P. 1
Novac, Mjere i Trgovina u Antici

Novac, Mjere i Trgovina u Antici

|Views: 378|Likes:

More info:

Published by: Andrea Iznimka Tolić on Jul 14, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/28/2013

pdf

text

original

NOVAC, MJERE I TRGOVINA U ANTICI

2. NOVAC
U Homerovo i Heziodovo vrijeme razmjena dobara vršila se bez novca, trampom. Ponekad su se upotrebljavale šipke plemenitih kovina, no nisu imale određenu novčanu vrijednost. Cijena nekog predmeta ili osobe obično se mjerila grlima stoke. Novac koji je u staroj Grčkoj bio u upotrebi tamo negdje oko 7. st. pr. N. e. bio je isprva vrlo glomazan i nespretan. Imao je oblik željeznih šipki, što i jest prvotno značenje riječi obol – „ražanj“. U Sparti se upotreba novca takva oblika održala mnogo dulje nego drugdje. To je navelo neke na zaključak da je zakonodavac Likurg htio spriječiti raskoš i korupciju. Sve do Perzijskih ratova u Grčkoj zlatan ili srebrni novac je dosta rijedak, jer su i plemenite kovine bile rijetke. Nalazile su se jedino u rudnicima na tračkoj obali i na otocima Tasu i Sifnu. Otkrićem rudokopa u Maroneji 483. pr. n. e. omogućilo je širu primjenu novca od plemenite kovine. Atička je drahma imala 4,36 grama čistog srebra. U Atenskoj kovnici novca kovale su se i monete od dvije drahme – didrahme, od deset drahmi – dekadrahme, te posebne od četiri drahme – tetradrahme. Poznajemo još samo nominalne jedinice: mina je vrijedila sto drahmi, a talent 60 mina, odnosno, 6000 drahmi. S druge strane, za jedinice manje od drahme postojali su također srebrni novčići. Najčešći je bio obol, šestina drahme, zatim monet od tri, triobol, i dva obola, diobol, pa dijelovi obola; tri četvrtine tritemorion, četvrtina, tetratemorion i osmina, hemitetartemorion. Svi su ti kovani novci na jednoj strani imali lice boginje Atene sa šljemom ovjenčanim maslinovim lišćem, a na drugoj Ateninu pticu sovu s polumjesecom, mladicom masline i tri prva sloja imena Atena. Ti su se novci zvali „laurijske sove“. Ovi su likovi drugo vremena imali arhajsko obilježje jer se nije htjelo unositi nikakve promjene u novac koji je tako dugo bio u upotrebi i koji je bio veoma tražen na međunarodnom tržištu.

usprkos prosvjedima nekih filozofa. Ukupni danak što su ga Ateni plaćale članice Saveza iznosio je najprije 460 talenata godišnje. Rast privrednih djelatnosti uvjetovao je potrebu za investicijama.1. da se želi osigurati od mogućeg gubitka. – 134.1 2. pr. kovana oko 338. Posljednjih godina Peloponeskog rata. Dotle je postojala samo tezauracija i beskamatni zajam. taj iznos bio je povećan do trostruke vrijednosti od početne. st. pr.. Atena je tijekom Peloponeskog rata svim državnim članicama Saveza nametnula svoje mjere i svoj monetarni sistem. Tada je valjalo poslati u topionice zlatne kipove da bi se od njih kovao novac. i zbog toga je odlučeno da se počne upotrebljavati bronca ili bakar. n. U Periklovo vrijeme uvodi se posudba novca uz kamate. vrijednosni odnos zlata i srebra pao od jedan prema trinaest i jedne trećine na jedan prema deset. ti su se zlatnici toliko proširili po Grčkoj da je između 450. Zagreb 1979.U načelu. bilo sasvim razumljivo da zajmodavac traži stanovitu odštetu za svoj rizik. Bio je to pokušaj monetarnog ujednačivanja koje nije imalo osobita uspjeha. Među zlatnicima najčešći je bio darik (po imenu kralja Darija) s likom strijelca. no prije svega da bi osigurala prvenstvo svojim „sovama“. Iz nekih sudskih rasprava u pogledu nasljedstva proizlazi da je u 4. Poteškoće su nastajale kada je trebalo promijeniti novčane jedinice raznovrsnih sistema jedne udruge. 131. Pojava bankarstva Potkraj 5. i 336. pr. e. e. s likovima dvaju božanstava delfijske amfiktionije – Demetre i Apolona. No za vrijeme Peloponeskog rata vojne operacije iscrpile su rezerve. dok je. 2 . U trgovini je mnogovrsnost novca olakšavala prevare. Da bi doskočila tim poteškoćama. bilo 1 Robert Fleceliere. jer su tamošnji robovi iskoristili priliku i pobjegli. Novčana jedinica koju nije izdavala neka država nego jedno međunarodno tijelo bila je amfiktionska moneta. obično naseljenici ili oslobođeni robovi. n. prekinuto je vađenje srebra u Lauriju. kada je veliki kralj financijski podupirao Spartance. st. st. str. svaka slobodna država imala je pravo kovati svoj novac. ali tek je nekoliko monetarnih tipova uspjelo zadobiti rasprostranjeniju primjenu. i konačno se ustalio. Kada su se Peloponežani učvrstili u Atici. e. pojavljuju se prvi bankari. tj. Grčka u doba Perikla. Bakreni se novac u Ateni opet pojavio u 4. koji su kovali Perzijanci.. n.

2 2. 3 .3. Fleceliere. te u kreditnim operacijama pri kojima su kamate hramovima ponekad donosila ogromna sredstva. .. Od njih se očekivalo da budu dobro upoznati sa svim monetarnim sustavima. ponekad dosta veliku. Tako se trapeziti postupno od običnih mjenjača pretvaraju u posrednike prilikom raznih trgovinskih operacija i postaju svojevrsni bankari koji primaju novac i isplaćuju ga u drugoj moneti. Prodaja i preprodaja strane monete i njena zamjena za mjesnu u početku su predstavljali glavne operacije trapezita. ili kupnji robova za iznajmljivanje državi i pojedincima. Tako se posao trapezita zakomplicirao. Osim njih. Najuobičajeniji način pojačavanja kapitala sastajao se u davanju zajmova uz velike kamate pomorskoj trgovini. dok je često znala iznositi i do 9. Stopa od pet obola (10%) smatrala se veoma povoljnom.3 2. Struve. Sarajevo 1969. Kamate su iznosile obično po jednu drahmu na minu mjesečno. u financijskim operacijama takvu ulogu. U takvim prilikama isplata i primanje novca predstavljali su vrlo složenu situaciju.2. 12%. Oni su svoje usluge naplaćivali za izvjesnu svotu. Odanost hramova dovela je do toga da su im na čuvanje svoj novac povjeravali ne samo privatna lica već i država. pa i 10 obola. 134. Država se nije trudila da ograniči kamatnu stopu i zbog toga su lihvari išli i dalje. Ta zamjena imala je važan značaj za trgovinu jer je svaka nova oblast ubacivala na tržište i svoju monetu. Grčka u doba Perikla. ako ne i veću. Trapeziti su bili primorani da vode posebne bankarske liste za svakog svog ulagača. Stara grčka. 268. str. Bogatstvo hramova povećavalo se i putem iznajmljivanja zemlje koja je pripadala hramovima naplatom novčanih kazni.imetaka gotovo potpuno uloženih u kreditiranje. Rashodi atenske države 2 3 R. a kamate su se morale isplaćivati krajem svakog lunarnog mjeseca. znači 20%. Trapeziti ili mjenjači Kod svake trgovine kao neophodno lice nalazio se trapezit ili mjenjač. Rate za otplatu zajmova bile su dosta česte. Hramovi su u obliku darova i poklona dobivali ogromna sredstva. igrali su veliki centri sa hramovima kojim su upravljale amfiktionije.269. str. tj. V.

27 m.2. u Ateni iznosili su prosječno od 40 do 80 talenata.4 3. Velike rashode zahtijevalo je i održavanje flote koja je brojala 200-300 trijera. Struve.Rashodi za prinošenje žrtava i priređivanje proslava gutale su dobar dio državnog proračuna. U vojnim natjecanjima za nagradu su darivani bikovi čija je cijena bila jedna mina po glavi. bile istovjetne u grčkom svijetu. Relativne proporcije su. Površina 4 V. 274.1. Uzdržavanje vojske znatnim je dijelom država primila na sebe. ali je s vremenom razvoj trgovine doveo do njihove postupne stanardizacije. a kasnije su poslužile kao temelj za rimske mjerne jedinice. Dužina Grčke mjere za dužinu su se temeljile na relativnoj dužini dijelova tijela kao što su stopalo ili prsti. Znatan rashod predstavljali su izdaci za nagrade na natjecanjima. a hodački stadion 157. pa je tako Atena već oko 500. Te su mjerne jedinice varirale od grada-države do grada-države. Atena je imala praznika više nego ijedan drugi polis. Cjelokupan iznos rashoda za potreba građevinarstva dostigao je svotu od 6 do 8 tisuća talenata. u Egini je stopa ili pous iznosila 333 mm. st. 50 m. Atički stadion je imao dužinu 184. Uz te rashode dolazili su i rashodi za podizanje javnih zgrada. Ukupni godišnji rashodi sredinom i krajem 5. Još veća sredstva u doba Kimona i Perikla trošena su na utvrđivanje Atene i drugih mjesta u Atici. imala službene mjere po kojima su svi trgovci morali baždariti svoje vage. pne. str. Pobjednicima na konjskim ili gimnastičkim natjecanjima davale su se stotine amfora sa svetim uljem. međutim. U atenskom proračunu važnu stavku predstavljali su rashodi za javne potrebe. dok je u Ateni bila 296 mm). Specifične vrijednosti pojedinih jedinica su ovisile o lokaciji ili epohi (npr. Stara grčka. Za vrijeme rata rashodi su naglo rasli. MJERE Mjerne jedinice u antičkoj Grčkoj su se uglavnom temeljile na mjernim jedinicama iz Egipta. olimpijski stadion 192. 98 m. a također zlatni i srebrni vijenci. 3. 4 . 3.

Proizvođač svjetiljaka. ulje i vino. Grčke mjere za težinu su također vezane uz grčke valute.1 plethron: tradicionalno se odnosi na količinu zemlje koju je vol s plugom mogao uzorati u jednom danu (oko 4 engleska akra). 3.wikipedia. Ahranjanin je sam donosio u grad vreće ugljena. 3. Težina Mjere za težinu se najčešće vežu uz valute jer su one u pravilu sadržavale točno određenu količinu određenog metala. sir. te standard koji je nastao u Egina.4. odnosno je li riječ o žitu ili vinu. Volumen Grci su volumen mjerili ovisno o tome je li riječ o suhoj ili tekućoj tvari. to je bila površina kvadrata čija je strana bila 100 podes ili 1 plethron dužine.org 5 . koji su kupovali od proizvođača i poslije prodavali potrošačima. iako je porijeklo grčkih standarda predmet rasprave. vage koje su pronašli povjesničari i arheolozi ukazuju na varijacije od teoretskih standarda. povrće.standard koji je nastao na Eubeji i kojeg je na Atiku uveo Solon. Zajednička jedinica za oboje kroz grčku povijest bila je cotyle ili cotyla čija je apsolutna vrijednost varirala od jednog do drugog mjesta između 210 ml i 330 ml. gdje je bilo dvanaest obola. oružja ili posuđa nudio je pred svojom radnjom predmete koje su izrađivali njegovi robovi. Postojala su dva dominantna standarda za težinu u istočnom Mediteranu . TRGOVINA Poljodjelci i obrtnici često su prodavali svoje proizvode bez posrednika. Međutim. Svi koji su se bavili trgovinom na malo zvali 5 www. Atički/eubejski standard se navodno temeljio na klasu ječma. obuće. točnije.3.5 4. Bilo je i dosta prekupaca. a seljak voće.

država je iz svojih sredstava podizala pokrivene galerije u koje su se smještale trgovine.7 4. Ceste su bile loše. V. Fleceliere. zanat kojim se bave nosi žig sramote. Na tržište su sa svojom robom dolazili i robovi koji su „živjeli odvojeno“ da bi tu unovčili svoje izrađevine. Plovilo se isključivo po danu i po lijepom vremenu. Čak ukoliko su naočigled i pošteni.1. koji su robu nosili na samarima ili je vukli upregnuti u kola sa dva ili četiri kotača. Pomorska trgovina Trgovina na veliko odvijala se morem. 146. Na prijedlog Perikla. Trgovački brodovi imali su veliku tonažu. Trgovaca je najviše bilo u agori i okolnim ulicama. U Periklovo doba Sredozemnim morem više nisu harali gusari jer ih je suzbila atenska talasokracija. Veletrgovci koji su morali ulagati velike svote i izlagati se odgovarajućem riziku. Stara Grčka. kompasi i snažni svjetionici. Roba je izlagana ili pod otvorenim nebom ili pod izrađenim šatorima. a vodene je tokove trebalo pregaziti jer nije bilo mostova. Bili su na lošem glasu jer su ih optuživali da varaju na vrijednosti novca i na vagi. str. no njihov nedostatak je kako bi se pomoću skromnih tehničkih mogućnosti tako teški brodovi mogli izvlačiti na obalu u vrijeme nepogodno za plovidbu. a trgovci na veliko empori. U gradovima s velikim trgovinskim prometom. 268. uglavnom su to bile obične utabane staze. prelazili znatne udaljenosti. .su se kapeli. Među tim sajmovima veliku popularnost uživao je sajam u Delfima. osim valova i nevremena. no usprkos tome mnogi su putujući trgovci sa svojim magarcima ili mazgama.6 Svaka vrsta robe imala je određeno mjesto. noćna plovidba je bila pogibeljna jer nisu postojale dobre prekomorske karte.148. u Pireju je izgrađena specijalna galerija za trgovinu brašnom. Grčka u doba Perikla. str. 6 . Trgovački brodovi mogli su nesmetano ploviti ne bojeći se nikakvih opasnosti. ponekad su pomagali 6 7 R. unatoč nadzoru metronoma. a takve transakcije bile su uglavnom nepodesne i skupe. Struve. osobito ako su se bavili pomorskom trgovinom. Pored velikih hramova ili za vrijeme svečanosti održavani su posebni sajmovi na kojima su se isticali prodavači i kupci iz mnogih grčkih gradova.

2. Deset puta godišnje Skupština je slušala izvještaj o stanju opskrbe. Potrebu za tim osjećali su neposredni sudionici u trgovini. Atena i dalje zadržala kao prva trgovačka sila. Sicilija i crnomorsko priobalje. koji je nadzirao trgovinu žitom. čak i nakon gubitka političke prevlasti. – 150. Tu je država nalazila koristi za sebe jer je ubirala carinu. Da bi pirejski brodograditelji mogli praviti brodove. 7 . Veoma strogi zakoni određivali su obaveze veletrgovaca i srednjih trgovaca žitom (sitopola). više nego do bilo kakvih biranih poslastica. Atena je u ime narodne skupštine sklapale posebne trgovinske odnose 8 9 R.8 4. što bi izazivalo pomanjkanje i porast cijene kruha. te je Atena uspostavila na njih stvarni ili pravni monopol.3. morali su prvo dobaviti drvo iz Trakije i neke druge sirovine iz drugih zemalja. g. odobravajući im zajmove uz velike kamate. str. U pirejskoj žitnici (alfitopolu) uvijek se moralo čuvati dovoljno zaliha za potrebe grada i države. Atenska politika uvijek je bila dobrim dijelom usredotočena na pitanje opskrbe žita te je si pobjedom nad Egiptom i Sicilijom osigurala kontrolu nad žitom što je stizalo sa crnomorskih obala. Atika je proizvodila premalo ječma i pšenice da bi mogla prehraniti svoje stanovništvo. Grčka u doba Perikla. str. Odnos države prema trgovini U direktnoj vezi s porastom trgovinskog prometa i s proširivanjem tržišta pojavljuje se potreba za izvjesnom organiziranošću trgovinskih odnosa. uplitanje države u trgovinske odnose imalo je neusporedivo veći značaj. Atena je političkom prevlašću nametnula i svoju trgovinsku hegemoniju. Te je zakone provodio odbor sitofilaka. U životu svakog polisa trgovina je igrala važnu ulogu. – 151. Na toj osnovi pojavila su se udruženja trgovaca i brodovlasnika u obliku kompanija. kao i promet brašna i kruha. Glavni proizvođač žita bile su udaljene zemlje: Egipat. Naime.bankari. kao i obveze mlinara i pekara. 150. Međutim. Trgovina žitom Atenjanima je naročito bilo stalo do uvoza žita. e. Fleceliere. Isto.9 4. pr. Vidimo da se 404. n. trgovci i država. 148.

Naplata poreza obavljena je pregledom utovara svakog broda koji je ulazio u luku ili izlazio iz nje. ukazuje na nesumnjivo postojanje trgovinskog zakonodavstva u grčkim državama. st. Činjenica je da su postojali specijalni sudovi za pretresanje djela iz oblasti trgovine. 270. U slučaju kakvih poremećaja u novčanom sustavu ili kad bi državi hitno trebao novac. Među najvažnije stavke državnik prihoda spadao je porez na trgovinski promet. pr.10 10 V. Za vrijeme rata često je puta bio zabranjen izvoz živežnih namirnica i ratnog materijala kako se time ne bi okoristila neprijateljska strana. str. Porezi na trgovinu naplaćivali su se u svim značajnim trgovačkim lukama Sredozemnog i Crnog mora. Pravo naplate tog poreza država je prenosila putem javne licitacije na pojedine zakupce ili kompanije nekoliko zakupaca. Stara grčka. U Ateni se to prije svega odnosilo na žito. 8 . država je za sebe uzimala monopol na prodaju uvezene robe. Pregled su obavljali službenici. Kr. država je ponekad stavljala zabranu na izvoz nekih proizvoda. U cilju osiguranja svojih potreba. i 4. – 271. Atenska je država također naročitu pozornost poklanjala trgovini žitom jer je to bio artikl za koji su bili zainteresirani svi stanovnici Atene. Struve. Podaci o zakonima iz oblasti trgovine u 5. Te mjere nosile su privremeni karakter i poslije njihovog ukidanja ponovno je uspostavljena slobodna trgovina.s drugim polisima. nisu raspoloživi.

9 . ali su usprkos svim poteškoćama postigli visok stupanj gospodarskog razvoja. Upravo zbog svoje snalažljivosti i inovativnosti vrijedni su spomena i nezaborava. Dobra organizacija države i polisa omogućila im je takav rezultat. te nam ulili sigurnost. Dali su nam dobar primjer i prve začetke ozbiljnije vanjske i unutarnje trgovine.5. Bili su veoma uspješan narod i trgovali su na najširem području što im je donijelo velika poznanstva i utjecaje. ZAKLJUČAK Život starih Grka nimalo nije bio lak.

POPIS LITERATURE 1. Sarajevo 1969. Struve. Stara Grčka. Robert Flaceliere. Zagreb 1979. www. V. 2.6.org 10 .wikipedia. 3. Grčka u doba Perikla.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->