NOVAC, MJERE I TRGOVINA U ANTICI

2. NOVAC
U Homerovo i Heziodovo vrijeme razmjena dobara vršila se bez novca, trampom. Ponekad su se upotrebljavale šipke plemenitih kovina, no nisu imale određenu novčanu vrijednost. Cijena nekog predmeta ili osobe obično se mjerila grlima stoke. Novac koji je u staroj Grčkoj bio u upotrebi tamo negdje oko 7. st. pr. N. e. bio je isprva vrlo glomazan i nespretan. Imao je oblik željeznih šipki, što i jest prvotno značenje riječi obol – „ražanj“. U Sparti se upotreba novca takva oblika održala mnogo dulje nego drugdje. To je navelo neke na zaključak da je zakonodavac Likurg htio spriječiti raskoš i korupciju. Sve do Perzijskih ratova u Grčkoj zlatan ili srebrni novac je dosta rijedak, jer su i plemenite kovine bile rijetke. Nalazile su se jedino u rudnicima na tračkoj obali i na otocima Tasu i Sifnu. Otkrićem rudokopa u Maroneji 483. pr. n. e. omogućilo je širu primjenu novca od plemenite kovine. Atička je drahma imala 4,36 grama čistog srebra. U Atenskoj kovnici novca kovale su se i monete od dvije drahme – didrahme, od deset drahmi – dekadrahme, te posebne od četiri drahme – tetradrahme. Poznajemo još samo nominalne jedinice: mina je vrijedila sto drahmi, a talent 60 mina, odnosno, 6000 drahmi. S druge strane, za jedinice manje od drahme postojali su također srebrni novčići. Najčešći je bio obol, šestina drahme, zatim monet od tri, triobol, i dva obola, diobol, pa dijelovi obola; tri četvrtine tritemorion, četvrtina, tetratemorion i osmina, hemitetartemorion. Svi su ti kovani novci na jednoj strani imali lice boginje Atene sa šljemom ovjenčanim maslinovim lišćem, a na drugoj Ateninu pticu sovu s polumjesecom, mladicom masline i tri prva sloja imena Atena. Ti su se novci zvali „laurijske sove“. Ovi su likovi drugo vremena imali arhajsko obilježje jer se nije htjelo unositi nikakve promjene u novac koji je tako dugo bio u upotrebi i koji je bio veoma tražen na međunarodnom tržištu.

U Periklovo vrijeme uvodi se posudba novca uz kamate. svaka slobodna država imala je pravo kovati svoj novac. Kada su se Peloponežani učvrstili u Atici.U načelu. e. Atena je tijekom Peloponeskog rata svim državnim članicama Saveza nametnula svoje mjere i svoj monetarni sistem. e. st. koji su kovali Perzijanci. st. str. kovana oko 338. Bakreni se novac u Ateni opet pojavio u 4. Ukupni danak što su ga Ateni plaćale članice Saveza iznosio je najprije 460 talenata godišnje. ti su se zlatnici toliko proširili po Grčkoj da je između 450. n. pr. obično naseljenici ili oslobođeni robovi. kada je veliki kralj financijski podupirao Spartance.. Rast privrednih djelatnosti uvjetovao je potrebu za investicijama. Tada je valjalo poslati u topionice zlatne kipove da bi se od njih kovao novac. bilo sasvim razumljivo da zajmodavac traži stanovitu odštetu za svoj rizik.1. – 134. Bio je to pokušaj monetarnog ujednačivanja koje nije imalo osobita uspjeha. pr. Grčka u doba Perikla. i konačno se ustalio. ali tek je nekoliko monetarnih tipova uspjelo zadobiti rasprostranjeniju primjenu. Pojava bankarstva Potkraj 5. da se želi osigurati od mogućeg gubitka. 131. No za vrijeme Peloponeskog rata vojne operacije iscrpile su rezerve. Zagreb 1979. Poteškoće su nastajale kada je trebalo promijeniti novčane jedinice raznovrsnih sistema jedne udruge. i zbog toga je odlučeno da se počne upotrebljavati bronca ili bakar. dok je. prekinuto je vađenje srebra u Lauriju. s likovima dvaju božanstava delfijske amfiktionije – Demetre i Apolona.. tj. no prije svega da bi osigurala prvenstvo svojim „sovama“. jer su tamošnji robovi iskoristili priliku i pobjegli. n. Da bi doskočila tim poteškoćama. st. vrijednosni odnos zlata i srebra pao od jedan prema trinaest i jedne trećine na jedan prema deset. i 336.1 2. 2 . bilo 1 Robert Fleceliere. e. Iz nekih sudskih rasprava u pogledu nasljedstva proizlazi da je u 4. Među zlatnicima najčešći je bio darik (po imenu kralja Darija) s likom strijelca. pojavljuju se prvi bankari. U trgovini je mnogovrsnost novca olakšavala prevare. usprkos prosvjedima nekih filozofa. Novčana jedinica koju nije izdavala neka država nego jedno međunarodno tijelo bila je amfiktionska moneta. n. Dotle je postojala samo tezauracija i beskamatni zajam. taj iznos bio je povećan do trostruke vrijednosti od početne. Posljednjih godina Peloponeskog rata. pr.

str. Hramovi su u obliku darova i poklona dobivali ogromna sredstva. Trapeziti ili mjenjači Kod svake trgovine kao neophodno lice nalazio se trapezit ili mjenjač. pa i 10 obola. Prodaja i preprodaja strane monete i njena zamjena za mjesnu u početku su predstavljali glavne operacije trapezita.. 12%. tj. str. u financijskim operacijama takvu ulogu. Tako se posao trapezita zakomplicirao.3. Struve.2 2. Oni su svoje usluge naplaćivali za izvjesnu svotu. Najuobičajeniji način pojačavanja kapitala sastajao se u davanju zajmova uz velike kamate pomorskoj trgovini. Osim njih. Stara grčka. dok je često znala iznositi i do 9. Odanost hramova dovela je do toga da su im na čuvanje svoj novac povjeravali ne samo privatna lica već i država.269. ili kupnji robova za iznajmljivanje državi i pojedincima. te u kreditnim operacijama pri kojima su kamate hramovima ponekad donosila ogromna sredstva.3 2.imetaka gotovo potpuno uloženih u kreditiranje. 134. Kamate su iznosile obično po jednu drahmu na minu mjesečno. Rashodi atenske države 2 3 R. V. Trapeziti su bili primorani da vode posebne bankarske liste za svakog svog ulagača. Ta zamjena imala je važan značaj za trgovinu jer je svaka nova oblast ubacivala na tržište i svoju monetu. 3 . 268. Od njih se očekivalo da budu dobro upoznati sa svim monetarnim sustavima. Grčka u doba Perikla. Država se nije trudila da ograniči kamatnu stopu i zbog toga su lihvari išli i dalje. ako ne i veću. Tako se trapeziti postupno od običnih mjenjača pretvaraju u posrednike prilikom raznih trgovinskih operacija i postaju svojevrsni bankari koji primaju novac i isplaćuju ga u drugoj moneti. a kamate su se morale isplaćivati krajem svakog lunarnog mjeseca. znači 20%. .2. igrali su veliki centri sa hramovima kojim su upravljale amfiktionije. Sarajevo 1969. ponekad dosta veliku. Rate za otplatu zajmova bile su dosta česte. Stopa od pet obola (10%) smatrala se veoma povoljnom. Bogatstvo hramova povećavalo se i putem iznajmljivanja zemlje koja je pripadala hramovima naplatom novčanih kazni. Fleceliere. U takvim prilikama isplata i primanje novca predstavljali su vrlo složenu situaciju.

