You are on page 1of 82

Spahija i knez Radovan Baki Takoe tri sela ima i Maluga, sin Nikole, zapovednik svih vlaha, koji

je u to vreme, sa Miloem Belmueviem iz Jagodine, najvei feudalac u Srbiji. U ovom popisu na podruju Zapadne Srbije Maluga ima stotinak sela, ali u Rudnikoj nahiji samo tri (Pakora, Matenjevo i aak. Po dva sela imaju nevernik Vuk (Gornji Lipovac i Tulee), Jovan Rudevac (Komarice i mezra Komari), Radonja, sin Vicka ( iljerozi i mezra Motrona), Bajica (Klenovce i Gornje Grabovce), Jovan Sabani (Kamenica ilince i Stal Brod) i knez ura, sin Nikaina (Gornja i Donja Draa), a po jedno Oliver, sin Marka (Junkovac), Stepan, sin Vuka (Manojlovce), ura, sin Stepka (Sujavac), Vojin, sin Budimira (Mekobudi), ura Dul i (Plaskovac) i Radosav sin Radia (Donji Lipovac), primiur Dimitrije, sin Radovana ( utci), primiur Rahoj, sin Boguna (Kni), primiur Raja, sin Boidara (Kneevac), primiur Vladislav, sin Vladimira (Kamenica), knez Bo idar, sin Nikole (Podgrad - donji grad Bora), primiur Novak, sin Bogavca (Milakovac), primiur Jovani, sin ura (Leskovac), primiur Bean, sin Dabiiva (Vitkovac), primiur Vukosav, sin Radoa (Petropolje), primiur Vukosav, sin Berisala (Konjua), dok po selo dele Dimitrije i Radivoj, sinovi Dobrosava (Kojnevo), Ivani i Petak, sin Dobraina (Lepenac) i primiuri Ratko, sin Milie i Petar Bogi (Zakuta). U ovom popisu se javlja kao spahija i knez Radovan Baki, koji u ovom predelu ima samo jedno selo (Grivac), i to u podruju kae Brvenik, dok mu u nahiji Uice pripada deset sela. Tako su Bakii, jedna od uglednih vlastelinskih porodica u staroj srpskoj dravi, iz Starog Vlaha, gde im je matica, uzimanjem Grivca stupili na tle umadije. U popisu 1516. godine e Todor, sin Dimitrija Bakia imati u posedu Manojlovce, a 1527. godine knez Vukan Baki imae u umadiji 30 sela. Iz ove porodice je Pavle Baki, ijom je pogibijom u Slavoniji (1537. godine) prestala da postoji Srpska Despotovina u Sremu. Knezovi Bakii su pod Turcima odigrali vrlo znaajnu ulogu, ouvavi se u hrianstvu, do poslednjeg, kada je knez Jovan Baki u DVIII veku, poto je lukavstvom posekao mnoge Turke, prebegao sa velikom porodinom zadrugom preko Save iz sela Banje pod Venacem, gde su bili Bakia dvori, iji se ostaci i sada raspoznaju. Manastiri u Rudnikoj planini su bili veoma vano kulturno sredite jo u vremenu Nemanjia. U vreme despotovine, kada je ovaj deo srpskih zemalja bio prenaseljen, jer se tu, beei pred najezdom Osmanlija, sticalo stanovnitvo, kako nae, tako i inorodno pravoslavno, u ovom predelu je najvie manastira podignuto ili obnovljeno na starim temeljima. Sa narodom, koji se, usled kosovske pogibelji i neposredne opasnosti od inovernog osvajaa, jatomice sklanjao na sever, dobegavalo je i srpsko monatvo, naroito iz junih krajeva, gde su bili najbrojniji duhovni spomenici i vremena drave Nemanjia, to je, kako istie istoriar oko Slijepevi, jo vie doprinosilo da se na teritoriji drave despota Stevana povea i broj monaha i broj manastira. Kod nas, i naoj nauci uopte, nisu dovoljno istaknute, a izgleda ni uoene, najbitnije injenice o manastirima u Rudnikoj planini, kako u pogledu njihovog broja i znaaja, tako i viestrukog istorijskog doprinosa. Mnotvo manastira u Rudnikoj planini, koja je po svom poloaju sredokraa puteva koji vode u razne srpske oblasti, nije imalo samo ulogu pribeita, ve, jo vie, dobilo je znaaj spone sa drugim sreditima, a kasnije je uzelo i vidnog uea u pripremi narodnog osloboenja. Manastirsko sazvee Duhovni zenit u najteim vremenima robovanja pod Turcima Neprocenjivo dragocena uloga rudnikih manastira u ouvanju srpskog narodnog bia, pravoslavne vere i duhovne kulture u celini bila je u svom zenitu upravo u najteim vremenima, za robovanja pod Turcima. Naravno, to nije moglo proi nezapaeno i bez nemilih posledica, o emu svedoe mnoga ru enja, paljenja ili unitenja do temelja, emu su, tokom vie stolea, bili izloeni svi rudniki manastiri. Nasilja i esti razgromi, kad god su vojske ovuda prolazile, na nesreu dohodei esto, sukobljavajui se u

smerovima, uticali su na sudbine rudnikih manastira, od kojih se mnogi nikad nisu oporavili, utonuvi u korov i zaborav. Ruenju i paljenju kao da nije bilo kraja. Od Turaka poslednji put 1813. godine, posle sloma Prvog ustanka, a pre toga su stradavali rudniki manastiri 1409, 1413, 1425, 1427, 1438, 1439, 1459, 1594, 1683, 1788, 1791... A ipak, uprkos svemu, svejedno koliko puta i kakvim nainima kidana, nikada nije prekinuta nit prkosne ustrajnosti manastirskog ia u Rudniku. U najkraem, po vrleti, u gudurama i na obroncima Rudnike planine podignuto je vie od pedeset srpskih manastira, to je vie no igde u Srpstvu, na naim etnikim i duhovnim prostorima, a da se nahode na jednom mestu. Nekoliko manastirskih skupina posee za atributom da su oni srpske Svete gore (Fruka gora, Ovar-Kablar i sl.). U tom pogledu planina Rudnik nema premca. Navodimo manastire u njoj, po izvorima koliko su nam sada dostupni, stavljajui u zagrade godinu njihovog najranijeg znaajnog pomena u pisanim svedoanstvima, po starini: Sv. Stefan (1476) u Blaznavi, Blagovetenje (1476) kod Stragara, Sv. Arhanel (Voljava, 1516), Sv. Nikola (1516) u atornji, Sv. Stefan (1516) kod sela Vraenovo koje je tada postojalo u Rudniku, Sv. Arhaneli (drugo ime: Rani, 1516) kod atornje, Sv. Preista - Vavedenje (1516) u trpe polju kod Stragara, Sv. Nikola (1523) kod atornje, Bahai (1523) u Ostrovici, Sv. Preista - Vavedenje (1525) u potesu Srejovac (pogreno upisano, umesto: Srnjevac) u Donjoj atornji, Sv. Nikola (1525) kod Jarmenovaca, Sv. Arhaneli (1528) kod Jarmenovaca, Sv. Nikola (1528) u Skugriu u Blaznavi, Sv. Preista - Vavedenje (1528) u selu Turino koje je tada postojalo u Rudniku, Kumanica (1528) u Ramai, Sv. Preista - Vavedenje (1528) kod Brusnice, Sv. Preobraenje (1528) u Vrnanima, Sv. Stefan (1560) u Klatievu, Sv. ore (drugi naziv: Vraevnica, 1579), Sv. Arhanel Mihailo (drugo ime: Obrovin ili Vujan, 1597) u Vujetincima, Sv. Bogorodica (1662) u Vlaki, Leskovica (1735) u Blaznavi... U literaturi ima uverljivih zapisa o postojanju jo gdekojih manastira po Rudniku i njegovim obroncima: Crkvine u Loznju, urielije u Manojlovcima, Grgur i Vranjevo u Bosuti, zatim u dolini Manastirskog potoka u Kozelju, Medoevac u Poljanici, Moravci u istoimenom selu, Jovanje u Diima, etrdeset muenika (Mladenci) u Gornjoj atornji, Blaina crkva u Blaznavi, manastiri u Sigi u Vlaki i Boboviku u Vukasovcima, ruevine na Gradini u Kotrai, Kuline i Adina crkva u Ljubievcu, Vavedenje, Uspenje, Sv. Ilija i Petkovica u Stragarima, Boljkovci u istoimenom selu, Crkvina u Velikom enju, Savina, iji je, po predanju, osniva Sveti Sava, u aranima, Jovanje u Donjim Branetiima, urevci u Majdanu, Jeevac na tromei Bora, Jablanice i Vrbove, a u narodu se jo uva spomen na mesta u kojima su bili, po predanju, manastiri, kao Kaluerovac i Popov do u Vojkovcima, Ambarine u Gurievcima, Crkvine kod Markievia kua u Jarmenovcima, zatim tarine, gde je bila crkva-brvnara, Svetinja u Pantelia kraju u Blaznavi... U rudnikim manastirima su pisane, i zbirane, mnoge svete i boestvene knjige - psaltiri, prolozi, mineji, tipici, jevanelja, molitvari. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.26 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Knjiga Petra popa zemunskog umadija je krajem 18. veka bila sredite pobuna U borakom kru (u mestu zvanom Bora), za vlade kralja Stefana (Duana) i sina mu kralja Uroa crnorizac Branko Mladenovi ispisuje psaltir 1346. godine, a dva veka kasnije, 1567. godine, u istom mestu

e knjigu pisati mnogogreni Petar pop zemunski, itd. Knjige, rukopisne, nastale u rudnikim manastirima, ili tampane, s mukom dobavljene za njih, vremenom su razvejavane, najee pri beaniji, ili drugim nasilnim preseljenjima, a ree kulturnom razmenom, po svoj Srbiji, dospevajui, udnim putevima, u frukogorske manastire Jazak i Veliku Remetu, manastir Sv. Trojice kod Pljevalja, Sarajevo, Viegrad, ili manastir Bistricu u Rumuniji. Uprkos ruenjima, paljevinama i pustoenjima, rudniki manastiri su se ispomagali, nastavljajui zajedniku tradiciju i misiju. Primer za to je stari manastir Vavedenje, koji je, po narodnom pamenju, bio u Gornjoj atornji, pod Glavicom, na mestu zvanom Drenjak. Manastir je izgoreo, kae predanje, i u njemu jedan kaluer sa etrdeset aka. Poto su preostale stvari prenete u oblinji manastir Blagovetenje, u selu je ostala izreka: Da nije bilo naeg Vavedenja, ne bi bilo ni Blagovetenja pod Rudnikom. Dananje stanovnitvo umadije, koja se praznila i punila prilikom svakog velikog rata, praenog seobama, preteno je novijeg postanja i ono je veran odraz istorijske sudbine srpskog naroda u poslednja tri veka. Starinako stanovnitvo, posebno dragoceno radi ouvanja kontinuiteta u naseljenosti, mnogih zemljinih naziva i duhovnog jedinstva, gledano iz predela u predeo, jedva da ini dvanaesti deo u ukupnom zbiru itelja. Mnogi, pogubni i dugi ratovi u DVII i poetkom DVIII veka, za kojima su ili glad i bolesti, desetkovali su umadiju. U ovoj opustoenoj oblasti je tada dolo do smene u stanovnitvu, u kojem su se starinci stapali sa doljacima. Preseljavanje, koje je bilo preteno nevoljno, ponekad i nasilno, uticalo je na deobu porodica, predvajanih i nastanjivanih usput, kako su se povoljne prilike ukazivale. No, uvana je svest o zajednikom poreklu, odravana ista slava i pamen stari zaviaj. Malo je naselja u kojima se jasnije razaznaje starinaki sloj stanovnitva, a kudikamo je vie sela u kojima se zna, i pamti, ko su prvi doseljenici, od kojih potiu dananji rodovi. Popis Beogradske mitropolije, obavljen u 1735. godini, pokazuje upravo kako je teklo naseljavanje tada malo nastanjene umadije, u kojoj su mnogi traili spas od turskog nasilja. U to vreme poinje u prilino zapustelu umadiju da pristie stanovnitvo koje nosi jaku slobodarsku i dravotvornu ideju. Zahvaljujui tome, umadija e krajem DVIII veka izrasti u sredite ustanikih poduhvata Veina umadijskih sela ima svoja selita, kao svedoanstvo naputenih stanita. Neka su sela nastala na trlima, a mnoga su obrazovana od zbegova. Sve je to slika ovog nemirnog tla, to je za posledicu imalo stalnu smenu, odlivanje i dopunu u stanovnitvu. Kao i sve srpske oblasti, i umadija je pranjena i punjena novim stanovnitvom. U optim crtama se moe rei da je njeno stanovnitvi relativno mlado, tj. novijeg sastava. To se najbolje vidi po malom udelu koje meu umadincima ima tzv. starinako stanovnitvo, pod kojim se podrazumeva ono koje je tu due od dvesta godina. U devedeset naselja u oblasti Lepenice, prema ispitivanju Todora Radivojevia, obavljenom izmeu 1898. i 1903. godine, bilo je 2304 porodice (roda ili familije). Od njih je samo 11 rodova koji tu ive pre Velike seobe 1690. godine. Ove porodice, koje oznauje kao starinake, Radivojevi je naao u Lapovu. To su Veselinovii (u okviru kojih su jo Jankovii, Marjanovii i orevii), Vrcii (drugo prezime Jovanovii), Vukovii, Gligorijevii, Grozdii (u okviru kojih su i Vasiljevii), Kojanii (u okviru kojih su i Novakovii), Kojii (u okviru kojih su Janii), Miloradovii, Ristii (u okviru kojih su Bogosavljevii i Bojiii), Simeunovii i Stevanevii (u okviru kojih su Maksimovii, Milojevii i Pavlovii ili Stanojevii). Ouvanje duhovnog jedinstva Veina lepenikih rodova stara je dva veka

Od stanovnitva koje se u Lepenici nastanilo prilikom dve seobe (od Velike seobe 1690. i zakljuno sa seobom 1736. godine) Radivojevi je naao 70 rodova (familija). A od onih koji su se doselili do Koine krajine (1788) jo 150 rodova. Dakle, ukupno 231 rod, to znai da je 90 odsto lepenikih rodova nastanjeno kasnije, ili da su ovde tek sedam do osam kolena, odnosno oko dva veka. Slino je i u Grui, gde su starinci jo malobrojniji. Po Dragievom ispitivanju (1921), jedva da je svaka sedma familija (rod) na tom podruju obitavala pre Koine krajine. Takvih rodova je 58 (ili 6,4 odsto), to znai da je 93,6 odsto Gruana ovde nastanjeno ili uoi Prvog srpskog ustanka ili za Karaorevog vremena. U predelu Jasenice, koja obuhvata 58 naselja, po ispitivanju Borivoja Drobnjakovia (1923), od 2110 rodova svega 131 rod (ili 6,21 odsto) su starinci, u koje je Drobnjakovi uvrstio i one rodove ije je poreklo nepoznato, tj. zaboravljeno kad i odakle su doli. To su Erii, Remii i Pavlovii u LJubievcu, Niketii (Gajii) i Adii (u okviru kojih su Taii, Milanovii, Ilii, Filipovii, ivanovii, Jovanovii, Pantii i Mikii) u Vlaki, urii (Radojevii) u Masloevu, Jokovii (Milanovii, Mitrovii) u Kotrai, Savkovii, ivkovii i Bandii u Bournji, Lazii (Vidii), ivanovii (Stevanovii, Arsenijevii) i Vujii u Vini, Ignjatijevii, Vajovii (Nikolii) i Riznii u Banji, Markovii u Brezovcu, Markovii (zvani Tatomirci, Obradovii i Vasiljevii), Vojinovii i Kondulovii u Garaima, Negovanovii i Nikolii u Gornjoj atornji, Isakovii (Prokii, Dedii, Tomii, Gavrilovii, Jeremii, Jevtii, Jokovii, Vasii, Milovanovii i Triii) i Rakii u Donjoj atornji, Vojinovii (Kuzmanovii) u Kopljaru, ukai (Milojevii, ivanovii, Milutinovii, Pantii, Stankovii, Markovii i Nikii) i Velimirovii u Goroviu, Nedeljkovii (Jankovii, olii, Markovii, Joviii, Vesii, Uroevii, Milovanovii, Brkii, Radojevii, Simii, Stepanovii, urevii, Miloevii, Vujiii, Radojkovii, Vulovii i Stanii) i Radoevii (Radiii, Prokii, Panii, Jovanovii, Vientijevii, Sremevii, Aleksii, Pavlovii, Jakovljevii i orevii) u abarima, Pantii u Zagorici, Milisavljevii (Todorovii, Jovanovii i Tanasijevii) u Jelencu, Aleksandrii (Mijailovii) u Jagnjilu, Milovanovii u Rabrovcu, Vukovii (Dobrovojevii, urii) i Markovii (Radojevii, Miulii) u Ratarima, ilasovii u Cerovcu, Kabadajii, Ardii, Kalejii i ikovii u Palanci, Bogdanovii, Obrenski, Dugii i Ivoevii u Saranovu... Premda je udeo starinakog stanovnitva u ukupnoj masi umadinaca relativno mali, uloga ovog stanovnitva je posebno znaajna radi toga to je omoguen kontinuitet u naseljenosti i predavanju mnogih naziva tla, kao i ouvanju duhovnog jedinstva u stapanju sa kasnijim doseljenicima. Starinako stanovnitvo, pod kojim se uglavnom podrazumeva onaj sloj koji je tu bio i pre Velike seobe pod arnojeviem (1690. godine), u umadiji je malobrojno. Po selima je naje e svedeno na porodicu-dve, i, nemajui nikakve prevage u drutvenom ivotu, ono je zasluno samo kao prenosnik i spona izmeu preanjeg i sadanjeg stanovnitva. No, u gruanskom selu Grivcu, starinako stanovnitvo nije marginalizovano. Stopljeno, i oroeno, sa pridolicama, koje su tu preteno hrupile za vreme Karaora, ono ima ugled i potovanje. To se zakljuuje na osnovu dobrog glasa kakav u ovom selu i okolini imaju rodovi Gordijanii, Belobrkovii, Mauii i Sovijanii 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.28 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Pria o tri brata Sovijanii vode poreklo od brae Miloa i Jovana, koji su, po svemu sudei, sinovi Sovije i Mijata, po kojem im je staro prezime Mijatovii. Od Miloa su Karovii, a od Jovana Todorovii i Jevtovii. Jovanov sin Todor (r. 1787) imao je sinove Vasilija (r. 1807), Radosava (r. 1813), Milana (r. 1815), Miloja (r. 1817) i Jevtu (r. 1843), a njegovi unuci, izuzev Jevtinih potomaka (Jevtovia), zadrae prezime po njemu (Todorovii). Pada u oi da na elu Grivca u prolom veku stoje ljudi iz roda Sovijania, i to ogranka Karovia. Tako je Mili (r. 1787), upravo ovek za koga je knez Milo rekao da je valjan (karo), kmet u selu 1831.

godine. Mili je upisan tada sa sinovima Jovanom (r. 1821), Kuzmanom (r. 1825) i Stevanom (r. 1830). Tri decenije kasnije, u popisu 1863. godine, Milievi sinovi se vode kao Karovii i ive nepodeljeni, u bratskoj zadruzi koja ima 19 lanova. Sva trojica su enjena, i imaju porod. Kuni stareina je najstariji brat Jovan, koji je istovremeno i kmet u selu. U mnogim umadijskim naseljima je sauvano seanje pojedinih porodica o vremenu i nainu doseljavanja na dananje prebivalita. Etnolog Borivoje M. Drobnjakovi je zapisao da se vrlo esto moe uti pria o tri brata i tri petla, tj. kako su iz zemlje matice pola po tri brata, nosei po petla, pa se svaki od brae naseljavao u onom mestu u umadiji gde mu je petao zakukurikao. Najee su ovi doseljenici bivali prvi itelji ovih naselja, pa ih potomci i kasniji doseljenici smatraju osnivaima naselja. U potvrdu ovome slui i injenica da su potomci tzv. osnivaa najbrojnije i najrazgranatije familije u selu i da su poloaji koje imaju njihova imanja i mesta na kojima su im kue odista najpovoljniji. Prirodno, onaj ko se prvi nastanjuje ima tu prednost da bira najbolje tle, sunanu stranu, plodno zemljite, poloaj uz izvor i reku, jer je voda bitan preduslov ivljenja, itd. Meutim, naziv osnivai sela se mora uzeti sa izvesnom ogradom. Nesumnjivo je da su u najpretenijem broju umadijska naselja vrlo starog postanja, to svedoe stara groblja u njima i starinaki rodovi koji su se odrali do danas, te, prema to ivot u ovom predelu nikada nije utihnuo, a kamoli zamro. Ovo potvruje i to to se u srednjovekovnim spisima i turskim okupacionim popisima bezmalo sva umadijska sela pominju pod dananjim nazivima. Stoga je ispravnije rei da su tzv. osnivai naselja zapravo obnavljai ivota u naseljima koja su zatekli kao pusta ili poruena. U jasenikim selima se pouzdano pamti ko su prvi naseljenici, tanije obnavljai ivota u njima. Za ove doseljenike se kae da su zakopali, tj. osnovali selo, a ponekad, to je pogreno, i da su mu dali ime. Prvi doseljenik u Blaznavu je bio Lazar, predak dananjeg roda ilasovia. Vinu je zakopala baba Vida, iji su danas potomci Lazii, po njoj nazvani Vidii, a abare je zasnovala baba Jagoda. Po predanju, baba Jagoda je dola iz susednog Gorovia, a iz abara je potom prela u Junkovac. Popunjavanje sela Naseljavanje umadije nastavljeno je i u 18. veku U Saranovu se prvi nastanio Obren, predak skupine familija koje se po njemu nazivaju Obrenski (Ignjatovii, Ilii, Miloevii, Pantii, Milivojevii, Savii, Gavrilovii, Todorovii, Andrii). Ljubievac (stari naziv: Buinci) je zasnovao Petar, predak Eria, a Donju Trenjevicu Paja uma, predak umia (iz ove je porodice znameniti srpski naunik i politiar Aim umi). Kloku su nastanili braa Negovan i Vasilije, Trnavu Stojan (predak Stojanovia), a Donju atornju Isak, meu ijim brojnim znamenitim potomcima je i savremeni pisac Antonije Isakovi. Maskar su zasnovala braa Dulesi (Jevrem i ore - od kojih su Petrov ii ili Perii i Jevtii), Rajkovac braa Sima i Radenko (staro prezime Nedeljkovii), iji su potomci Simovii i Radenkovii, a ume obor knez Mirko, koji se tu nastanio sa est sinova, od kojih je nastala razgranata loza porodica (Stanojevii, Popovii, Gliii, Martii, Maksimovii, Stankii, Prokii, Uroevii, Mirkovii, ivanovii, ivojinovii, Nikolii, Bogievii, Milovanovii, Jakovljevii, Ristii, Markovii, Batii, Rankovii, Lazii, Petkovii i Antonijevii). Ista injenica se zapaa i u oblasti Lepenice. Tako, poetkom XVIII veka Brzan zasnivaju Ljutii, a Vinjita Miliani, Sekulii, Miloradovii, Andrejii i Lazovii. Izuzev Lazovia (Lazarevia), koji su se zatrli, glavninu sela ine potomci ovih rodova, meu kojima se, po ugledu i starini, izdvaja stari srpski vlasteoski rod Miloradovia, doseljen iz Hercegovine, gde su podigli uveni manastir itomisl i (zadubina Hrabrena Miloradovia, ivopisana 1609. godine, koju su muslimani i Hrvati unitili 1992. godine). Osnivai Gronice su Jankovii, Bokovii i Aleksii...

U Drugoj seobi (1737. godine) Baljkovac su naselili Bankovii i Bojanii, Botunje akovii i Milovanovii (od kojih je vojvoda Mladen Milovanovi u Prvome ustanku), Vievac Stojakovii, Goloela Minii, Urakovii i Ristovii, irovnicu Ristii, Mitrovii, Ivankovii, Milivojevii i Kolarci... Naseljavanje je nastavljeno i sredinom XVIII veka. U Badnjevcu se za osnivake rodove smatraju Babii, Boii, Baltii, Marijii, Petrovii (iji su ogranak orevci) i Savii, u Donjim Grbicama Gvozdenovii, Raletii i Bataveljii, u Erdeu Dajovii i Miliani, u draljici Veljkovii i Vuksanovii, u Jabuju ore Piperac, u Gornjim Jaruicama Domanovii, okovii, Margetii i Perovii (Toovii), a u Donjim Jaruicama Jevtii, Kostii, Petronijevii i Stepanovii... U vreme oko Koine krajine (1788. godine) Bonjane zasnivaju Tatovii, Reonii, Domanovii, Milivojevii i Milii, Gradac Zimonje i Valjari, a potom Donii, Desimirovac Gavrilovii, Mirkovii i Srekovii, Dobrau Markeljii, Jovanevii Radievii, Dobrovodicu Mitrovii i Petrovii (izumrli), Drenovac piljovii, Sokovii i orbii, a uriselo zasniva uro od Sjenice (od koga je rod zvani Sjeniani). Zasnivanje i obnavljanje naselja se nastavlja i u vreme Prvoga ustanka. U Adrovcu su prvi naseljenici Milojevii i Ilii, u Barama Stepkovii, u Maloj Vrbici Vukovii, Vukojiii, Galonii, Kopiljaci, Karadii, Prodanovii i Ratkovii, u Gornjim Grbicama Maliii, Radojiii, Mijailovii, Milanovii i Paii, u Divostinu Radetii, ukovii, Vujadinovii, Nektarijevii i Todorovii, u Dragobrai Varjaii... Tako se slagalo stanovnitvo umadije. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.30 Shomi_KG - 27. septembar 2006 Zapustelost naselja Ratovi Turske i Austrije ostavili su pusto u Srbiji U umadiji je, kako su etnolozi ve ustanovili, sve sam doseljenik. I nae savremeno drutvo, po sklopu svog stanovnitva, vrlo je nalik istorijskoj kompoziciji stanovnitva umadije. Savremene demografske i statistike injenice to najbolje potvruju. Po popisu stanovnitva nae zemlje 1981. godine, dve treine ljudi ne ive u mestima svog roenja. To je najuoljivija posledica migracije stanovnitva posle Drugog svetskog rata. U ovom trenutku, pak, imajui u vidu posledice rata 1991-1995, broj stanovnika koji ive van mesta svog roenja je kudikamo vei. Da bi se bolje razumele istorijske prilike i naseljavanje umadije, treba poi od geopolitikog i vojnog preloma koji se zbio u XVII veku. Posle opsade Bea (1583), kada je turska mo u zenitu, nastaje niz ratova izmeu Turske i Austrije, koji u naim zemljama ostavljaju pusto i dotad nevieni pomor u naem stanovnitvu. Stanje ne ublauju ni mirovi sklopljeni izmeu ove dve imperije (itvatoroki mir 1606, Vavarski mir 1665, Karlovaki mir 1699. godine), pogotovu to se u meuvremenu odigrala i Velika seoba pod arnojeviem 1690. godine. Ni poetak XVIII veka nije bio nita bolji. Posle novog rata, sklopljen je 1718. godine Poarevaki mir. Po ovom miru, mnogi delovi umadije pruaju sliku prave pustoi, a ponajvie Kragujevaki distrikt. Oajan i prestraen, narod se selio, potucajui se od nemila do nedraga, bez cilja i nade, a podruku s tim su ile glad i boletine. Nekada prenaseljena, kao u vreme Despotovine, o emu svedoe stara groblja, crkvita i manastirine, umadija je poluprazna. Po austrijskom popisu 1718. godine, koji su obavili pukovnik Najperg i ininjerijski kapetan Epelvic, vidi se da su mnoga mesta zapustela. Da bi se stekla slika o tadanjoj umadiji, dovoljna su dva podatka: u Valjevskom distriktu, koji ima 126 naselja, nijedno mesto nije pusto, a u abakom distriktu, koji ima 78 naselja, samo su etiri mesta pusta. U Kragujevakom distriktu, meutim, koji ima 202 naselja, samo je 37

naselja nastanjeno, dok ih je 165 pusto. A u onih 37 naseljenih ukupno je 149 kua (porodica). Najvee mesto u 1718. godini je atornja (pri emu su zajedno upisane Gornja i Donja atornja), u kojoj je 10 kua. Iza atornje su dva sela sa po osam kua - Saranovo i Vojkovci (emu je naruku iao i poloaj ovog sela, sklonjenog u pobru Rudnika). Po est kua je u Topoli, Goroviu, Gronici i Stublu, a po pet kua u Boru, abaru, Kniu, Ljuljacima, Masloevu, Resniku i Grabovcu. Po etiri kue imaju Beevica, Vlaka, Goloelo, Grbice, Klenovac, Donja i Gornja Lunica (upisane ujedno) i estin; po tri kue imaju Bokinovii (dananje selo Petropolje), Desimirovac, Draa, Lozna, Petrovac i Runjani; po dve kue imaju Belo Polje, Vraevnica, Divostin, Dubrava, Lipovac, Ravanica, Ratari i Trinac (danas kraj u selu umiu), dok je po jedna kua u Lipnici i Sibnici. U ovoj godini su bez itelja Kragujevac, u Parainu su samo jedna kua i dve vodenice, a najvee je naselje Lanite kod Jagodine koje ima 18 kua. Slina su prilike i u tadanjem Rudnikom distriktu, u kojem je najvee naselje Blaznava, koja tada ima 18 kua, zatim Jarmenovci (17 kua) i Ba (10 kua), dok je u ostalim naseljenim mestima manje od po deset kua. No, poput Kragujevakog distrikta, i u Rudnikom distriktu je mnogo pustih naselja. Od 94 naselja - 56 je pusto. Neke od porodica koje su to vreme ivele u ovom delu umadije se mogu pouzdano odrediti. Tako su, poetkom DVIII veka, u Lunicama preci dananjih urevia, ivanovia, Karia, Madarevia, Mikia i Stevanovia, u Petrovcu Antonijevia, Brajkovia, Mijailovia i olovia. U Resniku su preci Vilipovia, Nestorovia (Komnenovia) i Pavlovia (Manasia), a u umiu (upisanom 1718. kao Trinac) preci Boia, Milivojevia, Milovanevia, Predojevia i Filipovia. Stanje crkve i svetenstva umadija se raseljavala i popunjavala U tom vremenu u Gornju Sabantu se naseljavaju Ravnitani, Trebinjci, Simii i Tarani, a u Donju Sabantu Begovii, Radenkovii, Simuili i Cvetojevii. Nedugo zatim, oko 1737. godine ili Druge seobe, oivee i druga naselja: U Kijevo se doseljavaju Tolii, Stoii i Stankovii, a u Poskurice Aleksii, Gavrilovii, Ivankovii, Jevtovii, Jerosimovii, Petrievii, Stevanovii (orevci) i Stepanovii. U stalnom mlazu useljavanja u umadiju tih godina (do sredine XVIII veka) dolaze u Koriane Milosavljevii, u Veliko Krmare Cukii (Srekovii) i Pervizi. Ogranak Perviza se tad naseljava i u Malo Krmare, u koje istovremeno dolaze i Tomii (zvani orevci), u Svetli Vukievii, u Sipi Prodanovii, u Trmbas erii i Matii... umadija se raseljavala, ali i stalno popunjavala novim stanovnitvom. U njoj je u ovom vremenu dolo do smene stanovnitva. Netanu sliku o slaboj naseljenosti ovog dela umadije najbolje opovrgavaju dve istorijske injenice - Koina krajina i Prvi srpski ustanak. Jer pusta ili slabo nastanjena zemlja ne bi mogla da die bune i ratuje protiv mone Otomanske carevine. Izmeu dva zla, izmeu dve carevine i izmeu dva rata (1717-1739), srpski narod se selio u potrazi za boljim ivotom, a najee samo u nadi da preivi. Tu sudbinu je delila i umadija, nalazei se tada pod austrijskom okupacijom, koja je mnogim vidovima bila surovija od turske. Od dobra se ne bei, kae narodna poslovica, kojom se jedino i mogu objasniti mnoga tadanja bekstva i preseljenja. Jer, ni sa jedne strane granice Srbima nisu cvetale rue. U irokom pojasu koji je obuhvatio Leva, Temni, Belicu, Gruu, vee delove Lepenice i Jasenice bilo je u 1735. godini samo 68 naseljenih mesta, a u njima ukupno 1051 kua. Ovi predeli su pripadali valjevskoj eparhiji, i po popisu koji je sainjen za potrebe Mitropolije beogradske, u njima je tada bilo sedam manastira (Nikolje u atornji, Voljava i Blagovetenje kod Stragara, Vraevnica, Kaleni, Ljubostinja i Kamenac). U celoj ovako popisanoj oblasti je bilo tri varoi - Kragujevac, Blaznava i Jagodina, dva anca - Vrbica (danas Aranelovac) i Vitanovac i jo 63 naseljena mesta. Najvee mesto je bilo anac i varo Kragujevac (110 kua), zatim anac Vrbica i selo Stragari (po 50 kua), varo Blaznava (40), varo Jagodina (36), selo abari (30), Rekovac (28), Kni (26), anac Vitanovac i selo

Stubao (po 24), Zabojnica (23)Baina (21), umi, Gronica, Kamenica (po 20), Godaica, estin, Raevica (po 18), ivkovci, Crnua (po 16), Trenjevica, Jarmenovci, uci, Medvea, Guberevac (po 15), Han (14), Drenova, Guncati, Kukljin (po 13), Saranovo, Draa, Minojevac, Resnik, Bagrdan (Gordan), Oakovci, Goloelo (po 12), Batoina (11), Bokinovii, Beevica (po 10), Lunica, Opari, Sibnica, Volujak, Lipnica (po 9), Trudelj, atornja, Ramaa, Karanovac, Lepojevi, Riljac, Bela Crkva, Maskare, Jasika, Pade(po 8), upanjevac, Bora, Ljuljaci, Rakjani (po 7), Rudnik, Vlaka (po 6), Grabovica, Brestovac, Pretoke, Brajkovac (upisan kao Smrdljikovac), Katun (po 5), Prevet, Sekuri (po 4) i Grivac (dve kue). Po ovom crkevnom popisu, u ovoj oblasti je samo est crkava - u Kragujevcu, Vitanovcu, Gronici, abaru i Stragarima, dok se za crkvu u Vrbici kae da je udaljena sat i po hoda. U njima je sedam, a nurije bez crkava imaju jo tri svetenika (u Jagodini, Drenovi i Baini). 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.31 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Poreklo doljaka Od deset svetenika samo onaj u Vrbici zna sedam svetih tajni Crkve su, blago reeno, u skromnom stanju. Najbolja je crkva u abarima (stara crkva u Goroviu), kojoj pripadaju umi i Saranovo, zidana na manastirsko podobije - sva od kamena, sa svodom i pokrivena eramidom. Od kamena je, pokrivena crepom, i crkva u Kragujevcu, ali je ona, u stvari, prepravljena turska damija. U Stragarima je kamena crkva pokrivena indrom, a u Vitanovcu je brvnara pokrivena inrdom. U Gronici je 1734. godine oborknez Stania Markovi Mlatiuma ozidao crkvu kamenom, na svod, patosao ciglom i pokrio indrom, a preko nje crepom. Stanje i znanje svetenstva - nimalo uzorno. Od deset svetenika je samo onaj u Vrbici dobro upuen u sedam svetih tajni. Od ostalih, pop u Vitanovcu zna neke od sedam tajni, a pop u Drenovi je uo za sedam tajni, ali im ne zna forme, dok sedmorica ne znaju ni tajne ni forme. Dobro da itaju i pevaju znali su samo pop u Vrbici i abarima, pop u Baini je dobro itao, ali ne zna pojanje. Od ostalih, pop u Drenovi je pojao pomalo, a onaj u Gronici dosta loe, dok estorica nisu znala pojanje. Po starinski i polako su znali da itaju popovi u Kragujevcu i Stragarima, a ostali, kako je ocenjeno - slabo, pomalo ili dosta loe. Meutim, iz ovog crkvenog izvetaja se moe, posrednim nainom, zakljuiti o seobama stanovnitva. Jer, od deset popova - devetorica su doljaci, od kojih su etvorica iz Stare Rake i Starog Vlaha - Vasilije Stanimirovi u Drenovi je iz Vranea, Filip Obradovi u abaru je iz Bedine Varoi, Veselin Borisavljevi u Stragarima je iz Trudova, Sava Nedeljkovi u Vitanovcu je iz Koznika; dvojica su iz Hercegovine - Mijat Stankovi u Jagodini i Jovan Vukosavljevi u Vrbici; jedan iz Crne Gore - Damjan Jankovi u Baini je iz Morakova kod Nikia; jedan iz Metohije - Radosav Jovanovi u Kragujevcu je iz Tihnia; jedan od Skadra protopop Vule orevi u Kragujevcu je iz sela Vlasojevia. Jedino je Ostoja Atanasijevi u Gronici rodom iz Kragujevca, a knjizi se uio u Voljavi. Upravo iz oblasti iz kojih potiu svetenici (Stara Raka i Stari Vlah, Hercegovina, Crna Gora, Metohija, Skadar) najvie je i stanovnitva doseljenog u umadiju. U Vrbici (dananji Aranelovac i selo Vrbica) oko 1735. godine je svetenik Jovan Vukosavljevi, poreklom iz Hercegovine. Po svemu sudei je ovaj Jovan predak dananjih Popovia u Bukoviku, za koje Drobnjakovi kae da im se, mnogo pre Prvog srpskog ustanka doselio predak kaluer Pahomije iz Hercegovine. Sve do sredine DDveka iz ove porodice su bili svetenici, dvanaest zaredom, od kojih je najpoznatiji prota Atanasije, koji je zakleo ustanike na Oraakom zboru 1804. godine. Iz ove porodice su uesnik i istoriar

Prvog srpskog ustanka Lazar Arsenijevi Batalaka (sinovac prote Atanasija) i savremeni knjievnik Danko Popovi (r. 1928. godine u Aranelovcu). Iz Hercegovine je i Mijat Stankovi, svetenik oko 1735. godine u Jagodini. No, u celoj Belici je udeo tzv. dinarske struje zanemarljiv. Sredinom ovog veka je bilo samo 2,5 odsto kua doseljenika iz Crne Gore, Sjenice i Hercegovine. Kao oaza stoga deluju Tomii, Miljkovii i Bojovii doseljeni od Vasojevia u Crnu poetkom XVIII veka (20 kua 1948). Po pravilu, za stanovnitvom su ili i popovi. Tako je bainski pop Damjan Jankovi imao nuriju u selima oko Roaja, ali, posle devet godina, kada se zbog turskih zuluma srpsko stanovnitvo poelo raseljavati, krene i on za njim 1729. godine, te doe u Bainu. etiri godine ranije, ostavi bez nurije kod manastira Crne Reke, doao je i pop Mijat, prvo u Bainu, a odatle u Jagodinu. Zbog turske globe je i pop Radosav ostavio nuriju u Dreni i doao u Kragujevac 1721. godine. Za popa Veselina u izvetaju stoji da je imao nuriju u svom rodnom selu Trudovu (uz selo Boetie kod Nove Varoi, koje je po popisu 1991. srpsko selo sa 122 itelja), i da je popovao osam godina, ali po tom, kako su drugi ljudi poeli odonud seliti se nude radi turske u cesarsku stranu, tako i pop, ne mogavi ostati, preselio se u dravu cesarsku, u selo Stragari, leta 1721. Dolazak predaka iz stare Rake Iz ovih predela se najee dolazilo Popis Beogradske mitropolije, sainjen oko 1735. godine odslikava ne samo tadanje stanje u crkvi i narodu, ve i poreklo stanovnitva koje se u to vreme naseljavalo u prilino zapustelu umadiji. Od deset svetenika, koliko ih je ukupno bilo na podruju koje je pripadalo Kragujevcu (predeli Grue, Jasenice i Lepenice i Leva), etvorica su poticala iz Stare Rake i Starog Vlaha. A upravo iz ovih predela potie i najvei deo doseljenog stanovnitva. Najznaajnija uloga ovoga stanovnitva je, prema oceni akademika Petra Vlahovia, jednog od najuglednijih savremenih etnologa, u tome to je ono, potiui iz predela u kojima je bio zametak i duhovno sredite stare srpske drave, nosilo dravotvornu ideju i imalo misiju, koju e, napokon, u umadiji, sa vie srpskih ustanaka, uspeti i da ostvari. Tako je 1735. godine svetenik Vasilije Stanimirovi, u ijoj su nuriji Drenova, Kukljin, Jasika i Pade, poreklom iz Vranea u Staroj Rakoj. U selima njegove nurije su doseljeni iz Stare Rake u Jasiku Popovii, orii, Savkovii i Bulurdii (Tinii), koji su svi doli pre Prvog ustanka. U abaru, to jest Goroviu, ijoj nuriji pripadaju umi i Saranovo, svetenik je Filip Obradovi, poreklom iz Bedine Varoi. Bedina Varo je kod sela ume u okolini Ivanjice, a uz abare, odnosno Gorovi, kod Topole, postoji takoe selo ume, to, svakako, nije sluajnost. Kod Gackoga u Hercegovini postoji i tree selo sa istim nazivom: ume, to, takoe, nije sluajnost. Jer, kao to punosi svoju kuicu, tako i stanovnitvo koje se seli nosi nazive svog zaviaja za sobom. Ako se spoje linijom tri sela ume, dobie se nepogreivo taan put kojim se kretalo stanovnitvo: Hercegovina Stari Vlah - umadija. Prema zapisu iz 1923. godine, u abaru je 260 kua, od kojih su 192 kue potomaka doseljenika pre Prvog ustanka iz okoline Sjenice i iz pravca Bijelo Polje-Sjenica. Iz Kladnice (po popisu 1991. godine selo sa 439 itelja, od kojih 432 muslimana), koja se nalazi sa jedne, a Ivanjica sa druge strane Javora, doao je kad i pop Filip u abare i izvesni Nedeljko, rodonaelnik grupe porodica ije je skupno prezime po njemu Nedeljkovii, i kojih je 1923. godine bilo u abaru 84 kue. U isto vreme je, takoe od Sjenice, doao u abare sa etiri brata i Rado, od koga je nastala skupina porodica, nazvanih po njemu Radoevii, kojih je 1923. godine bilo 79 kua. Od Sjenice-Studenice su neto kasnije (posle 1735. godine) u abare doli i Lakii (ivii), kojih je 1923. bilo 12 kua. Iz ove porodice je pop ivi, jedan od kolovoa topolske bune 1877. godine.

Sledea porodica koja je, priblino u isto vreme kad i pop Filip, dola iz pravca Sjenica-Bijelo Polje u okolinu abara su Blagojevii (staro prezime Velikovii), kojih je 1923. godine bilo 17 kua. Iz ove porodice je Desimir Blagojevi (roen 1905. u Topoli), jedan od najveih srpskih pesnika ovog veka. Rodonaelnik Blagojevia se, zapravo, prvo naselio u Gorovi i od njega je tamo familija Pitoljevia (1923. bilo 16 kua), od kojih jedni poetkom DIDveka preu u Junkovac (18 kua Pitoljevia 1923. godine), a drugi u abare (dananji Blagojevii). Rodonaelnik Blagojevia i Pitoljevia se doselio sa dva brata. Od jednog brata su Spasii u Topoli i Krevcu (1923. godine ukupno 29 kua), a od drugog Simii u Bournji (1923. godine 30 kua). Po porodinom predanju, koje je zapisao Drobnjakovi, kad su Simii doli u Bournju, kmet Savko (rodonaelnik dananjih Savkovia) nije im dao da se nastane, te se oni krenu natrag i dou do Lunica (Lepenica). Na navaljivanje ostalih seljaka Savko se predomisli, polje oveka te ih vrati, i da im zemljite da podignu kue i da se nastane. Dokaz srodstva i zajednikog porekla ovih rodova u Goroviu, Junkovcu, abaru, Bournji, Topoli i Krevcu je i ista slava (Sv. Stevan). 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.33 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Ko je doao u Stragare Doseljene porodice esto su se delile i razilazile Oito, kao to se sa vie strana steknu razliite porodice u jednom selu, tako se jedna porodica raslojava i drobi naseljavajui se u nekoliko mesta. Ponekad je tome razlog brojnost porodice i veliina stonog imetka, kad je teko smestiti se u neko naselje gde ve postoje stare porodice pa je nedovoljno slobodne zemlje za pridolice, ponekad i to to se selilo u mlazevima i postupno, ponekad to su u samom putu iskrsavale razliite prilike koje su uticale na podele i razilazak porodica u potrazi za novim stanitima. U ovako podeljenim porodicama su pameni poreklo i srodstvo i uvana ista krsna slava kao njihova zaloga i dokaz. Poput Spasia, Simia i Blagojevia, naseljavala se i grupa familija Karajovia. Karajovii su matino naseljeni u Gledi, gde su doli pre Prvog srpskog ustanka iz Ibarskog Kolaina, od njih su Karajovii u Bajetini (doli tu krajem prolog veka), a rod su sa Kosovcima, Ivanoviima, Bogdanoviima i Jovanoviima u Milakovcu i Miletiima i Booviima u Godaici. Ove familije imaju jo jedne zajednike srodnike - Karapandie u Eregama u Moravici (Dragaevo), to samo potvruje pravac njihovog doseljavanja u umadiju. Osim porodinog seanja, koje je poetkom ovog veka bilo jo svee, sve ove familije su ouvale i istu slavu - Mitrovdan. U Stragarima je 1735. godine svetenik Veselin Borisavljevi, poreklom iz Trudova, kod Nove Varoi. Od Nove Varoi, iz sela Kosatice, potie i stara stragarska porodica Rajia, doseljena poetkom DVIII veka. Po drugoj verziji su od Pipera, a bili su pre dolaska u Stragare naseljeni u Velenju (?) u okolini Novog Pazara. Rajii u Stragarima imaju srodnike u Glediu (1921. je devet kua Rajia u ovom selu), u Banjici kod aka i u Gui. Po ovom razmetaju se najbolje vidi pravac njihovog naseljavanja u umadiju. Od ove familije su Tanasko Raji, barjaktar Prvoga srpskog ustanka (poginuo u boju na Ljubiu 1815), i znaajni srpski pesnik Velimir Raji (1879-1915). U Stragare su, kad i Rajii, doli od Sjenice preci Cicia (17 kua) i Markovia (3 kue). Tad dolaze i Veresii, iji se predak Petar Veresija pominje u Karaorevom Delovodnom protokolu 1812. godine. U isto vreme (oko 1735) dolazi i Pavle Guva, rodonaelnik Guvia (od kojih je uveni topolski svetenik Stevan Guvi i aranelovaki lekar Milan Guvi). I znameniti stragarski Todorovii, iji su dananji

ogranci Bogojevii, Jevtii, Markovii i Milovanovii (1923. ukupno 11 kua), takoe su doli kad i Rajii, ali iz Vranea kod Prijepolja. Iz ove porodice je Marko Todorovi, buljukbaa u Prvom ustanku, a od njihovog srodnika, odseljenog u Palanku, potiu uveni novinar i knjievnik Pera Todorovi (1852-1907), saradnik Svetozara Markovia, uhapen zbog Crvenog barjaka u Kragujevcu (1876), a zbog Timoke bune (1883) osuen na smrt, pa pomilovan, i humorista Miodrag Todorovi (umro 1995). Stanje i sastav stanovnitva umadije pod austrijskom okupacijom (oko 1735. godine) su vrlo vani da bi se razumeo dananji njegov sastav. Jer ovo, preteno doseljeniko, stanovnitvo je, uz malobroj no starosedelako stanovnitvo, osnova na kojoj e nastati savremeni tip umadinca. Predeo Lepenice je poznat po vrlo raznolikom sastavu stanovnitva, koje potie iz mnogih oblasti. Najaktivnija oblast za naseljavanje Lepenice, prema istraivanju Toe Radivojevia (1911. godine), bila je Stara Srbija, koja je dala petinu stanovnitva Lepenice, dok od ostalih oblasti Timok ima 8,5 odsto, a druge manje od po pet odsto udela u stanovnitvu. Stigli iz okoline Skadra Dosta ljudi dolo je iz carskog grada Prizrena u Metohiji Ako se ima u vidu stanovnitvo poreklom od Prizrena (Metohija), onda je u Lepenici svaka etrdeset i peta porodica otuda doseljena, i njima pripada svaka dvadeset i sedma kua, to znai da su porodice iz Metohije ranije doseljene, kada su se tako namnoile po broju kua. Ovo potvruje Cvijievo zapaanje da kosovskometohijska struja spada u najstarije migracione struje. Badnjevac su, na primer, osnovali, posle Velike seobe 1690. godine doseljenici sa Kosova - Babii, doseljeni iz Ibarskog Kolaina, Boii (iji su ogranci u Botunju, Guberevcu, Donjim Jaruicama i umiu), Karii (od kojih su Baltii), Petrovii (od kojih su se razgranali Milovanovii, zvani Karapatii, Pantii, Milanovii i Milivojevii) - svi doli iz Studenice na Kosovu (verovatnije iz sela Studenice u okolini urakovca u Metohiji), kao i Savii i Marijii, koji su u isto vreme doli iz Kosovske Mitrovice. Zapravo, ovi rodovi su se po dolasku sa Kosova i iz Metohije prvo nastanili u Resniku, odakle su preli u Badnjevac. Zato nimalo nije sluajno to je u vreme njihovog doseljavanja pop u Kragujevcu Radosav Jovanovi, poreklom iz sela Tihnia u Metohiji. Oko 1735. godine je u Kragujevcu protopop Vule orevi, poreklom iz sela Vlasojevia kod Skadra. Srbi ni danas nisu iezli u okolini Skadra, koja je u srednjem veku bila naa, to potvruje i savremena toponimija u tom predelu, gde je ouvano mnogo srpskih naziva. Nesumnjivo, kragujevaki protopop Vule pripada tom soju doseljenika, pri emu treba imati u vidu da su u okolini Skadarskog jezera neko vreme prebivali i preci Karaorevi, a po jednoj verziji i preci Karaorevog buljukbae Petra Jokia Topolca. Staze kojima se srpsko stanovnitvo stoleima kretalo u svojim prinudnim ili voljnim preseljavanjima bile su uglavnom ustaljene. Kao i neka odredita na njima, odakle se, dalje, reka doseljenika slivala ka novom zaviaju. Jedno od najvanijih odredita pri naseljavanju u umadiju je bio Vitanovac. U njemu su se zbirali doseljenici iz vie srpskih predela. Dovde su, spojivi se u dolini Ibra, najvie dopirali begunci i nevoljnici takozvane kosovsko-metohijske selidbene struje, dolazei od Pei, s Kosova i iz Ibarskog Kolaina. Ova selidbena struja je, kako je Jovan Cviji ustanovio, jedna od najranijih - pokrenuta je krajem DIV veka, uzrokovana kosovskom pogibijom, i, evo, na alost bez prekida, nastavljena je do naih dana. U donjem toku Ibra je na ovaj putni pravac izlazila i najjaa selidbena struja, nazvana dinarskom, u kojoj se nalazilo stanovnitvo Stare Srbije i dinarskog pobra - Crne Gore, Hercegovine, Starog Vlaha, Sjenikopeterske visoravni i Dragaeva. Na ovom pravcu je Sjeniko-peterska visoravan bila etapna stanica, gde se pokrenuto stanovnitvo zadravalo krae ili due vreme, nastavljajui odatle seobu u potrazi za boljim uslovima ivota.

Mesto gde su ove struje prelazile na tle umadije je vekovima bilo selo Vitanovac, odakle su dolinom Grue i preko prevoja Rudnike planine ile ka niskoj umadiji. Talasi iz Crne Gore Srbi iz Crne Gore osnovali su sela Baljkovac i Beloevac Ako se danas gleda sastav stanovnitva Grue, vidi se da u ovom predelu ima itelja iji su preci doli iz vie od dvadeset srpskih oblasti. Meutim, ubedljivu prevagu u toj masi imaju doseljenici sa Kosova i od Sjenice. U Vitanovcu, koji je bio glavna stanica za skretanje i dalje razvoenje stanovnitva u umadiju, oko 1735. godine je svetenik Sava Nedeljkovi, poreklom iz Koznika. U Staroj Rakoj postoje, ne tako udaljena jedno od drugog, tri sela Koznik - jedno je zaselak Duge Poljane, drugo zaselak ebinca, a tree je selo kod Trnave u okolini Novog Pazara. Iz ove okoline je najstarija porodica u Vitanovcu - Milii, zvani Melajci (9 kua 1923), oito doseljeni iz Melaja, sela koje danas administrativno pripada optini Tutin, ali je blie Novom Pazaru, jer se nalazi na Peterskoj visoravni. Dananji itelji Melaja govore dvojezino (srpski i iptarski), i, prema popisu 1991. godine, od njih 666 je 657 muslimana. Put iz Melaja vodi izmeu dva Koznika, kuda su poetkom D VIII veka preci Milia, preseljujui se u Vitanovac, morali proi, a za njima i pop Sava. Istim putem, verovatno u isto vreme, doli su u Vitanovac Kolakovii (3 kue) iz Kolaina, koji su menjali slavu, da ih Turci ne pronau, Jovanovii (4 kue) i Jelii (5 kua), dobegli odnekud iz starog Novopazarskog Sandaka, Stojanovii (Stanii), Milovanovii (Viovci) i Jakovljevii iz Novog Pazara, kao i Radovanovii (staro prezime Lukovii) iz Starog Vlaha, dok su kasnije od Sjenice doli Babii (11 kua 1923). Iz Crne Gore je Damjan Jankovi, svetenik oko 1735. godine u Baini. Blie njegovo poreklo je iz Morakova kod Nikia, a nuriju je, pre dolaska u Bainu, imao u selima oko Roaja. U Baini su Kneevii (48 kua 1902), Rakii, Gmitrovii, Markovii (Savii, Kupinii), Kajdunci (irii), olakovii (ajkovii, orevii), Gavrilovii i Obradovii, svi kosovsko-metohijska selidbena struja. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.34 Shomi_KG - 27. septembar 2006 U to vreme su doseljenici iz Crne Gore osnovali sela Baljkovac i Beloevac Baljkovac su osnovali Bankovii (od kojih su nastali i dananji erasimovii) i Bojanii (od kojih su kasnije nastali rodovi Vukomanovii, Jakovljevii, Pavlovii, Antonijevii, Arsenijevii, Jankovii, Ljubisavljevii, Mijailovii, Radenkovii, Blagojevii, Vukosavljevii, Gavrilovii, Gmitrovii, urevii i Maksimovii). Bankovii su doli iz Bjelopavlia, to se vidi i po ouvanoj plemenskoj slavi (Sv. Petka), a Bojanii iz Drobnjaka, sauvavi takoe plemensku slavu (urevdan). Beloevac su zapravo osnovali Papii, doseljeni iz sela Beloevca na Kosovu, davi tako ime novom naselju. No Papii su se zatrli, a jedan njihov ogranak je otiao ka Valjevu, gde su zasnovali selo istoga imena Beloevac (tamo se prezivaju Pejiani). ivot u Beloevcu kod Kragujevca su obnovili i odrali Katanevii (od kojih su nastali Marjanovii, Gliii i Paunovii, zvani Pavlovii) i abovii, ije je staro prezime Kurudinovii (od kojih vode poreklo sadanji rodovi Sretenovii, zvani Zdravkovii, Damnjanovii, Jovanovii, Laketii, zvani Jakovljevii i Radovii, kao Kurudinovii - Vukovii, Mirkovii i ajovii, zvani Milenkovii u Baljkovcu). Katanevii su doli iz sela Lopate, kod Lijeve Rijeke u Crnoj Gori (u ovoj Lijevoj Rijeci, kod Podgorice,

takoe su, u seljakanju, boravili neko vreme i Karaorevi preci), a abovii su doli iz Rovina (u blizini Bata kod Cetinja). U eti Koe kapetana Koina krajina bila je najvee oslobodilako pregnue 18. veka Malo je naselja o kojima postoje onovremena svedoanstva o njihovom nastanku i naseljavanju. U red tih malobrojnih ide selo Zagorica kod Topole. Selo je vrlo staro i prvi put se u pisanim spomenicima pominje 1476. godine, u turskom popisu koji je obavljen sedamanest godina po propasti Srbije (1459), dakle u vremenu kada se okupaciona vlast ustalila a unutranje prilike bile sreene. Nikada, verovatno, nee biti razjanjeno koliko puta se od tada Zagorica praznila i punila novim stanovnitvom. Sreom, njeno poslednje naseljavanje za vreme Turaka je poznato, zahvaljujui njenom privremenom itelju u tom vremenu Gaji Panteliu Vodeniareviu, ija su kazivanja jedan od glavnih izvora za nau istoriju novijeg vremena. O tom naseljavanju, obavljenom pre Koine krajine (1788), Gaja Panteli Vodeniarevi, kasnije znamenita linost Prvog srpskog ustanka, priao je u vie navrata profesoru Isidoru Stojanoviu, koji je prikupljao grau za Srpsko ueno drutvo, te je tako sauvano dosta dragocenih podataka. Po tom kazivanju, kada je poturenjak iz Mostara Mula Husein, doseljen u Palanku (tada zvanu Hasan-painu), kupio od Mula Selejmana Kianovia selo Zagoricu, on je naseli dovodei raju iz vie naselja. Tako u Zagoricu, u kojoj su bili veliki pelinjak (kovanluk) i vodenica, prvo naseli iz abara Petra, Karaorevog oca, da uva pele, i Gajinog oca Panteliju Desimirovia, da bude vodeniar (otuda njegovi potomci nose prezime Vodeniarevii). Potom se dosele Jovan ivani iz abara, Panta sa ocem vrtarom iz Svetlia, Nedeljko, Dobrovoj i Stanoje iz Rae, ore ivani iz Rakinca, Mijailo Preko, Simeun osa i braa Stanko i Stanoje Marisavljevii iz Kusatka, Milovan i Stevan Markovii i Mijat Avramovi iz Ivane, braa Pantelija i Sima iz Saranova, Antonije i Aleksa sa ocem takoe iz Saranova, Petar oki iz Masloeva, a Mula Husein naseli jo i nekog Ciganina iz Ratara, da mu bude pintor. Malo je ovih doseljenika dolo dobrovoljno, no vie ih je, kako istie Gaja Panteli, pribeglo u Zagoricu to im je zulum turski dodijao. Od dobra se ne b ei, kae narodna poslovica i, poput Zagorice, koja je pravo kolonistiko selo, ovako je uglavnom popunjavana veina umadijskih naselja. Zanimljivo je da su se potomci ovih naseljenika do danas zadrali u Zagorici, inei glavninu njenog stanovnitva. Koina krajina, najvee srpsko oslobodilako pregnue XVIII veka, premda nesrenog kraja, istorijski je znaajna pre svega po tome to je osvedoila snagu ustanikog pokreta koji je doneo kratkotrajnu slobodu za kojom se, pokolenjima, udilo. Ali, vanije od toga, bilo je saznanje da Srbima niko drugi ne moe, i nee, doneti slobodu do oni sami. Jer, Koina krajina je bila, to se ve i ranije, nebrojeno puta, deavalo, zloupotrebljavanje srpske tenje za slobodom u korist stranih interesa. Izmeu Bea i Stambola, u rvnju dveju imperija, ije je i lice i nalije vladavine i okupacije dobro znao, srpski narod se, najzad, poeo pribirati oko vlastitog etn ikog stoera kao uporita i uzdanice. Osveeni, preiveli Koindobrovoljci e nesmireniki ekati Prvi srpski ustanak, a nee biti retki ni oni koji e i prednjaiti u njemu. Preci i rodonaelnici mnogih dananjih porodica u Grui, Jasenici i Lepenici su bili zapaeni uesnici Koine krajine. Mnogi od njih, stupivi u frajkor, zapisani su u sastavu ete kojom je neposredno komandovao kapetan Koa Anelkovi. Meutim, niti je ova eta cela Krajina, niti su popisani svi uesnici ovog znaajnog istorijskog pokreta. Pregnue iz beznaa Nismo obeleili 200 godina Koine krajine!? Spomen na neke saborce Koe Kapetana je ouvan u rodoslovnom pamenju, ali se sa mnogih jo moe,

uz dodatna istraivanja, skinuti veo zaborava u koji nepravedno padaju. Ovakvi preci su takav napor od nas i te kako zasluili. Istorija nije bezimena, jer je stvaraju vrlo konkretni ljudi. Ne pojedinci, jer oni ne mogu sami mnogo da uine, kako podsmeljivo kae Breht: ni da skuvaju sebi ruak. Istoriju, razume se, stvara narod. Ali ne bezoblina, bezimena, neidentifikovana narodna masa, nego ljudi odreenih svojstava, sa imenom i poreklom, tenjama, uverenjima i oseanjima. Da smo - kao to, na nau nesreu i sramotu, nismo - pre sedam godina obeleili, ili bolje rei proslavili, jer taj istorijski dogaaj to zavreuje, 200-godinjicu Koine krajine, videli bismo da su uesnici ovog slobodarskog poduhvata vrlo odreeni ljudi, pa i preci nekima od nas. U kazivanjima Gaje Pantelia, koje je izmeu 1846. i 1849. godine zapisivao ueni beogradski profesor Isidor Stojanovi, ovaj estiti ustanik i zemljodelac se sea da je uoi Koine krajine svet nagrnuo u beaniju, pa se tako, kradom po narodu, u da utee i Koa u Nemaku. Posle toga utekoe i Stevan vara iz Topole, Radi iz Beevice, pop ore Nikolajevi iz Pajsijevia, ore Petrovi iz Zagorice i mnogi drugi. U oru Petroviu je lako prepoznati potonjeg Karaora, iji je otac u to vreme uvao u Zagorici pele. Od Stevana vare, koji e uestvovati i u Prvom ustanku, potei e rod varkovia, koji danas ive u Topoli, Krevcu, Maskaru i Beogradu, a od kazivaa Gaje Pantelia e potei dananji rod Gajia, koji ivi u Topoli, Krevcu i Kaliforniji. Nije teko zakljuiti da su Koina krajina i Prvi srpski ustanak vreme kada je ivela veina rodonaelnika dananjih porodica. Mnogo toga, iz duga prema precima, ali i zarad sopstvenog pamenja i dostojanstva, treba istraiti. Meutim, o tom vremenu se podosta i zna, samo mnoge podatke treba uiniti vidljivim i ponegde nai dragocenu kariku koja nedostaje u rodoslovnom pamenju. Kada se Koa vratio iz beanije, poeo je da okuplja vojsku. U leto 1788. godine, prema spisima Ratnog arhiva u Beu, eta Koe kapetana je imala 562 borca, koji su poticali iz 109 na ih naselja. Iz dvanaest mesta je bilo vie od po deset boraca. Najvie je bilo iz Krnjeva (39), Plane (31) i Lanita (25), zatim Svilajnca (19), Glogovca (18), tiplja (17) i Luice (14), dok je iz pet mesta bilo po trinaest boraca Livaa, Grabovca, Kavadara, Ribara i Panjevca (Koinog rodnog mesta, koje se po njemu danas zove Koino Selo). Po devet boraca je iz Rakinca i Crljenca. Sedam naselja imaju po osam, tri po sedam, jedno est, sedam po pet, est po etiri, devet po tri, sedamnaest po dva i etrdeset pet po jednog borca, dok za ezdeset osmoricu nije upisano iz kog mesta potiu. Iz tadanje Kragujevake nahije su u Koinoj eti devetorica iz Rakinca, po petorica iz Brzana i irovnice, po etvorica iz Baina i Markovca, po trojica iz Gradca, Glibovca, Bonjana i Lapova, po dvojica iz Botunja, Zabojnice i Toponice, a po jedan iz Kijeva, Junkovca, Krmara, Topole, Batoine, Rae, Lipnice, Pelica, Drae, Sibnice, Cerovca i Adibegovca (danas Staro Selo kod Velike Plane). Markovani Koini Saborci Unuci ba esto nisu nita znali o svojim precima Iz Rakinca su, redom, kako su upisivani po pristizanju u Koinu etu, Jovica Radovanov (27 godina), Radojko Stojadinov (25), Jovan Ilin (25), Radivoje Buri (36), Pantelija Pavlovi (24), Mihailo Pavlovi (24), Marko urevi (24), Vidoje Savin (20) i Stojko Dmitrovi (36). Jovica, Mihailo, Marko i Vidoje su neoenjeni, Stojko je udovac, a ostali su oenjeni. U to vreme u Rakincu ive preci orevia, Martinovia, Radojkovia, Teofilovia, Brankovia, Pavlovia, Rakia i Timotijevia. Predak Radojkovia je zasigurno u Koinoj eti, glavom Radojko Stojadinov, upisan kao enjen. Radojkovii su se u Rakinac naselili iz Sjenice oko sredine XVIII veka. Teko je, zbog promena prezimena, ustanoviti ko je u Koinoj eti od Martinov ia, ali je nesumnjivo neko od njih tu. Pogotovu to se jedna grana Martinovia naziva Arbijai - dananji Ivanovii, kojih je 1911. bilo pet kua, a to odaje njihov vojniki poziv. Nazvanja, pa i nadimci, pojedinih rodova nikada nisu sluajnost. Naime, arbija (kod Vuka harbija) je drvena

ili gvozdena ipka kojom se mala puka nabija kad se puni. Prema tome je predak Martinovia, koji su doseljeni s Kosova, ili ue Ivanovia, zvanih Arbijaa, bio punja municije u ustanikom ratovanju. Iz roda Pavlovia, doseljenih od Sjenice posle 1736. godine u Rakinac, dvojica su u Koinoj eti - Pantelija, koji je stupio 20. jula, i Mihailo, koji je doao 1. avgusta 1788. godine u etu. Vrnjaci su, ali se iz spisa ne vidi da li su blizanci ili braa od strieva. Iz Brzana su u Koinoj eti Todor Gavrilov i (18), Dmitar Markovi (20), Radia Milievi (20), Jovan Gligorijevi (20) i Vasilj Savi (35 godina). U to vreme u Brzanu ive Andrejii, Koani (Milivojevii i Milovanovii), Ljutii, Marinkovii, Gordanii, Dragievii, Parezanovii i Kurjuevii. Ovi poslednji, doseljeni iz resavskog Grabovca, koji su se do danas razgranali u rodove orevia, Jovanovia, Petrovia zvanih Spasojevia, Neia i Panovia, duguju svoje prezime takoe vojnikom poreklu. Kurjuk znai: pletenica ili kika, odnosno perin, kakav su imali srpski vojnici do 1806. godine, kada je Karaore naredio da se poodsecaju, da ih ne bi Turci, hvatajai se perina, olako ubijali. Ali, kurjuk se naziva i deo puane cevi gde stoji naboj. Oito, Kurjuevii duguju prezime svom ratnikom duhu. Premda su samo dva veka protekla od tako znamenitog istorijskog pregnua kao to je Koina krajina, nedopustivo je mnogo toga zaboravljeno. Danas je u umadiji, i ne samo njoj, retkost da neko zna pretke u pravoj liniji do ukundede. No, to nije osobenost samo sadanjeg narataja. Jo je Milan . Milievi osamdesetih godina prolog veka, tragajui za tako znamenitim Srbima kao to su bili voi Prvog srpskog ustanka, jadikovao: Obraao sam se potomcima da mi jave to se zna u porodicama o zaslunim precima, pa sam od njih, nekad, primao odgovore: da unuci ,ba nita ne znaju o dedima svojim', ma da su dedi bili vojvode, a unuci pukovnici. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.36 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Selo doseljenika Nema istorije bez rodoslovnog pamenja Malo je toga zapisano, a od tako malenog broja zapisa, kako kae Milievi, propalo je mnogo. Istorija seljakog drutva se ne moe pisati bez rodoslovnog pamenja. Podsetiemo, stoga, na slobodare koji su 1788. godine stali uz Kou Kapetana da brane zavetnu misao o srpskoj dravi i slobodi. Iza njihovih imena stoji skrivena predaka nit do dananjeg narataja, kao to se iza imena Koe Kapetana krije Korun Anelkovi, kako je glasilo pravo Koino ime i prezime. U Koinoj eti su etvorica Markovana - Jovan Ili (52 godine), Jeremija Stankovi (25), Stojmir Kosani (33) i Marko Ignjatovi (24). Uz predvodnika Krajine, Kou ili Koruna, svakao da je bio predak dananje grupe rodova sa zajednikim prezimenom Pavlovii. Preci Pavlovia (slava Nikoljdan) su doli iz resavske Kovanice u Markovac krajem XVII ili poetkom XVIII veka. Na poetku ovog veka ih je bilo trideset i tri kue, a delili su se na etrnaest ogranaka (Marjanovii, Pavlovii, Markovii, Filipovii, Ilii, Milanovii, Paunovii, Petrovii, Aksii, Marinkovii, Petkovii, Radisavljevii), od kojih su dva ogranka u prezimenima sauvala spomen na Kou (Koruna) i njegovu Krajinu, a to su Koii i Korunovii, kojih je bilo po dve kue. Potomke Jovana Ilia i Jeremije Stankovia treba potraiti u rodu Jeremia, iz dva razloga - prvo, jer su uoi Koine krajine doseljeni u Markovac iz Glogovca (sela koje je udaljeno svega etiri kilometra od Panjevca, Koinog rodnog mesta, koje se po njemu danas zove Koino Selo), a drugo jer u rodu Jerem ia, to jasno upuuje na Jeremiju kao rodonaelnika, postoji i ogranak Ilia.

Markovac je za prilike toga vremena bio veliko selo, a njegovi itelji su tu doli sa dve strane - iz sela sa desne obale Velike Morave i sa Kosova i Metohije. Uz Pavlovie i Jeremie, iz Glogovca su doli Stanimirovii (u okviru kojih su ogranci Anelkovii i Velimirovii), Obradovii (sa ogrankom Stevanovii), a iz Sedlara Rakii (sa ograncima Radivojevii, Milovanovii i Nenadovii) i iz Gloana Avramovii (sa ograncima Milisavljevii i Stojanovii). Sa Kosova su izmeu dve velike seobe (1690-1736) u Markovac doli preci dananjih Jagorovia (iji su ogranci Milanovii, Milojkovii, Milosavljevii, Miloevii, Milojevii, Petrievii, Pantii i Petrovii), Mikovii (iji su ogranci Spasojevii i Miii), a posle njih oko sredine XVIII veka dolaze Brkii (iji su ogranci Vukovii, Jovanovii i Mariii) i Pavliii (iji su ogranci Vasii i Blagojevii), dok su Konii (drugo ime Stanojevii i Stevanievii) doli od Pei, a veliki rod erkenovia (iji su ogranci Bogosavljevii, Vukovii, Kojadinovii, Docii, Veljkovii, urii, Stojanovii, Ivanovii i Miljkovii) od Prizrena, takoe izmeu dve velike seobe (1690-1736). U ovim porodicama je svakako i predak koji je u spisku Koine ete. Za razliku od Markovca, koji ima heterogeno stanovnitvo, Veliko Krmare je u vreme Koine krajine kompaktnije selo, jer ga sainjavaju samo dva roda - Pervizi, doseljeni iz Prizrena, i Cukii, doseljeni iz Stare Srbije. Oba roda su doseljena 1737-1787. godine. Upisnik Koine ete iz Krmara je Radosav ivanov i (23 godine) i nesumnjivo potie iz roda Perviza, u kojem danas postoje dva ogranka - Radosavljev ii i ivanovii - koja se mogu dovesti u vezu sa ovim Koinim saborcem. Preci slobodari Istorijske premetaine izgubile nae pretke Veliki rod Perviza, koji se poetkom ovog veka, ne raunajui srodnike u Malom Krmaru, razgranao na vie od dvadeset familija (Obradovii, Gavrilovii, Milojevii, Velikovii, Blagojevii, Jovanovii, Markovii, Radosavljevii, Antonijevii, Pavlovii, Aronovii, ivanovii, Jaimovii, Mijajlovii, Pantelii, Radojevii, Rankovii, Tanasijevii, Lipovanovii, Milii, Paunovii, Petronijevii, Ravailovii), moe biti ponosan na svog pretka Radosava ivanovia, dok e Cukii u sledeem pregnuu, Prvom srpskom ustanku, dati jednog od najuglednijih vojvoda, Pavla Cukia. Mereno ljudskim vekom, od Koine krajine (1788. godine) nas deli svega osam do devet kolena ili narataja. Kada su preci u pitanju, u naem narodu postoje posebni nazivi za devet (ponegde i petnaest) predakih generacija. Po narodnom verovanju, do devetog kolena je greh ako se uzima u rodu, to znai da se i po mukoj i po enskoj liniji pazilo na svojtu do devetog kolena (negde i do dvanaest), posle ega se smatralo da je rod razroen, te ne postoje smetnje za sklapanje braka. Ove roake spone i nizovi su, na alost, usled poznatih istorijskih premetaina u ova dva veka, delimino iskidani i zaboravljeni, pa zato nije udo to i imena mnogih zaslunih predaka tamne ili se sasvim izgube. Zato, kao deo duga, treba nainiti napor da se sauva spomen na pretke koji, ire istorijski gledano, to zavreuju. U nekim naseljima je posle Koine krajine dolo do smene stanovnitva, pa se zato u njima ne moe ustanoviti rodbinska veza izmeu uesnika Krajine i dananjih rodova. U takva naselja spadaju Gradac, a delimino i irovnica. Iz Gradca su tri ustanika u Koinoj eti - Ivan Pavlovi (20 godina), Nikola Sretenovi (37) i Stevan Sretenovi (20). U to vreme su u Gradcu ivela dva roda - Zimonje i Valjari, pa su, oigledno, Nikola i Stevan Sretenovii pripadali jednom, a Ivan Pavlovi drugom rodu. O ova dva roda, Zimonjama i Valjarima, koja su se utrla, izuavalac Lepenice Todor Radivojevi je poetkom ovog veka zapisao: O njihovu poreklu niko mi nije umeo nita rei. Zna se samo toliko, da su ih ovde zatekli Donii, koji su ovde doseljeni pre 115 godina i koji su najstariji rod seoski. Iz irovnice su etvorica u eti Koe Kapetana - Berisav Prei (20 godina), Vukain Petrojevi (28), Ivan Andri (29) i Marinko imonovi (20). U nastanku, tanije pri obnovi ivota u ovom selu, posle seobe

pod Arsenijem IV Jovanoviem (1736. godine), irovnicu je zasnovalo 7 rodova sa 7 kua . Od osnivakih rodova su se dva zatrla (Ikii i Panii), a pet se odrali i do danas prilino razgranali. Dva od njih su dola iz istone Srbije - Ivankovii (iji su dananji ogranci Markovii/Krstii, Stevanovii i Radisavljevii) iz Zajeara, a Kolarci (iji su ogranci Uroevii, Radojkovii, Vukovii i Ivanovii) iz Mirova (kod Boljevca, pod Rtnjem). Dva roda su dola iz Resave - Milivojevii iz Jasenova, a Mitrovii (drugo prezime Stevanovii) iz Medvee, dok je peti rod, Ristii (iji su ogranci ivkovii, Savii i Stamenkovii) doao iz itorae u Toplici. Trojaki su razlozi zbog ega je oteano tano uvrivanje veze izmeu Koinih ustanika i dananjih rodova, prvo - to se ne zna da li su etvorica ustanika imala potomstvo, drugo - to se ne zna ko je od njih pripadao utrvenim porodicama Ikia i Pania, a tree - to je od tada svaka od dananjih porodica u irovnici upisivana pod vie razliitih prezimena, pa se tako gubi nastavljaka nit. Iz bune u bunu Iz Junkovca je u Koinoj eti Marko Jagovi (25 godina). Oigledno je u prezimenu greka, to je i razumljivo, jer su austrijski pisari, ne znajui srpski, mnoga imena i prezimena, a pogotovu nazive naselja, vrlo nakaradno upisivali, pa je tako i ovde upisano iskrivljeno Jagovi, umesto Jagodi. Jer, u Junkovcu su u vreme Koine krajine samo etiri porodice - Blagojevii, Rankovii, Stankovii i Jagodii, tako nazvani po babi Jagodi, koja je, selei se iz Gorovia, bila prvi naseljenik u abarima, a potom i ovde. Jagodii (slava Sv. Alimpije) su danas razgranata familija (ogranci Novakovii, Arsii, Kuzmii, Radojevii, Lazarevii, Zarkii, Topalovii, Damnjanovii, Stevanovii), u kojoj postoji rod Markovia, iji je rodonaelnik Marko Jagodi, saborac Koe Kapetana. Iz Topole je u spisku Koine ete Manojlo Mihailovi (35 godina). Manojlo je rodonaelnik velike familije Manojlovia, nastanjene u Topoli, Krevcu i Belosavcima, a njegovi potomci Milo, Dimitrije i Mihailo Manojlovii imae vidnu ulogu u Karaorevom ustanku. Iz Botunja su uz Kou pristali ore Mijatovi (35 godina) i Nikola Jovanovi (25). Nikola Jovanovi je nesumnjivo predak velikog roda Damnjanovia (iji su ogranci ikii, Radovanovii, Radojevii, ivadinovii, Petrovii i Zlatanovii, od kojih su nastali Milovanovii i Miloevii), jer u ovom rodu postoje ogranci Nikolii i Nikolii (od kojih su Jovanovii i Stevanovii), to samo posvedouje tradiciju uvanja dedovskog imena u porodici. Drugog Koinog saborca iz ovog sela, ora Mijatovia, treba potraiti ili u rodu tzv. Pljakovia ili tzv. Skorupaa, jer oba imaju ogranke svojih orevia, a bila su u Botunju u vreme Koine krajine. Osim ovih rodova u to vreme su u selu i preci dananjih ivanovia, Jeremia i Jojia. U eti Koe Kapetana su jo iz Batoine ore Markovi (25 godina), iz Rae Stojan Ivanovi (30), iz Baina Dmitar Jovanovi (30), Pavle Jovanovi (28) i dva ora Simia (prvome je 40, a drugome 50 godina), iz Zabojnice su Milutin (26) i Toma Barani (45), iz Drae Blagoje Jakovljevi (46), iz Kijeva Mihailo Petkovi (32), iz Lapova Marko Savin (26) i iz Pelica Marko Lageta (20). Naseljavanje u umadiju je teklo kao stalan mlaz, iz vie pravaca, a najvie iz jugozapadnih predela, pojaavajui se u zavisnosti od istorijskih prilika. Ipak, glavnina doljaka pritie uoi Prvog srpskog ustanka i neposredno za vreme Karaora. U umadijska naselja, dolazei iz vie oblasti, smetaju se rodovi razliitog porekla, to doprinosi meanju i ujednaavanju stanovnitva. Ovi, takozvani osnivaki, rodovi su zapravo obnavljai ivota u mnogim dananjim naseljima. Svi veliki istorijski dogaaji su propraeni premetanjem stanovnitva. Tako su u Karaorevo vreme nikla mnoga naselja, koja su ustanici, izbeglice i nevoljnici zasnivali irom umadije, u koju su se zbijali kao u prirodnu tvravu svoje slobode. Tragovi seoba i dokazi o poreklu sauvani su u nazivima mnogih mesta, kao i u imenima ili nadimcima mnogih porodica. O tome danas svedoe nazivi nekih sela u Grui, Jasenici i Lepenici, koja imaju svoje dvojnike u okolini Sjenice, na Kosovu, u Poniavlju ili Aleksinakom Pomoravlju, kao i pojedinih rodova koji su oznaeni prezimenom dobijenim po starom zaviaju.

U Karaorevoj Srbiji bezmalo da nije bilo sela u koje nisu doli novi doseljenici, poglavito iz neosloboenih krajeva, a neka naselja su upravo tad oivela ili nastala. Zato se mnogi rodovi kazuju po ovom vremenu - da su im preci ratovali uz Karaora, da su doli sa Karaorem, ili da ih je Karaore doveo kad je sagonio narod u umadiju . 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.37 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Doseljavanje uoi Prvog ustanka irovnica, Poskurice i Lunice najstarija naselja Naselja u umadiji su vrlo stara, a sadanje stanovnitvo u njima je relativno novijeg sastava, jer je premalo porodica koje zasigurno obitavaju u njima due od tri veka. Stoga je pogreno rei da je dolaskom odreenih porodica osnovano neko umadijsko naselje, jer time je samo obnovljen, a ne i zaet, ivot u njemu. U najstarija naselja u sredinoj umadiji idu irovnica, Poskurice i Lunice, sela koja se pominju u XIV veku u povelji kneza Lazara. Ne moe se tano ustanoviti koliko puta su se ova sela praznila i punila novim iteljima do dolaska predaka dananjih stanovnika u njih. Tek, dananje stanovnitvo je obnovilo ivot Lunica posle Velike seobe 1690. godine, a irovnice i Poskurica sredinom XVIII veka. U Lepenici je Toa Radivojevi naao starinako stanovnitvo, podrazumevajui pod tim ono koje je na ovu tlu bilo i pre Velike seobe, samo u Lapovu, dok je Mihailo Dragi starinake rodove naao u vie mesta u Grui. Po Dragiu, pojedini starinaki rodovi su se odrali u Vitanovcu, Godaici, Gornjoj Crnui, Guberevcu, Donjoj Crnui, Zabojnici, Kamenici, Konjui, Lipovcu, Milaviu, Pretokama i Ravanici, to znai tek u svakom etvrtom gruanskom selu. Poetkom DVIII veka pojedini dananji rodovi, koji se smatraju osnivakim, obnavljaju ivot i u drugim gruanskim selima - Zakuti, Lipnici, Ljuljacima, Milakovcu, Pajsijeviu, Petropolju, Sibnici, Sumurovcu i Toponici, a do Koine krajine, to jest u vremenu 1737-1787, jo u Beevici, Boru, Donjoj Vrbavi, Vrbetima, Vukovici, Glediu, Grabovcu, Grivcu, Leskovcu, Leevu, Oplaniu, estinu i ukojevcu. Izmeu Koine krajine (1788) i Karaorevog ustanka (1804) doseljavanjem se obnavlja ivot u jo sedamnaest lepenikih naselja - Batoini, Bonjanu, Gornjoj Batoini, Drenovcu, uriselu, Jabuju, Jovanovcu, Kormanu, Miraevcu, Novom Milanovcu, Opornici, Radovanju, Rai, Teferiu, Cvetojevcu, Crnom Kalu i ljivovcu, kao i dvanaest gruanskih sela - Bajetini, Balosavi, Belom Polju, Brestovcu, Brnjici, Vitkovcu, Gornjoj Vrbavi, Kneevcu, Kniu, Peenogu, Radmiloviu i Stublu. U Bonjane, gde su zatekli Domanovie, naselili su se preci Milivojevia, Milia, Reonia i Tatovia. Milivojevii, iji su ogranak Vulovii, doli su od Sjenice, kao i Milii, iji su ogranci Jeremii, Jovanovii i Milutinovii. Reonii su, kao i Domanovii, Hercegovci, a njihovi su ogranci Miletii, Milosavljevii, Ivanovii, Srekovii i Milanovii, dok su Tatovii, koji su se najvie razgranali (Obradovii, Nenadii, Vuetii, Mikovii, Vaskovii, Maliii, Miloevii, Noviii, Todorovii, Vuletii, Novievii, Gliovii, Gosii/Todorovii, Lazarevii, Milii, Milosavljevii, Petrovii, Srekovii ), iz Osata (Bosna). U Desimirovcu se nastanjuju iz Prizrena Gavrilovii (obii/Mijailovii, Jovanovii) i Markovii (Andrejii), a iz okoline Kragujevca Srekovii. U Dobrovodicu dolaze od Zajeara Gliii, drugo prezime Radosavljevii, iji su srodnici Gliii u Gornjoj Batoini. Sa Kosova dolaze Dobriii, iji su rod Dobriii (olii) u irovnici. Istovremeno se iz Gladne u Resavi naseljavaju Markovii (Radivojevii, Kostii, Stoii) i Stojanovii, a iz predela Crne Reke dolaze Sinelii (Ivanovii, Pantii) iz Malog Izvora, Spasojevii (Miljkovii, ivkovii) iz Lukova i arevii (Matejii, Milojevii) iz Krivog Vira. U Drenovcu se smetaju Sjeniani Sokovii (okovii) i Hercegovci orbii, dok piljovii (Sretenovii, Vulovii, Lazarevii, Todorovii), iji su ogranak piljovii u Lunicama, dolaze iz Zablaa (aak).

Sela osnovana u Prvom ustanku U Karaorevo vreme sela su rado primala doseljenike Rod Seniana, (Mirkovii, urevii, Vujovii, Jovanovii, Simonovii, irkovii, Gavrilovii/Gajovii, Gvozdenovii, Radivojevii, Radomirovii, Stevanovii), iji su ogranak Vukovii u istom selu, (Miloevii, Srekovii), dolaze iz sela Brnjice (okolina Sjenice) i obnavlja uriselo. Prenosei ime svog naselja Mekovca u predelu Poljanice u Mekovac (danas Ilievo) su doli Krdalii (drugo prezime ivkovii), Pavlovii i Mijailovii (Milenkovii, Stevanovii, Babii/Stankovii, Gazdii/Stojanovii), iji su ogranci Matii (ivadinovii) i Stojkovii/Dimitrijevii u istom selu. U Jabuju se zaustavljaju Jotovii, dolazei iz Jasenice u Toplici, i Piperi (orevii, Pantii), koji uvaju zaviajno ime svog plemena u Crnoj Gori. Po pravilu u svako mesto dolaze rodovi iz vie oblasti. Tako u Jovanovac stiu od Prijepolja Blagojevii (Miloevii, Milenkovii, Vasiljevii, Novakovii) i Jovanovii (Aksentijevii, Stevanovii). Od Priboja Milutinovii, drugo prezime Dimitrijevii (iji su ogranci Nikolii/Milanovii u istom selu), Miljkovii (urevii, okovii, Ilii, Jankovii, Lazarevii, Mijajlovii) i Simii (Rakievii). Cakii (Nekovii), iji su rod Nikolii (Jovanovii, Ilii, ivkovii, Nikodijevii, Petrovii), dolaze od Vidina, a luintaci Neii iz Crne Gore. Malo je naselja u umadiji koja u Karaorevo vreme nisu primila doseljenike to su se iz srpskih krajeva pod tuinskom vlau zapuivali na ovo tle obnovljene i slobodne srpske drave. Za pravilno razumevanje prilika toga vremena treba imati u vidu injenicu da umadija, bez obzira na nedae, pustoenja i pogrome nad njenim stanovnitvom do Prvog srpskog ustanka, nikada nije bila prazna. Da je bila prazna, ili slabo naseljena, ne bi mogla ni dizati ustanke, niti voditi tako uspenu borbu protiv svetske imperije kakva je bila Turska. Ali upravo zbog potreba borbe za slobodu i njeno ouvanje, bio je dragocen svaki pojedinac. Zato je umadija irokogrudo primala u svoje okrilje sve ustanike, izbeglice i druge nevoljnike koji su u njoj traili spas, poglavito beei od turskih zuluma i krvne osvete. Tako su se u umadiju sticali prebezi iz Vidinskog paaluka, Poniavlja, Leskovake Morave, Kosova, Crne Gore, Bosne, pa i Banata i Srema, koji su bili pod austrijskom vlau. Ponajvie, pak, pridolica je bilo iz Stare Rake, a iz nje iz okoline Sjenice. U pamenju mnogih porodica je sauvano da su im preci ratovali uz Karaora, da su doli kad je Karaore sagonio narod u umadiju, naroito posle pohoda na Sjenicu i Suvodol 1809. godine, ili da ih je Karaore doveo, a nekima davao i od svojih imanja da bi se nastanili. Iz tog vremena su pojedini krajevi u mnogim umadijskim selima nastajali kao doseljeniki zaseoci, ali su, na pustoj, niijoj zemlji, nikla i nova naselja - tanije: doseljenici su obnovili ivot u njima. Tako su u Grui nastali Bare, Bumbarevo Brdo, Dubrava, Draguica, Kikojevac, Kusovac i Ljubi, u Jasenici Belosavci, Markovac, Rajkovac, Sepci i Stojaak, a u Lepenici Adrovac, Bare, Veliki enj, Vojinovac, Vui, Gornje Grbice, Divostin, Dragobraa, Lukanje (urevo), Majni, Mala Vrbica, Mala Pelica, Mali enj, Milatovac, Mironi, Niki, Pajazitovo, Prnjavor, Stanovo, Trenjevak i Cerovac. Sedam sela, dva zaseoka i tri mahale u Grui su nastali 1809. godine. Sela Ljubi, Dubrava, Bumbarevo Brdo, Draguica, Kikojevac, Kusovac i Bare su zasnovali doseljenici od Sjenice, odakle su, plaei se turske odmazde zbog pristajanja uz Karaorevu vojsku, morali da izbegnu zajedno sa Karaorevom vojskom, koja je prekinula oslobaanje jugozapadnog dela Srbije, jer se, zbog naeg poraza na egru kod Nia, morala povui da preprei turski upad sa te strane. U isto vreme su nastali i zaseoci Dub u Beevici i Vi njevac u unama. Osim zasebnih sela, u Grui su

tada nastali i posebni delovi sela (mahale) u kojima su se nastanili doseljenici od Sjenice - Koriani u Grivcu, Brani u Brnjici i Seniii u Peenogu. U svim ovim mestima postojali su tragovi preanjeg stanovnitva i naselja, nesumnjivo iz srpskog srednjeg veka, ponekad i znatno stariji, predslovenske kulture, ali u demografskom pogledu nastanjivanje doseljenika u Karaorevo vreme u njima je znailo osveenje narodne snage i ekonomsko jaanje umadije. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.38 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Iz Adrovca u Adrovac U umadiji je bilo ovako: starinci, doljaci pre Prvog ustanka i oni posle Lepeniko selo Bare (stari naziv - u Srbiji je 17 sela sa tim nazivom), zasnivaju doljaci od Sjenice Stepkovii, razgranat rod, iji su ogranci Periii, Stepanovii, Milovanovii, Radilovii, Milivojevii, Rankovii, Brankovii, Ilii, Jovanovii, Milii i Miloevii. Sa njima su, takoe od Sjenice, doli urtovii, iji su ogranci Markovii/Maksimovii, Jevremovii, Stevanovii, Nikolii, Pantelii, orevii, Miloevii i Milutinovii. I trei osnivaki rod Bara je od Sjenice - Milojevii, sa ograncima (Petrovii. Dobrosavljevii, Nikolii, Rankovii, ivkovii i Milenovii). Meu ovim Sjeniacima su i Marinkovii, dok iz Bregova u Bugarskoj stiu ukii, iji su ogranci Marinkovii, Miloradovii, Stojanovii, Mitrovii, Dimitrijevii i Jovanovii. Adrovac naseljavaju doseljenici od Aleksinakog Pomoravlja, nemirne krajine koja je bedem odbrane od Nia, odakle je pretila turska sila. I kao to, po Cvijievim reima, punosi svoju kuicu sa sobom, tako su i doseljenici nazvali svoje novo stanite po mestu Adrovcu u Aleksinakom Pomoravlju, u kojem su iveli. Lepeniki Adrovac zasnivaju Ilii (stara prezimena: Jankovii, Nestorovii i Stojiljkovii), iji su ogranci Grozdii i Lovevii - po starom zaviaju, aleksinakoj Moravici, nazvani Moravii. Sa njima dolaze i Milojevii, iji su ogranak Blagojevii. Jedan deo Ilia se smeta u Rau, a njihovi roaci, okii i Boanii, u Donju Rau. Bumbarevo Brdo su zasnovali doseljenici od Sjenice, iz Bueva, od Korita i Bihora. Sjeniaci su uajii i Paunovii, iz Bueva kod Sjenice su Todorovii, sa Korita su Veskovii (staro prezime Hadii), a iz Bihora su Mirovii. I kao to su Bare Gruanske nastale u okviru sela Ljuljaka, tako je i Bumbarevo Brdo nastalo u okviru sela Pretoka. U isto vreme doseljenici obnavljaju i dva plodna i blagodatna jasenika sela - Belosavce i Markovac. Izmeu ta dva sela je bilo i tree - Beljevac, koje je posle odlaska Turaka zadugo bilo prazno (tzv. alija, tj. niija zemlja), sve dok ga knez Milo 1838. godine nije razdelio susednim selima. U Belosavce dolaze sa Peteri Kozoderi, Boljarci, Savii, od Sjenice ekii, Gajovii, Miii, Vukajlovii, Dragievii, Vukadinovii, Milovanovii, arovii, Novitovii, Aleksii, Milievii (Marii), Bokovii, Nikolii, Dimitrijevii, Milivojevii, Miljkovii, Rakii, okii, sa Korita Vuksanovii (Mitrovii), Vidakovii, Rajovii, a iz Graca (Stari Kolain) Lukovii. U umadiji je slaganje stanovnitva teklo sloj preko sloja - starinci, zatim oni koji su doli pre Koine krajine i Prvog srpskog ustanka, pa jak mlaz doseljenika 1809. godine (posle Karaorevog pohoda na Sjenicu), iza njih oni koji su doli posle Drugog srpskog ustanka, a na kraju, naje e kao seljakanje u oblasti, pojedinani useljenici u drugoj polovini prolog veka. Ovi slojevi se moda najjasnije raspoznaju u Grivcu.

U Grivcu su postojala etiri jaka roda pre Prvog srpskog ustanka - Gordijanii (iji su ogranci Lukii, ivkovii, Pavlovii i Ignjatovii), Belobrkovii (iji su ogranci Petrovii, Milanovii, Jovanovii i orevii), Mauii (iji su ogranci Nikolii i Rankovii) i Sovijanii (iji su ogranci Todorovii, Jevtovii i Karovii). Uz ova etiri razgranata roda, koji slove kao starinaki, pre Prvoga ustanka u selu su jo Zarii - poreklom od Ivanjice, po svoj prilici iz Bjedine Varoi, Miakovii - doseljeni od vode Tare (njihovi srodnici u Boru i Brestovcu se po tome zovu Tarani) i Simovii ili Simonovii - staro prezime Joviii, po pretku Jovici koji je doao iz Starog Vlaha (od ovog roda su Betulii u Korianima, kraju istog sela, kao i Lekii i Radosavljevii). Zarii e poneti to prezime tek u popisu 1863. godine, sa Gavrilom, sinom Zarije Cvetkovia (r. 1807). Miakovii e se prozvati po Mii Radosavljeviu (r. 1797), iji e se sinovi Radoje (r. 1817) i Ilija (r. 1828), tanije Ilijini sinovi Sofronije, Petar i Petronije, pisati 1863. godine kao Miii. I Simovii e poneti svoje prezime od 1863. godine. O njihovom pretku Jovici, koji se ovde naselio, nema pisanih podataka. Joviin sin Stevan je umro 1831. godine, kao najstariji ovek u selu - imao je tad 74 godine. Po Stevanovom sinu Simi (r. 1802) potomci e se prozvati Simovii. Svi Simovii su 1863. godine bili jedna kua, i to veoma jaka, zadruna, sa 17 dua. Navodimo ih kao tipian primer umadijske kune zajednice tog vremena: domain Jovan Simovi (r. 1822) sa enom Janom (35 godina), u kui je sa sinovima Veljkom (9) i Milenkom (1), kerima Draginjom (5) i Milevom (12), braom Ilijom (26) i Rankom (19), sinovcima Vladimirom (4), Dragutinom (2) i Jovicom (9), sinovicama Perunikom (14), Rosom (10) i Milevom (6), sestrom Milenijom (20) i snahama Novkom (38) i Smiljanom (30). Uz to, Jovan je imao i slugu, Iliju Vasilijevia (20). U Prvom ustanku, uglavnom za vreme Karaoreve vojne na Sjenicu 1809. godine, u Grivac se doseljavaju Veljovii, Rakitovii, Krsmanovii, Koriani, Ivankovii i Gvozdenovii. Rodonaelnik Veljovia - Veljo (puno ime Veliko) prezivao se Radovi (r. 1761). Po porodinom pamenju, u Grivac je doao od Stolova vie Kraljeva - po svoj prilici iz sela Dragosinjci u Podibru. Prezime po njemu e ustaliti njegovi sinovi Petronije (r. 1812) i ore (r. 1819). Rakitovii e se razmnoiti od Paje, sina Rakitovog, koji je doseljen od vode Vape (reice koja tee kroz Sjeniko polje), pa su tako ogranci Rakitovia sadanji rodovi orevii, Stevanovii, Radonjii, Gliovii, Filipovii, Perovii, Prodanovii, Vasiljevii i Jekii. Naseljavanje Divostina Krajem 19. veka ljudi stiu pojedinano Ovi poslednji e se prozvati po majci Jeki, a ne po ocu Obradu, jer je u popisu 1863. godine u kui udova Jeka sa maloletnim sinovima Miloem, Milovanom i Radovanom, koji e na ovaj nain sauvati spomen na majku. Od Sjenice sa Rakitoviima dolaze i Krsmanovii, koji e se kasnije podeliti na rodove Radomirovia, Vuievia, Lazovia, Dilovia i Mandia. Od Krsmanovih sinova Radomira (r. 1826) i Vuia (r. 1829) odvojie se grane Radomirovia i Vuievia. Poput Jekia, i Mandii e sauvati spomen na majku Mandu, po kojoj e se prozvati njeni sinovi Jovan (r. 1825) i Pavle (r. 1833). Koriani e se prozvati po predelu Korita, odakle je doao njihov predak Vuki. Po porodinom predanju, Vuki je doao sa sinovima Mirkom, Despotom, Stevanom, Miljkom i Ninkom, od kojih e nastati rodovi Mirkovii, Despotovii, Stevanovii, Miljkovii i Ninkovii. Meutim, u popisu 1831. godine Vuki je upisan kao Vuli (r. 1767), a prezime mu je Dimitrijevi, i u kui je sa sinom Anelkom, koji je enjen (r. 1809). Po Vuliu su ostali sinovi, koji ive u tri zasebna domainstva, upisani kao Vulievii - u jednoj je sam

Miljko (r. 1787) sa sinovima Lukom, Lazom i Veljkom, a u ostale dve su po dvojica brae: u prvoj Mina (r. 1797) i Ninko (r. 1806), a u drugoj Marko (r. 1809) i Despot (r. 1815). Sjenianima i Korianima su se, usput, 1809. godine prikljuili Ivankovii od Ivanjice i Gvozdenovii od Poege, doavi skupa u Grivac. Novi talas useljavanja u Grivac bio je posle Drugog srpskog ustanka, kad dolaze irovii, Botorii i ujovii. irovii, iji nadimak Starovlaani uva spomen na zaviaj, tano su zapamtili pretke, brau Aksentija i ora, koji su se doselili i 1831. godine bili jedna kua. Stariji Aksentije (r. 1797) je doma in, a mlai ore (r. 1809) je bio pismen i bio je ata u selu. Od ovih irovia, koji slave Sv. Jovana, potiu irovii u Oplaniu. Starovlaani su i Botorii, koji su doli iz sela Milande (zaselak Opaljenika kod Ivanjice). Doselili su se Botorini sinovi Stevan (r. 1802) i Stepan (r. 1803), a upisani su sa starim prezimenom Joksimovii. ujovii, ije je staro prezime Negovanovii, naseljeni su silom prilika, kada je knjaz Milo raselio ujovie sa Jeevca, od kojih neki odu na Kosmaj, a ovi dou ovde. Kasniji doseljenici, krajem prolog veka, dolaze pojedinano, kao trgovci i zanatlije - Marinkovii iz Nievaca kod Svrljiga, Mitrovii iz Baine, Markovii iz Dupca u Dragaevu, a Andrii su zapravo Biorci iz Bora, koje je usinio tetak od roda Miakovia, dok su Petrovii od Velemuga iz Belog Polja doli kao domazeti u Ivankovie. Dananje selo Divostin je nastalo od prnjavora manastira Divostina, gde je Karaore, vraajui se 1809. godine sa pohoda na Sjenicu i Suvodol, razmestio stanovnitvo koje je otuda, vojujui uz njega, polo sa njim, jer nije smelo da eka tursku odmazdu. Uzmiui uzvodno od Polimlja i Sjenike visoravni, dolinom Uvca i Vape, pobunjeno stanovnitvo od Priboja, Nove Varoi i Sjenice se preko Javora, emernice i Dragaeva zaputilo, sa Vodom, ka ravnoj umadiji. Ako se izuzmu pojedinana useljenja u drugoj polovini prolog veka, koja su bez veeg znaaja i uticaja, stanovnitvo Divostina je kompaktno doseljeniko, jer je, u zasnivanju, tanije obnavljanju ivota u njemu, ovo selo, u celini i odjednom, naseljeno doljacima u Prvom srpskom ustanku. No, Divostin nije nastao na ledini, niti je ovo selo niklo izmeu koia, kako nastaju kolonistika sela. Novopridolo stanovnitvo, koje je tu hrupilo za vreme Karaora, zateklo je starine, primilo predanja o selu i njegovim svetinjama iz vremena despota Stevana Lazarevia i - dalo svoj peat daljem ureenju ovog sela kao svoje drutvene, privredne i kultne zajednice. Na preanje stanovnitvo i ivot u selu podseaju toponimi Staro selo, Crkvina i Staro groblje, kao i, u ovom veku zaboravljeni, tako da se ne mogu locirati, Elbeske kue i Manastirite. Poetkom ovog veka Divostin se odlikovao sa devet izvora ive, krepke vode - vie no ijedno umadijsko selo, a meu njima je glasovit izvor Svetinja, za koji Toa Radivojevi kae da spada u najjae i najbolje vode u svoj Lepenici i da narod u okolini veruje u njegovu isceliteljsku mo od raznih bolesti. Na takvo, blagodatno, tle se za vreme Karaora doseljava pet osnivakih porodica sela, u iji su se gornji kraj smestili Radetii i ukovii (koji se piu i kao ulovii), a u donji Vujadinovii, Nektarijevii i Todorovii. Istorija naselja nije bezimena, nju stvaraju vrlo konkretni pojedinci. ukovii (ili ulovii) dolaze od Sjenice. ________________________________________ 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.40

Shomi_KG - 27. septembar 2006 Nastanak ureva i Mironia U Srbiju stiu prebezi sa svih strana U arakom tefteru za 1831. godinu su upisana dva domainstva ulovia - Milovana (r. 1762), koji je najstariji ovek u selu, a u kui je sa sinovima Lukom (r. 1797), Jovanom (r. 1815) i Stevanom (r. 1817), a drugo domainstvo je Nedeljka ulovia (r. 1782), koji je u kui sa oenjenim bratom Jevremom (r. 1797), koji je seoski kmet, i dotle jo neenjenom braom Jakovom (r. 1815), Gvozdenom (r. 1817), Radovanom (r. 1821) i Simom (r. 1824). Radotii dolaze iz Krive Reke kod Priboja. Njihovi su rodonaelnici tri brata Radotia - Milivoje (r. 1782), koji je imao sina Ognjena (r. 1829), i braa Stevan (r. 1803) i Milosav Radoti (r. 1812). Njihov ogranak su Radotii u Mariu. Staro prezime Vujadinovia je Gliovii, jer s tim prezimenom dolazi od Sjenice njihov rodonaelnik Vujadin Gliovi (r. 1787), kome e se ovde roditi sinovi Gvozden (r. 1819) i Jovan (r. 1826). I Nektarijevii dolaze od Sjenice, iz sela Vape. Njihovi rodonaelnici su braa Sreten (r. 1767) i Nea (r. 1787). U arakom tefteru s njima su u 1831. godini upisani Sretenovi sinovi Bogdan (r. 1801), Dimitrije (r. 1807) i Todor (r. 1812). Todorovii, koji su doli od Nove Varoi, najvie se razgranavaju meu doseljenicima u Divostinu, tako da ine skupinu srodnih familija (Ivanovii, Todorovii, orevii, Prokopovii ili Prokii, Vukosavljevii, Jovanovii i Paunovii). Staro prezime Todorovia je Damjanovii. Njihov rodonaelnik u Divostinu je Milivoje Todorovi (r. 1787), sin Todora, koji se, po svemu sudei, prezivao Damjanovi, poto porodice sa ovim starim prezimenom pripadaju skupini Todorovia. Milivoje je imao brau Miloja (r. 1801), Milia (r. 1803), Proku (r. 1816) - od koga su Prokii ili Prokopovii, Jovana (r. 1820) i Peru (r. 1823). Ovi Todorovii (Milivojeva loza) i Prokopovii ili Prokii su meusobno za koleno blii nego sa ostalim Todoroviima. Rodonaelnik Vukosavljevia je Vukosav Damjanovi (r. 1797). Imao je brau Sredoja (1802-1831), koji je umro enjen, ora (r. 1811) - od koga su orevii, Dimitrija (r. 1817), Milana (r. 1819) i Blagoja (r. 1822). Rodonaelnik Paunovia je Paun Damjanovi (r. 1791), upisan u arakom tefteru 1831. godine u kui sa braom Jovanom (r. 1801) - od koga su Jovanovii, Ivanom (r. 1809) - od koga su Ivanovii, Miloem (r. 1813) i Milovanom (r. 1824). Petnaest godina po dolasku ovih porodica u Divostin se doseljavaju Bojovii od Sjenice (1824), deceniju kasnije Jakovljevii (drugo prezime Gajovii ili Gajiii) iz Odmenja, zaseoka Polumira kod Rake (1834), Jankovii od Pirota (1840), Prokovii od Sjenice (1856), Nikolii od Pirota (1859) i Zlatkovii (drugo prezime Ilii) iz Velesa u Makedoniji (1863), dok e iz gruanskog sela Dubrave doi Milenkovii (1851), a iz okolnih lepenikih sela Bataveljii iz Donjih Grbica, Maksimovii iz Donjih Jaruica (1845), Jevtovii iz Ramae (1854), Ilii iz Cerovca (1880) i Petrovii iz Dragobrae (1897). Po nalazu Toe Radivojevia, ovih dvanaest, kasnije doseljenih, porodica inile su 1903. godine dve sedmine stanovnitva Divostina. Prvi srpski ustanak, pogotovu posle dve godine uspenog vojevanja i sjajnih pobeda na Miaru i Deligradu i osvojenja Beograda (1806), privukao je Srbe, vekovima eljne slobode, sa svih strana. U Karaorevu Srbiju se, stoga, stiu prebezi, i rodoljupci, oajnici i prognanici, osvetnici i nevoljnici svih vrsta, vezujui se za ovaj deo slobodne grude kao jedini spas. No, za razliku od turskog vremena, drutveni uslovi su sada bitno drugaiji. Treba imati u vidu da je Karaorevim ustankom ne samo skinuta tuinska vlast, nego je izvren i korenit drutveno-ekonomski preokret, jer je ukinut feudalizam. Prema tome, Prvi srpski ustanak je, posle Velike francuske revolucije (1789), druga uspela revolucija u svetu koja je sruila feudalni poredak. Da podsetimo, feudalizam e u Evropi potrajati mono do 1848. godine, pa i kasnije, a u nekim delovima Balkana i do 1912. godine.

Zato u Karaorevu Srbiju hrle doseljenici iz neosloboenih delova Srpstva, gde bivaju ne samo slobodni graani ve i vlasnici zemlje. Iz Deeve u Lepenicu U nastanku umadijskih naselja granina crta je Prvi ustanak Prema tome, Prvi srpski ustanak je, posle Velike francuske revolucije (1789), druga uspela revolucija u svetu koja je sruila feudalni poredak. Da podsetimo, feudalizam e u Evropi potrajati mono do 1848. godine, pa i kasnije, a u nekim delovima Balkana i do 1912. godine. Zato u Karaorevu Srbiju hrle doseljenici iz neosloboenih delova Srpstva, gde bivaju ne samo slobodni graani ve i vlasnici zemlje. Bezmalo da nema umadijskog sela koje u ovom vremenu nije dobilo ponekog novog itelja, mnoga sela i po vie porodica, a neka su, napunjena sve samim doljacima, ili oivljena ili upravo tada nastala. Tako su, meu ostalima, nastali Lukanje (dananje urevo) i Mironi u Lepenici. U Lukanje dolaze doljaci iz znatno udaljenih predela. Svi su se ovde obreli izmeu 1806. i 1809. godine. Selo je osnovalo pet rodova - najpre su doli Ristii i Negovanovii, a ubrzo za njima Filipovii, Savkovii i Dugii. Doli su sa etiri strane. Ristii su doli sa istoka, iz Poniavlja (okolina Pirota, koji je osloboen od Turaka 1878. godine). Doao je predak Ilija, a oni se prezivaju po njegovom sinu Risti (roen 1801). Negovanovii - drugo prezime Stevanovii - dolaze sa zapada, iz sela Patria u Valjevskoj Kolubari (danas optina Mionica). Ovaj rod se brzo mnoi tako da se Stevanovii (Negovanovii), kojih je poetkom ovog veka bilo 36 kua, granaju na Markovie, Martinovie, Martie, Mijailovie, Nikolie, Gajie, Rankovie, Milovanovie i Srekovie, a od njih su i Stevanovii u Barama. Ubrzo sa juga, iz deevskog kraja u staroj Rakoj, dolaze Filipovii i Dugii. Nesumnjivo, ovo je posledica ustanikog ratovanja 1806. i 1809. godine, kada je na Deevi dran anac. Tamonje srpsko stanovnitvo, koje je pristalo uz Karaoreve ratnike, nije smelo da eka odmazdu Turaka i, s povl aenjem vojske u slobodnu Srbiju, krenulo je ka umadiji. U toj povorci su bili preci Filipovia i Dugia, kao i Savkovia. Rodonaelnik Filipovia, ije je prezime u starom kraju bilo Pavlovii, Filip Pavlovi (roen 1787), ili, kako su ga ee zvali Vilip, imao je pet sinova - Petra (r. 1815), Petronija (1817), Dimitrija (r. 1822), Milana (r. 1825) i Jovana, koji je umro kao dete (1832-1833). Rodonaelnici Dugia (koji se granaju na rodove Petrovia, Aleksia i Pavlovia) su braa Pantelija (r. 1799) i Petar Dugi (r. 1815), od koga su Petrovii. Doseljavanjem Savkovia sa jugozapada, od Nove Varoi, zavreno je osnivanje Lukanja odnosno ureva kao seoske zajednice. Rodonaelnik Savkovia je Savko Bogosavljevi (r. 1782), koji je imao pet sinova Stefana (r. 1809), Stepana (r. 1812), Radovana (r. 1814), Radoja (r. 1822) i Milovana (r. 1824). U njegovom domainstvu je 1833. godine upisan i unuk ivota (r. 1832), Stefanov sin. Ovih pet osnivakih rodova ureva (Ristii, Negovanovii Filipovii, Dugii, Savkovii) inili su poetkom ovog veka sedam osmina domova u selu. U toj seobi, pogotovu 1809. godine, koja je bila veoma masovna, pridolo stanovnitvo je osnovalo i selo Mironi. Za razliku od ureva, iji su osnivaki rodovi sa etiri strane, osnivaki rodovi Mironia su svi od Sjenice. Mironi su osnovala tri roda - Filipovii, Kusurii i Pantelii. Mironiki Filipovii, zvani Vilipovii, potomci su Nikolini, koji je ratovao uz Karaorevu vojsku. Imao je sina orija (r. 1795), iji je sin Filip (r. 1815), po kojem se prezivaju Filipovii. Kusurii su razgranat rod, a njegovi su ogranci Milanovii, Radosavljevii, Pavlovii, Stevanovii, Arunovii, Jovanovii i Spasojevii. Rodonaelnik Pavlovia je Pavle orevi (r. 1777), koji je imao sinove Milana (r. 1807) - od koga su Milanovii, Blagoja (r. 1809), Milutina (r. 1815), Spasoja (r. 1817) - od koga su Spasojevii, Damjana (r. 1819) i Jovana (1824) - od koga su Jovanovii u istom selu.

Rodonaelnik Arunovia je Aron orevi (r. 1797), koji je imao sinove Milosava (r. 1815), Radosava (r. 1819) - od koga su Radosavljevii u istom selu i Miliju (r. 1824). Kusurii su rod sa Arunoviima u Velikom enju i Jovanoviima u Lunicama. Pantelii su takoe razgranat rod, a ogranci su mu orevii, Ilii, Markovii, Pavlovii, Pantelii, Radovanovii i Radojevii. Rodonaelnik Pantelia je Pantelija Ili (r. 1767), koji je imao sinove Jovana (r. 1811), Miloa (r. 1815), ora (r. 1825), od koga su orevii i Blagoja (r. 1827). Pantelii i Ilii su 1831. godine bili jedna kua. Rodonaelnik Markovia je Marko (umro pre 1830), koji je imao sinove Milovana (r. 1812), Radovana (r. 1814), od koga su Radovanovii, blizance Nikolu i Radoja (r. 1817), od koga su Radojevii, i Ranka (r. 1824). U povesti ili nastanku umadijskih naselja, kao i porekla njihovog stanovnitva, granina crta je Prvi srpski ustanak. Ovaj prelomni dogaaj nae novije istorije je deobni kamen celine drutvenog ivota umadije. Tako i mnogi rodovi iskazuju svoje bitisanje - bili su ovde pre Karaora ili su doseljeni za vreme Karaora, a mnogi uvaju porodino pamenje da su doli kad je Karaore sagonio narod u umadiju. U to vreme su novim stanovnitvom popunjavana i etniki osveavana bezmalo sva naselja, primajui doseljenike iz svih srpskih krajeva, a neka sela, poput Gornjih Grbica, u Karaorevo vreme su u celini ispunjena pridolicama. Za razliku od Donjih Grbica - koje su od 1737. ispunjene sadanjim stanovnitvom, iju osnovu ine tri vrlo razgranata osnivaka roda (Bataveljii, Gvozdenovii, Raletii - koji su, skupa, 1902. godine imali 168 kua), a u Karaorevo vreme, poglavito u seobi 1809. godine, primile samo etiri roda (ivkov ie, Maliie i Rakievie, koji su doli od Novog Pazara, i ikie koji su doli od Knjaevca - a koji su, skupa, 1902. godine imali 31 kuu) - Gornje Grbice su u Karaorevo vreme u celosti ispunjene doseljenicima. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.41 Shomi_KG - 27. septembar 2006. U vreme Karaoreve Srbije je u Gornje Grbice dolo est rodova: tri iz Stare Rake (deevski kraj, okolina Novog Pazara), a tri iz Bosne (predeo Osata, uz Drinu). Meutim, peat selu daju doseljenici iz Stare Ra ke, jer su kudikamo brojniji. NJihovi rodovi su tzv. Ere, Mijailovii i Radojiii, koji skupa 1902. godine imaju 55 kua, dok Osaani (rodovi Obradovii, Milanovii i Paii) imaju te godine skupa tri kue. U toj godini e se tek doseliti sedmi rod u Gornje Grbice - kua Mojsilovia, koji dolaze iz Ramae, to je preseljenje u okviru iste oblasti. Takozvane Ere (slava Sv. Nikola) imaju 17 ogranaka, Mijailovii (slava Sv. Jeremija) imaju osam ogranaka, dok su ostali rodovi sa istim prezimenom i bez ogranaka. U Ere spadaju Petrovii, Jovanovii, Jovetii, Milovanovii, Milojevii, Miloevii, Pavlovii, Radovanovii, Ilii, Lukii, Simonovii, Stevanovii, Damnjanovii, Ivkovii, Lukii (drugi), Obradovii i Stojadinovii, a Mijailoviima pripadaju Mijailovii (u uem smislu), Gavrilovii, Milosavljevii, Rankovii, Vujadinovii, Jokii, Milovanovii i Radojevii. Jedan od osnivakih rodova u Gornjim Grbicama, Mijailovii, ovako se vremenom granao: Mijailovii (u uem smislu) su od Mijaila Jovanovia (r. 1767), a od Milovana (r. 1812), njegovog srednjeg sina, potiu Milovanovii. Gavrilovii su od Gaje (r. 1811), iji je otac Vuli Vuievi (r. 1767) bio 1831. godine kmet u selu. Rodonaelnik Vujadinovia je Vujadin Mihailovi (r. 1771), dok su rodonaelnici Milosavljevia, Rankovia, Jokia i Radojevia iz kasnijih narataja.

U Gornje Grbice su doli tzv. Ere sa porodicama - srodnici (braa i braa od strieva) Petar, Pavi, Jevta, Nea, Savi, Jovan, Dragan, Sava i sinovci Vujadin i Sima sa majkom Milicom. Kako se to vidi iz arhivskih dokumenata, erski rodovi su se ovako granali: Petrovii su od brae Nikole (r. 1777) i Sime Petrovia (r. 1802). Od Pavievih sinova Jovete (r. 1802) i Jovana (r. 1811) su Jovetii i Jovanovii. Jevta je imao dva sina, Vuksana (r. 1767) i Vuetu (r. 1779). Od Vuksana su Petar (r. 1812), Mitar (r. 1815) i Uro (r. 1823), a od Vuete su Luka (1807, rodonaelnik Lukia), Stanko (r. 1817), Milo (r. 1823, rodonaelnik Miloevia) i Milovan (r. 1830, rodonaelnik Milovanovia). Od Nee su Milojevii, po sinu mu Miloju (r. 1797). Od Savievog sina Pavla (r. 1804) su Pavlovii, a od Pavlovog sina Stojadina (r. 1829) se odvaja grana Stojadinovia. Od Jovana (r. 1777) su Radovanovii, iji su se i otac i sin (r. 1809) zvali Radovan. Dragan je imao sina Jovana (r. 1783), a ovaj sina Iliju (r. 1827), od koga su Ilii. Od Savinog sina Stevana (r. 1809) i Luke (r. 1811) su Stevanovii i Lukii (drugi). Staro prezime Simonovia je Milievii. U Gornje Grbice je doao Vujadin (r. 1795) sa bratom Simom (r. 1796), od koga su Simonovii. Od najstarijeg Siminog sina Damnjana (r. 1814) je grana Damnjanovia. Rodonaelnici Ivkovia i Obradovia su iz mlaeg nara. U umadiju, koja e postati zemlja snane ustanike radnje, priticali su stanovnici sa svih srpskih strana. Mnogi su beali od nedaa, gladi, odmazde zbog zameranja ili ubistva aga, ali im je neutaiva elja za slobodom bila zajednika. Prvih godina posle Svitovskog mira (1791) umadija se inila obeanom zemljom, pogotovu to je u njoj, kao pograninoj oblasti Otomanske imperije, ivot raje bio snoljiviji no u drugim krajevima. U Korman tada iz jugozapadnih i junih krajeva pristiu doseljenici - Gajovii (Gajii, uriii, Jankovii, Srekovii) i Ivkovii (Stanojevii, Milanovii, Vasiljevii, Ognjanovii) od Sjenicae, Milisavljevii (Milenkovii, Peii, Radojevii, Simii) od Novog Pazara, Taovii (Tanaskovii) iz Starog Vlaha (uikomoraviki kraj), Raketii (Milijii, Jovanovii, Vujiii, Jankovii, Vuetii, Milanovii) iz Goriana kod aka, a Stojkovii (Nedeljkovii, Jovanovii, Rajkovii) iz Stubla u upi. Sa istoka dolaze Nikolii (ivanovii, ivkovii, Milanovii, Miloevii, Miljkovii) iz Kormana u Aleksinakom Pomoravlju, a iz Trna u Bugarskoj Prvii (Milanovii, Todorovii). U Miraevcu se iz Bosne naseljavaju Topalovii (urevii/Mijailovii, Adii/Radovanovii, Miloevii, Petrovii). Spomen zaviaja U sredinoj umadiji najjaa doseljenika struja dinarci U Novi Milanovac, koji se tada zvao Pusto Selo, dolaze iz Hercegovine Bradii, a od Uica Pavievii (Sretenovii). Druga dva doseljenika roda uvaju u svom imenu uspomenu na zav iaj - upljani (Jovanovii, Nikolii) na upu, a Gluvaani (Milenkovii, Gajii, Radosavljevii, Trivunovii) na Gluva, zaselak Dubnice u etinji. U Opornici nalaze pribeite nevoljnici s Kosova, Vujadinovii (Milanovii, Milenkovii, Radivojevii) i Kandii (Miljkovii, Filipovii, Milojevii), dohodei od Pritine. U Pinosavi, koja je zapravo zbeg, budue naselje zameu Miladinovii, iji su rod Miladinovii u Markovcu, koji dolaze iz Vrmde (Moravica, Soko Banja), i Petronijevii (Petrovii, Mijailovii/Midii), ogranak Petronijevia u Rakincu, koji dolaze sa drugog kraja Srbije, iz Starog Vlaha (uiko-moraviki kraj). U Radovanje se sliva doseljenika reka od Polimlja, Moravice i Zapadne Morave. Iz Katrge (Rudniko Pomoravlje dolaze Aimovii (Tomii, Radisavljevii), Milutinovii (Sretenovii, Staniii, Filipovii), Obalai, drugo prezime Nikolii, zatim Pavii (Simii, Kostii, Stevanovii) i Strugarevii, drugo prezime Dudovii (Pavlovii, Jovanovii). U isto vreme su od Nove Varoi pristigli Vulovii, Dabovii, okii (Petrovii, okovii), Zarii, Jovii, Milentijevii i Mirkovii, a Lazovii (Simii, Markovii), iji su srodnici Lazovii u Rakincu, dolaze iz

Stragaine (zaselak Maskove, kod Ivanjice). U Rai preovlauju doseljenici sa istoka - Jovanovii i Krstii od Knjaevca, Milivojevii od Zajeara i Prvulovii iz Rakovice kod Vidina, meu koje dolaze i Stanimirovii (Gliii), poreklom od Tetova (Makedonija). Teferi dobija nove itelje sa pet strane - Bajii (orevii, Pavlovii) stiu iz Vranja, Pavlovii drugi (slava Sv. Nikola) i Lazarevii (Petrovii) iz Leskovca, Vukovii (Trifunovii, Simii) od Pei, Ivanovii (Nedeljkovii) iz Prokuplja, a Mladenovii, drugo prezime Trojanovii od Pirota. arolik je i sastav prvih naseljenika u Cvetojevcu - od Zajeara su Asurdii (ivadinovii, Anelkovii), Sretenovii (Vuetii) i Mladenovii, iji su ogranci Milenkovii, Ristii, Ilii, Milosavljevii, Miloevii, Stevanovii i Lazarevii, dok su Mijailovii, ije je drugo prezime Stevanovii (slava urevdan), od Pei, a Biorci (Krsmanovii, Markovii, Mijailovii, Babovii, urevii, Jovanovii i orevii), kao to im i ime kazuje od Bihora (Stara Srbija). U ovom vremenu je snaan priliv i u Crni Kao, Batoinu i ljivovac. U Crni Kao dolaze iz Resave Veljkovii, a iz Crne Trave Streljii (Stojakovii) i Glavaevii, to je staro prezime skupine rodova Markovia (Milojevia, Ilia, Milanovia), Stanojevia (Petrovia, Milosavljevia), Lazarevia (Cvetkovia), Nikolia (Petrovia) i Pania. Tada iz Trnske klisure pristiu i Despotovii (Antii, Milovanovii). U ljivovcu, gde su se ranije smestili samo Dajovii, doljaci iz Crne Gore, prevagu imaju iz Stare Srbije od Novog Pazara stiu Bojanii, drugo prezime Milovanovii, zatim brojni Jovanovii (Ristii, Stankii/Dimitrijevii, Markovii, Gavrilovii, orevii, Vientijevii, Miloevii) i Lukii, a od Sjenice Pejovii (Todorovii, Jovanovii, Ignjatovii, Mijailovii). Od Velikog Izvora na Timoku dolaze Simii, a Stojanovii iz Vidina. Tako se, uoi velikog pregnua kakav je bio Prvi srpski ustanak, slagalo stanovni tvo u Lepenici, koja je, kao i ostala podruja umadije, prigrlila doseljenike iz svih srpskih predela, daljih i bliih. Otuda nije udo to je ustanak u umadiji imao ire okvire i vidike - od Timoka do Drine, i od Beograda do Kosova, kako je pevao pesnik bune Filip Vinji. Sastav stanovnitva umadije je vrlo arolik. Bezmalo da nema umadijskog predela u kojem se ne bi mogli nai doseljenici iz svih krajeva u kojima Srbi ive ili su nekad iveli, to je razumljivo ako se ima u vidu da je od svih delova Srbije umadija bila, i ostala, najprivlanija oblast za naseljavanje. U sredinoj umadiji, koju sainjavaju tri predeone celine - Grua, Jasenica i Lepenica, taj doseljeniki mozaik je i najupeatljiviji. U svakom od ova tri predela je najjaa dinarska doseljenika struja (Stara Raka, Stara Crna Gora, Hercegovina, Bosna). Dinarski doseljenici, prema istraivanjima Mihaila Dragia, Borivoja Drobnjakovia i Toe Radivojevia, ine vie od polovine itelja dananje Grue i Jasenice i petinu itelja Lepenice. U okviru dinarske struje su najbrojniji doseljenici od Sjenice, svaka etvrta porodica u Gru i i Jasenici, a svaka deseta u Lepenici je poreklom od Sjenice. Druga po jaini doseljenikog mlaza je kosovsko-metohijska struja, koja je i najstarija po nastanku, jer je posle pogibelji na Kosovu (1389) poelo ono alosno premetanje i beanje naeg naroda, koje se ni do danas nije smirilo. Ova struja je najzastupljenija u Grui (15 odsto stanovnitva), zatim u Jasenici (10 odsto), dok je u Lepenici najslabija (tri odsto). Ali je zato u Lepenici na drugom mestu po brojnosti stanovnitvo koje pripada timokoj struji. Predeo Lepenice je po svom geografskom poloaju bio predodreen da se na njemu sudare etiri najpretenije selidbene struje. Sa jugozapada su priticale dinarska i kosovsko-metohijska struja, a na njenom tlu su se presecale moravsko-vardarska struja, dolazei moravskom udolinom s juga, i timoko-branievska struja sa istoka. Zato je, meu ovim oblastima, a moe se rei i u celoj umadiji, stanovnitvo Lepenice i najsloenije, jer su u njoj primetne porodice pristigle sa tako irokog podruja koje se, u vreme doseljavanja, moglo smatrati za etiri strane sveta razbacanog Srpstva - od Vidina na istoku, iz Hrvatske na zapadu, iz Solunskog zaliva na

jugu i od Budima na severu. Osobenost Lepenice, u poreenju sa Gruom i Jasenicom, kao i sa ostalih jedanaest predeonih celina umadije, ini upravo snaga timoke struje. U 44 lepenika naselja su doseljenici koji pripadaju ovoj struji, a u pet oni ine veinu. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.42 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Od Sjenice preko Krivog Vira Topalovii su prezime nastalo od turske rei topal-hrom Za tri sela se moe rei da su, bezmalo cela, sastavljena od doseljenih Timoana - Cerovac (96 odsto), Vui (95) i Miraevac (88), u dva su timoke porodice u veini - Vojinovac (55 odsto) i Lunice (54), a u est sainjavaju vie od treine - Rakinac (40 odsto), Mari (39), Vievac (36), Cvetojevac (36), Popovi (35) i Donjim Jaruicama (34). Doseljenici poreklom od Timoka su primetni jo u Crnom Kalu i Pinosavi (svaka etvrta kua), zatim u Botunju, Gradcu, Dobrovodici, irovnici, Lapovu, Malom Krmaru, Prnjavoru i Sipiu (svaka peta kua), Guberevcu, Desimirovcu, Novom Milanovcu, Pajazitovu i Svetliu (svaka esta kua), Petrovcu i ljivovcu (svaka osma kua), Resniku (svaka deveta) i Rai (svaka deseta), a ima ih i u Majniu, Batoini, Gornjoj Batoini, Brzanu, Gronici, Dobrai, umiu, Radovanju, Poskuricama, Markovcu, Bonjanu, Donjoj Rai, Donjim Grbicama i Beloevcu. Po Toi Radivojeviu, koji nije najbolje omeio timoko-branievsku selidbenu struju, deset odsto lepenikih rodova ine Timoani. No, on je tu uraunao samo Timok u uem smislu (Jelanicu, Jakovac, Debelicu, Novi Han, Brestovaku Banju i Derven), Knjaevac (Staro Korito, Radievac) i Zajear (Grljan, Vraogrnce, Veliki Izvor i Zagrae), a odelito je vodio Crnu Reku (Krivi Vir, Lukovo, Mali Izvor, Mirovo i Baevicu) i Krajinu (Negotin, Sala, Metri i Sikole). Ovako sabrano, Timoani u Lepenici ine oko estinu (ili oko 15 odsto stanovnitva). Ovde imamo u vidu samo timoki deo timoko-branievske struje, dok branievski deo (Homolje, Mlava, Zvid) za ovu priliku izostavljamo. Da bi se valjano razumela svojstva stanovnitva timoke struje, treba imati u vidu ove tri injenice o njemu - prvo, u slivu Timoka ima znatan sloj starinakog stanovnitva, a drugo - meu doseljenicima su vrlo brojni oni koji su doli sa Kosova i iz Metohije i, tree, u timokom predelu Crnoj Reci, odakle je svaki deseti doseljenik timoke struje u Lepenici, prevagu ine doseljenici od Sjenice, to je Jovan Cviji uoio i istakao, piui da u Krivom Viru, pod Rtnjem u istonoj Srbiji, ima dosta doseljenih Sjeniana. Oni su izabrali ovo selo gde Crna reka izvire iz peine, a iznad njenog izvora je prostrana karsna visoravan, boginjava od vrtaa, i to ih jako opominje na njihovu zemlju maticu. Oni su preneli u Krivi Vir poznate sjenike ovce, i od njih se ovde razvila, pod osobito povoljnim zemljinim prilikama, vunom najbolja pasmina ovaca u Srbiji. Na taj su se nain, preko Timoka, gde su se meali i stapali sa tamonjim starincima i doseljenicima s drugih strana, naselili i delovi ranije dinarske i kosovsko-metohijske struje u Lepenicu. Ovo stanovnitvo, koje je nosilo snanu dravotvornu misiju i negovalo tradicije slobodarstva, kako u predelu Timoka, tako i po dolasku u umadiju, svagda je prednjailo u bunama i ustancima. Zapravo, timoka struja je imala na tlu matice etnografsko ujednaavanje, koje e se, po dolasku u umadiju, ponoviti u veem obimu, obrazujui, tako, jedinstveni lik umadinca. U Miraevac, selo nadomak Rae, prvi naseljenici su doli iz tri, za ono vreme vrlo udaljena, kraja u kojima Srbi ive - sa Kosova, iz Bosne i Timoka. Prvi itelji za koje se zna, pa su im i ime poreklo upameni, bili su

Petrovii, koji vae za osnivaki rod sela, a doli su u vreme Koine krajine iz Nerodimlja na Kosovu. Ispitujui njihovo poreklo, Toa Radivojevi je naao selo Mira u Nerodimlju, po emu je zaklj uio da su oni, kao to to obino doseljenici ine kad se nastane u dotad praznom selu, ili ga osnuju, preneli ime svog sela iz Nerodimlja. No, na alost, Petrovii su se vremenom zatrli, a drugi rod - Topalovii, iji su preci doli iz Bosne kad i Petrovii sa Kosova, nastavio je ivot sela i doekao tree doseljenike koji su, u stvari, dali peat Miraevcu. Topalovii - prezime koje nastaje po telesnoj odlici pretka (na turskom topal znai: oteen u nogu, hrom) - poetkom ovog veka su imali deset kua, a delili su se na ogranke urevie (Mijailovie), Adie (Radovanovie), Miloevie i Petrovie. urevii i Mijailovii (Mihailovii), ije je staro prezime Novakovii, meusobno su za koleno blii nego sa ostalim Topaloviima, jer potiu od oca i sina, poto su njihovi rodonaelnici ure Novakovi (r. 1802) i njegov sin Mihailo (r.1827). Adii (Radovanovii), ije je staro prezime takoe Novakovii, potiu od Radovana (r. 1817), sina Ivana Novakovia (r. 1787). Ova etiri roda (urevii, Mihailovii, Adii, Radovanovii), znai, vode poreklo od Novakovih sinova ura i Ivana. Staro prezime drugog ogranka Topalovia (Petrovia i Miloevia) je Petrovii, a njihovi rodonaelnici su Petrov sin Marko (r. 1777) i Milo (r. 1813), sin drugog Petrovog sina Mateje (r. 1784), to znai da su Markovi potomci zadrali prezime (Petrovii), a Matejini promenili u Miloevie. U Prvom ustanku u Miraevac dolaze doseljenici iz timokog sela Jelanice, ispunjavaju selo i nose prevagu kako po brojnosti tako i uticaju na njegov dalji razvoj. Iz Jelanice dolazi 16 rodova - Boinovii, Golubovii, Daniii, orii, ivkovii, Zdravkovii, Jankulovii, Kalinii, Karcunovii, Nedeljkovii, Ognjanovii, Paunkovii, Petkovii, Peajii, Prvulovii i umii, koji su 1903. godine skupa imali 112 kua. Boinovii vode poreklo od Boina orijevia (r. 1787), a njihovi ogranci Radivojevii i Nikii od Boinovih sinova Radivoja (r. 1804) i Nike (r. 1811). Rodonaelnik Golubovia je Golub ivulovi, upisan 1831. godine kao jedan od najstarijih domaina u selu (r.1767) sa sinovima Veljkom ivanom, Milojem i Miloem. Daniii imaju dva ogranka - Pavlovie i Toljie (ili Todorie), a njihovi su rodonaelnici Petkovi sinovi Pavle (r. 1787) i Todor (r. 1781). Rodonaelnik oria je oro Veljkovi (r. 1797). Stara prezimena Istorija mnogih porodica je roman za sebe ivkovii, potiui od tri brata, granaju u Kostie, Milkie i Milojevie. Rodonaelnik Kostia je Kosta ivkovi (r. 1794), a njegov srednji Miljko (r. 1797) je osniva Milkia, dok je najmlai brat Miloje (r. 1802) rodonaelnik Milojevia. Zdravkovii, koji potiu od brae Stojana (r. 1787) i Jovana (r. 1776), od dolaska nisu menjali prezime. Jankulovii vode poreklo od Janka Petkovia (r.1776) i njegovih sinova Petra i Save. Rodonaelnik Kalinia je Stojan Nikoli (r. 1784), upisan 1831. godine kao domain sa sinovima Miloem, Jevtom i Ilijom. Karcunovii, ije je staro prezime Cvetkovii, potiu od brae Nikole (r. 1797), Radojka (r. 1797) i ora (r. 1807). Staro prezime Nedeljkovia je Radenkovii, a potiu od Nedeljka (r. 1776), a njihovi ogranci Boii i Petrovii od Nedeljkovih sinova Boe (r. 1807) i Petra (r. 1811). U popisu 1831. godine je Nedeljkov najstariji sin Stevan upisan kao kmet, a Nedeljko je imao jo tri sina - Milinka, ivka i Stanoja. Staro prezime Ognjanovia je Mihailovii, kako se prezivali Ognjan (r. 1797) i njegov stariji brat Marinko (r. 1791). Od Ognjanovog sina Hriste (r. 1819) e se odvojiti ogranak Ristia, a kasnije e se od njih razviti Miletii, Petrovii zvani Trenii i Prvulovii (Terzii). Paunkovii potiu od Paunka Milenkovia (r. 1787). Rodonaelnik Petkovia je Petko Cveji (r. 1749), a od njegovog potmka Branka (r. 1816) e se izdvojiti

Brankovii, a kasnije i Nedeljkovii zvani Neii. Peajii su prozvani po Petru, zvanom Pei, Cvejinoviu (r. 1777), a od Peinih sinova Milojka (r. 1809) i Milete (r. 1817) nastae ogranci Miletia i Milojkovia. Prvulovii potiu od Prvula Radenkovia (r. 1767). NJihovi srodnici Veljii su od Velje Radivojevia (r. 1777), od ijeg sina Paunka (r. 1807) e se odvojiti ogranak Paunovia, a od drugog sina Pavla (r. 1813) Pavlovii, dok e potomci najstarijeg mu sina Trifuna (r. 1802) zadrati prezime Veljia. umii se dele na Markovie, Miloevie i Nikolie. Rodonaelnik Markovia je Marko Janji (r. 1797), a Nikolia Markov brat od strica Nikola Cvetkovi (r. 1797), dok e se Miloevii odvojiti po Nikolinom sinu Milou (r. 1817). Posle Drugog srpskog ustanka e u Miraevac jo doi od Knjaevca Petrovii (1832) i Crvenjakovii (1844), iz Kumanova Ilijii (1858), iz okoline Kostii (1865) i iz Porodina u Resavi drugi Petrovii (1873). Re istorija u nekim jezicima znai: pria, predanje. Odista, mnogi istorijski dogaaji, onako kako su se odigrali, i kako su upameni, nalikuju na priu. Tako je i rodoslovno pamenje mnogih porodica samo po sebi pria, ili roman u malome. ________________________________________ 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.45 Shomi_KG - 27. septembar 2006. To potvruje i ouvano predanje o dva brata iz sela Brusnika kod Negotina, Veljku i Veloju, koji su se, ne smejui da ekaju tursku odmazdu po slomu Prvog srpskog ustanka, zbeali u umadiju i privremeno nastanili u Lozoviku, selu koje danas pripada optini Velika Plana. Nakon izvesnog vremena, kad su procenili da je opasnost minula, Veljko se vrati u Negotinsku krajinu i naseli u Brusniku, a Veloje nae mesto u Kloki, selu kod Topole, i tu se stalno nastani. Od Veljka u Brusniku potekne rod Jeliia, koji se preziva i Stanojlovii, a od Veloja u Kloki nastane rod Ivanovia. Predak jedan, a od njega dva roda u dva, za ono vreme udaljena, predela. Jeliii znaju da su im u Kloki ostali roaci Ivanovii, a Ivanovii pamte da im je predak doao iz sela ubre kod Negotina, to znai da je tu, pre beanije u Lozovik, bilo staro, zajedniko, ognjite i jednih i drugih. U umadiji je veoma mnogo ovakvih predvojenih porodica, kojima je neko najroeniji ostao u starom zaviaju. Moda je ponajbolji primer za to selo Vui kod Rae. Ovo selo je, kako je ustanovio Toa Radivojevi, zasnovano 1806. godine, kada su na njegovo tle doli prvi naseljenici, a konaan oblik je dobilo po slomu Prvog srpskog ustanka, dokad se u njemu odjednom nastanilo trinaest osnivakih rodova, koji su doli iz dva susedna sela u oblasti Timoka - Jakovca i Jelanice. Iz Jakovca je dolo osam rodova - Marii (sa ogrankom Markovia), Markovii (sa ograncima Golubovia i Gojkovia), Milivojevii, Nikolii (sa ograncima Ivanovia i Mladenovia), Pavlovii (sa ograncima Milovanovia i Stojanovia), Radojkovii (sa ograncima Nikolia, orevia, ivadinovia i Milanovia), Simii (sa ogrankom ivanovia) i Stojanovii (sa ogrankom Milisavljevia), a iz Jelanice pet rodova - Miloevii (sa ograncima Vidanovia i Petrovia), Paunovii ( sa ogrankom Petkovia/Milovanovia), Prvulovii (sa ograncima ivulovia, Milojkovia, orevia, Milenkovia, ivanovia, Gaanovia i Milanovia), Stanojevii (sa ogrankom Radojkovia i Stojanovia) i Tokalii (sa ograncima Milievia, Aranelovia/Ranelovia, ivkovia, Milanovia i Stanojevia). U Vuiu su se izmeali, redom po pristizanju, jer ih nevolja nije podelila, ve, naprotiv, zbliila. U starom zaviaju su svakome od njih ostali srodnici. Doseljenici iz Jakovca Mar ii, Pavlovii i Prvulovii, koji su, skupa sa svojim ograncima, imali 1903. godine 44 kue, nesumnjivo su potomci dede Jakova, rodonaelnika, po kojem je i njihovo matino selo Jakovac prozvano.

Starosedelako stanovnitvo u Jakovcu, koje je do danas tamo opstalo, i koje je odreda potomstvo dede Jakova, razgranato je danas u vie od trideset familija, koje su skupa posle Prvog svetskog rata imale 217 kua. Da su Jakovljevi potomci u lepenikom selu Vuiu i u timokom selu Jakovcu zaista srodnici svedoi i to to svi, bez izuzetka, imaju istu slavu - uric. Upameno srodstvo Prilikom preseljavanja stanovnitva, za Srbe je bio najtei 17. vek Doseljenici iz Jelanice u Vui takoe imaju u tom timokom selu srodnike, od iste gide. To se takoe najbolje ogleda po zajednikim slavama (krsnom imenu). Naime, doseljenici iz Jelanice imaju tri slave, a te iste tri slave odravaju i svi starosedeoci u Jelanici. Tako su Miloeviima u Vuiu srodnici Vojinovci, Milenovii, Lekii, Vukovii i Vukii u Jelanici, koji svi slave Sv. Alimpija. Prvuloviima u Vuiu su srodnici Pangarci, Ignjatovii, Peruniii i Stevanovii u Jelanici, koji svi slave uric. A Paunoviima, Stanojeviima i Tokaliima u Vuiu su srodnici Jelenkovii (nadimak Baltii, po pretku koji je sa sobom uvek nosio baltu, tj. sekiru), Petrovii i Stojanovii (drugo prezime osii) u Jelanici, koji svi slave Sv. Nikolu. Poetkom ovog veka je onih koji slave Sv. Alimpija u Vuiu bilo sedam, a u Jelanici 30 kua, onih koji slave uric u Jelanici 15, a u Vuiu 29, dok je nikoljtaka u Jelanici bilo 17, a u Vuiu 44 kue. Da susret ljudi umadije i Timoka nije sluajan, ve ima vievekovnu istoriju potvruje i predanje o nastanku rainske crkve (pet sadi hoda na jugozapad od Knjaevca, koje navodi Milan . Milievi u Kneevini Srbiji. Ovu su crkvu podigla dva brata, Vuja i Gruja, rodom sa planine Rudnik, od kojih je jedan oti ao poslom po belom svetu, a drugi ostao na Rudniku. Posle dugo vremena, braa pou da se trae i na mestu svog susreta i prepoznavanja podignu crkvu zahvalnicu. Ovo predanje gubi svoj legendarni veo ako se zna injenica da je na Rudniku u Jarmenovcima postojao manastir posveen Sv. Arhanelu, a da je rainaka crkva takoe posveena istom zatitniku. Uz to postoji i jo jedna podudarnost - rudniki manastir su Turci poruili u XVII veku, kada je u Timoku iznikla i rainaka crkva. Oito, u ta besudna i zlosrena vremena, puteve su znali samo kalueri i hajduci. A s njima i muni, nevoljni narod, koji se tada selio od nemila do nedraga. Seobe su nas predvajale i proreivale, ali su uvrivale narodnu svest, povezujui nas iz kraja u kraj. A kad je o Vuiu i Jelanici re, treba dodati i injenicu da su neki starosedeoci u Jelanici, davni doseljenici sa Kosova, pa, prema tome, u Timoanima naseljenim u Vuiu tee i krv kosovskih predaka. U istorijskom meteu i preseljenjima stanovnitva, po emu je za Srbe bio najzlokobniji XVII vek, pokidaju se spone sa starim zaviajem, vremenom zaborave rastureni srodnici, a teko se odre kumstva i pobratimstva. U seobama, koje su najee masovne i nevoljne, nasilne i iznenadne, izgube se mnoge veze izmeu starog i novog zaviaja. Pa ipak, ponegde, kao u mnogim selima Korita i Sjen iko-peterske visoravni, pamte se i oni koji su otili, a odseljenici nose u svom imenu spomen zaviaja. Uprkos nedaama kroz koje su prole, mnoge porodice uvaju seanje na poreklo i tite ga svojim imenom. Posledice seoba i narodnog rasturanja su strane, ne samo usled prekinutih porodinih i tradicijskih niti, ve zbog takvih izvitoperenja koja se, u trenutku raskida, nisu mogla ni u snu pretpostaviti. Jer, samo se u takvim izokrenutim tokovima istorije i nacionalne svesti moglo desiti da kad Srbi oslobode stari zaviaj, iz njega pod sunce tueg neba - odu Srbi, njihov najroeniji rod, koji su se u meuvremenu bili svikli na tuina. upna razdrobljenost umadijskog predela i pojedinano naseljavanje nisu pogodovali ouvanju i obrazovanju plemenskog drutva, ve se u umadiji ivot odvijao u okvirima sela i kneina kao samoupravnih zajednica. Meutim, neki znaci plemenske pripadnosti su ostali do sada. Ponekad jedna znaajna pojedinost moe da otkrije celinu, kao to se lav moe prepoznati na osnovu kande. U takve dragocene pojedinosti spada i kazivanje uenog hode, mula Ibrahima Makia iz Baice na Gornjoj Peteri. Pre nepunu deceniju, tanije u leto 1983, mula Ibrahim (roen 1906. u Baici, kolovan u Kairu) bio mi je jedan od najboljih kazivaa prilikom izuavanja ovog predela Stare Rake. Naao sam ga na letnjem stanitu, koje se nalazi na brdacu, gde se on sa porodicom i stonim malom

smestio, kao to je to u ovom kraju ustaljeni privredni obiaj. Uostalom i sam naziv sela Baice kazuje da je ovde prvobitno bilo privremeno, letnje stanite stoara - baija, koju jo nazivaju stanovi, u nekim krajevima katun, a kod nas u umadiji trlo. Prema tome, Baica, Katun ili Stanovi, odnosno Stanovo, kako se zvalo naselje koje je danas uraslo u Kragujevac, znae isto - sve su te naseobine nikle na mestima prethodnih, privremenih, sezonskih stoarskih stanita. Upitan kako se zove brdo na kojem mu je letnji stan, na bistroumni i srdani domain mula Ibrahim Maki se osmehnuo i rekao: Znate, to mi je od kolege ostalo, a potom dodao ime brda. Naime, brdo koje mu pripada se zove - Popovo brdo. U Baici ve dva veka nema popova, niti ijednog pravoslavca, ali je u nazivu brda sauvano svedoanstvo njihovog negdanjeg prebivanja ovde. U istom selu postoje jo i ovi nazivi: Popova baka i Popova livada. Dananje stanovnitvo Baice je jo bilingvistino, meaju u govoru srpski i iptarski jezik, ili ih govore naizmenino. To je posledica islamizacije i splemenjavanja sa iptarskim etnikim elementima. Pa tako u ovom selu postoji jo jedan naziv, koji kazuje mnogo, a to je - Kodrki, to na vlahoalbanskom znai: Crkveno brdo. Dakle, tano se zna i gde je bila pravoslavna crkva. No, ne samo to je naziv sauvan, nego je tu naen i veliki kameni krst, koji je, kasnije, prilikom izgradnje osnovne kole u Baici, uzidan u njene temelje. Meutim, tu se pria ne zavrava. Pradeda mula Ibrahima Makia se zvao - Petar, to znai da je tek njegov deda, Petrov sin, primio islam, to je moglo biti sredinom prolog veka. Oito, u slobodan prostor, kakav je posle odseljavanja srpskog ivlja iz ovih krajeva bila i Baica, spustili su se drugi stoari, hriani, a za njima je usledilo i doseljavanje iptarskih grupa, Klimenata i alja. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.46 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Prepolovljena jabuka Uzmicalo se u dva pravca: dolinom Ibra ili preko Golije A naa prica zapravo pocinje ovde. Sa Gornje Peteri, kao to vode teku, slivalo se i srpsko stanovnitvo u nie krajeve, ponajvie ka ravnoj umadiji, kako nau oblast i narodna pesma naziva. Uzmicalo se u dva pravca, dolinom Ljudske reke, Rake i Ibra, ili planinskim bilima, preko Golije, Javora i Dragaceva. Ako pomenemo naselja ili njihove delove, kao to su Arapovici, Bare, Brnjica, Kalipolje, Kneevac, Petrovo Polje, Rakovice, Suica, moe se desiti da jedni pomisle da je re o Sjenicko-peterskoj visoravni, a drugi o Grui, jer se ova naselja nalaze i ovde i tamo, to nije sluajno, kao to nije sluajno ni to da se naselja Ursule, Sugubine ili Kaludra nalaze i u Levcu i u Staroj Rakoj. No, vratimo se u Bacicu. Iz ovog sela su u gruansko selo Bare u vreme Prvoga ustanka dola tri dananja roda - Bogicevici, Vukovici i Leketici ili Staletici, odnosno njihovi rodonacelnici - Bogic, Milija (od koga su Vukovici) i braca Laketa i Staleta. Za sve ove rodove se kae da su u starom zavicaju bili jedna familija, to se vidi i iz njihovog krsnog imena, jer sve ove porodice slave Svetog Nikolu, a preslavljaju Letnjeg Sv. Nikolu. Kod Duge Poljane, do sela Rasna je selo Rakovice (danas 210 itelja islamske veroispovesti, poznato po tome to su u njemu sacuvani ostaci zadrunog ivota). Iz ovog su sela, nesumnjivo, doli metani Rakovica u Grui, prenevi ime svog sela, kao to, po Cvijicevom slikovitom zapaanju, punosi svoju kucicu sa sobom. Kako je Dragic zapisao, itelji Rakovica u Grui znaju samo da kau da je doseljavanje bilo u jedno vreme i iz jednog mesta. Medutim, ime Rakovica govori mnogo vie. Naime, medu malobrojne srpske srednjovekovne vlastelinske porodice, kakvi su bili Bakici i Karapandici, iji potomci postoje do naeg vremena, spada i rod Rakovica, dugo ugledan i mocan, koji je opstao i sve vreme turske vlasti, a od ovog roda je bio starovlaki knez Maksim Rakovic, vojvoda Sjenicke nahije u Prvom ustanku, koga je

1813. godine, zbog neposlunosti, jer je, mimo zapovesti, uletao u tursku granicu i vojevao, Karadorde povukao u unutranjost zemlje, prvo u Kragujevac, a potom sa porodicom u Ripanj. Matica ovih Rakovica je zapravo selo Rakovic kod Duge Poljane. U umadiji su sva sela ista, ali je svako u izvesnom pogledu osobeno. Tako je i gruansko selo Brnjica kao i ostala sela, ali - na sebi svojstven nain. Kako bi Vuk Karadic rekao, isto to - samo malo drugacije. Optoj pojavi proredivanja stanovnitva i njegovog starenja, kao najvidljivijoj demografskoj cinjenici posle Drugog svetskog rata, ni Brnjica nije odolela. Prividno, Brnjica je posle Drugog svetskog rata stagnirala. Po popisu 1948. godine je imala 163 domainstva, a po popisu 1971. godine 162. Dakle, isto. Medutim, 1948. godine je u tim domainstvima bilo 730, a 1971. godine 585 stanovnika, to je za petinu manje. Selo je, kao i vecina umadijskih sela, starilo i smanjivalo se u broju kuca i itelja. Dve decenije kasnije, prema popisu 1991. godine, u njemu su 123 kuce (domainstva) u kojima ive 133 porodice, a od 425 njegovih stanovnika najbrojniji su oni izmedu 55 i 70 godina. Takvih je u ovom selu 117, tj. vie od etvrtine, dok je mladih (mladih od 15 godina) samo 55. U pogledu porodica, najvie je dvoclanih (27) i jednoclanih (25). Takvih je bezmalo trecina. Po Sumarniku konkripcije stanovnitva i imovine u Srbiji 1834. godine Brnjica je imala 28 kuca i 185 stanovnika, od kojih 37 za vojsku sposobnih. Tri decenije kasnije, po popisu 1863. godine, selo je uznapredovalo, bezmalo se udvostrucilo - imalo je 50 kuca sa ukupno 304 itelja. Dakle, u proseku - est dua u domainstvu. A u popisu 1991. godine samo je 11 domainstava koja imaju po est clanova. A u 1863. godini je bilo jakih zadrunih kuca. Dve su imale po 17 dua - u jednoj su braca Milovan i Uro uric, a u drugoj braca Miloje, Sredoje i Jovan Stefanovic. Ovi drugi su zapravo Markovici, zvani Arnautovici, jer su Miloje i Sredoje upisani u arackom tefteru 1831. godine sa ocem Markom, zvanim Arnautinom, a tako nazvanim jer je doseljen od Novog Pazara, odnosno od Arnautluka kako je tada podsmeljivo nazivan taj kraj u tadanjoj Turskoj, a u stvari klasicnoj srpskoj oblasti (Stara Raka). Marko je roden oko 1790. godine, a sinovi Miloje 1815. godine i Sredoje 1829. godine, dok je Jovan roden posle 1831. godine (po jednom zapisu Jovan je sedam godina mladi od Sredoja). Zadruna kuca urica pripada rodu tavljana, jer se rodonacelnik ura doselio iz tavlja kod Sjenice. Zapis etnologa Mihaila Dragica, koji je zapisao porodicno pamcenje koje glasi: Zna se da je doao ovamo pradeda ura sa sinovima Vulicem i Milivojem, danas potvrduju tefteri iz vremena kneza Miloa. Jer, u arackom tefteru za 1831. godinu su dva domainstva urica. U jednome je domain Vulic, koji tada ima 44 godine, a u drugom je deset godina mladi Milivoje. Vulic i Milivoje su upisani kao urdevici, to znai da je puno ime urino bilo urde. Sa Vulicem je upisan i sin Milovan (r. 1821. godine), koji e biti domain zadrune kuce urica u popisu 1863. godine. Ako je ura (urde) doao sa sinovima, to znai da su oni rodeni u tavlju (Vulic 1787, a Milivoje 1797. godine), onda je on doao u Brnjicu za vreme Karadorda - najverovatnije 1809. godine, posle Vodovog pohoda na Sjenicu. Ovi urici (od kojih su neki Cosovici) su rod sa Maksimovicima. Tacnije, ista familija, to se vidi i iz iste krsne slave (Sv. Nikola). Rodonacelnik Maksim (r. 1787. godine) je u tefter upisan po ocu kao Jovanovic, to znai da su Jovan (od koga su Maksimovici) i ura (od koga su urici) braca. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.47 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Nevoljne seobe Plemensko drutvo bitna osnova u razvitku srpskog bica

Osim ovih Maksimovica, koji sa uricima cine rod tavljana, u Brnjici su jo jedni Maksimovici. Ove druge Maksimovice je etnolog Dragic upisao kao Maksimovice - Joksimovice i oni slave Sv. Lazara, a takode su u isto vreme doli iz tavlja. Staro prezime Maksimovica/Joksimovica je Jovanovici, jer su njihovi rodonacelnici Maksim (r. 1797) i Joksim (r. 1767) upisani u tefter 1831. godine sa prezimenom Jovanovic. Skupno doseljenje urica i Maksimovica, Markovica (Arnautovica) i Maksimovica/Joksimovica od Sjenice, iz tavlja, vidi se i po tome to su im kuce u istom kraju Brnjice (tzv. Gornja mahala). U donjem kraju Brnjice su porodice doseljene iz Starog Vlaha - Dragojlovici iz sela Budoelja, Neici i Andrici, kao i Jeremici (za njih vele da su Studenicani), s tim to su Dragojlovici doli pre, a ostali za vreme Karadordevog pohoda na Sjenicu. U sredini sela su porodice razlicitog porekla, to znai da je doseljavanje za vreme Prvog srpskog ustanka teklo pojedinacno, iz raznih podrucja - Vilotijevici iz Starog Vlaha, Zecevici iz Lise u Dragacevu, Popadici iz Sabante, dok su Radici starinci (najstariji rod u selu). Od onih koje je Dragic izostavio, tu su u prolom veku jo rodovi Arsenijevici, Niketici, Nikolici, Jovanovici, Jevtovici i Manojlovici (svi upisani 1831. godine). U austrijskom okupacionom popisu 1718. godine je u tadanjem Kragujevackom distriktu upisano i selo Brnjica. Upisano je onako kako je nemacki pisar, nevican naem jeziku, to uo i razumeo i prema svom pravopisu prilagodio: Pronica. No, kako je to upisano u ovom nizu: Rakovic, Radmilovici, Pronica, Zabojnica, Arapovici, Grivac - onda je lako pod imenom Pronice prepoznati Brnjicu. Brnjica je tada upisana kao nenaseljena, to znai da je njeno naseljavanje usledilo posle toga, i da je do Kocine krajine u njoj dolo ponovo do smene u stanovnitvu. Po predanju, Brnjicani su doli iz sela Brnjice, koje se nalazi izmedu tavlja i Duge Poljane na Petersko-sjenickoj visoravni. No, kako je istoimeno selo postojalo u Grui pre doseljenja tavljana, to je gruanska Brnjica bila samo prisno podsecanje na Brnjicu u starom zavicaju. I u Lipnici postoji rod tavljana, jedan od najstarijih u selu, doseljen, ocito, iz tavlja kod Sjenice. tavljani su poreklom i Umeljici u Oplanicu, iji se predak Gavrilo (otuda im je staro prezime Gavrilovici) doselio sa bratom Simeunom iz tavlja u vreme Karadordeve vojne na Sjenicu 1809. godine. Iz tavlja su i Kamidorci, koji su se preko Kamidore (Morava), po cemu su prozvani, doselili u Pecenoge. Rodovska organizacija i plemensko drutvo su bitne oznake u razvitku srpskog etnickog bica, koje se pouzdano mogu pratiti od doseljenja na Balkan do naih dana. No, u umadiji, gde je tako esto dolazilo do promena u sastavu stanovnitva, istorijske okolnosti nisu doputale da se plemensko drutvo zasnuje i razvije u svom istom vidu, kao u dinarskim podrucjima, poglavito u Crnoj Gori. Zato je za umadiju svojstvena drutvena zajednica zasnovana na teritorijalnom i ekonomskom objedinjavanju, olicena u kneinama kao samoupravnim celinama. Pa ipak, i ovde se moe javiti odblesak plemenske organizacije u svom rudimentarnom vidu, a pogotovu se jasno ocrtavaju pojedina bratstva, ma koliko bila rasprena u seobi po umadijskim selima. Mihailo Dragic je pravilno pretpostavio da su doseljenici od Peci ili preko Kolaina, a odavde u novopazarsku i sjenicku oblast, o cemu je zapisao: Interesantan je put jedne od vrlo razgranatih porodica u Grui, koja vodi poreklo od Peci, a koja se preko Kolaina rasturila na razne strane. To je familija Koana. Izgleda da je ovo bilo jako bratstvo, koje se rasturilo iz sela Koa kod Peci, i to su najpre preli u Kolain, odakle su se tek poceli rasturati na razne strane. Jedni su se razili po sjenickim selima, odakle su dalje preli u Srbiju, drugi su se zadrali u Kolainu, gde ih jo ima. Ovi kolainski Koani nisu u isto vreme doseljeni u Gruu, ali su do Karadorda ve svi doli. Pripadnike bratstva Koana Dragic je naao u nekim selima Ibra, zatim u Matarugama i Zamcanju u Donjem Ibru, kao i u moravickom selu Cecini, gde je cela mala Koana. No, Koani su najbrojniji u Grui, gde ih je u vreme Dragicevih ispitivanja (1921. godine) bilo 174 kuce - u Becevici (22), Gledicu (32), Zakuti (37), Knicu (24), Leskovcu (8), Lipnici (36) i Ljubicu (15). U Becevici su erovici i onovici, kao i Pante evici (Petronijevici i Damnjanovici), ije je staro prezime Nijemcevici, doseljeni iz Ibarskog Kolaina, odakle su takode doli Tijanici, Riznici, Karajovici i Radakovici u Gledic. Srodnici Karajovica su Karapandici u Ercegama u Moravici, a Radakovica Kojici u Zakuti (njihovi rodonacelnici Radak i Kojo su bili braca). U Zakutu se zapravo doselio Savo, sa sinovima Radakom, Kojom i Dragutinom. Radak je otiao u Gledic, a potomci Koje i Dragutina (Kojici, Gajovici, Bacovici) ostanu u Zakuti. Ko su Biorci

Doli za Karadordem posle vojevanja na Sjenici i Suvodolu Koani su Zarici u Knicu, koji su od starine jedna familija sa Mijatovicima, Milutinovicima i okicima (Maksimovicima) u istom mestu. Ovom bratstvu pripadaju Jekici i Stepanovici u Leskovcu, iji se predak Jovan Koanin ovde doselio, dobivi nadimak po selu iz koga je doao. Zajednicko prezime Koani imaju Nedeljkovici, Lazovici, Todorovici i Markovici u Lipnici, iji su se preci Nedeljko i Todor doselili iz K oa, koji je tada bio u Turskoj, kao i Jovai (Bojovici, Jeremici i Vasiljevici) u istom mestu. U Ljubicu su Koani Zornici, potomci cetvorice brace (Radivoja, Maksima, Mircete i Milica), doseljene iz Goeva kod Sjenice. Zornici znaju da su im srodnici Koani u Lipnici i Zakuti. Da su Koani bratstvo vidi se i po krsnom imenu, jer sve koanske porodice u Becevici, Gledicu, Zakuti, Knicu, Leskovcu, Lipnici i Ljubicu, kao i njihove raseljene porodice, slave Svetu Petku (27. oktobra), a preslavljaju Petku Trnovsku (8. avgusta). Daljim istraivanjima se mogu dobiti i podaci o nekim koanskim porodicama koje su ostale u okolini Sjenice. Koansko prezime Zornic, koje nalazimo u Ljubicu, spada u reda prezimena. Ovo prezime nalazimo danas u selu Ponorcu kod Sjenice, gde ima jak rod Zornica, a u okviru njega ugledni rod Lemica, nazvan po majci Lemi. No, ovi su Zornici, kao i Lemici, muslimani. Znaju kad su primili islam, ali ne znaju koja im je bila krsna slava, to samo pokazuje da su delili sudbinu srpskog stanovnitva koje je ostalo u ovom kraju, izloeno turcenju u vie navrata. to se, pak, tie sela Koa, matice bratstva Koana, ovo selo u optini Istok po popisu 1991. godine ima 426 itelja (423 Srbina i dva Jugoslovena), od kojih su 425 pravoslavne vere. Etnolog Milisav Lutovac je u Ibarskom Kolainu naao jako bratstvo Koana koji tvrde da su poreklom iz mesta Kos u Prekobrdu u Moraci, odakle su se pre tri stoleca iselili, a to potvrduju nazivi Koko groblje i Koka planina, ocuvani tamo do danas. Koana u Ibarskom Kolainu ima u selima Gazivode (4 kuce), Banja (2), Tuice (6, gde se prezivaju Aleksici i Dimitrijevici), Vukosavljevice (8, Vukomanovici i Milovici), Vitkojevice (4, Janicijevici i Milenkovici) i Tabalije (9, Dobrosavljevici i Lukovici), zatim u Velikoj otri u Toplici (4), Vracevu u Donjem Ibru (1) i dr. Osim bratstvenickog imena, i ovi Koani su ocuvali i zajednicku slavu, Sv. Petku. Biorci u Borcu (1923. godine ih je bilo 11 kuca) su doli za vreme Karadordevog vojevanja na Sjenicu i Suvodol 1809. godine, kad su se iz Bihora, povlaceci se sa vojskom, dola etiri brata - Nika, Aleksa, Antonije i Dimitrije. U Borac je tad dola i baba sa sinovima Simicem i Vesom, a sa njima i njihovi rodaci Vitko i Radosav, no ovaj se deo Bioraca preseli u drugoj polovini prolog veka u Kusovac, gde su u 12 kuca 1921. godine bili ovi biorski rodovi: Simicevici i Vesovici (od Simica i Vesa), Cirovici, Radosavljevici (od Radosava), Lazarevici i Biorac, u ciju je kucu uao Gliovic iz Konjue. Bioraca ima i u Beloj Steni kod Studenice. U Lepenici ima jako bratstvo Bioraca u Cvetojevcu (1911. godine ih je bilo 16 kuca), podeljenih na vie rodova (Krsmanovici, Markovici, Mijailovici, Babovici, urdevici, Jovanovici, ordevici), koji su doseljeni izmedu Kocine krajine i Prvog srpskog ustanka, dok su Biorci u Koricanima doseljeni u vreme Prvoga ustanka. Izuzev ovih u Koricanima, koji slave Arandelovdan, svi ostali Biorci slave Sv. Jovana, a preslavljaju Ivanjdan, to govori o njihovom srodstvu. Takode i kumstvo kao duhovno srodstvovrlo vana ustanova u ivotu srpskog naroda moe ovo da potvrdi. Pacarizi u Borcu su kumovi sa Biorcima, a kumstvo su drali jo u starom zavicaju, pre doseljenja iz Bihora. Vrlo ugledno bratstvo Lutovaca ima svoj ogranak u Borcu, koji se tu naselio iz plemena Vasojevica pre Kocine krajine. Boracki Lutovci, iji su ogranci Mikovici, Markovici, Tatici ili Curcici, slave Srdevdan. Matica Lutovaca je selo Lutovo u Bratonoicima. Raseljeni Lutovci, poput Lutovaca u vasojevickim selima Zagorju i Dapsicu, slave Nikoljdan, to znai da su Lutovci u Borcu promenili slavu, najverovatnije da bi zavarali trag i izbegli osvetu. Medu doseljenicima i prebezima iz Crne Gore je i mnotvo pripadnika plemena Bratonoica, koji su se takode rasprili po umadiji. Tako su Koracevici u unama ovde doli premetajuci se od svoje matice, preko Sjenice i Rasna u okolini Uica, do Pajsijevica, gde se nastanio njihov rod Spasenica. Plemenu Bratonoica pripada i rod Barjaktarovica (Barjaktarevica) u Jovanovcu, doseljen u Prvom ustanku. Toa Radivojevic kae da su ovi Barjaktarovici doseljeni sa Kosova i slave Sv. Jovana, no oni sami cuvaju

predanje da su doseljeni iz sela Petnjika i da su od Vasojevica. Medutim, Barjaktarovici u Petnjiku, koji je u zemlji Vasojevica, doseljeni su iz Bratonoica i ocuvali su svoju plemensku slavu, Nikoljdan, dok Vasojevici slave Sv. Arandela, a preslavljaju Sv. Aleksandra Nevskog. Pocetkom ovog veka u Petnjiku je bilo oko ezdeset kuca, podeljenih na dva roda - Babovice (Novakovice), koji su Vasojevici, i Barjaktarovice, koji su Bratonoici. Po ovome je nesumnjivo da su Barjaktarovici u Jovanovcu Bratonoici, ali su slavu promenili prilikom preseljenja. Iz ovog jovanovackog roda je i pop Miloje Barjaktarovic, kragujevacki svetenik, proslavljen po svom dostojanstvenom dranju na sudu i odbrani mladih socijalista optuenih zbog demonstracija Crveni barjak 1876. godine. Iz Osata, granicnog predela Bosne uz Drinu, takode je znatan broj doseljenika u umadiju, gde su dolazili da rade, poznati kao vrsni gradevinari, pa su se, vremenom, ovde i nastanjivali, bilo prienjivanjem, bilo dovodenjem svojih porodica iz ovog brdovitog i pasivnog bosanskog predela. Po ovim doseljenicima je nazvan i tip kuce brvnare - osacanka, iji se poslednji ostaci jo mogu sresti pogdegde u umadiji. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.49 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Gracani sa Petera Oni su naselili gruansko selo Bare Zbirno prezime ovih doseljenika je Osacani. U Guberevcu su Osacani rodovi Savici i Simici, doseljeni pre Prvog ustanka, u Gronici su Osacani Jovanovici i Petrovici, doseljeni poetkom Drugog ustanka, u Kijevu su Osacani Filipovici i Radovanovici, doseljeni 1836. godine. U Borcu su Osacani Dimitrijevici i Milivojevici, kao i Milovici, koji su kasnije doli (posle 1875. godine), kada su se doselili i Bonjakovici u Guncate. U Krcevcu i Topoli su Osacani Pavlovici (predak Pavle Osacanin zidao Karadordev grad i tu se udomio). Sve ove osacanske porodice imaju istu slavu (Sv. Jovana), to je znak zajednickog porekla, izuzev onih koje su kasnije dole, posle srpsko-turskih ratova 1875. godine, kao to su Milovici u Borcu, koji slave Svetog Mratu, i Bonjakovica u Guncatima, koji slave Lazarevu subotu, ali o razlozima njihovog menjanja slave nemamo u ovom trenutku jasne podatke. Osnivacki rodovi gruanskog sela Bare su Gracani i Borotice (ili Borovtice), tako nazvani po selima Gradac i Borotica na Peterskoj visoravni, odakle su se doselili u vreme Karadordevog vojevanja na Sjenicu 1809. godine. Po postanju Bare su novijeg datuma, ponikle kao selo u ataru Ljuljaka, iz kojih su se vremenom izdvojile. U austrijskom popisu 1718. godine se, naravno, ne pominju Bare, a Ljuljaci su tada jedno od malobrojnih naseljenih mesta u Kragujevackom distriktu i imaju pet domainstava. Vek kasnije, kad su se na podrucje Ljuljaka doselili Gracani i Borotice, u Upisniku 1818. godine Ljuljaci su upisani sa 55 domova i 144 muke glave starije od sedam godina. U ovom popisu su Ljuljaci i Bare upisani ujedno. Sledee, pak, 1819. godine, u Naznaceniju sela Knjaeske kancelarije, ova dva sela su razdvojena, pa su Ljuljaci upisani sa 31 domainstvom i 69 mukih glava, od kojih 35 oenjenih, a Bare sa 29 domainstava i 82 muke glave, od kojih 43 oenjene. U 1820. godini su ova dva sela upisana opet zajedno, kao i 1821. i 1822. godine. Od 1823. godine pa nadalje su upisivani kao zasebna sela. Po Konkripciji stanovnitva i imovine u Srbiji 1834. godine u Barama je 39 kuca, a u njima 260 dua. Od toga 142 muke i 118 enske osobe. Od mukinja 53 su oenjena, a 57 za vojsku sposobno. U Ljuljacima su 34 kuce, a 257 dua (131 muko i 126 enskih celjadi). Naseobinska bliskost Bara i Ljuljaka ocituje se u cinjenici da se metani oba sela kopaju na mestu zvanom Staro selo, gde im je zajednicko groblje, koje inae pripada ljuljackom ataru. Najkrace, tako je zasnovano i raslo selo Bare. U Bare su se prvo naselila petorica brace - Milo, Uro, Vito, Vojin i oka, koji su doli iz Graca kod Sjenice. Sa ovom bracom su doli i njihovi sinovci orde, Nika i Miljko, i srodnik Ilija. Od ove devetorice poteklo je osam rodova - Miloevici, Uroevici, Vitoevici (od ovog roda je poznati knjievnik i knjievni istoricar Dragia Vitoevic, 1935-1987), okici, ordevici, Nikici,

Miljkovici i Ilici, dok su se Vojinovici, iji je rodonacelnik Vojin, zatrli. Skupni naziv za ove rodove je Gracani, po Gracu, mestu u staroj matici. Da su Gracani rod vidi se i po krsnom imenu - svi slave urdevdan, a preslavljaju urdic. Medutim, na prvi pogled nije jasno iz kog Graca su doseljeni, jer u okolini Sjenice naziv Gradac nose dva sela. Odgovor na ovo pitanje nalazimo zahvaljujuci Boroticama, drugom osnivackom rodu gruanskih Bara. Nimalo sluajno, u Barama su se istovremeno obreli Gracani i Borovtice. Naime, selo Gradac, iznad koga postoji veliki Gracanski kr (iji je vrh 1364 metra, dakle vii od umadijskog Rudnika), i selo Borotica susedna su, a njihova sredita su na razdaljini oko pet kilometara. Oba lee ne obodu Peterskog polja, koje se odlikuje lugovima i vlanim tlom, to je u ovom krakom predelu reda pojava. Prirodno, njihovi iseljenici, beeci u umadiju, zaustavili su se na slinom tlu, u barama gruanskim, gde zasnuju selo Bare. Po ovome je ocito da Gracani ne poticu iz sela Graca kod Vrsenice, ve iz sela Graca kod Suvog Dola i Karajukica Bunara u blizini Sjenice (sela koje danas administrativno pripada optini Tutin). Da su upravo ovaj Gradac i Borotica (Gornja i Donja) iseljeni pre nepuna dva veka govori i cinjenica da u njima danas nema pravoslavne due. U Gracu je po popisu 1991. godine bio 151 musliman, a u Borotici 402 muslimana i jedan Jugosloven, dok je u onom drugom Gracu, kod Vrsenice, od 141 itelja - 136 Srba, to znai da u njemu nije ni dolo do smene stanovnitva i veroispovesti. Istovremeno kad i braca i njihovi sinovci Gracani, u Bare su se naselili Stojan, Novo i Petar, zatim Boko i Vucko, Milovan i Vuksan, te Vukic i Vuceta - svi iz sela Borovtice kod Sjenice, po cemu su ovi doseljenici i prozvani Borovtice ili Borotice. Od Stojana su Stojanovici, od Nove Novovici, od Petra Vuletici (staro prezime Petrovici, po rodonacelniku), od Boka Bokovici, od Vucka Vuckovici, od Milovana Vukadinovici (Milovan je poginuo na Ljubicu 1815. godine), od Vuksana Radonjici. Svi ovi rodovi slave Nikoljdan, a preslavljaju Letnjeg Sv. Nikolu. Pamti se da su Vukadinovici i Radonjici ista familija, dok je staro srodstvo ostalih, koje je u zavicaju pouzdano bilo, ve poetkom ovog veka zaboravljeno, uprkos istom krsnom imenu. Boroticki rod - Vukadinovici i Radonjici u Barama - odravao je sve do ovog veka kumstvo sa Dragovicima u Prijanima, zaseoku sela Brezovca pod Vencacom. Dragovici su takode doseljeni 1809. godine iz Borotice, u kojoj su im jo preci Vukadinovica i Radonjica kumovali. I rod Gracana u Barama je takode dugo odravao kumstvo iz starog zavicaja - sa Vasiljevicima u Sirci (Rudnicko Pomoravlje) i Lukovicima u Belosavcima (Jasenica). Lukovici su doseljeni iz Graca, a gruanski Gracani su im jo tamo bili kumovi. Poput Borotica i Gracana u Barama Gruanskim, koji su u svojim zajednickim prezimenima sacuvali uspomenu na stari kraj i selo iz koga su doli, i mnoge druge porodice u umadiji nose u svojim imenima ili nadimcima spomen na staru maticu ili mesto iz koga poticu. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.51 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Iz Korita je rod Campara Staro njihovo prezime je bilo Dragicevici Tako se u Zovljaku, kraju sela Belosavaca, jedna grupa rodova naziva Kozoderima. Tu grupu rodova cine Mijovici, Vulovici, Gliici (Vulicevici), Slavkovici, Mihajlovii, erkovici i Radosavljevici, kojih je 1923. godine ukupno bilo 29 kuca, a sa drugim srodnicima, koji su u drugim krajevima istog sela - Jovanovicima, koji su ogranak Slavkovica, Kosticima (Aleksicima), koji su ogranak Radosavljevica, Milenkovicima, Maticima (Vasicima, Filipovicima, Sokicima), Ratkovicima (ivanovicima), Ilicima (Dujkicima) - bilo ih je

66 kuca. Da su srodnici, vidi se i po krsnom imenu - svi slave Svetog Jovana. Stanovnitvo Belosavaca je relativno mlado, jer ih je ovde doveo Karadorde, posle vojevanja na Sjenici i Suvodolu 1809. godine. U Belosavcima je bilo slobodne plodne zemlje, koju je i sam Karadorde kulukom krcio, o cemu danas u potesu Polja, to je, van Pomoravlja, najveca ravnica u ovom delu umadije, svedoci toponim Koevi, gde je skladiten kukuruz za potrebe Karadordeve vojske. Kozoderi su ucestvovali u bitkama Prvoga ustanka, kako u starom zavicaju, tako i po dolasku u umadiju, a doli su iz predela Korita, izmedu Bihora i Peterske visoravni. U Koritima je, kako je zapisao akademik Milisav S. Lutovac 1967. godine, sacuvano secanje na mnoge odseljene rodove, a medu njima osobito na razgranate rodove - Andrejice, ujovice i Kozodere. Kozoderi su u Koritima bili ugledan i mocan rod. U tamonjem selu Dupljaci, koje se ranije zvalo Leposavljevici, na kosi Sokolovcu postoji Crkvina, gde su temelji crkve koju su Turci sruili posle Karadordevog pohoda, uz koji su se i Kozoderi iselili. Ovu crkvu, koja je bila glavna, saborna, crkva za sva Korita, podigao je neki bogati Kozoder, koji je, po predanju, bio tako imucan da ju je mogao podici samo od svog prihoda od meda. Posle Prvog svetskog rata, crkva je obnovljena, ali su je muslimani u Drugom svetskom ratu opet sruili. Iz Korita je i rod Campara. Vecina ovog roda se dva puta selila u umadiju, jer se posle prve seobe vratila u Korita. I Campari su doli za vreme Karadordeve vojne, kad i Kozoderi. Posle propasti Karadordeve Srbije, Campari - izuzev roda Busaraca, koji ostane u Knicu - vrate se u Korita, ali odatle nanovo, posle srpskoturskih ratova 1875-1876. godine, dodu ovamo, i to Milosavljevici u Grabovac, a Camparevici u Knic. Da su Campari bratstvo, vidi se po tome to sva tri roda (Busarci, Milosavljevici i Camparevici) slave istu slavu Sv. Agatija. Nadimak Campari imaju i Paunovici u Bumbarevom Brdu, ali oni, kao i njihovi srodnici okovici u Pretokama, slave Sv. Arandela. U starom zavicaju, Koritima, i danas ima Campara. Nastanjeni su i istoimenom selu, a prezivaju se Slavkovici, Marinkovici i Campari (1965. ih je bilo 17 kuca). Iseljenih Campara ima jo u Bistrici (Korita) i Boljarima (Peter), to tano pokazuje pravce njihovog doseljavanja u umadiju. Svi ovi Campari, ije je staro prezime bilo Dragicevici, slave Sv. Agatonija, kao i njihovi srodnici u Knicu i Grabovcu. Po starom zavicaju su prozvani rodovi Boljaraca i Budevaca. Boljarci su Simici i Nikolici (Banovici) u Belosavcima, koje je Karadorde, prilikom povlacenja od Sjenice 1809. godine, poveo i ovde nastanio. Tako su prozvani po selu Boljarima, u okolini Sjenice, odakle su doli. (Po popisu 1991, Boljare ima 45 itelja, od kojih je est muslimana). Budevci su doseljeni iz Budeva, sela kod Sjenice, u kojem danas ive 128 Srba, i po jedan Crnogorac i musliman. Rod Budevaca, koji je 1809. godine doseljen u umadiju, razmeten je u Desimirovcu i Gronici. U Desimirovcu su Budevci rodovi Lepavici (iji su ogranci Radovanovici i Milenkovici), okovici, Miovici, Radosavljevici, Pavicevici (Janici) i Pavlovici, kao i ekici. Desimirovacki Budevci slave Sv. Nikolu, izuzev ekica, ija je slava urdevdan. Budevaca ima i u Gronici, gde se prezivaju okovici, ali su oni d oli kasnije (1830. godine) i slave Arandelovdan. Budevci su osobito brojni u dva gruanska sela - Vuckovici, gde cine vie od polovine stanovnitva, i Bumbarevom Brdu, gde ih je dve trecine. Vuckovacki Budevci, koji se jo prezivaju erkovici (ded erko doao iz Budeva i naao ovde svoje rodake Budevce i tu se nastanio), Jekici, Mekovici/Novicevici, kao i Marinkovici, koji su od njih odseljeni u Balosave, slave Sv. Arandela. U Bumbarevom Brdu su iz Budeva rodovi Cuajici (u koje spadaju Mirkovici, Radenkovici, Milovanovici i Jovanovici) i Todorovici, koji svi slave urdevdan. I jedni i drugi su sacuvali spomen na svoje rodonacelnike - Todorovici na Vasilja, koji se doselio, a Cuajici na Milivoja Cuaju, koji je poginuo u boju na Sjenici 1809, usled ega su njegovi sinovi, beeci od turske odmazde, doli u umadiju prilikom Karadordevog povlacenja. Za razliku od ovih familija, Zimonje su uglavnom sacuvali zajednicko prezime, bilo da se prezivaju Zimonje ili Zimonjici, bilo da im je to tzv. drugo prezime. Tako Zimonjici, koji su naseljeni u Sibnicu (Donja mahala), pamte da im je tu pre Kocine krajine doao predak Jovan iz Krucice u Starom Vlahu i da je njegov unuk ratovao uz Karadorda. Pojedini njihovi ogranci u selu (Nikolici, Kazakovici, Petrovici) oznacene su

Zimonjicima kao drugim prezimenom. U Vitanovcu ima njihov ogranak, gde se prezivaju Zimonje, kao i u Vrbetima, gde se, po dovotku, koga je majka dovela od Zimonjica u Sibnici, prezivaju Pavlovici. Osobito je znaajno pamcenje Zimonja u Vuckovici, koje je zapisao Mihailo Dragic: Dola tri brata: jedan u Vuckovicu, drugi u Sibnicu, treci u Goracic (Dragacevo). Tvrde da je Bogdan Zimonjic, poznati hercegovacki junak, od iste porodice. Sve porodice Zimonja u Grui slave Sv. Jelisija, izuzev Zimonja u Vuckovici koji slave (i preslavljaju) Arandelovdan. ________________________________________ 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.52 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Ratom i verom podeljene porodice Poneto ipak ostaje u trajnom secanju mnogih generacija O svakom coveku se moe napisati pripovest. Uostalom, zar naucnici ne tvrde da je covek kosmos u malome. A ako se to moe napisati o pojedincu - ta se, tek, moe napisati o jednoj porodici ili plemenu! O naseljima i da ne govorimo... To je beskrajan posao. Pa ipak, u tom beskraju, ima cinjenica koje ostaju. One su ponekad cudne, teko shvatljive, nelogicne i, na alost, nepobitne. U seobama, koje su po pravilu nasilne, prekinu se mnoge niti. Razidu se najrodeniji, prekinu se kumstva i pobratimstva. Oni koji ostanu, po neemu upamte one koji su, za njih neznano kuda, otili. Oni koji odu, najcece pamte samo mesto iz koga su se iselili. Ve u sledeem narataju raskidi su tako veliki da se glavnina secanja i na jednoj i na drugoj strani sve vie brie. Medutim, poneto ostaje u trajnom pamcenju. Primer zlehude sudbine u poslednja dva veka nalazimo u porodici Pacariza, koja je seobom razdvojena. Jedan deo ove porodice se prilikom Karadordevog pohoda na Sjenicu i Suvodol u maju 1809. godine, odlucio na seobu, jer su se plaili turske odmazde, buduci da su pristali uz Karadordevu vojsku. Tako Pacarizi dodu u Borac. Dragic je zapisao da ih je posle Prvog svetskog rata u Borcu bilo deset kuca, i da im je slava Sv. arh. Mihailo, a preslava Sv. arh. Gavrilo (26. jula), kao i podatak da su Pacarizi u starom kraju - Bihoru bili kumovi sa rodom Bioraca, sa kojim su doli u umadiju i odrali do danas kumstvo. U starom zavicaju, Bihoru, u selu Bioca (optina Bijelo Polje) Pacarizi su bili starinacko stanovnitvo. Oni koji su posle Karadordevog pohoda tamo ostali, primili su islam, i imali svoje posede (ciflike, tj. citluke) u selima Bioci i Gojevicu na desnoj i Prijelozima i Lukavici na levoj obali Lima. Jedan deo Jelovice je pripadao njima, a stoku su izgonili na Belasicu. Po svemu sudeci, matica Pacariza je u predelu Korita, gde je postojalo Pacar-selo u kojem su nekad iveli pravoslavni Srbi (Grci, kako kazuju muslimani). Pacar-selo se danas zove Licine - po islamizovanom rodu Licina koji se poetkom prolog veka (a to je vreme Karadordevog pohoda u ove krajeve) naselio ovde iz sela Tri...ina kod Sjenice, i iz Pacar-sela isterao sa zemlje pravoslavne Srbe, medu kojima i rod Kariika. Srodnici i pravoslavnih i islamiziranih Pacariza su Kneevici (slava Sv. Vasilije) u Budimlji kod Berana, koji su se tu povratili, poto su ih Vasojevici, koji su proganjali Srbljake i Bukumire, bili proterali u Sjenicu (poetkom ovog veka ih je bilo tri kuce). U Bioci, u delu sela koji se zove Zenice, i sad postoji mesto zvano Pacariska kulina, na kojem se vide razvaline kule. Za ove Pacarize se prica da su bili tako mocni, i samovoljni, da ni Turci nisu smeli pevati prolazeci kroz Biocu. Kada je u Prvom balkanskom ratu ovaj predeo osloboden, Pacarizi u Gojevicu, koji su takode islamizirani, ostanu (1967. godine ih je bilo osam kuca), dok su se njihovi srodnici, Pacarizi iz Bioca - iselili u Tursku. Tako neto se moe desiti samo u narodu koji je bio prisiljen na seobe, ili izloen razjedinjavanju i

pogromima, poput nas. Jer, kako drugacije objasniti cinjenicu da kad Srbi oslobode stari zavicaj, iz njega pod sunce tudeg neba - odu Srbi, njihov najrodeniji rod, koji su se u meduvremenu bili svikli na tudina. U istoj seobi kad i Pacarizi, takode sa povlacenjem Karadordeve vojske sa Sjenice, doli su i Lekici u Zagoricu. Kao sve pridolice, nastanili su se na kraj sela, jer je sredite ve bilo popunjeno. Smestili su se sa glavnim imetkom u Poljima. Ova porodica, koja je posle Prvog svetskog rata imala vie od dvadeset kuca, slavi Sv. Tomu, a dola je iz sela Grab kod Novog Pazara 1809. godine. Danas je selo Grab nastanjeno jednom porodicom - Gudevicima, koji su islamizirani sredinom prolog veka. Teko je danas sa pouzdanjem ustanoviti da li su Lekici u Zagorici i Gudevici u Grabu ista porodica po poreklu, ali i jedni i drugi odaju tunu sudbinu naeg naroda sve do najnovijeg vremena. Lekici znaju otkuda su doli, ali ne znaju ko je ostao na njihovim starim ognjitima. Gudevici znaju da su odatle otili Lekici, ali ne znaju kuda i ta je s njima. Tek, u Grabu, pak, ima pravoslavnih grobova koje Gudevici ne diraju, smatrajuci ih grobovima svojih predaka. Uopte, mnogo je srpskih porodica koje su, ostajuci u Staroj Rakoj - koja je sve do 1912. godine bila pod turskom vlacu - primile islam. Ove islamizovane porodice su zadrale deo obicaja (Boic, Uskrs i urdevdan), ne samo u pamcenju, no su ih i potovale ili provodile, kao i krsnu slavu. Hronicari su zapisali da su mnogi, da bi spasli glave, privremeno primali islam, u nadi da se opet vrate staroj veri i obicajima. Tako su u Bournju kod Topole doseljene mnoge porodice iz Sjenice i okoline. Neke pre Kocine krajine i Prvog ustanka, a neke posle Karadordevog zauzeca Sjenice 1809. godine. No, jedna na osoben nain. To su Colici, iji se predak, pod imenom Demir Kurta, sa sinom doselio i ovde, ponovo medu svojim zemljacima - vratio staroj veri i obicajima. Buduci da je tek sedamdesetih godina prolog veka ustaljeno prezivanje najveceg broja rodova, vecina rodonacelnika umadijskih porodica je ivela krajem DVIII i poetkom DIDveka. Spomen na rodonacelnike je i danas veoma iv, a podeljeni ogranci pamte jo i zajednickog pretka, koji je iveo kolenodva pre njihovog podvajanja. To su rodovske skupine ili grozdovi porodica, ponekad tako razgranati da prekriljuju cele krajeve sela, pa su razmeteni i u vie sela. Ali, ima rodova cija je starina dublja, koji pamte i pretke pre doseljenja u umadiju. Nisu retki ni rodovi koji pamte gde je koji brat ili blii srodnik njihovog rodonacelnika naseljen prilikom zajednickog odlaska iz matice, i kako se tamo, gde su usput naseljeni, sada prezivaju njihovi potomci i ta slave. Jo se, u svakom selu, mogu nai pametari koji, naroito po mukoj liniji, pamte sve pretke i srodnike, a ima medu njima i onih koji su u stanju da naizust navedu hiljadu, pa i vie, osoba u rodoslovnom kazivanju o svojoj porodici. U najnovije vreme je primetno da je kod mnogih pojedinaca poraslo zanimanje za povest svog sela i roda, pa to zapisuju i sastavljaju porodicna stabla kao najbolji vid zavetanja buducim naratajima. Istorija ovih porodica je u malome verna slika istorije srpskog naroda, tacnije - preslikana istorija opte i pojedinacne borbe za ivot. Istovremeno, ovi rodovi i porodice pokazuju da istorija nije bezimena. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.53 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Vukicevici osnivaci sela Svetlica Istorija seljaka kao strani letopis ratova, smrti i seoba Sreni narodi nemaju istoriju, a njihovi seljaci idilino uivaju u zemaljskim plodovima svoga rada. Na narod je, medutim, narod vrlo nesrecan, kao i na seljak, jer imamo vrlo bogatu istoriju, koja je strani letopis ratova, smrti i seoba, a na seljak, vecito s glavom u torbi, ivi razapet izmedu sue i puke, gladnih ptica i svakojakih nemilica.

U tom pogledu su Vukicevici u selu Svetlicu tipican srpski rod, jer su ogledalo sudbine naeg naroda. Da je sree, iveli bi skupa u idilicnom obilju rodnog Svetlica, pitomog sela koje su oni zasnovali na zatalasanoj umadijskoj povri, ali oni, razvejani na vie strana, dadoe ne samo vredne ratare i ugledne domaine, nego i hajduke i ustanike, ratnike i generale, narodne predvodnike i okrune stareine, trgovce i poslanike, knezove i istoricare, sudije i profesore, lekare i geografe, uglednike i konzule, ekonomiste i umetnike. Kao stari i ugledni rod Vukicevici imaju svoj rodoslov, predanje i rukopisnu hroniku, iji je prvi sastavljac dr Pera Vukicevic (1861-1945). Njegov rad, koji je obuhvatio Vukicevice do 1931. godine, a na podsticaj Zarije Vukicevica (umro 1984. u Opatiji), visokog cinovnika Dvora i knjievnika, nastavio je novinar Dragutin Vukicevic (1909-1990), davi do ezdesetih godina pregled loze Vukicevica, ciju je emu uradio inenjer Mihailo Vukicevic. Uz pomenute izvore, za ovaj napis su koriceni i materijali kojima raspolae Dragic-Vanja Vukicevic (r. 1948 u Beogradu), a posebno dragocenu pomo, kako za nove tako i stare podatke, pruio nam je Budislav Vukicevic, ekonomista u Kragujevcu (r. 1939. u Svetlicu), koji je predani nastavljac hronike svog roda. Vukicevici su poreklom od plemena Vasojevica, to znai da se njihov rodoslov izvodi od Vase (Vasoja), koji je, po plemenskoj tradiciji, sin Kostadina, cukununuka Vukana Nemanjica. Dug je i viestoletni put Vasojevica iz Stare Srbije (Kosova i Stare Rake) preko Hercegovine, Zete i Kceva do Lijeve Rijeke, koja se smatra njihovom plemenskom maticom, odakle nastaje njihovo irenje po Polimlju i dalje, kao i izrastanje u najvece pleme na Balkanu. U Vasojevicima postoje dvoji Vukicevici, jedni su iz bratstva Lopacana (Rajovica), a drugi iz bratstva Mijomanovica, ija ja matica selo Zabrde kod Andrijevice. umadijski Vukicevici su iz bratstva Lopacana i njihova matica je selo Vinicka kod Berana, gde ih u znatnom broju jo ima, i odakle su se vremenom raseljavali, tako da su im ogranci u Trenjevu kod Andrijevice, zatim u selu Poeginja (optina Bijelo Polje) u predelu Korita, gde ih je 1957. godine bilo dve kuce (doli iz Brda), a na njih podseca i toponim Vukicevac u selu Javorova (optina Berane) u Bihoru, u kojem sada ive samo krijelji ( iptari), doseljeni iz Malesije. U bezakona vremena, posle Velike seobe 1690. godine, pocelo je i jae pokretanje Vukicevica iz Vinicke, jamacno uslovljeno i otporom prema osionim feudalcima, gusinjskim begovima emovicima (ili eovicima), po svemu sudeci uglednog srpskog roda pre prelaska na islam krajem XVII veka, zbog kojih su se iseljavali seljaci-cifcije ne samo pravoslavni nego i muslimani. Tako se poetkom XVIII veka deo Vukicevica iseljava i redom nastanjuje u etiri podrucja - jedni u okolinu Cacka (Dragacevo), drugi u selo Oparice u Levcu, dospevi tu u irokom luku preko Kosova, treci u okolinu Sombora (Backa), a etvrti, koje predvodi rodonacelnik Vuka Vukicevic, dolaze u Svetlic, tada nenaseljen, i postaju osnivaci ovog sela, tacnije obnavljaci ivota u njemu. Da su svi ovi Vukicevici rod, svedoci i odravanje zajednicke vasojevicke slave, Sv. arh. Mihaila. Prvi pisani pomen Svetlica je u austrijskom okupacionom popisu 1718. godine, sela oznacenog kao nenaseljenog u tadanjem Kragujevackom distriktu, to odgovara vremenu dolaska Vukicevica, a podudara se i sa prvim pisanim pomenom Vukicevica u Somboru, gde je 1720. godine u popisu vojnika Potiske vojne granice upisan Radivoje Vukicevic, to se sve poklapa sa upamcenim vremenom seobe Vukicevica iz Vinicke. Na molbi beckom cesaru 1747. godine, koju su potpisali svi granicari anca Sombora, nalaze se i potpisi trojice Vukicevica (Vuka, Marka i Danila), a u nocnoj gradskoj strai, dranoj od 3. decembra 1795. do 28. marta 1796. godine, takode su nam vidljivi desetorica Vukicevica - Mijo, urad, Vaso, Acim, Sima, Filip, Mio, Andrija, uka i Mijailo, dok e se krajem tog veka (1798) Vukicevici nastaniti i u Donjem Kovilju u ajkakoj. Vukicevica, za koje je etnolog Toa Radivojevic pogreno zapisao da su doli iz Belopavlica u Crnoj Gori, bilo je 1831. godine u Svetlicu deset kuca, iji su domaini sin lepenickog kneza Jovana Mihailo (r. 1789), Ilijin sin Stevan, zvani Steka (r. 1757), zatim Stekin odeljeni sin Sava (r. 1797), pa odeljeni Milicevi sinovi Panta (r. 1782), Dimitrije (r. 1790) i Jevta (r. 1799), Milijin sin Tanasije (r. 1791), koji je tada kmet, Pavle Milosavljevic (r.1794), Radomirov sin Stevan Ciric (r. 1797), koji ivi u zadruzi sa bracom Stepanom,

Vasilijem i Jovanom, i Marko Nikolic (r. 1807), potomak Milivoja, sina Vuke Vukicevica iz prvog braka. Pocetkom ovog veka je u Svetlicu bilo 45 kuca, podeljenih na vie rodova - Vukicevici u uem smislu (7 kuca), Jevtici (7), Lazarevici (3), Maksimovici (3), Milosavljevici (3), Pantici (3), Petricevici (3), Radojkovici (3), Todorovici (3), Cirici (3), Ilici (2), Lazici (2), Matejici (1), Milovanovici (1) i Radojkici(1), a ogranci svetlickih Vukicevica su Vukicevici u urdevu (Lukanju) i Donjim Jaruicama i Petrovici u Guberevcu (danas selo Borci) u Lepenici. Danas su, pak, najbrojniji Sarici (12), Stekici (8), prozvani po Ilijinom sinu Stevanu-Steki (r. 1757) i Vukici (6). Selo potomaka oborkneza Mirka Poslednje naseljavanje obavljeno je posle Velike seobe 1690. Selo ume je starog postanja. Prvi njegov pisani pomen je u godini 1428, u povelji kojom despot urde Smederevac potvrduje batinu velikom celniku Radicu Postupovicu, uglednom i mocnom vlastelinu, danas poznatijem kao ktitoru manastira Vracevnice. Od tada je bilo vie korenitih promena u stanovnitvu, ali su ume, prazneci se i ponovo puneci stanovnitvom, kao i vecina naih sela, uvek bile nastanjene. Poslednje naseljavanje je obavljeno posle Velike seobe 1690. godine, i ono je upamceno: prvi se, doav sa Kosova poetkom DVIII, naselio oborknez Mirko, koji je imao est sinova. Danas se ume dele na Mirkove potomke i - ostale, kasnije doseljenike, sa kojima se i po slavama se razlikuju: Mirkovi potomci slave Sv. orda (urdic), a ostali druge svece. Posle Prvog svetskog rata pet sedmina kuca u umama pripadalo je Mirkovim potomcima. U vreme kad je Borivoje M. Drobnjakovic istraivao ume (1923) Mirkovo stablo se razgranalo u dvadeset i etiri roda sa 101 kucom. Navodeci zajednicko poreklo i isto krsno ime, kao i koliko koji rod Mirkovih potomaka ima kuca, Drobnjakovic ih je samo pobrojao, ovim redom: Stanojevici, Popovici, Gliici, Martici, Maksimovici, Stankici, Prokici, Gliici (drugi), Uroevici, Mirkovici, ivanovici, ivojinovici, Nikolici, Bogicevici, Prokici (drugi), Milovanovici, Jakovljevici, Ristici, Markovici, Batici, Rankovici, Lazici, Petkovici i Antonijevici. Koji su koja grana, od koga Mirkovog sina poticu, i koji su i za koliko kolena medusobno blii - nije ni pokuavao da razmrsi. Poput ucenog etnologa Drobnjakovica, na ovom pitanju je zastao i amaterski vredan pokuaj Miodraga Krunica (umro nedavno u Kragujevcu). Za razreenje ovog pitanja zahvalni smo Aleksandru Srekovicu, vanrednom profesoru Beogradskog univerziteta. Aleksandar Srekovic (r. 1945, u Topoli), profesor fizike na Prirodno-matematickom fakultetu (Fizicki fakultet) u Beogradu, jedan je od vrhunskih znalaca savremene fizike (ua oblast: fizika plazme). No, on je i zatocenik zavicaja. Istraio je devedeset rodova (familija) u selu ume, i jo niz rodova u drugim naseljima, od kojih su posebno razgranati znamenita loza Jokica u Topoli, Nikodijevici (danas Blagojevici) u Kopljarima, ukici u Nemenikucama, Mihailovici u Belosavcima, Petrovici u Velikoj Ivanci, zatim vie rodova u Trnavi, Smederevskoj Palanci i okolini, Dobraci u Grui i dr. Njegovi rodoslovi, uradeni genealokim metodom savremene istoriografije i etnoloke nauke, sadre na hiljade licnosti, pravih malih biografskih profila tolikih pojedinacnih sudbina i konkretnih ljudskih ivota. Podaci su prikupljani vrlo savesno i proveravani u svakoj prilici, pedantno i dosledno, kako to mogu samo pasionirani naucnici. I - zidovi zaborava su srueni. Pred nama se ukazuje svojevrsna galerija likova, razudeni biografski recnik vie od stotine rodova i porodica. A mnoenje porodica kao da nalikuje fisiji atomskog jezgra. to se tie rodoslovnog stabla oborkneza Mirka, osnivaca uma, ono danas, prema Srekovicevom nalazu, ima osam grana - dve su od Mirkovih sinova Bogica, ivana, Pauna, Blagoja, zvanog Blaa, i Mihaila, i jednoga koji je bio pop. Sedmi, verovatno najstariji, Mirkov sin orde otiao je pre 1750. u Rakinac i od njega su tamo ordevici i Milicevici. Od Bogica (r. 1724, imao sinove Marinka i Janka), u trecem narataju se zatrlo muko potomstvo. Mirkov sin ivan je imao orda (r. 1750), a ovaj pet sinova: Dmitra, Milovana, od koga su Milovanovici,

Teofana, Obrada i Gligorija, zvanog Glia, od koga su Gliici. Dmitar je imao etiri sina - Avrama, od cijeg sina Ranka su Rankovici, Simu, od koga su Simici, Marka, od koga su Markovici, i Lazara, od koga su Lazici. Od Milovanovih sinova Proke i Pantelije su Prokici i Pantelici. Mirkov sin Paun (r. 1730) je imao etiri sina ivana, od koga su ivanovici, ivojina, od koga su ivojinovici, iji su ogranak Nikolici (od Nikole, ivojinovog sina), Lukici (od Luke, ivanovog sina) i Pantici (od Pante, Nikolinog sina), Mirka, od koga su Mirkovici i Pavlovici (od Pavla, Mirkovog sina), i Ivka, od cijih sinova Obrada i Petka su Obradovici i Petkovici. Mirkov sin Blagoje (r. 1732), zvani Blaa, imao je sina Milosava, a ovaj sinove Milovana, Proku, Maksima i Antonija, od kojih su dananji Prokici (drugi), Maksimovici i Antonijevici. Od Milovanovog sina Glie je ogranak Gliica (drugih), iji su deo bili Mihailovici, koji su izumrli. Od petog Milosavljevog sina Save su tri familije: jedna se preziva po majci Stanki (Stankici), a dve po njegovim sinovima Kuzmanu (Kuzmici) i Damnjanu (Damnjanovici). Od estog Milosavljevog sina Jovana su Jovanovici, od sedmog sina Radoja su Radojevici (iji su ogranak Martici, koji su se ugasili), od osmog sina Vicentija su Vicentijevici, iji su ogranak Ivkovici (od Ivka, Vicentijevog sina), a od devetog sina Aksentija su Aksentijevici (od ovog roda je cuveni ivadin iz uma, jedinstvena figura naeg zemljoradnickog i naprednog pokreta, ubijen od Nemaca 1942. godine). Mirkov sin Mihailo (r. 1733) je imao Marka, a Marko sinove Stanka, Stanoja i Todora, od kojih su Stankovici, Stanojevici i Todorovici, zatim Mirka, od cijeg sina Tanasija su Tanasijevici, i Radosava od cijeg sina Bogica su Bogicevici. Od Mirkovog sina kojem je ime zaboravljeno su Popovici, Ristici, ivkovici, Brankovici i ordevici, kao i Jakovljevici i Uroevici. Ukupno, prema istraivanju profesora Srekovica, u umama su 43 roda ciji je rodonacelnik oborknez Mirko. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.54 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Potomci Baje Pivljanina On je na zahtev Porte, prebacen daleko u Istru 1670. U narodnim pesmama opevani hajduk i uskok Bajo Pivljanin je istorijska licnost. Roden je u Rudinicama u Pivi oko sredine XVII veka. Prvi put se u pisanim izvorima pominje 1664. godine, kada je kao cetovoda hajduka razbio turski karavan na podrucju Dubrovacke republike. I u sledeih pet godina je vidljiv po svojim prepadima na Turke, zbog ega je, na zahtev Porte, sa svojim ljudima prebacen daleko u Istru (1670. godine), na podrucje Mletacke republike, a zatim u Zadar (1674. godine). U austro-turskom ratu, koji je poceo 1683. godine, kao i tzv. morejskom ratu, koji je izmedu Mlecana i Turaka poceo sledee godine (1684), cinio je cudesa od junatva sa srpskim uskokom Stojanom Jankovicem po Ravnim kotarima i Dalmaciji, da bi naredne godine ponovo vojevao u rodnoj Hercegovini, po Pivi i Drobnjaku. Poginuo je na brdu Vrtijeljci u maju 1685. godine na prilazu Cetinju, koje je sa 1.200 svojih hajduka Crnogoraca i Primoraca branio od nadiranja vojske skadarskog sandakbega Sulejman-pae Buatlije. Bajo se prezivao Nikolic, a po zavicajnoj Pivi je prozvan Pivljanin. U njegovim rodnim Rudinicama, seocetu u optini Pluine u Crnoj Gori (po popisu 1991. godine 138 itelja), ive danas i njegovi potomci, koji se po njemu prezivaju Bajovici (nadimak Cepuri). Po ispitivanjima Svetozara Tomica, posle Drugog svetskog rata su u Rudinicama bile dve porodice Bajovica, a u Bezuju, drugom pivskom selu, est porodica Bajovica (Cepura). Na znamenitog Baju Pivljanina podseca i naziv dananjeg naselja Bajovo Polje, koje je prozvano tako po tome to je tu Bajo Pivljanin ubio prvoga Turcina, a u Rudinicama su se do sredine ovog veka, na junoj strani sela, u kraju zvanom Ivanovici, poznavali ostaci zidina kuce Baje Pivljanina.

Malo je, medutim, poznato da potomaka Baje Pivljanina, tacnije potomaka njegovih sinovaca, ima danas po Staroj Rakoj i umadiji. Po narodnom verovanju, ovo je u skladu sa prokletstvom koje je na svoj rod bacio sam Bajo. O tome u Pivi postoji ovo predanje: Vele, bilo je sedam brace. Bajo pode u hajduke i pozove bracu. Oni ne htednu no ostanu kod kuce. Tada im on rece: Ni se iskopali, ni se razrodili, a zemlje vam uvek dosta bilo. Kasnije je, na molbu Cepura, Bajovih potomaka, crnogorski mitropolit Mitrofan Ban citao molitvu, skinuo kletvu i blagoslovio kucu. Slino predanje o rasturanju roda Baje Pivljanina postoji kod njegovih srodnika Markovica u gruanskom selu Ljuljacima. Pozivajuci se na rukopis istorije ove porodice, koju je, po pricanju deda Ognjana (umro 1872. u 103. godini), sastavio Stevan Markovic, profesor Beogradskog univerziteta, Mihailo Dragic je saoptio da su Markovici od roda Baja Pivljanina. Po ovome izvoru, Bajo, koji zbog hajdukovanja nije zasnovao potomstvo, imao je dvanaest bratuceda, koje su Turci stalno uznemiravali da bi im izdali strica Baju. Jednom su u kuci pohvatali i svezali jedanaestoricu, no jedna se ena iskrade i javi dvanaestom bratucedu, koji je bio kod stoke u baciji, a ovaj netom dojavi Baji, koji sa druinom pohita, te sve Turke, zatecene razuzurene na spavanju, pobiju, a bratucede oslobode. Zbog toga, po Bajinom savetu, da ih Turci ne bi nali i osvetili se, rasture se, svaki sa svojom porodicom, ali - nigde po trojica zajedno. Tako Bacar (to je bio one noina baciji), sa bracom Mrljeom i Vukom, dode u Lunjevicu (Takovo), a odatle se, poto im se tu nije dopalo, razidu. Bacar ode u Radmilovice, Mrlje u Toponicu, a Vuk, za koga kau da se prezivao Markovic (ili je i on, skrivajuci se, menjao prezime), dode u Ljuljake, gde su mu potomci Markovici. Markovici su doseljeni u Ljuljake od Pive, u prvoj polovini XVIII veka. Kumovi su im Popovici iz Belog Polja. Uz Markovice su u Ljuljacima i njihovi srodnici Mirkovici, koji su pre naseljavanja u Ljuljake prebivali u selu Deretin kod Kuica (optina Ivanjica). Ove dve velike familije, koje su se u Grui razrodile, znaju da su od istog plemena iz Pive, to jest od roda Baje Pivljanina. Mirkovici se u uem smislu dele na Pantelice i Filipovice, a po domazetskoj liniji su medu njima Dragovici i Aleksici. Blii rod sa Mirkovicima u Ljuljacima su Pavlovici, Petronijevici i Mijatovici, a njihov rod su i Srejovici u istom selu, doseljeni pravo iz Pive, pre Karadordevog ustanka. U Oplanicu su Markovicima rod Micici, doseljeni od Cajetine posle Prvog srpskog ustanka. Od Bacara je u Radmilovicu nastao rod Bacarevica, a od Mrljea, koji je doao u Toponicu, rod Mrljea (Mrljeevica ili Mrljevica) i okovica, a jedan njihov ogranak e se potom, po nekom pretku popu, prozvati Popovicima. U uem smislu se rod Mrljea deli na Pavicevice i Sindice u istom selu. Bacarevici u Radmilovicu imaju i predanje koje kae da im je prababa doseljena iz sela Bacije kod Sjenice (danas u ovom selu ima 57 itelja, od kojih su 26 pravoslavni, a 31 musliman). Posle Prvog svetskog rata u Grui je bilo 62 kuce rodaka Baje Pivljanina - u Ljuljacima 38, u Oplanicu 4, u Radmilovicu 3 i u Toponici 17. Bokovici iz Bokovog zbega Arandelovac, osnovan 1859. godine, sastavljen je sve od samih doseljenika Aleksin sin Ljubomir Isakovic, mainski inenjer (koji nosi ime po dedi, popu Ljubomiru), napisao je knjigu uspomena iz koje se, kao u pravom romanu, odslikava ivot porodice Isakovica. Na alost, u ovom trenutku, Isakovici u Donjoj atornji su samo o jednom dui - tzv. staracko domainstvo (udova Boidarka, r. 1920, majka univerzitetskog profesora Mihaila Isakovica i in. Petra Isakovica, koji ive u Beogradu). No, zato su u atornji brojni Prokici, Gavrilovici, Tomici, Vasici i ostali srodnici Isakovica. Od ovog roda Isakovica je ugledni akademik i jedan od najvecih savremenih knjievnika Antonije Isakovic, zatim poznati stvaraoci i kulturni radnici sestre Bojana i Svetlana Isakovic (unuke popa Jeremije) i mnogi drugi, koji ive u Beogradu, Kragujevcu i inostranstvu. Od Prokica je poznati drutveni radnik Pantelija Prokic, sin ucitelja Dragutina Prokica, po kome se danas zove jedna ulica u Beogradu. Od Gavrilovica je ambasador Dragic Gavrilovic (sada u penziji), a od Tomica je student ivko Tomic (stradao na Kadinjaci 1941), po kojem se zove osnovna kola u Donjoj atornji i njeno odeljenje u Vinci. Ve godinu dana u Stragarima, u manastiru Voljavci, u kojem je bilo prvo sedite Praviteljstvujuceg sovjeta, stoji jedna naroita spomen-ploca, posvecena Tanasku Rajicu, Karadordevom

barjaktaru, na kojoj pie: Na ovom mestu, uza zid temelja, levo od leve pevnice, iguman voljavacki Maksim, potonji hadija Mihailo, poklonik Hristovu grobu u Jerusalimu, sahranio je glavu Karadordevog barjaktara Tanaska Rajica, koji je junacki poginuo u boju na brdu Ljubicu iznad Cacka 1815. godine. Visoko ceneci svetao primer i svesnu rtvu Tanaska Rajica, prvoustanika iz Stragara, s dozvolom i blagoslovom gospodina doktora Save, episkopa umadijskog, a uz pomo dobrotvora Mila Bokovica, privrednika iz Arandelovca, ovu spomen-plocu podie na Usekovanje, 11. septembra (29. avgusta) 1995. godine Zadubinsko drutvo 'Prvi srpski ustanak' Oraac. Prosto neverovatno da do sada nije bilo nikakvog natpisa nad grobom cuvenog junaka iz oba srpska ustanka. Da to za 180 godina nisu uinili ni kaluderi, ni potomci Rajici, ni vojska, ni drava. Kao da na kriom sahranjenog Tanaska Rajica, iza ograde Cacka, na kojoj mu je bila istaknuta glava, jo zlurado gledaju davno nestali Turci. Zato je razumljivo to posetioci Voljavce nastoje da doznaju i neto vie o Milu Bokovicu, ispravljacu nae nebrige i propusta. U samom Arandelovcu, koji je kao varoica osnovan 1859. godine, sastavljenom sve od samih doseljenika, preteno zanatlija, kako pokazuje popis njegovih itelja 1863. godine, nije bilo nijednog Bokovica. U predelu Jasenice su etiri roda Bokovica. Ako izuzmemo Bokovice u Velikoj Plani, iji je predak Trajko doao kao strugar iz sela Slepce kod Prilepa 1860. godine, svi ostali Bokovici, koji ocito nisu rod jer su im slave razlicite, poreklom su od Sjenice, odakle su pristigli u razlicito vreme - Bokovici u Vukasovcima su doli 1809. godine, Bokovici u Belosavcima su doli pre Prvog ustanka, a najranije su doli Bokovici u Vrbici - znatno pre Kocine krajine. Od ovih potonjih je Mile Bokovic (r. 1941), ekonomista i uspean privrednik, ali, nita manje, i predani potovalac istorije i pomagac vrednih pregnuca. Zato su, od tri Boka, dvojica - koji su rodonacelnici Bokovica u Belosavcima i Vukasovcima - od potomaka zaboravljeni, ali treci, rodonacelnik Bokovica u Vrbici - nije. O tom Boku, koji je istorijski vidljiva licnost, postoji vie tragova i zapisa. Od njih je moda najtrajniji zapis koji je postao zemljopisna cinjenica. Naime, kao to je Borivoje M. Drobnjakovic zapisao, na Bukulji postoji mesto koje se zove Bokov zbeg. Ovo sklonito mesto, na strani spram Jelovika, u koje je narod beao za vreme Kocine krajine i Prvog ustanka, nazvano je po Boku, pretku vrbickih Bokovica, koji ga je odredio i pripravio za zbeg naroda i svoje nejaci. Boko je, po sacuvanom porodicnom predanju, doao od Sjenice, a daljim poreklom je iz Crne Gore. Po raspoloivim podacima, roden je sredinom XVIII veka, a u Vrbicu je doao najmanje deceniju pre Kocine krajine (1788). Govedarom je nazvan stoga to ga je neki bogati Turcin u Vrbici najmio da za njegov racun dogoni stoku od Sjenice i prodaje u Beogradu. Radeci ovaj posao, vredan i preduzimljiv Boko se dopao Turcinu, koji mu, da bi ga pridobio, dozvoli da se naseli u delu Vrbice koji se naziva Baljkovica, na prostranom zemljitu blage padine od brda Preseke do potoka Jelinca, koje se naziva Lapin. Na ovoj suncu okrenutoj strani je matica roda Bokovica. Po kazivanju Arandela Bokovica (r. 1911), izuzetno otresitog coveka i cenjenog domaina, kao i drugih kazivaca, koje je prikupio knjievnik Vladeta Kolarevic, koji upravo dovrava rodoslov ove familije, Boko se ovde naselio sa bracom Radom, Kostom i ivkom. Mada su razrodeni, i danas se sa Bokovicima svojataju Radovici (zvani Cisovci), Kostici i ivkovici. Znak njihovog zajednickog porekla je isto krsno ime (Sv. arh. Mihailo, preslava Letnji Sv. Arhandel), kao i staro kumstvo (Bokovicima i Kosticima kumuju Terzici, a Radovicima i ivkovicima Miloevici iz istog sela). Sa druge, pak, strane Baljkovice, u Oracu, naskoro su se naselila i Bokova braca od striceva - Stojan i Andrija, od kojih poticu tamonji Stojanovici i Andrici, koji imaju istu slavu kao i Bokovici. Kao domain, Boko se zaimao, pa i unajmljivao ljude za rad i poslugu. Tako se, kako belei istoricar Milenko M. Vukicevic, izmedu 1781-1784. godine, poto mu je otac Petar Mrka ubijen od Turaka u Masloevu, kod Boka u Vrbici pojavljuje kao najamnik - glavom mladi Karadorde, koji je, da bi bio blie majci i porodici, napustio Fazli-bau u Palanci, i doao Boku, gde je nesumnjivo naao utocite i razumevanje za svoje rodoljubive pobude. Naskoro e izbiti i Kocina krajina, kojoj e pristupiti i buduci Vod, a po sebi je jasno zato tada Boko gradi zbeg u Bukulji. I kasnije, pod Obrenovicima, kad je politicki argument bila drenova buda u pomrcini, kao odani karadordevac bie ubijen Bokov praunuk Spasoje. Boko je imao tri sina - Kuzmana (r. 1787), Gligorija (r. 1792) i treceg, koji je bio najstariji, ije je ime zaboravljeno, ali su u popisu 1831. godine upisani njegovi oenjeni sinovi Petar (r. 1802) i Dmitar (r. 1807) u

kuci sa stricem Gligorijem. Loza tog najstarijeg sina je u trecem kolenu (sa unukom Stanojkom) izumrla po mukoj liniji. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.55 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Srodstvo po mleku Simici su sa Blagojevicima braca po materi U popisu 1863. godine su tri kuce Bokovica. Dve kuce su od Kuzmanove, a jedna od Gligorijeve loze. Pada u oci da su sve tri kuce zadrune. U prvoj su, uz majku Milicu (udova Kuzmanovog sina ivojina), enjena braca Obrad i Gavrilo, sa sinovima Maksimom i Miloem i neoenjenom bracom Tanasijem i Vasom, a u drugoj - Kuzmanovi sinovi Sreten i ivan sa enama i osmoro dece. U trecoj kuci su, sa domainom Vukadinom (sin Gligorija), cetvorica njegove takode oenjene brace Ristivoje, Kostadin, Jevrem i Jelisije. Vukadinova kuca, koja broji 22 due, najveca je porodicna zadruga u to doba u Vrbici. Iz ovih imucnih zadrunih kuca nastace pola veka kasnije 20 kuca Bokovica, kojih je oko Prvog svetskog rata bilo 15 u Vrbici, a pet u Misaci, gde im je deo imanja, na kojem su se, deobama porodica, nastanjivali. Izmedu dva svetska rata bie Bokovica nastanjenih i u Arandelovcu, dok ih danas ima vie od pedeset domainstava, u vie mesta u zemlji i inostranstvu. Ako je istorija gledanje smrti u oci, Bokovici su joj primerno dali svoj obol, od javorskog rata, topolske bune, balkanskih ratova, i dva svetska rata. U kuci Miaila i Zorke Bokovic je bila partizanska baza, a u njoj poslednje prenocite jedne od legendi ovog kraja, narodnog heroja Milica Radovanovica, Slobodana Minica i Milovana Ilica Miule (poginuli od andarma 10. februara 1944. godine u potoku Kamencu u Vrbici). Ako je ivot neumorno izgaranje u radu, i tu se Bokovici imaju na ta pozvati - kao zemljodelci, prevoznici, trgovci, a u novije vreme i intelektualci. Iz Kuzmanove loze su vie puta birani za predsednika optine sin Sreten u prolom i praunuk ivota u ovom veku. Medu prvima u okolini je Ivan Bokovic (Misaca) imao vralicu, nadaleko traenu, s kojom je dospevao do Kosova, kad se tamo jo vrlo mlatom ili stokom. Od ovog roda su cuveni trgovac u Arandelovcu Boko, kao i predratni i poratni trgovac Miloje zvani Telak, koji je u meduvremenu preiveo nemacki logor Mathauzen, pukovnik ivomir, major avijacije Obren, rudarski inenjer Radia u industriji mermera Vencac, tehnolog Slobodan u amotu, pravnik Ljuba, stomatolog Milinka-Bela u Uicu, profesor biologije Dana u Topoli, fudbaler Svetozar-Zare (kad je umadija bila na vrhuncu slave), zatim Milo (igrac cacanskog Borca, pa milanovackog Takova), i dr. Svaka, ma kako da se ini obinom, ljudska sudbina je roman u malome. O svakom coveku se moe napisati posebna pripovest, a o porodici epopeja. U naoj knjievnosti nije dovoljno razvijen roman o porodici. Mi nemamo romaneskno obradene, poput Engleza, svoje Forsajte, ili poput Nemaca svoje Budenbrokove. Ali u romanu imamo svoje Katice, olicenje ivota u naoj zemlji seljaka, koje je Dobrica Cosic u svojim knjigama, stajuci tako uz rame Golsvortija ili Tomasa Mana, stavio u iu istorijskih tokova i lomova u poslednja dva veka. Katici su u ponecem i izmiljeni, poneto im je dopisano. Znamo da se umetnicka istina ne mora podudarati sa istorijskom istinom. Medutim, Katici nisu puka piceva fantazija. Mnogo je naih porodica koje se mogu prepoznati u Katicima. U takve porodice moemo ubrojati i Alempijevice u Maloj Pcelici. Zahvaljujuci trudu doktora Dragomira Alempijevica, pred nama je rukopis od cetrdesetak kucanih strana o poreklu, razvoju i sadanjem stanju ove grupe porodica vezanih istim pretkom. Autor, uveliko i krepko u devetoj deceniji ivota, doktor Alempijevic je cuveni hirurg, za koga se sada ve, bez preterivanja, moe rei da je legenda bolnice u Topoli, i to u vremenu kada je ova bolnica, po nastanku kraljevska, bila u trouglu Beograd-ValjevoKragujevac najopremljenija i veliko narodno lecilite u ovom delu umadije. Iz rukopisa, naslovljenog kao secanje na prolost, doznajemo mnogo dragocenih podataka. Jezgrovito, i vrlo upecatljivo, odslikan je razvojni luk ove, po mnogo cemu tipicne, ali isto tako i osobene, umadijske porodice

- od inokosnog nastanka do grananja u vie rodova, od naseljavanja, najpre u ataru Koricana, preko udomljavanja u Maloj Pcelici, do sadanjeg razvejavanja u vie naselja, a u pogledu ivotnih prilika kroz koje je prolazila - od zaimavanja, kmetovanja, preko prebrodenih nedaca, ratnih smrti i mirnodopskog mrenja, do dananjeg narataja vrlo razudenog radnog i profesionalnog profila. O Alempijevicima u Maloj Pcelici je poetkom ovog veka Toa Radivojevic vrlo krto zapisao da su doseljeni izmedu 1804. i 1814. godine iz okoline Novog Pazara, da slave Svetog Nikolu i da ih je 1911. godine bilo osam kuca - od kojih po dve kuce Alempijevica, Blagojevica i Stancica, a po kuca Milanovica i Simica. Za nas je posebno bitno to, baveci se poreklom stanovnitva, moemo, zahvaljujuci doktoru Dragomiru Alempijevicu, da raclanimo lozu ove grupe porodica, o kojoj nam, osim srodstva, Toa Radivojevic nije ostavio bliih naznaka. U najkracem, rodonacelnik Alempije se za vreme Karadordeve vojne na Sjenicu (1809. godine) sa starijim bratom Jevtom doselio u Kragujevac. Jevto je radio u kavani, a Alempije pocne pekarski zanat. Kasnije Jevto sa svojom enom preuzme mehanu u Koricanima, gde bude i Alempije, koji, potom, ode u kucu udovici Stanici, zvanoj Stanka, u Malu Pcelicu. Jevto je umro bez potomstva, a Alempije je sa Stankom, uz koju je iz prvog braka bio sin Blagoje, imao catiri sina - Milana, Simu, Aleksandra i Maksima. Prezimenski gledano, na ovom ognjitu imamo petoro rodonacelnika - deo potomaka e se prezivati po ocu Alempiju, deo po majci Stanki, deo po njihovim sinovima Milanu i Simi, a deo po Stankinom sinu, a Alempijevom pastorku Blagoju (Alempijevici, Stancici, Milanovici, Simici i Blagojevici).U ovoj porodici je sacuvana i vrlo vana ustanova naeg narodnog ivota - srodstvo po mleku, kako se naziva srodstvo po majci ili srodstvo po istoj utrobi iz koje su potekli. Svi potomci su Stancici, jer ih je sve izrodila Stanka (umrla 1864). Alempijevici, Milanovici i Simici su medusobno bratstvenici i po ocu, a sa Blagojevicima su braca po materi. I dandanas je ovo srodstvo u potovanju, to se vidi i u okupljanju ove porodice sa vie prezimena, a istom krsnom slavom, o svadbama, rodendanskim slavljima i zadunickim pomenima. Proterani begunci ujovici Do svog dravnotvornog pregnuca 1804. Srbi su uvek bili dobrovoljci Poput Alempijevica (Stancica) u Maloj Pcelici, srodnici po mleku su Timotijevici i Stamatovici u Sipicu. Oko sredine XVIII veka u Sipic se naseli Radovan iz Sedlara u Resavi. Ovaj udovac se oeni udovicom iz boljevackog sela Lukova, koja mu dovede tri pastorka, a potom rodi Radovanu sina Timotija. Od Timotija su dananji Timotijevici (drugo prezime Radovanovici), a od pastoraka su Stamatovici, u okviru kojih su Stojilovici, Markovici i Brankovici (1911. ih bilo 17 kuca). Prvi slave ocevu, Radovanovu slavu Sv. Nikolu, a drugi (Stamatovici) Sv. Tomu, ali su svest i potovanje srodstva po majci odrali do naeg vremena. Osoben je sluaj roda Marinkovica u Topoli. Po ocu, oni su srodnici Karadordevica, jer je njihov rodonacelnik Marinko rodeni brat Karadordev. Kao to je poznato, Karadorde je po svojoj prekoj naravi zapovedio da se Marinko obesi. Kasnije, videci da mu se inokosna snaha muci sa malom decom, saali se i - dovede joj coveka u kucu, da bude od pripomoci dok deca ne stasaju. Karadordeva snaha (po predanju se zvala Marica), koja je sa Marinkom imala sinove Stevana i Stepana, rodi sa ovim covekom, Pavlom, zvanim Osacaninom, sinove Jovana i Obrada. U popisu 1863. godine su ova braca po majci jedno ognjite. A kada je, za odmazdu zbog topolske bune 1877. godine sruen topolski grad, oni izbegnu na imanje u Krcevac, gde se nastane, prebivajuci u prvo vreme u jednoj kacari, koja je ocuvana i sada. Marinkovi potomci, koji slave Sv. Klimenta, to je stara slava Karadordevica, prezivaju se Marinkovici (Stepanovici i ordevici), a Pavlovi potomci Pavlovici, koji slave svoju slavu, Sv. Jovana. No, svest o srodstvu po majci je sacuvana. Kuce Marinkovica i Pavlovica u Krcevcu su jedne uz druge, zapravo oko kacare, u kojoj im je bilo zajednicko ognjite po zbeavanju iz Topole. Uprkos zaslugama koje su imali u borbi protiv Turaka, kao i ugledu svog clana Radojice ujovica, jednog od est clanova najvieg sudskog tela ustanovljenog u Srbiji toga vremena, Suda optenarodnog srpskog, osnovanog 1820. godine u Kragujevcu, kao i bliskim vezama sa knezom Miloem, na rod ujovica, naseljen

u Jeevcu u Grui, obruila se najstroa kazna - da se raseli. Odluka je donesena i sprovedena 1826. godine, a ovakva kazna je usledila zbog viegodinjih albi okolnih sela, a pogotovu itelja Borca, na tetu koju su im mocni i osioni ujovici nanosili. Raseljeni ujovici, predvodeni svojim stareinom Milenkom, koji ih je 1809. godine, posle boja na Sjenici i Suvodolu, i doveo u Jeevac, odbiju da se presele na opustelu batinu Carapica u Ripnju, koja im je ponudena za naseljavanje jer su ene izjavile da nee na okrvavljena ognjita, a prihvate da se nasele na neko tursko zemljite u Nemenikucama na Kosmaju. Odatle se, vremenom, neki presele u beogradski Rajkovac, Koracicu i Ropocevo, a neki odu u umadijsku Kolubaru - Arapovac, od kojih jedna kuca ode u Junkovac (kolubarski). Drugi deo jeevackih ujovica, na celu sa stareinom ivkom, dode u Malu Vrbicu na Kosmaju. Tako se ujovici, raseljeni sa Jeevca, nadu na Kosmaju u susedstvu svojih rodaka ujovica, koji su se iz Korita doselili 1809. godine pravo ovamo, u selo Rogacu. Od ovih rogackih su ujovici u Sopotu. ujovici u Rogaci imaju nekoliko ogranaka (Obrenovici, Oketici, Radovici i Miici). Sa druge strane, medu ujovice u Nemenikucama e se, jo, iz valjevske okoline, doseliti deo njihovih srodnika ujovica iz sela Vracevica (koji su se tamo smestili takode u seobi 1809. godine). Od ovih valjevskih ujovica su ujovici u Velikim Crljenima. Neki, pak, iz roda ujovica raseljenih sa Jeevca se razidu pojedinacno po Grui. Tako u Borcu ostanu Pajovici, u Radmilovic odu Lukovici, a u Grivcu Negovanovici dodu kao domazeti u kucu ujovica. 0 Milles_Broker 08. 2010. 23.57 Shomi_KG - 27. septembar 2006 Svi ovi ujovici su poreklom iz Korita. I danas u predelu Korita, u selu alovici (optina Bijelo Polje), koje se ranije zvalo Petrovici, na mestu zvanom Nikolici - a to je staro prezime ujovica - razaznaje se ujovo kucite, ostaci domainstva rodonacelnika ujovica, koji su tamo bili ugledni stocari i jak rod (40 puaka). Sredinom ovog veka bilo je ujovica u Nemenikucama (6 kuca), Rajkovcu (15), Ropocevu (7), Koracici (4), Maloj Vrbici (5), Rogaci (40), Sopotu (1), Arapovcu (1), Junkovcu (1), Velikim Crljenima (4), Vracevicu (36), Borcu (2), Grivcu (1) i Radmilovicu (2). Ukupno - 125 kuca. Da su svi ovi ujovici rod, vidi se i po tome to svi, izuzev etiri kuce (u Arapovcu, Borcu i Grivcu, koje su promenile slavu), slave Sv. arh. Mihaila. Rod ujovica je dao vie zaslunih ljudi. Iz ovog roda su prvi propagator socijalizma u Srbiji ivojin ujovic (1838-1870), geolog i predsednik Srpske akademije nauka Jovan ujovic (18561936), radikalski prvak Aleksa ujovic (1867-1951), revolucionar Sreten ujovic-Crni (1899-1979) i dr. U prezimenima pojedinih porodica je najcece sadran podatak o nekom prelomnom trenutku, koji je bio sudbinski vaan, kako za pretka tako i za samu porodicu. Do svog dravotvornog pregnuca u Prvom srpskom ustanku, Srbi su uvek spremno pristajali, kao dobrovoljci, u svim austro-turskim ratovima. Spomen na to su prezimena nekih umadijskih porodica ciji su se preci isticali kao ucesnici u borbama protiv tudina i porobljivaca. Za ostvarenje slobode kao vekovnog sna bilo je, osim junackog srca, potrebno i oruje. Da je naa kuka i motika imala domiljate predvodnike i spretne, uglavnom samouke, zanatlije za izradu i opravku oruja svedoce prezimena mnogih porodica. Isto tako, Srbi seljaci su sami gradili i spravljali sve to im je bilo potrebno za ivot, stanovanje, rad, prevoz, spremanje hrane i pica, ostavu odece. Premda su ovome bezmalo svi bili vicni, neke porodice su se ipak isticale, pa su tako nastala prezimena koja su najbolji imenik i pregled zanatskih vetina i rukotvornog umeca. Prirodno je da se u zemlji seljaka niko ne preziva Seljakovic, Ratarevic ili Teakovic, ali su seljaci kumovali prezimenima svojih rodaka i suseda koji su obavljali neke druge poslove ili bili u odredenoj slubi, po cemu su se razlikovali i to ih je trajno oznacilo. Niti su umadinci samonikli, niti bi stekli tako dobar glas i ugled da uza se nisu imali takve ivotne oslonce i pomagace kakve su majke, ene i kceri umadije, u ciji spomen govore mnoga prezimena. Drevni zanati u Srbiji

Drvene posude, a pogotovu kaike, mogle su se nai u upotrebi i do sredine ovog veka U vreme poodmaklog robovanja pod Turcima, kao i u svim tekim i odsudnim vremenima, selo je bilo uporite snage srpskog naroda. Gledajuci s prezirom na pomalo otudene i Turcima previe ponizne svoje sunarodnike koji su krajem XVIII veka iveli po gradovima, Vuk Karadic je isticao da Narod srpski nema drugih ljudi osim seljaka, a Stojan Novakovic, istraujuci kakvo je bilo srpsko selo u srednjem veku, zakljucuje sela su naa bila u neku ruku svet za sebe...Sve to je neophodno trebalo domu i selu, mahom se izradivalo u selima samim. Tako su se razvijali nai seoski zanati i podsticala narodna privreda. U Srbiji za vreme Nemanjica su ve obrazovana i sela ciji su se itelji bavili raznim zanatima. O tome danas svedoce nazivi mnogih sela - Grncari, Zlatari, Kolari, Kopljari, Kouari, Kovaci, Kamenari, Loncari, Lukari, Rudari, Sedlari, Stapari, Strelari, Tulari, Celjari, avci, titari, koja su zapravo tako nazvana to su na njihovom tlu u srednjem veku cvetali odredeni zanati, a ovome se mogu dodati i sela Ratari i Ribari. U srednjovekovnim svedocanstvima, a posebno u vladarskim i vlastelinskim poveljama i darovnicima (icka, Svetostefanska, Decanska i Arhandelovska hrisovulja), mnoga od ovih sela se i pominju sa jasnim obavezama i povlasticama, upravo zbog svoje namenske proizvodnje. Na najpreteniju privrednu granu nekih sela, uglavnom kasnije izniklih, najbolje nas i bez sumnje upucuju njihovi nazivi, kao to, na primer, o razvijenom stocarstvu govore nazivi sela Jagnjilo, iljegovac, Ovca, Ovcare, Ovcarevo, Mrcajevci, Kozarac, Kozjak, Koznik, Kozarica, Jarinje, Jarceva, Konjarnik, Konjska, Konjevici, Kobilje, Kravarica, Kravice, Kravlji Do, Volujak, Volujac, Bivoljak, Bivolje, Katun, Bacije ili Stanovo, na zemljoradnju Ovsite, Lanar, Konopnica ili Raana, a na pcelarstvo Trmbas, Trmcite, Kovanluk, Uljari itd. Malo je, medutim, sela koja su posle propasti Despotovine (1459. godine) dobila naziv po zanatima, jer za to, pod turskom okupacijom, jednostavno nije ni bilo uslova, pa je naim ljudima bilo i zabranjeno da se odredenim zanatima bave. Zato, kako je za svoje vreme Vuk uocio, Srbi sami gradu sijeku, sami (osobito siromasi) kuce i ostale zgrade prave; svaki Srbin opanke sam sebi gradi, a vredne Srpkinje su svoje mu eve i sinove, kao i ostalu celjad, odevale od glave do pete, izradujuci, krojeci i ijuci sve to je potrebno za odecu i spremu od vune, lana i svile. Sa oslobodenjem od Turaka oivljuje i privreda, a posebno zanati. O raznovrsnosti i razvijenosti zanata u umadijskim selima imamo najrecitiju potvrdu u prezimenima porodica koje su se osvedocile i istakle zanatskom vetinom. Neke su od ovih porodica, kao Majstori u Lipnici i Majstor-Jovanovici u Lapovu, istakle u nazivu majstorstvo svog pretka, bez navoda kojim se zapravo zanatom on bavio. Poput Majstor-Jovanovica, i Majstori u Lipnici (ijih je kuca poetkom ovog veka bilo 25) znaju ime svog rodonacelnika, majstora Ilije, koji se pre Prvog srpskog ustanka doselio iz Starog Vlaha. Mogli su se i oni prozvati Majstor-Ilici, ali - zanat je zlata vredan, pa je tako zanatsko umece potislo lino ime njihovog zaslunog pretka. U gorovitoj umadiji, koja je umom bila tako obilata, drvo je bilo prirucna grada za sve - od njega su pravljeni kuce, od grede temeljnjace do krova i kapica na njemu, pokucstvo, kace za ostavu ita, bacve za vino i rakiju, kola za prevoz dobara. U ovom veku su tek pomrli oni koji su pamtili kola bez ijednog metalnog dela. I premda Vuk Karadic kae, to je poetkom prolog veka i bilo tano, da drvene zanate zna gotovo svaki Srbin, neke porodice, i njihovi pojedinci, istakle su se medu drugima, pa su zato od okoline i imenovane po toj svojoj odlici. Tako su Drvenjakovici u Stublu, naseljeni pre Kocine krajine, dobili prezime po tome to su gradili kolibe od drvenika. Osobito su kacari bili na ceni, te otuda u vie sela ima porodica Kacarevica - u Brzanu, Vinci, Vlakci, Godacici, Lapovu, Milavcicu i Resniku, dok se u Gorovicu prezivaju Kacarici. Ove su porodice uglavnom dole u isto vreme, oko Prvog srpskog ustanka, ali sa razlicitih strana - iz Zagrada

u Timoku (Brzan), iz istocnih krajeva (Vlakca), odnekud u Vrelo kod Topole (Vinca), od Novog Pazara (Godacica), iz nepoznatog kraja (Milavcice), od Knjaevca (Lapovo), od Zajecara (Resnik), to govori da je u svim tim predelima kacarski zanat bio razvijen. Naciniti bacvu je vece majstorstvo, pa je zato bacvarsko prezime rede. Nose ga Pinterovici (od nemacke reci Binder, to znaci bacvar) u Ratarima. Izradivaca kola je takode na vie strana, pa tako imamo Kolarovice (ili Kolarevice) u Brzanu, Jagnjilu, Natalincima i Blaznavi (sa ogrankom u Brezovcu). Od njih samo ovi u Brzanu imaju i drugo prezime Milosavljevici. Drvene posude, a pogotovu kaike, mogle su se jo ponegde kao stoni pribor nai u upotrebi i do sredine ovog veka. Na to podseca prezime Varjacica, kojih ima u Gronici, Dragobraci (gde su im ogranci Pantovici, Milovanovici i Stevanovici) i uriselu. No, nisu oni tako prozvani usled toga to je njihov predak izradivao zdele i varjace, ve zato to se on za vreme Karadorda doselio iz Varjaceta, zaseoka sela Prilike kod Ivanjice. Ali ime zaseoka Varjace nedvosmileno pokazuje da su se njegovi itelji isticali rukotvornom izradom varjaca drugih kucnih predmeta. Stoletna debla, koja nije bilo lako, pa ni bezopasno, poseci i sruiti, kudikamo je bilo tee obraditi i pripremiti za odredenu namenu. U to nas uverava prezime Strugarevica (iji su ogranci Pavlovici i Jovanovici) u Radovanju. Njihovi preci, doseljeni posle Kocine krajine iz Katrge u Rudnickom Pomoravlju, prvo su nosili podsmeljivo prezime Dudovici, ali su puno priznanje i uvaenje dobili uzornim obavljanjem strugarskog zanata. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.01 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Seljaci i oruari Barut je spravljan u Stragarima za potrebe drave U imenu je uvek sadran neki bitan podatak. Tako i prezimena pruaju dragocena obavetenja o sudbini, nasledu, svojstvima i odlikama onih koji ih nose. U sredinoj umadiji (Grua, Jasenica i Lepenica) padaju u oci prezimena koja su nastala na osnovu ratnickih vrlina ili vojnih vetina, jer je takvih prezimena ovde, u odnosu na druge nae krajeve, srazmerno ponajvie. Ovakva prezimena nose Serdarevici, Vojvodici, Buljubaici, Barjaktarevici, Barutdici, Viekovici, Arbijai, Kundakovici, Pitoljevici, Tufegdici, Tobdici... Serdarevici u Darosavi (u meduvremenu selo administrativno bilo nazvano Partizani) vrlo su ugledna i brojna familija (1948. godine imala 62 kuce), doseljeni od Sjenice, a predak Sima Serdar, pobratim Karadordev, ucestvovao u dizanju ustanka 1804. godine. Serdari (titula uzeta od Turaka) su bili narodni glavari i vojni zapovednici. Vojvodici u Oplanicu se danas prezivaju Ruici. Za njihovog pretka Milutina, koji sedoselio od Sjenice, kau da je bio vojvoda pod Karadordem. Medutim, medu nama poznatim vojvodama u Prvom ustanku, kojih je po svedocanstvima bilo 167, nema njegovog imena. mogue je da je bio stareina u Prvom ustanku, pa ga je okolina smatrala vojvodom, ali je isto tako verovatno, pogotovu to je Ruicima staro prezime Vojvodici, da je ovo prezime doneto iz starog kraja. Buljubaici (na turskom buljukbaa: zapovednik manjeg odreda vojske, cetovoda, kapetan) doselili su se od Sjenice u Ovsite i, naravno, ucestvovali u Prvom ustanku, gde im je predak stekao cin buljukbae. Danas imaju i druga prezimena (Milojevici, Stevanovici, Vasici i ordevici). Barjaktarevica (ili Barjaktarovica) ima u Velikoj Plani i Jovanovcu. Prvi su doseljeni od Vidina i, ratujuci uz Karadorda, predak im je bio barjaktar. Danas imaju i druga prezimena (Petkovici i Petrovici). Barjaktarovici u Jovanovcu su takode doseljeni u Prvom ustanku iz Petnjika u predelu Vasojevica, a poreklom su iz plemena Bratonoica, gde ima jo njihovih srodnika.

Barjaktarovici u Jovanovcu su poetkom ovog veka imali i druga prezimena, tj. ogranke (Petrovici, Jocici, Milutinovici). acica baruta u rukama Srbina je uzdrmala Otomansku carevinu. Dobavljan skupo, skrivan strogo poverljivo, barut je bio zaloga i uzdanica slobode. Taj zapaljivi prah je spravljan u Stragarima, a preci Barudica (koji se prezivaju i Markovici) u Ljubicevcu (raniji naziv Buinci) kod Stragara su pravili barut za dravu. Sa barutom je u vezi viek, to na turskom znaci: patron, naboj, bojevo punjenje. Jedan Karadordev saborac iz Topole se zvao orde Viek, kome je nesumnjivo bilo povereno rukovanje viecima, kao i pretku Viekovica u Vrbici kod Arandelovca, doseljenom pre Ustanka iz Dragaceva. Predmetu koji izade iz upotrebe se zaboravlja ime. Tako je potisnuta i arbija - drvena ili gvozdena ipka kojom se mala puka nabija kad se puni. A po arbiji je jedna velika familija, Martinovici u Rakincu, prozvana Arbijai, iji su preci doseljeni s Kosova u Velikoj seobi 1690. godine. Danas ova familija ima vie ogranaka (Ivanovici, Ristici, Filipovici, Miloevici, Nikolici, Uroevici i Petrovici). Ustanici su pravili i svoje oruje, topove, u poetku trenjeve, a i puke. Na to danas podseca prezime Kundakovica u Baljkovcu, doseljenih za vreme Karadorda od Novog Pazara, koji imaju i druga prezimena (Vulovici, Ivanovici) i ciji predak je bio majstor za kundake (drveni deo puke). Moemo zamisliti koliko su bili vani, nekome zazorni, pa i pogubni, Pitoljevici u Gorovicu i Junkovcu. Ova velika i stara familija, doseljena iz deevskog kraja (Sjenica - Studenica) pre Kocine krajine, prvo se naselila u Gorovic, odakle jedan njen deo prede posle Prvog srpskog ustanka u Junkovac, a drugi deo, koji se preziva Blagojevici, u abare, a svi su, od starine, jedna familija sa Simicima u Bournji i Spasicima u Topoli i Krcevcu. Po porodicnom predanju, ove familije poticu od tri brata, od kojih je jedan naseljen u Topolu, drugi u Bournju, a treci u Gorovic. Njihovo srodstvo se potvrduje i time to svi slave istu slavu (Sv. Stevana). Pitoljevici danas nose i druga prezimena (Petrovici, Mihajlovii, Gliici, Stankovici i Velickovici u Gorovicu, a Antonijevici, Stevici, Ilici i Mihailovici u Junkovcu). Poput Pitoljevica, tako prozvanih po vetini izrade i rukovanja vrstom vatrenog oruja, na visokoj ceni su i Tufegdici (tufegdija na persijskom znaci pukar, zanatlija koji popravlja puke). Tufegdica (Tuvegdica ili Tufekdica) u ovom predelu ima u etiri sela - Gorovicu, Kloki, Lipovcu i Popovicu. Tufegdici u Gorovicu su vrlo stara familija, i ne pamti se otkuda je doseljena, ali nije sluajno to suseduju sa Pitoljevicima. Od njih poticu Tufegdici u Kloki, kamo ih je deo preao sredinom prolog veka. Tufegdici u Lipovcu kod Topole, koji imaju i drugo prezime (Radosavljevici), doseljeni su od Sjenice pre Ustanka, a Tufegdici u Popovicu su doli od Gurgusovca (dananji Knjaevac) posle Kocine krajine. Top je bio vrhunsko vatreno orude Karadordevih ustanika, pa je razumljivo to je u to vreme stvorena i ustanicka topolivnica na Kalemegdanu. Topolivac je bio cuveni Toma Milinovic, koji je u nagradu dobio i vojvodsko zvanje, ali imena tobdija su uglavnom zaboravljena. Medu mladicima koji su ovome poslu obuceni svakako da je bio i predak Tobdica u Velikoj Plani, koji se prezivaju i Mitrovici. Znamo ta je bilo kad umadinac pali topa. Ali sad znamo i koji je umadinac to cinio. Prezime po zanimanju Negativno oznacene porodice bile su u prolosti izoptene Narod je nepogreiv, a ponekad i surov, u davanju prezimena i nadimaka porodicama, u kojima se vidno istice pozitivno ili negativno vrednovanje. Na ovo drugo same porodice ne mogu da uticu, jer im negativnu naznaku daje okolina, koja ne oprata rdava dela, bezakone ili nemoralne postupke. Porodice negativno oznacene su u patrijarhalnom drutvu bile izoptene i, po pravilu, iseljavale su se (npr. Poturovici, kojima je lakomi predak primio islam, tj. poturcio se, zatim Kopilovici, koji opominju na raspusnu mater i sl.).

Ponekad prezime obavezuje, pa i opterecuje, potomke. Nije lako biti potomak Vojvodica, Barjaktarovica, Gazdica, Kneevica, Starcevica...Od ovih prezimena, koja su po sebi razumljiva, jer upucuju na pretka koji se istakao odredenim cinom, zvanjem i ulogom (vojvoda, barjaktar, gazda, knez), jedino je znacenje prezimena Starcevica manje poznato. Naime, oni se ne prezivaju tako to su starinci, tj. starosedeoci, niti to su njihovi stari dugo iveli, ve po tome to je njihov predak, koga uzimaju za rodonacelnika, bio istaknut, ugledan covek i licnost cenjena po svom znanju, razboritosti i potenju. Ljudi tih osobina su nazivani starcima, pa su uzimani za sudije u sporovima, pri deobi zadruga i imanja i za savetnike u mnogim vanim poduhvatima. Zahvaljujuci tim starcima je i sacuvano nae zdravo narodno jezgro u vreme kada su Srbi bili oslonjeni na svoju seosku ili kneinsku samoupravu, jer se pred turski sud - podmitljiv, bezobziran, nepravedan i neprijateljski - nije izlazilo. Stvaranjem drave pod vodstvom Karadorda, i uvodenjem u njoj modernog sudstva, kada je ustanovljeno dvadeset i est magistrata, to je bezmalo u svakoj nahiji po jedan, potisnuta je uloga staraca kao drevne i samonikle nae narodne pravne ustanove. Starcevica, koji su potomci ovakvih osoba, ima danas u Bainu, Oracu i Ratarima. Medu njima su u ovom delu umadije najstariji Starcevici u Bainu, doseljeni poetkom DVIII veka iz sela Vrane u Crnoj Gori. Prvo su se nastanili u Cerovcu (Jasenica), a oko 1730. godine su preli u Bain, gde su prva naseljena porodica. Promenu u sistemu sudstva i njegovih ustanova odraava, moe se reci iznimno i neuobicajeno, prezime porodice Magistratovica u Brzanu. Magistratus na latinskom znaci: gradska uprava, kakvo znacenje ima u precanskim krajevima, ali u umadiji ona znaci sudsku ustanovu, jer su magistrati delovali kao sudske i policajne vlasti. Na osamnaest mesta se u Karadordevom Delovodnom protokolu pominje Kragujevacki magistrat, pa je stoga i razumljivo otkuda prezime Magistratovicima u Na odredene slube, koje su se razvijale sa snaenjem sudstva, policije i saobracaja, opominju prezimena Birovljevica, Doboarevica, Telalovica, Pandurovica, Tatarevica i Telalovica. Dok je u Vojvodini prezime Birovljev zastupljenije, u umadiji se javlja samo u jednom mestu, i to Brzanu, odakle su i Magistratovici, to nije sluajno. Re birov (od madarskog biro, to znaci: sud) dola je u ove predele preko naih nemackara, ucenih vojvodanskih Srba koji su pohitali u nepismenu Srbiju kneza Miloa. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.02 Birovljevici u Brzanu, ije je drugo prezime Ivanovici, doseljeni su iz Rajkinca kod Duboke (danas optina Jagodina) u vreme Prvog ustanka, a predak po kojem su prozvani je bio slubenik suda u Kragujevcu. Pozivi, naredbe, pravila i presude su se morali objavljivati, tacnije razglaavati, jer su u to vreme pismeni ljudi bili retkost. Taj posao sa obavljali doboari. Prezime proisteklo na osnovu ovog posla nose Doboarevici u Lapovu, vrlo stara familija, doseljena posle tzv. druge seobe pod akabentom (1737-1787) iz Soluna, zbog ega ih zovu i Solunci, a nose i druga prezimena (Stojanovici, Jankovici). Slian doboarskom je bio i posao telala (na arapskom telal znaci: izvikivac, javni objavljivac, a i posrednik). Kod nas ima u Rogojevcu porodica Telalovica (druga prezimena Pavicevici i Damnjanovici), doseljena za vreme Karadorda od Sjenice. Sud mora da raspolae i prinudnim sredstvima, to je oliceno u tzv. pandurima, kako su vremenom, pa i sada,

nazivani, bez obzira na promenu imena (andarmi, policajci, milicioneri), naoruani cuvari javnog reda i mira. Na vreme kada je ova sluba obrazovana podseca prezime familije Pandurci u Lapovu, doseljene iz Rakovice kod Vidina posle Kocine krajine. U Lapovu je jo jedna familija cije je prezime nastalo po odredenoj slubi, vezanoj u prvo vreme za upravnu vlast - to su Tatarcevici, koji su takode doseljeni posle Kocine krajine, ali iz Resave. Tatari (azijatski narod odlinih konjanika) bili su vrsni glasnici, pa su Persijanci svoje glasonoe, tj. potare, koji su hitali na konjima nazvali tatari. Posredstvom Turaka su tatarska sluba i njen naziv doli i kod nas, o cemu svedoci i prezime srpskog roda Tatarcevica. Turci su imali jo jedan srodan posao koji su obavljali surudije (turska re, a znaci: gonic, pratilac konja). Kod nas je poetkom prolog veka surudija bio zapravo potar - nosilac poruke, poiljke ili pisma. Na ovu slubu podseca prezime roda Surudija u Pavlovcu kod Natalinaca. Surudije, koji se danas prezivaju Markovici, stari su rod, to znai da su ovde nastanjeni davno pre Prvog srpskog ustanka, a prezime, koje im je kasnije prelo u nadimak, duguju svom pretku koji je bio medu pionirima potanske slube u nas. Ime odaje sudbinu, kako su govorili drevni Latini. U prezimenima pojedinih porodica je najcece sadran podatak o nekom prelomnom trenutku, koji je bio sudbinski vaan, kako za pretka tako i za samu porodicu. Tako je i sa prezimenom Komatovica. Ovaj razgranat rod je dobegao sa Kosova, iz Ibarskog Kolaina, pre Prvog srpskog ustanka u gruansko selo Ravanicu. Iz Ravanice poetkom prolog veka se jedan njihov deo nastani u Godacici, odakle, opet, jedan deo kasnije prede u Cukojevac, a iz Cukojevca se jedan ogranak nastani u Vitanovcu oko 1875. godine. Komatovici, iji su preci, po predanju, na Sitnici kosili, morali su da bee sa Kosova zbog toga to su, u jednom sporu i okraju, turskog spahiju na komade isekli, po cemu su i prozvani Komatovici. ________________________________________ 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.04 Shomi_KG - 27. septembar 2006 Odvane i razborite umadinke Na zlehudu istorijsku prolost podsecaju i prezimena Baltica iz Badnjevca i Jataganlica u Brzanu Da dogadaj nije izmiljen, posvedocuje rod Virijevica, tako prozvan po tome to su njihovi preci, dok su Komatovici sekli, tj. komadali spahiju, iza brda virili - odnosno: motrili ili cuvali strau, te su stoga zajedno pobegli otuda i nastanili se u Ravanici. Kasnije se, takode zajedno s Komatovicima, i deo Virijevica nastanio u Cukojevcu. Komatovicima i Virijevicima se u dobegavanju s Kosova prikljucio i rod arevaca, tako prozvanih po naselju arevima, zaseoku Banjske kod Zvecana, te su svi skupa doli u Ravanicu. Poput Virijevica, slinog postanja je i prezime Straevica u lepenickom selu Drenovcu. Straevici, ije je drugo prezime Milivojevici, doseljeni su za vreme Prvog srpskog ustanka iz Hercegovine, a prezime su dobili po pretku koji se istakao kao straar. Da je straarenje po umadiji, pogotovu u vremena nesigurna, bilo vrlo zastupljeno, potvrduje i velika ucestanost toponima Straa i Straevica u ovoj oblasti. Na zlehudu istorijsku prolost podsecaju i prezimena Baltica u Badnjevcu i Jataganlica u Brzanu. Baltici, iji su ogranci Miloevici, Stevanovici, Gajici i Petrovici, poticu od Karica u istom selu, koji su doli s Kosova (verovatno iz sela Studenice kod urakovca u optini Istok) izmedu dve seobe (1690-1736), a svoje prezime duguju balti, to je turski naziv za ubojnu sekiru, vrstu starinskog oruja, koje im je svagda, i za razne prilike i povode, moralo biti pri ruci. Neko se, zlu ne trebalo, nije razdvajao od balte, a neko, to je u obespravljenoj raji bilo prkosnije i otvorenije,

nije odvajao od jatagana, kako su Turci nazivali oveci krivi no, nalik sablji. Takvi su bili preci Jataganlica, koji su se posle Kocine krajine doselili u Brzan iz Velikog iljegovca u Rasini. Pocetkom ovog veka je bilo tri kuce Jataganlica, i svaka je nosila drugacije prezime (Mijailovici, Novakovici, Rajici). No nije sve tako sumorno, i po ivot opasno, u naem prezivanju. Na vedriju stranu upucuje prezime Cauevica u Baljkovcu. Cau, kako je nazivan nii vojni zapovednik u turskoj vojsci, u mnogim naim krajevima znaci: veseljak, od milote nazvan cajo, kako se i danas naziva voda svatova ili vojvoda (najcece ta uloga na svadbi dopada mladoenjinom zetu). Takvog vedrog duha je svakako bio i predak Cauevica, doseljenih za vreme Karadorda iz Jelanice kod Nia, koji danas nose i druga prezimena - Stevanovici i Krstici (ili Stojanovici). Iduci, dalje, tragom znacenja prezimena Cauevica, moemo uociti da u naim svadbama, koje su olicenje rodovske organizacije, pa prema tome cuvaju naslede iz duboke drevnosti, imamo i sastojke ratnicke organizacije i vojnickog poretka, jer to, zapravo, najbolje potvrduju nazivi, uloge i svojstva kako caua tako i vojvode. Nama su, na alost, i ratovi i svadbe bili borba za ivot. I pravo na ivot. Patrijarhalno drutvo daje prevagu mukarcu i stavlja ga, kao povlacenu i nadredenu osobu, u sredite svega, zapostavljajuci enski rod. Otuda se ini razumljivim to niko ne zna imena i tako poznatim, moe se reci mitskim, licnostima kao to su, pesmom opevane, Jugovica majka, ljuba Musica Stevana, ili majka Jankovic Stojana, sestra Batriceva, ili tuna Hasanaginica. Ako su, sa druge strane, pevaci i pesnici naveli imena ena, to je, najcece, uz poznate motive otmice ena i devojaka, proevine i svadbe, preljube i jetrvinske raspre, to samo posvedocuje ulogu i poloaj ene u patrijarhalnom drutvu. Medutim, odvane i mudre ene su sticale priznanje i potovanje okoline, pogotovu kao hraniteljke, pa se bivale i stareine kucnih zadruga, a ponekad i poglavari sela ili bratstva. Spomen na njih je cuvan i u davnini. O takvim enama je vrlo mnogo tragova i u umadiji. O tim zaslunim umadinkama danas svedoce mnogi nazivi izvora, krajeva sela, a najvie - prezimena, koja cuvaju njihov spomen. U ovakva svedocanstva se ubraja, na primer, Grubin grob, brdo iznad potoka Vidarice i sela Zabojnice, tako nazvano po hajducici Grubi, koju su ubili njeni drugovi hajduci, kada su doznali da je ona ensko. U Brzanu se jedna grupa kuca naziva Gordan-mala, nazvana po babi Gordani, koja je iz selita na Moravi, gde je bilo prvo naselje, prela ovamo sa svojim muem Miljkom i podigla kucu, oko koje se razvila cela mahala, Pa ipak, ne bez razloga, mala je prozvana po njoj, a ne po muu, iako mu je znano ime. Na isti nain su nazvane Maricska mahala - deo sela Vitanovca i Cukojevca, Jelicica mahala u Badnjevcu, Margetica mahala u kraju Kusovcu u Gornjim Jaruicama, Sarica izvor u Donjoj Crnuci, Boanica izvor u Grabovcu, kao i zemljite u Dobraci koje se naziva Sindin vocnjak, ili u Beloevcu Sindina livada. A u Divostinu je od davnina poznat Grob bezimene devojke (obnovljen 1873. godine), koji je nekad obilaen radi pomoi i leka, kao i radi bratimljenja na njemu, jer vai u narodu kao sveto i kultno mesto. Osnivaci donjih Grbica Majka je ona koja odgaji, a ne ona koja rodi Da su ene zaslune matere, koje zahvalno potomstvo uzima kao rodonacelnike, prezivajuci se po njima, pokazuju Mirici u Kalanjevcima (prozvani po babi Miri, koja ih je doselila iz Hercegovine, rod sa Dukicima u Banji, s kojima su zajedno doseljeni, ali se ovde razili). Rodoslovno pamcenje Mirica u Kalanjevcima see do seobe 1737. godine, posle koje se njihova rodonacelnica, baba-Mira, doselila na Rudnik. O tome je Jeremija M. Pavlovic zapisao: Posle kratkog vremena ta porodica se podeli i njeni odeljci odu u dva mesta. Baba Mira ode u Kalanjevce (to su danas Mirici), a Duka ode u Banju (to su sada Dukici). U prvo vreme te dve porodice su ile jedna drugoj u goste; - i ta bi veza dugo trajala, da nije doao Prvi

ustanak. Tada su prestali jedni drugima dolaziti. Posle ratova Mirin sin, koji je ve bio star covek, poceo je opet ii u goste, u Banju. Kau da je najradije iao tamo, samo za to da vidi zajednicke nacve (koje su donete iz Hercegovine, a na deobi pripale Duki, i odnete u Banju. Vie puta je placuci govorio Dukinim (i svojim) unucicima, o znaaju tih nacava, u kojima je za vreme beanije meen hleb. Putujuci tako, pricao je, svi smo bacali pogled na nacve, kad smo od gladi bili eljni hleba. Tako isto i Vojcici u Vrbici (doselila se baba Vojka od Sjenice. Njena sestra Neranda otila u Vencane i od nje su Nerandici u Vencanima - oba roda slave Sv. Arandela), Gordijanici u Grivcu (najstarija familija), prozvani po babi Gordijani, ili Martici - dva roda u Knicu, srodna po mleku ili po utrobi, koja ih je izrodila (dola baba Marta sa sinom Jovanom od Uica, pa se preuda u Vilotice, i od nje i tamo nastanu Martici, od koji svako slavi svoju slavu - Jovan Mitrovdan, a onaj u Viloticima Sv. Jovana). I dobrociniteljke su sticale slavu, o cemu svedoce Nastici u Petropolju (preli na imanje neke Naste i po njoj se nazvali, a staro im je prezime Bogdanovici). Narodna poslovica kae: majka je ona koja odgaji, a ne koja rodi. Time se istice savesnost, odgovornost majke-rodilje za potomstvo. Razumljivo je, stoga, to bezmalo u svakom umadijskom naselju ima porodica koje se prezivaju po enskom pretku: Andelici u Zakuti, Leevu, Majnicu, Milakovcu, Pajsijevicu i Radmilovicu, Baba-Andelici u Trnavi, Anici u Oracu, Anicici u Bukoviku i Golocelu, Bisenijici u Draci, Bojanici u Baljkovcu, Draguici i ljivovcu, Boanici u Batocini, Vodicama, Donjoj Raci, Kutlovu, Rabrovcu i Cestinu, Bosici i Vemici u Knicu, Vidici u Vinci, Vukanici u Vrbici, Gordanici u Brzanu, Grozdici u Adrovcu, Danicici u Velikoj Plani, Milatovcu i Miraevcu, Divnici u Stojniku, Dostanici u Lapovu, Ravanici i Cukojevcu, ivanici u Gorovicu i Resniku, Ilincici u Pretokama, Ikonici u Gornjoj Vrbavi, Jaglicici u Draci, Janici u Banicini, Belosavcima. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.05 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Desimirovcu, Lapovu, Resniku, Saranovu, Sepcima, Topoli i Cumicu, Janjici u Grabovcu, Donjoj Raci, Lunicama i Resniku, Jelenici u Trnavi, Jelici u Borcu, Vitanovcu, Vukasovcima, Gornjoj Sabanti, Draguici, Lipovcu i Cukojevcu, Jelicici u Badnjevcu, Jerinici u Balosavi i Kamenici, Jerosimici u Knicu i Poskuricama, Kalinici u Miraevcu, Katici u Markovcu i Cvetojevcu, Krunici u Drlupi, Kumrijici u Lapovu, Lepavici u Desimirovcu, Ljubicici u Kikojevcu, Manasici u Resniku, Mandici u Knicu i Stublu, Marijici u Badnjevcu, Marici u Balosavi, Belosavcima, Vitanovcu, Vucicu, Grabovcu, Donjoj Sabanti, Kloki, Leevu, Masloevu, Radmilovicu, Stojniku i Cestinu, Maricici u Bournji, Brzanu, Vitanovcu, Desimirovcu, Koricanima, Markovcu Topoli i Cerovcu, Martici u urdevu i umama, Milenici u Rakovicu, Milicici u Gradcu, Zagorici i Lapovu (u Lapovu dvoji), Milkici u Markovcu i Miraevcu, Miljici u Stublu, Miljojcici u Vitkovcu, Mirjanici u Plani i Natalincima, Mladenici u Batocini i Vitkovcu, Nastici u Saranovu, Cumicu, Nerandici u Gornjoj Vrbavi, Poleksici u Guberevcu, Petrici u Ljubicu, Radojkici u Svetlicu, Randici u Lunicama i Resniku, Riznici u Banji, Markovcu i Gledicu, od Kolaina i slave SvPetku, Rosici u Vinci, Vrbici, Donjoj Trenjevici, Manojlovcima, Petrovcu, Pretokama i Cukojevcu, Ruici u Vodicama, Vojinovcu, Milatovcu, Oplanicu i Trnavi, Savkici u Markovcu, Sandici u Bournji i Stojniku, Sarici u Guncatima, Donjoj Sabanti, Donjoj Crnuci, Rakincu i Stragarima, Selenici u Knicu, Sindelici u Dobrovodici, Kutlovu i Resniku, Smiljanici u Godacici, Sovijanici u Grivcu, Spasenici u Pajsijevicu, Stajkici u Lapovu, Stamenici u Topoli, Stanici u Vrbici, abarima, Milavcicu, Oracu, Pridvorici, Ratarima i Topoli, Stankici u Saranovu, ljivovcu i umama, Stancici u Badnjevcu i Malim Pcelicama, Trenici u Donjim Jaruicama, Markovcu i Miraevcu, Cvetici u Donjim Jaruicama i Guncatima, Udovicici u Velikom enju, i drugi Udovicici (staro prezime Sindici) u Becevici, Popadici u Brnjici, Gornjoj atornji, Lapovu i Cukojevcu... Niti su umadinci samonikli, niti bi stekli tako dobar glas i ugled da uza se nisu imali takve ivotne oslonce i pomagace kakve su majke, ene i kceri umadije. Jer, zlehuda vremena, kada se muki ginulo, traila su i muevne ene. A umadija ih je imala.

Sudeci po stanovnitu koje danas u njima obitava, Donje Grbice idu u red najstarijih lepenickih sela. Osnovala su ga tri roda - Bataveljici, Gvozdenovici i Raletici, doseljena posle 1737. godine iz Stare Srbije, i njihovi potomci su poetkom ovog veka cinili osam devetina seoskih doma instava, to, pogotovu u pogledu porodicne razudenosti i kompaktnosti, kako je uocio i istakao etnolog Toa Radivojevic, nije sluaj vie ni u jednom lepenickom naselju. Doavi posle Druge seobe (1736), pogotovu to su uslovi u Beogradskom paaluku, kao pogranicnom podrucju, bili snoljiviji, preci Bataveljica i Gvozdenovica su doseljeni od Sjenice, a Raletica od Novog Pazara. Bataveljica je 1902. godine bilo 53 kuce, a cinilo ih je dvanaest ogranaka - Markovici (9 kuca), ordevici (8), Bataveljici (5), urdevici (5), Maksimovici (5), Todorovici (5), Jovanovici (4), Matici (4), Simici (3), Jakovljevici (2), Obradovici (2), Pantici (1). U tom vremenu je od njih bilo i Bataveljica u Divostinu (1) i Knicu (4), a od Bataveljica (Markovica) rod Nikolica u Cvetojevcu (1), dok su im, do polovine ovog veka, neki ogranci doprli do Valjevske (Joeva) i umadijske Kolubara (Darosava). Naseljavanje Dobrace Po pamcenju, u Dobracu su najpre doli Markeljici Markovici poticu od Nikole Markovica (r. 1777), koji je imao sinove Jovana (r. 1809), Milan (r. 1813), Ivana (r. 1815) i Stevana (r. 1824). Za Jovana, koji je bio enjen, pie da se 1831. godine odselio u Cvetojevac, gde je od njega nastao rod Nikolica, jer se Jovan prezivao Nikolic po ocu Nikoli. Bataveljici, u uem porodicnom smislu, imali su 1831. godine dva domainstva - urda Bataveljica (r. 1795), koji je te godine bio kmet, a u kuci je sa oenjenom bracom Vasilijem (r. 1801) i Lukom (r. 1807) i neoenjenom bracom Milojem (r. 1817), Teodorom (r. 1823), Milanom (r. 1824) i Milaem (r. 1825), a drugo domainstvo je Nikole Bataveljica (1772-1831), u kojem su mu potomci ordije (r. 1809), Pavle (r. 1815) i Pantelija (r. 1819). Od njih su Bataveljici u Divostinu. Rodonacelnik Jakovljevica je Jakov Gavrilovic (r. 1767). Kako je lomna porodicna istorija pokazuje primer Matica i Jevtica, dva ogranka Bataveljica. U popisu 1831. godine su, kao jedine dve muke glave sedmogodinji Mateja i mladi mu brat cetvorogodinji Jevta. Maliani su po ocu upisani kao Stankovici, a od njih su potekla dva dananja roda - Matici i Jevtici. Ostali Ogranci Bataveljica su uglavnom kasnije odvojeni. Od Bataveljica je razgranatiji rod Gvozdenovica, koji je poetkom ovog veka imao 70 kuca, a cinili su ga Maksimovici (6 kuca), Milenkovici (5), Nikolici (5), Obradovici (5), Grujicici (4), Milanovici (4), Mitrovici (4), Jacimovici (3), Milivojevici (3), Pajici (3), Radovanovici (3), Rafailovici (3), Tanasijevici/Tanaskovici (3), Todorovici (3), Gajovici (2), Gvozdenovici (2), Milojkovici (2), Milosavljevici (2), Stevanovici (2), Blagojevici (1), Vujicici (1), Vukicevici (1), Gavrilovici (1), Jelesijevici/Smiljanovici (1), Marinkovici (1), Njihov rod su Pavlovici u Barama (Grua), koji poticu od svetenika iz roda Smiljanica (Jelesijevica), koji je tamo slubovao. Od njih su Radisavljevici (Milicevici i Gvozdenovici) u abaru i Srekovici, drugo prezime Gvozdenovici (1), u Prekopeci. Staro prezime Maksimovica, Nikolica, Rafailovica i Tanasijevica (Taskovica) je Radojevici, pa su ova etiri roda medusobno blia nego sa ostalim Gvizdenovicima. Rodonacelnik Maksimovica je Maksim Radojevic (r. 1801), koji je imao sinove Milovana (r. 1823) i Radovana (r. 1828). Rodonacelnik Nikolica je Nikola Radojevic (r. 1792), koji je imao sinove Uroa (r. 1817), Janka (r. 1819) i Vasilija (r. 1830). Rafailovici poticu od Rafaila Radojevica (r. 1807), koji je 1831. godine bio u zadruzi sa starijim bratom Tanasijem (r. 1797), od koga su Tanasijevici, zvani Tanaskovici. Poput ovih rodova su medusobno za koleno blii Milenkovici i Milojkovici, ije je staro prezime Stojanovici, a poticu od dva brata - Milojka (r. 1797) i Milenka (r. 1807). U grozdu Gvozdenovica su takode medusobno za koleno blii Milosavljevici, Blagojevici, Stevanovici, Vujicici i Grujicici, ije je staro zajednicko prezime Stepanovici. Rodonacelnik Milosavljevica je Milosav Stepanovic (r. 1799), koji je imao sinove Sreka (r. 1815), Uroa (r. 1822) i Blagoja (r. 1817), od koga su Blagojevici. Rodonacelnik Stevanovica je Stevan Stepanovic (r. 1797), a od njegovih sinova Vujice (r. 1819) i Grujice (r. 1821) su Vujicici i Grujicici. Jelesijevici - drugo prezime Smiljanici, poticu od Jelisija, koji imao dva sina Gavrila (r. 1809) i Pavla (r. 1815), od koga su Pavlovici u Barama (Grua).

Obradovici poticu od brace Stevana (r. 1802), Mijaila (r. 1808) i Radoja (r. 1820). Cetvrti brat Radoje umro kao dete (1824-1831). Marinkovici - staro prezime Miljkovici, poticu od Marinka Miljkovica (r. 1809), a Jacimovici - staro prezime Trifunovici, od Jaima (r. 1817), sina Marka Trifunovica (r. 1797). Milanovici, Mitrovici, Milivojevici, Pajici, Radovanovici, Todorovici, Gajovici, Vukicevici i Gavrilovici su kasnije izdvojeni ogranci Gvozdenovica. Treci osnivacki rod Donjih Grbica su Raletici, kojih je poetkom ovog veka bilo 45 kuca, a cinili su ih ogranci Petrovici (8 kuca), Antonijevici/Antonovici (7), Simeunovici (7), Janicijevici (5), Tanasijevici (5), Nikolici (4), Jeremici (3), Velickovici (2), Stevanovici (2), Radivojevici (1) i Srekovici (1). Njihov rod su Raletici, zvani Srekovici u Kutlovu. Rodonacelnik Velickovica, ije je staro prezime Janicijevici, jeste Velicko (r. 1767), upisan je kao domain 1831. godine, kao najstariji covek u selu. Imao je sinove Simeuna (r. 1807), od koga su Simeunovici, Petra (r. 1809) i Sreka (r. 1817), od koga su Srekovici. Jedan ogranak je zadrao prezime Janicijevici. Velickovici, Srekovici, Simeunovici i Janicijevici su za koleno medusobno blii nego sa ostalim Raleticima. Rodonacelnik Jeremica je Jeremija Milojevic (r. 1802), a Antonijevica ili Antonovica, ije je staro prezime Gavrilovici, Antonije (r. 1777), koji je imao sinove Obrada (r. 1817) i Sreka (r. 1823). Tanasijevici - staro prezime Pantelici, poticu od Tanasija Pantelica (r. 1787), koji je imao je sinove ivana (r. 1815) i Pavla, koji je umro kao dete (1819-1831), a Stevanovici, ije je staro prezime Jevtovici, poticu od Stevana Jevtovica (r. 1802), koji je imao sinove Obrada (r. 1817) i Obrena (r. 1824). Nikolici, Radivojevici i Petrovici su kasnije nastali ogranci Gvozdenovica. O zajednickom poreklu i srodstvu danas svedoci i to to svi Bataveljici i njihovi ogranci slave Sv. Luku, Gvozdenovici Sv. Nikolu, a Raletici urdic. Za vreme Karadorda su iz Stare Srbije, od Novog Pazara, doli ivkovici, kojih je poetkom ovog veka bilo 10 kuca (ivkovici 3, Radosavljevici 3, Dimitrijevici 2, Mijailovici 1 i Milojevici 1 kuca), kao i Maliici i Rakicevici, dok su ikici doli iz okoline Knjaevca (1902. godine ih je bilo 10 kuca). Po postanju je Dobraca vrlo staro selo, to potvrduju i starine u njemu (Crkvina, Jerinin grad, Metaljka, Bovani, Staro selo, Svetinja i dr.), od kojih neke seu do razvijenog bronzanog doba. Dananje stanovnitvo je, medutim, ovde tek dva i po veka. Prema nalazu Toe Radivojevica, preci dananjih itelja su se naselili, po svemu sudeci, u tada zapustelu Dobracu posle 1737. godine. Tada su se u ovo naselje doselile tri porodice, koje se smatraju osnivackim - Markeljici, Jovancevici (ili Jovancici) i Radicevici. Po sacuvanom rodoslovnom pamcenju, u Dobracu su najpre doli Markeljici. Oni su se, polazeci iz predela Drobnjaka, neko vreme zadrali u okolini Arilja, prvo u selu Bjelui, a potom u selu Dobracama, odakle dodu u Gruu i selu u koje se nasele daju ime Dobraca, u spomen na selo iz koga su se preselili. Netacna je, medutim, tvrdnja da je umadijska Dobraca dobila ime po selu Dobracama u okolini Arilja, jer se selo Dobraca u nahiji Rudnik pominje pod ovim imenom u turskom popisu 1476. godine, dakle dva i po veka pre nego to su se Markeljici doselili. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.06 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Pet rodova iz stare Rake Kako je urdevdan i slava Drobnjaka, to potvrduje da je ovaj rod istog korena drobnjackog porekla, to je u njegovom predanju i sacuvano Markeljica je u Dobraci poetkom XX veka bilo 32 kuce, a delili su se na osam ogranaka - Nikolici (9 kuca), Vasilijevici zvani Mijajlovici (5), Markeljici u uem smislu (5), Vukovici (4), Jovanovici (3), Marinkovici zvani urdevici (2), Mijajlovici drugi (2) i Stevanovici (2). Nikolici poticu od petorice brace, Nikolinih sinova - Milovana (r. 1802), Koste (r. 1809), Miloa (r. 1813), Sofronija (r. 1817) i Milana (r. 1824). Vasilijevici, iji jedan deo nosi prezime Mijajlovici, imaju staro prezime Vulicevici. Rodonacelnik Vasilijevica je Vasilije Vulicevic (r. 1782), koji je imao sinove Gavrila (r. 1815), Jovana (r. 1819), Sretena (r. 1823) i Miladina (r. 1828), a rodonacelnik Mijajlovica je Vasilijev sinovac Mijajlo (r. 1817), sin Novaka

Vulicevica (r. 1807), koji je imao i sina Nikolu (r. 1826). Markeljici u uem smislu imaju staro prezime Maksimovici. Njihov rodonacelnik je Marko, zvani Markelja (r. 1809), iji je otac bio Maksim. Marinkovici - drugo prezime urdevici (staro prezime Ignjatovici), poticu od Marinko Ignjatovic, koji je 1831. godine upisan kao najstariji covek u selu (r. 1757). Marinko je imao je sinove Jovana (r. 1792), od koga su Jovanovici (v.), urda (r. 1797), iji se potomci prezivaju urdevici, Damjana (r. 1802), Ivana (r. 1805), Stevana (r. 1809) i ivojina (r. 1825). Marinkovici, Jovanovici i urdevici su medusobno za koleno blii nego sa ostalim Markeljicima. Rodonacelnik Jovanovica - Jovan Marinkovic (r. 1792) je imao sina Ignjata (r. 1817). Vukovici, Mijajlovici drugi i Stevanovici su kasnije prezimenski izdvojeni od velikog roda Markeljica. Da su sve ove porodice, iji je skupinski naziv Markeljici, istoga roda i porekla svedoci ista krsna slava - urdevdan. Kako je urdevdan i plemenska slava Drobnjaka, to potvrduje da je ovaj rod drobnjackog porekla, to je u njegovom predanju i sacuvano. Neposredno posle Markeljica, ili priblino u isto vreme kad i oni, odnosno izmed Druge seobe (1736) i Kocine krajine (1788), u Dobracu se doseljavaju dva roda - Jovancevici i Radicevici, oba iz Stare Rake Jovancevici od Sjenice, a Radicevici od Novog Pazara. Jovancevici ili Jovancici, ije je staro prezime Mijailovici, brojali su, prema zapisu Toe Radivojevica, poetkom DDveka 13 kuca, podeljenih na pet ogranaka - Dimitrijevici (4 kuce), Aleksijevici (3), Arsenijevici (3), Todosijevici (2) i Tanasijevici (1). Dimitrijevici poticu od Dimitrija Mijailovica (r. 1793), koji je imao sina Mijaila (r. 1824). Aleksijevici poticu od Aleksija (r. 1815), koji je sin Jovana Mijailovica (r. 1795). Arsenijevici poticu od Arsenija Mijailovica (r. 1799), koji je imao sinove Miloa (r. 1822) i Iliju (r. 1828). Todosijevici poticu od Todosija Jovancica (r. 1809), koji je imao sina Obrena (r. 1829). Tanasijevici su se kasnije prezimenski izdvojili iz roda Jovancevica. Dimitrijevici, Arsenijevici i Aleksijevici su medusobno za koleno blii, jer vode poreklo od tri rodena brata Dimitrija, Arsenija i Jovana (Aleksijev otac). Da su svi ovi rodovi zajednickog porekla svedoci i isto krsno ime - urdic. Radicevici su treci osnivacki rod sela Dobrace. Pocetkom XX veka ih je bilo 14 kuca, podeljenih u pet ogranaka - Markovici (5 kuca), Jovanovici (4), Peici (3), Pavlovici (1) i Stevanovici (1). Pavlovici, ije je staro prezime Milojevici, poticu od Pavla Milojevica (r. 1787), koji je bio kmet u selu 1831. godine. Pavle je imao sinove Miloja (r. 1826) i Mijata (r. 1830). Stevanovici, staro prezime Milojevici, poticu od Stevana (r. 1814), koji je sin Dimitrija Milojevica (r. 1779). Osim Stevana, Dimitrije je imao jo tri sina - Lazara (r. 1807), orda (r. 1817) i Petra (r. 1824). Pe ici, staro prezime Milojevici, poticu od najmladeg sina Dimitrija Milojevica - Petra (r. 1824), zvanog Pea. Stevanovici i Peici su medusobno za koleno blii nego sa ostalim Radicevicima, jer poticu od dva rodena brata, Stevana i Petra-Pee, sinova Dimitrija Milojevica, koji su opet za koleno blii sa Pavlovicima nego sa ostalim Radicevicima, jer je njihov rodonacelnik Pavle rodeni brat Dimitrijev, odnosno Pavle je brat od strica Stevanu i Petru. Markovici i Jovanovici su se kasnije izdvojili pod ovim prezimenima iz okvira velikog roda Radicevica. Da su sve ove porodice zajednickog porekla vidi se i po istoj slavi. Svi Radicevici (Markovici, Jovanovici, Pavlovici, Stevanovici i Peici) u Dobraci slave Sv. Petku (27. oktobra), krsno ime koje je u Staroj Rakoj, predelu iz koga su doseljeni, vrlo zastupljeno. Posle Markeljica, Jovancevica i Radicevica, koji su doseljeni 1737-1787. godine, u drugom doseljenickom talasu, koji je tekao 1788-1803. godine, u relativno mirnom i za Srbe snoljivom razdoblju posle Kocine krajine do Prvog srpskog ustanka, u Dobracu se doseljavaju Vuksanovici, Novakovici, Petrovici i ivkovici. Osim ivkovica, koji dolaze od Zajecara, ostali rodovi dolaze iz Stare Rake - Vuksanovici od Novog Pazara, a Petrovici i Novakovici (u okviru kojih su i Sretenovici) od Sjenice. Vuksanovica je poetkom XX veka bilo est kuca, podeljenih na tri ogranka - Vaskovici (3 kuce), Gliici (2) i ordevici (1). Staro prezime Vuksanovica je Planici, a njihov rodonacelnik je Vuksan Planic (r. 1777), koji je imao sinove

Todora (r. 1802), Savka (r. 1809), urda (r. 1814) i Petra (r. 1817). Gliici, ije je staro prezime Ilici, poticu od Glie Ilica (r. 1782), koji je imao sinove Miloa (r. 1817), Milana (r. 1825) i Sreka (r. 1829). ordevici poticu od orda, iji je sin Obrad ordevic (r. 1792), koji je imao sinove Vasilja (r. 1817) i Vasilija (r. 1819). Vaskovici poticu od Vasilija, zvanog Vasko (r. 1803). Vasko je rodeni brat Obrada ordevica, to znai da su Vaskovici i ordevici za koleno medusobno bli i nego sa ostalim Vuksanovicima. Vasko i Obrad su imali jo dva brata - Antonija (r. 1811) i Filipa (r. 1812). Da su svi Vuksanovici (Gliici, ordevici, Vaskovici) rod, vidi se i na osnovu iste slave - urdevdana. ivkovici takode slave urdevdan, Novakovici (Sretenovici) Sv. Nikolu, a Petrovici Sv. Stevana. U vreme Prvog srpskog ustanka u Dobracu se doseljavaju, najverovatnije 1809. godine, poto svi dolaze iz Stare Rake, pet rodova - tzv. Karai, Miloradovici, Ivanovici, Kneevici (od Sjenice) i Pelovici (od Novog Pazara). Ivanovici i Kneevici slave Sv. Jovana, a Pelovici, ije je drugo prezime Savici, slave Sv. Nikolu. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.07 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Sjenicani u Grui i Jasenici Neki predeli imaju izraenu slinost u nazivima naselja Karaa, koji slave Svete Vrace, ima dva ogranka - Mijailovici i Simovici. Rodonacelnik Mijailovica je Mijailo Radosavljevic (r. 1787), koji je imao sinove Aksentija (r. 1826) i Vicentija (r. 1828), a rodonacelnik Simovica je Sima Mijailovic (r. 1787), koji je imao sinove Milovana (r. 1815) i Milutina (r. 1817). Miloradovica (slava Sv. Nikola), ije je staro prezime Vladisavljevici, ima dva ogranka - Miloradovici u uem smislu i Markovici, a njihov je rodonacelnik Milorad Vladisavljevic (r. 1797), koji je imao brata Radovana (r. 1801) i potomke Mijaila (r. 1825) i Vukosava (r. 1828). Do ovog veka u Dobracu su doseljena samo dva roda (po jedna kuca) - Banjcevici, prozvani tako po mestu porekla (Brestovacka Banja), iji je predak doao posle Drugog srpskog ustanka (1818) i Jekici (drugo prezime Markovici), koji su, u okviru preseljavanja u oblasti, doli iz Jasenice 1854. godine. Prvi slave Sv. Nikolu, a drugi Sv. Luku. Tako je, obnovljena sredinom XVIII veka, do XX veka naseljavana Dobraca. Neki predeli imaju izraenu slinost u nazivima pojedinih naselja u njima. Ako bismo, na primer, naveli sela: Bare, Brnjica, Grabovica, Gradac, Kneevac, Lijeva Reka, Petrovo Polje ili Petropolje, Plana, Rakovice, Sugubina, Trenjevica, Ursule - doveli bismo u zabunu ljude iz dva naa predela. umadinac bi bio uveren da su to umadijska sela, ali bi, na drugoj strani, Sjenicanin takode bio uveren da je re o sjenickim selima. U pravu bi bila obojica, jer pobrojana sela postoje i u sredinoj umadiji i u okolini Sjenice. Uz ova, postoje, takode u oba predela, sela koja imaju svoje dvojnike - abare, Kijevo, Krcevac i Stubao u umadiji i abren, Kijevci, Krce i Stup u sjenickom kraju. Ova podudarnost nije sluajna. Na velikan Jovan Cvijic je uocio da iseljenici nose, kao pukucicu, imena svoga sela, kraja, potoka, planine, kadto i celog predela, i po njima nazivaju iste predmete u novoj oblasti, gde su se naselili, to je naroito zastupljeno iduci od sjenickog i novopazarskog kraja do u nisku umadiju. Po Cvijicu, to prenoenje topografskih i geografskih imena, taj niz ponovljenih naziva naselja, oznacava pravac selidbenog kretanja stanovnitva od Sjenice ka umadiji. Cvijicevo zapaanje dobija potvrdu i u cinjenici da se u nazivima delova pojedinih umadijskih sela, kao i u prezimenima pojedinih rodova, javlja vie oznaka koje upucuju na Sjenicu kao stari zavicaj, ili predeo iz koga su itelji ovih naselja doli.

No, nije samo Sjenica, kao sredite Sjenicko-peterske visoravni ula u umadijski prezimenski skup, ve su i druga sjenicka naselja ostavila svoj trag u prezivanju umadinaca - tavalj, Budevo, Guberine, Vapa, Boljare, Dujke, Gradac, Borotica i Melaje, po kojima nose prezimena mnogi umadijski rodovi. Tako imamo - Sjenicko polje u Donjoj Trenjevici, naselje Senicani u Bukoviku (danas uraslo u Arandelovac), gde su nekad bila polja sela Bukovika, u kojima su se, posle seobe 1809. godine, nastanile izbeglice od Sjenice. Na poreklo stanovnitva od Sjenice takode upucuju u umadiji prezimena Senicici u Vitanovcu i Pecenogu, Sjenicani u Toponici i uriselu, Borotice i Gracani u Barama Gruanskim, tavljani u Brnjici, Vuckovici, Grabovcu i Lipnici, Guberine i Budevci u vuckovackom zaseoku Oraani, Melajci u Vitanovcu, ili Boljarci i Dujkici u Belosavcima. Uz Sjenicu kao opte odredite, u ovim prezimenima je lako prepoznati spomen na stari zavicaj, Sjenickopetersku visorovan i njena naselja. Osim znamenitog roda tavljana u Brnjici, koji su doseljeni iz tavlja kod Sjenice, postoje tavljanski rodovi u jo tri gruanska sela Lipnici, Grabovcu i Vuckovici. Od njih je najstariji rod tavljana u Lipnici, iji je predak doao iz tavlja kod Sjenice poetkom XVIII veka i racunaju se u najstarije rodove u selu. tavljanin u Grabovcu (Acimovic) je od njih odseljen. Osobito su bili brojni i jaki tavljani u Vuckovici (1920. godine ihe je bilo 50 kuca), doseljeni za vreme Karadorda. Iz tavlja su i Bogdanovici, u istom selu. U Barama Gruanskim su Gracani i Borotice, doseljeni iz Graca i Borotice na Sjenicko-peterskoj visoravni. Sredite Budevaca u Vuckovici je u zaseoku Oraanima, gde ih je, po Dragicevom zapisu poetkom ovog veka bilo ezdeset kuca. Ovde su se iz Budeva kod Sjenice naselili njihovi preci Radic i Pavle pre Prvog srpskog ustanka. Od njih su ovde potekli Jekici u istom selu, u zaseoku Sredini, a rod su im i erkovici u zaseoku Oraanima, iji se rodonacelnik erko, naiavi u Vuckovici na rodake Radica i Pavla, ovde nastanio takode pre Prvog srpskog ustanka. Sa ovim rodovima su srodnici Mekovici (Novicevici), jer je njihov rodonacenik Meko brat od strica Radicu i Pavlu, sa kojima je zajedno doao. Svi su ovi rodovi, Budevci, Jekici, erkovici i Mekovici (Novicevici), doli iz Budeva, a da su rod vidi se i po tome to svi njihovi potomci slave istu slavu - Sv. arh. Mihaila. Kao to je uz Budevo selo Guberine, tako se uz Budevce u Vuckovici naselio rod Guberina, za vreme Karadorda.Melajci - drugo prezime Milica u Vitanovcu - doseljeni su iz Melaja pre Prvog srpskog ustanka, a u toku ustanka (1809. godine) iz Boljara su doli Boljarci u Belosavce. Od Boljaraca, koji imaju i drugo prezime Simici, poticu Nikolici, zvani Banovici, smeteni u belosavackom kraju Zovljaku. Boljarci nisu u Belosavce doli usamljeno, no u vecem talasu, u kojem su bili - takode od Sjenice, ali bez naznake sela iz koga poticu - dananji rodovi Gajovici, Micici i Vukajlovici (jedan rod), Dragicevici, Savici, Vukadinovici, Milovanovici, arovici, Aleksici, Milicevici (Marici), Bokovici, Nikolici, Dimitrijevici, Milivojevici, Milovanovici, Miljkovici, Rakici, Todorovici, Lukici, okici i Burovici. Od belosavackih rodova su jedino Ilici sacuvali spomen na selo odakle su doli, jer je njihovo prezime Dujkici - po selu Dujke (optina Sjenica). Ovi Ilici/Dujkici su srodnici Kozodera, velike skupine rodova u Belosavcima, koje je Karadorde doveo i ovde nastanio. Do danas se u govoru Belosavcana, tu i tamo, vie no u susednim selima, u kojima je srodno stanovnitvo, sacuvao tzv. zapadni naglasak u izgovoru pojedinih reci. ________________________________________ 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.08

Shomi_KG - 27. septembar 2006. Zapaanje Jovana Cvijica U spomen tunih seoba spadaju i groblja doseljenih Sjenicana Istu odliku u govoru je zapazio i Jovan Erdeljanovic u Bukorovcu, cime su se odlikovali rodovi Dvisci, Mizdrakovici, Vukajlovici i Karovici, doseljeni od Sjenice. U spomen tunih seoba spadaju i groblja doseljenih Sjenicana. Zlosrecne 1809. godine u Donju atornju su iz Suvodola, dokle je Karadorde dospeo u vojnom pohodu, doli Pavlovici i Talovici, koji su se kasnije razgranali - Pavlovici u Dukice, MarinkoviceMarkovice, Radonjice i Mihajlovie, a Talovici u Mitrovice i Nedeljkovice. Deo sela u kojem su nastanjeni nazvan je Arnautski kraj, po naoj staroj runoj navici da svoje sunarodnike diramo po susedima od kojih su pobegli. Groblje ovih doseljenika je nastalo u kraju zvanom Brestovi, tada nenastanjenom, a vremenom je tu nastala varoica, tako da je danas groblje bezmalo u sred nje. Po doseljenicima od Sjenice (Arnautluka, kako je to podrucje nazivano, jer su Arnauti posle Velike seobe Srba doprli do sjenickog predela) ovo groblje se i danas naziva Arnautsko groblje. Pocetkom ovog veka o ovom atorackom groblju, koje je danas izmenilo lik, Erdeljanovic je zapisao: Arnautsko groblje, u tom selu, je doseljenicko (Sjenicana), sa obilnim vrstama kamenih spomenika i sa etiri velika drvena krsta, bogato izrezana. Lepota ovog groblja je, takode, svojevrsni izraz uspomene na zavicaj, koji je znamenje, uporite i sredite nae srednjovekovne kulture. Veliki na antropogeograf Jovan Cvijic je zapazio da se ista imena pruaju kao povorke... a naroito iz sjenickog i novopazarskog kraja do u nisku umadiju; te povorke imena oznacavaju pravce migracija i predele gde su se naselili Sjenicani i Novopazarci. Odista ne moe biti sluajnost da se u dva naa predela, u okolini Sjenice i u sredinoj umadiji, nailazi na ista imena naselja, jer sve to, nesumnjivo, govori o istorijskim i demografskim vezama koje su postojale i postoje izmedu ova dva srpska predela. Da toponomasticka podudarnost nije sluajna, potvrduju nam i nazivi pojedinih mesta u nekim naseljima Lepenice - Sjenicko polje u Dobraci i Ramaci, ili prezime Sjenicani u uriselu. Istu pojavu zapa amo i u susednim umadijskim predelima, Jasenici i Grui. U geografskom pogledu, kao predeona celina, oblast Lepenice je u sredinoj umadiji i obuhvata sliv reka Lepenice i Race, levih pritoka Velike Morave, tako da se prua istocno od planine Rudnik (1132 m), ili tzv. visoke umadije, pa pobrdem od Ramacskih visova (813 m), Kra (571) i Glavice (477 m), prelazi, kako reke teku, u Pomoravlje i tzv. nisku umadiju. U etnografskom smislu je Lepenica zasebna podrucna celina, koja sa oblastima Jasenice i Grue sacinjava istorijsko podrucje Kragujevackog okruja (Kragujevacke nahije u turskim ili Kragujevackog distrikta u austrijskim okupacionim podelama i svedocanstvima). U ovom razmatranju se ova oblast uzima u istorijskim etnografskim granicama, buduci da je ona danas razdeljena na pet optina (Kragujevac, Batocina, Lapovo, Raca, Velika Plana). Ovako uzeta, klasicna oblast Lepenice ima devedeset naselja, od kojih je u vie od polovine - tacnije u pedeset i dva naselja - naseljeno stanovnitvo poreklom od Sjenice. Lepenicka naselja u koja su se od Velike seobe (1690. godine) do posle Javorskog rata (1876. godine) naseljavali itelji Sjenice i okoline su Adine Livade, Beloevac, Botunje, Veliki enj, Golocelo, Gronica, Desimirovac, Divostin, Dobraca, Donje Grbice, Dragobraca, Draca, Drenovac, uriselo, Jabucje, Jovanovac, Koricani, Korman, Kutlovo, Lunice, Majnic, Mala Vrbica, Mala Pcelica, Mali enj, Maric, Mironic, Novi Milanovac, Pajazitovo, Poskurice, Prekopeca, Ramaca, Resnik, Rogojevac, Stanovo, Trenjevak, Cvetojevac, Cumic i ljivovac (danas optina Kragujevac), Bare, Bonjane, Vievac, Donje Jaruice, urdevo, Pinosava, Popovic, Raca (optina Raca), Batocina, Brzan, Kijevo, Gornja Batocina (optina Batocina), Lapovo (optina Lapovo) i Rakinac (optina Velika Plana). Pocetkom XX veka, prema ispitivanju Toe Radivojevica, svaka peta porodica nastanjena u Lepenici vodi

poreklo iz Stare Srbije i tzv. Novopazarskog sandaka, u cemu je vrlo veliki udeo stanovnitva sa Sjenickopeterske visorovani. U istorijskom pogledu je upravo ovo stanovnitvo dalo pecat razvoju umadije i Srbije, odigravi presudnu ulogu u njenoj etnickoj istoriji. Donosimo, na osnovu izucavanja Todora Radivojevica, pregled po istorijskim etapama doseljavanja stanovnitva iz okoline Sjenice u Lepenicu, prema stanju poetkom dvadesetog veka. Uocljivo i nedvosmisleno prisustvo stanovnitva koje potice iz okoline Sjenice moe se pratiti od Velike seobe pod Carnojevicem 1690. godine do druge velike seobe 1736. godine. Ove dve seobe su neposredno povezane sa dva austro-turska rata (1683-1699. i 1716-1718), koja su privremeno zavrena sa dva mira - Karlovackim (1699) i Poarevackim (1718). 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.09 Shomi_KG - 27. septembar 2006. U ovom vremenu je iz okoline Sjenice i iz Krajinovica naseljeno stanovnitvo u pet lepenickih naselja A)Sjenica Vievac: Stojakovici, 51 (Radovanovici 8, Ilici 6, Stevanovici 6, Damnjanovici 4, Markovici 4, Adamovici 3, Jovanovici 3, Milanovici 3, Andrejevici 3, Arsenijevici 2, Lazarevici 2, Srekovici 2, Stanojevici 2, Jakovljevici 1, Milovanovici 1, Pavlovici 1, Radojevici 1). Gronica: Bokovici, 13 (Bokovici 8, Ilici 5). NJihovi su ogranci Vuksanovici, 9 (Tolici 4, Ilici 3, Milici 2), Loncarevici, 5 (Vukovici 4, Miladinovic 1), i Jakovljevici, 2 - drugo ime Radovanovici (Radici), u istom selu. Lunice: urdevici, 8, ivanovici, 10, Madarevici, 6, Mikici, 6 (Mikici 5, Blaici 1). Rakinac: Radojkovici, 10 (Radojkovici 7, Gliici 2, Antonijevici 1). B) Krajinovici Ramaca: Matejici, veliki rod, 1911. godine imao 117 kuca, od kojih Matejica u uem smilu 47 (Paunovici 17, Micakovici 9, Bacici/Stevanovici 5, Guici/Milutinovici 4, Maksimovici 4, Rakovici 3, Filipovici 3, Bourcevici 2), a u okviru njih ogranci Mulica (Stevanovica) 9 i Joksimovica (Marinandica) 7, zatim Periica 17, okica 16, Mijajlovica 15 i Gavrilovica 6. U potrazi za novim ivotom Nasilje janicara negativno e se odraziti na raspoloenje potcinjenog srpskog stanovnitva Tako se u Vapi smanjivalo stanovnitvo od 513 (u 1948. godini), preko 360 (1971), 309 (1981) do 268 (1991), od ega je 110 Srba, a 156 se izjasnilo kao muslimani i 2 kao Jugosloveni. S obzirom da je u istom popisu bilo 111 pravoslavaca i 157 islamske veroispovesti, to znai da se u nacionalnom pogledu kao Jugosloveni izjasnili po jedan pravoslavac i musliman. Kijevci su imali 348 itelja 1948. godine, 340 (1971), 288 (1981), a danas imaju 233 (1991), svi muslimani. Boguti, zaselak tavlja, nisu posebno popisani 1948. godine. U popisu 1981. godine su imali 107, a sada (po popisu 1991) imaju 78 itelja, od koji 77 Srba i jedan Jugosloven. Poput velikog roda Matejica u Ramaci, koji jedini od rodova doseljenih od Sjenice u Lepenicu posle Velike seobe 1690. godine cuva spomen sela Krajinovica iz koga su im preci doli, tri roda u Lepenici jo pamte nazive sela iz kojih su doseljeni posle 1736. godine. To su Bogdanovici (Rajicici, Toici) u Cumicu, doseljeni iz Boguta i Perovici u Adinim Livadama, doseljeni iz Vape. Perovici su daljom starinom od abljaka u Crnoj Gori, od njih su Pavlovici u Vuckovici, a rod su im Pavlovici u Gronici.

Treci rod, Tolici (ordevici, Milenkovici, urdevici) u Kijevu doseljen je iz Kijevaca. Po tome je selo Kijevo u Lepenici dobilo naziv po Kijevcima u okolini Sjenice, odakle je rod Tolica, jedan od tri osnivacka roda ovog naselja, doseljen posle Druge velike seobe (1736). Toa Radivojevic misli da je ovde re o selu Kijevu kod Orahovca u Metohiji, naprosto stoga to je to selo naao na deneraltabnoj karti iz 1893. godine, pa mu se to uinilo prihvatljivim. mogue je da su u selidbenoj vezi Kijevo u Metohiji i Kijevci kod Sjenice, jer su na pravcu seljakanja naeg stanovnitva, ali je nesumnjivo da su iz Kijevaca kod Sjenice, mogue i kao etapne stanice, Tolici sili u selo kod Batocine i nazvali ga Kijevom. Treci talas Sjenicana, posle dveju velikih seoba (1690. i 1736. godine), koji je zapljusnuo umadiju, usledio je krajem XVIII veka. Za razliku od prethodna dva, koja su izazvana sukobima irih razmera i ratovima koji su ih pratili, tree doseljavanje je bilo u relativno mirnom razdoblju. To kratkotrajno razdoblje mira je decenija i po od Kocine krajine (1788) do izbijanja Prvog srpskog ustanka (1804), i u njemu su motivi doseljavanja bili preteno ekonomski, a manje nacionalni ili verski Ovo kratko razdoblje je u znaku treceg austro-turskog rata u XVIII veku (1787-1791), koji je zavren Svitovskim mirom (1791). U naim prilikama ovo ratovanje je zasvodeno Kocinom krajinom (1788. godine), iza cijeg sloma su za tzv. raju stvorene povoljne prilike u Beogradskom paaluku, to je posledica i njegovog pogranicnog poloaja. No, kako je u to doba i najvece rasulo Turske carevine, kao i najveceg besa odmetnutih janicara i krdalija, to e se njihovo nasilje negativno odraziti na raspoloenje potcinjenog srpskog stanovnitva. U ovom vremenu novi talas doseljenika od Sjenice i iz Brnjice i tavlja je naseljen u novih osam naselja Lepenice, a deo ih se smestio u jo est naselja u kojima su se u prethodne dve seobe ve nalazili doseljenici od Sjenice. Beloevac: arcevici, 12 (Milojevici 6, Tanasijevici 3, Radosavljevici 2, Jovanovici 1). Bonjane: Milivojevici, 11 (Milivojevici 9, Vulovici 2), Milici, 6 (Jeremici 2, Jovanovici 2, Milutinovici 2). Dobraca: Novakovici, 8 (Novakovici 4, Sretenovici 4), Petrovici, 5. Draca: Alempijevici, 11 (Alempijevici 7, Lazarevici 4). Drenovac: Sokovici, 5, (Sokovici 4, okovici 1). Korman: Gajovici, 7 (Gajici 3, uricici 2, Jankovici 1, Srekovici 1), Ivkovici, 13 (Stanojevici 4, Ivkovici 3, Milanovici 3, Vasiljevici 2, Ognjanovici 1). Kutlovo: Babici, 3, Boanici, 5 (Boanici 3, Vuletici 2), Popovici, 6 (Minici 3, Popovici 3). Lapovo: Tomici, 7. Novi Milanovac: Pavicevici, 8 (Pavicevici 7, Sretenovici 1, Stevanovici 1). Rakinac: Terzici, drugo ime Spasojevici, 2. Rogojevac: Filipovici (Vilipovici), 7 (Filipovici 3, Ilici 2, Lukici/Lukovici 2), Gavrilovici, 7 (Vukovici 2, Radovici 2, Simovici 2, Jankovici 1), Mirkovici, 9 (Jankovici 4, Antonijevici 2, Radojevici 2, Mirkovici 1), Pajevici, 6 (Radisavljevici 4, Radivojevici 2), amanovici, drugo prezime Milisavljevici, 6 (Pavlovici 4, Paunovici 2). Njihov ogranak su Vukovici, 1, u istom selu. ljivovac: Pejovici, 9 (Todorovici 5, Jovanovici 2, Ignjatovici 1, Mijailovici 1). uriselo: Senicani, 21 (Mirkovici 5, urdevici 3, Vujovici 2, Jovanovici 2, Simonovici 2, Cirkovici 2, Gavrilovici/Gajovici 1, Gvozdenovici 1, Radivojevici 1, Radomirovici 1, Stevanovici 1). NJihov ogranak su Vukovici u istom selu - Vukovici, 2 (Miloevici 1, Srekovici 1). Adine Livade: Kovacevici, 3.

0 Milles_Broker 09. 2010. 00.10 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Prvi srpski ustanak je, prirodno, povukao u umadiju, kao glavnu oblast ustanickog poduhvata, stanovnitvo iz svih srpskih predela. U stanovnitvu koje se doselilo u umadiju upadljivo je najbrojnije ono koje potice od Sjenice, za ta je presudan dogadaj Karadordevo ratovanje 1809. godine, uz koje je pristala masa srpskog stanovnitva na Sjenicko-peterskoj visoravni, Bihoru i Koritima i koje se, privuceno primamljivim uslovima ivota u umadiji, povuklo odatle sa Karadordem. U ovom vremenu se stanovnitvo od Sjenice i iz Budeva i Vape smeta u trideset i dva lepenicka naselja, od kojih se u dvanaest naselja smetaju uz prethodne doseljenike iz ovih predela, a dolaze i u dvadeset novih naselja. U ovoj seobi doljaci od Sjenice zasnivaju na starim naputenim stanitima svoja, nova naselja, tacnije obnavljaju ivljenje u njima (Bare, Veliki enj, Gornje Grbice, Divostin, Dragobraca, urdevo - stari naziv Lukanje, Majnic, Mala Vrbica, Mala Pcelica, Mali enj, Mironic, Pajazitovo, Stanovo i Trenjevak). Pribijanje uz rodake Svoje poreklo Vasojevici izvode od Nemanjica Cvetojevac: Bojovici, 5 (Spasojevici 3, Miloevici 1, Petrovici 1). Cumic: Vuksanovici, 8, Perici, 6 (Perici 5, Jovanovici 1). ljivovac: Miloevici, 2. B) Budevo Desimirovac: Budevci, 9 (okovici 3, Miovici 2, Radosavljevici 2, Pavicevici/Janici 1, Pavlovici 1), 18041814. Njihov ogranak su Lepavici u istom selu - Lepavici, 7 (Radovanovici 5, Milenkovici 2); ekici, 7, 1806-1809. V) Vapa Divostin: Nektarijevici, 9. Od drugog ustanka do javorskog rata (1815-1874) U est, uglavnom mirnih, decenija od Drugog ustanka do izbijanja Javorskog rata, doseljavanje od Sjenice je upecatljivo smanjeno i po pravilu je pojedinacno. U ovom vremenu se doseljenici od Sjenice i iz Brnjice i Budeva naseljavaju i u dva nova sela (urdevo i Racu), ali se uglavnom razmetaju, ili, bolje reci, pribijaju uz rodake i prijatelje koji su se doselili u ranijim talasima u osam drugih lepenickih naselja. A) Sjenica Brzan: mikici, 3, (1816). Gronica: okovici, 1, (1849). Divostin: Bojovici, 1, (1824), Prokovici, 3, (1856). Draca: Vasiljevici, 4, (1822). urdevo: Vukojevici - staro prezime Ilici, 2, Sjenica, (1816). Lunice: ordevici, 1, (1871). Raca: Matici, 1, (1849). Rogojevac: Radonjici, 5 (Radonjici 4, Radosavljevici 1), (1823), Matejici, 1, (1850). ljivovac: ordevici, 1, (1862). B) Brnjica uriselo: Pantovici, 1, (1815).

V) Budevo Gronica: Budevci - drugo prezime okovici, 2, (1830). OD JAVORSKOG RATA DO KRAJA XIX VEKA (1875-1900) U poslednjoj etvrti XIX veka, kada pristie samo pet porodica, doseljavanje od Sjenice u Lepenicu je zanemarljivo A) Sjenica Bare: Aleksici, 1, (1886). Botunje: Danilovici, 1, (1894). Draca: Vukadinovici, 1, (1887). Mali enj: Ivanovici - drugo prezime Mirosavici (Mirosavljevici), 1, (1876). Mironic: Milojevici, 1, (1880). Zavrno razmatranje Od svih umadijskih predeonih i etnografskih celina, Lepenica je po kompoziciji stanovnitva najsloenija i najslojevitija, jer su se u njoj zapravo presekle migracione struje koje su dolazile od Timoka i Braniceva, opluka, Epira, Kosova, Stare Rake, Crne Gore, Dalmacije, Like, Hercegovine, Birca i Osata u Bosni i Vojvodine. U njihovom suceljavanju prevagu je ipak odnela dinarska doseljenicka struja, a u njoj onaj selidbeni pravac koji je poticao od Sjenice, bilo kao matice, bilo kao etapne stanice u doseljavanju u umadiju. S obzirom na ukupan sastav stanovnitva (1911. godine), est sela se u Lepenici mogu oznaciti kao ista sjenicka, jer je u njima vie od tri etvrtine doseljenika od Sjenice - Mali enj (98 odsto), Mala Vrbica (93,2), uriselo (85,7), Rogojevac (84,4), Pajazitovo (84,1), Bare (76,4), a est sela, u kojima je vie od polovine doseljenika od Sjenice, kao preteno sjenicka - Donje Grbice (64,1 odsto), Ramaca (63,9), Mironic (59,5), Kutlovo (57), Stanovo (54,8) i Dragobraca (50,7). Uz Prekopecu u kojoj je 44,4 odsto sjenickih doseljenika, u etiri sela je priblino po trecina naseljenih Sjenicana - Divostin (36,6 odsto), Dobraca (32), Vievac (30,7) i Adine Livade (30). U pet sela je po etvrtina sjenickih doseljenika - Veliki enj (29,4), Lunice (26,2), Popovic (24,3), Desimirovac (23,3) i Maric (22,8 odsto). Po petinu imaju Bonjane (22,4), Jabucje (21,2) i Pinosava (20 odsto). Po estinu imaju Draca (16,7), Korman (16,5), Jovanovac (15,5) i Gronica (15,1 odsto). U ostalim lepenickim selima je postotak doseljenih Sjenicana manji - Novi Milanovac (14), Botunje (13,8), Majnic (13,6), ljivovac (12,2), Koricani (11,7), Beloevac (11,4), Drenovac (10,2), Lapovo (10,2), Resnik (10,1), Golocelo (9,7), Donje Jaruice (9,2), Poskurice (8,7), Gornja Batocina (7,6), Rakinac (6,5), Kijevo (5,9), Cvetojevac (4,5), Mala Pcelica (2,9), Trenjevak (2,4), urdevo (2,3), Batocina - selo (1,6), Cumic (0,8), Brzan (0,7), Raca (0,6). Vreme masovnijih naseljavanja iz okoline Sjenice u umadiju pokazuje da razlog naseljavanju nije bio prevashodno ekonomski. Prirodno, kao stalni mlaz, utabanim stazama migracije, stanovnitvo je neprekidno pristizalo od Sjenice ka umadiji, u kojoj su uslovi ivljenja znatno pogodniji. Medutim, veci pokreti stanovnitva su bili podstaknuti seobama koje su ratovi na ovom podrucju podsticali. U est talasa naseljavanja (koji su polazili 1690, 1736, 1788, 1804, 1815. i 1875. godine) od Sjenice se u Lepenicu naselilo ukupno 183 roda sa 1528 kuca (ili 184 roda sa 1615 kuca, ako bi se racunalo i Radivojevicevo neujednaceno naznacavanje porekla kod pojedinih rodova). U ovim istorijskim kretanjima stanovnitvo se u etiri talasa naseljavalo u dva sela (Draca, Rogojevac), u tri talasa u sedam sela (Botunje, Gronica, Divostin, Kutlovo, Lunice, Rakinac, ljivovac), a u dva talasa u trinaest sela (Adine Livade, Bare, Bonjane, Brzan, Divostin, uriselo, Lapovo, Mali enj, Maric, Mironic, Popovic, Prekopeca, Cumic), to svedoci da su uglavnom postojali odredeni pravci i ciljevi useljavanja. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.12

Shomi_KG - 27. septembar 2006. Vasojevici u umadiji Srpsko pleme Vasojevica, ije je maticno podrucje u predelu Crnogorskih Brda i Polimlja, odnosno severoistocnom delu Crne Gore, dubljim poreklom je iz Hercegovine, odakle se na Kcevo doselio njegov rodonacelnik Vaso sa tri brata - Krasom, Otom (od kojih su nastala dananja iptarska plemena Krasnici i Hoti) i Ozrom (od koga je nastalo pleme Ozrinica). Po nekima, njihov brat je bio i Pipo (od koga je nastalo srpsko pleme Pipera). Svoje poreklo Vasojevici izvode od Nemanjica. Naime, kako kau istoricari ovoga plemena pop Bogdan Lalevic i Ivan Protic, Vukan Nemanjic imao je sina Kostadina, Kostadin Vasoja, Vasoje Stefana, Stefan opet Kostadina, a Kostadin Vasa, koji se u Lijevoj Rijeci naselio i od koga su Vasojevici. Plemenska matica Vasojevica je Lijeva Rijeka, u kojoj se Vaso nastanio, doavi iz Kceva, gde mu je ostao brat Ozro. Iz Lijeve Rijeke nastaje irenje Vasojevica, koji, premda jedno od najmladih, narastaju u jedno od najvecih plemena u Crnoj Gori, pa i na Balkanu. Njihovo istorijsko podrucje danas pripada optinama Berane, Podgorica, Kolain, Plav i Bijelo Polje (u ukupnoj povrini oko dve hiljade kvadratnih kilometara, to je oko 15 odsto ili vie od sedmine povrine Crne Gore). Seobe uz ratove Vasojevici su obrazovani kao pleme u vekovnoj borbi, pa su, iz vie razloga, morali i da se, u stalnom mlazu, iseljavaju - zbog turske odmazde, jer su se esto dizali na bune, i pristajali uz sve ratove protiv Turaka, zatim zbog krvne osvete, iz ekonomskih uzroka (mali prostor, nerodica, glad), i sl. Zato danas bezmalo da nema predela u naoj zemlji u kojoj se ne nalazi neki od rodova Vasojevica. Prema prethodnim istraivanjima, u sredinoj umadiji - Grua, Jasenica i Lepenica - Vasojevica ima u tridesetak sela. Ponajvie u Grui, to je i prirodno, jer je naseljavanje u ovaj deo umadije teklo uglavnom preko vitanovacke prevodnice, znaci dolinom Grue kao prirodnim putem, a odatle su se doseljenici razmetali dalje ka Lepenici, ili skretali preko Rudnickog prevoja ka Jasenici, gde su se stapali sa drugim selidbenim krakom Vasojevica koji je preko Uica iao ka Podrinju i Kolubari. Najraniji vidljivi dolasci Vasojevica u sredinu umadiju su u vremenu austro-turskih ratova, odnosno u seobama koje su njima podstaknute. Tako su u Velikoj seobi 1690. godine u Gornju Sabantu doli Tarani, tako nazvani po zavicaju, jer im je maticno naselje Lijeva Rijeka u gornjem slivu reke Tare (ovdanja prezimena su im Brankovici i Dimitrijevici). U Masloevu su priblino u to vreme Jovanovici (danas Ivanekici u Krcevcu, Topoli, Belosavcima i Maskaru). Pocetkom XVIII veka dolaze Vukicevici u Svetlic, Lutovci u Borac i Vrbljani u Grabovac. Vukicevici su, kao to smo pisali, osnivaci Svetlica i glavnina njegovih itelja, a njihovi ogranci se nalaze jo u selima Guberevac, Donje Jaruice i urdevo, dok su Lutovci (druga prezimena Mikovici, Tatici i Curcci) najstariji ivuci rod u Borcu. Vrbljani u Grabovcu se mogu pratiti u selidbenom luku od etiri stotine godina. Prvo su se poetkom XVII veka naselili u sela Cerje i Vrbu u predelu Gokcanice (kopaonicki kraj), gde su doli iz Lopata u Vasojevicima (Lopacani su jedno od pet bratstava Vasojevica). Dananji rodovi Vrbljana u Grabovcu, tako nazvanih po selu Vrbi iz koga su doli - dananji rodovi Jankovici, Petrovici, Vasiljevici, okovici, Simovici i Srekovici, kao i njihovi srodnici Jovanovici, Damnjanovici i Pavlovici, iji su rod Milosavljevici (zvani Gluvacevici) u Lipnici i Vrbljani u Cestinu, imaju rodake u Vrbi, koji se tamo prezivaju Antonijevici (doseljeni tu iz Cerja, a u Cerje iz Lopata). Kako je Mihailo Dragic zapisao, Vrbljani u Grabovcu su beali u Srem, izgleda i posle sloma Kocine krajine i posle propasti Prvog srpskog ustanka.

Upamceno je ispatanje u Sremu, gde su, za gladi, jeli iarke, a sav im je mrs bio loj namazan na penicni hleb. Po enskoj liniji ovoj skupini pripadaju i Filipovici u Lipnici, iji je predak, poreklom iz Komadina u Starom Vlahu (optina Ivanjica), uao kao domazet u jednu kucu Milosavljevica (Gluvacevica). Sledei talas Vasojevica je doao u ovaj deo umadije za vreme austro-turskog rata 1788-1791. godine, kada je bila Kocina krajina, ili neposredno posle toga. Za vreme Kocine krajine u Toponicu dolaze okovici, koji su srodnici Mikovicima u Borcu, a za njima, od Sjenice, Matkovici i Preljici (jedna familija). Neposredno po Kocinoj krajini, kada je u tadanjem Beogradskom paaluku stanje za Srbe bilo veoma povoljno, stiu Brdani (sa ogrankom Vasiljevica) u Stubal, Saramandici u Bukovik i Jeovici u Vrbicu, u zaselak Balabanac. Njihovi preci e uskoro ucestvovati u Prvom srpskom ustanku, medu kojima e se isticati Vasilije Saramanda iz Bukovika, iji je ujak cuveni prota bukovicki Atanasije, koji je zakleo ustanike na zaverenickom zboru u Oracu 1804. godine. Do danas je ostala pesma Tea vuce, Saramanda tuce, jer su ova dvojica ustanika, Tea Obradovic iz Garaa i Vasilije Saramanda, pobila mnogo Turaka. Saramandin potomak je ivan Saramandic (r. 1939), prvak Beogradske opere. Prirodno, u Prvom srpskom ustanku je hrupio novi, jai talasa Vasojevica. Tada dolaze Brankovici, Aleksici, Jovicici i Jovanovici u Guberevac (Grua), Koracevici i Spasenici u Pajsijevic, odakle Koracevici ubrzo predu u une. U Zabojnicu dolaze Mrkuljici (staro prezime Prokovica i Mojsilovica - Proka i Mojsilo su braca od striceva. Proka se prezivao Ilic, po ocu Iliji, a Prokini potomci e se kasnije nastaniti i u Dubravi). U Rakovic dolaze Miloevici, u Cukojevac orovici, u Jovanovac i Kijevo Maksimovici, Markovici i Obradovici. Svi ovi doseljenici su ili pravi Vasojevici, ili splemenjeni sa Vasojevicima. Najuocljivija razlika medu njima je u krsnom imenu: pravi Vasojevici slave Sv. arh. Mihaila i Sv. Aleksandra Nevskog. U splemenjene spadaju Lutovci (slava Sv. Srd), koji su iz plemena Bratonoica, i oni koji slave Sv. Nikolu, Sv. Jovana, Sv. Luku i urdevdan. No, promena slave nije uticala na svest o poreklu od Vasojevica, i dolaska iz zemlje Vasojevica, kao to je i sam Karadorde (slava Sv. Kliment) ubrajan u Vasojevice, ili njihove srodnike, jer su mu preci jedno vreme prebivali medu njima. U sastavu stanovnitva umadije ima i porodica koje poticu iz plemena Drobnjaka. Ove porodice u umadiji nisu tako brojne, kao u nekim drugim predelima Srbije, ali su svojim prisustvom i znaajem vrlo primetne. Plemensku zajednicu Drobnjaka je osnovalo pet srodnih bratstava - Vulovici, urdici, Kosorici, Tomici i Cerovici, koji su poetkom XVII veka doli iz Banjana na svoje katune u Durmitoru, gde su im se, vremenom, pridruili Karadici, Jakici i Abazovici. Zemljite plemena Drobnjaka je na prostoru izmedu Gornje Morace i aranaca, Nikickog polja i upe, Pive i Tare, u kojem su varoice avnik i abljak. Po sacuvanom plemenskom predanju, starinom od Travnika, Drobnjaci, koji su u istorijskim izborima prvi put spomenuti kao prezime 1354. godine (licnost imenom Bran Drobnjak), a kao pleme upisani 1390. godine, sacuvali su u vreme turske vlasti svoju poluautonomiju, cvrstu plemensku organizaciju i upravu, koja se odlikovala demokratijom i skuptinom u kojoj su jednako pravo glasa imali svi koji su nosili ili nose oruje. Drobnjaci su, kae njihov poznavalac Svetozar Tomic, isto srpsko pleme, bez ikakve tude primese i ocuvali su neobino istotu jezika i istotu narodnih obicaja. Gortaci su, visoki, lepo razvijeni, potpuno zdravi i bistri ljudi. Usled oskudice u zemlji, Drobnjaci su najpre sa podrucja Jezera proterali staro pleme Krice u podrucje preko Tare, ali, kako to nije bilo dovoljno, morali su i sami da se iseljavaju, pa je tako danas, kao spomen i potvrda tih seoba, mnogo toponima i prezimena od Like do Skopske Crne gore, od Risna do Podrinja i Beograda, koji podsecaju na Drobnjake. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.14 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Novi ivot u umadiji

Na seobe su uticale unutranje prilike u Srbiji Posle Drugog srpskog ustanka osetno jenjava doseljavanje Leskovcana u Lepenicu, koje je svedeno na usamljene sluajeve. Tada u Brzan dolaze Strojkovci - drugo prezime Arnautovici, koji su u svom prezimenu sacuvali spomen na selo Strojkovac u kojem su iveli u starom zavicaju, u optini Leskovac, odakle su doli 1825. U Jovanovac se naseljavaju ordevici (1833), u Korman Radosavljevici (Milovanovici) 3 kuce (1833), u Gronicu Dinovici (1844), u Gornju Sabantu Milutinovici (1892), koji dolaze iz sela Donji Konjuvac u Jablanici (najverovatnije Konjino kod Lebana), a u Donju Sabantu pristiu Stevanovici (1893). Na ovakvu oseku u doseljavanju uticale su i unutranje prilike u Srbiji. Dok su u vreme Karadorda izbeglice iz Leskovca, kao i nevoljnici koji su se sa drugih strana slivali u oslobodenu Srbiju, imale povlastice i bile oslobodene dabina, posle Drugog srpskog ustanka se manje vodilo racuna o njima. To se vidi na primeru Cvetkovica (Stankovica, Arsicica, Vukajlovica) u Botunju. Tako je u tefteru za 1831. godinu Stanko (r. 1809), rodonacelnik Stankovica, upisan kao puki siromah i nadnicar u domainstvu sa bracom Pavlom (r. 1810) i Arsenijem (r. 1819), od koga su Arsicici. Posle Lepenice, u pogledu broja naselja u kojima su se nastanili doseljenici iz leskovackog kraja, dolazi Belica, u kojoj je takode petnaest sela u kojima su se nastanili Leskovcani, s tom razlikom to je, po vremenu doseljavanja, u njoj mladi doseljenicki sloj. Sredinom DDveka primetnije skupine porodica leskovackog porekla u Belici su u selima Ribare, Trnava i Lanite. U Ribaru su Miljkovici, zvani Krompirovici ili Krompirai, (18 kuca) i Matejici drugi (10). U Trnavi su Mekianci (20), Nikolici ili Stefanovici (4) i Stankovici (3). U Lanitu, tacnije u Donjoj Mali ili Starom Lanitu su Peici (15) i Stankovici (10), a u Siokovcu Brkici (20). U jo dva sela su po dva roda doseljenih Leskovcama - u Ostrikovcu su Stanojlovici (8) i Stojadinovici (4), a u Dragocvetu je po pet kuca Topalovica i Velikica (koji imaju rod u Bacini). U Pracini se deo sela zove Leskovacka mala, u kojoj je devet kuca Radenkovica, doseljenih iz okoline Leskovca. U Kovacevcu su Prokici (10), u Lovcima Tomici (8), u Ribniku Peici, koji imaju jo dva prezimena: Tasici ili Taculici (8), u Mijatovcu Jovanovici, zvani Duoboljci (4), u Crnci Obradovici (4), u Bukovcu ordevici (3) i u Gornjem Jovcu Jovici (2). U Belici su i dva roda doseljena iz Lebana. Oba su naseljena u Bagrdanu - Basarici ili Basarevici (2) i Vlastici (10). Ovih drugih ima i u Selevcu, samo to selevacki Vlastici (8) ne navode Lebane, nego uopteno kau da su od Leskovca, ali i jedni i drugi kao znak zajednickog porekla imaju istu krsnu slavu (Mitrovdan). Ako se zna da su preci ovih porodica veinom ili dovedeni od Turaka kao civcije posle Kocine krajine ili prebegli kao pobunjena sirotinja u vreme Prvog srpskog ustanka, onda je razumljivo to je malo rodova koji u svom pamcenju cuvaju ime sela iz koga su doli. Za sve njih je novi ivot poet u umadiji i odatle pocinju svoje rodoslovno stablo. Koliko je stanovnitvo umadije nedovoljno prouceno pokazuju primeri istraivanja dvojice vodecih naih etnologa s poetka DDveka u Smederevskom Podunavlju i Jasenici. Prvi, Jovan Erdeljanovic, vodeci strucnu ekskurziju svojih studenata, zapisivao je usput, obdance, a esto i u ciglo nekoliko casova koliko se u kojem selu zadrao, dakle bez pretenzija za ukupnocu podataka, a drugi, Borivoje M. Drobnjakovic, jedva da je imao na raspolaganju dan po naselju, pa su, razumljivo, neka naselja i porodice u njima samo ovlano dodirnute, a neke i izostavljene. To pokazuje i sravnjivanje njihovih zapisa. Tako, po Drobnjakovicu, porodica doseljenih Leskovcana u Krnjevu - nema, a po Erdeljanovicu je u ovom naselju bilo vie od trideset kuca doseljenika iz leskovackog kraja, koje sacinjavaju Mijatovici (10 kuca), Rakici (10) i Rankovici ili Nedeljkovici (10), a ovoj skupini Erdeljanovic, koji je imao najpouzdaniji otkrivalacki dar, pridodaje i rod Peica (8). U Lozoviku je 45 kuca doseljenih Leskovcana, ali je od njih Drobnjakovic zapisao 44, a Erdeljanovic 21. Po Drobnjakovicu, doseljenici od Leskovca su Rnjaevici (15) i Pantici (9), a po Erdeljanovicu su Bivoljari (20) i Jordanci (1). Iz ovoga se moe zakljuciti da je spisak doseljenih leskovackih porodica u ovom delu umadije kudikamo dui no to se stice utisak na osnovu dosadanjih istraivanja.

Osim u Krnjevu i Lozoviku, u ovom predelu je jo veca skupina Leskovcana u Pudarcima i Ralji. U Pudarcima je nastanjen veliki rod Stevanovica, sa ograncima Radoicica, Gliica i Ilica (ukupno 32 kuce), a u Ralji ordevici, drugo prezime Milenkovici (11) i Jovanovici, drugo prezime Petrovici (7). U Selevcu su Vlastici (8), koji imaju srodnike u Bagrdanu. Po sedam kuca doseljenih Leskovcana je u Lugavcini (Paunovici) i Maloj Plani (Brankovici). U Malom Oraju je est kuca Mitrovica (druga prezimena Cicici i Ubavkici). U Vrbovcu su etiri kuce Cvetanovica (Tasica), kao i Cvetkovica u Udovicama, koliko i u Vucaku ima Jovanovica, koji su ogranak Ilica u Pridvorici, starinom od Leskovca. Od tridesetak rodova naseljenih u cetrnaest naselja ovog dela umadije, samo tri roda znaju tano mesto u okolini Leskovca iz koga su njihovi preci doli - Stankovci, druga prezimena Jovanovici, Simici i Stevanovici (ukupno 12 kuca), poticu iz sela Razgojne, Krstici (7) u Petrijevu iz Dupljana, a Stankovici (1) u Maloj Krsni iz Oraovice. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.15 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Ravnice su privlacnije U Gornjoj ili Kragujevackoj Jasenici, koja se kao etnografsko podrucje najcece naziva samo Jasenica, doseljenih Leskovcana ima u trinaest naselja. Pada u oci da su oni uglavnom naseljeni u ravnicarskom delu umadije, u naseljima donjeg toka reke Jasenice, koja po mnogome podsecaju na njihov stari zavicaj, Leskovacku Moravu, a to je omoguavalo i njihovo lake prilagodavanje u novoj sredini. Tako je oko Prvog svetskog rata u donjem toku Jasenice, koji neosetno prelazi u ravnicu Pomoravlja, bilo 216 kuca leskovackih doseljenika smetenih u devet naselja, a u gornjem toku samo sedam kuca u tri naselja. Najveca leskovacka oaza u Jasenici i sredinoj umadiji je u selu Trnavi kod Topole, u kojoj je poetkom XX veka bilo 70 kuca doseljenika od Leskovca, to znai da je svaka esta kuca u ovom selu poreklom iz leskovackog kraja. U Trnavi su doseljeni Leskovcani pripadnici velikog roda Ranica, iji su ogranci Jovanovici, Milanovici, Milosavljevici, Ivanovici, Marinkovici, Markovici, Jankovici i Obradovici ili Orotici. Ranici imaju svoj ogranak i u kosmajskom selu Ropocevu, gde se prezivaju Milanovici, a imaju nadimak Trnavci, po selu iz koga su doli, a ciji je predak pobegao iz Trnave 1825. godine zbog akove bune, u koju je bio umean. Posle Trnave, najveceg sela u optini Topola, slede Vodice i Pridvorica po broju doseljenika iz leskovackog kraja. U Vodicama je bilo 41, a u Pridvorici 34 takve kuce. Leskovcani u Vodicama su Mihajlovii ili Jevtici (13 kuca), ivkovici ili Arandelovici (8), Stojakovici ili Kajkovici (5), Nekovici (5), Cvetanovici (5) i Stojadinovici (5). U Pridvorici su potomci leskovackih doseljenika Ilici (12), ije je staro prezime Bucukovici, u okviru kojih su ogranci Milovanovici i Milosavljevici, a imaju i svoje srodnike, odseljene odavde u Vucak, koji se tamo prezivaju Jovanovici (slava urdic). U selu su leskovackog porekla Stevanovici ili Mladenovici (9), Perici (8), Slavkovici (1), Stojanovici ili Stojiljkovici (1) i Petkovici (1), a Jovan Erdeljanovic je ustanovio da su i Andelkovici (2) doli iz istoga kraja. Primetnija skupina Leskovcana je i u Cerovcu, kojima pripada 20 kuca Petkovica. U Smederevskoj Palanci su poreklom od Leskovca Kocici (5) i Mijovici zvani Kajganci (5), kao i pet porodica koje su u grad dole uglavnom kao zanatlijske. U varoici Natalincima su od Leskovca Dodici (8), koji se prezivaju jo ivanovici i Petrovici, kao i Kolarevici (drugo prezime Stojanovici, 6 kuca). U Velikoj Plani je leskovackog porekla rod Mutavdica - drugo prezime Stojkovici (5), iji je predak, po zanimanju mutavdija, daljim poreklom sa Kosova, izbegao iz Leskovca, gde je radio, zatim prebegao preko Save, a kasnije, pri povratku se nastanio ovde.

Po zanatu je u Veliku Planu doao i predak Uaraca (druga prezimena Stojilovici i Ivanovici, 3 kuce), za koje je Jovan Erdeljanovic takode ustanovio da poticu od Leskovca, kao i Stojadinovici (drugi, 2 kuce). Istog porekla su Milenkovici (5) u Banicini, Ristici (2) u Rabrovcu, Matici (4) u Ljubicevcu, dve porodice zanatlija u Arandelovcu, Simici (2) u Junkovcu i Stevanovici (1) u Koletini. U Jasenici, kao i u Smederevskom Podunavlju, vecina doseljenika od Leskovca nije zadrala u pamcenju selo iz koga su im preci doli. U ovom pogledu su izuzetak Slavkovici, Stojanovici (Stojiljkovici) i Petkovici u Pridvorici, koji pamte da su doli iz sela Radonjice kod Vucja. Simici u Junkovcu znaju da su doseljeni iz Medvede u Jablanici, Stevanovici u Koletini znaju da su iz Pecenjevca, a veliki rod Petkovica (Jovanovica, Mihailovica) u Cerovcu da su iz Tulova. U naseljima u kojima su Leskovcani u primetnijem broju zastupljeni i danas se moe u govoru otkriti, istina retko, ali u starijih osoba zasvedocena, jezicka naslaga doneta i starog kraja (npr.: Otkude si ti?, ivoslavov unuk, Ilijinom snaji, maje se okolo, on ic ne razbira, oni pricaju, niki ne sme, ene ga ide, sa decama, mojim ocu, o Svetim Arandelu, verujem ja tebe, da ve pitam, da gu dam, daj mene, ki june, ne mo' da bidne, napujditi, oj da budne, oj d' ide, oj d' uje to pceto, bejagoe itd.). Opisujuci Temnic na samom poetku XX veka, Stanoje M. Mijatovic je ustanovio da vecina itelja sela Velike Kruevice i Maskara govori onim govorom koji se cuje u vranjskoj i leskovackoj okolini (Temnic, 285), to je i razumljivo ako se zna da je u to vreme u Velikoj Kruevici od 79 kuca bilo 49 poreklom od Vranja, a u Maskaru od 150 kuca je 125 poreklom od Leskovca. Iz okoline Leskovca u Maskaru su u to vreme bili Peici zvani Stojkovci (18 kuca), Ilijakovici (15), Stojkovici (13), Mijailovici zvani Vodenicarevici (12), Pavlovici (10), Nedeljkovici (9), Krstici (8), Tuvekdici-Stevanovici (7), Gazdici (6), Marinkovici (6), Grkovici zvani Kulakovici (4), Matejici (4), Ivanovici (3), Markovici (3), Neici (3), Becarovici (2), Perivunovici (2), a u Velikoj Kruevici Bojnicani (9) i Dumanci (7). Veliki rod Uarevica (40 kuca) nastanjen je u Gornjem Katunu (25), iji se ogranak, tzv. Uarci, nalazi u Varvarinu (15). U Jasici poticu iz leskovackog kraja Cvetanovici (10), Cocici (4), Malezici (3), Filipovici (3), Trojanovici (2) i Stojiljkovici (1), a u Bonjanu Terzici (10), Digulici (6) i Stoici (4). Istog porekla su i Tomici i Lazici (po 6 kuca) u Obreu, Petrovici (6) u Pajkovcu, Ristici (3) u Svojnovu i Zdravkovici (1) u Karanovcicu. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.16 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Izmedu Juhora i Suvobora U istraivanju rodova esto ima prekida u pamcenju potomaka Velikici u belickom selu Dragocvetu (slava Sv. Arhandeo) pamte da su doseljeni iz Bacine u Temnicu, ali u Temnicu nema Velikica, a samo jedna porodica slavi Sv. Arhandela (Jevdici, 7 kuca), ali ne zna svoje poreklo. Sa druge strane, rod Velikica (15) postoji u Jasici, koji tvrdi da su starinci (slava Sv. Pantelija i Sv. Luka), i u Kukljinu (14), koji zna da je naseljen iz Kruevackog okruga (slava Sv. Stevan, zimski i letnji). Poto nikoji Velikici nemaju istu slavu, to su ili, iz nama nepoznatih razloga, zamenili slave, ili, u protivnom, nisu rod.Ili su sa onima u Dragocvetu, ipak, poto im je ista slava, rod Jevdici u Bacini, koji su, u tom sluaju, zameli pamcenje o svom poreklu i odseljenim srodnicima. Da prekida u pamcenju ima mnogo, svedoci i to to od svih leskovackih porodica u Temnicu samo nekoliko zna iz koga sela u okolini Leskovca su doli njihovi preci. Tako, u Maskaru Stojkovici znaju da su iz Komarice, Neici iz Drakovca, a Peici (Stojkovci) iz Poljanice. Dva roda u Velikoj Kruevici u svom porodicnom imenu cuvaju nazive svojih sela u starom zavicaju, tako Bojnicani znaju da su iz Bojnika, a Dumanci iz Dumanca kod Leskovca. Svi ostali, 35 rodova u devet sela, ne pamte iz kog su mesta u Leskovackoj Moravi doli u Temnic.

Prisustvo porodica cije je poreklo iz Leskovacke Morave u tzv. visokoj umadiji (Kacer, Takovo), kao i u predelima koji nisu na pravcu kretanja stanovnitva moravsko-vardarske struje (Grua, Levac, LJubicska sela, Rudnicko Pomoravlje, umadijska Kolubara i Kosmaj), moe se rei da je zanemarljivo. U ovim predelima je ukupno 12 rodova koji skupa imaju samo 37 kuca. Pri tome, leskovackih doseljenika uopte nema u tri umadijske predeone celine - Grui, LJubickim selima i Rudnickom Pomoravlju - koje su bile na pravcima drugih, veoma jakih migracionih struja, kao to su kosovska i dinarska, ije se sticanje i ukrtanje vekovima odigravalo upravo ovde, u dolini Zapadne Morave, to je, dalje, kako su ove struje plavile umadiju, uticalo da se na istok i sever pomeri naseljavanje doseljenika iz Leskovca i okoline. U dva predela, koja su omedena planinskim masivima kao prirodnim branama - Levac planinama Kotlenikom i Juhorom, a Kacer Rudnickom planinom i Suvoborom - to ih je cinilo tee pristupacnim i zaticenim, prisustvo doseljenika iz Leskovacke Morave je vie nego simbolino, jer je u njima naseljena samo po jedna porodica iz leskovackog kraja. Tako je, cudnim putevima selidbe i beanije, u Kacer dospela porodica Miletica (12 kuca u selu Reljincima), a u Levac porodica Kurandica (2 kuce u Sibnici). U predelu Takova, koji se plecima Suvobora i visovima Rudnika naslanja na Kacer, iz okoline Leskovca je, kako je ustanovio Milenko S. Filipovic, sve do DDveka takode naseljena samo jedna porodica (1 kuca), a do sredine DDveka, i to u Gornji Milanovac kao privredno sredite, jo tri porodice (ukupno 3 kuce). U predelu Kosmaja, u sela na padini koja su okrenuta Smederevskom Podunavlju i Jasenici, doseljenika iz leskovackog kraja ima u urincima - urici (10 kuca), iji su preci ovde doli kao kocetari, u gradu Mladenovcu jedna kuca zanatlija i u Ropocevu dve kuce Milanovica zvanih Trnavaca, po selu Trnavi kod Topole, gde su njihovi srodnici Ranici, doseljenici od Leskovca. U umadijskoj Kolubari doseljenih Leskovcana ima u Barajevu (3 kuce okica), u Junkovcu (1 kuca Cvetkovica ili Petrovica), u Barzilovici (1 kuca Markovica) i gradu Lazarevcu (1 kuca). Od svih leskovackih porodica u Levcu, Kaceru, Takovu, Kosmaju i umadijskoj Kolubari, jedino Markovici u Barzilovici pamte selo iz koga su doli - Crkvicu kod Bojnika. Gubljenju iz pamcenja mesta porekla uzrokovano je, svakako, viestrukim pomeranjem predaka iz Leskovacke Morave preko usputnih etapnih stanica do mesta sadanjeg prebivanja. U Prvom srpskom ustanku je izbeglo leskovacko stanovnitvo bilo okupljeno oko logora na Deligradu, zatim u Kruevackoj nahiji, pa u Temnicu, sa sreditem u Jasici, a onda, usled opasnosti od turske najezde, pometeno u Belicu i to je, naravno, uticalo i na gubljenje zavicajne niti u rodoslovnom pamcenju. Zato se moe rei da je broj porodica iz Leskovacke Morave u umadiji veci, jer smo ovde razmatrali samo one porodice koje pouzdano znaju da poticu od Leskovca. Seobe su istorijska sudbina Srba. Njihovo preimucstvo i udes. Preimucstvo - jer su uvek, uprkos svemu, imali snage da iznova otpocnu ivot i da se tako ocuvaju, a udes - jer je pri svakoj seobi, a njih je bilo nebrojeno mnogo, poneto gubljeno, deo dragocenog nasleda nestajao, vane spone prekidane, ljubavi nasilno guene, prijatelji se zanavek rastajali. Na putu se nemalo i gladovalo, do prvog roda cutke umiralo, u prvoj zimi se smrzavalo. Bealo se u bespuce, urno se zametao trag pred poterama, a pouzdanog prebivalita ni u polju, gde su Turci, ni u gori, gde su vuci.Sav imetak u zaveljaju, sva nada u svoje prazne ruke. Bog daleko, a smrt svuda okolo. Takav je bio ceo DVII vek, najzlokobnije stolece nae istorije, sa Velikom seobom kao zavrnim cinom. I u sledeem veku, na cijem smo poetku, u sredini i na kraju preturili velike ratove preko naih glava, ponavljaju se seobe. Posle jedne od njih, po zamanosti nazvane Druga velika seoba, pocinje ponovo da se narodom puni umadija, poprilino zapustela. Izmedu dve velike seobe (1690. i 1736. godine) u nju pristiu i usput, deleci se, razmetaju mnoge porodice. Ovo razmetanje se najslikovitije ogleda u naseljavanju jedne od porodica - iji su pripadnici rod najrodeniji, poao sa istog, nepodeljenog ognjita - kakvi su dananji Jokici i njihovi srodnici. Rod Jokica i njima srodni rodovi u umadiji zapisani su u istraivanjima Borivoja M. Drobnjakovica. Ovaj autor je napisao monografske radove o Jasenici (1923), gde su Jokici, o Smederevskom Podunavlju i Jasenici

(1925) i Kosmaju (1930), gde su srodnici Jokica. Istraujuci njihovo poreklo, kod Jokica je zapisao: Pola braca Stanko, Vidoje i Reskija od Sjenice. Stanko ostao ovde, drugi brat otiao u Kovacevac, treci u Koracicu. Ima ih u Sremu. A u kosmajskom selu Koracici, u kojem se pamti da su najstariji doseljenici doli od Sjenice i Peteri, zapisao je sacuvano predanje da je njihov rodonacelnik (koga su Jokici zapamtili kao Vidoja) poao sa bracom, sporazumevi se u polasku da svako ostane onde, gde mu pevac zapeva. Jednome je pevac zapevao u Trenjevici (Jasenica), drugome u Lipovcu (Jasenica), trecem u Topoli (Jasenica), etvrtom u Kovacevcu, a petom u Koracici. Od petorice brace, doseljene u prvoj polovini XVIII veka, potomci trojice brace i danas postoje u selima Topola (i Krcevac), Kovacevac i Koracica, dakle naseljima gde se koji brat naselio, dok u Trenjevici i Lipovcu potomaka preostala dva brata danas nema, pa se tako ne znaju ni imena te brace, niti kuda su se kasnije deli njihovi potomci. U narodnom pamcenju, kao i pisanim svedocanstvima, tokom celog DXIDX veka o njima ne postoji nikakav trag. mogue je da ih ima u Sremu, kuda se inae bealo, mogue je da su se utrli u bunama i boletinama, mogue je da su se sveli na ensku liniju i tako stopili s nekim drugim rodom. A mogue je i da postoje, tu, u blizini, ali su, u istorijskim lomovima, izgubili vezu sa srodnicima i pamcenje o zajednickom poreklu. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.17 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Drobnjaci stigli u Ripanj Drobnjaci su, kae njihov poznavalac Svetozar Tomic, isto srpsko pleme, bez ikakve tude primese i ocuvali su neobino istotu jezika i istotu narodnih obicaja. Gortaci su, visoki, lepo razvijeni, potpuno zdravi i bistri ljudi. Usled oskudice u zemlji, Drobnjaci su najpre sa podrucja Jezera proterali staro pleme Krice u podrucje preko Tare, ali, kako to nije bilo dovoljno, morali su i sami da se iseljavaju, pa je tako danas, kao spomen i potvrda tih seoba, mnogo toponima i prezimena od Like do Skopske Crne gore, od Risna do Podrinja i Beograda, koji podsecaju na Drobnjake. Tako su mnoge drobnjacke porodice doprle i u umadiju. Mnoge od njih su, prilikom ovih seoba, sticajem okolnosti izgubile plemensko obeleje Drobnjaka, ali ih je vecina ocuvala drobnjacko ime, plemensku krsnu slavu (urdevdan) i druge plemenske odlike. Doseljavanje Drobnjaka u umadiju je, po svemu sudeci, teklo u tri pravca - uzdoljem Drine, odakle se jedan krak odvajao preko Uicke Crne gore ka okolini Valjeva (1), zatim preko Sjenice i Dragaceva (2) i silaskom ka Ibarskom Kolainu i Kosovu, a otud dolinom Ibra dopirao preko Zapadne Morave. U sredinoj umadiji je najvie Drobnjaka u Jasenici, a potom u Lepenici, dok su u Grui vrlo malobrojni. Pocetkom XX veka ukupno ih je bilo devet rodova sa 151 kucom, od ega je u Jasenici bilo 17 drobnjackih rodova sa 84 kuce, u Lepenici tri roda sa 67 kuca, a u Grui jedan rod sa dve kuce. U ostalim predelima umadije Drobnjaka je u to vreme bilo 14 rodova sa 140 kuca, od ega u Takovu etiri roda sa 47 kuca, u Levcu tri roda sa 31 kucom, u Temnicu dva roda sa 25 kuca, u okolini Beograda dva roda sa 14 kuca, u Kaceru jedan rod sa 12 kuca, u Ljubicskim selima jedan rod sa sedam kuca, a u umadijskoj Kolubari jedan rod sa etiri kuce, dok u Smederevskom Podunavlju, Kosmaju i Belici nije bilo drobnjackih porodica. Drobnjaci u Levcu i Temnicu su imali osobitu sudbinu. U Levac su doli u XVIII veku, a istakli su se u Prvom srpskom ustanku, osobito junak Milosav Drobnjak (1762-1822) iz Rekovca, koji je kao slavan megdandija

dopao rana, pa je Karadorde preporucivao da mu se 1812. godine obezbedi izdravanje, o cemu svedoci i jedna numera Vodovog Delovodnog protokola. Medutim, njegovi potomci budu za vlade kneza Miloa proterani kao hajduci iz Rekovca i zato se nastane u Ripnju kod Beograda. Za njih, kako je Risto T. Nikolic zapisao, vele da im je knez Milo davao zemlje na Terazijama u Beogradu, ali oni nisu pristali, hteli da budu u umi i zato zaostali ovde. Medutim, nije im godila ni blizina Beograda, pa se ubrzo deo odseli u Temnic - u Milutovac (15 kuca, od kojih jedna ima prezime Veljkovic) i Malu Kruevicu (10 kuca). Po sacuvanom porodicnom predanju Drobnjaci u Ripnju poticu od tri brata, pa su, po svemu sudeci, potomci jednog brata ostali u Ripnju, a potomci druga dva brata otili u Milutovac i Malu Kruevicu. Sa ovim Drobnjacima su rod Drobnjakovici u gruanskom selu Balosavi (2 kuce). U Levcu su se Drobnjaci nastanili u Rekovcu (7 kuca), Bourevcu (20 kuca) i Oparicu (4 kuce). Da su Drobnjaci u okolini Beograda (Ripanj), Temnicu (Milutovac, Mala Kruevica) i Levcu (Rekovac, Bourevac, Oparic) isti rod svedoci i to to svi slave plemensku slavu urdevdan. Svi levacki Drobnjaci preslavljaju Sv. Iliju, kao i oni u Milutovcu, dok Drobnjaci u Maloj Kruevici preslavljaju urdic. Za razliku od njih, Drobnjakovici, koji su se u kraju Brdanima u Balosavi (2 kuce) nastanili pre Prvog srpskog ustanka, slave Sv. Luku, a stara slava im je bila Velika Gospoda. U Ljubicskim selima Drobnjaka ima u Tamniku (7 kuca, od kojih se jedna preziva Ivanovic), a u Kaceru u mestu Rudniku (12 kuca), gde se prezivaju Nedeljkovici, a smeteni su u zaseoku Zvezdi, prostranoj goloj kosi koja po svemu podseca na zavicajni predeo Durmitora. U podrucje Takova, prema ispitivanjima Milenka S. Filipovica, Drobnjaci su doseljeni posle 1739. godine u Pranjane, gde se prezivaju Stanojevici (20 kuca) i Jankovici (10 kuca), a uz njih se ubrajaju i Kojovici (6 kuca). Po rodoslovnom pamcenju, prva dva roda poticu od brace Stanoja i Janka, iji je otac Rade d oao iz Drobnjaka, dok su, po jednoj verziji, Kojovici potomci treceg brata Koje, a po drugoj - oni su potomci Stanojeve i Jankove sestre, udate za Koju. Drobnjaci su Prodanovici (1 kuca) u Pranjanima, iji je predak d oao iz sela Komarnice u Drobnjaku, kao i Drobnjaci (1 kuca) u Ozremu, koji su doli iz Gornjih Branetica na imanje. Drobnjaka ima u Donjim Braneticima (5 kuca), koji su tu doli od Sjenice, odakle je jedan srodnik oko 1880. godine otiao u Nakucane kao domazet (3 kuce 1950. godine). Iz Donjih Branetica je jedan srodnik kasnije preao u Majdan (1 kuca), gde se prezivaju Drobnjakovici. Ovi poslednji su promenili slavu (urdevdan), uzevi slavu zemlje - Nikoljdan. U Lepenicu Drobnjaci dolaze u vremenu od Druge seobe do Kocine krajine (1737-1787), a njihove porodice je Toa Radivojevic naao 1902. godine u tri naselja - Dobraci, Baljkovcu i Beloevcu. U Dobraci, gde su jedna od tri osnivacke porodice ovog sela, drobnjacki rodovi su Markeljici, u cijem su sastavu Nikolici, Vasilijevici ili Mijajlovici, Vukovici, Jovanovici, Marinkovici zvani urdevici i Stevanovici, kojih je poetkom XX veka ukupno bilo 32 kuce. U Baljkovcu su Drobnjaci jedna od dve osnivacke porodice sela, a 1902. godine su bili ovi njihovi rodovi Bojanici, Vukomanovici, Jakovljevici, Pavlovici, Antonijevici, Arsenijevici, Jankovici, Ljubisavljevici, Mijailovici, Radenkovici, Blagojevici, Vukosavljevici, Gavrilovici, Gmitrovici, urdevici i Maksimovici. Za razliku od Drobnjaka u Baljkovcu i Dobraci, Drobnjaci u Beloevcu, ije je drugo prezime Tomici (dve kuce), doli su u Lepenicu kasnije, za vreme Karadorda. Sve drobnjacke porodice u Lepenici su sacuvale rodovsko pamcenje i krsnu slavu (urdevdan), a Vukomanovici u Baljkovcu su ocuvali i staro kumstvo sa Zdravkovicima i Obradovicima u Banicini. Preci Zdravkovica i Obradovica u Banicini su pradedovi Zdravko i Obrad, koji su oko sredine XVIII

veka doli iz Crne Gore, po svemu sudeci skupa sa Drobnjacima nastanjenim u Baljkovcu, koji im sve vreme kumuju, a najverovatnije je to kumstvo preneto iz zemlje matice. U vreme oko Kocine krajine pristiu drobnjacke porodice i u Vukasovce, gde, uz plemensko prezivanje Drobnjakovici, imaju i drugo prezime Ivanovici. Ovaj rod, koji se smatra najstarijim od ivucih rodova u selu, imao je ucesnika u Prvom srpskom ustanku. Od vukasovackih Drobnjakovica ima ogranak u Arandelovcu, a oko 1830. godine je iz Vukasovaca otiao jedan njihov deo u Ruanj kod Beograda, gde se prezivaju Drobnjaci. I sve drobnjacke porodice u Banicini, Vukasovcima, Arandelovcu i Runju su odrale plemensku slavu urdevdan 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.19 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Najprivlacnija Jasenica U umadijskoj Kolubari je samo jedna porodica, Milinkovici u Vreocima (1948. godine ih je bilo etiri kuce), koja slovi kao drobnjacka, jer, kako je zapisao Petar . Petrovic, doskora su se zvali Drobnjaci. Milinkovici su doli posle Prvog srpskog ustanka iz Dobrinje kod Uicke Poege, ali ne slave krsno ime Drobnjaka, urdevdan, nego Mitrovdan, pri cemu ne raspolaemo za sada podacima o razlozima promene slave. Za razliku od umadijske Kolubare, kao i umadije uopte, Valjevska Kolubara i Podgorina su kudikamo bile privlacnije za naseljavanje Drobnjaka, emu je svakako pogodovao i brdsko-planinski predeo, kojem su ovi gortaci vicniji. Tako je u Valjevskoj Kolubari i Podgorini, gde ima, prema istraivanju Ljubomira Pavlovica (1907. godine), 39 rodova Drobnjaka sa 488 domova, svaka 27. kuca poreklom drobnjacka (3,68 odsto od ukupnog broja kuca), a prosecan broj kuca po rodu je 12, to upucuje na vreme ranijeg doseljavanja Od svih predeonih celina umadije za naseljavanje Drobnjaka je bila najprivlacnija Jasenica, kako Kragujevacka ili Gornja tako i Smederevska ili Donja Jasenica. Seoba Drobnjaka u Jasenicu je obavljena posle Poarevackog mira (1718. godine), a do poetka XX veka pripadnici ovog brdanskog plemena su se u ovom predelu razmestili u devet naselja - Banicini, Vlakci, Vukasovcima, Gornjoj atornji, Belosavcima, Jelencu, Jagnjilu, Velikoj Plani i varoici Arandelovcu. U polovini od ovih naselja ive potomci jedne drobnjacke porodice, koja se vremenom razgranala i nastanila u Gornjoj atornji, Jagnjilu, Jelencu i Belosavcima. Po sacuvanom rodoslovnom pamcenju, oko 1720. godine se u Gornju atornju doselio iz Drobnjaka predak Filip sa sedam sinova. Kako su ovde posle izvesnog vremena pobili neke Turke (to je moglo biti posle 1739. godine), morali su, usled straha od odmazde, da se rasele. U Gornjoj atornji je ostala udovica jednog od Filipovih sinova, buduci da su ene bile izuzete od krvne osvete, a ostali Filipovi sinovi se sa potomstvom razidu na dve strane - jedni odu u Jagnjilo, a drugi u Beli Potok pod Avalom. Ovi koji su ostali u Gornjoj atornji su prozvani Curcijska porodica (1923. su se prezivali Velickovici, Novakovici i Beljici, a ukupno ih je bilo 20 kuca), oni koji su otili u Jagnjilo se skupno prezivaju Beljakovici, dok se onima koji su otili u Beli Potok vremenom zaturio trag. Beljakovici u Jagnjilu se dele na tri ogranka - same Beljakovice, Milojevice i Simice, kojih je ukupno 1923. godine bilo 21 kuca. U okviru roda Beljakovica je krajem XVIII veka bio ugledni rod Filipovica, ije prezime nedvosmileno podseca na rodonacelnika Filipa, koji ih je poveo iz Drobnjaka. Medu Filipovicima su se u to vreme isticali uka, koji je bio lepenicki knez (umro 1818) i braca Marko (Karadordev paenog) i Stevan, lepenicki kapetani. Marko je u Prvom srpskom ustanku izaao na glas kao junak, a Stevan Filipovic, takode istaknut kao ustanik, bio je Karadordev pisar (jedan od petorice pisara

Delovodnog protokola). Od Milojevica, ogranka Beljakovica u Jagnjilu, jedan deo se posle Prvog srpskog ustanka odselio u Jelenac, koji se tada zvao Ljubinic, gde su imali trla - to su dananji Milisavljevici, Todorovici, Jovanovici i Tanasijevici, kojih je 1923. godine bilo skupa devet kuca. A od Simica, ogranka Beljakovica u Jagnjilu, poticu Simici u Belosavcima, iji se predak oko 1870. godine ovde naselio. Pre Prvog srpskog ustanka su u Vlakcu doli iz Drobnjaka, sa Jezera, Pavlovici (drugo prezime ordevici), koji su u slomu 1813. godine beali u Srem. Sa Jezera su sa njima u Vlakcu doli i Dragutinovici (drugo prezime Petrovici), koji dre da su istog porekla sa Pavlovicima. Za razliku od ostalih Drobnjaka, ovi u Vlakci slave Sv. Nikolu. U Velikoj Plani, po nalazu Jovana Erdeljanovica (1908), Drobnjaci su Petrovici, o cemu svedoci i njihova slava (urdevdan). U pogledu stanovnitva je Crna Gora, kao i umadija, sva naseljenicka. I jedno i drugo podrucje su bili prirodni zbegovi, pa je razumljivo to je umadija primila stanovnitvo iz svih srpskih krajeva, a Crna Gora postala junacko uporite za sve prebege i slobodare koji se, pred turskom najezdom, nisu dali u lance svezati. Stanovnitvo i Crne Gore i umadije je sastavljeno od pripadnika svih selidbenih struja, pogotovu dinarskih, koje su se pokrenule posle kosovske pogibije, da bi iza pada Srbije 1459. godine, bile najivlje u XVII veku, kada je, u stalnim, pa i masovnim, seobama, kako je Jovan Cvijic ustanovio, ispremetano sve stanovnitvo od Demir Kapije do Zagrebacke gore. Stoga je pogreno, i neprihvatljivo, uopteno zakljucivanje da umadijski rodovi uglavnom poticu iz Crne Gore, jer se zaboravlja da je stanovnitvo Crne Gore prethodno tamo naseljeno iz drugih srpskih krajeva, a ponajvie iz Stare Rake i Kosova, otkuda vuku poreklo i mnoga dananja crnogorska plemena, a naroito njihov noviji i presudni sloj. To je samo, zahvaljujuci istorijskim dogadajima, kruno kretanje stanovnitva koje je, po svaku cenu, cuvalo i sacuvalo dicno ime i svetu slobodu. I na Lovcen da stanemo, pa da saberemo pleme Njegua - dakle jedno od temeljnih i vodecih plemena u Crnoj Gori - videli bismo da je ono, podjednako kao i bilo koji kraj umadije, sastavljeno od saplemenika koji poticu sa raznih strana. Kako je Jovan Erdeljanovic ustanovio, poetkom ovog veka pleme Njegua je brojalo 442 porodice, od kojih su dve trecine (297 porodica) poreklom iz Bosne i Hercegovine, 53 porodice su iz drugih delova Crne Gore, 16 iz zapadnih delova Stare Rake, osam iz Brda, a samo 68 od starih zecanskih Srba. Kao to se vidi, kako je i Erdeljanovic i zakljucio, u Njeguima nema nijedne porodice koja ne bi bila poreklom iz naih dinarskih krajeva. Slino je i sa ostalim plemenima u Crnoj Gori, koja je naa najizrazitija oblast plemenskog drutva i ivota, gde je istorija svakoga plemena ogledalo vekovne borbe, stapanja i splemenjavanja. Svest o plemenskoj pripadnosti se cuva i neguje. I oni koji se, iz ovih ili onih razloga, isele iz plemena - cuvaju plemenske znake u novim sredinama, u kojima najcece, nema nikakvih uslova za nastavak plemenskog ivljenja. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.20 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Potomci junaka Garaani su rodaci vojvoda Bokovica iz Bjelopavlovica Medu videnijim Bjelopavlicima u Kocinoj krajini i Prvom srpskom ustanku je Hadi Milutin Savic Garaanin (iz Garaa), iji sin Ilija tvorac cuvenog dravnickog spisa Nacertanija. Po obajicu, Garaani su se rodakali s vojvodskom kucom Bokovica u Bjelopavlicima. Bokovici kazuju da su od njihovog pretka Petra Bokovica, u guslarskim pesmama najvie opevanog harambae bjelopavlickog iz kraja XVII i poetka XVIII veka.

U ranije doseljenike od Bjelopavlica spadaju Bankovici sa ogrankom erasimovicima u Baljkovcu, doseljeni u vremenu 1737-1787. godine. Od njih poticu Bankovici u Maloj Vrbici. Pre Prvog ustanka u Bukovik su doli od Bjelopavlica tzv. Crnogorci (dananji rodovi Ivovici, Vlajkovici i Milosavljevici), a od njih su tzv. Bukovicani u Parcanima kod Ralje (optina Sopot). Mladi bjelopavlicki doseljenici u sredinoj umadiji su Gvozdenovici u gruanskom Guberevcu (doseljeni oko 1860), Dajkovici u Lapovu (1877) i Vuksanovici u Badnjevcu (1878). Plemenska slava Bjelopavlica je Sv. Petka (27. oktobra). Pada u oci da su svi doseljeni Bjelopavlici u sredinoj umadiji, izuzev Gvozdenovica u Guberevcu, promenili slavu. U ovom trenutku ne raspolaemo razlozima te promene, koja je, kad su nevolje i seobe u pitanju, same po sebi razumljive (najcece da se zametne trag zbog krvne osvete). umadiju su dobrim, pa i najpretenijim, delom naseljavali doseljenici iz jugozapadnih srpskih krajeva, poglavito iz Stare Rake, odakle su, sa tamonjim stanovnitvom, u kojem su neko vreme prebivali, dolazili i pripadnici crnogorskih i hercegovackih plemena. I kao to su u Valjevskoj Kolubari i Podgorini, prema ispitivanjima Ljube Pavlovica (1907), zastupljena sva plemena Hercegovine, Crne Gore i Brda, tako i u sredinoj umadiji uocavamo istu pojavu. Medu pripadnicima tih plemena, koji su se slegli u umadiju, primetni su i Piperi. Pleme Pipera, nastanjeno u trouglu koji nastaje od spoja reka Zete i Morace ka severu, u tzv. piperskoj oblasti (Piperska gora i titovo sa Lukavicom), neveliko je, ali je vrlo znaajno srpsko pleme u Crnoj Gori. Pocetkom ovog veka, prema ispitivanjima Jovana Erdeljanovica (1906), bilo je 984 kuce piperske, sa oko 5.900 dua. Ovo dicno pleme crnogorskih Brda, prvi put se pominje pod dananjim imenom 1455. godine. Kod svih Srba Brdana, kao i medu Arbanasima, opte je poznato predanje o tome da su potomci petorice brace - Pipa, Ozra, Vasa, Krasa i Ota - nastala srodna plemena Pipera, Ozrinica, Vasojevica, Krasnica i Hota. Zahvaljujuci sklonitosti piperske oblasti, u ovom plemenu je do naeg veka bilo ivo sacuvano mnogo starinackih odlika. Iz poznatih uzroka - nerodica, zavade, krvna osveta, tenja za boljim uslovima ivljenja i sl., iseljavalo se i pipersko stanovnitvo. Pipera doseljenih do poetka ovog veka u sredinu umadiju je bilo u sedam sela, od kojih su po tri u Jasenici (Stragari, Plaskovac, Lipovac) i Grui (Balosave, Gledic, Ljuljaci), a jedno u Lepenici (Jabucje). Najraniji doseljenici iz Pipera u ovom delu umadije su Rajici, velika i znatna familija u Stragarima, koji su ovde doli iz Guce u Dragacevu, moda neposredno posle velike Seobe 1690. godine, ali svakako najkasnije poetkom XVIII veka. Od ovog roda je Tanasko Rajic, Karadordev barjaktar (poginuo slavno na Ljubicu 1815. godine) i pesnik Velimir Rajic (1879-1915). Na alost, stara porodica Rajica u Stragarima je zamela svoje poreklo, ali njihovi srodnici u drugim mestima su sacuvali porodicno predanje. Tako Rajici u Gledicu pamte da je njihov predak Milic Rajic doao sa sedam sinova iz Pipera u Velenje kod Novog Pazara, a odatle pre Prvog srpskog ustanka u Kulinu kod Vitkovca, pa posle kraceg prebivanja u Drlupi (Grua) sklone se zbog Turaka u Gledic. Premda Rajici u Gledicu, koji se dele na tri roda (Petrovici, Pavlovici i Todorovici), ne slave urdic, kao Rajici u Stragarima, ve Sv. arh. Mihaila, sacuvali su svest da su srodnici Rajica u Stragarima. Borivoje M. Drobnjakovic je doao do podatka da su Rajici u Banjici (optina Cacak) doli tu iz Guce (Dragacevo) poetkom XVIII veka, a u Gucu iz Kosatice kod Nove Varoi. Rajici u Guci, koji takode slave urdic, pricaju da su od njih odseljeni Rajici u Stragarima. Od stragarskih Rajica su Milici u Ljuljacima i Rajici u Plaskovcu.

Milici u Ljuljacima (slava urdic - preslava urdevdan), kojih je po Dragicevom zapisu oko Prvog svetskog rata bilo jedanaest kuca, pamte da se njihov predak Rade kao vodenicar tu doselio pre Prvog srpskog ustanka iz Stragara od tamonjih Rajica, to potvrduje i ista kucanska slava. Rajici u Plaskovcu (tri kuce) slave urdevdan, a njihov predak je doao ovde kao domazet sredinom prolog veka od stragarcakih Rajica. Mladem sloju piperskih doseljenika pripada rod tzv. Pipera (ordevici i Pantici) u lepenickom selu Jabucju. Doseljeni su posle Kocine krajine (1788-1803) i smatraju se osnivacima ovog sela. Poticu od brace orda i Stevana. Po porodicnom predanju, prvi se doselio orde Piperac, koji se najmio da ovde jednom kragujevackom Turcinu cuva jabucar. Po ovom jabucaru je kasnije selo dobilo ime. Od ordeve loze su ordevici, iji je predak Milutin ordevic (r. 1780) upisan kao kmet 1831. godine, a imao je sinove Stevana (r. 1805) i Jovana (r. 1815). Staro prezime Pantica je Stevanovici, kako se prezivao njihov rodonacelnik Pantelija Stevanovic (r. 1799), koji je imao sina Miloa (r. 1826). Poput Pipera u Jabucju, rod Lukovica se smatra osnivackim rodom sela Balosave u Grui. Lukovici slove kao starinci, jer su najstariji ivuci rod u ovom selu, ali pamte da su doseljeni iz Pipera - najverovatnije kad i Rajici u Stragare, posle Velike seobe 1690. godine. Lukovici su nastanjeni u zaseoku Brdanima, a njihovi ogranci Tomovici i Marjanovici u zaseoku Dubljacima i Milosavljevici u zaseoku Glavici u istom selu. Dvadesetih godina je Lukovica i njihovih srodnika bilo 12 kuca, a sve su slavile pipersku plemensku slavu Sv. arh. Mihaila, kao i Piperi u Jabucju. Poreklom iz Pipera je i rod Vujica u jasenickom selu Lipovcu, kod Topole. Dok Piperi slave Sv. arh. Mihaila, a Piperi-Luani urdic i urdevdan, Vujici za razliku od njih slave Sv. Jeremiju, ali kako je i kada dolo do promene slave nije nam poznato. No, zato, Vujici cuvaju snanu pipersku tradiciju. 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.23 Shomi_KG - 27. septembar 2006. Cuveni guslar ivan Vujic Istraujuci muzicku tradiciju u Gornjoj Jasenici, etnomuzikolog Jelena Jovanovic je u kuci glasovitog guslara ivana Vujica (1919-1991), od koga je zapisala vie pesama, i posebno obradila njegov nain izvodacke interpretacije, nala gusle koje su ivanovi preci, doselivi se sredinom XVIII veka iz Pipera u Lipovac, doneli sa sobom. Vujici u Lipovcu se prezivaju po Vuji (r. 1809), sinu Dmitra Petrovica (r. 1777), koji je u popisnim knjigama 1823-1836. godine razlicito upisivan - kao Dmitar Piper i Dmitar Piperin, a po dedi kao Dmitar Nikolic. U najvecem luku koji pravi, inae kriva, reka Drina, na njenoj levoj obali se prostire planinski, i danas vrletni, sa vrlo malo puteva, kraj Osat u kojem je srpsko stanovnitvo imalo vekovima prirodno utocite. Iz ovog predela, koji je u svim krvavim krajinama vaio kao mala Srbija, priticali su u stalnom mlazu doseljenici u Srbiju. Iz zavicajnog Osata su se prebacivali preko Drine na dva mesta - kod Ljubovije i Bajine Bate, razmetajuci se, dalje, po Sokolskoj nahiji ili krecuci se ka Uicu i Valjevu, a odatle ka sredinoj umadiji. Uocivi ovaj deo dinarske selidbene struje, Jovan Cvijic je zapisao: Predeo Osat, kod Srebrnice, u Bosni, tipski je primer za iseljavanje usled pecalbe. Radi zarade su ili najpre po podrinskim, valjevskim i uickim krajevima i gradili kuce, poznate brvnare, a docnije i zidane kuce. Doprli su i u umadiju, sve do Morave, nije mi poznato da su prelazili i Moravu, a ako jesu to je moralo biti sasvim izuzetno. Pojedine grupe Osacana su dolazile iz godine u godinu u naroiti kraj, selo ili varo, srodili

su se i sprijateljili s metanima jo pre nego to su se naselili. A postepeno i pojedinacno i necujno, oni su se u toj meri naselili u podrinskim i valjevskim krajevima, da osacanskih porodica ima sada tamo vie stotina. Kasnija, podrobno provedena, istraivanja su potvrdila ovo Cvijicevo zapaanje. Tako su iz Osata u Valjevsku Kolubaru i Podgorinu doseljena 74 roda, koji su poetkom ovog veka imali 608 domova, to znai da je u ovom predelu svaka jedanaesta kuca poreklom iz Osata. U susednoj umadijskoj Kolubari je postotak Osacana ve manji, i opada iduci ka sreditu umadije. U Jasenici je 26 osacanskih rodova (1,23 odsto), u Lepenici 18 rodova (0,78 odsto), a u Grui pet rodova (0,55 odsto), to otprilike znai da je u Jasenici svaka osamdeseta kuca poreklom iz Osata, u Lepenici svaka sto dvadeset osma, a u Grui tek svaka sto osamdeset prva. U Resavi, pak, do tridesetih godina ovog veka nije bilo ni jedne kuce poreklom iz Osata, to potvrduje Cvijicevo zapaanje da, u naseljavanju, Osacani nisu preli na desnu obalu Velike Morave. Premda nisu tako brojni, i uprkos tome to su pojedinacno raspreni u nizu sela, Osacani su ipak primetni u sredinoj umadiji. Toponomasticke potvrde o njima su najizraenije u Lepenici, gde se po njima naziva i jedno selo - Bonjane, koje je, kako je zapisao Toa Radivojevic, dobilo ime po tome to su ga zasnovali Bonjaci, rod Tatovica, doseljenih iz Osata. U Guberevcu (danas Borci) u kraju koji je glavni deo naselja i koji se zove Selo ili Gegeta, jedan okrajak se naziva Osacanska ili Osacani, kao to se, po doseljenicima iz Osata, u Gornjem kraju Kijeva jedna grupa kuca zove Osacanska mala. I u dva jasenicka sela, Banicini i Stojacku, iako su mladi doseljenici, Osacani imaju krajeve koji se po njima nazivaju Osacanske male. Po vremenu doseljavanja je najranije prisustvo Osacana u Lepenici. Najpre se, posle Druge seobe (1737), iz Osata naseljavaju u Gronicu Milosavljevici (iji su ogranci Minici, Pavlovici ili Sretenovici i Jakovljevici). U ovom selu se oni nastanjuju uz starije doseljenike iz Bosne, Aleksice zvane Bonjakovice, koji su se doselili posle Velike seobe 1690. godine i jedan su od tri osnivacka roda u Gronici (uz Jankovice i Bokovice). Po svoj prilici su i Aleksici (Bonjakovici) iz Osata, kao to e se 1815. godine iz Osata doseliti i rod Osacana (Jovanovica i Petrovica), po pravilu da se doseljenici najradije nastanjuju uz srodnike ili ljude iz starog zavicaja. Oko Kocine krajine (1788) u Lepenicu dolazi pet osacanskih rodova. Najbrojniji su Tatovici, koji zasnivaju selo Bonjane. Tatovica, iji su ogranci Obradovici, Nenadici, Vucetici, Mickovici, Vaskovici, Mali ici, Miloevici, Novicici, Todorovici, Vuletici, Novicevici, Gliovici, Gosici ili Todorovici, Lazarevici, Milici, Milosavljevici, Petrovici i Srekovici, bilo je 1903. godine 49 kuca. U isto vreme dolazi u Malo Krcmare, takode brojan (1903. godine 46 kuca), rod Maksimovica, iji su ogranci Adici ili Vasici, Milici, Milutinovici, Petrovici, Srekovici, Milosavljevici, Ostojici, Uroevici, Damnjanovici, urici, Miloevici, Mladenovici i Vladisavljevici. S njima su tad, takode iz Osata, doli i Radojicici. U Poskuricama su istovremeno nastanjeni Radisavljevici, u Guberevcu tzv. Osacani (Savici i Simici). 0 Milles_Broker 09. 2010. 00.24 Shomi_KG - 27. septembar 2006. U Prvom ustanku Za vreme Karadorda (1804-1813), kada je Srbija bila veliko gradilite, u Gornje Grbice se iz Osata naseljavaju Obradovici i Milanovici, srodnici cije je staro prezime Ivanovici, a sa njima i Paici. Staro prezime Paica je takode Ivanovici, a sudeci po poreklu i starom prezimenu bie da su jedan rod sa Obradovicima i Milanovicima.

Predak Paica je Nikola Ivanovic (r. 1777), koji je ovde doao sa sinom Milojem (r. 1802), a po Milojevom sinu Radosavu (r. 1823) Paici se prezivaju Radosavljevici. Zajednicki predak Obradovica i Milanovica je Dmitar Ivanovic (r. 1792), po cijim se sinovima Milanu (r. 1822) i Obradu (r. 1823) ove dve familije prezivaju. U Cumic za vreme Karadorda iz Osata dolaze Milici, Nikolici (drugo prezime Trifunovici) i Prodanovici (Simici). Cumicki Nikolici imaju srodnike Nikolice u Cestinu, koji su od njih otili tamo. Za jedan narataj kasnije, uz svoje zemljake u Cumicu nastanice se iz Osata Obradovici i Prodici 1841. godine. Osacanskih porodica ima u Malom enju - Uroevici (doseljeni 1823), Prnjavoru - Ivanovici (doseljeni 1831) i Kijevu - tzv. Osacani (Filipovici i Radovanovici, doseljeni 1836. godine). Medu poslednjima e se iz Osata u prolom veku nastaniti Dimitrijevici, koji su doli 1894. godine u Resnik. Danas, ili vek kasnije, s obzirom na sve to se u tek zavrenom ratu u Bosni zbivalo oko Srebrnice i u Osatu, kao i na cuveno stradanje naih sunarodnika u Bratuncu, mogu je novi talas izbeglih Osacana u umadiju, to e najnovija istraivanja pokazati. Graditelji Topole U Karadordevoj Srbiji nije se samo ratovalo nego i mnogo gradilo U umadiji, iduci od zapada ka istoku, opada udeo doseljenika iz Osata u ukupnom broju stanovnika. Tako je u sredinom delu umadije najvie Osacana u predelu Jasenice, a najmanje u Grui. Ove predeone oblasti umadije se razlikuju i po vremenu doseljava Osacana u njih. Najraniji doseljenici iz ovog prekodrinskog predela su u Lepenici, gde ih, videli smo, ima od vremena Velike seobe 1690. godine i austrijske okupacije (1717-1739). U Jasenici su ve mladi doseljenici - iz doba Prvog srpskog ustanka i posle njega, dok su u Grui najmladi - naseljeni iskljucivo posle Drugog srpskog ustanka, to znaci u vremenu kada je pod knjazom Miloem ivnulo i narodno graditeljstvo. Jer, Osacani su prevashodno u umadiju dolazili kao vrsni graditelji. Borivoje M. Drobnjakovic je uocio da u Jasenici Osacani nisu primetnije uticali na sastav stanovnitva upravo zato jer su dolazili uglavnom pojedinacno, u tankim mlazevima, i pripadaju mladem sloju doseljenika. Po svemu sudeci, najraniji doseljenici iz Osata u Jasenicu su Kalanovici (drugo prezime Stefanovici) u Stragarima. Oni su u ovo selo doli pre Prvog srpskog ustanka, jer je iz istorijskih svedocanstava poznato da su u njemu ucestvovali. Doao je njihov predak koji je bio kacar i radio po Grui. Po ve izbledelom porodicnom secanju, kako je zapisao Drobnjakovic, Kalanovici misle da su se doselili iz Bosne, ali ne znaju tano iz koga mesta. Sacuvali su i pamcenje da su tada neki njihovi srodnici otili u okolinu Novog Sada, a neki u okolinu Kruevca. Za Kalanovicima su iz Osata u Stragare ubrzo doli i Bojici, zvani Osacani, a posle njih, cetrdesetih godina prolog veka, i Stankovici, koji znaju da su iz Bosne, ali nisu sigurni da li poticu iz Osata. U vremenu Karadordeve Srbije (1804-1813), kada se nije samo vojevalo, nego se obnavljalo i na sve strane gradilo, naselio se predak dananjih Pavlovica u Topoli i Krcevcu. Zapravo, njihova matica je Topola, odakle su, zbog Topolske bune (1877) i ruenja Topolskog grada, izbegli u Krcevac, gde su im bila imanja i trla. Do danas je sacuvana kacara koju su tada preneli iz Topole, iz koje su se, kako kau, svi izlegli. Njihov rodonacelnik je Pavle, zvani Osacanin, koji je kod Voda zidao Topolski grad i crkvu, a uz blagoslov Voda se oenio Maricom, udovom Vodovog mladeg brata Marinka (oklevetanog i obeenog o kapiju Topolskog grada), sa kojom je imao sina Jovana. Kada je 1868. godine rasprodavano imanje Karadordevica, zemlja Jovana Pavlovica, po ocu zvanog Osacanina, nije dirana. U Vincu kod Topole se naseljavaju dva osacanska roda - Savkovici (drugo prezime Jovanovici i Rosici (drugo prezime Novakovici), iji su preci nesumnjivo upoznali ovaj kraj doavi kao graidtelji Vodovog grada u Topoli.

Za vreme Karadorda u Banicinu dolaze preci Milovanovica. Doselio se njihov rodonacelnik Milovan iz sela Mlecana u Osatu, a sa njim je iz istog sela doao i njegov rodak koji je rodonacelnik Subotica. Iz Osata su u isto vreme doli u Banicinu i jo jedni Milovanovici (drugi), koji, za razliku od Milovanovica (prvih) i njihovih srodnika Subotica, slave urdevdan i imaju drugo prezime - Ercici. U to vreme u ovo selo su d oli i Nikolici (drugo prezime Vocici), iji se rodonacelnik zvao Nikola ordevic. Uz svoje zemljake Osacane u Banicini naselili su se, pre 1840. godine, Radivojevici, a neposredno posle njih, oko 1840. godine, doao je i Milutin Vasiljevic, iz sela Bukovika u Osatu, gde i u ovom veku ima srodnike Vasiljevice. Po Drbonjakovicevom zapisu, Milutin gradio kuce po Cumicu, gde mu se dopadne, pa, na molbu, dobije dozvolu od kneza Miloa da naseli srodnike iz Osata, te ih dovede - vie od pedeset dua. Prvo se nastanili u Cumicu, a posle dve godine deo ih prede ovde, a tamo ostanu Obradovici i Prodici. Milutinovi potomci u Banicini su Vasiljevici, Gliici, Krnici, Jovanovici i Pavlovici. Od Krnica ima ogranak u susednom selu Stojacku. Jovan Erdeljanovic je jo zapisao da su iz Osata i Savici (Nedeljkovici) u Banicini, u koju je doao njihov rodonacelnik Sava Nedeljkovic. U Banicinu, u kojoj se deo sela po ovim doseljenicima zove Osacanski kraj, iz Stojacka u drugoj polovini prolog veka dolaze Antonijevici, a u Stojacku, gde su iz Osata naseljeni oko 1840. godine, ostaju njihovi rodaci Petrovici (Antonijevici, Vujici i Milanovici). Preci ovih porodica su radili kao dunderi po okolini, a onda su preveli i svoje ukucane iz Osata i stalno se nastanili u Stojacku. Poreklom iz Osata u Jasenici su jo u Junkovcu Nikolici, zvani Osacani (doseljeni oko 1840), u abaru Despotovici (drugo prezime Andrejici, doseljeni sredinom prolog veka), Ivanovici (iji je predak bio naseljen u prvo u Prnjavoru (1831), a potom doao ovde (1870) i Kostici u Vlakci (1860). Kao majstori, koji su gradili kuce indralije (pokrivene indrom) u Kloku su doli preci Dikica - drugo prezime Jevtica (oko 1840) i rodaci Sretenovici, Sekulici i Matici (oko 1850), za kojima e osamdesetih godina prolog veka doi Todorovici, dok e se u zaseoku Bujkovcu smestiti predak Nedeljkovica (oko 1840), a u zaseoku Cucugama preci Petrovica, Lazarevica, Gajica i Jevtica (oko 1855). Izuzev Pavlovica u Pajsijevicu, iji je predak gradio u selu kuce osacanke i tu ostao posle Prvog srpskog ustanka, svi Osacani u Grui su nastanjeni preteno u drugoj polovini prolog veka. Milovici u Borcu, iji je rodonacelnik Milo Mikolic, i Dimitrijevici (Milivojevici) u istom selu, iji je rodonacelnik Ivan takode ovde doao kao majstor, nastanjeni su sredinom prolog veka. I Bonjakovici u Guncatima pamte svog rodonacelnika Nikolu Bonjaka (doao posle 1860), a Savici, ije je drugo prezime Bonjakovici, u Konjui svog rodonacelnika Ranka iz Osata, koji je po okolini gradio kuce brvnare, zvane osacanke, kao i Mihailovici u Cukojevcu to pamte pretka Vasu Drinjanina, koji je, nastanivi se prethodno u Lipnici, sredinom prolog veka doao ovde. Od cumicskih Nikolica su Nikolici u Cestinu (1895). Osacani su i Punici u Kikojevcu, koji su, poreklom od Sjenice, ali su izumrli po mukoj liniji, pa ih nastavljaju potomci domazeta Aksentija, koji se kod njih udomio doavi iz Osata. Stiu Crnotravci I danas ljudi iz okoline Crne Trave vae za vrsne graditelje, vredne i tedljive osobe, mirne naravi. Prilike u umadiji, a pogotovu kada je ona oslobadanjem u dva srpska ustanka postala veliko gradilite, uticale su da se umesto dolaska na pecalbu stanovnitvo iz okoline Crne Trave opredeljuje za stalno nastanjivanje u ovom privlacnom delu Srbije. Deo stanovnitva Crne Trave i okoline, usled buna koje su u ovom predelu izbile zahvaljujuci podsticaju zbog uspeha ustanka u umadiji i prodoru ustanika ka tim krajevima, bio je prinuden da se iseli, jer nije smeo da ceka odmazdu Turaka zato to je pristao uz Ustanak. Kako jezgrovito zakljucuje Borivoje M. Drobnjakovic, u Jasenici su uzrok doseljavanju teke prilike pod Turcima, teko ekonomsko stanje, a sloboda i ugodniji ivot u umadiji.

Najvie doseljenih Crnotravaca je u okolini Kragujevca, to je i prirodno, jer je Kragujevac bio ekonomsko i politicko sredite Srbije u prvoj polovini XIX veka. Kompaktnije skupine doseljenika su se nastanile samo u tri naselja - Crnom Kalu, Batocini i Gradcu, dok su po ostalim naseljima porodice Crnotravaca uglavnom pojedinacno rasprene. Izmedu Kocine krajine i Prvog srpskog ustanka iz Crne Trave u Crni Kao su doli Glavaevici, koji e se vremenom razgranati u veliku skupinu rodova, koji je poetkom DDveka brojao 35 kuca - Markovici 13 (u okviru kojih su Milojevici 5, Ilici 3, Markovici 3, Milanovici 2), Stanojevici 7 (od kojih Petrovici 5, Milosavljevici 2), Lazarevici 6 (od kojih Cvetkovici 4, Lazarevici 2), Nikolici 4 (Nikolici 3, Petrovici 1), Panici 3 i Streljici 2. Kao crnotravsku porodicu Jovan Erdeljanovic je u Crnom Kalu zapisao i Mladenovice (2 kuce), koje su ovde naseljene posle zadravanja u Batocini. U isto vreme se u selo Batocinu doseljava rod takozvanih Paspaljara (Tasici 6, Petrovici 1, Savici 1, Nikolici 1 i Jevtici 1 kuca), a u varoicu Batocinu Cvetanovici (4 kuce, od kojih jedna Jovanovica). U toku Prvog ustanka uz svoje zemljake u Crnom Kalu e se naseliti i porodice iz Ruplja kod Crne Trave Milenkovici 3 kuce (od kojih Milovanovici 1, Miljkovici 1, Savici 1), zatim njihovi srodnici Milanovici (4 kuce) i Celeevici (drugo prezime ordevici, 5 kuca), a uz svoje zemljake u selu Batocini Krstici (4 kuce, od kojih jedna Stankovica) i Nickovici (2 kuce). Kasnije, posle Drugog srpskog ustanka, pristici e 1823. godine iz starog zavicaja i orici (1). U toku Prvog ustanka se u Gradac doseljavaju iz Crne Trave Ilici ili Vasiljevici (2 kuce), koji imaju i drugo prezime: Mladenovici, sa ograncima Postolovica (1) ili Apostolovica (2), koji imaju i drugo prezime: Dimitrijevici, a u Majnic dolaze Doljakovici (2 kuce). U selo Nikic se tad naseljavaju Jovici (12), u okviru kojih su Stankovici i Petrovici, koji dolaze iz sela Brod u Vlasini, a iz Vlasotinaca u Lapovo dolaze Jovanovici (9 kuca, slava Sv. Ilija). Po primedbi koju je stavio Toa Radivojevic, od ovih Jovanovica je Lazar Jovanovic, ministar pravde u Kraljevini Srbiji. Kasniji su doseljenici Jovanovici (Pavlovici) u Donjoj Sabanti (1857) i Jovanovici u Ilicevu (1871), koji nisu rod, i Ilici u Markovcu (1861). U seobama i premetanju stanovnitva se esto ostvarivala uzajamno-povratna veza izmedu dva predela, kad se stanovnitvo jednog predela odseli u drugi predeo, pa otuda, u istom ili sledeem narataju, usledi povratak u stari zavicaj. Ovakve seobe, koje je Jovan Cvijic nazvao inversnom migracionom strujom, bile su najuocljivije za stanovnitvo to je prelazilo na levu obalu Save i Dunava, pa se otuda vracalo na stara ognjita ili u njihovu blizinu u starom kraju. Medutim, ovakva, dvostruka, uzajamno-povratna, veza postoji izmedu vie naih predela. Mnogo je Timocana koji su dolazili u umadiju, pa su se iz nje u vecem ili manjem broju vracali, a u neto manjem obimu takvo kruenje je primetno i izmedu Nadibra i umadije, kao i umadije i predela izmedu Debra i Struge u Makedoniji. I danas je u svesti da se okolina Struge, posebno podrucje Drimkola, naziva Mala umadija, zbog stanovnitva, preteno iz Pomoravlja, koje je u DVIII veku tamo prisilno odseljeno, ali su danas to podrucje iptari preplavili i u njemu se odavno ne cuje srpska re. Dvostruka selidbena veza postoji i izmedu umadinaca i Crnotravaca. Kao to su se u znatnijem broju Crnotravci naselili u nekim umadijskim naseljima (Crni Kao, Batocina, Gradac), tako su se i umadinci naselili u samoj Crnoj Travi. Borivoje M. Drobnjakovic je otkrio da su za vreme Turaka iz Stragara pod Rudnikom, poto su iz osvete ubila turskog pau, pobegla tri brata i naselila se u Crnoj Travi. Pocetkom XX veka od ta tri brata je bilo vie od 120 kuca, koje se nalaze u malama Radovinskoj cuki, Veljkovcima i Jovanovcima u Crnoj Travi, nazvanim verovatno po imenima brace-rodonacelnika (Radovin, Veljko, Jovan). Od Crne Trave, i uopte predela Vlasine, doseljenici su, posle Lepenice, najradije ostajali u

Belici i Jasenici, ali preteno pojedinacno. Crnotravci u Belici su Paunovici (Jankovici) u Gornjem tiplju, a iz Vlasotinaca su Dimitrijevici, Antici (Nedeljkovici) i Ilici (Jevremovici) u Sinjem Viru, kao i Stamenkovici (Cavejici) u Beocicu. Doseljenika iz Vlasine u Jasenici ima u dva naselja - Ilici u Banicini i ordevici u Vrbici, a takode u dva naselja i iz Vlasotinaca - Cvetkovici u Bainu i Arandelovici u Pridvorici. U tri naselja umadijske Kolubare su davno doli iz predela Vlasine Trajkovici u Sokolovi (12 kuca), Jovanovici (Jeremici, Bugarcici, Nedeljkovici) u Barzilovici (14 kuca), dok se Ignjatovicima u Baroevcu zna vreme doseljavanja (1905) i mesto odakle dolaze (Masurovce na Vlasini). U Smederevskom Podunavlju su doseljenici iz Vlasotinaca Palojci (Paunovici, Nikolici, Stamenkovici), Miloevici i Mladenovici u Kolarima i Stojanovici u Vodnju, dok su Milisavljevici u Malom Oraju doli iz Konopnice kod Vlasotinaca. U varoici Batocini je porodica Krstica (slava Sv. Trifun), koja je tu prela iz sela Batocine, od tamonjih Krstica, a u Markovac su sa Vlasine naseljeni Stamenkovici (iz sela Sredor, optina Vlasotinci). Materijalna kultura, a pogotovu narodno graditeljstvo, nesumnjivo da je obogacena dolaskom stanovnika sa Vlasine i iz Crne Trave u umadiju.

You might also like