Barijere Emir Fejzic

osobe
umanjenih
tjelesnih
sposobnosti i
Prof. dr. Emir Fejzi
Izdava: EXPEDITIO, Centar za odrivi prostorni razvoj, Kotor
Izdava originalnog izdanja: Arhitektonski fakultet u Sarajevu
i Informativni centar za osobe sa invaliditetom LOTOS, Tuzla,
Sarajevo 2001.
Prilagoavanje teksta izdanju za Crnu Goru: Vesna Lekovi
Dizajn i priprema za tampu: EXPEDITIO
tampa: Stylos, Podgorica
Tira: 1000
Kotor, 2007.
Donator: Skuptina Republike Crne Gore
Zahvaljujemo se: Prof. dr. Emiru Fejziu
dipl. ing. arch, autoru prvog izdanja knjige,
na ustupljenom materijalu; Arhitektonskom
fakultetu iz Sarajeva i gospodinu Suadu
Zahiroviu iz Informativnog centra za osobe
sa invaliditetom LOTOS - Tuzla, izdavaima
knjige u Bosni i Hercegovini; Sonji Vasi iz
Handicap International za Crnu Goru, na pomoi
pri uspostavljanju kontakata i prilogu o stanju
u Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom;
Zoranu Rajkoviu iz Udrenja paraplegiara
Crne Gore iz Podgorice, na prilogu o stanju u
Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom;
Arhitektonskom fakultetu iz Podgorice na podrci
prilikom apliciranja za finansijska sredstva;
Skuptini Republike Crne Gore na finansijskoj
pomoi za pokrivanje trokova tampe knjige;
Dizajn i priprema za tampu ove knjige,
kao i prilagoavanje teksta izdanju za Crnu
Goru, volonterski je doprinos EXPEDITIO.
osobe
umanjenih
tjelesnih
sposobnosti i
Prof. dr. Emir Fejzi
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 4
5 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Predgovor autora knjige
I DIO: OSOBE UMANJENIH
TJELESNIH SPOSOBNOSTI
1. Uvod
2. Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
2.1. Bolesti specifine za stare osobe (gerijatrija)
2.1.1. Fizika oboljenja
Arterioskleroza
Arterijska hipertonija
Diabetes melitus
Cerebralna oboljenja
Morbus Parkinson
Osteoporoza
2.1.2. Psihika oboljenja
2.2. Funkcionalna oteenja organizma
Oteenja vida
Oteenja sluha
Oteenja organa za miris
2.3. Teka funkcionalna oteenja organizma
2.3.1. Dismelija
2.3.2. Infantilna cerebralna pareza
Atetoidna cerebralna pareza
Ataksina cerebralna pareza
Spastina cerebralna pareza
Diplegija
Paraplegija
Triplegija
Tetraplegija
Hemiplegija
2.3.3. Multipla skleroza
2.3.4. Miina distrofija
2.3.5. Poliomelitis
2.3.6. Reuma
Artroza
Artritis
Reumatska groznica
Behtereva bolest
Reuma mekih tkiva
2.3.7. Spina bifida
2.3.8. Lomovi kime sa oteenjem kimene modine
Lom u predjelu vratnih prljenova C1 - C3
Lom u predjelu vratnih prljenova C8 - T1
Lom u predjelu lenih prljenova T2 - T5
Lom u predjelu lenih prljenova T6 - T10
Lom u predjelu lenih prljenova T11 - L3
Lom u predjelu lenih prljenova T4 - S2
3. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
3.1. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
u svijetu
3.2. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
u Bosni i Hercegovini
Sadraj
08
13
14
15
16
16
16
16
17
17
17
18
18
18
19
19
20
20
20
20
21
21
21
21
21
21
21
21
22
22
22
22
22
22
22
22
23
23
23
23
23
23
23
23
24
24
25
25
27
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
3.3. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori vezano
za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
4. Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za osobe
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, posebno
nepokretne, analizirana sa moralno-pravnog stanovita
5. Putevi prevazilaenja problema
6. Sa ime je potrebno upoznati arhitekte
II DIO: ARHITEKTONSKE BARIJERE
7. Arhitektonske barijere i parametri koji ih defiu
8. Ortopedska pomagala
8.1. Invalidska kolica
8.1.1. Dimenzije invalidskih kolica
8.1.2. Podjela invalidskih kolica
8.1.2.1. Podjela invalidskih kolica na
osnovu namjene
8.1.2.2. Podjela invalidskih kolica na osnovu
karaktera korisnika kojima su namijenjena
8.1.3. Specijalne izrade invalidskih kolica
8.2. Ostala ortopedska pomagala
9. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima
10. Dimenzije prostora potrebnog za manipulisanje
standardnim invalidskim kolicima i drugim ortopedskim
pomagalima
10.1. Prostor potreban za izvoenje raznih vrsta okreta
standardnim invalidskim kolicima
10.1.1. Prostor potreban za okretanja
standardnih invalidskih kolica objema rukama
10.1.2. Prostor potreban za okretanja standardnih
invalidskih kolica jednom rukom
10.2. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje
10.2.1. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje
standardnim invalidskim kolicima u
horizontalnoj ravni
10.2.2. Kosine namijenjene kretanju nepokretnih
osoba u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu
10.3. Prostor potreban za upotrebu
taka, tapova i hodalica
11. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i osnovni
arhitektonski elementi
11.1. Vrata
11.2. Pragovi
11.3. Stepenice i stepenita
11.4. Liftovi
12. Komunalna oprema
12.1. Trotoari i pjeaki prelazi
12.2. Vanjske kosine i stepenita
13. Urbana oprema
14. Ukljuivanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti,
posebno nepokretnih osoba, u javni saobraaj
14.1. Mogunosti i naini pristupa vozilima javnog
saobraaja osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
14.2. Najpogodniji vid javnog saobraaja za
osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
14.2.1. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
kao vozai
29
34
37
39
43
44
44
44
46
46
50
53
53
56
57
57
57
59
61
61
61
66
68
68
72
72
74
76
76
78
80
83
83
85
86
14.2.2. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti za vozae
14.2.3. Adaptacija putnikih automobila za upotrebu
od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
15. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putnikih automobila
kojima se prevoze osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
15.1. Zaustavljanje i parkiranje putnikih automobila,
iji putnici su nepokretne osobe, na otvorenim povrinama
15.1.1. Parkiranje putnikih automobila,
iji putnici su nepokretne osobe, pod uglom od 0
0
15.1.2. Parkiranje putnikih automobila, iji putnici
su nepokretne osobe, pod uglom od 30
0
, 45
0
, 60
0
i 90
0
15.2. Parkiranje putnikih automobila, iji putnici
su nepokretne osobe, u javnim objektima
15.3. Garairanje putnikih automobila, iji putnici
su nepokretne osobe, u individualnim objektima
16. Oznaavanje arhitektonskih elemenata, elemenata
komunalne i urbane i druge opreme i objekata
prilagoenih osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
17. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i stan
17.1. Prilaz
17.2. Ulazna vrata
17.3. Hodnik
17.4. Dnevni boravak
17.5. Kuhinja
17.5.1. Organizacija kuhinje
17.5.2. Kuhinjski elementi
17.6. Trpezarija
17.7. Sanitarne prostorije i sanitarije
17.7.1. Umivaonik
17.7.2. Tu i kada
17.7.3. WC-olja
17.8. Spavaa soba
17.9. Balkoni, loe, terase
III DIO: DODATAK
18. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju prava
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
18.1. Rezolucije Ujedinjenih nacija
Rezolucija 3447 (XXX), 1975.
31/123. Meunarodna godina hendikepiranih
osoba, 1976.
Meunarodna godina hendikepiranih osoba
Predloeni program budeta za dvogodite 1980-1981
34/154. Meunarodna godina hendikepiranih osoba
UN Rezolucija 4/8 Ljudske odluke i Meunarodna
godina hendikepiranih osoba
18.2. Druge rezolucije
19. Normativi
20. Literatura
20.1. Literatura koritena prilikom pisanja knjige
20.2. Druga literatura koja tretira problematiku
20.3. Izvor fotografija i crtea
87
87
90
92
93
94
95
98
100
102
103
103
104
104
105
106
107
110
111
112
114
116
118
119
123
123
123
125
126
127
129
132
132
136
137
139
139
142
144
Predgovor autora knjige
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti dio su svake
drutvene zajednice. Te injenice postao sam svjestan 1983.
godine tokom postdiplomskog studija na Arhitektonskom
fakultetu u Ljubljani. Prof. dr Duan Mokon u okviru predmeta
Humanizacija grajenega okolja skrenuo je tada moju panju
na hendikepirana lica i njihove probleme. Rezultat toga bio je
seminarski rad pod naslovom: Osobe sa smanjenim tjelesnim
sposobnostima kao uesnici u stacionarnom saobraaju,
napisan 1985. g.
Tokom prikupljanja grae za taj rad uoio sam nekoliko
iznenaujuih injenica:
- do momenta buenja moga interesovanja za osobe sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima (1984. g.) na ulicama
Sarajeva vidio sam nekolicinu invalida-amputiraca koji su
koristili take, ali nikada niti jednog u invalidskim kolicima.
Stoga sam bio sklon misliti da njih u Sarajevu nema, to je,
naravno, bilo pogreno i daleko od stvarnoga stanja;
- na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu o arhitektonskim
barijerama nije bilo govora niti na dodiplomskom niti na
postdiplomskom studiju;
- u to vrijeme ni u jednoj biblioteci u Gradu nije se mogao nai
niti jedan naslov koji bi sa arhitektonskog stanovita tretirao
problematiku vezanu za ivot i rad hendikepiranih lica, a ta
situacija i danas je neizmjenjenom;
Strasbourg
- u Statistikom zavodu Bosne i Hercegovine nisu se mogli pronai
bilo kakvi podaci o brojnosti ovih lica;
- nije postojala zakonska regulativa koja bi regulirala oblasti
lijeenja, kolovanja, rada, rekreiranja, integriranja u okruenje -
jednom rjeju sveukupnog ivljenja ove drutvene kategorije.
Pitanje koje mi se nakon ovih saznanja samo po sebi nametnulo
bilo je: Zato je to tako? Potom: Da li sam bio u pravu kada sam
mislio da osob umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanih za
invalidska kolica u Sarajevu nema?
Vie je no oigledno da sam tada bio u krivu. A bio sam stoga, to
sam bio dio drutvene zajednice koja o ovoj svojoj kategoriji nije
uope vodila brigu niti su je se njeni problemi doticali.
Ono to sam kao pojedinac u cilju mijenjanja takvog stanja mogao
uiniti bilo je publicirati seminarski rad. To sam putem udruenj
koja okupljaju tjelesno hendikepirana lica i pokuao uraditi.
Pomanjkanje novca onemoguilo je u toj namjeri i njih i mene, a
od tadanjih izdavaa niko nije bio zainteresiran za objavljivanje
knjiice takvog sadraja.
Netom zavreni rat prouzroio je invaliditet ogromnog broja ljudi.
Time je natjerao pojedine dravne organe na mijenjanje svog
stava spram ove problematike.
Naalost, poveani stepen brige prema osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti jo uvijek nije institucionaliziran. Na tom polju
ostaje mnogo toga da se uradi, a prije svega novom zakonskom
regulativom stvore pravne osnove njihove potpune drutvene
jednakopravnosti.
Ova knjiga moj je moralni dug prema osobama umanjenih tjelesnih
sposobnosti, kao i prema svima nama koji idemo u godine u kojima
emo im se pridruiti. Nastajala je dugo i jo uvijek je ne smatram
zavrenom. Veoma korisne sugestije u cilju njenog poboljanja
i veliku pomo u radu pruili su mi recenzenti Prof. dr ivojin
Veki, dipl.ing.arch., redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u
Sarajevu, Prof. dr Jelica Karli-Kapetanovi, dipl.akad.arh., redovna
profesorica Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Doc. dr sci. med.
Ismet Gavrankapetanovi, docent Medicinskog fakulteta u Sarajevu
i direktor Klinike za ortopediju Klinikog centra Koevo u Sarajevu,
te im na ovom mjestu iskazujem svoju zahvalnost.
Knjiga pokuava razbiti neka uvrijeena miljenja i stereotipe o
hendikepiranim licima. Svojim sadrajem namijenjena je prije svega
projektantima i studentima arhitekture. U njoj e korisne podatke
i sugestije pronai i mnogi drugi, koji se u odreenim prilikama
mogu pojaviti u ulozi investitora. Zasigurno bi je, meutim, trebalo
da proitaju i oni koji (ne)donoenjem zakona odluuju o nainu
ivljenja osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Doc. dr Emir Fejzi, dipl.ing.arch.
Sarajevo, 2000.
I DIO
OSOBE UMANJENIH
TJELESNIH SPOSOBNOSTI
18 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
1. Uvod
Temelji nae civilizacije poivaju na razmjeni ljudi, dobara i
informacija.
Onemoguiti nekome samostalno i slobodno kretanje i
komuniciranje znai iskljuiti ga iz svih drutvenih tokova. Nije
potrebno elaborirati ta to u psiholokom i materijalnom pogledu
znai. Dovoljno je napomenuti da se kazne za najtea krivina
djela baziraju upravo na ograniavanju slobode kretanja i slobode
razmjene informacija.
Ako se izuzme krenje zakona, onda drugi osnovni razlog
ogranienja potpunog konzumiranja elementarnih civilizacijskih
prava velikog broja ljudi lei u umanjenju njihovih tjelesnih
sposobnosti.
O kretanju i komuniciranju, kao i o drugim pitanjima koja se
tiu osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, u svijetu se mnogo
govorilo. Na tu temu odran je veliki broj kongresa i simpozijuma.
Prvi, u organizaciji Internacionalne federacije nepokretnih, civilnih
i invalida saobraaja FIMITIC (Fdration Internationale Mutils,
Invalides du Travail et Invalides Civils), odran je od 17. do
20. juna 1963. godine u Stresi.
1
Za njim su slijedili skupovi 1966.
godine u Visbadenu i 1969. godine u Dablinu. Drugi kongres,
koji je takoe organizovao FIMITIC, odran je od 12. do 17. maja
1969. godine u Kopenhagenu i Malmu. Na njemu je zakljueno
da su arhitektonske barijere te koje ugroavaju drutvenu i radnu
rehabilitaciju tekih invalida. I naa zemlja bila je domain jednog
takvog okupljanju, koje je 1971. godine odrano u Sarajevu. Trei
kongres FIMITIC odran je od 14. do 17. juna 1972. godine u Oslu.
On se bavio pitanjem arhitektonskih barijera i to prije svega u javnim
zgradama, kolama, sportskim objektima, javnom saobraaju, itd.
Ovom problematikom svojevremeno se intenzivno bavila i
Skuptina Evropske zajednice. Ona je osnovala strunu komisiju,
koja je, kroz vie zasjedanja u periodu od 15. februara 1974. do 30.
januara 1975. godine, detaljnije proanalizirala pitanja arhitektonskih
barijera.
Kao posebno znaajnu, potrebno je istai injenicu da je
na meunarodnom skupu ICTA (International Society for
Rehabilitation of the Disabled, Committee on Technical Aids,
Housing and Transportation) usvojeno rjeenje meunarodnog
znaka pristupnosti autora S. Kofoeda. Znak, ije su standardne
dimenzije 10/10 cm, signalizuje da je osobama sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima omoguen pristup u one objekte kojima
je obiljeen, kao i da su ti objekti prilagoeni njihovoj upotrebi.
Da bi bio dobro vidljiv, znak pristupnosti radi se tako da je simbol
u odnosu na podlogu obojen kontrastno. Koriste se dvije varijante
znaka, prva, kod koje je bijeli simbol na plavoj podlozi, i druga, sa
crnim simbolom na bijeloj podlozi (slika br. 1.1).
Svakako da je potrebno naglasiti i to da su UN, na jednom od svojih
zasjedanja, proglasile 3. decembar danom invalida.
2. Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health
Organization) razlikuje pet vrsta zdravlja. To su:
- fiziko zdravlje
- psihiko zdravlje
- socijalno zdravlje
- funkcionalno zdravlje i
- ekonomsko zdravlje.
1
Poremeaj bilo koje od ovih kategorija zdravlja povlai za sobom
smetnje i u ostalim, to za posljedicu ima umanjenje tjelesnih
sposobnosti.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti su one iji organizam, zbog
odreenih fizikih, psihikih ili funkcionalnih nedostataka, nije u
stanju da svoje zadatke obavlja optimalno. Neizbjeno su sastavni
dio svake ljudske zajednice, i u svim zemljama svijeta ine, premda
se o njima u tom smislu moe samo uslovno govoriti, veoma brojnu
drutvenu kategoriju.
Da bi onima koji se bave problematikom hendikepiranih lica olakala
rad, WHO je 1980. godine izradila sistem klasifikacije umanjenja
tjelesnih sposobnosti. U okviru njega, ustanovljena su etiri nivoa
i to:
- disease
- impairment
- disability i
- handicap
Slika br. 1.1. Meunarodni znak za pristupnost
____________________
1. Bauen fr Behinderte eine gesellschaftspolitische Aufgabe, Olten, Schweizerischer
Invalidenverband, 1979, str. 55.
Disease je nivo kojim je oznaeno ustanovljavanje
(dijagnostikovanje) postojanja neke bolesti.
Impairmant opisuje stepen oteenja pojedinih organa.
Disability je nivo definisan gubitkom potpunog i kvalitetnog
aktiviteta.
Handicap oznaava injenicu da individua osnovnim premisama u
svome okruenju funkcionie kao invalid.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti opisane su sa tri posljednja
nivoa. Dijele se na on sa privremeno i on sa trajno umanjenim
tjelesnim sposobnostima.
U osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti ubrajaju se
svi oni ije je umanjenje tjelesnih sposobnosti, bez obzira na uzrok,
privremenog karaktera. U njih spadaju trudnice od treeg mjeseca
trudnoe pa dalje, majke sa djecom u kolicima i malom djecom,
veoma mala djeca, osobe iji su gornji ili donji ili i gornji i donji
ekstremiteti, usljed raznih vrsta izaenja i fizikih povreda kostiju,
imobilisani (stavljeni u gipsanu ili neku drugu vrstu imobilizacije),
bolesnici u postoperativnom periodu i drugi.
U kategoriji osoba sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima
postoji veliki broj podkategorija. One su rezultat razliitih uzroka
koji dovode do trajnog, odnosno doivotnog umanjenja tjelesnih
sposobnosti. U njih spadaju stare osobe (lica iznad 65 godina
starosti - ova granica je uslovne prirode), iznemogle osobe, lica
sa amputiranim ekstremitetima, osobe sa uroenim psihikim i
fizikim anomalijama, hemiplegiari, paraplegiari, ukljuujui i
tetraplegiare, distrofiari, invalidi rada raznih kategorija, osobe
sa miinim i ivano-miinim oboljenjima, osobe sa bolestima
lokomotornog aparata, slijepe i slabovidee osobe, gluve i nagluve
osobe, osobe koje pate od cerebralne paralize, epileptiari, srani
bolesnici, astmatiari i drugi. U ovu grupu spadaju i ratni invalidi
raznih stepena invaliditeta.
2.1. Bolesti specifine za stare osobe (gerijatrija)
Smatra se da se osobe starije od 65 godina nalaze u svom treem
ivotnom dobu. Grana medicine koja se bavi njihovim zdravljem,
odnosno preventivnim, klinikim, rehabilitacijskim i socijalnim
aspektima bolesti od kojih pate, naziva se gerijatrija.
Ispitivanja u Njemakoj pokazala su da oko 80% starih osoba u
tree ivotno doba ulaze zdrave. One ive i preko 80 godina, a
potom umiru nakon kratke bolesti, koja traje u prosjeku etiri do pet
mjeseci. Obino se radi o oboljenjima krvotoka, srca ili o pojavama
tumora na biolokoj granici ivota. Ova lica su ila i nemaju veih
potekoa sa mobilitetom, osim u posljednjoj ivotnoj fazi.
Nasuprot njima je 20% starih osoba, ije je tree ivotno doba
optereeno jednom ili vie bolest. Posebno negativne posljedice
na ova lica i njihov socijalni status ima vie istovremeno
dijagnostikovanih oboljenja, iji je broj u direktnoj proporciji sa
godinama ivota i nainom njegovanja. Kod starih osoba, smjetenih
kod kue, ustanovljeno je u prosjeku 3,5 bolesti po pacijentu, a
kod onih koji su hospitalizovani, taj broj se penje u prosjeku na ak
6. Vie paralelnih oboljenja (tzv. multimorbiditet) gotovo redovno
za posljedicu ima i potekoe sa mobilitetom, koje se kreu od
osrednjih, do potpune nemogunosti kretanja, nemoi i zavisnosti
od pomoi treih lica.
Znaajno je napomenuti da kod starih ljudi mnoge bolesti pokazuju
sasvim drugaiju simptomatiku i tok nego kod mladih pacijenata.
Ova injenica vana je kako sa stanovita ljekara, tako i sa stanovita
arhitekata. Da bi mogli razumjeti bolesnike u treem ivotnom
dobu i da bi bili u stanju da shvate njihova tjelesna ogranienja
i mogunosti, projektanti moraju posjedovati osnovna znanja o
gerijatrijskim bolestima i njihovim klinikim slikama, kao i o uticaju
koji one imaju na mobilitet.
2.1.1. Fizika oboljenja
Arterioskleroza
Arterioskleroza nastaje usljed razliitih uzroka, a rezultira
zadebljanjem i gubljenjem elastinosti zidova arterijskih krvnih
sudova. Ona pogaa cijeli organizam i moe biti uzrok sranog
infarkta, apopleksije i skleroze arterija ekstremiteta. Faktori rizika
ove bolesti su visoke vrijednosti masnoe u krvi, povieni arterijski
krvni pritisak (arterijska hipertonija), diabetes melitus i pretjerano
puenje (permanentno trovanje organizma nikotinom). U odmakloj
fazi, arterioskleroza znaajno oteava mobilitet.
Arterijska hipertonija (povieni arterijski krvni pritisak)
Na osnovu normativa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO),
arterijska hipertonija nastaje kada vrijednost sistolnog krvnog pritiska
dostigne ili premai nivo od 160 mmHg, a dijastolnog nivo od 95 mmHg.
Lijenici razlikuju dvije vrste hipertonije. To su primarna ili esencijalna,
nastala sama po sebi, i sekundarna, koja se javlja kao posljedica nekih
drugih oboljenja. Najei uzroci nastanka ove bolesti su arterijska
stenoza bubrega, oboljenja bubrenih kanala, feokromozitom
adrenalinom uzrokovani tumor, hiperaldosteroidizmus poremeaj
u proizvodnji bubrenog hormona aldosterona, endokrina oboljenja
poput Morbus Cushing-a, i sl.
Diabetes mellitus
eerna bolest javlja se kod starijih pacijenata i posljedica je
razliitih faktora, od kojih su najee zastupljeni pretjerana teina,
uz istovremeno smanjenje miine mase (debljanje), smanjenje
tolerancije eera u krvi i izmijenjena osjetljivost na insulin.
Hronino poveanje koncentracije eera u krvi izaziva promjene
koje pogaaju cijeli organizam. Napadnuti su srce, krvotok, bubrezi,
nervni sistem U uznapredovaloj fazi, bolest rezultira potekoama u
hodanju, pojavom otvorenih rana na nogama koje naginju gangreni, a
sa amputiranjem kao zavrnim ishodom, anginom pectoris, slabou
ili prekidima senzibilnosti, itd.
Kod osoba koje boluju od diabetes melitusa postoji latentna opasnost
od pada. Stoga im je neophodna pomo u hodu u vidu tapova,
taka, pa, u tekim sluajevima, i invalidskih kolica.
Cerebralna oboljenja
Najvanije i najee cerebro-vaskularno oboljenje je modani
udar. Defie se kao iznenadno oteenje centralnog nervnog
sistema, uzrokovano razliitim cerebrovaskularnim smetnjama.
Razlikuju se:
- progresivni modani udar
- okonani modani udar
- PRIND - Prolonged reversible ischemic neurologic deficit
(produeni reverzibilni neuroloki hemijski manjak)
- TIA - Transitory ischemic attack (tranzitorni hemijski
napad).
Modani udar nastaje usljed akutne zakrenosti arterija
mozga (arteriosklerotino-trombotino zakrenje, embolija) ili
unutarmodanog krvarenja.
Posljedice modanog udara su razliite, a najee se manifestuju
kao oduzetost polovine tijela (hemiplegija), smetnje u govoru
(afazija), neosjetljivost jedne polovine tijela ili prekidi vida. U
velikom broju sluajeva bitno je naruen mobilitet bolesnika, pa
su za ispomo u kretanju najee potrebna invalidska kolica.
Morbus Parkinson
Morbus Parkinson je bolest koja napada odreene modane
strukture (sivu modanu masu substantia nigru) i od njih
proizvedene neurotransmitere (u okviru njih dopamin, tj.
supstancu za prenos elektrinih signala kroz mozak) i degenerie
ih. Za posljedicu ima promjene raznih motorikih funkcija organizma,
kao i promjene u njegovom vegetativnom sistemu.
Bolest nastaje kao primarna ili kao sekundarna, a usljed nekih drugih
modanih oboljenja. Manifestuje se u vidu ukruenosti i usporenja
pokreta, smetnji u dranju, ogranienja sposobnosti pisanja i
hodanja, pretjeranog znojenja, naglog pada krvnog pritiska prilikom
ustajanja, depresije, itd. Mobilitet bolesnika potrebno je podupirati
ortopedskim pomagalima.
Osteoporoza
Osteoporozu karakterie gubitak (smanjenje) kotane mase, to za
posljedicu ima poveanje optereenosti skeleta i, kroz to, poveanje
broja fraktura.
Razlikuju se primarna i sekundarna osteoporoza. Primarna
osteoporoza ima takoe dva podtipa. Tip I je takozvana
postmenopauzalna osteoporoza. Pogaa ene i to u momentu
kada im nakon menopauze izostane proizvodnja estrogena. Tip II
je manje specifian i poznat je pod nazivom senilna osteoporoza.
Uzrok mu je smanjenje proizvodnje D vitamina i, kroz to, smanjenje
apsorpcije kalcijuma u organizmu.
Sekundarna osteoporoza moe nastati usljed niza razloga, kao
to su nepokretnost, dugo leanje u krevetu, manjak kalcijuma
zbog nekontrolisane dijete ili gladovanja, alkoholizam, bubrena
insuficijencija, pretjerana upotreba lijekova, Morbus Cushing,
hiperparatiroidizmus, diabetes, itd.
Osnovna posljedica osteoporoze je veliki broj spontanih lomova
kostiju, od kojih su posebno opasni oni u predjelu kime. Bolesnici
uz to pate od jakih bolova izazvanih pritiskom na nerve usljed
deformacije kimenog stuba. Rezultat svega su uestale operacije,
imobilizacija ekstremiteta, ogranienje pojedinih pokreta, smanjenje
opte mobilnosti, bespomonost, zavisnost od treih lica, ali i
redovna upotreba razliitih ortopedskih pomagala za kretanje.
2.1.2. Psihika oboljenja
Psihogerijatrija je dio psihijtarije koji se bavi psiholokim aspektima
starosti, s jedne, odnosno psihijatrijskim oboljenjima u starosti, s
druge strane.
Razliite psihijatrijske smetnje u ponaanju najea su oboljenja
u treem ivotnom dobu. U njih spadaju Demencovo oboljenje u
razliitim formama, delirijum i depresija.
Problem sa kojim se lijenici esto susreu je odvajanje
psihijatrijskih smetnji od internistikih oboljenja, koji se u svojoj
poetnoj fazi mogu slino manifestovati. Teko je, naime, razluiti
da li su odreene smetnje uzrokovane stvarnom psihijatrijskom
boleu ili su simptom internistikog ili neurolokog oboljenja, ili
pak sporednog djelovanja konzumiranja lijekova.
2.2. Funkcionalna oteenja organizma
Funkcionalna oteenja organizma mogu zahvatiti razliite organe,
mogu to uiniti na razliite naine i iz razliitih uzroka. Najea
su:
Oteenja vida
Oteenja vida mogu se javiti kao uroena (npr. daltonizam) ili kao
vremenom steena.
Potrebno je praviti razliku izmeu slabovideih (npr. u raznim fazama
bolesti Retinitis Pigmentosa slika br. 2.1) i potpuno slijepih lica.
Slika br. 2.1. Razliite faze bolesti Retinitis Pigmentosa.
Kongres oftamologa SFR Jugoslavije dao je 1971. godine definiciju
sljepoe koja glasi: Slijepim se smatra lice koje na boljem oku s
korekcijom ima otrinu vida manju od 10% (0,10) i lice sa centralnim
vidom na boljem oku s korekcijom od 25% (0,25), ali vidno polje
sueno na 20 stepeni i manje.
2
Slabovidea lica u prostoru se orijentiu ostatkom vida, sluhom i
opipom, a slijepa samo sluhom i opipom.
Prilikom projektovanja prostora ili predmeta namijenjenih osobama
sa oteenjima vida, od velike vanosti je da se koriste kontrastne
boje, divergentno osvjetljenje i razliito strukturirani materijali.
Potpuno slijepim osobama od velike pomoi su smisleno oblikovani
upotrebni predmeti (lomovi rukohvata na stepenicama, brajeva
azbuka na tasterima lifta, telefona, na ploicama na vratima, i sl.),
razliito struktuiranje materijala, kao i davanje zvunih signala u
pojedinim situacijama.
Oteenja sluha
I oteenja sluha mogu se javiti kao uroena ili kao vremenom
steena.
Uroeno oteenje sluha (potpuna gluvoa) za posljedicu ima
potekoe u govoru, koje se naknadnim vjebama mogu znaajno
umanjiti. S druge strane, lica sa uroenim oteenjem sluha imaju
neobino dobro razvijen vid.
Uzroci steenog oteenja sluha mogu biti dugotrajna izloenost
intenzivnoj buci, razna oboljenja, udesi (padovi, saobraajne
nesree, i sl.) ili starost. Steenu slabost sluha esto prati slabljenje
vida, a ona moe biti i uzrok preglasnog govora.
Potrebno je praviti razliku izmeu nagluvih i potpuno gluvih lica.
Nagluva lica u prostoru se orijentiu vidom i ostatkom sluha, a gluva
samo vidom.
Da bi se kod nagluvih lica mogao optimalno iskoristiti ostatak
sluha, prostorije u kojima se ona kreu i borave moraju imati dobre
akustike osobine. U tim prostorijama ne bi smjelo dolaziti do
pojava jeke ili eha, frekventni opseg trebalo bi da je iznad 500 Hz,
a nivo buke ispod 45 dB, i ne bi smjelo biti ometajuih (parazitskih)
zvukova. Zbog svega navedenog, trebalo bi ih dobro zvuno
izolovati u odnosu na vanjski prostor.
Prostorije u kojima borave gluva lica, zbog poveanja mogunosti
itanja sa usana, trebalo bi i dobro osvijetliti. Ovim licima su i razne
vrste svjetlosnih signala (npr. za zvono na vratima, za telefon, za
satni mehanizam na elektrinom poretu, i sl.) od velike pomoi.
Oteenje organa za miris
Stari ljudi mogu trpiti i od oteenja organa za miris. Ova bolest
javlja se kao posljedica neurodegenerativnih promjena u organizmu,
npr. Alzheimerove bolesti, a manifestuje se promjenama nervnih
zavretaka u bulbus olfactioriusu.
Posljedica je neraspoznavanje mirisa, to moe biti i opasno kada
su u pitanju ugljen-dioksid ili plin za kuvanje. Neraspoznavanje
mirisa moe voditi slabljenju odravanja line higijene.
2.3. Teka funkcionalna oteenja organizma
Teka funkcionalna oteenja ljudskog organizma mogu biti uroena
i steena. Ova druga, ukoliko nisu posljedica akcidentnih situacija
(nesree na poslu ili u saobraaju, ranjavanja u ratu) redovno su
povezana sa tekim oboljenjima koja pogaaju organizam. Bolesti
koje teko degeneriu tijelo su:
2.3.1. Dismelija
Dismelija je uroena degeneracija tijela. Manifestuje se potpunim
ili djeliminim izostankom formiranja pojedinih ekstremiteta.
Posljedica je konzumiranja neodgovarajuih medikamenata u
periodu trudnoe.
Javlja se kao:
- amelija: ruke i noge su djelimino razvijene ili nedostaju u
potpunosti;
- ektomelija: nedostaju samo ruke ili samo noge. ei je prvi
sluaj;
- fokomelija: ake ili/i stopala su vezani direktno za ramena,
odnosno kukove, a bez formiranja ruku, odnosno nogu.
Osobe pogoene dismelijom u stanju su da ostvare zadivljujuu
samostalnost kroz nevjerovatno vjeto koritenje onih dijelova tijela
koji su im preostali. esti su sluajevi vjetog pisanja ili slikanja
ustima ili nogama. Poznati su i sluajevi domaica koje su u
stanju da sve kune poslove obavljaju nogama. One su, pri tom,
razvile pokretljivost nogu i nonih prstiju do granica nezamislivih
normalnim ljudima. Ovakve osobe odbijaju upotrebu ortopedskih
pomagala, s obzirom da su bez njih okretniji i bri. Ipak, veliki broj
lica pogoenih razliitim vrstama dismelije nisu u mogunosti
da se o sebi brinu samostalno. Stoga su im neophodna razliita
ortopedska pomagala, ali vrlo esto nisu u stanju ni njih da koriste
bez pomoi treih lica.
Ukoliko projektuju za osobu pogoenu dismelijom, arhitekti
se moraju upoznati sa njenim mogunostima, da bi joj podesili
udaljenosti za dohvatanje i visine pojedinih arhitektonskih
elemenata i namjetaja.
2.3.2. Infantilna cerebralna pareza
Infantilna cerebralna pareza zajedniki je naziv za razliita
oteenja mozga nastala u fetalnom periodu, tokom poroaja
ili u ranoj mladosti bolesnika. Moe biti uzrokovana virusnom
infekcijom majke u vrijeme trudnoe, nedostatkom kiseonika
(vazduha) tokom ili neposredno nakon poroaja ili infekcijom
mozga. Razlikuju se:
Atetoidna cerebralna pareza
Ogleda se u nekontrolisanim kretnjama, grimasama lica i
plaenjima jezika.
Ataksina cerebralna pareza
Ogleda se u gubitku ravnotee. Zbog sekundarnih posljedica
(nekontrolisanih padova) moe biti vrlo opasna. Bolesnici zahtijevaju
nadzor i ispomo treih lica.
Spastina cerebralna pareza
Ogleda se u zategnutosti i ovravanju miia. esto se noge u
koljenima ne mogu uopte saviti. Miii nogu mogu toliko ovrsnuti
(izgubiti elastinost, ukoiti se) da oboljela osoba nije u stanju da
savije stopala u skonim zglobovima, pa pod moe dodirivati samo
vrhovima nonih prstiju.
Budui da osobe oboljele od razliitih vidova infantilne cerebralne
pareze imaju ogranienu pokretljivost ekstremiteta, koja se kree u
dijapazonu od oteanog hvatanja do potpune oduzetosti, potrebno
je da arhitekti, projektujui za ove ljude, primjenjuju odgovarajue
propise. Nijemci preporuuju kod lakih bolesnika primjenu normativa
DIN 18025 Teil 2, a kod teih normativa DIN 18025 Teil 1.
Diplegija
Diplegija je bolest kod koje dolazi do koenja ekstremiteta, pri emu
su ruke manje pogoene od nogu. Karakteristini su nagnutost
stopala i obim glave vei od 46 cm. Duhovne sposobnosti nisu ili su
vrlo malo umanjene.
Paraplegija
Pogaa iskljuivo noge i manifestuje se njihovom oduzetou.
Pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku nije naruena.
Triplegija
Pogaa obje ruke i obje noge i manifestuje se kroz znaajno
smanjenje njihove pokretljivosti. Umanjena je mogunost
kontrole glave i gornjeg dijela tijela (torza).
Tetraplegija
Pogaa sve ekstremitete u priblinoj mjeri i manifestuje se
njihovom tekom ukoenou. esto su reducirane i duhovne
sposobnosti.
Hemiplegija
Pogaa lijevu ili desnu stranu tijela i manifestuje se njenom
oduzetou.
2.3.3. Multipla skleroza

Uzroci multiple skleroze su upalni procesi na centralnom nervnom
sistemu: mozgu i kimi. Bolest je hronina i ima progresivan
karakter. esto je praena smetnjama vida, nesigurnou u
hodu i hvatanju i pomanjkanju kontrole nad crijevima i pluima.
Ogranienja pokreta zavise od faze u kojoj se bolest nalazi, a
kreu se od problema sa hvatanjem, do potpune oduzetosti.
U prvoj fazi bolesti neophodna je ispomo u hodu u vidu tapova
i taka. U njenoj sredinjoj fazi mogue je koristiti elektrina
invalidska kolica. U kasnom stadijumu, s obzirom na potpunu
nepokretnost, potrebno je koristiti obina invalidska kolica i
stalnu pomo treih lica.
2.3.4. Miina distrofija
Miina distrofija je genetiko degenerativno oboljenje miine
muskulature, koje rezultira njenim razaranjem. Bolest je hronina
i ima progresivan karakter. Napada djecu i odrasle, kod kojih ima
sporiji tok.
Posljedice bolesti su ogranienje mogunosti hvatanja i ogranienje
mobilnosti, koje ide do potpune nepokretnosti. Bolesnicima su
potrebna razliita invalidska pomagala, u posljednjem stadijumu
bolesti najbolje elektrina invalidska kolica.
2.3.5. Poliomelitis
Poliomelitis je virusno oboljenje koje napada i razara nervne elije
kime. Posljedice trpe miine zone nogu, torza ili ramena, pri emu
pojedine miine grupe mogu svoju funkciju i zadrati. Ogleda se u
potekoama u kretanju, koje mogu biti takvog nivoa da zahtijevaju
upotrebu elektrinih invalidskih kolica.
2.3.6. Reuma
Reuma je zajedniki naziv za niz hroninih upalnih oboljenja
odreenih dijelova organizma. Razlikuju se:
Artroza
Artroza izaziva promjene na zglobovima. Nastaje usljed njihovog
pretjeranog optereenja ili starosti. Ogleda se u oteenju glatke
povrine zgloba, koja postaje hrapava, uzrokuje poveano trenje i
prilikom kretanja izaziva bolove.
Artritis
Upala unutranje povrine zgloba naziva se artritisom i vodi njenom
bolnom zadebljavanju i okotavanju.
Reumatska groznica
Reumatska groznica je upala zglobova koja nastaje najee kod
djece i omladine kroz infekciju streptokokama. Napada i srce,
posebno srane zaliske.
Behtereva bolest
Behtereva bolest je hronina upala prljenova kimenog stuba,
koja vodi gubitku elastinosti kimene modine. Napada uglavnom
mukarce. U njenom posljednjem stadijumu, bolesnici se mogu
kretati jo samo duboko previjeni u struku.
Reuma mekih tkiva
Upale i degenerativne promjene miia nazivaju se reumom mekih
tkiva. Bolest je hronina i ima progresivan karakter.
Slike bolesti, u zavisnosti od toga koji dijelovi tijela su zahvaeni,
mogu biti veoma razliite. Posljedice se mogu grupisati na one
vezane za:
- sposobnost hvatanja rukama
- pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku
- mogunost pokretanja nogu u zavisnosti od kimene modine.
Kod ove bolesti, projektanti moraju imati u vidu njen
progresivni karakter i injenicu da redovno vodi tekim
oteenjima nogu, gornjeg dijela tijela, ruku i aka, kao i da
e oboljeli na kraju morati koristiti invalidska kolica.
2.3.7. Spina bifida
Spina bifida je uroeno oboljenje kod koga je dio kime
izvan funkcije, to dovodi do prekida provodljivosti nerava
kimene modine. Rezultira ogranienjima pokreta nogu
i ruku, ponekada u tolikoj mjeri da se mora predvidjeti
upotreba obinih ili ak i elektrinih invalidskih kolica.
2.3.8. Lomovi kime sa oteenjima
kimene modine
Lomovi kime redovno izazivaju oteenja kimene modine.
Zbog toga su izuzetno opasni i najee ostavljaju trajne
posljedice po mobilitet. Kakve posljedice e lom imati i koji
dio tijela e one zahvatiti zavisi od toga na kom dijelu kime
je dolo do povrede i kakav joj je karakter. U tom smislu
razlikuju se:
Lom u predjelu vratnih prljenova C1 C3
Bolesnik je potpuno nepokretan. Disanje mu mora biti
podravano aparatima za vjetako disanje. U svemu zavisi
od njege druguh lica. Njegov mobilitet moe biti ostvaren
samo specijalnim elektrinim kolicima.
U veini sluajeva bolesnik je potpuno nepokretan. U pojedinim
sluajevima postoji djelimina mogunost hvatanja akama. U svemu
zavisi od njege drugih lica. Njegov mobilitet moe biti ostvaren samo
specijalnim elektrinim kolicima.
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Moe doi i do ogranienja
u pokretima gornjeg dijela tijela i ruku. Oduzetost je srednjeg, do
tekog stepena. Pomo u njezi je neophodna. Samostalno kretanje
moe se ostvariti elektrinim invalidskim kolicima.
Lom u predjelu vratnih prljenova C8 T1
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogunost samostalnog
kretanja moe biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim
dijelovima nogu i takama. U pojedinim sluajevima moe doi i do
ogranienja mogunosti hvatanja akama. Tada samostalno kretanje
mogu omoguiti jedino elektrina invalidska kolica.
Lom u predjelu lenih prljenova T2 T5
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Kako je mogunost
hvatanja akama u veini sluajeva zadrana, samostalno kretanje
mogu omoguiti invalidska kolica.
Lom u predjelu lenih prljenova T6 T10
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogunost samostalnog
kretanja moe biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim
dijelovima nogu ili aparatima za oslanjanje.
Lom u predjelu lenih prljenova T11 L3
Mogunost samostalnog kretanja moe biti ostvarena
specijalnim aparatima na gornjim dijelovima obje noge
i takama, pri emu se radi o hodu oslanjanjem na etiri
take.
Lom u predjelu lenih prljenova L4 S2
Mogu je hod uz ispomo.
Kao to se iz pregleda navedenih bolesti vidi, uzroci trajnog
umanjenja tjelesnih sposobnosti kod ljudi su mnogobrojni.
ak i kada je rije o samo jednom od tih uzroka, on moe
biti posljedica razliitih prethodnih zbivanja.
Za arhitekte, za razliku od lijenika, psihologa, sociologa i
ljudi drugih zanimanja koji uestvuju u rehabilitaciji osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti, nije bitno da li je umanjenje
tjelesne sposobnosti privremenog ili trajnog karaktera, niti ta
mu je uzrok. Za njih je od primarne vanosti stepen tjelesne
nesposobnosti takvih lica. U tom smislu, najzanimljivija im je
najugroenija kategorija, u koju spadaju osobe koje nisu u
stanju da se kreu bez raznih ortopedskih pomagala, u prvom
redu, bez invalidskih kolica. To je zato to, sa arhitektonskog
stanovita posmatrano, rijeiti probleme vezane za kretanje
i komuniciranje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti koje
koriste invalidska kolica, zapravo znai rijeiti te probleme
za sve kategorije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti,
osim za apsolutno nepokretne.
Iz gore navedenog razloga, ova knjiga e se najveim dijelom
baviti upravo problemima osoba vezanih za invalidska kolica.
U onim sluajevima u kojima je to interesantno, bie pomenuti
i primjeri vezani za druge kategorije osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti, u prvom redu, za one koje koriste take i slina
ortopedska pomagala.
____________________
1. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen fr Senioren und behinderte Menschen,
Stuttgart/Zrich, Karl Krmer Verlag Stuttgart + Zrich, 1994, str. 12.
2. Luki, mr Ana: Oteenje vida kao barijera u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji u drutvu,
u zborniku radova: Invalidi i drutvo sa jugoslovenskog savjetovanja: Socijalni aspekti
rehabilitacije i integracije invalida u drutvu, Beograd, Institut za socijalnu politiku, 1984,
str. 78.
3. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti
Zbog nepostojanja bilo kakve evidencije za najvei broj kategorija
hendikepiranih lica, ukupan broj osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u Bosni i Hercegovini ne moe se tano odrediti.
Mogue je samo utvrditi brojnost pojedinih kategorija, kao to
su kategorije trudnica, majki sa malom djecom, male djece,
starih osoba i slinih, za koje nadleni zavodi vre prebrojavanja
u okviru optih statistikih analiza drutva, odnosno populacije.
Brojnost drugih kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti,
neobuhvaenih optim statistikim posmatranjima, ostaje predmet
nagaanja i spekulacije. Ipak, da bi se za nau zemlju mogle izvriti
bilo kakve analize, tamo gdje je to bilo potrebno, koriteni su
odgovarajui podaci za svijet.
Dobijeni broj, iako orijentacione prirode, je odgovarajui pokazatelj,
na osnovu koga se moe utvrditi da li je sa ekonomskog stanovita
opravdano ulaganje sredstava u odstranjivanje arhitektonskih
barijera za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti ili ne. Sa
moralnog i sociolokog aspekta posmatrano, ovo pitanje, na
gornji nain intonirano, uopte ne bi smjelo biti postavljano.
3.1. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u svijetu
Smatra se, na osnovu istraivanja Ujedinjenih nacija i procjena
specijalizovanih agencija i meunarodnih organizacija, da je krajem
sedamdesetih godina u svijetu bilo oko 450 miliona ljudi sa trajno
umanjenim tjelesnim sposobnostima.
1
U tom momentu, to je iznosilo
oko 10% ukupnog broja svjetskog stanovnitva. Iz istih izvora dolaze
i uvjeravanja da se ovaj procenat ne smanjuje. Naprotiv, tvrdi se da
se on poveava i to prvenstveno zahvaljujui napretku savremene
medicine, iji su spektakularni rezultati omoguili da veliki broj
ljudi doivi duboku starost, i da takoe veliki broj preivi teka, do
prije koju deceniju najee smrtonosna tjelesna oteenja, ali sa
smanjenom tjelesnom sposobnou kao posljedicom.
Ako se broju osoba trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti doda
i broj lanova njihovih porodica, kao i broj onih koji su direktno
ukljueni u pruanje pomoi ovim licima, tada se dolazi do brojke
od oko 1,2 milijarde ljudi koji su, to neposredno, to posredno
ukljueni u ovaj problem, to je cijelih 25% svjetskog stanovnitva.
Detaljnijom analizom broja osoba sa trajno umanjenim tjelesnim
sposobnostima dolazi se do sljedeih injenica:
od 450 miliona ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima,
u zemljama u razvoju ive etiri petine. Od njih manje od 1% prima
strunu pomo;
gotovo jedna treina od ukupnog broja osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti, tanije njih 146 miliona, su djeca mlaa od
15 godina;
broj slijepih i lica sa tekim oteenjima vida u svijetu se procjenjuje
na oko 142 miliona;
broj gluvih i nagluvih lica u svijetu se procjenjuje na oko 70
miliona;
u svijetu se u toku jedne godine u saobraajnim nesreama teko
povrijedi oko 3 miliona lica, od kojih kod polovine ostanu trajne
posljedice, koje su kasnije uzrok nedovoljne tjelesne sposobnosti.
Smatra se da se ukupan broj ljudi sa trajnim tjelesnim oteenjima,
koja su posljedica saobraajnih nesrea, do danas u svijetu popeo
na oko 30 miliona;
godinje se u svijetu na radnom mjestu teko povrijedi oko 1,5
miliona ljudi, od kojih kasnije polovina ima umanjenu tjelesnu
sposobnost kao trajnu posljedicu. Procjenjuje se da je ukupan broj
invalida rada danas u svijetu dostigao cifru od oko 15 miliona;
isto tako, u svijetu se godinje u raznim nesreama u vlastitim
domovima ozbiljnije povrijedi oko 20 miliona ljudi, od kojih 100
hiljada ostane sa trajnim posljedicama. Pretpostavlja se da ukupan
broj lica, kod kojih je umanjenje tjelesnih sposobnosti izazvano
povredama u vlastitim domovima, danas u svijetu iznosi oko 2
miliona;
1977. godine u svijetu je bilo 5,7% ili oko 275 miliona ljudi starijih
od 65 godina;
u svijetu ivi i 3 miliona ljudi koji su dio tjelesnih sposobnosti
izgubili u prirodnim katastrofama i na sportskom polju;
koliki je broj onih koji su u ratu trajno izgubili dio svojih tjelesnih
sposobnosti nije mogue ni priblino procijeniti.
Ove cifre i procenti nisu konani, s obzirom da u njih nisu uvrtene
osobe ije je smanjenje tjelesnih sposobnosti privremenog
karaktera, a kojih je takoe veoma mnogo.
Sam pojam osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti, kao
i posljedice koje iz tako formulisanog pojma proizilaze, zasluuju
poseban osvrt. Zbog toga to se u njemu javlja pridjev privremeno,
osobama na koje se taj pojam odnosi, posveuje se vrlo malo
panje, iako su njihovi problemi, u periodu dok traje njihova
privremena tjelesna umanjena sposobnost, identini problemima
koje imaju osobe trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti. Zato je
o njima potrebno brinuti isto koliko i o ovim drugim. Privremeno
nemone osobe egzistiraju, dakle, sa medicinskog, psiholokog i
sociolokog stanovita, dok sa arhitektonskog nema bitne razlike
izmeu njih i trajno nemonih osoba. Stoga su putevi prevazilaenja
problema u vezi sa arhitektonskim barijerama za obje ove kategorije
ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti jednaki.
Broj lica sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima takoe
je veoma teko odrediti.
Ako se sprovede analiza slina onoj za lica sa trajno umanjenim
tjelesnim sposobnostima, moe se doi do sljedeih injenica:
broj trudnica od treeg mjeseca trudnoe pa dalje u svijetu je
krajem sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio oko 70
miliona;
broj ena sa malom djecom koja zahtijevaju noenje ili voenje
u djeijim kolicima u svakom momentu u svijetu je bio i jeste bar
etvorostruko vei;
broj veoma male djece, koja su zbog svog uzrasta nesigurna u
hodu ili imaju potekoa prilikom penjanja ili silaenja niz stepenice,
krajem sedamdesetih godina u svijetu je iznosio oko 140 miliona;
broj ljudi koji imaju privremeno umanjene tjelesne sposobnosti
zbog fizikih oteenja tijela teko je ustanoviti, ali iz podataka
koji su koriteni za osobe koje su iz istih razloga ostale sa trajnim
tjelesnim oteenjima, vidljivo je da se u svijetu svake godine teko
povrijedi, a bez kasnijih posljedica po tjelesnu sposobnost, 1,5
miliona ljudi u saobraajnim nesreama, 750 hiljada ljudi na radnim
mjestima, oko 20 miliona ljudi u vlastitim domovima, i nepoznat,
ali sigurno veliki broj ljudi u prirodnim katastrofama, na sportskim
terenima i u ratovima;
broj onih koji se na iste naine samo lake povrijede, a ija je
tjelesna sposobnost do ozdravljenja, ali u bitno kraem vremenskom
intervalu, takoe umanjena, sigurno je mnogostruko vei.
3.2. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini, situacija u vezi sa brojnou osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti nije nita bolja od one u svijetu. Naprotiv,
na osnovu miljenja kompetentnih strunjaka, koje se zasniva na
injenicama da je medicinsko tretiranje i drutvena rehabilitacija
ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti u naoj zemlji bitno ispod
svjetskih standarda, kao i da je tek zavren jedan strahotan rat,
moe se tvrditi da je ona znatno nepovoljnija.
Analizu dodatno oteava i injenica da je broj stanovnika u naoj
zemlji u ovom momentu nepoznat. Ako se prihvati pretpostavka
da on trenutno (poetkom 1998. godine) iznosi negdje oko 2,9
miliona
2
, i ako se i za nau zemlju naprave analize po onim takama
i naelima po kojima i za svijet kao cjelinu, moe se doi do sljedeih
podataka:
ukupan broj lica ija je tjelesnih sposobnost trajno umanjena, u
naoj zemlji nije ni priblino poznat. Ako se kao mjerodavan prihvati
procenat od 10%, to je u naem sluaju optimistiko gledanje na
problem, onda je krajem 1997. godine kod nas bilo oko 290 hiljada
takvih lica;
koliki dio u tom broju, procentualno i u apsolutnom iznosu, ine
djeca mlaa od 15 godina ne moe se ak ni pretpostaviti;
broj slijepih lica i lica sa tekim oteenjima vida u naoj zemlji
procjenjuje se na oko 29 hiljada;
gluvih lica je u naoj zemlji izmeu 6,5 i 8 hiljada, a smatra se da
nagluvih ima bar deset puta vie;
u Bosni i Hercegovini, 1978. godine, u saobraajnim nesreama
bilo je povrijeeno oko 13,5 hiljada lica. Ako se, zbog nepostojanja
odgovarajuih podataka, za nau zemlju prihvati procenat koji
specijalizovane agencije i meunarodne organizacije navode u
istim sluajevima za svijet, onda proizilazi da od tog ukupnog broja,
oko 6 hiljada lica godinje ostane sa posljedicama, koje su uzrok
kasnijeg umanjenja tjelesnih sposobnosti. Ukupan broj lica, koja
imaju umanjene tjelesne sposobnosti zbog uea u saobraajnim
nesreama, takoe je nepoznat, a pogreno bi ga bilo pretpostaviti
jednostavnim povlaenjem paralele sa odgovarajuim podatkom
za svijet, i to zato to tempo motorizacije u naoj zemlji nije bio kao
u razvijenim zemljama svijeta. Ipak, ako se na odgovarajui nain
i taj faktor uzme u obzir, tada se ukupan broj takvih lica u Bosni i
Hercegivini moe procijeniti na oko 48 do 50 hiljada;
godine 1978, u SFR Jugoslaviji bilo je 265 hiljada povreda na
radu, od toga oko 55 hiljada u Bosni i Hercegovini. Koliko je od
tog broja bilo tekih povreda nije poznato, ali pravei paralelu sa
istom vrstom podataka koji su poznati za svijet, mogue je izvriti
procjenu za nau zemlju na oko 3 hiljade, od ega su polovina ili
1,5 hiljada povrede takve prirode da su kasnije bile uzrok trajnog
umanjenja tjelesnih sposobnosti;
u Bosni i Hercegovini, takoe se ne vodi posebna evidencija
o tome koliko se lica tokom godine teko povrijedi u vlastitim
domovima. Ponovno povlaei paralelu sa odgovarajuim svjetskim
podacima, moe se rei da takvih sluajeva bude oko 21 hiljadu,
odnosno da trajne posljedice po tjelesnu sposobnost ostanu bar
kod 100 osoba. Ukupan broj ljudi koji su samo na ovaj nain izgubili
potpunu tjelesnu sposobnost u naoj zemlji, kree se oko 3000
hiljade, a pretpostavlja se da bi on mogao biti i desetostruko vei;
godine 1977, u SFR Jugoslaviji bilo je 8,6% ili oko 1,07 miliona
ljudi starijih od 65 godina, od toga u Bosni i Hercegovini oko 200
hiljada.
Slinom analizom za lica sa privremeno umanjenim tjelesnim
sposobnostima za nau zemlju mogu se dobiti sljedei podaci:
broj trudnica od treeg mjeseca trudnoe, pa dalje, krajem
sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio je izmeu 39 i
41 hiljade;
broj ena sa malom djecom koja zahtijevaju noenje ili voenje
u djeijim kolicima, u istom periodu iznosio je u svakom momentu
izmeu 155 i 165 hiljada;
broj veoma male djece, koja su zbog svog uzrasta nesigurna u
hodu ili imaju potekoa prilikom penjanja ili silaenja niz stepenice,
u svakom momentu krajem sedamdesetih godina u naoj zemlji
iznosio je oko 80 hiljada;
broj ljudi koji privremeno umanjenje tjelesnih sposobnosti
imaju zbog fizikih oteenja tijela zadobijenih u saobraajnim
nesreama, na radnom mjestu i u vlastitim domovima nije poznat,
ali pretpostavlja se da bi mogao iznositi oko 29 do 31 hiljade.
Sa arhitektonskog stanovita, najinteresantnija grupa osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti je ona iji se pripadnici ne mogu
kretati bez pomoi invalidskih kolica. Neophodno je zaustaviti se
kod ove skupine, zbog toga to su njeni problemi mobiliteta najtee
rjeivi, i to rijeiti te probleme za nju, znai rijeiti ih i za sve ostale
grupe lica umanjenih tjelesnih sposobnosti. U ovu grupu spadaju
odreene grupe amputiranih lica, osobe sa odreenim uroenim
fizikim i psihikim tjelesnim anomalijama, paraplegiari, ukljuujui
i tetraplegiare, distrofiari, osobe sa odreenim miinim i ivano-
miinim oboljenjima, osobe sa bolestima lokomotornog aparata,
cerebralno paralizovani i drugi. Naalost, ni za jednu od ovih
grupa ne postoje na nivou Bosne i Hercegovine egzaktni podaci o
brojnosti, tako da se ne moe ustanoviti taan broj oboljelih, ni po
pojedinanim grupama, a ni ukupno.
Dakle, broj lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u svijetu
i u nas izuzetno je veliki. Ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim
sposobnostima u svijetu, a i u naoj zemlji situacija je slina, ima
oko 10%. Lic sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima
u svakom momentu ima oko 11%. Ako se osobama sa trajno i
privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima pribroje lanovi
njihovih porodica, kao i oni koji o njima vode brigu ili sa njima
sarauju, tada se procenat ljudi koji imaju bilo kakvu vezu sa
tjelesnom nesposobnou penje na 25% za osobe sa trajnom i 26%
za osobe sa privremenom tjelesnom nesposobnou, to ukupno
ini frapantnih 51% od ukupnog broja stanovnitva.
3
Ovi procenti ubjedljivo govore u prilog tome da nae drutvo mora
posvetiti mnogo vie panje, nego to je to do sada inilo, osobama
umanjenih tjelesnih sposobnosti, kao i problemima sa kojima
se te osobe u svakodnevnom ivotu susreu, poev od ljudskih
predrasuda, pa do arhitektonskih barijera.
3.3. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori
vezano za osobe sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima
U Crnoj Gori jo uvijek ne postoji pravni sistem koji posebno
regulie prava osoba sa invaliditetom - OSI. Takoe nije dolo do
implementacije pravnih standarda Evropske unije vezanih za ovu
problematiku u postojee zakonodavstvo, tako da su osnovna
ljudska prava OSI ugroena i kre se. Populacija OSI koja ini 10%
stanovnitva ili preko 65 000 graana Crne Gore (prema podacima
Svjetske zdravstvene organizacije). Kao takva predstavlja krajnje
marginalizovanu grupu kojoj je potrebna posebna afirmativna
akcija da bi se njihov poloaj poboljao. ak i zakonska rjeenja
koja postoje ve dui niz godina ne sprovode se u praksi. Takva
situacija je sa Zakonom o planiranju i ureenju prostora i Zakonom
o izgradnji objekata.
Zakon o planiranju i ureenju prostora je donijet 1995. godine
(Sl. list RCG 16/95), a Zakon o izgradnji objekata 2000. godine
(Sl. list RCG 55/00). Oba zakona jasno obavezuju investitore i
nadleno ministarstvo da prilaze objektima i same objekte moraju
prilagoditi standardima koji vae u EU. Naalost, u praksi je sasvim
druga slika. Obaveze se ne potuju i niko ne snosi odgovornost
i posljedice svojim neinjenjem, iako su kaznene odredbe jasno
predviene pomenutim zakonima. Trenutno stanje u Crnoj Gori,
kada su upitanju javni objekti, izuzetno je loe. Bukvalno, ne postoji
javna ustanova koja je u potpunosti prilagona potrebama OSI, a
veoma mali broj je djelimino prilagoen potrebama OSI.
Tokom posljednjih deset godina, od osnivanja Udruenja
paraplegiara Crne Gore (UPCG), stanje se polako mijenja na
bolje. To je posebno vidljivo posljednje dvije do tri godine. Najvie
je uraeno na zakoivanju trotoara i prilaza i ulaza u kolskim
ustanovama na teritoriji optina Podgorica, Tivat i Budva. Problem
neprilagoenosti fizike sredine i javnih objekata je kljuni
problem za OSI, jer im onemoguava kretanje, a samim tim i
njihovo ukljuenje u drutvene tokove. Ovo se posebno ogleda na
nemogunost kolovanja, zapoljavanja, ostvarivanja zdravstvene
zatite, zadovoljavanja svakodnevnih potreba i voenja drutvenog
ivota. Rjeavanje ovog problema podrazumijeva stvaranje
osnove za rjeavanje svih ostalih problema koji treba da dovedu
do popravljanja ukupnog poloaja OSI u Crnoj Gori. Stoga je, u
cilju definisanja okvira za cjelovit pristup rjeavanju pitanja poloaja
OSI, neophodno mobilisati sve resurse u RCG, kao to je uraeno
u zemljama bive Jugoslavije. Na taj nain bi se omoguila puna
afirmacija ljudskih prava, poboljao i unaprijedio poloaj OSI u svim
segmentima ivota. Da bi se stekla osnova za rjeavanje pomenutog
problema, neophodno je to prije uraditi nacionalnu strategiju za
popravljanje poloaja OSI u Crnoj Gori koja bi omoguila donoenje
novih zakonskih propisa, i unaprijedila saradnju i koordinaciju meu
resornim ministarstvima koja kreiraju politiku koja se tie prava i
interesa i autentinih organizacija OSI.
Pored strategije, hitno je potrebno donijeti sljedee zakone: Zakon
o radnom osposobljavanju i zapoljavanju lica sa invaliditetom;
Zakon o socijalnoj zatiti osoba sa invaliditetom; Zakon protiv
diskriminacije osoba sa invaliditetom, koji bi podrazumijevao
formiranje ombudsmana za zatitu prava i interesa ove populacije;
Zakon o saobraaju, po ugledu na EU, koji bi u potpunosti regulisao
problematiku vezanu za prevoz OSI; i jo niz zakona vezanih za
zatitu prava i interesa i popravljanje poloaja OSI, takoe po
ugledu na EU iji lan Crna Gora eli da bude.
Zvanini podaci vezano za zapoljavanje OSI u Crnoj Gori
Na evidenciji Zavoda za zapoljavanje Crne Gore, trenutno se
nalazi 2.699 lica sa invaliditetom (invalidi rada II i III kategorije
invalidnosti - 2.158 i kategorisana omladina 541), to predstavlja
oko 2,5 % od ukupnog broja nezaposlenih sa evidencije Zavoda.
Ovo ni izbliza nije pravi broj OSI koji su radno sposobni i imaju elju
za zaposlenjem. Pravi podaci nam nijesu dostupni jer veliki broj
OSI koji su ekali posao na biroima i po dvadeset i vie godina, to
svoje pravo nikad nisu ostvarili. Shodno tome, izgubili su povjerenje
u biroe za zapoljavanje i zbog toga se ne prijavljuju na njihovu
evidenciju. Sve pomenuto proistie iz nebrige nadlenih dravnih
institucija da prue svima jednake mogunosti u sferi zapoljavanja
i ova populacija otpone sa ostvarivanjem osnovnog ljudskog
prava, a to je pravo na rad i zapoljavanje.
Osim deklarativnog zalaganja nadlenih institucija, na ovom
polju je veoma malo uraeno. Tako da Nacrt zakona o radnom
osposobljavanju i zapoljavnju lica sa invaliditetom, koji ve
tri godine eka na skuptinsko usvajanje, do dana dananjeg
nije doao na red. Treba pomenuti da je taj Nacrt trebalo da ide
na Skuptinu u drugom kvartalu 2005. godine, pa je prolongiran
od strane Vlade za prvi kvartal 2006. Sada je u programu Vlade
za prvi kvartal 2007. godine. Kakvi su sada izgledi, pitanje je da li
e biti donijet do kraja godine. Ovaj zakon je od fundamentalnog
znaaja za OSI i trebalo je, kao takav, prioritetno ii na Skuptinu,
jer bi trebalo da otpone rjeavanje i rijei problem za vie od 10%
populacije, odnosno preko 65 000 graana Crne Gore. Sve ovo
govori o nepostojanju elje nadlenih dravnih institucija da ispune
svoje obaveze prema OSI.
to se tie kolovanja, stanje je kudikamo bolje, jer Ministarstvo
prosvjete i nauke ovom problemu posveuje mnogo vie panje.
Tako da je 2004. godine (Sl. list RCG 80/04) donijet Zakon o
kolovanju djece sa posebnim potrebama, kojim je stvoren osnov
za kolovanje djece i omladine sa invaliditetom. Iako polako,
na ovom polju se primjeuju promjene. Posebno je bitno istai
dobru saradnju Ministarstva i UPCG. Ta saradnja je rezultirala
prilagoavanjem odreenog broja objekata osnovnih, srednjih
i visokokolskih ustanova. Ove aktivnosti uz snanu medijsku
kampanju za podsticanje upisivanja pomenute populacije u redovne
kole dovelo je do poveanja upisa na svim nivoima. Bitno je istai
da je ovaj trend u porastu svake godine. Takoe je bitno istai da
Ministarstvo izgradnju svih novih kolskih objekata prilagoava
vaeim standardima u tijesnoj saradnji sa UPCG. Ova saradnja
bi mogla da poslui kao primjer svim ostalim ministarstvima i
republikim i lokalnim dravnim institucijama kako treba raditi na
ostvarivanju zajednikih ciljeva i rjeavanju problema.
Preuzete obaveze Vlade Republike Crne Gore vezano za
popravljanje poloaja OSI
Crna Gora, kao dio bive SRJ i RJ, potpisnik je velikog broja
meunarodnih konvencija i deklaracija posveenih popravljanju
poloaja i zatiti prava i interesa OSI. Samo potpisivanje znai i
pruzimanje obaveze za sprovoenje tih obaveza u praksi. Naalost,
najvaniji dio sprovoenja pomenutih obaveza u praksi se ne
sprovodi. Pomenuemo neka najvanija meunarodna dokumenta
vezana za ovu problematiku.
Meunarodna konvencija o pravima osoba sa invaliditetom
usvojena je od strane Generalne Skuptine UN u decembru 2006.
godine.
Politika u oblasti invalidnosti i proces pridruivanja Evropskoj
uniji u Jugoistonoj Evropi koja je odrana u martu 2005. godine u
Sarajevu, Bosna i Hercegovina Crna Gora je preuzela obavezu da
napravi i usvoji dokument Nacionalna strategija za OSI, do kraja
prvog kvartala 2007. godine.
Savjet Evrope je lanom 15 revidirane Evropske socijalne povelje,
koju je u proljee 2005. godine potpisala i Srbija i Crna Gora,
predvidio da osobe sa invaliditetom imaju pravo na nezavisnost,
socijalnu integraciju i uee u ivotu drutvene zajednice.
Strategija za smanjenje siromatva u Crnoj Gori ukazuje na osobe
s invaliditetom kao jednu od najugroenih socijalnih grupa, izloenu
poveanom riziku od osiromaenja. Takoe treba naglasiti da su
u mnogim zvaninim dokumentima OSI prepoznate kao kategorija
stanovnitva koja se nalazi na donjoj ljestvici siromatva i socijalne
iskljuenosti. Na to je jasno ukazano u Strategiji za smanjenje
siromatva u RCG. (poglavlja 1.4 po takama 27, 28, 29 i 30) koja
predstavlja jednu od osnova za dalje rjeavanje ovog kompleksnog,
multisektorskog problema.
Zoran Rajkovi
Udruenje paraplegiara Crne Gore
www.paramontcg.org
april, 2007.
Fizika pristupanost za sve je osnovno pravo i ako imamo
sluaj da fizike barijere ometaju pristup i slobodno kretanje
osoba sa invaliditetom ili drugih osoba sa smanjenom
pokretljivocu, to se mora smatrati diskriminacijom
Richard Howitt, lan Evropskog parlamenta, predsjednik Intergrupe
Evropskog parlamenta za pitanja invalidnosti, jun 2003.
Kretati se slobodno u okruenju ne znai samo uivanje
samostalnosti u odlukama kuda eli da se kree, to znai pristup
uslugama, radnim mjestima i punom ueu u ivotu zajednice na
ravnopravnoj osnovi. Svijest o znaaju pristupanosti okruenja sa
stanovita osoba sa invaliditetom oituje se u mjestu koje joj se
daje u kljunim svjetskim dokumentima kojima se ureuje oblast
prava osoba sa invaliditetom.
Pravilo 5 Standardnih pravila UN za izjednaavanje mogunosti koje
se pruaju osobama sa invaliditetom (1993) kao i l. 9 Meunarodne
konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (2006), detaljno se
bave mjerama koje imaju za cilj da se identifikuju i uklone prepreke
i barijere pristupanosti, posebno vezane za:

(a) Zgrade, puteve, prevoz i druge unutranje i spoljne objekte i
postrojenja, ukljuujui kole, stambene objekte, medicinska
zdanja i radna mjesta;
(b) Informacije, komunikacije i druge usluge, ukljuujui elektronske
usluge i slube i servise za sluaj vanrednih situacija.
Realizacija preporuka i obaveza iz ovih dokumenata pribliava
nas konceptu univerzalnog dizajna, tj. materijalnog okruenja
prilagoenog potrebama svih.
Osobe sa invaliditetom imaju posebne potrebe u odnosu na fiziko
okruenje, a sline imaju i neke druge kategorije stanovnitva o
kojim se takoe rjee misli: trudnice, roditelji male djece, mala
djeca, starije i bolesne osobe.
Ako bismo eljeli da spekuliemo o ukupnom broju stanovnika
koji stalno ili privremeno u jednom momentu ivota zahtijevaju
olakice u savladavanju fizikog okruenja ili uslove koji se u
anglosaksonskoj literaturi oznaavaju kao lako okruenje, doli
bismo do zapanjujuih postotaka.
U svjetskim razmjerama oekuje se da osoba sa nekom vrstom
invaliditeta u svakoj zajednici ima oko 10%, to na crnogorsku
populaciju iznosi oko 60.000 osoba. Godinje se u Crnoj Gori raa
oko 9.000 djece to znai da u svakom momentu ima oko 3.000
trudnica u podmakloj trudnoi i 20.000 djece starosti oko 2 godine.
Broj starih i iznemoglih lica se prema MONSTAT-ovim istraivanjima
iz 2005. godine procjenjuje na 16,67% ili oko 100.000 osoba starosti
od 60 i vie godina. Ovim brojkama treba dodati i privremeno
oboljele i povrijeene osobe.
Domae stanovnitvo je u ovim kalkulacijama sigurno najznaajniji
kvantitativni parametar potreba, ali ne treba zaboraviti ni aktuelne i
potencijalne turiste koji tranzitno ili ciljano posjeuju Crnu Goru.
U zakljuku se moe rei da najmanje etvrtina stanovnitva
trajno ili privremeno zahtijeva olakano kretanje i da
nepristupanost fizikog okruenja najdirektnije ometa
vitalne interese osoba sa teim motorikim ili kombinovanim
smetnjama, kao i lica sa kojima one ive.
Ovaj kratki uvod nije imao ambiciju da brojevima brani ideju
inkluzivnog drutva, jer ona po sebi podrazumijeva suptilnije kriterije
za opravdanost prilagoavanja veine manjini.
elja je bila da se korsnicima prirunika, vladinim slubenicima,
urbanistima, arhitektima i dizajnerima skrene panja na kategoriju
korisnika koje njihove odluke mogu staviti u poziciju diskriminacije
i negacije njihovih elementarnih ljudskih prava.
Osim moralne implikacije, u ovakvim sluajevima, sve e se
ee postavljati pitanje pravne zatite korisnika jer se domai
zakonodavni okvir ubrzano prilagoava pravnim okvirima okruenja
u sklopu evropskih integracija i zahtijeva koje EU stavlja pred zemlje
kandidate.
Sonja Vasi, lokalna slubenica
Handicap Intrernational u Crnoj Gori
www. hi-see. org
april 2007.
Koritena literatura u prilogu Sonje Vasi:
1. Strategija razvoja i redukcija siromastva u Crnoj Gori, 2003.
2. Disability Monitor Initiative South East Europe, Free movement of people with disability in
South East Europe An Inacessible Right?, 2006.
3. Disability Monitor Inititiative, Izvan deinstitucionalizacije: nestabilna tranzicija ka sistemu
koji prua mogunosti u jugoistonoj Evropi, 2004.
4. NVO izvjetaj o stanju prava djece u Crnoj Gori, 2005.
5. Disability Monitor Initiative - Journal - Statistika u oblasti invalidnosti u
borbi protiv nevidljivosti, 2007.
__________________
1. Ivanevi, R.: Koliko smo spremni da pomognemo?, u: Galaksija br. 122, Beograd, jun
1982, str. 62 i 63.
2. U dnevnom listu Osloboenje od 09. 01. 1998. g. (Sarajevo, godina LV, br. 17819)
Sejad Lukin je, apostrofirajui demografa Vladimira erjavia, na str. 2 naveo da u Bosni i
Hercegovini trenutno ivi 1,27 miliona Bonjaka, 1,268 milona Srba i oko 400 hiljada Hrvata.
Broj Roma, Jevreja i ostalih nije naveo. Taan broj stanovnika Bosne i Hercegovine bie
ustanovljen redovnim popisom, koji e biti sproveden 2001. godine.
3. O broju osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u SAD vidi: Laurie, G.: Housing and Home
Services for the Disabled, New York, 1977, Part 16 - Statistics, Legislation, Standards, Codes
and Studies, str. 287 i 288.
4. Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za
osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti,
posebno nepokretne, analizirana sa
moralno-pravnog stanovita
Najvie ugroena grupa osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
je grupa nepokretnih lica, tj. onih koja su bez invalidskih kolica
imobilna. Problem koji lei u osnovi svih drugih njihovih problema
je kretanje, tanije reeno, nemogunost kretanja i to ne vlastitim
nogama, sa ime su se oni pomirili, nego vlastitim invalidskim
kolicima, sa ime ne mogu i ne bi trebalo da se pomire niti oni,
niti drutvo. Usljed toga to u naoj zemlji najee ne nailaze na
razumijevanje zajednice (koja je svoju nezainteresovanost za njih
do sada opravdavala ekonomskim razlozima), usljed toga to
arhitekti nisu dovoljno upoznati sa njihovim specifinim nainom
ivljenja, ti ljudi nisu u mogunosti ak i u novim, nenamjenski
projektovanim stanovima, bez obzira koliko oni bili luksuzni,
samostalno na invalidskim kolicima ii u WC ili samostalno
prelaziti iz jedne prostorije u drugu, nisu u stanju da izau iz
stana ili kue i uu u njih, preu ulicu, kreu se denivelisanim
povrinama grada, nisu u stanju da koriste javne telefonske
govornice, potanske sanduie, nisu u stanju da uu u kole i
ue, uu u preduzea i ustanove i rade, nisu u mogunosti bez
neije pomoi da uu u pozorita, kino-dvorane, umjetnike
galerije, bolnice, jednom rijeju, sve javne objekte. Na taj nain,
njima je onemogueno samostalno i slobodno kretanje, a time i
komuniciranje, onemogueni su im kolovanje, rad, uivanje u
kulturnim manifestacijama, bavljenje sportom...
Sve navedeno posljedica je injenice da se zdravi dio drutva,
kao sposobniji, ponaao i ponaa egoistiki, da je sve podredio i
podreuje svom trenutnom zdravom tjelesnom stanju. Pri tome
se zaboravljalo i zaboravlja da oni, koji su koliko jue bili zdravi i
potpuno mobilni, to ve sjutra moda nee biti. Rezultat ovakvog
ponaanja i razmiljanja jeste taj da je nepokretnim licima,
licima koja se pri kretanju slue invalidskim kolicima, ali i drugim
kategorijama ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti, veoma
oteano, a ee potpuno onemogueno koritenje materijalnih
i kulturnih dobara i doivljavanje umjetnikih djela, odnosno,
ravnopravno ukljuivanje u svakodnevni ivot i njegove tokove.
Time su ovi ljudi prisiljeni da ive anonimno, izolovano, ivotom
graana drugog reda, a izvan drutva i svih drutvenih zbivanja.
Opisano stanje je, kako sa pravnog, tako i sa ekonomskog,
moralnog i bilo kog drugog stanovita, apsolutno neodrivo.
Sa pravnog ponajmanje i to zbog toga to Ustav Bosne i
Hercegovine svima, bez obzira na nacionalnost, rasu, pol, jezik,
vjeroispovijest, politiko ili drugo uvjerenje, socijalno porijeklo,
roenje, obrazovanje, drutveni poloaj ili drugo lino svojstvo
garantuje jednakost u obavezama i pravima.
1
U ovom sluaju
je, meutim, oigledno da su jednoj dosta brojnoj grupi ljudi, u
naoj zemlji, te obaveze i prava uistinu uskraeni.
Pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti bavila se
i Organizacija ujedinjenih nacija. Na njenim zasjedanjima,
donesen je niz rezolucija i deklaracija, koje ta prava definiu i
podravaju.
Najznaajnije meu njima su:
2856 (XXVI): Deklaracija o pravima mentalno
retardiranih osoba, 20. decembar 1971;
3447 (XXX)
2
: Deklaracija o pravima hendikepiranih
osoba, 2433. plenarna sjednica, 9. decembar 1975;
31/123: Meunarodna godina hendikepiranih osoba,
102. plenarna sjednica, 16. decembar 1976, Generalna
skuptina A/34/158/Ad 1, 21. novembar 1979;
Dnevni red za trideset etvrto zasjedanje, take 79 i 98:
Meunarodna godina hendikepiranih osoba, predloeni
program budeta za dvogodite 1980-1981, uvod, 1, 2, 36,
37, Generalna skuptina A/RES/34/154, 30. januar 1980;
Dnevni red za trideset etvrto zasjedanje, taka 79: rezolucija
koju je usvojila Generalna skuptina (na bazi izvjetaja
Treeg komiteta A34/782): 34/154: Meunarodna godina
hendikepiranih osoba, 105. plenarna sjednica, 17. decembar
1979, Generalna skuptina A/RES/35/133, 27. januar 1981;
Dnevni red za trideset peto zasjedanje, taka 79: rezolucija
koju je usvojila Generalna skuptina (na bazi izvjetaja Treeg
komiteta A46/638): 35/133: Meunarodna godina hendikepiranih
osoba, 92. plenarna sjednica, 11. decembar 1980;
4/8: Ljudska prava i meunarodna godina hendikepiranih
osoba, Komisija za ljudska prava, 6. Plenarna sjednica,
6. maj 1981, Generalna skuptina A/36/37, 3. decembar
1981, Dnevni red za trideset esto zasjedanje, taka 30
Meunarodna godina hendikepiranih osoba.
Pitanja prava osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
razmatrale su i druge meunarodne organizacije, a prije
svih Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health
Organization) i Meunarodna organizacija rada ILO
(International Labour Organization). Dokumenti koje su one
usvojile su:
WHO
Rezolucija WHA 29.68. - Prevencija hendikepiranosti i
rehabilitacija, Svjetska zdravstvena skuptina, 20. maj 1976;
ILO
Preporuka 99 - Preporuke koje se tiu radne rehabilitacije
hendikepiranih, Generalna konferencija, eneva, 1955.
Meunarodna konferencija pod radnim naslovom Hendikepirani
u gradu, koju su organizovali Meunarodna federacija pjeaka
IFP (International Federation of Pedestrians) i Generalni
komitet nacionalne asocijacije hendikepiranih u vedskoj (HCK),
bavila se takoe pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Na zavrnom zasjedanju, 7. maja 1980, usvojene su sljedee
formulacije kao dio rezolucija konferencije:
(U zakonodavstvo pojedinih zemalja)
3
Mora biti uvedena
legislativa koja hendikepiranim osobama garantuje:
- pristup svim olakicama koje im u drutvu stoje na
raspolaganju;
- sistematsko uklanjanje fizikih barijera u cilju obezbjeivanja
odgovarajueg uspjeha u izboru (mjesta i naina) stanovanja,
obrazovanja, zapoljavanja, rekreacije i saobraaja;
- finansijsku podrku na meudravnom, dravnom, regionalnom i
lokalnom nivou, u cilju realiziranja ovih programa.
Prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, rezolucijama
Ujedinjenih nacija, Svjetske zdravstvene organizacije i slinih
institucija, zatiena su u najveem stepenu i na najviem moguem
nivou. Moderna zakonodavstva u veini zemalja svijeta oslanjaju se
na njih i na slian nain tretiraju pomenutu problematiku. U SFR
Jugoslaviji, ona je bila obraena samo djelimino. Definisanje
arhitektonskih barijera i nain njihovog uklanjanja bili su ureeni
normativom JUS U.A9, koji u praksi, s obzirom da arhitektonski
projekti nisu revidirani sa njegovog stanovita, gotovo da i nije
primjenjivan.
Normativ JUS U.A9. u Bosni i Hercegovini u potpunosti je preuzet
i preimenovan u normativ BAS U.A9. Naalost, preuzet je i nain
njegove primjene, koji u praksi nikoga i ni na ta ne obavezuje.
Ipak, tek zavreni rat djelimino je probudio uspavanu drutvenu
savjest. U posljednje vrijeme (1997 2000), primjetni su pokuaji
da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti rijee problemi
pristupnosti. U tom cilju, odreeni broj prelazaka trotoara u
pjeake prelaze, na najprometnijim saobraajnicama u Sarajevu i
Tuzli, prilagoen je licima sa invaliditetom. Isto tako su, uz odreeni
broj objekata (apoteka Sarajevo, depadans hotela Evropa, dom
zdravlja Omer Masli, sve troje u Sarajevu, neke kole i fakulteti u
Tuzli) izgraene namjenske kosine. Jedan dio ovih arhitektonskih
elemenata, naalost, podignut je na osnovu otrijih parametara,
od onih koje osobe kojima su namijenjeni mogu samostalno da
koriste. Neki od njih, istina, starije izrade (dom zdravlja Vrazova,
dom zdravlja Kumrovec, vanjske kosine po mnogim novim
sarajevskim naseljima: Alipaino Polje, Ciglane, Marijin Dvor, ),
nisu samo nepogodni za samostalnu upotrebu, nego su opasni, pa
i pogibeljni, ak i pri upotrebi uz pomo treih lica.
Ova knjiga, materijom koju obrauje, trebalo bi da pomogne
arhitektima da ne ine navedene greke, zatim da na pravi nain
razumiju potrebe i mogunosti osoba sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima, kao i da shvate njihovo pravo na ravnopravan
tretman u drutvu. Rezultat toga treba da bude primjeren nain
projektovanja, i to ne samo zbog zakonskih obaveza (koje je u
naim haotinim uslovima mogue lako zaobii), nego i zbog
line moralne odgovornosti prema osobama umanjenih tjelesnih
sposobnosti.
____________________
1. Ustav Republike Bosne i Hercegovine, lan 66, objavljen u: Slubeni list Republike Bosne
i Hercegovine, Sarajevo, 1993, r. 5.
2. Tekst ovog, kao i ostalih dolje navedenih dokumenata OUN, dat je u dijelu knjige
nazvanom DODATAK.
3. Radi lakeg razumijevanja prevoda formulacija, tekst u zagradama dodao je autor
knjige.
5. Putevi prevazilaenja problema
Putevi prevazilaenja problem kretanja i komuniciranja, kao
najizrazitijih, i razrjeavanje drugih poteko vezanih za nepokretne
osobe, dugotrajni su i kompleksni. Svode se na to da se grupi
nepokretnih osoba, kao i svim drugim grupama lica umanjenih
tjelesnih sposobnosti, omogui cjelovita psiho-fizika rehabilitacija.
Rehabilitacija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u svijetu se
donedavno vrila, a u Bosni i Hercegovini jo uvijek se vri, samo
sa medicinskog stanovita, to je u osnovi pogreno.
Savremena nauka dokazala je da, koliko god je za osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti vana rehabilitacija u medicinskom smislu,
isto toliko, ako ne i vanija, je njihova rehabilitacija u psiholokom
pogledu. Ta vrsta rehabilitacije znatno je sloenija i kompleksnija
i nezaobilazno je interdisciplinarnog karaketra. U sebi sjedinjuje
psihologiju, sociologiju, pravo, ekonomiju, arhitekturu, tehniku,
umjetnost, kao i mnoge druge nauke i oblasti ovjekovog djelovanja.
Analogno ovome, svoj doprinos rehabilitaciji osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti treba da daju lijenici, psiholozi, sociolozi,
pravnici, ekonomisti, arhitekti, dizajneri, inenjeri, umjetnici i mnogi
drugi, a s ciljem da se te osobe ukljue u drutvo i sve njegove
tokove kao ravnopravne u svakom pogledu. U tom sluaju, proces
rehabilitacije ne bi bio samo medicinski tretman, koji se odvija u za
to specijalizovanim ustanovama, koje se, sa sociolokog stanovita
posmatrano, bez obzira na nivo opremljenosti i luksuza mogu
smatrati samo svojevrsnim getima, ve jedan od naina normalnog
ivljenja. Bio bi to proces u koji bi bile ukljuene sve strukture drutva
i koji ne bi bio vremenski ogranien. Tako bi cijela zajednica bila
rehabilitacioni centar, a proces rehabilitacije postao bi integralni dio
drutvene svakodnevice. Na tome se posebno insistira u zemljama,
koje su u brizi za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti odmakle
najdalje i u kojima je ovakav koncept dobrim dijelom ve realizovan
(vedska, Norveka, Njemaka, Francuska, itd.).
Interdisciplinarnim pristupom problematici rehabilitacije u Bosni i
Hercegovini postiglo bi se to da jaz izmeu tjelesno nemonih i
zdravih osoba, koji je sada veoma veliki i od strane radnika koji
rade u rehabilitacionim centrima ocijenjen kao nedopustiv, kao
segregacija, bude manji, a postojale bi realne anse da se u
doglednoj budunosti u potpunosti i eliminie. U tom smislu,
nakon rata, sve glasnije se uju zahtjevi za potpunom drutvenom
integracijom zdravih i ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti,
odnosno za ukidanjem specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju,
obrazovanje i rad, koje su neka vrsta rezervata u koje zdravi
smjetaju osobe umanjenih tjelesnih sposobosti, da im ne bi bili
na pogledu, a time i na savjesti. uju se zahtjevi za ostvarivanjem
onoga to je u svijetu ve poodavno postala uobiajena praksa.
U ovom momentu, na polju integracije osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u drutvo u Bosni i Hercegovini, ine se poetni koraci i
to, uglavnom, na ekonomskom planu, odnosno planu upoljavanja.
Na snazi je ve nekoliko zakonskih normativa, koji prilikom prijema
radnika na odreena radna mjesta obezbjeuju prednost ovim
licima. Time se njima ne prua samo ekonomska sigurnost, koja
je u ovom sluaju od sekundarnog znaaja, nego i osjeaj da
su drutveno korisni, da nisu balast zajednici. Zanimljivo je, i na
ovom mjestu svakako potrebno naglasiti injenicu da drutvo,
pri tom, ne trpi ni u kom, a najmanje u ekonomskom pogledu.
Odgovarajuim ispitivanjima ustanovljeno je da ljudi umanjenih
tjelesnih sposobnosti na poslu koji obavljaju, ostvaruju mnogo,
pa ak i do 10 puta (!) veu produktivnost od normalnih radnika,
koji poslove, na kojima tjelesno hendikepirani postiu nevjerovatno
velike uinke, zbog nezainteresiranosti i pomanjkanja potrebe za
dokazivanjem, smatraju dosadnim i zamornim.
Slian napredak nastojao se svojevremeno ostvariti i na polju
obrazovanja. U SR Hrvatskoj je 1980. godine donesena zakonska
regulativa o integraciji djece sa psiho-fizikim tekoama u razvoju
u obine kole. U toj bivoj republici SFR Jugoslavije radile su
i tri auto-kole iji polaznici su ravnopravno bili i zdrave i osobe
umanjenih tjelesnih sposobnosti. To je, meutim, bilo sve. U ostalim
jugoslovenskim republikama, slini zakonski akti nisu donoeni, niti
se otilo dalje od otvaranja specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju
i obrazovanje pojedinih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima.
U arhitektonskom pogledu, koji je od najvee vanosti za
mogunost cjelovite integracije tjelesno nemonih lica u drutvo i
sve njegove tokove, u pogledu uklanjanja arhitektonskih barijera,
u SFR Jugoslaviji nije se mnogo uinilo. Arhitekti nisu bili dovoljno
upoznati sa problemom tjelesne nepokretljivosti, nisu u dovoljnoj
mjeri poznavali nain ivljenja nepokretnih i slabo pokretnih ljudi.
Posljedica toga bila je ta da su se objekti, koje u potpunosti mogu
koristiti i tjelesno hendikepirani u SFR Jugoslaviji mogli nabrojati na
prste jedne ruke.
U ovom momentu, u Bosni i Hercegovini situacija nije nita bolja.
S obzirom na veliki broj invalida tek zavrenog rata, ona je ak i
tea. Zahtijeva hitno reagovanje nadlenih dravnih organa,
ali i odgovarajuih obrazovnih institucija. Zahtijeva inovaciju
svih zakonskih akata (u oblasti prava, medicine, arhitekture i
graevinarstva
1
, obrazovanja, zapoljavanja, rada, socijalnog
osiguranja, itd.), sa stanovita ukljuivanja u njih brige o osobama
umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Primjer u tom smislu svakako treba da bude zakonska regulativa
razvijenih zemalja Zapada. A koliko se u njima o rehabilitaciji osoba
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima uopteno, a posebno
terapijom radom, vodi rauna, najbolje govori injenica da se za
pojedine kategorije invalida, kako bi oni mogli obavljati odreene
poslove, konstruiu specijalno prilagoeni aparati i maine (slika
br. 5.1).
2
Slika br. 5.1 - Pisaa maina za
osobe ije su ruke nepokretne.
____________________
1. Zakonska regulativa koja tretira problematiku gradnje bez arhitektonskih barijera, iako
rudimentarna, u Bosni i Hercegovini postoji. Meutim, ona se, ak i takva nedovoljna, ne
potuje i to, uglavnom, zbog toga to ne postoji institucija koja bi vrila revidiranje projekata
i sa tog stanovita. Pomenuta regulativa objavljena je u:
- Slubene novine grada Sarajeva, Sarajevo, 30. septembar 1987, br. 21, str. 673 i 674;
- Slubeni list SFRJ 18/88, Beograd, 1988;
- JUS U.A9./1988, Beograd, 1988 u Bosni i Hercegovini preuzet kao BAS U.A9.
- Grupa autora: Urbanistiko-tehniki uvjeti za otklanjanje i sprjeavanje
stvaranja arhitektonsko-urbanistikih barijera za kretanje invalidnih lica, u: Slubene novine
Kantona Sarajevo, Sarajevo, 11. april 2000, godina: V, br. 5, str. 217 do 233.
2. Pisaa maina za invalide, u: Galaksija br. 46, Beograd, februar 1976, str. 63.
6. Sa ime je potrebno upoznati arhitekte
Da bi se opisano stanje izmijenilo, neophodno je upoznati arhitekte
sa pojmom umanjena tjelesna sposobnost, kao i sa time ta
u stvarnom ivotu to znai. Takoe je neophodno uputiti ih u
kategorizaciju osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, kao
i u to ta u arhitektonskom smislu svaka kategorija pojedinano
zahtijeva. Ovo je mogue ostvariti pokretanjem jedne ire
drutvene akcije ili, to je sasvim sigurno mnogo bolje, u okviru
redovne edukacije na odgovarajuoj visokokolskoj ustanovi
(Arhitektonski fakultet). Potom je, definisanjem odgovarajue
zakonske regulative, potrebno obezbijediti ugraivanje steenih
znanja u projekte, bilo da je rije o projektima izgradnje novih ili
adaptacije postojeih objekata.
Najvjerovatnije je da e se u realizovanju ovih namjera javiti
odreeni otpori, koji e svoje opravdanje traiti u ekonomskoj
dimenziji problema. Da bi se eventualnim zagovornicima takvog
pristupa ukazalo na to u kojoj mjeri grijee, potrebno je ukazati
na rezultate istraivanja do kojih su doli u SAD, zemlji koja se
problematikom osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
vrlo intenzivno bavi jo od sredine pedesetih godina. Na
osnovu prouavanja investiciono-projektne dokumentacije za tri
reprezentativna uzorka, a oni su bili kulturni centar, gradska kua
i hotel, ustanovljeno je da bi dodatni trokovi, u sluaju ako bi oni
bili graeni bez arhitektonskih barijera, a u odnosu na uobiajeni
nain gradnje, bili vei za manje od 0,1% od cjelokupne vrijednosti
investicije.
1

Svakoj drutvenoj zajednici, pa tako i naoj, isplativo je da dodatno
uloi ovako mali procenat (promil!) od ukupne investicione
vrijednosti neke (svake!) gradnje, da bi dobila objekte znatno
veeg kvalitativnog nivoa, objekte koje mogu koristiti svi lanovi
te zajednice. A koliki pozitivni efekat ta mala dodatna ulaganja
imaju na moralnu i pravnu stranu problema nije uopte potrebno
naglaavati.
____________________
1. Arsi, Petar: Arhitektonske barijere kao ometajui faktor u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji
invalida u drutvo, u zborniku radova: Invalidi i drutvo sa jugoslovenskog savjetovanja:
Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u drutvu, Beograd, Institut za socijalnu
politiku, 1984, str. 35.
Strasbourg
II DIO
ARHITEKTONSKE BARIJERE
48 II DIO - Arhitektonske barijere
7. Arhitektonske barijere i parametri
koji ih definiu
Od poetaka nae civilizacije pa sve do sredine pedesetih godina
XX vijeka ovjeanstvo je arhitektonske i komunalne objekte gradilo
iskljuivo za zdravi dio populacije. Osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti, a posebno nepokretne osobe bile su izoptene
iz drutva, izolovane i satjerane u vlastite domove ili u centre za
rehabilitaciju kao svojevrsna geta. Od sredine pedesetih godina na
problem tjelesno nemonih poinje se gledati na drugi, humaniji
nain, poinje se zagovarati princip njihove integracije u drutvo
i sve drutvene tokove, kao temeljni princip njihove rehabilitacije.
Oi se okreu ka arhitekturi i arhitektima, od kojih se oekuje
da uklanjanjem arhitektonskih barijera otvore puteve rjeavanju
ovog problema i u drugim sferama ivota, poev od socioloke i
ekonomske, pa do psiholoke, medicinske i drugih.
Dakle, osnovna prepreka koja stoji pred licima umanjenih tjelesnih
sposobnosti, na putu njihove integracije u svakodnevna ivotna
zbivanja, jesu arhitektonske barijere. U tom smislu, postavlja se
pitanje koja kategorija tjelesno nemonih osoba je ona referentna,
odnosno koji parametri su ti na osnovu kojih se odluuje da li je
neki arhitektonski elemenat arhitektonska barijera ili ne.
Jasno je da su osobe koje su nepokretne bez invalidskih kolica
te koje ine, u svakom pogledu, najugroeniju kategoriju lica sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima, na osnovu ijih mogunosti,
odnosno nemogunosti samostalnog (misli se bez pomoi treih
lica) savlaivanja pojedinih arhitektonskih elemenata se odluuje
da li su ti elementi arhitektonske barijere ili ne. Pri tom, kao osnovni
parametar pri odluivanju, a kasnije i projektovanju, slue invalidska
kolica i mogunost manipulisanja tim kolicima od strane samih
hendikepiranih lica.
8. Ortopedska pomagala
Ortopedska pomagala su naprave koje osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti pomau u ostvarivanju samostalnog
mobiliteta.
To su i ureaji koji medicinskom osoblju i drugima olakavaju
rad sa potpuno nepokretnim ili teko pokretnim licima.
Najstarije i najee koriteno ortopedsko pomagalo jeste
obini tap. Osim njega, u irokoj upotrebi su i razne vrste
taka, proteza i invalidskih kolica. Znatno rjee koriste se
raznovrsni korzeti, prenosni oslonci i hodalice, kao i razliita
runa, hidraulina, elektrina i slina sjedala, dizalice, mali
kranovi, pokretne platforme, liftovi i slini ureaji.
Industrija ortopedskih pomagala danas je dostigla zavidan
nivo razvoja. U svijetu postoji niz proizvoaa, ija djelatnost
je vezana za zadovoljavanje potreba osoba sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima. Meu veim i poznatijim su
firme Meyra, Ortopedia, HEWI iz Njemake, LEVO iz
vajcarske...
8.1. Invalidska kolica
Invalidska kolica su ortopedsko pomagalo koje nepokretnim
osobama omoguava kretanje kako u horizontalnom, tako i,
uz potovanje odreenih pravila, u vertikalnom smislu.
Veliki i specijalizovani proizvoai izrauju niz razliitih vrsta,
tipova i podtipova invalidskih kolica, zavisno od ciljne grupe osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti kojoj su namijenjena i svrhe kojoj
slue.
8.1.1. Dimenzije invalidskih kolica
U najiroj upotrebi u SFR Jugoslaviji bila su standardna invalidska
kolica Zavoda za rehabilitacijo invalidov iz Ljubljane, a tako je u
Bosni i Hercegovini i danas.
1
Njihova fabrika oznaka bila je VI-14.
Standardna invalidska kolica, kao i svi ostali tipovi invalidskih
kolica, rade se u tri veliine: kao mala, srednja i velika. Naime,
odgovarajua ergonomska istraivanja u svijetu pokazala su da u
svakoj populaciji ima odreeni udio izrazito malih i izrazito velikih
jedinki.
2
Premda adekvatne analize za osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti nisu nigdje sprovedene, logino je pretpostaviti da
je navedeni udio za njih proporcionalan onom kod zdravog dijela
populacije. To znai da je i procenat standardnih invalidskih kolica,
kao i svih drugih tipova invalidskih kolica, izvedenih u maloj i velikoj
varijanti, jednak procentu u kojem se i drugi proizvodi namijenjeni
irokoj potronji rade kao izrazito mali ili izrazito veliki. Brojano
iskazano, on u veini sluajeva iznosi (oko) 5%.
Poto se standardna invalidska kolica, kako je ve reeno,
koriste najee, i kako je srednja veliina u njihovom ukupnom
broju zastupljena sa oko 90%, to su ovaj tip i veliina invalidskih
kolica referentni prilikom definisanja karakteristika arhitektonskih
elemenata koji dozvoljavaju njihovu upotrebu. Stoga ona moraju
biti predmet posebne analize.
Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje
veliine (u ovom sluaju tipa VI-14, Zavoda za rehabilitacijo invalidov
iz Ljubljane) dati su na slici br. 8.1. Duina ovih kolica iznosi 110 cm,
irina im je 66 cm, a visina 90 cm.
U sklopljenom stanju njihova irina smanjuje se na 31 cm. Rade se
od elinih poniklovanih cijevi. Teina im se kree oko 23 kg.
Potrebno je naglasiti da se osnovne dimenzije i geometrija
standardskih invalidskih kolica, zavisno od proizvoaa, mogu
neznatno razlikovati, to nema bitnog uticaja na njihove upotrebne
karakteristike. Takav sluaj, meutim, nije i sa materijalom od koga
se prave. Opisana standardna invalidska kolica, zbog svoje prevelike
teine, nisu pogodna za samostalnu upotrebu. Zato pojedini
proizvoai invalidska kolica rade i od aluminijumskih cijevi, u kom
sluaju im se teina smanjuje na oko 11 kg, ali im se, s druge strane,
cijena poveava izmeu 5 i 6 puta u odnosu na elina.
Kada u standardnim invalidskim kolicima sjedi nepokretna osoba,
duina sa kojom se prilikom njihove upotrebe mora raunati, zbog
stopala osobe, poveava se na oko 120 cm, a irina, zbog ruku,
na oko 90 cm. Tjeme glave prosjeno razvijene osobe koja sjedi u
invalidskim kolicima nalazi se na visini od oko 135 cm, a kod izrazito
krupne, ono je na visini od oko 150 cm. Oi prve nalaze se na visini
od oko 125, a druge na visini od oko 140 cm.
Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje
veliine, kada u njima sjedi prosjeno razvijena osoba, dati su na
slici br. 8.2.
Slika br. 8.2. Dimenzije
standardnih invalidskih kolica
srednje veliine kada u njima
sjedi prosjeno razvijena osoba.
Ove dimenzije treba striktno potovati i koristiti kao referentni
podatak, prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata
namijenjenih upotrebi od strane osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti.
8.1.2. Podjele invalidskih kolica
Invalidska kolica dijele se na osnovu vie razliitih kriterijuma.
Osnovni su:
namjena kolica i
stepen aktivnosti osobe koja ih koristi.
8.1.2.1. Podjela invalidskih kolica
na osnovu namjene
Osnovna i najstarija podjela invalidskih kolica
izvrena je na osnovu njihove namjene,
odnosno toga emu slue: da li samostalnom
kretanju bilo odraslih osoba, bilo djece, da li
prevozu hendikepiranih od strane treih lica,
upotrebi od strane osoba kod kojih su obje
(paraplegiari) ili samo jedna ruka u funkciji
(hemiplegiari), terenskoj vonji, obavljanju
toaletnih potreba, itd.
Najvei proizvoa invalidskih kolica u SFR
Jugoslaviji bio je Zavod za rehabilitacijo
invalidov iz Ljubljane koji je proizvodio i
proizvodi, u zavisnosti od toga emu su namijenjena, sljedee
tipove invalidskih kolica:
standardna invalidska kolica VI-14 (slika br. 8.3),
terenska invalidska kolica VI-7 (slika br. 8.4),
invalidska kolica sa jednorunim pogonom i to: na desnoj
strani VI-16, na lijevoj strani VI-17 (slika br. 8.5),
invalidska kolica sa produenim naslonom VI-19 (slika br.
8.6),
djeija invalidska kolica VI-20 (slika br. 8.7),
kolica za prevoz VI-22 (slika br. 8.8),
toaletna kolica VI-23 (slika br. 8.9),
invalidska kolica za dvojno amputirane osobe VI-24 i
sportska invalidska kolica VI-26 (slika br. 8.10).
Slika br. 8.4. Invalidska kolica VI-7.
Slika br. 8.5. Invalidska kolica VI-17. Slika br. 8.7. Invalidska kolica VI-20.
Slika br. 8.9. Invalidska kolica VI-23. Slika br. 8.10. Invalidska kolica VI-26.
tip kod mm mm mm mm tokovi
VI-7 642 006 680 430 370 360 PP
VI-14
641 024
641 025
641 026
641 027
641 028
641 029
641 030
641 031
641 032
632
632
632
666
666
666
716
716
716
396
396
396
430
430
430
480
480
480
370
370
370
370
370
370
370
370
370
310
310
310
310
310
310
310
310
310
PP
PT
TT
PP
PT
TT
PP
PT
TT
VI-16
641 040
641 042
641 044
655
690
740
395
430
480
370
370
370
370
370
370
PT
PT
PT
VI-17
641 046
641 048
641 050
655
690
740
395
430
480
370
370
370
370
370
370
PT
PT
PT
VI-19
641 097
641 098
641 099
666
666
666
430
430
430
795
795
795
310
310
310
PT
PT
PT
VI-20 641 122
641 125
555
555
318
318
365
365
320
320
PP
TT
VI-22 641 090 652 430 370 300 PP
VI-23 644 003 532 430 340 - TT

Proizvodne dimenzije tipova invalidskih kolica date su u tabeli:
3
izrauje Zavod za rehabilitacijo invalidov iz Ljubljane
VI-24
641 074
641 075
641 076
641 100
641 101
641 102
641 106
641 107
641 108
632
666
716
632
666
716
632
666
716
396
430
480
396
430
480
396
430
480
370
370
370
370
370
370
370
370
370
310
310
310
310
310
310
310
310
310
PP
PP
PP
PT
PT
PT
TT
TT
TT
VI-26
641 130
641 131
641 132
641 133
641 134
641 135
641 136
641 137
641 138
641 139
641 140
641 141
641 142
641 143
641 144
641 145
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
220
220
220
220
290
290
290
290
330
330
330
330
370
370
370
370
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
PP
PP
PT
PT
PP
PP
PT
PT
PP
PP
PT
PT
PP
PP
PT
PT
PP pumpani tokovi
PT prednji puni gumeni, zadnji pumpani tokovi
TT puni gumeni tokovi
8.1.2.2. Podjela invalidskih kolica na osnovu
karaktera korisnika kojima su namijenjena
Osamdesetih godina XX vijeka ustanovljena je podjela osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti na pasivne i aktivne.
Pasivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one koje su
oboljele od bolesti koje slabe cijeli organizam. Stoga je njihova
snaga i sposobnost ruku oslabljena do te mjere, da invalidska kolica
mogu samostalno pokretati samo uz velike potekoe ili to nisu u
stanju nikako initi.
Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one kod kojih
je oduzetost ili nedostatak donjih ekstremiteta najee posljedica
fizikih nasrtaja na integritet organizma, odnosno saobraajnih
nesrea ili ratnih ranjavanja. Snaga ruku takvih osoba u najveem
broju sluajeva u potpunosti je sauvana. Nerijetko su ruke, poto
se njima nastoji kompenzovati nedostatak nogu, i dodatno razvijene.
Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti vrlo esto su uspjeni
sportisti. U svijetu se za njih organizuju brojna takmienja u razliitim
sportovima, do nivoa olimpijskih igara i svjetskih prvenstava (tzv.
para-takmienja: para-olimpijada, para-prvenstva, i sl.). Jedan od
takvih sportova je i sportski ples (slika br. 8.11).
Tokom osamdesetih godina XX vijeka dolo je i do podjele
invalidskih kolica u skladu sa osnovnim korisnikim grupama, na
ona za pasivne, odnosno ona za aktivne osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti.
Invalidska kolica namijenjena pasivnim osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti su ve opisana standardna, kakva pod
oznakom VI-14 proizvodi npr. i Zavod za rehabilitacijo invalidov iz
Ljubljane. Rade se od elinih cijevi, pa im se teina kree izmeu
20 i 25 kg. Nisu pogodna za samostalno pokretanje, to se posebno
odnosi na aktivnosti na otvorenom, kada je u njihovom upravljanju
pomo treeg lica gotovo neophodna. Okvirna cijena kree im se
na nivou od oko 700 DM.
Invalidska kolica namijenjena aktivnim osobama umanjenih tjelesnih
sposobnosti rade se od aluminijumskih legura i titanijuma. Na slici
br. 8.12. prikazana je njihova standardna varijanta. Teka su do
Slika br. 8.11. Takmienje osoba vezanih za invalidska kolica u sportskom plesu.
11,5 kg, pa su veoma podesna za samostalno pokretanje.
4
Naroito
su pogodna za aktivnosti na otvorenom. Njihova cijena je, naalost,
izmeu 5 i 6 puta vea od cijene elinih standardnih invalidskih
kolica.
Za posebno aktivne osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
osobe koje se bave sportom, izrauju se invalidska kolica specijalno
prilagoena aktivnostima za koja su predviena. Tako se rade
invalidska kolica, ija je cijena, s obzirom na nain i kvalitet izrade, kao
i na upotrijebljene materijale, izuzetno visoka, a koja su namijenjena
trkama (slika br. 8.13), plesu (slika br. 8.14), tenisu (slika br. 8.15), itd.
Slika br. 8.12. Standardna invalidska kolica namijenjena aktivnim
osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Slika br. 8.13. Invalidska kolica namijenjena trkama.
Slika br. 8.14. Invalidska kolica namijenjena plesu. Slika br. 8.15. Invalidska kolica namijenjena tenisu.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju invalidska
kolica i u onim sportovima za koje bi se u prvi mah moglo pomisliti
da su nespojivi sa tim ortopedskim pomagalom, poput npr. stonog
tenisa ili maevanja (slika br. 8.16).
Isto tako ih koriste i u raznim kolektivnim sportovima, poput
rukometa ili koarke (slika br. 8.17).
Potpuno je jasno da e invalidska kolica u okviru globalnog
tehnolokog razvoja biti i dalje usavravana i to kako u pogledu
materijala, tako i u pogledu upotrebljivosti, ergonomije i dizajna.
Veoma interesantno vienje invalidskih kolica dala je u svom
diplomskom radu 1992. godine njemaka studentkinja Elke Stimpfig
(slika br. 8.18).
5

Njena kolica nemaju sredinje osovine pogonskih tokova (rjeenje
koje je prvi na jednom motociklu primijenio vajcarski dizajner Luigi
Collani), to njihovom korisniku omoguava lagan pristup korpi
za teret smjetenoj ispod sjedita, dodatno im smanjuje teinu
Slika br. 8.16. Maevanje u invalidskim kolicima.
Slika br. 8.17.
Koarkaka utkamica
timova ije su igraice
hendikepirane osobe.
Slika br. 8.18. Diplomski rad u vidu
dizajnerske studije invalidskih
kolica njemake studentkinje Elke
Stimpfig, predstavljen 1992. g.
i pojednostavljuje ienje i odravanje. Jedini nedostatak, ali
ozbiljan, ogleda su u nemogunosti njihovog sklapanja (op.a.).
8.1.3. Specijalne izrade invalidskih kolica
Proizvodnja specijalnih izrada invalidskih kolica vezana je za
pokuaje da se udovolji potrebama posebno tekih kategorija
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
U SAD su radili na tome da se i apsolutno nepokretnim osobama,
osobama kod kojih su obje noge i obje ruke nepokretne (tzv.
tetraplegiarima) i kojih u toj zemlji ima oko 100 hiljada, omogui
samostalno koritenje invalidskih kolica. U tu svrhu, konstruisali
su elektrina invalidska kolica kojima se upravlja pokretima oiju,
a preko posebnog elektronskog sistema u vidu naoara (slika br.
8.19), slinog onom za navoenje vatre (nianjenje) u savremenim
lovakim avionima.
6
8.2. Ostala ortopedska pomagala
Osim invalidskih kolica, osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti,
posebno one kategorije ija su tjelesna oteenja manjeg intenziteta
i kod kojih se sauvao vei dio motorikih funkcija, koriste i druge
vrste ortopedskih pomagala. Tu se, prije svega, misli na tapove
i take, ali i na razne vrste proteza, korzeta, hodalica sa i bez
tokova i slinih konstrukcija koje potpomau hodanje, odnosno
omoguavaju stabilnost kroz oslanjanje na tri, etiri ili vie taaka.
I ova ortopedska pomagala moraju biti ergonomski oblikovana i
izraena od vrstih i laganih materijala, pri emu posebnu panju
treba posvetiti izradi detalja koji poveavaju sigurnost njihove
upotrebe.
Sve navedeno vai i za tap, kao najstarije poznato i najjednostavnije
pomagalo u hodu. Radi se najee od drveta, neto rjee od
kombinacije aluminijumskih legura i plastike. Njegov vrh mora biti
obloen elastinim gumenim epom, koji onemoguava klizanje
ustranu pod optereenjem. Dodatno, tap moe biti izveden u
jednom komadu ili na sklapanje (slika br. 8.20).
Slino tapu, i take se mogu raditi od drveta ili kombinacije laganog
metala i plastike. I kod njih je od izuzetne vanosti da na vrhovima
Slika br. 8.19. Invalidska kolica
za apsolutno nepokretna
lica (tetraplegiare).
imaju elastine gumene epove. Poeljna osobina je da se mogu
podeavati po duini i, na taj nain, prilagoavati korisniku.
Osobe koje su ostale bez pojedinih ekstremiteta usljed nasrtaja
na njihov fiziki integritet, bilo kroz saobraajne nesree, povrede
na radu ili ratna ranjavanja, a u potpunosti su zadrale preostalo
zdravlje, najee upotrebljavaju razne vrste proteza. One se uvijek
rade po pojedinanoj narubi i uz maksimalno prilagoavanje
korisniku. Najee su u upotrebi proteze za noge (slika br. 8.21).
Osobe koje ih koriste, zbog svoje dobre tjelesne spreme, to esto
ine tako umjeno, da je veoma teko primijetiti njihov hendikep.
Stoga su u stanju da se, gotovo u potpunom kapacitetu, vrate
svakodnevnim aktivnostima. U kojoj mjeri je to mogue, najbolje
svjedoi podatak da dobro uvjeban sportista-invalid (npr. sa
protezom noge), na stotinu metara postie bolje vrijeme od osrednje
uvjebanog zdravog, a da i ne govorimo o onim neuvjebanim.
Jedna od ortopedskih pomagala u kretanju jesu i razne vrste
hodalica. Redovno se rade od izuzetno laganih i vrstih materijala i
sa mogunou sklapanja i podeavanja korisniku. Dijele se u dvije
osnovne grupe. Prvu ine hodalice bez tokova, a drugu one sa
njima. Hodalice bez tokova najee imaju etiri oslonca obloena
elastinim gumenim epovima. Koriste ih lica koja su zadrala dio
mobiliteta, ali koja se samostalno veoma teko kreu. Hodalice sa
tokovima upotrebljavaju takoe osobe sa preostalim mobilitetom,
ali neto malo pokretljivije i sigurnije u hodu od prethodno navedene
skupine. Ova vrsta hodalica obavezno je opremljena konicama
(vrlo vane prilikom kretanja nizbrdo), a uobiajeno i korpom za
namirnice i daskom za privremeno odlaganje sitnica (maramice,
ae, i sl.) i oslanjanje (slika br. 8.22).
Osobe koje upotrebljavaju ortopedska pomagala prostor u kome se
kreu koriste na drugaiji nain i u drugoj mjeri u odnosu na zdrave
Slika br. 8.20. tap.
Slika br. 8.21. Proteza za nogu.
ljude. I faktor vrijeme one tretiraju potpuno drugaije. Te injenice,
prilikom projektovanja sadraja namijenjenih njima, neophodno je
u punoj mjeri uvaavati. S druge strane, u zajednikom koritenju
pojedinih prostora ili predmeta, potrebno je biti strpljiv, tolerantan
i ne pourivati hendikepirana lica u realizaciji njihovih namjera.
Potrebno im je pomagati samo na njihov zahtjev ili kada je oigledno
da ponuena pomo nee biti odbijena.
____________________
1. U Bosni i Hercegovini invalidska kolica proizvodi firma Neretva iz Sarajeva.
2. Ne radi se o tome da u nekoj populaciji ima po 5%, odnosno manje ili vie od ovog
procenta, izrazito malih i izrazito velikih osoba. Rije je, zapravo, o tome da dizajneri
osmiljavaju svoje proizvode nastojei da zadovolje to vei broj korisnika. Pri tom,
oni svjesno iskljuuju krajnje ekstreme populacije i za njih projektuju, ukoliko je to
potrebno i isplativo, posebno male i posebno velike modele odreenog proizvoda,
iju koliinu odreuju na osnovu takozvanog percentila.
Definiciju percentila mogue je pronai u:
Panero, Julius; Zelnik, Martin: Antropoloke mere i enterijer, Beograd, Graevinska
knjiga, 1987, str. 34.
3. Invalidski voziek, Ljubljana, Zavod za rehabilitacijo invalidov, 1983, str. 2 (prospekt
firme).
4. Der Avantgarde. Wegbereiter fr mehr Mobilitt, Duderstadt (Deutschland), Otto Bock
Reha, -, str. 5 (prospekt firme).
5. Stemshorn, Axel i dr: Barrierefrei Bauen fr Behinderte und Betagte, Leinfelden-
Echterdingen (Deutschland), 3. Auflage, Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH, 1995,
str. 73.
6. Elektronska kolica, u: Galaksija br. 1, Beograd, mart 1972, str. 54 i 55.
Slika br. 8.22. Hodalica sa tokovima.
9. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima
Kretnje osoba u invalidskim kolicima, zbog sjedeeg poloaja,
znaajno su oteane, pa je dohvat koji one rukama mogu da ostvare
osjetno smanjen. I ovdje se moraju razlikovati on koji imaju gornje
ekstremitete zdrave od onih kod kojih su ovi, i uopte gornji dio
tijela, oboljeli.
Osim donjih, tetraplegiari imaju i gornje ekstremitete nepokretne,
pa se o njihovom dohvatu rukama ne moe govoriti.
Kod osoba sa bolesnim gornjim ekstremitetima dohvat je ve
zbog same bolesti umanjen, to je sjedenjem u invalidskim
kolicima dodatno potencirano. Govoriti o njihovom dohvatu teko
je i nesigurno, s obzirom da njega odreuje vrsta i stepen svakog
oboljenja posebno.
Dohvat nepokretnih osoba, iji su gornji dio tijela i ruke zdravi,
pravo ispred sebe, kruno ustranu, odozgo nadolje i oko sebe u
horizontalnoj ravni, prikazan je na slikama br. 9.1, 9.2 i 9.3.
Slika br. 9.1. Dohvat nepokretne
osobe potpuno zdravog gornjeg
dijela tijela, koja sjedi u invalidskim
kolicima, pravo ispred sebe.
osobe potpuno zdravog gornjeg
dijela tijela u horizontalnoj ravni.
osobe potpuno zdravog
gornjeg dijela tijela kruno
ustranu, odozgo nadolje.
10. Dimenzije prostora potrebnog za
manipulisanje standardnim invalidskim kolicima i
drugim ortopedskim pomagalima
Osim osnovnih dimenzija standardnih invalidskih kolica kada u
njima sjedi nepokretna osoba, neophodno je poznavati i dimenzije
prostora potrebnog za manipulisanje njima.
Pod manipulisanjem invalidskim kolicima podrazumijeva se
izvoenje raznih vrsta okreta u horizontalnoj ravni, i pravolinijska
vonja u horizontalnom i vertikalnom smislu, odnosno vonja po
kosini.
10.1. Prostor potreban za izvoenje raznih vrsta
okreta standardnim invalidskim kolicima
Invalidskim kolicima mogu se vriti okreti za 90
0
, 180
0
i 360
0
.
Nepokretne osobe, pri manipulisanju invalidskim kolicima, najee
koriste okrete od 90
0
i 180
0
. Okret za

360
0
nije uobiajen i vrlo rijetko
se izvodi, ali ga je kao mogueg potrebno analizirati.
Svi nabrojani okreti, u zavisnosti od toga o kojoj kategoriji nepokretnih
osoba koje ih izvode je rije, mogu se raditi na dva naina.
Prvi nain, sluei se u okretanju invalidskih kolica obadvijema
rukama i okreui pogonske tokove u suprotnim smjerovima,
koriste nepokretne osobe koje imaju obje ruke zdrave. Okret koji se
radi na ovaj nain zahtijeva manje prostora i laki je za izvoenje.
Drugi nain, sluei se u okretanju invalidskih kolica jednom
rukom i okreui samo jedan pogonski toak u odgovarajuem
smjeru, dok je drugi istovremeno zakoen, koriste nepokretna
lica koja imaju zdravu samo jednu ruku (npr. hemiplegiari).
Okret napravljen na ovaj nain zahtijeva vie prostora i tei je
za izvoenje.
Za dimenzije prostora potrebnog za izvoenje svakog od
navedenih okreta u literaturi iz razliitih zemalja daju se i razliiti
podaci. Interesantno je uporediti podatke koje preporuuju
u vajcarskoj, koji su u veini elemenata izuzetno povoljni za
nepokretne i teko pokretne osobe, podatke koje preporuuju
u Sloveniji, u kojoj se od zemalja formiranih na podruju bive
SFR Jugoslavije u tom pogledu najvie uinilo, kao i podatke
iz nekih drugih zemalja koje u okviru svoje socijalne politike o
osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vode odgovarajuu
drutvenu brigu (SAD, Njemaka, vedska, kao i druge zemlje
sa visokim ivotnim standardom).
standardnih invalidskih kolica objema
rukama
Okret invalidskim kolicima objema rukama izvodi se tako da se
oba pogonska toka kolica pokreu istovremeno i podjednako
snano u suprotnim smjerovima. To dovodi do rotiranja kolica
oko take (S) koja se nalazi na polovini ose koja povezuje
sredita pogonskih tokova invalidskih kolica.
U vajcarskoj smatraju da je za okret invalidskim kolicima od 90
0
,
izveden na opisani nain, dovoljan prostor od 140 cm X 140 cm,
u Sloveniji misle da je neophodno 131 cm X 131 cm, a u literaturi
iz SAD-a data je grafika ema koja pokriva sve vrste okreta
invalidskim kolicima.
1
Prilikom analiziranja pomenutog okreta,
Amerikanci su kao neophodne precizirali dimenzije prostora od
minimalno 115,6 cm X 115,6 cm (?). Ako se odreivanje dimenzija
prostora, neophodnog za izvoenje ovog okreta, vri posmatranjem
invalidskih kolica u kojima sjedi nepokretna osoba, onda je vidljivo
da njegove potrebne dimenzije iznose minimalno 128 cm X 128
cm (slika br. 10.1). Ovo, meutim, samo u sluaju ako se okret
izvodi pod idealnim uslovima i na idealan nain. Kako to najee
nije sluaj, poeljno je da se ove veliine poveaju do onih koje
preporuuju vajcarci.
Za okret invalidskim kolicima od 180
0
, izveden objema rukama, u
vajcarskoj zahtijevaju prostor od 140 cm X 180 cm. U Sloveniji,
za njega smatraju potrebnim 131 cm X 172 cm, a u SAD 115,6 cm
X 160 cm (?). Dimenzije prostora, na kome bi nepokretna osoba
u invalidskim kolicima uz odreene potekoe (idealni uslovi i
izuzetno precizno izvoenje manevra), mogla objema rukama da
izvede okret od 180
0
, trebalo bi da iznose minimalno 128 cm X 172
cm (slika br. 10.2). U svakodnevnim prilikama, poeljno je da ove
veliine budu za koji centimetar vee, da se, dakle, ponovno koristi
vajcarski normativ, kao onaj koji najbolje odslikava realno stanje.
Prostor na kome nepokretna osoba u invalidskim kolicima moe
izvesti okret od 360
0
trebalo bi da je minimalno 172 cm X 172
cm velik (slika br. 10.3). U normalnim okolnostima, poeljno je
primjenjivati vajcarski normativ, kao onaj koji najbolje odslikava
potrebe realnog stanja.
Inae, za okret invalidskim kolicima od 360
0
, izveden objema
rukama, vajcarci smatraju dovoljnim prostor od 180 cm X 180 cm.
U Sloveniji ocjenjuju da je za ovakav manevar potreban prostor
od 172 cm X 172 cm, a u SAD od minimalno 160 cm X 160 cm
2
,
odnosno 152,5 cm X 152,5 cm.
3
Za sve navedene okrete, koji se invalidskim kolicima izvode
dvoruno, i Nijemci posjeduju odgovarajue preporuke,
obuhvaene normativom DIN 18025 Teil 1. On ne precizira svaki
okret pojedinano, ali za manipulisanje invalidskim kolicima
zahtijeva prostor minimalnih dimenzija od 150 cm X 150 cm.
4
Slika br. 10.1. Okret
invalidskim kolicima za 90
0
,
izveden objema rukama.
standardnih invalidskih kolica jednom rukom
Okret invalidskim kolicima, za ije izvoenje se koristi samo jedna
ruka, vri se na taj nain da se jedan od dva pogonska toka (desni
ili lijevi) zakoi, a drugi pokree u odreenom smjeru (unaprijed
ili unazad). To izaziva rotiranje kolica oko take (S), koja se (u
ovom sluaju) nalazi na vertikalnoj osi koja prolazi kroz sredite
pogonskog toka koji u tom momentu miruje.
U vajcarskoj literaturi, dostupnoj autoru, nisu dati podatci za okrete
invalidskim kolicima izvedene jednom rukom.
5
U literaturi iz SAD,
data je grafika ema, koja pokriva sve vrste okreta invalidskim
kolicima. Za okret od 90
0
, izveden jednom rukom, Amerikanci
zahtijevaju prostor od 137,1 cm X 137,1 cm (?), pri emu ne navode
kakvim kolicima se on izvodi (obinim ili specijalno podeenim
za jednorunu upotrebu). Za okret invalidskim kolicima od 90
0
,
izveden jednom rukom, u Sloveniji smatraju potrebnim prostor od
minimalno 171,5 cm X 171,5 cm.
6
Uz to, navode da se nepokretna
osoba pri tom mora sluiti invalidskim kolicima VI-16 ili VI-17,
specijalno podeenim za jednorunu upotrebu (?!). Meutim, u
ovom sluaju napravljena je greka. Naime, okret jednom rukom,
na nain koji je opisan u uvodnom dijelu razmatranja problema
jednorunog okretanja invalidskih kolica, vri se standardnim
modelom VI-14. Okret jednom rukom, specijalnim jednorunim
invalidskim kolicima VI-16 (denjaci) ili VI-17 (ljevaci), usljed posebne
konstrukcije sklopa pogonskih tokova ovih kolica, uz neznatno
veu povrinu i uz odreene preduslove (teoretski: idealni uslovi
Slika br. 10.2. Okret invalidskim
kolicima za 180
0
, izveden
objema rukama.
Slika br. 10.3. Okret
invalidskim kolicima za 360
0
,
izveden objema rukama.
i izuzetno precizno izvoenje manevra) ima iste karakteristike kao
okret izveden sa obje ruke standardnim invalidskim kolicima VI-14.
Izvoenje ovakvog okreta jednorunim invalidskim kolicima vrlo
je komplikovano i zahtijeva odgovarajuu vjetinu i uvjebanost.
Potrebno je napomenuti da je ovim kolicima mogue izvesti i
okret jednom rukom istovjetan okretu koji se izvodi jednom rukom
standardnim invalidskim kolicima VI-14, u kom sluaju je potreban
prostor jednakih dimenzija kao i za kolica VI-14.
Za jednoruni okret od 90
0
standardnim invalidskim kolicima,
veliina potrebnog prostora treba da iznosi 125 cm X 161 cm (slika
br. 10.4).
Kako se u literaturi iz Slovenije, gore pomenuta greka provlai
i za okrete od 180
0
i 360
0
, ovdje e biti navedeno samo to da je
za jednoruni okret od 180
0
, standardnim invalidskim kolicima,
potrebno 161 cm X 180 cm (slika br. 10.5), a za okret od 360
0

minimalno 190 cm X 190 cm (slika br. 10.6). Analogno primjerima
kod dvorunih okreta invalidskim kolicima, i u ovim je poeljno
navedene minimalne mjere poveati za 5 do 8 cm.
Slika br. 10.4. Okret invalidskim kolicima za 90
0
, izveden jednom rukom Slika br. 10.5. Okret invalidskim kolicima za 180
0
, izveden jednom rukom
10.2. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje
Osim krunog, invalidskim kolicima moe se izvoditi i pravolinijsko
kretanje, i to kako po horizontalnoj ravni, odnosno u horizontalnom
smislu, tako i po kosoj ravni, odnosno u vertikalnom smislu.
Kod ove vrste kretanja, bilo da se ono izvodi u horizontalnom ili
vertikalnom smislu, odluujui parametar je irina koju zauzimaju
invalidska kolica u kojima sjedi nepokretna osoba.
10.2.1. Prostor potreban za pravolinijsko
kretanje standardnim invalidskim kolicima
u horizontalnoj ravni
Ako odreeni arhitektonski elemenat slui za prolaz samo jednoj
nepokretnoj osobi u invalidskim kolicima, tada je potrebno da
njegova svijetla irina bude minimalno 90 cm, odnosno, ukoliko
je rije o zatvorenoj komunikaciji, 120 cm (slika br. 10.7).
Ukoliko se predvia da neka komunikacija slui istovremenom
prolazu jednog zdravog i jednog nepokretnog lica u invalidskim
kolicima, tada ona mora biti minimalno iroka 150 cm (slika br.
10.8).
Ako se, meutim, predvia da komunikacija slui istovremenom
prolasku dviju osoba u invalidskim kolicima, ona u tom sluaju
mora imati minimalnu irinu od 180 cm (slika br. 10.9).
10.2.2. Kosine namijenjene kretanju
nepokretnih osoba u invalidskim kolicima
u vertikalnom smislu
Kada se govori o pravolinijskom kretanju nepokretnih osoba
u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu, tj. o njihovom
kretanju po kosinama, tada je situacija neto zamrenija.
Veliki broj zemalja daje veliki broj meusobno veoma razliitih
normativa za maksimalnu duinu i maksimalni uzduni nagib
kosina.
U vajcarskoj smatraju da bi kosina smjela imati maksimalni uzduni
nagib od 6%, uz maksimalnu duinu izmeu odmorita (podesta)
od 4 metra. Ukoliko je kosina dua, nagib joj u odreenoj mjeri mora
biti smanjen. U Njemakoj, takoe, ne dozvoljavaju uzduni nagin
kosina vei od 6%, ali im maksimalnu duinu izmeu odmorita
ograniavaju na 6 metara. U SAD maksimalni nagib kosina odreuju
odnosom 1:12 ili 8,33%, ali su miljenja da bi cjelishodniji bio kod
odnosa 1:16 ili 6,25%. Maksimalnu duinu kosina ograniavaju
na 30 fita (9 metara). U Sloveniji su dali razliite normative za
vanjske i unutranje kosine. Misle da bi vanjske kosine smjele imati
maksimalni uzduni nagib u odnosu 1:15 ili 6,67%, uz maksimalnu
duinu od 7 do 9 metara izmeu odmorita, dok bi unutranje
kosine, po njima, imale optimalni nagib pri odnosu od 1:12 ili 8,33%,
a ne bi smjele prei nagib iji je odnos 1:7 ili 14,28%, uz jednaku
maksimalnu duinu kao i za vanjske kosine (slika br. 10.10).
Slika br. 10.7. Dimenzije potrebne za prolaz jedne osobe u invalidskim kolicima.
Slika br. 10.8. irina komunikacije potrebna za istovremeni prolaz
jedne zdrave i jedne osobe u invalidskim kolicima
Slika br. 10.9. irina komunikacije potrebna za istovremeni
prolaz dvije osobe u invalidskim kolicima
Kojem od nabrojenih normativa se prikloniti?
Ako bi se analiza vrila samo sa ekonomskog aspekta, tada bi
se utvrdilo da su slovenaki normativi najbolji, tj. najekonominiji.
Meutim, kada se zanemari ekonomska strana problema, na ta
drutvena zajednica mora svjesno pristati, tada je potrebno izvriti
analizu sa stanovita sposobnosti nepokretnih osoba u invalidskim
kolicima da koriste kosine. Za njih su krae i manje nagnute kosine
povoljnije, pa su u tom smislu vajcarski i njemaki normativi
primjereniji od onih koje koriste u SAD i Sloveniji. Potrebno je znati
da kosinu, napravljenu na osnovu normativa od 8,33% nagiba
(1:12), na duini od 7, a posebno na duini od 9 metara izmeu
odmorita, nepokretni u invalidskim kolicima mogu veoma teko
samostalno koristiti, a i tada je neophodno da su mladi, zdravi
(misli se na nehendikepirani dio tijela) i fiziki spremni. Kosinu
napravljenu na osnovu normativa od 14,28% (1:7), na duini od 7
odnosno 9 metara oni, bez obzira na fiziku spremu, nisu u stanju
da samostalno koriste.
Gradnjom suvie dugih i strmih kosina dolazi se do situacije
da, premda se u odnosu prema nepokretnim licima pokazala
dobra volja, njima se uistinu nije i pomoglo. Na neadekvatan
nain izgraene kosine, podjednako kao i kada ih uopte nema,
onemoguavaju osobama u invalidskim kolicima samostalno
kretanje. To za sobom povlai sve one posljedice o kojima je bilo
rijei prilikom razmatranja ovog problema sa moralno-pravnog i
socioloko-psiholokog stanovita. Kosine iji su nagibi vei i od
gore pomenutih, ne samo da su nepovoljne, nego su vrlo opasne,
pa i pogibeljne za koritenje, ak i uz pomo treih lica (slika br.
10.11).
Slika br. 10.10. Normativi za nagib kosina u razliitim zemljama svijeta
Dakle, kada su u pitanju nagib i duina kosina, zbog svega
navedenog, trebalo bi se prikloniti vajcarskim i slinim
normativima (prije svih njemakim). Oni su vrlo povoljni i, ako
se dosljedno primijene, omoguavaju osobama u invalidskim
kolicima samostalno kretanje (slika br. 10.12).
Da bi penjanje i silaenje niz kosine bilo sigurnije, potrebno ih je
obostrano opremiti rukohvatima. Oni se, za djecu, postavljaju na
visini od 75 cm, a za odrasle, na visini od (oko) 100 cm. Ukoliko
se predvidi da se osobe u invalidskim kolicima, prilikom kretanja
po kosini istovremeno pomau i desnim i lijevim rukohvatom,
tada razmak izmeu njih ne bi smio biti vei od 100 cm (slika br.
10.13).
Oblik rukohvata mora biti takav da ga osobe sa umanjenim tjelesnim
spsobnostima mogu lagano obuhvatiti akom (slika br. 10.14).
Rukohvati treba da budu preputeni na horizontalne dijelove kosina
(odmorita tj. podeste) za minimalno 30 cm. Ove prepuste trebala
raditi zato, da bi onima koji koriste kosinu, bio najavljen njen poetak
i zavretak. Naznaavanje poetka i zavretka kosine moe se
izvriti i posebnim detaljima na rukohvatima, poput malih izboenja,
udubljenja, blago naglaenih prstenova i slinog (slika br. 10.15).
Kosina, koju bi samostalno mogle koristiti osobe u invalidskim
kolicima, treba da posjeduje sljedee karakteristike (slika br.
10.16):
Slika br. 10.11. Kosina ija upotreba je pogibeljno opasna Slika br. 10.12. Povoljno projektovana vanjska kosina
maksimalni nagib 6%;
minimalna duina izmeu odmorita 4 m, ali ne preko 6 m;
odmorite izmeu dvije kosine, ukoliko se na njemu vri okretanje
za 180
0
, ne krae od 190 cm, niti ue od 200 cm;
ukoliko se na odmoritu ne mijenja smjer, minimalno dugo 130 cm
i irine jednake irini kosine;
rukohvate za odrasle i djecu, postavljene na odgovarajuoj visini
i irini.
Pored svega navedenog, posebnu panju kod izgradnje kosina
treba obratiti i na to:
da rubovi kosine moraju biti izvedeni tako da spreavaju skliznue
tokova invalidskih kolica sa kosine, tj. da posjeduju rubni nadzidak
(vidi sliku br. 10.13),
da povrina kosine mora biti obraena tako da nije klizava,
da bi nailazak na kosinu, osim na rukohvatima, trebalo oznaiti
i drugaijim materijalom ili drugaijom povrinskom obradom
osnovnog materijala od kog su izraena odmorita kosine.
Slika br. 10.13. Pravilan raspored rukohvata na kosinama.
Slika br. 10.14. Profili rukohvata pogodni za upotrebu od
strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Slika br. 10.15. Oznaavanje kraja
rukohvata na stepenitima i kosinama
Slika br. 10.16. Kosina sa optimalno podeenim parametrima i pravilno izvedenim rukohvatom.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Tokom eksploatacije kosine, potrebno je voditi rauna o tome da
ona bude dovoljno osvijetljena, kao i o tome da u svim meteo-
uslovima bude odravana na primjeren nain.
10.3. Prostor potreban za upotrebu taka,
tapova i hodalica
take i tapovi najstarija su i, vjerovatno, najee upotrebljavana
ortopedska pomagala.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti, koje se u hodu pomau
takama i tapovima, imaju specifinu tehniku pomjeranja svojih
ortopedskih pomagala. Stoga im je, pri kretanju, potrebno vie
mjesta nego zdravim ljudima, ali i manje nego onima koji koriste
invalidska kolica.
Uoljivo je da dok miruju, osobe koje koriste take, zauzimaju
prostor ija je irina neznatno vea od one potrebne zdravim
ljudima, zauzimaju dakle prostor irine od (oko) 80 cm. Zbog
zabacivanja taka ustranu, tokom njihovog prebacivanja iz zadnjeg
u prednji poloaj, prilikom kretanja ovim licima je neophodna irina
od minimalno 100 cm.
Dok miruju, osobama koje koriste tap, potreban je prostor ija
minimalna irina iznosi 70 cm. Prilikom kretanja, ta vrijednost se,
usljed zabacivanja tapa, poveava na 75 cm.
Slika br. 10.17. Prostor potreban za kretanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti, koje se prilikom hoda ispomau takama, odnosno tapom.
Nain hoda lica koja korste take i tapove i prostor potreban za to
prikazani su na slici br. 10.17.
Prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata,
namijenjenih kategorijama osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
koje se u hodu ispomau takama ili tapom, potrebno je strogo
potovati prethodno navedene dimenzije.
Tehnika kretanja uz pomo hodalica je unekoliko drugaija. Ukoliko
je hodalica bez tokova, hendikepirano lice izbacuje je unaprijed, pa
joj se potom pribliava, i te dvije radnje uzastopno ponavlja. Ukoliko
hodalica ima tokove, osoba umanjenih sposobnosti je gura ispred
sebe i, oslanjajui se, ide za njom. U oba sluaja, irina trake za
kretanje neznatno je ira od one potrebne zdravim ljudima.
__________________
1. Panero, Julius i Zelnik, Martin: Antropoloke mere i enterijer, Beograd, Graevinska
knjiga, 1987, str. 51.
2. Ibid.
3. 28 CFR Part 36 Nondiscrimination on the Basis of Disability by Public Accommodations
and in Commercial Facilities; Final Rule Appendix A to Part 36: Standards for
Accessible Design, Department of Justice Office of the Attorney General, 26. jul
1991, str. 16.
Stuttgart/Zrich, Karl Krmer Verlag Stuttgart + Zrich, 1994, str. 176 do 181.
5. Bauen fr Behinderte eine gesellschaftspolitische Aufgabe, Olten, Schweizerischer
Invalidenverband, 1979.
6. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete osebe, Ljubljana, Zavod SR
Slovenije za rehabilitacijo invalidov i Urbanistini intitut SR Slovenije, 1975.
Vkljuevanje funkcionalno oviranih ljudi v ivljensko okolje raziskovalna naloga 1. del,
Ljubljana, Urbanistini intitut Slovenije, 1982.
Vkljuevanje funkcionalno oviranih ljudi v ivljensko okolje raziskovalna naloga 2. del,
Ljubljana, Urbanistini intitut Slovenije, 1982.
Vkljuevanje funkcionalno oviranih ljudi v ivljensko okolje raziskovalna naloga 1.
aplikativni del, Ljubljana, VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1981.
Vkljuevanje funkcionalno oviranih ljudi v ivljensko okolje raziskovalna naloga 2.
aplikativni del, Ljubljana, VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1982.
11. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i
osnovni arhitektonski elementi
Arhitektonski elementi koje ljudi svakodnevno koriste, a koji zbog
svoje neprilagoenosti, osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
zadaju najvie potekoa, jesu vrata, pragovi, stepenita i liftovi.
11.1. Vrata
Osobe u invalidskim kolicima sa problemom vrata susreu se na
mnogim mjestima.
O bilo kojim vratima da je rije (jednokrilna, dvokrilna, posmina,
mimohodna, okretna, na sklapanje, itd.) i na bilo kojoj prostoriji da
se nalaze (od reprezentativne dvorane, do WC-a), njihova svijetla
irina, da bi se njima mogle koristiti osobe u invalidskim kolicima,
ne smije biti manja od 90 cm.
Ta vrata moraju, uz to, imati posebno oblikovane rukohvate, na
visini od 100 cm za odrasle, odnosno 75 cm za djecu, kao i donji
dio obloen limom do visine od 40 cm (slika br. 11.1)
Kako su osobama u invalidskim kolicima, prilaz vratima i vuenje ili
guranje njihovih krila, zbog gabarita samih kolica, veoma oteani,
to tlocrtnom dispozicioniranju ovog arhitektonskog elementa
treba posvetiti posebnu panju. Ukoliko se ak i dovoljno iroka
vrata postave u uzak hodnik i otvaranje usmjeri ka hodniku, zbog
nemogunosti povlaenja njihovih krila (oznaeno strelicom), ona
za lica u invalidskim kolicima ostaju neupotrebljiva, odnosno postaju
arhitektonska barijera (slika br. 11.2).
Osim irine, osnovni zahtjev, koji prilikom projektovanja vrata i
njihovog prostornog smjetanja treba ispotovati, prikazan je na
slici br. 11.3.
Naime, na onoj strani krila vrata na kojoj se nalazi kvaka, neophodno
je odmaknuti boni zid od otvora vrata za minimalno 50 cm. To osobi
u invalidskim kolicima omoguava prilaz vratima, hvatanje kvake i
nesmetano povlaenje krila vrata pored kolica, a potom i prolazak
kroz vrata.
Da bi osoba u invalidskim kolicima mogla za sobom zatvoriti vrata,
na njima je neophodno montirati i jedan rukohvat, na suprotnoj strani
od one na koju se vrata otvaraju. Rukohvat hendikepiranim licima
Slika br. 11.1 - Vrata prilagoena upotrebi od strane osoba u invalidskim kolicima.
omoguava potpunu kontrolu vrata, a istovremeno prua i koristan
dodatni oslonac (slika br. 11.4). Montira se, kako je ve navedeno,
na visini od 100 cm za odrasle, odnosno 75 cm za djecu.
Nain prilaska osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti u invalidskim
kolicima vratima standardne izrade, opremljenim dodatnim
rukohvatom, prolazak kroz njih i njihovo zatvaranje za sobom,
prikazani su na slikama br. 11.5. do 11.8.
S obzirom da su osobi u invalidskim kolicima prilaz vratima i
vuenje ili guranje krila vrata, zbog gabarita samih kolica, veoma
oteani, u posljednje vrijeme u svijetu su se poela raditi vrata
Slika br. 11.2. Vrata dovoljne irine, koja su zbog svoje dispozicije
licima u invalidskim kolicima postala arhitektonska barijera.
Slika br. 11.3. Vrata dovoljne irine, pravilno dispozicionirana.
Slika br. 11.4. Pravilno projektovana,
dispozicionirana i opremljena vrata.
Umjesto da postanu arhitektonska
barijera, ona osobama u invalidskim
kolicima pruaju dodatnu sigurnost.
posebne konstrukcije, sa specijalno izvedenim detaljima (arkama,
vodilicama, utorima, i sl.). Njihovo se krilo, prilikom otvaranja,
zavisno od tipa konstrukcije, ili preklapa ili na pogodan nain
klizi ustranu, zauzimajui na taj nain osjetno manju povrinu,
i omoguavajui osobi u invalidskim kolicima nesmetan prilaz i
manipulisanje vratima, bez velikog naginjanja iz kolica.
Nain funkcioniranja preklopnih vrata prikazan je slikama br. 11.9 i
11.10.
1
Vrata drugaije konstrukcije, ali slinog djelovanja, prikazana su na
slikama br. 11.11 i 11.12.
Najvaniji detalj na vratima svakako je kvaka. Da bi mogla svrhovito
da slui osobama sa razliitim deformitetima ruku, njenom
oblikovanju treba posvetiti posebnu panju. Kvaka mora biti
ergonomski dizajnirana, da omogui lagano hvatanje iz razliitih
prilaznih uglova. Ostvareni hvat mora biti siguran, to znai da se
ne smije deavati da, prilikom pritiskanja kvake nadolje, ruka sklizne
sa nje. Sila potrebna za njeno aktiviranje ne smije biti prevelika. Uz
to je, zbog slabovideih osoba, neophodno i da bude lako uoljiva.
Zato je, u odnosu na vrata, treba obojiti (oznaiti) kontrastnom
bojom. Nekoliko loe i nekoliko dobro oblikovanih kvaka prikazano
je na slikama br. 11.13 i 11.14.
Na kraju je potrebno napomenuti da se vrata danas opremaju
i posebnim ureajima za automatsko otvaranje. Njih aktiviraju
senzorski, ultrazvuni ili infracrveni davai signala, koji reaguju na
Slike br. 11.5. do 11.8. Nain prolaska hendikepirane osobe u invalidskim
kolicima, kroz vrata standardne izrade, opremljena dodatnim rukohvatom.
svako pribliavanje vratima. Ovi ureaji omoguavaju osobama
umanjenih tjelesnih sposobnosti koritenje vrata bez iije pomoi i
bilo kakvih potekoa i naprezanja. Kako rade na pogon elektrine
energije i zahtijevaju permanentno odravanje, to se u Bosni i
Hercegovini koriste izuzuetno rijetko.
Slika br. 11.14 Kvake pogodne za koritenje od strane osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti: pogodnog oblika i kontrastno obojene u odnosu na krilo vrata. Slika br: 11.11 i br: 11.12 - Vrata koja se izmiu ustranu.
Slike br. 11.9 i 11.10. Preklapajua vrata, za ije otvaranje je potrebna manja
povrina nego za otvaranje klasinih.
Slika br. 11.13. Loe i dobro oblikovane kvake.
11.2. Pragovi
Pragovi su esto neprelazna prepreka za osobe u invalidskim
kolicima. Stoga njihovom lociranju i projektovanju treba posvetiti
posebnu panju.
Ako se, kod vrata podeenih za upotrebu od strane ovih lica,
pragovi rade kao klasini, ne bi smjeli da budu vii od 2 cm. Bolja
od klasinog su rjeenja sa specijalnom (zaobljenom) izradom
pragova i zaptivnim trakama, odnosno posebnim automatskim
brtvama na donjem dijelu vrata (slika br. 11.15).
U principu, pragove u bilo kom obliku, gdje god je to mogue,
treba izbjegavati i zamjenjivati automatskim brtvama. Na onim
prostorijama na kojima to nije mogue, kao to su hol, odnosno
vjetrobran sa ulaznim vratima, kupatilo i WC, WC i druge, potrebno
je postaviti jedan od prikazanih specijalnih pragova ili neki slian.
Time se, osobama umanjenih sposobnosti, omoguava samostalno
koritenje i ovih prostorija.
11.3. Stepenice i stepenita
Osobe u invalidskim kolicima, u naelu, ne mogu koristiti stepenita.
Da bi im se, u sluajevima i na mjestima, na kojima iz raznih
razloga nije mogue instalirati klasian lift povoljnih performansi,
to omoguilo, konstruisane su posebne, preklopne lift-platforme
manjih dimenzija, koje se kreu po inama postavljenim umjesto
jednog rukohvata.
2
One su namijenjene za upotrebu u individualnim
spratnim kuama ili javnim zgradama u kojima promet osoba u
invalidskim kolicima nije velik, a omoguavaju im samostalan
odlazak s jedne na drugu etau kue u kojoj ive, odnosno objekta
u kom ue ili rade (slika br. 11.16).
Ako se izuzmu osobe vezane za invalidska kolica, stepenita
upotrebljavaju sve ostale kategorije lica umanjenih tjelesnih
sposobnosti. Zbog toga je, prilikom projektovanja, potrebno
obratiti odgovarajuu panju na stepenita, odnosno na njihovo
odgovarajue dimenzioniranje, dizajniranje i opremanje.
irina dvokrakog stepenita morala bi iznositi minimalno 260 cm, tj.
svakog kraka pojedinano 130 cm. Duina podesta i meupodesta
ne bi trebalo da bude manja od 130 cm.
Same stepenike treba profilisati i proraunati tako da ne stvaraju
dodatne probleme teko pokretnim osobama. Dobro projektovani
stepenici ne treba da imaju zakoene obraze, niti bi na njima smjelo
biti ikakvih zubova. U protivnom, osobama sa povredama glenjeva,
koljena, kukova, osobama sa, na razne naine, fiksiranim donjim
Slika br. 11.15. a) maksimalno dozvoljena visina praga;
b) i c) specijalno izvedeni pragovi, prilagoeni za lagano prelaenje invalidskim kolicima;
d) automatska brtva na donjem dijelu vrata i nain njenog rada.
a) b) c) d)
ekstremitetima, protezama i takama priinjavae, naroito prilikom
penjanja, mnogo potekoa. Ako se stepenici, i pored svega, izvode
zakoenih obraza, tada vrh obraza ne bi smio prelaziti preko svog
podnoja za vie od 2 cm.
Stepenice, takoe, ne bi smjele biti ni suvie strme. Dobro
proporcionisane, trebalo bi da imaju odnos visine i irine stepenika
od maksimalno 17/29 cm, a njihov optimalan nagib bio bi kod
odnosa 14/32 cm, pri emu se radi o tzv. stepenicama blagog
nagiba (slika br. 11.17).
Na stepenitima bi trebalo koristiti rukohvate kakvi se upotrebljavaju
i na kosinama. Trebalo bi da su postavljeni obostrano i na visini od
90 cm od prednjeg gornjeg ruba stepenika, da su preputeni na
podeste za minimalno 30 cm, i da posjeduju i nivo za djecu, nii od
osnovnog za 25 cm i neto manjeg profila (=3 cm, umjesto =4
cm). Sve navedeno veoma je vano zbog slijepih i slabovideih
osoba, kojima donji i gornji lomovi rukohvata, odnosno mala
izboenja ili udubljenja na njima, blago naglaeni prstenovi i slini
detalji najavljuju poetak ili zavretak krakova stepenita, kao i zbog
male djece kojoj rukohvati na uobiajenoj visini ne pruaju dovoljno
siguran oslonac (slika br. 11.18).
Zbog slabovideih osoba bilo bi, takoe, dobro da su stepenice
obraene razliitim svjetlosnim tonom ili kontrastnom bojom, u
odnosu na okolne arhitektonske elemente (podest, hodnik, zidove,
i slino), i da je rub svakog stepenika naglaen bojom ili, jo bolje,
drugaijim materijalom.
Slika br. 11.16. Lift-platforma.
Slika br. 11.17. Dobri i loi profili stepenica i odnos njihove irine
i visine koji bi trebalo potovati ukoliko elimo postii da ih osobe
umanjenih tjelesnih sposobnosti mogu koristiti bez tekoa.
Materijal od koga se stepenice izrauju ne smije biti klizav, a prije i
poslije samih stepenica, zbog funkcije njihovog najavljivanja, trebalo
bi da ima drugaiju strukturu ili povrinsku obradu. Rub stepenika
takoe je poeljno obraditi protivkliznim materijalom.
Zbog starih i iznemoglih lica, trudnica i drugih kategorija osoba
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima bilo bi dobro, na svakom
podestu i meupodestu, predvidjeti po jedno preklopno sjedite,
namijenjeno njihovom odmoru. Ukoliko se, istovremeno, rade i lift-
platforme, njih treba postaviti uz unutranji rukohvat, tj. uz ogledalo
stepenita, a i iz razloga, da se kroz sve etae koje povezuju, rade u
jednom neprekinutom potezu (vrata na podestima!).
Stepenite koje zadovoljava navedene kriterijime prikazano je na
slici br. 11.19.
11.4. Liftovi
Sredstva vertikalnog mehanizovanog transporta, koja slue
prevozu ljudi, su pokretne stepenice (eskalatori) i liftovi. Zbog
svojih umanjenih tjelesnih sposobnosti, zbog odreenih tehniko-
konstruktivnih osobina ortopedskih pomagala kojima se slue, kao
i zbog vlastite bezbjednosti, nepokretne i teko pokretne osobe, u
svrhu kretanja u vertikalnom smislu, koriste samo liftove.
Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle ui u liftove i samostalno
ih koristiti, vanjska vrata lifta ne bi smjela biti ua od 90 cm, niti bi
unutranje tlocrtne mjere lifta smjele biti manje od 110 cm X 140 cm.
Slika br. 11.18. Povoljno oblikovane i proraunate stepenice sa pravilno izvedenim
podestima i rukohvatima.
Slika br. 11.19. Stepenite prilagoeno upotrebi od strane soba umanjenih
tjelesnih sposobnosti.
U ovom sluaju unutranja vrata lifta moraju raditi kao automatska
i ustranu posmina. Ukoliko se predvia da osobe u invalidskim
kolicima u lift ulaze u pratnji ili zajedno sa treim licima, tada lift
mora imati znaajno vee dimenzije, a minimalno 110 cm X 170
cm.
Da bi se olakala manipulacija invalidskim kolicima u liftu, bilo
bi poeljno da se na njegove zidove postave rukohvati na visini
od 100 cm. Takoe bi bilo dobro da se, za ostale kategorije lica
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, u liftu postavi i jedno
preklopno sjedite.
Komandna tabla lifta treba da bude postavljena tako, da je njeno
najvie dugme maksimalno 120 cm udaljeno od poda lifta. Bilo bi
bolje da se ove table, umjesto vertikalnih, rade kao horizontalne. Radi
omoguavanja komotnog ulaska i izlaska iz lifta, ispred njegovih
vrata neophodno je obezbijediti slobodan prostor minimalne dubine
150 cm (slika br. 11.20).
Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle bezbjedno koristiti lift,
osim navedenog, trebalo bi i:
da lift bude opremljen automatskim posminim, vanjskim i
unutranjim vratima,
da, ukoliko vanjska vrata nisu automatska, sila potrebna za njihovo
otvaranje ne prelazi veliinu od 24,5 N, da posjeduju zastakljene
povrine, i da se ne otvaraju ka unutranjosti lifta,
da se lift zaustavlja tano u nivou odgovarajue etae, odnosno
da ta razlika, za liftove sa minimalnim dimenzijama kabine, ne bude
vea od 0,5 cm, a za liftove sa veim kabinama od 2,0 cm,
da procjep izmeu poda lifta i poda etae ne bude vei od 1 cm,
kako ne bi dolazilo do zaglavljivanja (izuzetno opasnog!) prednjih
tokova invalidskih kolica u njemu,
da se lift redovno i uredno odrava.
__________________
1. Holztren Kffner - Raumspartr, Rheinstetten, Kffner Aluzargen GmbH, 1996
(prospekt).
2. Mit Freude mobil, Augsburg, Kleindienst Rehatechnik GmbH, - (prospekt).
Slika br. 11.20.
Dimenzije lifta koje
omoguavaju njegovo
koritenje osobama u
12. Komunalna oprema
Koliko su osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti, za
mogunost potpuno samostalnog kretanja i koritenja javnih
i drugih objekata, bitni ve analizirani elementi, isto toliko
su vani i elementi komunalne opreme. Oni, u zavisnosti od
izrade, omoguavaju ili sprjeavaju ovim osobama pristup do
navedenih objekata, odnosno ine im grad prohodnim ili ne.
12.1. Trotoari i pjeaki prelazi
Elementi komunalne opreme koji, ako su loe rijeeni, zadaju
najvie potekoa licima koja se pri kretanju slue invalidskim
kolicima ili drugim ortopedskim pomagalima, su trotoari i
pjeaki prelazi, odnosno samo mjesto prelaska trotoara u
pjeaki prelaz i obratno, kao i kosine.
Trotoari u Bosni i Hercegovini ve decenijama prave se na
isti nain. Tradicionalno izvedeni, radili su se, i jo uvijek se
rade, visoki oko 10 do 15 cm, a bez posebno izvedenih kosina
prilikom nastavljanja u pjeaki prelaz. Ni najmanje se, pri tom,
nije mislilo na osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
i njihovu mogunost, odnosno nemogunost da koriste
takve trotoare. To je onemoguavalo i onemoguava licima u
invalidskim kolicima, da ih na tim kritinim mjestima samostalno
koriste, to opet znai, da je toj kategoriji osoba sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima onemogueno slobodno kretanje
(slika br. 2.1).
Slika br. 12.1. Loe rijeen spoj trotoara i pjeakog prelaza onemoguava
osobama u invalidskim kolicima samostalan prelazak ulice.
Slika br. 12.2. Loe izveden spoj trotoara i pjeakog prelaza
Loe rijeen prelaz trotoara u pjeaki prelaz prikazan je na slici br.
12.2.
U Bosni i Hercegovini esto se mogu vidjeti i trotoari koji su na
mjestu prelaska u pjeaki prelaz rijeeni kao na slici br. 12.3. ta se
takvim rjeenjima eljelo postii, ostaje nejasno, poto ona, u smislu
upotrebljivosti od strane osoba u invalidskim kolicima, nisu nita
povoljnija od tradicionalnog naina rjeavanja ovog problema.
Pravilan nain rjeavanja trotoara na mjestu prelaska u pjeaki
prelaz prikazan je na slici br. 12.4. Ovakav nain njegovog
rjeavanja mogu je samo ukoliko je trotoar iri od 170 cm.
Ukoliko je trotoar ui od 170 cm, mogue ga je pravilno rijeiti na
nain prikazan na slici br. 12.5.
Kod oba ova rjeenja, vano je napomenuti da prednja ivica
trotoara, preko koje se silazi na pjeaki prelaz, odnosno penje sa
pjeakog prelaza na trotoar, ne smije biti via od 2 cm. Samo toliku
visinsku razliku u nivoima tla, lica u invalidskim kolicima u stanju su
da bez iije pomoi, dakle potpuno samostalno, savladaju. Ako je
ta razlika u visinama vea, za njeno savlaivanje neophodna im je
pomo treih lica.
Nakon zavretka rata, u veim gradovima Bosne i Hercegovine
poeli su se rekonstruisati prelazi trotoara u pjeake prelaze.
Naalost, oni se rade kao isuvie kratki i strmi i nisu pogodni za
samostalno koritenje od strane lica u invalidskim kolicima.
Slika br. 12.3. Pogreno izveden spoj trotoara i pjeakog prelaza.
Slika br. 12.4. Pravilno izveden spoj trotoara i pjeakog prelaza.
Slika br. 12.5. Mogua izrada spoja trotoara i pjeakog prelaza.
Kako se najvei broj saobraajnih nesrea u kojima stradaju pjeaci
deava upravo na pjeakim prelazima, to bi ove, u cilju poveanja
bezbjednosti, trebalo opremiti semaforima i natpisima na kolovozu,
kojima se od pjeaka zahtijeva da prije stupanja na dio kolovoza
oznaen pjeakim prelazom, pogledaju u smjeru iz kog im dolaze
vozila. Semafore bi trebalo, zbog slijepih lica, koja pipkanjem
tapom nisu u stanju da osjetite razliku u visini trotoara i pjeakog
prelaza od 2 cm, opremiti i zvunim signalom, koji bi ih upozoravao
da su u blizini pjeakog prelaza i davao im znak kada preko njega
mogu prei. Kako bi jedan tako opremljen pjeaki prelaz trebalo
da izgleda prikazano je na slici br. 12.6.
Izgradnja upravo ovakvih pjeakih prijelaza u Velikoj Britaniji je
uobiajena praksa (slika br. 12.7).
12.2. Vanjske kosine i stepenita
U elemente komunalne opreme, osim trotoara i pjeakih prelaza,
spadaju i vanjske kosine i vanjska stepenita.
Parametri vanjskih kosina trebalo bi da odgovaraju parametrima
unutranjih. Treba preferirati blae i krae kosine, tj. raditi ih po
vajcarskim i njima slinim normativima (slika br. 12.8). Veliki broj
projektanata grijei pravei kosine uporedo sa stepenicama i na istoj
duini koju one imaju (gornji primjer na slici br. 12.8). To rezultira
veoma strmim kosinama, koje osobe u invalidskim kosinama ne
mogu samostalno koristiti, a i upotreba uz pomo treih lica je
veoma oteana (slika br. 12.9). Koritenje takvih kosina moe biti
opasno, a ako su due i pogibeljno.
Slika br. 12.6. Pjeaki prelaz opremljen pravilno izvedenim kosinama, natpisima
upozorenja na kolovozu i semaforima sa zvunom signalizacijom za slijepa lica.
Slika br. 12.7. Pjeaki
prelaz u Velikoj Britaniji. Slika br. 12.8. Loe i dobro projektovana vanjska kosina.
Stoga je dugaka vanjska stepenita veoma teko pratiti kosinama.
Ukoliko su ona uobiajene irine, to je potpuno neizvodivo. U
takvim situacijama, potrebno je izmijeniti trasu staze za lica u
invalidskim kolicima i odvojiti je od trase stepenica. Ukoliko su
vanjske stepenice iroke, tada je mogue primijeniti rjeenje slino
onom upotrijebljenom u Vankuveru (Kanada) (slika br. 12.10).
Uz sve navedeno, neophodno je, na odgovarajui nain, naglasiti
poetak i zavretak kosina. Naglaavanje se moe izvesti bojom,
materijalom, strukturom materijala ili odgovarajuim oblikom
rukohvata, koje treba postaviti uz sve vanjske kosine. Materijali od
kojih se izrauju kosine ne bi smjeli biti klizavi. Uz sve navedeno,
vanjske kosine treba da budu, u svim vremenskim uslovima, dobro
osvijetljene i dobro odravane.
Vanjska stepenita treba raditi po istim normativima kao i unutranja.
Sve pojedinane elemente, poput irine krakova, duine podesta,
profilacije stepenika, odnosa visine i irine stepenika, poloaja i
vrste rukohvata, trebalo bi izvoditi na isti nain kao kod unutranjih
stepenita. Za vanjska stepenita, potrebno je dodati da, bez
obzira koliku visinsku razliku savlauju, na njima treba postaviti,
na svakih 1,5 do 2 metra visinske razlike, odmorita minimalne
duine 1,30 m. U svrhu najave, na rukohvatima stepenita treba
izvesti odgovarajue lomove, a dio komunikacije, prije i poslije
stepenita, obraditi bojom drugaijom od boje okolnih komunalnih
elemenata. Ako se za to ne koristi boja, na tim mjestima, za obradu
komunikacije trebalo bi upotrijebiti drugaiji materijal ili isti materijal
drugaije povrinski obraditi. Uz sve navedeno, vanjska stepenita
treba da budu, u svim vremenskim uslovima, dobro osvijetljena i
dobro odravana.
Slika br. 12.9. Kosina koja prati stepenice
Slika br. 12.10. Kosina integrisana u stepenice (Vankuver, Kanada).
13. Urbana oprema
Urbana oprema koju, ako im je to omogueno, u velikoj
mjeri koriste osobe u invalidskim kolicima jesu telefonske
govornice, potanski sanduii, automati za novac, dugmad na
semaforima ijim pritiskanjem se trai zeleno svjetlo za prelaz
preko saobraajnice, razne vrste kioska za prodaju tampe,
hrane, suvenira, korpe za smee, te razni drugi elementi, koje
upotrebljavaju rjee. Da bi ova lica mogla upotrebljavati svaki
od nabrojenih elemenata urbane opreme, ispred njih ne bi
trebalo da bude stepenica, denivelacija terena veih od 2 cm,
suvie strmih kosina ili kanalizacionih ahtova sa prevelikim
otvorima reetki. Isto tako, osnovna podloga morala bi biti
glatka, odnosno ne bi smjela biti izvedena od grubih kamenih
ili betonskih kocki, kaldrme ili pak posuta ljunkom ili rizlom.
Osnovni uslov koji se mora potovati prilikom postavljanja
potanskih sanduia na zidove ili stubie jeste da otvor za
ubacivanje poiljki ne bi smio biti na udaljenosti od tla veoj
od 120 cm (slika br. 13.1). Ukoliko je taj otvor postavljen na
veoj visini od propisane, on je za najvei broj lica u invalidskim
kolicima nedohvatljiv. Pred potanskim sanduiima ne bi
smjele postojati prepreke u vidu stepenica ili denivelacija
terena viih od 2 cm. Povrina tla treba da bude horizontalna
i obraena glatkim i tvrdim zavrnim materijalom nikako
kaldrmom, granitnim kockama, bilo kakvom vrstom ploa sa
preirokim i predubokim fugama, ljunkom, rizlom, pjeskom ili
slinim materijalima.
Potpuno isti zahtjevi postavljaju se i za mikrolociranje automata za
novac. Na slikama br. 13.2 i 13.3 prikazani su primjeri njihove dobre
i loe postavke.
Slika br. 13.1. Pavilno (lijevo) i previsoko (desno) postavljen potanski sandui.
Slika br. 13.2. Dobro postavljen automat za novac.
Javne telefonske govornice trebalo bi da su opremljene vratima
koja omoguavaju prolaz invalidskim kolicima, dakle vratima ija
je minimalna irina 90 cm i koja se otvaraju prema vani. Isto tolika
treba da bude minimalna irina same telefonske govornice, dok
njena duina ne treba da bude manja od 130 cm. Pod govornice
treba da bude u nivou okolnog terena, sa minimalnim nagibom radi
onemoguavanja prodiranja vode u govornicu. Telefonski aparat
trebalo bi da bude privren tako da mu se slualica nalazi na
maksimalnoj visini od 100 cm, a brojanik i prorez za ubacivanje
novia ili telefonskih kartica na maksimalnoj visini od 120 cm. Za
ostale kategorije osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
trebalo bi predvidjeti i preklopno sjedite na visini od 50 cm, kao
i prirunu policu na visini od 70 cm. Javnu telefonsku govornicu,
napravljenu po navedenim preporukama, trebalo bi obavezno
oznaiti i meunarodnim znakom pristupnosti, postavljenim tako
da bude lako uoljiv (slika br. 13.4).
Slika br. 13.3. Loe postavljen automat za novac. Jedan stepenik
visine cca. 10 cm onemoguava prilazak invalidskim kolicima.
Ako se ne potuju navedene preporuke, onda osobe u invalidskim
kolicima ostaju ispred javnih telefonskih govornica.
Dugmad na semaforima i uopte sva dugmad, tasteri i prekidai
koje bi trebalo da mogu dohvatiti osobe u invalidskim kolicima, ne
bi smjela biti postavljena na visini veoj od 120 cm.
Razne vrste altera, prodajnih mjesta u vidu altera i pultova
(pult za odlaganje kupljene robe prilikom plaanja na kasi, pult u
Slika br. 13.4. Raspored pojedinih elemenata u javnoj telefonskoj govornici
prilagoen upotrebi od strane osoba sa umenjenim tjelesnim sposobnostima.
Slika br. 13.7. Telefonska govornica koju mogu koristiti
kako zdrave, tako i osobe u invalidskim kolicima.
restoranima sa samoposlugom, recepcijski pult i slini) treba da
budu projektovani tako da im visina police za odlaganje predmeta
ili novca nije vea od 90 cm (slike br. 13.5 i 13.6). Slikovni primjer
je sa aerodroma Vancouver International Airport (YVR), na kome su
svi elementi komunalne, urbane i aerodromske opreme prilagoeni
kako zdravim, tako i osobama koje koriste invalidska kolica (slika
br. 13.7).
1
__________________
1. McCannell, Brad: Barrier-free approach - where political correctness meets economic
reality, u: Passenger Terminal World, Surrey, UK, Published by UK & International
Press, November 98, str. 54 do 58.
Slika br. 13.5. Visina pultova prilagoena osobama u invalidskim kolicima.
Slika br. 13.6. Prodajni pult prilagoen osobama u invalidskim kolicima.
14. Ukljuivanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti, posebno nepokretnih osoba,
u javni saobraaj
Do sada nabrojani elementi arhitektonske, komunalne i urbane
opreme jesu oni sa kojima se nepokretna lica susreu prilikom
svakodnevne upotrebe invalidskih kolica u vlastitom domu, u
javnim objektima i na putu izmeu svog doma i javnih objekata u
neposrednom susjedstvu. Kako je za kretanje invalidskim kolicima
potrebno mnogo snage, za putovanja na srednjim i dugim relacijama
neophodna su im odgovarajua prevozna sredstva.
14.1. Mogunosti i naini pristupa vozilima
javnog saobraaja osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti
U razvijenim zemljama svijeta sugraane umanjenih tjelesnih
sposobnosti drutvo tretira kao u svemu ravnopravne. Na sve
mogue naine nastoje da prevaziu probleme ogranienja njihovog
mobiliteta, nastoji da ih uine u najveoj moguoj mjeri nezavisnim
od pomoi treih lica i tako umanje psihike posljedice koje trpe.
Jedno od veoma vanih pitanja, koje se u tom smislu postavlja,
vezano je za mogunost koritenja sredstava javnog prevoza od
strane tjelesno hendikepiranih osoba.
1
Ovom problemu puna panja
posveuje se ve dvadesetak godina. Svojevremeno su u Njemakoj
bila uraena istraivanja koja su dala odreene rezultate.
2
Izmeu
ostalog, utvreno je kakav bi bio idealan nain pristupa invalidskim
kolicima vozilima javnog prevoza (slika br. 14.1).
Dato je i nekoliko konkretnih predloga u cilju rjeavanja ovog
problema, koji su prikazani na slikama br. 14.2 do 14.4. Oni su ili
za tim da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanim za
invalidska kolica, razliitim tehnikama omogui potpuno samostalno
ulaenje u vozila javnog prevoza. Na slikama br. 14.2, 14.3 i 14.4-a
prikazana je tehnika sputanja dijela ili cijelog vozila pneumatskim
putem na tlo.
Na slici br. 14.4-b prikazana je tehnika sputanja na tlo samo
unutranjosti vozila, koja je izvedena u vidu velike kade, vezane za
asiju hidraulinim podizaima.
Na slici br. 14.4-c prikazana je podizna platforma, postavljena na
proizvoljnom mjestu na vozilu, dakle mimo vrata, dok su razliiti
naini pristupa vozilu u podruju vrata prikazani na slikama br. 14.4-
Slika br. 14.1. Predlog optimalnog naina ulaska osoba u invalidskim
kolicima u sredstva javnog prevoza - u nivou i bez stepenika u vozilu.
d, 14.4-e i 14.4-f. Rjeenja sa sputanjem ili podizanjem dijela ili
cijelog vozila ili njegove unutranjosti vremenom su se pokazala
skupa i pretjerano specijalizovana. Prevagu na tritu odnijela su
rjeenja u vidu manjih vozila sa razliitim podiznim platformama u
podruju vrata (slika br. 14.5), i niskopodnih prevoznih sredstava:
tramvaja, trolejbusa ili autobusa (slika br. 14.6).
Do agresije na Bosnu i Hercegovinu nijedno vozilo javnog saobraaja
(nijedan autobus, trolejbus, tramvaj, voz ili neko vozilo druge vrste)
nije bilo prilagoeno za koritenje od strane nepokretnih ili drugih
kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, nijedno vozilo
nije bilo niskopodne izrade, nijedno nije imalo ugraene pomine
stepenice, platforme ili druge vrste mehanikih dodataka pomou
kojih bi nepokretna osoba u invalidskim kolicima mogla samostalno
ui u njega i koristiti ga.
Slika br. 14.3. Kombi autobus koji se, radi
olakavanja ulaska osobama u invalidskim
kolicima, pneumatskim putem sputa u cjelini.
Slika br. 14.2. Kombi autobus kome
se, radi olakavanja ulaska osobama
u invalidskim kolicima, pneumatskim
putem sputa zadnji dio.
Nakon rata, broj osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u Bosni
i Hercegovini enormno je povean, pa je svjetska zajednica u
okviru svojih donacija poklonila sarajevskom preduzeu GRAS
jedanaest kombi autobusa
3
koji posjeduju pominu platformu za
podizanje invalidskih kolica sa nivoa terena i njihovo unoenje u
vozilo. Poklonjena vozila u poetku su se upotrijebljavala veoma
restriktivno (na veoma malom broju linija i samo u tri kratka
intervala tokom dana), a danas nenamjenski (na redovnim linijama
i bez aktiviranja platformi u situacijama koje to zahtijevaju) i bez
posebnog plana koritenja, te osobe kojima su namijenjena od njih
imaju zanemarljivu korist.
14.2. Najpogodniji vid javnog
saobraaja za osobe umanjenih
Zbog apsolutno nedovoljnog broja vozila javnog prevoza
prilagoenih invalidima kao i zbog njihovog restriktivnog i
nenamjenskog koritenja, nepokretnim osobama u Sarajevu, a o
drugim mjestima u Bosni i Hercegovini da se i ne govori, kao jedino
sredstvo za savlaivanje ne samo srednjih i dugih, nego, u naim
uslovima neizgraenih staza za invalidska kolica, i kratkih relacija,
ostaje jedino putniki automobil.
Slika br. 14.4. Razliite tehnike koje bi trebalo da omogue osobama
u invalidskim kolicima ulazak u vozila javnog prevoza
Slika br. 14.5. Kombi autobus sa platformom
za unos invalidskih kolica u vozilo.
Od kolike je vanosti putniki automobil osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti najbolje govori podatak da se u nekim
zemljama visokog standarda on dodjeljuje nepokretnim osobama
kao ortopedsko pomagalo. Ovakva praksa odnedavno je uvedena
i u naoj zemlji, ali su njome obuhvaeni samo teki ratni vojni
invalidi.
Koritenje putnikih automobila od strane nepokretnih osoba i,
uopte osoba sa izraenijim umanjenjem tjelesnih sposobnosti,
povezano je u Bosni i Hercegovini sa nizom potekoa, od
kojih je najizraenije predubjeenje da lica umanjenih tjelesnih
sposobnosti ne mogu biti dobri vozai, zatim nepostojanje auto-
kola opremljenih odgovarajuim sredstvima za obuku takvih
lica, potreba adaptacije putnikih automobila u sluaju njihovog
koritenja od strane odreenih kategorija osoba sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima, nepostojanje odgovarajuih, irih mjesta
za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim povrinama i u zatvorenim
objektima, uzurpiranje ovakvih mjesta, kada i postoje, od strane
zdravih vozaa, nedostatak zakonske regulative koja bi ovu pojavu
sankcionisala i drugi.
14.2.1. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
kao vozai
Predubjeenje da su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti loi
vozai u potpunosti je pogreno. To se moe tvrditi na osnovu
odgovarajuih saznanja iz razliitih zemalja svijeta, u kojima je
ve sabrano veoma mnogo iskustava o vozakim mogunostima
ovih lica, o mjerama sigurnosti koje se odnose na njihovo aktivno
ukljuivanje u saobraaj, o njihovom osiguranju, zdravstvenim i
psiholokim standardima, kolovanju, o adaptaciji motornih vozila,
donoenju propisa o prednosti u saobraaju za lica sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima i drugom.
Podaci govore da 83% tjelesno nemonih osoba-vozaa, u
poreenju sa zdravim, u pogledu saobraanih nesrea, spadaju u
kategorije prosjenih ili boljih. U pogledu saobraajnih prekraja,
89% tjelesno nemonih osoba-vozaa u kategoriji je prosjenih.
Izuzetno vaan je i podatak da kod 96% tjelesno nemonih osoba-
vozaa koji su bili uesnici saobraajnih nesrea, umanjena tjelesna
sposobnost nije bila ni glavni, ni sporedni uzrok tih nesrea, kao
i podatak da su oni izuzetno rijetko bili ti koji su prouzrokovali
nesree sa najteim, smrtnim ishodom. Razliita istraivanja
Slika br. 14.6 . Niskopodni autobus.
dokazala su, takoe, i to da su prolazne smetnje kod zdravih vozaa,
kao to su razne vrste intoksikacija (alkoholom, lijekovima, drogom,
itd.), umor, glavobolja, emocionalni stresovi, u posljednje vrijeme
upotreba mobilnog telefona tokom vonje i druge, bile procentualno
neuporedivo ei uzrok saobraajnih nesrea, nego to su to bile
funkcionalne smetnje organizma kod tjelesno nemonih lica.
Iz svega ovoga, proizilazi da osobe sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima spadaju, najveim dijelom, u prosjene i natprosjene
vozae. To je, prije svega, posljedica njihove poveane svijesti
o vlastitoj odgovornosti kao subjekata prilikom uestvovanja u
saobraaju, i veoma razvijene spoznaje o moguim posljedicama
saobraajnih nesrea.
14.2.2. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti za vozae
Vjerovatno je da bi se najvei broj osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti uvrstio u apsolutno primjerne vozae, kada bi
za njihovo obrazovanje u tom pogledu postojale auto-kole
opremljene odgovarajuim adaptiranim sredstvima (simulatorima
vonje i vozilima) za obuku. Auto-kola u kojima se mogu obuavati
i normalne i osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u
svijetu nema veliki broj. U tom vidu brige za tjelesno nemone
u SFR Jugoslaviji najvie se bilo uradilo u SR Hrvatskoj. U njoj
su 1981. godine radile ak tri takve auto-kole i to u Zagrebu,
Kraljevici i Donjoj Stubici. U Bosni i Hercegovini trenutno postoji
samo jedna auto-kola opremljena za obuku osoba sa umenjenim
tjelesnim sposobnostima, pa je oigledno da se ovom problemu
ne posveuje duna panja. Nerealno bi bilo oekivati, da se u
kratkom vremenskom periodu, po ovom pitanju dogodi veliki
kvalitativni skok. Sigurno je, meutim, da bi ve jako veliki
napredak bio, ako bi po jedna takva auto-kola postojala osim u
Sarajevu, kao administrativnom i svakom drugom sreditu nae
zemlje, i u ostalim veim gradskim centrima, poput Banja Luke,
Tuzle, Mostara, Zenice, Bihaa, Doboja, Gorada... Realizovanje
jedne ovakve inicijative, sa materijalne strane posmatrano, ne bi
trebalo da predstavlja pretjerano optereenje drutvenoj zajednici.
Realizator projekta mogao bi biti BiHAMK. Ovim bi nivo brige za
obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti za vozae
dostigao u Bosni i Hercegovini zavidan stepen.
14.2.3. Adaptacija putnikih automobila za
upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti
Na podjednako velike, a ponekad i vee potekoe od onih prilikom
dobijanja vozake dozvole, osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
nailaze u nabavci putnikih automobila i adaptiranju njihovih
komandi linim potrebama.
U SFR Jugoslaviji, prilagoavanje komandi putnikih automobila
upotrebi od strane raznih kategorija tjelesno nemonih lica vrilo
je jedno preduzee iz Novog Sada, kao i pojedinci u Splitu,
Zagrebu i Ljubljani. Tadanje jugoslovenske fabrike automobila
nisu pokazivale interesovanje za ovaj problem, a jo manje su bile
spremne da proizvode vozilo pogodno upotrebi od strane osoba sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima.
U ovom momentu, u Bosni i Hercegovini, situacija po ovom pitanju
unekoliko je bolja. Prilagoavanje komandi individualnim potrebama
razliitih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
vri HAAG Mobility Center, koji djeluje u okviru grupacije ASA
Commerce iz Sarajeva. Izmeu ostalog, vri se zamjena obinih
kliznim vratima na putnikim automobilma, i ugradnja, zavisno od
vrste hendikepa, raznih vrsta runih komandi (slika br. 14.7).
Veoma je interesantno pogledati ta su po ovom pitanju preduzele
pojedine fabrike automobila u svijetu.
Fabrika automobila Ford uradila je sistem nazvan Preelancer, koji
omoguava direktnu upotrebu invalidskih kolica kao vozakog
sjedita (slika br. 14.8).
Fabrika automobila Volkswagen dodatnu opremu svojih vozila
upotpunila je prednjim sjeditima okretnim oko vertikalne
osovine, koja omoguavaju laki ulazak i izlazak iz vozila (slika br.
14.9). Takva sjedita, redovno se susreu i kao serijska oprema
jednovolumenskih automobila tzv. vanova (VW Sharan, Ford Galaxy,
Renault Scenic, itd.).
Fabrika automobila Toyota proizvodi vozilo Handycab, koje je,
specijalno za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
preraena verzija kamiona Hi-ace. U to vozilo, ove osobe mogu ui
zajedno sa invalidskim kolicima. Fabrika Toyota proizvodi i putniki
automobil Friend-Matic, koji je, kao i Handycab, izraen za lica koja
se ne mogu sluiti nogama. Ova fabrika nije zaboravila ni osobe
koje nemaju ili nisu u stanju da se slue nijednom rukom, pa je
istraivala upravljake sisteme pogodne za njih (slika br. 14.10).
Slika br. 14.7. Rune komande za osobe kojima su noge van funkcije.
Slika br. 14.8. Sistem Preelancer fabrike automobila Ford omoguava
da se invalidska kolica koriste kao vozako sjedite.
Slika br. 14.9. Volkswagenovo oko vertikalne osovine okretno prednje sjedite.
Slika br. 14.10. Upravljake komande vozila Toyota koga bi mogle koristiti osobe koje
se ne mogu sluiti nijednom rukom. Brojevima su oznaeni sljedei ureaji: 1-elektrini
upravlja, 2-pedala za gas, 3-nona konica, 4-upravlja papuica, 5-pedala za izbor
prenosnih odnosa, 6-dodatna konica, 7-automatski senzor za svjetlo, 8-zakljuavanje
vrata (automatski poveavanjem brzine), 9 i 10-ruice za otvaranje vrata iznutra, 11-ruice
za podeavanje sjedita, 12-ruice za podeavanje ogledala iznutra, 13-spoljna ruka za
otvaranje vrata nogom, 14-automatski sigurnosni pojas, 15-klima ureaj (automatski),
16-radio aparat, 17-parkirna konica, 18-dugme za ukljuivanje cjelokupnog sistema
upravljanja (upotrebljava se u zavisnosti od toga da li vozilo sa ovakvim komandama
vozi zdrava ili osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti), 19-dugme za parkiranje, 20-signal
opasnosti, 21-ablender, 22-dugme za otkljuavanje vrata, 23-dugme za obilaenje, 24-
sirena, 25-brisai, 26-pera vjetrobranskog stakla, 27-prednja svjetla, 28-starter, 29-dugme
za sputanje prozora, 30-dugme za ukljuivanje sva etiri migavca odjednom, 31-dugmad
za ukljuivanje migavaca kada je potrebno oznaiti promjenu pravca kretanja vozila.
Fabrika automobila Volkswagen komande za svoja vozila,
prilagoene upotrebi od strane osoba sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima, proizvodi serijski i prodaje kao dodatnu opremu.
Ovi primjeri svjedoe o tome koliko se volje, truda i novca u stranim
fabrikama automobila ulae u nastojanje da se prevaziu problemi
mobiliteta osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Sigurno je da
bi u Bosni i Hercegovini svoj doprinos rjeavanju ove problematike
mogle dati pojedine fabrike autodijelova, ali i mnoge zanatske
radionice.
__________________
Stuttgart+Zrich, Karl Krmer Verlag, 1994, str. 160 (citat): Cirka 35% svih ogranienih
u mobilitetu sredstva javnog saobraaja mogu koristiti samo uz pomo drugih ili to ne
mogu nikako.
2. Neue Techniken fr behindertengerechte Fahrzeuge, u: Verkehr und Technik, 1979,
Heft 11, str. 501 i 502.
3. Jusufrani, Prof. dr Ibrahim, Prevoz putnika u gradovima, Sarajevo, Fakultet za
saobraaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, jun 1998, str. 263: autor navodi da
je prevoz invalidnih lica u Sarajevu zvanino uveden 24. 02. 1997. donacijom pet
minibusa od strane Evropske zajednice, i da se oekuje prispijee est slinih vozila
15. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putnikih
automobila kojima se prevoze osobe umanjenih
Veoma izraen problem na koji nailaze osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti, prilikom koritenja putnikih automobila, jeste
nedostatak odgovarajuih - irih mjesta za zaustavljanje i parkiranje
vozila koja ona koriste. Naime, teko pokretne ili nepokretne
osobe, bilo da su u ulozi vozaa ili suvozaa, ulaenje ili izlaenje
iz putnikog automobila obavljaju po odreenoj proceduri, pri
emu im je potrebno vie mjesta nego zdravim ljudima i pri emu
vrata vozila moraju otvoriti u potpunosti.
Teko pokretne osobe najprije izbacuju take (ili drugo ortopedsko
pomagalo) izvan automobila, okreu se u sjeditu i potom lagano
naputaju vozilo. Za tu operaciju potrebno im je dosta vremena
i oko 90 cm slobodnog prostora na onoj strani vozila na kojoj
izlaze.
Nepokretne osobe najprije uzimaju sklopljena invalidska kolica sa
zadnjeg sjedita automobila i kroz irom otvorena vrata izbacuju
ih van vozila (slika br. 15.1). Potom ih raspakuju i dovode u
poloaj koji je za svakog pojedinca, indivudualno posmatrano,
najpogodniji za prebacivanje sa sjedita automobila na sjedite
invalidskih kolica i lagano se prebacuju. Na kraju zatvaraju vrata
automobila. Za ovakav postupak izlaenja, odnosno obratnim
redosljedom, za postupak ulaenja u automobil, nepokretnim
osobama, u zavisnosti od vrste i stepena njihovog invaliditeta,
potrebno je veoma mnogo vremena i minimalno 120 cm irok
pojas slobodnog prostora na onoj strani putnikog automobila na
kojoj izlaze.
Ovo, praktino, znai da mjesta za parkiranje, koja koriste putniki
automobili iji su putnici teko pokretne ili nepokretne osobe, treba
da budu ira od uobiajenih. Za koliko ira, teko je tano odrediti.
U raznim zemljama, na snazi su vrlo razliiti normativi i to kako
za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim povrinama, tako i za
parkiranje u zatvorenim objektima, bilo da je rije o javnim garaama,
objektima javnog karaktera ili indivudalnim i kolektivnim stambenim
zgradama. Nijemci smatraju da je u ovakvim sluajevima potreban
dodatni prostor minimalne irine od 100 cm, dok Francuzi misle
da je dovoljno i 80 cm. Projektanti bi, u svakom sluaju, morali biti
upoznati sa fizikim mogunostima prosjenih osoba koje koriste
invalidska kolica i, tamo gdje to nije neophodno, ne bi trebalo da
krtare na ovim mjerama. Ovo posebno stoga to hendikepiranim
osobama u procesu izlaenja iz putnikog automobila, veoma esto
pomau trea lica, pa nedovoljno dimenzioniran prostor moe biti
uzrok velikih potekoa ili fizikog oteivanja susjednih parkiranih
automobila.
Isto tako neujednaeni su zahtjevi za brojem ovakvih mjesta. U
Francuskoj zahtjevaju da to bude minimalno 5% od ukupnog broja
mjesta za parkiranje, odnosno najmanje jedno mjesto.
1
U Njemakoj
trae minimalno 3% ili, takoe, najmanje jedno mjesto.
2
Neke druge
zemlje zadovoljavaju se i sa 2% ovakvih mjesta. U Bosni i Hercegovini
u toku je proces donoenja propisa koji e regulisati ovu oblast.
Slika br. 15.1. Faze izlaska iz putnikog vozila
osobe koja koristi invalidska kolica.
15.1. Zaustavljanje i parkiranje putnikih
automobila, iji putnici su nepokretne osobe,
na otvorenim povrinama
U stranim, prije svega zapadnim zemljama, potujui odgovarajue
(domicilne) uslove (visina ivotnog standarda, veliina prosjenog
putnikog automobila, broj vozila po glavi stanovnika, klimat, itd.),
usvojili su normative za dimenzioniranje mjesta za zaustavljanje i
parkiranje putnikih automobila, iji putnici su nepokretne osobe,
na otvorenim povrinama. Ovi normativi, slino onima koji definiu
veliinu obinog mjesta za parkiranje putnikih automobila, od
zemlje do zemlje meusobno se razlikuju.
U Velikoj Britaniji, smatraju da je za mjesto za parkiranje putnikog
automobila, iji voza ili suvoza je hendikepirana osoba koja koristi
invalidska kolica, dovoljna povrina od 3,05 m X 4,90 m. U Finskoj
smatraju neophodnim 3,30 m X 5,00 m, u vajcarskoj 3,50 m X
5,00 m, u Njemakoj 3,50 m X 5,50 m, dok u vedskoj preporuuju
povrinu od 3,80 m X 5,00 m (slika br. 15.2).
U Bosni i Hercegovini prosjean putniki automobil znatno je
manjih dimenzija nego u pomenutim razvijenim zapadnim zemljama,
pa je manje i mjesto za parkiranje u normalnoj izradi. Shodno
tome, i mjesto za parkiranje automobila sa nepokretnim putnicima,
moglo bi da bude manjih dimenzija nego u navedenim zemljama.
Koliko bi ono moglo biti veliko, mogue je ustanoviti analiziranjem
pojedinih sluajeva, koji se mogu pojaviti tokom korienja takvih
mjesta za parkiranje.
Slika br. 15.2. Poreenje normativa za povrinu mjesta za parkiranje putnikog automobila
iji putnici su teko pokretne ili nepokretne osobe u Velikoj Britaniji, Finskoj, vajcarskoj,
vedskoj i Njemakoj. Da bi vizuelno poreenje bilo lake, na svim navedenim mjestima
za parkiranje, na isti nain smjeten je isti putniki automobil (nos i lijeva strana vozila su u
svim primjerima na jednakim udaljenostima od krajeva povrina za parkiranje)
15.1.1. Parkiranje putnikih automobila, iji
putnici su nepokretne osobe, pod uglom od 0
0

(uzdu saobraajnice)
Ukoliko je parkiranje automobila organizovano uzdu saobraajnice,
dakle pod uglom od 0
0
, a nepokretna osoba je saputnik u svom
vozilu, mjesta namijenjena parkiranju putnikih automobila u kojima
su nepokretne osobe, ne moraju se raditi poveanih dimenzija.
To je zbog toga to nepokretna osoba iz vozila izlazi direktno na
trotoar, pa nije ugroena od vozila koja prolaze pored (slika br.
15.3). Potekoa koja se u ovom sluaju javlja jeste zahtjev za
izuzetno tanim pozicioniranjem vozila uz sami rub saobraajnice.
U suprotnom, zbog denivelisanog terena (povienog nivoa trotoara
u odnosu na nivo saobraajnice), nepokretna osoba nije u stanju da
samostalno izbaci invalidska kolica iz vozila i da se prebaci u njih.
Alternativa ovome jeste zaustavljanje automobila na udaljenosti
veoj od 1,00 m od trotora. To vozaa izlae velikoj opasnosti, s
obzirom da on otvara vrata i vozilo naputa izlazei direktno na
aktivnu saobraajnu traku.
Ukoliko je nepokretna osoba voza, a rije je o istom nainu
parkiranja, situacija je neto komplikovanija. Zbog toga to
nepokretna osoba, u ovom sluaju, vozilo naputa sa strane na kojoj
se odvija intenzivan saobraaj, za njen izlazak iz, odnosno ulazak u
vozilo potrebno je obezbijediti traku slobodnog prostora irine 1,20
m. U tom sluaju, saobraajna traka za parkiranje treba da bude
minimalno iroka 3,20 m, a samo mjesto za parkiranje dugako
6,00 m. Njegovu duinu, u ovom sluaju, definie nain parkiranja
vozila pod uglom od 0
0
, odnosno zahtjev da invalidi izmeu njih,
mogu svojim kolicima proi i dospjeti do trotoara (slika br. 15.4). U
tu svrhu, potrebno je, na spoju dva susjedna mjesta za parkiranje,
predvidjeti kosinu za vezu saobraajnice i trotoara (vidi sliku br.
12.4). Ona bi bila postavljena na svakom drugom spoju dva mjesta
za parkiranje, a naizmjenino sa asovnicima za naplatu parkiranja,
koji bi takoe opsluivali po dva susjedna mjesta za parkiranje.
Bilo bi veoma dobro kada bi se sva mjesta za parkiranje putnikih
automobila, izvedena po ovom sistemu (parkiranje pod uglom od
0
0
), bez obzira da li su namijenjena zaustavljanju ili parkiranju vozila
sa zdravim ili nepokretnim putnicima, uvijek radila u irini od 320
cm. To bi, sa stanovita bezbjednosti, bilo veoma korisno za sva lica
koja izlaze na onoj strani vozila na kojoj se odvija saobraaj.
Slika br. 15.3. Dimenzije mjesta za parkiranje, potrebne za izlazak
nepokretne osobe-suvozaa iz vozila parkiranog pod uglom od 0
0
.
15.1.2. Parkiranje putnikih automobila, iji
putnici su nepokretne osobe, pod uglom od
30
0
, 45
0
, 60
0
i 90
0
Ukoliko se vozila parkiraju paralelno jedno pored drugog (parkiranje
pod uglovima od 30
0
, 45
0
, 60
0
i 90
0
), svejedno je da li je nepokretna
osoba voza ili suvoza. Za mjesto za parkiranje automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima, u ovim sluajevima, trebalo
bi ostaviti povrinu irine 3,60 m i duine od 4,80 m do 5,00 m
(zavisno od normativa dotine zemlje). Voza bi na takvom mjestu
za parkiranje automobil trebalo da postavi tako (malo vie udesno
ili malo vie ulijevo) da traka slobodnog prostora irine 1,20 m
bude sa one strane vozila sa koje izlazi nepokretna osoba (slika br.
15.5). Ovakav nain organizovanja povrina za parkiranje putnikih
automobila, sa nepokretnim osobama kao putnicima, rezultira time da
na tri normalna dolaze dva ira mjesta za parkiranje, odnosno da je
koeficijent odnosa njihovih povrina 1,5.
Raspored ovih mjesta, u cilju utede na povrini za parkiranje, moe
biti organizovan i na taj nain da se slobodne povrine irine 1,20 m
dvaju susjednih mjesta za parkiranje poklapaju. U tom sluaju, vozila
se na mjesta za parkiranje, u zavisnosti na kom sjeditu u automobilu
se nalazi nepokretna osoba, postavljaju vonjom unaprijed, odnosno
vonjom unazad (slika br. 15.6).
Time, umjesto da se od 3 normalna dobiju 2 ira mjesta za parkiranje,
od 5 normalnih dobijaju se 4 ira mjesta za parkiranje. Pri tome je uteda
u povrini po jednom mjestu za parkiranje cijelih 20% (slika br. 15.7).
Slika br. 15.4. Dimenzije i osnovne karakteristike mjesta za parkiranje, potrebne za
izlazak nepokretne osobe-vozaa iz vozila parkiranog pod uglom od 0
0
.
Slika br. 15.5. Dimenzije mjesta za parkiranje, potrebne za izlazak nepokretne
osobe-vozaa ili suvozaa iz vozila parkiranog pod uglom od 90
0
.
15.2. Parkiranje putnikih automobila,
iji putnici su nepokretne osobe,
u javnim objektima
Mjesta za parkiranje putnikih automobila, koji prevoze nepokretne
osobe, treba da se predvide i u zatvorenim objektima za javno
parkiranje, odnosno javnim garaama, ali i svim drugim javnim
objektima koji posjeduju vlastite garane kapacitete, poput robnih
kua, raznih vrsta sportskih objekata, velikih upravno-poslovnih i
administrativnih zgrada, hotela, saobraajnih objekata (aerodroma,
eljeznikih stanica, luka), itd. Broj ovakvih mjesta trebalo bi
da iznosi 3% od ukupnog broja mjesta za parkiranje u dotinom
objektu, plus jedno.
3

Prilikom smjetanja irih mjesta za parkiranje u navedene objekte,
utede o kojima je bilo rijei u prethodnom poglavlju, od sluaja do
sluaja nije, odnosno jeste mogue postii. To je zbog toga to javne
garae imaju konstruktivni sklop projektovan na osnovu rastera, koji
je dobijen umnoavanjem odreenog broja irina normalnog mjesta
za parkiranje.
Kako se, kao osnova za odreivanje veliine konstruktivnog rastera
javnih garaa, najee uzimaju 3 uobiajena mjesta za parkiranje,
to se od njih mogu napraviti samo 2 ira koja bi sluila automobilima
sa nepokretnim putnicima (slika br. 15.8).
U ovom sluaju, mogunost postizanja bilo kakve utede na povrini
za parkiranje ne postoji.
Slika br. 15.6. Uteda na povrini mjesta za parkiranje
vozila, iji putnici su nepokretna lica.
Slika br. 15.7. Maksimalno mogua uteda na povrini mjesta
za parkiranje vozila, iji putnici su nepokretne osobe.
Ukoliko se, prilikom odreivanja veliine konstruktivnog rastera
za javne garae, uzmu 4 uobiajena mjesta za parkiranje, to je
u praksi, zbog dobijanja neto veih raspona, a time i obilno
dimenzioniranih konstruktivnih elemenata, rjee, tada je mogue
na toj povrini postaviti 3 mjesta za parkiranje uobiajene irine,
sa dvije povrine irine 1,20 m izmeu njih, a na nain kako je to
prikazano na slici br. 15.9.
U ovom sluaju, uteda povrine po jednom mjestu za parkiranje
vozila, iji putnici su hendikepirane osobe koje koriste invalidska
kolica, u odnosu na prethodni primjer, iznosi 12,5%.
Ako se za odreivanje konstruktivnog rastera za javne garae
kao osnova uzme 5 uobiajenih mjesta za parkiranje, to je u
praksi jo rjee od prethodno navedenog sluaja ali se ipak
susree, tada je mogue ostvariti utedu povrine od 20%.
To je mogue postii na taj nain da se izmeu dva krajnja
mjesta za parkiranje, na svakoj strani jednog konstruktivnog
polja, ostavi po jedna traka slobodnog prostora irine 1,20
m. Time se, umjesto 5 uobiajenih, dobijaju 4 ira mjesta za
parkiranje vozila sa hendikepiranim osobama kao putnicima i
2 trake slobodnog prostora za izlazak tih lica iz vozila (slika br.
15.10).
Slika br. 15.8. Raspored mjesta za parkiranje putnikih automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garai, iji je konstruktivni
raster dobijen na osnovu 3 irine uobiajenog mjesta za parkiranje.
nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garai, iji je konstruktivni
raster dobijen na osnovu 4 irine normalnog mjesta za parkiranje.
Na kraju, analiza o zaustavljanju i parkiranju u javnim garaama
i drugim javnim objektima vozila, iji putnici su teko pokretne ili
nepokretne osobe, potrebno je kazati da bi mjesta za parkiranje
namijenjena njima trebalo, po mogunosti, predvidjeti u prizemlju
objekata, a ako je ono u potpunosti iskoriteno za neke druge
vrste sadraja (komercijalni, usluni, zabavni, i sl.), tada bi ih
trebalo postaviti na prvu nadzemnu ili prvu podzemnu etau. Vee
udaljavanje po vertikali od prizemlja, za ova mjesta za parkiranje
nije preporuljivo, jer se do njih, za osobe u invalidskim kolicima,
moraju izgraditi odgovarajui sistemi vertikalnog transporta
(najee liftovi, ali ponekada i kosine), koje oni inae koriste uz
velike potekoe (zamor, veliki gubitak vremena, itd.).
Isto tako bi, u horizontalnom smislu posmatrano, ova mjesta za
parkiranje trebalo locirati neposredno uz vertikale, odnosno duinu
veze izmeu njih svesti na najmanju moguu mjeru.
Put do vertikale trebalo bi izvesti u jednom nivou, minimalne irine
90 cm i bez ikakvih prepreka, i jasno ga oznaiti na odgovarajui
nain, odnosno, vizuelno u potpunosti odvojiti od ostalih povrina
etae kojima se kreu putniki automobili (slika br. 15.10).
nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garai, iji je konstruktivni raster
dobijen na osnovu 5 irina normalnog mjesta za parkiranje.
Slika br. 15.11. Staze za kretanje osoba u invalidskim kolicima kroz javnu garau.
Sama mjesta za parkiranje automobila iji putnici su teko pokretne
ili nepokretne osobe trebalo bi, a iz razloga da ih ne bi koristili zdravi
vozai za svoja vozila, oznaiti znakom pristupnosti (slika br. 15.12).
Taj bi znak trebalo postaviti, takoe, uz javne otvorene povrine za
parkiranje i na javne garae u kojima se takva mjesta nalaze.

15.3. Garairanje putnikih automobila,
iji putnici su nepokretne osobe,
u individualnim objektima
Sa arhitektonskog stanovita posmatrano, veoma je interesantno
i garairanje putnikih automobila u pojedinanim, individualnim
objektima, u sluaju kada voza ili neko od lanova njegove ue
porodice pripada kategoriji teko pokretnih ili nepokretnih osoba.
I u ovom sluaju, u raznim zemljama susreu se razliiti normativi,
koji se meusobno razlikuju po dimenzijama objekta, odnosno
smjetanju ulaznih vrata (slika br. 15.13).
U Finskoj smatraju da bi individualna garaa trebalo da ima
minimalne dimenzije 3,40 m X 5,00 m. U vajcarskoj je to 3,50 m X
6,00 m. U vedskoj irina garae trebalo bi da je 3,60 m, duina nije
precizirana, vrata bi trebalo da su minimalno iroka 2,50 m, s tim
da su od jednog zida udaljena 0,30 m. U Njemakoj irina garae
limitirana je na minimalno 3,50 m, a irina ulaznih vrata garae na
minimalno 3,00 m. U SAD i Kanadi, minimalna irina takve garae
je 3,65 m, s tim to se u njoj predvia i kosina za direktnu vezu sa
stambenim dijelom. Njena irina ne ulazi u osnovnu irinu garae.
U SFR Jugoslaviji, ovim problemom najvie su se bavili u SR
Sloveniji. Tamo su, uporeujui strane normative, a uzimajui u
obzir dimenzije automobila koji se kod njih najee susreu, doli
do saznanja da bi njihovim uslovima primjerena garaa trebalo da
ima dimenzije od 3,30 m X 5,20 m.
Individualne garae za putnike automobile, iji voza ili neko od
lanova njegove ue porodice je teko pokretno ili nepokretno lice,
treba graditi to je mogue blie stambenom objektu. Ako je rije
o jednoporodinoj zgradi, veza izmeu garae i kue trebalo bi
da bude u istom nivou i natkrivena. Bolje rjeenje je ako je garaa
naslonjena na kuu, pa je veza izmeu njih direktna. Dobro je da
ta veza bude u jednom nivou. Ako to nije mogue ostvariti, tada
bi tu vezu trebalo rijeiti kosinama, i to na nain koji je ve opisan.
Ukoliko je kua spratni objekat, tada je najbolje da se ta veza izvede
pomou lifta. On moe biti slian onom koji je prikazan na slici br.
11.16 i moe povezivati, ne samo garau i stambeni objekat, nego i
pojedine spratove unutar stambenog objekta.
Slika br. 15.12. Oznaavanje mjesta za parkiranje znakom pristupnosti.
Slika br. 15.13. Normativi za izgradnju individualne garae za putniki automobil, iji vlasnik ili neko iz ue porodice
vlasnika je nepokretno ili teko pokretno lice, u Finskoj, vajcarskoj, vedskoj, Sloveniji, Njemakoj, SAD i Kanadi.
________________
1. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction Coneption et
ralisation: Aspaces urbains, btiments publics, habitations quipements et
matriels adapts, Paris, Le Moniteur, 1996, str. 86 i 88.
2. Ackerman, Bartz, Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen
Planungshandbuch fr Architekten und Ingenieure, Dsseldorf, Werner
Verlag, 1997, str. 126 i 127.
3. Ibid.
16. Oznaavanje arhitektonskih elemenata,
elemenata komunalne i urbane i druge opreme i
objekata prilagoenih osobama umanjenih
Sve arhitektonske elemente, elemente komunalne i urbane opreme,
kao i objekte koji su namjenski projektovani za upotrebu i od strane
osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, ili su za njihovu
upotrebu naknadnim intervencijama prilagoeni, trebalo bi oznaiti
meunarodnim znakom pristupnosti. Taj znak, neizostavno, bi
trebalo staviti i na odgovarajue smjerokaze (slika br. 16.1) i
table za obavjetavanje (slika br. 16.2). Smislenom upotrebom
meunarodnog znaka za pristupnost, bilo samostalno, bilo u sklopu
smjerokaza i tabli za obavjetavanje, moe se veoma mnogo pomoi
osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti u njihovom snalaenju
u pojedinim, pogotovo, nepoznatim sredinama. Nekoliko primjera
oznaavanja elemenata komunalne i urbane opreme, kao i objekata,
prikazano je na slikama br. 16.3 do 16.6.
Slika br. 16.1. Smjerokazi sa ukljuenim znakom pristupnosti.
Slika br. 16.2. Table za obavjetavanje sa ukljuenim znakom pristupnosti. Slika br. 16.3. Oznaavanje lifta kojim se silazi u stanicu podzemne eljeznice.
Slika br. 16.4. Oznaavanje javnog WC-a.
Slika br. 16.5. Oznaavanje dijela javne garae u kojem su
smjetena ira mjesta za parkiranje putnikih automobila,
rezervisana za osobe koje koriste invalidska kolica (Reno,
Nevada, SAD).
Slika br. 16.6 . Oznaavanje izletnike staze.
Znak pristupnosti, vremenom prihvaen kao simbol koji uopteno
oznaava umanjenu tjelesnu sposobnost, koristi se i u druge svrhe.
Njime se, na primjer, oznaavaju vozila koja koriste osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti. U nekim zemljama, kao npr. u Bosni i
Hercegovini ili Njemakoj, to se ini samoljepljivim naljepnicama, a
u drugim, poput SAD, to se, radi izbjegavanja moguih zloupotreba,
vri direktnim unoenjem znaka u registarske ploice automobila
(slika br. 16.7).
Slika br. 16.7. Znak pristupnosti unesen na automobilsku
ploicu radi signalizacije okruenju da je vlasnik vozila osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti.
17. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
i stan
Vrata, kvake, pragovi, stepenita, rukohvati, kosine, liftovi, pultovi,
telefonske govornice, potanski sanduii, pjeaki prelazi,
mjesta za parkiranje putnikih automobila, itd. arhitektonski su
elementi sa kojima se osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
susreu svakodnevno i bilo gdje da krenu.
U njihovom najbliem okruenju, u kui ili stanu, postoji itav
niz drugih utilitarnih elemenata, ija mogunost koritenja zavisi
kako od osobine tih elemenata, tako i od karakteristika prostora
u koji su smjeteni.
Kada se govori o stanu, kao jednoj prostorno-funkcionalnoj
cjelini, osnovni zahtjev koji se postavlja pred arhitekte, jeste
onaj za otvorenou i fleksibilnou njegove tlocrtne dispozicije.
Pod ovim se podrazumijeva preporuka za projektovanjem
modernih stambenih jedinica, sa funkcionalnim cjelinama koje se
meusobno pretapaju i nisu jedna od druge odvojene zidovima,
pregradama ili bilo kakvim drugim vrstama prostornih prepreka
(slika br. 17.1). Sasvim je logino da e osobama u invalidskim
kolicima biti lake kretanje kroz stan ili kuu u kojima se nalazi
manji broj vrata, pragova, stepenica
Analizu problema vezanih za kuu ili stan i njihove pojedine
prostorne cjeline najbolje je izvriti slijedei jednu loginu liniju
pribliavanja kui ili stanu i kretanja kroz njih.
Slika br. 17.1. Dispozicija jednog dvosobnog stana sa dvije polusobe iz sarajevskog
elitnog naselja Ciglane (gore). Stan je u potpunosti neprimjeren ivotu osoba u
invalidskim kolicima. Isti stan prilagoen njihovim potrebama prikazan je na slici dolje.
17.1. Prilaz
Prilaz objektu (stambenoj zgradi ili individualnoj kui), u kome ivi
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti vezana za invalidska kolica,
poeljno je da bude horizontalan i bez nepotrebnih denivelacija.
Materijal od koga je izveden mora biti gladak i omoguavati lagano
kretanje kolica. Razne vrste kaldrme ili kamene rizle, kao i reetkaste
ahte nisu pogodne za upotrebu na ovakvim mjestima.
Ukoliko je kota ulaska u objekat iznad nivoa okolnog terena, visinsku
razliku treba savladati kosinom propisanih parametara (maksimalni
uzduni nagib 6%, najvea duina izmeu odmorita do 6 m). Zbog
ostalih ukuana, poeljno je da se kombinuje sa odgovarajuim
stepenitem (slika br. 17.2).
Podest pred ulaznim vratima mora biti horizontalan i imati minimalne
dimenzije od 150 cm X 150 cm.
Slika br. 17.2. Denivelisani prilaz individualnoj kui ili stambenoj zgradi, prilagoen
osobama u invalidskim kolicima.
U viespratnim stambenim objektima, vertikalni saobraaj mora biti
rijeen liftom odgovarajuih dimenzija, kako je to ve pojanjeno
tekstom u poglavlju 11.4. i slikom br. 11.20. Ovo je od koristi
stanarima i u sluaju kada u zgradi ne stanuje hendikepirano lice.
irina komunikacije od lifta do pojedinih stanova mora iznositi
minimalno 120 cm. Pred vratima (svakog pojedinog!) stana mora
biti predvieno proirenje minimalnih dimenzija 150 cm X 150 cm.
17.2. Ulazna vrata
Ulazna vrata u kuu ili stan moraju imati irinu od minimalno 90
cm. Elementi vrata: krilo vrata, dovratak i kvaka poeljno je da
budu, zbog lakog uoavanja, u odnosu na okolne arhitektonske
elemente, kao i meusobno, kontrastno obojeni.
Zvono, kao i kvaka, mora biti izvedeno na visini od 85 cm od
nivoa poda i postavljeno neposredno uz vrata (slika br. 17.3).
Ime stanara i broj stana trebalo bi da budu ispisani na ploici
postavljenoj na visini od 150 cm od nivoa poda i na onoj
strani vrata na kojoj se nalazi i kvaka. Upotrijebljena slova
treba da budu tampana, jednostavnog i lako itljivog fonta
(npr. Helvetica ili slian) i dovoljno velika (minimalno 12 mm
visoka).
pijunsko oko, zbog lana porodice koji koristi invalidska
kolica, mora biti na visini od maksimalno 120 cm.
17.3. Hodnik
Sa stanovita hendikepiranih lica u invalidskim kolicima, hodnik
predstavlja jednu od kritinih taaka stana, iji im nepovoljni
parametri mogu u potpunosti onemoguiti kretanje stanom.
U zoni ulaznih vrata, hodnik bi trebalo da ima minimalnu irinu od
150 cm i duinu od bar 220 cm. U ostalim dijelovima, moe biti
minimalno 120 cm irok, ali samo pod uslovom da se vrata prostorija
koje granie sa njim ne otvaraju ka njemu.
17.4. Dnevni boravak
Dnevni boravak dio je stana u kome se provodi najvei dio
vremena. Da bi bio u skladu sa potrebama stanara, meu kojima
je i tjelesno hendikepirano lice, trebalo bi da:
- funkcionalnost i fleksibilost prostora budu maksimalne
- opremljenost namjetajem svrhovita
- povrine za kretanje dovoljne.
Pod funkcionalnou i fleksibilnou prostora dnevnog
boravka podrazumijeva se zahtjev za osmiljavanjem tzv.
otvorenih tlocrtnih dispozicija, tj. takvih u kojima e se pojedine
funkcionalne cjeline (sjedenje, gledanje televizijskog programa,
itanje, odmaranje) preplitati i prelivati jedna u drugu i
meusobno nee biti odvojene zidovima ili bilo kojim drugim
arhitektonskim preprekama (pragovima, denivelacijama poda,
stepenicama, ). Otvorene tlocrtne dispozicije omoguavaju
integrisanje ne samo pojedinih dijelova dnevnog boravka, nego
i njegovo prostorno objedinjavanje, sa drugim dijelovima stana:
trpezarijom, kuhinjom i ulaznim holom, pri emu su vrata, kao
vezujui elemenat, eliminisana.
Svrhovita opremljenost namjetajem dnevnog boravka jeste
ona u kojoj nema mjesta nekorisnim elementima, odnosno
takvim koji su sami sebi svrha. Izbacivanje nepotrebnih regala,
sofa, fotelja, stolova, komoda i slinog oslobaa povrinu poda i
preputa je funkciji kretanja.
Slika br. 17.3. Ulazna vrata u individualnu kuu ili stan, u kojem ivi osoba koja
koristi invalidska kolica, sa pravilnim rasporedom svih pripadajuih elemenata.
Dovoljno velike povrine za kretanje, elementarni su uslov
mogunosti pristupa hendikepiranim osobama u invalidskim
kolicima svakom kutku dnevnog boravka. Nijemci su ih
svojevremeno normirali kroz DIN 18011, koji je predviao minimalno
18 m
2
povrine stana po jednom njegovom korisniku. Kasnije je
taj normativ dopunjen normativom DIN 18025 Teil 1. On dodatno
definie minimalne dimenzije pojedinih dijelova stana, meu njima i
dnevnog boravka (slika br. 17.4).
1
17.5. Kuhinja
Kuhinja je od izuzetne vanosti za osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti. Njen znaaj proistie iz injenice da se samostalno
pripremanje obroka od strane tjelesno hendikepiranih lica smatra
jednom vrstom njihove radne, ali i psiholoke terapije.
Prilikom projektovanja, mora se praviti razlika izmeu stambene i
radne kuhinje i, shodno tome, vriti odreivanje njihovih veliina i
definisanje osnovnih osobina.
Veliina stambene kuhinje, kao i dimenzije povrina namijenjenih
kretanju osoba u invalidskim kolicima unutar nje, proizilaze iz
injenice da ovaj tip kuhinje u sebi sadri i funkciju objedovanja.
Ona je, stoga, intenzivnije integrisana u ivot porodice, pa je i
komunikacija njome naglaenija. Dimenzije stambene kuhinje
definiu se na nain koji je, praktino, identian onome koji odreuje
gabarite dnevnog boravka.
Veliina radne kuhinje proizilazi iz veliine porodinog domainstva.
Njena povrina za tri do etiri osobe, normativom DIN 18022, bila je
u Njemakoj odreena na minimalno 5,70 m
2
. Normativ DIN 18025
Teil 1, kasnije je tu veliinu redefinisao zahtjevom da se unutar
kuhinje mora nalaziti slobodna povrina dimenzija 150 cm X 150
cm, namijenjena manipulisanju invalidskim kolicima, pri emu njen
oblik, tlocrtna dispozicija i organizacija nisu preddefinisani (slika br.
17.5).
Slika br. 17.4. Veliina dnevnog boravka u stanu za jednu do dvije (lijevo),
odnosno, u stanu za tri do etiri osobe (desno) i potrebne slobodne povrine
koje omoguuju osobama u invalidskim kolicima slobodno kretanje.
17.5.1. Organizacija kuhinje
Od posebne vanosti za kuhinju jeste njena organizacija. Ona
mora biti logina i mora imati maksimalno racionalizovane hodne
linije.
Tehnoloku organizaciju kuhinje najee odreuje raspored tri
osnovna funkcionalna kuhinjska elementa: sudopere, glavne
radne ploe i elektrinog poreta. U nekim sluajevima, njima
se prikljuuju i friider i maina za pranje posua, koja, posebno
sa stanovita osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
predstavlja veoma koristan kuhinjski ureaj.
Najnepovoljnija konfiguracija radne kuhinje za lica u invalidskim
kolicima jeste ona, u kojoj su tri ili pet osnovnih elemenata postavljeni
u jednoj liniji, jedan pored drugog (slika br. 17.6). Razlog tome lei u
injenici da se invalidska kolica ne mogu dilatirati bono u odnosu
na pravac u kojem su usmjerena. Da bi hendikepirano lice prelo
na rad sa jednog na drugi kuhinjski elemenat, potrebno je najprije
da svoja kolica zarotira za 90
0
, to ini jednom rukom, potom da ih
pomjeri unaprijed ili unazad za 70 80 cm, za ta su mu potrebne
obje ruke, i na kraju, da ih ponovno zaokrene za 90
0
u suprotnom
smjeru, sluei se jednom rukom. Sredinja faza manipulisanja
kolicima, u kojoj se ona dvoruno voze po pravcu, iskljuuje
prenoenje bilo ega i, stoga, je kritina. Hendikepirano lice nije u
stanju da istovremeno upravlja kolicima i prenosi, sa jednog radnog
elementa na drugi, hranu u razliitim fazama obrade, pribor za
kuvanje, vrelo posue ili bilo ta drugo.
Povoljnija od navedene jeste konfiguracija u kojoj su tri osnovna
funkcionalna kuhinjska elementa postavljena u dvije paralelne
radne linije (slika br. 17.7). U ovom sluaju, potrebno je obratiti
panju na to da elementi, ije radne operacije se obavljaju jedna
za drugom, budu postavljeni na suprotnim stranama jedan od
drugog. Na taj nain, osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti moe
promijeniti radne elemente, jednorunim rotiranjem kolica za 180
0
,
uz istovremeno prenoenje slobodnom rukom, hrane u razliitim
fazama obrade, pribora za kuvanje, posua ili bilo ega drugog.
Jo povoljnije je rjeenje u kome je kuhinja organizovana u obliku
slova U, a svaki od osnovnih funkcionalnih elemenata je postavljen
Slika br. 17.5. Radna kuhinja projektovana i organizovrana na osnovu
normativa DIN 18025 Teil 1.
na jednu od njenih strana (slika br. 17.8). U ovom sluaju, za
promjenu radnih elemenata dovoljno je jednoruno rotiranje kolica
za 90
0
.
U razvijenim zemljama Zapada, na tritu se nude kuhinjski elementi
koje je mogue smjestiti u same uglove prostorije (slika br. 17.9).
Njihovom upotrebom, rotiranje kolica svodi se na ugao od samo
45
0
, to je sa stanovita hendikepiranih lica veoma povoljno.
17.5.2. Kuhinjski elementi
Da bi hendikepirana lica u invalidskim kolicima mogla lake
pristupati standardno izvedenim kuhinjskim elementima, ovi moraju
biti na odgovarajui nain prilagoeni (slika br. 17.10). Gornja ploa
smije im biti maksimalno 80 cm udaljena od poda, a u donjem dijelu
za noge hendikepirane osobe mora biti predvien slobodan prostor
u vidu udubljenja, visokog 30 i dubokog 15 cm.
Slika br. 17.6. Tri osnovna elementa radne
kuhinje postavljena u nizu uz jedan od
zidova i pristup njima.
Slika br. 17.7. Tri osnovna elementa radne
kuhinje postavljena u dva niza uz suprotne
zidove i pristup njima.
Slika br. 17.9. Radna kuhinja
organizovana upotrebom
ugaonih elemenata.
Slika br. 17.8. Tri osnovna elementa
radne kuhinje postavljena po emi u
obliku slova U i pristup njima.
Umjesto prilagoenih, bolje je koristiti posebno izraene radne
ploe i kuhinjske elemente, iji je donji dio u potpunosti slobodan
(slika br. 17.11).
Osim radnih ploa, na ovaj nain mogue je uraditi i druge
elemente poput poreta i sudopere (slika br. 17.12). Oni umnogome
olakavaju pristup, kako sebi samima, tako i elementima uz koje se
nalaze, a koji se ne mogu izvesti u slinom maniru (penica, friider,
maina za pranje sua).
Potrebno je naglasiti da se u posljednje vrijeme javlja tendencija
podizanja penice i friidera na visinu nivoa radne ploe. To
omoguava njihovu upotrebu, bez opasnog naginjanja iz invalidskih
kolica prema dolje, to doprinosi optem poveanju sigurnosti rada
u kuhinji, s jedne, odnosno poveanju udobnosti njenog koritenja,
s druge strane.
Osobama u invalidskim kolicima posebnu potekou priinjava
upotreba gornjeg seta kuhinjskih elemenata. One nisu u stanju da
dohvate predmete sa polica koje su od poda udaljene vie od 140
cm (vidi sliku br. 17.11).
Slika br. 17.10. Presjek poeljnog gabarita standardnih kuhinjskih elemenata.
Slika br. 17.11. Presjek gabarita posebno izraenih kuhinjskih elemenata.
Navedena injenica stavlja dizajnere kuhinja pred posebno sloen
zadatak, s obzirom da im ostavlja nedovoljan opseg prostora za
smjetanje gornjih kuhinjskih elemenata. Ovi su ili izvan dosega
hendikepiranih lica u invalidskim kolicima ili su, ukoliko se to
eli izbjei, suvie blizu donjem redu elemenata, to priinjava
potekoe, i to ne male, zdravim lanovima domainstva. Ovo za
posljedicu ima to da se hendikepiranim osobama ne dozvoljava
rad u kuhinji, ili, ako one na tome insistiraju, to ine uz izuzetne
tekoe. U cilju prevazilaenja ovog problema, u posljednje vrijeme
ponuena su rjeenja sa pominim gornjim, ali i donjim kuhinjskim
elementima. Oni se kreu du vertikalnih vodilica, privrenih na
zidu, i na taj nain mijenjanju svoju udaljenost od poda, odnosno
donjeg ili gornjeg reda kuhinjskih elemenata, prilagoavajui se
osobama koje u tom momentu na njima rade. Njihovo pokretanje
vri se elektrinim putem, a upravljanje daljinskim beinim
upravljaima (slike br. 17.13 i 17.14).
2
Slika br. 17.12 - Specijalna izrada poreta i sudopere. Slika br. 17.13. Pokretanje gornjih kuhinjskih elemnata daljinskim upravljaem.
17.6. Trpezarija
Veliina trpezarije ili dijela dnevnog boravka namijenjenog funkciji
objedovanja zavisi, prije svega, od broja lanova porodinog
domainstva, a potom i od namjetaja i potrebnih povrina za
kretanje. Kako trpezariju definie njemaki normativ DIN 18025 Teil
1, pokazuje slika br. 17.15.
Slika br. 17.15. Trpezarija kakvu definie njemaki normativ DIN 18025 Teil 1.
Na gornjem dijelu crtea (a) prikazana je kao samostalna, a na donjem (b) kao
integrisana u dnevni boravak i kuhinju.
Slika br. 17.14. Kuhinja sa setom pominih gornjih i donjih elemenata.
17.7. Sanitarne prostorije i sanitarije
Sanitarne prostorije i sanitarni ureaji, sa stanovita osoba sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima, imaju posebnu vanost.
Odravanje line higijene intimna je stvar svakog pojedinca i on
nastoji, dokle god je mogue, da to samostalno obavlja. Posljednja
aktivnost, koje se neko hendikepirano lice odrie nisu sitni kuni
poslovi ili spremanje hrane, nego upravo odravanje line higijene.
Stoga se projektovanju sanitarnih prostorija i dizajniranju sanitarnih
ureaja mora posvetiti posebna panja.
Sanitarne prostorije u stanu moraju biti dispozicionirane tako
da im je pristup invalidskim kolicima lagan. Njihova vrata moraju
imati svijetlu irinu od minimalno 90 cm, moraju se otvarati prema
vani, a uz to, s obje strane, moraju imati obezbijeen prostor za
manipulisanje, veliine 150 cm X 150 cm.
Na dimenzije sanitarnih prostorija utie i zahtjev da pojedini sanitarni
ureaji, da bi im se moglo pristupiti invalidskim kolicima i koristiti ih,
moraju oko sebe imati manipulativne povrine, ije veliine normativ
DIN 18025 Teil 1 definie na sljedei nain:
- ispred umivaonika 150 cm X 150 cm
- ispred tua 150 cm X 150 cm
- ispred kade 150 cm X duina kade (min. 150 cm)
- ispred WC-a 150 cm X 150 cm
- s jedne bone strane WC-a 95 cm
- od WC-a do bonog zida 30 cm
- od prednje ivice WC-a do zida 70 cm
- s jedne bone strane umivaonika 50 cm
Ove povrine, u cilju racionalnog projektovanja sanitarnih prostorija,
mogu se meusobno preklapati (slika br. 17.16).
Inae, svi sanitarni ureaji moraju biti tako dizajnirani, dimenzionirani
i na takav nain u prostoru postavljeni, da osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti omogue upotrebu bez pomoi treih lica,
odnosno, potpuno samostalno odravanje line higijene.
Slika br. 17.16. Preklapanje povrina potrebnih za pristup pojedinim
sanitarnim ureajma, npr. WC-olji, tuu i kadi.
17.7.1. Umivaonik
Umivaonik je najee koriteni sanitarni ureaj. Zbog toga
se njegovoj postavci mora posvetiti posebna panja. Mora biti
ergonomski dizajniran i posjedovati odgovarajue dimenzije. Gornja
povrina mora mu biti horizontalna, a da bi mu se moglo pristupiti u
invalidskim kolicima, ispod njega mora biti slobodan prostor visine
65 do 70 cm. To znai, da bi trebalo izbjegavati stojee modele, a
isto tako bi trebalo upotrebljavati sifone koji ne zauzimaju mnogo
mjesta.
Njemaki normativ DIN 18022 zahtijevao je da umivaonik, pogodan
za upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, bude
dugaak 60, a irok 55 cm, i da mu gornja ivica bude 82 cm udaljena od
poda. Noviji normativ DIN 18025 Teil 1, umjesto ovakvih, preporuuje
upotrebu umivaonika specijalne izrade, ije su dimenzije 75 cm X 60
cm. Oni se montiraju na vertikalne ine i posjeduju elastinu vezu sa
sifonom, pa im je mogue podesiti visinu shodno potrebama svakog
pojedinog korisnika. Uz to se zahtijeva da im je prednja strana blago
povijena, to, i pored poveanih dimenzija umivaonika, omoguava
lak dohvat slavine (slika br. 17.17).
Slavina bi trebalo da bude jednoruna, sa ergonomski oblikovanom
ruicom, zaobljenih bridova i okova.
Oprema oko umivaonika, takoe, mora biti ergonomski oblikovana
i postavljena, tako da omoguava koritenje kako hendikepiranom
licu u invalidskim kolicima, tako i zdravim lanovima domainstva. Slika br. 17.17 . Umivaonik prema normativu DIN 18025 teil 1.
Ogledalo uz umivaonik moe biti izvedeno na dva naina.
Najprije, ono moe biti privreno za zid na uobiajen nain. Da bi, u
tom sluaju, udovoljilo kako hendikepiranim osobama u invalidskim
kolicima, ije oi se nalaze na visini od oko 125 cm, tako i zdravima,
ije su oi, kod onih viih, na visini od oko 170 cm, potrebno ga je
raditi poveanih dimenzija. Ono mora biti iroko koliko i umivaonik
i dugako (visoko) oko 100 cm. Mora biti postavljeno tako da
dodiruje gornji rub umivaonika. Slabost ove varijante je u tome to
stvari, koje se ostavljaju na umivaoniku, zaklanjaju ogledalo upravo
u onom njegovom dijelu koji je najpotrebniji licima u invalidskim
kolicima, i to se taj dio veoma brzo zaprlja.
Bolje od navedenog, jeste rjeenje sa ogledalom koje ima
mogunost zakretanja oko donjeg horizontalnog brida. Ogledalo je,
u ovom sluaju, privreno za zid na uobiajenoj visini, a promjena
njegovog nagiba vri se ruicom postavljenom ispod. Ogledalni
set mogu initi i jedna ili dvije svjetiljke, koje se zakreu zajedno
sa ogledalom i ine upotrebu ogledala udobnom svim njegovim
korisnicima.
Oslonci uz umivaonik moraju biti ergonomski dizajnirani, ne smiju
imati otre bridove i uglove i, u odnosu na pozadinu, moraju biti
kontrastno obojeni. Njihova forma, raspored i visina privrivanja
moraju biti detaljno prostudirani i prilagoeni tjelesnim
karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog korisnika.
Nekoliko varijanti smjetanja oslonaca uz umivaonik dati su na slici
br. 17.18.
Ostala oprema uz umivaonik: drai posuda za etkice za zube, za
pastu za zube, za sapun, za pribor za brijanje, drai za pekire,
polica ispod ogledala (samo u drugoj varijanti), itd. moraju biti
ergonomski oblikovani i ne smiju imati otre bridove, s obzirom da
osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti esto ne mogu u potpunosti
kontrolisati svoje pokrete. Zbog slabovideih, moraju, u odnosu na
pozadinu, biti kontrastno obojeni (slika br. 17.19).
Slika br. 17.18. Nekoliko naina smjetanja oslonaca uz umivaonik.
Slika br. 17.19. Oprema uz umivaonik.
Pravilno projektovan i dispozicioniran umivaonik opremljen svom
potrebnom opremom prikazan je na slici br. 17.20.
17.7.2. Tu i kada
Tu i kada slue odravanju higijene cijelog tijela. Zbog njihovih
globalnih karakteristika, odreene kategorije osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti, bez obzira na sva pomagala, nisu u stanju da ih
upotrebljavaju bez pomoi treih lica. Ipak, uz pridravanje odreenih
pravila prilikom njihovog projektovanja i opremanja, mogue je krug
onih koji se njima samostalno koriste osjetno proiriti.
U gornjem smislu, veoma znaajna je mogunost odabira upotrebe
tua ili kade. To, zapravo, znai da porodice, koje u svom sastavu
imaju i hendikepirano lice u sanitarnim prostorijama treba da imaju
oba pomenuta sanitarna ureaja. Kadu bi prevashodno koristili
zdravi lanovi porodinog domainstva, a tu hendikepirano lice,
premda takva podjela nije vrsto fiksirana. Naime, kada se moe
upotrebljavati i kao terapeutsko sredstvo (tople kupke, hidromasaa,
banjanje, itd.), to je za ove druge od izuzetnog znaaja. S druge
strane, nema razloga da, ukoliko to ele, zdravi lanovi domainstva
ne koriste tu.
Kade, pogodne za upotrebu od strane raznih kategorija
hendikepiranih lica trebalo bi da budu minimalno dugake 170 cm.
Svojoj ulozi mogu odgovoriti i u standardnoj izradi, ali svakako su
bolje kao anatomski oblikovane. Da bi se mogle lake koristiti, treba
ih opremiti pomonim sjeditima i rukohvatima. Sjedite moe biti
izvedeno kao preklopno, privreno na zid ili kao pomino, koje se
stavlja u kadu (slike br. 17.21 i 17.22). Slika br. 17.20. Pravilno projektovan i dispozicioniran
umivaonik opremljen svom potrebnom opremom.
Slika br. 17.21. Preklopno sjedite. Slika br. 17.22. Sjedite koje se oslanja na kadu.
Forma rukohvata, kao i raspored i visina njihovog privrivanja,
moraju biti detaljno prostudirani i prilagoeni tjelesnim
karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog lica. Nekoliko
primjera mogueg rasporeda rukohvata i sjedita za kadu dati su
na slici br. 17.23.
Ulazak u kadu, nepokretnim osobama veoma je komplikovan i
teak, ak i uz pomo treih lica. U tu svrhu, rade se posebne vrste
prirunih dizalica i liftova, kojima se takva lica podiu iz invalidskih
kolica, prenose i smjetaju na pomono sjedite u kadi ili se polau
u nju (rjee). I u ovom sluaju, rukohvati su od velike vanosti.
Slavina u kadi obavezno treba da bude jednoruna i treba je smjetati
u prvoj treini kade, na visini od cca. 75 cm. Nepokretne osobe
morale bi je lagano dohvatiti, bilo iz kolica van kade, bilo dok lee
u njoj. Ruica za tuiranje mora biti privrena za zidnu vodilicu i
mora biti jednostavna za rukovanje. Ukoliko je koriste osobe koje
imaju ogranienja u motorici ili spastine probleme, poeljno je da
bude koninog oblika.
Ako nisu u mogunosti da samostalno koriste kadu, hendikepirana
lica u invalidskim kolicima u stanju su da bez pomoi treih lica
upotrebljavaju tu. Da bi im to bilo omogueno, ovaj sanitarni
ureaj mora biti specijalno izveden i opremljen. Najprije, ne
smije biti uraen u vidu klasine tu-kade ili tu-kabine. Umjesto
toga, on mora biti izveden 1 do 1,5 cm ispod nivoa ostatka poda
sanitarne prostorije, sa kojim mora biti povezan jednim redom, bilo
posebno dizajniranih, bilo standardnih, blago ukoenih keramikih
ploica. Slivnik mu mora biti specijalno oblikovan, tako da sprijei
eventualno mogue zapinjanje ili upadanje i zaglavljivanje tapova,
taka ili prednjih tokova kolica.
Slavina u tuu obavezno bi trebalo da bude jednoruna i trebalo bi
je smjetati na visini od cca. 100 cm. Ruica za tuiranje mora biti
privrena za zidnu vodilicu i jednostavna za rukovanje. Ukoliko
je koriste osobe koje imaju ogranienja u motorici ili spastine
probleme, poeljno je da je koninog oblika. Uz sve navedeno,
tu mora biti opremljen rukohvatima i sjeditem koje se vjea o
poseban dra na zidu, a koje je po potrebi mogue ukloniti (slika
br. 17.24). Raspored i visina montiranja rukohvata i sjedita mora
biti prilagoena individulanoj tjelesnoj ergonomiji korisnika i mora
mu omoguiti udobnu i sigurnu upotrebu tua. Nekoliko moguih
varijanti rasporeda ovih pomagala dati su na slici br. 17.25.
3
Slika br. 17.23. Nekoliko moguih naina smjetanja oslonaca i pomonih sjedita za kadu.
17.7.3. WC-olja
WC-olje namijenjene osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
nemaju propisane dimenzije niti oblik. Njemaki normativ DIN
18025 Teil 1, odreuje im jedino visinu sjedita na 48 cm, premda
se i ona mora prilagoditi tjelesnim karakteristikama svakog
pojedinog hendikepiranog korisnika. Ukoliko WC-olju upotrebljava
nepokretno lice, poeljno je da, zbog mogunosti boljeg pristupa
invalidskim kolicima, bude izraena kao konzolna.
Prilikom prelaska iz invalidskih kolica na WC-olju, osobe
umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju tri razliite tehnike
(slika br. 17.26). To rade tako da WC-olji prilaze:
- bono,
- ukoso sprijeda i
- sprijeda.
Oprema oko WC-olje (dra toaletnog papira, rukohvati...) mora
biti ergonomski oblikovana i postavljena tako da se moe lako
dohvatiti, i da omoguava lako koritenje, kako hendikepiranom
licu u invalidskim kolicima, tako i zdravim lanovima domainstva.
Kako bi trebalo da izgleda jedna povoljno projektovana,
pozicionirana i opremljena WC-olja prikazano je na slici br. 17.27.
Nekoliko moguih varijanti smjetanja rukohvata uz WC-olju, kao
i mikrolociranja toaletnog papira, to je sve od izuzetne vanosti
za njene hendikepirane korisnike, prikazano je na slici br. 17.28.
Iznad WC-olje, slino kao i iznad tua ili kade, mogu biti montirani
i razni tipovi specijalnih kliznih ruica, na horizontalnim ipkama, Slika br: 17.25. Nekoliko moguih naina smjetanja oslonaca i pomonih sjedita uz tu.
Slika br. 17.24. Tu koji
mogu koristiti osobe u
koje olakavaju izvlaenje iz kolica i prebacivanje na sanitarni
ureaj.
Osim svega navedenog, poeljno je da je umivaonik postavljen
bono u odnosu na WC-olju i da je lako dohvatljiv. Razmak izmeu
njih trebalo bi da minimalno iznosi 95 cm, to omoguava lak pristup
svakom od njih i ostavlja dovoljno prostora za eventualnu ispomo
hendikepiranom korisniku od strane treih lica.
Uz WC-olju, opremljenu i montiranu na gore opisani nain, svakako
bi trebalo postaviti i alarmno zvonce.
Slika br. 17.26. Naini prilaska hendikepiranog lica u invalidskim kolicima WC-olji: a) - bono, b) - ukoso sprijeda i c) - sprijeda.
Slika br. 17.27. Pravilno
projektovana, dispozicionirana
i opremljena WC-olja.
17.8. Spavaa soba
Spavaa soba slui dnevnom i nonom odmoru lanova
domainstva, kao i smjetanju njihove garderobe. Potrebno je da
bude tako projektovana i dimenzionirana da u potpunosti udovolji
ovim funkcijama. Ona mora posjedovati povrine namijenjene
kretanju, s jedne, kao i prostore koji slue smjetanju pojedinih
elemenata namjetaja, s druge strane.
Povrine namijenjene kretanju osoba sa umanjenim fiziim
sposobnostima u invalidskim kolicima, prema normativu DIN 18025
Teil 1, trebalo bi da su minimalno iroke:
- sa one strane sa koje se ulazi u krevet 1,50 m
- sa druge strane kreveta 1,20 m
- ispred elemenata mobilijara 1,20 m
Nijemci smatraju da bi u spavaoj sobi za jednu osobu trebalo
predvidjeti:
- krevet 2,05 m X 1,00 m
- ormar 1,20 m X 0,65 m
- dodatnu povrinu 1,20 m X 0,65 m
Standardni ormari su za osobe u invalidskim kolicima i za lica sa
ogranienjima u dohvatu nepovoljni. Zbog toga je za njih potrebno
predvidjeti vei broj niskih ormara-komoda, ija najvia polica ne bi
smjela biti postavljena na visini veoj od 1,40 m. Njihova povrina
treba da bude 2,40 m X 0,65 m.
Slika br. 17.28. Nekoliko moguih naina smjetanja oslonaca uz WC-olju.
Slika br. 17.29. Spavaa soba namijenjena jednoj hendikepiranoj osobi u invalidskim
kolicima (lijevo), odnosno dvijema, od kojih se jedna slui invalidskim kolicima (desno).
U spavau sobu za dvije osobe smatraju da je potrebno smjestiti:
- krevet 2,05 m X 2,00 m
- ormar 2,40 m X 0,65 m
- dodatnu povrinu 1,20 m X 0,65 m
Za osobe u invalidskim kolicima ili za lica sa ogranienjima u kretanju
povrina za ormare trebalo bi da iznosi 3,60 m X 0,65 m.
U okviru navedenih veliina mogue je osmisliti razliite tlocrtne
varijante spavaih soba. Jedan od mnogih primjera tlocrtne
dispozicije sobe namijenjene jednoj hendikepiranoj osobi u
invalidskim kolicima, odnosno dvijema, od kojih se jedna slui
invalidskim kolicima, dati su na slici br. 17.29. Pri tom je bitno da
povrina spavae sobe za jednu osobu bude minimalno 14 m
2
, i da
joj minimalna irina nije ispod 3,20 m. Minimalna povrina spavae
sobe za dvije osobe ne bi trebalo da je manja od 20 m
2
, odnosno
ona ne bi smjela biti ua od 3,60 m.
17.9. Balkoni, loe, terase
Osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti balkoni, loe i terase
vrlo esto predstavljaju jedinu mogunost samostalnog izlaska u
vanjski prostor i zadravanja tamo u miru i tiini. Ta injenica, ovim
dijelovima stana obezbjeuje veliki terapeutsko-psiholoki znaaj.
Iako su u razliitim zemljama svijeta na snazi razliiti normativi,
oni pred arhitekte postavljaju prilino ujednaene zahtjeve kada
je u pitanju projektovanje ovog dijela stana ili kue. Svi oni, kao
prioritetnu, istiu potrebu omoguavanja slobodnog vidika na dalju
i, posebno, bliu okolinu. U tom smislu, primjena razliitih vrsta
visokih punih betonskih i drvenih ograda, velikih saksija i bazena
za cvijee i slinih vizuelnih prepreka neprimjerena je. Umjesto njih,
potrebno je praviti ograde koje dozvoljavaju vidik, a istovremeno su
i bezbjedne. Balkone, loe i terase, iz prethodno navedenog, kao i iz
razloga sigurnosti osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
treba osloboditi od svega onoga to nije neophodno da se na njima
nalazi, ukljuujui obine i satelitske, televizijske i radio antene,
razne vrste kablova, trikova za suenje vea i slinog.
Da bi ih mogle koristiti osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
vezane za invalidska kolica, balkoni, loe i terase moraju, shodno
normativu DIN 18025 Teil 1, ispunjavati sljedee uslove:
- minimalna dubina mora im biti 1,50 m. Pri dubini od 2,00 m
hendikepirano lice moe povrinu namijenjenu manipulisanju
invalidskim kolicima upotrebljavati ne ometajui druga lica
koja istovremeno koriste dotini sadraj;
- minimalna povrina trebalo bi da im je 4,5 m
2
, bolje 6 m
2
;
- vrata koja povezuju balkon, lou ili terasu sa stanom ili
kuom moraju biti minimalno 90 cm iroka i opremljena na
odgovarajui nain;
- nivo poda balkona, loe ili terase smije biti sputen maksimalno
2 cm u odnosu na pod stana ili kue na koji se nadovezuje;
- prag vrata mora biti izveden na taj nain da ne ometa kretanje
invalidskim kolicima i da obezbijedi vodonepropusnost ka
unutranjim prostorima stana, odnosno kue;
- pod balkona, loe ili terase smije, radi odvodnjavanja, biti
nagnut za maksimalno 2%;
- zidani, ili na drugi nain izveden, parapet koji ometa vidik ne
smije biti vii od 60 cm. Konstrukcija ograde iznad te, a do
pune propisane visine, mora dozvoljavati pogled na okolinu.
Tlocrtne dispozicije balkona i loe koje udovoljavaju minimalnim
zahtjevima, koje postavlja normativ DIN 18025 Teil 1, prikazane su
na slici br. 17.30.
___________________
1. Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen fr Grundri, Ausbau und Einrichtung,
Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 27.
2. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction Coneption et ralisation: Aspaces
urbains, btiments publics, habitations quipements et matriels adapts, Paris, Le Moniteur,
1996, str. 160 i 161.
3. Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen fr Grundri, Ausbau und Einrichtung,
Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 44.
Slika br. 17.30. Tlocrtne dispozicije balkona i loe, usklaene sa normativom DIN 18025 Teil 1.
III DIO
DODATAK
128 III DIO - Dodatak
18. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju
prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
18.1. Rezolucije Organizacije ujedinjenih nacija
Rezolucija 3447 (XXX)
od 9. decembra 1975.
Generalna skuptina,
uvaavajui sveanu obavezu, koju su dale zemlje lanice pod
Ugovorom Ujedinjenih nacija, da u saradnji sa Organizacijom
preduzmu zdruene i odvojene akcije na promovisanju vieg
standarda ivljenja, pune zaposlenosti i uslova za ekonomski i
socijalni napredak i razvoj,
reafirmiui njihovo vjerovanje u ljudska prava i osnovne slobode u
temeljnim pitanjima mira, dostojanstva i vrijednosti ljudske linosti
i socijalne pravde, proklamovano u Ugovoru,
podsjeajui na principe Univerzalne deklaracije o ljudskim
pravima, Meunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, Deklaracije
o pravima djeteta i Deklaracije o pravima mentalno retardiranih
osoba, kao i na standarde za socijalni napredak, ve usvojene
u ustavu, konvencijama, preporukama i rjeenjima Meunarodne
organizacije rada, Organizacije ujedinjenih nacija za obrazovanje,
nauku i kulturu, Svjetske zdravstvene organizacije, Fonda
ujedinjenih nacija za djecu i drugih zainteresovanih organizacija,
podsjeajui takoe na Rezoluciju (LVIII) Ekonomskog i
socijalnog savjeta od 6. maja 1975. o prevenciji hendikepiranosti
i rehabilitaciji hendikepiranih osoba,
istiui da je Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju
proklamovala potrebu zatite prava i osiguranja dobrobiti
(blagostanja) i rehabilitacije fiziki i mentalno ometenih,
imajui na umu da je potreba prevencije fizike i mentalne
hendikepiranosti i pomoi hendikepiranim osobama da razviju
svoje sposobnosti je najraznolikije polje aktivnosti i promovisanja
njihove maksimalno mogue integracije u normalni ivot,
svjesne da izvjesne zemlje, na trenutnom nivou razvoja, mogu
posvetiti ovome samo ograniene napore,
proklamujui ovu Deklaraciju o pravima hendikepiranih osoba i
pozivajui na dravne i meunarodne akcije da obezbijede to
to e biti ustanovljeno kao uobiajena osnova i okvir odnosa za
zatitu ovih prava:
1. Pojam hendikepirana osoba oznaava osobu nesposobnu da,
zbog uroenog ili steenog nedostatka u fizikim ili mentalnim
sposobnostima, obezbijedi sebi, potpuno ili djelimino, potrebe
individualnog i/ili drutvenog ivota.
2. Hendikepirane osobe e uivati sva prava istaknuta u ovoj
deklaraciji. Ta prava bie zagarantovana svim hendikepiranim
osobama bez bilo kakvog izuzetka i bez razlikovanja ili
diskriminacije na osnovu rase, boje koe, pola, jezika, religije,
politikog ili drugog miljenja, nacionalnog ili socijalnog
porijekla, drave roenja ili bilo koje druge situacije
primjenjive na hendikepiranu osobu ili njenu porodicu.
3. Hendikepirane osobe imaju neotuivo pravo potovanja
svog ljudskog dostojanstva. Hendikepirane osobe, bez
obzira na uzrok, prirodu i ozbiljnost njihovog hendikepa,
imaju ista osnovna prava kao i njihovi sugraani istih godina,
to podrazumijeva prvo, i prije svega, pravo na uivanje
u prikladnom ivotu, normalnom i potpunom, u najveoj
moguoj mjeri.
4. Hendikepirane osobe imaju ista graanska i politika prava
kao i drugi ljudi; paragraf 7 Deklaracije o pravima mentalno
retardiranih osoba primjenjuje svako mogue ogranienje ili
zabranu ovih prava za mentalno hendikepirane osobe.
5. Hendikepirane osobe ovlatene su da preduzmu mjere koje
e ih osposobiti da postanu samopouzdane, u najveoj
moguoj mjeri.
6. Hendikepirane osobe imaju pravo na medicinsko, psiholoko
i funkcionalno lijeenje, ukljuujui protetika i ortetika
sredstva, medicinsku i socijalnu rehabilitaciju, obrazovanje,
radni trening i rehabilitaciju, pomo, savjetovanje, mjesne
usluge i druge usluge koje e do maksimuma omoguiti
razvoj njihovih sposobnosti i vjetina i koje e ubrzati njihovu
socijalnu integraciju ili reintegraciju.
7. Hendikepirane osobe imaju pravo na ekonomsku i socijalnu sigurnost
i prikladan nivo ivljenja. One imaju pravo, u skladu sa svojim
sposobnostima, da obezbijede i zadre zaposlenje ili angaman
u korisnom, produktivnom i plaenom zanimanju i da se prikljue
sindikatma.
8. Hendikepirane osobe ovlatene su da se njihove specijalne potrebe
uzmu u razmatranje u svim fazama ekonomskog ili socijalnog
planiranja.
9. Hendikepirane osobe imaju pravo da ive sa svojim porodicama
ili hraniteljima i da uestvuju u socijalnim, kreativnim i rekreativnim
aktivnostima. Nijedna hendikepirana osoba, dok god je njeno boravite
obezbijeeno, nee biti podvrgnuta postupku drugaijem od onog koji
zahtijeva njeno stanje ili poboljanje koje ona moe dobiti iz toga. Ako
je boravak hendikepirane osobe u specijalizovanoj ustanovi nuan,
okruenje i ivotne prilike u njoj bie pribline onima iz normalnog
ivota osoba odgovarajue starosti, u najveoj moguoj mjeri.
10. Hendikepirane osobe bie zatiene od svake eksploatacije, svih
pravila i postupaka diskriminatornog, uvredljivog ili poniavajueg
karaktera.
11. Hendikepirane osobe moi e da koriste kvalifikovanu pravnu pomo,
kada se ona pokae neophodnom u zatiti njihovih linosti i posjeda.
Ako je pravna procedura institucionalizovana protiv toga, primijenjena
legalna procedura e u potpunosti uzeti u obzir njihovo fiziko i
mentalno stanje.
12. Organizacije hendikepiranih lica mogu biti korisno konsultovane u
svim stvarima koje se tiu prava hendikepiranih lica.
13. Hendikepirane osobe, njihove porodice i zajednice bie, putem svih
pogodnih sredstava, potpuno informisane o pravima sadranim u
ovoj Deklaraciji.
31/123. Meunarodna godina
hendikepiranih osoba
Generalna skuptina,
reafirmiui svoju duboko ukorijenjenu borbu za ljudska prava i
elementarne slobode, principe mira, dostojanstvo i vrijednost ljudskih
bia i promociju socijalne pravde, kako je proklamovano u Ugovoru
Ujedinjenih nacija,
podsjeajui na svoju Rezoluciju 2856 (XXVI) od 20. decembra 1971. o
proklamovanju Deklaracije o pravima mentalno retardiranih osoba,
podsjeajui na svoju Rezoluciju 3447 (XXX) od 9. decembra 1975. o
proklamovanju Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba,
podsjeajui na svoju Rezoluciju 31/82 od 13. decembra 1975. o
implementaciji Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba
1. proglaava 1981. godinu Meunarodnom godinom hendikepiranih
osoba, sa temom puno uee;
2. odluuje da izabere tu godinu za realizaciju grupe namjera,
ukljuujui:
a) pomaganje hendikepiranim osobama u njihovom fizikom
i psiholokom prilagoavanju drutvu;
b) promovisanje svih dravnih i meunarodnih napora u
obezbjeivanju odgovarajue pomoi, vjebi, brige i
voenja hendikepiranim osobama, a u cilju stvaranja
raspoloivih mogunosti za podesan posao i njihovu
punu integraciju u drutvo;
c) ohrabrivanje studijskih i istraivakih projekata smiljenih
da potpomognu praktino uee hendikepiranih osoba
u svakodnevnom ivotu, na primjer kroz poboljanje
njihovog pristupa javnim zgradama i transportnim
sistemima;
d) edukovanje i informisanje javnosti o pravima hendikepiranih
osoba da uestvuju i doprinose u razliitim aspektima
ekonomskog, socijalnog i politikog ivota;
e) promovisanje efektivnih mjera za prevenciju
hendikepiranosti i za rehabilitaciju hendikepiranih
osoba;
3. poziva sve drave-lanice i zainteresovane organizacije da
poklone svoju panju ustanovljavanju mjera i programa za
implementaciju namjera Meunarodne godine hendikepiranih
osoba;
4. moli Generalnog sekretara da, u konsultacijama sa dravama-
lanicama, specijalizovanim agencijama i zainteresovanim
organizacijama, razradi i predloi Generalnoj skuptini za njeno
trideset drugo zasjedanje nacrt programa za Meunarodnu
godinu hendikepiranih osoba;
5. odluuje da ukljui u privremeni dnevni red trideset drugog
zasjedanja taku pod nazivom Meunarodna godina
hendikepiranih osoba.
102. plenarno zasjedanje
16. decembar 1976.
Predloeni program budeta za dvogodite 1980 1981
Izvjetaj Generalnog sekretara
Dodatak
I. Uvod
1. U paragrafu 13. svog izvjetaja o Meunarodnoj godini
hendikepiranih lica (A/32/288), izloenog Generalnoj skuptini
na njenom trideset drugom zasjedanju, Generalni sekretar
podnio je privremeni nacrt prorauna trokova za dvogodite
1980 1981, a vezano za proslavu Godine. U paragrafu
8. pomenutog izvjetaja o administrativnim i finansijskim
implikacijama na taj predmet (A/C.5/32/89), ukazano je da bi
proraun u kasnijoj fazi pripremnog procesa za Godinu trebalo
revidirati i da bi taniji proraun trokova trebalo ukljuiti u
predloeni program budeta za dvogodite 1980 1981 kao
nepovratnu taku u odnosu na proslavu Godine.
Knjiga sa uputstvima o arhitektonskim barijerama
36. U paragrafu 74. ovog izvjetaja, Savjetodavni komitet preporuio
je pripremu niza uputstava pokrivajui:
a) modifikovanje arhitektonskih i drugih od strane ovjeka
napravljenih barijera, o kojima bi brinuli sami ljudi, a bez razvojnih
programa zajednice i saradnje (pritiska) hendikepiranih osoba;
b) projekte modela organizacije stambenih i drugih fizikih
olakica za hendikepirane osobe;
c) sisteme i metode razvoja projekata pomoi za eliminisanje
postojeih barijera i izbjegavanje stvaranja novih;
d) kriterijume uvjebavanja dravnog i lokalnog osoblja za
rehabilitaciju u smislu da mogu identifikovati arhitektonske
i druge od strane ovjeka napravljene barijere, koje bi
mogle biti eliminisane ili izmijenjene kao dio generalnog
programa zajednice za poboljanje;
e) razvoj niza indikatora za procjenu nivoa ili stepena
pristupnosti postojeih zgrada i olakica namijenjenih
generalnoj upotrebi.
Rezolucija koju je usvojila Generalna skuptina
(na osnovu izvjetaja (A/34/782) Treeg komiteta)
Generalna skuptina,
podsjeajui na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. decembra
1976. kojom proglaava godinu 1981. Meunarodnom godinom
hendikepiranih lica,
podsjeajui takoe na svoje Rezolucije 32/133 od 16. decembra
1977, kojom osniva Savjetodavni komitet za Meunarodnu
godinu hendikepiranih osoba, i 33/170 od 20. decembra 1978.
godine.
priznajui da bi Meunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da promovie realizaciju prava hendikepiranih osoba da
u punoj mjeri uestvuju u socijalnom ivotu i razvoju drutva
u kome ive i uivanju ivotnih uslova jednakih onima drugih
graana, isto kao i podjednakom udjelu u poboljanju ivotnih
uslova proizalih iz socijalnog i drutvenog razvoja,
priznajui takoe da bi Meunarodna godina hendikepiranih
osoba trebalo da povea doprinos hendikepiranih osoba, inei
ih punopravnim lanovima drutva,
prihvatajui da bi hendikepiranost trebalo posmatrati kao odnos
izmeu individue i njenog okruenja,
uvjeravajui da bi Meunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da rezultira drutvenim odgovorom potpunije usmjerenom
prema posebnim potekoama koje hendikepirane osobe mogu
susresti u razvoju svojih ljudskih potencijala,
uvjeravajui takoe da bi, poto je veliki broj hendikepiranih
lica rtva rata i drugih formi nasilja, Meunarodna godina
hendikepiranih osoba mogla pogodno koristiti kao prilika za
isticanje potrebe nastavljanja i jaanja saradnje nacija u borbi za
svjetski mir,
istiui vanost koritenja aktivnosti Meunarodne godine
hendikepiranih osoba kroz dugorone programe akcija,
uvaavajui da e Generalni sekretar za Meunarodnu godinu
hendikepiranih osoba imenovati Izvrnog sekretara,
uvaavajui takoe relevantne dijelove izvjetaja o svjetskoj
socijalnoj situaciji za 1978,
prihvatajui zakljuke izvjetaja Savjetodavnog komiteta o
Meunarodnoj godini hendikepiranih osoba, donesene na njegovoj
prvoj sjednici odranoj od 19. do 23. marta 1979:
1. odluuje da proiri temu Meunarodne godine hendikepiranih
osoba na puno uee i jednakost;
2. odobrava preporuke Savjetodavnog komiteta sa njegovog
prvog zasjedanja za Meunarodnu godinu hendikepiranih
osoba, ukljuene u izvjetaj generalnog sekretara, i prihvata
ih kao Plan akcije za Meunarodnu godinu hendikepiranih
osoba;
3. istie pragmatinu orijentaciju aktivnosti Meunarodne godine
hendikepiranih osoba;
4. potvruje da je glavno arite Meunarodne godine
hendikepiranih osoba na dravnom nivou, sa prateim
aktivnostima na regionalnom i meunarodnom nivou;
5. poziva drave-lanice da razmotre aktivnosti na dravnom
nivou na liniji Plana akcije, a na nain koji je u skladu sa
kulturom, obiajima i tradicijom svake zemlje;
6. takoe poziva relevantne specijalizovane agencije i
zainteresovana tijela Ujedinjenih nacija da posvete posebu
panju implementaciji Plana Akcije;
7. potvruje nadalje da bi, u implementaciji Plana Akcije, posebnu
panju trebalo posvetiti hendikepiranosti u zemljama u razvoju,
a kroz bilateralno i multilateralno obezbjeivanje tehnike
pomoi za prevenciju hendikepiranosti i za rehabilitaciju;
8. u tom smislu moli Generalnog sekretara da prioritetno
usaglasi organizovanje akciono usmjerenog meunarodnog
simpozijuma eksperata za tehniku ispomo na polju
hendikepiranosti i tehnike saradnje sa zemljama u razvoju, a
kako je preporueno od strane Savjetodavnog komiteta;
9. moli Generalnog sekretara da ispita mogunosti nastavljanja
aktivnosti Meunarodnog instituta za rehabilitaciju
hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju i u tom pogledu
podnese izvjetaj Generalnoj skuptini na njenom trideset
petom zasjedanju;
10. poziva efa Savjetodavnog komiteta da uestvuje u
promovisanju odravanja Meunarodne godine hendikepiranih
osoba i moli Generalnog sekretara da obezbijedi sva sredstva
da mu u tom pogledu pomogne, ukljuujui povezujuu
funkciju sa glavnim tabom;
11. moli Generalnog sekretara da sekretarijat Meunarodne godine
hendikepiranih osoba opremi svim neophodnim resursima
potrebnim za praenje implementacije Plana Akcije, ukljuujui
aktivnosti informisanja javnosti;
12. moli Generalnog sekretara da sazove sastanak Savjetodavnog
komiteta u 1980. u cilju ispitivanja implementacije Plana Akcije
i zapoinjanja razmatranja dugoronog programa akcije;
13. moli Generalnog sekretara da preduzme hitne korake ka
potpunoj popularizaciji Meunarodne godine hendikepiranih
osoba, i, u vezi s tim, da izabere amblem Godine na kraju
1979;
14. moli specijalizovane agencije i druga zainteresovana tijela
Ujedinjenih nacija da pripreme konkretne i koordinirane planove
za Meunarodnu godinu hendikepiranih osoba, koji bi bili
predstavljeni Savjetodavnom komitetu na njegovom zasjedanju
u 1980;
15. poziva regionalne komisije Ujedinjenih nacija i druge regionalne
meuvladine organizacije da to prije formuliu svoje uee u
Meunarodnoj godini hendikepiranih osoba;
16. istie vanost aktivnog uea nevladinih organizacija, posebno
samih organizacija hendikepiranih osoba na dravnom
i meudravnom nivou, u podrci Meunarodnoj godini
hendikepiranih osoba;
17. pozdravlja dobrovoljno uee u Meunarodnoj godini
hendikepiranih osoba ve preduzeto od strane pojedinih vlada
i apeluje na daljem dobrovoljnom ueu u Godini;
18. poziva drave-lanice da podnesu nacionalne izvjetaje
Generalnom sekretaru o svojoj implementaciji Plana
Akcije i, posebno da, na bazi vlastitih iskustava, razmotre
razradu dugoronih nacionalnih programa akcije na polju
hendikepiranosti;
19. odluuje da u privremeni dnevni red svog trideset petog
zasjedanja ukljui taku nazvanu Meunarodna godina
hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da izvijesti o
implementaciji postojeih rezolucija.
17. decembar 1979.
35/133. Meunarodna godina
hendikepiranih osoba
Rezolucija koju je usvojila Generalna skuptina
Generalna skuptina,
podsjeajui na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. decembra 1976,
kojom proglaava godinu 1981. Meunarodnom godinom
podsjeajui takoe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. decembra
1977, kojom osniva Savjetodavni komitet za Meunarodnu godinu
hendikepiranih osoba, kao i rezolucije 33/170 od 20. decembra
1978. i 34/154 od 17. decembra 1979,
podsjeajui dalje na Rezoluciju 2 nazvanu Poboljanje situacije
hendikepiranih ena svih godina, usvojenu od strane Svjetske
konferencije Ujedinjenih nacija Dekada ene: jednakost, razvoj i
mir,
priznajui da bi Meunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da promovie realizaciju prava hendikepiranih osoba da u
potpunosti uestvuju u drutvenom ivotu i razvoju svoje zajednice
i da uivaju ivotne uslove jednake onima drugih graana, kao i da
podjednako dijele poboljanja ivotnih uslova, nastala drutvenim i
ekonomskih razvojem,
imajui na umu vanost saradnje na dravnom, regionalnom i
meudravnom nivou u programiranju prevencije hendikepiranosti
i rehabilitacije hendikepiranih osoba,
uvjeravajui da bi Meunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da da podsticaj uspostavljanju svjetskog dugoronog plana
akcije praenja aktivnosti Godine,
priznajui da bi Meunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo
da uestvuje u veem upoznavanju veliine i sloenosti pada
fizikih, senzornih i intelektualnih sposobnosti kroz, izmeu ostalog,
efektivne javne aktivnosti informisanja,
cijenei ponudu Vlade Argentine da tokom Meunarodne godine
hendikepiranih osoba kao domain sazove akciono orijentisan
meunarodni simpozijum eksperata tehnike ispomoi na polju
hendikepiranosti i tehnike saradnje sa zemljama u razvoju,
brinui o potrebi opremanja sekretarijata Meunarodne godine
hendikepiranih osoba resursima neophodnim za implementaciju
Plana Akcije Godine i svega prateeg:
1. sa zadovoljstvom biljei korake na implementaciji Plana Akcije
za Meunarodnu godinu hendikepiranih osoba, koje su ve
preduzele drave-lanice, organi, organizacije i tijela sistema
Ujedinjenih nacija i nevladinih organizacija, i ohrabruje ih da
intenziviraju i koordiniraju svoje akcije tokom godine;
2. preporuuje, u njihovim naporima da promoviu puno uee
hendikepiranih osoba u svim aspektima ivota, zemljama-
lanicama i organima, organizacijama i tijelima sistema
Ujedinjenih nacija da posvete posebnu panju ueu samih
hendikepiranih osoba i njihovih organizacija u aktivnostima
preduzetim u vezi sa Meunarodnom godinom hendikepiranih
osoba i svega prateeg;
3. poziva zemlje-lanice koje to jo nisu uradile da osnuju
nacionalne komitete ili odgovarajua tijela za Meunarodnu
godinu hendikepiranih lica;
4. pouruje zemlje-lanice da daju visok prioritet razvoju projekata
pomoi zemljama u razvoju na polju rehabilitacijskih usluga,
tehnike pomoi i uvjebavanju sopstvenog osoblja, ukljuujui
i same hendikepirane osobe;
5. pozdravlja dobrovoljni doprinos vlada Meunarodnoj godini
hendikepiranih osoba i apeluje na daljem dobrovoljnom
doprinosu Godini;
6. odluuje da prihvati ponudu Vlade Argentine da, kao domain,
sazove akciono orijentisan meunarodni simpozijum eksperata
tehnike ispomoi na polju hendikepiranosti i tehnike saradnje
sa zemljama u razvoju, koji e biti odran u skladu sa Planom
Akcije Meunarodne godine hendikepiranih osoba;
7. moli regionalne komisije da formuliu sopstvene programe
za implementaciju preporuka sadranih u Planu Akcije
Meunarodne godine hendikepiranih osoba;
8. moli Generalnog sekretara da ispita pitanje pristupa zgradi
Ujedinjenih nacija, dokumentima i informacijama osobama sa
senzornim ogranienjima;
9. moli dalje Generalnog sekretara da pojaa informacione
aktivnosti i da obezbijedi sekretarijat Meunarodne godine
hendikepiranih osoba svim potrebnim sredstvima i osobljem
neophodnim za realizovanje ovog posla;
10. pozdravlja ve nainjeni napredak u pravljenju svjetskog
dugoronog plana akcije i odobrava proceduru i dinamiku
za njegovo usvajanje predloene za Meunarodnu godinu
hendikepiranih osoba od strane Savjetodavnog komiteta na
njegovom drugom zasjedanju;
11. moli Generalnog sekretara da sazove zasjedanje Savjetodavnog
komiteta u 1981;
12. moli Savjetodavni komitet da ispita mogunosti nastavljanja
aktivnosti Meunarodnog instituta za rehabilitaciju
hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju u svjetlu iskustava
Meunarodne godine hendikepiranih osoba;
13. poziva sve predsjednike drava ili vlada, predsjedavajueg
trideset petog zasjedanja Generalne skuptine i Generalnog
sekretara da daju specijalne poruke na poetku Meunarodne
godine hendikepiranih osoba;
14. odluuje da u privremeni dnevni red trideset estog zasjedanja
ukljui taku nazvanu Meunarodna godina hendikepiranih
osoba i, imajui u vidu njenu vanost, preporuuje da ta
taka bude razmatrana na plenarnom zasjedanju Generalne
skuptine, u opserviranju Godine;
15. moli Generalnog sekretara da Generalnu skuptinu na njenom
trideset estom zasjedanju izvijesti o implementaciji postojeih
rezolucija.
92. plenarno zasjedanje, 11. decembar 1980.
UN Rezolucija
4/8 Ljudske odluke i
Komisija za Ljudsko okruenje
pozivajui se na Rezoluciju 31/123 Generalne skuptine kojom je
1981. proglaena Meunarodnom godinom hendikepiranih osoba,
pozivajui se dalje na Rezoluciju 3447 (XXX) Generalne skuptine
od 9. decembra 1975. o Deklaraciji o pravima hendikepiranih osoba,
priznajui legitimna prava hendikepiranih na puno uee u razvoju
drutva u kome ive,
priznajui dalje da je ometanje punog uea hendikepiranih osoba
u ljudskom okruenju najoevidnije i najopipljivije,
afirmiui tehniki i ekonomski praktino kreiranje i prilagoavanje
ljudskog okruenja potrebama hendikepiranih osoba:
1. pouruje vlade da daju specijalnu vanost legitimnim potrebama
hendikepiranih u njihovim politikama i programima humanih
odluka;
2. dalje pouruje vlade i sistem Ujedinjenih nacija da podri i
pomogne dravna i meunarodna nastojanja da umanji ili
eliminie barijere u ljudskom okruenju koje ometaju puno
uee hendikepiranih u razvoju drutva,
3. moli Izvrnog direktora Centra ujedinjenih nacija za ljudsko
okruenje (Habitat) da u radnim programima Centra d
pripadajuu vanost potrebama hendikepiranih osoba u
ljudskom okruenju.
6. maj 1981.
u Manili
Rezolucija usvojena od strane Generalne skuptine
Generalna skuptina,
podsjeajui na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. decembra 1976,
kojom proglaava godinu 1981. Meunarodnom godinom
podsjeajui takoe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. decembra
1977, kojom osniva Savjetodavni komitet za Meunarodnu godinu
hendikepiranih osoba, kao i Rezolucije 33/170 od 20. decembra
1978. i 34/154 od 17. decembra 1979, u kojoj je, izmeu ostalog,
odlueno da se proiri tema Meunarodne godine hendikepiranih
osoba na Puno uestvovanje i jednakost, i 35/133 od 13. decembra
1980,
duboko zabrinuta da je procijenjeno da vie od pet stotina miliona
osoba pate od nekog oblika hendikepiranosti, od ega je ocijenjeno
da su etiri stotine miliona u zemljama u razvoju,
stalno ponavljajui kontinuiranu potrebu promovisanja realizacije
prava hendikepiranih osoba da u potpunosti uestvuju u drutvenom
ivotu i razvoju svoje zajednice i uivaju ivotne uslove jednake
onima drugih graana, kao i da podjednako uestvuju u poboljanju
ivotnih uslova koji rezultiraju iz drutvenog i ekonomskog razvoja,
priznajui da odravanje Meunarodne godine hendikepiranih
osoba ima doprinos za postignue ovih namjera,
priznajui takoe da su veliki broj hendikepiranih osoba rtve rata i
drugih formi nasilja, kao i da Meunarodna godina hendikepiranih
osoba ima doprinos reafirmaciji potrebe nastavljanja i jaanja
saradnje izmeu drava za postizanje svjetskog mira,
vjerujui da su aktivnosti preduzete tokom proslave Meunarodne
godine hendikepiranih lica od strane meunarodne zajednice
nainile prvi bitan korak u pravcu realizacije namjera Godine,
uvjeravajui da bi pravovremenu i znaajnu snagu, generisanu
aktivnostima Meunarodne godine hendikepiranih osoba, trebalo
podrati i ojaati odgovarajuom popratnom akcijom na svim
nivoima,
biljeei napore zemalja-lanica tokom Meunarodne
godine hendikepiranih osoba da poboljaju uslove i dobrobit
hendikepiranih,
zraavajui svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetskog simpozijuma
eksperata tehnike saradnje sa zemljama u razvoju i tehnike
pomoi u prevenciji hendikepiranosti i rehabilitaciji, u Beu,
Austrija, od 12. do 23. oktobra 1981,
izraavajui takoe svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetske
konferencije o akcijama i strategiji za obrazovanje, prevenciju i
integrisanje, u Toremolinosu, panija, od 2. do 7. novembra 1981,
organizovanoj tokom odravanja Godine od strane Organizacije
za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija,
biljeei sa uvaavanjem napredak u razradi Svjetskog programa
akcije u vezi hendikepiranih osoba,
uvaavajui izvjetaj 77/ Generalnog sekretara o implementaciji
Rezolucije 35/133,
uvaavajui takoe izvjetaj 78/ sa treeg zasjedanja
Savjetodavnog komiteta o Meunarodnoj godini hendikepiranih
osoba,
1. Izraava svoje zadovoljstvo svim zemljama-lanicama koje
su razradile nacionalne politike i programe implementacije
namjera Meunarodne godine hendikepiranih osoba,
2. Biljei aktivnosti preduzete od strane organizacija iz sistema
Ujedinjenih nacija i relevantnih nevladinih organizacija u
vrenju Meunarodne godine hendikepiranih osoba,
3. Pouruje zemlje-lanice da preduzmu sve napore da uvrste
i izgrade dalje rezultate Meunarodne godine hendikepiranih
osoba, zato da bi obezbijedile prevenciju hendikepiranosti,
oporavak i potpunu integraciju i da bi u tom pogledu podrale,
gdje je pogodno, nacionalne komitete ili slina tijela osnovana
za Godinu;
4. Ponovno poziva zemlje-lanice da Generalnom sekretaru
podnesu nacionalne izvjetaje o implementaciji Plana akcije
za Meunarodnu godinu hendikepiranih osoba i pojedinano,
da uvae razradu, na bazi iskustava, nacionalnih dugoronih
programa Akcije na polju hendikepiranosti,
5. Moli Generalnog sekretara da 1982. sazove sastanak
Savjetodavnog komiteta Meunarodne godine hendikepiranih
osoba da finalizuje plan Svjetskog programa Akcije u vezi
hendikepiranih osoba, a u svjetlu komentara zemalja-lanica,
meunarodnih organizacija i relevantnih nevladinih organizacija,
imajui u vidu njegovo usvajanje od strane Generalne skuptine
na njenom trideset sedmom zasjedanju,
6. Moli Savjetodavni komitet da na svom etvrtom zasjedanju
razmotri preporuljivost proglaavanja perioda od 1983. do
1992. kao Dekade hendikepiranih osoba i da podnese svoje
gledite Generalnoj skuptini na njenom trideset sedmom
zasjedanju,
7. Moli Savjetodavni komitet da proui mogunost kreiranja
alternativne meunarodne line karte za hendikepiranih lica u
svrhu olakavanja meunarodnih putovanja ovim licima,
8. Pouruje Generalnog sekretara da preduzme neophodne
mjere u obezbjeivanju uspjenog praenja Meunarodne
godine hendikepiranih osoba, posebno finaliziranja Svjetskog
programa Akcije u vezi hendikepiranih osoba,
9. Takoe moli Generalnog sekretara, kao i rukovodstva
specijalizovanih agencija i drugih relevantnih organizacija iz
sistema Ujedinjenih nacija da obezbijede neophodnu saradnju
i koordinaciju svojih aktivnosti u odnosu na hendikepiranost,
10. Moli dalje regionalne komisije da daju visoki prioritet
formulisanju i implementaciji regionalnih programa u odnosu na
izjednaavanje mogunosti za hendikepirane osobe, isto kao
i prevenciji i rehabilitaciji, i pouruje specijalizovane agencije
i relevantne organe sistema Ujedinjenih nacija da nastave sa
implementacijom ovakvih programa,
11. Poziva nevladine organizacije da nastave i proire svoje
programe u odnosu na hendikepiranost da bi utvrdile zamah
dat Meunarodnom godinom hendikepiranih osoba,
12. Pozdravlja doprinose vlada i privatnih donatora Povjerilakom
fondu Ujedinjenih nacija za Meunarodnu godinu hendikepiranih
osoba i apeluje za dalje dobrovoljne priloge koji bi potpomogli
Godinu,
13. Podsjea Generalnog sekretara da koristi odreenu koliinu
ovih dobrovoljnih priloga da u zemljama u razvoju podri i ojaa
aktivnosti u vezi Meunarodne godine hendikepiranih osoba,
ukljuujui jaanje organizacija hendikepiranih osoba,
14. Pouruje Generalnog sekretara, specijalizovane agencije i druga
tijela i organizacije Ujedinjenih nacija da poduzmu ili obnove
ve preduzete mjere za poboljanje mogunosti zapoljavanja
hendikepiranih osoba unutar ovih tijela na svim nivoima i za
poboljanje pristupanosti svojim zgradama i svojim izvorima
informacija,
15. Poziva zemlje-lanice da unaprijede blisku i efektivnu saradnju
izmeu razvijenih i zemalja u razvoju kroz prenos tehnologije
i rezultata istraivanja i razmjene informacija na prevenciji
hendikepiranosti i rehabilitaciji hendikepiranih osoba,
16. Takoe podsjea Generalnog sekretara i rukovodstva
specijalizovanih agencija da preduzmu sve neophodne mjere
da u zemljama u razvoju ojaaju i proire aktivnosti na tehnikoj
kooperaciji u odnosu na hendikepiranost, posebno u oblastima
prevencije hendikepiranosti, rehabilitacije i integrisanja
hendikepiranih u njihova drutva, sa posebnim naglaskom na
potrebi razvoja i jaanja kapaciteta i mogunosti,
17. Naglaava vanost jaanja prateih servisa za razmjenu
tehnikih informacija i prenos tehnologije, kao i drugih
aktivnosti za razvoj tehnike kooperacije na poljima prevencije,
rehabilitacije i izjednaavanja mogunosti u zemljama u razvoju
i biljei sa zahvalnou ponudu Vlade Jugoslavije 79/ da d
doprinos u ovom pravcu,
18. Poziva, kao stvar prioriteta, zemlje-lanice, organizacije i
tijela sistema Ujedinjenih nacija, isto kao i vladine i nevladine
organizacije i mas-medije da nastave sa poduzimanjem javnih
informacionih programa, ukljuujui nastavljanje sadanjih
informativnih aktivnosti za nacionalne komitete Centra za
drutveni razvoj i humanitarne poslove, imajui u vidu pravljenje
za sve sekcije populacije, pojaano opaajui izdavanje u
odnosu na hendikepirane,
19. Odluuje da ukljui u privremeni dnevni red svog trideset
sedmog zasjedanja taku pod nazivom Svjetski program Akcije
u vezi hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da
na toj sjednici izvijesti Generalnu skuptinu o implementaciji
sadanjih rezolucija.
18.2. Druge rezolucije
Meunarodna konferencija Hendikepirani u gradu, odrana na
temu adaptacije fizikog okruenja u svrhu potpunog uea
hendikepiranih u njemu, sainila je sljedee formulacije kao dio
svojih rezolucija:
Zakonodavstvo mora biti uvedeno tako da garantuje:
a. pristup hendikepiranim osobama do svih dogaanja i
objekata koji su dostupni najiroj zajednici,
b. sistematino uklanjanje fizikih barijera u cilju
obezbjeivanja odgovarajue pristupanosti stanovanju,
obrazovanju, upoljavanju, rekreiranju i transportu,
c. finansijsku podrku na meunarodnom, dravnom,
regionalnom i lokalnom nivou u svrhu obezbjeivanja
dostupnosti ovih programa.
Konferenciju je organizovala Meunarodna federacija pjeaka
(International Federation of Pedestrians - IFP), u saradnji sa
Swedish Trade Fair Foundation i Generalnim komitetom Nacionalne
asocijacije hendikepiranih u vedskoj (HCK).
Rezolucija je od strane delegata bila usvojena na
Zavrnoj sjednici 7. maja 1980. godine.
19. Normativi
Veina zemalja u svijetu definisala je normative kojima
ureuju problematiku vezanu za ivot i rad osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti. Spisak pojedinih meu njima, kao
i popis njihovih normativa, dat je u tekstu koji slijedi:
Australija:
Code of Practice for Design, rules for access by the disabled
Australian Standard 1428.1 1988
Austrija:
norm B 1600
Bauliche Manahmen fr krperbehinderte und alte
Menschen (8/83)
sterreichisches Normeninstitut (N)
Wien, 1983
Belgija:
Recommendation de 1966 et 1969,
Projets de loi du mai 1972,
Recommendation du 19 juin 1973,
Rglement comunal du 21 juin 1973,
Avis relatif aux measures prendre 17 juin 1973,
Extrait de LAr rt Royal du 27 juillet 1973
Danska:
Dansk Ingenirforenings anvisuing for Planlaeguing og
indretning af udendrs amrder med.
Herblik p handicappedes faerden Kopenhagen,
Januar 1983
EU:
ISO 6440, ISO 7176, ISO 7193, ISO/TR 9527, ISO 9999
International Organization for Standardization
Genve, 1994
Finska:
RT kortit: v 69-70 Eliminating the obstacles of the disabled
RT 096.0,
RT 196.1,
RT 096.2,
RT 096.80,
RT PRO 98,
Internal Regulation Concerning planning with
reqard to the physically handicapped
Francuska:
NF P 91-201, Construction handicaps physiques
LAsociation Franaise de Normalisation
Juillet 1978
Holandija:
Central building regulations Geboden Toegang,
Ned. Ver voor Revalidatie, 1973, revised 1979
Kanada:
National Building Code of Canada, Supplement no 5.
Building Standards for the Handicapped
1970
Novi Zeland:
New Zealand Standard NZS 4121
Code of Practice for Access by Handicapped Persons
Part 1: Public Buildings and Facilities
1971
Njemaka:
DIN 7926, DIN 13240, DIN 18022, DIN 18024,
DIN 18025, DIN 18034, DIN 32977, DIN 32981, DIN 33402
Deutsches Institut fr Normung e.V. (DITR)
Berlin
SFR Jugoslavija:
Prostorne potrebe invalida u zgradama i okolini - JUS U.A9.
Slubeni list SFRJ, br. 18/88
Beograd, 18. 06. 1988.
Sjedinjene Amerike Drave:
Uniform Federal Accessibility Standards
General Services Administration
Departement of Defense, Departement and Urban Development
US Postal Service
Washington, 1984
panija:
Accecibilidad para personas con movilidad reducida
Institutso Nacional de Servicios Sociales 49/88
Ministerio de Trabago y Seguridad Social
Madrid, 1988
vedska:
Byggnadsstadgan,
the Swedish Building Ordinance the
Swedish Building Code 42 a.
SBN, handikappanpassning Commentaries to the Code
vajcarska:
Schweizer Norm SN 521500
Behindertengerechtes Bauen
Zrich, 1988
Velika Britanija:
British Standard, Code of Practice, CP 96: Part 1, 1967
Access for the disabled to buildings
Part 1: General recommendations
Bosna i Hercegovina:
Slubene novine Kantona Sarajevo: Urbanistiko-
tehniki uvjeti za otklanjanje i sprjeavanje stvaranja
arhitektonsko-urbanistikih barijera za kretanje
invalidnih lica, Sarajevo, 11. april 2000, godina:
V, br. 5, str. 217 do 233.
20. Literatura
20.1. Literatura koritena prilikom pisanja knjige
Knjige:
1. Ackerman, Bartz, Feller: Behindertengerechte
Verkehrsanlagen - Planungshandbuch fr Architekten
und Ingenieure, Dsseldorf, Werner Verlag, 1997.
2. Fejzi, Emir: Osobe sa smanjenim tjelesnim sposobnostima
kao uesnici u stacionarnom saobraaju, Sarajevo,
seminarski rad na postdiplomskom studiju, 1985.
3. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction - Coneption
et ralisation: Aspaces urbains, btiments publics, habitations
quipements et matriels adapts, Paris, Le Moniteur, 1996.
4. Grupa autora: Accassible Building Designs, New
York, Eastern Paralysed Assocciation, - .
5. Jusufrani, Prof.dr Ibrahim: Prevoz putnika u
gradovima, Sarajevo, Fakultet za saobraaj i
komunikacije Univerziteta u Sarajevu, 1998.
6. Laurie, G.: Housing and Home Services for the
Disabled, Part 16 - Statistics, Legislation, Standards,
Codes and Studies, New York, 1977.
7. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen fr
Senioren und behinderte Menschen, Stuttgart/Zrich,
Karl Krmer Verlag Stuttgart + Zrich, 1994.
8. Panero, Julius i Zelnik, Martin: Antropoloke mere i
enterijer, Beograd, Graevinska knjiga, 1987.
9. Stemshorn, Axel i dr.: Barrierefrei Bauen fr Behinderte
und Betagte, Leinfelden-Echterdingen (Deutschland), 3.
Auflage, Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH, 1995.
10. Bauen fr Behinderte - eine gesellschaftspolitische Aufgabe,
Olten, Schweizerischer Invalidenverband, 1979.
11. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete
osebe, Ljubljana, Zavod SR Slovenije za rehabilitacijo
invalidov i Urbanistini intitut SR Slovenije, 1975.
12. Vkljuevanje funkcionalno oviranih ljudi v ivljensko
okolje - raziskovalna naloga 1. del, Ljubljana,
Urbanistini intitut Slovenije, 1982.
okolje - raziskovalna naloga 2. del, Ljubljana,
Urbanistini intitut Slovenije, 1982.
okolje - raziskovalna naloga 1. aplikativni del, Ljubljana,
VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1981.
okolje - raziskovalna naloga 2. aplikativni del,
Ljubljana, VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1982.
Zakonska akta i normativi:
1. Slubene novine grada Sarajeva, Sarajevo, 30.
septembar 1987, br. 21, str. 673 i 674.
2. JUS U.A9, Beograd, 1988.
3. Ustav Republike Bosne i Hercegovine, u: Slubeni list
Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993, br. 5.
4. Grupa autora: Prirunik o tehnikim i obligacionim uvjetima
za projektiranje i izvoenje radova na izgradnji, rekonstrukciji,
sanaciji i adaptaciji graevina visokogradnje, Sarajevo,
Federalno ministarstvo prostornog ureenja i zatite okolia &
International Management Group, april/travanj 1998. godine.
5. Grupa autora: Urbanistiko-tehniki uvjeti za otklanjanje i
sprjeavanje stvaranja arhitektonsko-urbanistikih barijera za
kretanje invalidnih lica, u: Slubene novine Kantona Sarajevo,
Sarajevo, 11. april 2000, godina: V, br. 5, str. 217 do 233.
6. Designing With Care - a Guide to Adaptation of the Built
Enviroment for Disabled Persons, - , United Nations, 1981.
7. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings
and Facilities by Disabled Persons - NZS 4121:1985,
Wellington, Standard Association of New Zealand, 1985.
8. 28 CFR Part 36 Nondiscrimination on the Basis of
Disability by Public Accommodations and in Commercial
Facilities; Final Rule - Appendix A to Part 36: Standards
for Accessible Design, Department of Justice -
Office of the Attorney General, 26. jul 1991. g.
9. ISO/TR 9527: Building construction Needs of disabled
people in buildings Design quidelines, Genve,
International Organisation for Standardization, 1994.
Materijali sa savjetovanja i broure:
1. Arsi, Petar: Arhitektonske barijere kao ometajui faktor
u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji invalida u drutvo,
materijal: Invalidi i drutvo sa jugoslovenskog savjetovanja
Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u
drutvu, Beograd, Institut za socijalnu politiku, 1984.
2. Standardna pravila za izjednaavanje mogunosti
za osobe sa invaliditetom, Tuzla, Informativni centar
za osobe sa invaliditetom Lotos Tuzla, 1999.
3. Gut Drauf - Eine Information der Bundesanstalt fr Arbeit ber
Behiderte im Beruf, Nrnberg, Bundesanstalt fr Arbeit, 1996.
4. Barrierefreies Wohnen - Planungsempfehlungen
fr Grundri, Ausbau und Einrichtung, Arolsen,
HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996.
lanci:
1. Ivanevi, R.: Koliko smo spremni da pomognemo?, u:
Galaksija br. 122, Beograd, jun 1982, str. 62 i 63.
2. McCannell, Brad: Barrier-free approach - where political
correctness meets economic reality, u: Passenger
Terminal World, Published by UK & International
Press, Surrey, UK, November 98, str. 54 do 58.
3. -, -: Elektronska kolica, u: Galaksija br. 1,
Beograd, mart 1972, str. 54 i 55.
4. -, -: Pisaa maina za invalide, u: Galaksija
br. 46, Beograd, februar 1976, str. 63.
5. -, -: Neue Techniken fur behindertengerechte Fahrzeuge,
u: Verkehr und Technik, 1979, Heft 11, str. 501 i 502.
Fabriki prospekti:
1. Mit Freude mobil, Augsburg, Kleindienst Rehatechnik
GmbH, prospekt za razne vrste liftova i lift-platformi.
2. Hoztren Kffner - Raumspartr, Rheinstetten, Kffner
Aluzargen GmbH, 1996, prospekt za specijalnu izradu vrata.
3. Otto Bock Reha, Duderstadt (Deutschland),
1997, prospekt firme za:
invalidska kolica tip: Start, Avantgarde,
Avantgarde Teen, Step, Switch, Grand Slam,
modularni sistem: Dino 2,
hodalice: proLife,
protivdekubitusne jastuke: Cloud, Advantage, Z-Flo,
sisteme za fiksiranje grudi i lea.
4. Zavod za rehabilitacijo invalidov,
Ljubljana, 1983, prospekti firme za:
invalidska kolica tip: VI-7, VI-14, VI-16, VI-
17, VI-19, VI-20, VI-22, VI-23 i VI-24.
20.2. Druga literatura koja tretira problematiku
1. ACROD/ICTA, sub-commission Asia-Pacific
Region: Asia Pacific Disability Aids Handbook 1982,
Sydney, Australian Council for Rehabilitation of
Disabled International Commission on Technical
Aids, Buildings and Transportation, 1982.
2. American National Standards Institute Inc.: Specifications
for Making Buildings and Facilities Accessible and Usable
by Physically Handicapped People, New York, ANSI, 1980.
3. Architectural and Transportation Barriers Compliance
Board Part VI: Minimum Guidelines and Requirements for
Accessible Design, Final Rule, Federal Register, USA, 1981.
4. Beckman, Mats: Building for Everyone, Stockholm,
Ministry of Housing and Physical Planning, 1976.
5. Braf, P-G.: The Physical Enviroment and the Visually
Impaired (The Planning and adaptation of buildings
and other forms of physical enviroment for visually
impaired people), - , ICTA Information Centre, 1974.
6. Canada, Building Practice Note No 14, Johnson, B.M.:
Accessible Pedestrian System for Those with Physical
Disabilities, - , National Research Council of Canada, 1979.
7. Council of Europe: Adaptation of Housing and
Surrounding Areas to the Needs of Disabled Persons,
Strasbourg, Committee of Ministers, 1979.
8. Department of Veterans Benefits, Veterans Administration,
Washington, USA: Handbook for Design: Specially Adapted
Housing, Washington, Department of Veterans Benefits,
Veterans Administration, Washington, USA, 1978.
9. Goldsmith, Selwyn: Designing for the disabled, London,
RIBA Publication Limited, Third edition, 1976.
10. Helander E., Mendis P., Nelson G.: Training the
Disabled in the Community, Geneva, WHO, 1980.
11. International Organization for Standardization:
Needs of the Handicapped in Buildings, - , ISOs
Technical Committee 59, Working Group 1, - .
12. ISO Guide: Functional Needs of Handicapped People
in Buildings - Design Guidelines / Information document
from ISO/TC 59WG 1 Phisically Handicapped,
Stockholm, Byggstandardiseringen, 1979.
13. Jones, Michael A.: Accessibilty Standards Illustrated, Illinois,
USA, Donald S. Glickman Capital Development Board, 1978.
14. Mller, Henrik and Roln, Gsta: Airlines and Disabled
Travellers, Stockholm, ICTA Information Centre, 1977.
15. National Swedish Building Research: Accessible Towns
- Workable Homes / Document D9: 1972, - , - , - .
16. Noble, C. Wycliffe: Housing & Transportation: Guidelines
for Improving Access for Disabled People, - , The Royal
Association for Disability and Rehabilitation (RADAR), - .
17. Norme SNV 521 500 1974: Measures to be Applied in
Buildings to Facilitate for Disabled Persons, - , - , 1974.
18. NVR - Nederlandse Vereniging voor Revalidatie: Architectural
Facilities for the Disabled, Bromma, ICTA, 1973.
19. Rehabilitation International in cooperation with the
United Nations: The Economics of Disability: International
Perspectives, New York, Rehabilitation International, 1981.
20. Rehabilitation International: International Statements on
Disability Policy, - , Rehabilitation International, 1981.
21. The National Swedish Board of Planning and
Building: Handicap Adaptation of Building,
Stockholm, Liber Frlag, 1981.
22. United Nations expert group meeting: Barrier Free Design,
- , Published by Rehabilitation International, 1975.
23. United States Architectural and Transportation
Barriers Compliance Board: A Guide Book to: The
Minimum Federal Guidelines and Requirements
for Accessible Design, - , - , 1981.
24. Accessibility of Buildings to Handicapped Persons Guidelines
for Nordic Building Regulations, NKB publication No 19, - ,
The Nordic Committee on Building Regulations, 1974.
25. Architecture et accessibilite, documents
tchniques 1, - , Belgium Association National
pour le Logements des Handicaps, - .
26. Bibliography 1: Design for Physically
Handicapped People, London, ceh - Centre on
Environment for the Handicapped, 1980.
27. BS 5619 Code of Practice for Design of
Housing for the Convenience of Disabled People,
- , British Standards Institution, 1978.
28. Building Standards for the Handicapped Supplement No 5
to the National Building Code of Canada, Ottawa, National
Research Council of Canada - Ottawa, 1970, revised in 1980.
29. Bygningsreglement, - , Boligministeriet (Denmark), 1977.
30. Code of Practice for Access for the Disabled to Buildings
BS 5810:1979, - , British Standards Institution, - .
31. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings
and Facilities by Disabled Persons - NZS 4121:1985,
Wellington, Standard Association of New Zealand, 1985.
32. Code of Practice for Design for Access by Handicaped
Persons, Part 1: Public Buildings and Facilities, Wellington,
Standard Association of New Zealand, 1971.
33. Design Rules for Access by Disabled Australian Standard
1428-1977, - , Standards Association of Australia, 1979.
34. Geboden Toegang, - , Nederlandse Vereniging
voor Revalidatie, 1973, revised in 1979.
35. Guide pour liminer les barrires et les obstacles
architecturaux, - , Association Suisse des Invalides, 1976.
36. Planering av utrymmen avsedda fr allmnheten
med beaktande av utrymmenas / lmplighet fr
rrelsehindrade Finlands byggbestmmelsesamling,
- , Ministeriet fr inrikesrendena, 1978.
37. Recent Trends in Legislation Concerning Rehabilitation
Service for Disabled Persons in Selected
Countries, New York, Department of Economic
and Social Affairs, United Nations, 1977.
20.3. Izvor fotografija i crtea
Slike br: 1.1, 8.1, 8.2, 9.1, 9.2, 9.3, 10.1, 10.2, 10.3, 10.4, 10.5,
10.6, 10.7, 10.8, 10.9, 10.10, 10.13, 10.14, 10.16, 10.17, 11.1,
11.2, 11.3, 11.5, 11.6, 11.7, 11.8, 11.9, 11.10, 11.11, 11.12,
11.13, 11.15, 11.17, 11.18, 11.19, 11.20, 12.2, 12.3, 12.4, 12.5,
12.6, 12.8, 13.1, 13.4, 13.5, 14.2, 14.3, 14.4, 15.2, 15.3, 15.4,
15.5, 15.6, 15.7, 15.8, 15.9, 15.10, 15.13, 16.1, 16.2, 17.1, 17.2,
17.3, 17.4, 17.5, 17.6, 17.7, 17.8, 17.9, 17.10, 17,11, 17.12,
17.15, 17.16, 17.17, 17.26, 17.29, 17.30 - crtei Fejzi Emir;
2.1, 10.11, 10.12 - fotografije Fejzi Emir;
14.10 - Revija AUTO, jugoslovenska revija za automobilizam;
17.14 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et
construction - Coneption et ralisation: Aspaces
urbains, btiments publics, habitations quipements
et matriels adapts, Paris, Le Moniteur, 1996;
17.18 - Fabrika broura: Barrierefreies Wohnen
- Planungsempfehlungen fr Grundri, Ausbau und
Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996;
5.1 - Galaksija br: 46, Beograd, februar 1976;
8.3, 8.4, 8.5, 8.6, 8.7, 8.8, 8.9, 8.10 - Prospekti Zavoda
za rehabilitacijo invalidov, Ljubljana, 1983;
8.11 - Tanz Spiegel, Ausgabe 5, Neu-Isenburg, Mai 1998;
8.12 - Prospekti firme Otto Bock Orthopdischen
Industrie, Duderstadt,1998;
8.13 - Gut Drauf - Eine Information der Bundesanstalt fr
Arbeit ber Behiderte im Beruf, Nrnberg, 1996;
8.14 - Tanz Spiegel, Ausgabe 8, Neu-Isenburg, August 1997;
8.15 - Prospekti firme Otto Bock Orthopdischen
Industrie, Duderstadt, 1998;
8.16, 8.17 - Gut Drauf - Eine Information der Bundesanstalt
fr Arbeit ber Behiderte im Beruf, Nrnberg, 1996;
8.18 - Stemshorn, Axel i dr.: Barrierefrei Bauen fr Behinderte
und Betagte, 3. Auflage, Verlagsanstalt Alexander Koch
GmbH, Leinfelden-Echterdingen (Deutschland), 1995;
8.19 - Galaksija br: 1, Beograd, mart 1972;
8.20 - Komercijalni katalog za prodaju katalokim
putem firme Quelle, Njemaka, 1997;
8.21, 8.22- Prospekti firme Otto Bock
Orthopdischen Industrie, Duderstadt, 1998;
10.15, 11.4, 11.14 - Fabrika broura: Barrierefreies
Wohnen - Planungsempfehlungen fr Grundri, Ausbau und
11.16 - Prospekt firme Kleindienst
Rehatechnik GmbH, Augsburg;
11.18 - Fabrika broura: Barrierefreies Wohnen
- Planungsempfehlungen fr Grundri, Ausbau und
1.1 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction - Coneption
quipements et matriels adapts, Paris, Le Moniteur, 1996;
12.7, 12.9, 12.10, 13.1, 13.2, 13.3 - Ackerman, Bartz, Feller:
Behindertengerechte Verkehrsanlagen - Planungshandbuch fr
Architekten und Ingenieure, Dsseldorf, Werner Verlag, 1997;
13.6, 13.7 - McCannell, Brad: Barrier-free approach - where political
correctness meets economic reality, u: Passenger Terminal World,
Published by UK & International Press, Surrey, UK, November 98;
14.1 - Agora - Low-Floor Bus, prospekt za niskopodne
autobuse fabrike Renault, Suresnes Cedex, 1998.
14.2, 14.3 - Ackerman, Bartz, Feller: Behindertengerechte
Verkehrsanlagen - Planungshandbuch fr Architekten
und Ingenieure, Dsseldorf, Werner Verlag, 1997;
14.5 - Prospekt firme HAAG Mobility
Center, Vogoa kod Sarajeva, -;
14.6 - Agora - Low-Floor Bus, prospekt za niskopodne
autobuse fabrike Renault, Suresnes Cedex, 1998.
14.8 - Revija AUTO, jugoslovenska revija za automobilizam;
15.1, 15.11 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et
construction - Coneption et ralisation: Aspaces
urbains, btiments publics, habitations quipements
et matriels adapts, Paris, Le Moniteur, 1996;
15.12, 16.3, 16.4, 16.5, 16.6, 16.7 - Ackerman, Bartz, Feller:
Behindertengerechte Verkehrsanlagen - Planungshandbuch fr
Architekten und Ingenieure, Dsseldorf, Werner Verlag, 1997;
17.13 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction - Coneption
quipements et matriels adapts, Paris, Le Moniteur, 1996;
17.19, 17.20, 17.21, 17.22, 17.23, 17.24, 17.25, 17.27, 17.28 - Fabrika
broura: Barrierefreies Wohnen - Planungsempfehlungen fr Grundri,
Ausbau und Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996.
Napomena Udruenja paraplegiara Crne Gore:
Prema elji autora publikacije, zadrani su pojedini termini iz prvog izdanja publikacije izdatog u Bosni i
Hercegovini. U meuvremenu, u crnogorskom zakonodavstvu se priprema usvajanje novih termina, a neki
od njih su sljedei:
za hendikepiranost, hendikep - umanjene fizike/ senzorne/ intelektualne sposobnosti
za kombinaciju umanjenih mentalnih i fizikih sposobnosti - umanjene psiho-fizike sposobnosti
za fiziku i mentalnu hendikepiranost - umanjene psiho-fizike sposobnosti
za mentalno hendikepirane osobe - osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti
za fiziki i mentalno ometene - osobe umanjene psiho-fizike sposobnosti
za mentano retardirane osobe - osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti

Barijere Emir Fejzic

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Barijere Emir Fejzic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

osobe

You might also like