Mr. Armin Avdić 3. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje MIKROEKONOMIJA Vodič za vježbe Sarajevo, 2008. Mikroekonomija Mr. Armin Avdić 3. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje MIKROEKONOMIJA - VODIIČ ZA VJEŽBE - VOD Č ZA VJEŽBE - Februar 2008. 2 Mikroekonomija Naziv djela: MIIKROEKONOMIIJA M KROEKONOM JA - VODIIIČ ZA VJEŽBE - VOD Č ZA VJEŽBE OD Č ZA VJEŽBE Autor: Mr. Armin Avdić Izdavač: Ekonomski fakultet Sarajevo - Izdavačka djelatnost Fakulteta – Glavni urednik: Dekan Prof.dr. Muris Čičić Urednik: Prof.dr. Dževad Šehić Recenzent: Prof.dr. Aleksandar Kalmar Godina izdanja i štampanja: 2008. god. Tiraž: 500 primjeraka Štampa: Bemust Odgovorno lice štamparije: 3. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje 3 Mikroekonomija PREDGOVOR U relativno kratkom vremenu se javila potreba za doštampavanjem trećeg izmijenjenog i dopunjenog izdanja Vodiča za vježbe. U ovom izdanju su dodati popisi skraćenica i simbola koji se koriste za označavanje odgovarajućih ekonomskih varijabli. Nadam se da će ovaj materijal, kao i prethodni, biti od koristi svim studentima ekonomskih fakulteta ali i mnogim drugim kojima imaju namjeru da se upoznaju sa osnovama mikroekonomije. Posebnu zahvalnost dugujem svojim profesorima: Prof. dr Aleksandru Kalmaru, i Prof. dr Kasimu Tatiću na nesebičnoj podršci u izradi ovog Vodiča za vježbe kao i na dobronamjernim i korisnim sugestijama. Zahvaljujem se i preduzeću „General Servis“ d.o.o Sarajevo na podršci u izradi ovog izdanja Vodiča. Svi prijedlozi i kritike su dobrodošli, posebno od strane studenata s obzirom da su oni ti koji trebaju da daju svoj konačan sud o korisnosti ovog udžbenika. Sarajevo, 08.01.2008. godine. Autor 4 Mikroekonomija 5 Mikroekonomija 1. 1.1. 2. 2.1. 2.2. 3. 3.1. 3.2. 3.3. 4. 4.1. 4.2. 4.3. 4.3. 4.4. 4.5. 5. 5.1. 6. 6.1. 7. 7.1. 7.2. 7.3. 8. 8.1. 8.2. 8.3. 8.4. 9. 9.1. 10. 10.1. 10.2. 11. 12. 12.1. 12.1.1. 12.1.2. ŠTA JE MIKROEKONOMIJA Predmet izučavanja Mikroekonomije MIKROEKONOMSKI MODELI I STVARNOST Mikroekonomski modeli Mikroekonomska analiza SADRŽAJ 10 12 13 13 16 17 18 19 19 20 27 27 30 30 30 35 42 43 45 47 49 50 52 53 55 55 63 64 66 72 74 83 84 86 96 107 109 107 113 114 114 116 TRŽIŠTE I DRŽAVA U MODERNOJ PRIVREDI Tržište potpune konkurencije Funkcije tržišta i države Mikroekoenomija i Makroekonomija TEMELJNI ELEMENTI PONUDE I TRAŽNJE Skala tražnje Promjena tražnje i promjena tražene količine Promjena ponude Ravnoteža ponude i tražnje Promjena ponude i tražnje i utjecaj na ravnotežnu količinu i cijenu Primjeri iz prakse UKUPNA, PROSJEČNA I GRANIČNA VELIČINA Temeljni stavovi o odnosima između ukupne, prosječne i granične veličine POTREBA I TRAŽNJA Plan potrošnje IZVOĐENJE FUNKCIJE TRAŽNJE Ukupna tržišna tražnja Zakoni tražnje Iznimke od općeg zakona tražnje CJENOVNA, UNAKRSNA I DOHODOVNA ELASTIČNOST TRAŽNJE Cjenovna elastičnost tražnje Unakrsna elastičnost tražnje Dohodovna elastičnost tražnje Faktori koji utječu na elastičnost tražnje ELASTIČNOST PONUDE Zavisnost ponude od vremenskog perioda TEORIJE O PONAŠANJU POTROŠAČA Teorija granične korisnosti Teorija indiferencije TEORIJA PROIZVODNJE TEORIJA TROŠKOVA Tradicionalna teorija troškova Kratkoročni troškovi Dugoročni troškovi 12.2. 12.2.1. 12.2.2. Savremena teorija troškova Kratkoročni troškovi Dugoročni troškovi 6 Mikroekonomija 12.3. 13. 13.1. 13.2. 13.3. 14. 14.1. 14.2. 14.3. 15. 15.1. 15.2. 15.3. 15.3.1. 15.3.2. Empirijske funkcije troškova KLASIFIKACIJA TRŽIŠNIH STANJA Stackelbergova klasifikacija Samuelsonova klasifikacija Weintraubova klasifikacija TRŽIŠTE POTPUNE KONKURENCIJE 123 125 125 126 131 131 134 135 137 140 141 143 143 145 146 147 147 148 148 149 150 151 152 153 154 155 157 158 158 158 159 161 166 170 172 172 174 176 176 177 182 183 184 185 192 7 Ravnoteža preduzeća u kratkom roku Ravnoteža preduzeća u dugom roku Ravnoteža grane na tržištu potpune konkurencije MONOPOL Ravnoteža monopola u kratkom roku Ravnoteža monopola u dugom roku Pojam i evolucija prirodnih monopola Osobine prirodnih monopola Uloga i značaj prirodnih monopola u nacionalnoj ekonomiji 15.4. 15.4.1. 15.4.2. 15.4.3. 15.4.4. 15.4.4.1. 15.4.4.1. Regulacija monpola Historijski pregled reguliranja monopola Ciljevi regulacije monopola Metode regulacije monopola Reguliranje monopola kontrolom cijena Regulacija monopola preko graničnih troškova Regulacija monopola preko prosječnih troškova Reguliranje monopola porezima 15.4.5. 15.5. 15.6. 15.6.1. 15.6.2. Problemi u regulaciji monopola Privatizacija prirodnih monopola Privatizacija energetskog sektora u BiH Modeli privatizacije 15.7. 15.8. 15.8.1. 15.8.2. 15.8.2. Mjerenje monopolske moći Diskriminacija cijena Diskriminacija cijena prvog stepena Diskriminacija cijena drugog stepena Diskriminacija cijena trećeg stepena 15.9. 16. 16.1. 16.2. 16.3. 16.4. 16.5. 16.5.1. 15.8.2. Primjeri i zadaci vezani za monopol OLIGOPOL I MODELI OLIGOPOLA Cournotov model Bertrandov model Edgeworthov model Model prelomljene krive tražnje (Sweezyjev model) Teorija igara Osnovni pojmovi Matrica rezultata 17. 17.1. 17.2. 18. 19. TRŽIŠTE MONOPOLISTIČKE KONKURENCIJE Ravnoteža preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije u kratkom roku Ravnoteža preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije u dugom roku MONOPSON LITERATURA Mikroekonomija UNIVERZITET U SARAJEVU EKONOMSKI FAKULTET Naziv predmeta: MIKROEKONOMIJA Godina studija: I (Prva) Ukupan broj časova (predavanja i vježbi): 45 + 30 1. Uvod. Predmet i metode Mikroekonomije. Teorija, stvarnost i modeli. Osnovne komponente i instrumenti Mikroekonomije. Mikroekonomija i Makroekonomija. Funkcije tržišta i potreba državne intervencije. Tržišni mehanizam: osnovni ciljevi (motivi i modeli ponašanja tržišnih učesnika). (3 časa predavanja + 0 vježbi). Teorija tražnje. Definiranje tražnje. Motivi i determinante. Ponašanje tražilaca. Potrebe. Skale tražnje. Kupovina. Potrošnja, vrste tražnje. Tražnja za sredstvima potrošnje i tražnja za proizvodnim dobrima. Zakoni tražnje: Cournot-Marshallov, Warlasov, Slutsky-Hicks-Allenov, Moore-Schultzov zakon tražnje: odstupanje od zakona tražnje. (6 časova predavanja + 6 vježbi) Teorija o ponašanju potrošača. Ravnotežni položaj potrošača. Tradicionalna teorija granične korisnosti. Teorija indiferencije. Teorija otkrivene preferencije. (3 časa predavanja + 3 vježbi) Teorija proizvodnje. Kombiniranje faktora proizvodnje. Fiksni i varijabilni faktori proizvodnje. Tražnja i ponuda faktora. Analiza ukupnog, prosječnog i graničnog fizičkog proizvoda. Proizvodne funkcije, Zakoni prinosa. Proizvodne izokvante i princip supstitucije. (5 časova predavanja + 4 vježbi) Teorija troškova. Definicija i klasifikacija troškova. Determinante troškova. Troškovi u kratkom i dugom roku. Relacija kratkoročnih i dugoročnih troškova. Ponuda i troškovi. Prolagođavanje preduzeća tržišnim promjenama. (7 časova predavanja + 5 vježbi) Teorija ponude. Definicija ponude. Skale ponude. Zakon ponude. Funkcija ponude. Determinante ponude. Ponuda u trenutnom, kratkom i dugom roku. Elastičnost ponude. Izvođenje i pomjeranje krive ponude. (3 časa predavanja + 1 vježbi) Ravnoteža grane i preduzeća. Pojam, cilj, motiv i elementi ravnoteže po vremenskim periodima i tržišnim strukturama. Ravnotežna cijena i količina. Pojam, elementi i klasifikacija tržiših struktura. (4 časa predavanja + 2 vježbi) Potpuna konkurencija. Pojam konkurencije i potpune konkurencije. Ravnoteža grane u različitim vremenskim periodima. Cobweb teorema. Ravnoteža preduzeća u različitim vremenskim periodima. Ukupan, prosječan i granični prihod, kriterij i maksimiziranje dobiti. (5 časova predavanja + 2 vježbi) Monopol. Osobine monopola. Vrste monopola. Ravnoteža monopoliste u dugom i kratkom roku. Diskriminacija cijena i kriteriji politike cijena. Učinci diskriminacije cijena. Antimonopolski zakoni i ponašanja. (3 časa predavanja + 1 vježbi) Oligopol. Strateško ponašanje. Međuzavisnost, konflikti, saradnja, definisanje oligopola. Modeli oligopola, Cournot, Bertrand, Edgeworth, Stackelberg. Barijere ulaska. Ravnoteža oligopola u 8 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Mikroekonomija različitim situacijama. Prelomljena kriva tražnje. Sporazum oligopolista i efikasnost u privredi. (3 časa predavanja + 2 vježbi) 11. Ograničena konkurencija. Tržište i teorije ograničene konkurencije. Teorija Edwarda Chamberlena i Joane Robinson. Monopolska konkurencija, diferenciranje proizvoda, publicitet. Ravnoteža preduzeća i grane. Mjerenje tržišne snage. (2 časa predavanja + 2 vježbi) Ravnoteža tržišta faktora proizvodnje. Motivi maksimiziranja dobiti i zapošljavanje faktora proizvodnje. Tražnja i ponuda faktora proizvodnje na tržištima potpune konkurencije, monopsona i oligopsona. (1 čas predavanja + 2 vježbi) 12. LITERATURA ZA ISPIT: 1. 2. 3. Tatić, Kasim; „Tržišne strukture i ekonomska efikasnost“, Ekonomski fakultet Sarajevo, 2003. godine. Tatić, Kasim; „Mikroekonomija-Dodatni materijal za ispit“, Ekonomski fakultet Sarajevo, 2005. godine. Avdić, Armin; „Mikroekonomija-Vodič za vježbe“, Ekonomski fakultet Sarajevo, 2008. godine. ŠIRA LITERATURA: 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Babić, Mate: „Mikroekonomska analiza“, 4. Izdanje, Mate, Zagreb, 1997. godine. Bakalar, Jozo; „Mikroekonomija“, Mostar-Sarajevo, HKD Napredak, 1997. godine. Bakalar, Jozo; „Politika cijena“, Mostar-Sarajevo, 1997. godine. Jurin, Smiljan & Šohinger, Jasminka; „Teorija tržišta i cijena“, Globus, Zagreb, 1990. godine. Koutsoyiannis, Anita.; „Moderna mikroekonomika“, II izdanje, Mate, Zagreb, 1996. godine. Pindyck, Robert & Rubinfeld, Daniel; „Mikroekonomija“, 5. Izdanje, Mate Zagreb, 2005. Parkin, Michael; „Microeconomics“, Addison Wesley Publishing Company, 6th edition, 2005. Perlof, Jeffrey; „Microeconomics“, Addison Wesley Longman, 2nd edition, 2001. Samuelson P.; „Ekonomija“, XVII izdanje, Mate, Zagreb, 1994. godine. www.bhekonomija.com 9 Mikroekonomija 1. ŠTA JE MIKROEKONOMIJA? Izučavanje ekonomske stvarnosti ima tradiciju od preko 200 godina. U toku ovog razdoblja ekonomija kao nauka se proširivala, dograđivala i diferencirala od drugih nauka. Postala je veoma složena. Ekonomija, kao nauka bavi se izučavanjem privrednih aktivnosti i ekonomske stvarnosti jedne države, regiona i cjelokupne svjetske ekonomije na jednoj strani, kao i pojedinim učesnicima kao što su mala i velika preduzeća, kupci, vladini uredi za regulaciju i nadzor itd., na drugoj strani. Usložnjavanjem privrednih tokova koji svakim danom postaju još kompliciraniji i isprepleteniji kompleksnija postaje i ekonomska nauka koja pokušava da postojeće aktivnosti objasni, a naredne predvidi. Ekonomsku stvarnost zbog svoje kompleksnosti izučava mnogo ekonomskih disciplina: Makroekonomija, Finansije, Menadžment, Mikroekonomija, Računovodstvo, Marketing itd. Na taj način bolje i lakše se shvaćaju pojave u okruženju, te rješavaju problemi koji nastaju na temelju ovih pojava. Kako da ostvarimo profit? Mikroekonomija, kao jedna od ekonomskih disciplina, proučava između ostalog: 1. ponašanje pojedinačnih privrednih subjekata, kao što su: preduzeća, potrošači, država (njene pojedine agencije i odjeli), 2. utjecaje državnih mjera na aktivnosti učesnika na tržištu, raspodjelu dobara i usluga, 3. načine klasifikacija i funkcioniranje pojedinačnih tržišta i tržišta zajedno, 4. iznalažnje optimalnih količina faktora proizvodnje u procesu proizvodnje, 5. načine primjene teoretskih modela u rješavanju konkretnih ekonomskih problema, itd. Posebna pažnja pri proučavanju ponašanja pojedinačnih učesnika na tržištu posvećuje se efikasnoj alokaciji oskudnih resursa, kao što su novac, materijal, vrijeme, prirodna bogatstva, itd. Samo jedan dio prirodnog bogatstava je obnovljiv, dok drugi nije. Stoga o prirodnom bogatstvu i njegovom korištenju svaki ekonomista treba voditi posebnu brigu. Danas je najveći problem čovječanstva kako da zadovolji svoje rastuće potrebe. Potrebe oduvijek postoje i uvijek će biti neophodni uslov ljudskog postojanja. Razvojem ljudskog društva i struktura potreba se mijenja i proširuje. Ovo je kontinuiran proces. Stoga su u temelju Mikroekonomije ljudske potrebe koje iniciraju razmišljanja o načinu njihovog zadovoljavanja. Potrebe se na tržištu manifestiraju kao tražnja, bilo pojedinaca, grupe ljudi ili tražnja od strane države. Na Mikroekonomiji je da ukaže na najefikasnije načine zadovoljenja tih potreba. Na tržištu se, s druge strane, pojavljuju preduzeća koja proizvode dobra i usluge. Preduzeća prodajom ovih proizvoda i zadovoljavanjem izraženih potreba različitih učesnika na tržištu ispunjavaju svoju svrhu - profitabilno poslovanje. Drugo područje Mikroekonomije je usmjereno na preduzeće, njegove troškove, načine proizvodnje kombiniranjem različitih faktora proizvodnje, načine formiranja cijena proizvoda, itd. Da bi ekonomski sistem mogao funkcionirati potrebno je međudjelovanje učesnika na tržištu. Ako želimo analizirati Mikroekonomiju moramo svojom analizom obuhvatiti: preduzeća, potrošače i državu). 10 Mikroekonomija Postoji mnogo definicija Mikroekonomije. U literaturi se najčešće mogu naći sljedeće definicije1: 1. 2. Mikroekonomija je grana ekonomije koja proučava odluke pojedinačnih kućanstava i preduzeća, funkcioniranje pojedinačnih tržišta i utjecaj regulacije i poreza na alokaciju rada, dobara i usluga. Mikroekonomija je analiza koja se bavi ponašanjem pojedinačnih subjekata u tržišnoj ekonomiji, takvih kao što su određivanje cijena nekog proizvoda ili ponašanje pojedinačnog potrošača ili preduzeća. Mikroekonomija je proučavanje ekonomskog ponašanja pojedinačnih jedinica odlučivanja, kao što su pojedinačni potrošači, vlasnici sredstava i preduzeća u sistemu slobodnog preduzetništva. 3. Svaka od navedenih definicija osvjetljava Mikroekonomiju iz drugog ugla, ali sve one zajedno pokazuju čime se to bavi Mikroekonomija kao ekonomska disciplina. Možda je najbolje da to pokažemo na jednom primjeru. Ukoliko želimo odrediti cijenu nekom proizvodu, recimo benzinu za automobil, onda moramo, između ostalog, voditi računa o sljedećim stvarima: Koliko se benzina troši na nekom području, koliko prosječan potrošač toči benzina mjesečno, koliki su porezi na benzin, kolika marža je neophodna za vlasnika benzinske pumpe da bi on imao interesa prodavati gorivo, koji kvalitet benzina se zahtijeva, kako i odakle se benzin transportuje i koliki su troškovi transporta, postoje li sezonske oscilacije, kakva tražnja se očekuje u narednom periodu i sl. Da bi se odredila krajnja cijena benzina potrebno je sagledati ponašanje i kupaca i prodavača ali i države koja nadgleda kvalitet goriva i ubire određene poreze. Svi oni zajedno predstavljaju tržišne učesnike koje proučava Mikroekonomija. Tržište se u stvari nalazi u presjeku aktivnosti proizvođača, potrošača i države. Sva tri učesnika su neophodna kako bi tržište moglo nesmetano funkcionisati. Tržište može biti fizičko mjesto (kao što je pijaca) ili virtualno mjesto, kao što je prodaja putem Interneta (e-Buy). Država Tržište Proizvođači Kupci Shema 1. Učesnici na tržištu 1 Bakalar, Jozo; „Mikroekonomija“, Mostar-Sarajevo, 1997. godine, str. 3. 11 Mikroekonomija 1.1. PREDMET IZUČAVANJA MIKROEKONOMIJE Područje proučavanja Mikroekonomije je dosta široko. Uobičajeno se u literaturi analizira između 10 i 15 poglavlja ovisno o vrsti studija i raspoloživom broju sati predviđenom za izvođenje nastave. Shodno predviđenom planu i programu Fakulteta posebna pažnja će se obratiti na sljedeće teme: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Mikroekonomska teorija, analiza i modeli, Tržište i država (uloga države u privredi), Mikroekonomski subjekti (domaćinstva, preduzeća, država) i njihovi ciljevi, Tražnja (teorija, analiza, prognoza, determinante, elastičnost, primjena), Tražnja i ponašanje potrošača (teorija granične korisnosti, teorija indiferencije i teorija otkrivene preferencije), Ponuda (determinante, elastičnost i pomjeranja), Teorija i analiza proizvodnje, Teorija i analiza troškova (tradicionalna i savremena teorija, klasifikacije i funkcije), Klasifikacija tržišta (Monopol, Tržište savršene konkurencije, Oligopol, Monopolistička konkurencija, Monopson), Liberalizacija tržišta, Privatizacija i Regulacija monopola. Tržište i cijene faktora proizvodnje, U ovom Vodiču pokušat ćemo dati što više primjera iz naših preduzeća i ukazati na probleme koje ona imaju. Jedan dio Vodiča će obrađivati računske primjere gdje se treba razumjeti način na koji rješavati određene probleme, a jedan dio će sadržavati pitanja koja se mogu postaviti na osnovu izložene materije. Iz prethodnih nabrojanih tema vidljvo je da postoje određene dodirne tačke Mikroekonomije sa drugim ekonomskim disciplinama, prije svega sa Ekonomikom preduzeća, Marketingom, Finansijama, Makroekonomijom i Ekonomskim razvojem. Mikroekonomija najčešće služi kao podloga za ostale discipline. Razlika između Mikroekonomije i Ekonomike preduzeća jeste što Ekonomika preduzeća analizira preduzeće kao izolovan privredni subjekt od ostatka privrede. Sa druge strane Mikroekonomija posmatra tržišne učesnika, pa i preduzeće, u međudjelovanju sa drugim učesnicima na tržištu. Nije dovoljno znati strukturu svojih troškova već ih je potrebno uporediti sa drugim preduzećima i vidjeti da li je ona povoljnija ili nepovoljnija uodnosu na konkurentska preduzeća ili granu u prosjeku. Mikroekonomija, također posmatra međudjelovanja tržišta, tj. kako prilike na jednom tržištu utječu na prilike na drugim, povezanim, tržištima. U nastavku ćemo predstaviti svjetsko tržište nafte. Prilike na ovom tržištu imaju utjecaja na gotovo sva ostala tržišta. Poremećaji sa njega se poput talasa prenose na sva ostala tržišta mijenjajući troškove poslovanja preduzeća, a samim tim i njihove ravnotežne pozicije. Stoga se preduzeća nastoje prilagoditi ovim promjenama pa povlače odgovarajuće poslovne poteze, koji imaju dalje utjecaja na druge tržišne učesnike, a koji kao odgovor povlače svoje poslovne poteze i tako redom. Stalni pokušaji preduzeće i ostalih tržišnih učesnika da se prilagode novonastalim prilikama u stvari predstavlja tržišni mehanizam. Bez njega bi život jednostavno bio nemoguć. Milioni proizvoda i usluga se razmjenjuju putem tržišta onome ko je spreman platiti najvišu cijenu. Zamislite samo da neko od ljudi treba upravljati sa njima! U nastavku ćemo pokušati da razjasnimo ovaj tržišni mehanizam i da prikažemo na koji se način učesnici na tržištu ponašaju. 12 Mikroekonomija 2. MIKROEKONOMSKI MODELI I STVARNOST2 2.1. MIKROEKONOMSKI MODELI Model predstavlja pojednostavljenu sliku stvarnosti i ima široku primjenu u ekonomiji iz razloga što model, kao način spoznavanja, ima određenih prednosti u odnosu na druge načine. Zbog toga što je svaka pojava (koja se proučava) pod utjecajem različitih faktora, svi faktori često ne mogu biti uključeni u analizu. Zato se vrši procjena njihovog značaja i veličine utjecaja. U analizu je najčešće moguće uključiti samo one faktore koji imaju dominantan ili presudan utjecaj na datu pojavu. Zato kažemo da je model pojednostavljena slika stvarnosti. Naučni metod je osnovni metod putem kojeg saznajemo ekonomske zakonitosti, a on se sastoji od dvije faze: 1) opažanje i mjerenje pojava koje proučavamo i 2) razvijanje teorije na osnovu tih mjerenja i opažanja. Na primjer, da bismo mogli saznati kakav trend ima prodaja automobila na tržištu potrebno je odrediti koju vrstu automobila analiziramo, zatim je potrebno pratiti prodaju neko određeno vrijeme, recimo jedan kvartal ili pola godine. Nakon toga trebamo sagledati koji sve faktori utječu na prodaju automobila i koliki utjecaj imaju. Na kraju formiramo zaključak da se taj automobil na datom tržištu u određenom vremenskom periodu prodaje u toj količini. Sveukupna mikroekonomska teorija je izgrađena od manjih teoretskih koncepta (mikroekonomskih modela). Svrha izgradnje ovih modela jeste analiza postojećih mikroekonomskih pojava, te predviđanje kretanja tih pojava u budućnosti. Svaki mikroekonomski model dobar je u onoj mjeri u kojoj ispunjava ove dvije zadaće. Vratimo se prethodnom primjeru. Razmislite koliko je značajno za jedan prodajni salon ako može ispravno procijeniti broj automobila koje će prodati u naredna 3 mjeseca. Menadžment prodajnog salona može na vrijeme da od proizvođača poruči zahtijevani broj automobila, a da istovremeno nema pretrpan salon ili nema problem gdje da smjesti automobile. Posebno je važno zbog toga što vam novac koji bi ste uložili za nabavku automobila „ne leži zamrznut“ u proizvodima koje nećete prodati narednih pet-šest mjeseci. Zbog toga se i izgrađuju mikroekonomski modeli. Da bi nam olakšali donošenje poslovnih odluka i da bi nam omogućili profitabilnije poslovanje. Način nastanka mikroekonomskih modela dat je na narednoj slici: 2 Detaljnije vidjeti u Bakalar, Jozo; „Mikroekonomija“, Mostar-Sarajevo, 1997. godine, str. 4-5. 13 Mikroekonomija Naučni metod Opažanje i mjerenje Razvijanje teorije Izgradnja Mikroekonomskih modela Svrha izgradnje Analiza Predviđanje Slika 1. Način nastanka mikroekonomskih modela Teorijski mikroekonomski model sastoji se iz tri elementa: a) Endogene varijable – događaji ili pojave koje se proučavaju, b) Pretpostavke o ponašanju – način na koji se ponašaju učesnici, c) Parametri – kvantitativno izražene karakteristike okruženja. Naredna slika prikazuje osnovne komponente mikroekonomskog modela: Endogene varijable Teorijski mikroekonomski model Pretpostavke o ponašanju Parametri Slika 2. Komponente mikroekonomskih modela Teorijski mikroekonomski model sa jedne strane ima određene osnovne pretpostavke koje mora uključiti u sebe da bi mogao biti vrednovan, dok sa druge strane ima implikaciju koja, ustvari predstavlja rješenje ili ravnotežu tog modela. Četiri osnovne pretpostavke koje svaki mikroekonomski model mora sadržavati su:3 3 Bakalar, Jozo; „Mikroekonomija“, Mostar-Sarajevo, 1997. godine, str 5. 14 Mikroekonomija 1) 2) 3) 4) pretpostavka o preferencijama učesnika, pretpostavka o ograničenosti resursa, pretpostavka o racionalnom izboru učesnika i pretpostavka o koordinaciji učesnika u modelu. Naredna slika prikazuje ove pretpostavke: Preferencije Ograničenost resursa Racionalan izbor učesnika Teorijski mikroekonomski model Ravnoteža modela Koordinacija Slika 3. Teorijski mikroekonomski model Pretpostavka o preferencijama je neophodna kako bismo znali šta učesnici u modelu više žele. Npr. koje vrste motora kupci najviše kupuju. Poznato je da većina kupaca želi kupiti dizelske motore koji imaju malu potrošnju goriva. Pretpostavka o ograničenosti resursa je potrebna iz razloga što niti jedan resurs u prirodi nije neograničen. Ograničenost raspoloživih resursa je temeljna pretpostavka ekonomije uopšte. Pretpostavka o racionalnom izboru učesnika nam daje uslov da ponašanje učesnika u modelu mora biti racionalno kako bismo mogli predvidjeti njihovo ponašanje. Svi znamo da je ponašanje neracionalne osobe vrlo teško predvidjeti, a samim tim i analizirati jer nikada ne znate šta će takva osoba učiniti. Racionalnost se u ovom slučaju odnosi na situaciju da će racionalan čovjek nastojati maksimizirati svoju korist od kupovine proizvoda ili minimizirati svoje izdatke za njegovu kupovinu. I zadnja, pretpostavka o koordinaciji nam naglašava da je u jednom modelu potrebno imati koordinirane postupke učesnika. Npr. ako jedan od učesnika želi kupiti neki proizvod, sa druge strane mora postojati proizvođač koji je spreman proizvesti i ponuditi taj isti proizvod. U protivnom je model besmislen. Primjer Jedan od mikroekonomskih modela jeste model ponude i tražnje. Ovaj model je nastao na bazi velikog broja posmatranja šta se dešava sa cijenom proizvoda ako dolazi do pomjeranja funkcije ponude ili tražnje. Iako će se u nastavku detaljnije analizirati kretanje i ponude i tražnje, ovdje ćemo samo navesti primjer kada dolazi do povećanja tražnje za nekim proizvodom na tržištu a funkcija ponude ostane nepromijenjena. Tada u najvećem broju slučajeva dolazi do porasta cijene tog proizvoda što je najčešće nepovoljno za kupce. Ovaj slučaj je čest npr. u stanogradnji. Ako u nekom gradu postoji izražena tražnja za stanovima a da pri tome ne postoji srazmjerni porast ponude stanova na, tržištu dolazi do skoka cijena. Iznenadni poremećaji na tržištu nekretnina obično dovode do porasta cijena, a nakog određenog vremena kada se poveća ponuda na tržištu dolazi do njihovog snižavanja. 15 Mikroekonomija 2.2. MIKROEKONOMSKA ANALIZA Za razliku od mikroekonomskih modela koji predstavljaju teoretsku podlogu za rješavanje određenih ekonomskih problema, mikroekonomska analiza, kao primjenjeni dio Mikroekonomije, koristi te modele za rješavanje konkretnih problema sa kojim se suočavaju učesnici na tržištu (proizvođači, potrošači, država itd.). Ona predstavlja tržišnu valorizaciju teoretskih koncepta koji su izgrađeni primjenom mikroekonomskih modela, odnosno predstavlja svrhu izučavanja mikroekonomske teorije. Bez adekvatne primjene pri rješavanju konkretnih problema u ekonomiji, niti jedna teorija nema veći značaj. Stoga se primjenom mikroekonomske analize, mikroekonomska teorija spušta na ravan upotrebljivosti i korisnosti. Da bi se adekvatno predstavili svi teoretski koncepti potrebno je koristiti određeni instrumentarij. Matematika kao grana nauke je obezbijedila dobru podlogu za teoretsko razumijevanje pojava, ali i za kvantitativnu analizu realnih problema. Stoga će se u toku izlaganja u značajnoj mjeri koristiti matematički prikazi iz razloga što je „jezik“ matematike veoma precizan i obezbjeđuje nam tačne pokazatelje. Mikroekonomija kao naučna disciplina u sebi sadrži i mikroekonomsku teoriju i mikroekonomsku analizu i za uspješno rješavanje problema potrebno je koristiti oba dijela. Mikroekonomija = mikroekonomska teorija + mikroekonomska analiza 16 Mikroekonomija 3. TRŽIŠTE I DRŽAVA U MODERNOJ PRIVREDI4 Tržište predstavlja mjesto na kome se susreću ponuda i tražnja proizvoda.5 Ponuda i tražnja se, kao što smo prethodno naglasili, mogu susresti na nekom fizičkom ili na nekom virtuelnom mjestu. Obično se na tržištu pojavljuju proizvođači i kupci, no nekada je neophodno da se na tržištu pojavi i država kako bi uspostavila određena pravila po kojim će se razmjena odvijati. Uloga države se najčešće ogleda u sprovođenju određenih zakona po kojima se poslovanje odvija, u kreiranju normi zaštite životne okoline ili u sprječavanju antimonopolskog ponašanja učesnika. Ukoliko je država previše prisutna na tržištu tada učesnici ne mogu iskazati svu kreativnost u svom radu jer je previše pravila koja gotovo sve regulišu. Sa druge strane ako država nije u dovoljnoj mjeri prisutna na tržištu tada ne postoje jasna pravila ili se nedovoljno poštuju postojeća; proizvođači ne vode dovoljno računa o životnoj okolini, javljuja se nelojalna konkurencija, utaja poreza, sivo tržište i sl.; dok potrošači ne plaćaju proizvode na vrijeme, a nekim stanovnicima nedostaje novca za osnovne životne namirnice itd. Stoga je važno da država ili njene određene institucije budu prisutne na raznim tržištima kako bi tržišta dobro funkcionirala. U nastavku ćemo dati kratak prikaz uloge države na tržištu te njenih mogućih intervencija kako bi se ispravili određeni tržišni nedostaci. U ekonomiji je prisutno mišljenje da u većini slučajeva i na većini tržišta postoji određena „nevidljiva ruka“ koja dovodi do povezivanja ponude i tražnje i do zadovoljavanja potreba potrošača. Jedan od prvih ekonomista (Adam Smith) je tvrdio da je sâmo tržište sposobno uspostaviti pravedan i stabilan tržišni okvir u kome će se tržišne transakcije odvijati nesmetano. Međutim, vremenom je utvrđeno da sâma tržišta nisu sposobna dovesti do stabilnosti privrede. Da je tako već bi u Bosni i Hercegovini većina stanovnika bila zaposlena i ne bi bilo proizvoda koji se nemaju kome prodati. Tržišni mehanizam bi u potpunosti doveo do stabiliziranja privrede, a kao što je vidljivo to se ne dešava. Tržišta putem cijena rješavaju osnovne ekonomske probleme. Svi učesnici na tržištu posmatraju cijene i na bazi njih donose svoje odluke. Ako neko od proizvođača očekuje da poraste cijena proizvoda kojeg on prodaje, on će ga zadržati neko vrijeme kako bi ga prodao po višoj cijeni. Sa druge strane, ako kupci zaključe da da će cijena tog proizvoda porasti u narednom periodu, nastojat će što prije doći do tog proizvoda ako im je on potreban. Znači, cijene su te koje koordiniraju odluke potrošača i proizvođača na tržištu. Kada govorimo o tržištu potrebno je naglasiti da postoji mogućnost da neki od učesnika na njemu žele kupiti finalne proizvode koje će oni lično potrošiti. Takvo tržište se naziva tržište finalnih dobara (proizvoda). Na drugoj strani neki učesnici žele nabaviti (polu)proizvode koje će iskoristiti za dalju proizvodnju drugih proizvoda i takvo tržište nazivamo tržište proizvodnih faktora. Na narednoj shemi ukratko su predstavljeni nedostaci tržišta i načini na koje država intervenira na tržištu. 4 Detaljnije vidjeti: P. Samuelson; Ekonomija, XVII izdanje, Mate, Zagreb, 1994. godine. str. 35-48 5 Postoji dosta definicija tržišta, za početak mi ćemo dati samo jednu od njih. 17 Mikroekonomija Nedostaci nevidljive ruke Neefikasnost Monopol Eksternalije Javna dobra Nejednakost Neprihvatljive nejednakosti dohotka i bogastva Makroekonomski problemi Visoka inflacija Visoka nezaposlenost Spor ekonomski rast Stabilizacija pomoću politika kamatnih stopa Stimuliranje rasta Monetarna i fiskalna politika Investiranje u obrazovanje i povećanje nacionalne stope štednje Preraspodjela dohotka Progresivna poreska stopa Programi podrške dohotka Intervencija na tržištu Intervencija na tržištu Subvencije Antitrustovski zakon Zakoni protiv zagađivanja Nacionalna odbrana Intervencija države Primjeri Shema 2. Nedostaci tržišta i intervencije države na tržištu Svakako da država, kroz određene instrumente, ima za cilj da obezbijedi što više prostora kompanijama za njihovo poslovanje, ili da dopuni njihov rad tamo gdje privatni kapital nije dovoljan ili nema interes. To je npr. slučaj kod razvoja novih foto ćelija koje se mogu koristiti za proizvodnju energije. Taj razvoj zahtijeva značajna novčana sredstva ali je ishod razvojnog procesa često neizvijestan. Zbog toga kompanije i banke ne žele da rizikuju novac u takve projekte sa neizvijesnim ishodom iako su potencijalne dobiti velike. U takvim slučajevima država kroz osnivanje istraživačkih instituta pomaže da se lakše obezbijede sredstva, a nakon što se ostvare značajni napretci u tehnologiji omogući kompanijama da ih koriste. 3.1. TRŽIŠTE POTPUNE KONKURENCIJE Na nekim tržištima pojavljuje se veliki broj učesnika i na strani ponude i na strani tražnje. Ako se na tržištu razmjenjuje proizvod koji je homogen (kao što su na primjer: pamuk, nafta, dionice, zlato i sl.) i ako učesnici mogu bez većih poteškoća ulaziti na tržište i izlaziti sa njega, tada takvo tržište nazivamo tržište potpune ili čiste konkurencije. Obično je na ovim tržištima država veoma malo prisutna, a učesnici samostalno odlučuju o načinu poslovanja. Na primjer, pijaca u jednom većem gradu se može smatrati tržištem potpune konkurencije. Tu postoji i veliki broj kupaca ali i veliki broj prodavača sličnih ili homogenih proizvoda. O tržištu potpune konkurencije će mnogo više riječi biti u poglavlju 14. 18 Mikroekonomija 3.2. FUNKCIJE DRŽAVE I TRŽIŠTA Država ima određene funkcije (uloge) na tržištu. To su aktivnosti koje su usmjerene na: promoviranje jednakosti putem progresivnih poreskih stopa, transfernih plaćanja, određenih subvencija i sl. obezbjeđenje određenih dobara i usluga za koje privatni kapital nema interesa (kao što su policija, vatrogasci, vojska, socijalne ustanove itd.). promoviranje i obezbjeđenje makroekonomskog rasta i stabilnosti privrede (u što spadaju fiskalna i monetarna politika). Reguliranje i kontrola određenih eksternalija na tržištu, kao na primjer zagađenje okoline, kontrola o skladištenju opasnih materija, propisivanje određene zaštitne opreme za radnike itd. I tržište ima svoje određene funkcije. To su alokativna, selektivna, distributivna, informativna i razvojna funkcija. Možemo govoriti i o vrstama tržišta kao što su: lokalno tržište, regionalno tržište, nacionalno tržište, globalno tržište tržište nafte i naftnih derivata, tržište vrijednosnih papira, tržište faktora proizvodnje, trgovina na veliko, trgovina na malo itd. 3.3. MIKROEKONOMIJA I MAKROEKONOMIJA Postoji razlika između Mikroekonmije kao ekonomske discipline i Makroekonomije. Razlika se prije svega ogleda u predmetu proučavanja. Dok Mikroekonomija proučava pojedinačne učesnike na tržištu, kao što su kupci, proizvođači ili država (kada ima svojstvo nekog regulatora), Makroekonomija proučava privredu u cjelini. Makroekonomija ima svoja četiri osnovna područja, a to su: 1. Politika (ne)zaposlenosti na nivou cijele ekonomije. Kako smanjiti nezaposlenost na nivo da svi oni koji žele raditi imaju i gdje da rade. 2. Bruto domaći proizvod (GDP) jedne države. Kako da se ukupna proizvodnja u jednoj privredi poveća. 3. Obezbjeđenje rasta i razvoja privrede, ali i njene stabilnosti, kako se ne bi dešavala npr. velika inflacija. 4. Upravljanje uvozom i izvozom. Cilj je da se formira ravnoteža uvoza i izvoza iz jedne države, jer ni prevelik deficit ni prevelik suficit dugoročnije gledano nisu povoljni za privredu. Da bismo mogli proučavati makroekonomske pojave, moramo shvatiti i razumjeti mikroekonomske jer su one osnova na bazi kojih nastaju i prilike u cijeloj nacionalnoj ekonomiji. 19 Mikroekonomija 4. TEMELJNI ELEMENTI PONUDE I TRAŽNJE U svakodnevnom životu konstantno kupujemo ili prodajemo određene proizvode i usluge. Jedni ljudi traže da kupe stanove dok ih drugi grade i prodaju. Neki pojedinci traže računare dok ih drugi distribuiraju na određenom tržištu. Za svim proizvodima postoji određena tražnja i sa druge strane postoji određena ponuda tih proizvoda ili usluga. U suštini cjelokupna ekonomija se zasniva na tri značajna pitanja koja svaki student ekonomije treba poznavati. To su tzv. osnovna pitanja ekonomije koja glase: 1. 2. Šta proizvoditi? Kako proizvoditi? 3. Za koga proizvoditi? Iako su ova pitanja naizgled jednostavna odgovori na njih nisu nimalo lagani. Često se preduzeća susreću sa problemom šta proizvoditi i u šta investirati svoj novac. U današnjem svijetu imate gotovo svaki proizvod koji možete zamisliti. Čak i one koje ne možete zamisliti dok ih ne vidite. Tako je vrlo teško smisliti i pronaći novi proizvod koji bi mogao biti interesantan kupcima, a da to neko drugi nije već proizveo. Danas se ogromna sredstva ulažu u pronalaske recimo nove telekomunikacijske opreme ili visokosofisticirane vojne tehnologije. To je jedan od čestih načina kako da dođemo do novog proizvoda koji je do tada bio nepoznat kupcima. Kod donošenja odluke šta proizvoditi potrebno je sagledati veliki broj faktora, a analiza obično kreće od Biznis plana koji treba da odgovori na pitanje da li je ulaganje u tu proizvodnju isplativo i u kom vremenskom periodu, koliki su rizici i koliko je resursa potrebno (novčanih, vremenskih, tehnoloških, radnih itd.) Drugo teško pitanje jeste kako proizvoditi. Postoji mnogo mogućih metoda proizvodnje jednog te istog proizvoda. Navest ćemo samo proizvodnju električne energije. Ona se može proizvoditi u hidroelektranama, termoelektranama, vjetroelektranama, nuklearnim i plinskim elektranama, čak se može dobijati iz energije podvodnih valova na moru. Donošenje odluke na koji način da proizvedemo proizvod daje smjernice za sve kasnije aktivnosti. Kod odabira načina proizvodnje posmatramo prvenstveno dva faktora: ekonomsku isplativost i mogućnost uspješne implementacije tehnološkog rješenja u zavisnosti od uslova pod kojim će proizvodnja biti pokrenuta. Treće pitanje je često najteže pitanje za ekonomiste. Danas je sve proizvode „teško“ proizvesti (proizvodi zahtijevaju poštivanje velikog broj tehničkih standarda, sigurnosnih kriterija kod upotrebe proizvoda, komponente za proizvode se često proizvode na različitim kontinentima itd.). Međutim, definitivno je najteže „proizvesti“ platežno sposobnog kupca. Na tržištima postoji doista ogroman broj različitih proizvoda koje nema ko da kupi. Menadžment svake kompanije bi bio presretan ako bi prodao sve proizvode koje proizvede u što kraćem vremenu. Međutim, veliki broj preduzeća ima ogromna skladišta gotovih proizvoda koji čekaju da se pojavi njihov kupac koji ima dovoljno novca. Sjetite se samo lagera automobila pred nekom fabrikom. To su ogromne poljane gotovih automobila koji čekaju svog kupca. Iako se danas pokušavaju automobili proizvoditi za poznatog kupca, još uvijek je neophodno imati veliki broj komada na zalihi kako bi se proces proizvodnje mogao kontinuirano odvijati. 20 Mikroekonomija Danas je trend u svijetu da kada ne možete prodati proizvod zato što kupcu nedostaje sredstava pokušate mu prodati taj proizvod na kredit, odnosno zadužiti ga. Ovo je slučaj recimo kod kupovine opreme i mašina za preduzeće, a koje obično imaju visoku cijenu. Recimo oprema za proizvodnju i pakovanje prirodnih sokova i mineralne vode. Cijena tehnologije za jednu fabriku koja može da konkuriše i opstane na tržištu nije ispod 10 miliona KM. U ekonomiji se često koristi termin skala tražnje. Ona može biti individualna i ukupna ili tržišna, a predstavlja tabelarni prikaz odnosa cijena i količina nekog proizvoda na nekom tržištu uz sve moguće cijene za taj proizvod. Također, često se u analizi ekonomskih pojava koriste i termini „Tražnja“ i „Tražena količina“. Tražnja je količina robe ili usluga koju su kupci spremni kupiti pri svim cijenama, u određenom razdoblju i na određenom tržištu. Tražnja se predstavlja grafički uz korištenje krivih linija ili linearnih funkcija. Obično je opadajuća slijeva udesno, a u izuzetnim slučajevima može i da bude rastuća. Obilježava se slovom d (Engl. demand). Velikim slovom (D) se obilježava granska tražnja a malim slovom (d) individualna. Za razliku od tražnje često analiziramo količinu proizvoda koji se na tržištu traži pri tačno određenoj cijeni. Na primjer, proizvođači hljeba svaki dan predviđaju kolika će biti tražnja za hljebom na području grada Sarajeva pri cijeni od 0,70 KM/kom. Taj podatak je važan za planiranje proizvodnje. Tražena količina je količina robe ili usluga koju su kupci spremni kupiti pri tačno određenoj cijeni, u određenom razdoblju i na određenom tržištu. Tražena količina se obično obilježava slovom Q (Engl. Quantity). Iako ćemo kasnije detaljnije obrađivati efekat dohotka i efekat supstitucije, ovdje ćemo ih ukratko samo definisati kao pojmove kako bi se lakše mogla pratiti materija. Efekat dohotka je pojava da sa poskupljenjem određenog proizvoda dolazi do smanjenja tražnje za tim proizvodom jer su kupci realno siromašniji, dok je efekat supstitucije postupak zamjene skuplje robe jeftinijom od strane kupaca, kada cijena jedne robe raste. Na primjer, efekat dohotka postoji kada poraste cijena garaža, kao što je to slučaj u Sarajevu, te su kupci realno siromašniji i imaju manje mogućnosti za kupovinom garaže. Potrebno je da menadžeri poznaju koliko iznose ova dva efekta za proizvode koje oni proizvode iz razloga što na osnovu njih mogu donositi ispravne odluke. Ako se pokaže da je efekat dohotka veliki, to znači da ćemo uz kreditiranje kupaca dovesti do porasta tražnje za našim proizvodom. Sa druge strane, ako je efekat supstitucije veliki, to znači da moramo izmijeniti naš proizvod i učiniti ga što različitijim od drugih supstituta. Efekat supstitucije je prisutan kada npr. jednu vrstu kafe zamijenimo drugom zbog toga što je prva vrsta kafe poskupjela a cijena druge ostala nepromijenjena. 21 Mikroekonomija Kada govorimo o tražnji za proizvodima i uslugama, ne možemo zaobići faktore-determinanate koji direktno utječu na iznos tražnje za tim proizvodima na tržištu. Determinanta tražene količine je cijena proizvoda, dok postoji nekoliko determinanti tražnje koje su date u nastavku. Determinante tražnje su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Prosječan dohodak potrošača Broj kupaca na tržištu Sistem potreba Ukusi potrošača Buduće cijene proizvoda ili usluge Cijene dobara koja su povezana sa tim dobrom (supstituti i komplementi) Preferencije potrošača Posebni utjecaji kao što su klimatski uslovi, religijska uvjerenja i sl. Prosječni dohodak potrošača nam govori koliko on može maksimalno sredstava potrošiti na proizvode i usluge. Jedan dio sredstava potrošači štede a jedan dio troše. Što je prosječan dohodak potrošača viši, oni će biti u mogućnosti kupovati veću količinu nekog proizvoda. Na primjer, ako prosječna plaća u državi poraste sa 520 KM na 800 KM, porast će tražnja za namještajem, s obzirom da većina porodica želi svakih pet-šest godina promijeniti namještaj u svom domu. Broj kupaca je također važna determinanta tražnje na tržištu. Veći broj kupaca znači i veću potrošnju proizvoda i usluga. Danas većina svjetskih kompanija ima za cilj da pristupe nacionalnom tržištu Kine s obzirom da je to tržište sa gotovo 1,5 milijardi potrošača. Kada biste svakome potrošaču prodali po jedan par cipela prosječne cijene od 50 KM to bi ukupno iznosilo 75 milijardi KM. Sistem potreba je u osnovi tražnje na tržištu. Potrebe potrošača predstavljaju najznačajniju determinantu tražnje za proizvođače jer oni svojim proizvodima i uslugama nastoje zadovoljiti njihove potrebe. U mjeri u kojoj uspješno zadovoljimo te potrebe imat ćemo i uspješan biznis. Ukus potrošača je determinanta koja se često mijenja. Ukusi potrošača su posebno važni za biznise koji su vezani za ponudu različitih vrsta prehrambenih proizvoda, kao na primjer u proizvodnji hrane i napitaka, u ponudi restorana, u proizvodnji različitih vrsta specijaliteta i sl. Na primjer, u arapskim zemljama se nude veoma začinjena hrana dok se na američkom kontinentu nudi hrana mnogo blažih okusa i mirisa. U Bosni i Hercegovini stanovništvo veoma mnogo konzumira hljeb, razna slatka jela i kafu, što obezbjeđuje dosta prostora za biznis. Kretanje budućih cijena je važno i za ponuđače i za potrošače. Ako ste planirali kupiti automobil ili stan, svakako ćete pratiti kakav trend imaju cijene na tržištu. Tako je prije uvođenje poreza na dodanu vrijednost potpisan veliki broj kupoprodajnih ugovora za kupovinu stanova, s obzirom da se od 01. januara 2006. godine na nove stanove plaća dodatnih 17% poreza. Također, ukoliko se očekuje opadanje cijena tada kupci, ako mogu, sačekaju sa kupovinom kako bi platiti manje. Cijene proizvoda povezanih sa dotičnim dobrom u određenoj mjeri utječu na tražnju za tim dobrom. Danas veliki broj proizvoda trošimo skupa. Ne možemo koristiti automobil bez goriva ili automobilskih guma. U zavisnosti od visine cijena komplemenata ili supstituta ovisi i tražnja za posmatranim proizvodom. Za ovu determinantu je vezana i unakrsna elastičnost tražnje o čemu će kasnije biti više riječi. 22 Mikroekonomija Preferencije potrošača su također važna determinanta tražnje. Neki kupci automobila preferiraju sigurnost i udobnost, drugi snagu motora i izgled, a trećima je važna potrošnja i niska cijena održavanja. Pod posebnim utjecajima možemo podrazumijevati veliki broj faktora. Neki proizvodi se konzumiraju ili ne konzumiraju iz religijskih razloga, u toku žestokih zima mnogostruko se povećava tražnja za plinom ili drugim energentima koji se koriste za grijanje. Cvijeće se najviše traži 8. marta i u toku praznika, itd. Posebni utjecaji mogu nekada biti najznačajnija determinanta tražnje. Npr. pred Kurban Bajram se mnogostruko poveća tražnja za stokom. Navedene determinante su one koje se najčešće pojavljuju, međutim, neki proizvodi imaju i mnogo veći broj tih determinanti. No značajno je da, ukoliko želimo dobro predvidjeti tražnju za našim proizvodom ili uslugom, moramo posmatrati što veći broj determinantni koji imaju značajan utjecaj na tražnju. Da bismo bolje pojasnili ove determinante predstavit ćemo primjer determinantni tražnje za naftom na svjetskom tržištu. Nafta sigurno predstavlja „krvotok“ jedne privrede. Nemoguće je danas zamisliti privredne tokove i život uopšte bez tečnih goriva, benzina, nafte, motornih ulja i sl. Svaki poremećaj cijena nafte na svjetskom tržištu direktno se odražava na rad preduzeća i cijele privrede. Zbog toga što troškovi energenata u značajnom obimu učestvuju u troškovima svake kompanije, u nastavku ćemo dati prikaz tržišta nafte na svjetskom tržištu. Na bazi ovih faktora mogu se jednim dijelom predvidjeti kratkoročna kretanja cijena. Na grafiku 1 je dato kretanje cijena za period 2004-2006. godine.6 PRIMJER Cijena nafte na svjetskim tržištima je u protekle dvije godina premašila iznose i od 78 $ po barelu.7 U zadnjih nekoliko mjeseci se cijena smanjila na oko 60$. Ali od čega zavisi kretanje te cijene? Da bismo odgovorili na ovo pitanje nudimo vam pregled najvažnijih faktora koji imaju utjecaj na snažan rast cijena nafte. 1. 2. 3. 4. Rastuća tražnja Nužne nove investicije Nedovoljni viškovi u ponudi Političke tenzije u zemljama proizvođačima nafte 5. Uska grla u proizvodnji 6. Paritet $ prema ostalim valutama Grafik 1. Kretanje cijena nafte RASTUĆA TRAŽNJA 6 7 Grafici vezani za zadatke nisu obilježeni brojevima. Barel nafte predstavlja količinu od 159 litara. 23 Mikroekonomija Svjetska tražnja za naftom raste po najbržoj stopi u zadnje 24 godine. Kineska privredna ekspanzija potaknula je dramatičan rast potrošnje goriva, ograničivši raspoloživu sirovu naftu i rafinirane proizvode širom svijeta. Uvoz sirove nafte u Kinu od početka prošle godine porastao je preko 40% i ne pokazuje znakove usporavanja unatoč nastojanjima tamošnje vlade da uspori zahuktalu privredu. Procjenjuje se da će kineska tražnja nastaviti rasti i sljedećih godina, kako se povećava broj vlasnika vozila u toj zemlji, a rastu i potrebe za električnom energijom. Izgledi za održivim rastom tražnje ohrabrili su, pak, velike špekulativne fondove, bogate novcem, da uđu na tržište nafte te je kupuju procjenjujući da će se visoke cijene održati. Indijska potrošnja također brzo raste. A i solidan rast američke privrede, koji troši četvrtinu svjetske naftne proizvodnje, potiče konkurenciju između Azije i SAD-a za raspoložive isporuke. NUŽNE NOVE INVESTICIJE Velika nalazišta nafte sve je teže pronaći i skuplje razvijati. Većina naftnih nalazišta izvan zemalja članica Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) u zreloj je fazi, što znači da su nalazišta manja, te zahtijevaju skuplju tehnologiju za njihov razvoj, a nakon dosezanja vrhunca proizvodnje brže se iscrpljuju. U OPEC-u, koji drži otprilike dvije trećine svjetskih zaliha nafte, većina velikih članica ili ne dozvoljava strane investicije u naftni sektor ili je zakonski te investicije učinila neatraktivnima. To je smanjilo rast proizvodnog kapaciteta članica OPEC-a, što znači da većina već proizvodi gotovo punim kapacitetima kako bi udovoljila tražnji (vidjeti grafik na kraju). Naftne kompanije, pak, postale su oprezne u pogledu trošenja nakon kraha cijena nafte koji se dogodio u razdoblju od 1997-98, što je pogodilo njihove dionice i potaknulo niz spajanja u sektoru. Svjetska tražnja za naftom u milionima barela dnevno Grafik 2. Svjetska tražnja za naftom Svjetska ponuda nafte u mil. barela dnevno Grafik 3. Svjetska ponuda nafte Većina sada vidi veću vrijednost u otkupu vlastitih dionica nego ulijevanju novca u povećanje naftne ponude. One su se fokusirale na velike projekte, koji će im donijeti dobre profitne margine. Mnogi njihovi novi poslovni poduhvati su u udaljenim područjima, što zahtijeva skupu opremu uz česta kašnjenja u proizvodnji. Predviđanja o rastu ponude nafte iz zemalja koje su izvan OPEC-a, posebno kada se isključi bujajuća ruska proizvodnja, neprestano je bila precjenjivana. 24 Mikroekonomija Rast proizvodnje nečlanica OPEC-a, bez Rusije, prije spomenutog kraha cijena u prosjeku je iznosio milijun barela dnevno. Otada je zanemariv. Povećani troškovi pronalaska i razvoja nafte u zemljama izvan OPEC-a potaknuli su uvjerenje špekulatora da su naftna tržišta dobro dugoročno ulaganje. NEDOVOLJNI VIŠKOVI U PONUDI OPEC je podigao svoju proizvodnju na najvišu razinu u zadnjih 25 godina u cilju obuzdavanja cijena. To je ostavilo malo viškova kapaciteta kod drugih proizvođača, osim Saudijske Arabije, vodećeg svjetskog izvoznika. Napregnutost sistema globalne ponude rezultirala je većom osjetljivosti na poremećaje u opskrbi i većom vjerojatnošću od porasta cijena. To je dodatno privuklo zanimanje špekulativnih fondova koji se klade da cijene mogu još rasti. Istodobno, zalihe naftne industrije koje služe kao zaštita od naglih prekida u opskrbi smanjile su se. Val spajanja nakon kraha cijena u razdoblju od 19981999. također je srezao broj kompanija koje drže zalihe. Komercijalne zalihe sirove nafte u Sjedinjenim Državama smanjuju se dijelom zbog čestih prekida američke naftne proizvodnje izazvanih uraganima u Meksičkom zaljevu. Smanjenje zaliha izazvalo je zabrinutosti da bi se rafinerije mogle naći u većim teškoćama u pokušaju povećanja opskrbe destiliranih goriva, uključujući loživo ulje, zbog velike tražnje tokom zime. Grafik 4. Višak proizvodnih kapaciteta OPEC, koji kontrolira oko polovine svjetskog izvoza, posljednjih je godina puno truda uložio kako bi zaustavio rast zaliha u zemljama potrošačima, posebice u SAD-u, u razdobljima sezonskog slabljenja tražnje. Ministri za naftu članica tog naftnog kartela objavili su planove smanjenja svoje proizvodnje i prije nego su cijene počele opadati. Sadašnja struktura cijena ne daje rafinerijama priliku za obnavljanje zaliha s jeftinijom sirovom naftom i proizvodima i tjera ih da kupuju u posljednji tren. POLITIČKE TENZIJE U ZEMLJAMA PROIZVOĐAČIMA NAFTE Političke tenzije na Bliskom istoku i sukobi u Iraku potkopali su povjerenje trgovaca u sigurnost isporuka iz regije, koja proizvodi trećinu svjetske nafte. Irački izvoz ponovo pogađaju sabotaže, održavajući isporuke te zemlje ispod prijeratnih razina. Trgovci strahuju da bi jedna od zaraćenih strana mogla ciljati naftnu infrastrukturu u Saudijskoj Arabiji, najvećem proizvođaču OPEC-a. Ubilački napadi na strane naftne radnike izazvali su strahovanja od većih napada na budno čuvana naftna postrojenja toga kraljevstva. 25 Mikroekonomija Ruski naftni gigant Jukos, koji proizvodi oko petinu ruske nafte, ponovo je upozoravao da bi mogao biti prisiljen smanjiti proizvodnju budući da vlada zahtijeva isplatu poreznih dugova u iznosu od više milijardi dolara. Također je srezao izvoz nafte u Kinu. Česti sukobi u Nigeriji, članici OPEC-a, još su jedna točka zapaljenja. Pobunjenici u naftom bogatoj delti Nigera prijetili su napadima na naftna postrojenja. Naftna proizvodnja u Venezueli, velikom isporučiocu nafte u SAD, i dalje trpi zbog izbijanja štrajkova u naftnom sektoru i zbog poteza nacionalne vlade. A pojavile su se i zabrinutosti u pogledu porasta tenzija između SAD i Irana oko inspekcije nuklearnog oružja. Visoke cijene nafte mogle bi omogućiti Iranu bolje pozicije za pogodbu ako se to pitanje zaoštri u nadolazećim mjesecima. Zabrinutosti oko sigurnosti opskrbe potaknule su mnoge zemlje da povećaju svoje strateške rezerve, smanjujući ponudu na ionako oskudnom tržištu. Sjedinjene Države nastavljaju puniti svoje strateške rezerve nafte unatoč visokim cijenama. Ostale zemlje poput Indije, Južne Koreje, Tajvana i Kine povećavaju rezerve ili to uskoro planiraju započeti. Zahlađenje odnosa između Saudijske Arabije i SAD-a nakon terorističkih napada 11. septembra potaknulo je zabrinutosti da Rijad možda neće više djelovati kao jamac niskih cijena nafte kao što je bio tokom 1990-ih. USKA GRLA U PROIZVODNJI Propisi o zaštiti okoliša podižu cijenu proizvodnje goriva, primoravajući kompanije na gradnju novih skupih postrojenja i otežavajući im transport isporuka između regija. Tražnja za benzinom na američkom tržištu visoka je dijelom i zbog toga što na tamošnjim autocestama raste broj tipova sportskih vozila s većom potrošnjom benzina. Na Sjedinjene Države otpada oko 45 posto ukupne potrošnje benzina u svijetu. Američka tražnja za benzinom izaziva i sve veće zahtjeve za visokokvalitetnom lakom sirovom naftom s niskim udjelom sumpora. Kina se na tržištu natječe za takvu vrstu nafte kako bi podmirila tražnju za transportnim gorivima, podižući tako premiju na cijenu sirove nafte s niskim sadržajem sumpora. Jedan dio sirove nafte proizvođača Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) je s značajnim udjelom sumpora. U SAD-u, pojedine države zahtijevaju niz različitih vrsta benzina. To otežava transport isporuka među 26 Otkrivene rezerve nafte u 2002. godini Rezerve koje mogu biti ekonomično iskorištene pod sadašnjim uslovima Izvor: BP Grafik 5. Otkrivene rezerve nafte u 2002. godini. Mikroekonomija saveznim državama i uvoz iz inozemstva. Propisi o zaštiti okoliša povećali su troškove izgradnje novih rafinerija i uveliko otežali dobivanje potrebnih dozvola. PARITET DOLARA PREMA OSTALIM VALUTAMA Odnos deviznog kursa dolara prema drugim valutama ima utjecaja na konačnu cijenu nafte jer se nafta uglavnom plaća u američkim dolarima. Ako vrijednost dolara na deviznom tržištu opada tada i konačna cijena nafte realno posmatrano za kupce pada. Svi navedeni faktori opredjeljuju cijene nafte na svjetskom tržištu. Navedeni primjer pokazuje koliko elemenata utječe na formiranje cijena nekih proizvoda i da projiciranje kretanja cijena zahtijeva poznavanje velikog broja determinanti. Na bazi kretanja ovih determinanti možemo predvidjeti kakve će efekte oni imati na cijenu nafte. Da li će se cijena kretati prema 80 $ po barelu ili će se smanjivati prema 30 $, a to je veoma važno za planiranje poslovanja preduzeća i razvijanje ispravnih strategija na vrijeme. Otkrivene rezerve nafte u 2002. godini Izvor: BP Grafik 6. Otkrivene rezerve nafte u 2002. godini. BENZIN NAJSKUPLJI U FRANCUSKOJ, A NAJJEFTINIJI U SAUDIJSKOJ ARABIJI Benzin je najskuplji na pumpama u Francuskoj, gdje litra košta 1,50 eura, a najjeftiniji je u Saudijskoj Arabiji, gdje litra vrijedi svega 0,12 eura, pokazuju podaci koje je objavila agencija Reuters. Izraženo u američkoj valuti, benzin bi u Francuskoj, prema Reutersovoj listi, koštao 7,22 dolara za galon (3,8 litara). Poslije Francuza, benzin najviše plaćaju u Britaniji, gdje litra najtraženijeg goriva košta 1,38 eura (6,70 dolara za galon), zatim Nijemci - 1,35 eura (6,50 dolara) i Talijani - 1,30 eura (6,25 dolara za galon). U Izraelu benzin se prodaje po cijeni od 1,10 eura za litru (5,28 dolara za galon), u Japanu po 0,92 eura (4,50 dolara), Kanadi 0,71 euro (3,42 dolara) i u SAD 0,67 eura ( 3,20 dolara). Na pumpama u Rusiji litra benzina košta 0,53 eura (2,50 dolara za galon), u Meksiku 0,48 eura (2,28 dolara), u Egiptu 0,15 eura (0,65 dolara), a najjeftiniji je u Saudijskoj Arabiji - svega 0,12 eura za litru (0,61 dolar za galon). Izvor: Poslovni dnevnik 09.05.2006 27 Mikroekonomija 4.1. SKALA TRAŽNJE Kao što smo prethodno naveli skala tražnje predstavlja tebelarni prikaz odnosa cijena i potraživanih količina proizvoda pri svim cijenama koje se uobičajeno formiraju na tržištu. Jedan takav primjer je dat u sljedećoj tabeli. Sit Cij Tra Tra Tra Gra 120 130 360 uac ena žnj žnj žnj nsk 128 318 ija a 110 a a a prv dru tre traž 95 100 245 og go ćeg nja 70 90 180 kup g kup (D) ca kup ca Granska tražnja (D) predstavlja zbir svih individualnih tražnji na nekom (d1) ca (d3) tržištu. Na bazi date tabele u nastavku je dat prikaz funkcije (d2) tražnje prvog kupca (d1) za tim proizvodom. Navedena funkcija tražnje je linearna funkcija, iako je ona u praksi najčešće kriva linija. A B C D 50 60 70 80 110 80 50 20 Cijena (P) 80 70 ● ● ● 50 50 80 ● 110 d1 Količina (Q) Grafik 7. Individualna tražnja Iako je na grafiku 7. predstavljena funkcija tražnje linearnog oblika, ona obično nije takva. Također, mi najčešće znamo samo jedan dio funkcije tražnje i to u rasponu cijena koje se formiraju na tržištu. Preostali dio tražnje se obično projicira sukladno dijelu koji poznajemo. U nastavku ćemo se vratiti na objašnjenje načina projiciranja funkcije tražnje. 4.2. PROMJENA TRAŽNJE I PROMJENA TRAŽENE KOLIČINE Ukoliko se promijene ostale determinante tražnje osim cijene, dolazi do promjene tražnje na tržištu. Promjena se na grafiku manifestuje pomjeranjem cijele funkcije tražnje. Ukoliko promjena neke od determinanti, osim cijene, dovede do povećanja tražnje, funkcija tražnje na grafiku se pomjera udesno, i obrnuto. 28 Mikroekonomija P d2 d3 d1 Q Grafik 8. Promjena tražnje Na primjer, kada kupci goriva primijete da se na pojedinim benzinskim pumpama prodaje gorivo lošeg kvaliteta dolazi do smanjenja tražnje za gorivom na tim pumpama pri svim cijenama. Ako se promijeni cijena, kao jedna od determinanti tražnje, na grafiku dolazi do pomjeranja ravnotežne tačke uz ili niz funkciju tražnje, tj. do dolazi do promjene ravnotežne količine. Npr. smanjenje cijene polovnih automobila uz nepromijenjene ostale determinante, dovodi do kretanja ravnotežne tačke niz funkciju tražnje (povećanje traženog broja automobila na tržištu). P d1 Q Grafik 9. Promjena tražene količine 29 Mikroekonomija 4.3. PROMJENA PONUDE Slična situacija je i kod promjene ponude i ponuđene količine. Ukoliko se promijeni cijena nekog proizvoda, a ostale determinante ostanu nepromijenjene, dolazi do povećanja ponuđene količine na tržištu. Tada se ravnotežna tačka kreće uz funkciju ponude i obrnuto. Sa druge strane ako se promijeni neka od ostalih determinanti ponude, pomjera se cijela funkcija ponude. Ovi slučajevi su prikazani na graficima 10 i 11. P P S S1 S P2 P1 · Q1 · P1 Q2 Q Q1 Q2 Q Grafik 11. Promjena ponude Grafik 10. Promjena ponuđene količine Na primjer, u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda važnu ulogu imaju klimatski uslovi. Ako su klimatski uslovi za uzgoj poljoprivredne kulture povoljni, tada se pomjera cijela funkcija ponude udesno, tako da se na tržištu pojavljuje velika količina proizvoda. I obrnuto vrijedi. S obzirom da funkcija tražnje i funkcija ponude uzete zajedno daju mnogo prostora za analizu, potrebno je da se prilikom analiziranja uzmu u obzir istovremeno obje funkcije. Ovo je važno isključivo zbog toga što i ponuđači i potrošači nastoje da odrede cijenu na tržištu koja će biti ravnotežna. Ravnotežna cijena se uobičajeno obilježava sa Pe, a ravnotežna količina sa Qe. Pri ravnotežnoj cijeni na strani ponude neće biti viška proizvedenih roba i usluga (tj. neće postojati zalihe proizvoda), a sa druge strane na potražnoj strani neće postojati kupci koji nisu mogli nabaviti dotično dobro ili uslugu. Potrebno je naglasiti da niti funkcija tražnje niti funkcija ponude u određenom vremenskom periodu nisu statične, nego se mijenjaju u zavisnosti od promjena determinanti koje imaju intenciju da se vremenom mijenjaju. Također je potrebno naglasiti da se i ponuda i tražnja mijenjaju nezavisno jedna od druge, odnosno da su autonomne varijable. 4.4. RAVNOTEŽA PONUDE I TRAŽNJE Ukoliko je cijena na tržištu veća od ravnotežne, javljaju se viškovi proizvoda u obliku zaliha, koje preduzećâ ne mogu prodati. Ovakva situacija ne odgovara preduzećima, ali odgovara potrošačima, jer na tržištu ima dovoljno proizvoda da kupci podmire svoju tražnju. Obrnuta je situacija sa nižom cijenom od ravnotežne. Na tržištu se javljaju nestašice proizvoda što dovodi kupce u nepovoljan položaj. 30 Mikroekonomija Određivanje ravnotežne cijene za neki proizvod se dešava u dužem vremenskom periodu. Preduzeća vrše proizvodnju, zatim plasiraju proizvode na tržište. Ukoliko se zalihe počnu gomilati tada se smanjuje ili proizvodnja ili cijena proizvoda. Ako je cijena preniska i postoji problem nestašice proizvoda, tada kupci u nastojanju da dođu do proizvoda počinju nuditi višu cijenu. Viša cijena dovodi do povećanja ponude na tržištu. Rast cijene se nastavlja sve do formiranja cijene koja je je ravnotežna, odnosno na nivou PE. P D S Suvišak PE • Nestašica QE Grafik 12. Ravnotežna cijena na tržištu Q Na ovaj način se formira cijena nafte na svjetskom tržištu. Ukoliko je cijena nafte na tržištu previsoka OPEC povećava ponudu i na taj način obara cijenu. U toku dužeg vremena dolazi do uravnoteženja cijene nafte. Sa druge strane ako je cijena nafte na tržištu preniska tada članice OPEC-a smanjuju svoju proizvodnju i na taj način dovode do porasta cijena. Slična situacija je i u drugim djelatnstima. 4.5. PROMJENA PONUDE I TRAŽNJE I UTJECAJ NA RAVNOTEŽNU KOLIČINU I CIJENU (Primjeri) Promjena tražnje Promjenu ponude i tražnje srećemo na svakom tržištu. Kako se na tržištu zbog stalnih promjena i dešavanja koja postoje u društvu vrlo rijetko uspostavlja ravnotežna cijena i ravnotežna količina, potrebno je analizirati i razumjeti do čega dovode ove promjene kako bi preduzeća i pojedinci donosili ispravne odluke. Na grafiku 13. je prikazano kretanje tražnje za mesom u zavisnosti od opšteg porasta dohotka stanovništva. Naime, poznato je da je jedan od dobrih pokazatelja kretanja životnog standarda kretanje potrošnje mesa na tržištu. Ako potrošnja mesa ima tendenciju pada tada stanovništvo sve lošije živi, i obrnuto. 31 Mikroekonomija Po početnoj cijeni od 6,5 KM/kg na tržištu se mjesečno proda 4.000 kg mesa. Zbog porasta dohotka stanovništva dolazi do pomjeranja funkcije tražnje udesno. Nova ravnotežna cijena jeste 7,3 KM/kg, dok je ravnotežna količina 6.000 kg mesa mjesečno. Zaključak: kada tražnja raste a ponuda ostaje nepromijenjena, tada i ravnotežna količina i ravnotežna cijena rastu. KM/kg D- Tražnja za mesom S-Ponuda mesa 7,3 KM 6,5 KM 460 KM 4 6 Q u (000) kg 600 KM Grafik 13. Povećanje tražnje Šta se dešava sa cijenom i količinom krompira na tržištu ako tražnja za mesom na tržištu poraste? Na ovo pitanje možemo odgovoriti analizom jednog primjera. Ako prosječna plata zaposlenog radnika u BIH poraste sa 460 KM na 600 KM, tražnja za mesom će porasti, ali će tražnja za krompirom opasti. Ovo je prikazano na narednom grafiku. Zaključak: kada tražnja opada i ravnotežna količina i ravnotežna cijena opadaju. KM/kg D- Tražnja za krompirom S-Ponuda krompira 0,4 KM 0,3 KM 600 KM 7 9 Q u (000) kg 460 KM Grafik 14. Smanjenje tražnje Sa druge strane, treba uočiti da sa povećanjem tražnje dolazi do povećanja ravnotežne količine, ali ne i do pomjeranja funkcije ponude. Zbog toga se funkcija ponude na grafiku ne mijenja. Na osnovu ovog primjera možemo vidjeti šta se dešava sa ravnotežnom cijenom i količinom krompira na tržištu, pošto su meso i krompir indirektni supstituti. Slična je situacija i kod drugih proizvoda ili usluga kao što su na primjer prevoz gradskim prevozom i putovanje vlastitim automobilom ili kupovina kvalitetnog bukovog parketa i laminata itd. 32 Mikroekonomija Na grafiku 15. je predstavljena projekcija kretanja tražnje za osnovnim energentima na svjetskom nivou. Vidljivo je da će gas biti energent budućnosti jer se očekuje da tražnja za njim raste najbrže. Razloga za to ima nekoliko, ali najznačajniji su da se radi o energentu koji veoma malo zagađuje okolinu i koji se može široko koristiti i u domaćinstvu i u industriji. Stoga se treba već danas prilikom izgradnje proizvodnih postrojenja voditi računa o tome koji energent će se koristiti. Tako se danas npr. sve više gradi plinskih elektrana iz kojih se dobija električna ili toplotna energija. Grafik 15. Projekcija tražnja za energentima na svjetskom tržištu Bosna i Hercegovina danas uvozi plin iz Rusije. Trenutno je plinom opskrbljeno područje Sarajeva i Visokog, a nastoji se plin dovesti i na šire područje Zenice. Za očekivati je da se u narednom periodu proširi plinska mreža na području cijele BiH i da značajan broj preduzeća koristi ovaj „čisti“ energent za svoju proizvodnju. Promjena ponude Kao što dolazi do promjene tražnje za nekim proizvodom isto tako dolazi i do promjene ponude proizvoda. Pretpostavimo da Maxwell ili Sony pronađu novu tehnologiju za proizvodnju CD-ova, koja je jeftinija od postojeće. Nova tehnologija vodi do veće proizvodnje pri istim cijenama što je predstavljeno na grafiku 16. Grafik 16. prikazuje efekat povećanja ponude. Pomoću grafika možemo zaključiti da: povećanje ponude uz nepromijenjenu tražnju vodi do niže ravnotežne cijene na tržištu i do veće ponuđene količine. Ukoliko npr. dođe do porasta troškova radne snage, proces bi bio obrnut. Ravnotežna cijena bila bi viša, a ponuđena količina niža od prvobitne. 0,8 KM 0,6 KM KM/kom D- Tražnja za CD-ovima S1-Ponuda CD-ova S2- Nova tehnologija 3.2 4 Grafik 16. Povećanje ponude CD-ova. Miliona kom. 33 Mikroekonomija Istovremena promjena i ponude i tražnje Ako se i ponuda i tražnja mijenjaju istovremeno, ne možemo uvijek procijeniti šta će se zbiti sa ravnotežnom cijenom i ravnotežnom količinom. Posmatrat ćemo dva slučaja u kojima se ponuda i tražnja mijenjaju. Prvo, objasnit ćemo šta se dešava kada se i ponuda i tražnja mijenjaju u istom smjeru (istovremeno se pomjeraju ulijevo ili udesno). Drugo, analizirat ćemo kada se ponuda i tražnja kreću u suprotnim smjerovima. Vidjeli smo da povećanje tražnje za CD-ovima povećava i ravnotežnu cijenu i ravnotežnu količinu. Sa druge strane vidjeli smo da povećanje ponude smanjuje ravnotežnu cijenu i povećava ravnotežnu količinu. No vrlo rijetko se dešava samo promjena tražnje ili samo promjena ponude na tržištu. Najčešće se one mijenjaju istovremeno stim što se u principu mijenjaju svaki put različito. Sve ovo dovodi do toga da je potrebno u kontinuitetu preispitivati obje funkcije kako bismo imali adekvatne informacije za donošenje odluka. Ispitajmo šta se dešava sa ravnotežnom cijenom i ravnotežnom količinom kada se istovremeno promijene i ponuda i tražnja. Naredni grafik pokazuje da ako se poveća ponuda i tražnja istovremeno, ravnotežna cijena može biti veća, jednaka ili manja, dok ravnotežna količina u svakom slučaju postaje veća. I obrnuto vrijedi: Kada se i ponuda i tražnja smanje, ravnotežna količina se smanjuje, a ravnotežna cijena može biti veća, jednaka ili manja. 2,6 KM 2 KM KM D- Tražnja za CD-ovima S1-Ponuda CD-ova S2- Nova tehnologija 4 7 Miliona Kom. Grafik 17. Istovremeno povećanje ponude Do povećanja ponude najčešće dovodi upotreba savremenih tehnologija i tehnoloških procesa. Uz korištenje kompjuterski kontrolisanih mašina smanjena je mogućnost greške u radu, povećana proizvodnja u jedinici vremena i smanjeni su troškovi radne snage. 34 Mikroekonomija Promjena ponude i tražnje u suprotnim smjerovima Pogledajmo šta će se dogoditi kada se ponuda i tražnja na nivou grane mijenjaju u suprotnim smjerovima. Pogledajmo tržište mlijeka: ponuda raste, a tražnja se smanjuje. D1 U tom slučaju cijena opada, a ravnotežna KM/l S1 D2 količina može biti veća, jednaka ili manja. S2 Isto tako, kada tražnja raste a ponuda opada, ravnotežna cijena raste, a ravnotežna količina može biti manja, jednaka ili veća od početne. 0,6 KM 0,4 KM 7 8 Miliona litara. Grafik 18. Istovremeno povećanje ponude i smanjenje tražnje Kako je vidljivo sa grafika 18. ravnotežna cijena sa nivoa 0,6 KM po litru mlieka je smanjena na nivo 0,4 KM/litru. Sa druge strane ravnotežna količina koja je bila 8 miliona litara mlijeka je smanjena na 7 miliona litara. Naravno, ovakva situacija nije povoljna za proizvođače mlijeka jer moraju da smanje broj grla koja drže na svojim farmama. Ovakva smanjenja cijena obično dovode do poremećaja u proizvodnim preduzećima i potiču ih da ili smanjuju svoju proizvodnju ili je u potpunosti obustavljaju i prelaze u neku drugu granu. Kakve sve posljedice mogu nastati nakon smanjenja cijene nekog proizvoda na tržištu pokušat ćemo predstaviti kroz jedan primjer iz naše privrede. Dok je cijena pilećeg mesa bila visoka i uz značajne podsticaje od strane države, proizvodnja se razvijala i sve je veći broj farmi građen širom države. Nakon što je Vlada ukinula subvencije, cijena je na tržištu značajno opala. Ovo je dovelo da bankrotiranja velikog broja proizvođača pilećeg mesa. Čak je i desetak vlasnika farmi oduzelo sebi život zbog nemogućnosti otplate prethodno uzetih kredita. Smanjenje cijene na tržištu je imalo veoma loše posljedice i po preduzeća iz ove grane ali i na menadžere koji su vodili ova preduzeća. Stoga, kada govorimo o smanjenju cijene proizvoda na tržištu i smanjenju ponude, to nekada dovodi do veoma teških posljedica u privredi i na to treba obratiti pažnju. 35 Mikroekonomija 4.6. PRIMJERI IZ PRAKSE:8 U ovom dijelu je prikazano nekoliko realnih primjera iz ekonomske stvarnosti. Prikazano je kretanje cijena CD-ova, zdravstvene zaštite i banana u određenom vremenskom periodu. Opadanje cijena proizvoda Grafikon desno pokazuje tržište CD playera. Kada je 1983. godine prvi puta CD player proizveden, veoma malo proizvođača se bavilo njegovom proizvodnjom. Funkcija ponude u to vrijeme je bila S0. U tom periodu je bilo veoma malo pjesama koje su bile snimljene na CDove, tako da je tražnja za CD-playerima bila veoma mala. Ona je predstavljena krivom D0. Nuđena i tražena količina CD-playera je 1983. godine bila na nivou Q0, a cijena je bila 1.100 $. Kako se tehnologija izrade CD-playera poboljšavala, i sve više tvornica počelo da proizvodi CD-playere, ponuda je veoma narasla i pomjerila se sa S0 na S1. $ 1,100 $ S0 S1 170 $ D0 Q0 Q1 D1 Količina U isto vrijeme, povećanje dohodaka stanovništva, smanjenje cijene CD-ova i povećan broj naslova koji su objavljeni na CD-ovima, povećao je tražnju za CDplayerima. Ali povećanje tražnje je bilo mnogo manje nego povećanje ponude. Funkcija ponude se pomjerila sa S0 na S1. Sa novim funkcijama ponude S1 i tražnje D1, ravnotežna cijena je pala na 170 $/CD playeru. Veliko povećanje ponude uz manje povećanje tražnje rezultira povećanjem količine CD-playera i dramatični pad cijene. Na grafikonu je prikazano kretanje prosječne cijene CD-playera od 1982-1994. $ 1,100 500 340 300 170 82 84 86 88 90 92 94 God. p 8 Naredna tri primjera prevedena su iz knjige: Parkin, Michael; „Microeconomics“, Addison Wesley Publishing Company, Third edition, 1996., str. 84-85. 36 Mikroekonomija Cjenovni skok: zdravstvena zaštita Naredni grafikon pokazuje tržište pružanja zdravstvenih usluga. Godine 1980. u SAD-u funkcija ponude pružanja zdravstvenih usluga je bila S0. Napredovanje u medicinskoj tehnologiji dovelo je do proširenja segmenta usluga i njihovog povećanja, pa je došlo do pomjeranja funkcije ponude udesno. Ali veliko povećanje doktorskih plaća i troškovno eskaliranje pružanja zdravstvenih usluga je dovelo do smanjenja ponude. Neto promjena ponude koja je rezultat ove dvije suprotne snage bilo je povećanje ponude. Ona se pomjerila sa S0 na S1. S0 Index cijena S1 160 100 D1 D0 Q0 Q1 Količina U isto vrijeme, dok se ponuda povećavala za mali iznos došlo je do ekspanzije tražnje. Jedan dio povećanja došao je zbog većeg dohotka, drugi dio zbog dužeg života stanovništva i treći zbog novih metoda liječenja. Kombinacija ovih utjecaja je dovela do pomjeranja funkcije tražnje sa D0 na D1. Malo povećanje ponude i veliko povećanje tražnje dovelo je do povećanja ponuđene količine sa Q0 na Q1 i do skoka cijena sa 100 indeksnih poena na 160. Index cijena 160 p 100 80 80 84 88 92 God. 37 Mikroekonomija Kretanje cijena u granicama: Banane Naredni grafici predstavljaju tržište banana. Tržišna tražnja za bananama (kriva D) ne mijenja se mnogo tokom godine. Međutim, ponuda banana, koja uglavnom zavisi od vremenskih prilika, kreće se između S0 i S1. Sa boljim vremenskim uslovima ponuda banana na tržištu je S1. Ukoliko su vremenski uslovi lošiji, ponuda pada na krivu S0. Kao posljedica fluktuacija u ponudi, ponuđena količina varira u rasponu od Q0 do Q1. Cijena banana varira između 32 centa po funti težine - koja je maksimalna cijena i 23 centa/funti koja je minimalna cijena. Naredni grafici to pokazuju. D Centi/funti Cent/funti S0 S1 32 23 32 28 23 18 Q0 Q1 Količina 70 74 78 82 86 90 94 Na sličan način osciliraju cijene svih poljoprivrednih proizvoda. Za njih je vezan i jedan paradoks. Kada je godina povoljna za uzgoj određene kulture proizvođači obično imaju veoma slabe zarade a nekada i gubitke. Razlog je to što se tada značajno poveća ponuda proizvoda na tržištu i tako smanji cijena po kojoj se proizvodi prodaju. S obzirom da su troškovi uzgoja nastali nekoliko mjeseci ranije ne može se utjecati na smanjenje troškova poslovanja ili smanjenje ponude. Dodatni problem je što je skladištenje ovih proizvoda skupo i otežano tako da se većina proizvoda mora ponuditi tržištu u periodu njihova zrijenja. 38 Mikroekonomija PITANJA ZA PONAVLJANJE 1. Šta od navedenog uzrokuje promjenu tražnje za automobilskim gumama: a) cijena goriva b) dohodak potrošača c) snadbijevanje gorivom d) cijena guma e) ni jedno od navedenog f) sve od navedenog 2. U determinante ponude računara spadaju: a) ukusi b) specijalni utjecaji c) cijena datog dobra d) prosječni dohodak e) tehnologija f) broj stanovnika g) veličina tržišta 3. Usklađivanje ponude i tražnje na tržištu vrši se preko: a) troškova proizvodnje b) tehnologije c) cijena d) putem nestašica i viškova proizvoda e) razmjene informacija na berzi 4. Osnovne komponente teorijskih modela: a) matrice b) egzogene varijable c) endogene varijable d) koeficijenti e) pretpostavke o ponašanju f) parametri g) matematičke formule 5. Na kojim ključnim pretpostavkama su zasnovani ekonomski modeli: a) Koordinacija b) Broj učesnika c) Racionalan izbor d) Djelatnosti e) Ograničenost resursa i tehnologije f) Preferencije 6. Menadžeri baziraju svoje poslovne odluke prvenstveno u želji da: a) maksimiziraju inpute b) maksimiziraju profite c) maksimiziraju prihode dioničara d) minimiziraju negativne eksternalije 39 Mikroekonomija 7. Razlog zbog čega tražena količina neke robe raste kada joj cijena pada jeste: a) smanjenje cijene pomjera krivu ponude udesno b) kupci postaju bogatiji i raste njihova potrošnja proizvoda c) ponuđači su spremni ponuditi više pri nižoj cijeni d) smanjenje cijene pomjera krivu tražnje udesno. 8. Na promjenu ponuđene količine drvene građe utječu: a) promjena proizvodne tehnologije b) promjena veličine kapaciteta preduzeća i otklanjanje uskih grla u proizvodnji c) promjena krajnje cijene drvene građe d) porast općih troškova poslovanja e) porast troškova nafte na tržištu 9. Najviša cijena određena ispod ravnotežne cijene može prouzrokovati: a) da tražena količina prevaziđe količinu koja bi rado bila ponuđena b) da tražena količina bude manja od količine koja bi rado bila ponuđena c) da tražena količina još uvijek odgovara količini koja bi rado bila ponuđena zbog ravnotežne jednakosti d) bez promjene na ravnotežnom tržištu jer nije obavezna e) ništa od navedenog 10. Definišite mikroekonomiju....? 11. Navedite razliku između ponude i ponuđene količine...? 12. Navedite razliku između tražnje i tražene količine...? 13. Definišite efekat dohotka i efekat supstitucije...? 14. Navedite osnovne učesnike na tržištu ...? 15. „Padne li cijena dobra X, kupci mogu umjesto Y kupovati X. Iako je cijena Y ostala nepromijenjena, dobro Y će sad biti relativno skuplje.“ To bi bio efekat (dohotka / supstitucije). On bi vrijedio (samo za stare / samo za nove / i za stare i za nove) kupce. Ako bi cijena X porasla, (samo bi stari / samo bi novi / i stari bi i novi) kupci umjesto X kupovali Y zbog toga što bi dobro Y sada bilo relativno (skuplje / jeftinije). 16. Pad cijena dobra X sličan je porastu dohotka zato što kupci sad mogu kupovati istu količinu X i još im ostane novca. Pri takvom «porastu dohotka» kupci mogu poželjeti kupovati više dobara uključujući i dobro X. To je efekat (dohotka / supstitucije) i vrijedi (samo za stare / samo za nove / i za stare i za nove) kupce. 17. Stavite u zagradu (S) ako opis odgovara efektu supstitucije; stavite (D) ako ukazuje na efekat dohotka; stavite (N) ako ni jedno od to dvoje nije prisutno. a) Neka je porodica ocijenila da njezini gosti ne prave razliku između maslaca i margarina, pa zbog toga prebacuju dio svojih kupovina sa maslaca na margarin. (........) b) Veliki porast stanarine prisilio je porodicu da se preseli u manji stan. (........) c) Porasla je cijena kožnih jakni pa kupci više kupuju jakne od teksasa. (.......) Porodici je znatno porastao dohodak i zbog toga kupuje, između svega ostalog, više maslaca i seli u veći stan. (.......) 40 Mikroekonomija 18. Razumno je očekivati da je svaki od sljedećih događaja promijenio položaj krive tražnje ili ponude. Na grafiku prikazati svaku od promjena. a) b) c) d) e) f) g) h) Porasli su troškovi proizvodnje dobra X. Ukusi potrošača sad zanemaruju dobro X u prilog nekog drugog dobra Porasla je tražnja za nekim dobrom Y. Ponuđači mogu lahko proizvoditi umjesto X. Recesija smanjuje dohotke ljudi koji potražuju X. Porasla je cijena robe koja je supstitut. Vlada ukida visoku carinu na uvoz dobra X iz inostranstva Znatno je porasla cijena nekog inputa bitnog u proizvodnji X. Zbog emigracije dolazi do naglog smanjenja broja ljudi koji potražuju X. 19. Pod pojmom «Modelski pristup» podrazumijevamo postupak po kojem se na temelju niza realnih činjenica konstriura model privredne situacije koja je predmet istraživanja. DA NE 20. Osnovni cilj poslovanja preduzeća je maksimiziranje vrijednosti preduzeća u dugom roku. DA NE 21. Navedite prema Vašem mišljenju najznačajnije determinante tražnje za stanovima u Sarajevu? 22. Navedite prema Vašem mišljenju najznačajnije determinante ponude prirodnih sokova na području BiH. Zanimljivosti Ekonomija u narodnim izrekama 1. Kako to da nas neznatno povećanje poreza stoji 300 KM, a značajno sniženje poreza nam štedi 30 pfeninga. 2. Ekonomske analize otkrivaju da je najbolje vrijeme da se nešto kupi bilo prošle godine. 3. Najgori zločin prema radnim ljudima je preduzeće koje ne ostvaruje profit. 4. Ne zagorčavaju vam život ljudi koje ste otpustili nego oni koje niste. 5. Planska privreda – to je mjesto gdje je sve planirano osim privrede. 6. Volim rad, opčinjen sam njime, mogu sjediti i satima ga gledati. 7. Biznis? Vrlo jednostavno – to je investiranje novca drugih ljudi. 8. Investirajte u inflaciju jer je to jedina stvar koja sigurno raste. 9. Biznismen je hibrid između plesača i kalkulatora. 10. Proizvodnja popunjava praznine koje je sama stvorila. 41 Mikroekonomija 11. Suština posla je znati ono što drugi ne znaju. 12. U ekonomiji je većina uvijek u krivu. 13. Moje je bolje nego naše. 42 Mikroekonomija 5. UKUPNA, PROSJEČNA I GRANIČNA VELIČINA Za bilo koji proizvodni proces veoma je važna informacija o tome koliko smo proizveli proizvoda ove godine, kvartala ili mjeseca. Ne postoji niti jedno preduzeće koje ne treba da vodi detaljnu evidenciju o tome šta proizvodi, u kojim količinama i u kom vremenskom razdoblju. Isto tako, za preduzeće je važno da može izračunati prosječnu, mjesečnu ili dnevnu proizvodnju kako bi se mogle vršiti nabavke repromaterijala, energenata ili kako bi se zaposlio optimalan broj radnika. Ništa manje važna nije ni informacija koliko nas košta proizvodnja dodatnog proizvoda. Npr. koliko košta proizvodnja jednog teretnog kamiona ili broda. Ne možemo tek tako donijeti odluku da povećavamo proizvodnju, moramo imati neki pokazatelj koji će nam olakšati da donesemo ispravnu odluku. Zbog važnosti graničnih veličina za Mikroekonomiju, ona se nekada naziva i nauka o graničnim veličinama. U nastavku ćemo dosta prostora posvetiti ukupnim, prosječnim i graničnim veličinama. Za donošenje što boljih poslovnih odluka mi se često oslanjamo na analizu ukupnih, prosječnih i graničnih veličina. Stoga je važno da se sa njima upoznamo u početku, kako bismo ih kasnije mogli po potrebi koristiti. U ovom dijelu govorimo o ekonomskim veličinama uopšte, a u narednim poglavljima ćemo govoriti o troškovima, prihodima, proizvodnji itd. Navedene kategorije ćemo najlakše pojasniti na jednom primjeru. Ako posmatramo određenu parcelu zemljišta površine 2 hektara na kojoj se uzgajaju maline (ili neka druga poljoprivredna kultura) uz angažovanje različitog broja radnika, prinos u tonama malina će biti različit u zavisnosti od toga koliko radnika trenutno obrađuje ovu parcelu. U zavisnosti od broja radnika, a samim time i ukupnog prinosa, drugačije vrijednosti će imati i prosječni i granični proizvod. Broj jedinica rada (radnika) 1 0 1 2 3 4 5 6 7 Ukupni proizvod (TP) 2 0 5 14 30 48 62 66 63 Prosječni proizvod (AP) 3=2:1 0 5 7 10 12 12,4 11 9 Granični proizvod (MP) 4=2i-2i-1 0 5 9 16 18 14 4 -3 Iz tabele vidimo da ako do određenog nivoa zapošljavamo dodatne radnike ukupna proizvodnja raste. Međutim, ako zaposlimo više od 6 radnika tada će se ukupna proizvodnja smanjiti, jer će stalni obilazak velikog broja radnika jednostavno dovesti do uništenja jednog dijela sadnica maline. Ako posmatramo prosječnu proizvodnju, onda ćemo zaključiti da je najveći prosjek ostvaren angažovanjem 5 radnika. Granični proizvod nam govori da zapošljavanje svakog od prvih šest radnika obezbjeđuje pozitivnu dodatnu proizvodnju, ali kada zaposlimo sedmog radnika tada se ukupna proizvodnja smanjuje za tri tone. Možemo zaključiti da je optimalan broj zaposlenih na ovoj parceli 6 radnika, jer svaki dodatni radnik do tog broja dovodi do povećanja ukupne proizvodnje, dok zapošljavanje sedmog i svakog narednog radnika dovodi do smanjenja ukupne proizvodnje. Naravno za potpunu analizu opravdanosti zapošljavanja radnika morali bismo uporediti plaće svakog 43 Mikroekonomija zaposlenog radnika za graničnim proizvodom koji on ostvari. Međutim, ovu analizu ćemo za sada izostaviti. S obzirom da ćemo u nastavku koristiti engleske skraćenice za pojmove ovdje je dat prikaz onih koje smo upravo predstavili te njihove definicije. Ukupni proizvod = Total Product (TP) Prosječni proizvod = Average Product (AP) Granični proizvod = Marginal Product (MP) Ukupni proizvod (TP) predstavlja količinu proizvoda ili usluga koja se dobije ulaganjem fiksnih i varijabilnih faktora u proizvodnju. Prosječan proizvod (AP) dobije se kao količnik ukupnog proizvoda, te ukupno angažovanog varijabilnog faktora. AP = TP :Vi Granični proizvod označava veličinu prirasta ukupnog proizvoda izazvanu ulaganjem dodatne jedinice varijabilnog inputa. MP = ∆TP: ∆X Granični proizvod se može računati i preko formule: granični proizvod je prvi izvod funkcije ukupnog proizvoda: MP = (TP)' Tn − Tn −1 ∆TP = MP , odnosno = X n − X n −1 ∆X 5.1. TEMELJNI STAVOVI O ODNOSIMA IZMEĐU UKUPNE, PROSJEČNE I GRANIČNE VELIČINE9 1. Ukupna, prosječna i granična veličina uvijek su jednake za prvu jedinicu. 2. Ukupna veličina uvijek je zbir dotadašnjih graničnih veličina. 3. Rastuća prosječna veličina implicira odnos po kojem je granična veličina veća od dotadašnje prosječne. 4. Opadajuća prosječna veličina implicira odnos po kojem je granična veličina manja od dotadašnje prosječne. 5. Maksimum (minimum) vrijednosti prosječne veličine implicira odnos po kojem je granična veličina jednaka prosječnoj 6. Dodatak neke fiksne vrijednosti svim vrijednostima koje poprima ukupna veličina bez utjecaja je na graničnu veličinu. 9 Jurin, Smiljan i Šohinger, Jasminka: „Teorija tržišta i cijena“, Globus, Zagreb, 1990. godine. str. 20. 44 Mikroekonomija AP, MP S ● ● R T ● B (Optimum) MP AP 0 Q Grafik 19. Odnos prosječnog i graničnog fizičkog proizvoda Proizvod X Tačka B predstavlja optimalan obim proizvodnje zbog toga što je u toj tački, sa gledišta ekonomije rada, minimiziran utrošak rada po jedinici proizvoda. Ukupan proizvod preko prosječne veličine na grafiku jeste: TP = AP • X = 0S • 0Q, a preko granične veličine je jednak površini između tačaka 0TQ. Možda se najbolje dati odnosi mogu shvatiti na prosjeku ocjena studenata. Ukoliko student ima prosjek ocjena osam, tada će svaka naredna ocjena koju dobije a koja je veća od 8 dovesti do porasta prosjeka. Isto tako će svaka ocjena koja je manja od prosječne ocjene dovesti do smanjenja i prosječne ocjene. Ista stvar je i sa prosječnim i graničnim veličinama. Preduzeća nastoje ostvariti što bolji prosjek u određenom periodu, odnosno nastoje taj prosjek maksimizirati. 45 Mikroekonomija 6. POTREBE I TRAŽNJA Potrebe su izvor (ishodište) tražnje na tržištu. Ljudi imaju različite potrebe, a njihov broj svakim danom postaje sve veći. Struktura i veličina potreba zavisi od mnogo faktora, a neki od njih su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. fiziološke potrebe potrošača, navike i običaji stanovništva, dostignuti nivo razvoja, razvoj kulturne svijesti potrošača, status pojedinaca i grupe u društvu, obrazovanost stanovništva, religija i druga društvena uvjerenja, područje na kome se nalaze potrošači, itd. Nosioci potreba mogu biti pojedinci, društvene grupe i društvo u cjelini. Postoji problem kvantificiranja potreba, jer su potrebe po svojim osobinama promjenljive i elastične. Danas svoje potrebe pojedinci najčešće zadovoljavaju u shopping centrima koji nude veliki broj proizvoda na jednom mjestu. Potrebe predstavljaju zahtjeve pojedinaca ili grupa za materijalnim dobrima i uslugama radi otklanjanja nezadovoljenosti i postizanja odgovarajućeg blagostanja. U nastavku ćemo dati prikaz osnovnih vrsta potreba koje srećemo na tržištu. Fundamentalne (osnovne) potrebe10 Fundamentalne potrebe obuhvataju osnovne potrebe za život čovjeka. Tu spadaju potrebe za hranom, pićem, odjećom, stanom, sigurnošću, zdravljem i sl. Karakteristika ovih potreba je što su stabilne čak i u dužem vremenskom periodu i što kupci nisu tako osjetljivi na porast cijena proizvoda koji zadovoljavaju te potrebe. Ostale potrebe Ostale potrebe obuhvataju potrebe za luksuznim proizvodima, putovanjem, druženjem, dokazivanjem u društvu i sl. Tražnja za ovim proizvodima je više podložna oscilacijama, a kupci su osjetljiviji na promjene cijena. Anonimnost potreba Generalno posmatrajući postoji određena anonimnost potreba kupaca. Mi kao proizvođač ne znamo šta kupcu sve treba i zbog toga nastojimo to procijeniti i ispitati. Zato se organizuju razne ankete i upitnici koje dajemo potencijalnim kupcima ili građanima da ih ispune. Šta stvarno kupci žele saznajemo na tržištu. Stoga svaki proizvođač mora pažljivo da istražuje i tržište i kupce. Tako recimo u velikim trgovačkim centrima postoje kamere koje prate proces kupovine kupaca. Na bazi toga saznajemo više o stvarnim potrebama naših kupaca i nastojimo im to ponuditi u momentu kada su kupci spremni na kupovinu. 10 Jurin, Smiljan i Šohinger, Jasminka: „Teorija tržišta i cijena“, Globus, Zagreb, 1990. godine. str. od 34-38. 46 Mikroekonomija Efektivne i potencijalne potrebe Postoje dvije vrste potreba kupaca. One potrebe koje kupac ima ali ih ne može zadovoljiti zbog toga što mu to ne dozvoljava njegov dohodak i one koje može zadovoljiti i za to posjeduje dovoljno novca. Prva vrsta potreba se nazivaju potencijalne potrebe, a druga vrsta efektivne. Za proizvođača su važnije efektivne potrebe, jer on u proizvodnji polazi od mogućnosti kupca da kupi proizvod kada on bude na tržištu. Tražnja za sredstvima za proizvodnju Sredstva za proizvodnju koriste kompanije kako bi njihovim korištenjem proizvele finalne proizvode namijenjena krajnjim kupcima. Najčešće se radi o tražnji za resursima i sirovnama koje se prodaju na berzi. Za ovu tražnju je karakteristično da je cjenovno veoma osjetljiva i da postoji veliki pritisak proizvođača da cijene tih resursa budu što niže. Tražnja za sredstvima za potrošnju Za razliku od prethodne kategorije, tražnja za sredstvima za potrošnju je vezana za krajnje kupce proizvoda. Na primjer krajnji proizvodi su deterdžent za suđe, televizori, računari, automobili itd. Ova tražnja nije toliko osjetljiva na cijene ali značajan utjecaj na potrošnju ima reklamiranje proizvoda i sama njegova ambalaža, te mjesto na kome se proizvod nudi krajnjem kupcu. To u prethodnom slučaju gotovo da uopšte nema nikakav značaj za tražnju. Autonomna i izvedena tražnja Tražnja za sredstvima za potrošnju predstavlja autonomnu tražnju, dok je tražnja za sredstvima za proizvodnju izvedena tražnja. Izvedena tražnja se izvodi iz tražnje kupaca finalnih proizvoda i na bazi nje se vrši projekcija izvedene tražnje. Nužna, trajna i luksuzna dobra Kada govorimo o potrebama kupaca onda ćemo se kratko osvrnuti na nužna, trajna i luksuzna dobra. Nužna dobra zadovoljavaju fundamentalne potrebe. Ona moraju imati karakteristike proizvoda koje je sigurno koristiti. Na primjer, hrana mora proći stroge higijenske standarde, a izgradnja stambenih jedinica podrazumijeva da je komisija primila objekat kao tehnički ispravan i da je sigurna njegova upotreba. Na drugoj strani imamo trajna dobra. To su dobra ili proizvodi koji se koriste duži niz godina, kao npr. kućanski aparati, automobili, namještaj itd. Ovi proizvodi moraju imati zagarantovan kvalitet i obezbijeđen servis. Npr. tek se nedavno u BiH počinju prodavati i automobili američkih proizvođača11 iz razloga što je tek uspostavljena servisna mreža. Niko ne želi imati auto koje mu, ukoliko dođe do kvara, nema ko popraviti. Luksuzna dobra su posebna kategorija dobara. Namijenjena su prvenstveno kupcima sa visokim primanjima. To su proizvodi sa veoma dobrim mogućnostima i obično su multifunkcionalni. Svakako možemo navesti automobil Mercedes S klase kao primjer ove kategorije proizvoda. Luksuzni 11 Na primjer Chevrolet. 47 Mikroekonomija proizvodi podrazumijevaju i visoku cijenu proizvoda, ali i visok kvalitet. Kupci nisu značajnije osjetljivi na povećanje cijene ovakvih proizvoda. Posebna pažnja u ponudi ove kategorije proizvoda mora biti data izgledu proizvoda, načinu isporuke, prezentacije, kvalitetu, besprijekornom radu i sl. 6.1. PLAN POTROŠNJE Plan potrošnje nam pomaže da se opredijelimo za kupovinu određenih proizvoda i usluga. Pri procesu kupovine mi svjesno ili podsvjesno vodimo računa o nekoliko stvari: sistemu potreba, poznavanju svojstava određenih proizvoda, nivou raspoloživog dohotka, postojećim cijenama, našem predviđanju o budućim cijenama. Svaki pojedinac i domaćinstvo, u manjoj ili većoj mjeri, razmatra ove faktore i pravi vlastiti plan potrošnje. Domaćinstva to najčešće rade na mjesečnom nivou. Zbog toga je važno da poznajemo strukturu mjesečne potrošnje domaćinstava. U tu svrhu vam dajemo prikaz prosječne potrošnje domaćinstva u BiH.12 Tabela 1. Prosječni troškovi po određenim stavkama kućnog budžeta u odnosu na ukupne troškove za cijelu BiH Hrana (uključujući kafu i piće) Električna energija Odjeća i obuća Telefon Sredstva za ličnu higijenu Lijekovi i liječenje Cigarete/duhan Gorivo i održavanje automobila 34,60% Školovanje djece 12,95% Voda 8,16% Radovi i opravke u kući 7,62% Odmor 6,36% Otplata duga 5,38% Prevoz-autobus i tramvaj 4,58% Obdanište/čuvanje djece 4,56% Gas 4,09% 3,26% 2,43% 2,39% 1,82% 1,39% 0,25% 0,15% Kako je vidljivo iz navedenog prikaza domaćinstva u gotovo 100%-tnom iznosu sredstva troše na finalnu potrošnju, a vrlo malo ili nikako ne investiraju novac u poslove koji mogu obezbijediti uvećavanje sredstava. Ima jedna izreka koja kaže: „Bogati proizvode robe i usluge a siromašni to kupuju“. Ako posmatramo BiH društvo onda će nam biti sasvim jasno zašto smo mi najslabije razvijena država u Evropi. 12 Istraživanje urađeno od strane UNDP 2004. godine. „Sistem ranog upozoravanja“. 48 Mikroekonomija Na narednoj shemi je dat proces određivanja strukture potrošnje kupaca. Pet osnovnih faktora su odlučujući, a to su: sistem potreba, poznavanje svojstava robe od strane kupca, nivo dohotka potrošača, nivo postojećih cijena i pretpostavke o budućem kretanju cijena. Većina kupaca i domaćinstava početkom mjeseca vrši raspored novca na određene proizvode i usluge koje namjerava kupiti u toku tog mjeseca, posebno ako se radi o vrijednijim proizvodima koji zahtijevaju značajnija novčana sredstva. Stoga je važno razumjeti od čega zavisi konačan raspored proizvoda i usluga koje će kupci kupiti, kako bismo mogli ostvariti što veću prodaju naših proizvoda i što bolje zadovoljiti potrebe kupaca. Marketing Sistem potreba Poznavanje svojstava robe Dohodak Postojeće cijene Buduće cijene Spisak traženih roba Procjena budućih cijena Plan potrošnje Raspored novčanih iznosa na robe A, B, C,......................................., Z Shema 3. Plan potrošnje Tako na primjer, ako kupac treba kupiti proizvod koji zahtijeva značajan iznos sredstava obično ga planira već početkom mjeseca i u principu ga kupuje prije ostalih proizvoda zbog toga što mu vjerovatno kasnije neće preostati dovoljno sredstava nakon što je kupio manje vrijedne proizvodi. U ovom slučaju prodavači planiraju prodajne akcije početkom mjeseca, a rjeđe pri kraju kada kupci imaju manje sredstava. Neki proizvodi imaju specifično vrijeme prodaje tako da ponuđači smišljeno pojačavaju svoje marketinške aktivnosti u tim periodima. Recimo, prodaja zimskih guma je kupcima zanimljiva prije nego što padne prvi snijeg. Također, ponuda turstičkih agencija se posebno pojačava neposredno prije početka sezone godišnjih odmora, kada pojedinci traže zanimljive destinacije. Razmislite od čega zavisi tražnja za cvijećem i kada je posebno izražena. 49 Mikroekonomija 7. IZVOĐENJE FUNKCIJE TRAŽNJE Izražavanje funkcije tražnje za proizvodima preduzeća u matematičkom obliku ima velike potencijalne koristi za preduzeće. Stoga menadžeri nastoje izvršiti procjenu matematičkog oblika funkcije tražnje. Postoje različite metode i tehnike procjene, kao što su statističke metode (interpolacija krive kroz dati oblak tačaka, koje predstavljaju empirijski utvrđene tačke pojedinih cijena i traženih količina pri tim cijenama), te neke druge metode procjene.13 Danas postoje softveri koji na osnovu poznatih prethodnih podataka o cijenama i količinama procjenjuju matematički oblik funkcije tražnje. Ovi softveri su obično dijelovi nekih većih softverskih paketa, kao npr. Decision Pro 3 i 4, SPSS itd. Naredni jednostavni primjeri pokazuju kako na osnovu određenih elemenata izvršiti matematičko formulisanje funkcije tražnje za nekim prizvodom ili uslugom. Linearna funkcija ima sljedeći oblik: qx = f (Px) tj. tražena količina neke robe zavisi od njene cijene. Linearna funkcija tražnje, kao najjednostavnija funkcija tražnje, ima sljedeći oblik: qx = a - b·Px gdje je: qx- količina tražnje za dobrom X a- tražnja pri cijeni jednakoj nuli b- nagib funkcije (dqx : dpx) = tg α Px- cijena proizvoda Data je skala tražnje u narednoj tabeli. Odredite funkciju tražnje u matematičkom obliku? Qx Cijena Px 6 5 4 3 2 1 0 Količina qx 0 1 2 3 4 5 6 6 • α qx = 6-Px 3 • 0 3 • 6 P Matematički je ispravno da se nezavisno promjenjiva veličina stavlja na X-osu, iako se često u Mikroekonomiji na X-osu smješta količina proizvoda, što nije matematički korektno. 13 Detaljnije o ovoj temi vidjeti u Bakalar, Jozo; „Mikroekonomija“, Mostar-Sarajevo, 1997. godine, str. 78. 50 Mikroekonomija Cijena Px 6 5 4 3 2 1 0 Količina qx 0 2 4 6 8 10 12 U prethodnoj tabeli funkcija tražnje ima sljedeći oblik: qx = 12 – 2 •Px. Zadatak: Popunite tabelu ako funkcija tražnje ima oblik: q = 16-24 • Px. 7.1. UKUPNA TRŽIŠNA TRAŽNJA Da bismo mogli formirati funkciju ukupne tražnje na tržištu, potrebno je da znamo tražnju svakog od pojedinačnih učesnika, kao što je predstavljeno u narednoj tabeli: Px 5 4 3 2 1 0 Ukupna tržišna tražnja za malinama q1 q2 q3 0 1 2 3 4 5 0 2 4 6 8 10 0 3 6 9 12 15 Q1+2+3 0 6 12 18 24 30 a = 30; b = dqx :dpx = 6 : 1 = 6, te funkcija ukupne tražnje ima oblik: Qx = 30 – 6p Kako se može formirati funkcija tražnje u matematičkom obliku u odnosu na cijenu proizvoda, također se može izraziti funkciju tražnje u zavisnosti od dohotka potrošača. Naime, za neke proizvode najznačajnija determinanta nije cijena proizvoda, nego dohodak potrošača, npr. luksuzni parfemi, javni gradski prevoz, itd. U tom slučaju opći oblik funkcije tražnje u odnosu na dohodak je: Qx = a · Ib gdje su a i b empirijski utvrđeni koeficijenti a I predstavlja nivo dohotka. Potrebno je da su ispunjeni uslovi da je: a>0 i b>0. Ovu jednačinu je najlakše riješiti logaritmiranjem, tj. log Qx = log a + b•log I Antilogaritmiranjem dobijemo ravnotežnu količinu pri datom nivou dohotka. 51 Mikroekonomija Primjer 1. Izračunati količinu tražnje proizvoda «X» ako je dohodak 800 KM, i ako je poznata funkcija tražnje u odnosu na dohodak Qx= 3 • I0.5. Log Qx = log 3 + 0.5 • log 800 Log Qx = 1,928666 Qx = 84,85 Kom. Ukoliko znamo matematički oblik funkcije tražnje, možemo iz ovog oblika izračunati funkciju ukupnog prihoda preduzeća i funkciju graničnog prihoda preduzeća. Ukupan prihod (Total Revenue) se dobije množenjem prodate količine proizvoda i cijene po kojoj su proizvodi prodati, tj. TR = q • p, gdje q predstavlja matematičku oblik funkcije tražnje. Granični prihod (Engl. Marginal Revenue) dobije se izračunavanjem prvog izvoda funkcije ukupnog prihoda, odnosno MR = TR’ Primjer 2. Uzmimo prethodno dobijenu funkciju ukupne tržišne tražnje za malinama: Qx = 30 – 6p. Na osnovu ove funkcije napišite matematički oblik funkcije ukupnog prihoda (TR) i graničnog prihoda (MR), te predstavite funkciju ukupnog prihoda grafički. TR= q • p Odnosno, q= 30 – 6p TR = q • p = (30 – 6p) • p ⇒ TR = 30p – 6p2 Iz funkcije ukupnog prihoda nalaženjem prvog izvoda dobijamo funkciju graničnog prihoda: TR’ = MR = 30 – 12p Da bi se funkcija mogla predstaviti grafički, potrebno je određene tačke predstaviti u tabeli: P 5 4 3 2,5 2 1 0 Ukupan prihod i granični prihod Q = 30 – 6p TR = q • p 0 0 6 24 12 36 15 37,5 18 36 24 24 30 0 MR = ∆TR:∆Q 0 +4 +2 0 -2 -4 52 Mikroekonomija Na grafiku se vidi da preduzeće maksimalan prihod, pri datoj funkciji tražnje, ostvaruje pri cijeni p = 2,5 KM. Ukupan prihod pri toj cijeni je 37,5 KM. TR 37,5 Max TR = 30p-6p2 0 2,5 5 p 7.2. ZAKONI TRAŽNJE14 Zakoni tražnje nastoje dati odgovor na pitanje koji faktori određuju nivo tražnje svakog proizvoda prisutnog na tržištu. Do sada su razvijena četiri opća zakona tražnje. Najstariji od njih je CournotMarshallov zakon formulisan prije više od 150 godina. Ovaj zakon tražnje kaže da je cijena proizvoda osnovna determinanta tražnje za tim proizvodom na tržištu. Iz ovog zakona se izvodi cjenovna elastičnost tražnje. Predstavlja se na sljedeći način: Cournot-Marshallov d = f(p), f´(p) < 0, P = f-1(d) Drugi zakon tražnje je Walrasov opći zakon tražnje. Warlas je pored cijene kao osnovne determinante uveo i cijene drugih povezanih proizvoda sa tim proizvodom, kao što su supstituti i komplementi. Iz njega se izvodi unakrsna elastičnost tražnje, a predstavlja se: Warlasov d = f(px1, px2, ... , pxn) Vremenom se pojavila i treća osnovna determinanta tražnje za nekim proizvodom, a to je dohodak. Ekonomisti Hicks i Alen su zajedno formulisali treći opći zakon tražnje poznat kao Hiks-Alenov zakon tražnje. Iz ovog zakona se izvodi dohodovna elastičnost tražnje. Hiks-Alenov d = f(px1, px2, ... , pxn, I) Vremenom je uočeno da se u osnovne determinante mora uključiti i vrijeme kao bitna odrednica tražnje. Na taj način je tražnja dinamizirana, a tzv. Moore-Schultzov zakon tražnje je uključivao pored prethodne tri kategorije i kategoriju vremena. Moore-Schultzov d = f(px1, px2, ... , pxn, I, t) 14 Šire vidjeti u Jurin, Smiljan i Šohinger, Jasminka; „Teorija tržišta i cijena“, Globus, Zagreb, 1990. godine. str. 42-48. 53 Mikroekonomija 7.3. IZNIMKE OD OPĆEG ZAKONA TRAŽNJE Uočeno je da za neke proizvode ne vrijede opći zakoni tražnje, nego da ti proizvodi predstavljaju svojevrsne izuzetke. To su: tzv. Giffenova dobra, proizvodi koji se kupuju iz snobizma, te proizvodi čija tražnja je podložna špekulacijama. 1. Giffenov paradoks Pokazuje da tražnja za proizvodom raste ukoliko dolazi do povećanja cijene proizvoda na tržištu. Ovakav slučaj je primijećen još prije skoro 200 godina kod siromašnih stanovnika koji veliki procenat svog dohotka izdvajaju na kupovinu hljeba. Svako povećanje cijene hljeba primorava kupca da još veći procentualni iznos svojih primanja izdvaja na njegovu kupovinu. Gifenov paradoks generalno možemo sresti kod inferiornih proizvoda. Inferiorni proizvodi su proizvodi niskog kvaliteta, koji loše zadovoljavaju potrebe potrošača ili koji pružaju nisku sigurnost potrošaču. Kako raste dohodak potrošača ovi prizvodi se sve manje traže na tržištu. 2. Veblenov efekat Pojedini proizvodi se kupuju iz želje da se njima dokaže određeni status u društvu. Tako na primjer neki potrošači kupuju veoma skupe parfeme ili specijalitete čija cijena je mnogostruko veća od svih troškova proizvodnje tog proizvoda. Ovakvo ponašanje kupaca se može primijetiti i u BiH, gdje recimo veliki broj mlađih kupaca želi imati najnoviji model mobilnog telefona sa velikim brojem funkcija, od čega se dobar dio njih ne može koristiti zbog nedovoljno razvijene telekomunikacione mreže. Ovakvi proizvodi se često nazivaju i superiorni proizvodi. Sa porastom dohotna potrošača oni ih sve više kupuju. 3. Slučaj špekulacije Kupci uvijek pažljivo prate šta se dešava sa cijenama proizvoda na tržištu. Prate njihov trend i nastoje predvidjeti buduća kretanja cijena. Zbog toga nekada i pored rasta cijena proizvoda kupci povećavaju svoju kupovinu, a razlog je informacija da će cijene još više rasti. To je npr. slučaj sa stanovima u Sarajevu. Iako se trend rasta cijena ne može opravdati rastom troškova izgradnje novih stambenih jedinica, cijene novih stanova su porasle preko 50% u periodu od nekoliko godina. Ovaj rast može biti djelimično opravdan (do 20%) uvođenjem Poreza na dodanu vrijednost, ali ne i ostatak porasta. Zanimljivo je da i pored rasta cijena dolazi do povećanje tražnje. Razlog za to jeste što kupci očekuju dalji rast cijene m2 stana te kupuju stanove čim steknu preduslove za to. U izvještajima koji prate svjetsko tržište nafte često se spominje podatak da na ime špekulacija trgovci ne berzi zarađuju između 10 i 12% od formirane cijene nafte. Ako se posmatra dnevna količina prodate nafte od oko 85 miliona barela, tada se jednostavnom računicom dobija da špekulanti dnevno zarađuju oko 550 miliona $, što je impozantna cifra. Međutim, na tržištima širom svijeta se prodaje veoma veliki broj proizvoda u ogromnim količinama. Tako da su zarade špekulanata gotovo nezamislivi iznosi. 54 Mikroekonomija Funkciju tražnje možemo izvesti i na praktičniji način-iz ankete. Anketa kao sredstvo za istraživanje ekonomskih pojava se često koristi u ekonomiji. Postupak ćemo objasniti na jednom primjeru. PRIMJER Jedno preduzeće proizvodi kožne novčanike. Komercijalisti su sastavili odgovarajući upitnik te izvršili ostale potrebne radnje za provođenje ankete na 1000 ispitanika. Na pitanje da li ćete kupiti novčanik, svaki od ispitanika trebao je izabrati samo jedan od ponuđenih odgovora. (1) definitivno ne, (2) možda, (3) rado i (4) definitivno da. Oni su zatim definirali vjerovatnoću kupovine za svaki odgovor: 0,00 za (1), 0,30 za (2), 0,30 za (3) i 1,00 za (4). Rezultati ankete su dati u narednoj tabeli. Cijene KM 1 30 25 20 15 500 350 300 150 Broj ispitanika koji je odgovorio 2 400 350 300 250 3 100 250 300 450 4 0 50 100 150 150 230 280 360 Očekivana tražnja Očekivana tražnja koja se nalazi u prvom retku šeste kolone izračunata je na sljedeći način: 500*0,00 + 400*0,30 + 100*0,30 + 0*1,00 = 150 Iznos od 15 KM dijelimo sa očekivanu tražnjom od 360, i dobit ćemo koeficijent nagiba funkcije tražnje (0,411666), tj. koeficijent b u formuli p = a – bQ. Pošto ne možemo iz ankete dobiti presjek funkcije tražnje sa Y-osom tada ćemo na grafiku produžiti dobivenu tražnju sve do vertikalne ose. Iz grafičkog prikaza proizlazi da će očekivana količina tražnje biti jednaka nuli kad bi njegova cijena iznosila oko 40,71 KM. Uz odgovarajuće uvrštavanje imamo: P = 40,71-0,04167 x Q Znamo da funkcija graničnog prihoda ima dvostruko veći nagib, tako da možemo dobiti funkciju graničnog prihoda: MR=40,71-0,08334 x Q. Dobivene podatke smo predstavili na grafiku. p 40 30 20 10 Q d d 100 200 MR 300 400 55 Mikroekonomija 8. CJENOVNA, UNAKRSNA I DOHODOVNA ELASTIČNOST TRAŽNJE Koeficijent elastičnosti je kategorija koji se dosta često koristi u ekonomiji. Pokazuje koliki utjecaj ima jedna varijabla na neku drugu. To je neki broj koji izražavamo u procentu ili u apsulutnim iznosima. Najčešće se koristi kod cjenovne, dohodovne i unakrsne elastičnosti tražnje ili ponude. Njegovo korištenje nam često pomaže u određivanju veličine tražnje i računanju njene promjene u ovisnosti od promjene determinanti. 8.1. CJENOVNA ELASTIČNOST TRAŽNJE Cjenovna elastičnost tražnje pokazuje intenzitet reagiranja obima tražnje za nekom robom zbog promjene cijene te robe. Koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje računamo preko formule dQ Q Ed = − dp p Ili ako računamo preko procentualnih promjena: Ed = % _ promjene _ q x < 1, tj. % _ promjene _ p x > Koeficijent može biti jednak, manji ili veći od jedan, tj. može imati apsolutnu vrijednost između +∞ i 0, u zavisnosti od toga o kojem proizvodu je riječ. Obično se u formulu ispred razlomka dodaje minus kako bi pokazao obrnuto kretanje veličina, odnosno količine i cijene proizvoda. Kretanje koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje možemo prikazati i na sljedeći način: dQ q >0 ∞ > Ed = dp p U zavisnosti od koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje možemo govoriti o savršeno elastičnoj, savršeno neelastičnoj, relativno elastičnoj i relativno neelastičnoj tražnji. U nastavku predstavljamo svaku od ovih elastičnosti. 56 Mikroekonomija Proizvodi za kojima je tražnja savršeno elastična su vrlo rijetki. Kao primjer se može uzeti tražnja za pšenicom na berzi. Pšenicu nudi veliki broj malih proizvođača. Isto tako, kao primjer mogu poslužiti vrijednosni papiri sa kojima se trguje na berzi. p Kod ovakvih roba ma kako malo podigli cijenu proizvoda ili robe na berzi, kupci u potpunosti odustaju od njihove kupovine. Isto tako, ukoliko spustimo cijenu robe u odnosu na tržišnu cijenu, makar i za nekoliko procenata, možemo prodati d d Ed= ∞ pe svu robu ili vrijednosne papire koje posjedujemo. Funkcija savršeno eleastične tražnje je predstavljena na grafiku 20. Sa druge strane, kao krajnji slučaj, imamo savršeno neelastičnu funkciju tražnje. U tom 0 Q slučaju koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje Grafik 20. Savršeno elastična tražnja je 0. Ovo je situacija kojoj teže sva preduzeća. Zašto? Zbog toga što bilo koje povećanje cijene proizvoda ili usluge neće uopšte dovesti do smanjenja tražene količine na tržištu. I proizvodi za kojima je tražnja savršeno neelastična su vrlo rijetki. To mogu biti npr. lični dokumenti (Lična karta, Pasoš, Vozačka dozvola itd.), lijek protiv smrtonosne bolesti, proizvodi čija potrošnja je p Ed= 0 neophodna za život (kao što je minimalna količina vode ili soli) itd. Prikaz tražnje kod d koje je koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje jednak nuli je dat na grafiku 21. Iako veoma malo proizvoda ima funkciju tražnje savršeno neelastičnom ono što je važno za ekonomiste jeste kako da učine funkciju tražnje što neelastičnijom. Na taj način kupci mogu da sporije odustaju od potrošnje ako cijena proizvoda poraste. Tako na primjer kompanije koje isporučuju baznu telekomunikacijsku opremu osnovne pakete opreme isporučuju po dosta povoljnim uslovima. No kada želite da proširite vaš kapacitet onda ste ovisni o proizvođaču koji vam je isporučio recimo bazne centrale, a onda to proizvođači znatno skuplje naplaćuju. p2 p1 d 0 Qe Grafik 21. Savršeno neelastična tražnja Q Također, u rezervaciji karata postoji mogućnost da kupite kartu u zadnji momenat prije polijetanja aviona, ali se ta karta prodaje po višoj cijeni nego npr. mjesec dana ranije. Stoga možemo reći da menadžeri kompanija stalno trebaju razmatrati nove načine kako da učine funkciju tražnje za svojim proizvodima što neelastičnijima. U zavisnosti od nagiba funkcije tražnje, možemo procijeniti kakva je funkcija tražnje (elastična ili neelastična). 57 Mikroekonomija Elastičnost funkcije tražnje različita je na pojedinim tržišnim stanjima i za pojedinim proizvodima. Tako, na primjer, na tržištu monopolističke konkurencije tražnja je elastičnija što je prikazano na grafiku 22, dok je na monopolskom tržištu tražnja neelastičnija- kao na grafiku 23. p Elastična tražnja d p d Neelastična tražnja d d 0 a) Grafik 22. Elastična funkcija tražnje Q 0 b) Grafik 23. Neelastična funkcija tražnje Q Često se elastičnost zamjenjuje sa nagibom funkcije, što je pogrešno. Nagib funkcije u bilo kojoj tački linearne funkcije je isti, dok elastičnost nije (ona može imati različite vrijednosti), što je prikazano na grafiku 24. p p d Ed>1 N d ● Ed = TM TN Ed=1 T Ed<1 ● d d Q Grafik 24. Računanje koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje ● M Q Grafik 25. Računanje koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje na krivolinijskoj funkciji tražnje S obzirom da je u praksi teško precizno odrediti funkciju tražnje, jer je poznato svega nekoliko empirijskih situacija odnosa cijene i količine, pojavio se i problem određivanja koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje. 58 Mikroekonomija Da bi ovaj problem bio rješiv i kada je poznato svega nekoliko tačaka, a ne cijela funkcija tražnje, koristi se tzv. lučna elastičnost tražnje. Ona se računa po formuli: Da bismo lakše razmjeli lučnu elastičnost tražnje predstavit ćemo je na grafiku. P1 A ∆q q1 + q2 2 Ed = ∆p p1 + p2 2 ● ● gdje je: ∆q promjena količine, ∆p promjena cijene, a q1 i q2 količine pri cijenama p1 i p2. Najčešće je u preduzeću prisutna situacija da znamo iz iskustva samo dvije tačke (situacije) neke cijene i tražene količine. Neka su to tačke A i B na grafiku. Između ove dvije tačke moguće je povući veliki broj krivih tražnje, a sa sigurnošću mi ne možemo utvrditi koja je adekvatna. Stoga se pretpostavlja da je to pravac između ovih tačaka. Ukoliko se promijeni cijena sa p1 na p2, tražena količina poraste sa q1 na q2. Mi znamo promjenu cijene i promjenu količine, ali ne znamo koju početnu cijenu i količinu uzeti, jer rezultati nisu isti, a ne možemo utvrditi koja ima prednost. Zbog toga se uzima aritmetička sredina cijena i količina. p1 + p 2 2 P2 ●B Q1 q1 + q 2 2 Q2 Q Grafik 26. Lučna elastičnost tražnje Primjer: Preduzeće za proizvodnju telefona je za model s-23 formiralo cijenu od 90 KM/telefonu. Po toj cijeni na području Sarajeva u toku mjeseca marta preduzeće je prodalo 240 telefona. Menadžment preduzeća je odlučio da zbog velike tražnje podigne cijenu na 110 KM/telefonu. U mjesecu aprilu je prodato 160 telefona. Izračunati cjenovnu elastičnost tražnje za telefonima s-23. Rješenje: P1 = 90 a Q1 = 240 p2 = 110 Q2 = 160 ∆q q1 + q2 2 Ed = ∆p p1 + p2 2 Q = (Q1+Q2):2 = 200 P = (P1+P2):2 = 100 ∆Q = Q2-Q1 = 160 - 240 = -80 ∆P = P2 - P1 = 110 - 90 = 20 Nakon uvrštavanja u formulu dobijemo koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje od –2. Ovaj koeficijent pokazuje da ako cijenu povećamo za 1%, tražena količina na tržištu opada za 2%. 59 Mikroekonomija Veličina koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje može nam pomoći u određivanju količine pri kojoj maksimiziramo ukupan prihod preduzeća, a preko ukupnog prihoda i ukupan profit. U zavisnosti od veličine koeficijenta mi trebamo voditi politiku i drugačiju politiku cijena na tržištu. Naredna tabela nam pokazuje šta se dešava sa ukupnim prihodom preduzeća kada povećavamo ili smanjujemo cijenu proizvoda u zavisnosti od veličine koeficijenta. Ukupan prihod u preduzeću dobije se množenjem prodate količine i cijene po kojoj se proizvod prodaje. TR = p · q Ed >1 =1 <1 Cijena Raste Opada Raste Opada Raste Opada TR Opada Raste Konst. Konst. Raste Opada MR <0 >0 =0 =0 >0 <0 Na grafiku 27. prikazano je kretanje ukupnog prihoda preduzeća u zavisnosti od visine koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje. Na njemu se vidi da preduzeće maksimizira ukupan prihod tamo gdje je Ed = 1. Ovo je naravno slučaj kada je funkcija tražnje opadajuća slijeva udesno, kao što je slučaj npr. kod monopola). U slučaju kada je TR = max. funkcija tražnje horizontalna linija TR, p (odnosno kada je tražnja savršeno elastična) tada je ukupan prihod konstantno rastući pravac povučen Ed > 1 iz koordinatnog početka. Tada ne Ed = 1 ● postoji ova relacija. U slučaju da preduzeće ima koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje veći od jedan povećat će ukupan prihod ukoliko snizi cijenu na tržištu, zbog toga što se u većem procentu povećava broj novih kupaca nego što se smanjuje cijena proizvoda. ● 0 Ed < 1 Q Grafik 27. Veza koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje i ukupnog prihoda preduzeća Na grafiku 28. vidimo procenat potrošnje dohotka na hranu u različitim zemljama i koeficijente cjenovne elastičnosti tražnje.15 Na grafiku se vidi da što dohodak stanovništva više raste, stanovnici troše sve manji procenat svog dohotka na kupovinu hrane. Zbog toga tražnja za hranom postaje neelastičnija. Zbog toga u SAD-u kupci gotovo trostruko manje smanjuju kupovinu hrane kada joj cijena poraste u odnosu na npr. Tanzaniju. 15 Parkin, Michael; „Microeconomics“, Addison Wesley Publishing Company, Third edition, 1996. Str. 109. 60 Mikroekonomija P r o c e n a t p o t r o š n je d o h o t k a n a h r a n u S A D K anada E n g le s k a N je m a č k a F ra n c u s k a Japan Iz r a e l G rč k a K o re a In d i j a T a n z a n ija 0 12 14 15 15 17 19 22 31 40 56 62 0,2 20 % Koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje 0,4 40 0,6 60 0,8 80 Grafik 28. Veza procentualne potrošnje dohotka stanovništva na hranu i koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje. U zavisnosti od vremenskog perioda i funkcija tražnje ima različitu elastičnost. U nekom kraćem vremenskom periodu funkcija ima manju elastičnost, dok u dužem vremenskom razdoblju ona postaje elastičnija. Iz tabele broj 1. koja je data na strani 47. vidljivo je da domaćinstva u BiH troše 34,60% svog mjesečnog dohotka na hranu, što nas svrstava na poziciju nešto ispod Grčke. Shodno prethodnom grafiku možemo pretpostaviti da se koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje za hranom u BiH kreće između 0,35 i 0,38. 61 Mikroekonomija Zadatak 1. Date su funkcije ponude i tražnje d= 5.800 – 6p i s= 4p – 120. a) b) c) d) nacrtati grafike ponude i tražnje, izračunati ravnotežnu cijenu i ravnotežnu količinu, izračunati i na grafiku osjenčiti veličinu potrošačevog viška, šta će se desiti na tržištu ukoliko država odredi minimalnu cijenu ovog proizvoda na 600 KM (pojasniti)? Rješenje: a) d = 5.800 – 6p; ako je: p= 0, tada je d= 5.800, p= 200, tada je d = 4.600 p= 500, tada je d = 2.800 p= 900, tada je d = 400 s = 4p-120; ako je: p= 0, tada je s = -120, p= 0, tada je s = 0 p= 500, tada je s= 2.880 p= 900, tada je s = 3.480 p 967 900 800 600 592 500 Suvišak s 200 d 30 0 1.000 2.248 3.000 5.800 Q b) Ravnotežnu cijenu ćemo izračunati kada izjednačimo ponudu i tražnju, odnosno: d=s. 5.800 – 6p = 4p – 120 p = 592 q = 2.248 c) Potrošačev višak predstavlja razliku između vrijednosti nekog dobra kojeg dobija potrošač konzumiranjem tog dobra i njegove cijene na tržištu. Ukupan potrošačev višak na grafiku predstavljen je površinom trougla (dio grafika koji je osjenčen u plavu boju). Površina trougla je jednaka (2.248 kom x (967 – 592 KM/kom)):2 = 843.000 KM. Sa druge strane proizvođačev višak predstavlja razliku između cijene proizvoda i graničnih troškova proizvodnje predstavljenih krivom ponude na grafiku (žuta površina). d) Ukoliko je minimalna cijena iznad one koju je odredilo tržište, tada će biti određeni efekat i na ravnotežnu količinu. Ravnotežna količina će biti različita od one količine koju je odredilo tržište, odnosno proizvođači će nuditi više od količine koju žele kupci da kupe. Kupci će pri ovoj cijeni kupovati manje pa će se pojaviti problem zaliha. Blokiranje tržišnog mehanizma dovodi u nepovoljnu situaciju proizvođače, pa oni mogu tražiti od države da ukine minimalne cijene, ili da država otkupi višak proizvoda. Ovo je čest slučaj kod poljoprivrednih proizvoda na tržištu. 62 Mikroekonomija Primjer 1. “Pretpostavite da radite za OPEC (udruženje zemalja ponuđača nafte) kao strateg. Pretpostavite dalje da trebate predložiti smanjenje proizvodnje koje će pomjeriti krivu ponude ulijevo. Da biste donijeli ovu odluku morate znati kako tražnja za naftom reagira na promjenu cijena nafte. Također vi trebate na određeni način mjeriti ovu promjenu tražnje. Reagiranje tražene količine na promjenu cijene Da bismo razumjeli značaj reagiranja tražene količine na promjenu cijene nafte, uporedimo dva moguća scenarija. Na naredna dva grafika funkcija ponude je identična, ali funkcija tražnje je različita. Funkcija ponude S0 na oba grafika je početna funkcija ponude. Dalje, na oba grafika funkcija ponude S0 siječe funkciju tražnje pri cijeni od 10$ i količini od 40 miliona barela nafte dnevno. Pretpostavimo da dođe do smanjenja funkcije ponude ulijevo, sa funkcije S0 na S1. Na grafiku 29 nova funkcija ponude S1 presijeca funkciju tražnje D1 pri cijeni od 30$ po barelu i pri količini od 23 miliona barela dnevno. $/barelu S1 40 30 20 10 S0 Povećanje ukupnog prihoda U kraćem vremenskom periodu, OPEC može smanjiti ponudu i na taj način zbog relativne neelastičnosti funkcije tražnje zaraditi dodatni ukupan prihod. Na grafiku 30, sa funkcijom tražnje D, ista funkcija ponude povećava cijenu na 15$ po barelu i smanjuje ravnotežnu količinu na 15 miliona barela nafte dnevno. Smanjenje ukupnog prihoda D1 10 20 23 40 Mil. Barela dnevno Grafik 29. Kratkoročna kriva tražnje 63 Mikroekonomija $/barelu 30 S1 S0 20 15 Povećanje ukupnog prihoda D2 Smanjenje ukupnog prihoda 10 10 15 20 30 40 Mil. Barela dnevno Grafik 30. Dugoročna kriva tražnje Na grafiku 29. možete vidjeti da je povećanje cijene više, a smanjenje manje nego što je to slučaj na grafiku 30. Ukupan prihod od prodaje dobara jednak je umnošku cijene i prodane količine tog dobra. Ovaj iznos je jednak kupčevom izdatku za to dobro. Povećanje cijene ima dva suprotna efekta na ukupan prihod. Povećanje cijene dovodi do povećanja ukupnog prihoda (plavo područje na grafiku). Ali povećanje cijene također dovodi do smanjenja prodane količine, što smanjuje ukupan prihod (crveno područje na grafiku). Jedno od ova dva povećanja može biti veće. U slučaju prikazanom na grafiku 29. plavo područje je veće od crvenog područja, tako da ukupan prihod raste (on je porastao sa 400 mil.$ na 690 mil.$ dnevno). U slučaju prikazanom na grafiku 30. crveno područje je veće od plavog, što onda dovodi do smanjenja ukupnog prihoda sa 400 mil.$ na 225 mil.$. ”16. 8.2. UNAKRSNA ELASTIČNOST TRAŽNJE Kao što često koristimo cjenovnu elastičnost tražnje, također je nekada važno da znamo kako promjena cijena drugih proizvoda utječe na tražnju za našim proizvodima. Uzmimo situaciju u automobilskoj industriji. Svakako da porast cijena nafte na svjetskom tržištu dovodi do smanjenja tražnje za automobilima sa velikom potrošnjom goriva. Također, veliki porast cijena željeza i betona dovodi do većih troškova izgradnje novih stanova, a samim time i do povećanja krajnjih cijena. Ovo dalje dovodi do opadanja tražnje za novim stanovima dok se istovremeno povećava tražnja za korištenim stanovima. Dakle, koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje pokazuje osjetljivost tražene količine proizvoda X u odnosu na promjenu cijene proizvoda Y. Računa se po sljedećoj formuli: 16 Parkin, Michael; „Microeconomics“, Addison Wesley Publishing Company, Third edition, 1996. Str. 99. 64 Mikroekonomija dQy Qy pxEy = dpx px > 0 < Ukoliko je koeficijent veći od nula tada se radi o proizvodima supstitutima, a ako je manji od nula tada se radi o komplementarnim proizvodima. pxEy > 0 - supstituti pxEy < 0 - komplementi Na primjer, komplementarni proizvodi su automobil i automobilske gume. Ne mogu se koristiti jedni bez drugih. Stoga prozvođači automobilskih guma prate i kretanje tražnje za novim automobilima, jer to pokazuje i trend kretanja tražnje za njihovim gumama. Sa druge strane proizvodi-supstituti su oni koji se u potrošnji mogu zamijeniti, kao na primjer različite vrste svesaka za djecu. Iako svaka od tih svesaka ima drugačiji izgled kupci ne obraćaju baš previše pažnje na to ko je njihov proizvođač. 8.3. DOHODOVNA ELASTIČNOST TRAŽNJE Za neke proizvode je važan nivo dohotka kao odrednica tražnje za njim. To je npr. tražnja za korištenjem usluga gradskog saobraćaja, tražnja sa hamburgerima i drugom hranom niskog kvaliteta, tražnja za odjećom koja nema poznatu robnu marku, tražnja za automobilskim gumama lošeg kvaliteta itd. Koeficijent dohodovne elastičnosti tražnje pokazuje osjetljivost tražene količine nekog proizvoda u odnosu na promjenu veličine dohotka potrošača. Računa se po formuli: IEx = % promjena u veličini I < 0 > % promjena u obimu Qx Koeficijent može imati vrijednost između +∞ i -∞. U zavisnosti od veličine koeficijenta imamo različite vrste proizvoda. IEx IEx IEx >0 <0 >1 - Superiorna dobra - Inferiorna dobra - Sredstva luksuzne potrošnje - Sredstva nužna za život 0 < IEx < 1 Superiorni proizvodi i usluge su oni proizvodi za kojima tražnja generalno raste kako raste dohodak stanovništva bez obzira na nivo porasta. Npr. tražnja za turističkim putovanjima direktno zavisi od ličnih primanja osoba. Također, tražnja za kvalitetnom i udobnom kožnom obućom raste sa porastom dohotka stanovništva. 65 Mikroekonomija Sredstva luksuzne potrošnje su oni proizvodi i usluge za kojima tražnja raste mnogo brže od porasta samog dohotka stanovništva. Npr. kupovinu skupih i udobnih automobila, prevoz avionom, spavanje u ekskluzivnom hotelu sa 5 zvjezdica itd. Inferiorni proizvodi su oni proizvodi za kojim tražnja generalno opada kako raste prosječan dohodak potrošača (npr. javni prevoz, jeftina odjeća koja nema prepoznatljivu tržišnu marku, kupovina u pekarama i sl.). S obzirom da se prosječan nivo dohotka stanovništva može povezati sa bruto domaćim proizvodom po glavi stanovnika (BDP p/c) ovaj pokazatelj za BiH dajemo u nastavku. Tabela 3. GDP p/c u BIH za period 2001-2005 $ 2.500 2.000 1.500 1.000 500 0 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. GDP p/c Kojoj kategoriji pripada domaćinstvo posmatrajući novčana primanja kada se saberu svi oblici primanja članova domaćinstva za novembar 2004. na nivou BiH Bez primanja <100 101-400 401-500 501-800 801-1100 1101-1500 1501-2000 >2000 4,0% 7,6% 37,9% 10,3% 14,4% 8,7% 4,2% 1,9% 0,8% Grafik 31. Kretanje GDP p/c u BIH za period 2001-2005. Prema jednom istraživanju UNDP-a iz tabele 3 je vidljivo da preko 85% stanovništva ima manje mjesečne prihode od 800 KM, dok samo 15% stanovništva ima preko 800 KM mjesečnih prihoda. Također je zanimljivo pratiti kretanje GDP po glavi stanovnika u BiH i u zemljama iz okruženja.18 Sa grafika je vidljivo da i pored rasta GDP u BiH i dalje ovaj rast značajno zaostaje za zemljama okruženja. 17 Komparacija kretanja GDP p/c BiH i zemalja Centralne i Istočne Evrope u periodu 2001-2005 $ 7.000 6.000 5.000 4.000 3.000 2.000 1.000 0 2001-2005 BiH Prosjek zemalja Grafik 32. Komparacija kretanja GDP p/c za zemlje centralne i Istočne evrope za period 2001-2005. 17 18 „Sistem ranog upozoravanja“, UNDP, 2005. Kalkulacije autora uz korištenje podataka sa zvanične web stranice IMF: www.imf.org 66 Mikroekonomija 8.4. FAKTORI KOJI UTJEČU NA ELASTIČNOST TRAŽNJE19 Da bismo mogli uspješno predvidjeti koeficijent elastičnosti tražnje za našim proizvodima i uslugama, potrebno je da znamo od kojih faktora zavise ovi koeficijenti. Ovdje su dati osnovni faktori, mada pojedini proizvodi mogu imati i neke dodatne. 1. 2. 3. 4. 5. 6. Postojanje dobrih supstituta (kao što su deterdžent i benzin) Broj mogućih upotreba proizvoda (npr. plastika) Stepen neophodnosti dobra (so, mlijeko, stan...) Udio proizvoda u dohotku potrošača (npr. novine i TV) Očekivanja o budućem kretanju cijena (praćenje stope inflacije) Vrijeme (lakši pronalazak supstituta, ukusi potrošača se mijenjaju, raste dohodak potrošača, raste informiranost potrošača, raste broj mogućih upotreba). Generalno možemo navesti klasifikaciju u tri dijela prema veličini koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje. To su slučajevi gdje je koeficijent veći od jedan, približno jednak jedan i manji od jedan. Visoki koeficijenti cjenovne elastičnosti (Ed > 1): a) Metaloprerađivačka i elektroindustrija, b) porculan i proizvodi od stakla, c) namještaj, d) igre na sreću. Jedinični koeficijenti cjenovne elastičnosti (Ed ≈ 1) a) nafta i naftni derivati, b) transportne usluge. Neelastična tražnja (Ed < 1) a) potrošnja struje u domaćinstvu, b) zdravstveno osiguranje, c) lični dokumenti, d) lijekovi. U Tabeli 4. date su elastičnosti nekih proizvoda i usluga u Americi20: Tabela 4. Robe i usluge Elastična tražnja Metali Električni proizvodi Mašinski proizvodi Namještaj Automobilske gume Mjerni električni uređaji Profesionalne usluge Transportne usluge Gas, el. energija i voda 19 20 Elastičnost 1,52 1,39 1,30 1,26 1,14 1,10 1,09 1,03 0,92 Robe i usluge Neelastična tražnja Nafta Hemikalije Napici (razne vrste) Odjeća Cigarete Bankarske usluge i usluge osiguranja Poljoprivredni proizvodi i riba Knjige, časopisi i novine Hrana Elastičnost 0,91 0,89 0,78 0,64 0,61 0,56 0,42 0,34 0,12 Detaljnije o ovoj temi vidjeti u Babić, Mate; „Mikroekonomska analiza“, 4. Izdanje, Mate, Zagreb, 1997. godine. str.183. Parkin, Michael; „Microeconomics“, Addison Wesley Publishing Company, Third edition, 1996. str.105. 67 Mikroekonomija Primjer 1. Data je funkcija tražnje za modemima q = 10-0,5p. a) Pronaći nivo proizvodnje qp kod koga se postiže maksimalan ukupan prihod (TR), i utvrditi njegov iznos. b) Grafički predstaviti funkcije tražnje, ukupnog prihoda i graničnog prihoda. Rješenje: a) q = 10-0,5p ⇒ p=20-2q. TR = p • q = (20-2q) • q = 20q-2q2 TR’ = MR = 20-4q = 0, ⇒ q = 5; TRmax = 50 Pri količini od 5 modema, preduzeće maksimizira ukupan prihod koji iznosi 50 KM. b) Da bismo grafički predstavili funkcije potrebno je utvrditi neke karakteristične tačke koje uzimamo proizvoljno za sve tri funkcije. p = 20-2q, (za p = 0, q = 10) (za p = 20, q =0) TRmax = 50 za q = 5. TR’ = 20-4q, TR’ (q=0) = 20, TR’ (q = 10) = -20 TR’ (q = 5) = 0, p Max TR 20 q 0 1 5 MR 10 q 50 -20 68 Mikroekonomija Primjer 2. Data je funkcija ukupne tražnje za šećerom: Q=25-5p a) b) c) d) e) Kolika je tražnja ako je cijena p=3 ? Ako je tražnja 18 jedinica, kolika je odgovarajuća cijena? Kolika bi bila tražnja da je to tzv. «slobodno dobro»?, tj. p=0 ? Kolika je najveća moguća cijena uz koju bi se ipak našlo kupaca?, tj. Q=0. Nacrtajte krivu tražnje? Primjer 3. Ako je funkcija tražnje za računarima Q=5-p, izračunaj funkciju ukupnog prihoda i nacrtaj je na grafiku? Rješenje: TR = p•Q TR = p(5-p) ⇒ 5p-p2 MR = 5-2p , MR = 0 za p = 2,5 TR Cijena (p) 0 1 2 3 4 5 Ukupan prihod (TR) 0 4 6 6 4 0 6,25 4 ● TR 0 1 2 2,5 3 4 5 P Uočite da cijena proizvoda može biti na horizontalnoj osi i to kada je cijena promjenjiva veličina. Zadatak 4. Angažirani ste kao konsultant u preduzeću za proizvodnju sportskih majica, i data vam je sljedeća skala tražnje: Cijena po komadu u KM 10 20 30 40 50 Tražena količina (000 Kom) 60 50 40 30 20 69 Mikroekonomija Odgvorite na sljedeća pitanja: a) b) c) d) e) ako cijena poraste sa 20 KM na 30 KM, da li će ukupan prihod porasti ili opasti i za koliko? Šta će se desiti sa ukupnim prihodom ako se ponuda majica smanji i cijena poraste na 40 KM? Koja je cijena po kojoj će se maksimizirati ukupan prihod preduzeća? Koja količina će biti prodata po cijeni koja je rješenje pod c? Koja je elastičnost tražnje po cijeni koja maksimizira ukupan prihod? Zadatak 5. Data je funkcija ukupne tražnje za klima uređajima u BIH Q = - 5p+25. Izračunati: 1. 2. 3. 4. Funkciju ukupnog prihoda? Funkciju graničnog prihoda? Grafički prikazati sve tri funkcije? Analizirati odnose među krivama? Rješenje: a) b) c) Funkcija ukupnog prihoda dobije se kada se funkcija ukupne tražnje pomnoži sa cijenom p. TR = Q • p = (-5p+25) • p ⇒ TR = -5p2+25p Funkcija graničnog prihoda se dobije kao prvi izvod funkcije ukupnog prihoda. MR = dTR/dp ⇒ MR = -10p+25 Da bi se prikazale grafički sve tri funkcije potrebno je napraviti tabelu sa podacima o iznosu TR i MR u zavisnosti od količine i cijene. P 0 1 2 2,5 3 4 5 Q 25 20 15 12,5 10 5 0 TR 0 20 30 31,25 30 20 0 MR 25 15 5 0 -5 -15 -25 Na osnovu ovih podataka moguće je nacrtati sve tri funkcije na jednom grafiku, iako to matematički nije korektno. No ovdje ćemo radi uspoređivanja dati sve tri krive zajedno. Na osnovu grafikona moguće je izvršiti analizu odnosa između funkcija. Kada je funkcija graničnog prihoda jednaka nuli, ukupan prihod dostiže svoj maksimum. Funkcija graničnog prihoda ima dvostruko manji nagib od funkcije tražnje, te zato siječe apscisu na pola udaljenosti od koordinatnog početka do sjecišta funkcije tražnje sa apscisom. U slučajevima kada je funkcija tražnje jednaka nuli i ukupan prihod je jednak nuli. Ukupan prihod je jednak nuli i kada je cijena jednaka nuli. Kriva graničnog prihoda opada brže i od funkcija ukupnog prihoda i od funkcije tražnje. 70 Mikroekonomija q, TR, MR 30 25 20 15 10 5 0 A TR D 1 2 3 MR 4 5 p Zadatak 6. Data je funkcija ukupnog prihoda preduzeća «Sky» TR = 12p-p2. Iz funkcije ukupnog prihoda izračunati: 1. 2. 3. 4. Funkciju tražnje za proizvodom preduzeća «Sky» i nacrtati je na grafiku, Funkciju graničnog prihoda i nacrtati je na grafiku, Koeficijent elastičnosti tražnje ukoliko se cijena sa nivoa p1 =3 KM poveća na p2 = 4 KM, Komentirati dobijeni koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje. Rješenje: 1. Funkcija ukupnog prihoda dobije se kao proizvod cijene i količine: 2. TR = p x q. Tj. TR = 12p-p2 = p (12-p), odakle je funkcija tražnje q = 12-p. 3. MR se dobije kao prvi izvod od funkcije TR, odnosno MR = 12-2p. 4. S obzirom da se radi o rasponu cijena koji nije infinitezimalno mala veličina, koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje se računa po formuli:, ∆q q1 + q2 2 Ed = ∆p p1 + p2 2 Odnosno, predstavlja prosječnu cjenovnu elastičnost tražnje između dvije tačke. Da bismo izračunali količinu i promjenu količine, potrebno je navedene cijene uvrstiti u funkciju tražnje. Kada cijenu od 3 KM uvrstimo u funkciju tražnje q = 12-p, dobit ćemo da je q1= 9, a q2= 8 komada. Promjena cijene je 1 (∆p= -1), a promjena količine je također 1 (∆q=1). Nakon uvrštavanja ovih elemenata u formulu dobijemo da koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje iznosi: −1 −1 8+9 3,5 8,5 Ed = 2 = =− = −0, 41 1 1 8,5 3 + 4 3,5 2 71 Mikroekonomija 5. Koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje je –0,41 i pokazuje situaciju da ako se cijena proizvoda poveća za 1%, tj. sa nivoa p=3 KM na nivo p*=3,03 KM, tada će tražena količina na tržištu opasti za 0,41%, odnosno sa nivoa q=9 na nivo q*= 8,97 komada. Grafički prikaz funkcije tražnje i funkcije graničnog prihoda dat je na grafiku desno. Q, MR 12 q Zadatak 7. 0 6 MR 12 p a) Ukoliko dohodak potrošača poraste sa 550 na 650 KM, a tražena količina određenog proizvoda na tržištu poraste sa 50 na 60 komada mjesečno, koliki je koeficijent dohodovne elastičnosti tražnje i o kakvom se dobru radi? b) Ako dohodak potrošača opadne za 12%, a potraživana količina poraste za 3%, koliki je koeficijent dohodovne elastičnosti tražnje, i o kakvom je dobru riječ? c) Da ste vi menadžer preduzeća, koji biste proizvod proizvodili i zašto? Rješenje: a) Koeficijent dohodovne elastičnosti tražnje se može izračunati preko jednačine: ∆Q , odnosno IEd = IEd = ∆I 650 − 550 100 550 550 = 10 = 0,909 = 60 − 50 10 11 50 50 S obzirom da je 0 > IEd < 1, radi se o proizvodu nužnom za život. b) Koeficijent dohodovne elastičnosti tražnje se može izračunati i preko jednačine: IEd = 3% % _ promjene _ Q , odnosno IEd = = - 0,25 % _ promjene _ I − 12% S obzirom da je koeficijent dohodovne elastičnosti manji od nule, radi se o inferiornom proizvodu. c) Odgovor prvenstveno zavisi od privrednog okruženja, odnosno od kretanja plata kupaca. Ako plate u privredi rastu tada je bolje proizvoditi proizvode koji imaju veći koeficijent dohodovne elastičnosti tražnje, jer raste tražnja za ovim proizvodima. Ali ukoliko plate kupaca opadaju i opći je trend u privredi smanjenje životnog standarda, tada će rasti tražnja za inferiornim dobrima, pa je bolje baviti se proizvodnjom inferiornim dobara. 72 Mikroekonomija 9. ELASTIČNOST PONUDE U toku 2001. godine njemačka automobilska industrija doživjela je ekspanziju i porasla je tražnja za čelikom. I proizvođači automobila i proizvođači čelika su bili zainteresovani za procjenu koliko će biti povećanje cijena čelika usljed povećane tražnje. Promjena u tražnji je dovela do kretanja uzduž funkcije ponude. Da bi se mogla predvidjeti promjena cijene i količine čelika moramo znati kako utječe promjena cijena na promjenu ponuđene količine. Taj utjecaj se mjeri preko elastičnosti ponude. U duhu prethodne priče iznosimo vam situaciju na svjetskom tržištu čelika. Kina je danas veliki uvoznik čelika sa svjetskog tržišta sa najbržom stopom rasta uvoza. Rast cijene čelika od 50% podstakla je velika tražnja Kine za ovim metalom. Kineska tražnja je tolika da američka konsultantska kuća „World Steel Dynamics“ predviđa da će Kina sljedeće godine trošiti čak oko 31% ukupne svjetske proizvodnje čelika. Tražnja Kine za ovim metalom, diže, naravno, profite svjetskim proizvođačima čelika, koji su u prosjeku, za 10% veći nego godinu ranije. Povećana tražnja čelika je podstakla i rast cijena dionica kompanija iz industrije čelika. Tako su na Londonskoj berzi u posljednjih 6 mjeseci dionice kompanija iz ovog sektora porasle za oko 40% u prosjeku. Na grafiku 32 je prikazan uvoz čelika u Kinu Grafik 32. Uvoz čelika u Kinu Na grafiku 32. predstavljena je proizvodnja i ponuda čelika na svjetskom nivou. Ukupna svjetska proizvodnja u septembru 2006. godine je 101,4 miliona metričkih tona i veća je za čak 8,8% nego u istom mjesecu 2005. godine.21 21 Grafikoni 32 i 33. su preuzeti sa: www.worldsteel.org 73 Mikroekonomija Grafik 33. Proizvodnja čelika u svijetu u 2006. godini Interesantno je primijetiti sa grafika 33. da proizvodnja u toku jedne godine blago oscilira i vrlo sporo raste što može biti rezultat potrebnog vremena od godinu-dvije da se pokrenu novi kapaciteti za proizvodnju čelika. Kada uporedimo kretanje proizvodnje čelika i kretanje tražnje za čelikom uočavamo da postoji određeni nesrazmjer koji može dovesti do značajnog rasta cijena čelika u narednim godinama. Da bismo mogli odrediti koliko je spremna reagirati ponuđena količina u odnosu na promjenu cijene potrebno je utvrditi koeficijent cjenovne elastičnosti ponude. Elastičnost ponude pokazuje promjenu ponuđene količine nekog dobra kada se cijena promijeni. Ona se računa preko sljedeće formule: ∆Q Q Es = ∆p p ili, Elastičnost ponude = % promjene ponuđene količine % promjene cijene Ukoliko se radi o u promjenama koje nisu infinitezimalne veličine, tada koristimo formulu: S obzirom na to da ovdje ne postoji problem sa negativnim veličinama, u formulu se ne dodaje minus kao kod cjenovne elastičnosti tražnje. 74 ∆Q Q1 + Q2 2 Es = ∆p p1 + p 2 2 Mikroekonomija Postoje dva ekstremna slučaja elastičnosti ponude. Ako se ponuđena količina ne mijenja bez obzira na promjenu cijene, tada je funkcija ponude vertikalna i elastičnost ponude je 0. Ponuda je savršeno neelastična. U drugom slučaju ako postoji cijena po kojoj su ponuđači spremni ponuditi bilo koju količinu koja se traži na tržištu, funkcija ponude je horizontalna i elastičnost ponude je beskonačna. Ponuda je perfektno elastična. Primjer za prvi slučaj je ponuda umjetničkih djela i određenih antikviteta. Bez obzira na cijenu koja se formira moguće je ponuditi samo po jedan primjerak takvih proizvoda. Stoga porast tražnje dovodi samo do porasta cijene ali ne i do porasta ponude. Primjer za drugi slučaj jeste kada se na tržištu formira cijena električne energije. Ona se formira pod utjecajem ponude i tražnje. Ponudu čine proizvođači bez obzira da li se radi o proizvodnji iz termoelektrana, hidroelektrana ili nuklearnih elektrana. Proizvodnja iz termoelektrana ima najviši trošak proizvodnje a iz hidroelektrana najniži. Stoga kada se formira tržišna cijena, ona je značajno viša od troškova proizvodnje nuklearne elektrane i cijene po kojoj bi one mogle je prodavati. Pri toj cijeni, nuklearne elektrane će ponuditi količinu električne energije koliku god mogu proizvesti. U tom slučaju je funkcija ponude električne energije proizvođača, koji posjeduje nuklearnu elektranu, savršeno elastična. Elastičnost ponude zavisi od: Mogućnosti zamjene faktora proizvodnje Vremenskog perioda Mogućnost zamjene faktora proizvodnje Neki proizvodi i usluge su proizvedene korištenjem jedinstvenih i rijetkih faktora proizvodnje. Ovi proizvodi imaju malu ili nultu elastičnost ponude. Drugi proizvodi i usluge koji su proizvedeni korištenjem faktora za proizvodnju koji se mogu upotrijebiti za proizvodnju drugih vrsta proizvoda, imaju visok stepen elastičnosti. Van Gogova slika je urađena uz korištenje jedinstvenog rada - Van Gogovog rada. Niti jedan drugi faktor ne može zamijeniti ovaj rad. I još postoji samo po jedan promjerak svake slike koju je ovaj umjetnik naslikao. Zbog toga je funkcija ponude ove slike vertikalna i elastičnost ponude je nula. Slično prethodnom, kada je proizvod proizveden u različitim zemljama (na primjer, šećer ili meso), ponuda ovih proizvoda je visoko elastična. Ponuda većine dobara leži između dva ekstremna slučaja: vertikalne i horizontalne funkcije ponude. Proizvedena količina može biti povećana uz povećanje troškova. Ako je na tržištu veća cijena tada ponuđena količina raste. Dobra i usluge koja slijede ovu zakonitost imaju elastičnost ponude između nula i beskonačno. 9.1. ZAVISNOST PONUDE OD VREMENSKOG PERIODA Da bismo objasnili kako vremenski period utječe na ponudu nekog proizvoda ili usluge, potrebno je razgraničiti tri vremenska perioda. To su: Trenutni rok Kratki rok Dugi rok 75 Mikroekonomija Trenutni rok Trenutni rok se definiše kao vremensko razdoblje koje je dovoljno kratko da ne može doći do promjene niti fiksnih niti varijabilnih faktora u toku procesa proizvodnje (fiksni faktori su tehnologija, zgrade, postrojenja itd., dok su varijabilni: rad, kapital, itd.). Kada cijena nekog dobra raste ili opada, funkcija ponude u trenutnom roku ostaje nepromijenjena, ali cijena prati promjenu tražnje. Ako tražnja za nekim proizvodom poraste tada i ravnotežna cijena raste, ili ako tražnja opada, tada i ravnotežna cijena opada. Primjeri ovakvih dobara su voće i povrće. Ovi proizvodi imaju perfektno neelastičnu funkciju ponude u trenutnom vremenskom periodu (vertikalnu funkciju ponude). Ne može se voće ili povrće u toku jednog dana ili jednog sata proizvesti. Isto tako se može uzeti za primjer količine ulovljene ribe koja se u toku jednog dana prodaje na gradskoj tržnici. To je tako kratko vremensko razdoblje da ribari nemaju vremena ići na pučinu po novi ulov. Ako je tražnja tog dana velika, cijena će biti viša nego prethodnog dana. Kratki rok Kratki vremenski period je vremensko razdoblje koje je dovoljno dugo da preduzeće može povećati obim angažovanja varijabilnih inputa, u prvom redu rada. Kratki rok, u slučaju prethodno navedenog primjera ulova ribe, bi bilo ono vremensko razdoblje koje je dovoljno dugo da se može pronaći i zaposliti još nekoliko ribara, ili da se eventualno iznajmi još nekoliko brodova. Da bi povećali output, preduzeća u kratkom roku obično prvo traže od svojih zaposlenih da rade prekovremeno, a zatim zaposle i još nekoliko novih radnika. Isto tako, ukoliko preduzeća žele da smanje svoj output, prvo smanje radnicima broj radnih sati, a zatim pođu i otpuštati neke radnike. U kratkom roku preduzeća nemaju vremena da se u potpunosti prilagode uslovima na tržištu nego samo djelimično. Dugi rok Dugi rok je vremensko razdoblje u toku kojeg preduzeće može promijeniti svoju tehnologiju, završiti započete investicije ili instalirati u potpunosti nove proizvodne kapacitete. U dugom roku se preduzeće u potpunosti prilagođava nastalim promjenama na tržištu. U slučaju da povećana tražnja za ribom na tržištu potraje duže vrijeme, ribari će odlučiti da kupe novi brod i nove mreže, te možda da pronađu novi način ulova ribe. Oni također mogu i da otvore vlastite ribnjake. U slučaju uzgoja narandži dugi rok traje oko 15 godina. To je vrijeme potrebno da bi novozasađene plantaže dostigle svoju zrelost i da mogu davati plodove. Trenutni, kratki i dugi rok nisu isti za različite vrste djelatnosti. Njihova dužina prvenstveno zavisi od djelatnosti i od grane kojoj dotično preduzeće pripada. Da bi se izgradila nova hidrocentrala ili termoelektrana potrebno je 3-4 godine, dok je za izgradnju proizvodnog pogona za pakovanje mlijeka potrebno tri mjeseca. Sva tri vremenska razdoblja nisu kalendarski određena razdoblja. 76 Mikroekonomija Funkcija ponude u trenutnom roku je vertikalna jer bez obzira kolika je cijena narandži bila tog dana, proizvođači ne mogu promijeniti svoj output. Oni moraju ubrati, upakovati i prevesti brodom narandže do tržišta, pa je stoga ponuda tog dana fiksna. Kratkoročna funkcija ponude može se privremeno promijeniti samo pod utjecajem zaliha gotovih proizvoda preduzeća. Kratkoročna funkcija ponude ima strmi nagib zbog toga što proizvođači mogu preduzeti određene akcija da brzo promijene ponuđenu količinu kao reakciju na formiranu cijenu na tržištu. Oni mogu, npr. prestati da ubiru i isporučuju narandže ukoliko dođe do naglog pada cijene narandži na berzi. Dugoročno, preduzeća mogu da posade nove plantaže narandži na plodnijem zemljištu, da bi na odgovarajući način reagirali na povećanje cijene na tržištu. Na grafiku 34. predstavljene su tri funkcije ponude koje odgovaraju trima vremenskim razdobljima. To su funkcije ponude narandži na svjetskom tržištu. Cijena jedne tone narandži na tržištu je 500 $. Pri toj cijeni na tržištu se traži 3.000 tona narandži sedmično. Svaka funkcija ponude prolazi kroz tu tačku na grafiku. Funkcija ponude u trenutnom roku je data kao MS (Momentary Supply). Funkcija MS je savršeno neelastična. $/toni MS SS LS 500 250 0 2 3 4 Količina, (000) tona sedmično Grafik 34. Ponuda u trenutnom, kratkom i dugom roku. Kako vrijeme prolazi, ponuđena količina počinje da reaguje na promjenu cijene. To je prikazano na funkciji ponude SS (Short Supply). Kako još više vrijeme prolazi, funkcija ponude poprima oblik dugoročne funkcije ponude označene LS (Long Supply), koja ima najveću elastičnost od sve tri funkcije ponude. Kako idemo od trenutnog, preko kratkog do dugog vremenskog perioda funkcija ponude postaje sve elastičnija, odnosno moguće je udovoljiti povećanoj tražnji. Primjer 1. Preduzeće „Ideal“ d.o.o je na tržištu mjesečno prodavalo 100 tona mesa po cijeni od 9.000 KM/toni. Zbog povećanja tražnje na tržištu došlo je do povećanja cijene mesa na 9.500 KM/toni. Pri novoj cijeni preduzeće je povećalo ponudu na 130 tona mesa mjesečno. Izračunajte cjenovnu elastičnost ponude? Koeficijent cjenovne elastičnosti ponude je 0,13. 130 − 100 ∆Q 30 100 + 130 Q1 + Q2 2 2 Es = = = 115 = 0,13 9.500 − 9.000 500 ∆p 9.500 + 9.000 p1 + p2 250 2 2 77 Mikroekonomija PRIMJER TRŽIŠTE STANOVA I IZNAJMLJIVANJE STANOVA PO NAJVIŠOJ CIJENI22 U dijelu Vodiča gdje se spominje uloga države u ekonomiji, naglašena je potreba reagiranja od strane nekih državnih agencija ili odjela da bi se ispravile određene anomalije koje tržište, kao sistem, nije u stanju riješiti. No, nekada se država neopravdano upliće u tržišni mehanizam stvarajući određeni stepen haosa i zaustavljajući sile ponude i tražnje da obavljaju zadaću koju mogu ispuniti. Jedan od načina na koji se država miješa u tržišni sistem jeste i određivanje cijena na najnižem ili najvišem nivou. Tim odlukama moraju udovoljiti svi učesnici na tržištu. U narednom dijelu je dat primjer kako plafoniranje cijena može imati ozbiljne negativne posljedice na blagostanje građana. Da bismo vidjeli kako neregulirano tržište rješava poremećaj (šok) ponude, prebacimo se u San Francisco, april 1906, u grad koji je pretrpio ogroman zemljotres i požare. Možete osjetiti veličinu problema San Francisca čitajući neke naslove iz New York Times-a prvih dana krize. 19. april 1906. «Preko 500 mrtvih, 200.000.000 dolara izgubljeno u zemljotresu u San Franciscu». «Oko pola grada je u ruševinama, a 50.000 ljudi su beskućnici». 20.april 1906. «Armija beskućnika bježi iz devastiranog grada, 200.000 ljudi su bez skloništa i suočeni s glađu». 21.april 1906. «Nova opasnost za San Francisco, jaki vjetar donosi vatru i bori se protiv gladnih i bolesnih 200.000 izbjeglica». «San Francisco – mnoštvo ljudi spava pod vedrim nebom bez skloništa i u neimaštini». Komandant federalnih trupa, koji je zadužen za vanredno stanje opisao je veličinu problema: «Ni hotelski znak ni upozorenje nije ostalo uspravno. Velike zgrade su uništene, a 225 hiljada ljudi su beskućnici». Skoro preko noći više od polovine ljudi u gradu od 400.000 stanovnika izgubilo je dom. Privremena skloništa i kampovi olakšavaju neke probleme. Međutim, potrebno je iskoristiti stambene zgrade i kuće koje su ostale. Kao posljedica toga moralo se smjestiti 40% više ljudi nego prije zemljotresa. San Francisco Chronicle nije izlazio više od mjesec dana nakon zemljotresa. Kad su se novine ponovo pojavile, 24. maja 1906. manjak gradskih stanova, što bi se činilo glavnom i najvažnijom vijesti nije spomenut. Milton Friedman i George Stigler opisuju situaciju: «Niti jedne riječi o manjku stanova». 22 Parkin, Michael; „Microeconomics“, Addison Wesley Publishing Company, Third edition, 1996. Str. 120-123. 78 Mikroekonomija U izdatim oglasima objavljene su 64 ponude za iznajmljivanje stana ili kuće, a 19 kuća za prodaju nasuprot samo 5 oglasa za tražnju stana ili kuće. Tada, a i poslije znatan broj svih tipova smještaja, osim hotelskih soba je nuđen za iznajmljivanje. Kako se San Francisco izborio sa tako drastičnim smanjenjem ponude stanova? Tržište odgovara smanjenju ponude Grafik 35. pokazuje tržište stanova u San Franciscu. Kriva tražnje za stanove je D. Dvije su krive ponude: kratkoročna kriva ponude koja je obilježena sa SS, i dugoročna kriva ponude, obilježena sa LS. Kratkoročna kriva ponude pokazuje kako ponuđena količina stanova varira kako varira i cijena iznajmljivanja (kirija), dok broj kuća i stambenih zgrada ostaje isti. Ova ponuda odgovara porastu varijacije u intezitetu sa kojim se postojeće zgrade koriste. Količina ponuđenih stanova raste, ako porodice odluče iznajmljivati sobe koje su prethodno sami koristili, a ponuđena količina opada, ako porodice odluče da koriste sobe koje su prethodno iznajmljivali drugima. Renta ($ po stanu mjesečno) SSA 24 20 16 12 D 0 44 SS LS 74 100 Grafik 35. Količina, (000) stanova mjesečno. Grafik pokazuje da je prije zemljotresa 100.000 stambenih jedinica iznajmljeno po 16 dolara mjesečno. Poslije zemljotresa kratkoročna kriva ponude se podiže sa SS na SSA. Kirija raste na 20 dolara mjesečno, a količina stambenih jedinica pada na 74.000 jedinica. Dugoročna kriva tražnje pokazuje kako ponuđena količina stanova varira nakon što je prošlo dovoljno vremena da se podignu nove stambene zgrade i kuće, a postojeće se ruše. Dugoročna kriva ponude pokazana je kao savršeno elastična. Mi, ustvari ne znamo da je dugoročna kriva ponude savršeno elastična, ali to je razumna pretpostavka. To podrazumjeva da su troškovi gradnje stana prilično isti bez obzira da li postoji 50.000 ili 150.000 stanova. Ravnotežna cijena iznajmljivanja (kirija, renta) i količina su određene na tački presjeka kratkoročne krive ponude i krive tražnje. Prije zemljotresa, ravnotežna kirija je bila 16 dolara mjesečno, a količina je 100.000 stambenih jedinica. Da pojednostavimo, za tržište stanova se pretpostavlja da je na svojoj dugoročnoj krivi ponude LS. Pogledajmo sada situaciju odmah nakon zemljotresa. 79 Mikroekonomija Grafik 35. pokazuje novu situaciju. Razaranje zgrada snižava ponudu stanova i podiže kratkoročnu krivu ponude SS lijevo na SSA. Ako ljudi koriste ostatak stambenih jedinica s istim intezitetom kao prije zemljotresa i ako kirija ostane 16 dolara mjesečno samo 44.000 stambenih jedinica je dostupno. Međutim, cijena ne ostaje ista – 16 dolara mjesečno. Sa samo 44.000 dostupnih stambenih jedinica maksimalna cijena koju bi neko platio za zadnji dostupan stan je 24 dolara mjesečno. Tako, da bi dobili stan potencijalni podstanari nude da plate više od 16 dolara. Kako ljudi pokušavaju više ponuditi jedni drugima za dostupne stanove, cijena raste. Na grafiku 35. kirija raste na 20 dolara mjesečno. Kako kirija raste ljudi ekonomišu na prostoru, svakoj slobodnoj sobi, potkrovlju, podrumu dostupnim za druge. Količina ponuđenih stanova raste na 74.000 stambenih jedinica. Odgovor koji smo upravo vidjeli održava se kratkoročno. Šta se događa dugoročno? Dugoročno prilagođavanje Renta ($ po stanu mjesečno) SSA SS 24 20 16 12 D 0 74 100 Količina, (000) stanova mjesečno. LS Grafik 36. Sa kirijom od 20 dolara mjesečno postoji profit u građenju novih stanova i kuća. Kako se program gradnje nastavlja kratkoročna kriva ponude se podiže desno. Kirije postepeno padaju na 16 dolara mjesečno, a količina stanova raste postepeno na 100.000 stambenih jedinica kao što je pokazano linijom sa malim strelicama. Nakon proteka dovoljno vremena za izgradnju novih stanova i kuća, ponuda će porasti. Dugoročna kriva ponude govori nam da u dugom roku stanovi će biti ponuđeni po kiriji od 16 dolara mjesečno. Zato što je kirija 20 dolara mjesečno nadmašuje dugoročnu cijenu ponude stanova, žurit će se pri izgradnji novih stanova i kuća. Kako vrijeme prolazi više stanova i kuća se gradi i kratkoročna kriva ponude se postepeno podiže desno. Grafikon 36. pokazuje dugoročno prilagođavanje. Što se gradi više stanova kratkoročna kriva ponude se podiže desno i presjeca krivu tražnje umanjujući kirije i povećavajući količinu. Tržišna ravnoteža slijedi strelice niz krivu tražnje. Proces se završava kada više nema profita u gradnji novih stambenih jedinica. Takva se situacija događa na početnoj kiriji od 16 dolara mjesečno i originalnoj količini od 100.000 stambenih jedinica. 80 Mikroekonomija Kratkoročne i dugoročne analize odgovaraju tržištu stanova koje smo upravo proučili što se, pak, primjenjuje na širok obim drugih tržišta. Primjenjuje se bez obzira da li je početni poremećaj (šok) na ponudu (kao što je ovdje) ili na tražnju. Regulirano tržište stanova Upravo smo vidjeli kako tržište stanova odgovara na pad u ponudi. Također smo vidjeli da je ključni dio procesa prilagođavanja porast kirija. Pretpostavimo da vlada donese zakon da zaustavi rast kirija. Takav zakon se zove zakon o maksimalnoj cijeni (price ceiling). Zakon o maksimalnoj cijeni je uredba koja legalizira uspostavljanje cijena na određenom nivou. Kada se maksimalne cijene primjenjuju na kirije na tržištu stanova to se zove maksimalna kirija (rent ceiling). Kako maksimalna kirija utječe na način na koji radi tržište stanova? Efekat maksimalne kirije zavisi od toga da li je određena na nivou koji je iznad ili ispod ravnotežne kirije. Formiranje maksimalne cijene iznad ravnotežne nema efekta. Razlog je taj što maksimalna cijena ne vrši prinudu na tržišne snage. Snaga zakona i tržišne snage nisu u konfliktu. Međutim, formiranje maksimalne cijene ispod ravnotežne ima znatne efekte na tržište. Razlog je taj što pokušava da spriječi formiranje cijene na nivou koji je određen ponudom i tražnjom. Snaga zakona i tržišne snage su u konfliktu. Proučimo efekte formiranja maksimalne cijene ispod ravnotežne povratkom u San Francisco. Šta bi se dogodilo u San Franciscu da je maksimalna kirija od 16 dolara mjesečno, kirija prije zemljotresa bila nametnuta? Ovo pitanje i neki odgovori ilustrirani su na grafiku 37. Renta ($ po stanu mjesečno) SSA 24 20 16 12 Manjak stanova Maksimalna cijena D 0 44 Grafik 37. 100 Količina, (000) stanova mjesečno. Da je maksimalna kirija bila 16 dolara mjesečno onda bi količina ponuđenih stanova nakon zemljotresa bila “zaglavljena” na 44.000 stambene jedinice. Ljudi bi dobrovoljno plaćali 24 dolara mjesečno za 44.000 jedinica. Zato što zadnja dostupna stambena jedinica vrijedi više nego regulirane kirije, frustrirani kupci bi potrošili vrijeme tražeći stan. Zbog toga bi se frustrirani i kupci i prodavci dogovarali na crnom tržištu. 81 Mikroekonomija Pri kiriji od 16 dolara mjesečno količina ponuđenih stanova je 44.000 stambenih jedinica, a tražena količina je 100.000 stambenih jedinica, tako da postoji manjak od 56.000 stambenih jedinica. Kada tražena količina nadmaši ponuđenu količinu šta određuje količinu trenutno kupljenog i prodanog? Odgovor je manja količina - ponuđena količina. Ponuđači ne mogu biti prisiljeni da ponude stanove na iznajmljivanje, i sa mjesečnom kirijom od 16 dolara žele ponudi samo 44.000 stambenih jedinica. Tako trenutni efekat maksimalne kirije od 16 dolara mjesečno je da je samo 44.000 stambenih jedinica dostupan i tražnja za daljih 56.000 jedinica je nezadovoljena. Ali priča se ovdje ne završava. Nekako, 44.000 dostupnih stanova moraju biti dodijeljeni ljudima koji traže 100.000 stambenih jedinica. Kako će se podjela provesti? Na nereguliranom tržištu manjak bi povisio kirije kao što je pokazano na grafiku 35, a mehanizam cijena bi regulirao količine tražnje i ponude. Dokle god jedna osoba želi da plati višu cijenu od minimalne ponude druge osobe za istu stambenu jedinicu, cijena će rasti, a i količina dostupnih stambenih jedinica će rasti. Kada maksimalna kirija pokuša da blokira ovaj tržišni mehanizam ilegaliziranjem porasta kirija dvije su posljedice toga: Pojačava se aktivnost traženja Pojavljivanje crnog tržišta Pojačavanje aktivnosti tražnje (Search Activity) Kada tražena količina nadmaši ponuđenu, mnogi ponuđači nemaju ništa za prodati, a mnogi tražioci nemaju šta kupiti. Tako nezadovoljni tražioci troše vrijeme i druge resurse tražeći ponuđača. Vrijeme koje se potroši u traženju nekoga s kim bi obavio posao zove se aktivnost traženja (Engl.Search activity). Čak i na tržištima na kojima se cijene slobodno formiraju da bi tražene količine bile iste ponuđenim, pojačana aktivnost traženja je prisutna. Ali kad je cijena regulirana pojačana aktivnost traženja raste. Pojačana aktivnost traženja ima troškove. Troši vrijeme i druge resurse, kao telefon, auto, benzin koji bi mogli biti iskorišteni na drugi produktivan način. Frustrirani bi bili iznajmljivači koji bi pomno pregledali novine, ne za oglase za stanove, već za one koji traže stanove. Bilo koja informacija o novodostupnom stanu je korisna. Utrkuju se da bi bili prvi na sceni kada izbije vijest o mogućem ponuđaču. Ukupni trošak stana je isti kao kirija – regulirana cijena- plus trošak vremena i drugih resursa koje je potrošeno u traženju – neregulirana cijena. Tako maksimalna kirija povisuje oportunitetne troškove stana. Mogu kontrolirati dio kirije koji se odnosi na troškove stanovanja, ali ne kontroliraju ukupan trošak. A ukupan trošak može komotno biti veći nego neregulirana tržišna cijena. Crno tržište Crno tržište je ilegalni sporazum o trgovini u kojem kupci i prodavci posluju po cijeni višoj od legalno postavljene maksimalne cijene. Ima puno primjera tržišta, pored tržišta stanova, koja su regulirana na neki način i u kojima ekonomske snage rezultiraju trgovinom na crnom tržištu. Na reguliranom tržištu stanova, crno tržište obično preuzima formu tajnog sporazuma kupca i prodavca da bi izbjegli maksimalnu kiriju. Oni imaju napisan ugovor u kojem je regulirana kirija ali 82 Mikroekonomija imaju nepisani obostrani dogovor koji mijenja trenutnu kiriju. Stepen crnog tržišta kirija zavisi većinom od toga koliko su čvrste vladine politike o reguliranju maksimalne kirije, šansi da budu uhvaćeni u kršenju tih politika, i visine kazne predviđene za prekršioce. Na kraju, šansa da prekršilac maksimalne kirije bude uhvaćen je mala. U ovom slučaju, crno tržište će funkcionirati slično nereguliranom tržištu, a kirije na crnom tržištu i količina trgovine bit će blizu nereguliranoj ravnoteži. S druge strane gdje su politike više efektivne i gdje su predviđene velike kazne za prekršioce, maksimalna kirija će ograničiti količinu trgovine. U primjeru San Francisca, sa striktnim nametanjem maksimalne kirije, količina dostupnih stanova je ograničena na 44.000 stambenih jedinica. Mali broj ljudi će ponuditi stan na prodaju po 24 dolara mjesečno, najvišoj cijeni koju kupac želi platiti - a vlada će otkriti i kazniti nekog od ovih trgovaca na crnom tržištu. Maksimalna kirija u praksi Ima puno savremenih primjera maksimalne kirije, ali je najbolji New York City, gdje se maksimalna kirija koristi još od Drugog svjetskog rata (kada je bila predstavljena kao privremena mjera). Jedna od posljedica maksimalne kirije New Yorka je ta da porodice koje su živjele u gradu dugo vremena, uključujući i neke bogate i poznate, uživaju u nevjerovatno niskim kirijama, dok novopridošli u grad plaćaju visoke kirije za teško pronađene stanove. U isto vrijeme, vlasnici posjeda u Harlemu i Bronxu se odriču neprofitabilnih stambenih jedinica, ostavljajući cijele gradske četvrti okupirane samo štakorima i dilerima droga. Kada su na snazi maksimalne kirije, frustrirani iznajmljivači i veleposjednici konstatno traže načine povećanja kirija, ali da ne prekrše slovo zakona. Jedan uobičajeni način je da novi podstanar plati veću cijenu za bezvrijedni namještaj (npr. 2.000 dolara za pohabane zavjese). Drugi način je da podstanar plati za nove katance i ključeve – deviza zvana «ključ novca». Efekti maksimalne kirije u New Yorku i drugim gradovima kao u Londonu i Parizu vodio je Assar Lindbeck, predsjednik ekonomskih nauka komiteta za Nobelovu nagradu i zapazio da su maksimalne kirije najefektivniji način za uništenje gradova, efektivnije čak i od hidrogenske bombe. PREGLED Sa padom ponude stanova raste ravnotežna kirija. Kratkoročno, rezultat veće kirije je pad tražene količine stanova, a porast ponuđene količine je u skladu sa intezitetom korištenja postojećih kuća i stanova. Dugoročno, veće kirije stimuliraju gradnju. Ponuda stanova raste, a kirije opadaju. Maksimalne kirije ograničavaju sposobnost tržišta stanova da odgovori na promjene i može rezultirati trajnim manjkom stanova. Pitanja: 1. 2. 3. 4. 5. Definišite cjenovnu elastičnost ponude? U kom rasponu se kreće koeficijent cjenovne elastičnosti ponude? Koji faktori određuju stepen cjenovne elastičnosti ponude? Šta predstavljaju trenutna, kratkoročna i dugoročna funkcija ponude? Komentar o tržištu stanova u Sarajevu u periodu poslije 1995. godine. 83 Mikroekonomija 10. TEORIJE PONAŠANJA POTROŠAČA Kada razmišljamo o tome kako se ponašaju potrošači onda generalno možemo zaključiti da se neki potrošači ponašaju vrlo racionalno, a drugi veoma neracionalno. Ako pogledate kako jedan prosječan radnik troši svoj novac onda ćete uočiti da on veoma mnogo pazi na šta troši vlastite prihode i kolika je cijena tih proizvoda koje on kupuje. Sa druge strane ako pogledate filmske zvijezde i poznate muzičare, uočit ćete da oni veoma malo vode računa o načinu potrošnje i generalno o cijenama proizvoda. Tako se u štampi može pročitati da glumice plaćaju tašnu i po 10.000 $, cipele i 5.000$ a nekada samo naočale koštaju nekoliko hiljada dolara. Možemo si postaviti pitanje: kakvog su kvaliteta te cipele koje koštaju nekoliko hiljada dolara i što je to što čini njihovu vrijednost za kupce? Postoje dvije vrste teorija koje pokušavaju dati odgovor na pitanje od čega zavisi vrijednost nekog proizvoda ili usluge. To su: Teorija radne vrijednosti i Teorija subjektivne vrijednosti. Prva tvrdi da je vrijednost proizvoda određena količinom rada koji je utrošen za proizvodnju tog proizvoda ili usluge, a druga tvrdi da je lična vrijednost za svakog kupca ta koja opredjeljuje vrijednost proizvoda. Ako se vratimo na prethodni primjer cipela onda ćemo vidjeti da ova cijena, kao izraz vrijednosti proizvoda za kupca, sigurno ne može biti opravdana utrošenim vremenom za njihovu proizvodnju. Također, oni koji su putovali u arapske države mogli su uočiti da se tamo formiraju cijene prema svakom kupcu posebno. Posebne su cijene za Arape, posebne za Bosance, posebne za Nijemce itd. Svakom kupcu se određuje cijena shodno pretpostavci trgovca o njegovoj mogućnosti da plati taj proizvod. Ovakav slučaju se naziva i cjenovna diskriminacija cijena o čemu ćemo kasnije više govoriti. Sa druge strane u evropskim državama je gotovo nezamislivo da se cjenkate u radnji o visini cijene nekog proizvoda. Cijena je fiksirana bez mogućnosti promjene za različite kupce. Iako se dugo vremena pokušava izmjeriti vrijednost nekog proizvoda uz korištenje neke mjerne jedinice, do sada se to nije uspjelo baš najbolje uraditi. Neki ekonomisti su razvijali teoriju mjerenja vrijednosti uz korištenje posebno razvijene jedinice mjere za korisnost tzv. UTIL, dok su drugi dokazivali da se ne može eksplicitno mjeriti vrijednost proizvoda nego da se samo proizvodi mogu međusobno upoređivati po korisnosti (odnosno da ih možemo rangirati po redoslijedu). Prvi teoretičari su razvili tzv. Kardinalne teorije korisnosti (u ovu vrstu spada Teorija granične korisnosti), a drugi su utemeljili Ordinalne teorije korisnosti (u koje spadaju Teorija indiferencije i Teorija otkrivene preferencije). U nastavku ćemo se detaljnije upoznati sa Teorijom granične korisnosti i sa Teorijom indiferencije. 84 Mikroekonomija 10.1. TEORIJA GRANIČNE KORISNOSTI Pristalice ove teorije su zastupali ideju da je moguće egzaktno utvrditi koliko korisnosti potrošaču donosi potrošnja svakog dobra. Iznos korisnosti su mjerili UTILIMA (slično kao što se dužina mjeri metrima ili težina kilogramima). Vrijednost robe ovisi o korisnosti koju pruža potrošačima, a korisnost je osnova objašnjenja prometne vrijednosti i ponašanja potrošača. Vrijednost robe se određuje korisnošću zadnje jedinice robe kojom se maksimizira zadovoljenje potrebe kupca. Prema ovoj teoriji potrebno je posebno posmatrati ukupnu korisnost proizvoda i graničnu korisnost proizvoda. TU = Ukupna korisnost koju dobiju potrošači potrošnjom određenog broja proizvoda. MU = Granična korisnost proizvoda- iznos korisnosti koju dobije potrošač korištenjem zadnje jedinice proizvoda. U sklopu ove teorije spominju se i dva Gossenova zakona. Prvi Gossenov zakon govori o promjeni korisnosti jednog dobra na različitim stepenima zadovoljenja potreba. Što kupci imaju više nekog proizvoda, dodatna jedinica proizvoda vrijedi kupcu sve manje. Nakon određenog broja komada proizvoda, vrijednost dodatne jedinice proizvoda postaje negativna (tj. MU = negativna vrijednost). Npr. ukoliko u roku od nekoliko minuta popijemo 5 čaša nekog napitka (ukupno 2 litra), naredna čaša može uzrokovati određene zdravstvene probleme. U tom slučaju 6. čaša napitka ima negativnu graničnu korisnost. Drugi Gossenov zakon pokazuje kako se po skali intenzivnosti potreba redom zadovoljavaju razne potrebe. Prvo zadovoljavamo urgentne potrebe (kao što su potrebe za hranom ili vodom), a zatim, nakon što do određenog nivoa zadovoljimo ovu vrstu egzistencijalnih potreba, prelazimo na zadovoljenje ostalih (npr. potrebe za određenim kulturnim sadržajima, sportom, luksuznim proizvodima itd.). Na narednim graficima je prikazano kretanje ukupne i granične korisnosti proizvoda Q, pri različitom obimu potrošnje tog proizvoda. Na grafiku 38 primjećujemo da ukupna korisnost raste po opadajućoj stopi do određenog nivoa (do 5. jedinice proizvoda) a zatim počinje da opada. Na drugom grafiku je prikazano kretanje granične korisnosti koja poslije konzumiranja 5. jedninice proizvoda postaje negativna. Kao što je granična korisnost proizvoda opadajuća tako isto postoji i opadajuća korisnost novca. Što pojedinci imaju više novca oni ga manje cijene. Zbog toga je interesantna činjenica da novoosnovana preduzeća koja su u početku osnivanja imala dosta novca mnogo češće propadaju od onih koja su u početku oskudijevala u novcu. Razlog je jednostavan. Menadžeri preduzeća koji imaju malo novca vrlo ga pažljivo troše i raspoređuju. Oni se nauče izuzetno cijeniti novac što im kasnije, kada dođu do značajnijih iznosa novca, pomaže da novac i dalje veoma pažljivo i profitabilno investiraju. 85 Mikroekonomija TU 10 MU 5 5 0 1 2 3 4 5 6 Q 0 1 2 3 4 5 Q Grafik 38. Ukupna korisnost Grafik 39. Granična korisnost U narednim tabelama23 dat je primjer kako kupac pravi izbor između potrošnje određene količine proizvoda X1 i proizvoda X2, ukoliko su mu poznate cijene tih proizvoda i ako raspolaže sa fiksnim dohotkom od 30 KM. Cijena proizvoda X1 je 6 KM, a proizvoda X2 je 3 KM. Tabela 5. Dobro X1 Količina Izdaci 0 0 1 6 2 12 3 18 4 24 5 30 Potrošačke mogućnosti Ukupni izdaci (raspoloživi dohodak u KM) 30 30 30 30 30 30 Dobro X2 Količina Izdaci 10 30 8 24 6 18 4 12 2 6 0 0 Pomoću tabele 5. nismo u mogućnosti odrediti koliko će potrošač kupiti proizvoda X1 i proizvoda X2. Da bismo bili u mogućnosti odrediti koju količinu proizvoda X1 i X2 će kupiti potrošač, potrebno je utvrditi koliko korisnosti potrošaču pruža potrošnja svake jedinice od ova dva proizvoda. Pretpostavka je da potrošač treba potrošiti cjelokupni dohodak koji ima na raspolaganju (30 KM). Ovo je prikazano u tabeli 6. Tabela 6. Primjer optimalnog izbora Dobro X1 Dobro X2 Količina (Q) Korisnost (U1) Količina (Q) Korisnost (U2) 0 0 10 207 1 50 8 176 2 88 6 141 3 121 4 102 4 150 2 57 5 175 0 0 23 TU=U1+U2 207 226 229 223 207 175 Primjer je uz određene modifikacije preuzet iz knjige Bakalar, Jozo; „Mikroekonomija“, Mostar-Sarajevo, 1997. godine. str. 56-57. 86 Mikroekonomija U prethodnoj tabeli vidi se da će potrošač kupiti 2 komada proizvoda X1 i 6 proizvoda X2, što mu donosi korisnost u iznosu od 229 UTILA. Pri kupovini te kombinacije dobara potrošač je maksimizirao svoje ponašanje (u ravnoteži je) jer je uz fiksni dohodak od 30 KM dobio 229 Utila korisnosti. Svaka druga kombinacija mu daje niži nivo korisnosti od navedene. Ukoliko postoji mnogo više proizvoda koje potrošač može kupiti postavlja se pitanje kako odrediti pojedine količine. Jedan od načina jeste da se uporede odnosi granične korisnosti, koje dobije potrošač od potrošnje određenog proizvoda, sa cijenom tog proizvoda. Ukupna korisnost pri datom iznosu potrošenog dohotka je maksimizirana, kada je granična korisnost po potrošenoj KM za sve proizvode jednaka, odnosno kada je; MU n MU 1 MU 2 MU 3 = = = ... = = MU I = 1 p1 p2 p3 pn Gdje je n broj proizvoda, a granična korisnost Konvertibilne marke po njenoj cijeni je jednaka 1. Ova teorija će nam pomoći da shvatimo zašto voda, koja iako veoma važna za život, ima tako nisku prodajnu cijenu, dok zlato i dijamanti (iako mnogo manje važni za život čovjeka) imaju tako visoku cijenu. Ovakva situacija može biti objašnjena na sljedeći način. Dobijanje dodatne jedinice dijamanata ili zlata je veoma skupo (veliki troškovi ispitivanja nalazišta, skupi tehnološki procesi itd.). S obzirom da se cijena cjelokupnog dobra određuje na osnovu troškova zadnje proizvedene jedinice proizvoda, proizilazi da je cijena dijamanata visoka. Sa druge strane, troškovi dobijanja dodatnog litra vode su niski, pa je i cijena vode na tržištu niska. Postojanje određenih ograničenja u ovoj teoriji (prvenstveno problem stvarnog mjerenja korisnosti proizvoda preko UTILA) dovela su do razvijanja nove teorije Teorije indiferencije. 10.2. TEORIJA INDIFERENCIJE Neka osoba je indiferentna ako se ne može odlučiti koji proizvod više voli od dva ili više ponuđenih. Ukoliko više volimo neke proizvode u odnosu na druge, tada kažemo da određeni proizvod preferiramo. Npr. neki kupac više voli kupiti ljubičasti nego žuti marker. Iako oba markera zadovoljavaju istu potrebu na isti način, mi kažemo da ta osoba preferira ljubičasti marker. Navedimo jedan primjer: Ukoliko neki potrošač ne može da se odluči između određenih kombinacija hrane i odjeće mi kažemo da je on indiferentan prema tim kombinacijama i da mu svaka od tih kombinacija donosi istu korisnost prilikom potrošnje. Ovaj slučaj je predstavljen u narednoj tabeli. Tabela 7. Kombinacija A B C D Indiferentne kombinacije Hrana 1 2 3 4 Odjeća 6 3 2 1.5 87 Mikroekonomija Ukoliko ovu situaciju predstavimo grafički, dobit ćemo situaciju kao na grafiku 40. S obzirom na to da ovakvih kombinacija ima veoma veliki Odjeća broj, stoga postoji i mnogo krivih indiferencije koje možemo predstaviti 6 grafički. Skupina ovakvih krivih se naziva Mapa indiferencije. Svaka od 5 njih predstavlja različit nivo korisnosti. Kriva indiferencije Što je kriva indiferencije dalje od 4 koordinatnog početka, korisnost koju predstavlja je veća i obrnuto. 3 Krive indiferencije imaju sljedeće osobine: 1. Opadaju slijeva udesno (negativnog su nagiba) 2. Konveksne (ispupčene) su prema ishodištu 3. Nikad se ne sijeku 2 1 0 1 2 3 4 5 6 Hrana Grafik 40. Granična korisnost proizvoda Sa grafika 41. se vidi da ukoliko potrošač želi da poveća potrošnju nekog dobra mora da smanji potrošnju drugog. Ovakva pojava se naziva “granična stopa supstitucije”. Prema teoriji postoji beskonačno krivih indiferencije u koordinatnom sistemu a sve zajedno predstavljaju mapu krivih indiferencije. Odjeća U2 U1 U3 U4 0 Grafik 41. Mapa krivih indiferencije Hrana Granična stopa supstitucije definira se odnosom količine dobra Y kojeg se potrošač mora odreći da bi postigao dodatnu potrošnju jedinice dobra X, a da bi zadržao isti nivo korisnosti. Granična stopa supstitucije se računa po formuli: MRS yx = − ∆Y ∆X Minus ispred razlomka pokazuje da jedno dobro moramo smanjiti da bismo drugo povećali. 88 Mikroekonomija OGRANIČAVAJUĆI BUDŽETSKI PRAVAC U prethodnim izlaganjima, u vezi sa teorijom indiferencije, nismo ništa govorili o iznosu dohotka kojim raspolaže potrošač, kao ni o cijenama pojedinih proizvoda. Ukoliko pretpostavimo da je cijena proizvoda “X” -px, a cijena proizvoda “Y” - py, tada za dati iznos dohotka (I) kojim raspolaže potrošač može kupiti određenu kombinaciju dobara. Ukoliko samo kupuje proizvod “X” tada može kupiti (I:px) proizvoda. Na sličan način, ukoliko potrošač želi kupiti samo proizvod “Y” tada može kupiti (I: Py) proizvoda “Y”. Knjiga (I:Px) = 10 Y =− px I ⋅X + py py Budžetski pravac Budžetsko polje 0 Grafik 42. Budžetsko polje Cipele (I: Py) = 8 Kada na grafiku spojimo ove dvije tačke dobijamo tzv. Budžetski pravac koji nam pokazuje kombinacije dobara koje može kupiti potrošač, s tim da cijeli iznos dohotka potroši. Dio površine između budžetskog pravca i koordinatnih osa predstavlja tzv. Budžetsko polje. Nakon kupovine kombinacije dobara koje su u budžetskom polju, potrošaču ostaje jedan dio dohotka nepotrošen, dok kombinaciju proizvoda izvan budžetskog pravca, kupac ne može kupiti jer nema dovoljno dohotka. Ovo je prikazano na primjeru na grafiku 42. Pretpostavimo da kupac raspolaže sa dohotkom od 800 KM, i da želi kupiti određeni broj cipela i knjiga. Cijena knjige je 80 KM/kom, a cijena cipela je 100 KM/kom. S obzirom da je X•px+Y•py = I, odavde se može izračunati oblik funkcije budžetskog pravca u obliku: gdje je Odjeća (I:Py) 0 Odjeća (I:Py) A● Grafik 43. Mapa krivih indiferencije Hrana (I:Px) Y =− px I ⋅X + , py py 0 Hrana (I:Px) Grafik 44. Pomjeranje budžetskog pravca − px koeficijent nagiba funkcije py budžetskog pravca. 89 Mikroekonomija Ukoliko dođe do povećanja dohotka potrošača, budžetski pravac se paralelno pomjera udesno, i obrnuto – ukoliko se smanji dohodak potrošača, budžetski pravac se pomjera paralelno ulijevo, što je prikazano na grafiku 43. Može se desiti slučaj da se jedna od date dvije cijene (ili obje istovremeno) poveća ili smanji. Uzmimo za primjer izbor između određene količine hrane i odjeće. Ukoliko se cijena hrane dvostruko poveća, tada će doći do rotiranja budžetskog pravca oko početne tačke na Y-osi (osa gdje se mjeri količina odjeće – oko tačke A), i obrnuto. Ovaj slučaj je prikazan na grafiku 44. Na grafiku 45. prikazana je situacija kada se cijena odjeće smanjuje dok se cijena hrane ne mijenja. U tom slučaju budžetski Odjeća pravac rotira oko tačke B. Da bismo sada odredili ravnotežu potrošača, prikažimo na grafiku i krive indiferencije i krivu budžetskog pravca. U tački gdje budžetski pravac tangira neku od krivih indiferencije je ravnoteža potrošača, odnosno uz dati dohodak on ne može dobiti viši nivo korisnosti. Ovo je prikazano na grafiku 46. S obzirom na ograničenu primjenu Teorije otkrivene preferencije za rješavanje nekih konkretnijih problema u Mikroekonomiji, ovdje se neće dati prikaz ove teorije.24 Odjeća (I:Py) ● C A● 0 ● B Hrana (I:Px) Grafik 45. Pomjeranje budžetskog pravca kada cijena odjeće opada dok cijena hrane ostane nepromijenjena 4 ●E U2 U1 U4 U3 0 5 Grafik 46. Ravnoteža potrošača Hrana Teorija indiferencije se može koristiti kod rješavanja određenih ekonomskih problema. Jedan od problema sa kojima se susreću ekonomisti jeste kako kupci reaguju na povećanje cijene nekog proizvoda. Oni obično smanjuju potrošnju tog proizvoda ili usluge ali se postavlja pitanje zbog čega. Ekonomisti su utvrdili da postoje dva osnovna razloga. Prvi razlog je što su kupci zbog porasta cijena realno siromašniji, ukoliko nije porastao i njihov dohodak. On se naziva efekat dohotka. Drugi je razlog to što kupci skuplji proizvod zamjenjuju jeftinijim, a koji može na sličan ili identičan način zadovoljiti istu potrebu. On se naziva efekat supstitucije. 24 Zainteresovani mogu o ovoj problematici više pogledati u predloženoj literaturi datoj na početku. 90 Mikroekonomija Ono što je važno kod ovog problema jeste kako da saznamo koliki je koji efekat. U literaturi se spominju dvije metode kojima je moguće razdvojiti ova dva efekta. To su: Hicksova i Slutskyjeva metoda razdvajanja efekta dohotka i efekta supstitucije. Prema Hicksovoj metodi razdvajanja postupak je sljedeći. Ukoliko dođe do porasta cijene proizvoda X tada se početni budžetski pravac IG rotira oko tačke I na y osi. U tom slučaju početna tačka ravnoteže A sada više ne predstavlja ravnotežu nego je to tačka B. Međutim, s obzirom da je kupac sada siromašniji (jer mu se nije istovremeno povećao dohodak da bismo mogli utvrditi koliko kupac stvarno manje zamjenjuje skuplji proizvod jeftinijim) potrebno je da kupcu namirimo iznos sredstava za koji je on postao siromašniji. To ćemo učiniti tako što ćemo ga ponovo vratiti na istu krivu indiferencije U2 gdje se nalazila početna ravnoteža. Nova tačka ravnoteže će biti tačka C. Horizontalna udaljenost između tačaka B i C predstavlja efekat dohotka, a horizontalna udaljenost između tačaka A i C predstavlja efekat supstitucije. Hicksova metoda razdvajanja efekta dohotka i efekta supstitucije Proizvod Y J ● I ● ● B C ● ● A U2 U1 ● H ● K ● G Proizvod X Efekat dohotka Efekat supstitucije Grafik 47. Hicksova metoda razdvajanja efekta dohotka i efekta supstitucije Hicksova metoda ima jedan nedostatak, a to je što ona može posmatrati samo dva proizvoda istovremeno. Stoga je Slutsky pokušao da istovremeno posmatra više proizvoda ali uz korištenje istog pristupa. Umjesto proizvoda X i Y on je posmatrao korpu proizvoda X i Y koje u sebi mogu sadržavati veliki broj različitih dobara. Postupak razdvajanje je potpuno isti kao i kod prethodne metode za pomjeranje budžetskog pravca IG na pravac IH. Razlika je u tome što mi kupcu kompenziramo iznos za koji je on realno siromašniji ali tako da on može ponovo kupiti istu korpu dobara, odnosno da se vrati ponovo u tačku A. Pošto pravac JK ima veći nagib od pravca IG on siječe udaljeniju krivu indiferencije U3. Taj iznos koji smo kompenzirali kupcu predstavlja efekat dohotka, a pomjeranje sa tačke A u tačku C predstavlja efekat supstitucije. 91 Mikroekonomija Slutskyeva metoda razdvajanja efekta dohotka i efekta supstitucije J● Korpa Y I ● ● ● B C A ● U3 U2 U1 ● H ● K ● G Korpa X Efekat dohotka Efekat supstitucije Grafik 48. Slutskyjeva metoda razdvajanja efekta dohotka i efekta supstitucije Podsjetimo se još jednom25 da KM razdvajanje efekta dohotka i efekta 3.500.000.000 supstitucije pokazuje menadžerima 3.000.000.000 koliko kupci skuplje proizvode 2.500.000.000 supstitutiraju jefitinijim, a koliko 2.000.000.000 odustaju od kupovine zbog toga što 1.500.000.000 nemaju dovoljno sredstava. Ako Krediti stanovništvu 1.000.000.000 želimo ipak prodati proizvode i 500.000.000 kupcima koji nemaju dovoljno 0 sredstava možda im možemo dati proizvode na kredit, ili dogovoriti aranžman sa bankom. Na narednom grafiku dajemo prikaz kretanja zaduženosti BH stanovništva u Grafik 49. Mapa krivih indiferencije periodu o 2000-2005. godine. Sa grafika je vidljivo da se stanovništvo veoma brzo zadužuje i da preduzeća primjenjuju ovakav pristup u praksi. 25 Krediti stanovništvu BiH u periodu 31.12.2000-30.09.2005 Kratki prikaz je dat na strani 21. 92 31 .1 2. 20 00 31 . .1 2. 20 01 21 . .1 2. 20 02 31 . .1 2. 20 03 31 . .1 2. 20 04 30 . .0 9. 20 05 . Mikroekonomija PITANJA ZA PONAVLJANJE 1. Savršeno elastična ponuda ima uvijek vrijednost između 1 i ∞. DA NE 2. Kada je Ed>1, kada cijena raste MR je veći od nule. DA NE 3. Pod pojmom «Modelski pristup» podrazumijevamo postupak u kojem se na temelju niza realnih činjenica konstruira model privredne situacije koja je predmet istraživanja. DA NE 4. Vlasnicima trgovinskim preduzeća više odgovara viši koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje ako se nalaze visoko na krivoj tražnje. DA NE 5. Ograničavajući budžetski pravac je pravac koji povezuje geometrijska mjesta svih mogućih kombinacija dobra X i dobra Y u koordinatnom sistemu. DA NE 6. Polaznu tačku objektivne teorije vrijednosti čine pojedinac i njegove potrebe. DA NE 7. Preduzeće uvijek teži situaciji da je tražnja za njegovim proizvodom što elastičnija. DA NE 8. Cjenovna elastičnost tražnje se izvodi iz Hiksovog opšteg zakona tražnje. DA NE 9. Granična stopa susptitucije faktora se povećava kako idemo na grafiku udesno. DA NE 10. Kada je Ed<1, kada cijena opada MR je veći od nule. DA NE 11. Koeficijent elastičnosti tražnje može biti i veći i manji od jedan. DA NE 12. Ograničavajući budžetski pravac se može predstaviti jednačinom Y= - (py/px)+I/py. DA NE 13. Savršeno elastična ponuda ima vrijednost koeficijenta elastičnosti ponude jednak 0. DA NE 14. Kada je Ed=5, preduzeću se isplati povećavati cijenu proizvoda. DA NE 15. Kod supstituta koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje je manji od 0. DA NE 16. Kretanje duž krivulje tražnje nastaje zbog promjene ukusa potrošača. DA NE 17. Što je dobro više nužno za život to je elastičnost tražnje veća. DA NE 18. Kombinacija iznad budžetskog pravca prikazuju sve moguće kombinacije dvaju dobara koje potpuno iscrpljuju potrošačev dohodak. DA NE 19. Suše i hladnoće će na tržištu sniziti cijenu kafe. DA NE 1. Kada je koeficijent unakrsne elastičnosti jednak nuli radi se o: a) luksuznim dobrima b) trajnim dobrima c) inferornim dobrima d) komplementarnim dobrima e) sredstvima nužnim za život f) ni jedno od navedenog 2. Iz kojeg zakona tražnje se izvodi dohodovna elastičnost tražnje: a) Cournot-Marshallovog b) Hicks-Allenovog c) Moore-Schultzovog d) Walrasovog e) Edgewortovog 3. Apsolutna vrijednost nagiba funkcije krive tražnje je 1. Cjenovna elastičnost u bilo kojoj tački krive tražnje je: a) Jednaka 1 b) Veća od 1 ali manja od ∞ c) Manja od 1 d) Ni jedno od navedenog 93 Mikroekonomija 4. U determinante ponude spadaju: a) ukusi b) specijalni utjecaji c) cijena datog dobra d) prosječni dohodak e) tehnologija f) broj stanovnika g) veličina tržišta 5. Ako je cijena robe 40 KM, kupljena količina je 5.400 kom/dan. Ako cijena poraste na 45 KM, kupljena količina će pasti na 4.600 kom/dan. Cjenovna elastičnost tražnje je približno: a) 0,24 b) 0,44 c) 1,36 d) 2,51 e) 1,41 6. Razlog zbog koga tražena količina neke robe raste kada joj cijena pada jeste: a) smanjenje cijene pomjera krivu ponude udesno b) kupci postaju bogatiji i raste njihova potrošnja proizvoda c) ponuđači su spremni ponuditi više pri nižoj cijeni d) smanjenje cijene pomjera krivu tražnje udesno. 7. Usklađivanje ponude i tražnje se vrši preko: a) troškova proizvodnje b) tehnologije c) tržišnih prilika d) cijena e) putem nestašica i viškova proizvoda f) razmjene informacija na berzi 8. Najviša cijena određena ispod ravnotežne cijene može prouzrokovati: a) da tražena količina prevaziđe količinu koja bi rado bila ponuđena b) da tražena količina bude manja od količine koja bi rado bila ponuđena c) da tražena količina još uvijek odgovara količini koja bi rado bila ponuđena zbog ravnotežne jednakosti d) bez promjene na ravnotežnom tržištu jer nije obavezna e) ništa od navedenog 9. Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje kod supstituta je uvijek: a) beskonačan b) jedan c) nula d) između –1 i nula e) veći od nule f) ne može se odrediti 94 Mikroekonomija 10. Ako je koeficijent dohodovne elastičnosti jednak 1 tada se radi o: a) Sredstvima nužnim za život b) Supstitutima c) Komplementima d) Luksuznim dobrima e) Inferiornim dobrima 11. U determinante tražnje spadaju: a) ukusi b) specijalni utjecaji c) cijena datog dobra d) prosječni dohodak e) tehnologija f) broj stanovnika g) veličina tržišta 12. Ako je cijena robe 250 KM, kupljena količina je 6.500 kom/dan. Ako cijena poraste na 250,01 KM, kupljena količina će pasti na 2.600 kom/dan. Cjenovna elastičnost tražnje je približno: a) 0,24 b) 0,44 c) 1,36 d) 2,51 e) 3,33 f) ∞ 13. Osnovne komponente teorijskih modela su: a) matrice b) egzogene varijable c) endogene varijable d) koeficijenti e) pretpostavke o ponašanju f) parametri g) matematičke formule 14. Porast dohotka će: a) Povećati tražnju za proizvodom ako je proizvod inferiorno dobro b) Povećati tražnju za proizvodom ako je proizvod normalno dobro c) Povećati ponudu tog proizvoda d) Smanjiti tražnju za proizvodom ako proizvod ima veoma nisku cijenu e) Smanjiti ponudu proizvoda 15. Ako raste tražnja za konkretnim proizvodom a ponuda ostaje ista: a) Ravnotežna cijena raste a ravnotežna količina se smanjuje b) Ravnotežna količina se smanjuje i ravnotežna cijena opada c) Ravnotežna količina se povećava a ravnotežna cijena opada d) Ravnotežna cijena raste a ravnotežna količina se smanjuje e) Ravnotežna cijena i ravnotežna količina se ne mijenjaju f) Ravnotežna cijena i ravnotežna količina rastu. 95 Mikroekonomija 1. Objasnite slučaj špekulacije kao jednu od iznimki opšteg zakona tražnje...? 2. Ukoliko se cijena proizvoda X poveća za 2%, tražnja za proizvodom Y opadne 7%. Izračunajte koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje za proizvodom Y i dajte komentar o kakvom proizvodu je riječ...? 3. Na osnovu koje formule računamo Granični fizički proizvod...? 4. Analizirajte odnos prosječnog i graničnog fizičkog proizvoda i predstavite na grafiku...? 5. Definišite potrebe potrošača...? 6. Definišite Mikroekonomiju...? 7. Za šta nam služi Mikroekonomski model...? 8. Koje nedostatke tržišta poznajete...? 9. Kod kojih proizvoda cijene na tržištu osciliraju tokom vremena...? 10. Ukratko objasnite u čemu se razlikuje Hicksova i Slutskyeva metoda razdvajanja efekata dohotka i supstitucije ? 11. Na kojim pretpostavkama počiva «Teorija granične korisnosti»...? 12. Navedite osnovne učesnike na tržištu ...? 13. Izračunati količinu tražnje proizvoda «X» ako je dohodak 2.000 KM, i ako je poznata funkcija tražnje u odnosu na dohodak Qx= 12.005 · I1,99. 14. Pojasnite zašto nam je važno razlikovanje efektivnih i potencijalnih potreba i navedite po tri primjera jednih i drugih...? 15. Predstavite grafički Slutskiyevu metodu razdvanja efekta dohotka i efekta supstitucije...? 16. Definišite potrošačav višak i predstavite ga na grafiku....? 17. Zašto računamo lučnu elastičnost tražnje i na osnovu koje formule...? 18. Za šta nam služi dohodovna elastičnost tražnje...? 19. Zbog čega računamo efekat dohotka i efekat supstitucije....? 20. Pojasnite termin “Granična stopa supstitucije” i napišite formulu za njeno računanje...? 21. Na čemu počiva Teorija granične korisnosti...? 22. Navedite i ukratko pojasnite faktore koji utiču na elastičnost ponude...? 96 Mikroekonomija 11. TEORIJA PROIZVODNJE Sjetimo se rečenice koja je pomenuta u 6. dijelu na strani 47. koja glasi: Bogati proizvode robe i usluge a siromašni ih kupuju. Doista jedno društvo povećava bogatstvo sa proizvodnjom roba i usluga. Kao primjer se može uzeti Njemačka koja je tradicionalno poznata po proizvodnji kvalitetnih proizvoda i usluga. Svi su danas u svijetu čuli za BMW, BOSCH, MERCEDES, AUDI, ADIDAS, DEUTSCHE TELECOM itd. Iza tako dobrih i široko poznatih proizvodnih marki stoji veoma mnogo inžinjera, ekonomista, radnika u proizvodnji itd. Ove fabrike predstavljaju jedan uhodan i dobro osmišljen sistem proizvodnje koji je po svojoj strukturi vrlo kompleksan te ga je potrebno pažljivo analizirati. Iz ovih, a i nekih drugih razloga ovdje ćemo posvetiti pažnju proizvodnji kao segmentu društva bez kojeg život ne bi bio moguć. U proizvodnom preduzeću se najčešće čuju sljedeća pitanja: Koliki je plan proizvodnje za sljedeću godinu i koji inputi nam trebaju za to? Gdje da nabavimo sirovine potrebnog kvaliteta po najpovoljnijim uslovima? Da li znate gdje ima iskusan i stručan tehnolog za proizvodni proces? Kako da obezbijedimo kontinuitet proizvodnje tokom cijele godine sa što manje prekida u proizvodnji? Itd. U proizvodnji angažujemo veliki broj faktora proizvodnje (najčešće su to: rad, kapital, sirovine, energiju, zemljište, mašine, znanje, itd.) Zamislite samo koliko treba inputâ da bi se pokrenula recimo proizvodnja i pakovanje izvorske vode. Potrebna je detaljna analiza tehnologije koja će se koristiti, potreban je izvor vode dovoljnog kapaciteta i hemijskog sastava vode, zemljište u blizini izvora na kome će biti smješten proizvodni objekat, skladište, potrebni su kamioni za transport vode, obezbjeđenje putne infrastrukture, da ne govorimo o dozvolama za poslovanje, koncesije, veliki iznos kapitala, radnici i stručnjaci-tehnolozi, ekonomisti i inžinjeri. Svi ovi inputi su neophodni za rad jedne ovakve fabrike. Zbog toga se u analizi javlja problem sagledavanja prevelikog broja faktora proizvodnje. Najčešće ne mogu oni svi biti uključeni u analizu jer je nekada teško izolirati utjecaj jedne varijable na drugu, a zamislite kako odrediti međudjelovanje 30 varijabli. Zbog toga se u analizi varijable reduciraju na one najvažnije a za ostale pretpostavljamo da se ne mijenjaju. Preko proizvodnje određenih roba i usluga, preduzeća ostvaruju svoj osnovni cilj: profitabilno poslovanje. Nekada pojedina preduzeća stavljaju u prvi plan neke druge ciljeve, kao što su maksimiziranje prihoda, minimiziranje troškova pa čak i da imaju gdje zaposliti svoju porodicu, no ono što mora biti cilj svakog preduzeća jeste ostvarivanje profita. Svi ostali ciljevi moraju u hijerarhiji biti niži. Stoga je potrebno analizirati elemente proizvodnje, te ukazati na njene osnovne karakteristike, a koje dovode do maksimiziranja profita preduzeća. U toku proizvodnje se koriste određeni fiksni i varijabilni inputi. Fiksni inputi su, između ostalog, mašine, zemljište, zgrade, itd. Varijabilni inputi su npr. materijal koji se koristi u direktnoj proizvodnji, radna snaga, električna energije itd. 97 Mikroekonomija Proizvodna funkcija izražava odnose između korištenih količina inputa u proizvodnji i maksimalnih veličina outputa pri datoj tehnologiji. U opštem obliku proizvodna funkcija se može predstaviti kao: q = f(x,y,z, ...), gdje su x,y,z ..., q > 0 i predstavljaju inpute u procesu proizvodnje. Obično tih inputa ima veliki broj i za svaku proizvodnju su drugačiji. U analizi proizvodnje razlikujemo tri funkcije prinosa u odnosu na angažovane inpute. To su: Funkcija rastućih prinosa Funkcija konstantnih prinosa Funkcija opadajućih prinosa Kod funkcije rastućih prinosa nakon povećanja angažovanja određenih proizvodnih inputa rezultirajući outputi rastu mnogo brže nego inputi. Na primjer, ukoliko povećamo broj zaposlenih radnika u jednom proizvodnom pogonu za 10%, a output tog pogona u narednom periodu poraste za 13%, tada kažemo da postoje rastući prinosi u proizvodnji. Ova situacija je najpovoljnija za preduzeća i javlja se u slučaju angažovanosti samo jednog faktora proizvodnje. A ako angažujemo dva faktora proizvodnje (rad i kapital) tada zaključujemo sljedeće. Ako proporcionalno povećamo oba faktora (npr. za 50%), a i ukupna proizvodnje se poveća za 50%, tada se radi o funkciji konstantnog prinosa s obzirom na obim proizvodnje. Ako proporcionalno povećamo oba faktora (npr. za 50%), a ukupna proizvodnje se poveća za 30%, tada se radi od funkciji opadajućeg prinosa s obzirom na obim proizvodnje, i Ako proporcionalno povećamo oba faktora (npr. za 50%), a ukupna proizvodnje se poveća za 70%, tada se radi od funkciji rastućeg prinosa s obzirom na obim proizvodnje. Kod funkcije konstantnih prinosa povećanje angažovanja novih inputa i povećanje rezultirajućeg outputa je ravnomjerno. Ovakva situacija pokazuje da već postoji određena zasićenost proizvodnje sa tim inputom. U ovakvoj situaciji bi trebalo razmišljati da se poveća fiksni kapacitet preduzeća kako bi se ponovo otvorila mogućnost pojavljivanja rastućih prinosa. Matematički se funkcija proizvodnje može predstaviti na sljedeći način: f(ax, ay) = anq, a>0 Ako je n=1 radi se o konstantnim prinosima (linearno homogena funkcija) Ako je n<1 o opadajućim prinosima, i Ako je n>1 o rastućim prinosima. Opći (prošireni) matematički oblik funkcije proizvodnje je: Y=f(L,K,R,S,v,γ). gdje je: L-rad, K-kapital, R-sirovine, S-zemlja, v-prinosi, y-parametar efikasnosti. Na nekim grafikima oznake X i Y pokazuju dva različita proizvodna faktora proizvodnje bez obzira o kojim faktorima je stvarno riječ. 98 Mikroekonomija Postojanje opadajućih prinosa je najnepovoljnije za preduzeća. Angažovanje novih inputa dovodi do ispodproporcionalnog smanjenja rezultirajućeg outputa. To se dešava npr. kada preduzeća imaju nekoliko radnika previše od kojih neki ne radena pravi način. Kada zaposlite još jednog radnika tada se proizvodnja povećava ispod proporcionalno. Kada radnici koji dobro rade vide da u preduzeću drugi ne rade dobro a ipak ostvaruju iste zarade tada i oni počinju da manje rade, što u konačnici dovodi do smanjenja ukupne proizvodnje. Sjetite se šale sa kraja 5. dijela: „Volim rad, opčinjen sam njime, mogu sjediti i satima ga gledati!“ Kratki i dugi vremenski period U kratkom vremenskom periodu neki proizvodni faktori su fiksni a neki varijabilni. No u dugom vremenskom periodu svi proizvodni faktori su varijabilni. Čak je i tehnologija, koja je fiksna u kratkom roku, u dugom roku varijabilna. TPx, APx, MPx C ● B ● A● D ● ● ● 0 I ● ● B΄ II ● C΄ III APx ● ● TPx D΄ MPx ● E΄ A΄ (X Pri datom Y) Grafik 50. Ukupni, prosječni i granični fizički proizvod MPx APx TPx MP>0 MP raste AP0 MP opada AP=MP AP=max TP raste usporeno MP<0 MP opada MP<0 MP raste AP>MP AP opada TP opada ubrzano TP opada usporeno 99 Mikroekonomija Na istom grafiku predstavit ćemo kategorije ukupnog, graničnog i prosječnog (fizičkog) proizvoda. Ovaj pridjev „fizički“ se koristi da bi se označilo da se radi o proizvodu koji ima težinu, zapreminu i da zauzima fizički prostor. Crvena linija na grafiku 50. pokazuje funkciju ukupnog fizičkog proizvoda. On raste do određenog nivoa, a nakon toga opada do nule. Sa grafika vidimo sljedeće: kada je granični fizički proizvod jednak nuli tada je ukupni fizički proizvod maksimalan. Nakon tačke C ukupni fizički proizvod počinje opadati, a granični proizvod postaje negativan. Zelena linija na grafiku predstavlja prosječan fizički proizvod. On također ima područje rasta i područje u kome opada. Dok god je granični fizički proizvod veći od prosječnog prosječni ima tendenciju rasta. Postavlja se pitanje u kojoj zoni je proizvodnja poželjna i pri kojem obimu poslovanja je proizvodnja optimalna. Preduzeća obično proizvode u prve dvije zone, iako se može reći da je najčešći slučaj da preduzeća proizvode u II zoni. Na neki način, optimum proizvodnje bi bio u tački gdje je ukupna proizvodnja maksimalna. Proces proizvodnje predstavlja kombinaciju faktora potrebnih da se proizvede jedinica nekog proizvoda. Proizvodni proces, na primjer, u proizvodnji čokolade obuhvata miješanje nekoliko komponenti u tačno određenim omjerima i na tačno određenim temperaturama. Iako je najveći broj inputa u svakoj čokoladi isti, postoji veoma mnogo ukusa i vrsta čokolada. Jedan te isti proizvod može biti proizveden na različite načine, odnosno putem različitih proizvodnih procesa. Na primjer, drveni sto može biti proizveden u fabrici u masovnoj proizvodnji ili može biti proizveden u maloj stolarskoj radnji. Da bismo mogli izvesti određene zaključke o proizvodnom procesu, a jednostavnosti Grafik 51. Kretanje ukupne proizvodnje radi, obično se posmatraju samo dva uz angažovanje samo faktora rada faktora proizvodnje - rad i kapital. Naravno ni drugi faktori proizvodnje nisu ništa manje važni, tehnologija i energija na primjer. Prepostavimo da neki proizvod možemo proizvesti sljedećim kombinacijama rada i kapitala. Ekonomistima je važno da utvrde koji proizvodni proces je najjefitiniji, kako bi mogli imati što niže troškove proizvodnje, a samim time i što veći iznos profita. Proizvodna funkcija se može prikazati u dvodimenzionalnom i trodimenzionalnom prostoru, gdje od broja i količine angažovanih faktora ovisi i nivo ukupne proizvodnje. Na grafiku 51. je dat prikaz kretanja ukupne proizvodnje (Y) u zavisnosti od količine angažovanog faktora rada (L). Sa grafika se vidi da ukupna proizvodnja ima određeni rast, maksimum, a nakon određenog nivoa angažovanosti proizvodnog faktora počinje opadati. 100 Mikroekonomija Ukoliko se u procesu proizvodjne angažuju dva proizvodna faktora, recimo rad i kapital, tada se ukupna proizvodnja može predstaviti u trodimenzionalnom obliku, kao što je prikazano na grafiku 37. Sa grafika je vidljivo da je obim proizvodnje predstavljen vertikalno, dok su faktori proizvodnje (rad i kapital) predstavljeni u horizontalnoj ravni. Navedene kružne linije predstavljaju izokvante koja pokazuju da se uz različitu kombinaciju faktora rada i kapitala može dobiti isti nivo proizvodnje. Osjenčena površina na grafiku predstavlja zonu u kojoj je sa ekonomskog stanovišta opravdano proizvoditi. Izvan te površine se resursi ne koriste racionalno jer dolazi do njihovog rasipanja. Povećava se količina upotrijebljenog rada i kapitala a to ne rezultira proporcionalnom povećanju proizvodnje. U nastavku ćemo detaljnije analizirati ovu površinu. U ovom slučaju, korištenjem samo jednog proizvodnog faktora ukupna proizvodnje je jednaka nuli. Ne možete ništa napraviti samo sa kapitalom, da bi se nešto proizvelo pored novca potreban je i rad. To se najbolje vidi na grafiku 53. područje u kome proizvodnja raste naziva se nekada i proizvodna površina i osjenčena je plavom bojom. Duži AB i CD predstavljaju izokvante, što će kasnije biti detaljnije objašnjeno. Grafik 54. pokazuje kolika je rezultirajuća proizvodnja rude iz rudnika u zavisnosti od broja angažovanih radnika i kapitalnih ulaganja u mašine za kopanje predstavljenih kroz snagu mašina izraženih u konjskim snagama. Naime, što mašina ima više konjskih snaga za njenu kupovinu je potrebno sve više kapitala. Sa grafika 54. može se zaključiti da bez obzira koliko angažovali radnika i koliko snažne bile mašine, svaki put postoji zakonitost da se prvo pojavljuje ubrzani rast proizvodnje, zatim usporeni rast proizvodnje i na kraju negativni rast proizvodnje. Naravno, što je stepen angažovanosti faktora veći, proizvodnja dostiže svoj maksimum pri većem obimu iskopanih ruda. Grafik 52. Kretanje ukupne proizvodnje uz istovremeno angažovanje rada i kapitala Sa ovi grafika Grafik 53. Proizvodna površina (planina) Grafik 54. Proizvodnja u rudnicima 101 Mikroekonomija Sa prethodnih grafika je vidljivo da preduzeća imaju određeno područje u kome se proizvodnja može odvijati, a da to rezultira maksimalnom efikasnošću korištenja proizvodnih inputa. U razgovoru sa direktorom jednog preduzeća saznao sam da je jedan od problema sa kojima se preduzeće suočava to što ima previše zaposlenih radnika u proizvodnim prostorijama. Rad u pogonu gotovo da nije bio moguć zbog dvostruko većeg broja radnika od optimalnog koji može raditi u prostorijama gdje se nalaze mašine. To je značajno usporilo proizvodni proces, dešavale su se česte greške na proizvodima, a i zbog gužve nisu mogli propisno odlagati gotove proizvode. Sve to skupa je dovelo do niske produktivnosti rada i veoma loših međuljudskih odnosa među zaposlenim. Zbog toga se u procesu proizvodnje mora voditi računa o uskim grlima u proizvodnji i na vrijeme planirati povećanje fiksnih faktora koji mogu postati kočnica rastu preduzeća. U kratkom roku je moguće povećavati proizvodnju samo dodatnim angažovanjem varijabilnih inputa, kao što su radna snaga, energija, sirovine itd., dok je u dugom vremenskom periodu moguće povećavati i fiksne kapacitete. U narednoj tabeli je dat prikaz jedne proizvodne funkcije. Uz različite kombinacije inputa X i Y dobijaju različiti rezultirajući obimi proizvodnje dati u plavim ćelijama. Primijetno je da ako jedan faktor držimo fiksiranim da tada proizvodnja raste ubrzano, nakon toga po opadajućoj stopi a nakon toga počinje da se smanjuje. Input Y Q 50 52 44 30 1 81 82 60 41 2 108 104 71 48 3 120 101 78 52 4 131 108 82 54 5 Input X 90 60 30 1 2 3 4 5 X Grafik 55. Proizvodna funkcija Prosječan fizički proizvod (grafik 56) je količnik ukupnog outputa sa angažovanim varijabilnim faktorom proizvodnje. Možemo ga izračunati kao tangens ugla (nagib) radijus vektora povučenog iz koordinatnog početka na odabranu tačku ukupnog proizvoda ili preko formule: APx = TPx :Vi. Granični fizički proizvod predstavlja prirast ukupnog proizvoda angažovanjem dodatne jedinice varijabilnog inputa. Tn − Tn −1 ∆TP = = MP X n − X n −1 ∆X Grafik 56. Prosječan fizički proizvod 102 Mikroekonomija Možemo ga izračunati putem prethodne formule ili tangensom ugla što ga zatvara tangenta sa koordinatnim početkom. Što je strmiji nagib tangente, granični fizički proizvod je veći. Predstavljen je na grafiku 57. Zakon opadajućih prinosa Zakon opadajućih prinosa kaže da ukoliko se utrošak jednog faktora sukcesivno povećava u jednakim količinama, a utrošci ostalih faktora ostaju isti, “iza neke tačke” rezultirajući prirasti proizvoda će se početi smanjivati. On važi kada je: 1. 2. 3. 4. Tehnika proizvodnje data i ne mijenja se, Utrošak bar nekih proizvodnih faktora fiksan, Postoji mogućnost variranja jednog ili više faktora, “Iza neke tačke”, odnosno iza uobičajenog utroška. U ovom kontekstu se može posmatrati situacija udvostručenog broja automobila na BH cestama u posljednjih desetak godina, a približno isti broj i kvalitet puteva kao prije 25 godina?26 26 Danas se na BH cestama kreće oko 1,1, milion automobila i oko 65.000 kamiona. Sa druge strane izgrađeno je samo nekoliko novih saobraćajnica, dok su ostale u dosta lošem stanju. 103 Mikroekonomija Izokvanta predstavlja pokazatelj za identifikaciju svih mogućih alternativnih kombinacija količina utrošaka datih faktora proizvodnje što su tehnički kadre proizvesti output istog nivoa. Ona je predstavljena linijom na grafiku koja opada slijeva udesno. Na primjer, uz različite kombinacije mašina i zaposlenih možemo proizvesti isti proizvod. Tako se zgrada može izgraditi ili uz angažman velikog broja radnika ili uz korištenje različite tehnologije sa mnogo manje zaposlenih radnika. Poznato je da danas postoje veoma napredne mašine za zidanje zida zgrade ili za izradu namještaja. Na grafiku 58. izokvanta pokazuje da firma proizvodi 50 jedinica proizvoda dnevno korištenjem 20 jedinica rada i 5 jedinica kapitala, ili 3 jedinice rada i Grafik 58. Izokvanta koja 15 jedinica kapitala. Bilo koja kombinacija rada i proizvodnje od 50 komada. kapitala na ovoj krivoj obezbjeđuje proizvodnju preduzeća u visini od 50 jedinica dnevno. Iako je teško praktično analizirati izokvante i koristiti ih za proces poslovanja, pravilno teoretsko razumijevanje može ukazati na potrebu da se prilikom opredjeljenja za određeni način proizvodnje razmatraju sve moguće opcije koje mogu dati isti nivo proizvodnje, a koji imaju različite troškove implementacije. Ekonomisti nastoje da utvrde koja od ovih alternativa imaju najmanje troškove implementacije. U koordinatnom početku postoji beskonačno izokvanti. Što je izokvanta udaljenija od koordinatnog početka ona pokazuje veći obim proizvodnje. Na grafiku 59. je dat prikaz nekoliko izokvanti u koordinatnom sistemu. Izokvante se ne mogu sjeći jer bi u tom slučaju uz istu kombinaciju proizvodnih inputa bilo moguće proizesti različit nivo outputa. Za izokvantu je karakteristična granična stopa supstitucije (grafik 60). Ona pokazuje da ukoliko želimo povećati korištenje određenog proizvodnog inputa, uz zadržavanje istog nivoa proizvodnje, drugi proizvodni input mora biti smanjen u određenoj mjeri. Ona se računa se preko formule: pokazuje obim Grafik 59. Različite izokvante u koordinatnom sistemu Y ∂y MRS yx = − ∂y ∂x ∂x Minus u formuli pokazuje da ako povećamo potrošnju jednog inputa potrošnju drugog moramo smanjiti. Granična stopa supstitucije opada slijeva udesno. Što manje imamo resursa X sve smo manje spremni da ga 104 Grafik 60. Granična stopa supstitucije X Mikroekonomija dodatno mijenjamo za resurs Y kojeg imamo sve više. Suviše velika zaposlenost jednog faktora, pri datoj tehnologiji, izaziva više gubitka nego dobitaka. S obzirom da su izokvante kružne linije relevantno područje proizvodnje je samo u prvom kvadrantu koordinatnog sistema. Tačke u kojima nagibi izokvanti imaju vrijednost nula povežemo jednom linijom i dobijemo „Liniju grebena proizvodne površine“ (područje OMO na grafiku 61). Izvan ovog područja nije opravdano proizvoditi jer nastaje rasipanje resursa. Da bi se mogla odrediti optimalna kombinacija faktora proizvodnje koja daje rezultirajući, poželjni, output, potrebno je imati informacije o tome sa kojim novčanim sredstvima preduzeća raspolaže. Kada znamo na koje načine možemo proizvesti isti output, onda u analizu uvodimo i troškove, da vidimo: Koja kombinacija faktora najmanje košta? Odgovor na to pitanje daje izotroškovni pravac. Izotroškovni pravac čini geometrijsko mjesto koje pokazuje sve kombinacije faktora X i Y koje preduzeće može kupiti pri datim cijenama faktora proizvodnje, uz jednaki novčani izdatak. Jednačina tog pravca glasi: px • qx + py • qy =TC Odnosno ako se riješi po qy, imamo: q y = − Grafik 61. Linija grebena proizvodne površine qY TC/py px TC qx + py py TC/px qX Grafik 62. Izotroškovni pravac Gdje su: qx i qy količine koje preduzeće kupuje a px i py cijene po kojima plaća pojedine faktore. Izotroškovni pravac je prikazan na grafiku 62. Presječne tačke na qy i qx osi se dobiju kao količnik ukupnih troškova i cijena pojedinih faktora. U koordinatnom sistemu može postojati beskonačno različitih budžetskih pravaca kao što može uslovno rečeno, postojati beskonačno različitih budžeta za različite proizvodnje. Što je veći iznos budžeta kojeg preduzeće može potrošiti na nabavku faktora proizvodnje, to je izotroškovni pravac više udaljen od koordinatnog početka. Odnos između cijena na X i na Y osi predstavlja nagib izotroškovnog pravca. Da bi se mogla odrediti ravnotežna pozicija preduzeća u procesu proizvodnje, potrebno je uporediti izotroškovni pravac sa izokvantama. U Grafik 63. Različiti izotroškovni pravci tački u kojoj je izotroškovni pravac tangenta na izokvantu preduzeće je u ravnoteži i ima optimalnu kombinaciju proizvodnje datog nivoa outputa. 105 Mikroekonomija U ravnoteži postoji jednakost: MPx MPy = py py Odnos graničnog fizičkog proizvoda svakog faktora proizvodnje i njegove cijene je jednak. Na grafiku 64. je pokazano da je u tački E optimalna kombinacija angažmana rada i kapitala uz pomoć kojih se ostvaruje proizvodnja od 50 komada proizvoda. Ako se posmatraju ravnoteže u dužem vremenskom periodu dobijemo putanju ekspanzije preduzeća, jer preduzeće stalno nastoji da bude racionalno i da uz najmanje troškova proizvede planirane količine outputa. Putanje ekspanzije u dugom roku je prikazana na grafiku 65. i predstavljena je zelenom linijom. Važno je napomenuti kako tehnološke promjene utječu na izokvante preduzeća. Tehnološke promjene su u vidu inovacija, novih proizvoda, novih izvora energije, novih i boljih materijala (npr.optička vlakna), prihvatljivijih tehnoloških procesa itd. Tehnološke promjene i unapređenja smanjuju potrebe za resursima, a istovremeno zadržavaju nivo proizvodnje na istom nivou. Ovo je posebno vidljivo npr. u drvnom sektoru. Danas kompjuter vrši rezanje ploča iz kojih se izrađuje namještaj, računajući nabolji način iskorištenja ploče za dati proizvod. Ili bolja konstrukcija dizelskih i benzinskih motora je dovela do udvostručenja ili utrostručenja Putanja ekspanzije snage motora uz istu potrošnju goriva. u dugom roku Grafik 64. Ravnoteža kombinacija faktora proizvodnje Također je smanjena potrebna količina toplotne energije u građevinarstvu preko korištenja obloga za spoljne zidove objekata.27 Zanimljivo je uporediti stanje u dvije države po osnovu tehnoloških unapređenja. To su BIH i Japan. Japan ima veoma malo prirodnih bogatstava i resursa te ih nastoji veoma racionalno iskorititi. Stoge ne čudi da Japan prednjači u razvoju novih tehnologija i tehnoloških rješenja. Sa druge strane BiH je veoma bogata država prirodnim resursima mjereno po glavi stanovnika. No stanovništvo BiH veoma mnogo rasipa resurse koje posjeduje. Tako 27 Grafik 65. Putanja ekspanzije preduzeća u dugom roku Interesantan je slučaj Slovenije. S obzirom da u Sloveniji nedostaje dovoljno energenata za pokriće tražnje, Vlada je oslobodila carine proizvode koji služe za termoizolaciju objekata. Na taj način se odrekla carine na ove proizvode, ali je sa druge strane na nivou cijele države doprinijela velikom smanjenju potrošnje toplotne energije, a samim tim i smanjenje odliva novca iz države u inostrantvo. S obzirom na veliku izgradnju stambenih objekata na području BiH trebalo bi ispitati mogućnost primjene iste carinske politike. 106 Mikroekonomija se može navesti primjer električne energije. BiH spada među najrasipnije države u Evropi prilikom korištenja električne energije. Također, odnos prema šumskom bogatstvu je veoma poražavajući. Ovdje se može svrstati odnos prema eksploataciji riječnog pijeska i kamena. Na grafiku 66. je dato pomjeranje izokvanti nastalo kao rezultat tehnoloških unapređenja. Pri svim obimima korištenja smanjuje se angažovanje potrebnih resursa bez promjene rezultirajućeg nivoa proizvodnje. U jednoj ekonomiji je potrebno vrštiti stalna unapređenja kako bi se oskudni resursi štedjeli i što bolje iskoristili za proizvodnju neophodnih proizvoda i usluga. Ovo se može posebno naglasiti za BH preduzeća koja trebaju posvetiti mnogo više pažnje stalnom unapređuju proizvodnih procesa (mnogo malih unapređenja), kako bi se podigla konkurentnost i preduzeća i cijele privrede, a istovremeno u što većoj mjeri sačuvali resursi koje smo posudili od budućih generacija! Kapital Q=15 Q1=15 0 Rad Grafik 66. Utjecaj tehnoloških promjena na kretanje izokvanti 107 Mikroekonomija 12. TEORIJA TROŠKOVA Troškovi predstavljaju vrijednosni izraz utrošaka faktora proizvodnje. Svako preduzeće ima drugačiju strukturu troškova, koja se razlikuje zavisno od vrste i veličine preduzeća, područja na kome preduzeće posluje, organizacije, broja zaposlenih itd. Kako faktori koji se angažuju u procesu proizvodnje mogu biti fiksni i varijabilni, tako i troškovi u preduzeću mogu biti fiksni i varijabilni. Razlikujemo troškove u kratkom i dugom vremenskom periodu. Ova podjela proizilazi iz činjenice da su u kratkom vremenskom periodu neki inputi u proizvodnji fiksni, a neki varijabilni, dok su u dugom vremenskom periodu svi inputi u proizvodnji varijabilni. Zbog toga su u dugom vremenskom periodu svi troškovi varijabilni. Troškovi u dugom vremenskom periodu su planski troškovi, i preduzeća nastoje da postignu strukturu troškova onakvu kakvu su planirali na početku razdoblja. Troškovi nisu nepromjenjiva kategorija. Oni se kontinuirano mijenjaju u zavisnosti od promjene poslovanja preduzeća i u zavisnosti od promjena količine ili cijene inputa. Ukupne troškove u preduzeću dobijemo kada zbrojimo izdatke za fiksne i varijabilne faktore, ili n TC = ∑ Xi·Pi i=1 gdje je Xi iznos angažovanih inputa, a Pi cijena svakog inputa. Podsjetimo se definicije troškova koja kaže da: „Troškovi predstavljaju vrijednosni izraz utrošaka faktora proizvodnje.“ Troškovi se izražavaju u novčanim jedinicama (KM). U velikim preduzećima obično postoji služba koja vrši planiranje, kontrolu i analiziranje troškova. U malim i srednjim preduzećima je to obično menadžer preduzeća ili osoba koju on ovlasti. Troškove možemo podijeliti na eksplicitne i implicitne. U eksplicitne troškove spadaju svi oni troškovi koje možemo računovodstveno evidentirati, tj: troškovi plata radnika, troškovi plaćene kamate, troškovi amortizacija, troškovi iznajmljivanja prostorija, troškovi repromaterijala, itd. Implicitni troškovi se definišu na sljedeći način. Implicitni (oportunitetni) troškovi predstavljaju iznos koji bismo mogli ostvariti alternativnom upotrebom angažovanih resursa. Na osnovu procjene saznajemo veličinu oportunitetnih troškova. Oni su značajni pri donošenju poslovnih odluka, jer preko njih utvrđujemo da li smo na najbolji način investirali i utrošili svoje resurse (novac, vrijeme, znanje, itd.). 108 Mikroekonomija Zbog različitih vrsta troškova, razlikujemo i različite vrste profita. Tako možemo govoriti o poslovnom i ekonomskom profitu. Također, možemo govoriti i bruto i neto profitu. Poslovni profit predstavlja razliku između svih ukupnih prihoda preduzeća i svih računovodstvenih troškova preduzeća. Računovodstveni troškovi su samo oni troškovi za koje postoji dokumenat da je određeni iznos sredstava plaćen za nešto. To je obično faktura onog ko je robu isporučio drugom preduzeću i koju je to drugo preduzeće obavezno platiti. POSLOVNI PROFIT = UKUPNI PRIHODI – EKSPLICITNI (RAČUNOVODSTVENI) TROŠKOVI. Ekonomski profit je šira kategorija od poslovnog profita. On se računa kao razlika između svih ukupnih prihoda preduzeća i zbira eksplicitnih (računovodstvenih) i implicitnih troškova. Implicitni troškovi se nekada nazivaju i oportunitetni i u stvari pokazuju izgubljenu zaradu koju niste ostvarili zato što ste novac investirali negdje drugo, a ne u tu konkretnu djelatnost. Pošto smo novac mogli investirati u veoma mnogo projekata i iz njih ostvariti različite prihode, onda se postavlja pitanje koji prihod predstavlja oportunitetni trošak. Samo najveću od tih potencijalnih zarada koje niste ostvarili nazivamo oportunitetni trošak preduzeća. EKONOMSKI PROFIT = UKUPNI PRIHODI – (EKSPLICITNI + IMPLICITNI) TROŠKOVI. Iznos oportunitetnog troška nije jednostavno procijeniti zbog toga što mi precizno ne znamo gdje smo mogli sve investirati svoj novac i koliki smo prihod mogli ostvariti iz te investicije. Zbog toga obično uzimamo da smo mogli taj novac položiti u banku i ostvariti određeni prihod bilo po osnovu kamata, bilo drugih naknada koje nam banka može isplatiti. U BiH se trenutno kamatne stope na vaša uložena sredstva kreću između 2% i 6 % u zavisnosti od vrste depozita (da li ste novac oročili i na koji period). Porez u preduzeću se obračunava samo na poslovni profit. On se prikazuje u bilansu stanja preduzeća.28 Pored kategorije profita, u literaturi nailazimo i na termin ekstraprofita. On ima nekoliko sinonima, no između njih u suštini ne postoji razlika. Ekstraprofit = ekonomski profit = čisti profit Ekstraprofit je višak profita koji preduzetniku ostaje nakon podmirivanja svih troškova i zarade prosječnog profita (prosječne dobiti). Prosječan profit je uključen u prosječne ukupne troškove preduzeća. A šta predstavlja prosječan profit? Prosječan profit (prosječna dobit, normalni profit) je minimalna naknada koja može zadržati preduzetnikov novčani kapital i njegove preduzetničke sposobnosti i napore u datoj aktivnosti. Prosječan profit je različit za različite grane i djelatnosti. Danas u svijetu najveći profit zarađuju preduzeća koja posluju u granama za proizvodnju i prodaju nafte, u farmaceutskoj industriji i u bankarskom sektoru. Profiti u BiH zavise od vrste djelatnosti. Obično se kreću između 5-15%. Prosječni profiti u BiH su nešto viši nego u zemljama Evrope. Što je tržište veće profitne stope za preduzeća su u principu niže. 28 O bilansu stanja i bruto profitu će biti više riječi u drugim (prvenstveno računovodstvenim) predmetima. 109 Mikroekonomija Primjer: Žena koja upravlja fotokopirnicom za 8.000 KM godišnje, odluči otvoriti vlastitu fotokopirnicu. Njezin prihod u toku prve godine poslovanja je 70.000 KM, dok su njezini troškovi: Plaće za radnike Troškovi materijala Najamnina za prostorije Komunalije Kamate za posuđena sredstva Izračunati: a) b) c) d) eksplicitne troškove implicitne troškove poslovni profit ekonomski profit a) b) c) d) 25.000 KM 10.000 KM 5.000 KM 1.500 KM 8.500 KM Rezultati: 50.000 KM 8.000 KM 20.000 KM 12.000 KM U mikroekonomskoj teoriji se razlikuju individualni i društveni troškovi proizvodnje. Individualni troškovi proizvodnje su vezani za pojedinačno preduzeće (svi njegovi troškovi). Društveni troškovi proizvodnje predstavljaju sumu svih troškova u nekoj privredi, s tim što su u ove troškove uključeni i troškovi koje imaju druga preduzeća zbog našeg poslovanja (troškovi zagađenja, troškovi čišćenja, troškovi zaštite itd.) Također susreću se termini „Eksterna ekonomija“ i „Eksterna disekonomija“, a koji su vezani za kategoriju troškova preduzeća. Eksterna ekonomija podrazumijeva smanjenje troškova drugih preduzeća zbog našeg poslovanja, a eksterna disekonomija podrazumijeva povećanje ovih troškova. Postoje dva osnovna pristupa teoriji troškova preduzeća. Postoje tzv. „Tradicionalna teorija troškova“ i „Savremena teorija troškova“29. U nastavku ćemo dati prikaz svake od ove dvije vrste troškova. 12.1. Tradicionalna teorija troškova 12.1.1. Kratkoročni troškovi Po tradicionalnoj teoriji razlikujemo dugi i kratki rok, a sve troškove dijelimo na ukupne fiksne i ukupne varijabilne troškove. Oni se označavaju različitim oznakama, ali je već usvojeno da se koriste oznake koje predstavljaju skraćenice od početnih engleskih riječi za troškove (akronime). Ukupni prosječni troškovi, prosječni varijabilni troškovi i granični troškovi, prema ovoj teoriji, imaju oblik slova U. Ukupni troškovi u kratkom roku se označavaju sa SRTC ili TC. Ukupni troškovi dugog vremenskog perioda se označavaju sa LRTC ili LTC. Obje varijante su ispravne. Ukoliko se radi o prosječnim troškovima dodajemo slovo A, tako da imamo: SRATC i LRATC (odnosno SATC ili LATC). Ukupni troškovi u kratkom roku jednaki su zbiru ukupnih fiksnih i ukupnih varijabilnih troškova, tj. 29 Opširnije o ovoj temi vidjeti u A. Koutsoyiannis; „Moderna mikroekonomika“, II izdanje, Mate, Zagreb, 1996. godine., str.105-122. 110 Mikroekonomija SRTC = FC + VC Fiksni troškovi proizvodnje su onaj dio ukupnih troškova proizvodnje čija veličina ne ovisi o obimu proizvodnje. Varijabilni troškovi su oni troškovi koji rastu sa povećanjem nivoa outputa. U fiksne troškove spadaju: 1. 2. 3. 4. 5. troškovi anuiteti i kamate na zajmove preduzeća, troškovi premije osiguranja, troškovi amortizcija, troškovi plate top menadžmenta, troškovi zemljarina, itd. U varijabilne troškove spadaju: 1. 2. 3. 4. troškovi pomoćnog materijala, troškovi sirovina, troškovi pogonske energije, troškovi plata radnika, itd. Troškovima moramo upravljati a ne bježati od njih! Veličina varijabilnih troškova u odnosu na obim proizvodnje može rasti: proporcionalno degresivno progresivno Prosječni ukupni troškovi (ATC) su ukupni troškovi proizvodnje obračunati na jedinicu ostvarene proizvodnje. ATC = TC Q Prosječni ukupni troškovi u preduzeću se dobiju kao zbir prosječnih fiksnih i prosječnih varijabilnih troškova, tj: SRATC = AVC + AFC Prosječni fiksni troškovi se dobiju kada se ukupni fiksni troškovi podijele sa obimom proizvodnje. Sa povećanjem proizvodnje oni konstantno opadaju. AFC = TFC Q Prosječni varijabilni troškovi dobiju kada se ukupni varijabilni troškovi podijele sa obimom proizvodnje. AVC = TVC Q 111 Mikroekonomija Granični troškovi predstavljaju povećanje ukupnih troškova kada se proizvodnja poveća za jednu jedinicu. Izračunavaju se preko formule: MC = TC1 − TC ∆TC = Q1 − Q ∆Q Granični troškovi se mogu računati i kao prvi izvod funkcije ukupnih troškova. Grafički se dobiju kao nagib tangente u nekoj tački ukupnih troškova. U kratkom roku, granični troškovi se izvode iz varijabilnih troškova, pa se računaju po formuli: MC = VC1 − VC ∆VC , = Q1 − Q ∆Q što u stvari znači da se u kratkom roku kretanje graničnih troškova može odrediti tangensom ugla što zatvaraju tangente u pojedinim tačkama krive varijabilnih troškova sa apscisom. Na narednim grafikonima prikazani su načini predstavljanja ukupnih troškova. TFC TVC TVC TFC Grafik 67. Ukupni fiksni troškovi Q Grafik 68. Ukupni varijabilni troškovi Q TC, TFC TC TFC Grafik 69. Ukupni troškovi Q 112 Mikroekonomija Podsjetimo se da varijabilni troškovi imaju tri zone. To su zona degresivnih, proporcionalih i progresivnih troškova. Kako su varijabilni troškovi sastavni dio ukupnih troškova, i ukupni troškovi imaju tri zone. Preduzeća nastoje proizvoditi onaj obim proizvodnje pri kojem su mu prosječni ukupni troškovi minimalni, a ukupni troškovi se nalaze u zoni proporcionalnih troškova. Prosječni troškovi se mogu predstaviti kao na grafiku 70. Tačka A se naziva „Prag zakona o prinosima“, Tačka B se naziva „Tačka zatvaranja“ Tačka C se naziva „Tačka pokrića“. AFC, ATC, AVC, MC ATC MC AVC C ● ● 0 A ● B AFC Q Grafik 70. Prosječni ukupni, prosječni fiksni, prosječni varijabilni i granični troškovi preduzeća Navedene tri tačke pokazuju sljedeće: Tačka A pokazuje da se u toj tački minimiziraju granični troškovi. U toj tački se iz zone rastućih prinosa prelazi u zonu opadajućih prinosa. Zbog toga se ova tačka i naziva prag zakona o prinosima. Tačka B pokazuje da su prosječni varijabilni troškovi minimalni. Ako je prodajna cijena proizvoda na tržištu niža od iznosa minimalnih prosječnih varijabilnih troškova preduzeće u dužem vremenskom periodu prestaje sa radom. Ono ne može pri toj cijeni pokriti sve prosječne fiksne (a samim tim i troškove amortizacije) i dio prosječnih varijabilnih troškova. Zbog toga preduzeće neće imati dovoljno sredstava da zamijeni postojeću dotrajalu tehnologiju kada se postojeća amortizira a ne može pokriti ni dio npr. troškova plaća ili pogonske energije. Tačka C se naziva tačka pokrića i pokazuje obim proizvodnje gdje su prosječni ukupni troškovi minimalni. Ako je prodajna cijena proizvoda na tržištu jednaka ovim minimalnim troškovima tada preduzeće ostvaruje samo prosječan profit. Ako je cijena veća od minimuma prosječnih ukupnih troškova tada preduzeće ostvaruje ekstraprofit. 113 Mikroekonomija Ako neko preduzeće ne ostvaruje prosječan ili iznadprosječan profit tada treba da smanjenjem troškova poslovanja snižava svoje prosječne troškove i na taj način povećava svoju profitabilnost. Preduzeće može u kratkom roku poslovati bez pokrića prosječnih fiksnih troškova, ali u dugom roku mora pokriti sve prosječne ukupne troškove. 12.1.2. Dugoročni troškovi U dugom roku su svi faktori proizvodnje varijabilni, pa su zbog toga i svi troškovi u dugom roku varijabilni. Funkcija dugoročnih troškova zavisi od: nivoa proizvodnje, tehnologije cijene faktora, dok funkcija kratkoročnih troškova zavisi i od cijene fiksnih faktora. Pretpostavimo da postoji pet različitih veličina preduzeća. Tada ćemo imati i pet različitih krivih kratkoročnih prosječnih ukupnih troškova (SATC) predstavljenih na grafiku 71. sa optimalnim kapacitetima postrojenja Q1, Q2, Q3, Q4, i Q5. SATC SATC1 SATC2 ● ● ● ● SATC3 SATC4 SATC5 ● 0 Q1 Q2 Q3 Q4 Q5 Q Grafik 71. Kratkoročni prosječni ukupni troškovi preduzeća Ukoliko pretpostavimo da postoji mnogo različitih veličina kapacitetai sa velikim brojem mogućih obima proizvodnje, tada će postojati mnogo krivih prosječnih ukupnih troškova. Kriva dugoročnih prosječnih ukupnih troškova (LATC) pokazuje najmanji trošak proizvodnje pri određenom kapacitetu proizvodnje. Ova kriva obuhvata-obavija kratkoročne prosječne ukupne troškove sa donje strane kratkoročnih troškova. Sa grafika ćete primijetiti da nakon 4. obima proizvodnje minimum prosječnih ukupih troškova je na nešto višem nivou nego što je to bio prethodno. Ovo nam pokazuje da se ne može beskonačno mnogo povećavati kapacitet proizvodnje, a da to dovede do stalnog snižavanja minimuma prosječnih ukupnih troškova. Razlozi prvenstveno leže i brzom povećanju troškova upravljanja velikim preduzećem. Trošak upravljanja, po svom iznosu, premašuju iznos u kome je smanjen prosječni fiksni trošak nastao zbog povećanja obima proizvodnje. Zbog toga u zbiru prosječni ukupni trošak ima nešto veću vrijednost u svom minimumu. 114 Mikroekonomija LATC LMC SATC1 SATC3 ● LMC SATC2 LATC ● ● Qopt Grafik 72. Dugoročni prosječni ukupni troškovi preduzeća Q Za obim proizvodnje Qopt, kažemo da je optimalna veličina postrojenja. Prije minimuma dugoročnih prosječnih ukupnih troškova (LATC) na sceni je tzv. Ekonomija obima, a nakon njega disekonomija obima. Ekonomija obima postoji samo do tačke Qopt, odnosno troškovi u preduzeću opadaju samo do obima proizvodjne Qopt. Na grafiku je prikazana i kriva dugoročnih graničnih troškova (LMC) koja se izvodi iz krivih kratkoročnih graničnih troškova. 12.2. Savremena teorija troškova30 12.2.1. Kratkoročni troškovi Savremena (moderna) teorija troškova, kao i tradicionalna teorija, razlikuje kratkoročne i dugoročne troškove. Kratkoročni troškovi se, također, dijele na fiksne i varijabilne. Osnovna razlika između ove dvije teorije jeste tzv. Rezervni kapacitet. Preduzeće ne gradi kapacitet koji je dovoljan za proizvodnju procijenjene količine prodaje, nego gradi veći kapacitet zbog sezonskih oscilacija ili pretpostavke da će preduzeće u budućnosti rasti. Uspostavljanjem rezervnog kapaciteta preduzeće postaje fleksibilnije i može lakše odgovoriti na povećanu tražnju na tržištu, a i sam rast preduzeća je lakši kada postoji uspostavljena infrastruktura preduzeća. 30 AFC AFC B A 0 Xa Xb Q Grafik 73. Prosječni fiksni troškovi po Savremenoj teoriji troškova Za detaljniji prikaz pogledati Koutsoyiannis, Anita; „Moderna mikroekonomika“, II izdanje, Mate, Zagreb, 1996. godine., str.114-122. 115 Mikroekonomija Fiksni troškovi uključuju iste vrste troškova kao i kod tradicionalne teorije. Grafički, prosječni fiksni troškovi po savremenoj teoriji se mogu predstaviti na sljedeći način: prosječni fiksni troškovi opadaju kako se povećava obim proizvodnje (plava linija na grafiku). Kada se preduzeće približi optimalnom iskorištavanju kapaciteta, u upotrebu se pusti i rezervni kapacitet. S obzirom da se amortizacija ne obračunava na stalna sredstva koja nisu puštena u rad, nakon puštanja u upotrebu dolazi do skoka prosječnih fiksnih troškova. Nakon daljeg povećanja proizvodnje, prosječni fiksni troškovi (predstavljeni crvenom linijom) nastavljaju padati kao i prethodno. Prosječni varijabilni troškovi po savremenoj teoriji uključuju, također, iste troškove kao i u tradicionalnoj teoriji, stim što se njihovo kretanje razlikuje. Oni su predstavljeni na grafiku 73. Sa grafika je vidljivo da prosječni varijabilni i granični troškovi imaju u rasponu rezervnog kapaciteta ravno dno koja pokazuje da ovi troškovi ostaju konstatni bez obzira na povećanje proizvodnje. Ovdje se može navesti primjer proizvodnje softvera. Ako radimo kao proizvođač računarskih programa onda nam je za planiranu količinu relevantna kriva prosječnih varijabilnih i graničnih troškova do nivoa X1. Ako se javi potreba za dodatnom proizvodnjom softvera troškovi kopiranja CD-ova su jednaki za veoma veliki broj narednih proizvedenih CD-ova, ili ako se programi skidaju sa web stranica tada je isti jedinični trošak bilo da se radi o skidanju samo jednog programa ili 1.000 kopija programa. Stoga, povećanje korištenja kapaciteta između nivoa X1 i X2 ne uzrokuje povećanje prosječnih troškova. Preduzeća obično koriste kapacitet u rasponu između 2/3 i 3/4 uspostavljenog kapaciteta (što je na grafiku 73. bliže tački X2). C MC SAVC MC SAVC=MC Rezervni kapacitet 0 X1 X2 Q Grafik 73. Prosječni varijabilni i granični troškovi po Savremenoj teoriji troškova Prosječni ukupni trošak se za svaki nivo proizvodnje dobiva sabiranjem prosječnih fiksnih, prosječnih varijabilnih troškova i prosječnog profita preduzeća. Po savremenoj teoriji kriva SATC konstantno opada do nivoa proizvodnje gdje se rezervni kapacitet iscrpljuje. Ovo je predstavljeno na grafiku 74. Iznad tog nivoa proizvodnje, prosječni ukupni troškovi počinju rasti. Granični troškovi (MC) će sjeći krivu prosječnih troškova u njenom minimumu, odnosno iza tačke A na grafiku. 116 Mikroekonomija C SATC MC SAVC MC AFC 0 A Grafik 74. Prikaz svih prosječnih i graničnih troškova po Savremenoj teoriji troškova Q 12.2.2. Dugoročni troškovi „Dugoročni troškovi se dijele na troškove proizvodnje i troškove upravljanja. Kako obim proizvodnje raste, troškovi proizvodnje opadaju, ali troškovi upravljanja rastu. Međutim smanjenje troškova proizvodnje je obično veće od povećanja troškova upravljanja, tako da ukupni troškovi opadaju. Po savremenoj teoriji kriva ukupnih dugoročnih troškova ima oblik slova L a ne slova U. Kriva se dobija na sljedeći način: za svako kratkoročno razdoblje imamo krivu C SRATC koja u sebi uključuje troškove proizvodnje, administrativne troškove, druge fiksne troškove i normalni profit. SATC1 Pretpostavite da raspolažete tehnologijom sa četiri veličine postrojenja, s troškovima koji opadaju SATC2 kada se veličina povećava. Prethodno smo spomenuli kako se u poslovnoj SATC3 ● 2/3 praksi obično smatra da se SATC4 postrojenje koristi „normalno“ kada radi na nivou između 2/3 i 3/4 ● 2/3 kapaciteta. 2/3 ● ● LAC Krivu LAC dobijamo spajanjem tačaka 2/3 na krivim SATC koje odgovaraju 0 Q iznosu od 2/3 punog kapaciteta svake 31 veličine postrojenja.“ Grafik 75. Prikaz svih prosječnih i graničnih troškova po Savremenoj teoriji troškova 31 Koutsoyiannis, Anita; „Moderna mikroekonomika“, II izdanje, Mate, Zagreb, 1996. godine., str.121. 117 Mikroekonomija 12.3. Empirijske funkcije troškova32 Funkcije troškova mogu se izraziti u u matematičkom obliku. Postoje različiti oblici tih funkcija. TC = aq + c, TC = aq2 + c, TC = aq2 + bq +c TC = aq3 + bq2 + cq + d Osnova za definiranje matematičkog oblika funkcije troškova jeste odgovarajuće istraživanje na osnovu koga utvrđujemo konkretan oblik funkcije. U preduzeću ovu ulogu najčešće imaju zaposleni na poslovima analize troškova i analize proizvodnje. U funkciji TC = aq2 + c, parametar a predstavlja direktni trošak po jedinici proizvodnje, dok parametar c predstavlja fiksne troškove. Ako je direktni trošak proizvodnje 200 KM a fiksni 1.000 KM, tada je funkcija troškova TC = 200q + 1.000. Ukoliko znamo funkciju ukupnih troškova, na osnovu nje možemo izračunati i neke druge troškove, npr. ATC, MC, AFC itd. Iz prethodnog primjera TC = 200q + 1.000, ukupne prosječne troškove dobijamo na sljedeći način: TC 200q + 1.000 1.000 = = 200 + , q q q 1.000 te funkcija ima oblik: ATC = 200 + q ATC = Funkcija graničnih troškova se dobije kao prvi izvod funkcije ukupnih troškova, tj. ′ ′ MC = (TC ) = (200q + 1.000) = 200 Što znači da su granični troškovi paralelni sa X-osom na nivou od 200 KM. Ukoliko u funkciji troškova imamo još jedan koeficijent (npr. b), on predstavlja korekciju linearne funkcije troškova s relativno fiksnim, odnosno poluvarijabilnim troškovima. Ovaj koeficijent se također dobija empirijskim putem. Npr. TC = 15q2 + 4q +10 ATC u ovom slučaju su jednaki: ATC = TC 15q 2 + 4q + 10 10 = = 15q + 4 + , q q q Dok su granični troškovi: 32 ′ MC = (TC ) = 30q + 4 . Šire o ovoj temi možete vidjeti u knjizi: Bakalar, Jozo; „Mikroekonomija“ Mostar-Sarajevo, 1997. godine, str.123-129. 118 Mikroekonomija Najniži trošak po jedinici će preduzeće imati tamo gdje je MC = ATC, odnosno: 30q + 4 = tj, pri q = 0,82 komada. Kada znamo funkciju ukupnog prihoda preduzeća i funkciju ukupnih troškova možemo odrediti i funkciju profita preduzeća. Kako je jedan od osnovnih ciljeva preduzeća da maksimizira profit, tako je potrebno utvrditi pri kojem obimu proizvodnje preduzeće maksimizira svoj profit. Pf = TR - TC Npr. ako je funkcija ukupnog prihoda TR=10q2 +5q+2, a funkcija troškova TC=5q2+q+10, tada je funkcija profita: Pf = 10q2 + 5q + 2 –( 5q2 + q + 10) = 5q2 + 4q – 8. Profit je maksimalan tamo gdje funkcija profita ima prvi izvod jednak nuli, a drugi izvod manji od nule, tj. Pf = 5q2 + 4q – 8 Pf ' = 10q + 4. Za Pf' = 0, q = 2/5. odnosno 0,4. znači za količinu od 0,4 komada, preduzeće maksimizira svoj profit. U realnom poslovanju ove količine bi bile od nekoliko komada do nekoliko miliona komada zavisno od vrste proizvodnje. 15q + 4 + 10 , q Primjer: Data je funkcija ukupnih troškova preduzeća TC = 10 + 2q + 2q2, i funkcija ukupnog prihoda preduzeća TR = 12q + 4q2. 1. 2. 3. 4. 1) izračunajte funkciju graničnih troškova, izračunajte funkciju graničnog prihoda, izračunajte funkciju profita, Izračunajte profit preduzeća pri količini proizvodnje od 20 komada. MC = TC ′ = 10 + 2q + 2q 2 ( )′ = 2 + 4q 2) MR = TR ′ = 12q + 4q ( 2 )′ = 12 + 8q 3) Pf = TR – TC = 12q + 4q2 – (10+2q+2q2) = 2q2 + 10q – 10. 4) PfQ=20 = 2 • 202 + 10 • 20 - 10 = 800 + 200 - 10 = 990 KM. 119 Mikroekonomija PITANJA ZA PONAVLJANJE 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. Dio krivulje graničnog proizvoda koji opada je odraz zakona opadajućih prinosa. U kratkom roku granični troškovi se izvode iz varijabilnih troškova. Krivulja LRATC je uvijek ispod krivulje SRATC koju zaokružuje. Prosječan proizvod se dobije dijeljenjem TPx sa svim angažovanim inputima. Što je izokvanta udaljenija od koordinatnog početka angažovanje faktora proizvodnje je veće. Eksterna ekonomija predstavlja smanjenje troškova drugih preduzeća zbog našeg poslovanja. Kriva ukupnih troškova polazi iz koordinatnog početka. Poslovni profit je isto što i ekonomski profit. Prema savremenoj teoriji troškova optimalan obim proizvodnje u kratkom roku nije u minimumu ATC. Prema tradicionalnoj teoriji troškova kriva LATC je uvijek ispod krivih ATC. Granična stopa supstitucije opada slijeva udesno. Prema savremenoj teoriji troškova funkcija dugoročnih prosječnih troškova ima oblik slova U. U trenutnom roku aktivne snage u određivanju cijene proizvoda su i ponuda i tražnja. Funkcija MC siječe funkcije AFC i AVC u njihovom minimumu. Proizvodna funkcija iskazuje tehnološki optimalne razine outputa. Uvijek pokušavamo imati što manje fiksnih troškova prilikom osnivanja preduzeća. Zakon opadajućih prinosa važi i u kratkom i u dugom roku. Kako se spuštamo niz izokvatu MRTS raste. Tradicionalna teorija se razlikuje od Savremene po tzv. rezervnom kapacitetu. DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE NE 1. Najniža cijena po kojoj bi preduzeće u kratkom roku bilo spremno prodavati svoj proizvod jeste cijena na nivou: a) ukupnih fiksnih troškova b) prosječnih varijabilnih troškova c) graničnih troškova d) prosječnih ukupnih troškova 2. Tačka zatvaranja jeste tačka presjeka a) graničnih i ukupnih troškova b) graničnih i prosječnih varijabilnih troškova c) graničnih i ukupnih prosječnih troškova d) graničnih i ukupnih fiksnih troškova 3. Kada obim proizvodnje teži beskonačno, tada se prosječni varijabilni troškovi asimptotski približavaju: a) nuli b) graničnim troškovima c) prosječnim fiksnim troškovima d) prosječnim ukupnim troškovima 120 Mikroekonomija 4. U III zoni proizvodnje: a) ukupni proizvod opada ubrzano b) vrijednost graničnog proizvoda je veća od 0 c) prosječni proizvod je veći od graničnog proizvoda d) ukupni proizvod raste usporeno e) prosječni proizvod je jednak graničnom proizvodu 5. Granična stopa supstitucije kako idemo slijeva udesno: a) raste b) opada c) ostaje konstantna d) zavisi od vrste proizvoda. 6. U fiksne troškove spadaju slijedeće kategorije troškova: a) troškovi materijala i sirovina b) plate direktora c) kamate na kredite preduzeća d) plate radnika 7. Dugoročni troškovi prema savremenoj teoriji se dijele na: a) troškove proizvodnje b) troškove istraživanja i razvoja c) troškove upravljanja 8. Funkcija dugoročnih troškova zavisi od: a) Nivoa proizvodnje, b) Veličine dobavljača, c) Tehnologije, d) Cijene faktora. 9. Ukupan fizički proizvod je: a) Ukupna proizvodnja preduzeća b) Zbir graničnih fizičkih proizvoda c) Rezultat angažovanja fiksnih faktora proizvodnje d) Rezultat angažovanja varijabilnih faktora proizvodnje 10. Inovacije u proizvodnom procesu dovode do: a) Pomjeranja funkcije ATC ulijevo b) Pomjeranja funkcije ATC udesno c) Pomjeranja funkcije ATC prema dole d) Pomjeranja funkcije ATC prema gore. 11. 1. U varijabilne troškove spadaju: a) troškovi plata administracije b) troškovi pogonske energije c) troškovi premije osiguranja d) troškovi kamata na uzete kredite preduzeća 121 Mikroekonomija 12. Šta je od navedenog tačno pri obimu proizvodnje gdje su ATC minimalni: a) MC=ATC=AVC b) MC dostiže maksimum c) MC =ATC d) MC dostiže minimum e) MC = AFC 13. Količnik ukupnog outputa sa angažovanim dodatnim varijabilnim faktorom proizvodnje naziva se: a) granični proizvod b) minimalni proizvod c) prosječni proizvod d) ni jedno od navedenog 14. Šta je od navedenog tačno pri obimu proizvodnju gdje su MC minimalni: a) MC=AVC b) MC=ATC c) MC=AFC=ATC d) ATC=AVC e) Ni jedno od navedenog 15. Tačka pokrića predstavlja: a) obim proizvodnje pri kojem je MC=ATC b) obim proizvodnje pri kojem je MC=AFC c) obim proizvodnje pri kojem je MC=AVC d) ni jedno od navedenog 16. Šta je od navedenog tačno pri obimu proizvodnje gdje su AVC minimalni: a) MC=ATC=AVC b) MC =ATC c) MC dostiže minimum e) MC = AVC 17. Kada su prosječni troškovi rastući, granični troškovi su: a) Jednaki prosječnim troškovima b) Opadajući c) Veći od prosječnih troškova d) Manji od prosječnih troškova 18. Troškovi sirovina spadaju u: a) Apsolutno fiksne troškove b) Relativno fiksne troškove c) Varijabilne troškove d) Ni jedno od navedenog 19. Šta od sljedećeg može imati negativnu vrijednost: a) Ukupan prihod b) Granični prihod c) Granični trošak d) Prosječan trošak 122 Mikroekonomija 20. Zakon opadajućih prinosa važi kada: a) tehnika proizvodnje data i ne mijenja se u posmatranom vremenu b) utrošak bar nekih proizvodnih faktora fiksan c) postoji mogućnost variranja proporcije utrošaka variranjem jednog ili više proizvodnih faktora d) iza neke tačke, odnosno iza utroška koji se obično postiže e) ni jedno od navedenog 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Šta predstavlja zakon rastućih prinosa? Šta je disekonomija obima? Objasnite krivulju LRATC po tradicionalnoj teoriji? Navedite formulu preko koje računamo granični fizički proizvod? Predstavite grafički AVC i AFC po Savremenoj teoriji troškova? Šta predstavljaju izokvante? Šta predstavlja proizvodna funkcija? Objasnite prelomnu tačku? Kako dobijamo relevantno područje proizvodnje? Grafički predstavite tačku zatvaranja i tačku pokrića te objasnite njihovo značenje? Šta predstavlja izotroškovni pravac? Grafički predstavite tačku ”prag zakona o prinosima” te objasnite njegovo značenje za preduzeće? Navedite tri primjera gdje troškovi proizvodnje u dugom roku rastu? Navedite tri primjera gdje troškovi proizvodnje u dugom roku ostaju konstantni? Navedite tri primjera gdje troškovi proizvodnje u dugom roku opadaju? 123 Mikroekonomija 13. KLASIFIKACIJA TRŽIŠNIH STANJA33 Od utemeljenja ekonomije kao nauke do polovine 19. vijeka sva tržišta su mogla biti klasifikovana u dvije grupacije: Tržište potpune konkurencije i Tržište monopola. Razlozi za to leže u veličini i broju preduzeća koja su bila prisutna na pojedinim tržištima. Ukoliko se radilo o proizvođačima poljoprivrednih proizvoda, to su bile male farme ili porodična preduzeća sa nekoliko zaposlenih koja su bila mnogobrojna, ali po ekonomskoj snazi veoma mala. Na drugoj strani, preduzeća koja su se bavila industrijskom proizvodnjom su bila malobrojna i bila su specijalizirana za proizvodnju određenih tehničkih proizvoda (proizvodnja pogona na paru, izgradnja željeznica, proizvodnja prvih automobila itd.), tako da se u pojedinim segmentima proizvodnje nalazilo samo po jedno ili nekoliko preduzeća. Poljoprivredni proizvođači nisu mogli da utječu na cijenu proizvoda koja se formirala na tržištu jer su bili mali i jer ih je bio veliki broj. Zbog toga se nisu mogli međusobno dogovarati. Cijena je formirana pod utjecajem ponude i tražnje, a ponuđenu količinu je određivao svaki proizvođač prema svojim mogućnostima. Kod industrijskih preduzeća je često u pojedinim granama bio prisutan samo po jedan ponuđač određenog proizvoda, tako da su ta tržišta stekla odlike monopoliziranih tržišta, a preduzeće odlike monopoliste. Sa razvojem industrijske proizvodnje, rastom preduzeća i okrupnjavanjem kapitala, došlo je do porasta i veličine preduzeća i njihove pojedinačne ekonomske snage. Zbog toga dolazi do porasta konkurencije među industrijskim preduzećima, a na tržištu više često nije samo jedan proizvođač nego njih nekoliko, koji sada imaju značajnu ekonomsku snagu i raspolažu većim kapitalom. Tada se javila i potreba proširenja postojeće klasifikacije sa još nekim tržišnim strukturama. Prvo se izdiferenciralo tržište oligopola34 a kasnije i tržište monopolističke konkurencije. Pretpostavljamo da su svi danas čuli za Microsoft-ogromnu korporaciju koja drži najveći dio svjetskog tržišta operativnih sistema, ili za Deutche Telecom, jednog od najvećih telekomunikacionih giganata na svijetu. Sa druge strane veliki broj proizvođača kafe nudi svoje proizvode na svjetskom tržištu i njihovo tržišno učešće ne prelazi više od 1% ukupne ponude. Ovo su samo ekstremni slučajevi tržišnih prilika. No svako specifično tržište ima određene karakteistike koje kao ekonomisti moramo poznavati da bismo mogli na adekvatan način primjenjivati odgovarajuće poslovne strategije na tržištu Tridesetih godina 20. stoljeća počinju se objavljivati i naučni radovi koji su razmatrali problematiku tržišnih stanja, sa predloženim klasifikacijama, kao i osnovni kriteriji za pojedine klasifikacije. 33 34 Detaljnije o ovoj problematici vidjeti: Jurin, Smiljan i Šohinger, Jasminka; „Teorija tržišta i cijena“, Globus, Zagreb, 1990. godine. str.161-165. Cournot je prvi analizirao duopol kao tržišno stanje još 1838. godine. 124 Mikroekonomija Smjer kretanja kapitala !!! Tržište potpune konkurencije Tržište monopolističke konkurencije Tržište Oligopola Tržište Monopola Shema 4. Smjer kretanja kapitala i preduzeća na tržištu Potrebno je znati na kom tržištu preduzeće posluje i u kom smjeru se kreće. Tendencija je da se mali proizvođači pokušavaju diferencirati od drugih. Oni koji uspiju u tome imaju bolje stope rasta i protekom vremena počijnu poslovati na tržištu monopolističke konkurencije. Nakon daljeg razvoja preduzeća i okrupnjavanja kapitala ove firme lagano prelaze u oligopolska preduzeća, koja su veća i kapitalno snažnija. Kada jedno od tih oligopolskih preduzeća postane veće od ostalih onda ga nazivamo liderom na oligopolskom tržištu. I u zadnjoj fazi rasta najveće preduzeće postane toliko veliko i moćno da postaje monopolista. Tu na scenu stupa država koja uz pomoć antimonopolskog zakonodavstva vrši „razbijanje“ ovih preduzeća na više manjih podstičući konkurenciju među njima. Ovaj proces se neprestano odvija. Jedna od važnih tema u Mikroekonomiji je definisanje grane. Mnogo se naučne polemike vodilo oko precizne defincije šta predstavlja jednu granu. Prvobitno je bila prihvaćena ideja da grana obuhvata samo homogene proizvode koji se pojavljuju na tržištu. Međutim, sa sve većom diferencijacijom proizvoda od strane kompanija počelo se postavljati pitanje da li bilo koja diferencijacija proizvoda otvara novo tržište za taj proizvod ili se taj proizvod zadržava na postojećem tržištu. Većina teoretičara je saglasna da se za kriterij grane koriste dva kriterija.35 To su tržišni i proizvodni kriterij. Prema prvom kriteriju preduzeća su grupisana u neku granu ako se njihovi proizvodi mogu opisati kao bliski supstituti. A prema drugom kriteriju preduzeća se grupišu u neku granu ako imaju slične tehnološke procese proizvodnje ili koriste slične sirovine kao baznu sirovinu. Tako možemo tržište marganirna i maslaca svrstati u jednu granu, a recimo proizvodnju kožnih jakni u kožnih presvlaka u drugu. Postoji trend postepene preorijentacije od strukturalističkih prema funkcionalističkim klasifikacijama. Funkcionalističke klasifikacije pored broja učesnika na tržištu posmatraju i niz drugih kriterija, kao npr. način prodaje, unakrsna elastičnost, stepen kontrole cijena itd. U mikroekonomskoj teoriji se najčešće spominju tri klasifikacije:36 Stackelbergova, Samuelsonova i Weintraubova. Oni su na osnovu različitih kriterija izvršili klasifikaciju tržišnih stanja, a kratak pregled ovih klasifikacija će biti dat u nastavku. 35 36 Detaljnije vidjeti u A. Koutsoyiannis, „Moderna mikroekonomika“, mate zagreb, 2. izdanje, 1996. str. 8. Jurin, Smiljan i Šohinger, Jasminka; „Teorija tržišta i cijena“, Globus, Zagreb, 1990. godine.. str.161-165. 125 Mikroekonomija 13.1. STACKELBERGOVA KLASIFIKACIJA Polazi prvenstveno od broj učesnika na tržištu i međuovisnosti cijena na tržištu. Prepoznaje devet tržišnih stanja.U zavisnosti od vrste tržišnog stanja postoji različita pregovaračka moć pojedinih učesnika. Svakako da je pregovaračka moć kupca veća ako se na strani tražnje nalazi jedan kupac a na strani ponude mnoštvo proizvođača. Raspisivanje tendera predstavlja ovakvu situaciju. Sa druge strane, monopolista ima odlične uslove da posluje sa ekstraprofitom zbog toga što jedini nudi proizvod, a na strani tražnje imamo mnogo kupaca. No postoji manje jasna situacija kod recimo bilateralnog monopola. Nivo cijena ovisi o pregovaračkim sposobnostima oba učesnika na tržištu. Ovakva situacija se može sresti ako recimo jedna fabrika proizvodi određene dijelove samo za jednog proizvođača automobila Broj kupaca Broj prodavača Mnogo Malo Jedan Mnogo Potpuna konkurencija Oligopol Monopol Malo Oligopson Bilateralni oligopol Kvazimonopol Jedan Monopson Kvazimonopson Bilateralni monopol 13.2. SAMUELSONOVA KLASIFIKACIJA Polazi od broja učesnika, diferencijacije proizvoda i utjecaja prodavača ili kupaca na formiranje cijena (stepen kontrole cijena). Tržišno stanje (vrsta konkurencije) Savršena konkurencija 1. oblik Polipol Nesavršena konkurencija Broj učesnika Veliki Veliki Diferenciranost proizvoda 0 Homogen proizvod Velika ili formalna Stepen kontrole cijena Nikakav Izvjestan (mali), tzv. djelimična kontrola cijena Metode prodaje Tržišna razmjena (Robna berza ili aukcija) Reklama i suprostavljanje kvalitete administrativne cijene Dio privrede u kojem preovladava Malo poljoprivrednih grana Pasta za zube Trgovina na malo Čelik, Aluminij Automobili, strojevi 2. oblik Oligopol 3. oblik Duopol Veliki Mali 1 Mala ili nikakva Dosta izražena Velika (nema bliskih supstituta) Znatan Promocija i institucionalna reklama uz korištenje javnih komunikacija Monopol Nekoliko usluga 126 Mikroekonomija Samuelsonova klasifikacija prati broj učesnika, diferenciranost proizvoda, stepen kontrole cijena, metod prodaje i dio privrede u kome preovladava. Nastala je zbog složenosti tržišnih prilika i potrebe da se u analizu uključe i dodatne karakteristike tržišta koje ranije nisu postojale, npr. različiti metodi prodaje koji su se snažno razvili nakon II svjetskog rata. S obzirom da tabela predstavlja najznačajnije karakteristike ove klasifikacije nećemo je detaljnije elaborirati. 13.3. WEINTRAUBOVA KLASIFIKACIJA Polazi od načina formiranja cijena, odnosno od toga kakav je utjecaj preduzeća na formiranje cijena. Njeni kriteriji su: broj učesnika, koeficijent elastičnosti supstitucije i koeficijent unakrsne elastičnosti. Ovdje je potrebno pojasniti kategoriju unakrsne elastičnosti supstitucije. Ona pokazuje koliko dobro može jedan proizvod supstitutirati neki drugi. Što je proizvod bolji supstitut ovaj koeficijent je veći. Tako npr. kako se na TPK prodaju homogeni proizvodi ovaj koeficijent je beskonačan. Sa druge strane kod monopola se prodaje proizvod koji nema bliskog supstituta pa ovaj koeficijent ima određenu malu vrijednost. Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje pokazuje nivo za koji će se povećati tražnja za proizvodom jednog ponuđača na tržištu ako neki drugi ponuđač iz iste grane izađe sa tržišta. Tako recimo na TPK ako neki od ponuđača nestane sa tržišta porast tražnje za proizvodom jednog od ponuđača će biti zanemarljiv. Razlog za to je što su preduzeće male ekonomske snage tako da njihovo ispadanje sa tržišta jednostavno drugi ponuđači ne primjećuju. Uzmite na primjer situaciju kada jedan od individualnih proizvođača mlijeka prestane sa njegovom proizvodnjom. Tada drugi i ne primijete da se povećala tražnja za njihovim mlijekom. Kod ograničene konkurencije je situacija nešto drugačija. Zbog toga što je manje učesnika na tržištu oni imaju veću ekonomsku snagu. Kada jedan od ponuđača nestane sa tržišta, drugi u određenoj mjeri primijete njegov nestanak kroz povećanu tražnju za svojim proizvodima. Na primjer, kada u jednom dijelu grada prestane raditi neka pekara. Druge pekare će registrirati povećanu tražnju za njihovim pecivima. Tržišno stanje Potpuna konkurencija Monopol Oligopol Ograničena konkurencija Broj učesnika Veliki Jedan Mali Veliki Koeficijent elastičnosti supstitucije ∞ Određen (mali) broj ∞ Određen (veliki) broj Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje 0 0 Određen broj Određen broj Sa pojavom Interneta mnogi elementi u pogledu klasifikacije tržišnih stanja se mijenjaju. Tako tržište nije više ograničeno na neku teritoriju nego svi ponuđači svijeta mogu preko interneta nuditi svoje proizvode i usluge. Danas postoje i programi-pretraživači koji za vas mogu pretraživati cijeli Internet kako bi našli najpovoljniju cijenu proizvoda. Isto tako, sve više kupci kupuju direktno od proizvođača i na taj način zaobilaze veleprodajne lance za kojim se smanjuje potreba na tržištu. Osim malog broja biznisa, na globalnom tržištu postoji veoma veliki broj ponuđača istog ili sličnih proizvoda, a široka dostupnost informacija vrši sve veći pritisak na cjenovne aspekte poslovanja. Međutim i pored toga, postoje određeni ponuđači koji su spremno ušli u novu eru internetizacije i koji je nastoje što bolje iskoristiti. Na narednim slikama je dato nekoliko interesantnih informacija o Internetu kao sve dominantnijem mediju u društvu i ekonomiji. 127 Mikroekonomija Projekcija porasta prodaje putem e-comerca u periodu 2003-2010 Sajtove koje posjećuju korisnici u UK Sa prethodna dva grafika je vidljivo veliko koncentrisanje posjećivanja određenih sajtova kao što su Google i Yahoo, što govori da je traženje informacija i komuniciranje putem E-maila veoma interesantno stanovništvu, i da će Internet prodaja imati sve veći procentualni udio u ukupnoj globalnoj prodaji. Kretanje ukupnog broja korisnika Interneta u apsulutnom iznosu i kao procenat ukupne svjetske populacije. Na narednom grafiku je data zanimljiva informacija o tome zbog čega kupci posjećuju 128 Mikroekonomija Internet u Hrvatskoj. Kako nismo našli slično istraživanje u BiH prikazat ćemo iskustva našeg zapadnog susjeda.37 Ništa od navedenog Kupnja mobilnog telefona Kupnja kompjutora Promjena posla Kupnja polovnog automobila Kupnja novog automobila Selidba Putovanje u inozemstvo 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% Protekla godina Sljedeća godina U nastavku vam dajemo jedan zanimljiv članak o Deset grijeha poslovne web stranice.38 S obzirom da danas preduzeća sve više posluju preko Interneta nadamo se da će vam ovi savjeti koristiti. Deset grijeha poslovne web stranice Imati ili nemati web stranicu preduzeća, danas više nije pravo pitanje. Ono glasi – kakva je i koriste li optimalno njezin potencijal. Osnovni zadatak svake poslovne web stranice trebao bi biti – privući nove kupce i graditi dobre odnose s postojećima. A to je zadatak koji nije jednostavno ostvariti. Provjerite jeste li na dobrom putu! Grijeh broj 1. Neredovito osvježavanje sadržaja stranica Internet je dinamičan medij koji živi u sadašnjem vremenu te na njemu informacije brzo zastarijevaju. Navrate li vaši klijenti, sadašnji i oni potencijalni, nekoliko puta na vašu stranicu i uvijek ih dočeka isti sadržaj – mogli bi zaključiti da se kod vas ništa ni ne događa. Ili još gore, da možda više i ne postojite. Predvidite zato prostor, najbolje je da to bude početna stranica, na kojem ćete redovito objavljivati sve ono za što mislite da bi vašim kupcima moglo biti zanimljivo, a da će vas prikazati u pozitivnom svjetlu. Što sve može biti vijest? Gotovo sve – dobili ste neku poslovnu nagradu, certificirali ste svoj sistem kvaliteta, u ponudi se pojavio vaš novi proizvod ili usluga, potpisali ste neki značajan sporazum o saradnji, imate zanimljive i korisne rezultate istraživanja vezanog uz vaše područje rada, uključili ste se u neki međunarodni projekat, tražite nove saradnike, zapošljavate nove ljude, nastupit ćete na nekom sajmu/nastupili ste na nekom sajmu... Možete staviti savjete kupcima kako da koriste vaš proizvod, izjave zadovoljnih korisnika, obavijesti o promjenama u zakonodavstvu, članak o vama iz nekog drugog medija... Ne dajte mira svome web masteru i ne dopustite da neka od ovih vijesti prođe nezabilježena na vašim web stranicama. 37 38 http://www.monitor.hr/download/online_monitor/izvjestaj_monitor.doc Koji je preuzet sa web stranice: http://portal.ludbreg.hr/kolumne/show.asp?kol=50 129 Mikroekonomija Grijeh broj 2. Nereklamiranje web stranice Prema zadnjem istraživanju NetCrafta, na internetu postoji više od 60 miliona stranica, a taj broj svakodnevno raste. Kolike su šanse da će se netko potruditi i potražiti baš vas, a posao dolaziti sam od sebe? Pobrinite se zato da vaša web adresa bude na svakom komadu papira koji napušta vaš ured – na memorandumu, na posjetnicama, na prospektnom materijalu, na računima, na oglasima za radna mjesta, na reklamama koje objavljujete u novinama, na objavama za medije, na vašem glasilu koje šaljete kupcima, na vašem internom glasilu... Stavite je unutar automatskog potpisa koji uključujete u vaše mailove, na poslovne poklone – privjeske, olovke, držače olovaka, kišobrane, sjenila za automobile... Uključite je u natpise na vašim službenim automobilima, istaknite je unutar vaših prostorija gdje dolaze stranke, razmijenite linkove i bannere s tvrtkama koje vam nisu konkurencija i udrugama čiji ste član. Stalno istražujte nove mogućnosti kako povećati primijećenost vaših web stranica, a time i vaše tvrtke. Grijeh broj 3. Opterećivanje stranice specijalnim vizualnim i grafičkim efektima Velika je šteta opterećivati svoje stranice trčećim slovima, prozorima u kojima se tekst miče pa ga čitatelj mora loviti, bliještećim bojama, dugačkim uvodnim animacijama... U samim počecima interneta ovo je svima bilo zabavno, a programeri su se razmetali svojim poznavanjem tehničkih mogućnosti. No vrlo brzo je došlo do zasićenja i web dizajneri su srećom shvatili kako ljudi surfaju internetom prvenstveno u potrazi za brzim i točnim informacijama, a oni koji i dalje vole zahtjevnost i specijalne efekte ostali su pri videoigricama. Vaše poslovne web stranice ne bi trebale biti zahtjevne, one bi trebale biti ugodne, jednostavne za korištenje i informativne. Grijeh broj 4. Imati stranice zakrčene tekstom Čitati s ekrana je teže nego čitanje s papira. Prema istraživanjima, za to je potrebno čak 20 posto više vremena. Ne pretjerujte s količinom teksta na vašim stranicama, pazite da slova budu dovoljno velika, a rečenice kratke te da prenose jasnu poruku. Ako imate duže tekstove, kao što su, naprimjer, stručni članci, analize slučaja, obrađeni statistički podaci ili neka istraživanja, poslužite se sažecima, a vaš web master neka stavi link na Word ili Acrobat Reader dokument. Čitatelj kojeg upravo to zanima, poslat će taj dokument na ispis i kasnije ga u miru pročitati. Pripazite samo da i taj dokument ima oznaku izvora – ime vašeg preduzeća, web adresu i kontakt podatke. Grijeh broj 5. Imati mrtve linkove i slijepe ulice Link koji vas odvede na 'Page cannot be found' šalje izrazito negativnu poruku o vlasniku web stranice. Provjeravajte redovito svoje linkove i uklanjajte one koji više nikamo ne vode. Također, svaka vaša stranica trebala bi imati link na neku drugu ili barem na početnu stranicu. 130 Mikroekonomija Grijeh broj 6. Ne provjeriti kako su vaše web stranice prikazane na različitim veličinama i rezolucijama ekrana Ono što kod vas izgleda sjajno, na računalu nekog drugog (recimo potencijalnog klijenta) može izgledati sasvim drugačije - odrezan dio teksta, presitna ili prekrupna slova i sl. Nisu svi korisnici računala stručnjaci koji si sve to znaju sami podesiti. Neka vaš web master provjeri kako vaše web stranice izgledaju na drugim računalima. Grijeh broj 7. Imati stranice koje se sporo učitavaju Nemaju svi brz pristup internetu te mogućnost da ga plaća netko drugi. Ako se vaše stranice presporo učitavaju, velika je vjerojatnost da će potencijalni kupac otploviti u neke brže vode. Ovome ćete doskočiti ako od svog web mastera dosljedno insistirate na jednostavnosti i brzini. A on će već znati primijeniti razne trikove – npr. da se stranice učitavaju dio po dio, tako da posjetitelj ima što proučavati dok se ne učita cijeli sadržaj. Grijeh broj 8. Nepraćenje statistike posjeta Morate znati kakva je posjećenost vaših stranica i koje su od njih pojedinačno najposjećenije. Ovi podaci vam pružaju vrijedne informacije za daljnje poslovne odluke - koji su vaši proizvodi najzanimljiviji kupcima, postoji li potencijal za osmišljavanje i slanje elektronskog glasnika, možete li svoje stranice ponuditi kao oglasni prostor onima koji se na neki način vežu uz vaše područje rada, a nisu vam konkurencija, ima li smisla organizirati neku nagradnu igru i još puno, puno toga. Zašto ne iskoristiti i ovu zlatnu žilu? Grijeh broj 9. Ne provjeriti kako ih vide pretraživači Pokušajte po nekim ključnim riječima pronaći vaše stranice na www.yahoo.com ili www.google.com. Ako niste sasvim pri vrhu izlistanih adresa, morat ćete nešto poduzeti – prijaviti ih pretraživačima, platiti im da se pojavite na njihovoj naslovnici... Vaš će web master znati što još trebate učiniti. Grijeh broj 10. Imati stranice s oznakom 'U izradi' ili 'Vi ste posjetitelj broj xxxx' Internetske stranice su uvijek u izradi, a broj posjetitelja, ako nije veći od 100.000, pa se time možete hvaliti, ionako morate znati samo vi. Obje ove oznake djeluju amaterski, što vjerojatno nije poruka koju želite prenijeti svojim (potencijalnim) kupcima. Iako vam izbjegavanje ovih deset grijehova ne može garantirati uspjeh, sigurno će povećati njegovu vjerojatnost. Želimo vam uspješnu plovidbu internetom. U nastavku ćemo više govoriti o pojedinim tržišnim stanjima. Tržišna stanja se ne mogu dobro razumjeti bez upotrebe grafika. Stoga vam sugerišemo da sve što budete analizirali pokušate dovesti u vezu sa grafikonima koji su dati u sklopu teksta. Razumijevanje pretpostavki svakog tržišnog stanja će vam olakšati učenje. 131 Mikroekonomija 14. TRŽIŠTE POTPUNE KONKURENCIJE Tržište potpune konkurencije rijetko susrećemo u stvarnosti. Ono se nekada naziva i tržište savršene konkurencije. Najčešće se pojavljuje kod malih poljoprivrednih proizvođača i kod proizvoda koji se prodaju i kupuju na berzi. Da bismo detaljno mogli govoriti o potpunoj konkurenciji trebamo obratiti pažnju na određene pretpostavke tržišta potpune konkurencije. To su sljedeće pretpostavke: Ove pretpostavke su neophodne kako bismo mogli razgraničiti ovo tržišno stanje od drugih koje ćemo kasnije analizirati. Dok su neke pretpostavke realne, druge gotovo da se ne mogu pronaći u praksi. Najčešće susrećemo situacije sa velikim brojem proizvođača i kupaca, koji trguju homogenim proizvodom (kao što su cement i željezo) te postojanje slobode ulaska preduzeća u tu djelatnost ili izlaska iz njega. Kod analiziranja tržišnih stanja posebnu pažnju obratit ćemo na obim proizvodnje preduzeća i cijene po kojima ono prodaje te proizvode i usluge. Kod svakog tržišnog stanja situacija je drugačija. Zbog toga ćemo posebnu pažnju posvetiti ravnotežnoj soluciji preduzeća i grane na tržištu potpune konkurencije u kratkom i dugom vremenskom periodu. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Veliki broj prodavača i kupaca Homogenost proizvoda Slobodan ulaz i izlaz preduzeća Maksimiziranje profita Nema državnog reguliranja Savršena mobilnost faktora proizvodnje Savršena informiranost 14.1. Ravnoteža preduzeća u kratkom roku Ravnoteža preduzeća predstavlja obim proizvodnje pri kome preduzeće maksimizira svoj profit. Na tržištu potpune konkurencije (u nastavku ćemo ga označavati sa TPK) cijena proizvoda je određena granskom ponudom i potražnjom, tako da u stvari preduzeće može upravljati samo ponuđenom vlastitom količinom. TC Ravnoteža preduzeća na TPK se može TC, TR predstaviti preko ukupnih i prosječnih TR veličina. Na grafiku 76. je predstavljena ravnoteža preduzeća preko ukupnih veličina pf max (ukupnih troškova i ukupnih prihoda preduzeća). Preduzeće ostvaruje maksimalan profit tamo gdje postoji najveća vertikalna udaljenost između ukupnih prihoda preduzeća (TR) i ukupnih troškova (TC). Ona se na grafiku nalazi kada povučemo tangentu na funkciju TC ali tako da je paralelna sa pravcem TR. Kod analiziranja ravnoteže preduzeća posebnu pažnju treba obratiti na oblik funkcije tražnje. Na svakom tržištu je ona nešto drugačija. Kako se iz funkcija tražnje 132 QA Qe QB Q Grafik 76. Ravnoteža preduzeća na TPK u kratkom roku preko ukupnih veličina Mikroekonomija izvodi i funkcija graničnog prihoda i direktono zavisi od nje, onda ćemo na svakom tržišnom stanju posebno objasniti razloge zbog koga pojedine funkcije imaju takve oblike. S obzirom da postoji problem upoređivanja različitih preduzeća preko ukupnih veličina (neka preduzeća su veća, a neka manja, te su samim tim i troškovi i prihodi različiti), onda smo prinuđeni analizu vršiti preko prosječnih veličina. Ravnoteža preduzeća, posmatrana preko prosječnih veličina, nalazi se u tački gdje su granični prihodi (MR) jednaki graničnim P- cijena troškovima preduzeća (MC). Podsjetimo se da je granični prihod iznos novca koji smo primili prodajući dodatnu jedinicu proizvoda, a granični trošak, trošak proizvodnje i prodaje dodatne jedinice proizvoda. S P P=AR=MR=d obzirom da je cijena na TPK zadata preduzeću (formirana je na tržištu pod utjecajem granske ponude i tražnje), preduzeća preuzimaju cijenu sa tržišta. Zbog toga se nazivaju „Price 0 Količina takeri“. Kako možemo svaki proizvod proizvodnje Q prodati po tržišno formiranoj cijeni, Grafik 77. Funkcija tražnje i graničnog onda je cijena jednaka graničnom prihoda preduzeća na TPK prihodu preduzeća. Grafički bismo to predstavili kao na grafiku 77. Vidimo da je u ovom slučaju cijena jednaka i graničnom prihodu i prosječnom prihodu, ali i funkciji tražnje za proizvodom preduzeća. Ona je horizontalna linija i pokazuje da je tražnja za proizvodom preduzeća savršeno elastična. Preduzeća ne smiju podizati cijenu MC, P, ATC ni za jedan procenat, jer odmah ostaju bez svojih kupaca. MC Kada dodamo i grafik sa graničnim troškovima, u mogućnosti smo ATC odrediti ravnotežu preduzeća i preko e P= MR Pe prosječnih veličina. To je predstavljeno na grafiku 78. P1 Ravnotežna količina je Qe dok je B ravnotežna cijena proizvoda Pe. Ravnoteža je u tački e. Kada se uporedi cijena proizvoda i prosječni Qe Q trošak proizvodnje (ATC) vidimo da postoji određena razlika koju Grafik 78. Ravnoteža preduzeća preduzeća na nazivamo ekstraprofit. Kada taj TPK preko prosječnih veličina jedinični ekstraprofit pomnožimo sa količinom proizvedenih proizvoda dobijamo ukupan ekstraprofit preduzeća. On je na grafiku 78. predstavljen žutom površinom. Preduzeće na TPK može, ali i ne mora ostvarivati ekstraprofit. Može ostvarivati i gubitak ili prosječan profit, što je prikazano na narednim grafikonima. 133 Mikroekonomija Neka preduzeća imaju nepovoljnu strukturu troškova poslovanja. Zbog toga su ona manje konkurentna i rasipaju svoje resurse. Takvo preduzeće ima više prosječne ukupne troškove. Na grafiku 79. predstavljeno je preduzeće koje na tržištu potpune konkurencije ostvaruje gubitak u visini ABEP zbog visokih ukupnih prosječnih troškova. Takvo preduzeće će izaći sa tržišta ako nastavi u dužem vremenu da posluje na isti način i ako ne snizi svoje troškove. MC, ATC MC ATC Pe P1 e P= MR B Qe Grafik 79. Gubitak preduzeća na TPK u kratkom roku Q ATC MC, ATC MC e A ATC MC e MC ATC MC MC e C F B Pe 0 Qe Q Qe Q Qe Q Kratkoročna ravnoteža preduzeća (prosječan profit) Kratkoročna ravnoteža preduzeća (ekstraprofit) Kratkoročna ravnoteža preduzeća (gubitak) Grafik 80. Uporedna analiza mogućih ravnoteža preduzeća na tržištu potpune konkurencije Preduzeće ostvaruje prosječan profit ako mu prosječni ukupni troškovi prolaze kroz tačku ravnoteže (tačku e). Na grafiku 80. prikazane su sve tri situacije paralelno i pokazano je da preduzeća u zavisnosti od njihovih troškova pri istoj cijeni na tržištu mogu ostvarivati i prosječan profit i ekstraprofit i gubitak. Za preduzeća na TPK kažemo da posluju sa maksimalnom efikasnošću, odnosno da koriste minimalno resursa za proizvodnju određenih proizvoda i usluga. Stoga država nastoji da što više grana uvede konkurenciju kako bi se proizvodi nudili po najnižim mogućim cijenama i kako ne bi 39 postojalo rasipanje resursa. 39 Upoređivanje efikasnosti poslovanja preduzeća na tržištu potpune konkurencije sa poslovanjem preduzeća na drugim tržišnim stanjima je obrađeno u knjizi: Tatić, Kasim: „Tržišne strukture i ekonomska efikasnost“, Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta, Sarajevo, 2003. godine. 134 Mikroekonomija 14.2. Ravnoteža preduzeća u dugom roku U dugom vremenskom periodu preduzeće ne može poslovati sa gubitkom. Ukoliko bude slučaj da preduzeće u dugom vremenskom periodu ne može pokriti svoje dugoročne prosječne ukupne troškove (LATC), ono će napustiti tu djelatnost. Zbog toga preduzeća na TPK u dugom vremenskom periodu nude proizvode po minimalnim dugoročnim prosječnim troškovima. U dugom vremenskom periodu na tržištu potpune konkurencije preduzeće ne može zarađivati ekstra profit zbog ulaska drugih ponuđača. Preduzeća zarađuju samo prosječan profit. Šta se dešava sa cijenom proizvoda u dugom roku? Kako preduzeća mogu konkurirati isključivo sa vlastitim troškovima proizvodnje, stalno dolazi do smanjenja tih troškova. Oni proizvođači koje ne uspijevaju slijediti taj trend izlaze sa tržišta, a drugi koji mogu imati dovoljno niske troškove ulaze u proizvodnju. Stoga cijena na tržištu ima tendenciju opadanja. Kada preduzeća dođu na nivo da ne mogu više snižavati troškove poslovanja, nastupa dugoročna ravnoteža preduzeća na TPK u dugom roku. Ova ravnoteža rijetko postoji u stvarnosti zbog toga što na tržištima stalno dolazi do određenih poremećaja koji remete poslovanje preduzeća. Sjetite se na početku priče o svjetskom tržištu nafte. Znamo da u troškove svih preduzeća ulaze i troškovi goriva i transporta. Oscilacija cijena nafte stalno dovodi do pomjeranja preduzeća iz privremene ravnoteže i njihovog nastojanja da se ponovo vrate u nju. S, D D S LMC LATC LMC LATC MC ATC E PE S 0 QE Grana Grafik 81. Ravnoteža preduzeća na TPK u dugom roku Pe D Q 0 e P=MR Qe Preduzeće X 135 Mikroekonomija 14.3 Ravnoteža grane na tržištu potpune konkurencije Pored osnovnog cilja Mikroekonomije da odredi ravnotežu preduzeća, odnosno njegovu ravnotežnu cijenu i ravnotežnu količinu, potrebno je objasniti kako se formira ravnotežna cijena i količina na nivou grane (industrije). Preduzeća prihvataju gransku cijenu i moraju voditi računa o njoj kao o bitnom ulaznom parametru za donošenje vlastitih poslovnih odluka. Ravnoteža grane se formira pod utjecajem granske ponude i granske tražnje. Ponovimo još jednom da granska ponuda predstavlja ponudu svih preduzeća koja posluju u toj grani, a granska tražnja predstavlja tražnju svih kupaca koji se javljaju na tom tržištu. Ravnotežna granska cijena (naziva se i normalnom cijenom) je ona cijena pri kojoj pojedinačna preduzeća zarađuju samo prosječne profite. Ona je stabilna ravnoteža zbog toga što pri toj cijeni ne dolazi do izlaska niti do ulaska preduzeća u tu granu. Normalna cijena se ne formira u kratkom roku, nego se njoj teži u dužem vremenskom razdoblju. U zavisnosti od vremenskog razdoblja, različit utjecaj na ravnotežnu količinu imaju granska ponuda i granska tražnja. Kada smo govorili o elastičnosti ponude tada smo rekli da funkcija ponude ima različit oblik u zavisnosti od vremenskog perioda. Sjetit ćete se primjera sa narandžama. Stoga možemo reći da je u trenutnom roku funkcija ponude najčešće vertikalna. Trenutni rok je tako kratko vremensko razdoblje koje ne dozvoljava povećanje ponude angažovanjem varijabilnih ili fiksnih faktora proizvodnje. Funkcija ponude može biti nešto položenija ukoliko imamo zalihe gotovih proizvoda na skladištu pa da ih u trenutnom roku ponudimo na tržištu. Stoga, možemo reći da na ravnotežnu cijenu u trenutnom roku dominantan utjecaj ima tražnja na tržištu, a da ponuda ima dominantan utjecaj na ravnotežnu količinu. Ovo je prikazano na grafiku 82. P p2 P0 p1 D2 D D1 S Ponuda ribe na tržnici D2 D D1 QE Q Grafik 82. Ravnoteža grane u trenutnom roku P P2 P3 P1 D1 S D D1 Ako se tražnja sa nivoa D poveća na nivo D2, tada će se u trenutnom roku cijena sa nivoa P0 povećati na nivo P2, i obrnuto. Ako se tražnja sa D nivoa D smanji na nivo D1, tada će cijena na tržištu opasti na nivo P1. U oba slučaja je Q ravnotežna količina QE, koja je određena Grafik 83. Subnormalna cijena u kratkom roku trenutnom ponudom. Na ovaj način se može objasniti ponuda ribe na tržišnici. S obzirom da ribari svaki dan idu na pučinu loviti ribu, današnji ulov će biti sutra izložen na stolovima tržnice. Ako 136 Mikroekonomija tražnja poraste tog dana, tada ribari neće imati vremena ponuditi dodatni ulov i na taj način povećati ponudu. Stoga će se kao posljedica povećane tražnje desiti povećanje cijene ribe. U kratkom roku situacija je nešto drugačija. Podsjetimo, kratki rok je vremensko razdoblje u kome je moguće povećati ponudu angažovanjem dodatnih varijabilnih faktora. Funkcija ponude će zbog toga biti nešto položenija, odnosno proizvođači će imati vremena da angažuju više radnika i drugih varijabilnih faktora. U tom slučaju se formira tzv. subnormalna cijena kratkog roka. Nakon porasta tražnje i rezultirajućeg porasta cijene, povećava se ponuda koja smanjuje cijenu na tržištu. Ako P se vratimo primjeru ribara, onda će oni imati vremena angažovati više ribara da vrše ulov ribe i na taj način povećaju ponudu. Ova situacija je prikazana na grafiku 84. Dugi rok je dovoljno dugo vremensko razdoblje u kojem se može povećati angažovanje varijabilnih faktora proizvodnje. U tom vremenskom periodu se mogu izgraditi nova postrojenja, razviti novi načini proizvodnje ili zasaditi novi nasadi, tako da ne postoje fiksni proizvodni faktori, nego su svi varijabilni. Ribari imaju vremena kupiti veće brodove i bolju opremu za ulov. P D P1 D1 S D1 D Q Grafik 84. Normalna cijena u dugom roku D1 D S D1 D Q P1 P0 Grafik 85. Normalna cijena u dugom roku U dugom roku funkcija ponude može imati tri oblika u zavisnosti od eksternih ekonomija i disekonomija obima.40 Mi ćemo na grafikonima 84, 85 i 86. samo ukratko predstaviti sva tri moguća oblika funkcija ponude. Možemo samo navesti primjere sva tri slučaja. U dugom roku opadaju troškovi proizvodnje nekih proizvoda, kao što je cijena električne energije (nuklearna energija, manji gubici energije, šire područje prodaje-manje vršno opterećenje i sl.), dok npr. troškovi proizvodnje nafte (nalazišta na većoj dubini), troškovi proizvodnje čelika (ruda sa manjim postocima željeza) rastu. Proporcionalni troškovi su npr. troškovi uzgajanja ribe, stočarstva, vinogradarstva i sl.) 40 P D P1 P0 D1 S D1 D Q Grafik 86. Normalna cijena u dugom roku O ovoj temi šire vidjeti kod: Tatić, Kasim, „Mikroekonomija-Dodatni materijal za ispit“, Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, April 2005. 137 Mikroekonomija 15. MONOPOL Monopol je drugo tržišno stanje koje će se analizirati u sklopu priče o tržišnim strukturama. Ni ovo tržišno stanje se ne sreće tako često u praksi. Jedan od bitnih razloga je što država i njena regulatona tijela nastoje spriječiti njegovo pojavljivanje, iako se svi na tržištu trude da postanu jedini ponuđači. Počnimo od definicije: „Monopol je tržišna struktura u kojoj postoji samo jedan prodavač, u kojoj ne postoje bliski supstituti za dobro koje on proizvodi i u kojoj postoje zapreke ulasku.“41 Ponuđači gasa, električne energije, vode ili lokalnih telefonskih usluga predstavljaju lokalne monopoliste (monopoliste ograničene na pojedino područje). Da bismo mogli govoriti o monopolu, potrebno je spomenuti određene pretpostavke na kojima počiva monopol: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. jedan proizvođač (ponuđač) na tržištu, proizvođač nudi proizvod koji nema bliskog supstituta (npr. vodovodno preduzeće u jednom gradu. Voda nema supstituta), proizvođač može voditi aktivnu politiku cijena (može određivati ili cijenu ili ponuđenu količinu), spriječen je ulazak drugih ponuđača u granu (postojanje visokih barijera za ulazak), tražnja za proizvodom monopoliste nije savršeno neelastična (identificira se sa proizvodnim sektorom), Koeficijent elastičnosti supstitucije je određeni (mali) broj, Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje je 0. Navedene pretpostavke daju teoretsku osnovu da bi se neko preduzeće označilo kao monopolista. Tehnološke promjene i stalni proces inovacija dovodi do kreiranja novih proizvoda. Neki od tih proizvoda čine supstitute dotadašnjim monopolskim proizvodima. Na primjer, razvoj satelitskih komunikacija omogućio je prenos glasa preko Interneta i na taj način oslabio postojeće monopolske pozicije telekoma.42 Prenos je mnogostruko jeftiniji, a pouzdanost komuniciranja je na nivou korištenja telefona. Isto tako komuniciranje putem E-maila je narušilo monopolske pozicije poštâ u prenosu pisama širom svijeta. Drugi proizvodi nastali na inovacijama dovode do monopola kao što je Microsoftov Windows, koji i pored niza drugih operativnih sistema nema adekvatnog supstituta. Naredna osobina monopola je postojanje barijera za ulazak potencijalnih ponuđača na neko tržište. Barijera ima mnogo, ali najčešće susrećemo sljedeće:43 1. 2. 3. 41 42 posjedovanje strateških sirovina ili isključivo poznavanje proizvodnih tehnika patentna prava za proizvod ili proizvodni proces posebne dozvole od strane države Koutsoyiannis, Anita; „Moderna mikroekonomika“, Mate, Zagreb, 1996, str. 171. Iako trenutno u BiH postoje određena ograničenja korištenja ovog medija komuniciranja, dok je u dugim razvijenim zemljama on prisutniji. 43 R. Pindyck & D. Rubinfeld: „Mikroekonomija“, Mate, Zagreb, 2005, str. 346. 138 Mikroekonomija 4. 5. 6. 7. veličina tržišta postojeće preduzeće provodi politiku sprečavanja novih ulazaka visoki troškovi ulaska diferencijacija proizvoda i promocija Osim navedenih barijera ulaska koje obezbjeđuju monopolsku poziciju preduzeću, nekada i država svojom politikom kreira monopolska preduzeća, čiji je ujedno i vlasnik. Na taj način se pod državnu upravu stavljaju sektori koji su od posebne važnosti za jednu nacionalnu ekonomiju. Takav trend je posebno bio prisutan u bivšim socijalističkim zemljama, mada nije bio rijedak niti u tržišnim ekonomijama.44 Da bi spriječila ulazak drugih ponuđača u neku granu država može kreirati monopol na jedan od tri načina:45 a) učiniti veoma složenom proceduru za dobijanje licence za obavljanje djelatnosti u nekoj grani, b) dozvoliti preduzeću da bude monopolista, ili c) izvršiti aukciju u kojoj će dodijeliti pravo na monopol na duži vremenski period. Najčešće preduzeća trebaju licence od države za obavljanje određenih djelatnosti. Obično se prvom preduzeću dodijeli licenca, a zatim se kroz vrlo složenu proceduru dodjeljivanja lilcenci ustvari onemogućava drugim preduzećima da uđu kao ponuđači na dotično tržište. Na taj način prva firma ima monopolsku poziciju. Države, također u određenim granama dodjeljuju prava na monopolsku poziciju (najčešće u javnim kompanijama). Umjesto da sama država pokrene preduzeće u pomenutoj djelatnosti, ona daje privatnoj kompaniji monopolska prava da obavlja pomenutu djelatnost. Zauzvrat država može zahtijevati jedan dio profita privatnog preduzeća, ili propisati određene naknade koje je preduzeće svake godine plaćati dužno državi. Veći dio zemalja u svijetu u zadnjih tridesetak godina nastoji da privatizira pojedine monopole prodajući ih privatnim kompanijama. Na taj način država ubire značajna sredstva na ime prodaje prethodno državnih monopola. Ona u stvari prodaje buduću zaradu tih kompanija a sredstva koja dobija u kratkom roku može koristiti za finansiranje sadašnjih projekata. Obično je prodajna cijena monopola niža nego što su procijenjeni stvarni budući profiti iz razloga da bi se kupovina budućim vlasnicima učinila unosnom. Monopol se može ostvarivati preko različitih vidova, kao što su: kartel, trust, sindikat, dioničko društvo itd. Isto tako monopol se može obezbijediti preko zaštite autorskih prava (Engl. copyright). Postoji nekoliko vrsta monopola koji se klasificiraju u zavisnosti od toga šta dovodi do njihovog nastanka. To su: 1. Zakonski monopoli, Nastaju zbog politike države da dozvoli obavljanje određene djelatnosti samo jednom preduzeću. Može nastati zbog dodjele licence (npr. telekomunikacije, televizija, pošta, radio, proizvodnja 44 45 Posebno je ovaj trend izražen u Francuskoj, gdje i danas u svim važnim sektorima država ima većinsko vlasništvo nad kompanijama. Perlof, Jeffrey; „Microeconomics“, Addison Wesley Longman, Second edition, 2001. str. 367. 139 Mikroekonomija oružja) ili drugog odgovarajućeg odobrenja. Za dobijanje monopolskog položaja preduzeće obično limitira vlastitu zaradu i obavezuje se da će pružati univerzalne usluge (npr. dovesti električnu energiju u neko malo udaljeno mjesto gdje ne postoji ekonomska opravdanost). 2. Ekonomski monopoli, Nastaju zbog koncentracije kapitala (spajanja preduzeća u određenoj grani), tj. na osnovu ekonomskih razloga (spajanje banaka, softverskih kompanija, naftnih kompanija itd.). Također, veličina tržišta može spriječiti da se na tržištu pojave dva ili više preduzeća, zbog toga što bi cijene takvih proizvoda ili usluga bile prevelike za kupce. Oktopodski monopoli, Predstavljaju kombinaciju prirodnih i ekonomskih monopola (vodovod, željeznica, tramvajski saobraćaj, prenos električne energije, telefon, itd.). Javni monopoli Ovi monopoli su u vlasništvu države i ne može se pojaviti neko privatno preduzeće kao ponuđač. Država ekskluzivno pravo nuđenja određenog proizvoda ili usluge zadržava za sebe. Prirodni monopoli, Nastaju zbog posjedovanja strateških sirovina, nafte, plina, izvora mineralne vode, rudnika, itd. O prirodnim monopolima će se detaljnije govoriti u nastavku rada. 3. 4. 5. Monopolska preduzeća u principu zarađuju pored prosječnog profita i određeni iznos ekstraprofita. Stoga je u interesu države da spriječi monopolska preduzeća da zarađuju nepravedno visoke profite. Postoje određeni načini reguliranja monopola, kao što je nadgledanje rada preduzeća od Vlade, određenog ministarstva, nezavisne regulatorne agencije, ili konkurencijskog vijeća koje prati prilike na tržištu i donosi određene odluke o broju i načinu poslovanja preduzeća koja imaju monopolske osobine ili imaju tendencije da to postanu. Ovo će biti detaljnije predstavljeno u nastavku. No, prethodno ćemo objasniti način na koji monopolista formira cijenu proizvoda i određuje koju količinu proizvoda će nuditi na tržištu. Za razliku od preduzeća koja posluju na tržištu potpune konkurencije, monopolista je u mogućnosti da određuje cijenu ili količinu proizvoda. Ne može određivati oboje zajedno, ali može jedno od tog dvoje. Uz krivu tražnje negativnog nagiba te dvije odluke su međuovisne. Naravno, nekada regulatorne agencije ili Vlada propiše cijenu koja smije biti naplaćena od kupaca. To je najčešće slučaj u djelatnostima koje su veoma važne za cijelu privredu i društvo. Ovo je npr. slučaj u sektoru električne energije ili u sektoru plina. Ako monopolista odredi cijenu proizvoda, tada mu je količina koju treba proizvoditi određena posredno. A ako odredi koju količinu proizvoda želi proizvoditi, tada mu je indirektno određena cijena proizvoda. U nastavku ćemo govoriti o načinu određivanja ravnoteže monopolskih preduzeća. 140 Mikroekonomija 15.1. Ravnoteža monopola u kratkom roku. Kao i kod ravnoteže preduzeća na TPK i ovdje ćemo analizu započeti kod izgleda funkcija tražnje. S obzirom da je monopolista jedini ponuđač u nekoj grani, njegova funkcija tražnje ujedno predstavlja i gransku funkciju tražnje. Ona je opadajućeg oblika slijeva udesno i ima dosta veliki nagib s obzirom da proizvod kojeg nudi nema bliskog supstituta. Kako se granični prihod, kao jedan od elemenata ravnoteže, izvodi iz funkcije tražnje onda je P potrebno pojasniti kako se on na grafiku predstavlja. Poslužimo se jednim primjerom. Ako na tržištu posluje samo jedno preduzeće koje želi prodati svoje proizvode, koji proizvod će ono najlakše prodati? Naravno prvi proizvod. Zašto? Zbog toga što za kupce taj proizvod ima najveću vrijednost.46 Naredni proizvod ima nešto manju vrijednost za kupca, jer on već ima jedan proizvod. Kako monopolista proizvodi i nudi više proizvoda na tržištu oni imaju sve manju pojedinačnu vrijednost za kupce. Obrnimo situaciju. Zamislite da vi trebate prodati samo jedan proizvod na tržištu. Cijenu biste formirali shodno vrijednosti proizvoda za kupce, a ona je izražena preko funkcije tražnje. Za prvi proizvod biste mogli zaračunati najvišu cijenu jer su kupci spremni najviše platiti za taj prvi proizvod. A ako trebate prodati drugi ili treći proizvod, morali biste sniziti cijenu narednih proizvoda jer oni imaju manju vrijednost za kupce. I tako sve dok postoji tražnja na tržištu. TRmax TR D 0 MR Grafik 87. Funkcija tražnje, graničnog prihoda i ukupnog prihoda monopoliste Q Kako granični prihod predstavlja prihod ostvaren proizvodnjom i prodajom dodatne jedinice proizvoda, vidimo da granični prihod monopoliste kontinuirano opada. U određenom momentu on je jednak nuli, a nakon toga postaje negativan. Na tržištu monopola granični prihod ima dvostruko veći nagib u odnosu na nagib funkcije tražnje. Ovo je prikazano na grafiku 87. Primijetite na grafiku da je ukupan prihod monopoliste maksimalan kada je granični prihod jednak nuli. Kada granični prihod postane negativan, on dovodi do opadanja ukupnog prihoda. Za razliku od ukupnog prihoda na tržištu potpune konkurencije gdje je on pravac povučen iz koordinatnog početka, ovdje je on u obliku parabole koja ima svoju maksimalnu vrijednost. Da bismo mogli odrediti ravnotežu monopoliste potrebno je poznavati i njegove troškove. Oni su slični izgledu troškova na tržištu potpune konkurencije, s tim što mogu biti viši zbog toga jer monopolista ne mora voditi mnogo računa o nivou troškova. S obzirom da je on sam na tržištu, on sebi može do određene mjere dozvoliti i neefikasno poslovanje, odnosno nešto više troškove. Grafički se ovi troškovi predstavljaju na sličan način kao i kod ravnoteže preduzeća na tržištu potpune konkurencije. Monopolist će maksimizirati svoj kratkoročni profit ako su ispunjena sljedeća dva uslova: 46 Sjetite se Teorije granične korisnosti koja kaže da kupci najviše vrednuju prvi proizvod koji kupuju. 141 Mikroekonomija 1. Granični prihod jednak graničnom trošku (MR = MC). Ovo je opći uslov ravnoteže preduzeća na bilo kom tržišnom stanju. 2. Nagib krivulje MC je veći od nagiba krivulje MR u njihovom presjeku. Naime, moguće je da kriva graničnih troškova na dva mjesta siječe krivu graničnih prihoda, iako prvi presjek nije tačka ravnoteže. Na grafiku 88. ravnoteža monopoliste je predstavljena količinom proizvodnje Qe i rezultirajućom cijenom na tržištu Pe. Monopolista prvo odredi obim proizvodnje pri kojem su mu izjednačeni granični prihodi i granični troškovi (količina Qe), a zatim tu količinu ponudi kupcima na tržištu (podigne do tačke F na funkciji tražnje) i odredi cijenu po kojoj su kupci spremni platiti tu količinu proizvoda i usluga. U tački presjeka MR i MC ispunjena su oba uslova ravnoteže. Monopolist ostvaruje ekstra profit koji je jednak površini PeP0GF. Monopolista će ostvariti veći ekstraprofit ako funkcija tražnje ima veći nagib i ako su mu prosječni ukupni troškovi niži. Također, primijetite da monoplista ima ravnotežu u opadajućem dijelu prosječnih ukupnih troškova, odnosno nije u potpunosti iskoristio ekonomiju obima. Ravnoteža monopoliste nastupa prije nego što on maksimizira svoj ukupan prihod. P Pe P0 F G MC ATC D 0 Qe MR Q Grafik 88. Ravnoteža monopoliste u kratkom roku Međutim, jedan od problema sa kojim se suočava monopolista je određivanje tačnog izgleda graničnih troškova i funkcije tražnje. Bez ove dvije veličine nije moguće odrediti ravnotežnu cijenu i ravnotežnu količinu. Ovo je jedan od problema i kod reguliranja monopola, jer regulatorno tijelo također mora imati ove informacije da bi donijelo ispravnu odluku. 15.2. Ravnoteža monopola u dugom roku U dugom vremenskom periodu funkcija tražnje monopoliste postaje malo elastičnija zbog toga što kupci kojima je proizvod preskup ili smanjuju svoju potrošnju tog proizvoda ili prelaze na neki daleki supstitut, ako je to moguće. Kako funkcija tražnje ima manji nagib, samim tim i funkcija graničnog prihoda ima manji nagib. Uz nepromijenjene troškove u odnosu na kratki rok ekstraprofit monopoliste bi bio manji. Monopolista u dugom roku ima vremena povećati svoje postrojenje ili upotrijebiti svoje postojeće postrojenje na bilo kojem nivou da bi maksimizirao profit. Međutim, ukoliko je spriječen ulazak, nije nužno da monopolista postigne optimalan obim proizvodnje (tj. da poveća svoje kapacitete dok ne dostigne minimalnu tačku krive LATC). U dugom roku monopolista ima dugoročne granične troškove (LMC) koji se izvode iz kratkoročnih. 142 Mikroekonomija Ne postoji ni garancija da će postojeće kapacitete koristiti optimalno. Sigurno je samo da monopolista neće ostati u tom poslu ako će dugoročno imati gubitak. On će najvjerovatnije nastaviti zarađivati ekstraprofite čak i u dugom roku, ako je ulazak ograničen. Međutim, veličina njegovog postrojenja i stepen njegove iskorištenosti, bez obzira koje veličine kapacitet bio, potpuno ovise o tražnji na tržištu. Monopolista u dugom roku može ostvarivati i prosječan profit i ekstraprofit, što je predstavljeno na grafikonima 89 i 90. Pri datim troškovima, monopolista ostvaruje prosječan profit, što je prikazano na grafiku 89. Monopolist može postići optimalan obim u minimalnoj tačci krive LATC ili ostati na suboptimalnom obimu lijevo od minimalne tačke krive LATC ili prijeći optimalnu veličinu desno od minimuma krive LATC. Na grafiku 89. pokazujemo slučaj kada je tržište manje od optimalnog tako da onemogućuje monopolisti da izgradi optimalno postrojenje i potpuno iskoristi njegov kapacitet. U slučaju da je tržište dovoljno veliko tada bi tačka F na grafiku bila u minimumu krive LATC. P LMC LATC F Pe G D 0 Qe MR Q Grafik 89. Ravnoteža monopoliste u dugom roku uz ostvarivanje prosječnog profita P LMC Pe Na grafiku 90. monopolista ostvaruje ekstra P0 profit u dugom vremenskom periodu. Ovaj iznos profita je manji od kratkoročnog zbog veće elastičnosti funkcije tražnje. Iako monopolista može imati nepovoljniju strukturu G troškova od preduzeća na tržištu potpune D konkurencije i mada zaračunava cijene koje su veće od njegovih graničnih troškova u dugom vremenskom periodu, ipak postoje i neke MR Qe 0 Q prednosti monopolskih preduzeća. Prije svega to se odnosi na njihovu mogućnost da Grafik 90. Ravnoteža monopoliste u dugom roku uz određeni iznos ekstraprofita investiraju u ostvarivanje ekstraprofita razvoj novih proizvoda, unapređenje postojećih, ili da poboljšaju sigurnost njihovog korištenja. Sjetite se Microsofta sa početka ovog poglavlja. Iako on većinu svjetskog tržišta operativnih sistema, veoma je teško na sudu dokazati da on ima izraženo monopolsko ponašanje iz jednog prostog razloga što se njegova odbrana temelji na tvrdnji da najveći dio ekstraprofita on investira u razvoj novog softvera ili u unapređenje sigurnosti postojećeg. Zbog toga se godinama vodio sudski proces i pred Američkim i pred Evropskim sudom za antimonopolsko ponašanje sa vrlo malim rezultatom. Tek je 2005. godine pred Evropskim sudom dokazano da njegovo poslovanje ima određenih elemenata monopolskog ponašanja i za to mu je određena odgovarajuća novčana kazna. No, postoje nagađanja da je presuda donešena iz drugih razloga, a ne zbog monopolskog ponašanja. 143 F LATC Mikroekonomija 15.3. Pojam i evolucija prirodnih monopola Prethodno navedenu definiciju i prikaz prirodnih monopola u ovom dijelu ćemo proširiti i dopuniti. „Prirodni monopol može biti posljedica ekonomije obima kada jedan proizvođač može opskrbiti cjelokupno tržište nekim proizvodom po cijeni nižoj od prosječnih troškova nekoliko drugih proizvođača, koji zbog toga ne mogu opstati u toj proizvodnji, pa samo jedan proizvođač ostaje u proizvodnji“47. Drugim riječima, veličina tržišta je mala tako da na njemu ne može poslovati više od jednog preduzeća optimalne veličine. Prirodni monopoli prvi put se spominju u SAD krajem 19. stoljeća kada je došlo do otkrića nekoliko značajnih izuma u području električne energije i gasa. Čuveni istraživači Edison i Bell su svojim izumima doprinijeli da se u području ekonomije pojave nove industrije kao što su elektroenergetski sektor, sektor gasa i telekomunikacija. „U periodu od 1882-1907. godine kompanije koje su se željele baviti proizvodnjom električne eneregije dobijale su besplatne dozvole za rad u ovoj djelatnosti. Također, 1893. godine nakon isteka Bellovog patenta u području gasa i telekomunikacija počinju se javljati kompanije koje su nudile usluge telefoniranja i grijanja na prirodni plin.“48 S obzirom da su ovi izumi donijeli velike koristi stanovništvu SAD, pomenute grane doživljavaju značajan rast, usljed čega dolazi do okrupnjavanja kapitala u ovim industrijama. Pojedina područja pokriva samo jedno preduzeće sa mogućnošću da, za ove veoma korisne proizvode stanovništvu, zaračunava vrlo visoke cijene. Na sceni je bila i podjela teritorija između pojedinih preduzeća. Tako su se javili i prvi problemi vezani za poslovanje ovakvih preduzeća. Problemi su bili vezani prvenstveno za nisku produktivnost investicija u pomenutom sektoru, preveliki broj zaposlenih zbog odsutnosti tržišnih pritisaka kao i probleme u formiranju adekvatnih cijena usluga. 15.3.1. Osobine prirodnih monopola Za prirodne monopole je karakteristična ekonomija obima (Engl. Economies of scale) koja pokazuje situaciju da ukoliko preduzeće udvostruči proizvodne inpute, rezultirajući outputi budu povećani više od dva puta. Proizvodnja u kojoj djeluje ekonomija obima ima karakteristiku da joj prosječni troškovi proizvodnje opadaju kako se povećava broj proizvedenih jedinica. Npr. u proizvodnji električne energije korištenje većih generatora smanjuje jedinične troškove proizvodnje. Tržište za ovakve proizvode može biti opsluživano od strane jednog preduzeća ili manjeg broja ponuđača,49 zbog toga što postojanje većeg broj ponuđača dovodi do povećanja prosječnih ukupnih troškova proizvodnje. Postoje dva osnovna uzroka postojanja prirodnih monopola: a) potpuna kontrola preduzeća nad prirodnim izvorima (plin, nafta, mineralna voda, uran i sl.), i b) postojanje ekonomije obima (prisutno kod željeznice, elektroprivreda, vodovoda i sl.) kao posljedice postojanja visokih fiksnih troškova koji dominiraju u cjelokupnoj proizvodnji. Kako se obim proizvodnje povećava fiksni troškovi po jedinici opadaju dovodeći do pada i prosječnih ukupnih troškova. Dugoročni prosječni ukupni troškovi mogu opadati zbog ekonomije obima i ekonomije opsega. Kod ekonomije opsega prosječni ukupni troškovi opadaju zbog toga što preduzeće proširuje svoju proizvodnju na bliske proizvode. Npr. željezara pored proizvodnje čelika, proizvodi i čelične cijevi, pragove za željeznicu, čelične sajle, čelične konstrukcije za mostove i sl., te zbog toga dobiveni 47 48 49 Babić;Mate: „Mikroekonomska analiza“, 4. Izdanje, Mate, Zagreb, 1997. godine, str. 276. Kahn, Alfred; „The Economics of regulation“– Principles and Institution, The MIT Press, Cambridge, 1988. str.119/II. Ukoliko je tržište veoma veliko. 144 Mikroekonomija proizvodi imaju niže prosječne ukupne troškove nego da neki od proizvoda proizvodi posebno preduzeće. Često se u slučajevima postojanja prirodnih monopola država umiješa bilo da preuzme poslovanje preduzeća ili da regulira cijenu(e) proizvoda ili usluga privatnom preduzeću koje posluje u datoj grani. U oba slučaja država određuje cijenu, odnosno cijene ukoliko se radi o preduzeću koje može vršiti diskriminaciju cijena50 po nekom osnovu. Da bismo predstavili karakteristike prirodnih monopola poslužit ćemo se jednim primjerom51. Data je funkcija tražnje za električnom energijom (D) i funkcija prosječnih ukupnih troškova proizvođača (ATC). Zbog toga što je funkcija prosječnih ukupnih troškova opadajuća kako se povećava proizvodnje električne energije, možemo reći da ekonomija obima prevladava cijelom dužinom ATC. Preduzeće proizvodi 10 miliona kilovat sati po cijeni od 5 Pf/KWh. Pri ovoj cijeni ponuđena količina je 10 miliona kilovat sati električne energije. Ako je na tržištu samo jedno preduzeće troškovi proizvodnje su 5 pf/KWh i ono može opslužiti cijelo tržište. Ukoliko se na tržištu pojavi još jedan ponuđač, tada će troškovi za proizvodnju navedenih 10 miliona kilovat sati električne energije biti na nivou od 10 pf/KWh što je dvostruko skuplje za potrošače. Ukoliko tržište budu podijelila četiri preduzeća tada će cijene koštanja kilovat sata biti 15pf/KWh, a svako od njih će proizvoditi po 2,5 miliona kilovat sati električne Grafik 91. Primjer prirodnog monopola energije. Iz primjera, predstavljenog na grafiku 91, vidljivo je da najpovoljnija situacija za potrošače postoji kada se na tržištu nalazi samo jedan proizvođač, jer u tom slučaju oni plaćaju najnižu cijenu električne energije. Što je veći broj proizvođača troškovi proizvodnje su veći, a samim tim i cijena koju plaćaju kupci. Sličan slučaj je i sa preduzećima za eksploataciju prirodnog gasa. Preduzeće može imati karakteristike prirodnog monopola i kada njegovi prosječni ukupni troškovi nisu opadajući pri svim obimima proizvodnje. Oni mogu imati i oblik slova U. Na primjer, ukoliko jedno preduzeće ima minimalne prosječne ukupne troškove pri proizvodnji 1.000 komada nekog proizvoda, a na tržištu je potrebno 1.010 komada, to preduzeće ih može proizvesti po nižim troškovima nego da se pojavi novo preduzeće u toj grani, čak iako su prosječni ukupni troškovi rastući nakon proizvedenog 1.000. komada proizvoda. Iz ovog primjera proizilazi da je ekonomija obima dovoljan, ali ne i neophodan uslov za postojanje prirodnih monopola. S obzirom da su prosječni ukupni troškovi prirodnog monopola opadajući u cjelosti (ili u vrlo velikom rasponu52), njegovi granični troškovi (MC) u potpunosti se nalaze ispod prosječnih ukupnih troškova. Za razliku od drugih preduzeća kod kojih granični troškovi sijeku krivu prosječnih ukupnih troškova u njenom minimumu, kod prirodnih monopola ne postoji tačka presjeka. Pri vrlo velikom obimu 50 51 52 O diskriminaciji cijena ćemo u nastavku reći više. th Prema Parkin, Michael; „Microeconomics“, Addison Wesley Publishing Company, 6 edition, 2003., str. 259. Koji je nekada veći od tražnje na cijelom tržištu. 145 Mikroekonomija proizvodnje granični troškovi se asimptotski približavaju prosječnim ukupnim troškovima, zbog toga što prosječni fiksni troškovi teže nuli. 16.3.2. Uloga i značaj prirodnih monopola u nacionalnoj ekonomiji Prirodni monopoli najčešće predstavljaju preduzeća od strateškog značaja za jednu državu i imaju specifičnosti koje ih izdvajaju od ostalih privrednih subjekata koji se pojavljuju na tržištu. Zbog toga svaka zemlja svijeta vodi pažljivu politiku prema ovim preduzećima, najčešće nastojeći da ih zadrži pod svojom vlasničkom kontrolom. Prirodni monopoli su za vladu jedne države od posebnog interesa iz više razloga, od kojih navodimo najznačajnije. U prvom redu radi se o preduzećima koji ostvaruju značajan dio bruto domaćeg proizvoda jedne države. Na primjer, JP Elektroprivreda BIH je u toku 2004. godine ostvarila ukupan prihod od 645.228.668 KM, što čini 7,28% bruto domaćeg proizvoda F BIH. Na nivou cijele BiH, sve tri elektroenergetske kompanije ostvarile su prihod u visini 1,371.252.073 KM, što čini 10,20% ukupno ostvarenog GDP na nivou države. Također, i u susjednim zemljama elektroprivredna preduzeća ostvaruju značajan prihod.53 Stoga svaki poremećaj u radu u ovim preduzećima imaju veliki utjecaj na rad i prilike u drugim dijelovima privrede. Naredna specifičnost prirodnih monopola jeste što oni zapošljavaju veliki broj zaposlenih. U Bosni i Hercegovini54 samo u u preduzećima koja proizvode električnu energiju prema izvještajima dotičnih kompanija radi 15.044 zaposlena radnika. Ovaj broj čini gotovo 2,41% ukupno zaposlenih u državi.55 Zapošljavanje u ovim preduzećima pored generisanja značajnih prihoda stanovništvu značajno doprinosi i socijalnoj stabilnosti. Zbog toga je rad ovih preduzeća pod posebnim nadzorom države, odnosno trenutno u njenom većinskom56 vlasništvu. Treća specifičnost ovih preduzeća jeste broj zaposlenih u ovim kompanijama koji je iznad optimalnog broja. U većini zemalja koje su izvršile tržišno restruktiriranje ovih kompanija višak broja zaposlenih se kretao između 20 i 30%. Preduzeća nisu u mogućnosti zbog određenih socijalnih efekata izvršiti brzo smanjenje broja zaposlenih i svesti njihov broj na optimalan nivo. Zbog toga su troškovi poslovanja ovih preduzeća znatno viši nego što bi trebali biti, a preduzećima su na određeni način vezane ruke u rješavanju ovog problema. Neefikasnost koja postoji zbog takve situacije snose potrošači plaćajući višu cijenu usluge ili proizvoda. Četvrta specifičnost prirodnih monopola je određivanje cijene proizvoda od strane države ili regulatorne agencije, odnosno po obrascu koji je objavila regulatorna agencija.57 S obzirom da proizvodi i usluge koje nude prirodni monopoli ulaze u troškove gotovo svih kompanija i fizičkih lica, njihova previsoka cijena može dovesti do značajnog pada konkurentnosti nacionalnih preduzeća, što 53 Npr. u Hrvatskoj ovaj procenat je nešto manji i iznosi 5% GDP, dijelom i zbog razvijenije privrede u odnosu na BiH, dok se u Bugarskoj kreće čak i do 20%. 54 Podaci se odnose na nivo države BIH na dan 01.01.2005. godine. 55 Prema izvještaju Zavoda za statistiku prosječan broj zaposlenih u BiH u toku 2004. godine je bio 623.888 radnika (388.310 u F BiH i RS 235.578 radnika). 56 Neki dijelovi kompanija su u određenoj mjeri prodati privatnim licima, što će biti kasnije detaljnije elaborirano. 57 Za Federaciju BiH tarifna metodologija je usvojena 08.07.2005. godine u Mostaru. 146 Mikroekonomija može državi donijeti ozbiljne probleme. Iz tog razloga država (regulatorne agencije ili sama Vlada) za prirodne monopole određuje cijene (ili okvir u kome se cijene mogu kretati). U takvim uslovima je veoma teško voditi poslovnu politiku jer jedan od ključnih elemenata poslovanja nije pod potpunim i djelimičnim utjecajem preduzeća. Istina, ove kompanije nastoje preko upravljanja troškovima da obezbijede određenu zaradu o čemu će više riječi biti kasnije. Peta specifičnost ovih kompanija je postojanje zakonskih barijera za njihovo poslovanje. Da bi neko preduzeće imalo karakteristike prirodnog monopola, neophodno je da dobije licencu od strane države, Vlade ili regulatorne agencije. Za dodjeljivanje ovih licenci npr. u elektroenergetskoj djelatnosti je nadležna Federalna energetska regulatorna komisija u FBIH (FERK), a u RS Regulatorna komisija za električnu energiju (REERS). Preduzeće koje želi da uđe u pomenutu djelatnost mora da ispuni veliki broj precizno određenih preduslova određenih Zakonima koji regulišu ovu djelatnost.58 Šesta specifičnost je što se većina ovih preduzeća nalazi(la) u dominantno državnom vlasništvu, što podrazumijeva i primarno provođenje ciljeva postavljenih od strane države koji se često razlikuju od poslovnih ciljeva preduzeća. Širom svijeta je na sceni trend privatizacije ovih preduzeća po nekom od nekoliko poznatih modela. Jedna od specifičnosti prirodnih monopola je i mogućnost vršenja diskriminacije cijena koju monopolista poduzima kako bi povećao vlastiti ukupan prihod i profit. Prirodni monopoli najčešće vrše diskriminaciju cijena II i III stepena, što će bit predstavljeno u nastavku. 15.4. Regulacija monopola S obzirom da je cilj društva da se na tržištu ponudi što veće količina proizvoda po što nižoj cijeni, monopolsko preduzeće sa svojim poslovanjem se ne uklapa baš najbolje u ovaj zahtjev društva. Pored toga, monopoli često posjeduju zastrašujući nivo moći, što dovodi do određenih problema u društvu. Stoga država nastoji određenim mehanizmima da suzbije nedostatke koji postoje zbog prisutnosti monopola na tržištu, a sa druge strane da ne ugrozi prednosti koje idu uz monopolsko poslovanje. Prvenstveno se misli na dinamičku efikasnost i postojanje ekonomije obima koja je prisutna kod prirodnih monopola. Regulatorni mehanizam bi trebao prisiliti monopolska preduzeća da proizvode optimalan nivo outputa sa optimalnim inputima, te da se na taj način maksimizira blagostanje društva. U zadnjih 30 godina područje regulacije se značajno proširilo i na sceni se pojavio veliki broj modela regulacije monopola. Stoga će se u nastavku rada pažnja obratiti samo na najprisutnije modele regulacije i one za koje se u razvijenim zemljama potvrdilo kao prihvatljivo rješenje. Ne treba zaboraviti niti pristup po kome monopole ne treba uopšte regulirati, nego ih treba dovesti u stanje postojanja potencijalne konkurencije koja može da bez postojanje zvanične reglacije regulira njihov rad. Test da li je regulacija monopola u javnom interesu ili u interesu proizvođača je upoređivanje ostvarenih stopa povrata na uložena sredstva od strane reguliranih prirodnih monopola i prosjeka ekonomije. Ukoliko se pokaže da su regulirani prirodni monopoli zarađivali iznad prosjeka ekonomije tada možemo reći da je regulacija u interesu proizvođača, a ukoliko je stopa zarade ispod prosjeka privrede, onda možemo reći da je u interesu potrošača. 58 U prvom redu Zakonom o električnoj energiji i Zakonom o koncesijama. 147 Mikroekonomija U narednoj tabeli59 su data ova upoređivanja u SAD-u. Iz tabele je vidljivo da je u periodu od 19621969. godine prosjek stopa povrata u reguliranim sektorima monopola bio za 2,7% manji od prosjeka privrede, dok je u periodu od 1970-77 bio za 2,1% iznad prosjeka grane. Iz podataka možemo zaključiti da regulacija prirodnih monopola Stope povrata reguliranih monopola jeste u određenom javnom interesu, dok je Godine moguće izvući zaključak da menadžeri ovih Industrija 1962-69 1970-77 preduzeća povećavaju troškove iznad realnog Elektroenergetski sektor 3,2 6,1 nivoa i na taj način obmanjuju regulatora, što Gas 3,3 8,2 svakako ne doprinosi maksimalnom Željeznice 5,1 7,2 blagostanju potrošača. Prosjek 3,9 7,2 Prosjek ekonomije 6,6 5,1 Tabela 8. 15.4.1. Historijski pregled reguliranja monopola Sa pojavom monopola u društvu krajem 18. stoljeća javljaju se i prvi pokušaji njihove regulacije. Prvi zakonski akt koji tretira ovu problematiku jeste Shermanov Act iz 1890. godine donešen u SAD. On se bavio regulacijom monopola uopšte. No sve do početka šezdesetih godina XX vijeka nisu postojali ozbiljniji naučni radovi na temu ekonomskih efekata i društvenih posljedica regulacije monopola. Do sedamdesetih godina prošlog stoljeća regulacija monopola se uglavnom zasnivala na antimonopolskom zakonodavstvu, dok se početkom 80-ih godina sve više pažnje počinje posvećivati regulacijama putem cijena, stope povrata i slično. 16.4.2. Ciljevi regulacije monopola Regulacija monopola ima nekoliko ciljeva:60 1. osigurati neto profit iz regulacije (troškovi reguliranja ne bi trebali dovesti do gubitka monopola); 2. smanjiti javni gubitak uzrokovan iskrivljavanjem cijena i distribucijom resursa; 3. garantovati nesmetano funkcionisanje sektora koji imaju karakteristike monopola i osigurati dostupnost usluga; 4. kreiranje inicijativa za inovativne aktivnosti, Ovdje bismo dodali da regulacija ima još jedan cilj, a to je da spriječi štetne manipulacije cijenama koje mogu nanijeti velike štete privredi. Regulatorna pravila moraju biti jasna, posebno ona koja se odnose na segment izgradnje novih kapaciteta. Osnovni uzrok koji je doveo do prekida isporuke električne energije u Kaliforniji 2001. godine je što nisu postojala jasna regulaciona pravila za izgradnju novih postrojenja, tako da u samoj Kaliforniji 15 godina nije izgrađena niti jedan MW novih kapaciteta, dok je tražnja porasla za čitavih 25% od početka 90-ih godina prošlog stoljeća.61 59 60 61 MacAvoy, Paul; „The regulated industries and the Economy,“ New York, W.W.Norton, 1979, str.49-60. „ICPS newsletter“ A publication of the International Centre for Policy Studies, No. 93, 2001. str.1. Više vidjeti: Schwarz, Jiři; „Deregulation vs. Re-regulation“ 2001. str 4. 148 Mikroekonomija 15.4.3. Metode regulacije monopola Jedno od najvažnijih pitanja vezano za regulaciju je zašto se neka djelatnost uopšte regulira? Postoji dosta razloga za reguliranje pojedinih monopola, od kojih navodimo najvažnije:62 1) posjedovanje tržišne moći, 2) povećanje informiranosti potrošača o karakteristikama proizvoda (npr. lijekovima), i 3) korigiranje eksternalija (što spada u socijalnu regulaciju). Posljedice koje su rezultat posjedovanja tržišne moći od strane prirodnih monopola vrlo su značajne po potrošače i društvo u cjelini, te se ovo posjedovanje može označiti kao ključni faktor cjelokupne regulacije. Poznato je mnogo modela regulacije, od kojih ćemo navesti najčešće korištene: a) određivanje cijena 1. regulacija prirodnih monopola utvrđivanjem cijena na bazi graničnih troškova, 2. regulacija prirodnih monopola utvrđivanjem cijena na bazi prosječnih troškova, 3. regulacija prirodnih monopola utvrđivanjem cijena na bazi dugoročnih inkrementalnih troškova, 4. regulacija prirodnih monopola određivanjem razlilčitih cijena za različite segmente potrošnje, 5. regulacija prirodnih monopola utvrđivanjem cijena na bazi vršnog opterećenja, 6. dvodijelno određivanje tarifa b) ostale politike regulacije monopola 1. reguliranje stope povrata na uložena sredstva, 2. državno vlasništvo, 3. porezi na monopolski profit, 4. konkurentno nadmetanje privatnih preduzeća za pravo da budu isključivi davaoci određene usluge ili proizvođači proizvoda, 5. dosljedna i stroga primjena antimonopolskog zakonodavstva, 6. politika potpunog nemiješanja u poslovanje monopola. Pored navedene podjele, u literaturi se susreću i druge podjele i metode regulacije. „Dvije su vrste kontrole monopola. Prva se sastoji u reguliranju, dakle egzogenom određivanju cijena monopolskih proizvoda, a druga u reguliranju dobiti monopoliste.“63 Reguliranje jedinične dobiti monopoliste također je jedna od prisutnih metoda regulacije. Zakonsko reguliranje monopola može biti preko egzogenog određivanja cijena monopolskog proizvoda ili preko oporezivanja tog proizvoda. Svaki od navedenih modela regulacije ima određene prednosti i nedostatke. Zbog toga ne postoji jedinstven model optimalne regulacije prirodnih monopola. S obzirom da bi detaljno predstavljanje svakog od navedenih modela prevazilazilo okvire ovog Vodiča64 ovdje ćemo stati sa objašnjenjima, a u nastavku ćemo samo dati kraći prikaz jednostavnijih modela. 62 63 Ibidem, str. 345. Babić, Mate; „Mikroekonomska analiza“, 4. Izdanje, Mate, Zagreb, 1997. godine, str. 291. 64 Čitaoca upućujemo na knjigu: Tatića, Kasim; „Tržišne strukture i ekonomska efikasnost“. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta, Sarajevo, 2003. godine, gdje su metode detaljno objašnjene. 149 Mikroekonomija 15.4.4. Reguliranje monopola kontrolom cijena 15.4.4.1. Regulacija preko graničnih troškova monopoliste Monopolista će na tržištu nuditi količinu proizvoda Qe (gdje mu granični troškovi sijeku granične prihode) pri cijeni Pe. Zbog toga što ova cijeni sadrži i dio ekstraprofita u iznosu PeACP0 država će uspostaviti cijenu koja bi bila formirana na tržištu potpune konkurencije, tj. na nivou PTPK. Pri toj cijeni, monopolista sada nudi količinu proizvoda Q2, koja je jednaka količini kao na tržištu potpune konkurencije. P, C MC D A B ATC Pe • PTPK • P0 • • • C • • F Ovakav pristup reguliranju • monopola se često vrši kod Q Q2 Qe prirodnih monopola, kao što su elektroprivredna i vodoprivredna MR preduzeća. Nakon određivanja H • cijene od strane države funkcija Grafik 92. Reguliranje monopola kontrolom cijena tražnje za proizvodom monopoliste poprima drugačiji oblik. Ona je sada data izlomljenom linijom PTPKBF, a ne kao što je prethodno bila (pravac D). Također, ni granični prihod nije više konstantno opadajućeg oblika, nego je sada PTPKBHMR. Kriva graničnog prihoda je identična krivoj tražnje u segmentu PTPKB gdje je kriva tražnje savršeno elastična, kao i na tržištu potpune konkurencije. Ravnoteža monopola je u tački B gdje se sada sijeku granični prihod i granični trošak. Tačka ravnoteže je identična ravnoteži na potpuno konkurentskom tržištu. Na ovaj način se eliminiše nepotrebni gubitak (Engl. Deadweight loss) i zbog toga ovakav tip regulacije u stvari predstavlja optimalnu cjenovnu regulaciju monopola. Monopolista sada proizvodi količinu koju proizvodi i preduzeće na tržištu potpune konkurencije (Q2) a proizvode prodaje po cijeni koja je također jednaka onoj na tržištu potpune konkurencije (PTPK). Ovdje se postavlja pitanje šta u dugom vremenskom periodu. Koju cijenu treba formirati država? Kako je na tržištu potpune konkurencije ravnoteža tamo gdje dugoročni granični troškovi sijeku dugoročne prosječne ukupne troškove, onda možemo reći da bi cijenu trebalo odrediti u minimumu dugoročnih prosječnih ukupnih troškova. Postavlja se dalje pitanje šta ako se cijena postavi ispod normalne cijene (PTPK). U tom slučaju postoje dvije opcije: 1. Ukoliko je cijena uspostavljena ispod minimalnih prosječnih ukupnih troškova monopoliste tada će u dužem vremenskom periodu doći do gašenje preduzeća. 2. Ukoliko je cijena uspostavljena ispod optimalne cijene, ali ne tako nisko da se preduzeće ugasi, u tom slučaju će dio kupaca dobiti proizvod po nižoj cijeni nego što bi to bilo ne tržištu 150 Mikroekonomija potpune konkurencije, a dio će ostati bez dotičnog proizvoda, s obzirom da će tražena količina biti veća od ponuđene količine. U ovom slučaju također postoji nepotrebni gubitak zato što je manje outputa prodato nego u slučaju optimalne regulacije. Ukoliko je uspopostavljena cijena viša od optimalne cijene, monopolista će zarađivati ekstraprofit, ali će također ponuđena količina na tržištu biti veća od tražene, tako da je za očekivati da monopolista nakon određenog vremena počne gomilati gotove proizvode. U tom slučaju bi vjerovatno bio izvršen pritisak na regulatora da uspostavi cijenu na nižem nivou. Često država nastoji stimulirati efikasnost poslovanja monopola. U tom slučaju ona odredi cijenu monoplskog proizvoda u nekoj godini. U sljedećoj godini ta cijena može porasti za index porasta cijena na malo umanjenom za određeni procenat, recimo X%. Ova metoda se naziva CPI-X metoda ili stimulativno reguliranje. Ovdje se javlja problem smanjenja kvaliteta proizvoda, jer monopolska preduzeća smanjenje cijene samo prebace na umanjenje profita. U tom slučaju regulatorno tijelo mora postaviti detaljan zahtjev za kvalitet pruženih usluga. 15.4.4.2. Regulacija monopola preko prosječnih troškova Kako se cijena može regulirati preko graničnih troškova, kao što je prikazano na grafiku 92, također je moguće regulirati monopol preko prosječnih troškova. Cijena se određuje na nivou gdje prosječni troškovi sijeku funkciju tražnje, kao što je prikazano na grafiku 93. Kao što se sa grafika vidi ravnotežna cijena u ovom slučaju je viša a ravnotežna količina niža u odnosu na regulaciju preko graničnih troškova. Ova metoda se primjenjuje kada su granični troškovi uvijek ispod prosječnih ukupnih troškova, jer bi regulacija u tom slučaju dovela monopolistu u poziciju da ne može pokriti svoje prosječne ukupne troškove. P, T A P2 Potrošačev višak Proizvođačev višak ● C ATC P1 Dedweight loss ● I F ● MC D 0 Q2 Q1 Q Grafik 93. Regulacija monopola preko prosječnih troškova Na grafiku 93. prikazan je slučaj da granični trošak ima oblik horizontalne linije što je moguće u određenim proizvodnjama, npr. u proizvodnji dodatnih kopija CD-ova. Svaka kopija osim prve ima isti trošak kopiranja. Istina, ovakvi slučajevi se rijetko sreću u privredi. 151 Mikroekonomija 15.4.5. Reguliranje monopola porezima Drugi način regulacije monopola jeste putem poreske politike države. Monopolista može plaćati paušalni porez, porez na profit (dobit) i porez po jedinici proizvoda koji može biti indirektni, kao što je porez na promet, i specifični porez - odnosno porez ad valorem. Paušalni porez Paušalni porez monopolista plaća prvenstvno preko određenih dozvola, licenci za obavljanje djelatnosti, ili jednostavno godišnje plaćaju na ime naknade državi. Npr. to su dozvole za rad koje plaćaju elektroprivredna preduzeća u BIH regulatornim agencijama entiteta, ili dozvole za emitiranje programa od strane Regulatorne agencije za komunikacije. Paušalni porezi predstavljaju fiksne troškove za monopolistu i pomiču krivu njegovih prosječnih ukupnih troškova prema gore. Paušalni porez u stvari treba da bude dovoljno visok da bi apsorbovao cijeli ekstraprofit monopoliste. Efekti uvođenja paušalnog poreza su prikazani na grafiku 94. S obzirom da paušalni porezi predstavljaju fiksno opterećenje za monopolistu, njegovi granični troškovi se nisu promijenili. Ravnoteža je ostala pri istoj količini i uslov ravnoteže da je MR=MC nije izmijenjen. Na grafiku je prikazano da je iznos poreza dovoljno visok da ekstraprofit monopoliste u cjelosti apsorbuje. Direktni porezi P, C MC ATC1 A B Iznos paušalnog poreza ATC Pe • • • D Direktni porezi predstavljaju poreze koji se obračunavaju kao postotak od Qe Q dobiti preduzeća. Njegova MR Grafik 94. Uvođenje paušalnog poreza karakteristika jeste da ga monopolista ne može prevaliti na potrošače zbog toga što se on plaća na kraju poslovnog procesa. On zaračunava preko određene stope (recimo r posto). Profit koji ostaje monopolisti biva umanjen za stopu direktnog poreza od r posto, tako da preostali čisti neto profit iznosi: π čisti = π − rπ Indirektni porezi Kako smo prethodno naveli postoje dvije vrste indirektnih poreza: specifični i ad valorem porezi. Kako oni na različite načine utječu na poslovanje monopoliste u nastavku će se dati prikaz svakog pojedinačno. 152 Mikroekonomija Specifični porezi Posmatrajmo situaciju da je uveden poseban porez koji se plaća po jedinici proizvoda i da iznosi t novčanih jedinica. Zbog toga se kriva graničnih troškova MC pomjera na MCt za iznos poreza. To će dovesti do promjene optimalne količine prizvodnje monopoliste, što je prikazano na grafiku 95. Uvođenje indirektnog poreza je dovelo do smanjenja ponuđene količine monopoliste sa nivoa Q1 na nivo Q2, i do povećanja cijene sa nivoa P1 na nivo P2. Razlog promjene i cijene i količine jest činjenica da paušalni porez koji se plaća po jedinici proizvoda ima osobine varijabilnog troška. Kako se granični troškovi izvode iz varijabilnih onda dolazi i do povećanja graničnih troškova. Sa grafika je vidljivo da je monopolista uspio samo jedan dio poreza prevaliti na potrošače (dio od P1 do P2), dok drugi dio snosi sam. Što je funkcija tražnje neelastičnija monopolista može veći dio poreza da prevali na potrošače. P, C MCt MC P2 P1 • A • • • D B 0 Q2 Q1 MR Grafik 95. Uvođenje indirektnih poreza Q 15.5. Problemi u regulaciji monopola Regulatorno tijelo se susreće sa određenim65 problemima prilikom regulacije monopola. Prvi od njih jeste što regulator ne poznaje funkciju tražnje monopoliste, kao ni njegove granične troškove. Neke države koriste regulacije koje su manje efikasne nego cjenovna regulacija. I treće regulirane forme omogućavaju podmićivanje ili da se na drugi način utječe na državne regulatore da pomognu monopolisti radije nego društvu kao cjelini. S obzirom da regulatorne agencije ne poznaju krivu ponude i graničnih troškova, mogu cijenu uspostaviti ispod optimalne cijene. U tom slučaju je neophodno da izvrše određene subvencije monopolisti kako bi on nastavio sa radom u dužem vremenskom periodu. No javlja se problem što regulatorne agecije nemaju sredstva koja bi mogla iskoristiti za subvencije. Stoga regulatorne agencije radije uspostavljaju cijene više od onih na konkurentskom tržištu kako ne bi morale davati subsidije. Ukoliko bi se pak desilo da uspostave cijenu na nivou graničnih troškova monopoliste, cijena ne bi pokrivala prosječen troškove i u dužem vremenskom periodu bi došlo do gašenja monopoliste. Regulacije često nisu tako efektivne kako bi trebale biti. One su često „uhvaćene“ od strane reguliranih preduzeća. Nije naravno u pitanju samo davanje mita, već i drugi mnogo suptiliniji načini. Osobe koje rade u regulatornim agencijama su najčešće prethodno radile u reguliranim firmama, tako 65 Perlof, Jeffrey; „Microeconomics“, Addison Wesley Longman, Second edition, 2001. str. 376. 153 Mikroekonomija da postoji određena doza subjektivizma i simpatija prema toj firmi. Neki se nadaju da mogu dobiti radna mjesta u tim preduzećima nakon što im istakne period na koji su zaposleni u regulatornom tijelu. Čak i eksperti koji rade kao konsultanti pri regulatornim tijelima mogu biti pod određenim utjecajem industrije koju reguliraju. Oni najčešće rade i kao konsultanti reguliranih preduzeća. Na taj način je u stvari efektivnost regulacije umanjena i potrebno je tražiti način(e) kako bi ona bila na nivou koji se od nje očekuje. U posljednje vrijeme u medijima se mnogo govori i piše o neefikasnosti poslovanja preduzeća koja posjeduju monopolske pozicije na tržištu, posebno kada se radi o državnim - javnim monopolima. Kao jedna od metoda povećanja efikasnosti poslovanja ovih preduzeća se spominje njihova privatizacija. Ova situacija je posebno aktuelna u tzv. Tranzicijskim zemljama u koje spada i BIH. U narednom dijelu, u namjeri da se studenti upoznaju sa ovim procesima, dati će se prikaz trenutnog stanja ovih preduzeća u BIH sa posebnim osvrtom na Elektroprivredu BIH. 15.6. Privatizacija prirodnih monopola Privatizacija, kao jedan od najkontroverznijih ekonomskih fenomena 20. stoljeća, zaokuplja pažnju najšire javnosti već od početka sedamdestih godina prošlog stoljeća, tokom realizacije privatizacijskih projekata u SAD-u i Kanadi, a kasnije u evropskim zemljama preko vala privatizacijskih inicijativa zemalja Latinske Amerike do privatizacijskih projekata zemalja koje su se uključile u tržišne reforme (bivših centralno-planskih evropskih i azijskih privreda). Osim toga, dinamizaciji ovih aktivnosti doprinose i međunarodne institucije kao što su Svjetska banka i MMF, koje u sklopu strukturnih reformi privreda zemalja u razvoju zahtijevaju privatizaciju i povećanje efikasnosti poslovanja javnih preduzeća kao važnih elemenata za uspješno oživljavanje nacionalnih ekonomija. U skladu sa tim procesima je neophodno da i država promijeni svoju ulogu u privredi, na primjer kroz regulaciju privatiziranih monopola te formuliranjem kompenzacijskih mjera za gubitak socijalnih efekata prethodno državno upravljanih preduzeća. U svojoj biti privatizacija je politički proces, ali ona istovremeno ima značajne ekonomsko-socijalne efekte.66 Promjene u elektroenergetskom sektoru trebaju teći sljedećim redoslijedom: Restrukturiranje deregulacija liberalizacija privatizacija jačanje tržišta Restrukturiranje znači promjenu organizacije i ekonomskih odnosa u cilju povećanja efikasnosti i smanjenja troškova poslovanja. Dereglacija je postupak uklanjanja elemenata državne regulacije i kontrole nacionalne ekonomije i tržišta posebno. Privatizacija u energetskom sektoru, trebala bi osim deblokiranja kapitala države uloženog u razvitak sektora, koji se može iskoristiti u druge važne državne projekte, omogućiti konkurenciju i time doprinijeti povećanju energetske efikasnosti i smanjenju troškova i cijene energije. 66 Švigir, Mario: “Izvješće o socijalnim aspektima privatizacijskih projekata”, 2002. Vlada Republike Hrvatske. 154 Mikroekonomija Liberalizacija elektroenergetskog sektora pretpostavlja mogućnost izbora dobavljača od strane potrošača i i dostupnost elektroenergetske mreže. To dalje pretpostavlja da će elektroenergetska prijenosna mreža biti dostupna proizvođačima i potrošačima prema unaprijed utvrđenim i javno objavljenim pravilima i cijenama korištenja mreže. 15.6.1. Privatizacija energetskog sektora u BIH Privatizacija preduzeća u tranzicijskim zemljama je dobrim dijelom završena, posebno u slučaju privatizacija malih i srednjih kompanija. Sa velikim preduzećima postoje određena kašnjenja ali razlike postoje od zemlje do zemlje. BIH spada među zemlje u regionu koje su završile oko 60% planirane privatizacije malih preduzeća. Značajan broj velikih kompanija je još uvijek u potpunom ili djelimičnom vlasništvu države (oko 30%)67 sa tendencijom da se u što skorije vrijeme izvrši njihovo restrukturiranje a zatim privatiziranje po nekom od poznatih modela. Neka od ovih velikih preduzeća predstavljaju prirodne monopole te se mora značajno veća pažnja posvetiti analizi posljedica koje će proizaći iz njihove privatizacije. Posljedice će osjetiti potrošači, država kao vlasnik te preduzeća u susjednim zemljama. Zbog ovih činjenica je potrebno detaljno analizirati sve elemente koji mogu da opredijele metod i brzinu privatizacije ovih preduzeća. Predviđeni proces privatizacije elektroprivrednih preduzeća u Bosni i Hercegovini treba posmatrati i kroz prizmu sljedećih trendova predstavljenih u World Energy Outlooku68 iz 2005. godine. Prema ovom izvještaju očekuju se sljedeći svjetski trendovi u energetskom sektoru do 2030 godine: 1. 2. 3. 4. svjetske energetske potrebe će biti za 50% veće nego što su danas, preko 60% povećanja će biti u povećanju tražnje za naftom i prirodnim gasom, prosječna stopa rasta potrošnje energije se predviđa na 1,6% godišnje, više od dvije trećine svjetskog rasta potrošnje energije će otpadati na zemlje u razvoju, gdje su stope ekonomskog rasta i rasta populacije najviše, 5. potrošnja prirodnog gasa će imati najvišu stopu porasta prvenstveno zbog korištenja u proizvodnji električne energije, 6. Kumulativno posmatrano, procijenjene investicije u energetski sektor na svjetskom nivou do 2030. godine iznose čak 17.000 milijardi $ (izraženo u dolarima iz 2004. godine), od čega oko 50% otpada na zemlje u razvoju. Samo godinu ranije ova procjena je bila manja za 1.000 milijardi $, što govori da zahtjevi za energijom rastu brže od predviđenih scenarija. Prema projekcijama World Energy Outlooka69 iz 2004. godine elektroenergetski sektor će apsorbovati najznačajniji dio investicija čak oko 60%, od čega će u prenos i distribuciju trebati investirati više od pola70. Također, prema World Energy Outlooku iz 2004. godine koji je značajnu pažnju posvetio električnoj energiji, očekuje se odvostručavanje tražnje za električnom energijom i to većinom u zemljama u razvoju. Do 2030. godine proizvodnja električne energije će apsorbirati gotovo pola svjetske potrošnje gasa i apsorbirat će preko 60% ukupnih investicija u proizvodna elektroenergetska postrojenja. Globalni elektroenergetski sektor će zahtijevati oko 4.800 GW novih kapaciteta da bi se zamijenili istrošeni kapaciteti i podmirila projicirana globalna tražnja za električnom energijom. Ukupno posmatrano, investicije u elektroenergetska postrojenja će zahtijevati oko 10.000 milijardi $, od čega će oko 50% otpadati na zemlje u razvoju. Procentualno učešće električne energije dobivene iz hidroelektrana će opasti dok će učešće drugih obnovljivih izvora energije biti utrostručeno (sa 2% na 67 68 „Izvršni sažetak Drugog dijela razvojne strategije BIH (PRSP)“, Sarajevo 2002. godine. http://www.iea.org/Textbase/npsum/WEO2005SUM.pdf, str. 43-51. (10.07.2006.) 69 http://www.iea.org//textbase/nppdf/free/2004/weo2004.pdf , str. 30 (10.07.2006.) 70 Ili tačnije oko 5.300 milijardi $. 155 Mikroekonomija 6%). Energija vjetra će biti drugi najveći izvor električne energije 2030. godine, odmah poslije hidroenergije. Stopa elektrifikacije će u pomenutom periodu porasti, ali ukupan broj stanovnika koji nemaju pristup električnoj energiji će blago opasti sa 1,6 na 1,4 milijarde. Generalno posmatrano, cijena električne energije će u budućnosti rasti, kao što je na primjer porasla za 12% u Evropskoj Uniji u posljednjih nekoliko godina. Svakako ovdje ne treba ispustiti ni činjenicu da bi u strateškom pogledu jedna zemlja dugoročno trebala najmanje 80% električne energije proizvoditi iz vlastitih kapaciteta, a samo preostalih 20-ak posto da obezbjeđuje iz uvoza. 15.6.2. Modeli privatizacije U većini Evropskih zemalja je energetski sistem podijeljen na tri dijela: Proizvodnja, Prenos i Distribucija električne energije te se i u BIH projektom Power III nastoji sadašnja elektroprivreda podijeliti na navedena tri segmenta. Postavlja se pitanje koji od navedenih dijelova privatizirati, na koji način i u kojem obimu. U različitim zemljama je ovaj postupak realizovan na različite načine. Postoji pet osnovnih modela privatizacije infrastrukturnih djelatnosti, a time i energetskog sektora: 1. ugovor o upravljanju, 2. ugovaranje usluga, 3. ustupanje postrojenja, 4. koncesija, 5. privatizacija kapitala preduzeća. Svaki od ovih modela ima prednosti i nedostatke. U tabeli 9. je dat prikaz karakteristika svakog modela privatizacije na ekonomsku efikasnost preduzeća, nova ulaganja, transfer znanja i primjenjivost. Tabela 9. Model privatizacije Ugovor o upravljanju Ugovaranje usluga Ustupanje postrojenja Koncesija Privatizacija kapitala preduzeća (- ne postoje efekti), (* umjereni efekti), (** snažni efekti) Ekonomska efikasnost * * ** ** ** Nove investicije * ** Transfer znanja * ** ** ** Primjenjivost Da Da Uslovna Da Da Iz prethodne tabele je vidljivo da je privatizacija kapitala preduzeća jedini relevantni model privatizacije energetskog sektora, s obzirom da ima snažne efekte na sve četiri posmatrana elementa. Privatizacija energetskih preduzeća može se obaviti primjenom nekoliko suštinski različitih modifikacija prodaje kao osnovnog metoda privatizacije: - Javna prodaja dionica, - Prodaja institucionalnim investitorima, 156 Mikroekonomija Prodaja finansijskim investitorima, Prodaja strateškim investitorima, Prodaja domaćim investitorima. Vrednovanje metoda privatizacije energetskog sektora je dato u tabeli 10. Tabela 10. Metod privatizacije Javna prodaja dionica Institucionalni investitori Finansijski investitori Strateški investitor Domaći investitor - ne postoje efekti * umjereni efekti ** snažni efekti Ekonomska efikasnost * * * ** ** Nove investicije * * ** * Transfer znanja * ** - Primjenjivost Ne Da Da Da Da Iz tabele 10. vidljivo je da najveću vrijednost za državu predstavlja prodaja Elektroprivrede strateškom investitoru, domaćem ili stranom. Jedan od osnovnih ciljeva privatizacije je da se poveća stepen konkurencije u energetskom sektoru. Činjenica je ipak da nakon početnih povećanja broja preduzeća u proizvodnji i distribuciji dolazi do smanjenja broja kompanija i do povećanja koncentracije kapitala i tržišnog učešća velikih transnacionalnih kompanija. Tabela 11. potvrđuje ove navode. Tabela 11. Indeks tržišne koncentracije za sektor proizvodnje električne energije.71 Država/region Argentina Kalifornija Australija Kolumbija Brazil Engleska i Vels Nova Engleska Bolivija Mađarska Peru (SICN) Švedska Čile (SIGN) Sjeverna Irska Španija Alberta Čile (SIC) Novi Zeland Češka Queensland Portugal Broj preduzeća 38 40 11 26 14 32 16 6 10 8 8 4 4 8 12 4 6 6 2 3 Učešće najvećeg preduzeća u % 14 23 18 24 25 28 32 26 27 35 52 43 48 46 55 60 68 75 76 93 HHI 0,06 0,11 0,12 0,14 0,15 0,16 0,18 0,19 0,19 0,23 0,32 0,33 0,33 0,34 0,38 0,43 0,53 0,60 0,64 0,86 jednak broju preduzeća iste veličine 16,7 9,1 8,3 7,1 6,7 6,3 5,6 5,3 5,3 4,3 3,1 3,0 3,0 2,9 2,6 2,3 1,9 1,7 1,6 1,2 SICN, Centralno sjeverni sistem; SING, Sjeverni međusobno povezani sistem; SIC, Centralni međusobno povezani sistem. 71 2 Ovo je tzv. HHI indeks koji se definiše kao ΣSi , gdje je Si učešće proizvodnog kapaciteta i-te firme na tržištu. Indeks varira između 1 za monopol i 0 za tržište potpune konkurencije. Izvor: Bacon, R.W. and Besant-Jones, J.; „Global Electric power reform, privatization and liberalization of the electric power industry in developing countries“, World Bank, 2001. 157 Mikroekonomija Iz tabele 11. vidljivo je da i nakon privatizacije i liberalizacije u pojedinim zemljama su ostala preduzeća koja imaju monopolske karaketeristike, odnosno preduzeća koja su lideri na oligopolskom tržištu. Poznato je da zbog ekonomije obima poslovanja, ova preduzeća imaju troškovnu prednost u odnosu na konkurenciju, te u stvari igraju ulogu price makera za cijelo tržište nacionalno tržište električne energije. Privatizacija prirodnih monopola ima mnogo protivnika u zemljama u kojima je ona izvršena. Mnogi polaze od toga da pravo na energiju spada u osnovna ljudska prava i da bi trebalo proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije ostaviti u državnom vlasništvu. U prilog tome ide i činjenica da je Kalifornija bila bez električne energije čak 38 dana, jer se privatni proizvođači nisu mogli dogovoriti sa državom o uslovima pod kojim trebaju isporučivati električnu energiju stanovništvu i preduzećima. Osim toga, postoji mogućnost postizanja neformalnog dogovorenog oligopola između proizvodnih i distribucijskih preduzeća što može ponovo dovesti do postojanja stanja sličnom monopolu na tržištu električne energije. U duhu svega prethodno iznesenog, potrebno je detaljno i uz uključenost svih interesnih strana procijeniti dinamiku i način privatiziranja elektroenergetskog sektora u BIH ukoliko se ona pokaže kao neophodan korak u cilju povećanja blagostanja stanovništva. Samo na taj način će se doći do optimalnog rješenja privatizacije ovog, za društvo veoma važnog, sektora. 15.7. Mjerenje monopolske moći i diskriminacija cijena U samo malom broju privrednih grana postoje preduzeća koja imaju odlike čistog monopolskog preduzeća. Češće je slučaj da su neka preduzeća dominantna na tržištu, na kojem pored tog preduzeća postoji mnogo malih preduzeća male ekonomske snage. Da bi se moglo utvrditi koja preduzeća posjeduje monopolske karakteristike, bilo je neophodno pronaći način kako da se mjeri njihova tržišna pozicija. Obično se koriste dvije formule za mjerenje monopolske moći preduzeća na tržištu: Mm = Qm Q ≤1 (1) Formula (1) upoređuje količinu proizvoda kojeg proizvodi najveće preduzeće u grani sa ukupnom proizvodnjom cijele grane. Što je proizvodnja preduzeća bliža proizvodnji cijele grane, preduzeće ima više karakteristika monopola, odnosno bliži je jedinici. Druga formula upoređuje prodajnu cijenu proizvoda sa graničnim troškom proizvodnje i to stavlja u odnos sa prodajnom cijenom. Ukoliko je cijena proizvoda bliža graničnom trošku proizvodnje tada preduzeće posluje na konkurentnijem tržištu. Na tržištu potpune kokurencije cijena proizvoda je jednaka graničnom trošku proizvodnje, dok je na monopoliziranim tržištima ova razlika značajna. Prvenstveno u zavisnosti od veličine brojnika preduzeće ima veću ili manju monopolsku moć. Mm = Mm – koeficijent monopolske moći Qm = Količina koju nudi monopolista Q = Količina koja se nudi na tržištu P = cijena po kojoj se prodaje proizvod na tržištu MC = granični troškovi monopoliste P − MC ≥0 P (2) 158 Mikroekonomija 15.8. DISKRIMINACIJA CIJENA Jedna od specifičnosti monopola jeste i mogućnost vršenja diskriminacije cijena koju monopolista poduzima kako bi povećao vlastiti ukupan prihod i profit. Diskriminacija cijena postoji onda kad se isti proizvod prodaje različitim kupcima po različitim cijenama. Troškovi proizvodnje su isti ili se razlikuju, ali ne toliko koliko obračunate cijene. Sam proizvod je isti ili se neznatno razlikuje (npr. različiti uvezi za istu knjigu, različita sjedišta u avionu ili u vozu i slično). Cilj diskrimacije jeste da monopolista prisvoji što veći nivo potrošačevog viška. Mi ćemo se bazirati na uobičajen slučaj identičnog proizvoda, koji se proizvodi uz identične troškove, ali se prodaje po različitim cijenama, u zavisnosti od preferencije kupaca, njihovog dohotka, njihove lokacije i lahkoće dostupnosti supstituta. Ti faktori uzrokuju pojavu krive tražnje sa različitom elastičnošću na različitim djelovima tržišta. Takođe je uobičajeno zaračunavati različite cijene i za isti proizvod u raznim razdobljima. Na primjer, nov se proizvod često prodaje po višoj cijeni, koja je prihvatljiva samo za one bogatije, a zatim se postupno prodaje po sve nižim cijenama koje mogu i potrošači s nižim dohocima. Dobri primjeri su i različite cijene knjiga na pojedinim kontinentima, ili cijena filmova na DVD-u prema pojedinim kodnim zonama-odnosno također kontinentima. Postoje dva neophodna uslova koji se moraju ispuniti da bi se mogla provesti diskriminacija cijena: 1. tržište mora biti podjeljeno u podtržišta sa različitim cjenovnim elastičnostima tražnje, 2. mora postojati i efektivno razdvajanje podtržišta, tako da se ne može provesti preprodaja robe s tržišta na kojem je niska cijena, na tržište na kojem je visoka cijena. Taj nam uslov pokazuje zašto je diskriminaciju lakše provesti za dobra poput električne energije ili plina, odnosno usluge, kao što su liječničke usluge, predstave, koje kupac u “potpunosti” potroši i koje se ne mogu preprodati. Monopolisti mogu vršiti diskriminaciju cijena I, II i III stepena, ali najčešće vrše diskriminaciju cijena II i III stepena. 15.8.1. Diskriminacija cijena prvog stepena Monopolska diskriminacija cijena prvog stepena predstavlja slučaj kada monopolista određuje različitim kupcima različitu cijenu za isti proizvod, određujući svakome od njih najveću cijenu koju je ovaj spreman platiti samo da ne ostane bez datog dobra. Primjenom ovog oblika diskriminacije monopolista pokušava iscijediti sav potrošačev višak. Ovakve slučajeve nalazimo kod arapskih trgovaca koji za svakog kupca određuju drugačiju cijenu proizvoda. Na taj način maksimiziraju svoju zaradu. Isto tako banke određuju kamatne stope za preduzeća shodno svakom klijentu ponaosob. Ukoliko ste dobar klijent tada vas banka nastoji zadržati, a i ima manje rizika po osnovu datih vam kredita. Stoga su kamatne stope za ova preduzeća manje. 15.8.2. Diskriminacija cijena drugog stepena Kada preduzeće vrši diskriminaciju cijena II stepena na tržištu ono zaračunava istu cijenu za sve potrošače ali daje popust onim potrošačima koji kupuju veće količine (tzv. popust na količinu). Na taj način monopolista maksimizira vlastiti profit. To ostvaruje većom proizvodnjom čime smanjuje fiksne troškove po jedinici i dolazi u poziciju da može iskoristiti prednosti ekonomije obima. Ovakav oblik diskriminacije je posebno pogodan za lako mjerljive proizvode i usluge. Kupci se razvrstavaju prema 159 Mikroekonomija količinama koje kupuju i shodno tome određuje im se i cijena. Na taj način kupci koji kupuju više proizvode dolaze u povoljniju poziciju. Na ovaj način monopolista ne prisvaja cjelokupan potrošačev višak što je vidljivo na grafiku 96. Ova strategija formiranja cijena je posebno pogodna za određivanje cijene električne energije zbog postojanja značajne ekonomije obima. Zbog toga regulatorne agencije često koriste ovu strategiju za određivanje cijene električne energije. Da preduzeće određuje samo jednu cijenu (kao što bi se očekivalo i to gdje je MC=MR), ravnotežna cijena i količina bi bile P0 i Q0. Primjenjujući model diskriminacije cijena drugog stepena preduzeće zaračunava tri različite cijene u zavisnosti od količine prodaje. Najviša cijena (P1) se zaračunava kupcu koji najmanje kupuje (Q1), cijena P2 za količinu Q2, te najnižu cijenu P3 za najveću količinu Q3. Najniža cijena se određuje na nivou prosječnog ukupnog troška (presjek prosječnih ukupnih troškova i njegove tražnje). Na taj način monopolista zarađuje dodatni iznos ekstraprofita smanjujući potrošačev višak (potrošač još uvijek ostvaruje Grafik 96. Cjenovna diskriminacija cijena II stepena određeni višak). Potrošačev višak, posjetimo, predstavlja razliku između vrijednosti proizvoda za potrošača (predstavljenog funkcijom tražnje) i cijene koju je platio za taj proizvod. Diskriminacija cijena II stepena ne donosi monopolisti nivo ekstraprofita kao diskriminacija cijena I stepena (gdje on u potpunosti prisvaja potrošačev višak), ali je ipak značajno više nego da on zaračunava jedinstvenu cijenu za sve potrošače. 15.8.3. Diskriminacija cijena trećeg stepena Pored diskriminacije cijena drugog stepena prirodni monopoli u politici cijena koriste i diskriminaciju cijena III stepena, koji se najčešće i primjenjuje. Monopoli je posebno koriste kada njihovi proizvodi imaju različite koeficijente cjenovne elastičnosti tražnje za različite grupe potrošača. Npr. Elektroprivreda zaračunava različite cijene preduzećima i domaćinstvima.72 Ili, potrošnja električne energije u periodu od 13-16 i od 23-07 sati se naplaćuje po nižoj cijeni u odnosu na ostatak dana. Navedeni način diskriminacije se može svrstati u III stepen diskriminacije. Na taj način monopol ostvaruje viši nivo ekstraprofita nego da svima zaračunava istu cijenu. U zavisnosti od koeficijenta cjenovne elastičnosti tražnje bit će obračunata i cijena električne energije. Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje viši, tada će cijena biti manja i obrnuto. S obzirom da preduzeća mogu bolje supstituirati električnu energiju nego domaćinstva (npr. mogu izgraditi vlastiti generator električne energije na plin) cijena električne energije preduzećima bi trebala biti niža od one 72 Danas je trend u svijetu da privreda plaća nižu cijenu električne energije od domaćinstava. 160 Mikroekonomija koju plaćaju domaćinstva, iako je situacija u BIH obrnuta zbog određene socijalne politike države te finansijskih problema većine bosanskohercegovačkih preduzeća. Nakon privatizacije pojednih preduzeća73 već se pojavio zahtjev za dodjelu licence za otvaranje vlastitih energana u vlasništvu tih kompanija što potvrđuje navedenu tezu. Na grafiku 97. prikazan je slučaj cjenovne diskriminacije cijena III stepena. Pretpostavimo da prirodni monopolista može identifikovati dvije grupe potrošača i svakoj od njih isti proizvod prodavati po različitoj cijeni. Na grafiku 97. krive D1 i D2 predstavljaju tražnju različitih grupa potrošača, a krive MR1 i MR2 respektivno predstavljaju krive graničnog prihoda za pojedine funkcije tražnje. Monopolista maksimizira profit pri obimu proizvodnje gdje mu granični prihodi sijeku granične troškove. Ako postoje dvije ili više krivih graničnih prihoda tada je ravnoteža tamo gdje je MR1=MC i MR2=MC, MR3=MC itd. U našem slučaju ravnotežna količina i cijena za prvu grupu potrošača je Q1 i P1. Za drugu grupu potrošača je ravnotežna količina Q2 i Grafik 97. Cjenovna diskriminacija cijena III stepena cijena P2. Sa grafika je vidljivo da za prvu grupu potrošača monopolista prodaje veću količinu uz nižu cijenu proizvoda, dok drugoj grupi potrošača prodaje manju količinu po znatno višoj cijeni. Postavlja se pitanje zašto? Odgovor leži u različitom koeficijentu elastičnosti tražnje. Visok koeficijent cjenovne elastičnosti signalizira menadžmentu da će povećanje cijene proizvoda rezultirati u smanjenju ukupnog prihoda. Zbog toga monopolista višu cijenu određuje na tržištu sa manje elastičnom tražnjom (kupci teže odustaju od kupovine), i obrnuto. Dakle, diskriminacija cijena III stepena za monopolistu će biti moguća ako on može identificirati različite grupe potrošača i odrediti cjenovnu elastičnost tražnje za te iste grupe. Naravno, navedeno je moguće ako ne postoji mogućnost preprodaje roba i usluga od kupaca koji kupuju po nižoj cijeni onima koji kupuju po višoj cijeni. Ukoliko uporedimo profit monopoliste koji vrši diskriminaciju cijena II i III stepena, onda ćemo utvrditi da monopolista ostvaruje veći nivo ekstraprofita diskriminacijom cijena II stepena. Postavlja se pitanje da li je diskriminacije cijena uvijek štetna za potrošače? „Diksriminacija cijena u elektroprivredi i željeznici (prirodnim monopolima) ne mora uvijek biti štetna, jer se tim putem unosi socijalna komponenta u politiku cijena, a i neki ekonomski razlozi često upućuju na potrebu različitih tarifa, na primjer stimuliranje prijevoza tarifama; ili, diferenciranje cijene električne energije zavisno od vremena potrošnje na više, dnevne tarife kada je opterećenje elektroenergetskog sistema veće zbog visoke potrošnje u industriji, i niže, noćne tarife – kada je potrošnja u privredi manja.“74 73 74 Npr. Natron iz Maglaja. Bakalar, Jozo; „Mikroekonomija“, Mostar-Sarajevo, 2003. godine, str. 190. 161 Mikroekonomija 15.9. PRIMJERI I ZADACI VEZANI ZA MONOPOL Primjer 1. Funkcija tražnje je Qd=10-p, a funkcija troškova TC=0,5q2+q+7,5. Odrediti ravnotežu monopola. Rješenje: TR=q·p= q(10-q)=10q-q2 MR = 10-2q MC = q+1 Q=3 P=7 TR = 21 TC = 15 Pf = 6 Ravnoteža monopoliste je pri obimu proizvodnje od 3 komada i pri cijeni proizvoda od 7 KM. Ostvareni profit u ravnoteži jeste 6 KM. Primjer 2. Date je inverzna funkcija tražnje za proizvodom monopoliste: p = 100 – 2q, i ukupni troškovi proizvodnje: TC = 10 + 2q. a) Odrediti količinu i cijenu pri kojoj monopolista maksimizira profit, b) Izračunati iznos maksimalnog profita, Rješenje: a) Monopolista maksimizira profit pri jednakosti njegovih graničnih prihoda i graničnih troškova (MR=MC). Stoga je neophodno izračunati MR i MC. Da bismo izračunali MR, trebamo naći prvi izvod funkcije TR. Funkciju ukupnih troškova dobijemo na sljedeći način: TR = p x q TR = (100 – 2q) x q TR = 100q – 2q2 Iz TR deriviranjem dobijamo MR: MR = 100 – 4q Iz TC deriviranje dobijamo MC: MC = 2 Kada izjednačimo MR i MC dobijamo: 100 – 4q = 2 162 Mikroekonomija q = 24,5 Pri količini od 24,5 jedinica proizvoda cijena je: p = 100 – 2 x 24,5 p = 51. b) Profit je jednak razlici između ukupnog prihoda i ukupnih troškova, odnosno, Pf = TR - TC Pf = (100 x 24,5 – 2 x 24,52) – (10 + 2 x 24,5) Pf = 1.190,5 KM PITANJA ZA PONAVLJANJE Monopolista u odnosu na TPK uvijek nudi više proizvoda uz manju cijenu. DA NE Troškovi diferencijacije proizvoda su karakteristični za TPK. DA NE Monopolska cijena u dugom roku ne sadrži ekstra profit. DA NE Monopolista će optimalnu mjeru outputa ostvariti pri optimalnom korištenju raspoloživih resursa i optimalnom razmjeru proizvodne jedinice. DA NE 5. Ravnoteža preduzeća u dugom roku uvijek predstavlja i stanje ravnoteže u kratkom roku. DA NE 6. Jedan od načina da se kontrolira poslovanje monopola jeste da se pretvori u državnu firmu. DA NE 7. Na TPK normalna cijena postoji u kratkom u i dugom roku, ali ne i u trenutnom. DA NE 9. Preduzeće će uvijek izaći iz grane ako ne ostvaruje minimalno prosječan profit bez obzira na vremenski period. DA NE 10. Nepotrebni društveni trošak ili gubitak nastaje usljed toga što monopol proizvodi veću količinu nego što je to društveno optimalno. DA NE 11. Na tržištu monopola je p = AR = MR = d DA NE 12. Kod angažovanja dva inputa, ako je jedan od njih = 0, ukupni output je >0. DA NE 1. 2. 3. 4. 1. Kada obim proizvodnje teži beskonačno, tada se prosječni varijabilni troškovi asimptotski približavaju: a) Ukupnim varijabilnim troškovima b) Graničnim troškovima c) Dugoročnim graničnim troškovima d) Ukupnim prosječnim troškovima e) Nuli f) Prosječnim fiksnim troškovima 163 Mikroekonomija 2. Kriva dugoročnih prosječnih ukupnih troškova u odnosu na krivu kratkoročnih prosječnih ukupnih troškova mora biti a) Viša b) Ista c) Niža d) Zavisi od obima proizvodnje e) Ne mogu se međusobno upoređivati f) Ni jedno od navedenog 3. Potrošačev višak kod monopola u odnosu na TPK je: a) Veći b) Isti c) Manji d) Pod a) i b) e) Ne mogu se upoređivati 4. Funkcija dugoročnih troškova zavisi od: a) Vremenskog perioda b) Cijena inputa c) Veličine tražnje d) Nivoa proizvodnje 5. Monopolista maksimizira profit kada mu je: a) Ed = 0 b) Ed = 1 c) Ed = -1 d) Ed = ∞ 6. Proizvođačev višak kod monopola u odnosu na TPK je: a) Veći b) Isti c) Manji d) Pod a) i b) e) Ne mogu se upoređivati 7. U implicitne troškove spadaju: a) Troškovi plata b) Troškovi reprezentacije preduzeća c) Troškovi repromaterijala d) Troškovi proizvodnje e) Ni jedno od navedenog 8. U dugom roku cijena proizvoda ovisi isključivo o položaju krive: a) tražnje b) ponude c) ponude i tražnje d) ni jedno od navedenog 164 Mikroekonomija 9. Koja od sljedećih jednakosti je tačna na nivou gdje ATC dostižu svoj minimum: a) AVC = FC (prosječni varijabilni troškovi = ukupnim fiksnim troškovima) b) MC = AVC (granični troškovi = prosječnim varijabilnim troškovima) c) MC = ATC (granični troškovi = prosječnim ukupnim troškovima) d) ATC = AFC (prosječni ukupni troškovi = prosječnim fiksnim troškovima) e) P = AVC (cijena = prosječnim varijabilnim troškovima) 10. Tačka zatvaranja je tačka kod koje je: a) cijena jednaka graničnim troškovima b) prosječni fiksni troškovi jednaki graničnim troškovima c) prosječni varijabilni troškovi jednaki graničnim troškovima d) prosječni ukupni troškovi jednaki graničnim troškovima e) ni jedno od navedenog 11. U ravnoteži monopolskog preduzeća postoji jednakost: a) MC = ATC b) MC = AVC c) MC = MR d) MR = AVC e) MR = MC = AVC 12. Najniža cijena po kojoj bi preduzeće u kratkom roku bilo spremno prodavati svoj proizvod jeste cijena na nivou: a) ukupnih fiksnih troškova b) prosječnih varijabilnih troškova c) graničnih troškova d) prosječnih ukupnih troškova 13. Stabilna ravnoteža grane se postiže u: a) trenutnom roku b) kratkom roku c) dugom roku d) kratkom i dugom roku e) u privredi je nemoguće postići stabilnu ravnotežu grane 14. U dugom roku ravnoteža preduzeća na tržištu potpune konkurencije je u tački gdje je: a) granični trošak jednak prosječnom ukupnom trošku b) ukupni prihod maksimiziran c) granični trošak jednak prosječnim varijabilnim troškovima d) oportunitetni trošak preduzeća najniži e) cijena jednaka prosječnim fiksnim troškovima 15. Normalna cijena je jednaka: a) prosječnim troškovima b) varijabilnim plus graničnim troškovima c) prosječnim troškovima uvećanim za prosječan profit d) prosječan profit plus ekstra profit. 165 Mikroekonomija 16. Preduzeća koja nude komunalne usluge najčešće primjenjuju: a) diskriminaciju cijena prvog stepena b) diskriminaciju cijena drugog stepena c) diskriminacije cijena trećeg stepena 17. Preduzeća koja u kratkom roku žele maksimizirati profite (ili minimizirati gubitke) moraju biti sigurna da je: a) Prosječni ukupni trošak veći nego granični trošak b) Prosječan prihod veći nego prosječan ukupan trošak c) Ukupan prihod veći nego ukupni troškovi d) Cijena veća nego prosječni varijabilni troškovi e) Prosječan prihod veći nego granični trošak 18. Monopolista može da određuje: a) cijenu b) količinu c) cijenu i količinu d) količinu ili cijenu e) ni jedno od navedenog 19. Što je mogućnost supstitucije proizvoda na tržištu veća politika cijena je: a) pasivnija b) aktivnija c) mogućnost supstitucije proizvoda nema utjecaja na vođenje politike cijena. 20. U dugom roku svaka firma će napustiti granu ako: a) cijena ne pokriva ni prosječne ukupne troškove b) cijena nije jednaka graničnim troškovima c) cijena nije jednaka ni minimumu graničnih troškova d) ako su druge firme u industriji više efikasne 21. Uslov ravnoteže preduzeća na bilo kojoj tržišnoj strukturi u kratkom roku je: a) Prosječni varijabilni troškovi = fiksnim troškovima (AVC=FC) b) Granični troškovi = prosječnim varijabilnim troškovima (MC=AVC) c) Granični troškovi = graničnom prihodu (MC=MR) d) Granični troškovi = prosječnim ukupnim troškovima (MR=ATC) Definirajte pojmove privatizacija, liberalizacija i deregulacija? Nacrtajte LRTC, gdje se LRTC povećavaju proporcionalno povećanjem outputa ? Grafički predstavite ravnotežu preduzeća na TPK u dugom vremenskom periodu? Kako dobijamo relevantno područje proizvodnje ? Objasnite i grafički predstavite ravnotežu preduzeća na TPK u kratkom vremenskom periodu ? 6. Pojasnite i grafički predstavite dugoročne prosječne troškove po Savremenoj teoriji ? 7. Definišite graničnu stopu supstitucije u teoriji proizvodnje? 8. Prednosti i nedostaci utvrđivanja cijena po graničnim troškovima kod monopola...? 9. Objasnite metode diferenciranja cijena....? 10. Objasnite model ponude po opadajućim troškovima....? 11. Objasnite ukupan, prosječan i granični prihod na tržištu monopola i potpune konkurencije.....? 166 1. 2. 3. 4. 5. Mikroekonomija 16. OLIGOPOL I MODELI OLIGOPOLA Oligopol predstavlja tržišno stanje koje se često susreće u praksi. Ono je složeno tržišno stanje jer u sebi sadrži elemente i tržišta potpune konkurencije i tržišta monopola. Velike kompanije najčešće posluju na oligopolskom tržištu. To su npr. DHL, UPS, EWS na tržištu prenosilaca pošiljki, Telekom operateri u BiH: BH Telekom, Eronet, Mobi`s, ili tržište kamiona kao što su: Man, Mercedes, Iveco, Volvo itd. Učesnici na tržištu oligopola moraju pažljivo da prate koje sve odluke donose oni, ali i svi drugi učesnici. To je zbog toga što bilo koja donešena odluka jednog od učesnika ima direktnog utjecaja na sva ostala oligopolska preduzeća. Zbog toga se ovakvo ponašanje učesnika naziva strateškim. No šta u stvari predstavlja oligopol. “Kada na tržištu postoji mali broj, svega nekoliko, prodavača nekog proizvoda od kojih svaki ima značajni udio u ukupnoj ponudi, onda takvo tržišno stanje nazivamo oligopol.”75 Ovdje se pod prodavačima mogu podrazumijevati i proizvođači raznih roba i usluga. Na ovakvom tržištu se pojavljuju dvije vrste proizvoda: a) homogeni ( kafa, cement, šećer, čelik, itd.) b) nehemogeni ( televizori, kompjuteri, automobili, itd.) Ukoliko se radi o homogenim proizvodima, tada govorimo o čistom ili perfektnom oligopolu, a ako se radi o nehomogenim proizvodima, tada imamo nesavršeni oligopol. U analizama se obično uzima čisti oligopol, što je slučaj i u ovom radu. Oligopol, kao i prethodna dva tržišna stanja, ima svoje karakteristike ili pretpostavke. To su: Mali broj, svega nekoliko učesnika, Mogućnost vođenja aktivno-pasivne politike cijena ponuđača, Postojanje barijera ulaska, Preduzeća mogu da konkurišu cijenama i/ili količinama, Postoji mogućnost udruživanja učesnika na strani ponude, Preduzeća mogu nuditi i homogene i heterogene proizvode, Elastična funkcija tražnje, Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje određeni broj Ove pretpostavke su neophodne kako bi se mogao oligopol izdvojiti kao posebno tržišno stanje. Pretpostavka „Mogućnost vođenja aktivno-pasivne politike cijena“ prvenstveno pokazuje da preduzeća mogu u određenoj mjeri utjecati na cijenu proizvoda, npr. u zavisnosti od marke proizvoda, od kvaliteta ambalaže, ulaganja u marketing preduzeća, u izradu različitih varijanti proizvoda, u nekim dodatnim funkcijama i sl. Sjetite se proizvođača automobila. Iako svi automobili imaju osnovnu svrhu da vas prevezu sa jednog mjesta na drugo mjesto brzo, sigurno i udobno po prihvatljivim troškovima, danas postoji najmanje dvadesetak različitih proizvođača automobila sa velikim brojem različitih modela auta. U mjeri u kojoj je vaš proizvod drugačiji od drugi vi možete vršiti utjecaj na cijenu proizvoda. 75 Babić, Mate; „Mikroekonomska analiza“, IV. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Mate, Zagreb, 1997, str. 313. 167 Mikroekonomija Postoje određeni faktori koji određuju tržišnu strukturu. To su sljedeći faktori: 1. Tehnološki Na primjer, samo mali broj preduzeća ima tehnologiju kojom može proizvoditi lijekove ili izrađivati asfalt. Stoga preduzeća nastoje prva doći do nove tehnologije kako bi imala određene konkurentske prednosti nad drugim sličnim preduzećima. Stoga ako samo nekoliko preduzeća posjeduje određenu tehnologiju za proizvodnju nekog proizvoda, tada se na tržištu formira oligopolska tržišna struktura. 2. Troškovni Troškovi proizvodnje mogu nekada opredjeljivati koliko će se preduzeća pojaviti na nekom tržištu. Tako na primjer troškovi prevoza cementa na veće udaljenosti čine ponuđača nekonkurentnim ako je udaljenost veća od 200 km. Stoga se obično cementara grade u radijusu od 150-200 km. Nekada samo masovna proizvodnja obezbjeđuje povoljnu strukturu troškova koje tržište može prihvatiti. Zbog toga se može desiti da samo nekoliko preduzeća ima tehnologiju ili kapacitete koji joj omogućavaju masovnu proizvodnju. 3. Iznos kapitala Ovo je jedan od čestih razloga koji dovode do pojave oligopolskih tržišnih struktura. Ako imate dovoljno kapitala možete kupiti tehnologiju koja preduzeću treba, možete izgraditi dovoljno veliko postrojenje za masovnu proizvodnju, možete ući na druga tržišta itd. No, niti jedno preduzeće nema kapitala u mjeri u kojoj bi mu trebalo. Uvijek je za preduzeće problem kako nabaviti dovoljno kapitala pod povoljnim uslovima. Na primjer, iako je poznato da naftne kompanija veoma ostvaruju dobre zarade i profite, samo mali broj preduzeća ima dovoljno kapitala da izgradi rafineriju nafte ili da se bavi njenom eksploatacijom. Da bi se pratio stepen konkurencije unutar oligopolskih tržišnih struktura računa se koncentracijski odnos. On se dobije kada se kvadriraju tržišna učešća 4 ili 8 najvećih preduzeća i izračuna rezultirajući broj. „U analizama oligopola uzima se da je broj firmi u industriji određen kao fiksan (nepromjenjljiv). Ali u mnogim situacijama ulazak je moguć. Naravno u interesu firmi koje su već u industriji je da pokušaju spriječiti takav ulazak. Kako su oni već u industriji, ove firme imaju mogućnost da prve preduzimaju akcije i tako steknu prednost u traženju načina da drže nove firme izvan date industrije.“76 Barijere koje onemogućavaju ulazak novih kompanija na oligopolska tržišta mogu biti različite prirode. U literaturi se uobičajeno spominje nekoliko takvih barijera: 77 1. Potreba da se proizvodi u velikim serijama, da bi jedinični troškovi bili dovoljno niski, kao npr. elektroenergija, voda, plin, telefon, itd., 2. Patenti i licence koje određenim proizvođačima daju isključivo pravo proizvodnje i/ili prodaje određenog proizvoda ili usluge, 76 Varian, Hal; “Intermediate Microeconomics”, 2 edition, New York, 1990, izdavač, Northon, International student edition, str.471. 77 Babić, Mate; „Mikroekonomska analiza“, IV. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Mate, Zagreb, 1997, str. 314. nd 168 Mikroekonomija 3. Kontrola temeljnih sirovina, kao npr. urana, boksita i sl., 4. Ugled postojećeg proizvoda; npr. teško je konkurirati britvicama marke «Gilette», 5. Velika finansijska ulaganja mogu biti značajna prepreka za nove prodavaoce, osobito u doba oskudice i/ili visoke cijene na tržištu kapitala, 6. Tajnost recepta, koji proizvođač ne želi patentirati, nego ga drži u tajnosti. Dobar primjer za ovo je Coca Cola. 7. Politika cijena postojećih oligopolista kojom određuju cijene niže od onih koje bi im maksimizirale dobit, u cilju sprječavanja ulaska u posao novih proizvođača, 8. Vlasništvo i kontrola sistema distribucije. Postojanje ovih barijera daje specifičnost oligopolskom tržištu i potencijalni konkurenti moraju da o njima da vode računa. Njih također u obzir uzimaju i postojeća preduzeća koja već posluju u grani kako bi ih učinila što višim. Naravno, preduzeća trebaju voditi računa i o izlaznim barijerama. Šta ako zarada u grani opadne ispod prosječne zarade u privredi. Tada preduzeća nastoje napustiti granu i preći u neku profitabilniju. U tom slučaju im može biti problem napustiti tu djelatnost iz razloga što ne mogu prodati tehnologiju, jer su možda proizvodnim procesom vezani za isporuku rezervnih dijelova narednih nekoliko godina (npr. proizvođači automobila su obavezni proizvoditi rezerve dijelove 17 godina nakon izlaska nekog modela), može biti problem prodaja namjenski izgrađenog objekta za tu proizvodnju (npr. hladnjača za voće), može biti problem što su potpisani dugoročni ugovori sa dobavljačima itd. U svakom slučaju preduzeće kada ulazi u neku granu trba već tada razmišljati šta ako ne bude profitabilno poslovalo, odnosno kako je napustiti. Oligopolsko tržište je specifično, jer na njemu nisu ispunjeni ni uslovi savršene konkurencije (da se i na strani ponude i na strani tražnje nalazi veliki broj učesnika, koji pojedinačno imaju beznačajan uticaj na tržište), niti uslovi monopola (da se na strani ponude nalazi samo jedan ponuđač, a na strani tražnje veliki broj potrošača). Ako na oligopolskom tržištu imamo samo dva ponuđača tada se takvo tržišno stanje naziva duopol. “To je najjednostavniji oblik oligopola, i na njemu se nalaze dva samostalna i maksimizacijom dobiti motivirana preduzeća nasuprot mnoštvu kupaca, koji zbog svog velikog broja i malene ekonomske snage nisu u mogućnosti vršiti bilo kakav uticaj na razinu cijene. U stvarnosti nemamo mnogo primjera duopolskih situacija. Na primjer, na tržištu mogu postojati samo dvije fabrike za proizvodnju vojne opreme. Kako u definiciji oligopola nije sasvim jasno precizirano koliki broj prodavača se pojavljuje na tržištu, jer „mali broj“ ili „svega nekoliko njih“ ne daje dovoljnu preciznost, nužno je definiciju dopuniti i naznakom karaktera njihove međuovisnosti. Naime, treba reći da svako od tih preduzeća ima toliko učešće na tržištu da vlastitim ponašanjem (politikom cijene ili/i politikom obima ponude) može ostvariti primjetan uticaj na samo tržište, na sva druga poduzeća unutar odnosne grane pojedinačno, i povratno na samog sebe, što se u literaturi ponekad naziva “oligopolski bumerang”. 169 Mikroekonomija Ovisno o tome da li su svi prodavači (oligopolisti) približno jednake ekonomske moći ili ne, pravi se distinkcija između tzv. simetričnih i asimetričnih oligopolskih situacija.”78 Zbog ovog utjecaja sva preduzeća moraju pažljivo da definiraju i primjenjuju svoje poslovne aktivnosti jer reakcije drugih preduzeća mogu umanjiti dio tržišta koji pripada tom preduzeću, te tako ugroziti položaj datog preduzeća. Odatle, svako pojedinačno preduzeće odlučujući o tome kakvu će akciju preduzeti, uzima u obzir i reakcije svih ostalih konkurentskih preduzeća, ali i ta preduzeća nastoje uskladiti svoje akcije sa djelovanjem prvog preduzeća. Zbog mogućnosti velikog broja različitih reakcija pojedinih oligopolista koje se ne mogu uvijek predvidjeti sa dovoljnim stepenom sigurnosti ne postoji samo jedan model oligopola koji bi u potpunosti objasnio ponašanje i ravnotežni položaj preduzeća. I kod oligopola, kao i kod prethodnih tržišnih stanja, potrebno je voditi računa o tome kako izgleda funkcija tražnje. S obzirom da u analizi posmatramo homogene oligopole, odnosno one koji nude homogene proizvode, možemo tražnju predstaviti jednom linijom na grafiku. U odnosu na tržište potpune konkurencije funkcija tražnje je neelastičnija odnosno oligoplisti vode aktivno-pasivnu politiku cijena. Oligopolisti na tržištu se mogu međusobno dogovarati ili mogu voditi svoje poslovne politike nezavisno jedan od drugog. Modele oligopola dijelimo na: Modele nezavisnog djelovanja (u koje spadaju Cournotov, Edgewortov i Bertrandov model), te Modele međuzavisnog djelovanja (bez formalnog dogovora i sa formalnim dogovorom-kartel). S obzirom da su složeniji modeli u kojima postoji međuzavino djelovanje oligopolista mi ćemo dati prikaz samo jednostavnijih modela u kojima učesnici rade međusobno nezavisno. 16.1. COURNOTOV MODEL Cournotov model je najstariji model oligopola. Po tom modelu polazna pretpostavka je da učesnici posluju bez troškova, što je teško u praksi pronaći, ali recimo da se radi o vlasnicima prirodnih izvora mineralne vode. U tom slučaju vlasnici nemaju troškova proizvodnje. Učesnici reagiraju količinama na tržištu i ne prate šta radi drugi učesnik. Rezultat njihovih akcija jeste tzv. Cournotova tačka, koja pokazuje da će nakon određeni iteracija svaki od njih zadovoljavati na tržištu po 1/3 ukupne tražnje, odnosno zajedno 2/3. Ako broj učesnika u modelu povećamo na veliki broj tada će tržište postati tržište potpune kokurencije. Ovaj model ima i određene kritike, a one su: 1. Način ponašanja preduzeća je naivan 2. Zatvoreni model (nema ulaska novih pouđača). 3. Nije vremenski određen. 4. Pretpostavka o proizvodnji bez troškova je nerealna. 78 Jurin, Smiljan & Šohinger, Jasminka; „Teorija tržišta i cijena“, Izdavač Globus, Zagreb, 1990, str. 314, i str. 228. 170 Mikroekonomija Objašnjnje modela je sljedeće. Ako se na tržištu pojavi prvi učesnik, on će se nalaziti u poziciji monopoliste. Stoga će nuditi onu količinu pri kojoj je MR=MC. Kako su mu MC=0 tada će i MR biti jednako nuli. Ovaj uslov je ispunjen pri obimu proizvodnje koji zadovoljava pola tražnje na tržištu, jer MR ima dvostruko veći nagib od funkcije tražnje. U tom slučaju ako je samo prvi oligopolista na tržištu prisutan zadovoljit će pola funkcije tražnje. Kada se pojavi i drugi, on će po istoj logici, nastojati zadovoljiti preostalu polovicu tražnje, ali tako da zadovolji samo ½ od preostalog dijela tražnje, kako bi i on maksimizirao svoj profit. U tom slučaju prvi se neće nalaziti više na pola tražnje, jer je ¼ već pokrivena od strane drugog oligpoliste. Stoga se on ponovo pomjera na pola od preostalog dijela. Zatim drugi reagira na isti način. I tako sve dok ne postignu stabilnu ravnotežu gdje svaki od njih pokriva po jednu trećinu tržišta. Ovo ćemo pojasniti matematički. I iteracija I učesnik II učesnik II iteracija I učesnik II učesnik ... n-ta iteracija I učesnik II učesnik zadovoljava ½ tražnje. zadovoljava ½(1-1/2)= ¼ tražnje zadovoljava ½(1-1/4)= 3/8 tražnje zadovoljava ½(1-3/8)=5/16 tražnje zadovoljava 1/3 tražnje. zadovoljava 1/3 tražnje Output I 1 Reakcija II-og na poteze I Cournotova tačka 1 2 1 3 1 4 Reakcija I-og na poteze II 1 4 1 3 1 2 1 Output II Grafik 98.Cournotov model oligopola 171 Mikroekonomija Pojašnjeno preko krivih reakcije situacija je sljedeća. Ako prvi oligopolista proizvodi ukupni output, drugi se neće pojaviti na tržištu. Ako prvi proizvodi i pokriva pola tražnje tada će drugi proizvoditi ¼. To predstavlja krivu reakcije drugog na poteze prvog oligopliste. I obrnuto. 16.2. BERTRANDOV MODEL U ovom modelu učesnici na tržištu reagiraju cijenama. Početna cijena kreće sa nekog nivoa ali završava na cijeni jednakoj nula. Ova cijena je stabilna cijena jer kada se jednom dođe u cijenu nula niti jedan od učesnika neće moći podići cijenu. Objašnjenje modela je sljedeće: Cijena I-og Reakcija II-og na I Na osama X i Y prate se cijene svakog od dva učesnika. Ako Reakcija I-og na II drugi učesnik formira cijenu PA1 tada će drugi učesnik formirati cijenu P'A1 kao odgovor na poslovni potez drugog učesnika P'A1 (kao presjek reakcije I učesnika na potez drugog). Nakon što drugi učesnik vidi da je prvi uspostavio cijenu koja je na P'A2 istom nivou kao i njegova, ona snižava cijenu na nivo PA2 (reakcija drugog na potez prvog). Nakon toga prvi učesnik također snizi cijenu na nivo P'A2. Cijena II-og PA2 0 PA1 i tako redom sve dok cijena ne bude snižena do nula novčanih Grafik 99. Bertrandov model oligopola jedinica. Nakon toga niti jedan od učesnika neće moći podići cijenu jer neće imati kupaca za svoj proizvod. S obzirom da ta cijena ostaje nepromijenjena onda ovakvu ravnotežu nazivamo stabilnom ravnotežom. 16.3. EDGEWORTHOV MODEL Edgeworthov model oligopola u analizu uzima veličinu raspoloživih kapaciteta učesnika na tržištu. Polazi od jedne realne pretpostavke da preduzeća imaju ograničen kapacitet i da sama ne mogu podmiriti svu tražnju na tržištu. Edgeworth je dalje pošao od pretpostavke da učesnici zajedno mogu zadovoljiti najviše 75% tržišta, odnosno svako od njih može podmiriti po ¾ pripadajućeg mu dijela tražnje. Kao rezultat modela jeste nedeterminisana ravnoteža, odnosno cijena koja oscilira između dvije tačke, na grafiku između cijena R i S. Objašenjenje modela je dato u nastavku. Podijelimo ukupnu funkciju tražnje da dva jednaka dijela i predstavimo svaku polovicu tražnje u kvadrantu I i II. U prvom kvadrantu je data funkcija tražnje za prvog učesnika, a u II kvadrantu za drugog. Neka je početna cijena na nivou R. U tom slučaju svaki od učesnika zadovoljava po jedan dio pripadajućeg mu dijela tražnje. Prvi učesnik nudi na tržištu količinu OF, a drugi OC. S obzirom da postoji mogućnost da svaki od učesnika može ponuditi još više proizvoda, prvi učesnik spušta cijenu proizvoda na nivo H i privlači jedan dio kupaca od II učesnika. On sada iskorištava svoj kapacitet na višem nivou nego prethodno. Kada II ponuđač primijeti da je ostao bez dijela kupaca, on onda spušta 172 Mikroekonomija cijenu, ali koja je na nižem nivou od nivoa H, odnosno na nivo između H i S. Tada se kupci ponovo vraćaju njemu, pa on u tom slučaju iskorištava svoj kapacitet. S obzirom da je smanjena tražnja za proizvodima I učesnika i on ponovo snižava cijenu na nivo ispod II učesnika. I tako sve dok cijena ne bude na nivou S. Sada oba ponuđača imaju istu cijenu ali i oba imaju u potpunosti iskorišten svoj maksimalni kapacitet. Oni su zajedno zadovoljili ¾ tražnje a ¼ je ostala nepodmirena. Tada jedan od učesnika shvati da je onaj drugi u potpunosti iskoristio svoj maksimalni kapacitet i da on može i podići cijenu proizvoda jer onaj drugi svakako ne može podmiriti više kupaca. Stoga se on ponovo vraća na cijenu R. Kada to primijeti i drugi ponuđač on shvata da će podmirivati isti nivo tržiša i ako formira cijenu nešto ispod cijene S. I tako se cijeli ciklus ponavlja. Zbog toga je ovo nedeterminisana (neodređena) ravnoteža. P I učesnik II Učesnik G R S D ● ● H ● J D' A/t No, ukoliko bi se oba učesnika E F A/t 0 C F dogovorila da zajedno nastupaju Grafik 100. Edgeworthov model oligopola na tržištu oni bi nudili po jednu količinu proizvoda, odnosno, zajedno bi podmirivali samo ½ tražnje jer bi pri P tom obimu proizvodnje obojica maksimizirali svoj profit. Ovaj slučaj je prikazan na grafiku 101. U nastavku ćemo dati prikaz modela prelomljene krive tražnje ili Sweezyjevog modela. PA1 I 0 A1 II D A2 A/t Grafik 101. Zajednički nastup duopolista na tržištu 173 Mikroekonomija 16.4. MODEL PRELOMLJENE KRIVE TRAŽNJE (SWEEZYJEV MODEL) Teorija prelomljene krive tražnje nastala je na pokušaju da se pronađe odgovor na pitanje: zbog čega se cijene proizvoda na oligopolskim tržištima ne mijenjaju značajnije tokom vremena? Naime, istraživanjima je utvrđeno da se cijene velikog broja proizvoda koje proizvode oligopolska preduzeća vrlo malo tokom vremena mijenjaju. Preko ovog modela je dat teoretski odgovor na postavljeno pitanje. Da bi se mogao formulisati ovaj model potrebne su dvije pretpostavke na kojima on počiva. To su: 1. kada jedno preduzeće obara cijenu, konkurenti ga slijede u tome 2. kada jedno preduzeće povećava cijenu, konkurenti ga neće slijediti u tome. Tako npr. možemo posmatrati tržište računarske opreme u jednom. Ako jedan od većih ponuđača na tržištu snizi cijenu računarske opreme ubrzo se to sazna u cijelom gradu pa su i svi ostali isporučioci opreme prinuđeni da snižavaju svoju cijenu. Sa druge strane, ako jedan od njih podigne cijenu računarske opreme vrlo je vjerovatno da ga neće niko slijediti u tome. Ovakav slučaj je karakterističan za djelatnosti gdje proizvodi tokom vremena brzo zastarijevaju i gdje je vrlo teško podizati cijenu nakon što se ona formira na određenom nivou. D, d, MC, Objašnjenje modela: navedene ATC, MR dvije pretpostavke na grafiku su predstavljene sa dvije krive D tražnje. Kriva tražnje dd MC predstavlja individualnu krivu MC1 tražnje, odnosno tražnju za MRD d proizvodom jednog ponuđača, ATC dok kriva tražnje DD predstavlja R PA1 gransku (ukupnu) tražnju. ● ATC1 Početna cijena jeste PA1, a d početna količina je A1 (odnosno C ● početna tačka ravnoteže jeste u tački R). Ukoliko preduzeće ●B podigne svoju cijenu na tržištu, MRd D tada se iz tačke R kreće uz funkciju tražnje dd, jer ga ostali 0 A1 učesnici ne žele slijediti. Sa MR druge strane, ako preduzeća Grafik 102. Teorija prelomljene krive tražnje snizi svoju cijenu sa nivoa R, tada ga i svi ostali ponuđači slijede, pa je relevantna funkcija tražnje DD. Q Kako imamo dvije funkcije tražnje, tako imamo i dvije odgovarajuće funkcije graničnog prihoda (MRD – koja se izvodi iz granske tražnje i MRd - koja se izvodi iz individualne tražnje). S obzirom da u tački R postoji prelom krivih tražnje iz dd u DD, postoji i prelom krivih graničnih prihoda iz MRd u MRD, odnosno jedan vertukalni dio graničnih prihoda između tački B i C. Ako se u tom vertikalnom dijelu graničnih prihoda presiječe funkcija graničnih troškova i graničnih prihoda tada će rezultirajuća cijena biti na nivou PA1. S obzirom da na tržištu postoji velika razlika između nagiba funkcije dd i DD, ovaj vertikalni dio će biti značajan. Kako je ova vertikalna udaljenost poprilična, najveći broj preduzeća ima svoje granične troškove koji upravo prolaze između tačaka B i C. Zbog toga je njihova rezultirajuća ravnoteža u tački R, odnosno u tački koja je formirana na tržištu. Zbog toga što se preduzeća već nalaze u ravnoteži u tački R, ona nisu zainteresovana mijenjati ili svoju cijenu ili ponuđenu količinu. 174 Mikroekonomija Na taj način je dokazano iz kog razloga postoji tzv. rigidnost (nepromjenjivost) cijena na oligopolskom tržištu putem teoretskog D, d, modela. U slučaju kada dolazi do premještanja krive tražnje, u modelu se mijenja ravnotežna količina, ali ne i ravnotežna cijena proizvoda na tržištu, što je vidljivo na narednom grafiku. Pored ovog oblika prelomljene krive tražnje, postoji i model sa krivom tražnje obrnutog preloma. Taj model postoji u situacijama kada se navedene dvije pretpostavke zamijenjene, odnosno: MC, ATC, MR D MC d PA1 MRD MC1 R ●` ●C ●B 0 A1 R ATC ATC1 d MRd MR D Q Grafik 102. Teorija prelomljene krive tražnje 1. kada jedno preduzeće obara cijenu, konkurenti ga ne slijede u tome 2. kada jedno preduzeće povećava cijenu, konkurenti ga slijede u tome. Za primjer ovih pretpostavki se može uzeti industrije peciva u nekom gradu. Tako na primjer u Sarajevu postoji veliki broj preduzeća koja se bave proizvodnjom i distribucijom hljeba i peciva. Ovdje ubrajamo i pekare koje rade na području grada. Ukoliko najveća od tih kompanija podigne cijenu hljeba, i svi ostali učesnici na tržištu je tada slijede. S obzirom da se ovaj slučaj rjeđe susreće u praksi nećemo ga ovdje detaljnije izlagati i grafički predstavljati. Jedan od novijih modela oligopola koji u posljednje vrijeme ima tendenciju da postane univerzalni model oligopola jeste model Teorija igara. On se primjenjuje kod velikog broj ekonomskih ali i neekonomskih situacija gdje na neki način postoje suprostavljene strane ali čije odluke zavise od odluka donešenih od drugih učesnika. Česta primjena ovog modela je u diplomatiji i u slučajevima kada je u pitanju strateško ponašanje država. Također, može se primjenjivati kod proizvođača aviona s obzirom na nekoliko danas prisutnih proizvođača na svjetskom tržištu.79 79 Detaljniji prikaz Teorije igara je dat u „Mikroekonomija- dodatnom materijalu za ispit“. Tatića, Kasim, Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta, 2005. godine, str. 40-62. U Nastavku ćemo dati samo osnovne informacije o modelu. 175 Mikroekonomija 16.5. TEORIJA IGARA Zbog značaja koji se uz cjenovnu pridaje i necjenovnoj konkurenciji na oligopolskim tržištima, tražen je model koji bi povezao obje ove vrste konkurisanja, i tako što bolje objasnio stanje na koje se nailazilo prilikom njihovog analiziranja. Teorija igara u velikoj mjeri obuhvata strategije i cjenovne i necjenovne konkurencije, tako da se pomoću ove metode dosta uspješno mogu analizirati svi oblici oligopolske konkurencije, odnosno svi oblici ponašanja preduzeća u oligopolskoj strukturi. “Međusobni odnosi preduzeća na oligopolskim tržištima i nerazdvojiva neizvijesnost u pogledu reakcija konkurenata na bilo koji tok akcije preduzeća ne mogu se djelotvorno analizirati klasičnim sredstvima ekonomske teorije. Ekonomisti su razvili modele tajnih sporazuma, modele određivanja cijene zapreke ulasku, biheviorističke modele, ali oni ne daju opću teoriju oligopola u smislu da bi bilo koji od tih modela mogao potpuno objasniti proces odlučivanja oligopolista. Teorija igara omogućava različit pristup proučavanju problema oligopola.”80 Tvorcem teorije igara smatra se J. Von Neumann, koji je još 1928. godine utemeljio osnovne postavke teorije igara. No, djelo koje joj je osiguralo status posebne discipline objavljeno je tek 1944. godine pod nazivom: “Teorija igara i ekonomsko ponašanje” (Theory of Games and Economic Behaviour). Ovo djelo je iniciralo dalja istraživanja na ovom području, što se može zaključiti iz obimne literature koja je do danas nastala na tom području. Koliko je značaj Neumanovog doprinosa razvoju teorije igara najbolje nam pokazuju riječi Davida Friedmana, koji kaže: “John Von Neumann, neosporivo jedan od najpametnijih ljudi prošloga stoljeća, ustrojio je jednu novu oblast matematike u procesu rješavanja strateških problema.”81 Da bi ovaj model bio primjenjljiv u ekonomiji, potrebno je da se neki ekonomski problem formuliše u terminima teorije igara, nađe rješenje igre, a zatim se to rješenje ponovo prevede u ekonomske termine, da bi se izvršilo njegovo ekonomsko tumačenje. Ovo zahtjeva da se “u pomoć” pozove matematika i njoj srodne discipline, kako bi bilo moguće ekonomske kategorije preformulisati u matematičke obrazce, koji nam omoguċavaju rješavanje ovakvih vrsta problema. 16.5.1. Osnovni pojmovi Da bismo razumjeli ovaj model, potrebno je pojasniti elemente i pojmove koji se u njemu pojavljuju. IGRA (Game) je prvi od njih. To je aktivnost u kojoj učestvuju dva ili više igrača čiji su interesi različiti (suprotni ili konfliktni). IGRAČ (Player) je osoba koja sudjeluje u igri. Njih može biti dva ili više. “Ovi igrači mogu biti individualci (kao igrači pokera), firme (kao na oligopolskim tržištima), ili cijeli narod (npr. tokom vojnih sukoba).”82 STRATEGIJA (Strategy) označava skup planiranih akcija koje preduzima svaki igrač. Na primjer, strategija preduzeća može biti promjena ambalaže proizvoda, određivanje cijene proizvoda na 200 80 Koutsoyiannis. Anita; „Moderna mikroekonomika“, II izdanje, Mate, Zagreb, 1996. godine, str.404. nd 81 Friedman, David; “Price Theory”, 2 edition, 1990, South-Westwrn Publishing Co., Cincinnati, Ohio, str.485. th 82 Nicholson, Walter; “Microeconomic Theory”, The Dryden Press, 5 edition, Philadelphia, 1992, str. 620. 176 Mikroekonomija KM, trošenje 3,5% ukupnog prihoda na propagandu, itd. Svaki od igrača unaprijed postavlja svoj cilj, i u zavisnosti od njega bira određenu strategiju. S obzirom da je svaki igrač u mogućnosti da izabere jednu od nekoliko mogućih strategija, od sposobnosti svakog igrača ovisi i rezultat igre, no konačan ishod će zavisiti od strategija svih igrača. Što je igrač izabrao bolju strategiju i njegov će rezultat biti bolji. “Igre su podijeljene na osnovu dva osnovna kriterija: 1. koliki je broj učesnika u igri, i 2. kakav je konačan ishod igre „Zavisno od broja igrača, razlikujemo igru dvojice, trojice ili općenito igru n-igrača (duopol, oligopol, polipol, potpunu konkurenciju), a s obzirom na to kakav je konačan ishod, postoje igre sa nultom sumom (zero-sum games) i igre čija suma krajnjih rezultata nije ravna nuli (non-zero sum games).”83 S obzirom na ishod, razlikujemo također, igre sa stalnom i nestalnom sumom. Kod igara sa stalnom sumom, konačni rezultat igre je stalan, bez obzira na raspodjelu rezultata po igračima. Rezultat pojedinog igrača ovisi o izboru njegove strategije. A zbir rezulatata svih sudionika u igri je konstantan. „Npr. ako je elastičnost tražnje za određenim proizvodom 1, tada duopolisti mogu, u kratkom roku, različitim strategijama (politikom cijena i dr.) utjecati ne preraspodjelu ukupnog prihoda (koji ostaje konstantan). Što jedan dobije, drugi će izgubiti. Kod igara sa nestalnom sumom, zbir rezultata pojedinih sudionika nije stalan. Npr. ako je koeficijent elastičnosti tražnje robe koju prodaju duopolisti različit od 1, tada će ukupni prihod biti veći, odnosno manji, zavisno od politike cijena.“84 16.5.2. Matrica rezultata Ukoliko pretpostavimo da se na oligopolskom tržištu pojavljuju samo dva preduzeća, tada se rezulatati njihovih strategija najlakše prikazuju u obliku MATRICE (payoffs). “U Teoriji igara, rezultat svakog igrača zove se ishod (Payoff), a u oligopolskoj konkurenciji rezultat je profit ili gubitak oligopoliste. Rezultati su određeni, pored strategija oligopolista i ograničenjima sa kojima se učesnici susreću. Ograničenja mogu biti razna, kao na primjer; carine, raspoloživa tehnologija, cijene faktora, itd..”85 Redovi takve matrice predstavljaju moguće strategije prvog igrača, a kolone moguće strategije drugog igrača. Ovakav oblik igre zove se strategijski ili matrični. Pretpostavimo igru sa dva sudionika, duopolista i sa stalnom sumom. Broj strategija svakog igrača može biti različit. Pretpostavimo dalje određeni, konačni broj strategija svakog sudionika, da bismo osigurali da broj rezulata bude konačan. Označimo li sa ars rezultat prvog igrača koji nastaje ako prvi igrač izabere strategiju r=1,2,3,…,m, a drugi igrač strategiju s=1,2,3,…,n. Za svakoga igrača na taj način možemo formirati matricu njegovih rezulatata, s obzirom na različite kombinacije strategija koje izabere on, odnosno njegov protivnik. Tako ćemo za prvog igrača imati matricu A, a za drugog matricu B. Pretpostavimo da prvi igrač ima dvije, a drugi tri moguće strategije. Matrica A tada izgleda ovako: 83 Pjanić, Zoran; “Teorija cena”, Savremena administracija, Beograd, 1984, str. 348. 84 Babić, Mate; „Mikroekonomska analiza“, Narodne novine, Zagreb, 1991. godine, str.332. 85 Bakalar, Jozo; “Mikroekonomija”, HKD Napredak, Sarajevo, 1996. godine, str. 214 177 Mikroekonomija A= a11 a12 a13 a21 a22 a23 Prema tome, postoji ukupno mxn (2x3=6) rezultata prvog igrača.”86 Da bi se bolje razumio prethodni model, pokazat ćemo kako to izgleda na jednom primjeru. Recimo da se radi o dva preduzeća koja imaju nazive: preduzeće “X” i preduzeće “Y”. Matrica preduzeća “X” neka izgleda na sljedeći način: 30 60 50 Preduzeće “X”= 50 40 70 Ovdje nam, npr. a21= 50 pokazuje da ako preduzeće “X” izabere svoju drugu strategiju, a preduzeće “Y” prvu tada će rezultat koji će ostvariti preduzeće “X” biti jednak 50. Ako naš drugi igrač izabere treću strategiju, tada će rezultat koji će ostvariti preduzeće “X” biti jednak 70. I svi ostali elementi matrice mogu se interpretirati na analogan način. Broj redaka u matrici predstavlja broj strategija koje ima na raspolaganju preduzeće ”X”, a broj kolona nam pokazuje koliko različitih strategija ima preduzeće “Y”. U stvarnosti preduzeća imaju veliki broj mogućih strategija, ali zbog nemogućnosti analiziranja na ovaj način ukoliko ih preduzeća imaju više, uzimaju se samo dvije ili tri. Uzmimo da je suma igre stalna i iznosi “c”, tada matrica preduzeća “Y” izgleda na sljedeći način: Preduzeće “Y”= c-a11 c-a12 c-a13 c-a21 c-a22 c-a23 Ako uzmemo da je u prethodnom primjeru suma igre (npr. učešće na tržištu) 100, tada matrica drugog preduzeća ima sljedeći izgled: 70 40 50 Preduzeće “Y”= 50 60 30 Znači, kada imamo samo dvojicu igrača, i kada je ukupni rezultat stalan (u ovom primjeru 100), dovoljno je znati samo elemente jednog igrača, pa da se može odrediti i matrica drugog učesnika, tako da se od ukupnog rezultata oduzmu elementi poznate matrice. Kao i svaki drugi ekonomski model i model teorije igara ima određene pretpostavke na kojima počiva: 1. 2. 3. Preduzeće ima zadan, jasno definisan cilj. Obično je to maksimizacija tržišnog udjela. Svako poduzeće zna svoje i strategije svog konkurenta, ali se usredotočuje na najvažnije od tih elemenata. Svako poduzeće pouzdano zna isplativost svih kombinacija razmatranih strategija. To podrazumijeva da poduzeće zna svoj ukupni prihod, ukupne troškove i ukupni profit od svake kombinacije strategija. 86 Babić, Mate; „Mikroekonomska analiza“, Narodne novine, Zagreb, 1991. godine, str. 332-333. 178 Mikroekonomija 4. 5. Akcije koje poduzimaju duopolisti ne utječe na ukupnu veličinu tržišta. Svako poduzeće bira svoju strategiju “očekujući najgoru od svog konkurenta”, to jest, svako poduzeće djeluje na najkonzervativniji način, očekujući da će njegov konkurent izabrati najbolju raspoloživu strategiju. To se ponašanje definira kao “racionalno”. U igri sa sumom nula, ukoliko se usvoji pretpostavka 4, ne postoji poticaj za tajno sporazumijevanje, jer su ciljevi poduzeća dijametralno oprečni. mogućih strategija preduzeća, najjednostavniji je slučaj DOMINANTNE 6. Pri razmatranju STRATEGIJE. Ta situacija nastaje kad najbolja strategija koja je na raspolaganju jednom od igrača, ostaje najboljom bez obzira na to kakvu će strategiju slijediti drugi igrač. Jedan od najranijih i najpoznatijih primjera na koji se može primijeniti model teorije igara jeste problem poznat pod nazivom “ZATVORENIKOVA DILEMA”. Zbog nedostatka dokaza u postupku istrage javni tužilac je bio u dilemi kako da nadmudri počinitelje da priznaju krađu. Osumnjičeni nisu znali da tužilac ne posjeduje dokaze protiv njih. On je obećao da će biti oslobođen bilo kakve kazne onaj koji prizna krađu, dok će onaj drugi koji ne prizna biti osuđen na deset godina. Ako niti jedan od njih ne prizna, obojica će biti oslobođeni zbog nedostatka dokaza protiv njih. Ukoliko obojica priznaju, dobit će kazne koje im pripadaju po zakonu u trajanju, na primjer, od 5 godina. Stoga svaki osumnjičeni ima dvije “strategije”, da prizna ili ne prizna. On se suočava sa dilemom šta da uradi: priznati (i osloboditi se svake optužbe ako drugi osumnjičeni ne prizna, ili dobiti 5 godina, ako i drugi osumnjičeni prizna), ili ne priznati (i osloboditi se svake optužbe ako i drugi ne prizna, ili dobiti kaznu od deset godina ako ga drugi izda). Zatvorenik 1 Priznati 5 godina Priznati Zatvorenik 2 Poricati 10 godina 0 godina 0 godina 0 godina 5 godina 0 godina Poricati 10 godina Ravnoteža je kada zatvorenik 1 preduzme najbolju moguću strategiju uzimajući u obzir i to šta će učiniti zatvorenik 2, i obrnuto. Za prvog zatvorenika dominantna strategija je da prizna, a također, i za drugog zatvorenika dominantna strategija je da prizna. 179 Mikroekonomija PRIMJENA TEORIJE IGARA KOD ODREĐIVANJA OBIMA ZAGAĐIVANJA OD STRANE PREDUZEĆA NA OLIGOPOLSKOM TRŽIŠTU 87 Igra zagađivanja BH Steel Malo zagađivanje Malo zagađivanje OXY Steel Veliko zagađivanje* A $ 100 C $120 $ 100 -$30 Veliko zagađivanje* B -$30 D* $100 $120 $100 *Nešova ravnoteža Ove dvije čeličane, obje orijentirane na maksimiziranje profita i neregulirane, u opasnoj igri zagađivanja ispuštaju otpadne tvari u rijeke i u zrak. Ako jedno od tih preduzeća pokuša vlastitu proizvodnju učiniti čišćom, ono time podiže svoje cijene, gubi poslove i trpi pad profita. Nesaradnička Nešova ravnoteža u D* vodi do ishoda sa puno zagađivanja - desno dole. Država može dovesti do izlaza iz te situacije ako nametne saradničku ravnotežu iz ishoda A kod koje su profiti isti, a okolina je čišća. PRIMJENA TEORIJE IGARA KOD ODREĐIVANJA VISINE ULAGANJA OLIGOPOLSKIH PREDUZEĆA ZA ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ 88 Strategije Procter & Gamble R&D bez R&D +$45 m. Kimberly-Clarkove strategije R&D +$ 5m. +$85 m -$10 m. +$85 m. bez R&D -$10 m. +$30 m. +$70 m. Ako oba preduzeća vrše istraživanje i razvoj, rezultati njihovih strategija su prikazani u gornjem lijevom uglu, a ukoliko niti jedno od preduzeća ne vrši istraživanje i rezultati su tada u donjem desnom uglu. Dominantna strategija za oba preduzeća je da vrše istraživanje i razvoj. Struktura ove igre identična je zatvorenikovoj dilemi. 87 Samuelson, Paul; „Ekonomija“, XVII izdanje, Mate, Zagreb, 1994. godine. 180 Mikroekonomija Spomenut ćemo ovdje još jedan primjer koji može poslužiti boljem razumijevanju ponašanja oligopolista na tržištu kada između njih postoji koluzivni sporazum (koji učesnici krše), a koji je zabilježila ekonomska praksa. Radi se o funkcioniranju najpoznatijeg kartela na svijetu-OPEC-a. “Polazimo od činjenice da karteli lakše opstaju ukoliko njihovi članovi imaju slične interese, nego kada su njihovi interesi različiti. Jedan od problema sa kojima se kartel zemalja izvoznica nafte (OPEC) suočio između 1973-1985 jeste konflikt između članica: Nigerije i Alžira, i ostalih članova OPEC-a. Ove dvije zemlje imaju male rezerve nafte a veliku populaciju, zbog čega su zainteresirane za maksimizaciju kratkoročnog profita (proizvodnja što veće količine nafte). Sa druge strane imamo Saudijsku Arabiju i Kuvajt, koje imaju velike rezerve a mali broj stanovnika, i koje imaju dugoročne interese za konstantnom količinom proizvodnje (da bi cijena nafte na svjetskom tržištu ostala nepromijenjena). U slučaju maksimizacije kratkoročnog profita u datom periodu jedna od članica kartela je počela varati, te je Saudijska Arabija morala smanjiti količinu proizvodnje da bi cijena nafte ostala na dotadašnjem nivou. Pred kraj 1985, godine Saudijska Arabija je na ovaj izazov odgovorila strategijom kažnjavanja države koja je varala. Dodatnom proizvodnjom nafte ona je oborila cijenu sa $31 po barelu koji je bio u novembru 1985. na $11 po barelu u martu 1986. godine. Ovakav potez Saudijske Arabije nije uspio disciplinovati članice koje su kršile sporazum o količini proizvodnje, što se može vidjeti po cijeni barela nafte s početka 1986. godine.89 Kretanje svjetske cijene nafte 40 $ po barelu 30 20 10 0 1973 1975 1977 1979 1981 1983 1985 Cijena barela nafte u periodu od 1973-1986. Izvor: International Monetary Fund, International Financial Statistics, Maj, 1986: Oilweek, 12 maj 1986. 88 89 Parkin, Michael; Microeconomics, Addison Wesley Publishing Company, Third edition, 1996. str. 319-320. rd Quirk, James; “Intermediate Microeconomics”, 3 edition, 1986. Izdavač: Science Research Associates,Inc., str. 386. Ovdje se vide dva perioda veoma velikog porasta cijena: 1973-74, i 1979-80. Ali između je rasla sporije od stope inflacije. Na početku 1986, cijena je dramatično opala. 181 Mikroekonomija 17. TRŽIŠTE MONOPOLISTIČKE KONKURENCIJE Početkom prošlog stoljeća preduzeća i zanatske radnje su počele na određeni način da vrše diferenciranje svojih proizvoda tako što su pakovali svoje proizvode u drugačiju ambalažu, počeli su reklamirati svoje proizvode u štampi, nastojali su izgraditi marku proizvodu koja bi na tržištu bila prepoznatljiva itd. Sve navedeno je imalo za cilj da se funkcija tražnje učini neelastičnijom koliko je to moguće, da se proizvod i proizvođač diferenciraju od svih drugih ponuđača i da se omogući zarađivanje višeg profita preduzećima. Ovo je vodilo ka formiranju novog tržišnog stanja koje nije do tada bilo primijetno. Danas smo svjedoci da je ono veoma prisutno i da ga srećemo u skoro svakoj industriji gdje na tržištu imamo veliki određeni broj učesnika. Stoga ćemo prvo definisati ovo tržišno stanje. Monopolistička konkurencija predstavlja takvu tržišnu strukturu gdje postoji mnogo prodavača, koji prodaju slične, ali ne i istovjetne proizvode, gdje je ulazak i izlazak u granu i iz grane slobodan. Postoje i pretpostavke ovog tržišta date ispod. 1. Relativno veliki broj učesnika (25, 40, 75, itd), 2. Blago diferencirani proizvodi (kvalitet, ambalaža, cijena, uslovi prodaje, marka proizvoda, položaj preduzeća, itd) 3. Relativno malo tržišno učešće, 4. Ograničen stepen kontrole cijene (aktivno-pasivna politika cijena), 5. Ne može doći do tajnih sporazuma 6. Ne očituje se međuovisnost preduzeća 7. Sloboda ulaska i izlaska iz grane (postojanje određenih barijera- npr. finansijske prepreke). Ona predstavlja na neki način mješavinu tržišta potpune konkurencije i tržišta monopola. Zajednički elementi sa savršenom konkurencijom su: 1. Velika brojnost prodavača; 2. Sloboda ulaska i izlaska iz grane; 3. Prihvatanje cijena ostalih ponuđača kao date. Razlika između ova dva tržišta je u tome što prodavači na tržištu monopolističke kokurencije prodaju diferencirane proizvode koji su slični ali ne i identični i koji služe za zadovoljavanje iste potrebe. Razlika u proizvodima može biti stvarna i prividna, npr. isti prehrambeni artikli iako služe istoj svrsi, razlikuju se po sastavu i sadržaju pojedinih komponenti (ugljikohidrati, masti, bjelančevine). To je primjer stvarne diferencijacije. Primjer prividne diferencijacije na primjer imamo u farmaceutskoj industriji – različit naziv za isti sastav tableta. Proizvodi se mogu razlikovati prema lokaciji i kvalitetu usluga. Diferencijacija proizvoda, kvalitet usluge i lokacija ponuđača suočava svakog od njih sa krivom tražnje silaznog nagiba. S obzirom na tu činjenicu preduzeće može vršiti izbor između cijena i količina kao kod monopola, ali s tim da je funkcija tražnje na tržištu monopolističke konkurencije elastičnija nego na tržištu monopola, ali i na tržištu oligopola. Jedino je manje elastična od one koju susrećemo na tržištu potpune konkurencije. 182 Mikroekonomija Postoji razlika u slobodi ulaska u granu između čistog monopola i preduzeća koje posluje na tržištu monopolističke konkurencije. Zbog toga je tržišna moć ovog preduzeća ograničena raspoloživošću supstituta, tj. sličnih proizvoda i usluga koje prodaju drugi ponuđači. Iako monopolistička konkurencija omogućava ostvarivanje monopolskog profita u kratkom roku, ulazak novih firmi u granu rezultirat će nižim cijenam ali i profitima. Kada nastanu gubici, preduzeća će napuštati tu granu. Izlaskom tih preduzeća povećavat će se cijene i profiti. U dugoročnoj ravnoteži nova preduzeća neće ulaziti niti će postojeća izlaziti, ali će poslovati bez ekstraprofita. Cijena je dugom roku jednaka dugoročnom prosječnom ukupnom trošku. Monopolistička konkurencija se najčešće susreće u maloprodaji i u sektoru usluga. U lokalnom okviru najbolji primjer za monopolističku konkurenciju su benzinske pumpe, frizerske radnje i restorani. Ona može nastati po osnovu proizvodnih inovacija. Preduzeća nastoje proizvoditi nove proizvode kojima će osigurati konkurentsku prednost, pa makar i samo privremeno. Preduzeće koje uspije proizvesti novi, diferenciran proizvod biće u stanju kao i monopolsko preduzeće, privremeno povećati svoju cijenu te na taj način ostvariti monopolski profit. Međutim, imitacijom inovatorstva i ulaskom novih preduzeća u konkurenciju sa već postojećim eliminirat će se ta prednost. Zato inovator ostvaruje profit dok ga imitatori ne anuliraju. 17.1. Ravnoteža preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije u kratkom roku S obzirom na elastičniju funkciju tražnje u odnosu na tržište monopola nivo ekstraprofita će biti niži nego na tržištu monopola u kratkom roku. Osjenčen je žutom bojom na grafiku. Cijena po kojoj se prodaje proizvod na tržištu je Pe, dok je ravnotežna količina ponuđena na tržištu na nivou Qe. p, AC, MC MC Pe P1 ● ● A B ATC d ● e MR 0 Qe Grafik 103. Ravnoteža preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije u kratkom roku Q 183 Mikroekonomija 17.2. Ravnoteža preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije u dugom vremenskom periodu U dugom roku u granu ulaze nova preduzeća čime se smanjuje udio u tržišnoj tražnji ovog preduzeća. Kriva tražnje pomjera se ulijevo sve dok ne postane tangenta na krivu njegovih dugoročnih prosječnih ukupnih troškova (LATC). Zato na dugi rok preduzeće u monopolističkoj konkurenciji cijenom može pokriti samo dugoročni prosječni trošak (p = LATC) koji je na nižem nivou proizvodnje u odnosu na kratkoročnu ravnotežu. P LMC pm pTPK LATC ●A ● e ● d e’ MR 0 Qm QTPK Q Grafik 104. Ravnoteža preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije u dugom roku Kao što je sa grafika 104. vidljivo iako preduzeće na tržištu monopolističke konkurencije ne zarađuje ekstraprofit cijena je viša nego na TPK, a količina manja. Razlog ovakvoj situaciji jeste što je potrebno diferencirati proizvod na tržištu potpune konkurencije, a to neosporno vodi i višim troškovima preduzeća. Da biste diferencirali proizvod morate uložiti značajna sredstva u reklamiranje, izradu ambalaže, uspostavljanje lanca distribucije, podizanje kvaliteta proizvoda itd. Detaljniji komparativni prikaz efikasnosti poslovanja preduzeća na tržištu potpune konkurencije i preduzeća na tržištu monopolističke konkurencije bi zahtijevao i značajno više prostora, što ćemo ovdje izostaviti.90 90 Tatić, Kasim; „Tržišne strukture i ekonomska efikasnost“, Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta, Sarajevo, 2003. godine. 184 Mikroekonomija 18. MONOPSON Monopson na neki način predstavlja neuobičajeno tržišno stanje. Javlja se na tržištu na kome imamo veliki broj konkurentskih ponuđača na strani ponude, ali samo jednog kupca na strani tražnje. Ne sreće se često u praksi, a karakteristično je za tržište faktora proizvodnje. Recimo, ako na nekom području imate veći broj stočnih farmi iz kojih se proizvodi mlijeko i imate na strani tražnje samo jednu mljekaru koja vrši otkup tog mlijeka, tada se takvo tržište može opisati kao monopsonsko. Monopson najčešće nastaje kao rezultat nemobilnosti faktora proizvodnje ili njegove specijalizacije za određenog korisnika. To je slučaj npr. kod ponuđača koji isporučuje automobilske farove za jednog od proizvođača automobila, jer se isti farovi ne mogu ugrađivati u više vrsta automobila. Često se ponuda rada, kao faktora proizvodnje, posmatra kroz monopsonsku tržišnu strukturu, jer su fabrike i preduzeća ti monopsonisti koji angažuju potrebnu količinu rada. Iako nabavna cijena monopsoniste nije zadata veličina, nego zavisi od pregovaračkih mogućnosti monopsoniste, cijena gotovih proizvoda monopsoniste je zadata veličina. On najčešće prodaje svoje proizvode na tržištu koje ima karakteristike tržišta potpune knkurencije i mora preuzeti cijenu sa prodajnog tržišta. Posmatrano grafički, tržište monopsona je zrcalna slika tržišta monopola, koji ima potpuno suprotnu situaciju. Čak i grafiki imaju obrnuti izgled, što je predstavljeno u nastavku. Kako smo kod ostalih tržišnih stanja govorili o funkciji tražnje za proizvodom, ovdje govorimo o funkciji ponude (najčešće faktora proizvodnje). Ponuda faktora proizvodnje ima rastući oblik. To znači da će se nuditi više faktora rada ako je cijena na tržištu viša. Kao jedini kupac datog resursa, monopsonista se suočava sa cjelokupnom ponudom. Ponuda nekog faktora (Sa)91 jednaka je prosječnom trošku ponude (ATCa), što je vidljivo iz narednog primjera. Primjer: Funkcionalna veza između kupljene (odnosno uložene) količine faktora proizvodnje i cijene datog faktora proizvodnje, a onda i kretanja ukupnog, graničnog i prosječnog troška monopsoniste u njegovoj proizvodnji prikazana je na narednoj tabeli. Qa – predstavlja količinu angažovanog faktora rada Pa – predstavlja cijenu po kojoj je dostupna ta količina rada TCa – predstavlja ukupan trošak angažovanog faktora rada 91 Oznaka u indexu a u stvari predstavlja neki opći proizvodni faktor. U ovom slučaju je uzet primjer gdje je taj faktora faktor rada. 185 Mikroekonomija MCa – predstavlja granični trošak angažovanja dodatne jedinice faktora rada, ATCa – predstavlja prosječni trošak angažovanog faktora rada Sa – predstavlja ponudu faktora rada. Qa 6 7 8 9 10 Pa 0,50 0,55 0,60 0,65 0,70 TCa 3,00 3,85 4,80 5,85 7,00 MCa 0,85 0,95 1,05 1,15 ATCa=Sa 0,50 0,55 0,60 0,65 0,70 Kada predstavimo grafički funkciju ponude rada onda ćemo dobiti sljedeći grafik. Ako dolazi do porasta prosječnog troška angažovanja faktora rada, tada će granični trošak biti uvijek iznad prosječnog troška.92 On će u stvari i dovoditi do porasta prosječnog troška faktora rada i imat će dvostruko veći nagib od funkcije ATCa. Pa Sa = ATCa Da bismo mogli odrediti ravnotežu Qa Grafik 105. Funkcija ponude na monoposonu monopsoniste moramo dodati još jedan elemenat, a to je granični prihod proizvodnog faktora rada (MRPa). Kao što smo na ostalim tržištima imali da je uslov ravnoteže MR=MC, tako je i ovdje potrebno da se granični trošak, nastao angažovanjem dodatne jedinice proizvodnog faktora, uporedi sa graničnim prihodom koji je nastao prodajom proizvoda koje je proizveo taj dodatni faktor. Recimo, angažovali ste dodatnog stolarskog radnika u proizvodnji sa mjesečnom plaćom od 700 KM. Tih 700 KM predstavlja granični trošak koji je nastao angažovanjem dodatne jedinice proizvodnog faktora. Ako vam taj radnik proizvede mjesečno drvenih prozora u vrijednosti od 12.000 KM, tada je granični prihod nastao angažovanjem tog dodatnog faktora rada jednak 12.000 KM. Nadnica (N) MCa ATCa=Sa Grafik 106. Funkcija ponude i graničnih troškova Qa Karakteristika ovog graničnog prihoda nastalog angažovanjem dodatne jedinice proizvodnog faktora jeste što ima opadajući oblik. Svaka sljedeća jedinica proizvodnog faktora odbacuje manji prinos od 92 Sjetite se odnosa između ukupnih, prosječnih i graničnih veličina predstavljenih na str. 41. 186 Mikroekonomija one prethodne. Prikažimo slučaj ulaganja kapitala u projekte. Kada birate u koji projekat ćete uložiti novac onda ćete se sigurno opredijeliti za onaj koji vam donosi najveći profit. Sljedeću količinu novca ulažete u manje profitabilan projekat, jer ste već Nadnica uložili u najprofitabilniji. I tako redom. Privrede (N) koje imaju velike iznose raspoloživog novca obično ne mogu naći dovoljno visokoprofitabilnih projekata. Japan je zemlja koja se često navodi kao primjer, gdje su prinosi na investicije dosta niske, svega nekoliko procenata, jer postoji obilje novca, ali ne i dovoljno profitabilnih projekata. MRPa - predstavlja granični prihod ostvaren angažovanjem faktora proizvodnje „a“. MRPa Monopsonista će angažovati dodatnu jedinicu proizvodnog faktora «a» samo ako mu ta dodatna jedinica pridonosi više porastu ukupnog prihoda (MRPa) nego li porastu graničnog troška (MCa), odnosno ako je granični prihod ostvaren angažovanjem proizvodnog faktora a, veći od graničnog troška koji je nastao angažovanjem tog proizvodnog faktora. Preduzeće će kupovati dodatne jedinice nekog faktora proizvodnje sve dok god dodatno uložena jedinica tog faktora pridonosi više porastu ukupnog prihoda, nego porastu ukupnog troška. Na narednom grafiku preduzeće će ulagati a1 količinu faktora a, jer mu je pri toj količini ulaganja ovog faktora prirast ukupnog prihoda (odnosno MRPa) jednak graničnom trošku (odnosno MCa). Cijena koju monopsonist plaća za jedinicu faktora a je Pa1, jer je to cijena ponude tog faktora. Prema tome, javlja se razlika u iznosu Pa2 -Pa1 (površina osjenčena u žuto) po jedinici uloženog faktora i koji rezultira iz pozitivne razlike između MCa veličine MRPa i cijene faktora a. To se B● naziva „Monopsonističkom Nadnica eksploatacijom“ jer su jedinice (N) faktora proizvodnje plaćene manje nego što svaka od njih pridonosi Pa2 generiranju ukupnog prihoda, ● odnosno plaćene su po cijeni koja je niža od one koja bi se formirala u slučaju da je i na strani kupaca faktora A ACa=Sa proizvodnje potpuna konkurencija PTPK ● (PTPK). Pri tome, monopsonista će se Pa1 ● zaustaviti na manjem obimu kupovine MRPa i ulaganja faktora proizvodnje nego kupac potpune konkurencije (a1). a1 a2 Qa Grafik 107. Graničnog prihoda faktora proizvodnje Qa Grafik 108. Ravnoteža monopsona 187 Mikroekonomija PITANJA ZA PONAVLJANJE 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. Samuelsonova klasifikacija tržišnih stanja je funkcionalistička klasifikacija. DA NE Monopolista u odnosu na TPK uvijek nudi više uz manju cijenu. DA NE Postoji više razloga koji dovode do nastanka monopola. DA NE Kada je MR < MC povećanjem proizvodnje monopolista može povećati ukupni profit. DA NE Subnormalna cijena je uspostavljena cijena na TPK u trenutnom roku. DA NE Monopolista u dugom roku može ostvarivati i ekstraprofit. DA NE U Weintraubovoj klasifikaciji tržišnih stanja oligopol ne sadrži element diferencijacije proizvoda DA NE Stackelbergova klasifikacija spada u funkcionalističke klasifikacije tržišnih struktura DA NE Monopolista u poređenje sa savršeno konkurentnim preduzećem uvijek nudi veću količinu po višim cijenama. DA NE Preduzeće na TPK u dugom roku može ostvariti i ekstrprofit. DA NE Na tržištu potpune konkurencije uslov ravnoteže preduzeća je P=MR. DA NE Monopolista može samostalno određivati visinu prodajne cijene i ponuđene količine na tržištu. DA NE Preduzeće na TPK u dugom roku može ostvariti i gubitak. DA NE Na TPK cijena je jednaka graničnom prihodu preduzeća. DA NE Dugoročna funkcija tražnje monopoliste je manje elastična od kratkoročne. DA NE Monopolista u dugom roku može ostvariti i prosječan profit. DA NE Na TPK što je vremenski rok duži, uticaj ponude na formiranje cijene je veći. DA NE Jedna od pretpostavki monopola je pasivna politika cijena. DA NE Na tržištu monopolističke konkurencije u dugom roku nema ekstraprofita. DA NE Diferencijacija proizvoda je karakteristična za tržište monopola. DA NE 1. Na kojim tržištima je koeficijent elastičnosti supstitucije beskonačan: a) Na TPK b) Na tržištu monopola c) Na tržištu oligopola d) Na tržištu ograničene konkurencije e) Ni jedno od navedenog 2. Kod monopola funkcija tražnje obavezno ima: a) Rastući nagib b) Jednak nagib c) Opadajući nagib d) Ni jedno od navedenog 3. Preduzeća na TPK u dugom roku nudi proizvode po: a) Minimalnim dugoročnim graničnim troškovima uvećanim za prosječan profit b) Dugoročnim ukupnim troškovima uvećanim za prosječan profit c) Dugoročnim prosječnim ukupnim troškovima uvećanim za prosječan profit d) Ni jedno od navedenog. 188 Mikroekonomija 4. Na TPK preduzeće može ostvarivati ekstraprofit u: a) Kratkom roku b) Dugom roku c) Kratkom i dugom roku 5. Koje pretpostavke spadaju u tržište monopola: a) Homogen proizvod b) Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje je određeni mali broj c) Koeficijent elastičnosti supstitucije je nula d) Aktivno-pasivna politika cijena 6. Funkcija tražnje na TPK u odnosu na tržište monopola je: a) elastičnija b) neelastičnija c) jednaka d) ni jedno od navedenih 7. U dugom roku, cijena koju zaračunava monopolista u odnosu na kratkoročnu cijenu je: a) veća b) ista c) manja d) ni jedno od navedenih 8. Šta je od navedenog obilježje tržišta potpune konkurencije: a) proizvod koji nema bliskog supstituta b) savršena informiranost učesnika c) koeficijent elastičnosti supstitucije određeni (mali) broj d) sloboda ulaska i izlaska e) aktivna politika cijena f) savršena mobilnost faktora proizvodnje 9. Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje na tržištu monopola je: a) jedan b) veći od 1 c) nula d) ni jedan od navedenih 10. Proizvođač na tržištu potpune konkurencije može da određuje: a) količinu b) cijenu i količinu c) količinu i/ili cijenu d) ni jedno od navedenog 11. Samuelsonova klasifikacija tržišnih struktura bazira se na sljedećim kriterijima: a) broj učesnika b) međuzavisnost robnih cijena c) koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje d) uticaj učesnika na formiranje cijena 189 Mikroekonomija 12. Opći uslov ravnoteže preduzeća je: a) MC=MR b) MR=0 c) MR>MC d) Da su ATC minimalni. 13. Optimalna alokacija sredstava se ogleda u slijedećem: a) proizvodnja se odvija uz najniže granične troškove b) preduzeća ne ostvaruju nikakav profit c) prodajna cijena jednaka graničnom prihodu d) prodajna cijena jednaka graničnom trošku 14. Na tržištu potpune konkurencije ravnotežnu cijenu u trenutnom roku određuje: a) ponuda b) varijabilni troškovi c) tražnja d) proizvodni kapacitet 15. Na tržištu potpune konkurencije, u dugom roku, dominantan utjecaj na ravnotežnu cijenu ima: a) ponuda b) troškovi c) tražnja d) proizvodni kapacitet 16. Monopol u kratkom roku: a) Ima funkciju ponude po graničnim troškovima b) Ima dio funkcije ponude po fiksnim troškovima c) Nema funkciju ponude d) Ima samo ponuđena količinu. 17. Prema Stackelbergovoj klasifikaciji tržišnih stanja, jedan učesnik na strani ponude i malo učesnika na strani tražnje, predstavlja sljedeće tržišno stanje: a) bilateralni oligopol b) monopson c) kvazimonopol d) oligopol e) oligopson 18. Osnovni kriteriji za klasifikaciju tržišnih stanja po Weintraubovoj koncepciji su slijedeći: a) koeficijent elastičnosti supstitucije b) stepen kontrole cijena c) broj učesnika na tržištu d) stepen homogenosti proizvoda 19. Monopol u odnosu na TPK proizvodi: a) više b) isto c) manje d) ni jedno od navedenog 190 Mikroekonomija 20. Monopolista u odnosu na tržište monopolističke kokurencije proizvodi a) više b) isto c) manje d) ni jedno od navedenog 1. Grafički predstavite ravnotežu preduzeća na TPK u kratkom vremenskom periodu i navedite uslove ravnoteže! 2. Šta je normalna cijena 3. Grafički prikažite ravnotežu monopoliste u kratkom roku i objasnite elemente grafika. 4. Koje elemente posmatra Samuelson u svojoj klasifikaciji tržišnih struktura? 5. Koji razlozi mogu dovesti do nastanka monopolskih preduzeća? 6. Navedite i objasnite uslove ravnoteže preduzeća na TPK u dugom vremenskom periodu? 7. Grafički predstavite maksimizaciju profita u kratkom roku preko ukupnih veličina na TPK i pojasnite elemente grafika. 8. Grafički predstavite situaciju da monopolista u kratkom roku ostvaruje gubitak. 9. Grafički predstavite situaciju da monopolista u dugom roku ostvaruje ekstraprofit. 10. Definišite efikasnost obima? 11. Navedite pretpostavke tržišta potpune konkurencije? 12. Navedite faktore koji utječu na formiranje konkurentskih odnosa između učesnika na tržištu? 13. Navedite pretpostavke tržišta monopola? 14. Kako se izvodi funkcija ponude preduzeća u kratkom roku na TPK? 15. Kakav ekstraprofit može da ostvaruje preduzeće na TPK u dugom roku? 16. Navedite pretpostavke tržišta oligopola? 17. Koji razlozi dovode do pojave oligopola? 18. Koje ulazne barijere na tržište oligopola poznajete? 19. Definišite ravnotežu preduzeća? 20. Definišite ravnotežu grane? 191 Mikroekonomija 19. LITERATURA KNJIGE: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Babić, Mate; „Mikroekonomska analiza“, 4. Izdanje, Mate, Zagreb, 1997. godine. Bakalar, Jozo; „Mikroekonomija“, Mostar-Sarajevo, 2003. godine. Friedman, David; “Price Theory”, 2nd edition, 1990, South-Westwrn Publishing Co., Cincinnati, Ohio. Jurin, Smiljan i Šohinger, Jasminka: „Teorija tržišta i cijen“a, Globus, Zagreb, 1990. godine. Kahn, Alfred; „The Economics of regulation“– Principles and Institution, The MIT Press, Cambridge, 1988. Koutsoyiannis, Anita; „Moderna mikroekonomika“, II izdanje, Mate, Zagreb, 1996. godine. Nicholson, Walter; “Microeconomic Theory”, The Dryden Press, 5th edition, Philadelphia, 1992. Perlof, Jeffrey; „Microeconomics“, Addison Wesley Longman, Second edition, 2001. Parkin, Michael; „Microeconomics“, Addison Wesley Publishing Company, Third edition, 1996. 10. Pindyck, Robert. & Rubinfeld, Daniel; „Mikroekonomija“, Mate, Zagreb, 2005. 11. Pjanić, Zoran; “Teorija cena”, Savremena administracija, Beograd, 1984. 12. Quirk, James; “Intermediate Microeconomics”, 3rd edition, 1986. Izdavač: Science Research Associates,Inc. 13. Samuelson, Paul; „Ekonomija“, XVII izdanje, Mate, Zagreb, 1994. godine. 14. Tatić, Kasim: „Tržišne strukture i ekonomska efikasnost“, Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta, Sarajevo, 2003. godine. 15. Tatić, Kasim, „Mikroekonomija-Dodatni materijal Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, April 2005. za ispit“, Izdavačka djelatnost 16. Varian, Hal; “Intermediate Microeconomics”, 2nd edition, New York, 1990, izdavač, Northon, International student edition, str.471. 192 Mikroekonomija ČLANCI: 17. Bacon, R.W. and Besant-Jones, J.; „Global Electric power reform, privatization and liberalization of the electric power industry in developing countries“, World Bank, 2001. 18. „ICPS newsletter“ A publication of the International Centre for Policy Studies, No. 93, 2001. 19. IISI and Chinese Government in 2003. 20. International Energy Outlook 2002. 21. „Izvršni sažetak Drugog dijela razvojne strategije BIH (PRSP)“, Sarajevo 2002. godine. 22. MacAvoy, Paul; „The regulated industries and the Economy,“ New York, W.W.Norton, 1979. 23. Poslovni dnevnik 09.05.2006. 24. Sistem ranog upozoravanja, UNDP, 2004. godine. 25. Sistem ranog upozoravanja, UNDP, 2005. godine. 26. Schwarz, Jiři; „Deregulation vs. Re-regulation“ 2001. WEB STRANICE: 27. www.imf.org 28. www.worldsteel.org 29. http://www.monitor.hr/download/online_monitor/izvjestaj_monitor.doc 30. http://portal.ludbreg.hr/kolumne/show.asp?kol=50 31. http://www.iea.org/Textbase/npsum/WEO2005SUM.pdf 32. http://www.iea.org//textbase/nppdf/free/2004/weo2004.pdf 193 Mikroekonomija Spisak skraćenica u Mikroekonomiji AC AFC AP APa AR AVC ATC D d Ed Es IEd pxEy FC I Imm K L LR LS LRAC LAC LRATC LMC LRTC Mm MP MPa MRPa MRSyx MS MU p pe pf Q Qe Qm QTPK r S s Sa - Prosječni troškovi proizvodnje SR - Kratki rok - Prosječni fiksni troškovi SRATC - kratkoročni prosječni ukupni troškovi - Prosječni proizvod SATC - Kratkoročni prosječni ukupni troškovi - Posječni fizički proizvod faktora a SAVC - Kratkoročni prosječni ukupni varijabilni troškovi - Prosječni prihod SRMC - Kratkoročni granični troškovi - Prosječni varijabilni troškovi SRTC - Kratkoročni ukupni troškovi - Prosječni ukupni troškovi SS - Kratkoročna ponuda - Individualna tražnja TC - Ukupni troškovi - Granska tražnja TP - Ukupni proizvod - Koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje TPx - Ukupni fizički proizvod faktora x - Koeficijent cjenovne elastičnosti ponude TPK - Tržište potpune konkurencije - Koeficijent dohodovne elastičnosti tražnje TR - Ukupni prihod - Koeficijent unakrsne elastičnosti tražnje TVC - Ukupni varijabilni trošak - Fiksni trošak TU - Ukupna korisnost - Dohodak U - Korisnost - Index monopolske moći Y - Ukupna proizvodnja - Kapital W - Nadnica - Faktor rada π - Profit - Dugi rok - Dugoročna ponuda - Dugoročni prosječni troškovi - Dugoročni prosječni troškovi - Dugoročni prosječni ukupni troškovi - Dugoročni granični troškovi - Dugoročni ukupni troškovi - Koeficijent monopolske moći - Granični proizvod - Granični fizički proizvod faktora a - Granični prihod proizvoda faktora a - Granična stopa (subjektivne) supstitucije dobra y za dobro x - Trenutna ponuda - Granična korisnost - Cijena proizvoda - Ravnotežna cijena - Profit - Količina - Ravnotežna količina - Količina proizvoda koju nudi monopolista - Količina proizvoda koju nudi preduzeće na tržištu potpune konkurencije - Stopa povrata na uložena sredstva - Granska ponuda - Individualna ponuda - Ponuda proizvodnog faktora a 194
Sign up to vote on this title
UsefulNot useful