim onog uz crijeva i kosti. Allah ih je na taj nain kaznio zbog njihovih grijeha i nasilja (6:146). Na kraju Allah unitava tlaitelje Israilaca (7:128-129), a Musa ini dovu Allahu da ih spasi od zemljotresa i drugih nepogoda (7:155-156 i 20:25-35). Muslimani vjeruju sve to je objavljeno Musau (a.s.) (20:17-24, 27:10-12 i 28, 3-32, 26:64-69, 2:50 i 20:7778). Prva velika Objava Tevrat U Musaovim kao i Ibrahimovim suhufima pisalo je da ni jedna grijena dua nee nositi teret tuih grijeha i ovjeku pripada ono to svojim trudom stekne (53:36-39). Znatan broj ajeta govori o Tevratu, Boijoj Objavi kao Kitabu i Furkanu da bi Israilce uputio na pravi put (2:53, 87, 23:49 i 25:35). Israilci su vjerovali dio knjige, a drugi dio su negirali (2:85). Oni su knjigu trebali zduno slijediti i stalno je drati na umu kako bi se sauvali i doli u red bogobojaznih (2:63). Tevrat i Indil su poslani prije kao upute ljudima pa je poslije poslan Kuran. Isralici su zaboravili dio Objave (5:13) i sami su sebi zabranjivali neka jela i prije nego to im je Tevrat bio dostavljen (3:93). I pored Tevrata, Israilci su traili da im sudi Muhammed (a.s.), a Tevrat je uputa i svjetlo. Po Tevratu su sudili svi muslimani i poslanici, Allahu predani, do objave Kurana. Isa je upotpunosti potvrdio Tevrat kao to ga potvruje i Kuran (5:46 i 61:6). Kad bi kitabije postupale po Tevratu i Indilu, sigurno bi uivali sve blagodati (5:66). Sljedbenik knjige nije niko ko ne izvrava propise Tevrata, Indila i Kurana (5:68). idovi koji tvrde da Allah nije nita objavio Muhammedu (a.s.), ne poznaju Allaha. Oni su mnoge knjige i propise skrivali, mijenjali, dodavali i oduzimali (6:91). Tevrat je

upotpunjenje blagodati (6:154) i sve potpuno objanjava (6:154). On je milost i uputa (6:154, 28:43, 32:32 i 40:54). Tevrat slui da ljudi vjeruju u susret sa Allahom (6:154). Israilcima je reeno da se vrsto dre datog i da se sjeaju onog u knjizi kako bi se sauvali grijeha (7:171 i 9:111). Knjiga objavljena Musau je voa-imam, milost-rahmet, huden i uputa Israilcima (11:17, 46:12, 17:2 i 32:23). Tevrat je dat Musau i Harunu. On je furkan-rastavlja istinu od neistine, dijanun-svjetlo i zikra opomena za bogobojazne - li-lmuttekin (21:48). To je sve Tevrat onima koji se u potaji boje Stvoritelja i strijepe od Sudnjeg dana (21:49). Nema knjige koja upuuje na pravi put bolje od Kurana i Tevrata (28:49). Kao knjiga Tevrat je i sredstvo obuke ljudima darovan Musau i Harunu (28:43 i 37:117). Kao opomena pametnim ljudima Tevrat je dat u naslijee Israilcima (40:53-54). Allah je dao Musau knjigu o kojoj su se ljudi prepirali (40:45). Kuran potvruje Tevrat (46:12). Tevrat i Indil opisuju svojstva pravovjernih (48:29). One kojima je dat Tevrat, a ne postupaju po njemu, Kuran usporeuje sa magarcem koji nosi knjige i nasilnicima (62:5). Muhammed (a.s.) je spomenut i nagovijeten i u Tevratu i u Indilu (7:157, 11:17 i 46:10). O tome govori Stari zavjet i sva etiri Evanelja. Ovo samo potvruje povezanost Objava. Blagodati prema Israilianima Veliki broj ajeta govori o Israilianima. Ni svi Israilci nisu jednaki. Neki e pozivati na pravi put i pravedno suditi (7:157). Njih je Allah podijelio u dvanaest plemena (7:160) i odredio im 12 poglavica (5:12). 1. Pored izbavljenja iz faraonovog ropstva Allah je Israilce darovao i mnogim drugim lijepim blagodatima. 2. Iz nesvjesnog i polumrtvog stanja Allah ih je oivio da bi Mu bili zahvalni i da nije bilo Allahove milosti prema njima, bili bi potpuno zgubljeni (2:56 i 64). 3. Allah ih poziva da se sjete njegove blagodati kako ih je odlikovao i uzdigao nad druge narode (2:40, 47, 57, 44, 32, 45:16). 4. Allah im je iznad njih napravio hlad od oblaka (2:57 i 7:160). 5. alje im manu, prepelice, lijepe stvari i darove (20:80, 7:160 i 2:60). Israilci na sve to nisu zadovoljni i trae: graak, krastavice, leu, crni i bijeli luk (2:61). 6. Iznad njih Allah je podigao Tur kao hladnjak (2:63 i 7:71). 7. Allah ih je uinio vladarima i dao im to nikome meu svjetovima nije dao (5:20). Reeno im je: Nastanite se u ovome gradu. Jedite to hoete i traite oprost (7:162, 14:16 i 44:30-31). Obilja blagodati dato je Musau i Harunu. Njih je Allah spasio najvee nesree i tekoe i pomogao da pobijede neprijatelja (37:14-116). 8. Allah je smjestio sinove Israilove na lijepo mjesto i opskrbio ih lijepim stvarima. Ipak, meu njima dolazi do razmimoilaenja (10:93). 9. Sinovima Israilovim Allah je dao Knjigu, mudrost i poslanstvo, iste i lijepe stvari (XLV:16). Israilcima je Allah poslao mnogo lijepih i jasnih dokaza. Onom ko zamijeni Allahovu blagodat nakon to je stigla, kazna e biti visoka (2:211 i 45:16). Grijesi Israiliana Da bi, navodno, vjerovali u Allaha, Israilci su traili da ga vide. Na takvo traenje munje su ih spaljivale i unitavale (2:55 i 4:153). Tako nisu Allahu nego sebi nasilje inili (2:57). Reeno im je da uu u grad a oni nisu htjeli, i tako ine slijedei grijeh. Israilci su negirali Allahove dokaze, ubijali vjerovjesnike, bili su nepokorni i prekoraili su granice doputenog (2:61 i 4:155).

Kuran istie da su Israilci ubili jednog ovjeka pa su se oko toga prepirali i svaali. Allah ih upuuje da ubijenog udare jednim dijelom zaklane krave (2:72-73). Kasnije su se srca Israilaca skamenila kao stijena pa su ak i tvra postala. Neki od njih su sluali Allahov govor pa su ga svjesno izvrnuli. Kad sretnu vjernike, govore vjerujemo, kad se osame, jedni druge zbog toga kore. Svoje znanje temelje samo na pretpostavkama zannu i emanijju. Teko onima koji svojim rukama piu knjigu pa kau ovo je od Allaha za neznatnu korist (2:74-81). Israilci se izmeu sebe ubijaju, progone ljude sa rodne grude, uzimaju im otkupninu pri povratku iz prognanstva i negiraju dio knjige (2:84-85). Srca su im bila zastrta, govorili su, a Allah ih je prekorio zbog njihova nevjerovanja. Poricali su Kuran i iz zavisti nisu vjerovali u Muhammedovu (a.s.) poruku. Kada im se kae da vjeruju, oni reknu: Vjerujemo u ono to je prije objavljeno. Kuran ih pita-zato ste ubijali ranije vjerovjesnike kada ste vjerovali. U odsutnosti Musaovoj, klanjaju se zlatnom teletu. Tvrde da je samo njima Dennet namijenjen i da su Boija djeca i prijatelji. Pohlepniji su za dunjalukom od murika. eljeli bi ivjeti hiljadu godina. Debraila potvaraju da im je neprijatelj. Veina ih ne vjeruje i kri obaveze. Dio ih odbacje Kuran iako ga Tevrat najavljuje (2:88-101). Mnoge ljude s pravog puta odvraaju, uzimaju kamatu i ljudske imetke nepravedno, na haram nain jedu (4:161). Oslukuju lai i mijenjaju pojedine rijei u Tevratu (5:42). Kad su preli more i nali narod koji se kalanja kipovima, trae da se i njima napravi kip - bog (7:138). Mijenjaju Boiju rije i rade drukije nego to im je nareeno (7:162). Kad bi im bilo koji poslanik objavio to im se ne svia, jedni su ih u la utjerivali, a drugi ubijali. Neki bi se pokajali a veina je gluha i slijepa ostajala (5:7-71). Bili su nezahvalni Allahu (14:8). Ne vjeruju u proivljenje (44:8). Kada im je dolo pravo znanje, iz meusobne zavisiti meu njima dolazi do mrnje i prepirki (45:17). U odsutnosti Musaovoj, klanjaju se teletu. Po povrtku Musa im kae da su se ogrijeili i nad sobom nasilje poinili pa treba da se obrate svome Stvoritelju da im ugui strasti i oprosti (2:51-54). U odsutnosti Musaovoj sa Israilcima je bio Harun. Po povratku, Musa se naljuti na Haruna i Harun ree: Sine moje majke. Narod me smatrao slabim, nije me sluao, a zamlo me nisu i ubili. Nemoj me ovako pred neprijateljima koriti i nemoj me smatrati grijenikom. Zatim se Musa moli Allahu da oprosti njemu i bratu (7:149 i 150). Ustvari, Samirijja je napravio zlatno tele (20:85-98). Nekoliko ajeta govore kako su Israilci jedva zaklali kravu kada im je nareeno i na svaki nain su izvrdavali da to urade. Da bi krava izgubila boanski karakter, Allah idovima nareuje da je zakolju (2:67-71). idovi su govorili: Allah je siromah a mi smo bogati i mnoge poslanike sa boijim dokazima su ubijali (3:181-184). Jedna od posebnih blagodati Israilcima u pustinji jeste podarena voda nakon treeg Musaovog udaranja tapom sada po stijeni. I mi smo ih na dvanaest rodova podijelili i Musau smo objavili kada mu je narod njegov vode zatraio: Udari tapom svojim po stijeni, i iz nje je 12 vrela provrelo. Svaki rod je znao vrelo iz kog e piti. I mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo! Oni nisu nama nepravdu uinili, sami su prema sebi nepravedni bili (7:160). Ipak, svojih kamenih srca Israiliani su ostali nezahvalni Allahu. Kanjavanje Israiliana Tako nezahvalne i nepokorne ljude Allah je kanjavao munjama koje ih spaljuju i unitavaju kaznom s neba, Svojim ponienjem prezirom i srdom (2:55-61). Na ovom svijetu Israilci doivljavaju grdno ponienje a na Sudnjem danu slijedi im najtea kazna zato to kupuju dunjaluk prodajui Ahiret (2:85-86). Peat i zastor im je na srcima zbog nevjerovanja (4:155). Zbog nasilja i grijeha Allah im je, samo njima, zabranio mnoge

dozvoljene stvari (4:161). Zbog grijeha im se zabranjuju neka jela (6:146). Zbog grijeha stie ih nebeska kazna (7:162). Allah ih upozorava da e dva puta na zemlji smutnju izvesti i prekomjerno se uzoholiti. Kao kaznu protiv njih On alje Svoje ratoborne robove koji im prodrijee u domove. Allah je poslao neprijatelje da pregaze idove, uu u hram i sve porue (17:4-8). Israilci su upozoravani sudbinom ranijih naroda: Jesu li oni bolji ili narod Tubba (u Jemenu) i oni prije njih (44:37). Karun, ija su kua i blago sa zemljom sravnjeni, kao i svi nevaljalci iz Musaovog naroda su pouka i poruka vjernicima da bez vjere spasa nema. Biblija Karuna naziva Korah i on je praunuk Levijev kao i Mojsije. Dakle, bili su roaci. O Karunovoj umiljenosti i izopaenosti govori dvadeset osma sura od 76. do 82. ajeta. Na kraju slijedi pouka i poruka svim ljudima: Doista za mumine, idove, krane i sabejce koji vjeruju u Allaha, Sudnji dan i ine dobra djela, stii e ih Allahova nagrada. Za njih nema straha i oni ne treba da se aloste (2:62). S druge strane, u svojoj iskljuivosti i kratkovidosti idovi i krani govore da e u Dennet ui samo idovi ili samo krani (2:111). Oni ak tvrde: Budite idovi ili krani pa ete biti na pravom putu (2:135). Kada bi, ustvari, oni izvravali naloge Tevrata i Indila sigurno bi uveali svoje blagodati kod Boga (5:65-66). Biblija o Mojsiju (Musa a.s.) Biblija mnogo govori o Mojsiju, najvie u Petoknjiju u knjigama: Izlazak, Levicki zakonik, Knjiga brojeva, Ponovljeni zakon, Psalmima, Proronim knjigama, Novom zavjetu, i Poslanici apostola Pavla. Prema Bibliji Mojsije je prorok osloboditelj, posrednik, zakonodavac, zagovornik, Mesija, prorok, pisac i prorok, sveenik. Po Bibliji on je Jakovljev ukununuk: Jakov Levi - Kehat - Amram - Mojsije. Aron je tri godine stariji od Mojsija. Dok su boravili u Egiptu, faraon je izdao naredbu da se pobiju sva muka djeca Israilaca odmah nakon roenja. Majka tri mjeseca krije malog Mojsija, ali kada vie nije bilo mogue, poloila ga je u koaru i sklonila u trsku na obalu Nila. Nala ga je faraonova ki, po Kuranu ena, i dala na dojenje Mojsijevoj majci, ne znajui ko je ta ena. Kasnije je faraonova ki (ena), Mojsija posinila. Nakon to je Mojsije ubio nadzornika Egipanina koji je zlostavljao jednog Israilca, bjei u Miden. U Midenu se eni Seforom, kerkom Jitra. Dugo ivi s njom uvajui Jitrove ovce. Jahve odlui da spasi Israilce iz egipatskog ropstva. Na Sinaju se Jahve ukae Mojsiju u goruem grmu, te mu objavi misiju izvoenja Israilaca iz Egipta i dovoenje u Kanan. Mojsije i Aron nisu uspjeli pridobiti Egipane da puste Israilce iz ropstva. Tada pristupaju izvoenju udesa: pretvaranje tapa u zmiju, nilske vode u krv, najezda aba, komaraca, oboda na Egipat, pomor stoke, irevi kod ljudi, najezda skakavaca koji su pojeli sve to je preostalo iza grada, grad koji je smlatio sve drvee i bilje. Kada sve nije koristilo, Jahve spusti na Egipat tamu koja je trajala tri dana i pobi sve prvoroeno kod ljudi i ivotinja. Konano faraon doputa izlazak Israilaca iz Egipta. Mojsije nosi Josipove kosti. Dugu kolonu predvodi Jahve. Kasnije se faraon predomilja i kree s vojskom u potjeru pred kojima se more rastupilo i oni su preli na drugu stranu. Kada je naiao faraon s vojskom on bijae potopljen. Zatim nastaje etrdesetgodinje lutanje Israilaca u Sinajskoj pustinji gdje se sukobljavaju sa raznim narodima i gdje Mojsije nastavlja izvoditi udesa uz pomo Jahvinu. Na Sinaju Mojsije prima dvije ploe Zakona s 10 zapovijedi-dikalog i drugim propisima. Dok je Mojsije bio na Sinaju, brat mu Aron bi prisiljen napraviti zlatno tele, kome su prinosili rtve, - potvora na Haruna. Nakon to je siao s Gore i vidio ta Israilci rade, bacio je Mojsije ploe, sam klee ploe i nosi ih na vrh Sinaja gdje boravi etrdeset dana. Iza toga dobija ponovo ispisane ploe. U pustinji je vren popis mukaraca sposobnih za vojnu slubu i bilo ih je 603.550, a prilikom drugog popisa 601.730.

Tokom boravka u pustinji desilo se nekoliko pobuna. Nakon povratka obavjetajaca iz Kanana koji su slagali da su tamo sve sami divovi, doe do najvee pobune. Nakon toga Israilci trae povratak u Egipat. Jahve ih kazni da, zajedno s Mojsijem, etrdeset godina lutanjem pustinjom. Pred smrt Jahve Mojsiju pokaza obeanu zemlju. Mojsije se tada popeo na goru zvanu Nebo u Alarskom Gorju, u Moapskoj zemlji, nasuprot Jerihonu. Iza toga je umro, a da mu nije bilo sueno da ue u Kanan. Umro je u zemlji Moapskoj i ukopan nasuprot Bet Peoru. Niko nikada nije saznao gdje mu je grob. ivio je 120 godina. Biblijsko kazivanje o Mojsiju kae da nije bio rjeit ovjek, da je u govoru bio spor, a na jeziku teak. Brat mu Aron bio je rjeit i Jahve ga odreuje Mojsiju za pomonika. Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijei. Ja u biti s tobom i s njima dok budete govorili, kazivat u obojici ta ete raditi. Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on e tebi biti umjesto usta, a ti e njemu biti mjesto boga. (izlazak: 4:10-16). Druga djela o Musa a.s. Prema M.S. Serdareviu, rodoslovlje Musaa je: Jakub - Levi - Kahs - Imran - Harun i Musa. Musa je roen 424. godine po Ibrahimu. Rije Musa potjee od dvije koptske rijei: Mu-voda i a-drvlje, jer je naen u vodi meu drveem. Za deset ploa se tvrdi da su one od Tevrata. S planine prema gradu Eriha-Jerihon, Musa je razgledao obeanu zemlju Ken-an. Pred smrt postavi namjesnikom Juaa, a on preseli na vjeni ivot 2207. godine prije Hidre. ivio je 120 godina, a Harun prije njega umire na 11 mjeseci. Musaov erijat vaio je sve do Isa (a.s.). Arheoloki nalazi u Egiptu i Palestini potvruju kuranska i biblijska kazivanja o Musau i Israilcima. Izlazak iz Egipta uslijedio je nakon 400 godina ropstva. Prvi semitski tragovi tamo se javljaju oko 1720. godine prije nove ere. u vrijeme provale Hiksa kada je ivio Jusuf (a.s.). U Musaovo vrijeme Egiptom vlada devetnaesta dinastija. Setije I, vlada od 1304. godine do 1292. godine. Ramzes II vlada od 1292. do 1225. godine i to 67 godina. Vels nazhiva Ramzesa Mojsijevim faraonom. Za vrijeme Ramzesa II Palestina je ponovo dola pod vlast Egipta. Ramzes II podie gradove Ramzes i Pitom. Israilcima je nametnuo teak rad. Egipat je u Ramzesovo vrijeme na vrhuncu moi. Teko je povjerovati da su se Musa i Israilci iselili u njegovo vrijeme. Vjerovatnije je da je to bilo za vrijeme Merenptaha, nasljednika Ramzesa II koji je bio prisiljen ratovati i sa Istokom i sa Zapadom. Egipat je bio iscrpljen ovim ratovima. Biblija i znanost su tvrdili da je faraon koji je tjerao Musaa potopljen i izgubljen a Kuran tvrdi da je njegovo tijelo spaeno. Pred kraj prolog stoljea 1885. godine, dva su Arapa otkria katakombe, usjeene u stijeni, u kojima se nalazilo poloeno 37 faraonskih mumija u drvenim sanducima. U toj katakombi su pronaene mumije Setija I i Ramzesa II ali ne i Merenptaha. Trinaest godina kasnije, 1898. godine, naena je u dolini kraljeva Vadilmulk, jo jedna zajednika grobnica, u kojoj je bilo 14 faraonskih mumija meu kojima i Merenptahova. Taj pronalazak pobio je znanost i Bibliju a potvrdio kuransko kazivanje o faraonu kao progonitelju. Prema ortodoksnoj idovskoj tradiciji, autor prvih pet knjiga Starog zavjeta je sam Mojsije to pobijaju Filon Aleksandrijski, Abraham Ben-Mir, Ibn Ezra i Baruh De Spinoza. Spinozu je Sinagoga u Amstredamu zbog toga izopila. Petoknjije je nastalo iza Musaa. Takozvana jahvistika predaja, a ona je najstarija, registrirana je u Judeji u vrijeme kralja Salomona. U Petoknjiju se slijevaju razliite predaje. One su Mojsijevu batinu preformulirale, proirile i ivotno prilagodile potrebama. Mojsije je svojim nastupima, djelom i zakonodavstvom, a i nekom pismenom zaostavtinom udario temelje izraelskoj naciji, religiji i kasnijim gibanjima, predajama i

dosljedno, knjigama koje od njega dobivaju svoj bitni sadraj i narav. Petoknjije je raslo sa ivotom i vremenom. Original Tevrata, van Kurana, ne postoji i Petoknjije nije Boija objava ve djelo mnogih pisaca u razliitim vremenima iza Musaa. Musa ivi od 1330. do 1210. godine u 14. i 13. stoljeu. Iz Egipta je izaao 1250. godine, kada je imao 80 godina. Ukupno je ivio 120 godina. Mojsije je linost zastupljena u slikarstvu. Naroito u doba renesanse, u XVI stoljeu, Mikelanelo ga slika sa bradom, brkovima i rogovima na glavi. Zatim ga slikaju Rafael, Rembrant, Tintoreto. U literaturi o Mojsiju pie Igo, Eliot, Tomas Man, i Silvije S. Kranjevi, a od muziara Rosini i Rubintajn. ISA a.s. Odtampaj tekst

po Bibliji Isus Mesih-kao boijeg sina nazivaju ga Krist, Hristos, na hebrejskom Maiah, na aramejskom Meaih Isa (a.s.) je pretposljednji Allahov poslanik i vjerovjesnik. On je jedan od est Ulu-lazma, poslanika Odluke. Bio je primalac tree Velike Boije Objave Indila i najavljiva dolaska Muhammeda (a.s.), iza sebe, pod imenom Ahmed. Jedna od osnovnih odlike Isa (a.s.) je da je jedini ovjek kojeg Allah ne naziva Ja beni ademe - O sine ili potome ademov, ve: Ja isebne merjeme. - O sine Merjemin, zato to nije imao oca, nego je po Allahovoj Odredbi roen od majke Merjeme bez oca. O bezgrijenom zaeu Isaa i roenju od majke bez oca Kuran kae: Isaov sluaj je u Allaha isti kao i sluaj ademov: Od Zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: Budi - i on bi (3:59). Tri osobe su stvorene bez oca: adem, Havva i Isa. Dok su adem i Havva stvoreni i bez majke i bez oca, Isa (a.s.) je od majke Merjeme, ali bez oca. Dosta kuranskih ajeta govori o Isaovoj majci Merjemi, kerki uglednog Imrana i majke Hane. Imran i Hana nisu imali djece pa se Hana dovom obratila Allahu da joj podari dijete i zavjetovala se da e to dijete podariti na slubu hramu - damiji. Poto se dijete rodilo bilo je ensko, a u hram su se davala samo muka djeca, to je Hana, da bi ispunila zavjet Allahu, kerku Merjemu dala u hram. Tamo je uvao i o njoj se brinuo po Allahovoj Odredbi Zekerijja (a.s.). Merjema je jedino ensko koje se u Kuranu spominje uz ime djeteta. Razlog je, na osnovu prethodno iznijetih injenica, sasvim logian. Njen sin mora se vezati za nekoga. Cijela kuranska sura 3 nosi ime porodice Imranove. Hazreti Merjema je od strane Israiliana i drugih naroda, pagana i nevjernika, potvarana i optuivana za blud. Kuran iznosi da je zaee, roenje i pojava Isa (a.s.) Allahova odredba i mudiza. Uprkos svih onih koji Merjemu napadaju i potvaraju, nju Allah navodi kao odabranu, istu i odlikovanu enu nad enama svih svjetova. I kada meleki rekoe: O Merjema tebe je Allah odabrao i istom stvorio, i boljom od svih ena na svijetu uinio (3:42-48, 4:156, 5:75,110, 116, 19:16-29, 23:50, 66:10-12). Bez obzira na sve potvore i optube Israilaca na Merjemu da je poinila blud i rodila kopile i na njene strahove kako e roditi dijete bez kontakta sa mukarcem, Allah joj, po svojoj Odredbi, alje glasnika: A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga - ree on, da ti poklonim djeaka ista. Kako u imati djeaka, - ree ona, kad me ni jedan mukarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica! To je tako - ree on. Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko i zato da ga uinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je unaprijed odreeno!. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I poroajni bolovi

prisilie je da doe do stabla jedne palme. Kamo sree da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala - uzviknu ona. I melek je, koji je bio nie nje, zovnu. Ne alosti se, Gospodar tvoj je dao da nie tebe potok potee. Zatresi palmino stablo, posut e po tebi datule svjee (19:19-25). Ne samo Merjema, ve i njena porodica odlikovani su nad ostale svijetove. Uprkos nevjernika koji su smatrali da je ona rodila kopile, kod Allaha ona raa Poslanika, vjerovjesnika koji prima Indil. Allah je odabrao i odlikovao adema i Nuha i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom (3:33). Allah Merjemin porod ili Isa (a.s.) naziva velikim znakom. I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom uinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekuom vodom nastanili (23:50). Veliki znak kod Isaa ili njegove mudize su slijedee: 1. roen je bez oca; 2. govorio je u kolijevci; 3. pretvarao je pticu nainjenu od blata u ivu pticu; 4. uspijevao je izlijeiti slijepca; 5. proivjeti umrlog; 6. znao je ta ljudi jedu kod kue, a ta ostavljaju od hrane na ime zaliha; 7. nagovijestio je dolazak Muhammeda (a.s.); 8. na zahtjev pristalica pomou dove Allah mu je s neba spustio sofru sa hranom (3:49-50, 5:110, 112-115). Vjerovjesnitvo Isaovo O Isau kao poslaniku i vjerovjesniku govore dva osnovna izvora islama: Kuran i Hadis. Mnogi ajeti govore o Isaovom vjerovjesnitvu (2:253, 3:49-50, 4:163-164, 5:75 i 110, 5:84-86, 19:30-31, 67:27, 43:59 i 33:7). Prema svjedoenju i kazivanju Kurana, Allah je Isau kao poslaniku i vjerovjesniku dao jasne dokaze, uvrstio ga sa Ruhu-l-Kudusom, duhom istim i svetim ili Dibrilom koji sputa Objave. (2:253 i 5:110). Nakon niza poslanika, Allah alje Isaa, sina Merjemina (57:26-27) Israilianima (3:49) da potvrdi Objavu, istinu i sadraj Tevrata, (3:50) i da dozvoli, po Indilu, neto to je po Tevratu bilo zabranjeno (3:50). Ista Objava, istina, uputa i poruka objavljuje se svim vjerovjesnicima, pa i Isau bez obzira da li se ti poslanici ili vjerovjesnici spominju u Kuranu ili ne (4:163-164). Allah upozorava kitabije, krane posebno, da u pogledu Isaa ne pretjeruju i ne poistovjeuju ga sa treim dijelom Boije osobe, jer je on samo sin Merjemin, Allahov poslanik, Njegova rije i Njegov duh. Prije njega je prolo puno poslanika (5:75). Allah ga je obasuo blagodatima (5:110 i 43:109). On govori ljudima iz kolijevke kao novoroene i Allah ga poduava knjizi, mudrosti, Tevratu, Indilu i znanju i sauvao ga je od Israiliana kad im je donio jasne dokaze (5:110). Allah ga je uputio na pravi put kao i sve vjerovjesnike. Uinio ga poslanikom, darovao mu knjigu Indil, uinio ga vjerovjesnikom, blagoslovio ga i odlikovao nad ostale ljude, te je od njega uzeo vrst zavjet poslaniki kao i od Nuha, Ibrahima i Musaa. Najinteresantnija Isaova mudiza za ljude je to on u kolijevci kao novoroene govori: A ona im (Merjema) pokaza na Isaa. Kako da govorimo djetetu u beici, rekoe.Ja sam Allahov rob, ree dijete, meni e Allah knjigu dati i vjerovjesnikom me uiniti i uinit e me gdje god budem blagoslovljenim i naredit e mi da dok sam iv salat obavljam i zekjat udjeljujem (19:29-31) Pretposljednji vjerovjesnik Kao pretposljednji vjerovjesnik, kao to su inili i svi raniji vjerovjesnici, Isa (a.s.) pod imenom Ahmed najavljuje dolazak Muhammeda (a.s.), Allahovog obeanja i milosti

svim svjetovima. A kada Isa, sin Merjemin ree: O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku ije je ime Ahmed, koji e poslije mene doi. I kad im je on donio jasne dokaze oni rekoe: Ovo je prava vradbina (61:6). Znaenje rijei Ahmed pod kojim ga Isa najavljuje isto je kao i kod rijei Muhammed koje je Muhammedu (a.s.) po roenju, dao djed Abdu-l- Mutalib. to se tie Isaove vjere, ona je kao i erijat i obredi i obiaji i tradicija i nain ivota, u osnovi, ista kao i u ranijih poslanika. Dakle, Isaova vjera nije bila kranstvo nego islam. Kuran, o tome daje istinit i jasan odgovor a to sve potvruje i Barnabino Jevanelje koje Crkva ne priznaje. Isau se objavljuje da je njegov i njegovog naroda Stvoritelj Allah i da samo Allaha treba oboavati jer to je pravi put. (3:51, 19:36, 43:64). On poziva da se samo u Allaha vjeruje i da se slijede njegovi vjerovjesnici (4:171 i 5:72). Ko ini Allahu irk, pridruuje druga, zabranjen mu je Dennet. Uz to, Isau kao i svim vjerovjesnicima i poslanicima se nareuje: salat, zekjat, poslunost i odanost majci, nazivanje selama, a zabranjuje nasilnitvo i odmetnitvo (19:31-33). Isaa (a.s.) krani, u okviru trojstva Boije osobe, smatraju boijim sinom. Oni kau: Bog je jedan koji se pojavljuje i egzistira kroz tri osobe. Kuran tvrdi ono, to je i Isa (a.s.) stalno govorio za sebe, da je on ovjek kao i drugi ljudi (2:116, 3:59-63). Isa (a.s.) nikada kao ni meleki nije odbijao da robuje Allahu, a kamoli da je tvrdio da je dio Boije osobe! Samo nevjernici i murici mogu tvrditi da je Allah Mesih (Isa) a ko bi mogao Allaha sprijeiti da uniti Mesiha (Isaa) i sve na zemlji. On i njegova majka, koju krani proglaavaju bogorodicom, jeli su hranu, pili su vodu, oblaili se, spavali, odmarali se i robovali Allahu kao i drugi ljudi (5:75). Allah pita Isaa da li je za sebe i majku ikada govorio da su bogovi, umjesto Allaha (5:116-117), a Isa odgovara: Neka si slavljen samo Ti, Allahu, i narode moj. Klanjajte se Allahu, svome Gospodaru. A ja sam samo ovjek, Allahov rob i poslanik, sin Merjemin i nezamislivo je da Allah ima dijete (19:30-35). Isau je dostavljen Indil, trea velika Allahova Objava ili Knjiga, poslije Tevrata i Zebura. U Kuranu se govori o Indilu (3:48, 65:67, 5:46, 68, 7:157 i 9:111). Krani i idovi raspravljaju o Ibrahimu koji je ivio prije objave Tevrata i Indila. Indil je uputa, svjetlo i potvrda Tevrata i savjet Muttekijama. Isaovi sljdbenici duni su suditi po Indilu. Kada bi Kitabije - idovi i krani - slijedili Tevrat i Indil, sigurno bi uivale Allahove blagodati (5:46-47). Kitabijama nema podrke dok ne slijede Tevrat i Indil (7:157, 9:111). Svojstva pravih vjernika istiu i Tevrat, i Indil i Kuran (48:29, 57:27). to se tie muslimana, oni priznaju i vjeruju u Tevrat i Indil i priznaju Musaa i Isaa za vjerovjesnike i poslanike a idove i krane za sljdbenike Knjige, dok idovi i krani ne vjeruju i ne priznaju Kuran, Muhammeda (a.s.) i muslimane kao sljedbenike Allahove Objave. (2:136, 3:84 i 2:120 i 135). U toj injenici priznanja i nepriznanja lei sva sigurnost kitabija od muslimana i nesigurnost nesree i tragedije muslimana od Kitabija. Kuran o trojstvu Krani vjeruju da je Bog jedan kroz tri osobe: Boga oca, Boga sina i Sveti duh. Katolici vjeruju da je sveti duh nastao uzajamnim dahom Boga oca i Boga sina, a po ortodoksima-hrianima- Sveti duh nastao je samo dahom Boga oca. O trojstvu govori nekoliko kuranskih ajet (4:171, 5:73-74 i 17:111). Sutina kuranske poruke jeste da se nikada ne smije govoriti trojica su bogova. Nevjernici su svi oni koji govore Allah je jedan od trojice. Hvala Allahu koji nije uzeo

sebi sina (17:110-111). Kransko vjerovanje istie da je Krist tijelom ovjek, duhom Bog. Osnova tog uenja je slijedea: Isus Krist je Bog koji je radi otkupljenja ovjeanstva od Istonog grijeha umro na kriu, uskrsnuo uzaavi na nebo, ucijepio se u Boga i vratit e se na zemlju da uspostavi carstvo nebesko. Po Bibliji kao boiji jaganjac i sin, on je nakon raspea na kriu, uskrsnuo i objavio se svojim pristalicama kao Kristos, Hristos, Mesija, Spasitelj i Iskupitelj ovjeanstva od Istonog grijeha. Nakon to ga je izdao Juda, on je osuen na smrt, zatim razapet na kriu i poslije tri dana uskrsnuo je i javio se uenicima kao Hristos, uzaao na nebo, i sjeo Bogu s desne strane. Tridesete godine, 6. aprila dogodila se posljednja veera, a 7. aprila vodi se parnica protiv njega, muenje i smrt Isusova. Devetog aprila njegov grob je prazan-uskrsnue, a 40 dana po uskrsnuu je uzaae na nebo. Deset dana iza uzaaa bili su prvi duhovi i Duh sveti daje apostolima snagu da svjedoe o umrlom i uskrslom Hristu. To je poetak Hristove crkve. Danijel Rops tvrdi da je Isus roen este godine prije kranske ere. Njegovo primanje u vjersku zajednicu obavljeno je 28. godine n.e. U martu 28. godine njegovo je prvo pozivanje apostola, a 29. godine dogaa se smaknue Ivana Krstitelja. Iste godine Isus govori Petru: Ti si stijena i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju. On je svojim uenicima zabranjivao da ulaze u paganske samarijske gradove. Nego idite radije ovcama izgubljenog israilskog doma. Zabranjuje zlatne pojaseve, zlatni, srebreni i bakreni novac. to se tie Allaha i Isaa (a.s.), Allah je ist od sina kojeg mu krani potvorom pripisuju (2:116). Isa je stvoren na isti nain kao i adem (a.s.), po Allahovoj odredbi, od zemlje, s tom razlikom to je adem i bez oca i bez majke, a Isa samo bez oca (3:59-61). O ovome dogaaju krani se meusobno razilaze i prepiru. Svi oni koji govore - Allah je mesih, oni su nevjernici i Allahu niko ne moe zabraniti ako hoe da uniti Isaa i Merjemu (5:17 i 75). Dakle, Isa je samo poslanik i vjerovjesnik koji kao i njegova majka i svi drugi ljudi jedu hranu i ive na ljudski nain. Nikada za sebe i za majku nije govorio da su bogovi, umjesto Allaha, ve Allahov rob i poslanik (5:16 i 19:30). Isa je bio samo onakav kakvim ga prikazuje Kuran. Allahu nije potreban sin, uzvieno je, slavljeno i isto Njegovo Bie. Kada hoe da neto bude, On kae - budi i to biva (19:34-35). Nezamislivo je da Allah ima sina. Isa je samo rob i poslanik kojeg je Allah obasuo blagodatima, poslanstvom i mudizama (43:59). Kuran porie kransko vjerovanje o Isaovom boanstvu i usporeuje ga sa ademom. Isaovi uenici Njegovi uenici Havarijjuni, havarije - apostoli su mu rekli: Mi smo Allahovi pomagai. Mi vjerujemo u Allaha. Budi svjedok da smo muslimani, Stvoritelju na, mi vjerujemo to si nam poslao i slijedimo poslanika. Upii nas u svjedoke islama. Allah ih je nadahnuo da vjeruju u Njega i u Njegova poslanika. Dio Israilaca je vjerovao u Isaovu misiju a dio nije (3:52, 5:111, 3:63 i 61:14). Neprijatelji Isaovi Nevjernici meu Israilcima kuju zavjeru protiv Allaha a Allah protiv njih (3:54). Davud i Isa (a.s.) proklinju nevjernike i teke grijenike meu Israilcima (5:78). Za njegovu misiju i Objavu Inil Israilci su govorili: Ovo je otvorena arolija (5:110). Protiv Isaa kao uzora u vjeri i etici bili su i mekkanski murici koji se pitaju jesu li nai bogovi bolji ili on - Isa. (43:57-58).

 Isaova smrt O kraju Isaova ivota u kranstvu vode se sporovi nepune dvije hiljade godina. Po sadanjoj kranskoj dogmi, Isusa je razapeo rimski namjesnik Palestine, Poncije Pilat na kri. Kuran porie kransku dogmu o Isusovom raspeu, uskrsnuu i o tome da je on Mesija, spasitelj i iskupitelj ovjeanstva. Allah uzima Isaovu duu, uzdie ga i spaava od nevjernika i nasilnika. ejh eltut kae za rije rafiuke: - Uzdigao sam tvoj ugled, tvoju nauku i historijsku ulogu. To nije uzdizanje na nebesa i spajanje sa Bogom. To to Israiliani govore da su ubili Isaa, Kuran porie tvrdnjom da ga nisu ni ubili niti razapeli ve im se to priinilo. Oni o tome nemaju nikakvo sigurno znanje (4:157) Sigurno ga nisu ubili. Na Sudnjem danu, zbog svega onoga to mu se pripisuje, Isa (a.s.) bit e svjedok protiv kitabija. Kada nije ni ubijen, ni na kri razapet, onda je umro prirodnom, Allahu poznatom smru. Priinilo im se, moe znaiti da je neko ipak ubijen raspeem ali ne Isa (a.s.). Jevanelja o Isusu Krani Isaa nazivaju Isus i tada misle na ovjeka, a Boijeg sina nazivaju Krist ili Hristos to je grka rije, a hebrejska Maiah to znai pomazanik. Sva etiri Jevanelja govore o Isau, o zaeu samo dva, i to na razliit nain. U Lukinom Jevanelju stoji: Jakov rodi Josipa, mua Marije koja rodi Isusa, koji se zove Krist. Od Abrahama do Davida ima 14 koljena, od Davida do progonstva u Babilon 14 koljena, od progonstva u Babilon do Krista 14 koljena. Dakle, od Abrahama do Krista prola su 42 koljena. Po Luki Isus je Josipov. Marko i Ivan ne navode rodoslovlje Isusovo. Matej tvrdi da je Marija Isusa zaela sa duhom svetim: Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati kui dovesti svoju enu Mariju, jer to je ona zaela, potjee od duha svetoga. Rodit e sina i ti mu nadjeni ime Isus, jer e on spasiti svoj narod od grijeha njegovih. Isus je roen u Betlehemu Judejskom za vrijeme kralja Heroda. Prema starom jevrejskom obiaju Isus je, kada mu je bilo 8 dana, obrezan (osuneen). Kasnije je odnesen u hram damiju u Jerusalimu, gdje su Josip i Marija prinijeli rtvu -par grlica ili dva golubia. Nakon to su obavili sve to je po zakonu gospodnjemu trebalo uiniti, vrate se u Galileju u grad Nazaret. Obredi primanja u vjersku zajednicu postoje kod svih naroda. Isusu je taj obred obavio Ivan Krstitelj u rijeci Jordanu. U ranom kranstvu krteni su odrasli, a u srednjem vijeku ustalio se obiaj krtenja djece. Do primjene kria dolazi tek u doba Konstantina Velikog (285. do 337. godina n.e.). Isusovo primanje u vjersku zajednicu obavljeno je 28. godine n.e. Dok je postio u pustinji 40 dana i noi, napastovao ga je sotona, ali nije uspio. Svoju misiju zapoinje u Galileji i poznanicima iz djetinjstva dri propovijedi u sinagogama i drugim mjestima. Dri uveni govor na Gori u okolini Kafarnauma: Blago siromasima jer je njihovo carstvo nebesko. Svoje uenike naziva solju, zemlji i cijelom svijetu. Iznosi stav o Starom zavjetu, ubojstvu, preljubi, odmazdi, zakletvi, ljubavi prema neprijatelju, namjerama, dobrim djelima, milostinji, molitvi, pravom blagu, oku svjetiljki, Bogu, imetku o providnosti i suenju. Govori: Sve to elite da ljudi ine vama, to inite vi njima. Govori o dva puta, lanim prorocima o djelima a ne samo rijeima. esto je govorio u usporedbama, na hebrejskom maal, na arapskom mesel. Jevanelja govore i o njegovim udesima: nahranio je 5.000 ljudi, izlijeio slijepca, uskrsnuo Lazara, lijeio od gubavca, izlijeio zgrenu enu, oboljelu od vodene bolesti.

U misiji mu pomae 12 apostola: 1. imun (Petar); 2. Andrija; 3. Jakov; 4. Ivan; 5. Filip; 6. Bartolomej; 7. Toma; 8. Matej carinik; 9. Jakov; 10. Tadej; 11. imun Kananaj i 12. Juda Iskariotski. Jevanelje - radosna vijest Original Indila nije sauvan. Svaka sekta imala je svoje Jevanelje. Za puna tri stoljea rada u ilegalnosti, sabrano je oko 240 Jevanelja. Na Saboru u Nikejji 325. godine, priznata su samo etiri kao kanonska Jevanelja: Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo. Nijedno nije napisano u Isaovo vrijeme niti neposredno iza njegove smrti. Najpoznatije od nekanonskih Jevanelja je Ebionitsko, Jevanelje Hebreja ili 12 apostola. Ebioniti, tvrde da se Isus rodio, da je ivio i umro kao ovjek. Jevanelje Nazoreja nastalo je potkraj prvog stoljea. Napisala ga je grupa jevrejsih krana. Postojalo je i Jevanelje Egipana, po kome je Isus, navodno, osudio brak. Pod kraj II stoljea spominje se i Petrovo Jevanelje. Doketi smatraju da je Isusova ljudskost samo prividna, njegovo roenje, ivot, muke i smrt takoer su samo privid. Postojalo je i Arapsko Jevanelje iz IV ili V stoljea. Najdue Jevanelje je Lukino sa 30 stranica a najkrae je Markovo sa 18. Matejevo ima 28, a Ivanovo 22 stranice. Matejevo, Markovo i Lukino Jevanelje mogu se tampati u tri usporedna stupca i istovremeno itati. Zato ih nazivaju sinoptika. Ivanovo je zatvorena, zasebna cjelina. Poetkom treeg stoljea Klement Aleksandrijski nazvao je Ivanovo Jenvaelje duhovnim, Cvijet biblije jesu Jevanelja, a cvijet Jevanelja jest Ivanovo Jevanelje. To je Jevanelje pisano za prvu zajednicu jerusalimskog kruga. Ono sadri pet Isusovih besjeda, i izvjetaje o udesima i djelima. Glavna mu je tema kraljevstvo nebesko - Isus je prorok kraljevstva, Mesija sin nebeskog oca, i sin Davidov. On uspostavlja novi savez - Zavjet. Doi e kao sudac na posljednji dan. Njegovo Jevanelje pisano je na aramejskom jeziku. Drugo Jevanelje napisao je Marko. On je osnovao crkvenu opinu u Aleksandriji. Marko, tuma Petrov, zapisao je sve to je zapamtio od Petra. Nije Isusa ni sluao ni pratio, nego Petra. Markovo Jevanelje je pisano za rimsku kransku zajednicu. To Jevanelje govori o djelovanju u Galileji i Jerusalimu. Zadnji dio govori o Isusovoj muci, smrti, uskrsnuu i uzaau. Napisano je u Rimu izmeu 65. i 70. godine n.e. Tree je pisao lijenik Luka iz Antiohije, uenik i pratilac Pavla. On oko 40. godine n.e. postaje kranin. Renan to Jevanelje proglaava najljepom knjigom, a Dante za pisca Hristove dobrote. Lukino Jevanelje govori o Ivanovom i Isusovom djetinjstvu, o poetku mesijanskog djelovanja, djelovanju u Galileji, putu u Jerusalim, smrti, uskrsnuu, ukazanju i uzaau. Ono ima 24 glave. Pisano je u vremenu izmeu 67. i 70. godine. Pisac etvrtog je Ivan, Isusu najdrai uenik. Umro je kao prognanik na Patmosu. Namijenjeno je Crkvi i Efezu i imao ukupno 21 glavu. Vjerovatno je napisano u maloj Aziji izmeu 95. i 100. godine. Isusova osoba Neki Evropljani smatraju da Isus nikada nije postojao i da je mitoloka osoba. To misle Bruno Bauer i Karl Kaucki. Za nevjernike i murike oduvijek je bio vanbrano dijete i kopile, a za krane je jedino-roeni boiji sin. Muhammed Seid Serdarevi biljei za Isa (a.s.) da je roen u Betlehemu, u Palestini. Imranova ena Hana i sestra joj Isa, ena Zekerijjaova, nisu imale djece. Nakon dove, Hana je rodila Merjemu, koja je rasla i odgajala se u hramu pod nadzorom Zekerijjaa.

Na est mjeseci iza roenja Jahjaa, sina Zekerijjaovog, rodi i Merjema Isaa (a.s.). Bojei se za dijete, Merjema je u pratnji amidia Jusufa Nedara odselila u Misir. Tamo ostaje 12 godina i vraa se u Nazaret (Nairu). Kada je Isa imao 30 godina, dobi Indil i postade poslanik. Pozivao je u vjeru tri godine i pokazivao mudize. Samo mu 12 ljudi, Havarijjuna-apostola pristupi. Umjesto Isaa, njegovi protivnici, uhvatili su izdajnika Judu i razapeli. Matej i Ivan su apostoli a Luka i Marko poglavice. Pravog, Isau objavljenog Indila nema a ta je od njega bilo, to se ne moe znati, ba kao da je u zemlju propao. U prvim stoljeima kranstvo se irilo tajno i krani su mnogo progonjeni. Tek 313. godine car Konstantin dozvoljava slobodno ispovijedanje kranstva. Aleksandrijski biskup Arijus odbacivao je trojstvo. Po kranima rije Boija je u osobi Isusa Krista, a ne u Knjizi, koja se stalno otajava i otkriva Crkvi (logosa sarkisa). Crkva je uvar Svetoga duha i sveope korporativno Kristovo tijelo. Ona je jedini posrednik na relaciji Bog-ljudi, Kristovo tijelo i uvar Svetoga duha. U historijskom smislu Crkva znai i zajednica krana, ali i zgrada za bogosluenje kao damija i sinagoga. Prvobitna Crkva bila je jedinstvena. Do prvog raskola dolazi 1054. na rimokatoliku i pravoslavnu, a 1516. na katoliku i protestantsku. Pravoslavlje sainjavaju razne autokefalne nezavisne crkve: carigradska, aleksandrijska, antiohijska, jerusalimska, ruska, srpska, bugarska, rumunjska, gruzijska i jermenska Patrijarija. U protestantske Crkve spadaju: luterani, kalvini, anglikanci, kvekeri, metodisti, adventisti itd. Papa i patrijarh koji su jedan drugog 1054. godine prokleli i anatemisali izmirili su se tek 1967. godine.

MUHAMMED a.s.

Odtampaj tekst

Pretposljednji Allahov vjerovjesnik Isa (a.s.) kao i svi poslanici i vjerovjesnici kojih je prije njega, po jednom hadisu, bilo preko 120.000, izvjetava, obeava i garantira dolazak Muhammeda (a.s.) kao Allahovog obeanja, punine Allahove poruke i zavretka hijerohistorije ili kraj ciklusa vjerovjesnitva - Hatemu-l-Enbija. Univerzalno ime Muhammeda (a.s.) pod kojim su ga Navjetavali i obeavali svi raniji vjerovjesnici jeste Ahmed, hvaljeni, asni, plemeniti, na gr. Perikletos (Prakletos), a njegovo egzistencijalno ime kada se pojavljuje u povijesti jeste Muhammed (Es-Saf, 6). Muhammed je jedini vjerovjesnik iji je dolazak kao Allahovo obeanje, puninu rijei, komplementarnost Objave i poruke nagovjetavao svaki raniji poslanik sa upozorenjem svom ummetu: Ako se Ahmed ili na grkom Praklete pojavi da su oni kao ummet a i on, kao vjerovjesnik, duni prihvatiti Muhammeda kao svog vjerovjesnika i Objavu i erijat koji se njemu objavljuje. Kao vjerovjesnik Muhammed (a.s.) se pojavljuje u Arabiji na jugozapadu Azije, najveem poluotoku na svijetu. Arabijski poluotok kao sastavni dio najvee pustinje na svijetu, Sahare, prekriven je velikim dijelom pustinjom i kamenitim predjelima sa plodnim zemljitem i pustinjskim oazama. Opkoljen je sa tri mora. Na zapadu Crvenim, na jugu Indijskim, a sa istone i jugoistone strane je Perzijski zaljev. Po svojoj konfiguraciji Arabija je prostrana visokoravan, slina Sahari, sastavljena iz suhih pjeskovitih i kamenih ravnica pomijeanih sa plodnim predjelima. Neizmjerne arapske pustinje presijecaju uvale i brdoviti predjeli po kojima su razbacana sela i

gradovi, nastanjeni poljoprivrednim stanovnitvom, dok u pustinji nema niko osim beduina. Podruja sa vodom u pustinji zovu se oaze. Arabija je poluotok: sunca, pijeska, bez zelenih gora i visokih brda, bez nepresunih rijeka i jezera. To je zemlja beduina, deva, vjetra, samuma, neplodnosti, sua i vruina. Vjetar samum je jako opasan i nosi sve pred sobom. Povrina Arabije dostie 3 miliona kvadratnih kilometara. Temperatura se danju kree od 45 do 60 stepeni a nou se u pustinji sputa i do nule. Arabija je na sredini izmeu daleke Azije, Afrike i Evrope. To je, kako geografsko tako i duhovno sredite svijeta. Arabija ima slijedee pokrajine: 1) Petrejska Arabija, koja obuhvata cijelo poluostrvo Sinaj sa Turi Sinajom. Tu je Petra glavni grad nekadanjih Nabatejaca. Na tom podruju su se izredali mnogi biblijski narodi: Hebreji poslije izgona iz Egipta, tamo je uveni Debeli Musa, odakle je Musa svome narodu propovjedao Zakon boiji, tu je kamen iz koga je pod udarcem njegovog tapa potekao mlaz vode, tu je brdo Horeb sa peinom gdje se sklonio poslanik Ilijas, pred bijesom kraljice Izabele. Nedd je velika visoravan, prilino plodna, i prua se po sredini Arabije prema jugu, okruena sa svih strana pustinjom i golim brdima. Stanovnici Nedda su okretni zemljoradnici i vrlo bistri ljudi. Jemen sainjava jugozapadni dio poluostrva i on je ujedno najbogatiji, najplodniji i najnaseljeniji kraj Arabije. Jemenci su trgovci od davnina i zemljoradnici. Glavni grad Jemena je Sana, nekad prijestolnica jemenskih kraljeva. Jemenci su trgovali od vajkada sa Egipanima, Perzijancima i stanovnicima Indije. Jemen proizvodi penicu, datule, ipak, smokvu, masline, groe, kafu, eer, tamjan i miroije. Najbolje luke na poluotoku su jemenske-Aden. Hidaz, izmeu Jemena i Sinaja protee se arapsko primorje Hidaz. To je kolijevka islama. U njemu su dva islamska asna grada: Mekka u kojoj su po Allahovoj zapovijedi Ibrahim i sin mu Ismail sagradili Kabu (Bejtullah, Kiblu) Mina, Muzdelifa, Arefat, grad u kome je roen Muhammed (a.s.) i Medina ili Jesrib u kome je Muhammed (a.s.) preselio na Ahiret. U sredini Mekke je Haremi-erif. U sredini Haremi erifa je Kaba. Dimenzije Kabe su 11x12 metara, a visina je 13 metara. Na jugoistonoj strani, u oaku Kabe, odakle se poinje tavvaf init je i haderu-l- esved. U Haremi-erifu jo se nalaze Zem-zem (Mekamu-Ibrahim), Saffa i Merva. Mekka je glavni grad Hidaza. Drugi grad u Hidazu je Medina. Prije Resulovog dolaska Medina se zvala Jesrib, po osnivau, iz plemena Amalike. Pokrajine Katar, Bahrejn, El-Hassa, Uman i Arapski Emirati i Kuwait lee na istonoj strani u podruju Perzijskog zaliva i Indijskog okeana. Na Arabijskom poluotoku djelovali su vjerovjesnici: Hud, Salih, Ibrahim, Ismail, mnogi drugi poslanici i Muhammed (a.s.).

Imam

Islam SADRAJ

1. Kelime-i ehadet 2. Namaz - salat 3. Ramazan i post 4. Zekat 5. Had

Mevlud - Roendan poslanika Muhammed a.s. 23.04.2005 pripremio Fikret ef. Arnaut

Odtampaj tekst Poalji na email

Roenje Allahova Poslanika Muhammeda a.s. je bilo 12 rebiul-evvela, tano pedeset dana nakon znamenitog dogaaja pokuaja ruenja Kjabe /amul-fil slonova godina/, o emu se govori u suri El-Fil., 570 godine po kranskoj eri raunanja vremena. Roen je od oca Abdullaha ibn Abdul-Mutaliba i majke Amine bint Vehb. Njegovo roenje je, po miljenju veine islamskih historiara i uenjaka, bilo u svitanje zore dana ponedjeljka. Muslim je zabiljeio predaju od Ebi Katadeta u kojoj se navodi da je Resulullah a.s. upitan o postu dana ponedjeljka, pa je rekao:To je dan u kome sam roen i dan u kome sam poslat kao Poslanik.... /Muslim/ U Ahmedovom Musnedu od ibn Abbasa je zabiljeeno da je rekao:Allahov Poslanik a.s. je roen u ponedjeljak, poslat kao Poslanik u ponedjeljak, hidru uinio iz Mekke u ponedjeljak, uao u Medinu u ponedjeljak i postavio je haderul-esved na njegovo mjesto prilikom renoviranja Kjabe u ponedjeljak. Roenje Allahova Poslanika Muhammeda a.s. je bilo popraeno odreenim neuobiajenim i udnim pojavama. Imam Ahmed je zabiljeio predaju od Irbada ibn Sarijete r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: Ja sam kod Allaha bio zadnji Poslanik a Adem je tek bio u procesu stvaranja od zemlje, a o tome u vas obavjestiti. Ja sam uistinu rezultat dove Ibrahimove i radosni nagovjetaj Isa a.s. i vienje ( ruja) koje je vidjela moja majka, jer majke vjerovjasnika su imale vienja. Vjerovjesnikova majka je vidjela nur svjetlost kada je rodila Muhammeda kako je obasjala amske dvorce. /Prenose El-Bizzar i Taberani; Hafiz ibn Hader je rekao da je ovaj hadis sahih i kod Hibbana i El-Hakima/ On je (a.s.) odraz Ibrahimove dove kada je rekao:Na Gospodaru, poalji im izmeu njih Poslanika koji e im uiti Tvoje ajete...(Ajet..) On je takoer nagovjetaj Isa a.s. u rijeima Allahovim:I donosim vam radosnu vijest o Poslaniku koji e doi poslije mene a zove se Ahmed....(ajet...) Nur ( svjetlost) koja je viena prilikom njegovoga roenja je viena onim vidom (rujetul-besarijje), dakle svarna svjetlost, a nije rije ni okakvoj simbolici. O tome postoji mnotvo predaja. Zabiljeio je Ebu Nuajm od Umm Seleme r.a. od Amine majke Resulullhove a.s. da je rekla:Vidjela sam u noi njegovog roenja svjetlost koja je obasjala dvorce ama i ja sam ih ak vidjela. Zabiljeio je Muhammed ibn Sad hadis od nekoliko ashaba, meu kojima Ata i ibn Abbas, da je Amina bint Vehb rekla:Kada sam ga rodila (misli na svoga sina Muhammeda a.s.) sa njim je izala svjetlost (nur) koja je obasjala sve to je izmeu Istoka i Zapada, i on je pao na Zemlju kleei na koljenima... Osman ibn ebi El-As je zabiljeio od svoje majke Um Osman Es-Sekafijjete ije puno ime je Fatima bint

Abdullah, da je rekla:Kada sam prisustvovala Resulullahovom roenju vidjela sam kuu kada je on pao po tlima ( iz stomaka svoje majke) kua se je napunila svjetlou. Vidjela sam zvijezde da su se puno pribliile da sam pomislila kao da e pasti na mene. Kada ga je rodila Amina iz nje je izaao nur (svjetlost) koja je obasjala svu kuu tako da ja od te svjetlosti nisam nita drugo vidjela. El-Bejheki i Ebu Nuajm su zabiljeili predaju od Hasana ibn Sabita, Poslanikovog a.s. pjesnika da je rekao:Kada sam imao sedam ili osam godina, ve sam razumijevao i mogao zapamtiti sve to ujem. Jednog jutra uo sam Jevreja kako vritavim glasom poziva:O Kurejije, da li je roeno sino kod vas kakvo dijete? Odgovorili su mu:Ne znamo. Jevrej je rekao:Provjerite, uistinu ove veeri se je rodio Poslanik ovoga ummeta. /Prenosi El-Hakim i Jakub ibn Sufjan sa dobrim senedom kao to navodi Ibn Hader autor Fetha/ Od uda koja su se desila te veeri je potresanje Kisrovog dvorca i padanje 14 stubova (erefa) sa njega. U takvom stanju je ostao do naih dana prema navodima Hafiza Ez-Zerkanija. Kisrov vorac se nije uzdrmao i poruio zbog sabosti propusta u gradnji, jer je on izgraen od veoma tvrdog i kvalitetnog materijala ija visina i irina je stotinu ziraa. Halifa Harun Er-Reid je pokuavao da srui taj dvorac jer je pretpostavljao da je pod njim zakopano veliko blago ali je bio nemoan pred tom vrstom graevinom. To to se je desilo u noi roenja Allahova Poslanika Muhammeda a.s., Allah d.. je htio da to uini vjeitom mudizom prema Poslaniku Muhammedu a.s. Hafiz ibn Kesir je u svome kapitalnom djelu El-Bidaje napisao jedno posebno poglavlje o znakovima i udima koja su se desila noi u kojoj je roen Muhammed a.s. Izmeu ostaloga spomenuo je: - Pojava nura (svjetlosti) koju je vidjela njegova majka. - Njegovo padanje niice po tlima, okrenute glave prema nebu. - Prisustvo nura u cijelom kui od ega se nita drugo nije moglo vidjeti. - Nizak poloaj zvjezda te veeri da su pomislili oni koji su to gledali da e se zvjezdani strop oboriti na njih. - Potresanje Kisrovog dvorca i ruenja 14 stubova (erefeta) - Gaenje vatre u Perziji koja je prije toga gorila hiljadu godina. PRIREIVANJE SVEANOSTI I SKUPOVA NA DAN POSLANIKOVA ROENJA O ovoj temi, autor djela Sijjiduna Resulullah, Abdullah Siraduddin, kae: Normalno je da e se svaki pravi vjernik koji je pametan radovati danu u kome je bilo roenje Allahova Poslanika a.s.. Danu u kome je potekao nur upute i znanja cijelom svijetu. Danu u kome je roen onaj za koga Allah d.. kae:Poslali smo te kao milost cijelim svjetovima. Zato neka svaki musliman velia taj dan, neka bude radostan i plemenit. Okupljanje na skupovima na kojima e se itati odlomci iz njegove sire (ivotopisa) na kojima e se pored toga citirati i Kur anski ajeti, zatim spominjati Allahova poast i briga koju je ukazao Poslaniku Muhammedu a.s., zatim Njegovo uvanje Poslanika i zatita koju mu je pruao. Takoer e se na tim skupovima govoriti o Poslanikovom moralu i njegovim svojstvima. Na tim skupovima se takoer ue i donose salavati i selami na Muhammeda a.s. i kaside i spjevovi o Allahovom Poslaniku a.s. kao i dove koje se upuuju Allahu d.. Svaka od navedenih postavki je erijatski utemeljena, poeljna i traena i sve su to inovi kojima se pribliava Allahu d.. i za to je odredio nagradu. Na ovome su miljenju odabrani i vrijedni islamski uenjaci i pobonjaci od ummeta Muhammeda a.s.. / Sejiduna Resulullaha str. 473/ Rekao je Hafiz Es-Sehavi: Jo uvijek sljedbenici islama u svim krajevima, a posebno u velikim gradovima sveano obiljeavaju mjesec Poslanikovog roenja sa mevludima, na kojima se pripremi hrana i uoi tih mevluda podijeli puno sadake i bude opa radost. Na tim skupovima ue se mevludi od ega dolazi bereket i mnogi fadileti. /Iz djela Essiretu nnebevijjetu od Imama Muhammeda ibn Jusufa E-amija/ U nastavku govora o mevludu isti autor je zabiljeio: Imam Hafiz Ebul-Hajri ibn El-Dezeri, koji je bio ejh karijama, je rekao:Od spefifinosti panje i brige o

uenju i izvoenju mevluda i pokazivanje radosti na taj dan je da je to dan sigurnosti i prilika za postizanje elja i drugih fadileta. Hafiz ibn Kesir u u svome djelu Et-Tarih rekao:Vladar El-Muzaffer Ebu Seid je organizirao mevlud i erif u mjesecu Rebiul-evvelu i pripremio bi veliko veselje u kojemu je i sam uestvovao. A bio je, neka mu se Allah smiluje, hrabar, pametan i pravedan. Imam Muhammed ibn Jusuf E-ami je u svojoj Siri zabiljeio od ejh Ebu Musa Ez-Zerhunija da je rekao:Vidio sam u snu Allahova Poslanika, Muhammeda, alejhi selam, pa sam mu rekao ta se govori i ui na manifestacijama mevluda. Rekao mi je:Ko se raduje nama, i mi se radujemo njemu. Rekao je ejhul-kurai, El-Hafiz ebul-Hajri ibn El-Dezeri , neka mu se Allah smiluje:Vien je Ebu Leheb u snu poslije smrti pa mu je reeno:Kako ti je stanje? Rekao je:U vatri sam, samo mi se olakava u noi dana ponedjeljka i dozvoli mi se da popijem malo vode izmneu moja ova dva prsta i to koliine koliko je vrh kaiprsta, a to je zbog moga oslobaanja robinje Suvejbe, kada me je obradovala radosnom vijeu da se je rodio Muhammed , sin od moga umrloga brata, i to ga je Suvejba dojila. Pa ako je ovako stanje sa Ebu Lehebom, osvjedoenim kjafirom, o kome je i Kuran izrekao stav da e u vatru dehenemsku, olakava mu se stanje zbog radosti koja mu je bila u srcu noi Muhammedovog roenja, kako e onda tek biti stanje vjernika od ummeta Poslanikovog koji se raduje mevludu! Moe se samo nadati svakako nagradi od Plemenitog Allaha d.. Kazivanje o Ebu Lehebu i oslobaanju robinje Suvejbe je zabiljeio Buharija, Ismaili i Abdur-Rezak. U Buharijevom Sahihu je zabiljeeno:Rekao je Urve:Suvejba je robinja koja je bila u vlasnitvu Ebu Leheba, te ju je Ebu Leheb pustio na slobodu. Ona je dojila Muhammeda a.s. Kada je umro Ebu Leheb neki lanovi njegove rodbine su ga vidjeli u snu u loem stanju pa mu je reeno:Kako ti je? Rekao je:Nejmam nikako mira, jedino zbog Suvejbe koju sam pustio na slobodu napajam se sa malom koliinom vode, te je pokazao vrh kaiprsta, i taj dan mi se kazna ublaava, to je ponedjeljkom, a to je to je bio ponedjeljak kada je Suvejba obradovala Ebu Leheba vijeu o Muhammedovom roenju, te ju je on oslobodio. MEVLUDSKE SVEANOSTI NA POSLANIKOV ROENDAN KOJE SE UPRILIUJU SVAKE GODINE Ovo je jedno od pitanja po kome postoji razilaenje izmeu predstavnika Ehli-sunneta vel-demaata i Vehabija. Ovu temo je iscrpno obradio autor Abdul-Kadir Isa Dijab u svome djelu El-Mizanu-adil, pa u ja nastojati vei dio njegovog rada da prevedem kao odgovor na gore postavljenu dilemu. Autor kae: Vehabije zastupaju miljenje da je obiljeavanje roendana Muhammeda a.s. svake godine bidatun (novotarija u vjeri) a poto svaka novotarija vodi u zabludu a zabluda u vatru dehennemsku, onda oni ne uestvuju u obiljeavanju mevluda i zabranjuju to i drugima da rade. To svoje miljenje potkrijepljuju sljedeim dokazima: 1) Kau: Allahov Poslanik a.s. nije obiljeavao svoj roendan niti ashabi njegovi. Nisu to radili ni tabiini niti imami mudtihidi. To ukazuje na injenicu da je to neto to nije pohvaljeno. Jer da je bilo pohvaljeno oni to ne bi propustili. To potvruje nau tvrdnju da je to novotarija u vjeri, a svaka novotarija je pokuena. 2) Kau: Obiljeavanjem njegovog roendana sa sveanostima je pojava kojom se ini svetost i velianje Allahova Poslanika a.s. a to ga dovodi da se stavlja iznad stepena ovjeka. To onda moe odvesti da ga neko stavi na stepen boanstva. 3) Kau: Obiljeavanje njegovog mevluda obino bude sa pohvalama, i pretjeranim hvaljenjem Poslanika a.s. a to je suprotno njegovim rijeima :Nemojte me pretjerano hvaliti kao to su krani hvalili Isa a.s. sina Merjeminog. /Zabiljeili Imam Ahmed i Buharija/

Ehli suna vel-demaa koju predstavljaju etiri poznata mezheba zauzeli su stav od sedmog vijeka po hidri pa do dananjeg dana, suprotan miljenju Vehabija. Rekli su da je dozvoljeno obiljeavati mevludskim sveanostima roenje Allahova Poslanika a.s. svake godine i to smatraju pohvalnim i poeljnim inom. To svoje miljenje baziraju na sljedeim dokazima: 1) Predaju koju je zabiljeio Malik ibn Sinan i Hasan ibn Sabit u kojoj je rekao:Kada sam imao sedam ili osam godina, ve sam razumijevao i mogao zapamtiti sve to ujem. Jednog jutra uo sam Jevreja kada vritavim glasom poziva:O Kurejije, da li je roeno sino kod vas kakvo dijete? Odgovorili su:Ne znamo! Jevrej je rekao:Provjerite, uistinu ove veeri se je rodio Poslanik ovoga ummeta. /Prenose El-Bejheki, Ebu Nuajm i El-Hakim i Jakub ibn Sufjan sa dobrim senedom kako to navodi i autor Fethul-Barija Ibn Hader / 2) Ono to su zabiljeili Ibn Kesir u svome djelu El-Bidajetu ve nihajetu i Ibn Hader u Fethul-Bariju i Askelani i Bejheki i Taberi i drugi o pojavi nura (svjetlosti) veeri u kojoj je roen Allahov Muhammed a.s. koja je obasjala dvorce ama, potresanje Kisrinog dvorca i ruenje 12 erefa sa njega, zatim gaenje vatre u Perzijanaca koja je neprestano gorila hiljadu godina, povlaenje vode iz jezera Sava te pribliavanje zvijezda i dr. Predstavnici ovoga miljenja kau:Ako su se desile sve ove pojave sa Allahovom pomoi i snagom iz poasti prema novoroenetu onda je dozvoljeno nama da pokaemo znakove radosti i veselja svake godine oivljavajui sjeanje na njegovo roenje. 3) Ajeti koji govore o obaveznosti potivanja i iskazivanja poasti prema Allahovom Poslaniku Muhammedu a.s. kao npr. O vjernici nemojte dozivati Allahova Poslanika kao to vi dozivate jedni druge.. Pa su temeljei na tome rekli da je iskazivanje poasti i potivanja prema Muhammedu a.s. da se svake godine sjeaju mevludom njegovog roendana. 4) Dokazi kojima se poziva na iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku a.s. vie nego prema bilo kome drugom od Allahovih stvorenja. Kao npr. Hadis u kome se kae:Tako mi Allaha, niko od vas nee vjerovati ispravnim vjerovanjem dok mu ja ne budem drai od njega samoga, njegovog imetka, njegovog djeteta i svih ljudi. Tako je odravanje mevluda i sjeanje svake godine na roenje Poslanikovo istovremeno iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku, to je u duhu gore citiranog hadisa. 5) Allah d.. kae:Reci, ako volite Allaha i Njegovog poslanika onda me slijedite, vas e voljeti Allah... Ovi uenjaci kau:Sjeanjem roendana Poslanikova a.s.sa uenjem mevluda, na kojima se recitiraju odlomci iz Poslanikova a.s. ivota, se postie gore traeni cilj. Na mevludskim sveanostima se ljudi poue o Poslaniku a.s. i nainu sljeenja n jegova sunneta a to sve rezultira plodovima ljubavi prema Allahu d.. i ljubavi prema njegovom Poslaniku. Svi koji prisustvuju mevludima su ljudi koji vole Poslanika a.s. i koji mnogo donose salavate na njega. 6) Hadis Allahova Poslanika a.s. u kome je rekao:Mnogo donosite salavate na mene, jer ko donese na mene salavat jedanput Allah d.. e na njega deset puta... Na mevludskim sveanostima se kao to smo ve spomenuli mnogo donosi salavata a izgovaranje salavata privlai Allahovu milost i Njegovo zadovoljstvo. Na mevludskim sveanostima se takoer recitiraju i ue kuranski ajeti a Poslanik a.s. je rekao:Ko proui jedan harf iz Kurana ima deset sevapa za to.... 7) Hafiz Ibn Hader El-Askalani je dozvolio obiljeavanje Poslanikovog roendana (mevluda) sa sveanostima kijasom (analogijom) na sluaj koji je zabiljeen u Buhariji i Muslimu. Rije je o situaciji u kojoj je zatekao Poslanik a.s. Medinske Jevreje kako poste (auru) deseti dan Muharrema, pa ih je upitao zbog ega to rade? Oni su odgovorili da je to iz zahvalnosti prema Allahu d.. koji je na taj dan pomogao i spasio Musa a.s. i Izraeliane. Poslanik a.s. je to odobrio i rekao da smo mi muslimani prei da obiljeavamo ove dane i iskazujemo zahvalnost Allahu d.. Analogno ovome sluaju uzima se da je dan Poslanikovog roenja najvea blagodat data ljudskome rodu pa bi muslimani iz zahvalnosti prema Allahu d.. trebali da se raduju tome danu i iskazuju mu zahvalnost. 8) Osmi dokaz je sluaj koji je zabiljeio Buharija u svome Sahihu, Ismaili i Abdu Rezak, a ve smo ga citirali a to je sluaj Ebu Leheba koji je vien u snu nakon smrti i olakanje koje mu dolazi zbog ina

oslobaanja robinje Suvejbe radi vijesti o roenju Poslanika a.s. RASPRAVA O DOKAZIMA DVIJE SUPROSTAVLJENJE KOLE 1)Kao to smo ve rekli, Wehabije se otro suprostavljaju uenju mevluda i obiljeavanju Poslanikova roendana na bilo koji nain. Svakako da je njihovo miljenje neosnovano i nepotkrijepljeno valjanim dokazima. Kau da je mevlud bidatun i da ga nije praktikovao Resulullah a.s., niti ashabi niti njihovi sljedbenici. Ali takoer ostaje da se kae da to niko od spomenutih nije ni zabranio. Mnogo je pojava koje nisu radili Poslanik a takoer ni ashabi, a iste su praktikovane u vremenu koje je uslijedilo poslije njih. Obino se je gledalo u sadraj datih pojava pa ako su sadravale neto to je u suprotnosti sa islamskim stavovima onda bi se to osuivalo i zabranjivalo bi se njegovo prakticiranje. A ako bi se aktuelne novosti, nakon to se porede sa opim islamskim naelima, poklapale sa njima, onda se tretman te pojave svrstava meu pojave koje su traene vjerom ili u najmanju ruku poeljne. 2) to se tie njihovog stava da je izvoenje mevluda pojava kojom se velia Poslanik a.s. takvim velianjem da to nadilazi stepen ovjeka-poslanika. Ovaj njihov govor je takoer netaan i neprihvatljiv. Zato? Zato to se sveanost sjeanja na njegovo roenje ni u kojem svome elementu ne smatra niti sadri bilo koji vid posebnog velianja ili posveivanja (takdis). To je ni manje niti vie do izrazi potivanja i ljubavi prema Allahovom Poslaniku a.s. A oboje je utemeljeno islamom. Mevludskom sveanosti iskazuje se zahvalnost Allahu d.. na blagodatima koje je dao sa negovim roenjem. On je spasio ovjeanstvo i uputio ih na pravi put. Zbog svega toga nemogue je da potivanje Poslanika a.s. i iskazivanje ljubavi prema njemu bude niukom sluaju faktor posveivanja ili njegovog uzdizanja iznad stepena ovjeka-Poslanika i njegovo stavljanje na stupanj boanstva. Jer kada bi bilo tako, onda bi to Allah d.. strogo zabranio. A nije tako, jer Allah d.. trai da se voli i potuje Poslanik Muhammed a.s., a to je dokaz uzakonjenosti toga i nije nikakva novotarija kako to smatraju Wehabije. 4) Njihov dokaz zabrane odravanja mevludskih sveanosti sa hadisom Poslanika Muhammeda a.s.:Nemojte pretjerivati sa mnom, kao to su krani pretjerali sa Isaom sinom Merjeminim. Oni smatraju da je pohvaljivanje Muhammeda a .s. i prevelika ljubav prema Poslaniku ono to se zabranjuje ovim hadisom. Ovakvo shvatanje poruke ovoga hadisa je bez sumnje pogrjeno. Zato Poslanik Muhammed a.s. upozorava svoje sljedbenike da s njim ne uine ono to su uradili sljedbenici Isa a.s.? Sljedbenici Isa a.s. su svoga Poslanika proglasili sinom Boijim i bit problema je u tome. Oni su Boijeg Poslanika proglasili sinom Boijim, ime su uinili irk Allahu d.. Krani kau: Mesih je sin Boiji...(Kuran) Bit Poslanikove poruke svome ummetu ovim hadisom je da ne bi neko slinu stvar uradio glede Poslanika Muhammeda a.s. A nije nikako cilj ovoga hadisa da saopi kako ne treba voliti i potovati Poslanika Muhammeda a.s. ZAKLJUAK Nakon rasprave o dokazima vehabijske kole po pitanju stava o mevludu, elim da zaokruim temu sa nekoliko zakljuaka. Obzirom da sadraj mevludskih manifestacija sadri nekoliko dobrih djela kojima se pribliava Allahu d.. a najvaniji su: 1. Uenje Kurana, o kome je rekao Allahov Poslanik a.s.:Ko proui jedan harf iz Kurana imae sa svakim harfom po jedno hasene (dobro djelo) a svako dobro djelo se kod Allaha nagrauje desetororstruko....(Hadisi erif) 2. Mnogo donoenje i uenje salavata na Poslanika Muhammeda a.s. a o fadiletima salavata Poslanika a.s. je rekao:Ko na mene donese jedan salavat Allah d.. e na njega deset... (Hadisi erif) 3. Iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku, jer na mevlud dolaze oni koji vole Allahova Poslanika a.s. A o tome je Allahov Poslanik a.s. rekao rekao:Nee niko od vas vjerovati pravim vjerovanjem dok mu ja ne budem drai od njega samoga, njegovog imetka, njegovog pootomstva i svih ljudi. (Hadisi erif)

4. Upoznavanje sa detaljima iz sire (ivotopisa Allahoav Poslanika a.s. to olakava sljeenje njegovog puta onima koji to ele, pa se time zasluuje Allahova ljubav. Allah d.. kae:Reci ako volite Allaha onda mene slijedite, pa e vas voliti Allah(Kuanil-kerim) . 5. Izricanje pohvala o Allahovom Poslaniku a.s. , to je takoer uzakonjeno islamom. Zabiljeio je Taberani i ibn Seken da je Allahov Poslanik kada je uao u Medinu i Mevveru nakon bitke na Tebuku, Abbas ibn abdulMuttalib je rekao:O Allahov poslanie, da li mi dozvoljava da te pohvalim? Poslanik a.s. mu je odobrio, te je tada Abbas spjevao lijepu kasidu pohvale o Allahovom Poslaniku. Zbog navedenih sadraja koji se nalaze u mevludskim manifestacijama i oslanjajui se na dokaze Ehli sunne vel-demata kaem: 1. Izvoenje mevludskih manifestacija na dan Polsanikova roenja svake godine je posao koji ima svoje uzakonjenje u erijatu i predstavlja dobro djelo kojim se pribliava Allahu d.. zbog toga to sadri u sebi ibadete koje smo ranije spomenuli (uenje Kurana, uenje salavata, upoznavanje sa detaljima iz Poslanikove povijesti i sl.) Na tome su istrajavali muslimani od sedmog stoljea po hidri pa do sada bez ikakvog prezira ili negacije i osude. O tome hafiz Es-Sehavi je rekao:Sljedbenici islama u svim pokrajinama i velikim gradovima obiljeavaju mevludskim sveanostima roenje Poslanika Muhammeda a.s., u mjesecu njegova roenja. Te veeri se podijeli puno sadake, budu vesela lica vjernika, ue se mevludi i na njih se sputa bereket-blagoslov./Siretul-hiamijje 1 tom str. 439 i djelo Sejjiduna Resulullah str. 333/ 2. Prvi koji je poeo prakticirati mevludi-erif kao izraz sjeanja na njegovo roenje a.s. zvanino je vladar Muzaffer Ebu Seid Kevkeberi ibn Zejn-ddin Ali koji je umro 630 h. Niko mu od uenjaka njegova vremena nije osporio taj in, a ni od kasnijih generacija. ak su ga i hvalili. Od uenjaka koji su se pohvalno izrazili o spomenutom halifi je i Hafiz Ibn Kesir:Halifa Muzafer Ebu Seid je praktikovao upriliiti mevlud u mjesecu Rebiu. On je bio veoma hrabar, pametan i pravedan, neka mu se Allah smiluje i asno mjesto podari./ElBidajetu ve nihajetu od Ibn Kesira tom 13 , str. 137/ Mnogi uenjaci su pisali djela o mevludu, meu njima spomenuli bi Hafiza Sujutiju i njegovo djelo Husnulmekasidi fi amelil-mevlidi U tome djelu Sujutija je rekao:Zato je lijepo da i mi pokaemo znakove zahvalnosti Allahu d.. na dan Poslanikova roenja, sa odravanjem skupova, prireivanje hrane i slino tome. Autor djela Mizanul-adil, kae:Mevludske sveanosti kojima se obiljeava Poslanikovo roenje su utemeljene islamom i one su poeljne i preporuene. Ja uslovljavam njihovo prakticiranje i izvoenje sljedeim uvjetima: 1. Da sveanost pone sa odlomcima iz Kuranil-Kerima. 2. itanje teksta koji sadri detalje iz Polslanikova ivota, navoenje nekih mudiza i momenata iz kojih se moe uzeti pouka. 3. Da prisutni proue salavat kada god se spomene ime Poslanika Muhammeda a.s. 4. Da manifestacija sadri kaside i spjevove o Muhammedu a..s koji su zasnovani na muteber itabima. 5. Izbjegavanje prenoenja iz ivota Muhammeda a.s. to nije zasnovano na autentinoj tradiciji. 6. Ne dozvoliti pomijeanost ena i ljudi u jednoj prostoriji (ihtilat). 7. Pridravanje opeg islamskog edeba (kulture ponaanja) i ne dozvoliti da se bilo kojim gestom izae iz okvira islamskog naina ponaanja. /Iz djela Mizanul-adil str. 301/ Sufizam - islamska mistika 24.06.2004 pripremio hfz. Esnaf Begi Odtampaj tekst Poalji na email

1. Uvod Ako se danas pozabavimo povijeu islama, vidjet emo da su u vjerskim, politikim, vojnim i inim drutvenim zbivanjima od vremena pojave islama do danas, esti sudionici i islamski mistini redovi. Osobi koja ne poznaje dovoljno islamsku mistiku sufizam i samim tim sufijske redove, mogue je da ovakva trdnja izgleda nevjerovatnom. To pogotovo u onom sluaju, ako se islamska mistika posmatra i promatra u ogledalu kranskog monatva. Da bi se meutim, sufizam sam po sebi, i uloga sufijskih redova u povijesnim zbivanjima u okviru islama mogla razumjeti, laik na ovom podruju bi se morao upoznati sa biem islamske mistike, zatim odvaiti se na pokuaj uvida u njene vjerske praktike, kao i stav prema ortodoksnom uenju islama. Pod ortodoksnim uenjem islama ovdje prije svega podrazumijevam sunitsko uenje. Osim toga, ni u kom sluaju se iz vida ne bi smjela izgubiti untranja organizacija i struktura sufijskih redova, kao i njen povijesni razvoj. U daljem toku ovog izlaganja, pokazat e se da su svi ovi nabrojani elementi itekako dobra polazna osnova, pa i preduvjeti za tezu postavljenu na poetku. 2. Opte karakteristike sufizma 2.1. Bie Sufizma Redovi islamskih mistika poznatih jo po nazivima sufije ili dervii danas se veoma esto, a pogotovo na zapadu, opisuju nazivima dervii koji pleu ili dervii koji plau. Ovakvi opisi sufija i sufijskih redova su njihove isto vanjske i formalne osobine, koje svoje izvorite imaju u praktikama koje se pojavljuju prilikom obavljanja zajednikog zikra. Kroz ovakve opise i oznake sufijskih redova nastaje jedna slika o njima, koja, otprilike, odgovara kranskom monatvu. S obzirom da kranski monaki redovi predstavljaju sastavni dio crkve kao institucije, ovakva slika i funkcije se ne mogu primijeniti i na sufijske redove. Razlog tome jeste da u islamu ne postoji institucija takve vrste, kao to je to sluaj sa kranstvom. Upravo iz ovog razloga, i ne samo zbog toga, ovakvo predstavljanje i razumijevanje sufija i njihovih redova iskrivljuje njihovo pravo bie i ulogu koju su imali u okviru islama kao i povijesti uopte. Jedna od slijedeih razlika ogleda se u injenici da se pripadnici kranskih mistikih redova, za razliku od najveeg dijela sufijskih, u potpunosti povlae iz vanjskog svijeta u osamu, te na taj nain sainjavaju zatvorene zajednice, koje nemaju puno zajednikog sa ivotom i svijetom koji ih okruuje. Ako bi se pored toga, ipak pokualo usporediti sufijske redove sa kranskim monakim redovima, u svakom sluaju bi se neizbjeno dolo do zakljuka, da i jedni i drugi samo u formalnom smislu imaju stvari koje su im zajednike. Ovdje prije svega mislim na to, da su i jedni i drugi, kako u kranstvu tako i u islamu, gotovo uvijek skupine ili grupe koje okupljaju mukarce. 2.2. Uenje i vjerske praktike sufija Osnovni i glavni cilj mistikog uenja i vjerskih praktika u sufizmu jeste povratak Bogu. Njegovu osnovu se moe traiti u ljudskim eljama za linom i direktnom spoznajom i doivljajem vjerske istine. Da bi taj cilj postigao, sufija dijelom bjei od i iz materijalnog svijeta, te se u svom cjelokupnom ivotu, radu i djelovanju oslanja na Boga. Najvaniju ulogu u sufijskim praktikama igraju razliiti, uvjetno kazano, rituali, koji imaju za cilj da sufiju dovedu u stanje duhovne ekstaze. U takvom stanju, sufija tvrdi da mu je mogue ak i sjediniti se s Bogom. Ovakvo duhovno stanje sufije prije svega dostiu kroz zikr. Za laika na ovom podruju, zikr izgleda kao beskonano ponavljanje odreenih rijei i boijih imena. U ovakvoj vrsti zikra se posebno istiu sufije reda Rufaija. Istovremeno, sa zikrom se povezuju i njegov su sastavni dio i odreeni pokreti tijela, koji su posbno

karakteristini za sufije reda Mevlevija. Osim zikra u formama koje sam upravo naveo, kod nekih sufijskih redova veoma vani rituali su i slunje muzike kao i tzv. erbein, 40-dnevni post. U toku ovog posta, sufije pokuavaju to manje spavati. Svi ovi rituali osposobljavaju sufiju da dospije u, ve ranije spomenuto stanje duhovne ekstaze, pri emu je sufija u stanju da se ak i probada a da pri tom ne gubi krv, niti da osjeti tjelesne bolove. Neki sufijski redovi u svojim praktikama, kao i u cjelokupnom ivotu, ne polau puno vrijednosti na, uvjetno kazano, ortodoksno sunitsko uenje islama. U tom smislu, kao to je sluaj sa sufijama reda Bektaija, u vjersku parksu se uvode nove stvari koje ak zamjenjuju Kuranom ili Sunnetom propisane obaveze. Bektaije npr. u svojim praktikama imaju ritual sa nazivom dem. Ovaj ritual kod njih zamjenjuje ak i namaz, tako da se kroz obavljanje ovog rituala ne smatraju obaveznim obavljati i namaz. U ovom ritualu pored mukaraca uestvuju i ene. Prilikom dema, u krugu ili halki, mukarac i ena zajedno igraju, slua se ritualna muzika, po odreenim pravilima ovog rituala zajedniki se jede. Posebno je ovdje vano spomenuti, da se pri jelu koriste i opojna pia, a sve sa ciljem da se postigne spomenuto stanje ekstaze. Osim toga, u vanjskoj pojavi, nastupu i oblaenju sufija, ak i pojedini dijelovi odjee imaju odreenu simboliku. Tako naprimjer kod Bektaija ejhova kapa ima ak izljeujue dejstvo. 2.3. Stav sufizma prema islamskoj ortodoksiji Sufizam je mistino-asketski pravac u islamu sa, vie ili manje izraenim, iitskim karakteristikama. U izvjesnom smislu, sufizam stoji u suprotnosti sa islamskom ortodoksijom koju, sa naeg stanovita, zastupa sunitsko uenje. U povijesti je bilo sufijskih redova koji su zastupali i propagirali umjereni sufizam i koji su itav svoj ivot, svoje sufijsko uenje i praksu bazirali i zasnivali na islamskim zakonima i propisima. Na drugoj strani je isto tako bilo redova, koji se nisu ustruavali da prekre i pogaze islamske propise i principe. Ovdje se prije svega misli na zabranu pijenja alkohola, konzumiranja opojnih sredstava i sl., a to se sa strane ortodoksnog sunitskog uenja ljubomorno uva. U tom pogledu se moe kazati da su zagovornici ortodoksnog sunitskog uenja bivali radosni, kada bi pojedini sufijski redovi u najmanju ruku, makar priznavali Poslanikovu tradiciju sunnet i islamski zakon erijat. Ono to se jo kosi i suprostavlja sunitskom uenju i tradiciji jeste i tvrdnja da je kod pojedinih sufijskih redova, kao preduvjet za prihvatanje u tarikat, bila izraena i odbojnost prema obrazovanim ljudima. Takvo to je naprimjer, jasno izraeno kod reda Babaija, koji su bili prethodnici i izvorite Bektaijama. Babaije su ne samo odbacivali nego i prezirali knjige i znanje koje se na taj nain stie. Na mjesto ovakve vrste znanja, da bi popunili upranjen prostor, uvijek su stavljane izvanredne, ponekad i nevjerovatne sufijske sposobnosti. Sa nekim iitskim grupacijama sufijski redovi se nalaze u srodnikim vezama i meusobnom proimanju. ije su prvobitno bili politika frakcija, koja se nakon smrti Poslanika Muhammeda a.s. zalagala da se za halifu izabere h. Ali (umro 661). Vremenom, ali prije svega zbog nasilnog ubistva h. Alija, a zatim i h. Hasana (625/626-671) i h. Huseina (626/627-680), njima se poinje pridavati tolika vanost, tako da na jednoj strani politiki momenat u iitskom pokretu polako poputa, a na drugoj religiozni osjeaji sve vie dolaze do izraaja. Ova injenica meutim, ne znai da su se sufijski redovi odrekli politike djelatnosti. Naprotiv, veoma esto su sufije ivo uestvovale u politikim zbivanjima, pa ih ak u izvjesnoj mjeri i kreirali. Primjer Osmanskog carstva e to kasnije najbolje pokazati i potvrditi. ije su sami po sebi veoma brzo pokazali da su u stanju veoma lako preuzeti i u svome uenju i okrilju ujediniti neortodoksne pa ak i neislamske elemente. S obzirom sam ve prije istakao da je u sufijskim praktikama bilo i onih koje sa svojim elementima nisu uvijek odgovarali islamskim principima, te koji su sa strane islamske ortodoksije sunizma opisivani i smatrani neznaboakim, u tome moda lei i odgovor zato je sufizam u iizmu naao plodno za svoje irenje i razvoj. U tom smislu govori i injenica da gotovo svi sufijski redovi svoje izvorite imaju u h. Aliju, odnosno preko njega se direktno veu za Poslanika a.s. 2.4. Unutranja organizacija i struktura sufijskih redova U pogledu unutranje organizacije i strukture sufijskih redova, moe se kazati da oni posjeduju vertikalni i

horizontalni nain organizacije. U vertikalnom smislu to znai da svaki sufijski red ima po jedan lanac predvodnika reda tj. ejhova. Ovaj lanac se naziva silsila. Po pravilu, silsila se protee sa aktualnog ejha odreenog sufijskog reda preko njegovih prethodnika do navodnih osnivaa i utemeljitelja dotinog reda. Od utemeljitelja silsila se protee do h. Alija i, kako je prije kazano, do samog Poslanika a.s.. Ovaj lanac ejhova je, ako se izuzme manji broj iznimki, svim sufijskim redovima u osnovi zajedniki. Posmatramo li jedan sufijski red u vertikalnom smislu, ustvrdiemo da se na njegom elu nalazi pir. Ovo je rije perzijskog porijekla i znai starac, ejh, zatitinik, poglavar. U pojedinim sluajevima, pir je osniva dotinog sufijskog reda ili je po njemu red dobio naziv. Meutim, u veini sluajeva, pir je u stvari, slobodno kazano, sveta osoba i istovremeno zatitnik reda. Takvu ulogu pir dobiva tek nekada poslije svoje smrti, od sljedbenika i pripadnika dotinog reda. Povremeno se u sufijskoj terminologiji, a kada je rije o organizaciji i strukturi sufijskih redova a u pogledu postojanja i uloge pira, pojavljuju i izrazi piri-evvel i piri-sani. Prvi izraz oznaava patrona svetu osobu, zatitnika koji je veoma esto legenda, izmiljena osoba i koji je fiktivni utemeljitelj reda, dok izraz piri-sani oznaava stvarnog utemeljitelja. Kao to je prije istaknuto, jedan derviki red predvodi ejh. Ostali sufije ili dervii su obavezni da mu u potpunosti i bezuvjetno budu posluni. On je najaktivnija osoba u sufijskom redu, oko nje se sve okree i odvija. Kod nekih redova su ejhovi, navodno, i direktni potomci osnivaa redova. Zamjenik ejha nosi naziv vekil. To je po pravilu ve iskusan sufija. Njegov zadatak je da se brine o novacima - novopridolim u dotini sufijski red te da ih upuuje u tajne sufijskog uenja i uvodi u praktini ivot dotinog reda. Osim toga, vekil u najeem broju sluajeva, vodi i upravlja jednom tekijom. Na najniem stupnju ove hijerarhijske ljestvice su, upravo spomenuti, novaci ili muridi. U toku svoga uenja i izobrazbe za potpunog i punopravnog pripadnika reda, murid biva podvrgnut raznim vrstama ispita. Nakon okonanja izobrazbe, o kojoj odluuje ejh, murid postaje punopravni pripadnik reda te mu se otvaraju mogunosti da postane vekilom i ak samostalno vodi tekiju i obrazuje nove muride. Za ovakvu djelatnost se od strane ejha, vekilu izdaje punomo ili svjedoanstvo tzv. idazet (-nama). U horizontalnom smislu, najmanju i najuuu jedinicu u unutranjoj organizaciji jednog sufijskog reda sainjava zajednica koja se okuplja pa ak i ivi u tekiji. Tekije su tako graene, da uvijek imaju centralnu prostoriju u kojoj se obavljaju zikrovi i ostale sufijske praktike tzv. sohbeti. Ova prostorija se naziva semahana. Osim toga, tekija sadrava i prostorije za stanovanje, kuhinju, ostave za ivotne potreptine, prostor za dnevni boravak i veoma esto prostorije gdje se sahranjuju umrli sufije turbeta. Uobiajeno je da ove zajednice koje su direktno vezane za ivot i boravak u tekiji nisu brojano velike. Uostalom, naprijed je ve istaknuto, da one u stvari sainjavaju najui krug u horizontalnoj organizaciji sufijskog reda. Tako najvei broj pripadnika reda u ovom smislu iznosi 25 do 30, koji ive u tekiji i u okviru nje imaju odreene zadatke koje ispunjavaju. Ovi dervii se mogu opisati i kao potpuni dervii, sa zavrenom dervikom naobrazbom i obukom. U izvjesnoj mjeri oni predstavljaju uski unutarnji krug sufijskog reda koji vrlo malo ili gotovo nikako ne uestvuje u svjetovnom ivotu. Dalje, u horizontalnoj organizaciji i strukturi sufijskog reda postoji i jedan vanjski krug sufija. Oni vode normalan privatni ivot, ali redovito dolaze u tekiju na zikrove, s vremena na vrijeme ak provode i jedan dui period u tekiji, da bi se poslije toga ponovno vratili u svoj normalni svjetovni ivot. Ova grupa pripadnika sufijskog reda je daleko vea nego prva. I konano najiri i najvei krug sufijskog reda oko jedne tekije sainjava krug pristalica ili simpatizera, koji za organizaciju sufijskog reda gotovo nikako ili uopte nisu bili vezani. U horizontalnoj organizaciji sufijskih redova neophodno je jo spomenuti i odnose izmeu pojedinih tekija. Tako se moe ustvrditi su neki redovi sufija veoma strogo bili organizirani pa su pojedine tekije smatrane samo vanjskim ispostavama glavne tekije. Kod drugih redova, postojala je opirna samostalnost, pa ak i potpuna neovisnost o glavnoj tekiji. 3. Nastanak i razvoj sufizma 3.1. Povijest sufizma

U duhovnom smislu, zaeci sufijskih redova se mogu, kao to je to prije spomenuto, traiti kod h. Alija i samog Poslanika a.s.. Jer, sufizam pokuava svoje utemeljenje i legitimitet zasnovati na Kuranu i Hadisu, kroz Poslanikov odnos prema Bogu. Sufije se za opravdanost svoga postojanja i vjerskih praktika pozivaju na dogaaj israa i mirada. Naime, u knjizi Sullemul-murid od Dagestanija se citiraju navodi ejh Naqibendija iz knjige Tuhfetul-ahbab, u kome on kae: Poslanik a.s. je ove, njemu u noi israa objavljene tajne usadio u grudi Ebu Bekra es-Siddiqa. Zatim ga je Qurej iz nje (Mekke) protjerao te je sa njim poao i Ebu Bekr dok nisu stigli u poznatu peinu i u nju nou uli. Kada je zatim zapoeo novi dan, Poslanik a.s. je ga na ciljan nain pouio da srcem (tiho) rijeima: La ilahe illallah. Ovo pouavanje se ogledalo kroz trostruko ponavljanje ovih rijei. Tihi zikr je Poslanik a.s. meu svojim ashabima posebno posvetio Ebu Bekru. U njegove grudi Poslanik je ulio sva boanska saznanja, zato to je Ebu Bekr bio na stupnju pravovjernih, koji je najblii stupnju Poslanika a.s. U tom smislu je Poslanik i kazao: Allah nita u moje grudi nije ulio, a da ja to nisam ulio u grudi Ebu Bekra es-Siddiqa. Nakon toga su izali iz peine i preselili se u Medinu. Tako kao to je Poslanik pouio Ebu Bekraq es-Siddiqa, pouio je i Alija ibn Ebi Taliba glasnom zikru, kao to se navodi u Tuhfetul-ahbabu. Jer, Ali ibn Ebi Talib je kazao: O Allahov Poslanie, odvedi me najbliim putevima do Allaha Uzvienog. Poslanik mu odgovara: Mora istrajavati u dozivanju Allaha zikru. Ali upita: Kako u dozivati Allaha, o Allahov Poslanie? Tada mu Poslanik ree: Zatvori svoje oi sasluaj od mene tri puta rijei La ilahe illallah, zatim ti izgovori tri puta te rijei, a ja u tebe sluati. Tako je Poslanik tri puta, zatvorenih oiju i podiui glas izgovorio rijei La ilahe illallah dok je Ali sluao. Onda je Ali tri puta izgovorio ove rijei, zatvorenih oiju, podiui glas, a Poslanik je ga pri tom sluao. U formalnom-organizacionom smislu meutim, njihov poetak i nastanak se prepoznaje u 12./13. stoljeu. Tek kasnije, u 14./15. stoljeu, sufijski redovi su zadobili i zaokruili svoju konanu formu. Koncem 13. stoljea, sufijska uenja su se podijelila u tri pravca: 1. umjereni sufizam bagdadske kole, koji se u velikoj mjeri proirio u Siriji i Egiptu. Predstavnici ovog pravca su sufije mevlevijskog reda. 2. Sufizam nomadskih grupacija koje su poznate jo po nazivu Gazi-grupacije. Oni su pokazivali izvjesne sklonosti prema hereziji. Predstavnici ovog pravca su sufije bektaijskog reda. Oni su se najvie proirili u Turskoj, Albaniji a mogu se u znatnom broju sresti i na Kosovu i Makedoniji. 3. Sufizam pojedinih zanatskih udruenja. Zavisno od vrste zanata kojim su se bavili, tako su formirani i nastajali sufijski redovi. 4. Doprinosi sufijskih redova na primjeru osmanskog carstva 4.1. Vjerski doprinos Sufijski redovi su igrali veoma vanu ulogu pri islamizaciji turkmenskih plemena. Poto su najveim dijelom ivjeli na jednostavan nain, uivali su veliki ugled u narodu. Na taj nain im je bilo mogue da na obian svijet vre razne uticaje. Uvijek su nastojali da kransko stanovnitvo novoosvojenih podruja na jednostavan nain pridobiju za islam. U ovome su u nastansku Osmanskog carstva imali veliku podrku u sulatanima Osmanu I. (1281-1326) i Orhanu (1326-1362), koji su u stvri i bili njihovi organizatori i podrstrekai u ovoj misiji. 4.2. Politiki doprinos Nesumnjivo je da je uspon najmanje turkmenske kneevine do stepena svjetskog carstva bio osnaen i podravan kroz uske veze koje je utemeljitelj i osniva osmanske dinastije Osman I. kao i njegovi nasljednici, gajio i odravao prema razliitim vjerskim grupacijama ovdje se prije svega misli na sufijske redove - i zanatskim udruenjima. Isto tako, bilo je sluajeva da pojedini sultani nisu samo gajili uske veze prema sufijama i njihovim redovima i da se nisu samo na njih oslanjali, nego su se sa sufijama i porodino vezivali.

Tako se navodi da je Osman I. bio oenjen kerkom ejha jednog sufijskog reda. Osim toga, njegov sin, Bajezid II. ... je u potpunosti stajao u arima islamske mistike i povlaivao je sufizam. Tako je sufizam dobio na vanosti, te je kroz svoje dejstvo na iroke mase tome doprinio, da se bitne orijentalne karakteristike prodube u osmanstvu. Politika uloga sufijskih redova nastala je iz opozicionog stava prema islamskoj ortodoksiji sunizmu. Ipak, nisu svi sufijski redovi uestvovali u politikim zbivanjima. Neki su samo u posebnim sluajevima prodirali na prvu politiku liniju, dok su, opet, drugi ak stalno bili prisutni na politikom frontu. Kroz svoj uticaj u narodu, veoma su esto pomagali vladajuim snagama prilikom sprovoenja njihovih interesa. iz tog razloga se na primjeru Osmanskog carstva moraju smatrati veoma vanim i bitnim politikim elementom. Ovdje je vrijedno spomenuti, da su prema uticajnim linostima u Osmanskom carstvu kontinuirano gajili politike aktivnosti, personalnu politiku i posbne veze koje su ih inili nezaobilaznim politikim elementom. 4.3. Vojni doprinos Pojedini sufijski redovi, primjerice Bektaije, su aktivno uestvovali i u pograninim borbama u Osmanskom carstvu za vrijeme Osmana I. Za vrijeme Orhana, igrali su veoma vanu ulogu prilikom osnivanja pjeadijskih trupa poznatih pod nazivom yaye. Osim toga, vojni znaaj sufijskih redova ogleda se i u njihovoj vezi sa janiarima. Od samog poetka su sa janiarima bili povezani, tako da su naprimjer u 18. stoljeu svoje predstavnike imali i u janiarskim kasranama u Istanbulu. 4.4. Socijalno-humanitarni doprinos U slijedu osmanskih osvajanja, sufije su pomagali i podravali nastojanja sulatana Orhana i Murada I. (13261389) u politici naseljavanja novoosvojenih podruja. Za takve namjere i politiku, sufije su bili najpovoljniji. Tako su od sultana dobivali zemlju vakufe, koje su koristili u vjerske, ali i socijalno-humanitarne svrhe. Na vakufima su gradili tekije koje su sluile kao karavansaraji. U njima su putnici-namjernici, trgovci, hadije pri odlasku na had, siromasi i drugi, dobivali besplatno hranu i mogunost prenoita. Osim toga, sufije su u novoosvojenim podrujima bili obavezni, novodoseljenicima da obezbijede izdravanje za neko vrijeme, zati da se brinu za gradnju i odravanje mostova i skela na rijekama, kao i osiguravanja i odravanje puteva. (Predavanje je skraena i prilagoena verzija seminarskog rada autora, a odrano je na redovnom mjesenom seminaru imama Oblasti Nordrhein-Westfalen) Tedvid - nauna disciplina o ispravnom uenju Kurana 24.06.2004 pripremio hfz. Esnaf Begi Odtampaj tekst Poalji na email

UVOD Kuran je glavni izvor svega islamskog uenja. Musliman da bi mogao obavljati jednu od osnovnih vjerskih dunosti namaz, treba da naui napamet koliko toliko kuranskog teksta. Otud su muslimani, ma gdje se nalazili na zemaljskoj kugli, nastojali uiti, prouavati i nauiti napamet iz Kurana bar koliko im je potrebno za redovno obavljanje namaza. Prema islamskom uenju, meu najbolja, najvrjednija i najdragocjenija djela ubraja se i uenje Kurana, a.., bilo da ga uimo danju ili nou, u namazu ili izvan namaza, napamet ili gledajui u mushaf, sjedei ili leei, okrenuti prema Qibli (Kibli) ili u nekom drugom pravcu. Uiti Kuran spada meu Svemoguem Allahu najdrae ibadete, koje musliman u ime Njega vri. Jedno od

najboljih Bogu ugodnih djela mojih sljedbenika je uenje Kurana" su rijei Muhameda, a.s. Izgovaranje kuranskih rijei je, dakle, dobro djelo, pa makar i ne razumjeli njihovo vanjsko i unutarnje znaenje. Uenje Kurana, a.., (tilawetu l quran) je sposobnost, vjetina i umijee fonetske prirode, a zasniva se na precizno utvrenim zakonitostima i kriterijumima, ija praktina realizacija zavisi od izgovorne sposobnosti, ali i od individualne i kolektivne odgovornosti svih sljedbenika Muhammeda, a.s. Ova vjetina se moe savladati dobrim poznavanjem posebne znanosti koja se razvila meu islamskim znanonstima i dugotrajnom vjebom pred strunim i odgovornim uaima. Dakle, znanstvena disciplina koja precizira, definira, razrauje i objanjava principe pravilnog uenja Kurana, a.., i metodologiju njegove praktine primjene zove se ilmu t tedwid, ili fennu t tedwid, ili ahkamu t tedwid ili tedwidu l-qurani, to znai: znanost o pravilima i zakonitostima preciznog uenja Kurana, a.. Tedvid znai potpuno pravilno izgovarati svaki harf onako kako se on u pravom arapskom jeziku izgovara, tj. paziti na meharidul huruf i svojstva svakog harfa, pazei pri tome gdje treba stati, gdje prijei, gdje dugo, a gdje kratko izgovoriti, gdje uklopiti harf u harf, gdje ih opet rastaviti itd. Ovo je bio uzrok da se o tedvidu i pravilnom uenju Kurana razvio i napisao veliki broj djela. Napisani su posebni radovi i o izgovoru pojedinih harfova. Napisani su posebni radovi i o uenju Kurana na sedam ili deset naina (kiraeti seba i kiraeti aera). 1) Jeziko znaenje tedvida Rijec tedwid, izmeu ostalog, znai: dotjerivanje, uljepavanje, ukraavanje i perfektuiranje. Izvedena je od glagola dewwede yudewwidu (dotjerao je, uljepao je, ukrasio je, poboljao je). Od istog glagola izvodi se i imenica dewdetun (kvalitet, izvrsnost, perfekcija). S aspekta uenja Kurana, a.., rije tedwid ukazuje na obavezu pravilnog izgovaranja glasova, nain na koji se to primjenjuje i cilj koji se time eli postii. Osoba koja izuava tedwid i druge pouava ovoj znanosti zove se mudewwid (strunjak za tedwid), a onaj ko poetnike praktino uvjebava, zove se muqri (mentor za uenje Kurana, a..). U smislu preciznog, pravilnog i odgovornog uenja Kurana, a.., rije tedwid bila je poznata i u vrijeme ashaba. `Abdullah ibn Mesud je svojevremeno rekao: Poboljavajte kvalitet uenja Kurana (dewwidu l quran)". Prema drugoj verziji, ista misao glasi: Poboljavajte kvalitet uenja Kurana i uljepavajte ga najljepim tonovima (dewwidu l qurane we zeyyinuhu bi ahseni l aswat)". Rije tedwid se ne spominje u Kuranu, a.., ali se spominje termin tertil, to u kontekstu ove tematike ima isto znaenje. 2) Definicije tedwida Tedwid je kuranska disciplina koja se slui fonetskim zakonitostima i dostignuima, ali se ne svodi samo na ovu oblast, i ne iscrpljuje se na njenom polju istraivanja. Uloga ovjeka u nastanku tedwidske znanosti je transmisiona, a njegova znanstveno kreativna uloga svodi se samo na to, da ve postojee (objavljene) norme sistematizira, definira i metodoloki iznijansira. O tedwidu kao znanosti postoji vie definicija koje, u osnovi, imaju isto znaenje, a u najveem broju sluajeva temelje se na klasinim izvorima. I definicija:

Tertil (tedwid) je pravilno i precizno izgovaranje glasova, i poznavanje (i praktina primjena) pauzalnih formi" II definicija: Tedwid je kuranska ortoepija (pravilno izgovaranje glasova) koja izuava sve relevantne i irelevantne finese i nijanse artikulacije konsonanata i vokala, njihovu uzajamnu vezu i uticaje koji se posredno ili neposredno reflektuju na znaenje, smisao, pouku i poruku kuranskih ajeta. Praktina izvedba efektivno se odraava i na specifino melodijskom planu (tengim), pri emu se moraju poznavati i primjenjivati kako primarna, tako i sekundarna pravila i kriterijumi, to opet zavisi od uroene sposobnosti, dugotrajne vjebe i odgovornosti svakog pojedinca." U navedenim, kao i drugim postojeim, definicijama naglasava se precizno izgovaranje glasova, o emu treba posebno voditi rauna, u toku uenja Kurana, a.. 3) Predmet izuavanja tedwida Ova znanost izuava kuransku ortoepiju, odnosno izgovorno akustike centre u kojima se glasovi produciraju i nain na koji se oni izgovaraju, a potom povezuju u rijei, rijei u ajete, a ajeti u manje ili vee cjeline. Izvori za nastanak tedwida su: Objava, Sunnet i Idma. Allah, d.., nareuje da se Kuran, a.., ui tertilom, a to znai da se moraju slijediti zakonitosti tedwidske znanosti. Muhammed, a.s., je tu naredbu praktino realizirao i prvu generaciju muslimana nauio primjeni pravila tertila. Islamski mislioci su, na osnovu postojeeg iskustva i vjerodostojnih predaja, definirali norme i kriterijume bez kojih se Kuran, a.., ne moe pravilno uiti, odnosno oni su ve postojeoj praksi dali formu, ili preciznije reeno, utemeljili su tedwid kao egzaktnu znanost. Ako se razmotri tematika tedwidske znanosti, njena terminologija i metodologija, i kada se analiziraju njene definicije, povijesni nastanak i razvoj, onda se moe rei da je tedwid objavljena kuranska fonetika. Ona izuava tri segmenta Allahove objave: a) Artikulaciju kuranskih glasova, sa svim njihovim stalnim i nestalnim akustikim osobinama, koje se zbog uzajamne veze glasova, pojavljuju u vie akustikih varijanti i nijansi. b Pauzalna (waqf) i poetna forma (ibtida) imaju, u izuavanju tedwida, veliki znaaj, jer su direktno vezane za smisao i znaenje kuranskih rijei i sintagmi. c) Tedwidska znanost se bavi i fonetskim promjenama koje se dogaaju zbog meusobnog uticaja glasova, bilo u jednoj rijei ili sintagmi. Usljed blizine izgovorno akustikih centara i slinosti glasovno-akustikih osobina, vokali se iz specifinih razloga produavaju, a konsonanti se nazaliraju (artikuliranje nazalnih-nosnih konsonanata), asimiliraju, preobraavaju, ili se zbog svojih odreenih fonetskih karakteristika, izgovaraju prirodno, bez ikakvih promjena. U prvom i drugom sluaju, odnosno, pravilno izgovarati glasove i primjenjivati pravila pauzalne i poetne forme je stroga obaveza (wadib). Neznanje, neopreznost, neodgovornost i svi propusti ove

vrste zovu se vidljive greke, a mogu ih uoiti i slabiji uai. Uiniti pogreke ove vrste je strogo zabranjeno (haram), posebno onda kada se grijei zbog neodgovornosti. Primjena pravila iz prva dva segmenta je u kategoriji wadiba, zato to njihovo izostavljanje dovodi do promjene znaenja kuranskih ajeta. To se, uglavnom, dogaa u dva sluaja: 1) Kada doe do fonetske opozicije, odnosno ako se jedan glas, zbog neznanja ili neopreznosti uaa, zamijeni nekim drugim, njemu slinim glasom. Treba naroito paziti da se meusobno ne zamijene slijedee grupe konsonanata: (t t), (t s s), (b h h), (d d), (d z z), (ajn g), (q k). 2) Ukoliko se u toku uenja pauzira na onim mjestima gdje se to ne smije uiniti, osim u vanrednim okolnostima, kao to su: kaalj, zijevanje, nagla glavobolja, razne vrste opasnosti i sl. Kao primjer nedozvoljene pauzalne forme, moe posluiti i ovaj ajet: O vjernici, nemojte obavljati namaz u pijanom stanju... (En-Nisa 43). Ukoliko se pauzira poslije rijei namaz, onda se dobije sasvim pogreno znaenje, po kome se vjernicima zabranjuje namaz. Medutim, namaz je nareen, a zabrana se odnosi na osobe koje su u pijanom stanju. Primjenjivati pravila iz treeg segmenta (medd, ihfa, idgam, iqlab, izhar i sl.) je sunnet, a izostavljati ih je mekruh (pokueno). Greke i propusti .ove vrste zovu se skrivene pogreske, koje uoavaju samo dobri poznavaoci tedwidske znanosti. S obzirom da Allahov poslanik preporuuje uenje, melodinim glasom, pravila tedwida pruaju mogunost i za takvu izvedbu, ali samo onima koji imaju razvijen sluh i dobre glasovne mogunosti. Svako je duan podesiti glas prema svojim individualnim sposobnostima. Melodija (tengim) u toku uenja Kurana, a., je komponovana" pravilima tedwidske znanosti, i izvan te kompozicije", Allahova objava se ne moe i ne smije uiti. 4) Podjela tedwida U toku objave Kurana, a.., melek Dibril je nauio Muhammeda, a.s., praktinoj primjeni tedwidske znanosti koja do tada nije bila poznata meu Arapima. Allahov poslanik je nauio ashabe izgovoru i razumijevanju kuranskih rijei, a oni su kao misionari, putnici ili trgovci, steeno znanje iz oblasti tedwida i drugih islamskih disciplina prenosili na sljedeu generaciju. irenje Islama meu nearapske narode, podstaklo je islamske mislioce da i u pisanoj formi sublimiraju, definiraju i metodoloki utemelje ve postojee norme o uenju Kurana, a.., koje su do tada uvane putem usmene predaje. Taj zadatak je obavljen u I i II stoljeu po Hidri, a najee se spominju imena slijedeih uenjaka: Ebu l Eswed Ed-Dueliy, Ebu l Qasim Ubeyd b. Sellama, Halil b. Ahmed i dr. Da bi se stekla minimalna sigurnost i sposobnost za pravilno izgovaranje kuranskih rijei, neophodno je proi kroz dvije faze uenja. U tom smislu, tedwid se dijeli na: a) Teorijski dio (`ilmiyyun) b) Praktini dio (`ameliyyun)

Pod teorijskim dijelom podrazumijeva se prva, poetna faza u kojoj se ue osnovna pravila, vezana za uenje Kurana, a.. Izuavati ovaj aspekt tedwida je kolektivna obaveza muslimana (fardi kifaye). Svaka generacija je duna pripremiti i obrazovati strunjake za tedwidsku znanost koji e njene zakonitosti prenijeti na sljedee pokoljenje. Kao argument za ovu tvrdnju navodi se kuranski ajet koji obavezuje skupine muslimana ...da se upute u vjerske znanosti i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha bojali". (Tewba 122) U toku izuavanja teorije tedwida nije neophodno imati mentora, odnosno, mogue je samostalno nauiti i razumjeti osnove ove znanosti. to se tie praktine primjene, uiti po pravilima i kretirijumima tedwidske znanosti je fardi ayn (individualna obaveza i odgovornost), bilo da se ui cijeli Kuran, a.., sura ili jedan ajet. Ova obaveza temelji se na Kuranu, Sunnetu i Idmau. 5) Argumenti o nastanku tedwidske znanosti a) Kur an Allah, d.., nareuje: Izgovaraj Kuran paljivo (tertilom). To znai: ui ga pravilno i precizno, paljivo i odgovorno, smireno i skrueno, razmiljajui o kuranskim poukama i porukama. U citiranom ajetu, rije rettil (izgovaraj, ui) pojaana je infinitivom tertilen. Cilj ovakvog naina izraavanja je razvijanje interesa za pravilnim uenjem Kurana, a u isto vrijeme i elja da se ivi po njegovim uputama. Naredba u navedenom ajetu je u kategoriji wadiba (obaveze), zato to je tertil (preciznost, nadnaravnost, mudrost, savrenost) svojstvo Kurana, a.., kao to se kae u ajetu: I mi ga sve ajet po ajet objavljujemo (tertilom). (El Furqn, 32) b) Sunnet Drugi izvor koji govori o obavezi primjene tedwida su hadisi Muhammeda, a.s., i njegov sunnet. Prema vjerodostojnim predajama, Poslanik je rekao: Uite Kuran arapskom melodijom i tonovima." Kada se uzme u obzir da je on objavljen na arapskom jeziku, onda je sasvim jasno da mu jedino i odgovara melodija i tonalitet dotinog jezika. U tom smislu nisu dozvoljeni niti mogui bilo kakvi muziki uticaji, niti se uenje moe podvesti pod bilo koji anr u muzici. S druge strane, Muhammed, a.s., je nauio ashabe primjeni pravila tedwidske znanosti, a oni su to svoje znanje prenosili na mlau generaciju. U predajama se navodi da je `Abdullh ibn Mesud uo nekog ovjeka koji je uei Kuran, a.., u rijei lil-fuqarai ispustio duinu el mutessil, pa ga je upozorio, rekavi mu: Allahov poslanik nas nije uio da tako izgovaramo duine vokala." Potom je `Abdullah ibn Mesud prouio ajet u kome se nalazi navedena rije, primjenjujui pravilo o produavanju vokala. Dakle, u ovom drugom izvoru imamo kao argument i Poslanikove rijei, a i njegovu praksu. c) Idma Trei izvor, prema kome je obavezno primjenjivati pravila tedwidske znanosti, je Idma. To znai da su svi islamski mislioci suglasni da se Kuran, a.., mora uiti onako kako je objavljen, tj. tertilom. Ovaj termin podrazumijeva obavezu primjene pravila tedwida. Poetnici u uenju, naroito u prvoj fazi obrazovanja iz ove oblasti, moraju imati mentora koji e ih

praktino uvjebavati primjeni tedwidskih pravila. Samo na ovaj nain, potom svakodnevnom vjebom i samodisciplinom, poetno znanje iz ove znanosti moe se savladati i za krae vrijeme. Da bi se dostigao visok stepen u uenju Kurana, a.., pored studioznog i dugotrajnog izuavanja tedwida, potrebno je baviti se i ostalim islamskim disciplinama. Najvrednije je ono uenje u kome uestvuju: jezik, razum i srce. Jezik uva ispravnost glasova, razum tumai njihova znaenja, a srce uva njihove upute, savjete i opomene. Dakle, jezik izgovara, razum spoznaje, a srce pouke prima. Kuran, a.., se moe uiti i bre i sporije. Tempo se mora prilagoditi prema vlastitim izgovornim mogunostima i glasovnim sposobnostima. U tom smislu, tedwid se dijeli na: a) TERTIL, polagahno recitiranje (uenje), b) HADR, brzo recitiranje (uenje) i c) TEDWIR, odmjereno recitiranje (uenje). Iz dosadnjeg izlaganja, ako saetak svega reenog, moe se zakljuiti slijedee: 1) Kao egzaktna znanost, tedwid izuava zakonitosti i metode pravilnog uenja Kurana, a.s. Qiraet je sposobnost i vjetina praktine realizacije tih normi, a kvalitet njihove primjene zavisi od odgovornosti i glasovno-izgovornih sposobnosti svakog pojedinca. U toku uenja i obuavanja, najefikasnija je audio vizuelna metoda. 2) Izuavati ovu znanost je fardi-kifaye, tj. kolektivna obaveza svake generacije muslimana. 3) Praktina primjena tedwida (tertila) je fardi-ayn, a to znai, individualna dunost i odgovornost svakog pojedinca bez obzira, da li uio jedan ili vie ajeta, ili cijeli Kuran, a.. IMAM `ASIM I NJEGOV RAWIYA HAFS Od sedam mutewatir (potpuno vjerodostojnih) verzija uenja Kurana, a.., u svijetu se praktino primjenjuju samo etiri verzije. Veina muslimana u svijetu, meu kojima smo i mi sa ovih podruja, ue Kuran, a.., prema verziji imama `Asima i predaji njegovog uenika i rawiye (prenosioca) Hafsa. U jednom dijelu Sjeverne Afrike, muslimani slijede qiraet (verziju) imama Nafia El Medeniya i riwayet njegovih uenika Qaluna i Wera. U pojedinim dijelovima Sudana i Jemena, Kuran, a.., se ui po Ebu `Amrovoj verziji koju prenosi Ed-Duri. 1) Imam Asim b. Ebi En Nedud U qiraetu Kurana, a.., na imam je Ebn Bekr Asim b. Ebi En Nedud El Esedi. U izvorima se ne navodi mjesto i godina njegovog roenja. Zna se da je ivio u Kufi, a preselio je na Ahiret 127. g. po Hidri. Asim pripada generaciji tabiina. Na imam je svojevremeno u iroj regiji bio jedan od najboljih poznavalaca arapskog jezika, tedwida i drugih islamskih znanosti, a osim toga, imao je i lijep glas. Slovio je kao najbolji qariya svog vremena. Ebu Ishaq Es-Sebii je za njega rekao: Nisam uo nikoga da tako dobro ui Kuran, a.., kao `Asim. " i Uitelj naeg imama je bio Zurr b. Hubey, a njegova verzija uenja se vezuje za `Abdullah ibn Mesuda koji je uio pred Allahovim poslanikom. `Asim je bio ucenik i Ebu `Abdu r Rahmana `Abdullah b. Habiba Es-Sulemiya, koji je bio uitelj Poslanikovih unuka Hasana i Husejna. `Abdu rRahmanova verzija uenja vezuje se za h. Aliju, r.a.,

a an je nauio uiti Kur an, a.., od Muhammeda, a.s. Imam Asim je imao mnogo uenika i prenosilaca svog qiraeta (verzije), a najpoznatiji su: ube i na rawiya (prenosilac) Hafs. 2) Hafs b. Suleyman Meu najboljim uenicima i najpouzdanijim rawiyama imama `Asima bio je i Ebu `Umer b. Suleyman b. Mugire El Bezzaz. Roen je 90. g. u Kufi, a preselio je na Ahiret 180. g. po Hidri. Za rawiyu naeg qireta Yahya b. Mu`in je rekao: Najvjerodostojnije predaje o verziji uenja imama Asima prenosi Hafs b. Suleyman. " Hafs je cijeli ivot uio i prouavao Kuran, a.., i kao jedan od najboljih qariya u tom vremenu, putovao je u Bagdad i Mekku, a imao je mnogo uenika i u rodnoj Kufi. irenjem Islama, sistematizacijom usmenih predaja i pojavom pisanih djela iz ove oblasti, naredne generacije su savjesno i odgovorno preuzele obavezu da ue i izuavaju Kuran, a.. Prema tome, povijesna predaja naseg qiraeta koji se vezuje za imama `Asima, izgleda ovako: Hafs *`Asim *`Abdu r Rahman b. Habib Es Sulemi, Zurr b. Hubey El Esedi * `Utman b. `Affan, `Aliyy b. Ebi Talib, `Abdullah b. Mes`ud, Ubeyy b. Kab, Zeyd b. Tabit * Muhammed, a.s., kome je melek Dibril dostavio Kuran, a.., od Allaha, d.. Muslimani u svijetu, osim jednog malog broja na podruju Afrike i Jemena, primjenjuju qiraet koji se vezuje za imama `Asima, a ovu verziju uenja prenio je na slijedeu generaciju njegov uenik i rawiya Hafs b. Suleyman. S obzirom na ovu injenicu, najvie djela iz ove oblasti, napisano je prema ovoj verziji koju i mi slijedimo u toku uenja Kurana, a.. 3) Kiraeti Kurana U osnovi se kiraeti Kurana mogu podijeliti na vjerodostojne-mutewatir i slabe, odnosno lane-az. Za tzv mutevatir kiraete obicno se trai veliki broj prenosilaca koji su autoritativni, to jest oni koji su dobri poznavaoci fikha, akaida, arapskog jezika itd. Takoer se tra od mutevatir kiraeta da sadre sedam harfova, (Kuran je objavljen na sedam harfova), da su u skladu sa arapskim jezikom, zatim da se slau sa jednim od prijepisa Osmanove kodifikacije Kurana, koja je imala znaajnu ulogu na unificiranju usmenih i pisanih tradicija glede Kurana. Ovi i jo neki drugi manje vani uvjeti trae se da bi mutevatir kiraet dobio takav status. U pogledu azz kiraeta treba rei da neki od ovih vanih uvjeta izostaju. Obino su azz kiraeti slabih predanja, itanja im se ne slau sa islamskim miljenjem o Kuranu, a mogu ak biti i mevdu`, to jest lani. Pod ovim se smatra da se izvjesna osoba bavila namjernim iskrivljavanjem Kurana, a ne radi se, recimo, o grjekama zbog neznanja arapskog jezika i sl. Primjer lanih kiraeta, to jest tzv. azz kiraeta, imamo u literaturi ranih i ekstremnih iijskih sekti. Te su sekte openito poznate po izvrtanju kuranskog smisla. Osim toga to se Kuran u ovim kiraetima eli prilagoditi iijskim interesima (glorificira se, recimo, porodica Muhammeda, a.s., a esta su i glorificiranja Alije ibn Ebi Taliba). Prema ovome, dakle, azz kiraeti nemaju vjerodostojnu predaju i nisu saglasni sa Osmanovim Mushafom. azz kiraetom se ne moe uiti Kuran niti on moe posluiti kao dokaz o vjerovanju.

Osim azz kiraeta postoje i ahad kiraeti. Ahad kiraeti imaju vjerodostojan sened, ali nisu u saglasnosti sa Osmanovim Mushafom, odnosno sa pravilima arapskog jezika. Ahad kiraetom se ne moe uiti Kuran, niti on moe posluiti kao dokaz u vjerovanju, jer se vjerovanje (akida) ne dokazuje ahad predajom. Osim ovih vrsta kiraeta Kurana postoje jo i tzv. mehur kiraeti. Oni imaju vjerodostojan sened, koji nema snagu mutevatira. Mehur kiraeti su, dalje, saglasni sa Osmanovim Mushafom i pravilima arapskog jezika. Neki islamski istraivai smatraju da se mehur kiraetom moe uiti Kuran. Treba, takoer, navesti i jednu specifinu vrstu kiraeta, tzv. mudredz kiraete. To su kiraeti u koje su ukljuene pojedine rijei prilikom tumaenja Kurana. Ovaj kiraet se smatra azzkiraetom iz dva razloga. Prvo, nije mutevatir, i drugo, ne slae se sa Osmanovim Mushafom. 4) kole kiraeta Glavni autoriteti u kiraetima Kurana jesu: Ibn Kesir el Meki (120./737.) (Meka), Nafi el Medeni (169./785.) (Medina), Ebu Amr ibnul Ala (148./770.) (Basra), Ibn Amir (118./736.) (Damask), Asim (127./744.) (Kufa), Hamza (156./772.) (Kufa), Kisaija (189./804.) (Kufa), Ebu Dafer (130./747.) (Medina) Jakub (205./820.) (Basra), Halef (229./843.) (Kufa). PRAKTINE NAPOMENE O UENJU KURANA I PRIMJENI TEDVIDSKIH PRAVILA Na poetku uenja Kurana, a.., a prije nego to se izgovore istiada i besmela, preporuuje se uenje ove dove: U ime Allaha Svemilosnog Milostivog. Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na naeg Poslanika Muhammeda, s.a.w.s., na njegovu porodicu i ashabe, i na sve one koji slijede njegovu uputu. Uzvieni Allahu! Poveaj moju elju prema Kuranu, uini ga svjetlom moga vida, lijekom moga srca, i izlazom za moju brigu i tugu. Uzvieni Allahu! Okiti Kuranom moj govor, uljepaj njim moje lice, ojaaj njim moje tijelo, duu i srce, obogati Kuranom moj mizan, obdari me istinskim i iskrenim uenjem, ojaaj me u pokornosti prema Tebi, da budem pokoran i danju i nou, proivi me u drutvu najodabranijeg Poslanika, neka je na njega salavat i selam." Amin! Prilikom uenja Kurana potrebno je svakako voditi rauna o stajanju i nainima zastajanjima na rijeima. Prenosi se da je Poslanik a.s. kada bi uio Kuran on bi zastajao na kraju svakog ajeta. Tako bi naprimjer, suru Fatihu uio ovako: El-hamdu lillahi rabbil-alemin pa bi stao, Errahmanirrahim pa bi opet stao. Kuran je potrebno uiti skrueno, bez nepotrebnog samoisticanja i egoizma. Kae Poslanik a.s.: Bie takvih mojih sljedbenika koji e uiti Kuran i uei ga izlaziti iz vjere, kao to izlazi strijela izbaena iz luka.

Nepotrebno je isticati hadise koji govore o nagradi zauenje Kurana. Obaveza je zato Kuran redovno uiti. Ovo ne samo iz razloga Boije nagrade nego i iz praktinih razloga. Naime, kroz redovno uenje stie se takva praksa i ua se rutinira u uenju Kurana. U tom smislu bi bilo potrebno slijediti praksu ashaba koji su imali u adetu svake sedmice prouiti Kuran. Iz tog razloga, na minimum bi bio, najmanje jedanput mjeseno pruiti Kuran. Osim toga, velika panja bi se morala posvetiti uenju Kurana napamet. Smatram da je za nas u naim okolnostima minimum poznavanja Kurana napamet slijedei: - 1. Duz - Amme duz - najmanje 10 aereta - sure Jasin - sure Errahman - sure El-Mulk (Predavanje je odrano na redovnom mjesenom seminaru imama Oblasti Nordrhein-Westfalen) Hutba Bitka na Bedru 26.10.2004 pripremio VP sluba Rijaseta IZ-e Odtampaj tekst Poalji na email

* : * Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni, zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni. (Alu- Imrn, 123) U ovom mubarek mjesecu, ije darove i blagodati mumini sa radou prihvataju i u svojim srcima duboko doivljavaju, nalazi se i odabrana no Lejletul-bedr. Druge godine po Hidri, prije vie od 1400. godina dogodila se bitka na Bedru, poznata kao Bedr el-kubra (Veliki Bedr). Jugozapadno od Medine, na udaljenosti od oko 150 kilometara, nalazi se mjesto Bedr, ije je ime trajno sauvano u Kuranu, a.. Ovaj dogaaj promijenio je tokove svjetske povijest. Tog dana, 17. ramazana, muslimanski neprijatelji su imali oko 900 boraca, a muslimana je bilo oko 300, to znai da se jedan musliman morao boriti protiv trojice protivnika. U Kuranu, a.., se napominje da je Allah, d.., poslao meleke da pomognu muminima ali nakon to su oni iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najvee rtve. Meleki su sami mogli pobijediti ali se trai ovjekova spremnost, odlunost, hrabrost i ustrajnost. Borili su se na Bedru, Resulullah i ashabi, potvrdili su i dokazali, koliku snagu, hrabrost, odlunost i strpljivost daje islam. Znali su da je Allah, d.., na strani onih koji nose iman u svom srcu. Allah, d.., u Kuranu, a.., iznosi jednu povijesnu istinu koja glasi: * * Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s Allahovom dozvolom. A Allah je sa strpljivima. (El-Bekare, 249) Resulullah i ashabi izali su na Bedr da se suprostave sili i nasilju, da izmijene povijest, da otvore put istinskoj vjeri, slobodi, pravdi, milosru i humanizmu. U svom govoru prije bitke Allahov Vjerovjesnik, s.a., ne daje ashabima genocidna , krvava i ruilaka uputstva, nego im se sasvim mirno obraa ovim rijeima:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Podstiem vas da uvate islam! Allah vas na to upuuje! Odvraam vas od nasilja, a i va Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvien, istinu nareuje i iskrenost propisuje. On daje dobro onima koji ga zasluuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se meusobno po dobru odlikuju i spominju. Doli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskuenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomou strpljivosti, Allah u odlunim momentima otklanja brigu i spaava ljude od nevolje i tuge. Strpljivou se postie spas na obadva svijeta. Pazite na dunosti koje vam je Allah u Kuranu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima pouio. Odluno se prihvatite djela kojima e va Gospodar biti zadovoljan. Pokaite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i, na ovome mjestu, na Bedru, zasluie te Njegovu milost i oprost koji vam je obean. Allahovo obeanje je istinito. Njegova zatita je naa snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomo, u Njega se uzdamo i Njemu se vraamo. Neka Allah oprosti meni i muminima. Ovaj Vjerovjesnikov govor ima veliko duhovno i moralno znaenje. U njegovim rijeima nema ratnikog ara niti euforije. Zato? Zato to islam nije vjera hukakokrvnikih, niti nasilniko-osvajakih pohoda. Islam je vjera koja titi i uva ljudsku slobodu, moral, ast i ugled. Muhammed, s.a., i ashabi, r.a., maksimalno su se spremili za bitku na Bedru, imali su i dobru taktiku i dobru strategiju , a to znai da vjernici, u odbrani i zatiti svoje vjere, domovine, asti i slobode trebaju imati najsavremenija sredstva i najbolju taktiku. A uz to, mumini se uzdaju u Allahovu, d.., pomo i dovu ine, kao to je dovu prouio i Muhammed, s.a., na Bedru, a ona glasi: Allahu moj! Podari mi obeanu pobjedu. Ako me neprijatelj pobijedi, zavladat e zabluda i nasilje i nee vie biti onih koji e islam uvati. Dova je bila primljena, bitka dobijena jer su ashabi u nju uli snagom i arom svoje vjere. Na putu do Istine i slobode, mumini nikada nee iznevjeriti, niti odstupiti, niti se pokolebati. O njima Uzvieni Allah u Kuranu kae: * * Meu muminima ima onih koji iskreno ostaju na onome to obeae Allahu, neki od njih u tome svoj ivot zavrie, a drugi oekuju kraj ivota, a ni u emu ne iznevjerie svoja uvjerenja. (El-Ahzb, 23) Voeni odanou prema Allahu i Resulullahu, ashabi su izali na Bedr, osjetivi u isto vrijeme i ljubav prema rodnom gradu Mekki, iz koje su bili protjerani samo zato to su u svojim srcima nosili: L ilhe illallh Muhammmedun resulllh. Njihova ljubav nije bila fanatizam, jer voljeti svoju vjeru, domovinu i svoj rodni kraj, to je prirodno i zdravo ljudsko osjeanje. Voen tom ljubavlju, El-Mikdad, jedan od ashaba kae Resulullahu: Allahov vjerovjesnie! Idi onim putem koji vodi Allahovoj milosti. Mi emo te slijediti. Sigurno te neemo iznevjeriti kao to je Musa-a, s.a., iznevjerio njegov narod. Bori se uz Allahovu pomo i mi emo se zajedno s tobom boriti. A ashab Sad Ibn-Muaz kae Muhammedu, s.a.: Ja Resulallah! Mi vjerujemo u tvoje poslanstvo. Mi smo ti srcem odani i svjedoimo da je Kuran istina. Kada smo izgovorili ehadet, dali smo ti rije da emo te sluati i slijediti. Kuda ti krene i mi emo ii s tobom. Taki mi Uzvienog Allaha, ako od nas zatrai da zagazimo u more i da ga preplivamo, mi emo te posluati. Ne bojimo se naprijatelja. Mi imamo muminska srca. Povedi nas u boj uz Allahovu pomo. Allahu ekber! Ove rijei, Allahu ekber (Allah je najvei), nisu prijetnja bilo kome, one nisu ni fraza, one su Istina, a ona je nepobjediva i neunitiva. Ova Istina je potvrena i na Bedru.

Na ovom bojitu je zauvijek zavrio Ebu-Dehl, veliki neprijatelj kuranske istine, a mislio je da njegovoj moi i sili nema kraja. Svi ebu-dehli svijeta zavravali su i zavrit e sramno i bijedno na nekom svom bojitu, jer Bedr je simbol sjajne pobjede Istine, ali i simbol neumoljivog poraza zablude. Allah, d.., u Kuranu kae: * * Obeanje Allahovo je Istina. Zato neka vas nikako ne zavara ivot na ovome svijetu i neka vas ejtan ne pokoleba u vaoj odanosti Allahu. (Lukmn, 33) Upamtimo! Muslimani su prvi u povijesti prema svojim zarobljenicima humano postupili i to ba poslije bitke na Bedru. Bilo je ashaba koji su svog zarobljenika hranili boljom hranom od one koju su jeli oni i njihove porodice. Zarobljenici su do slobode dolazili sasvim hahko i jednostavno. Izmeu ostalog, oni koji su bili pismeni, mogli su postati slobodni nakon to deset muslimana naue itati i pisati. Muslimani mogu biti ponosni na svoj Din-i islam. Mnoge pojave, zla i poroci u svijetu nisu nastajali, ili se razvijali, u islamskim gradovima i zemljama, nego su nastajali ba u onim dijelovima svijeta, gdje nije bilo muslimana, ili su oni bili neznatna manjina. To govori o veliini islama koji je prvi put odbranjen i sauvan upravo na Bedru. S te strane, ovaj dogaaj nosi trajne pouke i poruke. Jer, Bedr se kroz povijest ponavljao na desetine puta u raznim dijelovima svijeta. I ovi nai krajevi su svojevrsni Bedr. I ovdje se vodila i vodi borba za Istinu, a protiv zablude, za slobodu, a protiv nasilja, za pravdu, a protiv nepravde, za ast i dostojanstvo, a protiv primitivizma, za toleranciju, a protiv mrnje. Naa Domovina imala je i ima svoje ehide, ija imena nikada ne smijemo zaboraviti, kao to nismo zaboravili imena ehida sa Bedra, jer oni su emanet svima nama i buduim generacijama, oni su najsjajniji primjer odanosti prema islamu, domovini i slobodi. Muhammed, s.a., nagovijestio je da e meu buduim generacijama uvijek biti onih koji e biti spremni na najvee rtve, te u jednom hadisu kae: . Moj ummet je kao kia, ne zna se da li su bolje prve ili posljednje kapi. Jedna od poruka Bedra sadrana je u Vjerovjesnikovim rijeima, koje je izgovorio vraajui se kao pobjednik sa Bedra: . Vraamo se iz male u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom. Ove Resulullahove rijei ukazuju nam na to da borba sa svojim slabostima, porocima i loim navikama mora trajati cijeloga ivota. Oni koji savladaju svoju oholost, sebinost, krtost, umiljenost, oni koji moralno ive i islamske dunosti izvravaju, oni su pobjednici na svom vlastitom bojitu. U borbi sa samim sobom, muminovo oruje je iman. Na ovom putu, musliman doivljava i osjea ljepote i vrednote svoje vjere, kao to osjea slast idra pobjede, istinske pobjede na svom vlastitom Bedru. Ta pobjeda zove se: iman , istina, pravda, sloboda, plemenitost, humanost, solidarnost, milosre... Jednom prilikom Allahov Vjerovjesnik, s.a., je rekao: . . Ko bude imao tri svojstva, osjetit e slast imana. Da mu Allah i Njegov Vjerovjesnik budu drai od svega ostalog. Da voli i potuje estite osobe u ime Allaha. Nakon to ga je Allah izbavio iz nevjerstva, da mu povratak u zabludu bude odvratan, kao to bi mu bilo teko i odvratno da bude baen u vatru. Obavljati namaze, postiti, davati zekat, sadekatul-fitr i druge islamske dunosti izvravati, sve su to pobjede i uspjesi koji imaju trajnu vrijednost i znaaj. Oni koji su na strani Resulullaha, s.a, i ashaba, r.a., oni e sigurno uspjeh doekati, a oni koji su na strani irka, Ebu-Dehla i murika, ova skupina e bez sumnje poraena biti i

ponienje doivjeti. Molimo Allaha, d.., da razumijemo i prihvatimo ove pouke i poruke Bedra. Amin! (Ramazanska hutba 1425/2004.)