NOVAC, MJERE I TRGOVINA U ANTICI

2. NOVAC
U Homerovo i Heziodovo vrijeme razmjena dobara vršila se bez novca, trampom. Ponekad su se upotrebljavale šipke plemenitih kovina, no nisu imale određenu novčanu vrijednost. Cijena nekog predmeta ili osobe obično se mjerila grlima stoke. Novac koji je u staroj Grčkoj bio u upotrebi tamo negdje oko 7. st. pr. N. e. bio je isprva vrlo glomazan i nespretan. Imao je oblik željeznih šipki, što i jest prvotno značenje riječi obol – „ražanj“. U Sparti se upotreba novca takva oblika održala mnogo dulje nego drugdje. To je navelo neke na zaključak da je zakonodavac Likurg htio spriječiti raskoš i korupciju. Sve do Perzijskih ratova u Grčkoj zlatan ili srebrni novac je dosta rijedak, jer su i plemenite kovine bile rijetke. Nalazile su se jedino u rudnicima na tračkoj obali i na otocima Tasu i Sifnu. Otkrićem rudokopa u Maroneji 483. pr. n. e. omogućilo je širu primjenu novca od plemenite kovine. Atička je drahma imala 4,36 grama čistog srebra. U Atenskoj kovnici novca kovale su se i monete od dvije drahme – didrahme, od deset drahmi – dekadrahme, te posebne od četiri drahme – tetradrahme. Poznajemo još samo nominalne jedinice: mina je vrijedila sto drahmi, a talent 60 mina, odnosno, 6000 drahmi. S druge strane, za jedinice manje od drahme postojali su također srebrni novčići. Najčešći je bio obol, šestina drahme, zatim monet od tri, triobol, i dva obola, diobol, pa dijelovi obola; tri četvrtine tritemorion, četvrtina, tetratemorion i osmina, hemitetartemorion. Svi su ti kovani novci na jednoj strani imali lice boginje Atene sa šljemom ovjenčanim maslinovim lišćem, a na drugoj Ateninu pticu sovu s polumjesecom, mladicom masline i tri prva sloja imena Atena. Ti su se novci zvali „laurijske sove“. Ovi su likovi drugo vremena imali arhajsko obilježje jer se nije htjelo unositi nikakve promjene u novac koji je tako dugo bio u upotrebi i koji je bio veoma tražen na međunarodnom tržištu.

Među zlatnicima najčešći je bio darik (po imenu kralja Darija) s likom strijelca. e. i 336. e. pr. obično naseljenici ili oslobođeni robovi. svaka slobodna država imala je pravo kovati svoj novac. koji su kovali Perzijanci. Ukupni danak što su ga Ateni plaćale članice Saveza iznosio je najprije 460 talenata godišnje. bilo 1 Robert Fleceliere. ali tek je nekoliko monetarnih tipova uspjelo zadobiti rasprostranjeniju primjenu.1. tj. i konačno se ustalio. str. e. Tada je valjalo poslati u topionice zlatne kipove da bi se od njih kovao novac. Novčana jedinica koju nije izdavala neka država nego jedno međunarodno tijelo bila je amfiktionska moneta.. pr. kovana oko 338. n.U načelu. taj iznos bio je povećan do trostruke vrijednosti od početne. jer su tamošnji robovi iskoristili priliku i pobjegli. prekinuto je vađenje srebra u Lauriju. Iz nekih sudskih rasprava u pogledu nasljedstva proizlazi da je u 4. U Periklovo vrijeme uvodi se posudba novca uz kamate. pojavljuju se prvi bankari. vrijednosni odnos zlata i srebra pao od jedan prema trinaest i jedne trećine na jedan prema deset. Atena je tijekom Peloponeskog rata svim državnim članicama Saveza nametnula svoje mjere i svoj monetarni sistem. Da bi doskočila tim poteškoćama. usprkos prosvjedima nekih filozofa.1 2. Rast privrednih djelatnosti uvjetovao je potrebu za investicijama. Posljednjih godina Peloponeskog rata. pr. n. 2 . Pojava bankarstva Potkraj 5. Dotle je postojala samo tezauracija i beskamatni zajam. no prije svega da bi osigurala prvenstvo svojim „sovama“. i zbog toga je odlučeno da se počne upotrebljavati bronca ili bakar. dok je. n. Poteškoće su nastajale kada je trebalo promijeniti novčane jedinice raznovrsnih sistema jedne udruge. st. da se želi osigurati od mogućeg gubitka. st. Grčka u doba Perikla. kada je veliki kralj financijski podupirao Spartance. 131. Bakreni se novac u Ateni opet pojavio u 4. – 134. st. bilo sasvim razumljivo da zajmodavac traži stanovitu odštetu za svoj rizik. Kada su se Peloponežani učvrstili u Atici. No za vrijeme Peloponeskog rata vojne operacije iscrpile su rezerve. s likovima dvaju božanstava delfijske amfiktionije – Demetre i Apolona. U trgovini je mnogovrsnost novca olakšavala prevare.. ti su se zlatnici toliko proširili po Grčkoj da je između 450. Zagreb 1979. Bio je to pokušaj monetarnog ujednačivanja koje nije imalo osobita uspjeha.

Kamate su iznosile obično po jednu drahmu na minu mjesečno. Fleceliere. znači 20%. U takvim prilikama isplata i primanje novca predstavljali su vrlo složenu situaciju. ako ne i veću. te u kreditnim operacijama pri kojima su kamate hramovima ponekad donosila ogromna sredstva. Hramovi su u obliku darova i poklona dobivali ogromna sredstva. Sarajevo 1969. Oni su svoje usluge naplaćivali za izvjesnu svotu.3 2. Trapeziti su bili primorani da vode posebne bankarske liste za svakog svog ulagača. u financijskim operacijama takvu ulogu. Grčka u doba Perikla. Država se nije trudila da ograniči kamatnu stopu i zbog toga su lihvari išli i dalje. Tako se trapeziti postupno od običnih mjenjača pretvaraju u posrednike prilikom raznih trgovinskih operacija i postaju svojevrsni bankari koji primaju novac i isplaćuju ga u drugoj moneti.2 2. 268.3. Stara grčka. 134. Tako se posao trapezita zakomplicirao. tj. Stopa od pet obola (10%) smatrala se veoma povoljnom. Trapeziti ili mjenjači Kod svake trgovine kao neophodno lice nalazio se trapezit ili mjenjač. . Bogatstvo hramova povećavalo se i putem iznajmljivanja zemlje koja je pripadala hramovima naplatom novčanih kazni. str.269. ili kupnji robova za iznajmljivanje državi i pojedincima. 3 . a kamate su se morale isplaćivati krajem svakog lunarnog mjeseca. V.2. str. Odanost hramova dovela je do toga da su im na čuvanje svoj novac povjeravali ne samo privatna lica već i država. Struve. 12%. Rate za otplatu zajmova bile su dosta česte. Osim njih. Ta zamjena imala je važan značaj za trgovinu jer je svaka nova oblast ubacivala na tržište i svoju monetu. dok je često znala iznositi i do 9. Najuobičajeniji način pojačavanja kapitala sastajao se u davanju zajmova uz velike kamate pomorskoj trgovini.imetaka gotovo potpuno uloženih u kreditiranje.. Prodaja i preprodaja strane monete i njena zamjena za mjesnu u početku su predstavljali glavne operacije trapezita. pa i 10 obola. igrali su veliki centri sa hramovima kojim su upravljale amfiktionije. Rashodi atenske države 2 3 R. ponekad dosta veliku. Od njih se očekivalo da budu dobro upoznati sa svim monetarnim sustavima.

27 m. Specifične vrijednosti pojedinih jedinica su ovisile o lokaciji ili epohi (npr. Površina 4 V. Atena je imala praznika više nego ijedan drugi polis. ali je s vremenom razvoj trgovine doveo do njihove postupne stanardizacije. Stara grčka. Te su mjerne jedinice varirale od grada-države do grada-države. u Egini je stopa ili pous iznosila 333 mm. Još veća sredstva u doba Kimona i Perikla trošena su na utvrđivanje Atene i drugih mjesta u Atici.2. a kasnije su poslužile kao temelj za rimske mjerne jedinice. str. pne. 4 . Struve. Znatan rashod predstavljali su izdaci za nagrade na natjecanjima. 50 m. Atički stadion je imao dužinu 184. Velike rashode zahtijevalo je i održavanje flote koja je brojala 200-300 trijera. Uz te rashode dolazili su i rashodi za podizanje javnih zgrada. dok je u Ateni bila 296 mm). Uzdržavanje vojske znatnim je dijelom država primila na sebe. Dužina Grčke mjere za dužinu su se temeljile na relativnoj dužini dijelova tijela kao što su stopalo ili prsti. U atenskom proračunu važnu stavku predstavljali su rashodi za javne potrebe.Rashodi za prinošenje žrtava i priređivanje proslava gutale su dobar dio državnog proračuna. olimpijski stadion 192. a također zlatni i srebrni vijenci. 274. 98 m. međutim. 3. Pobjednicima na konjskim ili gimnastičkim natjecanjima davale su se stotine amfora sa svetim uljem. MJERE Mjerne jedinice u antičkoj Grčkoj su se uglavnom temeljile na mjernim jedinicama iz Egipta. st. pa je tako Atena već oko 500. u Ateni iznosili su prosječno od 40 do 80 talenata. Za vrijeme rata rashodi su naglo rasli. a hodački stadion 157.4 3. imala službene mjere po kojima su svi trgovci morali baždariti svoje vage. Relativne proporcije su. bile istovjetne u grčkom svijetu. Cjelokupan iznos rashoda za potreba građevinarstva dostigao je svotu od 6 do 8 tisuća talenata.1. Ukupni godišnji rashodi sredinom i krajem 5. 3. U vojnim natjecanjima za nagradu su darivani bikovi čija je cijena bila jedna mina po glavi.

Težina Mjere za težinu se najčešće vežu uz valute jer su one u pravilu sadržavale točno određenu količinu određenog metala. vage koje su pronašli povjesničari i arheolozi ukazuju na varijacije od teoretskih standarda.3.1 plethron: tradicionalno se odnosi na količinu zemlje koju je vol s plugom mogao uzorati u jednom danu (oko 4 engleska akra). gdje je bilo dvanaest obola. Volumen Grci su volumen mjerili ovisno o tome je li riječ o suhoj ili tekućoj tvari. Bilo je i dosta prekupaca.standard koji je nastao na Eubeji i kojeg je na Atiku uveo Solon. ulje i vino. Postojala su dva dominantna standarda za težinu u istočnom Mediteranu . a seljak voće. 3. Ahranjanin je sam donosio u grad vreće ugljena. Atički/eubejski standard se navodno temeljio na klasu ječma. povrće. točnije. Međutim. iako je porijeklo grčkih standarda predmet rasprave.4. koji su kupovali od proizvođača i poslije prodavali potrošačima. obuće. 3. Svi koji su se bavili trgovinom na malo zvali 5 www. oružja ili posuđa nudio je pred svojom radnjom predmete koje su izrađivali njegovi robovi. sir. te standard koji je nastao u Egina.5 4. TRGOVINA Poljodjelci i obrtnici često su prodavali svoje proizvode bez posrednika. Grčke mjere za težinu su također vezane uz grčke valute. Proizvođač svjetiljaka.wikipedia. Zajednička jedinica za oboje kroz grčku povijest bila je cotyle ili cotyla čija je apsolutna vrijednost varirala od jednog do drugog mjesta između 210 ml i 330 ml. odnosno je li riječ o žitu ili vinu.org 5 . to je bila površina kvadrata čija je strana bila 100 podes ili 1 plethron dužine.

a vodene je tokove trebalo pregaziti jer nije bilo mostova. zanat kojim se bave nosi žig sramote. str. 268. U Periklovo doba Sredozemnim morem više nisu harali gusari jer ih je suzbila atenska talasokracija. Fleceliere. 6 . Ceste su bile loše. a takve transakcije bile su uglavnom nepodesne i skupe.6 Svaka vrsta robe imala je određeno mjesto. prelazili znatne udaljenosti. osobito ako su se bavili pomorskom trgovinom. uglavnom su to bile obične utabane staze.1. Roba je izlagana ili pod otvorenim nebom ili pod izrađenim šatorima.7 4. Trgovački brodovi imali su veliku tonažu. država je iz svojih sredstava podizala pokrivene galerije u koje su se smještale trgovine. str. . Grčka u doba Perikla. Na prijedlog Perikla.su se kapeli. V. a trgovci na veliko empori. Struve.148. Čak ukoliko su naočigled i pošteni. osim valova i nevremena. koji su robu nosili na samarima ili je vukli upregnuti u kola sa dva ili četiri kotača. Stara Grčka. unatoč nadzoru metronoma. U gradovima s velikim trgovinskim prometom. Na tržište su sa svojom robom dolazili i robovi koji su „živjeli odvojeno“ da bi tu unovčili svoje izrađevine. no usprkos tome mnogi su putujući trgovci sa svojim magarcima ili mazgama. Među tim sajmovima veliku popularnost uživao je sajam u Delfima. Bili su na lošem glasu jer su ih optuživali da varaju na vrijednosti novca i na vagi. Pored velikih hramova ili za vrijeme svečanosti održavani su posebni sajmovi na kojima su se isticali prodavači i kupci iz mnogih grčkih gradova. ponekad su pomagali 6 7 R. kompasi i snažni svjetionici. Plovilo se isključivo po danu i po lijepom vremenu. 146. noćna plovidba je bila pogibeljna jer nisu postojale dobre prekomorske karte. Trgovaca je najviše bilo u agori i okolnim ulicama. no njihov nedostatak je kako bi se pomoću skromnih tehničkih mogućnosti tako teški brodovi mogli izvlačiti na obalu u vrijeme nepogodno za plovidbu. Veletrgovci koji su morali ulagati velike svote i izlagati se odgovarajućem riziku. Pomorska trgovina Trgovina na veliko odvijala se morem. u Pireju je izgrađena specijalna galerija za trgovinu brašnom. Trgovački brodovi mogli su nesmetano ploviti ne bojeći se nikakvih opasnosti.

g.8 4. Međutim. 150. str. Isto. str. trgovci i država.2. morali su prvo dobaviti drvo iz Trakije i neke druge sirovine iz drugih zemalja. Grčka u doba Perikla. Fleceliere. Naime. pr. kao i promet brašna i kruha.bankari. odobravajući im zajmove uz velike kamate. Na toj osnovi pojavila su se udruženja trgovaca i brodovlasnika u obliku kompanija. Vidimo da se 404. Tu je država nalazila koristi za sebe jer je ubirala carinu. Glavni proizvođač žita bile su udaljene zemlje: Egipat. Te je zakone provodio odbor sitofilaka. koji je nadzirao trgovinu žitom. Odnos države prema trgovini U direktnoj vezi s porastom trgovinskog prometa i s proširivanjem tržišta pojavljuje se potreba za izvjesnom organiziranošću trgovinskih odnosa. Atena i dalje zadržala kao prva trgovačka sila. – 150.9 4. što bi izazivalo pomanjkanje i porast cijene kruha. više nego do bilo kakvih biranih poslastica. te je Atena uspostavila na njih stvarni ili pravni monopol. čak i nakon gubitka političke prevlasti. Trgovina žitom Atenjanima je naročito bilo stalo do uvoza žita. Atenska politika uvijek je bila dobrim dijelom usredotočena na pitanje opskrbe žita te je si pobjedom nad Egiptom i Sicilijom osigurala kontrolu nad žitom što je stizalo sa crnomorskih obala. Deset puta godišnje Skupština je slušala izvještaj o stanju opskrbe. Atena je u ime narodne skupštine sklapale posebne trgovinske odnose 8 9 R. 7 . e. U životu svakog polisa trgovina je igrala važnu ulogu. U pirejskoj žitnici (alfitopolu) uvijek se moralo čuvati dovoljno zaliha za potrebe grada i države. kao i obveze mlinara i pekara. uplitanje države u trgovinske odnose imalo je neusporedivo veći značaj. Atika je proizvodila premalo ječma i pšenice da bi mogla prehraniti svoje stanovništvo. n. Potrebu za tim osjećali su neposredni sudionici u trgovini. Atena je političkom prevlašću nametnula i svoju trgovinsku hegemoniju. Sicilija i crnomorsko priobalje.3. – 151. Veoma strogi zakoni određivali su obaveze veletrgovaca i srednjih trgovaca žitom (sitopola). Da bi pirejski brodograditelji mogli praviti brodove. 148.

Stara grčka. i 4. 270. Pregled su obavljali službenici. Struve. država je ponekad stavljala zabranu na izvoz nekih proizvoda. Naplata poreza obavljena je pregledom utovara svakog broda koji je ulazio u luku ili izlazio iz nje. ukazuje na nesumnjivo postojanje trgovinskog zakonodavstva u grčkim državama. Te mjere nosile su privremeni karakter i poslije njihovog ukidanja ponovno je uspostavljena slobodna trgovina. U Ateni se to prije svega odnosilo na žito. Porezi na trgovinu naplaćivali su se u svim značajnim trgovačkim lukama Sredozemnog i Crnog mora. Pravo naplate tog poreza država je prenosila putem javne licitacije na pojedine zakupce ili kompanije nekoliko zakupaca. Atenska je država također naročitu pozornost poklanjala trgovini žitom jer je to bio artikl za koji su bili zainteresirani svi stanovnici Atene. – 271. U cilju osiguranja svojih potreba. U slučaju kakvih poremećaja u novčanom sustavu ili kad bi državi hitno trebao novac. nisu raspoloživi.s drugim polisima. Među najvažnije stavke državnik prihoda spadao je porez na trgovinski promet. Kr. st. Podaci o zakonima iz oblasti trgovine u 5. Za vrijeme rata često je puta bio zabranjen izvoz živežnih namirnica i ratnog materijala kako se time ne bi okoristila neprijateljska strana. 8 . Činjenica je da su postojali specijalni sudovi za pretresanje djela iz oblasti trgovine.10 10 V. pr. država je za sebe uzimala monopol na prodaju uvezene robe. str.

Bili su veoma uspješan narod i trgovali su na najširem području što im je donijelo velika poznanstva i utjecaje. ali su usprkos svim poteškoćama postigli visok stupanj gospodarskog razvoja. Upravo zbog svoje snalažljivosti i inovativnosti vrijedni su spomena i nezaborava. Dobra organizacija države i polisa omogućila im je takav rezultat. te nam ulili sigurnost. Dali su nam dobar primjer i prve začetke ozbiljnije vanjske i unutarnje trgovine. ZAKLJUČAK Život starih Grka nimalo nije bio lak.5. 9 .

www.org 10 .6. 2. Stara Grčka. Sarajevo 1969. V. Robert Flaceliere. 3. POPIS LITERATURE 1. Grčka u doba Perikla.wikipedia. Zagreb 1979. Struve.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful