8. ELEKTRIČNE MAŠINE I ELEKTROMOTORNI POGONI 8.1 Transformatori 8.1.

1 Primjena, vrste, konstrukcija i zaštita transformatora Transformator je električna mašina, koja ima zadatak da preobrazi (transformiše) naizmjenični napon jedne vrijedosti u naizmjenični napon druge vrijednosti, a iste učestanosti, pri što većem koeficijentu korisnog dejstva (η=0,96 –0,99). Primjena transformatora je veoma raznovrsna i oni neosporno spadaju među najrasprostranjenije električne uređaje. Koriste se u prenosu i distribuciji električne energije, pri mjerenju visokih napona i jakih struja, u raznim industrijskim postrojenjima, automatici, telemehanici, radio tehnici, elektronici itd. Transformatori snage Kao što smo rekli u Glavi 5, neposredno iza generatora u elektrani se ugrađuje "uzlazni transformator", koji podiže napon na vrijednost (110, 220, 380 kV), koja omogućava ekonomičan prenos električne energije na velike udaljenosti. Na kraju dalekovoda postavlja se "silazni transformator", koji visoki napon dalekovoda smanjuje na vrijednost, koja je standardizovana za distribuciju ili potrošače. Mjerni transformatori Vrlo visoki naponi i vrlo jake struje, iz tehničkih razloga, ne mogu se direktno mjeriti, već se koriste naponski (NT) i strujni (ST) mjerni transformatori (sl.8.1). Na istoj slici, pored mjerenja struje i napona, prikazano je i mjerenje snage visokonaponskog sistema. Naponski transformatori grade se za različite primarne napone, a nominalni napon sekundara je 100V. Strujni transformatori umjesto primarnog namotaja imaju bakarnu šinu (N=1). Nominalna struja sekundara je 1A (5A). Karakteristična veličina mjernih transformatora je prenosni odnos transformacije, koji predstavlja odnos nominalnih primarnih i sekundarnih vrijednosti. Po jedan kraj sekundara i naponskog i strujnog transformatora je uzemljen. Strujni transformatori moraju imati mogućnost kratkog spajanja sekundara. Ako bi se sekundar, npr. pri zamjeni instrumenta, ostavio otvoren, na njemu bi se indukovao relativno visok napon, koji može biti opasan po život rukovaoca. Zato se sekundar strujnog transformatora ne smije ostaviti otvoren, već se kratko spaja.

V

Slika 8.1 Mjerenje struje, napona i snage visokonaponskog sistema

Da bi se dobile stvarne vrijednosti visokonaponskog sistema, mjerene prema (sl.8.1), pokazivanje voltmetra UV treba pomnožiti sa prenosnim odnosom naponskog transformatora (npr. 110.000/100), pokazivanje ampermetra sa prenosnim odnosom strujnog transformatora (npr. 1.000/1); snaga će se dobiti kada se pokazivanje vatmetra pomnoži sa prenosnim odnosima i strujnog i naponskog transformatora. Promjena broja faza

Slika 8.2 Pretvaranje trofaznog u sestofazni sistem Kod pretvaranja naizmjenične struje u jednosmjernu, za potrebe potrošača koji koriste jednosmjernu struju (kao što je elektroliza aluminijuma), transformatori se koriste za promjenu broja faza. Višefazni sistemi su pogodni za napajanje ispravljača, jer se tada dobije manje talasasta jednosmjerna struja. Pogodnom vezom namotaja sekundara (sl.8.2) trofazni sistem se lako pretvara u šestofazni, sa faznim pomjerajem od po π / 3 . Autotransformatori Ponekad je potrebno da odnos transformacije bude blizak jedinici, tj. da je sekundarni napon samo malo niži (ili viši) od primarnog. Tada je pogodnije, i ekonomičnije, da se gradi autotransformator (sl.8.3), gdje je jedan dio namotaja istovremeno i primarni i sekundarni.
A I1 U1 N1 C I2 N2 B U2

Slika 8.3 Autotransformator Kako su struje I1 i I2 skoro u protivfazi, u zajedničkom dijelu namotaja teče, dakle, njihova razlika, pa se i presjek ovog dijela namotaja izrađuje od provodnika manjeg poprečnog presjeka, čime se postiže ušteda u materijalu za izradu transformatora. Konstrukcija transformatora Osnovni djelovi transformatora su: magnetno kolo i namotaji. Magnetno kolo, koje služi za zatvaranje magnetnog fluksa, izrađuje se od čeličnih limova na bazi silicijuma, i nazivaju se trafo-limovi. Limovi su izolovani specijalnim lakom, kako bi se smanjile vrtložne struje

indukovane u magnetnom kolu, a time se smanjuju gubici snage - gubici u gvožđu. Debljina limova se kreće od 0,3 do 0,5 mm. Transformatori, čije je magnetno kolo izrađeno kao na sl.8.4, nazivaju se stubni transformatori. U nekim slučajevima, posebno kod trofaznih transformatora, radi ravnomjerne raspodjele magnetnog fluksa, magnetno kolo se izrađuje kao na sl. 8.5.

Slika 8.4 Stubni transformator

Slika 8.5 Oklopljeni transformator

Na jedan stub postavlja se i primarni i sekundarni namotaj jedne faze. Namotaji se izrađuju od izolovane bakarne žice. Izuzetno, npr. kod pećnih transformatora elektrolučnih peći za topljenje čelika, sekundar se izrađuje od bakarnih šina. Prema obliku namotaja, razlikujemo transformatore sa cilindričnim namotajima sl.8.6 i transformatore sa prstenastim namotajima sl.8.7.

NN/2 VN NN VN

Fe

NN VN NN/2

Slika 8.6a Cilindrični namotaj

Slika 8.6b Prstenasti namotaj

Kod transformatora većih snaga magnetno kolo sa namotajima se postavlja u transformatorski kazan napunjen transformatorskim uljem, koje istovremeno služi za hlađenje i kao izolacija. Zaštita transformatora Zaštiti transformatora poklanja se posebna pažnja. Ne samo zato što je to skup uređaj, već i zato, što "ispad" transformatora iz pogona, znači nemogućnost napajanja električnom energijom svih uređaja priključenih na njega (ne rijetko i cijelog preduzeća). Nekada se već kod instaliranja u trofo-stanici, transformator postavlja u posebnu prostoriju; trafo-komoru. Na visokonaponskom dovodu postavlja se prenaponska zaštita. To su odvodnici prenapona koji štite transformator od nedozvoljeno visokih napona, koji mogu da se pojave u visokonaponskoj mreži. Prekostrujna zaštita štiti transformator od nedozvoljeno jakih struja, koje bi mogle izazvati nedozvoljeno pregrijavanje ili čak dinamičko oštećenje. Ova zaštita djeluje selektivno; pri manjim

preopterećenjima transformator se isključuje nakon dužeg vremena, a pri struji četiri puta većoj od nominalne isključenje je trenutno. Od unutrašnjih kvarova, zaštita se ostvaruje pomoću Buholcovog releja, koji je smješten na cijevi koja povezuje kazan sa konzervatorom (manji sud za ulje iznad nivoa kazana). Unutrašnji kvarovi praćeni su enormnim zagrijavanjem, što dovodi do isparavanja ulja. Gasovi, na putu ka konzervatoru, prolaze kroz Buholcov rele. Plovak, koji se nalazi u releju, pri nailasku gasova, zatvara određene kontakte. Ako je gasova manje (manji kvar), plovak zatvara strujno kolo za svjetlosnu i zvučnu signalizaciju, a ako je gasova više, plovak zatvara strujno kolo za komandu prekidaču za automatsko isključenje transformatora. Veći transformatori imaju i nadtemperaturnu zaštitu. Kontaktni termometri, koji mjere temperaturu ulja ili namotaja, daju, pri nedozvoljenom porastu temperature, kontakt strujnom kolu za signalizaciju ili isključenje. Kod većih transformatora, vrši se i prinudno hlađenje. Ulje iz kazana, pomoću pumpi, provodi se kroz hladnjak sa vodom. Pritisak vode u hladnjaku mora biti manji od pritiska ulja, da ne bi došlo do prodora vode u kazan. 8.1.2 Elementarna teorija transformatora Namotaji primara i sekundara nisu konduktivno povezani. Energija se sa primarne strane prenosi na sekundarnu zahvaljujući fenomenu međusobne indukcije. Da bi induktivna sprega između primara i sekundara bila što bolja, namotaji se postavljaju na gvozdeno jezgro (sl.8.7):

Slika 8.7 Jednofazni transformator Magnetna indukcija u središtu jednog namotaja u vidu solenoida je: NI B = μ⋅ l Pošto je magnetna permeabilnost: μ Fe = μ r ⋅ μ 0 za gvožđe mnogo veća od magnetne permeabilnosti vazduha μ 0 , to će i magnetni fluks Φ 0 = B ⋅ S Fe , kroz magnetno kolo biti znatno veći od flukseva "rasipanja" Φ11 i Φ 22 , koji se zatvaraju kroz okolni vazduh i tako ne učestvuju u međusobnoj indukciji primara i sekundara, pa time ni u prenosu energije sa primarne na sekundarnu stranu. Dakle, u oba namotaja imamo zajednički fluks Φ 0 i fluks rasipanja: -za primar: Φ1 = Φ 0 + Φ11 (8.1) -za sekundar: Φ 2 = Φ 0 + Φ 22 (8.2) Kada na primarni namotaj priključimo naizmjenični napon u1 ( t ) , pod njegovim uticajem, kroz primarni namotaj proteći će naizmjenična struja i1 ( t ) , koja stvara promjenljivi magnetni fluks Φ1 . Prema Faradejevom zakonu elektromagnetne indukcije, ovaj fluks će u namotajima primara indukovati elektromotorne sile, koje zajedno sa padom napona R1 ⋅ i1 drže ravnotežu priključenom naponu u1 ( t ) . Jednačina dinamičke ravnoteže električnih sila u primaru je:

Kada je na primar priključen naizmjenični prostoperiodični napon. ravna naponu u1 priključenom na namotaj primara.8. Neka je. Φ 22 = 0 .44 f ⋅ N 1Φ 0 m . Jednačina (8. EMS-a indukovana u sekundaru je motorna i kod idealnog transformatora ta sila se pojavljuje na priključcima sekundarnog namotaja. obuhvata i namotaje sekundara. Ovakav transformator nazivaćemo idealni transformator. R2 = 0 .9) Kako su po apsolutnoj vrijednosti E1 = U 1 . kod idealnog transformatora.se naziva prenosni odnos transformatora. možemo koristiti njihovo fazorsko predstavljanje. da e1 zaostaje iza Φ 0 za ugao π / 2.6) dt Ove jednačine pokazuju da je indukovana ems-a u primaru ustvari kontraelektromotorna sila. pa i od nje stvoreni fluks Φ 0 . ove veličine ionako relativno male. Φ 0 = Φ 0 m cos ω t . u realnoj izvedbi. u1 = − e1 (8. U ovom slučaju jednačine dinamičke ravnoteže električnih sila su: dΦ 0 u1 − N1 =0 tj. u1 ( t ) − R1 ⋅ i1 − N1 . Time ne pravimo osobito veliku grešku.8) 2 Na analogan način možemo doći do izraza za efektivnu vrijednost elektromotorne sile sekundara: E 2 = 4. kao i flukseve rasipanja. tj.3) dt dt Kako zajednički fluks Φ 0 . pa je jednačina dinamičke ravnoteže električnih sila u sekundaru: dΦ 0 dΦ 22 − N2 − N2 − R2 ⋅ i2 − u2 ( t ) = 0 (8. a da joj je amplituda: E1m = N1 ⋅ ω ⋅ Φ 0m = N1 ⋅ 2 π ⋅ f ⋅ Φ 0m . Kako se radi o prostoperiodičnim funkcijama vremena.8) i (8. Φ 11 = 0. jer su.dΦ 0 dΦ − N1 11 = 0 (8.: R1 = 0 . u većini slučajeva će i struja i1 biti prostoperiodična.7) dt Vidimo. i u njima će se indukovati elektromotorna sila. kada je i2 = 0. i uzimajući odnos jednačina (8. i predstavlja napon sekundara u praznom hodu u20 .5) dt dΦ 0 − N2 − u2 = 0 tj.4) dt dt Da bismo uprostili razmatranje.10) E 2 N 2 U 20 n12 . tada je ems-a indukovana u primarnom namotaju e1: dΦ 0 e1 = − N 1 = N 1ωΦ 0 m sin ωt = E1m sin ωt (8. što će nam omogućiti očigledniju analizu pojava u transformatoru. koja je. i E 2 = U 20 .9) imamo: E1 N 1 U 1 = = = n12 (8. a njena efektivna vrijednost: E E1 = 1m = 4. neopterećen transformator. dakle.10) pokazuje najvažniju osobinu transformatora.8 dat je fazorski dijagram idealnog transformatora u praznom hodu. Razmotrimo prvo idealni transformator u praznom hodu. e2 = u2 (8.44 f ⋅ N 2 Φ om (8. Na sl. (8. za početak zanemarimo termogene otpornosti primara R1 i sekundara R2 . tj.

13) l l Rm μS NI=MPS . veća struja. Smanjenje Φ 0 u jezgru.15) . srazmjeran MPS-i N1 I1 . Smjer struje I2 je. koji se zajedno nazivaju gubici u gvožđu PFe . jer naizmjenični fluks Φ 0 stvara. Kako je sada E1 < U 1. kroz primar će proteći struja I1 > I10 . u kolu se ponovo uspostavlja magnetna ravnoteža. gubitke usljed vrtložnih struja i usljed histerezisa.14) Φ = Φ 0 = const. i dalje ostaje zajednički fluks Φ 0 . pošto je opterećenje induktivno.magnetna otpornost magnetnog kooa. kroz potrošač Z će proteći struja I 2 = U 2 / Z 2 . Reaktivna komponenta magnetizira gvozdeno jezgro. Pod uticajem napona U 2 . Aktivna komponenta pokriva magnetne gubitke. u magnetnom kolu. želi da poništi fluks Φ 0 . stvara u primaru veći fluks Φ ′ . koji je sa njom u fazi. tako da se poništava dejstvo fluksa Φ ′′ . stvara magnetni fluks Φ 0 .magnetopobudna sila sekundara. koji je bio i za vrijeme praznog hoda.Slika 8.reaktivne i Ia . PFe = U 1 Ia = U 1 I10 cosϕ 0 (8.12) PFe = kΦ 0 Opterećen idealni transformator Opteretimo idealni transformator pretežno induktivnom impedansom Z. i stalan je od praznog hoda do nominalnog opterećenja: (8. jer je napon mreže U 1 konstantan. sastoji se od dvije komponente: Ir . U magnetnom kolu. Rm . takav da ona. koji smo imali pri praznom hodu i koji je srazmjeran sa magnetomotornom silom N1 ⋅ I10 .11) U gruboj aproksimaciji. ove gubitke možemo izraziti kao: 2 (8. Poremećena je ravnoteža U 1 = E1 . λ m . Nakon isteka prelaznog režima uspostavljanja struje I1.magnetna provodnost magnetnog kola. prema Lencovom zakonu. dakle.8. izaziva i smanjenje KEMS-e E1 . možemo ih opisati simbolički i predstaviti fazorima (sl. svojim magnetnim poljem. će zaostajati za ugao ϕ 2 za naponom U 2 .9): N1 I10 = N1 I1 + N 2 I2 (8.8 Fazorski dijagram idealnog transformatora u praznom hodu I10 .struja praznog hoda. Struja I2 .aktivne komponente. Kako su fluksevi međusobne indukcije prostoperiodične funkcije vremena. Ova. Struja I2 stvara fluks Φ ′′ : NI NI NI S= Φ ′′ = BS = μ = = MPS λ m (8. Time dolazimo do važnog zaključka: fluks u magnetnom kolu transformatora ne zavisi od opterećenja.

možemo pisati: ' I1 = − I2 (8. kao i flukseve rasipanja. Mi ćemo proučavanje uprostiti utoliko. kod realnog transformatora.15) sa N1 ' I 10 = I 1 + n 21 I 2 = I 1 + I 2 I 2 .za primar: di dΦ 1 (8. razmotrit ćemo. ' 8.9 Fluksevi opterećenog idealnog transformatora Podijelimo izraz (8.17) N1 pa dolazimo do vrlo važnih odnosa koji važe za transformator: I 2 U1 E N = = 1 = 1 = n12 (8.za sekundar N 2 Φ 22 = L22 ⋅ i2 .1. nisu tako jednostavni kao kod idealnog.16) možemo pisati u brojčanim iznosima: N I1 = 2 I2 (8. Kako struja praznog hoda I10 . razmatrali smo idealni transformator.20) − N2 − R 2 i 2 − L 22 2 − u 2 = 0 dt dt Iz ovih jednačina vidimo da odnosi napona i struja. Dakle. ali do nominalnog opterećenja može se .je svedena struja sekundara na primarnu stranu. Sada ćemo uzeti u obzir i ove veličine. pa je i proučavanje složenije. dakle. i .Slika 8. koje ćemo pisati u obliku: N 1Φ 11 = L11 ⋅ i1 . tj.za sekundar: dΦ 0 di (8. jednačine dinamičke ravnoteže električnih sila su: . I10 << I1 .20) smatrati prostoperiodičnim funkcijama vremena.16) Jednačinu (8. što ćemo promjenjive veličine u (8.19) u 1 − R 1 i1 − L11 1 − N 1 =0 dt dt . iznosi svega oko 5% nominalne struje primara I1.18) I1 U 2 E 2 N 2 Sva ova razmatranja imali smo uz zanemarenje termogenih otpora namotaja i uz zanemarenje flukseva rasipanja.za primar .19) i (8. Ovo se sa dovoljnom tačnošću može usvojiti i pored toga što se permeabilnost gvozdenog jezgra mijenja. stvarni transformator.3 Analiza stvarnog transformatora Uzimajući u obzir termogene otpornosti primara R1 i sekundara R2 .

10 Fazorski dijagram realnog transformatora –opterećenog Iz ovog dijagrama vidimo da odnos napona i struja primara i sekundara nije stalan.20) možemo pisati u simboličkom obliku: U 1 − R1 ⋅ I 1 − jω ⋅ L11 I 1 − jω ⋅ N1 Φ 0 = 0 (8.23) E 2 = R2 I 2 + jω ⋅ L22 I 2 + U 2 (8.21) − jω ⋅ N 2 Φ0 − R2 I 2 − jω ⋅ L22 I 2 − U 2 = 0 (8.10). kako je: − jω ⋅ N1 Φ 0 = E 1 . jednačine (8. Ogled praznog hoda Praznim hodom nazivamo stanje neopterećenog (i2 = 0) transformatora.22) ili. kao što su prenosni odnos. i − jω ⋅ N 2 Φ 0 = E 2 .24) Ove jednačine predstavljene su na fazorskom dijagramu opterećenog realnog transformatora (sl. PW 0 = Pgub.22) dobijaju konačan oblik: U 1 = − E 1 + R 1 I 1 + j ω ⋅ L 11 I 1 (8.8. njen nagib α = arc ⋅ sin (PFe / U 1 I 10 ) određujemo ispitivanjem transformatora. odnosno gubitaka u gvožđu PFe i gubitaka u bakru PCu . koju transformator uzima na primarnoj strani. predstavlja snagu gubitaka. Karakteristične parametre. već zavisi od opterećenja. stepen iskorišćenja. Jednačine (8. U1 Slika 8. to je i korisna snaga koju transformator predaje sa sekundara P2 = 0 . sva snaga.1.8. i 2 i u2 takođe prostoperiodične funkcije vremena. a iz toga slijedi da su i e 1 . struju praznog hoda I10 .19) i (8. Mjerenja se izvode u ogledima praznog hoda i kratkog spoja transformatora. 8. Prema tome. i 1 . . kao npr.smatrati da je Φ 0 sinusna funkcija. e 2 . čiji je primar priključen na nominalni napon. a nezavisne su samo E 1 i E 2 . Ogled se izvodi prema šemi na sl.4 Ispitivanje transformatora Ispitivanje transformatora vrši se u cilju određivanja karakteristika i relevantnih parametara.21) i (8. Kako je u praznom hodu i2 = 0.11.

Iz ogleda praznog hoda može se odrediti i prenosni odnos: U E n12 = 1 = 1 E2 U 2 Ogled kratkog spoja Ogled kratkog spoja izvodi se prema šemi sl.27) 0 Kako je struja praznog hoda I10 znatno manja (5-10)% od nominalne struje. Ne ulazeći u detaljniju analizu. za manje precizna mjerenja.8.10). a pošto nju indukuje zajednički fluks Φ 0 . mi ćemo gubitke u gvožđu smatrati proporcionalnim kvadratu fluksa. i ovdje će korisna snaga biti nula Pkor = 0 . Iz ovoga pak. (jednačina 8.11 Ogled praznog hoda Opšte uzevši snaga gubitaka je: Pgub = PFe + PCu Gubici u bakru sastoje se od snage Džulovih gubitaka u primarnom i sekundarnom namotaju: PCu = R 1 I 12 + R 2 I 22 pa su ovi gubici u praznom hodu: 2 (8. vidi sl. PFe = k Φ 2 . zaključujemo da i E 2 mora biti mala (jednaka zbiru padova napona u sekundaru. Izmjerenu snagu koju transformator uzima iz mreže u praznom hodu PW 0 .28) Vidjeli smo. V Slika 8.26) 0 pa su gubici u gvožđu: 2 PFe = k Φ 2 = PW 0 − R1 ⋅ I10 (8.Slika 8. i u kratkom spoju. tj.12. slijedi da je i on mali. i gubici u gvožđu ne zavise od opterećenja. pa. snaga.12 Ogled kratkog spoja Kratki spoj je stanje. kada su izvodi sekundarnih namotaja kratko spojeni. koristićemo deduktivno zaključivanje. da se magnetni fluks Φ 0 ne mijenja sa promjenom opterećenja. predstavlja snagu gubitaka: PWc = Pgub . PFe = const.8. može se smatrati da je: PFe = PW 0 (8. Prema tome.14).25) P Cu 0 = R 1 I 10 Gubici u gvožđu sastoje se od gubitaka usled vrtložnih struja i gubitaka usled histereže. Da bismo utvrdili o kojim gubicima se radi. pošto je U 2 = 0. a na primar je priključen relativno mali napon. sada 0 možemo izraziti kao: 2 PW 0 = k Φ 2 + R1 ⋅ I10 (8. Kako je pri kratkom spoju U 2 = 0. proizilazi . prema tome. koju uzima transformator.

čiji su krajevi 1 − 1' (sl. Postavimo namotaje na sledeći način: prvi namotaj. drugi namotaj. 8.2 Asinhrone mašine Asinhrone mašine su električni energetski. prenosi se na pokretni dio -rotor. Prema tome.1 Obrtno magnetno polje Jedna od osnovnih osobina Teslinih polifaznih sistema. U 1c -napon primara. kroz namotaje će teći odgovarajuće struje: . koje je u stanju da obrće provodno tijelo. ili konverziju mehaničke energije u električnu -asinhroni generatori. Kako ostvariti obrtno magnetno polje? Stator motora predstavlja šuplji valjak od livenog gvožđa. čiji su krajevi 2-2'. reverzibilni uređaji naizmjenične struje. misleći prevashodno na trofazni asinhroni motor. zahvaljujući međusobnoj indukciji.13 Namotaji i indukcija statora Priključimo li sada namotaje na mrežu trofaznog simetričnog sistema. Konverzija električne energije u mehaničku ostvaruje se zahvaljujući tzv. Slika 8. 8. je to. pri kratkospojenom sekundaru.( − 120 0 ) . električna energija sa nepokretnog dijela -statora. Presjek statora sa ovako postavljenim namotajima predstavljen je na sl. osu trećeg namoraja 3-3'. zbog svoje jednostavnosti i pouzdanosti. što se pomoću njih može ostvariti obrtno magnetno polje. Moramo uočiti da su nominalne struje postignute pri primarnom naponu U 1 = U 1c . Po unutrašnjem obodu statora su žljebovi (utori). pomjerimo unazad za 2 π / 3 u odnosu na drugi namotaj. postavimo tako da je njegova osa pomjerena unazad za 2 π / 3 ⋅ rad .da su i gubici u gvožđu zanemarljivi. Asinhroni motori. dok se ne postignu nominalne struje u namotajima primara i sekundara.2. pri kojem u namotajima teku nominalne struje. predstavlja gubitke u bakru: 2 (8. Mi ćemo se ukratko upoznati sa načinom rada i osnovnim svojstvima asinhronog motora.8. bez konduktivne veze između njih. danas je najčešće korišćeni motor u industriji. snaga izmjerena pri kratkom spoju.13). koji vrše konverziju električne energije u mehaničku -asinhroni motori. ako se ono nalazi u ovom polju. postavimo tako da se njegova osa poklapa sa y-osom. koji se polako povećava. U žljebove se postavljaju namotaji izolovane bakarne žice. posebno trofazni asinhroni motor. transformatorskom dejstvu. koji je mnogo manji od nominalnog napona primara. naziva se napon kratkog spoja i on iznosi: U 1c = (5 − 10)% ⋅ U 1n .13.29) PWc = PCu = R1 ⋅ I12 + R2 ⋅ I2 Pri izvođenju ogleda polazi se od primarnog napona U 1 = 0 .8.

31) i3 → B3 ( t ) = Bm cos⋅ (ω ⋅ t − 4 π / 3) Dakle. a fazama u kvadraturi. To znači. sa istim amplitudama Bm . koja je jednaka kružnoj frekvenciji struje kroz namotaje. čije su indukcije srazmjerne strujama.35) α = −ω ⋅ t Iz jednačina (8.34) Pogledajmo kakav je nagib vektora indukcije prema koordinatnim osama: tgα = ⋅ By Bx = − ⋅ tgω ⋅ t = tg ⋅ ( −ω ⋅ t ) (8. da se.1 − 1' → i1 = I m cos ω ⋅ t 2 − 2' → i 2 = I m cos ⋅ (ω ⋅ t − 2π / 3) (8. što je predstavljeno na sl.32) ⎧ 9 ⎫ = Bm ⎨ [cos (ω ⋅ t − 4π / 3) − cos (ω ⋅ t − 2π / 3)]⎬ ⎩ 2 ⎭ 3 By = − Bm sin ω ⋅ t (8. unutar statora. Brzina obrtanja magnetnog polja često se naziva sinhronom brzinom i ona se određuje: .30) 3 − 3' → i 3 = I m cos ⋅ (ω ⋅ t − 4π / 3) Ove tri struje stvaraju tri magnetna polja. Slika 8. i u fazi sa njima: i1 → B1 ( t ) = Bm cosω ⋅ t i2 → B2 ( t ) = Bm cos⋅ (ω ⋅ t − 2 π / 3) (8. Zbog toga se ovo polje naziva obrtno magnetno polje. magnetno polje indukcije B obrće ugaonom brzinom ω . a nagibni ugao je zavisan od vremena. Da bismo odredili rezultantno polje. da trenutna vrijednost indukcije ima stalan intenzitet (jačinu).35) vidimo. komponente rezultantne indukcije Bx i By su prostoperiodične funkcije vremena.34) i (8.33) 2 Dakle. u središtu statora imamo tri pulzirajuća magnetna polja.14.14 Rezultantno magnetno polje Intenzitet indukcije rezultantnog polja je: B(t ) = 3 2 2 Bx + By = ⋅ Bm 2 (8.8. razložićemo pojedine indukcije na x-y komponente: Bx = B1 (t ) + B2 (t ) cos⋅ (4π / 3) + B3 (t ) cos⋅ (2π / 3) = 1 ⎧ ⎫ = B m ⎨cos ω ⋅ t − [cos(ω ⋅ t − 2π / 3) + cos(4π / 3)]⎬ 2 ⎩ ⎭ 3 B x = B m cos ω ⋅ t 2 By = B3 ( t ) ⋅ sin( 2 π / 3) + B2 ( t ) ⋅ sin( 4 π / 3) = (8.

2. Sada imamo slučaj da se provodnik sa strujom nalazi u stranom magnetnom polju. normalna na ravan namotaja. zauzima položaj sa uglom ω 2 t u odnosu na Z-osu .2 Elementarna teorija rada asinhronog motora Pokazali smo kako se može obrazovati obrtno magnetno polje unutar prostora statora. čiji su krajevi kratko spojeni.15 Uz teoriju asinhronog motora Namotaj je okarakterisan svojom termogenom otpornošću induktivnošću L2 . Smjer obrtanja magnetnog polja je. Za detaljniji uvid u kvantitativne odnose pojedinih veličina. je relativno zaostajanje namotaja. koja prolazi kroz centar statora. n = 60 f ( 0 / min ) Ako bismo izmjenili redosljed faza.38) n1 ω1 gdje je: s -klizanje. nalazi jedan pravougli provodni ram. Prema Faradejevom zakonu elektromagnetne indukcije. u tom slučaju na provodnu konturu će djelovati elektromagnetne (mehaničke) sile. Ram formiran od N 2 namotaja izolovane žice. a širina mu je a.15. Magnetni fluks. učvršćen na osovinu X-X. fluks kroz površinu rama će biti promjenljiv u vremenu. Pod uticajem ove ems-e kroz konturu će proteći struja. u provodnom ramu će se indukovati elektromotorna sila. Orjentisana površina rama. Ove sile obrazuju mehanički spreg sila. dakle. usljed čega dolazi do obrtanja rama oko ose X-X. iza obrtnog magnetnog polja. a kroz namotaj 33' struju i2 ( t ) . uvijek suprotan od smjera redosljeda faza na namotajima statora. U tom cilju ćemo koristiti šematski presjek predstavljen na sl. tj. kroz površinu namotaja. sa sinhronom brzinom n1 . Pošto se polje obrće. Kao što smo vidjeli. . Ovo kratko razmatranje omogućava nam uvid u fizičke zakonitosti na kojima se zasniva princip rada trofaznog asinhronog motora. što znači da je smjer obrtanja polja suprotan. 8. kroz namotaj 2-2' propustili struju i3 ( t ) . Neka se. je: R 2 i sopstvenom Φ = B S = BS cos (ω 1 t − ω 2 t ) = Φ m cos ω s t (8. u pravcu X-ose ima dužinu b. moramo izvršiti detaljniju analitičku analizu. Slika 8.36) ω − ω2 (8. u tom prostoru. X-osa postavljena je po podužnoj osi u centru statora. Obrtno magnetno polje indukcije B obrće se sinhronom brzinom ω 1 i u posmatranom trenutku zauzima položaj sa uglom ω 1t u odnosu na Z-osu. sa brzinom n2 .ω = 2π ⋅ f = 2π ⋅ n / 60. dobili bi rezultat α = ω ⋅ t .8.37) ω s = ω1 − ω 2 = 1 ω 1 = sω 1 ω1 ω − ω 2 n1 − n2 s= 1 = (8.

a. svojom dužinom b. Usljed komponente By .42). struje i2 iza ems-e e2 je: ω ⋅L ϕ 2 = arc⋅ tg s 2 (8.39) do (8. zavise od ω s . data sljedećom simboličnom jednačinom: E (8.46) 2 2 R 2 + (ω s L2 ) Smjer struje u namotajima određen je Lencovim pravilom. i u njemu teče struja i2 . kao i impedansa i fazni ugao. a sile Fy u suprotnom smjeru.8.47) Strane a namotaja.41) Fazno zaostajanje ϕ 2 . veličina i učestanost ems-e i struje u rotoru.45) (8. Stoga.42) R2 Upozorimo da. na njega će djelovati elektromagnetne mehaničke sile date sa: F (t ) = N 2 i 2 (b xB ) (8.39) e 2 (t ) = − N 2 = N 2 ω s Φ m sin ω s t = E 2 m sin ω s t dt Pod uticajem ems-e e2 .43) n1 Odakle. djelovaće elektromotorna sila Fz u pravcu ose Z: Fz = N 2 ⋅ i 2 ⋅ b ⋅ B y = N 2 ⋅ i 2 ⋅ b ⋅ B ⋅ sin ω 1t .36). kao što pokazuje jednačina (8. a od komponente Bz sila u pravcu Y-ose: F y = N 2 ⋅ i 2 ⋅ b ⋅ B z = N 2 ⋅ i 2 ⋅ b ⋅ B cos ω 1t Sile F z obrazuju spreg sila u smjeru obrtnog magnetnog polja. nalazi u magnetnom polju. B z = B cos ω 1 t . od brzine obrtanja rotora. pa na njih ne djeluju ove sile.40) I 2 = 2 = I 2 m ⋅ e j ⋅(ω s ⋅t ⋅−⋅ϕ 2 ) Z2 Impedansa namotaja rotora Z 2 je: Z 2 = R2 + jX 2 = R2 + jω s ⋅ L2 (8. Radi lakšeg razmatranja. nalaze se izvan magnetnog polja. a od sila Fy spreg: M 2 (t ) = F y a sin ω 2 t = N 2 i 2 abB sin ω 2 t ⋅ cos ω 1 t = = N 2 I 2 m Φ m sin(ω s t − ϕ 2 ) ⋅ cos ω 1t ⋅ sin ω 2 t . Od sila F z imamo spreg (vidi sl. Kako se namotaj. možemo odrediti učestanost ems-e e2 i struje i2 : 2π ⋅ f2 = ω1 − ω 2 2π ⋅ f1 → f 2 = s ⋅ f1 ω1 (8.Magnetni fluks kroz površinu namotaja. to znači. kroz namotaj će teći struja. razložimo vektor indukcije B na njegove komponente: B y = B sin ω 1t . jer je: n −n ω s = 1 2 n1 = 2 π ⋅ f 2 (8. mijenja se u vremenu sa ugaonom frekvencijom ω s . u namotaju će se indukovati ems-a e2 : dΦ (8.15): M 1 (t ) = Fz a cos ω 2 t = N 2 i 2 abB cos ω 2 t sin ω 2 t = = N 2 I 2 m Φ m sin (ω s t − ϕ 2 ) ⋅ sin ω 1t ⋅ cos ω 2 t .44) Trenutna vrijednost struje u namotaju je: i 2 ( t ) = I 2 m sin (ω s ⋅ t − ϕ 2 ) gdje je njena maksimalna vrijednost: E I 2m = 2m = Z2 N 2ω s Φ m = N 2ω s Φ m Z2 (8. kao što pokazuju jednačine (8.

imaćemo: N 2ω Φ 2 ⎡ 2π ⎤ M b (t ) = 2 s m ⎢cos ϕ 2 − cos(2ω s t − ϕ 2 − )⎥ (8.52) 2 ωs 2 ⋅ R2 + ωs2 ⋅ L2 2 Analizirajmo na kratko jednačinu (8.52). samo pomjerene u odnosu na fazu a za −2 π / 3 . međusobno identična i međusobno pomjerena za 2 π / 3 . gdje je ova zavisnost implicitno data. b i c. i za faze b i c ćemo dobiti analogne izraze. izraz za moment možemo izraziti: 2 N 2 ⋅ ωs ⋅ Φ 2 I2 m M =3 R2 = 3 2 R2 (8.3 Zavisnost momenta motora od brzine obrtanja rotora Karakteristika zavisnosti momenta motora od brzine obrtanja rotora M = f ( n2 ) .51) 2Z 2 Jednačina (8. stalna M u ( t ) = const .2.51) ukazuje na bitnu osobinu asinhronog motora: ako na rotoru rasporedimo simetrično tri kratkospojena namotaja. Ako sada na rotoru imamo tri namotaja: a. pa je to ujedno i srednja vrijednost momenta. . pri n2 = const.50) 3 ⎦ 2Z 2 ⎣ Ukupna vrijednost momenta na osovini motora. tj. O ovoj zavisnosti rasuđujemo na osnovu jednačina (8. Kako je cosϕ 2 = R2 / Z2 . Naime. je značajna za razumijevanje rada motora i za njegovo korišćenje. U ustaljenom režimu rada. tj. jednaka je zbiru momenata pojedinih namotaja: 2 2 N 2 ωs Φ m M u (t ) = M a (t ) + M b (t ) + M c (t ) = ⋅ 3cos ϕ 2 (8. koja osovinu rotora opterećuje otpornim momentom M 0 . odnosno −4 π / 3 . tada je trenutna vrijednost ukupnog momenta.52). izraz za moment se svodi na: 1 M (t ) = N 2 I 2 m Φ m [cos ϕ 2 − cos(2ωt − ϕ 2 )] 2 Zamjenjujući izraz za maksimalnu vrijednost struje Im iz (8.48) 2Z 2 Dosadašnje razmatranje odnosilo se na slučaj kada na rotoru imamo jedan namotaj.. Neka je na motor priključena neka radna mašina.53) predstavlja jednačinu snaga motora. koji djeluje na namotaje.49) 2Z 2 3 ⎦ ⎣ N 2ω Φ 2 ⎡ 4π ⎤ M c (t ) = 2 s m ⎢cos ϕ 2 − cos(2ω s t − ϕ 2 − )⎥ (8.53) ( ) 2 M 0 ⋅ ω1 = 3 ⋅ I 2 ⋅ R2 + M 0 ⋅ ω2 Jednačina (8.46). pa imamo: I2 ⋅R M0 = 3 2 2 ω1 − ω2 (8. dobijamo konačan izraz vrijednosti trenutnog momenta: N 2ω Φ 2 M (t ) = 2 s m [cos ϕ 2 − cos(2ωt − ϕ 2 )] (8.Od ova dva sprega uspostavlja se jedan rezultantni: M (t ) = M 1 (t ) − M 2 (t ) = = N 2 I 2 m Φ m sin(ω s t − ϕ 2 ) ⋅ (sin ω 1t ⋅ cos ω 2 t − cos ω 1t ⋅ sin ω 2 t ) Primjenjujući adicione teoreme. n −n ω − ω2 ω1 = s ⋅ ω1 = 1 2 n1 ω s = ω1 − ω 2 = 1 n1 ω1 . Ona kaže: snaga obrtnog polja M 0 ⋅ ω1 2 jednaka je zbiru snage Džulovih gubitaka u namotajima rotora 3 I 2 R 2 i korisne snage na osovini motora M 0 ⋅ ω 2 . srednja vrijednost momenta motora jednaka je otpornom momentu M = M 0 . 8. Koristeći isto rezonovanje kao kod prethodnog izvođenja.

Tada je ems-a e 2 = 0 . prvo. i struja u rotoru. tj. jer je tada: X ϕ 2 = arc ⋅ tg 2 k = ϕ 2 max . (n2 = n1 ) → e2 = 0 → i2 = 0 → F2 = 0 → M = 0 X 2 = ω s ⋅ L2 = s ⋅ ω1 ⋅ L2 = ω1 ⋅ L2 = X 2 k (8. koji se dobije.16 se vidi da kriva momenta ima svoj maksimum. jer nema promjene fluksa.reaktansa rotora u kratkom spoju (ukočen rotor). kada se brzina rotora mijenja od n2 = 0 do n2 = n1 . a polazni moment iznosi oko 1. Dilema. tada se klizanje mijenja od s=1 do s=0.54) X 2 k . mora biti: ( ) ( ) 2 2 2 2 N 2 Φ m R2 R 2 + ω s2 L2 − 2ω s2 L2 = 0 2 2 ( ) . određuje se eksperimentalno. da rotor asinhronog motora ne može dostići sinhronu brzinu obrtnog magnetnog polja (pa zato se i naziva asinhroni).52). sa svoje strane. rotor miruje. Polazna struja je oko šest puta veća od nominalne. 05) .51) minimalan. Ne smijemo izgubiti iz vida da rad vrši samo aktivna komponenta struje (a moment nije ništa drugo nego rad). zaslužuje dodatnu pažnju. ili kako se češće izražava: sn = (3 do 5)% . i struja u namotajima rotora i2 = 0. Neka je sada s = 1 (n 2 = 0) . očigledno da zavisnost M = f ( n2 ) ili M = f ( s ) nije tako prosta. To bi nas moglo navesti na zaključak da je tada i moment maksimalan. da se rotor obrće (sinhronom) brzinom obrtnog magnetnog polja). Kako ω s figuriše i u brojiocu i u imeniocu (8. Pogrešno! Pogledajmo pažljivije jednačinu (8. ni momenta. Kao posljedica toga.52). 2 2 2 N 2 Φ 2 R 2 2 R 2 + ω s2 L2 − N 2 ω s Φ 2 R 2 4ω s L2 dM m m 2 2 = =0 4 dω s 4⋅Z2 odakle. ako se nađe izvod momenta po klizanju odnosno po ω s .ukazuje da. Slika 8. da je s=0 (što znači da je n2 = n1 .8. koji bi djelovao na ove namotaje. To znači. s = 0. djeluje da je moment (8. kako je moguće da pri maksimalnoj struji u namotajima rotora istovremeno na njih ne djeluje i maksimalni moment.5 M n . Rezimirajmo: . a njen tipičan izgled dat je na sl.8. a ona nije maksimalna u polasku. Pretpostavimo. 03 do 0.16. Uočavamo da je u polaznom stanju i reaktivna otpornost namotaja rotora maksimalna tj. odnosno E 2 m = N 2 ⋅ ω s ⋅ Φ m = 0 . Očigledno. Indukovana ems-a. Sa sl. M=f(s) nije prosta funkcija. To je polazno stanje ω s = s ⋅ ω1 = ω1 . nema ni elektromagnetne sile. Nominalne vrijednosti se postižu pri klizanju sn = (0. pa.16 Zavisnost momenta i struje od klizanja (brzine) Na istoj slici dat je i odnos struje prema nominalnoj In . R2 a to. imaju maksimalne vrijednosti.

8. čiji su jedni krajevi vezani u zvjezdište (sl. kao onu u jednačini (8. a slobodni krajevi su vezani za tri metalna prstena. razvijene su dvije osnovne vrste konstrukcije rotora asinhronog motora. koje su na čeonim stranama kratko spojene metalnim prstenovima. pa i elektromagnetna sila i moment moraju biti jednaki nuli. Mpol se smanjuje za tri puta. Motori manjih snaga uključuju se direktno na mrežu (sl. Dodavanjem odgovarajućeg otpora u kolo rotora može se postići da bude zadovoljeno (I pol < 6I n . za rad asinhronog motora dovoljno je da se na rotoru nalaze provodnici koji mogu biti u kratkom spoju. gdje su u žljebove gvozdenog jezgra rotora postavljene bakarne ili aluminijumske šipke. Dakle.18). a većih snaga pomoću preklopke zvijezda-trougao (sl. M max = 8. Druga ekstremna vrijednost otpora R2 → ∞ . mora da postoji neka određena vrijednost 0 < R2 < ∞ . ili klizno-kolutni motori. ili M pol = M max ) . struja bi bila čisto reaktivna. . tj. S druge strane. odnosno s 2 R2 = ω s ⋅ L2 = s ⋅ ω 1 L2 (8. odnosno brzinu obrtanja rotora. Posmatrajmo ekstremne vrijednosti koje može poprimiti R2 .57) Konstatujemo istu vrijednost. podešavati moment motora. Tada je struja rotora i2 = 0. jednačina (8.8. Ovo su kratko spojeni ili kavezni rotori (sl. Na klizne prstenove postavljaju se ugljene četkice. koji su čvrsto postavljeni na osovinu rotora izolovani od nje i međusobno. Ipak. prvo. Moguće je održavati M = M max .55). Tada bi postojala samo reaktivna otpornost rotora X 2 = ω s ⋅ L2 . Međutim.8. zato. Ta vrijednost se određuje izjednačavajući sa nulom prvi izvod momenta po otporu: dM =0 dR2 Kada se ovo uradi dobije se: R2 = ω s ⋅ L2 = s ω1 ⋅ L2 (8. u jednačini za moment. tada se maksimalni moment postiže u trenutku polaska motora. dobićemo izraz za maksimalni moment: 2 2 N2 ⋅ Φm (8. moment postaje maksimalan.55) Dakle. ako se postigne da je: R 2 = ω s L 2 = sω 1 L 2 = 1ω 1 L 2 .56) 4 L2 Jednačina (8. što ima veliki praktični značaj.2 što daje uslov: R 2 = ω 2 ⋅ L2 . da se moment motora može mijenjati promjenom otpora u rotoru. i struja koju motor povuče iz mreže. motor se ne izrađuje sa R 2 = ω 1 L1 . pa slijedi. jer bi u ustaljenom stanju imao dosta velike 2 Džulove gubitke u rotoru R2 I2 .19). gdje su u gvozdene žljebove smješteni namotaji izolovane žice.4 Puštanje u rad asinhronog motora Kao što smo rekli. Jedna vrsta. jer je U f za 3 manji od onog pri trouglu.2.57) ukazuje na još nešto. Imajući ovo u vidu. pri bilo kojoj brzini. Zamjenjujući ω s L 2 sa R2 . Pri vezi u zvijezdu.8. preko kojih je u kolo rotora moguće uključivati veći ili manji dodatni otpor Rd i tako. tri puta manja. Ni sa ovakvim otporom motor ne bi mogao da radi. da vrijednost maksimalnog momenta ne zavisi od vrijednosti aktivne otpornosti rotora R2 . mijenjajući vrijednost Rd . da je i M=0. ili motori sa prstenovima. isto je tako jasno. samo tada moramo mijenjati R2 sa promjenom brzine obrtanja rotora (s). Drugu vrstu čine rotori. Neka je. R2 = 0 . Motor ne može da radi. rekli smo. cosϕ 2 = 0 . kada se izjednači aktivni i induktivni otpor rotora. M pol = M max . Ovakvi motori nazivaju se motori sa namotanim rotorom. Međutim.17b). pa bi stepen iskorišćenja η M bio mali. ili trofaznog transformatora za smanjenje napona. Sa kratkospojenim rotorom obično se grade motori manjih snaga.17a).56) jasno ukazuje. da moment zavisi od R2 . Naime. ali je. pri kojoj je moment maksimalan.

Uočimo da prva faza stvara četiri pola. Tada je ugaona brzina polja ω 1 bila jednaka kružnoj učestanosti struje pomjereni za po 3 napojne mreže. magnetno polje pređe pun ugao 2 π .18 Direktno upuštanje Slika 8.17a Kratkospojni rotor Slika 8. Slika 8. kod dvopolnog statora. a da struja polaza ne bude prevelika. U središtu statora ćemo opet imati obrtno magnetno polje.20).5 Promjena brzine i smjera obrtanja asinhronog motora U dosadašnjem posmatranju.trougao 8. Znači njegova ugaona brzina je: . Rd Slika 8. svaki namotaj je stvarao po dva pola po svakoj fazi. Tada. i u odnosu na prvu pomjereni. obrtno magnetno polje smo dobili pomoću tri namotaja. i fazno i prostorno.17b Namotani rotor Slika 8.8. čija je brzina obrtanja dvostruko manja. U tom slučaju. povoljnim izborom početne otpornosti. Sada posmatrajmo slučaj kada svaki fazni namotaj razdvojimo u dva dijela (sl. Namotaji su ravnomjerno raspoređeni po unutrašnjosti statora. međusobno 2π rad. jedan namotaj po svakoj fazi.Kod motora sa kliznim prstenovima. Očigledno je da će i namotaji drugih faza stvoriti po četiri pola.19 Upuštanje preklopkom zvijezda . može se postići povoljan Mpol. tokom vremena T.2.20 Uz promjenu brzine obrtanja Neka je T perioda naizmjenične trofazne struje. koji su međusobno.

povećavaju se Džulovi gubici. tako da kroz njega protiče struja i 3 (jednačina 8. Znači. Slika 8. a namotaj 3-3' na drugu fazu sa strujom i 2 . . ako na slici 8. 8. najčešće se i koristi kao motor. rotora jer je: ako je moment M konstantan. važi s = f ( R2 ) Međutim. brzinu asinhronog motora možemo mijenjati promjenom broja pari polova na statoru. puni geomertijski ugao 2 π odgovara dvostrukom magnetnom polnom koraku 2 τ . izražene u obrtajima u minuti. u posebnim slučajevima. ugaona brzina obrtnog polja.13 namotaj 2-2' priključimo na treću fazu. a time i smjer obrtanja rotora motora. može koristiti kao generator. u tom slučaju. za vrijeme T. (8. dvostrukom polnom koraku odgovara magnetni ugao 2 π / p .6 Režimi rada asinhrone mašine Asinhrona mašina.2.kružna učestanost struje napajanja. Ova promjena brzine je moguća samo za motore sa kratkospojenim rotorom. mada se. a pun obrt od 2 π radijana pređe za pT vremena. brzina se može mijenjati i promjenom otpora u kolu s = K 0 M R2 . Kod motora sa namotanim rotorom. Kod statora sa p pari polova. Da bi našli vezu između brzine obrtanja.30). K 0⋅⋅ − const. kod dvopolnog statora.59) Prema tome. obrtno polje pređe ugao 2 π / p radijana. uspostavimo odnose: n 2π 2π = f ω 1 = 2π ⋅ f 1 = 2π 1 = 60 pT p 60 f n1 f n1 = = p 60 p ω . ili kao kočnica.. smanjuje se stepen korisnog dejstva motora. obično su to dvobrzinski motori sa odnosom brzina 2:1. pa se ovaj način regulacije brzine rijetko koristi.21 Režimi rada asinhrone mašine Imajmo u vidu definiciju klizanja: . dodavanjem dodatnog otpora R d u kolo rotora. Promjena smjera obrtanja vrši se promjenom redosljeda faza. koju smo do sada razmatrali kao motor. kod višepolne mašine je: 2π ω ω1 = = pT p gdje je p broj pari polova.ω1 = gdje je: 2π =ω T (8. Naime. promijeniće se smjer obrtanja obrtnog magnetnog polja. i učestanosti mreže f (Hz). Dakle.58) Dakle.

prema tome. magnetno polje proizvedeno strujom rotora. Naime. što može da izazove neugodne vibracije pri radu motora.n − n2 ω1 −ω 2 = 1 ω1 n1 Rekli smo. klizanje raste iznad jedinice: ω − (−ω 2 ) s= 1 >1 ω1 Ovakav režim rada se praktično ostvaruje kod dizalica. kao motori manjih snaga. induktivnim putem. Φ = Φ 1 + Φ 2 . i energiju primljenu na osovinu rotora. da se ne može sam pokrenuti. ni moment jednofaznog motora. fluks koji se obrće u suprotnom smjeru stvara moment M 2 koji djeluje kočeći na rotor. korisna snaga jednofaznog motora je manja. koji su po intenzitetu jednaki. pod dejstvom fluksa Φ 1 . pulsirajuće polje. i koji se obrću u suprotnim smjerovima istom ugaonom brzinom ω . ona proizvodi naizmjenično. pri nominalnom opterećenju. Ova osobina. Osobina ovog motora je da mu je polazni obrtni moment jednak nuli. posljedica je prirode naizmjeničnog magnetnog polja. kao što su: za istu veličinu i brzinu. samo što bi se rotor obrtao pod dejstvom momenta M = M 2 − M 1 . 8. što je moguće samo djelovanjem nekog spoljnjeg momenta. samo ako se rotor asinhrone mašine obrće nekom stranom mašinom. Asinhrona mašina kao kočnica Kada je rotor ukočen ω 2 = 0 . Pokazuje se da je. tj. Pretpostavimo da smo rotor ovog motora ručno pokrenuli u smjeru u kom se obrće zamišljeni fluks Φ 1 . koji se može prikazati i kao zbir dva obrtna fazora. počinje da se pomjera u smjeru obrtanja rotora. nisu konstantni (kao kod trofaznog).2. Međutim. često se koriste i jednofazni asinhroni motori. Ovakvo uprošćeno razmatranje važi samo kada je rotor u stanju mirovanja. kada kroz namotaj statora protiče jednofazna naizmjenična struja. tj. Međutim. ω 2 > ω1 ω −ω2 s= 1 <0 ω1 s= tada asinhrona mašina postaje generator. Ako se rotor obrće u smjeru suprotnom od smjera obrtanja magnetnog polja. ω 2 = ω 1 . ostvarenog strujom samo jedne faze. jednofazni motor ima više nedostataka u odnosu na trofazni. ulazna (jednofazna) snaga. odnosno za stvaranje obrtnog magnetnog polja. Pored problema polaska. takođe. Tada će. u mrežu preko statora. Ovo polje možemo zamisliti kao fazor Φ . Dakle mašina koči dejstvo spoljne sile – tereta. tj. pod dejstvom tereta rotor se obrće u smjeru suprotnom od onog kojim djeluje mašina. pa. Ovo pomjeranje polja rotora djeluje na smanjenje fluksa Φ 2 i na povećanje fluksa Φ 1 . rotor se obrće pod dejstvom razlike ova dva momenta. da se stanje s = 0 . iz koje će se asinhroni generator napajati reaktivnom snagom i strujom potrebnom za magnećenje svog magnetnog kola. . prenosi. M = M 1 − M 2 . na rotor djelovati moment M 1 (koji se mijenja sa brzinom po krivi sličnoj kao kod trofaznog motora). da bi asinhrona mašina radila kao generator.7 Ostali motori naizmjenične struje Jednofazni asinhroni motori Pored trofaznih asinhronih motora. kočeće djelovanje suprotnog momenta zanemarivo malo. s=1. može postići. Treba napomenuti. on bi nastavio kretanje u tom smjeru i sve bi bilo isto kao gore opisano. faktor snage jednofaznog motora je manji. nužno je imati trofaznu mrežu određenog napona i učestanosti. jednofazni motori se koriste kao motori malih snaga. Ako se brzina (pomoću stranog motora) još poveća. Asinhrona mašina se rijetko koristi kao generator. Dakle. Da smo rotor pokrenuli u suprotnom smjeru. Zbog svega toga. kada rotor počne da se obrće. tj.

što će se na statoru postaviti pomoćni namotaj. Time se izbjegavaju nepodesni mehanički prenosi. ili promjena brzine sa opterećenjem. Karakteristike jednofaznog rednog motora se. uglavnom.22 Poprečni presjek mašine jednosmjerne struje Elektromagneti N-S. motor jednosmjerne struje ima izvanredne osobine u pogledu regulisanja brzine obrtanja. pomoću uređaja koga nazivamo električna osovina. preko određenog otpornika. 1873. kao motori velike snage. Električna osovina Pomoću motora naizmjenične struje. Mi ćemo napomenuti samo "osovinu" koja se ostvaruje pomoću dva trofazna asinhrona motora.8. uslovi komutacije) se poboljšavaju sa smanjenjem učestanosti napona napajanja. koriste se tamo. o čemu će biti riječi u narednom poglavlju. a rotori sa prstenovima su vezani tako. nazivaju selsin. autosin itd. 8. Prva je izrađena još 1870. ili kako se još.3 Mašine jednosmjene struje Generatori jednosmjerne struje (dinamo mašine) su najstarije električne mašine. spojen sa odgovarajućim prstenom na drugom motoru. Kao motori male snage. da može da radi ne samo kao generator već i kao motor. Ovi motori. da je svaki prsten na jednom motoru. Svojstva ovog motora (stepen iskorišćenja. Postoje različite izvedbe električnih osovina. nužno je da magnetno polje statora postane obrtno polje. potiče otuda. i zauzimanje istog ugaonog položaja sa drugim mašinama na velikom rastojanju. koriste se za električne lokomotive. Ovakva veza između dvije osovine. god.Da bi jednofazni motor postao motor sa sopstvenim pokretanjem. po nazivima nekih firmi.22). poklapaju sa karakteristikama rednog motora jednosmjerne struje. i nazivaju induktor (sl. proizvode jednosmjerno magnetno polje indukcije B. usisivači prašine). kao što su prenosne mašine alatke. Čelični polovi pričvršćeni su na gvozdeni jaram statora. kad je napajanje jednosmjernom strujom. Statori oba motora su vezani na istu trofaznu mrežu. elastičnosti rada i mogućnosti postizanja velikog početnog momenta. Obrtno magnetno polje moguće je ostvariti tako. moguće je ostvariti potpuno sinhrono praćenje obrtanja drugih mašina. Pojavom asinhronog motora ove mašine postaju manje aktuelne. što ovaj motor može da radi i na naizmjeničnu i na jednosmjernu struju. utvrđeno je da je dinamo mašina reverzibilna. kao da su njihova vratila mehanički spojena. kroz koji će teći struja pomjerena za 90 0 u odnosu na struju u glavnom namotaju. drugi motor ga prati u sinhronizmu. međutim. . Slika 8. tj.god. ostvaruje se električnim putem. koji nekad ne bi ni bili mogući. ili neki kućanski aparati (stoni ventilatori. Motor radi najbolje kada je frekvencija jednaka nuli. gdje je potrebno podešavanje brzine. Kad se jedan motor obrće usljed toga što se razvija moment na njegovom vratilu. Univerzalni ili jednofazni redni motor Naziv univerzalni motor. tj. što se ostvaruje povezivanjem kondenzatora na red sa pomoćnim namotajem. koji se nalaze na statoru.

više ili manje talasastu. pri obrtanju rotora generatora. Stare mašine imale su stalne magnete. ako je na dirkama struja I. indukta i kolektora. ali uvijek istog smjera. po N/2 je vezano na red u jednu granu. u čijim žljebovima su smješteni namotaji.61) Razmatrajmo prvo mašinu kao generator. onda. Prema tome.Indukt. dobijamo uvijek isti polaritet jednosmjerne ems-e. data je poznatim skalarnim proizvodom: Φ (t ) = B ⋅ S = BS cos ωt = Φ m cos ωt n = 2πf 60 2 π f -brzina (učestanost) obrtanja (u sekundama) namotaja rotora. Kako ovaj fluks pobuđuje ems-u u induktu. stvaranje fluksa naziva se magnetna pobuda mašine. Ems-a u jednom navojku ima vrijednost: dΦ e (t ) = − = Φ m ω sin ω t = dt (8. tada kroz svaku granu teče I/2. ili nezavisnu pobudu i sopstvenu pobudu generatora. Tako. tada je opšti izraz za emsu: E= n Φ 60 m Prema tome. Na dirkama ili četkicama Č. 8. ems-a mašine je srazmjerna jačini magnetnog fluksa po polu Φ . što je sadržano u konstrukcionoj konstanti k e . da se srednja vrijednost za naizmjeničnu struju određuje samo za jednu poluperiodu te je: ω = 2π E= 2 2 ∫ E m sin ωtdt = π E m T 0 T 2 Prema tome. Induktor može da proizvodi fluks na razne načine. mašina može imati p pari polova i a paralelnih grana.2 Pobuda mašina jednosmjerne struje P n N Φ m = ke ⋅ Φ ⋅ n a 60 (8. ova ems-a je naizmjenična. te zavisi od konstrukcije motora. Krajevi namotaja vezani su na kolektor K.3.3. 8. Poznato je. Kod sopstvene pobude. pomoću kolektora i dirki. danas se tako izrađuju samo manje magnetomašine. imamo stranu. ili rotor.60) n = 2π Φ m sin ω t = E m sin ω t 60 Kao što se vidi. sinusna funkcija vremena. srednja vrijednost ems-e po navojku je: 2 2π E= n ⋅ Φm π 60 Ems-a po jednom provodniku je duplo manja n 1 E=2 Φ m = E po provodnika 2 60 Ako je mašina dvopolna. Međutim. otuda nazivi pobudni namotaj i pobudna struja. od ukupnog broja N provodnika indukta.1 Elektromotorna sila u induktu mašine Trenutna vrijednost magnetnog fluksa u navojku. broju obrtaja rotora n. koja postoji tokom jedne poluperiode. induktor se . u prvom redu od načina motanja indukta i povezivanja namotaja indukta. je gvozdeni doboš. jednosmjerna mašina se sastoji iz tri osnovna dijela: induktora. Srednja vrijednost ems-e za jednu granu od N/2 provodnika je: E = N U opštem slučaju. dobijamo jednosmjernu ems-u. Zavisno odakle se uzima pobudna struja. a obje grane su preko dirki paralelno vezane. Vrijednost ems-e na dirkama izražava se preko srednje vrijednosti.

spoljna karakteristika. pri n=const. Sopstvena pobuda je moguća samo ako postoji izvjesni remanentni magnetizam. I Ip A Ii I G Rp K A Ii G E B F D B I B D C Ip A Ii R G E F I + U R + U R C Ip I i I A G B U R a) + U b) c) d) Slika 8. i ems-om indukovanom u njemu. Karakteristika praznog hoda E 0 = f ( I p ) (sl. što je uvijek slučaj kod mašina sa gvozdenim polovima. a određuje se eksperimentalno na osnovu mjerenja prema sl.23. Ove osobine se najpreglednije pokazuju pomoću karakteristika generatora. c) Redna d) Složena Na šemama induktor predstavljamo jednim namotajem. 8.24 Karakteristika praznog hoda .8. redno (serijski).8. Indukt (rotor) predstavljamo krugom sa četkicama i on je okarakterisan otporom indukta. koji je okarakterisan svojim otporom. Šematski prikaz ovih veza dat je na sl. a) Nezavisna. magnetnim poljem indukcije B u međugvožđu: p n Φ = k e Φn E0 = N a 60 a pobudna struja je srazmjerna sa magnetnim poljem H. -karakteristika praznog hoda E0 = f ( I p ).8.24) je ustvari karakteristika magnećenja indukta B=f(H). -karakteristika opterećenja U=f(I) . Generatori sa raznim pobudama imaju različite osobine. ili na oba načina .složena pobuda.25 Slika 8.veže na indukt: otočno (paralelno). b) Otočna.24.23 Vrste pobude generatora. jer je E0 srazmjerna sa fluksom. Ova karakteristika data je na sl. tj.

U = E0 − E r Sa povećanjem opterećenja. koji je poprečan u odnosu na fluks induktora (polova). ems-a.A I A + G E0 V C A Ip A G B Rp I=0 + E0 V Rp K B D a) b) Slika 8. iza tačke A.24 uočavamo da i pri I p = 0 imamo izvjesnu ems-u E2 koja je posljedica zaostalog magnetizma. napon opterećenog generatora je manji od ems-e u praznom hodu E0. kako se vidi sa sl.8. Pošto mašina radi blizu magnetnog zasićenja. E0 ne može više da raste. te. do 8.8.26. rezultantni magnetni fluks u induktu se smanjuje. Kada je generator sa nezavisnom pobudom opterećen. Ovaj uticaj se naziva reakcija rotora (ili reakcija armature) Er.26 Spoljna karakteristika generatora sa nezavisnom pobudom Kod generatora sa otočnom pobudom napon opada još i zbog toga što.29 predstavljene su ove karakteristike. a zbog toga napon na krajevima indukta još više opadne.26. tako da je napon na izlazu generatora. tj. opadne i pobudna struja I p .8. koja treba da proizvede ovaj pad napona. kada kroz rotor teče struja.25 Mjerenje karakteristike praznog hoda generatora a) sa nezavisnom. tj. bi bila manja od tog pada napona. Spoljna karakteristika je različita za generatore sa različitom pobudom. za vrijednost E p (sl. b) sa otočnom pobudom Na sl.: U = E 0 − E r − R i Ii U (V) E0 Er Ri I i (8.62) U In I (A) Slika 8. i ona stvara svoj magnetni fluks. mašina se ne može pobuditi jer je E 0 < R p I p . prema tome. što nije realno.63) . Na sl. povećava se i pad napona na induktu. Isto tako. ili n mali. Ako je R p velik.8.27) U = E0 − Er − Ri Ii − E p (8. zbog pada napona na krajevima indukta.

28 Spoljna karakteristika rednog generatora Karakteristika generatora sa složenom pobudom predstavljena je na sl. Slika 8. i u stvari predstavlja kombinaciju otočne i redne pobude.U (V) E0 Er Ri I i Er U In I (A) Slika 8. Kriva (a) na sl. napon (kriva b) se smanjuje. ili da bude jednak naponu u praznom hodu (kriva 2).8. Pogodnim izborom preovlađujućeg uticaja jednog ili drugog pobudnog namotaja. pri nominalnom opterećenju. bude viši nego pri praznom hodu (kriva 1).29. moguće je ostvariti da napon.27 Spoljna karakteristika otočnog generatora Kod generatora sa rednom pobudom. koja je u ovom slučaju jednaka struji indukta I p = Ii = I .28 predstavlja promjenu napona kod neopterećene mašine.29 Karakteristika generatora sa složenom pobudom . napon postepeno raste. jer postepeno raste i pobudna struja. 8.E r i pada napona u kolu RI. ili da bude nešto niži nego pri praznom hodu (kriva 3). Pri opterećenju. U (V) a) Er RI b) U In I (A) Slika 8. zbog uticaja reakcije indukta .

sl. Moment pogonske mašine mora da savlada otporni moment ovih elektromagnetnih sila.3. Razlike u ponašanju mašine kao generatora i mašine kao motora. Kod motora nema smisla govoriti o stranoj ili sopstvenoj pobudi. Kod motora razlikujemo: paralelnu (otočnu). serijski (rednu) i složenu (redno-parlelnu. odredimo elektromagnetnu silu: F = I i (l × B ) .Kada mašinu jednosmjerne struje razmatramo kao motor. dakle i induktor i indukt. I-K –krajevi nezavisnog pobudnog namotaja generatora. Uzmimo da je smjer struje u provodnicima rotora u oba slučaja. ili kompaudnu) vezu. i elektromagnetne sile koja djeluje na namotaje rotora. najbolje ćemo uočiti posmatranjem ems-e i struje u induktu. jer se motor. pri čemu se kroz ove namotaje propušta struja indukta Ii ). i kod motora i kod generatora.8. odnosno smjer vektora indukcije B . i dati smjer struje kroz namotaje rotora kao na slici. Naglasimo da se prva slova u parovima oznaka odnose na "+" pol. Motori sa različitim pobudama imaju različite karakteristike. na šemama ga predstavljamo kao i generator. G M Slika 8. koje važe za motor. a druga slova na "-" pol.64) Za dati polaritet N-S. kada se koristi kao motor. spoljna mašina mora da obrće rotor generatora u smjeru kazaljke na satu. Jednačina naponske ravnoteže u kolu indukta generatora (uz zanemarenje E r i E p ) je: U = E − Ri Ii (8.30. 8.3 Osnovne jednačine motora jednosmjerne struje Mašina jednosmjerne struje. dakle.krajevi pobudnog redno vezanog namotaja G-H –krajevi pomoćnih polova (koji se ugrađuju kod većih mašina u cilju poništavanja reakcije rotora. dakle. isti. Napon na izlaznim priključcima generatora je posljedica indukovane ems-e u namotajima rotora (indukta).30 Elektromagnetne sile kod generatora i motora . samo se u nekim tehničkim detaljima razlikuje od mašine koja se koristi kao generator. Oznake krajeva namotaja su standardizovane i moramo ih poštovati: A-B –krajevi rotora (indukta) C-D –krajevi pobudnog paralelno vezanog namotaja E-F . napajaju iz mreže (izvora jednosmjerne struje). i njih ćemo razmatrati na temelju osnovnih jednačina.

djeluje sila: F = I i (l × B ) ili F = I i lB . Motor se obrće usljed sprega elekromagnetnih sila. Struja je ista kroz sve provodnike. Usljed obrtanja. jednačina ravnoteže električnih sila je: U = E + R i Ii . dakle.broj pari polova l . i imajući u vidu izraz za kems-u E E = Ke ⋅ Φ ⋅ n uočavamo da će. biti mala i kems-a E. u rotoru motora se indukuje ems-a. kroz provodnike teče struja Ii u datom smjeru. Elektromagnetni moment M m motora tada je: M m = N ⋅ F ⋅r = N ⋅ I ⋅l ⋅ B ⋅r Uobičajeno je. (8. na dirke se dovodi napon mreže U.65) Potražimo sada vrijednost struje u rotoru U − E Ii = Ri Kako je kod realnih motora otpor namotaja rotora relativno mali ( R i < 1 Ω ) . Na svaki provodnik djeluje sila: F = I i (l × B ) i rotor se.66) M = K m Φ ⋅ Ii Jednačina broja obrtaja motora Iz jednačine napona motora jednosmjerne struje: U = E + Ri I i možemo naći brzinu. Jednačina momenta motora Na svaki provodnik indukta. pod uticajem ovog napona. na red sa induktom vezati otpornik za pokretanje. po čijim se izvodnicima nalazi N provodnika u žljebovima. naponu drži ravnotežu zajedno sa padom napona u rotoru. Za ograničenje velike struje indukta Ii .dužina provodnika u induktu. pa je posljedica enormno visoka struja rotora pri polasku. po obima indukta srednjeg poluprečnika r. Uzmimo B neku srednju indukciju radijalnog polja. Sada je izraz za moment motora: M m = N⋅ Ii Φ ⋅2p p N l ⋅r ⋅ = ⋅ ⋅ IiΦ 2a 2π ⋅ r ⋅ l a 2π (8. Prema tome. pri maloj brzini n. već preko ukupne struje indukta: Ii = I ⋅ 2a . ne magnetna indukcija. i da se koristi. zahvaljujući momentu ovih sila. već srednja vrijednost fluksa po polu mašine: 2π ⋅ r ⋅ l Φ = BS p = B ⋅ 2p gdje je: p . treba. kojim teče struja. imajući u vidu da je: E = p n ⋅N ⋅ ⋅Φ a 60 . koja je kontraelektromotorna sila. obrće u naznačenom smjeru (suprotno kazaljci na satu). ne preko struje kroz provodnik I.Kod motora. da se moment motora izražava. B se mijenja po obimu. ili pokretanje vršiti sa sniženim naponom napajanja motora.

relativno jednostavno. da struja indukta Ii ne bude veća od 1. Zato se. tj. mijenjati. n = f 2 ( I i ). u trenutku polaska. Fluks je moguće. I ipol = U / Ri . 8. na red sa induktom. Sa povećanjem brzine. pa je lako mijenjati i brzinu n. Analiza rada motora vrši se na bazi tri osnovne jednačine motora: U−E Ri M m = K m Φ ⋅ Ii U − Ri ⋅ Ii n= Ke Φ Ii = (8. Kada rotor postigne nominalnu brzinu. To znači da je.31 Šema veza motora sa otočnom pobudom Pri puštanju u rad R po je isključen da bi se dobio veći Φ i time veći moment pri polasku.5 ⋅ I in . a promjena pada napona mala.67) Kako je napon napajanja U konstantan. takav. struja indukta ograničena samo sa (malom) otpornošću indukta. Prema . U=const. te je M m linearno srazmjeran struji opterećenja.71) Pri puštanju motora u rad n=0. vezuje otpornik za puštanje R p . Slika 8. pa je indukovana kontraelektromotorna sila u namotajima E = 0 .69) (8. n=nn. Za vrijeme rada motora. kao i Φ .4 Osobine rada motora jednosmjerne struje Osobine rada motora se procjenjuju na osnovu karakteristika: M = f 1 ( I i ). M = f 3 (n). Rp se isključi. vrijednost otpora Rp treba smanjivati.68) (8. U ovome je praktični značaj motora jednosmjerne struje.70) Motor sa otočnom pobudom Imajmo u vidu da je indukovana kems-a u induktu: E = Ke ⋅ Φ ⋅ n (8.3. vidimo da n zavisi uglavnom od fluksa Φ .p NΦ ⋅ = U − Ri ⋅ I i a 60 U − Ri ⋅ I i U − Ri ⋅ I i n= = p N KeΦ ⋅ Φ a 60 E = n⋅ (8.

pa se brzina n malo mijenja sa promjenom opterećenja Ii . brzina rotora n opada. magnetni moment motora ga ne može slijediti. Pri maksimalnom Φ imamo najmanji broj obrtaja koji se zove osnovni.8.8. Slika 8. moment motora M m raste. Slika 8. R p štiti motor od prevelike struje pri polasku.32 Zavisnost brzine i momenta od opterećenja Pri nominalnom radu U=const. I p = Ii = I Slika 8. Kada otporni moment opterećenja poraste.33 Mehanička karakteristika otočnog motora Motor sa rednom pobudom Šematski prikaz ovog motora dat je na sl. M m =f(n).33. struja indukta i struja opterećenja je jedna te ista. dok se ponovo ne uspostavi ravnoteža sa otpornim momentom M m = M 0 .70).(8.8.34 Šema veza motora sa rednom pobudom . odnosno promjenom vrijednosti R po u pobudnom kolu (sl.31). motor se sam podešava prema opterećenju.. pa struja rotora Ii raste.. brzina se mijenja promjenom fluksa. Kod ovog motora pobudna struja.69) i (8. Stoga se ovaj motor naziva motor sa stalnom brzinom. koja je data na sl.34. možemo dobiti mehaničku karakteristiku. kems-a E opada. Dakle. Φ =const. Iz jednačine (8.70).

motor može da se razleti. brzina motora se povećava (sl. a ne preko kaišnika. Kada se otporni moment (opterećenje) smanjuje. Zato se motor direktno vezuje sa osovinom opterećenja. pa je: M m = KmK ⋅ I2 = k ' I2 (8. pri manjim strujama nego otočni. pođimo od izraza za struju:: U − n ⋅ ke ⋅ Φ Ii = I = R odakle je brzina: n= U R⋅I U R − = − k e KI k e KI K'I K' Izraz za struju možemo napisati u obliku: I = U K ' (n + R ) K ' = U K 'n + R pa je izraz za moment: ' ' M m = k m ΦI = K m I 2 = K m (K ' n + R ) 2 U2 (8. (8. sl.36). Ako se moment mnogo smanji.73) keΦ k e KI i K' Ii K' Uočavamo da je brzina hiperbilička funkcija struje I.72) Pogodnost rednog motora je u tome što mu moment raste sa kvadratom struje. Stoga se ove mašine i koriste kao snažni motori. koji treba da razviju veliki moment.8.74) M m . Mehanička karakteristika Da bismo vidjeli kakva je zavisnost brzine od momenta.opada sa kvadratom brzine.8.67 In I i(A) Slika 8.M n n M nn 2Mn Mn In 1. .35. jer će ga oni razviti. zbog vrlo velike brzine. pa uzimamo da je fluks Φ =kI. sa manjim opterećenjem mreže. tj.35 Karakteristike motora sa rednom pobudom Smatraćemo da magnetno kolo motora nije u magnetnom zasićenju. Zavisnost brzine obrtanja nalazimo iz izraza: U − Ri I i U − Ri I i R U n= = = − i .

da bi mašina bila generator. Postoje dvije osnovne vrste električnog kočenja: dinamičko. Kada se prekidač prebaci u položaj 2. 8.8. trolejbusi. Kočenje je intenzivnije. lokomotive) i za dizalice. kolo indukta se prekine od linije napajanja na jednom kraju i taj kraj se poveže sa otpornikom Rk (sl. Jasno. Ovo se može vršiti: mehanički (za male motore) i električno. inače ne bi bilo kočenja. baš zbog velikog početnog momenta. C A D B Slika 8. pri većem obrtanju usljed . što je veća struja IG. mašina nastavi da se obrće uslijed inercije. očigledno je da se promjena smjera obrtanja rotora. da se vrši kočenje motora.36 Mehanička karakteristika rednog motora Redni motor se koristi u vuči (tramvaji. koji napaja promjenljivi otpornik Rk . naročito kod motora za vozila.8.37).37 Dinamičko ili reostatsko kočenje Kada je prekidač u položaju 1 (sl. pobuda mora ostati povezana na mrežu. postaje generator.37). dakle. može postići promjenom smjera struje kroz indukt (tada se mijenja smjer vektora l ) ili kroz induktor (tada se mijenja smjer vektora B ). ili reostatsko i regenerativno. mašina radi kao motor.5 Regulacija brzine obrtanja motora jednosmjerne struje Promjena smjera obrtanja Iz vektorskog izraza za silu koja djeluje na provodnik indukta F = I ⋅ (l × B ) .n Slika 8.3. Kočenje Često je potrebno. Dinamičko ili reostatsko kočenje Kod ovog kočenja. Pri ovome. treba voditi računa o vezama između indukta i induktora.

n = n0 ⋅ . Podešavanje (regulacija) brzine Iz jednačine broja obrtaja motora jednosmjerne struje U − Ri Ii n= Ke Φ vidi se da se brzina može podešavati djelujući na struju indukta Ii . u slučajevima kada je potrebna regulacija brzine. pri praznom hodu i bez reostata R. te zbog toga.75) ⎟. i pored nekih svojih nedostataka. I ovdje se motor pretvara u generator. Osim toga. znatno smanjen stepen korisnog dejstva ηm motora. koji energiju šalje u mrežu. Zaustavljanje mašine vrši se trenjem mehaničkom kočnicom. brzina je: U − ( R + Ri ) ⋅ Ii n= Ke Φ dijeljenjem ove dvije jednačine dobićemo: U − ( R + Ri ) ⋅ Ii smatrajući U >> Ri ⋅ Ii ⋅0 U − Ri ⋅ Ii 0 ⎛ (R + Ri )I i ⎞ n = n 0 ⎜1 − (8. što znači da su motori jednosmjerne struje veoma pogodni za promjenu brzine. U ⎝ ⎠ Vidimo da je broj obrtaja n linearno srazmjeran struji Ii . na magnetni fluks Φ (tj. i Φ = const. brzina n ne zavisi samo od otpornosti otpornika R. Usporavanjem mašine. Regenerativno kočenje Ovo kočenje se manje koristi i skuplje je od mehaničkog kočenja.38) + I I po Ii C R A M D B Slika 8. motori jednosmjerne struje. Tada. Reostatsko podešavanje brzine (sl.inercije. Sve ove veličine mogu se kontinualno i dovoljno mijenjati. n0 = K eΦ a pri opterećenju motora i uključenom reostatu R. opada IG. Kako ovu osobinu motori naizmjenične struje nemaju. mijenjanjem pobudne struje I p ) i na napon napajanja U.38 Reostatska regulacija brzine Da bi našli vezu između broja obrtaja i struje indukta neka je: U=const. Nedostaci ove regulacije su veliki Džulovi gubici u reostatu. motor ima broj obrtaja n 0 : U − R i ⋅ Ii 0 .8. su pogodniji. pa i efikasnost kočenja.

što se brzina n. za određenu brzinu. Prednost ovog metoda je. pogodno je tamo. . pogoršava se komutacija i motor nestabilno radi. ne postoji i određena vrijednost otpornosti reostata R.76) Ovakvo regulisanje brzine je ekonomično. Dakle. Pošto se ovo regulisanje obavlja bez znatnih gubitaka snage. praktično. Najmanji n je kada je R po isključen. uočićemo da pri povećanju brzine n. Nedostak ove metode je u tome. Slika 8. KeΦ Uočimo da je pri ovoj regulaciji snaga motora P = E ⋅ Ii skoro konstantna. ova metoda predstavlja idealan način regulacije brzine. kada slabi magnetni fluks. tj.8. ne smanjuje se stepen iskorišćenja motora. Posmatrajmo sada jednačinu za ems-u: E = k e Φn = k e Φ U − Ri I i = U − Ri I i = const . ovakvo regulisanje brzine. gdje pogonski uslovi zahtijevaju povećani obrtni moment. smanjuje se moment motora M m . može svesti na nulu.39 Regulacija brzine promjenom pobude što je očigledno iz jednačine broja obrtaja motora n= U − Ri I i U − Ri I i = ke ⋅Φ K'Ip (8. Imajući u vidu jednačinu momenta: M m = k m ΦI i .već i od opterećenja motora. Promjena brzine promjenom pobude (sl. te. za granice u kojima se može vršiti. struja pobude I p je relativno mala. Posebno je pogodna za motore sa otočnom i složenom pobudom.39) Ovom metodom moguće je samo povećati broj obrtaja. Dakle. pa su i Džulovi gubici mali. smanjenjem fluksa Φ . ako je opterećenje stalno. što je povećanje brzine ograničeno uticajem reakcije indukta. jer je tada pobudna struja (i fluks) maksimalna. pri manjem broju obrtaja.

(Ako postoji jednosmjerna mreža. I A B K I K A B Slika 8. mijenjaće se brzina motora M 1 . Pomjeranjem klizača na otporniku R.40 Vard-Leonardova metoda Imajmo u vidu izraz za brzinu obrtanja motora n = U − R i ⋅ Ii Ke (8. promjenom pobudne struje motora I po M1 motora M 1 .76). Prebacivanje preklopke P iz položaja 1 u položaj 2.40. Kako generator G1 obrće asinhroni motor M. promjenu polariteta napona U.8. Na sl. promijeniće se smjer pobudne struje IpoG1 generatora. ali je mi navodimo zbog dobre ilustracije (sl. prema jednačini (8. napon U napajanja motora. prikazana je i dodatna mogućnost promjene brzine motora.76) Reguliše se brzina motora M1 .8. Izmijenjeni polaritet napona na motoru M 1 izaziva promjenu smjera obrtanja motora M 1 . mijenjamo jačinu pobudne struje I po G1 generatora. čija je brzina stalna i istog smjera. promjenom fluksa motora.. služi za pobudu generatora G1 i motora M1. istovremeno. promjenom napona napajanja U. koji se naziva budilica. a time se mijenja napon generatora G 1 .40). to će promjena smjera pobudne struje. ili eksitator. budilica G2 tada nije potrebna). Pošto je to. koga daje generator G1 . . Danas se promjena napona napajanja efikasno vrši korišćenjem energetskih elektronskih pretvarača napona. ova metoda se danas ne projektuje. imati za posljedicu. Generator G 2 . Ova promjena vrši se promjeranjem klizača na otporniku R1.Promjena brzine promjenom napona (Vard-Leonardova metoda) Zahvaljujući razvoju sredstava tehničke regulacije.

Pojedinačni pogon (sl. koje. Više nedostataka. sastoji se od jednog elektromotora. u većini slučajeva.42b predstavljen je primjer dvomotornog pogona. Sve elektromotorne pogone moguće je klasifikovati u: grupne. koji čine jedinstvenu tehničko-tehnološku cjelinu. . V .4. elektromotor određene snage.1 Opšte o elektromotornim pogonima Elektromotornim pogonom nazivamo skup funkcionalno vezanih elemenata. Da bismo mogli izvršiti pravilan izbor elektromotora. koji pokreće jednu radnu mašinu. i uređaja za napajanje i upravljanje. ta radna mašina. Postoje tipski motori za pojedine djelatnosti. L .42a). Pri projektovanju elektromotornog pogona.vratilo RMN L M Slika 8. pokreće jednovremeno više radnih mašina. od kojih su osnovni nizak stepen iskorišćenja i vrlo ograničene mogućnosti upravljanja.41 Šema grupnog pogona. M1 M RM M2 RM a) b) Slika 8. mogu imati i po više radnih mehanizama (izvršnih organa). Višemotorni pogon sastoji se od više elektromotora po radnoj mašini. dizalički motori.8. bira se iz niza tipskih motora koje fabrike proizvode. radne mašine. od kojih svaki služi za pokretanje po jednog radnog mehanizma. Rijetko kada se projektuju specijalni motori za neku radnu mašinu. posredstvom transmisionog vratila ili na drugi način. valjaonički motori. opet. može imati više radnih mehanizama. koji se sastoji od: elektromotora. Grupni elektromotorni pogon (slika 1) sastoji se od jednog elektromotora koji. potrebno je da se upoznamo sa osnovnim svojstvima elektromotornih pogona.. mehanizma za prenos snage između elektromotora i radne mašine. ili gabarita. V L L RM1 RM2 RMi pogonski motor RM .radna mašina. motori za tekstilne mašine i sl.ležaj. Na slici 8.4 Elektromotorni pogoni 8. npr. doprinijeli su napuštanju ovakve koncepcije pogona. pojedinačne i višemotorne pogone.42 Primjeri a) Pojedinačnog i b) Dvomotornog pogona. pri čemu.8.

). kod kojih se otporni moment sastoji od komponente nezavisne od n i komponente proporcionalne sa n2. u zavisnosti da li se sistem ubrzava. brzina obrtanja rotora elektromotora. bilo kojeg tijela. Da bi mogao da pokreće radnu mašinu. treba da razvija moment: dΩ .4. Za izbor pogonskog motora važnu ulogu ima statička karakteristika M=f(n) radne mašine. a druga je posljedica ubrzavanja pojedinih pokretnih dijelova elektromotornog pogona. Tipični oblici statičkih karakteristika raznih mehanizama prikazani su na slici 8.2 Osnovi dinamike elektromotornog pogona Osnovne veličine koje karakterišu radnu mašinu su njen otporni moment i moment inercije. Vrijednost Mdin=J(dΩ/dt) može biti pozitivna. itd. jednak je sumi proizvoda masa elementarnih čestica tijela mk i kvadrata rastojanja ρk tih elementarnih djelova od ose obrtanja: J= k =1 ∑ m k ρ2 k n a isti se može izraziti i kao proizvod mase m tijela i kvadrata tzv. dakle. Otporni moment se uvijek sastoji od dvije komponente -statičkog Mst i dinamičkog Mdin momenta. otpor koji pruža teret pri podizanju. Prva komponenta je posljedica otpora koji se javljaju pri obavljanju rada radnog mehanizma (otpori trenja svih vrsta. Karakteristika 3 je tipična za ventilatore i očigledno je nelinearna. tj. Ova brzina je. M M = M st + M din = M st + J dt gdje je: J . motor. praktično je čitav sistem zamijeniti svedenim sistemom. Karakteristika 1 odnosi se na radne mehanizme kod kojih otporni moment ne zavisi od brzine (npr. Moment inercije J. Pokazuje se racionalnim da se niže brzine obrtanja dobijaju pomoću zupčastih ili kaišnih prenosa. Ω . otpor rezanja. kao 2 J = mRin . to često nije slučaj. Poželjno je da motor bude vezan sa radnim mehanizmom radne mašine neposredno.44 sa motorom: momenta MM. uprošćenim sistemom u kome se svi elementi obrću istom brzinom. Neki radni mehanizmi imaju karakteristiku pravca (karaktristika 4) i odražavaju linearnu zavisnost M od n. negativna ili jednaka nuli.moment inercije obrtnih djelova pogona. alatne mašine tipa struga). U tom smislu. u odnosu na osu motora. pomoću spojnice bez ikakvih zupčastih ili kaišnih prenosnika.300)min-1. Razni radni mehanizmi mogu imati vrlo različite statičke karakteristike. Karakteristika 2 je tipična za centrifugalne pumpe. momenta inercije JM i ugaone brzine ΩM koji. gdje je Rin rastojanje od ose obrtanja tačke u kojoj je moguće zamisliti skoncentrisanu svu masu tijela koje se obrće oko te ose. usporava ili je dostigao stacionarno stanje. tj. jer radni mehanizmi obično zahtijevaju brzine obrtanja (50 .43. radijusa inercije Rin. razmotrimo primjer sa slike 8. Međutim. M 3 2 4 1 n Slika 8.ugaona brzina i dΩ/dt . Pri proračunu složenih pogona sa obrtnim ili linijskim kretanjem različitim brzinama pojedinih njihovih dijelova. kao tipičan. uz korišćenje motora uobičajene izvedbe za brzine (750 3000)min-1. po pravilu.43 Tipični oblici statičkih karakteristika nekih radnih mehanizama.ugaono ubrzanje osovine motora. posredstvom zupčastog .8. a izrada tako sporohodnih elektromotora nije ekonomična.

umjesto rotacionog. odakle je Msv = MRM ΩRM 1 = MRM ΩM k pr . kao što su otporni momenti koji se javljaju u zupčastom prenosu i momenti inercije obrtnih djelova uređaja za prenos snage. a kpr=ΩM /ΩRM .45a). potrebna snaga za prevladavanje statičkog momenta radnog mehanizma u svedenom sistemu. M sv Ω M = M RM Ω RM . Ovo svođenje se vrši iz uslova jednakosti kinetičke energije stvarnog i svedenog sistema J sv Ω2 Ω2 Ω2 M = J M M + J RM RM . Trajni režim rada karakteriše trajanje opterećenja toliko dugo da temperature svih djelova elektromotora dostignu stacionarna stanja (slika 8. potrebno je izvršiti i svođenje otpornih momenata i momenata inercije ostalih elemenata elektromotornog pogona. 8.4. ⎜ 2 ⎟ k pr ⎝ ⎠ Na ovaj način. može se dobiti Msv Ω M = FRMv RM . radna mašina MM J M ΩM RM M motor JRM ΩRM zupčasti prenos Slika 8. Primjer takvog pogona je pogon ventilatora. pod dejstvom sile FRM. Primjer za ovaj režim može biti pogon krana. kratkotrajni (S2) i intermitentni režim rada (S3). Tri osnovna režima rada elektromotornih pogona su: trajni (S1). pa je 2 2 2 2 ⎛ Ω2 ⎞ 1 J sv = J M + J RM ⎜ RM ⎟ = J M + 2 J RM .3 Osnovni režimi rada elektromotornih pogona U elektromotornim pogonima definisano je osam karakterističnih režima rada. iz uslova očuvanja snage. Ako radni mehanizam. a period prekida rada je dovolno dug da se motor praktično ohladi do temperature okolne sredine. gdje je Msv.svedeni momenat radne mašine na osovinu motora.44 Jedan primjer elektromotornog pogona. izvršiti svođenje momenata inercije.prenosni odnos. pored svođenja statičkih momenata. tj. momenta inercije JRM i ugaone brzine ΩRM. Zanemare li se gubici prenosa. linijsko kretanje brzinom vRM tada. .prenosa prenosnog odnosa kpr. vrši. Pri kratkotrajnom režimu rada (slika 8. odnosno Msv = FRM v RM . pokreće radni mehanizam otpornog momenta MRM. jednaka je snazi pogonskog mehanizama. ΩM Pri svođenju sistema neophodno je.45b) radni period je relativno kratak i temperatura motora ne uspijeva da dostigne stacionarno stanje.

kao i veća ulaganja u motor. tj. na određenu vrijednost temperature ambijenta (okolne sredine). ova vrijednost može biti λpr=3 . Pravilan izbor elektromotora. za neko ograničeno vrijeme (5.). Karakteristična veličina za ovaj režim je i=(t/T) i naziva se koeficijent intermitencije. Trenutno preopterećenje motora naziva se ono opterećenje. snaga koju motor može odavati na svojoj osovini. odnosom kratkotrajnog dopuštenog momenta Mm i momenta Mn koji odgovara nominalnom opterećenju λpr= Mm/Mn. a da ne dođe do oštećenja na njemu. U saglasnosti sa osnovnim režimima rada elektromotornih pogona. ne trenutno već kratkotrajno. Ovaj koeficijent se najčešće izražava u procentima i=100(t/T) (%). Za motore uobičajene konstrukcije λpr=2. a sam motor je. koje motor može savladati tokom vrlo kratkog intervala vremena. 8. važna njegova sposobnost da podnese neko preopterećenje.45 Opterećenja pri raznim režimima rada: a) Trajni. . t b) t c) t Pri kratkotrajno povratnom (intermitentnom) režimu (slika 8. Za vrijeme rada motor treba da se grije približno do dopuštene temperature. Uslovi u kojima treba da radi motor često odstupaju od nominalnih pa je potrebno date podatke preračunati na realne uslove. izaziva suvišne gubitke energije. produktivan i pouzdan rad radne mašine. 15. i mora razvijati polazni momenat dovoljan za pokretanje radnog mehanizma. Pored toga. U saglasnosti sa ovim.P P t T P a) Slika 8. Često je. snaga motora se bira.4. U vezi sa ovim. uz povećane gabarite motora i pogona kao cjeline. nego što je neophodno za uslove pogona. a zatim se kontroliše u odnosu na uslove puštanja i preopterećivanja. itd. izložen opasnosti od prijevremenog otkaza.4. 30 min. zbog uslova rada motora. u najvećem broju slučajeva. prema snazi za konkretni pogon. U posebnim slučajevima. b) Kratkotrajni. Izbor motora veće snage. Primjer za ovakav režim rada može biti pogon automatskog struga koji. a kod motora za JSS maksimalno dozvoljenom strujom. 10.45c) period rada i pauza se smjenjuju. u takvim uslovima. Nekada. dati na natpisnoj pločici elektromotora. za koju je predviđen motor. kao i nadmorsku visinu. pri serijskoj proizvodnji. poslije kojeg se motor mora isključiti. Motor mora biti odabran tako da se njegova snaga što bolje koristi. pri čemu ni u jednom periodu rada temperatura motora ne dostigne stacionarno stanje. obavlja jednu operaciju. U takvim slučajevima. da bi se ohladio do temperature ambijenta. mora obezbijediti ekonomičan. motor mora raditi normalno pri mogućim preopterećenjima. sa kojim se mehanički spreže.4 Izbor snage elektromotora Nominalni podaci.pretjerano iskrenje i slično). snaga motora se nedovoljno koristi. (pri zahtjevima za veća kratkotrajna preopterećenja) se prilazi izboru motora polazeći od zahtijevane maksimalne snage. Izbor motora nedovoljne snage snižava produktivnost i pouzdanost. Sposobnost preopterećenja definiše se koeficijentom preopterećenja λpr. odnose se na dati režim. c) Intermitentni režim. pri kojoj još nisu narušeni uslovi dobre komutacije (rad kolektorskog uređaja bez negativnih posljedica . Kod asinhronih motora. na osnovu kriterijuma zagrijavanja. definiše se kratkotrajna snaga preopterećenja. to preopterećenje određeno je prevalnim momentom. razlikuju se i definicije nominalnih podataka elektromotora. Elektromotori se rade za tri različita režima rada i na natpisnoj pločici se nalaze odgovarajuće oznake. ali ne iznad nje.

Neka je u vremenu t=0. Nužno je samo izvršiti provjeru tako izabranog motora u odnosu na potrebni polazni moment.površina hlađenja i θ .77) Q . S obzirom na dopuštene temperature. razlika temperatura iznosila θ 0 : c = T ⋅ ln⋅ (θ max − θ 0 ) θ − θ0 t = T ⋅ ln ⋅ max θ max − θ t θ max − θ 0 = eT θ max − θ ili t t t θ max − θ = (θ max − θ 0 ) ⋅ e T − θ = θ max ⋅ e T − θ max − θ 0 ⋅ e T . problem se uprošćava i motor se smatra homogenim tijelom.α S S θ dt= m c d θ α S S ( θ max . da motor radi pri najvišoj dopuštenoj temperaturi koju dozvoljava vrsta izolacije upotrebljena u njemu.razlika temperature tijela i okolne sredine. sa aspekta zagrijavanja. Snaga motora treba da bude izabrana tako. Topota razvijena u mašini u intervalu dt.78) u (8. U takvim slučajevima. u odnosu na snagu opterećenja. električna mašina. Tada imamo: (8. neophodno je znati zakon promjene priraštaja temperature motora u vremenu. kvarc sa lakovima za visoku temperaturu. Za ove svrhe.78) Q= α S S θ max Uvrstimo li (8.masa tijela.θ ) dt =m c d θ m⋅c dθ dt = ⋅ .79) ⋅ = T ( =) ⋅ h αS ⋅ S t = −T ⋅ ln⋅ (θ max − θ) + c Integracionu konstantu c određujemo iz početnih uslova. odnose se na određenu temperaturu okoline θ ao . ili veća. jednaka je zbiru toplote koju mašina odaje okolnoj sredini (pretežno provođenjem i konvekcijom) i toplote koja se u mašini akumuliše i tako prouzrokuje povišenje njene temperature: Q ⋅ dt = α S S ⋅ θ ⋅ dt + m ⋅ c ⋅ dθ (8. snaga motora će biti manja i obrnuto. Da bi se izvršio izbor elektromotora prema snazi za kratkotrajni i intermitentni režim rada. aluminijum. α S ⋅ S θ max − θ m⋅c (8.specifična toplota tijela (mašine). a tijelo je dostiglo maksimalnu temperaturnu razliku θ max . hartija. c . Ako je temperatura okoline veća.Najjednostavnije je odabrati motor za trajni režim rada. nominalna snaga motora mora biti jednaka. gvožđe) koji dobro provode toplotu. date na tablicama motora. dijele se u više "klasa izolacije". može se posmatrati kao homogeno tijelo sa unutrašnjim izvorom toplote (gubici koji se pretvaraju u toplotu) i pored toga što ona predstavlja vrlo složeno tijelo realizovano skoro u cjelini od aktivnih materijala (bakar.složeni koeficijent prelaza toplote. U stacionarnom stanju d θ =0. i električnih mašina uopšte. za srednje temperature proizvodi od liskuna i azbesta. fluks (W). pri konstantnom ili malo promjenljivom opterećenju. tada se sva generisana toplota predaje okolini.77) α S S θ max dt . Pri proučavanju toplotnog režima. svila. α S . izolacioni materijali koji se koriste kod motora. te provjera motora na zagrijavanje i preopterećivanje nije nužna. a za najviše temperature staklena vuna. S . koja se razvija u mašini. Za niže temperature kao izolacioni materijali se koriste pamuk. kao i za trajni režim sa promjenljivim opterećenjem. m .toplotna snaga. Nominalne snage motora.

