You are on page 1of 12

Kriminal i kriminalno ponaanje

VISOKA POSLOVNA KOLA STRUKOVNIH STUDIJA NOVI SAD

KRIMINAL I PRESTUPNIKO PONAANJE


Seminarski rad iz predmeta Sociologije

Mentor: Prof. Vuksanovi Gordana

Student: Sran Nii 69/10 PI

Novi Sad, Novembar 2011

Uvod

Sran Nii, 69/10 PI

Kriminal i kriminalno ponaanje

Postoje razliiti pristupi u prouavanju moralnog ponaanja. Jedan pristup je situacionistiki, koji je usmeren na analizu sredinskih, socijalnih faktora u analizi moralnog ponaanja, drugi pristup se bazira na stanovitu da postoje unutranje dispozicije, poputa crta linosti ili kognitivnih struktura koje su presudne u oblikovanju ljudskog moralnog ponaanja. U okviru oba pristupa se uoavaju manje ili vie razliite struje. Tako u okviru ovog drugog pristupa postoji kognitivno-razvojna struja koja dominira u psihologiji morala ve nekoliko decenija. Predstavnici te struje su Kohlberg i Piaget. Oni su usmereni na kognitivni aspekt moralnosti, na moralno suenje. Karakteristike moralnog suenja zavise od nivoa razvoja, odnosno kognitivnih struktura koje su razliite na razliitim nivoima razvoja. Tako npr. prema Piaget-ovoj teoriji moralnog razvoja, postoje dva stadijuma moralnog sunenja, gde se prelaz sa jednog na drugi odvija na uzrastu od 7 godina. Prvi stadijum moralnosti je stadijum objektivne moralnosti, kada deca procenjuju teinu. Razvoj linosti prema Eysenck-ovoj teoriji ostvaruje se kroz interakciju naslenene strukture pojedinca i uticaja okoline. Za objanjenje amoralnog i kriminalnog kao i drugih oblika devijantnog ponaanja, po Eysenck-u, jako je bitno:1 1. Postojanje i priroda linosti sklone amoralnom, kriminalnom ponaanju; 2. Relativni uticaj genetskih i sredinskih faktora; 3. Nain na koji razliiti tipovi kanjavanja iz sredine odrenuju budue ponaanje. Takvim se shvatanjem Eysenck direktno suprotstavlja sociolokim koncepcijama koje uzroke amoralnog ponaanja i kriminaliteta trae u razliitim socijalnim uslovima nezavisno od karakteristika linosti pojedinca. On ne negira znaaj socijalnih faktora, ve ih posmatra u kontekstu njihovog uticaja na razvoj linosti. Sa stanovita psihoanalize, iako se ona nije mnogo bavila problemom moralnosti, kljuan je super ego za razumevanje moralnog ponaanja. Super ego ima ulogu unutranjeg sudije. On ima tri funkcije: samoposmatranje, savest, i ego ideal. Savest je ta koja pojedincu ne doputa da izvri ili poeli zlo delo, a ako to ipak uini, ili makar pomisli, onda ga strogo kanjava prekorima i oseanjem krivice.

Socijologija prestupnikog ponaanja

Sran Nii, 69/10 PI

Kriminal i kriminalno ponaanje

Devijatnost (prestupnivtvo) se moe definisati kao nepriznavanje datog skupa normi koje prihvata znatan broj ljudi u nekoj zajednici ili drutvu. Nijedno drutvo, kao to je ve naglaeno, ne moe se, jednostavno, podeliti na one koji odstupaju od normi i na one koji se pridravaju. Veina nas, u nekim situacijama, kri opte prihvaena pravila ponaanja. Moe nam se, na primer, desiti da i sami poinimo neku sitnu krau, u robnoj kui ili u kancelariji, kad prisvojimo neki sitan predmet, kao to je papir ili olovka. Moda smo nekada u ivotu preskoili dozvoljeno ogranienje brzine, zvali nekoga telefonom da bi zbijali alu ili puili marihuanu. Devijatnost i kriminal nisu sinomimni pojmovi, iako se u veini sluajeva poklapaju. Pojam devijantnosti mnogo je iri od pojma kriminala, koji se odnosi samo na ono nekonformistiko ponaanje kojim se kri zakon. Mnogi oblici devijatikog ponaanja nisu kanjivi po zakonu. Tako, na primer, sudije o devijatnosti mogu ispitivati potpuno razliite pojave kao to su nudizam, rejv kultura i takozvani putnici Novog doba. Pojam prestupnitva (devijatnosti) moe se primeniti ne samo na ponaanje pojedinca ve i grupa. Prouavanjem kriminala i prestukpnikog ponaanja bave se dve posebne, ali srodne discipline. Krimatologija se bavi oblicima ponaanja koji su kanjivi po krivinom zakonu. Krimatologe esto interesuju metode za merenje i mere usmerene na smanjivanje kriminala u okvirima drutvenih zajednica. Socijologija prestupnikog ponaanja oslanja se na istraivanja u krimatologiji, ali isto tako istrauje i ponaanje koje je izvan domena krivinog prava. Socijolozi koju prouavaju prestupniko ponaanje smatraju devojatnom i kako se pojmovi takvog ponaanja razliito primenjuju na ljude unutar drutva.

Uzroci

Sran Nii, 69/10 PI

Kriminal i kriminalno ponaanje

Personalni uzroci (osobnost/predispozicije) - poremeaji u linosti su blisko povezani sa kriminalnim ponaanjem i kriminalac je obino psihopata ili asocijalac metalne nestabilnosti, razdraljiv i agresivan. Neki psihopate su armatni i blagi u komunikaciji, neagresivni, ali sposobni za najtea kriminalna djela. Neki obrasci linosti su osjetljiviji na kriminalno ponaanje od drugih. Svi oni imaju jednu zajedniku osobinu - kroz kriminal bjee od realnosti i ispucavaju svoje frustracije na drutveno neprihvatljiv nain. Oni nalaze izlaz iz svojih problema u kriminalu, i veina ima eksapistike osobine i sklonost da zaobilaze rjeavanje svojih problema; ubiju ili kradu bjeei od vlastite realnosti i njenih posljedica u uglavnom se nesvjesno povode vlastitim mislima i porivima. Sudjelovanje u kriminalnom djelu je kao performans na pozornici gdje u tim momentima zapadaju u drugaije mentalno stanje od uobiajenog. Alkoholizam takoer utie na promjenu u mentalnom stanju i broj kriminalnih djela u alkoholiziranom stanju je visok. Samoubojstvo je takoer kriminalan in i deava se kada osoba kroz dui period prolazi kroz mentalnu konfuziju te je esto povezano sa mentalnom boleu i depresijom. Moralni uzroci (prilagoenost/racionalnost)

- moralni razvoj individue je blisko povezan sa prilagodbom odreenim normama i standardima koje zahtjeva drutvo, a kontrola antisocijalnog ili negativnog ponaanja je neophodna u spreavanju delikventnog ponaanja. Potrebno je shvatiti faze moralnog razvoja da bi se utvrdio pozitivan i negativan uticaj neprilagoenosti.

Nakon zavretka moralnog razvoja, individue odaberu da se ne prilagode drutvenim standardima te pokuaju djelovati van normi. Ovo nije uvijek negativno ve moe biti povezano sa novinom i kreativnosti. Meutim, ukoliko je moralni razvoj zaprijeen u ranoj fazi ivota - djeca ignoriraju moralne vrijednosti i etiku drutva zarad vlastitih sebinih potreba, te ukoliko postoji potpun vanjski nedostatak kontrole, kasnije dolazi do kriminalnog ponaanja.

Faktor koji obuzdava kriminalno ponaanje je racionalno razmiljanje, te ukoliko individua shvaa ozbiljnost kriminala biti e odvraena od kriminalnog ponaanja, a moralni i osobni razvoj neometeno nastaviti da se razvija.

Sran Nii, 69/10 PI

Kriminal i kriminalno ponaanje

psihoanalizom je utvreno da svi mi imamo kriminalne/agresivne tendencije, ali kriminalac je onaj koji direktno usmjeri agresiju prema drugom ovjeku i okolini. Moralni razvoj djeteta zavisi od nekoliko faktora smatra psiholog Lawrence Kohlberg:

poslunost i izbjegavanje kazne dranje do oekivanja lanova obitelji kretanje unutar drutvenih normi Kriminalci su ljudi koji su moralno nerazvijeni i njihovo ponaanje moe biti motivirano

eljom da prekre zakon te izazovom vezanom za izbjegavanje poslunosti i kazne. Ovo se uvelike razlikuje od zrele neprilagoenosti koja je povremeno konstruktivna. Kriminalac ima destruktivnu i negativnu osobnost.

rtve i poinioci kriminalnih dela


Da li su neki pojedinci ili grupe vee skloni tome da poine zloin, dok je za druge vee verovatnoa da e postati rtve zloina? Krimatolozi odgovaraju potvdno istraivanje i statistike kriminalnih dela pokazuju da kriminal i rtve kriminala nisu nasumino rasporeeni unutar stanovnitva. Na primer, mukarci su pre poinioci krivinih dela nego ene, i mladi ljudi pre nego stariji. Verovatnoa da neko postane rtva kriminala u tesnoj je vezi sa sredinom u kojoj ivi. U onim podrujima u kojima vlada vea materijalna oskudica, po pravilu dolazi do vee stope kriminala. Pojedinci koji ive u siromanim gradskim etvrtima mnogo vie su u opasnosti da postanu rtve kriminala nego stanovnici bogatih predgraa. Etnike manjine neravnomerno su zstupljene u centralnim gratskim podrujima, to se pokazuje kao znaajan inilac u poveanim stopama kriminala u kojem su rtve upravo etnike manjine.

Sran Nii, 69/10 PI

Kriminal i kriminalno ponaanje


Pojaanje prestupnikog ponaanja
Lesli Vikins (1964) bio je zainteresovan za pojavu proirenja kontrole devijantnog indetiteta i njegove integracije u svakodnevni ivot pojedinca. On je ukazao da je ishod tog procesa najee pojaanje prestupnikog ponaanja. To se odnosi na nenemeravane posledice izazvane onda kada, etiketiranjem ponaanja kao devijantnog, neka sluba kontrole zapravo jo vie podstie to isto devijantno ponaanje. Ako takva etiketa postane sastavni deo indetiteta te osobe kroz proces sekundarne devijatnosti, to e gotovo sigurno izazvati jo vee reakcije od strane organa kontrole. Drugim reima, samo ponaanje koje se smatra nepoeljnim sve je rairenije, a oni koji su etiketirani kao devijantni postaju, ak, otporniji na promene. iroki efekti pojaanja prestupnikog ponaanja objanjeni su u vanom delu Stenija Koela, Narodni avoli i moralna panika (1980). U ovom klasinom istraivanju, Koen je prouavao kako je policija pokuavala da kontrolie izvesne subkulture mladih u vreme 60-ih godina 20. veka tkz. modsa i rokera a zapravo je uspela samo da skrene dodatnu panju na njih i uini ih jo popularnijum kod mladih. Proces etiketiranja ove grupe kao bumerang kreatorina takve politike i stvorio ak vee probleme u primeni zakona. Preterano i senzacionistiko izvetavanje u medijima o grupi Modsa i Rokera dovelo je do moralne panike izraz koji su sociolozi koristili da opiu preterane reakcije pod uticajem medija prema nekoj grupi ili obliku ponaanja. Moralna panika esto nastaje u vezi sa nekim javnim pitanjima koja se smatraju ranim znacima opteg drutvenog nereda, kao to su kriminal mladih i lani azilant.

Sran Nii, 69/10 PI

Kriminal i kriminalno ponaanje


Kriminal i statistika kriminala
Podatke o nivou kriminla i najeem oblicima kriminalnih dela, moemo nai u zvaninim statistikama kriminla. S obzirom da se statistiki podaci redovono objanjavaju, izgleda ne bi trebalo da bude tekoa u odreivanju, stopa kriminala. Meutim, ova predpostavka je prilino pogrena. Statistiki podaci o kriminalu i delikvenciji verovatno su najmanje pouzdani od svih zvaninih podataka o drutvenim pitanjima. Mnogi kriminolozi istiu da zvanine statistike ne treba shvatiti doslovno, ve se mora obratiti panja na nain na koji su takvi statistiki podaci dobijeni. Najvanije ogranienje zvanine statistike kriminala jeste injenica da se njome obuhvataju samo ona kriminalna dela koja su prijavljena policiji. Meutim, postoji dugaak lanac problematinih odluka izmeu mogueg krivinog dela i njegovog prijavljivanja i evodentiranja kod policije. Veina takvih dela, pogotovo sitne krae, nikad se i ne prijavljuju policiji. ak i u sluaju tekih kriminalnih dela, vie od jedne treine rtava ne prijavljuju takve sluajeve, jer smatraju da je to privatna stvar ili neto to e sami reiti. Kada je, pak, re o kriminalnim delima koja se prijavljuju policiji, mnoga od njih nisu registrovana u zvaninim statistikama. Takvi sluajevi koji nisu obuhvaeni u zvaninim statistikama nazivaju se tamnim brojkama neregistrovanih krivinih dela. Na osnovu odgovora ispitanika da li su rtve nekog kriminalnog dela u predhodnoj godini, izvetaji su pokazali da je mnogo vei procenat stanovnitva bio rtva nekog oblika kriminala nego to se pre toga mislilo. Ovakve vrste izvetaja zovu se studije o rtvama. I pored toga to predstavljaju dragocene pokazatelje, pomenute studije moraju se uzimati sa oprezom. U nekim sluajevima kao to je nasilje u porodici, sama metodologija istraivanja moe biti uzrok manjeg broja prijavljenih sluajeva policiji. Izvetaji o kriminalnim delima sprovode se na osnovu ontervjua u kuama ispitanika, pa je vrlo verovatno da rtva nasilja u porodici ne eli da prijavi takve dogaaje u prisustvu osobe koja ih je poinila. Da bi se utvrdila prava stopa kriminala, ne moe se naprosto zvaninim policiskim podacima dodati broj neprijavljenih dela, jer lokalne policiske jedinice imaju razliitu praksu prijavljivanja krivinih sluajeva.

Sran Nii, 69/10 PI

Kriminal i kriminalno ponaanje


Mladi i kriminal
Tradicionalni strah od kriminala zasniva se na delima kao to su kraa, provale, fiziki napadi i silovanje, to jest na oblicima ulinog kriminala za koje se, uglavnom, vezuju mladi mukarci iz radnike klase. Medisko izvetavanje poveih stopa kriminala esto u prvi plan istie moralni pad mladih ljudi i probleme kao to su nasilniko ponaanje, neopravdano izostajanje iz kole i uzimanje droge, kako bi se prikazala sve vea tolerancija u drutvu. Prema nekim sociolozima ovo izjednaenje mladih sa krivinom aktivnou nije novo. Zvanine statistike stopa kriminala zaista pokazuju visoke stope prestupa meu mladima. Dve petine svih poinilaca koji su opomenuti ili osueni zbog kriminalnih dela u 1997. godini, bili su mlai od 21 godine. Mora se izraziti oprez kada je re o opteprihvaenom mijenju da je veina prestupa mladih povezana sa drogom. Don Mansi je ukazao na uobiajenu predpostavku po kojoj su poinioci pljaki, na primer, mladi ljudi koji to ine da bi doli do para za kupovinu droge. Istraivanja otkrivaju da se upotreba droge i alkohola meu mladima posmatra kao neto relativno normalno. Anketiranje vie od 7000 mladih ljudi izmeu 15. i 16. godine starosti, otkrilo je da je vie od 94% konzumiralo alkohol, da je oko jendne treine puilo cigarete u toku predhodnih mesec dana, a 42% bar jednom je probalo drogu. Rat protiv droga tvrdi Mansi, slui da se proglase kriminalcima iri segment mlaeg stanovnitva koji se uglavnom pridravaju zakona. Analiza kriminaliteta kod mladih retko kad je jednostavna. I dok pojam kriminala podrazumeva krenje zakona, kriminalitet kod mladih esto se dovodi u vezu sa aktivnostima koje, strogo govorei, i nisu zloini. Antisocijalno ponaanje, subkolture i nepriznavanje opteprihvaenih normi kod mladih ljudi moe se smatrati delikvencijom, ali ne i kriminalom.

Sran Nii, 69/10 PI

Kriminal i kriminalno ponaanje


Organizovani kriminal
Organizovani kriminal odnosi se na aktivnosti koje imaju mnoge osobine uobiajenog poslovanja, ali su nezakonite. U organizovani kriminal spadaju krijumarenje, nezakonito kocanje, trgovina drogom, prostitucija, velike krae, iznuivanje reketa itd. Organizovani kriminal najee je povezan s nasiljem. Ova vrsta kriminala tradicionalno se razvila u pojedinim zemljama na nain koji u vezi sa kulturom tih zemalja, no on sve vie postaje transnacionalan.Organizovani kriminal sada je prisutan u mnogim zemljama irom sveta, ali je istoriski gledano, ova vrsta kriminala bila naroito razvijena u malom broju zemalja. Trijade (kineski gangsteri poreklom iz Hong Konga i Jugoistone Azije) i jardi (dileri droge sa svojim vezama na Karipskim ostrvima) jesu dve najvee mree kriminala, dok su druge grupe, koje dolaze iz Istone Evrope, June Amerike i Zapadne Afrike, ukljuene u pranje novca, trgovinu drogom i razne malverzacije.

Norme i sankcije
Ljudi esto potuju drutvene norme jer su, pod uticajem socijalizacije, na njih navikli. Sve drutvene norme praene su sankcijama koje promoviu prihvatanje tih normi, odnosno, spreava njihovo krenje. Sankcija jeste svaki nain reagovanja ljudi na ponaanje nekog pojedinca ili grupe kojim se obezbeuje potovanje odreenih normi. Sankcije mogu biti i pozitivne (nuenje odreenih nagrada za potovanje normi) ili negativne (kazna za ponaanje kojim se norme kre). Sankcije takoe mogu biti formirmalne ili neformalne. Formalne sankcije primenjuju posebna tela ili agencije koje obezbeuju da se odreen skup normi potuje. Glavne oblike formalnih sankcija u modernim drutvima predstavljaju sudovi i zatvori. Zakon je vrsta formalne sankcije koju drava odreuje kao pravilo ili princip, a graani te zamlje moraju ga potovati; zakon se koristi protiv onih koju ta pravila ili principe ne potuju. Neformalne sankcije jesu manje organizovan i spontan nain reagovanja na nepotavanje normi. Marljiv uenik kojeg drugovi iz odeljenja zadirkuju zato to mnogo ui i retko uvee izlazi, izloen je u obliku neformalnog sankcionisanja. Takvu vrstu sankcionisanja moe, takoe, doiveti pojedinac kada, na primer, komentarie neto na rasnoj ili sekstikoj osnovi pa nailazi na neodobravanje kod prijatelja ili kolega.

Sran Nii, 69/10 PI

Kriminal i kriminalno ponaanje


Zakljuak
Bilo bi pogreno posmatrati kriminal i prestupniko ponaanje samo u negarivnom svetlu. Svako drutvo koje priznaje da ljudska bia imaju razliite vrednosti i interesovanja mora nai prostor i za pojenince ili grupe ije aktivnosti nisu u skladu sa normama veine. Ljude koji razvijaju nove ideje u policiji, nauci, umetnosti i drugim oblastima, esto oni koji imaju tradicionalne stavove posmatraju sa podozrenjem ili neprijateljstvom. Politiki ideali koji su se razvili u amerikoj revoluciji, na primer sloboda pojedninca i jednake mogunosti za sve nailazili su na estok otpor mnogih ljudi tof vremena; ipak, danas su prihvaeni irom sveta. Da bi se odstupilo od optepriznatih normi u drutvu potrebna je hrabrost i odlunost, ali je to esto od kljune vanosti u ostvarivanju procesa promena za koje se tek kasnije uvidi da su svima od koristi. Da li je tetna devijatnost cena koju drutvo mora da plati kad dozvoljava znaajne slobode onim ljudima koji tragaju za nekonformalistikim idejama? Na primer, da li su visoke stope kriminala povezanost s nasiljem cena koju drutvo plaa ako eli da svojim graanima omogui uivanje linih sloboda? Neki istraivai jasno su na to ukazali, tvrdei da je takva vrsta kriminala neizbena u drutvu u kojem se primenjuju stroge definicije potovanja normi. Meutim, ovakva miljenja pokazuju se kao netana kada se podrobnije ispituju. U nekim drutvima koja priznaju visok stepen linih sloboda i toleriu prestupniko ponaanje, stope tekih oblika kriminala su niske. Nasuprot tome, u onim Zemljama u kojima su te slobode ograniene stope nasilnikog kriminala su visoke. Drutvo koje tolerie prestupniko ponaanje ne mora nuno da se suoava sa socijalnom dezorganizacijom. Dobro reenje verovatno se moe postii jedino kad se line slobode poveu sa socijalnom pravdom u jendnom drutvenom poretku u kojem nejednakosti nisu tako velike i u kojem svako ima mogunost da ivi ispunjenim ivotom. Ako sloboda nije u ravnotei sa jednakou, i ako mnogi ljudi smatraju da ne mogu da postignu samoispunjenje, prestupniko ponaanje najverovatnije e se usmeriti ka drutveno destruktivnim ciljevima.

Sran Nii, 69/10 PI

10

Kriminal i kriminalno ponaanje


Literatura
1) Entoni Gidens, Sociologija, Ekonomski fakultet Beograd, 2007 god, 2) Mikovi M., Maloletnika delikvencija i socijalni rad, Sarajevo, 2004 god, 3) Internet

Sran Nii, 69/10 PI

11

Kriminal i kriminalno ponaanje


Sadraj:
1) Uvod 2) Sociologija prestupnikog ponaanja 3) Uzroci 4) Uzroci; rtve i poinioci 5) Pojaanje prestupnikog ponaanja 6) Kriminal i statistika kriminala 7) Mladi i kriminal 8) Organizovani kriminal; Norme i sankcije 9) Zakljuak 10) Literatura

Sran Nii, 69/10 PI

12

You might also like