You are on page 1of 130

Mirko Markovi

O ETNOGENEZI STANOVNITVA LIKE


Kao i ostale europske zemlje, tako se i Hrvatska sastoji od manjih regional nih cjelina koje i danas nose svoja pokrajinska imena. Jedna takva hrvatska regija svakako je Lika. Njezino ime susreemo meu prvim pisanim vijestima o opstojnosti hrvatske drave, a njezina pokrajinska posebnost potjee jo iz daleko starijega vremena. U ovom radu bit e govora o Lici i etnogenezi njezina stanovnitva od najstarijih vremena do najnovijega doba. Detaljnije je obraeno razdoblje srednjega vijeka, a najvea panja obraena je seobama stanovnitva u turskom i postturskom razdoblju. Tada je liko stanovnitvo dobilo svoju dananju naseobinsku strukturu. O Lici je do danas objavljeno nekoliko radova povijesnoga karaktera. Naj potpuniju monografiju o njezinu stanovnitvu objavio je 1962. godine Stjepan Pavii.1 On je o Lici prikupio veliko obilje povijesne grae, ali iz nje nije izveo konane zakljuke. Drugi zapaeniji rad o naseljavanju Like do vremena Tura ka objavio je 1973. godine Branimir Gui.2 Njegov prilog zavrava sa zbiva njima bez kojih je nemogue uhvatiti svezu sa novijim stanjem. Osim toga i u tome radu nema odgovora na kljuna pitanja o etnogenezi dananjega stanov nitva Like, Krbave i Gacke. Oito u doskoranjoj prolosti nisu bila pogodna vremena da se takva pitanja iznose na dnevni red. Kada danas govorimo o Lici, obino se pomilja na njezin prostor kakav je uobiajen u naoj suvremenoj geografskoj znanosti. Meutim, teritorijalni pojam Like u prolosti nije bio identian s onim dananjim. Poznato je primje rice da je starohrvatska Lika upa zauzimala samo zemljite oko sredine Likoga polja, dok su ostali krajevi pripadali tadanjim plemenskim upama Krbavi, Gackoj, Brinju, Buanima, Hotui, Odorju, Lapcu, Srbu i Podgorju. Za vrijeme turske vlasti bilo je na likom podruju takoer vie administrativnoupravnih jedinica. Nakon izgona Turaka iz Like pripojeno je osloboeno zemljite u sastav Vojne krajine. Tom prilikom podijeljen je taj kraj na Liku i
Pavii S., Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. 41, Zagreb 1962. 2 Gui B., Naselja Like do Turaka, Lika u prolosti i sadanjosti, Karlovac 1973, 13-61. 73
1

Otoku regimentu ili pukovniju. Kada je u prolom stoljeu ukinuta Vojna krajina, formirana je na tome podruju Liko-Krbavska upanija. Od onoga vremena poeo se stvarati teritorijalni pojam dananje Like. Postoji niz oprav danih razloga da se nekadanja Liko-Krbavska upanija identificira sa dana njim geografskim poimanjem Like. Takvo stanovite prihvaeno je i prilikom pisanja ovoga rada. Uvodno je neophodno spomenuti i neke geografske posebnosti toga kraja, jer su one trajno davale biljeg svome stanovnitvu. Liko zemljite, kao to je poznato, ine brojna vea ili manja krka polja i okolno gorje. Gorsko tlo veinom je poumljeno, no ima i dosta goleti. Zapadnu granicu Like ini izdueno gorsko bilo Velebita. Na velebitskom nadgorju pruaju se prostrani planinski panjaci koje su od pamtivijeka koristili primorski i podgorski stoari. Zbog toga su gospodarske veze Like i Kvarnerskog primorja vrlo stare.3 Sredinji prostor Like ini krevito Liko polje kroz koje protjee rijeka Lika. Spomenuto polje zatvara prema istoku izdueno Liko sredogorje. Masiv Velebita u svom sjevernom dijelu grana se u vie kosa, koje ga veu sa Likim sredogorjem te Malom i Velikom Kapelom. Izmeu tih kosa pruaju se manja krka polja, Gacko, Brinjsko, Dabarsko, Krasansko, Kuterevsko i ostala. Liko polje, zbog svoje veliine, ima u narodu svoja lokalna imena, kao Peruiko, Bilajsko, Ribniko, Medako ili Lovinako polje. Graako polje reljefno je odijeljeno od Likoga, a njegovi sjeverni ogranci ine Bruvanjsko i Mazinsko polje. Drugo po veliini krko polje na podruju Like je Krbavsko. Ono je omeeno junim ograncima Male Kapele, Likim sredogorjem, grebenom Pljeivice te masivom Kremena. Zapadno od masiva Potaka nalaze se jo dva manja krka polja, Velika i Mala Popina. Preko njih vodi stara lika prometnica prema dolini Zrmanje i dalje prema primorju. Sjeverno od Popine i istono od planinskog grebena Pljeivice prua se gornji dio doline rijeke Une. Taj kraj smatra se takoer sastavnim dijelom Like. Tu su u srednjem vijeku postojale starohrvat ske upe Srb, Lapac i Nebljusi. Poeci stvaranja dananjeg reljefa likoga zemljita moraju se traiti u geolokim razdobljima nastanka itavih Dinarida. Obzirom da su stijene toga kraja nastale od debelih naslaga vapnenca, korozivni procesi pretvorili su ih u ljuti kr. Zato dananje liko tlo karakteriziraju krka polja, humovi, peine, ponikve, krape, dulibe, ponori, rijeke ponornice i si. Zbog spomenutih feno mena kra Lika je poznata kao jedinstveni kraj u europskim razmjerima.4 Vanu ulogu u poecima razvoja biljnoga i ivotinjskog svijeta Like imale su
Markovi M., Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. 48, Zagreb 1980,120 i dalje. ., Pregled geoloke grae Like, Lika u prolosti i sadanjosti, Karlovac 1973, 79-86.
3

74

ovdanje paleoklimatske promjene. Tijekom pleistocena smjenjivala su se na likom podruju tri ledena doba sa interglacijalima. U ledenim dobima tempe ratura zraka toliko se snizila da su se na Velebitu i Pljeivici stvarali manji ledenjaci. Istovremeno dolo je do sputanja morske razine koja je u posljed njoj fazi Wrma bila nia za blizu 100 metara. To znai da Velebit pred kojih 30.000 godina nije bio primorska planina ve se nalazio u kopnenoj svezi s Apeninima.5 Sve ove okolnosti imale su presudan utjecaj na pojavu ovdanjih najstarijih ljudskih populacija. S prestankom posljednje glacijalne faze Wr ma, razina Jadranskog mora poela se iznova izdizati. Tako je podruje dana nje Like ulo u krug najstarijih mediteranskih civilizacija. Pojava prvih poznatih ljudskih skupina na podruju Like dokumentirana je paleolitskim nalazima kod Donjega Pazarita. Tu je naeno vie grubo retuiranih kamenih klinova, koji prema nainu obrade pokazuju da pripadaju aelenskoj kulturi.6 To znai da su ljudi, koji su se sluili tim predmetima, ivjeli pred kojih 120.000 godina. To bi odgovaralo fazi risskog interglacijala. Paleolitski ljudi su tako obraenim kamenjem rezali, buili ili svrdlali meke predmete koje su koristili u svakodnevnoj upotrebi. Liki kr sa brojnim peinama bio je idealan kraj za pronalaenje prirodnih zaklonita. Da su paleolitski ljudi Like bili lovaki nomadi, zakljuujemo iz nalaza u Cerovakim peinama. Osteoloki nalazi peinskih medvjeda iz ove peine imaju starost od oko 30.000 godina, to odgovara kraju posljednjeg wrmskog glacijala.7 Oko 26.000 godina prije sadanjosti poinju se na likom podruju prim jeivati prve poznate promjene u ljudskim populacijama. Vjerojatno su one uslijedile sa prestankom posljednjeg ledenog doba. U to vrijeme ovdanje starije paleolitske lovce (neandertalce) smjenjuje mlaa populacija tzv. kromanjonaca. Ta promjena nije bila popraena veim izmjenama u nainu ivota. Moralo je proi jo dosta vremena dok su kasnopaleolitski lovci poeli naputati svoja peinska sklonita i graditi prve nastambe. Vano je spomenuti da je s nastupajuim klimatskim promjenama dolo i do velikih smjena u biljnom i ivotinjskom svijetu. U to doba nestaje na ovom podruju vunastih mamuta, peinskih medvjeda i mnogih drugih krznaa, a umjesto njih poinju se umnaati divlji papkari, ponajvie divlje koze i ovce. Velika stada divljih papkara otpoinju u to doba svoja etapna godinja kretanja u potrazi za ispaom. Ljeti su ona pasla po planinskim panjacima Velebita i Pljeivice, a

egota T., Paleoklimatske i paleogeografske promjene. Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 1, Sarajevo 1979,21-33. 6 MalezM., Prvi ljudi na teritoriju Like, Lika u prolosti i sadanjosti, Karlovac 1973, 121-130. 1 MalezM., Tragovi paleolitika u Lici i susjednim oblastima, Arheoloka problematika Like, Split 1975,9-18.Isti, Cerovake peine, Izd. Speleol. drutva Hrvatske 1, Zagreb 1965.

75

zimi su se sputala u nie primorske krajeve. Kasnopaleolitski lovci sigurno su slijedili takva stada. Tako je zapoeo proces usklaivanja novijih ivotnih interesa. Kasnopaleolitski lovci postajali su na taj nain sve manje lovci, a divlje koze i ovce u blizini ljudi poele su se pripitomljavati.8 Sa nadolaskom neolitika primjeuje se sve izraenija preobrazba kasnopaleolitskih lovac u stoare nomade. Istovremeno oituje se napredak i u drutve noj organizaciji. Neolitski stoari ne ive vie u manjim lovakim skupinama, ve u viim organiziranim zajednicama. Unutar takvih zajednica sve vie dolazi do izraaja podjela u radu. Sposobniji pojedinci sticali su na taj nain vie imetka nego ostali. Tako su stekli viu ulogu u drutvenoj hijerarhiji. Sa sve veom produkcijom neolitske keramike poela se odvijati i izmjena dobara, tj. trgovina. To je dakako uslovilo pojaani promet, koji se doskora proirio i na morske povrine. To je jo vie doprinosilo izmjeni iskustava, osobito sa uda ljenijim kulturnim sredinama.9 O neolitskim naseljima na podruju Like dosta toga je jo neistraeno. Neizvjesnosti se javljaju i u pogledu naina ivota tadanjih ljudi. ini se da su oni u najveoj mjeri bili nomadi. Takav nain njihova privreivanja nametala je tu krka priroda i oskudica plodne zemlje. Zbog toga nisu podizali ni nastambe kakve poznajemo po naim ravniastim krajevima, ve su obitavali po provizornim, esto peinskim sklonitima. Zimski dio godine provodili su sa svojim blagom u toplom primorju, a s nastupom proljea kretali su prema etapnim planinskim panjacima. Zato su nalazi neolitskih naselja na podruju Like rijetki, a ukoliko se javljaju, nalazimo ih preteito po peinskim lokalite tima. Napredak u nainu ivota, a posebno u izgradnji naselja poinje se oitovati u vremenu otkria i primjene prvih metala, napose bronce. Taj napredak nije steen u krugu ovdanjih starosjedilaca, ve je uslijedio posredstvom mlaih doseljenika. Spomenuti doseljenici bili su napredniji ljudi, koji su osim poznavanja produkcije metala znali graditi i dobro utvrena kamena naselja. Takva naselja javljaju se na likom podruju po vrhovima krkih humova ili niih brda. U naoj prahistorijskoj znanosti poznata su pod imenom gradina.10 Veina takvih naselja ima krunu osnovicu, a naokolo omeena su masivnim kamenim bedemima. U sreditu svake gradine nalazile su se pojedinane na-

Gui B., Nae primorje, Pomorski zbornik JAZU, knj. 1, Zagreb 1962, 20 i dalje. Isti, ovjek i priroda u krasu kroz stoljea, Kr Jugoslavije JAZU, knji. 6, Zagreb 1969,5 i dalje. 9 Batovi ., Jadranska zona. Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 2, Neolitsko doba, Sarajevo 1979, 475-633. 10 Drechsler R., Podruje Like od ranog bronanog doba do dolaska Rimljana, Arheoloka problematika Like, Split 1975,19-35. 76

stambe za ljude. Njih su inili manji jednodjelni objekti, podizani od neo braena kamena. Sa razvojem ovakvih naselja javljaju se i njihove modifikacije. Takva su primjerice dvojna gradinska naselja podignuta na dva susjedna uzvienja spojena uleknutom previjom. Primjere tih gradina nalazimo na Velikom i Malom Obijaju, Velikom i Malom Vitalu, na Karauli (kod Likog Novog), u Mekinjaru (kraj Udbine) i drugdje. Vea naselja gradinskog tipa podizana su sa nastambama u nizovima i to prema visinskim terasama. Gradine toga tipa susreemo primjerice u Kompolju, kod Staroga Sela (blizu Otoca), na Vrepcu (kraj Gospia), na Velikom i Malom Vitlu (kod Otoca) i drugdje. Stanovnici u takvim naseljima ivjeli su oito u osmiljenoj drutvenoj organizaciji. Oni su se u tom pogledu poprilino razlikovali od svojih suvremenika koji su pored njih ivjeli na osjetno nioj kulturnoj razini. Razlike izmeu te dvije populacije najoitije su iz peinskih nalaza u Bezdanjai kraj Vrhovina.11 U toj peini obitavali su bronanodobski stoari nomadi koji nisu pripadali nosiocima gradinske kulture. Meutim, vrlo je indikativno da su doskora i itelji gradinskih naselja prihvatili nomadsko stoarstvo kao svoju glavnu privrednu granu. Za razliku od starosjedilaca, oni se nisu svi kretali za svojim stadima, ve su djeca, ene i stariji ljudi ostajali u gradinskim naseljima, dok su mlai mukarci odlazili za blagom kao pastiri. Stanovnici likih gradinskih naselja pripadali su naprednijoj indoeuropskoj populaciji. O njezinu podrijetlu u naoj se prahistorijskoj znanosti jo uvijek raspravlja.12 Slina populacija naselila je istovremeno i ostale krajeve europ skog Sredozemlja. Istom kasnije razvile su se iz nje pojedine etnike grupe. Tako je bilo i na podruju Like. Od ovdanjih doseljenika i starosjedilaca proistekla je vremenom mlaa populacija iz koje su nastali Japodi. Stapanje spomenutih populacija u novu etniku grupu dogodilo se u vremenu trajanja eljeznoga doba. Srodstvo Japoda s ostalim ilirskim plemenima zapadnoga dijela Balkanskog poluotoka ostalo je do danas nerijeeno pitanje.13 Za Japode je karakteristino da se njihovo bogatstvo zasnivalo na uzgoju stoke. Stoarska orijentacija u gospodarstvu zapaa se i u nainu podizanja njihovih naselja. Ona se javljaju du rubova krkih polja, a unutar njih prepoznavaju se vei prostori za boravak blaga. Kada je blaga bilo vie te nije moglo stati u predviene prostore, podizane su posebne gradine samo za boravak stoke. Primjer takve
Drechsler-Bii R., Nekropola bronanog doba u peini Bezdanjai kod Vrhovina, Vjesnik Arheolokog muzeja, 3 ser., sv. 12-13, Zagreb 1980,27-78 sa tablama. 12 Benac A., Prediliri, Protoiliri i Prailiri, Poseb. izd. Naunog drutva BiH, knj. 4, Sarajevo 1964,59-94. ^Patsch K,, Japodi, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, knj. 8, Sarajevo 1896,113-140. Mayer A., De Japodibus, populo Illyrico Celtis commixto, Serta Hoffilleriana, Zagreb 1940, 189-199. Stipevi A., Iliri. Povijest, ivot, kultura, Zagreb 1974,20 i dalje. 77
11

gradine je na Masnikosini uz rub Krbavskoga polja.14 Od japodskih gradina najvea je ona na brdu Viniice blizu Josipdola. Tu se nalazio glavni japodski grad Metulum.15 Od ostalih japodskih gradina najvie su istraene one sa podruja oko Gackoga polja. Uz gradinu kod Prozora,16 upadljiv poloaj imale su one na Umu i Umiu, na sredini Gackoga polja.17 Na istonoj strani spomenuta polja, povie sela Sinca, vide se takoer ostaci povee gradine. Ona je imala tri reda prstenastih bedema, a na njezinom najviem dijelu vide se danas ostaci krunog objekta iz kamena, koji je vjerojatno sluio kao osmatranica.18 Sa toga mjesta otvara se jedinstveni vidik na bliu i dalju okolicu, to je u ono doba bilo vrlo vano. Slian poloaj imala je japodska gradina na brdu Velikoj Punti povie sela Kompolja. Spomenuto brdo i danas je teko dostupno. Oko njega povija se kameni bedem debljine oko etiri metra. Na jednom mjestu toga bedema raspoznaje se ulaz u nekadanju gradinu, no stambeni objekti unutar nje sasvim su rastureni.19 O japodskim nastambama znamo danas onoliko koliko to doputaju istra eni lokaliteti. Na Velikom Vitlu iznad Prozora otkopano je pet japodskih kua. Na gradini u irokoj Kuli iskopane su dvije, a po jedna istraena je u Kompolju, Masnikosini (kraj Pecana) i sa Malog Obljaja kraj Gornjih Vrhovina.20 Iz spomenutih lokaliteta moe se zakljuiti da su japodske kue bile kamene, u osnovici pravokutne, veliine 4 x 6 metara, a u unutranjosti jednodijelne. Ognjite je bilo u pravilu u uglu objekta. Prilikom podizanja objekata unutar naselja pazilo se na graevni red i orijentaciju. Svi objekti podizani su tako da su svojom duom stranom bili okrenuti prema jugu ili istoku. Objekti u nizovi ma graeni su obino u vie visinskih razina. Kuni podovi pravili su se od masne ilovae debljine oko 20 cm. Krovite se sastojalo od drvenih oblica na koje su se vezali snopovi slame, a preko toga polagane su kamene ploe da ga bura ne oteti. Japodska naselja bila su povezana putovima kojima su se kretali domai ljudi i trgovci. O japodskoj kulturi mogue je govoriti na temelju poznate arheoloke grae. Ona je, sudei po svemu, bila izvorna i malo utjecana sa

Drechsler-Bii R., Naseobinski objekti na nekim gradinama Like, Vjesnik Arheo lokog muzeja, ser. 3, sv. 19, Zagreb 1986, tab 10. 15 Veith G., Die Feldzge des C. Julius Caesar Octavianus in Illyrien, Schriften der Balkankommission, Bd. VII, Wien 1914,29-50. 16 Drechsler-Bii R, Istraivanje japodskih naselja u Prozoru kod Otoca, Vjesnik Arheolokog muzeja, ser. 3, sv. 9, Zagreb 1975,167. 17 Drechsler-Bii JR., Japodska grupa. Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 5, eljezno doba, Sarajevo 1987,421. ls Ista, Isto, str. 421 19 Drechsler-Blii R., Naseobinski objekti na nekim gradinama Like, op. cit. 116-118. 20 Drechsler-Bii R., Japodska grupa, op. cit. 423. 78

14

strane. ini se da je bila sukladna i svojoj oporoj prirodnoj sredini. Sredite japodske kulture nalazilo se upravo na dananjem podruju Like, no bila je rasprostranjena i dalje prema istoku preko planine Pljeivice.21 Japodi su bili tipini dinarski gortaci, sposobni da se suprotstave svim nepogodama koje im je nametala krka i planinska priroda njihova zaviaja. Kao stoari nomadi ivjeli su osebujnim nainom ivota. Kopnenim i pomorskim vezama dolazili su u dodir sa naprednijim civilizacijama Sredozemlja, ali su malo od toga prihvaali u svom svakodnevnom ivotu. Kada su Rimljani naumili zavladati Ilirikom, Japodi su im na tom putu bili velika prepreka. Zato je rimsku vojsku protiv njih poveo osobno Oktavijan, kasniji car August. Vojna protiv Japoda odvijala se 35. godine prije Krista. O njoj nas izvjetava rimski povjesniar Apijan.22 U poglavlju Apijanovog djela Romaika u kojem se pripovijeda o pokorenju Japoda, kae se da taj narod ivi meu planinama te da je vrlo ratoboran. Kada se Oktavijan iskrcao na kvarner skoj obali i krenuo prema zemlji Japoda, dva njihova plemena, Moetini i Adventini, odmah su se predali. Pleme Arupina bilo je smionije. Ono se pred rimskom vojskom povuklo u ume. Gradinu Adventina, kae Apijan, Oktavi jan nije spalio. Najvie tekoa imao je u borbama sa ratobornim Salascima. Oni su ivjeli po vrhovima teko dostupnih brda. Japodi su se protiv rimske vojske borili na lukav nain, izbjegavajui s njom izravan sukob. Rimljane su napadali tako da su na njih s okolnih brda obruavali balvane ili vee kamenje. Kada je Oktavian zauzeo japodski grad Terpon, krenuo je sa vojskom prema Metulumu. Spomenuti grad bio je od svih japodskih naselja najvei i najugled niji. Nalazio se na umovitom brdu, poloen na dvije glavice. Branilo gaje oko tri tisue ratnika. U prvom naletu rimski borci uspjeli su prijei prvi niz gradskoga bedema. Branioci Metuluma povukli su se na to iza drugog bedema. Taj bedem pokuali su Rimljani prijei pomou Ijestava, ali im to nije polo za rukom. Kad je Oktavijan primijetio da mu borci sustaju u napadu, stavio se na elo vojske i prvi krenuo na ljestve. Zbog teine, ljestve su popustile pa su Oktavijan i njegovi vojnici popadali na zemlju. Iako tom prilikom ranjen, Oktavijan je junaki ponovno krenuo prema bedemu. Kada su Japodi vidjeli njegovu hrabrost, odluie se za pregovore. Rimljani nisu potovali preuzete ugovorne obaveze. im su uli u grad odmah su od Japoda zatraili bezuvjetnu predaju. Kad su japodski ratnici otkrili da su prevareni, sklonili su u gradski katel ene i djecu i potom krenuli u odluan boj. Rimljani su ih nato brzo

Benac A., O etnikim zajednicama starijeg eljeznog doba u Jugoslaviji, Pristorija jugoslavenskih zemalja, sv. 5, eljezno soba, Sarajevo 1987, 737 i dalje. 22 Rimska Iliria od Apiana Alexandrinskog, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. 7, Zagreb 1863,163-177 (Prijevod A. Starevia). Usp. Veith G., Die Feldzge des C. Julius Caesar Octavianus in Ulyrien, Wien 1914,29 i dalje.

21

79

savladali. Kada su japodske ene vidjele to se dogodilo, spalile su se zajedno s djecom u katelu. Tako je rimska vojska pokorila zemlju Japoda. Nakon spomenutih dogaaja zemlja Japoda postala je sastavnim dijelom rimske provincije Ilirika. Tim inom mnogo toga se poelo mijenjati. Rimljani su ovamo donijeli svoje pismo, uredbe i obiaje. Poeli su graditi suvremenija naselja, ceste, putne postaje, staje za teglee blago, mostove i druge objekte. S vremenom je zemlja Japoda dobila sasvim izmijenjenu sliku u odnosu na ranije stanje. Od toga vremena poinju se javljati i prvi epigrafski spomenici. Iz zapisa na takvim spomenicima vidi se da je proces romanizacije toga kraja bio u punom zamahu.23 to se tu zapravo zbivalo najbolje se moe zakljuiti iz djela suvremenih rimskih pisaca. Prema onom to doznajemo od Plinija razabire se da su Rimljani zemlju Japoda objedinili sa 14 liburnijskih opina u jedinstveni konvent tj. pokrajinu.24 Zanimljivo je i to da ta pokrajina nije bila podijeljena prema uobiajenim rimskim dekurijama, ve na nain kako je to bilo uobiajeno u starije japodsko doba. U Ptolemejevoj Geografiji kae se da ilirsku provinciju tvore dvije pokrajine: Liburnija i Dalmacija.25 Oito je pre ma tome daje Japodija bila obuhvaena u granicama Liburnije. Slino se moe zakljuivati i iz Ptolemejeva popisa liburnijskih naselja. Navodei poznata mjesta od Albone do Skardone, du obale Liburnije, Ptolemej spominje tri japodska naselja u njihovu zaleu. To su Arupij, Ardocij i Ausankalij.26 Na drugom mjestu u Geografiji, gdje govori o ilirskim plemenima zapadnog Iliri ka, spominje on Japode.27 Oni su navedeni kao susjedi Histra, Hila i Bulina. Prema Liburniji bili su u susjedstvu Mezeja, Deriopa, Derija i Dindara. Plinije kae da Japodi ive u susjedstvu Liburna i da ih meusobno dijeli rijeka Tedanius (Zrmanja), to odgovara injeninom stanju, iako su Rimljani tu granicu administrativno ponitili.28 Meutim, arheoloka dokumentacija ma terijalne kulture na prostoru izmeu Velebita i planine Pljeivice u prvim stoljeima rimske uprave ne pokazuje da je taj kraj izgubio svoju kulturnu fizionomiju. ini se da je upravo na tome podruju utjecaj rimske civilizacije nailazio na najmanje plodno tlo. Razloge za to treba nesumnjivo traiti u
Rendi-Mioevi D., Lika i japodska antroponimska tradicija, Arheoloka proble matika Like, Split 1975,97-108; zatim Mayer A., Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I und II, Wien 1957-1959. 24 Plinije III, 139: conventum Scardonitanum petunt Japudes et Liburnorum civitates XIV. Usp. SuiM., Nekoliko pitanja u vezi s antikim Japodima, Arheoloka problema tika Like, Split 1975,111. 25 Ptolomej, Geogr. II, 16,1,2,3. Usp. SuiM., Nekoliko pitanja..., op. cit. 113. 26 Ptolemej, Geogr. II, 16,1. 27 Ptolemej, Geogr. II, 16,5. 28 Plinije, III, 141: Liburniae finis et initium Dalmatiae Scardona in amne eo (gdje oito misli na Krku tj. Titius flumen). 80
23

nainu ivota ovdanjih ljudi, koji su i dalje bili stoari nomadi. Takva popula cija oito je rijetko dolazila u dodir sa rimskim upravljaima i stoga nije imala ni mogunosti da se poblie upozna s rimskim nainom ivota. Rimsko poznavanje Japodije u prvom i drugom stoljeu poslije Krista zasnivalo se na spoznajama rijetkih putnika koji su proputovali tom pokraji nom i koji su po povratku u Rim pripovijedali to su usput vidjeli ili doivjeli. Tadanji pomorci koristili su se onovremenim peharima, Periplusima, u koji ma su bile spomenute i neke kvarnerske luke. Prvi rimski geograf koji je uspio prikupiti nekakve podatke o Japodiji bio je Strabon. U njegovoj Geografiji kae se da japodska obala ima duinu od tisuu stadija, a u zaleu te obale izdie se velika planina Albium koja ini kraj Alpa. Tu je ujedno zaviaj ratobornih Japoda koje je pokorio car August. Zatim se spominju unitene ili spaljene japodske gradine.29 Sljedei antiki zemljopisac i kartograf u ijim djelima ima podataka o Japodiji je Klaudije Ptolemej.30 Osobito je zanimljiva njegova Peta karta Europe priloena uz njegov atlas. Na toj karti vidi se tadanji Ilirik sa Panonijom. Od japodskih naselja spomenuta su tri: Arupij, Ardocij i Ausankalij. Na kvarnerskoj obali oznaena su luka mjesta: Senia, Lopsika, Vegia i Argiruntum. Posebno je znaajno to je Ptolemej sve svoje karte sastavio na podlozi geografskih koordinata, pa su tako sva spomenuta naselja zabiljeena na utvrenim geografskim pozicijama. Na Ptolemejevoj karti oznaene su i planine. Velebit je zabiljeen kao Mons Bebii, a Pljeivica kao Albius ili Albanus mons. Danas je teko utvrditi jesu li ta imena izvorno japodska ili su nastala iz mlaega rimskog naslijea. Rimljani su na podruju stare Japodije sagradili cestu koja je taj kraj povezivala sa Rimom i ostalim sreditima provincije. Najpotpuniju informaci ju o toj prometnici prua glasovita Peutingerova tabla.31 Prema toj karti posto jala je rimska cesta od Tersatike do Senie, koja je odavle skretala za Vratnik i dalje prema dananjoj Lici. Prva putna postaja nakon prelaska Velebita bio je Avendo, dananji Brlog. Nakon deset milja putovanja stizalo se u Arupij (Vitalj kod Prozora). Slijedea postaja zvala se Epidocij (Kvarte), a 16 milja dalje nalazio se Ankus (Kula). U nastavku ceste prema jugoistoku dolazilo se do Ausankalija (Metka), odakle se ona sputala u dolinu Zrmanje, gdje se nalazio Klambecij (Obrovac). Prema tome, Peutingerova karta potvruje poz natu injenicu da je tim pravcem prolazila rimska cesta koja je povezivala Senj

Markovi M., Opis Panonije i Ilirika u Strabonovoj Geografiji (prijevod lib. VII, cap. 5 uz komentar), Geografski glasnik, sv. 47, Zagreb 1985,153-161. 30 Cl. Ptolemaei Geographia, ed. C. Mller, Paris 1883-1891, 2 vol. sa kartama u prilogu. 31 Tabula Peutingeriana, Codex Vindobonensis 324, ed. E. Weber, Graz 1976,2 vol. Usp. Monumenta Cartographica Jugoslaviae, vol. I, Beograd 1974,32 i dalje.

29

81

s ostalim sreditima Dalmacije. Od Senja du podnoja Velebita takav put nije postojao. Rimska cesta koja je od Senja vodila preko dananje Like bila je, kako je ve spomenuto, dio magistralnog kopnenog puta koji je spajao Rim s veim sre ditima ilirske provincije. To znai da su tim putem prolazile stalne karavane koje su prenosile raznovrsnu robu. Mjesta uz takvu cestu imala su sigurno povoljne uslove za svestrani razvitak. Stoga je opravdano pretpostaviti da su i sva ovdanja naselja doivjela preobraaj. Trasa rimske ceste kroz Liku slijedi la je sigurno nekakav ovdanji stariji put. Stoga su rimska naselja nastajala neposredno pored japodskih. Starija naselja bila su na povienim lokalitetima, a mlaa neposredno u podnojima starijih. Sve to zapazio je ve Karlo Patsch 1898. godine kada je proputovao Likom u potrazi za rimskim starinama.32 O topografiji antikih naselja uz rimsku cestu na prostoru izmeu Velebita i Pljeivice zna se malo toga. Za Monecij se zna da odgovara poloaju dana njega Brinja i da je do njega vodila cesta koja se odvajala od magistralnog puta kod ute Lokve. Kod Strabona se to mjesto spominje u obliku Monetion,33 a kod Apijana zabiljeen je kao etnikon Monetinoi.34 Na Peutingerovoj tabli ga nema, pa se otuda zakljuuje da je bio spojen sa magistralnom likom promet nicom lokalnim odvojkom. to se tie lokacije Monecija, o tom ima nejasnoa. Rimski nalazi na lokalitetu brinjskoga grada Sokolca su nepoznati, no ima ih iz starijega vremena. Na oblinjem Humcu (564 m) vide se ostaci japodske gradi ne, ali nema tragova antikoga naselja. Patsch je u Brinju naao ostatke rim skih opeka pa je otud zakljuio da su Monecij i Brinje istovjetno naselje.35 Sljedee mjesto uz liku magistralu nalazilo se na dananjem Gusia polju gdje lei Brlog. Strabon ga spominje kao Ovendon,36 Peutingerova tabla kao Avendone, a kod Ravenjanina pie Ablendone.37 Prema miljenju A. A-vendon na ilirskom jeziku ima znaenje kod kue, to se moe protu maiti da je na tom mjestu postojala neka zgrada, vjerojatno putno svratiste.38 Avendo se, prema tome, nalazio na lokalitetu dananjeg brlokog Crkvita gdje je otkriveno nekoliko rimskih predmeta. Da li se Avendo moe povezati s oblinjom gradinom Gusia ostaje sporno, iako se zna da njezini juni bedemi potjeu iz japodskih vremena.

32

Patsch K, Die Lika in rmischer Zeit, Schriften der Balkankommission, Bd. I, Wien

1900. 33 Strabon, Geogr. IV, 6,10; VII, 5, 4. ^Apiean, Illyr., 16. 35 Patsch K, Die Lika in rmischer Zeit, op. cit. 111-112. 36 strabon, Geogr. IV, 6,10; VII, 5, 4. 37 Anon. Ravenatis Cosmographia, IV, 2. 38 Mayer A . , Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I, Wien 1959,123. 82

\
" %

%.
"'^-

^1
^L

Tlocrt Grada Bilaja prema snimci prof. V. Heneberga od 1932. g. A Brani-kula B - Dvor C Unutranje dvorite D Vanjsko dvorite E Terasa nad peinom F Iskop b Bunar

83

Rimsko naselje u blizini dananjega Prozora na Gackom polju zvalo se Arupij. Patsch ga je oznaio na sjeveroistonoj strani brda Vitalja.39 To znai da je rimska cesta preko Gackoga polja vodila istim smjerom kao i dananja. Za Arupij se smatra da nije bio vee naselje, ve samo putna postaja. Na takav zakljuak upuuje njegovo ime: An-rupium na ilirskom jeziku prema Mayeru znai kod stijene.40 Vjerojatnije e biti da je tu ispod japodske gradine nastalo mlae rimsko naselje sa putnom postajom i prateim objektima. Naziv Arupij a biljee antiki izvornici neujednaeno. U Antoninovu itineraru zabi ljeen je u obliku Aurupio,41 na Peutingerovoj tabli kao Arypio, kod Ravenjanina kao Parupion,42 a kod Ptolemeja Aroupia.43 Dalje od Arupij a rimska cesta vodila je uz rub Gackoga polja do dananjega Lea. Odavle se ona uspinjala prema klancu kod Janjca. Odavle je postojao lokalni odvojak u smjeru zapada prema dananjem Kosinju. Tu su ivjeli potomci japodskog plemena Parentina, iji je poznati kameni natpis pronaen u Lomskoj dulibi na Velebitu.44 Glavna cesta, nakon silaska u Liko polje, vodila je do Epidocija i Ardocija. Prvo od ovih mjesta nalazimo zabiljeeno na Peutingerovoj tabli, a drugo u Ptolemejevoj Geografiji.45 Znaenje toponima Epi-dotuiu objanjava Mayer kao Donji Docij, a Ar-dotium prevodi kao Docij na vodi. Ranije se smatralo da su oba spomenuta mjesta postojala na lokaciji dananjeg sela Kvarte, no u novije vrijeme prevladava miljenje da su se ona nalazila blie Peruiu, kod Romake glavice. Od Epidocija rimska cesta nije ila u smjeru Likog Osika, ve je skretala prema istoku drei se reljefnog kontakta Likoga polje i Sredogorja. Na tom poloaju leala je postaja Ankus.46 Ona se nalazila u podnoju starije japodske gradine koje je bila na dananjem brdu Razvale. Na toj lokaciji lei danas liko mjesto iroka Kula. Ime Ancus prevodi Mayer kao na vrhu, to vjerojatno podsjea na oblinje japodsko naselje.47 Ostale pojedinosti o Ankusu nisu nam poznate. Napustivi Ankus, smjer rimske ceste vodio je u pravcu jugoisto ka nepoznatom trasom. Kao slijedee mjesto na njoj zabiljeen je na Peutinge39 40

Patsch K, Die Lika in rmischer Zeit, v. kartu na str. 75. Mayer A . , Die Sprache der alten Illyrier, op. cit. Bd. 1,69. 41 Itin. Antoninii, 27,2. *2Anon. Ravenatis, Cosmographia, IV, 2. 43 Cl. Ptolemaei Geogr. II, 16,6. 44 Markovi M., Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. 48, Zagreb 1980, v. sliku u prilogu. 4 5 Cl. Ptolemaei Geogr. II, 16,6. 46 Spominju je Peutingerova tabla i Ravenjanin, Cosmogr. IV, 22. JJsp. Patsch K, Die Lika in rmischer Zeit, op, cit. 59-60.
47

Mayer A., Die Sprache der alten Illyrier, Bd. 1,138.

84

J2u-^*e

7./^**

*%Z<J*Kr J.

J^tc/u*.

>

%s

Stulia kula, grad Lovinac, Batinia kula i grad Grebenar (Crtei. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

85

rovoj tabli Ausankalij.48 Mogue lokacije toga mjesta su dananji Medak ili Lovinac. Lovinac je vjerojatniji stoga, to je na Peutingerovoj tabli udaljenost izmeu Ankusa i Ausankalija oznaena sa 15 milja, a od Ausankalija do slije dee postaje Klambecija ta udaljenost iznosi 16 milja. Prema tome moe se smatrati sigurnim da je rimska cesta u tom dijelu Like zaobilazila dananji Medak, tj. vodila je ravno preko Mogoria i Ploe do Lovinca. Nakon to su Rimljani zaposjeli zemlju Japoda, oni su u njoj postavili svoje povjerenike koji su organizirali lokalnu vlast. Pravih Rimljana u japodskim naseljima bilo je malo. Manji dio Japoda prihvatio je bez sustezanja rimsku vlast i bio je voljan s njome suraivati. Vei dio njih bio je u tom pogledu indiferen tan. Japodsko stanovnitvo ivjelo je pod rimskom vlau prema svojim plemen skim uredbama, a ivotnu egzistenciju nalazilo je u nomadskom stoarstu. Rimska vlast je to tolerirala, smatrajui da time nije ugroena. Kako je spome nuto, velika veina ovdanjeg stanovnitva bila je orijentirana na nomadsko stoarstvo. Brojna japodska stada odlazila su svako ljeto na planinske panjake Velebita i Pljeivice, a zimi su se sputala u toplije primorje. Nomadizam u stoarskoj privredi ovoga kraja bio je uslovljen njegovom prirodnom konstitu cijom. Zbog toga ovdje nije bilo mogunosti za izbor drukijih gospodarskih aktivnosti. Tu injenicu treba dobro uoiti i stalno je imati pred oima. Narod tu nije mogao ivjeti od poljoprivrede, i jedino mu je stoka osiguravala sve to je bilo potrebno za ivot. Da je nomadsko stoarstvo na podruju Like u to doba bilo vrlo razvijeno, potvruju danas velebitski toponimi koji potjeu iz toga vremena. Oni su se do danas sauvali posredstvom srednjovjekovnih vlakih stoara, potomaka poromanjenih Japoda. Takvi toponimi su primjerice Segestin, Strogir, Tremsina, Panas, Romani, Libinje, Katunite i drugi. Prisutnost nomadskih stoara na velebitskim panjacima potvruje i rimski natpis uklesan na ivoj stijeni u Lomskoj dulibi kod vrela Begovae.49 Na stijeni pie da je zapis uinjen povo dom sklopljenog mira izmeu plemena Parentina i Ortoplina te kako je dogo voreno da je Ortoplinima doputen pristup do ive vode u duini od 500 i irini jednoga koraka. Ovaj natpis, koji se danas nalazi u posvemanjoj planinskoj pustoi, moemo shvatiti samo tako da su u rimsko doba pasla na Velebitu stada dvaju plemena i da je meu njima dolo do spora oko prava za napajanje blaga na vrelu Begovae. Rimska vlast posredovala je u tom sporu i nakon to je postignut dogovor, uklesan je na oblinjoj stijeni spomenuti natpis kao opome na svima koji bi taj dogovor htjeli zanijekati.50
Spominju je Ptolemej, Geogr. II, 16,6 i Peutingerova tabla. CIL III 15053: conv(e)ntione finis / inter Ortoplinos et Pare / ntinos, aditus ad aquam / (v)ivam Ortopli(i)s Pas(s)us / (quingentos) latus I. Usp. Brunmid J., Meani kamen izmeu Ortoplina i Parentina, Vjesnik hrv. arheol. drutva NS, sv. 3, Zagreb 1898, 174-177. 50 MarkoviM., Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu, op. cit. 123.
49 48

86

(Skica i biljeke I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Romanizacija antike Like nije se odvijala onim intenzitetom kao po veim primorskim mjestima. Senia je, kao to je poznato, vrlo rano dobila status slobodne uprave. Slian status poluila je i oblinja Skrisa, dananji Karlobag. To mjesto bilo je ve prije dolaska Rimljana povezano karavanskim putem preko Velebita sa zemljom Japoda. Spomenuti put Rimljani su kasnije preure dili u cestu. Rimska Skrisa razvijala se neto podalje od obale, blizu dananjega sela Vidovca. Stanovnici Skrise bili su dijelom luki radnici ili su bili zaposleni kao prijenosnici robe u trgovakim karavanama. Dio njih nalazio je svoju egzistenciju i u nomadskom stoarstvu. Upravo vezama primorja i zagorja moe
87

se razumjeti tisuljetna povezanost gospodarstva tih dvaju susjednih oblasti. O prisutnosti rimske vlasti u tome kraju govori i Dolabelin natpis povie dana njega Jablanca.51 On je oznaavao granicu izmeu ovdanjih plemena Begosa i Ortoplina, to znai da su Rimljani i tu izvrili administrativno-upravnu pod jelu zemlje. Podjela na dekurije (opine) znai da su njezini elnici poznavali latinski jezik, zakone i ostale uredbe rimske vlasti. Podanici dekurija nisu sve to morali poznavati. Oni su mogli neometano ivjeti prema svojim starijim obiajima. Meutim, kako je vrijeme odmicalo, proces romanizacije stalno se odvijao.52 Zato je, nakon vie stoljea toga procesa, teko o ovdanjem stanov nitvu govoriti kao o potomcima Japoda. Ono se tijekom vremena toliko izmijenilo da je realnije nazivati ga novijim i ispravnijim imenom, Romanima. Stabilne prilike koje su vladale na podruju izmeu Velebita i Pljeivice naglo su se pogorale sa seobama gotskih plemena. Goti su u tolikoj mjeri uzdrmali Zapadno rimsko carstvo da se ono doskora raspalo. Podruje Like nalo se nakon toga izvjesno vrijeme u sastavu Gotske drave. Pobjeda bizant skog vojskovoe Narsesa nad Gotima nije tom kraju donio prieljkivani mir. Na ovdanju scenu stupaju u to doba Slaveni koji su u nekoliko slijedeih desetljea naselili vei dio Balkanskog poluotoka. S njima je na podruje Like dolo dosta Avara. Kada su migracije Slavena i Avara bile pri kraju, stigli su do obale Jadrana i Hrvati. Oni su naselili primorske krajeve izmeu Cetine i Zrmanje, a potom su se proirili na vie strana. Tom prilikom dio Hrvata naselio je i Liku.53 to se zapravo u tom vremenu zbivalo na zemljitu izmeu Velebita i Pljeivice, o tome povijesni izvori ne govore. Car Konstantin u 30. glavi svoga djela O upravljanju Carstvom kae samo to da su Hrvati nakon dolaska u
Rendi-Mioevi D., Novi Dolabelin terminacijski natpis iz okolice Jablanca, Vejsnik Arheol. muzeja, 3. ser. sv. 3, Zagreb 1968,63,73. 52 Usp. Alfldy G, Bevlkerung und Gesellschaft der rmischen Provinz Dalmatien, Budapest 1965; zatim Rendi-Mioevi D., Lika i japodska antroponimska tradicija, Arheo loka problematika Like, Split 1975,97-105. Isti, Problemi romanizacija Ilira s osobitim obzirom na kultove i onomastiku, Posebna izd. Akademije nauka i umjetnosti BiH, knj. 5, Sarajevo 1967,139-156. 53 O dalasku Hrvata i njihovom prostornom razmjetaju nakon seobe usp. Gruber D., Smjetanje Hrvata u novoj postojbini poslije seobe, Hrvatsko kolo, sv. 5, Zagreb 1909,3-54. Barada M., Seoba Hrvata i Srba, Nastavni vjesnik, knj. XLII, sv. 5-10, Zagreb 1934. Huptmann Lj., Dolazak Hrvata, Zbornik kralja Tomislava JAZU, Zagreb 1925,86-127. GrafenauerB., Nekaj vpraanj iz dobe naseljevanja junih Slovanov, Zgodovinski asopis, sv. TV, Ljubljana 1950, 21-126. Isti, Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski zbornik, god. 5, br. 1. 2, Zagreb 1952, 1-56. MargetiL., Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik historijskog zavoda JAZU, sv. 8, Zagreb 1977, 5-88. 88
51

Lapaki grad iznad Podlapae (Crtei. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Dalmaciju oslobodili zemlju od avarske vlasti.54 Na drugom mjestu govori on kako su Hrvati u novoj postojbini organizirali vlast. Oni su ivjeli objedinjeni po plemenskim upama, koje su na elu imale plemenske upane. Tako orga nizirana hrvatska vlast imala je samo jedan izuzetak, i to za plemenske upe Liku, Krbavu i Gacku. Spomenute upe, istie car Konstantin, imaju na svom elu zajednikog vladara koji se nazivao banom.55 Ova injenica zaokupljala je mnoge nae povjesniare, potiui ih da to objasne. Veina njih protumaila je to prisutnou veeg broja Avara. Ime bana protumaeno je iz avarske rijei bajan = voa.56 Iz toga bi se moglo zakljuiti da su Hrvati, nakon dolaska u taj kraj, porazili ovdanje Avare, ali su im poslije dozvolili da tu nesmetano ive.

Const. Porphyrogeneti de administrando imperio, cap. XXXI (Prijevod N. Tomaia), vjesnik Hrv. -slav. -dalm. zemaljskog arkiva, sv. 20, Zagreb 1918,81. 55 Zrto, cap. XXX, str. 78. 56 Klai Vj., Porieklo banske asti u Hrvata, Vjestnik kr. hrv. -slav. -dalm. zemaljskog arkiva, sv. I, Zagreb 1899, 21-26. - Usp. Rjenik hrv. ili srp. jezika JAZU, sv. I, Zagreb 1880-1882,169.

54

89

Vjerojatno su im tom prilikom dopustili i udio u lokalnoj upravi, pa je tako sauvano ime avarskog plemenskog starjeine. Na avarsku prisutnost na tome podruju upuuju i Einhardovi Anali.57 Iz njih doznajemo da su Krbava, Gacka i Lika nakon ustanka Ljudevita Posavsko ga, dakle u 9. stoljeu, predane u nadlenost Borni, vladaru Dalmatinske Hrvatske. Taj kraj bio je tada dosta rijetko naseljen, pa je franaki kralj Ljudevit Poboni odluio da ovamo naseli avarsko pleme Guduscana. Veina naih povjesniara slae se da ime Gacke upe (Gutzika, Gadska, Gatska i si.) proistie od spomenutih Guduscana. B. Gui je iznio tezu da upa Gutzika cara Konstantina potjee od avarskog plemena Guza, kasnijih Gusia.58 Ta teza ide za tim, da su na zemljitu izmeu Velebita i Pljeivice prije dolaska Hrvata vladali Avari. Oni su na tom prostoru bili pokoreni istom nakon odlune bitke s Hrvatima. Car Konstantin u 10. stoljeu tvrdi kako na tom podruju meu Hrvatima ivi jo dosta Avara i da se na njima vidi da su mongol skoga podrijetla.59 U nekoliko slijedeih stoljea njihove rasne osobine posve su se izgubile, jer su se enidbenim vezama izmijeali sa svojim susjedima. Od ovdanjih etnikih grupa najvie su svoj plemenski entitet sauvali starosjedilaki Romani. Oni su kao stoari nomadi ivjeli po strani od svojih susjeda. enili su se iskljuivo iz svoje etnike sredine, govorili su svojim romanskim jezikom i obdravali svoje ivotne i radne obiaje. Hrvati su te romanske stoare na svom jeziku nazivali Vlasima. Do sada se o tom stanov nitvu u naoj znanstvenoj literaturi govorilo prilino malo.60 Vjerovalo se da tih Vlaha po naim planinskim krajevima nije bilo mnogo, to je oito krupna greka. Na podruju Like tih Vlaha bilo je sigurno toliko koliko Hrvata i Slavena zajedno. Kasnije e se pokazati da su upravo ti Vlasi imali znaajnu ulogu u etnogenezi dananjeg likoga stanovnitva. Prema Einhardovim Analima zemlja Guduscana bila je prostorno vea od kasnije starohrvatske Gacke.61 Zauzimala je zemljite od morske obale do doline gornje Une. Podaci cara Konstantina iz 10. stoljea pokazuju da je do toga vremena dolo do znaajnijih promjena. Tada su na tom istom prostoru postojale tri plemenske upe: Lika, Krbava i Gacka. O opsegu tih upa dozna jemo istom iz naih srednjovjekovnih isprava. Tako primjerice u ispravi hrvat-

Einhardi Annates u RakiF., Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam, Zagreb 1877,322 i 325. 58 Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 20, 21. 59 Const. Porphyrogeneti de administrando imperio, cap. XXX, 76. 60 Najbolje djelo o srednjovjekovnim Romanima ]tJungJ., Roemer und Romanen in den Donaulaendern, Graz 1877 (2. izd. Innsbruck 1887). 61 Einhardi Annales, op. cit. 322 i 325. Usp. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 15 i dalje. 90

57

skog kralja Kreimira iz 1071. godine kae se da upe Lika, Buane, Boa i Podgorje pripadaju u nadlenost rapske biskupije.62 Za Podgorsku upu zna se da se prostirala du Kvarnerskog primorja od Stinice do Ravanjske. Prema caru Konstantinu Lika je zauzimala zemljite oko dananjega Likoga polja, a dalje prema istoku prostirala se Krbava, koja je dopirala do planine Pljeivice. Iz spomenute povelje razabire se da se Lika upa izmeu 950. i 1071. godine podijelila. Tom prilikom nastale su na njezinom teritoriju tri manje upe: Lika, Buane i Boa.63 Mogue je da su se istovremeno od nje izdvojile Hotua i Odorje, koje su prema jugu i istoku graniile sa Ninskom i Kninskom upom. Istono od grebena Pljeivice prostirala se plemenska upa Pset. Ona je zauzi mala veliko podruje sve do rijeke Plive u dananjoj zapadnoj Bosni. Kada se napuila, poela se dijeliti slino kao i Lika. Tom prilikom nastadoe iz nje teritorijalno manje upe koje su dobile imena Lapac, Srb, Nebljusi, Unac, Hum, Poljana i Mali Pset.64 Prvih pet upa nalazilo se oko doline gornje Une i one se smatraju dijelovima dananje Like. Gacka upa koja je isprva bila vrlo velika, podijelila se kasnije u vie manjih dijelova. Iz njezinih sjevernih esti nastadoe manje upe Pias, Modru, Novi grad i Vinodol.65 Zatim se od nje 1185. godine izdvojila upa Drenik.66 Tako je u 12. stoljeu Gacka kao upa spala na zemljite oko istoimene rijeke, polja i okolnoga gorja. Prema sjeveru dopirala je do Jasenka, a kada je na tom podruju formirana Brinjska upa, Gacka se jo vie smanjila. Prema tome moe se rei da je tijekom srednjega vijeka na podruju dananje Like bilo vie manjih upa koje su inile dio ondanje kraljevine Hrvatske. Osim Like i Krbave na tom prostoru postojale su upe Odorje, Hotua, Buani, Boa, Gacka, Brinje, Lapac, Srb i Nebljusi. Svaku od spomenutih upa razmotrit emo na slijedeim stranicama malo poblie. Kada je s podjelom Like upe zakljueno, obuhvaala je ona zemljite oko gornjeg i donjeg toka rijeke Like. Granica prema Krbavi prolazila je preko grebena Sredogorja od Ploe do Ljubova. Na sjevernoj strani upe slijedila je ona potok Hoteicu kojim je doticala Buane. Dalje je granica prelazila brdo Grabovau i Marinu glavicu, otkuda je vodila u pravcu sjeveroistoka preko Podova i Kuzmanovae do tromee gdje su se doticale granice Like, Krbave i Buana. Na toj strani Lika se klinasto uvlaila izmeu Krbave i Buana. Na RakiK, Documenta historiae Chroaticae periodum antiquem, op. cit. 88. Usp. Klai Vj., Graa za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku, Vjesnik Hrv. arheolokog drutva, NS sv. VI, Zagreb 1902,24. 63 Smiiklas T., Codex diplomatics, vol. 2,165,193. 64 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 17. 65 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 2,96. 66 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 17. 91
62

zapadnoj strani Like pruala se primorska upa Podgorje. Prema njoj je upska granica vodila preko najviih vrhova Velebita.67 Na tako omeenom upskom podruju bilo je tijekom srednjega vijeka dosta naselja. Zanimljivo je da povijesne isprave ne spominju ni jedno mjesto kao liko upsko sredite. No ono je zasigurno postojalo. S. Pavii zastupao je miljenje da se upsko sredite Like nalazilo na podruju Smiljana, a oko 10. stoljea da je bilo premjeteno u dananji Poitelj. Od 12. stoljea ulogu upskoga sredita preuzima mjesto iroki Toranj koje je tu ulogu imalo sve do nadolaska Turaka. Turci su ime toga mjesta promijenili u iroku Kulu kako se ono zove i danas.68 Ime Like spomenuto je prvi put u djelu cara Konstantina O upravljanju Carstvom u 10. stoljeu.69 Etimologija toga imena nije sasvim razjanjena. B. Kosovi iznio je tezu da to ime potjee od grke rijei MKOS = vuk.70 Isti autor iznio je miljenje da bi ime Like moglo potjecati i od rijeke koja kroz nju protjee. A. Duki miljenja je da ime Like potjee iz antikih vremena, a nastalo je od latinske rijei lacus = jezero. On s pravom napominje kako imena voda u mnogo sluajeva daju nazive zemljama, dok su obrnuti primjeri rijetki. U pogledu etimologije imena rijeke Like Daki je iznio tezu da ono potjee od grke rijei X.ei<6s = bijeli.71 Otuda se pokrajinsko ime Like ne moe shvatiti drukije nego kao Bijela krajina. Dakako, ova tumaenja imaju karakter hipoteza, a budua istraivanja dat e sigurno pouzdanija rjeenja. Meu naseljima Like upe vano mjesto zauzimao je Sutpetar. Gui mu je ak davao ulogu sredinjega mjesta upe.72 Nalazilo se iznad okuke rijeke Like na jugu dananjega Mualuka. Ta lokacija nosi danas ime Stari grad i tu je stajala srednjovjekovna crkva sv. Petra. Naselje je sigurno postojalo od an tikih vremena, a ime je dobilo nakon to je u tom kraju prevladalo kranstvo. U ovaj dio Like doselili su u doba velikih seoba Kosezi ili Kasezi o ijem podrijetlu ima raznih tumaenja. B. Gui iznio je miljenje da su oni pretkavkasko pleme osetskoga podrijetla,73 dok ih drugi stavljaju meu jedno od doseljenih hrvatskih plemena.74 Od tih Koseza ostao je u Lici samo jedan dio, Isti, Isto, 18. /sfc',Isto, 19. 69 Const. Porphyrogeneti de adm. imerio, cap. XXX, 78. Usp. Klai Vj., Graa za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku, op. cit. 24. 70 Kosovi B., Postanak naziva Lika i Liani, Liki kalendar za 1935. god., 76-79. 7 1 Daki A., Odkuda ime Lika?, Vila Velebita, sv. 7, Zagreb 1942,24-26. 72 Gui B., Naseljavanje Like do Turaka, op. cit. 29. Isti, Prilog etnogenezi nekih starohrvatskih rodova, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 16-17,1969,455. 73 Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 29. 74 Klai N., O Kasezima u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, Dostignua, sv. 2, Gospi 1965, 3-21.
68 67

92

J4,s/u<-

$>

<--

/*fi**-rAr*'*e

itt

JVatfi

Ruevine iznad upnoga dvora u Likom Novom (Crtei. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu) dok su ostali odselili na jug oko dananjih Kaica. Liki Kosezi ivjeli su na podruju izmeu rijeka Novie i Oteice, zatim oko Zvide i potoka Poljakovca. U ono doba se i rijeka Novia nazivala Kosez. Na tom prostoru Sutpetar je bio rodovsko sredite Koseza. Zbog toga se razvio u koseko administrativno, gospodarsko i crkveno sredite. Crkva sv. Petra u tom mjestu imala je glas narodnoga protenita. Zato je ovdje svoj dvor imao i ninski biskup. U Sutperu je zasjedao liki sudbeni stol, a tu su se odravali i redoviti tjedni sajmovi na koje je dolazio narod iz itave upe. Do danas je nerazjanjeno zato je ovo mjesto u 15. stoljeu naputeno i zbog ega se kasnije nije obnovilo. Srednjovjekovnih isprava u kojima se govori o Lici nema mnogo, a one koje postoje ne omoguuju ravnomjeran uvid u sve dijelove upe. Zbog toga je o srednjovjekovnoj topografiji Like mogue govoriti onoliko koliko to omo guuju suvremeni dokumenti. U svezi s Poiteljem poznato je da je kralj Bela IV sa likim upanom Petrom Tolimireviem iz roda Mogorovia ugovorio zamjenu toga grada. Kralj je za njega dao u zamjenu Kaseg, Sievo, Grebenar i Brotnjan.75 Iz neto kasnijih isprava poznato je da su tada u Kasegu ivjeli Mogorovii, Korini, Vidasi, Prhoii, Ljutii i Lukii. Prema ispravi iz 1263. godine s desne obale Like, nasuprot Kasegu, lealo je selo Sievo.76 Tolimirovii su ovdanji posjed prodali Desislaviima iz roda Mogorovia,77 a kasnije
75 76

Smiiklas t, Codex diplomatics, vol. 5,246. Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 5,246. 77 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 11,522-525. 93

su ga naslijedili Frankopani.78 Posjednici u Sutpetru bijahu rodovi Mogorovia i Lagoduia. Od prvih spominju se Desislavici, zatim Tvrtkovii i Skoblii. Tu negdje u blizini nalazilo se i selo Crniani. Selo Grebenar nalazilo se izmeu dananjih zaselaka ukovca i Bujnice, a za Bisie se misli da su bili neposredno do Podslunja. Posjede u Bisiu imali su Mogorovii, Slavkovii, Malii i drepii.79 Iz kraljevske darovnice izdane 1351. godine doznaje se da su Desislavovi unuci Novak, Grgur i Ivan dobili posjede koji su obuhvaali selo Novak pod gradom Ostrovicom, zatim Prhovie, dio Rebca, nadalje Tupala, Doljane, Hotuvan, Resane i treinu Bihoria.80 Godinu dana nakon toga kralj je istim Desilavovim unucima poklonio jo Kovaie, drepe i Samaticu.81 Sva spomenuta sela nalazila su se na podruju imanja Ostrovice. Pripadnici starohrvatskog roda Lagoduia obitavali su oko potoka Balatina koji se nie Budaka ulijeva u Liku. Oni su u svom posjedu drali Brotnjan, Doljane i Samai. Rodovsko sredite bilo im je u Starom Budaku, gdje je stajala okrugla kula zatiena s tri strane vodom a s etvrte debelim zidom.82 Kada su se Lagoduii proirili, podijelili su se na deset koljena. Od njih potjeu Hranii, Koii, Raduii, Tvrdii, Plaviii, Vladii, Zubii, Mrii, Ratkovii i Bosnii.83 Stari Budak zvao se tijekom srednjega vijeka Lagoduii, a drugo ime dobio je od Turaka. Biskup Glavini u svom izvjetaju o Lici spominje grad Budak podalje od Novoga.84 Taj grad stajao je na glavici brda i oito nije identian sa Lagoduiima. Prema tome, moe se zakljuiti da je negdje u blizini Sutpetra i Bisia postojao srednjovjekovni grad koji se zvao Budak. Na podruju Like upe visok ugled uivala je masivno graena gradina Ostrovica. Ona se nalazila u posjedu Desislavia. Isprva je na tom mjestu stajala manja kurija, a zatim je Desislavov sin knez Petar podigao masivnu tvravu.85 Petrovi potomci nosili su po njoj plemiki pridjevak. Darovnicom kralja Ljudevita proiren je posjed Ostrovica sa selima Novaki, Strelici i Prhovii.86 Krajem srednjega vijeka Ostrovica je prela u posjed Frankopana. Od toga vremena poela je nazadovati. Umjesto nje poeo se tada razvijati susjed ni Bilaj. U susjedstvu Ostrovice, na visokom brdu, imali su Desislavici jo jedan Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, Monumenta Hungariae historica, vol. I, Budapest 1910,187-189. 79 urmin )., Hrvatski spomenici, Zagreb 1898, 418,421,424,425. Isti, Isto, 15. 81 Isti, Isto, 143. 2 * Isti, Isto, 184. 83 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 23. u LopaiR., Spomenici Hrvatske krajine, vol. 3, Zagreb 1889,446,452. 85 Farlati D., Illyrici sacri, vol. 4,96. 86 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 12,14. 94
78

tvrdi grad koji se zvao G r e b e n a r . O k o Ostrovice i Bilaja bilo je vie naseobina od kojih znaajnije bijahu Barlete. O k o njih imali su posjede Kurjakovii i Petrievii. Trgovako sredite nalazilo se u podgrau Bilaja. O v a m o su dola zili itelji iz ire okolice na redovite godinje i mjesene sajmove. 8 7 Na p o druju dananjega Divosela postojalo je takoer srednjovjekovno selo. To potvruje ovdanje crkvite koje su Turci prozvali Klisa. U t o m dijelu Like d o b r o su se sauvali i stari mjesni nazivi. Novi je mlae mjesto, nastalo krajem srednjega vijeka. P o d njegovim gradom postojala je crkva, a oko nje prostiralo se podgrae. U blizini Novoga, gdje se danas nalazi selo Lipa, nalazilo se feudalno selite ehovii. S p o m e n toga sela susreemo na Mercatorovoj karti Hrvatske s kraja 16. stoljea. T u su svoje posjede imali Kaii, Guneii, Lovrenii, aprtkovii, tifanii, Toii, pakovii, Raii i Komanii. 8 8 Sjeverozapadni dio Likoga polja imalo je u svom posjedu jako pleme Mogorovia. E t n o g e n e z o m toga plemena bavio se svojedobno B. Gui. O n je iznio dokaze njegova avarskog podrijetla. 8 9 Dakako da su se Mogorovii tije k o m v r e m e n a stopili s okolnim Hrvatima i nikada kasnije nisu isticali svoje neslavensko podrijetlo. Sredinje mjesto Mogorovia nalazilo se u Ribniku. O k o njega bila su manja sela Petrievii, Vrhovine, Tugomirii, Bukovo, dralii, Taliani i Dugoani. U svakom od njih ivjelo je p o j e d n o bratstvo M o g o rovia. 9 0 Stari Ribnik nalazio se na istom mjestu gdje j e i danas. Sredite naselja nalazilo se kod dananjeg Crkvita gdje je stajala stara upna crkva. G r a d i n a Mogorovia p o d i g n u t a je na rijenoj adi Like, a jedna je isprava spominje k a o grad na Gornjoj Lici. 9 1 Selo Petrievii zabiljeeno je na Mercatorovoj karti. V r h o v i n e su bile na podruju itluka. U t o m e mjestu ivjelo je j e d n o koljeno Mogorovia, koje se nazivalo Vrhovljani. Spomenu t o m koljenu pripadali su Budiii, Nelkovii, Tvrtkovii i Pribislavii. 9 2 Tugo mirii su leali junije od Ribnika, pored rijeke Like. Danas se ova lokacija naziva Crkvite. U Tugomiriima su ivjeli Veseliii, Piplii, Balii, Suii i Smotrii. 9 3 Jugoistono od R i b n i k a leao je Medak, u kojem su takoer ivjeli pripad nici jednoga koljena Mogorovia. Na Mercatorovoj karti vide se dva dijela toga sela. Na desnoj obali Like oznaen je njegov plemiki dio (nobilium), a na suprotnoj strani rijeke kmetski dio. Seoska crkva bila je u plemikom dijelu

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 27. Kukuljevi I., Acta cratica, Zagreb 1863,175,177,182,200. 89 Gui B., Prilog etnogenezi nekih starohrvatskih rodova, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 16-17, 1969,464. 90 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 31. 91 urmin., Hrvatski spomenici, Zagreb 1898,151. 92 Isti, Isto, 417, 420,423. ^Isti, Isto, 152, 340, 404, 417, 420.
88

87

95

naselja. Nalazila se kod ua Glamonice pored brdaca koje se danas naziva Klica. Ostaci ove crkve bili su vidljivi sve do sredine 19 stoljea.94 Na poiteljskom podruju stajao je, kako je ve reeno, sredinji plemenski grad itave upe. Nalazio se na strmom brdu iznad dananjeg sela Vuksani. Pod njim se razvilo ovee podgrae u kome su ivjeli poiteljski obrtnici i trgovci. Gradski kmetovi obitavali su podalje na svojim selitima. Takva staleka dife rencijacija bila je u ono doba uobiajena. Jugoistono od Poitelja nalazilo se selo Kuklji u kome su ivjeli potomci Mogorovia. Seoska utvrda stajala je pored rijeke Like. Do Kukljia, s druge strane brda, lealo je selo Drenovac. U oblinjem naselju Raduu ivjeli su Hreljci od koljena Petrievia.95 Kasnije su se ovamo proirili Kurjakovii. Raduki katel stajao je na osamljenom brdu vie sastavaka Raduice, Grginca i Miina potoka. Jugoistono od Poitelja postojala je crkva sv. Ivana sa franjevakim samostanom. Crkva i samostan nalazili su se na brdu, na sjevernoj strani Velebita. Otuda je ovaj lokalitet dobio ime Sveti Ivan na Gori. Crkva sv. Ivana na Gori tovala se u ovdanjem narodu kao upsko protenite i k njoj su podjednako hodoastili liki Hrvati i Vlasi.96 Na Mercatorovoj karti Hrvatske zabiljeena su u gornjoj Lici naselja Zir, Slivnik, Mogori i Zeba. Spomen na prvo od njih sauvan je u imenu brda u blizini Drenovca. U iru su Mogorovii imali manju tvravu ije se ruevine danas zovu Gradina. Slivnik je spomenut u ispravi iz 1359. godine, pa otuda znamo da su u njem ivjeli Jakovljevii, Drobilii, Domanii, Hranii, Karlii, Krajii, Karumi, Maleii, Martinii, Pliskovii i utii.97 Slivnika gradi na nalazila se na brdu upljare iznad Jadovne. Prema miljenju S. Paviia na tom podruju bila je matica plemena Mogorovia.98 Ovdanje selo bijae ra stureno po dolovima i humovima oko sastavaka Jadovne i Kovaice. Mjesna crkva leala je podno brda na kojem se nalazio tvrdi grad. Na tome mjestu se i danas nalazi selo Mogori koje nas svojim imenom podsjea na prola vreme na.99 Od Mogoria prema jugoistoku, u krajnjem dijelu Like upe, prostiralo se lovinako podruje. Stari Lovinac leao je na mjestu gdje se danas nalazi liko selo Sveti Rok. Povie sela, na brdu, sagraena je u kasnom srednjem vijeku jaka tvrava koju su kasnije koristili Turci. Selo Novakovii lealo je sjevernije

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 32. Codex diplomatics comitum de Frangepanibus, vol. II, 323. 96 urmin ., Hrvatski spomenici, 154. Usp. Gui B., Sv. Ivan na Gori u Lici, Liki kalendar za 1941. god., Zagreb 1940. 9 ? Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 12,578, 579. 98 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 35. 99 HenebergV., Iz Mogoria, Liki kalendar za 1936. g., 13.
95

94

96

Ostaci Staroga Budaka u Mualuku (Crtei. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

od Lovinca ispod slikovitog brda Trovrha. To mjesto odgovara poloaju dana njeg sela Ploe, gdje se nalaze dvije srednjovjekovne gradine, Novak i tulia kula. Selo Juraevi postojalo je jugozapadno od Novakovia. Tu se danas nalazi selo Vranik. I povie Vranika stoji srednjovjekovna gradina koju ovda nji narod zove imenom istim kao i selo. Na susjednom budakom podruju ima takoer vie ostataka srednjovjekovnih objekata. Oito je taj kraj u ono doba bio vrlo privlaan za naseljavanje.100 Kada o Lici susreemo prve povijesne isprave, etnogeneza ovdanjega iteljstva ve je uznapredovala, pa je iz njih teko razlikovati Hrvate i Slavene od Avara. Bolje se uoavaju razlike prema feudalnim staleima. Veina likoga stanovnitva pripadala je kmetskom staleu, koga poznate isprave zovu kastrenzima (castrenses). To ime dobili su od svojih feudalnih gospodara i to

100

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 36-37.

97

zato, to su ivjeli na njihovim imanjima i to su pripadali odreenom gradu ili kastru. Isprava izdana 1359. godine razlikuje like kastrenze od gradskih kme tova. 1 0 1 S. Pavii iznio je miljenje da su gradski kmetovi (jobagiones castri) proizali iz ovdanjega upskoga ureenja i da su zato teili da se izjednae sa plemstvom. 1 0 2 Kastrenzi koji su takoer teili da se uspnu u vii stale drutve n e hijerarhije, u tome pogledu nisu poluili zapaenije rezultate. Manji dio stanovnitva Like pripadao je povlatenom staleu plemstva. Ovdanje plemstvo do 1102. godine proisticalo je iz starohrvatske drutvene hijerarhije koja je bila legalizirana uspostavom hrvatske drave. Takvo plem stvo sticalo se podrijetlom odnosno pripadnou o d r e e n o m starohrvatskom rodu. N a k o n 1102. godine plemstvo se sticalo na drugi nain. Njega je dodje ljivao kralj, kao dravni poglavar, svojim pouzdanicima, najee za odreene zasluge. 1 0 ^ Iz tako shvaenog povlatenog stalea razvilo se feudalno plemstvo, k o m e su uz drutvene privilegije pripadale i posjedovne. Liki plemii u doba hrvatske kraljevine bijahu, dakle, pripadnici starohrvatskih rodova koji su plemiki status stekli svojim podrijetlom. N a k o n to je Hrvatska ula u dravnu zajednicu sa kraljevinom Ugarskom, plemi je mogao postati svaki pripadnik novonastale drave, bez obzira na podrijetlo, kojega je kralj kao dravni pogla var uveo u plemiki stale. Prema tome, od toga vremena, liki plemii postajali su ugledni i zasluni ljudi kojima je kralj darovao ili potvrdio plemstvo. Tim inom oni su postajali kraljevi feudalci tj. vlasnici zemlje i naroda unutar svojih posjeda. Broj takvih feudalaca u Lici nije bio velik, ali su zato u svojim posje dima drali najvei dio ovdanje zemlje. Osim spomenutih kategorija stanovnitva bio je na upskom podruju i poprilian broj ljudi koji nisu pripadali ni j e d n o m od spomenutih drutvenih slojeva. Takav stale inili su ovdanji nomadski stoari, koji su podrijetlom bili R o m a n i , a od strane Hrvata nazivani su Vlasima. O n i su sve do kasnog srednjega vijeka ivjeli po strani od feudalne vlasti. T o su uspijevali zbog naina svoga ivota. N a i m e , Vlasi kao stoari nomadi nisu bili vezani za stalno boravite, nisu posjedovali kue, zemlju, ni bilo kakvu n e p o k r e t n u imovinu. O n i su ivjeli u provizorno nainjenim kolibama iz kamenja, granja i ovije koe. Takve objekte lako su podizali gdje god su se zatekli. Svoje nastambe imali su na planinskim panjacima i p o nie poloenim stanitima. K a k o su se stalno kretali zajedno sa stadima, izmicali su kontroli dravne vlasti, a kako joj nisu mnogo smetali, nije o n a za njih ni marila. Veina likih Vlaha sluila se u to doba romanskim jezikom, koji ovdanji Hrvati nisu razumjeli. O t u d a izmeu Vlaha i Hrvata dugo v r e m e n a nije dolazilo do bliih dodira. S v r e m e n o m liki Vlasi osjetili su p o t r e b u da se uklope u sistem postojee dravne vlasti i da u njoj nau mjesto 101 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 12, 578-579. 102 pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 38. i 3 Barada M , Hrvatski vlasteotski feudalizam, Zagreb 1952, 35 i dalje. Isti, Postanak hrvatskog plemstva, asopis za hrvatsku poviest, knj. I, sv. 3, Zagreb 1943.

98

za svoje plemenske interese. Zato su pristupali pojedinim feudalnim imanjima i u njihovu sastavu vrili povjerene im slube. Liki Vlasi koji su radili na takvim imanjima isticali su se kao dobri i sposobni radnici, no oni su uvijek od svojih gospodara traili da i oni potuju njihove plemenske uredbe i pravice. Tako se u Lici krajem srednjega vijeka poela stvarati nova etnika skupina Vlaha v Hrvatih, kako ih nazivaju suvremene povijesne isprave.104 Pojedini liki Vlasi koji su se isticali svojom revnou i vjernou u radu, dobivali su od svojih feudalnih gospodara na dar manje ili vee posjede. Tako obogaeni Vlasi nisu, dakako, eljeli dalje ivjeti kao kmetovi, ve su teili da se prikljue viim drutvenim slojevima. Vlasi koji su uspjeli stei viu poziciju u feudalnom drutvu, uvijek su se isticali kao zatitnici svoje etnike skupine. Na taj nain uspijevali su svojim suplemenicima osigurati elementarna prava ili privilegije po kojima su se razlikovali od ostalog kmetskog stalea. Pod kraj srednjega vijeka liki Vlasi uspjeli su stei vlastitu plemensku samoupavu na elu sa svojim knezom. Uspjeli su dobiti svoje sudove i suce, a to je jo vie pojaalo njihovu autonomiju. Dosadanji istraivai like prolosti sve to nisu imali u dovoljnom vidu kada su raspravljali o prolosti likoga stanovnitva. Vlasi su sigurno u tom pogledu imali vrlo znaajnu ulogu. Slian status u administrativno upravnom pogledu kao Lika imala je u srednjem vijeku Buka upa ili Buani.105 Njezine granice poznate su istom iz 13. stoljea. Prema ispravi iz 1263. godine juna granica Buana slijedila je tok potoka Hoteice. Potom je skretala preko brda sjevernije od Sutpetra, Podslunja i Sieva.106 Prema opisu susjedne Gacke iz 1219. godine sjeverna granica upe vodila je pored Krasna i Kutereva do Hrastovca te dalje preko ovia do Hraa. Zapadna granica se tijekom vremena mijenjala. Isprva je presijecala greban Velebita do morske obale. Tu je u njezin sastav spadao i Jablanac. Kasnije je granica pomaknuta, pa je hvatala najvie visove Velebita. Istona upska granica slijedila je najvia uzvienja Likoga sredogorja, koje je dijelilo Buane od susjedne Krbave.107 Tako omeena Buka upa obuhvaala je poprilino velik teritorij. upsko sredite inio je sjeverni dio Likoga polja, a naokolo su se redala brda i planine. urmin ., Hrvatski spomenici, op. cit. 132. O primorskim i dinarskim Vlasima usp. Gui B., Wer sind die Morlaken im adriatischen Raum? Godinjak Balkanolokog instituta SANU /Balcanica/, knj. 4, Beograd 1973, 435-464. - Novak G, Morlaci /Vlasi/ gledani s mletake strane, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. 45, Zagreb 1973, 579-603. Gui B., Nae primorje /Historijsko-geografska studija/, Pomorski zbornik JAZU, knj. I, Zagreb 1962, 19-65. Isti, Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 56. 105 Ktai Vj., Graa za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku, Vjesnik Hrv. arheolokog drutva NS, sv. VI, Zagreb 1902,15 i dalje. Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 33. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 48. 106 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 5, 245. 107 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 3,175; vol. 4,277. 99
104

Podrijetlo imena Buke upe potjee od p l e m e n a Buana koje se ovamo naselilo zajedno s ostalim Hrvatima. B. Gui iznio je tezu da su Buani bili slavensko pleme koje se ovamo naselilo zajedno s Avarima. 1 0 8 P r e m a s p o m e n u t o m a u t o r u , n a k o n to su Hrvati svladali Avare, Buani su kao avarski saveznici bili prinueni napustiti najplodnije dijelove Likoga polja i povui se u gorovite krajeve. P r e m a shvaanju S. Paviia, Buani su bili j e d n o od staro hrvatskih p l e m e n a koji su svoje plemensko i m e naslijedili od Buge, koja ih j e zajedno sa svojom braom i sestrom T u g o m dovela do obala J a d r a n a . 1 0 9 Buka upa spominje se prvi p u t u povelji hrvatskog kralja P e t r a Kreimira iz 1071. godine u kojoj se obznanjuje da upe Lika, Buani i Boa spadaju u nadlenost rapske biskupije. 1 1 0 J e d n o stoljee kasnije, u zakljucima splitskog crkvenog sabora, kae se da upe Senj, Vinodol, Gacka i Buani potpadaju pod nadlenost senjskoga biskupa. 1 1 1 Oito je crkvena vlast na t o m e podruju u to d o b a bila jo nedovoljno ustaljena. P l e m e n s k o sredite Buana nalazilo se u Buimu, tvrdom gradu p o d i g n u t o m na 654 m e t r a visokoj glavici, iji se ostaci vide i danas u obliku pravilnog pravokutnika sa temeljima etverouglatih kula. N a zapadnoj strani gradine postojala j e crkva. Gradina i crkva u Buimu iz n e p o z n a t i h su razloga naputeni k o n c e m 12. stoljea. 1 1 2 Tada je upsko sredite Buana premjeteno na povolj nije zemljite Pazarinog polja. Novi upski grad podignut je na mjestu gdje se danas nalazi selo Aleksinac. Taj lokalitet zove se danas Gradina, a o k o njega vide se ostaci starih zidina sa temeljima davno naputenih objekata. O k o toga grada razvilo se tijekom vremena podgrae, koje povijesne isprave nazivaju P o t o r j a n . 1 1 3 S p o m e n u t o naselje dobilo j e doskora karakter upskoga trgovita. Pavii misli da j e Potorjan dobio ime zbog svoje lokacije pod tornjem tj. ispod upske gradine sa tornjem. 1 1 4 Zanimljivo je, da je ovo n a p r e d n o naselje o k o 1480. godine n a p u t e n o . 1 1 5 Od toga v r e m e n a poelo se razvijati susjedno mjesto Pazari te. Blizu Potorjana nalazila se u kasnom srednjem vijeku upna crkva sv. Mari j e . 1 1 6 P r e m a imenu zatitnice ove crkve, selo o k o nje dobilo je i m e Marinci. U z tu crkvu osnovan je 1411. godine hospital, tj. p u t n o svratiste. 1 1 7 U zadubini ovdanjih plemia naao j e utoite i krbavski biskup prilikom svoga bijega pred Turcima. O d Potorjana preko Marinaca t e uz njegov hospital vodio j e preko
108

Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 32 i dalje. 109 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 48 i dalje. 110 RakiR, Documenta, 87-88 - Smiiklas T., Codex diplomaticus, Vol. 2,22. 111 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 2,193. 112 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. 1,285,437; vol II, 161,162. U3/sto, vol I, 307, 322,321. 114 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 49. 115 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 162. n6 Fejer G, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, vol. 10,5,186. 117 urmin ., Hrvatski spomenici, op. cit. 301.

100

Tlocrt grada Metka ispod Velebita (Crte I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Velebita karavanski put, koji se dalje sputao prema Bagu. U Potorjanu je bilo stovarite karavanske robe, koja se tu odlagala i spremala za daljnji transport. Sva zemlja oko Potorjana nalazila se do sredine 14. stoljea u posjedu lokalnih plemia, a kasnije su njome zavladali Frankopani. Oni su na tom podruju stekli najuglednije upske gradine, Ostrovicu i Hote. Imenom Hote ili Ote nazivali su se gradina, brdo i selo u blizini Potorjana. U gradini na Hoteu ivjeli su isprva domai plemii, a potom su ga prisvojili Frankopani. Da je to bio ugledan dvorac, zakljuujemo iz toga to je u njem izvrena dioba frankopanskih imanja na irem podruju Like nakon smrti kneza Sigismunda. Tom prilikom je njegova udovica Jelena uz taj grad dobila jo i oblinju Ostrovicu sa pripadajuim imanjima, a knezovi Martin i Juraj naslije dili su Otoac i Prozor sa svojim posjedima.118 U to doba okolica Otea, kao i itavo Pazarino polje, bijahu gusto naseljeni, pa je samo na tom podruju bilo nekoliko sela. U opisu Like biskupa Glavinia spominju se dva Hotea, Stari i Novi.119 To kao da govori da su Turci nakon zauzimanja Like, Stari Hote napustili a pored njega sagradili novi. Hote je u srednjem vijeku bio povezan
118 119

Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 130,133. LopaiR, Spomenici Hrvatske krajine, vol. 3,50.

101

karavanskim putem preko Velebita s oblinjim Bagom i Sv. Jurjem. Ispod hoteke gradine, u njezinu podgrau, stajala je crkva ije ostatke spominje biskup Glavini. Oito je na tom mjestu postojalo znaajnije trgovako i obrtniko sredite upe. O najstarijoj prolosti buske Ostrovice ne zna se gotovo nita. Ona je stajala na kamenitom iljku visine 846 m, koji i danas dominira nad itavim zapadnim dijelom Pazarinog polja. Na tom vrhuncu mora da je isprva stajao katel neke buke plemike porodice, a kada su njegovi vlasnici u 14. stoljeu postali Frankopani, preuredili su oni dotrajalu gradinu u raskoan kasnosrednjovjekovni burg.120 U tako obnovljeni grad ulazilo se kroz masivnu etverougaonu kulu ispod litice pomou stuba uklesanih u ivu stijenu. U sklopu grada postojala je i crkva sv. Mihajla koja se astila kao protenite okolnoga naro da.121 U podgrau Ostrovice bilo je takoer obrtniko naselje slino kao ispod Buima ili Hotea. I u tom podgrau stajala je crkva posveena Blaenoj Bogorodici.122 Oko Potorjana, Hotaa i Ostrovice, na zemljitu izmeu rijeke Like, potoka Hoteice i okolnih brda, postojalo je vie manjih naselja. U istonom dijelu toga kraja nalazili su se Dupani, Humani, Novo Selo, Dugopoljci, Zahumii i Pothum. Dupani su bili na zemljitu gdje se danas nalazi Veliki itnik. U Dupanima su ivjeli Jakovii, Glavinii i Zrii.123 Selo Humani lealo je prema mei sa Kasezima i Dupanima. Pavii je mislio da se prostiralo na lokaciji dananjeg Velikog brijega.124 Stanovnici toga sela pripadali su rodu Krelaca. Od toga roda ivjeli su tu Vukii, Zoranii, Brujanii, irinii, Surii, Pavlakovii, Franulii, Culii, Dragalinii, Bogdanii, Priboii, Disinii, Mavrovii, Miljenovii i Surlii.125 Oblinje Novo Selo bilo je takoer u susjedstvu Kasega i Humana. Na njegovu poloaju stoji danas Brezovo Polje. U Novom Selu postojala je upna crkva, to znai da je bilo vee od ostalih. Ovdje su ivjeli Piii, Andrijaevii, Prhonii, Rogulii, Surii, Jandrievii i Kovaii.126 Susjedno selo Li imalo je svega nekoliko kua. Zahumii su leali sa suprotne strane Huma, na zemljitu oko potoka Dunjevca. Sastojali su se isto kao i Li od nekoliko kua. Od ovdanjih itelja poznati su Jakovii i Zrii. Pothum je takoer bio maleno selo. U njemu je ivjelo vie porodica Jurinia. Juno od Potorjana nalazilo se selo Dugopoljci u kome su ivjeli Grgurievii, Draici, Pripii, Draenii, Zrii, uriii, Makarunii, Matejii, Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 35. Usp.Kreli B. A., De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, notitiae praeliminares, Zagreb /1779/, 500. 121 smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 10,528. 122 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 74. m Kukuljevi I., Acta Croatica, Zagreb 1863,183,191,16. 12 *Pavie S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 54. i25 Kukuljevi I., Acta Croatica, 183,200, 201-204. 126 Kukuljevi I., Acta Croatica, 179, 202. 102
120

oZej* dem

$&tier4

&&0*'

Ruevine staroga grada u Raduu (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Dudii i Vukii.127 Za Zrie se zna da su potjecali od roda Stupica, a Vukii od Krelaca. U blizini sela Dugopoljci leala je Stara Vas u kojoj su obitavali Dudii, Svojii i Vukii. Prema povijesnim ispravama potkraj srednjega vijeka
127

KukuljeviL, Acta Cratica, 183,187,188,124,191.

103

na tom zemljitu nalazila su se i sela Nedomialj, Selan, Belitii i Trzanci.128 Ona su propala nakon to su Turci osvojili Liku. Vee buko selo Gvoznica lealo je negdje u blizini Ostrovice. Tu su ivjeli Satniii, Sutlii, Mirojii, Obroii, Petriii, Radovii, Dujmovii i Vojnici.129 Svi su oni potjecali od starohrvatskih Krelaca. U Gvoznici je dugo godina bilo sjedite satnitva Buke upe, pa su otuda proistekli i buki Satniii. Prema miljenju S. Paviia Gvoznica se nalazila na mjestu gdje je danas liki Vaganac.130 U zapadnom dijelu Buke upe bilo je takoer nekoliko sela. Suvremene isprave spominju Zaino i Hlapovo. Srednjovjekovno Zaino dijelilo se u Donje i Gornje selo. Posjedi obiju dijelova Zaina pripadali su isprva lokalnim plemiima, a potom su ih prisvojili Frankopani.131 Samo poneto od ovdanje zemlje ostalo je u vlasnitvu Drakovia i Gustaia.132 Drakovii su u Donjem Zainu dali sagraditi crkvu Sv. Marije i uz nju samostan pavlina.133 Poloaj toga mjesta i samostana odgovara lokalitetu koji se danas zove Klotar u Donjem Pazaritu. Od Zaina skretao je preko Velebita karavanski put za Jablanac, gdje su mogli pristajati manji brodovi. Trasa toga puta vodila je preko Crnoga Potoka i Jezera. Drugo spomenuto selo, Hlapovo, imalo je svega nekoliko kua u kojima su ivjeli hrvatski Kaii od roda Krelaca. O bukim naseljima s lijeve strane rijeke Like ima poneto podataka u darovnici Ana Frankopana iz 1493. godine, kojom on poklanja samostanu sv. Jelene buko selo Koice.134 Ono se nalazilo na podruju dananjega Goljaka u blizini Kutereva. Slijedee naselje spomenuto u istoj darovnici su Marinci koje je lealo na poloaju dananjeg Lipovog Polja. Daljnja sela iz iste darov nice, Ljupii i Tribljani nalazili su se na zemljitu Bakovca, odnosno blizu dananje Rudinke. Posjedi Krasna poznati su nam posredstvom isprave iz 1219. godine.135 Tada su oni pripadali Buanima. Kasnije su ih stekli Vuinii, a od njih Fran kopani. Oblinje kosinjsko podruje bilo je takoer dobro naseljeno. Tu se nalazilo jo jedno buko regionalno sredite. Biskup Glavini u opisu Like iz 1696. godine kae za Kosinj da je on prije pojave Turaka bio znaajno mjesto, Spominju se u popisu buanskih posjeda Martina Frankopana od 1464 godine; usp. Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 74. 129 KukuljeviL, Acta Croatica, 58, 89,121,130,144,183. 130 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 58. 131 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 73. 132 KukuljeviL, Acta Croatica, 183. 133 KukuljeviL, Acta Croatica, 140-144. 1M KukuljeviL, Acta Croatica, 153. 135 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 3,175. 104
128

sa velikom crkvom i samostanom.136 U Kosinju su se istie biskup Glavini tiskale hrvatske knjige na glagoljici, a ovdanju tiskaru unitili su Turci pretvorivi i mjesto u neznatno selo. Topografiju staroga Kosinja mogue je rekonstruirati samo u pojedinostima. Na mjestu dananjeg Donjeg Kosinja postojalo je u srednjem vijeku selo Srijani ili Sreani, koje je dobilo ovo ime zato to je lealo u sreditu dobro naseljene okolice. Na oblinjem brdacu Basarici leala je kosinjska crkva sv. Marka. Stanovnitvo Srijana inili su preteno kmetovi koji su potjecali od potomaka ovdanjih Slavena i Avara. Njihovi gospodari bijahu plemii Kosinjski, koje su kasnije zamijenili Frankopani. Uzvodno od ponora rijeke Like do njezine okuke kod Boaja bilo je takoer nekoliko sela. Iz suvremenih isprava poznata su Dobreani, Muraviani, Gasparin, Kolosi, Pavel, Trno, Tihotina Vas, Dubovik, elopek, Gomiljane, Veica, Gribi i Maholjci.137 Spomenuta sela bila su brojem stanovni ka mala. Jedino je u Duboviku bilo nekoliko plemikih porodica od kojih su nam poznati Mrmonjii, Karlovii i Kolunii. Dubovik i ostala spominjana sela leala su s desne strane Like gdje se danas nalaze Kr i Podobljaj zajedno sa svojim zaseocima. S desne strane rijeke Like nalazilo se na kosinjskom podruju jo jedno znamenitije mjesto koga suvremeni izvornici spominju pod imenom Banj Dvor. Sudei prema imenu u njemu su vjerojatno bili nekakvi banski dvori. Pavii smatra da su u tom mjestu stolovali najraniji banovi Gacke, Like i Krbave koje spominje car Konstantin.138 Kasnije je iz nepoznatih razloga to mjesto izgubilo raniju funkciju. Banj Dvor se nalazio na lokaciji dananje Mlakve, gdje se i danas raspoznaju njegovi ostaci.139 Vano je pripomenuti da je srednjovjekovni Banj Dvor bio povezan sa karavanskim putovima koji su se upravo tu granali u tri pravca. Jedan je vodio uz tok rijeke Like, dragi prema Dulibici i dalje prema Peruiu, a trei je povezivao Banj Dvor sa Maholjcima i susjednim mjestima upe. Istoni dio Buana inilo je prostrano Peruiko polje. Tu je plodne zemlje bilo u izobilju, pa je zato i itav kraj bio gusto naseljen. Pusti su bili samo okolni brdski krajevi pokriveni umama. Biskup Glavini govorei o Peruiu kae da se u njemu vide ostaci dvorova u kojima su obitavali ugledniji Turci.140 Naokolo mjesta vidi se doista mnogo ostataka starijih zgrada i crkava. Tako se primjerice u Malom Polju, pod brdom Vreljkom, zamjeuju ostaci srednjo vjekovne crkve sv. Jelene. U selu Sveti Marko vide se ostaci istoimene crkve.

136

Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. 3,51. Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 73. 138 Pavii 5., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 67. 139 Fras J., Vollstndige Topographie der Karlastdter-Militrgrenze, Agram 1835,
137

230.
140

Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. 3,46. 105

Danas to mjesto narod zove Klisa. Slina crkva stajala je sjeveroistono od Peruia kod dananjeg titara. S. Pavii je na prostoru oko Peruia nabrojio devet slinih crkava.141 To najbolje govori da je taj kraj prije dolaska Turaka bio gusto naseljen. To potvruju i suvremene isprave. Iz njih proizlazi da je na tom zemljitu bilo 13 bukih sela. Na lokaciji dananjeg Peruia stajalo je vee selo koje se nazivalo Vrhovina. To se vidi iz isprave Ana Frankopana iz 1495. godine kojom je darovao Vrhovinu svojoj brai Petru, Gaparu i Marku.142 Buka Vrhovina imala je u svom sastavu povelik posjed sa umama, oranicama i panjacima. Uz to su joj pripadala dva mlina i carina koja se pobirala od prijenosnika karavanske robe. Ime Perui nastalo je vjerojatno od spomenute Anove brae koji su se poeli preivati Peruii. Pod njihovim katelom, do nailaska Turaka, nije se dospjelo razviti podgrae. Kada su ovamo stigli Turci, poeo se Perui naglo poveavati. Tada je zaboravljeno njegovo starije ime Vrhovina. Sjevernije od Peruia, na mjestu gdje danas lei selo Kvarte, postojala su dva buka sela, titar i Mohlii. titarska gradina stoji danas na oblinjem brdacu, a za Kvarte se zna da su bile naseljene jo od japodskih vremena. U oba spomenuta sela ivjeli su Branievii, Darojii, Franii, Hranii, Ivelii, Litnii, Majerii, Markovii, Nemanii, Svilii, Skvarii, Veselkovii, Vlajii i Vukanii.143 Oblinja sela elopeke, Kuane, Tri Vai i Sokolce naseljavali su starohrvatski rodovi iz plemena Poletia. Najvee od njih bijehu Celopeci. Iz njih je poznato dvanaest porodica toga roda. Poblia lokacija toga sela nije nam poznata, a za Sokolac i Tri Vai se zna da su bili oko dananjih Prvanaca odnosno sela Bukovca. Zapadno od Peruia i njegova polja prua se brdski kraj sa manjim istina ma. Obzirom da tu nema plodne zemlje u dovoljnoj koliini, nije se razvilo ni vie naselja. Na tom prostoru postojalo je selo Rota Vas koje se nalazilo istono od dananjega Kaluerovca. Njegovi stanovnici potjecali su od roda Stupica, a porodina imena bila su im Grdojevii, Jakovii, Lonarii, Martinuevii, Pribislavii, Vidovii, Zoriii i utinii.144 U kaluerovakom kraju postojalo je i selo Zaluani. Na tom mjestu bio je rijeni prelaz preko Like, jer je ovuda vodio put iz Donjih Buana za Mohlie i Vrhovinu. Stanovnici Zaluana potjecali su takoer od roda Stupica. Od porodica toga sela spominju se Branivojevii, Jarebici, Kuani, Mikulii, Mirenii, Raduinii i kaljii.145

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 70. Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 218-219. 143 urmin., Hrvatski spomenici, 292. KukuljeviL, Acta Croatica, 120,124,127, 133,144,148,182,191,195. 144 Kukuljevi I., Acta Croatica, 55,183,198. 145 Kukuljevi I., Acta Croatica, 182,184,195.
142

141

106

Ostaci Miljenove gradine na Delalinoj glavici (Crte I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Negdje u susjedstvu Mohlia lealo je buko selo Balii. U njemu su ivjele plemenske porodice Baliii, Banici, Grgotii, Jureljii, Karlovii, Miserii, Mladinii, Netrmii, Niii, Pavlovii, Salniii, Tkalii i Vuevii.146 Neke od navedenih porodica spominju se u Baliima u vie domova. Za ostala tri sela,

146 KukuljeviL, Acta Cratica, 183,187,188,191.

107

Rali, Nevarie i Podstenjane ne zna se poblia lokacija. U Nevariima je rod Mearica imao pet do est kua, a ostala dva sela bila su jo manja. Na teritoriju Buke upe postojalo je podruje koje je inilo manju auto nomnu upu, a zvalo se Boa. Prvi spomen ove upe susree se u ispravama kralja Kreimira i Kolomana iz 11. i 12. stoljea.147 Boa je obuhvaao polja i livade donje Like, gdje su zbog obilnog natapanja tla bili povoljni uslovi za ivot ljudi. Na tom podruju nalazila su se slijedea sela: Gornji Kosinj, Srakvina, Hotilja Vas, Buci, Botuci, Mala Vas i Psivii. Lokacije spomenutih sela mogu se lako odrediti. Gornji Kosinj postoji i danas na uu Bakovca u Liku. Srakvina se nalazila u neposrednoj blizini Kosinja. Buci su leali pored Like, na njezinim slapovima juno od Srakvina. U blizini Bukova stajali su Psivii, a Hotilja Vas i Botuci bili malo podalje, ali takoer pored rijeke. Mala Vas leala je na lokaciji dananjeg Kosinjskog Bakovca. U navedenim selima Boaa ivjeli su starohrvatski rodovi meu kojima je bilo najvie Stupica. Oni su imali rodovsku gradinu na istoimenoj uzvisini gdje se danas nalazi kolska zgrada sela Kr. upsko sredite Boaa nije bilo u rodovskom gradu Stupica, ve u gradini iznad lijeve obale Like koja se nazivala Boaj. O prolosti i ulozi toga grada kao sredita Boake upe ne zna se nita.148 Od ostalih sela Boaa veu vanost imali su Psivii, koji su bili podijeljeni u dva dijela. Veliki Psivii bili su na mjestu gdje je danas selo Kruica, a Mali su leali pored Crnoga vrela. Zanimljivo je da se na podruju Boake upe nije razvilo naselje trgovakog ili varokog tipa. Takav karakter nisu imali ni gornji Kosinj ni Psivii. Preko Boaa vodila su tijekom srednjega vijeka dva karavanska puta. Jedan je iao smjerom od Kosinja i Psivia preko rijeke Like za Banj Dvor, a drugi dolinom Bakovca preko Velebita za Jablanac. O podrije tlu imena Boaa nema sigurnih tumaenja. Pavii je smatrao da to ime potjee od bonog poloaja upe prema rijeci Lici.149 Zanimljivo je da se ime Boaa u doba turske vlasti promijenilo. Otada se on zove Boa. to se tie stanovnitva Buke i Boake upe, o tome ima dosta nejasnoa. ini se da su u taj kraj u doba velikih seoba meu prvima doli Slaveni zajedno s Avarima. Buani su ovamo pristigli neto kasnije. Na tom podruju romansko ili vlako stanovnitvo nije bilo toliko brojno kao u susjednoj Likoj upi. Tome je vjerojatno bio razlog, to na sjevernom i srednjem Velebitu nije bilo tako prostranih planinskih panjaka kao na junom. Nadalje je znaajno da su se Buani dosta rano rasuli ili pomijeali sa susjedima. Stoga se tu pri koncu Raki F., Documenta, 87-88. Bojnii L, Listine XII vieka u Zemaljskom arkivu, Vjestnik kr. hrv. -slav. -dalm. zemaljskog arkiva, sv. 1, Zagreb 1899,35. 148 KLai Vj., Graa za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku, Vjesnik Hrv. arheolokog drutva NS, sv. 6, Zagreb 1902, 16; usp. Fras J., Vollstndige Topographie der Karlstdter-Militrgranze, Agram 1835,230. 149 Pavii 5., Seobe i naselja u Lici, 62. 108
147

Gradina iznad rijeke Une kod Martin Broda (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

srednjega vijeka javljaju strani rodovi kao primjerice Lapani, Poletii, Stupici ili Krelci. Naseljavanje Buke upe odvijalo se preteno iz susjednih krajeva Luke, Sidrage ili Nina. Nakon to je sastav upskoga stanovnitva izmijenjen, dolo je do promjene i u organizaciji upske vlasti, koja se posve usuglasila sa feudalnim uredbama. Pod kraj srednjega vijeka bilo je na podruju Buke i Boake upe oko 2.500 do 3.000 naseljenih domova, iz ega se moe zakljuiti da je na tom prostoru ivjelo oko 15. 000 stanovnika.150 Sjeverno od Buana prostirala se teritorijalno prostrana Gacka upa. Ve je ranije spomenuto da su, prema Einhardovim Analima, ovamo poetkom 9.
150

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, 76.

109

stoljea doli avarski Guduscani.151 Slijedei spomen Gacke susreemo u djelu cara Konstantina Porfirogeneta.152 Koliki je bio opseg Gacke upe u 10. stoljeu teko se moe utvrditi. Pavii misli da je u to doba u njezinim granicama bilo senjsko, modruko i vinodolsko podruje, pa ak i dio susjedne Istre. 153 Kasnije se opseg Gacke smanjio, jer su se od nje otcijepile neke oblasti kao samostalne upe. Granice Gacke najpotpunije su zabiljeene u darovnici kralja Andrije iz 1219. godine, kojom je on itav upski teritorij darovao redu templara.154 Granica upe poinjala je tada od potoka rnovnice u blizini dananjih Lede nica. Otud se povijala prema Vratniku, a odavle prema Buanima. Od Krasna upska mea prolazila je pored crkve sv. Jurja i Marka u blizini Sinca, a od Jesenica blizu Saborskoga skretala prema Plasama, gdje je doticala Modruku upu. Od Plasa granica je skretala prema rnovnici, gdje je ujedno i zavravala. Godine 1269. oduzeo je Bela IV Gacku i Senj templarima, a u zamjenu dao im je Dubiku upu.155 Kasnije su Gacku od kralja dobili Frankopani, koji su je uivali sve do njezina pripojenja Vojnoj krajini.156 U vrijeme dok je Gacka bila u posjedu templara, u njezin sastav spadalo je i brinjsko podruje. Ono je odvojeno od Gacke u 15. stoljeu prilikom velike diobe frankopanskih imanja. Tom prilikom Otoac sa svojim podrujem pri pao je jednoj, a Brinje sa svojim posjedima drugoj grani Frankopana. Plemen sko sredite Gacke bilo je u Otocu, gradu smjetenom na prirodnoj adi rijeke Gacke.157 Otud mu potjee i ime. Dijelovi Gacke od njezina izvora do Prozora i Zalunice zvali su se u srednjem vijeku Obvrje. U tom dijelu upe bilo je vie naselja. Uz stari karavanski put redom su se nizala obvrka sela Doljani, Lasniii, Kamenik, Ljutica, Samostac, Sinac te Mali i Veliki Zalug.158 Na zemljitu blizu Poduma stajala je crkva sv. Jurja, koja je pripadala Kameniku. Srednjovjekovni Doljani sve do danas nisu promijenili lokaciju. Lasniii su bili izmeu Otoca i Doljana, po svoj prilici kod dananjih Glavataca. Stanov nici toga sela potjecali su od starohrvatskih Lasniia, koji su imali plemensku

Einhardi Annales /Raki F., Documenta, 320,322/ Const. Porphyrogeneti de administrando imperio, cap. XXX, 78 /ed. N. Tomai/. Usp. Dmmler E., ber die lteste Geschichte der Slawen in Dalmatien /549-928/, Wien 1856, 38; zatim Crni L, Najstarija poviest krkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji, Rim 1867,34. GuiB., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 21 i dalje. Klai Vj., Graa za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku, op. cit. 9 i dalje. 153 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 93. 154 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 3,175. 155 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 5,510. 156 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 7,1, 81. 157 Spomenut u ispravi iz 1316. g. /Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 8,433/. 158 Smiiklas ., Codex diplomaticus, vol. 7, 386.
152

151

110

maticu u upama Luci i Sidrazi. Odanle je u Gacku doao samo jedan rod Lasniia, ali im se tu poslije 1323. godine zameo svaki trag.159 U okolici Otoca znatnije selo bilo je Prozor, koji se nalazio u posjedu Frankopana. Istim vlasnicima pripadala je i Ljupa Vas u kojoj se spominje crkva sv. Marka. Sa zapadne strane Otoca Frankopani su posjedovali vicu, Vivoze i Vilice. Blizu vice Frankopani su imali lovite gdje su u slobodno vrijeme dolazili u lov na divlja. Sline posjede uivali su i istono od Gackoga polja, u umskim krajevima Male Kapele.160 U Vrhovinama se nalazio njihov lovaki katel, a slian objekt posjedovali su i u Dabru. Naokolo Dabra bilo je nekoliko sela od kojih znamo za Sitnik, Zvoje, Tribihovo i Breznu.161 Prvo spomenuto selo postoji i danas, dok se Zvoje nalazilo izmeu Bogave i Petrinia polja.162 Poloaj Brezne odgovara dananjem Brezovcu, a za Tribi hovo znamo, prema glasovitom glagoljskom brevijaru iz 1379. godine, da se nalazilo u blizini dananje Vrhovine.163 Dabar je bilo vee selo sa trgovakim podgraem i u njemu se pobirala pijacovina. Sjeverne dijelove Gacke upe zauzimalo je gorovito i umovito brinjsko podruje. U njegovu sreditu, usred poveeg polja, razvilo se Brinje. Ono je dobro napredovalo jer se nalazilo na trasi starog karavanskog puta od Senja prema unutranjosti Hrvatske. Frankopani su u Brinju u 14. stoljeu podigli grad Sokolac, a oko njega razvilo se trgovako podgrae.164 Kada je 1449. godine dolo do podjele frankopanskih imanja, Brinje je pripalo grani Bartolovoj. 165 U to doba se brinjsko podruje otcijepilo od Gacke i dalje se javlja kao samostalna hrvatska upa.166 Zapadni dijelovi Gacke oko Kompolja, Dubrave, Brloga i Gui polja bili su takoer dobro naseljeni krajevi. Ovdanja sela nisu bila u posjedu Franko pana, jer su u njima ivjeli domai hrvatski plemii koji su ujedno bili i posjednici. Od plemikih porodica toga dijela Gacke spominju se Lackovii, Slavkovii, Perii, Dminavii, Zambletii, Perici, Klokoi i Tesakovii.167 Za stanovinitvo gackih naselja moe se rei da je arolikog podrijetla. Avarski i slavenski etniki sloj na tom podruju rano je asimiliran, pa su posvuda prevagnuli hrvatski rodovi. Pod konac srednjega vijeka poee ovamo Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol I, 41, gdje za ove Lasniie pie qui morantur in dicto comitatu Ghecka. 160 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. 1,374-376. 161 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 168. 162 LopaiR, Spomenici Hrvatske krajine, vol. 2,349. 163 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 95. 164 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol 1,108, 165 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. 1,371. 166 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 204. 167 Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, vol. II, 170,235. 111
159

pristizati hrvatski doseljenici od strane primorja. Zbog toga je upsko po druje Gacke do upada Turaka u Liku bilo gusto naseljeno. Premda Turci nikada nisu osvojili itavu Gacku, ipak se ovdanje stanovnitvo u tim vreme nima dosta izmijenilo. Dio starosjedilaca Gacke preivio je u tom kraju sva kasnija stradanja, pa njihovih potomaka ima ondje i danas. Kako je ve spomenuto, Liko sredogorje inilo je prirodnu granicu izmeu Like, Buke i Gacke upe s jedne, te Krbavske upe s druge strane. Prvi poznati spomen Krbavske upe javlja se u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, kada je ona zajedno sa Likom i Gackom inila zasebnu banovi nu u sklopu hrvatske drave.168 Kada je Krbava dobila upsku samostalnost, nije pouzdano utvreno. To se moglo dogoditi dosta rano, moda ve u 9. stoljeu. Na Baanskoj ploi spominje se krbavski upan Desila. U njegovo doba banska ast u Hrvatskoj poprimila je sasvim drugi karakter. Vano je istaknuti da se upske granice Krbave tijekom vremena nisu mnogo mijenjale. Njezinu zapadnu granicu inila su najvia uzvienja Likoga sredogorja. Prema jugu graniila je sa Hotuom. Prema toj upi granica je prolazila preko Bruvanjskog i Mazinskog polja te dalje grebenom planine Pljeivice. Spomenuta planina inila je i istonu granicu upe. Sredinji prostor upe inilo je prostra no i ravno Krbavsko polje preko koga tee potok Krbava. Vjerojatno je, kao i u sluaju Like, ime toga potoka dalo naziv polju i itavoj upi. Ispravna etimologija latinske rijei Corbavia skriva najvjerojatnije pravo znaenje toga imena.169 Plemensko sredite Krbavske upe nalazilo se na reljefnom uzvienju koje i danas suvereno dominira itavim Krbavskim poljem. Tu je nakon dolaska Slavena i Avara nastao Krbavski grad, a istom kasnije je on od strane Hrvata dobio ime Udvina ili Udbina. Krbavski grad bio je rodovsko sjedite Guia, koji su se tu vrlo rano uzdigli do visokih poloaja i asti.170 Ispod udbinske gradine, gdje se nalazila crkva sv. Marka, razvilo se tijekom vremena podgrae gdje su se odravali upski sajmovi.171 Pod kraj 12. stoljea osnovana je na Udbini biskupija. Prvi krbavski biskup imenom Matej dao je u mjestu podii stolnu crkvu posveenu sv. Jakovu. Ona se nalazila na lokaciji koja se danas spominje kao Biskupija. Kada je stolna crkva na Udbini dotrajala, dali su je obnoviti krbavski knezovi na svoj troak. Naalost, toj crkvi, kao i itavoj Krbavi, zaprijetila je ve oko 1460. godine opasnost od Turaka. Zbog toga je krbavska biskupija preseljena u Modru.172 Const. Porphyrogeneti de administrando imperio, cap. XXX, 78 /ed. N. Tomai/. Usp. Rjenik hrv. ili srp. jezika JAZU, knj. 5, 490. 170 Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 21-22. 171 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 13, 369. Usp. Patsch K, Die Lika in rmischer Zeit, op. cit. 36. 172 Poblie o krbavskoj biskupiji usp. Bogovi M, Pomicanje sjedita Krbavske biskupije od Mateja Marute do imuna Koiia Benje /Pregled povijesti Krbavske ili Modruke biskupije/, Zbornik Krbavske biskupije u srednjem vijeku, Zagreb 1988,41-82.
169 168

112

Ruevine grada Rokovnika kod Vrela u Lici (Crte I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu) Udbina i Krbavsko polje poznati su u hrvatskoj povijesti kao mjesto gdje se 9. rujna 1493. godine odigrala strahovita bitka izmeu hrvatske i turske vojske. U toj bitci Turci su iznijeli sjajnu pobjedu. Tom je prilikom na Krbavskom polju izginulo gotovo itavo hrvatsko plemstvo. Ban Derenin, Nikola Traki i Karlo Gusic pali su tom prilikom u tursko ropstvo.173 Nakon toga dogaaja stanovnitvo Krbave poelo je bjeati na sve strane.

ii F., Bitka na Krbavskom polju /11. rujna 1493/, U Zagrebu 1893; zatim Olesnicki A., Krbavski razboj po Sa'd-ud-dinu, Nastavni vjesnik, sv. XLIII, Zagreb 1935, 185-208. 113

173

Naokolo Krbavskoga polja ima i danas ruevina koje pokazuju da je ovaj kraj u predtursko doba bio gusto naseljen.174 Postoje objekti u ruevnom stanju koji svojim dimenzijama pokazuju da je tu bujao ivot koji nimalo nije zaostajao za ondanjim europskim standardima. Tako primjerice u Kozjoj dragi, ispod planine Pljeivice, na danas pustoj uzvisini, stoje ruevine Karlovia dvora. Slini objekti stajali su na oblinjem Visuu, na Komiu, Ivanovu vrhu i drugdje.175 Osim toga, uz rub Krbavskog polja bila su poredana vea ili manja sela kao primjerice Rebii, Bobina Vas, Mekinjani, Jelani i druga, a podalje od polja na okolnim brdima leali su Mirinci, Biliina Vas, Glaii, Hotuina, Podborak, Kuac i jo neka. Posebno gusto bila je naseljena Podlapaa sa svojim poljem okruenim visovima Lapca, Orlovae i dviju Mesia glavica. U taj kraj doselili su Lapani, koji su doli od primorja gdje su imali svoju plemensku maticu.176 Na jugozapadnom podruju Krbavske upe bilo je nekoliko manjih krkih polja oko kojih su takoer postojala vea ili manja naselja. Od njih najzanim ljivije je selo Komi. Iznad sela, na strmoj 1028 m visokoj litici, stajala je istoimena gradina gdje se nalazila postojbina zaslunog krbavskog roda Karlovia. Komi je bio najraskonije izgraen krbavski zamak sa brojnim prostori jama, dvorskom kapelom ukraenom freskama, a oko dvorca prostirao se slikovit vrt. 177 Danas je Komi posve pust i zarastao u trnovit gusti. O ugledu i veliini tadanjeg Komia govori danas injenica da su 1397. godine u njemu Karlovii ugostili kralja Sigismunda kada se vraao sa pratnjom poslije neu spjenoga boja kod Nikopolja.178 Gradina slina Komiu stajala je povie Ondikog polja. Tu se nalazio grad Kurjak, postojbina krbavskih Kurjakovia. Danas se na toj ogoljenoj glavici vide samo ostaci zidova i stube uklesane u ivu stijenu. Uz sjeveroistoni rub Krbavskog polja bilo je takoer nekoliko skupina kua koje su inile Pecane, Debelo Brdo i Buni. U Buniu i Peanima postojale su manje tvrave. Buni je dobio ime prema rodu Bunia koji su u njemu ivjeli. Ispod bunike gradine razvilo se pod konac srednjega vijeka manje trgovako podgrae. Istono i sjeverno od Bunia po okolnim brdima bilo je vie skupina naseljenih kua. Na zapadnoj strani Bijeloga polja nalazilo se istoimeno selo sa
174

Fras /., Vollstndige Topographie der Karlastdter-Militrgrenze, Agram 1835, 176 i dalje. 175 Fras, J., Isto, 185 i dalje. 176 Usp. Barada M, Lapani, Rad JAZU knji. 300, Zagreb 1954, 473-535. 177 Fras J., Vollstndige Topographie der Karlstdter-Militrgrenze, op. cit. 187; zatim Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 32. 178 ii F., Memoriale Pauli de Paulo patricii Jadrensis, Vjesnik Zemaljskog arkiva, sv. 6, Zagreb 1904, 23. 114

Gradina iznad Dabine strane kod Doljana (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu) crkvom. Podno planine Pljeivice, na rubnim uzvienjima, stajala su jo dva manja katela, Frkai i Grabui.179 U sastav Krbavske upe spadalo je i prostrano Koreniko polje. Sredinje naselje toga dijela upe nalazilo se u Korenici. U tom mjestu postojao je koreniki grad, za koji se ne zna ni gdje se nalazio ni kome je pripadao.180 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 82. Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 23-24, smatra da se stari koreniki grad nalazio na glavici zvanoj Gradina, nasuprot rimskog kastruma na Krstu /676 m/, gdje je postojala starija japodska gradina.
180 179

115

Kada je koreniki grad naputen, sagradili su krbavski Karlovii na brdu Mrsinju novu gradinu od koje se danas vide samo temelji, ostaci kule i kamena cisterna za sabiranje vode.181 Mrsinjski posjedi obuhvaali su mnoga imanja od Bunia i Krbavice sve do Vrela.182 U susjedstvu Mrsinja, iznad sela Vrela, stoji danas ruevni grad Prozor ili Prozorac, kome su vlasnici bili udbinski Guii. Uz tu utvrdu stajalo je neko selo koje se nazivalo Jarinska. Katel Guia nalazio se i povie susjednog Brezovakog polja. Na oblinjim docima Velikom i Malom anku bilo je takoer nekoliko naseljenih kua. Kod Turjanskoga stoje danas razvaline srednjovjekovnog Turnja. Pod tim gradom, u njegovom podgrau, postojao je pavlinski samostan sa crkvom sv. Bogorodice. Spomenuti samostan dali su sagraditi udbinski Guii 1364. godine.183 Dalje od Turjanskoga prema zapadu, na manjem krkom polju, postojalo je selo Ravnjani, koje se danas zove Ramljani. Ono je bilo podijeljeno u dvije skupine kua koje su se zvale Velike i Male Ravnjane. Na tom podruju upe bilo je dosta naselja, ali o njima nema pouzdanijih podataka. Da je tako doista bilo, zakljuujemo iz kraljevske darovnice kojom je Ladislav Gui za svoje zasluge dobio est krbavskih mjesta. U darovnici se navode Dramolica, Poltribaje, Graboevii, Kovaii, Ravnjane i Dolac.184 Navedena sela leala su na kraj njem sjeverozapadnom podruju Krbavske upe gdje se njezina granica dodiri vala sa Gackom i Buanima. Sjeverni dio srednjovjekovne Krbave obuhvaao je june ogranke Male Kapele i izvorno podruje Korane sa Plitvikim jezerima. Taj kraj su u ono vrijeme pokrivale netaknute stoljetne ume. Ovuda je prolazio stari karavanski put koji je povezivao Korenicu sa Drenikom. U tom kraju nije bilo naselja, a posve u osami na Plitvikim jezerima nalazio se samostan nepoznatog crkve nog reda koji je krajem 15. stoljea naputen.185 Tragovi toga samostana vide se na Gradini, malom poluotoku izmeu Jezerca i Glibovite drage. Narod to mjesto zove danas Pliem ili Kringradom. Za upsku vlast u Krbavi karakteristino je da je dugo vremena bila u rukama krbavske porodice Guia. Krajem 13. stoljea upansku vlast u Krbavi preuzeo je jedan od lanova toga roda imenom Kurjak, od koga su proistekli Kurjakovii.186 Vie od jednoga stoljea svi krbavski upani bijahu iskljuivo Fras /., Vollstndige Topographie, op. cit. 408. Codex diplomatics comitum de Frangepanibus, vol. 1,262. 183 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 13,369. 184 Ljubi ., Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i Mletake republike, vol. 3,432. 185 Gui B., ovjek i zatita Plitvikih jezera, Plitvika jezera ovjek i priroda, 1974,73. 186 KJai Vj., Rodoslovje knezova krbavskih od plemena Gusi, Rad JAZU, knj. 134, Zagreb 1897, 190-214 sa genealokom tablom. iiF., Prilog rodoslovlju Kurjakovia krbavskih od plemena Gusi, Vjesnik Hrv. arheolokog drutva NS, sv. 9, Zagreb 1907,77-80.
182 181

116

od roda Kurjakovia. Sjedite krbavskih upana bilo je na Udbini. Kako je upravno podruje upe bilo veliko, podijeljeno je u 14. stoljeu na dva distrikta, udbinski i koreniki. Zato se u suvremenim ispravama spominju po dva krbavska upana, esto i sa vie pomonika. Zanimljivo je pripomenuti da je u pojedinim dijelovima Krbavske upe sauvano dosta imena iz starije hrvatske toponimije. Ta batina sauvala se napose u onim dijelovima Krbave gdje su nakon odlaska Turaka naseljeni Hrvati. O srednjovjekovnom stanovnitvu Krbave potrebno je spomenuti dvije osnovne injenice. Kao prvo, Avari su na tom podruju zajedno sa Slavenima, prije dolaska Hrvata, bili dominirajua populacija. Drugo, nakon dolaska Hrva ta i njihove pobjede nad Avarima, uspostavljena je ovdje vlast hrvatske drave. Nakon toga tu su zajedno ivjeli Avari, Slaveni, Hrvati i Vlasi. Kako je ve spomenuto, hrvatsko dravno vrhovnitvo nije ovdje nametnulo svoj oblik lokalne vlasti, ve je povelo rauna o eljama i interesima ovdanjih stanovnika. Uspostava banske vlasti na tom podruju najbolje to potvruju. Kada je Hrvat ska 1102. godine stupila u zajednicu sa kraljevinom Ugarskom, organizacija lokalne vlasti u Krbavi dobila je nove perspektive. Avari i Hrvati stekli su u novonastalim promjenama ista prava i podjednake mogunosti sudjelovanja u feudalnoj vlasti. Tu ansu koristili su svi na najbolji mogui nain, a u sluaju Krbave potomci Avara bili su oito uspjeniji od ostalih. To u ono doba nije nikoga smetalo, jer feudalna vlast svoje pouzdanike nije odabirala prema krite riju narodnosti, ve prema odanosti vladaru te zaslugama steenim u uem zaviaju. U tom pogledu krbavski feudalci isticali su se kao vjerni podanici svojih vladara i istinski zastupnici interesa svoga zaviaja. Ostali puk koji je ivio po krbavskim selima, kao nepismen i neupuen u zbivanja svoga vremena, nije bio u mogunosti da sudjeluje u odluivanju o organima upske uprave. Taj narod povezivao je samo osjeaj lokalne uzajam nosti koji je proisticao iz jedinstva jezika, obiaja, religije i obaveza koje je imao prema svojim gospodarima. Proces prirodne asimilacije, nakon gotovo pola tisuljea, dao je na tome prostoru novu populacijsku skupinu koja je prema svojoj regionalnoj pripadnosti prozvana Krbavcima. U tu skupinu ne mogu se pribrojiti ovdanji Vlasi koji su ivjeli po strani od veine krbavskoga stanov nitva. Njih ovdje nije bilo mnogo, jer panjaci na krbavskim planinama nisu bili dovoljno prostrani za nomadsko stoarstvo. Iako malobrojni, krbavski Vlasi uspjeli su sve do konca srednjega vijeka sauvati svoj jezik i obiaje, a to je pripomoglo odravanju njihovog etnikog entiteta. Krbavskoj upi nisu pripadali krajevi koji su se nalazili s istone strane umovite planine Pljeivice. Taj kraj pripadao je susjednoj starohrvatskoj upi koja se nazivala Lapac. Ona je bila teritorijalno prostrana, no zbog svoje umovitosti i planinskog zemljita bila je rijetko naseljena. Lapaka upa dobila je ime od Lapana, starohrvatskog plemena koje se ovamo naselilo iz sjeverne Dalmacije. B. Gui je iznio miljenje da podrijetlo Lapana valja 117

traiti u njihovoj pradomovini u porjeju Labe.187 O njihovom dolasku do Jadrana postoje podvojena shvaanja. Prema B. Guiu oni su ovamo mogli doi zajedno s Avarima, ali i kasnije u tzv. hrvatskoj seobi. Postoje nagaanja da su Lapani zajedno sa Hrvatima ratovali protiv Avara i da su se nakon pobjede naselili na zemljite u zaleu Zadra. Jedan dio ovdanjih Lapana napustio je taj kraj te su otili sjevernije u gornje Pounje. Na tom podruju Lapani su osnovali vlastitu upu.188 Kada se to dogodilo, nije poznato. O Lapakoj upi, napose o njezinim naseljima i stanovnitvu, nema isprava na temelju kojih bismo mogli bilo to govoriti sa veom sigurnou. Isprave ove vrste vjerojatno su propale u kasnijim bojevima s Turcima. Prema S. Paviiu pounjski Lapani ivjeli su vie od etiri stoljea izolirani okolnim brdima i umama.189 Kada je Hrvatska ula u savez sa kraljevinom Ugarskom, lapaki upani nisu bili voljni priznati novu feudalnu vlast. Zato je Bela IV odluio kazniti neposlune Lapane. Od te namjere odgovorio ga je ban Ro land. U ispravi izdanoj povodom nastalog spora, kralj upozorava Lapane da su ubudue duni sluati njegove katelane. Jo je dodao da su mu, ukoliko osobno doe u njihov kraj, duni dati kraljevsku zalazninu.190 O naseljima Lapake upe podaci su esto nejasni ili se meusobno ne slau. To su primijetili svi dosadanji istraivai. Zato Pavii kada govori o Konubi, kraljevskom gradu upe, opravdano sumnja da je tu ranije bilo ple mensko sredite.191 Kasnije isprave kao upsko sredite spominju Rmanj, koji je leao na uu Unca u Unu. Spomenuto mjesto razvilo se do konca 14. stoljea u trgovite pa ga suvremene isprave spominju kao civitas.192 Rmanjska varo je jednim dijelom zauzimala i lijevu obalu rijeke Une. Stoga je na tom mjestu postojao brod tj. drvena skela pomou koje se odvijao prelaz preko rijeke. Za Rmanj se zna da je bio povezan sa okolnim upskim mjestima. Jednim putem bio je u doticaju sa Lapcem i dalje preko Kuka sa Udbinom. Drugi put spajao ga je sa Mazinom i Bruvnom te dalje sa Hotuom. Postojao je i trei put koji je od Rmnja vodio za Doljane i Srb te dalje prema dolini Zrmanje. Prema miljenju B. Guia plemensko sredite pounjskih Lapana nalazilo se na poloaju gdje je poetkom 14. stoljea podignuta Ostrovica.193 Ona je sagraena na strmom brdu povie rijeke Une, kraj dananjeg Kulen Vakufa. Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 44. **Barada M., Lapani, Rad JAZU, knj. 300, Zagreb 1954, 473-535. 189 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 88, misli da ime Lapakog polja potjee od rijei lapat, to na starohrvatskom znai zemljite. 190 Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 5, 266-267. 191 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 89. ^Klai Vj., Acta Keglevichiana 1327-1527, Zagreb 1913,43-47. 193 Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 44.
l 187

118

Tlocrtna situacija Kalinia Kule u Raduu (Rad I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Ostrovica je bila kraljevski grad Matije Korvina, kojeg je od njega dobio uro Mikulii. Kasnije je od ure naslijedio Ostrovicu njegov urjak Ivan Keglevi.194 Pouzdanih podataka da je na tom poloaju prije Ostrovice bilo neko starije lapako naselje nema. Stoga miljenje B. Guia treba uzeti uz razum ljivu rezervu. Kod toga dosadanji istraivai Lapake upe nisu dovoljno uoili naseobinsku lokaciju u sredini Lapakog polja gdje je neko stajao srednjovjekovni Lab ili Labac.195 Spomenuto mjesto lealo je usred polja na humci koja se zove Obijaj. Tu se vide ostaci starih zidina iz razliitih razdoblja pa nema sumnje da je upravo tu stajala najstarija lapaka gradina. Nju spomi nju i povijesni izvori i ona je zajedno sa svojim podgradem bila naseljena sve do

194 Klai Vj., Acta Keglevichiana, 43-47. 195 iiF., O sredovjenom gradu Labu, Strena Buliciana, Zagreb-Split 1924, 582. Usp. Fras /., Vollstndige Topographie, op. cit. 166.

119

druge polovine 15. stoljea. Tada je stradala prilikom jednog upada Turaka i poslije toga nikad nije bila obnovljena. Kasnije su Turci podalje od Obljaja naselili novo naselje Lapac, koje se odralo sve d o danas. O stanovnitvu Lapake upe najvie p o d a t a k a doznaje se iz posjedovne parnice v o e n e o k o 1450. godine. 1 9 6 Iz dokumentacije o t o m sporu zna se da su se tadanji Lapani nazivali Baldaii, Borievii, Boilovii, ibudinii, ulii, Grgurii, Hrvatini, Hvaokovii, Karlovii, Kenlii, Krelii, Lapii, Livaci, Luii, Meari, Mrmonjii, Murtilii, Namanii, Raeevii, Ratkovii, Silii, Stanikovii, Stariki, Tulavii i Utienii. O d manjih lapakih sela spominju se Striii, Blizani, Brgud, Drihovo, Glavaci i Konjani. Stanov nitvo Lapake upe naglo se rasulo poslije u p a d a T u r a k a u ovaj kraj koncem 15. stoljea. N e k o vrijeme na t o m zemljitu nije bilo ni naselja ni stanovnitva. K a m o su se razbjeali ovdanji Lapani, o t o m e n e m a povijesnih podataka. J u n o o d Lapca i istono od Like prostirala se susjedna starohrvatska upa H o t u a . 1 9 7 Sudei p r e m a njezinu imenu, sredite joj je inilo zemljite o k o p o t o k a H o t u e , ukljuujui okolne visove K r e m e n a , Razboja i Velebita. Kraj nji dijelovi H o t u e dodirivali su okolne upe Krbavu, Liku, Lapac i Odorje. N a podruju H o t u e bilo je p r e m a t o m e raznolikog zemljita, planinskog, um skog, pustih goleti te plodnog i podesnog za poljoprivredu. Najplodnije zem ljite prualo se uz donji tok H o t u e , blizu njezinih p o n o r a . Tu se nalazilo najstarije plemensko sredite sa upskim g r a d o m . 1 9 8 Ostaci toga grada bili su jo n e tako davno vidljivi na Gradini povie dananjeg Graaca, koji je nastao k a o njezino podgrae. Velika j e teta to su ostaci toga grada uniteni prilikom podizanja spomenika na t o m mjestu. 1 9 9 N a Mercatorovoj karti Hrvatske oznaeno je na podruju H o t u e selo i utvrda Lukavac. Poloaj toga naselja poistovjetio j e S. Pavii sa ruevinama to se nalaze u blizini bive crkve u Riici. 2 0 0 O ostalim naseljima upe n e m a podataka, jer su i suvremene isprave o srednjovjekovnoj Hotui vrlo rijetke. O i t o su o n e postradale prilikom turskih u p a d a u ovaj kraj. Od hotukih plemikih porodica zna se jedino za Guie koji su t u bili esti posjednici. N a k o n 1102. godine pristiglo j e u H o t u u dosta novih doseljenika iz okolnih primorskih oblasti pa su H o t u a n i bili p r i n u e n i pruiti im udio u lokalnoj vlasti. O d 14. stoljea najvie udjela u upskoj upravi imali su Guii. P o z n a t o

196 197

urmin., Hrvatski spomenici, op. cit. 131,175-178,283-285. Klai Vj., Grada za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku, op.

cit. 30. Smiiklas T., Codex diplomaticus, vol. 8,28. To miljenje dijeli i 5. Gui, Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 51. 200 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 77. Usp. Kukuljevi /., Dogaaji Medvedgrada, Zagreb 1854,83, isprava XXXII.
199 198

120

Ruevine grada Laba na brdu Oblaju kod Donjega Lapca (Crte I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu) je da je jedan od lanova toga roda imenom Jakob bio 1318. hotuki upan.201 Za stanovnitvo Hotue moe se rei da je u njoj osim Hrvata obitavalo dosta Avara te brojni Vlasi. Ovi potonji ivjeli su kao i drugdje izolirani od ostaloga stanovnitva. Hotuki Vlasi bavili su se nomadskim stoarstvom te su zimske mjesece provodili zajedno sa svojim stadima u toplijem primorju, a s nastupom ljeta odlazili su na planinske panjake junog Velebita i oblinjeg Potaka. Meu plemenskim oblastima srednjovjekovne Hrvatske, koje su inile naji stonije krajeve to ih danas ubrajamo u liko podruje, spadala je teritorijalno mala upa Nebljusi.202 O njoj kao i o ostalim susjednim oblastima u pisanim ispravama ima malo podataka. ini se da Nebljuani nisujbili brojnije hrvatsko pleme, pa su ovamo doseljavali kolonisti sa vie strana. upsko sredite imali su u Nebljusima, manjem naselju sa plemenskim gradom. Nakon 1102. godine plemenski grad u Nebljusima postao je kraljevska svojina. to se dalje ovdje zbivalo, nije poznato. Zna se da je ovim krajem prolazio karavanski put koji je

201 Smiiklas T., Codex diplomatics, vol. 8,498-499. 202 Klai Vj., Graa za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku 1 dio/, Vjesnik Hrv. arheolokog drutva NS, sv. VII, Zagreb 1904,142-144. 121

slijedio istoni rub planine Pljeivice smjerom prema Dreniku. Zbog toga je nebljuki kraj imao tranzitni karakter. Vei dio Nebljuke upe bio je umovit i krevit. Na takvom zemljitu uslovi za privreivanje bili su ogranieni. Jedna isprava od 1447. godine spominje kao nebljukog kneza Tomaa Kurjakovia od roda Guia.203 Iste godine nebljuko pleme inila su etiri koljena. Svako od njih sastojalo se od dvadesetak rodova. Od nebljukih plemikih porodica znamo za Bokanie, Bubanie, Cvitanovie, Cvitkovie, uie, Fabijanie, Glaviice, Ivanievie, Kremenie, Krianie, Markovie, Milie, Najie, Novakovie, Radie, Radovanie, Stipanovie, titarie, Veselkovie i Vuie.204 Spomenute porodice pobjegle su odavle nakon to su Turci osvojili Nebljuhe. Od nebljukih naselja suvremeni izvori spominju Krue, u kojima su ivjeli Kruii. Iz nebljukih Kruza potjee i glasoviti senjski kapetan i kasniji kate lan Klisa Petar Krui.205 Nebljusi su postojali kao samostalna upa sve dok im nije zaprijetila opasnost od Turaka. Tada su se objedinili sa susjednom Lapakom upom, ali ni to im nije pomoglo pred naletom turske sile. O stanov nitvu Nebljuha teko je rei neto pouzdanije. Vjerojatno su Nebljuani kao pripadnici svoga plemena dugo pamtili i uvali svoju rodovsku posebnost. Koliko je na nebljukom teritoriju bilo pripadnika ostalih etnikih skupina sasvim je neizvjesno. Obzirom na nebljuko zemljite, ini se da na njemu nije bilo uslova za nomadsko stoarstvo, pa otuda valja zakljuiti da ondje nije bilo ni mnogo Vlaha. Uope se ini da na podruju Nebljuke upe nije bilo uslova za opstanak veeg broja stanovnika. Starohrvatska administrativno-upravna jedinica koja se prostirala juno od Lapca, istono od Ortue i sjeverno od Odorja zvala se Srb ili Srbaka upa. Gue naseljeni dijelovi Srbake upe obuhvaali su zemljite oko potoka Sredice i Dabanice te vrela Une. U sastav Srba spadalo je jo podruje dana njih Osredaka, Kaldrme, Brotnja i Dabanice. Vj. Klai je itavu tu oblast nazivao Unskom upom, no za to ime nema pisanih potvrda.206 Prvi spomen Srba sa podruja Pounja potjee iz Einhardovih Anala.207 U tom djelu zabiljeeno je da se Ljudevit, knez Posevske Hrvatske, prilikom bijega iz Siska pred franakim vazalom Bornom, sklonio kod Srba naroda koji dri velik dio Dalmacije. Obzirom da u to doba Srbi nisu u svojoj vlasti drali ni manji dio Dalmacije, normalno je da je spomenuti citat iz Anala dao povoda urmin R, Hrvatski spomenici, 170-172. Klai Vj., Graa za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku /II dio/, 143. 205 Mesi M, Graa mojih razprava u Radu, Starine JAZU, knj. 5, Zagreb 1873, 216. 206 Klai Vj., Graa za topografiju Liko Krbavske upanije u srednjem vijeku 1 dio/, 137-139. 207 Einhardi Annales u RakiR, Documenta, 327.
204 203

122

za raspravu o pojavi i podrijetlu pounjskih Srba. Bilo je pokuaja da se njihovo prisustvo na tom podruju povee sa uspostavom srpske drave preko itave Bosne. Takve hipoteze najenerginije je odbila N. Klai sa dokumentiranom konstatacijom da svaka kombinacija u vezi s tim podatkom Anala o Bosni, koja bi toboe tada bila u vlasti Srba, ne samo da je nategnuta nego i isk ljuena.208 Prema tome pojavu Srba u Pounju valja shvaati kao realnu povi jesnu injenicu. Oito se jedno srpsko pleme doselilo u taj kraj i tu razvilo svoju upsku organizaciju. Kasnije isprave dugo vremena ne spominju upu pounjskih Srba. Istom 1345. godine potvruje se njezina opstojnost, a kao upsko sredite spomenut je Srb (Szerb).209 Od ovdanjih porodica zabiljeene su Dijanievii, Henii, Matijaevii, Anii i Kovai na temelju ega je teko prepoznati njihovo srpsko podrijetlo.210 Plemensko sredite Srbake upe inio je katel podignut na brdu iznad potoka Sredice kraj dananjeg Srba. O ostalim upskim naseljima nema podataka. Za stanovnitvo Srbake upe poznato je da se razbjealo kada mu je zaprijetila opasnost od Turaka. Pavii kae da je veina Srbljana pobjegla na zapad prema Senju i da su kasnije ti prebjezi, kao Uskoci, naseljeni po umberku.211 Juno od Popine, preko Likih vrata, sputao se u dolinu Zrmanje stari karavanski put koji je povezivao Liku sa primorjem. Taj kraj zajedno s doli nom Butinice i okolnim planinama inio je posebnu upsku oblast koja se nazivala Odorje. Meu starim hrvatskim upama nema spomena Odorja, a isto tako nije poznato ni neko hrvatsko rodovsko ime koje bismo mogli smjestiti ovamo kao nosioce odorjanske gentilne organizacije.212 Sredite Odorjanske upe nalazilo se u Zvonigradu, jakoj gradini podignutoj na strmom brdu povie desne obale Zrmanje.213 Odorju je pripadalo i nekoliko manjih utvrda kao to su Mutnica i Strmica. Istona granica upe prelazila je greben planine Ilice i tu je, u dananjoj Bosni, u sastav Odorja ulazilo itavo Grahovsko polje sa tvrdim gradom Grahovcem. Prema tome, Odorjanska upa bila je prostorno velika i u svom sastavu imala je raznoliko zemljite od nizinskog i plodnog do gorskog, umovitog i neplodnog. upski grad nastao je vjerojatno na temeljima daleko starijeg naselja ili utvrenja. Uostalom, Zvonigrad oito nije sagraen odjednom ve u etapama. U dokumentima je prvi put spomenut u 13. stoljeu, kada mu je vlasnik bio splitski knez Vien od roda ubia mu plemenit, moan i bogat, ali ujedno i Klai N., Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971,211. Notae Joannis Lucii, Bulletino di archeologia e storia Dalmata, vol. 4, 86. 210 urmin ., Hrvatski spomenici, op. cit. 193-196. 211 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 88. 212 Klai Vj., Graa za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku dio/, 30. Usp. Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 51. 213 Devi S., Zvonigrad, Prosvjeta, Zagreb 1895, 82.
209 208

123

zatitnik heretika. Tako je o njemu sudio arhiakon Toma u svom djelu Historia Salonitana.214 Tominu opasku o vlasniku Zvonigrada moemo da nas shvatiti tako da je knez Vien na zvonigradskom posjedu zatiivao odorjanske Vlahe koji su dodue bili krani, ali kako nisu uspostavili vezu sa katolikim sveenstvom, njihova vjera dobila je obiljeja heretikog bogumil stva. Da je stanje i u ostalim dijelovima Odorja bilo slino, pokazuje primjer sa oblinjeg grada Keglja koji se nalazio u posjedu Keglevia. Na imanju toga grada uz obalu Zrmanje, na blagoj uzvisini, vide se danas ostaci srednjo vjekovne crkve sa grobljem i brojnim stecima. Na jednom od ovdanjih grobo va naao je B. Gui kamenu plou sa uklesanim likovima maa i polumjeseca, tipinim znakovima sa steaka bosanskih patarena. Gui je u svezi s tim iznio hipotezu da su Keglevii potjecali od vlakih stoara i kada su se obogatili i stekli plemstvo, prihvatili su katolianstvo, ali su i nadalje ostali zatitnici svojih sunarodnjaka koji su jo obdravali bogumilske vjerske kultove.215 Vje rojatno je takav sluaj bio i s knezom Vienom. Takve spoznaje dovode nas do zakljuka da su stanovnici Odorja u znatnom broju bili Vlasi te da ak i ime ove upe potjee iz vlake jezine sredine. Kada je rije o Vlasima koji su obitavali na podruju oko junoga Velebita, potrebno je spomenuti i susjednu primorsku upu Podgorje.216 Razlog za to je stara veza primorja s Likom. Podgorska upa zahvaala je primorski pojas od Stinice do Zrmanje i na tom prostoru glavno mjesto bio je Bag tj. antika Skrisa.217 Poticaje srednjovjekovnom napretku toga mjesta davala je njegova trgovaka veza s Likom. Preko otarijskog prijevoja na Velebitu stalno su u oba pravca prolazile trgovake karavane sa svakovrsnom robom. Sline uvjete imao je susjedni Starigrad. I on je bio povezan s Likom karavanskim putem koji je prolazio Velikom Paklenicom preko Velebita za Medak. Osim toga, podgorsko primorje bilo je ustaljeno etapno boravite vlakih pastira. Tih nomada bilo je na tom podruju znatno vie nego to su to iskazivala dosada nja istraivanja. Stoga e biti potrebno da se ponovno vratimo ivotu i obiaji ma ove starosjedilake populacije. U povijesnim ispravama Like Vlasi se javljaju od 13. stoljea, kada jedan dio njih naputa nomadski nain privreivanja i stupa na feudalna imanja Frankopana, Krbavskih, Bribirskih, Nelipia i ostalih krupnih zemljoposje dnika. U Podgorskoj upi blizu Starigrada Frankopani su imali posebnu vlaku opinu odakle su preseljavali Vlahe na okolna imanja.218 Kada su Anuvinci
214

215

Thomas archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Raki, Zagreb 1894,102. Gui B., Naseljenje Like do Turaka, op. cit. 54. 216 Klai Vj., Graa za topografiju Liko-Krbavske upanije u srednjem vijeku dio/, Ljubi ., Bag, Vjestnik Hrv. arheolokog drutva, Zagreb 1889,105. Lopai R., Hrvatski urbari, vol. I, 3.

5-9.
217 218

124

-v

*-~

Ruevine Zvonigrada iznad Zrmanje (Skica i biljeke I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

kao hrvatski vladari nastojali suziti lokalnu vlast likih feudalaca, poeli su naseljavati vlake stoare na zaplijenjene posjede.219 Tada su Vlasi na zaplije219

Klai Vj., Acta Keglevichiana, 3. 125

njenim imanjima prozvani kraljevskim Vlasima.220 Dio tih Vlaha potjecao je iz susjednih upa istono od rijeke Une. Ti krajevi nazivani su u ono doba Ramom, pa se i vlaki doseljenici iz toga kraja spominju kao Ramljani. Spome nuti Ramljani ivjeli su u svom starom zaviaju kao stoari nomadi, a u vjer skom pogledu bili su patareni. Dakako, da su oni i u novoj sredini vrili vjerske obrede kao pripadnici heretike vjere. Otuda se na zrmanjskom podruju javljaju bogumilska groblja sa stecima. Liki i ramski Vlasi, koji su do toga vremena nauili jezik Hrvata bijahu po govoru ikavski tokavci. Dio njih koji je pripadao patarenima pristajao je uz tu vjeru iz vie razloga. Osobito je tome pogodovao nain njihova ivota, nepi smenost i nedostatak katolikog sveenstva. Na podruju Like bilo je takoer starosjedilakih Vlaha, no oni su pripadali katolianstvu. Liki Vlasi se u hrvatski pisanim ispravama nazivaju dobri Vlasi v Hrvatih i oni se uvijek iskazuju kao vjerni pripadnici svoje zemlje.221 Liki Vlasi pokazuju ujedno i dobru volju da stupe u razne slube na feudalnim imanjima. Svojim gospodari ma izraavaju poniznost i vjernost, ali trae da im priznaju njihovu posebnost i stare pravice. Veina vlakoga stanovnitva, koja je nastavila voditi nomadsku ekonomiju, slijedila je svoj tradicijski ivotni bioritam. Njihov ivot stoara nomada nije bio nimalo lak. Oni su obitavali u provizorno nainjenim kolibama, odijevali se u odjeu koju su pripravljali od vune, krzna i koe, hranili se uglavno mlijekom i mlijenim preraevinama te nisu posjedovali nikakvu nepokretnu imovinu osim svojeg blaga. U stoarskim kretanjima tih Vlaha uestvovale su itave porodice, od najmanje djece do nemonih staraca. Takav nain ivota bio je teak i iscrpljujui, ali je imao i svoje lijepe strane. Ljudi koji su provodili takav ivot bili su trajno u doticaju sa prirodom, hranili su se zdravom hranom, uivali su potpunu slobodu u svom radu i nisu bili nikom odgovorni za svoje postupke. Velebit je tim stoarima bio prirodno utoite, osobito tijekom ljeta. U to doba godine vladala je u Lici i na primorju sua, a na planini bilo je istovremeno dosta vlage i obilne pae. Otuda je Velebit svako ljeto bio nase ljena planina, te ondje nije kao danas vladala pusto. Na njemu su se tada posvuda ule klepke ovnova predvodnika, lave ovarskih pasa i vesela pjesma pastira koji su se tu bezbrino kretali za svojim stadima. Da je na Velebitu tijekom srednjega vijeka bilo doista tako, postoje brojni materijalni dokazi.222 O prisutnosti vlakih stoara na Velebitu svjedoe ostaci srenjovjekovnih crkvica koje su sluile pastirima za njihov vjerski ivot. Ostaci takve crkve mogu se vidjeti na panjaku Jezera na Zavianu. Ruevine spomenute crkve Klai Vj., Acta Keglevichiana, 3. " 221 urmin ., Hrvatski spomenici, 132. 222 Markovi M., Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. 48, Zagreb 1980,125 i dalje. 126
220

stoje danas u potpunoj osami. Oko nje vide se ostaci kamenih objekata koji su neko sluili vlakim stoarima kao ljetne nastambe. U unutranjosti crkve na Jezerima najneobiniji je svakako njezin oltar, koga je inio ivac kamen koji je na tom mjestu stajao prije podignua crkve. To nam govori da je on kao predkranski rtvenik pretvoren u kranski i potom obzidan crkvom. Kako je visoravan Jezera bila bezvodan kraj, ovdanji stoari zatrpali su dno jedne ponikve i tako nainili umjetno jezero. Da bi blago moglo sii do vode, nainili su oko ponikve pristupni put. U narodu se ovo mjesto na Jezerima astilo sve do poetka 20. stoljea. I. Kraja zabiljeio je da su ovamo o Gospojinju izlazili podjednako i Liani i Primorci i da su oko ruevina jezerske kapele odravali narodne zborove.223 Slino vlako svetite na junom Velebitu nalazilo se na Velikom Rujnu povie Starigrada. Od toga svetita preostao je do danas samo kameni blok, koji stoji kojih pedesetak metara od dananje kapele. Ispred rtvenika nalazi se na zemlji povea kamena ploa pod kojom se, kako tu narod kae, nalazi grob nevina djeteta. Spomenuti kamen i grob tuju danas svi stoari koji na Velikom Rujnu provode ljeto. Na blagdan Velike Gospe pregone oni preko spomenutog groba svoja stada kako bi odvratili od svoga blaga svako zlo i nevolju.224 Na susjednom Malom Rujnu postoji slian rtveni kamen koji tamonji stoari zovu baba. Tome kamenu, u odreeni dan u godini, donose velebitske pastirice neto od zemaljskih plodina. Na taj nain zahvaljuju do brim dusima to im uva njihovo blago da ostane zdravo i plodno.225 Vlakim stoarima pripadala je i kapela na Grabovu dolu pored strmca Male Paklenice. Od nje se danas raspoznaju samo ruevine. Ta kapelica bila je posveena stoarskom svecu sv. Jakovu. Na susjednom panjaku Libinju, ispod Svetoga brda, nestali su nedavno posljednji ostaci sline kapelice posveene sv. Antunu. Na tom su mjestu vlaki pastiri, nakon dolaska na planinu, odravali stoarske sabore. Pokraj kapelice imali su prostrane kamene torove gdje se blago zadravalo dok su se odvijale stoarske sveanosti. Sve to zbivalo se u blizini, gotovo u sjeni, Svetoga brda, koje je sigurno u tom ritualu imalo nekakav udio. 226 Dok su primorski Vlasi astili stoarsku kapelicu na Libinju, na likoj strani Velebita imala je takvu ulogu crkva koju kasnosrednjovjekovne isprave spominju pod imenom Sveti Ivan na Gori. Oko te crkvice, na nad morskoj visini od 1017 m, razabiru se danas temelji starih zgrada, moda nekakvog samostana. Sa zapadne strane crkve postojao je u stijeni studenac

223 224

Kraja I., Starine na sjevernom Velebitu, Novosti, br. 6, Zagreb 1929,4. Markovi M , Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu, op. cit.

126-127. 22 5 Markovi M , Isto, 127. 226 Markovi M., Isto, 127.

127

koji je u novije vrijeme presahnuo. Ovamo su svake godine o Ivanju dolazili liki stoari i oko izvora ostavljali darove. 227 Taj kranski obiaj tovanja vode sjea na jo stariji kult libacije ilirskom Bindusu. Sve to spominjemo da po kaemo da je Velebit u ono doba bio aktivno uklopljen u ivot ovdanjih ljudi, te da je bio u funkciji njihovih egzistencijalnih potreba. Od sira i skorupa koji su preko ljeta prikupili na Velebitu, Vlasi su podmirivali sve svoje potrebe u ishrani preko itave godine. Liki i primorski Vlasi koji su koristili Velebit kao svoju sezonsku planinu nosili su na sebi bijelu vunenu odjeu. Vlasi iz sredinjih i istonih dinarskih oblasti odijevali su se u crno obojenu vunenu odjeu. Zbog crno obojene odjee ta skupina Vlaha spominje se u suvremenim ispravama pod imenom Crni Vlasi (Latini nigri).22S Mletaki izvori sve Vlahe bez razlike nazivaju Morlacima (Morlacci). 229 Nakon pobjede Turaka na Kosovu jedan dio Crnih Vlaha, u elji da izmakne turskoj vlasti, poeo se seliti prema zapadu. Ti Vlasi pokrenuli su prema zapadu i svoje suplemenike iz Rame. Konano su se svi zaustavili na podruju oko Dinare i Velebita, jer dalje prema zapadu nije bilo prikladnih planina za nomadsko paarenje. Bijeli i Crni Vlasi imali su mnogo toga zajdnikog. Kada su govorili svojim starinakim romanskim jezikom mo gli su se dobro razumjeti, a nisu postojale vee razlike ni u govorima hrvatske, bosanske ili srpske sredine. Razlika prema Bijelim Vlasima postojala je jedinu u pogledu njihove vjerske pripadnosti. Dok su bijeli Vlasi pripadali katolian stvu, Crni Vlasi bijahu bogumili ili pripadnici pravoslavlja. 230 Vlaki stoari spominju se u hrvatskim povijesnim ispravama prvi puta 1352. godine. Tada je jedna skupina Vlaha sa Dinare sila na zadarski trg da nabavi sol za svoje blago. 231 Kasnije se takve skupine vlakih pastira spominju ee. Tijekom vremena vlaki pastiri poeli su uviati da se moraju uklopiti u suivot sa svojim ostalim suvremenicima. Zato je jedan dio njih poeo prelaziti u slube pojedinih feudalnih imanja. Takvi Vlasi trudili su se da se to bolje uklope u nain ivota nove sredine, no istovremeno pokazivali su stalan interes da legaliziraju svoju plemensku posebnost i etniki entitet. Otuda se poelo stvarati tzv. vlako pravo. 232

GuiB., Sv. Ivan na Gori u Lici, Liki kalendar za 1941. godinu, Zagreb 1940. Ljetopis popa Dukljanina, ed. MH, Zagreb 1950,45. 229 Novak G, Morlaci /Vlasi/ gledani s mletake strane, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. 45, Zagreb 1971,579-603. 230 GuiB., Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum? Godinjak Balkanolokog instituta SANU /Balcanica/, knj. 4, Beograd 1973,453-464. 231 Ljubit ., Listine o odnoajih izmeu junoga slavenstva i Mletake republike, vol. 3, Zagreb 1872,273.
228 232

227

Usp. Lopai R, Biha i Bihaka krajina, Zagreb 1890,269-298.

128

Ruevine Gradine u Rudopolju (Skica i biljeke I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Kada su Turci pokorili Bosnu, Vlasi su brzo shvatili da im od strane Turaka ne prijeti onakva opasnost kako su to ranije zamiljali. Turci su opet sa svoje strane otkrili u Vlasima niz sklonosti i sposobnosti koje su mogle posluiti njihovim interesima. Zato su dio bosanskih Vlaha uveli u svoje ratnike redove ili popratne slube. Tako pridobivene Vlahe koristili su kao pomone ete u svom nastupanju prema zapadu. Kada su Turci doprli do rijeke Une, zatekli su ove krajeve puste. Zato su ovamo poeli naseljavati svoje vlake privrenike. Tako su ovi krajevi naseljeni novim stanovnitvom koje je potjecalo iz oblinjih dijelova Bosne, ali i iz udaljenijih krajeva Poibarja, Potarja, Podrinja pa ak i Povardarja. Dakako, ti novi doseljenici donijeli su u ove krajeve obiaje iz svoje nekadanje sredine. Tako su ve prije upada Turaka u Liku njezini pogranini krajevi promijenili populacijsku strukturu. Vlasi su tu posredstvom Turaka postali odjednom veinsko stanovnitvo. 129

Od populacijskih skupina koje su u Lici postojale pri koncu srednjega vijeka, ostale su dominantne dvije: hrvatska i vlaka. Te dvije skupine na tome podruju treba prihvatiti uvjetno, jer ondanja vlast takvu diferencijaciju nije poznavala. Ona je na prostoru Like razlikovala samo dva stalea i to povlateni, feudalni i podaniki ili kmetski. Liki plemii nisu se odabirali prema kriteriju narodnosti, ve iskljuivo prema zaslugama koje su stekli u dravnim poslovima. Podaniki stale ivio je daleko od mogunosti da utjee na upravljanje dravnim poslo vima. Njihov ivot bio je vezan na granice pojedinih feudalnih imanja te uokviren obiajnima ili uredbama niih organa vlasti. U kasnom srednjem vijeku feudalni stale Like prilino se obogatio, to se poelo odraavati i u cjelokupnoj slici zemlje. Posvuda su se poeli graditi ljepi i otmjeniji objekti u kojima su liki feudalci provodili udoban ivot. Neki se od tih objekata mogu ubrojiti meu remek-djela tadanje arhitekture. Isto se moe rei i za like sakralne objekte. A. Horvat ukazala je na injenicu da su mnogi liki srednjovjekovni objekti iskazivali i svoju regionalnu posebnost.233 Takvih objekata nabrojila je ona ukupno 85 i za svakog od njih oznaila je u emu se sastoji njegova lokalna ili europska provenijencija. Za starije sakralne objekte Like karakteristino je da su graeni u romanikom slogu. Posebnost like romanike sastoji se u njezinoj jednostavnosti, rustikalnosti te dobroj prilagodbi krkom ambijentu. Kasnije graeni sakralni objekti podizani su u gotikom slogu. Takvi se objekti odlikuju veim dimenzijama, bogatstvom ukraavanja i jo ponekim lokalnim posebnostima. Te posebnosti oituju se prvenstveno u nainima klesanja kamenih oblika, ornamenata, grbova ili drugih ukrasa. Remek-djelo ove vrste svakako je grad Sokolac u Brinju sa svojom dvorskom kapelom.234 Spomenuti objekt oit je dokaz da Lika toga vremena nije bila periferna europska zemlja, ve da je naprotiv ona stajala u sreditu europskih zbivanja i stvaralatva. Posebno treba istaknuti njezin udio u ostvarenjima na podruju srednjovjekovne hrvatske umjetnosti i knjievnosti. Unato mnogih unitavanja svega to je ovdje uinjeno iz prolih vremena, samo iz Krbave doprlo je do nas 17 glagoljskih kodeksa, meu kojima se kao remek-djelo svoga vremena istie glagoljski misal kneza Novaka Desislavia, nastao 1368. godi ne. 235 Europski glas o svojoj vjetini postigla su jo dvojica likih pisaca i iluminatora, Bartol i Petar. Prvi od njih bio je ne samo vrstan iluminator glagoljskih crkvenih knjiga, ve je svoje veliko umijee znao prenositi i na mlae

Horvat A., O srednjovjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like, Arheoloka problema tika Like, Split 1975,127-141. Ista, O odrazima kulture antike na doba predromanike u Lici, Adriatica preahistorica et antiqua, Zagreb 1970,727-739. 234 Laszowski E., Stari liki gradovi, Zagreb 1941,4-40. 235 Klai Vj., O knezu Novaku /1368/, Vjesnik Hrv. arheolokog drutva NS, sv. IV, Zagreb 1900, 177.

233

130

Ruevine gradine Vodena glava na putu prema Bruvnu (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

uenike.236 U nizu vrijednih umjetnikih ostvarenja s podruja Like potrebno je spomenuti glasoviti zlatni kri krbavskog biskupa Mateja Marute, koji se danas uva u upnoj crkvi u Bribiru Vinodolskom. Svi poznavaoci srednj ovjekovnog zlatarstva u Europi slau se u prosudbi da je to unikat izuzetne umjetnike vrijednosti.237 Ovi i jo mnogi drugi primjeri potvruju da je Lika koncem srednjega vijeka slijedila najvie domete europske kulture i umjetnosti. Razlika izmeu ivotnog standarda likih feudalaca i siromanog puka na njihovim imanjima proisticala je iz tadanjeg ureenja feudalnoga drutva. U tom pogledu Lika nije bila razliita od ostalih krajeva Hrvatske. Slijedei vaan dogaaj, presudan za naselja i stanovnitvo Like, je zauzima nje toga kraja od strane Turaka. Govorei o tom dogaaju obino se naglaava
Panteli M., Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, Radovi Staroslavenskog instituta, sv. 5, Zagreb 1964. 237 HorvatA., O srednjovjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like, op. cit. 137. Usp. Umetnika obrada metala naroda Jugoslavije, Beograd 1956, sv. II, 15.
236

131

da je Lika pala pod tursku vlast u proljee 1527. godine. Meutim, za naa razmatranja daleko je vanije objasniti kako je dolo do toga dogaaja i koje su njegove posljedice. Kada su Turci 1463. godine osvojili Bosnu, pod njihovu vlast nije pala itava zemlja u njezinim dananjim, ve u ondanjim granicama. Naime, dananji bosanski krajevi izmeu rijeke Une i Vrbasa bili su u ono doba dijelovi hrvat ske drave. U te krajeve Turci su poeli prodirati poetkom 16. stoljea. Do 1503. godine doprli su do linije Kamengrad-Klju-Glamo. Od spomenute linije turska vlast irila se dalje prema zapadu, vie mirnim nainom, nego vojnom silom. Turci su se, stupivi na tlo Hrvatske, poeli sluiti svojim opro banim koruptivnim sredstvima kako bi hrvatske feudalce privoljeli na surad nju, a potom na kapitulaciju. U tom pogledu imali su prilino uspjeha. Na taj nain redom su zavladali u starohrvatskim upama Sani, Psetu, Uncu, Srbu, Kninu, Cetini i Luci.238 Kako su Turci bili vjeti u prodiranju prema Hrvatskoj, najbolje se moe vidjeti iz pisma, koje je uputio u Rim sveenik Stjepan Posedarski.239 U tom pismu javlja on papi kako su Turci, uz pomo poturenih Hrvata, uspjeli doprijeti do Like. To su postigli, istie Posedarski, iskljuivo diplomatskom vjetinom. Pri tom su uvijek bili prepredeni i nikome nije jasno imaju li vie uspjeha u vojnoj sili ili u vjetini diplomacije. Kad osvoje kakvu hrvatsku tvravu, odmah u njoj postave svoga katelana, koji na sve naine pone raditi da okolni narod pridobije za turske interese. Na taj nain su, kae Posedarski, prisilili i hrvatskog bana Ivana Krbavskoga, te je spao na to da Turcima plaa danak, kako bi spasio sebe i svoju banovinu. Obzirom da se tadanja Hrvatska nije mogla oduprijeti monijoj turskoj sili, zatraila je ona pomo od nadvojvode Ferdinanda. Zbog toga su Hrvatima od 1520. godine poeli pomagati kranjski i tajerski feudalci. Doskora je ova pomo dobivala sve jasnije organizacijske oblike. tajerski i hrvatski plemii poee organizirati Vojnu krajinu, a u njezin sastav pristupio je odmah vei broj Hrvata. Novo ureenje obrane Hrvatske nagnalo je i Turke da preispitaju svoju raniju vojnu taktiku. Uvidjevi da su suoeni sa dobro organiziranim protivnikim snagama, poeli su se u svojim planovima kolebati. Odluili su da ubudue na Hrvatsku ne napadaju frontalno, pomou vojske, ve putem poje dinanih upada. Za takav plan buduih operacija poveali su svoje martoloke ete, koje su bile sastavljene od bosanskih i balkanskih Vlaha. Prvi upad martolokih jedinica na podruje Like dogodio se 1514. godine. Na elu te vojske bio je Muratbeg Tordi, poturica rodom iz ibenika. Njegove

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 103. Objavljeno u Bulettino di archeologia e storia dalmata, vol. 22, Split 1878,190. Usp. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 105.
239

238

132

ete teko su poharale Liku, odvevi iz nje oko tri tisue zarobljenika i brojnu stoku. Zbog tih dogaaja u jesen iste godine iselilo se iz Krbave, Hotue i Odorja nekoliko stotina seljakih i pastirskih porodica. Zanimljivo je da odseljene porodice nisu bjeale na zapad, ve na susjedno tursko zemljite.240 To dokazuje da je seosko stanovnitvo Like, po svom raspoloenju, bilo blie Turcima nego ranijim feudalnim gospodarima. Slijedee, 1515. godine, turske martoloke ete ponovno upadaju u Liku te preko Buana i Velebita prelaze na senjsko podruje. Tu su spalili tri utvrenja i odveli dosta robija.241 Vei ili manji upadi uslijedili su i u narednim godina ma. U to vrijeme ban Petar Berislavi prikupljao je hrvatske ete da suzbije turske provale. Za to mu se pruila prilika 1520. godine, kada se jedna skupina turske martoloke vojske vraala sa pljakakog pohoda iz susjedne Kranjske. Ta vojska kretala se od Brinja prema Bosni i Berislavi ju je doekao na planini Pljeivici (kod Vrajeg vrtala), ali u boju nije imao sree, te je u njemu pogi nuo. 242 Tada je hrvatskim banom postao Ivan Karlovi Krbavski. On je po kuao sa Turcima postii sporazum, kako bi njegovo podruje ostavili na miru. No kako se Turci nisu pridravali postignutih dogovora, ban Karlovi doao je ubrzo do spoznaje da samo odluna obrana moe spasiti zemlju od sveope katastrofe. Narod Like u tim godinama zaokupljala je velika neizvjesnost. Mnogi su bili neodluni da li krenuti ususret Turcima, ili bjeati prema zapadu. Glavni rasap likoga stanovnitva zbivao se izmeu 1522. i 1524. godine. Na to upuuje injenica da turski martolozi nakon 1524. godine vie ne pljakaju to podruje, ve preko njega odlaze dalje. Na podruju Krbave ostalo je poneto starosjedilaca koji iz raznoraznih razloga nisu bili voljni bjeati. Neto staro sjedilaca ostalo je i na podruju Like, Buana i Lapca. Oni su, nakon pada Like pod tursku vlast, ostali pri staroj vjeri, dok se dio njih poturio. Udbina je do 1524. godine ostala bez ijednog stanovnika. Oko Peruia ostalo je oko pede setak hrvatskih porodica, koje ni nakon dolaska Turaka nisu eljele prihvatiti islam. Te porodice doivjele su tu i osloboenje od turske vlasti. Do 1525. godine iz Boaa su odselili svi njegovi starosjedioci. Opustio je i itav kosinjski kraj, zatim okolica Krasna i Kutereva. Najvie ovdanjega naroda prelo je u susjedno primorje te na podruje Gacke. Tu se hrvatsko stanovnitvo osla njalo na jake tvrave u Otocu i Prozoru. Slino je bilo i sa stanovnitvom oko brinjskoga grada Sokolca.243 Veliki strah zahvatio je sve like plemie od Odorja do Brinja, jer su znali da se u blizini nalazi velika turska vojska, koju, ako krene na Liku, nitko nee
240

Marina Sanuda Odnoaji skupnovlade mletake prema junim Slavenom, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, sv. 6, U Mletcih 1863,434. 241 Mo, 446. 2 2 * MesiM., Banovanje Petra Berislavia, Rad JAZU, knj. 3, Zagreb 1868,54. 243 Pavii S,, Seobe i naselja u Lici, op cit, 109 i dalje.

133

moi zaustaviti. U to vrijeme na novoustrojenom krajikom podruju nalazilo se neto malo hrvatske i austrijske vojske, koja je trebala posluiti banu Karloviu za obranu zemlje. Iako je na likom podruju bilo mnogo tvrdih gradova, nije bilo vojske koja bi ih branila. Krajika vojna taktika u to doba nije bila razraena do te mjere da bi osigurala uspjenu obranu. Zato su svi liki plemii napustili svoje utvrde i ostavili zemlju na milost i nemilost Turaka. Turci, meutim, ni ovj put nisu izravno krenuli na Liku, ve su se i dalje svojim martolokim etama zalijetavali u pojedine njezine krajeve. Svaki takav pohod bio je popraen paleom, odvoenjem robija i odnoenjem plijena. Na sve to krajika vojna komanda, koja se nalazila u austrijskim rukama, izbjegavala je otvoreni sukob sa turskim etama. Hrvati, koji su bili skloni energinom suprot stavljanju Turcima, nisu u krajikoj komandi mogli doi do izraaja. Godine 1522. izvreno je oko gornje Une vee raseljavanje u kojem su uestvovali vlaki ii koji su ranije ivjeli kao nomadski pastiri po planinskim krajevima Like, Krbave, Odorja i Unca sve do Knina. Vei broj tih Cica stupio je spomenute godine u tursku vojnu slubu, dok se manji dio njih odselio preko Modrua i Pivke u sjevernu Istru.244 Kako su svi dogaaji na likom podruju ili na tetu Hrvatske i Austrije, odluio je nadvojvoda Ferdinand pojaati obranu krajike vojske. Zato je za komandanta hrvatske vojske u tom dijelu Hrvatske postavio Senjanina Nikolu Juriia.245 On je doskora organizi rao obranu senjske krajine, ali ni to nije bilo dovoljno da se suprotstavi nado lazeoj turskoj sili. Problem se sastojao u tome, to je obrana Hrvatske zavisila od podrke austrijske vojske, a ona nije bila voljna da se stavi na raspoloenje u obrani protiv Turaka. Turci su sve te okolnosti budno pratili i, kada su procijenili da im na putu ne stoje nikakve prepreke, krenuli su na oblinji Obrovac. Kada su ga zauzeli, usmjerili su vojsku prema Udbini. im je Muratbegov odred stigao pod taj grad, mala eta branilaca odmah se predala.246 Nakon toga turske ete naprosto su se razile po Lici, a da nigdje nisu naile na ozbiljniji otpor. Tako je Lika pala, a da je zapravo nitko nije ni branio. Nakon to su Turci zavladali Likom, postavili su po likim utvrdama svoje vojne posade. Preko njih su dalje irili tursku vlast. Ukoliko su Turci gdje naili na ostatke hrvatskog stanovnitva, prema njima su se ponaali dvojako. Tko je pristao poturiti se i suraivati sa turskom vlau, odmah je stekao sva prava koja su uivali pripadnici turske drave, a tko je to odbio uiniti, prema njemu su se ponaali krajnje neprijateljski. Takvome su otimali ito, stoku te palili kue. To je mnoge like porodice tjeralo na bijeg. Bjegunci su najvie selili prema Gackom, Brinju i Senju.247
Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 114. Thallczy L. i HodinkaA., A horvt veghelyek okmnytr, Monumenta Hungariae historica, vol. 31, Budapest 1903,512. 246 Kukuljevi I., Acta Croatica, op. cit. 222. 247 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 128 i dalje.
245 244

134

-<~
Jl^in c J*r U'1' Qe&*

*v

-\

Gradina iznad vrela Une kod Suvaje (Skica i biljeke I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Granica raseljavanja nakon 1527. godine nije se poklapala sa graninom linijom do koje su Turci doprli prema zapadu. Ona je dosizala jo dalje prema sjeveru, sve do crte povuene od Fuina na Stari Laz, Vrbovsko, Ogulin, Modru, Tounj i Slunj. Turci su kao prvo poeli naseljavati pogranine krajeve, koji su se nalazili uzdu krajike granice. Najgue su naselili okolicu Drenika i Cetina gdje su imali isturene vojne utvrde. U krajikoj zoni, blie turskoj Lici, ostali su naseljeni Otoac, Prozor i Brinje. Na turskom podruju najvie Hrvata ostalo je na podruju Peruia. Dakako, bilo ih je poneto i drugdje, no veina njih se u novonstalim prilikama izjanjavala kao muslimani. Pri tom valja naglasiti da su veinu tzv. likih Turaka inili muslimani koji su ranije bili bosanski ili balkanski Vlasi. Oni su po likim naseljima obnavljali poruene kue i zapoinjali novi ivot. Dakako, ivot tih ljudi nije nalikovao onom kakvog su provodili pravi Osmanlije, ve onakvom na kakav su se oni ranije privikli. To znai da su se potureni Vlasi ponovno okrenuli svom nainu privreivanja, stoarstvu. Oni su na tu granu privreivanja prisiljavali i svoje nemuslimanske podanike. 135

Kao sredite osvojenog podruja u Lici Turci su odabrali Udbinu, jer su na njoj zatekli dobro sauvanu tvravu sa vie objekata.248 Tu je postojao biskup ski dvor sa stolnom crkvom, samostan, dvor Kurjakovia, gostinjac i jo neko liko drugih zgrada koje su Turcima mogle posluiti za njihove potrebe. Kako je u to doba oko Udbine bilo malo stanovnitva, opskrba toga kraja hranom bila je oteana. Hranu su Turci morali dovoziti iz Bosne. Da si olakaju dopremu hrane, Turci su svoje potrebe za itom pokuavali podmiriti kod Hrvata oko Brinja i Tra. Takvu trgovinu kralj Ferdinand je izriito zabranio, no ona se odvijala i dalje.249 Tijekom nekoliko slijedeih godina Turci su naselili udbinsko podgrae. Turska Udbina bila je u vezi sa Bosnom cestom preko Kuka, Lapca, Ostrovice i Bilaja. Tim putom dolo je ovamo dosta muslimanskih doseljenika. Krajika vojska poduzela je ljeti 1544. godine napad na tursku Udbinu. Tom prilikom dio grada bio je spaljen, poubijano je dosta Turaka no glavnu udbinsku kulu Krajinici nisu uspjeli osvojiti.250 Turci su nakon toga uvidjeli da od nenaseljene Like nee imati nikakve koristi. Zato su odluili naseliti je. Prvo su naselili njene istone dijelove oko Bilaja, Ostrovice, Rmnja, Srba i Cvjetnica. Na ovdanje zemljite doveli su vlake martologe iz okolice Grahova. Kasnije su sline doseljenike doveli na podruje Odorja i Hotue. Ue liko podruje poeli su naseljavati oko 1550. godine. Ovamo su doveli vie tisua vlakih porodica, koje su naselili po Buanima i bliim krajevima prema krajikoj granici. Prema izvjetaju Ivana Lenkovia iz 1551. godine te Vlahe uspio je on potisnuti za dan hoda od tursko-hrvatske granice. Ti doljaci, kae Lenkovi u svom izvjetaju, imaju sa sobom preko sto tisua grla stoke i svojim prisustvom blizu granice ine veliku opasnost za Krajinu.251 Nekako u isto vrijeme tuski martolozi naselili su Buni, Korenicu i jo neke dijelove sjeverne Krbave. Krajike vojne vlasti brzo su shvatile kolika im opa snost prijeti, pa su organizirale upade na turski teritorij gdje su se osveivali za zlodjela koja su poinili Turci. Kod toga je, dakako, najvie stradavao neduan narod, koji vie nije znao pred kim da bjei.252 Do konca 1577. godine izvreno je preureenje Vojne krajine. Tim povodom je u blizini ua Korane u Kupu podignuta jaka tvrava nazvana prema svom osnivau nadvojvodi Karlu, Kar lovac. Kada je bila dovrena, postala je najmoniji oslonac u obrani zemlje.253

Laszowski E., Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol I, Zagreb 1914,112,114,115,341. 249 Laszowski E., Monumenta Habsburgica, vol. 1,173,190,209,291. 250 Laszowski E., Monumenta Habsburgica, vol. III, 176-177. 251 Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. 3,414. 252 VitezoviP., Kronika aliti szpomen vsega szvieta vikov, Zagreb 1744,148. 253 Lopai R., Karlovac, Zagreb 1879,21 i dalje.

248

136

Karlovia Dvori u Kozjoj dragi na Pljeivici (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Turci su u meuvremenu najvie panje pridavali naseljavanju novosteenih krajeva. Prema suvremenim dokumentima oni su izmeu 1576. i 1586. godine na liko podruje naselili daljnjih pet tisua martologa.254 Svi oni potjecali su iz oblinje Bosne, ali i iz udaljenijih krajeva gornjega Podrinja. Pravih Osmanlija na itavom likom podruju bilo je svega nekoliko porodica. Veina turskih
254

LopaiK, Spomenici Hrvatske krajine, vol. 1,28-32,33-54,71-75.

137

martologa naseljena je po pograninim krajevima prema Krajini. Muslimanski doseljenici iz Bosne ulazili su u novonastala trgovita pored vojnih utvrda. Veina tih doseljenika bili su obrtnici, trgovci, upravni inovnici i vojni slube nici. Ugledniji dio tih doseljenika nastanio se i u manje postradale kurije likih plemia. U slijedeih sto godina taj muslimanski stale razvio se u vladajui sloj koji je drao u svom posjedu najvie like zemlje. Ferhadpaa je u proljee 1577. godine doveo u Liku posebnu vojnu jedinicu koja je obnovila dvadesetak likih utvrda.255 Nakon toga naseljeni su Podlapac, Lovinac, Vranik, Radu, Medak, Ribnik, oba Novaka, obje Barlete, oba Vrepca, dva Mogoria, Poitelj, Smiljan, iroka Kula, titar i Perui. Turci su na itavom likom podruju izvrili novu administrativno-teritorijalnu podjelu. Osvojene hrvatske zemlje zapadno od rijeke Une, zajedno sa dijelom Krbave, pripojili su Kliskom sandaku. Ostale dijelove novosteenih zemalja objedinili su u tzv. Likom sandaku. Taj sandak inili su nekadanje hrvatske pokrajine Zakrje, Kotari, Bukovica, Odorje, Hotua, Lika, Buani i juna Krbava. Liki sandak dijelio se na sedam administrativnih kotara. Sre dita kotara bila su na Udbini, u Graacu, Borievcu, Ribniku, Novom, Kuli i Peruiu. Kao sredite Likoga sandaka odabrana je iroka Kula. Tom odlu kom Udbina je postala samo sredinje mjesto svoga kotara.256 iroku Kulu odabrali su Turci za sjedite Likoga sandaka iz vie razloga. U njoj su zatekli masivno graenu tvravu, zatim mjesto je lealo na strateki povoljnom poloaju i na vanoj komunikaciji koja je povezivala Liku i Krbavu. U Kuli su kao sandaci vladali Kozlie, koji su posvuda imali vee posjede. Oni su ivjeli u obnovljenoj tvravi na tri kata, dok su ostali muslimani obitavali u podgrau. Podgrae Kule sastojalo se od oko 300 kua naseljenih uglavnom obrtnicima i trgovcima.257 U susjedstvu Kule Turci su obnovili Grebenar, gdje su meu tamonjim muslimanima najvei ugled stekli Imbrie.258 Dosta musli mana naselilo se u Ostrovici i Barletama. U Vrepcu je obnovljena stara tvrava, nakon ega je u nju smjetena turska posada. U Budaku je ivjelo mjeovito stanovnitvo, muslimani i vlaki martolozi koji su veinom bili hriani. Na Udbini je 1577. godine turska posada brojila 300 konjanika i 500 pje aka.259 Taj broj se do 1620. godine znatno poveao.260 Iste godine popisano je IviA., Migracije Srba u Hrvatsku, Srpski etnografski zbornik, knj. 28, Beograd 1923,7-8. 256 Ivi A., Migracije Srba u Hrvatsku, op. cit. 39, 40. Lopai R, Spomenici Hrvatske krajine, vol. 1,28. 257 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 139. 258 Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol III, 261. 259 Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol 1,44. 260 RakiF., Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskog paalika, Starine JAZU, knj. 14, Zagreb 1882,170 i dalje. 138
255

na podruju udbinskoga kotara oko tisuu kua sa preko pet tisua stanovnika. U to doba bilo je na Udbini vie uglednih muslimanskih kua u kojima su obitavali turski age. U podgrau tvrave ivjeli su muslimani koji su veinom bili obrtnici ili trgovci. Na podruju udbinskog kotara popisano je desetak naseljenih sela koja su inila dva vojvodstva. U selima toga kotara obitavali su veinom potureni Vlasi koji su kao martolozi sluili u pomonim turskim etama. Bilo je i neto nepoturenih krana. Oni su imali status raje, tj. turskih podanika koji su kao kmetovi morali raditi na imanjima svojih gospodara. Iz podruja nekadanje Hotue Turci su uredili kotar koji je dobio ime po sredinjem mjestu Graacu. U Graacu su Turci obnovili staru gradinu i u nju postavili posadu od 50 vojnika. Podgrae Graaca brojalo je oko 1620. godine stotinjak muslimanskih kua. Meu graakim muslimanima bilo je dosta uglednika koji su pod svojom upravom drali sve martologe na podruju toga kotara. Pod turskom upravom Graac je lijepo napredovao. Anoniman krajiki izvjestilac spominje ga kao jedno od najodlinijih mjesta turske Like.261 Pod kraj turskoga vladanja u Lici, u Graacu je bilo oko 300 naseljenih kua. O graakom kotaru kae biskup Glavini da je prostran i da zauzima zemljite od Krbave do mora zajedno sa Zrmanjom i Popinom.262 U sastavu graakog kotara postojala su tri vojvodstva. Njihova sredita bila su u Bruvnu, Srbu i Zvonigradu. U slubenom popisu turske drave obavljenom 1620. godine spominju se i vojvodska sredita Like. U tadanjem Bruvnu zapisano je 15 naseljenih kua, u Srbu 10, a u Zvonigradu 30.263 Stara Lapaka upa zajedno sa Nebljusima inila je pod Turcima borievaki kotar sa sreditem u selu Borievcu. Turska posada u borievakoj utvrdi brojala je 1620. godine 30 vojnika. Selo je imalo 80 kua u kojima su ivjeli vlaki martolozi.264 Borievaki kotar dijelio se na dva vojvodstva sa sreditima na Ostrovici i Lapcu. Na podruju lapakoga vojvodstva bili su naseljeni potureni Vlasi, kojima su zapovijedali harambae ili age iz Borievaca. U godinama prije odlaska Turaka iz Like bilo je na podruju borievakog kotara oko 600 naseljenih kua sa preko 3000 stanovnika. Tada je ovdje, uz potuene Vlahe, bilo dosta hrianskih martologa. Turci su meu likim naseljima veliku vanost pridavali Ribniku i njegovoj tvravi. Zato su ga izabrali kao sjedite jednoga od likih kotara. Prema popisu Like iz 1620. godine u Ribniku je vojna posada brojila 60 momaka, a u pod grau je bilo oko sto kua sa preko 500 itelja.265 U sastavu ribnikoga kotara

LopaiR., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 451. LopaiR, Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 49. 263 RakiF., Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskog paalika, op. cit. 184. 264^^^.,1810,180. ZrtRakiF., Isto, 183.
262

261

139

bila su dva vojvodstva, raduko i medako. Sredinja mjesta spomenutih voj vodstva, Radu i Medak, brojila su po pedesetak kua. Sva ostala sela ribnikoga kotara bila su mala. U njima zajedno nije bilo vie od pedesetak kua. Biskup Glavini u svom opisu Ribnika kae da je u njemu bilo 120 domova.266 Pri tom je oito mislio na stanje prije nego to su ga Turci napustili. Junije od dananjega Gospia Turci su forsirali razvoj Novoga. Zato su mu namijenili funkciju kotarskoga sredita. Staru novljansku tvravu Turci su obnovili i u nju postavili posadu od 50 vojnika. Oko tvrave redale su se novljanske kue kojih je bilo stotinjak. Kotarsko podruje Novoga zauzimalo je plodno tlo i zbog toga je bilo dobro naseljeno. Zahvaalo je zemljite od Divosela i Bilaja do Kosinja. U sastavu novljanskoga kotara bila su etiri vojvodstva sa sjeditima u Bilaju, Smiljanu, Ostrovici i Kosinju. Od spomenu tih mjesta najbolje se razvijao Bilaj. Njegovu tvravu na visokoj stijeni Turci su obnovili i u nju postavili posadu od pedesetak momaka. Podgrae Bilaja razvi lo se u trgovako sredite sa oko 250 kua. Ostala vojvodska sredita ostala su manja mjesta. Na teritoriju novljanskoga kotara bilo je i nekoliko veih musli manskih posjeda. Uz te posjede nastalo je s vremenom nekoliko sela u kojima su ivjeli vlaki hriani. Tako su nastali Krznari, Bogdani, Buim, Stari i Novi Hote, Obrovac i Badar.267 Perui je u doba turaka uivao ugled naprednog i bogatog kotarskog sre dita. Pri koncu turske vlasti u Lici u njemu je postojala tvrava sa oko 150 vojnika. Oko nje bilo je preko sto naseljenih kua sa oko 600 stanovnika.268 Gotovo svi itelji Peruia bili su muslimani. Od Hrvata krana ostalo je na peruikom podruju 55 porodica. One su kao turska raja ivjele odvojeno od muslimana, a njihovi muki lanovi radili su kao kmetovi po okolnim ima njima. Najbrojniji dio likoga stanovnitva pod turskom vlau pripadao je seo skom poljoprivrednom staleu. Njega su u najveoj mjeri inili vlaki martolozi. Oni su bili dijelom potureni ili su pripadali pravoslavnoj vjeroispovijesti. Vlake hriane Turci su smatrali manje nepoudnima od katolika. Zato su Vlasi katolici, koji su ivjeli na turskom teritoriju, a koji se nisu htjeli poturiti, preli na pravoslavlje. Tako su stekli drutveni status koji im je osiguravao bolji ivot. Svi muslimani i hrani imali su pod turskom vlau pravo na zemljoposjednitvo. To je bila krupna razlika u odnosu na ranije feudalno doba. Zato su liki Vlasi tursku vlast smatrali pravednijom od feudalne. Like musli mane nisu inili pravi Osmanlije, ve potureni ljudi iz susjedne Bosne. Njih nije bilo mnogo, ali su zato bili moni i utjecajni. Muslimanski odlinici ivjeli su po veim kotarskim mjestima ili po katelima, na posjedima. Na imanjima
266 267 2

Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 48. Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 50.

68 Lopai R., Isto, vol III, 453.

140

Ostaci Karaule i stolne crkve na Udbini (Skica i biljeke I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

takvih muslimana radili su kao plaenici vlaki hriani ili, kao neplaeni kmetovi, liki krani. Poseban sloj muslimanskog stanovnitva inili su trgovci i obrtnici. Neki od njih stekli su poprilino bogatstvo pa su se tako uvrstili meu velike zemljoposjednike. Pored toga oni su u svojim rukama drali cjelokupnu liku trgovinu. U djelokrug njihove aktivnosti spadalo je i kirijaenje tj. kara vanski prijenos robe pomou tovarnoga blaga. Taj oblik prometa bio je u ono doba vrlo vaan, jer se na taj nain odvijala cjelokupna lika trgovina. Najvii muslimanski sloj u Lici inili su visoki upravni inovnici i vojni zapovjednici. Njih je bilo najmanje, a ivjeli su u irokoj Kuli ili na Udbini. Dok je vei dio Like bio pod vlau Turaka, njezin najsjeverniji dio ostao je u sastavu Hrvatske. Izmeu 1527 i 1530. godine Turci su stalno pokuavali 141

pomaknuti granicu Like dalje prema sjeveru. Konano su stali na crti po vuenoj od Krasna na izvor Gacke, zatim na Turjanski i utvrdu Prozor koja se nalazila sjeverno od Korenice. Na toj liniji zaprijeile su im daljnje napredova nje jake tvrave Otoac i Prozor na Gackom polju, zatim Vrhovina i spomenu ti Prozor blizu Korenice. Zbog tih utvrda ostala je tursko-hrvatska granica nepromijenjena sve do konca turske vlasti u Lici. Izmeu 1522. i 1526. godine poela se ureivati Vojna krajina. Tvrave u Otocu i Prozoru drali su u to doba Frankopani. Kada je Ferdinand izabran za hrvatskoga kralja, preuzeo je on obranu Otoca, Prozora i Senja. Kasnije je Ferdinand prepustio Otoac i Prozor upravi Primorske krajine sa sreditem u Senju. Te dvije tvrave ostadoe u sastavu senjske kapetanije sve do konca 17. stoljea. Isprva je posada tvrave u Otocu bila malobrojna, no s vremenom se stalno poveavala. Prema popisu Krajine iz 1563. godine u Otocu je bilo 60 vojnika, a traeno je pojaanje za daljnjih 40 pukara.269 Izmeu 1577. i 1579. godine granica na podruju Gacke temeljito je preustrojena. Nekadanja Pri morska krajina postade dio Hrvatske krajine. Tom prilikom ona je razdijeljena u tri kapetanije, senjsku, otoku i brinjsku. Otoka kapetanija imala je u Otocu posadu od 80 haramija. Sredinom 17. stoljea taj broj je iznosio oko 150. Prema popisu stanovnitva Otoca od 1540. godine u njem su ivjeli Abramovii, Atalii, Blaiolovii, Bogdanii, emerii, Despoti, Drailovii, Dreniani, Dubovani, Franii, Karalji, Kastavci, Krajai, Lovnikovii, Luckovii, Marinii, Mudrovii, Mustafe, Novogradci, Obradovii, Orii, Oslakovii, Peorii, Planii, Spelii, Tianine, Zagorci i Zelenii.270 Od spome nutih 28 porodica do konca 17. stoljea odrali su se Atalii, Bogdanii, Mu drovii i Peorii.271 U spomenutom popisu iz 1540. godine spominju se i otoke haramijske porodice Cvitanovii, urii, Gojmerii, Grdakovii, Grdoici, Homoljci, Jurjevici, Koljani, Krznarici, Kohmanovii, Lasici, Nemanii, Ogulinci, Poturice, Preradovii, Sree, imomii i Tadiolovii.272 Od njih odrale su se do kraja 17. stoljea Gomerii, Grdoici, Jurjevici i Krznarici, a do danas samo Gojmerii.273 Izmeu 1551. i 1644. dolo je u Otoac dosta porodica iz susjednog primorja, ponajvie iz Senja. Meu tim doseljenicima spominju se Crnojevii, Koii, Ostojii, Rajkovii, Tonkovii, JJtiinovii, Vladiii, Vlatkovii, Vuenovii, Vukasovii, Vukainovii i ivkovii.274 Oito su to bili vlaki prebjezi iz turskih krajeva u sjevernoj Dalmaciji.

269 270

Lopai R., Isto, vol. III, 430. Laszowski E., Monumenta Habsburgica, vol. II, 283-284. 271 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 142. 272 Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 409-410 273 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 143. 274 M A , Migracije Srba u Hrvatsku, op. cit. 177.

142

Tvrava u Otocu bila je sagraena na rijenoj adi Gacke. Sastojala se od jake kule, okolnog bedema, nasipa i jarka. Preko jarka i rijeke ulazilo se u tvravu pomou drvenog mosta. Unutar tvrave bilo je nekoliko kua u kojima su stanovali otoki haramije zajedno sa svojim porodicama. Od tih porodica znamo za Bilopavlovie, Jakie, Lisice, Markovie, Mihokovie, Obradovie, Radovie i jo neke koje se spominju u popisu otoke tvrave iz 1672. godi ne. 275 Tvrava u Prozoru stajala je na humu usred Gackoga polja, koji je za oko 200 metara nadvisivao spomenuto polje. To je u ono doba bila najisturenija krajika utvrda prema turskoj granici. Unutar prozorske tvrave bilo je dese tak manjih kua u kojima su ivjeli hrvatski haramije sa svojim obiteljima. Prema popisu od 1540. godine obitavali su ovdje Bihanini, Brdnarii, Markovii, Ruemii i Sokoli.276 Gacko naselje Brlog odravalo se zbog prometnog poloaja na vanom putu iz Senja preko Vratnika za Otoac. Straa u Brlogu spominje se 1540. godine, kada su u njem vrili straarsku slubu Blaani, Volkovii, Vuii i arkovii.277 Izmeu 1590. i 1600. godine Brlog je zbog nesigurnosti bio naputen. U to doba na itavom gackom podruju postojala su samo dva stalna naselja, Otoac i Prozor. Pokuaj ponovnog naseljavanja Brloga javlja se 1609. godine, kada su Krmpoani iz Lica zamolili krajiku upravu da se mogu naseliti na Guia polje kod Brloga278 Dok se ova molba rjeavala, na tom zemljitu poee se spontano naseljavati vlaki prebjezi iz Ribnika. Tom prilikom naselilo se ovamo oko 35 vlakih porodica. Krajike vlasti su te prebjege preselili na zemljite izmeu Jesenica i Modrua sa sjeve roistone strane Male Kapele.279 Tu su se oni poslije proirili oko tvravice u Plakom. Krmpote iz Lica nisu dobili suglasnost krajikih vlasti da se nasele oko Brloga. Stoga su naselili Kompolje i Krivi Put. U meuvremenu je 1611. godine Brloko polje naseljeno vlakim prebjezima koji su ranije ivjeli u Podlapcu u Krbavi. Ondale ih je dolo oko 60 porodica. Ti Vlasi naselie Brlog, Dubravu, Drenov Klanac, Glavice i kare. U spomenutoj seobi uestvovali su Baklajii, Bastajii, Bjelobabe, Brankovii, Budisavljevii, Crnojevii, Dabrovii, Drakule, Glumci, Grubori, Janjatovii, Karleue, Kneevii, Lalii, Lavrnje, Ljubobratovii, Ljubotine, Mileusnii, Milinevii, Neaci, Nikii, Ogrizovii, Price, Puhale, Slavkovii, Tomii, Varde, Vlaii, Vrzii, Vukadinovii i akule. Ukupno je u brloki kraj dolo oko 550 doseljenika.280 Oni su na tom
IviA., Isto, 176. LopaiR, Spomenici Hrvatke krajine, vol III, 394. 277 Lopai R., Isto, vol. III, 394. 278 Lopai R, Isto, vol. 1,363-364. 279 Lopai R, Isto, vol I, 365-369. 280 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 147.
276 275

143

zemljitu 1658. godine imali 74 kue i 391 stanovnika, od toga 233 mukarca sposobnih za oruje.281 U prvim godinama raseljavanja Gacke, nije opustjelo ni susjedno Brinje. Kako se to mjesto nalazilo pod okriljem jake frankopanske tvrave, ovdanje stanovnitvo osjealo se dovoljno sigurnim. Oko 1540. godine upravu nad Brinjem dobiva senjska kapetanija. Otada u njemu postoji stalna posada od kojih pedesetak momaka. Prema popisu Primorske krajine od 1551. godine u Brinju su ivjeli Altinii, Almanii, Bartolovii, Blaani (2 kue), Brajii, Cvitanovii, Griii, Jankovii, Kasumovii, Kladuanii, Kuinii, Luckovii, Lovrakovii, Martinii, Mesii, Milii, Mudrovii, Obrovani, Ogulinci (2 kue), Plaviii, Rudarii, Sabljaci, Sojii, Slunjani, imievii, imunii, Tomaii, Vlaii (2 kue) i Zabarci.282 Od spomenutih brinjskih rodova do konca 17. stoljea odrali su se samo Blaani i Mesii. Kada su 1618. godine raseljavani senjski Uskoci, dovedene su u Brinje 83 uskoke porodice. Veina njih povratila se kasnije nazad u Senj. Na njihovo mjesto dola je ovamo 1638. godine skupina vlakih izbjeglica iz turske Like. Sa seobom tih prebjega upravljala je posebna komisija Primorske krajine. Ti doseljenici naselili su zapadni i jugozapadni dio Brinjskoga polja. Tom prili kom ovamo su doli Banjeglavi, Boanii, Bukvii, urii, Galovii, Gostovii, Hajduci, Kneevii, Kojini, Kosovci, Lonari, Maljkovii, Mariii, Miloevii, Orlii, Orlovii, Platie, Protulipci, Rajaii, Rapajii, Skakavci, Smiljanii, Stanici, unjari, Vranei i Vujii.283 Svi navedeni doseljenici stigli su s brojnim porodicama pa su ve u drugom narataju (1658. g.) svoj broj poveali na 66 kua sa 585 stanovnika. Da bi se na tom zemljitu odvijala naseljavanja po nekakvom redu, nainila je krajika uprava 1644. godine naseobinski plan. Prema tom planu Brinje je sa svojom okolicom i selima Drenovcem, Latincem, Kamenicom, Kripoljem, Kutom, Malom Dubravom, Jezeranama, Stajnicom i Lipicom ostavljeno staro sjediocima Hrvatima, dok su novodoseljenim Vlasima stavljeni na raspolaga nje Luani, Skalii, Vodote, Prokike, upanj Hum, Guia Polje i Drenov Klanac.284 Takov razmjetaj stanovnitva na tom podruju ostao je manje vie nepromijenjen sve do danas. Ljeti 1658. izvrena je nova kolonizacija turskih izbjeglica u kojoj su sudje lovale vlake porodice koje su ranije ivjele na Korenikom polju. Ti dose ljenici imali su zajedniko ime Uzorci ili Uzorani, vjerojatno prema svom daljnjem podrijetlu. Dolo ih je stotinjak porodica. Tim doseljenicima dodije-

281

2&2

IviA., Migracije Srba u Hrvatsku, op. cit. 139. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 147-148. 2&3 LopaiR., Spomenici Hrvatske krajine, vol II, 219,227. 284 Lopai R, Isto, vol II, 269-271.

144

Grad Kurjak, turski Kurti ili Kurtagia Kula koju je 1685. g. razorio general Herberstein (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu) lila je krajika komisija zemlju u selima Kompolju, Oraovcu, Ponoru, Humu, Pothumu, Zalunici, Doljanima, Brezovcu, karama i Glavacama. Istoni dio tih sela u kojima bijahu Pothum, Zalunica, Doljani, kare, Glavace, Orlovac i Staro Selo dobilo je tada zajedniko ime Vilici. Meu spomenutim prebjezima od Korenikog polja doli su ovamo Agbabe, Aleksii, Aralice, Babici, Banjani, Batinii, Boikovii, Boici, Brekii, Cvjetniani, ubrile, urii, Diklii, Divjaci, Grijai, Gutee, Hinii, Hrkalovii, Ivanievii, Ivkovii, Jerkovii, Kalesii, Kamenko, Kangrge, Koii, Kresovii, Kukici, Lavrnje, Lemajii, Lolii, Lukinii, Luajci, Mandii, Marijani, Maii, Matici, Mihovilovii, Mikii, Milakovii, Naprte, Naranii, Navale, Opaii, Paskai, Paviii, Popovii, Potkolnjaci, Poznii, Predovii, Prigmizi, Puhari, Pupovci, Rakii, Ruici, 145

Savii, Sekizi, Skendii, Stojanovii, Svilari, egani, korii, tule, Sunici, Varde, Vlaisavljenii, Vojvodii, Vujanii, Vukmanovii, Vuksani i Vunjaci. 2 8 5 D a b a r s k o polje i Glibodol ostali su takoer izmeu 1524. i 1526. godine bez starosjedilakog stanovnitva. Kada je na t o m podruju ustrojena Vojna kraji na, u dabarsku tvravu smjetena j e osrednje brojna posada koja j e trebala tititi p u t iz Krbave prema Pokuplju. Kada su Turci uvrstili vlast u Lici, vojna posada iz D a b r a j e zbog nesigurnosti povuena. T a k o su Dabarsko polje i Glibodol ostali nenaseljeni sve do 1672. godine, kada je krajika uprava u ovaj kraj naselila 90 izbjeglikih porodica iz L i k e . 2 8 6 Vei dio tih doseljenika odse lio je odavle do konca 17. stoljea u o k o l n e krajeve, a ostalo je svega tridesetak naseljenih kua. Kada j e ljeti i ujesen 1685. godine krajika vojska izrila dva upada na turski teritorij Krbave i Like, poveli su Krajinici sa s o b o m znatan broj naroda koji je svojevoljno elio napustiti tursko zemljite. Iz okolice Bunia pristupilo j e Krajinicima oko sto vlakih porodica, koje su za prvo vrijeme naseljene u okolici Brinja. Isti broj Vlaha poao je s krajikom vojskom i iz Like. 2 8 7 Ti izbjeglice naseljeni su u okolici Otoca. N a k o n to su Turci protjerani iz Like i Krbave, zaredale su jo vee seobe. T a d a su ti krajevi sasvim izmijenili svoju populacijsku sliku. N a k o n turskog poraza pod Beom 1683. godine, m o turske drave poela je naglo slabiti. U isto doba udruio se protiv T u r a k a savez kranskih drava k o m e su pristupili Njemaka, Mletaka republika, Poljska i Austrija. Hrvatska je u t o m savezu imala takoer vidno uee, jer su Hrvati u njemu nazrijevali svoj interes da protjeraju T u r k e iz Like, Slavonije i o n o g dijela Hrvatske koji su Turci pripojili Zapadnoj Bosni. Vijest o porazu turske vojske pod Beom doprla j e i do likih Vlaha, koji su dotada bili turski pristalice. Sada, kada su predosjeali da je turskoj moi doao kraj, poeli su u sve veem broju okretati T u r c i m a lea i pristajati na krajiku stranu. Na elo ustanka likih Vlaha stavie se seoski glavari Vid Kuat, Sava Labusojevi, R a d o j e Ivanisevic, Cvijo K n e evi, Vid urevi, Dragosav Tepsi i R a d o v a n Vuruinovi. 2 8 8 O n i su podigli o k o 3.000 vlakih ustanika pravoslavne vjere koji su poubijali svoje age iz Lovinca, Srba i Pazarita. U susjednoj turskoj Dalmaciji pobunio je tamonju kransku raju p o p M a r k o Mesi. N a elo dalmatinskog protuturskog ustanka stupili su Stojan Jankovi, Ilija Smiljani i Franjo Posedarski. G o d i n e 1684.

285 Lopai R, Isto, vol II, 233-237,240,246-247,249-250,256-257,290,292-293, 300-307; usp. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 149 286 Lopai R, Isto, vol II, 346-350. 287 Die freiwillige Theilnehme der Serben und Kroaten an den vier letzten sterrei chisch-trkischen Kriegen, Wien 1854, 22, 24. 288 HorvatR, Lika i Krbava, knj. I, Zagreb 1941,35 i dalje. 146

\.

Ostaci Martine kule povie rijeke Like kod Budaka (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

digao se slian ustanak u Podgorju. Nosioci te pobune bijahu podgorski Bu njevci koji su ranije kao vlaki stoari ivjeli oko planine Dinare i Svilaje. Kao voe tih Bunjevaca spominju se knez Jerko Rukavina iz Raanca te Marko Kovaevic iz Vinjerca. Bunjevaki ustanici provaljivali su u vie navrata preko 147

Velebita te hvatali i ubijali like Turke. Sline upade na turski teritorij izvodili su i dalmatinski ustanici iz oblinje Bukovice. Odavle je Stojan Stankovi sa svojim pristaama upadao u junu Liku sve do Graaca i tamonjim Turcima tjerao strah u kosti. Bunjevaki ustanici najee su upadali u Bruane, Rizvanuu i okolna mjesta, pa su tamonji Turci morali bjeati u sigurnije krajeve. Na sve to uslijedila je ljeti 1685. godine velika ofenziva krajike vojske koju je vodio karlovaki general Herberstein. Cilj Krajinika nije bilo zauzimanje Like, ve samo da je opustoe i oslabe tursku obranu. Toj vojni Krajinika pridruio se kao vodi pop Marko Mesi.289 On je Krajinike odveo u Krbavu pod tvravu u Buniu. Preplaeni Turci iz Bunia odmah su se predali uz dogovor da mogu slobodno otii u Bosnu. Nakon toga Krajinici su opustoili sela sjeverne Krbave i nakon toga se vratili u Karlovac. Iste godine u mjesecu rujnu izveli su Krajinici jo jedan upad na liki teritorij. Tom prilikom izvrili su opsadu tvrave u Grebenaru. Turci nisu prihvatili predaju tvrave, ve su pokuali izvriti proboj kroz krajike redove i pobjei. Kapetan Franjo Ori prozreo je tursku namjeru te ih je u tome sprijeio. Nato su Turci pokuali pomou uadi sputati iz tvrave ene i djecu, no i oni padoe u ropstvo Krajinika. Nakon osvajanja Grebenara krenula je krajika vojska prema Bu daku. Tu ju je doekala budaka posada koja je brojila 800 boraca. Ovdje je dolo do ljute bitke u kojoj je krajiki kapetan Stjepan Vojnovi sa Krajinici ma potukao Turke, koji su za sobom ostavili oko 250 mrtvih. Nakon ove pobjede krajika vojska krenula je u samo sredite Like prema irokoj Kuli. Kako je ovo mjesto imalo prejaku obranu, Krajinici su odustali od zamisli da ga napadnu. Zato su odluili da poharaju turska sela oko Novoga gdje su oplijenili i spalili oko 400 kua. Usput su uspjeli zauzeti tvravu u Ribniku. Nakon toga se krajika vojska 21. rujna 1685. vratila u Karlovac. Plijen je bio ogroman. Turski Vlasi koji su tom prilikom preli na krajiku stranu poveli su sa sobom oko 4.000 grla stoke.290 U proljee 1686. bunjevaki ustanici provalili su preko Velebita u lika sela Trnovac, Buim i Smiljan. Turci su iz spomenutih sela pobjegli, a Bunjevci su naselili njihove kue i poeli obraivati liku zemlju. Teka iskuenja doivjeli su liki Turci tijekom 1688. godine. Tada su Bunjevci i Otoani u vie navrata upadali na podruje sjeverne Like. Istovremeno je u junu Liku provaljivao Stojan Jankovi sa svojim etama iz sjeverne Dalmacije. Najtei udarac zadao je te godine Turcima mletaki general Cornaro koji je sa svojom vojskom osvojio Knin. Time je Turcima bila presjeena odstupnica iz Like. Nato je u proljee 1689. karlovaki general Herberstein poveo veliku kra jiku vojsku da protjera Turke iz Like. Svi dijelovi te vojske sastali su se prema

289 290

Lopai R., Dva hrvatska junaka, Zagreb 1889,46 i dalje. HorvatR., Lika i Krbava, knj. 1, 39.

148

dogovoru 15. lipanja 1689. pod turskom tvravom u Novom. Istovremeno su s juga provalili u Liku ustanici pod vodstvom Stojana Jankovia. Turska posada u Novom brojila je svega 80 vojnika. Vidjevi golemu krajiku vojsku branioci Novoga predali su tvravu bez borbe. Krajinici su potom krenuli na Ribnik. Njegova posada brojila je 100 vojnika, ali se i ona predala bez borbe. Slije deega dana, 23. lipnja, stigla je krajika vojska pod Bilaj. Nju je branilo 300 vojnika koji su odbili predaju. Nato su Krajinici poeli pucati iz topova, to je branioce Bilaja prisililo na predaju. Krajinici su potom osvojili Budak i Perui. Kada su doli do iroke Kule, Turci su je ve bili napustili.291 Tako je krajika vojska otjerala Turke iz Like. Kako su Turci jo drali u svojoj vlasti Udbinu i Buni, odluio je general Herberstein da i ta mjesta oslobodi od Turaka. im su Krajinici stigli do Bunia, Turci su ga zapalili i napustili. Turska posada Udbine brojila je 500 vojnika i nije bila voljna za predaju. Tvrava na Udbini bila je vrlo jaka, uz to dobro opskrbljena hranom, no u njoj nije bilo dovoljno vode, jer su sva vrela bila izvan gradskih bedema. Opsada Udbine trajala je 18 dana, nakon ega su njeni branitelji pristali na pregovore. Pogodba je utanaena tako, da je Udbina pripala Krajinicima, a Turci su mogli otii u Bosnu.292 Tako je pala i posljed nja turska utvrda u Lici. Stalni sukobi, seobe i bune te protuturske vojne pronijeli su glas o Lici i Krbavi daleko preko granica tadanje Hrvatske. Nakon nekog vremena svima je postalo jasno da se tu, na relativno malom prostoru, sueljavaju ne samo dvije najmonije europske velesile, nego i dvije potpuno oprene civilizacije. Zato je interes za Hrvatsku, napose za Krajinu, Liku i Krbavu stalno bio u porastu. U sklopu toga interesa posebno su zanimljiva ona nastojanja da se spomenuti krajevi Hrvatske to potpunije istrae i predoe na tadanjim geografskim kartama. Upravo takva djela mogu nam danas posluiti kao najvjerodostojniji dokumenti o stanju geografskog znanja o tim krajevima. im su Turci zaprijetili srednjoeuropskim zemljama svojim prodorima do Budima i Bea, do tada umala europska kartografija doivljava pravu renesan su. Meu regionalnim kartama iz prve polovine 16. stoljea na kojima se vide Lika i Krbava istie se djelo madarskog kartografa Lazarusa.293 Na toj karti registrirani su Velebit i Pljeivica, zatim liko Sredogorje, rijeka Lika i popri291 HorvatR, Lika i Krbava, knj. 1,40-42. ^HorvatR., Lika i Krbava, knj. 2,138. 293 Naslov karte glasi: Tabula Hungariae ad quatuor latera per Lazarum quondam Thomae Strigonien. Cardin. Secretari viru expetum congesta a Georgio Tanstetter Collimitio reuisa auctiorque reddita, atque lamprimu a Jo. Cuspiniano edita etc. Opera Petri Apiani de Leyssnigk Mathematici Ingolstadiani invulgata Anno Dni 1528. Usp. Stegena L., Lazarus Secretarius, The First Hungarian Mapmaker and His Work, Budapest 1982,22 i dalje. 149

lian broj likih naselja. Oznaeni su Mrsinj, Turija, Otrog, Rosin, Udbina, Novigrad, Ostrovica, Mogori, Poitelj, Radu, Medak, Lovinac, Runjava i druga mjesta. Oito je za izradu takve karte prethodio odgovarajui topografski rad, i to u vremenu prije nego to su Turci zauzeli Liku. Nakon pada Like i Krbave pod tursku vlast kartografiranje tih krajeva bilo je praktiki onemogueno. Meutim, krajiki topografi su i u tekim okolnosti ma uspijevali pronai naine da dou do novije topografske grae. Oni su prerueni u trgovce, redovnike ili obine putnike prelazili u tursku Liku i tamo vrili geografska osmatranja. Jedan od takvih austrijskih kartografa iz sredine 16. stoljea bio je Augustin Hirschvogel.294 Njegove rukopisne skice naalost su izgubljene, ali je zato poznata njegova pregledna karta Hrvatske, objavljena u Ortelijevu atlasu 1570. godine.295 Na njoj se primjeuje vidan napredak u poznavanju zemalja juno od Kupe, napose u porjeju Korane i Mrenice. Obje spomenute rijeke na Hirschvogelovoj karti pretjerano su izduene prema jugu, pa su stoga oznaene kao da izviru pod izdancima Velebita. Ortelius, koji je bio nezadovoljan tom kartom, objavio je u dodatku svoga atlasa 1572. godine noviju kartu Hrvatske, djelo madarskog autora Johanna Sambucus a 296 ]sja n j 0 j s e Ljka i Krbava vide u znatno ispravljenoj slici. Sambucus je primjerice znao da je lika strana Velebita poumljena, a primorska ogoljena, i to se na njegovoj karti jasno vidi. Na njegovoj karti ima i drugih novosti koje na dotadanjim kartama nisu bile uoene. Osobito je u tom pogledu vrijedno spomenuti prikaze likih rijeka, napose onih koje su oznaene kao ponornice. Sline novitete zapaamo i na karti njemakog kartografa Sebastiana Mnstera. 297 Na njoj se zapaa Munsterovo nastojanje da u grafiko-likovnom pogle du predoi plastiku likoga reljefa. Kako pak kartografija u tome vremenu nije raspolagala odgovarajuim nainima prikazivanja konfiguracije krkoga zem ljita, moramo priznati da ova Mnsterova karta u tome predstavlja znaajan napredak. Zanimljivo je da je Mnster znao i za tadanje like praume. Na karti ih je oznaio i imenovao kao Teufels garten tj. Vraji vrt. Spomenuto ime govori da su ondanji poumljeni krajevi u kru bili na glasu zbog svoje divljine i neprohodnosti.
294

Schwarz K., August Hirschvogel, ein deutscher Meister der Renaissance, Berlin

1917. Nalsov karte glasi: Schlavoniae, Croatiae, Carniae, Istriae, Bosniae, fmitimarumque regionum nova descriptio, auctore Augustino Hirsvogelio. Karta je objavljena u Ortelijevom atlasu Theatrum orbis terrarum, Antwerpiae 1570. 296 Naslov karte glasi: Illyricum. loan. Sambucus Ortelio svo, S. Mitto hanc quoque tabellam qua necessaria confinia Pannonicae declarantur, fluviorum & aliquot locorum situs Hirschvogelij recte mutaui etc. Viennae, Vale 25 Octob. 1572. 297 Nalsov karte glasi: Sclauonia oder Windisch Marck, Bsen, Crabaten etc. Objavljena je u Mnsterovom izdanju Ptolemejeve Gografije /Basel 1545/. 150
295

Ostaci Kuline kraj Udbine (Crtei. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu) Vrijedno je spomenuti dvojicu naih kartografa iz druge polovine 16. sto ljea, koji su sastavili vrlo uspjene karte Like i Krbave. To su ibenani Martin Koluni i Bozo Bonifai. 298 Kolunievu kartu objavio je Ortelius u svom Atlasu 1570. godine, 299 a Bonifaievu je tiskao mletaki izdava Camocije 1572. godine. 3 0 0 Obje karte sadrajno su gotovo identine. Na njima se vidi

MarkoviM., Razvitak kartografskih upoznavanja dananjih jugoslavenskih zema lja, Zagreb 1975, 62. 299 Naslov karte je: Zarae et Sebenici descriptio. 300 Naslov karte je: Zara et Contando Citta principale della Dalmatia posta sul mare adriatico locho delli 111. Venetiani al pnte molestata da Turchia. Tiskana je u Camocijevu Portolanu po Dalmaciji, Venecija 1572.

298

151

izdueni greben Velebita, zatim prostrana zavala Like sa svojim naseljima i ponornicama. Dalje prema sjeveru oznaen je greben likoga Sredogorja sa svojim gradinama, a nakon toga zavala Krbave, koju zatvara visoka planina Pljeivica. Na obje karte lika naselja oznaena su na ovaj nain: Ostrouica, Celegato, Petri, Getuic, Noui, Belai, Vili, Mogorovic, Barleta, Struvine, Zolia, Noua zvie, Pocitel, Cinec, Medac, S. Giovanni, Ribiuc, Medenouac, Rhaduc, Slouigne, Bucich i Xagor. Sudei prema sadraju obaju karata treba zakljuiti da su njihovi sastavljai bili dobro informirani o tim krajevima, a nije isk ljueno da su i sami poneto od svega toga osobno vidjeli. Najvie uspjeha oko upoznavanja Like i Krbave u 17. stoljeu imali su krajiki topografi. Od njihovih skica najvie toga sauvalo se u Ratnom arhivu u Beu. 301 Meu grafikom dokumentacijom iz spomenutog arhiva susreu se esto neugledni papirii sa po kojom nabacanom biljekom ili skicom, to zorno pokazuje da se svaki napredak sticao korak po korak, esto i s ulogom najveih rizika. Od objavljenih karata 17. stoljea osobito treba istaknuti vri jedno djelo naega Varadinca Stjepana Glavaa iz 1673. godine. 302 Na toj karti nije zahvaena itava Lika ve samo njezin sjeverni dio. Ve na prvi pogled vidi se da je Glavaeva karta bolja od svih prethodnih. Detalji oko Gackoga polja, planine Pljeivice, te na zemljitu Krbave pokazuju da je Glava o tim krajevima raspolagao prilino vjerodostojnim podacima. Osobito su zanimljivi podaci koji pokazuju kako su pogranini krajevi tadanje Hrvatske u blizini turske granice bili pusti. U tom pogledu Glavaeva karta predstavlja vrlo dragocjen dokumenat. Poslije neuspjene opsade Bea 1683. godine Turci su povuda bili prinueni na povlaenje. Tom je prilikom nastalo takoer vie zanimljivih kartografskih djela. Osobito je zoran prikaz Herbersteinove vojne iz 1685. godine, djelo talijanskog kartografa G. Cantellija. 303 Lika je na toj karti predoena na nain kao da je motrilac promatra s jednog od vrhova Velebita. Lika i krbavska naselja na njoj se vide u plamenu. Tako su oznaeni Perui, Kozlia, iroka Kula, Grebenar, Budak, Zametaljik, Belaj, Rebrovac, Ribnik, Senkovi i No vi. itavu ovu impresivno sastavljenu panoramsku kartu zatvara prema sjeveru izdueni masiv planine Pljeivice.

Hillbrand E., Die Kartenbestnde des Kriegsarchivs Wien fr das Gebiet der ehemaligen Militrgrenze, Schriften des Herresgesch. Museums, Bd. 6, Wien 1973, 231253. 302 Unikatni otisak ove karte nalazi se u Valvasorovoj zbirci Kabineta grafike JAZU u Zagrebu. Usp. Markovi M., Hrvatska na karti Varadinca Stjepana Glavaa iz 1673. godine, Radovi Zavoda za znanstvani rad JAZU u Varadinu, sv. 2,1988,369-382. 303 Naslov karte je: Lica et Corbauia Com. Herberstain Croatae Cesareo Prefecto bis deuastata An. 1685. Si tampano in Roma da Gio Giacomo de Rossi 1686. Otisak ove zanimljive karte nalazi se u Arhivu Hrvatske u Zagrebu, Katografska zbirka sign. A-I-8. 152

301

Nakon izgona Turaka iz Like krajiki topografi imali su slobodne ruke u svom kartografsko-snimakom radu. Ipak, moralo je proi izvjesno vrijeme dok su se poele javljati vee karte ili planovi. Najvie uspjeha u takvom radu poluila je topografska ekipa pukovnika L. Marsiglija, koja je radila na kartografiranju tursko-hrvatske granice povodom sklopljenog mira u Srijemskim Karlovcima. Tom prilikom austrijski kartograf Johann Chr. Mller izradio je 39 sekcija pograninih terena u mjerilu 1: 37.000, i to su danas nae prve poznate topografske karte. Na Mllerovim sekcijama, koje zahvaaju turskohrvatsku granicu preko planine Pljeivice, predoen je dio Krbave. Vano je spomenuti, da je ista ekipa radila i na snimanju ireg podruja Like i da su na taj nain dobivene prve vee karte toga podruja. 304 U radu ove ekipe sudjelo vao je i na zemljak Pavle Ritter Vitezovi, koji je tom prilikom takoer izradio nekoliko skica likoga zemljita. 305 No iznad svega je vrijedna panje njegova velika rukopisna karta Like i Krbave koja se danas uva u Arhivu Hrvatske u Zagrebu. 3 0 6 To je djelo izuzetne kulturno-povijesne vrijednosti i moe se staviti o bok glasovitoj Glavaevoj karti Hrvatske. Na Vitezovievoj karti Like i Krbave zabiljeeno je ukupno 41 naselje, koliko ih je tada i bilo na tome zemljitu. Iz karte se razabire da tadanja Lika nije bila gusto naseljena, dapae pojedini njezini dijelovi bili su potpuno pusti. Na ovoj karti valja spomenuti i postignuti napredak u poznavanju reljefa likoga zemljita. Osobi to to vrijedi za pojedina manja krka polja, krke humove, planinske masive i si. Vidi se i napredak u poznavanju likih rijeka i potoka. Uope, moe se rei da je s tom kartom Vitezovi dao solidnu bazu za daljnje usavravanje karto grafske predodbe likoga zemljita. Sudei prema krupnom mjerilu, praktina primjena ove karte sastojala se u rjeavanju pojedinih vojnih i ostalih aktual nih potreba svoga vremena, a prije svega prilikom postturske kolonizacije Like. Koliko su Lika i Krbava bile opustoene nakon odlaska Turaka, ne pokazu ju samo ondanje karte, ve i pisane isprave. Sauvana arhivska graa o toj problematici vrlo je bogata, napose ona koja govori kako se odvijalo daljnje naseljavanje Like. U spisima krajike uprave esto se napominje da je prilikom povlaenja Turaka iz Like otilo ondanle mnogo stanovnitva. Liki Vlasi, koji su u tursko doba inili veliku veinu like populacije, u strahu pred neizvje snom budunou, napustili su svoje domove i otili u susjednu Bosnu ili na

MarkoviM., Razvitak kartografskih upoznavanja dananjih jugoslavenskih zema lja, op. cit. 101 i dalje. 305 Poblie o Vitezovievu udjelu u radu Marsiglijeve Komisje usp. Markovi M., Pavao Vitezovi kao kartograf, Senjski zbornik, knj. I, Senj, 160-164. 306 Naslov karte je: Tabula Geographica Likensem et Corbaviensem Comitatus una cum partibus circum vicinis Regni Croatiae Exhibens. Original u Arhivu Hrvatske u Zagrebu, sign. B-III-1 153

3M

krajiku stranu. Od onih koji su ostali u svojim domovima i koji su prihvatili katoliku vjeru, najvie je bilo stanovnika Peruia, Budaka, Ribnika, Bilaja, Novoga i iroke Kule. Na rimokatoliku vjeru prelo je do 1697. godine oko 1.700 muslimana.307 Od vlakih porodica pravoslavne vjere najvie ih je ostalo oko Kosinja i Smiljana. Iz toga se razabire da je oko 1690. godine najvei dio Like i Krbave bio pust i spreman za novo naseljavanje.308 Nasuprot Lici i Krbavi ire podruje Gacke bilo je krajem 17. stoljea bolje naseljeno. Tu su ivjeli brojni vlaki prebjezi iz Like, no pored njih bilo je dosta i hrvatskog iteljstva koje se tu odralo od ranijega vremena ili se ovamo doselilo tijekom 16. i 17. stoljea. Kada je krajika uprava otpoela sa nase ljavanjem Like i Krbave, kao krajiki kolonisti javljaju se upravo iste vlake porodice koje su ranije izbjegle iz Like. Naseljavanje se odvijalo prema planu kojim je rukovodila posebna krajika komisija. Vlake porodice pravoslavne vjere kolonizirane su veinom iz vilikih sela sa brinjskog i otokog podruja, zatim sa podruja Knina, Zemunika, Ogulina te gornjega Pounja. Hrvatski kolonisti stizali su na liko tlo i iz primorskih krajeva, najvie iz Knina, Zemu nika, Draevaca, Podgorja, Sv. Jurja, Krmpota, Ledenica i Vinodola. Neto hrvatskih kolonista potjecalo je i iz Otoca te iz okolice Brinja. Kod toga je vano pripomenuti da spomenuta kolonizacija nije uvijek ila jednosmjerno. Bilo je sluajeva da su liki kolonisti, nakon to su doselili u Liku, doskora iz nje ponovno iseljavali. Ljudima je trebalo izvjesno vrijeme da se snau i odlue hoe li tu ostati ili e potraiti povoljniju sredinu za svoj budui zaviaj. Kako se sve to poblie odvijalo, najbolje se moe pratiti na primjerima pojedinih likih krajeva ili mjesta. Na kosinjskom podruju, kako smo ve spomenuli, ostalo je nakon turskog povlaenja tridesetak vlakih porodica pravoslavne vjere, koje su krajikim vlastima izrazile elju da ostanu na svojim dotadanjim kuitima. To dopute nje oni su odmah dobili. Obzirom da je i pored toga kosinjski kraj bio slabo naseljen, krajika uprava naselila je ovamo hrvatske koloniste iz Ogulina i gornjega Pokuplja. U opisu Kosinja, koji je sastavio biskup Glavini 1696. godine, kae se da se to mjesto dijeli na Gornje, Srednje i Donje selo.309 U Gornjem Kosinju zatekao je Glavini etrdesetak kua Hrvata doseljenih iz gornjega Pokuplja. U Srednjem Kosinju naao je stotinjak Vlaha pravoslavne vjere, a u Donjem Kosinju ivjeli su Hrvati doseljeni iz okolice Ogulina. Sva tri Kosinja zajedno imala su tada oko 400 stanovnika Hrvata i 100 Vlaha. Iz krajikih spisa poznata su i prezimena doseljenika koji su do konca 17. stoljea doli u Kosinj. Za Gornji Kosinj zabiljeeni su Butine, Fadljevii, Golik, Grgurii, Jurkovii, Katalini, Mance, Marinii, Mikovii, Petrovii, Petrlii,

Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. 3,31. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 167 i dalje. Lopai R, Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 51. 154

Ostaci like Ostrovice (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu) Plee, Pilipii, Pintari, Prilini, Podnari, Roici, poljarii, porii, tefanii, timci i Z a g a r i . 3 1 0 U donji Kosinj doselili su Abramovii, Benii, Biljani, Biljmani, Crnkovii, Delai, Drakovii, Ivanici, Jugovii, Klobuari, Majetii, Majnarii, Petranovii, Perii, Rasti, Sigurnjaci, Sokolii, opi, tajdohari, timci, utii, Tomci, Veselini i Vidmari. 3 1 1 U vlakom Srednjem Kosinju spominju se Baste, Bogavci, Brujii, Burcari, Cvijanovii, ormarkovii, Gledii, Glumci, Glumiici, Grujiii, Ivkovii, Javorine, Kokotovii, Kordii, La stavice, Lemii, Lubeni, Mileusnii, Mievii, Momilovii, Munjasi, Paripovii, Pavlovii, Pejaci, Poue, Praii, Pribii, Radovii, Repci, akii, karii, takii, Uzelci, Variaci i Z o b e n i c e . 3 1 2 U kasnijem razvoju Kosinja, Srednje selo je promijenilo staro ime u novije, Zamost. Tako su do danas ostala dva Kosinja, Gornji i Donji. Gornji lei oko potoka Bakovca i njegovih sastavaka sa rijekom L i k o m , a Donji nekoliko kilometara sjevernije uz spomenuti potok. iroka Kula, koja je u tursko doba bila sredinje mjesto Likoga sandaka, spala je krajem 17. stoljea na rang obinog sela. Nakon povlaenja Turaka iz Like ostalo je u selu 12 vlakih porodica koje su odmah prihvatile katoliku vjeru. 3 1 3 D o konca 17. stoljea te su porodice preselile u Bosnu. Istovremeno je krajika uprava naselila u Kulu 40 vlakih porodica pravoslavne vjere. Njih
310

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 186. Pavii S., Isto, 186. 312 Pavii S., Isto, 186-187. 313 Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 47.

155

je ovamo doveo Vujasin Mileusni iz vlakoga zbjega ^ Otoca, Brloga i Brinja.314 Tom prilikom u Kulu su doselili Cvjetniani, anci, Dejanovii, Dimitrovii, Gagulii, Galovii, Jelii, Jovii, Klanjaci, Koraci, Kupice, Margii, Marici, Mileusnii, Miljanovii, Novkovii, Noinii, Pakai, Perakovii, Rakii, Repci, Sikerice, Uzelci, Vojnovii, Vukelii i Zeevii. Neto kasnije poinju se oko Kule naseljavati i hrvatske porodice. One su osnovale oblinja sela Caia Varo i Kuzmanovau. Perui, koji je u tursko doba slovio kao ugledno mjesto likih muslimana, nakon 1689. godine izgubio je veinu svoga iteljstva. U mjestu je poslije spomenute godine ostalo 55 muslimanskih porodica koje su prihvatile kato liku vjeru. Prema popisu Peruia iz 1696. godine u mjestu su zapisani slije dei glavari domova sa lanovima svojih obitelji: knez Mirko Jurii, zastavnik Janko Krekovi, desetnik Mikula Asanehaji, desetnik Martin Kurkeevi, desetnik Dane Murgi, Milan Heimovi, Ivan Heimovi, Vuk Alekovi, Vid Alekovi, Dane Alekovi, Martin ulumovi, Pere Heimovi, Ivac Heimo vi, Pavel Heimovi, Stoj an Heimovi, Ivan Bai, Vuk Bai, Janko Asanehajija, Luka Murgi, Janko Ivati, tipan Murgi, Vuk Ivati, Stojan Jurii, Mate Kari, Ivan Turi, Petar Obuina, Male Domazetovi, Mate Imbrei, Hrelja Seferagi, Jure Nurki, Miho Zuli, Nikola Turi, Ivan ai, Jure Ibrei, Vid Turi, Stojan Bai, Petar Milkovi, Ivan uti, Pavel uti, Vule Milkovi, Mihac Baliji, Hrelja Milkovi, Miko uti, Janko Doti, Mate Kulaevi, Janko Kasumovi, Petar Kulaevi, Drue Kasumovi, Paval Kasumovi i Mihat Doti.315 Od tih pokrtenika u slijedeih nekoliko desetljaa dosta ih je izumrlo. Na njihovo mjesto doli su u Perui novi doseljenici. Od bunjevakih porodica doselili su Krumii, Lulici, Rukavine i Tomii. Od hrvat skih porodica iz okolice Otoca doli su Brajkovii, Dasovii, Kolai, Kostelci, Kovaii, Markovii, Orikovii i imatovii. Od goranskih rodova sa podruja gornjega Pokuplja stigli su Dimii, Gavrani, Griviii, Jurkovii, Klemenii, Kolari, Miljevci, Papei, Petrlii, Stoii, timci, Tomaevii i Umii.316 U Mualuku, gdje je u tursko doba postojao vei posjed peruikog dizdara Belia, ostalo je takoer neto ranijega stanovnitva. Imanje Mualuk, zajed no sa selom, darovao je 1693. godine beki dvor zaslunom popu Lianinu Marku Mesiu koji je Krajinicima pomagao u protjerivanju Turaka.317 Bi skup Glavini je 1696. godine zatekao u Mualuku deset naseljenih kua.318 Njihovi itelji potjecali su iz gornjega Pokuplja. Poetkom 18. stoljea nase ljena su i susjedna sela Drljaa, Strana i Malo Selo. Kaluerovac, koji se nalazi
314

LopaiK, Isto, vol. II, 415. Usp. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 189. Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 29-30. 316 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 193. 317 Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 5. 318 Lopai R., Isto, vol. III, 47.
315

156

Ostaci gradine istono od Kule (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

na sjevernom rubu Likoga polja, dobio je prve stanovnike oko 1700. godine. U izvjetaju biskupa Brajkovia iz 1712. godine zabiljeeno je u njemu 20 kua Hrvata, koji su ovamo doselili od Broda na Kupi i abra. Poimence su spome nuti Abramovii, Arbanasi, Crnkovii, Gavrani, Grbavci, Grgurii, Holjevci, Jurkovii, Klemenii, Kruljci, Krunici, Oanii, Palijani, Pere, Podnari, ebalji, Stavlii i Zorii.319 U Budaku je nakon 1689. godine ostalo 29 muslimanskih i hrianskih porodica sa 220 stanovnika. Svi su s nadolaskom krajike vlasti prihvatili katoliku vjeru.320 Prema popisu sela iz 1700. godine u Budaku je bilo 30 katolikih kua.321 Drugi popis, nainjen 1712. godine, spominje u njemu Adamovie, Antonie, Antonovie, Borie, Boice, Butkovie, Crvenkovie, Fajdie, Jurkovie, Kovae, Krbavce, Kusce, Levarce, Luketie, Markovie, Mesie, Metrovie, Tvrdinie, Zlatare, Mieve, Paviie, Pavletie, Pavlinie, Rukavine, Spoljarie, timce, uie, Toljane i Vidovie.322 Iz spomenutih prezimena vidi se da su od ranijih budakih muslimana ostali u selu samo Fajdii. Ostali su do 1712. godine preselili u Bosnu. Novi doseljenici potjecali

LopaiR, Isto, vol III, 190. LopaiR, Isto, vol. III, 47. 321 LopaiR, Isto, vol. III, 190. ziipavii- s., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 191.

157

su sa raznih strana. Najvie ih je bilo iz primorja, zatim iz gornjeg Pokuplja te iz okolice Otoca i Brinja. Naseljavanje pazarinog kraja odvijalo se odjelito od susjednih krajeva, jer on ini posebnu cjelinu u sastavu Like. Do 1689. godine stanovnitvo Pazarita inili su vlaki doseljenici koji su ivjeli kao poljoprivrednici. Kada su zaredali krajiki upadi, ovdanji Vlasi prebjegli su u Otoku krajinu. Poslije osloboe nja Like krajiko povjerenstvo ovlastilo je jablanakog kneza Lovru Milinkovia da naseli u Pazarita 50 porodica.323 Od njih treina bili su Krmpoani iz Lica. Ostali su potjecali iz Ledenica, Novoga i Zagona. U popisu Pazarita iz 1712. godine spominju se slijedee porodice: Starevi, Rukavina, Vrkljanovi, Barievi, Gopevi, Plei, Penezi, Balenovi, Kuan, Milinkovi, Dui, Suknai, Magdi, ivkovi, Jerbi, Tiljkovi, Hrvatin, imac, Vuki, iki, Krbavac, Pavleti, Ili, Marinac, Levar, Vukovi, Krmpoti, Rui, Jovanovi, Krpan, Hodak, Kalanj, Vojni, Luki, Smoli, Peina, Brusi, Muhar, Kolaevi, Smoli, Komadina, Biskupovi, Mileti, Rupi, Juri, Vlatkovi, Hudorovi, Peini, Rogi i Tomi.324 Od ove kolonizacije sve do danas ima ivih potomaka ovih Pazaritana. Na podruju Smiljana bilo je u tursko doba vie muslimanskih imanja, oko kojih je naseljeno vlako stanovnitvo koje je potjecalo iz planinskih krajeva oko gornje Tare i Polimlja. Smiljanski Vlasi obraivali su muslimansku zemlju oko turskih tvrava u Buimu, Krmaricu i Bogdaniu. Nakon 1689. godine smiljanski Vlasi prebjegli su na krajiku stranu, gdje su bili razmjeteni po raseljenikim logorima oko Otoca i Brinja. Na smiljanskom podruju ostali su samo Basarii, Rogii, Gajii, Katii, Lemaj ii, Pejnovii, Rajevii, Uzelci i Vujnovii.325 Tri godine prije nego su Turci napustili Liku u smiljanski kraj poeli su stizati doseljenici iz primorja. Krajike vlasti nainile su o tim dose ljenicima slubeni zapisnik iz koga doznajemo da su ovamo doselili Rukavine, Kovaii, Marasi, Tomljenovii, Paviii, Raii, Dokozii, Vrbani, Budelii, Maurani, Lukatele, Miletii, Uzelci, Laktii, Zorii, abani, Pejnovii, Devii, Lukevii, Zapii, Brkljae, Rajevii, aii, Lemaii, Rupii, Smojveri, ikii, Katii, Krumii, Serdarevii, Prpii, arii, palji, uljevii, Gajii, Basarii, Vujnovii, Mikulini, Krpani, Milinkovii, Mlaeni, Doeni, Baii, Milinkovii, Pavelii, Baburii, Babici, Jelinii, Pekasi i Budaci. Prema tom zapisniku u Smiljan se doselilo 65 porodica sa 407 dua. Od tih doseljenika samo deset porodica inili su pravoslavni Vlasi.326

323 324

Lopai R, Spomenici Hrvatske krajine, vol. II, 413-414. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 200-201. 325 Pavii S., Isto, 203. 326 Pavii S., Isto, 204-205.

158

Na mjestu gdje je danas Gospi do poetka 18. stoljea nije bilo veega naselja. O postanku Gospia postoje dva tumaenja. Prema R. Horvatu njegove zaetke treba traiti u kuli age Senkovia.327 Kada je grof Zinzendorf 1692. godine kupio Liku od Dvorske komore u Beu, kula Senkovia bila je jo itava i sluila je kao vojni magazin. Prema S. Paviiu Gospi je novije mjesto koga je izgradila krajika uprava za vojno i upravno sredite Like.328 Poznati popisi Like s kraja 17. i poetka 18. stoljea ne spominju Gospi. U njegovoj blizini navodi se samo Novi, a neto podalje Bilaj, Ribnik i Smiljan. Isto tako nisu bili naseljeni ni dananja sela Otra, abica i Lipa. U susjednoj Kanii, nakon odlaska Turaka, ostale su etiri muslimanske porodice, Cenii, Jengii, abii i Turii. One su prihvatile katoliku vjeru i ostale u selu. Na imanju age Senkovia bilo je u tursko doba nekoliko muslimanskih i vlakih porodica koje su tu bile zaposlene. Kada su Senkovii otili u Bosnu, na njihovom imanju ostali su samo Alii, koje je pokrstio pop Marko Mesi.329 Krajika uprava odluila je doskora na tom zemljitu podii novo vojno i upravno sredite Like. Tada je tu podignuto vie zgrada za asnike i vojne inovnike, zatim vei objekti za vojni garnizon. Do 1707. godine poeo je Gospi dobivati fizionomiju budueg likog sredita.330 Meutim, njegova izgradnja trajala je nekoliko desetljea i istom u drugoj polovini 18. stoljea poprimio je Gospi izgled manjega grada. Doseljenici koji su stizali ovamo bili su veinom obrtnici i poljoprivrednici. Prema podrijetlu sastav im je bio prilino raznolik. Od pokrtenih muslimana potjecali su Alii, Asanajii, Asii, Begii, anii, utii, Fajdii, Heimovii, Jamiii, Jengii, Kasumovii, Kurtei, abani i erii. Od Bunjevaca doselili su Adije, Baii, Baleni, Balenovii, Biondii, Brkljaii, Brmbotii, Buljete, uline, aii, ubelii, Devii, Doeni, Duii, Dundovii, Filipovii, Franii, Golci, Gopci, Grospii, Ivezii, Japunii, Jelinii, Jovanovii, Kolaevii, Krmpotii, Krpani, Levari, Lulici, Mandekii, Marasi, Markovii, Matijevii, Maurani, Mikezi, Miletii, Milinovii, Milinkovii, Milkovii, Mikulini, Pavelii, Paviii, Peine, Pezelji, Popovii, Prpii, Rogii, Rukavine, Starevii, Suknajii, arii, ikii, imii, marii, palji, Tomiii, Tomljenovii, Uzelci, Vrkljani, Vukelii, Vukinii, Zupii i upani. Iz Lede nica potjeu Bani, Bubai, Butkovii, Frkovii, Jelae, Matajije, Paeni, Smolii, Stilinovii i Svetici. Iz okolice Otoca i Brinja doselili su Alari, Banici, Bianii, Boici, Boievii, Brajkovii, orci, Javori, Kolakovii, Konjikovii, Kraljii, Majerovii, Maari, Mesii, Murati, Nikii, Novakovii, Orekovii i

HorvatR., Lika i Krbava, sv. II, 149. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 207. 329 Pavii s., Isto, 207. 330 LopaiR, Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 193, 244,287,299.
328

321

159

imatovii. Iz primorja i gornjega Pokuplja stigli su ovamo Antonii, Biljani, Biniki, Crnici, Grgurii, Jugovii, Kolii, Krizi, Kruljci, Poljani, Papei, Polici, Prse, Ratkovii, Stipetii, Stoii, Sudari, Suici, timci, agari, Rosandii, Rupii, Sekulii i Ugarkovii.331 Dok Gospi nije izrastao u upravno sredite Like, na njegovom podruju najvienije naselje bio je Novi. Nakon 1689. godine novljansko stanovnitvo se razilo, a slijedee 1690. godine kolonizirano je ovamo 34 porodica iz Ledenica i 28 porodica vlakih pokrtenika. Popis sainjen 1712. godine spominje u Novom 462 stanovnika. Od prezimena navode se Zduna, Matajija, Galac, Tonkovi, Sveti, Paen, Juri, Perii, Jelai, Belobrk, Kani, Ali, najdar, Buljeta, Franceti, Jerkovi, Sendri, Ivi, Musi, Brkljaa, Umiljenovi, Hasi, Matijevi, Feri, ani, Dei, Buba, Frkovi, Magai, Jengi, Markovi, Stilinovi, Stani, Kos, Turi, abanovi, Buneta i Zduni.332 Jugoistono od Gospia, u sreditu Likoga polja, lealo je neko ugledno tursko naselje Ribnik. Nakon 1689. godine ostalo je u njemu pet muslimanskih porodica koje su prihvatile katoliku vjeru. Biskup Glavini je zatekao u Ribniku osam kua naseljenih Hrvatima.333 U popisu mjesta iz 1712. godine registrirano je u mjestu 216 stanovnika. Kao ribnike porodice spominju se Mudrovii, Luketii, Ivanici, Romii, Franii, Sekulii, timci, Paljani, Ro sandii, Aleksii, Jurjevii, Sekulii, Tutekovii, Cindrii, Steile, Mihaljevii, Ogulinci, Dukovii, Je, Vraneii, ebalji, Panjak, Rogii, Golik, Grgurii, Smole i Kovaii.334 Sudei prema spomenutim prezimenima u Ribniku 1712. godine nije vie bilo muslimanskih pokrtenika. Oni su do toga vremena odse lili u Bosnu. Noviji doseljenici doli su ovamo iz Gorskoga kotara te neki iz okolice Otoca. Iz Divosela su vlaki martolozi nakon 1689. godine svi prebjegli na krajiku stranu. Jedan dio njih vratio se slijedeih godine nazad u selo, a ostale dose ljenike naselile su ovamo krajike vlasti. Biskup Brajkovi zatekao je u Divoselu 70 pravoslavnih kua sa oko 600 stanovnika.335 Prema popisu od 1712. godine u selu su ivjeli Basarii, Bjegojevii, Bokulii, Burandii, Bukarice, Cukii, Cvijanovii, ubrilovii, Dodizi, Dugandije, Dukii, Grijai, Jerkovii, Jovii, Kokici, Konj ci, Krajnovii, Lukii, Marinkovii, Matici, Motkii, Nefajde, Nikii, Ostreve, Obradovii, Pajii, Pjevai, Pleai, Poue, Popovii, Potko njaci, Radakovii, Rajevii, Rabatii, Sekii, Tepii, Uljanovii, Vojvodii, Vujii i Vukovoji.336 Vei dio spomenutih porodica doselio je u
331 33

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 210-211. 2pavic*cS., Isto, 208. 333 LopaiR, Spomenici Hrvatske krajine, vol III, 48. 334 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 211. 335 LopaiR., Spomenici Hrvatske krajine, vol III, 190. 336 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 213. 160

Ruevine staroga grada u Vrepcu (Crtei. Kukuljevia u Arhivu HAZU u Zagrebu) Divoselo iz okolice Otoca i Brinja, a manji dio stigao je iz sjeverne Dalmacije, napose sa podruja Bukovice i okolice Knina. U podnoju Velebita, juno od Ribnika, nalazi se prostorno malen poiteljski kraj. U njegovu sreditu lei Poitelj koga su Turci naselili vlakim martolozima. U opisima mjesta iz 1696. i 1700. godine spominje se u njemu 40 pravoslavnih kua, a isto toliko navodi ih i popis iz 1712. godine. Tada su u Poitelju ivjeli Bobici, Boici, atii, uturile, Doeni, Ivanevii, Kraljeii, Laskovii, Lubenovii, Ljubojevii, Mikovii, Njegovani, Pavlice, Radoevii, Rogii, Srdii, Trkulje, Uzelci, Vitasi i Vuksani.337 Spomenute porodice dose lile su u Poitelj sa krajikog podruja, kamo su ranije izbjegle pred Turcima. Manji dio Ribniana potjee od Knina, Obrovca i Bukovice. Istono od Poitelj a, u Metku, imali su turski begovi vea imanja na kojima su radili vlaki martolozi. Prilikom turskog povlaenja iz Like oni su se razbjeali, a na medako zemljite ponovno su doselili vlaki izbjeglice. Biskup Glavini naao je u Metku 70 pravoslavnih kua iji su stanovnici doselili iz primorja.338 Prema izvjetaju biskupa Brajkovia iz 1700. godine broj itelja u

337 PaviiS., Isto, 212. 3 ^LopaiR., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 48.

161

Metku poveao se na 110 porodica.339 Slijedei popis sela iz 1712. godine spominje u njemu Ackete, Brujie, Capitlake, Crnokrake, okee, Calie, Didulice, Doenovie, Dragievie, Drobnjake, uraevie, Glumce, Gojinovie, Grbice, Grubie, Gvozdie, Jaove, Jemie, Joviie, Kalinice, Korae, Koutice, Kovaie, Krekovie, Kupreane, Lonarevie, Ljeskovce, Ljutine, Maodue, Martinovie, Marunie, Meane, Muie, Mihajlovie, Milnie, Mijalie, Musalje, Orlie, Panjevie, Pavie, Petrovie, Pocrnje, Popovie, Pribie, Radie, Radinovie, Raevie, Samotake, Selenkovie, Starevie, Stranjine, Suknajie, urlie, korie, Tarbuke, Teslice, Travice, Trbojevie, Vlajinie, Vlajisavljevie, Vraare, Vraniie, Vuie, Ugarke, Uzelce, Vuletie, Zagorce i egarce.340 Neke od spomenutih porodica naseljavale su u selu po vie kua. Podalje od Metka uz staru cestu Turci su odravali gradinu u Raduu, oko koje se razvilo vee naselje. Oko njega je nastalo vie manjih zaselaka, gdje su ivjeli vlaki martolozi, koji su radili na muslimanskim imanjima. Nakon tur skog rasula stanovnitvo Radua i okolice se razbjealo. Potom su ovamo doselili vlaki izbjeglice sa krajikog podruja od Brinja i Otoca, zatim iz sjeverne Dalmacije. Biskup Glavini zatekao je u selu 50 kua sa 200 mukara ca sposobnih za noenje oruja.341 U popisu Radua iz 1712. godine ivjeli su u njemu Bastaje, Bjelobabe, Bukarice, Bunii, elii, Crnobrnje, Cvijanovii, ubrile, upelje, Curuvije, Danovii, Dejanovii, Dobrii, Drakovii, Garii, Glumci, Grubiii, Ivanici, Ivkovii, Jelae, Konjevii, Koraci, Korkuti, Kreevii, Kulundije, Ljevnaii, Mikelii, Mievii, Mrkalije, Pajii, Ljiljci, Panjkovii, Pejnovii, Platie, Plovii, Pokrjaci, Prodanovii, Rabatii, korii, obati, Teslici, Vukii, Zagorci i egarci.342 Ukupno je zabiljeeno 775 sta novnika. Veina njih doselila je ovamo od Obrovca, Knina i Bukovice, te sa krajikog podruja od Brinja i Otoca. Meu likim selima koja su opustjela nakon 1689. godine spada i Mogori. Ovamo je krajika uprava 1698. godine naselila oko 60 porodica vlakih izbje glica. Veina njih dola je ovamo iz sjeverne Dalmacije, iz Bukovice, okolice Knina i Obrovca. U popisu Mogoria od 1712. godine spominju se Banjeglavi, Basarii, Bobanovii, Boljevkovii, Borkovii, ankovii, akovii, Dodani, Ferkii, Gajii, Gvojii, Ilici, Jankovii, Justii, Korice, Kravici, Krmii, Kuduzi, Ljubiici, Maljkovii, Margaretii, Vrlii, Zaklani, Medakovici, Milanovici, Milojevii, Radakovii, Stojisavljevii, Tepii i Vukovii.343 Neke od navede-

339

Lopai R., isto, vol. III, 190. Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 214. 341 Lopai R, Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 49. 2 ^ Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 214-215. Pavii S., Isto, 215.
340

162

nih porodica naselile su tijekom nekoliko narednih desetljea okolne zaseoke Buljmuze, Ilinac, Krevine, Ljubiice, Zaklanovu Varo i Zebu. Ispod turske tvrave u Vrepcu zatekao je biskup Glavini 40 vlakih kua.344 Krajiki popis iz 1701. godine spominje na tom podruju pusto selo Pavlovac.345 Godine 1712. u Vrepcu i Pavlovcu bilo je ukupno 740 stanovnika. Od poro dinih imena spominju se Bobici, Bogdanovii, Boici, etne, Granovci, Grubii, Klekovii, Kokoti, Koraci, Krajnovii, Mandarii, Mandii, Mikelii, Mievii, Naranii, Novkovii, Njegomiri, Paviii, Popovii, Rajevii, Rakii, Stojsavljevii, Sunajke, akii, Todorovii, Tomai, Uzelci, Vukovii, Zelenturovii i Zoroje.346 Vei dio spomenutih porodica doselio se ovamo od Otoca i Brinja, gdje su ivjele kao turski izbjeglice. Ostali su doli iz Bukovice, Knina i okolice Grahova. U Bilaju je ispod turske tvrave postojalo muslimansko naselje, koje je nakon 1689. godine posve opustjelo. Vlahe iz bilajske okolice pokrstio je na katoliku vjeru pop Marko Mesi. Kasnije se u Bilaj doselilo dosta Hrvata. Popis od 1712. godine biljei u njemu porodice: Butkovi, Fink, Jurii, Klemeni, Miheli, Pozderac, Praskonja, Resman, Skender, Tomljenovi i agr.347 Ukupno je popisano 98 dua. Od njih su samo Juriii, Pozderci i Skenderi potjecali iz turskoga doba, dok su ostali bili noviji doseljenici. Susjedno selo Barlete imalo je slinu sudbinu kao i Bilaj. Kada su ovdanji muslimani napustili selo, ostale su u njemu dvije kue Seria.348 Ti erii bijahu 1696. godine jedini stanovnici Barlete. U popisima Like iz 1712. i 1755. godine u Barletama nije bilo ni jednoga stanovnika. Naseljavanje sela otpoi nje istom u drugoj polovini 18. stoljea. Novi doseljenici bijahu Hrvati ili Vlasi iz susjednih naselja. Doseljenike porodice bijahu Basarii, Ciganovii, Lazii, Mikii, Radmanovii, Rajii, Raete, Sudari, Drenovci, Jelinii, Krmpotii, Stipanovii i apani. 349 U Ostrvici je nakon odlaska Turaka ostalo 30 vlakih porodica.350 U popisu od 1712. godine zabiljeeni su u njoj Basarii, Bogdanovii, Bunii, Cigano vii, uturile, orkovii, Dabii, Dimii, Kekii, Kolundii, Koii, Kranjevii, Ljubai, Miii, Petkovii, Polovine, Radmanovii, Rajii, Savatovii, Stankovii, Sudarovii, aii, Teslici, Tolii, Tomiii i Vraniii.351 Ukupno

LopaiR, Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 49. LopaiR, Isto, vol. III, 192. 3 ^ Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 216. 347 Pavii S., Isto, 216. 348 Lopai R, Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 47. 349 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 217. 350 LopaiR, Spomenici Hrvatske krajine, vol III, 49. 351 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 218.
345

163

je popisano 418 stanovnika, od kojih je veina doselila iz Grahova, Knina i Bukovice, a manji dio od Otoca i Brinja. Lovinaki kraj, koji je u tursko doba bio gusto naseljen, opustio je nakon pada Udbine. Do 1700. godine u Lovinac je naseljeno 80 kua Bunjevaca i 30 porodica Vlaha. Vlaki doseljenici naselili su oblinji Pari i Kik. Kasnije su Vlasi iz Paria preli u Kik, a Pari je naseljen Hrvatima. Za organizaciju naseljavanja lovinakog podruja bio je od strane krajike uprave zaduen kapetan Stojan Kovaevi.352 On je ovamo doveo svoje zemljake, Bunjevce, sa smiljanskog i pazarinog podruja, te neto njih iz okolice Baga. Meu dose ljenicima manji broj potjecao je iz Lica (Budiselii i Cvitii), Ledenica (Matajije i Smolii), Senja (Rupii i Sekulii) i Krmpota (Baleni, Jurjevii, Matijevii, Miletii, Blaevii i Krpani). U drugom seobenom valu, izmeu 1714. i 1716. godine, stigli su na lovinako podruje Badeci, Brkljii, Budaci, avii, Doeni, Ivanuii, Jagari, Laktii, Margete, Markovinovii, Matovinovii, Perii, Prpii, Raii, Ronevii, Rukavine, Skenderi, Zdunii i egar j 353 posljednje dvije porodice dole su iz goranskog i ledenikog kraja, a ostale iz podvelebitskog primorja. Novi doseljenici osnovali su susjedna sela Cerje, Riice, Smokvi i Sveti Rok. Cerje su naselili Badeci, Baleni, Brkljaii, Japunii, Maii, Matovinovii, Prpii i Vrkljani. U Lovinac su doli Blaevii, Brkii, Gnjatovii, Kovaevii, Paviii, Peuti, Prpii, Sekulii, arii i Zdu nii. U Riicu su uli Badeci, Kneevii, Perii, Rupii, Skorupi i Tomiii. Smokvi su naselili Krpani, Pavelii, Paviii, arii i Tomljenovii, a Sveti Rok Babici, Baleni, Ivezii, Katalinii, Krpani, Miletii, Pastuovii, Rukavine, Smolii, ulentii, Vidakovii, Vrbani, Vrkljani i upani.354 Kada su se u drugoj polovini 18. stoljea neke od spomenutih porodica umnoile, dio njih preselio se u susjedna mjesta Rudopolje, tikadu i Graac. U Rudopolje su selili Doeni, Dragievii i arinii, u Stikadu Ivanii, Ivezii, Kneevii, Pa viii i ikii, a u Graac Matijevii, Pavelii, Sekulii, ikii i Tiljci. Na podruju Bruvna i Mazina ivjeli su u tursko doba muslimani i njihovi vlaki martolozi. Nakon pada Udbine oni su otili u Bosnu. Zatim je ovdanje zemljite ostalo nenaseljeno. Do 1712. godine doselili su u Bruvno Bolovii, Bulji, ubrilovii, Divjaci, Dobranii, Draii, Gutee, Karanovii, Keine, Klajii, Krajnovii, Krnete, Krtinii, Koutii, Kasulje, Malbae, Miljui, Obradovii, Penezii, Pleai, Popovii, Radakovii, Radmanovii i Rajii.355 Do iste godine u Mazin su stigli Borii, Boetii, Brnii, Carii, Drakule, Gvozdenovii, Kekilolovii, Kovaevii, Mandii, Medici, Pavlovii, Pijukovii, Sta-

353

mPaviiS., Isto, 227. PaviiS.,Mo,227. 354 Pavii S., Isto, 227-228. ^PaWacS"., Isto, 228.

164

Ruevine staroga Poitelja ili Vuksanove gradine (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

reine, korii, Vojnovii, Vojvodii i Zorii.356 Poslije 1712. godine bilo je jo useljavanja u ovaj kraj. Tom prilikom osnovana su nova sela Rudopolje, Dugopolje, Kijane, Omsica, Deringaj, Tomingaj i Glogovo. Svi doseljenici u Bruvno, Mazin kao i u okolna sela bili su vlaki prebjezi na krajiku stranu ili Vlasi koji su ranije ivjeli u okolici Knina. Najjunije dijelove Like oko Popine i gornje Zrmanje krajike vlasti poele su naseljavati izmeu 1690. i 1700. godine. Novi doseljenici bili su Vlasi iz okolice Knina, Obrovca te sa podruja Bukovice. Oni su naselili Popinu, Kom, Palanku, Prljevo, Pribudi i Vrelo Zrmanje. Nakon pada Udbine krbavska naselja ostala su, kao i lika, neko vrijeme nenaseljena. Potom su krajike vlasti poele ovamo useljavati nove koloniste. Ti doseljenici bili su opet krbavski Vlasi koji su odavle prebjegli na krajiku stranu. Za Udbinu je poznato da je bila nenaseljena do 1698. godine. Tada su u nju poeli stizati prvi kolonisti. Biskup Brajkovi je 1700. godine naao na Udbini dvadeset kua naseljenih Bunjevcima.357 Do 1712. godine broj udbinskih kua poveao se na 46. Od porodica koje su do toga vremena ovamo
^PaviiS., Isto, 228. 351 LopaiR., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 191.

165

doselile spominju se Baii, Bianovii, Blaani, Crvenkovii, Gajeri, Galijani, Gladue, Ivkovii, Jurii, Karakai, Kosinci, Kotorani, Krmpotii, Krzmanii, Majerle, Mance, Mesii, Novaii, Perkovii, Rajkovii, Rosandii, Ruici, Sabljaci, Santii, Sertii, Robii, Stankovii, Stoii, Studeni, Pezelji, utije, Tici, Tutekovii, Toljani, Trtanji i Fumii.358 Sa naseljavanjem Udbine i njezine okolice upravljao je Mato Holjevac, koji je ovamo upuivao dosta Vlaha iz okolice Brinja i Otoca. Od njih su na Udbini najbolje napredovali Krznarici, Novaii, Rajkovii, Sertii, Sabljaci i Krmpotii. Od poetka 18. stoljea poela su se naseljavati i ostala krbavska sela. Krajika uprava je meu prvima naselila Rebi na starom putu iz Udbine prema Novom. Ovamo su naseljeni krbavski Vlasi koji su ranije izbjegli sa turskog zemljita. Prema popisu iz 1712. godine u Rebi su doselili osii, uk, Janii, Lenkii, Mirii, Momilovii, Sekule, estani, Todorovii, Travi ce, Trkulje i Vukoderi.359 Juno od Udbine naseljeno je selo Mutili. Ovamo su u podjednakom broju doli Hrvati i prvoslavni Vlasi. Popis iz 1712. godine kao Hrvate iz Mutilia spominje Augustie, Bakarie, Crnkovie, Cvitkovie, Vrbanjce, Dubravie, Gaparevie, Gerie, Jandrlovie, agare, Juretie, Mumue, Munie, Pintare, tajduhare, Trdine i Valentie. Od Vlaha pravoslavne vjere navodi isti popis Basare, Baste, Dopue, Galovie, Hajduke, Basarie, Kneevie, Komadine, Kosovce, Kresojevie, Krnjajie, Krnjake, Lonare, Lubene, Majstorovie, Otrokape, Perie, Popovie, Radakovie, Stanice i Uzelc e 360 Dananja krbavska sela ojluk, Ondi i Kurjak spominju se u navede nom popisu kao zaseoci Mutilia. Selo Visu koje se nalazi istono od Udbine naseljeno je poetkom 18. stoljea. Popis iz 1712. godine spominje u njemu Banovie, Barakovie, Bruje, Bukarice, Cvjetniane, ukalie, Grahovce, Janie, Jarie, Javorovie, Kuntie, Korae, Kosanovie, Jednooie, Kovaevie, Lazie, Milkovie, Miloevie, Matice, Marinovie, Milojevie, Mrie, Paunovie, Pozmanovie, Price, Prodanovie, Radakovie, Tepavce, Variake, Vranjee, Vrlie, Vukinie i utice. 361 Osnovu stanovnitva Visua inili su doseljenici sa krajikog po druja od Brinja, Dabra, Brloga, Plakoga i Kosinja. Na tu podlogu doli su kasnije kolonisti iz sjeverne Dalmacije, ponajvie od Knina. Ostala krbavska sela koja lee podalje od Udbine naseljavana su u istom vremenskom razdoblju. Komi je naseljen vlakim kolonistima sa krajikog podruja te onima koji su potjecali iz sjeverne Dalmacije. Meu prvim dose ljenicima spominju se Batinii, urii, Grozdanii, Mirkovii, Opaii, Ruici,
358

359

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 220. PaviiS., Isto, 221. 360 PaviiS., Isto, 221. 361 Pavii S., Isto, 222.

166

JR.J4S+ze,

a^rz. jBt^-^

**

rlagolietcA.e.

S.ch.r-1/t ttxxf ' ) Streike,

^. ^ t ^ e r - ^ .

# ,&, .- . u. o. = ine*-.

*0

e <L
"-iKwiSSS

Ruevine staroga grada Buima (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu) Vukmanovii, Mievii i Momilovii.362 U Mekinjar su krajike vlasti naselile Vlahe iz okolice Brinja, Dabra, Brloga i Kosinja. Iz te kolonizacije potjeu Bastasi, Bobici, Bosnii, Brujii, Cvjetiani, Kliske, Lonari, Milakovii, Opaii, Potkonjaci, Poznanovii, Price, Repci, egani, Trkulje i Zorice.363 Za naseljavanje Pisaa i njegove okolice imenovala je krajika uprava za svoga povjerenika Josipa Gorka. On je ovamo doveo krajike Vlahe iz vilikog logora kraj Otoca. Odanle su doli Borii, Grbici, Konari, Opaii, Svilari, tetii i Vukmirovii. Iz Brinja orak je doveo Smiljanie i Stanice, od Plakoga Kosanovie, od Kosinja Cvijanovie i Momilovie, a od Smiljana Lemajie. Spome nuti orak doveo je u Pia i svoj rod koji se kasnije razvio u vie kua.364

^/^v/acS 1 ., Isto, 223. 3<3Pavii S., Isto, 223. 364 Pavii S., Isto, 224. 167

Srednji i juni dio Podlapakog polja naselili su Hrvati koji su potjecali iz iste seobe koja je nastanila Udbinu i Mutili. Naseljavanjem Podlapca upravljao je krajiki kapetan Mato Holjevac. Prema popisu biskupa Brajkovia Podlapac je 1700. godine imao 266 stanovnika. Veinu njegovih doseljenika inili su Brinjani. Odanle su doli Blaani, Dasovii, Fumii, Holjevci, Javori, Karakai, Korice, Maravii, Matkovii, Perkovii, Sertii, Udorovii, Vlajinii i Vukovii.365 Podpljeiviko selo Joani naseljeno je vilikim Vlasima sa otokoga podruja. Prvi stanovnici toga sela bili su Arambaii, Banjani, Cvijanovii, Diklii, Dugandii, Grahovci, Kamenko, Mandai, Maii, Naranii, Vukmanovii i Panjkovii. Neto kasnije doselili su ovamo sa kninskog podruja Dragievii, Draici, Egii, Kurinjci, Majstorovii, Masnikose, Mrkobrade, Radoevii, Radulovii, Raenovii, Stojakovii i Vlatkovii.366 Na sjevernoj strani Krbavskog polja, oko Bunia, poeli su se naseljavati vlaki prebjezi sa krajikog podruja. Tim naseljavanjem upravljao je Dobrivoj Kneevi iz Luana kraj Brinja. Novi doseljenici zatekli su u Buniu osam kua pokrtenih muslimana. Iz popisa Bunia i okolnih sela proizlazi da je na tom podruju 1712. godine prebivalo 1376 stanovnika. Pod vodstvom kapetana Kneevia u Buni su doselili Batinii, Boanii, Vranjeevii, Miloevii, Panj kovii, Price, Rapajii, Vlajisavljevii, Erori, Hinii, Jelovci, Domazetovii, Malbae, Pupavci, Sekezovii i Sladii.367 Od muslimanskih pokrtenika u tom popisu registrirani su samo Rastii, dok su ostali u meuvremenu odselili u Bosnu. U oblinje selo Pecane naseljeni su takoer vlaki prebjezi sa krajikog podruja. Ovamo su stigli Biii, Budisavljevii, Krekovii, Masnikose, Mihajlovii, Praii i Svilari.368 Koreniko podruje u Krbavi posve je opustjelo nakon 1685. godine, kada je tim krajem prola krajika vojska. Tada su svi koreniki Vlasi prebjegli u iseljenike logore oko Brinja i Otoca. U proljee 1690. godine nastao je meu tim Vlasima pokret da se vrate u raniji zaviaj. Tom prilikom su Jovan Drakuli i Milan Lali poveli svaki po tridesetak vlakih porodica koje su ponovno naselile koreniko podruje. Prema popisu iz 1712. godine u Korenicu i okolne zaseoke doselili su Adii, Borenovii, upurdije, Delii, otlii, Drakulii, Funduci, Glumci, Gnjatovii, Govorine, Hrastovci, Ivanievii, Hajdovii, Jandrii, Jandrijevii, Klanii, Kordii, Lalii, Leke, Levnajii, Ljepoei, Ljutice, Malivuci, Mariii, Mikii, Milanovii, Mirilovii, Nevajdii, Neaci, Odanovii, Ognjenovii, Orlii, Petriii, Radekii, Vukadinovii, akule, Price, Vukobrati, Ugarci, Zubovii, egarci, utici, korii, oljaci, upute, Vardii, Variaci, Vlaisavljevii, Vujii i igici.369 Pavii S., Isto, 225. PaviiS., Isto, 225. 367 Pavii S., Isto, 218-219. 368 Pavii S., Isto, 219. 369 Pavii S., Isto, 198.
366 365

168

Kada su Lika i Krbava osloboene od Turaka, na podruju Gacke i Brinja dolo je do viekratnih naseljavanja i raseljavanja. Obzirom da Turci gacko i brinjsko podruje nikad nisu uspjeli osvojiti, nije bilo odavle ni onakvog bjeanja kao u junijim dijelovima Like. Zbog toga je na ovom podruju ostalo dosta starinakog iteljstva. Osim toga, ovamo su stalno pristizali novi dose ljenici koje je krajika uprava usmjeravala u Gacku s ciljem da pojaa svoje obrambene redove pred turskom agresijom. Od druge polovine 17. stoljea na gacko i brinjsko podruje poinju stizati vlaki prebjezi iz turske Like i Krbave. Njihov broj osobito se poveao nakon neuspjeha Turaka prilikom opsade Bea. Broj vlakih izbjeglica jo se vie pomnoio u godinama krajike protuturske ofenzive. Tada su na otokom i brinjskom podruju formirani izbje gliki logori gdje su pristigli Vlasi ekali na daljnju kolonizaciju. U Otocu i okolnim selima starosjedioci su krajem 17. stoljea imali oko 350 naseljenih domova. U ispravama iz toga vremena meu otokim starosje diocima spominju se Atalii, Banici, Begovii, Bogdanii, Brajkovii, Cvitkovii, orci, Dasovii, Dubravii, Dujmovii, Furlani, Gomerii, Jakii, Jankovii, Kolakovii, Kostelci, Ladiii, Lakarini, Markovii, Matasii,JVludrovii, Nikii, Novaii, Orikovii, Ostrovii, Prakasovii, Rajkovii, imatovii i Tonkovii.370 Dakako, bilo ih je sigurno jo, no suvremene isprave sve ih poimence na spominju. Meu starosjedioce iz Otoca stizali su tijekom 17. stoljea doseljenici koji su potjecali sa vie strana. Tako znamo da su ovamo doselili iz Ogulina Boievii, Cetinjani, Magdii, Marici i Rajani. Od Broda na Kupi doli su Bilovii, Burici i Gregorii. Iz primorja, ponajvie od Senja, potjeu Bakarii, Degoricije, iljkovii, ubrinii, Konjikovii, Sekule i dru gi.371. Oko 1690. godine naseljena su i gacka sela Sinac i Lee. Za Ramljane, Duboko i Janjce kae biskup Brajkovi da su naseljeni hrvatskim stanov nitvom koje je ovamo prelo iz Sinca i Lea. Meu prvim stanovnicima spomenutih sela bijahu Brajkovii, Dubravii, Jankovii, Jergovii, Ladiii, Tonkovii, Vujii i dr. 372 U oblinja gacka sela Kuterevo i Kompolje najvie doseljenika stizalo je iz sjevernijih hrvatskih krajeva. Odanle su doselili Barkovii, Bartulci, Burici, Gerovci, Grevii, Kranjevii, Lukii, Marinii, lipogari i Vrbanii. Iz Brinja su doli Maj eri, a iz primorja arinii. Meu dose ljenicima Kutereva i Kompolja bilo je dosta bunjevakih porodica kao primje rice Mikulini, Prpii, Rogii, Rupii, Babici, Katalinii, Marasi, Rukavine i dr. U Kompolje je stiglo nekoliko doseljenika iz gornjega Pokuplja kao prim jerice Fajdetii, Filiii, Jurkovii, Odorii, imunii i dr. 373 Krasansko polje, koje je do toga doba lealo na samoj tursko-hrvatskoj granici, bilo je do 1690.

PaviiS., Isto, 178. 37lPavw&5&, Isto, 179. 372 Lopai R., Spomenici Hrvatske krajine, vol. III, 192. 373 Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 183-184. 169

godine nenaseljeno. Istom od spomenute godine poeli su ovamo doseljavati primorski Bunjevci. Kao prvi spominju se Adii, Anii, Babici, Devii, Gla vai, Mikulini, Modrici, Samardije, Tomaii i Vukelii. Od tih porodica najbolje su napredovali Anii, Devii, Samardije i Vukelii, koji su kasnije u Krasnom formirali manje zaseoke.374 Osim navedenih naseljavanja na gackom i brinjskom podruju bilo je oda vle i veih raseljavanja. Najvee raseljavanje bilo je ono likih Vlaha koji su ovamo izbjegli pred vlau Turaka. Ti Vlasi proveli su na gackom i brinjskom podruju jednu, dvije ili vie godina i potom su se vraali u stari zaviaj. Tim raseljavanjima upravljala je posebna komisija krajike uprave u Karlovcu, i ona je za pojedine seobe imenovala svoje povjerenike. Kada su se poetkom 18. stoljea sve seobe smirile, Lika i Krbava postale su osrednje gusto naseljene pokrajine Hrvatske. Sastav njihove populacije u odnosu na turski period izmi jenio se samo djelomino, jer su u njih doselili oni isti Vlasi koje su ovamo ranije doveli Turci. Stanovnitvo Like koje je uestvovalo u seobama za vrijeme turskog i postturskog razdoblja nije imalo isto etniko podrijetlo. To su uoavali svi ueni ljudi toga vremena koji su imali priliku da upoznaju tadanju Liku i njezino stanovnitvo. Biskup Brajkovi u svom izvjetaju o Lici, sastavljenom ljeti 1702. godine, dijeli liko stanovnitvo na plemenite Hrvate, pokrtene Turke, Bunjevce, Kranjce i Vlahe izmatike.375 Meu plemenite Hrvate ubraja on starohrvatske rodove sa podruja Otoca, Senja, Brinja i Modrua koji su tu ivjeli do turskog povlaenja iz Like. Nakon toga, dio tih Hrvata vratio se u Liku na svoju nekadanju djedovinu. Brajkoviev naziv pokrteni Turci je uvjetno osmiljen, jer pravih Osmanlija na podruju Like nije nikada ni bilo. Pod tim imenom mislio je biskup Brajkovi na pomuslimanjene itelje iz Bosne koji su se preselili u Liku i tu vrili razne upravne ili vojne dunosti. Manji dio tih Turaka ostao je u Lici nakon 1689. godine i odmah prihvatio kranstvo. Kranjci biskupa Brajkovia su liki doseljenici koji su potjecali iz krajeva gornjega Pokuplja. Oni su bili hrvatski ili slovenski kajkavci, no u ono doba smatrani su od strane hrvatskih tokavaca Kranjcima. O likim Bu njevcima i Vlasima izmaticima potrebno je rei jo nekoliko rijei. Liki Bunjevci, koje smo dosad spominjali u krajikim popisima, potjeu od bijelih Vlaha koji su u srednjem vijeku ivjeli kao pastiri nomadi na podruju starohrvatske upe Cetine.376 Cetinski Vlasi bili su od starine rimokatolici i govorili su jezikom sredine u kojoj su ivjeli. Kada su Turci zavladali Cetinom, nastalo je bjeanje tamonjih stanovnika u pravcu zapada. Tom prilikom PaviiS., Isto, 185. 375 Usp. JapuniM., Kratka povijest Like i Krbave, Gospi s. a. 38. 376 Pavii S., Starosjedilatvo dananjeg hrvatskog naselja u srednjoj Dalmaciji, Obzor od 4. do 26. VIII1931 /u nastavcima/. 170

Ostaci staroga grada u Barletama (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

veina cetinskih Vlaha prela je na mletaki teritorij Kotara i Bukovice. Jedna skupina preseljenih cetinskih Vlaha, koja se nazivala iima, prihvatila je ponudu mletakih vlasti da se preseli u Istru. Ti ii u Istri nisu naili na oekivane uvjete za nomadsko stoarstvo, pa se vei dio njih vratio nazad u sjevernu Dalmaciju. Tu su doli pod vlast Turaka, ali su zato naili na dobre uslove za svoj nomadski nain ivota.377 Druga grupa cetinskih Vlaha, koja se zaustavila na podruju Bukovice i Kotara, nezadovoljna ivotom pod turskom upravom, pristala je nakon dogo vora sa Nikolom Zrinskim da se preseli na Liko polje u Gorskom kotaru. Ta seoba odvijala se u tri navrata, a svaku skupinu seljenika predvodili su njihovi plemenski starjeine Damjan Petrovi, Milo Vojni i Gvozden Sladovi. U Li je doselilo ukupno oko 80 porodica. Iz krajikih isprava poznato je da su u toj seobi uestvovali Barievii, Blaevii, Deronje, Filipovii, Jovanovii, Krpani, Pavelii, Pavlievii, Periii, Prpii, Radoevii, Starevii, ojati, Tomii, Tomiii, Tomljenovii i Vukelii.378 Sve te doseljene Vlahe krajike isprave spominju kao Bunjevce. U novoj sredini oni su se dobro snali, no kako na ogranienom prostoru Likoga polja nisu imali uslova za daljnji razvoj, poeli su seliti prema oblinjem primorju. Do 1620. godine Bunjevci iz Lica naselili su primorski pojas od Novoga do Senja, a kasnije su stigli sve do Baga. Kada je Lika osloboena od Turaka, primorski Bunjevci preli su preko Velebita i poeli naseljavati opustjela lika sela.

377

Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 247. 3 Pavii S., Isto, 237-238.

171

Trea grupa cetinskih Vlaha koja je ostala na podruju sjeverne Dalmacije dola je u sukob sa tamonjim begom Memibegoviem, no kako njihova buna protiv silovitog bega nije uspjela, odluie se i oni na seobu. Uz pomo svojih franjevakih duebrinika stupili su u vezu sa turskim agama u dalekom Po dunavlju te ugovorili seobu nezadovoljnoga naroda. Ta seoba odvijala se 1620. godine i u njoj je uestvovalo desetak tisua ljudi. Preseljeni Vlasi iz sjeverne Dalmacije u Podunavlje javljaju se doskora pod istim imenom Bunjevci kao i njihovi srodnici sa podruja Lica. Prvi put se pod tim imenom spominju u jednoj ispravi upnoga ureda u Somboru 1622. godine.379 O postanku imena Bunjevaca ima danas vie miljenja. Pretpostavka da to ime potjee od hercegovake rijeke Bune je posve iskljuena, jer tamo Bu njevci nisu nikada obitavali. Manje je sporno miljenje da je to ime nastalo od rijei buniti se, jer, kako vidjesmo, cetinski Vlasi u turskoj sredini bili su oiti pobunjenici. Veina autora koji su se bavili prolou Bunjevaca miljenja je da su oni to ime poprimili od svojih pastirskih kolibica koje su nazivali bunjama. To ime za male okrugle kamene objekte po Dalmaciji, Kvarnerskom primorju i Istri odralo se sve do danas. Moda su Bunjevci svoje ime dobili od onih, koji su tada ivjeli u bolje graenim kuama, dakle s prizvukom potcjenjivanja. Na taj nain dobili su svoje ima i okci. Kako su Bunjevci bili od starine rimokatolici, u svom daljnjem razvoju priklonili su se hrvatskom nacio nalnom osjeanju.380 Nakon to su Bunjevci odselili u podunavske krajeve, ostalo je na podruju Kotara oko trideset opustjelih sela. U njih su Turci naselili crne Vlahe koji su potjecali iz planinskih krajeva oko gornjih tokova Neretve, Tare, Pive i Lima. Ti Vlasi bijahu prema Turcima poustljiviji i bez opiranja prihvaali su da slue u njihovim martolokim etama. Ova skupina crnih Vlaha donijela je ovamo i svoje obiaje, jezik i pravoslavnu vjeru. To stanovnitvo postalo je nakon 1689. godine populacijska rezerva odakle se vrilo naseljavanje junih dijelova Like. Kao to su se bijeli Vlasi, rimokatolici, u svom novijem razvoju priklonili hrvatskom nacionalnom osjeanju, tako su se i crni Vlasi kao pripadnici pravo slavlja u svom novijem razvoju opredijelili za srpsko nacionalno osjeanje. Religije su, dakle, podijelile bijele i crne Vlahe u dva razliita nacionalna okvira. Vano je naglasiti da povijesni izvori ne spominju seobe etnikih Srba iz njihove ue domovine prema zapadu do Like. Prema tome, danas postojee srpsko stanovnitvo Like ne potjee od etnikih Srba sa podruja stare Rake,

Usp. Raaki F., Prilozi za geografsko-statistiki opis bosnskoga paalika, Starine JAZU, sv. 14, Zagreb 1882, 179; zatim Pavii S., Seobe i naselja u Lici, op. cit. 254. ErdeljanoviL, O poreklu Bunjevaca, Posebna izd. SKA, knj. 79, Beograd 1930,39 i dalje. Peki P. Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb 1930,53 i dalje. SekuliA., Narodni ivot i obiaji bakih Bunjevaca, Zbornik za NO JAZU, knj. 50, Zagreb 1986, 41 i dalje. 380 SekuliA., Narodni ivot i obiaji bakih Bunjevaca, op. cit. 452. 172

379

ve od crnih Vlaha koje su ovamo naselili Turci. Kada je pravoslavna crkva postala srpskom nacionalnom religijom na itavom prostoru Srbije, Makedo nije, Crne Gore, Bosne i Hrvatske, svi sljedbenici te vjeroispovijesti poeli su se smatrati pripadnicima srpskog naroda. Podjela kranske vjeroispovijesti na istonu i zapadnu imala je u etnogenezi likoga stanovnitva odluujui utje caj. U posljednjih nekoliko stoljea liki Vlasi izgubili su svoje ranije vlakoplemenske osobine i zbog svoga opredjeljenja prema zapadnom odnosno istonom kranstvu postali su pripadnicima dvaju razliitih junoslavenskih naroda. Nakon izgona Turaka iz Like poele su oko nje interesne borbe. Hrvatski sabor bio je miljenja da Lika, kao stara hrvatska pokrajina, treba doi pod bansku vlast. Austrijska slubena politika imala je o tome svoje miljenje. Konano je ona prema odluci bekoga dvora postala kraljevska zemlja, kojom je upravljala posebno formirana komisija dvorske komore.381 Da bi carska blagajna od toga imala nekakvu korist, prihvaena je ponuda grofa Adolfa Zinzendorfa da otkupi Liku kao svoju upaniju. Zbog toga otkupa grof Zinzendorf poloio je 1693. godine pred Hrvatskim saborom zakletvu kao liki upan, ali zbog zgraanja javnosti uvidio je da nije uinio dobar posao. Zato se doskora zahvalio na posjedu Like i upanskoj asti.382 Hrvatski sabor je nakon toga ponovno traio da Lika kao hrvatska upanija ostane pod banskom vlau. No beka komora nije to prihvatila, ve je iste godine za upravitelja Like imenovala grofa Coroninija.383 Grof Coronini odabrao je za svoje sjedite Gospi, gdje je bio okruen austrijskim oficirima. Kako je po naravi bio silovit ovjek, sklon nasilju, Liani su brzo uvidjeli da komorska vlast nije nimalo bolja od ranije turske. Zato su u vie navrata traili da se grof Coronini smijeni. Kada je njihovoj molbi udovo ljeno, novi komorski kapetan za Liku postao je barun Jakov Ramschissel. Tom promjenom dobili su Liani jo silovitijeg poglavara. Kada je zbog Ramschisselovih nasilja izbila buna, komora je kao svoga izaslanika u Liku poslala grofa Coroninija. Ozlojeeni takvom komorskom odlukom Liani su u Ribniku 1702. godine ubili Ramschissela i Coroninija. Poslije toga krvoprolia posre dovao je kod komore liki pop Marko Mesi te je njegovom zaslugom dolo do pomirenja. Nato je kao novi liki kapetan imenovan barun Oberburg.384 Ve nakon kratkog vremena Liani su doli do spoznaje da se barun Oberburg nije nimalo razlikovao od svojih prethodnika. Kao stranac u likoj sredini nije mogao razumjeti liki narod, ve je stalno traio pokornost, a za neposluh izricao je najstroe kazne. Zbog Oberburgova nasilnikog ponaanja Liani su VaniekR, Specialgeschichte der Militrgrenze, Bd. I, Wien 1875,147 i dalje. Japuni M., Kratka povijest Like i Krbave, op. cit. 33. 383 Japuni M., Isto, 34. 384 Japuni M, Isto, 34-35.
382 381

173

1704. godine odrali u Korenici narodni zbor. Na zboru je dogovoreno da se vie ne ele pokoravati komorskom zapovjedniku. Sa zbora je u Be upuen proglas u kome se kae da komora moe zadrati vlast u Senju, Gackoj i Brinju, ali da Likom i Krbavom nadalje treba upravljati karlovaki general. Komora se na taj zahtjev nije ni osvrnula, a Oberburg je i dalje vrio svoja nasilja. Godine 1709. Liani su ponovno zatraili da se komorska vlast u Lici zamijeni kra jikom. U tu svrhu poslana je u Ljubljanu, gdje je zasjedala komorska komisija, posebna delegacija. Nju su inili buniki kapetan Dobrivoj Kneevi, medaki kapetan Luka Bogdani i pravoslavni protopop za Liku Jovan. Na zamolbu spomenute delegacije stigao je 1712. godine kraljevski dekret prema kojem se Lika i Krbava izuzimaju iz nadlenosti komore i predaju pod upravu karlo vakog generala. Tada je umjesto komorskog upravitelja, kao kraljevski pouz danik za Liku, imenovan grof Karlo Attems. On je za svoje postupke odgova rao karlovakom generalu. Tako su Lika i Krbava istom 1714. godine postale dio hrvatske Vojne krajine.385 Poslije spomenutih promjena poela se Lika ureivati kao jedna od kra jikih pokrajina. U prvom redu u njoj je organizirana vojska prema podrunim sjeditima i jedinicama. Zatim je formirana sudska i mjesna vlast. Narod je dobio pravo da u svakom selu Like izabere svoga starjeinu koji je pred vojnim vlastima bio odgovoran za red i mir u selu. Liani izmeu esnaeste i ezdesete godine ivota bili su obavezni na vojnu slubu. Grof Attems odabrao je za svoje sjedite Karlobag, dok su liki knez i zastavnik imali svoje sjedite u Smiljanu. S vremenom se pokazalo da su uinjene promjene ile za tim da se jo vie osigura poslunost naroda, a ogranie njegove stare pravice na slobodan ivot. Grof Attems kao zapovjednik Like bio je vrlo pristran ovjek, koji se u svim spornim pitanjima savjetovao samo sa austrijskim asnicima. Mentalitet liko ga naroda nije niti shvaao niti se ikada potrudio da mu postane razumljiviji. Zato su ga Liani u vie navrata tuili karlovakom generalu. Kada takve tube nisu nita pomogle, ponovno je dolo do narodne bune. Da se ubudue onemo gui narodni revolt, formiran je poseban odred od 200 vojnika na elu sa kapetanom Pretzernom. Doznavi za taj odred, Liani su se pobojali da su ponovno stavljeni pod upravu carske komore. Zato su ponovno krenuli u ustanak. Sredite ustanka nalazilo se u Smiljanu, a voa mu bijae Jure Tomljenovi. Ustanicima se doskora pridruie lika sela Novi, Divoselo, Bilaj, Ribnik, Trnovac, Poitelj, Vrebac, Mogori, Medak, Radu, Lovinac, Graac, Komi, Udbina, Buni i Perui. Dok su ustanici palili oficirske stanove, stigao je u Kaniu kaznani odred kapetana Pretzerna. Kada su ustanici krenuli ususret tome odredu, pozove Pretzern voe pobune na dogovor. Kad su oni doli u njegov logor, dao ih je sve pohvatati i zatvoriti. Doznavi to se dogodilo s

385

VaniekK, Specialgeschichte der Militrgrenze, Bd. 1,154.

174

tlcU

.
1S2 *_/rn 2/^Ct *%<*< ** -~~pi> ^ ^ ~~^.( 4%}**mta>llL**pJ

l/

-****

Ruevine staroga grada iznad Smiljana (Skica I. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

njihovim voama, preplaeni ustanici su se razbjezali, a Pretzernovi vojnici su im jo pucali u lea iz topova.386 Odmah nakon ove pobune digoe novi ustanak liki Bunjevci iz podvelebitskih sela. Pretzernov odred krene nato na Otarije i razbije pobunjenike. Mnogi su Bunjevci nakon toga bili okrutno kanjeni. Oni koji su izbjegli kaznenom odredu razbjezali su se po velebitskim vrletima prometnuvi se u hajduke.387 Takvih odmetnika bilo je u Lici i za vrijeme turske vlasti. Oni su u veini sluajeva smatrani narodnim osvetiteljima protiv turskih zuluma nad
386 387

Japuni M., Kratka povijest Like i Krbave, op. cit. 40-41. Japuni M., Isto, 41.

175

nedunim narodom. Neke od takvih junaka opjevala je i lika narodna pjesma. U novim prilikama liki hajduci bili su opet narodni osvetitelji, ali ovaj put protiv nasilja koga je provodila strana vojna vlast. Dakako, meu likim hajdu cima bilo je i pojedinaca koji svoj poziv nisu shvaali u smislu narodnih osvetitelja, ve su nastupali kao obini razbojnici koji nisu birali svoje rtve. Takvi hajduci bili su strah i trepet za sve stanovnike Like, jer od njih nitko nije mogao biti siguran. Zimi 1732. godine sazvao je kapetan Pretzern narodni zbor u selu Kanii. Na tom zboru svi starjeine likih sela morali su se kleei zakleti da nikad vie nee poticati narod na pobunu. Povodom buna iz 1732. godine voena je u Otocu sudska rasprava. Osude voa pobune bile su vie nego okrutne. Jure Tomljenovi osuen je na smrt vezan uz konjski rep, a potom ga se imalo rasetveriti. Njegov pomonik Vuk Gaji osuen je na gubitak desne ruke, a potom i glave. Ostalim voama pobune Mili Marasu, Iliji ikiu, Dmitru Krajnoviu i Tomi Obradoviu imala se odsjei glava. Osim toga, voama pobune morale su se spaliti kue i rastjerati obitelji. Nakon kraeg vremena smaknuti su jo seoski knezovi u Podlapcu i Mekinjaru, a njihove glave, nataknute na kolac, bile su izloene na mostu preko Like kod Bilaja.388 Ovako drastine kazne narod je odbijao s uasom. Zbog toga su se ponovno neki Liani pro metnuli u hajduke. Da bi se narod Like jo vie podvrgao stezi i poslunosti krajikih komanda nata, Dvorsko ratno vijee iz Bea poelo je 1746. godine sprovoditi novo ureenje Krajine. Tada je taj dio Hrvatske proglaen carskom zemljom, a njezini stanovnici carskim podanicima sa izvanrednim obavezama. Svi mukar ci na tom podruju bili su obavezni na vojnu slubu. Provedba toga programa bila je povjerena princu Hildburghausenu kao novom vrhovnom zapovjedniku itave Krajine.389 On je doskora krajiki teritorij podijelio na etiri regimente ili pukovnije, koje su se isprva nazivale prema imenima njihovih zapovjednika, a zatim prema krajevima gdje su bile ustrojene. Tako su bile formirane slunjska, ogulinska, otoka i lika pukovnija. Svaka od tih pukovnija dijelila se na satnije i manje podrune jedinice. Prilikom te podjele, negdanje seoske kne zove ili vojvode zamijenili su novoimenovani krajiki oficiri. Istovremeno je na itavom podruju Krajine proglaen za slubeni jezik njemaki, pa veina Liana nije ni razumjela govor svojih zapovjednika. Prema novoj uredbi svi Krajinici bili su obavezni da se u doba mira sami brinu za hranu i odjeu, a u doba rata bila je to dunost drave. Za vrijeme rata Krajinici su morali nositi vojnu munduru skrojenu prema uniformama ugarskih vojnika. Sve te mjere izazivale su meu Lianima veliko nezadovoljstvo. Najvie ih je smetalo doki388

VaniekR, Specialgeschichte der Militrgrenze, Bd. 1,231-236. 9 VaniekR, Isto, Bd. I, 487-512.

176

Ruevine grada Bogdania u Lici (Crtei. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

nue njihove mjesne samouprave. Zbog toga je u narodu izbilo vie buna. Njih su krajike vlasti brzo i nemilosrdno uguile. Kako se Liani nisu odazivali u vojnu slubu, kako je to bilo odreeno vojnim proglasom od 1746. godine, karlovaka komanda pozvala je 5. kolovoza iste godine sve mukarce Like na zbor u Jezeranama. Tamo su predstavnici likih sela morali, kleei na zemlji, prisei da e svaka kua iz njihovog sela dati najmanje po jednoga vojnika. Tom prilikom morali su obeati i to da tko to u njihovu selu odbije, tome e zapaliti kuu. Na takvu podlost krajikih vlasti pobunie se prvo Brinjani. Oni su svoje asnike protjerali, a nie zapov jednike pohvatali. Brinjski ustanici krenue potom prema susjednoj Stubici gdje se okupilo oko dvije tisue njihovih pristaa. Karlovaki general ercer izdao je odmah zapovijed komandantu like pukovnije potpukovniku Depociju da taj ustanak to prije ugui. ercer je u meuvremenu osobno stigao u 177

Otoac i pozvao pobunjenike da se raziu. Pobunjenici su to prihvatili, ali su krajem kolovoza iste godine uputili u Be izaslanstvo do sedam lanova na elu sa majorom Mateom Kuhariem. Kada je ta delegacija stigla u Be, njezini lanovi odmah su bili pohvatani i vraeni u Karlovac na sasluavanje. Nakon toga vojni sud u Karlovcu donio je presudu da se desetak voa pobune smakne, a sedam uputi na doivotnu robiju.390 Narod Like ponovno se zgrozio nad tako okrutnom presudom. Poslije toga ponovno su neki ozlojeeni Liani napustili svoje domove i otili u hajduke. Strogost vojnih vlasti u Lici djelovala je vrlo nepovoljno na privredni i ostali razvoj zemlje. Zaostajao je promet, obrt i trgovina, propadali su i stari liki gradovi, a vojska je iz njih morala vaditi kamenje da bi iz toga materijala gradila nove objekte za krajike asnike, vojne magazine ili tamnice. Iz Like je u to doba prema naredbi krajike uprave sve to je bilo vrijedno zaplijenjeno i odneseno u Graz ili Be. Tom prilikom nestali su iz likih pismohrana mnogi vrijedni dokumenti iz turskih i postturskih vremena. Nastojanje Hrvatskog sabora da se Lika izdvoji iz sastava Krajine i pripoji banskoj Hrvatskoj ostalo je bez rezultata. U doba mira Liani su se najvie zanimali poljoprivredom. Oko svakog likog sela bilo je poneto plodne zemlje, ali se od nje nije moglo ivjeti. Zbog toga je liko stanovnitvo bilo prisiljeno da kao svoju glavnu gospodarsku granu njeguje stoarstvo. Zato je svaka lika kua imala u svom toru bar desetak ovaca, a mnoge i vie. Veina stanovnika podvelebitskih sela bavila se transhumantnim stoarstvom, to znai da su njihove ovce provodile ljetne mjesece na planinskim panjacima Velebita a preko zime odlazile su na zimovnike u toplije primorje. Preko proljea i jeseni liko blago ostajalo je u ma tinim domainstvima gdje je paslo po okolnim panjacima. Liko blago koje je ljeti odlazilo na planinske panjake junoga Velebita susretalo se s ovcama koje su tamo stizale iz Bukovice i Ravnih kotara. Kada se broj likih i dalma tinskih ovaca na panjacima junoga Velebita poveao do kritine mjere, poeli su meu vlasnicima stada izbijati sporovi oko prava na planinsku ispau. Svaka strana pozivala se na svoja starinska prava smatrajui da sporni panjaci pripadaju upravo njima. Sporovi koji su povodom toga voeni kod nadlenih likih sudova teko su se rjeavali, jer sudovi za te planinske terene nisu imali na raspoloenju precizne topografske karte iz kojih bi bilo vidljivo o kojim se panjacima zapravo radi. Zato su glavari podvelebitskih sela poeli pregovarati sa krajikim zapovjednicima da se sastavi jedan prihvatljiv ugovor oko zajed nikih prava na planinsku ispau na Velebitu. U meuvremenu se poelo raditi na vojnom premjeru zemljita za topografsku kartu u mjerilu 1:28.800. Dalma-

390 VaniekR, Isto, Bd. I, 500-506. 178

tinsko namjesnitvo u Zadru predloilo je da se odluka o takvom ugovoru prepusti glavarima likih i sjevernodalmatinskih sela.391 Nakon to je o tome u odreenim sredinama temeljito raspravljeno, sastav ljene su dvije uredbe koje su se sadrajno dopunjavale. U Raduu je 29. srpnja 1775. godine prihvaen tzv. Raduki zapisnik, a u Novigradu usvojen je 24. listopada 1776. slian ugovor. Spomenutim aktima uinjen je kraj dotadanjim nesporazumima. Dalmatinski stoari dobili su Radukim zapisnikom garanci ju da njihova stoka moe dolaziti na 35 likih panjaka na Velebitu, Potaku i Likom sredogorju, dok su liki stoari sa Novigradskim ugovorom stekli pravo na zimovnike svoga blaga po Bukovici i Ravnim kotarima. Tako su stoarska kretanja na podruju Like i oko Velebita dobila svoj prvi regulativni akt koji je vaio sve do 1887. godine kada je poeo vaiti noviji Gospiki ugovor.392 Kada je nakon tursko-austrijskog rata sklopljen mir u Svitovu, turska strana morala je Krajini odstupiti pojas zemljita s istone strane Pljeivice. Tom prilikom Krajina je dobila Cetin, Drenik, Lapac, Srb i Vagan. Iz spome nutih naselja odselilo je tada gotovo sve muslimansko stanovnitvo u susjednu Bosnu. Nato su krajike vlasti naselile ovamo nove doseljenike, veinom iz Like i Krbave. Turci su, dakako, bili vrlo nazadovoljni to su izgubili podpljeivika mjesta, pa su ih 1809. godine pokuali preoteti. Liani su taj po kuaj brzo sprijeili. Krajika vojska skupila se na Kuku i Vaganu, i, kada su Turci krenuli da tim pravcem prodru u Krbavu, Krajinici su ih hrabro doekali i razbili. Poslije toga neuspjeha Turci vie nisu pokuavali prijei preko Plje ivice.393 Pojavom Napoleona na europskoj ratnoj sceni, austrijski car Franjo bio je prisiljen odstupiti Francuzima Liku i Krbavu zajedno s jo nekim dijelovima june Hrvatske. Komandant like vojne oblasti postao je tada pukovnik Marko Slivari koji je imao sjedite u Gospiu. Kako jedan dio Liana nije htio sluiti vojsku pod francuskom vlau, odluie se na seobu. Zato je u jesen 1810. godine skupina od oko 4.000 iseljenika napustila Liku i otila u Srijem i Banat. Francuska uprava u Lici je za relativno kratko vrijeme uinila za ovaj kraj dosta korisnih zahvata. Sagraeno je primjerice dosta novih cesta, mostova, kola i si. Francuske vlasti pozvale su like hajduke da se vrate kuama bez Markovi M., Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu, Zbornik za NO JAZU, knj. 48, Zagreb 1980,12-13. 392 Ugovor sklopljen na temelju previnjih odlukah od 13. srpnja 1878 i 23. svibnja 1886 meu kralj, dravnim umskim erarom, Zemaljskom vladom u Zagrebu i likimi obinami Zrmanja, Srb, Bruvno, Graac, Lovinac, Medak i Gospi s jedne strane i ces. dalmatinskim namjesnitvom u Zadru i dalmatinskimi obinami Knin, Kistanje, Skradin, Benkovac, Obrovac, Novigrad i Nin s druge strane. Gospi 1886. 393 JapuniM., Kratka povijest Like i Krbave, op. cit. 45-46. 179
391

bojazni da e im se ita dogoditi. Osim toga, svim likim selima vraena je stara samouprava, pa su ponovno birani seoski starjeine koji su dobili nekadanje ovlasti. To je povealo sigurnost meu narodom. Like staje nisu se vie morale nou kljuati, a i gospodarska orua mogla su slobodno stajati po poljima bez bojazni da e ih tko prisvojiti. Tako je bilo u Lici do 1814. godine, kada je dolo do pada Napoleona i ponovne obnove austrijske vlasti u Kraji ni^ Obnovom Krajine Liani su nastavili podnositi nepravde koje su proisticale iz nerazumijevanja krajikih asnika prema likom stanovnitvu. Kako austrij ski oficiri u Lici nisu poznavali hrvatski jezik, nisu mogli ni doi u blii doticaj s narodom kojim su upravljali. Zato Liani nisu takve ljude sluali kao svoje istinske starjeine, ve iz straha da e za svaki neposluh biti okrutno kanjeni. No i u tako nepovoljnoj sredini Liani su znali sauvati svoj pokrajinski iden titet, svoj narodni jezik, tradicijsku kulturu i vjeru u bolju budunost. Upravo u to kritino doba stanovnitvo Like stie sve elemente svoje regionalne poseb nosti koje su mu dale jedinstveno i zajedniko ime Liani. Kada danas govorimo o tradicijskom liku stanovnika Like iz toga vremena, odmah pomi ljamo na krnu figuru Lianina, tjelesno jakog i izdrljivog, sposobnog za suoavanje sa svim ivotnim tekoama. U psihikom pogledu Lianin je bio uvijek drueljubiv ovjek, ali i dovoljno oprezan u doticaju sa strancima. On je zapravo nosio u sebi sve tipske osobine dinarskih gortaka. Liani su kao svi Dinarci bili ponosni i odmjereni ljudi. Nisu voljeli rasip nitvo, jer su uvijek bili siromani. U svakodnevnom ivotu najvie su cijenili obiteljski ivot, zatim potenje, prijateljstvo i susjedstvo. Lika narodna nonja bila je usuglaena sa klimatskim odnosima toga kraja. Isto vrijedi i u pogledu narodne ishrane. Liani su se neko hranili projom, mlijekom, sirom, krumpi rom, grahom, kupusom, lukom i slaninom. Like ene u mnogom su nalikovale mukarcima. Bile su izdrljive, marljive i raale mnogo djece. Zbog tekog naina ivota izgledale su obino starije nego to jesu. Liko siromatvo bilo je gotovo legendarno. Porodice sa malo zemlje i mnogo djece ivjele su uglavnom od ovaca, od mlijeka, proje i sira. Zbog visokog nataliteta Lika 19. stoljea postala je naa najvienija emigracijska pokrajina. Iseljavanja su se odvijala u bogatije hrvatske krajeve, prvenstveno u Slavoniju. Dosta iseljenika odlazilo je u daleke prekomorske zemlje, ponajvie u Ameriku. Gdje god su stizali, Liani su se dobro snalazili i posvuda se isticali kao poteni i marljivi radnici. Treba rei i to da su pozitivne karakteristike Liana s vremenom uvidjeli i austrijski vojni krugovi. Zato su pojedini Liani, kao krajiki asnici, napredovali do visokih vojnih poloaja.
394

VaniekF., Specialgeschichte der Militrgrenze, Bd. III, 247 i dalje.

180

v
C'v

\j

Jf-'
>

Ostaci grada Bilaja u Lici (Crtei. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

Gledajui na Liane iz aspekta etnografije i znanstvenih disciplina koje mogu pokazati njihovu posebnost u odnosu na ljude iz susjednih krajeva Hrvatske, vidi se da se oni u mnogim pojedinostima razlikuju. Osim spomenutih razliitosti u nainu privreivanja, obiajima, odijevanju, ishrani i si. Liani se od svojih susjeda izdvajaju i prema nainu govora. Oni prema narodnom 181

shvaanju ne govore ve viu, to kazuje da im je razgovor glasan, reenice kratke, jasne i jednostavne. Mlai Liani govore temperamentnije od starijih. U dijalozima esto se nadmeu, to ponekad dovodi do sukoba sugovornika. Stariji Liani, napose iskusniji starci, govore smirenije i odmjerenije. Kada pripovijedaju, paze da ne kau ono to bi ih moglo dovesti u kakvu nepriliku. Zato se u ozbiljnijim raspravama uvaju jasnog ili otvorenog opredjeljivanja. Ukoliko se od njih takvo izjanjavanje trai, oni e to uiniti uvijeno, u obliku jezine forme nije da je ili nije da nije. Isto tako, kada priaju o nekim dogaajima, izbjei e o tome svoje svjedoanstvo, ve e pripovijedanje popra titi uobiajenim rijeima tako se govori ili tako se uje u narodu. Ovakva opreznost u govoru nastala je iz narodnog iskustva pod turskim i krajikim upravljaima, kada se za svaku neodmjerenu rije moglo skupo platiti. Liani su stekli glas vrlo drueljubivih ljudi koji se znaju dobro zabavljati. Lika sijela, prela, kola i pjesme najbolje to potvruju. Narodne pjesme Liana glasovno su siromane, ali se zato dobro uklapaju u prirodni ambijent kra. Liko zajednitvo najvie je dolazilo do izraaja u sluajevima iseljavanja. Poznato je da se Liani izvan zaviaja meusobno pomau i udruuju u zaviajna udruenja. Lika ljubav prema rodnoj grudi, likom kamenu, Velebitu, kolijevci iz koje su potekli, upravo je dirljiva. Treba priznati da mnogi ljudi iz ostalih pokrajina Hrvatske ne nose u sebi tako razvijen osjeaj odanosti prema zaviaju kao to je to sluaj s Lianima. Sve to potvruje da su Liani do 19. stoljea postali svojevrstan pojam regionalne populacije Hrvatske i da su do toga vremena u potpunosti uobliili svoj pokrajinsko-etnografski entitet. Istom od toga vremena poinje se primjeivati njihovo raslojavanje prema nacionalnom opredjeljenju. ivei pod krajikom upravom Liani su u vie navrata zahtijevali od Hrvat skog sabora da ih pripoji pod bansku vlast. U tom pogledu najvie je njihove interese zastupao hrvatski ban Josip Jelai. On je Lianima isposlovao niz olakica da im ivot pod krajikom upravom bude laki i snoljiviji. Kada su se prilike u tadanjoj Europi poele mijenjati, napose u odnosu prema Turskoj, Hrvatski sabor ponovno se obratio kralju sa zamolbom da se Krajina ujedini sa banskom Hrvatskom. Na taj saborski zahtjev kralj je odgovorio da Krajinu smatra dijelom kraljevine Hrvatske, ali da postojee prilike i sigurnost zemlje ne doputaju takvo pripojenje.395 Meutim, takav in postao je samo pitanje vremena. Kada je 1865. godine u Hrvatski sabor izabrano 55 zastupnika iz Krajine, vojna vlast na tom podruju praktino je prestala. Konano je kralj Franjo Josip 8. rujna 1873. objavio carski dekret o razvojaenju svih dijelova Krajine, a 1881. godine uslijedio je novi manifest o sjedinjenju Krajine s

395

Japuni M., Kratka povijest Like i Krbave, op. cit. 52.

182

Llord Guar-tser in. Jt.&efi

Ruevine starih likih gradova u Bruvnu i Krmaru kraj Smiljana (Crtei. Kukuljevia iz Arhiva HAZU u Zagrebu)

kraljevinom Hrvatskom.396 Odmah potom imenovan je i prvi liko-krbavski upan, nakon stanke od gotovo 350 godina. Tu ast dobio je Marko Kasumovi,

396

CulinoviF., Dravnopravni razvitak Vojne krajine, Rad JAZU, knj. 356, Zagreb

1969,47.

183

a nakon njega Bude pl. Budisavljevi. Time se Lika i Krbava stupile u doba svoje najnovije povijesti. Uspostavom upanijske vlasti poinju se u Lici stvarati sasvim drukiji uslovi ivota. Liani su od toga vremena prestali biti vojni ljudi, nestalo je krajike stege, a umjesto vojne pokornosti poeli su djelovati novi organi mjesne samo uprave. Od toga vremena Liani se poinju okretati svojim svakodnevnim brigama, a ponajvie napretku privrede. Dok je zemljoradnja u Lici oduvijek bila ograniena nedostatkom obradive zemlje, uslovi za stoarstvo bili su gotovo neogranieni. Liani su se stoga ponovno okrenuli stoarstvu kao svojoj tradi cionalnoj privrednoj grani. Daljnjim poveavanjem broja likoga blaga jo su se vie razmahala dotadanja stoarska kretanja, napose ona oko Velebita. Obzirom da su Raduki zapisnik i Novigradski ugovor u novonastalim prilika ma postali nedostatni, na inicijativu likoga velikog upana Bude Budisavljevia donesen je novi akt, koji je likim stoarima omoguio da se uspjenije nego ranije mogu baviti transhumantnim stoarstvom. Spomenuti akt imao je naslov Gospiki ugovor, a stupio je na snagu 8. prosinca 1887. godine. Objavljen je u obliku tiskane knjige sa topografskim kartama Velebita u mjerilu 1:25.000.397 Gospiki ugovor imao je 35 lanaka u kojima su iznijete sve odrednice narod noga prava iz oblasti transhumantnog stoarstva. U uvodnom dijelu toga ugo vora kae se da on jami likom blagu pravo na zimsku ispau na dalmatinskim panjacima Bukovice i Ravnih kotara, te pravo dalmatinskim stadima na ne smetanu ispau na junom Velebitu. Kao temelj ugovora spominju se sve ranije uredbe iz 18. stoljea. Nakon uvodnih napomena prelazi se na glavni ugovorni dio. Tu se kae da dalmatinske opine Knin, Kistanje i Obrovac priznaju likim stoarima pravo da preko zime mogu napasati svoja stada na desnoj obali Zrmanje te du obale Morlakoga kanala od Priveza do Tribnja. Za tu uslugu lika ugovorna strana jami dalmatinskim stoarima pravo da preko ljeta mogu koristiti like i velebitske sezonske panjake. Na njih preko ljeta moe doi do 60.000 dalmatinskih ovaca i to 35.000 na panjake junoga Velebita, a 25.000 na panjake Potaka i Likoga sredogorja. Obje ugovorne strane, kae se u ugovoru, svjesne su da e prilikom prolaza tolikog broja ovaca doi do povreda privatnih posjeda. Zato se apelira na obostrano razumijevanje i suzdrljivost dok se ne sastave dodatne ugovorne upute. U daljnjem tekstu Gospikog ugovora govori se o panjacima Like i Velebita na kojima e zajedniki pasti liko i dalmatinsko blago. Jednu grupu tih pa njaka ine oni koji se nalaze uzdu velebitskog nadgorja na prostoru izmeu Visoice i Vujaka. Drugu grupu ine panjaci koji se prostiru na potezu od Potaka do Kremena. Uz opis svakog od 35 likih panjaka predvienih za ljetnu 397 usp. biljeku 392.

184

V2

Gospodarska zgrada sa kolnicom u Smiljanu (Snimljeno 1905. g.)

?
C. ft

0-

s^?

* A.

#4/%** '(C*f,

'*&'

Stara lika kua u Smiljanu pokrivena slamom (Snimljeno 1905. g.)

*>S^
JS

-^

Kua kovaa Ania u Barletama pokrivena sindrom (Snimljeno 1906. g)

Lika drvena kola za prijevoz sijena (Snimljeno 1905. g.)

b*fe

^ 1 ^

^^

Lika stambena kua sapritorkom i podrumom (Snimljeno u Barletama 1906. g.)

"

Vridba ita na gumnu (Snimljeno u Barletama 1906. g.)

Naselje Ravni Dabar na sjevernom Velebitu (Snimljeno 1914. g)

Nastamba za stoare na Velikom Rujnu (Snimljeno 1908. g.)

Liko selo Krasno sa obronaka sjevernog Velebita (Snimljeno 1909. g)

Ograeni vrtovi na Libinju pored stoarskih koliba (Snimljeno 1909. g.)

Starinski nain etve ita u Lici pomou srpova (Snimljeno 1909. g.)

2 * *&

">::,!

^&&:Lika stoarska koliba na Strugama na junom Velebitu (Snimljeno 1905. g.)

Stara lika kua u Donjem Pazaristu (Snimljeno 1905. g.)

Stara lika kua iz Kutereva podignuta 1680. godine (Snimljeno 1904. g.)

Lianin u starinskoj narodnoj nonji (Snimljeno 1907. g.)

Baljkovi Gerasim iz Plavna. Romanski crnovlaki tip (Snimljeno 1904. g.)

Lianke u starinskoj narodnoj nonji (Snimljeno 1907. godine)

Frani Bozo iz okolice Gospia. Tip liko-bunjevakog Hrvata (Snimljeno 1906. g.)

Mandi Savo iz okolice Smiljana. Romanski crnovlaki tip (Snimljeno 1904. g.)

MilkoviAnte iz okolice Pazarita. Tip likoga Bunjevca (Snimljeno 1906. g.)

Tip likoga gortaka crnovlakoga podrijetla (Snimljeno 1907. g.)

Liani bjelovlakoga podrijetla obueni u bijelu vunenu i krznenu odjeu (Snimljeno 1903. g.)

9 u,

Tip Lianina sa tragovima avarskog podrijetla (Snimljeno 1907. g.)

Tip like Bunjevke u sveanoj narodnoj nonji (Snimljeno 1909. g.)

enska nonja iz gornje Zrmanje Os jeca se primorski utjecaj (Snimljeno 1906. g.)

fe4SS&

Tip like djevojke iz okolice Lovinca (Snimljeno 1908. g.)

Dva Lianina, jedan u bjelovlakoj a drugi u crnovlakoj narodnoj nonji (Snimljeno 1908. g.)

Liki pastir sa Velebita bunjevakoga podrijetla iz D. Pazarita (Snimljeno 1906. g.)

Like djevojke (endarua i cekinua) iz Bogdania (Snimljeno 1905. g.)

ispau, Gospiki ugovor sadravao je poseban tabelarni pregled u koj em je svaki od likih panjaka klasificiran i oznaen pobliim granicama. Spomenute tabele sadre podatke o panjakim povrinama, postojeim zabranima, mjestima za napajanje blaga, doputenim planditima i si. U daljnjim lanovima Gospikog ugovora govori se o nainima naplate travarine, o stoarskim ispravama, o postupcima u sluaju zloupotrebe, o pravu na podizanje planinskih koliba i dr. U zavrnim odredbama ugovora trai se obostrano pridravanje svega dogovo renog.398 Gospiki ugovor vaio je oko 30 godina kao vaan akt prema kojem se upravljalo liko narodno gospodarstvo na podruju stoarstva. Kada se poet kom 20. stoljea broj like stoke poeo smanjivati, Gospiki ugovor izgubio je raniju vanost. Tada su poeli izostajati liki silasci na zimovnike u sjevernu Dalmaciju. Dalmatinski stoari iz Ravnih kotara i Bukovice koristili su i nadalje svoje prvo na izdig ovaca na juni Velebit. U novije vrijeme i ti izdizi poeli su jenjavati. Tako je pomalo naputen stari nain tisuljetnog iskoritavanja planin skih panjaka na Velebitu. Naalost, prava zamjena za tu privrednu granu Like nije ostvarena sve do naih dana. Pokuaj da se gospodarski napredak Like unaprijedi razvojem industrije, svakako je najvei promaaj za ope dobro toga kraja. Na koncu ovoga rada potrebno je jo jednom osvrnuti se na dananje stanovnitvo Like. Ono je, kao to je poznato, podijeljeno na like Hrvate i Srbe. Kako su oni meusobno rasporeeni na prostoru Like i Krbave najbolje se moe vidjeti iz etnike karte koju je S. Pavii priloio svojoj knjizi o seobama i naseljima Like. Iz te karte razabire se da je liko iteljstvo, obzirom na nacio nalnu pripadnost, prilino izmijeano. Pomnim studijem spomenute karte zapaaju se vea ili manja podruja gdje ivi preteito ili iskljuivo hrvatsko ili srpsko stanovnitvo. Uopeno se moe rei da u sjevernom dijelu Like preteu Hrvati, a u junom Srbi. Krajevi juno od grebena Male Kapele naseljeni su preteito srpskim iteljstvom. Na tom podruju nalaze se kare, Doljani, Zalonica, Rudopolje, Vrhovine, Babin Potok, Crna Vlast i Turjanski. Junije od pojasa spomenutih srpskih naselja prua se kraj u kome dominira hrvatsko stanovnitvo. Ta zona poinje od Otoca te se nastavlja preko Prozora, ovia, Sinca i Lea do blizu Turjanskoga. Na podruju Brloga ive preteno Srbi, no i na tom prostoru ima poneto Hrvata. Od Brloga prema Velebitu te dalje do morske obale ive uglavnom Hrvati Bunjevci. Brinjski kraj takoer je naseljen Hrvatima. Srba ima poneto i to na jugu prema Brlogu. U Krasnom ive hrvatski Bunjevci, a u susjednom Kuterevu Hrvati iz sjevernih krajeva. Hrvata ima i u donjem Kosinju te u
398

Markovi M., Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu, op. cit. 14-23.

185

Bakovcu, a Srba u Gornjem Kosinju i Lipovu Polju. iroko podruje ipod Velebita, koje zahvaa zemljite oko Pazarita, naseljeno je hrvatskim Bu njevcima. Srba na tom podruju ima oko Smiljana. Hrvati nadalje dominiraju na irem podruju oko Peruia. Ovdanje stanovnitvo nije istoga podrijetla. Ono to ivi oko Janjca potjee iz Bosne, a blie Peruiu ima dosta Bunjevaca i hrvatskih starosjedilaca koji potjeu iz vremena srednjega vijeka. Srba ima istonije od Gospia oko Ostrovice te dalje prema jugu. Okolica Bruana i Ribnika naseljena je ponovno Hrvatima koji potjeu od doseljenika iz sjever nijih krajeva Hrvatske. Juni krajevi Like naseljeni su preteno srpskim stanovnitvom. Hrvata ima u nekoliko veih ili manjih oaza kao primjerice oko Lovinca, Sv. Roka, zatim kod Graaca, Dubokog Dola i Vrela. Srbi dominiraju na itavom podruju Krbave. Iznimke su Buni, Podlapac i Udbina gdje ima dosta Hrvata. Sa istone strane Pljeivice gotovo sva naselja naseljena su Srbima. Hrvata ima oko Do njega Lapca i Brotnje. To je u najkraim crtama slika geografskoga rasporeda likoga stanovnitva s obzirom na njegovo nacionalno opredjeljenje. Kao zakljuak na kraju ovoga rada spontano se namee pitanje: to se moe rei o stanovnitvu i naseljima Like iz aspekta povijesne geografije? Odgovor na to pitanje proizlazi iz itavog prethodnog sadraja. Vidjeli smo da je podruje dananje Like, tijekom svih prapovijesnih i povijesnih razdoblja, inilo jedin stvenu prirodnu i populacijsko-naseobinsku cjelinu. Zato su ovdanji ljudi i njihova naselja bili uvijek pomalo razliiti u odnosu na okolne krajeve. Lika, prema tome, nije nastala kao ustanovljena pokrajina, ve kao prirodno zadana i geografski uslovljena regija. Krko tlo toga kraja sa svojim popratnim pojava ma davalo je uvijek svojim stanovnicima neizbrisiv, jedinstven i specifian biljeg. To se zapaa iz svih faza prolosti o kojima smo govorili. Vano je uoiti da su se ovdjanji ljudi oduvijek opredijelili za stoarstvo kao osnovnu granu svoga privreivanja. Moe se rei da drukiji izbor nisu ni imali. Orijentacija prema stoarstvu stalno se ponavlja i u kasnijim vremenskim fazama. Obzirom na geografski poloaj, konfiguraciju likoga zemljita, godi nji raspored vegetacije izmeu primorja i zalea, nomadizam i transhumancija postali su tu gospodarska nunost. Ovdanji ljudi stjecali su takva iskustva tisuljeima. Budua gospodarska orijentacija Like morat e sigurno slijediti moderna iskustva naprednijih gorskih krajeva Europe, no pri tom se ne bi smjelo gubiti iz vida ni ovo tisuljetno narodno iskustvo. Lika naselja teko se mogu usporeivati s bilo kojom drugom pokrajinom Hrvatske. Ona su, kako smo vidjeli, mnogo puta podizana, ruena i ponovno obnavljana. Svako povijesno razdoblje davalo im je svoje obiljeje, no postoje i neke konstante koje su vaile u svim vremenima. Lika je uvijek bila zemlja bogata kamenom i drvom. Zato ta dva elementa dominiraju kao tradicijski graevinski materijal Like. To se moe pratiti na likim naseljima od japodskih 186

gradina do najnovijega vremena. Lika tradicijska kua bila je obino prizem nica sastavljena iz balvana. Rijetke jednokatnice podizale su se u donjem dijelu iz kamena, a u gornjem iz balvana. U objektima graenim na kat, u prizemnom dijelu boravilo je blago, a na katu su stanovali ljudi. Lika naselja rijetko su kada gomilastoga tipa. Ukoliko se kue javljaju u skupinama, obino se radi o mlaim naseobinama nastalim raseljavanjem iz oblinjih starijih sela. U takvim naseljima ive obino porodice istoga prezimena koje su u bliem ili daljnjem srodstvu. Iz svega to je ve reeno o stanovnitvu Like moe se zakljuiti da ono veinom potjee od stanovnika naih dinarskih oblasti. To stanovnitvo u znatnoj mjeri ine potomci onih Romana koji su na tom prostoru preivjeli propast Rimskoga carstva i koji su pod imenom Vlasi uli u nau sred njovjekovnu populaciju. Spomenuto romansko ili vlako stanovnitvo bilo je oito brojnije nego to su to iskazivala naa dosadanja povijesna istraivanja. Dinarski Vlasi bili su tijekom itavog srednjega vijeka nomadski stoari koji su ivjeli bez stalnih naseobina vezani za svoja stada. U zapadnim krajevima Dinarida obitavali su tzv. bijeli Vlasi, koji su to ime dobili po tome to su se odijevali u bijelu vunenu odjeu. U istonim podrujima Dinarida ivjeli su njihovi srodnici crni Vlasi, koji su nosili crnu vunenu odjeu. Hrvati se za razliku od vlakoga stanovnitva nikad nisu bavili nomadskim stoarstvom, ve su uvijek ivjeli po stalnim naseljima. Bijeli Vlasi, koji su u srednjem vijeku ivjeli oko Velebita i Dinare, bili su rimokatolici, dok su crni Vlasi bili dijelom bogumili, a dijelom pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti. Takav raspored izmeu bijelih i crnih Vlaha poremetili su Turci koji su u 16. stoljeu doprli do Like. Turci su u zaposjednute krajeve Like doveli veliko mnotvo crnih Vlaha iz istonih dinarskih oblasti. Oni su uglavnom bili pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti. Doseljeni crni Vlasi sluili su Turcima u njihovim pomonim etama protiv krajike vojske. Kada je turskoj vladavini u Lici doao kraj, najvei broj crnih Vlaha pobjegao je na krajiku stranu. Kasnije su krajike vlasti tim istim stanovnitvom naseljavale opustoenu Liku i Krbavu. Zbog pripadnosti pravoslavnoj vjeroispovijesti, liki crni Vlasi opredijeli su se kasnije za srpsko nacionalno osjeanje i oni danas ine tzv. like Srbe. Liki Hrvati imaju takoer dosta raznoliko podrijetlo. Najmanje je onih koji potjeu od strohrvatskih rodova iz vremena srednjega vijeka. To stanovnitvo je prilikom upada Turaka postradalo ili se iz Like odselilo. Vie ima Hrvata koji potjeu od mlaih doseljenika iz sjevernijih krajeva Hrvatske, prvenstveno iz Gorskoga kotara. Najvei broj Hrvata na podruju Like potjee od tzv. bijelih Vlaha. Meu tim stanovnitvom najvie ima bunjevakih porodica koje su u Liku doselile iz primorja. Sve bjelovlake porodice rimokatolike vjeroispovijsti priklonile su se tijekom vremena hrvatskom nacionalnom osjeanju. 187

Prema tome, dananje stanovnitvo Like ine Liani, koji se meusobno razlikuju prema vjeroispovijesti, a ne prema pripadnosti etnikim Hrvatima ili Srbima. Podjela Liana na Hrvate i Srbe nije dakle utemeljena na njihovim etnikim razlikama, ve na njihovoj vjerskoj opredjeljenosti. Ta injenica ne bi trebala ometati Liane da ive i dalje u slozi i meusobnom uvaavanju. Za kljuujui time ovaj rad smatram da je on u svojoj povijesno-geografskoj retrospektivi dao ispravno tumaenje onoga dijela like prolosti, o kojem dosadanji autori nisu bili dovoljno otvoreni ili jasni.

188

About the Ethonogenesis of the Lika Population (Summary)


Today Lika is a Croatian historical region, which already in the ancient times had had its specific populations. In the 1st century a. C. this area was joined the Roman province Illyricum. It was inhabited by the Iapodes, an Illyrian tribe the Romans had a lot of problems to conquer. During the time of the Roman domination in the Illyricum the Iapodes were put under the in fluence of romanization. After the fall of the Roman Illyricum Lika was inha bited by Goths, Slaves, Avarians and, at last, by the Croats. The Roman population of these parts didn't vanish, but lasted here as a cattle-breeding element moving constantly around with its herds. After the Croats had conque red the Avarians and organized their control in the western parts of the former Illyricum, in the Lika area they formed three tribal states, Lika, Krbava and Gacka. These states were ruled by a special ruler called a ban. In the Middle Ages Lika was settled by the Old-Croatian clans, gathered around their tribal states. These medieval states were called Lika, Krbava, Gacka, Brinje, Buani, Hotua, Odorje, Lapac, Srb and Podgora. During the Middle Ages the Avarian people were completely assimilated with the Croats, while the Roman Wlachs /or the white Wlachs/ still lived apart from the Croats. When the Turks had conquered Bosnia and Hercegowina, a lot of the Black Wlachs started to move to the western parts of the Balkan Peninsula. By their origin they were similar to the White Wlachs, the aboriginals of this region, but, because of their coming from the central parts of the Balkan Peninsula, they were members of the Eastern Orthodox Church. The Turks used them as soldiers in their auxiliary troups. With these tro ups they gradually conquared Croatian land moving westwards. Until the 16th century the Black Wlachs have inhabited a large part of the Croatian land; they have also spread about the Lika and Krbava territory. Many historical documents give us a lot of informa tion about it. These documents mention the Black Wlachs only by the name the Schizmatic Wlachs and never by the name Serbs. In the fact, ethnical Serbs never moved westwards to the Croatian country. There is no historical confirmation of such a settlement. After their defeat at Vienna 1683. the Turks started to withdraw from Croatia to the east. The Black Wlachs, who came with them to Croatia, didn't follow them to Bosnia this time, but changed their side, entered the military forces of Krajina /the Frontier/ and stayed living at the same places. From that time many of Lika and Krbava inhabitants are mem bers of the Orthodox Church. This Orthodox population never claimed to be Serbian, until the Orthodox Church started to proclaim being a national Sebian Church. Orthodox priests started to consider their belivers as Serbe; from that time the Orthodox Wlachs changed their name into the Serbs of Lika. Croats, who live in Lika today, mostly descend from the aboriginal White Wlachs, which, being members of the Roman Catholic Church, assimilated 189

with the ethnical Croats. Most of the Cratian families are Bunjevci /a White Wlach tribe/, who came to Lika from the Adriatic coast. At the end we can conclude that the modern Croatian or Serbian populations of Lika have a scientifically established history. The Croatian inhabitants descend from the Old-Croatian clans which lived here during the Middle Ages. The Serbs of Lika aren't ethnical Serbs, but the Orthodox Black Wlachs who moved into these parts in the 16th century together with the Turks. The historical documents always do call them the Schizmatic Wlachs, and they were also named so by the Krajina government. At the beginning of the 19th century, when the Orthodox Church proclaimed itself as a national church of all the Serbs, the Orthodox Lika inhabitants had to become Serbs, although they have no historical connection with the real ethnical Serbs. Today, their descendants consider themselves only as Serbs, and they have completely forgotten their primarly Wlach origin.

190

You might also like