NOVAC, MJERE I TRGOVINA U ANTICI

2. NOVAC
U Homerovo i Heziodovo vrijeme razmjena dobara vršila se bez novca, trampom. Ponekad su se upotrebljavale šipke plemenitih kovina, no nisu imale određenu novčanu vrijednost. Cijena nekog predmeta ili osobe obično se mjerila grlima stoke. Novac koji je u staroj Grčkoj bio u upotrebi tamo negdje oko 7. st. pr. N. e. bio je isprva vrlo glomazan i nespretan. Imao je oblik željeznih šipki, što i jest prvotno značenje riječi obol – „ražanj“. U Sparti se upotreba novca takva oblika održala mnogo dulje nego drugdje. To je navelo neke na zaključak da je zakonodavac Likurg htio spriječiti raskoš i korupciju. Sve do Perzijskih ratova u Grčkoj zlatan ili srebrni novac je dosta rijedak, jer su i plemenite kovine bile rijetke. Nalazile su se jedino u rudnicima na tračkoj obali i na otocima Tasu i Sifnu. Otkrićem rudokopa u Maroneji 483. pr. n. e. omogućilo je širu primjenu novca od plemenite kovine. Atička je drahma imala 4,36 grama čistog srebra. U Atenskoj kovnici novca kovale su se i monete od dvije drahme – didrahme, od deset drahmi – dekadrahme, te posebne od četiri drahme – tetradrahme. Poznajemo još samo nominalne jedinice: mina je vrijedila sto drahmi, a talent 60 mina, odnosno, 6000 drahmi. S druge strane, za jedinice manje od drahme postojali su također srebrni novčići. Najčešći je bio obol, šestina drahme, zatim monet od tri, triobol, i dva obola, diobol, pa dijelovi obola; tri četvrtine tritemorion, četvrtina, tetratemorion i osmina, hemitetartemorion. Svi su ti kovani novci na jednoj strani imali lice boginje Atene sa šljemom ovjenčanim maslinovim lišćem, a na drugoj Ateninu pticu sovu s polumjesecom, mladicom masline i tri prva sloja imena Atena. Ti su se novci zvali „laurijske sove“. Ovi su likovi drugo vremena imali arhajsko obilježje jer se nije htjelo unositi nikakve promjene u novac koji je tako dugo bio u upotrebi i koji je bio veoma tražen na međunarodnom tržištu.

Atena je tijekom Peloponeskog rata svim državnim članicama Saveza nametnula svoje mjere i svoj monetarni sistem. bilo sasvim razumljivo da zajmodavac traži stanovitu odštetu za svoj rizik. Bakreni se novac u Ateni opet pojavio u 4.. s likovima dvaju božanstava delfijske amfiktionije – Demetre i Apolona. da se želi osigurati od mogućeg gubitka. prekinuto je vađenje srebra u Lauriju. taj iznos bio je povećan do trostruke vrijednosti od početne. st. pr. obično naseljenici ili oslobođeni robovi. koji su kovali Perzijanci. i zbog toga je odlučeno da se počne upotrebljavati bronca ili bakar. 131. Posljednjih godina Peloponeskog rata. Novčana jedinica koju nije izdavala neka država nego jedno međunarodno tijelo bila je amfiktionska moneta. vrijednosni odnos zlata i srebra pao od jedan prema trinaest i jedne trećine na jedan prema deset. U Periklovo vrijeme uvodi se posudba novca uz kamate. pr. kada je veliki kralj financijski podupirao Spartance. no prije svega da bi osigurala prvenstvo svojim „sovama“.. kovana oko 338. ti su se zlatnici toliko proširili po Grčkoj da je između 450. pojavljuju se prvi bankari. Pojava bankarstva Potkraj 5. i konačno se ustalio. Ukupni danak što su ga Ateni plaćale članice Saveza iznosio je najprije 460 talenata godišnje. 2 . i 336.U načelu. Rast privrednih djelatnosti uvjetovao je potrebu za investicijama. Zagreb 1979. Bio je to pokušaj monetarnog ujednačivanja koje nije imalo osobita uspjeha. usprkos prosvjedima nekih filozofa. svaka slobodna država imala je pravo kovati svoj novac. dok je. tj. Grčka u doba Perikla. Da bi doskočila tim poteškoćama. n. pr. Poteškoće su nastajale kada je trebalo promijeniti novčane jedinice raznovrsnih sistema jedne udruge. ali tek je nekoliko monetarnih tipova uspjelo zadobiti rasprostranjeniju primjenu. U trgovini je mnogovrsnost novca olakšavala prevare. Dotle je postojala samo tezauracija i beskamatni zajam. Kada su se Peloponežani učvrstili u Atici. Tada je valjalo poslati u topionice zlatne kipove da bi se od njih kovao novac.1 2. bilo 1 Robert Fleceliere. st.1. e. e. n. str. Među zlatnicima najčešći je bio darik (po imenu kralja Darija) s likom strijelca. – 134. jer su tamošnji robovi iskoristili priliku i pobjegli. n. e. No za vrijeme Peloponeskog rata vojne operacije iscrpile su rezerve. Iz nekih sudskih rasprava u pogledu nasljedstva proizlazi da je u 4. st.

269. Hramovi su u obliku darova i poklona dobivali ogromna sredstva. ponekad dosta veliku. Stopa od pet obola (10%) smatrala se veoma povoljnom. 268. Ta zamjena imala je važan značaj za trgovinu jer je svaka nova oblast ubacivala na tržište i svoju monetu. Grčka u doba Perikla. Oni su svoje usluge naplaćivali za izvjesnu svotu. a kamate su se morale isplaćivati krajem svakog lunarnog mjeseca. Sarajevo 1969. . Odanost hramova dovela je do toga da su im na čuvanje svoj novac povjeravali ne samo privatna lica već i država. Trapeziti su bili primorani da vode posebne bankarske liste za svakog svog ulagača. Bogatstvo hramova povećavalo se i putem iznajmljivanja zemlje koja je pripadala hramovima naplatom novčanih kazni.2 2. Trapeziti ili mjenjači Kod svake trgovine kao neophodno lice nalazio se trapezit ili mjenjač.3 2. ili kupnji robova za iznajmljivanje državi i pojedincima. ako ne i veću. Osim njih. str. U takvim prilikama isplata i primanje novca predstavljali su vrlo složenu situaciju.2. znači 20%. Tako se trapeziti postupno od običnih mjenjača pretvaraju u posrednike prilikom raznih trgovinskih operacija i postaju svojevrsni bankari koji primaju novac i isplaćuju ga u drugoj moneti. 3 . Tako se posao trapezita zakomplicirao.imetaka gotovo potpuno uloženih u kreditiranje. u financijskim operacijama takvu ulogu. Od njih se očekivalo da budu dobro upoznati sa svim monetarnim sustavima. Stara grčka. Prodaja i preprodaja strane monete i njena zamjena za mjesnu u početku su predstavljali glavne operacije trapezita. igrali su veliki centri sa hramovima kojim su upravljale amfiktionije. tj. Najuobičajeniji način pojačavanja kapitala sastajao se u davanju zajmova uz velike kamate pomorskoj trgovini. pa i 10 obola. Kamate su iznosile obično po jednu drahmu na minu mjesečno. te u kreditnim operacijama pri kojima su kamate hramovima ponekad donosila ogromna sredstva. Fleceliere. 134.3. Rate za otplatu zajmova bile su dosta česte. str. V. 12%. Država se nije trudila da ograniči kamatnu stopu i zbog toga su lihvari išli i dalje. dok je često znala iznositi i do 9. Rashodi atenske države 2 3 R. Struve..

olimpijski stadion 192. U atenskom proračunu važnu stavku predstavljali su rashodi za javne potrebe. 27 m. Specifične vrijednosti pojedinih jedinica su ovisile o lokaciji ili epohi (npr. pa je tako Atena već oko 500. Atena je imala praznika više nego ijedan drugi polis. Cjelokupan iznos rashoda za potreba građevinarstva dostigao je svotu od 6 do 8 tisuća talenata.Rashodi za prinošenje žrtava i priređivanje proslava gutale su dobar dio državnog proračuna. Znatan rashod predstavljali su izdaci za nagrade na natjecanjima. Za vrijeme rata rashodi su naglo rasli. MJERE Mjerne jedinice u antičkoj Grčkoj su se uglavnom temeljile na mjernim jedinicama iz Egipta. Uzdržavanje vojske znatnim je dijelom država primila na sebe. Struve. st. Uz te rashode dolazili su i rashodi za podizanje javnih zgrada.2. Površina 4 V. Stara grčka. Još veća sredstva u doba Kimona i Perikla trošena su na utvrđivanje Atene i drugih mjesta u Atici. a također zlatni i srebrni vijenci.4 3. 50 m. dok je u Ateni bila 296 mm). a kasnije su poslužile kao temelj za rimske mjerne jedinice.1. u Egini je stopa ili pous iznosila 333 mm. Atički stadion je imao dužinu 184. a hodački stadion 157. međutim. 4 . Velike rashode zahtijevalo je i održavanje flote koja je brojala 200-300 trijera. ali je s vremenom razvoj trgovine doveo do njihove postupne stanardizacije. imala službene mjere po kojima su svi trgovci morali baždariti svoje vage. 274. 3. 98 m. Te su mjerne jedinice varirale od grada-države do grada-države. Dužina Grčke mjere za dužinu su se temeljile na relativnoj dužini dijelova tijela kao što su stopalo ili prsti. u Ateni iznosili su prosječno od 40 do 80 talenata. U vojnim natjecanjima za nagradu su darivani bikovi čija je cijena bila jedna mina po glavi. Ukupni godišnji rashodi sredinom i krajem 5. bile istovjetne u grčkom svijetu. Pobjednicima na konjskim ili gimnastičkim natjecanjima davale su se stotine amfora sa svetim uljem. 3. str. Relativne proporcije su. pne.

4. Svi koji su se bavili trgovinom na malo zvali 5 www. Ahranjanin je sam donosio u grad vreće ugljena. iako je porijeklo grčkih standarda predmet rasprave. Zajednička jedinica za oboje kroz grčku povijest bila je cotyle ili cotyla čija je apsolutna vrijednost varirala od jednog do drugog mjesta između 210 ml i 330 ml. to je bila površina kvadrata čija je strana bila 100 podes ili 1 plethron dužine. vage koje su pronašli povjesničari i arheolozi ukazuju na varijacije od teoretskih standarda. Međutim. Grčke mjere za težinu su također vezane uz grčke valute.standard koji je nastao na Eubeji i kojeg je na Atiku uveo Solon. oružja ili posuđa nudio je pred svojom radnjom predmete koje su izrađivali njegovi robovi.1 plethron: tradicionalno se odnosi na količinu zemlje koju je vol s plugom mogao uzorati u jednom danu (oko 4 engleska akra). a seljak voće.3. Težina Mjere za težinu se najčešće vežu uz valute jer su one u pravilu sadržavale točno određenu količinu određenog metala. obuće. sir. 3. te standard koji je nastao u Egina. ulje i vino. povrće.wikipedia. Atički/eubejski standard se navodno temeljio na klasu ječma. Proizvođač svjetiljaka. točnije. gdje je bilo dvanaest obola. odnosno je li riječ o žitu ili vinu.5 4. Postojala su dva dominantna standarda za težinu u istočnom Mediteranu . TRGOVINA Poljodjelci i obrtnici često su prodavali svoje proizvode bez posrednika.org 5 . Volumen Grci su volumen mjerili ovisno o tome je li riječ o suhoj ili tekućoj tvari. Bilo je i dosta prekupaca. 3. koji su kupovali od proizvođača i poslije prodavali potrošačima.

V. str. Pored velikih hramova ili za vrijeme svečanosti održavani su posebni sajmovi na kojima su se isticali prodavači i kupci iz mnogih grčkih gradova.148. kompasi i snažni svjetionici. U Periklovo doba Sredozemnim morem više nisu harali gusari jer ih je suzbila atenska talasokracija. no njihov nedostatak je kako bi se pomoću skromnih tehničkih mogućnosti tako teški brodovi mogli izvlačiti na obalu u vrijeme nepogodno za plovidbu. država je iz svojih sredstava podizala pokrivene galerije u koje su se smještale trgovine. str. . osobito ako su se bavili pomorskom trgovinom. 6 .1.6 Svaka vrsta robe imala je određeno mjesto. Struve. Fleceliere. Trgovački brodovi imali su veliku tonažu. a vodene je tokove trebalo pregaziti jer nije bilo mostova. prelazili znatne udaljenosti. ponekad su pomagali 6 7 R. 146. Ceste su bile loše. Trgovaca je najviše bilo u agori i okolnim ulicama. U gradovima s velikim trgovinskim prometom. Na prijedlog Perikla. koji su robu nosili na samarima ili je vukli upregnuti u kola sa dva ili četiri kotača. noćna plovidba je bila pogibeljna jer nisu postojale dobre prekomorske karte. Čak ukoliko su naočigled i pošteni. Grčka u doba Perikla. uglavnom su to bile obične utabane staze. no usprkos tome mnogi su putujući trgovci sa svojim magarcima ili mazgama. Pomorska trgovina Trgovina na veliko odvijala se morem. 268. Stara Grčka. Bili su na lošem glasu jer su ih optuživali da varaju na vrijednosti novca i na vagi. Trgovački brodovi mogli su nesmetano ploviti ne bojeći se nikakvih opasnosti. Veletrgovci koji su morali ulagati velike svote i izlagati se odgovarajućem riziku. a trgovci na veliko empori. zanat kojim se bave nosi žig sramote. unatoč nadzoru metronoma.su se kapeli. osim valova i nevremena. Plovilo se isključivo po danu i po lijepom vremenu. Roba je izlagana ili pod otvorenim nebom ili pod izrađenim šatorima. Na tržište su sa svojom robom dolazili i robovi koji su „živjeli odvojeno“ da bi tu unovčili svoje izrađevine. u Pireju je izgrađena specijalna galerija za trgovinu brašnom.7 4. a takve transakcije bile su uglavnom nepodesne i skupe. Među tim sajmovima veliku popularnost uživao je sajam u Delfima.

Atena je političkom prevlašću nametnula i svoju trgovinsku hegemoniju. Glavni proizvođač žita bile su udaljene zemlje: Egipat. Te je zakone provodio odbor sitofilaka. Atenska politika uvijek je bila dobrim dijelom usredotočena na pitanje opskrbe žita te je si pobjedom nad Egiptom i Sicilijom osigurala kontrolu nad žitom što je stizalo sa crnomorskih obala. Odnos države prema trgovini U direktnoj vezi s porastom trgovinskog prometa i s proširivanjem tržišta pojavljuje se potreba za izvjesnom organiziranošću trgovinskih odnosa. čak i nakon gubitka političke prevlasti. Fleceliere. 7 . n. – 151. Međutim. kao i obveze mlinara i pekara.8 4. što bi izazivalo pomanjkanje i porast cijene kruha. Atena i dalje zadržala kao prva trgovačka sila. Trgovina žitom Atenjanima je naročito bilo stalo do uvoza žita. e.9 4. odobravajući im zajmove uz velike kamate. Da bi pirejski brodograditelji mogli praviti brodove. Na toj osnovi pojavila su se udruženja trgovaca i brodovlasnika u obliku kompanija. str. Tu je država nalazila koristi za sebe jer je ubirala carinu. g. pr. U pirejskoj žitnici (alfitopolu) uvijek se moralo čuvati dovoljno zaliha za potrebe grada i države. 150. Isto. koji je nadzirao trgovinu žitom. Potrebu za tim osjećali su neposredni sudionici u trgovini.bankari. Atika je proizvodila premalo ječma i pšenice da bi mogla prehraniti svoje stanovništvo. kao i promet brašna i kruha. – 150. Veoma strogi zakoni određivali su obaveze veletrgovaca i srednjih trgovaca žitom (sitopola). trgovci i država. Atena je u ime narodne skupštine sklapale posebne trgovinske odnose 8 9 R. Vidimo da se 404. Sicilija i crnomorsko priobalje. više nego do bilo kakvih biranih poslastica. uplitanje države u trgovinske odnose imalo je neusporedivo veći značaj. Naime. Deset puta godišnje Skupština je slušala izvještaj o stanju opskrbe. str.3. U životu svakog polisa trgovina je igrala važnu ulogu. morali su prvo dobaviti drvo iz Trakije i neke druge sirovine iz drugih zemalja. Grčka u doba Perikla. 148.2. te je Atena uspostavila na njih stvarni ili pravni monopol.

država je ponekad stavljala zabranu na izvoz nekih proizvoda. st. Naplata poreza obavljena je pregledom utovara svakog broda koji je ulazio u luku ili izlazio iz nje. Atenska je država također naročitu pozornost poklanjala trgovini žitom jer je to bio artikl za koji su bili zainteresirani svi stanovnici Atene. nisu raspoloživi. U Ateni se to prije svega odnosilo na žito. U slučaju kakvih poremećaja u novčanom sustavu ili kad bi državi hitno trebao novac. Za vrijeme rata često je puta bio zabranjen izvoz živežnih namirnica i ratnog materijala kako se time ne bi okoristila neprijateljska strana. 270. Kr. Te mjere nosile su privremeni karakter i poslije njihovog ukidanja ponovno je uspostavljena slobodna trgovina. – 271.10 10 V. Struve. Stara grčka.s drugim polisima. Pravo naplate tog poreza država je prenosila putem javne licitacije na pojedine zakupce ili kompanije nekoliko zakupaca. str. i 4. Među najvažnije stavke državnik prihoda spadao je porez na trgovinski promet. Pregled su obavljali službenici. 8 . ukazuje na nesumnjivo postojanje trgovinskog zakonodavstva u grčkim državama. država je za sebe uzimala monopol na prodaju uvezene robe. Podaci o zakonima iz oblasti trgovine u 5. pr. Porezi na trgovinu naplaćivali su se u svim značajnim trgovačkim lukama Sredozemnog i Crnog mora. U cilju osiguranja svojih potreba. Činjenica je da su postojali specijalni sudovi za pretresanje djela iz oblasti trgovine.

ZAKLJUČAK Život starih Grka nimalo nije bio lak. Dali su nam dobar primjer i prve začetke ozbiljnije vanjske i unutarnje trgovine. Upravo zbog svoje snalažljivosti i inovativnosti vrijedni su spomena i nezaborava. Bili su veoma uspješan narod i trgovali su na najširem području što im je donijelo velika poznanstva i utjecaje. Dobra organizacija države i polisa omogućila im je takav rezultat. 9 .5. ali su usprkos svim poteškoćama postigli visok stupanj gospodarskog razvoja. te nam ulili sigurnost.

Robert Flaceliere. www.6. POPIS LITERATURE 1. 3. Struve.wikipedia. Stara Grčka.org 10 . 2. Grčka u doba Perikla. V. Sarajevo 1969. Zagreb 1979.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful