P. 1
Barijere Emir Fejzic

Barijere Emir Fejzic

|Views: 424|Likes:
Published by userlejla

More info:

Published by: userlejla on Sep 15, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/04/2013

pdf

text

original

osobe

umanjenih
tjelesnih
sposobnosti i
Prof. dr. Emir Fejzić
Izdavač: EXPEDITIO, Centar za održivi prostorni razvoj, Kotor
Izdavač originalnog izdanja: Arhitektonski fakultet u Sarajevu
i Informativni centar za osobe sa invaliditetom “LOTOS”, Tuzla,
Sarajevo 2001.
Prilagođavanje teksta izdanju za Crnu Goru: Vesna Leković
Dizajn i priprema za štampu: EXPEDITIO
Štampa: Stylos, Podgorica
Tiraž: 1000
Kotor, 2007.
Donator: Skupština Republike Crne Gore
Zahvaljujemo se: Prof. dr. Emiru Fejziću
dipl. ing. arch, autoru prvog izdanja knjige,
na ustupljenom materijalu; Arhitektonskom
fakultetu iz Sarajeva i gospodinu Suadu
Zahiroviću iz Informativnog centra za osobe
sa invaliditetom “LOTOS” - Tuzla, izdavačima
knjige u Bosni i Hercegovini; Sonji Vasić iz
Handicap International za Crnu Goru, na pomoći
pri uspostavljanju kontakata i prilogu o stanju
u Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom;
Zoranu Rajkoviću iz Udrženja paraplegičara
Crne Gore iz Podgorice, na prilogu o stanju u
Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom;
Arhitektonskom fakultetu iz Podgorice na podršci
prilikom apliciranja za finansijska sredstva;
Skupštini Republike Crne Gore na finansijskoj
pomoći za pokrivanje troškova štampe knjige;
Dizajn i priprema za štampu ove knjige,
kao i prilagođavanje teksta izdanju za Crnu
Goru, volonterski je doprinos EXPEDITIO.
osobe
umanjenih
tjelesnih
sposobnosti i
Prof. dr. Emir Fejzić
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 4
5 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Predgovor autora knjige
I DIO: OSOBE UMANJENIH
TJELESNIH SPOSOBNOSTI
1. Uvod
2. Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
2.1. Bolesti specifične za stare osobe (gerijatrija)
2.1.1. Fizička oboljenja
Arterioskleroza
Arterijska hipertonija
Diabetes melitus
Cerebralna oboljenja
Morbus Parkinson
Osteoporoza
2.1.2. Psihička oboljenja
2.2. Funkcionalna oštećenja organizma
Oštećenja vida
Oštećenja sluha
Oštećenja organa za miris
2.3. Teška funkcionalna oštećenja organizma
2.3.1. Dismelija
2.3.2. Infantilna cerebralna pareza
Atetoidna cerebralna pareza
Ataksična cerebralna pareza
Spastična cerebralna pareza
Diplegija
Paraplegija
Triplegija
Tetraplegija
Hemiplegija
2.3.3. Multipla skleroza
2.3.4. Mišićna distrofija
2.3.5. Poliomelitis
2.3.6. Reuma
Artroza
Artritis
Reumatska groznica
Behtereva bolest
Reuma mekih tkiva
2.3.7. Spina bifida
2.3.8. Lomovi kičme sa oštećenjem kičmene moždine
Lom u predjelu vratnih pršljenova C1 - C3
Lom u predjelu vratnih pršljenova C4 - C5
Lom u predjelu vratnih pršljenova C6 - C7
Lom u predjelu vratnih pršljenova C8 - T1
Lom u predjelu leđnih pršljenova T2 - T5
Lom u predjelu leđnih pršljenova T6 - T10
Lom u predjelu leđnih pršljenova T11 - L3
Lom u predjelu leđnih pršljenova T4 - S2
3. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
3.1. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
u svijetu
3.2. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
u Bosni i Hercegovini
Sadržaj
08
13
14
15
16
16
16
16
17
17
17
18
18
18
19
19
20
20
20
20
21
21
21
21
21
21
21
21
22
22
22
22
22
22
22
22
23
23
23
23
23
23
23
23
24
24
25
25
27
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere õ
3.3. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori vezano
za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
4. Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za osobe
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, posebno
nepokretne, analizirana sa moralno-pravnog stanovišta
5. Putevi prevazilaženja problema
6. Sa čime je potrebno upoznati arhitekte
II DIO: ARHITEKTONSKE BARIJERE
7. Arhitektonske barijere i parametri koji ih defišu
8. Ortopedska pomagala
8.1. Invalidska kolica
8.1.1. Dimenzije invalidskih kolica
8.1.2. Podjela invalidskih kolica
8.1.2.1. Podjela invalidskih kolica na
osnovu namjene
8.1.2.2. Podjela invalidskih kolica na osnovu
karaktera korisnika kojima su namijenjena
8.1.3. Specijalne izrade invalidskih kolica
8.2. Ostala ortopedska pomagala
9. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima
10. Dimenzije prostora potrebnog za manipulisanje
standardnim invalidskim kolicima i drugim ortopedskim
pomagalima
10.1. Prostor potreban za izvođenje raznih vrsta okreta
standardnim invalidskim kolicima
10.1.1. Prostor potreban za okretanja
standardnih invalidskih kolica objema rukama
10.1.2. Prostor potreban za okretanja standardnih
invalidskih kolica jednom rukom
10.2. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje
standardnim invalidskim kolicima
10.2.1. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje
standardnim invalidskim kolicima u
horizontalnoj ravni
10.2.2. Kosine namijenjene kretanju nepokretnih
osoba u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu
10.3. Prostor potreban za upotrebu
štaka, štapova i hodalica
11. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i osnovni
arhitektonski elementi
11.1. Vrata
11.2. Pragovi
11.3. Stepenice i stepeništa
11.4. Liftovi
12. Komunalna oprema
12.1. Trotoari i pješački prelazi
12.2. Vanjske kosine i stepeništa
13. Urbana oprema
14. Uključivanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti,
posebno nepokretnih osoba, u javni saobraćaj
14.1. Mogućnosti i načini pristupa vozilima javnog
saobraćaja osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
14.2. Najpogodniji vid javnog saobraćaja za
osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
14.2.1. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
kao vozači
29
34
37
39
43
44
44
44
46
46
50
53
53
56
57
57
57
59
61
61
61
66
68
68
72
72
74
76
76
78
80
83
83
85
86
7 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
14.2.2. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti za vozače
14.2.3. Adaptacija putničkih automobila za upotrebu
od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
15. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila
kojima se prevoze osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
15.1. Zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila,
čiji putnici su nepokretne osobe, na otvorenim površinama
15.1.1. Parkiranje putničkih automobila,
čiji putnici su nepokretne osobe, pod uglom od 0
0
15.1.2. Parkiranje putničkih automobila, čiji putnici
su nepokretne osobe, pod uglom od 30
0
, 45
0
, 60
0
i 90
0
15.2. Parkiranje putničkih automobila, čiji putnici
su nepokretne osobe, u javnim objektima
15.3. Garažiranje putničkih automobila, čiji putnici
su nepokretne osobe, u individualnim objektima
16. Označavanje arhitektonskih elemenata, elemenata
komunalne i urbane i druge opreme i objekata
prilagođenih osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
17. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i stan
17.1. Prilaz
17.2. Ulazna vrata
17.3. Hodnik
17.4. Dnevni boravak
17.5. Kuhinja
17.5.1. Organizacija kuhinje
17.5.2. Kuhinjski elementi
17.6. Trpezarija
17.7. Sanitarne prostorije i sanitarije
17.7.1. Umivaonik
17.7.2. Tuš i kada
17.7.3. WC-šolja
17.8. Spavaća soba
17.9. Balkoni, lođe, terase
III DIO: DODATAK
18. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju prava
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
18.1. Rezolucije Ujedinjenih nacija
• Rezolucija 3447 (XXX), 1975.
• 31/123. Međunarodna godina hendikepiranih
osoba, 1976.
• Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Predloženi program budžeta za dvogodište 1980-1981
• 34/154. Međunarodna godina hendikepiranih osoba
• 35/133. Međunarodna godina hendikepiranih osoba
• UN Rezolucija 4/8 Ljudske odluke i Međunarodna
godina hendikepiranih osoba
• Međunarodna godina hendikepiranih osoba
18.2. Druge rezolucije
19. Normativi
20. Literatura
20.1. Literatura korištena prilikom pisanja knjige
20.2. Druga literatura koja tretira problematiku
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
20.3. Izvor fotografija i crteža
87
87
90
92
93
94
95
98
100
102
103
103
104
104
105
106
107
110
111
112
114
116
118
119
123
123
123
125
126
127
129
132
132
136
137
139
139
142
144
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 8
Predgovor autora knjige
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti dio su svake
društvene zajednice. Te činjenice postao sam svjestan 1983.
godine tokom postdiplomskog studija na Arhitektonskom
fakultetu u Ljubljani. Prof. dr Dušan Moškon u okviru predmeta
Humanizacija grajenega okolja skrenuo je tada moju pažnju
na hendikepirana lica i njihove probleme. Rezultat toga bio je
seminarski rad pod naslovom: “Osobe sa smanjenim tjelesnim
sposobnostima kao učesnici u stacionarnom saobraćaju”,
napisan 1985. g.
Tokom prikupljanja građe za taj rad uočio sam nekoliko
iznenađujućih činjenica:
- do momenta buđenja moga interesovanja za osobe sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima (1984. g.) na ulicama
Sarajeva vidio sam nekolicinu invalida-amputiraca koji su
koristili štake, ali nikada niti jednog u invalidskim kolicima.
Stoga sam bio sklon misliti da njih u Sarajevu nema, što je,
naravno, bilo pogrešno i daleko od stvarnoga stanja;
- na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu o arhitektonskim
barijerama nije bilo govora niti na dodiplomskom niti na
postdiplomskom studiju;
- u to vrijeme ni u jednoj biblioteci u Gradu nije se mogao naći
niti jedan naslov koji bi sa arhitektonskog stanovišta tretirao
problematiku vezanu za život i rad hendikepiranih lica, a ta
situacija i danas je neizmjenjenom;
Strasbourg
9 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
- u Statističkom zavodu Bosne i Hercegovine nisu se mogli pronaći
bilo kakvi podaci o brojnosti ovih lica;
- nije postojala zakonska regulativa koja bi regulirala oblasti
liječenja, školovanja, rada, rekreiranja, integriranja u okruženje -
jednom rječju sveukupnog življenja ove društvene kategorije.
Pitanje koje mi se nakon ovih saznanja samo po sebi nametnulo
bilo je: Zašto je to tako? Potom: Da li sam bio u pravu kada sam
mislio da osobâ umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanih za
invalidska kolica u Sarajevu nema?
Više je no očigledno da sam tada bio u krivu. A bio sam stoga, što
sam bio dio društvene zajednice koja o ovoj svojoj kategoriji nije
uopće vodila brigu niti su je se njeni problemi doticali.
Ono što sam kao pojedinac u cilju mijenjanja takvog stanja mogao
učiniti bilo je publicirati seminarski rad. To sam putem udruženjâ
koja okupljaju tjelesno hendikepirana lica i pokušao uraditi.
Pomanjkanje novca onemogućilo je u toj namjeri i njih i mene, a
od tadašnjih izdavača niko nije bio zainteresiran za objavljivanje
knjižice takvog sadržaja.
Netom završeni rat prouzročio je invaliditet ogromnog broja ljudi.
Time je natjerao pojedine državne organe na mijenjanje svog
stava spram ove problematike.
Nažalost, povećani stepen brige prema osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti još uvijek nije institucionaliziran. Na tom polju
ostaje mnogo toga da se uradi, a prije svega novom zakonskom
regulativom stvore pravne osnove njihove potpune društvene
jednakopravnosti.
Ova knjiga moj je moralni dug prema osobama umanjenih tjelesnih
sposobnosti, kao i prema svima nama koji idemo u godine u kojima
ćemo im se pridružiti. Nastajala je dugo i još uvijek je ne smatram
završenom. Veoma korisne sugestije u cilju njenog poboljšanja
i veliku pomoć u radu pružili su mi recenzenti Prof. dr Živojin
Vekić, dipl.ing.arch., redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u
Sarajevu, Prof. dr Jelica Karlić-Kapetanović, dipl.akad.arh., redovna
profesorica Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Doc. dr sci. med.
Ismet Gavrankapetanović, docent Medicinskog fakulteta u Sarajevu
i direktor Klinike za ortopediju Kliničkog centra Koševo u Sarajevu,
te im na ovom mjestu iskazujem svoju zahvalnost.
Knjiga pokušava razbiti neka uvriježena mišljenja i stereotipe o
hendikepiranim licima. Svojim sadržajem namijenjena je prije svega
projektantima i studentima arhitekture. U njoj će korisne podatke
i sugestije pronaći i mnogi drugi, koji se u određenim prilikama
mogu pojaviti u ulozi investitora. Zasigurno bi je, međutim, trebalo
da pročitaju i oni koji (ne)donošenjem zakona odlučuju o načinu
življenja osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Doc. dr Emir Fejzić, dipl.ing.arch.
Sarajevo, 2000.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 10
I DIO
OSOBE UMANJENIH
TJELESNIH SPOSOBNOSTI
12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
18 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
1. Uvod
Temelji naše civilizacije počivaju na razmjeni ljudi, dobara i
informacija.
Onemogućiti nekome samostalno i slobodno kretanje i
komuniciranje znači isključiti ga iz svih društvenih tokova. Nije
potrebno elaborirati šta to u psihološkom i materijalnom pogledu
znači. Dovoljno je napomenuti da se kazne za najteža krivična
djela baziraju upravo na ograničavanju slobode kretanja i slobode
razmjene informacija.
Ako se izuzme kršenje zakona, onda drugi osnovni razlog
ograničenja potpunog konzumiranja elementarnih civilizacijskih
prava velikog broja ljudi leži u umanjenju njihovih tjelesnih
sposobnosti.
O kretanju i komuniciranju, kao i o drugim pitanjima koja se
tiču osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, u svijetu se mnogo
govorilo. Na tu temu održan je veliki broj kongresa i simpozijuma.
Prvi, u organizaciji Internacionalne federacije nepokretnih, civilnih
i invalida saobraćaja FIMITIC (Fédération Internationale Mutilés,
Invalides du Travail et Invalides Civils), održan je od 17. do
20. juna 1963. godine u Stresi.
1
Za njim su slijedili skupovi 1966.
godine u Visbadenu i 1969. godine u Dablinu. Drugi kongres,
koji je takođe organizovao FIMITIC, održan je od 12. do 17. maja
1969. godine u Kopenhagenu i Malmöu. Na njemu je zaključeno
da su arhitektonske barijere te koje ugrožavaju društvenu i radnu
rehabilitaciju teških invalida. I naša zemlja bila je domaćin jednog
takvog okupljanju, koje je 1971. godine održano u Sarajevu. Treći
kongres FIMITIC održan je od 14. do 17. juna 1972. godine u Oslu.
On se bavio pitanjem arhitektonskih barijera i to prije svega u javnim
zgradama, školama, sportskim objektima, javnom saobraćaju, itd.
Ovom problematikom svojevremeno se intenzivno bavila i
Skupština Evropske zajednice. Ona je osnovala stručnu komisiju,
koja je, kroz više zasjedanja u periodu od 15. februara 1974. do 30.
januara 1975. godine, detaljnije proanalizirala pitanja arhitektonskih
barijera.
Kao posebno značajnu, potrebno je istaći činjenicu da je
na međunarodnom skupu ICTA (International Society for
Rehabilitation of the Disabled, Committee on Technical Aids,
Housing and Transportation) usvojeno rješenje međunarodnog
znaka pristupnosti autora S. Kofoeda. Znak, čije su standardne
dimenzije 10/10 cm, signalizuje da je osobama sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima omogućen pristup u one objekte kojima
je obilježen, kao i da su ti objekti prilagođeni njihovoj upotrebi.
Da bi bio dobro vidljiv, znak pristupnosti radi se tako da je simbol
u odnosu na podlogu obojen kontrastno. Koriste se dvije varijante
znaka, prva, kod koje je bijeli simbol na plavoj podlozi, i druga, sa
crnim simbolom na bijeloj podlozi (slika br. 1.1).
Svakako da je potrebno naglasiti i to da su UN, na jednom od svojih
zasjedanja, proglasile 3. decembar danom invalida.
14 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
2. Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health
Organization) razlikuje pet vrsta zdravlja. To su:
- fizičko zdravlje
- psihičko zdravlje
- socijalno zdravlje
- funkcionalno zdravlje i
- ekonomsko zdravlje.
1
Poremećaj bilo koje od ovih kategorija zdravlja povlači za sobom
smetnje i u ostalim, što za posljedicu ima umanjenje tjelesnih
sposobnosti.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti su one čiji organizam, zbog
određenih fizičkih, psihičkih ili funkcionalnih nedostataka, nije u
stanju da svoje zadatke obavlja optimalno. Neizbježno su sastavni
dio svake ljudske zajednice, i u svim zemljama svijeta čine, premda
se o njima u tom smislu može samo uslovno govoriti, veoma brojnu
društvenu kategoriju.
Da bi onima koji se bave problematikom hendikepiranih lica olakšala
rad, WHO je 1980. godine izradila sistem klasifikacije umanjenja
tjelesnih sposobnosti. U okviru njega, ustanovljena su četiri nivoa
i to:
- disease
- impairment
- disability i
- handicap
Slika br. 1.1. Međunarodni znak za pristupnost
____________________
1. Bauen für Behinderte – eine gesellschaftspolitische Aufgabe, Olten, Schweizerischer
Invalidenverband, 1979, str. 55.
15 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Disease je nivo kojim je označeno ustanovljavanje
(dijagnostikovanje) postojanja neke bolesti.
Impairmant opisuje stepen oštećenja pojedinih organa.
Disability je nivo definisan gubitkom potpunog i kvalitetnog
aktiviteta.
Handicap označava činjenicu da individua osnovnim premisama u
svome okruženju funkcioniše kao invalid.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti opisane su sa tri posljednja
nivoa. Dijele se na onê sa privremeno i onê sa trajno umanjenim
tjelesnim sposobnostima.
U osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti ubrajaju se
svi oni čije je umanjenje tjelesnih sposobnosti, bez obzira na uzrok,
privremenog karaktera. U njih spadaju trudnice od trećeg mjeseca
trudnoće pa dalje, majke sa djecom u kolicima i malom djecom,
veoma mala djeca, osobe čiji su gornji ili donji ili i gornji i donji
ekstremiteti, usljed raznih vrsta izčašenja i fizičkih povreda kostiju,
imobilisani (stavljeni u gipsanu ili neku drugu vrstu imobilizacije),
bolesnici u postoperativnom periodu i drugi.
U kategoriji osoba sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima
postoji veliki broj podkategorija. One su rezultat različitih uzroka
koji dovode do trajnog, odnosno doživotnog umanjenja tjelesnih
sposobnosti. U njih spadaju stare osobe (lica iznad 65 godina
starosti - ova granica je uslovne prirode), iznemogle osobe, lica
sa amputiranim ekstremitetima, osobe sa urođenim psihičkim i
fizičkim anomalijama, hemiplegičari, paraplegičari, uključujući i
tetraplegičare, distrofičari, invalidi rada raznih kategorija, osobe
sa mišićnim i živčano-mišićnim oboljenjima, osobe sa bolestima
lokomotornog aparata, slijepe i slabovideće osobe, gluve i nagluve
osobe, osobe koje pate od cerebralne paralize, epileptičari, srčani
bolesnici, astmatičari i drugi. U ovu grupu spadaju i ratni invalidi
raznih stepena invaliditeta.
2.1. Bolesti specifične za stare osobe (gerijatrija)
Smatra se da se osobe starije od 65 godina nalaze u svom trećem
životnom dobu. Grana medicine koja se bavi njihovim zdravljem,
odnosno preventivnim, kliničkim, rehabilitacijskim i socijalnim
aspektima bolesti od kojih pate, naziva se gerijatrija.
Ispitivanja u Njemačkoj pokazala su da oko 80% starih osoba u
treće životno doba ulaze zdrave. One žive i preko 80 godina, a
potom umiru nakon kratke bolesti, koja traje u prosjeku četiri do pet
mjeseci. Obično se radi o oboljenjima krvotoka, srca ili o pojavama
tumora na biološkoj granici života. Ova lica su čila i nemaju većih
poteškoća sa mobilitetom, osim u posljednjoj životnoj fazi.
Nasuprot njima je 20% starih osoba, čije je treće životno doba
opterećeno jednom ili više bolestî. Posebno negativne posljedice
na ova lica i njihov socijalni status ima više istovremeno
dijagnostikovanih oboljenja, čiji je broj u direktnoj proporciji sa
1õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
godinama života i načinom njegovanja. Kod starih osoba, smještenih
kod kuće, ustanovljeno je u prosjeku 3,5 bolesti po pacijentu, a
kod onih koji su hospitalizovani, taj broj se penje u prosjeku na čak
6. Više paralelnih oboljenja (tzv. multimorbiditet) gotovo redovno
za posljedicu ima i poteškoće sa mobilitetom, koje se kreću od
osrednjih, do potpune nemogućnosti kretanja, nemoći i zavisnosti
od pomoći trećih lica.
Značajno je napomenuti da kod starih ljudi mnoge bolesti pokazuju
sasvim drugačiju simptomatiku i tok nego kod mladih pacijenata.
Ova činjenica važna je kako sa stanovišta ljekara, tako i sa stanovišta
arhitekata. Da bi mogli razumjeti bolesnike u trećem životnom
dobu i da bi bili u stanju da shvate njihova tjelesna ograničenja
i mogućnosti, projektanti moraju posjedovati osnovna znanja o
gerijatrijskim bolestima i njihovim kliničkim slikama, kao i o uticaju
koji one imaju na mobilitet.
2.1.1. Fizička oboljenja
Arterioskleroza
Arterioskleroza nastaje usljed različitih uzroka, a rezultira
zadebljanjem i gubljenjem elastičnosti zidova arterijskih krvnih
sudova. Ona pogađa cijeli organizam i može biti uzrok srčanog
infarkta, apopleksije i skleroze arterija ekstremiteta. Faktori rizika
ove bolesti su visoke vrijednosti masnoće u krvi, povišeni arterijski
krvni pritisak (arterijska hipertonija), diabetes melitus i pretjerano
pušenje (permanentno trovanje organizma nikotinom). U odmakloj
fazi, arterioskleroza značajno otežava mobilitet.
Arterijska hipertonija (povišeni arterijski krvni pritisak)
Na osnovu normativa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO),
arterijska hipertonija nastaje kada vrijednost sistolnog krvnog pritiska
dostigne ili premaši nivo od 160 mmHg, a dijastolnog nivo od 95 mmHg.
Liječnici razlikuju dvije vrste hipertonije. To su primarna ili esencijalna,
nastala sama po sebi, i sekundarna, koja se javlja kao posljedica nekih
drugih oboljenja. Najčešći uzroci nastanka ove bolesti su arterijska
stenoza bubrega, oboljenja bubrežnih kanala, feokromozitom –
adrenalinom uzrokovani tumor, hiperaldosteroidizmus – poremećaj
u proizvodnji bubrežnog hormona aldosterona, endokrina oboljenja
poput Morbus Cushing-a, i sl.
Diabetes mellitus
Šećerna bolest javlja se kod starijih pacijenata i posljedica je
različitih faktora, od kojih su najčešće zastupljeni pretjerana težina,
uz istovremeno smanjenje mišićne mase (debljanje), smanjenje
tolerancije šećera u krvi i izmijenjena osjetljivost na insulin.
Hronično povećanje koncentracije šećera u krvi izaziva promjene
koje pogađaju cijeli organizam. Napadnuti su srce, krvotok, bubrezi,
nervni sistem… U uznapredovaloj fazi, bolest rezultira poteškoćama u
hodanju, pojavom otvorenih rana na nogama koje naginju gangreni, a
sa amputiranjem kao završnim ishodom, anginom pectoris, slabošću
ili prekidima senzibilnosti, itd.
Kod osoba koje boluju od diabetes melitusa postoji latentna opasnost
od pada. Stoga im je neophodna pomoć u hodu u vidu štapova,
štaka, pa, u teškim slučajevima, i invalidskih kolica.
17 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Cerebralna oboljenja
Najvažnije i najčešće cerebro-vaskularno oboljenje je moždani
udar. Defiše se kao iznenadno oštećenje centralnog nervnog
sistema, uzrokovano različitim cerebrovaskularnim smetnjama.
Razlikuju se:
- progresivni moždani udar
- okončani moždani udar
- PRIND - Prolonged reversible ischemic neurologic deficit
(produženi reverzibilni neurološki hemijski manjak)
- TIA - Transitory ischemic attack (tranzitorni hemijski
napad).
Moždani udar nastaje usljed akutne zakrčenosti arterija
mozga (arteriosklerotično-trombotično zakrčenje, embolija) ili
unutarmoždanog krvarenja.
Posljedice moždanog udara su različite, a najčešće se manifestuju
kao oduzetost polovine tijela (hemiplegija), smetnje u govoru
(afazija), neosjetljivost jedne polovine tijela ili prekidi vida. U
velikom broju slučajeva bitno je narušen mobilitet bolesnika, pa
su za ispomoć u kretanju najčešće potrebna invalidska kolica.
Morbus Parkinson
Morbus Parkinson je bolest koja napada određene moždane
strukture (sivu moždanu masu – substantia nigru) i od njih
proizvedene neurotransmitere (u okviru njih dopamin, tj.
supstancu za prenos električnih signala kroz mozak) i degeneriše
ih. Za posljedicu ima promjene raznih motoričkih funkcija organizma,
kao i promjene u njegovom vegetativnom sistemu.
Bolest nastaje kao primarna ili kao sekundarna, a usljed nekih drugih
moždanih oboljenja. Manifestuje se u vidu ukrućenosti i usporenja
pokreta, smetnji u držanju, ograničenja sposobnosti pisanja i
hodanja, pretjeranog znojenja, naglog pada krvnog pritiska prilikom
ustajanja, depresije, itd. Mobilitet bolesnika potrebno je podupirati
ortopedskim pomagalima.
Osteoporoza
Osteoporozu karakteriše gubitak (smanjenje) koštane mase, što za
posljedicu ima povećanje opterećenosti skeleta i, kroz to, povećanje
broja fraktura.
Razlikuju se primarna i sekundarna osteoporoza. Primarna
osteoporoza ima takođe dva podtipa. Tip I je takozvana
postmenopauzalna osteoporoza. Pogađa žene i to u momentu
kada im nakon menopauze izostane proizvodnja estrogena. Tip II
je manje specifičan i poznat je pod nazivom senilna osteoporoza.
Uzrok mu je smanjenje proizvodnje D vitamina i, kroz to, smanjenje
apsorpcije kalcijuma u organizmu.
Sekundarna osteoporoza može nastati usljed niza razloga, kao
što su nepokretnost, dugo ležanje u krevetu, manjak kalcijuma
zbog nekontrolisane dijete ili gladovanja, alkoholizam, bubrežna
insuficijencija, pretjerana upotreba lijekova, Morbus Cushing,
hiperparatiroidizmus, diabetes, itd.
18 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Osnovna posljedica osteoporoze je veliki broj spontanih lomova
kostiju, od kojih su posebno opasni oni u predjelu kičme. Bolesnici
uz to pate od jakih bolova izazvanih pritiskom na nerve usljed
deformacije kičmenog stuba. Rezultat svega su učestale operacije,
imobilizacija ekstremiteta, ograničenje pojedinih pokreta, smanjenje
opšte mobilnosti, bespomoćnost, zavisnost od trećih lica, ali i
redovna upotreba različitih ortopedskih pomagala za kretanje.
2.1.2. Psihička oboljenja
Psihogerijatrija je dio psihijtarije koji se bavi psihološkim aspektima
starosti, s jedne, odnosno psihijatrijskim oboljenjima u starosti, s
druge strane.
Različite psihijatrijske smetnje u ponašanju najčešća su oboljenja
u trećem životnom dobu. U njih spadaju Demencovo oboljenje u
različitim formama, delirijum i depresija.
Problem sa kojim se liječnici često susreću je odvajanje
psihijatrijskih smetnji od internističkih oboljenja, koji se u svojoj
početnoj fazi mogu slično manifestovati. Teško je, naime, razlučiti
da li su određene smetnje uzrokovane stvarnom psihijatrijskom
bolešću ili su simptom internističkog ili neurološkog oboljenja, ili
pak sporednog djelovanja konzumiranja lijekova.
2.2. Funkcionalna oštećenja organizma
Funkcionalna oštećenja organizma mogu zahvatiti različite organe,
mogu to učiniti na različite načine i iz različitih uzroka. Najčešća
su:
Oštećenja vida
Oštećenja vida mogu se javiti kao urođena (npr. daltonizam) ili kao
vremenom stečena.
Potrebno je praviti razliku između slabovidećih (npr. u raznim fazama
bolesti Retinitis Pigmentosa – slika br. 2.1) i potpuno slijepih lica.
Slika br. 2.1. Različite faze bolesti Retinitis Pigmentosa.
19 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Kongres oftamologa SFR Jugoslavije dao je 1971. godine definiciju
sljepoće koja glasi: “Slijepim se smatra lice koje na boljem oku s
korekcijom ima oštrinu vida manju od 10% (0,10) i lice sa centralnim
vidom na boljem oku s korekcijom od 25% (0,25), ali vidno polje
suženo na 20 stepeni i manje”.
2
Slabovideća lica u prostoru se orijentišu ostatkom vida, sluhom i
opipom, a slijepa samo sluhom i opipom.
Prilikom projektovanja prostora ili predmeta namijenjenih osobama
sa oštećenjima vida, od velike važnosti je da se koriste kontrastne
boje, divergentno osvjetljenje i različito strukturirani materijali.
Potpuno slijepim osobama od velike pomoći su smisleno oblikovani
upotrebni predmeti (lomovi rukohvata na stepenicama, brajeva
azbuka na tasterima lifta, telefona, na pločicama na vratima, i sl.),
različito struktuiranje materijala, kao i davanje zvučnih signala u
pojedinim situacijama.
Oštećenja sluha
I oštećenja sluha mogu se javiti kao urođena ili kao vremenom
stečena.
Urođeno oštećenje sluha (potpuna gluvoća) za posljedicu ima
poteškoće u govoru, koje se naknadnim vježbama mogu značajno
umanjiti. S druge strane, lica sa urođenim oštećenjem sluha imaju
neobično dobro razvijen vid.
Uzroci stečenog oštećenja sluha mogu biti dugotrajna izloženost
intenzivnoj buci, razna oboljenja, udesi (padovi, saobraćajne
nesreće, i sl.) ili starost. Stečenu slabost sluha često prati slabljenje
vida, a ona može biti i uzrok preglasnog govora.
Potrebno je praviti razliku između nagluvih i potpuno gluvih lica.
Nagluva lica u prostoru se orijentišu vidom i ostatkom sluha, a gluva
samo vidom.
Da bi se kod nagluvih lica mogao optimalno iskoristiti ostatak
sluha, prostorije u kojima se ona kreću i borave moraju imati dobre
akustičke osobine. U tim prostorijama ne bi smjelo dolaziti do
pojava jeke ili eha, frekventni opseg trebalo bi da je iznad 500 Hz,
a nivo buke ispod 45 dB, i ne bi smjelo biti ometajućih (parazitskih)
zvukova. Zbog svega navedenog, trebalo bi ih dobro zvučno
izolovati u odnosu na vanjski prostor.
Prostorije u kojima borave gluva lica, zbog povećanja mogućnosti
čitanja sa usana, trebalo bi i dobro osvijetliti. Ovim licima su i razne
vrste svjetlosnih signala (npr. za zvono na vratima, za telefon, za
satni mehanizam na električnom šporetu, i sl.) od velike pomoći.
Oštećenje organa za miris
Stari ljudi mogu trpiti i od oštećenja organa za miris. Ova bolest
javlja se kao posljedica neurodegenerativnih promjena u organizmu,
npr. Alzheimerove bolesti, a manifestuje se promjenama nervnih
završetaka u bulbus olfactioriusu.
20 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Posljedica je neraspoznavanje mirisa, što može biti i opasno kada
su u pitanju ugljen-dioksid ili plin za kuvanje. Neraspoznavanje
mirisa može voditi slabljenju održavanja lične higijene.
2.3. Teška funkcionalna oštećenja organizma
Teška funkcionalna oštećenja ljudskog organizma mogu biti urođena
i stečena. Ova druga, ukoliko nisu posljedica akcidentnih situacija
(nesreće na poslu ili u saobraćaju, ranjavanja u ratu…) redovno su
povezana sa teškim oboljenjima koja pogađaju organizam. Bolesti
koje teško degenerišu tijelo su:
2.3.1. Dismelija
Dismelija je urođena degeneracija tijela. Manifestuje se potpunim
ili djelimičnim izostankom formiranja pojedinih ekstremiteta.
Posljedica je konzumiranja neodgovarajućih medikamenata u
periodu trudnoće.
Javlja se kao:
- amelija: ruke i noge su djelimično razvijene ili nedostaju u
potpunosti;
- ektomelija: nedostaju samo ruke ili samo noge. Češći je prvi
slučaj;
- fokomelija: šake ili/i stopala su vezani direktno za ramena,
odnosno kukove, a bez formiranja ruku, odnosno nogu.
Osobe pogođene dismelijom u stanju su da ostvare zadivljujuću
samostalnost kroz nevjerovatno vješto korištenje onih dijelova tijela
koji su im preostali. Česti su slučajevi vještog pisanja ili slikanja
ustima ili nogama. Poznati su i slučajevi domaćica koje su u
stanju da sve kućne poslove obavljaju nogama. One su, pri tom,
razvile pokretljivost nogu i nožnih prstiju do granica nezamislivih
normalnim ljudima. Ovakve osobe odbijaju upotrebu ortopedskih
pomagala, s obzirom da su bez njih okretniji i brži. Ipak, veliki broj
lica pogođenih različitim vrstama dismelije nisu u mogućnosti
da se o sebi brinu samostalno. Stoga su im neophodna različita
ortopedska pomagala, ali vrlo često nisu u stanju ni njih da koriste
bez pomoći trećih lica.
Ukoliko projektuju za osobu pogođenu dismelijom, arhitekti
se moraju upoznati sa njenim mogućnostima, da bi joj podesili
udaljenosti za dohvatanje i visine pojedinih arhitektonskih
elemenata i namještaja.
2.3.2. Infantilna cerebralna pareza
Infantilna cerebralna pareza zajednički je naziv za različita
oštećenja mozga nastala u fetalnom periodu, tokom porođaja
ili u ranoj mladosti bolesnika. Može biti uzrokovana virusnom
infekcijom majke u vrijeme trudnoće, nedostatkom kiseonika
(vazduha) tokom ili neposredno nakon porođaja ili infekcijom
mozga. Razlikuju se:
Atetoidna cerebralna pareza
Ogleda se u nekontrolisanim kretnjama, grimasama lica i
plaženjima jezika.
21 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Ataksična cerebralna pareza
Ogleda se u gubitku ravnoteže. Zbog sekundarnih posljedica
(nekontrolisanih padova) može biti vrlo opasna. Bolesnici zahtijevaju
nadzor i ispomoć trećih lica.
Spastična cerebralna pareza
Ogleda se u zategnutosti i očvršćavanju mišića. Često se noge u
koljenima ne mogu uopšte saviti. Mišići nogu mogu toliko očvrsnuti
(izgubiti elastičnost, ukočiti se) da oboljela osoba nije u stanju da
savije stopala u skočnim zglobovima, pa pod može dodirivati samo
vrhovima nožnih prstiju.
Budući da osobe oboljele od različitih vidova infantilne cerebralne
pareze imaju ograničenu pokretljivost ekstremiteta, koja se kreće u
dijapazonu od otežanog hvatanja do potpune oduzetosti, potrebno
je da arhitekti, projektujući za ove ljude, primjenjuju odgovarajuće
propise. Nijemci preporučuju kod lakših bolesnika primjenu normativa
DIN 18025 Teil 2, a kod težih normativa DIN 18025 Teil 1.
Diplegija
Diplegija je bolest kod koje dolazi do kočenja ekstremiteta, pri čemu
su ruke manje pogođene od nogu. Karakteristični su nagnutost
stopala i obim glave veći od 46 cm. Duhovne sposobnosti nisu ili su
vrlo malo umanjene.
Paraplegija
Pogađa isključivo noge i manifestuje se njihovom oduzetošću.
Pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku nije narušena.
Triplegija
Pogađa obje ruke i obje noge i manifestuje se kroz značajno
smanjenje njihove pokretljivosti. Umanjena je mogućnost
kontrole glave i gornjeg dijela tijela (torza).
Tetraplegija
Pogađa sve ekstremitete u približnoj mjeri i manifestuje se
njihovom teškom ukočenošću. Često su reducirane i duhovne
sposobnosti.
Hemiplegija
Pogađa lijevu ili desnu stranu tijela i manifestuje se njenom
oduzetošću.
2.3.3. Multipla skleroza

Uzroci multiple skleroze su upalni procesi na centralnom nervnom
sistemu: mozgu i kičmi. Bolest je hronična i ima progresivan
karakter. Često je praćena smetnjama vida, nesigurnošću u
hodu i hvatanju i pomanjkanju kontrole nad crijevima i plućima.
Ograničenja pokreta zavise od faze u kojoj se bolest nalazi, a
kreću se od problema sa hvatanjem, do potpune oduzetosti.
U prvoj fazi bolesti neophodna je ispomoć u hodu u vidu štapova
i štaka. U njenoj središnjoj fazi moguće je koristiti električna
invalidska kolica. U kasnom stadijumu, s obzirom na potpunu
nepokretnost, potrebno je koristiti obična invalidska kolica i
stalnu pomoć trećih lica.
22 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
2.3.4. Mišićna distrofija
Mišićna distrofija je genetičko degenerativno oboljenje mišićne
muskulature, koje rezultira njenim razaranjem. Bolest je hronična
i ima progresivan karakter. Napada djecu i odrasle, kod kojih ima
sporiji tok.
Posljedice bolesti su ograničenje mogućnosti hvatanja i ograničenje
mobilnosti, koje ide do potpune nepokretnosti. Bolesnicima su
potrebna različita invalidska pomagala, u posljednjem stadijumu
bolesti najbolje električna invalidska kolica.
2.3.5. Poliomelitis
Poliomelitis je virusno oboljenje koje napada i razara nervne ćelije
kičme. Posljedice trpe mišićne zone nogu, torza ili ramena, pri čemu
pojedine mišićne grupe mogu svoju funkciju i zadržati. Ogleda se u
poteškoćama u kretanju, koje mogu biti takvog nivoa da zahtijevaju
upotrebu električnih invalidskih kolica.
2.3.6. Reuma
Reuma je zajednički naziv za niz hroničnih upalnih oboljenja
određenih dijelova organizma. Razlikuju se:
Artroza
Artroza izaziva promjene na zglobovima. Nastaje usljed njihovog
pretjeranog opterećenja ili starosti. Ogleda se u oštećenju glatke
površine zgloba, koja postaje hrapava, uzrokuje povećano trenje i
prilikom kretanja izaziva bolove.
Artritis
Upala unutrašnje površine zgloba naziva se artritisom i vodi njenom
bolnom zadebljavanju i okoštavanju.
Reumatska groznica
Reumatska groznica je upala zglobova koja nastaje najčešće kod
djece i omladine kroz infekciju streptokokama. Napada i srce,
posebno srčane zaliske.
Behtereva bolest
Behtereva bolest je hronična upala pršljenova kičmenog stuba,
koja vodi gubitku elastičnosti kičmene moždine. Napada uglavnom
muškarce. U njenom posljednjem stadijumu, bolesnici se mogu
kretati još samo duboko previjeni u struku.
Reuma mekih tkiva
Upale i degenerativne promjene mišića nazivaju se reumom mekih
tkiva. Bolest je hronična i ima progresivan karakter.
Slike bolesti, u zavisnosti od toga koji dijelovi tijela su zahvaćeni,
mogu biti veoma različite. Posljedice se mogu grupisati na one
vezane za:
- sposobnost hvatanja rukama
- pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku
- mogućnost pokretanja nogu u zavisnosti od kičmene moždine.
28 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Kod ove bolesti, projektanti moraju imati u vidu njen
progresivni karakter i činjenicu da redovno vodi teškim
oštećenjima nogu, gornjeg dijela tijela, ruku i šaka, kao i da
će oboljeli na kraju morati koristiti invalidska kolica.
2.3.7. Spina bifida
Spina bifida je urođeno oboljenje kod koga je dio kičme
izvan funkcije, što dovodi do prekida provodljivosti nerava
kičmene moždine. Rezultira ograničenjima pokreta nogu
i ruku, ponekada u tolikoj mjeri da se mora predvidjeti
upotreba običnih ili čak i električnih invalidskih kolica.
2.3.8. Lomovi kičme sa oštećenjima
kičmene moždine
Lomovi kičme redovno izazivaju oštećenja kičmene moždine.
Zbog toga su izuzetno opasni i najčešće ostavljaju trajne
posljedice po mobilitet. Kakve posljedice će lom imati i koji
dio tijela će one zahvatiti zavisi od toga na kom dijelu kičme
je došlo do povrede i kakav joj je karakter. U tom smislu
razlikuju se:
Lom u predjelu vratnih pršljenova C1 – C3
Bolesnik je potpuno nepokretan. Disanje mu mora biti
podržavano aparatima za vještačko disanje. U svemu zavisi
od njege druguh lica. Njegov mobilitet može biti ostvaren
samo specijalnim električnim kolicima.
Lom u predjelu vratnih pršljenova C4 – C5
U većini slučajeva bolesnik je potpuno nepokretan. U pojedinim
slučajevima postoji djelimična mogućnost hvatanja šakama. U svemu
zavisi od njege drugih lica. Njegov mobilitet može biti ostvaren samo
specijalnim električnim kolicima.
Lom u predjelu vratnih pršljenova C6 – C7
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Može doći i do ograničenja
u pokretima gornjeg dijela tijela i ruku. Oduzetost je srednjeg, do
teškog stepena. Pomoć u njezi je neophodna. Samostalno kretanje
može se ostvariti električnim invalidskim kolicima.
Lom u predjelu vratnih pršljenova C8 – T1
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogućnost samostalnog
kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim
dijelovima nogu i štakama. U pojedinim slučajevima može doći i do
ograničenja mogućnosti hvatanja šakama. Tada samostalno kretanje
mogu omogućiti jedino električna invalidska kolica.
Lom u predjelu leđnih pršljenova T2 – T5
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Kako je mogućnost
hvatanja šakama u većini slučajeva zadržana, samostalno kretanje
mogu omogućiti invalidska kolica.
Lom u predjelu leđnih pršljenova T6 – T10
Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogućnost samostalnog
kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim
dijelovima nogu ili aparatima za oslanjanje.
24 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Lom u predjelu leđnih pršljenova T11 – L3
Mogućnost samostalnog kretanja može biti ostvarena
specijalnim aparatima na gornjim dijelovima obje noge
i štakama, pri čemu se radi o hodu oslanjanjem na četiri
tačke.
Lom u predjelu leđnih pršljenova L4 – S2
Moguć je hod uz ispomoć.
Kao što se iz pregleda navedenih bolesti vidi, uzroci trajnog
umanjenja tjelesnih sposobnosti kod ljudi su mnogobrojni.
Čak i kada je riječ o samo jednom od tih uzroka, on može
biti posljedica različitih prethodnih zbivanja.
Za arhitekte, za razliku od liječnika, psihologa, sociologa i
ljudi drugih zanimanja koji učestvuju u rehabilitaciji osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti, nije bitno da li je umanjenje
tjelesne sposobnosti privremenog ili trajnog karaktera, niti šta
mu je uzrok. Za njih je od primarne važnosti stepen tjelesne
nesposobnosti takvih lica. U tom smislu, najzanimljivija im je
najugroženija kategorija, u koju spadaju osobe koje nisu u
stanju da se kreću bez raznih ortopedskih pomagala, u prvom
redu, bez invalidskih kolica. To je zato što, sa arhitektonskog
stanovišta posmatrano, riješiti probleme vezane za kretanje
i komuniciranje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti koje
koriste invalidska kolica, zapravo znači riješiti te probleme
za sve kategorije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti,
osim za apsolutno nepokretne.
Iz gore navedenog razloga, ova knjiga će se najvećim dijelom
baviti upravo problemima osoba vezanih za invalidska kolica.
U onim slučajevima u kojima je to interesantno, biće pomenuti
i primjeri vezani za druge kategorije osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti, u prvom redu, za one koje koriste štake i slična
ortopedska pomagala.
____________________
1. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen,
Stuttgart/Zürich, Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich, 1994, str. 12.
2. Lukić, mr Ana: Oštećenje vida kao barijera u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji u društvu,
u zborniku radova: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja: Socijalni aspekti
rehabilitacije i integracije invalida u društvu, Beograd, Institut za socijalnu politiku, 1984,
str. 78.
25 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
3. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti
Zbog nepostojanja bilo kakve evidencije za najveći broj kategorija
hendikepiranih lica, ukupan broj osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u Bosni i Hercegovini ne može se tačno odrediti.
Moguće je samo utvrditi brojnost pojedinih kategorija, kao što
su kategorije trudnica, majki sa malom djecom, male djece,
starih osoba i sličnih, za koje nadležni zavodi vrše prebrojavanja
u okviru opštih statističkih analiza društva, odnosno populacije.
Brojnost drugih kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti,
neobuhvaćenih opštim statističkim posmatranjima, ostaje predmet
nagađanja i spekulacije. Ipak, da bi se za našu zemlju mogle izvršiti
bilo kakve analize, tamo gdje je to bilo potrebno, korišteni su
odgovarajući podaci za svijet.
Dobijeni broj, iako orijentacione prirode, je odgovarajući pokazatelj,
na osnovu koga se može utvrditi da li je sa ekonomskog stanovišta
opravdano ulaganje sredstava u odstranjivanje arhitektonskih
barijera za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti ili ne. Sa
moralnog i sociološkog aspekta posmatrano, ovo pitanje, na
gornji način intonirano, uopšte ne bi smjelo biti postavljano.
3.1. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u svijetu
Smatra se, na osnovu istraživanja Ujedinjenih nacija i procjena
specijalizovanih agencija i međunarodnih organizacija, da je krajem
sedamdesetih godina u svijetu bilo oko 450 miliona ljudi sa trajno
umanjenim tjelesnim sposobnostima.
1
U tom momentu, to je iznosilo
oko 10% ukupnog broja svjetskog stanovništva. Iz istih izvora dolaze
i uvjeravanja da se ovaj procenat ne smanjuje. Naprotiv, tvrdi se da
se on povećava i to prvenstveno zahvaljujući napretku savremene
medicine, čiji su spektakularni rezultati omogućili da veliki broj
ljudi doživi duboku starost, i da takođe veliki broj preživi teška, do
prije koju deceniju najčešće smrtonosna tjelesna oštećenja, ali sa
smanjenom tjelesnom sposobnošću kao posljedicom.
Ako se broju osoba trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti doda
i broj članova njihovih porodica, kao i broj onih koji su direktno
uključeni u pružanje pomoći ovim licima, tada se dolazi do brojke
od oko 1,2 milijarde ljudi koji su, što neposredno, što posredno
uključeni u ovaj problem, što je cijelih 25% svjetskog stanovništva.
Detaljnijom analizom broja osoba sa trajno umanjenim tjelesnim
sposobnostima dolazi se do sljedećih činjenica:
• od 450 miliona ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima,
u zemljama u razvoju žive četiri petine. Od njih manje od 1% prima
stručnu pomoć;
• gotovo jedna trećina od ukupnog broja osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti, tačnije njih 146 miliona, su djeca mlađa od
15 godina;
• broj slijepih i lica sa teškim oštećenjima vida u svijetu se procjenjuje
na oko 142 miliona;
• broj gluvih i nagluvih lica u svijetu se procjenjuje na oko 70
miliona;
2õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
• u svijetu se u toku jedne godine u saobraćajnim nesrećama teško
povrijedi oko 3 miliona lica, od kojih kod polovine ostanu trajne
posljedice, koje su kasnije uzrok nedovoljne tjelesne sposobnosti.
Smatra se da se ukupan broj ljudi sa trajnim tjelesnim oštećenjima,
koja su posljedica saobraćajnih nesreća, do danas u svijetu popeo
na oko 30 miliona;
• godišnje se u svijetu na radnom mjestu teško povrijedi oko 1,5
miliona ljudi, od kojih kasnije polovina ima umanjenu tjelesnu
sposobnost kao trajnu posljedicu. Procjenjuje se da je ukupan broj
invalida rada danas u svijetu dostigao cifru od oko 15 miliona;
• isto tako, u svijetu se godišnje u raznim nesrećama u vlastitim
domovima ozbiljnije povrijedi oko 20 miliona ljudi, od kojih 100
hiljada ostane sa trajnim posljedicama. Pretpostavlja se da ukupan
broj lica, kod kojih je umanjenje tjelesnih sposobnosti izazvano
povredama u vlastitim domovima, danas u svijetu iznosi oko 2
miliona;
• 1977. godine u svijetu je bilo 5,7% ili oko 275 miliona ljudi starijih
od 65 godina;
• u svijetu živi i 3 miliona ljudi koji su dio tjelesnih sposobnosti
izgubili u prirodnim katastrofama i na sportskom polju;
• koliki je broj onih koji su u ratu trajno izgubili dio svojih tjelesnih
sposobnosti nije moguće ni približno procijeniti.
Ove cifre i procenti nisu konačni, s obzirom da u njih nisu uvrštene
osobe čije je smanjenje tjelesnih sposobnosti privremenog
karaktera, a kojih je takođe veoma mnogo.
Sam pojam osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti, kao
i posljedice koje iz tako formulisanog pojma proizilaze, zaslužuju
poseban osvrt. Zbog toga što se u njemu javlja pridjev privremeno,
osobama na koje se taj pojam odnosi, posvećuje se vrlo malo
pažnje, iako su njihovi problemi, u periodu dok traje njihova
privremena tjelesna umanjena sposobnost, identični problemima
koje imaju osobe trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti. Zato je
o njima potrebno brinuti isto koliko i o ovim drugim. Privremeno
nemoćne osobe egzistiraju, dakle, sa medicinskog, psihološkog i
sociološkog stanovišta, dok sa arhitektonskog nema bitne razlike
između njih i trajno nemoćnih osoba. Stoga su putevi prevazilaženja
problema u vezi sa arhitektonskim barijerama za obje ove kategorije
ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti jednaki.
Broj lica sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima takođe
je veoma teško odrediti.
Ako se sprovede analiza slična onoj za lica sa trajno umanjenim
tjelesnim sposobnostima, može se doći do sljedećih činjenica:
• broj trudnica od trećeg mjeseca trudnoće pa dalje u svijetu je
krajem sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio oko 70
miliona;
• broj žena sa malom djecom koja zahtijevaju nošenje ili voženje
u dječijim kolicima u svakom momentu u svijetu je bio i jeste bar
četvorostruko veći;
• broj veoma male djece, koja su zbog svog uzrasta nesigurna u
hodu ili imaju poteškoća prilikom penjanja ili silaženja niz stepenice,
krajem sedamdesetih godina u svijetu je iznosio oko 140 miliona;
27 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
• broj ljudi koji imaju privremeno umanjene tjelesne sposobnosti
zbog fizičkih oštećenja tijela teško je ustanoviti, ali iz podataka
koji su korišteni za osobe koje su iz istih razloga ostale sa trajnim
tjelesnim oštećenjima, vidljivo je da se u svijetu svake godine teško
povrijedi, a bez kasnijih posljedica po tjelesnu sposobnost, 1,5
miliona ljudi u saobraćajnim nesrećama, 750 hiljada ljudi na radnim
mjestima, oko 20 miliona ljudi u vlastitim domovima, i nepoznat,
ali sigurno veliki broj ljudi u prirodnim katastrofama, na sportskim
terenima i u ratovima;
• broj onih koji se na iste načine samo lakše povrijede, a čija je
tjelesna sposobnost do ozdravljenja, ali u bitno kraćem vremenskom
intervalu, takođe umanjena, sigurno je mnogostruko veći.
3.2. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini, situacija u vezi sa brojnošću osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti nije ništa bolja od one u svijetu. Naprotiv,
na osnovu mišljenja kompetentnih stručnjaka, koje se zasniva na
činjenicama da je medicinsko tretiranje i društvena rehabilitacija
ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti u našoj zemlji bitno ispod
svjetskih standarda, kao i da je tek završen jedan strahotan rat,
može se tvrditi da je ona znatno nepovoljnija.
Analizu dodatno otežava i činjenica da je broj stanovnika u našoj
zemlji u ovom momentu nepoznat. Ako se prihvati pretpostavka
da on trenutno (početkom 1998. godine) iznosi negdje oko 2,9
miliona
2
, i ako se i za našu zemlju naprave analize po onim tačkama
i načelima po kojima i za svijet kao cjelinu, može se doći do sljedećih
podataka:
• ukupan broj lica čija je tjelesnih sposobnost trajno umanjena, u
našoj zemlji nije ni približno poznat. Ako se kao mjerodavan prihvati
procenat od 10%, što je u našem slučaju optimističko gledanje na
problem, onda je krajem 1997. godine kod nas bilo oko 290 hiljada
takvih lica;
• koliki dio u tom broju, procentualno i u apsolutnom iznosu, čine
djeca mlađa od 15 godina ne može se čak ni pretpostaviti;
• broj slijepih lica i lica sa teškim oštećenjima vida u našoj zemlji
procjenjuje se na oko 29 hiljada;
• gluvih lica je u našoj zemlji između 6,5 i 8 hiljada, a smatra se da
nagluvih ima bar deset puta više;
• u Bosni i Hercegovini, 1978. godine, u saobraćajnim nesrećama
bilo je povrijeđeno oko 13,5 hiljada lica. Ako se, zbog nepostojanja
odgovarajućih podataka, za našu zemlju prihvati procenat koji
specijalizovane agencije i međunarodne organizacije navode u
istim slučajevima za svijet, onda proizilazi da od tog ukupnog broja,
oko 6 hiljada lica godišnje ostane sa posljedicama, koje su uzrok
kasnijeg umanjenja tjelesnih sposobnosti. Ukupan broj lica, koja
imaju umanjene tjelesne sposobnosti zbog učešća u saobraćajnim
nesrećama, takođe je nepoznat, a pogrešno bi ga bilo pretpostaviti
jednostavnim povlačenjem paralele sa odgovarajućim podatkom
za svijet, i to zato što tempo motorizacije u našoj zemlji nije bio kao
u razvijenim zemljama svijeta. Ipak, ako se na odgovarajući način
i taj faktor uzme u obzir, tada se ukupan broj takvih lica u Bosni i
Hercegivini može procijeniti na oko 48 do 50 hiljada;
28 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
• godine 1978, u SFR Jugoslaviji bilo je 265 hiljada povreda na
radu, od toga oko 55 hiljada u Bosni i Hercegovini. Koliko je od
tog broja bilo teških povreda nije poznato, ali praveći paralelu sa
istom vrstom podataka koji su poznati za svijet, moguće je izvršiti
procjenu za našu zemlju na oko 3 hiljade, od čega su polovina ili
1,5 hiljada povrede takve prirode da su kasnije bile uzrok trajnog
umanjenja tjelesnih sposobnosti;
• u Bosni i Hercegovini, takođe se ne vodi posebna evidencija
o tome koliko se lica tokom godine teško povrijedi u vlastitim
domovima. Ponovno povlačeći paralelu sa odgovarajućim svjetskim
podacima, može se reći da takvih slučajeva bude oko 21 hiljadu,
odnosno da trajne posljedice po tjelesnu sposobnost ostanu bar
kod 100 osoba. Ukupan broj ljudi koji su samo na ovaj način izgubili
potpunu tjelesnu sposobnost u našoj zemlji, kreće se oko 3000
hiljade, a pretpostavlja se da bi on mogao biti i desetostruko veći;
• godine 1977, u SFR Jugoslaviji bilo je 8,6% ili oko 1,07 miliona
ljudi starijih od 65 godina, od toga u Bosni i Hercegovini oko 200
hiljada.
Sličnom analizom za lica sa privremeno umanjenim tjelesnim
sposobnostima za našu zemlju mogu se dobiti sljedeći podaci:
• broj trudnica od trećeg mjeseca trudnoće, pa dalje, krajem
sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio je između 39 i
41 hiljade;
• broj žena sa malom djecom koja zahtijevaju nošenje ili voženje
u dječijim kolicima, u istom periodu iznosio je u svakom momentu
između 155 i 165 hiljada;
• broj veoma male djece, koja su zbog svog uzrasta nesigurna u
hodu ili imaju poteškoća prilikom penjanja ili silaženja niz stepenice,
u svakom momentu krajem sedamdesetih godina u našoj zemlji
iznosio je oko 80 hiljada;
• broj ljudi koji privremeno umanjenje tjelesnih sposobnosti
imaju zbog fizičkih oštećenja tijela zadobijenih u saobraćajnim
nesrećama, na radnom mjestu i u vlastitim domovima nije poznat,
ali pretpostavlja se da bi mogao iznositi oko 29 do 31 hiljade.
Sa arhitektonskog stanovišta, najinteresantnija grupa osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti je ona čiji se pripadnici ne mogu
kretati bez pomoći invalidskih kolica. Neophodno je zaustaviti se
kod ove skupine, zbog toga što su njeni problemi mobiliteta najteže
rješivi, i što riješiti te probleme za nju, znači riješiti ih i za sve ostale
grupe lica umanjenih tjelesnih sposobnosti. U ovu grupu spadaju
određene grupe amputiranih lica, osobe sa određenim urođenim
fizičkim i psihičkim tjelesnim anomalijama, paraplegičari, uključujući
i tetraplegičare, distrofičari, osobe sa određenim mišićnim i živčano-
mišićnim oboljenjima, osobe sa bolestima lokomotornog aparata,
cerebralno paralizovani i drugi. Nažalost, ni za jednu od ovih
grupa ne postoje na nivou Bosne i Hercegovine egzaktni podaci o
brojnosti, tako da se ne može ustanoviti tačan broj oboljelih, ni po
pojedinačnim grupama, a ni ukupno.
Dakle, broj lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u svijetu
i u nas izuzetno je veliki. Ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim
sposobnostima u svijetu, a i u našoj zemlji situacija je slična, ima
oko 10%. Licâ sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima
29 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
u svakom momentu ima oko 11%. Ako se osobama sa trajno i
privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima pribroje članovi
njihovih porodica, kao i oni koji o njima vode brigu ili sa njima
sarađuju, tada se procenat ljudi koji imaju bilo kakvu vezu sa
tjelesnom nesposobnošću penje na 25% za osobe sa trajnom i 26%
za osobe sa privremenom tjelesnom nesposobnošću, što ukupno
čini frapantnih 51% od ukupnog broja stanovništva.
3
Ovi procenti ubjedljivo govore u prilog tome da naše društvo mora
posvetiti mnogo više pažnje, nego što je to do sada činilo, osobama
umanjenih tjelesnih sposobnosti, kao i problemima sa kojima
se te osobe u svakodnevnom životu susreću, počev od ljudskih
predrasuda, pa do arhitektonskih barijera.
3.3. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori
vezano za osobe sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima
U Crnoj Gori još uvijek ne postoji pravni sistem koji posebno
reguliše prava osoba sa invaliditetom - OSI. Takođe nije došlo do
implementacije pravnih standarda Evropske unije vezanih za ovu
problematiku u postojeće zakonodavstvo, tako da su osnovna
ljudska prava OSI ugrožena i krše se. Populacija OSI koja čini 10%
stanovništva ili preko 65 000 građana Crne Gore (prema podacima
Svjetske zdravstvene organizacije). Kao takva predstavlja krajnje
marginalizovanu grupu kojoj je potrebna posebna afirmativna
akcija da bi se njihov položaj poboljšao. Čak i zakonska rješenja
koja postoje već duži niz godina ne sprovode se u praksi. Takva
situacija je sa Zakonom o planiranju i uređenju prostora i Zakonom
o izgradnji objekata.
Zakon o planiranju i uređenju prostora je donijet 1995. godine
(„Sl. list RCG“ 16/95), a Zakon o izgradnji objekata 2000. godine
(„Sl. list RCG“ 55/00). Oba zakona jasno obavezuju investitore i
nadležno ministarstvo da prilaze objektima i same objekte moraju
prilagoditi standardima koji važe u EU. Nažalost, u praksi je sasvim
druga slika. Obaveze se ne poštuju i niko ne snosi odgovornost
i posljedice svojim nečinjenjem, iako su kaznene odredbe jasno
predviđene pomenutim zakonima. Trenutno stanje u Crnoj Gori,
kada su upitanju javni objekti, izuzetno je loše. Bukvalno, ne postoji
javna ustanova koja je u potpunosti prilagođna potrebama OSI, a
veoma mali broj je djelimično prilagođen potrebama OSI.
Tokom posljednjih deset godina, od osnivanja Udruženja
paraplegičara Crne Gore (UPCG), stanje se polako mijenja na
bolje. To je posebno vidljivo posljednje dvije do tri godine. Najviše
je urađeno na zakošivanju trotoara i prilaza i ulaza u školskim
ustanovama na teritoriji opština Podgorica, Tivat i Budva. Problem
neprilagođenosti fizičke sredine i javnih objekata je ključni
problem za OSI, jer im onemogućava kretanje, a samim tim i
njihovo uključenje u društvene tokove. Ovo se posebno ogleda na
nemogućnost školovanja, zapošljavanja, ostvarivanja zdravstvene
zaštite, zadovoljavanja svakodnevnih potreba i vođenja društvenog
života. Rješavanje ovog problema podrazumijeva stvaranje
osnove za rješavanje svih ostalih problema koji treba da dovedu
do popravljanja ukupnog položaja OSI u Crnoj Gori. Stoga je, u
80 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
cilju definisanja okvira za cjelovit pristup rješavanju pitanja položaja
OSI, neophodno mobilisati sve resurse u RCG, kao što je urađeno
u zemljama bivše Jugoslavije. Na taj način bi se omogućila puna
afirmacija ljudskih prava, poboljšao i unaprijedio položaj OSI u svim
segmentima života. Da bi se stekla osnova za rješavanje pomenutog
problema, neophodno je što prije uraditi nacionalnu strategiju za
popravljanje položaja OSI u Crnoj Gori koja bi omogućila donošenje
novih zakonskih propisa, i unaprijedila saradnju i koordinaciju među
resornim ministarstvima koja kreiraju politiku koja se tiče prava i
interesa i autentičnih organizacija OSI.
Pored strategije, hitno je potrebno donijeti sljedeće zakone: Zakon
o radnom osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom;
Zakon o socijalnoj zaštiti osoba sa invaliditetom; Zakon protiv
diskriminacije osoba sa invaliditetom, koji bi podrazumijevao
formiranje ombudsmana za zaštitu prava i interesa ove populacije;
Zakon o saobraćaju, po ugledu na EU, koji bi u potpunosti regulisao
problematiku vezanu za prevoz OSI; i još niz zakona vezanih za
zaštitu prava i interesa i popravljanje položaja OSI, takođe po
ugledu na EU čiji član Crna Gora želi da bude.
Zvanični podaci vezano za zapošljavanje OSI u Crnoj Gori
Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, trenutno se
nalazi 2.699 lica sa invaliditetom (invalidi rada II i III kategorije
invalidnosti - 2.158 i kategorisana omladina 541), što predstavlja
oko 2,5 % od ukupnog broja nezaposlenih sa evidencije Zavoda.
Ovo ni izbliza nije pravi broj OSI koji su radno sposobni i imaju želju
za zaposlenjem. Pravi podaci nam nijesu dostupni jer veliki broj
OSI koji su čekali posao na biroima i po dvadeset i više godina, to
svoje pravo nikad nisu ostvarili. Shodno tome, izgubili su povjerenje
u biroe za zapošljavanje i zbog toga se ne prijavljuju na njihovu
evidenciju. Sve pomenuto proističe iz nebrige nadležnih državnih
institucija da pruže svima jednake mogućnosti u sferi zapošljavanja
i ova populacija otpočne sa ostvarivanjem osnovnog ljudskog
prava, a to je pravo na rad i zapošljavanje.
Osim deklarativnog zalaganja nadležnih institucija, na ovom
polju je veoma malo urađeno. Tako da Nacrt zakona o radnom
osposobljavanju i zapošljavnju lica sa invaliditetom, koji već
tri godine čeka na skupštinsko usvajanje, do dana današnjeg
nije došao na red. Treba pomenuti da je taj Nacrt trebalo da ide
na Skupštinu u drugom kvartalu 2005. godine, pa je prolongiran
od strane Vlade za prvi kvartal 2006. Sada je u programu Vlade
za prvi kvartal 2007. godine. Kakvi su sada izgledi, pitanje je da li
će biti donijet do kraja godine. Ovaj zakon je od fundamentalnog
značaja za OSI i trebalo je, kao takav, prioritetno ići na Skupštinu,
jer bi trebalo da otpočne rješavanje i riješi problem za više od 10%
populacije, odnosno preko 65 000 građana Crne Gore. Sve ovo
govori o nepostojanju želje nadležnih državnih institucija da ispune
svoje obaveze prema OSI.
Što se tiče školovanja, stanje je kudikamo bolje, jer Ministarstvo
prosvjete i nauke ovom problemu posvećuje mnogo više pažnje.
Tako da je 2004. godine („Sl. list RCG“ 80/04) donijet Zakon o
školovanju djece sa posebnim potrebama, kojim je stvoren osnov
81 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
za školovanje djece i omladine sa invaliditetom. Iako polako,
na ovom polju se primjećuju promjene. Posebno je bitno istaći
dobru saradnju Ministarstva i UPCG. Ta saradnja je rezultirala
prilagođavanjem određenog broja objekata osnovnih, srednjih
i visokoškolskih ustanova. Ove aktivnosti uz snažnu medijsku
kampanju za podsticanje upisivanja pomenute populacije u redovne
škole dovelo je do povećanja upisa na svim nivoima. Bitno je istaći
da je ovaj trend u porastu svake godine. Takođe je bitno istaći da
Ministarstvo izgradnju svih novih školskih objekata prilagođava
važećim standardima u tijesnoj saradnji sa UPCG. Ova saradnja
bi mogla da posluži kao primjer svim ostalim ministarstvima i
republičkim i lokalnim državnim institucijama kako treba raditi na
ostvarivanju zajedničkih ciljeva i rješavanju problema.
Preuzete obaveze Vlade Republike Crne Gore vezano za
popravljanje položaja OSI
Crna Gora, kao dio bivše SRJ i RJ, potpisnik je velikog broja
međunarodnih konvencija i deklaracija posvećenih popravljanju
položaja i zaštiti prava i interesa OSI. Samo potpisivanje znači i
pruzimanje obaveze za sprovođenje tih obaveza u praksi. Nažalost,
najvažniji dio sprovođenja pomenutih obaveza u praksi se ne
sprovodi. Pomenućemo neka najvažnija međunarodna dokumenta
vezana za ovu problematiku.
• Međunarodna konvencija o pravima osoba sa invaliditetom
usvojena je od strane Generalne Skupštine UN u decembru 2006.
godine.
• „Politika u oblasti invalidnosti i proces pridruživanja Evropskoj
uniji u Jugoistočnoj Evropi“ koja je održana u martu 2005. godine u
Sarajevu, Bosna i Hercegovina Crna Gora je preuzela obavezu da
napravi i usvoji dokument „Nacionalna strategija za OSI“, do kraja
prvog kvartala 2007. godine.
• Savjet Evrope je članom 15 revidirane Evropske socijalne povelje,
koju je u proljeće 2005. godine potpisala i Srbija i Crna Gora,
predvidio da osobe sa invaliditetom imaju pravo na nezavisnost,
socijalnu integraciju i učešće u životu društvene zajednice.
• Strategija za smanjenje siromaštva u Crnoj Gori ukazuje na osobe
s invaliditetom kao jednu od najugroženih socijalnih grupa, izloženu
povećanom riziku od osiromašenja. Takođe treba naglasiti da su
u mnogim zvaničnim dokumentima OSI prepoznate kao kategorija
stanovništva koja se nalazi na donjoj ljestvici siromaštva i socijalne
isključenosti. Na to je jasno ukazano u Strategiji za smanjenje
siromaštva u RCG. (poglavlja 1.4 po tačkama 27, 28, 29 i 30) koja
predstavlja jednu od osnova za dalje rješavanje ovog kompleksnog,
multisektorskog problema.
Zoran Rajković
Udruženje paraplegičara Crne Gore
www.paramontcg.org
april, 2007.
82 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
“Fizička pristupačnost za sve je osnovno pravo i ako imamo
slučaj da fizičke barijere ometaju pristup i slobodno kretanje
osoba sa invaliditetom ili drugih osoba sa smanjenom
pokretljivošcu, to se mora smatrati diskriminacijom”
Richard Howitt, član Evropskog parlamenta, predsjednik Intergrupe
Evropskog parlamenta za pitanja invalidnosti, jun 2003.
Kretati se slobodno u okruženju ne znači samo uživanje
samostalnosti u odlukama kuda želiš da se krećeš, to znači pristup
uslugama, radnim mjestima i punom učešću u životu zajednice na
ravnopravnoj osnovi. Svijest o značaju pristupačnosti okruženja sa
stanovišta osoba sa invaliditetom očituje se u mjestu koje joj se
daje u ključnim svjetskim dokumentima kojima se uređuje oblast
prava osoba sa invaliditetom.
Pravilo 5 Standardnih pravila UN za izjednačavanje mogućnosti koje
se pružaju osobama sa invaliditetom (1993) kao i čl. 9 Međunarodne
konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (2006), detaljno se
bave mjerama koje imaju za cilj da se identifikuju i uklone prepreke
i barijere pristupačnosti, posebno vezane za:

(a) Zgrade, puteve, prevoz i druge unutrašnje i spoljne objekte i
postrojenja, uključujući škole, stambene objekte, medicinska
zdanja i radna mjesta;
(b) Informacije, komunikacije i druge usluge, uključujući elektronske
usluge i službe i servise za slučaj vanrednih situacija.
Realizacija preporuka i obaveza iz ovih dokumenata približava
nas konceptu univerzalnog dizajna, tj. materijalnog okruženja
prilagođenog potrebama svih.
Osobe sa invaliditetom imaju posebne potrebe u odnosu na fizičko
okruženje, a slične imaju i neke druge kategorije stanovništva o
kojim se takođe rjeđe misli: trudnice, roditelji male djece, mala
djeca, starije i bolesne osobe.
Ako bismo željeli da spekulišemo o ukupnom broju stanovnika
koji stalno ili privremeno u jednom momentu života zahtijevaju
olakšice u savladavanju fizičkog okruženja ili uslove koji se u
anglosaksonskoj literaturi označavaju kao »lako okruženje«, došli
bismo do zapanjujućih postotaka.
U svjetskim razmjerama očekuje se da osoba sa nekom vrstom
invaliditeta u svakoj zajednici ima oko 10%, što na crnogorsku
populaciju iznosi oko 60.000 osoba. Godišnje se u Crnoj Gori rađa
oko 9.000 djece što znači da u svakom momentu ima oko 3.000
trudnica u podmakloj trudnoći i 20.000 djece starosti oko 2 godine.
Broj starih i iznemoglih lica se prema MONSTAT-ovim istraživanjima
iz 2005. godine procjenjuje na 16,67% ili oko 100.000 osoba starosti
od 60 i više godina. Ovim brojkama treba dodati i privremeno
oboljele i povrijeđene osobe.
Domaće stanovništvo je u ovim kalkulacijama sigurno najznačajniji
kvantitativni parametar potreba, ali ne treba zaboraviti ni aktuelne i
potencijalne turiste koji tranzitno ili ciljano posjećuju Crnu Goru.
88 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
U zaključku se može reći da najmanje četvrtina stanovništva
trajno ili privremeno zahtijeva olakšano kretanje i da
nepristupačnost fizičkog okruženja najdirektnije ometa
vitalne interese osoba sa težim motoričkim ili kombinovanim
smetnjama, kao i lica sa kojima one žive.
Ovaj kratki uvod nije imao ambiciju da brojevima brani ideju
inkluzivnog društva, jer ona po sebi podrazumijeva suptilnije kriterije
za opravdanost prilagođavanja većine manjini.
Želja je bila da se korsnicima priručnika, vladinim službenicima,
urbanistima, arhitektima i dizajnerima skrene pažnja na kategoriju
korisnika koje njihove odluke mogu staviti u poziciju diskriminacije
i negacije njihovih elementarnih ljudskih prava.
Osim moralne implikacije, u ovakvim slučajevima, sve će se
češće postavljati pitanje pravne zaštite korisnika jer se domaći
zakonodavni okvir ubrzano prilagođava pravnim okvirima okruženja
u sklopu evropskih integracija i zahtijeva koje EU stavlja pred zemlje
kandidate.
Sonja Vasić, lokalna službenica
Handicap Intrernational u Crnoj Gori
www. hi-see. org
april 2007.
Korištena literatura u prilogu Sonje Vasić:
1. Strategija razvoja i redukcija siromastva u Crnoj Gori, 2003.
2. Disability Monitor Initiative South East Europe, Free movement of people with disability in
South East Europe An Inacessible Right?, 2006.
3. Disability Monitor Inititiative, Izvan deinstitucionalizacije: nestabilna tranzicija ka sistemu
koji pruža mogućnosti u jugoistočnoj Evropi, 2004.
4. NVO izvještaj o stanju prava djece u Crnoj Gori, 2005.
5. Disability Monitor Initiative - Journal - Statistika u oblasti invalidnosti u
borbi protiv nevidljivosti, 2007.
__________________
1. Ivančević, R.: Koliko smo spremni da pomognemo?, u: Galaksija br. 122, Beograd, jun
1982, str. 62 i 63.
2. U dnevnom listu Oslobođenje od 09. 01. 1998. g. (Sarajevo, godina LV, br. 17819)
Sejad Lučkin je, apostrofirajući demografa Vladimira Žerjavića, na str. 2 naveo da u Bosni i
Hercegovini trenutno živi 1,27 miliona Bošnjaka, 1,268 milona Srba i oko 400 hiljada Hrvata.
Broj Roma, Jevreja i ostalih nije naveo. Tačan broj stanovnika Bosne i Hercegovine biće
ustanovljen redovnim popisom, koji će biti sproveden 2001. godine.
3. O broju osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u SAD vidi: Laurie, G.: Housing and Home
Services for the Disabled, New York, 1977, Part 16 - Statistics, Legislation, Standards, Codes
and Studies, str. 287 i 288.
84 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
4. Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za
osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti,
posebno nepokretne, analizirana sa
moralno-pravnog stanovišta
Najviše ugrožena grupa osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
je grupa nepokretnih lica, tj. onih koja su bez invalidskih kolica
imobilna. Problem koji leži u osnovi svih drugih njihovih problema
je kretanje, tačnije rečeno, nemogućnost kretanja i to ne vlastitim
nogama, sa čime su se oni pomirili, nego vlastitim invalidskim
kolicima, sa čime ne mogu i ne bi trebalo da se pomire niti oni,
niti društvo. Usljed toga što u našoj zemlji najčešće ne nailaze na
razumijevanje zajednice (koja je svoju nezainteresovanost za njih
do sada opravdavala ekonomskim razlozima), usljed toga što
arhitekti nisu dovoljno upoznati sa njihovim specifičnim načinom
življenja, ti ljudi nisu u mogućnosti čak i u novim, nenamjenski
projektovanim stanovima, bez obzira koliko oni bili luksuzni,
samostalno na invalidskim kolicima ići u WC ili samostalno
prelaziti iz jedne prostorije u drugu, nisu u stanju da izađu iz
stana ili kuće i uđu u njih, pređu ulicu, kreću se denivelisanim
površinama grada, nisu u stanju da koriste javne telefonske
govornice, poštanske sandučiće, nisu u stanju da uđu u škole i
uče, uđu u preduzeća i ustanove i rade, nisu u mogućnosti bez
nečije pomoći da uđu u pozorišta, kino-dvorane, umjetničke
galerije, bolnice, jednom riječju, sve javne objekte. Na taj način,
njima je onemogućeno samostalno i slobodno kretanje, a time i
komuniciranje, onemogućeni su im školovanje, rad, uživanje u
kulturnim manifestacijama, bavljenje sportom...
Sve navedeno posljedica je činjenice da se zdravi dio društva,
kao sposobniji, ponašao i ponaša egoistički, da je sve podredio i
podređuje svom trenutnom zdravom tjelesnom stanju. Pri tome
se zaboravljalo i zaboravlja da oni, koji su koliko juče bili zdravi i
potpuno mobilni, to već sjutra možda neće biti. Rezultat ovakvog
ponašanja i razmišljanja jeste taj da je nepokretnim licima,
licima koja se pri kretanju služe invalidskim kolicima, ali i drugim
kategorijama ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti, veoma
otežano, a češće potpuno onemogućeno korištenje materijalnih
i kulturnih dobara i doživljavanje umjetničkih djela, odnosno,
ravnopravno uključivanje u svakodnevni život i njegove tokove.
Time su ovi ljudi prisiljeni da žive anonimno, izolovano, životom
građana drugog reda, a izvan društva i svih društvenih zbivanja.
Opisano stanje je, kako sa pravnog, tako i sa ekonomskog,
moralnog i bilo kog drugog stanovišta, apsolutno neodrživo.
Sa pravnog ponajmanje i to zbog toga što Ustav Bosne i
Hercegovine svima, bez obzira na nacionalnost, rasu, pol, jezik,
vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, socijalno porijeklo,
rođenje, obrazovanje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo
garantuje jednakost u obavezama i pravima.
1
U ovom slučaju
je, međutim, očigledno da su jednoj dosta brojnoj grupi ljudi, u
našoj zemlji, te obaveze i prava uistinu uskraćeni.
Pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti bavila se
i Organizacija ujedinjenih nacija. Na njenim zasjedanjima,
donesen je niz rezolucija i deklaracija, koje ta prava definišu i
podržavaju.
85 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
Najznačajnije među njima su:
• 2856 (XXVI): Deklaracija o pravima mentalno
retardiranih osoba, 20. decembar 1971;
• 3447 (XXX)
2
: Deklaracija o pravima hendikepiranih
osoba, 2433. plenarna sjednica, 9. decembar 1975;
• 31/123: Međunarodna godina hendikepiranih osoba,
102. plenarna sjednica, 16. decembar 1976, Generalna
skupština A/34/158/Ad 1, 21. novembar 1979;
• Dnevni red za trideset četvrto zasjedanje, tačke 79 i 98:
Međunarodna godina hendikepiranih osoba, predloženi
program budžeta za dvogodište 1980-1981, uvod, 1, 2, 36,
37, Generalna skupština A/RES/34/154, 30. januar 1980;
• Dnevni red za trideset četvrto zasjedanje, tačka 79: rezolucija
koju je usvojila Generalna skupština (na bazi izvještaja
Trećeg komiteta A34/782): 34/154: Međunarodna godina
hendikepiranih osoba, 105. plenarna sjednica, 17. decembar
1979, Generalna skupština A/RES/35/133, 27. januar 1981;
• Dnevni red za trideset peto zasjedanje, tačka 79: rezolucija
koju je usvojila Generalna skupština (na bazi izvještaja Trećeg
komiteta A46/638): 35/133: Međunarodna godina hendikepiranih
osoba, 92. plenarna sjednica, 11. decembar 1980;
• 4/8: Ljudska prava i međunarodna godina hendikepiranih
osoba, Komisija za ljudska prava, 6. Plenarna sjednica,
6. maj 1981, Generalna skupština A/36/37, 3. decembar
1981, Dnevni red za trideset šesto zasjedanje, tačka 30
Međunarodna godina hendikepiranih osoba.
Pitanja prava osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
razmatrale su i druge međunarodne organizacije, a prije
svih Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health
Organization) i Međunarodna organizacija rada ILO
(International Labour Organization). Dokumenti koje su one
usvojile su:
WHO
Rezolucija WHA 29.68. - Prevencija hendikepiranosti i
rehabilitacija, Svjetska zdravstvena skupština, 20. maj 1976;
ILO
Preporuka 99 - Preporuke koje se tiču radne rehabilitacije
hendikepiranih, Generalna konferencija, Ženeva, 1955.
Međunarodna konferencija pod radnim naslovom Hendikepirani
u gradu, koju su organizovali Međunarodna federacija pješaka
IFP (International Federation of Pedestrians) i Generalni
komitet nacionalne asocijacije hendikepiranih u Švedskoj (HCK),
bavila se takođe pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Na završnom zasjedanju, 7. maja 1980, usvojene su sljedeće
formulacije kao dio rezolucija konferencije:
(U zakonodavstvo pojedinih zemalja)
3
Mora biti uvedena
legislativa koja hendikepiranim osobama garantuje:
- pristup svim olakšicama koje im u društvu stoje na
raspolaganju;
8õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
- sistematsko uklanjanje fizičkih barijera u cilju obezbjeđivanja
odgovarajućeg uspjeha u izboru (mjesta i načina) stanovanja,
obrazovanja, zapošljavanja, rekreacije i saobraćaja;
- finansijsku podršku na međudržavnom, državnom, regionalnom i
lokalnom nivou, u cilju realiziranja ovih programa.
Prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, rezolucijama
Ujedinjenih nacija, Svjetske zdravstvene organizacije i sličnih
institucija, zaštićena su u najvećem stepenu i na najvišem mogućem
nivou. Moderna zakonodavstva u većini zemalja svijeta oslanjaju se
na njih i na sličan način tretiraju pomenutu problematiku. U SFR
Jugoslaviji, ona je bila obrađena samo djelimično. Definisanje
arhitektonskih barijera i način njihovog uklanjanja bili su uređeni
normativom JUS U.A9, koji u praksi, s obzirom da arhitektonski
projekti nisu revidirani sa njegovog stanovišta, gotovo da i nije
primjenjivan.
Normativ JUS U.A9. u Bosni i Hercegovini u potpunosti je preuzet
i preimenovan u normativ BAS U.A9. Nažalost, preuzet je i način
njegove primjene, koji u praksi nikoga i ni na šta ne obavezuje.
Ipak, tek završeni rat djelimično je probudio uspavanu društvenu
savjest. U posljednje vrijeme (1997 – 2000), primjetni su pokušaji
da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti riješe problemi
pristupnosti. U tom cilju, određeni broj prelazaka trotoara u
pješačke prelaze, na najprometnijim saobraćajnicama u Sarajevu i
Tuzli, prilagođen je licima sa invaliditetom. Isto tako su, uz određeni
broj objekata (apoteka “Sarajevo”, depadans hotela “Evropa”, dom
zdravlja “Omer Maslić, sve troje u Sarajevu, neke škole i fakulteti u
Tuzli…) izgrađene namjenske kosine. Jedan dio ovih arhitektonskih
elemenata, nažalost, podignut je na osnovu oštrijih parametara,
od onih koje osobe kojima su namijenjeni mogu samostalno da
koriste. Neki od njih, istina, starije izrade (dom zdravlja “Vrazova”,
dom zdravlja “Kumrovec”, vanjske kosine po mnogim novim
sarajevskim naseljima: Alipašino Polje, Ciglane, Marijin Dvor, …),
nisu samo nepogodni za samostalnu upotrebu, nego su opasni, pa
i pogibeljni, čak i pri upotrebi uz pomoć trećih lica.
Ova knjiga, materijom koju obrađuje, trebalo bi da pomogne
arhitektima da ne čine navedene greške, zatim da na pravi način
razumiju potrebe i mogućnosti osoba sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima, kao i da shvate njihovo pravo na ravnopravan
tretman u društvu. Rezultat toga treba da bude primjeren način
projektovanja, i to ne samo zbog zakonskih obaveza (koje je u
našim haotičnim uslovima moguće lako zaobići), nego i zbog
lične moralne odgovornosti prema osobama umanjenih tjelesnih
sposobnosti.
____________________
1. Ustav Republike Bosne i Hercegovine, član 66, objavljen u: Službeni list Republike Bosne
i Hercegovine, Sarajevo, 1993, r. 5.
2. Tekst ovog, kao i ostalih dolje navedenih dokumenata OUN, dat je u dijelu knjige
nazvanom DODATAK.
3. Radi lakšeg razumijevanja prevoda formulacija, tekst u zagradama dodao je autor
knjige.
87 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
5. Putevi prevazilaženja problema
Putevi prevazilaženja problemâ kretanja i komuniciranja, kao
najizrazitijih, i razrješavanje drugih poteškoćâ vezanih za nepokretne
osobe, dugotrajni su i kompleksni. Svode se na to da se grupi
nepokretnih osoba, kao i svim drugim grupama lica umanjenih
tjelesnih sposobnosti, omogući cjelovita psiho-fizička rehabilitacija.
Rehabilitacija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u svijetu se
donedavno vršila, a u Bosni i Hercegovini još uvijek se vrši, samo
sa medicinskog stanovišta, što je u osnovi pogrešno.
Savremena nauka dokazala je da, koliko god je za osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti važna rehabilitacija u medicinskom smislu,
isto toliko, ako ne i važnija, je njihova rehabilitacija u psihološkom
pogledu. Ta vrsta rehabilitacije znatno je složenija i kompleksnija
i nezaobilazno je interdisciplinarnog karaketra. U sebi sjedinjuje
psihologiju, sociologiju, pravo, ekonomiju, arhitekturu, tehniku,
umjetnost, kao i mnoge druge nauke i oblasti čovjekovog djelovanja.
Analogno ovome, svoj doprinos rehabilitaciji osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti treba da daju liječnici, psiholozi, sociolozi,
pravnici, ekonomisti, arhitekti, dizajneri, inženjeri, umjetnici i mnogi
drugi, a s ciljem da se te osobe uključe u društvo i sve njegove
tokove kao ravnopravne u svakom pogledu. U tom slučaju, proces
rehabilitacije ne bi bio samo medicinski tretman, koji se odvija u za
to specijalizovanim ustanovama, koje se, sa sociološkog stanovišta
posmatrano, bez obzira na nivo opremljenosti i luksuza mogu
smatrati samo svojevrsnim getima, već jedan od načina normalnog
življenja. Bio bi to proces u koji bi bile uključene sve strukture društva
i koji ne bi bio vremenski ograničen. Tako bi cijela zajednica bila
rehabilitacioni centar, a proces rehabilitacije postao bi integralni dio
društvene svakodnevice. Na tome se posebno insistira u zemljama,
koje su u brizi za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti odmakle
najdalje i u kojima je ovakav koncept dobrim dijelom već realizovan
(Švedska, Norveška, Njemačka, Francuska, itd.).
Interdisciplinarnim pristupom problematici rehabilitacije u Bosni i
Hercegovini postiglo bi se to da jaz između tjelesno nemoćnih i
zdravih osoba, koji je sada veoma veliki i od strane radnika koji
rade u rehabilitacionim centrima ocijenjen kao nedopustiv, kao
segregacija, bude manji, a postojale bi realne šanse da se u
doglednoj budućnosti u potpunosti i eliminiše. U tom smislu,
nakon rata, sve glasnije se čuju zahtjevi za potpunom društvenom
integracijom zdravih i ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti,
odnosno za ukidanjem specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju,
obrazovanje i rad, koje su neka vrsta rezervata u koje zdravi
smještaju osobe umanjenih tjelesnih sposobosti, da im ne bi bili
na pogledu, a time i na savjesti. Čuju se zahtjevi za ostvarivanjem
onoga što je u svijetu već poodavno postala uobičajena praksa.
U ovom momentu, na polju integracije osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti u društvo u Bosni i Hercegovini, čine se početni koraci i
to, uglavnom, na ekonomskom planu, odnosno planu upošljavanja.
Na snazi je već nekoliko zakonskih normativa, koji prilikom prijema
radnika na određena radna mjesta obezbjeđuju prednost ovim
licima. Time se njima ne pruža samo ekonomska sigurnost, koja
88 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
je u ovom slučaju od sekundarnog značaja, nego i osjećaj da
su društveno korisni, da nisu balast zajednici. Zanimljivo je, i na
ovom mjestu svakako potrebno naglasiti činjenicu da društvo,
pri tom, ne trpi ni u kom, a najmanje u ekonomskom pogledu.
Odgovarajućim ispitivanjima ustanovljeno je da ljudi umanjenih
tjelesnih sposobnosti na poslu koji obavljaju, ostvaruju mnogo,
pa čak i do 10 puta (!) veću produktivnost od normalnih radnika,
koji poslove, na kojima tjelesno hendikepirani postižu nevjerovatno
velike učinke, zbog nezainteresiranosti i pomanjkanja potrebe za
dokazivanjem, smatraju dosadnim i zamornim.
Sličan napredak nastojao se svojevremeno ostvariti i na polju
obrazovanja. U SR Hrvatskoj je 1980. godine donesena zakonska
regulativa o integraciji djece sa psiho-fizičkim teškoćama u razvoju
u “obične škole”. U toj bivšoj republici SFR Jugoslavije radile su
i tri auto-škole čiji polaznici su ravnopravno bili i zdrave i osobe
umanjenih tjelesnih sposobnosti. To je, međutim, bilo sve. U ostalim
jugoslovenskim republikama, slični zakonski akti nisu donošeni, niti
se otišlo dalje od otvaranja specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju
i obrazovanje pojedinih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima.
U arhitektonskom pogledu, koji je od najveće važnosti za
mogućnost cjelovite integracije tjelesno nemoćnih lica u društvo i
sve njegove tokove, u pogledu uklanjanja arhitektonskih barijera,
u SFR Jugoslaviji nije se mnogo učinilo. Arhitekti nisu bili dovoljno
upoznati sa problemom tjelesne nepokretljivosti, nisu u dovoljnoj
mjeri poznavali način življenja nepokretnih i slabo pokretnih ljudi.
Posljedica toga bila je ta da su se objekti, koje u potpunosti mogu
koristiti i tjelesno hendikepirani u SFR Jugoslaviji mogli nabrojati na
prste jedne ruke.
U ovom momentu, u Bosni i Hercegovini situacija nije ništa bolja.
S obzirom na veliki broj invalida tek završenog rata, ona je čak i
teža. Zahtijeva hitno reagovanje nadležnih državnih organa,
ali i odgovarajućih obrazovnih institucija. Zahtijeva inovaciju
svih zakonskih akata (u oblasti prava, medicine, arhitekture i
građevinarstva
1
, obrazovanja, zapošljavanja, rada, socijalnog
osiguranja, itd.), sa stanovišta uključivanja u njih brige o osobama
umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Primjer u tom smislu svakako treba da bude zakonska regulativa
razvijenih zemalja Zapada. A koliko se u njima o rehabilitaciji osoba
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima uopšteno, a posebno
terapijom radom, vodi računa, najbolje govori činjenica da se za
pojedine kategorije invalida, kako bi oni mogli obavljati određene
poslove, konstruišu specijalno prilagođeni aparati i mašine (slika
br. 5.1).
2
Slika br. 5.1 - Pisaća mašina za
osobe čije su ruke nepokretne.
89 I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
____________________
1. Zakonska regulativa koja tretira problematiku gradnje bez arhitektonskih barijera, iako
rudimentarna, u Bosni i Hercegovini postoji. Međutim, ona se, čak i takva nedovoljna, ne
poštuje i to, uglavnom, zbog toga što ne postoji institucija koja bi vršila revidiranje projekata
i sa tog stanovišta. Pomenuta regulativa objavljena je u:
- Službene novine grada Sarajeva, Sarajevo, 30. septembar 1987, br. 21, str. 673 i 674;
- Službeni list SFRJ 18/88, Beograd, 1988;
- JUS U.A9./1988, Beograd, 1988 – u Bosni i Hercegovini preuzet kao BAS U.A9.
- Grupa autora: Urbanističko-tehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje
stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica, u: Službene novine
Kantona Sarajevo, Sarajevo, 11. april 2000, godina: V, br. 5, str. 217 do 233.
2. Pisaća mašina za invalide, u: Galaksija br. 46, Beograd, februar 1976, str. 63.
6. Sa čime je potrebno upoznati arhitekte
Da bi se opisano stanje izmijenilo, neophodno je upoznati arhitekte
sa pojmom umanjena tjelesna sposobnost, kao i sa time šta
u stvarnom životu to znači. Takođe je neophodno uputiti ih u
kategorizaciju osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, kao
i u to šta u arhitektonskom smislu svaka kategorija pojedinačno
zahtijeva. Ovo je moguće ostvariti pokretanjem jedne šire
društvene akcije ili, što je sasvim sigurno mnogo bolje, u okviru
redovne edukacije na odgovarajućoj visokoškolskoj ustanovi
(Arhitektonski fakultet). Potom je, definisanjem odgovarajuće
zakonske regulative, potrebno obezbijediti ugrađivanje stečenih
znanja u projekte, bilo da je riječ o projektima izgradnje novih ili
adaptacije postojećih objekata.
Najvjerovatnije je da će se u realizovanju ovih namjera javiti
određeni otpori, koji će svoje opravdanje tražiti u ekonomskoj
dimenziji problema. Da bi se eventualnim zagovornicima takvog
pristupa ukazalo na to u kojoj mjeri griješe, potrebno je ukazati
na rezultate istraživanja do kojih su došli u SAD, zemlji koja se
problematikom osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
vrlo intenzivno bavi još od sredine pedesetih godina. Na
osnovu proučavanja investiciono-projektne dokumentacije za tri
reprezentativna uzorka, a oni su bili kulturni centar, gradska kuća
i hotel, ustanovljeno je da bi dodatni troškovi, u slučaju ako bi oni
bili građeni bez arhitektonskih barijera, a u odnosu na uobičajeni
način gradnje, bili veći za manje od 0,1% od cjelokupne vrijednosti
investicije.
1

40 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Svakoj društvenoj zajednici, pa tako i našoj, isplativo je da dodatno
uloži ovako mali procenat (promil!) od ukupne investicione
vrijednosti neke (svake!) gradnje, da bi dobila objekte znatno
većeg kvalitativnog nivoa, objekte koje mogu koristiti svi članovi
te zajednice. A koliki pozitivni efekat ta mala dodatna ulaganja
imaju na moralnu i pravnu stranu problema nije uopšte potrebno
naglašavati.
____________________
1. Arsić, Petar: Arhitektonske barijere kao ometajući faktor u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji
invalida u društvo, u zborniku radova: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja:
Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u društvu, Beograd, Institut za socijalnu
politiku, 1984, str. 35.
Strasbourg
II DIO
ARHITEKTONSKE BARIJERE
42 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
48 II DIO - Arhitektonske barijere
7. Arhitektonske barijere i parametri
koji ih definišu
Od početaka naše civilizacije pa sve do sredine pedesetih godina
XX vijeka čovječanstvo je arhitektonske i komunalne objekte gradilo
isključivo za zdravi dio populacije. Osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti, a posebno nepokretne osobe bile su izopštene
iz društva, izolovane i satjerane u vlastite domove ili u centre za
rehabilitaciju kao svojevrsna geta. Od sredine pedesetih godina na
problem tjelesno nemoćnih počinje se gledati na drugi, humaniji
način, počinje se zagovarati princip njihove integracije u društvo
i sve društvene tokove, kao temeljni princip njihove rehabilitacije.
Oči se okreću ka arhitekturi i arhitektima, od kojih se očekuje
da uklanjanjem arhitektonskih barijera otvore puteve rješavanju
ovog problema i u drugim sferama života, počev od sociološke i
ekonomske, pa do psihološke, medicinske i drugih.
Dakle, osnovna prepreka koja stoji pred licima umanjenih tjelesnih
sposobnosti, na putu njihove integracije u svakodnevna životna
zbivanja, jesu arhitektonske barijere. U tom smislu, postavlja se
pitanje koja kategorija tjelesno nemoćnih osoba je ona referentna,
odnosno koji parametri su ti na osnovu kojih se odlučuje da li je
neki arhitektonski elemenat arhitektonska barijera ili ne.
Jasno je da su osobe koje su nepokretne bez invalidskih kolica
te koje čine, u svakom pogledu, najugroženiju kategoriju lica sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima, na osnovu čijih mogućnosti,
odnosno nemogućnosti samostalnog (misli se bez pomoći trećih
lica) savlađivanja pojedinih arhitektonskih elemenata se odlučuje
da li su ti elementi arhitektonske barijere ili ne. Pri tom, kao osnovni
parametar pri odlučivanju, a kasnije i projektovanju, služe invalidska
kolica i mogućnost manipulisanja tim kolicima od strane samih
hendikepiranih lica.
44 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
8. Ortopedska pomagala
Ortopedska pomagala su naprave koje osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti pomažu u ostvarivanju samostalnog
mobiliteta.
To su i uređaji koji medicinskom osoblju i drugima olakšavaju
rad sa potpuno nepokretnim ili teško pokretnim licima.
Najstarije i najčešće korišteno ortopedsko pomagalo jeste
obični štap. Osim njega, u širokoj upotrebi su i razne vrste
štaka, proteza i invalidskih kolica. Znatno rjeđe koriste se
raznovrsni korzeti, prenosni oslonci i hodalice, kao i različita
ručna, hidraulična, električna i slična sjedala, dizalice, mali
kranovi, pokretne platforme, liftovi i slični uređaji.
Industrija ortopedskih pomagala danas je dostigla zavidan
nivo razvoja. U svijetu postoji niz proizvođača, čija djelatnost
je vezana za zadovoljavanje potreba osoba sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima. Među većim i poznatijim su
firme Meyra, Ortopedia, HEWI iz Njemačke, LEVO iz
Švajcarske...
8.1. Invalidska kolica
Invalidska kolica su ortopedsko pomagalo koje nepokretnim
osobama omogućava kretanje kako u horizontalnom, tako i,
uz poštovanje određenih pravila, u vertikalnom smislu.
Veliki i specijalizovani proizvođači izrađuju niz različitih vrsta,
tipova i podtipova invalidskih kolica, zavisno od ciljne grupe osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti kojoj su namijenjena i svrhe kojoj
služe.
8.1.1. Dimenzije invalidskih kolica
U najširoj upotrebi u SFR Jugoslaviji bila su standardna invalidska
kolica “Zavoda za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane, a tako je u
Bosni i Hercegovini i danas.
1
Njihova fabrička oznaka bila je VI-14.
Standardna invalidska kolica, kao i svi ostali tipovi invalidskih
kolica, rade se u tri veličine: kao mala, srednja i velika. Naime,
odgovarajuća ergonomska istraživanja u svijetu pokazala su da u
svakoj populaciji ima određeni udio izrazito malih i izrazito velikih
jedinki.
2
Premda adekvatne analize za osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti nisu nigdje sprovedene, logično je pretpostaviti da
je navedeni udio za njih proporcionalan onom kod zdravog dijela
populacije. To znači da je i procenat standardnih invalidskih kolica,
kao i svih drugih tipova invalidskih kolica, izvedenih u maloj i velikoj
varijanti, jednak procentu u kojem se i drugi proizvodi namijenjeni
širokoj potrošnji rade kao izrazito mali ili izrazito veliki. Brojčano
iskazano, on u većini slučajeva iznosi (oko) 5%.
Pošto se standardna invalidska kolica, kako je već rečeno,
koriste najčešće, i kako je srednja veličina u njihovom ukupnom
broju zastupljena sa oko 90%, to su ovaj tip i veličina invalidskih
kolica referentni prilikom definisanja karakteristika arhitektonskih
45 II DIO - Arhitektonske barijere
elemenata koji dozvoljavaju njihovu upotrebu. Stoga ona moraju
biti predmet posebne analize.
Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje
veličine (u ovom slučaju tipa VI-14, Zavoda za rehabilitacijo invalidov
iz Ljubljane) dati su na slici br. 8.1. Dužina ovih kolica iznosi 110 cm,
širina im je 66 cm, a visina 90 cm.
U sklopljenom stanju njihova širina smanjuje se na 31 cm. Rade se
od čeličnih poniklovanih cijevi. Težina im se kreće oko 23 kg.
Potrebno je naglasiti da se osnovne dimenzije i geometrija
standardskih invalidskih kolica, zavisno od proizvođača, mogu
neznatno razlikovati, što nema bitnog uticaja na njihove upotrebne
karakteristike. Takav slučaj, međutim, nije i sa materijalom od koga
se prave. Opisana standardna invalidska kolica, zbog svoje prevelike
težine, nisu pogodna za samostalnu upotrebu. Zato pojedini
proizvođači invalidska kolica rade i od aluminijumskih cijevi, u kom
slučaju im se težina smanjuje na oko 11 kg, ali im se, s druge strane,
cijena povećava između 5 i 6 puta u odnosu na čelična.
Kada u standardnim invalidskim kolicima sjedi nepokretna osoba,
dužina sa kojom se prilikom njihove upotrebe mora računati, zbog
stopala osobe, povećava se na oko 120 cm, a širina, zbog ruku,
na oko 90 cm. Tjeme glave prosječno razvijene osobe koja sjedi u
invalidskim kolicima nalazi se na visini od oko 135 cm, a kod izrazito
krupne, ono je na visini od oko 150 cm. Oči prve nalaze se na visini
od oko 125, a druge na visini od oko 140 cm.
Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje
veličine, kada u njima sjedi prosječno razvijena osoba, dati su na
slici br. 8.2.
Slika br. 8.2. Dimenzije
standardnih invalidskih kolica
srednje veličine kada u njima
sjedi prosječno razvijena osoba.
4õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Ove dimenzije treba striktno poštovati i koristiti kao referentni
podatak, prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata
namijenjenih upotrebi od strane osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti.
8.1.2. Podjele invalidskih kolica
Invalidska kolica dijele se na osnovu više različitih kriterijuma.
Osnovni su:
− namjena kolica i
− stepen aktivnosti osobe koja ih koristi.
8.1.2.1. Podjela invalidskih kolica
na osnovu namjene
Osnovna i najstarija podjela invalidskih kolica
izvršena je na osnovu njihove namjene,
odnosno toga čemu služe: da li samostalnom
kretanju bilo odraslih osoba, bilo djece, da li
prevozu hendikepiranih od strane trećih lica,
upotrebi od strane osoba kod kojih su obje
(paraplegičari) ili samo jedna ruka u funkciji
(hemiplegičari), terenskoj vožnji, obavljanju
toaletnih potreba, itd.
Najveći proizvođač invalidskih kolica u SFR
Jugoslaviji bio je “Zavod za rehabilitacijo
invalidov” iz Ljubljane koji je proizvodio i
proizvodi, u zavisnosti od toga čemu su namijenjena, sljedeće
tipove invalidskih kolica:
– standardna invalidska kolica VI-14 (slika br. 8.3),
– terenska invalidska kolica VI-7 (slika br. 8.4),
– invalidska kolica sa jednoručnim pogonom i to: na desnoj
strani VI-16, na lijevoj strani VI-17 (slika br. 8.5),
– invalidska kolica sa produženim naslonom VI-19 (slika br.
8.6),
– dječija invalidska kolica VI-20 (slika br. 8.7),
– kolica za prevoz VI-22 (slika br. 8.8),
– toaletna kolica VI-23 (slika br. 8.9),
– invalidska kolica za dvojno amputirane osobe VI-24 i
– sportska invalidska kolica VI-26 (slika br. 8.10).
Slika br. 8.4. Invalidska kolica VI-7.
47 II DIO - Arhitektonske barijere
Slika br. 8.6. Invalidska kolica VI-19.
Slika br. 8.8. Invalidska kolica VI-22.
Slika br. 8.5. Invalidska kolica VI-17. Slika br. 8.7. Invalidska kolica VI-20.
Slika br. 8.9. Invalidska kolica VI-23. Slika br. 8.10. Invalidska kolica VI-26.
48 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
tip kod mm mm mm mm točkovi
VI-7 642 006 680 430 370 360 PP
VI-14
641 024
641 025
641 026
641 027
641 028
641 029
641 030
641 031
641 032
632
632
632
666
666
666
716
716
716
396
396
396
430
430
430
480
480
480
370
370
370
370
370
370
370
370
370
310
310
310
310
310
310
310
310
310
PP
PT
TT
PP
PT
TT
PP
PT
TT
VI-16
641 040
641 042
641 044
655
690
740
395
430
480
370
370
370
370
370
370
PT
PT
PT
VI-17
641 046
641 048
641 050
655
690
740
395
430
480
370
370
370
370
370
370
PT
PT
PT
VI-19
641 097
641 098
641 099
666
666
666
430
430
430
795
795
795
310
310
310
PT
PT
PT
VI-20 641 122
641 125
555
555
318
318
365
365
320
320
PP
TT
VI-22 641 090 652 430 370 300 PP
VI-23 644 003 532 430 340 - TT

Proizvodne dimenzije tipova invalidskih kolica date su u tabeli:
3
izrađuje „Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane
49 II DIO - Arhitektonske barijere
VI-24
641 074
641 075
641 076
641 100
641 101
641 102
641 106
641 107
641 108
632
666
716
632
666
716
632
666
716
396
430
480
396
430
480
396
430
480
370
370
370
370
370
370
370
370
370
310
310
310
310
310
310
310
310
310
PP
PP
PP
PT
PT
PT
TT
TT
TT
VI-26
641 130
641 131
641 132
641 133
641 134
641 135
641 136
641 137
641 138
641 139
641 140
641 141
641 142
641 143
641 144
641 145
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
636
670
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
396
430
220
220
220
220
290
290
290
290
330
330
330
330
370
370
370
370
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
330
PP
PP
PT
PT
PP
PP
PT
PT
PP
PP
PT
PT
PP
PP
PT
PT
PP – pumpani točkovi
PT – prednji puni gumeni, zadnji pumpani točkovi
TT – puni gumeni točkovi
50 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
8.1.2.2. Podjela invalidskih kolica na osnovu
karaktera korisnika kojima su namijenjena
Osamdesetih godina XX vijeka ustanovljena je podjela osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti na pasivne i aktivne.
Pasivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one koje su
oboljele od bolesti koje slabe cijeli organizam. Stoga je njihova
snaga i sposobnost ruku oslabljena do te mjere, da invalidska kolica
mogu samostalno pokretati samo uz velike poteškoće ili to nisu u
stanju nikako činiti.
Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one kod kojih
je oduzetost ili nedostatak donjih ekstremiteta najčešće posljedica
fizičkih nasrtaja na integritet organizma, odnosno saobraćajnih
nesreća ili ratnih ranjavanja. Snaga ruku takvih osoba u najvećem
broju slučajeva u potpunosti je sačuvana. Nerijetko su ruke, pošto
se njima nastoji kompenzovati nedostatak nogu, i dodatno razvijene.
Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti vrlo često su uspješni
sportisti. U svijetu se za njih organizuju brojna takmičenja u različitim
sportovima, do nivoa olimpijskih igara i svjetskih prvenstava (tzv.
para-takmičenja: para-olimpijada, para-prvenstva, i sl.). Jedan od
takvih sportova je i sportski ples (slika br. 8.11).
Tokom osamdesetih godina XX vijeka došlo je i do podjele
invalidskih kolica u skladu sa osnovnim korisničkim grupama, na
ona za pasivne, odnosno ona za aktivne osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti.
Invalidska kolica namijenjena pasivnim osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti su već opisana standardna, kakva pod
oznakom VI-14 proizvodi npr. i “Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz
Ljubljane. Rade se od čeličnih cijevi, pa im se težina kreće između
20 i 25 kg. Nisu pogodna za samostalno pokretanje, što se posebno
odnosi na aktivnosti na otvorenom, kada je u njihovom upravljanju
pomoć trećeg lica gotovo neophodna. Okvirna cijena kreće im se
na nivou od oko 700 DM.
Invalidska kolica namijenjena aktivnim osobama umanjenih tjelesnih
sposobnosti rade se od aluminijumskih legura i titanijuma. Na slici
br. 8.12. prikazana je njihova standardna varijanta. Teška su do
Slika br. 8.11. Takmičenje osoba vezanih za invalidska kolica u sportskom plesu.
51 II DIO - Arhitektonske barijere
11,5 kg, pa su veoma podesna za samostalno pokretanje.
4
Naročito
su pogodna za aktivnosti na otvorenom. Njihova cijena je, nažalost,
između 5 i 6 puta veća od cijene čeličnih standardnih invalidskih
kolica.
Za posebno aktivne osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
osobe koje se bave sportom, izrađuju se invalidska kolica specijalno
prilagođena aktivnostima za koja su predviđena. Tako se rade
invalidska kolica, čija je cijena, s obzirom na način i kvalitet izrade, kao
i na upotrijebljene materijale, izuzetno visoka, a koja su namijenjena
trkama (slika br. 8.13), plesu (slika br. 8.14), tenisu (slika br. 8.15), itd.
Slika br. 8.12. Standardna invalidska kolica namijenjena aktivnim
osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Slika br. 8.13. Invalidska kolica namijenjena trkama.
Slika br. 8.14. Invalidska kolica namijenjena plesu. Slika br. 8.15. Invalidska kolica namijenjena tenisu.
52 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju invalidska
kolica i u onim sportovima za koje bi se u prvi mah moglo pomisliti
da su nespojivi sa tim ortopedskim pomagalom, poput npr. stonog
tenisa ili mačevanja (slika br. 8.16).
Isto tako ih koriste i u raznim kolektivnim sportovima, poput
rukometa ili košarke (slika br. 8.17).
Potpuno je jasno da će invalidska kolica u okviru globalnog
tehnološkog razvoja biti i dalje usavršavana i to kako u pogledu
materijala, tako i u pogledu upotrebljivosti, ergonomije i dizajna.
Veoma interesantno viđenje invalidskih kolica dala je u svom
diplomskom radu 1992. godine njemačka studentkinja Elke Stimpfig
(slika br. 8.18).
5

Njena kolica nemaju središnje osovine pogonskih točkova (rješenje
koje je prvi na jednom motociklu primijenio švajcarski dizajner Luigi
Collani), što njihovom korisniku omogućava lagan pristup korpi
za teret smještenoj ispod sjedišta, dodatno im smanjuje težinu
Slika br. 8.16. Mačevanje u invalidskim kolicima.
Slika br. 8.17.
Košarkaška utkamica
timova čije su igračice
hendikepirane osobe.
Slika br. 8.18. Diplomski rad u vidu
dizajnerske studije invalidskih
kolica njemačke studentkinje Elke
Stimpfig, predstavljen 1992. g.
58 II DIO - Arhitektonske barijere
i pojednostavljuje čišćenje i održavanje. Jedini nedostatak, ali
ozbiljan, ogleda su u nemogućnosti njihovog sklapanja (op.a.).
8.1.3. Specijalne izrade invalidskih kolica
Proizvodnja specijalnih izrada invalidskih kolica vezana je za
pokušaje da se udovolji potrebama posebno teških kategorija
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
U SAD su radili na tome da se i apsolutno nepokretnim osobama,
osobama kod kojih su obje noge i obje ruke nepokretne (tzv.
tetraplegičarima) i kojih u toj zemlji ima oko 100 hiljada, omogući
samostalno korištenje invalidskih kolica. U tu svrhu, konstruisali
su električna invalidska kolica kojima se upravlja pokretima očiju,
a preko posebnog elektronskog sistema u vidu naočara (slika br.
8.19), sličnog onom za navođenje vatre (nišanjenje) u savremenim
lovačkim avionima.
6
8.2. Ostala ortopedska pomagala
Osim invalidskih kolica, osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti,
posebno one kategorije čija su tjelesna oštećenja manjeg intenziteta
i kod kojih se sačuvao veći dio motoričkih funkcija, koriste i druge
vrste ortopedskih pomagala. Tu se, prije svega, misli na štapove
i štake, ali i na razne vrste proteza, korzeta, hodalica sa i bez
točkova i sličnih konstrukcija koje potpomažu hodanje, odnosno
omogućavaju stabilnost kroz oslanjanje na tri, četiri ili više tačaka.
I ova ortopedska pomagala moraju biti ergonomski oblikovana i
izrađena od čvrstih i laganih materijala, pri čemu posebnu pažnju
treba posvetiti izradi detalja koji povećavaju sigurnost njihove
upotrebe.
Sve navedeno važi i za štap, kao najstarije poznato i najjednostavnije
pomagalo u hodu. Radi se najčešće od drveta, nešto rjeđe od
kombinacije aluminijumskih legura i plastike. Njegov vrh mora biti
obložen elastičnim gumenim čepom, koji onemogućava klizanje
ustranu pod opterećenjem. Dodatno, štap može biti izveden u
jednom komadu ili na sklapanje (slika br. 8.20).
Slično štapu, i štake se mogu raditi od drveta ili kombinacije laganog
metala i plastike. I kod njih je od izuzetne važnosti da na vrhovima
Slika br. 8.19. Invalidska kolica
za apsolutno nepokretna
lica (tetraplegičare).
54 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
imaju elastične gumene čepove. Poželjna osobina je da se mogu
podešavati po dužini i, na taj način, prilagođavati korisniku.
Osobe koje su ostale bez pojedinih ekstremiteta usljed nasrtaja
na njihov fizički integritet, bilo kroz saobraćajne nesreće, povrede
na radu ili ratna ranjavanja, a u potpunosti su zadržale preostalo
zdravlje, najčešće upotrebljavaju razne vrste proteza. One se uvijek
rade po pojedinačnoj naruđbi i uz maksimalno prilagođavanje
korisniku. Najčešće su u upotrebi proteze za noge (slika br. 8.21).
Osobe koje ih koriste, zbog svoje dobre tjelesne spreme, to često
čine tako umješno, da je veoma teško primijetiti njihov hendikep.
Stoga su u stanju da se, gotovo u potpunom kapacitetu, vrate
svakodnevnim aktivnostima. U kojoj mjeri je to moguće, najbolje
svjedoči podatak da dobro uvježban sportista-invalid (npr. sa
protezom noge), na stotinu metara postiže bolje vrijeme od osrednje
uvježbanog zdravog, a da i ne govorimo o onim neuvježbanim.
Jedna od ortopedskih pomagala u kretanju jesu i razne vrste
hodalica. Redovno se rade od izuzetno laganih i čvrstih materijala i
sa mogućnošću sklapanja i podešavanja korisniku. Dijele se u dvije
osnovne grupe. Prvu čine hodalice bez točkova, a drugu one sa
njima. Hodalice bez točkova najčešće imaju četiri oslonca obložena
elastičnim gumenim čepovima. Koriste ih lica koja su zadržala dio
mobiliteta, ali koja se samostalno veoma teško kreću. Hodalice sa
točkovima upotrebljavaju takođe osobe sa preostalim mobilitetom,
ali nešto malo pokretljivije i sigurnije u hodu od prethodno navedene
skupine. Ova vrsta hodalica obavezno je opremljena kočnicama
(vrlo važne prilikom kretanja nizbrdo), a uobičajeno i korpom za
namirnice i daskom za privremeno odlaganje sitnica (maramice,
čaše, i sl.) i oslanjanje (slika br. 8.22).
Osobe koje upotrebljavaju ortopedska pomagala prostor u kome se
kreću koriste na drugačiji način i u drugoj mjeri u odnosu na zdrave
Slika br. 8.20. Štap.
Slika br. 8.21. Proteza za nogu.
55 II DIO - Arhitektonske barijere
ljude. I faktor vrijeme one tretiraju potpuno drugačije. Te činjenice,
prilikom projektovanja sadržaja namijenjenih njima, neophodno je
u punoj mjeri uvažavati. S druge strane, u zajedničkom korištenju
pojedinih prostora ili predmeta, potrebno je biti strpljiv, tolerantan
i ne požurivati hendikepirana lica u realizaciji njihovih namjera.
Potrebno im je pomagati samo na njihov zahtjev ili kada je očigledno
da ponuđena pomoć neće biti odbijena.
____________________
1. U Bosni i Hercegovini invalidska kolica proizvodi firma “Neretva” iz Sarajeva.
2. Ne radi se o tome da u nekoj populaciji ima po 5%, odnosno manje ili više od ovog
procenta, izrazito malih i izrazito velikih osoba. Riječ je, zapravo, o tome da dizajneri
osmišljavaju svoje proizvode nastojeći da zadovolje što veći broj korisnika. Pri tom,
oni svjesno isključuju krajnje ekstreme populacije i za njih projektuju, ukoliko je to
potrebno i isplativo, posebno male i posebno velike modele određenog proizvoda,
čiju količinu određuju na osnovu takozvanog percentila.
Definiciju percentila moguće je pronaći u:
Panero, Julius; Zelnik, Martin: Antropološke mere i enterijer, Beograd, Građevinska
knjiga, 1987, str. 34.
3. Invalidski voziček, Ljubljana, Zavod za rehabilitacijo invalidov, 1983, str. 2 (prospekt
firme).
4. Der Avantgarde. Wegbereiter für mehr Mobilität, Duderstadt (Deutschland), Otto Bock
Reha, -, str. 5 (prospekt firme).
5. Stemshorn, Axel i dr: Barrierefrei Bauen für Behinderte und Betagte, Leinfelden-
Echterdingen (Deutschland), 3. Auflage, Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH, 1995,
str. 73.
6. Elektronska kolica, u: Galaksija br. 1, Beograd, mart 1972, str. 54 i 55.
Slika br. 8.22. Hodalica sa točkovima.
5õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
9. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima
Kretnje osoba u invalidskim kolicima, zbog sjedećeg položaja,
značajno su otežane, pa je dohvat koji one rukama mogu da ostvare
osjetno smanjen. I ovdje se moraju razlikovati onî koji imaju gornje
ekstremitete zdrave od onih kod kojih su ovi, i uopšte gornji dio
tijela, oboljeli.
Osim donjih, tetraplegičari imaju i gornje ekstremitete nepokretne,
pa se o njihovom dohvatu rukama ne može govoriti.
Kod osoba sa bolesnim gornjim ekstremitetima dohvat je već
zbog same bolesti umanjen, što je sjedenjem u invalidskim
kolicima dodatno potencirano. Govoriti o njihovom dohvatu teško
je i nesigurno, s obzirom da njega određuje vrsta i stepen svakog
oboljenja posebno.
Dohvat nepokretnih osoba, čiji su gornji dio tijela i ruke zdravi,
pravo ispred sebe, kružno ustranu, odozgo nadolje i oko sebe u
horizontalnoj ravni, prikazan je na slikama br. 9.1, 9.2 i 9.3.
Slika br. 9.1. Dohvat nepokretne
osobe potpuno zdravog gornjeg
dijela tijela, koja sjedi u invalidskim
kolicima, pravo ispred sebe.
Slika br. 9.3. Dohvat nepokretne
osobe potpuno zdravog gornjeg
dijela tijela u horizontalnoj ravni.
Slika br. 9.2. Dohvat nepokretne
osobe potpuno zdravog
gornjeg dijela tijela kružno
ustranu, odozgo nadolje.
57 II DIO - Arhitektonske barijere
10. Dimenzije prostora potrebnog za
manipulisanje standardnim invalidskim kolicima i
drugim ortopedskim pomagalima
Osim osnovnih dimenzija standardnih invalidskih kolica kada u
njima sjedi nepokretna osoba, neophodno je poznavati i dimenzije
prostora potrebnog za manipulisanje njima.
Pod manipulisanjem invalidskim kolicima podrazumijeva se
izvođenje raznih vrsta okreta u horizontalnoj ravni, i pravolinijska
vožnja u horizontalnom i vertikalnom smislu, odnosno vožnja po
kosini.
10.1. Prostor potreban za izvođenje raznih vrsta
okreta standardnim invalidskim kolicima
Invalidskim kolicima mogu se vršiti okreti za 90
0
, 180
0
i 360
0
.
Nepokretne osobe, pri manipulisanju invalidskim kolicima, najčešće
koriste okrete od 90
0
i 180
0
. Okret za

360
0
nije uobičajen i vrlo rijetko
se izvodi, ali ga je kao mogućeg potrebno analizirati.
Svi nabrojani okreti, u zavisnosti od toga o kojoj kategoriji nepokretnih
osoba koje ih izvode je riječ, mogu se raditi na dva načina.
Prvi način, služeći se u okretanju invalidskih kolica obadvijema
rukama i okrećući pogonske točkove u suprotnim smjerovima,
koriste nepokretne osobe koje imaju obje ruke zdrave. Okret koji se
radi na ovaj način zahtijeva manje prostora i lakši je za izvođenje.
Drugi način, služeći se u okretanju invalidskih kolica jednom
rukom i okrećući samo jedan pogonski točak u odgovarajućem
smjeru, dok je drugi istovremeno zakočen, koriste nepokretna
lica koja imaju zdravu samo jednu ruku (npr. hemiplegičari).
Okret napravljen na ovaj način zahtijeva više prostora i teži je
za izvođenje.
Za dimenzije prostora potrebnog za izvođenje svakog od
navedenih okreta u literaturi iz različitih zemalja daju se i različiti
podaci. Interesantno je uporediti podatke koje preporučuju
u Švajcarskoj, koji su u većini elemenata izuzetno povoljni za
nepokretne i teško pokretne osobe, podatke koje preporučuju
u Sloveniji, u kojoj se od zemalja formiranih na području bivše
SFR Jugoslavije u tom pogledu najviše učinilo, kao i podatke
iz nekih drugih zemalja koje u okviru svoje socijalne politike o
osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vode odgovarajuću
društvenu brigu (SAD, Njemačka, Švedska, kao i druge zemlje
sa visokim životnim standardom).
10.1.1. Prostor potreban za okretanja
standardnih invalidskih kolica objema
rukama
Okret invalidskim kolicima objema rukama izvodi se tako da se
oba pogonska točka kolica pokreću istovremeno i podjednako
snažno u suprotnim smjerovima. To dovodi do rotiranja kolica
oko tačke (S) koja se nalazi na polovini ose koja povezuje
središta pogonskih točkova invalidskih kolica.
58 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
U Švajcarskoj smatraju da je za okret invalidskim kolicima od 90
0
,
izveden na opisani način, dovoljan prostor od 140 cm X 140 cm,
u Sloveniji misle da je neophodno 131 cm X 131 cm, a u literaturi
iz SAD-a data je grafička šema koja pokriva sve vrste okreta
invalidskim kolicima.
1
Prilikom analiziranja pomenutog okreta,
Amerikanci su kao neophodne precizirali dimenzije prostora od
minimalno 115,6 cm X 115,6 cm (?). Ako se određivanje dimenzija
prostora, neophodnog za izvođenje ovog okreta, vrši posmatranjem
invalidskih kolica u kojima sjedi nepokretna osoba, onda je vidljivo
da njegove potrebne dimenzije iznose minimalno 128 cm X 128
cm (slika br. 10.1). Ovo, međutim, samo u slučaju ako se okret
izvodi pod idealnim uslovima i na idealan način. Kako to najčešće
nije slučaj, poželjno je da se ove veličine povećaju do onih koje
preporučuju Švajcarci.
Za okret invalidskim kolicima od 180
0
, izveden objema rukama, u
Švajcarskoj zahtijevaju prostor od 140 cm X 180 cm. U Sloveniji,
za njega smatraju potrebnim 131 cm X 172 cm, a u SAD 115,6 cm
X 160 cm (?). Dimenzije prostora, na kome bi nepokretna osoba
u invalidskim kolicima uz određene poteškoće (idealni uslovi i
izuzetno precizno izvođenje manevra), mogla objema rukama da
izvede okret od 180
0
, trebalo bi da iznose minimalno 128 cm X 172
cm (slika br. 10.2). U svakodnevnim prilikama, poželjno je da ove
veličine budu za koji centimetar veće, da se, dakle, ponovno koristi
švajcarski normativ, kao onaj koji najbolje odslikava realno stanje.
Prostor na kome nepokretna osoba u invalidskim kolicima može
izvesti okret od 360
0
trebalo bi da je minimalno 172 cm X 172
cm velik (slika br. 10.3). U normalnim okolnostima, poželjno je
primjenjivati švajcarski normativ, kao onaj koji najbolje odslikava
potrebe realnog stanja.
Inače, za okret invalidskim kolicima od 360
0
, izveden objema
rukama, Švajcarci smatraju dovoljnim prostor od 180 cm X 180 cm.
U Sloveniji ocjenjuju da je za ovakav manevar potreban prostor
od 172 cm X 172 cm, a u SAD od minimalno 160 cm X 160 cm
2
,
odnosno 152,5 cm X 152,5 cm.
3
Za sve navedene okrete, koji se invalidskim kolicima izvode
dvoručno, i Nijemci posjeduju odgovarajuće preporuke,
obuhvaćene normativom DIN 18025 Teil 1. On ne precizira svaki
okret pojedinačno, ali za manipulisanje invalidskim kolicima
zahtijeva prostor minimalnih dimenzija od 150 cm X 150 cm.
4
Slika br. 10.1. Okret
invalidskim kolicima za 90
0
,
izveden objema rukama.
59 II DIO - Arhitektonske barijere
10.1.2. Prostor potreban za okretanja
standardnih invalidskih kolica jednom rukom
Okret invalidskim kolicima, za čije izvođenje se koristi samo jedna
ruka, vrši se na taj način da se jedan od dva pogonska točka (desni
ili lijevi) zakoči, a drugi pokreće u određenom smjeru (unaprijed
ili unazad). To izaziva rotiranje kolica oko tačke (S), koja se (u
ovom slučaju) nalazi na vertikalnoj osi koja prolazi kroz središte
pogonskog točka koji u tom momentu miruje.
U švajcarskoj literaturi, dostupnoj autoru, nisu dati podatci za okrete
invalidskim kolicima izvedene jednom rukom.
5
U literaturi iz SAD,
data je grafička šema, koja pokriva sve vrste okreta invalidskim
kolicima. Za okret od 90
0
, izveden jednom rukom, Amerikanci
zahtijevaju prostor od 137,1 cm X 137,1 cm (?), pri čemu ne navode
kakvim kolicima se on izvodi (običnim ili specijalno podešenim
za jednoručnu upotrebu). Za okret invalidskim kolicima od 90
0
,
izveden jednom rukom, u Sloveniji smatraju potrebnim prostor od
minimalno 171,5 cm X 171,5 cm.
6
Uz to, navode da se nepokretna
osoba pri tom mora služiti invalidskim kolicima VI-16 ili VI-17,
specijalno podešenim za jednoručnu upotrebu (?!). Međutim, u
ovom slučaju napravljena je greška. Naime, okret jednom rukom,
na način koji je opisan u uvodnom dijelu razmatranja problema
jednoručnog okretanja invalidskih kolica, vrši se standardnim
modelom VI-14. Okret jednom rukom, specijalnim jednoručnim
invalidskim kolicima VI-16 (dešnjaci) ili VI-17 (ljevaci), usljed posebne
konstrukcije sklopa pogonskih točkova ovih kolica, uz neznatno
veću površinu i uz određene preduslove (teoretski: idealni uslovi
Slika br. 10.2. Okret invalidskim
kolicima za 180
0
, izveden
objema rukama.
Slika br. 10.3. Okret
invalidskim kolicima za 360
0
,
izveden objema rukama.
õ0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
i izuzetno precizno izvođenje manevra) ima iste karakteristike kao
okret izveden sa obje ruke standardnim invalidskim kolicima VI-14.
Izvođenje ovakvog okreta jednoručnim invalidskim kolicima vrlo
je komplikovano i zahtijeva odgovarajuću vještinu i uvježbanost.
Potrebno je napomenuti da je ovim kolicima moguće izvesti i
okret jednom rukom istovjetan okretu koji se izvodi jednom rukom
standardnim invalidskim kolicima VI-14, u kom slučaju je potreban
prostor jednakih dimenzija kao i za kolica VI-14.
Za jednoručni okret od 90
0
standardnim invalidskim kolicima,
veličina potrebnog prostora treba da iznosi 125 cm X 161 cm (slika
br. 10.4).
Kako se u literaturi iz Slovenije, gore pomenuta greška provlači
i za okrete od 180
0
i 360
0
, ovdje će biti navedeno samo to da je
za jednoručni okret od 180
0
, standardnim invalidskim kolicima,
potrebno 161 cm X 180 cm (slika br. 10.5), a za okret od 360
0

minimalno 190 cm X 190 cm (slika br. 10.6). Analogno primjerima
kod dvoručnih okreta invalidskim kolicima, i u ovim je poželjno
navedene minimalne mjere povećati za 5 do 8 cm.
Slika br. 10.4. Okret invalidskim kolicima za 90
0
, izveden jednom rukom Slika br. 10.5. Okret invalidskim kolicima za 180
0
, izveden jednom rukom
õ1 II DIO - Arhitektonske barijere
10.2. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje
standardnim invalidskim kolicima
Osim kružnog, invalidskim kolicima može se izvoditi i pravolinijsko
kretanje, i to kako po horizontalnoj ravni, odnosno u horizontalnom
smislu, tako i po kosoj ravni, odnosno u vertikalnom smislu.
Kod ove vrste kretanja, bilo da se ono izvodi u horizontalnom ili
vertikalnom smislu, odlučujući parametar je širina koju zauzimaju
invalidska kolica u kojima sjedi nepokretna osoba.
10.2.1. Prostor potreban za pravolinijsko
kretanje standardnim invalidskim kolicima
u horizontalnoj ravni
Ako određeni arhitektonski elemenat služi za prolaz samo jednoj
nepokretnoj osobi u invalidskim kolicima, tada je potrebno da
njegova svijetla širina bude minimalno 90 cm, odnosno, ukoliko
je riječ o zatvorenoj komunikaciji, 120 cm (slika br. 10.7).
Ukoliko se predviđa da neka komunikacija služi istovremenom
prolazu jednog zdravog i jednog nepokretnog lica u invalidskim
kolicima, tada ona mora biti minimalno široka 150 cm (slika br.
10.8).
Ako se, međutim, predviđa da komunikacija služi istovremenom
prolasku dviju osoba u invalidskim kolicima, ona u tom slučaju
mora imati minimalnu širinu od 180 cm (slika br. 10.9).
10.2.2. Kosine namijenjene kretanju
nepokretnih osoba u invalidskim kolicima
u vertikalnom smislu
Kada se govori o pravolinijskom kretanju nepokretnih osoba
u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu, tj. o njihovom
kretanju po kosinama, tada je situacija nešto zamršenija.
Veliki broj zemalja daje veliki broj međusobno veoma različitih
normativa za maksimalnu dužinu i maksimalni uzdužni nagib
kosina.
õ2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
U Švajcarskoj smatraju da bi kosina smjela imati maksimalni uzdužni
nagib od 6%, uz maksimalnu dužinu između odmorišta (podesta)
od 4 metra. Ukoliko je kosina duža, nagib joj u određenoj mjeri mora
biti smanjen. U Njemačkoj, takođe, ne dozvoljavaju uzdužni nagin
kosina veći od 6%, ali im maksimalnu dužinu između odmorišta
ograničavaju na 6 metara. U SAD maksimalni nagib kosina određuju
odnosom 1:12 ili 8,33%, ali su mišljenja da bi cjelishodniji bio kod
odnosa 1:16 ili 6,25%. Maksimalnu dužinu kosina ograničavaju
na 30 fita (≈9 metara). U Sloveniji su dali različite normative za
vanjske i unutrašnje kosine. Misle da bi vanjske kosine smjele imati
maksimalni uzdužni nagib u odnosu 1:15 ili 6,67%, uz maksimalnu
dužinu od 7 do 9 metara između odmorišta, dok bi unutrašnje
kosine, po njima, imale optimalni nagib pri odnosu od 1:12 ili 8,33%,
a ne bi smjele preći nagib čiji je odnos 1:7 ili 14,28%, uz jednaku
maksimalnu dužinu kao i za vanjske kosine (slika br. 10.10).
Slika br. 10.7. Dimenzije potrebne za prolaz jedne osobe u invalidskim kolicima.
Slika br. 10.8. Širina komunikacije potrebna za istovremeni prolaz
jedne zdrave i jedne osobe u invalidskim kolicima
Slika br. 10.9. Širina komunikacije potrebna za istovremeni
prolaz dvije osobe u invalidskim kolicima
õ8 II DIO - Arhitektonske barijere
Kojem od nabrojenih normativa se prikloniti?
Ako bi se analiza vršila samo sa ekonomskog aspekta, tada bi
se utvrdilo da su slovenački normativi najbolji, tj. najekonomičniji.
Međutim, kada se zanemari ekonomska strana problema, na šta
društvena zajednica mora svjesno pristati, tada je potrebno izvršiti
analizu sa stanovišta sposobnosti nepokretnih osoba u invalidskim
kolicima da koriste kosine. Za njih su kraće i manje nagnute kosine
povoljnije, pa su u tom smislu švajcarski i njemački normativi
primjereniji od onih koje koriste u SAD i Sloveniji. Potrebno je znati
da kosinu, napravljenu na osnovu normativa od 8,33% nagiba
(1:12), na dužini od 7, a posebno na dužini od 9 metara između
odmorišta, nepokretni u invalidskim kolicima mogu veoma teško
samostalno koristiti, a i tada je neophodno da su mladi, zdravi
(misli se na nehendikepirani dio tijela) i fizički spremni. Kosinu
napravljenu na osnovu normativa od 14,28% (1:7), na dužini od 7
odnosno 9 metara oni, bez obzira na fizičku spremu, nisu u stanju
da samostalno koriste.
Gradnjom suviše dugih i strmih kosina dolazi se do situacije
da, premda se u odnosu prema nepokretnim licima pokazala
dobra volja, njima se uistinu nije i pomoglo. Na neadekvatan
način izgrađene kosine, podjednako kao i kada ih uopšte nema,
onemogućavaju osobama u invalidskim kolicima samostalno
kretanje. To za sobom povlači sve one posljedice o kojima je bilo
riječi prilikom razmatranja ovog problema sa moralno-pravnog i
sociološko-psihološkog stanovišta. Kosine čiji su nagibi veći i od
gore pomenutih, ne samo da su nepovoljne, nego su vrlo opasne,
pa i pogibeljne za korištenje, čak i uz pomoć trećih lica (slika br.
10.11).
Slika br. 10.10. Normativi za nagib kosina u različitim zemljama svijeta
õ4 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Dakle, kada su u pitanju nagib i dužina kosina, zbog svega
navedenog, trebalo bi se prikloniti švajcarskim i sličnim
normativima (prije svih njemačkim). Oni su vrlo povoljni i, ako
se dosljedno primijene, omogućavaju osobama u invalidskim
kolicima samostalno kretanje (slika br. 10.12).
Da bi penjanje i silaženje niz kosine bilo sigurnije, potrebno ih je
obostrano opremiti rukohvatima. Oni se, za djecu, postavljaju na
visini od 75 cm, a za odrasle, na visini od (oko) 100 cm. Ukoliko
se predvidi da se osobe u invalidskim kolicima, prilikom kretanja
po kosini istovremeno pomažu i desnim i lijevim rukohvatom,
tada razmak između njih ne bi smio biti veći od 100 cm (slika br.
10.13).
Oblik rukohvata mora biti takav da ga osobe sa umanjenim tjelesnim
spsobnostima mogu lagano obuhvatiti šakom (slika br. 10.14).
Rukohvati treba da budu prepušteni na horizontalne dijelove kosina
(odmorišta tj. podeste) za minimalno 30 cm. Ove prepuste trebala
raditi zato, da bi onima koji koriste kosinu, bio najavljen njen početak
i završetak. Naznačavanje početka i završetka kosine može se
izvršiti i posebnim detaljima na rukohvatima, poput malih izbočenja,
udubljenja, blago naglašenih prstenova i sličnog (slika br. 10.15).
Kosina, koju bi samostalno mogle koristiti osobe u invalidskim
kolicima, treba da posjeduje sljedeće karakteristike (slika br.
10.16):
Slika br. 10.11. Kosina čija upotreba je pogibeljno opasna Slika br. 10.12. Povoljno projektovana vanjska kosina
õ5 II DIO - Arhitektonske barijere
– maksimalni nagib 6%;
– minimalna dužina između odmorišta 4 m, ali ne preko 6 m;
– odmorište između dvije kosine, ukoliko se na njemu vrši okretanje
za 180
0
, ne kraće od 190 cm, niti uže od 200 cm;
– ukoliko se na odmorištu ne mijenja smjer, minimalno dugo 130 cm
i širine jednake širini kosine;
– rukohvate za odrasle i djecu, postavljene na odgovarajućoj visini
i širini.
Pored svega navedenog, posebnu pažnju kod izgradnje kosina
treba obratiti i na to:
– da rubovi kosine moraju biti izvedeni tako da sprečavaju skliznuće
točkova invalidskih kolica sa kosine, tj. da posjeduju rubni nadzidak
(vidi sliku br. 10.13),
– da površina kosine mora biti obrađena tako da nije klizava,
– da bi nailazak na kosinu, osim na rukohvatima, trebalo označiti
i drugačijim materijalom ili drugačijom površinskom obradom
osnovnog materijala od kog su izrađena odmorišta kosine.
Slika br. 10.13. Pravilan raspored rukohvata na kosinama.
Slika br. 10.14. Profili rukohvata pogodni za upotrebu od
strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.
Slika br. 10.15. Označavanje kraja
rukohvata na stepeništima i kosinama
Slika br. 10.16. Kosina sa optimalno podešenim parametrima i pravilno izvedenim rukohvatom.
õõ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Tokom eksploatacije kosine, potrebno je voditi računa o tome da
ona bude dovoljno osvijetljena, kao i o tome da u svim meteo-
uslovima bude održavana na primjeren način.
10.3. Prostor potreban za upotrebu štaka,
štapova i hodalica
Štake i štapovi najstarija su i, vjerovatno, najčešće upotrebljavana
ortopedska pomagala.
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti, koje se u hodu pomažu
štakama i štapovima, imaju specifičnu tehniku pomjeranja svojih
ortopedskih pomagala. Stoga im je, pri kretanju, potrebno više
mjesta nego zdravim ljudima, ali i manje nego onima koji koriste
invalidska kolica.
Uočljivo je da dok miruju, osobe koje koriste štake, zauzimaju
prostor čija je širina neznatno veća od one potrebne zdravim
ljudima, zauzimaju dakle prostor širine od (oko) 80 cm. Zbog
zabacivanja štaka ustranu, tokom njihovog prebacivanja iz zadnjeg
u prednji položaj, prilikom kretanja ovim licima je neophodna širina
od minimalno 100 cm.
Dok miruju, osobama koje koriste štap, potreban je prostor čija
minimalna širina iznosi 70 cm. Prilikom kretanja, ta vrijednost se,
usljed zabacivanja štapa, povećava na 75 cm.
Slika br. 10.17. Prostor potreban za kretanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti, koje se prilikom hoda ispomažu štakama, odnosno štapom.
õ7 II DIO - Arhitektonske barijere
Način hoda lica koja korste štake i štapove i prostor potreban za to
prikazani su na slici br. 10.17.
Prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata,
namijenjenih kategorijama osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
koje se u hodu ispomažu štakama ili štapom, potrebno je strogo
poštovati prethodno navedene dimenzije.
Tehnika kretanja uz pomoć hodalica je unekoliko drugačija. Ukoliko
je hodalica bez točkova, hendikepirano lice izbacuje je unaprijed, pa
joj se potom približava, i te dvije radnje uzastopno ponavlja. Ukoliko
hodalica ima točkove, osoba umanjenih sposobnosti je gura ispred
sebe i, oslanjajući se, ide za njom. U oba slučaja, širina trake za
kretanje neznatno je šira od one potrebne zdravim ljudima.
__________________
1. Panero, Julius i Zelnik, Martin: Antropološke mere i enterijer, Beograd, Građevinska
knjiga, 1987, str. 51.
2. Ibid.
3. 28 CFR Part 36 – Nondiscrimination on the Basis of Disability by Public Accommodations
and in Commercial Facilities; Final Rule – Appendix A to Part 36: Standards for
Accessible Design, Department of Justice – Office of the Attorney General, 26. jul
1991, str. 16.
4. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen,
Stuttgart/Zürich, Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich, 1994, str. 176 do 181.
5. Bauen für Behinderte – eine gesellschaftspolitische Aufgabe, Olten, Schweizerischer
Invalidenverband, 1979.
6. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete osebe, Ljubljana, Zavod SR
Slovenije za rehabilitacijo invalidov i Urbanistični inštitut SR Slovenije, 1975.
Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 1. del,
Ljubljana, Urbanistični inštitut Slovenije, 1982.
Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 2. del,
Ljubljana, Urbanistični inštitut Slovenije, 1982.
Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 1.
aplikativni del, Ljubljana, VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1981.
Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 2.
aplikativni del, Ljubljana, VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1982.
õ8 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
11. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i
osnovni arhitektonski elementi
Arhitektonski elementi koje ljudi svakodnevno koriste, a koji zbog
svoje neprilagođenosti, osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
zadaju najviše poteškoća, jesu vrata, pragovi, stepeništa i liftovi.
11.1. Vrata
Osobe u invalidskim kolicima sa problemom vrata susreću se na
mnogim mjestima.
O bilo kojim vratima da je riječ (jednokrilna, dvokrilna, posmična,
mimohodna, okretna, na sklapanje, itd.) i na bilo kojoj prostoriji da
se nalaze (od reprezentativne dvorane, do WC-a), njihova svijetla
širina, da bi se njima mogle koristiti osobe u invalidskim kolicima,
ne smije biti manja od 90 cm.
Ta vrata moraju, uz to, imati posebno oblikovane rukohvate, na
visini od 100 cm za odrasle, odnosno 75 cm za djecu, kao i donji
dio obložen limom do visine od 40 cm (slika br. 11.1)
Kako su osobama u invalidskim kolicima, prilaz vratima i vučenje ili
guranje njihovih krila, zbog gabarita samih kolica, veoma otežani,
to tlocrtnom dispozicioniranju ovog arhitektonskog elementa
treba posvetiti posebnu pažnju. Ukoliko se čak i dovoljno široka
vrata postave u uzak hodnik i otvaranje usmjeri ka hodniku, zbog
nemogućnosti povlačenja njihovih krila (označeno strelicom), ona
za lica u invalidskim kolicima ostaju neupotrebljiva, odnosno postaju
arhitektonska barijera (slika br. 11.2).
Osim širine, osnovni zahtjev, koji prilikom projektovanja vrata i
njihovog prostornog smještanja treba ispoštovati, prikazan je na
slici br. 11.3.
Naime, na onoj strani krila vrata na kojoj se nalazi kvaka, neophodno
je odmaknuti bočni zid od otvora vrata za minimalno 50 cm. To osobi
u invalidskim kolicima omogućava prilaz vratima, hvatanje kvake i
nesmetano povlačenje krila vrata pored kolica, a potom i prolazak
kroz vrata.
Da bi osoba u invalidskim kolicima mogla za sobom zatvoriti vrata,
na njima je neophodno montirati i jedan rukohvat, na suprotnoj strani
od one na koju se vrata otvaraju. Rukohvat hendikepiranim licima
Slika br. 11.1 - Vrata prilagođena upotrebi od strane osoba u invalidskim kolicima.
õ9 II DIO - Arhitektonske barijere
omogućava potpunu kontrolu vrata, a istovremeno pruža i koristan
dodatni oslonac (slika br. 11.4). Montira se, kako je već navedeno,
na visini od 100 cm za odrasle, odnosno 75 cm za djecu.
Način prilaska osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti u invalidskim
kolicima vratima standardne izrade, opremljenim dodatnim
rukohvatom, prolazak kroz njih i njihovo zatvaranje za sobom,
prikazani su na slikama br. 11.5. do 11.8.
S obzirom da su osobi u invalidskim kolicima prilaz vratima i
vučenje ili guranje krila vrata, zbog gabarita samih kolica, veoma
otežani, u posljednje vrijeme u svijetu su se počela raditi vrata
Slika br. 11.2. Vrata dovoljne širine, koja su zbog svoje dispozicije
licima u invalidskim kolicima postala arhitektonska barijera.
Slika br. 11.3. Vrata dovoljne širine, pravilno dispozicionirana.
Slika br. 11.4. Pravilno projektovana,
dispozicionirana i opremljena vrata.
Umjesto da postanu arhitektonska
barijera, ona osobama u invalidskim
kolicima pružaju dodatnu sigurnost.
70 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
posebne konstrukcije, sa specijalno izvedenim detaljima (šarkama,
vodilicama, utorima, i sl.). Njihovo se krilo, prilikom otvaranja,
zavisno od tipa konstrukcije, ili preklapa ili na pogodan način
klizi ustranu, zauzimajući na taj način osjetno manju površinu,
i omogućavajući osobi u invalidskim kolicima nesmetan prilaz i
manipulisanje vratima, bez velikog naginjanja iz kolica.
Način funkcioniranja preklopnih vrata prikazan je slikama br. 11.9 i
11.10.
1
Vrata drugačije konstrukcije, ali sličnog djelovanja, prikazana su na
slikama br. 11.11 i 11.12.
Najvažniji detalj na vratima svakako je kvaka. Da bi mogla svrhovito
da služi osobama sa različitim deformitetima ruku, njenom
oblikovanju treba posvetiti posebnu pažnju. Kvaka mora biti
ergonomski dizajnirana, da omogući lagano hvatanje iz različitih
prilaznih uglova. Ostvareni hvat mora biti siguran, što znači da se
ne smije dešavati da, prilikom pritiskanja kvake nadolje, ruka sklizne
sa nje. Sila potrebna za njeno aktiviranje ne smije biti prevelika. Uz
to je, zbog slabovidećih osoba, neophodno i da bude lako uočljiva.
Zato je, u odnosu na vrata, treba obojiti (označiti) kontrastnom
bojom. Nekoliko loše i nekoliko dobro oblikovanih kvaka prikazano
je na slikama br. 11.13 i 11.14.
Na kraju je potrebno napomenuti da se vrata danas opremaju
i posebnim uređajima za automatsko otvaranje. Njih aktiviraju
senzorski, ultrazvučni ili infracrveni davači signala, koji reaguju na
Slike br. 11.5. do 11.8. Način prolaska hendikepirane osobe u invalidskim
kolicima, kroz vrata standardne izrade, opremljena dodatnim rukohvatom.
71 II DIO - Arhitektonske barijere
svako približavanje vratima. Ovi uređaji omogućavaju osobama
umanjenih tjelesnih sposobnosti korištenje vrata bez ičije pomoći i
bilo kakvih poteškoća i naprezanja. Kako rade na pogon električne
energije i zahtijevaju permanentno održavanje, to se u Bosni i
Hercegovini koriste izuzuetno rijetko.
Slika br. 11.14 Kvake pogodne za korištenje od strane osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti: pogodnog oblika i kontrastno obojene u odnosu na krilo vrata. Slika br: 11.11 i br: 11.12 - Vrata koja se izmiču ustranu.
Slike br. 11.9 i 11.10. Preklapajuća vrata, za čije otvaranje je potrebna manja
površina nego za otvaranje klasičnih.
Slika br. 11.13. Loše i dobro oblikovane kvake.
72 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
11.2. Pragovi
Pragovi su često neprelazna prepreka za osobe u invalidskim
kolicima. Stoga njihovom lociranju i projektovanju treba posvetiti
posebnu pažnju.
Ako se, kod vrata podešenih za upotrebu od strane ovih lica,
pragovi rade kao klasični, ne bi smjeli da budu viši od 2 cm. Bolja
od klasičnog su rješenja sa specijalnom (zaobljenom) izradom
pragova i zaptivnim trakama, odnosno posebnim automatskim
brtvama na donjem dijelu vrata (slika br. 11.15).
U principu, pragove u bilo kom obliku, gdje god je to moguće,
treba izbjegavati i zamjenjivati automatskim brtvama. Na onim
prostorijama na kojima to nije moguće, kao što su hol, odnosno
vjetrobran sa ulaznim vratima, kupatilo i WC, WC i druge, potrebno
je postaviti jedan od prikazanih specijalnih pragova ili neki sličan.
Time se, osobama umanjenih sposobnosti, omogućava samostalno
korištenje i ovih prostorija.
11.3. Stepenice i stepeništa
Osobe u invalidskim kolicima, u načelu, ne mogu koristiti stepeništa.
Da bi im se, u slučajevima i na mjestima, na kojima iz raznih
razloga nije moguće instalirati klasičan lift povoljnih performansi,
to omogućilo, konstruisane su posebne, preklopne lift-platforme
manjih dimenzija, koje se kreću po šinama postavljenim umjesto
jednog rukohvata.
2
One su namijenjene za upotrebu u individualnim
spratnim kućama ili javnim zgradama u kojima promet osoba u
invalidskim kolicima nije velik, a omogućavaju im samostalan
odlazak s jedne na drugu etažu kuće u kojoj žive, odnosno objekta
u kom uče ili rade (slika br. 11.16).
Ako se izuzmu osobe vezane za invalidska kolica, stepeništa
upotrebljavaju sve ostale kategorije lica umanjenih tjelesnih
sposobnosti. Zbog toga je, prilikom projektovanja, potrebno
obratiti odgovarajuću pažnju na stepeništa, odnosno na njihovo
odgovarajuće dimenzioniranje, dizajniranje i opremanje.
Širina dvokrakog stepeništa morala bi iznositi minimalno 260 cm, tj.
svakog kraka pojedinačno 130 cm. Dužina podesta i međupodesta
ne bi trebalo da bude manja od 130 cm.
Same stepenike treba profilisati i proračunati tako da ne stvaraju
dodatne probleme teško pokretnim osobama. Dobro projektovani
stepenici ne treba da imaju zakošene obraze, niti bi na njima smjelo
biti ikakvih zubova. U protivnom, osobama sa povredama gležnjeva,
koljena, kukova, osobama sa, na razne načine, fiksiranim donjim
Slika br. 11.15. a) maksimalno dozvoljena visina praga;
b) i c) specijalno izvedeni pragovi, prilagođeni za lagano prelaženje invalidskim kolicima;
d) automatska brtva na donjem dijelu vrata i način njenog rada.
a) b) c) d)
78 II DIO - Arhitektonske barijere
ekstremitetima, protezama i štakama pričinjavaće, naročito prilikom
penjanja, mnogo poteškoća. Ako se stepenici, i pored svega, izvode
zakošenih obraza, tada vrh obraza ne bi smio prelaziti preko svog
podnožja za više od 2 cm.
Stepenice, takođe, ne bi smjele biti ni suviše strme. Dobro
proporcionisane, trebalo bi da imaju odnos visine i širine stepenika
od maksimalno 17/29 cm, a njihov optimalan nagib bio bi kod
odnosa 14/32 cm, pri čemu se radi o tzv. stepenicama blagog
nagiba (slika br. 11.17).
Na stepeništima bi trebalo koristiti rukohvate kakvi se upotrebljavaju
i na kosinama. Trebalo bi da su postavljeni obostrano i na visini od
90 cm od prednjeg gornjeg ruba stepenika, da su prepušteni na
podeste za minimalno 30 cm, i da posjeduju i nivo za djecu, niži od
osnovnog za 25 cm i nešto manjeg profila (Ø=3 cm, umjesto Ø=4
cm). Sve navedeno veoma je važno zbog slijepih i slabovidećih
osoba, kojima donji i gornji lomovi rukohvata, odnosno mala
izbočenja ili udubljenja na njima, blago naglašeni prstenovi i slični
detalji najavljuju početak ili završetak krakova stepeništa, kao i zbog
male djece kojoj rukohvati na uobičajenoj visini ne pružaju dovoljno
siguran oslonac (slika br. 11.18).
Zbog slabovidećih osoba bilo bi, takođe, dobro da su stepenice
obrađene različitim svjetlosnim tonom ili kontrastnom bojom, u
odnosu na okolne arhitektonske elemente (podest, hodnik, zidove,
i slično), i da je rub svakog stepenika naglašen bojom ili, još bolje,
drugačijim materijalom.
Slika br. 11.16. Lift-platforma.
Slika br. 11.17. Dobri i loši profili stepenica i odnos njihove širine
i visine koji bi trebalo poštovati ukoliko želimo postići da ih osobe
umanjenih tjelesnih sposobnosti mogu koristiti bez teškoća.
74 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Materijal od koga se stepenice izrađuju ne smije biti klizav, a prije i
poslije samih stepenica, zbog funkcije njihovog najavljivanja, trebalo
bi da ima drugačiju strukturu ili površinsku obradu. Rub stepenika
takođe je poželjno obraditi protivkliznim materijalom.
Zbog starih i iznemoglih lica, trudnica i drugih kategorija osoba
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima bilo bi dobro, na svakom
podestu i međupodestu, predvidjeti po jedno preklopno sjedište,
namijenjeno njihovom odmoru. Ukoliko se, istovremeno, rade i lift-
platforme, njih treba postaviti uz unutrašnji rukohvat, tj. uz ogledalo
stepeništa, a i iz razloga, da se kroz sve etaže koje povezuju, rade u
jednom neprekinutom potezu (vrata na podestima!).
Stepenište koje zadovoljava navedene kriterijime prikazano je na
slici br. 11.19.
11.4. Liftovi
Sredstva vertikalnog mehanizovanog transporta, koja služe
prevozu ljudi, su pokretne stepenice (eskalatori) i liftovi. Zbog
svojih umanjenih tjelesnih sposobnosti, zbog određenih tehničko-
konstruktivnih osobina ortopedskih pomagala kojima se služe, kao
i zbog vlastite bezbjednosti, nepokretne i teško pokretne osobe, u
svrhu kretanja u vertikalnom smislu, koriste samo liftove.
Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle ući u liftove i samostalno
ih koristiti, vanjska vrata lifta ne bi smjela biti uža od 90 cm, niti bi
unutrašnje tlocrtne mjere lifta smjele biti manje od 110 cm X 140 cm.
Slika br. 11.18. Povoljno oblikovane i proračunate stepenice sa pravilno izvedenim
podestima i rukohvatima.
Slika br. 11.19. Stepenište prilagođeno upotrebi od strane soba umanjenih
tjelesnih sposobnosti.
75 II DIO - Arhitektonske barijere
U ovom slučaju unutrašnja vrata lifta moraju raditi kao automatska
i ustranu posmična. Ukoliko se predviđa da osobe u invalidskim
kolicima u lift ulaze u pratnji ili zajedno sa trećim licima, tada lift
mora imati značajno veće dimenzije, a minimalno 110 cm X 170
cm.
Da bi se olakšala manipulacija invalidskim kolicima u liftu, bilo
bi poželjno da se na njegove zidove postave rukohvati na visini
od 100 cm. Takođe bi bilo dobro da se, za ostale kategorije lica
sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, u liftu postavi i jedno
preklopno sjedište.
Komandna tabla lifta treba da bude postavljena tako, da je njeno
najviše dugme maksimalno 120 cm udaljeno od poda lifta. Bilo bi
bolje da se ove table, umjesto vertikalnih, rade kao horizontalne. Radi
omogućavanja komotnog ulaska i izlaska iz lifta, ispred njegovih
vrata neophodno je obezbijediti slobodan prostor minimalne dubine
150 cm (slika br. 11.20).
Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle bezbjedno koristiti lift,
osim navedenog, trebalo bi i:
– da lift bude opremljen automatskim posmičnim, vanjskim i
unutrašnjim vratima,
– da, ukoliko vanjska vrata nisu automatska, sila potrebna za njihovo
otvaranje ne prelazi veličinu od 24,5 N, da posjeduju zastakljene
površine, i da se ne otvaraju ka unutrašnjosti lifta,
– da se lift zaustavlja tačno u nivou odgovarajuće etaže, odnosno
da ta razlika, za liftove sa minimalnim dimenzijama kabine, ne bude
veća od ±0,5 cm, a za liftove sa većim kabinama od ±2,0 cm,
– da procjep između poda lifta i poda etaže ne bude veći od 1 cm,
kako ne bi dolazilo do zaglavljivanja (izuzetno opasnog!) prednjih
točkova invalidskih kolica u njemu,
– da se lift redovno i uredno održava.
__________________
1. Holztüren Küffner - Raumspartür, Rheinstetten, Küffner Aluzargen GmbH, 1996
(prospekt).
2. Mit Freude mobil, Augsburg, Kleindienst Rehatechnik GmbH, - (prospekt).
Slika br. 11.20.
Dimenzije lifta koje
omogućavaju njegovo
korištenje osobama u
invalidskim kolicima.
7õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
12. Komunalna oprema
Koliko su osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti, za
mogućnost potpuno samostalnog kretanja i korištenja javnih
i drugih objekata, bitni već analizirani elementi, isto toliko
su važni i elementi komunalne opreme. Oni, u zavisnosti od
izrade, omogućavaju ili sprječavaju ovim osobama pristup do
navedenih objekata, odnosno čine im grad prohodnim ili ne.
12.1. Trotoari i pješački prelazi
Elementi komunalne opreme koji, ako su loše riješeni, zadaju
najviše poteškoća licima koja se pri kretanju služe invalidskim
kolicima ili drugim ortopedskim pomagalima, su trotoari i
pješački prelazi, odnosno samo mjesto prelaska trotoara u
pješački prelaz i obratno, kao i kosine.
Trotoari u Bosni i Hercegovini već decenijama prave se na
isti način. Tradicionalno izvedeni, radili su se, i još uvijek se
rade, visoki oko 10 do 15 cm, a bez posebno izvedenih kosina
prilikom nastavljanja u pješački prelaz. Ni najmanje se, pri tom,
nije mislilo na osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
i njihovu mogućnost, odnosno nemogućnost da koriste
takve trotoare. To je onemogućavalo i onemogućava licima u
invalidskim kolicima, da ih na tim kritičnim mjestima samostalno
koriste, što opet znači, da je toj kategoriji osoba sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima onemogućeno slobodno kretanje
(slika br. 2.1).
Slika br. 12.1. Loše riješen spoj trotoara i pješačkog prelaza onemogućava
osobama u invalidskim kolicima samostalan prelazak ulice.
Slika br. 12.2. Loše izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza
77 II DIO - Arhitektonske barijere
Loše riješen prelaz trotoara u pješački prelaz prikazan je na slici br.
12.2.
U Bosni i Hercegovini često se mogu vidjeti i trotoari koji su na
mjestu prelaska u pješački prelaz riješeni kao na slici br. 12.3. Šta se
takvim rješenjima željelo postići, ostaje nejasno, pošto ona, u smislu
upotrebljivosti od strane osoba u invalidskim kolicima, nisu ništa
povoljnija od tradicionalnog načina rješavanja ovog problema.
Pravilan način rješavanja trotoara na mjestu prelaska u pješački
prelaz prikazan je na slici br. 12.4. Ovakav način njegovog
rješavanja moguć je samo ukoliko je trotoar širi od 170 cm.
Ukoliko je trotoar uži od 170 cm, moguće ga je pravilno riješiti na
način prikazan na slici br. 12.5.
Kod oba ova rješenja, važno je napomenuti da prednja ivica
trotoara, preko koje se silazi na pješački prelaz, odnosno penje sa
pješačkog prelaza na trotoar, ne smije biti viša od 2 cm. Samo toliku
visinsku razliku u nivoima tla, lica u invalidskim kolicima u stanju su
da bez ičije pomoći, dakle potpuno samostalno, savladaju. Ako je
ta razlika u visinama veća, za njeno savlađivanje neophodna im je
pomoć trećih lica.
Nakon završetka rata, u većim gradovima Bosne i Hercegovine
počeli su se rekonstruisati prelazi trotoara u pješačke prelaze.
Nažalost, oni se rade kao isuviše kratki i strmi i nisu pogodni za
samostalno korištenje od strane lica u invalidskim kolicima.
Slika br. 12.3. Pogrešno izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza.
Slika br. 12.4. Pravilno izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza.
Slika br. 12.5. Moguća izrada spoja trotoara i pješačkog prelaza.
78 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Kako se najveći broj saobraćajnih nesreća u kojima stradaju pješaci
dešava upravo na pješačkim prelazima, to bi ove, u cilju povećanja
bezbjednosti, trebalo opremiti semaforima i natpisima na kolovozu,
kojima se od pješaka zahtijeva da prije stupanja na dio kolovoza
označen pješačkim prelazom, pogledaju u smjeru iz kog im dolaze
vozila. Semafore bi trebalo, zbog slijepih lica, koja pipkanjem
štapom nisu u stanju da osjetite razliku u visini trotoara i pješačkog
prelaza od 2 cm, opremiti i zvučnim signalom, koji bi ih upozoravao
da su u blizini pješačkog prelaza i davao im znak kada preko njega
mogu preći. Kako bi jedan tako opremljen pješački prelaz trebalo
da izgleda prikazano je na slici br. 12.6.
Izgradnja upravo ovakvih pješačkih prijelaza u Velikoj Britaniji je
uobičajena praksa (slika br. 12.7).
12.2. Vanjske kosine i stepeništa
U elemente komunalne opreme, osim trotoara i pješačkih prelaza,
spadaju i vanjske kosine i vanjska stepeništa.
Parametri vanjskih kosina trebalo bi da odgovaraju parametrima
unutrašnjih. Treba preferirati blaže i kraće kosine, tj. raditi ih po
švajcarskim i njima sličnim normativima (slika br. 12.8). Veliki broj
projektanata griješi praveći kosine uporedo sa stepenicama i na istoj
dužini koju one imaju (gornji primjer na slici br. 12.8). To rezultira
veoma strmim kosinama, koje osobe u invalidskim kosinama ne
mogu samostalno koristiti, a i upotreba uz pomoć trećih lica je
veoma otežana (slika br. 12.9). Korištenje takvih kosina može biti
opasno, a ako su duže i pogibeljno.
Slika br. 12.6. Pješački prelaz opremljen pravilno izvedenim kosinama, natpisima
upozorenja na kolovozu i semaforima sa zvučnom signalizacijom za slijepa lica.
Slika br. 12.7. Pješački
prelaz u Velikoj Britaniji. Slika br. 12.8. Loše i dobro projektovana vanjska kosina.
79 II DIO - Arhitektonske barijere
Stoga je dugačka vanjska stepeništa veoma teško pratiti kosinama.
Ukoliko su ona uobičajene širine, to je potpuno neizvodivo. U
takvim situacijama, potrebno je izmijeniti trasu staze za lica u
invalidskim kolicima i odvojiti je od trase stepenica. Ukoliko su
vanjske stepenice široke, tada je moguće primijeniti rješenje slično
onom upotrijebljenom u Vankuveru (Kanada) (slika br. 12.10).
Uz sve navedeno, neophodno je, na odgovarajući način, naglasiti
početak i završetak kosina. Naglašavanje se može izvesti bojom,
materijalom, strukturom materijala ili odgovarajućim oblikom
rukohvata, koje treba postaviti uz sve vanjske kosine. Materijali od
kojih se izrađuju kosine ne bi smjeli biti klizavi. Uz sve navedeno,
vanjske kosine treba da budu, u svim vremenskim uslovima, dobro
osvijetljene i dobro održavane.
Vanjska stepeništa treba raditi po istim normativima kao i unutrašnja.
Sve pojedinačne elemente, poput širine krakova, dužine podesta,
profilacije stepenika, odnosa visine i širine stepenika, položaja i
vrste rukohvata, trebalo bi izvoditi na isti način kao kod unutrašnjih
stepeništa. Za vanjska stepeništa, potrebno je dodati da, bez
obzira koliku visinsku razliku savlađuju, na njima treba postaviti,
na svakih 1,5 do 2 metra visinske razlike, odmorišta minimalne
dužine 1,30 m. U svrhu najave, na rukohvatima stepeništa treba
izvesti odgovarajuće lomove, a dio komunikacije, prije i poslije
stepeništa, obraditi bojom drugačijom od boje okolnih komunalnih
elemenata. Ako se za to ne koristi boja, na tim mjestima, za obradu
komunikacije trebalo bi upotrijebiti drugačiji materijal ili isti materijal
drugačije površinski obraditi. Uz sve navedeno, vanjska stepeništa
treba da budu, u svim vremenskim uslovima, dobro osvijetljena i
dobro održavana.
Slika br. 12.9. Kosina koja prati stepenice
Slika br. 12.10. Kosina integrisana u stepenice (Vankuver, Kanada).
80 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
13. Urbana oprema
Urbana oprema koju, ako im je to omogućeno, u velikoj
mjeri koriste osobe u invalidskim kolicima jesu telefonske
govornice, poštanski sandučići, automati za novac, dugmad na
semaforima čijim pritiskanjem se traži zeleno svjetlo za prelaz
preko saobraćajnice, razne vrste kioska za prodaju štampe,
hrane, suvenira, korpe za smeće, te razni drugi elementi, koje
upotrebljavaju rjeđe. Da bi ova lica mogla upotrebljavati svaki
od nabrojenih elemenata urbane opreme, ispred njih ne bi
trebalo da bude stepenica, denivelacija terena većih od 2 cm,
suviše strmih kosina ili kanalizacionih šahtova sa prevelikim
otvorima rešetki. Isto tako, osnovna podloga morala bi biti
glatka, odnosno ne bi smjela biti izvedena od grubih kamenih
ili betonskih kocki, kaldrme ili pak posuta šljunkom ili rizlom.
Osnovni uslov koji se mora poštovati prilikom postavljanja
poštanskih sandučića na zidove ili stubiće jeste da otvor za
ubacivanje pošiljki ne bi smio biti na udaljenosti od tla većoj
od 120 cm (slika br. 13.1). Ukoliko je taj otvor postavljen na
većoj visini od propisane, on je za najveći broj lica u invalidskim
kolicima nedohvatljiv. Pred poštanskim sandučićima ne bi
smjele postojati prepreke u vidu stepenica ili denivelacija
terena viših od 2 cm. Površina tla treba da bude horizontalna
i obrađena glatkim i tvrdim završnim materijalom – nikako
kaldrmom, granitnim kockama, bilo kakvom vrstom ploča sa
preširokim i predubokim fugama, šljunkom, rizlom, pjeskom ili
sličnim materijalima.
Potpuno isti zahtjevi postavljaju se i za mikrolociranje automata za
novac. Na slikama br. 13.2 i 13.3 prikazani su primjeri njihove dobre
i loše postavke.
Slika br. 13.1. Pavilno (lijevo) i previsoko (desno) postavljen poštanski sandučić.
Slika br. 13.2. Dobro postavljen automat za novac.
81 II DIO - Arhitektonske barijere
Javne telefonske govornice trebalo bi da su opremljene vratima
koja omogućavaju prolaz invalidskim kolicima, dakle vratima čija
je minimalna širina 90 cm i koja se otvaraju prema vani. Isto tolika
treba da bude minimalna širina same telefonske govornice, dok
njena dužina ne treba da bude manja od 130 cm. Pod govornice
treba da bude u nivou okolnog terena, sa minimalnim nagibom radi
onemogućavanja prodiranja vode u govornicu. Telefonski aparat
trebalo bi da bude pričvršćen tako da mu se slušalica nalazi na
maksimalnoj visini od 100 cm, a brojčanik i prorez za ubacivanje
novčića ili telefonskih kartica na maksimalnoj visini od 120 cm. Za
ostale kategorije osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
trebalo bi predvidjeti i preklopno sjedište na visini od 50 cm, kao
i priručnu policu na visini od 70 cm. Javnu telefonsku govornicu,
napravljenu po navedenim preporukama, trebalo bi obavezno
označiti i međunarodnim znakom pristupnosti, postavljenim tako
da bude lako uočljiv (slika br. 13.4).
Slika br. 13.3. Loše postavljen automat za novac. Jedan stepenik
visine cca. 10 cm onemogućava prilazak invalidskim kolicima.
Ako se ne poštuju navedene preporuke, onda osobe u invalidskim
kolicima ostaju ispred javnih telefonskih govornica.
Dugmad na semaforima i uopšte sva dugmad, tasteri i prekidači
koje bi trebalo da mogu dohvatiti osobe u invalidskim kolicima, ne
bi smjela biti postavljena na visini većoj od 120 cm.
Razne vrste šaltera, prodajnih mjesta u vidu šaltera i pultova
(pult za odlaganje kupljene robe prilikom plaćanja na kasi, pult u
Slika br. 13.4. Raspored pojedinih elemenata u javnoj telefonskoj govornici
prilagođen upotrebi od strane osoba sa umenjenim tjelesnim sposobnostima.
82 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Slika br. 13.7. Telefonska govornica koju mogu koristiti
kako zdrave, tako i osobe u invalidskim kolicima.
restoranima sa samoposlugom, recepcijski pult i slični) treba da
budu projektovani tako da im visina police za odlaganje predmeta
ili novca nije veća od 90 cm (slike br. 13.5 i 13.6). Slikovni primjer
je sa aerodroma Vancouver International Airport (YVR), na kome su
svi elementi komunalne, urbane i aerodromske opreme prilagođeni
kako zdravim, tako i osobama koje koriste invalidska kolica (slika
br. 13.7).
1
__________________
1. McCannell, Brad: Barrier-free approach - where political correctness meets economic
reality, u: Passenger Terminal World, Surrey, UK, Published by UK & International
Press, November ’98, str. 54 do 58.
Slika br. 13.5. Visina pultova prilagođena osobama u invalidskim kolicima.
Slika br. 13.6. Prodajni pult prilagođen osobama u invalidskim kolicima.
88 II DIO - Arhitektonske barijere
14. Uključivanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti, posebno nepokretnih osoba,
u javni saobraćaj
Do sada nabrojani elementi arhitektonske, komunalne i urbane
opreme jesu oni sa kojima se nepokretna lica susreću prilikom
svakodnevne upotrebe invalidskih kolica u vlastitom domu, u
javnim objektima i na putu između svog doma i javnih objekata u
neposrednom susjedstvu. Kako je za kretanje invalidskim kolicima
potrebno mnogo snage, za putovanja na srednjim i dugim relacijama
neophodna su im odgovarajuća prevozna sredstva.
14.1. Mogućnosti i načini pristupa vozilima
javnog saobraćaja osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti
U razvijenim zemljama svijeta sugrađane umanjenih tjelesnih
sposobnosti društvo tretira kao u svemu ravnopravne. Na sve
moguće načine nastoje da prevaziđu probleme ograničenja njihovog
mobiliteta, nastoji da ih učine u najvećoj mogućoj mjeri nezavisnim
od pomoći trećih lica i tako umanje psihičke posljedice koje trpe.
Jedno od veoma važnih pitanja, koje se u tom smislu postavlja,
vezano je za mogućnost korištenja sredstava javnog prevoza od
strane tjelesno hendikepiranih osoba.
1
Ovom problemu puna pažnja
posvećuje se već dvadesetak godina. Svojevremeno su u Njemačkoj
bila urađena istraživanja koja su dala određene rezultate.
2
Između
ostalog, utvrđeno je kakav bi bio idealan način pristupa invalidskim
kolicima vozilima javnog prevoza (slika br. 14.1).
Dato je i nekoliko konkretnih predloga u cilju rješavanja ovog
problema, koji su prikazani na slikama br. 14.2 do 14.4. Oni su išli
za tim da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanim za
invalidska kolica, različitim tehnikama omogući potpuno samostalno
ulaženje u vozila javnog prevoza. Na slikama br. 14.2, 14.3 i 14.4-a
prikazana je tehnika spuštanja dijela ili cijelog vozila pneumatskim
putem na tlo.
Na slici br. 14.4-b prikazana je tehnika spuštanja na tlo samo
unutrašnjosti vozila, koja je izvedena u vidu velike kade, vezane za
šasiju hidrauličnim podizačima.
Na slici br. 14.4-c prikazana je podizna platforma, postavljena na
proizvoljnom mjestu na vozilu, dakle mimo vrata, dok su različiti
načini pristupa vozilu u području vrata prikazani na slikama br. 14.4-
Slika br. 14.1. Predlog optimalnog načina ulaska osoba u invalidskim
kolicima u sredstva javnog prevoza - u nivou i bez stepenika u vozilu.
84 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
d, 14.4-e i 14.4-f. Rješenja sa spuštanjem ili podizanjem dijela ili
cijelog vozila ili njegove unutrašnjosti vremenom su se pokazala
skupa i pretjerano specijalizovana. Prevagu na tržištu odnijela su
rješenja u vidu manjih vozila sa različitim podiznim platformama u
području vrata (slika br. 14.5), i niskopodnih prevoznih sredstava:
tramvaja, trolejbusa ili autobusa (slika br. 14.6).
Do agresije na Bosnu i Hercegovinu nijedno vozilo javnog saobraćaja
(nijedan autobus, trolejbus, tramvaj, voz ili neko vozilo druge vrste)
nije bilo prilagođeno za korištenje od strane nepokretnih ili drugih
kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, nijedno vozilo
nije bilo niskopodne izrade, nijedno nije imalo ugrađene pomične
stepenice, platforme ili druge vrste mehaničkih dodataka pomoću
kojih bi nepokretna osoba u invalidskim kolicima mogla samostalno
ući u njega i koristiti ga.
Slika br. 14.3. Kombi autobus koji se, radi
olakšavanja ulaska osobama u invalidskim
kolicima, pneumatskim putem spušta u cjelini.
Slika br. 14.2. Kombi autobus kome
se, radi olakšavanja ulaska osobama
u invalidskim kolicima, pneumatskim
putem spušta zadnji dio.
85 II DIO - Arhitektonske barijere
Nakon rata, broj osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u Bosni
i Hercegovini enormno je povećan, pa je svjetska zajednica u
okviru svojih donacija poklonila sarajevskom preduzeću GRAS
jedanaest kombi autobusa
3
koji posjeduju pomičnu platformu za
podizanje invalidskih kolica sa nivoa terena i njihovo unošenje u
vozilo. Poklonjena vozila u početku su se upotrijebljavala veoma
restriktivno (na veoma malom broju linija i samo u tri kratka
intervala tokom dana), a danas nenamjenski (na redovnim linijama
i bez aktiviranja platformi u situacijama koje to zahtijevaju) i bez
posebnog plana korištenja, te osobe kojima su namijenjena od njih
imaju zanemarljivu korist.
14.2. Najpogodniji vid javnog
saobraćaja za osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti
Zbog apsolutno nedovoljnog broja vozila javnog prevoza
prilagođenih invalidima kao i zbog njihovog restriktivnog i
nenamjenskog korištenja, nepokretnim osobama u Sarajevu, a o
drugim mjestima u Bosni i Hercegovini da se i ne govori, kao jedino
sredstvo za savlađivanje ne samo srednjih i dugih, nego, u našim
uslovima neizgrađenih staza za invalidska kolica, i kratkih relacija,
ostaje jedino putnički automobil.
Slika br. 14.4. Različite tehnike koje bi trebalo da omoguće osobama
u invalidskim kolicima ulazak u vozila javnog prevoza
Slika br. 14.5. Kombi autobus sa platformom
za unos invalidskih kolica u vozilo.
8õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Od kolike je važnosti putnički automobil osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti najbolje govori podatak da se u nekim
zemljama visokog standarda on dodjeljuje nepokretnim osobama
kao ortopedsko pomagalo. Ovakva praksa odnedavno je uvedena
i u našoj zemlji, ali su njome obuhvaćeni samo teški ratni vojni
invalidi.
Korištenje putničkih automobila od strane nepokretnih osoba i,
uopšte osoba sa izraženijim umanjenjem tjelesnih sposobnosti,
povezano je u Bosni i Hercegovini sa nizom poteškoća, od
kojih je najizraženije predubjeđenje da lica umanjenih tjelesnih
sposobnosti ne mogu biti dobri vozači, zatim nepostojanje auto-
škola opremljenih odgovarajućim sredstvima za obuku takvih
lica, potreba adaptacije putničkih automobila u slučaju njihovog
korištenja od strane određenih kategorija osoba sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima, nepostojanje odgovarajućih, širih mjesta
za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim površinama i u zatvorenim
objektima, uzurpiranje ovakvih mjesta, kada i postoje, od strane
zdravih vozača, nedostatak zakonske regulative koja bi ovu pojavu
sankcionisala i drugi.
14.2.1. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
kao vozači
Predubjeđenje da su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti loši
vozači u potpunosti je pogrešno. To se može tvrditi na osnovu
odgovarajućih saznanja iz različitih zemalja svijeta, u kojima je
već sabrano veoma mnogo iskustava o vozačkim mogućnostima
ovih lica, o mjerama sigurnosti koje se odnose na njihovo aktivno
uključivanje u saobraćaj, o njihovom osiguranju, zdravstvenim i
psihološkim standardima, školovanju, o adaptaciji motornih vozila,
donošenju propisa o prednosti u saobraćaju za lica sa umanjenim
tjelesnim sposobnostima i drugom.
Podaci govore da 83% tjelesno nemoćnih osoba-vozača, u
poređenju sa zdravim, u pogledu saobraćanih nesreća, spadaju u
kategorije prosječnih ili boljih. U pogledu saobraćajnih prekršaja,
89% tjelesno nemoćnih osoba-vozača u kategoriji je prosječnih.
Izuzetno važan je i podatak da kod 96% tjelesno nemoćnih osoba-
vozača koji su bili učesnici saobraćajnih nesreća, umanjena tjelesna
sposobnost nije bila ni glavni, ni sporedni uzrok tih nesreća, kao
i podatak da su oni izuzetno rijetko bili ti koji su prouzrokovali
nesreće sa najtežim, smrtnim ishodom. Različita istraživanja
Slika br. 14.6 . Niskopodni autobus.
87 II DIO - Arhitektonske barijere
dokazala su, takođe, i to da su prolazne smetnje kod zdravih vozača,
kao što su razne vrste intoksikacija (alkoholom, lijekovima, drogom,
itd.), umor, glavobolja, emocionalni stresovi, u posljednje vrijeme
upotreba mobilnog telefona tokom vožnje i druge, bile procentualno
neuporedivo češći uzrok saobraćajnih nesreća, nego što su to bile
funkcionalne smetnje organizma kod tjelesno nemoćnih lica.
Iz svega ovoga, proizilazi da osobe sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima spadaju, najvećim dijelom, u prosječne i natprosječne
vozače. To je, prije svega, posljedica njihove povećane svijesti
o vlastitoj odgovornosti kao subjekata prilikom učestvovanja u
saobraćaju, i veoma razvijene spoznaje o mogućim posljedicama
saobraćajnih nesreća.
14.2.2. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti za vozače
Vjerovatno je da bi se najveći broj osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti uvrstio u apsolutno primjerne vozače, kada bi
za njihovo obrazovanje u tom pogledu postojale auto-škole
opremljene odgovarajućim adaptiranim sredstvima (simulatorima
vožnje i vozilima) za obuku. Auto-škola u kojima se mogu obučavati
i normalne i osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u
svijetu nema veliki broj. U tom vidu brige za tjelesno nemoćne
u SFR Jugoslaviji najviše se bilo uradilo u SR Hrvatskoj. U njoj
su 1981. godine radile čak tri takve auto-škole i to u Zagrebu,
Kraljevici i Donjoj Stubici. U Bosni i Hercegovini trenutno postoji
samo jedna auto-škola opremljena za obuku osoba sa umenjenim
tjelesnim sposobnostima, pa je očigledno da se ovom problemu
ne posvećuje dužna pažnja. Nerealno bi bilo očekivati, da se u
kratkom vremenskom periodu, po ovom pitanju dogodi veliki
kvalitativni skok. Sigurno je, međutim, da bi već jako veliki
napredak bio, ako bi po jedna takva auto-škola postojala osim u
Sarajevu, kao administrativnom i svakom drugom središtu naše
zemlje, i u ostalim većim gradskim centrima, poput Banja Luke,
Tuzle, Mostara, Zenice, Bihaća, Doboja, Goražda... Realizovanje
jedne ovakve inicijative, sa materijalne strane posmatrano, ne bi
trebalo da predstavlja pretjerano opterećenje društvenoj zajednici.
Realizator projekta mogao bi biti BiHAMK. Ovim bi nivo brige za
obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti za vozače
dostigao u Bosni i Hercegovini zavidan stepen.
14.2.3. Adaptacija putničkih automobila za
upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih
sposobnosti
Na podjednako velike, a ponekad i veće poteškoće od onih prilikom
dobijanja vozačke dozvole, osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
nailaze u nabavci putničkih automobila i adaptiranju njihovih
komandi ličnim potrebama.
U SFR Jugoslaviji, prilagođavanje komandi putničkih automobila
upotrebi od strane raznih kategorija tjelesno nemoćnih lica vršilo
je jedno preduzeće iz Novog Sada, kao i pojedinci u Splitu,
Zagrebu i Ljubljani. Tadašnje jugoslovenske fabrike automobila
nisu pokazivale interesovanje za ovaj problem, a još manje su bile
88 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
spremne da proizvode vozilo pogodno upotrebi od strane osoba sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima.
U ovom momentu, u Bosni i Hercegovini, situacija po ovom pitanju
unekoliko je bolja. Prilagođavanje komandi individualnim potrebama
različitih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima
vrši HAAG Mobility Center, koji djeluje u okviru grupacije ASA
Commerce iz Sarajeva. Između ostalog, vrši se zamjena običnih
kliznim vratima na putničkim automobilma, i ugradnja, zavisno od
vrste hendikepa, raznih vrsta ručnih komandi (slika br. 14.7).
Veoma je interesantno pogledati šta su po ovom pitanju preduzele
pojedine fabrike automobila u svijetu.
Fabrika automobila Ford uradila je sistem nazvan Preelancer, koji
omogućava direktnu upotrebu invalidskih kolica kao vozačkog
sjedišta (slika br. 14.8).
Fabrika automobila Volkswagen dodatnu opremu svojih vozila
upotpunila je prednjim sjedištima okretnim oko vertikalne
osovine, koja omogućavaju lakši ulazak i izlazak iz vozila (slika br.
14.9). Takva sjedišta, redovno se susreću i kao serijska oprema
jednovolumenskih automobila tzv. vanova (VW Sharan, Ford Galaxy,
Renault Scenic, itd.).
Fabrika automobila Toyota proizvodi vozilo Handycab, koje je,
specijalno za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
prerađena verzija kamiona Hi-ace. U to vozilo, ove osobe mogu ući
zajedno sa invalidskim kolicima. Fabrika Toyota proizvodi i putnički
automobil Friend-Matic, koji je, kao i Handycab, izrađen za lica koja
se ne mogu služiti nogama. Ova fabrika nije zaboravila ni osobe
koje nemaju ili nisu u stanju da se služe nijednom rukom, pa je
istraživala upravljačke sisteme pogodne za njih (slika br. 14.10).
Slika br. 14.7. Ručne komande za osobe kojima su noge van funkcije.
Slika br. 14.8. Sistem Preelancer fabrike automobila Ford omogućava
da se invalidska kolica koriste kao vozačko sjedište.
Slika br. 14.9. Volkswagenovo oko vertikalne osovine okretno prednje sjedište.
89 II DIO - Arhitektonske barijere
Slika br. 14.10. Upravljačke komande vozila Toyota koga bi mogle koristiti osobe koje
se ne mogu služiti nijednom rukom. Brojevima su označeni sljedeći uređaji: 1-električni
upravljač, 2-pedala za gas, 3-nožna kočnica, 4-upravljač papučica, 5-pedala za izbor
prenosnih odnosa, 6-dodatna kočnica, 7-automatski senzor za svjetlo, 8-zaključavanje
vrata (automatski povećavanjem brzine), 9 i 10-ručice za otvaranje vrata iznutra, 11-ručice
za podešavanje sjedišta, 12-ručice za podešavanje ogledala iznutra, 13-spoljna ručka za
otvaranje vrata nogom, 14-automatski sigurnosni pojas, 15-klima uređaj (automatski),
16-radio aparat, 17-parkirna kočnica, 18-dugme za uključivanje cjelokupnog sistema
upravljanja (upotrebljava se u zavisnosti od toga da li vozilo sa ovakvim komandama
vozi zdrava ili osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti), 19-dugme za parkiranje, 20-signal
opasnosti, 21-ablender, 22-dugme za otključavanje vrata, 23-dugme za obilaženje, 24-
sirena, 25-brisači, 26-perač vjetrobranskog stakla, 27-prednja svjetla, 28-starter, 29-dugme
za spuštanje prozora, 30-dugme za uključivanje sva četiri žmigavca odjednom, 31-dugmad
za uključivanje žmigavaca kada je potrebno označiti promjenu pravca kretanja vozila.
90 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Fabrika automobila “Volkswagen” komande za svoja vozila,
prilagođene upotrebi od strane osoba sa umanjenim tjelesnim
sposobnostima, proizvodi serijski i prodaje kao dodatnu opremu.
Ovi primjeri svjedoče o tome koliko se volje, truda i novca u stranim
fabrikama automobila ulaže u nastojanje da se prevaziđu problemi
mobiliteta osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Sigurno je da
bi u Bosni i Hercegovini svoj doprinos rješavanju ove problematike
mogle dati pojedine fabrike autodijelova, ali i mnoge zanatske
radionice.
__________________
1. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen,
Stuttgart+Zürich, Karl Krämer Verlag, 1994, str. 160 (citat): “Cirka 35% svih ograničenih
u mobilitetu sredstva javnog saobraćaja mogu koristiti samo uz pomoć drugih ili to ne
mogu nikako.”
2. Neue Techniken für behindertengerechte Fahrzeuge, u: Verkehr und Technik, 1979,
Heft 11, str. 501 i 502.
3. Jusufranić, Prof. dr Ibrahim, Prevoz putnika u gradovima, Sarajevo, Fakultet za
saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, jun 1998, str. 263: autor navodi da
je prevoz invalidnih lica u Sarajevu zvanično uveden 24. 02. 1997. donacijom pet
minibusa od strane Evropske zajednice, i da se očekuje prispijeće šest sličnih vozila
15. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih
automobila kojima se prevoze osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti
Veoma izražen problem na koji nailaze osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti, prilikom korištenja putničkih automobila, jeste
nedostatak odgovarajućih - širih mjesta za zaustavljanje i parkiranje
vozila koja ona koriste. Naime, teško pokretne ili nepokretne
osobe, bilo da su u ulozi vozača ili suvozača, ulaženje ili izlaženje
iz putničkog automobila obavljaju po određenoj proceduri, pri
čemu im je potrebno više mjesta nego zdravim ljudima i pri čemu
vrata vozila moraju otvoriti u potpunosti.
Teško pokretne osobe najprije izbacuju štake (ili drugo ortopedsko
pomagalo) izvan automobila, okreću se u sjedištu i potom lagano
napuštaju vozilo. Za tu operaciju potrebno im je dosta vremena
i oko 90 cm slobodnog prostora na onoj strani vozila na kojoj
izlaze.
Nepokretne osobe najprije uzimaju sklopljena invalidska kolica sa
zadnjeg sjedišta automobila i kroz širom otvorena vrata izbacuju
ih van vozila (slika br. 15.1). Potom ih raspakuju i dovode u
položaj koji je za svakog pojedinca, indivudualno posmatrano,
najpogodniji za prebacivanje sa sjedišta automobila na sjedište
invalidskih kolica i lagano se prebacuju. Na kraju zatvaraju vrata
automobila. Za ovakav postupak izlaženja, odnosno obratnim
redosljedom, za postupak ulaženja u automobil, nepokretnim
osobama, u zavisnosti od vrste i stepena njihovog invaliditeta,
91 II DIO - Arhitektonske barijere
potrebno je veoma mnogo vremena i minimalno 120 cm širok
pojas slobodnog prostora na onoj strani putničkog automobila na
kojoj izlaze.
Ovo, praktično, znači da mjesta za parkiranje, koja koriste putnički
automobili čiji su putnici teško pokretne ili nepokretne osobe, treba
da budu šira od uobičajenih. Za koliko šira, teško je tačno odrediti.
U raznim zemljama, na snazi su vrlo različiti normativi i to kako
za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim površinama, tako i za
parkiranje u zatvorenim objektima, bilo da je riječ o javnim garažama,
objektima javnog karaktera ili indivudalnim i kolektivnim stambenim
zgradama. Nijemci smatraju da je u ovakvim slučajevima potreban
dodatni prostor minimalne širine od 100 cm, dok Francuzi misle
da je dovoljno i 80 cm. Projektanti bi, u svakom slučaju, morali biti
upoznati sa fizičkim mogućnostima prosječnih osoba koje koriste
invalidska kolica i, tamo gdje to nije neophodno, ne bi trebalo da
škrtare na ovim mjerama. Ovo posebno stoga što hendikepiranim
osobama u procesu izlaženja iz putničkog automobila, veoma često
pomažu treća lica, pa nedovoljno dimenzioniran prostor može biti
uzrok velikih poteškoća ili fizičkog oštećivanja susjednih parkiranih
automobila.
Isto tako neujednačeni su zahtjevi za brojem ovakvih mjesta. U
Francuskoj zahtjevaju da to bude minimalno 5% od ukupnog broja
mjesta za parkiranje, odnosno najmanje jedno mjesto.
1
U Njemačkoj
traže minimalno 3% ili, takođe, najmanje jedno mjesto.
2
Neke druge
zemlje zadovoljavaju se i sa 2% ovakvih mjesta. U Bosni i Hercegovini
u toku je proces donošenja propisa koji će regulisati ovu oblast.
Slika br. 15.1. Faze izlaska iz putničkog vozila
osobe koja koristi invalidska kolica.
92 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
15.1. Zaustavljanje i parkiranje putničkih
automobila, čiji putnici su nepokretne osobe,
na otvorenim površinama
U stranim, prije svega zapadnim zemljama, poštujući odgovarajuće
(domicilne) uslove (visina životnog standarda, veličina prosječnog
putničkog automobila, broj vozila po glavi stanovnika, klimat, itd.),
usvojili su normative za dimenzioniranje mjesta za zaustavljanje i
parkiranje putničkih automobila, čiji putnici su nepokretne osobe,
na otvorenim površinama. Ovi normativi, slično onima koji definišu
veličinu “običnog” mjesta za parkiranje putničkih automobila, od
zemlje do zemlje međusobno se razlikuju.
U Velikoj Britaniji, smatraju da je za mjesto za parkiranje putničkog
automobila, čiji vozač ili suvozač je hendikepirana osoba koja koristi
invalidska kolica, dovoljna površina od 3,05 m X 4,90 m. U Finskoj
smatraju neophodnim 3,30 m X 5,00 m, u Švajcarskoj 3,50 m X
5,00 m, u Njemačkoj 3,50 m X 5,50 m, dok u Švedskoj preporučuju
površinu od 3,80 m X 5,00 m (slika br. 15.2).
U Bosni i Hercegovini “prosječan” putnički automobil znatno je
manjih dimenzija nego u pomenutim razvijenim zapadnim zemljama,
pa je manje i mjesto za parkiranje u “normalnoj” izradi. Shodno
tome, i mjesto za parkiranje automobila sa nepokretnim putnicima,
moglo bi da bude manjih dimenzija nego u navedenim zemljama.
Koliko bi ono moglo biti veliko, moguće je ustanoviti analiziranjem
pojedinih slučajeva, koji se mogu pojaviti tokom korišćenja takvih
mjesta za parkiranje.
Slika br. 15.2. Poređenje normativa za površinu mjesta za parkiranje putničkog automobila
čiji putnici su teško pokretne ili nepokretne osobe u Velikoj Britaniji, Finskoj, Švajcarskoj,
Švedskoj i Njemačkoj. Da bi vizuelno poređenje bilo lakše, na svim navedenim mjestima
za parkiranje, na isti način smješten je isti putnički automobil (nos i lijeva strana vozila su u
svim primjerima na jednakim udaljenostima od krajeva površina za parkiranje)
98 II DIO - Arhitektonske barijere
15.1.1. Parkiranje putničkih automobila, čiji
putnici su nepokretne osobe, pod uglom od 0
0

(uzduž saobraćajnice)
Ukoliko je parkiranje automobila organizovano uzduž saobraćajnice,
dakle pod uglom od 0
0
, a nepokretna osoba je saputnik u svom
vozilu, mjesta namijenjena parkiranju putničkih automobila u kojima
su nepokretne osobe, ne moraju se raditi povećanih dimenzija.
To je zbog toga što nepokretna osoba iz vozila izlazi direktno na
trotoar, pa nije ugrožena od vozila koja prolaze pored (slika br.
15.3). Poteškoća koja se u ovom slučaju javlja jeste zahtjev za
izuzetno tačnim pozicioniranjem vozila uz sami rub saobraćajnice.
U suprotnom, zbog denivelisanog terena (povišenog nivoa trotoara
u odnosu na nivo saobraćajnice), nepokretna osoba nije u stanju da
samostalno izbaci invalidska kolica iz vozila i da se prebaci u njih.
Alternativa ovome jeste zaustavljanje automobila na udaljenosti
većoj od 1,00 m od trotora. To vozača izlaže velikoj opasnosti, s
obzirom da on otvara vrata i vozilo napušta izlazeći direktno na
aktivnu saobraćajnu traku.
Ukoliko je nepokretna osoba vozač, a riječ je o istom načinu
parkiranja, situacija je nešto komplikovanija. Zbog toga što
nepokretna osoba, u ovom slučaju, vozilo napušta sa strane na kojoj
se odvija intenzivan saobraćaj, za njen izlazak iz, odnosno ulazak u
vozilo potrebno je obezbijediti traku slobodnog prostora širine 1,20
m. U tom slučaju, saobraćajna traka za parkiranje treba da bude
minimalno široka 3,20 m, a samo mjesto za parkiranje dugačko
6,00 m. Njegovu dužinu, u ovom slučaju, definiše način parkiranja
vozila pod uglom od 0
0
, odnosno zahtjev da invalidi između njih,
mogu svojim kolicima proći i dospjeti do trotoara (slika br. 15.4). U
tu svrhu, potrebno je, na spoju dva susjedna mjesta za parkiranje,
predvidjeti kosinu za vezu saobraćajnice i trotoara (vidi sliku br.
12.4). Ona bi bila postavljena na svakom drugom spoju dva mjesta
za parkiranje, a naizmjenično sa časovnicima za naplatu parkiranja,
koji bi takođe opsluživali po dva susjedna mjesta za parkiranje.
Bilo bi veoma dobro kada bi se sva mjesta za parkiranje putničkih
automobila, izvedena po ovom sistemu (parkiranje pod uglom od
0
0
), bez obzira da li su namijenjena zaustavljanju ili parkiranju vozila
sa zdravim ili nepokretnim putnicima, uvijek radila u širini od 320
cm. To bi, sa stanovišta bezbjednosti, bilo veoma korisno za sva lica
koja izlaze na onoj strani vozila na kojoj se odvija saobraćaj.
Slika br. 15.3. Dimenzije mjesta za parkiranje, potrebne za izlazak
nepokretne osobe-suvozača iz vozila parkiranog pod uglom od 0
0
.
94 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
15.1.2. Parkiranje putničkih automobila, čiji
putnici su nepokretne osobe, pod uglom od
30
0
, 45
0
, 60
0
i 90
0
Ukoliko se vozila parkiraju paralelno jedno pored drugog (parkiranje
pod uglovima od 30
0
, 45
0
, 60
0
i 90
0
), svejedno je da li je nepokretna
osoba vozač ili suvozač. Za mjesto za parkiranje automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima, u ovim slučajevima, trebalo
bi ostaviti površinu širine 3,60 m i dužine od 4,80 m do 5,00 m
(zavisno od normativa dotične zemlje). Vozač bi na takvom mjestu
za parkiranje automobil trebalo da postavi tako (malo više udesno
ili malo više ulijevo) da traka slobodnog prostora širine 1,20 m
bude sa one strane vozila sa koje izlazi nepokretna osoba (slika br.
15.5). Ovakav način organizovanja površina za parkiranje putničkih
automobila, sa nepokretnim osobama kao putnicima, rezultira time da
na tri normalna dolaze dva šira mjesta za parkiranje, odnosno da je
koeficijent odnosa njihovih površina 1,5.
Raspored ovih mjesta, u cilju uštede na površini za parkiranje, može
biti organizovan i na taj način da se slobodne površine širine 1,20 m
dvaju susjednih mjesta za parkiranje poklapaju. U tom slučaju, vozila
se na mjesta za parkiranje, u zavisnosti na kom sjedištu u automobilu
se nalazi nepokretna osoba, postavljaju vožnjom unaprijed, odnosno
vožnjom unazad (slika br. 15.6).
Time, umjesto da se od 3 normalna dobiju 2 šira mjesta za parkiranje,
od 5 normalnih dobijaju se 4 šira mjesta za parkiranje. Pri tome je ušteda
u površini po jednom mjestu za parkiranje cijelih 20% (slika br. 15.7).
Slika br. 15.4. Dimenzije i osnovne karakteristike mjesta za parkiranje, potrebne za
izlazak nepokretne osobe-vozača iz vozila parkiranog pod uglom od 0
0
.
Slika br. 15.5. Dimenzije mjesta za parkiranje, potrebne za izlazak nepokretne
osobe-vozača ili suvozača iz vozila parkiranog pod uglom od 90
0
.
95 II DIO - Arhitektonske barijere
15.2. Parkiranje putničkih automobila,
čiji putnici su nepokretne osobe,
u javnim objektima
Mjesta za parkiranje putničkih automobila, koji prevoze nepokretne
osobe, treba da se predvide i u zatvorenim objektima za javno
parkiranje, odnosno javnim garažama, ali i svim drugim javnim
objektima koji posjeduju vlastite garažne kapacitete, poput robnih
kuća, raznih vrsta sportskih objekata, velikih upravno-poslovnih i
administrativnih zgrada, hotela, saobraćajnih objekata (aerodroma,
željezničkih stanica, luka…), itd. Broj ovakvih mjesta trebalo bi
da iznosi 3% od ukupnog broja mjesta za parkiranje u dotičnom
objektu, plus jedno.
3

Prilikom smještanja širih mjesta za parkiranje u navedene objekte,
uštede o kojima je bilo riječi u prethodnom poglavlju, od slučaja do
slučaja nije, odnosno jeste moguće postići. To je zbog toga što javne
garaže imaju konstruktivni sklop projektovan na osnovu rastera, koji
je dobijen umnožavanjem određenog broja širina normalnog mjesta
za parkiranje.
Kako se, kao osnova za određivanje veličine konstruktivnog rastera
javnih garaža, najčešće uzimaju 3 uobičajena mjesta za parkiranje,
to se od njih mogu napraviti samo 2 šira koja bi služila automobilima
sa nepokretnim putnicima (slika br. 15.8).
U ovom slučaju, mogućnost postizanja bilo kakve uštede na površini
za parkiranje ne postoji.
Slika br. 15.6. Ušteda na površini mjesta za parkiranje
vozila, čiji putnici su nepokretna lica.
Slika br. 15.7. Maksimalno moguća ušteda na površini mjesta
za parkiranje vozila, čiji putnici su nepokretne osobe.
9õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Ukoliko se, prilikom određivanja veličine konstruktivnog rastera
za javne garaže, uzmu 4 uobičajena mjesta za parkiranje, što je
u praksi, zbog dobijanja nešto većih raspona, a time i obilno
dimenzioniranih konstruktivnih elemenata, rjeđe, tada je moguće
na toj površini postaviti 3 mjesta za parkiranje uobičajene širine,
sa dvije površine širine 1,20 m između njih, a na način kako je to
prikazano na slici br. 15.9.
U ovom slučaju, ušteda površine po jednom mjestu za parkiranje
vozila, čiji putnici su hendikepirane osobe koje koriste invalidska
kolica, u odnosu na prethodni primjer, iznosi 12,5%.
Ako se za određivanje konstruktivnog rastera za javne garaže
kao osnova uzme 5 uobičajenih mjesta za parkiranje, što je u
praksi još rjeđe od prethodno navedenog slučaja ali se ipak
susreće, tada je moguće ostvariti uštedu površine od 20%.
To je moguće postići na taj način da se između dva krajnja
mjesta za parkiranje, na svakoj strani jednog konstruktivnog
polja, ostavi po jedna traka slobodnog prostora širine 1,20
m. Time se, umjesto 5 uobičajenih, dobijaju 4 šira mjesta za
parkiranje vozila sa hendikepiranim osobama kao putnicima i
2 trake slobodnog prostora za izlazak tih lica iz vozila (slika br.
15.10).
Slika br. 15.8. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži, čiji je konstruktivni
raster dobijen na osnovu 3 širine uobičajenog mjesta za parkiranje.
Slika br. 15.9. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži, čiji je konstruktivni
raster dobijen na osnovu 4 širine normalnog mjesta za parkiranje.
97 II DIO - Arhitektonske barijere
Na kraju, analiza o zaustavljanju i parkiranju u javnim garažama
i drugim javnim objektima vozila, čiji putnici su teško pokretne ili
nepokretne osobe, potrebno je kazati da bi mjesta za parkiranje
namijenjena njima trebalo, po mogućnosti, predvidjeti u prizemlju
objekata, a ako je ono u potpunosti iskorišteno za neke druge
vrste sadržaja (komercijalni, uslužni, zabavni, i sl.), tada bi ih
trebalo postaviti na prvu nadzemnu ili prvu podzemnu etažu. Veće
udaljavanje po vertikali od prizemlja, za ova mjesta za parkiranje
nije preporučljivo, jer se do njih, za osobe u invalidskim kolicima,
moraju izgraditi odgovarajući sistemi vertikalnog transporta
(najčešće liftovi, ali ponekada i kosine), koje oni inače koriste uz
velike poteškoće (zamor, veliki gubitak vremena, itd.).
Isto tako bi, u horizontalnom smislu posmatrano, ova mjesta za
parkiranje trebalo locirati neposredno uz vertikale, odnosno dužinu
veze između njih svesti na najmanju moguću mjeru.
Put do vertikale trebalo bi izvesti u jednom nivou, minimalne širine
90 cm i bez ikakvih prepreka, i jasno ga označiti na odgovarajući
način, odnosno, vizuelno u potpunosti odvojiti od ostalih površina
etaže kojima se kreću putnički automobili (slika br. 15.10).
Slika br. 15.10. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa
nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži, čiji je konstruktivni raster
dobijen na osnovu 5 širina normalnog mjesta za parkiranje.
Slika br. 15.11. Staze za kretanje osoba u invalidskim kolicima kroz javnu garažu.
98 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Sama mjesta za parkiranje automobila čiji putnici su teško pokretne
ili nepokretne osobe trebalo bi, a iz razloga da ih ne bi koristili zdravi
vozači za svoja vozila, označiti znakom pristupnosti (slika br. 15.12).
Taj bi znak trebalo postaviti, takođe, uz javne otvorene površine za
parkiranje i na javne garaže u kojima se takva mjesta nalaze.

15.3. Garažiranje putničkih automobila,
čiji putnici su nepokretne osobe,
u individualnim objektima
Sa arhitektonskog stanovišta posmatrano, veoma je interesantno
i garažiranje putničkih automobila u pojedinačnim, individualnim
objektima, u slučaju kada vozač ili neko od članova njegove uže
porodice pripada kategoriji teško pokretnih ili nepokretnih osoba.
I u ovom slučaju, u raznim zemljama susreću se različiti normativi,
koji se međusobno razlikuju po dimenzijama objekta, odnosno
smještanju ulaznih vrata (slika br. 15.13).
U Finskoj smatraju da bi individualna garaža trebalo da ima
minimalne dimenzije 3,40 m X 5,00 m. U Švajcarskoj je to 3,50 m X
6,00 m. U Švedskoj širina garaže trebalo bi da je 3,60 m, dužina nije
precizirana, vrata bi trebalo da su minimalno široka 2,50 m, s tim
da su od jednog zida udaljena 0,30 m. U Njemačkoj širina garaže
limitirana je na minimalno 3,50 m, a širina ulaznih vrata garaže na
minimalno 3,00 m. U SAD i Kanadi, minimalna širina takve garaže
je 3,65 m, s tim što se u njoj predviđa i kosina za direktnu vezu sa
stambenim dijelom. Njena širina ne ulazi u osnovnu širinu garaže.
U SFR Jugoslaviji, ovim problemom najviše su se bavili u SR
Sloveniji. Tamo su, upoređujući strane normative, a uzimajući u
obzir dimenzije automobila koji se kod njih najčešće susreću, došli
do saznanja da bi njihovim uslovima primjerena garaža trebalo da
ima dimenzije od 3,30 m X 5,20 m.
Individualne garaže za putničke automobile, čiji vozač ili neko od
članova njegove uže porodice je teško pokretno ili nepokretno lice,
treba graditi što je moguće bliže stambenom objektu. Ako je riječ
o jednoporodičnoj zgradi, veza između garaže i kuće trebalo bi
da bude u istom nivou i natkrivena. Bolje rješenje je ako je garaža
naslonjena na kuću, pa je veza između njih direktna. Dobro je da
ta veza bude u jednom nivou. Ako to nije moguće ostvariti, tada
bi tu vezu trebalo riješiti kosinama, i to na način koji je već opisan.
Ukoliko je kuća spratni objekat, tada je najbolje da se ta veza izvede
pomoću lifta. On može biti sličan onom koji je prikazan na slici br.
11.16 i može povezivati, ne samo garažu i stambeni objekat, nego i
pojedine spratove unutar stambenog objekta.
Slika br. 15.12. Označavanje mjesta za parkiranje znakom pristupnosti.
99 II DIO - Arhitektonske barijere
Slika br. 15.13. Normativi za izgradnju individualne garaže za putnički automobil, čiji vlasnik ili neko iz uže porodice
vlasnika je nepokretno ili teško pokretno lice, u Finskoj, Švajcarskoj, Švedskoj, Sloveniji, Njemačkoj, SAD i Kanadi.
________________
1. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction – Coneption et
réalisation: Aspaces urbains, bâtiments publics, habitations Équipements et
matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996, str. 86 i 88.
2. Ackerman, Bartz, Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen
– Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure, Düsseldorf, Werner
Verlag, 1997, str. 126 i 127.
3. Ibid.
100 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
16. Označavanje arhitektonskih elemenata,
elemenata komunalne i urbane i druge opreme i
objekata prilagođenih osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti
Sve arhitektonske elemente, elemente komunalne i urbane opreme,
kao i objekte koji su namjenski projektovani za upotrebu i od strane
osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, ili su za njihovu
upotrebu naknadnim intervencijama prilagođeni, trebalo bi označiti
međunarodnim znakom pristupnosti. Taj znak, neizostavno, bi
trebalo staviti i na odgovarajuće smjerokaze (slika br. 16.1) i
table za obavještavanje (slika br. 16.2). Smislenom upotrebom
međunarodnog znaka za pristupnost, bilo samostalno, bilo u sklopu
smjerokaza i tabli za obavještavanje, može se veoma mnogo pomoći
osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti u njihovom snalaženju
u pojedinim, pogotovo, nepoznatim sredinama. Nekoliko primjera
označavanja elemenata komunalne i urbane opreme, kao i objekata,
prikazano je na slikama br. 16.3 do 16.6.
Slika br. 16.1. Smjerokazi sa uključenim znakom pristupnosti.
Slika br. 16.2. Table za obavještavanje sa uključenim znakom pristupnosti. Slika br. 16.3. Označavanje lifta kojim se silazi u stanicu podzemne željeznice.
101 II DIO - Arhitektonske barijere
Slika br. 16.4. Označavanje javnog WC-a.
Slika br. 16.5. Označavanje dijela javne garaže u kojem su
smještena šira mjesta za parkiranje putničkih automobila,
rezervisana za osobe koje koriste invalidska kolica (Reno,
Nevada, SAD).
Slika br. 16.6 . Označavanje izletničke staze.
Znak pristupnosti, vremenom prihvaćen kao simbol koji uopšteno
označava umanjenu tjelesnu sposobnost, koristi se i u druge svrhe.
Njime se, na primjer, označavaju vozila koja koriste osobe umanjenih
tjelesnih sposobnosti. U nekim zemljama, kao npr. u Bosni i
Hercegovini ili Njemačkoj, to se čini samoljepljivim naljepnicama, a
u drugim, poput SAD, to se, radi izbjegavanja mogućih zloupotreba,
vrši direktnim unošenjem znaka u registarske pločice automobila
(slika br. 16.7).
Slika br. 16.7. Znak pristupnosti unesen na automobilsku
pločicu radi signalizacije okruženju da je vlasnik vozila osoba
umanjenih tjelesnih sposobnosti.
102 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
i stan
Vrata, kvake, pragovi, stepeništa, rukohvati, kosine, liftovi, pultovi,
telefonske govornice, poštanski sandučići, pješački prelazi,
mjesta za parkiranje putničkih automobila, itd. arhitektonski su
elementi sa kojima se osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
susreću svakodnevno i bilo gdje da krenu.
U njihovom najbližem okruženju, u kući ili stanu, postoji čitav
niz drugih utilitarnih elemenata, čija mogućnost korištenja zavisi
kako od osobine tih elemenata, tako i od karakteristika prostora
u koji su smješteni.
Kada se govori o stanu, kao jednoj prostorno-funkcionalnoj
cjelini, osnovni zahtjev koji se postavlja pred arhitekte, jeste
onaj za otvorenošću i fleksibilnošću njegove tlocrtne dispozicije.
Pod ovim se podrazumijeva preporuka za projektovanjem
modernih stambenih jedinica, sa funkcionalnim cjelinama koje se
međusobno pretapaju i nisu jedna od druge odvojene zidovima,
pregradama ili bilo kakvim drugim vrstama prostornih prepreka
(slika br. 17.1). Sasvim je logično da će osobama u invalidskim
kolicima biti lakše kretanje kroz stan ili kuću u kojima se nalazi
manji broj vrata, pragova, stepenica…
Analizu problema vezanih za kuću ili stan i njihove pojedine
prostorne cjeline najbolje je izvršiti slijedeći jednu logičnu liniju
približavanja kući ili stanu i kretanja kroz njih.
Slika br. 17.1. Dispozicija jednog dvosobnog stana sa dvije polusobe iz sarajevskog
elitnog naselja “Ciglane” (gore). Stan je u potpunosti neprimjeren životu osoba u
invalidskim kolicima. Isti stan prilagođen njihovim potrebama prikazan je na slici dolje.
108 II DIO - Arhitektonske barijere
17.1. Prilaz
Prilaz objektu (stambenoj zgradi ili individualnoj kući), u kome živi
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti vezana za invalidska kolica,
poželjno je da bude horizontalan i bez nepotrebnih denivelacija.
Materijal od koga je izveden mora biti gladak i omogućavati lagano
kretanje kolica. Razne vrste kaldrme ili kamene rizle, kao i rešetkaste
šahte nisu pogodne za upotrebu na ovakvim mjestima.
Ukoliko je kota ulaska u objekat iznad nivoa okolnog terena, visinsku
razliku treba savladati kosinom propisanih parametara (maksimalni
uzdužni nagib 6%, najveća dužina između odmorišta do 6 m). Zbog
ostalih ukućana, poželjno je da se kombinuje sa odgovarajućim
stepeništem (slika br. 17.2).
Podest pred ulaznim vratima mora biti horizontalan i imati minimalne
dimenzije od 150 cm X 150 cm.
Slika br. 17.2. Denivelisani prilaz individualnoj kući ili stambenoj zgradi, prilagođen
osobama u invalidskim kolicima.
U višespratnim stambenim objektima, vertikalni saobraćaj mora biti
riješen liftom odgovarajućih dimenzija, kako je to već pojašnjeno
tekstom u poglavlju 11.4. i slikom br. 11.20. Ovo je od koristi
stanarima i u slučaju kada u zgradi ne stanuje hendikepirano lice.
Širina komunikacije od lifta do pojedinih stanova mora iznositi
minimalno 120 cm. Pred vratima (svakog pojedinog!) stana mora
biti predviđeno proširenje minimalnih dimenzija 150 cm X 150 cm.
17.2. Ulazna vrata
Ulazna vrata u kuću ili stan moraju imati širinu od minimalno 90
cm. Elementi vrata: krilo vrata, dovratak i kvaka poželjno je da
budu, zbog lakog uočavanja, u odnosu na okolne arhitektonske
elemente, kao i međusobno, kontrastno obojeni.
Zvono, kao i kvaka, mora biti izvedeno na visini od 85 cm od
nivoa poda i postavljeno neposredno uz vrata (slika br. 17.3).
Ime stanara i broj stana trebalo bi da budu ispisani na pločici
postavljenoj na visini od 150 cm od nivoa poda i na onoj
strani vrata na kojoj se nalazi i kvaka. Upotrijebljena slova
treba da budu štampana, jednostavnog i lako čitljivog fonta
(npr. Helvetica ili sličan) i dovoljno velika (minimalno 12 mm
visoka).
“Špijunsko oko”, zbog člana porodice koji koristi invalidska
kolica, mora biti na visini od maksimalno 120 cm.
104 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.3. Hodnik
Sa stanovišta hendikepiranih lica u invalidskim kolicima, hodnik
predstavlja jednu od kritičnih tačaka stana, čiji im nepovoljni
parametri mogu u potpunosti onemogućiti kretanje stanom.
U zoni ulaznih vrata, hodnik bi trebalo da ima minimalnu širinu od
150 cm i dužinu od bar 220 cm. U ostalim dijelovima, može biti
minimalno 120 cm širok, ali samo pod uslovom da se vrata prostorija
koje graniče sa njim ne otvaraju ka njemu.
17.4. Dnevni boravak
Dnevni boravak dio je stana u kome se provodi najveći dio
vremena. Da bi bio u skladu sa potrebama stanara, među kojima
je i tjelesno hendikepirano lice, trebalo bi da:
- funkcionalnost i fleksibilost prostora budu maksimalne
- opremljenost namještajem svrhovita
- površine za kretanje dovoljne.
Pod funkcionalnošću i fleksibilnošću prostora dnevnog
boravka podrazumijeva se zahtjev za osmišljavanjem tzv.
otvorenih tlocrtnih dispozicija, tj. takvih u kojima će se pojedine
funkcionalne cjeline (sjedenje, gledanje televizijskog programa,
čitanje, odmaranje…) preplitati i prelivati jedna u drugu i
međusobno neće biti odvojene zidovima ili bilo kojim drugim
arhitektonskim preprekama (pragovima, denivelacijama poda,
stepenicama, …). Otvorene tlocrtne dispozicije omogućavaju
integrisanje ne samo pojedinih dijelova dnevnog boravka, nego
i njegovo prostorno objedinjavanje, sa drugim dijelovima stana:
trpezarijom, kuhinjom i ulaznim holom, pri čemu su vrata, kao
vezujući elemenat, eliminisana.
Svrhovita opremljenost namještajem dnevnog boravka jeste
ona u kojoj nema mjesta nekorisnim elementima, odnosno
takvim koji su sami sebi svrha. Izbacivanje nepotrebnih “regala”,
sofa, fotelja, stolova, komoda i sličnog oslobađa površinu poda i
prepušta je funkciji kretanja.
Slika br. 17.3. Ulazna vrata u individualnu kuću ili stan, u kojem živi osoba koja
koristi invalidska kolica, sa pravilnim rasporedom svih pripadajućih elemenata.
105 II DIO - Arhitektonske barijere
Dovoljno velike površine za kretanje, elementarni su uslov
mogućnosti pristupa hendikepiranim osobama u invalidskim
kolicima svakom kutku dnevnog boravka. Nijemci su ih
svojevremeno normirali kroz DIN 18011, koji je predviđao minimalno
18 m
2
površine stana po jednom njegovom korisniku. Kasnije je
taj normativ dopunjen normativom DIN 18025 Teil 1. On dodatno
definiše minimalne dimenzije pojedinih dijelova stana, među njima i
dnevnog boravka (slika br. 17.4).
1
17.5. Kuhinja
Kuhinja je od izuzetne važnosti za osobe umanjenih tjelesnih
sposobnosti. Njen značaj proističe iz činjenice da se samostalno
pripremanje obroka od strane tjelesno hendikepiranih lica smatra
jednom vrstom njihove radne, ali i psihološke terapije.
Prilikom projektovanja, mora se praviti razlika između stambene i
radne kuhinje i, shodno tome, vršiti određivanje njihovih veličina i
definisanje osnovnih osobina.
Veličina stambene kuhinje, kao i dimenzije površina namijenjenih
kretanju osoba u invalidskim kolicima unutar nje, proizilaze iz
činjenice da ovaj tip kuhinje u sebi sadrži i funkciju objedovanja.
Ona je, stoga, intenzivnije integrisana u život porodice, pa je i
komunikacija njome naglašenija. Dimenzije stambene kuhinje
definišu se na način koji je, praktično, identičan onome koji određuje
gabarite dnevnog boravka.
Veličina radne kuhinje proizilazi iz veličine porodičnog domaćinstva.
Njena površina za tri do četiri osobe, normativom DIN 18022, bila je
u Njemačkoj određena na minimalno 5,70 m
2
. Normativ DIN 18025
Teil 1, kasnije je tu veličinu redefinisao zahtjevom da se unutar
kuhinje mora nalaziti slobodna površina dimenzija 150 cm X 150
cm, namijenjena manipulisanju invalidskim kolicima, pri čemu njen
oblik, tlocrtna dispozicija i organizacija nisu preddefinisani (slika br.
17.5).
Slika br. 17.4. Veličina dnevnog boravka u stanu za jednu do dvije (lijevo),
odnosno, u stanu za tri do četiri osobe (desno) i potrebne slobodne površine
koje omogućuju osobama u invalidskim kolicima slobodno kretanje.
10õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.5.1. Organizacija kuhinje
Od posebne važnosti za kuhinju jeste njena organizacija. Ona
mora biti logična i mora imati maksimalno racionalizovane hodne
linije.
Tehnološku organizaciju kuhinje najčešće određuje raspored tri
osnovna funkcionalna kuhinjska elementa: sudopere, glavne
radne ploče i električnog šporeta. U nekim slučajevima, njima
se priključuju i frižider i mašina za pranje posuđa, koja, posebno
sa stanovišta osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
predstavlja veoma koristan kuhinjski uređaj.
Najnepovoljnija konfiguracija radne kuhinje za lica u invalidskim
kolicima jeste ona, u kojoj su tri ili pet osnovnih elemenata postavljeni
u jednoj liniji, jedan pored drugog (slika br. 17.6). Razlog tome leži u
činjenici da se invalidska kolica ne mogu dilatirati bočno u odnosu
na pravac u kojem su usmjerena. Da bi hendikepirano lice prešlo
na rad sa jednog na drugi kuhinjski elemenat, potrebno je najprije
da svoja kolica zarotira za 90
0
, što čini jednom rukom, potom da ih
pomjeri unaprijed ili unazad za 70 – 80 cm, za šta su mu potrebne
obje ruke, i na kraju, da ih ponovno zaokrene za 90
0
u suprotnom
smjeru, služeći se jednom rukom. Središnja faza manipulisanja
kolicima, u kojoj se ona dvoručno voze po pravcu, isključuje
prenošenje bilo čega i, stoga, je kritična. Hendikepirano lice nije u
stanju da istovremeno upravlja kolicima i prenosi, sa jednog radnog
elementa na drugi, hranu u različitim fazama obrade, pribor za
kuvanje, vrelo posuđe ili bilo šta drugo.
Povoljnija od navedene jeste konfiguracija u kojoj su tri osnovna
funkcionalna kuhinjska elementa postavljena u dvije paralelne
radne linije (slika br. 17.7). U ovom slučaju, potrebno je obratiti
pažnju na to da elementi, čije radne operacije se obavljaju jedna
za drugom, budu postavljeni na suprotnim stranama jedan od
drugog. Na taj način, osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti može
promijeniti radne elemente, jednoručnim rotiranjem kolica za 180
0
,
uz istovremeno prenošenje slobodnom rukom, hrane u različitim
fazama obrade, pribora za kuvanje, posuđa ili bilo čega drugog.
Još povoljnije je rješenje u kome je kuhinja organizovana u obliku
slova U, a svaki od osnovnih funkcionalnih elemenata je postavljen
Slika br. 17.5. Radna kuhinja projektovana i organizovrana na osnovu
normativa DIN 18025 Teil 1.
107 II DIO - Arhitektonske barijere
na jednu od njenih strana (slika br. 17.8). U ovom slučaju, za
promjenu radnih elemenata dovoljno je jednoručno rotiranje kolica
za 90
0
.
U razvijenim zemljama Zapada, na tržištu se nude kuhinjski elementi
koje je moguće smjestiti u same uglove prostorije (slika br. 17.9).
Njihovom upotrebom, rotiranje kolica svodi se na ugao od samo
45
0
, što je sa stanovišta hendikepiranih lica veoma povoljno.
17.5.2. Kuhinjski elementi
Da bi hendikepirana lica u invalidskim kolicima mogla lakše
pristupati standardno izvedenim kuhinjskim elementima, ovi moraju
biti na odgovarajući način prilagođeni (slika br. 17.10). Gornja ploča
smije im biti maksimalno 80 cm udaljena od poda, a u donjem dijelu
za noge hendikepirane osobe mora biti predviđen slobodan prostor
u vidu udubljenja, visokog 30 i dubokog 15 cm.
Slika br. 17.6. Tri osnovna elementa radne
kuhinje postavljena u nizu uz jedan od
zidova i pristup njima.
Slika br. 17.7. Tri osnovna elementa radne
kuhinje postavljena u dva niza uz suprotne
zidove i pristup njima.
Slika br. 17.9. Radna kuhinja
organizovana upotrebom
ugaonih elemenata.
Slika br. 17.8. Tri osnovna elementa
radne kuhinje postavljena po šemi u
obliku slova U i pristup njima.
108 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Umjesto prilagođenih, bolje je koristiti posebno izrađene radne
ploče i kuhinjske elemente, čiji je donji dio u potpunosti slobodan
(slika br. 17.11).
Osim radnih ploča, na ovaj način moguće je uraditi i druge
elemente poput šporeta i sudopere (slika br. 17.12). Oni umnogome
olakšavaju pristup, kako sebi samima, tako i elementima uz koje se
nalaze, a koji se ne mogu izvesti u sličnom maniru (pećnica, frižider,
mašina za pranje suđa…).
Potrebno je naglasiti da se u posljednje vrijeme javlja tendencija
podizanja pećnice i frižidera na visinu nivoa radne ploče. To
omogućava njihovu upotrebu, bez opasnog naginjanja iz invalidskih
kolica prema dolje, što doprinosi opštem povećanju sigurnosti rada
u kuhinji, s jedne, odnosno povećanju udobnosti njenog korištenja,
s druge strane.
Osobama u invalidskim kolicima posebnu poteškoću pričinjava
upotreba gornjeg seta kuhinjskih elemenata. One nisu u stanju da
dohvate predmete sa polica koje su od poda udaljene više od 140
cm (vidi sliku br. 17.11).
Slika br. 17.10. Presjek poželjnog gabarita standardnih kuhinjskih elemenata.
Slika br. 17.11. Presjek gabarita posebno izrađenih kuhinjskih elemenata.
109 II DIO - Arhitektonske barijere
Navedena činjenica stavlja dizajnere kuhinja pred posebno složen
zadatak, s obzirom da im ostavlja nedovoljan opseg prostora za
smještanje gornjih kuhinjskih elemenata. Ovi su ili izvan dosega
hendikepiranih lica u invalidskim kolicima ili su, ukoliko se to
želi izbjeći, suviše blizu donjem redu elemenata, što pričinjava
poteškoće, i to ne male, zdravim članovima domaćinstva. Ovo za
posljedicu ima to da se hendikepiranim osobama ne dozvoljava
rad u kuhinji, ili, ako one na tome insistiraju, to čine uz izuzetne
teškoće. U cilju prevazilaženja ovog problema, u posljednje vrijeme
ponuđena su rješenja sa pomičnim gornjim, ali i donjim kuhinjskim
elementima. Oni se kreću duž vertikalnih vodilica, pričvršćenih na
zidu, i na taj način mijenjanju svoju udaljenost od poda, odnosno
donjeg ili gornjeg reda kuhinjskih elemenata, prilagođavajući se
osobama koje u tom momentu na njima rade. Njihovo pokretanje
vrši se električnim putem, a upravljanje daljinskim bežičnim
upravljačima (slike br. 17.13 i 17.14).
2
Slika br. 17.12 - Specijalna izrada šporeta i sudopere. Slika br. 17.13. Pokretanje gornjih kuhinjskih elemnata daljinskim upravljačem.
110 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.6. Trpezarija
Veličina trpezarije ili dijela dnevnog boravka namijenjenog funkciji
objedovanja zavisi, prije svega, od broja članova porodičnog
domaćinstva, a potom i od namještaja i potrebnih površina za
kretanje. Kako trpezariju definiše njemački normativ DIN 18025 Teil
1, pokazuje slika br. 17.15.
Slika br. 17.15. Trpezarija kakvu definiše njemački normativ DIN 18025 Teil 1.
Na gornjem dijelu crteža (a) prikazana je kao samostalna, a na donjem (b) kao
integrisana u dnevni boravak i kuhinju.
Slika br. 17.14. Kuhinja sa setom pomičnih gornjih i donjih elemenata.
111 II DIO - Arhitektonske barijere
17.7. Sanitarne prostorije i sanitarije
Sanitarne prostorije i sanitarni uređaji, sa stanovišta osoba sa
umanjenim tjelesnim sposobnostima, imaju posebnu važnost.
Održavanje lične higijene intimna je stvar svakog pojedinca i on
nastoji, dokle god je moguće, da to samostalno obavlja. Posljednja
aktivnost, koje se neko hendikepirano lice odriče nisu sitni kućni
poslovi ili spremanje hrane, nego upravo održavanje lične higijene.
Stoga se projektovanju sanitarnih prostorija i dizajniranju sanitarnih
uređaja mora posvetiti posebna pažnja.
Sanitarne prostorije u stanu moraju biti dispozicionirane tako
da im je pristup invalidskim kolicima lagan. Njihova vrata moraju
imati svijetlu širinu od minimalno 90 cm, moraju se otvarati prema
vani, a uz to, s obje strane, moraju imati obezbijeđen prostor za
manipulisanje, veličine 150 cm X 150 cm.
Na dimenzije sanitarnih prostorija utiče i zahtjev da pojedini sanitarni
uređaji, da bi im se moglo pristupiti invalidskim kolicima i koristiti ih,
moraju oko sebe imati manipulativne površine, čije veličine normativ
DIN 18025 Teil 1 definiše na sljedeći način:
- ispred umivaonika 150 cm X 150 cm
- ispred tuša 150 cm X 150 cm
- ispred kade 150 cm X dužina kade (min. 150 cm)
- ispred WC-a 150 cm X 150 cm
- s jedne bočne strane WC-a 95 cm
- od WC-a do bočnog zida 30 cm
- od prednje ivice WC-a do zida 70 cm
- s jedne bočne strane umivaonika 50 cm
Ove površine, u cilju racionalnog projektovanja sanitarnih prostorija,
mogu se međusobno preklapati (slika br. 17.16).
Inače, svi sanitarni uređaji moraju biti tako dizajnirani, dimenzionirani
i na takav način u prostoru postavljeni, da osobama umanjenih
tjelesnih sposobnosti omoguće upotrebu bez pomoći trećih lica,
odnosno, potpuno samostalno održavanje lične higijene.
Slika br. 17.16. Preklapanje površina potrebnih za pristup pojedinim
sanitarnim uređajma, npr. WC-šolji, tušu i kadi.
112 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.7.1. Umivaonik
Umivaonik je najčešće korišteni sanitarni uređaj. Zbog toga
se njegovoj postavci mora posvetiti posebna pažnja. Mora biti
ergonomski dizajniran i posjedovati odgovarajuće dimenzije. Gornja
površina mora mu biti horizontalna, a da bi mu se moglo pristupiti u
invalidskim kolicima, ispod njega mora biti slobodan prostor visine
65 do 70 cm. To znači, da bi trebalo izbjegavati stojeće modele, a
isto tako bi trebalo upotrebljavati sifone koji ne zauzimaju mnogo
mjesta.
Njemački normativ DIN 18022 zahtijevao je da umivaonik, pogodan
za upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, bude
dugačak 60, a širok 55 cm, i da mu gornja ivica bude 82 cm udaljena od
poda. Noviji normativ DIN 18025 Teil 1, umjesto ovakvih, preporučuje
upotrebu umivaonika specijalne izrade, čije su dimenzije 75 cm X 60
cm. Oni se montiraju na vertikalne šine i posjeduju elastičnu vezu sa
sifonom, pa im je moguće podesiti visinu shodno potrebama svakog
pojedinog korisnika. Uz to se zahtijeva da im je prednja strana blago
povijena, što, i pored povećanih dimenzija umivaonika, omogućava
lak dohvat slavine (slika br. 17.17).
Slavina bi trebalo da bude jednoručna, sa ergonomski oblikovanom
ručicom, zaobljenih bridova i čoškova.
Oprema oko umivaonika, takođe, mora biti ergonomski oblikovana
i postavljena, tako da omogućava korištenje kako hendikepiranom
licu u invalidskim kolicima, tako i zdravim članovima domaćinstva. Slika br. 17.17 . Umivaonik prema normativu DIN 18025 teil 1.
118 II DIO - Arhitektonske barijere
Ogledalo uz umivaonik može biti izvedeno na dva načina.
Najprije, ono može biti pričvršćeno za zid na uobičajen način. Da bi, u
tom slučaju, udovoljilo kako hendikepiranim osobama u invalidskim
kolicima, čije oči se nalaze na visini od oko 125 cm, tako i zdravima,
čije su oči, kod onih viših, na visini od oko 170 cm, potrebno ga je
raditi povećanih dimenzija. Ono mora biti široko koliko i umivaonik
i dugačko (visoko) oko 100 cm. Mora biti postavljeno tako da
dodiruje gornji rub umivaonika. Slabost ove varijante je u tome što
stvari, koje se ostavljaju na umivaoniku, zaklanjaju ogledalo upravo
u onom njegovom dijelu koji je najpotrebniji licima u invalidskim
kolicima, i što se taj dio veoma brzo zaprlja.
Bolje od navedenog, jeste rješenje sa ogledalom koje ima
mogućnost zakretanja oko donjeg horizontalnog brida. Ogledalo je,
u ovom slučaju, pričvršćeno za zid na uobičajenoj visini, a promjena
njegovog nagiba vrši se ručicom postavljenom ispod. Ogledalni
set mogu činiti i jedna ili dvije svjetiljke, koje se zakreću zajedno
sa ogledalom i čine upotrebu ogledala udobnom svim njegovim
korisnicima.
Oslonci uz umivaonik moraju biti ergonomski dizajnirani, ne smiju
imati oštre bridove i uglove i, u odnosu na pozadinu, moraju biti
kontrastno obojeni. Njihova forma, raspored i visina pričvršćivanja
moraju biti detaljno prostudirani i prilagođeni tjelesnim
karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog korisnika.
Nekoliko varijanti smještanja oslonaca uz umivaonik dati su na slici
br. 17.18.
Ostala oprema uz umivaonik: držači posuda za četkice za zube, za
pastu za zube, za sapun, za pribor za brijanje, držači za peškire,
polica ispod ogledala (samo u drugoj varijanti), itd. moraju biti
ergonomski oblikovani i ne smiju imati oštre bridove, s obzirom da
osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti često ne mogu u potpunosti
kontrolisati svoje pokrete. Zbog slabovidećih, moraju, u odnosu na
pozadinu, biti kontrastno obojeni (slika br. 17.19).
Slika br. 17.18. Nekoliko načina smještanja oslonaca uz umivaonik.
Slika br. 17.19. Oprema uz umivaonik.
114 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Pravilno projektovan i dispozicioniran umivaonik opremljen svom
potrebnom opremom prikazan je na slici br. 17.20.
17.7.2. Tuš i kada
Tuš i kada služe održavanju higijene cijelog tijela. Zbog njihovih
globalnih karakteristika, određene kategorije osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti, bez obzira na sva pomagala, nisu u stanju da ih
upotrebljavaju bez pomoći trećih lica. Ipak, uz pridržavanje određenih
pravila prilikom njihovog projektovanja i opremanja, moguće je krug
onih koji se njima samostalno koriste osjetno proširiti.
U gornjem smislu, veoma značajna je mogućnost odabira upotrebe
tuša ili kade. To, zapravo, znači da porodice, koje u svom sastavu
imaju i hendikepirano lice u sanitarnim prostorijama treba da imaju
oba pomenuta sanitarna uređaja. Kadu bi prevashodno koristili
zdravi članovi porodičnog domaćinstva, a tuš hendikepirano lice,
premda takva podjela nije čvrsto fiksirana. Naime, kada se može
upotrebljavati i kao terapeutsko sredstvo (tople kupke, hidromasaža,
banjanje, itd.), što je za ove druge od izuzetnog značaja. S druge
strane, nema razloga da, ukoliko to žele, zdravi članovi domaćinstva
ne koriste tuš.
Kade, pogodne za upotrebu od strane raznih kategorija
hendikepiranih lica trebalo bi da budu minimalno dugačke 170 cm.
Svojoj ulozi mogu odgovoriti i u standardnoj izradi, ali svakako su
bolje kao anatomski oblikovane. Da bi se mogle lakše koristiti, treba
ih opremiti pomoćnim sjedištima i rukohvatima. Sjedište može biti
izvedeno kao preklopno, pričvršćeno na zid ili kao pomično, koje se
stavlja u kadu (slike br. 17.21 i 17.22). Slika br. 17.20. Pravilno projektovan i dispozicioniran
umivaonik opremljen svom potrebnom opremom.
Slika br. 17.21. Preklopno sjedište. Slika br. 17.22. Sjedište koje se oslanja na kadu.
115 II DIO - Arhitektonske barijere
Forma rukohvata, kao i raspored i visina njihovog pričvršćivanja,
moraju biti detaljno prostudirani i prilagođeni tjelesnim
karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog lica. Nekoliko
primjera mogućeg rasporeda rukohvata i sjedišta za kadu dati su
na slici br. 17.23.
Ulazak u kadu, nepokretnim osobama veoma je komplikovan i
težak, čak i uz pomoć trećih lica. U tu svrhu, rade se posebne vrste
priručnih dizalica i liftova, kojima se takva lica podižu iz invalidskih
kolica, prenose i smještaju na pomoćno sjedište u kadi ili se polažu
u nju (rjeđe). I u ovom slučaju, rukohvati su od velike važnosti.
Slavina u kadi obavezno treba da bude jednoručna i treba je smještati
u prvoj trećini kade, na visini od cca. 75 cm. Nepokretne osobe
morale bi je lagano dohvatiti, bilo iz kolica van kade, bilo dok leže
u njoj. Ručica za tuširanje mora biti pričvršćena za zidnu vodilicu i
mora biti jednostavna za rukovanje. Ukoliko je koriste osobe koje
imaju ograničenja u motorici ili spastične probleme, poželjno je da
bude koničnog oblika.
Ako nisu u mogućnosti da samostalno koriste kadu, hendikepirana
lica u invalidskim kolicima u stanju su da bez pomoći trećih lica
upotrebljavaju tuš. Da bi im to bilo omogućeno, ovaj sanitarni
uređaj mora biti specijalno izveden i opremljen. Najprije, ne
smije biti urađen u vidu klasične tuš-kade ili tuš-kabine. Umjesto
toga, on mora biti izveden 1 do 1,5 cm ispod nivoa ostatka poda
sanitarne prostorije, sa kojim mora biti povezan jednim redom, bilo
posebno dizajniranih, bilo standardnih, blago ukošenih keramičkih
pločica. Slivnik mu mora biti specijalno oblikovan, tako da spriječi
eventualno moguće zapinjanje ili upadanje i zaglavljivanje štapova,
štaka ili prednjih točkova kolica.
Slavina u tušu obavezno bi trebalo da bude jednoručna i trebalo bi
je smještati na visini od cca. 100 cm. Ručica za tuširanje mora biti
pričvršćena za zidnu vodilicu i jednostavna za rukovanje. Ukoliko
je koriste osobe koje imaju ograničenja u motorici ili spastične
probleme, poželjno je da je koničnog oblika. Uz sve navedeno,
tuš mora biti opremljen rukohvatima i sjedištem koje se vješa o
poseban držač na zidu, a koje je po potrebi moguće ukloniti (slika
br. 17.24). Raspored i visina montiranja rukohvata i sjedišta mora
biti prilagođena individulanoj tjelesnoj ergonomiji korisnika i mora
mu omogućiti udobnu i sigurnu upotrebu tuša. Nekoliko mogućih
varijanti rasporeda ovih pomagala dati su na slici br. 17.25.
3
Slika br. 17.23. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca i pomoćnih sjedišta za kadu.
11õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.7.3. WC-šolja
WC-šolje namijenjene osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti
nemaju propisane dimenzije niti oblik. Njemački normativ DIN
18025 Teil 1, određuje im jedino visinu sjedišta na 48 cm, premda
se i ona mora prilagoditi tjelesnim karakteristikama svakog
pojedinog hendikepiranog korisnika. Ukoliko WC-šolju upotrebljava
nepokretno lice, poželjno je da, zbog mogućnosti boljeg pristupa
invalidskim kolicima, bude izrađena kao konzolna.
Prilikom prelaska iz invalidskih kolica na WC-šolju, osobe
umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju tri različite tehnike
(slika br. 17.26). To rade tako da WC-šolji prilaze:
- bočno,
- ukoso sprijeda i
- sprijeda.
Oprema oko WC-šolje (držač toaletnog papira, rukohvati...) mora
biti ergonomski oblikovana i postavljena tako da se može lako
dohvatiti, i da omogućava lako korištenje, kako hendikepiranom
licu u invalidskim kolicima, tako i zdravim članovima domaćinstva.
Kako bi trebalo da izgleda jedna povoljno projektovana,
pozicionirana i opremljena WC-šolja prikazano je na slici br. 17.27.
Nekoliko mogućih varijanti smještanja rukohvata uz WC-šolju, kao
i mikrolociranja toaletnog papira, što je sve od izuzetne važnosti
za njene hendikepirane korisnike, prikazano je na slici br. 17.28.
Iznad WC-šolje, slično kao i iznad tuša ili kade, mogu biti montirani
i razni tipovi specijalnih kliznih ručica, na horizontalnim šipkama, Slika br: 17.25. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca i pomoćnih sjedišta uz tuš.
Slika br. 17.24. Tuš koji
mogu koristiti osobe u
invalidskim kolicima.
117 II DIO - Arhitektonske barijere
koje olakšavaju izvlačenje iz kolica i prebacivanje na sanitarni
uređaj.
Osim svega navedenog, poželjno je da je umivaonik postavljen
bočno u odnosu na WC-šolju i da je lako dohvatljiv. Razmak između
njih trebalo bi da minimalno iznosi 95 cm, što omogućava lak pristup
svakom od njih i ostavlja dovoljno prostora za eventualnu ispomoć
hendikepiranom korisniku od strane trećih lica.
Uz WC-šolju, opremljenu i montiranu na gore opisani način, svakako
bi trebalo postaviti i alarmno zvonce.
Slika br. 17.26. Načini prilaska hendikepiranog lica u invalidskim kolicima WC-šolji: a) - bočno, b) - ukoso sprijeda i c) - sprijeda.
Slika br. 17.27. Pravilno
projektovana, dispozicionirana
i opremljena WC-šolja.
118 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
17.8. Spavaća soba
Spavaća soba služi dnevnom i noćnom odmoru članova
domaćinstva, kao i smještanju njihove garderobe. Potrebno je da
bude tako projektovana i dimenzionirana da u potpunosti udovolji
ovim funkcijama. Ona mora posjedovati površine namijenjene
kretanju, s jedne, kao i prostore koji služe smještanju pojedinih
elemenata namještaja, s druge strane.
Površine namijenjene kretanju osoba sa umanjenim fizičim
sposobnostima u invalidskim kolicima, prema normativu DIN 18025
Teil 1, trebalo bi da su minimalno široke:
- sa one strane sa koje se ulazi u krevet 1,50 m
- sa druge strane kreveta 1,20 m
- ispred elemenata mobilijara 1,20 m
Nijemci smatraju da bi u spavaćoj sobi za jednu osobu trebalo
predvidjeti:
- krevet 2,05 m X 1,00 m
- ormar 1,20 m X 0,65 m
- dodatnu površinu 1,20 m X 0,65 m
Standardni ormari su za osobe u invalidskim kolicima i za lica sa
ograničenjima u dohvatu nepovoljni. Zbog toga je za njih potrebno
predvidjeti veći broj niskih ormara-komoda, čija najviša polica ne bi
smjela biti postavljena na visini većoj od 1,40 m. Njihova površina
treba da bude 2,40 m X 0,65 m.
Slika br. 17.28. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca uz WC-šolju.
Slika br. 17.29. Spavaća soba namijenjena jednoj hendikepiranoj osobi u invalidskim
kolicima (lijevo), odnosno dvijema, od kojih se jedna služi invalidskim kolicima (desno).
119 II DIO - Arhitektonske barijere
U spavaću sobu za dvije osobe smatraju da je potrebno smjestiti:
- krevet 2,05 m X 2,00 m
- ormar 2,40 m X 0,65 m
- dodatnu površinu 1,20 m X 0,65 m
Za osobe u invalidskim kolicima ili za lica sa ograničenjima u kretanju
površina za ormare trebalo bi da iznosi 3,60 m X 0,65 m.
U okviru navedenih veličina moguće je osmisliti različite tlocrtne
varijante spavaćih soba. Jedan od mnogih primjera tlocrtne
dispozicije sobe namijenjene jednoj hendikepiranoj osobi u
invalidskim kolicima, odnosno dvijema, od kojih se jedna služi
invalidskim kolicima, dati su na slici br. 17.29. Pri tom je bitno da
površina spavaće sobe za jednu osobu bude minimalno 14 m
2
, i da
joj minimalna širina nije ispod 3,20 m. Minimalna površina spavaće
sobe za dvije osobe ne bi trebalo da je manja od 20 m
2
, odnosno
ona ne bi smjela biti uža od 3,60 m.
17.9. Balkoni, lođe, terase
Osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti balkoni, lođe i terase
vrlo često predstavljaju jedinu mogućnost samostalnog izlaska u
vanjski prostor i zadržavanja tamo u miru i tišini. Ta činjenica, ovim
dijelovima stana obezbjeđuje veliki terapeutsko-psihološki značaj.
Iako su u različitim zemljama svijeta na snazi različiti normativi,
oni pred arhitekte postavljaju prilično ujednačene zahtjeve kada
je u pitanju projektovanje ovog dijela stana ili kuće. Svi oni, kao
prioritetnu, ističu potrebu omogućavanja slobodnog vidika na dalju
i, posebno, bližu okolinu. U tom smislu, primjena različitih vrsta
visokih punih betonskih i drvenih ograda, velikih saksija i bazena
za cvijeće i sličnih vizuelnih prepreka neprimjerena je. Umjesto njih,
potrebno je praviti ograde koje dozvoljavaju vidik, a istovremeno su
i bezbjedne. Balkone, lođe i terase, iz prethodno navedenog, kao i iz
razloga sigurnosti osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima,
treba osloboditi od svega onoga što nije neophodno da se na njima
nalazi, uključujući obične i satelitske, televizijske i radio antene,
razne vrste kablova, štrikova za sušenje veša i sličnog.
Da bi ih mogle koristiti osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti
vezane za invalidska kolica, balkoni, lođe i terase moraju, shodno
normativu DIN 18025 Teil 1, ispunjavati sljedeće uslove:
- minimalna dubina mora im biti 1,50 m. Pri dubini od 2,00 m
hendikepirano lice može površinu namijenjenu manipulisanju
invalidskim kolicima upotrebljavati ne ometajući druga lica
koja istovremeno koriste dotični sadržaj;
- minimalna površina trebalo bi da im je 4,5 m
2
, bolje 6 m
2
;
- vrata koja povezuju balkon, lođu ili terasu sa stanom ili
kućom moraju biti minimalno 90 cm široka i opremljena na
odgovarajući način;
- nivo poda balkona, lođe ili terase smije biti spušten maksimalno
2 cm u odnosu na pod stana ili kuće na koji se nadovezuje;
- prag vrata mora biti izveden na taj način da ne ometa kretanje
invalidskim kolicima i da obezbijedi vodonepropusnost ka
unutrašnjim prostorima stana, odnosno kuće;
120 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
- pod balkona, lođe ili terase smije, radi odvodnjavanja, biti
nagnut za maksimalno 2%;
- zidani, ili na drugi način izveden, parapet koji ometa vidik ne
smije biti viši od 60 cm. Konstrukcija ograde iznad te, a do
pune propisane visine, mora dozvoljavati pogled na okolinu.
Tlocrtne dispozicije balkona i lođe koje udovoljavaju minimalnim
zahtjevima, koje postavlja normativ DIN 18025 Teil 1, prikazane su
na slici br. 17.30.
___________________
1. Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und Einrichtung,
Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 27.
2. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction – Coneption et réalisation: Aspaces
urbains, bâtiments publics, habitations Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur,
1996, str. 160 i 161.
3. Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und Einrichtung,
Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 44.
Slika br. 17.30. Tlocrtne dispozicije balkona i lođe, usklađene sa normativom DIN 18025 Teil 1.
III DIO
DODATAK
122 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
128 III DIO - Dodatak
18. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju
prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
18.1. Rezolucije Organizacije ujedinjenih nacija
Rezolucija 3447 (XXX)
od 9. decembra 1975.
Generalna skupština,
uvažavajući svečanu obavezu, koju su dale zemlje članice pod
Ugovorom Ujedinjenih nacija, da u saradnji sa Organizacijom
preduzmu združene i odvojene akcije na promovisanju višeg
standarda življenja, pune zaposlenosti i uslova za ekonomski i
socijalni napredak i razvoj,
reafirmišući njihovo vjerovanje u ljudska prava i osnovne slobode u
temeljnim pitanjima mira, dostojanstva i vrijednosti ljudske ličnosti
i socijalne pravde, proklamovano u Ugovoru,
podsjećajući na principe Univerzalne deklaracije o ljudskim
pravima, Međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, Deklaracije
o pravima djeteta i Deklaracije o pravima mentalno retardiranih
osoba, kao i na standarde za socijalni napredak, već usvojene
u ustavu, konvencijama, preporukama i rješenjima Međunarodne
organizacije rada, Organizacije ujedinjenih nacija za obrazovanje,
nauku i kulturu, Svjetske zdravstvene organizacije, Fonda
ujedinjenih nacija za djecu i drugih zainteresovanih organizacija,
podsjećajući takođe na Rezoluciju (LVIII) Ekonomskog i
socijalnog savjeta od 6. maja 1975. o prevenciji hendikepiranosti
i rehabilitaciji hendikepiranih osoba,
ističući da je Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju
proklamovala potrebu zaštite prava i osiguranja dobrobiti
(blagostanja) i rehabilitacije fizički i mentalno ometenih,
imajući na umu da je potreba prevencije fizičke i mentalne
hendikepiranosti i pomoći hendikepiranim osobama da razviju
svoje sposobnosti je najraznolikije polje aktivnosti i promovisanja
njihove maksimalno moguće integracije u normalni život,
svjesne da izvjesne zemlje, na trenutnom nivou razvoja, mogu
posvetiti ovome samo ograničene napore,
proklamujući ovu Deklaraciju o pravima hendikepiranih osoba i
pozivajući na državne i međunarodne akcije da obezbijede to
što će biti ustanovljeno kao uobičajena osnova i okvir odnosa za
zaštitu ovih prava:
1. Pojam hendikepirana osoba označava osobu nesposobnu da,
zbog urođenog ili stečenog nedostatka u fizičkim ili mentalnim
sposobnostima, obezbijedi sebi, potpuno ili djelimično, potrebe
individualnog i/ili društvenog života.
2. Hendikepirane osobe će uživati sva prava istaknuta u ovoj
deklaraciji. Ta prava biće zagarantovana svim hendikepiranim
osobama bez bilo kakvog izuzetka i bez razlikovanja ili
diskriminacije na osnovu rase, boje kože, pola, jezika, religije,
124 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog
porijekla, države rođenja ili bilo koje druge situacije
primjenjive na hendikepiranu osobu ili njenu porodicu.
3. Hendikepirane osobe imaju neotuđivo pravo poštovanja
svog ljudskog dostojanstva. Hendikepirane osobe, bez
obzira na uzrok, prirodu i ozbiljnost njihovog hendikepa,
imaju ista osnovna prava kao i njihovi sugrađani istih godina,
što podrazumijeva prvo, i prije svega, pravo na uživanje
u prikladnom životu, normalnom i potpunom, u najvećoj
mogućoj mjeri.
4. Hendikepirane osobe imaju ista građanska i politička prava
kao i drugi ljudi; paragraf 7 Deklaracije o pravima mentalno
retardiranih osoba primjenjuje svako moguće ograničenje ili
zabranu ovih prava za mentalno hendikepirane osobe.
5. Hendikepirane osobe ovlaštene su da preduzmu mjere koje
će ih osposobiti da postanu samopouzdane, u najvećoj
mogućoj mjeri.
6. Hendikepirane osobe imaju pravo na medicinsko, psihološko
i funkcionalno liječenje, uključujući protetička i ortetička
sredstva, medicinsku i socijalnu rehabilitaciju, obrazovanje,
radni trening i rehabilitaciju, pomoć, savjetovanje, mjesne
usluge i druge usluge koje će do maksimuma omogućiti
razvoj njihovih sposobnosti i vještina i koje će ubrzati njihovu
socijalnu integraciju ili reintegraciju.
7. Hendikepirane osobe imaju pravo na ekonomsku i socijalnu sigurnost
i prikladan nivo življenja. One imaju pravo, u skladu sa svojim
sposobnostima, da obezbijede i zadrže zaposlenje ili angažman
u korisnom, produktivnom i plaćenom zanimanju i da se priključe
sindikatma.
8. Hendikepirane osobe ovlaštene su da se njihove specijalne potrebe
uzmu u razmatranje u svim fazama ekonomskog ili socijalnog
planiranja.
9. Hendikepirane osobe imaju pravo da žive sa svojim porodicama
ili hraniteljima i da učestvuju u socijalnim, kreativnim i rekreativnim
aktivnostima. Nijedna hendikepirana osoba, dok god je njeno boravište
obezbijeđeno, neće biti podvrgnuta postupku drugačijem od onog koji
zahtijeva njeno stanje ili poboljšanje koje ona može dobiti iz toga. Ako
je boravak hendikepirane osobe u specijalizovanoj ustanovi nužan,
okruženje i životne prilike u njoj biće približne onima iz normalnog
života osoba odgovarajuće starosti, u najvećoj mogućoj mjeri.
10. Hendikepirane osobe biće zaštićene od svake eksploatacije, svih
pravila i postupaka diskriminatornog, uvredljivog ili ponižavajućeg
karaktera.
11. Hendikepirane osobe moći će da koriste kvalifikovanu pravnu pomoć,
kada se ona pokaže neophodnom u zaštiti njihovih ličnosti i posjeda.
Ako je pravna procedura institucionalizovana protiv toga, primijenjena
legalna procedura će u potpunosti uzeti u obzir njihovo fizičko i
mentalno stanje.
125 III DIO - Dodatak
12. Organizacije hendikepiranih lica mogu biti korisno konsultovane u
svim stvarima koje se tiču prava hendikepiranih lica.
13. Hendikepirane osobe, njihove porodice i zajednice biće, putem svih
pogodnih sredstava, potpuno informisane o pravima sadržanim u
ovoj Deklaraciji.
31/123. Međunarodna godina
hendikepiranih osoba
Generalna skupština,
reafirmišući svoju duboko ukorijenjenu borbu za ljudska prava i
elementarne slobode, principe mira, dostojanstvo i vrijednost ljudskih
bića i promociju socijalne pravde, kako je proklamovano u Ugovoru
Ujedinjenih nacija,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 2856 (XXVI) od 20. decembra 1971. o
proklamovanju Deklaracije o pravima mentalno retardiranih osoba,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 3447 (XXX) od 9. decembra 1975. o
proklamovanju Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/82 od 13. decembra 1975. o
implementaciji Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba
1. proglašava 1981. godinu Međunarodnom godinom hendikepiranih
osoba, sa temom puno učešće;
2. odlučuje da izabere tu godinu za realizaciju grupe namjera,
uključujući:
a) pomaganje hendikepiranim osobama u njihovom fizičkom
i psihološkom prilagođavanju društvu;
b) promovisanje svih državnih i međunarodnih napora u
obezbjeđivanju odgovarajuće pomoći, vježbi, brige i
vođenja hendikepiranim osobama, a u cilju stvaranja
raspoloživih mogućnosti za podesan posao i njihovu
punu integraciju u društvo;
c) ohrabrivanje studijskih i istraživačkih projekata smišljenih
da potpomognu praktično učešće hendikepiranih osoba
u svakodnevnom životu, na primjer kroz poboljšanje
njihovog pristupa javnim zgradama i transportnim
sistemima;
d) edukovanje i informisanje javnosti o pravima hendikepiranih
osoba da učestvuju i doprinose u različitim aspektima
ekonomskog, socijalnog i političkog života;
e) promovisanje efektivnih mjera za prevenciju
hendikepiranosti i za rehabilitaciju hendikepiranih
osoba;
3. poziva sve države-članice i zainteresovane organizacije da
poklone svoju pažnju ustanovljavanju mjera i programa za
12õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
implementaciju namjera Međunarodne godine hendikepiranih
osoba;
4. moli Generalnog sekretara da, u konsultacijama sa državama-
članicama, specijalizovanim agencijama i zainteresovanim
organizacijama, razradi i predloži Generalnoj skupštini za njeno
trideset drugo zasjedanje nacrt programa za Međunarodnu
godinu hendikepiranih osoba;
5. odlučuje da uključi u privremeni dnevni red trideset drugog
zasjedanja tačku pod nazivom Međunarodna godina
hendikepiranih osoba.
102. plenarno zasjedanje
16. decembar 1976.
Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Predloženi program budžeta za dvogodište 1980 – 1981
Izvještaj Generalnog sekretara
Dodatak
I. Uvod
1. U paragrafu 13. svog izvještaja o Međunarodnoj godini
hendikepiranih lica (A/32/288), izloženog Generalnoj skupštini
na njenom trideset drugom zasjedanju, Generalni sekretar
podnio je privremeni nacrt proračuna troškova za dvogodište
1980 – 1981, a vezano za proslavu Godine. U paragrafu
8. pomenutog izvještaja o administrativnim i finansijskim
implikacijama na taj predmet (A/C.5/32/89), ukazano je da bi
proračun u kasnijoj fazi pripremnog procesa za Godinu trebalo
revidirati i da bi tačniji proračun troškova trebalo uključiti u
predloženi program budžeta za dvogodište 1980 – 1981 kao
nepovratnu tačku u odnosu na proslavu Godine.
Knjiga sa uputstvima o arhitektonskim barijerama
36. U paragrafu 74. ovog izvještaja, Savjetodavni komitet preporučio
je pripremu niza uputstava pokrivajući:
a) modifikovanje arhitektonskih i drugih od strane čovjeka
napravljenih barijera, o kojima bi brinuli sami ljudi, a bez razvojnih
programa zajednice i saradnje (pritiska) hendikepiranih osoba;
b) projekte modela organizacije stambenih i drugih fizičkih
olakšica za hendikepirane osobe;
c) sisteme i metode razvoja projekata pomoći za eliminisanje
postojećih barijera i izbjegavanje stvaranja novih;
d) kriterijume uvježbavanja državnog i lokalnog osoblja za
rehabilitaciju u smislu da mogu identifikovati arhitektonske
i druge od strane čovjeka napravljene barijere, koje bi
mogle biti eliminisane ili izmijenjene kao dio generalnog
programa zajednice za poboljšanje;
127 III DIO - Dodatak
e) razvoj niza indikatora za procjenu nivoa ili stepena
pristupnosti postojećih zgrada i olakšica namijenjenih
generalnoj upotrebi.
34/154. Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Rezolucija koju je usvojila Generalna skupština
(na osnovu izvještaja (A/34/782) Trećeg komiteta)
Generalna skupština,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. decembra
1976. kojom proglašava godinu 1981. Međunarodnom godinom
hendikepiranih lica,
podsjećajući takođe na svoje Rezolucije 32/133 od 16. decembra
1977, kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu
godinu hendikepiranih osoba, i 33/170 od 20. decembra 1978.
godine.
priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da promoviše realizaciju prava hendikepiranih osoba da
u punoj mjeri učestvuju u socijalnom životu i razvoju društva
u kome žive i uživanju životnih uslova jednakih onima drugih
građana, isto kao i podjednakom udjelu u poboljšanju životnih
uslova proizašlih iz socijalnog i društvenog razvoja,
priznajući takođe da bi Međunarodna godina hendikepiranih
osoba trebalo da poveća doprinos hendikepiranih osoba, čineći
ih punopravnim članovima društva,
prihvatajući da bi hendikepiranost trebalo posmatrati kao odnos
između individue i njenog okruženja,
uvjeravajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da rezultira društvenim odgovorom potpunije usmjerenom
prema posebnim poteškoćama koje hendikepirane osobe mogu
susresti u razvoju svojih ljudskih potencijala,
uvjeravajući takođe da bi, pošto je veliki broj hendikepiranih
lica žrtva rata i drugih formi nasilja, Međunarodna godina
hendikepiranih osoba mogla pogodno koristiti kao prilika za
isticanje potrebe nastavljanja i jačanja saradnje nacija u borbi za
svjetski mir,
ističući važnost korištenja aktivnosti Međunarodne godine
hendikepiranih osoba kroz dugoročne programe akcija,
uvažavajući da će Generalni sekretar za Međunarodnu godinu
hendikepiranih osoba imenovati Izvršnog sekretara,
uvažavajući takođe relevantne dijelove izvještaja o svjetskoj
socijalnoj situaciji za 1978,
prihvatajući zaključke izvještaja Savjetodavnog komiteta o
Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba, donesene na njegovoj
prvoj sjednici održanoj od 19. do 23. marta 1979:
128 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
1. odlučuje da proširi temu Međunarodne godine hendikepiranih
osoba na puno učešće i jednakost;
2. odobrava preporuke Savjetodavnog komiteta sa njegovog
prvog zasjedanja za Međunarodnu godinu hendikepiranih
osoba, uključene u izvještaj generalnog sekretara, i prihvata
ih kao Plan akcije za Međunarodnu godinu hendikepiranih
osoba;
3. ističe pragmatičnu orijentaciju aktivnosti Međunarodne godine
hendikepiranih osoba;
4. potvrđuje da je glavno žarište Međunarodne godine
hendikepiranih osoba na državnom nivou, sa pratećim
aktivnostima na regionalnom i međunarodnom nivou;
5. poziva države-članice da razmotre aktivnosti na državnom
nivou na liniji Plana akcije, a na način koji je u skladu sa
kulturom, običajima i tradicijom svake zemlje;
6. takođe poziva relevantne specijalizovane agencije i
zainteresovana tijela Ujedinjenih nacija da posvete posebu
pažnju implementaciji Plana Akcije;
7. potvrđuje nadalje da bi, u implementaciji Plana Akcije, posebnu
pažnju trebalo posvetiti hendikepiranosti u zemljama u razvoju,
a kroz bilateralno i multilateralno obezbjeđivanje tehničke
pomoći za prevenciju hendikepiranosti i za rehabilitaciju;
8. u tom smislu moli Generalnog sekretara da prioritetno
usaglasi organizovanje akciono usmjerenog međunarodnog
simpozijuma eksperata za tehničku ispomoć na polju
hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju, a
kako je preporučeno od strane Savjetodavnog komiteta;
9. moli Generalnog sekretara da ispita mogućnosti nastavljanja
aktivnosti Međunarodnog instituta za rehabilitaciju
hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju i u tom pogledu
podnese izvještaj Generalnoj skupštini na njenom trideset
petom zasjedanju;
10. poziva Šefa Savjetodavnog komiteta da učestvuje u
promovisanju održavanja Međunarodne godine hendikepiranih
osoba i moli Generalnog sekretara da obezbijedi sva sredstva
da mu u tom pogledu pomogne, uključujući povezujuću
funkciju sa glavnim Štabom;
11. moli Generalnog sekretara da sekretarijat Međunarodne godine
hendikepiranih osoba opremi svim neophodnim resursima
potrebnim za praćenje implementacije Plana Akcije, uključujući
aktivnosti informisanja javnosti;
12. moli Generalnog sekretara da sazove sastanak Savjetodavnog
komiteta u 1980. u cilju ispitivanja implementacije Plana Akcije
i započinjanja razmatranja dugoročnog programa akcije;
13. moli Generalnog sekretara da preduzme hitne korake ka
129 III DIO - Dodatak
potpunoj popularizaciji Međunarodne godine hendikepiranih
osoba, i, u vezi s tim, da izabere amblem Godine na kraju
1979;
14. moli specijalizovane agencije i druga zainteresovana tijela
Ujedinjenih nacija da pripreme konkretne i koordinirane planove
za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba, koji bi bili
predstavljeni Savjetodavnom komitetu na njegovom zasjedanju
u 1980;
15. poziva regionalne komisije Ujedinjenih nacija i druge regionalne
međuvladine organizacije da što prije formulišu svoje učešće u
Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba;
16. ističe važnost aktivnog učešća nevladinih organizacija, posebno
samih organizacija hendikepiranih osoba na državnom
i međudržavnom nivou, u podršci Međunarodnoj godini
hendikepiranih osoba;
17. pozdravlja dobrovoljno učešće u Međunarodnoj godini
hendikepiranih osoba već preduzeto od strane pojedinih vlada
i apeluje na daljem dobrovoljnom učešću u Godini;
18. poziva države-članice da podnesu nacionalne izvještaje
Generalnom sekretaru o svojoj implementaciji Plana
Akcije i, posebno da, na bazi vlastitih iskustava, razmotre
razradu dugoročnih nacionalnih programa akcije na polju
hendikepiranosti;
19. odlučuje da u privremeni dnevni red svog trideset petog
zasjedanja uključi tačku nazvanu Međunarodna godina
hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da izvijesti o
implementaciji postojećih rezolucija.
105. plenarno zasjedanje
17. decembar 1979.
35/133. Međunarodna godina
hendikepiranih osoba
Rezolucija koju je usvojila Generalna skupština
(na osnovu izvještaja (A/35/638) Trećeg komiteta)
Generalna skupština,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. decembra 1976,
kojom proglašava godinu 1981. Međunarodnom godinom
hendikepiranih lica,
podsjećajući takođe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. decembra
1977, kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu
hendikepiranih osoba, kao i rezolucije 33/170 od 20. decembra
1978. i 34/154 od 17. decembra 1979,
podsjećajući dalje na Rezoluciju 2 nazvanu Poboljšanje situacije
hendikepiranih žena svih godina, usvojenu od strane Svjetske
konferencije Ujedinjenih nacija Dekada žene: jednakost, razvoj i
mir,
180 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da promoviše realizaciju prava hendikepiranih osoba da u
potpunosti učestvuju u društvenom životu i razvoju svoje zajednice
i da uživaju životne uslove jednake onima drugih građana, kao i da
podjednako dijele poboljšanja životnih uslova, nastala društvenim i
ekonomskih razvojem,
imajući na umu važnost saradnje na državnom, regionalnom i
međudržavnom nivou u programiranju prevencije hendikepiranosti
i rehabilitacije hendikepiranih osoba,
uvjeravajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba
trebalo da da podsticaj uspostavljanju svjetskog dugoročnog plana
akcije praćenja aktivnosti Godine,
priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo
da učestvuje u većem upoznavanju veličine i složenosti pada
fizičkih, senzornih i intelektualnih sposobnosti kroz, između ostalog,
efektivne javne aktivnosti informisanja,
cijeneći ponudu Vlade Argentine da tokom Međunarodne godine
hendikepiranih osoba kao domaćin sazove akciono orijentisan
međunarodni simpozijum eksperata tehničke ispomoći na polju
hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju,
brinući o potrebi opremanja sekretarijata Međunarodne godine
hendikepiranih osoba resursima neophodnim za implementaciju
Plana Akcije Godine i svega pratećeg:
1. sa zadovoljstvom bilježi korake na implementaciji Plana Akcije
za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba, koje su već
preduzele države-članice, organi, organizacije i tijela sistema
Ujedinjenih nacija i nevladinih organizacija, i ohrabruje ih da
intenziviraju i koordiniraju svoje akcije tokom godine;
2. preporučuje, u njihovim naporima da promovišu puno učešće
hendikepiranih osoba u svim aspektima života, zemljama-
članicama i organima, organizacijama i tijelima sistema
Ujedinjenih nacija da posvete posebnu pažnju učešću samih
hendikepiranih osoba i njihovih organizacija u aktivnostima
preduzetim u vezi sa Međunarodnom godinom hendikepiranih
osoba i svega pratećeg;
3. poziva zemlje-članice koje to još nisu uradile da osnuju
nacionalne komitete ili odgovarajuća tijela za Međunarodnu
godinu hendikepiranih lica;
4. požuruje zemlje-članice da daju visok prioritet razvoju projekata
pomoći zemljama u razvoju na polju rehabilitacijskih usluga,
tehničke pomoći i uvježbavanju sopstvenog osoblja, uključujući
i same hendikepirane osobe;
5. pozdravlja dobrovoljni doprinos vlada Međunarodnoj godini
hendikepiranih osoba i apeluje na daljem dobrovoljnom
doprinosu Godini;
6. odlučuje da prihvati ponudu Vlade Argentine da, kao domaćin,
181 III DIO - Dodatak
sazove akciono orijentisan međunarodni simpozijum eksperata
tehničke ispomoći na polju hendikepiranosti i tehničke saradnje
sa zemljama u razvoju, koji će biti održan u skladu sa Planom
Akcije Međunarodne godine hendikepiranih osoba;
7. moli regionalne komisije da formulišu sopstvene programe
za implementaciju preporuka sadržanih u Planu Akcije
Međunarodne godine hendikepiranih osoba;
8. moli Generalnog sekretara da ispita pitanje pristupa zgradi
Ujedinjenih nacija, dokumentima i informacijama osobama sa
senzornim ograničenjima;
9. moli dalje Generalnog sekretara da pojača informacione
aktivnosti i da obezbijedi sekretarijat Međunarodne godine
hendikepiranih osoba svim potrebnim sredstvima i osobljem
neophodnim za realizovanje ovog posla;
10. pozdravlja već načinjeni napredak u pravljenju svjetskog
dugoročnog plana akcije i odobrava proceduru i dinamiku
za njegovo usvajanje predložene za Međunarodnu godinu
hendikepiranih osoba od strane Savjetodavnog komiteta na
njegovom drugom zasjedanju;
11. moli Generalnog sekretara da sazove zasjedanje Savjetodavnog
komiteta u 1981;
12. moli Savjetodavni komitet da ispita mogućnosti nastavljanja
aktivnosti Međunarodnog instituta za rehabilitaciju
hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju u svjetlu iskustava
Međunarodne godine hendikepiranih osoba;
13. poziva sve predsjednike država ili vlada, predsjedavajućeg
trideset petog zasjedanja Generalne skupštine i Generalnog
sekretara da daju specijalne poruke na početku Međunarodne
godine hendikepiranih osoba;
14. odlučuje da u privremeni dnevni red trideset šestog zasjedanja
uključi tačku nazvanu Međunarodna godina hendikepiranih
osoba i, imajući u vidu njenu važnost, preporučuje da ta
tačka bude razmatrana na plenarnom zasjedanju Generalne
skupštine, u opserviranju Godine;
15. moli Generalnog sekretara da Generalnu skupštinu na njenom
trideset šestom zasjedanju izvijesti o implementaciji postojećih
rezolucija.
92. plenarno zasjedanje, 11. decembar 1980.
182 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
UN Rezolucija
4/8 Ljudske odluke i
Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Komisija za Ljudsko okruženje
pozivajući se na Rezoluciju 31/123 Generalne skupštine kojom je
1981. proglašena Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba,
pozivajući se dalje na Rezoluciju 3447 (XXX) Generalne skupštine
od 9. decembra 1975. o Deklaraciji o pravima hendikepiranih osoba,
priznajući legitimna prava hendikepiranih na puno učešće u razvoju
društva u kome žive,
priznajući dalje da je ometanje punog učešća hendikepiranih osoba
u ljudskom okruženju najočevidnije i najopipljivije,
afirmišući tehnički i ekonomski praktično kreiranje i prilagođavanje
ljudskog okruženja potrebama hendikepiranih osoba:
1. požuruje vlade da daju specijalnu važnost legitimnim potrebama
hendikepiranih u njihovim politikama i programima humanih
odluka;
2. dalje požuruje vlade i sistem Ujedinjenih nacija da podrži i
pomogne državna i međunarodna nastojanja da umanji ili
eliminiše barijere u ljudskom okruženju koje ometaju puno
učešće hendikepiranih u razvoju društva,
3. moli Izvršnog direktora Centra ujedinjenih nacija za ljudsko
okruženje (Habitat) da u radnim programima Centra dâ
pripadajuću važnost potrebama hendikepiranih osoba u
ljudskom okruženju.
6. plenarno zasjedanje
6. maj 1981.
u Manili
Međunarodna godina hendikepiranih osoba
Rezolucija usvojena od strane Generalne skupštine
(na osnovu izvještaja (A/36/37) Trećeg komiteta)
Generalna skupština,
podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. decembra 1976,
kojom proglašava godinu 1981. Međunarodnom godinom
hendikepiranih lica,
podsjećajući takođe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. decembra
1977, kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu
hendikepiranih osoba, kao i Rezolucije 33/170 od 20. decembra
1978. i 34/154 od 17. decembra 1979, u kojoj je, između ostalog,
odlučeno da se proširi tema Međunarodne godine hendikepiranih
osoba na Puno učestvovanje i jednakost, i 35/133 od 13. decembra
1980,
duboko zabrinuta da je procijenjeno da više od pet stotina miliona
188 III DIO - Dodatak
osoba pate od nekog oblika hendikepiranosti, od čega je ocijenjeno
da su četiri stotine miliona u zemljama u razvoju,
stalno ponavljajući kontinuiranu potrebu promovisanja realizacije
prava hendikepiranih osoba da u potpunosti učestvuju u društvenom
životu i razvoju svoje zajednice i uživaju životne uslove jednake
onima drugih građana, kao i da podjednako učestvuju u poboljšanju
životnih uslova koji rezultiraju iz društvenog i ekonomskog razvoja,
priznajući da održavanje Međunarodne godine hendikepiranih
osoba ima doprinos za postignuće ovih namjera,
priznajući takođe da su veliki broj hendikepiranih osoba žrtve rata i
drugih formi nasilja, kao i da Međunarodna godina hendikepiranih
osoba ima doprinos reafirmaciji potrebe nastavljanja i jačanja
saradnje između država za postizanje svjetskog mira,
vjerujući da su aktivnosti preduzete tokom proslave Međunarodne
godine hendikepiranih lica od strane međunarodne zajednice
načinile prvi bitan korak u pravcu realizacije namjera Godine,
uvjeravajući da bi pravovremenu i značajnu snagu, generisanu
aktivnostima Međunarodne godine hendikepiranih osoba, trebalo
podržati i ojačati odgovarajućom popratnom akcijom na svim
nivoima,
bilježeći napore zemalja-članica tokom Međunarodne
godine hendikepiranih osoba da poboljšaju uslove i dobrobit
hendikepiranih,
zražavajući svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetskog simpozijuma
eksperata tehničke saradnje sa zemljama u razvoju i tehničke
pomoći u prevenciji hendikepiranosti i rehabilitaciji, u Beču,
Austrija, od 12. do 23. oktobra 1981,
izražavajući takođe svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetske
konferencije o akcijama i strategiji za obrazovanje, prevenciju i
integrisanje, u Toremolinosu, Španija, od 2. do 7. novembra 1981,
organizovanoj tokom održavanja Godine od strane Organizacije
za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija,
bilježeći sa uvažavanjem napredak u razradi Svjetskog programa
akcije u vezi hendikepiranih osoba,
uvažavajući izvještaj 77/ Generalnog sekretara o implementaciji
Rezolucije 35/133,
uvažavajući takođe izvještaj 78/ sa trećeg zasjedanja
Savjetodavnog komiteta o Međunarodnoj godini hendikepiranih
osoba,
1. Izražava svoje zadovoljstvo svim zemljama-članicama koje
su razradile nacionalne politike i programe implementacije
namjera Međunarodne godine hendikepiranih osoba,
2. Bilježi aktivnosti preduzete od strane organizacija iz sistema
Ujedinjenih nacija i relevantnih nevladinih organizacija u
vršenju Međunarodne godine hendikepiranih osoba,
184 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
3. Požuruje zemlje-članice da preduzmu sve napore da učvrste
i izgrade dalje rezultate Međunarodne godine hendikepiranih
osoba, zato da bi obezbijedile prevenciju hendikepiranosti,
oporavak i potpunu integraciju i da bi u tom pogledu podržale,
gdje je pogodno, nacionalne komitete ili slična tijela osnovana
za Godinu;
4. Ponovno poziva zemlje-članice da Generalnom sekretaru
podnesu nacionalne izvještaje o implementaciji Plana akcije
za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba i pojedinačno,
da uvaže razradu, na bazi iskustava, nacionalnih dugoročnih
programa Akcije na polju hendikepiranosti,
5. Moli Generalnog sekretara da 1982. sazove sastanak
Savjetodavnog komiteta Međunarodne godine hendikepiranih
osoba da finalizuje plan Svjetskog programa Akcije u vezi
hendikepiranih osoba, a u svjetlu komentara zemalja-članica,
međunarodnih organizacija i relevantnih nevladinih organizacija,
imajući u vidu njegovo usvajanje od strane Generalne skupštine
na njenom trideset sedmom zasjedanju,
6. Moli Savjetodavni komitet da na svom četvrtom zasjedanju
razmotri preporučljivost proglašavanja perioda od 1983. do
1992. kao Dekade hendikepiranih osoba i da podnese svoje
gledište Generalnoj skupštini na njenom trideset sedmom
zasjedanju,
7. Moli Savjetodavni komitet da prouči mogućnost kreiranja
alternativne međunarodne lične karte za hendikepiranih lica u
svrhu olakšavanja međunarodnih putovanja ovim licima,
8. Požuruje Generalnog sekretara da preduzme neophodne
mjere u obezbjeđivanju uspješnog praćenja Međunarodne
godine hendikepiranih osoba, posebno finaliziranja Svjetskog
programa Akcije u vezi hendikepiranih osoba,
9. Takođe moli Generalnog sekretara, kao i rukovodstva
specijalizovanih agencija i drugih relevantnih organizacija iz
sistema Ujedinjenih nacija da obezbijede neophodnu saradnju
i koordinaciju svojih aktivnosti u odnosu na hendikepiranost,
10. Moli dalje regionalne komisije da daju visoki prioritet
formulisanju i implementaciji regionalnih programa u odnosu na
izjednačavanje mogućnosti za hendikepirane osobe, isto kao
i prevenciji i rehabilitaciji, i požuruje specijalizovane agencije
i relevantne organe sistema Ujedinjenih nacija da nastave sa
implementacijom ovakvih programa,
11. Poziva nevladine organizacije da nastave i prošire svoje
programe u odnosu na hendikepiranost da bi utvrdile zamah
dat Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba,
12. Pozdravlja doprinose vlada i privatnih donatora Povjerilačkom
fondu Ujedinjenih nacija za Međunarodnu godinu hendikepiranih
osoba i apeluje za dalje dobrovoljne priloge koji bi potpomogli
Godinu,
185 III DIO - Dodatak
13. Podsjeća Generalnog sekretara da koristi određenu količinu
ovih dobrovoljnih priloga da u zemljama u razvoju podrži i ojača
aktivnosti u vezi Međunarodne godine hendikepiranih osoba,
uključujući jačanje organizacija hendikepiranih osoba,
14. Požuruje Generalnog sekretara, specijalizovane agencije i druga
tijela i organizacije Ujedinjenih nacija da poduzmu ili obnove
već preduzete mjere za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja
hendikepiranih osoba unutar ovih tijela na svim nivoima i za
poboljšanje pristupačnosti svojim zgradama i svojim izvorima
informacija,
15. Poziva zemlje-članice da unaprijede blisku i efektivnu saradnju
između razvijenih i zemalja u razvoju kroz prenos tehnologije
i rezultata istraživanja i razmjene informacija na prevenciji
hendikepiranosti i rehabilitaciji hendikepiranih osoba,
16. Takođe podsjeća Generalnog sekretara i rukovodstva
specijalizovanih agencija da preduzmu sve neophodne mjere
da u zemljama u razvoju ojačaju i prošire aktivnosti na tehničkoj
kooperaciji u odnosu na hendikepiranost, posebno u oblastima
prevencije hendikepiranosti, rehabilitacije i integrisanja
hendikepiranih u njihova društva, sa posebnim naglaskom na
potrebi razvoja i jačanja kapaciteta i mogućnosti,
17. Naglašava važnost jačanja pratećih servisa za razmjenu
tehničkih informacija i prenos tehnologije, kao i drugih
aktivnosti za razvoj tehničke kooperacije na poljima prevencije,
rehabilitacije i izjednačavanja mogućnosti u zemljama u razvoju
i bilježi sa zahvalnošću ponudu Vlade Jugoslavije 79/ da dâ
doprinos u ovom pravcu,
18. Poziva, kao stvar prioriteta, zemlje-članice, organizacije i
tijela sistema Ujedinjenih nacija, isto kao i vladine i nevladine
organizacije i mas-medije da nastave sa poduzimanjem javnih
informacionih programa, uključujući nastavljanje sadašnjih
informativnih aktivnosti za nacionalne komitete Centra za
društveni razvoj i humanitarne poslove, imajući u vidu pravljenje
za sve sekcije populacije, pojačano opažajući izdavanje u
odnosu na hendikepirane,
19. Odlučuje da uključi u privremeni dnevni red svog trideset
sedmog zasjedanja tačku pod nazivom Svjetski program Akcije
u vezi hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da
na toj sjednici izvijesti Generalnu skupštinu o implementaciji
sadašnjih rezolucija.
18õ Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
18.2. Druge rezolucije
Međunarodna konferencija Hendikepirani u gradu, održana na
temu adaptacije fizičkog okruženja u svrhu potpunog učešća
hendikepiranih u njemu, sačinila je sljedeće formulacije kao dio
svojih rezolucija:
Zakonodavstvo mora biti uvedeno tako da garantuje:
a. pristup hendikepiranim osobama do svih događanja i
objekata koji su dostupni najširoj zajednici,
b. sistematično uklanjanje fizičkih barijera u cilju
obezbjeđivanja odgovarajuće pristupačnosti stanovanju,
obrazovanju, upošljavanju, rekreiranju i transportu,
c. finansijsku podršku na međunarodnom, državnom,
regionalnom i lokalnom nivou u svrhu obezbjeđivanja
dostupnosti ovih programa.
Konferenciju je organizovala Međunarodna federacija pješaka
(International Federation of Pedestrians - IFP), u saradnji sa
Swedish Trade Fair Foundation i Generalnim komitetom Nacionalne
asocijacije hendikepiranih u Švedskoj (HCK).
Rezolucija je od strane delegata bila usvojena na
Završnoj sjednici 7. maja 1980. godine.
187 III DIO - Dodatak
19. Normativi
Većina zemalja u svijetu definisala je normative kojima
uređuju problematiku vezanu za život i rad osoba umanjenih
tjelesnih sposobnosti. Spisak pojedinih među njima, kao
i popis njihovih normativa, dat je u tekstu koji slijedi:
Australija:
Code of Practice for Design, rules for access by the disabled
Australian Standard 1428.1 – 1988
Austrija:
Önorm B 1600
Bauliche Maßnahmen für körperbehinderte und alte
Menschen (8/83)
Österreichisches Normeninstitut (ÖN)
Wien, 1983
Belgija:
Recommendation de 1966 et 1969,
Projets de loi du mai 1972,
Recommendation du 19 juin 1973,
Règlement comunal du 21 juin 1973,
Avis relatif aux measures à prendre 17 juin 1973,
Extrait de L’Ar râté Royal du 27 juillet 1973
Danska:
Dansk Ingeniørforenings anvisuing for Planlaeguing og
indretning af udendørs amröder med.
Herblik pä handicappedes faerden Kopenhagen,
Januar 1983
EU:
ISO 6440, ISO 7176, ISO 7193, ISO/TR 9527, ISO 9999
International Organization for Standardization
Genève, 1994
Finska:
RT kortit: v 69-70 Eliminating the obstacles of the disabled
RT 096.0,
RT 196.1,
RT 096.2,
RT 096.80,
RT PRO 98,
Internal Regulation Concerning planning with
reqard to the physically handicapped
Francuska:
NF P 91-201, Construction handicapés physiques
L’Asociation Française de Normalisation
Juillet 1978
Holandija:
Central building regulations Geboden Toegang,
Ned. Ver voor Revalidatie, 1973, revised 1979
188 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
Kanada:
National Building Code of Canada, Supplement no 5.
Building Standards for the Handicapped
1970
Novi Zeland:
New Zealand Standard NZS 4121
Code of Practice for Access by Handicapped Persons
Part 1: Public Buildings and Facilities
1971
Njemačka:
DIN 7926, DIN 13240, DIN 18022, DIN 18024,
DIN 18025, DIN 18034, DIN 32977, DIN 32981, DIN 33402
Deutsches Institut für Normung e.V. (DITR)
Berlin
SFR Jugoslavija:
Prostorne potrebe invalida u zgradama i okolini - JUS U.A9.
Službeni list SFRJ, br. 18/88
Beograd, 18. 06. 1988.
Sjedinjene Američke Države:
Uniform Federal Accessibility Standards
General Services Administration
Departement of Defense, Departement and Urban Development
US Postal Service
Washington, 1984
Španija:
Accecibilidad para personas con movilidad reducida
Institutso Nacional de Servicios Sociales 49/88
Ministerio de Trabago y Seguridad Social
Madrid, 1988
Švedska:
Byggnadsstadgan,
the Swedish Building Ordinance the
Swedish Building Code § 42 a.
SBN, handikappanpassning Commentaries to the Code
Švajcarska:
Schweizer Norm SN 521500
Behindertengerechtes Bauen
Zürich, 1988
Velika Britanija:
British Standard, Code of Practice, CP 96: Part 1, 1967
Access for the disabled to buildings
Part 1: General recommendations
Bosna i Hercegovina:
Službene novine Kantona Sarajevo: Urbanističko-
tehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje stvaranja
arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje
invalidnih lica, Sarajevo, 11. april 2000, godina:
V, br. 5, str. 217 do 233.
189 III DIO - Dodatak
20. Literatura
20.1. Literatura korištena prilikom pisanja knjige
Knjige:
1. Ackerman, Bartz, Feller: Behindertengerechte
Verkehrsanlagen - Planungshandbuch für Architekten
und Ingenieure, Düsseldorf, Werner Verlag, 1997.
2. Fejzić, Emir: Osobe sa smanjenim tjelesnim sposobnostima
kao učesnici u stacionarnom saobraćaju, Sarajevo,
seminarski rad na postdiplomskom studiju, 1985.
3. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction - Coneption
et réalisation: Aspaces urbains, bâtiments publics, habitations
Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996.
4. Grupa autora: Accassible Building Designs, New
York, Eastern Paralysed Assocciation, - .
5. Jusufranić, Prof.dr Ibrahim: Prevoz putnika u
gradovima, Sarajevo, Fakultet za saobraćaj i
komunikacije Univerziteta u Sarajevu, 1998.
6. Laurie, G.: Housing and Home Services for the
Disabled, Part 16 - Statistics, Legislation, Standards,
Codes and Studies, New York, 1977.
7. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für
Senioren und behinderte Menschen, Stuttgart/Zürich,
Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich, 1994.
8. Panero, Julius i Zelnik, Martin: Antropološke mere i
enterijer, Beograd, Građevinska knjiga, 1987.
9. Stemshorn, Axel i dr.: Barrierefrei Bauen für Behinderte
und Betagte, Leinfelden-Echterdingen (Deutschland), 3.
Auflage, Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH, 1995.
10. Bauen für Behinderte - eine gesellschaftspolitische Aufgabe,
Olten, Schweizerischer Invalidenverband, 1979.
11. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete
osebe, Ljubljana, Zavod SR Slovenije za rehabilitacijo
invalidov i Urbanistični inštitut SR Slovenije, 1975.
12. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko
okolje - raziskovalna naloga 1. del, Ljubljana,
Urbanistični inštitut Slovenije, 1982.
13. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko
okolje - raziskovalna naloga 2. del, Ljubljana,
Urbanistični inštitut Slovenije, 1982.
14. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko
okolje - raziskovalna naloga 1. aplikativni del, Ljubljana,
140 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1981.
15. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko
okolje - raziskovalna naloga 2. aplikativni del,
Ljubljana, VTOZD Arhitektura VDO FAGG, 1982.
Zakonska akta i normativi:
1. Službene novine grada Sarajeva, Sarajevo, 30.
septembar 1987, br. 21, str. 673 i 674.
2. JUS U.A9, Beograd, 1988.
3. Ustav Republike Bosne i Hercegovine, u: Službeni list
Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993, br. 5.
4. Grupa autora: Priručnik o tehničkim i obligacionim uvjetima
za projektiranje i izvođenje radova na izgradnji, rekonstrukciji,
sanaciji i adaptaciji građevina visokogradnje, Sarajevo,
Federalno ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša &
International Management Group, april/travanj 1998. godine.
5. Grupa autora: Urbanističko-tehnički uvjeti za otklanjanje i
sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za
kretanje invalidnih lica, u: Službene novine Kantona Sarajevo,
Sarajevo, 11. april 2000, godina: V, br. 5, str. 217 do 233.
6. Designing With Care - a Guide to Adaptation of the Built
Enviroment for Disabled Persons, - , United Nations, 1981.
7. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings
and Facilities by Disabled Persons - NZS 4121:1985,
Wellington, Standard Association of New Zealand, 1985.
8. 28 CFR Part 36 – Nondiscrimination on the Basis of
Disability by Public Accommodations and in Commercial
Facilities; Final Rule - Appendix A to Part 36: Standards
for Accessible Design, Department of Justice -
Office of the Attorney General, 26. jul 1991. g.
9. ISO/TR 9527: Building construction – Needs of disabled
people in buildings – Design quidelines, Genève,
International Organisation for Standardization, 1994.
Materijali sa savjetovanja i brošure:
1. Arsić, Petar: Arhitektonske barijere kao ometajući faktor
u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji invalida u društvo,
materijal: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja
Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u
društvu, Beograd, Institut za socijalnu politiku, 1984.
2. Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti
za osobe sa invaliditetom, Tuzla, Informativni centar
za osobe sa invaliditetom “Lotos” Tuzla, 1999.
141 III DIO - Dodatak
3. Gut Drauf - Eine Information der Bundesanstalt für Arbeit über
Behiderte im Beruf, Nürnberg, Bundesanstalt für Arbeit, 1996.
4. Barrierefreies Wohnen - Planungsempfehlungen
für Grundriß, Ausbau und Einrichtung, Arolsen,
HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996.
Članci:
1. Ivančević, R.: Koliko smo spremni da pomognemo?, u:
Galaksija br. 122, Beograd, jun 1982, str. 62 i 63.
2. McCannell, Brad: Barrier-free approach - where political
correctness meets economic reality, u: Passenger
Terminal World, Published by UK & International
Press, Surrey, UK, November ’98, str. 54 do 58.
3. -, -: Elektronska kolica, u: Galaksija br. 1,
Beograd, mart 1972, str. 54 i 55.
4. -, -: Pisaća mašina za invalide, u: Galaksija
br. 46, Beograd, februar 1976, str. 63.
5. -, -: Neue Techniken fur behindertengerechte Fahrzeuge,
u: Verkehr und Technik, 1979, Heft 11, str. 501 i 502.
Fabrički prospekti:
1. Mit Freude mobil, Augsburg, Kleindienst Rehatechnik
GmbH, prospekt za razne vrste liftova i lift-platformi.
2. Hoztüren Küffner - Raumspartür, Rheinstetten, Küffner
Aluzargen GmbH, 1996, prospekt za specijalnu izradu vrata.
3. Otto Bock Reha, Duderstadt (Deutschland),
1997, prospekt firme za:
− invalidska kolica tip: Start, Avantgarde,
Avantgarde Teen, Step, Switch, Grand Slam,
− modularni sistem: Dino 2,
− hodalice: proLife,
− protivdekubitusne jastuke: Cloud, Advantage, Z-Flo,
− sisteme za fiksiranje grudi i leđa.
4. Zavod za rehabilitacijo invalidov,
Ljubljana, 1983, prospekti firme za:
− invalidska kolica tip: VI-7, VI-14, VI-16, VI-
17, VI-19, VI-20, VI-22, VI-23 i VI-24.
142 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
20.2. Druga literatura koja tretira problematiku
osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
1. ACROD/ICTA, sub-commission Asia-Pacific
Region: Asia Pacific Disability Aids Handbook 1982,
Sydney, Australian Council for Rehabilitation of
Disabled International Commission on Technical
Aids, Buildings and Transportation, 1982.
2. American National Standards Institute Inc.: Specifications
for Making Buildings and Facilities Accessible and Usable
by Physically Handicapped People, New York, ANSI, 1980.
3. Architectural and Transportation Barriers Compliance
Board Part VI: Minimum Guidelines and Requirements for
Accessible Design, Final Rule, Federal Register, USA, 1981.
4. Beckman, Mats: Building for Everyone, Stockholm,
Ministry of Housing and Physical Planning, 1976.
5. Braf, P-G.: The Physical Enviroment and the Visually
Impaired (The Planning and adaptation of buildings
and other forms of physical enviroment for visually
impaired people), - , ICTA Information Centre, 1974.
6. Canada, Building Practice Note No 14, Johnson, B.M.:
Accessible Pedestrian System for Those with Physical
Disabilities, - , National Research Council of Canada, 1979.
7. Council of Europe: Adaptation of Housing and
Surrounding Areas to the Needs of Disabled Persons,
Strasbourg, Committee of Ministers, 1979.
8. Department of Veterans Benefits, Veterans Administration,
Washington, USA: Handbook for Design: Specially Adapted
Housing, Washington, Department of Veterans Benefits,
Veterans Administration, Washington, USA, 1978.
9. Goldsmith, Selwyn: Designing for the disabled, London,
RIBA Publication Limited, Third edition, 1976.
10. Helander E., Mendis P., Nelson G.: Training the
Disabled in the Community, Geneva, WHO, 1980.
11. International Organization for Standardization:
Needs of the Handicapped in Buildings, - , ISO’s
Technical Committee 59, Working Group 1, - .
12. ISO Guide: Functional Needs of Handicapped People
in Buildings - Design Guidelines / Information document
from ISO/TC 59WG 1 – Phisically Handicapped,
Stockholm, Byggstandardiseringen, 1979.
13. Jones, Michael A.: Accessibilty Standards Illustrated, Illinois,
USA, Donald S. Glickman – Capital Development Board, 1978.
14. Müller, Henrik and Rolén, Gösta: Airlines and Disabled
Travellers, Stockholm, ICTA Information Centre, 1977.
148 III DIO - Dodatak
15. National Swedish Building Research: Accessible Towns
- Workable Homes / Document D9: 1972, - , - , - .
16. Noble, C. Wycliffe: Housing & Transportation: Guidelines
for Improving Access for Disabled People, - , The Royal
Association for Disability and Rehabilitation (RADAR), - .
17. Norme SNV 521 500 1974: Measures to be Applied in
Buildings to Facilitate for Disabled Persons, - , - , 1974.
18. NVR - Nederlandse Vereniging voor Revalidatie: Architectural
Facilities for the Disabled, Bromma, ICTA, 1973.
19. Rehabilitation International in cooperation with the
United Nations: The Economics of Disability: International
Perspectives, New York, Rehabilitation International, 1981.
20. Rehabilitation International: International Statements on
Disability Policy, - , Rehabilitation International, 1981.
21. The National Swedish Board of Planning and
Building: Handicap Adaptation of Building,
Stockholm, Liber Förlag, 1981.
22. United Nations expert group meeting: Barrier Free Design,
- , Published by Rehabilitation International, 1975.
23. United States Architectural and Transportation
Barriers Compliance Board: A Guide Book to: The
Minimum Federal Guidelines and Requirements
for Accessible Design, - , - , 1981.
24. Accessibility of Buildings to Handicapped Persons – Guidelines
for Nordic Building Regulations, NKB publication No 19, - ,
The Nordic Committee on Building Regulations, 1974.
25. Architecture et accessibilite, documents
téchniques 1, - , Belgium Association National
pour le Logements des Handicapés, - .
26. Bibliography 1: Design for Physically
Handicapped People, London, ceh - Centre on
Environment for the Handicapped, 1980.
27. BS 5619 – Code of Practice for Design of
Housing for the Convenience of Disabled People,
- , British Standards Institution, 1978.
28. Building Standards for the Handicapped – Supplement No 5
to the National Building Code of Canada, Ottawa, National
Research Council of Canada - Ottawa, 1970, revised in 1980.
29. Bygningsreglement, - , Boligministeriet (Denmark), 1977.
30. Code of Practice for Access for the Disabled to Buildings
– BS 5810:1979, - , British Standards Institution, - .
144 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere
31. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings
and Facilities by Disabled Persons - NZS 4121:1985,
Wellington, Standard Association of New Zealand, 1985.
32. Code of Practice for Design for Access by Handicaped
Persons, Part 1: Public Buildings and Facilities, Wellington,
Standard Association of New Zealand, 1971.
33. Design Rules for Access by Disabled – Australian Standard
1428-1977, - , Standards Association of Australia, 1979.
34. Geboden Toegang, - , Nederlandse Vereniging
voor Revalidatie, 1973, revised in 1979.
35. Guide pour éliminer les barrières et les obstacles
architecturaux, - , Association Suisse des Invalides, 1976.
36. Planering av utrymmen avsedda för allmänheten
med beaktande av utrymmenas / lämplighet för
rörelsehindrade – Finlands byggbestämmelsesamling,
- , Ministeriet för inrikesärendena, 1978.
37. Recent Trends in Legislation Concerning Rehabilitation
Service for Disabled Persons in Selected
Countries, New York, Department of Economic
and Social Affairs, United Nations, 1977.
20.3. Izvor fotografija i crteža
Slike br: 1.1, 8.1, 8.2, 9.1, 9.2, 9.3, 10.1, 10.2, 10.3, 10.4, 10.5,
10.6, 10.7, 10.8, 10.9, 10.10, 10.13, 10.14, 10.16, 10.17, 11.1,
11.2, 11.3, 11.5, 11.6, 11.7, 11.8, 11.9, 11.10, 11.11, 11.12,
11.13, 11.15, 11.17, 11.18, 11.19, 11.20, 12.2, 12.3, 12.4, 12.5,
12.6, 12.8, 13.1, 13.4, 13.5, 14.2, 14.3, 14.4, 15.2, 15.3, 15.4,
15.5, 15.6, 15.7, 15.8, 15.9, 15.10, 15.13, 16.1, 16.2, 17.1, 17.2,
17.3, 17.4, 17.5, 17.6, 17.7, 17.8, 17.9, 17.10, 17,11, 17.12,
17.15, 17.16, 17.17, 17.26, 17.29, 17.30 - crteži Fejzić Emir;
2.1, 10.11, 10.12 - fotografije Fejzić Emir;
14.10 - Revija AUTO, jugoslovenska revija za automobilizam;
17.14 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et
construction - Coneption et réalisation: Aspaces
urbains, bâtiments publics, habitations Équipements
et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996;
17.18 - Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen
- Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und
Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996;
5.1 - Galaksija br: 46, Beograd, februar 1976;
8.3, 8.4, 8.5, 8.6, 8.7, 8.8, 8.9, 8.10 - Prospekti “Zavoda
za rehabilitacijo invalidov”, Ljubljana, 1983;
8.11 - Tanz Spiegel, Ausgabe 5, Neu-Isenburg, Mai 1998;
8.12 - Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen
Industrie”, Duderstadt,1998;
8.13 - Gut Drauf - Eine Information der Bundesanstalt für
Arbeit über Behiderte im Beruf, Nürnberg, 1996;
8.14 - Tanz Spiegel, Ausgabe 8, Neu-Isenburg, August 1997;
145 III DIO - Dodatak
8.15 - Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen
Industrie”, Duderstadt, 1998;
8.16, 8.17 - Gut Drauf - Eine Information der Bundesanstalt
für Arbeit über Behiderte im Beruf, Nürnberg, 1996;
8.18 - Stemshorn, Axel i dr.: Barrierefrei Bauen für Behinderte
und Betagte, 3. Auflage, Verlagsanstalt Alexander Koch
GmbH, Leinfelden-Echterdingen (Deutschland), 1995;
8.19 - Galaksija br: 1, Beograd, mart 1972;
8.20 - Komercijalni katalog za prodaju kataloškim
putem firme “Quelle”, Njemačka, 1997;
8.21, 8.22- Prospekti firme “Otto Bock
Orthopädischen Industrie”, Duderstadt, 1998;
10.15, 11.4, 11.14 - Fabrička brošura: Barrierefreies
Wohnen - Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und
Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996;
11.16 - Prospekt firme “Kleindienst
Rehatechnik GmbH”, Augsburg;
11.18 - Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen
- Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und
Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996;
1.1 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction - Coneption
et réalisation: Aspaces urbains, bâtiments publics, habitations
Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996;
12.7, 12.9, 12.10, 13.1, 13.2, 13.3 - Ackerman, Bartz, Feller:
Behindertengerechte Verkehrsanlagen - Planungshandbuch für
Architekten und Ingenieure, Düsseldorf, Werner Verlag, 1997;
13.6, 13.7 - McCannell, Brad: Barrier-free approach - where political
correctness meets economic reality, u: Passenger Terminal World,
Published by UK & International Press, Surrey, UK, November ’98;
14.1 - Agora - Low-Floor Bus, prospekt za niskopodne
autobuse fabrike Renault, Suresnes Cedex, 1998.
14.2, 14.3 - Ackerman, Bartz, Feller: Behindertengerechte
Verkehrsanlagen - Planungshandbuch für Architekten
und Ingenieure, Düsseldorf, Werner Verlag, 1997;
14.5 - Prospekt firme “HAAG Mobility
Center”, Vogošća kod Sarajeva, -;
14.6 - Agora - Low-Floor Bus, prospekt za niskopodne
autobuse fabrike Renault, Suresnes Cedex, 1998.
14.7 - Prospekt firme “HAAG Mobility
Center”, Vogošća kod Sarajeva, -;
14.8 - Revija AUTO, jugoslovenska revija za automobilizam;
14.9 - Prospekt firme “HAAG Mobility
Center”, Vogošća kod Sarajeva, -;
15.1, 15.11 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et
construction - Coneption et réalisation: Aspaces
urbains, bâtiments publics, habitations Équipements
et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996;
15.12, 16.3, 16.4, 16.5, 16.6, 16.7 - Ackerman, Bartz, Feller:
Behindertengerechte Verkehrsanlagen - Planungshandbuch für
Architekten und Ingenieure, Düsseldorf, Werner Verlag, 1997;
17.13 - Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction - Coneption
et réalisation: Aspaces urbains, bâtiments publics, habitations
Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996;
17.19, 17.20, 17.21, 17.22, 17.23, 17.24, 17.25, 17.27, 17.28 - Fabrička
brošura: Barrierefreies Wohnen - Planungsempfehlungen für Grundriß,
Ausbau und Einrichtung, Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996.
Napomena “Udruženja paraplegičara Crne Gore”:
Prema želji autora publikacije, zadržani su pojedini termini iz prvog izdanja publikacije izdatog u Bosni i
Hercegovini. U međuvremenu, u crnogorskom zakonodavstvu se priprema usvajanje novih termina, a neki
od njih su sljedeći:
za hendikepiranost, hendikep - umanjene fizičke/ senzorne/ intelektualne sposobnosti
za kombinaciju umanjenih mentalnih i fizičkih sposobnosti - umanjene psiho-fizičke sposobnosti
za fizičku i mentalnu hendikepiranost - umanjene psiho-fizičke sposobnosti
za mentalno hendikepirane osobe - osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti
za fizički i mentalno ometene - osobe umanjene psiho-fizičke sposobnosti
za mentano retardirane osobe - osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti

Izdavač: EXPEDITIO, Centar za održivi prostorni razvoj, Kotor Izdavač originalnog izdanja: Arhitektonski fakultet u Sarajevu i Informativni centar za osobe sa invaliditetom “LOTOS”, Tuzla, Sarajevo 2001. Prilagođavanje teksta izdanju za Crnu Goru: Vesna Leković Dizajn i priprema za štampu: EXPEDITIO Štampa: Stylos, Podgorica Tiraž: 1000 Kotor, 2007.

Zahvaljujemo se: Prof. dr. Emiru Fejziću dipl. ing. arch, autoru prvog izdanja knjige, na ustupljenom materijalu; Arhitektonskom fakultetu iz Sarajeva i gospodinu Suadu Zahiroviću iz Informativnog centra za osobe sa invaliditetom “LOTOS” - Tuzla, izdavačima knjige u Bosni i Hercegovini; Sonji Vasić iz Handicap International za Crnu Goru, na pomoći pri uspostavljanju kontakata i prilogu o stanju u Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom; Zoranu Rajkoviću iz Udrženja paraplegičara Crne Gore iz Podgorice, na prilogu o stanju u Crnoj Gori vezano za osobe sa invaliditetom; Arhitektonskom fakultetu iz Podgorice na podršci prilikom apliciranja za finansijska sredstva; Skupštini Republike Crne Gore na finansijskoj pomoći za pokrivanje troškova štampe knjige;

Donator: Skupština Republike Crne Gore

Dizajn i priprema za štampu ove knjige, kao i prilagođavanje teksta izdanju za Crnu Goru, volonterski je doprinos EXPEDITIO.

osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i

Prof. dr. Emir Fejzić

 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

Fizička oboljenja Arterioskleroza Arterijska hipertonija Diabetes melitus Cerebralna oboljenja Morbus Parkinson Osteoporoza 2. Teška funkcionalna oštećenja organizma 2.T1 Lom u predjelu leđnih pršljenova T2 .2. Funkcionalna oštećenja organizma Oštećenja vida Oštećenja sluha Oštećenja organa za miris 2.3.2. Dismelija 2.8.4.1.C3 Lom u predjelu vratnih pršljenova C4 .C7 Lom u predjelu vratnih pršljenova C8 .1.L3 Lom u predjelu leđnih pršljenova T4 .3. Reuma Artroza Artritis Reumatska groznica Behtereva bolest Reuma mekih tkiva 2. Uvod 2.2.S2 3.T10 Lom u predjelu leđnih pršljenova T11 .3. Poliomelitis 2.3.6.7.1. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima 3.1.3. Infantilna cerebralna pareza Atetoidna cerebralna pareza Ataksična cerebralna pareza Spastična cerebralna pareza Diplegija 13 14 15 16 16 16 16 17 17 17 18 18 18 19 19 20 20 20 20 21 21 21 Paraplegija Triplegija Tetraplegija Hemiplegija 2.3.1.3. Mišićna distrofija 2. Lomovi kičme sa oštećenjem kičmene moždine Lom u predjelu vratnih pršljenova C1 .2. Bolesti specifične za stare osobe (gerijatrija) 2.1.Sadržaj Predgovor autora knjige 08 I DIO: OSOBE UMANJENIH TJELESNIH SPOSOBNOSTI 1.5.C5 Lom u predjelu vratnih pršljenova C6 . Psihička oboljenja 2.T5 Lom u predjelu leđnih pršljenova T6 .3. Spina bifida 2. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima u Bosni i Hercegovini 21 21 21 21 21 22 22 22 22 22 22 22 22 23 23 23 23 23 23 23 23 24 24 25 25 27  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Multipla skleroza 2. Brojnost osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima u svijetu 3.3. Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 2.3.

1. Invalidska kolica 8.2.3. Ortopedska pomagala 8.3.1.1.1. u javni saobraćaj 14.2. Prostor potreban za okretanja standardnih invalidskih kolica objema rukama  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 43 44 44 44 46 46 50 53 53 56 57 57 57 10.1. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje standardnim invalidskim kolicima u horizontalnoj ravni 10. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje standardnim invalidskim kolicima 10. Liftovi 12.2. Prostor potreban za upotrebu štaka. Prostor potreban za izvođenje raznih vrsta okreta standardnim invalidskim kolicima 10. Prostor potreban za okretanja standardnih invalidskih kolica jednom rukom 10. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i osnovni arhitektonski elementi 11.1. Vrata 11.3. posebno nepokretnih osoba. Sa čime je potrebno upoznati arhitekte 29 34 37 39 II DIO: ARHITEKTONSKE BARIJERE 7. Putevi prevazilaženja problema 6. Ostala ortopedska pomagala 9. posebno nepokretne. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti kao vozači 59 61 61 61 66 68 68 72 72 74 76 76 78 80 83 83 85 86 .2. analizirana sa moralno-pravnog stanovišta 5.1.1.2. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima 10.4. Komunalna oprema 12.3. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori vezano za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima 4. Podjela invalidskih kolica na osnovu karaktera korisnika kojima su namijenjena 8. štapova i hodalica 11. Podjela invalidskih kolica na osnovu namjene 8.1.1. Pragovi 11.1.2. Arhitektonske barijere i parametri koji ih defišu 8.2.1.1.2. Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Stepenice i stepeništa 11.2.2. Dimenzije invalidskih kolica 8. Mogućnosti i načini pristupa vozilima javnog saobraćaja osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti 14. Urbana oprema 14.1.1.2. Najpogodniji vid javnog saobraćaja za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 14.2.1. Kosine namijenjene kretanju nepokretnih osoba u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu 10. Trotoari i pješački prelazi 12.1.3.2. Dimenzije prostora potrebnog za manipulisanje standardnim invalidskim kolicima i drugim ortopedskim pomagalima 10.2. Uključivanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Specijalne izrade invalidskih kolica 8. Vanjske kosine i stepeništa 13. Podjela invalidskih kolica 8.

1. Sanitarne prostorije i sanitarije 17.1. Dnevni boravak 105 17.9. • Međunarodna godina hendikepiranih osoba Predloženi program budžeta za dvogodište 1980-1981 • 34/154.1. Spavaća soba 17.1. Kuhinjski elementi 110 17.2.5. Parkiranje putničkih automobila.7.3. Tuš i kada 17. u javnim objektima 15. Organizacija kuhinje 107 17. • 31/123.2. Balkoni. Međunarodna godina hendikepiranih osoba • 35/133.7. Parkiranje putničkih automobila.2. Garažiranje putničkih automobila. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 18.3. Parkiranje putničkih automobila. WC-šolja 17. Literatura 20.2. Rezolucije Ujedinjenih nacija • Rezolucija 3447 (XXX).2.3. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih 87 sposobnosti za vozače 14.3. 1975. Izvor fotografija i crteža 123 123 123 125 126 127 129 132 132 136 137 139 139 142 144  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Hodnik 104 17.2.3. na otvorenim površinama 92 15.7. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i stan 102 103 17. Druga literatura koja tretira problematiku osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 20. pod uglom od 300. čiji putnici su nepokretne osobe. terase 111 112 114 116 118 119 III DIO: DODATAK 18. Označavanje arhitektonskih elemenata. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila kojima se prevoze osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 90 15. lođe. Međunarodna godina hendikepiranih osoba • UN Rezolucija 4/8 Ljudske odluke i Međunarodna godina hendikepiranih osoba • Međunarodna godina hendikepiranih osoba 18. Adaptacija putničkih automobila za upotrebu 87 od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 15. Kuhinja 106 17. Normativi 20. 1976. Zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila. Umivaonik 17. čiji putnici 98 su nepokretne osobe.5.1.1. u individualnim objektima 16.8. elemenata komunalne i urbane i druge opreme i objekata prilagođenih osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti 100 17.14.6. pod uglom od 00 15. 450.2.2. Literatura korištena prilikom pisanja knjige 20.1. Ulazna vrata 104 17.2.2.7. Međunarodna godina hendikepiranih osoba. Druge rezolucije 19. 600 i 900 94 15. čiji putnici su nepokretne osobe. Prilaz 103 17. Trpezarija 17.5.1. 93 čiji putnici su nepokretne osobe. čiji putnici 95 su nepokretne osobe.4.1.

g. Rezultat toga bio je seminarski rad pod naslovom: “Osobe sa smanjenim tjelesnim sposobnostima kao učesnici u stacionarnom saobraćaju”. . naravno. što je. g. Tokom prikupljanja građe za taj rad uočio sam nekoliko iznenađujućih činjenica: . dr Dušan Moškon u okviru predmeta Humanizacija grajenega okolja skrenuo je tada moju pažnju na hendikepirana lica i njihove probleme.) na ulicama Sarajeva vidio sam nekolicinu invalida-amputiraca koji su koristili štake.Predgovor autora knjige Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti dio su svake društvene zajednice. a ta situacija i danas je neizmjenjenom. Te činjenice postao sam svjestan 1983. Prof.na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu o arhitektonskim barijerama nije bilo govora niti na dodiplomskom niti na postdiplomskom studiju. Strasbourg  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . . ali nikada niti jednog u invalidskim kolicima. Stoga sam bio sklon misliti da njih u Sarajevu nema. napisan 1985. godine tokom postdiplomskog studija na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani.do momenta buđenja moga interesovanja za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima (1984.u to vrijeme ni u jednoj biblioteci u Gradu nije se mogao naći niti jedan naslov koji bi sa arhitektonskog stanovišta tretirao problematiku vezanu za život i rad hendikepiranih lica. bilo pogrešno i daleko od stvarnoga stanja.

ing. redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Ova knjiga moj je moralni dug prema osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. . U njoj će korisne podatke i sugestije pronaći i mnogi drugi. Doc. a prije svega novom zakonskom regulativom stvore pravne osnove njihove potpune društvene jednakopravnosti. povećani stepen brige prema osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti još uvijek nije institucionaliziran. Nažalost.arh.u Statističkom zavodu Bosne i Hercegovine nisu se mogli pronaći bilo kakvi podaci o brojnosti ovih lica. To sam putem udruženjâ koja okupljaju tjelesno hendikepirana lica i pokušao uraditi. školovanja. med. Pomanjkanje novca onemogućilo je u toj namjeri i njih i mene. Nastajala je dugo i još uvijek je ne smatram završenom. Prof. Time je natjerao pojedine državne organe na mijenjanje svog stava spram ove problematike. dipl. integriranja u okruženje jednom rječju sveukupnog življenja ove društvene kategorije. koji se u određenim prilikama mogu pojaviti u ulozi investitora. Svojim sadržajem namijenjena je prije svega projektantima i studentima arhitekture. Na tom polju ostaje mnogo toga da se uradi. Pitanje koje mi se nakon ovih saznanja samo po sebi nametnulo bilo je: Zašto je to tako? Potom: Da li sam bio u pravu kada sam mislio da osobâ umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanih za invalidska kolica u Sarajevu nema? Više je no očigledno da sam tada bio u krivu. 2000.. Netom završeni rat prouzročio je invaliditet ogromnog broja ljudi. što sam bio dio društvene zajednice koja o ovoj svojoj kategoriji nije uopće vodila brigu niti su je se njeni problemi doticali.. a od tadašnjih izdavača niko nije bio zainteresiran za objavljivanje knjižice takvog sadržaja. trebalo da pročitaju i oni koji (ne)donošenjem zakona odlučuju o načinu življenja osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. docent Medicinskog fakulteta u Sarajevu i direktor Klinike za ortopediju Kliničkog centra Koševo u Sarajevu.arch. dipl.arch. dipl. Sarajevo. Ono što sam kao pojedinac u cilju mijenjanja takvog stanja mogao učiniti bilo je publicirati seminarski rad. dr Živojin Vekić.akad. Ismet Gavrankapetanović. dr Emir Fejzić. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere  . dr Jelica Karlić-Kapetanović. rada. Knjiga pokušava razbiti neka uvriježena mišljenja i stereotipe o hendikepiranim licima.. međutim. te im na ovom mjestu iskazujem svoju zahvalnost. redovna profesorica Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Doc. kao i prema svima nama koji idemo u godine u kojima ćemo im se pridružiti.nije postojala zakonska regulativa koja bi regulirala oblasti liječenja. rekreiranja. dr sci. Zasigurno bi je.ing. Veoma korisne sugestije u cilju njenog poboljšanja i veliku pomoć u radu pružili su mi recenzenti Prof. A bio sam stoga.

10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

I DIO OSOBE UMANJENIH TJELESNIH SPOSOBNOSTI .

12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

školama. održan je od 17. I DIO . Kao posebno značajnu. čije su standardne dimenzije 10/10 cm. maja 1969. do 17. na jednom od svojih zasjedanja. i druga. kroz više zasjedanja u periodu od 15. godine u Stresi. godine održano u Sarajevu. Drugi kongres. proglasile 3. koje je 1971. do 30. do 17. itd. On se bavio pitanjem arhitektonskih barijera i to prije svega u javnim zgradama. Da bi bio dobro vidljiv. detaljnije proanalizirala pitanja arhitektonskih barijera. Ovom problematikom svojevremeno se intenzivno bavila i Skupština Evropske zajednice. Na njemu je zaključeno da su arhitektonske barijere te koje ugrožavaju društvenu i radnu rehabilitaciju teških invalida. Dovoljno je napomenuti da se kazne za najteža krivična djela baziraju upravo na ograničavanju slobode kretanja i slobode razmjene informacija.1). Znak. u svijetu se mnogo govorilo. civilnih i invalida saobraćaja FIMITIC (Fédération Internationale Mutilés. Koriste se dvije varijante znaka. O kretanju i komuniciranju. juna 1972. koja je. godine u Oslu. signalizuje da je osobama sa umanjenim tjelesnim sposobnostima omogućen pristup u one objekte kojima je obilježen. Svakako da je potrebno naglasiti i to da su UN. održan je od 12. znak pristupnosti radi se tako da je simbol u odnosu na podlogu obojen kontrastno. januara 1975. decembar danom invalida.1 Za njim su slijedili skupovi 1966.1. sa crnim simbolom na bijeloj podlozi (slika br. Na tu temu održan je veliki broj kongresa i simpozijuma. Nije potrebno elaborirati šta to u psihološkom i materijalnom pogledu znači. 1. dobara i informacija. javnom saobraćaju.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 13 . Ako se izuzme kršenje zakona. godine u Dablinu. prva. do 20. godine u Visbadenu i 1969. Uvod Temelji naše civilizacije počivaju na razmjeni ljudi. godine. Prvi. onda drugi osnovni razlog ograničenja potpunog konzumiranja elementarnih civilizacijskih prava velikog broja ljudi leži u umanjenju njihovih tjelesnih sposobnosti. Ona je osnovala stručnu komisiju. kao i o drugim pitanjima koja se tiču osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. godine u Kopenhagenu i Malmöu. Housing and Transportation) usvojeno rješenje međunarodnog znaka pristupnosti autora S. potrebno je istaći činjenicu da je na međunarodnom skupu ICTA (International Society for Rehabilitation of the Disabled. Kofoeda. Onemogućiti nekome samostalno i slobodno kretanje i komuniciranje znači isključiti ga iz svih društvenih tokova. kao i da su ti objekti prilagođeni njihovoj upotrebi. Committee on Technical Aids. koji je takođe organizovao FIMITIC. sportskim objektima. kod koje je bijeli simbol na plavoj podlozi. juna 1963. I naša zemlja bila je domaćin jednog takvog okupljanju. februara 1974. Treći kongres FIMITIC održan je od 14. u organizaciji Internacionalne federacije nepokretnih. Invalides du Travail et Invalides Civils).

Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti su one čiji organizam. Schweizerischer Invalidenverband. Olten.funkcionalno zdravlje i . što za posljedicu ima umanjenje tjelesnih sposobnosti.2.1.impairment . godine izradila sistem klasifikacije umanjenja tjelesnih sposobnosti.psihičko zdravlje .disease .ekonomsko zdravlje. str.socijalno zdravlje .handicap ____________________ 1. Neizbježno su sastavni dio svake ljudske zajednice. Međunarodni znak za pristupnost Poremećaj bilo koje od ovih kategorija zdravlja povlači za sobom smetnje i u ostalim.disability i . Da bi onima koji se bave problematikom hendikepiranih lica olakšala rad.fizičko zdravlje . 1. 1 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . i u svim zemljama svijeta čine. 1979. premda se o njima u tom smislu može samo uslovno govoriti. ustanovljena su četiri nivoa i to: . Ko su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Organization) razlikuje pet vrsta zdravlja. zbog određenih fizičkih. U okviru njega. psihičkih ili funkcionalnih nedostataka. 55. veoma brojnu društvenu kategoriju. WHO je 1980. Bauen für Behinderte – eine gesellschaftspolitische Aufgabe. To su: . nije u stanju da svoje zadatke obavlja optimalno.1 Health Slika br.

2. Grana medicine koja se bavi njihovim zdravljem. iznemogle osobe. imobilisani (stavljeni u gipsanu ili neku drugu vrstu imobilizacije). U njih spadaju stare osobe (lica iznad 65 godina starosti . gluve i nagluve osobe.ova granica je uslovne prirode). Ispitivanja u Njemačkoj pokazala su da oko 80% starih osoba u treće životno doba ulaze zdrave. čije je treće životno doba opterećeno jednom ili više bolestî. invalidi rada raznih kategorija. bez obzira na uzrok. osobe sa urođenim psihičkim i fizičkim anomalijama. U ovu grupu spadaju i ratni invalidi raznih stepena invaliditeta. naziva se gerijatrija. srca ili o pojavama tumora na biološkoj granici života. osobe koje pate od cerebralne paralize. Bolesti specifične za stare osobe (gerijatrija) Smatra se da se osobe starije od 65 godina nalaze u svom trećem životnom dobu. paraplegičari. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti opisane su sa tri posljednja nivoa. rehabilitacijskim i socijalnim aspektima bolesti od kojih pate. ustanovljavanje Impairmant opisuje stepen oštećenja pojedinih organa.1. Ova lica su čila i nemaju većih poteškoća sa mobilitetom. osobe sa mišićnim i živčano-mišićnim oboljenjima. Nasuprot njima je 20% starih osoba.Disease je nivo kojim je označeno (dijagnostikovanje) postojanja neke bolesti. U kategoriji osoba sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima postoji veliki broj podkategorija. One žive i preko 80 godina.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 1 . Obično se radi o oboljenjima krvotoka. epileptičari. One su rezultat različitih uzroka koji dovode do trajnog. Dijele se na onê sa privremeno i onê sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima. srčani bolesnici. kliničkim. distrofičari. osobe sa bolestima lokomotornog aparata. osobe čiji su gornji ili donji ili i gornji i donji ekstremiteti. osim u posljednjoj životnoj fazi. lica sa amputiranim ekstremitetima. čiji je broj u direktnoj proporciji sa I DIO . U njih spadaju trudnice od trećeg mjeseca trudnoće pa dalje. usljed raznih vrsta izčašenja i fizičkih povreda kostiju. a potom umiru nakon kratke bolesti. privremenog karaktera. Handicap označava činjenicu da individua osnovnim premisama u svome okruženju funkcioniše kao invalid. odnosno doživotnog umanjenja tjelesnih sposobnosti. koja traje u prosjeku četiri do pet mjeseci. astmatičari i drugi. hemiplegičari. majke sa djecom u kolicima i malom djecom. Disability je nivo definisan gubitkom potpunog i kvalitetnog aktiviteta. veoma mala djeca. odnosno preventivnim. slijepe i slabovideće osobe. bolesnici u postoperativnom periodu i drugi. uključujući i tetraplegičare. U osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti ubrajaju se svi oni čije je umanjenje tjelesnih sposobnosti. Posebno negativne posljedice na ova lica i njihov socijalni status ima više istovremeno dijagnostikovanih oboljenja.

endokrina oboljenja poput Morbus Cushing-a. uz istovremeno smanjenje mišićne mase (debljanje). od kojih su najčešće zastupljeni pretjerana težina. bubrezi. Diabetes mellitus Šećerna bolest javlja se kod starijih pacijenata i posljedica je različitih faktora. pa. hiperaldosteroidizmus – poremećaj u proizvodnji bubrežnog hormona aldosterona. 2. U odmakloj fazi. u teškim slučajevima. a kod onih koji su hospitalizovani.1. bolest rezultira poteškoćama u hodanju. Kod osoba koje boluju od diabetes melitusa postoji latentna opasnost od pada. arterioskleroza značajno otežava mobilitet. To su primarna ili esencijalna. Najčešći uzroci nastanka ove bolesti su arterijska stenoza bubrega. pojavom otvorenih rana na nogama koje naginju gangreni.1. a dijastolnog nivo od 95 mmHg. feokromozitom – adrenalinom uzrokovani tumor. taj broj se penje u prosjeku na čak 6. krvotok. i invalidskih kolica. Stoga im je neophodna pomoć u hodu u vidu štapova. a sa amputiranjem kao završnim ishodom. povišeni arterijski krvni pritisak (arterijska hipertonija). a rezultira zadebljanjem i gubljenjem elastičnosti zidova arterijskih krvnih sudova. projektanti moraju posjedovati osnovna znanja o gerijatrijskim bolestima i njihovim kliničkim slikama. Ona pogađa cijeli organizam i može biti uzrok srčanog infarkta. 1 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Više paralelnih oboljenja (tzv. i sekundarna. tako i sa stanovišta arhitekata. Ova činjenica važna je kako sa stanovišta ljekara. Kod starih osoba. apopleksije i skleroze arterija ekstremiteta. nervni sistem… U uznapredovaloj fazi.5 bolesti po pacijentu. Hronično povećanje koncentracije šećera u krvi izaziva promjene koje pogađaju cijeli organizam. Značajno je napomenuti da kod starih ljudi mnoge bolesti pokazuju sasvim drugačiju simptomatiku i tok nego kod mladih pacijenata. oboljenja bubrežnih kanala. nastala sama po sebi. koja se javlja kao posljedica nekih drugih oboljenja. multimorbiditet) gotovo redovno za posljedicu ima i poteškoće sa mobilitetom. itd. smještenih kod kuće. Liječnici razlikuju dvije vrste hipertonije. anginom pectoris. diabetes melitus i pretjerano pušenje (permanentno trovanje organizma nikotinom). koje se kreću od osrednjih. do potpune nemogućnosti kretanja. ustanovljeno je u prosjeku 3. Arterijska hipertonija (povišeni arterijski krvni pritisak) Na osnovu normativa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). nemoći i zavisnosti od pomoći trećih lica. Faktori rizika ove bolesti su visoke vrijednosti masnoće u krvi. slabošću ili prekidima senzibilnosti. Da bi mogli razumjeti bolesnike u trećem životnom dobu i da bi bili u stanju da shvate njihova tjelesna ograničenja i mogućnosti. smanjenje tolerancije šećera u krvi i izmijenjena osjetljivost na insulin. arterijska hipertonija nastaje kada vrijednost sistolnog krvnog pritiska dostigne ili premaši nivo od 160 mmHg. štaka. Napadnuti su srce. Fizička oboljenja Arterioskleroza Arterioskleroza nastaje usljed različitih uzroka. i sl.godinama života i načinom njegovanja. kao i o uticaju koji one imaju na mobilitet.

a usljed nekih drugih moždanih oboljenja. Pogađa žene i to u momentu kada im nakon menopauze izostane proizvodnja estrogena.PRIND . Mobilitet bolesnika potrebno je podupirati ortopedskim pomagalima. itd. uzrokovano različitim cerebrovaskularnim smetnjama. Primarna osteoporoza ima takođe dva podtipa. Razlikuju se primarna i sekundarna osteoporoza. dugo ležanje u krevetu. Posljedice moždanog udara su različite. Moždani udar nastaje usljed akutne zakrčenosti arterija mozga (arteriosklerotično-trombotično zakrčenje. hiperparatiroidizmus. manjak kalcijuma zbog nekontrolisane dijete ili gladovanja.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 1 . I DIO . Osteoporoza Osteoporozu karakteriše gubitak (smanjenje) koštane mase. smanjenje apsorpcije kalcijuma u organizmu. Manifestuje se u vidu ukrućenosti i usporenja pokreta. Bolest nastaje kao primarna ili kao sekundarna. Za posljedicu ima promjene raznih motoričkih funkcija organizma. Tip II je manje specifičan i poznat je pod nazivom senilna osteoporoza. embolija) ili unutarmoždanog krvarenja.TIA . pa su za ispomoć u kretanju najčešće potrebna invalidska kolica. U velikom broju slučajeva bitno je narušen mobilitet bolesnika. kao što su nepokretnost. neosjetljivost jedne polovine tijela ili prekidi vida. što za posljedicu ima povećanje opterećenosti skeleta i.Cerebralna oboljenja Najvažnije i najčešće cerebro-vaskularno oboljenje je moždani udar. kroz to. Morbus Cushing. povećanje broja fraktura. supstancu za prenos električnih signala kroz mozak) i degeneriše ih. kao i promjene u njegovom vegetativnom sistemu.Transitory ischemic attack (tranzitorni hemijski napad).progresivni moždani udar . Defiše se kao iznenadno oštećenje centralnog nervnog sistema. alkoholizam. pretjerana upotreba lijekova. bubrežna insuficijencija. smetnje u govoru (afazija). tj. diabetes. Tip I je takozvana postmenopauzalna osteoporoza. kroz to. naglog pada krvnog pritiska prilikom ustajanja. depresije. Morbus Parkinson Morbus Parkinson je bolest koja napada određene moždane strukture (sivu moždanu masu – substantia nigru) i od njih proizvedene neurotransmitere (u okviru njih dopamin. a najčešće se manifestuju kao oduzetost polovine tijela (hemiplegija).okončani moždani udar . ograničenja sposobnosti pisanja i hodanja. Uzrok mu je smanjenje proizvodnje D vitamina i. smetnji u držanju. Sekundarna osteoporoza može nastati usljed niza razloga. itd. Razlikuju se: . pretjeranog znojenja.Prolonged reversible ischemic neurologic deficit (produženi reverzibilni neurološki hemijski manjak) .

2. 2. od kojih su posebno opasni oni u predjelu kičme.2. naime. ograničenje pojedinih pokreta.Osnovna posljedica osteoporoze je veliki broj spontanih lomova kostiju. bespomoćnost. 1 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . daltonizam) ili kao vremenom stečena.1) i potpuno slijepih lica. Psihička oboljenja Psihogerijatrija je dio psihijtarije koji se bavi psihološkim aspektima starosti. zavisnost od trećih lica. delirijum i depresija. mogu to učiniti na različite načine i iz različitih uzroka. Slika br. Rezultat svega su učestale operacije. koji se u svojoj početnoj fazi mogu slično manifestovati. Funkcionalna oštećenja organizma Funkcionalna oštećenja organizma mogu zahvatiti različite organe. Različite faze bolesti Retinitis Pigmentosa. Različite psihijatrijske smetnje u ponašanju najčešća su oboljenja u trećem životnom dobu.1. Najčešća su: Oštećenja vida Oštećenja vida mogu se javiti kao urođena (npr. imobilizacija ekstremiteta. smanjenje opšte mobilnosti. U njih spadaju Demencovo oboljenje u različitim formama. Problem sa kojim se liječnici često susreću je odvajanje psihijatrijskih smetnji od internističkih oboljenja.1. ali i redovna upotreba različitih ortopedskih pomagala za kretanje. Bolesnici uz to pate od jakih bolova izazvanih pritiskom na nerve usljed deformacije kičmenog stuba. 2. ili pak sporednog djelovanja konzumiranja lijekova. razlučiti da li su određene smetnje uzrokovane stvarnom psihijatrijskom bolešću ili su simptom internističkog ili neurološkog oboljenja. odnosno psihijatrijskim oboljenjima u starosti. s jedne. 2. u raznim fazama bolesti Retinitis Pigmentosa – slika br. Potrebno je praviti razliku između slabovidećih (npr. s druge strane. Teško je. 2.

Nagluva lica u prostoru se orijentišu vidom i ostatkom sluha. Alzheimerove bolesti. trebalo bi i dobro osvijetliti. za satni mehanizam na električnom šporetu. za telefon. i sl.) ili starost. Prilikom projektovanja prostora ili predmeta namijenjenih osobama sa oštećenjima vida. Oštećenja sluha I oštećenja sluha mogu se javiti kao urođena ili kao vremenom stečena. razna oboljenja. godine definiciju sljepoće koja glasi: “Slijepim se smatra lice koje na boljem oku s korekcijom ima oštrinu vida manju od 10% (0. Da bi se kod nagluvih lica mogao optimalno iskoristiti ostatak sluha.2 Slabovideća lica u prostoru se orijentišu ostatkom vida.25). za zvono na vratima. i ne bi smjelo biti ometajućih (parazitskih) zvukova.). Urođeno oštećenje sluha (potpuna gluvoća) za posljedicu ima poteškoće u govoru. kao i davanje zvučnih signala u pojedinim situacijama. lica sa urođenim oštećenjem sluha imaju neobično dobro razvijen vid. Prostorije u kojima borave gluva lica. i sl. frekventni opseg trebalo bi da je iznad 500 Hz. a nivo buke ispod 45 dB. a slijepa samo sluhom i opipom.10) i lice sa centralnim vidom na boljem oku s korekcijom od 25% (0. Oštećenje organa za miris Stari ljudi mogu trpiti i od oštećenja organa za miris. npr. i sl. a ona može biti i uzrok preglasnog govora. Potrebno je praviti razliku između nagluvih i potpuno gluvih lica.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 1 . U tim prostorijama ne bi smjelo dolaziti do pojava jeke ili eha. prostorije u kojima se ona kreću i borave moraju imati dobre akustičke osobine. saobraćajne nesreće.) od velike pomoći. telefona. koje se naknadnim vježbama mogu značajno umanjiti. Stečenu slabost sluha često prati slabljenje vida. na pločicama na vratima. a gluva samo vidom. a manifestuje se promjenama nervnih završetaka u bulbus olfactioriusu. divergentno osvjetljenje i različito strukturirani materijali. Ova bolest javlja se kao posljedica neurodegenerativnih promjena u organizmu. od velike važnosti je da se koriste kontrastne boje. zbog povećanja mogućnosti čitanja sa usana. I DIO . sluhom i opipom. ali vidno polje suženo na 20 stepeni i manje”. S druge strane. Ovim licima su i razne vrste svjetlosnih signala (npr. trebalo bi ih dobro zvučno izolovati u odnosu na vanjski prostor. Uzroci stečenog oštećenja sluha mogu biti dugotrajna izloženost intenzivnoj buci. različito struktuiranje materijala.Kongres oftamologa SFR Jugoslavije dao je 1971. Potpuno slijepim osobama od velike pomoći su smisleno oblikovani upotrebni predmeti (lomovi rukohvata na stepenicama. Zbog svega navedenog. brajeva azbuka na tasterima lifta. udesi (padovi.

Osobe pogođene dismelijom u stanju su da ostvare zadivljujuću samostalnost kroz nevjerovatno vješto korištenje onih dijelova tijela 20 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 2. Poznati su i slučajevi domaćica koje su u stanju da sve kućne poslove obavljaju nogama. . a bez formiranja ruku. Posljedica je konzumiranja neodgovarajućih medikamenata u periodu trudnoće. . Ipak. pri tom. veliki broj lica pogođenih različitim vrstama dismelije nisu u mogućnosti da se o sebi brinu samostalno. Stoga su im neophodna različita ortopedska pomagala. Javlja se kao: .ektomelija: nedostaju samo ruke ili samo noge. Ukoliko projektuju za osobu pogođenu dismelijom. Može biti uzrokovana virusnom infekcijom majke u vrijeme trudnoće.fokomelija: šake ili/i stopala su vezani direktno za ramena. Razlikuju se: Atetoidna cerebralna pareza Ogleda se u nekontrolisanim kretnjama. s obzirom da su bez njih okretniji i brži. grimasama lica i plaženjima jezika.Posljedica je neraspoznavanje mirisa. ukoliko nisu posljedica akcidentnih situacija (nesreće na poslu ili u saobraćaju.2. Bolesti koje teško degenerišu tijelo su: koji su im preostali. 2. One su.1. Ovakve osobe odbijaju upotrebu ortopedskih pomagala. arhitekti se moraju upoznati sa njenim mogućnostima. što može biti i opasno kada su u pitanju ugljen-dioksid ili plin za kuvanje.amelija: ruke i noge su djelimično razvijene ili nedostaju u potpunosti. 2. ali vrlo često nisu u stanju ni njih da koriste bez pomoći trećih lica. Češći je prvi slučaj. odnosno kukove. Ova druga.3. odnosno nogu. Dismelija Dismelija je urođena degeneracija tijela. Česti su slučajevi vještog pisanja ili slikanja ustima ili nogama. da bi joj podesili udaljenosti za dohvatanje i visine pojedinih arhitektonskih elemenata i namještaja. razvile pokretljivost nogu i nožnih prstiju do granica nezamislivih normalnim ljudima. . Manifestuje se potpunim ili djelimičnim izostankom formiranja pojedinih ekstremiteta. ranjavanja u ratu…) redovno su povezana sa teškim oboljenjima koja pogađaju organizam.3. Teška funkcionalna oštećenja organizma Teška funkcionalna oštećenja ljudskog organizma mogu biti urođena i stečena. tokom porođaja ili u ranoj mladosti bolesnika. Infantilna cerebralna pareza Infantilna cerebralna pareza zajednički je naziv za različita oštećenja mozga nastala u fetalnom periodu. nedostatkom kiseonika (vazduha) tokom ili neposredno nakon porođaja ili infekcijom mozga. Neraspoznavanje mirisa može voditi slabljenju održavanja lične higijene.3.

Diplegija Diplegija je bolest kod koje dolazi do kočenja ekstremiteta. Tetraplegija Pogađa sve ekstremitete u približnoj mjeri i manifestuje se njihovom teškom ukočenošću. potrebno je da arhitekti. Hemiplegija Pogađa lijevu ili desnu stranu tijela i manifestuje se njenom oduzetošću. U njenoj središnjoj fazi moguće je koristiti električna invalidska kolica. primjenjuju odgovarajuće propise. Duhovne sposobnosti nisu ili su vrlo malo umanjene. Često se noge u koljenima ne mogu uopšte saviti. potrebno je koristiti obična invalidska kolica i stalnu pomoć trećih lica. Multipla skleroza Uzroci multiple skleroze su upalni procesi na centralnom nervnom sistemu: mozgu i kičmi. Često su reducirane i duhovne sposobnosti. Bolesnici zahtijevaju nadzor i ispomoć trećih lica. s obzirom na potpunu nepokretnost. Mišići nogu mogu toliko očvrsnuti (izgubiti elastičnost. 2. Ograničenja pokreta zavise od faze u kojoj se bolest nalazi. Bolest je hronična i ima progresivan karakter. koja se kreće u dijapazonu od otežanog hvatanja do potpune oduzetosti. do potpune oduzetosti. a kreću se od problema sa hvatanjem. a kod težih normativa DIN 18025 Teil 1. Budući da osobe oboljele od različitih vidova infantilne cerebralne pareze imaju ograničenu pokretljivost ekstremiteta.3. Često je praćena smetnjama vida. Spastična cerebralna pareza Ogleda se u zategnutosti i očvršćavanju mišića. Umanjena je mogućnost kontrole glave i gornjeg dijela tijela (torza). Nijemci preporučuju kod lakših bolesnika primjenu normativa DIN 18025 Teil 2.3. Karakteristični su nagnutost stopala i obim glave veći od 46 cm. Zbog sekundarnih posljedica (nekontrolisanih padova) može biti vrlo opasna. Triplegija Pogađa obje ruke i obje noge i manifestuje se kroz značajno smanjenje njihove pokretljivosti. Pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku nije narušena. U prvoj fazi bolesti neophodna je ispomoć u hodu u vidu štapova i štaka. pri čemu su ruke manje pogođene od nogu. U kasnom stadijumu. projektujući za ove ljude.Ataksična cerebralna pareza Ogleda se u gubitku ravnoteže. Paraplegija Pogađa isključivo noge i manifestuje se njihovom oduzetošću. ukočiti se) da oboljela osoba nije u stanju da savije stopala u skočnim zglobovima. I DIO . nesigurnošću u hodu i hvatanju i pomanjkanju kontrole nad crijevima i plućima.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 21 . pa pod može dodirivati samo vrhovima nožnih prstiju.

Reumatska groznica Reumatska groznica je upala zglobova koja nastaje najčešće kod djece i omladine kroz infekciju streptokokama. Posljedice trpe mišićne zone nogu. uzrokuje povećano trenje i prilikom kretanja izaziva bolove. Nastaje usljed njihovog pretjeranog opterećenja ili starosti. kod kojih ima sporiji tok. Bolest je hronična i ima progresivan karakter.sposobnost hvatanja rukama . Slike bolesti.6.3. mogu biti veoma različite. koja vodi gubitku elastičnosti kičmene moždine. posebno srčane zaliske. Posljedice bolesti su ograničenje mogućnosti hvatanja i ograničenje mobilnosti. Behtereva bolest Behtereva bolest je hronična upala pršljenova kičmenog stuba.pokretljivost gornjeg dijela tijela i ruku .3. Ogleda se u poteškoćama u kretanju. Bolesnicima su potrebna različita invalidska pomagala. bolesnici se mogu kretati još samo duboko previjeni u struku. U njenom posljednjem stadijumu. Reuma Reuma je zajednički naziv za niz hroničnih upalnih oboljenja određenih dijelova organizma. Artritis Upala unutrašnje površine zgloba naziva se artritisom i vodi njenom bolnom zadebljavanju i okoštavanju. koje ide do potpune nepokretnosti. Reuma mekih tkiva Upale i degenerativne promjene mišića nazivaju se reumom mekih tkiva.5. 2. Posljedice se mogu grupisati na one vezane za: . Ogleda se u oštećenju glatke 22 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . torza ili ramena. u posljednjem stadijumu bolesti najbolje električna invalidska kolica. koje rezultira njenim razaranjem.4.mogućnost pokretanja nogu u zavisnosti od kičmene moždine. koje mogu biti takvog nivoa da zahtijevaju upotrebu električnih invalidskih kolica. koja postaje hrapava. Napada djecu i odrasle. Mišićna distrofija Mišićna distrofija je genetičko degenerativno oboljenje mišićne muskulature.3. Poliomelitis Poliomelitis je virusno oboljenje koje napada i razara nervne ćelije kičme. u zavisnosti od toga koji dijelovi tijela su zahvaćeni.2. površine zgloba. 2. pri čemu pojedine mišićne grupe mogu svoju funkciju i zadržati. Bolest je hronična i ima progresivan karakter. Napada uglavnom muškarce. Napada i srce. Razlikuju se: Artroza Artroza izaziva promjene na zglobovima.

Kod ove bolesti, projektanti moraju imati u vidu njen progresivni karakter i činjenicu da redovno vodi teškim oštećenjima nogu, gornjeg dijela tijela, ruku i šaka, kao i da će oboljeli na kraju morati koristiti invalidska kolica.

Lom u predjelu vratnih pršljenova C4 – C5 U većini slučajeva bolesnik je potpuno nepokretan. U pojedinim slučajevima postoji djelimična mogućnost hvatanja šakama. U svemu zavisi od njege drugih lica. Njegov mobilitet može biti ostvaren samo specijalnim električnim kolicima. Lom u predjelu vratnih pršljenova C6 – C7 Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Može doći i do ograničenja u pokretima gornjeg dijela tijela i ruku. Oduzetost je srednjeg, do teškog stepena. Pomoć u njezi je neophodna. Samostalno kretanje može se ostvariti električnim invalidskim kolicima. Lom u predjelu vratnih pršljenova C8 – T1 Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogućnost samostalnog kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim dijelovima nogu i štakama. U pojedinim slučajevima može doći i do ograničenja mogućnosti hvatanja šakama. Tada samostalno kretanje mogu omogućiti jedino električna invalidska kolica. Lom u predjelu leđnih pršljenova T2 – T5 Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Kako je mogućnost hvatanja šakama u većini slučajeva zadržana, samostalno kretanje mogu omogućiti invalidska kolica. Lom u predjelu leđnih pršljenova T6 – T10 Donji dio tijela bolesnika potpuno je oduzet. Mogućnost samostalnog kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim dijelovima nogu ili aparatima za oslanjanje.
I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti

2.3.7. Spina bifida
Spina bifida je urođeno oboljenje kod koga je dio kičme izvan funkcije, što dovodi do prekida provodljivosti nerava kičmene moždine. Rezultira ograničenjima pokreta nogu i ruku, ponekada u tolikoj mjeri da se mora predvidjeti upotreba običnih ili čak i električnih invalidskih kolica.

2.3.8. Lomovi kičme sa oštećenjima kičmene moždine
Lomovi kičme redovno izazivaju oštećenja kičmene moždine. Zbog toga su izuzetno opasni i najčešće ostavljaju trajne posljedice po mobilitet. Kakve posljedice će lom imati i koji dio tijela će one zahvatiti zavisi od toga na kom dijelu kičme je došlo do povrede i kakav joj je karakter. U tom smislu razlikuju se: Lom u predjelu vratnih pršljenova C1 – C3 Bolesnik je potpuno nepokretan. Disanje mu mora biti podržavano aparatima za vještačko disanje. U svemu zavisi od njege druguh lica. Njegov mobilitet može biti ostvaren samo specijalnim električnim kolicima.

23

Lom u predjelu leđnih pršljenova T11 – L3 Mogućnost samostalnog kretanja može biti ostvarena specijalnim aparatima na gornjim dijelovima obje noge i štakama, pri čemu se radi o hodu oslanjanjem na četiri tačke. Lom u predjelu leđnih pršljenova L4 – S2 Moguć je hod uz ispomoć. Kao što se iz pregleda navedenih bolesti vidi, uzroci trajnog umanjenja tjelesnih sposobnosti kod ljudi su mnogobrojni. Čak i kada je riječ o samo jednom od tih uzroka, on može biti posljedica različitih prethodnih zbivanja. Za arhitekte, za razliku od liječnika, psihologa, sociologa i ljudi drugih zanimanja koji učestvuju u rehabilitaciji osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, nije bitno da li je umanjenje tjelesne sposobnosti privremenog ili trajnog karaktera, niti šta mu je uzrok. Za njih je od primarne važnosti stepen tjelesne nesposobnosti takvih lica. U tom smislu, najzanimljivija im je najugroženija kategorija, u koju spadaju osobe koje nisu u stanju da se kreću bez raznih ortopedskih pomagala, u prvom redu, bez invalidskih kolica. To je zato što, sa arhitektonskog stanovišta posmatrano, riješiti probleme vezane za kretanje i komuniciranje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti koje koriste invalidska kolica, zapravo znači riješiti te probleme za sve kategorije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, osim za apsolutno nepokretne. 2
Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere

Iz gore navedenog razloga, ova knjiga će se najvećim dijelom baviti upravo problemima osoba vezanih za invalidska kolica. U onim slučajevima u kojima je to interesantno, biće pomenuti i primjeri vezani za druge kategorije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, u prvom redu, za one koje koriste štake i slična ortopedska pomagala. ____________________
1. Marx, Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen, Stuttgart/Zürich, Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich, 1994, str. 12. 2. Lukić, mr Ana: Oštećenje vida kao barijera u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji u društvu, u zborniku radova: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja: Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u društvu, Beograd, Institut za socijalnu politiku, 1984, str. 78.

3. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
Zbog nepostojanja bilo kakve evidencije za najveći broj kategorija hendikepiranih lica, ukupan broj osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u Bosni i Hercegovini ne može se tačno odrediti. Moguće je samo utvrditi brojnost pojedinih kategorija, kao što su kategorije trudnica, majki sa malom djecom, male djece, starih osoba i sličnih, za koje nadležni zavodi vrše prebrojavanja u okviru opštih statističkih analiza društva, odnosno populacije. Brojnost drugih kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, neobuhvaćenih opštim statističkim posmatranjima, ostaje predmet nagađanja i spekulacije. Ipak, da bi se za našu zemlju mogle izvršiti bilo kakve analize, tamo gdje je to bilo potrebno, korišteni su odgovarajući podaci za svijet. Dobijeni broj, iako orijentacione prirode, je odgovarajući pokazatelj, na osnovu koga se može utvrditi da li je sa ekonomskog stanovišta opravdano ulaganje sredstava u odstranjivanje arhitektonskih barijera za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti ili ne. Sa moralnog i sociološkog aspekta posmatrano, ovo pitanje, na gornji način intonirano, uopšte ne bi smjelo biti postavljano.

sedamdesetih godina u svijetu bilo oko 450 miliona ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima.1 U tom momentu, to je iznosilo oko 10% ukupnog broja svjetskog stanovništva. Iz istih izvora dolaze i uvjeravanja da se ovaj procenat ne smanjuje. Naprotiv, tvrdi se da se on povećava i to prvenstveno zahvaljujući napretku savremene medicine, čiji su spektakularni rezultati omogućili da veliki broj ljudi doživi duboku starost, i da takođe veliki broj preživi teška, do prije koju deceniju najčešće smrtonosna tjelesna oštećenja, ali sa smanjenom tjelesnom sposobnošću kao posljedicom. Ako se broju osoba trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti doda i broj članova njihovih porodica, kao i broj onih koji su direktno uključeni u pružanje pomoći ovim licima, tada se dolazi do brojke od oko 1,2 milijarde ljudi koji su, što neposredno, što posredno uključeni u ovaj problem, što je cijelih 25% svjetskog stanovništva. Detaljnijom analizom broja osoba sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima dolazi se do sljedećih činjenica: • od 450 miliona ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima, u zemljama u razvoju žive četiri petine. Od njih manje od 1% prima stručnu pomoć; • gotovo jedna trećina od ukupnog broja osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti, tačnije njih 146 miliona, su djeca mlađa od 15 godina; • broj slijepih i lica sa teškim oštećenjima vida u svijetu se procjenjuje na oko 142 miliona; • broj gluvih i nagluvih lica u svijetu se procjenjuje na oko 70 miliona;
I DIO - Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti

3.1. Brojnost osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u svijetu
Smatra se, na osnovu istraživanja Ujedinjenih nacija i procjena specijalizovanih agencija i međunarodnih organizacija, da je krajem

2

Pretpostavlja se da ukupan broj lica. Zbog toga što se u njemu javlja pridjev privremeno. . • broj žena sa malom djecom koja zahtijevaju nošenje ili voženje u dječijim kolicima u svakom momentu u svijetu je bio i jeste bar četvorostruko veći. Ove cifre i procenti nisu konačni. psihološkog i sociološkog stanovišta. u svijetu se godišnje u raznim nesrećama u vlastitim domovima ozbiljnije povrijedi oko 20 miliona ljudi. sa medicinskog. Zato je o njima potrebno brinuti isto koliko i o ovim drugim. identični problemima koje imaju osobe trajno umanjenih tjelesnih sposobnosti. • broj veoma male djece. Sam pojam osobe privremeno umanjenih tjelesnih sposobnosti. Ako se sprovede analiza slična onoj za lica sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima. koje su kasnije uzrok nedovoljne tjelesne sposobnosti. a kojih je takođe veoma mnogo. danas u svijetu iznosi oko 2 miliona. • 1977. do danas u svijetu popeo na oko 30 miliona. krajem sedamdesetih godina u svijetu je iznosio oko 140 miliona. • godišnje se u svijetu na radnom mjestu teško povrijedi oko 1. s obzirom da u njih nisu uvrštene osobe čije je smanjenje tjelesnih sposobnosti privremenog karaktera. Privremeno nemoćne osobe egzistiraju. koja su zbog svog uzrasta nesigurna u hodu ili imaju poteškoća prilikom penjanja ili silaženja niz stepenice. Smatra se da se ukupan broj ljudi sa trajnim tjelesnim oštećenjima.7% ili oko 275 miliona ljudi starijih od 65 godina. Procjenjuje se da je ukupan broj invalida rada danas u svijetu dostigao cifru od oko 15 miliona. kod kojih je umanjenje tjelesnih sposobnosti izazvano povredama u vlastitim domovima. kao 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere i posljedice koje iz tako formulisanog pojma proizilaze. godine u svijetu je bilo 5. • u svijetu živi i 3 miliona ljudi koji su dio tjelesnih sposobnosti izgubili u prirodnim katastrofama i na sportskom polju.• u svijetu se u toku jedne godine u saobraćajnim nesrećama teško povrijedi oko 3 miliona lica. koja su posljedica saobraćajnih nesreća. u periodu dok traje njihova privremena tjelesna umanjena sposobnost. dok sa arhitektonskog nema bitne razlike između njih i trajno nemoćnih osoba. od kojih 100 hiljada ostane sa trajnim posljedicama. dakle. Stoga su putevi prevazilaženja problema u vezi sa arhitektonskim barijerama za obje ove kategorije ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti jednaki. • koliki je broj onih koji su u ratu trajno izgubili dio svojih tjelesnih sposobnosti nije moguće ni približno procijeniti. od kojih kod polovine ostanu trajne posljedice. iako su njihovi problemi. • isto tako.5 miliona ljudi. od kojih kasnije polovina ima umanjenu tjelesnu sposobnost kao trajnu posljedicu. osobama na koje se taj pojam odnosi. posvećuje se vrlo malo pažnje. Broj lica sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima takođe je veoma teško odrediti. može se doći do sljedećih činjenica: • broj trudnica od trećeg mjeseca trudnoće pa dalje u svijetu je krajem sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio oko 70 miliona. zaslužuju poseban osvrt.

onda proizilazi da od tog ukupnog broja. za našu zemlju prihvati procenat koji specijalizovane agencije i međunarodne organizacije navode u istim slučajevima za svijet. ali iz podataka koji su korišteni za osobe koje su iz istih razloga ostale sa trajnim tjelesnim oštećenjima. • u Bosni i Hercegovini.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3. može se doći do sljedećih podataka: • ukupan broj lica čija je tjelesnih sposobnost trajno umanjena. a pogrešno bi ga bilo pretpostaviti jednostavnim povlačenjem paralele sa odgovarajućim podatkom za svijet. oko 20 miliona ljudi u vlastitim domovima. godine. koje se zasniva na činjenicama da je medicinsko tretiranje i društvena rehabilitacija ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti u našoj zemlji bitno ispod svjetskih standarda. u našoj zemlji nije ni približno poznat. a bez kasnijih posljedica po tjelesnu sposobnost. vidljivo je da se u svijetu svake godine teško povrijedi.2. I DIO . Brojnost osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u Bosni i Hercegovini U Bosni i Hercegovini. Ako se kao mjerodavan prihvati procenat od 10%. 1978. i ako se i za našu zemlju naprave analize po onim tačkama 2 . čine djeca mlađa od 15 godina ne može se čak ni pretpostaviti. oko 6 hiljada lica godišnje ostane sa posljedicama. Analizu dodatno otežava i činjenica da je broj stanovnika u našoj zemlji u ovom momentu nepoznat. 1. • broj onih koji se na iste načine samo lakše povrijede. na osnovu mišljenja kompetentnih stručnjaka. ali u bitno kraćem vremenskom intervalu. Ako se prihvati pretpostavka da on trenutno (početkom 1998. ako se na odgovarajući način i taj faktor uzme u obzir. ali sigurno veliki broj ljudi u prirodnim katastrofama. sigurno je mnogostruko veći. i nepoznat. 750 hiljada ljudi na radnim mjestima. situacija u vezi sa brojnošću osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti nije ništa bolja od one u svijetu. onda je krajem 1997. na sportskim terenima i u ratovima. koje su uzrok kasnijeg umanjenja tjelesnih sposobnosti. zbog nepostojanja odgovarajućih podataka. kao i da je tek završen jedan strahotan rat. godine kod nas bilo oko 290 hiljada takvih lica. • gluvih lica je u našoj zemlji između 6. procentualno i u apsolutnom iznosu. Ukupan broj lica. i načelima po kojima i za svijet kao cjelinu. što je u našem slučaju optimističko gledanje na problem. takođe umanjena. Ipak. Naprotiv. a smatra se da nagluvih ima bar deset puta više. a čija je tjelesna sposobnost do ozdravljenja. godine) iznosi negdje oko 2. može se tvrditi da je ona znatno nepovoljnija. tada se ukupan broj takvih lica u Bosni i Hercegivini može procijeniti na oko 48 do 50 hiljada.5 miliona ljudi u saobraćajnim nesrećama. Ako se.• broj ljudi koji imaju privremeno umanjene tjelesne sposobnosti zbog fizičkih oštećenja tijela teško je ustanoviti.5 hiljada lica. u saobraćajnim nesrećama bilo je povrijeđeno oko 13. koja imaju umanjene tjelesne sposobnosti zbog učešća u saobraćajnim nesrećama.5 i 8 hiljada. i to zato što tempo motorizacije u našoj zemlji nije bio kao u razvijenim zemljama svijeta.9 miliona2. • koliki dio u tom broju. • broj slijepih lica i lica sa teškim oštećenjima vida u našoj zemlji procjenjuje se na oko 29 hiljada. takođe je nepoznat.

osobe sa određenim urođenim fizičkim i psihičkim tjelesnim anomalijama.5 hiljada povrede takve prirode da su kasnije bile uzrok trajnog umanjenja tjelesnih sposobnosti. ali pretpostavlja se da bi mogao iznositi oko 29 do 31 hiljade. i što riješiti te probleme za nju. paraplegičari. od toga u Bosni i Hercegovini oko 200 hiljada. moguće je izvršiti procjenu za našu zemlju na oko 3 hiljade. ima oko 10%. ali praveći paralelu sa istom vrstom podataka koji su poznati za svijet. krajem sedamdesetih godina u svakom momentu iznosio je između 39 i 41 hiljade. odnosno da trajne posljedice po tjelesnu sposobnost ostanu bar kod 100 osoba. Sa arhitektonskog stanovišta. pa dalje. takođe se ne vodi posebna evidencija o tome koliko se lica tokom godine teško povrijedi u vlastitim domovima. u SFR Jugoslaviji bilo je 8. može se reći da takvih slučajeva bude oko 21 hiljadu. ni po pojedinačnim grupama. kreće se oko 3000 hiljade. u svakom momentu krajem sedamdesetih godina u našoj zemlji iznosio je oko 80 hiljada. a ni ukupno.07 miliona ljudi starijih od 65 godina. osobe sa određenim mišićnim i živčanomišićnim oboljenjima. koja su zbog svog uzrasta nesigurna u hodu ili imaju poteškoća prilikom penjanja ili silaženja niz stepenice. • godine 1977. a pretpostavlja se da bi on mogao biti i desetostruko veći. • broj žena sa malom djecom koja zahtijevaju nošenje ili voženje u dječijim kolicima. zbog toga što su njeni problemi mobiliteta najteže rješivi. u SFR Jugoslaviji bilo je 265 hiljada povreda na radu. a i u našoj zemlji situacija je slična. u istom periodu iznosio je u svakom momentu između 155 i 165 hiljada.• godine 1978. tako da se ne može ustanoviti tačan broj oboljelih. U ovu grupu spadaju određene grupe amputiranih lica. Ukupan broj ljudi koji su samo na ovaj način izgubili potpunu tjelesnu sposobnost u našoj zemlji. • broj ljudi koji privremeno umanjenje tjelesnih sposobnosti imaju zbog fizičkih oštećenja tijela zadobijenih u saobraćajnim nesrećama. uključujući i tetraplegičare. Dakle. od toga oko 55 hiljada u Bosni i Hercegovini. distrofičari. ni za jednu od ovih grupa ne postoje na nivou Bosne i Hercegovine egzaktni podaci o brojnosti. na radnom mjestu i u vlastitim domovima nije poznat. Licâ sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima . Ponovno povlačeći paralelu sa odgovarajućim svjetskim podacima.6% ili oko 1. 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere • broj veoma male djece. Nažalost. • u Bosni i Hercegovini. znači riješiti ih i za sve ostale grupe lica umanjenih tjelesnih sposobnosti. najinteresantnija grupa osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti je ona čiji se pripadnici ne mogu kretati bez pomoći invalidskih kolica. Neophodno je zaustaviti se kod ove skupine. Koliko je od tog broja bilo teških povreda nije poznato. Ljudi sa trajno umanjenim tjelesnim sposobnostima u svijetu. od čega su polovina ili 1. osobe sa bolestima lokomotornog aparata. cerebralno paralizovani i drugi. Sličnom analizom za lica sa privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima za našu zemlju mogu se dobiti sljedeći podaci: • broj trudnica od trećeg mjeseca trudnoće. broj lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u svijetu i u nas izuzetno je veliki.

Obaveze se ne poštuju i niko ne snosi odgovornost i posljedice svojim nečinjenjem.3 Ovi procenti ubjedljivo govore u prilog tome da naše društvo mora posvetiti mnogo više pažnje. tada se procenat ljudi koji imaju bilo kakvu vezu sa tjelesnom nesposobnošću penje na 25% za osobe sa trajnom i 26% za osobe sa privremenom tjelesnom nesposobnošću. tako da su osnovna ljudska prava OSI ugrožena i krše se. nego što je to do sada činilo. Bukvalno. a veoma mali broj je djelimično prilagođen potrebama OSI. od osnivanja Udruženja paraplegičara Crne Gore (UPCG). list RCG“ 55/00). Trenutno stanje u Crnoj Gori. izuzetno je loše. Ovo se posebno ogleda na nemogućnost školovanja. Čak i zakonska rješenja koja postoje već duži niz godina ne sprovode se u praksi. Populacija OSI koja čini 10% stanovništva ili preko 65 000 građana Crne Gore (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije). godine („Sl. Nažalost. pa do arhitektonskih barijera.OSI. zapošljavanja. ne postoji javna ustanova koja je u potpunosti prilagođna potrebama OSI. Stoga je. a Zakon o izgradnji objekata 2000. Tivat i Budva. zadovoljavanja svakodnevnih potreba i vođenja društvenog života. Najviše je urađeno na zakošivanju trotoara i prilaza i ulaza u školskim ustanovama na teritoriji opština Podgorica. Kao takva predstavlja krajnje marginalizovanu grupu kojoj je potrebna posebna afirmativna akcija da bi se njihov položaj poboljšao. osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. situacija je sa Zakonom o planiranju i uređenju prostora i Zakonom o izgradnji objekata. Ako se osobama sa trajno i privremeno umanjenim tjelesnim sposobnostima pribroje članovi njihovih porodica. počev od ljudskih predrasuda. kada su upitanju javni objekti. kao i problemima sa kojima se te osobe u svakodnevnom životu susreću. Zakon o planiranju i uređenju prostora je donijet 1995. kao i oni koji o njima vode brigu ili sa njima sarađuju. što ukupno čini frapantnih 51% od ukupnog broja stanovništva.u svakom momentu ima oko 11%. list RCG“ 16/95). Tokom posljednjih deset godina. a samim tim i njihovo uključenje u društvene tokove. godine („Sl. Oba zakona jasno obavezuju investitore i nadležno ministarstvo da prilaze objektima i same objekte moraju prilagoditi standardima koji važe u EU. ostvarivanja zdravstvene zaštite. Takva 2 . To je posebno vidljivo posljednje dvije do tri godine. Problem neprilagođenosti fizičke sredine i javnih objekata je ključni problem za OSI. u I DIO .Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3.3. DODATAK: Trenutna situacija u Crnoj Gori vezano za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima U Crnoj Gori još uvijek ne postoji pravni sistem koji posebno reguliše prava osoba sa invaliditetom . stanje se polako mijenja na bolje. jer im onemogućava kretanje. Rješavanje ovog problema podrazumijeva stvaranje osnove za rješavanje svih ostalih problema koji treba da dovedu do popravljanja ukupnog položaja OSI u Crnoj Gori. Takođe nije došlo do implementacije pravnih standarda Evropske unije vezanih za ovu problematiku u postojeće zakonodavstvo. iako su kaznene odredbe jasno predviđene pomenutim zakonima. u praksi je sasvim druga slika.

neophodno mobilisati sve resurse u RCG. godine. Osim deklarativnog zalaganja nadležnih institucija. Da bi se stekla osnova za rješavanje pomenutog problema. koji bi podrazumijevao formiranje ombudsmana za zaštitu prava i interesa ove populacije. takođe po ugledu na EU čiji član Crna Gora želi da bude. Shodno tome. neophodno je što prije uraditi nacionalnu strategiju za popravljanje položaja OSI u Crnoj Gori koja bi omogućila donošenje novih zakonskih propisa. i unaprijedila saradnju i koordinaciju među resornim ministarstvima koja kreiraju politiku koja se tiče prava i interesa i autentičnih organizacija OSI. Ovaj zakon je od fundamentalnog značaja za OSI i trebalo je. Na taj način bi se omogućila puna afirmacija ljudskih prava. Zakon o saobraćaju. trenutno se nalazi 2. a to je pravo na rad i zapošljavanje. pitanje je da li će biti donijet do kraja godine.2. poboljšao i unaprijedio položaj OSI u svim segmentima života. Tako da Nacrt zakona o radnom osposobljavanju i zapošljavnju lica sa invaliditetom. do dana današnjeg nije došao na red. Pored strategije. Zakon protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom. koji već tri godine čeka na skupštinsko usvajanje.158 i kategorisana omladina 541). Kakvi su sada izgledi. prioritetno ići na Skupštinu. Zvanični podaci vezano za zapošljavanje OSI u Crnoj Gori Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Ovo ni izbliza nije pravi broj OSI koji su radno sposobni i imaju želju 30 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere za zaposlenjem. koji bi u potpunosti regulisao problematiku vezanu za prevoz OSI. kao što je urađeno u zemljama bivše Jugoslavije. to svoje pravo nikad nisu ostvarili. jer bi trebalo da otpočne rješavanje i riješi problem za više od 10% populacije. kojim je stvoren osnov . na ovom polju je veoma malo urađeno. Zakon o socijalnoj zaštiti osoba sa invaliditetom.cilju definisanja okvira za cjelovit pristup rješavanju pitanja položaja OSI.699 lica sa invaliditetom (invalidi rada II i III kategorije invalidnosti . Tako da je 2004.5 % od ukupnog broja nezaposlenih sa evidencije Zavoda. Pravi podaci nam nijesu dostupni jer veliki broj OSI koji su čekali posao na biroima i po dvadeset i više godina. godine („Sl. Treba pomenuti da je taj Nacrt trebalo da ide na Skupštinu u drugom kvartalu 2005. Sve pomenuto proističe iz nebrige nadležnih državnih institucija da pruže svima jednake mogućnosti u sferi zapošljavanja i ova populacija otpočne sa ostvarivanjem osnovnog ljudskog prava. odnosno preko 65 000 građana Crne Gore. Što se tiče školovanja. stanje je kudikamo bolje. godine. Sada je u programu Vlade za prvi kvartal 2007. po ugledu na EU. list RCG“ 80/04) donijet Zakon o školovanju djece sa posebnim potrebama. i još niz zakona vezanih za zaštitu prava i interesa i popravljanje položaja OSI. pa je prolongiran od strane Vlade za prvi kvartal 2006. izgubili su povjerenje u biroe za zapošljavanje i zbog toga se ne prijavljuju na njihovu evidenciju. hitno je potrebno donijeti sljedeće zakone: Zakon o radnom osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom. Sve ovo govori o nepostojanju želje nadležnih državnih institucija da ispune svoje obaveze prema OSI. što predstavlja oko 2. kao takav. jer Ministarstvo prosvjete i nauke ovom problemu posvećuje mnogo više pažnje.

(poglavlja 1. • Međunarodna konvencija o pravima osoba sa invaliditetom usvojena je od strane Generalne Skupštine UN u decembru 2006. potpisnik je velikog broja međunarodnih konvencija i deklaracija posvećenih popravljanju položaja i zaštiti prava i interesa OSI. srednjih i visokoškolskih ustanova. koju je u proljeće 2005. Takođe treba naglasiti da su u mnogim zvaničnim dokumentima OSI prepoznate kao kategorija stanovništva koja se nalazi na donjoj ljestvici siromaštva i socijalne isključenosti. socijalnu integraciju i učešće u životu društvene zajednice. multisektorskog problema. godine. Samo potpisivanje znači i pruzimanje obaveze za sprovođenje tih obaveza u praksi. 28. Bitno je istaći da je ovaj trend u porastu svake godine. Preuzete obaveze Vlade Republike Crne Gore vezano za popravljanje položaja OSI Crna Gora. Pomenućemo neka najvažnija međunarodna dokumenta vezana za ovu problematiku. Iako polako. Zoran Rajković Udruženje paraplegičara Crne Gore www.4 po tačkama 27. predvidio da osobe sa invaliditetom imaju pravo na nezavisnost. 2007.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 31 . • Strategija za smanjenje siromaštva u Crnoj Gori ukazuje na osobe s invaliditetom kao jednu od najugroženih socijalnih grupa. Nažalost. Bosna i Hercegovina Crna Gora je preuzela obavezu da napravi i usvoji dokument „Nacionalna strategija za OSI“. najvažniji dio sprovođenja pomenutih obaveza u praksi se ne sprovodi. godine u Sarajevu. do kraja prvog kvartala 2007. • „Politika u oblasti invalidnosti i proces pridruživanja Evropskoj uniji u Jugoistočnoj Evropi“ koja je održana u martu 2005. Ova saradnja bi mogla da posluži kao primjer svim ostalim ministarstvima i republičkim i lokalnim državnim institucijama kako treba raditi na ostvarivanju zajedničkih ciljeva i rješavanju problema. Posebno je bitno istaći dobru saradnju Ministarstva i UPCG. 29 i 30) koja predstavlja jednu od osnova za dalje rješavanje ovog kompleksnog.org april.paramontcg. izloženu povećanom riziku od osiromašenja. godine.za školovanje djece i omladine sa invaliditetom. Ta saradnja je rezultirala prilagođavanjem određenog broja objekata osnovnih. na ovom polju se primjećuju promjene. I DIO . Na to je jasno ukazano u Strategiji za smanjenje siromaštva u RCG. Ove aktivnosti uz snažnu medijsku kampanju za podsticanje upisivanja pomenute populacije u redovne škole dovelo je do povećanja upisa na svim nivoima. godine potpisala i Srbija i Crna Gora. • Savjet Evrope je članom 15 revidirane Evropske socijalne povelje. Takođe je bitno istaći da Ministarstvo izgradnju svih novih školskih objekata prilagođava važećim standardima u tijesnoj saradnji sa UPCG. kao dio bivše SRJ i RJ.

komunikacije i druge usluge. starije i bolesne osobe. detaljno se bave mjerama koje imaju za cilj da se identifikuju i uklone prepreke i barijere pristupačnosti. to znači pristup uslugama. Kretati se slobodno u okruženju ne znači samo uživanje samostalnosti u odlukama kuda želiš da se krećeš. materijalnog okruženja prilagođenog potrebama svih.67% ili oko 100. Ako bismo željeli da spekulišemo o ukupnom broju stanovnika koji stalno ili privremeno u jednom momentu života zahtijevaju olakšice u savladavanju fizičkog okruženja ili uslove koji se u anglosaksonskoj literaturi označavaju kao »lako okruženje«. U svjetskim razmjerama očekuje se da osoba sa nekom vrstom invaliditeta u svakoj zajednici ima oko 10%. godine procjenjuje na 16. radnim mjestima i punom učešću u životu zajednice na ravnopravnoj osnovi. 9 Međunarodne konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (2006). uključujući škole. stambene objekte. Pravilo 5 Standardnih pravila UN za izjednačavanje mogućnosti koje se pružaju osobama sa invaliditetom (1993) kao i čl. medicinska zdanja i radna mjesta. Osobe sa invaliditetom imaju posebne potrebe u odnosu na fizičko okruženje. 32 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Realizacija preporuka i obaveza iz ovih dokumenata približava nas konceptu univerzalnog dizajna.000 osoba starosti od 60 i više godina. a slične imaju i neke druge kategorije stanovništva o kojim se takođe rjeđe misli: trudnice. član Evropskog parlamenta. Broj starih i iznemoglih lica se prema MONSTAT-ovim istraživanjima iz 2005. roditelji male djece. Svijest o značaju pristupačnosti okruženja sa stanovišta osoba sa invaliditetom očituje se u mjestu koje joj se daje u ključnim svjetskim dokumentima kojima se uređuje oblast prava osoba sa invaliditetom. ali ne treba zaboraviti ni aktuelne i potencijalne turiste koji tranzitno ili ciljano posjećuju Crnu Goru. prevoz i druge unutrašnje i spoljne objekte i postrojenja. to se mora smatrati diskriminacijom” Richard Howitt.“Fizička pristupačnost za sve je osnovno pravo i ako imamo slučaj da fizičke barijere ometaju pristup i slobodno kretanje osoba sa invaliditetom ili drugih osoba sa smanjenom pokretljivošcu. posebno vezane za: (a) Zgrade. došli bismo do zapanjujućih postotaka. što na crnogorsku populaciju iznosi oko 60. tj.000 osoba. (b) Informacije. jun 2003. uključujući elektronske usluge i službe i servise za slučaj vanrednih situacija. .000 djece što znači da u svakom momentu ima oko 3. Ovim brojkama treba dodati i privremeno oboljele i povrijeđene osobe. Godišnje se u Crnoj Gori rađa oko 9. mala djeca. puteve. predsjednik Intergrupe Evropskog parlamenta za pitanja invalidnosti.000 trudnica u podmakloj trudnoći i 20.000 djece starosti oko 2 godine. Domaće stanovništvo je u ovim kalkulacijama sigurno najznačajniji kvantitativni parametar potreba.

Korištena literatura u prilogu Sonje Vasić: 1. str. Broj Roma. 2005. Želja je bila da se korsnicima priručnika. Codes and Studies.268 milona Srba i oko 400 hiljada Hrvata. 2.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 33 .Journal . NVO izvještaj o stanju prava djece u Crnoj Gori. Osim moralne implikacije. 4. __________________ 1. G. Ivančević.: Koliko smo spremni da pomognemo?. U dnevnom listu Oslobođenje od 09. godina LV. Standards. 3.27 miliona Bošnjaka. Free movement of people with disability in South East Europe An Inacessible Right?. 2 naveo da u Bosni i Hercegovini trenutno živi 1. apostrofirajući demografa Vladimira Žerjavića. Sonja Vasić. O broju osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u SAD vidi: Laurie. hi-see. 2004. sve će se češće postavljati pitanje pravne zaštite korisnika jer se domaći zakonodavni okvir ubrzano prilagođava pravnim okvirima okruženja u sklopu evropskih integracija i zahtijeva koje EU stavlja pred zemlje kandidate.U zaključku se može reći da najmanje četvrtina stanovništva trajno ili privremeno zahtijeva olakšano kretanje i da nepristupačnost fizičkog okruženja najdirektnije ometa vitalne interese osoba sa težim motoričkim ili kombinovanim smetnjama. 1998. kao i lica sa kojima one žive. 287 i 288. jer ona po sebi podrazumijeva suptilnije kriterije za opravdanost prilagođavanja većine manjini. Beograd. 62 i 63. jun 1982. 1. vladinim službenicima. Disability Monitor Initiative South East Europe.: Housing and Home Services for the Disabled. 2003. godine. g. u: Galaksija br. Tačan broj stanovnika Bosne i Hercegovine biće ustanovljen redovnim popisom. 5. Jevreja i ostalih nije naveo. 1977. Disability Monitor Inititiative. 2006.Statistika u oblasti invalidnosti u borbi protiv nevidljivosti. Part 16 . urbanistima. str. Ovaj kratki uvod nije imao ambiciju da brojevima brani ideju inkluzivnog društva. R. New York. br. arhitektima i dizajnerima skrene pažnja na kategoriju korisnika koje njihove odluke mogu staviti u poziciju diskriminacije i negacije njihovih elementarnih ljudskih prava. 2.Statistics. lokalna službenica Handicap Intrernational u Crnoj Gori www. koji će biti sproveden 2001. Legislation. Disability Monitor Initiative . (Sarajevo. I DIO . Strategija razvoja i redukcija siromastva u Crnoj Gori. Izvan deinstitucionalizacije: nestabilna tranzicija ka sistemu koji pruža mogućnosti u jugoistočnoj Evropi. org april 2007. u ovakvim slučajevima. 01. 3. 17819) Sejad Lučkin je. 122. 2007. na str.

Potreba uklanjanja arhitektonskih barijera za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. nego vlastitim invalidskim kolicima. niti društvo. a izvan društva i svih društvenih zbivanja. nisu u stanju da izađu iz stana ili kuće i uđu u njih. socijalno porijeklo. pol. očigledno da su jednoj dosta brojnoj grupi ljudi. nemogućnost kretanja i to ne vlastitim nogama. a time i komuniciranje. Na taj način. sa čime ne mogu i ne bi trebalo da se pomire niti oni. izolovano. Sa pravnog ponajmanje i to zbog toga što Ustav Bosne i Hercegovine svima. moralnog i bilo kog drugog stanovišta. bez obzira koliko oni bili luksuzni. kao sposobniji. jezik. jednom riječju. analizirana sa moralno-pravnog stanovišta Najviše ugrožena grupa osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti je grupa nepokretnih lica. 3 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Sve navedeno posljedica je činjenice da se zdravi dio društva. ravnopravno uključivanje u svakodnevni život i njegove tokove. obrazovanje. koje ta prava definišu i podržavaju. licima koja se pri kretanju služe invalidskim kolicima. poštanske sandučiće. umjetničke galerije. nisu u mogućnosti bez nečije pomoći da uđu u pozorišta. nenamjenski projektovanim stanovima. rasu. životom građana drugog reda.. usljed toga što arhitekti nisu dovoljno upoznati sa njihovim specifičnim načinom življenja. uđu u preduzeća i ustanove i rade. pređu ulicu.4. političko ili drugo uvjerenje. rad. kako sa pravnog. međutim. sve javne objekte. bolnice.1 U ovom slučaju je. bez obzira na nacionalnost. Rezultat ovakvog ponašanja i razmišljanja jeste taj da je nepokretnim licima. . Na njenim zasjedanjima. da je sve podredio i podređuje svom trenutnom zdravom tjelesnom stanju. tj. onemogućeni su im školovanje. ti ljudi nisu u mogućnosti čak i u novim. donesen je niz rezolucija i deklaracija. to već sjutra možda neće biti. uživanje u kulturnim manifestacijama. nisu u stanju da koriste javne telefonske govornice. rođenje. ali i drugim kategorijama ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti. samostalno na invalidskim kolicima ići u WC ili samostalno prelaziti iz jedne prostorije u drugu. nisu u stanju da uđu u škole i uče. a češće potpuno onemogućeno korištenje materijalnih i kulturnih dobara i doživljavanje umjetničkih djela. Time su ovi ljudi prisiljeni da žive anonimno. ponašao i ponaša egoistički. odnosno. veoma otežano. Usljed toga što u našoj zemlji najčešće ne nailaze na razumijevanje zajednice (koja je svoju nezainteresovanost za njih do sada opravdavala ekonomskim razlozima). tačnije rečeno. apsolutno neodrživo. kino-dvorane. posebno nepokretne. Problem koji leži u osnovi svih drugih njihovih problema je kretanje. tako i sa ekonomskog. bavljenje sportom. njima je onemogućeno samostalno i slobodno kretanje. Pri tome se zaboravljalo i zaboravlja da oni. sa čime su se oni pomirili. te obaveze i prava uistinu uskraćeni. koji su koliko juče bili zdravi i potpuno mobilni. Pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti bavila se i Organizacija ujedinjenih nacija. društveni položaj ili drugo lično svojstvo garantuje jednakost u obavezama i pravima. u našoj zemlji. vjeroispovijest. onih koja su bez invalidskih kolica imobilna. kreću se denivelisanim površinama grada.. Opisano stanje je.

37. januar 1981. maj 1976. Dokumenti koje su one usvojile su: WHO Rezolucija WHA 29. 16. 20. Komisija za ljudska prava. decembar 1981. Na završnom zasjedanju. a prije svih Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health Organization) i Međunarodna organizacija rada ILO (International Labour Organization). • 4/8: Ljudska prava i međunarodna godina hendikepiranih osoba. 105. Generalna skupština A/36/37. uvod. decembar 1980. Plenarna sjednica. ILO Preporuka 99 . decembar 1979. bavila se takođe pravima osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Svjetska zdravstvena skupština. plenarna sjednica. • Dnevni red za trideset četvrto zasjedanje. koju su organizovali Međunarodna federacija pješaka IFP (International Federation of Pedestrians) i Generalni komitet nacionalne asocijacije hendikepiranih u Švedskoj (HCK).Prevencija hendikepiranosti i rehabilitacija. usvojene su sljedeće formulacije kao dio rezolucija konferencije: (U zakonodavstvo pojedinih zemalja)3 Mora biti uvedena legislativa koja hendikepiranim osobama garantuje: .68. plenarna sjednica. 7. 2. 21. maja 1980. Dnevni red za trideset šesto zasjedanje. 36. • Dnevni red za trideset peto zasjedanje. 2433. maj 1981. 27. predloženi program budžeta za dvogodište 1980-1981. Međunarodna konferencija pod radnim naslovom Hendikepirani u gradu. 9. 6. decembar 1971. 11. novembar 1979. tačke 79 i 98: Međunarodna godina hendikepiranih osoba.Najznačajnije među njima su: • 2856 (XXVI): Deklaracija o pravima mentalno retardiranih osoba. • Dnevni red za trideset četvrto zasjedanje. Generalna konferencija. decembar 1975. decembar 1976. 17. 3. januar 1980. Ženeva. 6. I DIO . 20. tačka 79: rezolucija koju je usvojila Generalna skupština (na bazi izvještaja Trećeg komiteta A34/782): 34/154: Međunarodna godina hendikepiranih osoba. 102. • 3447 (XXX)2: Deklaracija o pravima hendikepiranih osoba. Generalna skupština A/34/158/Ad 1. plenarna sjednica. 1955.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3 .Preporuke koje se tiču radne rehabilitacije hendikepiranih.pristup svim olakšicama koje im u društvu stoje na raspolaganju. • 31/123: Međunarodna godina hendikepiranih osoba. Pitanja prava osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima razmatrale su i druge međunarodne organizacije. Generalna skupština A/RES/34/154. 92. plenarna sjednica. . 1. tačka 30 Međunarodna godina hendikepiranih osoba. Generalna skupština A/RES/35/133. 30. tačka 79: rezolucija koju je usvojila Generalna skupština (na bazi izvještaja Trećeg komiteta A46/638): 35/133: Međunarodna godina hendikepiranih osoba.

određeni broj prelazaka trotoara u pješačke prelaze. nažalost. 2.A9. Svjetske zdravstvene organizacije i sličnih institucija. u Bosni i Hercegovini u potpunosti je preuzet i preimenovan u normativ BAS U. Nažalost. koji u praksi. istina. uz određeni broj objekata (apoteka “Sarajevo”.A9. objavljen u: Službeni list Republike Bosne i Hercegovine. U posljednje vrijeme (1997 – 2000). Rezultat toga treba da bude primjeren način projektovanja. pa i pogibeljni. 1993. zapošljavanja. Ipak. član 66. s obzirom da arhitektonski projekti nisu revidirani sa njegovog stanovišta. koji u praksi nikoga i ni na šta ne obavezuje. rezolucijama Ujedinjenih nacija. podignut je na osnovu oštrijih parametara. ____________________ 1. dat je u dijelu knjige nazvanom DODATAK. u cilju realiziranja ovih programa. preuzet je i način njegove primjene. sve troje u Sarajevu. regionalnom i lokalnom nivou. dom zdravlja “Omer Maslić. tek završeni rat djelimično je probudio uspavanu društvenu savjest. državnom. od onih koje osobe kojima su namijenjeni mogu samostalno da koriste. depadans hotela “Evropa”. zatim da na pravi način razumiju potrebe i mogućnosti osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. starije izrade (dom zdravlja “Vrazova”. Normativ JUS U. Radi lakšeg razumijevanja prevoda formulacija. materijom koju obrađuje. dom zdravlja “Kumrovec”. Isto tako su.sistematsko uklanjanje fizičkih barijera u cilju obezbjeđivanja odgovarajućeg uspjeha u izboru (mjesta i načina) stanovanja. trebalo bi da pomogne arhitektima da ne čine navedene greške.. rekreacije i saobraćaja. Prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. prilagođen je licima sa invaliditetom. na najprometnijim saobraćajnicama u Sarajevu i Tuzli. Definisanje arhitektonskih barijera i način njihovog uklanjanja bili su uređeni normativom JUS U. čak i pri upotrebi uz pomoć trećih lica. Moderna zakonodavstva u većini zemalja svijeta oslanjaju se na njih i na sličan način tretiraju pomenutu problematiku. vanjske kosine po mnogim novim sarajevskim naseljima: Alipašino Polje. Ova knjiga. Ciglane. obrazovanja. U SFR Jugoslaviji. Jedan dio ovih arhitektonskih elemenata. nego i zbog lične moralne odgovornosti prema osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. primjetni su pokušaji da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti riješe problemi pristupnosti. …). Ustav Republike Bosne i Hercegovine. i to ne samo zbog zakonskih obaveza (koje je u našim haotičnim uslovima moguće lako zaobići). gotovo da i nije primjenjivan. ona je bila obrađena samo djelimično. Tekst ovog.A9. . r. Sarajevo. nego su opasni. 5. Neki od njih. zaštićena su u najvećem stepenu i na najvišem mogućem nivou. nisu samo nepogodni za samostalnu upotrebu. 3. tekst u zagradama dodao je autor knjige. . neke škole i fakulteti u 3 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Tuzli…) izgrađene namjenske kosine.finansijsku podršku na međudržavnom. Marijin Dvor. kao i ostalih dolje navedenih dokumenata OUN. kao i da shvate njihovo pravo na ravnopravan tretman u društvu. U tom cilju.

koji prilikom prijema radnika na određena radna mjesta obezbjeđuju prednost ovim licima. uglavnom. a u Bosni i Hercegovini još uvijek se vrši. koliko god je za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti važna rehabilitacija u medicinskom smislu.5. obrazovanje i rad. a s ciljem da se te osobe uključe u društvo i sve njegove tokove kao ravnopravne u svakom pogledu. koja I DIO . kao najizrazitijih. ekonomisti. U ovom momentu. koji je sada veoma veliki i od strane radnika koji rade u rehabilitacionim centrima ocijenjen kao nedopustiv. inženjeri. sve glasnije se čuju zahtjevi za potpunom društvenom integracijom zdravih i ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti. koji se odvija u za to specijalizovanim ustanovama. Francuska. Svode se na to da se grupi nepokretnih osoba. koje se. samo sa medicinskog stanovišta. a proces rehabilitacije postao bi integralni dio društvene svakodnevice. arhitekturu. Na tome se posebno insistira u zemljama. i razrješavanje drugih poteškoćâ vezanih za nepokretne osobe. U sebi sjedinjuje psihologiju. čine se početni koraci i to. koje su neka vrsta rezervata u koje zdravi smještaju osobe umanjenih tjelesnih sposobosti. umjetnici i mnogi drugi. da im ne bi bili na pogledu. kao i svim drugim grupama lica umanjenih tjelesnih sposobnosti. na ekonomskom planu. a postojale bi realne šanse da se u doglednoj budućnosti u potpunosti i eliminiše. svoj doprinos rehabilitaciji osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti treba da daju liječnici. Čuju se zahtjevi za ostvarivanjem onoga što je u svijetu već poodavno postala uobičajena praksa. koje su u brizi za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti odmakle najdalje i u kojima je ovakav koncept dobrim dijelom već realizovan (Švedska. Time se njima ne pruža samo ekonomska sigurnost. tehniku. Analogno ovome. kao i mnoge druge nauke i oblasti čovjekovog djelovanja. nakon rata. sa sociološkog stanovišta posmatrano. već jedan od načina normalnog življenja. kao segregacija. itd. isto toliko. bude manji. U tom smislu. omogući cjelovita psiho-fizička rehabilitacija. Norveška. U tom slučaju. ako ne i važnija. Tako bi cijela zajednica bila rehabilitacioni centar. sociolozi. odnosno planu upošljavanja. dizajneri.). Na snazi je već nekoliko zakonskih normativa. što je u osnovi pogrešno. Interdisciplinarnim pristupom problematici rehabilitacije u Bosni i Hercegovini postiglo bi se to da jaz između tjelesno nemoćnih i zdravih osoba. sociologiju.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3 . bez obzira na nivo opremljenosti i luksuza mogu smatrati samo svojevrsnim getima. a time i na savjesti. Putevi prevazilaženja problema Putevi prevazilaženja problemâ kretanja i komuniciranja. odnosno za ukidanjem specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju. dugotrajni su i kompleksni. Njemačka. Bio bi to proces u koji bi bile uključene sve strukture društva i koji ne bi bio vremenski ograničen. pravo. proces rehabilitacije ne bi bio samo medicinski tretman. arhitekti. psiholozi. je njihova rehabilitacija u psihološkom pogledu. ekonomiju. umjetnost. na polju integracije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u društvo u Bosni i Hercegovini. Savremena nauka dokazala je da. pravnici. Ta vrsta rehabilitacije znatno je složenija i kompleksnija i nezaobilazno je interdisciplinarnog karaketra. Rehabilitacija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u svijetu se donedavno vršila.

konstruišu specijalno prilagođeni aparati i mašine (slika br. ostvaruju mnogo. Primjer u tom smislu svakako treba da bude zakonska regulativa razvijenih zemalja Zapada. zbog nezainteresiranosti i pomanjkanja potrebe za dokazivanjem. Zahtijeva inovaciju svih zakonskih akata (u oblasti prava. i na ovom mjestu svakako potrebno naglasiti činjenicu da društvo. a najmanje u ekonomskom pogledu. na kojima tjelesno hendikepirani postižu nevjerovatno velike učinke. 5. . U ostalim jugoslovenskim republikama. koji je od najveće važnosti za mogućnost cjelovite integracije tjelesno nemoćnih lica u društvo i sve njegove tokove. pri tom. itd. 3 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Posljedica toga bila je ta da su se objekti. ona je čak i teža. koje u potpunosti mogu koristiti i tjelesno hendikepirani u SFR Jugoslaviji mogli nabrojati na prste jedne ruke. U SR Hrvatskoj je 1980. obrazovanja. pa čak i do 10 puta (!) veću produktivnost od normalnih radnika. ne trpi ni u kom. nisu u dovoljnoj mjeri poznavali način življenja nepokretnih i slabo pokretnih ljudi. u pogledu uklanjanja arhitektonskih barijera. 5. godine donesena zakonska regulativa o integraciji djece sa psiho-fizičkim teškoćama u razvoju u “obične škole”. najbolje govori činjenica da se za pojedine kategorije invalida. slični zakonski akti nisu donošeni. U ovom momentu.je u ovom slučaju od sekundarnog značaja.1 . međutim.2 Slika br. a posebno terapijom radom. ali i odgovarajućih obrazovnih institucija. Zanimljivo je.1). niti se otišlo dalje od otvaranja specijalizovanih ustanova za rehabilitaciju i obrazovanje pojedinih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. zapošljavanja. smatraju dosadnim i zamornim. socijalnog osiguranja. vodi računa. kako bi oni mogli obavljati određene poslove. A koliko se u njima o rehabilitaciji osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima uopšteno. Odgovarajućim ispitivanjima ustanovljeno je da ljudi umanjenih tjelesnih sposobnosti na poslu koji obavljaju. Arhitekti nisu bili dovoljno upoznati sa problemom tjelesne nepokretljivosti. arhitekture i građevinarstva1.). S obzirom na veliki broj invalida tek završenog rata. nego i osjećaj da su društveno korisni. rada. u Bosni i Hercegovini situacija nije ništa bolja.Pisaća mašina za osobe čije su ruke nepokretne. To je. U toj bivšoj republici SFR Jugoslavije radile su i tri auto-škole čiji polaznici su ravnopravno bili i zdrave i osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. Zahtijeva hitno reagovanje nadležnih državnih organa. da nisu balast zajednici. koji poslove. medicine. u SFR Jugoslaviji nije se mnogo učinilo. Sličan napredak nastojao se svojevremeno ostvariti i na polju obrazovanja. bilo sve. sa stanovišta uključivanja u njih brige o osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. U arhitektonskom pogledu.

u: Galaksija br.Službene novine grada Sarajeva. septembar 1987.____________________ 6.Službeni list SFRJ 18/88. gradska kuća i hotel. što je sasvim sigurno mnogo bolje. br. čak i takva nedovoljna. a oni su bili kulturni centar. kao i sa time šta u stvarnom životu to znači.Grupa autora: Urbanističko-tehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica. zemlji koja se problematikom osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima vrlo intenzivno bavi još od sredine pedesetih godina. Najvjerovatnije je da će se u realizovanju ovih namjera javiti određeni otpori. Pomenuta regulativa objavljena je u: .1 I DIO . ustanovljeno je da bi dodatni troškovi. 1988. zbog toga što ne postoji institucija koja bi vršila revidiranje projekata i sa tog stanovišta. Potom je. u: Službene novine Kantona Sarajevo. ona se. u okviru redovne edukacije na odgovarajućoj visokoškolskoj ustanovi (Arhitektonski fakultet). a u odnosu na uobičajeni način gradnje. bilo da je riječ o projektima izgradnje novih ili adaptacije postojećih objekata. Sarajevo. ne poštuje i to. 63.JUS U. definisanjem odgovarajuće zakonske regulative. u Bosni i Hercegovini postoji. br.A9. . str. 673 i 674. april 2000. godina: V. Da bi se opisano stanje izmijenilo. neophodno je upoznati arhitekte sa pojmom umanjena tjelesna sposobnost. bili veći za manje od 0. u slučaju ako bi oni bili građeni bez arhitektonskih barijera. Sa čime je potrebno upoznati arhitekte 1. februar 1976. 30. Na osnovu proučavanja investiciono-projektne dokumentacije za tri reprezentativna uzorka. kao i u to šta u arhitektonskom smislu svaka kategorija pojedinačno zahtijeva. Zakonska regulativa koja tretira problematiku gradnje bez arhitektonskih barijera. Međutim.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti 3 . 2. 217 do 233. Da bi se eventualnim zagovornicima takvog pristupa ukazalo na to u kojoj mjeri griješe. potrebno obezbijediti ugrađivanje stečenih znanja u projekte. koji će svoje opravdanje tražiti u ekonomskoj dimenziji problema. Beograd.1% od cjelokupne vrijednosti investicije. str. str. iako rudimentarna. 21. Pisaća mašina za invalide. uglavnom.A9. Ovo je moguće ostvariti pokretanjem jedne šire društvene akcije ili. potrebno je ukazati na rezultate istraživanja do kojih su došli u SAD. 5. 46. Takođe je neophodno uputiti ih u kategorizaciju osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. . 11./1988. Sarajevo. Beograd. . Beograd. 1988 – u Bosni i Hercegovini preuzet kao BAS U.

Arsić. pa tako i našoj. Institut za socijalnu politiku. A koliki pozitivni efekat ta mala dodatna ulaganja imaju na moralnu i pravnu stranu problema nije uopšte potrebno naglašavati. Beograd. Strasbourg 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 35. 1984. da bi dobila objekte znatno većeg kvalitativnog nivoa. Petar: Arhitektonske barijere kao ometajući faktor u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji invalida u društvo. str. u zborniku radova: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja: Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u društvu.Svakoj društvenoj zajednici. objekte koje mogu koristiti svi članovi te zajednice. ____________________ 1. isplativo je da dodatno uloži ovako mali procenat (promil!) od ukupne investicione vrijednosti neke (svake!) gradnje.

II DIO ARHITEKTONSKE BARIJERE .

2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

od kojih se očekuje da uklanjanjem arhitektonskih barijera otvore puteve rješavanju ovog problema i u drugim sferama života.7. jesu arhitektonske barijere. osnovna prepreka koja stoji pred licima umanjenih tjelesnih sposobnosti. U tom smislu. pa do psihološke. Oči se okreću ka arhitekturi i arhitektima. kao temeljni princip njihove rehabilitacije. u svakom pogledu. medicinske i drugih. Pri tom. počev od sociološke i ekonomske. a kasnije i projektovanju. najugroženiju kategoriju lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Dakle. humaniji način. služe invalidska kolica i mogućnost manipulisanja tim kolicima od strane samih hendikepiranih lica. kao osnovni parametar pri odlučivanju. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. na putu njihove integracije u svakodnevna životna zbivanja. Od sredine pedesetih godina na problem tjelesno nemoćnih počinje se gledati na drugi. postavlja se pitanje koja kategorija tjelesno nemoćnih osoba je ona referentna. a posebno nepokretne osobe bile su izopštene iz društva. na osnovu čijih mogućnosti. II DIO .Arhitektonske barijere 3 . počinje se zagovarati princip njihove integracije u društvo i sve društvene tokove. odnosno koji parametri su ti na osnovu kojih se odlučuje da li je neki arhitektonski elemenat arhitektonska barijera ili ne. izolovane i satjerane u vlastite domove ili u centre za rehabilitaciju kao svojevrsna geta. odnosno nemogućnosti samostalnog (misli se bez pomoći trećih lica) savlađivanja pojedinih arhitektonskih elemenata se odlučuje da li su ti elementi arhitektonske barijere ili ne. Arhitektonske barijere i parametri koji ih definišu Od početaka naše civilizacije pa sve do sredine pedesetih godina XX vijeka čovječanstvo je arhitektonske i komunalne objekte gradilo isključivo za zdravi dio populacije. Jasno je da su osobe koje su nepokretne bez invalidskih kolica te koje čine.

pokretne platforme. kao i različita ručna. To znači da je i procenat standardnih invalidskih kolica. tipova i podtipova invalidskih kolica. odgovarajuća ergonomska istraživanja u svijetu pokazala su da u svakoj populaciji ima određeni udio izrazito malih i izrazito velikih jedinki. u širokoj upotrebi su i razne vrste štaka. HEWI iz Njemačke. Naime. Znatno rjeđe koriste se raznovrsni korzeti.1. Dimenzije invalidskih kolica U najširoj upotrebi u SFR Jugoslaviji bila su standardna invalidska kolica “Zavoda za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane.1. on u većini slučajeva iznosi (oko) 5%. U svijetu postoji niz proizvođača. To su i uređaji koji medicinskom osoblju i drugima olakšavaju rad sa potpuno nepokretnim ili teško pokretnim licima. električna i slična sjedala. u vertikalnom smislu. zavisno od ciljne grupe osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti kojoj su namijenjena i svrhe kojoj služe. jednak procentu u kojem se i drugi proizvodi namijenjeni širokoj potrošnji rade kao izrazito mali ili izrazito veliki. prenosni oslonci i hodalice. tako i. a tako je u Bosni i Hercegovini i danas. čija djelatnost je vezana za zadovoljavanje potreba osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. hidraulična. Ortopedia. kako je već rečeno. to su ovaj tip i veličina invalidskih kolica referentni prilikom definisanja karakteristika arhitektonskih 8. Ortopedska pomagala Ortopedska pomagala su naprave koje osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti pomažu u ostvarivanju samostalnog mobiliteta. kao i svih drugih tipova invalidskih kolica. Među većim i poznatijim su firme Meyra. Najstarije i najčešće korišteno ortopedsko pomagalo jeste obični štap. dizalice. Brojčano iskazano.2 Premda adekvatne analize za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti nisu nigdje sprovedene. Pošto se standardna invalidska kolica. kao i svi ostali tipovi invalidskih kolica. Osim njega. 8. LEVO iz Švajcarske. liftovi i slični uređaji. izvedenih u maloj i velikoj varijanti.8.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . srednja i velika.1. Standardna invalidska kolica. mali kranovi. Industrija ortopedskih pomagala danas je dostigla zavidan nivo razvoja. i kako je srednja veličina u njihovom ukupnom broju zastupljena sa oko 90%. Veliki i specijalizovani proizvođači izrađuju niz različitih vrsta. logično je pretpostaviti da je navedeni udio za njih proporcionalan onom kod zdravog dijela populacije. koriste najčešće. Invalidska kolica Invalidska kolica su ortopedsko pomagalo koje nepokretnim osobama omogućava kretanje kako u horizontalnom.. rade se u tri veličine: kao mala. proteza i invalidskih kolica. uz poštovanje određenih pravila..1 Njihova fabrička oznaka bila je VI-14.

Potrebno je naglasiti da se osnovne dimenzije i geometrija standardskih invalidskih kolica. dati su na slici br. Dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje veličine kada u njima sjedi prosječno razvijena osoba. nisu pogodna za samostalnu upotrebu. zbog ruku. širina im je 66 cm.elemenata koji dozvoljavaju njihovu upotrebu. nije i sa materijalom od koga Slika br. zbog svoje prevelike težine. ono je na visini od oko 150 cm. 8. Težina im se kreće oko 23 kg. a kod izrazito krupne. s druge strane. što nema bitnog uticaja na njihove upotrebne karakteristike. povećava se na oko 120 cm. ali im se. u kom slučaju im se težina smanjuje na oko 11 kg. Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje veličine. međutim. zbog stopala osobe. Zato pojedini proizvođači invalidska kolica rade i od aluminijumskih cijevi. na oko 90 cm. Kada u standardnim invalidskim kolicima sjedi nepokretna osoba. Rade se od čeličnih poniklovanih cijevi. Oči prve nalaze se na visini od oko 125.2.Arhitektonske barijere  . Zavoda za rehabilitacijo invalidov iz Ljubljane) dati su na slici br. mogu neznatno razlikovati. Dužina ovih kolica iznosi 110 cm. kada u njima sjedi prosječno razvijena osoba. Stoga ona moraju biti predmet posebne analize. Detaljni nacrti i dimenzije standardnih invalidskih kolica srednje veličine (u ovom slučaju tipa VI-14. a visina 90 cm.2. 8. Takav slučaj. a širina. 8. se prave.1. cijena povećava između 5 i 6 puta u odnosu na čelična. U sklopljenom stanju njihova širina smanjuje se na 31 cm. II DIO . a druge na visini od oko 140 cm. Tjeme glave prosječno razvijene osobe koja sjedi u invalidskim kolicima nalazi se na visini od oko 135 cm. dužina sa kojom se prilikom njihove upotrebe mora računati. Opisana standardna invalidska kolica. zavisno od proizvođača.

– toaletna kolica VI-23 (slika br.9).10). 8. 8. – invalidska kolica za dvojno amputirane osobe VI-24 i – sportska invalidska kolica VI-26 (slika br. na lijevoj strani VI-17 (slika br. 8. Podjela invalidskih kolica na osnovu namjene Osnovna i najstarija podjela invalidskih kolica izvršena je na osnovu njihove namjene. itd. Najveći proizvođač invalidskih kolica u SFR Jugoslaviji bio je “Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane koji je proizvodio i  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere proizvodi.1. 8. Podjele invalidskih kolica Invalidska kolica dijele se na osnovu više različitih kriterijuma. bilo djece.4. terenskoj vožnji. 8. – dječija invalidska kolica VI-20 (slika br. Invalidska kolica VI-7. sljedeće tipove invalidskih kolica: – standardna invalidska kolica VI-14 (slika br. .4). u zavisnosti od toga čemu su namijenjena. odnosno toga čemu služe: da li samostalnom kretanju bilo odraslih osoba. Osnovni su: − namjena kolica i − stepen aktivnosti osobe koja ih koristi.Ove dimenzije treba striktno poštovati i koristiti kao referentni podatak.2. 8. – kolica za prevoz VI-22 (slika br.6). upotrebi od strane osoba kod kojih su obje (paraplegičari) ili samo jedna ruka u funkciji (hemiplegičari).1. Slika br. – terenska invalidska kolica VI-7 (slika br. 8. 8.1. 8.3). – invalidska kolica sa jednoručnim pogonom i to: na desnoj strani VI-16. prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata namijenjenih upotrebi od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. da li prevozu hendikepiranih od strane trećih lica. – invalidska kolica sa produženim naslonom VI-19 (slika br.2. 8.8).7). 8. obavljanju toaletnih potreba.5).

Invalidska kolica VI-19. Invalidska kolica VI-20. Slika br. Invalidska kolica VI-17. 8.6.Arhitektonske barijere  . Slika br.8. Slika br. Invalidska kolica VI-26. 8. Invalidska kolica VI-23. Slika br.7. Invalidska kolica VI-22.Slika br.10. 8. 8. 8.5. 8. II DIO . Slika br.9.

Proizvodne dimenzije tipova invalidskih kolica date su u tabeli: 3 izrađuje „Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane tip VI-7 kod 642 006 641 024 641 025 641 026 641 027 641 028 641 029 641 030 641 031 641 032 641 040 641 042 641 044 641 046 641 048 641 050 641 097 641 098 641 099 641 122 641 125 641 090 644 003 VI-14 VI-16 VI-17 VI-19 VI-20 VI-22 VI-23 mm 680 632 632 632 666 666 666 716 716 716 655 690 740 655 690 740 666 666 666 555 555 652 532 mm 430 396 396 396 430 430 430 480 480 480 395 430 480 395 430 480 430 430 430 318 318 430 430 mm 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 370 795 795 795 365 365 370 340 mm 360 310 310 310 310 310 310 310 310 310 370 370 370 370 370 370 310 310 310 320 320 300 - točkovi PP PP PT TT PP PT TT PP PT TT PT PT PT PT PT PT PT PT PT PP TT PP TT  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

zadnji pumpani točkovi TT – puni gumeni točkovi II DIO .VI-24 VI-26 641 074 641 075 641 076 641 100 641 101 641 102 641 106 641 107 641 108 641 130 641 131 641 132 641 133 641 134 641 135 641 136 641 137 641 138 641 139 641 140 641 141 641 142 641 143 641 144 641 145 632 666 716 632 666 716 632 666 716 636 670 636 670 636 670 636 670 636 670 636 670 636 670 636 670 396 430 480 396 430 480 396 430 480 396 430 396 430 396 430 396 430 396 430 396 430 396 430 396 430 370 370 370 370 370 370 370 370 370 220 220 220 220 290 290 290 290 330 330 330 330 370 370 370 370 310 310 310 310 310 310 310 310 310 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 330 PP PP PP PT PT PT TT TT TT PP PP PT PT PP PP PT PT PP PP PT PT PP PP PT PT PP – pumpani točkovi PT – prednji puni gumeni.Arhitektonske barijere  .

U svijetu se za njih organizuju brojna takmičenja u različitim sportovima.2. kakva pod oznakom VI-14 proizvodi npr. Podjela invalidskih kolica na osnovu karaktera korisnika kojima su namijenjena Osamdesetih godina XX vijeka ustanovljena je podjela osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti na pasivne i aktivne. pošto se njima nastoji kompenzovati nedostatak nogu.12. Tokom osamdesetih godina XX vijeka došlo je i do podjele invalidskih kolica u skladu sa osnovnim korisničkim grupama. Rade se od čeličnih cijevi. prikazana je njihova standardna varijanta. Na slici br. para-prvenstva.11. Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti vrlo često su uspješni sportisti.).8. i sl.11). Snaga ruku takvih osoba u najvećem broju slučajeva u potpunosti je sačuvana. do nivoa olimpijskih igara i svjetskih prvenstava (tzv. Okvirna cijena kreće im se na nivou od oko 700 DM. odnosno ona za aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. i dodatno razvijene. Invalidska kolica namijenjena aktivnim osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti rade se od aluminijumskih legura i titanijuma. 8. 8. što se posebno odnosi na aktivnosti na otvorenom. kada je u njihovom upravljanju pomoć trećeg lica gotovo neophodna. Teška su do Slika br. odnosno saobraćajnih nesreća ili ratnih ranjavanja. 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Invalidska kolica namijenjena pasivnim osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti su već opisana standardna. i “Zavod za rehabilitacijo invalidov” iz Ljubljane. Aktivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one kod kojih je oduzetost ili nedostatak donjih ekstremiteta najčešće posljedica fizičkih nasrtaja na integritet organizma. para-takmičenja: para-olimpijada. na ona za pasivne. da invalidska kolica mogu samostalno pokretati samo uz velike poteškoće ili to nisu u stanju nikako činiti. 8. Nerijetko su ruke.2.1. Jedan od takvih sportova je i sportski ples (slika br. Pasivne osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti jesu one koje su oboljele od bolesti koje slabe cijeli organizam. Stoga je njihova snaga i sposobnost ruku oslabljena do te mjere. pa im se težina kreće između 20 i 25 kg. Takmičenje osoba vezanih za invalidska kolica u sportskom plesu. Nisu pogodna za samostalno pokretanje. .

13). II DIO . izuzetno visoka. čija je cijena.14).14. između 5 i 6 puta veća od cijene čeličnih standardnih invalidskih kolica. Tako se rade invalidska kolica.Arhitektonske barijere 1 .5 kg. 11.13. 8. plesu (slika br. 8.15.15). 8. s obzirom na način i kvalitet izrade. Slika br. Njihova cijena je. 8. Slika br. Za posebno aktivne osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.12. 8. 8. pa su veoma podesna za samostalno pokretanje. itd. Invalidska kolica namijenjena tenisu. tenisu (slika br. 8. Slika br. osobe koje se bave sportom.4 Naročito su pogodna za aktivnosti na otvorenom. Standardna invalidska kolica namijenjena aktivnim osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. a koja su namijenjena trkama (slika br. nažalost. kao i na upotrijebljene materijale. Invalidska kolica namijenjena plesu.Slika br. izrađuju se invalidska kolica specijalno prilagođena aktivnostima za koja su predviđena. Invalidska kolica namijenjena trkama.

predstavljen 1992. Njena kolica nemaju središnje osovine pogonskih točkova (rješenje koje je prvi na jednom motociklu primijenio švajcarski dizajner Luigi Collani). Slika br. ergonomije i dizajna. Mačevanje u invalidskim kolicima. što njihovom korisniku omogućava lagan pristup korpi za teret smještenoj ispod sjedišta. poput rukometa ili košarke (slika br.18). g. Potpuno je jasno da će invalidska kolica u okviru globalnog tehnološkog razvoja biti i dalje usavršavana i to kako u pogledu materijala.16). stonog tenisa ili mačevanja (slika br. Diplomski rad u vidu dizajnerske studije invalidskih kolica njemačke studentkinje Elke Stimpfig. godine njemačka studentkinja Elke Stimpfig (slika br.16. 8. tako i u pogledu upotrebljivosti. 8. 8. Isto tako ih koriste i u raznim kolektivnim sportovima. Slika br. 8.5 Slika br. Veoma interesantno viđenje invalidskih kolica dala je u svom diplomskom radu 1992. 8. 8.17). poput npr. Košarkaška utkamica timova čije su igračice hendikepirane osobe.17. dodatno im smanjuje težinu 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .18.Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju invalidska kolica i u onim sportovima za koje bi se u prvi mah moglo pomisliti da su nespojivi sa tim ortopedskim pomagalom.

Jedini nedostatak. kao najstarije poznato i najjednostavnije pomagalo u hodu. Njegov vrh mora biti obložen elastičnim gumenim čepom. posebno one kategorije čija su tjelesna oštećenja manjeg intenziteta i kod kojih se sačuvao veći dio motoričkih funkcija. Invalidska kolica za apsolutno nepokretna lica (tetraplegičare).2. U SAD su radili na tome da se i apsolutno nepokretnim osobama. ali i na razne vrste proteza. 8. hodalica sa i bez točkova i sličnih konstrukcija koje potpomažu hodanje. Sve navedeno važi i za štap. Dodatno. konstruisali su električna invalidska kolica kojima se upravlja pokretima očiju. Specijalne izrade invalidskih kolica Proizvodnja specijalnih izrada invalidskih kolica vezana je za pokušaje da se udovolji potrebama posebno teških kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Slično štapu. osobama kod kojih su obje noge i obje ruke nepokretne (tzv. nešto rjeđe od kombinacije aluminijumskih legura i plastike.i pojednostavljuje čišćenje i održavanje. 8. I ova ortopedska pomagala moraju biti ergonomski oblikovana i izrađena od čvrstih i laganih materijala. 8.3.19. U tu svrhu.a. odnosno omogućavaju stabilnost kroz oslanjanje na tri. ogleda su u nemogućnosti njihovog sklapanja (op. koriste i druge vrste ortopedskih pomagala. misli na štapove i štake. a preko posebnog elektronskog sistema u vidu naočara (slika br. tetraplegičarima) i kojih u toj zemlji ima oko 100 hiljada. prije svega. koji onemogućava klizanje ustranu pod opterećenjem. ali ozbiljan. I kod njih je od izuzetne važnosti da na vrhovima II DIO .). 8. omogući samostalno korištenje invalidskih kolica.19). štap može biti izveden u jednom komadu ili na sklapanje (slika br.20). korzeta. Tu se. osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. Ostala ortopedska pomagala Osim invalidskih kolica. četiri ili više tačaka. i štake se mogu raditi od drveta ili kombinacije laganog metala i plastike. sličnog onom za navođenje vatre (nišanjenje) u savremenim lovačkim avionima.Arhitektonske barijere 3 .1. Radi se najčešće od drveta. pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti izradi detalja koji povećavaju sigurnost njihove upotrebe.6 8. Slika br.

da je veoma teško primijetiti njihov hendikep. 8. Ova vrsta hodalica obavezno je opremljena kočnicama (vrlo važne prilikom kretanja nizbrdo).zdravlje. a u potpunosti su zadržale preostalo Slika br. gotovo u potpunom kapacitetu. Štap. ali koja se samostalno veoma teško kreću. prilagođavati korisniku. U kojoj mjeri je to moguće. Hodalice sa točkovima upotrebljavaju takođe osobe sa preostalim mobilitetom.21. na stotinu metara postiže bolje vrijeme od osrednje uvježbanog zdravog. 8. na taj način. Dijele se u dvije osnovne grupe. najčešće upotrebljavaju razne vrste proteza. sa protezom noge). to često čine tako umješno.) i oslanjanje (slika br. a da i ne govorimo o onim neuvježbanim. a drugu one sa njima. Hodalice bez točkova najčešće imaju četiri oslonca obložena elastičnim gumenim čepovima. Proteza za nogu.22). Najčešće su u upotrebi proteze za noge (slika br. vrate svakodnevnim aktivnostima. ali nešto malo pokretljivije i sigurnije u hodu od prethodno navedene skupine. 8. Koriste ih lica koja su zadržala dio mobiliteta.20.21). povrede na radu ili ratna ranjavanja. Stoga su u stanju da se. imaju elastične gumene čepove. Osobe koje upotrebljavaju ortopedska pomagala prostor u kome se kreću koriste na drugačiji način i u drugoj mjeri u odnosu na zdrave Slika br. Prvu čine hodalice bez točkova.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . One se uvijek rade po pojedinačnoj naruđbi i uz maksimalno prilagođavanje korisniku. Jedna od ortopedskih pomagala u kretanju jesu i razne vrste hodalica. Osobe koje ih koriste. čaše. i sl. Redovno se rade od izuzetno laganih i čvrstih materijala i sa mogućnošću sklapanja i podešavanja korisniku. bilo kroz saobraćajne nesreće. 8. najbolje svjedoči podatak da dobro uvježban sportista-invalid (npr. zbog svoje dobre tjelesne spreme. a uobičajeno i korpom za namirnice i daskom za privremeno odlaganje sitnica (maramice. Poželjna osobina je da se mogu podešavati po dužini i. Osobe koje su ostale bez pojedinih ekstremiteta usljed nasrtaja na njihov fizički integritet.

Otto Bock Reha. odnosno manje ili više od ovog procenta. 6. ukoliko je to potrebno i isplativo. Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH. U Bosni i Hercegovini invalidska kolica proizvodi firma “Neretva” iz Sarajeva. 8. izrazito malih i izrazito velikih osoba. Elektronska kolica. str. zapravo. Beograd. tolerantan i ne požurivati hendikepirana lica u realizaciji njihovih namjera. Duderstadt (Deutschland). 2 (prospekt firme). mart 1972. Zelnik. u: Galaksija br. Potrebno im je pomagati samo na njihov zahtjev ili kada je očigledno da ponuđena pomoć neće biti odbijena. 1. S druge strane. Julius. Auflage. Wegbereiter für mehr Mobilität. Zavod za rehabilitacijo invalidov. str. LeinfeldenEchterdingen (Deutschland). Pri tom. Beograd. str. posebno male i posebno velike modele određenog proizvoda. Invalidski voziček.22. Stemshorn. Hodalica sa točkovima. 1987. 54 i 55. u zajedničkom korištenju pojedinih prostora ili predmeta. II DIO . 1983. potrebno je biti strpljiv. Ne radi se o tome da u nekoj populaciji ima po 5%. Ljubljana. 3. 1995. 34. o tome da dizajneri osmišljavaju svoje proizvode nastojeći da zadovolje što veći broj korisnika.____________________ ljude. Te činjenice. Definiciju percentila moguće je pronaći u: Panero. str. oni svjesno isključuju krajnje ekstreme populacije i za njih projektuju. 3. 73. str. prilikom projektovanja sadržaja namijenjenih njima. čiju količinu određuju na osnovu takozvanog percentila. 4. -. Martin: Antropološke mere i enterijer. 2. Der Avantgarde. Riječ je. 5. I faktor vrijeme one tretiraju potpuno drugačije. Građevinska knjiga. neophodno je u punoj mjeri uvažavati. 5 (prospekt firme). 1. Axel i dr: Barrierefrei Bauen für Behinderte und Betagte. Slika br.Arhitektonske barijere  .

i uopšte gornji dio tijela. I ovdje se moraju razlikovati onî koji imaju gornje ekstremitete zdrave od onih kod kojih su ovi. čiji su gornji dio tijela i ruke zdravi. Slika br.2.9. zbog sjedećeg položaja. kružno ustranu. odozgo nadolje i oko sebe u horizontalnoj ravni. Slika br. Dohvat nepokretnih osoba.3. Dohvat nepokretne osobe potpuno zdravog gornjeg dijela tijela kružno ustranu. 9. pravo ispred sebe.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .1. odozgo nadolje. tetraplegičari imaju i gornje ekstremitete nepokretne. Dohvat osoba koje sjede u invalidskim kolicima Kretnje osoba u invalidskim kolicima. pa je dohvat koji one rukama mogu da ostvare osjetno smanjen. oboljeli. Dohvat nepokretne osobe potpuno zdravog gornjeg dijela tijela. Govoriti o njihovom dohvatu teško je i nesigurno. Kod osoba sa bolesnim gornjim ekstremitetima dohvat je već zbog same bolesti umanjen.2 i 9. 9.3. s obzirom da njega određuje vrsta i stepen svakog oboljenja posebno. značajno su otežane. prikazan je na slikama br. Osim donjih. pravo ispred sebe. 9. Slika br. 9. 9. što je sjedenjem u invalidskim kolicima dodatno potencirano. pa se o njihovom dohvatu rukama ne može govoriti.1. Dohvat nepokretne osobe potpuno zdravog gornjeg dijela tijela u horizontalnoj ravni. koja sjedi u invalidskim kolicima.

1. Interesantno je uporediti podatke koje preporučuju u Švajcarskoj. kao i druge zemlje sa visokim životnim standardom). kao i podatke iz nekih drugih zemalja koje u okviru svoje socijalne politike o osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vode odgovarajuću društvenu brigu (SAD. Prostor potreban za izvođenje raznih vrsta okreta standardnim invalidskim kolicima Invalidskim kolicima mogu se vršiti okreti za 900. koriste nepokretne osobe koje imaju obje ruke zdrave. Pod manipulisanjem invalidskim kolicima podrazumijeva se izvođenje raznih vrsta okreta u horizontalnoj ravni. i pravolinijska vožnja u horizontalnom i vertikalnom smislu. mogu se raditi na dva načina. 10. 10. Njemačka. Okret koji se radi na ovaj način zahtijeva manje prostora i lakši je za izvođenje. koriste nepokretna lica koja imaju zdravu samo jednu ruku (npr. služeći se u okretanju invalidskih kolica jednom rukom i okrećući samo jedan pogonski točak u odgovarajućem smjeru. u kojoj se od zemalja formiranih na području bivše SFR Jugoslavije u tom pogledu najviše učinilo.1. u zavisnosti od toga o kojoj kategoriji nepokretnih osoba koje ih izvode je riječ. Okret za 3600 nije uobičajen i vrlo rijetko se izvodi. dok je drugi istovremeno zakočen. To dovodi do rotiranja kolica oko tačke (S) koja se nalazi na polovini ose koja povezuje središta pogonskih točkova invalidskih kolica. koji su u većini elemenata izuzetno povoljni za nepokretne i teško pokretne osobe. najčešće koriste okrete od 900 i 1800. pri manipulisanju invalidskim kolicima. ali ga je kao mogućeg potrebno analizirati. Nepokretne osobe. Dimenzije prostora potrebnog za manipulisanje standardnim invalidskim kolicima i drugim ortopedskim pomagalima Osim osnovnih dimenzija standardnih invalidskih kolica kada u njima sjedi nepokretna osoba.10. Švedska. II DIO . Prostor potreban za okretanja standardnih invalidskih kolica objema rukama Okret invalidskim kolicima objema rukama izvodi se tako da se oba pogonska točka kolica pokreću istovremeno i podjednako snažno u suprotnim smjerovima. podatke koje preporučuju u Sloveniji. Okret napravljen na ovaj način zahtijeva više prostora i teži je za izvođenje. Prvi način. neophodno je poznavati i dimenzije prostora potrebnog za manipulisanje njima. Drugi način. služeći se u okretanju invalidskih kolica obadvijema rukama i okrećući pogonske točkove u suprotnim smjerovima.Arhitektonske barijere  . Svi nabrojani okreti.1. 1800 i 3600. Za dimenzije prostora potrebnog za izvođenje svakog od navedenih okreta u literaturi iz različitih zemalja daju se i različiti podaci. odnosno vožnja po kosini. hemiplegičari).

Okret Prostor na kome nepokretna osoba u invalidskim kolicima može izvesti okret od 3600 trebalo bi da je minimalno 172 cm X 172  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere invalidskim kolicima za 900. neophodnog za izvođenje ovog okreta. na kome bi nepokretna osoba u invalidskim kolicima uz određene poteškoće (idealni uslovi i izuzetno precizno izvođenje manevra). ali za manipulisanje invalidskim kolicima zahtijeva prostor minimalnih dimenzija od 150 cm X 150 cm.5 cm X 152. Ako se određivanje dimenzija prostora. u Sloveniji misle da je neophodno 131 cm X 131 cm.5 cm.6 cm (?). međutim. izveden objema rukama. Kako to najčešće nije slučaj. U normalnim okolnostima. onda je vidljivo da njegove potrebne dimenzije iznose minimalno 128 cm X 128 cm (slika br. cm velik (slika br. izveden objema rukama. dakle. koji se invalidskim kolicima izvode dvoručno. 10. Za okret invalidskim kolicima od 1800. a u SAD 115. da se. izveden na opisani način. poželjno je primjenjivati švajcarski normativ. samo u slučaju ako se okret izvodi pod idealnim uslovima i na idealan način. dovoljan prostor od 140 cm X 140 cm. i Nijemci posjeduju odgovarajuće preporuke.U Švajcarskoj smatraju da je za okret invalidskim kolicima od 900. poželjno je da se ove veličine povećaju do onih koje preporučuju Švajcarci. ponovno koristi švajcarski normativ.3 Za sve navedene okrete. . Inače.3). a u SAD od minimalno 160 cm X 160 cm2.6 cm X 160 cm (?). Ovo.4 Slika br. mogla objema rukama da izvede okret od 1800. Amerikanci su kao neophodne precizirali dimenzije prostora od minimalno 115. obuhvaćene normativom DIN 18025 Teil 1.1. vrši posmatranjem invalidskih kolica u kojima sjedi nepokretna osoba. u Švajcarskoj zahtijevaju prostor od 140 cm X 180 cm. a u literaturi iz SAD-a data je grafička šema koja pokriva sve vrste okreta invalidskim kolicima. On ne precizira svaki okret pojedinačno. 10. U Sloveniji ocjenjuju da je za ovakav manevar potreban prostor od 172 cm X 172 cm. trebalo bi da iznose minimalno 128 cm X 172 cm (slika br. izveden objema rukama. poželjno je da ove veličine budu za koji centimetar veće. za njega smatraju potrebnim 131 cm X 172 cm. Švajcarci smatraju dovoljnim prostor od 180 cm X 180 cm.1). za okret invalidskim kolicima od 3600. kao onaj koji najbolje odslikava realno stanje. U svakodnevnim prilikama.1 Prilikom analiziranja pomenutog okreta.2). Dimenzije prostora. U Sloveniji. 10. kao onaj koji najbolje odslikava potrebe realnog stanja. 10.6 cm X 115. odnosno 152.

izveden objema rukama. dostupnoj autoru. Slika br. Prostor potreban za okretanja standardnih invalidskih kolica jednom rukom Okret invalidskim kolicima.5 U literaturi iz SAD.2.6 Uz to. a drugi pokreće u određenom smjeru (unaprijed ili unazad). Naime. usljed posebne konstrukcije sklopa pogonskih točkova ovih kolica. izveden jednom rukom. za čije izvođenje se koristi samo jedna ruka. specijalno podešenim za jednoručnu upotrebu (?!). Slika br.5 cm. izveden 0 objema rukama.3. vrši se standardnim modelom VI-14. U švajcarskoj literaturi. Za okret invalidskim kolicima od 900. To izaziva rotiranje kolica oko tačke (S).Arhitektonske barijere  . u ovom slučaju napravljena je greška. 10. Okret jednom rukom.2. Amerikanci zahtijevaju prostor od 137. uz neznatno veću površinu i uz određene preduslove (teoretski: idealni uslovi II DIO .10. 10. vrši se na taj način da se jedan od dva pogonska točka (desni ili lijevi) zakoči. Međutim. nisu dati podatci za okrete invalidskim kolicima izvedene jednom rukom. Za okret od 900. na način koji je opisan u uvodnom dijelu razmatranja problema jednoručnog okretanja invalidskih kolica. navode da se nepokretna osoba pri tom mora služiti invalidskim kolicima VI-16 ili VI-17.1. data je grafička šema. specijalnim jednoručnim invalidskim kolicima VI-16 (dešnjaci) ili VI-17 (ljevaci).1 cm X 137. Okret invalidskim kolicima za 180 . izveden jednom rukom.1 cm (?).5 cm X 171. pri čemu ne navode kakvim kolicima se on izvodi (običnim ili specijalno podešenim za jednoručnu upotrebu). Okret invalidskim kolicima za 3600. koja se (u ovom slučaju) nalazi na vertikalnoj osi koja prolazi kroz središte pogonskog točka koji u tom momentu miruje. u Sloveniji smatraju potrebnim prostor od minimalno 171. okret jednom rukom. koja pokriva sve vrste okreta invalidskim kolicima.

Slika br.5). 10.6).4. Izvođenje ovakvog okreta jednoručnim invalidskim kolicima vrlo je komplikovano i zahtijeva odgovarajuću vještinu i uvježbanost. izveden jednom rukom Slika br. izveden jednom rukom 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .4). 10. 10. a za okret od 3600 minimalno 190 cm X 190 cm (slika br. potrebno 161 cm X 180 cm (slika br. Potrebno je napomenuti da je ovim kolicima moguće izvesti i okret jednom rukom istovjetan okretu koji se izvodi jednom rukom standardnim invalidskim kolicima VI-14. ovdje će biti navedeno samo to da je za jednoručni okret od 1800. standardnim invalidskim kolicima. 10. Za jednoručni okret od 900 standardnim invalidskim kolicima. veličina potrebnog prostora treba da iznosi 125 cm X 161 cm (slika br. 10.i izuzetno precizno izvođenje manevra) ima iste karakteristike kao okret izveden sa obje ruke standardnim invalidskim kolicima VI-14. Kako se u literaturi iz Slovenije. Okret invalidskim kolicima za 1800. Okret invalidskim kolicima za 900.5. i u ovim je poželjno navedene minimalne mjere povećati za 5 do 8 cm. gore pomenuta greška provlači i za okrete od 1800 i 3600. u kom slučaju je potreban prostor jednakih dimenzija kao i za kolica VI-14. Analogno primjerima kod dvoručnih okreta invalidskim kolicima.

10. bilo da se ono izvodi u horizontalnom ili vertikalnom smislu. 10. ukoliko je riječ o zatvorenoj komunikaciji. Kod ove vrste kretanja. Kosine namijenjene kretanju nepokretnih osoba u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu Kada se govori o pravolinijskom kretanju nepokretnih osoba u invalidskim kolicima u vertikalnom smislu. o njihovom kretanju po kosinama. odlučujući parametar je širina koju zauzimaju invalidska kolica u kojima sjedi nepokretna osoba. odnosno u vertikalnom smislu. II DIO . tada ona mora biti minimalno široka 150 cm (slika br. predviđa da komunikacija služi istovremenom prolasku dviju osoba u invalidskim kolicima. tako i po kosoj ravni.2.7). i to kako po horizontalnoj ravni. ona u tom slučaju mora imati minimalnu širinu od 180 cm (slika br. tada je situacija nešto zamršenija. Veliki broj zemalja daje veliki broj međusobno veoma različitih normativa za maksimalnu dužinu i maksimalni uzdužni nagib kosina. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje standardnim invalidskim kolicima u horizontalnoj ravni Ako određeni arhitektonski elemenat služi za prolaz samo jednoj nepokretnoj osobi u invalidskim kolicima. invalidskim kolicima može se izvoditi i pravolinijsko kretanje. Ukoliko se predviđa da neka komunikacija služi istovremenom prolazu jednog zdravog i jednog nepokretnog lica u invalidskim kolicima. odnosno. 10. 10.9).2.2. 120 cm (slika br. međutim. Ako se. odnosno u horizontalnom smislu.8).1.Arhitektonske barijere 1 . tada je potrebno da njegova svijetla širina bude minimalno 90 cm. Prostor potreban za pravolinijsko kretanje standardnim invalidskim kolicima Osim kružnog. 10.2. 10. tj.

9. ne dozvoljavaju uzdužni nagin kosina veći od 6%.7.33%. Ukoliko je kosina duža. ali im maksimalnu dužinu između odmorišta ograničavaju na 6 metara.33%.25%. U SAD maksimalni nagib kosina određuju odnosom 1:12 ili 8. ali su mišljenja da bi cjelishodniji bio kod odnosa 1:16 ili 6. Maksimalnu dužinu kosina ograničavaju na 30 fita (≈9 metara). dok bi unutrašnje kosine.8. uz maksimalnu dužinu od 7 do 9 metara između odmorišta.28%. 10. a ne bi smjele preći nagib čiji je odnos 1:7 ili 14. takođe. uz jednaku maksimalnu dužinu kao i za vanjske kosine (slika br. U Njemačkoj. imale optimalni nagib pri odnosu od 1:12 ili 8. po njima.U Švajcarskoj smatraju da bi kosina smjela imati maksimalni uzdužni nagib od 6%. Dimenzije potrebne za prolaz jedne osobe u invalidskim kolicima. 10. Širina komunikacije potrebna za istovremeni Slika br.67%. nagib joj u određenoj mjeri mora biti smanjen. Slika br. 10. Širina komunikacije potrebna za istovremeni prolaz jedne zdrave i jedne osobe u invalidskim kolicima Slika br. uz maksimalnu dužinu između odmorišta (podesta) od 4 metra.10). Misle da bi vanjske kosine smjele imati maksimalni uzdužni nagib u odnosu 1:15 ili 6. 10. prolaz dvije osobe u invalidskim kolicima 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . U Sloveniji su dali različite normative za vanjske i unutrašnje kosine.

zdravi (misli se na nehendikepirani dio tijela) i fizički spremni. na dužini od 7 odnosno 9 metara oni. To za sobom povlači sve one posljedice o kojima je bilo riječi prilikom razmatranja ovog problema sa moralno-pravnog i sociološko-psihološkog stanovišta. Normativi za nagib kosina u različitim zemljama svijeta Kojem od nabrojenih normativa se prikloniti? Ako bi se analiza vršila samo sa ekonomskog aspekta. najekonomičniji. čak i uz pomoć trećih lica (slika br.Arhitektonske barijere 3 . Kosinu napravljenu na osnovu normativa od 14.Slika br. a i tada je neophodno da su mladi. napravljenu na osnovu normativa od 8. na šta društvena zajednica mora svjesno pristati. Gradnjom suviše dugih i strmih kosina dolazi se do situacije da. pa i pogibeljne za korištenje.11).10. ne samo da su nepovoljne. tada je potrebno izvršiti analizu sa stanovišta sposobnosti nepokretnih osoba u invalidskim kolicima da koriste kosine. Kosine čiji su nagibi veći i od gore pomenutih. na dužini od 7. 10.28% (1:7). II DIO . njima se uistinu nije i pomoglo. tj. nego su vrlo opasne. podjednako kao i kada ih uopšte nema. tada bi se utvrdilo da su slovenački normativi najbolji. premda se u odnosu prema nepokretnim licima pokazala dobra volja. bez obzira na fizičku spremu. nepokretni u invalidskim kolicima mogu veoma teško samostalno koristiti. Potrebno je znati da kosinu. kada se zanemari ekonomska strana problema. 10. Za njih su kraće i manje nagnute kosine povoljnije. pa su u tom smislu švajcarski i njemački normativi primjereniji od onih koje koriste u SAD i Sloveniji. Međutim.33% nagiba (1:12). onemogućavaju osobama u invalidskim kolicima samostalno kretanje. Na neadekvatan način izgrađene kosine. nisu u stanju da samostalno koriste. a posebno na dužini od 9 metara između odmorišta.

Oni su vrlo povoljni i. postavljaju na visini od 75 cm. trebalo bi se prikloniti švajcarskim i sličnim normativima (prije svih njemačkim). podeste) za minimalno 30 cm. tada razmak između njih ne bi smio biti veći od 100 cm (slika br. Ukoliko se predvidi da se osobe u invalidskim kolicima.12). poput malih izbočenja. Ove prepuste trebala raditi zato. na visini od (oko) 100 cm.16):  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .12. blago naglašenih prstenova i sličnog (slika br. treba da posjeduje sljedeće karakteristike (slika br. kada su u pitanju nagib i dužina kosina. da bi onima koji koriste kosinu.15). 10. 10. za djecu.Slika br. omogućavaju osobama u invalidskim kolicima samostalno kretanje (slika br. ako se dosljedno primijene. 10. koju bi samostalno mogle koristiti osobe u invalidskim kolicima. Kosina čija upotreba je pogibeljno opasna Slika br.13). Oblik rukohvata mora biti takav da ga osobe sa umanjenim tjelesnim spsobnostima mogu lagano obuhvatiti šakom (slika br. 10. Naznačavanje početka i završetka kosine može se izvršiti i posebnim detaljima na rukohvatima. Kosina. Rukohvati treba da budu prepušteni na horizontalne dijelove kosina (odmorišta tj.14). potrebno ih je obostrano opremiti rukohvatima. bio najavljen njen početak i završetak.11. Oni se. a za odrasle. prilikom kretanja po kosini istovremeno pomažu i desnim i lijevim rukohvatom. 10. udubljenja. 10. Povoljno projektovana vanjska kosina Dakle. 10. Da bi penjanje i silaženje niz kosine bilo sigurnije. zbog svega navedenog.

da posjeduju rubni nadzidak (vidi sliku br. ukoliko se na njemu vrši okretanje za 1800.13. – ukoliko se na odmorištu ne mijenja smjer. ali ne preko 6 m. Slika br. – minimalna dužina između odmorišta 4 m.14. 10. Pravilan raspored rukohvata na kosinama. Označavanje kraja rukohvata na stepeništima i kosinama II DIO . 10. niti uže od 200 cm.13).16. Slika br.– maksimalni nagib 6%. 10. ne kraće od 190 cm. 10. tj. Slika br. minimalno dugo 130 cm i širine jednake širini kosine. Kosina sa optimalno podešenim parametrima i pravilno izvedenim rukohvatom.Arhitektonske barijere  .15. – da površina kosine mora biti obrađena tako da nije klizava. Pored svega navedenog. Slika br. – da bi nailazak na kosinu. posebnu pažnju kod izgradnje kosina treba obratiti i na to: – da rubovi kosine moraju biti izvedeni tako da sprečavaju skliznuće točkova invalidskih kolica sa kosine. osim na rukohvatima. – odmorište između dvije kosine. postavljene na odgovarajućoj visini i širini. trebalo označiti i drugačijim materijalom ili drugačijom površinskom obradom osnovnog materijala od kog su izrađena odmorišta kosine. 10. Profili rukohvata pogodni za upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. – rukohvate za odrasle i djecu.

imaju specifičnu tehniku pomjeranja svojih ortopedskih pomagala. prilikom kretanja ovim licima je neophodna širina od minimalno 100 cm. vjerovatno. Stoga im je. 10. Prostor potreban za upotrebu štaka. ta vrijednost se. tokom njihovog prebacivanja iz zadnjeg u prednji položaj. Uočljivo je da dok miruju. zauzimaju dakle prostor širine od (oko) 80 cm.Tokom eksploatacije kosine. Prostor potreban za kretanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. usljed zabacivanja štapa. povećava na 75 cm. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. osobama koje koriste štap. ali i manje nego onima koji koriste invalidska kolica. Zbog zabacivanja štaka ustranu. koje se prilikom hoda ispomažu štakama. odnosno štapom. potreban je prostor čija minimalna širina iznosi 70 cm. koje se u hodu pomažu štakama i štapovima. Prilikom kretanja. osobe koje koriste štake. potrebno je voditi računa o tome da ona bude dovoljno osvijetljena.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Dok miruju. najčešće upotrebljavana ortopedska pomagala. potrebno više mjesta nego zdravim ljudima. kao i o tome da u svim meteouslovima bude održavana na primjeren način. 10. pri kretanju. Slika br.17. štapova i hodalica Štake i štapovi najstarija su i.3. zauzimaju prostor čija je širina neznatno veća od one potrebne zdravim ljudima.

Ljubljana. 1982. str. Ukoliko je hodalica bez točkova. del. str. Ljubljana. 4. 2. 1981. Marx. širina trake za kretanje neznatno je šira od one potrebne zdravim ljudima. 1. Ukoliko hodalica ima točkove.17.Arhitektonske barijere  . Olten. Final Rule – Appendix A to Part 36: Standards for Accessible Design. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 1. Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen. Ljubljana. Beograd. VTOZD Arhitektura VDO FAGG. 176 do 181. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 2. 10. Urbanistični inštitut Slovenije. Zavod SR Slovenije za rehabilitacijo invalidov i Urbanistični inštitut SR Slovenije. del. VTOZD Arhitektura VDO FAGG. 51. 1982. Bauen für Behinderte – eine gesellschaftspolitische Aufgabe. Panero. 5. 1987. Ljubljana. 28 CFR Part 36 – Nondiscrimination on the Basis of Disability by Public Accommodations and in Commercial Facilities. II DIO . Department of Justice – Office of the Attorney General. ide za njom. Građevinska knjiga. hendikepirano lice izbacuje je unaprijed. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 2. Urbanistični inštitut Slovenije. Ibid. i te dvije radnje uzastopno ponavlja. Julius i Zelnik. namijenjenih kategorijama osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti koje se u hodu ispomažu štakama ili štapom. Martin: Antropološke mere i enterijer. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete osebe. Ljubljana. 3. Schweizerischer Invalidenverband. 6. Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich. 1982. pa joj se potom približava. 1979.__________________ Način hoda lica koja korste štake i štapove i prostor potreban za to prikazani su na slici br. osoba umanjenih sposobnosti je gura ispred sebe i. Prilikom projektovanja pojedinih arhitektonskih elemenata. potrebno je strogo poštovati prethodno navedene dimenzije. U oba slučaja. Tehnika kretanja uz pomoć hodalica je unekoliko drugačija. jul 1991. aplikativni del. 16. aplikativni del. oslanjajući se. Stuttgart/Zürich. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje – raziskovalna naloga 1. 26. 1975. str. 1994.

pragovi. 11. Ukoliko se čak i dovoljno široka vrata postave u uzak hodnik i otvaranje usmjeri ka hodniku. zbog nemogućnosti povlačenja njihovih krila (označeno strelicom). prilaz vratima i vučenje ili guranje njihovih krila. veoma otežani. 11. 11.1 . Ta vrata moraju. stepeništa i liftovi. Vrata Osobe u invalidskim kolicima sa problemom vrata susreću se na mnogim mjestima.) i na bilo kojoj prostoriji da se nalaze (od reprezentativne dvorane. koji prilikom projektovanja vrata i njihovog prostornog smještanja treba ispoštovati. ona  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. a potom i prolazak kroz vrata. na sklapanje. mimohodna. posmična. neophodno je odmaknuti bočni zid od otvora vrata za minimalno 50 cm. Osim širine. to tlocrtnom dispozicioniranju ovog arhitektonskog elementa treba posvetiti posebnu pažnju. imati posebno oblikovane rukohvate. dvokrilna. do WC-a). O bilo kojim vratima da je riječ (jednokrilna. To osobi u invalidskim kolicima omogućava prilaz vratima.1) Kako su osobama u invalidskim kolicima. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i osnovni arhitektonski elementi Arhitektonski elementi koje ljudi svakodnevno koriste. itd. Da bi osoba u invalidskim kolicima mogla za sobom zatvoriti vrata. okretna.Vrata prilagođena upotrebi od strane osoba u invalidskim kolicima. osnovni zahtjev. zbog gabarita samih kolica.11. na suprotnoj strani od one na koju se vrata otvaraju. odnosno 75 cm za djecu. 11.1. Naime. osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti zadaju najviše poteškoća. uz to. odnosno postaju arhitektonska barijera (slika br. prikazan je na slici br. 11. njihova svijetla širina. na onoj strani krila vrata na kojoj se nalazi kvaka. a koji zbog svoje neprilagođenosti. na njima je neophodno montirati i jedan rukohvat. da bi se njima mogle koristiti osobe u invalidskim kolicima. kao i donji dio obložen limom do visine od 40 cm (slika br. jesu vrata. ne smije biti manja od 90 cm. Rukohvat hendikepiranim licima . za lica u invalidskim kolicima ostaju neupotrebljiva. na visini od 100 cm za odrasle. hvatanje kvake i nesmetano povlačenje krila vrata pored kolica.2).3.

Vrata dovoljne širine. veoma otežani.4. 11. Način prilaska osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti u invalidskim kolicima vratima standardne izrade. 11. ona osobama u invalidskim kolicima pružaju dodatnu sigurnost. a istovremeno pruža i koristan dodatni oslonac (slika br. odnosno 75 cm za djecu. omogućava potpunu kontrolu vrata.4).Slika br. prolazak kroz njih i njihovo zatvaranje za sobom. koja su zbog svoje dispozicije licima u invalidskim kolicima postala arhitektonska barijera. Pravilno projektovana.3. kako je već navedeno. dispozicionirana i opremljena vrata. u posljednje vrijeme u svijetu su se počela raditi vrata II DIO . zbog gabarita samih kolica.5.  . Montira se. prikazani su na slikama br. opremljenim dodatnim rukohvatom. Umjesto da postanu arhitektonska barijera. 11. pravilno dispozicionirana.8. Vrata dovoljne širine. S obzirom da su osobi u invalidskim kolicima prilaz vratima i vučenje ili guranje krila vrata. Slika br. na visini od 100 cm za odrasle. 11.2. do 11. 11.Arhitektonske barijere Slika br.

što znači da se ne smije dešavati da. prilikom pritiskanja kvake nadolje. sa specijalno izvedenim detaljima (šarkama. neophodno i da bude lako uočljiva. i omogućavajući osobi u invalidskim kolicima nesmetan prilaz i manipulisanje vratima. ultrazvučni ili infracrveni davači signala.14. koji reaguju na 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . treba obojiti (označiti) kontrastnom bojom.1 Vrata drugačije konstrukcije. ali sličnog djelovanja. Na kraju je potrebno napomenuti da se vrata danas opremaju i posebnim uređajima za automatsko otvaranje. ili preklapa ili na pogodan način klizi ustranu.12.11 i 11. prilikom otvaranja. Način funkcioniranja preklopnih vrata prikazan je slikama br.10. do 11. 11. 11. opremljena dodatnim rukohvatom.13 i 11. ruka sklizne sa nje. Zato je.5.9 i 11. u odnosu na vrata. i sl. Nekoliko loše i nekoliko dobro oblikovanih kvaka prikazano je na slikama br. zavisno od tipa konstrukcije. 11.posebne konstrukcije. bez velikog naginjanja iz kolica. Njihovo se krilo. Ostvareni hvat mora biti siguran. njenom oblikovanju treba posvetiti posebnu pažnju. zauzimajući na taj način osjetno manju površinu. Najvažniji detalj na vratima svakako je kvaka. Način prolaska hendikepirane osobe u invalidskim kolicima. Slike br. Da bi mogla svrhovito da služi osobama sa različitim deformitetima ruku. utorima. kroz vrata standardne izrade. vodilicama. Sila potrebna za njeno aktiviranje ne smije biti prevelika. Uz to je. Kvaka mora biti ergonomski dizajnirana. prikazana su na slikama br. da omogući lagano hvatanje iz različitih prilaznih uglova. Njih aktiviraju senzorski. zbog slabovidećih osoba. 11.8.).

sposobnosti: pogodnog oblika i kontrastno obojene u odnosu na krilo vrata.13.Vrata koja se izmiču ustranu.Arhitektonske barijere 1 .12 . Kako rade na pogon električne energije i zahtijevaju permanentno održavanje. Loše i dobro oblikovane kvake.svako približavanje vratima. Slike br.14 Kvake pogodne za korištenje od strane osoba umanjenih tjelesnih Slika br: 11.9 i 11. Slika br.11 i br: 11. II DIO . to se u Bosni i Hercegovini koriste izuzuetno rijetko. 11. za čije otvaranje je potrebna manja površina nego za otvaranje klasičnih. Preklapajuća vrata. Ovi uređaji omogućavaju osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti korištenje vrata bez ičije pomoći i bilo kakvih poteškoća i naprezanja. Slika br. 11. 11.10.

potrebno obratiti odgovarajuću pažnju na stepeništa. koje se kreću po šinama postavljenim umjesto jednog rukohvata. konstruisane su posebne. Bolja od klasičnog su rješenja sa specijalnom (zaobljenom) izradom pragova i zaptivnim trakama. a) b) c) d) 11. Dužina podesta i međupodesta ne bi trebalo da bude manja od 130 cm.11. odnosno vjetrobran sa ulaznim vratima. niti bi na njima smjelo biti ikakvih zubova. ne bi smjeli da budu viši od 2 cm.15). 11. treba izbjegavati i zamjenjivati automatskim brtvama. pragove u bilo kom obliku. odnosno posebnim automatskim brtvama na donjem dijelu vrata (slika br. d) automatska brtva na donjem dijelu vrata i način njenog rada. Stoga njihovom lociranju i projektovanju treba posvetiti posebnu pažnju. preklopne lift-platforme manjih dimenzija. Na onim prostorijama na kojima to nije moguće. u slučajevima i na mjestima. U principu. kod vrata podešenih za upotrebu od strane ovih lica. kukova. WC i druge.2 One su namijenjene za upotrebu u individualnim spratnim kućama ili javnim zgradama u kojima promet osoba u invalidskim kolicima nije velik. gdje god je to moguće. fiksiranim donjim Slika br. Ako se izuzmu osobe vezane za invalidska kolica. kupatilo i WC. Time se. osobama umanjenih sposobnosti. na razne načine. ne mogu koristiti stepeništa. Same stepenike treba profilisati i proračunati tako da ne stvaraju dodatne probleme teško pokretnim osobama. b) i c) specijalno izvedeni pragovi. osobama sa povredama gležnjeva. na kojima iz raznih razloga nije moguće instalirati klasičan lift povoljnih performansi. Zbog toga je. 11.15. osobama sa. omogućava samostalno korištenje i ovih prostorija. tj. pragovi rade kao klasični. prilikom projektovanja. odnosno objekta u kom uče ili rade (slika br. prilagođeni za lagano prelaženje invalidskim kolicima. kao što su hol.2. Da bi im se. u načelu. to omogućilo. Pragovi Pragovi su često neprelazna prepreka za osobe u invalidskim kolicima. svakog kraka pojedinačno 130 cm. odnosno na njihovo odgovarajuće dimenzioniranje.16). stepeništa upotrebljavaju sve ostale kategorije lica umanjenih tjelesnih sposobnosti. potrebno je postaviti jedan od prikazanih specijalnih pragova ili neki sličan. Širina dvokrakog stepeništa morala bi iznositi minimalno 260 cm.3. dizajniranje i opremanje. 11. Dobro projektovani stepenici ne treba da imaju zakošene obraze. Ako se. a) maksimalno dozvoljena visina praga. U protivnom. 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . a omogućavaju im samostalan odlazak s jedne na drugu etažu kuće u kojoj žive. Stepenice i stepeništa Osobe u invalidskim kolicima. koljena.

kao i zbog male djece kojoj rukohvati na uobičajenoj visini ne pružaju dovoljno siguran oslonac (slika br. Lift-platforma. Trebalo bi da su postavljeni obostrano i na visini od 90 cm od prednjeg gornjeg ruba stepenika. tada vrh obraza ne bi smio prelaziti preko svog podnožja za više od 2 cm. Sve navedeno veoma je važno zbog slijepih i slabovidećih osoba. niži od osnovnog za 25 cm i nešto manjeg profila (Ø=3 cm. protezama i štakama pričinjavaće. 11.Arhitektonske barijere Slika br.17). još bolje. i slično). II DIO . blago naglašeni prstenovi i slični detalji najavljuju početak ili završetak krakova stepeništa. 11. izvode zakošenih obraza. Stepenice. kojima donji i gornji lomovi rukohvata. Dobro proporcionisane. stepenicama blagog nagiba (slika br. a njihov optimalan nagib bio bi kod odnosa 14/32 cm. drugačijim materijalom. pri čemu se radi o tzv. Zbog slabovidećih osoba bilo bi. 11. da su prepušteni na podeste za minimalno 30 cm.17. Dobri i loši profili stepenica i odnos njihove širine i visine koji bi trebalo poštovati ukoliko želimo postići da ih osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti mogu koristiti bez teškoća. Na stepeništima bi trebalo koristiti rukohvate kakvi se upotrebljavaju i na kosinama. ne bi smjele biti ni suviše strme.16. odnosno mala izbočenja ili udubljenja na njima. i da je rub svakog stepenika naglašen bojom ili.18). i da posjeduju i nivo za djecu. takođe. zidove. Slika br. 3 .ekstremitetima. i pored svega. mnogo poteškoća. umjesto Ø=4 cm). u odnosu na okolne arhitektonske elemente (podest. naročito prilikom penjanja. hodnik. 11. trebalo bi da imaju odnos visine i širine stepenika od maksimalno 17/29 cm. Ako se stepenici. takođe. dobro da su stepenice obrađene različitim svjetlosnim tonom ili kontrastnom bojom.

namijenjeno njihovom odmoru. Zbog svojih umanjenih tjelesnih sposobnosti. Slika br. a prije i poslije samih stepenica. Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle ući u liftove i samostalno ih koristiti. Stepenište prilagođeno upotrebi od strane soba umanjenih tjelesnih sposobnosti. trudnica i drugih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima bilo bi dobro. Slika br. rade i liftplatforme. u svrhu kretanja u vertikalnom smislu. na svakom podestu i međupodestu. istovremeno. rade u jednom neprekinutom potezu (vrata na podestima!). 11. vanjska vrata lifta ne bi smjela biti uža od 90 cm. 11. kao i zbog vlastite bezbjednosti. nepokretne i teško pokretne osobe. 11.19. koja služe prevozu ljudi.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . su pokretne stepenice (eskalatori) i liftovi. 11.4. uz ogledalo stepeništa. Povoljno oblikovane i proračunate stepenice sa pravilno izvedenim podestima i rukohvatima. da se kroz sve etaže koje povezuju. niti bi unutrašnje tlocrtne mjere lifta smjele biti manje od 110 cm X 140 cm. Liftovi Sredstva vertikalnog mehanizovanog transporta. Zbog starih i iznemoglih lica. predvidjeti po jedno preklopno sjedište. Stepenište koje zadovoljava navedene kriterijime prikazano je na slici br. zbog funkcije njihovog najavljivanja. Ukoliko se. zbog određenih tehničkokonstruktivnih osobina ortopedskih pomagala kojima se služe. a i iz razloga. tj. njih treba postaviti uz unutrašnji rukohvat. koriste samo liftove.Materijal od koga se stepenice izrađuju ne smije biti klizav. Rub stepenika takođe je poželjno obraditi protivkliznim materijalom. trebalo bi da ima drugačiju strukturu ili površinsku obradu.19.18.

11. da posjeduju zastakljene površine. – da. .U ovom slučaju unutrašnja vrata lifta moraju raditi kao automatska i ustranu posmična. Mit Freude mobil. Holztüren Küffner . Takođe bi bilo dobro da se.Raumspartür. 1. a za liftove sa većim kabinama od ±2. Kleindienst Rehatechnik GmbH. za ostale kategorije lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.5 N. ukoliko vanjska vrata nisu automatska. ne bude veća od ±0. Radi omogućavanja komotnog ulaska i izlaska iz lifta. kako ne bi dolazilo do zaglavljivanja (izuzetno opasnog!) prednjih točkova invalidskih kolica u njemu. u liftu postavi i jedno preklopno sjedište. rade kao horizontalne. Da bi osobe u invalidskim kolicima mogle bezbjedno koristiti lift. da je njeno najviše dugme maksimalno 120 cm udaljeno od poda lifta. – da se lift redovno i uredno održava. bilo bi poželjno da se na njegove zidove postave rukohvati na visini od 100 cm.(prospekt). odnosno da ta razlika.20. 1996 (prospekt). II DIO . __________________ Slika br.20). za liftove sa minimalnim dimenzijama kabine. umjesto vertikalnih. Da bi se olakšala manipulacija invalidskim kolicima u liftu. Bilo bi bolje da se ove table. vanjskim i unutrašnjim vratima. – da se lift zaustavlja tačno u nivou odgovarajuće etaže. sila potrebna za njihovo otvaranje ne prelazi veličinu od 24. Rheinstetten. Augsburg. Küffner Aluzargen GmbH. Komandna tabla lifta treba da bude postavljena tako.5 cm.Arhitektonske barijere  . osim navedenog. – da procjep između poda lifta i poda etaže ne bude veći od 1 cm. trebalo bi i: – da lift bude opremljen automatskim posmičnim. ispred njegovih vrata neophodno je obezbijediti slobodan prostor minimalne dubine 150 cm (slika br. a minimalno 110 cm X 170 cm. tada lift mora imati značajno veće dimenzije. i da se ne otvaraju ka unutrašnjosti lifta. 11. 2.0 cm. Ukoliko se predviđa da osobe u invalidskim kolicima u lift ulaze u pratnji ili zajedno sa trećim licima. Dimenzije lifta koje omogućavaju njegovo korištenje osobama u invalidskim kolicima.

 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. su trotoari i pješački prelazi. Tradicionalno izvedeni. kao i kosine. odnosno samo mjesto prelaska trotoara u pješački prelaz i obratno. 2. Loše riješen spoj trotoara i pješačkog prelaza onemogućava osobama u invalidskim kolicima samostalan prelazak ulice. bitni već analizirani elementi. radili su se.1). i još uvijek se rade.2. 12. za mogućnost potpuno samostalnog kretanja i korištenja javnih i drugih objekata. Oni. nije mislilo na osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i njihovu mogućnost.1. zadaju najviše poteškoća licima koja se pri kretanju služe invalidskim kolicima ili drugim ortopedskim pomagalima. Komunalna oprema Koliko su osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti. u zavisnosti od izrade. 12. Slika br. Trotoari u Bosni i Hercegovini već decenijama prave se na isti način. Loše izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza .1. omogućavaju ili sprječavaju ovim osobama pristup do navedenih objekata. visoki oko 10 do 15 cm. odnosno nemogućnost da koriste takve trotoare. odnosno čine im grad prohodnim ili ne. Trotoari i pješački prelazi Elementi komunalne opreme koji. Ni najmanje se. isto toliko su važni i elementi komunalne opreme. da je toj kategoriji osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima onemogućeno slobodno kretanje (slika br. pri tom. 12. To je onemogućavalo i onemogućava licima u invalidskim kolicima. što opet znači. ako su loše riješeni. da ih na tim kritičnim mjestima samostalno koriste.12. a bez posebno izvedenih kosina prilikom nastavljanja u pješački prelaz.

Pravilan način rješavanja trotoara na mjestu prelaska u pješački prelaz prikazan je na slici br.5.5. savladaju. Ukoliko je trotoar uži od 170 cm.4. Slika br.4.3. U Bosni i Hercegovini često se mogu vidjeti i trotoari koji su na mjestu prelaska u pješački prelaz riješeni kao na slici br.2. u većim gradovima Bosne i Hercegovine počeli su se rekonstruisati prelazi trotoara u pješačke prelaze. Pogrešno izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza. ostaje nejasno. 12. Ovakav način njegovog rješavanja moguć je samo ukoliko je trotoar širi od 170 cm. važno je napomenuti da prednja ivica trotoara. odnosno penje sa pješačkog prelaza na trotoar.3. moguće ga je pravilno riješiti na način prikazan na slici br. 12. Slika br. 12. Ako je ta razlika u visinama veća.Arhitektonske barijere Slika br. preko koje se silazi na pješački prelaz. Nakon završetka rata. Nažalost. dakle potpuno samostalno. 12. 12. Samo toliku visinsku razliku u nivoima tla. lica u invalidskim kolicima u stanju su da bez ičije pomoći.Loše riješen prelaz trotoara u pješački prelaz prikazan je na slici br. oni se rade kao isuviše kratki i strmi i nisu pogodni za samostalno korištenje od strane lica u invalidskim kolicima. ne smije biti viša od 2 cm. Pravilno izveden spoj trotoara i pješačkog prelaza.  . u smislu upotrebljivosti od strane osoba u invalidskim kolicima. Kod oba ova rješenja. 12. Moguća izrada spoja trotoara i pješačkog prelaza. za njeno savlađivanje neophodna im je pomoć trećih lica. nisu ništa povoljnija od tradicionalnog načina rješavanja ovog problema. II DIO . 12. pošto ona. Šta se takvim rješenjima željelo postići.

opremiti i zvučnim signalom.6. Slika br.8). osim trotoara i pješačkih prelaza. Pješački prelaz opremljen pravilno izvedenim kosinama. 12.7). Korištenje takvih kosina može biti opasno. koji bi ih upozoravao da su u blizini pješačkog prelaza i davao im znak kada preko njega mogu preći. to bi ove. a i upotreba uz pomoć trećih lica je veoma otežana (slika br.2. Slika br.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Loše i dobro projektovana vanjska kosina. Slika br. Izgradnja upravo ovakvih pješačkih prijelaza u Velikoj Britaniji je uobičajena praksa (slika br. tj. kojima se od pješaka zahtijeva da prije stupanja na dio kolovoza označen pješačkim prelazom. 12. a ako su duže i pogibeljno. 12. spadaju i vanjske kosine i vanjska stepeništa.Kako se najveći broj saobraćajnih nesreća u kojima stradaju pješaci dešava upravo na pješačkim prelazima. pogledaju u smjeru iz kog im dolaze vozila. koje osobe u invalidskim kosinama ne mogu samostalno koristiti. Kako bi jedan tako opremljen pješački prelaz trebalo da izgleda prikazano je na slici br. u cilju povećanja bezbjednosti. To rezultira veoma strmim kosinama.7. Semafore bi trebalo.8. Veliki broj projektanata griješi praveći kosine uporedo sa stepenicama i na istoj dužini koju one imaju (gornji primjer na slici br. 12. Treba preferirati blaže i kraće kosine. zbog slijepih lica. Parametri vanjskih kosina trebalo bi da odgovaraju parametrima unutrašnjih. natpisima upozorenja na kolovozu i semaforima sa zvučnom signalizacijom za slijepa lica. 12. 12.8).9).6. koja pipkanjem štapom nisu u stanju da osjetite razliku u visini trotoara i pješačkog prelaza od 2 cm. 12. 12. Pješački prelaz u Velikoj Britaniji. raditi ih po švajcarskim i njima sličnim normativima (slika br. trebalo opremiti semaforima i natpisima na kolovozu. Vanjske kosine i stepeništa U elemente komunalne opreme. 12.

Uz sve navedeno. Vanjska stepeništa treba raditi po istim normativima kao i unutrašnja.9. prije i poslije stepeništa. Naglašavanje se može izvesti bojom. naglasiti početak i završetak kosina. na odgovarajući način.10). Za vanjska stepeništa.Stoga je dugačka vanjska stepeništa veoma teško pratiti kosinama. bez obzira koliku visinsku razliku savlađuju. profilacije stepenika.30 m. na tim mjestima. za obradu komunikacije trebalo bi upotrijebiti drugačiji materijal ili isti materijal drugačije površinski obraditi. neophodno je. trebalo bi izvoditi na isti način kao kod unutrašnjih stepeništa. to je potpuno neizvodivo.5 do 2 metra visinske razlike. odmorišta minimalne dužine 1. Kosina integrisana u stepenice (Vankuver. 12. Ukoliko su ona uobičajene širine. koje treba postaviti uz sve vanjske kosine. 12. potrebno je izmijeniti trasu staze za lica u invalidskim kolicima i odvojiti je od trase stepenica. strukturom materijala ili odgovarajućim oblikom rukohvata. Kosina koja prati stepenice Slika br. dobro osvijetljene i dobro održavane. položaja i vrste rukohvata. vanjske kosine treba da budu. na rukohvatima stepeništa treba izvesti odgovarajuće lomove. II DIO . obraditi bojom drugačijom od boje okolnih komunalnih elemenata. Uz sve navedeno. Ako se za to ne koristi boja. tada je moguće primijeniti rješenje slično onom upotrijebljenom u Vankuveru (Kanada) (slika br. Uz sve navedeno. poput širine krakova. 12.Arhitektonske barijere  . Materijali od kojih se izrađuju kosine ne bi smjeli biti klizavi. na svakih 1. vanjska stepeništa treba da budu. Kanada). dužine podesta.10. U takvim situacijama. dobro osvijetljena i dobro održavana. na njima treba postaviti. u svim vremenskim uslovima. a dio komunikacije. odnosa visine i širine stepenika. u svim vremenskim uslovima. Slika br. Sve pojedinačne elemente. Ukoliko su vanjske stepenice široke. materijalom. potrebno je dodati da. U svrhu najave.

Na slikama br. razne vrste kioska za prodaju štampe. on je za najveći broj lica u invalidskim kolicima nedohvatljiv.2.2 i 13. automati za novac.13. Potpuno isti zahtjevi postavljaju se i za mikrolociranje automata za novac. . Isto tako. 13. 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. poštanski sandučići. Osnovni uslov koji se mora poštovati prilikom postavljanja poštanskih sandučića na zidove ili stubiće jeste da otvor za ubacivanje pošiljki ne bi smio biti na udaljenosti od tla većoj od 120 cm (slika br. hrane. u velikoj mjeri koriste osobe u invalidskim kolicima jesu telefonske govornice. kaldrme ili pak posuta šljunkom ili rizlom. 13. Urbana oprema Urbana oprema koju. osnovna podloga morala bi biti glatka.1. dugmad na semaforima čijim pritiskanjem se traži zeleno svjetlo za prelaz preko saobraćajnice. odnosno ne bi smjela biti izvedena od grubih kamenih ili betonskih kocki. ispred njih ne bi trebalo da bude stepenica. Pred poštanskim sandučićima ne bi smjele postojati prepreke u vidu stepenica ili denivelacija terena viših od 2 cm. Pavilno (lijevo) i previsoko (desno) postavljen poštanski sandučić. koje upotrebljavaju rjeđe. suvenira. šljunkom. ako im je to omogućeno. 13.3 prikazani su primjeri njihove dobre i loše postavke. granitnim kockama. Dobro postavljen automat za novac. korpe za smeće. denivelacija terena većih od 2 cm.1). Da bi ova lica mogla upotrebljavati svaki od nabrojenih elemenata urbane opreme. suviše strmih kosina ili kanalizacionih šahtova sa prevelikim otvorima rešetki. pjeskom ili sličnim materijalima. Ukoliko je taj otvor postavljen na većoj visini od propisane. rizlom. Slika br. bilo kakvom vrstom ploča sa preširokim i predubokim fugama. 13. Površina tla treba da bude horizontalna i obrađena glatkim i tvrdim završnim materijalom – nikako kaldrmom. te razni drugi elementi.

Loše postavljen automat za novac. prodajnih mjesta u vidu šaltera i pultova (pult za odlaganje kupljene robe prilikom plaćanja na kasi. Raspored pojedinih elemenata u javnoj telefonskoj govornici prilagođen upotrebi od strane osoba sa umenjenim tjelesnim sposobnostima. 13. napravljenu po navedenim preporukama.4). tasteri i prekidači koje bi trebalo da mogu dohvatiti osobe u invalidskim kolicima. Jedan stepenik visine cca.4. Javnu telefonsku govornicu. Ako se ne poštuju navedene preporuke. 13. Dugmad na semaforima i uopšte sva dugmad. 13. kao i priručnu policu na visini od 70 cm. Razne vrste šaltera. Javne telefonske govornice trebalo bi da su opremljene vratima koja omogućavaju prolaz invalidskim kolicima. a brojčanik i prorez za ubacivanje novčića ili telefonskih kartica na maksimalnoj visini od 120 cm. Za ostale kategorije osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima trebalo bi predvidjeti i preklopno sjedište na visini od 50 cm. Slika br. Telefonski aparat trebalo bi da bude pričvršćen tako da mu se slušalica nalazi na maksimalnoj visini od 100 cm. onda osobe u invalidskim kolicima ostaju ispred javnih telefonskih govornica. trebalo bi obavezno označiti i međunarodnim znakom pristupnosti. 10 cm onemogućava prilazak invalidskim kolicima.3. Isto tolika treba da bude minimalna širina same telefonske govornice. dakle vratima čija je minimalna širina 90 cm i koja se otvaraju prema vani. dok njena dužina ne treba da bude manja od 130 cm. sa minimalnim nagibom radi onemogućavanja prodiranja vode u govornicu. pult u II DIO . postavljenim tako da bude lako uočljiv (slika br. ne bi smjela biti postavljena na visini većoj od 120 cm.Slika br.Arhitektonske barijere 1 . Pod govornice treba da bude u nivou okolnog terena.

Visina pultova prilagođena osobama u invalidskim kolicima. na kome su svi elementi komunalne. 13. kako zdrave. Published by UK & International Slika br. Surrey. McCannell. tako i osobama koje koriste invalidska kolica (slika br. Press.1 Slika br. urbane i aerodromske opreme prilagođeni kako zdravim. 13. recepcijski pult i slični) treba da budu projektovani tako da im visina police za odlaganje predmeta ili novca nije veća od 90 cm (slike br.restoranima sa samoposlugom. Brad: Barrier-free approach . Slikovni primjer je sa aerodroma Vancouver International Airport (YVR).6. 13.7.where political correctness meets economic reality. 13. str.6).5 i 13. UK.7). u: Passenger Terminal World. tako i osobe u invalidskim kolicima. 2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 54 do 58. November ’98. Telefonska govornica koju mogu koristiti Slika br. 13.5. __________________ 1. Prodajni pult prilagođen osobama u invalidskim kolicima.

14.4.1. 14.4-a prikazana je tehnika spuštanja dijela ili cijelog vozila pneumatskim putem na tlo. Dato je i nekoliko konkretnih predloga u cilju rješavanja ovog problema. u javni saobraćaj Do sada nabrojani elementi arhitektonske. vezano je za mogućnost korištenja sredstava javnog prevoza od strane tjelesno hendikepiranih osoba. Kako je za kretanje invalidskim kolicima potrebno mnogo snage. Na slici br. Na sve moguće načine nastoje da prevaziđu probleme ograničenja njihovog mobiliteta. nastoji da ih učine u najvećoj mogućoj mjeri nezavisnim od pomoći trećih lica i tako umanje psihičke posljedice koje trpe. postavljena na proizvoljnom mjestu na vozilu.u nivou i bez stepenika u vozilu.1. za putovanja na srednjim i dugim relacijama neophodna su im odgovarajuća prevozna sredstva. dakle mimo vrata. dok su različiti načini pristupa vozilu u području vrata prikazani na slikama br. 14.4-c prikazana je podizna platforma.3 i 14. 14. posebno nepokretnih osoba.2. Uključivanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.2 do 14. koja je izvedena u vidu velike kade. 14.14. 14.1). Jedno od veoma važnih pitanja. Oni su išli za tim da se osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti vezanim za invalidska kolica. utvrđeno je kakav bi bio idealan način pristupa invalidskim kolicima vozilima javnog prevoza (slika br. 14. 14. vezane za šasiju hidrauličnim podizačima. Na slici br. Predlog optimalnog načina ulaska osoba u invalidskim kolicima u sredstva javnog prevoza .4-b prikazana je tehnika spuštanja na tlo samo unutrašnjosti vozila.2 Između ostalog. Mogućnosti i načini pristupa vozilima javnog saobraćaja osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti U razvijenim zemljama svijeta sugrađane umanjenih tjelesnih sposobnosti društvo tretira kao u svemu ravnopravne. komunalne i urbane opreme jesu oni sa kojima se nepokretna lica susreću prilikom svakodnevne upotrebe invalidskih kolica u vlastitom domu. koji su prikazani na slikama br. Na slikama br.Arhitektonske barijere 3 . koje se u tom smislu postavlja. u javnim objektima i na putu između svog doma i javnih objekata u neposrednom susjedstvu.1 Ovom problemu puna pažnja posvećuje se već dvadesetak godina.4II DIO . Slika br. 14. Svojevremeno su u Njemačkoj bila urađena istraživanja koja su dala određene rezultate. različitim tehnikama omogući potpuno samostalno ulaženje u vozila javnog prevoza.

4-f.d. 14. Kombi autobus kome se. i niskopodnih prevoznih sredstava: tramvaja. nijedno nije imalo ugrađene pomične stepenice. voz ili neko vozilo druge vrste) nije bilo prilagođeno za korištenje od strane nepokretnih ili drugih kategorija osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.6).  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .3. Slika br. platforme ili druge vrste mehaničkih dodataka pomoću kojih bi nepokretna osoba u invalidskim kolicima mogla samostalno ući u njega i koristiti ga. Kombi autobus koji se. Rješenja sa spuštanjem ili podizanjem dijela ili cijelog vozila ili njegove unutrašnjosti vremenom su se pokazala skupa i pretjerano specijalizovana. pneumatskim putem spušta u cjelini.4-e i 14.2. radi olakšavanja ulaska osobama u invalidskim kolicima. trolejbusa ili autobusa (slika br. trolejbus. Slika br. 14. nijedno vozilo nije bilo niskopodne izrade. radi olakšavanja ulaska osobama u invalidskim kolicima. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu nijedno vozilo javnog saobraćaja (nijedan autobus. 14. 14. 14. Prevagu na tržištu odnijela su rješenja u vidu manjih vozila sa različitim podiznim platformama u području vrata (slika br.5). tramvaj. pneumatskim putem spušta zadnji dio.

Slika br. 14. ostaje jedino putnički automobil. a o drugim mjestima u Bosni i Hercegovini da se i ne govori.5. nepokretnim osobama u Sarajevu. broj osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti u Bosni i Hercegovini enormno je povećan. u našim uslovima neizgrađenih staza za invalidska kolica. Kombi autobus sa platformom za unos invalidskih kolica u vozilo. te osobe kojima su namijenjena od njih imaju zanemarljivu korist. Poklonjena vozila u početku su se upotrijebljavala veoma restriktivno (na veoma malom broju linija i samo u tri kratka intervala tokom dana). pa je svjetska zajednica u okviru svojih donacija poklonila sarajevskom preduzeću GRAS jedanaest kombi autobusa3 koji posjeduju pomičnu platformu za podizanje invalidskih kolica sa nivoa terena i njihovo unošenje u vozilo. II DIO . 14.2. Različite tehnike koje bi trebalo da omoguće osobama u invalidskim kolicima ulazak u vozila javnog prevoza Slika br.Arhitektonske barijere  . nego. a danas nenamjenski (na redovnim linijama i bez aktiviranja platformi u situacijama koje to zahtijevaju) i bez posebnog plana korištenja. Najpogodniji vid javnog saobraćaja za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti Zbog apsolutno nedovoljnog broja vozila javnog prevoza prilagođenih invalidima kao i zbog njihovog restriktivnog i nenamjenskog korištenja. i kratkih relacija. 14. kao jedino sredstvo za savlađivanje ne samo srednjih i dugih.4. Nakon rata.

zdravstvenim i psihološkim standardima. školovanju. o mjerama sigurnosti koje se odnose na njihovo aktivno uključivanje u saobraćaj. kada i postoje. To se može tvrditi na osnovu odgovarajućih saznanja iz različitih zemalja svijeta. nepostojanje odgovarajućih. umanjena tjelesna sposobnost nije bila ni glavni. u pogledu saobraćanih nesreća. smrtnim ishodom. potreba adaptacije putničkih automobila u slučaju njihovog korištenja od strane određenih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. o njihovom osiguranju. Od kolike je važnosti putnički automobil osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti najbolje govori podatak da se u nekim zemljama visokog standarda on dodjeljuje nepokretnim osobama kao ortopedsko pomagalo.6 . ali su njome obuhvaćeni samo teški ratni vojni invalidi. u poređenju sa zdravim. Niskopodni autobus. od kojih je najizraženije predubjeđenje da lica umanjenih tjelesnih sposobnosti ne mogu biti dobri vozači. 14.za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim površinama i u zatvorenim objektima. Izuzetno važan je i podatak da kod 96% tjelesno nemoćnih osobavozača koji su bili učesnici saobraćajnih nesreća. spadaju u kategorije prosječnih ili boljih. donošenju propisa o prednosti u saobraćaju za lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i drugom. povezano je u Bosni i Hercegovini sa nizom poteškoća. Podaci govore da 83% tjelesno nemoćnih osoba-vozača.1. od strane zdravih vozača. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti kao vozači Predubjeđenje da su osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti loši vozači u potpunosti je pogrešno. 89% tjelesno nemoćnih osoba-vozača u kategoriji je prosječnih. uzurpiranje ovakvih mjesta. nedostatak zakonske regulative koja bi ovu pojavu sankcionisala i drugi. uopšte osoba sa izraženijim umanjenjem tjelesnih sposobnosti. Različita istraživanja Slika br. zatim nepostojanje autoškola opremljenih odgovarajućim sredstvima za obuku takvih lica. ni sporedni uzrok tih nesreća. 14. Korištenje putničkih automobila od strane nepokretnih osoba i. o adaptaciji motornih vozila. U pogledu saobraćajnih prekršaja. u kojima je već sabrano veoma mnogo iskustava o vozačkim mogućnostima ovih lica. širih mjesta  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .2. kao i podatak da su oni izuzetno rijetko bili ti koji su prouzrokovali nesreće sa najtežim. Ovakva praksa odnedavno je uvedena i u našoj zemlji.

dokazala su, takođe, i to da su prolazne smetnje kod zdravih vozača, kao što su razne vrste intoksikacija (alkoholom, lijekovima, drogom, itd.), umor, glavobolja, emocionalni stresovi, u posljednje vrijeme upotreba mobilnog telefona tokom vožnje i druge, bile procentualno neuporedivo češći uzrok saobraćajnih nesreća, nego što su to bile funkcionalne smetnje organizma kod tjelesno nemoćnih lica. Iz svega ovoga, proizilazi da osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima spadaju, najvećim dijelom, u prosječne i natprosječne vozače. To je, prije svega, posljedica njihove povećane svijesti o vlastitoj odgovornosti kao subjekata prilikom učestvovanja u saobraćaju, i veoma razvijene spoznaje o mogućim posljedicama saobraćajnih nesreća.

tjelesnim sposobnostima, pa je očigledno da se ovom problemu ne posvećuje dužna pažnja. Nerealno bi bilo očekivati, da se u kratkom vremenskom periodu, po ovom pitanju dogodi veliki kvalitativni skok. Sigurno je, međutim, da bi već jako veliki napredak bio, ako bi po jedna takva auto-škola postojala osim u Sarajevu, kao administrativnom i svakom drugom središtu naše zemlje, i u ostalim većim gradskim centrima, poput Banja Luke, Tuzle, Mostara, Zenice, Bihaća, Doboja, Goražda... Realizovanje jedne ovakve inicijative, sa materijalne strane posmatrano, ne bi trebalo da predstavlja pretjerano opterećenje društvenoj zajednici. Realizator projekta mogao bi biti BiHAMK. Ovim bi nivo brige za obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti za vozače dostigao u Bosni i Hercegovini zavidan stepen.

14.2.2. Obrazovanje osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti za vozače
Vjerovatno je da bi se najveći broj osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti uvrstio u apsolutno primjerne vozače, kada bi za njihovo obrazovanje u tom pogledu postojale auto-škole opremljene odgovarajućim adaptiranim sredstvima (simulatorima vožnje i vozilima) za obuku. Auto-škola u kojima se mogu obučavati i normalne i osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima i u svijetu nema veliki broj. U tom vidu brige za tjelesno nemoćne u SFR Jugoslaviji najviše se bilo uradilo u SR Hrvatskoj. U njoj su 1981. godine radile čak tri takve auto-škole i to u Zagrebu, Kraljevici i Donjoj Stubici. U Bosni i Hercegovini trenutno postoji samo jedna auto-škola opremljena za obuku osoba sa umenjenim

14.2.3. Adaptacija putničkih automobila za upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti
Na podjednako velike, a ponekad i veće poteškoće od onih prilikom dobijanja vozačke dozvole, osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti nailaze u nabavci putničkih automobila i adaptiranju njihovih komandi ličnim potrebama. U SFR Jugoslaviji, prilagođavanje komandi putničkih automobila upotrebi od strane raznih kategorija tjelesno nemoćnih lica vršilo je jedno preduzeće iz Novog Sada, kao i pojedinci u Splitu, Zagrebu i Ljubljani. Tadašnje jugoslovenske fabrike automobila nisu pokazivale interesovanje za ovaj problem, a još manje su bile
II DIO - Arhitektonske barijere 

spremne da proizvode vozilo pogodno upotrebi od strane osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. U ovom momentu, u Bosni i Hercegovini, situacija po ovom pitanju unekoliko je bolja. Prilagođavanje komandi individualnim potrebama različitih kategorija osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima vrši HAAG Mobility Center, koji djeluje u okviru grupacije ASA Commerce iz Sarajeva. Između ostalog, vrši se zamjena običnih kliznim vratima na putničkim automobilma, i ugradnja, zavisno od vrste hendikepa, raznih vrsta ručnih komandi (slika br. 14.7).
Slika br. 14.8. Sistem Preelancer fabrike automobila Ford omogućava

Veoma je interesantno pogledati šta su po ovom pitanju preduzele pojedine fabrike automobila u svijetu. Fabrika automobila Ford uradila je sistem nazvan Preelancer, koji omogućava direktnu upotrebu invalidskih kolica kao vozačkog sjedišta (slika br. 14.8).

da se invalidska kolica koriste kao vozačko sjedište. Slika br. 14.9. Volkswagenovo oko vertikalne osovine okretno prednje sjedište.

Fabrika automobila Volkswagen dodatnu opremu svojih vozila upotpunila je prednjim sjedištima okretnim oko vertikalne osovine, koja omogućavaju lakši ulazak i izlazak iz vozila (slika br. 14.9). Takva sjedišta, redovno se susreću i kao serijska oprema jednovolumenskih automobila tzv. vanova (VW Sharan, Ford Galaxy, Renault Scenic, itd.). Fabrika automobila Toyota proizvodi vozilo Handycab, koje je, specijalno za osobe sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, prerađena verzija kamiona Hi-ace. U to vozilo, ove osobe mogu ući zajedno sa invalidskim kolicima. Fabrika Toyota proizvodi i putnički automobil Friend-Matic, koji je, kao i Handycab, izrađen za lica koja se ne mogu služiti nogama. Ova fabrika nije zaboravila ni osobe koje nemaju ili nisu u stanju da se služe nijednom rukom, pa je istraživala upravljačke sisteme pogodne za njih (slika br. 14.10).

Slika br. 14.7. Ručne komande za osobe kojima su noge van funkcije. 

Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere

Slika br. 14.10. Upravljačke komande vozila Toyota koga bi mogle koristiti osobe koje se ne mogu služiti nijednom rukom. Brojevima su označeni sljedeći uređaji: 1-električni upravljač, 2-pedala za gas, 3-nožna kočnica, 4-upravljač papučica, 5-pedala za izbor prenosnih odnosa, 6-dodatna kočnica, 7-automatski senzor za svjetlo, 8-zaključavanje vrata (automatski povećavanjem brzine), 9 i 10-ručice za otvaranje vrata iznutra, 11-ručice za podešavanje sjedišta, 12-ručice za podešavanje ogledala iznutra, 13-spoljna ručka za otvaranje vrata nogom, 14-automatski sigurnosni pojas, 15-klima uređaj (automatski), 16-radio aparat, 17-parkirna kočnica, 18-dugme za uključivanje cjelokupnog sistema upravljanja (upotrebljava se u zavisnosti od toga da li vozilo sa ovakvim komandama vozi zdrava ili osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti), 19-dugme za parkiranje, 20-signal opasnosti, 21-ablender, 22-dugme za otključavanje vrata, 23-dugme za obilaženje, 24sirena, 25-brisači, 26-perač vjetrobranskog stakla, 27-prednja svjetla, 28-starter, 29-dugme za spuštanje prozora, 30-dugme za uključivanje sva četiri žmigavca odjednom, 31-dugmad za uključivanje žmigavaca kada je potrebno označiti promjenu pravca kretanja vozila.

II DIO - Arhitektonske barijere 

u: Verkehr und Technik. pri čemu im je potrebno više mjesta nego zdravim ljudima i pri čemu vrata vozila moraju otvoriti u potpunosti. prilikom korištenja putničkih automobila. za postupak ulaženja u automobil. Mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila kojima se prevoze osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti Veoma izražen problem na koji nailaze osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. Ovi primjeri svjedoče o tome koliko se volje. okreću se u sjedištu i potom lagano napuštaju vozilo. Naime. str. Sigurno je da bi u Bosni i Hercegovini svoj doprinos rješavanju ove problematike mogle dati pojedine fabrike autodijelova. 501 i 502. Prevoz putnika u gradovima. 1979. indivudualno posmatrano.1). Za tu operaciju potrebno im je dosta vremena i oko 90 cm slobodnog prostora na onoj strani vozila na kojoj izlaze. Stuttgart+Zürich.” 2. Teško pokretne osobe najprije izbacuju štake (ili drugo ortopedsko pomagalo) izvan automobila. bilo da su u ulozi vozača ili suvozača. 1997. Za ovakav postupak izlaženja. Na kraju zatvaraju vrata automobila.Fabrika automobila “Volkswagen” komande za svoja vozila. dr Ibrahim. Potom ih raspakuju i dovode u položaj koji je za svakog pojedinca. odnosno obratnim redosljedom. 3. 1994. 15. Sarajevo. ali i mnoge zanatske radionice. truda i novca u stranim fabrikama automobila ulaže u nastojanje da se prevaziđu problemi mobiliteta osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. 263: autor navodi da je prevoz invalidnih lica u Sarajevu zvanično uveden 24.širih mjesta za zaustavljanje i parkiranje vozila koja ona koriste. nepokretnim osobama. proizvodi serijski i prodaje kao dodatnu opremu. 160 (citat): “Cirka 35% svih ograničenih u mobilitetu sredstva javnog saobraćaja mogu koristiti samo uz pomoć drugih ili to ne mogu nikako. Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen. teško pokretne ili nepokretne osobe. str. jun 1998. Jusufranić. Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu. u zavisnosti od vrste i stepena njihovog invaliditeta. str. Marx. Nepokretne osobe najprije uzimaju sklopljena invalidska kolica sa zadnjeg sjedišta automobila i kroz širom otvorena vrata izbacuju ih van vozila (slika br. Karl Krämer Verlag. najpogodniji za prebacivanje sa sjedišta automobila na sjedište invalidskih kolica i lagano se prebacuju. prilagođene upotrebi od strane osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. jeste nedostatak odgovarajućih . i da se očekuje prispijeće šest sličnih vozila 0 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 02. Heft 11. 15. Neue Techniken für behindertengerechte Fahrzeuge. donacijom pet minibusa od strane Evropske zajednice. __________________ 1. ulaženje ili izlaženje iz putničkog automobila obavljaju po određenoj proceduri. Prof.

Projektanti bi. treba da budu šira od uobičajenih. Ovo. teško je tačno odrediti. bilo da je riječ o javnim garažama. praktično. odnosno najmanje jedno mjesto. Za koliko šira. tamo gdje to nije neophodno. 15. znači da mjesta za parkiranje.Arhitektonske barijere 1 . Isto tako neujednačeni su zahtjevi za brojem ovakvih mjesta. II DIO . pa nedovoljno dimenzioniran prostor može biti uzrok velikih poteškoća ili fizičkog oštećivanja susjednih parkiranih automobila. najmanje jedno mjesto. tako i za parkiranje u zatvorenim objektima.2 Neke druge zemlje zadovoljavaju se i sa 2% ovakvih mjesta. morali biti upoznati sa fizičkim mogućnostima prosječnih osoba koje koriste invalidska kolica i.1 U Njemačkoj traže minimalno 3% ili. Ovo posebno stoga što hendikepiranim osobama u procesu izlaženja iz putničkog automobila. u svakom slučaju. U Bosni i Hercegovini u toku je proces donošenja propisa koji će regulisati ovu oblast. U raznim zemljama. Nijemci smatraju da je u ovakvim slučajevima potreban dodatni prostor minimalne širine od 100 cm.Slika br. dok Francuzi misle da je dovoljno i 80 cm. takođe. objektima javnog karaktera ili indivudalnim i kolektivnim stambenim zgradama.1. potrebno je veoma mnogo vremena i minimalno 120 cm širok pojas slobodnog prostora na onoj strani putničkog automobila na kojoj izlaze. koja koriste putnički automobili čiji su putnici teško pokretne ili nepokretne osobe. Faze izlaska iz putničkog vozila osobe koja koristi invalidska kolica. ne bi trebalo da škrtare na ovim mjerama. na snazi su vrlo različiti normativi i to kako za zaustavljanje i parkiranje na otvorenim površinama. veoma često pomažu treća lica. U Francuskoj zahtjevaju da to bude minimalno 5% od ukupnog broja mjesta za parkiranje.

2 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. Koliko bi ono moglo biti veliko. koji se mogu pojaviti tokom korišćenja takvih mjesta za parkiranje.50 m. poštujući odgovarajuće (domicilne) uslove (visina životnog standarda.50 m X 5. Švajcarskoj.00 m. Shodno tome. U Finskoj smatraju neophodnim 3. na svim navedenim mjestima za parkiranje. na otvorenim površinama. Ovi normativi. Švedskoj i Njemačkoj.30 m X 5. u Švajcarskoj 3. Poređenje normativa za površinu mjesta za parkiranje putničkog automobila čiji putnici su teško pokretne ili nepokretne osobe u Velikoj Britaniji.2. prije svega zapadnim zemljama. Da bi vizuelno poređenje bilo lakše.1. na otvorenim površinama U stranim. pa je manje i mjesto za parkiranje u “normalnoj” izradi. moguće je ustanoviti analiziranjem pojedinih slučajeva.90 m. i mjesto za parkiranje automobila sa nepokretnim putnicima.80 m X 5. moglo bi da bude manjih dimenzija nego u navedenim zemljama. broj vozila po glavi stanovnika. čiji putnici su nepokretne osobe. 15.50 m X 5. od zemlje do zemlje međusobno se razlikuju. usvojili su normative za dimenzioniranje mjesta za zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila.2). klimat. Zaustavljanje i parkiranje putničkih automobila.). čiji vozač ili suvozač je hendikepirana osoba koja koristi invalidska kolica. veličina prosječnog putničkog automobila. dovoljna površina od 3. 15.00 m. slično onima koji definišu veličinu “običnog” mjesta za parkiranje putničkih automobila. čiji putnici su nepokretne osobe.15. dok u Švedskoj preporučuju površinu od 3. u Njemačkoj 3. itd.00 m (slika br.05 m X 4. smatraju da je za mjesto za parkiranje putničkog automobila. Finskoj. na isti način smješten je isti putnički automobil (nos i lijeva strana vozila su u svim primjerima na jednakim udaljenostima od krajeva površina za parkiranje) . U Bosni i Hercegovini “prosječan” putnički automobil znatno je manjih dimenzija nego u pomenutim razvijenim zapadnim zemljama. U Velikoj Britaniji.

mjesta namijenjena parkiranju putničkih automobila u kojima su nepokretne osobe. definiše način parkiranja vozila pod uglom od 00.20 m. a samo mjesto za parkiranje dugačko 6. sa stanovišta bezbjednosti. potrebno je. Zbog toga što nepokretna osoba. bez obzira da li su namijenjena zaustavljanju ili parkiranju vozila sa zdravim ili nepokretnim putnicima.Arhitektonske barijere 3 . izvedena po ovom sistemu (parkiranje pod uglom od 00).1. a riječ je o istom načinu parkiranja. 15. 15. situacija je nešto komplikovanija. čiji putnici su nepokretne osobe. bilo veoma korisno za sva lica koja izlaze na onoj strani vozila na kojoj se odvija saobraćaj. To je zbog toga što nepokretna osoba iz vozila izlazi direktno na trotoar. Slika br.4). To bi. U tu svrhu. na spoju dva susjedna mjesta za parkiranje. predvidjeti kosinu za vezu saobraćajnice i trotoara (vidi sliku br. Bilo bi veoma dobro kada bi se sva mjesta za parkiranje putničkih automobila. Njegovu dužinu. pa nije ugrožena od vozila koja prolaze pored (slika br.3. U tom slučaju.3). odnosno ulazak u vozilo potrebno je obezbijediti traku slobodnog prostora širine 1. a naizmjenično sa časovnicima za naplatu parkiranja. Alternativa ovome jeste zaustavljanje automobila na udaljenosti većoj od 1.20 m. Ukoliko je nepokretna osoba vozač.00 m. u ovom slučaju. odnosno zahtjev da invalidi između njih. potrebne za izlazak nepokretne osobe-suvozača iz vozila parkiranog pod uglom od 00. II DIO .15. Ona bi bila postavljena na svakom drugom spoju dva mjesta za parkiranje. 15. mogu svojim kolicima proći i dospjeti do trotoara (slika br. To vozača izlaže velikoj opasnosti. pod uglom od 00 (uzduž saobraćajnice) Ukoliko je parkiranje automobila organizovano uzduž saobraćajnice. vozilo napušta sa strane na kojoj se odvija intenzivan saobraćaj. za njen izlazak iz.4).00 m od trotora. zbog denivelisanog terena (povišenog nivoa trotoara u odnosu na nivo saobraćajnice). u ovom slučaju. 12. s obzirom da on otvara vrata i vozilo napušta izlazeći direktno na aktivnu saobraćajnu traku. U suprotnom. dakle pod uglom od 00. uvijek radila u širini od 320 cm.1. Dimenzije mjesta za parkiranje. a nepokretna osoba je saputnik u svom vozilu. nepokretna osoba nije u stanju da samostalno izbaci invalidska kolica iz vozila i da se prebaci u njih. Parkiranje putničkih automobila. ne moraju se raditi povećanih dimenzija. saobraćajna traka za parkiranje treba da bude minimalno široka 3. koji bi takođe opsluživali po dva susjedna mjesta za parkiranje. Poteškoća koja se u ovom slučaju javlja jeste zahtjev za izuzetno tačnim pozicioniranjem vozila uz sami rub saobraćajnice.

15. 450. u zavisnosti na kom sjedištu u automobilu se nalazi nepokretna osoba. svejedno je da li je nepokretna osoba vozač ili suvozač.6). Dimenzije i osnovne karakteristike mjesta za parkiranje. vozila se na mjesta za parkiranje.2.7). Pri tome je ušteda u površini po jednom mjestu za parkiranje cijelih 20% (slika br.00 m (zavisno od normativa dotične zemlje).80 m do 5. sa nepokretnim osobama kao putnicima. 0 Slika br.4. 15.20 m dvaju susjednih mjesta za parkiranje poklapaju. Time. čiji putnici su nepokretne osobe. od 5 normalnih dobijaju se 4 šira mjesta za parkiranje. . Raspored ovih mjesta. potrebne za izlazak nepokretne osobe-vozača iz vozila parkiranog pod uglom od 0 .5).60 m i dužine od 4. 15. 450. Dimenzije mjesta za parkiranje. pod uglom od 300. 15. 15. umjesto da se od 3 normalna dobiju 2 šira mjesta za parkiranje.Slika br. Vozač bi na takvom mjestu za parkiranje automobil trebalo da postavi tako (malo više udesno ili malo više ulijevo) da traka slobodnog prostora širine 1. postavljaju vožnjom unaprijed.20 m bude sa one strane vozila sa koje izlazi nepokretna osoba (slika br. u cilju uštede na površini za parkiranje. 600 i 900). 600 i 900 Ukoliko se vozila parkiraju paralelno jedno pored drugog (parkiranje pod uglovima od 300.5. U tom slučaju. u ovim slučajevima. potrebne za izlazak nepokretne osobe-vozača ili suvozača iz vozila parkiranog pod uglom od 900. Za mjesto za parkiranje automobila sa nepokretnim osobama kao putnicima. rezultira time da na tri normalna dolaze dva šira mjesta za parkiranje. trebalo bi ostaviti površinu širine 3. odnosno da je koeficijent odnosa njihovih površina 1. 15.5. Parkiranje putničkih automobila. može biti organizovan i na taj način da se slobodne površine širine 1. Ovakav način organizovanja površina za parkiranje putničkih  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere automobila. odnosno vožnjom unazad (slika br.1.

II DIO . od slučaja do slučaja nije. Parkiranje putničkih automobila. odnosno javnim garažama. 15. Ušteda na površini mjesta za parkiranje vozila. čiji putnici su nepokretna lica. treba da se predvide i u zatvorenim objektima za javno parkiranje.3 Prilikom smještanja širih mjesta za parkiranje u navedene objekte. Maksimalno moguća ušteda na površini mjesta za parkiranje vozila. Broj ovakvih mjesta trebalo bi da iznosi 3% od ukupnog broja mjesta za parkiranje u dotičnom objektu. plus jedno. poput robnih kuća. najčešće uzimaju 3 uobičajena mjesta za parkiranje. velikih upravno-poslovnih i administrativnih zgrada.2. itd. 15. čiji putnici su nepokretne osobe. kao osnova za određivanje veličine konstruktivnog rastera javnih garaža. hotela. koji prevoze nepokretne osobe. mogućnost postizanja bilo kakve uštede na površini za parkiranje ne postoji. Kako se. to se od njih mogu napraviti samo 2 šira koja bi služila automobilima sa nepokretnim putnicima (slika br. U ovom slučaju. luka…). odnosno jeste moguće postići. raznih vrsta sportskih objekata. željezničkih stanica. To je zbog toga što javne garaže imaju konstruktivni sklop projektovan na osnovu rastera. ali i svim drugim javnim objektima koji posjeduju vlastite garažne kapacitete. uštede o kojima je bilo riječi u prethodnom poglavlju. 15.Arhitektonske barijere  . čiji putnici su nepokretne osobe.6. saobraćajnih objekata (aerodroma. Slika br.15.7. Slika br.8). koji je dobijen umnožavanjem određenog broja širina normalnog mjesta za parkiranje. u javnim objektima Mjesta za parkiranje putničkih automobila.

 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Ako se za određivanje konstruktivnog rastera za javne garaže kao osnova uzme 5 uobičajenih mjesta za parkiranje. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži. Time se. Ukoliko se. tada je moguće na toj površini postaviti 3 mjesta za parkiranje uobičajene širine. a time i obilno dimenzioniranih konstruktivnih elemenata. Slika br.10).Slika br. ušteda površine po jednom mjestu za parkiranje vozila. na svakoj strani jednog konstruktivnog polja. čiji je konstruktivni raster dobijen na osnovu 3 širine uobičajenog mjesta za parkiranje.5%. 15.20 m. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži. u odnosu na prethodni primjer. iznosi 12. U ovom slučaju.20 m između njih. prilikom određivanja veličine konstruktivnog rastera za javne garaže. sa dvije površine širine 1. 15.9. To je moguće postići na taj način da se između dva krajnja mjesta za parkiranje. 15. što je u praksi. ostavi po jedna traka slobodnog prostora širine 1.9. a na način kako je to prikazano na slici br. 15. tada je moguće ostvariti uštedu površine od 20%. rjeđe. . dobijaju 4 šira mjesta za parkiranje vozila sa hendikepiranim osobama kao putnicima i 2 trake slobodnog prostora za izlazak tih lica iz vozila (slika br. čiji putnici su hendikepirane osobe koje koriste invalidska kolica. čiji je konstruktivni raster dobijen na osnovu 4 širine normalnog mjesta za parkiranje. umjesto 5 uobičajenih.8. uzmu 4 uobičajena mjesta za parkiranje. zbog dobijanja nešto većih raspona. što je u praksi još rjeđe od prethodno navedenog slučaja ali se ipak susreće.

a ako je ono u potpunosti iskorišteno za neke druge vrste sadržaja (komercijalni. koje oni inače koriste uz velike poteškoće (zamor. minimalne širine 90 cm i bez ikakvih prepreka. Veće udaljavanje po vertikali od prizemlja. u horizontalnom smislu posmatrano. moraju izgraditi odgovarajući sistemi vertikalnog transporta (najčešće liftovi.10). 15.11. ova mjesta za parkiranje trebalo locirati neposredno uz vertikale. vizuelno u potpunosti odvojiti od ostalih površina etaže kojima se kreću putnički automobili (slika br. potrebno je kazati da bi mjesta za parkiranje namijenjena njima trebalo. ali ponekada i kosine).10. Raspored mjesta za parkiranje putničkih automobila sa nepokretnim osobama kao putnicima u javnoj garaži. Slika br. čiji putnici su teško pokretne ili nepokretne osobe. 15. uslužni.Arhitektonske barijere  . predvidjeti u prizemlju objekata. Staze za kretanje osoba u invalidskim kolicima kroz javnu garažu. 15.). zabavni. analiza o zaustavljanju i parkiranju u javnim garažama i drugim javnim objektima vozila.). jer se do njih. čiji je konstruktivni raster dobijen na osnovu 5 širina normalnog mjesta za parkiranje. i sl. Put do vertikale trebalo bi izvesti u jednom nivou. odnosno. tada bi ih trebalo postaviti na prvu nadzemnu ili prvu podzemnu etažu. po mogućnosti.Isto tako bi. veliki gubitak vremena. itd. i jasno ga označiti na odgovarajući način. II DIO . Slika br. za ova mjesta za parkiranje nije preporučljivo. odnosno dužinu veze između njih svesti na najmanju moguću mjeru. za osobe u invalidskim kolicima. Na kraju.

Sama mjesta za parkiranje automobila čiji putnici su teško pokretne ili nepokretne osobe trebalo bi. ne samo garažu i stambeni objekat. čiji vozač ili neko od članova njegove uže porodice je teško pokretno ili nepokretno lice. U Njemačkoj širina garaže limitirana je na minimalno 3.13). Ukoliko je kuća spratni objekat. 15. veoma je interesantno i garažiranje putničkih automobila u pojedinačnim. vrata bi trebalo da su minimalno široka 2.12. veza između garaže i kuće trebalo bi da bude u istom nivou i natkrivena. Taj bi znak trebalo postaviti. Bolje rješenje je ako je garaža naslonjena na kuću. nego i pojedine spratove unutar stambenog objekta. a širina ulaznih vrata garaže na minimalno 3. Dobro je da ta veza bude u jednom nivou. U Švajcarskoj je to 3. u slučaju kada vozač ili neko od članova njegove uže porodice pripada kategoriji teško pokretnih ili nepokretnih osoba. koji se međusobno razlikuju po dimenzijama objekta.65 m. Ako je riječ o jednoporodičnoj zgradi. tada je najbolje da se ta veza izvede pomoću lifta.50 m.50 m. 15. Njena širina ne ulazi u osnovnu širinu garaže. 15.3.30 m. On može biti sličan onom koji je prikazan na slici br. došli do saznanja da bi njihovim uslovima primjerena garaža trebalo da ima dimenzije od 3.00 m. treba graditi što je moguće bliže stambenom objektu.60 m.16 i može povezivati. . i to na način koji je već opisan. dužina nije precizirana.  Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Individualne garaže za putničke automobile. minimalna širina takve garaže je 3. U SAD i Kanadi. u raznim zemljama susreću se različiti normativi. Ako to nije moguće ostvariti. Garažiranje putničkih automobila. U Finskoj smatraju da bi individualna garaža trebalo da ima minimalne dimenzije 3. Označavanje mjesta za parkiranje znakom pristupnosti. Slika br.00 m. 15. 11. čiji putnici su nepokretne osobe. pa je veza između njih direktna. a uzimajući u obzir dimenzije automobila koji se kod njih najčešće susreću. I u ovom slučaju. a iz razloga da ih ne bi koristili zdravi vozači za svoja vozila. upoređujući strane normative. individualnim objektima. Tamo su. uz javne otvorene površine za parkiranje i na javne garaže u kojima se takva mjesta nalaze. u individualnim objektima Sa arhitektonskog stanovišta posmatrano. s tim što se u njoj predviđa i kosina za direktnu vezu sa stambenim dijelom.40 m X 5.30 m X 5. takođe. U SFR Jugoslaviji.50 m X 6. tada bi tu vezu trebalo riješiti kosinama. označiti znakom pristupnosti (slika br.00 m.12). s tim da su od jednog zida udaljena 0. ovim problemom najviše su se bavili u SR Sloveniji.20 m. odnosno smještanju ulaznih vrata (slika br. U Švedskoj širina garaže trebalo bi da je 3.

str. Ibid. Švedskoj. 1996. SAD i Kanadi.________________ 1. u Finskoj. 2. Le Moniteur. Švajcarskoj. Werner Verlag. Normativi za izgradnju individualne garaže za putnički automobil.13. str.Arhitektonske barijere  . Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen – Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure. Düsseldorf. 1997. II DIO . Bartz. čiji vlasnik ili neko iz uže porodice vlasnika je nepokretno ili teško pokretno lice. Njemačkoj. Grosbois. 3. 15. 126 i 127. habitations Équipements et matériels adaptés. Paris. Sloveniji. 86 i 88. Slika br. Louis-Pierre: Handicap et construction – Coneption et réalisation: Aspaces urbains. bâtiments publics. Ackerman.

Smjerokazi sa uključenim znakom pristupnosti. 100 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . može se veoma mnogo pomoći osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti u njihovom snalaženju u pojedinim.2). bi trebalo staviti i na odgovarajuće smjerokaze (slika br. Označavanje arhitektonskih elemenata. 16. 16. bilo samostalno. pogotovo.3 do 16. elemente komunalne i urbane opreme. Označavanje lifta kojim se silazi u stanicu podzemne željeznice. nepoznatim sredinama. Slika br. prikazano je na slikama br.2. Taj znak. kao i objekata.16. kao i objekte koji su namjenski projektovani za upotrebu i od strane osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.6. bilo u sklopu smjerokaza i tabli za obavještavanje.1. neizostavno. Slika br. 16. elemenata komunalne i urbane i druge opreme i objekata prilagođenih osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti Sve arhitektonske elemente. 16. ili su za njihovu upotrebu naknadnim intervencijama prilagođeni. Smislenom upotrebom međunarodnog znaka za pristupnost. Slika br. Nekoliko primjera označavanja elemenata komunalne i urbane opreme. Table za obavještavanje sa uključenim znakom pristupnosti. 16.3. trebalo bi označiti međunarodnim znakom pristupnosti.1) i table za obavještavanje (slika br. 16.

poput SAD. vrši direktnim unošenjem znaka u registarske pločice automobila (slika br.6 . to se čini samoljepljivim naljepnicama. 16. to se.4. 16. na primjer. Označavanje javnog WC-a. U nekim zemljama. 16. 16. radi izbjegavanja mogućih zloupotreba.7. a u drugim. u Bosni i Hercegovini ili Njemačkoj. Slika br. Nevada. rezervisana za osobe koje koriste invalidska kolica (Reno. Njime se. SAD). Slika br. Znak pristupnosti unesen na automobilsku pločicu radi signalizacije okruženju da je vlasnik vozila osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. Slika br. Označavanje dijela javne garaže u kojem su smještena šira mjesta za parkiranje putničkih automobila. Slika br. kao npr. II DIO . 16. označavaju vozila koja koriste osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. vremenom prihvaćen kao simbol koji uopšteno označava umanjenu tjelesnu sposobnost.Arhitektonske barijere 101 .7). Označavanje izletničke staze.Znak pristupnosti.5. koristi se i u druge svrhe.

. Kada se govori o stanu. arhitektonski su elementi sa kojima se osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti susreću svakodnevno i bilo gdje da krenu. osnovni zahtjev koji se postavlja pred arhitekte.1). tako i od karakteristika prostora u koji su smješteni. mjesta za parkiranje putničkih automobila. poštanski sandučići. u kući ili stanu. kvake. 17. 17. pragova. pregradama ili bilo kakvim drugim vrstama prostornih prepreka (slika br. liftovi.1. Stan je u potpunosti neprimjeren životu osoba u invalidskim kolicima. pragovi. pultovi. postoji čitav niz drugih utilitarnih elemenata. Pod ovim se podrazumijeva preporuka za projektovanjem modernih stambenih jedinica. 102 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. jeste onaj za otvorenošću i fleksibilnošću njegove tlocrtne dispozicije. U njihovom najbližem okruženju. sa funkcionalnim cjelinama koje se međusobno pretapaju i nisu jedna od druge odvojene zidovima. pješački prelazi. stepeništa. Isti stan prilagođen njihovim potrebama prikazan je na slici dolje. kosine. Dispozicija jednog dvosobnog stana sa dvije polusobe iz sarajevskog elitnog naselja “Ciglane” (gore). stepenica… Analizu problema vezanih za kuću ili stan i njihove pojedine prostorne cjeline najbolje je izvršiti slijedeći jednu logičnu liniju približavanja kući ili stanu i kretanja kroz njih. čija mogućnost korištenja zavisi kako od osobine tih elemenata.17. Sasvim je logično da će osobama u invalidskim kolicima biti lakše kretanje kroz stan ili kuću u kojima se nalazi manji broj vrata. Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i stan Vrata. rukohvati. telefonske govornice. itd. kao jednoj prostorno-funkcionalnoj cjelini.

mora biti izvedeno na visini od 85 cm od nivoa poda i postavljeno neposredno uz vrata (slika br.2. Širina komunikacije od lifta do pojedinih stanova mora iznositi minimalno 120 cm. jednostavnog i lako čitljivog fonta (npr.20. Upotrijebljena slova treba da budu štampana. Ime stanara i broj stana trebalo bi da budu ispisani na pločici postavljenoj na visini od 150 cm od nivoa poda i na onoj strani vrata na kojoj se nalazi i kvaka.Arhitektonske barijere Slika br. Zbog ostalih ukućana. kao i kvaka. mora biti na visini od maksimalno 120 cm. 103 . Prilaz Prilaz objektu (stambenoj zgradi ili individualnoj kući). visinsku razliku treba savladati kosinom propisanih parametara (maksimalni uzdužni nagib 6%. 17.1. kontrastno obojeni.17. prilagođen osobama u invalidskim kolicima. 17. Podest pred ulaznim vratima mora biti horizontalan i imati minimalne dimenzije od 150 cm X 150 cm. najveća dužina između odmorišta do 6 m). II DIO . Razne vrste kaldrme ili kamene rizle. kao i rešetkaste šahte nisu pogodne za upotrebu na ovakvim mjestima. Denivelisani prilaz individualnoj kući ili stambenoj zgradi. Ukoliko je kota ulaska u objekat iznad nivoa okolnog terena. Helvetica ili sličan) i dovoljno velika (minimalno 12 mm visoka). kako je to već pojašnjeno tekstom u poglavlju 11. Ulazna vrata Ulazna vrata u kuću ili stan moraju imati širinu od minimalno 90 cm. u odnosu na okolne arhitektonske elemente. i slikom br. Pred vratima (svakog pojedinog!) stana mora biti predviđeno proširenje minimalnih dimenzija 150 cm X 150 cm. 17. dovratak i kvaka poželjno je da budu. vertikalni saobraćaj mora biti riješen liftom odgovarajućih dimenzija. poželjno je da se kombinuje sa odgovarajućim stepeništem (slika br. kao i međusobno. u kome živi osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti vezana za invalidska kolica.2. zbog lakog uočavanja. Elementi vrata: krilo vrata. Materijal od koga je izveden mora biti gladak i omogućavati lagano kretanje kolica. zbog člana porodice koji koristi invalidska kolica.4. Ovo je od koristi stanarima i u slučaju kada u zgradi ne stanuje hendikepirano lice. 11. 17. Zvono.3). “Špijunsko oko”.2). poželjno je da bude horizontalan i bez nepotrebnih denivelacija. U višespratnim stambenim objektima.

17. Otvorene tlocrtne dispozicije omogućavaju integrisanje ne samo pojedinih dijelova dnevnog boravka. Hodnik Sa stanovišta hendikepiranih lica u invalidskim kolicima. među kojima je i tjelesno hendikepirano lice. gledanje televizijskog programa. otvorenih tlocrtnih dispozicija. Da bi bio u skladu sa potrebama stanara. 17. eliminisana. pri čemu su vrata. Pod funkcionalnošću i fleksibilnošću prostora dnevnog boravka podrazumijeva se zahtjev za osmišljavanjem tzv. hodnik predstavlja jednu od kritičnih tačaka stana.površine za kretanje dovoljne.17.4. sa drugim dijelovima stana: trpezarijom. sofa. sa pravilnim rasporedom svih pripadajućih elemenata. trebalo bi da: . U ostalim dijelovima. Dnevni boravak Dnevni boravak dio je stana u kome se provodi najveći dio vremena. odnosno takvim koji su sami sebi svrha. Slika br. hodnik bi trebalo da ima minimalnu širinu od 150 cm i dužinu od bar 220 cm. komoda i sličnog oslobađa površinu poda i prepušta je funkciji kretanja. odmaranje…) preplitati i prelivati jedna u drugu i međusobno neće biti odvojene zidovima ili bilo kojim drugim arhitektonskim preprekama (pragovima. …). Izbacivanje nepotrebnih “regala”.opremljenost namještajem svrhovita . ali samo pod uslovom da se vrata prostorija koje graniče sa njim ne otvaraju ka njemu. kao vezujući elemenat. 10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Svrhovita opremljenost namještajem dnevnog boravka jeste ona u kojoj nema mjesta nekorisnim elementima.funkcionalnost i fleksibilost prostora budu maksimalne . tj. kuhinjom i ulaznim holom. takvih u kojima će se pojedine funkcionalne cjeline (sjedenje.3. fotelja. može biti minimalno 120 cm širok. u kojem živi osoba koja koristi invalidska kolica. Ulazna vrata u individualnu kuću ili stan. stepenicama. nego i njegovo prostorno objedinjavanje. denivelacijama poda. stolova.3. čiji im nepovoljni parametri mogu u potpunosti onemogućiti kretanje stanom. U zoni ulaznih vrata. čitanje.

vršiti određivanje njihovih veličina i definisanje osnovnih osobina. ali i psihološke terapije. On dodatno definiše minimalne dimenzije pojedinih dijelova stana. identičan onome koji određuje gabarite dnevnog boravka. bila je u Njemačkoj određena na minimalno 5. Slika br.4). 17. Veličina dnevnog boravka u stanu za jednu do dvije (lijevo). stoga.5).Dovoljno velike površine za kretanje. Prilikom projektovanja. Normativ DIN 18025 Teil 1. Ona je. Dimenzije stambene kuhinje definišu se na način koji je. namijenjena manipulisanju invalidskim kolicima. 17. pa je i komunikacija njome naglašenija. Njen značaj proističe iz činjenice da se samostalno pripremanje obroka od strane tjelesno hendikepiranih lica smatra jednom vrstom njihove radne. normativom DIN 18022. Kasnije je taj normativ dopunjen normativom DIN 18025 Teil 1. II DIO . tlocrtna dispozicija i organizacija nisu preddefinisani (slika br. shodno tome. Nijemci su ih svojevremeno normirali kroz DIN 18011.1 17. Veličina radne kuhinje proizilazi iz veličine porodičnog domaćinstva. praktično.Arhitektonske barijere 10 . Njena površina za tri do četiri osobe.5.70 m2. Veličina stambene kuhinje. među njima i dnevnog boravka (slika br. odnosno. u stanu za tri do četiri osobe (desno) i potrebne slobodne površine koje omogućuju osobama u invalidskim kolicima slobodno kretanje. mora se praviti razlika između stambene i radne kuhinje i. proizilaze iz činjenice da ovaj tip kuhinje u sebi sadrži i funkciju objedovanja. kasnije je tu veličinu redefinisao zahtjevom da se unutar kuhinje mora nalaziti slobodna površina dimenzija 150 cm X 150 cm. Kuhinja Kuhinja je od izuzetne važnosti za osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti. 17. intenzivnije integrisana u život porodice. kao i dimenzije površina namijenjenih kretanju osoba u invalidskim kolicima unutar nje.4. pri čemu njen oblik. elementarni su uslov mogućnosti pristupa hendikepiranim osobama u invalidskim kolicima svakom kutku dnevnog boravka. koji je predviđao minimalno 18 m2 površine stana po jednom njegovom korisniku.

posuđa ili bilo čega drugog. potom da ih pomjeri unaprijed ili unazad za 70 – 80 cm.5. što čini jednom rukom. hrane u različitim fazama obrade.1. Središnja faza manipulisanja kolicima. U nekim slučajevima. u kojoj se ona dvoručno voze po pravcu. potrebno je najprije da svoja kolica zarotira za 900. vrelo posuđe ili bilo šta drugo. isključuje prenošenje bilo čega i.6). U ovom slučaju. Razlog tome leži u činjenici da se invalidska kolica ne mogu dilatirati bočno u odnosu na pravac u kojem su usmjerena. Da bi hendikepirano lice prešlo na rad sa jednog na drugi kuhinjski elemenat. stoga. Još povoljnije je rješenje u kome je kuhinja organizovana u obliku slova U. 17.7). predstavlja veoma koristan kuhinjski uređaj. sa jednog radnog elementa na drugi. a svaki od osnovnih funkcionalnih elemenata je postavljen 17. služeći se jednom rukom. hranu u različitim fazama obrade. pribora za kuvanje. 10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . njima se priključuju i frižider i mašina za pranje posuđa. da ih ponovno zaokrene za 900 u suprotnom smjeru. potrebno je obratiti pažnju na to da elementi. je kritična. Radna kuhinja projektovana i organizovrana na osnovu normativa DIN 18025 Teil 1.5. 17. jedan pored drugog (slika br. i na kraju. posebno sa stanovišta osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. za šta su mu potrebne obje ruke. osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti može promijeniti radne elemente. koja. glavne radne ploče i električnog šporeta. budu postavljeni na suprotnim stranama jedan od drugog. uz istovremeno prenošenje slobodnom rukom. Organizacija kuhinje Od posebne važnosti za kuhinju jeste njena organizacija. Ona mora biti logična i mora imati maksimalno racionalizovane hodne linije.Slika br. čije radne operacije se obavljaju jedna za drugom. Tehnološku organizaciju kuhinje najčešće određuje raspored tri osnovna funkcionalna kuhinjska elementa: sudopere. pribor za kuvanje. u kojoj su tri ili pet osnovnih elemenata postavljeni u jednoj liniji. jednoručnim rotiranjem kolica za 1800. Najnepovoljnija konfiguracija radne kuhinje za lica u invalidskim kolicima jeste ona. Povoljnija od navedene jeste konfiguracija u kojoj su tri osnovna funkcionalna kuhinjska elementa postavljena u dvije paralelne radne linije (slika br. Na taj način. 17. Hendikepirano lice nije u stanju da istovremeno upravlja kolicima i prenosi.

Kuhinjski elementi Da bi hendikepirana lica u invalidskim kolicima mogla lakše pristupati standardno izvedenim kuhinjskim elementima.8.7. U ovom slučaju. Gornja ploča smije im biti maksimalno 80 cm udaljena od poda. Slika br. Slika br.10). što je sa stanovišta hendikepiranih lica veoma povoljno. Tri osnovna elementa radne kuhinje postavljena po šemi u obliku slova U i pristup njima. Tri osnovna elementa radne kuhinje postavljena u dva niza uz suprotne zidove i pristup njima.9).Arhitektonske barijere Slika br. 17.2. Slika br. 17. 17. za promjenu radnih elemenata dovoljno je jednoručno rotiranje kolica za 900. Njihovom upotrebom. U razvijenim zemljama Zapada. Radna kuhinja organizovana upotrebom ugaonih elemenata.8). ovi moraju biti na odgovarajući način prilagođeni (slika br. a u donjem dijelu za noge hendikepirane osobe mora biti predviđen slobodan prostor u vidu udubljenja. visokog 30 i dubokog 15 cm. 17.6. rotiranje kolica svodi se na ugao od samo 450.5.na jednu od njenih strana (slika br. II DIO . 17.9. 17. Tri osnovna elementa radne kuhinje postavljena u nizu uz jedan od zidova i pristup njima. 17. 10 . na tržištu se nude kuhinjski elementi koje je moguće smjestiti u same uglove prostorije (slika br. 17.

na ovaj način moguće je uraditi i druge elemente poput šporeta i sudopere (slika br. s druge strane. Osim radnih ploča. što doprinosi opštem povećanju sigurnosti rada u kuhinji. a koji se ne mogu izvesti u sličnom maniru (pećnica. Presjek gabarita posebno izrađenih kuhinjskih elemenata. 17. bez opasnog naginjanja iz invalidskih kolica prema dolje.11). Oni umnogome olakšavaju pristup. tako i elementima uz koje se nalaze. 17.11. Potrebno je naglasiti da se u posljednje vrijeme javlja tendencija podizanja pećnice i frižidera na visinu nivoa radne ploče. One nisu u stanju da dohvate predmete sa polica koje su od poda udaljene više od 140 cm (vidi sliku br. Presjek poželjnog gabarita standardnih kuhinjskih elemenata. frižider. Umjesto prilagođenih. 17. kako sebi samima. To 10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. . 17.11). bolje je koristiti posebno izrađene radne ploče i kuhinjske elemente. čiji je donji dio u potpunosti slobodan (slika br. Osobama u invalidskim kolicima posebnu poteškoću pričinjava upotreba gornjeg seta kuhinjskih elemenata.omogućava njihovu upotrebu. odnosno povećanju udobnosti njenog korištenja. Slika br. 17. s jedne.10.12). mašina za pranje suđa…).

U cilju prevazilaženja ovog problema. ukoliko se to želi izbjeći. Ovo za posljedicu ima to da se hendikepiranim osobama ne dozvoljava rad u kuhinji. ali i donjim kuhinjskim elementima. 17. s obzirom da im ostavlja nedovoljan opseg prostora za smještanje gornjih kuhinjskih elemenata. u posljednje vrijeme ponuđena su rješenja sa pomičnim gornjim. prilagođavajući se osobama koje u tom momentu na njima rade. Njihovo pokretanje vrši se električnim putem. i to ne male. Ovi su ili izvan dosega hendikepiranih lica u invalidskim kolicima ili su. to čine uz izuzetne teškoće. II DIO .13 i 17. Oni se kreću duž vertikalnih vodilica.Navedena činjenica stavlja dizajnere kuhinja pred posebno složen zadatak.2 Slika br. što pričinjava poteškoće. ili. Slika br. 17.Arhitektonske barijere 10 .Specijalna izrada šporeta i sudopere. suviše blizu donjem redu elemenata. i na taj način mijenjanju svoju udaljenost od poda.14). odnosno donjeg ili gornjeg reda kuhinjskih elemenata. 17. ako one na tome insistiraju. a upravljanje daljinskim bežičnim upravljačima (slike br.12 .13. Pokretanje gornjih kuhinjskih elemnata daljinskim upravljačem. pričvršćenih na zidu. zdravim članovima domaćinstva.

Kako trpezariju definiše njemački normativ DIN 18025 Teil 1. od broja članova porodičnog domaćinstva. a potom i od namještaja i potrebnih površina za kretanje. Trpezarija Veličina trpezarije ili dijela dnevnog boravka namijenjenog funkciji objedovanja zavisi.15. 17. .15. Trpezarija kakvu definiše njemački normativ DIN 18025 Teil 1.6. prije svega.Slika br. 17. 17. Na gornjem dijelu crteža (a) prikazana je kao samostalna. pokazuje slika br. a na donjem (b) kao integrisana u dnevni boravak i kuhinju. 17.14. 110 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. Kuhinja sa setom pomičnih gornjih i donjih elemenata.

Sanitarne prostorije u stanu moraju biti dispozicionirane tako da im je pristup invalidskim kolicima lagan. svi sanitarni uređaji moraju biti tako dizajnirani. moraju oko sebe imati manipulativne površine. potpuno samostalno održavanje lične higijene. da osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti omoguće upotrebu bez pomoći trećih lica. da bi im se moglo pristupiti invalidskim kolicima i koristiti ih. čije veličine normativ DIN 18025 Teil 1 definiše na sljedeći način: . imaju posebnu važnost. Njihova vrata moraju imati svijetlu širinu od minimalno 90 cm. sa stanovišta osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. 17. npr. u cilju racionalnog projektovanja sanitarnih prostorija.od prednje ivice WC-a do zida . s obje strane.Arhitektonske barijere 111 . mogu se međusobno preklapati (slika br. veličine 150 cm X 150 cm. 150 cm) 150 cm X 150 cm WC-a 95 cm 30 cm . dimenzionirani i na takav način u prostoru postavljeni.s jedne bočne strane umivaonika 70 cm 50 cm Ove površine.16. dokle god je moguće. 17. a uz to. Održavanje lične higijene intimna je stvar svakog pojedinca i on nastoji. WC-šolji.7.ispred umivaonika .od WC-a do bočnog zida 150 cm X 150 cm 150 cm X 150 cm 150 cm X dužina kade (min. Inače.ispred kade . da to samostalno obavlja. odnosno. Sanitarne prostorije i sanitarije Sanitarne prostorije i sanitarni uređaji. moraju se otvarati prema vani.16). moraju imati obezbijeđen prostor za manipulisanje. nego upravo održavanje lične higijene.s jedne bočne strane .ispred WC-a . Slika br. II DIO . Stoga se projektovanju sanitarnih prostorija i dizajniranju sanitarnih uređaja mora posvetiti posebna pažnja. tušu i kadi.ispred tuša . Preklapanje površina potrebnih za pristup pojedinim sanitarnim uređajma. Na dimenzije sanitarnih prostorija utiče i zahtjev da pojedini sanitarni uređaji. koje se neko hendikepirano lice odriče nisu sitni kućni poslovi ili spremanje hrane.17. Posljednja aktivnost.

112 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. Uz to se zahtijeva da im je prednja strana blago povijena. čije su dimenzije 75 cm X 60 cm. bude dugačak 60.1. Zbog toga se njegovoj postavci mora posvetiti posebna pažnja. a širok 55 cm. da bi trebalo izbjegavati stojeće modele. Gornja površina mora mu biti horizontalna. mora biti ergonomski oblikovana i postavljena. tako da omogućava korištenje kako hendikepiranom licu u invalidskim kolicima. Mora biti ergonomski dizajniran i posjedovati odgovarajuće dimenzije. sa ergonomski oblikovanom ručicom. ispod njega mora biti slobodan prostor visine 65 do 70 cm. pogodan za upotrebu od strane osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.17). a isto tako bi trebalo upotrebljavati sifone koji ne zauzimaju mnogo mjesta. Slavina bi trebalo da bude jednoručna. zaobljenih bridova i čoškova. 17.17 . tako i zdravim članovima domaćinstva. preporučuje upotrebu umivaonika specijalne izrade. i da mu gornja ivica bude 82 cm udaljena od poda. i pored povećanih dimenzija umivaonika. a da bi mu se moglo pristupiti u invalidskim kolicima.17. Oni se montiraju na vertikalne šine i posjeduju elastičnu vezu sa sifonom. To znači. što. pa im je moguće podesiti visinu shodno potrebama svakog pojedinog korisnika. Umivaonik Umivaonik je najčešće korišteni sanitarni uređaj. Njemački normativ DIN 18022 zahtijevao je da umivaonik. umjesto ovakvih. omogućava lak dohvat slavine (slika br. . Umivaonik prema normativu DIN 18025 teil 1. 17. takođe.7. Oprema oko umivaonika. Noviji normativ DIN 18025 Teil 1.

Ogledalo uz umivaonik može biti izvedeno na dva načina. Bolje od navedenog. koje se ostavljaju na umivaoniku. za sapun. Slika br. s obzirom da osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti često ne mogu u potpunosti kontrolisati svoje pokrete.18. Ogledalni set mogu činiti i jedna ili dvije svjetiljke. Da bi. moraju biti ergonomski oblikovani i ne smiju imati oštre bridove.Arhitektonske barijere 113 . za pribor za brijanje. moraju biti kontrastno obojeni. moraju. u odnosu na pozadinu.19). Najprije. u odnosu na pozadinu. 17. biti kontrastno obojeni (slika br. udovoljilo kako hendikepiranim osobama u invalidskim kolicima. itd. a promjena njegovog nagiba vrši se ručicom postavljenom ispod. u tom slučaju. koje se zakreću zajedno sa ogledalom i čine upotrebu ogledala udobnom svim njegovim korisnicima. raspored i visina pričvršćivanja moraju biti detaljno prostudirani i prilagođeni tjelesnim karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog korisnika. čije su oči. Njihova forma. zaklanjaju ogledalo upravo u onom njegovom dijelu koji je najpotrebniji licima u invalidskim kolicima. Ono mora biti široko koliko i umivaonik i dugačko (visoko) oko 100 cm. II DIO . Zbog slabovidećih. kod onih viših. Slabost ove varijante je u tome što stvari. pričvršćeno za zid na uobičajenoj visini. Ogledalo je. potrebno ga je raditi povećanih dimenzija. ono može biti pričvršćeno za zid na uobičajen način. Oprema uz umivaonik. Nekoliko varijanti smještanja oslonaca uz umivaonik dati su na slici br. ne smiju imati oštre bridove i uglove i.19. Oslonci uz umivaonik moraju biti ergonomski dizajnirani. polica ispod ogledala (samo u drugoj varijanti). za pastu za zube. na visini od oko 170 cm. čije oči se nalaze na visini od oko 125 cm. i što se taj dio veoma brzo zaprlja. Slika br. Ostala oprema uz umivaonik: držači posuda za četkice za zube. u ovom slučaju. Nekoliko načina smještanja oslonaca uz umivaonik.18. Mora biti postavljeno tako da dodiruje gornji rub umivaonika. 17. držači za peškire. 17. tako i zdravima. jeste rješenje sa ogledalom koje ima mogućnost zakretanja oko donjeg horizontalnog brida. 17.

17.22. uz pridržavanje određenih pravila prilikom njihovog projektovanja i opremanja. Kade. S druge strane. znači da porodice.22). U gornjem smislu. koje u svom sastavu imaju i hendikepirano lice u sanitarnim prostorijama treba da imaju oba pomenuta sanitarna uređaja.2. Pravilno projektovan i dispozicioniran umivaonik opremljen svom potrebnom opremom. premda takva podjela nije čvrsto fiksirana. Da bi se mogle lakše koristiti. nema razloga da. određene kategorije osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti. treba ih opremiti pomoćnim sjedištima i rukohvatima. moguće je krug onih koji se njima samostalno koriste osjetno proširiti. pričvršćeno na zid ili kao pomično. 17. itd. Zbog njihovih globalnih karakteristika.20. 17. koje se stavlja u kadu (slike br. Sjedište koje se oslanja na kadu.21 i 17.).7. što je za ove druge od izuzetnog značaja. hidromasaža. a tuš hendikepirano lice. Slika br.21. Naime. zdravi članovi domaćinstva ne koriste tuš.20. 17. nisu u stanju da ih upotrebljavaju bez pomoći trećih lica. Slika br. zapravo. bez obzira na sva pomagala. 17. Ipak. ukoliko to žele. veoma značajna je mogućnost odabira upotrebe tuša ili kade. Preklopno sjedište. Tuš i kada Tuš i kada služe održavanju higijene cijelog tijela. pogodne za upotrebu od strane raznih kategorija hendikepiranih lica trebalo bi da budu minimalno dugačke 170 cm. 11 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br. To.Pravilno projektovan i dispozicioniran umivaonik opremljen svom potrebnom opremom prikazan je na slici br. Svojoj ulozi mogu odgovoriti i u standardnoj izradi. . Kadu bi prevashodno koristili zdravi članovi porodičnog domaćinstva. kada se može upotrebljavati i kao terapeutsko sredstvo (tople kupke. banjanje. ali svakako su bolje kao anatomski oblikovane. Sjedište može biti izvedeno kao preklopno. 17.

bilo iz kolica van kade.5 cm ispod nivoa ostatka poda sanitarne prostorije. ovaj sanitarni uređaj mora biti specijalno izveden i opremljen. čak i uz pomoć trećih lica. bilo standardnih. Ako nisu u mogućnosti da samostalno koriste kadu. Slivnik mu mora biti specijalno oblikovan. 17.Forma rukohvata. 11 . blago ukošenih keramičkih pločica. Ulazak u kadu.3 II DIO . tako da spriječi eventualno moguće zapinjanje ili upadanje i zaglavljivanje štapova. nepokretnim osobama veoma je komplikovan i težak. Ukoliko je koriste osobe koje imaju ograničenja u motorici ili spastične probleme. kao i raspored i visina njihovog pričvršćivanja.24). 17. Najprije.23. bilo dok leže u njoj. rade se posebne vrste priručnih dizalica i liftova. hendikepirana lica u invalidskim kolicima u stanju su da bez pomoći trećih lica upotrebljavaju tuš. poželjno je da je koničnog oblika. rukohvati su od velike važnosti. Raspored i visina montiranja rukohvata i sjedišta mora biti prilagođena individulanoj tjelesnoj ergonomiji korisnika i mora mu omogućiti udobnu i sigurnu upotrebu tuša. Uz sve navedeno. 75 cm. Slavina u tušu obavezno bi trebalo da bude jednoručna i trebalo bi je smještati na visini od cca. sa kojim mora biti povezan jednim redom. Da bi im to bilo omogućeno. štaka ili prednjih točkova kolica.25. U tu svrhu. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca i pomoćnih sjedišta za kadu. prenose i smještaju na pomoćno sjedište u kadi ili se polažu u nju (rjeđe). Nekoliko primjera mogućeg rasporeda rukohvata i sjedišta za kadu dati su na slici br.Arhitektonske barijere Slika br. Nekoliko mogućih varijanti rasporeda ovih pomagala dati su na slici br. na visini od cca. Nepokretne osobe morale bi je lagano dohvatiti. poželjno je da bude koničnog oblika. Umjesto toga. Ručica za tuširanje mora biti pričvršćena za zidnu vodilicu i jednostavna za rukovanje. Ručica za tuširanje mora biti pričvršćena za zidnu vodilicu i mora biti jednostavna za rukovanje. Slavina u kadi obavezno treba da bude jednoručna i treba je smještati u prvoj trećini kade. tuš mora biti opremljen rukohvatima i sjedištem koje se vješa o poseban držač na zidu. I u ovom slučaju. on mora biti izveden 1 do 1.23. kojima se takva lica podižu iz invalidskih kolica. 17. moraju biti detaljno prostudirani i prilagođeni tjelesnim karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog lica. a koje je po potrebi moguće ukloniti (slika br. Ukoliko je koriste osobe koje imaju ograničenja u motorici ili spastične probleme. 17. ne smije biti urađen u vidu klasične tuš-kade ili tuš-kabine. bilo posebno dizajniranih. 100 cm.

25. mogu biti montirani i razni tipovi specijalnih kliznih ručica. 17. prikazano je na slici br. osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti upotrebljavaju tri različite tehnike (slika br.. 17. premda se i ona mora prilagoditi tjelesnim karakteristikama svakog pojedinog hendikepiranog korisnika. rukohvati. zbog mogućnosti boljeg pristupa invalidskim kolicima. 17. na horizontalnim šipkama. Tuš koji mogu koristiti osobe u invalidskim kolicima. WC-šolja WC-šolje namijenjene osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti nemaju propisane dimenzije niti oblik. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca i pomoćnih sjedišta uz tuš.sprijeda. bude izrađena kao konzolna.26).ukoso sprijeda i .24. Slika br. tako i zdravim članovima domaćinstva. Njemački normativ DIN 18025 Teil 1. Kako bi trebalo da izgleda jedna povoljno projektovana. slično kao i iznad tuša ili kade. Prilikom prelaska iz invalidskih kolica na WC-šolju.27.) mora biti ergonomski oblikovana i postavljena tako da se može lako dohvatiti. pozicionirana i opremljena WC-šolja prikazano je na slici br. 17. .bočno. 11 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . kako hendikepiranom licu u invalidskim kolicima. Slika br: 17. To rade tako da WC-šolji prilaze: .28. što je sve od izuzetne važnosti za njene hendikepirane korisnike.. kao i mikrolociranja toaletnog papira.3. i da omogućava lako korištenje.7. Nekoliko mogućih varijanti smještanja rukohvata uz WC-šolju. Oprema oko WC-šolje (držač toaletnog papira.17. poželjno je da. određuje im jedino visinu sjedišta na 48 cm. Iznad WC-šolje. Ukoliko WC-šolju upotrebljava nepokretno lice.

poželjno je da je umivaonik postavljen bočno u odnosu na WC-šolju i da je lako dohvatljiv. Slika br. što omogućava lak pristup svakom od njih i ostavlja dovoljno prostora za eventualnu ispomoć hendikepiranom korisniku od strane trećih lica. II DIO . projektovana. Razmak između njih trebalo bi da minimalno iznosi 95 cm. Slika br.Arhitektonske barijere 11 .bočno. b) . Pravilno Uz WC-šolju.koje olakšavaju izvlačenje iz kolica i prebacivanje na sanitarni uređaj. 17.27. svakako bi trebalo postaviti i alarmno zvonce.26.ukoso sprijeda i c) . opremljenu i montiranu na gore opisani način. Osim svega navedenog. dispozicionirana i opremljena WC-šolja. Načini prilaska hendikepiranog lica u invalidskim kolicima WC-šolji: a) . 17.sprijeda.

.krevet 2.50 m .Nijemci smatraju da bi u spavaćoj sobi za jednu osobu trebalo predvidjeti: . čija najviša polica ne bi smjela biti postavljena na visini većoj od 1. 17.05 m X 1. Potrebno je da bude tako projektovana i dimenzionirana da u potpunosti udovolji ovim funkcijama. kao i smještanju njihove garderobe. Zbog toga je za njih potrebno predvidjeti veći broj niskih ormara-komoda. 17.40 m.20 m 11 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Slika br.sa one strane sa koje se ulazi u krevet 1. Nekoliko mogućih načina smještanja oslonaca uz WC-šolju. trebalo bi da su minimalno široke: .20 m X 0.65 m. Površine namijenjene kretanju osoba sa umanjenim fizičim sposobnostima u invalidskim kolicima. 17. s druge strane. prema normativu DIN 18025 Teil 1.ispred elemenata mobilijara 1. od kojih se jedna služi invalidskim kolicima (desno). Slika br.65 m .8.sa druge strane kreveta 1. kao i prostore koji služe smještanju pojedinih elemenata namještaja. Njihova površina treba da bude 2. s jedne.ormar 1.20 m .40 m X 0.dodatnu površinu 1. Spavaća soba Spavaća soba služi dnevnom i noćnom odmoru članova domaćinstva.28. Spavaća soba namijenjena jednoj hendikepiranoj osobi u invalidskim kolicima (lijevo). odnosno dvijema.00 m .20 m X 0. Ona mora posjedovati površine namijenjene kretanju.29.65 m Standardni ormari su za osobe u invalidskim kolicima i za lica sa ograničenjima u dohvatu nepovoljni.

U spavaću sobu za dvije osobe smatraju da je potrebno smjestiti: - krevet 2,05 m X 2,00 m - ormar 2,40 m X 0,65 m - dodatnu površinu 1,20 m X 0,65 m Za osobe u invalidskim kolicima ili za lica sa ograničenjima u kretanju površina za ormare trebalo bi da iznosi 3,60 m X 0,65 m. U okviru navedenih veličina moguće je osmisliti različite tlocrtne varijante spavaćih soba. Jedan od mnogih primjera tlocrtne dispozicije sobe namijenjene jednoj hendikepiranoj osobi u invalidskim kolicima, odnosno dvijema, od kojih se jedna služi invalidskim kolicima, dati su na slici br. 17.29. Pri tom je bitno da površina spavaće sobe za jednu osobu bude minimalno 14 m2, i da joj minimalna širina nije ispod 3,20 m. Minimalna površina spavaće sobe za dvije osobe ne bi trebalo da je manja od 20 m2, odnosno ona ne bi smjela biti uža od 3,60 m.

prioritetnu, ističu potrebu omogućavanja slobodnog vidika na dalju i, posebno, bližu okolinu. U tom smislu, primjena različitih vrsta visokih punih betonskih i drvenih ograda, velikih saksija i bazena za cvijeće i sličnih vizuelnih prepreka neprimjerena je. Umjesto njih, potrebno je praviti ograde koje dozvoljavaju vidik, a istovremeno su i bezbjedne. Balkone, lođe i terase, iz prethodno navedenog, kao i iz razloga sigurnosti osoba sa umanjenim tjelesnim sposobnostima, treba osloboditi od svega onoga što nije neophodno da se na njima nalazi, uključujući obične i satelitske, televizijske i radio antene, razne vrste kablova, štrikova za sušenje veša i sličnog. Da bi ih mogle koristiti osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti vezane za invalidska kolica, balkoni, lođe i terase moraju, shodno normativu DIN 18025 Teil 1, ispunjavati sljedeće uslove: minimalna dubina mora im biti 1,50 m. Pri dubini od 2,00 m hendikepirano lice može površinu namijenjenu manipulisanju invalidskim kolicima upotrebljavati ne ometajući druga lica koja istovremeno koriste dotični sadržaj; minimalna površina trebalo bi da im je 4,5 m2, bolje 6 m2; vrata koja povezuju balkon, lođu ili terasu sa stanom ili kućom moraju biti minimalno 90 cm široka i opremljena na odgovarajući način; nivo poda balkona, lođe ili terase smije biti spušten maksimalno 2 cm u odnosu na pod stana ili kuće na koji se nadovezuje; prag vrata mora biti izveden na taj način da ne ometa kretanje invalidskim kolicima i da obezbijedi vodonepropusnost ka unutrašnjim prostorima stana, odnosno kuće;
II DIO - Arhitektonske barijere

17.9. Balkoni, lođe, terase
Osobama umanjenih tjelesnih sposobnosti balkoni, lođe i terase vrlo često predstavljaju jedinu mogućnost samostalnog izlaska u vanjski prostor i zadržavanja tamo u miru i tišini. Ta činjenica, ovim dijelovima stana obezbjeđuje veliki terapeutsko-psihološki značaj. Iako su u različitim zemljama svijeta na snazi različiti normativi, oni pred arhitekte postavljaju prilično ujednačene zahtjeve kada je u pitanju projektovanje ovog dijela stana ili kuće. Svi oni, kao -

-

11

___________________ pod balkona, lođe ili terase smije, radi odvodnjavanja, biti nagnut za maksimalno 2%; zidani, ili na drugi način izveden, parapet koji ometa vidik ne smije biti viši od 60 cm. Konstrukcija ograde iznad te, a do pune propisane visine, mora dozvoljavati pogled na okolinu.
1. Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und Einrichtung,

Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 27. 2. Grosbois, Louis-Pierre: Handicap et construction – Coneption et réalisation: Aspaces

urbains, bâtiments publics, habitations Équipements et matériels adaptés, Paris, Le Moniteur, 1996, str. 160 i 161.

Tlocrtne dispozicije balkona i lođe koje udovoljavaju minimalnim zahtjevima, koje postavlja normativ DIN 18025 Teil 1, prikazane su na slici br. 17.30.

3.

Barrierefreies Wohnen, Planungsempfehlungen für Grundriß, Ausbau und Einrichtung,

Arolsen, HEWI Heinrich Wilke GmbH, 1996, str. 44.

Slika br. 17.30. Tlocrtne dispozicije balkona i lođe, usklađene sa normativom DIN 18025 Teil 1.

120

Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere

III DIO
DODATAK

122 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere .

dostojanstva i vrijednosti ljudske ličnosti i socijalne pravde. pune zaposlenosti i uslova za ekonomski i socijalni napredak i razvoj. potpuno ili djelimično. Rezolucije Organizacije ujedinjenih nacija Rezolucija 3447 (XXX) od 9. jezika. Međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima. Rezolucije i drugi dokumenti koji tretiraju prava osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 18. o prevenciji hendikepiranosti i rehabilitaciji hendikepiranih osoba. proklamovano u Ugovoru.Dodatak 2. uvažavajući svečanu obavezu. nauku i kulturu. podsjećajući takođe na Rezoluciju (LVIII) Ekonomskog i socijalnog savjeta od 6. kao i na standarde za socijalni napredak. svjesne da izvjesne zemlje. potrebe individualnog i/ili društvenog života. konvencijama. reafirmišući njihovo vjerovanje u ljudska prava i osnovne slobode u temeljnim pitanjima mira. ističući da je Deklaracija o socijalnom napretku i razvoju proklamovala potrebu zaštite prava i osiguranja dobrobiti (blagostanja) i rehabilitacije fizički i mentalno ometenih. podsjećajući na principe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. 123 . već usvojene u ustavu. maja 1975. Fonda ujedinjenih nacija za djecu i drugih zainteresovanih organizacija. decembra 1975. Generalna skupština. koju su dale zemlje članice pod Ugovorom Ujedinjenih nacija. Ta prava biće zagarantovana svim hendikepiranim osobama bez bilo kakvog izuzetka i bez razlikovanja ili diskriminacije na osnovu rase. imajući na umu da je potreba prevencije fizičke i mentalne hendikepiranosti i pomoći hendikepiranim osobama da razviju svoje sposobnosti je najraznolikije polje aktivnosti i promovisanja njihove maksimalno moguće integracije u normalni život. Hendikepirane osobe će uživati sva prava istaknuta u ovoj deklaraciji. da u saradnji sa Organizacijom preduzmu združene i odvojene akcije na promovisanju višeg standarda življenja. zbog urođenog ili stečenog nedostatka u fizičkim ili mentalnim sposobnostima. religije. mogu posvetiti ovome samo ograničene napore. Pojam hendikepirana osoba označava osobu nesposobnu da. III DIO .1. pola. proklamujući ovu Deklaraciju o pravima hendikepiranih osoba i pozivajući na državne i međunarodne akcije da obezbijede to što će biti ustanovljeno kao uobičajena osnova i okvir odnosa za zaštitu ovih prava: 1. Svjetske zdravstvene organizacije.18. preporukama i rješenjima Međunarodne organizacije rada. boje kože. obezbijedi sebi. na trenutnom nivou razvoja. Organizacije ujedinjenih nacija za obrazovanje. Deklaracije o pravima djeteta i Deklaracije o pravima mentalno retardiranih osoba.

pomoć. paragraf 7 Deklaracije o pravima mentalno retardiranih osoba primjenjuje svako moguće ograničenje ili zabranu ovih prava za mentalno hendikepirane osobe. normalnom i potpunom. Hendikepirane osobe imaju neotuđivo pravo poštovanja svog ljudskog dostojanstva. i prije svega. bez obzira na uzrok. imaju ista osnovna prava kao i njihovi sugrađani istih godina. One imaju pravo. okruženje i životne prilike u njoj biće približne onima iz normalnog života osoba odgovarajuće starosti. produktivnom i plaćenom zanimanju i da se priključe sindikatma.političkog ili drugog mišljenja. u najvećoj mogućoj mjeri. Ako je boravak hendikepirane osobe u specijalizovanoj ustanovi nužan. 7. Hendikepirane osobe. u skladu sa svojim sposobnostima. 3. Hendikepirane osobe biće zaštićene od svake eksploatacije. kreativnim i rekreativnim aktivnostima. 12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 4. Ako je pravna procedura institucionalizovana protiv toga. svih pravila i postupaka diskriminatornog. Hendikepirane osobe moći će da koriste kvalifikovanu pravnu pomoć. što podrazumijeva prvo. prirodu i ozbiljnost njihovog hendikepa. uključujući protetička i ortetička sredstva. u najvećoj mogućoj mjeri. Hendikepirane osobe imaju pravo da žive sa svojim porodicama ili hraniteljima i da učestvuju u socijalnim. neće biti podvrgnuta postupku drugačijem od onog koji zahtijeva njeno stanje ili poboljšanje koje ona može dobiti iz toga. kada se ona pokaže neophodnom u zaštiti njihovih ličnosti i posjeda. mjesne usluge i druge usluge koje će do maksimuma omogućiti razvoj njihovih sposobnosti i vještina i koje će ubrzati njihovu socijalnu integraciju ili reintegraciju. primijenjena legalna procedura će u potpunosti uzeti u obzir njihovo fizičko i mentalno stanje. Nijedna hendikepirana osoba. radni trening i rehabilitaciju. 9. obrazovanje. uvredljivog ili ponižavajućeg karaktera. Hendikepirane osobe ovlaštene su da preduzmu mjere koje će ih osposobiti da postanu samopouzdane. 10. psihološko i funkcionalno liječenje. savjetovanje. 8. nacionalnog ili socijalnog porijekla. 5. Hendikepirane osobe imaju pravo na ekonomsku i socijalnu sigurnost i prikladan nivo življenja. medicinsku i socijalnu rehabilitaciju. da obezbijede i zadrže zaposlenje ili angažman u korisnom. Hendikepirane osobe imaju pravo na medicinsko. Hendikepirane osobe ovlaštene su da se njihove specijalne potrebe uzmu u razmatranje u svim fazama ekonomskog ili socijalnog planiranja. 6. u najvećoj mogućoj mjeri. 11. dok god je njeno boravište obezbijeđeno. države rođenja ili bilo koje druge situacije primjenjive na hendikepiranu osobu ili njenu porodicu. Hendikepirane osobe imaju ista građanska i politička prava kao i drugi ljudi. pravo na uživanje u prikladnom životu.

13. e) promovisanje efektivnih mjera za prevenciju hendikepiranosti i za rehabilitaciju hendikepiranih osoba. odlučuje da izabere tu godinu za realizaciju grupe namjera. njihove porodice i zajednice biće. podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/82 od 13. vježbi. socijalnog i političkog života. o proklamovanju Deklaracije o pravima mentalno retardiranih osoba. b) promovisanje svih državnih i međunarodnih napora u obezbjeđivanju odgovarajuće pomoći. kako je proklamovano u Ugovoru Ujedinjenih nacija. reafirmišući svoju duboko ukorijenjenu borbu za ljudska prava i elementarne slobode. uključujući: a) pomaganje hendikepiranim osobama u njihovom fizičkom i psihološkom prilagođavanju društvu. podsjećajući na svoju Rezoluciju 2856 (XXVI) od 20. podsjećajući na svoju Rezoluciju 3447 (XXX) od 9. proglašava 1981. Hendikepirane osobe. a u cilju stvaranja raspoloživih mogućnosti za podesan posao i njihovu punu integraciju u društvo. potpuno informisane o pravima sadržanim u ovoj Deklaraciji. 3. Međunarodna godina hendikepiranih osoba Generalna skupština.12.Dodatak 12 . putem svih pogodnih sredstava. d) edukovanje i informisanje javnosti o pravima hendikepiranih osoba da učestvuju i doprinose u različitim aspektima ekonomskog. decembra 1975. brige i vođenja hendikepiranim osobama. principe mira. o implementaciji Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba 1. c) ohrabrivanje studijskih i istraživačkih projekata smišljenih da potpomognu praktično učešće hendikepiranih osoba u svakodnevnom životu. godinu Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba. Organizacije hendikepiranih lica mogu biti korisno konsultovane u svim stvarima koje se tiču prava hendikepiranih lica. 2. decembra 1971. na primjer kroz poboljšanje njihovog pristupa javnim zgradama i transportnim sistemima. poziva sve države-članice i zainteresovane organizacije da poklone svoju pažnju ustanovljavanju mjera i programa za III DIO . dostojanstvo i vrijednost ljudskih bića i promociju socijalne pravde. 31/123. sa temom puno učešće. o proklamovanju Deklaracije o pravima hendikepiranih osoba. decembra 1975.

odlučuje da uključi u privremeni dnevni red trideset drugog zasjedanja tačku pod nazivom Međunarodna godina hendikepiranih osoba. pomenutog izvještaja o administrativnim i finansijskim implikacijama na taj predmet (A/C. 4. u konsultacijama sa državamačlanicama. U paragrafu 13. 102. ukazano je da bi proračun u kasnijoj fazi pripremnog procesa za Godinu trebalo revidirati i da bi tačniji proračun troškova trebalo uključiti u predloženi program budžeta za dvogodište 1980 – 1981 kao nepovratnu tačku u odnosu na proslavu Godine. c) sisteme i metode razvoja projekata pomoći za eliminisanje postojećih barijera i izbjegavanje stvaranja novih. o kojima bi brinuli sami ljudi. razradi i predloži Generalnoj skupštini za njeno trideset drugo zasjedanje nacrt programa za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. izloženog Generalnoj skupštini na njenom trideset drugom zasjedanju. U paragrafu 74. b) projekte modela organizacije stambenih i drugih fizičkih olakšica za hendikepirane osobe. decembar 1976.5/32/89). U paragrafu 8. ovog izvještaja. svog izvještaja o Međunarodnoj godini hendikepiranih lica (A/32/288). plenarno zasjedanje 16. Uvod 1. koje bi mogle biti eliminisane ili izmijenjene kao dio generalnog programa zajednice za poboljšanje. 36. Generalni sekretar podnio je privremeni nacrt proračuna troškova za dvogodište d) kriterijume uvježbavanja državnog i lokalnog osoblja za rehabilitaciju u smislu da mogu identifikovati arhitektonske i druge od strane čovjeka napravljene barijere. specijalizovanim agencijama i zainteresovanim organizacijama. moli Generalnog sekretara da. a vezano za proslavu Godine.implementaciju namjera Međunarodne godine hendikepiranih osoba. a bez razvojnih programa zajednice i saradnje (pritiska) hendikepiranih osoba. 12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Savjetodavni komitet preporučio je pripremu niza uputstava pokrivajući: a) modifikovanje arhitektonskih i drugih od strane čovjeka napravljenih barijera. 1980 – 1981. Knjiga sa uputstvima o arhitektonskim barijerama 5. Međunarodna godina hendikepiranih osoba Predloženi program budžeta za dvogodište 1980 – 1981 Izvještaj Generalnog sekretara Dodatak I.

uvjeravajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da rezultira društvenim odgovorom potpunije usmjerenom prema posebnim poteškoćama koje hendikepirane osobe mogu susresti u razvoju svojih ljudskih potencijala. kojom proglašava godinu 1981. godine 34/154. donesene na njegovoj prvoj sjednici održanoj od 19. godine. do 23. uvjeravajući takođe da bi. i 33/170 od 20. ih punopravnim članovima društva. čineći uvažavajući da će Generalni sekretar za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba imenovati Izvršnog sekretara. Međunarodnom godinom hendikepiranih lica. Međunarodna godina hendikepiranih osoba mogla pogodno koristiti kao prilika za isticanje potrebe nastavljanja i jačanja saradnje nacija u borbi za svjetski mir. pošto je veliki broj hendikepiranih lica žrtva rata i drugih formi nasilja. Međunarodna godina hendikepiranih osoba Rezolucija koju je usvojila Generalna skupština (na osnovu izvještaja (A/34/782) Trećeg komiteta) Generalna skupština. uvažavajući takođe relevantne dijelove izvještaja o svjetskoj socijalnoj situaciji za 1978. isto kao i podjednakom udjelu u poboljšanju životnih uslova proizašlih iz socijalnog i društvenog razvoja. decembra 1976. priznajući takođe da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da poveća doprinos hendikepiranih osoba. marta 1979: III DIO . kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. ističući važnost korištenja aktivnosti Međunarodne hendikepiranih osoba kroz dugoročne programe akcija. podsjećajući takođe na svoje Rezolucije 32/133 od 16. prihvatajući zaključke izvještaja Savjetodavnog komiteta o Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba. prihvatajući da bi hendikepiranost trebalo posmatrati kao odnos između individue i njenog okruženja. decembra 1978. decembra 1977. podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da promoviše realizaciju prava hendikepiranih osoba da u punoj mjeri učestvuju u socijalnom životu i razvoju društva u kome žive i uživanju životnih uslova jednakih onima drugih građana.Dodatak 12 .e) razvoj niza indikatora za procjenu nivoa ili stepena pristupnosti postojećih zgrada i olakšica namijenjenih generalnoj upotrebi.

moli Generalnog sekretara da preduzme hitne korake ka 6. uključujući povezujuću funkciju sa glavnim Štabom. takođe poziva relevantne specijalizovane agencije i zainteresovana tijela Ujedinjenih nacija da posvete posebu pažnju implementaciji Plana Akcije. poziva države-članice da razmotre aktivnosti na državnom nivou na liniji Plana akcije. 11. a kako je preporučeno od strane Savjetodavnog komiteta. potvrđuje da je glavno žarište Međunarodne godine hendikepiranih osoba na državnom nivou. moli Generalnog sekretara da sazove sastanak Savjetodavnog komiteta u 1980. u cilju ispitivanja implementacije Plana Akcije i započinjanja razmatranja dugoročnog programa akcije. moli Generalnog sekretara da sekretarijat Međunarodne godine hendikepiranih osoba opremi svim neophodnim resursima potrebnim za praćenje implementacije Plana Akcije. 2. uključujući aktivnosti informisanja javnosti. 9. 7. odobrava preporuke Savjetodavnog komiteta sa njegovog prvog zasjedanja za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. 12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . poziva Šefa Savjetodavnog komiteta da učestvuje u promovisanju održavanja Međunarodne godine hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da obezbijedi sva sredstva da mu u tom pogledu pomogne. uključene u izvještaj generalnog sekretara. 8. moli Generalnog sekretara da ispita mogućnosti nastavljanja aktivnosti Međunarodnog instituta za rehabilitaciju hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju i u tom pogledu podnese izvještaj Generalnoj skupštini na njenom trideset petom zasjedanju. 13. u implementaciji Plana Akcije.1. 3. 12. sa pratećim aktivnostima na regionalnom i međunarodnom nivou. u tom smislu moli Generalnog sekretara da prioritetno usaglasi organizovanje akciono usmjerenog međunarodnog simpozijuma eksperata za tehničku ispomoć na polju hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju. i prihvata ih kao Plan akcije za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. 10. posebnu pažnju trebalo posvetiti hendikepiranosti u zemljama u razvoju. a kroz bilateralno i multilateralno obezbjeđivanje tehničke pomoći za prevenciju hendikepiranosti i za rehabilitaciju. 5. 4. potvrđuje nadalje da bi. a na način koji je u skladu sa kulturom. odlučuje da proširi temu Međunarodne godine hendikepiranih osoba na puno učešće i jednakost. ističe pragmatičnu orijentaciju aktivnosti Međunarodne godine hendikepiranih osoba. običajima i tradicijom svake zemlje.

decembar 1979. ističe važnost aktivnog učešća nevladinih organizacija. kao i rezolucije 33/170 od 20.potpunoj popularizaciji Međunarodne godine hendikepiranih osoba. 105. Međunarodna godina hendikepiranih osoba Rezolucija koju je usvojila Generalna skupština (na osnovu izvještaja (A/35/638) Trećeg komiteta) Generalna skupština. poziva regionalne komisije Ujedinjenih nacija i druge regionalne međuvladine organizacije da što prije formulišu svoje učešće u Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba. u podršci Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba. odlučuje da u privremeni dnevni red svog trideset petog zasjedanja uključi tačku nazvanu Međunarodna godina hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da izvijesti o implementaciji postojećih rezolucija. kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. da izabere amblem Godine na kraju 1979. na bazi vlastitih iskustava. posebno da. decembra 1977. razvoj i mir. i 34/154 od 17. usvojenu od strane Svjetske konferencije Ujedinjenih nacija Dekada žene: jednakost. 17. poziva države-članice da podnesu nacionalne izvještaje Generalnom sekretaru o svojoj implementaciji Plana Akcije i. 14. podsjećajući dalje na Rezoluciju 2 nazvanu Poboljšanje situacije hendikepiranih žena svih godina. moli specijalizovane agencije i druga zainteresovana tijela Ujedinjenih nacija da pripreme konkretne i koordinirane planove za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. u vezi s tim. 16. kojom proglašava godinu 1981. i. plenarno zasjedanje 17. III DIO . Međunarodnom godinom hendikepiranih lica. koji bi bili predstavljeni Savjetodavnom komitetu na njegovom zasjedanju u 1980. 15.Dodatak 12 . podsjećajući takođe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. pozdravlja dobrovoljno učešće u Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba već preduzeto od strane pojedinih vlada i apeluje na daljem dobrovoljnom učešću u Godini. decembra 1978. razmotre razradu dugoročnih nacionalnih programa akcije na polju hendikepiranosti. 18. 35/133. posebno samih organizacija hendikepiranih osoba na državnom i međudržavnom nivou. podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. 19. decembra 1979. decembra 1976.

organizacije i tijela sistema Ujedinjenih nacija i nevladinih organizacija. regionalnom i međudržavnom nivou u programiranju prevencije hendikepiranosti i rehabilitacije hendikepiranih osoba. preporučuje. 3. 6. nastala društvenim i ekonomskih razvojem. priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da učestvuje u većem upoznavanju veličine i složenosti pada fizičkih. brinući o potrebi opremanja sekretarijata Međunarodne godine hendikepiranih osoba resursima neophodnim za implementaciju Plana Akcije Godine i svega pratećeg: 130 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere 4. kao domaćin. koje su već preduzele države-članice. poziva zemlje-članice koje to još nisu uradile da osnuju nacionalne komitete ili odgovarajuća tijela za Međunarodnu godinu hendikepiranih lica. zemljamačlanicama i organima. 2. organizacijama i tijelima sistema Ujedinjenih nacija da posvete posebnu pažnju učešću samih hendikepiranih osoba i njihovih organizacija u aktivnostima preduzetim u vezi sa Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba i svega pratećeg. organi. i ohrabruje ih da intenziviraju i koordiniraju svoje akcije tokom godine. pozdravlja dobrovoljni doprinos vlada Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba i apeluje na daljem dobrovoljnom doprinosu Godini. senzornih i intelektualnih sposobnosti kroz. cijeneći ponudu Vlade Argentine da tokom Međunarodne godine hendikepiranih osoba kao domaćin sazove akciono orijentisan međunarodni simpozijum eksperata tehničke ispomoći na polju hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju. kao i da podjednako dijele poboljšanja životnih uslova. tehničke pomoći i uvježbavanju sopstvenog osoblja. između ostalog. . 5. 1. sa zadovoljstvom bilježi korake na implementaciji Plana Akcije za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. uvjeravajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da da podsticaj uspostavljanju svjetskog dugoročnog plana akcije praćenja aktivnosti Godine. uključujući i same hendikepirane osobe. požuruje zemlje-članice da daju visok prioritet razvoju projekata pomoći zemljama u razvoju na polju rehabilitacijskih usluga.priznajući da bi Međunarodna godina hendikepiranih osoba trebalo da promoviše realizaciju prava hendikepiranih osoba da u potpunosti učestvuju u društvenom životu i razvoju svoje zajednice i da uživaju životne uslove jednake onima drugih građana. imajući na umu važnost saradnje na državnom. u njihovim naporima da promovišu puno učešće hendikepiranih osoba u svim aspektima života. odlučuje da prihvati ponudu Vlade Argentine da. efektivne javne aktivnosti informisanja.

poziva sve predsjednike država ili vlada. predsjedavajućeg trideset petog zasjedanja Generalne skupštine i Generalnog sekretara da daju specijalne poruke na početku Međunarodne godine hendikepiranih osoba.Dodatak 131 . 92. odlučuje da u privremeni dnevni red trideset šestog zasjedanja uključi tačku nazvanu Međunarodna godina hendikepiranih osoba i. imajući u vidu njenu važnost. 9. moli Generalnog sekretara da sazove zasjedanje Savjetodavnog komiteta u 1981. dokumentima i informacijama osobama sa senzornim ograničenjima.sazove akciono orijentisan međunarodni simpozijum eksperata tehničke ispomoći na polju hendikepiranosti i tehničke saradnje sa zemljama u razvoju. preporučuje da ta tačka bude razmatrana na plenarnom zasjedanju Generalne skupštine. u opserviranju Godine. moli Generalnog sekretara da Generalnu skupštinu na njenom trideset šestom zasjedanju izvijesti o implementaciji postojećih rezolucija. 14. aktivnosti Međunarodnog instituta za rehabilitaciju hendikepiranih osoba u zemljama u razvoju u svjetlu iskustava Međunarodne godine hendikepiranih osoba. 11. moli Savjetodavni komitet da ispita mogućnosti nastavljanja III DIO . decembar 1980. 7. pozdravlja već načinjeni napredak u pravljenju svjetskog dugoročnog plana akcije i odobrava proceduru i dinamiku za njegovo usvajanje predložene za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba od strane Savjetodavnog komiteta na njegovom drugom zasjedanju. moli dalje Generalnog sekretara da pojača informacione aktivnosti i da obezbijedi sekretarijat Međunarodne godine hendikepiranih osoba svim potrebnim sredstvima i osobljem neophodnim za realizovanje ovog posla. moli regionalne komisije da formulišu sopstvene programe za implementaciju preporuka sadržanih u Planu Akcije Međunarodne godine hendikepiranih osoba. 15. 11. koji će biti održan u skladu sa Planom Akcije Međunarodne godine hendikepiranih osoba. 8. moli Generalnog sekretara da ispita pitanje pristupa zgradi Ujedinjenih nacija. 12. 13. plenarno zasjedanje. 10.

proglašena Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba. 3. decembra 1980. afirmišući tehnički i ekonomski praktično kreiranje i prilagođavanje ljudskog okruženja potrebama hendikepiranih osoba: 1. decembra 1976. i 35/133 od 13. maj 1981. decembra 1978. duboko zabrinuta da je procijenjeno da više od pet stotina miliona 2. u Manili Međunarodna godina hendikepiranih osoba Rezolucija usvojena od strane Generalne skupštine (na osnovu izvještaja (A/36/37) Trećeg komiteta) Generalna skupština. decembra 1977. moli Izvršnog direktora Centra ujedinjenih nacija za ljudsko okruženje (Habitat) da u radnim programima Centra dâ pripadajuću važnost potrebama hendikepiranih osoba u ljudskom okruženju. podsjećajući takođe na svoju Rezoluciju 32/133 od 16. kojom osniva Savjetodavni komitet za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba. kojom proglašava godinu 1981. plenarno zasjedanje 6. odlučeno da se proširi tema Međunarodne godine hendikepiranih osoba na Puno učestvovanje i jednakost. pozivajući se dalje na Rezoluciju 3447 (XXX) Generalne skupštine od 9. između ostalog. Međunarodnom godinom hendikepiranih lica. kao i Rezolucije 33/170 od 20. požuruje vlade da daju specijalnu važnost legitimnim potrebama hendikepiranih u njihovim politikama i programima humanih odluka. 132 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . decembra 1975. o Deklaraciji o pravima hendikepiranih osoba. podsjećajući na svoju Rezoluciju 31/123 od 16. priznajući legitimna prava hendikepiranih na puno učešće u razvoju društva u kome žive. u kojoj je. 6.UN Rezolucija 4/8 Ljudske odluke i Međunarodna godina hendikepiranih osoba Komisija za Ljudsko okruženje pozivajući se na Rezoluciju 31/123 Generalne skupštine kojom je 1981. priznajući dalje da je ometanje punog učešća hendikepiranih osoba u ljudskom okruženju najočevidnije i najopipljivije. i 34/154 od 17. decembra 1979. dalje požuruje vlade i sistem Ujedinjenih nacija da podrži i pomogne državna i međunarodna nastojanja da umanji ili eliminiše barijere u ljudskom okruženju koje ometaju puno učešće hendikepiranih u razvoju društva.

zražavajući svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetskog simpozijuma eksperata tehničke saradnje sa zemljama u razvoju i tehničke pomoći u prevenciji hendikepiranosti i rehabilitaciji. prevenciju i integrisanje. do 23.Dodatak 2. bilježeći napore zemalja-članica tokom Međunarodne godine hendikepiranih osoba da poboljšaju uslove i dobrobit hendikepiranih. bilježeći sa uvažavanjem napredak u razradi Svjetskog programa akcije u vezi hendikepiranih osoba. stalno ponavljajući kontinuiranu potrebu promovisanja realizacije prava hendikepiranih osoba da u potpunosti učestvuju u društvenom životu i razvoju svoje zajednice i uživaju životne uslove jednake onima drugih građana. oktobra 1981. 133 . do 7. 1. od 12. priznajući da održavanje Međunarodne godine hendikepiranih osoba ima doprinos za postignuće ovih namjera. Bilježi aktivnosti preduzete od strane organizacija iz sistema Ujedinjenih nacija i relevantnih nevladinih organizacija u vršenju Međunarodne godine hendikepiranih osoba. u Toremolinosu. vjerujući da su aktivnosti preduzete tokom proslave Međunarodne godine hendikepiranih lica od strane međunarodne zajednice načinile prvi bitan korak u pravcu realizacije namjera Godine. uvažavajući izvještaj 77/ Generalnog sekretara o implementaciji Rezolucije 35/133. Izražava svoje zadovoljstvo svim zemljama-članicama koje su razradile nacionalne politike i programe implementacije namjera Međunarodne godine hendikepiranih osoba. III DIO . u Beču. kao i da Međunarodna godina hendikepiranih osoba ima doprinos reafirmaciji potrebe nastavljanja i jačanja saradnje između država za postizanje svjetskog mira. trebalo podržati i ojačati odgovarajućom popratnom akcijom na svim nivoima. od čega je ocijenjeno da su četiri stotine miliona u zemljama u razvoju. uvažavajući takođe izvještaj 78/ sa trećeg zasjedanja Savjetodavnog komiteta o Međunarodnoj godini hendikepiranih osoba. izražavajući takođe svoje zadovoljstvo sazivanjem Svjetske konferencije o akcijama i strategiji za obrazovanje. kao i da podjednako učestvuju u poboljšanju životnih uslova koji rezultiraju iz društvenog i ekonomskog razvoja. organizovanoj tokom održavanja Godine od strane Organizacije za obrazovanje. nauku i kulturu Ujedinjenih nacija. od 2.osoba pate od nekog oblika hendikepiranosti. uvjeravajući da bi pravovremenu i značajnu snagu. generisanu aktivnostima Međunarodne godine hendikepiranih osoba. Španija. novembra 1981. priznajući takođe da su veliki broj hendikepiranih osoba žrtve rata i drugih formi nasilja. Austrija.

Ponovno poziva zemlje-članice da Generalnom sekretaru podnesu nacionalne izvještaje o implementaciji Plana akcije za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba i pojedinačno. 8. a u svjetlu komentara zemalja-članica. Pozdravlja doprinose vlada i privatnih donatora Povjerilačkom fondu Ujedinjenih nacija za Međunarodnu godinu hendikepiranih osoba i apeluje za dalje dobrovoljne priloge koji bi potpomogli Godinu. 11. gdje je pogodno. zato da bi obezbijedile prevenciju hendikepiranosti. isto kao i prevenciji i rehabilitaciji. Moli Savjetodavni komitet da na svom četvrtom zasjedanju razmotri preporučljivost proglašavanja perioda od 1983. da uvaže razradu. kao Dekade hendikepiranih osoba i da podnese svoje gledište Generalnoj skupštini na njenom trideset sedmom zasjedanju. nacionalne komitete ili slična tijela osnovana za Godinu. Takođe moli Generalnog sekretara. 4. Moli dalje regionalne komisije da daju visoki prioritet formulisanju i implementaciji regionalnih programa u odnosu na izjednačavanje mogućnosti za hendikepirane osobe. sazove sastanak Savjetodavnog komiteta Međunarodne godine hendikepiranih osoba da finalizuje plan Svjetskog programa Akcije u vezi hendikepiranih osoba. međunarodnih organizacija i relevantnih nevladinih organizacija.3. na bazi iskustava. Požuruje Generalnog sekretara da preduzme neophodne mjere u obezbjeđivanju uspješnog praćenja Međunarodne godine hendikepiranih osoba. 13 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 5. do 1992. imajući u vidu njegovo usvajanje od strane Generalne skupštine na njenom trideset sedmom zasjedanju. 10. kao i rukovodstva specijalizovanih agencija i drugih relevantnih organizacija iz sistema Ujedinjenih nacija da obezbijede neophodnu saradnju i koordinaciju svojih aktivnosti u odnosu na hendikepiranost. 9. Požuruje zemlje-članice da preduzmu sve napore da učvrste i izgrade dalje rezultate Međunarodne godine hendikepiranih osoba. Moli Generalnog sekretara da 1982. 6. i požuruje specijalizovane agencije i relevantne organe sistema Ujedinjenih nacija da nastave sa implementacijom ovakvih programa. oporavak i potpunu integraciju i da bi u tom pogledu podržale. 7. 12. Poziva nevladine organizacije da nastave i prošire svoje programe u odnosu na hendikepiranost da bi utvrdile zamah dat Međunarodnom godinom hendikepiranih osoba. posebno finaliziranja Svjetskog programa Akcije u vezi hendikepiranih osoba. Moli Savjetodavni komitet da prouči mogućnost kreiranja alternativne međunarodne lične karte za hendikepiranih lica u svrhu olakšavanja međunarodnih putovanja ovim licima. nacionalnih dugoročnih programa Akcije na polju hendikepiranosti.

specijalizovane agencije i druga tijela i organizacije Ujedinjenih nacija da poduzmu ili obnove već preduzete mjere za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja hendikepiranih osoba unutar ovih tijela na svim nivoima i za poboljšanje pristupačnosti svojim zgradama i svojim izvorima informacija. posebno u oblastima prevencije hendikepiranosti. rehabilitacije i integrisanja hendikepiranih u njihova društva. rehabilitacije i izjednačavanja mogućnosti u zemljama u razvoju i bilježi sa zahvalnošću ponudu Vlade Jugoslavije 79/ da dâ doprinos u ovom pravcu. 16. Poziva. isto kao i vladine i nevladine organizacije i mas-medije da nastave sa poduzimanjem javnih informacionih programa. imajući u vidu pravljenje za sve sekcije populacije. pojačano opažajući izdavanje u odnosu na hendikepirane. uključujući nastavljanje sadašnjih informativnih aktivnosti za nacionalne komitete Centra za društveni razvoj i humanitarne poslove. Poziva zemlje-članice da unaprijede blisku i efektivnu saradnju između razvijenih i zemalja u razvoju kroz prenos tehnologije i rezultata istraživanja i razmjene informacija na prevenciji hendikepiranosti i rehabilitaciji hendikepiranih osoba. III DIO . 15. kao stvar prioriteta. sa posebnim naglaskom na potrebi razvoja i jačanja kapaciteta i mogućnosti. 17. Odlučuje da uključi u privremeni dnevni red svog trideset sedmog zasjedanja tačku pod nazivom Svjetski program Akcije u vezi hendikepiranih osoba i moli Generalnog sekretara da na toj sjednici izvijesti Generalnu skupštinu o implementaciji sadašnjih rezolucija. 18.13. organizacije i tijela sistema Ujedinjenih nacija. 19. kao i drugih aktivnosti za razvoj tehničke kooperacije na poljima prevencije. Podsjeća Generalnog sekretara da koristi određenu količinu ovih dobrovoljnih priloga da u zemljama u razvoju podrži i ojača aktivnosti u vezi Međunarodne godine hendikepiranih osoba. Naglašava važnost jačanja pratećih servisa za razmjenu tehničkih informacija i prenos tehnologije. 14. zemlje-članice.Dodatak 13 . Požuruje Generalnog sekretara. uključujući jačanje organizacija hendikepiranih osoba. Takođe podsjeća Generalnog sekretara i rukovodstva specijalizovanih agencija da preduzmu sve neophodne mjere da u zemljama u razvoju ojačaju i prošire aktivnosti na tehničkoj kooperaciji u odnosu na hendikepiranost.

upošljavanju. obrazovanju. finansijsku podršku na međunarodnom. pristup hendikepiranim osobama do svih događanja i objekata koji su dostupni najširoj zajednici. u saradnji sa Swedish Trade Fair Foundation i Generalnim komitetom Nacionalne asocijacije hendikepiranih u Švedskoj (HCK). državnom.IFP). regionalnom i lokalnom nivou u svrhu obezbjeđivanja dostupnosti ovih programa. rekreiranju i transportu. maja 1980.18. 13 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . Druge rezolucije Međunarodna konferencija Hendikepirani u gradu. sistematično uklanjanje fizičkih barijera u cilju obezbjeđivanja odgovarajuće pristupačnosti stanovanju. sačinila je sljedeće formulacije kao dio svojih rezolucija: Zakonodavstvo mora biti uvedeno tako da garantuje: a.2. c. održana na temu adaptacije fizičkog okruženja u svrhu potpunog učešća hendikepiranih u njemu. godine. Konferenciju je organizovala Međunarodna federacija pješaka (International Federation of Pedestrians . Rezolucija je od strane delegata bila usvojena na Završnoj sjednici 7. b.

1 – 1988 Austrija: Önorm B 1600 Bauliche Maßnahmen für körperbehinderte und alte Menschen (8/83) Österreichisches Normeninstitut (ÖN) Wien. Normativi Većina zemalja u svijetu definisala je normative kojima uređuju problematiku vezanu za život i rad osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti.1. kao i popis njihovih normativa. 1983 Belgija: Recommendation de 1966 et 1969. Spisak pojedinih među njima. Januar 1983 EU: ISO 6440. revised 1979 III DIO . ISO/TR 9527. Projets de loi du mai 1972.0. Ver voor Revalidatie. ISO 7176. RT PRO 98.19. Ned. RT 096. Recommendation du 19 juin 1973. 1973. rules for access by the disabled Australian Standard 1428. 1994 Finska: RT kortit: v 69-70 Eliminating the obstacles of the disabled RT 096. Extrait de L’Ar râté Royal du 27 juillet 1973 Danska: Dansk Ingeniørforenings anvisuing for Planlaeguing og indretning af udendørs amröder med. Règlement comunal du 21 juin 1973.Dodatak 13 . Construction handicapés physiques L’Asociation Française de Normalisation Juillet 1978 Holandija: Central building regulations Geboden Toegang. Herblik pä handicappedes faerden Kopenhagen. Avis relatif aux measures à prendre 17 juin 1973. dat je u tekstu koji slijedi: Australija: Code of Practice for Design.2. RT 096. RT 196.80. Internal Regulation Concerning planning with reqard to the physically handicapped Francuska: NF P 91-201. ISO 7193. ISO 9999 International Organization for Standardization Genève.

DIN 13240.Kanada: National Building Code of Canada. Sjedinjene Američke Države: Uniform Federal Accessibility Standards General Services Administration Departement of Defense. 217 do 233. Code of Practice. 1988 Švedska: Byggnadsstadgan.JUS U. 1988. Sarajevo. handikappanpassning Commentaries to the Code Švajcarska: Schweizer Norm SN 521500 Behindertengerechtes Bauen Zürich. 06. the Swedish Building Ordinance the Swedish Building Code § 42 a. april 2000.A9. godina: V. Departement and Urban Development US Postal Service Washington. CP 96: Part 1. str. DIN 32977. Službeni list SFRJ. DIN 32981. Supplement no 5. DIN 18022. SBN. 1988 Velika Britanija: British Standard. 5. 11. DIN 18034. 18. 18/88 Beograd. DIN 33402 Deutsches Institut für Normung e. DIN 18025. . (DITR) Berlin SFR Jugoslavija: Prostorne potrebe invalida u zgradama i okolini . 1984 13 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere Španija: Accecibilidad para personas con movilidad reducida Institutso Nacional de Servicios Sociales 49/88 Ministerio de Trabago y Seguridad Social Madrid. 1967 Access for the disabled to buildings Part 1: General recommendations Bosna i Hercegovina: Službene novine Kantona Sarajevo: Urbanističkotehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica. br.V. Building Standards for the Handicapped 1970 Novi Zeland: New Zealand Standard NZS 4121 Code of Practice for Access by Handicapped Persons Part 1: Public Buildings and Facilities 1971 Njemačka: DIN 7926. br. DIN 18024.

Dodatak 3. seminarski rad na postdiplomskom studiju. Louis-Pierre: Handicap et construction . 1996. 12. Jusufranić. 11. 13. 1979. Le Moniteur. del. . Panero. Beograd. Karl Krämer Verlag Stuttgart + Zürich. Ljubljana. Zavod SR Slovenije za rehabilitacijo invalidov i Urbanistični inštitut SR Slovenije. Sarajevo. Marx. 6. Legislation. Eastern Paralysed Assocciation. Grosbois.raziskovalna naloga 1. III DIO .raziskovalna naloga 1.1. G. Düsseldorf. 13 . Literatura korištena prilikom pisanja knjige Knjige: 1. Ljubljana. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje . Ackerman.: Housing and Home Services for the Disabled. habitations Équipements et matériels adaptés. 1997. New York.Statistics. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje .Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure. Literatura 20. Građevinska knjiga. Stuttgart/Zürich. 1977. Prof. Bauen für Behinderte . Bartz. Part 16 . Fejzić.dr Ibrahim: Prevoz putnika u gradovima. Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH. Laurie.: Barrierefrei Bauen für Behinderte und Betagte. Schweizerischer Invalidenverband. Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen . Grupa autora: Accassible Building Designs. Leinfelden-Echterdingen (Deutschland). Axel i dr. Olten. bâtiments publics. Emir: Osobe sa smanjenim tjelesnim sposobnostima kao učesnici u stacionarnom saobraćaju. 10. Sarajevo. Lothar: Barrierefreies Planen und Bauen für Senioren und behinderte Menschen. 1998. 9. 1994. 3.eine gesellschaftspolitische Aufgabe. 8. Paris. Premagovanje arhitektonskih ovir za telesno prizadete osebe. 1982. 1975. Urbanistični inštitut Slovenije.. 2. Ljubljana. Martin: Antropološke mere i enterijer. 14. aplikativni del. Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu. del. 1987. Ljubljana. Julius i Zelnik.Coneption et réalisation: Aspaces urbains. Auflage. 4. 1995. Codes and Studies.raziskovalna naloga 2. Werner Verlag. 7. 1985. 5.20. Urbanistični inštitut Slovenije. Standards. Stemshorn. 1982. New York. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje .

Grupa autora: Priručnik o tehničkim i obligacionim uvjetima za projektiranje i izvođenje radova na izgradnji.Appendix A to Part 36: Standards for Accessible Design. rekonstrukciji. 11. 1993. br. materijal: Invalidi i društvo sa jugoslovenskog savjetovanja Socijalni aspekti rehabilitacije i integracije invalida u društvu. 26. u: Službeni list Republike Bosne i Hercegovine.VTOZD Arhitektura VDO FAGG. Genève. ISO/TR 9527: Building construction – Needs of disabled people in buildings – Design quidelines. 10 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . 2. 2. JUS U. . septembar 1987. godina: V. 673 i 674. United Nations. Institut za socijalnu politiku. 1981. 1984. str. Zakonska akta i normativi: 6. br. 15. Informativni centar za osobe sa invaliditetom “Lotos” Tuzla. Sarajevo. 21. 1985. Ustav Republike Bosne i Hercegovine.NZS 4121:1985. str. 7. Službene novine grada Sarajeva. 30. 9. 5. Ljubljana. 1994. 28 CFR Part 36 – Nondiscrimination on the Basis of Disability by Public Accommodations and in Commercial Facilities. 1981. International Organisation for Standardization. Arsić. Sarajevo.a Guide to Adaptation of the Built Enviroment for Disabled Persons. Beograd. 1982.raziskovalna naloga 2. Department of Justice Office of the Attorney General. Wellington. april/travanj 1998. 5. 217 do 233. br. 5. godine. Grupa autora: Urbanističko-tehnički uvjeti za otklanjanje i sprječavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera za kretanje invalidnih lica. g. Standard Association of New Zealand. 8. Final Rule . jul 1991. aplikativni del. Beograd. Tuzla.A9. u: Službene novine Kantona Sarajevo. 1. Federalno ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša & International Management Group. Petar: Arhitektonske barijere kao ometajući faktor u socijalnoj rehabilitaciji i integraciji invalida u društvo. Sarajevo. 1999. Vključevanje funkcionalno oviranih ljudi v življensko okolje . april 2000. sanaciji i adaptaciji građevina visokogradnje. Sarajevo. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings and Facilities by Disabled Persons .. Designing With Care . Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom. 3. 1988. VTOZD Arhitektura VDO FAGG. 4. Materijali sa savjetovanja i brošure: 1.

str. III DIO . VI-23 i VI-24. − protivdekubitusne jastuke: Cloud. Beograd. 1. 4. 1983. 501 i 502. 1996. Advantage. mart 1972. Arolsen. McCannell. Step. Augsburg. Nürnberg. prospekt za specijalnu izradu vrata. -. prospekt firme za: − invalidska kolica tip: Start. Otto Bock Reha. Duderstadt (Deutschland). 54 i 55. − sisteme za fiksiranje grudi i leđa. Published by UK & International Press. Küffner Aluzargen GmbH.Planungsempfehlungen für Grundriß. November ’98. 62 i 63. Članci: 3. 54 do 58. Ivančević. Z-Flo. Rheinstetten.3. Mit Freude mobil. str. Beograd. u: Passenger Terminal World. 5. VI-14. Ljubljana. -: Elektronska kolica.where political correctness meets economic reality. u: Galaksija br. UK. 1997. str. Avantgarde. − modularni sistem: Dino 2. 1996. str. 1979. 4. Gut Drauf . R. 4. -: Pisaća mašina za invalide. Zavod za rehabilitacijo invalidov. -. u: Verkehr und Technik. 63.: Koliko smo spremni da pomognemo?. Hoztüren Küffner .Dodatak 11 . -: Neue Techniken fur behindertengerechte Fahrzeuge. 1. prospekt za razne vrste liftova i lift-platformi. jun 1982. str. februar 1976. Switch. Ausbau und Einrichtung.Eine Information der Bundesanstalt für Arbeit über Behiderte im Beruf.Raumspartür. Barrierefreies Wohnen . Surrey. VI-19. HEWI Heinrich Wilke GmbH. VI-20. Grand Slam. prospekti firme za: − invalidska kolica tip: VI-7. -. u: Galaksija br. Avantgarde Teen. Beograd. u: Galaksija br. VI-16. 1996. Fabrički prospekti: 1. − hodalice: proLife. 2. 3. 46. VI17. Kleindienst Rehatechnik GmbH. 122. Bundesanstalt für Arbeit. VI-22. Heft 11. 2. Brad: Barrier-free approach .

USA.. Committee of Ministers. Byggstandardiseringen. Architectural and Transportation Barriers Compliance Board Part VI: Minimum Guidelines and Requirements for Accessible Design. 1977. Braf. Buildings and Transportation. Beckman. 1979. 10.20. 8. USA: Handbook for Design: Specially Adapted Housing.: Specifications for Making Buildings and Facilities Accessible and Usable by Physically Handicapped People. Canada. Goldsmith.. . WHO. 9. Working Group 1. Strasbourg. Johnson.Design Guidelines / Information document from ISO/TC 59WG 1 – Phisically Handicapped. National Research Council of Canada. B. Veterans Administration. Stockholm. 6. New York. Veterans Administration. 12 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . . 1980.. 1981. Michael A. 1976. Australian Council for Rehabilitation of Disabled International Commission on Technical Aids. Disabled in the Community. ICTA Information Centre. Department of Veterans Benefits. Final Rule. USA.: Training the .: The Physical Enviroment and the Visually Impaired (The Planning and adaptation of buildings and other forms of physical enviroment for visually impaired people). 1979. 1978. Council of Europe: Adaptation of Housing and Surrounding Areas to the Needs of Disabled Persons. Henrik and Rolén. Mendis P Nelson G. Stockholm. 1976. 1982. P-G. ICTA Information Centre. . Gösta: Airlines and Disabled Travellers. 4. 1979. Sydney. 1978.. Building Practice Note No 14. Illinois. Third edition. 1980. Mats: Building for Everyone. Glickman – Capital Development Board. Geneva. Stockholm. ISO’s Technical Committee 59. Donald S. Washington. Helander E. 14. USA. ANSI.M. 12.. 1974.: Accessibilty Standards Illustrated. ACROD/ICTA. 7. International Organization for Standardization: Needs of the Handicapped in Buildings. RIBA Publication Limited.. sub-commission Asia-Pacific Region: Asia Pacific Disability Aids Handbook 1982. American National Standards Institute Inc. Ministry of Housing and Physical Planning. Müller.: Accessible Pedestrian System for Those with Physical Disabilities.2. 3. 11. Selwyn: Designing for the disabled. . London. Federal Register. 2. Jones. Washington. 13. Druga literatura koja tretira problematiku osoba umanjenih tjelesnih sposobnosti 1. 5. Washington. ISO Guide: Functional Needs of Handicapped People in Buildings . Department of Veterans Benefits.

British Standards Institution. Rehabilitation International: International Statements on Disability Policy.. The Nordic Committee on Building Regulations. . 23. Bibliography 1: Design for Physically Handicapped People. New York. 30. BS 5619 – Code of Practice for Design of Housing for the Convenience of Disabled People. United Nations expert group meeting: Barrier Free Design. . 20. Bromma. 28. British Standards Institution.. Rehabilitation International. 25. .Dodatak 13 . ...Workable Homes / Document D9: 1972. The National Swedish Board of Planning and Building: Handicap Adaptation of Building.. 1981.. Code of Practice for Access for the Disabled to Buildings – BS 5810:1979. . 1978. . 1973. Wycliffe: Housing & Transportation: Guidelines for Improving Access for Disabled People.. 1975. 1981... documents téchniques 1. London. . ICTA. The Royal Association for Disability and Rehabilitation (RADAR). .. . Published by Rehabilitation International.Centre on Environment for the Handicapped. Building Standards for the Handicapped – Supplement No 5 to the National Building Code of Canada. 17. ceh . 27. III DIO .15... 1970.. . . C.. 19. 18.. NVR . 1981. . 1977. Accessibility of Buildings to Handicapped Persons – Guidelines for Nordic Building Regulations. United States Architectural and Transportation Barriers Compliance Board: A Guide Book to: The Minimum Federal Guidelines and Requirements for Accessible Design. Belgium Association National pour le Logements des Handicapés. . 26. Bygningsreglement.. 22. . .. . Rehabilitation International in cooperation with the United Nations: The Economics of Disability: International Perspectives. Liber Förlag. revised in 1980. Boligministeriet (Denmark). Noble. Ottawa. Rehabilitation International.. . Stockholm. 21. National Research Council of Canada . 29. 1974. 16. 1980. 1974.Ottawa. National Swedish Building Research: Accessible Towns . Architecture et accessibilite. NKB publication No 19. 24. . 1981.Nederlandse Vereniging voor Revalidatie: Architectural Facilities for the Disabled. Norme SNV 521 500 1974: Measures to be Applied in Buildings to Facilitate for Disabled Persons.

.14 . 11.12.1.4. 10. 32. United Nations. Design Rules for Access by Disabled – Australian Standard 1428-1977. 11. Department of Economic and Social Affairs.1998.16.17.18. 1978.10. 33.3. 17. 15. 8. 16.1. 9. 11. 1996. 17. .10.4. 12.9. 11. .29.1. 12.2.7.Galaksija br: 46. 17. 8. 14. jugoslovenska revija za automobilizam. 13.1. 34. Paris. 10. 1996.3.5. 1 Osobe umanjenih tjelesnih sposobnosti i arhitektonske barijere . . 1973. 17. New York.2.9.18 . 12. 13. 15. Guide pour éliminer les barrières et les obstacles architecturaux.26. HEWI Heinrich Wilke GmbH. 14.10. 17. Wellington.2. Code of Practice for Design for Access and Use of Buildings and Facilities by Disabled Persons .Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen Industrie”.Eine Information der Bundesanstalt für Arbeit über Behiderte im Beruf.14.19. 10. 10.Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen . 1979.2. 15. 10. 8.10 .9. Le Moniteur. Wellington. 10. Geboden Toegang.3.8. 15.3..10 . 36. 10. 17. 17.Planungsempfehlungen für Grundriß.7.12.8.5. 17.5. 11.8. Arolsen.3.13. 17..fotografije Fejzić Emir. 17.11. Ministeriet för inrikesärendena. 12.14 . 8. Duderstadt. revised in 1979. Part 1: Public Buildings and Facilities. 1976.10. Neu-Isenburg. 37. 11. Nederlandse Vereniging voor Revalidatie.31. 13. 8. 15.Grosbois. Standard Association of New Zealand. 11.6.4. 11. 15.3.2.3. 9.30 . 10. 5.5. 8. bâtiments publics. 11.Gut Drauf . 8. Ausbau und Einrichtung. 10. 1996. 14. 35. 10. Louis-Pierre: Handicap et construction . 1971. 8.Prospekti “Zavoda za rehabilitacijo invalidov”. 16.3. 10.8.15.. februar 1976.2. 11. Izvor fotografija i crteža Slike br: 1. 11. Neu-Isenburg. 17.4. 9.4. Standard Association of New Zealand. 15. 11. 8. Beograd. Planering av utrymmen avsedda för allmänheten med beaktande av utrymmenas / lämplighet för rörelsehindrade – Finlands byggbestämmelsesamling. 10. Ljubljana.4. Association Suisse des Invalides. Ausgabe 8. 14. 1983.6.7.17.9.1.11. 11.Coneption et réalisation: Aspaces urbains.Tanz Spiegel. 17. 12. 20. 12.1 .12 .5. 8.1.12 .8. 2. Nürnberg. 1977. 17.7. 15. 17.6.9. 17. 17.13. 10. 15.13 . 17.2. habitations Équipements et matériels adaptés.crteži Fejzić Emir. 15.1.1. Standards Association of Australia.2.Revija AUTO. 17. Mai 1998.6.2. Recent Trends in Legislation Concerning Rehabilitation Service for Disabled Persons in Selected Countries. 1985. 10.8. 10.11.1.11 . 11. Code of Practice for Design for Access by Handicaped Persons.20.15.17. 11. 8. 11..Tanz Spiegel. 8.6. 8.4. 17.7.13. 17.16. 11.NZS 4121:1985. 10.3.5. August 1997. Ausgabe 5.5. 8.6.

Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen . 13. 1998. Louis-Pierre: Handicap et construction . 8.Low-Floor Bus. prospekt za niskopodne autobuse fabrike Renault. -. 3.7 . Duderstadt. Paris.Planungsempfehlungen für Grundriß.10. 16.18 . 17.Ackerman. Ausbau und Einrichtung. -. 14.24.Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen . Ausbau und Einrichtung.15. Bartz.Grosbois. Leinfelden-Echterdingen (Deutschland).11 .27. 15. 13. Arolsen. 17.Dodatak 1 .2. Louis-Pierre: Handicap et construction . Brad: Barrier-free approach . 1998. Le Moniteur. 14. 1995. HEWI Heinrich Wilke GmbH.23.Ackerman.13 . 1996. 1996. 17.Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen .25.Prospekt firme “Kleindienst Rehatechnik GmbH”. 11. Ausbau und Einrichtung.5.Eine Information der Bundesanstalt für Arbeit über Behiderte im Beruf. 17. 8.28 . Paris.Prospekt firme “HAAG Mobility Center”.20. Düsseldorf.16 . Duderstadt.9.Prospekt firme “HAAG Mobility Center”. 1996. 1. 15.where political correctness meets economic reality. Werner Verlag.1. 16.3 . Verlagsanstalt Alexander Koch GmbH. Published by UK & International Press.Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure.7 .1 .Ackerman.Prospekt firme “HAAG Mobility Center”. Arolsen. 8. habitations Équipements et matériels adaptés.Coneption et réalisation: Aspaces urbains. mart 1972. 16.Grosbois. Arolsen. 17. 1997. 17. Vogošća kod Sarajeva.20 .Planungsempfehlungen für Grundriß.: Barrierefrei Bauen für Behinderte und Betagte. 10.6. 8.1.6 . prospekt za niskopodne autobuse fabrike Renault.21.Gut Drauf .Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure.Planungshandbuch für Architekten und Ingenieure. HEWI Heinrich Wilke GmbH.4. 17. 13. Louis-Pierre: Handicap et construction . Surrey. Vogošća kod Sarajeva. Axel i dr. Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen .21. Düsseldorf. 12. 16.2. bâtiments publics. Suresnes Cedex. 1997. 14.14 . Le Moniteur.19 . 17. Bartz. 11.Galaksija br: 1.Coneption et réalisation: Aspaces urbains.18 .7.1 .Agora . 14.Low-Floor Bus.Agora . 17. 15. jugoslovenska revija za automobilizam. Werner Verlag. 1996. Werner Verlag.Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen Industrie”. Feller: Behindertengerechte Verkehrsanlagen .3. habitations Équipements et matériels adaptés. Njemačka.7 . 1997. 13.Prospekti firme “Otto Bock Orthopädischen Industrie”.Revija AUTO. Suresnes Cedex. 1996. -. Le Moniteur.8 . 14. Beograd.Grosbois.17 . Bartz. 1996.5 . November ’98. 12.McCannell. 1998. 1998.Komercijalni katalog za prodaju kataloškim putem firme “Quelle”. Vogošća kod Sarajeva.6. 8. 11. habitations Équipements et matériels adaptés. 12.3 . Paris. 14. III DIO . Düsseldorf.9 . Auflage. 8.8.22. 1997.Fabrička brošura: Barrierefreies Wohnen . 17.4. 11.19. HEWI Heinrich Wilke GmbH.15 . Nürnberg.Coneption et réalisation: Aspaces urbains. UK. 8. u: Passenger Terminal World. 16.Stemshorn.16.Planungsempfehlungen für Grundriß. 13. 14. Augsburg.22. bâtiments publics.12. 1996. bâtiments publics. 14.

.

U međuvremenu. hendikep .osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti za fizički i mentalno ometene . a neki od njih su sljedeći: za hendikepiranost.umanjene psiho-fizičke sposobnosti za fizičku i mentalnu hendikepiranost .osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti .umanjene psiho-fizičke sposobnosti za mentalno hendikepirane osobe . u crnogorskom zakonodavstvu se priprema usvajanje novih termina. zadržani su pojedini termini iz prvog izdanja publikacije izdatog u Bosni i Hercegovini.Napomena “Udruženja paraplegičara Crne Gore”: Prema želji autora publikacije.osobe umanjene psiho-fizičke sposobnosti za mentano retardirane osobe .umanjene fizičke/ senzorne/ intelektualne sposobnosti za kombinaciju umanjenih mentalnih i fizičkih sposobnosti .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->