U atenskom proračunu važnu stavku predstavljali su rashodi za javne potrebe. Stara grčka. Za vrijeme rata rashodi su naglo rasli. Dužina Grčke mjere za dužinu su se temeljile na relativnoj dužini dijelova tijela kao što su stopalo ili prsti. Struve. pa je tako Atena već oko 500. Relativne proporcije su. imala službene mjere po kojima su svi trgovci morali baždariti svoje vage. 274. a također zlatni i srebrni vijenci. Površina 4 V. Znatan rashod predstavljali su izdaci za nagrade na natjecanjima. Uzdržavanje vojske znatnim je dijelom država primila na sebe. 50 m. Atena je imala praznika više nego ijedan drugi polis. Specifične vrijednosti pojedinih jedinica su ovisile o lokaciji ili epohi (npr. 98 m. olimpijski stadion 192. str. pne.2. Velike rashode zahtijevalo je i održavanje flote koja je brojala 200-300 trijera.4 3. međutim. Uz te rashode dolazili su i rashodi za podizanje javnih zgrada. Još veća sredstva u doba Kimona i Perikla trošena su na utvrđivanje Atene i drugih mjesta u Atici. Pobjednicima na konjskim ili gimnastičkim natjecanjima davale su se stotine amfora sa svetim uljem. u Egini je stopa ili pous iznosila 333 mm. 3. Cjelokupan iznos rashoda za potreba građevinarstva dostigao je svotu od 6 do 8 tisuća talenata. Te su mjerne jedinice varirale od grada-države do grada-države. 27 m. Ukupni godišnji rashodi sredinom i krajem 5. Atički stadion je imao dužinu 184. a hodački stadion 157. st. MJERE Mjerne jedinice u antičkoj Grčkoj su se uglavnom temeljile na mjernim jedinicama iz Egipta.1. 4 . a kasnije su poslužile kao temelj za rimske mjerne jedinice. u Ateni iznosili su prosječno od 40 do 80 talenata. ali je s vremenom razvoj trgovine doveo do njihove postupne stanardizacije. dok je u Ateni bila 296 mm). U vojnim natjecanjima za nagradu su darivani bikovi čija je cijena bila jedna mina po glavi.Rashodi za prinošenje žrtava i priređivanje proslava gutale su dobar dio državnog proračuna. bile istovjetne u grčkom svijetu. 3.

Grčke mjere za težinu su također vezane uz grčke valute. oružja ili posuđa nudio je pred svojom radnjom predmete koje su izrađivali njegovi robovi.wikipedia.5 4. Postojala su dva dominantna standarda za težinu u istočnom Mediteranu . ulje i vino.1 plethron: tradicionalno se odnosi na količinu zemlje koju je vol s plugom mogao uzorati u jednom danu (oko 4 engleska akra). vage koje su pronašli povjesničari i arheolozi ukazuju na varijacije od teoretskih standarda. to je bila površina kvadrata čija je strana bila 100 podes ili 1 plethron dužine.3. Svi koji su se bavili trgovinom na malo zvali 5 www. Bilo je i dosta prekupaca. obuće. Težina Mjere za težinu se najčešće vežu uz valute jer su one u pravilu sadržavale točno određenu količinu određenog metala. a seljak voće. Međutim. sir.standard koji je nastao na Eubeji i kojeg je na Atiku uveo Solon. gdje je bilo dvanaest obola. Ahranjanin je sam donosio u grad vreće ugljena. 3.org 5 . Proizvođač svjetiljaka. odnosno je li riječ o žitu ili vinu. 3. koji su kupovali od proizvođača i poslije prodavali potrošačima. TRGOVINA Poljodjelci i obrtnici često su prodavali svoje proizvode bez posrednika. točnije. te standard koji je nastao u Egina. povrće.4. Volumen Grci su volumen mjerili ovisno o tome je li riječ o suhoj ili tekućoj tvari. Zajednička jedinica za oboje kroz grčku povijest bila je cotyle ili cotyla čija je apsolutna vrijednost varirala od jednog do drugog mjesta između 210 ml i 330 ml. Atički/eubejski standard se navodno temeljio na klasu ječma. iako je porijeklo grčkih standarda predmet rasprave.

Bili su na lošem glasu jer su ih optuživali da varaju na vrijednosti novca i na vagi. Grčka u doba Perikla. a takve transakcije bile su uglavnom nepodesne i skupe.su se kapeli. 146. osobito ako su se bavili pomorskom trgovinom. unatoč nadzoru metronoma. Stara Grčka. a trgovci na veliko empori. str. noćna plovidba je bila pogibeljna jer nisu postojale dobre prekomorske karte. osim valova i nevremena. Trgovački brodovi mogli su nesmetano ploviti ne bojeći se nikakvih opasnosti. Među tim sajmovima veliku popularnost uživao je sajam u Delfima. Struve. uglavnom su to bile obične utabane staze. 268. 6 . Na prijedlog Perikla. V.148. zanat kojim se bave nosi žig sramote. a vodene je tokove trebalo pregaziti jer nije bilo mostova. no usprkos tome mnogi su putujući trgovci sa svojim magarcima ili mazgama. ponekad su pomagali 6 7 R. U Periklovo doba Sredozemnim morem više nisu harali gusari jer ih je suzbila atenska talasokracija. kompasi i snažni svjetionici. prelazili znatne udaljenosti. U gradovima s velikim trgovinskim prometom. Fleceliere. Plovilo se isključivo po danu i po lijepom vremenu. no njihov nedostatak je kako bi se pomoću skromnih tehničkih mogućnosti tako teški brodovi mogli izvlačiti na obalu u vrijeme nepogodno za plovidbu. koji su robu nosili na samarima ili je vukli upregnuti u kola sa dva ili četiri kotača. Čak ukoliko su naočigled i pošteni. Trgovački brodovi imali su veliku tonažu.7 4. Ceste su bile loše. Pomorska trgovina Trgovina na veliko odvijala se morem. Trgovaca je najviše bilo u agori i okolnim ulicama.1. str. država je iz svojih sredstava podizala pokrivene galerije u koje su se smještale trgovine. Roba je izlagana ili pod otvorenim nebom ili pod izrađenim šatorima. Pored velikih hramova ili za vrijeme svečanosti održavani su posebni sajmovi na kojima su se isticali prodavači i kupci iz mnogih grčkih gradova. .6 Svaka vrsta robe imala je određeno mjesto. Na tržište su sa svojom robom dolazili i robovi koji su „živjeli odvojeno“ da bi tu unovčili svoje izrađevine. Veletrgovci koji su morali ulagati velike svote i izlagati se odgovarajućem riziku. u Pireju je izgrađena specijalna galerija za trgovinu brašnom.

Fleceliere. e. pr. str. g. Sicilija i crnomorsko priobalje. U životu svakog polisa trgovina je igrala važnu ulogu. kao i obveze mlinara i pekara. što bi izazivalo pomanjkanje i porast cijene kruha. Isto. Atena je političkom prevlašću nametnula i svoju trgovinsku hegemoniju.bankari. 7 . 148. U pirejskoj žitnici (alfitopolu) uvijek se moralo čuvati dovoljno zaliha za potrebe grada i države.3. str. Da bi pirejski brodograditelji mogli praviti brodove. – 151. 150.8 4. – 150. uplitanje države u trgovinske odnose imalo je neusporedivo veći značaj. Atika je proizvodila premalo ječma i pšenice da bi mogla prehraniti svoje stanovništvo. n. Glavni proizvođač žita bile su udaljene zemlje: Egipat. Vidimo da se 404. odobravajući im zajmove uz velike kamate. kao i promet brašna i kruha. Atena je u ime narodne skupštine sklapale posebne trgovinske odnose 8 9 R. koji je nadzirao trgovinu žitom.2. Deset puta godišnje Skupština je slušala izvještaj o stanju opskrbe. Te je zakone provodio odbor sitofilaka. Naime. Grčka u doba Perikla. Na toj osnovi pojavila su se udruženja trgovaca i brodovlasnika u obliku kompanija. Odnos države prema trgovini U direktnoj vezi s porastom trgovinskog prometa i s proširivanjem tržišta pojavljuje se potreba za izvjesnom organiziranošću trgovinskih odnosa. Trgovina žitom Atenjanima je naročito bilo stalo do uvoza žita. Atena i dalje zadržala kao prva trgovačka sila. čak i nakon gubitka političke prevlasti. te je Atena uspostavila na njih stvarni ili pravni monopol. trgovci i država. Atenska politika uvijek je bila dobrim dijelom usredotočena na pitanje opskrbe žita te je si pobjedom nad Egiptom i Sicilijom osigurala kontrolu nad žitom što je stizalo sa crnomorskih obala. više nego do bilo kakvih biranih poslastica. Veoma strogi zakoni određivali su obaveze veletrgovaca i srednjih trgovaca žitom (sitopola). Potrebu za tim osjećali su neposredni sudionici u trgovini. Međutim.9 4. Tu je država nalazila koristi za sebe jer je ubirala carinu. morali su prvo dobaviti drvo iz Trakije i neke druge sirovine iz drugih zemalja.

Naplata poreza obavljena je pregledom utovara svakog broda koji je ulazio u luku ili izlazio iz nje. Atenska je država također naročitu pozornost poklanjala trgovini žitom jer je to bio artikl za koji su bili zainteresirani svi stanovnici Atene. Struve. U Ateni se to prije svega odnosilo na žito. Za vrijeme rata često je puta bio zabranjen izvoz živežnih namirnica i ratnog materijala kako se time ne bi okoristila neprijateljska strana.10 10 V. U slučaju kakvih poremećaja u novčanom sustavu ili kad bi državi hitno trebao novac. str. država je ponekad stavljala zabranu na izvoz nekih proizvoda. Te mjere nosile su privremeni karakter i poslije njihovog ukidanja ponovno je uspostavljena slobodna trgovina. ukazuje na nesumnjivo postojanje trgovinskog zakonodavstva u grčkim državama. i 4. – 271. Pregled su obavljali službenici.s drugim polisima. država je za sebe uzimala monopol na prodaju uvezene robe. Kr. st. pr. nisu raspoloživi. Porezi na trgovinu naplaćivali su se u svim značajnim trgovačkim lukama Sredozemnog i Crnog mora. Među najvažnije stavke državnik prihoda spadao je porez na trgovinski promet. U cilju osiguranja svojih potreba. 270. Podaci o zakonima iz oblasti trgovine u 5. 8 . Pravo naplate tog poreza država je prenosila putem javne licitacije na pojedine zakupce ili kompanije nekoliko zakupaca. Stara grčka. Činjenica je da su postojali specijalni sudovi za pretresanje djela iz oblasti trgovine.

Dali su nam dobar primjer i prve začetke ozbiljnije vanjske i unutarnje trgovine. ZAKLJUČAK Život starih Grka nimalo nije bio lak. Upravo zbog svoje snalažljivosti i inovativnosti vrijedni su spomena i nezaborava. te nam ulili sigurnost. ali su usprkos svim poteškoćama postigli visok stupanj gospodarskog razvoja. 9 . Bili su veoma uspješan narod i trgovali su na najširem području što im je donijelo velika poznanstva i utjecaje. Dobra organizacija države i polisa omogućila im je takav rezultat.5.

6. 2. Sarajevo 1969. Zagreb 1979. Struve. www.wikipedia.org 10 . V. Stara Grčka. 3. Grčka u doba Perikla. POPIS LITERATURE 1. Robert Flaceliere.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful