NOVAC, MJERE I TRGOVINA U ANTICI

2. NOVAC
U Homerovo i Heziodovo vrijeme razmjena dobara vršila se bez novca, trampom. Ponekad su se upotrebljavale šipke plemenitih kovina, no nisu imale određenu novčanu vrijednost. Cijena nekog predmeta ili osobe obično se mjerila grlima stoke. Novac koji je u staroj Grčkoj bio u upotrebi tamo negdje oko 7. st. pr. N. e. bio je isprva vrlo glomazan i nespretan. Imao je oblik željeznih šipki, što i jest prvotno značenje riječi obol – „ražanj“. U Sparti se upotreba novca takva oblika održala mnogo dulje nego drugdje. To je navelo neke na zaključak da je zakonodavac Likurg htio spriječiti raskoš i korupciju. Sve do Perzijskih ratova u Grčkoj zlatan ili srebrni novac je dosta rijedak, jer su i plemenite kovine bile rijetke. Nalazile su se jedino u rudnicima na tračkoj obali i na otocima Tasu i Sifnu. Otkrićem rudokopa u Maroneji 483. pr. n. e. omogućilo je širu primjenu novca od plemenite kovine. Atička je drahma imala 4,36 grama čistog srebra. U Atenskoj kovnici novca kovale su se i monete od dvije drahme – didrahme, od deset drahmi – dekadrahme, te posebne od četiri drahme – tetradrahme. Poznajemo još samo nominalne jedinice: mina je vrijedila sto drahmi, a talent 60 mina, odnosno, 6000 drahmi. S druge strane, za jedinice manje od drahme postojali su također srebrni novčići. Najčešći je bio obol, šestina drahme, zatim monet od tri, triobol, i dva obola, diobol, pa dijelovi obola; tri četvrtine tritemorion, četvrtina, tetratemorion i osmina, hemitetartemorion. Svi su ti kovani novci na jednoj strani imali lice boginje Atene sa šljemom ovjenčanim maslinovim lišćem, a na drugoj Ateninu pticu sovu s polumjesecom, mladicom masline i tri prva sloja imena Atena. Ti su se novci zvali „laurijske sove“. Ovi su likovi drugo vremena imali arhajsko obilježje jer se nije htjelo unositi nikakve promjene u novac koji je tako dugo bio u upotrebi i koji je bio veoma tražen na međunarodnom tržištu.

s likovima dvaju božanstava delfijske amfiktionije – Demetre i Apolona. st.U načelu. Dotle je postojala samo tezauracija i beskamatni zajam. Bio je to pokušaj monetarnog ujednačivanja koje nije imalo osobita uspjeha. st. Rast privrednih djelatnosti uvjetovao je potrebu za investicijama. usprkos prosvjedima nekih filozofa. dok je. st. i konačno se ustalio. vrijednosni odnos zlata i srebra pao od jedan prema trinaest i jedne trećine na jedan prema deset. taj iznos bio je povećan do trostruke vrijednosti od početne. pr. Zagreb 1979.1 2. str. Među zlatnicima najčešći je bio darik (po imenu kralja Darija) s likom strijelca. Bakreni se novac u Ateni opet pojavio u 4. No za vrijeme Peloponeskog rata vojne operacije iscrpile su rezerve. Ukupni danak što su ga Ateni plaćale članice Saveza iznosio je najprije 460 talenata godišnje. Pojava bankarstva Potkraj 5. obično naseljenici ili oslobođeni robovi. i zbog toga je odlučeno da se počne upotrebljavati bronca ili bakar. Posljednjih godina Peloponeskog rata. kada je veliki kralj financijski podupirao Spartance. Kada su se Peloponežani učvrstili u Atici. e. Da bi doskočila tim poteškoćama. U Periklovo vrijeme uvodi se posudba novca uz kamate. i 336.. da se želi osigurati od mogućeg gubitka. bilo sasvim razumljivo da zajmodavac traži stanovitu odštetu za svoj rizik..1. no prije svega da bi osigurala prvenstvo svojim „sovama“. 131. prekinuto je vađenje srebra u Lauriju. pr. svaka slobodna država imala je pravo kovati svoj novac. n. bilo 1 Robert Fleceliere. kovana oko 338. Novčana jedinica koju nije izdavala neka država nego jedno međunarodno tijelo bila je amfiktionska moneta. – 134. Tada je valjalo poslati u topionice zlatne kipove da bi se od njih kovao novac. jer su tamošnji robovi iskoristili priliku i pobjegli. U trgovini je mnogovrsnost novca olakšavala prevare. koji su kovali Perzijanci. Iz nekih sudskih rasprava u pogledu nasljedstva proizlazi da je u 4. e. Grčka u doba Perikla. n. n. 2 . Poteškoće su nastajale kada je trebalo promijeniti novčane jedinice raznovrsnih sistema jedne udruge. Atena je tijekom Peloponeskog rata svim državnim članicama Saveza nametnula svoje mjere i svoj monetarni sistem. e. tj. ali tek je nekoliko monetarnih tipova uspjelo zadobiti rasprostranjeniju primjenu. pr. pojavljuju se prvi bankari. ti su se zlatnici toliko proširili po Grčkoj da je između 450.

u financijskim operacijama takvu ulogu. znači 20%. str. Osim njih. . Stara grčka. Fleceliere.3. dok je često znala iznositi i do 9. Tako se trapeziti postupno od običnih mjenjača pretvaraju u posrednike prilikom raznih trgovinskih operacija i postaju svojevrsni bankari koji primaju novac i isplaćuju ga u drugoj moneti. Rashodi atenske države 2 3 R. a kamate su se morale isplaćivati krajem svakog lunarnog mjeseca. Odanost hramova dovela je do toga da su im na čuvanje svoj novac povjeravali ne samo privatna lica već i država. V.3 2. Rate za otplatu zajmova bile su dosta česte. 12%.imetaka gotovo potpuno uloženih u kreditiranje. pa i 10 obola. Ta zamjena imala je važan značaj za trgovinu jer je svaka nova oblast ubacivala na tržište i svoju monetu. Trapeziti su bili primorani da vode posebne bankarske liste za svakog svog ulagača. 134. Hramovi su u obliku darova i poklona dobivali ogromna sredstva. ako ne i veću. igrali su veliki centri sa hramovima kojim su upravljale amfiktionije. Oni su svoje usluge naplaćivali za izvjesnu svotu. 268.2 2. Država se nije trudila da ograniči kamatnu stopu i zbog toga su lihvari išli i dalje. Prodaja i preprodaja strane monete i njena zamjena za mjesnu u početku su predstavljali glavne operacije trapezita.. Od njih se očekivalo da budu dobro upoznati sa svim monetarnim sustavima. U takvim prilikama isplata i primanje novca predstavljali su vrlo složenu situaciju. Bogatstvo hramova povećavalo se i putem iznajmljivanja zemlje koja je pripadala hramovima naplatom novčanih kazni. Trapeziti ili mjenjači Kod svake trgovine kao neophodno lice nalazio se trapezit ili mjenjač. Sarajevo 1969. 3 .2. Najuobičajeniji način pojačavanja kapitala sastajao se u davanju zajmova uz velike kamate pomorskoj trgovini. Kamate su iznosile obično po jednu drahmu na minu mjesečno. tj. ili kupnji robova za iznajmljivanje državi i pojedincima. Struve.269. te u kreditnim operacijama pri kojima su kamate hramovima ponekad donosila ogromna sredstva. Grčka u doba Perikla. Stopa od pet obola (10%) smatrala se veoma povoljnom. Tako se posao trapezita zakomplicirao. str. ponekad dosta veliku.

imala službene mjere po kojima su svi trgovci morali baždariti svoje vage. a hodački stadion 157. Stara grčka. olimpijski stadion 192. pa je tako Atena već oko 500. 3. 98 m.1.4 3. 3. Atički stadion je imao dužinu 184. Relativne proporcije su. 27 m. Te su mjerne jedinice varirale od grada-države do grada-države. U vojnim natjecanjima za nagradu su darivani bikovi čija je cijena bila jedna mina po glavi. Struve. Atena je imala praznika više nego ijedan drugi polis. Uzdržavanje vojske znatnim je dijelom država primila na sebe. Ukupni godišnji rashodi sredinom i krajem 5. Uz te rashode dolazili su i rashodi za podizanje javnih zgrada. 4 . Za vrijeme rata rashodi su naglo rasli. a kasnije su poslužile kao temelj za rimske mjerne jedinice. Velike rashode zahtijevalo je i održavanje flote koja je brojala 200-300 trijera. Dužina Grčke mjere za dužinu su se temeljile na relativnoj dužini dijelova tijela kao što su stopalo ili prsti. 274. Pobjednicima na konjskim ili gimnastičkim natjecanjima davale su se stotine amfora sa svetim uljem. Specifične vrijednosti pojedinih jedinica su ovisile o lokaciji ili epohi (npr.2. u Ateni iznosili su prosječno od 40 do 80 talenata. Površina 4 V. str. st. pne.Rashodi za prinošenje žrtava i priređivanje proslava gutale su dobar dio državnog proračuna. Cjelokupan iznos rashoda za potreba građevinarstva dostigao je svotu od 6 do 8 tisuća talenata. 50 m. Znatan rashod predstavljali su izdaci za nagrade na natjecanjima. bile istovjetne u grčkom svijetu. dok je u Ateni bila 296 mm). MJERE Mjerne jedinice u antičkoj Grčkoj su se uglavnom temeljile na mjernim jedinicama iz Egipta. ali je s vremenom razvoj trgovine doveo do njihove postupne stanardizacije. u Egini je stopa ili pous iznosila 333 mm. međutim. U atenskom proračunu važnu stavku predstavljali su rashodi za javne potrebe. Još veća sredstva u doba Kimona i Perikla trošena su na utvrđivanje Atene i drugih mjesta u Atici. a također zlatni i srebrni vijenci.

povrće. Proizvođač svjetiljaka. Težina Mjere za težinu se najčešće vežu uz valute jer su one u pravilu sadržavale točno određenu količinu određenog metala. Svi koji su se bavili trgovinom na malo zvali 5 www. Grčke mjere za težinu su također vezane uz grčke valute.org 5 . gdje je bilo dvanaest obola.1 plethron: tradicionalno se odnosi na količinu zemlje koju je vol s plugom mogao uzorati u jednom danu (oko 4 engleska akra). Atički/eubejski standard se navodno temeljio na klasu ječma. Bilo je i dosta prekupaca. 3. a seljak voće. točnije. odnosno je li riječ o žitu ili vinu. iako je porijeklo grčkih standarda predmet rasprave.4. to je bila površina kvadrata čija je strana bila 100 podes ili 1 plethron dužine. obuće. 3. vage koje su pronašli povjesničari i arheolozi ukazuju na varijacije od teoretskih standarda.5 4.standard koji je nastao na Eubeji i kojeg je na Atiku uveo Solon. te standard koji je nastao u Egina. Volumen Grci su volumen mjerili ovisno o tome je li riječ o suhoj ili tekućoj tvari.3. sir. Međutim. Ahranjanin je sam donosio u grad vreće ugljena. oružja ili posuđa nudio je pred svojom radnjom predmete koje su izrađivali njegovi robovi.wikipedia. Postojala su dva dominantna standarda za težinu u istočnom Mediteranu . TRGOVINA Poljodjelci i obrtnici često su prodavali svoje proizvode bez posrednika. Zajednička jedinica za oboje kroz grčku povijest bila je cotyle ili cotyla čija je apsolutna vrijednost varirala od jednog do drugog mjesta između 210 ml i 330 ml. ulje i vino. koji su kupovali od proizvođača i poslije prodavali potrošačima.

osim valova i nevremena. Veletrgovci koji su morali ulagati velike svote i izlagati se odgovarajućem riziku. U gradovima s velikim trgovinskim prometom. koji su robu nosili na samarima ili je vukli upregnuti u kola sa dva ili četiri kotača. noćna plovidba je bila pogibeljna jer nisu postojale dobre prekomorske karte. 6 . unatoč nadzoru metronoma. V. 146.6 Svaka vrsta robe imala je određeno mjesto. a trgovci na veliko empori. Trgovački brodovi mogli su nesmetano ploviti ne bojeći se nikakvih opasnosti. . a takve transakcije bile su uglavnom nepodesne i skupe. Trgovaca je najviše bilo u agori i okolnim ulicama. Trgovački brodovi imali su veliku tonažu.su se kapeli. zanat kojim se bave nosi žig sramote. Struve. Čak ukoliko su naočigled i pošteni. str. Roba je izlagana ili pod otvorenim nebom ili pod izrađenim šatorima. osobito ako su se bavili pomorskom trgovinom. str. Stara Grčka.7 4. no usprkos tome mnogi su putujući trgovci sa svojim magarcima ili mazgama. Na tržište su sa svojom robom dolazili i robovi koji su „živjeli odvojeno“ da bi tu unovčili svoje izrađevine. a vodene je tokove trebalo pregaziti jer nije bilo mostova. 268. Pomorska trgovina Trgovina na veliko odvijala se morem. država je iz svojih sredstava podizala pokrivene galerije u koje su se smještale trgovine. uglavnom su to bile obične utabane staze. U Periklovo doba Sredozemnim morem više nisu harali gusari jer ih je suzbila atenska talasokracija. Plovilo se isključivo po danu i po lijepom vremenu.1. prelazili znatne udaljenosti. kompasi i snažni svjetionici. Na prijedlog Perikla. no njihov nedostatak je kako bi se pomoću skromnih tehničkih mogućnosti tako teški brodovi mogli izvlačiti na obalu u vrijeme nepogodno za plovidbu. Fleceliere. Pored velikih hramova ili za vrijeme svečanosti održavani su posebni sajmovi na kojima su se isticali prodavači i kupci iz mnogih grčkih gradova. Grčka u doba Perikla. ponekad su pomagali 6 7 R. Bili su na lošem glasu jer su ih optuživali da varaju na vrijednosti novca i na vagi. Među tim sajmovima veliku popularnost uživao je sajam u Delfima. u Pireju je izgrađena specijalna galerija za trgovinu brašnom. Ceste su bile loše.148.

Potrebu za tim osjećali su neposredni sudionici u trgovini. Tu je država nalazila koristi za sebe jer je ubirala carinu. U životu svakog polisa trgovina je igrala važnu ulogu. str. Na toj osnovi pojavila su se udruženja trgovaca i brodovlasnika u obliku kompanija. Trgovina žitom Atenjanima je naročito bilo stalo do uvoza žita. Međutim. kao i promet brašna i kruha. uplitanje države u trgovinske odnose imalo je neusporedivo veći značaj. 148. Te je zakone provodio odbor sitofilaka. odobravajući im zajmove uz velike kamate. str. koji je nadzirao trgovinu žitom. 150. Naime. g. Deset puta godišnje Skupština je slušala izvještaj o stanju opskrbe. Glavni proizvođač žita bile su udaljene zemlje: Egipat. Atena i dalje zadržala kao prva trgovačka sila. morali su prvo dobaviti drvo iz Trakije i neke druge sirovine iz drugih zemalja. Atika je proizvodila premalo ječma i pšenice da bi mogla prehraniti svoje stanovništvo. – 150. U pirejskoj žitnici (alfitopolu) uvijek se moralo čuvati dovoljno zaliha za potrebe grada i države.bankari.2. čak i nakon gubitka političke prevlasti. te je Atena uspostavila na njih stvarni ili pravni monopol. Grčka u doba Perikla. – 151. pr. Da bi pirejski brodograditelji mogli praviti brodove. Isto. kao i obveze mlinara i pekara. Atenska politika uvijek je bila dobrim dijelom usredotočena na pitanje opskrbe žita te je si pobjedom nad Egiptom i Sicilijom osigurala kontrolu nad žitom što je stizalo sa crnomorskih obala. Atena je političkom prevlašću nametnula i svoju trgovinsku hegemoniju. više nego do bilo kakvih biranih poslastica.3. n. Odnos države prema trgovini U direktnoj vezi s porastom trgovinskog prometa i s proširivanjem tržišta pojavljuje se potreba za izvjesnom organiziranošću trgovinskih odnosa. e. Vidimo da se 404. 7 . Sicilija i crnomorsko priobalje. Veoma strogi zakoni određivali su obaveze veletrgovaca i srednjih trgovaca žitom (sitopola).8 4. Atena je u ime narodne skupštine sklapale posebne trgovinske odnose 8 9 R. što bi izazivalo pomanjkanje i porast cijene kruha.9 4. Fleceliere. trgovci i država.

ukazuje na nesumnjivo postojanje trgovinskog zakonodavstva u grčkim državama. država je ponekad stavljala zabranu na izvoz nekih proizvoda. Atenska je država također naročitu pozornost poklanjala trgovini žitom jer je to bio artikl za koji su bili zainteresirani svi stanovnici Atene. U slučaju kakvih poremećaja u novčanom sustavu ili kad bi državi hitno trebao novac. pr. 8 . Pravo naplate tog poreza država je prenosila putem javne licitacije na pojedine zakupce ili kompanije nekoliko zakupaca. st.s drugim polisima. U cilju osiguranja svojih potreba. Među najvažnije stavke državnik prihoda spadao je porez na trgovinski promet. – 271. Te mjere nosile su privremeni karakter i poslije njihovog ukidanja ponovno je uspostavljena slobodna trgovina. Pregled su obavljali službenici. 270. Podaci o zakonima iz oblasti trgovine u 5. Porezi na trgovinu naplaćivali su se u svim značajnim trgovačkim lukama Sredozemnog i Crnog mora. i 4. nisu raspoloživi. str. U Ateni se to prije svega odnosilo na žito. država je za sebe uzimala monopol na prodaju uvezene robe. Kr. Struve. Stara grčka.10 10 V. Naplata poreza obavljena je pregledom utovara svakog broda koji je ulazio u luku ili izlazio iz nje. Činjenica je da su postojali specijalni sudovi za pretresanje djela iz oblasti trgovine. Za vrijeme rata često je puta bio zabranjen izvoz živežnih namirnica i ratnog materijala kako se time ne bi okoristila neprijateljska strana.

Dali su nam dobar primjer i prve začetke ozbiljnije vanjske i unutarnje trgovine. Dobra organizacija države i polisa omogućila im je takav rezultat. 9 .5. ali su usprkos svim poteškoćama postigli visok stupanj gospodarskog razvoja. ZAKLJUČAK Život starih Grka nimalo nije bio lak. Bili su veoma uspješan narod i trgovali su na najširem području što im je donijelo velika poznanstva i utjecaje. Upravo zbog svoje snalažljivosti i inovativnosti vrijedni su spomena i nezaborava. te nam ulili sigurnost.

POPIS LITERATURE 1. V. Struve.org 10 . www. Sarajevo 1969. 2. Zagreb 1979.6. Grčka u doba Perikla.wikipedia. 3. Stara Grčka. Robert Flaceliere.