You are on page 1of 10

NOVAC, MJERE I TRGOVINA U ANTICI

2. NOVAC
U Homerovo i Heziodovo vrijeme razmjena dobara vrila se bez novca, trampom. Ponekad su se upotrebljavale ipke plemenitih kovina, no nisu imale odreenu novanu vrijednost. Cijena nekog predmeta ili osobe obino se mjerila grlima stoke. Novac koji je u staroj Grkoj bio u upotrebi tamo negdje oko 7. st. pr. N. e. bio je isprva vrlo glomazan i nespretan. Imao je oblik eljeznih ipki, to i jest prvotno znaenje rijei obol raanj. U Sparti se upotreba novca takva oblika odrala mnogo dulje nego drugdje. To je navelo neke na zakljuak da je zakonodavac Likurg htio sprijeiti rasko i korupciju. Sve do Perzijskih ratova u Grkoj zlatan ili srebrni novac je dosta rijedak, jer su i plemenite kovine bile rijetke. Nalazile su se jedino u rudnicima na trakoj obali i na otocima Tasu i Sifnu. Otkriem rudokopa u Maroneji 483. pr. n. e. omoguilo je iru primjenu novca od plemenite kovine. Atika je drahma imala 4,36 grama istog srebra. U Atenskoj kovnici novca kovale su se i monete od dvije drahme didrahme, od deset drahmi dekadrahme, te posebne od etiri drahme tetradrahme. Poznajemo jo samo nominalne jedinice: mina je vrijedila sto drahmi, a talent 60 mina, odnosno, 6000 drahmi. S druge strane, za jedinice manje od drahme postojali su takoer srebrni novii. Najei je bio obol, estina drahme, zatim monet od tri, triobol, i dva obola, diobol, pa dijelovi obola; tri etvrtine tritemorion, etvrtina, tetratemorion i osmina, hemitetartemorion. Svi su ti kovani novci na jednoj strani imali lice boginje Atene sa ljemom ovjenanim maslinovim liem, a na drugoj Ateninu pticu sovu s polumjesecom, mladicom masline i tri prva sloja imena Atena. Ti su se novci zvali laurijske sove. Ovi su likovi drugo vremena imali arhajsko obiljeje jer se nije htjelo unositi nikakve promjene u novac koji je tako dugo bio u upotrebi i koji je bio veoma traen na meunarodnom tritu.

U naelu, svaka slobodna drava imala je pravo kovati svoj novac, ali tek je nekoliko monetarnih tipova uspjelo zadobiti rasprostranjeniju primjenu. Potekoe su nastajale kada je trebalo promijeniti novane jedinice raznovrsnih sistema jedne udruge. U trgovini je mnogovrsnost novca olakavala prevare. Da bi doskoila tim potekoama, no prije svega da bi osigurala prvenstvo svojim sovama, Atena je tijekom Peloponeskog rata svim dravnim lanicama Saveza nametnula svoje mjere i svoj monetarni sistem. Ukupni danak to su ga Ateni plaale lanice Saveza iznosio je najprije 460 talenata godinje. No za vrijeme Peloponeskog rata vojne operacije iscrpile su rezerve, taj iznos bio je povean do trostruke vrijednosti od poetne. Kada su se Peloponeani uvrstili u Atici, prekinuto je vaenje srebra u Lauriju, jer su tamonji robovi iskoristili priliku i pobjegli. Tada je valjalo poslati u topionice zlatne kipove da bi se od njih kovao novac, i zbog toga je odlueno da se pone upotrebljavati bronca ili bakar. Bakreni se novac u Ateni opet pojavio u 4. st. i konano se ustalio. Meu zlatnicima najei je bio darik (po imenu kralja Darija) s likom strijelca, koji su kovali Perzijanci. Posljednjih godina Peloponeskog rata, kada je veliki kralj financijski podupirao Spartance, ti su se zlatnici toliko proirili po Grkoj da je izmeu 450. i 336. pr. n. e. vrijednosni odnos zlata i srebra pao od jedan prema trinaest i jedne treine na jedan prema deset. Novana jedinica koju nije izdavala neka drava nego jedno meunarodno tijelo bila je amfiktionska moneta, kovana oko 338. pr. n. e., s likovima dvaju boanstava delfijske amfiktionije Demetre i Apolona. Bio je to pokuaj monetarnog ujednaivanja koje nije imalo osobita uspjeha. U Periklovo vrijeme uvodi se posudba novca uz kamate. Dotle je postojala samo tezauracija i beskamatni zajam. Rast privrednih djelatnosti uvjetovao je potrebu za investicijama, dok je, usprkos prosvjedima nekih filozofa, bilo sasvim razumljivo da zajmodavac trai stanovitu odtetu za svoj rizik, tj. da se eli osigurati od mogueg gubitka.1

2.1. Pojava bankarstva


Potkraj 5. st. pr. n. e. pojavljuju se prvi bankari, obino naseljenici ili osloboeni robovi. Iz nekih sudskih rasprava u pogledu nasljedstva proizlazi da je u 4. st. bilo
1

Robert Fleceliere, Grka u doba Perikla, Zagreb 1979., str. 131. 134.

imetaka gotovo potpuno uloenih u kreditiranje. Najuobiajeniji nain pojaavanja kapitala sastajao se u davanju zajmova uz velike kamate pomorskoj trgovini, ili kupnji robova za iznajmljivanje dravi i pojedincima. Rate za otplatu zajmova bile su dosta este, a kamate su se morale isplaivati krajem svakog lunarnog mjeseca. Kamate su iznosile obino po jednu drahmu na minu mjeseno, tj. 12%. Stopa od pet obola (10%) smatrala se veoma povoljnom, dok je esto znala iznositi i do 9, pa i 10 obola, znai 20%. Drava se nije trudila da ogranii kamatnu stopu i zbog toga su lihvari ili i dalje.2

2.2. Trapeziti ili mjenjai


Kod svake trgovine kao neophodno lice nalazio se trapezit ili mjenja. Oni su svoje usluge naplaivali za izvjesnu svotu, ponekad dosta veliku. Prodaja i preprodaja strane monete i njena zamjena za mjesnu u poetku su predstavljali glavne operacije trapezita. Ta zamjena imala je vaan znaaj za trgovinu jer je svaka nova oblast ubacivala na trite i svoju monetu. Tako se posao trapezita zakomplicirao. Od njih se oekivalo da budu dobro upoznati sa svim monetarnim sustavima. U takvim prilikama isplata i primanje novca predstavljali su vrlo sloenu situaciju. Tako se trapeziti postupno od obinih mjenjaa pretvaraju u posrednike prilikom raznih trgovinskih operacija i postaju svojevrsni bankari koji primaju novac i isplauju ga u drugoj moneti. Trapeziti su bili primorani da vode posebne bankarske liste za svakog svog ulagaa. Osim njih, u financijskim operacijama takvu ulogu, ako ne i veu, igrali su veliki centri sa hramovima kojim su upravljale amfiktionije. Hramovi su u obliku darova i poklona dobivali ogromna sredstva. Bogatstvo hramova poveavalo se i putem iznajmljivanja zemlje koja je pripadala hramovima naplatom novanih kazni, te u kreditnim operacijama pri kojima su kamate hramovima ponekad donosila ogromna sredstva. Odanost hramova dovela je do toga da su im na uvanje svoj novac povjeravali ne samo privatna lica ve i drava.3

2.3. Rashodi atenske drave

2 3

R. Fleceliere, Grka u doba Perikla, str. 134. V. Struve, Stara grka, Sarajevo 1969., str. 268. - 269.

Rashodi za prinoenje rtava i prireivanje proslava gutale su dobar dio dravnog prorauna. Atena je imala praznika vie nego ijedan drugi polis. Znatan rashod predstavljali su izdaci za nagrade na natjecanjima. Pobjednicima na konjskim ili gimnastikim natjecanjima davale su se stotine amfora sa svetim uljem, a takoer zlatni i srebrni vijenci. U vojnim natjecanjima za nagradu su darivani bikovi ija je cijena bila jedna mina po glavi. Jo vea sredstva u doba Kimona i Perikla troena su na utvrivanje Atene i drugih mjesta u Atici. Uz te rashode dolazili su i rashodi za podizanje javnih zgrada. Cjelokupan iznos rashoda za potreba graevinarstva dostigao je svotu od 6 do 8 tisua talenata. U atenskom proraunu vanu stavku predstavljali su rashodi za javne potrebe. Uzdravanje vojske znatnim je dijelom drava primila na sebe. Velike rashode zahtijevalo je i odravanje flote koja je brojala 200-300 trijera. Ukupni godinji rashodi sredinom i krajem 5. st. u Ateni iznosili su prosjeno od 40 do 80 talenata. Za vrijeme rata rashodi su naglo rasli.4

3. MJERE
Mjerne jedinice u antikoj Grkoj su se uglavnom temeljile na mjernim jedinicama iz Egipta, a kasnije su posluile kao temelj za rimske mjerne jedinice. Te su mjerne jedinice varirale od grada-drave do grada-drave, ali je s vremenom razvoj trgovine doveo do njihove postupne stanardizacije, pa je tako Atena ve oko 500. pne. imala slubene mjere po kojima su svi trgovci morali badariti svoje vage.

3.1. Duina
Grke mjere za duinu su se temeljile na relativnoj duini dijelova tijela kao to su stopalo ili prsti. Specifine vrijednosti pojedinih jedinica su ovisile o lokaciji ili epohi (npr. u Egini je stopa ili pous iznosila 333 mm, dok je u Ateni bila 296 mm). Relativne proporcije su, meutim, bile istovjetne u grkom svijetu. Atiki stadion je imao duinu 184, 98 m, olimpijski stadion 192, 27 m, a hodaki stadion 157, 50 m.

3.2. Povrina
4

V. Struve, Stara grka, str. 274.

1 plethron: tradicionalno se odnosi na koliinu zemlje koju je vol s plugom mogao uzorati u jednom danu (oko 4 engleska akra); tonije, to je bila povrina kvadrata ija je strana bila 100 podes ili 1 plethron duine.

3.3. Volumen
Grci su volumen mjerili ovisno o tome je li rije o suhoj ili tekuoj tvari, odnosno je li rije o itu ili vinu. Zajednika jedinica za oboje kroz grku povijest bila je cotyle ili cotyla ija je apsolutna vrijednost varirala od jednog do drugog mjesta izmeu 210 ml i 330 ml.

3.4. Teina
Mjere za teinu se najee veu uz valute jer su one u pravilu sadravale tono odreenu koliinu odreenog metala. Grke mjere za teinu su takoer vezane uz grke valute, iako je porijeklo grkih standarda predmet rasprave. Postojala su dva dominantna standarda za teinu u istonom Mediteranu - standard koji je nastao na Eubeji i kojeg je na Atiku uveo Solon, te standard koji je nastao u Egina. Atiki/eubejski standard se navodno temeljio na klasu jema, gdje je bilo dvanaest obola. Meutim, vage koje su pronali povjesniari i arheolozi ukazuju na varijacije od teoretskih standarda.5

4. TRGOVINA
Poljodjelci i obrtnici esto su prodavali svoje proizvode bez posrednika. Ahranjanin je sam donosio u grad vree ugljena, a seljak voe, povre, sir, ulje i vino. Proizvoa svjetiljaka, obue, oruja ili posua nudio je pred svojom radnjom predmete koje su izraivali njegovi robovi. Bilo je i dosta prekupaca, koji su kupovali od proizvoaa i poslije prodavali potroaima. Svi koji su se bavili trgovinom na malo zvali
5

www.wikipedia.org

su se kapeli, a trgovci na veliko empori, osobito ako su se bavili pomorskom trgovinom. Trgovaca je najvie bilo u agori i okolnim ulicama. Bili su na loem glasu jer su ih optuivali da varaju na vrijednosti novca i na vagi, unato nadzoru metronoma. ak ukoliko su naoigled i poteni, zanat kojim se bave nosi ig sramote. Ceste su bile loe, uglavnom su to bile obine utabane staze, a vodene je tokove trebalo pregaziti jer nije bilo mostova, no usprkos tome mnogi su putujui trgovci sa svojim magarcima ili mazgama, koji su robu nosili na samarima ili je vukli upregnuti u kola sa dva ili etiri kotaa, prelazili znatne udaljenosti.6 Svaka vrsta robe imala je odreeno mjesto. Roba je izlagana ili pod otvorenim nebom ili pod izraenim atorima. U gradovima s velikim trgovinskim prometom, drava je iz svojih sredstava podizala pokrivene galerije u koje su se smjetale trgovine. Na prijedlog Perikla, u Pireju je izgraena specijalna galerija za trgovinu branom. Na trite su sa svojom robom dolazili i robovi koji su ivjeli odvojeno da bi tu unovili svoje izraevine. Pored velikih hramova ili za vrijeme sveanosti odravani su posebni sajmovi na kojima su se isticali prodavai i kupci iz mnogih grkih gradova. Meu tim sajmovima veliku popularnost uivao je sajam u Delfima.7

4.1. Pomorska trgovina


Trgovina na veliko odvijala se morem, a takve transakcije bile su uglavnom nepodesne i skupe. U Periklovo doba Sredozemnim morem vie nisu harali gusari jer ih je suzbila atenska talasokracija. Trgovaki brodovi mogli su nesmetano ploviti ne bojei se nikakvih opasnosti, osim valova i nevremena. Trgovaki brodovi imali su veliku tonau, no njihov nedostatak je kako bi se pomou skromnih tehnikih mogunosti tako teki brodovi mogli izvlaiti na obalu u vrijeme nepogodno za plovidbu. Plovilo se iskljuivo po danu i po lijepom vremenu, nona plovidba je bila pogibeljna jer nisu postojale dobre prekomorske karte, kompasi i snani svjetionici. Veletrgovci koji su morali ulagati velike svote i izlagati se odgovarajuem riziku, ponekad su pomagali
6 7

R. Fleceliere, Grka u doba Perikla, str. 146. - 148. V. Struve, Stara Grka, str. 268.

bankari, odobravajui im zajmove uz velike kamate. Tu je drava nalazila koristi za sebe jer je ubirala carinu. Atena je politikom prevlau nametnula i svoju trgovinsku hegemoniju. Da bi pirejski brodograditelji mogli praviti brodove, morali su prvo dobaviti drvo iz Trakije i neke druge sirovine iz drugih zemalja, te je Atena uspostavila na njih stvarni ili pravni monopol.8

4.2. Trgovina itom


Atenjanima je naroito bilo stalo do uvoza ita, vie nego do bilo kakvih biranih poslastica. Naime, Atika je proizvodila premalo jema i penice da bi mogla prehraniti svoje stanovnitvo. U pirejskoj itnici (alfitopolu) uvijek se moralo uvati dovoljno zaliha za potrebe grada i drave. Deset puta godinje Skuptina je sluala izvjetaj o stanju opskrbe. Veoma strogi zakoni odreivali su obaveze veletrgovaca i srednjih trgovaca itom (sitopola), kao i obveze mlinara i pekara, to bi izazivalo pomanjkanje i porast cijene kruha. Te je zakone provodio odbor sitofilaka, koji je nadzirao trgovinu itom, kao i promet brana i kruha. Glavni proizvoa ita bile su udaljene zemlje: Egipat, Sicilija i crnomorsko priobalje. Atenska politika uvijek je bila dobrim dijelom usredotoena na pitanje opskrbe ita te je si pobjedom nad Egiptom i Sicilijom osigurala kontrolu nad itom to je stizalo sa crnomorskih obala. Vidimo da se 404. g. pr. n. e. ak i nakon gubitka politike prevlasti, Atena i dalje zadrala kao prva trgovaka sila.9

4.3. Odnos drave prema trgovini


U direktnoj vezi s porastom trgovinskog prometa i s proirivanjem trita pojavljuje se potreba za izvjesnom organiziranou trgovinskih odnosa. Potrebu za tim osjeali su neposredni sudionici u trgovini, trgovci i drava. Na toj osnovi pojavila su se udruenja trgovaca i brodovlasnika u obliku kompanija. Meutim, uplitanje drave u trgovinske odnose imalo je neusporedivo vei znaaj. U ivotu svakog polisa trgovina je igrala vanu ulogu. Atena je u ime narodne skuptine sklapale posebne trgovinske odnose
8 9

R. Fleceliere, Grka u doba Perikla, str. 148. 150. Isto, str. 150. 151.

s drugim polisima. Atenska je drava takoer naroitu pozornost poklanjala trgovini itom jer je to bio artikl za koji su bili zainteresirani svi stanovnici Atene. Meu najvanije stavke dravnik prihoda spadao je porez na trgovinski promet. Pravo naplate tog poreza drava je prenosila putem javne licitacije na pojedine zakupce ili kompanije nekoliko zakupaca. Porezi na trgovinu naplaivali su se u svim znaajnim trgovakim lukama Sredozemnog i Crnog mora. Naplata poreza obavljena je pregledom utovara svakog broda koji je ulazio u luku ili izlazio iz nje. Pregled su obavljali slubenici. U sluaju kakvih poremeaja u novanom sustavu ili kad bi dravi hitno trebao novac, drava je za sebe uzimala monopol na prodaju uvezene robe. Te mjere nosile su privremeni karakter i poslije njihovog ukidanja ponovno je uspostavljena slobodna trgovina. U cilju osiguranja svojih potreba, drava je ponekad stavljala zabranu na izvoz nekih proizvoda. U Ateni se to prije svega odnosilo na ito. Za vrijeme rata esto je puta bio zabranjen izvoz ivenih namirnica i ratnog materijala kako se time ne bi okoristila neprijateljska strana. Podaci o zakonima iz oblasti trgovine u 5. i 4. st. pr. Kr. nisu raspoloivi. injenica je da su postojali specijalni sudovi za pretresanje djela iz oblasti trgovine, ukazuje na nesumnjivo postojanje trgovinskog zakonodavstva u grkim dravama.10

10

V. Struve, Stara grka, str. 270. 271.

5. ZAKLJUAK
ivot starih Grka nimalo nije bio lak, ali su usprkos svim potekoama postigli visok stupanj gospodarskog razvoja. Dobra organizacija drave i polisa omoguila im je takav rezultat. Bili su veoma uspjean narod i trgovali su na najirem podruju to im je donijelo velika poznanstva i utjecaje. Dali su nam dobar primjer i prve zaetke ozbiljnije vanjske i unutarnje trgovine, te nam ulili sigurnost. Upravo zbog svoje snalaljivosti i inovativnosti vrijedni su spomena i nezaborava.

6. POPIS LITERATURE
1. Robert Flaceliere, Grka u doba Perikla, Zagreb 1979.

2. V. Struve, Stara Grka, Sarajevo 1969. 3. www.wikipedia.org

10

You might also like