Professional Documents
Culture Documents
Uvod
Postoje razliiti pristupi u prouavanju moralnog ponaanja. Jedan pristup je situacionistiki, koji je usmeren na analizu sredinskih, socijalnih faktora u analizi moralnog ponaanja, drugi pristup se bazira na stanovitu da postoje unutranje dispozicije, poputa crta linosti ili kognitivnih struktura koje su presudne u oblikovanju ljudskog moralnog ponaanja. U okviru oba pristupa se uoavaju manje ili vie razliite struje. Tako u okviru ovog drugog pristupa postoji kognitivno-razvojna struja koja dominira u psihologiji morala ve nekoliko decenija. Predstavnici te struje su Kohlberg i Piaget. Oni su usmereni na kognitivni aspekt moralnosti, na moralno suenje. Karakteristike moralnog suenja zavise od nivoa razvoja, odnosno kognitivnih struktura koje su razliite na razliitim nivoima razvoja. Tako npr. prema Piaget-ovoj teoriji moralnog razvoja, postoje dva stadijuma moralnog sunenja, gde se prelaz sa jednog na drugi odvija na uzrastu od 7 godina. Prvi stadijum moralnosti je stadijum objektivne moralnosti, kada deca procenjuju teinu. Razvoj linosti prema Eysenck-ovoj teoriji ostvaruje se kroz interakciju naslenene strukture pojedinca i uticaja okoline. Za objanjenje amoralnog i kriminalnog kao i drugih oblika devijantnog ponaanja, po Eysenck-u, jako je bitno:1 1. Postojanje i priroda linosti sklone amoralnom, kriminalnom ponaanju; 2. Relativni uticaj genetskih i sredinskih faktora; 3. Nain na koji razliiti tipovi kanjavanja iz sredine odrenuju budue ponaanje. Takvim se shvatanjem Eysenck direktno suprotstavlja sociolokim koncepcijama koje uzroke amoralnog ponaanja i kriminaliteta trae u razliitim socijalnim uslovima nezavisno od karakteristika linosti pojedinca. On ne negira znaaj socijalnih faktora, ve ih posmatra u kontekstu njihovog uticaja na razvoj linosti. Sa stanovita psihoanalize, iako se ona nije mnogo bavila problemom moralnosti, kljuan je super ego za razumevanje moralnog ponaanja. Super ego ima ulogu unutranjeg sudije. On ima tri funkcije: samoposmatranje, savest, i ego ideal. Savest je ta koja pojedincu ne doputa da izvri ili poeli zlo delo, a ako to ipak uini, ili makar pomisli, onda ga strogo kanjava prekorima i oseanjem krivice.
Devijatnost (prestupnivtvo) se moe definisati kao nepriznavanje datog skupa normi koje prihvata znatan broj ljudi u nekoj zajednici ili drutvu. Nijedno drutvo, kao to je ve naglaeno, ne moe se, jednostavno, podeliti na one koji odstupaju od normi i na one koji se pridravaju. Veina nas, u nekim situacijama, kri opte prihvaena pravila ponaanja. Moe nam se, na primer, desiti da i sami poinimo neku sitnu krau, u robnoj kui ili u kancelariji, kad prisvojimo neki sitan predmet, kao to je papir ili olovka. Moda smo nekada u ivotu preskoili dozvoljeno ogranienje brzine, zvali nekoga telefonom da bi zbijali alu ili puili marihuanu. Devijatnost i kriminal nisu sinomimni pojmovi, iako se u veini sluajeva poklapaju. Pojam devijantnosti mnogo je iri od pojma kriminala, koji se odnosi samo na ono nekonformistiko ponaanje kojim se kri zakon. Mnogi oblici devijatikog ponaanja nisu kanjivi po zakonu. Tako, na primer, sudije o devijatnosti mogu ispitivati potpuno razliite pojave kao to su nudizam, rejv kultura i takozvani putnici Novog doba. Pojam prestupnitva (devijatnosti) moe se primeniti ne samo na ponaanje pojedinca ve i grupa. Prouavanjem kriminala i prestukpnikog ponaanja bave se dve posebne, ali srodne discipline. Krimatologija se bavi oblicima ponaanja koji su kanjivi po krivinom zakonu. Krimatologe esto interesuju metode za merenje i mere usmerene na smanjivanje kriminala u okvirima drutvenih zajednica. Socijologija prestupnikog ponaanja oslanja se na istraivanja u krimatologiji, ali isto tako istrauje i ponaanje koje je izvan domena krivinog prava. Socijolozi koju prouavaju prestupniko ponaanje smatraju devojatnom i kako se pojmovi takvog ponaanja razliito primenjuju na ljude unutar drutva.
Uzroci
Personalni uzroci (osobnost/predispozicije) - poremeaji u linosti su blisko povezani sa kriminalnim ponaanjem i kriminalac je obino psihopata ili asocijalac metalne nestabilnosti, razdraljiv i agresivan. Neki psihopate su armatni i blagi u komunikaciji, neagresivni, ali sposobni za najtea kriminalna djela. Neki obrasci linosti su osjetljiviji na kriminalno ponaanje od drugih. Svi oni imaju jednu zajedniku osobinu - kroz kriminal bjee od realnosti i ispucavaju svoje frustracije na drutveno neprihvatljiv nain. Oni nalaze izlaz iz svojih problema u kriminalu, i veina ima eksapistike osobine i sklonost da zaobilaze rjeavanje svojih problema; ubiju ili kradu bjeei od vlastite realnosti i njenih posljedica u uglavnom se nesvjesno povode vlastitim mislima i porivima. Sudjelovanje u kriminalnom djelu je kao performans na pozornici gdje u tim momentima zapadaju u drugaije mentalno stanje od uobiajenog. Alkoholizam takoer utie na promjenu u mentalnom stanju i broj kriminalnih djela u alkoholiziranom stanju je visok. Samoubojstvo je takoer kriminalan in i deava se kada osoba kroz dui period prolazi kroz mentalnu konfuziju te je esto povezano sa mentalnom boleu i depresijom. Moralni uzroci (prilagoenost/racionalnost)
- moralni razvoj individue je blisko povezan sa prilagodbom odreenim normama i standardima koje zahtjeva drutvo, a kontrola antisocijalnog ili negativnog ponaanja je neophodna u spreavanju delikventnog ponaanja. Potrebno je shvatiti faze moralnog razvoja da bi se utvrdio pozitivan i negativan uticaj neprilagoenosti.
Nakon zavretka moralnog razvoja, individue odaberu da se ne prilagode drutvenim standardima te pokuaju djelovati van normi. Ovo nije uvijek negativno ve moe biti povezano sa novinom i kreativnosti. Meutim, ukoliko je moralni razvoj zaprijeen u ranoj fazi ivota - djeca ignoriraju moralne vrijednosti i etiku drutva zarad vlastitih sebinih potreba, te ukoliko postoji potpun vanjski nedostatak kontrole, kasnije dolazi do kriminalnog ponaanja.
Faktor koji obuzdava kriminalno ponaanje je racionalno razmiljanje, te ukoliko individua shvaa ozbiljnost kriminala biti e odvraena od kriminalnog ponaanja, a moralni i osobni razvoj neometeno nastaviti da se razvija.
psihoanalizom je utvreno da svi mi imamo kriminalne/agresivne tendencije, ali kriminalac je onaj koji direktno usmjeri agresiju prema drugom ovjeku i okolini. Moralni razvoj djeteta zavisi od nekoliko faktora smatra psiholog Lawrence Kohlberg:
poslunost i izbjegavanje kazne dranje do oekivanja lanova obitelji kretanje unutar drutvenih normi Kriminalci su ljudi koji su moralno nerazvijeni i njihovo ponaanje moe biti motivirano
eljom da prekre zakon te izazovom vezanom za izbjegavanje poslunosti i kazne. Ovo se uvelike razlikuje od zrele neprilagoenosti koja je povremeno konstruktivna. Kriminalac ima destruktivnu i negativnu osobnost.
Norme i sankcije
Ljudi esto potuju drutvene norme jer su, pod uticajem socijalizacije, na njih navikli. Sve drutvene norme praene su sankcijama koje promoviu prihvatanje tih normi, odnosno, spreava njihovo krenje. Sankcija jeste svaki nain reagovanja ljudi na ponaanje nekog pojedinca ili grupe kojim se obezbeuje potovanje odreenih normi. Sankcije mogu biti i pozitivne (nuenje odreenih nagrada za potovanje normi) ili negativne (kazna za ponaanje kojim se norme kre). Sankcije takoe mogu biti formirmalne ili neformalne. Formalne sankcije primenjuju posebna tela ili agencije koje obezbeuju da se odreen skup normi potuje. Glavne oblike formalnih sankcija u modernim drutvima predstavljaju sudovi i zatvori. Zakon je vrsta formalne sankcije koju drava odreuje kao pravilo ili princip, a graani te zamlje moraju ga potovati; zakon se koristi protiv onih koju ta pravila ili principe ne potuju. Neformalne sankcije jesu manje organizovan i spontan nain reagovanja na nepotavanje normi. Marljiv uenik kojeg drugovi iz odeljenja zadirkuju zato to mnogo ui i retko uvee izlazi, izloen je u obliku neformalnog sankcionisanja. Takvu vrstu sankcionisanja moe, takoe, doiveti pojedinac kada, na primer, komentarie neto na rasnoj ili sekstikoj osnovi pa nailazi na neodobravanje kod prijatelja ili kolega.
10
11
12