Professional Documents
Culture Documents
Banja Luko na Krajini hvala Niko ne zna niijega hala. Umihana Hadi Jusufova Na Vrbasu ugum ostavila, Aspurliju za vrbu svezala, A nanule vodi okrenula, Nek svak misli da se utopila.
Sve sam s tebe bjena i karana, istjerana pred bijele dvore! I tvojem sam dvoru dolazila, a ti, junak, za veerom bjee, za veerom, eerli baklavom!
Najstarija pai govorila: "Aman, paa, i otac i majko, Pusti nama brata roenoga, Na poklon ti ruho djevojako". A srednja je pai govorila: "Aman, paa, i otac i majko, Pusti nama brata roenoga, Na poklon ti biseri i dukati". Na to paa i haje i ne haje. Jo mu vie ruke privezuje. A najmlaa pai govorila: "Aman, paa, aman, gospodine, Pusti nama brata jedinoga, Na poklon ti lice djevojako". Na to se je paa saalio Pa je malo ruke popustio. Svezan Meho pai govorio: "Aman, paa, aman gospodaru. Kad budemo kraj bjele dahije, Otpusti mi prebijele ruke Da obljubim Zinetu djevojku, Da obljubim pa da ivot gubim".
djevojka ga okom zapalila, arnim okom kroz srali pender! Izgorie dva nova duana, dva duana i nova mejhana, i meema gdje kadija sudi!"
uze ugum pa na vodu ode. Ljuto kune, skoro dovedena: Svekre, babo, izjeli te vuci, a svekrvu odveli hajduci! Nisam dola da vam vodu nosim, ja sam dola da vam sina ljubim!
Akam geldi
Akam geldi, sunce zae, na tvom licu osta sjaj. Akam geldi, tvoje lice, od sunaca ljepe sja. Da mi se je ogrijati, na ljepoti lica tvog. Moja draga na iltetu, uiva ko padiah. A ja nigdje nita nemam, ja sam puki siromah. Akam geldi, dan se gubi, moje srce zaman gubi. Akam geldi, mrak se sprema, a za mene sanka nema.
Ali-beg se po jezeru vija Da ustrilja vilu zlatnih krila. Iz jezera neto progovara: "Ne striljaj se, bee, Ali-bee, Nije ovdje vila zlatnih krila, Ve je ovdje Dizdareva Mina."
Sprema slugu da dovede ljubu. eka sluga tri bijela dana, dok joj majka kose ieljala i isplela tridest pletenica, i uplela trista madarija. Kad su bili preko polja ravna, progovara Alibegov sluga: Ljepotice, Alibegovice, doe vrijeme da ti ljubim lice, da ti mrsim este pletenice, da ti trgam ute madarije.
Ali-paa na Hercegovini
Ali-paa na Hercegovini, ljepa Mara na Biu bijae. Koliko su na daleko bili, jedno drugom jade zadavali! Knjigu pie paa Ali-paa: Ljepa Maro, bi li pola za me? S Bia Mara njemu poruuje: Da me prosi, ne bih pola za te, da s oeni, bih se otrovala!
Aikuje Adem-aga
Aikuje Adem-aga, bjela dana ne ostavlja, tamne noi nepreskoi! Pitala ga stara majka: Jel ti emu ta djevojka? Jes mi emu, stara majko, jes mi emu i po emu. Iz oka joj sunce grije, u obrazu krvca vrije, jes mi emu, stara majko, jes mi emu i po emu!
Aikovo Adem-aga
Aikovo Adem-aga, Bjela dana ne ostavlja, Tamne noi ne priskoi. Pitala ga stara majka: Je l ti emu ta djevojka?" "Jest mi emu,stara majko,: jest mi emu i pri emu: Iz oka joj sunce sije, U obrazu krvca lije."
sipau ti biser i dukate! A boga mi, valijo iz grada, ne bi tebi virna ljuba bila, ja imadem agu Omer-agu. U Omera argija tambura, kad god svira u srce me dira. Volim s Omom po gori hoditi, neg s valijom u dvoru siditi!
tvoje grane, po mom srcu rane! Niti cvate, nit behara daje, ve se truni po zelenoj travi! Ti si mene opanjkao majci, da ja ljubim etiri jarana: Dva enjena, a dva neenjena: nisam, majko, ivota mi moga!
upregni konja zekana! Vodi me, bolan, Zaime, vodi me ravnom Prjedoru. Vodi me, Zajko, ljubi me, za svoju ljubu uzmi me!
Braa Morii
Ferman stie iz Stambola, bujruntija iz Travnika da uhvate dva hrabra mladia, dva mladia, dva brata Morica. Petak ljepi osvanuo, nad eherom silnim. Dva Moria dumu klanjali,
u damiji Hadimagribiji. Uhvatie dva Moria, pa ih vode uz Sarae, pa ih vode uz strme Kovae, u tvravu da ih zadave. Kad to ula painica, majka Moria, da joj vode dva njena mladia, iz halvata kule bjele, leti, grli noge i u ruke ljubi pau sarajskog, brata rodjenog. Pusti meni dva moja mladia, dva mladia, dva moja Moria. Dat u tebi kljue i harae, dat u hara za sedam godina, od kada se gradila bijela tabija. Kada su ih davit stali, Morii su zapjevali: Sarajevo, iroko si, oj tvravo, mrana li si, sultan care, proklet li si, kad ti sablja pravdu kroji, na zulumu carstvo stoji. Ne prestae pae i veziri, Bosnu moju niko ne umiri.
i dueke ulom pokapane. Tvoja usta sva od ula rana, tvoja njedra jo nemilovana. Doi meni moje rosno cvjee, tvoja majka karati te nee.
Ja ne ljubim devet aganlija, a ni bega, ne begeniem ga! Ve ja ljubim mome sa duana: momak mio, srce premamio, dabogda se mnome oenio!
Crven ti je kljun
Crven ti je kljun, golube, u golubice, Jo su usta rumenija u djevojice. Nisu svaka ko u emke kajmekamove. Knjigu pie Osman-paa ak iz Stambola Pa je alje sestri Fati na sred Sarajva: - Prosi meni isto zlato kajmekamovo! Ona njemu otpisuje: Prosila sam je;
Ne da babo keri emke bez amaneta, Bez hiljadu i pet stotin uta dukata, Starom babi kajmekamu urak od tala, Staroj majci-begovici dilbu gotovu, Dvije strine dvije svile, obje jednake. Amidama, daidama, po dobre konje. Progovara keri emka kajmekamova: - O, boga ti, mili babo, zar me prodaje? Prvo e mi jutro rei: Hajde na vodu! Drugo e mi jutro rei: Robinja si mi! Tree e mi jutro rei: Kupio sam te!
Ti si zora, a ja noca pusta, zora rudi, ja ti ljubim usta. A kad svane i sunce ograne, morat u se s tobom da rastanem.
bol boluje nikom ne kazuje. Keri Bibo, ti rumena ruo, kazi majci ta te boli, duo! Mene boli i srce i glava, otkad Ahmo u haremu spava! Kakav Ahmo, voda ga odnjela, zbog njega si mlada oboljela! Mila majko, nemoj Ahme kleti, reko mi je da e me uzeti! Mila majko, selam e mi Ahmi, nek mi Ahmo u petak ne drjema, nek se Bibi na denazu sprema!
Da ja vidim, ko e me aliti, lale moje, ko e me aliti. Sazrelo voe, dragi me hoe, majka me ne da, ja joj pobjegla.
Da zna zora
Da zna zora, da zna zora, koju dragu ljubim ja, ne bi zora, ne bi zora, nikad pusta svanula! Danju - nou, nou - danju, zbog ljubavi patim ja, a u zoru, a u zoru, gorke suze lijem ja! Danju - nou, nou - danju, u kafani sjedim ja, a u zoru, a u zoru, tuan kui odem sam!
sa aira dragoj pod pendere. Ne da mati rano veerati. Ja ne odoh konjma na airu, ve ja odoh dragoj pod pendere: Draga moja, jesi li zaspala, jesi l meni mjesta ostavila? Jesam tebi mjesta ostavila, dva jastuka i desnica ruka!
Dertu derman
Dertu derman, duge noi, Koj ne ljubi crne oi, Ja li crne, ja li plave, Ja kakve su dragom drage. Moj dilbere, kud se ee, to i mene ne povede? Vodi mene na ariju Pa me prodaj bozaiji. Uzmi za me struku zlata Pa pozlati dvoru vrata.
ne daj dragom da okasni! U ariju kada poe, nek pod pender meni doe! Alkatmere, cvjete mili, ako nee - ti ga sili! Reci dragom da ga ekam, u has-bai punoj cvjea!
Djevo, djevo
Djevo, djevo, to mi ljubav krati, to mi ljubav, slatka djevo, za ljubav ne vrati. Djevo, djevo, ubila te tuga, zar od mene trai, slatka djevo, ti boljega druga. Djevo, djevo, ubila te tama. Ah, to si me, slatka djevo, ostavila sama.
to no ruku na srce metae, Ono kae: "Na srcu si draga!" A to fesi livom nakrivljae, Ono kae:" Ostaj zbogom, draga!"
Djevojka je u umi zaspala. Kolika je ljepotica bila, svu je umu licem obasjala i arkom je suncu prkosila: arko sunce, ljepa sam od tebe i tvog brata bleana mjeseca! To je suncu vrlo teko bilo, pa se jakom Bogu potuilo: Vidi, Boe, asije djevojke, hou li joj opaliti lice? - "Stani malo, areno sunace, ja u curi gori zulum dati, sitnu djecu, mua pijanicu"!
arko sunce, ljepa sam od tebe i tvog brata sjajnoga mjeseca! Sunce se je Bogu poalilo: Daj mi, Boe, da joj sprim lice! Nemoj, sunce, gore u joj dati: Sitnu djecu, mua pijanicu!
Dragi dragu s pendera doziva, Draga mu se srdito odziva " to se, draga, srdito odziva? Ne zovem te da mi jagluk dadne, Ve te zovem da ti sanak kaem." " Kai, dragi, hairli ti bilo, Sanak u ti tabir uiniti." - " Moja sablja priko prelomljena, Moj livorver pue na petoro; Tvoj se biser prosu po sokaku, A moj fesi voda odnijela." " to je sablja priko prelomljena, To je nae priko rastajanje; to livorver pue na petoro, To je srce i moje i tvoje; to se biser prosu po sokaku, To su moji kieni svatovi; to tvoj fesi voda odnijela, To ja dragi, odoh za drugoga, Za drugoga, za jarana tvoga."
Drim divojko
Drim, divojko!- Drima mi se majko. Lezi, keri, ne naspavala se! Zar ti ne zna da si isproena U veliko pleme Atlagia Gdjeno ima devet Atlagia I deseta zaovica Ajka.
Drino vodo, iva eo moja, o moj dragi, iva eljo moja, ivom sam te eljom poeljela! ivoj mi je srce ispucalo, ba ko zemlja ljeti od sunaca. Bog e dati, i kia e pasti, zemlja e se sa zemljom sastati, a ja s tobom neu dovijeka.
Dunjalue, golem ti si
Dunjalue, golem ti si. Sarajevo, seir ti si. Baarijo, gani ti si. A Vratnie, gazi ti si. Oj Bistrie, strmen ti si. emaluo, duga ti si. Latinlue, ravan ti si. Bezistane, mraan ti si. Talihanu, irok ti si. Ljepa Maro, ljepa ti si, dosta si me napojila od dumana zaklonila.
za tebe sam dvore sagradio, i eenim zlatom pozlatio. Ruke trae, aman, ruke trae, zaman, ruke trae topla milovanja, lice eli njena njegovanja. Srce trai, aman, srce trai, zaman, srce trai ista drugovanja, usne trae pusta sevdisanja.
aurko mila
aurko mila, tuga me mori za oi tvoje to suze rone. Ustaca tvoja prepuna baja, ah, doi, doi, sred zagrljaja. uj kako srce umilno tepa, ljubim te, ljubim, aurko ljepa.
ul se Mejra po bostanu ee
ul se Mejra po bostanu ee, Po bostanu i oko bostana. ul je Mejra sama sebe klela: - Crna zemljo i zelena travo to me nisi prekrila odavno Kad ja nemam ni oca ni majke? Babo mi je uz boj poginuo, Majka mi se u Bie udala.
Emina
Sino kad se vraah iz topla hamama, prooh pokraj bae staroga imama; Kad tamo u bai, u hladu jasmina s ibrikom u ruci stajae Emina. Ja kakva je pusta! Tako mi imana, stid je ne bi bilo da je kod sultana. Pa jo kada ee i pleima kree... Ni hodin mi zapis vie pomoc nee! Ja joj nazvah selam. Al moga mi dina, ne e ni da uje lijepa Emina, ve u srebrn ibrik zahvatila vode, pa po bai ule zaljevati ode. S grana vjetar puhnu, pa niz plei puste rasplete joj njene pletenice guste, zamirisa kosa, ko zumbuli plavi, a meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, al meni ne doe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, niti haje, alak, to za njome crko!...
Gdje si dragi
Gdje si dragi, iva eljo moja, ivom sam te eljom poeljela? ivoj mi je srce ispucalo, ba k'o ljeti zemlja od sunaca. Bog e dati, i kia e pasti, zemlja e se sa zemljom sastati, a ja s dragim nikad do vijeka!
Goni, goni lau od kraja Gdje se dragi s dragom sastaja. Kad se stade laa kretati, Stade moja draga plakati. Nemoj, nemoj, draga plakati, Mi emo se opet sastati, Za bijele ruke hvatati I u bjelo lice ljubiti!
Hasanaga i ti si mi aga
Hasanaga i ti si mi aga, jadi moji. to ne gradi kuli duvarove? Vidi ti se na ardaku ljuba
i sa njome dva mlada Moria. Oni piju vino i rakiju, al ne piju iz eg age piju, ve iz ruke tvoje vjerne ljube, i ne meze sa im se mezeti, ve sa grudi tvoje vjerne ljube.
Hasan-aga Riljanine
Hasan-aga Riljanine skroj' mi dibu, mila mi je! I dimije damfezlije, i koporan zima mi je! I jeermu erka mi je, pivac - pafte pozvekue,
i halhale namigue, i papue pokripue! Kad ti pojdem kolo igrat', nek' dimije poukuju, pivac - pafte pozvekuju, i halhale namiguju, i papue pokripuju!
pod tvoj pender postajao, vezen jagluk izgubio. Ako si ga draga nala, operi ga, poalji ga. Ne mogu ga oprat, poslat: dirit safun poskupio, Lava voda zamuena arko sunce na visoku. Draga moja, posluaj me: "Dirit safun tvoje ruke Lava voda suze tvoje arko sunce lice tvoje."
Iindija, ja zadrimah
Iindija, ja zadrimah, Od veere nita nemam.
Ja zapalih lul duhana Pa se eem kraj mehana. Otud ide mehandija, Nosi sohu na ramenu Da ubije pjanog Mehu: "Pjani Meho, raun plati Pa se onda kui vrati. Tvog rauna tri talira, ista srebra i papira". "Nemoj mene, mehandija, Platiu ti tri talira, ista srebra i papira".
Usne male kad apu iz tame: Slatko gonde, da l jo misli na me? Draga dragog doziva bez daha: Aman, lue, mrijem od sevdaha!
jedan divni majski cvijet, nosio je na grudima, gledao je cijeli sviet. Ali jednog divnog dana, duhnu vjetar, duhnu jug, i salomi rui grane, samo osta goli struk. Kunem otca, kunem majku, kunem arko sunce, to mi nisu sreu daliza me ruu sauvali.
Ja kakva je na Bendbai trava, jo je ljepa Dizdareva Fata! elo joj je turska hamajlija, dva joj oka - dva vrela studena, obrvice - s mora pijavice, trepavice - krila lastavice, dva obraza - dva ula rumena, medna usta - kutija eera, sitni zubi - dizija bisera. Nad glavom joj dvije eftelije, u njedrima - dva bijela goluba, dvije ruke - dva alaj bajraka, dvije noge - dva zlatna direka, meu njima adrvan vodica, naokolo trava djetelina. Da mi bogdo ljeto doekati i mog ogu vodi dotjerati, da pomuti adrvan vodicu i pogazi travu djetelinu!
Donese joj bilu pogu tri put sijanu; Donese joj arku koku koja ne nosi; Donese joj lenger meda jako ciena. Ona izde bilu pogu sve do korice; Ona izde arku koku sve do koice; Ona izde lenger meda sve do lengera.
Ja urani jutros rano, prije sabaha, Krilma treptim da poletim, letit ne mogu. Uzalud mi moja krila kad su alosna. Ja imado svog dragana, al je nevjera. U dragana tvrda vjera- grumen eera. A u mene jo je tvra:- rosa do sunca. Rosa e se oruniti, eer stopiti, Sastae se dva sevdaha, erbet popiti.
Jadne su mi crne oi
Jadne su mi crne oi, U kog su se zagledale: U sarhoa Ibrahima, Jer je Ibro pijanica. Do ponoi pije, lije, A pred zoru ide dvoru, Burmom kuca na prozoru. Ja ga mlada ekat moram, Kapiju mu otvarati I na njeg se nasmijati.
na penderu biljeg ostavili, utu dunju zlatom potkienu i jabuku zubom ugrizenu.
Kad Kauri Livno porobie, porobie, vatrom popalie, zarobie tristo djevojaka, zarobie Atlagia Zlatu. Progovara kaurska vojvoda: u li mene, Atlagia Zlato, deder uzmi turski abdest na se, kod mene ga uzimati nee. Odgovara Atlagia Zlata: Stani malo, kaurski vojvoda! Ako dodje Velagiu Ahmo, zor delija, a moj aiklija, i tebi e abdest trebovati!
zlatan kaftan za tanku koulju a koulja za plei bijele. Kad su doli Tankovia dvoru, vode svate u tople odaje, a djevojku u studenu kulu. Dohodi joj mila svekrvica, ne veli joj: Je l ti snaho zima? ve joj gleda stasa i uzrasta: Moja snaho, lijepoga rasta! Dok eto ti mile zaovice, ne veli joj: Je l ti snaho zima? vec joj gleda po koulji veza! I mene e vako nauiti. Dok eto ti mile jetrvice, ona nosi u naramku sina: Pitaj, sine, svoje mile strine: moja strina jesi li ozebla? Kad to ula lijepa djevojka, ona vadi jagluk iz njedara, pa ga daje milom jetrvicu, jagluk dade, pa na jastuk pade, i umrije alosna joj majka!
I povedoh bjelo janje, Bjelo janje sa sobom, Sve od jada ne bi l dragu, Ne bi l dragu vidio. Kad ja dooh na Bembau, Na Bembau, na vodu, Sve djevojke na vratima, Na vratima stajae, Moja draga na demirli- penderu. Iz matrafe tri cvijeta, Tri cvijeta zaljeva, Al-alhaber i alkatmer I alkatmer i eboj.
sve od srme i od suha zlata, da ja vidim, uriu Lutvaga, hoe li ih znati otkopati!
Ko se ono brijegom ee
Ko se ono brijegom ee, ko li ono bi? Ja sam ona iz ehera, Suljagina ki! Imala sam devet aik', i malo mi bi! A kad doe Smail-bee, i dosta mi bi! Na glavi mu crven fesi, od tri dukata! Na njemu je mor-dolama, duga do zemlje!
s kraja na kraj puna djevojaka, sve to ljubi gonde Mehmed-aga. Skupie se po Foi djevojke pa odoe pai pod adore: Aman, pao, zemlji gospodare! Kolika je duga Foa kleta, s kraja na kraj puna djevojaka, sve to ljubi gonde Mehmed-aga. Od zuluma dukat ne moemo, smakni nama naeg zulumara!
Po njoj ee ljepa ula majina. u ruci joj zlatna aa erbeta. Daj mi, ulo, zlatnu au erbeta, ja u tebi zlatan prsten s imenom. Neka znade sva prjedorska arija, da te ljubim, ljepa ulo majina!
Koliko se kle
Koliko se kle, djevojci, pa zavjetova Da joj pred dvor doi neu dok je djevojka. Konj-alata put navede pred dvore moje, A ja mlada dvore metem strukom nevena. Odond ide nevjernie, ubio ga bog, Pa mi nazva:"Selam ale, draga moja!Tvoja majka ponosita, ne sevdie me. Neka uzme ogledalo, nek se ogleda, Najpri sebe, onda tebe, pa nda i mene!"
Zlato moje, kuda mi se sprema? Moja draga, u carevu vojsku! Zlato moje, ja te ekat neu! Draga moja, po volji ti bilo: Danica je ekala mjeseca za goricom devet godinica, a ti mene ni godinu nee! ini, Fato, to je tebi drago! To izusti i ostavi dragu. Ona osta jade jadujui, Mujo ode konja igrajui.
Kopi kuje na moru sahata, Kopi kuje, daleko se uje, sve do Stoca i do Poitelja. To zaula Fatuina majka pa govori Fatui djevojci: uje, Fato, Kopia sahata gdje ga kuje Kopi Alajbee, gdje ga kuje, kako li se uje! Nasmija se Fatua djevojka pa besjedi svojoj staroj majci: uje li me, moja mila majko! Ono Kopi ne kuje na moru, niti kuje, nit kuca sahata, jer je davno sahat sakovao, ve on kuca, da mene dokuca!
Koutice, mila li si
Koutice mila li si, to si rosna i ponosna? e si bila te si rosna? "Ila bratu po divojku, mila". Je li lipa ta divojka, mila? Je l daleko ta divojka?
Kradem ti se u veeri
Kradem ti se u veeri, u veeri pod pendere,
da ti bacim struk zumbula, da ti cvijet prozbori, koliko te silno ljubim, mrijem, duo, za tobom. Ti ne haje za bolove, za bolove srca moga. Cvijet vehne, mlad se sui, sevdah uzaman. Allah nek ti drugog dade, mrijem, duo, za tobom.
Logom legla
Logom legla dilber, trava djetelina, Moj dilbere dragi, Od Kopia do Vilia dvora. ela ju je Kopia robinja Zlatnim srpom i krnali rukom. Gled'o ju je Vili Huseine, Gled'o ju je i govorio je: - Ja kakva si Kopia robinjo- Ne budali, Vili Huseine Da ti vidi Kopievu seku, I lipa je i via od mene I boljeg je ruha i od moga.
Ljubiice i ja bi te brala
Ljubiice, i ja bi te brala, Samo ne znam kome bi te dala. Imala sam brata i dragoga, Oba sam i spremila u vojsku.
Nemoj plakat, moji jadi Meho, jer sam tebi neto donijela: u njedrima dunju i jabuku, dunju grizi, jabuku mirii!
lijepo l mi mladoj ujisae! Dumani te pogledat ne mogoe, iz mojih te kosa ispletoe pa te drugoj dragoj upletoe.
itaj, majko, sitnu knjigu to Ajkuna meni pie, Jer Ajkuna, vjerenica, Ne zove se moja vie! Ah to majko, trpjet neu, Za Ajkunu umrijeu! Ah to majko ne kabulim Dok Ajkunu ne poljubim!
Ne klepei nanulama
Ne silazi sa ardaka, i ne pitaj gdje sam bio, zato su mi oi plane, zbog ega sdam suze lio. Stajao sam kraj mezara i umrlu majku zvao, nosio joj dar od srca, ali joj ga nisam dao. Ne klepei nanulama kad silazi sa ardaka, sve pomislim, moja draga, da silazi stara majka.
Prevari me ludog, pa ode za drugog, oj, Boe moj! Meni l'jeka nema kijamet se sprema! Sad su duge noi, a ja u samoi, oj, Boe moj! Moram drugoj poi, ta u u samoi? Bolje gubit dane uz djevojke mlade, oj, Boe moj! Sad se srce grije kraj moje Rabije! Ja zapalim kiju, poljubim Rabiju, oj, Boe moj!
Ja ga ne pijem. U bai mi sumbul raste, Ja ga ne berem. Na sumbulu slavuj pjeva, Ja ga ne sluam. Haj otale, slavuj ptico, Ja te ne sluam. Poalji mi kukavicu, Svoju sestricu, Koja kuka danom, noom, Kano jadna ja.
da sam tebe sihir uinila. Nisam, dragi, ivota mi moga, jesam tvoju stopu iskopala, pod uti je neven pokopala. Vehni, dragi, dok ne poem za te!
Oj Zumreto, duo moja, Da si blie dvora moga, ee bih ti dolazio, Drinu vodu pregazio I sino sam dolazio, Vezen jagluk izgubio. Ako si ga, duo, nala, Operi ga , vrati mi ga. - "Drina voda plaha rjeka, Ja djevojka isproena. Nit u prati, nit ga slati, Ve u njime suze trati".
Okreni se, ne okrenuo se! Mrtva tebe majka okretala! Kad ne alim erdan ispod vrata, zato ali sedlo i ogata? Tvog ogata rastrgali vuci, a moj erdan popili hajduci!
Otvor vrata od hamama, ljepa djevojko, eer-jabuko! ta u ti ga otvarati, mladi delijo, eer-idijo! Da ti vidim bjelo lice, ljepa djevojko, eer-jabuko! ta e mi ga ti gledati, mladi delijo, eer-idijo! Da ti ljubim mlada usta, ljepa djevojko, eer-jabuko! Ostat ce ti elja pusta, mladi delijo, eer-idijo! Ostade mi elja pusta, mlada djevojko, eer-jabuko!
Pita Fata Halil-mejhandiju: Je l moj Meho noas ovdje bio? Jeste, bogme, Mehagince mlada, od akama do bijela dana. Do po noi to je rahat bio, pred sabah je sahat polomio. Polomi mi ae i sahane, a predzoru ode niz mahale. Reko mi je ko za njega pita, nek uzalud za njime ne skita, on e doi kad ga merak proe.
Po Taslidi magla pala, po vazdan. Reko mi je dragi doi, u akam. Dragi ree, pa poree, ne doe. ekat u ga cjele noi i vazdan!
A na srjedi crvenika jabuka, pod njom sjedi ahin Mevla ljepojka. U ruci joj ogledalo i surma, pa navlai kara-krzli obrve. Ona misli daje niko ne gleda, al je gleda mlad mujezin s munare. Gledaju je ne umjede uiti, ve on poe po munari pjevati: Ja kakve su kara-krzli obrve, odnesoe moju pamet do mrve!
na meraji prostrta serdada. Na serdadi dumrugdija Mujo, to od cura umruk uzimae. Svaka cura po ut dukat daje, samo Fata erdan ispod vrata. Uzmi, Mujo, mene i erdana, rodit u ti sina od mejdana!
kano gruda u planini snijega. Gledala ga Mustajpainica sa ardaka, sa demir pendera. Ona zove Kumriju robinju: Kumrijice, moja robinjice, hajde zovi gonde Mehemeda, sve mu kai to je i kako je, da ga zove Mustajpainica na ardake, na bijele ruke...
da te uva sedam sela. Sedam sela i gradova, draga moja, bit e moja.
i padoe urama na vrata: ure moje, otvor te mi vrata, pobjeglo mi zlato iz halvata, neljubljeno ni rukom grljeno.
On izgubi srmom vezen jagluk, u jagluku hiljadu dukata. Nala mu ga Begza Himzagina. Poruuje Pridor-kapetane da mu Begza vezen jagluk vrati i u njemu hiljadu dukata. Odgovara Begza Himzagina: Srce, duo, Pridor-kapetane, jagluk u ti u ruhu donijeti, a dukate pod bijelim vratom!
"Bome, neu stara babo!""Bome, nisam stara baba, Ve djevojka sedmakinja"."Kad s divojka sedmakinja, to su tebi grba lea?""Ja sam bila u svog oca Jedinica mlinarica, Jedinica mlinarica, Pa su meni grba lea".
Lale smo, zumbuli smo, biser da nie. Trea nosi bjelo platno, hoe da bjeli. Lale smo, zumbuli smo, platno da bjeli.
to ja hou, ne daju mi, a to neu nameu mi. Jes tako mi zdravlja moga, ne imala nikog svoga. I ivjet u, i umrjet u, nametnika ljubit neu. Jes tako mi zdravlja moga, ne imala nikog svoga.
Govorio Husrev-bee: ta sam skrivio? Dumani me opanjkae, kod sultana mog. Ja nainih medreseta, i imareta. Ja nainih sahat-kulu, do nje damiju. Ja nainih Talihana, i bezistana. Ja nainih tri uprije, preko Miljacke. Ja nainih od kasabe eher Sarajvo, i opet me dindumani gledat ne mogu! I gora e prestat listat, i voda tei, a dumana na svijetu nikad nestati!
Rasla trava djetelina Pripjev: Daj ruku daj, Rasla trava djetelina Ruku mi daj, ruicu mi daj. Djetelina do koljena; Po njoj pasla paunica I za njome paunadi. uvala i djevojica, Na djevojci kouljica; Nit je tkana, nit vezena, Ve od zlata ispletena.
Razbole m se Gerzeleze
Razbole m se Gerzeleze, aman, aman, Gerzeleze, grdna rano, bolan Gerzalija, Na Gerzovu ravnu polju, Vi glave mu ogo svezan, Obisio glavu nujan, Crnu zemlju nogom kopa.
Razboli se Gerzeleze
Razboli se Gerzeleze Na Gerzovu, ravnom polju. Vi glave mu bojno koplje, Za kopljem mu svezan dore, Travu grize do korjena, Zemlju kopa do koljena.
Razbolje se Zarka
Razbolje se Zarka u majke na krilu. Pitala je majka: ta je tebi Zarka? Proi me se, majko, mene boli glava. Dovede joj majka tri heima mlada. Prvi heim veli: Nee preboljeti! Drugi heim veli: Nema Zarki ljeka! Trei heim veli: Dajte Zarku meni!
Razbolje se imir list, Pod penderom ljepe Magbule, razbolje se pa od tuge pouti. Crnooka Magbulo, do korjena sav sam ogrezo, u suzama sevdah jada golemog! Nepla vie, djevojko, svaki momak moe biti tvoj, ne pla vie, ve me zali vodicom!
Sabah-zora, ezan ui
Sabah-zora, ezan ui, vjerni idu u damiju. Otvori mi, duo, pender, da ne idem na kapiju. Otvori mi, Allaha ti, ne mui mi srce moje. Zna li, duo, da sam hasta, da zbog tebe sav izgorjeh! Istom draga u tren skoi pa penderu damli kroi. Kakav sabah, kakva zora, rasjale se njene oi.
pa me ljube budi. Ustaj, ustaj, zlato moje, sabah-zora sviee. Sluaj slatki poj slavuja, gledaj rue, cvjee! Ja podigoh rusu glavu, Pogledah je milo, poljubih je, pa joj rekoh: to me budi, vilo? Tvoje lice, moja zora, to no rudi jasno! Tvoje usne moje cvjece to mirie krasno!
gledah dragu devet godin dana. Kad je alma za trganje bila, moja draga za ljubljenje bila. Doe jaran, odvede mi dragu, pa me jaran u svatove zove. Muka poi, jo tee ne poi: ako poem, nagledah se jada, ne poem li, neu vidjet dragu!
Sve mome redom doi e, i s njima ljepa Hajrija! Salko je majku posluo, sagradi dvore kraj gore, navede vode studene, posadi rue rumene. Sve mome redom dooe, Hajrije nema, pa nema.
Sarho Aljo drume zatvarae, na djevojke umruk uzimae. Svaka cura po ut dukat daje, sama Fata erdan od dukata. Njoj mi veli sarho Alijaga: Stani malo, Atlagia Fato, nece proi dok te ne poljubim! Njega moli uzejli djevojka: Nemoj Aljo, obadva ti svijeta, ugrie me, poznae mi nana! Za to Aljo haje i ne haje, ve on ljubi Atlagia Fatu. Ja kako je ljuto poljubio, etiri joj dagme ostavio: dvije dagme pod grlo bijelo, dvije dagme pod crne solufe.
Kako doe, lee bolovati, a majka mu rane zavijala, dovodila od mora heime, na hiljade cijene godila. Al zaludu, fajde ne bijae. Govorila lijepa djevojka: O, gospojo, beg Avdina majko, bi li meni svoga sina dala, kad bih njemu rane izvidala? Bih ga dala i erkom te zvala i u zlato tebe zavijala. Djevojka je bega lijeila, sretna bila, bega izvidala. Beg je uze sebi za ljubovcu!
oknivena i prstenovana, a bijela lica neljubljena! Odgovara sa vode brodare: Kopiljane, na gradu dizdare, sino sam je junak prebrodio i dala mi tri dukata uta: jedan dukat, to sam prebrodio, drugi dukat, da joj puta kaem, trei dukat, to sam obljubio!
- Mene majka za drugoga dala! Moja majka raja ne vidila to je mene za drugoga dala! Bolovau ja godinu dana, Bolovau pa i umrijeti.
nikad me nije niko ljubio, nikada nisam zorom zorila, nikada nisam sevdah vodila. Dadoe mene mladu za stara, dadoe mene starcu zbog para, da mu ja mlada kuu redujem, da mu ja sjedu bradu milujem.
gonde Meho s konja svoga pade. Sjaha s konja gizdava divojka: Ustaj, Meho, ustani mi, duo! Kad ti doem blizu dvoru tvome, otpnem peu, odgrnem feredu pa poeem po bijelu dvoru, ecer-kahvu majci ti donesem, ta l e, duo, tek onda initi?
Orli vele:Naa je planina. A sokoli: Naa djedovina. Kako su se ljuti zavadili; Sve su vode butum zamutili. Ne mogoe paina bunara, Njega uva painica mlada. Na krilu joj dva blizanca sina: Jednom ime Sunace zlaano, Drugom ime Mjeseina sjajna.
Kad obuem telmi dibu, meni star ne da, kad opaem hazna kolan, meni star ne da, kad je pojdem u rod majci, meni star ne da. Nejdi Hanko, nejdi duo, viae te mlad.
Svukud blato po Hiseti zlato. Svukud hodi, na Hisete dojdi, Pa da vidi ta Hiseke rade! One vezu tice prepelice Pa i alju ledenome Beu.
ta je ire rano moja od sinjega mora? ire nebo rano moja od sinjega mora . ta je bre rano moja od siva sokola? Bre oko rano moja od siva sokola . ta je drae rano moja od mile matere? Draa draga rano moja od mile matere .
ta se uri pomamio
ta se uri pomamio, Bilu bradu obriio Dok j Almasu primamio! Dade uri grbe pei, A Almasi suze tei. Ili tekle, il ne tekle, Sa mnom ti je noas lei! A Almasa luda bila, A odvie mudra bila: Jastek slame naloila, Uz uria navalila. Kad se uri okrenuo, Jastek slame zagrlio: Oj Almaso, duo moja, to si tako mehana?Kad je uri opazio, on je suze oborio.
ta se ono zeleni
ta se ono zeleni Na zeleni penderi? Il je jela, il je bor Il je Zejnin odgovor? Zejna se nada Da e biti mlada Do dva, do tri dana Dok joj dragi dojde I donese groe, I fes kitu crvenu, I dimije arene, I papue vezene, I arape rudene. Papue li paprikuju, Na divojku namigiju Kroz tri kite rakite, Kroz tri ula rumena,
to j Morava zamuena
to j Morava zamuena? Il carevi konja poji, Ili pai vojsku vodi? Nit carevi konja poji, Niti pai vojsku vodi, Ve plivaju dvi morkinje, Begemina i Fatima. Begemina utonula, A Fatima isplivala. Begemina govorila: "Oj Fatimo, sestro moja, Kad ti doe naem dvoru, Nemoj kazti naoj majci Da sam mlada utonula, Ve ti kai naoj majci Da sam mlada udala se Preko mora za Omera: Sitne ribe, svati moji, A vrbice-jetrvice. A obale- svekrvice.
to je ivot
to je ivot? - Bajka samo san, to sam ga mlaan snio, da je sevdah zanos lahki to sam dragoj s usta pio. Oj uzdahu snova mojih, oj dennetske biser suze, oj dennete, Esmo draga, ti mi moju pamet uze! Zbogom, moja sliko bajna, suzama u da te rosim, bolnoj dui zaft da dadnem, i u srcu da te nosim! Safvet-beg Baagic
Svi svatovi prooe u miru, al ne proe nevjesta djevojka. Nju otee iz gore hajduci da im licem obasjava pute, mrane staze i mrane bogaze.
ta se sjaji u eher-Saraj'vu(II)
ta se sjaji u eher-Saraj'vu, ili svijetli iza gore sunce, ili toke mladog Sarajlije, ili djeve boaluke vezu? To ne svijetli iza gore Sunce, niti toke mladog Sarajlije, niti djeve boaluke vezu. To ne svijetli iza gore Sunce, ve se svijetle ramazanske noi, od fenjera i sitnih kandilja, za njima je sretan bajram do'o, i donio svoj Bosni veselje!
kroz srce se glasak krade, to te nema, to te nema? Procvjetala svaka staza ko to bjee divnih dana, po ruama i sad prska bistra voda adrvana. Ispod rose zumbul gleda, iz behara miris vije, a za mene ko da cvili i u bolu suze lije. to te nema, to te nema, vedri istok kad zarudi u treptaju od alema, i tad srce pjesmu budi, to te nema, to te nema? I u asu bujne sree, i kad tuga uzdah sprema, moja ljubav pjesmu kree, to te nema, to te nema? Kako mi je srce jadno, kao da ga neko bode, te sve plae i sve pita: Kuda moja Zejna ode? Je li grena sabah zora, il nebeska sjajna zvjezda, je li grena ljubav moja ko glas ptice iz gnijezda?
Gledala ga Ajka sa ardaka: Vidi majko, lijepa junaka! Da mi ga je u dvoru gledati, na njegovim grudma sevdisati! Karanfil bih pod njega sterala, a pod glavu rumenu ruicu, nek mirie, nek se esto budi, esto budi i esto me ljubi!
od ljepote Atlagia Fate i ljepote Dizdarevi Mehe! emalua ira od Misira, ljepi Meho od carskog vezira.
Veli Kana, od bisera grana: Ja bih sada najvoljela mlada da ja imam iglu od biljura, da naveem jorgan od behara. Veli Fata, kutija dukata: Ja bih sada, bogme, najvolila da je meni s dragim u dueke!
Trepetljika trepetala
Trepetljika trepetala, puna bisera, ovi nai bjeli dvori, puni veselja! to u dvoru zamor stoji, ta ono vele? Ono majka sina eni pa se vesele! Svi se redom veseljae, majka najvie, doveli joj ul-nevjestu, ulom mirie. Savila se zlatna ica, od vedra neba, savila se mladoenji oko fesia, sa fesia, ul-nevjesti oko duvaka.
Tri katmera u tri grada rasla: u jednom je karanfil Alaga, u drugom je soko Mustafaga, a u treem lijepa djevojka. Zaprosi je karanfil Alaga, priprosi je soko Mustafaga. Pa se otud ljuto zavadie i odoe muli na meemu. Pa govore dva siva sokola: Sudi nama, mula sa meeme! Sudi nama da se ne svaamo, jera more koji poginuti! Sudio im mula sa meeme. Dovedoe lijepu djevojku, pa je pita mula sa meeme: Kog e sada momka odabrati? Govori im lijepa djevojka: A bora mi, mula sa meeme, oba mlada, oba su mi draga, a najvolim mulu sa meeme! To izree, pa na dvor utee i vjenae lijepu djevojku, vjenae je - muli sa meeme!
Ali Arap sve crniji biva. Sve se udi uzel udovica: ali boe tri oke sapuna, ali boe ata nesedlata, ali boe tri tovara blaga to poharih na crna Arapa, crni Arap sve crniji biva! Udovici neto progovara: Ne brini se, uzel udovice, crna noca bijel danak raa! Crna krava bijelo mlijeko daje, crna koka bijelo jaje nosi, crn Arapin bijelu ljubu ljubi!
zametnuti laki salandaci. Sve se ljulja malo i golemo, ponajvie elebija Mujo! Koliko se plemenito ljulja, sve bademu odlijeu grane. Izlazio aga Hasan-aga: Lake, more, elebija Mujo, ne kri mi drvo bademovo! U men ima vjerenica ljuba, badem zoblje, erbe vodu pije! Progovara elebija Mujo: uje mene, aga Hasan-aga! Ostala ti ljuba udovica, u Mujove zapanula ruke pa vidjela to je muka glava!
U onoga Delal-age
U onoga Delal-age nasrid Sarajva, U njeg ima ljepa erka Delalagina. Nju mi prose sandakbezi i alajbezi. Govorila ljepa erka Dalalagina: Ne daj mene sandakbegu ni alajbegu,
Ne uzimaj mnogo blago, sve gotovinu, Prvo e mi jutro jutro rei: Hajde na vodu. Drugo e mi jutro rei: Platili smo te. Tree e mi jutro rei: Ti si robinja.
Starija je mlaoj govorila: Pouj mene, moja mila sejo, pokloni mi Babi Ahmed bega, ja u tebi pola Sarajeva! Bogme neu, moja mila sejo, ne dam tebi Babi Ahmed bega, da mi dade i sve Sarajevo!
U toj gori
U toj gori, Silan oganj gori, Ranjen junak lei U zelenoj travi. Progovara junak Iz zelene trave: "Nosite me dolje, U to ravno polje, Kopajte mi raku
U tjesnu sokaku, Za puku duboku, Za sablju iroku, Veite mi ogu Pokraj moji nogu Podajte mu zobi, Ne dajte mu vodu, Nek moj ogo znade Da me ne imade. Kaite mi majci Da sam junak bio".
U Travniku na Daltabaniku(1)
U Travniku na Daltabaniku, Kolo vodi devet udovica, Kolovoa Omerbegovica. edo nosi pod svilenim pasom, Boga moli da se muko rodi. Bog joj dade, ensko joj se rodi. Tri joj dana ime nadjevala, Od mila je Karabegom zvala.
U Trebinju gradu
U Trebinju gradu velka alost kau, gdje umrije mlada Zubevia Zlata. Na umoru Zlata majci govorila: Dobro moje, majko, svate doekajte. Svakom svatu, majko, po boaluk dajte. Mome dragom, majko, vezenu mahramu.
lice umiva. Kad smo bili na sastanku, zagledasmo se! Kad smo bili nasred bae, poljubismo se! Kad smo bili na vrh bae, darovasmo se!
Vezak vezla Adem kada, mlada nevjesta, na ardaku, na visoku, kraj dam-pendera. Sav je eref pokapala, gorkim suzama. Njoj dolazi mlad Omere, mladi djevere: ta je tebi, Adem-kado, mlada nevjesto? I dosad si vezak vezla, nisi plakala. Proi me se mlad Omere, mladi djevere. Tvoja majka, dobra ena, o zlu govori, da ja ljubim mlad Omera, mladog djevera, a Bog znade, i ti znade, nije istina!
kome veze svilena jagluka? Vezem tebi, Varoanin Meho, ako e se proi Latinluka i Marice, mlade krmarice, i Ruice, s Latinske uprije, i visoke Jee Samardine, i lijepe Savke ebedine! Odgovara Varoanin Meho: Vezi jagluk, Dudo Penjavina, pa ga daji kome tebi drago! Ja se neu proi Latinluka i Marice, mlade krmarice, i Ruice, s Latinske uprije, i visoke Jee Samardine, i lijepe Savke ebedine: dosta su me vina napojile i dumanske ruke sauvale!
Valja meni bio grad graditi brez arma i brez tebeira, brez kamena i brez eremita!
Vino piju age Sarajlije, na Ilidi pokraj eljeznice: dva Moria, i dva Dindafia, sa Bistrika do dva Denetia, s obanije dvije Turhanije, s eirdika dvije Muzdedije, iz abljaka do dva Vatrenjaka, sa Kovaa dva Halilbaia, a sa Mlina dvije Turnadije, iz Potoklinice do dvije Penjave, sa Vratnika dvije Tahmiije, sa Hiseta dvije Odobae, s vrh Bistrika Kuna Hasan-aga, sa Bjelava Pinjo Bajraktare... Sluila ih krmarica Janja. Kako kome au dodavae, svaki joj se za njedra maae. Progovara krmarica Janja: Ako mogu svakom sluga biti, ja ne mogu svakom ljuba biti, samo jednom Pinji bajraktaru!
Vesla su joj sevdeli, haj vesla su joj sevdeli, duo moja, od suhoga zlata. A na lai sevdeli, haj, a na lai sevdeli, duo moja, devet djevojaka. Meu njima sevdeli, haj, meu njima sevdeli, duo moja, vesladija Mujo.
Vratnik pjeva
Vratnik pjeva, nikad ne tuguje, Sarajevom pjesma odjekuje. Ja miline kad s Vratnik-mejdana pusta mladost proe raspjevana! Sarajevo, bez Vratnika, ta je? Tamo pjesma nikad ne prestaje! Pod beharom, ljeti u ljiviku, aikuju momci na Vratniku. Bez Zmajevca, Kule i Mejdana, teferia, ni uranka nema!
na jablanu kujundija Mujo. Njemu veli ljepotica Fata: Kujundija, tvojeg ti zanata, sakuj meni od zlata junaka. Nemoj plava, tako ti musafa, ve garava ko to sam i sama, ja za plava ne bih groa dala!
pa ti propi sto dukata sve zajedan dan, i svog ata zlatna rahta i po Budima? Ne karaj me, Salih-paa, Bosne gospodar, da ti ljubi ono zlato, koje ljubim ja, propio bi sto dukata sve zajedan dan, i svog ata zlatna rahta i sav Budim grad! Ako njeno, drag vezire, lice ne vidim, ta e meni ravan Srijem, Peta i Budim!
Zaplakala moja draga rano u zoru, rosno cvjee zaljevala, na svom prozoru. Volio sam kose njene, usne rumene, al je njena stara majka ne da za mene. Jesen ide, jesen rana, kie padaju, po moju se milu dragu svati spremaju.
Zaplakala eer-ula
Zaplakala eer-ula, Osman-pae, vjerna ljuba: Moj Osmane, gdje si bio, gdje si vojsku izgubio? Evo mene, ulo mlada, pokraj Plevna, starog grada, to mi care vojske dade, sve mi, ulo, za din pade. Ja sam, ulo, ropstva pao, britku sablju otpasao, pa sad nemam nikog svoga, osima Boga jedinoga. ogo mi je oorio, a ja, ulo, obolio. Kad mi ogo gladan hre, ja se, ulo, vezan trem. ulo mlada, preudaj se, meni nikad ne nadaj se. Duman me je zarobio, zauvijek nas rastavio!
Eto, majko, tvoga grijeha, tvoga i moga, vie tvoga nego moga, tako mi Boga!
Zaprosio Alija
Zaprosio Alija u matere Sevliju, ne da majka Sevliju, ve mu daje Hajriju. Nee Hajra da radi, ve se s majkom inadi. Kad to uo Alija, on potee handara, pa udari Hajriju posred prsa, kraj srca.
Zaspala djevojka
Zaspala djevojka brjegu na kamenu. Siv je soko budi: Ustani, djevojko, sabah e ti proi, dragi e ti doi! Nek mi sabah proe, dragi nek mi doe!
Zaspo mi je dragi
Zaspo mi je dragi u zelenoj travi, Oko njega vile kolo uhvatile. Prote me se, vile, moje posestrime, Nije meni, vile, do vaeg pivanja, Ve je meni, vile, do mojega jada.
Zelena mi se gora
Zelena mi se gora poruila, Studenim se kamenom zasula. Tu je mnoga eta izginula Do dva brata, dva Filipovia, Dva sestria, dva Ogroevia, I prilipi Beti Mehmed-aga. Koga ali bratac, kog sestrica. Mehmed-age niko alit nema,
Do li mlada Hasanbegovica. Ona ga je mlada oalila, Sve po kuli roblje poruila I na sebi dibu izvrnula, erku Mejru u crno zavila. Kada doe bee Hasan-bee, izme skida, a za roblje pita: Ah, boga m ti, moja vjerna ljubo, to s po kuli roblje poruila, to s na sebi dibu izvrnula, to si Mejru u crno zavila? Ah, boga m ti bee Hasan-bee, Eto sablje, eto moja glava. Sino se je gora poruila, U gori je velik ogrom bio, Studenim se kamenom zasula. U gori je eta izginula: Do dva brata, dva Filipovia, Dva sestria, dva Ogroevia, I prilipi Beti Mehmed-aga. Nekog ali bratac il sestrica, Mehmed-age niko alit nema, Pa ga moram mlada oaliti Jerbo mi je prvi aik bio. Bre, aferim, moja vjerno ljubo, I meni je prvi jaran bio.
Zmaj od Bosne
Sa Gradaca, bjele kule Zmaja od Bosne, sokolovi zakliktali kajde alosne. Umrla je vjerna ljuba Husein-begova jer izgubi gospodara srca svojega. Osedlo je vranca svoga Husein-kapetan, odjezdio Romaniji podjelit mejdan. Na ardaku vjerna ljuba, Allah-illallah, klanjala je, plakala je, haber ekala. Pod pendere glasnik stie srca alosnog: Udaji se, vjerna ljubo, nema bega tvog! Od sevdaha i alosti, kraj pendera svog, prepue joj bolno srce, nee za drugog. Sa damije Husejnije ui mujezin, sa ardaka i bedema plau sokoli. Do Stambola odjekuju kajde alosne, pusta osta bjela kula Zmaja od Bosne.
i pronese pod krilom djevojku; a pod krilom ruho djevojako. Kad je zmaju ega dodijala, baci zlato u zelenu travu, bjelo ruho na jelovu granu, dade zlatu od zlata matrafu, posla zlato za goru, na vodu, a na gori tri junaka mlada. Jedan veli: "Ljepe li djevojke"Drugi veli: "Da je oljubimo;"Trei veli: "Da je upitamo, ijeg li je soja i plemena!"Njima zlato samo odgovara: Ja sam erka age Tefterdara, A unuka sa Bosne vezira, Vjerna ljuba zmaja estokoga.
ostani, dilber-dragi, kraj mene Ezan ui sa munare, pusti me, zlato moje, da idem! Nije ezan, ve Murtezan, prilegni, dilber-dragi, kraj mene!
Zvjezdo Dano, to no rani rano, gdje si bila, gdje si dangubila? Gledala sam gdje se braa djele. Djelie se, ne pokarae se!
elebia Zilka, a muketim, duo, a muketim, srce, a muketim, moj dragane, elebia ula. Carev oko, duo, carev oko, srce, carev oko, moj dragane, Muftijina Biba. Katmer eboj, duo, katmer eboj, srce, katmer eboj, moj dragane, Osman-age Vasva. Zimi-zelen duo, zimi-zelen, srce, zimi- zelen, moj dragane, Derviage ula. Plavi sumbul, duo, plavi sumbul, srce plavi sumbul, moj dragane. Temimova Aja, a zerina, duo, a zerina, srce, a zerina, moj dragane, Deronjica Duda. eboj-tuba, duo, eboj-tuba, srce, eboj-tuba, moj dragane, Mujagina Fata.