632 θ max tj. da će se maksimalna nadtemperatura teorijski postići tek nakon beskonačno dugog vremena t = ∞ . Istovremeno T brojno predstavlja vrijeme za koje mašina.80) se vidi. Iz jednačine (8. t −⋅ ⎞ ⎛ T ⎟ θ = θ max ⎜ 1 − e ⎟ = 0 . Vremenska konstanta: m⋅c T= ⋅ αS ⋅ S predstavlja odnos toplotnog kapaciteta i specifične odate toplote α S S.632 ⋅ θ max ⎜ ⎝ ⎠ Na slici 8. Θ Θm Pk > P3 Θd P3 > P2 P2 > P1 P1 t tk Slika 8. međutim.46 Tipični oblici krivih zagrijavanja elektromotora. Kada je dopuštena vrijednost priraštaja temperature namotaja motora jednaka θd ovaj motor se trajno može opteretiti snagom P3. kada ne bi bilo odavanja toplote okolnoj sredini. T je stalna veličina i ne zavisi od opterećenja mašine..47 prikazana je familija krivih zagrijavanja jednog elektromotora pri različitim njegovim opterećenjima.8.80) ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ Ova kriva predstavljena je na sl. Prema ovom načinu razmatranja.79) ⎟ ⎝ ⎠ Ako zagrijavanje počinje od temperature θ 0 = 0 i ako imamo u vidu da je: Q θ max = αS ⋅S θ = θ max ⎜1 − e ⎜ ⎛ −⋅ t T α ⋅S t ⎛ − S ⋅t ⎞ − ⎞ ⎛ ⎜ 1 − e T ⎟ = θ max ⎜ 1 − e m ⋅ c ⎟ (8. to je mogućnost .t −⋅ ⎞ ⎟ + θ0 ⋅ e T (8. Što je trajanje kratkotrajnog opterećenja manje. pri odavanju toplote okolini. samo za vrijeme tk. a za veće motore (4-8)h. temperatura se ustaljuje kod manjih motora sa vještačkom ventilacijom nakon (2-3)h. i predstavlja vrijeme u toku kojeg bi mašina dostigla maksimalnu nadtemperaturu θ max = Q / α S ⋅ S . Kratkotrajno se isti motor smije opteretiiti snagom Pk.47 Familija krivih zagrijavanja elektromotora za različita opterećenja. za t=T.46 i to θ=f(t) za θo=0 (kriva 1) i za θo≠0 (kriva 2) θ = Q αS ⋅S Θ Θm Θo 2 1 t Slika 8. Ona se naziva vremenska konstanta zagrijavanja. dostiže povišenje temperature od 0. Praktično.

U najvećem broju slučajeva. Jednačinu hlađenja mašine dobićemo.integraciona konstanta. kao što je metod ekvivalentne struje.48. (najčešće se taj uslov svodi na to) ako se brzina obrtanja sa promjenom opterećenja ne mijenja. Izbor motora u odnosu na snagu putem konstruisanja krivih zagrijavanja zahtijeva veliki utrošak vremena. motor se naizmjenično zagrijava i hladi. pri tome. od njegovog prethodnog toplotnog stanja. Metod ekvivalentnog opterećenja bazira se na pretpostavci da će se motor za vrijeme promjenljivog opterećenja. Ako se I mijenja u odgovarajućim . gubici u gvožđu (kad je fluks stalan) i gubici na pobudu (pri stalnoj pobudnoj struji). ako su srednji gubici promjenljivog opterećenja jednaki gubicima pri nominalnom opterećenju u trajnom režimu. i obratno. ako u početnu jednačinu (8. koja se nalazi na θ max / 2 .77) stavimo da je generisana toplota u mašini jednaka nuli: α S ⋅ S ⋅ θ ⋅ dt + m ⋅ c ⋅ dθ = 0 (8. uz pretpostavku da su uslovi hlađenja motora jednaki tokom čitavog vremena i da je dijagram opterećenja idealan. U Pst spadaju: gubici na trenje i ventilaciju (za n≈const. Poznato je da se gubici elektromotora mogu podijeliti na stalne (nezavisne od opterećenja) Pst i promjenljive gubitke (zavisne od opterećenja) Ppr. za vrijeme svakog ciklusa. na račun skraćenja trajanja opterećenja. Pri intermitentnom režimu. tj.82) Kriva hlađenja potpuno je simetrična (u ovom slučaju) sa krivom zagrijavanja u odnosu na osu paralelu sa apscisom. pretpostavka je da će se motor pri promjenljivom opterećenju zagrijavati kao u nominalnom režimu. Granica povećanja opterećenja motora. Tipični oblik krive zagrijavanja. Θ P Θ t Slika 8.preopterećivanja motora veća.48 Zagrijavanje elektromotora pri intermitentnom režimu rada.). za taj režim.81) dθ α ⋅S dt = − S θ m⋅c t θ ln = − T θ max gdje je: ln θ max . Njegova temperatura. predstavlja trenutnu snagu preopterećenja. zagrijavati kao u trajnom režimu rada pri kojem su gubici jednaki srednjim gubicima promjenljivog opterećenja. ako su uslovi hlađenja isti. Ovo treba imati u vidu prilikom izbora motora u odnosu na snagu za kratkotrajni režim rada. Ovakva kriva je tipična. za izbor motora u odnosu na snagu primjenjuje se neki jednostavniji metod. zbog djelovanja promjenljivih gubitaka. zavisi. Ako je hlađenje počelo od maksimalne temperature: θ = θ max ⋅ e − t T (8. prikazana je na slici 8. P. Dakle. Gubitke Ppr treba računati kao proporcionalne kvadratima odgovarajućih struja Ii2 i otpornosti Ri namotaja kroz koje se te struje zatvaraju. Treba napomenuti da je vremenska konstanta T ista pri zagrijavanju i hlađenju samo u slučaju ako se mašina i pri hlađenju obrće istom brzinom kao i pri zagrijavanje.

tada će.. koja predstavlja prvu veću standardnu vrijednost nominalne snage u odnosu na potrebnu snagu. Sinhroni motor nije bio predmet ovog kursa. motori za JSS sa rednom pobudom. Ovaj motor predstavlja električnu mašinu sa induktorom. na osnovu prethodnih kriterijuma. Na osnovu Iek i nominalnog napona moguće je naći odgovarajuću nominalnu snagu motora. 8. i m i =1 S druge strane. ukupni ∑ ( Pst + R i I 2 )t i . koristi se metod ekvivalentnog momenta. čija primjena podrazumijeva poznavanje (odnosno računanje) svih gubitaka pri promjenljivom opterećenju. gubici motora bi bili: (P st 2 + RI ek T . Ovaj metod naziva se metod ekvivalentne struje. U ovakvom slučaju. pokazuje se ekonomičnim. U takvim slučajevima. iz uslova jednakosti ovih gubitaka dobija se da je ekvivalentna struja jednaka I ek = ∑ m I2 i= 1 i T ti . i pored velike složenosti. Bira se motor nominalne snage. da li zadovoljava kriterijum preopterećivanja. Indukat ovog motora je sličan induktoru (statoru) trofaznog asinhronog motora i napaja se sistemom trofaznih simetričnih . tj.5 Ostali aspekti izbora elektromotora Pri trajnom opterećenju. kad se zahtijeva stalna brzina obrtanja. kao kod asinhronog motora. pa je ovdje nužno iznijeti osnovna njegova svojstva. Izbor motora u odnosu na snagu. Motor treba. za dati pogon. odnosno da li je njegov polazni momenat dovoljan da prevlada otporni momenat radnog mehanizma u trenutku polaska. za ovakve uslove pogona.4. Umjesto metoda ekvivalentne struje. provjeriti u odnosu na polazni momenat. dolazi se do potrebne snage motora. Ovaj motor.intervalima vremena ti. Na osnovu Mek i nominalne vrijednosti brzine obrtanja nn. motora za JSS sa nezavisnom i paralelnom pobudom (prirodne karakteristike). najbolje se opredijeliti za sinhroni motor. zadatak izbora elektromotora je dosta jednostavan. koja bi bila stalna za čitavo vrijeme T. pri nekoj ekvivalentnoj struji I ek . za čitavo vrijeme trajanja opterećenja gubici biti ∑ i =1 t i m = T . kod kojeg se namotaj induktora napaja jednosmjernom strujom. kao prvu veću standardnu vrijednost nominalne snage motora. kod motora kod kojih važi približnost proporcionalnosti momenta i struje M = kI . u pogledu da li je konkretni motor sposoban da pokrene radni mehanizam. takođe. kao što su motori za JSS) konstantni tokom čitavog vremena T. npr. Ovaj uslov ne zadovoljavaju. treba zatim provjeriti u odnosu na maksimalni momenat motora. sličnom induktoru motora za JSS. pri čemu se ekvivalentna vrijednost momenta računa prema izrazu: M ek = ∑M i =1 m 2 i i t T koji se može dobiti iz izraza za ekvivalentnu struju. ) Kako je zagrijavanje motora uslovljeno istim gubicima. i primjenljiv je samo u slučajevima kada su gubici na trenje i ventilaciju i gubici u gvožđu (kao i gubici na pobudu kod odgovarajućih motora. nužno je primijeniti metod ekvivalentnih gubitaka.

α = Δ n Krutost može imati različite vrijednosti na različitim djelovima iste mehaničke karakteristike. krute ( α=(10 .49 prikazani su tipični oblici prirodnih mehaničkih karakteristika osnovnih tipova motora. vještačke karakteristike asinhronog motora i vještačke karakteristike motora za JSS sa rednom pobudom). Treba razlikovati prirodne i vještačke karakteristike motora.40)% ). M asinhroni motor redni motor JSS sinhroni motor motor JSS sa par. Ako radna mašina zahtijeva da motor radi u uslovima regulisanja brzine obrtanja. Na slici 8. Prirodne karakteristike odgovaraju nominalnim uslovima napajanja. ili dodatni otpori u kolu indukta motora za JSS) u kolima motora. Da bi se taj moment povećao. Motor sa namotanim rotorom je od njega skuplji i složeniji za održavanje.. vrlo mali. ili promjenom načina vezivanja u pojedinim kolima motora (npr. pa se primjenjuje kao alternativa ovom motoru. a ujedno i najjeftiniji. Taj kavez omogućava asinhroni režim rada pri zalijetanju motora do sinhrone brzine. Vještačke karakteristike dobijaju se promjenom napona napajanja. pri uobičajenoj konstrukciji. koja odgovara učestanosti napajanja. Kao važna veličina kojom se karakterišu mehaničke karakteristike elektromotora koristi se krutost (tvrdoća) Δ M . Za česta puštanja u rad i promjenljiva opterećenja. Zahtjevi u pogledu krutosti mehaničke karakteristike najčešće su presudni za opredjeljivanje za vrstu motora. poželjni su motori sa apsolutno krutom karakteristikom. kada se ne zahtijeva regulacija brzine obrtanja. uz pobudni namotaj. ili sa promjenljivim opterećenjem. i nezavisna je od momenta opterećenja. za kranske pogone i pogone transportnih uređaja. a za valjačke stanove za hladno valjanje. nominalnoj sprezi motora i bez primjene bilo kakvih dodatih elemenata (kao što su otpori u kolu rotora asinhronog motora sa namotanim rotorom. onda je pri izboru motora neophodno uporediti karakteristike raznih motora sa potrebnom karakteristikom radne mašine. ili slično). najpouzdaniji i najjednostavniji. U zavisnosti od krutosti. usvojena je podjela mehaničkih karakteristika na: apsolutno krute ( α = ∞. kada se zahtijeva regulisanje brzine obrtanja ili kad je potreban velik polazni momenat. Za regulisanje brzine obrtanja asinhronog motora u nedavnoj prošlosti su primjenjivana praktično samo dva metoda . ili dodavanjem elemenata u kolima motora. poželjni su motori sa mekom karakteristikom. Npr. Drugi načine da se prevlada problem puštanja sinhronog motora je njegovo sprezanje sa motorom za JSS. Njegova brzina obrtanja jednaka je sinhronoj brzini. koji u tom slučaju ima zadatak da rotor sinhronog motora dovede do sinhrone brzine. sa puštanjima i isključenjima. pob. a drugi metod obezbjeđuje samo diskretnu (skokovitu) regulaciju i . na strani induktora postavlja kavez. obično se.49 Oblici prirodnih karakteristika raznih tipova elektromotora.napona konstantne učestanosti f. jer je njegov polazni momenat. sinhroni motor ). Prvi metod je ekonomski opravdan samo kad se želi regulisati brzina obrtanja u ne širem intervalu od 20%. je asinhroni motor sa kaveznim rotorom. n Slika 8. asinhroni motor na linearnom dijelu karakteristike i motor za JSS sa paralelnom pobudom) i meke (α≤10%. Osnovni problem ovog tipa motora je puštanje u rad.regulisanje dodavanjem otpora u kolo rotora i regulisanje promjenom broja pari polova. promjena broja pari polova.

koji omogućavaju promjene brzine obrtanja u širokim granicama. u pogledu regulacije asinhronog motora. U ovom smislu. Naime. Sada je situacija. koji treba da opomenu na ozbiljnost pristupka pri rješavanju ovakvih praktričnih zadataka. nego vijek trajanja asinhronih motora. njihova pouzdanost je relativno mala. Naravno. i slično). pa se često srijeću pogoni sa asinhronim motorom sa kaveznim rotorom napajanim preko pretvarača učestanosti.dosta se često primjenjuje kod mašina za obradu rezanjem (strug. U mnogim slučajevima. prisustvo zapaljivih smješa ili prisustvo eksplozivnih smješa u sredini. srijeću se pogoni sa motorima za JSS. ovdje nije izložena cjelovita materija potrebna za potpuno sagledavanje problema izbora elektromotora za pogon. a njihov vijek trajanja kraći. prisustvo vlage.). Izloženi su samo osnovni elementi. Uz to. . Elektromotori se razlikuju i u pogledu konstrukcione realizacije. Svim ovim. izbor motora treba da odgovara uslovima u kojima treba da radi na mjestu ugradnje (otvoreni prostor. glodalica. koji omogućavaju praktično kontinualnu promjenu brzine obrtanja. pomoću relativno jednostavnih sredstava. nešto drugačija. Ovi motori su nepogodniji od asinhronih motora kad se zahtijevaju česta puštanja i isključivanja i veće snage. i nekim drugim. Cijena ovakvih motora je znatno veća od cijene odgovarajućih asinhronih motora (naročito od motora sa kaveznim rotorom). uslovima odgovaraju pojedine konstrukcione specifičnosti koje treba uvažiti pri izboru. prisustvo prašine. u posljednje vrijeme dosta je pala cijena poluprovodničkih pretvarača. i sl.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful