Nakladnik Julija KoS Tisak D-GRAF d.o.o.

Zagreb

JULIJA KO
Naklada 700 primjeraka ISBN 953-97773-0-5

ALEF BET 2IDOUSTUA

Pogled u krug zidovske povijesti, religije i obicaja

CIP - katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuciliSna knjiznica, Zagreb UDK296 94 (=411.16) 39 (=411.16) KO, Julija Alef bet zidovstva : pogled u krug zidovske povijesti, religije i obicaja / Julija Kos. -Zagreb: vlast. nakl., 1999. - 250 str.: ilustr.; 20,5 cm Kazalo. ISBN 953-97773-0-5

Ova je knjiga ostvarena uz pomoc Memorial Foundation for Jewish Culture, New York. This, book was made possible by a grant from tho Memorial Foundation for Jewish Culture, New York.

Zagreb, 1999.

Zahvaljujem svima koji su mi pomogli na putu od namjere do ostvarenja ove knjige: prof. dr. Marinu Zaninovidu za golemo znanjc koje daruje svojim studentima, za dugogodiSnju prijateljsku podrsku te za preporuku pred Memorial Foundation for Jewish Culture, New York, pred kojom su ovaj rad preporutili i dr. Ognjen Kraus, predsjednik Zidovske optine Zagreb i robin Eliezer Papo, za Sto i njima zahvaljujem. Hvala rabinu Kotelu Dadonu i rabinu Isaku Asielu za strudne naputke, kolegama i prijbteljima za savjete i pomoc tijekom pisanja i pripreme teksta za tisak, te Memorial Foundation for Jewish Culture, New York, za povjerenje iskazano ovome radu. Zahvaljujem uditeljima i prijateljima za znanje i osjeaje koje su mi pruzili, a najblizima za podrsku, razumijevanje i ljubav tijekom moga rada na knjizi (sto im nije uvijek bilo lako...).

Posvefrijem ovu knjigu susretima koji su potaknuli njezin nastanak, osobito onima bolnim.

SadrZaj:
U krugu zidovstva - umjesto predgovora
POVIJESNI KRUG: 40 STOLJECA

13 15 15 38 42 44 50,, 50 53 54tk/ 61 62 64 ~~ 66-/ 67-] 69 70 72 477^ 77 ^ 89 91 93 *i 95^ 97, 100 fr." 104

OD PRAOTACA DO DANAS Od praotaca do Holokausta f 1941-1945: Holokaust 2idovi svijeta nakon Holokausta Drfavalzrael TEMELJNI KRUG: NACELA, ZNAKOVII SIMBOLI Identitet: tko je Zidov Izabrani Narod, narod Saveza ^Narod Knjige: Tora i Tanah, Talmud, Zohar Zemlja Obedana Bozje Ime: slava i zaStita ; Deset zapovijedi - Aseret ha-diberot -^613 zabrana i zapovijedi - Tarjag micvot ^13 nacela vjerovanja - SloSa asar ikarim Mesija: ocekivanje i nadanje f-Blagoslovi - B'rahot Molitva: miSljenje srcem 4-Vjerski zakon i obvezujuca tradicija: Halaha fCuvanje posvecenosti: kaSrut Zivot i obitelj: temeljna vrijednost Odnos prema suvremenim tehnologijama -f-SrediSnji zhak: jeruzalemski Hram f OkupljaliSte: bet ha-kneset - sinagoga Znak posvecenosti: hebrejski, sveti jezik Jeziciraseljenosti: jidiS i ladino Zidovska imena i prezimena: tradicija i akulturacija

KRUG DODIRA: ODNOS S DRUGIM ZAJEDNICAMA Zidovstvo: jedan od korijena dviju SlROKIKRUGZIDOVSTVA.......................................................................................................124 velikih objavljenih religija Krug zajedniStva i razli&tosti: ogranci zidovstva.......................................125 Sedam zapovijedi i zabrana za Narode Smjerovi suvremenoga zidovstva .._...................................................................................135 Duga povijest antisemitizma Mesijanskipokreti i sekte u okviru zidovstva....................................................139 Cionizam: pokret za povratak u Erec Israel .......................................................................... . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .Pravednici medu Narodima ..... . . .141 Prijelaz u zidovstvo GODlSNJI KRUG: BLAGDANI I POSTOVI........................................................144 *j"Zidovskikalendar ..............................................................................................................................144 DODATAK ^-Sabat: sveti dan mirovanja......................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 Kako u hrvatskome jeziku pisati hebrejska /-fVelikiblaedani ........... ............. . . .155 i jidiS imena i rijefii I , v " ............................. -^fRoS ha-Sana - nova godina: obljetnica stvaranja svijeta.....................155 <4jom Kipur - dan pomirbe: post i pokajanje..........................................................159 Kazalo pojmova :. Tri hododasna blagdana: Sukot, Pesah i Savuot...........................................164 T^-Sukot: blagdan sjenica..........................................................................................................................164 HoSana raba: dan zakljuCenja godiSnjega sudenja.....................................166 S'mini aceret i Simhat Tora: obnavljanje kruga Citanja Tore..........166 "fpesah: blagdan oslobodenja............................................._......................................................167 Razdoblje Sefirat ha-omer: tuzni tjedni izmedu Pesaha i Savuota ................................................................................................................171 "fc$avuot: blagdan primanja Tore...............................................................................................172 Mali blagdani: dani radosti........................................................................................................174 RoS hode: blagdan mladaka.....................................................................................................174 -^Hanuka: blagdan svjetlosti________. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174 Tu bi-S'vat: nova godina drve<5a.............................................................................................178 ~j~urim.: blagdan izbavljenja...........................................................................................................179 Lag ba-omer: blagdan radosti usred tuznih tjedana................................181 Spomen-dani: poStovanje i sjeianje..................................................................................181 "/jom ha-Soa: dan sjeiianja na zrrve Holokausta................................................181 Jom ha-acmaut: dan neovisnosti Drzave Izrael..............................................182 Postovi: pokajanje i sjeCanje na tragiCne i tuzne dane...........................183
..............

f-Mezuza: svakodnevna opomena r......................................................................................110 -^Mikve: kupka oi$enja....................................................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .112 -f~Obredna odjeca: znak posvefenosti i razlikovanja....................................114 Obvezni, dopuSteni i zabranjeni znakovi: uvanje identiteta ..... 117 -jhMenora.........................................................._.........................................................................................................119 'f-Magen David - Davidov Stit .......................................................................................................120 f-Vinova loza......................................................................................................................................................122 Maslina..........................................................._.......................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123

ZIVCTNIKRUG: POTOVANJE ZAKONA -fRodenje i Brit mila: primanje u zajednicu -^-Barmicva, Batmicva: punoljetnost Zarukei vjenCanje -f-Brak i spolni zivot Smrt i posmrtni obi^aji

189 190 192 194 199 213 219 219 228 230 236 238 240

244 246

U krugu zidovstva - umjesto predgovora

Hrvatskome dtateljstvu do sada nije bila dostupna tiskovina koja bi mu sustavno i sazeto priblizila zivotne dnjenice zidovske svakodnevice. U ovoj je knjizi, pored najkratega mogudeg prikaza zidovske povijesti i osnovnih statisti&ih podataka o suvremenome zidovskom puCanstvu u Hrvatskoj, Izraelu i svijetu, iznesen temelj zidovskih vjerovanja i obitaja, uglavnom prema ortodoksnome pristupu, budud da je ortodoksija izvorigte svih kasnijih zidovskih sljedbi, no nazna&na su i konzervativna i liberalna shvatfanja. U 2idovstvu za svaki zamislivi postupak u zivotu osobe postoji ispravan, zidovski naCin postupanja: od molitve i proslave blagdana sve do ustajanja nakon jutarnjega budenja, uzimanja hrane, vode ili naCina na koji se obavljaju fizioloSke potrebe, a svi se ostali nadni dr^e neispravnima za 2adove. Time zidovstvo osvjeSCuje svaki 2ivotni Cin kako bi mu se namijenilo dolifno poStovanje, neodvojivo od poStovanja Ijudske osobe i zivota. Nakon tisutfa godina vjernosti, dio zidovskoga naroda prije relativno kratkoga vremena poteo je gubiti zanimanje za sudionigtvo u Narodu Izabranome. Tijekom gotovo tri tisu<5e godina progonjen, narod je Izraelov u 19. stoljec^u, mnogo stolje6i nakon gubitka Hrama i drzave - a sva su ona bila ispunjena patnjom - poeo nalaziti razumijevanje u ofima naroda s kojima je zivio. Gradanska prava koja su 2idovi s mukom i postupno osvajalidonosila su i jedan gorak plod: akulturaciju pa i asimilaciju. Uz ravnopravnost dolazilo je i napuStanje vjere praotaca, gubitak tradicije, temelja Cuvanja identiteta. Dva stolje6a, devetnaesto i dvadeseto, donijela su viSe preokreta 2idovskome narodu u europskoj raseljenosti nego sva ranija stolje^a zajedno. Gradanska prava odobrena u pojedinim dravama ti13

jekom 19. stoljeca donijela su prvo potpuno nerazumijevanje medu razdvojenim zidovskim zajednicama, prvo raslojavanje na ortodoksne i reformirane zajednice. Prvi put je jedan dio zajednice drzao neki drugi dio nazadnim, pa i primitivnim, i to zbog duboke vjere i vjernosti koju je ovaj potonji i dalje cuvao?! Prvi je put dio zajednice drzao sebe naprednim i intelektualnim stoga Sto je zaboravio ili zabacivao obiiaje predaka?! Zatim je doSla tragedija sredinom 20. stoljeca: Holokaust, hebrejski: $oa, Velika nesreca, Veliko stradanje. $oa je odnijela najved dio pripadnika zidovske zajednice na okupiranim podrucjima - smrtno je stradalo izmedu trecine i polovine ukupne zidovske populacije svijeta. Medu malim brojem prezivjelih s podrucja na kojemu se dogodila $oa, priblizno polovina je napustila mjesta patnje i pridruzila se pokuSaju ostvarenja jednoga sna: stvaranju drzave Izrael. U jednome dijelu europskih prostora nastavanih preostalim Zidovima istodobno je nastajala polustoljetna vladavina drzavnoga bezvjerja: joS jedan cunbenik napustanja religije kao temelja koji je odrzao zajednicu tijekom tisucljea. Mnogi Sto su zivjeli i bili rodeni u torn vremenu i na torn podrucju samo su jog podrijetlom bili Zidovi, zabacujuci tradiciju i religiju, kraljeznicu zidovskoga identiteta. I ja sarn odrasla uz obiteljska sjedanja roditelja na njihove zidovske obitelji, na zidovske rodake i prijatelje - gotovo svi su stradali u Holokaustu - ali naS je dom bio bez zivoga zidovskog identiteta. Moje duboko poStovanje za zidovski narod nije ukljudvalo i moj vlastiti zivot, naslijede mojih predaka Sto je trajalo u meni. Tada mi je jedan rabin, pri razgledavanju simbola zidovstva prikazanih u njegovoj sinagogi, kada mu rekoh da su mi oni poznati kao povijesni likovni prikazi, odgovorio smjeSkajud se ogorc"eno: Za tebe toje povijeit, za meneje to zivot! Jedna refienica pokrenula je otponac: zabljesnula me je spoznaja da Narod Izabrani nije muzejski izlozak ve<5 zivo traje; i ja mogu biti njegovim dijelom, jesam njegovim dijelom. Bilo bi vjerojatno pretjerano redi da sam tada pronaSla Boga: dni se zapravo da je On, tijekom godina, pronalazio - a tada konacno pronasao - mene. Stoga je ova knjiga nastala i kao dio zahvalnosti za pronadeni identitet. Nadam se da ce biti korisna svima koji su zeIjeli postavljati pitanja o zidovstvu ali nisu imali kome. 14

POVIJESNI KRUG: 40 STOLJECA OD PRAOTACA DO DANAS

Ispripovijedano krace od najkracega moguceg!

Od praotaca do Holokausta Vrijeme praotaca

Razdoblje praotaca izvoriStem je zidovske povijesti. Stoji li na poetku praotac Abraham ili neki njegov suvremenik nepoznata imena, pitanje je opredjeljenja za prihvadanje religijskog ili druga^ijeg tumafienja najranije zidovske proSlosti. Zidovska tradicija na pofetku svoje povijesti nalazi praoce: Abrahama (hebrejski: Avraham), njegova sina Isaka (hebrejski: Jichak) i unuka Jakova (hebrejski: Jaakov) nazvanoga Izraelom. Abrahamu, koji 15

je zivio u vrijeme obozavanja idola, tradicija ve u njegovu djetinjem uzrasru pripisuje spoznaju postojanja jednoga jedinoga, vjeciioga Boga, kao prvo takvo poimanje u povijesti ljudskoga roda. Time Abraham postaje prvim Zidovom, praocem zidovskoga naroda. Zbog njegove duboke vjere Bog ga izabere izmedu idolopoklonika te mu ree neka iz svoje mezopotamijske postojbine krene u Kanaan, Zemlju Obeanu, gdje ce biti blagoslovljen i postati praocem mnoStva. Ovo se dogodilo u vrijeme oko 2000. godine p.K. Putem vigekratne objave trojici praotaca, a i tijekom neobinih zivotnih dogadaja Sto su ih zadesili, Bog je opetovao svoje obeCanje. Egipatsko suSanjstvo i Izlazak Jakov-Izrael imao je dvanaest sinova, rodonacelnika dvanaest kasnijih izraelkanskih plemena. U okviru pustolovine uzrokovane ljubomorom brade na Josipa, oCeva miljenika, ovaj u mladidcoj dobi dospijeva u Egipat, veliku i mocnu, dobro uredenu drzavu u vrijeme oko 1850. p.K., kada se sve ovo dogadalo. Na kraju, Bozji plan i vlastite sposobnosti uzdignu Josipa na drugi najviSi polozaj u Egiptu, odmah do faraona, a Josip ponovnol sretno pronalazi svoga ostarjela roditelja i svoju pokajanu zloestu bradju I nastane se svi u Egiptu, gdje im dobro bijaSe, njima i njihovim sinovima, snahama i brojnoj djeci njihovoj, pored punih dadavih lonaca na ognjigtima... U egipatskim spisima nazvani su narodom Habiru (Hebreji). No, idila nije potrajala. Nije problem zapravo bio u tome gto su Zidovi bili faraonovi robovi; ta svaki je ovjek u Egiptu bio faraonov rob, a u zemlji se nije loge zivjelo, ve je problem nastao oko 1800. p.K., kada je u Egiptu zavladao faraon koji vige, kako Biblija kaze, nije znao za Josipa. Nastalo je vrijeme kada su brojne, a povijesno prve, protuzidovske mjere poele Haft ti zidovski narod. Cini se da je ukupno ^etiri stolje<5a dug rad na izradbi opeka za faraonske gradevine bio za 2idove manjevie prinudan. Uz to, faraonu se nije svidala plodnost zidovskih zena, posebice u usporedbi s neplodno3u egipatskih. Tako on-naredi istrebljenje zidovske muke novorodenfadi, prvi 16

u beskrajnom povijesnom nizu pokuSaja zatiranja zidovskoga naroda. Medu dje^icom odredenom za smrt naao se oko 1400. p.K. i MoSe (egipatski: dijete ili iz vode izvadeni), kojega te kasnije u Europi nazvati Moses odnosno Mozes, a u hrvatskome jeziku Mojsije. Njegova ga je domiSljata i odlufna majka odludla spasiti, te ga je oajni2kom majdnskom lukavoS^u smjestila u dom egipatske kraljevne, gdje je odgojen kao egipatski velika. No, toga je Mojsija Bog odredio ne za udobnost i dvorsku rasko ve za sve prednosti i nevolje predvodenja svoga nemarnog, nemirnog, teSkog i, uopte,^ugavgg plemena na putu Izlaska iz suzanjstva egipatskoga. Nakon kojekakvih nevoIja s tvrdoglavim faraonom (Bog ga je u meduvremenu smekao putem deset golemih nesre<5a to su zadesile egipatski narod), Mojsije povede sve zidovske muSkarce, zene i djecu, potomke dvanaestorice Izraelovih sinova, okupljene u dvanaest plemena: Reuven, Simon Levi, Jehuda, Jichakar, Zebulun, Benjamin, Dan, Naftali, Gad, Aer, Efrajim i Menace. U Egipat su etiri stoljeca ranije uli kao skupina od 70 osoba, a Mojsije je u Izlasku predvodio narod od 600.000 muSkaraca (s odgovarajutim brojem-zena i djece). Poveo ih je u pustinju, natrag prema istoku i Obedanoj Zemlji, ravno put Crvenoga mora Sto ga je Bog pogodno i hitro razmaknuo za svoj narod, da bi zatim svu tu vodurinu srrovalio na neplivade Egipcane... No, 2idovi nesmetano krenuSe dalje, suhih nogu i zaStiCeni jakom Bozjom rukom. Zacijelo su bili Saroliko mnoStvo ti ljudi to su sav svoj posjed morali ponijeti sobom ili zauvijek ostaviti. Bili su nauCeni na obilje i lako zapaljiva znaiaja, a poSli su u besplodnu pustinju pod vodstvpm ovjeka koji ni sam nije dovoljno obuzdavao svoju plamenu narav. No, tu su bili njegov brat Aharon (Aron) i sestra, proro&ca Miriam, zastupajud ga i uvode(5i red... Uskoro je poeo prigovarati ovaj puk nenauen na oskudicu, to sve ostavi u brzini bijega, noseti u pustinju jog neukvasani, na brzinu ispeien kruh, tanak poput pogae. Imao je Mojsije gorkih trenutaka voded te ljude pustinjom, slijedeci Bozji plameni stup noCu a stup dima danju, jer kada god bi im na trenutak okrenuo leda, na^inili bi nepodopgtinu. Prehranjivao ih je u pustinjskoj nestagid sam Bog, Saljud im manu, hranjivu i zdravu ali dni se neprivladjiva okusa. Petkom, Bog bi davao
17
KNJINICA "JURAJ HABDELlC"
T A r D C1 D

dvostruk obrok, kako ljudi radom ne bi morali povrijediti subotnji mir. No, to nije zadovoljavalo ove ljude naucene na jau hranu, te su zbog pohlepe za raznovrsnijom prehranom neprestano zapadali u nevolje. Mojsije bi ih, neupitno, bio mogao provesti pustinjom za manje od etrdeset godina, koliko je lutanje ukupno trajalo, no to je razdoblje bilo nuzno za moralno sazrijevanje Zidova kao naroda, za spoznaju da pun lonac ne moze zamijeniti slobodu a jo3 manje moze nadomjestiti Jedinoga koji ih je izabrao za svoj narod. Cetrdeset godina pustinje bilo im je prijeko potrebno kako bi za vodstvo stasao naraStaj roden u pustinji, Sto nije poznavao egipatskoga nadna zivota. Upravo je u pustinji, iskovan od teSke ali uporne naravi, humora, teSkoca i oskudice, te spoznaje Jedinoga Boga, nastao onaj zidovski narod kakav te nastaviti trajati tijekom tisudjeca povijesti. Ni samome Mojsiju, jer je okusio od egipatske raskosi, nije bilo dopuSteno ud u Zernlju Obe^anu, ali vjecno su uz njega sjecanje, poStovanje i zahvalnost zidovskoga naroda prema tome najvecemu zidovskome proroku i ucitelju, sto je u ime svih Zidova primio Savez s Bogom. Poetkom lutanja pustinjom bio je pozvan na goru Sinaj gdje mu je Bog predao dvije kamene ploie na kojima je osobno upisao deset zabrana i zapovijedi te izrekao Toru, Zakon. Tijekom toga kratkoga vremena Mojsijeva izbivanja, Zidovi su se brzo i oStro zabavili izradujud zlatno tele i klanjajud mu se... (Zapravo, tradicijsko zlatno tele zacijelo je bilo bik, est u istocnomediteranskim kultovima, ili pak egipatska bozanska krava.) Tako su neprestano stvarali nevolje ovom osamdesetgodiSnjaku, potresenom golemom odgovornoScu to ju je prihvatio, koji je sa Sinaja silazio joS ispunjen neiskazivim osjecajem svete Bozje nazocnosti, tegled kamene ploe s Bozjim zapovijedima i vjerojatno zabrinut hoce li zapamtiti sve rijed Tore... 0 Tpra, s njezinih_613 mz.oazL{naredbenih i zabranjuiudh-od^,, redaba - ovih_drugih ima viSe!) gvojevrstan je ugpvor: Zidovi e za sya. vremena ostati Bo^ji Narod Izabrani, uz uvjet dzzanja ovih mzcy,<2L,Osje<iaj gto su ga imali u pustinji o svome Bogu kao modiijem od drugih bozanstava zamijenit ce vremenom vjerovanjem u Njega samoga kao VjeCnoga i Jedinoga, stvaratelja i kralja svemira, koji ih je izabrao za svoj posveceni narod. 18

Razdoblje sudaca Tako je zavrsilo djetinjstvo zidovskoga naroda. Dospjeli su, nakon mnogo teko<fa, do Zemlje Obedane. Bilo je to sredinom 13. stoljg^rxKJBog im je zemlju dodue obeiao, ali im )e nije "pre3aoposve slobodnu, te su vrludali od grada do grada, sravnjivali sve sa zemljom, zapalili Sto se moglo zapaliti, uzeli sto nije bilo dostatno Cuvano. Oko 1200. p.K. djeca su se Izraelova povezala u sustav plemena predvodenih vodama - sucima, i prostorno manje-vie stabilizirala, no susjedi Filistejci bili su neprestana prijetnja mladome narodu. Vrludanje se nastavljalo ali sada u vjerskome podruju: svako malo zaboravljali su Zidovi Savez i prepuStali se sumnjivim ferima poganskih bozanstava. Svaki put bi bili kaznjeni, strogo ali odnski, time sto bi ih pregazila susjedna poganska plemena. No, uvijek bi se ponovno pridigli, podrzavani jakom Bozjom rukom sto ih je izbavila iz Egipta. Prorod su s vise ili manje uspjeha neprestano pozivali na vjernost Bogu i prijetili posljedicama za klanjanje idolima, ali napori su im bili otezani nepostojanjem srediSnjice kulta obof avanja Jedinoga Boga. Nakon dodijavanja vjedto nezajazljivih 2iddva, to su se zasitili sudaca te su vapili za kraljem, Bog im je dao kralja, bezuspjeno ih opominjud na opce i pojedinacne probleme to ih cekaju u monarhiji.

Razdoblje kraljeva
Kultje_cgntralmrao a plemenj^onacncLUJedinila kao narod pod y|aj|ayinom p.o^ pTKTOvdje je, Cini se, zavrslo pubertet i poCela b'urna mladost lidovskoga naroda. Zbog nesuglasica qkq vladalaCkog^pjistupa, prorok 'mue^Sajmuel}_ppq^vajDJe_r2woga_^dQ^^ IjaTZan&aijio se David,^ u^inivSi Jemzalem_sj^ojorrLpxije^tpjnicom. D a v i c e i t n i k , ^oyjek_osebujna znaCa[a, a tradicija ga . i kao autora JPsalama. .JSJ5SSy_i?^ .sin,, _kraj ..Saamun (hebrejski: Slomo ha-meleh), u hrvatskjorne poznaLj.os_i.kao SaImnon i_SolornQri,..dao_s,agraditi prvi Hram-i-smjestio-u-BJega kovfeg Saveza s. icamenim plo^ama 19

Sto su ga uza sve nezgode Zidovi nosili sobom sve od vremena susreta s Bogom na sinajskoj gori. Davidu, kralju ratovanja, nije bilo dano sagraditi Hram, vec Salamunu, kralju mira. Ovdje, u 10. stoljeu p.K., s podrucja herojskoga mita neupitno stupamo na podrucje povijesnih dnjenica. Kralj Salamun je znameniti mirotvorac, mudrac i administrator. On stvara dobro organiziranu drzavu koja svojim ustrojstvom podsjea na uredene drzave susjeda. Prvi Hram, sredigte svega zidovstva, sredigte kulta Jedinoga, podize u Jeruzalemu upravo ovaj veliki kralj, graditelj i posjednik skromnoga harema s gotovo tisudj zena. No, jaki oCevi imaju slabe sinove: njegpy sin Rehobparn gubt.jedinstvo_zemlje. Juzno. je kraljevstvo, Jehuda, pstalp_vjer^ no payidoyoj dmastiji, Hramu i Stovanju Jedinoga, dok je^sjeverno, Izrael, bilo nestabilno i stalno se podavalo zlatnqme teletu i drugim nepodopStinama. Proroci su vrlo aktivni u ovome razdoblju, propovijedajud neprestano protiv poganskih stranih kultova. Oba su kraljevstva neprestano u ratu sa_susjednima, a ugrq2ayajulK i dva" velika susjeda: Asirija najsjgyeruj^ Egipat na jugu. Oko godine 720_p_.K.']Eraelj_e pao pqdLAsirce, a njegovi zitelji su prognani i vremenom najvjerojatnije asimilirani u asirsko pufanstvo. Ovi prognanici poznati su kao Deset izgubljenih plemena. (Do danas nisu pronadena, a ponovno 6e ih okupiti, prema tradiciji, tek MaSiah - Mesija, kada bude doSao.) Godine 586. p.K. pada kraljevstvo Jehuda pod Babiloricje, u vrijeme njihova kralja Nevukadnecara (poznatog i kao Nabukodonosor). Hram i Jeruzalem unisteni su, a zitelji arpxayljeni u Babilon, u takozvano babilonsko suzanjstvo. Povratak iz babilonskoga suzanjstva, obnova i rabinsko razdoblje Zidovske nevolje tumafi biblijski tekst kaznom za grijehe, prije svega grijeh klanianja idolima. Usprkos tome, rasprseni babilonskim svijetom, Zidovi vode uspjeSan gospodarski zivot, uzivajud prednosti visokorazvijene administracije i jednakih gradanskih prava. Razaranje drzave i Hrama bilo je ipak bolno iskustvo, a zudnja za sruenim Jeruzalemom neprebolna. Tada
20

se rada \jbrf_ fM-fe ^d^y SHram. Hrnm a, te se zidovske zajednice okupljaju u sinagogama, slave Boga i nadaju se povratku. Ta ih nada nikada nije napustila tijekom dugog niza stolje<ia. Prodor Perzijanaca koji su pokorili Babilon doimao se 2idova kao djelo Bozje ruke: dopuSten im je povratak u Jeruzalem i ponovna gradnja Hrama. Prva skupina povramika brojala je 42.360 muSkaraca i 7.337 robova (uz odgovarajud broj zena i djece!). Do_515. godine p,K.. Hram je bio ponovnojagraden, ali ope prilike bile su teSke. Godine 458. p.K. druga je skupina povramika, oko 18.000 ljudi, dospjela u Jeruzalem. Vodeni prorocima Ezrom i Nehemijom, ukupno dvjestotinjak tisuda povramika zapode pobozniji, pokajnidki zivot u Zemlji Obedanoj. Iskustva kazne za idolopoklonstvo bila su u najmanju ruku neugodna, te 2idovi odluie zivjeti strogo prema zahtjevima Tore. Tako rabini prionuSe poslu te sljededh stolje^a nastaje konafina redakcija biblijskih tekstova. Zidovi to su ostali u raseljenosti, u Babilonu, na egipatskome otoku Elefantini i drugdje, imali su i dalje kojekakvih nevolja, ali zajednice su opstajale, osjecajuci trajnu pripadnost zidovstvu. Prorocima Ezrqm i Nehemijom zayrgilo je razdoblje proroka i zapoCelp razdoblje u kojemu <Ie rabini, opirno razmatrati bezbrojna pitanja Sto su nastajala na temelju vec prihvacenih knjiga. Tako nastajubrojnefmis'ne:- komentari i pojaSnjenja svetih tekstova. U^vrijeme drugoga Hrama djeluje sedamdeseterodani Sanhedrin, Veliko rabinsko vijete, kpje se bavi najvedm religijskim pitanjima, odreduje kalendar i rjesava druge teSke probleme, dok se sudenjem u gradanskome pravu bave manja vije^a koja broje 33 rabina. Pod grckim vladarima Mirna razdoblja za Zidove traju kratko, burna dolaze esto. Tako je iidoyskajdrzava 332. p.K. pala pod Aleksandra.Yeliko^ ga, nepobjedivog osvajaca Sto je zivio burno i brzo, pa je tako i
21

nestao. Nakon njegove smrti vlast se njegovih nasljednika mijenjala vrtoglavo, da bi se 301. p.K. nametnuo helenistidki egipatski vladar P.tolemej Prvi. Godine 198. p.K. mijenja se dinastija ali ostaje grCka vlast: nastupa vrijeme Seleukida, helenistidkih sirijskih vladara. Za svo to vrijeme Zidovi zadrzavaju lijepu mjeru autonomije. Dok su uredno pladali poreze i prireze mogli su se mirno iscjedivati radom i njegovati svoju vjeru. Veliki svedenik bio je zapravo vladar, podreden tek osvajadkom guverneru. No, dok se zidovska sirotinja klanjala samo Vjecnome, vodedi slojevi su osjetili ponovni sirenski poziv zlatnoga teleta mod i vlasti; podela ih je privladti helenistidka kultura Sto ih je zapljuskivala sa sviju strana. Stali su usvajati grdke obidaje, govor i druStvene odnose vladajudega sloja. Istodobno, grdd se vladari nisu mijeSali u zidovsku vjeru u Jedinoga Boga, zadovoljavali su se orimanjem dobara kada im je zatrebalo novca (a trebalo je cesto!). Ali, nastalo je vrijeme vladara Antioha ^etvrtogajjpifarta, kojemu se svidjelo malo prodrmati zidovskim unutraSnjim pitanjima, te je iskazao odludnu namjeru odvajanja Zidova od njihova Boga Adonaja - Gospodina, njihova hadna zivota i obidaja, nametanjem grddh poganskih nadomjestaka. Vjerna Savezu i predvodena skupinom najcvrSdih vjernika, vedina naroda opredijelila se za duvanje tradicije. Suprotno njima, vodedi su krugovi, plemsrvo i svedenstvo, uglavnom izabrali helenizadju, vjerojatno sramed se svojih primitivnih bliznjih koji grdevito duvaju tradiciju. Konadno, doslo je i do zabrane drzanja propisa zidovske religije: Zidov koji bi slavio Sabat ili obrezanje sina izlagao se smrtnoj kazni. Kralj Antioh nametao je zidovskoj zajednici idolopoklonstvo i zabranjenu hranu, osobito svinjetinu. Hramsko je sveCenstvo imenovao sam Antioh, a Hram je obesveden postavljanjem kipa Zeusa Olimpijskog i preimenovan u Zeusov hram. No tvrdoglavi Zidovi, nerazdvojivo povezani sa svojim nevidljivim Bogom, u velikoj su vedni odbili grfko zlatno tele (a kamoli tek svinju, neovisno o hrustavoj kozici!) i oduprli se uz cijenu velikih patnji i progona. Grki vladari su tjerali, i tjerali, i tjerali, i kona^no su prerjerali. Mjera je bila prepunjena te je 167. p.K. izbio ustanak predvoden svedenikom Matitjahuom. Vodstvo ustanka je kasnije preuzeo njegov sin Jchuda ha-Makabi (neto<ino poznat pod ime22

nom Juda Makabejac). Godine 164. p.K, Hram je oslobaden, o.bredno qdjsden i ponQyno po.sve^en..Tradicijski,.tada je_samo za jedarTdan gorenja dostajalo obredno dstoga ulja za veliki sedme-joEfala hramski svijedajak, Menoru, no Bog je ucinip udp svjetJ5sfi te je ulje gorjelo osam dana. Na spomen togajuda,slavise otada blagdan Hanuka (Posvedenje). Godinu dana kasnije, profuvjernidki zakoni su povudeni i nadnjena je nagodba, koja je ubrzo iznevjerena s grfke strane, te je bilo dosta nevolja i nereda, dok 142. p.K. zidovska drzava nije ponovno zadobila neovisnost. Pod velikaskom dinastijom HaSmonejaca, kojima je pripadao i Jehuda ha-Makabi, drzava ulazi u joS jedno razdoblje mira i jaanja.

Farizeji i Saduceji
Skupina koja se u vrijeme helenistidcoga nasilja najdvrgde zalagala za dstodu iidovske vjere, koja je sebe nazivala - kako bi drugadje - Hasidim (Pobpzni, Pravedni) oblikovala se tijekom_l. stol|e<a p.K. u veoma .aktivnu skupinu nazvanu PeruSim (Farizeji), zalazud se za opdu dostupnost proudavanja svetih tekstova, umjesto udenja dqtad ogranidenoga na hramsko svedenstvo. Suprotstavljena im je bila skupina nazyana Cedukim (Saduceji)^ prema velikome svedeniku iz biblijskih vremena, Cadoku (i to - kako bi drugadje - znad Pravedan, Pobozan!). Skupinu su dnili pripadnici svedenstva i plemstva, uvjereni da se istina treba uti samo iz Hrama, onako kako je oni odrede. Farizeji su, dakle, zeljeli demokratsko i elastidio ali pobozno druStvo u kojemu svi slojevi imaju pravo na svoju rije. Takvo je druStvo, medutim, mogude ustrojiti samo uz kompromise, te su ih Farizeji i udnili, relativizirajud neke od dotadasnjih temeljnih religijskih postavki. No, Saduceji se suprotstavljaju takvome kompromisu: osporavaju neizvorna vjerovanja u uskrsnude tijela, besmrtnost due, andele, natprirodne pojave. Oni se kruto drze rijeci Svetoga pisma u toj mjeri da ne prihvadaju niti osuvremenjivanje kaznenoga prava, Sto ga predlazu prakticni i dovjekoljubivi Farizeji. Kako bilo, Saduceji su, premda manje popularni, drzali Hram i povlasticu nadzora nad njim, 23

dok je Farizejima preostalo zapravo biti disidentima, buntovnicima. Nisu ovi problem! bill bez utjecaja politike, jer od Hrama prihvadena HaSmonejska dinastija - kako su naglaSavali Farizeji - nije vodila lozu od Davida, pomazanoga kralja, pa je mozda i legalitet vladajudh Hasmonejaca bio upitan... HaSmonejti, pak, nisu im propustili uzvratiti... No, ipak su se Farizeji vis"e zanimali za vjerski negoli za politiCki zivot naroda. Njihove rasprave postale su dijelovima Misne i Talmuda, a njihova su naCela postala temeljem onakvoga zidovstva kakvo nam je poznato tijekom posljednjih dvaju tisudjeca. U tome burnom i prijelomnom vremenu razvilo se i vie zidovskih sekta (medu inima i prethodnici krSanskih ideja, Eseni), no nijedna nije cjelovito i izravno prezivjela kasnija stoljeda. Pad pod vlast Rima Dinastid<e nesloge i gradanski rat kao njihova posljedica ubrzali su pad pod rimsku vlast, no ni u kojem se sluCaju ne bi mogla mala zidovska drzava, na grkome i latinskome nazvana Judea, suprotstaviti Rimu u njegovu najvitamijem razdoblju. Godine 63. p.K. nastupa rimska vlast i podnju desetljeda burnih politidcih dogadanja. No, puk najvjerojamije ne osjeda mnogo od toga: ljudi rade i mole, a dok ih god puStaju moliti, i dok imaju to raditi da bi zivjeli, zive jednako pod svakom vlaSdj. Dapace, vjerska je tradicija poStovana pod (inaOe zloglasnim) kraljem Herodom, kojega su Rimljani postavili na prijestolje te je tako istodobno bio judejskim kraljem i rimskim namjesnikom. Ne bi se moglo red da su ga Zidovi voljeli. Izazvao je dosta nereda i smrti no to i nije bilo toliko potresno samome puku jer te su se smrti dogadale bitno iznad puCkoga okruzja! Vie je smetalo Herodovo nezidovsko podrijetlo - bio je Idumejac - to nije bila osobina koju bi 2idovi rado vidjeli u svoga kralja. No, ozenio se HaSmonejkom Mariamnom, pa je tako (osobito za one koji su ga podrzavali) sve bilo u redu glede legaliteta njegova kraljevanja. Zacijelo je, s druge strane, puku odgovarala Herodova golema graditeljska djelatnost: tijekom devet godina jedanaest je tisu6a ljudi neprestano bilo uposleno na
24

obnovi i dogradnji drugoga Hrama, to je u vrijeme prorokn Ezre bio obnovljen na ruSevinama prvoga, Salamunova. Slom drzave Predigra uniStenja Jeruzalema i drugoga Hrama nastala jo godine 66. kada je Hram odbio prihvatiti obrednu zrtvu religijski elastifinih Rimljana, to su je oni, ne razumijevajiufi jcdnobozaflku bit zidovstva, pred zidovskoga Boga zeljeli prinijeti za dobrobit rimskoga naroda i imperatora. Cini se da je velika pobuna protiv rimske vlasti tada pokrenuta upravo iz Hrama, kao jedan od valova otpora. No taj je val udvojenom snagom udario natrag o zidine Hrama: 70. godine_p_aojie Jeruzaseca ava), istggajdjrjyafeda4e,.prije-YJle,,stptina. godina pap i pTvTHram. jPgst na dan tiSaa be-ava, kao sppmen na unigtenje oFajii:Hramoya,. odriap se do danas. Pad Hrama znado je tragi^an prijelom. Prestanak hramskih djelatnosti, svedenifke sluzbe, prinoSenja zivotinjskih i biIjnih rtava, sve to bilo je kraj djelovanja Hrama kao srediSta zidovskoga svijeta, ovoga puta na neodredeno dugo vrijeme: do dolaska Mesije, koji e ga ponovno poditi. No nije to istodobno znadlo i trenutnu decentralizaciju zidovstva. Sanhedrin, najvige vjersko tijelo, preselio se iz Jeruzalema, gotovo sravnjenoga sa zemljom, u mjesto Javne. Raseljenost, iako postoji ved od vremena babilonskoga suzanjstva pa i ranije, joS nije preuzela ulogu vjerske srediSnjice, koja e u Javneu potrajati jo neko vrijeme. Istodobno, nakon pada Jeruzalema, tijekom triju godina odolijeva rimskoj opsadi utvrda Masada, voded unaprijed izgubljenu bitku ve6 izgubljenoga rata, ali ostajuCi sve do danas primjerom zidovskoga otpora i u beznadnim okolnostima. Branitelji Masade izabrali su radije smrt od vlastite ruke riego predaju, namjenjujud svoje zivote opomeni bududh naraStaja, daju<ii im plemenitu ali i opasnu poruku: zidovstvo se u najgorem sluCaju od obesvetenja mofe obraniti svjesnim napuStanjem zivota. Nemirni i prakti6\ graditelji, Rimljani supozeljeli na ruSevinama Jeruzalema podid svoju koloniju. Za Zidove, izmorene
25

posljednjim stoljedma nametanja grckoga i rimskoga poganstva, bilo je to previSe. Tako je u prvoj polovini 2. stoljeca izbio ustanak dji je voda, Bar Kohba, sa svojim sljedbenicima odolijevao tijekom nekoliko godina i zadao Rimljanima mnogo nevolja. No, ustanak je poludo gorke plodove konacne i potpune propasti. Po njegovu zavrSetku zidovsko je puCanstvo bilo djelomice mrtvo, djelomice prodano u roblje a djelomice u bijegu. Tada raseljenost preuzima vodstvo u vjerskim pitanjima zidovstva. Politika pitanja zidovske drzave prestaju postojati, i nece postojati tijekom sljededh osamnaest stoljeca. Nakon gubitka drzave Nikada nisu Zidovi potpuno prognani niti zatrti u Zemlji Obecanoj, iako je 2ivot za preostale bio daleko od ugode. Mnoge su se vlasti smjenjivale u sljededm stoljedma: rimska, perzijska, bizantska (kao nasljednica rimske vlasti), arapska, krizarska. Zidovi napuStaju obradbu zemlje i naseljavaju se u gradovima gdje je zivot sigurniji i pruza manje neugodnih iznenadenja. Zajednice u Ramleu i Tiberijasu dostigle su veliku brojnost i napredak. U 15. i 16. stoljeda naseljava se u gradu Cfatu skupina zidovskih. prognanika iz Spanjolske (koja se pod kraIjevskim parom Ferdinandom i Izabelom odludla rijeiiti svoje velike zidovske zajednice, pljadcajud je pritom do gola - zahvat kratkoga daha i u konacnici loS gospodarski potez, no pobozni kraljevski par nije mnogo znao o gospodarstvu...). Ovi prethodnici povratka u Zemlju Obecanu bili su sljedbenici misti6noga kabalistickog ucenja, nastaloga u Spanjolskoj nekoliko stoljeca ranije. Blizu Cfata napisao je u to vrijeme i Josef Karo svoje golemo djelo Sulhan aruh - Prostrt stol, Sto <Je postati obvezujudm propisnikom svakidaSnjega zivota diljem zidovstva.

Raseljenost prije uspona Europe

Vrijeme raseljenosti Zidova pomelo je stoljedma prije konapropasti drzave i Hrama. No ona prava raseljenost, grdd nazvana dijaspora a hebrejski galut, koja te se morati oslanjati 26

vlastitu snagu, bez oslonca u Jeruzalemu, nastaje tek nakon eubitka Hrama. Velike zidovske zajednice Staroga vijeka: Babilon, Aleksandrija, Rim, Damask, Korint i druge, dobit ce sestrinske zajednice u dotad zabafienim krajevima sredinje Europe, rubnim dijelovima nekadagnjega Rimskog carstva. Na njegovim ruSevinama zapo^et ce Srednji vijek, vijek Europe. Tu ce stoljedma prebivati brojne zidovske zajednice, nastavljajuci drevnu tradiciju, ziveci Zajedno s narodima koji tek nastaju mijeSanjem novodoslih naroda s ranijim stanovniStvom. No, prije nego ce Europa preuzeti vodstvo, u prastaroj babilonskoj raseljenosti nastaje posljednji i najblistaviji dragulj kasne bliskoistofine zidovske misli: babilonski Talmud. Istodobno sa samim krajem zapadnorimskoga carstva, na kraju 5. sjto_ljega,_nasta|e_JsQnadia redakcija goleme zbirke komentara na sveteJekstoveXije ce odredbe postati obvezujuce za dtavu zi3ovsku zajednicu a sam golemi tekst mentalna vjezba za nebrojene naraStaje rabina i drugih zidovskih muSkaraca (a u rijetkim slucajevima i poneke zene). Zajednica u Babilonu (danas u drzavi Irak) odr2ala se uz nevjerojatne teSkoce joS petnaest stolje^a nakon nastanka Talmuda. U nae vrijeme ova zajednica, stara 2500 godina, gotovo viSe ne postoji. Na Arabijskom poluotoku odrzala se do naSih dana mala zajednica jemenskih Zidova, koji su se oglusili o poziv proroka Ezre za povratak u Cion, prije vie od 25 stoljeca. Bave se vecinom radom u srebru i zlatu jer to je islamskome puku zabranjeno mjesnim vjerskim obicajima. Ova zajednica sa^uvala je drevne obi^aje i drevni oblik hebrejskoga jezika. Gotovo svi pripadnici ove zajednice nali su u naSe vrijeme uto^iSte u Izraelu. U danaSnjoj Etiopiji do naSih se dana odrzala drevna zidovska zajednica Beta Izrael, takozvani FalaSi, koja se prema tradicijskome tumaCenju odvojila od jezgre vec u vrijeme kralja Salamuna, te ima mnoge osobite obicaje, a donedavna nije poznavala Talmud i mnoge druge spise nastale nakon odvajanja. Zbog tekih prilika u kojima se zajedrdca nasla u drugoj polovini 20. stoljeca, gotovo su svi pripadnici zajednice naSli utodte u Izraelu.

na

27

Raseljenost: Spanjolska U vrijeme nastanka ranoga Srednjeg vijeka, cvatu sjevernoafric"ke zajednice u raseljenosti. Objavljuju se mnogi komentari vjerskih tekstova i rabinska miSljenja o praktic'nim 2ivotnim problemima, a vjerski iivot buja. Niz ovih zajednica nastavlja se na Spanjolskome tlu, gdje krsc"anski Vizigoti progone Zidove, no prodorom Islama iz Afrike, na Pirinejskom poluotoku dolazi do uspona 2idovske zajednice u vjerski snoSljivom ozracj'u Spanjolske muslimanske uljudbe. Tu Ce nastati mnoga velika djela zidovske misli, na arapskom i hebrejskom jeziku. Zidovi su aktivni u slobodnim zvanjima, napose u medicini ali takoder u trgovini i obrtima. Cvate hebrejska poezija i druga pisana rijec". Djeluju Jehuda ha-Levi, Maimonides i drugi zldovski ufenjaci; JMoSe deJLeon stvara zaetak Kabale,,^ rnistignoga ppkreta s tradicijpm koja se2e u kaidejs^ejiusti&ieJkultoveu.X)obrobit je bila tolika da se gotovo zaboravilo na tragedije Sto su kosile fidovski puk i zidovsku misao. Ovo je vrijeme opravdano nazvano Zlatnim dobom. Ono je postalo dijelom mitologije Spanjolskih Zidova, Sefarda, koji se stoljedma nakon gubitka svoje Spanjolske domovine nje sje&iju jednako kao i vjefno zaljenoga Ciona. Spanjolska Zlatnoga doba bila je za Zidove domovina, za razliku od vedne drugih podrucja raseljenosti, Sto su samo boraviSta. Uspjehom krSc"anske rekonkviste prilike se nisu bitno pogorSale, ali vremenom Crkva podnje dniti pritisak 2eled pokrstiti Zidove. Problem nije bio u rasi - u bioloSkom, politi^kom i ideoloSkom smislu tada jo nebitnom pojmu - ved u religiji. Zidovi bi krtenjem bili izbjegli teSkote ali time istodobno izgubili i svoju izabranost pred Bogom. Nakon tisudgodiSnjih iskustava, tvrdoglavo vjerni Vjefnome, uzdajud se u snaznu ruku Sto ih je izvela iz Egipta, velikom vednom c^uvaju svoj 2idovski identitet. Godine 1391. postaje doista teSko. Crkva ne odustaje, ali ni Zidovi ne odustaju. Kona&io, stoljede kasnije, 1492. (u godini europskoga otkrida Amerike)/ Spanjolski vladarski par, Ferdinand i Izabela, provjerava cvrstinu svoje krs<^anske vjere silom je nametud svojim 2idovskim podanidma. Vise od 200.000 ljudi stavljeno je pred odluku: pokrstiti se ili
28

ostaviti svoj dom i sav posjed. Oni koji su odludli jud svoju vjeru, otiSli su bez iega. Oni pak koji su odluCili ostati morali su ostanku zrtvovati napustanje vjere praotaca krstenjemsebe i svoje obitelji. Gotovo polovina Spanjolskih Zidova, oko 100.000 ljudi, prebjegla je u susjedni Portugal, gdjc c ih nasilno pokrStavanje ipak pogoditi nekoliko godina kasnije. Istodobno su brojni pokrteni Zidovi, njih nekoliko desetina tisuca, dospjeli pod jurisdikciju Inkvizidje kao heretici, krS^ani gto su se vratili Zidovstvu. EHljem Spanjolske gorjele su zive Ijudske lomafe radi prijetnje jo neotkrivenim heretidma i radi zabave pravovjernima. Ipak, medu preostalima velik je dio, iako pokrsten, stoljedmajpotajno i5uvao uspomenu na svoje zidovske korijene. Ovi su Zidovi poznati pod nazivom marani, svinje. Tako su ih imenom mrske 2ivotinje oznadli - zar je moglo biti drugafiije - oni koji su izabrali tezak put odlaska. No, tijekom stotina godina nakon izgona, ovo je ime izgubilo svoj ponizavajud znafiaj. Maranske su se obitelji nakon mnogo narastaja potajnoga Cuvanja pripadnosti 2idovstvu ipak ranije ili kasnije pretopile u gpanjolsko krSdansko puCanstvo, te mnogi od danasnjih ^panjolaca u sebi i ne znajud nose dio zidovske krvi. Zidovi izbjeglice sebe su nazvali S'faradim_ (Sgfardi, Spanjplci) gremaTJ^nu svcj^^ zivaOe^rac?. Sto tisuca Sefarda trazilo je skloniSte. Dalje se na zapad nije moglo, trebalo se nakon tisuda petsto godina boravka u Spanjolskoj ponovno vraCati na istok. Tek poneki, najodvainiji, krenuli su dalje na zapad, u Ameriku, prated Kristofera Kolumba, za kojega se drzl da je mo2da i sam bio maran. Jedan pokajnic"ki dn, stoljedma nakon izgona, dogodio se tijekom vremena Holokausta: vie desetina tisuda Zidova spaseno je od nacistid<oga progona pomou Spanjolskih diplomatskih vlasti, kojima je Spanjolski diktator Franco (za kojega neki u najnovije vrijeme drf e da je i sam bio potomak marana) naredio punu sudat pri tuma^enju zakonske odredbe, proglaSene 1924. godine, o mogudiosti ponovnog dobivanja Spanjolskoga dr2avljanstva za potomke prognanih Sefarda. Naime, pri davanju spasonosndga Spanjolskog driavljanstva ova je povlastica, zbog teSkih progona-^id^vau Europi, bez zapitkivanja odobravana i brojnimi'ASkenazima\d ih od sigurne smrti.
\ 29

Nakon izgona Zidova, u Spanjolskoj nije bilo sinagoge tijekom 475 godina, sve do 1967. Pet stotina godina nakon izgona, godine 1992, zidovska je zajednica dozivjela pribivanje panjolskoga kralja obredu u sinagogi i njegovo smjerno ispricavanje zbog izgona Sto ga je podnio njegov daleki prethodnik. Istodobno, s obzirom da Spanjolska i dalje nudi svoje drzavIjanstvo (uz uyjet nastanjivanja na njezinome tlu) potomcima prognanih, u posljednjem se desetljecu 20. stoljeca krug zatvorio povratkom Sefarda u Spanjolsku. Naime, potomci nekadaSnjih spanjolskih prognanika, koji su utodSte nasli u Otomanskome carstvu, u zabitnoj zemlji Bosni, imali su mogudiost zakloniti se pred ratom Sto ih je zadesio i nastaniti se u Spanjolskoj, postajud njezinim punopravnim drzavljanima.

Raseljenost: Otomansko carstvo

Golemo islamsko Otomansko carstvo, u mnogocemu nasIjednik istodioga Rimskog carstva, bilo je zavicajem mnogobrojnih zidovskih zajednica. Osobitost carevine bila je u jednakim gradanskim pravima za sve, odnosno barem u zajamcenom visokom stupnju zaStite osnovnih gradanskih sloboda neovisno o vjeri, rasi i narodnosti pojedinca ili zajednice. U torn snosljivom okruzju cvale su brojne zidovske zajednice, trajud neprekinuto stoljedma, tromo i bez burnih dogadanja ali zivotno, kao i samo Carstvo. Ne bi trebalo zakljudti da je zerrdja islamskoga gospodstva bila neki zemaljski raj za Zidove (ili krScane) no mjera vjerske snoSljivosti prema neislamskome pucanstvu bila je zaudujuce visoka za to sumracno vrijeme Europe, dok je mjera pojedinacnih antisemitskih ispada bila neusporedivo niza nego u krajevima pod krScanskom vlaScu. Krajem 15. stoljeiia Spanjolska istjeruje sve svoje 2idove, a vjerski snoSljivo i gospodarski mudro Otomansko carstvo rado prihvaca velik dio izbjeglica, Cuded se gluposti Spanjolskih vladara. Tako panjolski 2idovi, Sefardi, dospijevaju u Bosnu i mnoge druge krajeve pod vlaScu Otomanskoga carstva, gdje ce u osobitostima mjesnih prilika i uz visok stupanj samostalnosti trajati do pada Carstva pa i nakon toga, sve do 1941. godine. Pocetak Holokausta
30

oznacio je i pocetak kraja sefardske kulture poluotoka Balkana, nastale u okviru Otomanskoga carstva. Otomansko je carstvo stared ipak poprimalo i antisemitske natruhe, iako nevolje Zidova nisu nikada bile tako dugotrajne ili masovne kao u krScanskome svijetu. No, slabljenjem turskoga udjela u ustrojstvu vlasti pri kraju trajanja Otomanskoga carstva, prilike za Zidove viSe nisu toliko povoljne kao ranije, a i opce zivotne okolnosti postaju loSije nego u tadaSnjem krcanskome svijetu. Predsmrtna agonija bolesnika na Bosporu, kako je potkraj svoga postojanja nazivano Otomansko carstvo, donijela je teze zivotne uvjete svima, a osobito neislamskome pucanstvu. Stoga je zidovski puk svuda radosno docekivao prestanak otomanske vlasti. Osim u raseljenosti, Zidovi su i u Palestini, koja je dotad bila u sklopu Otomanskoga carstva, bili obradovani dokidanjem otomanske vlasti i nastupanjem britanskoga mandata. Raseljenost: sredisnja i zapadna Europa
>

U predjelima danasnje Francuske i Njemafike zivjeli su Zidovi jo od rimskoga vremena. Njihove su zajednice, vjerne neprestano Jedinome, trajale u uspavanome okruzju ranoga Srednjega vijeka, te su dionicima blistave pojave radanja Europe. Velik dio srednjovjekovnoga procvata Europa duguje upravo svojim zidovskim stanovnicima, njihovim medunarodnim rodbinskim vezama (to su ih stjecajem druStveno-povijesnih okolnosti vige stvarali i lake odrzavali od drugih Europljana), njihovim znanjima i sposobnostima usvojenima tijekom tisudjeca. U mladoj Europi Zidovi su tada jedini vec star narod. No, nastalo je vrijeme pocetka velikih pokreta europskoga pucanstva, osobito krizarskih vojni. Krizarski pohodi u sveti rat svakoga bi puta ponajprije sravnili po neki gradic naseljen Zidovima, pa bi zatim rued, paled i silujud po krscanskim zemljama krenuli u oslobadanje od islamske vlasti groba onoga Blagoga, Sto je i sam bio od zidovskoga roda. Urjecajem Crkve na ta kretanja, za europske Zidove jo su se pogorSale strahote pogroma. Krizari su zeljeli zaraditi carstvo nebesko izmedu os31

talogai pokrStavanjem Zidova. Ovi pak, trajno tvrdoglavi i nepopravljivo odani Vjecnome, ugledajud se na zajednidco samoubojstvo drevnih branitelja Rimljanima opsjednute utvrde Masade, ako se krStenje nije moglo drugadje izbjeci zrtvovali su svoje Zivote i zivote svoje djece veli^anju svetoga Imena. U to je vrijeme u akenasku jutarnju Sabatnu sluzbu uvedena molitva Av harahamim (Milosrdni O&), kao zamolba nebeskome Ocu da se sjeti tih zajednica koje su umrle radi slave njegova Imena. UnatoC neprestanome strahu i povremenim tekim pogromima, zidovski je kulturni zivot cvao, iako uz neprestane tekoe. Povremeno bi Zidovi bill izgnani iz nekog kraja pa im je zatim postupno ponovno dopuSteno naseljavanje. U takvim nestabilnim okolnostima nastaju do danas mjerodavni komentari Biblije i najvecega dijela Talmuda, Sto ih je napisao rabinj?lpmo Jgenjichak (1Q4Q-1105), ozrtatirodime
_ _ ^

Tu se u vjerovanje umijeSao i dio demonologije i drugih pukih vjerovanja iz Sirega, nezidovskog okruzja, a sva su ta vjerovanja i pristupi utkani do danas u tradicijuJ2id^vaj\kenaza^_kojLavo ime nose prema hebrejskom nazivu'za^jemacku, ASkenaz. U vrijeme ranoga uspona Europe, na pofetku 13. stoljeca, bili su Zidovi uglavnom trgovci i sitni trgovci-pokucari, te profesionalni posudivad novca, budud da im je zakonima bilo uskrafeno posjedovanje zemlje, a Crkva je prijedla krtanima baviti se posudbom novca kao zanimanjem. Kasnije je 2idovima prigovarano upravo bavljenje ovim zanimanjem, popularno nazvanim lihvarstvom, iako je to naj etfe bilo jedino ^ime su se smjeli baviti. 2idovi su smatrani osobnim posjedom pojedinoga plemida na (Jijem su podrufju zivjeli, a Crkva je tinila pritisak na te plemide neka ograni^e gradanska prava svojim zidovskim podanicima. Mnogi su od tih velikaSa otvoreno zagovarali 2idove i pruzali im dobre uvjete opstanka u okviru svoje ovlasti, no to nikada nije bilo trajno. U Engleskoj slika je bila poput one u srediSnjoj Europi: domatini su trebali Zidove, njihovo znanje i sposobnosti, novae nastao bankarstvom, zanimanjem na koje su Zidovi bili gotovo primorani ne smijud se baviti poljodjelstvom niti obrtima. Bilo
32

[oSih vremena (posebice vrijeme polazaka krizarskih pohoda) o boljih vremena, zatiSja. TeSka i manje teSka razdoblja jivala su se do potkraj 13. stoljeCa, kada su Zidovi izgnani iz Engleske, te im je povratak dopuSten tek u 17. stoljecfu. , Krajem 18. i tijekom 19. stoljetfa javlja se pokret za crnancipaciju, nazvan Haskala (Prosvjec'ivanje), koji usporcdo s posttrpnim dobivanjem jednakih gradanskih prava za 2idove naglaSava potrebu stjecanja europskoga akademskog znanjn. Time istodobno uvodi elemente akulturacije Zidova u Sire druStvo. (toorba Haskale, predvodena tradicijskim rabinima, drzala je nafela Haskale jednakima asimilaciji. Doista, jedan od udnaka Haskale bilo je stvaranje reformirane struje zidovstva. Drugi je pak ufinak doista bio asimilacija, bududi da se jedan dio zldovskoga puka srediSnje Europe postupno gotovo potpuno odvojio od tradicijskoga nadma iivota, prihva(5ajud u potpunosti natin zivota nezidovske doma^inske zajednice. Istodobno, znanstveni studij zidovstva i zidovske povijesti poeo se razvijati upravo zahvaljujuci nafelima Haskale. No, nisu ostvarene njezine osnovne namjere: uvodenje europskoga akademskog znanja u zidovsku zajednicu, uz fiuvanje tradicijskog naCina zivota. Druga polovina 19. stoljec"a je diljem srediSnje i zapadne Europe vrijeme postupnog proSirivanja punih gradanskih prava i na Zidove, poimanja njihove potrebe osvajanja jednakih prava i prestanka mirnog podnoenja manje mjere gradanskih prava nego ih uzivaju krficanski susjedi. Uioj_sjdininastaoje cjonizam^Qkret^pjoyratak &dova u Cion, ObeCanu Zemlju. I ranije su, posebice diljem istocne EuropeTaUTHriiigHje, bili aktivni pokreti za povratak u Erec Israel, zemlju Izraelovu, vt Palestinu, koja je u vrijeme pofietaka pokreta bila pod turskom vlaScu, a nakon Prvoga svjetskog rata pod britanskom upravom. No svi su oni bili prvenstveno mesijanskoga zna^aja, jer je povratak (hebrejski: alijo. - uzdizanje, povratak u Zemlju Obe<fanu) bio drzan dnom ubrzavanja dolaska ofekivanoga Mesije. No, osnivaga cionizma Theodora Herzla, asimiliranoga agnostika, vodila je druga, politicl<a ideja: ostvariti ponovno domovinu za Zidove, mjesto gdje ih nece pljakati i ponizavati (na opasnost od masovnog istrebljenja clni se da se u naprednome,
33

obedavajudem 19. stoljedu prestalo misliti kao na doista mogudu). Tradicijski, tek de Mesija ponovno dati Zidovima drzavu no tijekom gotovo dva tisudljeda nakupilo se toliko patnje da Zidovi vie nisu mogli cekati. Tako de cionizam u vremenu pred Prvi svjetski rat i izmedu dvaju svjetskih ratova postati glavni pokretad priprema za ponovno osnivanje zidovske drzave. No, otpori cionizmu jaki su u to vrijeme u krugovima asimiliranih Zidova, Sto su tek osjetili prednost punih gradanskih prava.

vodenje i talijanskih Zidova u logore smrti, gdje je smrtno stradalo oko 20 posto zajednice. Prema svjedoenju brojnih osoba i dokumenata, talijanske su vlasti neprestano ometale prikupIjanje i odvodenje Zidova, te su time zacijelo neizravno spasile velik broj progonjenih. S obzirom na relativno manji postotak smrtnih stradavanja nego je zadesio Zidove u drugim zemlja0ta, talijanski su Zidovi nakon Holokausta lakSe uspostavili nastavak redovitoga 2ivota, a jedan je dio prezivjelih odselio u Izrael.

Raseljenost: Italija
U vrijeme gospodarenja Rima nad cijelim tada poznatim svijetom, posebice u 1. stoljedu, nakon pada Jeruzalema i gubitka dr2ave, diljem Italije i cijele jugoistodne Europe nastaju vede ili manje zidovske zajednice. Mnoge od njih su velike, cvatude i bogate, druge su male i siromaSne, no sve ih povezuje svijest.o zajednidkome identitetu. Kada je istroSeni stari mediteranski svijet prepustio vodstvo kontinentalnoj Europi, juznoeuropski su krajevi u osvit Srednjega vijeka zapali u sivilo pre2ivljavanja, a zajedno s njima i vedina zidovskih zajednica. Ponovnim usponom nakon prvih stoljeda Srednjega vijeka, i zidovske zajednice dijele sudbinu podrudja. Od 13. stoljeda, utjecajem razvitka komunikacija, trgovine i novoga duha srednjovjekovne Europe, nastaje na Apeninskome poluotoku novo kretanje, najavljujud obnovu. U vrijeme izgona Spanjolskih Zido- i va, samim krajem 15. stoljeda, nova snaga puna zivota, talijanska Renesansa, bila je ved na vrhuncu. Talijanski poluotok bio i je spreman za prijam vala izbjeglih Zidova, Sto su se stopili s ; domadm zidovskim pukom, drzed svoje tradicije, dijeled i pre- uzimajud stara i nova znanja i uzivajud veliku i tada neuobi(iajenu mjeru gradanskih prava. Sefardski 2iidovi Italije stvorili su svoje osobito kulturalno okruzje Sto je bez vedh potresa potrajalo do rujna 1943. godine, kada Italija pada pod nacisti<5ku ; okupaciju. lalijanske faSistid<e vlasti nisu do tada prema Zi- i dovima primjenjivale smrtonosne mjere, premda im je zakon- ! skim sredstvima bio bitno ograni^en velik dio gradanskih pra- va. Padom Italije i nastankom njemad<e uprave, pomelo je od- ;
34

Raseljenost: istocna Europa

Pod urjecajem mnogih j^ogroma i izgona u zemljama zapadne Europe, sve se vie Zidova u 14. stoljeda naseljava u istofinim predjelima Europe, gdje je gtistoda naseljenosti bila niska a veUkaSi rtisu bili neprijateljski raspoloieni. Gdje je bilo dopuSteno, zidovski su naseljenici obdjelavali zemlju, drugdje su se bavili novarskim i trgovafkim poslovima. Zidovske su zajednice uzivale pravo na samostalnu upravu, te je tijekom nekoliko stoljeda zajednica cvala. Istonoeuropsko zidovsrvo opcenito je njegovalo duboku poboznost. Svakidanji zivot bio je potpuno odreden vjerskim djelatnostima i obvezama. Brojne jeSive (rabinske kole) otvarane su diljem podrucja naseljenoga Zldovima, u~danaSnJoj Poljskoj, Litvi, i susjednim podrudima. No, gdje je kraj progonima i nesredama? Tijekom prve polovine 17. stoljeda poceli su pogromi bjesnjeti u valovima dtavim ovim podrudjem. Tisuce i tisuce su Zidova pale zrtvom provala Kozaka i Poljaka. Zivot je trajao u strahu i ocaju, u odekivanju i nemocnome nadanju. U takvim se okolnostima razvijaju mesijanske ideje koje nikada nisu posve zamrle i javlja se niz samozvanih mesija s vifie ili manje sljedbenika. Najpoznatiji od samoproglaSenih mesija bio je Sabetaj Cvi, a mala zajednica, nasljednica golemoga broja njegovih sljedbenika, traje u Istambulu do danas. Vjedta deznja zidovskoga naroda za povratkom u domovinu ozivjela je tijekom razdoblja nevolja.^ jim: etidkim prtetupom,jnisjidnim shyadanjima i vjerskim zanosom Bili su u 2idovskim zajednicama irokojpshvadeni_di35

Ijem istoCnoeuropskih j?rostpra. Prvotno je hasidska sljedba izazvala i oporbu, koja se plagila novih samozvanih mesija Sto bi mogli nastati iz hasidskoga vjerskog zanosa, no hasidizam uskoro postaje bitnim pokretaf em zidovskoga miSljenja. I hasidi i njihova oporba zalagali su se za povratak u Svetu Zemlju, Palestinu, te je u 18. stoljeu pooeo povratak, pojedinacno ill u manjim skupinama. Tijekom oko dva i pol stoljeca, od poetka 18. stoljeda pa do rasula poc'etkom Drugoga svjetskog rata, hasidi su bill vodeca struja istocnoeuropskoga zidovstva. Vodeni karizmati&iim predvodnicima, rebeima (rabinima), pruzali su novu nadu zidovskim masama. Rebel su propovijedali kolektivnu odgovornost i zalagali se za opce obnaSanje poboZnosti, dakle i za fine pobo2nosti onih koji nisu bili ufeni, Sto je suprotno dotadaSnjem zahtjevu za dubokim razumijevanjem vlastitoga iskaza poboZnosti. Time su bogosluzje udnili dostupnim svakome pripadniku zajednice, posebice time Sto su radost, pies i pjevanje uveli kao dio bogosluzja i poboznosti. Ova|duboko pobq2an zidoyski puk zivioje yetinom u Stetlovima (gradidma), ne mijeSajud se s neZidovsldm pufghstvom, odijevajud se na prepoznatljiv nadn: crnf kaftani, erne hlafie, krzneni Sesiri. Hasidi su i do danas prepoznatljivi svojim dugim bradama i pejesima, uvojcima kose iznad uSiju. 2ejrie su kap_dqkazpobo2ne skromnosti_brijale kpsu, te bi subQtp_mjia_glayi^iositei yla^nlju^ra^nim danojlLrubac. Cesto su te zene radile u trgovinama, mljekarstvima, perionP cama, pekarstvima, kako bi svojom zaradom omogutile mu2evima da se cijeloga tjedna, umjesto samo subotom, posve(M]VL proufavanju vjerskih tekstova. Tljekom 19. stolje^a otvaraju se nebrojene jeSive (rabinske Skole) s desetinama tisuca studenata. Ovaj nam zivota duboke poboznosti i materijalnoga siromaStva stvorio je osobito druStveno okruzje mistike, odricanja, uf enja i predanosti Bogu, koje je, pored vjerskih, proizvelo i veliko mnoStvo knji2evnih tekstova na jeziku Zidova ASkenaza, jidiSu, i zaf elo veliku tradiciju jidiS knji^evnosti. I u istoCnoj Europi pokret Haskala bio je aktivan, iako u teSkim okolnostima. U carskoj Rusiji biloje osobito tegko. Crkva je seljake usmjeravala na mrznju prema Zidovima. Zidovi su imali ograniCena gradanska prava i ograniceno podrucje na kojem se
36

naseljavati. Carevi su izdavali nebrojene uredbe protiv a. Pogromi su postali posebice uCestali i teski nakon 1880. godine. Zidovstvo istoCne Europe nikada se nije odreklo sna o povratku u Palestinu. Taj san postupno se ostvarivao za jcdnn dio nesretnih 2idovskih stanovnika Rusije, te je naseljavanje u Palestinu bilo brojem jo malo all stalno. Godine 1917. sovjetska je revolucija izjedna^ila Zidove s ostalim gradanima. Bilo im je dopuSteno njegovati vlastitu kulturu i govoriti jezikom jidiS. Takav je pristup kasnije otro promijenjen (usporedo s ostalim oStrim zaokretima sovjetske revolucije) te je Zidovima ponovno oduzeta sloboda vjere i Cuvanja tradkije.
^^ -X.

Raseljenost: Amerika Goldene medine, Zlamom zemljom, nazivali su najidiSu Zidovi pridoSlice zemlju u kojoj su, nenauceni na to, bili ravnopravnim gradanima. U Sirem smislu naziv se odnosi na cijelu sjevemu Ameriku, u u2em na Sjedinjene ameriCke driave. Zajedno s drugim narodima Europe, Zidovi su nakon europskoga otkrica amerifkoga kontinenta poCeli napucivati obje Amerike. No, vece doseIjavanje u Ameriku nastaje u 19. stoljecu, u vrijeme teSkih pogroma u istocnoj Europi, kada su glad i obespravljenost pokrenuli zidovske mase. Od 280.000 Zidova u sjevernoj Americi 1880. godine, zidovsko je puCanstvo naraslo na 4.500.000 u 1925. godini, a vecina je doselila iz isto6ie Europe. Zidovi su napredovali u mladoj zemlji bujnoga gospodarstva, uz znanja i iskustva stef ena tijekom vie tisudjeca, Cesto s brojnim obiteljskim i prijateljskim vezama, te s jakim osjecajem solidarnosti. Dakako, kao i svuda, bilo je mnogo siromanih Zidova, no Goldene medine pru^ala je bezbrojne mogudiosti, uz onu najvaZniju: biti Zidovom nije istodobno zna^ilo i biti gradaninom bez prava ili ogranif enih prava. No, bilo bi neoprezno zaboraviti tradiciju dogadanja rijetkih i kratkih dobrih vremena i estih zlih vremena. Godine 1924. vlada Sjedinjenih ameridcih dr^ava ogranic'ava useljenje. Od tada ce broj Zidova rasti umjerenije: 1940. godine vecina Zidovskoga puianstva Sjedinjenih ameri^kih drzava veif je rodena u Americi a nije doselila iz Europe.
37

1941-1945: Holokaust
Antisemitizam je neodvojiv dio europske povijesti. Nema europskoga naroda koji ne bi imao duzih ili kradh antisemitskih razdoblja. -/Jijekom - .^^..^H'-ft" vijeka aiiuaeu.uuzairL4e_teSrednjega vii^j^a __. j J O }^r~ **v, meljen na ideji o zidovskoj krivnji za smrt Isusa Krista. Takva krivnja mogla se izbrisati krStenjem (Zidovi nikada nisu u vecem postotku posegnuli za tim rjeSenjem problema), a nasilje u ime osvete za tu krivnju bilo je, iako oStro i okrutno, sporadidio i u relativno malim razmjerima. No, Noyije^ vijek dordo rasnu rnrgnju. Svijest o razlidtome rasnom korijenu ovoga ili onoga naroda utjecala je, uz pripomo primitivnih zlih nagnuca, na oblikovanje zabluda o vrijednosnoj razlici medu narodima i rasama. Tako bi narodi indoeuropskoga podrijetla (nazivanog i indogermanskim) bili plemenitoga, a ostali, primjerice Zidovi/ neplemenitoga soja, nevrijedni ili manje vrijedni zivota. Takva se ideja javlja vec u 18. i 19. stoljedu, da bi tijekom cetiriju godina petoga desetljeca 20. stoljea dosegnula svoj krajnji i tragiHru vrhunaTr^^jfra^fuJeraz'doblje zidovske povijesti, hebrejski nazvano^oa (Velika nesreca, Veliko stradanje), poznato jejpod^ nazivorrrHolokaust. ^grdcQjne^rj^anskorn^obredu holokaustom se naziyala zrtya_grirjiesena bo2aas_tvima i do pepela spaljena na Jrtyeniku. Prema torn je pojmu nazvano unigtenje najvedega dijela zldov__JfejgTpu^anstva u vrijeme 1941-^1945. na podrudima zaposjednutiprip nan^Hrna i njihnvipijTTJpgrijiT^i^ velik dio

smrtno stradalih spaljen je u logorskim krematorijima. Nacio-1 nal-sodjalizam je slavenske narode oznado nevrijednima, do- j djeljujud im ulogu bududh robova germanskih gospodara, dok I Zidovima i Romima namjenjuje potpuno istrebljenje. Arttise-^! rrutizairLJe..tako-od religijskoga izrastao u rasni, onaj kojega se ne moze izbjed ili ublaziti krStenjem niti bilo kakvim drugim postupkom. Nacelo rasnoga antisemitizma, prihvaceno i proglaeno zakonom isprva tek u Njemad<oj nakonj.933. godine (kada Adolf Hitler postaje njemackim kancelarom a njegova Nacional-socijalistid<a stranka dolazi na vlast), zakonski razradeno 1938, proirilo se Hitlerovim nasilnim osvajanjem Europe i na druge krajeve. Protuzidpyske zakonske mjere pocele su
38

Hitlerovim osvajanjem vlasti u Njemackoj, pogorSavale gU se iz godine u godinu dodatnim zakonskim ogranicenjima, da bi od I938._2idovima_ u NjemaCkoj (i podrucjima pripojenirxia takozvanom Trecem Reichu) rasnim zakonima bila oduzeta osnovna ljudska prava, a 2ivot im postao posve opasan i gofovb nemoguc. U nod izmedu 9. i 10. studenoga 1938, privldno kao spontani dn osvete za ubojstvo njemackoga diplogfata u Parizu Sto ga je podnio jedan ogorfeni istocnoeuropski 2idov, zapaljehe su sinagoge diljem Njemad<e, javno su pljackani, vrijedani i ubijani zidovski gradani, razbijerd se nebrojeni izlozi zidovskih trgovina. Ta se noc, zbog golemih kolicina staIda razbijenih izloga, 3to se naSlo na plodnicima, nazivaJCn'sta/nom no^J^znadajejoajayji^SetkjJ^lpJc Te je nod zapaljenb vige od ^tisudi sinagoga, ubijeno vi5e od 300 a uhieno ise od 30.000_2idpy_a.__No/ ideja o potpunom fiziCkom unistenju ^idova jo nije posve oblikovana, a, nadsti jos razmatraju zamisao o prisilnom iseljenju svih njemaddh Zidova na otok Maclagaskar. Qpjdine/1939. podnje Drugi svjetski rat; Njemadca pokorjya Poljsku zajedno s njezinih tri i pol milijuna 2idova. Zaposjednuta je zatim i Francuska, istod\ i jugoistodxa Europa, a krajem lieta 1943. njemaCka vojska ulazi i u Italiju. Samo neutralna Syicarska^ostaje poStederia kao otok u moru nacizma, pruiajud_utpdte: pqnekome 2idovu koji se uspio probiti do jjje^ Povijest te, nazalost, pokazati kako ni Svicarska nije bila imuna od okrumosti, licemjerja, antisemitizma i zelje za pljafikom imovine Holokaustom pogodenih vlasnika bankovnih racuna... NapustivSi razlidte prijaSnje piano ve protiv Zidova, .Hitler j3d-l|ejg_1941. godjne^zapodnjejirovoditi takozvano Konadno r\eSenje Zidovskov vitanja: potpuno istreblT^nfe^H'oVarMiliiunTZidova na zaposjednutim podrudima ubijeni su u blizini njihovih boraviSta ili su, nagurani u teretne vagone, bez vode, hrane i osnovnih higijenskih potreba, prevozeni stotinama pa i tisuama kilometara do koncentracijskih logora. Tamo su ih doekali nasilje, pljacka, unizenje ljudskog dostojanstva i okrutno zadana smrt. Civili, zene, djeca, stard... pripadnid zidovskih zajednica iz razlidtih zemalja, iz razlidtih kulturalnih okruzja i drutvenih slojeva, ultraortodoksni i nevjernid, cionisti i anti-^__*. ' " _ "J -"'",- - ^ fl f :,..J_.X~..-Jr-.'--.----''-"-"-J'~.~J .'.. J

39

cionisti, asimilirani i tradicionalni, pa i Jganki. potomci odayna ppkrStenih Zidova... svi su bill odredeni za smrt samo stoga Sto su bill Zidovi. U provodenju plana za uniStenje Zidova nacisti su u osvojenim zemljama bili podrzavani lokakum kvislinSkim drzavnim tvorevinama ill mjesnim simpatizerima i suradnicima. Takojejbilp i_u lirvatskoj, .gdjejejistagkakyislins'ka paradr2aya J^ezayisna dr|ayaJHrvatska visokom djelorvprnoM^Jjradivala j_njemakirnjiacistiCklm okupatorima na uniStenju Zidova kao narqda. Istodobno, li svim zaposjednutim drzavama ZfddviTcoji su izbjegli uhicenja i deportacije udruzivali su se s protunacistikim snagama, pruzajud onoliko otpora koliko je bilo moguce. Prlmjerarn najhrabrijega otpora bio je beznadni ustanak u varSavskome getu, koji je postao simbolom zidovskoga otpora nacizmu. Zidovi su se i u Hrvatskoj prikljudli antinacistifkome partizanskom pokretu u mnogo vecem postotku nego je bila njihova zastupljenost u pufianstvu. Pored spaSavanja putem otpora, viSe desetina tisua progonjenih europskih Zidova, od toga nekoliko stotina i u Hrvatskoj, spjiSeno je uz pomo crkvenih vlasti i ureda za useljenje nekoliko zeinalJa/teHbbrotom, faSdu i hrabroSdu Pravednika medu narodima, ne-2idpya.Jkpji su zanamerujud zakonske zabrane spaSavali i2idove od_ptogona.7 " ASolTHitler i njegovi sljedbenici opstali su na vlasti tek neto vie od dvanaest godina, ali^ice svijeta dramatitno je osiromaSeno tim kratkim a predugim razdobljem. Golem broj civila i vojnika sviju strana, pored Sest milijuna 2idovskih civila usmrcenih u koncentracijskim logorima i na druge naftne, stradao je tijekom nepunih Sest godina rata. Gospodarski, Europa je bila uniStena. Velik broj spomeruka kulture uniSten je ili nestao. Kulturni zivot je zamro. Velik, ponegdje i najveti dio znanstvenoga i kulturnoga zivota temeljio se prije Holokausta na zidovskim znanstvenicima i umjetnicima. U starim gradovima Europe Zidovi su shrarali posebno okruzje trajanja, korjenite povezanosti s tradicijom, znanstvenoga i gospodarskoga uspona, pismenosti i uljudbe. Holokaust je to zauvijek odnio. Zidovske etvrti mnogih starih gradova tada zaposjednute Europe danas su najeS<!:e turistika atrakcija a ne viSe dio zivufe tradicije.
40

Zidovi su kao narod prezivjeli $oa, Holokaust, Vcliku ncsredu. Prorijedene, osiromaSene, vednom staraCke zajednice zive i dalje na podrucjima najjaCe pogodenima istrebljenjem, gdje je u nekim zidovskim opdnama uniteno 90, 95 cesto i svih sto posto pripadnika zajednice. U drugim podrucjima, osobito gdje suzrtvTbUe u nlzim posfocima, zajednice su obnovljcnc tc vode aktivan zivot, cuvajud tradiciju i kulturnu baStinu. U Hrvatskoj je HplpkaustomjuniSteno.oko 80 posto zidovskog puCanstya, oko dvadeset tisuCa Ijudi. Jedan dio je stradao izvan zemlje, no najved je dio stradao u zemlji, najyjsle__u,koncentra-, cij^kfiin_Io^oru Jasenovcu. Polovina prezivjelih s podrucja Hrvatske, Qka2000 ospba, napustila je svoja dotadagnja boraviSta i pola_ujvovoosnovanu Drzavi^Izrael odmah nakon njezine uspostave urproljece_1948rgodine._ 7^. ^" J^ /ij . s>f^-r-AfJ, Od samoga zavrSelka Holokausta pa do danas postoji nastojanje podnitelja zlodna, sudionika i njihovih simpatizera za prikrivanjem, smanjivanjem, pa i nijekanjem zlofina koji je tijekom detiriju godina Holokausta pogodio zidovski narod. Iz dana u dan objavljuju se tekstovi koji bez ikakvih utemeljenja tvrde da se Holokaust nije dogodio ili da se dogodio u neusporedivo manjem obliku. No, rodaci i prijatelji ubijenih, prezivjeli vlastitom dosjetljivoScu, sre<iom, slufajem ili zahvaljujuci hrabrosti Casnih Ijudi, zajedno s prezivjelim potomcima stradalih, ne zaboravljaju svoje mrtve. Sjecaju se njihovih imena i lica, Cuvaju fotografije. S obzirom na vrijeme koje e odnijeti svjedoke, panvfenje je trebalo institucionalizirati. Stpga je u ustanpvi Jad VaSem u Jeruzalemu, kqja iuva uspomenu na zajednice uniStene u Holokaustu, u tijeku rad na prikupljanju podataka za najpotpuhiji mogud popis imena i sudbina stradalih. SliCna je djelomice i djelatnost muzeja Holokausta u Washingtonu i New Yorku. Nakon viSe od pola stoljeca od zavrSetka Holokausta, Cesto se postavlja pitanje oprosta. PoCinitelji zlof ina, najf eSce nekaznjeni, do2ivjeli su starost a mnogi su i umrli. Rijetki su uhiieni, sudeni i osudeni. Adolf Hitler, za^etnik zlodna, pobjegao je u smrt izbjegavajuci poziv na odgovornost. Dio njegovih suradnika uhi^en je i osuden. Pokretag ideje Konatnoga rjeSenja tidovv^^
41

kon zavrSetka Holokausta, priveden pravdi u Izraelu te osuden na smrt vjeSanjem. Fred nama je vrijeme kada vige nece biti zivih podnitelja zlodna, te se Cesto poziva na opd oprost. No, neovisno o duzini protekloga vremena, dni se da prezivjele zrtve i naraStaji rodeni nakon Holokausta opcenito osjecaju kako mogu opraStati u svoje ime all nemaju pravo i stoga ne mogu oprostiti u ime umorenih. Njihova smrt, kao povijesna opomena, zauvijek optuzuje podnitelje, koje Zidovi osjecaju potomdma Amaleka, povijesnoga plemena^tradidjski drzanoga bezrazlpno zlodnaddm osobito prema Zidovima. Od naroda u djem okruzju se zlodn dogodio zidovska zajednica opdenito oCekuje iskren iskaz zaljenja. Na takvome temelju, uz obostrano trajno sjecanje na umorene i trajnu osudu podnitelja, mogu se graditi i grade se mostovi prijateljstva i suradnje zidovskoga naroda sa svim narodima pa i onima u djem se okruzju dogodio Holokaust.

-HZidovi svijeta nakon Holokausta

Sredinu 20. stoljeca, pa i dtavu dugotrajnu zidovsku povijest, osobito su obiljezila dva prijeloma: tragedija Holokausta, u kojemu je od 1941. do 1945. smrtno stradalo izmedu tredne i polovine ukupnoga svjetskog 2idovskog pudanstva, i stvaranje ^Dr^velgraer^948l godine. Na podmCjima na kojima se dogodio Holokaust iidova gotovo vie i nije bilo. Prezivjeli su se vraiali domovima (koje je najeSe ved netko zaposjeo preuzimajud svu imovinu...) da bi ustanovili kdko su ostali sami ili gotovo sami. Medu prezivjelima nije bilo gotovo nikoga kome bi se spasila dtava obitelj, a doslovno nikoga tko nije bio ozalo(5en za pojedinim ili mnogim danovima obitelji, za rodadma i prijateljima. Mnogi medu prezivjelima odludli su biti medu prvim graditeljima novoosnovane Drzave Izrael, drugi su zeIjeli ostati u gradovima u kojima su obitavali prije Holokausta, tred su odselili drugamo. Neovisno o mjestu boravka nakon Holokausta, o zemlji podrijetla ili politiikom opredjeljenju osobe, prezivjeli su jaCe nego ranije spoznali svoje zidovsko zajedniStvo. Svijest o nedavnom pokuaju zatiranja dtavoga zidov42

skog naroda i o gubitku gotovo polovine njegovih pripadnika jasno obiljezava zidovski mentalitet nakon Holokausta. 2idovi zive diljem svijeta. Njihova koncentradja bitno ovisi o stupnju vjerske i nadonalne snosljivosti zemlje domacina, a opta demokrati^nost neke zemlje danas se mjeri i stupnjem zaStite zidovskoga pudanstva od antisemitskih nasrtaja pojedinaca i skupina, koji se od zemlje do zemlje jako razlikuje. Stoga postoje poslovi&io dobre zemlje i lo$e zemlje za Zidove. Danas na svijetu ima (do) 15 milijuna Zidova. Oko jedne tredne zivi u Izraelu, neSto vise od jedne tredne u Sjedinjenim ameriddm drzayama, a neto manje od jedne tredne u Europi, juznoj Amerid, Kanadi, Australiji i Afrid. U-.HYMgkoj danas zivi oko 2500Jidova; a prosjek starosti pripacEuka zajednice je izrazito visok. zidoyskih op^ina, a dio pripadnika zajednice nije udanjen u op^^Z^g^^^^id(^^a_op^aj\ajve<ta je i broji oko 15.00, glanpya (teFnekoliko stotina pripadnika zajednice koji nisu udanjeni), sglitska i osjjedca imaju po oko 150 danova, a 2idovske ppdne u Rijeci, yirovitici, Cakoycu, Slavonskome Brodu, Daruvaru i Dubrovniku imaju samo po nekoliko desetaka danova ili gak imanje. ^idoyske su opdne u Hrvatskoj p_QYezane u KoordJMCJju fidovskih opting u Jj'rufltsfco/,rte-putern nje ..sudjeluju. u . ..radu """"" Nakon Holokausta i uspostave Drzave Izrael, svjetsko je zidovstvo medusobno povezano putem vige organizacija. Svjetski_zidovski Kongres (World Jewish Congress - WJC) je tijelo koje-okuplja zidovske zajednice svijeta. Nastao kao zamisao vec nakon Prvoga svjetskog rata, WJC danas okuplja zidovske zajednice razlidtih drzava putem kontinentalnih zidovskih Kongresa. Osnovna namjena Svjetskoga zidovskog Kongresa je voditi brigu o problemima koji.se odnose na zidovski narod kao cjelinu te osiguravati opstanak i njegovati zajedniStvo zidovskoga^naroda, WJC se provoded svoje zadae ne mijea u unutragnja politi^ka pitanja drzava u kojima zive Zidovi. Druga velika organizacija svjetskoga zna&ja jest JDC (American Jewish Joint Distribution Committee), koja se brine o financiranju eduTcacijskih aktivnosti i aktivnosti vezanih za cuvanje tradicije te Tiumanitarnu pomoc\a institucija koja se, izmedu dru43

gihj&tivnosti kao glavnom bavi poticanjem i organiziranjem usjejjayanja odn,osnpjpovratka Zidova u Izrael, zove se Ha-SohnutJia^udiUe-Erec Israel, popularno]e poznata kao Sotinut ili lewish Agency l^idovska agencija). Ona je medunarodna nevladina institucija sa sjedistem u Jeruzalemu i tijjdo_je_World ^qiTJsl-CSrganization (Svjetske cionistieke organizacije). Ove su organizacije, kao i druge zidovske organizacije, usmjerene na okupljanje svih svjetskih Zidova koji zele raditi na cuvanju tradicije i sigurnosti zidovskoga naroda.

Drzava Izrael
Na obalama rijeka babilonskih sjedasmo i pladuci spominjasmo se dona. Neka bi se osusila desnica mi ruka, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj zaboravim ikada, ako mi Jeruzalem ne bi bio ponad svake moje radosti.
Psalam137. *

Ako to zelite, tada to nije samo san!

Theodor Herzl, govoreii o obnovi Zidovske drlave

Na hebrejskome se zemlja, drzava, naziva erec, uz obvezan dodatak njezina imena. Samo jednu zemlju nazivaju Zidovi jednostavno Erec odnosno ha-Arec: zemlju sto ju je Bog obecao njihovim praocima za sva vremena. Tako rije erec istodobno znaci i domovina, ali ovo znaenje odnosi se samo na Zemlju Izraelovu, Erec Israel. Zapravo se drzava kaze medina, pa je tako i sluzbeni naziv zidovske domovine Medinat Israel (doslovno: Izraelska Drzava). Nikada nisu Zidovi posve napustili prostore zemlje obecane praocima Abrahamu, Isaku i Jakovu
44

nazvanome Izraelom. Tijekom gotovo devemaest stoljeca, od propasti drevne do uspostave moderne zidovske drzave, bilo je skupina Zidova koje su pod razlicitim osvajac^ima nastavale svoju zemlju kao nefito samo sobom razumljivo. Pojam drzave razdvojio se, padom Jeruzalema i Hrama, od pojma Zemlje Izraelove, Erec Israel. Podrucje, zemlja, Bozje obecanje praocima, bilo je ono Sto je zadrzalo skupine koje nikada nisu napugtale domovinu, a i male skupine povratnika kojih je bilo tijekom svih stoljeca. Godine 1882. iz Rusije je u domovinu krenuo prvi val useIjenika, zapravo povratnika, nazvan Prva alija (doslovno: uzdizanje; povratak u zemlju Izraelovu). Vie udruga i pokreta pozivalo je zatim na povratak. Poziv je bio vjerski utemeljen, no dobio je politiCki znad!aj pojavom Theodora. JHeEzla-(1860-l 904). On je tijekom svoga kratkoga zivota od uvjerenoga asimilanta postao zagemikqm ideje osnivanja gidgvske__drzaye i osniya_ i. Pod utjecajem politikih okolnosti tadasnje Europe kojima je bio svjedokom, pokrenuo je Herzl cionisticld pokret, to je posebnu prekretnicu dozivio 1897. prvim cionistiddm kongresom, odrzanim u svicarskome gradu Baselu. Herzl je rijecima: Ako to zelite, to nije samo san, pozvao na uspostavu zidovske drzave na drevnome 2idovskom tlu. U to vrijeme zemlja je Izraelova bila pod turskom vlagcu. Godine 1901. osnovan je Keren Kajemet, svjetski zidovski fond za prikupljanje novca za kupnju zemlje u Izraelu. Do trenutka nastupanja neovisnosti 1948. godine, fond je kupio 96.000 hektara zemlje, najfeSce vec stoljecima posve zapuStene, kamenite ili mocvarne, te posadio oko ^etiri i pol milijuna stabala u brdskim goletima. To je bila osnova kasnijega velikog poljoprivrednog razvitka zemlje. Naporima Hajima Weizmanna, potkraj Prvoga svjetskog rata i istodobno potkraj turske vlasti i po<5etka britanskoga mandata nad Palestinom, godine 1917, proglaSena je takozvana Balfourova deklaracija, kojom se iskazuje podupiranje zamisli o ustanovljenju Palestine kao domovine zidovskoga naroda. ZavrSetkom Prvoga svjetskog rata, odnosno konafnim nestankom Otomanske carevine i nastankom britanskoga mandata ostvarila se mogucnost slobodnijega naseljavanja
45

i upravne organizacije. Godine 1920. u Palestini zivi vec oko 160.000 Zidova. Ustanovljen je Nacionalni savjet i Vrhovni rabinat. Zidovski se novonaseljenifiki zivot brzo razvija unato istodobnim arapskim pokuSajima njegova zaustavljanja. Svakih nekoliko godina dogadaju se teSka nasilja nad zidovskim naseljenicima, all to ne prekida zidovsku uvjerenost u potrebu povratka na svoju zemlju i odlucnost za ostanak i opstanak. Godine 1933. broj Zidova raste na 250.000, godine 1939. na 500.000. Osnivaju se, pored uobiajenog naina zivota, kibuci i drugi oblici zajednidd organiziranoga zivota, izvoran oblik zajednifikoga zivIjenja i rada u naselju, utemeljen na tradicijskim zidovskim naelima. Takoder se uspostavlja obrambeni sustav nazvan Hagana. Zivot je bio tezak, surov i siromaSan, no naseljenici su usporedo s opstankom njegovali tradicijske i ope kulrurne vrijednosti. Mnogi naseljenici bili su intelektualci, pristigli u zemlju praotaca zbog svojih uvjerenja ali bez spoznaja (a joS manje iskustava) o pravilnoj obradbi zemlje... Istodobno s uspostavom poIjoprivrede kao osnove prezivljavanja, obnavlja se hebrejski kao govorni jezik, ustanovljuju se izdavafke kuce, kazalista, filharmonijski orkestar, knjiZnice i sveuciliSte. Zidovi i nadalje kupuju zemlju svojih predaka, razumijevajucl da je to jedini nain ostvarenja legaliteta njihovoga naseIjavanja, ali arapska se strana tome protivi. Britanska uprava predlaze podjelu podrucja, uz uvjet da Jeruzalem i koridor do njega ostanu pod britanskom upravom. Arapska strana to odbija. Neprestario izbijaju brojna neprijateljstva i sukobi. Arapi otvoreno iskazuju zelju za potapanjem Zidova u more, a obje strane po&njaju mnoge teSko nasilne korake u pokuSaju medusobnog potiskivanja. Nakon Sto je 517 Zidova ubijeno tijekom triju godina, Britanci sebi zele pojednostavniti problem: 1939. izdaju takozvanu Bijelu knjigu koja ograru'Cava zidovsko useljavanje u Palestinu. To se dogada u trenutku oaja za mnoge milijune europskih Zidova koji su neposredno pred poetkom Holokausta. Prije, za vrijeme i nakon Holokausta, Britanska je vlada strogo provodila naela Bijele knjige. Godine 1942. cionistiCki pokret usvaja takozvani Baltimorski program, koji poziva na uspostavu zidovske drzave u Palestini. Nakon zavrSetka Drugoga svjetskog rata poeo je otpor britanskoj upravi. Ustrojen je 46

iidovski vojni pokret otpora, s Haganom kao najjaCom i srediSnjom snagom. Hjekom dviju godina, 1946. i 1947, teSke su oru2ane borbe vodene s Britancima, posebice nakon britanskoga odbijanja odobrenja ulaska u Palestinu 100.000 europskih Zidova, netom prezivjelih Holokaust. Odbijanje dopuStenja za ulaZak u luku brodova s tim izmuenim ljudima, to su izgubili sve osim svojih zivota, djelovalo je na svjetsku javnost u korist Zidova. Konac^no, Britanija viSe nije uspijevala nadzirati stanje te je problem prepustila Organizaciji ujedinjenih naroda. Potkraj 1947. Generalna je skupgtina U.N. prihvatila uspostavu zidovske drzave i arapskih drzava u Palestini. Zidovi su to prihvatili ali Arapi su se odlu&li takvoj odluci oduprijeti vojnom silom. Zbog ovakvoga razvoja, Britanija odustaje od mandata u Palestini i povlacl se 15. svibnja 1948. Jedan dan ranije, 14. sviay_a to to^u.Je_4i^ stavriici. No, rat s arapskim drzavama vec je pofiinjao. Vojna sila pet susjednih arapskih drzava istodobno je 15. svibnja 1948. krenula na Izrael i gotovo ga uniStila. Cetiri je tjedna trebalo izraelskoj vojsci da se organizira i krene u protunapad, no kad je jednom krenula nije se zaustavljala sve dok je amerieko-britanski politifki pritisak nije zaustavio. Zemlja je bila slobodna krajem 1948. Od tada do danas Izrael je imao pola stoljeca stalnih neprijateljstava sa susjednim arapskim drzavama, prekidanih kradm ili du2im zatiSjima i politic"kim priblizavanjima. Nakon nekoliko vedh ratova sa susjedima (koji su se barem u samome poetku odvijali na izraelskome podrucju), Izraelu ostaje nerijeen problem nepomirljivoga arapskog okruzenja i Cesto nelojalnih arapskih drzavljana Izraela. Nova je zidovska drzava nastala u ratu, traje u raru, a za sada nema ozbiljnih znakova skorog poboljSanja. Istodobno, zbog takvoga stanja mnogi lojalni arapski drzavljani u Izraelu dozivljavaju postupke neprimjerene doista demokratskoj drzavi a ni sami zidovski gradani Izraela ne slazu se oko nacuna politi^koga pristupa rjeSavanju toga dugotrajnoga problema. Od najliberalnijih preko umjerenih do fanaticiiih Sovinistiki usmjerenih ekstremista - to je paleta zidovske politic'ke scene suvremenoga Izraela. Svi se oni ipak

nadaju uspjehu mirovnoga procesa, osim najekstremnijih protivnika svake pomirbe, kojih nema mnogo ali su fanatifino predani mrznji... lako je svakidaSnji zivot prozet stalnom opasnoSCu od terorizma i novih ratnih sukoba, Izraelci zive zivot suvremene demokratske zemlje, sa svim prednostima i nedostacima demokracije poznatima i takozvanome zapadnom svijetu. Glayni grad Izraela je Jeruzalem, naziv novCane jedinice jest Sekd, a nacionalna himna zove se Ha-tikva (Nada). Danas Izrael ima Sest milijuna stanovnika, od toga 4.850.000 Zidova (80 posto). Arapa muslimana ima 900.000 (15 posto), dok oko pet posto izraelskog puCanstva fine krSdani i Druzi. Oko 90 posto puCanstva zivi u gradovima: Jeruzalemu (600.000), Tel-Avivu (350.000), Haifi (250.000) i drugim, manjim gradovima koji ve&nom imaju izmedu 50 i 150 tisua stanovnika. Manji dio zidovskoga puCansrva (oko Sest posto) zivi u razli&tim oblicima tradicijskih seoskih zajednica: kibucima, moSavima i jiSuv kehilatima. Povratak u Izrael, alija, i danas se dogada, viSe iz zemalja ugrozenih ratom ili loSim gospodarskim stanjem, ali i iz razvijenih zemalja vraaju se Zidovi u zemlju praotaca. Izraelski zakon omoguiuje pravo naseljavanja svakome tko bi prema nacistifkim rasnim zakonima bio ugrozen kao Zidov, zajedno s nezidovskim branim drugom i djecom. Ovome se protive brojni rabini koji 2ahtijevaju postrozenje kriterija za useljenje, odnosno priblizavanje kriterija vjerskoj odredbi prema kojoj je zidovska osoba rodena od zidovske majke ili primljena u zidovstvo kod ortodoksnog rabina. Liberalniji politifari pruzaju otpor ovome rabinskom nastojanju, s obrazlozenjem da je onaj koji je bio dovoljno Zidov za umiranje zbog svoga 2idovstva istodobno dovoljno Zidov za dobivanje prava nastanjivanja u zidovskoj dr2avi. Medu zidovskim gradanima Izraela njeguju se svi stupnjevi religioznosti, od ultraortodoksnosti (ija najtvrda struja fak ne priznaje drzavu Izrael, vjerujuiii da je mo2e uspostaviti tek Mesija!) preko svih stupnjeva ortodoksnog ili manje ortodoksnog pa do najumjerenijih struja, to se religijskih propisa drze tek simbolifno, te nepoboznih, koji su ipak zadrzali mnogo toga iz vjerske prakse. Oko 15 posto drzi se svih vjerskih pravila, oko 65 posto drzi da su pretezno odnosno donekle pobozni,
48

Cak 20 posto zidovskoga izraelskog pufanstva drzi sebc sldbodnima od svake religije. No, to ne znaCi da ne poStuju niIcakve vjerske odredbe4er Cak 98 posto puCanstva na vratima ima pri^rStenujmgzuzit/pergamenmi svitak s upisanim iskazom vjerovanja u Jednoga Boga), 91 posto misli da su obredi vjen&nja vazni (pritom samo 87 posto i obavlja takvo vjenfanje!)/ 92 posto slavi obrezivanje sinova. Cak 90 posto izraelskih Zidova dr2i se u nekom stupnju fcfl^er-prehrane, a visokih 66 posto strogo drzi propise kaSruta (obredne ^isto^e), te svetkuje Sabat. U svim podru^ima 2ivota, od gospodarstva i vojske do turizma i zabave, suvremeni je Izrael poput svih razvijenih zemalja, sa svim prednostima i manama drugtava s relativno visokim godiSnjim prihodom prema broju stanovnika.

to rocterija ZidovsKogd naropdlttitki iden"drzhva, otilfkbVntle su dsli dane svij&ft'vjenom

'^-. ,'. V.4- s

Sto A< na^ij^tali Tahi tHSOcijalnti'i.polttiSku rav

49

TEMELJNI KRUG: NA^ELA, ZNAKOVII SIMBOLI

ViSe je razlicitih pogleda na zidovski idcntilct. Zidovstvo jc jstodobno i narodnost i religija, i to je dvoje neocivojivo. Niti jedan od ta dva dijela identiteta ne moze biti zamijenjen druako Zidov zeli ostati Zidovom. U tome se zidovstvo razod drugih religija, a pripadanje zidovskome narodu od pripadanja drugim narodima. Zidov ne moze biti dlanom niti jedne druge vjerske zajednice, niti pripadnik nekoga drugog naroda moze biti zidovske vjere. Preobracenik se istodobno s primanjem u zidovsku vjeru prima i u zidovsku narodnost, a

drzi' u mjetan dio odbacuje u*i

> *-V '

Identitet: tko je 2idov?

Tko je zapravo Zidpv? Kako se to odreduje, tko to moze odrediti, kada i zaSto? Zidov se rada ili postaje gijurom, prijelazom odnosno prijamom u zidovstvo. Prijelaz iz drugih zajednica u zidovstvo osobito je rijedak, tezak i dugotrajan proces, budud da zidovstvo nema misionarskoga pristupa ne-Zidovima, nema za cilj privlaclti nove pripadnike iz drugih zajednica. Zidovstvo se temelji na osjecaju zajednicikoga identiteta pripadnika Izabranog Naroda, te je velika odgovornost zajednice za svakoga novoprimljenog clana koji gijurom postaje njegovim dijelom.
50

zabranjeno ga je u buducnosti povrijediti podsjecajud ga na njegovu raniju pripadnost. Dakako, u praksi postoje razliciti pogledi na problem zidovskoga identiteta, prije svega medu Zidovima nevjernicima ili medu onima koji ne drze vjerske obrede, odnosno medu pristalicama razlicitih vjerskih usmjerenja. TeSko je presuditi to je to bimo i osnovno Sto osobu cini zidovskom. Rabinska misljenja su nepodijeljena i jasna: zidoysko dijete rada zidovska majka. Tako odreduje Halaha, vjers'ki zakon, koja regulira i konverziju, prijelaz u zidovstvo. No, kako zidovstvo ne prihvaca misionarski pristup, u praksi u zidovstvo najceSce ulaze osobe zidovskoga podrijetla kada ono nije po majci, to jest kada zele ostvariti potpun zidovski identitet. No, nije uvijek bilo tako. U drevno vrijeme zidovstvo je bilo orvorenije preobracenieima. Vie znamenitih osoba zidovske po51

vijesti primljeno je u krilo zidovstva, a ne rodeno u njemu. Danagnuca k otvorenosti i iskrenosti nego prema europskoj pae i Rut, prabaka kralja Davida pa time i sudionica loze iz koje e prema tradiciji dod Mesija, bila je rodena izvan zidov- Ugladenosti. Dakako, odnos poStovanja prema drugoj osobi se stva. Nasuprot tome, ima osoba rodenih u krilu zidovstva, koje podrazumijeva, ta sami su ga Zidovi svojim zakonima donijeli su pripadnici drugih vjera a zeljeli bi i dalje ostati u zidovskoj Ostalim narodima svijeta, ali europski dodatak osobite profinarodnosti. Prema rabinskim miSljenjima to je nemoguce, jer njenosti esto se odbacuje kao umjema i nezidovska pojava. Tora zabranjuje sluzenje drugim bogovima a tko je izvan kruga Spontanost, poStovanje ali ne strahopoStovanje, otvorenost raTore taj je i izvan kruga zidovstva. Izlaskom iz zidovske vjere dije nego profmjenost, udobnost i praktifnost odjece radije nego elegancija - to sve vi$e postaje dio opcega zidovskog idenosoba izlazi i iz zidovske narodnosti. Nereligiozni pripadnici zidovske zajednice drze da je zi- titeta, osobito u Izraelu, ali i u mnogim drugim zemljama pa dovski identitet sadrzan u zidovskome odgoju djeteta, u uva- tako i u Hrvatskoj. Opcenito i temeljno: zidovsko podrijetlo, odanost Tori i zinju tradicije, u svijesti o pripadnosti zajednici. Za njih najvazdovskoj tradiciji, te osjecaj pripadnosti zidovskoj zajednici i osnije je genetsko pripadanje zidovskome narodu, dok je rabinima najvaznije zidovsko podrijetlo po majci, neovisno o ukup- jecanje Izraela kao domovine, uz uvjet osjecajnoga i sluzbenonome genetskom zidovskom naslijedu, te dakako zidovski na- ga nepripadanja ijednoj drugoj vjerskoj ili narodnosnoj zajeddn zivota. U posljednjih pola stoljeca, otkako je na podrucju nici ili drugome vjerskom shvaiianju, jesu clmbenici zidovskoZemlje Obeane obnovljena zidovska drzava, postojanje Drza- ga identiteta. Takvo poimanje identiteta omogucilo je prezivljave Izrael postalo je takoder Cimbenikom zidovskoga identiteta. vanje Zidova kao vjerske i nacionalne zajednice tijekom dvije Neovisno o dijelu svijeta u kojem zive, Zidovi osjedaju da je tisuce godina raseljenosti. jedna od mjera njihovoga zidovskog identiteta osjecaj prema I Drzavi Izrael kao domovini. I Izabrani Narod, narod Saveza U novije vrijeme primjeuje se i novi pristup uobiajenoj predodzbi o onome to je dolicno u ponaSanju i odijevanju kao Tijekom povijesti uvijek ponos a esto i nesreca, to je za iskazu identiteta. Naime, zidovstvo je poteklo na drevnome Zidove znadlo pripadanje Narodu Izabranome. Buduci da ih Orijentu, ali se konacno oblikovalo u Europi tijekom Srednjega je, kako stoji u Tori, Bog izabrao za svoj narod sve od praoca vijeka, te je zajedno s drugim Europljanima velik dio Zidova uSao u Novi vijek i prihvatio uobiajene oblike ponaSanja i odi- Abrahama do posljednjega njegova potomka koji e ikada biti jevanja. To je tijekom posljednjega stoljeca i pol proizvelo po- roden, jedna je od cvrstih osi zidovstva i osjecaj pripadnosti javu europske profinjenosti medu velikim postotkom zapad- Narodu Izabranome, pripadnosti Savezu s Bogorn i odgovornoeuropskih i srednjoeuropskih Zidova. S obzirom da je u zi- nosti prema Savezu. Narodu je Izraelovu namijenjeno biti kradovstvu zabranjeno oponaSanje obidaja i ponaSanja drugih na- Ijevstvom svedenika i posvecenim narodom, jer svaki punoljeroda, izravno prihvacanje europskih, nezidovskih standarda tan muSkarac istodobno je i svecenik. Brojni vjerski propisi za ponaSanja i odijevanja danas se esto odbacuje u Sirem krugu koje se ini da opterecuju svakodnevicu zidovskoga vjernika, srednjega i mladega naragtaja. Blago se naglaSava isto^nja^ki iskaz su Bozje ljubavi i namijenjeni su neprestanom opominjazna^aj zidovskoga identiteta. To nigdje nije sluzbeno propisano nju vjernikove odgovornosti zivljenja u okviru Naroda Izabra(niti je itko to ovlaSten propisati), no drzi se da je naglaSeno noga, jaCanju njegove osobnosti kojom ce svakodnevno ponoprofinjeno europsko ponaSanje neprimjereno i da pogoduje vno zahvaljivati Bogu to je roden kao baStinik Saveza. Svakodnevno Zidov vjernik prigiba glavu u sinagogi, a za asimilaciji. Stoga se danas, osobito medu mlactima, primjeduje Ro$ ha-$ana i Jam Kipur ini to prigibajud i Citavo tijelo u du52

53

bokom naklonu, zahvaljujuci molitvom Aleinu sto ga je Adonaj, Gospodin, uinio Zidovom: Prigibamo koljena, klanjamo se i zahvaljujemo Kralju, Kralju nad kraljevima... Molitva Aleinu zahvaIjuje Bogu Sto Zidove nije nainio poput drugih naroda svijeta, koji ne znaju pravoga Boga. Zbog ovih rijei zidovski je ponos esto djelovao poput oholosti. Cak je i modernim. zidovskim misliocima zbog toga bilo nelagodno u europskom okruzju, pa su izabranost tumadli simbolino i na razli&te druge nadne, zaboravljajuti da je spoznaja o izabranosti spasila Zidove od iSeznua tijekom Srednjega vijeka. Predodzba o sebi kao dijelu Naroda Izabranoga bila je nezamjenjiva potpora tijekom neprestanih pogroma. Kada nije bilo druge mogunosti, Zidovi su ^esto birali smrt radije negoli kriz, a obitelji su zajedno odlazile u smrt pjevajud Aleinu. Tako je spoznaja o izabranosti bila sredstvo za uvanje trajanja zidovskoga naroda.

2, Zidovi - nar ^pSf^^v^^^l^tefefeW'^9-0 na--morailla^g^^it^e^rop^salatl^ra^m-jpg^iremsrru!^a*V?> _*-_*- i^^_ *' '_,:!J^.?' , ^^7*^^+ '4*r*w ^ d* * i"i i ,* odanosti
.u

^a^^M^ele'l^lt^;. falcp jemastald ^golemo,

-f Tora i Tanah Ne ft'ttz drugome ono Sto ne ZeliS da tebi bude utinjeno.
Hilel, tumaCebi bit Tore jednom jedinom reCenicom

Narod Knjige: Tora i Tanah, Talmud, Zohar

,.T , , , " 'ge/svg'ga -prema ^Kn^izi naa^njigajna. Koioj -Sti iotKriji^i* *^

Smisao cijele Tore jest u tome da sam dovjek postane Torom.

Baal Sem Tov

Premda se naziv Tora mofe prevesti kao Zakon ili kao Nauk, ova se rije<5 zapravo ne rrioze tono prevesti rliti na jedan jezlk. To je stoga to zidovstvo dozivljava Toru ne samo kao Bozju rije^, ve<i kao samu Bozju pojavnost. Svakako, Tora Je pravilnik zidovskog privatnpg,jdutveno^, ppliti^kog_i vjerskogJ^otaT^ITona^eTiruniOgo viIeT ToraTje Bo2ji, pa time i savrgen nacrt_svijeta. Jer, ne samo Sto bi svij^ trebao biti ureden prema na^elima Tore, vet je i stvoren prema njezinim nacelima. No stvoren je, nezavrenim - time i nesavrSenim - te ga trajnim prou^avanjem Tore trebamo usavrgavati, to se na hebrejgkome naziva tikun olam (usavrgavanje svijeta), a drzi se osnovnom
54

55

ovjekovom zivotnom zadadom. Onaj koji je uronio u prou$ vanje Tore postaje Bozjim suradnikom na usavrSavanju svijeta, a time sav svijet postaje svetim Hramom.

__ _,.,-"s>^&>-'** jjggj/ tijekom etrd |'i -""icii/ u.ieiMJin cetrcte-i setgodiSnjega lutanja izfaeTsKogaTtarDda pusllnjoin. Rabini nau-| (Javaju da bi u to vrijeme, u sluaju nepristajanja Naroda Iza-| branoga na Savez, svijet bio prestao postojati. Drugi radije pri-i staju uz knjizevno-povijesna tumac'enja nastanka ovoga teksta. Svakako, ostaje ftnjenica da je Tora nastala u drevnome bliskoistodnom ozracju, na podruju na kojemu su obitavale starije visoke kulture. Takoder nije zanemariv prijaSnji boravak Zidova u Egiptu, iz kojega su izasli u vrijeme koje dopuSta vjerovati kako su mogli poznavati, premda idolopoklonika, jednobozadka vjerska naela faraona Amenofisa Cetvrtoga Ehnatona. Tora se sastoji od pet knjiga, takozvanoga Petoknjizja Mojsijeva, koje nemaju pojedinacnih naslova, ve se knjige naziYjuj^Kma_pJ^eJiLQ^ijSJeksta. Na hrvatskome jeziku imena biblijskih knjiga poznata su prema naslovima krS^anskoga prijevoda pojedinih knjiga. F^ryjije knjiga\Bgre&'tl(LLpofetku,r_PQs tanak, Stvaranje), drufralSemnnrnzzzz ~ T^I-,-II-\< ' "-
-' "''WirifT~~L^|"""' I nTT~^Q^7 " ~~^L 3
_ >^.AI^.ALA X^^JXV/^ty.

_lt^^_-_: --^j- - ^. j^u.i4j,wj?jt*)CA(i iz opfega" mrafnog nepostojanja, stvaranje" svegalto postoji, od sunca i zvijezda do bilja, zivotinjaitovjeka. Qpjf""'" :"1'""J a .{j^aujjuab/vctama^ M " , .,fjt^^j^ g&jg^j^fJi^ ^Have_^Eve), u idealnome rajskorrTbezvremenom svijetu, te r2rjlead^te_daJjr4ie-zl:Qme_zavJ2lam^ uklju^uje i zatiranje iitavoga prvobitnoga ljudskog roda osim poboznoga Noaha - pretka sviju naroda) sY_do_nastanka zidovskoga _naroda i Bofjega Saveza s njime, dojutanja pusti4TJojnj_koj\a^gga_dpsegru^a^eirdjeT5bedane. PritomTnavodi se niz odredaba gradanskoga i kaznenoga pravaTetike i optenito -fTalmud druStvenih odnosa medusobnoga uvazavanja medu ljudima, Tijekom povijesti progonjeni su pojedinci zbog svojih zamiije je dosljedno provodenje obvezno. Ovakav oblik vjerske obsli a zbog predrasuda i mrznje i Citavi narodi. No, progonjene veze kao prinude na odnose poStovanja tada se prvi put javlja su i spaljivane takoder i knjige. Najoma^ama ^ qd_najranijega, u povijesti covjeanstva. Medu trajnim vrijednostima Tore ne euroskpga^^Srednjega yijeka pa dpTnajno vij ega vremena, jedna bi trebalo zaboraviti niti njezin zanosan poe^kijezik, syetije^ od_vjerojatrio najspaljivanijih knjiga bio je Talmud. Optuzivan zik, hebrejski, koji je trideset tri stoljeca nakon Sinaja postao teje to zbog~rijegova"u?enja"Zl3ovi ne postaju krScanima, a isto TT /T-* ^ . . .

Jjem suvremenoga hebrejskog jezika i novohebrejske knjizevnoi upravo zahvaljujud svojoj safuvanosti u tekstu Tore. r-T J ~~"- i najsvetija^pd svih Kitvei ha-kode$ (Svetih spiLaziyjj^^a^lBlBlija: Osifn'Tore', Tanah 'mc joS )_..Nez7z'_z'm__se_sastoje" pd dvije spisa: !-'.."> '"'rV:'-^..'.'"" >^*^" * - <-f; i'skun^im'riSomfn^fRanLprorDci) -^. .,-?4JEfe=_* Wpeod~dvanaest"takbzvaniEMafih^roroka|, koji se raCunaju IJM ^^*raH?T\iirr^-^-azvana-7yg-^gfl^ Rani su proroci: JehoSiia Qo, ^ sucima), Simuel. (dvije knjige Samuelove), (dvije knjige o kraljevima), JeSqjahu (Isaija), firrna) i Jehezkd (Eze]del).Mali^jpmmci:^HoSeaJoel, Amos, Ovadja^Jona, Miha, Nahuin,Havakuk, Cefanja, , eK' i s^ejdjoJfar^aJ[Xe^t?/OT (Spisii sastoji od knjl(Izrekel, ' ^ ^ ), Rut^ Eha (Jeremijina tuzbalica), Kohelet (Propovjednik), ja, terdviju knJIga~Drpre _ v 24 Naziy_T^nah .nastao je kao skraferuca naziva njezinih sastavmK'gijelova: ^^^^^ilnT^Kgtuyim (K se pololaJem'uTP jed^promijenioir H). Tekstovi svetihlspisa stvarani su od dolaska u Zemlju Obeianu do vremena nakon povratka iz babilonskoga suzanjstva, pa i ka5nije,._^nai&na_redakcija Tanaha uCinjena je od 5. do 2. stoljedajgJK. U meduvremenu je u J,..st._p.,K^_ tekst u Aleksandriji preveden na grgki. Bila je to znamenita Septuaginta (Sedamdeset). Tradicija veli da je sedamdeset ufenjaka neovisno prevelo dtav tekst posve jednako, sve do posljednjega slova, Ito je priredivaCima prijevoda bio dokaz Bozjeg odobravanja prijevoda. Ovaj je grdki prijevod bio osnova latinskoJTl^Gi^Y-OdiLSVfitoga_Jeromnaa,.-nazvanorne Vulgata. No, tu se povijesni putovi krdanske Biblije odvajaju od puteva Tanaha...
A fvf v

56

57

dobno je zaboravljano da su zidovski sveti spisi u samim temeljima krSanstva i krScanskih svetih spisa... Dvije suyerzije Talmuda. Oggirni|i/ poznatiji i kanonski pri*
v

**s

ypgenjeadovstva preuzeti Zidovi europskih srediSta. Opsegom bitno manji, ^eruzalemski|Talmud nastao je stotinja|yol!k na ranije^i nije kaUOlialdPpfif[Vacf\."Oba se sastoje ojj.dys dijela. Pmje Mignfl I ha|ranl]T sa2uvani rabinskTtekst o [Hfl/flfo[ (putu, vjerskome zakonu), zavrlena u ranome 3. stoljeda, a drugi dio 5iMld~korrrentari Mz'^ne. Citav tekst babilonskoga ImuctaTma^oko dva i pol milijuna rijed, a zauzima oko Sest tisua_stranica folio formata. Pisan je aramejskim jezikom, a na svakoj je stranici u sredini navod iz Mt'3ne, okruzen s nekoliko razlidtih komentara^i komentarima na njih, gtp sij^u obliku-.okvira slozeni^oko srediSnjegaJeksta a zajedniCki se nazivaju Gemara (ara^ejsEu'dopuna, dodatak, nastavak). Na hebrejskome, naziv Talmud"zn~ad"na{ik, prouavanje, no^_poznat jej._aramej^_ ._ sJd naziv Gemara, time se pokuSavalo izbjedi progone i spalji~vanja i^S^gJena-Ialmudu. Takoder ga se naziva i iismenom Se-bed pe\r se yjeruje da.jejJgfcsijaJmuda Bog bio _ istodobno s Torom, te je tijekom vise od 18 stoljeda prenoSen usmenoni'predajom ^sve dok u Babilonu nije zapisan. Talmud je, osim Sto je zapravo opgiran komentar MiSne, diev na bHskoistogna religijska^enciklopedija, -u kojoj je tijekom vremena, uz kanonski pristup najrazli&tijim zivotnim i filozofskim problemima, sakupljeno znanje i iskustvo mnogih narataja. Oko jedne tredine teksta ne bavi se usko teoloSkim proUl -- : -- nr.. --- i ____ _i'n;__________ . >

. Pored toga tu je i obilje pravnih razmatranja a takoder i razmatranja o folkloru, medicini, astrologiji i magiji. Buduii da jejfalmud komentar MiSne, podijeljen je kao i ona na est dijelova nazvarurTredovima (sedarini), prema sest osnovnilTpredmeta odnosno redova razmatranja. U tih sest dijelova su 63 traktata s ukupno 517 poglavlja. Frvi dio, (Sjemenje)^bavTse agrikulturnim problemima, odredivanjem sve^eiiiCkoga udjela u prinosu zemlje i ^arovima za si58

romane.^)rugi dio, faoed \Blagdani), bavi se Sabatom i drugim blagdanima te odmierom desetine, budud da se ova raunala godl^nje. Tred. dio,yvJfl^Vn.i(Zene)/ bavi se pitanjima braka, vjenianja,_razvpda, incesta, preljuba i bra^noga vlasniStva. Cetvrti dio, \Nezilan _\, bavi se gradanskim i kaznenim pravom, sudovima, Kaznjavanjem i vjersklm prijestupima. Jedan od traktata u ovome redu e3e je prevoden na razli^ite jezike nego drugi dijelovi Talmuda. To je traktar^ofj^Qci, Izreke otaca) koji obraduie eti^ka i filozofska pitania, te navodi izreke, pouke i pripovlfesti iz MiSne. Peti dio, \Kodasin\e stvari), bavi se O^tupkarn_gnnoSeiga, ^rtve u Hramu. i drugirn proceduralnim hramskiir^roHgmiina^gbrednirn klanjem zivotinja za hranu, kaSer odnosno obredno dstom hranom te zabranjenom hranom. esti dio,1 Taharotl (ProdSfertost^ obre_dna;, gisto6_a), bavi se pitanjima_pbred:n.e dstoce i nedstoce. TalmudakLse., tfikst dta pjeYuckajuci. U ^eSwama, fabinskim akademijama, proucavanje i turnacenje Talrnu3a~Qsnovni je studyskTgr^metJBududm rabinima _uCenje olakSava golema popmtr^lite^turajcomentara talmudskoga teksta, a najpoznatiji takay_ komentar napisao je u ll< stoljeHu i danas najcjenjeniji ben Jjchak. poznat pod imenom-akroZbog golemoga opsega i slozenosti teksta, cjelokupan je Talmud do sada preveden samo na njema^ki i englejkj jezik. Vjerojamo te se u bududiosti pojaviti cjelokupan prijevodna jo neke jezike, mada zadjelo ne na mnoge. StruCnjaci, prije svega rabini, prouavaju ga u izvorniku, budud da se prijevodom gubi bitan dio smisla. Prijevod cijeloga teksta na francuski privodi se kraju, a djelomice se tekst prevodi i na druge jezike. Jedan od do sada bizarnijih pokuSaja prevodenja cjelokupnoga teksta jest prijevod na japanski jezik, zapofiet prije nekoliko godina. Djelomicfi_jfi Talmud prevjedenina hrvatski. Godine_1941. preveo je Jakov P^rac traktat Avott a_1982. objavljen jejia hryatsRorrte dio falmudskoga teksta u prijevodu i s opgirnim predgovbrom Eugena Werbera, pod naslovom Talmud.
_ _ _ J____, ______.......,-----------......------ - -1 jpq j.]niViii "u' _ .. A

59

Zohar O5no50iaJaijiga.kabalisti^ke sljedbe, Zohar, mjeSavina je drevn^kaldeiskeinagije i.astrologije sa srednjovjekovrum spanjolskim mistiCnim duhovnim strujanjima. "Fisaha" je aramejskim je^ot^lToElikilBbJ^skoga^H*^ (priEovijes^odnosno tumaerija). Sam naziv Zohajrjsnagi: sjajan, o^obltrvengansfven. Premda je autorstvo ZoHara pripisao svome ranome prethodniku, palestinskome mistiku i ufenjaku iz 2. stoljea Simonu Bar Johaju, stvarni mu je je autor Mo|e^e_Lepjri, t|kiz J.3LstoJje^a. Tradicijski se joS jedan drevni mistik spominje kao autor Zohara: rabin Akiva, koji je zivio u 1. stolje&i. Z^harpr^azuje mistifria naela ugradena u kabalisti^ki pokret. Sustav""KlEale ~usftojenje~na temelju raziifiitih rriisti<5riih ideja, zasnovanih na vjerovariju u mogugnost natprirodnog nadzj^anja.rusmjeravanja ljudskoga zivota i oRruzJaljtz pomo5 po_ znavanja gojejne_magijske snage koju rrustioi pripisuju pojedinim slovima i rijefima te_rj^wlrn.Ero4-4inim _ vrijednostima. Bu3uS^da^Rebrejski jezik nema odvojen brojfani sustav, svako slovo pismovnoga sustava def-beta (hebrejske abecede) ima svoju brojfanu vrijednost, to omogudava brojCane zapise uporabom slova. ZoJiar_uyodlu pqimanje Ijudske sudbine determinizam_(do tada u zidovstvu neprihva&h), felativizirajuci mogudnost dovjekove slobodne volje. Na temelju uCenja Zohara uvodi se i pojam reinkarnacije i ^ivljavanja mrtyih, vjejrovanje u dibuka (zlodiihaJ/mo^^stnadzoraHaidpjjro^^^^ doHno pojavljfvanje osobe na viSe mjesta, i druge mistifne i maglfs1ce~pojal?e7-Premda--je utjecaj Zohara diljem istoenoeuropskoga 2idovstva bio osobito jakim tijekom nekoliko stoljeda prije Holokausta, danas je najved dio ovoga uenja na samomejrubu fidpvstva, a Cesto postaje i vulgariziranom komercijalnom zabavornTpa i vrstom popularne duhovne ovisnosti izvan zidovskih krugova.

Zemlja Obecana
/a sum Gospodin, koji sam te izveo iz kaldejskoga Ura da bih H predao ovu zemlju u posjed... Potomstvu tvojemu dajem ovu zcmlju... govoraSe Bo^Abrahamu, pa_p_on.ovno njegovu sinu Isaku: U ovoj se zemljinastan^ja^u s tobom biti i biagoslivljati tc. Tcbi tu i tvome potomstvu dati sve ove krajeve, ispunjavajuti zakletvu Sto sam je dao tvome ocu Abrahamu. Obe^anjeje pqtyrdeno pri ulasku Naroda^ Izabranoga u ZemljuLObedanu nakon povratka iz egiPts^oga_su2anjstva: Od pustinje i od Libanona sve do Vdikc rijcke, Eufrata, i sve do Velikoga mora na sundevu zapadu, sve te to biti vaSc. Malo je bilo vremena kada su sinovi Abrahamovi, Isakovi i Jakovljevi nesmetano zivjeli na ovome podrufju izmedu Sre-

tf&tfoi sh'SatimWh

. , .

dozemnoga mora na Zapadu/^Mezppotarnije na Istoku, Libanona na sjeveru i poluotoka Sinaja na jugu. Kanaan, Zemlja Obedana, Erecjsrael iirjednostavno: ha-Arec,"dolrVovma,: tiieRom "efu-" goga je^remena bila za Zrdove naclahnude, sjetna uspomena i izvor snage za istrajavanje tijekom raseljenosti, ^g/Mte.JEiekom Cetrdesetjtoljeda nakon Abrahamova vremena, m^ajojaijli^ejnggl U knpffla^u sinovi Izxaeiovi nesmetano zivjeli na svojoj zemlji,
61

60

U vrijeme prije egipatskoga suzanjstva jednostavno nije bilo dovoljno Zidova da bi doista zaposjeli zemlju. Tek nakon Izlaska iz egipatskoga suzanjstva i nastanjivanja u Kanaanu, doeekali su vrijeme sjaja i podizanje Hrama, ali nisu sva vremena nakon toga bila blistava. Od 13. stoljela p-K-/ kada_su_gofielL stjecatisvoju _dr2ayu, do 7(Tgo5ine prvoga stoljela, kada su je izgubili, proTlo je oko trinaest stolje^a trajanja jfcidovske drzave, u kojima je~Bir6"vIge_lgjih nego dobrih godina. Losa vremena" postala su trajnima i gorima nakon 70. godine i protjerivanja zidovskoga puCanstva. No ipak, neovisno o povijesno-poliu'6kim prilikama, Zidovi su uvijek osjedali taj dio svijeta posvedenim i istodobno neotudivim. Izgnani iz svoje zemlje, gotovo bez ikakve nade u povratak, tijekom dvaju fisudljefa Zidovt su ^ s'trastvencTali s t r p l i v e a l i l v u [ . JgsTtgk^cgJylesila, grema tradiciji, ponovno uspostaviti zidovsku drzavu, obnoviti Hram i_vrajiti slavu kud Izraelovoj. Draya.jfLl948. godine ipak_ostvarena a Mesija je jo oekivan. Dananja'Dr2ava Izraelza^najvedi je dio 2idova svijeta ostvarenje nadanja, za mnoge je najava Mesije a za druge jednostavno domovina, mjesto gdje Zidov nete biti ponizavan stoga Sto je 2idov. Golema vetina 2idova svijeta sretna je zbog . postojanja 2idovske drzave na podruju Zemlje Obetane. Istodobno, najortodoksniji Zidovi. koji zive u Izraelu samo da bi bili na mjesru dogadaja ako bi Mesija sluajno dosao za njihova 2ivota - jer on te, naravno, dod u Obecianu Zemlju - ne_priznaju_ gplitifiku stvarnost Drzave Izrael, buduii da su uvjereni kako prije Mesijina ctolaska ne mozet^grrujbnavljanja zidovske dr2ave. Zemlja OFeHnTzanekoga^jeostvarenje ^^Hrzavnosti, za drugoga ona znaii daljnje Cekanje Mesije, no ona je za svakoga Zidova prolih vremena, sadasnjosti i bududnosti onaj dio planeta Zemlje Sto ga je Bog zidovskome narodu predao kao baStinu za sva vremena.

Bozje Ime: slava i zastita

Osobita je veza izmedu Boga i njegova naroda Izraela. Nakon poCemoga Saveza s Abrahamom i Bozjega obetanja da ie ga umnoziti u golem narod putem njegova sina Isaka i njego62

vih potomaka, Bogje gutem Mojsija ponudio IzraeliCanima vjetni^ayez. Mojsiju se tada Bog predstavio svojim imenom, koje je naraStajima sveienika prenoSeno sve do vremena poslije pada Hrama u prvome stoljeiu, ali zbog najdubljega poStovanja nije bilo slobodno javno ga izgovoriti. lijekom mnogih stoljeca Bozje je ime izgovarao samo vrhovni sve<ieniTc"na~dan "Jam Kinad svetiStima." lijekomhramskoga razdoblja stariji_sve^eniiki studenti _ svake_sedme godine izgovaranju Bozjega Ime_ " ' a onima me3u njimaTkoff Fi poierjefi "haru'Siti zabranu izgovaranja svetoga Imena u javnosti, zaprijedeno je bilo gubitkom mjesta u olam ha-baa, buduCemu svijetu. S obzirom da je njegovo Ime sveto i zafitideno od izgovaranja, Bogu se obrada. rijedju Adona[ -_^p_spodin, te njegovim brojnim atributima_vezanim uz njegovo stvaranje Svemira i kraIjevanje njime te njegovo upravljanje Ijudskom sudbinom, zivotom i smrtu, poput^JElphinJBog), ha-Makom (Miestp, Onaj koji je posvuda), Cevaot (Onaj koji je nad vojskama), Sadaj (Svemogud). No, ijto^arnoii.molityi, a u obignome se govoru Boga naziva jednostayjio ha-$em (Ime). Tako je na pitanje Kakg_si?_ uobidajen odgovor: Baruh fia-Sem - Blagoslovljeno bilo Ime, odnosno: Hvala Bogu. Ime_kojirnLSfi_BQg predstaviq^Mojsiju vj|ejni^orie_ zna jzgovoriti^ali poznata su ^etiri hebrejska slova kojima je u Tori zapisanp: iodjie, vav, he - JHVH. Ova se getyeroslovna skupina na hebrejskome naziva_emjiflme)^ra5, a ^ugrikpjne_je^ poznata n.. iS obzirom da hebrejski jezik ne biljei samoglasnike, drzi se da je nemoguce pouzdano znati kako je zvu^alo izgovoreno Ime. U nekim kranskim prijevodima nalazi se Bozje ime zapisano kao Jahve odnosno Jehova, no rabini drze da je prvo proizvoljno a drugo pogreSka u ^itanju tokica koje oznadavaju samoglasnike. Protestantske krsanske sljedbe prihvatile su u razli&tim jezicima prijevod rijefii Adonaj (Gospodin, Gospodar) te ne spominju Bof je Ime. U^idpyskim hebj^kjjmjeksjtovima . yiSe. se Bozje Ime ne navodi niti ietveroslovom ve^ pspbitim grafikim znakom koji se izgovara Adonaj. I samu rijeC Adonaj u ortodoksnih se nerado ispisuje, te se u engleskome jeziku uobifiajilo pisati G-d (od engleskoga God 63

Bog). Takav je oblik esto prihva^en i u zidovskim tekstovima na drugim jezicima, te u hrvatskome srecemo oblik B-g. Ovakav naCin pisanja nije propisan ni obvezan, jer Bogjejse Tme. ji^ No, ipak se izgovaranje ijednoga od pretpostavljenih oblika Bozjega Imena u zidovstvu dozivljava kao uvreda i svetogrde, neovisno o jeziku govornika. U ^ojitvi_Boga_sejiaziya ^Adonajj a u gpvoru jednostavno ha^em^lme. NoTT to se izbjegava Ciniti uzgred, bez promiSljanja, a najpobozniji tijekom molitve naglas ne izgovaraju niti rijeC Adonaj, vet je na odgovarajucem mjestu molitve izgovore u sebi. Osobito su kabalisti razradili osjecaj da je sam Bog_sadr2an u njegovu Imenu, te da je njegovo ImeJDn sam. Oni dr2e da je Bj3gj^a.hnupjiyptdt^^^ _noga_unena_te da prije poCetka svijeta nije postojalo niSta osim Boga i njegova Imena. U Bozjem se Imenu kriju ozdravljujuCe i magijske mogu6iosti, koje mogu uporabiti oni to poznaju tajni nafiin. Pod utjecajem takvih vjerovanja nastao je, usprkos svim rabinskim nastojanjima protiv praznovjernih postupaka, obiCaj HOenja_razlidtih privjesaka s Bozjim Imenom, kao obrane od zlih sila. Neovisno o takvim rubnim pojavama, diljem zidovskoga svijeta prihvacena je svetost Bozjega Imena i osjeaj same Bozje nazofnosti u njegovu Imenu.

tiny jer ga se moze razludti na 2btgi6I3jnicypt, zapovijedi i zabiMIIJg^jenjen^gdoyirna te sedam takozvanih'Noahovih zagovijedi zajvjarode. Na tajje^naSTfTu kabalistiekom poimnnju iskazana op6a vrijednost Deset zapovijedi za sve ljude svijota. A one glase:

3kive& 'i&nilje cgido

nom {%.Bog ttioj -svttkovati

Deset zapovijedi - Aseret ha-diberot

Deset zapoviiedi, to su ih 2idovi primili u sinajskoj pusJinji, upisane su Bozjom rukom u kamen i bile predane Mojsiju. Zidovih ns^ivairTnw^diberd^^ (Deset fijeclii), i osjeiaju'ih kao sa^etak svih_naCelaJiidpystva. (U malo promijenjenom obliku ili u prijevodu izvornoga iskaza, sve su kranske crkve preuzele te odredbe kao svoja osnovna nafela.) Cest je u fidovstvu likovni prikaz dviju kamenih plofia zaobljenih gornjih rubova, s ispisanim sazetkom Deset zapovijedi, a takav je prikaz_.goormaru sa svicima Tore ^ kakav se izraduje u sinagogama aSkenaskoga sfila. Bjroj 620, zbroj svih slova izvornoga teksta Deset zapovijedi, drzi se znakovi" ----- ..... ' ' " - "*~ -' * -- . ----- ' ' -- ' -- -JU-"-- ------, -- -- ---^ -.--.J,^, ---- .^..Aw.__,._

a, sltige ffiegii sto je

64

65

Nebrojene su analize ovih zapovijedi i zabrana, no zakljunajveiega dijela tekstova o Aseret ha-diberot (Deset rijed odnosno Deset Bozjih zapovijedi); naglaSava podijeljenost na prvih pet, koje se odnose na postovanje Boga (ukljudijud i petu, Sto nareduje poStovanje roditelja) te na drugih pet koje se odnose na poStovanje osnovnih uljudenih meduljudskih odnosa, zasnovanih na pravnome redu. Ove odredbe obuhvaaju nadzor nad svim osnovnim zlim nagnudma a time i spreCavaju najved dio poznatih izvora nesrede.

613 zabrana i zapovijedi - Tarjag micvot

Aseret ha-diberot odnosno Desetzapovijedi koje je Bog svojom^rukom upisao ruTkamene ploge sto ih je r^Sinajujgredap Mojsiju, uz neka su odstupanja od izvornika prihvatena u krSdanskom yjerovanju. Time su postale temeljem morala pa i pravnih sustava brojnih svjetskih naroda. No, Torom je za Zidove zapovjedeno i pogtovanje Tariagjnicvot {doslovno: 613 obyez^O^gM^hr^ a dva dijela: 248jnLared(.<tn ocfgovara l kbstiju iTljudskpme tijelu") i 365 zabranjujudh (to odgovara broju dana sungeve_gQdipej. S obzirom da su izreciene u drevnome obliku, jteodijeljene jedna od druge rednim brojevima, cijeli je popls zabrana i naredaba nedostamo pregledan oku modernoga Covjeka. Stoga je ukupan zbroj od 613 micvot odreden rabinskom tradidiom. Namiena ovih naredaba i zabrana ie poboljSayanje odnosno usavrjavanje govjeka^hebreiski nazvano tikun. I naredbe i zabrane odnose se na najrazlidSjezlfrmslive zivotne prilike i okolnosti. Naredbene micvot propisuju odnos prema Bogu i Tori,, hramske duz^ ijosg, darovel"zrtve7obrednu Cisto<fu, prehrambenenobTCaje, naCin proslave blagdana, qbiteljske i druStvene odnose i slifrie predmete, jjsabrane odredujujkole ponaSanje se mora izbjegayati, te navode osobito idolopoklonstvo i bogohuljenje, nepoddBno ponaSanje u Hramu i pri zrtvovanju, zabranjene odnose medu ljudima, prekrSaje prehrambenih odredaba te odredenih postupaka u poljodjelstvu, posudivanju i poslovanju. Sve su ove odredbe utemeljene na moralu i pravnom osje^aju Tore, a drzi se kako nema nitijednoga meduljudskog ili drugtvenoR 66

blgrna_ija se usporednica ne^ mogla prqnaci u Tarjag micvot, merTu ill okruzju nastanka problema. Na osnovi toga~vjeruje se kako osobTnete nikada pogrijeiti u svome djelovanju ako se uvijek dr2i svih ovih odredaba. Stoga su one danas jednako kao i u vrijeme njihova nastanka mjerilom ispravnosti zidovskoga zivota i vodifem u rjeavanju zivotnih problema i sumnji. Osobito se_svih_ nucvol _drie ortodoksni Zidovi, koji smatraju da nije do Tore prilagodavati se zivotu, ved se ziyot mora_grilagoditi Tori. No, i manje ortodoksni postuju mnoge od 613 micvot, budud da su one neodvojiv, temeljni dio tradicijskog i suvremenog nadna zivota.

^-13 nacela vjerovanja - SloSa asar ikarim

5yje_do srednjovjekovnoga vremena ^idjovstvp nije imalo kratkojskazane doktrine, sustava vjerovanja. U Tanah i u Talmudu ne razmatraju se nacela vjere pojedinaCno, iako se viSe njih dr2i bitnima, prije svega yjerovanje u jednoga Boga. Tek Mz'^Kfl,jTiabrajajud one koji ne^e zasluziti udjela u olam ha-baa (buduiernu svijeTu)7s"pornin]e heklT63~terrieIjniri na^ela zidovstva. Tako se navodi kaEo^u"budu2emu svijetu nee sudjelovati oni Sto ne vjeruju u ozivljavanje mrtvih nakon Mesijina dolaska, oni koji ustvrde da Tora nije stvorena na nebu, oni koji izgovaraju Cetveroslovno Bo2je Ime... Srednjovjekovni dodiri s krgdanskim i islamskim u^enjem tegrkim miSljenjem stvorili gu_p_gfaebu kratkog j jasngg iskaza_osnqvnih vjefslKiK" naiela zi^pvstva. 'Iako je nastirp vie^poEuaja Icratkoga iskazivanja temeljnoga vjerovanja, a kona^no je prihvadeno tcinaes,t_osnovnih togaka vjerovanja, SloSa asar ikarim, kako ih je u 12. stolje^u ijFazao^filozpf,Moe ben Maimon, nazvan Maimonides, u zidovstvu poznat prema akronimu svoga imena kao Rambam (Rav MoSe ben Maimon). Ova su na^ela obvezujuia za svakoga zidovskog vjernika, a svaki od trinaest dijelova iskaza vjere pjodnjejijedma Vjerujem potpunom vjerom:

67

Mesija: oekivanje i nadanje

Pradrevno je vjerovanje zidovskoga naroda u Mesiju (MnSijah - Pomazani), kralja koji e svojim dolaskom zauvijek ukinuti razdoblje zla. Bit e on od roda Davidova iz grada Betlehema, a dod e u vrijeme posljednjih dana, najavljen ponovnim pojavljivanjem proroka Elijahua. U zidovstvu se no vjeruje kako bi Mesija mogao imati bozansku prirodu, buduti da bi to bilo suprotno osnovnom vjerovanju u jednoga, svenazoftioga, nedjeljivoga i vjedioga Boga, (:ija je bit daleko od ljudske spoznaje. Mesija, vladar mira, donijet e konaan mir svima, jer mir je prema tradiciji, pored istine i pravde, jedan od triju razloga za postojanje svijeta. Mesijinim dolaskom ustat te mrtvi, kako bi se moglo suditi svima, svakome pripadniku ljudskoga roda, za djela podnjena za 2ivota. Nastupit e novi svjetski poredak, olam ha-baa (budud svijet), u kojem <5e biti uniSteno i samo naCelo zla, a oni to su za zivota bili pravedni uizivat e zauvijek zajedno s Mesijom. (to te se dogoditi nepravednima, time se zidovstvo manje bavi u pojedinostima, ali to nee biti nita ugodno!) Tre6i, posljednji i vje&ii Hram u Jeruzalemu spustit e se s neba na mjesto prvoga i drugoga Hrama, posve dovrsen i savrSen. Tisudjedma progonjeni, 2idovi su tijekom najgorih vremena strastveno iiekivali Mesiju, osloboditelja. Takvo raspoloienje pogodovalo je nastanku brojnih mesijanskih pokreta, koji bi redovito izazvali jo i vise teSkih trenutaka za Zidovski puk. Stoga su stari Zidovski tekstovi puni opomena protiv olakog proglaSavanja nastupanja mesijanskoga razdoblja i protiv samoproglaSenih mesija. No, pritom se podsjeCa da bi svaki dan mogao biti dan Mesijina dolaska. Stoga se pravednik svakodnevno sprema za Mesijin dolazak, te je za svakoga vjernika svaki dan onaj mogud danas, ako osluSkujeS ~Bo]i glas, kako ka2e Psalam.

69
68

4- Blagoslovi - B'rahot
Slavljenje Stvaratelja svih dobara osnovni je motiv zidovstva, a bitan dio svoga iskaza ono nalazi u Vmhot_ _(blagoslo; y|mji).Drzi se da bi Zidov trebao izredhsto blagoslova dneynp, kakcTbi nep~f estancTEio" svjesfarTBog^ ka6~Izvora beskrajne milosti i svih Covjekovih blagodati. Trisu vrste blagoslovaiJedninia sejwali Boga za micvgt, narecfene vjerske obveze, drugima za Njegove darove, a tredma se prenosi B5fjalr5Iost"na osobu ili"sRugaui JBlagpsl'qvi kojima_sejxvali Boga za naredgngjmgpot svi imaju jednak pooetak: Jfaruh^ta, Adonaj Eloheinu, Meleh ha-olam^MTanutemicvotav^ vecivanu. . . (^g^Q^^sCTi^G^spo3me~BdTe nas~ Vladaru si^ta.J^jsijMsj3gmetw^ Na te se poCetne rijei nadovezuju rijeCi blagoslova odredenoga za odgovarajuu prigodu, a nema zamislive prigode za koju bi uzmanjkalo propisanoga blagoslova. To su trenuci ispunjavanja nebrojenih micvot odnosno obavljanja propisanih vjerskih obveza: p_aljenja svije^a za Sabat _ili Hanuku, pranjauku, stavljanja molitvenog^rejtnervja tejilin i monfvenoga lala talita, uranjanja" rbezbrojnih drugirt zapovijedf Cije ispunja^yot vjernika.. Pored bvih blagoslova pri_ _ ^ 1 godom vjerskih obveza, sliCribm o^nwriolSi^pbCelSibrri ^^^agoslov]jm^^]n^Gospo~dine "Eofe naj^^adafu svijeta, koji rfg/egTTzlmvaljuje se Bogu za sve~pofedlnaCne dobrobiti koje je stvorio i dao ovjeku na u2ivanje. Stogasu blagoslovi dnevno ' n a e vezani uz uzivanjehrane i meteoToIo^ke_p^jaynostr^o)e pogoduju uzgoju^prehrambenih namirnica. Uz svaku vrstu hrane i pita odredeni su razliCiti blagoslovi, aj\ajva2nijomhra^ojn^rzL^kmh_i vino. Zajkruh jzriCe se blagoslov koji zayrSava rijegima_...fcoj'i dajeS kruh iz zenilje^ a~za~vino ...koji^stvamfplod vinove loze. I za svu drugu hranu p^edTcruEale piTfa pored vinaT(vbdu Tdruga alkoholna i bezalkoholna pi^a, voie, povr<ie, tjesteninu...) postoje pojedina^ni razlifiiti blagoslovi, a svi slave Bozju volju kojom su od zemlje stvorena osnovna zivotodajna dobra. Kada_^e_bilp_ko4ajirana uziva prvi put tijekom zidovske^go_dinejlr nakon dugQga_YrevmelSa7pb^eSarr&ebl.agoslov, l&hehjanu, izrite za tu prigodu: Bla70

goslovljen si Ti, Gospodine Boze nas, vladaru svijeta, koji nam dajeS ,P^^j^^?^posf^fCL4P'^^i^.i..ojj>.o vrijeme. Svi su ovi blagoslovi u vrijeme postojanja drugoga Hrama oblikovani u duboko poboznom i poetskom hebrejskome izric!aju, te je njihov oblik nepromjenjiv. Blagoslov izri^e ona osoba koja (je u^initi micvu ili koja hvali Boga, aTbstaincoJi"2uju blagoslov kazuju: Blago^^I^^^^^^v^^? njegovo Ime. I u prigodama radosti zbog dozivljavanja nekoga osobitog trenutka, izrioe se blagoslov Sehehjanu (Koji nas drzi u zivotu), kojim^se^zahvaljuje Bogu sto je dopustio doiivljavanje toga a-

sa, Izrige se prigodom obreda Brit mila i Bar mzcw,,proslave blagdanaHanuke^urima,,^^PesaJha^Ro^j}a-ane i Sukota, aliTu svakoj drugojprigodikadaosobaosjedazahvalnosii sreduzbog dozivljavanja nekog dana~Iir~3oga3Eja. Obvezno se ovaj blagoslov govori prigodom prvoga uzivanja u nekoj hrani tijekom zidovske godine. Pored ovih blagoslova za naredeno ispunjavanje vjerskih obveza i za uzivanje hrane, te blagoslova Sehehjanu, kojima je oblik odreden i nepromjenjiv, postojejblagoslovi Sto nemaju strogSLodreden oblik/ kojima se prenosi Bozja milost na druge osobe, gpjgut blagoslova Stq^a otac daje djeci pri do(5ekivanju Sa^fg_ili drugom prigodom, te poput sveceniikoga blagoslova kpjim se Bozja milost prenosi na pripao!fuke^err52ke: zajednice.
71

Molitva: miSljenje srcem

Osnova sluzbe Bozje naziva se tefila (molitva). Za potpunu sluzbu Bozju nu2dan je minjan, zbor od deset punoljetnih muSkaraca, Sto su prosli obred Bar micva, kojim su primljeni u zajednicu odrasllh mukaraca nakon napunjene trinaeste godine zivota. Minjan je najmanji broj Ijudi koji smije obaviti potpunu sluzbu Bozju, te je njime odredeno i postojanje najmanje mogufe zidovske vjerske zajednice. Osim u reformiranih Zidova, broj zena nazodiih molitvi nebitan je, jer se u minjan broje samo muSkarci. To je stoga to, neovisno o zeninu openito poStovanome i odgovornome polozaju u obitelji pa i zajednid, odgovornost Saveza lezi na muSkarcu. Stoga se od zene ofiekuje mnogo manje u ispunjavanju sinagogalnih aktivnosti, te je njezina obveza moliti jednom dnevno umjesto triput, kako je to odredeno muSkarcu. Tradicijski je bilo uobif ajeno da zena Cak niti subotom ne mora id u sinagogu, ve treba za Sabat pripremiti dom u koji <ie se otac obitelji s odraslim sinovima vratiti nakon sluzbe Bqzje, donosed subotnji blagoslov. Danas se ovakav pristup mijenja, te se i od zena ocekuje pribivanje molitvi u sinagogi, premda ih se ne raCuna u minjan. Zidov moze moliti sam (i zena i muSkarac) no bolje je zajedno s drugima. Molitva, tefila, kombinirano je djelovanje srca, duha i uma, ujedinjeno u izgovorenu rijeC. Molitva je potvrda Saveza s Bogom, ona ga potvrduje i obnavlja. ZariSte molitve uvijek je Bog, Avinu Malkenu - nas Otac i naS Kralj, jedan jedini, stvoritelj i kralj Svemira, onaj koji je Zidove izabrao za svoj narod i izveo iz Egipta. lako ima molitava koje se izgovaraju u razlidtim liturgijskim prigodama, kao i pri svima zamislivim zivotnim okolnostima, ne moli se nikada izravno za sebe ili svoje bliznje, ne moli se izravno za ostvarenje zelje. Osnovni motiv molitve uvijek je slavljenje Boga. U sluCaju tuge, opasnosti i nesree, ali i radosti i proslave, Zidov e svoje osjetaje slobodnije iskazati odgovarajudm psalmima, tehilim, jer oblik same molitve je uvijek propisan buduti da je ona odraz Saveza. Pored toga, i najmanje pojedinosti svakidagnjega zivota, koje su za vjernika Zidova sve propisane, zapravo su molitva. Tako je svakodnevno viSekratno blagoslivljanje hrane i pita zapravo takoder molitva zahvalnica i uzdizanje Bozjega Imena.
72

Moze se moliti na svakome jeziku, no hebrejski i aramejski su jezici bliskosti s Bogom, jezid obreda. Hebrejski je jezik laSon ha-kodeS, sveti jezik, jezik Tore, jezik Saveza Izraelova s Bogom. Na to i onoga vjernika koji ga ne govori (danas" je takvih u raseljenosti vedna, osim medu ortodoksnima) danomice podsjea mezuza, pergamentni svitak prifvrS^en na dovramike 2idovskih bogomolja, stanova, ureda, Skola, vrti<ia i drugih prostora za boravak. Na svitku su ispisana tri pofetna odlomka molitve S'ma Israel - Poduj, Izraele. Ova je molitva istodobno iskaz duboke vjere, sazetak svih 2idovskih molitava i zidovskoga pristupa Svemiru. Prva reCenica ove molitve, S'ma Israel, Adonaj Eloheinu, Adonaj ehad... (PoCuj Izraele, Gospodin je na Bog, Gospodin je jedini...) temelj je svom zidovskome svjetonazoru. Te su rijed dane izraelskome narodu na Sinaju a svakodnevno se izgovaraju u jutarnjoj sluzbi Bozjoj Sahrit i vefernjoj Maariv. Svakodnevno se ove rijed izgovaraju i prije odlaska na noCni podnak, a umirua osoba nastoji ih izgovoriti u trenutku smrti, ili e ih netko izgovoriti umjesto nje. Ove se rijed izgovaraju i u rrenudma srnrtne opasnosti ili zrtvovanja vlastitoga zivota radi izbjegavanja nasilja, obedaS<ienja ili zarobljavanja. Svaka rijeC molitve S'ma Israel nosi duboko i viSestruko znaCenje gto pred vjernika postavlja zada<5u promiSljanja smisla svega u njoj izreenoga. Neupitan je znaaj ove molitve kao trajnoga promicatelja predodzbe o jednome jedinome Bogu, vjednome stvaratelju i vladaru svemira, beskrajno pravednome i onome koji s pravom trazi beskrajnu odanost. Na toj je predodfbi temeljeno svo zidovstvo. Sav je zivot zidovskoga vjernika, sve do njegova posljednjega zivotnog daha, prozet rijedma i duhom molitve S'ma Israel. Koliko su ove rijed temeljne za osjedaj zidovske pripadnosti, potvrduje sluCaj indijske zidovske zajednice Bene Israel, koja je tijekom stoljeda odvojenosti od glavne grane zidov-- st^a uspjela saCuvati znanje jedne jedine hebrejske reenice, a bila je to prva reenica molitve S'ma Israel. U okviru sluzbe Bozje molitvom KadiS naglaSava se kraj pojedinih dijelova sluzbe. Rijed su aramejske, a sam naziv KadiS znad Svet. U vrijeme nastanka molitve, vedna Zidova nije vie govorila hebrejski, no zakljueno je kako rijed svjetovnoga aramejskog jezika, iskazujud svetost, mogu i same postati sve73

tima. Za izgovaranje ove molitve nuzna je nazodiost minjana, deset punoljetnih muSkaraca, jer njome se javno velia Bozje veliCanstvo i svetost Zidovska mistika pripisuje ovoj molitvi i osobite iscjeliteljske mod, a tijekom jedanaest mjeseci nakon smrti roditelja djeca svakoga Sabata obvezno izgovaraju takozvani Kadis sirodeta. Samo su djeca obvezna govoriti Kadis za svoje roditelje. Za ostale umrle rodake ili prijatelje izgovaranje Kadisa nije obveza, ali se smije udniti. KadiS nije izravna molitva za milost prema umrlome ve slavljenje i uzvisivanje Bozje svetosti, a izgovaraju je zajedno predmolitelj i zajednica vjernika. Temelj sinagogalne sluzbe, tefile, jest Amida (Stajanje). Ova je molitva tako nazvana jer se obavlja stojed, no medu ASkenazima nazvana je i S'mone esre (jidiS: osamnaest) jer izvorno se sastojala od osamnaest blagoslova. U 2. stoljedi pridodan je jog jedan blagoslov, te ih je ukupno 19, ali naziv nije promijenjen. Stoga je jedna od omiljenih vjeroudteljskih Sala pitanje: ZaSto se Amida naziva i Osamnaest blagoslova? Toanje odgovor: Jersadrzi devetnaest blagoslova! Amida je osnova syake propisane sluzbe Bozje. Tijekom tjedna izgovara se uz obvezne tri dnevne molitve (Sahrit, Minha i Maariv), dok je subotnji i blagdanski oblik krad (Musaf). Blagoslovi ove molitve obracaju se Bogu kao Bogu praotaca, snaznome i modnom, svetom, onome koji je podario spoznaju, kojemu se upudije pokajanje, koji daje oprost, koji'obnavlja Izrael, lijeci svoj narod Izrael, blagoslivlje godinu, sakuplja svoj izgnani narod Izrael, kao Kralju koji sudi i voli pravdu, koji slama neprijatelje i ponizuje ohole (dodatak iz 2.st), podrzava pravednika i ima povjerenja u nj, ponovno podize Jeruzalem, dni da odjekuje truba spasenja, prihvada molitvu, vraia svoju bozansku nazodiost na Cion, koji prima zahvalnost za darove i koji blagoslivlje mirom svoj narod Izrael. Svi su blagoslovi pozitivni, negativan je samo dvanaesti, naknadno dodan u teSkim povijesnim prilikama. Amida se govori tiho, stojed, skupljenih nogu, lica okrenuta prema mjestu gdje je stajao Hram u Jeruzalemu (neovisno o tome koliko i u kojem smjeru je vjernik udaljen od Jeruzalema). Prije poietka, vjernik koraia tri koraka unatrag i tri koraka unaprijed, uvoded se simbolidio u Bozju nazodiost. Na kraju molitve ovo koraanje se
74

ponavlja. Zabranjeno je u bilo kojem sluaju prekidati Amida, a nitko ne smije prolaziti prostorom Sirokim oko jedan i pol metar pred vjernikom, jer bi time stupio izmedu njega i Boga. Ova

*-"*-!>

odmjejgdinil Blagoy y "

"^^^^^fj^jtjj^sJ^O;

f|| ||P ^

75

je molitva simbolicno oblikovana prema drevnome redoslijedu prinoSenja zrtve u Hramu, Cime se iskazuje nada da Ce Bog ponovno podici Hram i obnoviti zrtvovanje. U vrijeme postojanja Hrama, sluzba Bozja nazivana je avoda, rad. Bio je to najsvetiji rad, no ipak rad. Trebalo je muke da se goveda, ovce i druge zivotinje privedu oltaru i tamo prinesu na zrtvu. Danas je teSko zamisliti kako je zapravo izgledalo u Hramu u vrijeme prinoSenja zrtve (i kako je mirisalo!). Nakon pada Hrama, Zidovima je umjesto avoda (prinoenja zrtve) podarena tefila (molitva). Stoga se molitva naziva i tefila Se-balev, miSljenje odnosno sluzba srcem, jer viSe nerrta tjelesnosti.il molitvi, ve6 samo duhovnost. lime je Bog Zidovima nadoknadio gubitak Hrama. Kao Sto su Hram i prinoSenje zrtve bili Zidovima oduzeti, tako ce im mozda u nekom bududem vremenu biti oduzeta i molitva, drze neki rabini, no Bog Ce im ponovno dati nadoknadu i zamjenu. U stvarnome zivotu, iako je to zapravo bno Sto se moli u Amida, teSko bi bilo povjerovati da bi se danas Zidovi (osim najortodoksnijih) doista mogli razveseliti povratku hramske sluzbe i krvavih obreda zrtvovanja zivotinja. Obratno, mnogi pripadnici neortodoksnih sljedbi njeguju nadu da e se u vrijeme kada Zidovima bude oduzeta i tefila, molitva, ponovno vratiti idealno rajsko vegetarijansko vrijeme, kada zivotinja Bozje stvorenje - nije morala umrijeti da bi fovjek bio sit. Gotovo dvije tisuce godina od pada Hrama, danas bi mnogim Zidovima bilo teSko vjerovati kako Bog trazi zivotinjsku zrtvu, jer molitva je vet gotovo dvadeset stoljeda prije svega sluzba srcem. Jedan od najveclh fcidovskih filozofa, MoSe ben Maimon, poznat kao Maimonides i kao Rambam, koji je zivio u 12. stoIje6u, drzao je da Bog nije zelio prinoenje zivotinjske zrtve ve<5 ga je samo dopustio, jer bilo je to u vrijeme kada su tako Cinili i drugi narodi. No, dopuStenje je vrijedilo za jedno jedino mjesto na svijetu, jeruzalemski Hram, kako bi sprijefiio idolopokloniCko podizanje drugih oltara. Maimonides tumad da je Bozja namjera od poCetka bila dati Zidovima molitvu kao bogosluzje, jer molitva se moze ponuditi kao prinos na svakome mjestu svijeta.

-|- Vjerski zakon i obvezuju^a tradicija: Halahn

Hebrejska rijeg Halaha znagi put ili staza, a qznafava skup vjerskih propjsjTpjraviIa^ko'ji fine'vj'efsiki'zakonik. Tijekom tisudje<ia, zidovski su utenjaci prouiavali Toru i slijedili njezina natela svojim komentarima tekstova i praktifnih problema. Drzi se kako sva^_sjjeded naraStaj rabina, bududi da je sve udaIjeniji od sinajskoga izvora 2Jakpn'a7zna7sye manje o ispravnom tumagenju Tore. Stoga se svakim naraStajem pove^avao broj autoriteta, jer stariji su autoriteti i nadalje duboko poStovani. Premda su tijekom stoljeca propisi doradivani, medu najpo^tovanijim autoritetima jeJoseOCaro_ClA88--1575) i njegovo djelo Sulhan af^ liF^Progfat_jtol,_opsezan prirugnik svakidanjeg vjerski ispra"ynog zlvota. Porea Tialahigkih zakona, uvazavaju se i mjesni obijajipbjedlne ^idovske zajednice, nazyani minhagim (obiCaji), ako su tijekom vremena postali trajnirriaT Svaki"zamislivl zivotni postupak ili Cin, duhovni i tjelesni, reguliran je zakonima i pravilima, temeljenima na nafelima Tore. Tako.'zaStideni od krgenja Saveza zakonima i tradicijskim obifajima, Zidovi feka}u_djolazakJMesije,^pripremajuti se svakoga dana kao da je upravp_tada_dan njegpya doiaska.

-y- Cuvanje posve^enosti: kaSrut

Jer Ja sam Gospodin, tvoj Bog; budite i vi posveteni stoga, i budite sveti, jer Ja sam svet.
Vaj/kra (Levitski zakonik)

Ti si narod posvefen Gospodinu, Bogu svojemn. Gospodin teje odabrao, tebe izmedu sviju naroda da budeS njegov narod... Nidega odvratnoga ne jedi!
Devarim (Ponovljeni zakon)

Medu narodima svijeta i razlidtim najnevjerojamijim prehrambenim tabuima kojih se dr2e, Zidovi su narod sa zacijelo najslozenijim sustavom dopuStenih i zabranjenih jela, nafina priprave i uzimanja hrane. Sustav zakona iobigaja koji se od77 ,

76

nose na dopuStenu i nedopuStenu hranu te na pripravu hrane naziva se kaSrut, a koHjel\lTrije^3oTazroU1coriJena rijed kaSer (c&redno fist, ispraVar^/odgavaraJud). Dopultena odnosno obredno_^sta Krana" j^fa&gjfojig^naskgiiie jzgovoru: koser), a nedopugtena odno^aobrgdno nedsta je trefa (u aSkenaskome izgovoru: trejfe). RijeC falser ima i sire znaCenje, pa se mqze odnositi na mnogo Sto, odjspravno napisane Tore, obredne kupkejnikve,jnezuze, molitvenoga Jala talitg^sye, do_ ppsuda i ku_dstepriprave hrane itMJJir.J^-^yj^J wy_ ^_^ ,.. U prenesenom znaienju rije<5 se moze odnositi i na Covjeka, naelo ili postupak, no najesfe je povezana s hranom i njezinom pripravom. OpCenito,jvoje vote i povrtejcgs'er,ajprema vrsti hrane 9? je neutralno odnosno parev (u [idiSu: parve), Sto znad da ne pripada ni mlije6no[(ujidiiu^mfi'/ifg) niti mesnoj hrani (u jidiSu: flaj$ig),te se bez ograni^enja mo2e mijeSati sjrdijeinom o3nosno mesnom hranom. Ngkgjyrgtg Hrane, popufsira i vina, i kada ^u~s^rrie~p"d~sebi priredene na~/cager naSSyTnisu obredno dste' uiEoliko s'uTjpripf avljene "u ne-2ido"v"aTDrzirse, naime, kako "6e ~ s~am6~^i"dov u punoj mjeri razumjeti strogu obvezu obredno dste priprave ovih proizvoda, premda se u novije vrijeme javIjaju i nezidovski proizvodad pod rabinskim nazorom..Mgd je uviiekkaSer ako je ispravno uvan, a takoder je to i kruh (ukoliko ni u tragovima n^rr^grimjes^^tmjs^g^^qdrijetla niti je priredivan iliP_eCenublizini mesne hrane). Ulje je kaSer i neu.tralno je (parev), budud^a je biljni proizvod. RJ5a7e kao vrsta^ ""hrane takooer neufaalna (pargv^tese moze jesti i s mesnom i s rnliie^nom hranonr, a riblje se vrste.cliiele na dste i nedste.. A^ko, sjyr^jijKypme ofo --T_:j.r:rr^~Tr-w5ti; rabinskiautorit'e!! protive seri talcvommP p r i i i-- v . i ;1^ ]_ jesanju ribe i mesnih namirnica. Mesna i rrdrjefria hrana nikada se ni u kojem oblikuili_omlerxi"ne smiju^^gSaFi. U p'faksl to znad da se hakSn^eshoga obroka ne~smi}e~poptti kavu s mlijekom ili tuCenim vrhnjem, pojesti kola^ s bilo kakvom primjesom mlijeinoga, ili da se spagete s mesnim umakom ne smije posuti sirom, da u sendviCu s mesom ne smije biti maslaca, sira ili vrhnja... Nakoriijnesnoga obrpka^pjgjeljnoje ^ekatijesj^L (odnosno prerria razii&tim mjesnim obiCajima riajmanje trTsa^
fJ u r

ta)j2njejizimanja jrUijefnog, a najcMijnJ.i|e^nognajmanje dva sata (odnos7io~rTajm^T)e]aiaf[J'p^e"im aTasu kaSerjako potje^u od koer price. Mlijeko i jnlije^ni pro^ ^ izvodi su mlr^ko doblveno^bd koSer zivotinje i prina propisan na&rj^ a psnovno je pravilo da ^ smiju^imafi dodir s bilo gime mesnim. Takoder niti posude i pribor ne smiju dolaziti u dodir s p'osu3em i priborom namijenjenim mesnoj hrani. No, najslozeniji se propisi odnose na mesnu hranu: od dopuStenih odnosno nedopuStenih vrsta zivotinja do naCina usmrdvanja zivotinje i do obradbe mesa prije priprave obroka. ^Zivotinie^su podijeliene na tahor ^iste) i torae^jnedste), a popTgjednih i^drugiK temelji se_na hramskim odjedbama~o~2ii. -^ntirijamfij?ndnhnim odpnsno nepodobnim za zrtvovanie jne^enimajna zapovijedima iz Fete knjige Mbisijeye. '(Fpnovilen? zaRon). 'Sisavci ste su fivotinje (govedo. koza. ovca,. ^azela, jelen. antilopa. o, diyokoza^.la^isavdrajdvojerlirr^ np p r e v a i u nedsti su (svina, devalfama...). Nedsn pre2ivad grabljivice Ilav7leopard, tigar, hijena... i dakako, njihovi srod'njgf pas'l ma^ka!). Nedsti su i sisayci koji niti pre^ivajtULJiiii imaju papke*ili k'o'pita^Iat, vidra/dupin, slon,^ , sismis...) te~neke~prirodneale poput ^ Kljun"a"Sa""?udnovatog i slidiih zivotinja tefiko odredive bioloSke pripadnosti. Ribe koje istodobno imaju peraje i krljuSt, neovisno o svim mjesnim razlidtostima, dste su. (U nas to su losos, zubatac, orada, brancin, skuSa, oslii, arbun, lokarda, srdela, gira, tunj... te rijeCne ribe pastrva, Saran i njima slidie.) Neki rabini koji cijepaju dlaku uzduz na tri dijela upitnom drze morsku ribu list, a rijedia riba jesetra za vednu je rabinskih autoriteta upitna, te se opdenito drzi nedstom.iNedyojb\ojie^isJe_sj=Llir-. ,-be-kojima nedostaje jedna od dviju fly^ crva i pu2'eva te k^rja^Razlika dstih i nedstih^gtica niie u biblijskorne'tekstulz^ekom spomenuta, ali MiSna kaojiedstejpominjg
79

78

gTabliivice, opisujuti ih kao ptice Stojjvoju hranu grabe kandzamaiSto na svakoj nozi imaju pcTjednu kand2u viSe o<i &s-

~t2rptica. U rabinskim odredbama, ustalilo seJjjsjjmajirZati goJuba^rlicu, kokoj, fazana^pauna,

ca i sliCne ptice.^Ne^isJe.su sve

^-r, ^_ . __ idruge). NegjtLsuJ.^vi reptili krokoJHEgut^^r^ia^Zfl^^lozem^(iaba')TSvi su (zmija,takoder dil, kukci . u onim podruCjima gdje se skalcavceTiobiSa^eho Je3e7Op6enito se potuje ovo pravilo uvazavanja mjesnih obiCaja (ako se uklapaju u kaSrut), a najCeS^e se te mjesne prilagodbe odnose na ptice s obzirom da je, primjerice, malo vjerojatno kako bi europski Zidov pojeo vrapca ali u dijelovima svijeta gdje se vrapce jede, to je dopuSteno. Popis dopuStenih i zabranjenih zivotinja,
-, ^^ *^.XXT?rt ^^TTvni 10 i <;

ptica i riba potvrduje rabinsko tumac'enje prema kojemu jc 2idovima kao hrana dopuSteno meso zivotinja i ptica blagc naravi, a zabranjeno im je meso koje potjeCe od nositelja divlje, grabljive i leSinarske naravi. No, sve je to jo fo, nuznolh je: __ ^mQazMenj_j_pvIatenT uvazen dan zajednice, osoba smnogo dubokOjga^vierskog znan1a*.Qn mora biti i primierom boznoga zivota, jer njegova je uloga u zajednici znatno iznad obicnoga mesarskog zanata i ima mnogo duhovnih svojstava. On c"e na strqgo propisan nagin propisanim priborom zaklati zivotinju ili pticu zadajuti jo| najmanju^rnogu<iu bol, putajud:i da J S t e ^ o g mbgu^ejige krv^ __f7:"tij'pla da je uiiy^e^rvijzabranjejQp prema naredbi u Devarim, Po-_ novljenome_zakonu (7.26-27 i 17,10-14). Krv_ge drJigsnovnom zivotvornqm materijom.. Je_se_ne smije jeslTjer ^ _ _ Bogu koii ga je i daoTSo/iet 6e pregledati zivotiniu iustvrditi je li podobna'zajelo, budutfi da jjp^redno^lsta zivotinja postaje podobnom za jelp JegJi^Ukoliko se na nekome odvanjskih ili unutrasnjih organa zivotinje pronade deformacija ili oStedenje koji bi pruzrodli prirodnu smrt u okviru godine dana, zivotinja nije podobna za jelo. Talmud navodi 70 razlititih otec"enja i nepravilnosti koje zivotinju Cine zabranjenom za jelo iako pripada distoj vrsti. U praksi/deiormitet odnosno oSteiienLdip (slomljena kost, oteienje nekoga unutrasnjeg organa^ miSida i slidno) mozejse otkloniti prije pregledavanja isprayjyosti, koje se naziva|^e?jM ,te se_timejftvotinja rnoze ustvrditi ispravnom za jelo. No, u sluCaju nepravilndsfi~flTFolesti"^Iuc"a, Citava se zivofinja mora odbaciti. Ukoliko oStedeni dio zivotinje nije uklonjen prije bedika, zivotinja mora biti odbatena neovisno o moguCem ispravnom stanju plutfa. Perad se ne mora pregledavati prema unutraSnjim organima, ved samo izvana. Ribe nisu podvrgnute....postuoku .objgdjlQjgistog usmrdvanja nin preRled^ania. UgiQula '_Eyjqt-^ naWo'koii drugi nacliFPosim na jTagjrj

80

81

vodajxaCinjenihJjod mesa obredno istih.2ivotinja, buduci da nisu usmrcene na nacin _Sehita_._ " PnjeTominjske obradbe, meso jos prolazi postupkom otklanjanja masnoce oko unutrasnjih organa i zivca ischiadicusa iz straznjih nogu, buduci da su ovi dijelovi takoder zabranjeni. Zivac se uklanja jer_p_gdsj.ei_aj\ vrstu ozljede koju je praotac Jakov dozivio u svome nognomjxrvaniu s Bozjim andelom, a masnoca podsjeca na masnocu sto je u Hramu bila prinosenS ria~zTr tvBrukrte~WuKKna~eT RSKofTubitka-Hrama zabranjeno je^vlko~op~onaanja hramskih obreda. Mnogi ortodoksni rabinski autoriteti cak dr2e kako se cltav straznji dio zivotinje ne moze rabiti za hranu, neovisno o uklanjanju zivca ischiadicusa. Radi sto pQtpjnuie^otklanjanja krvi izjijelajivotinje, mesp_ sgjaakon bedika podvrgaya pogtupku soljenja i ispiranja^lli pe^enjaj\ad_otvorenim plamenom. U postupku soljenja, meso se uranja u hladnu slanu vodu tijekom najmanje 30 minuta, zatinn se ocjeduje na posebnome cjedilu i posipa srednje krupno mljevenom solju. Perad se otvara te soli izvana i iznutra. Prije namakanja i soljenja mora se omoguciti prodiranje slane vode u sve dijelove ponutrice, te se radi toga svi unutrasnji organi iivotinje razrezuju, osim jetre koja se smije uzivati samo ako je posoljena i peCena na otvorenome plamenu, jer je iz nje nemoguce ukloniti krv. Nasoljeno se meso ostavlja tijekom jednoga sata, zatim se ispire dva ili tri puta u hladnoj vodi. U sluaju nedostatka vremena dopusteno je vrijeme uranjanja smanjiti na 15 minuta a vrijeme soljenja na 30 minuta, ali ovakav se postupak drzi opravdanim samo u zurnom sluCaju priredivanja obroka za bolesnika ili ako je priprema mesa poiela prekasno prije nastupanja Sabata. U svim ostalim sluCajevima bez iznimke se mora postovati propisano trajanje postupka. Ovakav postupak soljenja i ispiranja ne smije se primijeniti ako je od klanja zivotinje proslo vie od 72 sata, te se takvo meso jos moze pripremiti samo na otvorenome plamenu, no i tada se radi obiCaja malo posoli. U suvremenom praktiCnom zivotu, za Zidove koji se u potpunosti zele drzati odredaba kasruta, proWemmoiejiastatiJjLipo rabom industoj[ski^priredeniri piehrarr^erurrp^olzvoda, koji cesto sadrzavaju dodatke sto hranu cine obredno neclstom. Naj82

fnfl ] S i Uz1rokovan Primjenom neke sastojine zivotmjskoganjela,maukolikoniskimpostocimabilazastupliena u

v Prizvoda vecma ljudi ruje upoznata s komercijalnim nazivljem industri-

jskih prehrambenih dodataka, od kojih neki sadrze tvari zivotmjskoga podrijetla, a ponekad deklaracija nije dovolino potpuna^ Stoga strogo drzanje kasruta iskljucuje uporabu bilo koieea mdustrijskoga prehrambenog proizvoda ako ne nosi hebre sku oznaku kaSer ili neku od graftfki standardiziranih oznaka kaSer proizvoda dme se potvrduje rabinski nadzor nad proizvodom. U slufiaju kolebanja, vjernik se jednostavno odlucuie ne rabiti odrederu prehrambeni proizvod. U sredinama s vecim iidovskim zajedmcama postoje prodavaonice iskljucivo kaSer proiz,voda. r Zabranjeno je svako namjerno mijesanje dopugtene i nedopuStene hrane, no ukoliko se naknadno ustanovi da je iz bilo kojega sluCajnog razloga ipak doslo do takvoga dodira obrok se moze uzivati ako je nedopustene hrane u obroku manje od
83

ukusne hrane, jaca se i volja, svijest o vlastitoj osobnosti. To je 2idovima i te kako bilo potrebno tijekom stoljeca progona, jer tezina doslovnog drzanja prehrambenih propisa osigurala je trajno pripadanje zajednici samo njezinih uvjerenih i cvrstih danova, dme je jacala dtava zajednica. Stroga pravila kaSruta, kojih su se Zidovi tijekom svoje duge povijesti vjerno drzali, ponekad i uz cijenu gubitka zivota, bila su jedno od bimih sredstava za cuvanje identiteta. Kada bi odredbe kaSruta imale samo ili preteino higijensku namjenu, Cemu onda zabrana uzlvanja, primjerice, devina mesa uz dopuStenje za uporabu masne guske? Hi, cemu zabrana zecjega mesa, koje moderna znanost drzi osobito zdravim. Zagovornici pretezno higijenske utemeljenosti kaSruta cesto zaboravljaju popis zabranjenih i dopuStenih namirnica promotriti u cjelini, te kao potvrdu utemeljenosti kaSruta na znanstvenim higijenskim naCelima izdvajaju pojedine stavke zabranjene hrane, osobito svinjetinu. No, naraStaji Zidova othranjeni su na podjednako nezdravoj gusjoj masnod, na slatkiSima i eceru, zafrigima, masnom mesu, mnogo przene hrane, malo ili nimalo sirovoga povrca i uz razlidte druge nezdrave prehrambene obicaje. (Dijabeticne smetnje su medu zidovskim pucanstvom toliko ceste da su usle u vie.) Dakako, unatoc tome to je cuvanje identiteta posvecenoga naroda glavnim dmbenikom prehrambenih zakona, velika je zasluga kaSruta u ostvarivanju stvarne dstoce, koja nezaobilazno prati obrednu dstocu. Tijekom tisudjeca nepoznavanja znanstvene higijene, Zidovi su zahvaljujud odredbama kaSruta jeli higijenski bolje pripravljenu hranu nego je to bilo uobiajeno u drugih naroda, jer kada se hrana smatra posvecenom, zacijelo je necemo drzati u nedstoci. No, danas sama clstoca vie nije dostatna; sve se viSe uvida nezdravost mnogih obljubljenih zidovskih specijaliteta, te se sve eSe pojavljuju zidovske knjige recepata pod utjecajem suvremenih sppznaja, prilagodujud tradicijska jela zdravoj prehrani. Sustav kaSruta tijekom tisuca godina Stiti vjernika od pogreaka pri poStovanju hrane kao Bozjega dara, jer Zidovi duboko poStuju hranu kao iskaz Bozje ljubavi prema Covjeku i znak Bozjega stvaranja. Stoga se hrana Cuva, priprema i uziva s osjecajem zahvalnosti i poStovanja, ajejo_sej\e_^mijeji2ivati stojed

ili u hoduJmdudjdajetakvo uzimanje hrane dr2i nedostojnim tayjeka i poStovajTJajto^gajiuguje Stvoritelju.

Zivot i obitelj: temeljna vrijednost

r

L je_obitelj, a Qsnovna_ ^_______.__ ,.-. ^v.y.sno-ispunjav.anj.e_613

"micvot (duznogji, Roftjih zapQvijedi-4-zabrana). To je dvoje neodvojivo, a istodobno istice 2ivot kao najvecu vrijednost. Stoga niti zajednica yjernika muSkaraca, okupljenih oko sinagoge i predanih sluibi Bozjoj, nije toliko bitan temelj Zidovskoga drutva koliko je to obitelj. Najveca radost i najved blagoslov zidovske tradicijske obitelji su djeca. Rodenje djeteta odgovara Bozjem pozivu za umnozavanjem izraelskoga naroda. No, ogranicenje broja poroda dopuSta se nakon rodenja nekoliko djece u jednome braku. Rabini se ne slazu koliko je to - od po jednoga muSkog i Zenskog djeteta do nekoliko djece. Svakako, brak bez djece drzi se nepotpunim i nesretnim, a o djeci se uvijek predano skrbi. Pored naravne skrbi za djecu u obitelji, naglaSena je u 2idovstvu osobita skrb za siroCad. Hebrejska rijeC jatom (siroce) u tradicijskoj literaturi oznaCava osobu bez jednog ili oba roditelja, prije uzrasta kada moze skrbiti sama o sebi kao odrasla osoba. U sucuti i pomod ne razlikuje se postupak prema djetetu ovisno o spolu preminulog roditelja, no u gradanskome pravu dijete bez oca uziva posebne povlastice, a takva zaStita se proteze i na pokojnikovu priznatu izvanbracnu djecu. Osobita paznja daje se osirotjelim djevojf icama, te u slucaju oskudice one imaju prednost pred bracom. Biblijski tekst u 2ariSte sucuti stavlja bespomocnost sirofeta i njegovu potrebu za zagtitom. Drzi se da ce u potpunoj obitelji otac zaStidvati suprugu i djecu, a gdje nema oca udnit ce to sam Bog. Naredba o pravednome odnosu prema sirotetu i zaStiti pred tladenjem, u Tori se Cesto ponavlja: NeteS ucviliti udovicu i siroCe! PovrijediS U ih i oni zavape Meni, sigurno tu dutknjihov vapaj. lako je pri pouCavanju djece odredena strogost dopuStena, osobito se pazi da strogost ne bude upucena siro adi, vec ih treba pouiavati blago i obzirno, s nje289

noscu i uvazavanjem. Uzeti siroce u svoj dom i odgojiti ga priskrbljuje odraslome trajno stanje pravednosti, nazvano cedaka, koje je vrijedno najvece nagrade. Istodobno, petom Bozjom zapovijedi, posljednjom u nizu zapovijedi usmjerenih izravno na Stovanje Boga, naredeno je pogtovanje obaju roditelja, majke i oca, jer putem roditelja obnavlja se Bozji dar zivota i umnozava se Bozji narod Izrael. U skladu s ovakvim promicanjem zivota, u zidovstvu je oduzimanje vlastitoga zivota u nacelu zabranjeno kao teiak grijeh protiv Onoga koji je zivot stvorio. 2ivot je, kao Bozji dar i Bozje djelo, svet i stoga zaSticen. No, tijekom povijesti poznati su slucajevi samoubojstva koje bi se moglo oznaciti herojskim, a takvo nije drzano greSnim ve<i mucenickim. Od kolektivnoga samoubojstva obitavalaca utvrde Masade u bezizlaznosti rimske opsade, preko masovnih samoubojstava radi izbjegavanja nasilnoga pokrStavanja tijekom Srednjega vijeka pa do samoubojstava radi izbjegavanja padanja u nacisticko zatofienistvo tijekom Holokausta.,. sve su to samoubojstva koja se dr2e herojskima dakle opravdanima odnosno dopuStenima. No takvi su sluiajevi rijetki, a zabranjeno je samoubojstvo koje bi.bilo pocinjeno radi izbjegavanja uobicajenijih zivotnih teSkoca poput bolesti, siromaStva, potistenosti, nezadovoljstva, tuge ili osjecaja bezizlaznosti. Svako Bozje stvorenje prema zidovskome naucavanju ima pravo na svoje dostojanstvo, a osobito je zaSticen ljudski zivot. Strogo su propisani naredeni i zabranjeni postupci pri cuvanju zdravlja i zivota. Naredeno je pomaganje pri povredi ili tezoj bolesti i ako se time krsl Sabatno mirovanje, pa je cak na dan Sabata obvezno pruziti pomod i unesrecenoj zivotinji. U slucaju iznenadne bolesti na Sabatni dan, potrebno je upitati se je li bolest toliko ozbiljna da odlaganje posjeta lijecniku moze ugroziti zdravlje, te ako je odgovor potvrdan, bolesnik ima obvezu posjetiti lije<5nika. Jedan od razloga Sto se, u usporedbi s drugim religijama, zidovstvo malo bavi smrcu i zagrobljem jest Sto ono u sreditu zanimanja ima zivot i slavljenje zivoga Boga poStovanjem zivota. Stoga su zivotna radost i sam pojam zivota bitna odrednica zidovstva. 90

Odnos prema suvremenim tehnologijama

Temeljna natela zidovstva omogucavaju uspostavu zidovskoga odnosa i prema novim i nepoznatim pojavama. U okviru 2idovsrva moze se uspostaviti odnos prema suvremenim tehnologijama i svemu to one nude u medicini, prehrani, istrazivanju Svemira i drugim podrucjima. Nema jedinstvenoga pristupa ovim novim mogucnostima, odnosno pri pojavi svake nove mogucnosti rabini razmatraju narav pojave i oblikuju svoje pristupe, koji se ponekad medusobno veoma razlikuju. Opcenito je zidovski odnos prema suvremenim tehnologijama uvjetovan stupnjem kojim neka tehnologija zadire u osobnost Ijudskoga bica te stupnjem tete i koristi koja se njihovom primjenom nanosi drugim bicima, osobito ljudskim. Tako je opcenito prema rabinskim misljeniima dopuSteno primjenjivati one medicinske tehnologijFgoje"pornggu lije^e je ali nijp jedrui os_o^u^tetLdrugoj_ Prema tome, vecina rabina u naCelu dopuSta presadivanje organa, transfuziju krvi, razliCite tehnoloke dijagnostiike i operativne zahvate i slicne postupke. U najnovije se vrijeme osobito postavlja problem genetikoga inzenjeringa, to jest izravnoga ^ovjekova mijeSanja u genetiike strukture zivotinja pa i ljudi. Zidovstvo nema prema genetickome inzenjeringu jednoznafino odreden pristup, buduci da u okviru suvremenoga zidovstva nema autoriteta koji bi se mogao jedinstveno nametnuti cijeloj zajednici. Kao i o drugim problemima to ih suvremenost svakodnevno donosi u velikome broju, posebice u okruzju novih medicinskih tehnologija, miSIjenja rabina se razlikuju. Medutim, opcenito je pristup, iako slrok, usmjeren na vjerovanje da jejtog stvorio svijet nedovrgenim, dajuci covjeku zadacu njegova usavrSavania^ jiazyanujiJamjilfltri (usavrfiavanjp svijeta)^TpSko bi se naSao bilo koji zidovski autoritet koji bi u cijelosti odbacio projekte u okviru genetikoga inzenjeringa kao nedopuSteno mijeSanje u Bozje djelo. Geneticld inzenjering, pa i takozvano kloniranje, nije u zidovskome poimanju jednozna^an i oStro ogranicen pojam, stoga Sto nije takav niti u bioloskom smislu. Moze se klonirati mrkvu i krumpir ali i ovcu pa vjerojatno i ovjeka. Zidovstvo covje91

ka drzi osobom, no i prema zivotinji, kao Bozjem stvoru koji je ne-osoba, nuzno je zadrzati dostojno uvazavanje. Biljke pa i zivotinje - kao ljudsku hranu - bilo bi prema misljenju vecine rabina dopuSteno klonirati uz duzan oprez prema mogucim dalekoseznim bioloSkim posljedicama. Istodobno, o mogucim pokuSajima kloniranja covjeka, kao posve novom problemu, nema dovoljno objavljenih miSljenja, no rabinski pristup zacijelo ce biti opcenito negativan, iako bi se mogla pojaviti i pozitivnija miSljenja. Samo kloniranje kao tehnologki postupak nije u podrucju zabranjenoga; u slucaju povecavanja koliCine Ijudske hrane moglo bi u irokom krugu rabina biti Cak i pozitivno ocijenjeno. No, pri kloniranju covjeka pojavile bi se bitne sumnje u prirodu osobe takvoga covjeka, to jest moglo bi biti upitno je li on u punoj mjeri Covjek. U ortodoksnijih rabina mogla bi se javiti negativna miSljenja samo u slucaju kloniranja zidovskih osoba, s osjecajem da su Narodi slobodni za takve postupke. Takoder bi se u ultraortodoksnih, pa dak i nekih manje ortodoksnih rabina moglo javiti poricanje zidovske pripadnosti odnosno opcenito osobnosti ljudskome bidu rodenome putem kloniranja od zidovske osobe. U svakidaSnjem zidovskom zivotu, pri obavljanju bitnih obreda poput.Brif mila (prihyacanje novorodenoga djeCaka u zajednicu). Bar micva (punoljetnpst), pri pristupanju Cinu vjencanja ili prigodom pokopa, tako rodeno ljudsko bite moglo bi nalaziti nepremostive probleme. Pri stvaranju nekih organa Ijudskoga tijela kloniranjem, to Cini se postaje sve realnije u svijetu suvremene tehnologije, miSljenja rabina 6e se zacijelo medusobno dosta razlikovati, osobito zbog nadna uzgoja organa iz stanica Ijudskoga zametka. Od nedavna pofietka Siroke primjene autopsije na gotovo svima umrlima, rabini objavljuju mnogo tekstova o tome pitanju. Ortodoksni rabini, i dio konzervativnih, oStro joj se protive kao nepoStovanju Ijudske osobe i zapreci za uskrsnute tijela, ali prihvadaju je ako ce posluziti za izuCavanje bolesti od koje je pokojnik umro, jer time ce postupak autopsije sluziti zivotu a ne smrti. Poput ovoga, pristup razlicltim novim tehnologijama i postupcima u zidovstvu je gotovo uvijek uvjetovan stupnjem dobrobiti toga postupka za ljude, zivotinje i okoliS.
92

4-Sredinji znak: jeruzalemski Hram

U jednom od najstarijihnaseljenih dijelova takozvanoga staroga svijeta nastalo je srediSnje mjesto ^idovstva, grad Jeruzalem. SrediSte toga srediSta je Hrarn, nahebrejsjcnmp na^.v ^fttHnikdaS. LNa^ijegu~Moria. na nfetxi ^dje ;e prema tradiciji ~

jmji>al,..j^utaiKciu |Ky.rcii[ oaiav - fako 'Zavjetrin<dv^eg, u kojeikom stoljeca frivali ploe zakona Sto ih je MojfHflr> ii-!i-_siju na Sinaju predao^ cam R/-VJT \/f<{rtv^^ ..^^.- tT . _ . jzacijelo jM

s svojoj ctrzavl7~na s vojoj baStini, s Hramom ne samo kao srecfiStem kulta ve<i i kao potvrdom zlvota u sigurnosti, izabranosti pred Bogom i pod Stitom Bozje ljubavi, svakodnevno se uJ^rjam.u_pkupljalo mnoax^i^nyski^ mugkaraga. Premajodred.eDome^hrarn? su poduke od sveten^a^jbraznTp resucTe' u slporoyjma^ jsao^^vrijeme^podalje od nrJ| . _. _-, je Bio sreditern zidovstva tijekom vise od triipol stoljef a prije nego je u 6. stoljecu^jitK^srulgnj.!, h^bilonskQJ-pJQy3"- ^>TVl Pu*nakon duga~vremena7tadarsu Zifovi spoznali gorcinu beskudniStva. No,ji_*~:' ^~ re Hram je_pimQ_vljeiL,_ye(i oko ^odine ""'*"' _ J , _vratili iz progonstva. Podignut na ruSevinarna Hram ponovno preuzeo zadacu zariSta 2idovstva. No, vremena koja su uslijedila bila su nemirnija, a u svijesti Zidova nastala je spoznaja da povijest ne ide ravno prema boljemu, da su tragedije uvijek mogute. Nakon daljnjih-pet i pol stoljea, pa dom Jenizalema43od-Rirnl|an^ 70. ^odinejsrvoga 1 7 7 ^ 1 - a 2.idovi su firpgrjani iz-gvofe ^,^,I._L^~~-~~~ 'riram, ' ;J'"""""' .Hia.TiiQjg<!a'se zidjoysjci narod tijekom triju
'SLasiL.
_

kulturjipgajglv,ot^:naciie..Suvremenici Hrama zivo su osje^ali stvarriubozju nazb^nosT u dubini Hrama, u syeJiSJujriad sve^MS^^iJ^P?^30^?^^?^-^^^^ Deset BozJihzapgvije4ivUJu progtorjtj ulazio je samo jedan tovjek,yrho^. > na dan 93

skoga blafidana._Premda je Bog obitavao u Hramu, svo je zidovstvo istodobno bilo duboko svjesno Njegove bestjelesnosti i svevremenosti. lako je mozda na zidovski narod prije njegova Izlaska iz Egipta utjecala kratkotrajna egipatska drzavna jednobozadca vjera u sunano bozanstvo Atona, u obozavanju Vje6noga u hramsko vrijeme nije bilo utjecaja kulta sunca._Radi spreavanja svake mogu<inosti mijeSanja sunCanoga kulta u ob^^vaTLJe^G^p'djKna^l^am je Bio usmjeren tako da su vjernici prTobreHuleda morali okrenuti suncu.

Okupljaliste: bet ha-kneset - sinagoga

Naseli se u mjestu gdje je Tor a i ne trazi neka bi ona k tebi doSla...
Talmud, Izreke otaca

jdovima^FoviJest bi imala poneSto pridodati jog i o povijesnopolitiddm prilikama i okolnostima, jer ne bi trebalo zaboraviti druge djelatnosti Hrama pored onih Sto su bile usmjerene na prinoSenje zrtve Bogu, prije svega politiku aktivnost Hrama kao srediSniice zidovskoga svijeta do pred kraj prvoga stoljeia. Pa ipak se Zidovi u svijetu bez Hrama i bez drzave nisu nasli i bez snage okupljanja. Ulogu zariSta zidovstva preuzela je spoznaja da je Narod Knjige razasut svijetqm ali i izabran za odgovornost sluzenja Jednome Bogu i veliianja njegova Imena. Tako je umjesto'Hrama 2idovima dana molitva a umjesto hramske sluzbe prinoSenja zrtve dana im je tefila Se-balev, sluzba srcem. Umjesto kohanim, profesionalnoga i gotovo kastinski odredenoga sveCenstva, p^dorn Hrama nastao je narod je otac postao svetenikom u syojoj obitelji. Umjesto naroda predvodenoga svedenicima, nastao je narod oeva odgovornih za iiuvanje vjerovanja i tradicije. Ostaci Hrama, takozvanlJZapadni-zid<,-Sto ga -kr^dani na^ ha-^maaje mjesto hodogaa i zaljenja za Hramom. Obifaj je u pukotine medu golemimTcamenim Blokovima stavljatnTss napisanim moTb^^^^e1jaina71elr"rH^anas mnogi pohodnici Zapadnoga zida vjeruju u Bozju vezanost uz ostatke Njegova Hrama. Gubitak prvoga i drugoga Hrama, nau^avaju rabiru, Mesija <5e s^ojSrTcIolaskom nadomjestiti sput^udj\aj)rijeg~Morgu; irijesto prija^npgal-irama, posve zavrSen (iA dakako, savrienl tred Hraml
94

Sdovi su se ppeli okupljati ^ sjnagogqnia naknn Hrama, u^a5ktskomie^sjj^anjstvu/ prije viSe od dva^ fs!oleEarNakon pada drugoga Hrama i gubitka drzaa rzave, prije oko devetnaest stoljecia, raselili su se tada poznatim svijetom i sobom ponijeli zamisao ^magoge kao_.mjesta zajedniCkog slavljenjq Boga. Beljha-knesetf f kuda okupl[anjarr gr nazv na grgki nazvang spagQgnrn^ naziv je Sto se odrzao do danas diljem lidovstva, ali nije jedini. I drugi su se nazivi ouvali tijekom dugoga zidovskog zivljenja u Europi: jemp|. prema larinskome nazivu za hram, jer sinagoga je poprimila mnoge znaCajke sruSenoga jeruzalemskog Hrama, tgJ[K|-|jftdi|^jkpla) jer u sinagogi se i ufii. Stoga se sinagoga na hebrejskome naziva i bet ha-midm^-_ku<ta poduke, ufenja. Na hrvatskome se i danas naziva^hramonx, a pri pisanju se pa2i da rijed bude napisana malim slovom, jerJHrarri je_samo onaj i sn p.sj-q ci , _ ?n - ' ^ ,aJ_^ ujeruzalemu.. lako je u vrijeme postojanja drugoga Hrama uloga sinagoge bila manje bitna, ve<i tada je ginagoga, to je bila izgradena jyT^p_o^dnoj_bJiziniJirarria, bila.j}azivana malim svetiStem. Suvremenici Hrama razumijevali su vrijedn^Fsk'uppfpTu sinagogi za i5uvanje zidovskoga identiteta i duhaJHrairij e bio mjes^_ to sluzbe Bozje,_komunikaciie s Bogomf a sinagoga mjesto ue^~ rggT^ugyrgdyanla vjere^Oduvijek je sinagoga drzana bitnom institucijom u zidovstvu, kao mjesto zajedni^ke molitve, , nja i tihe meditacije, ali i mjesto okupljanja radi donoSenja odluka o druStvenom zivotu mjesne zidovske zajednice. Nikakav arhitekturni kanon nije bio odreden za sinagogu kao gradevinu, jli,u,ve^ini,5ina^ogai _a.u^vima stari|ima, nalazi se odvojen odjeljak za zene, desto u obliku galerije. U najstarijoj sinagogi, pra|koj..Sferp-npvpj .' J&iagpgi, sagradenoj 1280. godine, '^m^m_^JteD&^^^.M^s_sjns^ga]ne_zgri^e. No, u novije vrijeme odjeljak za zene nije tako strogo odvojen a u sinago95

gama nekih konzervativnih i svih reformiranih usmjerenja, 2e-_ rreza vrijeme obreda sjede u Lstomprostoru s muSkarcima, uobi(jajeno u odvojenim all c"esto i u mjelovitim skupinama. Gradevni Irnaterijali, slilovi, tlocrt, veliCina i oblik, sve arhitekturne odrednice posve se slobodno biraju pri gradnji sinagoga, u proslosti i danas. No, u okviru zgrade sinagoge postoji odreden broj nezaobilaznih sadrzaja. Ukoliko takvi sadrzaji nisu u zasebnome sklopu ill u sklopu zgrade zidovske optine, uz_osnqyne molitvene i ufioniCke prostore_sinagQge nalaze,sejjgrogtopje. ^^ sliCni ~ ^ sadrlaji Neod55jrv~i bitan djp_^3zake_sinagoge,_flrpn Tore), oblikovah je veoma~slobodno u skladu s osiafiSi dijelovirna gradevine. Gdje god bi se Zidovi naselili, sagradili bi sinagogu prema svojim mogucnostima i u skladu s mjesnom suvremenom arhitekturom. Zabrjgaenoeidoyujtat^^ Jkojeny\erraticne"drvene ili lagane montazne gractevihe do najvedh raskoSnih sinagoga u Europi i Americi, funkcija sinagoge se ne mijenja, omjo|t^e^u<iQnxsatan ka, ( y a f l j & j u c f i l a ^^ Ponekad je zIHo^skaza3ednica~u , vTrte"lrijestu bogata i brojna pa gradi veliku raskoSnu sinagogu, a Cesto je zajednica mala, te, bila bogata ili siromaSna, gradi sinagogu sebi primjerene veliiine. Naj>odruCju Hrvatske zidovske su zajednice najCe(ie bile manje, rrjetKo je koja, kao one u Zagrebu, Rijeci ili Osijeku, bila ta^o vefika daT3i rrebaTa gYadiffdoTsta v^litu sinagogu, ili bi joj bilo potrebno graditi vie od jedne sinagoge. No i manje zajednice, poput onih u Splitu ili Dubrovniku, prnxoseje svojim lijepim starim sinagogama, a dubrovagkage_s.tarinorri prva nakorvpraSke Staro-nove sinagoge. Svaka zajednica zeli cuvati svoju sinagogu i predatije~sl]ede(iem naraStaju, kao znak neprekinute vjernosti i tradicije, te se neke sinagoge u svojoj funkciji safuvaju tijekom mnogih stoljeca. Mnoge europske sinagoge, dragocjeni spomenici kulture i arhitekture, pale su zrtvom nacistifkoga progona 2ldova i svega zidovskog. Tako je lice Europe naialost postalo siromaSnije za viSe od tisu^u sinagogaInih objekata, izmedu ostalih i nekoliko prelijepih historicistifkih sinagoga na hrvatskome tlu. Tradicijski se dri da de u Me96

sijino vrijeme sve sinagoge, rasute diljem svijeta, biti prenesene u zemlju Izraelovu.

Znak posvedenosti: hebrejski, sveti jezik

Danas. jLtnaxaaloJako izrazitih zrmkovapripadanja zidova, drcvnoga prApadnici zidovskoga naroda u svastoljetfa prije pada Hrama 1 di2ave~DaHas je writ poriovno govorni jezik, jer nkpJLPsnujLa_ jQr2ayemIzraeLproglaen je slu2benim jezikom, te njime govori pet do estjnilijuna ljudi. Pnje"vie"6a dvije hrsu<ie"godina 2ldovi su i medu sobom poCeli govoriti jezicima sredina u kojima su zivjeli, ali sve do danas hebrejski je prezivio kao jezik obrac"anja Bogu, jezik vjerskih obreda, te se naziva i laSon ha-kode (sveti jezik). Hebrejski je tako veC prije vie tisudjec"a postao jezikom ud!enjaka i njihovom povlasticom. Manje obrazovani vi$e nisu mogli Citati Bozju rijec" u izvorniku. I sama je Tora morala biti prevedena na aramejski, hebrejskome srodan iroko rasprostranjen drevni bliskoistodni semitski jezik, kojim je zidovski puk poeo govoriti nekoliko stoljeta prije kona&ioga pada Hrama, za boravka u babilonskome suZanjstvu. Ovaj prijevod Tore, nazvan Targum, Talmud izjednaCuje s izvornim hebrejskim tekstom, jer se drzi da je i Targum objavljen na Sinaju kada i Tora, ali je to vremenom zaboravljeno. Vjerski tekstovi ili njihovi dijelovi, pa i sam babilonski Talmud, u to su vrijeme bili pisahi ararhejskim jezikom. PuCki se medu Zidovima smatralo da se i njime mo2 e iskazati svetost, te da ga i andeli razumiju, a u sam Talmud je prodrlo shvacanje o aramejskome kao Adamovu jeziku. Tako je aramejski, sa svojih nekoliko oblika, postao dijelom zidovske jezifrie batine. Velika odanost Zidova pisanome tekstu zacijelo je utjecala na ofiuvanje hebrejskoga jezika i pisma jednako koliko i njegova obredna uporaba. Tijekom europskoga Srednjeg vijeka, u dugotrajnim tekim okolnostima, hebrejski jezik svetih tekstova uvao je zidovski identitet, iako tada ve<i dugo nije bio jezik svakidaSnjice vec" samo obreda. Tijekom toga razdoblja oblikof~.

--

: -- - J - _

_ - - . ' M.1.-:-.

. .1 J......'"-

' "

-JT----------

--O

'

97

valo se viSe razlifttih izgovora, a osobito je velika razlika nastala izmedu sefardskoga i aSkenaskoga izgovora. Te su dvije zidovske skupine tijekom stoljeia zivjele toliko udaljeno i odvojeno, u tako razlifitim sredinama, da je hebrejski izgovor Sefarda postao gotovo nerazumljiv ASkenazima i obratno. Pritom, Sefardi su safiuvali izvomiji izgovor, buduci da je na izgovor ASkenaza bitno utjecao njihov svakodnevni jezik jidiS sa svojim germanskim zvukovnim vrijednostima. No, kada je veC izgledalo da je ovaj proces razdvajanja dviju zidovskih grana nepovratan a hebrejski jezik predaka zauvijek mrtav, pojavio se tovjek koji je ponovno uspostavio govorni hebrejski jezik. U drugoj polovini 19. stoljea, u vrijeme kada su 2idovi pomalo poeli dobivati ili vet dobili ravnopravan polozaj s kr$anskim gradanima europskih zemalja, roden je u Litvi 1868. godine Eliezer ben Jehuda. Poput drugih zidovskih djeaka, uCio je hebrejski kao sveti jezik, kao jezik vjere i obreda. Poput Theodora Herzla, osnivaia cionizma, i Eliezer ben Jehuda bio je duboko potresen pogromima Sto su u vrijeme njegova zivota pogodili 2idove u Rusiji, te se odluio odseliti u tadaSnju Palestinu, koja je jos bila pod turskom vlaS<iu. Presudna je za sudbinu hebrejskoga jezika bila njegova odluka da e u staroj domovini govoriti samo hebrejski. Njegova obitelj bila je prva obitelj u Jeruzalemu u kojoj se govorilo samo hebrejski, a njegov sin bio je prvo dijete nakon viSe od dvije tisue godina kojemu je materinski jezik hebrejski. Godine 1885. osnovan je Savjet za hebrejski jezik a 1889. poela je uporaba govornoga hebrejskog jezika u svim zidovskim ustanovama, Skolama i uredima tadaSnje Palestine, Sto je joS bila pod turskom vlaSdu. Pomalo se hebrejski govor poCeo njegovati i u svakodnevnom medusobnom sporazumijevanju. Temelj rje&iika i gramatike bili su Tora i druge svete knjige, prema kojima je Eliezer ben Jehuda napisao i prvi hebrejski rjeCnik. Do kraja zivota, 1922. godine, nastojao je ovaj obnovitelj svetoga jezika predaka proSiriti hebrejski kao govorni jezik. Samo 26 godina hakon njegove smrti, proglaSenjem izraelske drzave, hebrejski je i sluzbeno postao govornim jezikom, uz prihvaianje prilagodenoga sefardskog izgovora. Dakako, rje<inik hebrejskoga morao je tijekom nekoliko desetljea biti bitno progirivan, jer rjenik Biblije i drugih 98

svetih tekstova nije zadovoljavao suvremene potrebe. Medutim, suvremeni hebrejski jezik jednak je onome biblijskom. Hebrejski jejz&jgdpjidjij^pm^ ^ nazivima prvih dvaju pismovnih znakova: alefi bet. Pie se sdesna nal

Sin sin

tvr

lamed

iJ

alef

e fr mem ^ mem * n sofit / tav n nun -y VOK.AU nun kamec a T sofit / patah a : sameh o s'va patah a cere e ajin * segol e V hataf segol e V: pe e : fe a hirik katan i
tav
s'va

hirik gadol kataf kamec holam

^.

fe sofit
cade cade sofit

o T: 1

kubuc suruk

"1

'

kof res

fr ?P
9 ^

-3 2

'!

D bet D vet J glmel c J 1 dalet ? 1 D he ? n 9 vav ;' -,i / 13 zajin > T 13 het< n
let jod kaf haf

ic K 9 2 ^ 2

6 B
; 1

^2
2 o T ? 1

haf ""I sofit 1

tayom u' kojemu. a izgovoTltnol'e Fiti oznaten sustavom to^kica koje olakSavaju iitanje. No, te se toCkice biljeze samo u svetim tekstovima i u poeziji, u rjeCnicima i nekim udzbenicima te u tekstovima namijenjenima djeci i poeetnicima, dok u ostalim uobiajenim tis99

kovinama cltatelj nema tu olakSicu. Hebrejski alef-bet^s&22osnoyna pismovna znaka, od_koiihj3^aJkiiinajS3znij3aau Neki od njih nisu slova u punom smislu rijeci, budud da se jednim te istim znakom u razlicitom redoslijedu znakova mogu izraziti razlidte zvukovne vrijednosti. Istodobno, neki se znakovi rabe za iskazivanje viSe od jednoga zvuka. ViSe pismovnih znakova mijenja oblik ako se nalaze na kraju rijeci, Sto zapravo povecava ukupan broj znakova. Ne postoje velika slova, a tiskana i pisana slova medusobno se dosta razlikuju. Svako hebrejsko slovo ima svoju brojcanu vrijednost, te se datumi i drugi brojCani iskazi mogu pisati i redanjem hebrejskih slovnih znakova (donekle slicno rimskim brojevima), ali zbog slozenosti toga postupka u praksi se uglavnom rabi europski nacln pisanja brojeva decimalnim sustavom takozvanih arapskih znamenki. S obzirom na sustav pisanja sdesna ulijevo, i redni brojevi stranica u hebrejskim knjigama teku tim smjerom. KabalistiCka tradicija drzi da je Bog stvorio svijet putem hebrejskoga jezika, te kabalisti vjeruju kako njegova abeceda, alefbet, sadrzi stvaralacku snagu koju mogu upotrijebiti ord Sto znaju tajni nacin. Rabinska pak tradicija smatra da su svi narodi u poCetku postojanja svijeta govorili hebrejskim jezikom, ali su izgubili taj zajednifki jezik drskim pothvatom gradnje babilonskoga tornja. Kazna je bila gubitak zajednifkoga jezika, Sto je tada podijeljen u sedamdeset razlidtih, medusobno nerazumIjivih jezika. U Mesijino vrijeme, vjeruje se, svi ce ljudi ponovno razumijevati jedni druge, govoreci zajedniddm, hebrejskim jezikom.

naseljavanja u Europu, 5lidovi u Erec Israelu i susjednim podrucjima u svakidanjem govorujjgvcjilLSujirarnejski _ jezik, proSiren tada velikim dijelom Bliskoga istoka. Tijekom svoga dugoga boravka u europskome dijelu Rimskoga carsrva, prihva^ali su u svakidaSnjem govoru latinski a zatim i nove narodne jezike nastale u vrijeme rimskoga opadanja i po^etkom Srednjega viieka^Pyj^ajy^a_sie^itaLjidovske raseljenosn'^ila^u^
t ,.,^-TJ*iiii;^^a^xL^^fJLUS/ ^V)L \x ujeKum nekoliko stoljeca bimo obiljezTS zidovsku kulturu.JJjli su to ladino__ od^snoi(iudeoespanjol, s korijenom na podrucju gpanjolskoga '^^MJZ^l^t|rnastaojia^p5dfuc1u niemackoga govoraL ' ZMovi su u Spanjolskoj zivjeli joS od rimskih vremena. Zidovska je zajednica nakon propasti Rimskoga carstva nastavljala zivjeti na tome podrucju Zajedno s nwonaseljenim narodima, koji su i sami postepeno usvajali zatecenu rimsku kulturu i latinski jezik, stvarajuci na njegovim korijenima srednjovjekovni Spanjolski jezik. 12idovi su njime govorili u svakidaSnjem zivotu, dok je hebrejski ostao jezikom obreda, svetim jezikom. Nakon_:rnnogih stoljeca ziyljenja u pan|olsj<oj, kada s uJV5_ u __ ~gnfnfimSgTf^f^'air^syojOni domoviriorri, na^anjolskeje_2ido^r r^^rff=f^^^ eaiktOm izgnani su 1492. __-^ _ . ..j. ^ j,^ ->xvji.A^j. j.ci ujiagciaijci bila" Uiia ^jelzvorom nastaitkaitovo^rjezika;: Naime, velik je dio Zidova odabrao izgon, zapucujud seiii druge zemlje, trazed vjerski snoSljiviju sredinu. S njima je putovao i tadaSnji Spanjolski jezik, Sto su ga medu sobom nazivali ladino (latinski) odnosno dudeoespanjol (zidovsko-sparijolski). Tako je jezik Spanjolskih Zidova, Sefarda, zapravo nastao teElialconTzgona, odvajanjem'od Spanjolskoga i samostalnim razvitkom u razlidtim sredinama u kojima su prognanici naSli utodSte. Tako je doSlo i do lokalnih osobitosti u okviru ladina. Promjene su tijekom vremena nastajale i dolaskom novih manjih valova pokrStenih zidovskih izbjeglica iz Spanjolske, takozvanih marana, koji su sobom donosili nove rijed Spanjolskoga, nastale'nakon izgona. Sefardi su ladino tekstove biljeiili hebrejskim pismovnim sustavom. J^rylleTcsTna~7admtj objayljen je_u Istambulu 1510. go3ine, 18 'gb'diha nakon izgorta. Nakon toga pojavilo se mnot t

Jezici raseljenosti: jidiS i ladino

_Nemajgzika kojim bi_gsvi Zidovi svijeta medusobno mo, _ gli spjpj^ ski jezik vec vie od dva tisucljeda nije govorni jezik svih 2idova. Velik postotak 2idova diljem svijeta ne poznaje viSe od desetak rije^i hebrejskoga i teSko moze proiitati ijednu hebrejsku rijef. I danasje^hebrejski jezikuglavnom jezik obreda, osirn_za 2id^yg~uTzraeTu, kojima je svaKigainji gpyorni jezik. ^idovT vec od drevnih vremena govofe jezicirnasridina u kojima zive. JLJjvrijeme babilonskoga suzanjstva i prije poCetka zidovskoga
100

101

o
Stvo tekstova: prijevodi, vjerski tekstovi za zene i one koji slabije poznaju hebrejski, vjerska i svjetovna poezija, legende i komentari biblijskih tekstova. Boraved sljededh stoljeca u novim sredinama, Sefardi su u njima stvorili bujnu novu kulturu, cuvajud ladino jezik i njegujud sjecanja na Spanjolsku kulturu koju su prihvatili kao svoju. U svakidaSnjem zivotu Sefardi su tijekom etiriju i pol stoljeia 'govofili iskljucivo ladinom. Sjajna kultura toga jezika najyedm je dijelom u Europi uniStena u vrijeme Holokausta, a Sefardi u juznoj Americi prihvatili su u zemIjama Spanjolskoga govora suvremeni Spanjolski jezik, koji je istisnuo ladino. Jedan od posljednjih ostataka sefardske kulture i ladina trajao je do prije nekoliko godina u hrvatskome najblizem susjedstvu, u Bosni. Pola stoljeca nakon zatiranja ove zajednice Holokaustom, u ratnim prilikama posljednjega desetljeca dvadesetoga stoljeca, gotovo je potpuno ugasnuo trag ove sefardske zajednice nastale u okviru srednjovjekovnoga islamskog okruzja ali i bliskih dodira s krScanskim susjedima. Ladino bosanskih Sefarda danas govori samo nekoliko desetaka starijih osobaJKraj dvadesetoga stoljeca donos^dju seij^kraj aji |e Bitan cimbenik_ Na drugoj strani Europe, u zajednici Zidova Askenaza nastao je jo jedan zidovski jezik, jidiS, dji je izvor vezan za srednjoeuropske zemlje njemafkoga govora. Sam naziv jidiS znaci iidovski. Gramatika i sintaksa jidiSa germanskoga su izvora, a rjecnik se sastoji od pko 70 posto srednjovjekovnoga njemacS kog jezika, daljnjih 20 posto je iskvaren hebrejski a preostalih 10 posto sastoji se od naknadno prihvacenih slavenskih rijeci. U okruzju srednjovjekovnih njemackih gradova, Zidovi su u svakidaSnjem zivotu rabili jezik svojih njemaCkih susjeda. U 14. stoljedi velik se broj Zidova seli u istocinije zemlje, gdje se ukazalo viSe mogudnosti za prezivljavanje, a sobom nosi i svoj govorni jezik. Hebrejski i aramejskLostajuJezicT bogosluzja i molitv^aji^poaitaje svajjitiii^ijDLJezikorri. Govoren u ziHov'skim zajednicama to su zivjele medu Slavenima, jidiS je tada preuzeo i mnogo slavenskih rijed. lako prije svega govorni, jidiS je uskoro, osobito prOnalaskom tiska, postao i pisani jezik, a tekst je zapisivan hebrejskim pismovnim znakovima. Na jidiSu su prije svega tiskani vjerski tekstovi za 2ene, s obzirom da one
102

naje$ce nisu poznavale obredni jezik, hebrejski, niti jezik Talmuda, aramejski. Tako su zene svete tekstove upoznavale samo putem jidiSa. No, uskoro su se na jidiSu pojavili i drugi tekstovi: propovijedi, rasprave s podrucja etike, talmudske i midrake legende, osobne molitve. Vremenom, jidiS se razvio i kao knjizevni jezik. Na prijelomu 19. i 20. stoljeca nastaje veliko vrijeme jidiS knjizevnosti i teatra. Piu se na jidiSu djela za prikazivanje u kazaliStu, poezija, uglazbljuju se jidiS tekstovi. Niz jidiS pisaca, kao to su Solem Alejhem, Jichok Lejp Perec, Solem A i mnogi drugi utrli su siguran put jidiS knjizevnosti u povijest svjetske knjizevnosti. Osobita je vrijednost ove knjizevnosti bavljenje druStvenim sredinama u kojima je jidiS bio govornim jezikom, biljezed istocnoeuropsku aSkenasku tradiciju, dokrajdenu Holokaustom. Ova knji^evnost, koju u izvorniku moze Citati tek malobrojno dtateljstvo, dozivjela je vrhunac djelom Isaaca Bashevisa Singera. On je tijekom nekoliko desetljeca dvadesetoga stoljeca toliko hadahnuto opisivao zivot onoga dijela aSkenaskih Zidova koji medu sobom govore jidiS, da je za svoj rad poludo najvece svjetsko knjiievno priznanje, Nobelovu nagradu. Nakon Holokausta ne postoji viSe niti jedan stari europski Stetl (gradic iskljucivo ili vecinski zidovskoga pudanstva) u kojemu bi sav svakidaSnji govor bio na jidiSu i u kojem vedna stanovnika ne bi razumijevala govor Sire zajednice. Cionizam pokret za ^idovsko nacionalno osvjetavan|e i za povratak ^Hflva n, zemliuTzraelovu, promicao je izvomi ziqyva h^:^lg<^Rac!.j^a1<ida^ji {yovoml^ezik. JidiS se u obitelji govon sve manje, ali u posve ortodoksnim hasidskim obiteljima, najviSe u vedm zajednicama nastanjenima u Americi i Izraelu, jidiS je joS uvijek jezik svekolikoga obiteljskog zivota. I danas ga se u toj sredini naziva mama lohen (materinski jezik). Zanimanje lingvista za jidiS posljednjih desetljeca ponovno raste. Nn mnogim sveudliStima, pretezno u Americi, prouavaju se jidiS jezik i knjizevnost, izraduju se jidiS rje^nici, tiskaju se brojnc novine i fasopisi najidiSu i o jidiSu. Za.razliku od ladina, jezika Spanjolskih Zidova, jidiS zivi i dalje. Zidovi danas, zived diljem svijeta u ravnopravnoj zajednici s mnogim narodima, u svakidaSnjem govoru rabe jezikt103

naroda s kojima zive, a mnogi se bave i knjizevnoSiu ili znanostima vezanima uz jezik naroda s kojim zive ili uz druge jezike. Istodobno, iako se diljem raseljenosti mnogo u& hebrejski, on joS nije poprimio znaCaj zajedniCkoga jezika Zidova svijeta, ve se danas kao opci jezik sporazumijevanja medu Zidovima iz razlicltih zemalja, kao svojevrsna zidovska lingua franca, rabi engleski jezik.

Zidovska imena i prezimena: tradicija i akulturacija

Nomen est omen - Ime je znak
Latinska izreka

Ime je dio zidovskoga identiteta. Osobno ime izreeno uz ocevo ime znak je pripadanja zajednici. To je ono ime kojim se zidovski muskarac predstavlja Bogu i pred Bogom povezuje sa zajednicom. To ie ime dobio ojmp,^a,dana-Avx>ga-jivc>ta^.-prigodom obred*a ~unt Tmtojl prima^Lu^ aslih/-pod tim imenomjbitge ; u^iaagQgLt^ekgm livota^ poKopanTQspbhg ime i o^ev^nrtg.^otvrda je zVgenu^no prema zenskim imenima odnosi se s vise sIoHode IzEora, s vise prilagodbe kulturi Zivotne sredine, jer zena u izvornome zidovstvu, neovisno o suvremenim ublazujuclm pristupima, nije Bozji suradnik poput muSkarca. Sve donedavna, najved dio Zidova drzao se tradicije davanja djeci zidovskih imena. Naj^eSce bi to bilo ime koje je vet zastupljeno u obitelji. Cesta su muSka imena bila: Aser (Sre6ko), Avraham i Avram (Abraham - Otac mnostva; ime jednoga od praotaca), Arje (Lav), Zev (Vuk), Baruh (Blagoslovljeni), Daniel (Bog je sudac), David - u askenaskom izgovoru Dovid (Ljubljeni, ime slavnoga zidovskog kralja), Hajim (Zivko), Jichak - u askenaskom izgovoru Jichok (Isak - SmjeSko, Nasmijani; ime jednoga od praotaca), Jaakov (Jakov, Jakob - Bog Stiti; ime jednoga od praotaca), Josef (Josip - Bozidar), Efrajim (Plodni), Johanaan (Ivan - Bog se smilovao), Meir (Svijetli), Mose (Mojsije - Sin, Dijete odnosno Iz vode izvadeni), Natan (Darko),

Rafael (Bog lijeCi), S'muel (Samuel - Bog ga je euo), Slomo i fialom, u agkenaskom izgovoru Solem pa i Sojlem (Salnmun Mirko), Imanuel (Emanuel * Bog je s nama), Simon (Simun UsliSao je Bog), Simha (Veselko, Radovan), Jehuda (Juda - Zidov) i brojna druga. DjevojCicama su nadijevana imena: Ester i Hadasa (oba zna^e Mirta), Hana (Milosna), Jehudit (Juditn - Zidovka), Lea (Robusna; ime jedne od pramajki), Malka (Kraljica), Dina (Sutkinja), Rahel (Strpljiva odnosno Ov^ica; ime jedne od pramajki), Rut (Prijateljica), Sara (Kneginja; ime jedne od pramajki), Tamar (Datulja), Dvora (Debora - Pela), Rivka (Rebeka - Ljepotom hvata u mreiu; ime jedne od pramajki), SoSana (Suzana - Ljiljana) i brojna druga. Pored izvornih imena, bila su omiljena i druga, nebiblijska muka imena, kao: Jom Tov (Blagdan), Sabetaj (Roden u subotu), KadiS (Svetko), Bencion (Sin Ciona) i slina. ViSe su takva nebiblijska imena davana djevojCicama nego djeacima, te su se u Sefarda nadijevala imena potekla iz zidovsko-gpanjolskog jezika: Alegra (Veselka), Blanka (Bijela), Buena (Dobra), Diamanta (Draguljka), Estreja (Zvjezdana), Klara (Jasna), Luna (Mjesec), Palomba (Golubica), Perla (Biserka), Rosa (Ruza), Rejna odnosno Rena (KraIjica). U Akenaza je takoder odnos prema zenskim imenima bio slobodniji, te nakon emancipacije nalazimo brojna imena germanskoga, gr^koga i latinskoga izvora, preuzeta iz domadnske sredine, kao Adela, Amalija, Berta, Laura, Margareta, Regina, Olga i brojna druga. Pored ovih imena preuzetih iz domadnske kulture, bilo je i zenskih jidiS imena znaf ajnih samo za Zidove, kakvo je primjerice esto ime Golde odnosno Golda (Zlata, Zlatica). Prihva<Janjem europskoga na^ina zivota prihva<iaju se kao gradanska imena za djeCake i izvorno germanska imena, naknadno prihvacena i kao krSc'anska imena: Oskar, Albert, Alfred, Egon, Erich, Fritz, Theodor, Robert, Edmund i brojna druga, te latinska i gr(5ka kao Leo, Aleksandar i druga. U manjim sredinama javljaju se i neka imena znaajna samo za tu sredinu; u Hrvatskoj su to bila muSka imena Hinko, Ziga, Mavro i Lavoslav, neobifino omiljena tijekom 19. stoljeCa. Cini se da su u ranijim stupnjevima emancipacije izbjegavana imena koja neposredno i jako podsjeCaju na kranstvo, ali kasnije su i takva imena prihvadena, uz brojna narodna imena zivome sre105

104

dine. U islamskim su sredinama, zahvaljujuci vecem stupnju vjerske snosljivosti i velikoj zastupljenosti gotovo izvornih oblika biblijskih imena u islamskome pucanstvu, zadrzavana izvorna zidovska imena, ali prihvacana su i islamska. Ovaj obiaj davanja djetetu, muSkom i zenskom, gradanskoga osobnog imena, pored zidovskog koje tada sluzi samo u vjerske svrhe, bio je Siroko prihvacen, osobito u ASkenaza. Tako se dogodilo da danas u raseljenosti mnogi 2idovi nose jednaka imena kao i njihovi nezidovski susjedi, pa i izrazito krscanska imena, kao Sto su imena evandelista ili drugih svetaca. Stoga ih se u gradanskome zivotu imenom i ne raspoznaje kao 2idove. Taj je dojam bitno pojacan Sirokom zasrupljenoScu u razlicitim okruzjima krScanske kulture izvorno zidovskih imena kao Sto su Ivan, Ana, Marija, Josip, David, Debora, Jakov, Suzana, Gabrijel, Rebeka, Lea, Rut, Mihael i mnogih drugih, prihvacenih u razlicitim izgovornim oblicima prikladnima za odredeni jezik. No, jo su brojna prezimena, vie ili manje prepoznatljivo zidovska, ostala svjedoclti o zidovskome podrijetlu obitelji. Do kraja 18. stqljela idqvi nisu imali prezimena, vec su osobnom imenu dodavali ofievo ime, primjerice: Jichak ben Josef, Avraham ben Jaakov, Sara bat Slomo (Isak sin Josipov, Abraham sin Jakovov, Sara kci Salamunova). Krajem 18. stoljeta, odredbom cara Josipa Drugoga, pod djom je vlaScu zivio velik dio tadaSnjih europskih Zidova, bili su 2idovi primorani zbog novih druStvenih okolnosti prihvatiti prezimena. Tako je nastalo nevjerojamo bogatstvo 2idovskih prezimena: do Holokausta bilo ih je oko 75.000. Jedan dio tih prezimena ima lako prepoznatljiv hebrejski korijen, druga su nastala prijevodom hebrejskih rijeci na europske jezike, treda su izvedena iz imena gradova ili zemalja u kojima je obitelj boravila, daljnja su nastala prema nekoj anegdoti vezanoj za obitelj, tjelesnom izgledu oca obitelji, nadimku, zanimanju, slikanoj oznaci na procelju obiteljskoga doma i nebrojenim drugim znafajkama. Brojna su prezimena nastala zabunom, pogreSnim citanjem ili izgovorom neke rijefi, pogreSnim prijevodom pa i pogreSkom inovnika pri pisanju njemu nepoznate hebrejske ili jidiS rijeci. Tako su B'raha (blagoslov) postali Broch i Brihta, Segan, Segen, Banet i Panet, a prijevodom na latinski jo i Benedik i Benedikt; obitelj
106

Hajim (zivot) postala bi Heim, Heimbach, Heumer, Heimler, Heiman; obitelj Meir (svijetleci, blistavi) preimenovana je u Meyer, Mayer; Neeman (pouz'danik) postao je Neumann; Saks (potomak svetoga) postao je Sachs, Sax, Saxl; Simha (radost) postao je Freud; Nahman (lavlja rika) je postao Nachmann; Lavan (bijeli) postao je Weiss... Nebrojene druge izvorno zidovske rijeCi tako su kao prezimena dobile germanske i ponekad latinske oblike. Bezbrojne su zidovske obitelji dobile prezime kakvo im je u trenutku boljeg ili loSijeg raspolozenja dodijelio mjerodavni fiinovnik. Cini se da su bogatiji na jednostavan i poznat nacm mogli udniti dnovnika veselijim i naklonjenijim, te su dobili prezimena Diamant, Diamantstein, Rubin, Rubinstein, Safir, Gold, Goldstein, Goldblum, Goldberg, Silver, Silverstein i slicna. Tu su i prezimena preuzeta od naziva visokih plemickih stupnjeva: Kaiser, Konig, Graf, Grof, Kont, Konti, Conti, Konte, Baron. SiromaSniji ili Stedljiviji dobili su, ako su imali srece, prezimena prema svojim zanimanjima, zanatima, gradovima ili zemljama iz kojih su doSli, osobnim rjelesnim ili duhovnim zna^ajkama te prema razlidtim bojama. A nesretnijirha je zapalo zvati se: Jammerlapp, Saumayer, Kotspritzer, Afterduft i slicno, prema svome niskom druStvenom polozaju i zloj volji ^inovnika. Mnogi su pak 2idovi, doselivSi u neki kraj, prevodili svoje prezime u jezik nove sredine. Tako u Hrvatskoj srecemo prezime Bijelic i Bjelinski kao prijevod prezimena Weiss (to je pak prevedeno hebrejsko ime Lavan - bijeli), zatim prezime Zvijezdic - prijevod prezimena Stern, Crnic - prijevod prezimena Schwarz i Schwartz... Znacajna su za aSkenaske obitelji i prezimena koja se sastoje od rijeci Stein (kamen), same ili u kombinaciji s drugim rijeclma (Stein, Goldstein, Rubinstein). Takoder je i rije rua dosta sudjelovala u tvorbi akenaskih prezimena (Rosen, Rosenfeld, Rosner). Mnogobrojna su prezimena nastala prema zanimanju. Vjersko zanimanje bilo je popularno te je vjersko nazivlje proizvelo prezimena Rabin, Rabinovic> Rabinowitz, Kantor, Singer, Hazan, Haham, Gabaj, Kohen, Koen, Kon, Kogan, Cohen, Cohn, Segal, Levi, Levy, Low, Lowy, Lovy, Levay, Levin, Levinsky, Levrnshon i brojne druge oblike tih prezimena. I druga su zanimanja utje107

cala na stvaranje prezimena, vise u ASkenaza ali i u Sefarda. ,Tako u Sefarda susrecemo prezimena hebrejskoga i Spanjolskoga izvoriSta: Abulafia i Medigo (lijecnik), Albahari (prodavac paprenjaka), Hajat (krojafi), Maestro i Melamed (u&telj), Merkadi (trgovac), i brojna druga. U ASkenaza nalazimo viSe takvih prezimena, iz hebrejskoga i germanskoga izvora: Melamed i Lehrer (ucitelj), Doktor, Rofe, Arzt, Aptejker, Apotheker (vezano uz medicinu i farmaciju), Kiinstler, Maler, Geiger, Trompeter, Trumpeter, Spieler, Spiller i Spielmann (vezano za umjetnost i glazbu). Nalazimo prezimena vezana uz kozarsku struku: Lederer, Schuster, Sandier, Ledermann, Pergamenter, Sattler, zatim ona to su povezana s krojacldm zanatom: Nadel, Zwirn, Fingerhut, Mantel, Schneider, Wollner. Ugostiteljstvo i prehrana dali su prezimena: Fleischmann, Beinhacker, Hacker, Breyer, Zuckermann, Zuckerbacker i Zuckerkandl, Bronfmann, Beck i Beckermann, Koch, Miiller, Mahler, Pfeffermann, Biermann i brojna druga. Tako su ostavila svoj trag u zidovskim prezimenima i mnoga druga zanimanja: trgovina i trgovanje stokom, Ugostiteljstvo, promet, obradba drva i metala, javne sluzbe i druga zanimanja i zanati. Prezimena prema zanimanjima, zanatima, tjelesnom obliku, duhovnim svojstvima i bojama (Fischer, Schneider, Gross, Klein, Lustig, Frohlich, Weiss, Braun, Roth, Schwartz, Griin, Gelb...) te druga prezimena (Mayer, Bauer...) nalazimo i kao nezidovska u vetinskome germanskom pucanstvu medu kojim su aSkenaski Zidovi zivjeli u vrijeme dobivanja prezimena, i ona nisu vezana uz zidovska prezimena osim podudarnocu oblika. Zidovi su se u Europi, stjecajem povijesno-politiddh prilika, neprestano mnogo selili. U jednome casu bili bi postali nepozeljnima u nekome kraju pa bi posli drugamo, zatim dalje, u sve udaljenije krajeve. A sobom su cesto nosili prezime prema gradu u kojemu su njihovi preci boravili naraStajima ranije. Tako su Sefardima ostala prezimena: Frances i Carfati (iz Francuske), Almoslino (iz muslimanskoga okruzja), Florentin (iz Firence), Perera (iz Ferare), Navaro (iz Navare), Romano (iz Rima, iz romanskoga kraja), Toledano i Tolentino (iz Toleda), Deprato (iz Prata) i bezbrojna druga, poput prezimena Ascoli, Castelnuovi, Pontremoli, Sinigoglia, Rimini i brojnih drugih, nasta108

lihprema imenima talijanskih gradova. Usporedno pratimo nSkenaska prezimena: Popper, Propper i Pops (prema gradu Frnnkfurru), Halpern i Helpern (prema Heilbrunnu), Bachcr, Backarach i Bacharah (prema Baharachu na Rheini), Urbach (prema gradu Auerbachu), Stuckert (prema Sruttgartu), Dreifuss i Dreyfuss (prema gradu Trieru), Epstein (prema mjcstu Eppensteinu), Moskovic i MoskovliC (iz Moskve), VarSaver i VarSover (iz VarSave), Prager (iz Praga), UkrainJik (iz Ukrajine), Ungar (iz Madarske), Pollak i Pal (iz Poljske), Marburger (iz Marburga). Osobito je mnogo prezimena nastalih prema nazivima mjesta u CeSkoj i Moravskoj: Kremzir (iz Kromeriza), Pscherhof (iz P5erova), Trebitsch (iz TrebiCa), Gostl (iz Kostela), Boskowitz i Boskovic (iz mjesta Boskovice). Tu je i poneko prezime znaCajno samo za talijanske Zidove, kao to je Rapaport (pisano u razliitim oblicima) a porjete od venecijanskih Zidova koji su zivjeli u getu, ispred porta, gradskoga ulaza. Dakako, prema mjestu odnosno zemlji boravka nastali su i svi oblici prezimena ASkenazi, koje znafii Nijemac, i svi oblici njemaCkoga prijevoda toga prezimena. To su prezimena Deutsch, Daj, Doj^ (u najrazlifiitijim oblicima pisanja) a u hrvatskim krajevima javlja se i pohrvaceno odnosno prevedeno: Duic, Dajic i Njemclc. Osobitost ovih prezimena nastalih prema nazivima gradova i pokrajina jest mogucnost pracenja kretanja pojedinih skupina Zidova tijekom povijesnih razdoblja. Tako neka sefardska prezimena otkrivaju aSkenasko podrijetlo onoga pretka prema kojemu obitelj nosi ime, poput sefardskih prezimena Askenazi, Ashkenazi, Eskenazi i Tedesco (Nijemac, iz Njemake), Russo (Rus, iz Rusije), Morpurgo (iz Marburga). Neka su prezimena nastala prema nazivima gradova ceca, druga su rjeda, a nije rijetkost sresti prezime koje nosi samo jedna porodica, danas mozda raseljena diljem svijeta ali nastala od jedne jedine obitelji iseljene prije duga vremena iz nekoga pokrajinskog gradica istoCne ili sredinje Europe. Stoga prezimena nastalih prema nazivima gradova ima tako mnogo; samo medu aSkenaskim prezimenima ima ih oko Sest stotina. Pored naziva gradova, izvorom zidovskih prezimena esto su bile slikane ploe - kucne oznake u obliku Stita, nastale u prvoj polovini 17. stoljeca, u vrijeme TridesetgodiSnjega rata, 109

kada su Zidovima bila nametnuta obiljezja na odjeci i kucama radi razlikovanja od krscana. Takve su kucne oznake ponekad bile ukraSene najneobiCnijim prikazima, a ponekad samo obojene nekom bojom. Mnoga prezimena koja sadrzavaju nazive predmeta, boja ili zivotinja, nastala su prema ovim ponekad maStovito oslikanim ploama. Tako su nastala prezimena: Stern, Blum, Traube, Weintraub, Nussbaum, Eichhorn, Drach i mnoga druga. Od same ploe odnosno Stita kao kucne oznake, nastalo je prezime Schild (Stit) i sva prezimena s kombinacijom oznake boje i rijed Schild odnosno engleskoga oblika shield, a i veina prezimena nastalih prema nazivima boja: Schwartz i Schwarz, Roth, Weiss, Blau, Gelb, Braun... Pritom su nastajale razliclte pravopisne zabune, promjene i prijevodi, stvarajuti imena Rothshield, Shield i brojna druga. U vrijeme nastanka ovo su bili nadimci, tek vrernenom postali su ti nadimci prezimenima. ASkenaska prezimena openito imaju germanski oblik, a sefardska romanski, iako su korijenom ili znafenjem izvorno zidovska c"e$e nego to moze izgledati. Nakon uspostave Drzave Izrael, mnogi povratnici u.pradjedovsku zemlju nosili su imena i prezimena Sto su in preci usvojili tijekom raseljenosti u Europi. Jedan dio useljenika ih je zadrzao, drugi su svoja germanska i druga indoeuropska imena i prezimena prevodili na hebrejski, freci su uzeli posve novo, hebrejsko ime i prezime, ponekad samo jedno od toga. Danas vecina djece u Izraelu dobiva samo hebrejska imena, a ne treba zaboraviti da je Zidovu nemoguce obaviti bitne vjerske obrede tijekom zivota bez njegova osobnog i oCeva zidovskog imena.

kovanujli nadnjenu od dragocjenQgainj.tgjdj.ala, " ^ ' ^ , oge s o t okp polo^aja mezuze: uspravno ili polozeno? Stoga je odredeno: m^?ti^ olozajuJ Pri ulafeniu i izlae m e z M d o r n u t a prstima koji so zafam prinoiellsnarriariako vierniR^ svakodrievno viSekrarno^ bezIa ~~' ga podsjggaju na jtemelmp

tugem na pergameni potekloi od obredno ^ a jeispisivanje mezuze vjersKi Cm, poput ispisivanja teksta Tore. morajbiti potp^rj i .
.-_-_-_g- '""'.t.'""" t'^^>vjc^'lva<-i /K

4- Mezuza: svakodnevna opomena

Mezuza _se,.dr2j juyarQm_zidoyskpga nara. Malen komad pergamene-^mgnry^pipriri eferucama oma i svakoga drugog" mjesta za feoravak, ukljucujudi po3rume, tavane i garaze, ali se;rukada^ne^pr)fi^v1ja pa nl^y; u kupaonicu i odgovarajudega^blagpi eu
ii

^ _:. u::j:^:^agts*ia/buducl da temperafurne promjene, vlaga i drugi clmbenici mogu djelovati na pergamenu i tuS. Blagoslov mezuze se gubi za uku^ane i njihove goste u slucaju njezine manjkavosti, a manjkava je ako je tu3 na samo jednom slovu napuknuo ili djelomice otpao. Stoga se u vrijeme vedih poasti, epidemija, ratova i gladi pregledava nije li vremenom dolo do oStedenja u mezuzama. U raseljenosti mezuza se____ - priiivrstiti u roku do trideset ^_ mora J-^.N- . j.tjyj.n >-t XVJNI^ na nakon useljgnja, Vlzraelu Je obvpy.nn udniti ^)jgrvoga ^,r~ onuselienia, u Izraelu ie obvezno n^inift ~ u biblijskopcnjizi Devarim (Ponovljeni zakon) 6,4-9 i 11,13-21, gdje je Zidovima haredeno Bozju rijeii postaviti na dovratnike svoga doma, asamari}e^_OTezwzfl_zriaJi_^orai^^ Dr2^se da mezuza Stiti odp^nianja Kn&S^t^on\Sw^ipf oTJzhika pri ulaslcu rizla^ sKu%a~ispravaTrrzTVot); te dj osigurayajdo^ar i dug zivot. Pod kabalisti^kim urjecajem razvio se~oqeSaj"prefiTa^JezMzrkao amuletu, talismanu, te se drzi kako demoni i zli duhovi ne mogu prodrijeti u^u^uT^iTuva^zezuzflrzbog takvoga su vjerova. njFzTdovskl vojnici u novije vrijeme sobom u rat nosili mezuze, a i izvan ratnoga stanja rnnqgi nose mezuzu na lan^idu oko v ta_kap_amulet, iako ovakvo tuinatenje i magijska primjer 111

110

zuze ne nailaze na rabinske simpatije. Takvu magijsku praksu osudivao je ved u 12. stoljeduslayni zidovski u'SerijalrMaimonides. Pa ipak, toliko je bUo uvjerenje u magijske zaStitne mod mezuze, da su i krdanski susjedi u srednjovjekovnoj Europi dolazili Xidovima nabavljati ih za zaStitu svojih domova. Mezuza je postala i svojevrsnom deklaracijom zidovstva, buduti da se mezuza na ulaznim vratimajedovito pqstaylja na ^anjski do vratau^, a samo u sluajevima vece vjerojatnosti da e mezuza biti nasilno oSteena odnosno ponizena, opravdano je privrstiti je s unutraSnje strane ulaznih vrata.

kabalistiCkoga pristupa oienju muSkarca prijp svakogn A? : bata i do neSto viSe prakticiranoga uvjerenja da je muSkarcu nuzno odSCenje samo prije jomkipurskoga posta, kako bi duhovno oCi<5en stupio pred Boga, koji je toga dann vjerniku najhli^.i. U praksi, muSkarac koji bi poginio tezak grijch protiv vjcrcy oclJgdg^e yjerovanja u Jedrtoga Boga (makar i prisilom) uxivaTT zabranjenu hranu (makar i prfsilom) Hi sudielovao u sliCnome ^jgSnpmfinu. treba priaifiipitiuranjanju u mikve radi ^ urqn u jfejg_u okviru obreda prijama, kada~se simboliCno" ponovno fa3a u krugu zidovskoga naroda. jPri^prijamu zene u zldovstvo takoder je nuzno uranjanje u mikve,no i 2ene rodene u zTdovstvu imaju obvezu testoga uranjanja7jer zenino se tijelo zbog redovitih mjesefnih promjena i povremenih porodaja drzi potrebitim redovitoga mjesefnog odnosno poslijeporodajnog o&enja. 2ena u stanju obredne negigtoge zbogjnjegggnog ill _r\agiya se nida. Pravila o ponaSanju prije, za vrijeme i nakon stanja u kojemu je zena nida brojna su i slozena, a ortodoksni 2idovi drze ih se doslovno i predano. Konzervativni i reformirani 2idovi ne rabe mikve u svim sluajevima koje zahtijevaju ortodoksni. Cak je Sestina golemoga talmudskog teksta, dio NaSim (2ene), posvedena pitanjima zene u braku i njezine obredne Cistode. Propisi branoga zivota osobito su slozeni upravo zbog zenina mjese^noga ciklusa, a bjju5ni_dodiri zabranjerdjuj_gisni..akQ.^ena nakon svakoga genitalnog krvarenja nije uronila u vodu mikve. Tradicijski se drzi da razliCite nesrete pogadaju prekrslteljicu ove odredbe i njezina supruga, od radanja mrtve djece do smrti u porodaju, koznih bolesti i drugih nesre^a i nevolja. Prije uranjanja propisan je redoslijed temeljitoga J i v pranja_gitayoga .tjr iela ikosit_yanlanie j\ smije ostaffsuh. LJkoIiko je iem potrebha pomod, pruzit ce joj je~3ruga^ena koja ce paziti da niti dio tijela ne ostane suh. Odlazak ujnikve intimna jejtvarjnuza i_zene,( nitfco ,_osim njih ne~zna to^no vrijeme kada je ona bila ili kada e idi u
113

-^-^^ odS^enja. ^MusTcarac koji prelazi na jidovsku vieru

~T Mikve: kupka oi6enja

h^ijgaz^rijmdaubj^jkojej^^ jednice nemogu,_naziva se mikve;(prikupljanje)f jer mora biti-na^. p^^elrTpriRupllienom kisrucom ili potognom vodom.. U praksi, " mikvi~&e moze nadopuniti vodom iz slavine im je najmanja propisana koliCina prirodne vode prikupljena u-.bazen. U yrijeme Hrama, razli&te su se obredne neistoe.rjeayale uranjanjem u vodu mikve, no danas su razlozi za uranjanje manje brojnivMukarac se u mikve ogiS6uje prigodice, nakon to spozna da je u stanju obredne oneciSCenosti, a f ena se redovito ogi?u|e~ dvanaesyirinaest ill viSe'puta godiSnje, nakon svakogamjese7" usiriJ suvremenome je zidov^rvu mozda najprimjeT^ nijaTazlilca^ vjerskoj praksi izmedu skupina razli&tih vjerskih usmjerenja upravo u uporabi mikve. Od najortodoksnijih, koji uranjaju u mikve u svim propisanim prigodama, preko onih koji uranjaju samo prigodom onih obreda uz koje je to nezaobilazno (poput vjenCanja), do onih koji nikada ne uranjaju u vodu mikve, ne prihvaiajud nikakve vjerske obveze.^Mftoe ne oCiS ^amo osobe ye^ i stvari. Ako je, primjerice, pljeno u ne-Zidova, treba ga ' uSkaracf je rijetko u okolnosfima koje zahtijevaju obredno odi$enje u vodi mikve. RazliCiti su pristupi uporabi mikve za muSkarce: od hasidskoga obifaja svakodnevnog oCiSienja mukarca u mikve prije molitve (to se i u najortodoksnijih ne-hasida drzi pornalo pretjeranim premda je zacijelo osvjezavaju<5e!) do 112

mikve. Ukoliko su zbog bilo cega u okviru ovih zahtjevnih propisa u dvojbi, supruznici ce pitati rabina za savjet. Nakon prestanka plodnoga razdoblja, 2ena vise nije obvezna na odlazak u mikve, ali ukoliko bi se zbog bolesti ili drugoga razloga genitalno krvarenje ponovilo, ponovno ociscenje je nuzno. Premda obracenik na zidovstvo mora uroniti u vodu mikve pri svom prijamu u zajednicu, novorodenp. zidpvsko dijete jprolazitim obredom, s obzirom daje mikvesreds^vg ociScenja,. a aijete na sebi nema rdkakvoga^ftijeha 111 stm^jne necjjitogekojujji trebalo uklpftltiTZiaovsko dijete poilaji^lanbm zajednice sjiramjodgljgggydriosno, primanje djegaka u zaiednicu potvrduje sej)bjredc)rn ^objrejivanja i dobivanjajmenj, osmofia da' naoci rpderv)a.(tint mi/a), a djevojcice su'taTco^ers^rmm ~njem i dobivanjem imena primljene u zajednicu. Krjlanstvoje, preuzimajuti mnoge prilagodene zidovske obrede, prihvatilo uranjanjg u mikve kao cin oiiSienja pri prijamu u kr<*ansku zajednicu. U vrijeme poCetaka irega prihvacanja krgcanstva, vedna novokrStenih bili su odrasle osobe, a Cin krtenja bio je neodvojiv od potpunoga uranjanja u pt'scjm^bazen vode ocjgcenja. Mnoge krScanske sljedbe do danas su zadrzale ranokrScanski obiiaj potpunoga uranjanja u vodu, dok se druge, primjerice katoliCanstvo, zadovoljavaju simbolpolijevanjem vode po glavi novokrStenoga.

cin odijevanja, pa velik dio mugkaraca ^ak i kipa nosi samo u obrednim prigodama a u manje poboznim sredinama velik dio pripadnika zajednice niti ne posjeduje sve osnovne dijelove obredne odjece. Ortodoksna gidovska muka odjeca obuhvaca obygzno pokrivalb za giavu to se nosi od jutfn[e^a budenja do
~ mpU'rveHoga remenja7~Pomora se posvedvati osobita paznja.. dok talit i ~ ~ a i e n a jgrema naredbama_Tore, nosjT u~seHi~posve<i:eriost/. tieI'ffT^ Cuva^ i ngsj_ j_ Qspbitim pojoYajQiem^^enama nije propisana nikakva odredena obredna gdjeca^ oslm^td'u ortodbl^nlrn^e^elodn'evno pokfivaju glapokrivalima.. U nekim konzervativnim zajednicama medu 2enama je takoder obvezno pokrivanje glave laganim cipkastim pokrivalima ili prikladnim eirima, ali samo tijekom obreda. LL^anagnje i vrijeme u okviru reforjniranihza|ednica i zene ponegdje nose talit i tefilin,no to je"u .o'gtroi suprotnosti s"pisanirfrteme]|5nT'z7dc)v'ske tradjcjje. ~ ^ glave opominje yjemika na ne^pre^ stanu Bo2ju~naz^Sn^st7Wp"dosta^n6- je pokrivanje- tjemena. Vi, .._, . , - . , . ' . . ...-. J-.C..-:- -- - J ~t Sestolfetni zivot u okruzju razlicitih kultura donio je i najrazlicltija pokrivala. U nedostatku drugoga pokrivala, pri obredu ce posluziti jednokrama papirnata kapica pa fiak i rupclc. Ipak, u velikome dijelu zidovstva prihvacena je danas kipa, malena okrugla kapica kojoj boja niti tkanina nisu propisani, osim to je uz jesenske Velike blagdane .uobiajena..bijela .boja zalosti i pJkaja^a^"CesTo su kaplce izradene od pTia ili svile, a ponekad su UreSene srebrnim i zlatnim vezom. Hebrejskinaziv kipa u

i Obredna odjeca: znak posvecenosti i razlikovanja

Sve do prije nekoliko desetljeca moglo se 2idova, osobito ASkenaza, razludti od drugih prolaznika jednostavnim pogledom na njegovu odjecu. U narodu u kojemu su svi punoljetni muSkarci istodobno (barem teorijski) i sveenici, ne za^uduje to se uobiajilo tijekom svih dana u tjedmi cjelodnevno nositi odjecu koja je najvecim dijelom istodobno i obredna. Pa i danas, tko na ulicama, osobito vecih svjetskih gradova, ne bi zarrujetio^radatejuorno odjevene muSkarce/^u bijeljjn koSuljama, naige|^gJBez~kraval:e/ glava pokTiveruhjyelikirn crnim eirima isppd kojih.,j^!^-~. -"--.-.--., u--ti ! kipa. malena okrugla_kapica _ na zatiljku proviruje , "^~ -- ~.~ K", , - i- ^fl'liiim-i i ' ' " n ^ ^ koiu pobozni Zidgy nosi tijekgrn c^ejoga dana. No, danas je vecina Zidova, oshn najortodoksnijih, napustila ^radicijski na114

" 'i2E!^2i^J^i~?0^H--^?H.e^.Ea \^P^J^'a naziva se ^gj ^psfojp-^--^^=^~^^^^^^J^is^L^^-' kipq jednnstaynn crna^li pojavljuie se_i_U_ smedoj i crvenoj_bpji, a u noyije vrijeme tako

u vHerj^urji garenim komU od~Eohca~fazugitiH ^^oja. _~ ' Ostrrr^a; obvezruTobreclnu odjecu zldovskoga muSkarca cini talit - molitveni ^al, na hebrejgk^ome dbslovnc ^ v\i-_ ' panica^pvaj^gtverokutni al naginjenje
115

jurr^jnodrim Hi Ijublf aftjn^ jMuiunastrogopropisann^inzave^n^subijelejgsejnazvane ~" cla7jpne*se nose prema o^dredbiiz~^M Israel koja nareduie~ noSenje resa na ^etirLkuta odjevnoga predmeta, da bi se nositelj stalnjo^e^aii^Q2jih^dredaba. JgiiL&JBgsisamojpri^ jutarnjoj^ , ^ jdytfbj^Sahrit, te na Jom Kivur, a mpra biti~^ger<<'T""T'0'^ jo^T" na broju! Talit, kao predodza svih Bozjih i vjengaruiu Pji pbigajuj^Q: k^pjnjajnugkarca ^ rese
xm W>L/J.^.V^H VJ<-J.l^cmjl^, ^U.^X^^JL..-. J^^XtS;E-_^ ^

temelju zapovijedi navedenih u Tori, svaki se danaSnji nosed je, moze osje<5ati potpxmim dionikom Naroda izabranoSa-

Obvezni, doputeni i zabranjeni znakovi: cuvanje identiteta

^Jedini znak koji zidovski mukarac mpra nositi izravno na
SVOme Ujelu jgsrzna^snVf!^qLn^rp7anof;t psmncrn Hann nri rn-

"

jtoja' rukama^digkff dad Tprijatelji. Ispod gornje 6Hp2eveoma tfaHiciJskrZidovi i danas kao znak duboke ddanosti Bozjim zaKoruma (a pomalo i kao zaStitno sredstvo protiv zlih sila!) svakodnevno^^.npse tekpzyam talit katan (mali.tdit), getverouglast komad odjete poput potkogulje, s _ _ _ _ nojpdrederifm brojem i naiinlia s^feTIrlTaltaTRanije je u aSkenaskim zajednicama i u vrijeine^breda ve5Ina^\u5karaca nosila talit katan, a samo vjerski izobrazeni pripadnici zajednice nosili su talit u obliku Sala. Dio obredne odjee odnosno pribora koji u nezidovskim h^ brejskome^ o s I d ' o i: m e ni i r e d m e t~i .. r g su dvije erne kui ti)ice u obliktikocke, na^injene od koz^e~o5rednojiste^^ivo i,iT^lS-iZl), a za radnih se'dana 4 10, 11-16 i , tijekom jutarnje molitve pripadajuiim koznatim ^ ^ pgiju te na lijeyu ruku u _ ? ^^ ploprave dje^aka za r^egov "Ear micv~a,j<3bted ^ punolietriosti, kadaTtepbfeii nosltiT^fi ji"p"6put" ostallh muSkaraca. I uz noSenje tefilin vezana je praznovjerica: redovito noSenje daje dug zivot (vjerojatno zbog potovanja Bozje zapovijedi), no rabini se protive takvome magijskom tumafenju. Priprema i nabava, Cuvanje i ispravno drzanje, odijevanje i noenje obredne odjee uvodi vjernika u Bozju nazofriost. Zahvaljuju^i drevnosti propisanih dijelova te odje^e, na^injene na
116

, muSko dijete prolazi prvim obredom prihvatanja u zajednicu, nazvanim Brit mila (ugpvor, savez obrezanosti) te te do kraja ziyota nositi ovaj znak pripadanja zidovskoj zajednici. Ostali prepoznatljivi znaci, na odjed te nai5inu CeSljanja i brijanja, nisu trajni i mogude ih je promijeniti ili nasilno oduzeti, jedino je ovaj znak neodvojivo vezan za tijelo. Uz obrezanost, propjsano je cjelodneynp pokrivanje-slaye zalnukarcerProvodi se "Rao OD^BZUjuce u ortodoksnih i dijelom u konzervativnih, manje u reformiranih Zidova, a za sve prigodom pribivanja obredima. Budud da zena ima manje obveza, za njezino tijelo, a gotovo ni za odjecu, nije propisan nikakav obvezni znak pripadnosti zajednici. Zidovima je doputeno noSenje nakita razliiitih vrsta, pa i onoga koji zahtijeva probijanje une resice ili (rjede) nosnice, prema obiiajima sredine u kojoj se zivi. I tada se na takve zahvate gleda slobodnije kada se odnose na zene. Osim ovih manjih zahvata, nije dopugteno nikakvo naruavanje tjelesne cjelovitosti radi uresa tijela muSkog ili zenskog pripadnika zajednice. Osoba ne smije nositi odjedu uobiCajenu za suprotni spol u sredini u kojoj zivi. I muka i zenska odjeia odreduje se prema mjesnim uvjetima i obiCajima, Sto znaCi da su u Kini hlaCe dopuStena odje<ia i za ortodoksnu zenu, a u Parizu ili Amsterdamu nisu. Oblik i vrsta odjece nisu propisani, vec se odijeva prema obiCaju mjesne zidovske zajednice (u ortodoksnih) ili prema obiCajima Sire zajednice (u konzervativnih i reformiranih). Tradicijska odjea razlidtih ortodoksnih usmjerenja vremenom je postala dopuStenim i prihvatfenim znakom pripadnosti. Izmedu ostalih, to su poznati crni kaftani, polucilindri, bijele arape uz okra(5e erne hlafe i grube cipele, krzneni SeSiri osobita
117

oblika, i slicna odjeca prema kojoj prepoznajemo pripadnika hasidskoga smjera ortodoksnog zidovstva. Ortodoksni propisuju i vecu obvezu pokrivanja tijela, muSkog i zenskog, uz obvezu pokrivanja glave i za zene a ne samo za muSkarce. U novije vrijeme uobiajen je zenski nakit (rjede muSki) lancld s privjeskom u obliku magen Davida (Davidova Stita) popularno poznatoga kao Davidova zvijezda. lako dopuSten, ovaj znak nije propisan. Tijekom Novoga vijeka ovaj je zidovski simbol postao znakom prihvacenim kao usporednica krizu u krScana, dakle jednoznaina i jasno prepoznatijiva odrednica pripadnosti. Ovaj znak star je gotovo tri tisuce godina, ali do pred nekoliko stoIjeca nije zauzimao tako istaknuto mjesto u zidovskoj simbolici kao danas. Pojavljuju se i drugi oblici privjesaka: svici lore, hebrejsko slovo het, slova het ijod kao prvi dio rijecl hajim (zivot), ili cijela rijefi hajim, etveroslov Bozjega Imena i slicni privjesci. Ovakvi znakovi, za razliku od magen Davida, iako su joS na podrucju zidovskoga, graniie s praznovjerjem te su op^enito nepozeljni (osim u reformiraruh). Nije dopuSteno usvajati ili nositi tjelesne znakove drugih zajednica, pripadnika Naroda. Prije svega to se odnosi na naruSavanje tjelesne q'elovitosti bilo kakvim sakacenjem tijela. Zabranjeni su-bilo kakvi uresni urezi na tijelu, uobifiajeni u nekih naroda medu kojima Zidovi zive. U to spada i tetoviranje, prihvaceno i omiljeno u mnogim kulturama a sve vise i u^ krugu euro-ameri^ke kulture, gdje zivi najvecii broj raseljenih Zidova. Premda je ukraSavanje uobi^ajenim nakitima dopuSteno, nezamislivo je za pripadnika zidovske zajednice uresiti se nekim od znakova identiteta drugih zajednica. Ovo se osobito odnosi na kri2, iako je kriz prastari znak, mnogo stariji od samoga krScanstva. Ta je osobita nelagoda Zidova prema znaku kriza nastala u vrijeme srednjovjekovnih progona Zidova u Europi, kada su nebrojene okrutnosti i zlocini bili pofinjeni u ime toga znaka. Dakako i znak takozvane svastike (koja je izvorno jedan oblik kriza) premda drevan, spada u znakove koji se ne smiju i ne mogu nad kao ures u Zidova, jer je tijekom nacistieke zlouporabe toga znaka smrtno stradala gotovo polovina zidovske zajednice. DapaCe, dok Zidov osjeca kriz kao njemu nedopuSten ali istodobno legitiman znak pripadnika kranske zajed-

nice, svastiku osjeca kao napad na sebe i na svoju zajednicu, zbog jake identifikacije nacista s tim znakom. Pored zabranjenih znakova, odredeni izbor odjece takocter moze biti zabranjen odnosno nepozeljan. Prije svega to je noSenje crnine ili erne vrpce kao znaka zalosti za pokojnikom, Sto nije dopusteno jer se osjeca kao izrazito krScanski obicaj, koji ne smije istisnuti zidovski zalobni obicaj noSenja stare odjece s ovratnikom rasparanim tijekom obreda kirja. Stoga, iako se obiCaji odijevanja vecinom prihvacaju iz Sire zajednice, crnina kao znak tuge za pokojnikom nije dopuStena.

4- Menora
Jedan od najstarijih i najjest Menora (Svjetiljka), veliki

ilb-^id^Ysktli-slrjglznl^.

'bltaix jkoga Hramado njegova pada u^prvdme"sfc'ljecu. Izvorni izgledMenore zabiljezen je na rimskome slavoluku ruSitelja Hrama, imperatora Tita, na kojemu je prikazana rimska plja6ca hramskoga pribora nakon pada Jeruzalema. VeHki zlatni sedmerokraki sviil5nia]E"cIo''tada7e u ~ ' mudrostMmora koja je i sama izjednacena~sa sUkovn ~ c^ prikaza zidovskoga naroda. Stoga je Menara prikazana i na grbu Drzave Izrael. No, budu<5i da i nadalje vrijedi rabinska zabrana reproduciranja bilo kojega dijela hramskoga pribora, veoma se rijetko srece puna plastika, odnosno trodimenzionalni prikaz Menore. No, likovni prikaz ili mali model Menore danas je omiljen simbol, kojega nalazimo od sinagoge do grobnice i od ureda do

118

119

stana. Ovaj se motiv ve u Starome vijeku pojavljuje na reljefima, zidnim slikama, mozaiCnim podovima, ^aSamaodplemenitih metala, bronanim i keramiCkim predmetima. No, u vrijeme dok je sama Menora postojala, ona nije dosegnula puni znaCaj simbola, kakvim je postala nakon propasti Hrama. S^obzirom da je svako oponasanje postupaka vezanih uz postojanje Hrama za"metiore zapravo su_sampjZjrLja.k~^biteljsk~e_ pjffiacJnostljjidovskoj zajednici. TakvaJcu6na menora nije svijg^^-ygg'asipomena:ili slika jedrioga^^ riajva2nijiK^d^elo^ hramskoga pribofa,"te"|ne E^^i^alo^jg^maJ^&vijeSa^^^

tradicija povezuje s Jehtidom Makabijcm, n xLaj^k^TT^avigrovajgi^k"hbsio na svomc ;VHki. Ovaj se znaknalazi i u kaBalistiCkoj"Tavjizi'Scfer hngcmi, nastaloj u 14. stolje<5u. Nakon pronalaska tiskarstva nalazimo ga i tiskanoga, osobito na knjigama tiskanima i^Pragu, gdje jc zidovska zajednica imala pravo na zastavu, nazivanu u clokumentima Zastavom kralja Davida, a na njoj je bio heksagram. Stoga u Pragu posvuda nalazimo heksagam: na sinagQgajna.4?cgatima dnice

i-Magen David - Davidov stit

Ovaj se zidovski simbol u svakidaSnjem zivotu pojavljuje gesto, te je danas oplenito naipoznatiji simbol zidovstya. Cesto ga (i pogreSno) nazivajuDavidovon^zvtjezdom, zbog zvjezdolika obJika, z jga_se:na_grj:kome iezikiT SajuJstoJsraCnih-tr'okiitaokre'-tieksa i krakova. Ovaj je oblik medu najstarijim znakovima uopte i javlja se u vie ranih kultura, no jedini danas zivutfi narod koji ga je poznavao joS u drevno vrijeme jesu 2idovi. Maven Dam'^Je urezanu_pega^pronaden u. Sidonu^jia^inipn .\
}\f\t*<*'f\+*f^\fi i *-> A r^M I* L"^

( 1 * * 1^*%/^*C! < ^ \f\rv\\n * ft ^ f^nirro

se u ranome Srednjem vi]ekTi7u~2idovskim zajeHniSama u islamskim i krscanskim zemljama. Od 13. stoIjeda nalazimo ga u hebrejskim rakopisnim Biblijama od Njema^ke do Spanjolske. Ponekad su razlidti tekstovi, osobito magijski, bili pisani rijefima slozenima u obliku magen Davida, a ponekad se heksagram rabi samo kao ornament, , poneEacfje radi magijske z'aStite naziva rabilajusedal. Najstariji tekst koji spoSnjenjaTnagijskoga alfabeta andela, mne a v o v teksta Cestog u 12. stolje^u medu Ak^^zima._Oydje je Sveto Ime^upisano u magen David zajedno sa slovima MKBT,'Stb ma120

Magen David prihvaten je i u drugim zidovskim zajednicama. Ijjekom 19.stoljeea postao je simbolom *:J ' '-- Jkao znak ideTtfetar _iz srednje i zapadne burope~prbirio se na isto^nu Europu i u orijentalno 2idovstvo, gdje je postao simbolom novih nada i bolje bududiosli za 2idovski narod. U vrijeme nacizma^ jtametnuta je 2iidovima zuta oznaka magerTDyvma kaorzna^k-jT rtfstj iiarn^efir}ene"is1:rebljenju, poet kojom su milijuniotpravljejii ^L pomzenie i:stytTTlifte jejmajfen David_ dpbio novu dimenziju . na(je p^Qfog na cionigtiekoj konjispos'tave 2idovskeI naglonalne dr2ave magen David je nagaojvqje rnje^ojiaJ^iigo-mgdgpJjMtav^ 121

tijekom posljednjih dvaju stoljeda uobiajilo prikazivati i rabiti magen David u oblicima paralelnim s krianskim krizem, on nije obvezno nazoan kao simbol na zidovskim vjerskim gradevinama, premda je dopuSten, omiljen i Siroko rabljen. To vrijedi i za nakit i druge urese u obliku magen Davida, koji su simbolian znak pripadanja zidovskoj zajednici.

U obreolu, vino je esto povezano s kruhom (lehem), osnovnqm hranom kulturruh starih naroda. Glavni se blagoslov zidovskoga objeda stoga izgovara upravo nad kruhom, ali ^abatorn se vino blagoslivlje prije kruha.

-V"Maslina
Maslina (z^'|)je je^an pd sedamplpdoya Erec Israela to ih sppjtnmiejbiblijski tekst. Maslinbva^randca bila je nakon svjetskoga potopa prvim znakom kopnenpga zivota za Noaha, koji je^svo|pm dbiteljf jedini pd prvotnoga Ijudskog roda prezivio P-9J2E M.E9,-teP-.-PI^iior^ 5.YH1!; 5?.2^ima- . U staro se vrijeme izgovarap_pjpseban bFagoslov i za maslinu, <Sji je plod davao uljgjednu bd bsnpvnih: 2iVoinJH"MMrriic Kbliko je zidovski osjedap bitnom za svpje pfeliKljavarije razvidno "~ Qviru Izraelu, gdje je veliCina kpju vjerski zakon, , Halaha,rabi za bdredivanje riajmahje kolidne neke hrane.,Maslinovo je ulje gorjeloT u hramskome svije^njaku, Menori, a tijekom dvaju tisufljel!:a^bri~u~n^roje^^ svijednjacima za Ma^dlnT^nuferBiblijsRiTfaSTiudski tekstovi spominju maslinu i njezlno^ulje'na mnogo mjesta, a maslinove granice, lite i plod est su motiv likovnih prikaza. Narod Izraelov ponekad se usporeduje s maslinom: kao Sto se dragocjeno ulje dobiva tek tijeStenjem ploda masline, tako su i pamje kojima su 2adovi morali prod tijekom svoje povijesti proizvele dragoq'enu spoznaju o pravim vrijednostima. Stoga se oko simbola zidovskoga naroda u grbu Dr2ave Izrael, Menore, povijaju dvije grane masline.

-f Vinova loza
Cegto_p^kazivan zidovski simbol je vinova loza i njezin p_lod, ' .eJixefet skoga i zivotirijskogajijelaji 2idoystvu,sHkjpjgfa bflika yinova loza svbjinx vTficama^U^em i grozdovima_dobrpdoSao je i est motiv liresa zidovskih gradevina, tekstila i rukopisa, osobito zbog simbolim3ga znaenja plodnosti. Prvi,^ptajni_phpd isjQ^ prema tradiciji golem grpzd. Bioje^to pryi blistav i syje'jjpjod'nakon njihovajetrdesetgod^njega prehranjivanja pomalo dosadnom syaki3anjom manom\i suhoj, besplodnoj pustinji. Putem toga grozda, Bog^im je dao znak o plodnosti Zemlje Obe^ane. Drevni bliskoistogni proizvod od ploda vinoye loze, vino 0^j^/j^]ff?^u ulbgu u^idbvskjmobredu. Vino se dr^rnajyaznijom tekuCinom, nad kojbnTse izgbvaraT)lagoslov: Blagpslovlj^rrTi'Kofrsi stvorio'plod'vin^e^Kze^^o, rabini su uvijek bili svjesnrkbrrjena problema: Noah, prvi vinogradar, ne poznavajuti mu snage opio se vinom. Neki drze~EaTc6~Jel drvo spoznaje, s kojega su jeli Adam i Eva, zapravo bilo vinova loza, te da je vino bilo zabranjeni plod. Stoga je vino, kao istodobno sveta i opasna teku&na, dopuSteno u propisanim koliCinama i u o d r e e n i i n p r i l i k a i n a ^ - a e e zabraTije7io~C5sim jedhom godE^eTzaplagdana Puriina!). Fremda postoji vjerska zabrana pretjeranoga uzivanja u vinu, mala je dio vedneyjerskih_obreda. Vino rabljeno u bbredu mora biti kaset, a vino uz Seder Pesah mora biiikaSer i^j^hJ^istpzaPe^ sah,^bez i najmanjegalragXKvasa).Takvo vino prema najstrozim rabinskim propisima'moze pfbizvesti ~~ i bvinproizvoditi kaSer vino.
122

123

Krug zajednistva i razlidtosti: ogranci zidovslvn

Uspomenl knjiJevnika Liona Feuchtwangera, autora Spanyo/ste balade. Jerjoznao...

SlROKI KRUG 2IDOVSTVA

^^S^jS^fi^^^Kii^^^^i^3^!l^^fil^j^j^^^&^

;?

ona tiisu s^ktagka doksu-u

Danas su Zidovi svijeta narodnosna i kulturalna zajednica nastala od nekoliko nakon dugoga vremena ponovno spojenih ogranaka. Prije nastanka danaSnjega globalnog sela ti su dijelovi, iako nastali iz zajedni^koga korijena, ve ostvarili ve<^i ill manji samostalan razvoj u doma&nskim sredinama diljem triju kontinenata. Pored dviju velikih grana zidovstva nastalih u Europi, ASkenaza i Sefarda, pojedine manje zidovske skupine razasute su svijetom tijekom dugoga niza stoljeta. Tako u Africi i Aziji do danas zive ostaci drevnih zajednica i skupina 2idova, ukupno oko 65.000 ljudi, a neke su zabaCene zajednice, poput one u Kini, prestale postojati. ASkenazi j Sefardi dvije su najvece grane zidovskoga puCanstva. Razdvojile su se veoma rano, jo prije gubitka 2idovske drzave, a" pof eci su imnastali naseljevanjem Zidova na Pirinejski poluotok te u'podrufije' fimskih proviricija Galije i Germanije. Nakon pada Hrama, gubitka drzave i progona iz domovine, mnogo je pridoSlica povecalo ove ved postojece zidovske zajednice, osobito onu panjolsku. Tijekom stoljeca, dva su razdvojena kraka zidovstva poprimala osobitostfvezane za domadinske sredine i za samostalan razvoj. Svaka je zajednica odvojeno morala proci povijesnim okolnostima pada Rimskoga carstva, kasne antike i ranoga Srednjeg vijeka, prije nego su od dviju skupina Zidova doseljenika, ljudi nekrScanske vjere i druga^ijih obiCaja, nastale velike zajednice Sto su bimo utjecale na razvoj srednjovjekovne .i kasnije Europe.

ASkenazi
U slici probudene srednjovjekovne Europe akenaski Zidovi tvore vazan dio, a u nekim gradovima ^ine i razmjerno visok postotak puanstva. U toj ranoj krScanskoj Europi nije
124

125

bilo lako biti Zidovom. Stoga se obitelji, porodice, pa i dtave zajednice neprestano sele, zadrzavajuci se od nekoliko godina do nekoliko desetljeca u nekome mjestu, a kada se prilike pogorsaju krenu dalje. Tako ASkenazi, stjecajem nepovoljnih okolnosti, postaju kozmopolitima srednjovjekovne Europe, postaju ibukom Europe, kako <ie ih u naSe vrijeme nazvati pjesnik. Ne vezuju se previSe niti za jedan predio ili grad, selidbama stjefu rodake u udaljenim krajevima, seleci se ue mnoge jezike. Nema niti jednoga zidovskog muSkarca koji ne bi znao fttati barem hebrejski, a i mnoge zene su pismene. Poclnju se baviti trgovinom, zanatima, medicinorn, bankarstvom. Vecina tih zanimanja bila je tada prezrena ili krScanima vjerski nedopustena te su ih prepustili Zidovima. Oko godine 700. preSao je na zidovstvo vladar Hazara, stepskoga nomadskog naroda podrijetlom iz srediSnje Azije, a slijedilo ga je plemstvo i dio naroda. Vladarevi su nasljednici duvali pripadnost zidovstvu sve do 1016. godine, kada je propalo hazarsko kraljevstvo Sto se protezalo golemim prostorima sjeverne strane Crnoga i Kaspijskoga mora. Hazarski su se ASkenazi tada rasprSili Rusijom, Bizantom i mediteranskim lukama. Oko godine 1100. ASkenazi nastavaju podrucje od Amsterdama na sjeveru do Rouena, Pariza i Troyea na jugu te do Frankfurta na istoku. No, oko 1600, povremeno tijekom pola tisucljeca tjerani odavde i odande, Zidovi vet zive na neusporedivo vecem podrucju. ProSirili su se na istok sve do Poljske, Galicije, Bjelorusije i Ukrajine. Izmedu Krakowa i Minska najvea je koncentracija zidovskih naselja. Ondje se stvara jezik jidiS, svakidaSnji govorni jezik velikoga dijela ASkenaza sve do Drugoga svjetskog rata. SrediSnji dio podrucja Sto ga Zidovi nastavaju tijekom Srednjega vijeka, koji se najfieSce podudara s njema^kim krajevima, medu 2iidovima bio je dobio biblijsko ime Akenaz, te tako i sami 2idovi sebe prozvae ASkenazim (A$kenazi, Nijemci). Velika zidovska zajednica traje tu tijekom stoIjeca, sudjeluje u zivotu ire zajednice, dionikom je gospodarskoga i kulturalnoga napretka Njemadke, Poljske i susjednih krajeva. No, kako to u zidovskoj povijesti neprestano biva, valom nasilja kozaclce pobune 1648. prekida se idila zajedniCkoga zivota u istocnim krajevima. Tijekom sljedeca dva i pol stolje^a 126

ASkenazi 6e se iseljavati ponovno natrag prema zapadnim zemIjama: u Englesku, Francusku, Nizozemsku, na jug: u Moldaviju i Grku, te na sjever: u baltiCke zemlje. U Ukrajini je tijekom vala nasilja uniSteno vie od 300 zidovskih optina, a vie od 100.000 Zidova bilo je ubijeno ili nasilno krSteno. No, Poljska time nije oti&ena od Zidova. DapaCe, tamoSnje je zidovsko pucanstvo raslo tako brzo da je u ranom 19. stoljeiu inilo polovinu svjetskoga zidovstva. Istodobno, iako prognani iz mnogih mjesta, Zidovi opstaju u mnogim njemaCkim gradovima. Zapravo, aSkenaske selidbe i dalje se tijekom 17. i 18. stoljeca okrecu prema zapadu, a jidiS ostaje njihovim jezikom neovisno o zemlji u kojoj zive. Osobita aSkenaska kultura s njezinim govorom, obicajima i jidiS knjizevnoS^u unitena je tijekom Cetiriju godina trajanja Holokausta. Najved dio tradicijskih zajednica potpuno je uniSten, a prezivjeli aSkenaski Zidovi ponovno su se okupili u svojim ranijim sredinama, u drugim mjestima ili u Izraelu.

Sefardi
Drevna zidovska zajednica u Spanjolskoj, nastala jo$ u vrijeme rimskoga procvata, trajala je sve do kraja 15. stoljeca, ziveci s islamskim zatim s krSdanskim susjedima, prolaze^i s njima povijesne nemire i razdoblja blagostanja. Prije poetka krdanske rekonkviste u 8. stoljeu, zivjeli su Zidovi u visokouljudenome okruzju islamskoga Pirinejskog poluotoka, uzivajuci vjersku snoSljivost i gradansku ravnopravnost s muslimanima. Hjekom stoljeca rekonkviste, plihvatili su Spanjolski jezik vecinske sredine, ali su se cVrsto drzali^svoje religije i tradicije. I krScanska Spanjolska trebala je svoje Zidove, njihove obrtnic^ke, lijecniiike, noviarske i druge sposobnosti. Tako je, uz manje ili vece teSkoce, bilo sve do 1492. godine, kada su ediktom vladara konac"no izgnani. Oko 100.000 izbjeglica tako postaje korijenom raseljenih Sefarda. Dio izbjeglica naSao je utodiSte u snoSljivoj i gospodarski mudroj renesansnoj Italiji, pridruzujuci se drevnim zidovskim zajednicama. No, Spanjolska je ruka u Srednjemu vijeku bila duga, te Italija nije smjela primiti onoliko Zido127

va koliko je mogla. Beskudnici su shvatili da ce najbolje utodSte ipak nad izvan krScanskoga svijeta. Diljem islamske sjeverne Afrike vec su zivjele razbacane zidovske zajednice, koje primaju dio izbjeglica. No, prilike u tim krajevima nisu lake: mjesno muslimansko puCanstvo nije prijateljski raspolozeno, a segregacija se strogo provodi. Jedino pravo pribjeziSte vidjeli su stoga izgnanici u vjerski snosljivome Otomanskom carstvu. Premda takoder islamsko, ono nije imalo predrasuda prema 2idovima, koji su bill rado primljeni zbog svojih sposobnosti, medicinskoga i tehnidkoga znanja, trgovacldh i diplomatskih iskustava. U svim vedm gradovima naselili su se ovi izgnanici pokuSavajud ozivjeti svoj razoreni zivot i svoju kulturu. Godine 1517. pala je Palestina u otomanske ruke, te se tako dio sefardskih izbjeglica naSao u zemlji svojih predaka. Svuda su u otomanskome svijetu unapredivali zivot gradova u kojima su se nastanili, a Turci su se didili i podsmijevali gluposti Spanjolskoga cara koji je izgonom 2idova obogatio Otomansko carstvo a osiromaslo svoje vlastito. U otomanskome okrilju proveli su Zidovi viSe stoljeca, nalazed u toj novoj domovini zamjenu za nikada prezaljenu Spanjolsku. lako su se donekle razlidto dalje razvijali pod utjecajem novih zivotnih sredina, sauvali su svoj srednjovjekovni Spanjolski jezik, dudeoespanjol ili ladino, i svoju hispansko-zidovsku kulturu. Osobito vrst zidovsko-panjolski identitet Cuvala je skupina sefardskih izbjeglica Sto se naselila i trajala u zabaenome pokrajinskom kutku Otomanskoga carstva, u Bosni. Na sefardskome temelju ova je zajednica stvorila osobito vrijednu bujnu kulturu, prozetu jakim utjecajem domacinskoga slavenskog okruzja, istodobno islamskoga i krScanskoga, i trajnim sjecanjem na izgubljenu domovinu, Spanjolski Andaluz. Nasli su se Sefardi i na hrvatskim obalama Jadrana, pridruzujuci se ve<^ od rimskih vremena postoje^im zajednicama na istoCnojadranskoj obali. Potomci prezivjelih i nasilno pokrStenih portugalskih Sefarda drzali su to prisilno krgtenje samo odgodom neizbjeznoga iseljenja, te su koristili svaku mogucnost odlaska u slobodnije zemlje, gdje bi se vracali vjeri praotaca. Odlazili su u London, Amsterdam, Hamburg, New York, u juznu Ameriku... gdje su postali pionirima zidovskoga naseljavanja novoga, zapad128

noga svijeta, omogucujud svojim ugledom i polozajem nascIjavanje kasnijim valovima svoje bra^e, siromaSnih akenaskih iseljenika iz NjemaCke, Rusije i Poljske. Tako je Pirinejski poluotok ostao bez svojih zidovskih zajednica. Juzno i jugoistoCno europsko sefardsko puc^anstvo to se u vrijeme Drugoga svjctskog rata naslo pod vla<5u nacistifkih rasnih zakona, tegko je postradalo. Poput preostalih ASkenaza, i preostali europski Sefardi su se nakon Holokausta izmijeSali s ostalim granama zidovskoga puCanstva, te 2ive u svim krajevima svijeta, a dio se vratio i u domovinu Izrael.

Zidovi u Kini
Neke od neko<5 cvatudh zidovskih zajednica netragom su ugasnule. Jedna od takvih je i ona u Kini. Oak je i u tim najistocnijim predjelima svijeta sve do sredine 19. stoljeca bilo zidovskih zajednica. Posljednja sinagoga u Kini, u gradu K'aifengu, u pokrajini Honan, obnovljena je posljednji put 1663. nakon pola tisucljeda postojanja, a potpuno je uruena i zamijenjena drugim sadrzajima u drugoj polovini 19. stoljeca. Posljednji rabin zajednice umro je 1810. godine. Danas viSe nema niti jedne zidovske opcine u Kini, a potomci 2idova potpuno su asimilirani u vetfinski narod, osim dvjestotinjak stanovnika K'aifenga koji se, premda bimo asimilirani, sjecaju svojih zidovskih predaka i osjecaju sebe 2idovima. Prema starim kineskim i muslimanskim zapisima, ini se da su Zidovi prispijevali u Kinu Putem svile, zajedno s muslimanskim trgovcima, te ih kineski tekstovi nazivaju Hui-hui (strand) s plavim kapicama, za razliku od Hui-hui s bijelim kapicama, to jest muslimana. Takoder se najvjerojatnije na 2idove odnosi kineski opis: ljudi Sarenih oiiju. U gradu K'aifengu sinagoga je izgradena 1163. godine, a zajednica je zacijelo organizirano postojala i ranije. Najvece fidovske opcine imale su i po 2000 pripadnika. Kinezi nisu 2idove osjeiali drugaCijima od ostalih stranaca, osobito muslimana. Zahvaljujud vjerskoj snoSljivosti drevnoga kineskoga mnogoboiaCkog druStva, 2idovi su bez problema vodili svoj nadn zivota, cvrsto se drzeci slavljenja Snbntn i blagdana, obrezivanja mugke djece te prehrambenih i higijcn129

skih odredaba. Priprema ka$er-mesa privukla je pozornost kineskih susjeda, te su Zidovi nazivani i vjerskom skupinom koja uklanja tetive. Kineski su Zidovi proucavali Toru i drzali se tradicijskih moralnih nacela ukljucujuci i skrb o siromaSnim i bolesnim clanovima zajednice, a pri molitvi okretali su se u smjeru ostataka jeruzalemskoga Hrama. Ziveci u idolopoklonidkoj kulturi, sauvali su vjeru u Vjecnoga i nisu prihvatili Stovanje bilo kakvoga idola. Od Kineza s kojima bi stupali u brakove trazili su prijelaz u zidovstvo (no.ne bi trebalo vjerovati kako nije bilo jo i viSe obratnih demografskih kretanja). Pored zidovskih imena, prihvacena su u gradanskome zivotu i kineska, kao i kineski govor. Kineski je nacin odijevanja, ceSljanja i uresa tijela bio prihvacen do te mjere da su Zidovi djevojcicama, poput kineskih susjeda, cvrsto uvezivali stopala kako bi ostala sitna. Kao i u drugim krajevima, mjesni obicaji prihvacani su u vjerski nebitnim pojedinostima, dok su zadrzavane i cuvane temeljne odrednice zidovskoga nacina zivota. Vremenom, Zidovi su se pored trgovine poceli baviti i drugim zanimanjima, prije.svega lijecmkim, cinovnickim. i vojnidkim, pa i ratarskim. No, nije uvijek bilo idilicno zivjeti u toj zemlji visoke kulture ali oduvijek prenapuCenoj i nemirnoj. Zapis muslimanskoga kronicara govori o Zidovima stradalim zajedno s muslimanima i krScanima u pokolju 12.000 zrtava nereda godine 877. prema krScanskome racunanju vremena, odnosno oko jednoga stoljeca nakon dolaska prvih zidovskih skupina u osmome stoljecu. Od tih ranih pofietaka pa do nestanka u 19. stoljedu, zidovska je zajednica u Kini boravila tijekom 11 stoljeia.

Zidovi u Indiji
Prema legendi, vet u vrijeme kralja Salamuna i tisuCu godina kasnije, u vrijeme pada drugoga Hrama, naseljavali su se Zidovi u indijsko jugozapadno priobalje, no nema dokumenata koji bi to potvrdili. U najstarijemu zidovskome spisu koji spominje Indiju kao mjesto, ona se naziva Hodu (Hindu). Indija se u kasnijim spisima spominje kao mjesto u kojemu je lako pos130

tati bogat i kao nalaziSte zaiiina, a u spisima nastalima tijekom 10. do 12. stoljeca navode se neki indijski obiaji i obredi, no sve to ne porvrduje boravak zidovskih zajednica u Indiji toga vremena, vec samo trgovaCke izlete u Indiju. Prvi povijesni dokument koji potvrduje naseljavanje Zidova jest bakrena ploica hinduskoga vladara dijela malabarske obale, kojom se odobravaju neke povlastice rabinu Josefu, vodi zidovske zajednice. Plocica-je pisana jednim od indijskih jezika, izmedu 970. i 1035. godine, a joS se uvijek cuva u cochinskoj zidovskoj zajednici. Nakon toga, nadgrobni zapis na zidovskome grobu iz 1269. i zapisi na sinagogalnim kamenim plotama potvrduju srednjovjekovni boravak zidovskih zajednica u Indiji, a i brojni kasniji srednjovjekovni putnici spominju vie trajnih zidovskih zajednica naseljenih diljem malabarske obale. Nakon izgona Zidova iz Spanjolske (1492.) te portugalskoga pogroma i izgona (1498.) dio se izbjeglica naselio u islamskome indijskom gradu Goi. Cini se da je broj zidovskih naseIjenika bio yelik, s obzirom da je padom Goe pod Portugalce i njezinim proglaSavanjem 1510. godine sjediStem portugalskoga potkralja, odmah zahtijevana uspostava Inkvizicije radi progona kao heretika izbjeglih pokrStenih Zidova to su se vratili svojoj vjeri. Godine 1543. zahrjev se ponavlja, ali Inkvizicija je u Goi tek nakon 1560. doista po^ela ubirati svoje zrtve. Zivot je u to vrijeme Zidovima bio neusporedivo lakSi u malim hinduskim kraljevstvima malabarske obale, pod vladarima zvanima rade, koji su ih Stitili i dopugtali im drzanje vjerskih obiiiaja i obreda. Mnoge su sinagoge nastale u tome povoljnom okru^ju. U vrijeme nizozemske vladavine, 1663-1795, zidovske su zajednice na tome podrucju i dalje napredovale, osobito u gradu Cochinu, na samome jugu zapadne obale indijskoga potkontinenta. Naseljavalo se tu i mnogo novih pridoSlica iz Spanjolske i Portugala, sjeverne Afrike, Njema^ke, Perzije, Otomanskoga carstva, Palestine, Sirije i Iraka. Jaka veza s amsterdamskom zidovskom zajednicom u to je vrijeme osobito ojadala cochinsku zajednicu iz koje je potekao niz velikih trgovaca i diplomata. Pod mogulskom vlaScu nastalom 1526, Zidovi su pristizali i u sjeverne dijelove Indije. Tadanji perzijski kronicar tih krajeva spominje postojanje sinagoge, a potvrduje ga i engleski 131

putopisac 1616. 2idovi su u sjevernu Indiju dolazili najviSe iz Perzije i Korasana, a nastanjivali su se najviSe u Delhiju i drugim vedm gradovima. Dolaskom britanske vlasti na indijski potkontinent, razvijaju se zajednice u Calcutti i Bombayu. Tijekom 19. stoljeCa bill su u Bombayu veoma aktivni mnogi zidovski uenjaci, prevoded molitvenike i druge hebrejske tekstove na mjesni jezik marathi i tiskajuti mnogo novina i asopisa. Bombay u to vrijeme prima i mnoge zidovske useljenike iz Bagdada, Basre i Alepa, mnogi perzijski 2idovi se takoder tu naseljavaju kao i 2idovi iz Buhare i Afganistana. (Stoljeie kasnije, tu te. u vrijeme nacistike vladavine u Europi nacl uto&Ste i mnogi europski 2idovi.) Najveci dio bombayskoga i calcuttskoga zidovskog gospodarstva bio je temeljen na pamuku, juti, draguljima i duhanu. Najveti doseg opdenito doiivjela je zidovska zajednica u Indiji pod britanskom vladavinom. Danas je jedina veca zajednica okupljena u Bombayu, no medu malim zajednicama razasutima indijskom zapadnom obalom ima nekih koje svojim znafiajkama privlaCe pozornost. Izraelski Vrhovni rabinat u novije ih je vrijeme priznao kao 2idove, premda u ponecemu upitno. Jedna od njih, zajednica Bene Israel, tradicijski drzi da su joj preci prispjeli u Indiju u drugome stoljecu p.K. te sebe drze potomcima sedam zidoyskih branih parova spaSenih s broda potonuloga blizu indijske obale. No, za sebe ne prihvacaju naziv Zidovi, jer smatraju da se on odnosi samo na potomke stanovnika kraljevine Jehude (Jude), dok oni sebe drze potomcima takozvanih Deset izgubljenih plemena. Vremenom bili su zaboravili najved dio vjerskih tekstova, hebrejski jezik, mnoge obrede i obiaje, ali sacuvali su znanja (i vrsto in se drzali) o Sabatu, drevnim blagdanima, prehrambenim zakonima, obrezivanju i izgovaranju prve refienice molitve S'ma, iskaza vjerovanja. Slufajni zidovski posjetilac prepoznao je ove zidovske obifaje i u novije vrijeme ponovno povezao zajednicu s glavninom zidovstva, iako uz neSto te5ko<ia. Naime, premda zidovski zakon ne zna za rasne podjele, te tako 2idova ima od najsvjetlijih skandinavskih tipova do negroidnih etiopijskih Falaa, Bene Israel otro je podijeljen na dvije skupine: Bijele, tradicijski prihvacene kao izravne potomke prvobitnih sedam bra<5132

nih parova, i Crne, potomke iz mjeSovitih brakova s mjesnim puCanstvom. Na posve indijski tradicijski kastinski nafin, ove se dvije skupine ne mijeSaju brakovima, a njihovi pripadnici <5ak donedavna nisu smjeli niti jesti zajedno. Iako danas, slijeded zidovska naCela, imaju zajednifke sinagoge, Cmi i dnlje imaju podredenu ulogu. Problem je dodatno talmudski zamr3en cinjenicom podjednako tamne koze u obje grane Bene Israela, slifine kozi indijskih susjeda s kojima su se tijekom stoljeca mijeSali. Danas postoje samo ostaci te zajednice u Cochinu, a oko 12.000 pripadnika uselilo je u Izrael. Uspostavom Drzave Izrael 1948. godine, velik je dio i drugih indijskih 2idova odabrao povratak u drevnu domovinu. Broj pripadnika nekada jo i mnogo ve6e bombayske zidovske op<iine pao je s 4000 u 1945. na 500 u godini 1968. Procjenjuje se da je 1951. u Indiji bilo oko 26.000 Zidova, 1961. veC ih je bilo samo 18.553, a 1968. samo oko 15.000. Istodobno, 1970. godine je procijenjeno da u Izraelu zivi oko 23.000 indijskih 2idova. Cini se da se od tada stanje nije bitno mijenjalo. Godine 1969. zabiljezeno je postojanje 29 sinagogalnih zgrada diljem Indije, ali vie ni jedna nije bila u uporabi. Od vecih zajednica opstala je samo bombayska, ali mnoge male zajednice joS opstaju razbacane Indijom, poput onih u Calcutti, Pooni, Ahmedabadu, Alibagu i New Delhiju. Etiopijski FalaSi Hi Beta Izrael JoS je duze nego Bene Israel od glavnine zidovstva bila odvojena~mala zajednica 2idova U EtiOpiji, takozvanl Fala5i (Stran:i)-ili7-kffko sami"sebe nazivaju, Beta Izrael (Ku^a Izf aelova), koja je opstala tijekom gotovo triju tisudjeca, potpuno odvojena u etiopijskom bespucu, Cak ne znajudi za postojanje svjetske zidovske zajednice, Talmuda niti drugih spisa nastalih nakon odvajanja. FalaSi su potomci zidovskih uglednika i njihove pratnje, dospjelih u te zabafene krajeve u vrijeme legendarne etiopijske kraljice Makede (poznatije kao kraljica Sabe) i njezina sina Menelika. Cini se, naime, da je kraljica kao uspomenu na svoj ugodan i ne iskljuclvo filozofski posjet muzevnome Sa133

lamunu, svojim etiopijskim podanicima podarila polu-zidovsko kraljevsko muSko dijete. Kada je ovaj za Salamuna neocekivani sin poodrastao i posjetio oca, pri povratku je sobom poveo brojnu skupinu dvorskih svecenika, uglednika i njihove pratnje. No, dok su potomci toga Salamunova sina, kraljevi Etiopije, postavsl kasnije krScanirna, tijekom stoljeca okrutno progonili malu etiopijsku zidovsku zajednicu, ova se cvrsto drzala svoje zidovske vjere i osjecaja zidovskoga identiteta. Tijekom vremena su se, dakako, pripadnici zajednice u velikoj mjeri mijeSali s pripadnicima mjesnoga puCanstva, no ipak su se tijekom desetina stoljeca Cvrsto drzali svoga identiteta. Tako su pripadnici zajednice FalaSa danas posve negroidnoga tipa, no to ne clni upitnom njihovu pripadnost zidovskoj zajednici. Rano odvojeni od glavnine Zidova, nisu poznavali niSta od spisa, nacela, blagdana i obicaja nastalih nakon njihova naseIjavanja u Etiopiji. Medutim, osnova zidovstva: Tora i njezini zakoni te blagdani i obicaji nastali prije razdvajanja cuvani su tijekom tisucljeca. Sabat se takoder strogo poStovao, a brakovi su sklapani unutar zajednice. Dakako, tijekom stoljea> Falasl su poprimili mnoge magijske i druge nezidovske obrede.i obiCaje. No, prema sluzbenome misljenju mjerodavnoga ortodoksnog rabina u Izraelu, ova je zajednica prihva^ena kao^zidovska. Tako je bilo moguce najveci dio Falaa, zagubljenih Zidova, kojih je 1974. bilo oko 25.000, prebaciti u Izrael i sacuvati od ratne opasnosti Sto je tada nastala u Etiopiji. Tijekom nekoliko akcija spasavanja izmedu 1977. i 1991. preba^eni su avionima u Izrael gotovo svi Falasl. Osobito je bila velika operacija Mojsije, kojom je 1984/5. iz neposredno prijeteceg ratnog vihora spaeno u kratkom roku 10.000 FalaSa. Godine 1991. u Etiopiji je ostalo jo samo oko 1000 FalaSa. To je nazalost istodobno i kraj njihove osobite afrieko-2idovske kulture i poCetak ponekad mukotrpne prilagodbe suvremenome zapadnjacikom izraelskom druStvu.

Maroku, zatim u Tunisu, neSto u Alziru i Egiptu. U islamskoj sredini sjeverne Afrike, koja nikada nije bila snosljiva kao ona u Otomanskome carstvu, Zidovi nisu uvijek bili dobrodoSli. No, u mirnim vremenima oni su zivjeli poput njihovih susjeda, islamskih Arapa, a zajednicki zivot olakSan je sli^nim prehrambenim propisima i sli^noScCt svakidaSnjega zivota, odjece i obiCaja. Zidovi sjeverne Afrike u svakidasnjem 2ivotu usvojili su arapski jezik domacinskoga okruzja.

Smjerovi suvremenoga zidovstva

Ortodoksno Zidovstvo Sjevernoafridki %idovi

Oko 20.000 Zidova, podrijetlom Sefarda i potomaka drevnih zidovskih zajednica, zivi u sjevernoj Africi. Najvie ih je u 134 Do vremena druStvenoga otvaranja i mnogih pitanja koja su se nametala zidovskome u^iteljstvu, svi su Zidovi zapravo bili ortodoksni. Drzali su vjerske propise i obiaje na jednak 135

nacln kao i njihovi preci prije vie tisua godina, a mjesne razliCitosti krajeva u kojima su zivjeli, nazvane minhagim (obiaji), ' poStovane su ako se nisu suprotstavljale naelima Tore. No, u vrijeme emancipacije, srednjoeuropski su 2idovi poCeli gledati na svoju vjeru kao manje obvezujufti negoli je bila njihovim precima. Zabrinut zbpg opasnosti ve<5ega osipanja tradicijskoga zivota, njemaki je rabin Samson Rafael Hirsch (1808-1888)

Il6tih drustveno-povijesnih okolnosti, veC je potrebno drzati se tp&io samo onoga gto je odredeno rijeeima Tore i kasnijih svenhspfsa; alito.j'e nu2no provoditi toen-o do pojedinosti. 2ivot se"e_E^ii52litiJa^^ ali prilagodba treba biti dinamiCna, uvazavajuti povijesne i tehnoloSke promjene. U zivomoj stvarnosti, vie milijuna 2idova slijedi zahtjevan put Nove ortodoksije, uspijevajuti se potpuno uklopiti u suvremeni zivot (iako ponekad tijesno) a istodobno Cuvajuci svaku pa i najmanju vjersku odredbu. No, ima i drugih danas . . . , koji r Jedan od takvih pdkre^je Hasmzam, CijT sxi p"npadnici veoma akfavni, pa i diljem zidovstva drugacljih usmjerenja, potiCud emocionalno angaziran pristup zidovstvu i eesto djelujuei poput misionara. Oni u svakidasnjem zivotu provode (inaee samo teonjslcoT'a2elopre'ffia^ karac istodobno i svetenik. Poznati su i kao Lubavicheri (a u nas i kao Ljubavi&vci), zbog sada veC dinastifkoga naziva svoga predvddnika, Lubavkher Rebbea (Lubavichevskoga rabina). Tradicijskim odnosomprema ulozi spolova, odjedom i naeinom Cesljanja devetnaestostoljetnih istoCnoeuropskih 2idova, oni potY?!dlllu.?voju beskompromisnost. Uz haside, prepoznaju se kao izvorno ortodoksne I dr6Vne sjevernoafrieke i bliikoisto^ne zajednice, danas male ili gotovo jseezle. " " -------- ....... - - -

Reformirano Zidovstvo Zov modernoga drugtva privukao je u 19. stoljetu brojne 2idove, te su vode njemaekoga zidovstva spoznali potrebu za obnovom snage zidovske vjere, kako bi se i novi naraStaji mogli s njom poistovjetiti. Na&la njihove reforme temeljila su se na vjerovanju u vjeCno fivu Toru, uvijek izrtova darivanu ^idovima, te na Bozjem pozivu neka bi zidovski narod bio uciteljem etike tijekom svih vremena. Vjerski zakon, Halaha, pritom je i vodifem i alatom, opomenom ali ne obvezom. Tako vjerski zakon obvezuje svakoga prema njegovoj vlastitoj procjeina I savjesfi."Gvakav]e pnstup bio pozdravljen u vladajucim krugbvima razliCitih zemalja, uz uvjerenje da ce biti korakom ka vedem pokrgtavanju Zidova. Upravo obrat"0/ ovakav slobodniji pristup zadrzao je u okviru zidovstva mnoge Zidove koji ne prihvatf aju ortodoksiju.
137

pozvao na potpuno odvajanje od neortodoksnih zidovskih sredina i njihovih ustanova. Istodobno, ugradio je zidovsku tradiciju u suvremeni zivot, stvarajuti takozvanu Novu ortodoksiju. Slijedeci taj smjer, 2idov moze potpuno doprinositi suvremenome zivotu ne Cinei ni najmanje kompromise u obavljanju naredaba iz Tore. Prema pristupu Nove ortodoksije, nije nezaobilazno potrebno provoditi one oblike vjerovanja, zivota i obreda koji su se uobiajili tijekom vremena kao posljedica raz136

Nedostatak reformiranoga zidovstva mnogi vide u donekle olakom poimanju Tore, u esto hladnom i racionalnom obavljanju obreda (za razliku od izvornoga zidovskog emocionalnog pristupa), te u poricanju teoloSkoga pojnaa izabranosti zidovskoga naroda zbog nelagode koju takva predodzba izaziva u suvremenosti. No, i reformirano zidovstvo u danaSnje se vrijeme ponovno reformiralo. lako mu je trebalo neko vrijeme za prilagodbu svojih naela temeljnim postavkama zidovstva, ono je prihvatilo vetinu bitnih naela, uz blazi pristup izvrsavanju obveza. Bitan odmak.pd. ortodoksne i konzervativne sljedbe ucinjen je u okviru ove sljedbe glede uloge zene, koja u novije vrijeme moze obnasati svaku vjersku duznost pa i rabinsku. Danas je reformirano zidovstvo najzastupljenije u Sjedinjenim ameriCkim drzavama i zapadnoj Europi.

Narod vet oni medu sobom tvore organsku zajednicu, poput zajedriica drugih naroda. Bog nije osoba ve<5 natprirodna sila, a Bozje naredbe, micvot, trebaju biti iznova i drugadije tumafene, dok one za koje se drzi da viSe nemaju svrhe treba ukinuti. Opdenito, rekonstrukcionizam drzi potrebnim prilagoditi zidovski vjerski zakon eti^kim odrednicama naSega vremena. Zbog ovakvoga pristupa, ova je sljedba vi5e sustav miSljenja nego sffvjer u zidovstvu: Rado'je-prihvacena u nekim vie asimiliranim zidovskim sredinama, prije svega americldm, no nije pridobila veci broj sljedbenika.

Zidovstvo bez vjere

U vrijeme nastanka emancipacije i sve veciega prihvadanja akademskoga Skolovanja, tijekom 19. stoljeca je nastala do tada tijekom tisuca godina (uz rijetke povijesne iznimke) nepoznata pojava: Zidov nevjernik. Mnogi, esto istaknuti pripadnici zidovskoga naroda, osjeciaju duhovnu Ijepotu 2idovske bastine, ali ne dijele s vjernicima duboko poStovanje prema Bozjim odredbama niti ih se drze. No istodobno, oni osje^aju svoj zidovski identitet i zele ga saiuvati, te mnogi od njih na razli&te na&ne ipak slave zidovske blagdane i poStuju tradicijske obiiaje, aktivno sudjelujud u zivotu svojih zajednica. U sredinama gdje je religija opienito bila progonjena tijekom duzega razdoblja i u onima gdje je doSlo do veie asimilacije, postotak takvih nereligioznih 2idova je ved. U praksi nema oStre podjele na vjernike i nevjernike, a rabini drze svakoga nevjemika ne samo mogutim vjernikom nego i neotudivim dijelom zidovskoga naroda.

Konzervativno zidovstvo
Pokret konzervativnoga zidovstva nastao je kao odgovpr na nastanak reformiranoga pokreta medu onim njemakim Zidovima kojima je taj otklon bio preradikalan, a pritom su ortodoksiju dozivljavali kao teSko primjenjivu u stvarnome zivotu. Konzervativni pokret poftva na temelju tradicijskih vrijednosti, Halahe (vjerskoga zakona) i Bozje svenazoCnosti. Bog i njegov narod su prema konzervativnome pristupu u neprestanoj dinamicnoj vezi, a Halahu, uz duboko postovanje i drzanje njezinih odredaba, treba tumaiiti uvijek iznova, u okviru zivotnih okolnosti. Tako konzervativno zidovstvo stoji izmedu ortodoksnoga i reformiranoga, ali ipak je blize ortodoksnome. No, u okviru konzervativnoga pristupa istodobno ima i najviSe raznolikosti, te se neke struje viSe priklanjaju ortodoksnim pristupima, a druge reformiranima.

Mesijanski pokreti i sekte u okviru zidovstva

U politidd nestabilnome vremenu drugoga Hrama pojavile su se brojne sekte. U okruzju tragi(5nih politic^kih prilika nastaju sekte Farizeja (izvorno: PeruSim), Saduceja (izvorno: Cedukim), sekta Esena, zatim sekte Bana'aim, Hipsistarianci, Hemerobaptisti, Magarejci, Terapeute i mnoge druge poput primjerice redovnifike zajednice u Kumranu, znamenite zbog svitaka 139

Rekonstrukcionizam
Ovaj je pokret nastao u novije vrijeme u Americi, a temelji se na naielu zajedniCkoga zidovskog duha, usporedivog sa zajedniikim duhom svakoga naroda, Tako Zidovi nisu Izabrani 138

svetih spisa to su se saciivali do naslh dana i izazvali veliko zanimanje znanstvene i vjerniCke javnosti. testo su njihova temeljna nafela medusobno srodna, all razlike su ne samo teoloske vec i politike, jer svaka je sekta inaala svoj vlastiti politiCki pogled na stanje pod rimskom okupacijom. No, usprkos njihovim razlicitim politiCkim pristupima, svima je bila svojstvena teznja za pronalaZenjem ispravnoga teoloSkog i praktiinog pristupa stovanju Boga i Bozjih zapovijedi. Sve su te sekte ugasnule tijekom vremena. U novije vrijeme, u Srednjemu i Novome vijeku, nastaju u okviru zidovstva mnogi mesijanski pokreti koji bi se takoder mogli prepoznati i kao sekte. Od ranoga Srednjeg vijeka pa sve do duboko u 18. stoljece javljali su se samoproglaSeni mesije diljem Europe i Male Azije te oko Crnoga mora i u Mezopotamiji. NajviSe sljedbenika imao je u 17. stoljecu Sabetaj Cvi, samoproglaseni mesija koji je svoje brojne sljedbenike preveo u islam zapetljavsl njihovu zajedniclcu sudbinu do toCke s koje nije bilo povratka u zidovstvo. Sve do danas, najvise u Turskoj, zivi skupina potomaka njegovih sljedbenika, nazvani doenmeh (turski: preobracenici) koji, premda se smatraju muslimanima, drze neke Zidovske obiCaje. Oni sklapaju brakove samo unutar svoje zajednice a ne i s drugim muslimanima. No, rabini ih u slucaju zelje za povratkom u zidovstvo odbijaju prihvatiti kao Zidove-povratnike. Danas djeluje, najvise u Amend, brojna ortodoksna zajednica Chabad Lubavitch, koju bismo mogli prepoznati i kao mesijansku sektu. Clanovi te zajednice za Zidove ponesto neuobicajenom nestrpljivoscu cekaju dolazak Mesije, te su u Zurbi svome karizmaticnome vrhovnom rabinu, pored nesluZbeno priznatih (u Zidovstvu inate nepostojecih) dinasticldh povlastica pripisali i poneSto od Mesijinih atributa. Zajednica se nastavlja na hasidske obiCaje te naglasava uporabu jezika jidiS, tradicijski istocnoeuropski pogled na zidovstvo i ne osjeca driavu Izrael bitnom sredisnjicom svjetskoga Zidovstva. U osobito prepoznatljivoj odjed, crnim sirokim odijelima zastarjeloga europskog kroja, glave pokrivene okruglom kapicom a preko nje jos i velikim crnim sesirom, dugih brada i pejesa, uvojaka kose iznad usiju, muski pripadnici zajednice svuda su lako uocljivi. Dok se zene drze strogih starih 2idovskih obicaja
140

donesenih u Ameriku iz Europe 19. stolje&i, mugkarci su Cesto vcoma aktivni te, osim bavljenja gradanskim poslovima, djeluju i poput misionara diljem zldovskik zajednica svijeta. Do danas preziyjela je, iako u neusporedivo manjem broju, zajednica Karaita, cije ime znaCi: predvoditelji odnosno prvaci Pisma. U vrijeme nastanka Talmuda, oko 500. godine, Karaiti su ga odbili prihvatiti kao obvezujuti spis, osje^ajuci tekst Tore kao dostatnu osnovu za uredlvanje druStvenih odnosa. Do oko tisucite godine zajednica je opstojala na Bliskom Istoku, nakon toga prelazi u podrucje Crnoga mora. Pod nacistiCkom okupacijom umoreno je na Krimu deset tisu(ia Karaita a pet tisuca preiivjelih rasprSilo se oko 1960. godine diljem Rusije. U to je vrijeme u Sjedinjenim americJicim drzavama zlyjelo oko stotinu karaitskih obitelji. Danas u Izraelu 2ivi oko 15.000 Karaita, koje se smatra dijelom iidovstva ali oni zadr2avaju svoje vlastite vjerske sudove i nastoje sklapati brakove samo u okviru svoje zajednice. Ne bi trebalo smatrati sektama u okvini Zidovstva razliclte druge skupine koje nisu dio zldovskoga naroda ali vie ili manje pogtuju i slijede 613 zapovijedi ili neke Zidovske obrede i obiaje, kao Sto su Samaritanci (danas ih ima samo joS oko 600, a zive u Izraelu), ameriki Crni Zidovi i slicne vjerske zajednice. Neovisno o 2idovskim zakonima koje poStuju, oni nisu dionicima baStine Naroda Izabranoga. Istodobno, kabalistifko uCenje i sljedbu, neupitno zldovsku svojim znafiajem, pripadnoscu i nastankom, moie se osjetfati kao sektu. No, u vrijeme nastanka srednjovjekovnih i novoyjekovnih mesijanskih pokreta i Kabale, nije bilo srediSnjega autoriteta koji bi mogao procijeniti mjeru neslaganja osnovnih naeela zidovstva i Kabale.

H-Kabala
Malo koji pojam iz okvira zidovstva pobuduje istodobno toliko radoznalosti i zabluda kao Kabala, misticnpugenje^gJBozjim ^jMbjitin^ifflaviSverrikaJLJiuclskoj sudbirtr^vo je u^enje pohekad na samome rubu kruga koji oznacava^i odreduje Sto je u okviru Zidovstva a Sto nije. Kabala je samo jedan od naziva velikoga sustava misticnoga vjerovanja, koje ukJjucujejrnisticrii filpzpf141

ski pogled na svijet i magrjske na^jrLe.^a^pQkuiaLnadzirania nad njim. Hebrejska rijec kahala 7x\^prw^em^redaja. tradicija, a ue^ ___-^_ . ^~-ff-~'-rniiom istine* i _-..,-,.. druimnazivima.Utenje je ^_____^__*' tiiekom europske zidovske raseljenosti u juzno]~FrancuskoJT"Spanjolskoj No, tradicija nastanak Kabale smjesta vise od tisucu godina ranije, te tvorcerr^Kabale drzi rabina Akivu, mistika i ucenjaka iz Palestine, koji je zivio u pfvofne stojjeju, odnosno rabina Simona Bar Johaja, koji je u 2. stoljecu zapisivao nauCavanje mistika Elijahua, izreceno tijekom godina njegova boravka u palestinskoj pustinjskoj pecini. Kabalisti^ka tradigiia_smatra rabina Simona srvaxa= teljem temeline knjiga Kabale, Zohara, Ciji je stvarni pisac^za^ ~ p^vo srednjovigjkovni Spanjolski Zidov, kabansF^o^ de~LeonT^ohar prikazuie~osnovna na^ela Kabale, predo^uje~ezoteritnu realnost iza i iznad razine svakidasnjega zivota. J^abaluie^bjlozabranjenoizu^avati zenama aliJ_rauika]j. cima mladima od tridelseTladnosmrc'etrdeset^ su uCeni, ^pobozni, o2enjeni, stabilnj^^relijmuje spo. tzllca^ znaj^^pasne ako , nakon J^pje. Ovo je ^&J.>^IJ^^AI.J^-.^ ^_ J vanje. Ovw jv. Durnm dogadanja oko samozvanoga mesije Sabetaja Cvija. Kabala u svome sustavu nosi razlidte mistine ideje, zasnovane na vjerovanju u skriveni smisao Svemira i nasega zivota u njemu. Relativizira se pojam slobodne volje i uvode poimanja koja duboko zalaze u podrucje praznovjerja. Kabala u zidovstyojiyP" djjpojmove reinkarnacije, dibuka (zloduha), moguinost magijskoga nadzoranad prirodnim sUamTTdruge misticlrre^T'inagijsl^cljnberuke7THx^p^a^uj^)edinstv Boga, SvemiraiJ^a^, jekaTputem brojnih i ja^KgititLgjruktura, naj^esce prikazariib. if
CU-ltJpOXS.t * L ^W CH.XX. * * . A.vbwl-.tj^... j j

nosno njima napisanih rijecii. Tako Kabala tumaft narav pojma putem brojfiane vrijednosti slova kojima je naziv pojma napisan hebrejskim slovima. U ovim brojanim vrijednostima kabalisti vide skriveni smisao i poruke sto ih vode do otkrivanja Bozje naravi i tajne Svemira. Ovakav je pristup preuzet iz drevnih kaldejskih vjerovanja i magijskih postupaka, kombiniran s naCelirna 6 dobroj i zloj sili europskih srednjovjekovnih dualisti<5kih pojkrftta^te. jzyorno nije iidqvski. ~Bu3ud da je nstaTa~naR:on~paHa Hrama, u vrijeme raseljenosti, odrzala se Kabala u krugu zidovstva, no upitno je bi li Kabala uspjela zadrf ati to mjesto da je u vrijeme njezina nastanka i razvitka postojalo srediSnje rabinsko tijelo koje bi prosudivalo nije li takva pojava ipak izvan kruga Sto ga ocrtava Tora. fttngajf>nna u suvprngnnj/rrjeme ogranigena na u2i krug rabina i nihovih sledbenika i rubnae
3(^3 taTT^T^IaJ^ajETict^Vijjjvr^^

Kabalistiiko je uc"enje sve donedavna prenoSeno skrovitim naclnom i duvano kao tajno znanje ogranieno na krug kabalista. Tradicija Kabale prenoSena je tijekom mnogih naraStaja unutar dijela zidovske zajednice, no ona u suvremeno vrijeme krize vrijednosti i identiteta izaziva veliko zanimanje nezidovskih krugova, najiesce kao pblik pseudoznanstvene komercijalntTzabave^paj,psiholoke ovisnosti i sektatva. Tako je Kabala u nae vrijeme desto tumacena bez stvarnoga poznavanja njezine biti, vulgarizirana na masovnome tr2istu neprestano gladnome mistike.

.^

oyih _stTj^ura_^auzirnaju popnovi EojTpredstavljaju razliCite stupnjeve svetosti^odliovjekova-materijalnoga tijela do Bozje naravf. Osobitost ovoga sustava jest u pjddayanju. dubokoga 'znaienja brojCanim vrijednostima pojedinih hebrejskih slova-od142 143

GODlSNJI KRUG: BLAGDANI I POSTOVI -f- Zidovski kalendar

jGo^SnjiJkal^ se naziva

nasnji zidovski kalendar kao zapisani sustav gotje^ez^Sedine 4_stoljega, od kada se kalendar odreduje matematiddm izra.cunima. JPrije toga vremena ovaj je sustav prinyenjivan uz astronomska promatranja i temeljen na lunarnim mjesecfina ustanbvljerum'plifenTprVoga opazajajnladoga mjeseca. Dan prve pojave mladaka naziva se IRoS frojgljf a slavljen je sye do danas kao~mali b^g^n7T[s5g^rnjejiidQyskl kalendar lunarnosolarnir^o'diha se sastojigdjiyanaegt mjeseci od po 29 odnosno "SO^ana. W ^ S ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ J ^ f f t 30 dana);^yflrl(odgoyara traynju/sylEyu, traje 29 dana), ( lipnju/ govaFasvibnjuTlipnju, traje 30 dana)/ ara srpnu kolovozu, traje 30 srpnju/traie 29 dana
M. - ^ f . -a-A W IJ-" '

VQ^strpjstvo odstupa od asfrbje 29 dana). S obziroiii_ gjpjestu-_ liiomske tofinosti, tijekom _ ^ l dosovno: tru-^ _p^iR7Prestupna ' dna godina), a neprestupna godina naziva sejiana pe$uta\(6bi<iiI~giQ3^^ , Sesta, osmaTjelianaestay^etTnaesta/sedarnna^s^^ devetnaesfaTTJ fakvoj godini pf rje redovitoga mjesecaf flrfflra/dodaje se 144

joj jedan s 30 dana [adar'Seni iliycadaryi Ovo osij'iiLl i.'l. ' . . . rava da se blagdaru slave uvijek u - "-I i znafenju i naravi jednako, bkgdjnaj)djgovar^uge doba godtne: DoduSe, niti ovako nc postize se potpuna astronomska toCnost, vet se svakih 21 6 odnosno svakih 230 godina dobiva po jedan dan viSe. Vrcmenom de to, ako se ne ufini ispravak, izazvati pomicanje blagdana u sljedefe doba godine od izvornoga. Vazni bi se proljetni blagdani poteli primicati Ijetnim mjesecima, a jesenski blagdani bi se pomicali prema zimskome razdoblju... U.1650 godina uporabe oyogazapisanog kalendaraj?lagdani su se tako pomaknuli za pko^edanjana. Rabinski uCenjaci bave se tim problemom, neki odnjih predlazu reformu kalendara koja predvida 123 prestupne godine tijekom 334 godine, umjesto dosadagnjih 7 prestupnih tijekom svakoga razdoblja od 19 godina. Tako bi se po jedan dan viSe pojavljivao samo svakih 12.500 godina umjesto danaSnja oko 4 i pol dana svakoga tisudjeta. No, prava polemika medu struinjacima jo nije zapoiela. U sljede^oj Cetvrtinjj^dje(5ajcalendarskom ppgreSkom dodat 2e'se" zapfavcTsamojoj je~dan dan yijka, ^ a^pjadal^ereforma kalendara najvjerojatnije biti uginjena. ]^^^2idovskoga kalendara raCunaju se od ve&ri do veien( xjslanjajuS ^se^ na izriCaj iz prve glave prve Mojsijeve knjige, prema kojemu je Bog styoriojsvijet predveder, te dnevni ciklus p6iinje"dolaskomno(ii. Nolftulma razlike izmedu gradanskog dy'adesetgerfrerosatnoga dan.^ dal^]p1rema~|Jfl +a&, yjerskqme_ zalcbnu^Frema~HSfl/ti, nodfu dio dana~za]po2ifije kada se okom neba, a dnevni dio dana kada se prve zrake sunca primijete na isto^nome obraianTe~dne^nb^7]Ddnd^^^o6n6ga dijela dana fazliCito je, pa je tako i duzina[jflot zemaniotJisatij razliCita, ovisno o razli&toj duzini dana tijekom gocTisrijih doba. Saot zemaniot bitnijiuzaodredivanje pravoga vremena razliCitih dnevnih irtolitava, te se premTastronomskome vfemenu ^mljenjaju ovisno o godllnjim dobima. Da bi sve bilo malo_slp2enije, rrtnpgi rabinskj_autojriielix>dredujuIclnevjii_3Tord^ izlasku i zalasku sunca na horizontu,ane od praskozorja do prvih zvijezda. ' godina slavrprvoga i drugoga danlnie^cl?h'lri/flj To je stoga to u 145

zidovskome kalendaru postoji viSe novihjgodina, odnosrw .pocefaKa godiSnjega ciklusa. Trvi dan proljetnoga mjeseca|ni^^di^^ag^syijej^sn^rryiovom godinom, po^etkbm"godignjega ciklusa blagdana i pojetkom ragunanja ^o^i^a kfaljevanja^ kraijeva. Prvoga\e/u/g jejwyjyg)djnjyrarac'un^^ ine. No, jjrj^osalna~nova godjna^Mog /M-Sflnfl/yiolazi pryogaj ^ _^ mjeseca \tiSrija, (kaoi pbljetnica; stya^ ranja s^ajHa~o3Sc^rio7prema drugim mlSIjenjima, kao pbljetriica^tvaranja prvoga ^ovjeka, Adama. Ovaj^an je istodobng i dan prema kojemu se broii svaka sedma~ V,_ , ^r~vlr'- i ' \J eodina, to jestTSabfltl __ _._ --._... koja napedeseta, jubiejska godin stupa n^kpnjciklusa sedam puta sedam godina. Tada se zeralpr ne obdjelava, jer njive imaju svoj Sabat. Jo jedna nova godina pojavljuje se u godiSnjem ciklusu_blagdana: novagodina drve^a^^redjrj.pjnj2ijnfikQga_mje&ea\J^^ kada uTzraelu^dT^ece^ po^inje pupati^Dakle, prvi mjesec godlsnjega ciklusa, nisan, pada u doba proljetne ravnodnevice dok nova godina, RoS ha-$ana, pada u vrijeme jesenske ravnodnevice, a nova godina drveca u vrijeme zimske kratkodnevice. Ovi su dani i u drugih naroda vezani uz blagdane godiSnjih doba. No, u Zidova nema vecih blagdana u vrijeme Ijetne dugodnevice, osim nove godine stocne desetine, ve<? su u to vrijgme tjedni tuge i pokajanja. 2idovski je kalendamastao kao agrikufturnd pom'agalo ali ve6 veoma rano i kao nezaobilazan vodic za obiljezavanje blagdana u tocno odredeni dan godine. Prije nego je kalendar od ranijeg, obifiajnog, ustanovljen u pisanome obliku, dolazilo je do veoma ozbiljnih nesuglasja medu sljedbenicima razlidtih rabinskih Skola oko tocnoga dana pojedinog blagdana, jer dan blagdana odredivan je svake godine iznova, na temelju astronomskih promatranja i brojanja dana i rjedana od prethodnoga blagdana. Vec prije potpunogajajejjafvgJjja_Zidova iz^domoyij ne dolazilo^e do teikoca oko ustanovljavanja dana blagdana, jet vl] e1sfo~opa1!ajuTrT^^ s_brijega na brijeg, paljenjemvatreJNrakon pocetka Sire raseljenosti dujem tada poznafogirsvijeEa, takav je nacin postao nemogudm, iako je uspjeSan i dovoljno tofian na manjim udaljenostima. t^kjoje_uj^dienosti,riastao_jobicaj proslave blagdana jedan^dan"duze nego u^or^oj^i^kakoW^blagdan sigurno bio
:

prodayjjen tijekom blagdanskqga dana. Oyo se pdnosi na sve blagdane osimRoS ha-Scme, koja je i u domovini dvodnevni blagdan, te Jom Xfpii^, jer bi vjernici teko podnijeli dvodnevni potpuni p6sf^to~gTovlj^Ia^an^na^ze. Go3Sie"350. osporili su rimski vlastodrSci zidovskome vjersko_mejy333f]P!taQ5n^^^ vremelaa"rnladaka, roS hodeSa, koji odreduje pocetak kalendarskoga mjeseca. Tada je uslanbvIjenWaj pisarii kalendarski sustav to traje do danas sTsvirrrprednostiiria tradicije i nedostacima netocnbga proracuna, a tradicijski rafiuna vrijeme od postanka svijeta. S obzirom da zidovska nova godina poclnje u vrijeme jesenske ravnodnevice, svaka godjria gradanskoga kalendara obu^ hvaca d i o v e d v i ^ 2 i d o k l i i n a . T a k_ 9 9 ^ godina obuu 1 KvaicarHijeTdve zidovske 5759. i 5760^ godine.

Zodijadki kotaC. Molitvenik. Njemaeka, 1342.

146

, Sabat: sveti dan mirovanja

Sjeti se dana Sabatnoga i cuvaj ga svetim! Sest dana radii M sav svoj posao, ali sedmi ces dan posvetiti Gospodimi Horn svojemu. Stoga netes djelati ni ti, niti tvoj sin Hi kci', shign r tvoj niti sluskinja, tvoje zivotinje, niti strannc u tvomc damn. Jer za Sest je dana Bog natinio nebo i zemlju, i more, i svc u njima, te potinu sedmoga dana. Stoga je Bog blagoshvio taj dan i posvetio ga.
emof(lzlazak)20,8

CuvajSabatni dan svetim, kako ti je zapovjedio Gospodin Bog tvoj. Sest CeS dana obavljati svoje poslove, a sedmoga je dana Sabat Gospodina Bogatvojega. Ne tint tada nikakva posla, ni sin tvoj ni kci tvoja, ni sluzinCad tvoja, ni tvoje govedo i magarac, niti stranac pod tvojim krovom... Ta sjeti se da robovao si u zemlji egipatskoj, a izvede te odatle Gospodin Bog tvoj snaznom rukom i isprutenom miskom. Zato tije zapovjedio Gospodin Bog tvoj svetkovati Sabat.
Devarim (Ponovljeni zakon) 5,12

Osnovna namjena Sabata jest odijeliti jedan dan tjedno za slobodu; dan kada necemo rabiti oruda sto se tako lako pretvaraju u oruzje razaranja... dan u kojemu necemo stovati idole tehniCke civilizacije... dan primirja u gospodarskome nadmetanju s drugim ljudima i sa snagama prirode.
Abraham Joshua Herschel

Jedna od naredaba na koje u biblijskome tekstu sam Bog viSekratno poziva i opominje svoj narod jest ona o mirovanju na ^abaJni^an.^Nem^svetijega dana u zidovskome kalendari-

Ses
ostm1 u,refbrirdranirri Ppojeamim'konzervativnim zajedhicama.

traje tijekom ; na hebrejskome jeziku oni nemaju posebnih naziva

iitorak je tre^jomTsf), srijeda je deivrii(jomrevi'f), eetvrtak je petr^onTKamiSiya pe5R"]e'Sestt'mn Qom Sift). Ako ne padaju na blagdane, ovi su dani ra"dlfu"r6bTeru a poneSto se od njih raz-

148

149

likuje tek_pete_k, jer u gredveCerje pjgtka pociniej SabaA zavrSavajud subotnjim predve^egjmrTako_tiedan pgdnje-nedielinm .tome ledn^JQ^^^^1^-iiegov dar Narodu Izabranpme. Mistici drle dlTsu broJeTpd jedan do gest prirodne naravi, dbk je broj sedam duhpvne _naray i,_ te je tako i SflBarosobiteTduhovfie naravi,Tobzirom da dolazLnakon Sest radnih, prirodnih dana. Sve djelatnosti, svi nai &ni kojima utje^emp na fizidco okruzje nazivaju se malahot, a provodenje bilo koje od njih zabran|eno"je na Sabat, neovisno o tome Sto naifTse neke ne Cine les"kTma a druge su postale lake primjenom novih tehnologija. Nekada je zapaliti vatru bio tezak posao, danas Stednjak ili rasvjetu ukljuujemo za tren, no oba su ova rada djelatnosti koje mijenjaju naSe okruzje. Stpga se zabraD.a_Jsyake djelatnoatLodtla, pjngravu hrane, uredivanje doma i pranje odjede, pisanje, svaku poljpdjelsku i gospodarsku djelatnosfTHipovanje i prodavan[e te noSenje npvca uza se, dogovafanje'i ra2goWfejoj?oMQyimaJ planovima (i kada nisu vezanfuz materijalnu dobit), sluz^rge_pjijevqzmm. jredstyima i dizalima, npejnje_bilo Jcojega prednieta, sviranje na glazbenim ^j^Q uredaja. ! pozeljno uredivanjetijela/tkpsei erio~poyuq^ ~ m]ence-iu)e.
^^

nije, zimi ranije, buduii da_pojjnie ^ . ^ ^ ^ ^ ^j.^^nm.^u zajazasunca. Tradicijski se njegov poCetak odredivao prema SenutRu fcada'se na nebu mogu ugledati prve zvijezde a dtanje na otvorenome postaje nemogute. Radi izbjegavanja svake moguinosti povrede ve<^ zapoCetoga blagdana, udompvima se svijede pale'najmanie dvades&t minuta prij^ ' , nareduie paljenje svijejda.1'8 minuta priie zalaza. U suvreuit!h()sti, ovo je vr^me~sffoh6iriski toCno odredeno, a tijekom promjene godiSnjih doba pomiCe se prema ranijemu odnosno kasnijem satu. Usprkos tome tocnome izra^unu, u svakome domu i danasijjfrgl Regime onoga. ^asgLkada majka-QbjtePnk i ulcn ih JP Tiapalila 'n^gfPTJ^a^^ oT^ afiTfK-

'ukoliko je teze bolestan i prufiti neodggd.Lvapnrno'f Sve Sto je potrebno~za3fl&fl mora se prirediti prije njegova poietka. Vjerska je obveza dogekati Sabat. radosno, prirediva^ rane i odijevanjeml\ajbplje odjeCe,, uz lijep_o ure_

nomskTo3fe37ehoga . r ^ a za svakp di[gtg zapaliti joS pp jednu^ Ako ^ rnajkanije nazoCna, neudata kd moze paliti svijete umjesto nje, ali uz majku ona pali samo jednu svijecu u posebnome svije6njaku. 6m je djevojdca dovoljno odrasla da moze spoznati ideju Sabata i izgovoriti blagoslov za paljenje svijeda, majka je poduiava ovoj micvi. Sve svijee koje kceri pale u svojim posebnim svijecnjacima moraju bit: zapaljene prije svijeca u dva obiteljska abatna svijecnjaka, jer kada ih majka obitelji zapali, poCeo je blagdan i vie se nikakva vatra ne smije paliti. JLJftadi: djskim obiteljima, otac je nekqd prije pogetka Sabata s Qdraslim " I^ to vrijenl^Tkcerima dnila posljednje pripreme dbma za blagobiteljjgdlazi . .u _ , na pbrteMskome_stolu obvezno se nalazi Hiep stoljnjak^ dva jabatna^syije^rgaka. dvije (bijeli lfffpnirp^i pnkrivpnp aaTiahTmvw^pnff
'

&&i^ Ova oBozno je micuflcianas djeluje pomalo neobifiao, all u starini desto nije bilo dovoljno hrane za tri obroka radnim danom, te je subotnje obiIje hrane takoder radovalo vjernike. Najpobozniji petkom vet nakon podneva dovrSavaju posljednje pripreme za potetak blagdana, a manje pobozni nastoje barem izbjei vremenski tjesnac u posljednjim trenucima radnoga dana. Ljeti Sabat po&nje kas150

s megprn), _ k. . Prifom^stoljnialk simBolizira mflMM^o jom le a pUstinji hranio Izraeli<*ane;^^tlosTsvtf&^^irnbolizira svjejt lost hramskoga sviiedniaka ' petkom iskaztiju sigurnosT^a^e polSebe za hraKombiti zadovoljene i uz subomji odmor od rada; ^ezg&Lokj lzira_rosu_|tpje u pusjjnji_gal|y-)n mqnj; spl podsje^a na Bog|e
151

. simbolizira poStovanje i radJostTTrhovije vrijeme na stolu se~~ nade i rrinogo vise~povrCa nego je to uobifiajeno u tradicijskoj zidovskoj kuhinji. lako se moze proslaviti i ^ ^ prije svega slavjju_objtej^u^^e_okjup_e oko blagdanskoga stola 'prije ntigd majklTuz o3govarajui blagoslov zapali svije^e. Ol>_ red prirran^-&rfn7fg, zvbWaCaL zapo&nje pjevanfem' . ~5\a se pozdraviia blaectan i veika bo2je stvaranje. Psalmima slijedi pjesma Leha dodij ""u kojoiseblignje ~ " Sayiti_jflba^kap- Stain poz(fravuTdc>Iazedu kraljevsTcu ne" Sabat Salom (Sabatiii mir) a u aSkenaskim domoviitna Cuje se: ^w^ SflboslU Gwt $abes/La-^ __ _tim_otac_blagoslivlie sinove.rijegima: Nefaj bi vas Bog udinio poput Etrajima iMenaSea (MolsTie'VIK'siBova),^ k^erj rijegima: Neka bi vas Bog udinio poput Sare, Rebeke, Rahele i Lee (zidovskih pramajki). gvi za stoiom tada pjevaju_EJgsmu Salomaleihem^pozdrav dobrirri~anaelima""irura koje se pozWa prosiavifFblagdan zajedno s domadnima. Pjesma potjefe iz 16. stoljeta i pod utjecajem je srednjovjekovnih mistiCnih vjerovanja u vjeinu borbu snage dobra sa snagom zla. Vjerovalo se da e, ukoliko dom nije ureden za Sabat prema vjerskim odredbama, za blagdanski stol zajedno s domadnima sjesti andeo zla, a ako je u domu sve pravodobno ispravno uredeno, domadinima te se u proslavi pridruziti andeo dobra. Oba andela prate kufedomadna pri povratku iz sinagoge, te jedan od njih ulazi u kuu a drugi odlazi dalje. Ovu pjesmu pjevaju svi slavljenici okupljeni oko stola. lako se drugim danima kruh blagosiiylifi^priie vina, na Sabat \e
. __ _

' p'fptpnirp kruha T i n g nvp

pokrivafu osobitim vezenim pokrivaCem za vrijeme kiduSa, blagoslova vina, kako bi im se iskazalo poStovanje i kako ne bi bile zapostavljene, jer kruh se dr2i najvaznijom hranom. gi punoljetr^muSliaLrafj^ , pehara, a p o ,pere ruke pjdje-nego_ , . Time stol pretvaraiu_pltar, prema ugledu na svetenike to su u HmrHu~pTia1i-ruke prije obavljanja sluzbe Bozje. Za vr^eme obreda 152

njLtkojag_gmjiie^Qvoriti-ve6s-vi nazo^ni trebaju osje.lati kn da _ Obifaj je posoliti " ~ nego ga se razdijeli slavljenicima, kao~podsje<5anje"ria zndjTica uz koji je Adamu bilo odredeho jesti svoj kruh nakon izgpna^iz Gan Edena, Rajskoga vrta. Drugo je tumafenje ovoga soljenja simboliCfto podsjeCanjeT\ soljenje mesa zivotinja prinesenih na zrtvu u Hramu. Uz pjevanje prikladnih pjesama, tadn po^inje prvi blagdanski obrok. _U subotu^ujutroy u sinagogi se obi&no okuplja_najyi5e yjgr; nika. Sa6aEriaJutarnia"slu2ba sastou se oa triiu diielova:.^Sgjyj^ '(jufarnja sluI&a)7/;fl-7orflTiditanie lore) iMtTsg/'(c[6datha ..slu^baX TijeJ^m^dine d|ela'^eToraprogifa iznova^svake se s.ubote tijekom godlne TSte pp jedah dio, hazvantyara~a\e Tore uvijek zavrgava s j^a^fli^^rtanjem clijela prorofikih knjiga .koji sgjgdnpsi na odgovarajuci tjedni odlonvak Tore. Diq slufbe Musaf dodaje se gamo u_slu2bjtma za.jSWnt~j\o<t mladaka i blag dahe, a podsjeda na dodatnu zrtvu koja je u Hrarnu^p slu2ba zavrSava (Gospodar syiietajjj^fakon sluzbe okupljaiu se yiernidria jazrjp<ThI oiSjeliak Tore ili_uz znaenje_ ! sastanci ne trebaju biti pzbiljni i strogi vet pruzafi __ .ogj^a sjiidioruci redpyito^pored sebe imaju i kakav pladanj s 'hranom... U popodnevrjim s.?tl'n''a^r""^se spayanjem nadp_knadivati,, tje<drujm^akjnaj^dg^ra,jesti, ^InaratrseTuzlvati. 6vo je Trijeme orniljeno za posjeteprijateljima, ietnju i Citanje. Pobozniji Citaju vjerske tekstove i knjige o 2idovskoj tradiciji, manje pobozni Citaju knjige o razlidtim 2idovskim temama a nisu iskljuene ni druge knjige sve do zabavnih, to ovisi o yjerskome usmjerenju ka vie ili manje ortodoksnom pristupu svakoga vjernika. Popodnevni sati mogu biti i vrijeme uskladivanja svojih postupaka i miSljenja s vjerskim odredbama, preispitivanja vlastite savjesti i razmiSljanja o dogadajima proSloga tjedna. iDoeekan syegano i radosno poput nevjeste, Sabat se i ispra-.. . blagdarTpoSnjef a u predvei5erje~subote pfestaje, budud da da^ ni zidovskoga tradicijskog tjedna traju od ve eri do veceri. Glavni su dijeiovi obreda blagoslov vina, mirisanje jako mirisnih za153

ina i paljenje isprepletene svijele. Pehar vina jitp ce biti bla"gosh5V^eno puni sVp^Ten36^:^,jpredstavljajud nadu u tjedalvpun radosti. MiHslmjTFzTdria simbolino predstavlja potrebiTzTpridizanjeln nakon slabosti, jer u vrijeme obreda Havdala^ vjernik se privremeno rastaje sa svQJom'dodaiEipm dufemi|ng:~ n^'etera^rsVci^og^Zi^ova^pi^S uz_Ja^tjObigng _s_e kao aiTOT^Tab^jlingiA.cimet, pirhent i sli&ni zamrsn ju se u posudama koje su Cesto umjetniki oblikovane od srebra i drugih metala. Na^Qjajnirisanja_zafiDar paUs syije<f:a i L i modrih. Ona simbolizira jsajgdniStvoV jeilpremda syakTTijezin dio ima svoj stijenj, svi gore zaJeHm^kim plamenom. Paljenje ove svijeCe^pon'unje^vjel'rnk^^ naj. jp-r-nikakva se vatra ne smije~palili za vr|[eme , iako~sviegarrost poSnje u surnrak^ fijekom obreda g6a^se pali tek kadaje vee^ggjmgk. Pri svjetlosti ove svijede obiCaJ]e~pYdmaTTaffo3sja] pTameHa na svojirn noktima, jer tradicijski se vjeruje kako su oni posljednji os _ iz Raja, fe se time vjernik podsje<!:a da se u vrijeme Sabata bio priblizio tome savrSenom vremenu. upaljeno,_rjlamer^svije(ie gasi se blagoslovljenim.yinoxQ, Vefier se pfovodi u pjevanju prigodriirTpjesama, a nazogni se medusobno,., pozdravljaju rijedma Savua tov (Pobar-tje|dari)- Na smisao Sabata ~vjerniEe pred pdcetak novoga radnog rjedna opominje jedan od obveznih blagoslova: Blagoslovljen si ti, Gospodine, Boe naS, Kralju svijeta, koji dijeliS sveto od svjetovnoga, svjetlost od tame, Izrael od drugih naroda, Sabatni dan od radnih dana. Blagoslovljen si ti, Gospodine, koji dijeliS sveto od nesvetoga. 2idovi su tijekom svoje povijesti neprestano osjeiali Sabat kao znak osobite Bozje ljubavi. U stara vremena nije bilo naroda koji bi imao dane za odmor, a svaki rad bio je tezi nego danas, kada postoje razliiita pomagala. Prije nastanka kr6anstva, koje je preuzelo Sabat kao dan odmora posveen Bogu (naknadno ga u vetini sljedbi pomifud na nedjelju), nije za pripadnike drugih naroda bilo predaha. SiromaSni su teSke poslove radili neprestano, bogati su radili rijetko ili nikada, a njihov rad nije bio tezak poljski ili obrtni^ki ve CeSie politiCki, knjizevni i
154

umjemieki. Rimljani su stoga 2idove drzali nerazumno lijenima, jer svakog sedmoga dana nijedan iz njihova naroda niSta ne radi, dajud se radije ubiti nego bi radom povrijedio Sabat. Danas, kada je bastina ovoga blagdana gotovo opda, svima je lako razumjeti njegov smisao i poruku, no starovjekovnim poganskim Rimljanima bilo ga je gotovo nemoguie pojmiti. Stoga je razumljivo to su 2idovi uvijek zahvaljivali i sve do danas zahvaljuju Bogu za ovaj veliki dar. -f- VELIKI BLAGDANI

-** RoS ha-3ana - nova godina: obljetnica stvaranja svijeta

Vrhuncem zidovske godine vremenom je postalo jesensko desetodnevno razdoblje Velikih blagdana, Sto podnje prvim danom nove godine a zavrSava jomkipurskim postom. U zldovstvu postoje etiri nove godine. Prvoga nisana je nova godina kraljeva (za rafiunanje godina njihova kraljevanja) i blagdana (za raCunanje blagdana tijekom godine), sredinom mjeseca 5'vata je nova godina drveda, nazvana Ro ha-Sana leilanot, ajryoga_ f/|n/flje_bjjejnica^tvaranja svijeta i tradidiska zidovska KTova" Goijina, njo] se u ^ dine. Tako 2idovsJca nova" poernjeprvoga- danaTrlJeseca 'liSfija (rujan/listopad), iako se proljetni mjesec nisan drzi prvim mjesecom u godini, a proljetni blagdan Pesah prvim godiSnjim blagdanom. Premda je dan RoS ha-$ane rradjajsldprinvacen kao dan_^ozjega stvarafjja^yijeta, prema~d^ugirnTurna5enjima toga |e^dana^Bpg stypa, prvoga Covjeka. RoS ha-$ana slayi se kao novogoTI^> 1 ' '**' T*I' f >V i*m* i ' " * ' ' '' ii ~_^..

Od blagdana dobrih zelja~za "nastupajuiu godinu, vremenom se oblikovala kao dan pokajanja za grijehe i priprava za jomkipurski iskupljujud post. Jer, nova je. godina za Zidove, obratno od vedne novogodiSnjihTvfeselih ^nafodrrih: abKaja, vrijeme kajanja i zalosii. To je tuzno vrijeme oko jesenske ra'vno^ rxevice, kada~damjostaju kradma najavljujud zimski mrak ^ za udnjeno 155

tijekom ggdingj^jg prpSla, dan Bozje odluke o zlvotu Ijudi tijekom sljedede godine. Stoga u to vriieme^vaikotreba razmiSljati o^syojini grijesima i fckreno se kajati. Bog, sufla'c'IiticP* skin zivota, otvara na'n^vogodiSnji dafilri\kgigeTjednu zaposve pravedrie, ]ednu~za posve zle i jednu za one koji su istpdobno i dobriTzUTpoptit vedne IjudTTTJrzTse"difslF posve zli vjefbjatno nee pokajati, posve dobri nemaju se za Sto kajati (no ti rijetki Ijudi istodobno su i ponizni te sebe ne broje u bezgreSne), ali velika yedna Ijudi, Sto tijekom protekle godine nisu bili ni posve dqbrini posve zli, moze iskrenim kajahjem za podnjena zla djela pokazati Bogu svojejlob^jtnlsli^i_2elju za ppprayIJ^eSTsvqjili djela, te se s ppuzdanjem nadaju da e jkpna^no za^edefu godinu ipak^ kon novip^3Sn]e~sTulbe Bozje vjernici zele jedni drugima: Jfl^ jtgJOZ^LStP-Znagi Dobru~podfnuJ Takbder 'se'ZeliiTjzS'antTfdva tika'fev (tikatevi)!$toznaiBudnqnsan(a) za dobru godinu! Cuje se i: Sana tova umetuka! (Dobru i slatku godinu!). Vjeruje se da za dobru sljede<5u godinu novogodinjih pokajnika tada mole ak i duSe umrlih. . . . . . mr,ja zvuk bbredne "trube, Sahara, jpoziva na 'p6kajan]e~(fc5wz;fl). yjernici dolazed na slu^bu Bozju nose biieluodie^u^ao..^ak..duhoyne_^isiOjSr po_ " j a i i falosti, a^jejaj^bjtijto^egga^lpro^nak : p_ouzdane_ nadey oprost i upis za doTjru godltvu^T^ajpbboiniji su ved prije ^lovogodllnle VeCeri niek^mlTgkpSRortiedana svake zore (osim na Sabamo jutro) qdlazili u sinagqgu moIitijsK^ot/iioprosnice), a nastavit 6e ih moliti i sljededh deset dana, sve do Jam Kipura. Ovih se dana daju i dodatni milpdari (ce^^jppjtrebitima, >ie nego u drugo doba g o n e . Nova^godiina nasjupajx.pre3vegerrugo oa godine. ovagodna nasjupajx.preveerje novogodiSnjega dana, koje se naziva|rep RoIj^Sgna\ u s^agogijeuoblciajena y^ernja^fazb^"^ novogodilnji oblik satima, jfideuzblagdanski blagoslov, novogodignja .vefier pala na Sabat, kada se vatra ne smijg paliti. Zatim se govori blagpgloy Sehehjanu, zahvala za dotekan sretan trenutak. Bla156

gpslovi sejiiKLLkruh, a syi danovi obitelii ^oise prije toga ^zarnoeijii mcd u mjesto u sol, kako se~6b~i2a va~ria" dan""gabatnoga"Blagosl ova k r u ha . Zaliovogodignji seJjlagdjiijyeT^aTTrblagda'rTski kruh, hnla,_Qb\iSi. jc^Ta^no, pop_ut kotalajer dtav je ljudski 2ivo't vczan uz kotag sudbine. Nakon z^gaglSuKa: "s'vaki sudionik prosla.ye ^biva po~komaHja|u^tmpgen_jijne^, Tradicijski obifaj nalaze pored zdjele s rrfedomria ^^ obiteljski blagdanski st o poo i pladanj s datuljama, jabukama, komadom peCene ili kuhane bundeve, neto poriluka i gpinata, mogranjem te ribljom ili janjetom glavom. Za svaku vrstu ove simboli^ne hrane izrie se blagoslov. Pritom^ ^nilv^^^djjabuke^rizivaju slatku godinu, datulje su simbol zeTjejfJTse u nastupaju^oj godinirijegimosvojlK^grfjateljaTgoyr^e rsimbolizira^rileljlavario bbilje, mogranj je'sMBorSelje^ daTKaSa dobra djelFlrndTi rbTOjna'lcao njegovo zrnje,^riblia ili janje^a giavaj^redstavlja zelju da u sljedetioj godini budemoglava a ne rep. Cfe6enito~s^ dan7ede Sf6 vise slatkih iela7a na stol se ne stavljaju nikakva ilLgorka jela. kako hi nastupajutfa eodina^iia3at" rema 2idovskome ra^unanju dana, sutranje jutro dio je prvoga blagdanskog dana. Jutarnja_s^u2baj^g/tn'( feapflginje_yeomajgno^sobnom.medifaaJQmxP.salmima. Nakon psalama, predmolitelj glasno izgovara: Kralj sjedi na svome prijestolju, uzviSeni i najviSi! Ove rijed opominju nazofrie vjernike sjetiti se Bo^jega sudakog prijestolja, s kojega de QrLsljededhjdana donijeti odluku o sudbini svakogajjovieka . .tijekom nashiaju6e"~ jdme. Jutarnja siu2bajdosti2_e jvrhunac pjesmomj Avi n u MaJj kmu^J^na^, Kraliu nasl^koiom se Boga moli za^sudit prilu"denju. fJo, ako dan pada na Sabat, ovaj se dio slu^be mora izostaviti,jer duh toga svetoga dana po?inka ne srnije se nafuSiti "z^nn^tpJiu^^u^u^no^frPrvTSg^ili^^ dana blagdana dta se iz tekstova o praoculsaku.lcoii svbjini dragovoljnim pristankom na vlastitu 2rtvu^ogu_hreba biti uzorom svakome 2idovu. Pio slugbe_nazvan //ta^gr^jn.udryjernicima,utjehu Citanjem tekstova^u^esi^ pramajke^KaKele. TESr5u^jutarnje_sli^be_p.u5e_se JL^O^ glazbalp nafiinjeno od Ogaobredno ^iste 2ivptinjejer Tora zapovijeda prvoga dana novc
godine 5Tfi glas Sofara. Stari su mudraci odredili da ga trcbn futi i 157

---------------

drugoga dana, jer e taj glas duhovno probuditi vjernike. Slusajud prodorni zvuk Sofara svaki vjernik preispituje svoja prosla djela i zeli se popraviti. Nakon blagoslova Sehehjanu za dozivljen prvi trenutak puhanja u Sofar tijekom godine i posebnoga blagoslova za puhanje u Sofar , sinagogom se razlijeze njegov prodoran zvuk. Ako dan pada na Sabat ovo se izostavlja, osim u reformirartim zajednicama, jer puhanje u Sofar spada medu djelatnosti (malahot), gabranjene na sveti dan podnka. tri bkgdanske objaye: u Mflfe'oIdayi^se^Boga^ao Kraja; u'Zifnvnot kao gosppdara potpunogajjjedanja i Suca nad svine;Tu~5o^roFsi[avi se Bogalcoji^pustiji neka odjekuje glas So/am isjoipijenja, odnosno B\3gajzbayjtelja. Izmedu svake od ovlh objavaToajekuje glas Sofara, kojega vjernici slusaju smjerno pokrivajud od ill spusiajud glavu, bududdautpme Casu medu njima nastaje sama Bozja nazoinost. I sam^aaTtela^ muSkarac koji puSe u Sofar, za to je vrijeme zbog strahopoStovanja premaJBpJjojjiazpJnosti preko glave pokriven svpjimJflKtow, molitvenim Salom, a tako tine i drugi nazo&iTrruIskard. U Mesijino vrijeme, sav e se 2idovski narod svih vremena okupiti u svojoj zemlji, a glas sofara te, prema rijedma proroka Jesajahua (Izaije) 27,13, to objaviti svijetu: U onaj dan zatrubit 6e velika trublja i doti te oni izgubljeni u zemlji asirskoj i koji bijahu u zemlji egipatskoj, i poklonit te se Gospodinu na Svetoj gori, u Jeruzalemu. Sluzba zavrSava zavrsnim blagoslovima i sveieni^kim blagoslovom nazodiih. Nakon povratka domu, roditelji ponovno blagoslivlju svoju djecu. Kasno popodne.ukqliko nije Sabai, u_ nekim se^zajdnicama obavlia~6bWd^H^yba.canjejnrvica kruRa_u_riieku ili nxqre, kako bi voda odnijela sakupljene grijeHe^. Stoga se neSto mrvica stavlja u dzepove7gdje one preuzimaju grijehe na sebe prije nego <ie biti batene u vodu. lako su ovaj obiaj rabini festo osudivali kao praznovjericu, odrzao se do danas. Drugoga blagdanskojgjiana na stolu s
VOda TTnjp ^ tn <H|nha n i p j ^ n i g i L b i l f ' iiivanfiT,kakQ-fai-se-UZ

Sehehjanu u veeernjem blagoslovu vina, a djeca dobivaju vo<_V i simbolidiu kolidnu blagoslovljenoga vina. Sutradan, tredega titrija, drzi se poludnevni Gedalijin post, kao spomen na uniorsfvb pfavedhoga Gedalije, greSan dn to je donio mnogo nesivce zidovskome narodu. J^itavo razdoblje Velikih_blagdana,,od, pQgfitka ~~-"tt~~J -'.Q kralablagdanaJom Kipura, ut ' Asererjemei JNakon_prvih dvaju ^ dana _ sMJedlsedam dana^nazvanih Jamim nnraim dani), u kojirrta^se jggrnici daljnjim kajanjemipravljaiu za dar g^omkipy,jskn^ pnsta^TijpVnrn sedam dana razdoblja Jomim noraim, a f fijekom ^edana prije toga, pored davanja dodatnih -^^^Fa/ gohvalno je posjeeivati grpbove roditelja, prijatelja i lcg5^^(pravegE^7Tih se dana razmiSlja o podnjenim grijesima, izmjenjuje se oprost s onima kojima je krivo udnjeno ili koji su krivo utinili. Pomirba s ljudima zurnija je od trazenja Bozjega oprosta, jer On je vjecan, sveznajud i pun milosti, a fiovjek je smrtan i kratkoga vijeka. Bog moze ^ekati na nase pokajanje, a ^ovjek ne moze.

om Kipur - dan pomirbe: post i pokajanje

BJagdanomJom Kipurom^^ (Danom pomirbe) zavrSava razdo_ _ i^amih Velikih blagdana. Najvaznija zna^ajka oyoga dana je ^ ,"posliednii dn u postupku pokajanja:la"grijehe podnjene tijekom prethodne godine. U praksi, post traje oko 25 satir od sutona do vegeri sljededega jjgna. Qvajjejblagdan najsvetiji d^jidfiyske godine, te se radi provodenja vjerskih odredaba ovaf pokajruKkipost iznimno morajijzQtpjjLnosti postovati cak i k a d a a d ^ r^a Na erev Jom Kipur (BCgd^egerje mu" remenom po lej3ffin^'teze"S~napodu, simbolidio bSevah rukom prijatelja, yjeFjukjovori odgovarajude dijeloye 78. psalma (78,38), sto se od159

'blagoslov vma mbgao izredH^blagoslovpe/ig/7/flnM,fs,to se izgovara za djelcTlcoje se dni prvi put nakon du^a_vrgmgna^ili^kao zatvvala~za doiivljavanje sretnogajrenutka. U sinagogi se toga danaTbsare pune~voaTtavljajii uz predmolitelja, koji izgovara 158

nose na najvisl broj JU.daraca koji Tora propisuje kao kazniLza. podnjene prekrSaje zakona (Ponovljeni zakon, 2j,2-3). SimboliCno biievan, on izgovara_13 stihpva Sto su ih osucfenid u stara vremena izgovaralTkao molitvu za uspjeSno izdrzavanje kazne bieevanja. Ovome simbolicnom bifievanju nje smijejdbivaji .yjer- _. nikovo dijete, kako rj^_br^djelo pea u^Jrejriutkujpgni2enja^JoS je jedan drevruobifiafdio predvefernjih postupaka, a vezan je za vjerovanje da se jjyotjedMgabiga rnpje otkupiti zivotom drugqg. Stoga se obigaj rjiaziva Kaparot od rifed kayara (otkup)..Za
r

posljednjega pred post, jer u njemu treba uzivati osloboden od teSkih misli i briga.^o^|fid^l^baxik^rd_pojLje_bogat ali ia.gan, kajbQLJ]ykomjlosta ne bi izazivao zed. Dqm ne_srni]el5iTr posve mraean nijednoga trenutka tijekom sljede^a 24 blagdanska sata. Stoga se>aiHka.ffldiej?a. koja <?e j;orjgti Pale se i spomen-svlje^e za preminule flanove obitelji aroditeljT blagoslivlju djecu, dodajuei zelje za njihovo dobro.Tadajnajka/ je svijeCe u kao zahvalu za doCekani Cas pocetka najsvetijega dana godine, nakon cega se obitelj zapuduje sinagogi. Jfeje^eiexi, na samome poCetku posta, ip uyijekjii Cast nove godine moze odijevati hiepa odieCa. no ~ ~~ rati dod u.stero[oj|ed,jestp^ilejoikap znak^zalosti jpokafanla duSe vane ^^^ /postal'ali nare-'
! **
f

muKe jiietao a za zenske kokoS. Pe_i^ttl^gmtfSSfSSfW- clangve obiteliriazima se-^f""""HBaf- '' ' <i^i^>^

raonikadanije zrtvovanauUramu, te se time izbjegava mogu<5nost poistovjedvanja ovoga obreda s opona5anjem prinoSenja hramske 2rtve, Sto je zabranjeno initi. Glavajobitelj^okupi sve njezine danov^^a^^?ed4>i|etiazaziYa^oprpst^ n6vobltel]l:^s/obodi ga od padanja. u jamu, ja zanjega dajem otl(up. Tada^triput^zavitla p^com jpo zraku nad glavama nazoC- ' ruh/_gpvore6: Ovo je zamjena za nas, ovo ]e^ur^jesfoJias]'dvoje otkup. Pijetao te pod u smrt, ali mi demo poti naprijed prema dobru zivotu u miru. Jednako se postupa i s kokoi, za zenske clanove obitelji. U obredu selnbzeliporabiti i ribu umjesto peradi, pa cak i zivu biljku (u posudi), ali perad je najuobicajenija. Nakgn ^ kpjigejkpjje

:/_

asaMBCS.~-

*-J

i t-

- f

-m>*~

_ "

i u tretem stolje(*u7 a sve otada bezbrojni rabini osudivali su ga kao praznovjerje. Ipak, u krugu ortodoksnih 2idova zadrzao se do danas. Pored ovih neobvezujuCih obreda, uprejdveeerje_blagdana s kojima smo u syadi ili koje smo uvrijedili, jer Bog nec"e oprosSlT grljeHe prema bliznjemu ako od njega nismo primili oprost. Stoga se ovaj dan i naziva Danompomirbe. UkojikoospbaneijSelLdaJtApprost,moramo je neprestano ponovnp moliti^a istodobno duzni smo davati oprost onima Ebji^a^atraze. Tekjiakpn oprosta primljenoga od J)li2^^nje^a^^rujemotraiiti Bozj^ppjrpst naj' ' ^ primanja i davanja QP^pit^' Rabini drze da bi tezi obrok prijeloga smefao ispovijeafSTsfodobno drze da ispovijed treba biti udnjena prije predvefernjega veieg obroka,
160

Sinagoga je vet prije po&kr^ull^^ lima i spomen-svijetama. U vrijeme Hrama, sve^enici su tijekom te veCeri bdjeli, stoga i danas muj^karci, narorf svetenika, bdiju pripremajud se za obred Sto je pred njima,a poSnje dbk Je^uiKe4c4jaiajiebu, Nakon blagoslova gto ga izrieu mugkarci koji de tijekom sljedeCa 24 sata javno dtati Toru, iznose_s.e_tri ^vitka Tore^Glasno se opominje svakoga da je mozda upravo on taj greSnik za kojega Talmud veli: Ne vrijedi post ako barem jedan greSnik medu Izraelitonima ne sudjeluje u njemu.Nakon ove opomene zapodnje uyodni_diojsluzbe, nazvan fcoljiidm (Svi zayjeti), Ovom se molitvom zeli umoliti milost razrjeenja od syih_neostyarenih _zav)eta .zadanilLsebi, kako bi vjernik posve osloboden od grijeha neispunjena zavjeta mogao Cist zapoCeti novu godinu. Jedino za neispunjene zavjete prema sebi moze se^traziti i dobiti oprost, no ipak je ova molitva tijekom mnogih stoljeta zbunjivala nezidovske susjede i izazivala bezbrojne iskaze mrznje prema 2idovima, jer su rijed ove molitve pogreSno tumaCene kao poziv za razrjegenje od dogovora i ugovora udnjenih s drugom osobom. Ova je molitva nastala u orijentalnoj 161

posljednjim ponavljanjem zelje za slatku godinu. Qdmah_nakon okonanja posta nastaju priprave za Sukot, hodoasni blagdarTposljednjih p o l j s k i h r p I o a o y a T " ~ 'kofT/ow Kipura. TRI HODOCASNA BLAGDANA: SUKOT, PESAHI AVUOT

-f- Sukot: blagdan sjenica

boraviti tije"Tcom osam blagdanskil^anau 'o3|g^P^|a^^^^Ra7sIave<ii Bozje obiljej ie^iobicaieno uzrai'blagdan uzlvati vocel drugu biljnu hranu. U to_se vrijeme jj_sjnagogama djaju rx)Sj.Ijednja.p.oglavljajfore, koja je i sama najdragocjeniji plod Sto su gaZidovi ' o^ raseljenosti, gdjedeP nas zivi dvije trecine Zidova, blag3anfaraje jedan dan duze, nastavljajudjednodnevniblagdanSfm/wtTora(RadostTore)na5'mfni aceret (Osmi dan okupljanja), posljednji dan blagdana. U vrijeme prije ra^eljavanja iz domovine/ Erec Israela, mnoge tisu<5e ljudi okupljale su se u Jeruzalemu za Sukot. Nakon pada Hrama, blagdan-je saCuvan i u uvjetima raseljenosti. Jako_se diljem svij'eta, gdje god zive pripadnici zidovske zajednice/jgod^ " grade suknt (kgHbice, sjenice). koje morajjjT aganih, n e o s t o a n i t M a e i a l G d e nema drugiR mogudnosti, sjenica se smije naSrufi~rna"balkonu. Sjenica s_pokriva ^ranjem i pruem, a ukrasava lisdem triju bi^ miteTve^'te^ P ria, kaoTmogWrijelT^imbolom ~ citrusa, fiazivaju se' jgrbaa minim jjp'etiri, vrste), a iztaxnofsu jgjVezane"s
164

blagdanskim obredom u sinagogi. Uz to, tradicijski se svakoj od tih biljaka pripisuje simbolifna srodnost s jednom od ietiriju vrsta ljudi. Granje vrbe, koje nema mirisa niti okusa, slid Ijudima koji nepoznaju Toru rutHmaju'dbbrb ponaSanje; granjo rrurte, k6Ja(^Jp^ ali nema okusa, slid ljudima koji se dobro ponaSaju' afi ne poznaju Toru; grana palme, ^Siji plod - datuljj i^^pKus_aIi nema mirisa, slid ljudima koji poznaju Toru ali se IpjSejgonaSaju; dokptrog^ .kojijma . i miris i okus/ sli^i najboljim IJudlma^koji poznaju Toru i dobro se ponaSaju. Obveza je_ga Sukot nagiruiS syezanj zvani Jz2Ifl2',^ojaeajju(fi zajedno tri vrste_ granja iz arbaa minim uz et ro%. Tiiekom obreda u sinagogi njih se uzima u ruke uz odredene dijelove obreda.J^ulavietro?sia\boli su Sukflta. Budu^i da grane bilja i plod citrusa trebaju biti Ifaier (obredno dsti), u praksi oni se pravodobno prije blagdana u potpuhosti ili djelomice nabavljaju iz Izraela. Sjenice_ _n.a^ziajoig^je^aju vremena spaavanja iz egipatskoga suzanjstva uz vodstvo jake Bozje ruke, te Cetiriju deset\\eta boravka u pustinji, kada je izraelski narod zaklon nalazio samo u laganim kolibicama nadnjenima od pustinjskoga Siblja. Kao spomen na te dane i kao opomena bududm naraStajima kako nisu izvorom spasa bili zidovi i krovovi vet jaka Bozja ruka, nareden je Zidovima cjelodnevni boravak u takvim kolibicama tijekom osam dana Sukota. Stoga ni danas kolibice za Sukot ne smiju biti p.osye^atkrite, ve^se_kro^strop^od pruia moraju nazirali.zvijezde7 kako je to bilo i u kolibicama pod suncem i zvijezdama otvorenoga pustinjskog neba. No, klimatski uvjeti novih krajeva u kojima su se Zidovi naselili onemogucili su cjelodnevni boravak u sjenicama, te je dpjrmStenp u sjenici uzimati samo glavnejjbrgkg, a ako je zbog kie i to nemoguce, fnoie se samo uve<5er izreci blagoslpve nad vinom i blagdanskim kruhom te uzeti obrok kruha u velidni jednoga ploda masline. U predve&rje prvoga dana blagdana majka obitelji u sjenici pali svijece izgovarajuci blagoslov. Blagdan SA:o^zap_ravp ie obvezna vojna vjezba zidovskih^ yierruEa. ZiVed iTTagaTimrsjenlcarnaT onl~s^'spremaju za one trenutke - u zidovskoj povijesti tako este - kada mogu ostati bez svih materijalnih vrijednosti koje posjeduju, s Torom i povjerenjem u jaku Bo^ju ruku koja ih je izvela iz Egipta kao jedi165

nim Stitom pred gubitkom, nepogodama i nesrecama.Jgraded sjenicu i boraveci u njoj, 2idovi uce prepoznavati prave, temeljne'jivotne~vrl|ednosji T lugiti in od pozeljne all uvijek nesi"gurne udobnosti i obilja. Pr^aTtanfin^bintifa"Sut:dfJe blagdan riamljenjen i drugim narodima pored zidovskoga, te je u vrijeme Hrama toga dana prinoSeno na zrtvu i sedamdeset volova, za tradicijski nabrojanih sedamdeset razliitih naroda svijeta. Obrazlozenje takvoga proSirivanja blagdana na Narode sljedbenici misti^noga zidovstva nalaze u Bozjoj ljubavi za sve Ijude, kojom On nudi andela Cuvara svakome Narodu, potiuci ga time na ljubav prema Izraelu. Takpder sejvjeruje da ce u Mesijino vrijejrte svi Narodi doci u^eruzalempr^slWitrSuitdi:

- Hosana raba: dan zakljucenja godisnjega sudenja

Blagdan HoSana raba pretposljednji je, sedmi dan blagdana Sukota. Tada se izgovara molitva HoSana (Zakrili, Spasi), tijekom koje se prostorom sinagoge obredno pronose lulav i etrog, nadnjeni od grana odnosno ploda cetiriju biljnih vrsta (palme, mirte, vrbe te citrusa). Sedam se svitaka Tore u ophodnji sinagogom prije poCetka molitve nosi na prdpovjedaonicu. Sa svakim od sedam ophoda sinagogom, po jedan se svitak vraa u aron ha-kodeS (ormar sa svetim svicima), nakon Cega vjernici njiu lulav vtz odgovarajue blagoslove, a u nekim se zajednicama mae granama lulava dok svi vrbini listid ne popadaju. Toga se dana zakljuCuje Bozje sudenje svakome Covjeku, zapoCeto na RoS ha-Sanu, novu godinu, a zapeafeno na Jom Kipur, dan pomirbe. Mistici su stoga uveli obiaj bdijenja u razmisljanju tijekom cijele no<5i prije HoSana raba.

izvan Izraela pod nazivom Simhat Tora (Radost Tore). Bin gel nn S' mini aceret u Izraelu obiljezava proslavu zayrgetka godiSnjoga^na^ggalnogjitanja .Tpjn^jg^eJakpOTOjnjojgadtanja, dok ra iznova pofiinje Citati jedan dan'kasnije, na J - u w j p / j j . U predveCerje dana kada krug Citanja Tore zapoSnje iznova, svi se sveti SYici izvade iz aron ha-kodeSa (ormara sa svicima Tore) a muSki Clanovi zajednice nose ih sinagogom zastajkujud, pleSud i pjevajudi. Ukupno obidu prostorofn sinagoge u sedam ophoda (hakafot), te proslava ponekada traje vie sati. Sutradan ujutro dva mugkarca nazvana Torinim mladozenjom i mladozenjom knjige BereSit, dtaju posljednji odjeljak posljednje knjige Tore, Devarim (Ponovljeni zakon) i prvi odjeljak prve knjige, BereSit (Postanak, Stvaranje). Prije toga svi odrasli muSki vjernici redom ustaju izgovarajuci blagoslove Tore, a jedan od njih pod svojim talitom (molitvenim alom) okuplja nazoCnu djecu, koja ponavljaju blagoslove. Dva blagdanska mladozenje zatim ugocuju cijelu zajednicu. U Izraelu toga dana vesele ppyprke muSkaraca i djeaka nose svitke Tore ulicama i trgovima.

S'mini aceret i Simhat Tora: obnavljanje kruga citanjaTore

Blagdan S'mini aceret (Osmi dan okupljanja) nastavlja se na sedmi dan Sukota, blagdan HoSana raba. S obzirom da u raseljenosti blagdani (osim RoS ha-Sane i Jom Kipura) traju jedan dan duze nego u Izraelu, drugi dan blagdana S'mini aceret slavi se 166

^bi^ je ~od najuzbudljivijih pripovijesti drevne zidovske povijesti. U spletu dramaticrvih okolnosti, nakon neuspjenih blazih opomena faraonu da pusti njegov Narod otici iz Egipta, Bog je Zidovima naredio neka svoje dovratnike obiljeze krvlju janjadi i jaradi, to ih zatim trebaju ispeci na otvorenoj vatri i povecerati u zurbi, uz gorke trave i na brzinu ispecen neukvasan kruh, pripremajuci se za Izlazak. U noci izmedu 14.JJL5. nisana BogJe_ujrnrjj^Jlj^d^J^y:Qtinjske prvorodence svih egi-__ ~ n i ^ _lj^ Faraon je popustio, konaCno uvjeren'u Bozju rrioc, a Zidovi su,^redvodeni Mojsijem, poH u pustinju noseci samo najnuzruje! Qvaj je dogaTfaj-presudno odfedio^predb'fazaj skuplne srodnika u narod, a sjecanje na njega prema naredbi .Tpre kao blagdan_Pesg/t svake godine od15. mggaaJdjgkom sedam
167

dana u Izraelu a osam u raseljenosti. 2idovi se time sjecaju dana kada su njihovi preci faSll^SlBfali pustinju i slobodu nego izobilje i potlacenost. Pesah je drugi hodocasni blagdan nakon Velikih blagdana all istodobno prvi blagdan godisnjega niza blagdana, Sto zapocinje prvim danom mjeseca nisflna.JJ_vrijeme Hrama sakuj> !i?^i?H sejo^kajci pocetkom toga proIJeHTLOgarblagdana u Jeru7 zalemu i^rinosiirna^hramski ltar p o j a n r t v u j a zatim bi ga, ispggejiajiaju^oren'o] vatri, poielTs strogu zabranu ogona|anja^ hramskoga pbreda nakon pada Hrama, danas se janjetina nipoSto ne jede na Seder veceri, obredu uzTcoji se zajednica sjeca Izlaska. Seder se prireduje u prvoj noc i Pesaha (u raseljenosti to moze biti i druga blagdanska noc), a najceSce je na jeloyniku kuhanajTifctina i druga perad, budi da~perad nije prinoSena na zrtvu u Hramu. Zbog neukvasanoga kruha Sto su ga 2idovi na brzinu zgotovili u noci Izlaska, zauvijek je odredena zabrana bjlo kak-yoga kvasnog jela ujekom^bla^arla^Tesfl^I'Pjireguie se Jjeskvasni " Haghamacot (Blagdan bes_ sastoji samo o d brana i vode, u ova -~ enome omjeru, a tijesto je ispeCeTSo~osoBrtuiiBfzirn postupkom. Hrana koja sadrzi brasno ne jede se tijekom Pesaha, a kvasnim se drzi svako brano pa i zrnje namo^eno duze od 18 minuta. Ne pije se pivo niti bilo koje drugo pic^e na^injeno od zitarica. Hjana niti u tragovima ^EvasacTpjenica; u prenesenome smislu sve Sto je u obrednom smislu kvasno). To se osigurava rabinskim nadzprom proizvodnje hrane za Pesah, koja mora imati ozr * Tr~" '" ""r'" rednp gisto za Pesah). ^itavaje kuca u sImBoliino_d.sti od najmanji ostaci se sutractan ujutro tiiekoirTgbdine strogo odvojeni za Pelieno tijekomostaloga jiijela godine zatyara ae_ onnare. U prosiosti ie posude za kvasnu hranu u "rnjes^viturrsredinama u vrijeme Pesaha simboli&no prodavano ne2idovskim susjedima od kojih je nakon blagdana ponovno simbolifino otkupljivano, Sto je produbljivalo i ufivrSdvalo doV/Vt 4L^J.lUX.l.V.t4.t A JLA. M* ivt A u. .* H 4.QV._- - -^-^j^^^^ - - - ^-_ ? -. -_

brosusjedske odnose pripadnika 2idovske zajednice s pripadnicima drugih zajednica. Posudem i priborom smatra se svaki pa i najmanji dio posuda za kuhanje, tanjura, aa i galica, pribora za jelo i kuhinjskoga pribora za fi^enje. Osim posuda, i zalihe zabranjene hrane i pia (kvasac, brasno, zitarice i pid:a od zitarica poput whiskyja i piva), takoder se moraju spremiti u zaklju^ane ormare. Umjestp iitarica jgde^ se mahunasto povrce i sva ostala uobi^ajena hrana osim one koja sadrzava bilo Sto od zitarica. Tko jede kvasno u dane Pesaha^ sam se isklju^uje iz kugejzraelove, a u daljnjoi proSFosti takav-jg JKXQgao biti i slujPrye veceri Pesaha prireduje se obiteljska vecera nazvana jRedjT, jer se^odvija prema strogo odredenome redoslijeHiSjNarnjeria te vecere nije jednostavno zadovoljenje gladi ved ]6 ohaTstodobno i bogosluzje. Pozovu se rodaci i prijatelji, za stolom su svi narastaji pa i najmanja djeca. lako to suvremeni obicaji za stolom ne dopuStaju, te se ve^eri jede u polozaju u kojem se lijevom rukom naslanja na stol, jer blagdan slavi nacionalno oslobodenje a na taj su nacin u vrijeme Izlaska jeli samo slobodni ljudi (jedino su oni imali stol na koji bi se moglo nalaktiti). Vrata se ne zatyaraju, kakp bi segosti namjernik mog j p j r u z u Q r e j i o ^ s Q u ^N ^ e z gome ugodirm^najradosnije oce_kuje^ i kojeg\ se, stoga namjenjuje "peltar vinil2 ' 'koig nltkg^e^m^ejplti tejjosebno, ivezauzeto rmjesto za stpfora, Testpror^k El^mu QIijaJ!f,oji ie svojim dcP laskom navijestiti Mesijino vrijeme. Pesah je, kao blagdan oslobodenja, izravno povezan sa zeljom za dolaskom konacnoga osloboditelja, Mesije, te se Seder zakljucuje rijeciima: Lesana habaa be-Jirusalajim - Dogodine u Jeruzalemu. S obzirom na vjerovanje da ce u Mesijino vrijeme svi 2idovi biti preneseni u Izrael, ovom se recenicom iskazuje nada u Mesijin dolazak tijekom sljedecih dvanaest meseci. mogu biti veoma male, a za djecu se vino mijeSa s vodom), koje ce biti popijeno u strogo odredenim trenucima obreda i od koJega_^e^deset kapi biti otreseno iz gae kao znaksuuti_zj2>g '"cTeseFstoinih poSasti koje^u morale pogodin~Eglpcane radi 169
^

168

ostvarenja slobode zidovskoga i obredni pladanj

_ li oslobo8i|u iz suzanjstva. Uobigajeno je staviti f Cetvrti komad macofa^'za one Zidove Jcbji joS zive u obespravIjenosti i ne mogu slaviti Pesah. (U praksi to se odnosi odnosno odnosilo na 2idove u Rusiji prije pada komunizma, i u drugim zemljama gdje nema vjerskih sloboda te ne mogu ispravno slaviti Pesah.) Takoder se ^rjJ^HJg_?igjg^Pi^M. Pfej!3?!] -sa Z4i^i~ c com slane vode i tobve^il^^Q]^\hje]a: gorkim trava. novim^ngem.(fcarpfls)// jajem egenim u liusclili jterdo TBefca) te komadom peenoga mesa s kostij&mfcbone). Kao [jna?Wl)bigno^e^uz^a'zgHna^alata7rotkvice ili hren, Sto se u odreaemm dijelovima obreda jede, Umoerib~pTrije~toga u slanu vodu, simbolizirajuti gorak 2ivot u Egiptu i slane suze zidovskoga roblja. Haroset sjeca na glinu iz koje su 2idovi u Egiptu bili natjerani izradivati opeke za faraonove gradevine. U praksi, u naslm krajevima jaje pefeno u ljusci, bejca, zapravo nije peeno vetf,satima kuhano u vodi s lupinama luka, paprom, solju i uljem, a predstavlja obnavljanje zivota. Pefeno meso s kosti (Sankbone) sje<5a na smrt egipatskih prvorodenaca i potedu zidovskih, koje je Bog zaobiSao odnosno preskoCio jer je na njihovim vratima vidio oznaku nafiinjenu krvlju janjadi i kozladi Sto je te noti ispeCena za veferu. Ovo se meso ne smije pojesti jer je simbol zrtve koja je za Pesah prinoSena u Hramu a vie se ne prinpsi. U najnovije vrijeme neki reformirani, radikalniji rabini zamjenjuju ovaj komad mesa komadom povrca, primjerice cikle. U okviru Sedera posluzuje se i obrok hrane koji je namijenjen zadovoljenju gladi. Tradicijski takav obrok obuhvadia piletu juhu s okruglicama od maces-brana i kuhanu ili pirjanu perad. U manje ortodoksnih perad moze biti i peCena. macot odnosno maces. se pripovije propisuje reab'sllfed obreda. Pu170

tem odgovora na pitanja tetiriju sinova razlidta uzrasta i naravi, Hagada svake godine iznova u fetid stupnja raSClanjuje pripovijest o Izlasku ponavljajutfi je onima koji su je ve<5 full a poduCavajud tako najmlade, koji pripovijest do tada nisu Culi. Mpjsijevo ime ne javlja se uop<*e u tekstu Hagade, iako je on sreHIfn]a~osoT5a Tzlaslca7 jer_' sFSTzTdovstVU opienito izbjegava svaka mogu(5nost uzdizart|a'7>ojedinca,' ma i- tako jedinstvenoga kakav je Mojsi)e,ja s'tupahi koji bi "s'ligib svetosti. Obratno, Hagada naglaSava Boga"135 SdmerTsrael "(ZaStimika Izraelovog), bez kojega Izlazak ne bi bio mogu: Nekada bijasmo sluganwfaraonovim u Egiptu. Tada nas Gospodin, Bog naS, izbavi otamo dvrstom rukom, isprutenom miSicom. A da nije izveo Gospodin praoce naSe iz Egipta, bili bismo mi i djeca naSa ipotomd nasi i dalje slugamafaraonovim u Egiptu. Stoga, i kada bismo svi bili mudraci, svi veoma razboriti, svi iskusni, i kada bismo svi poznavali Sveto pismo, ipak bi nam obvcza bila govoriti o Izlasku iz Egipta;jer svatko tko o izlasku iz Egipta znade pripovijedati, vrijedan je hvale. Seder vegera sjeda na not kada je Bog/ zaobilazed zidovske prvorodence, usmrtio egipatske. Frema tome zaobilazenju nastaol'e hebrejski naznTF^fl/tTpvaki ^se^ObyJjjekom Seder vegere. . Pesaha treba osjetiti osg^no oslobo- ; Svatko ima poneki problem koji ga zarobljuje, i svatko je uz Seder veCeru osobno pozvan na oslobodenje. Jedud:i macot i gorke trave treba se sjetiti svoje osobne slobode, gorkoga ropstva svojih predaka ali i onih Egip(fana koji su morali umrijeti da bi zidovski narod izaSao iz suzanjstva. Svakome sudioniku Seder vefiere dana je vlastita moguinost oslobodenja, i na svakoga se odnosi refenica Hagade: Nekoc bijasmo robovi, danas smo slobodni.

Razdoblje Sefirat ha-omer: tuzni tjedni izmedu resana i Savuota

Sedmotjedno razdoblje dijeli blagdan Pesah od blagdana $avuota, Ciji naziv znad tjedni. Ovo se razdoblje naziva Sefirat haomer, to znai brojanje snopova, sve^njeva. Naime, u vrijeme postojanja Hrama, zidovski bi muSkarci drugoga dana Pesaha
171

donijeli u Hram po snop mladogaje^ma, kako bi Zajedno s obiteljima smjeli jesti od uroda nakon zetve. Od dana pohoda Hramu, jedan dan nakon poCetka Pesaha, brojali su sedam tjedana do Savuota, te tako ovaj blagdan dolazi tono pedeset dana nakon poetka Pesaha, a pada u vrijeme zetve. (Treba imati na umu da u Izraelu zetva pocinje oko sest tjedana ranije negoli u Europi.) Razliclta su tumafenja ovoga brojanja tjedana: od praktinog kalendarskog pomagala do tumafienja koje zastupaju kabalisti, koji Cetrdeset devet dana brojanja omera usporeduju s Cetrdeset devet stuba uspinjanja iz dubina duhovne neCistoe robovanja u Egiptu do razine duhovnoga o&Scenja potvrdenoga primanjem Tore na Sinaju, to se zbilo upravo na Savuot. Razdoblje omera tijekom sedam tjedana izmedu Pesaha i Savuota u vrijeme Srednjega.yijfika-postalo^e-za^ideve~tradicijskim vremenom zalosti, jer je to proljetno i Ijetno vrijeme nakon lcrS<5anskoga blagdana Uskrsa bilo istodobno i vrijeme velikih progona Zidova, vrijeme straha, ponizenja i smrti. Stoga su rabini ustanovili ovo vrijeme kao doba u kojemu se ne prireduju proslave niti vjenCanja. Izuzetak je mali blagdan Lag baomer (doslovno: Trideset treci dan omera), dan osobito omiljen za vjenanja. Ovaj je dan odreden u poast smrtnoga dana rabina Simona Bar Johaja, tradicijskoga zacetnika kabalistickog ucenja. ZnaCajno je za zidovsko poimanje srede i nesredie ovakvo povezivanje obljetnice smrti znamenitoga rabina s danom preporuCenim za vjenianja, i prekidanje razdoblja tuge danom radosti. U trenutku najveCe sreie ovaj obiaj opominje na postojanje tuge, a u trenutku tuge podsjea na uvijek blisku mogudnost srete. lako je vremenom izgubilo znafenje dana straha i progona, vrijeme omera i danas je vrijeme kada se ne prireduju koncerti, veselja i proslave.

Savuot: blagdan primanja Tore

U E^rjjcjsraelu_seJhodoiasni.blagdan Savuot slavi estoga, a u raseljenosti Sestoga i sedmpga dana najeseca^^^fil?(svibanj/ lipanj)."tJ vrijeme postojanja Hrama/muSkarci su u to doba hodoCastili u Jeruzalem i prinosili zrtvu. No, blagdan se odrzao i nakon pada Hrama. ^gpMofjeJ.stodobno blagdan^ 2etvgx_ubjra: 172

nja plodova i primanja /ore. Tora je najved i najvredniji plod jelffdWs^^ ^ Kada je izraelski narod -u-nevoljama pustinjskoga izTxjeglistva sazrio i duhovno se odstio, primio je plod svoga oiSCenja: Toru. Tek kao ljudi oslobodeni od ropskih navika, Zidovi su' je mogli prihvatiti. Od toga dana, Tora je za Zidove duhovna hrana kao Sto je kruh tjelesna. Ona je najuzviSemjT plo3"BozjeTnll6sti, ali do spozhaje Tofe dolazi se teSkim radom, kao i do zetve zita. ^U^inagogama, pkienima svjezim zelenim granama, eita ge^~b^gaa^^^^^ ^ihli1gkE^HgE^^lf- ^ rta n Rkn J rfJ^.v"JCf:: Jtoje^d^joinuSlauzidovsku obitgli, te se, obudovjevSi, ne zeli lrasTa^ti~o^^^]Vs~veK^elSiH^napustiti Boga kojega je spoznala 2ived uz Zidove. Jedna od najljepSih pripovijesti u Tanahu, ova rriala pripovijest nosi viSe slojeva vrijednosti.^Njezina jg_goetska yrijednost duboka, ona^je medu najljepgim recirna Kebfep^ sxe ,_ gievnosti.^Istodobno, ona Iznosi temeljne, gotbvo politi-~ keknjize "cTce probleme^_a^dire_3^pita^a_mje|gvitoga braka, pa ak do te mjere da Rut, rodenjem Moapku, dakle ne-Zidovku, kao nagradu za njezinu vjernost i poboznost, tradicija prepoznaje kao prabaku velikoga zidovskog kralja, Davida. Jo mnogo vie od toga, ona ej>ute^JDavida_rJostati pretkinjom samoga Mesije, koji te, prema tradiciji, dod iz Davidove loze. Rutin primjef primanja u zidovstvo postao je joS mnogo vazniji kasnije, kada je zidovstvo tijekom europskoga Srednjeg vijeka odredilo da se pripadanje zidovskoj zajednici prenosi putem fidovske majke. Za svetkovarjjgJalagHana tradicijski_se,prireduju sarnojiiliJg^n^^a^ S obzirom na strogo razdvajanje mSarcl mlijeene fifa^ "~ne, kaTco"odredujeHfl/fl/w, vjerski zakon, obroci u jednoj prigodi smiju biti ili mlijefrii ili mesni, a za sve obroke uzjxroi/of je odredeno da ne 'budu mesnLJer zivotinja ne smije toga _,--'j . . - ^iii>"'i '- .'-"*""'.jg. ;""^ *.<^.-" --;-. i ^.^--^^.yVjsvoon\s od TiipoSto ne^o^ekuje vegetarijansku prehranu, da je jek u idealnome stanju prije izgona iz rajskoga vrta bio vegetarijanac. Buduti da se Tora drzi idealnom, potrebno je pribliziti se stanju idealnoga ^ovjeka barem toga dana obilje2avahja primanja Tore.
11 1

173

MALI BLAGDANI: DAM RADOSTI

Ros hodes: blagdan mladaka

Hjekom stoljeca i tisucljeca uporabe kalendara smetnuli smo s uma povezanost kalendarskoga mjeseca i nocnoga nebeskog svjetlila, Mjeseca. No, u zidovstvu ostao je do danas jasan trag njihove neodvojive povezanosti. Naziv maloga blagdana RoS hodes znaci glava odnosno pocetak mjeseca. Pocetak svakoga novog lunarnog mjeseca slavi se tijekom jednoga ili dvaju dana. Na sluzbi Bozjoj prethodnoga Sabata izgovara se osobita molitva za Bozji blagoslov i oprost, a sam trenutak radanja mladoga mjeseca, molad, oglaSava se u zajednici. Kada se nakon trecega dan molada na nocnome nebu moze ugledati mjesecev srp, drzi se obred posvecenja Mjeseca, Kidus levana. Najece se ovo cini u subotu navecer, nakon obreda Havdala, opraStanja od Sabata. Za vrijeme izgovaranja molitava, svaka osoba pozdravi tri druge rijedma Salom alejhem - Donosimo vam mir, odnosno Mir vama. Tradicijski se vjeruje da ce u Mesijino vrijeme Mjesec sjati stalno pun, te da nece biti mjesefevih mijena. Obredom slavljenja mladoga Mjeseca iskazuje se nada da ce Bog vratiti stari sjaj Mjesecu i staru slavu izraelicanskome narodu.

-|- Hanuka: blagdan svjetlosti

Palimo ove svijece zbog duda, djela izbavljenja i ustanka koji si utinio u vrijeme nasih otaca putem Tvojih posvecenih svetenika. Tijekom svih osam dana Hanuke njihov je plamen svet i nije nam dopusteno rabiti ih za rasvjetu vet ih smijemo samo gledati radi hvaljenja Tvoga Imena, Tvojih iuda, dudesnih djela spasavanja i Tvoga divnoga djelovanja.
Talmud, Sofrim 20

_ nd najaniiiljgnijih. 1 ?jgnj^o_najp.Qznajdiiih lidovskiji malih blagdarmje HanukaWo

174

sieca na dogadaj kadaje^ nakon poganskoga^nbesvf^pnja ri ponovnorne posvecenju jeruzalemskoga Hrama -jj-hiagigkome svijecnjaku tijekom osam dana gorjelo ulje dostatno samo zj^jgdan dan., Zbog togaJ^uda svjetlosti, sto ga je jdaffiyjLO_kao znak odobravania ponovnoga posvecenja Hrama, svjetlosti) . Blagdan posre35iom'prosinea), u vrijeme oko . kratk"o"dnevice. DoksublagdanTpoljDdjdskoga doba godine odredeni Bozjim naredbama u pet Mojsijevih knjiga i povezani s uzgojem ili ubiranjem plodova polja, vrtova i vocnjaka, dva su zimska blagdana, Hanuka i Tu bi-S'vat, izvorno narodni, povezani sa strahom od zime i kracanja dana. U to se doba godine i mnogi drugi narodi obredima veWanja svjetlosti brane od sila hladnoce i mraka, prizivajud dolazak proljeca. Dggadaji koii su dnveli do Bj^jej3JSu^a_Yie_tlostij)pisani su u apokFifnoj kn(izi o Makabejcirna. U vrijeme grgke^ylasti na<3~ Saovskom zernljom, godine 167. p.K. podigao se ustanak protiv poganskih okupatora pod vodstvom svecenika Matitjahua iz obitelji HaSmonejaca, nakon dje je smrti vodstvo ustanka preuzeo njegov sin Jehuda zvani Makabi (Cekic). Prema torn su nadimku ustanici mnogo kasnije dobili zajedni^ko ime Makabejci. Nakon tri godine borbi, uspjeli su osloboditi Jeruzalem i Hram. Izbacili su idole to su ih Grci tamo postavili, te ponovno posvetili Hram 25. dana mjeseca kisleva. Talmudske legende navode kako u Hramu obesvecenome poganskim kipovima i zrtvama nije pronadeno dostatno obredno cistoga ulja za Menorw, veliki hramski svijecnjak, do samo jednoga malenog vfa zapeacenoga pec^atom velikoga svecenika. U njemu je bilo dovoljno ulja za jedan dan svijetljenja Menore, no Bozje iudo produMo^e njezin sedmerostruki plamen tijekom osam dana. Od tada, odredena je svakogodiSnja oslnodnevna pfdslava Bozjega Cuda svjetlosti paljenjem buktinja, uljanica i svijeca. lako u poetku samo narodni obtfaj, blagdan je postao obveznim prema naknadnim talmudskim odredbama, no budud da nije propisanlorinim^dredbama, uz ovaj blagdan nije zatoanjen rad. PreHa^arnajevoj koli"paliI6'se prvo"ga dana'bMgSana osam plamenova, sljedecega sedam i tako prema posljednjem danu kada se palio jedan plamen. \I\fo, prema Hilelovoj Skoli palilo se svakoga dana po jedan plamen vise, od
175

jednoga do osam, jer uvijek treba teziti povecavanju umjesto smanjivanju, napredovanju umjesto nazadovanju. Ovaj je pristup konadio prihvacen, te se odr2ao do danas. Fred mnogim sinagogarna pale se u vrijeme Manuke . veHki blagdanski svijecrijaci menoralnoga oblika, kako bi slrili poruku uda. laYakoase jutra izgovarajulijed ^ n\udraca~HiIeIaIa:.^osr cita se dio^fore koji sadrzi ianukat ha-Mizbeah). No,Haniik7i je e gotQvpJjiema obiteiji koja ne bi imala j^samjnjie^t^za_svyejte_Xu star manje _ (sluguj|, svijecu' l>e"stavljaju sdes^^uT^^olipoput pisanjahebrejskoga/pism^ te se nova sjije^j^p^sfavTja s Ijjeye strane one koja jevec gorjela danranije^ Prvo se zapali ona svijeca koja se toga dana pali prvi put, a svijece na djim je mjestima prijanjih dana vet zapaljen plamen pale se nakon nje. Plamen pjdnrmkarac ill djegakua_ako nema nazoCnih mukaracalrioz'eTzgna/ cak svaKa osoba, muka i zenska,^xozlmati svo\u hanukiju. Uz ovaj je blagdan vezano i slavljenje osobite uloge zene u zivotu zajednice i obitelji, njezina sposobnost samoprijegora i ljubavi. Uz paljenje svije<f:a izgovara se blagoslov za paljenje Hanufcfl-svijeta i za Cudo svjetlosti, a prvoga dana jo i blagoslov $ehehjanu, kao zahvalu za dozivljen prvi dan blagdana. SyjetlosJ Aa-svije^a ne smije s^rabitj^za rasyjetu, vet sainfllz^^i-^ ^ | _ _ y Ijepoji^boziih ^ djejajjjjegpvoga guda svietr6sti//'|j:e_je_ "itoga pale^^osve osvijetijenoj prostorijr KadTsu svijece zapaIjen^T^agosIovi izre^eni, zajednikTsiFpfeva Maoz cur (Utvrdo na st^ejn^pjejsma nastala pogeTkom I

^ ^ putem'spalavanja u vfijelne perzi]skoga~^afstvar(koje se slavi blagdanom Purimorri) do uda svjetlosti to se slavi Hanukom. Zapaljene hanukije stavljaju se u prozore, kako bi Sirile <*udo svjetlosti i potvrdivale zidovski identitet obitelji. Hanukija moze biti postavljena i ispred ku6noga ulaza, a tada se uvijek smjeSta nasuprot dovratniku s mezuzom, kako bi se uku^ani prolazeci tuda nali izmedu dvaju blagoslova. 176

"

Nekoc su se svijecnjaci ili uljanice za blagdan Hanuke nazivali jednostavno menorot (svjetiljke), a naziv hanukija nastao je tijekom vremena. lako se rabe samo tijekom osam dana godiSnje, hanukije su tijekom stoljeda f esto bile umjetnicki obradivane. S obzirom na dopuSten Slobodan oblik ovoga svijetojaka, uvjetovan tek zahtjevom za ravnim nizom od osam mjesta za blagdanske svijece i jedno neobvezno mjesto za SamaS (pomocnu svijecu), mnogi su se zidovski primijenjeni umjetnici i obrtnici bavili oblikovanjem svjetiljke za blagdan Hanuke u razlidtim materijalima poput metala, keramike, drva, pa i kamena. Tijekom vremena, uobiCajila se za kucnu uporabu metalna uljanica u obliku male police sa zrcalnim zaslonom to pojaf ava svjetlost, dok se u sinagogarna palila velika hanukija rnenoralnoga oblika. U novije vrijeme maSta umjetnika oblikuje kucne pa i sina. gogalne hanukije s jo vie slobode u izboru materijala, boja i oblika. Obicno se u domu pale male raznobojne svijece, nacinjene upravo za Hanuku, dji plamen traje oko pola sata.^Syakoga od osam blagdanskih danazabranjen je zenama svaki f ad'dok svi- ^. jede"ne izgoj^zbog fega se uobidajilo sjedertje cijele obitelji uz plamen svijeca sve dok ne izgore. Vremenom se razvio obiaj igranja torn prigodom nekih igara karata, usprkos upornome rabinskom protivljenju, jer igre karata openito nisu Zidovima dopuStene. ASkenaski rabini tumafe to numeri^kom vrijednoc\ jidiS rijefi to oznaava karte, koja je jednaka numerickoj vrijednosti rijed Satan (Sotona), to je ime Zloga. No, u dane Hanuke, popuSta ova zabrana. Omiljena je u blagdanske dane i igra osobitim getverostranim zvrkom, na hebrejskome nazvanim sevivon,a drajdrWjrefuIeirtt /Y^M/Jcpjemu je na svakoj straruci napisano po jedno sIovorTJ raseljenosti to su hebrejska slo^5tOjpdgoyaYa|S^IwirnaNGH, kao akronimu re^enice: Veliko sTTudo dogodilo tomorUTzraelu ta su slova NGHP, kao akronim recenice: Veliko se dudo dogodilo ovdje. Posljednje slovo na zvrku u raseljenosti je Sin, kojim podnje rije(! Sam (tamo), a u Izraelu posljednje je slovo pe, kojim podnje rijeC po (ovdje). Ta slova sluze kao znakovi u pravilima igre, koju danas najece igraju samo djeca. U_f>etoj_nod Hanuke, kadjaje_zapaljeno vec pet svijeda a samo su jo$ tri nezapaljene, u istocnoeuropskih Zidova je bio obi-

177

gaj prirediti okupljanje prijatelja uz latkes, pogadce od krumpira, luKaTiaia, pe^ene'ulilju^Igfes su i danas'omiljeno jelo u dahel)v6gat)lagdaha, neovisno o danu kada se prireduje Hanufca-zabava, a to je obiCno subotom naveter, nakon prestanka Sabata, neovisno o tome koji je dan blagdana. Tih se dana prireduje i mnogo mlije&uh jela, a moflge__obitplji tijekogucijeloga blagdana jedu samornlijefcnu hranu^kaoLUsporrienu na hrabro^ djej^iurmkinjejehudir(judite), kojaje nilijediim jelima uspavala neprijafelja ijdqvskpga naroda, Holoferna. Danas se viSe ne-pridajeToTiko pozornosti znatenju upravo pete nod blagdana, u kojoj se pali jedna viSe od polo vine Hanwfca-svijeda, ve se dta v ^bJagdjaijioiivljavaJcaa-yrijeroe _u. kpjernu je najkrad dan godineprpjao a svjetlost te potom jagati. Tako se znafiaj blag"d^ana Homite,kao blagdana sjeianja i slavljenja ponovnoga posvetenja Hrama i obnove hramske sluzbe, potvrduje kao blagdan slavljenja nove svjetlosti koja dolazi ponovnim produljenjem dana nakon zastrafiujudh zimskih nod. Zbog dubokoga poStovanja svetosti svjetla Hanuke, vidjeli su u njemu stari zidovski mistid i svjetlo ofekivanoga Mesije.

ve^e, a svuda je obiaj jesti plodove pemaest biljnih vrsta, osobito ono vote koje dospijeva u Izraelu. Od pemaest vrsta, obvezno je jesti one spomenute biblijskim rijedma opisa Zemlje Obeiane: Zemlja pSenice i }eima, vinove loze, smokava i mogranja, zemlja maslinova ulja i mednih datulja, Stoga je od pemaest pozeljnih obvezno uzivati barem sedam: pet vrsta plodova (grozde, smokve, mogranj, masline, datulje) te dvije vrste zitarica (penicu i jeciam). Osim toga, jede se rogae, bademe, citruse i drugo vote. Ukoliko se ne moze nabaviti svjeze, jede se sugeno ili uSetereno vote. Poklonid kabalistifikoga utenja na Tu bi-S'vat upuduju Bogu molitve da im za blagdan Sukot, devet mjeseci kasnije, podari lijep etrog, plod nejestivoga citrusa osobito vaznog u obredu toga jesenskoga blagdana. Osim toga, prireduju Seder za Tu bi-S'vat, poput Sedera za Pesah. Sam obred je slobodniji, te obuhvaCa dtanje iz Tore, Talmuda i Zohara i molitvu za napredovanje vodaka. Na dan Tu bi-S'vata slavi se i rodendan Kneseta, izraelskoga parlamenta.

Tu bi-'vat: nova godina drveca

Blagdan nove godine drveda, Tu bi-$'vat, kako kaze sarn njegov naziv (doslovno: petnaesti S'vata), slavi se samom sredinom zimskoga mjeseca S'vata, a to je vrijeme kada u Izraelu drveie pofiinje pupati. Blagdan se slavi na temelju zabrane iz Tore protiv povredivanja drvetfa, osobito voiaka, Cak i u ratnome pohodu, jer zidovstvo se prema drveiu koje rada jestive plodove odnosi gotovo kao prema ljudskome biiu. Budud da se prinos desetine u vodi nije smio prenositi iz godine u godinu, nova godina drveca oznaCavala je i dan pd kojega se raunala godiSnja vodia desetina. Ovaj se blagdan, poznat i kao Ro$ ha-$ana leilanot (Nova godina drveia), naziva jo i HamiSa asar bi-$'vat. Bio je to neko vazan dan zidovske godine, no danas je esto prihva<ien kao djetii blagdan. Sefardske zajednice imaju obvezne dijelove obreda uz taj blagdan, no openito nema obveznoga oblika obreda ve6 se prosmva obavlja prema mjesnim obifajima. U Izraelu djeca toga daria u Sumama sade mlado dr178

*f Purim: blagdan izbavljenja

Jedan od malih zidovskih blagdana, Purim, tijekom vremena stekao je veliku omiljenost i postao jednim od najpoznatijih zidovskih blagdana. Slavi se 14. i IS^adara (veljaga/ozuja_k)^ a danjanije jejjpludrievni EsJenrTpost (ako ne paEa u subotu, u _ _ tervrtka). Proslava Purima dolazi u dobeTgodine kadaT se^u'frinbgih naroda:'proslavlja izgon zlih sila Kla3nofeTmraka i pozdravlja dolazak zivotvornih ~ _ _ obiljezje blagdana podi-.-v~~-C.--krin_____ /^^Jgl-^T^rrsffli-^ je svelzok^nuto,' . . . _ L.EgdfiYii2ga_L iskazivati pgjtovanjeTa alkohomal^^^trebalu se^retierano troSlti toga"" Jeiclinoga dana u godirii kada je Zldbvima to dopugteno. U IzraeliTulicama prolaze vesele povorke, a-^ma naproslavama se dta Knjiga o Esterjbiraju najuspjelije krabulje i pnre'dujelFe" PurimSpi/ (jidiS: purimski igrokaz). 179

&pil u jednome od kazaliSnih oblika oslikayabiblijsku knjigu. Ester kao temeljnujgniuJgMrfflv pripovijest o spaSavanju zidovskoga naroda perzijskog carstva od uniStenja Sto mu je bilo namijenjeno. U ovoj jedinoj biblijskoj knjizi u kojoj se Boga izrijekom ne spominje, ispripovijedan je mitski dogadaj i^vFeniena'drevnoga! perzijskog carstva, prije oko dvije i pol tisuce godina. Tamo je, u gradu SuSanu (ppvijesna Suza), boravila velika zidovska zajednica, potomci Zidova odvedenih u babilonsko suzanjstvo. Car AhaSver (povijesni Kserks) u to je vrijeme bio ozenio, nakon razlidtih svojih branih nezgoda, poboznu Zidovku Hadasu. No, ona je na dvoru skrivala svoje zidovsko podrijetlo i predstavljala se perzijskim imenom Ester, pod kojim je ostala poznatija kasnijim naraStajima. Njezin muz, car, nije poznavao njezino podrijetlo, a tini se da ga nije ni zanimalo. Uostalom, vjerojatno je Ester-Hadasa zapravo bila jedna medu mnogim zenama u haremu toga muzevnoga cara, iako Zidovi nerado tako misle i smatraju je perzijskom caricom, nazivajud je Kraljica Ester. No, pored harema, car je imao i vjernoga ministra, antisemita Hamana, koji je naumio istrijebiti Zidove. Odlucna Ester saznavSi za to istupi pred cara (trebalo je imati odvaznosti za to u perzijskim uvjetima...), uvjerigarujstir _ nu o zloCestpd i Stetnosti Hamanovoj i korisnosti^Wlova za carevinu, te'tako spasf svoj narod od istrebljenja. U epilogu pripovijesti car^liagradi0^amaha"(a uz njega i sav njegov rod): svi su objeSeni a rod Hamanov je zatrt. (Ova okrutnost prema cijelome rodu Hamanovu mo2e se razumjeti samo u svjetlu dnjenice Hamanovog srodstva s Amalekom, tradicijskim neprijateljom Zidova.) Kao uspomenu na taj ._sretariigTTnr> jpHu SP y. proslerm Purimaj51ad rTa^varTl^man^ _ ~^^ U eufopskorrie Srednjem vijeku, a i kasni[e, 2ivedi pod uzasnim uvjetima neprestanih progona, 2idovima je Purirn_bio bjagr,.
_ u svakn doba^prbgo-"

Lag ba-omer: blagdan radosti usred tuznih tjedana

Tijekom razdoblja omera, Sto traje tijekom sedam tjedana od drugoga dana blagdana Pesaha do blagdana Savuota, traje tuzno razdoblje godine, kada se ne prireduju proslave, vjen^anja, zabave ni- koncerti. Jedini dan'koji se izdvaja u tome razdoblju jest Lag ba-omer, Sto znaCi 33. dan omera, koji uvijek pada na datum .18, ijjam. Ovaj bla,g'dan prekida opu zalost tijekom omera, a slavi se kao spomerl na dan smrti rabina Simona Bar Johaja, mistika i navodnoga autora knjige Zohar, koji je zivio u 2. stoljeCu u Erec Israelu. Smrt takvoga rabina, pogtovanoga kao svetog Covjeka, smatrana je zapravo za hilula, vjen^anje njegove due sa svojim bozanskim izvorom. Stoga je ovaj dan, koji pada u vrijeme travnja/svibnja, omiljen za priredivanje vjencanja. Danas je ovaj dan za vetinu 2idova time iscrpio svoju . osobitost i ne drzi se vaznim blagdanom. No potovaoci rabina Simona, sljedbenici Kabale, hodoaste toga dana na njegov grob u mjestu Meron pored kabalistidce prijestolnice, grada Cfata u Izraelu. Pored groba poStovaoci prou^avaju knjigu Zohar, pleSu i pale kresove na kojima spaljuju pramenove s prvog podrezivanja kose svojih sinova. Sakupljanje u Meronu na Lag ba-omer danas slid sajmu. Obitelji se okupljaju, obredno kolju i peku ovce i opdenito se drze obiaja iz vremena Hrama, koji se u danaSnjem suvremenome Izraelu Cine neobifimima, a vlasti se zgrazaju zbog naruSavanja suvremenih sanitarnih naCela. No, to ne kvari izvornu pobo2nu radost slavljenika, potovalaca kabalistiike tradicije. SPOMEN-DANI: POSTOVANJE I SJE^ANJE

4-Jom ha-oa: dan sjecanja na zrtve Holokausta

Holokaust je najve<fa tragedija Sto je ikada zadesila zidovski narod. Tijekom Cetiriju godina, Holokaust odnosno 3ofl-Vehka_riesreda, kako ga Zidovi nazivaju; "o^jnIo~7e~livoTe gotovo poiovine"svog zidovskoga naroda. U spomen na ove nevine zrtve izraelski rjarlamentf Kneset. prpglasio je 1951. godine Za-^ kpnkoji odreduje^dan.J17_. nisana danomjje^anja_na mugenike i
181

riileljima mogao prirediti ponovljeni epilog pripovijesti o Hamanovu pokuSaju zatiranja 2idova. U beskraju nesrec'e, Purim je za bezbrojne naraStaje Zidoyabiodan divljega veselja, utjejhe. Ti nade. Iako je danas izguBio" ta^prizvuTc oslobadanja i nade, ^^Purimje^zadrjao tradiciisku ludu yeselost, osobito u blisku susJ^gtyj^juropskimpokladnirn obigajima^
180

junake Holokaustajom ha-$oa. Zakon navodi da je dan sjeanja na HoiokaustT'na ustanak podignut 1943. u varsavskome getu dan trajne uspomene na kuu Izraelovu. Ovaj je dan izabran jer gadajzmeciu^ana poCetka varSavskoga ustanka .(grvidan.bl^gdans^Pesah^T^w^^nosno^z^dana Jom ha-zikaron, dana sjgganja na vojnikepalefza neovisnostJzraelske dr2ave.._Qy-aj. pada^ego^fuzinFr^naJbjojanja omera, u vrijerruTizmedu blagdana PesahlTiSavuota. Godine 1959. Kneset je proglasio zakon kojim se odreduje javno sjecanje na zrtve Holokausta na dan ]nm ha-Sna, a amandmanom na taj zakon 1961. godine odredeno je da mjesta za zabavu u predvecerje toga dana ng_sjuiju-tad4ti, Izvan Izraela ovaj se dan sjecanja cesto prireduje na dan 19. travrija, kada je prema gradanskome kalendaru obljetnica varsavskoga ustanka. Obred nije strogo odreden kao kod starijih Zidovskih blagdana^ ali nezapbiUzneTstT "mplltve El mahrahamim (Bogej?un_milosti) i KadiS._ U najvecoj preosTaloj adovskbj zajednici u Hrvatskoj, zagrebaCkoj, tradicijski se Jom ha-Soa obiljezava na zidovskome dijelu mirogojskoga groblja, 27. nisana, drzeci se zidovskoga kalendara.

POSTOVI: POKAJANJE ISJECANJE NA TRAGlCNE I TUZNE DANE

Jom ha-acmaut: dan neovisnosti Drzave Izrael

14. svibnja 1948, kadaje_prolaena neovisnost Pr^ri^ :o je 5-y/flta 5708. godine prema zidovskome kalendaru. Deklaracijom o neovisnosti odredena su naela prema kojima ce zidovska drzava biti obnovljena na podrucju tradicijski i povijesno drianom Zemljom Obecanom. Godine 1949. zakonom je 5. ijjara proglaSen drzavnim blagdanom Dana neovisnosti, Jom ha-acmaut. Blagdan se pomice na prethodni cetvrtak ako padne u petak ili subotu, a proslavlja se plesom na ulici, vatrometom, izletima u prirodu. Sluzbeni dib proslave takoder se prireduje na otvorenome, a diljem zemlje prireduju se kulturna i sportska dogadanja i zabave. U svim se izraelskim sinagogama uz nazofinost visokih drzavnih duznosnika obavljaju molitve, buduci da je blagdan prihvacen i od izraelskoga Glavnog rabinata, koji je propisao redoslijed sluzbe Bozje za taj dan. Jedan dan ranije, Danu neovisnosti prethodi Jom ha-zikaron, dan sjeanja na vojnike pale za neovisnost izraelske dr2ave. 182
183

kaill-na prethodni ako~jpadne na i<post na y ti ine.'CDssve "riajmanje- u^odan ilrufa'djei as'imilacije Zidio

Post 10. tiSrija: Jom Kipur Desetoga dana nakon poCetka godine, na deseti dan mjeseca tisrija (rujan/listopad), diljem zidovstva nastupa potpuni cjelodnevni post. Najpobozniji poste po pola dana i tijekom prethodnih dana izmedu RoS ha-Sane i Jom Kipura, osim na Sabat i erev, vecer pred sami blagdan, kada je post zabranjen. Od erev Jom Kipura pa do zavrSetka sluzbe Bozje molitvom Neila (zatvaranje) sutradan naveCer, odrasli zdravi Zidovi ne uzimaju nikakvu hranu niti tekucine. U praksi prode oko 25 ili 26 sati od uzimanja posljednjega obroka i pica pred post do uzimanja tradicijskoga zajednifikog laganog obroka nakon posta. Bolesni i djeca ne poste, a trudnice i majke dojenCadi mogu dobiti rabinski savjet te, ako osjecaju potrebu, reSut, oprost od posta. Ovaj strogi post mogao bi duhovno i tjelesno nepripremljenoj osobi biti doista tezak, osobito stoga to se dan jomkipurskoga posta provodi veoma aktivno. Tijekom blagdanskoga dana drze se dugotrajne, duhovno i tjelesno zahtjevne sluzbe Bozje, a najpobozniji provode cijeli dan u sinagogi, f itajuci prigodne tekstove pokajanja. Cemu ovako strog post? Odgovor se nalazi u smislu jomkipurskoga blagdana. Jednom godiSnje taj je post prilika za kajanje, za osvjeStavanje svojih grijeha i propusta. Jomkipurski post je posljednja prilika koja je dana za pokajanje grijeha poclnjenih tijekom protekle godine, prije nego Bog zapecati svoju presudu za svakoga posebno. lijekom sedam dana izmedu RoS ha-Sane i Jom Kipura, svakome se nudi vrijeme za pokajanje, a sam dan Jom Kipura vrhunac je i istodobno zavrSetak tin dana, nazvanihJomim noraim (StraSni dani). Akako se moze duboko i iskreno pokajati zadovoljene gladi i zedi?! Jom Kipur je dan koji s potovanjem primaju i oni Zidovi Sto se tijekom godine ne drze propisanih zapovijedi i zabrana. Za mnoge koji sebe drze slobodnima od vjere i vjerskih propisa, ovo je jedini dan kada pohadaju sinagogu.

Post 10. teveta Ppludnevni post 10. dana mjeseca teveta (prosinac/sijefanj) po&nje u zoru a zavrSava naveCer. U sinagogi Citaju se prikladni tekstovi pokajanja i uzdizanja Bo2jega imena. Ovo je post sjecanja na babilorisku opsadu Jeruzalema 586. godine p.K. i pofetak rimsket>psade prije konaChoga jpada Hrama 70. godine prvoga stolje^a. Njirhe se prekida razdoblje radosti uz blagdari Hanuku, vezano uz radostan dogadaj ponovnoga posvetenja.Hrama 164. godine p.K., nakon poganskoga obesvedenja. Uz dvaj post nema zabrane rada, a reiformirane zajednice ga ne drze. Ovaj post, koji sjeCa na tragiCne okolnosti propasti Hrama, nakon Holokausta poprimio je i znaCenje obljetnice smrti za bezbrojne zrtve Holokausta kojima se ne zna tocan datum smrti. U zi^ovstvu, obljemica smrti je za srodnike pokojnika, osobito za njegovu djecu, jedan od najtuznijih dana tijekom godine. S obzirom da je dan 10. teveta vezan za najtragifriije dogadaje zidovske povijesti, izraelski Glavni rabinat proglasio je ovaj dan jarcajtom (obljetnicom smrti) odnosno danom glavnoga KadiSa za sve ciji se pravi dan smrti ne zna, te su djeca i ostali srodnici takvih pokojnika duzni toga dana obaviti sve postupke obvezne uz jarcajt. Ovaj post bio je predlozen i kao dan sjecanja na stradavanje u Holokaustu, no konaCno je izabran 27. dan mjeseca nisana (travanj/svibanj), u po^ast ustanku u varSavskome getu 1943. godine. Dan nade i otpora zlu izabran je za obilje2avanje sjecanja na zrtve Holokausta radije nego ovaj dan posta i zalosti. Tri Ijetna tjedna zalosti: od posta Siva asar be-tamuz do posta TiSaa be-av Tri Ijetna tjedna u mjesecima tamuzu i avu za Zidove su vrijeme rugovanja, usprkos njihovoj bujnosti i Ijepoti. Ovo vrijeme traje od posta 17. tamuza (Siva asar be-tamuz) do posta devetogaflffl (TiSaa be-av). PoCetak je ovoga razdoblja vezan za niz nesreca Sto su Zidove zadesile tijekom povijesti, a kraj razdoblja vezan je za pad Jeruzalema pod Babilonce i kasnije pod Rirri185

184

Ijane te ruSenje prvoga i drugoga Hrama, odnosno uz riesrece koje^su se ddgddile kao posljedica napuStanja vjere u Bozju moc i milost. Tijekom ovih triju tjedana ne prireduju se vjenanja i druge proslave, a od 1. do 9. ava ne jede se mesna hrana, osim na Sabat. Takoder, ne skracuje se kosa, ne nosi se nova, dotad nenoSena odjeia, ne jede se vote u kojemu se te godine vec nije uzivalo. Za razliku odJam Kipura, koji je nazvan bijelim postom, post na dan TiSaa be-ava, devetoga dana mjeseca ava (srpanj/kolovoz) naziva se crnim postom. To je stoga Sto se tradicijski drzi kako su se tijekom povijesti na taj dan dogadale velike nesrece za zidovski narod. Na taj je dan naraStaj to je izaSao iz Egipta saznao da nece vidjeti Zemlju Obecanu jer je posumnjao u Bozju mod da svoj narod onamo dovede, na taj su dan oba Hrama pala pod osvajaCe, a dogodile su se i brojne druge nesrece. Post traje 24 sata, od sumraka do sumraka. Odijeva se samo stara odjeca, nije dopuSteno kupanje, esljanje niti umivanje, bracni odnosi i druge radosti, ne smije se nositi koznata obuca. U sinagogi se citaju prikladni tekstovi- Kao i na Jom Kipur, potpuno je zabranjen svaki rad, jednako kao na Sabat. Onaj koji toga dana radi, nikada nece u svome poslu poluciti blagoslova. Post 4. tiSrija: Com Gedalija Neposredno nakon dvodnevnog blagdana nove godine, Ros ha-Sana, dolazi poludnevni post sjecanja na Gedaliju, Com Gedalija. Gedalija je bio pobozan i pravedan 2idov, poglavar pokrajine Jehude u vrijeme babilonske prevlasti. Njegovi su ga sunarodnjaci ubili nepravedno ga pptuzujud za nevolje Sto su ih snasle babilonskom provalom. Nakon njegove smrti, nastalo je vrijeme Bozje kazne za smrt toga pravednika: potpuno rasulo drzave. Post posveen pravednome Gedaliji opominje da se ne smije druge kriviti za naSe nevolje, ve treba radije preispitati sebe. Ovaj post pada tijekom sedmodnevnoga razdoblja Jomim noraim, dana pokajanja izmedu RoS ha-ane i Jom Kipura, trefega dana mjeseca tiSrija, to naglaSava njegov smisao preispitivanja vlastitih krivnji.
186

Post 13. adara: Ta'anit Ester - Esterin post Esterin post je poludnevni post sjedanja na trodnevni post to. ga je sebi i cijelpme f idovskom narodu Perzijskoga carstva odredila zidovska djevojka Hadasa, nazvana Ester, pred veliklm iskaenjem gto ju je ekalo pri pokufiaju spaSavanja svoga 'haroda od zla koje mu je bilo namijenjeno. Kao uspomenu na uspjeSno izbavljenje, iZidovi do danas s jednakim neobuzdanim, gotovo poganskim veseljem slave blagdan Purim. No, na danpnjejproslaKe._Purima, 13. adara (velja^a/ozujak), posti se ra3Tuspomene na Ester, radi podsjecanja na mogude tragedije usred sfefnih tfenuiaka i podsjedanja na utjehe koje uvijek dolaze nakon nesrea. Poste^i, vjernici se sjeiaju strave kojom. je bila ispunjena duSa ove zidovske junakinje tijekom triju dana njezina posta, kojim se pripremala za svoje odva2no djelo. Kada Purim pada u nedjelju, Esterin se post drzi prethodnoga f etvrtka, jer se ne smije postiti na $abat. U nekim zajednicama poste samo zene. Post 14. nisana: Ta'anit behorim - post prvorodenaca P_ost na dan prije blagdana Pesaha ostao je danas gotovo na teorijskoj razini. Ovaj post obvezuje prvorodene sinove, budud da je Bog smrcu svih egipatskih prvorodenaca, ljudskih i zivotinjskih, konacno smekSao srce faraonovo prije Izlaska iz Egipta. ZaobiSao je, dakako, zidovske prvorodence, te su se pni duzni sjetiti ove'poslede" postom ndan~pfije Pesaha. No u Zidbva prvorodenac (bettor le-nahala) ni]e svaki najstariji sin, jer prvorodenac mora biti pfvi sin odeva Sara, dakle oriaj sin, roden za oeva zivota, koji je istodobno prvo oevo dijete. Prvorodenci poste dan prije Pesaha ako nije Sabat, ako dan pada u subotu post se prebacuje na prethodni etvrtak. Ovaj post smije biti naruen potrebom nazocYiosti prvorodenca tijekom dana posta na bilo kojemu obredu koji ukljuCuje uzimanje hrane ili pica, jer micva (duznost, zapovijed) obreda ukida obvezu posta. Tako se ovoga posta danas malo koji prvorodenac zapravo drzi, a svecanosti rijetko prolaze bez ponekog izgladnjelog prvorodenca...
187

Post mladenaca na dan vjencanja Na dan vjenCanja mladenci poste do zavrSetka obreda sklapanja braka. Preispitujuti dotadaSnji zivot, oni Cine veliku ispovijed pofiinjenih grijeha, kao na dan Jom Kipura. Ako se vjenCanje dogada u vrijeme Hanuke ili na dan Ro hodeSa (mladak), post nije potreban. Zabrana posta Na dane Sabata i na erev Jom Kipur, predve^erje jomkipurskoga posta, post nije dopuSten. Postovi koji padaju na Sabat prebacxiju se obiCno na prethodni Cetyrtak (osim jomkipurskoga posta). To je stoga to nam Sabat mora pruzati radost a ne iskuSenje posta, dok u predve&rje teSkoga jon\kipurskog posta zabrana posta spreCava previe revne da si naredeni post uine tezirn nego je odredeno.

ZIVOTNIKRUG: POSTOVANJE ZAKONA

*, ^jfir'iS^'"" .,' MnjJQatiffiffititfot,

"WWr ?^w!fl., t ^ >Y?f<>-W ^ /*ity ,? ^
iM"^Wl%|e,"'''/<'

'- ' *-"*$**#*' '" ^/"

' -

"Hre'savj&e, '''
'e'p*^!M r ^
^

Tajrrfudu^azvan majstorom M/5ne

^-Rodenje i Brit mila: primanje u zajednicu

_ je radost aidovske nhitglji. Otac obitelji jgdSijfinil^ejEeta ispunjava Bozju odfedbu pru urevu (plodite se i mnozite) navedenu u BereSit 1,22; 1,27-28 i 9,1-7 (prvoj Mojsijevoj knjizi, poznatoj kao Postanak odnosno Stvaranje)dJ_. jrag^ijsjcomezidovstvu uvijek^je rodenje^djegaka do<Jekivano_s_ -g^ojll-ia4Q^^(LtQde^^^^j^cevIako i svaku djevojicu roditelji rado dogekuju,.sin potvrduje Savez s Vjegnim. Qsobito "~ ^rodeni sin (bg^orVtTadJcJjsIci nnstfelj nsnhitih vjprskih odgovomoWalblagoslova. Osim u reformiranih, nema posebnoga obreda pri rodenju djevojCice i rijezinu primanju u zajednicu. Otac prvofia petkajiakonjrodenja djevoigice tiiekom.ve^ ^ .a^^ ~ nicpm, nakon 5ega biva la^oslovljen_zajedrio sa suprugdrn~
189

djetetgm^djeje top Jrvm pjrigodoni objajdjujfi. Roditelji pozivaju rodake i prijatelje najproslavu, na kojoj se blagoslovi vino j_kruh all ne izrifiu se drugi blagoslovi. l-Timanjeuzajednicu 'djeCakfa, budutega Bozjega suradnika pri tikun olam (usavrSavanju svijeta), neusporedivo je slozenije a vezano je uz^gbred^obrezivanja.nazvan Brit mila (Savez obrezivanja). v1mje^~poznatdl^ i suvremenim zajednicama, no jedino se u zidovstvu provodi u dojenadkome uzrastu. Rabini to tumae zeljom da djeCak od samoga poCetka spoznavanja sebe i svoje okoline spoznaje i svoju neraskidivu vezu s Bogom putem znaka obrezanosti na svome tijelu. Obred se obavlia osmoga danaod djetetova rodenia,j?rer ma Bogjoj naredbi j[anop|aocu AbraJiamu_u fflizi BefeSii (17,91 4- 73-77). nfcredj^bffijaj^ Frema kabalistiCkoj tradiciji7n^g^n]e^breda^6^iavljaju se obredi^ TfLZggJih1 djgjgjfojgd. <Jf.rn.""s1<e krajjipeTiTit. Obreziyanje poseBnl3l?Mk6yam^^ izuCen muSkarac, koji pore'd^pOCTravanja obreda, molitava i blagoslova ima i potrebna medicinska znanja. U reformiranih, obred obavlja (u medicinskbj ustanovi) lijeCnik 2idov koji poznaje obred i zna izred potrebne blagoslove. Pri^pdom obreda diiete^u naru^iu drzi kumf _sandekf_ sjede^i na polovini dvostrukoga stolca_zya~ lovinardvoslbruk^ga stolca ostaje za.gj.mbQJ.ignu ^ nazojnost^prorokTtifaltua^St6~potvfauie Brit mila kao vaznu pripravu za 3olazak Mesije, jer ponovni dolazak proroka Elijahua najavit e buduti Mesijin dolazak. Uz blagoslove i molitve izvodi se sam zahvat obrezivanja, prema drevnome propisanom kirurSkom postupku. Nakraju obreda djetetu se daje ime. Prema kabalistiCkoj tradiclji, roditelji nik^me^ne~srnijuTed odabrano djetetovo ime prije njegova .Brit mila, kada ono postaje potpunom osobom, pravim Clanom zajednice i Bozjim sljedbenikom. Nakon obreda, djeakov otac prireduje proslavu za rodbinu i prijatelje. U slu^aju djetetove bolesti, obred se odgada,_alijm2fl obavljanja obreda osmoga dana djetetova zivota toliko je snazna da se obred u redovitim okolnostimajnor^gbayitlgak i_ako_ taj djnpada najabflt ili/om Kigur, najsvetije dane u godinijkada, Ttik^akva djeIag^nAi)e'gop0tena! Zbog visoke svetosti obveze
190

obavljanja ovoga obreda, Zidovi su u vremenima kada im je bio zabranjivan, primjerice tijekom starovjekovne helenistic^ke okupacije, bili spremni prihvatiti mu^eniStvo kao kaznu, ne odustajudipd ove temeljne micve. tak i u novije vrijeme, kada se mnogi Zidovi osjeaju slobodnima od velikoga dijela vjerskih obveza, vedna Zidova u raseljenosti obrezuje sinove, a u Izraelu gotovd svi, neovisno o dubini vjerovanja ili osje^aja odvojenosti od vjere. Osje^aj svetosti toliko je vezan uz ovaj obred da je u ranijim vremenima u istonoeuropskome zidovstvu drzan obiaj daljnje obredne uporabe pelene koju je dijete nosilo prigodom svoga Brit mila. Nakon rezanja u viSe dijelova koji bi Sivanjem bili spojeni, na tako dobivenoj dugoj vrpd izvezli bi djeCakovo ime, dan rodenja i zelju za njegovim dobrim uspjehom u zivoru, uCenju Tore, braku i dnjenju dobrih djela, te razlidte ukrasne motive. Dijete Hoy^yrrjgi, nazvanu_ ufmpe/, na syoj pryi rpdendan 3arivalo sinagogi, g.djeIHIse. nadalje rabila kao uzica za V-ezivaryllsyiJka Tor^ |tp potvrduje neusporedivu bitnost Brit mila kao temeljnoga obreda pristupanja novorodenoga djeaka Savezu s Bogom i Njegovom Torom. Novi narataji donosili bi nove vimpele, a ranije rabljeni bili su Cuvani u sinagogalnim pohranama, postajud kasnije vrijednim izvorom podataka o starijimnaratajima. Novoprimljeni preobratenik takoder mora prod obredom Brit mila, neovisno o svome uzrastu, pa Cak i preobradenik koji je ranije iz bilo kojega razloga bio obrezan prolazi obredom uz simboli&io puStanje jedne kapi krvi i odgovarajute blagoslove i molitve. To je stoga to sama obrezanost nije potpunom svrhom obreda, veC je njegova svrha zapravo pristupanje Savezu s Bogom.^Tjelesna je obrezanogt tek potyrdom ob/ osjeiaja vjernosti Bozjim odredbama i pripadanja Izabranome Narodu. Jakp je obrezanost zapravo znajcom, peCatom Saveza. "~~

191

4- Bar micva, Bat micva: punoljetnost

S trinaest godina spreman je za izvrSavanje micvot.
Talmud, Avot 5,2

JLJ zidovstvu djecak postaje punoljejram s navrseruh trinaest godinaT)e9nrm danom, obredom BaLjnicva (Smzakona)r a djeyojcica dosize punolietnost s navrSenih dvanaest godina i Jgdnjrji danom. Za djevojcice tek se u novije vrijeme, uglavnom u reformiranim i konzervativnim zajednicama, torn prigodom prireduje svefiani obred, prema uzoru na obred za djecake nazvan Bat micva (Kti^zakona). Prema vjerskome zakonu, djevoj-^ navr Senih d vartaest" godina jiugnaje ispunjavati vjerske HQ za ctje&ike se od srednjovjekovnoga vremena provodi svecani obred Bar micva u obliku kakav se odrzao do danas. Sveti spisi ne spominju odredbe vezane za primanje osobe u krug odraslih, all tradicija kaze da su takve_ odredbe dane vec Mojsiju na Sinaju, zajedno s Torom. U svakoSrsIu2aJu"/"najkasnije od prvoga stoljeca djeaci su s navrsenih trinaest godina bili blagoslivljani, opominjani i ohrabrivani za svoju novu ulogu odrasloga mugkarca. Premda je tek uzrast od dvadeset godina uobiCajeno drzan zreloscu, vrijeme puberteta je prihvaceno kao doba kada dijete treba preuzeti svoje vjerske duznosti. Obred Bar micva upotpunjuje trinaest godina ranije proveden obred obrezivanja, kao temelj odanosti Bozjim zakonima. Roden od zidovske majke i obredom obrezivanja prihvaden od oca kao sin, na pragu doba razuma djeCak 6e svjesno prihvatiti pripadanje zajednici. Za razliku od obiCaja mnogih drugih naroda i vjera, u kojih je Cesto s dobom punoljetnosti povezano ponizavanje djeiaka pa i zadavanje tjelesnoga bola (izdvajanje, zastraSivanje, ruganje, obrezivanje, skarinciranje),_Jid5yj|d=djeCajc ulazuJ_kiiig_Qdraslih_bez_bQlaj. slavljen kao junak_d.ana.. Dje^ak tada preuzima vjerske obveze odrasloga doba, ali do dvadesete godine zivota od njega se ne trazi preuzimanje pune odgovornosti za vlastiti zivot. Ve<i nekoliko godina prije nastu-

panja punoljetnosti, oko desete_godiney._po&nju i djecak i djer _ ynQ postiti_uz dva najve<fa posta, jesgnski jomkipuisdjjjgfariil^flfl ^g-gg._kgjijraju dvadeset eetiri sata. Postepeno, po&nju obavljati i druge vjerske obveze onoliko koliko roditelji odluCe a sama djeca prihvate kao pripremu za kasnije potpuno ispunjavanje vjerskih obveza. 5est mjeseci prije Barmicve, otac podnje podufavati dje^aka kjlcQ Jsprayruf remenje Tijekom triju godina prije djegak ud Toru iM.inu_, kakp bi pryi put.pristupio Tori , zajednicom_odraslih. No, nikada nije prerano za _ zdovskoga dje^aka pofieti ufiiti Toru, te pobozni roditelji esto poCinju djeCaka podufavati alef-betu, hebrejskoj abecedi, vei s napunjene tri godine, kako bi oko pete ve mogao eitati. U mnogim zajednicama prije vremena punoljemosticdu2ni_su .djegaci i dievoi'dce najmanje tri do getiri godine u^iti o vierskim i obvezama. Podugava ih^se o pripadanju t idovskome narodu, o njegbvoj povijesti, tradicijskome ^ivotu, zidovskome stvaralaStvu, etici i obredima. Tijekom ufenja dijete se poistovjecuje sa svojim narodom i njegovom vjerom. Poduka je vodena Cinjenicama ali i ljubavlju, jer mora dodirnuti djefju duu i povesti je svjesnom izboru pripadanja zidovskoj tradiciji. lako se obred Bar micva moze slaviti u bilo koje vrijeme na svakome mjestu gdje se redovito clta Tora, prva prijepodnevna_ subotaa slubjajLLairjLapijiaJaaLdgfako^^ rodendana^drzi se najboljirn izborom. Pritom, rodendanom se drzi datum rodenja prerrtiTzidovskome kalendaru. U nekim zajednicama Bar micva se ne prireduje u vrijeme jesenskih velikih blagdana, vec prve subote nakon njih, neovisno o danu djeakova rodendana. Qtacisandek, kum.JcoiLje.djecaka drzao pri obrezivanju, te sva"fogHna, pozvanijsu^ ustati/_a mladica se njegpvim zidwskinxli^nom^pjgjiyj^statLp.re i _i; HagosloveTzatim'on cita dJo^izparaSa, tiednoga odjeljka Tore, a j^osobitonadaren, povjerava mu se citanje citavoga, tjed^ . O n moze izgovoriti i haftara (zakljuc^ak, zavrSetak), obvezan dioTeksta prorockiTnmjiga~s1i:o Ife ^ita'uz blagoslove kojima zavrsava Citanje Tore, a najfesce to i Cini. U osobitim sluCajevima/^n_mo|eJbitipozvan drzati cijelu sluzbu. Za

192

193

vrijeme zavrgnih blagoslova Tore, otac tiho izgovara blagoslove za taj dan, kojim je doCekao oslobodenje od odgovornosti za vjerske Cine svoga sina. Novopotvrdeni Bar micva (Sin zakona) najceSce odrzi i kratak govor o svojim dojmovima i zeljama, nakon kojega od rabina prima otpust i blagoslov. U nekim je zajednicama obiiajjdaiivati novoga Bar micvu svitkpm Tore, m5Utvjnik^m^^Casom~^a~^zSi^bTa^oslov vina. SluZbeni djo ij2r^islasie_zay^|a^^^osI6vom viria, riakon ega se prireduje sveCanoprirnanje. kodbinarfprtfaterjTgestitaju roditeljima i djecaku, koji prima BTojne darove, a za sve uzvanike prireduje se sveani objed. Yjerski_zakpji,Hfl/a/ia, ne poznaje obred proslave djevojacke pjunojjetopst[7rwpcLi9- stolje<*a u okviru reformiranoga pokreta i djevojcice slave svoju purioljetnost napunivsi dvanaest godina i jedan dan. Pod utjecajem suvremenih drustvenih kretanja novoortodoksne i konzervativne pa ponekad i ortodoksne zajednice prihvatile su priredivanje sveanosti i za djevojcice, no taj obred, premda oblikovan poput Bar micve, ng_pbuhyada_neke temeljne dijelove obrgda._za_ djegake. Vetinpjn_se proslavaprireduje nedjejjorr^jradije^nego subptom, ajnpje,ase_ ulJlSH^za7^|e^jSvojScarodjednom, Sto je u obredu Bar micva nemoguce. Djevoj&cama se daje cltati dijelove drugih tekstova, radije nego sto ih se poziva cltati Toru. U nekim neortodoksnim zajednicama, obred je posve jednak za oba spola, a zena u takvim zajednicama moze obnasati i rabinsku sluzbu. Medutim, ortodoksne i konzervativne zajednice takve zene-rabine ne drze rabinima. U novije vrijeme i muske osobe starije od trinaest godina te zenske osobe starije od dvanaest godina, koje zbog bilo kojega razloga nisu imale proslavu vjerske punoljemosti, obavIjaju obred Bar micva odnosno Bat micva, s obzirom da se vjerski zakon tome ne protivi.

Zaruke i vj enfianj e
Sve donedavna uobiCajen je naCin pronalaienja bracnih dru_ gova u zidovstvu hajece bio putem usluga gp_agdnika.U staririi brak se sklapao u ranim godinama mladenaca, prije nego bi im se smjelo dopustiti samostalno dono194

Senje tako vaznih odluka. Pa i danas se u ortodoksnim sredinama mnogi brakovi sklapaju Sadhanovim posredovanjem. Ovu su duznost obavljali i mukarci i 2ene, a Cesto bi pojedinostima odjeCe, primjerice cryeno-bii'elimmpdCem, odavali i istodobno oglaSavali svoj svojevrstan zanat. Badha^_su znamenit dio zidovskoga folklora, a u mnogim su tekstovima prikazani kao smijeSne osobe. BraCno je posredovanje Cesto bilo jedini izvor Sadhanovih prihoda, ali novganu je nagradu dobivao samo u gjugaju sklapanja braka, jer kona&ia odluka pripadala je roditeljima. No, doista pdsljednja rijeC bila je ipak na buducim mladencima; oboje su (teorijskijrnogli odbiti predlozenoga brag^ nog druga. Ukoliko su svi zamteresirani pristajali/^ripremala bi se svadba, koja se sastoji od obtada zaruka i vjenganja._ Talmudski traktat Kiduin (2,a) navodi tri drevna pravna postupka stjecanja supruge: pologom novca, pisariim ugovorom i spolntfH odnoSajem. U praksi,_ novcem je znadilo da je muSkarac mogao dobiti suprugu uz poTb'glTrnladenklna'oca ddredenoga iznosTEojTmbi se supruga uzdrzavala nakon mogucega razvoda ili u vrijeme udovitva, a sam je obiCaj nastao na temelju novCane odStete za gubitak radne snage Sto je obitelji mladenke isplacivana prigodom njezine udaje. (Takav se obiCaj Cesto netoino tumadi kao kupnja iene.) Pisanim ugovorom znacllo je da brak moze biti sklopljen u okviru dviju ravnopravnih strana, uz pisani dokument o medusobnim pravima i obvezama. Rijed spolnim odnoSajem oznafiavale su mogucnost naknadnoga prihvacanja vec (milom ili - CeSde - silom) ostvarenoga spolnoga odnoSaja kao valjanoga temelja za sklapanje braka, uz dva nazoina svjedoka i zenin pristanak. SimboliCni tragovi svih ovih triju pravnih osnova za sklapanje braka sve do danaSnjega dana saduvani su u obredu zaruka i vjencanja. NekadaSnji novCani iznos pjgtyorioseuzarucniCki prsten to ga mladozenja daje rnladenla7Bra5u]e^govor i danas obvezan, a sklapa se izravno izmedu buducih mladenaca. ljravrro~polrnanje prema kojemu je sgohuodnoSaj zapravo potvrda_brafnoga stanja simbolino je oCuvan^~pfrkraJTrvjengan6ga obreda, kadj_m||p '-^enci n^EoTikytreTEnta^a^rovode nasamoTsjo jjmboEciio predstavlja spolni odnpjalkgfi 6e brak " ^ , samo je braCni ugovor izraynp opstao tijekom vremena, jerTako "sRlopljerT brak uEIapa"~se^Ii nafela 195

razvijenih eticnih drustvenih odnosa. U vrijeme ranoga Srednjeg vijeka poeo se bracni ugovoffiKstttttL sklapati u pisanome obliku. Njegov tekst je propisan, pisan aramejskim jezikom, a ob~vezno nabraja sve osobne i pravne okolnosti na koje obje strane pristaju glede zajednic"koga brafriog zivota i nepozeljnoga all moguceg razvoda. Ketube su donedavna obvezno bile rukom ispisivane i iluminirane na pergameni, a stariji su primjerci znafajnim spomenikom zidovske likovne umjetnosti. Danas se vecinom tiskaju i jednostavno dopunjavaju inienima mladenaca, svjedoka i rabina, ali ukrasni oblik starih ketuba je zadrfan. Vjencanje nikada ne moze biti odrzano na Sabat ili blagdanskidan, jer tih dana nije dopuSteno obaviti pravni posaoT Takoder niti u danpo|uKg^daiLa lie mule bitl odrzano vjen-" canje, prema naCelu koje zabranjuje mijeSanje radosti s radoSCu, odnosno iskljuuje istodobnost blagdanske i svadbene radosti. U tuznim razdobljima zidovskoga kalendarija takoder se _ne_, rnijuobavljati vjencanja, osim na dan Lag ba-omer^ trideset treci dan razdoblja omera, osobito omiljen za vjenfianja. U ostale dane, vjencanje moze biti bilo kojega dana u tjednu, ali od Srednjega vijeka izbjegavaju se ponedjeljci i srijede, buduci da su tada smatrani nesretnima za vjenanja. Vjencanje se moze prirediti danju ili nocu ali_nej_u vrijeme sumra^a, budu^i da tjedni dani podinju nastupanjem nodi a vjenfanje se mora obaviti u okviru jednoga dana. Na Sabat prije vjenCanja mladozenja je u sinagogi pozvan Citati Toru, u njegovu se Cast pjeva hvalospjev i daje mu se poseban blagoslov. U predve^erje vjendanoga dana mladenci izmjenjuju darove, a bududa suprujga odlazi u mikve, obrednu kupku. Na svadbeni dan mladenci poste od jutra do zavrsetka obreda. Preispitujud svoj dotadasnji zivot, ispovijedajusvoje grijejie poput ispovijedi na Jam Kipur. No, post se ne drzriko se" vjmganje-prireduje na polublagdan mladoga mjeseca7~Ro^ horfegjl^u dane Hanuke. Frije po6etka_syadbene svedanosti mladozenja na tren odlazi u sobu gdje~se mladenka priprema", kako bi joj vidiolice ^r^ejrie^o~j^pTe^rliu~veIorn,_a ponegdje mladozenja sam pokriva mladenkino lice. U starija vremena to mu je Cesto bila i prva prigoda vidjeti svoju bududu suprugu, te se prije poetka 196

obreda stigao ugodno ili neugodno iznenaditi. (Obi^aj prema kojemu mladozenja na dan vjenCanja ne smije vidjeti mladenku prije samoga obreda tek je_pjraznovjerica i nije izvorno zidovski.) Ovaj je obi5aj tradicijski povezan s nevoljom koja je zadesila praoca Jakova, koji je prekasno otkrio da se ozenio pogreSnom mladenkom jer joj nije pravodobno vidio Hce.jZaruke i vjen^anje (nisuim), u novija vremena , ^ dan obred koji po^inje dovodenjem velom pokrivene mladenke (kala) pod hupa, vjenf ani baldahin, gdje je ved ^eka mladozenja (hatari), svjedoci i rabin ili m'sader kiduSin, punoljetan mukaf ac koji zna voditi obred vjencanja. Hupa se u ultraortodoksnih obvezno postavlja na otyorenome, p_od_zvijezdarna_koje simboli'ziraju PJodjost no uobigajenije je postavTtTjeUHnagogi. Umjesto baldahinTmnogi rabe mladozenjin taUt,_molitveiu al,lkojega mladozenjini prijatelji drze nad glavama mladenaJca, alnegdje ]e obidaj baldahin poduprijetTgranama s drveda to je bilo posadeno prigodom rodenja mladenke i mladozenje. bi^ pa predstavlja mladozenjin dom, ii_kpjijnljideikajiolazipra?ena svojim roditeljimaisyjedocima yjenganja. U nekim zajeH1 nicama ona pri dolasku pod baldahin obilazi oko mladozenje : tri odnosno sedam puta (hakafot - obilazenje). Tada rabjnjljyoditelj vjenganja blagoslovi pehar vina, a mladogenjin ga otac prinosi ustima svoga sina, predaju^cTga zatim svo[gj supruzi k"oja pehar prinosi ustima svoje budude snahe^Prema drugim "obkajima, pehar blagoslovljenoga vina pruza se mladozenjinim roditeljima koji mu iz njega daju piti, nakon ega ga mladenkini roditelji prinose i njezinim ustima. lyfladenci su ujedinjeni tim gutljajima blagoslovljenoga vina pogijenima iz 'istoga peJhiar'a pruzenoga ro^diteljskomj^QjD^. ^Zatim ^mladozenja prstenombudi mi posvedena prema Mojsijevim i Izraelovim zakonima. U izvornome obredu, premda je dopuSten, nije predviden prsten koji bi mladenka davala mladozenji. Zatim se cita njihova ketuba, bragni ugovor, te se izrige Sedarn_BlagosIova (Seva v,'^i^i\m peharom vina, gemu mora biti i njan, deset punoljemih muSkaraca nike vjenCanja). Od Srednjega vijeka uobiCajilo se zavrSiti obred vjenfanja razbijanjem cage, koja se postavlja mladozenji pocTlriogieTcalco
197

bi je zgazio. Ovaj obifaj ima viSe izvora, a rabini ga najeSce tumace podsjecanjem u sretnome trenutku vjenania na nesrecu koja je zidovski narod zadesila ruSenjem Hranxa. Prema narodnome tumacenju aa se razbija kao zna&_2el]ircte se taj brak rastavi tek kada se svi djelid razbijene cas^^astaye^sto -=p~oclsjeca na staroegipatski obicaj potvrdlvanja bijanjem vra. Narodno je vjerovanje da to. mladozenja tijekom bracnoga zivota biti papudar ukoliko 6au ne razbije prvim udarcem noge. Stoga se a5a, radTsprecavaniapovreda.nazo&iih ali i radi sigurnijega razbijanja prvim udarcem, najprije zamota u ubrus. Uzvanici se razbijanju gae pridruzuju povicima: Mazal log/JSretrto!) J Simon toy! (Neka bi bilo u dobru znaku!). U nekim je ameriddm zajednicama u najnovije vrijeme nastao obicaj ugradivanja razbijenih djelica cage u prozirni pleksiglas radi uvanja uspomene na dan vjenanja. Mladi se par odvodi zatim iz hupa, yjenganoga baldahina, kakjmproveh riekoiiko trenutaka nasaiho, to senazivajihud, Tsimborigno predstavlia niihovo spolno spajanje. U starija vremena brak bi torn prigodom doista bio potvralvan spolrum spajanjem mlddenaca, no danas je taj dio obreda samo simboliCan. NapuStajud vjenfiani baldahin, mladenci se smatraju ponovno stvorenima, te qruzapodnju svoj braCni zivotbez ikakvogajanii. jega_grijeha. Nakon sluZbjnoga dijela obfeda, nastavljar^^adi. e^ U ortodoksnih muSkardi 2ene veseleleTpjevaju i pleSu odvojeno, testo podijeljeni zastorom nazvanim mehica (odvajanje) koji odvaja muSki od zenskoga dijela prostora. S obzirom da je brak posvedena veza, on , vjerski ispravno provedenim razvodom ili smrtu jedno- . ga_od supru2ni'ka,prema-Qfiredbi Izlraktata KiduSin (2,a) koji pored tri naCina kak^muSkarac moze steti suprugu (oieniti se), navodi i dva nadna kako pnajmn.q steti sebe: dobivanjem otpusnoga pismanazvanoga get ili smru muzaJ 'Bog sam spaja T5radrte parove, odredujuS svakome odgovaraju?!u (55obu"^e7" "^eTrdeset dana prije nego te uopde biti zaget, a odluka se objavljuje nebeskim glasom (&flf kol). No poneKad se dogodi ljudska pogreka u oslulkivanju...

-)- Brak i spolni zivot

Suprug mom suprugu voljeti najmanje koliko sebe, a poStovatije vi$e nego sebe.
Talmud

JJjidovstvu^eJ3rak_d^JdjaJmmjtanjem odrasle osobe. Re^ovniStvo^nejJdstoji, a gotovo nema ni neudaniH i njenlh7iryrl[en^jposlojanja Hrarna, ygliki je._sveteruk morao -^iMj?liIQi?' drugadije ne bi smio obavljati svoje hramske duznosti. Rabin kao duhovni voda zajednice, koji mora davati primjer poboznoga zidovskog zivota, redovito je ozenjen. Jedinim opravdanjem za bezbragnost muSkarca teorijski se drzi opredjeJj.enjezapoQ3.unu pjrfidanost zivota Tori, no u praksi takav izbor se osuduje. Samo teze tjelesno ili duSevno oSteiiene osobe u rradicijskome 2idovskom druSrvu ostaju izvan braka. Svakoga neozeiijenog muSkarca zali se zbog prikra^enosti u radosti i blagoslovu i drji_g^s^nepptpunorn osobom, a za neudane zene redovito se drzi kako bi se zacijelo rado udale. Sve donedavna, brak je bio ugoyaran putem braCnoga posrednika, sadhana,-iskjapjanjuLranpj dobi_irdadenaca. U stafije vrijemebrakovi su najCe<ie odolijevali zivotnim teSkoama i nepredvidivostima, no i u tradicijskim zidovskim zajednicama dogadali su se toliko nesremi brakovi da je dolazilo i do razvoda. Ipak, tradicijski ugovoren brak neusporedivo je rjede zavrSavao lomom nego suvremeni, budu^i da su sudionici bili spremniji prihvatiti svoju unaprijed odredenu druSrvenu ulogu. Svrha braka jest za zidqvskoga mufikarca prije svega ispunjavanje vjefske obve"^e^tyal^nja^^jpoloiristva. Rimski zidovski kroniCar Josip Flavije QfosefBen Matitjahu) o tome veli: Zakon ne priznaje nikakvih spolnih veza osim prirodnoga spajanja muza i zene, i to samo radi radanja djece. No, iako je ofiinstvo neupitno bitna svrha bracne veze, pod utjecajem novih opdh druStvenih odnosa naglaSava se i medusobna emocionalna podrSka bra^nih drugova, koja je takoder obvezna. Zbog Bozje naredbe zidovskome mukarcu da se umnozava djecom, u staroj je zidovskoj drzavi brojnim zakonskim odredbama mladozenji osiguravano vrijeme za zatinjanje potomstva prije nego bi bio obvezan pod u vojnu ili dru199

198

gu sluzbu. Za zenu je bitna svrha braka dati svome muzu,potomstyo,_te zakon dopuSta razvod suprugu kojemu supruga trjekom_deset godiria_braka ruje podarila dijete; Zbog visokoob^e^i^uifenareSbe o radanju djece/biblijski tekstovi imaju pozitivan pristup spolnome zivotu all samo u okviru braka. Izvanbradii spolni odnoSaj strogo je zabranjen ajgreljub_spada medu je alc dvjerha od Deset Bozjih zapovijedi, sedmom i djelomice desetom. Incest je zabranjen Torinirn odredbama, a takoder i prostitudja^psbbito zFog njezine ulbge u idolopoklonicltim obredima. Stoga Tora veli: Nete se izraeliCanska Zena baviti obrednom prostitucijom, niti ijedan izraelidanski muSkarac (Ponovljeni zakon, 23,18). Spolni odnoSaj sa zivotinjama kaznjavao se smrgu prema_j>dredbi Eevltsfega_zakonika (2^15=16)7 Rabini drze vjerskom obvezom mu2a zadovoljiti potrebe njegove supruge, jer jenina spolm-pflireba drzi se jednakom jnt^karievoj. No, u mnogim se rabinskim misljenjima istodobno ogranic"ava preveliko upuStanje (ak i) u bradiu postelju. Zidovsko udteljstvo pohvalno gleda na seksualnost kao Bozji dar ljudskim bidma, osjeajud pritom ipak kako je od svih Ijudskih nagona spolni onaj koji najviSe moze odale&ti osobu od Bozjega zakona. Ipak, rabini na spolni zivot ne gledaju puritanski, prihvadajud ga kao vazan dio (bra^noga) zivota. Tora je puna odredaba o spolnome zivotu, te je rabinski pristup op6enito Slobodan i otvoren. Zenina se volja, zelja i potrebe visoko uvazavaju. Mi5nfld^j^o^s_trenutaka,_ukpjima_supUga, ima pravo o^ekivatTdTsuprug s njom Y_odi ljubav, a taj je popis bio i saitavnTdio keiube, obveznoga bra^noga ugovora. (Zena najeMe~hepoznajeMiSnu, ali jezacijelo dobro upoznata s tekstom vlastitoga bra^nog ugovora!) Posve odlufno ketuba odreduje i zenino pravo zahtijevanja naina provodenja spolnoga: odnosa prema njezinoj zelji. Muzu je zabranjeno bilo kakvo nasilno spoIno pristupanje supruzi, pristupanje pod utjecajem alkohola ili usred prepirke. Drzi se osobitom micvom, po^ivalnim^djelom, ako_se_sp_olni odnos_obavlja na dan Sabata, jer to je dan koji treba pruzati radost. Medutim, kabalisti su pokuali nametnuti pristup spolnome odnosu bez strasti, isklju^ivo radi stvaranja potomstva 1 velianja Imena Vjefinoga, ali u tome nisu stekli ved broj sljedbenika...

Braird je spolni zivot tofino odreden brojnim ogranifiujudm propisima o obrednoj Cistod zene, kojima je bit u potpunom suzdrzavanju od svakog, izravnog i neizravnog, pa i slu^ajnoga dodira tijekom najmanje dvanaest dana svakog zenina mjese&ia dklusa, kada~]e~2ena u sTa^u~obredne~heSsto(fe, nazvanome nidaTEfaSni bi drugovi tada trebali izbjegavati ^ak i istodobno njegovanje djeteta, pripravu obroka ili druge ku<^anske poslove, a izravno dodavanje bilo kakvoga predmeta je zabranjeno. U manje ortodoksnih vjernika, nespolni dodiri su dopuSteni ali nisu pozeljni. Drzi se da menstrualno krvarenje traje najmanje sedam dana, tijekom sljededh pet provjerava se i ustanovljuje prestanak krvarenja. Ukoliko se tijekom bilo kojega od tih pet dana provjere pojavi i najmanji trag ponovnoga krvarenja, brojanje podnje iznova... Prije obnavljanja spolnih odnoaja, zena se obvemomjesecnoj?bredno oCiSeuje zaranjanjem u mikve, obrednu^^k^ipEu. Tako'seTuzpretpostavku 28-dnevnoga dklusa, bracni sppjnTzryotjvodi tijekom Sesnaest dana svajcpga mjesecnog ciklusa. (U okolnostima kratfega dklusa ili drugih neredoviT:osti, broj godinjih dana dopuStenoga spolnog odnoaja vrtoglavo pada ispod 50 posto!) Pritom, znanost nam otkriva trinaesti dan ciklusa, upravo onaj kojim se brafini dodiri obnavljaju, kao prvi od samo nekoliko dana mjeseno kada zena moze zatrudnjeti! Prakti^no za one koji zele jo djece, manje privlacno za ostale... Nakon svakoga krvarenja sliCnoga mjeseenome, neovisno o uzroku (defloracija u prvome dodiru mladenaca, porodaj, bolest...), nuzno je zurno razdvajanje supruznika i, nakon prestanka takvoga stanja, odSc'enje u mikve prije nastavka braCnih odnosa. DapaCe, ukoliko se zena naalila s muzem govored mu da je trenumo za njega nedodirljiva zbog krvarenja a to nije bila istina, ona je ipak zbog toga u stanju nida, i nuzno joj je odSdenje uranjanjem u mikve prije nastavka branih dodira. Izvor ovih obrednih ogranifienja neupitno je u drevnom tabuiziranju zenskoga genitalnog krvarenja, no velika slozenost tih propisa nastala je i na temelju strahopotovanja krvi kao sjedista zivota. Tradidjski je nida, menstruirajuda zena, osoba koja moze mimo svoje volje biti opasna pa i kobna za zalihe hrane u kud, za obrednu clstodi posuda u kucanstvu, Cak i za muSkarce pored
201

200

kojih prolazi. Stoga se izmedu ostaloga, ortodoksni muSkarci uobifiajeno ne rukuju sa zenama. U suvreniCTiomerdfuStvtrrije'tko"de"koji"muSkarac otvoreno odbiti rukovanje, all veoma ortodoksni muSkarci, poput pripadnika hasidske sljedbe, doista na svaki nadn izbjegavaju rukovanje sa zenama. Zapravo, sam strah od kobnoga utjecaja mensrruirajuCe zene u meduvremenu se izgubio, a izbjegavanje rukovanja samo je njegov obiajni zaostatak, u danaSnje vrijeme tumaen izbjegavanjem svakoga dodira s bilo kojom zenom osim vlastite supruge.

_ rr , r . ,, 2idovstvu, uvijek 'ii^rfe,tfarja u^idovskome narodu 10 sedam proroica i .iene-vode, sve do

izgon iz rajsko:ab opasnbm/spol'c, i pored tradicij-

samo"-"

zidovskoga . Tako joj

os-

ina^U'danagnje vrisamajpreuzlma[, zldovske zene ., Iisje^unarodnim i(^ito\aitioriajj^unsi^pfJe\^h4Vbmen^ b~a^ v.fc;i^:c~2^^:^^^gpu/^^u^u-SUVremep(OmG

w^j^i^itedbrrj^vaf.^mQ^a^v^jiril,^ -,- ~>^-^-*. ^jetef 2idQVStyd|^epj6riO^Rufeir3^k6^tia oclgafa-ci)efiu^| ^g^^iKo^i^ ^uva^^a^Offiigl^ mcijk- r^-^- .".^^^-'.^"-rf^. .t UT^feab^^^da^c^^ _ . _ . _ .~~^1f jskiskradena^i 5a^piasma|raviBrtVg *^
n-j-r-l rr -.-H"^ T ^W T '

; Qfto'dS^tfWp^p iptKff-^

igVgotQVqf

^s^^..|SS4jkc ^koiwtsjgolajio^ena ne,mojr; ^brri^vjed^l^bi^TOd^^erslltmsadom..'.^ "" * "^kai^ti'MjQeti.^a^akne.lbw * -'^-- ^dolipi.. ^Jrojm^u^ if^mejHjOkaiS^f StS-4 ir
VJ-JIV'W/ ii|.d*i*|* ^ ^*-"T 4L^V^A''M'^*.V"***^' *X^ * *^^^*-Vfc^*-^ -****. +*fi .^-j-^f-^.^r -w r

^e^t ti^jTvo'^dmit" ^UntdicijsT<oJriie,';"

govara tradiciisKoi slici uzorne zene'. ...iinimii,.... t,-,>-***"* rrrT*>f*i-^s ^ Sv& od prve toivirapra"" <t.-Vi.' , ,
202

Propisi o m'dfl toliko su slozeni da su za praktiCne potrebe izlozeni u knjizicama opsega pedesetak pa i vige stranica. Najveciega dijela tih propisa strogo se drze samo u ortodoksnih (voded dtavo knjigovodstvo dopuStenih i nedopuStenih dana!), dok su u velikome dijelu suvremenoga zidovstva pali 2rtvom osuvremenjivanja svakidanjega 2ivota i zahtjeva za slobodom osobnoga odludvanja o najintimnijem dijelu zivota. Pored toga, u sve brojnijim mjeSovitim brakovima strogo drzanje propisa o obrednoj dstod zene gubi izvorni smisao Cuvanja obredne dstode muSkarca, koji je u vrijeme Hrama stupao pred samoga Boga. No, ortodoksni muSkarac i danas brizljivo cfuva tu obrednu dstoiu. Kap i u drugim podrufjima svakidagnjega tradicijskog zivota, slozen sustav pravila i odricanja zapravo je prije svega namijenjen dubokom osvjeStavanju svakoga zivotnog Cina. Stoga su ogranifenja najslozenija upravo u podruc203

jima u kojima je ovjek svakodnevno najugrozeniji iskuSenjima za postupanjem slicnome 2ivotinjskom: u hranjenju i spolnosti. Premda se trudnoca uglavnom doekuje s najvedom radoSdu, n^veti_diob!^aj:oyaiQhjogtai^ti broj djece. Medu_ tim, mnogi se ortodoksni rabinski autoriteti protive ogranicavanju radanja, prirodnome i umjetnome. Njihovi prigovori temelje se na zapovjednim rijecima iz biblijske knjige BereSit (Stvaranje, Postanak) 1,28 i 9,1: QedtifLs^ffinoziiellJ pravilu, veoma ortodoksni rabini dopuStaju izbjegavanje zatrudnjivanja samo ako bi zenin zivot trudnocom bio ugro^en, dok drugi to dopuStaju i u lakim sluajevima. No, ne zastupaju svi ortodoksni autoriteti neogranieno radanje. Prema Hilelovoj Skoli, ova je naredba ispunjena kada bragru par ima jednoga sina i jednu KHer; drugiauToTitetilirodriiri pnshfpa^ovore 6 hekoliko djece, a prestanak radanja osigurao bi se prirodnom kontracepcijom, odnosno suzdrzavanjem od bracnih odnosa. No, odustajanje od bracnih odnosa teSko je za provodenje a spolno se zadovoljstvo u braku istodobno drzi dopuStenim i vrijednim, dok porpxino^suzdrjavanje moze voditi izvanbracnome grijehu. Stoga se kacTpredmet dvojbe u praksjjSojitov^a samo izbor kontra_ a. Sve metodeVezane uz talmudski pojamrgsP ponje sjemena neUplmcT su z^EranjeTieT'k'ao'izravno suprotsta' v^anje Bozjim odredBamaL~StogTmsu dppusteni coitus interrup^wsjiijuporaba prezervativa. Optenito, primjena postupaka ogranic'avanji^ac'e<!a~od strane muSkarca nije dopustena ili mu je dopuStena samo pasivno a ne i aktivno, jer je naredba o plodenju i mnofenju dana prije svega muSkarcu. Stoga je 2eni qsj ta^ejQa_neusporediyo vea sloboda izbpra i aktivne prunjene razlidtih sredstava privremenoga pa i trajnog onesposobljavanja za zatrudnjenje. U starini je postojalo sredstvo Cija je receptura u meduvremenu zaboravljena, a nazivalo se a$om kprijenja, jer je bilo pripremano kuhanjem nekih biljaka ili njihova ^^rij^rya^Wrs^^'jejr^j.gJc oba spolaTrtcTbio je dopuSten samo zenama. (Stari su ga rabili i pfoHvTuBce" all;"zbog rijegoviE isvojstava, samo u oboljelih zena!) Suvremena medicina jo ne poznaje trajno sterilizirajute sredstvo koje bi se uzimalo na usta, no s obzirom na djelovanje i na^in uporabe, danas sejiciinojiaku_pjlulu dr2i srodnom da$i
204

te je mnogi rabinski autoriteti preporuuju radije nego ijednu drugu metodu, neovisno o mogucim medicinskim prigovorima takvoj odluci. O.uporab^dijafragme i takozvane spirale misljenja su razlifiita, ali nema otre osude. Medutirri, nije doEuSteno kirurkim zahvate^ frajno sterTHzrfati mugkarca ni enuJp^a^aJkruti|iyoHnje). Stoga msu~ddputene metode podvezivanja jajovoda u zene odnosno sjemenovoda u mukarca. (Za mnoge rabine Cak je upitna doputenost kirurkoga odstranjivanja oboljele zlijezde prostate, buducl da je jedna od sporednih posljedica i sterilitet, no vedna rabina takvu operaciju ipak dopuSta, s obzirom da je ouvanje postojetega zivota uvijek vaznije od zadnjanja novoga.) Opcenito, u dtavoj se problematici ograniCavanja broja porodaja kao temeljna odrednica uzima Bof ja naredba muSkarcu za plodenje i mnozenje, te zabrana rasipanja sjemena. Uz zadrzavanje u tim okvirima, vedna <5e rabina dopustiti braCnome paru slobodu odludvanja o broju zeljene djece. eruto drzi teSkim prijestupom, ali _ nije^ izjednagen_s umorstTOmApopelcacIalrioze biti i doputen7 U klasicnim zidovskim izvorima nema naf ela potencijalrie osobnosti zafietoga ploda, koja bi ga time pravno Stitila od namjernoga pobafaja. No, istodobno nema nadela prema kojemu bi zena mogla odluCivati o plodu u svome tijelu, ali ni pisane zabrane zenina izbora za pobaaj. Jedina referenca na pobafaj mo2da je u knjizi Izlaska 21,22, gdje se propisuje novdana odtema kazna c^ovjeku koji udarcem izazove unigtenje ploda trudne 2ene, a iznos odStete pripada suprugu, zbog gubitka potomka. Svo je tradicijsko zidovsko poimanje namjernoga pobaCaja odredeno takvim gledanjem na oca kao stvaratelja i vlasnika zaCetoga ploda, koji sve do rodenja nema vlastite osobnosti. U sluCaju izbora izmedu 2ivota majke i zivota djeteta koje se rada,JW^agj^ojpJsjuj^obyezu Cuvanja zivota rodilje,jpaj. na Stetu djetgtQVA^iy/'ta^w do tfenutka kada je ved dio njegova tijela izvan tijela majke. Tada ono postaje osobom i njegov se zivot ne smije ugroziti radi zaStite majdna Zivota. ykoliko je jnajdr^^ivot nepqsredno_ugrpzen trudnocom i prije porodaja, pobaCaj je obvezan i izjednac^iis bilo kojirn drugim nezeljeniih postupkom za spaSavanje 205

zivota, a dijete se pritom spasava ukoliko je mogue. Svi se autoriteti slazu da se pobaCaj mo2e u&niti samo iz najozbiljnijih razloga, iako se ne slazu u procjeni kada nastupa takvo stanje. Rabini uglavnom odobravaju pobacaj ako je trudnoCom ugroz5Tzenln^ivt5fl5tml^^^ zdravlje te akorposfojTTeSkartjeiBsnadeformacija~iri: mentalno osteenje ne"ro3enogiT3jefe"tarNe'ki dopuStaju:pbbaaj Ttf sIuffajuTTudncNJe "nastale^silovSyem7osobit6 u~slu6aju udate zene kada poCifutelj nije njezin suprug, ime se spreCava rodenje djeteta koje bi teorijski bilo potomak preljuba. Pobacaj kao metoda smanjivanja broja porodaja nije dopuSten, te se ne odobrava samo stoga Sto

||K^f&^kj Pll) i 1 i| iil }a ^i

mSSWrnma,

P^fPlMP;?8sliP^am^S^

" '^ervativnihtzal^dnica'prihvada hprnosek^ualnoga

predjeljenju, a naHo;je djelo

zafeto dijete nije zeljeno ili zbog siromaStva roditelja. Tako dopuStanjem pobacivanja zaetoga ploda u nekim zivotnim okolnostima, 2idovstvo duva tradicijske patrijarhalne vrednote, no rijetke su zivotne okolnosti koje bi zahtijevale takvu odluku. Optenito, zidovsko poimanje namjernoga pobaciaja stroze je nego u najveemu dijelu suvremenih druStava, a blaze samo od katolikoga pristupa. U4zraelu je na snazi zakon donesen 1977. godine, koji dopuSta poba^aj u sludaju kada je trudnoda nastala silovanjem ili incestom, pri trudnod maloljetnice, ako bi trudnojCa ugrozila duevno ili tjelesno zdravlje zene, te pri us207

206

tanovljenoj tezoj bolesti ill oStecenju ploda. Ortodoksni rabini protive se ovome zakonu. Za irunoge je pak parove problem neplodnost a ne pretjerana plodnost. Cesto im je jedina nada u rodenje vlastitoga djeteta postupak izvar^ejne_opk>dnje. U suvremenim rabinskim razmatranjima, Responsama, mnogo se raspravlja i o toj problematic!. Razlikuju se dya jpostupka: kada je sjeme suprugovo qdnosno^kadaje uzeto od drugoga davatelja. Oba su slucaja sporna za velik dio ortodoksruh rabina, ali vecina rabina opcenito pjiKvadapostupak u kojemu se rabi suprugovo sjeme. Prigovor nalaze u ubTn^eliom~pl>sT:upku dobivanja sjemena masturbacijom (koja je opcenito bau-bau zbog rasipanja sjemena), ali drzi se kako u takvom sluCaju zapravo nije nastupilo rasipanje sjemena buduci da se ono rabi za zaCinjanje zivota. Uporaba sjemena davatelja vecinom se odbija, djelomice zbog teorijskoga preljuba koji se time dogada a djelomice radi sprefavanja svake mogucnosti buducih brakova izmedu tako zacetih mectusobno nepoznatih polusestara i polubrace. Ova tehnologija opcenito ostaje upitnom i zbog mnogih nerijeSenih praktiCnih, etifikih i teoloSkih pitanja, jer joS nije rijeSeno izbjegavanje groteskno viSestrukih trudnoca niti je odgovoreno na dilemu Sto se dogada sa suviSkom izvan tijela zadetih ljudskih bica, ili to uiniti ako se netko od sudionika postupka naknadno predomisli... Probjejnaj^^jurogat-majky njihove djece teoloiki je lakSe rjeSiva alLJSiYQtnoJe^jpS slo2enija. No, buduci da je mnogo rjeda od izvantjelesne oplodnje, ne stvara vece praktiCne probleme. Ujzradu_pnpadnici zidovske zajednice mogu sklopiti pravno valjan brak samo sa zidovskim brafinim drugom, ali u raseljenosti visok'pbstbtak brakova je mjeSovit s pripadnicima drugih vjera, osobito u manjim 2idovskim zajednicama i u jako otvorenim zajednicama, poput vecine ameridkih zajednica^.2idovski je brak monqgaman, zajednica jednoga muSkarca i jedne~lei\e7nS5jeioj^pvih tridesetak stoljeca zidovske povijesti mukarac je smio imati" TesTo 61tvariv^loTTJzoT"zlo~^afrsu nalazili u zivotima praotaca i u Bozjoj zapovijedi muSkarcu neka se umnaza djecom. Duznost je dobre supruge nerotkinje bila (prema ugledujia du208

supj-ugu svoga muza, koja bi mu_mogla roditi djecu. No, u europskoyTaieljenosti, ria"^injelazu 10. i 11. stoljeca agkenaski rabin u njemafkome gradu Mainzu GerSom ben Jehuda (poznat kao Rabenu GerSom) zabranio je uzimanje vie zena istodobno, osim u slufaju kada muSkarac dobije suglasnost stotine rabina (to se u praksi rijetko trazilo a gotovo nikada ostvarivalo!). No, s obzirom da je Rabenu GerSom zabranu viSezenstva proglasio nakon zakljucenja svih obvezujucih svetih spisa, ona nije sveta niti zaSticena od promjene. Stoga se u Izraelu neke krajnje ortodoksne sljedbe u naSe vrijeme zalazu za ponitenje naredene monogamije i povratak patrijarhalnome viezenstvu. Oni ne uspijevaju zakonski provesti svoje prijedloge, ali u iznimnim slufajevima vjerski sud dopugta uzimanje druge zene. lakojejijekom posjjednjih godina nekoliko desetina -Iz19lica_p^ Glmmoga rabinajipbilo .tra^eno odobrenje, a svi su _sju^ajevij)zbiljno razrnojtreru prije nego je odobreno pravo na drugu zenu. Niti u jednome sludaju bradni se zivot nece odvijati utroje; naime u polovini slu^ajeva supruga mentalno nije bila sposobna shvatiti znadenje razvoda te joj nije mogao biti predan jgf,_dpkument o razvodu prije cijeg primanja razvod nije pravovaljan,inil)slalima supraga nije bila dostupna radi uruenja geta. ,2idovski se brak mo2e_razvesti, premda bi pogrijeSio onaj koji bi mislio da je postupak razvoda u praksi ostvariv lako ili zbog nedostatnoga razloga. Tri su Skole ved u starini odredile razliclto stroge preduvjete za zahtijevanje razvoda. Skola rabi^ na amaja zabranjuje_razvpd osim u sludaju zenina preljuba, TcadlTJe^uprug duzan razvestfse Cak i ako to ne zeli; Skola rabina Hilela_dQp_uta,trazenje_razvoda kada je zena zbog nekoga razloga nepodobna kaq supruga (u Sto spada i njezino nedostatno kulinarsko umijece!?); a^samo jkola rabina Akive doputa muzu razvesti se od supruge jednostavrtolitbga to je nagab drugTrKojaTrmr^vifC^dHli^ Akiva medu rabinima nema mnogo pristalica...) Zenina je bezdjetnost tijekom deset brafnih godina takoder doputen razlog za razvod. PraZP-tralenja razvoda pripada^amo muSkarcu, a postupak lazvqda yodGl^pre J bet ^om^eisHm _su9bm75ucl ce pokugati pomirbu bracnih drugova prije nego pocne postupak raz209

voda, a i nakon okonanja postupka pokuSat ce ih joS jednom nagovoriti na ponovno sklapanje razvedenoga braka. Ukoliko pomirba ne uspije, zeni ill njezinu predstavniku urufiuje se get^ dokument o razvodu. On je_jx>put^Jcetebe, bra^noga ugpvora, napisan aramejskim jezikom i unikatan je, te se u sluaju njegoya gubltka ne moze izdati duplikat. Tek doslovnim stavljai^enT^g^ajujgnlne rukeTTli ruke njezina^redstavnika) brak je razveden, a oba supruznika mogu nakon toga stupiti u novi brak. Zena mora prihvatiti get i ako se protivila razvodu, all svojedobno su aSkenaske 2ene bile zastiCene od razvoda protiv svoje volje odredbom iz 11. stoljea pripisanom Rabenu GerSomu. Nakon razvoda, muz je duganisplatiti 2em izdrzayanje unaprijed odredeno obveznim_bjraCnim ugovorom. Premda je nakon razvoda ppcenito moguCe (i pohvalno) sklopiti novi brak s bivsom suprugom ili drugom zenom, kohen. hramski sye6e-_ nik^potomak Mojsijeva brata Aharona (Arona), nije smio sklopit[ brak s razyedqnnrri .pnnrq^p^'ga1lcjnjj; vlastitom, ako bi tek nakon razvoja_poj^dgiLpomirbu^-Budud da se do danas u mno"girn obiteljima uvaloza pretka koji je bioJ^ien_(tQ,odaju prezimenaJKohen, ^phen,Kpn, Kogan i slifina), pjDsjupalLrazvoda takvoga mukarca_dujije i jslozeniji, kako bi se pruzilo dostamo mogudnosfa za pravodobnu pomirbu. Opjlenito se razvedenoga muSkarca ne ohrabruje na brak s razvedenom ienqm kojoj je bivSi mu2 joS ziv, jer dr4rse~dal3i time Ceriri due bile u jednoj branoj postelji: suprug, supruga i njihovi prijaSnji supru^nkl Premda zena zakonski nije ovlastena traziti razvod, ona ^srruje_^erskome_sudu, bet dinu,.jjputiti, podnesak na temelju kojega sud mo|e udniti pritisak na njezina mu2a kako bi on tralio razvod. Supruga to moze traziti samo u siuCajevfma~kada se br^kjje^ioie^iorrnalno ispunjavati zbog tjelesne mane mu2_a ili^kada neizdr&vo pati zbog njegova loSeg ponaanja, (koje doista mora biti u2asno da bi ga sud prihvatio kao opravdan temelj njezina zahtjeva!). Cak i tada suprug mo2e odbiti podnoSenje zahtjeva za razvod. U starini su se primjenjivale odredbe prema kojima je sud mogao HKvbga muza dati gjbati dok mozda ipak ne promijeni misljenje, no u suvremenosti, premda sud moze udniti razlidte^pritiske na muza, nemoguce ga je natjerati na davanje razvoda ukoliko on to ne zeli. 210

Zbog pravne nemogufrtosti zahtijevanja razvoda, zena se mote nad u veoma teSkome polozaju. I pored rabinskih zabrana i opomena, muzevi ponekad piju, nasilni su, nemarni, rastroSni, bludnici ili kockari... i ne zele se razvesti. 2eni ostaje samo pokuSati sudskom pomotu nagovoriti muza na davanje razvoda. Ako godinama 2ive odvojeno, ona se ne moze udati ali on, uzj^bjnskja jsujjl^^ ozeniti. UkoliEoTrTe bi dobio rabinsku suglasnost i sklopio novi brak, njegova djeca rodena u novoj vezi bit e vjerski punopravna a on sam nede biti rnoralno osudivan. Istodobno, njegova^je supru^a^grema vjerskome zakonu preljubru'ca ako^a mu^evljeva zivota udeji novu vezu, a niezina_djeca rodena u takyoj vezi su mamzerim (potpmci preljuba, bastardi) te ne u^ivaju punu vjersEufavj}Opjravnost:U praksi, sud takvoj zeni pomaze nagovarajud supruga da joj dade razvod, ali Cesto ne uspijeva. S obzirom da je u raseljenosti u takvim slu^ajevima zeni najeSe mogu(ie dobiti gradanski razvod, najveti dio takvih problema dogada se u Izraelu, no i zeni koja ne zivi u Izraelu ostaje problemati^an vjerski status preljubnice a njezinoj djeci status potomaka preljuba. ponekad mu|_napusti 2enu bez traga o sebi, smrtno strada na putovanju ili u ratu i ne moze mu se ui u trag, te se godinama ne zna je li ziv ili mrtav. Takva napugtena 2ena nalazi^e u pravnpme poloiaju nazvanome aguna (vezana). UkoTiko je smrt pretpostavljenim uzrokom nestanka supruga, P2S^n2J^^PM?rbiLQTk^jkavrdQkaz ili svjedoka, kako bi sud zenu sluzbeno oslobodio praynoga polo^aja aguna i proglasio Je udovicom (almond). Budud da je pomaganje takvoj 2eni micva, poKvalno djelo, u neupitnim je smrtnim sluajevima dostarno svjedoienje bez materijalnih dokaza, pa i svjedo^enje same zainteresirane zene. Brojni su se takvi slufajevi pojavljivali prije viSe desetljeia, nakon zavrSetka Holokausta, no u danasnjid je najces^e u pitanju namjerno naputanje supruge i zlonamjerno zatiranje tragova. Ako ne mogu dokazati suprugovu smrt^flgwnof (vezane zene) i njiKova djeca zaeta nakon suprugova nestanka nalaze se u jednakome pravnom polozaju poput 2;ena koje 2ive odvojeno od mu2a, te njihove djece iz izvanbraifihe-veze. Istodobno, mukafac kojega je 2ena netragom napustUa, _nio|e dobTti rabinskp doputenje za novi brak.
211

Jedan oblik zidovskoga braka danas se viSe ne primjenjuje, a ostvarivao se u vrijeme prije nego je monogamni brak postao obveznim odnosno uobiajenim. Tpjejfkwm, leyiratski brak Ukoliko bi suprug umro prije nego bi u braku imao djece, nje-^ iI]jr^ udovicu (neo'vfsno o tomejej^ei ozenjen), te djecuiz toga braka podid kao pOkojnikbvu djecu, kakb bi podigao kutu brata svojega (Ponovljeni zakon, 25)7Prvp^mukq dijete iz toga braka nazivano je pokojnikovim imenbm, a kabalisti su vjerovali da je u njemu rein-

" karniran sam pokojnik, ^ija duSa nalazi spokoj tek rodenjem toga sina. Ova je obveza bila duboko poStovana. Odbijanje je bilo mogude no smatralo se najve^om uvredom i povredom dobrih obiaja, a sama zena naprosto nije imala izbora. Erat ili najbliglrodak bijj. slu^aju odbijanja leviratskoga braka bio dularipied_syjedocima s udovicom obaviti postupak halica, kojim se slu^beno potyrduje udpvifiino pravo udaje za drugoga mukarca^T)o_danas_prigodom postupka halica, udovica pokojni^Eovu^bratu izuva cipelu i pljuje pred njega. Izvorno, ovo je bio obiaj ponizavanja muSkarca koji ne zeli poditi kutu brata svojega, a danas se, s obzirom da se leviratski brak yie ne provodi, obavlja kao simboli^no zadovoljavanje tradicije. I sam je oekivani Mesija prema tradiciji potomak leviratske bra&ie veze, budud da te on biti roden kao potomak braka opisanoga u biblijskoj knjizi o Rut izmedu pobozne preobra^enice Rut i Boaza, bliskoga rodaka njezina preminuloga supruga. Nakon sramotnoga odreknu^a od duznosti leviratskoga braka pokojnikova najblizeg rodaka, Boaz je kao prvi sljeded pokojnikov rodak prihvatio Rut za svoju suprugu. Tako tradicija prepoznaje Mesiju kao potomka brafne veze ved ostarjeloga Boaza i do tada neplodne Rut, izdanak veze Sto je nastala udovoljavanjem du2nosti a ne strasti.

Smrt i posmrtni obicaji

Smrt jejstodobnq i kljud fivota. U zidovstvu se drzi da je upropaSten i greSan onaj dan koji nije proveden mudro; a mudrost se stjef e tijekom godina. Da bismo osjetili prolazenje vremeria, odnosno stjecanje mudrosti, nai dani moraju biti odbrojani. Za Zidove je prirodna smrt qd starosti ili bolesti naravno a ne tragino okondanje zivota. Zidovstvo vjeruje u uskrsnude,jio ne naglaSava ga, jer se micvoi (duznosti, zabrane i zapovijedi) treba]u~izvravati z6og"Bozje ljubavi a ne radi nagrade ili zbog straha od kazne. Cvrsto s^ vjeruje u olam~ha.JMa Jbududsvijet), ali ne razmiSlja se mnogo o njemu. ~" KadaThastupe posljednji dani jedne osobe, ukoliko umiruci teko pati dopuSteno mu je davati analgetike i druga omamljuju<ia sredstva, no nikakav dn aktivnoga ubrzavanja smrti nije
212

213

dopuSten, a ako je primijenjen smatra se umorstvom. No, istodobno, nije dopuSteno mudti umiruega primjenom tehnoloSkih dostignua koja umjetno produzuju 2ivot, te se iskljudvanje pomoduh medicinskih uredaja u slufiaju teSkih patnji i bez nade u oporavak ne smatra umorstvom i dopuSteno je. Ovako je propisano prema odredbama iznesenima u prirudiiku za svakidaSnji zivot, Sulhan aruh (Prostrt stol), koji odreduje da niSta ne smije biti udnjeno za skradvanje bolesnikova zivota ali se smiju ukloniti okolnosti koje spreCavaju njegovu duSu pri odlasku iz tijela u trenucima zavrSetka zivota. U vedm zidovskim zajednicama (a ranije u svima) djeluje Hevra KadiSa, dobrotvorna Sveta Udruga, koja skrbi o umirudma i umrlima. Clanovi su Cesto uglednici zajednice, pobozni muSkarci i zene predani sluZenju bliznjemu. Oni danonoGno borave uz umirucega (muSkarci i zene - prema spolu umiruega) pazed da posljednjim dahom izgovori rijed molitve S'ma Israel - Cuj Izraele, temeljni iskaz vjerovanja u Jednoga Boga. Ukoliko umirud nije sposoban izgovoriti ove rijed, danovi Hevre KadiSe udhit ce to umjesto njega ili nje. Prije toga, ako je bio sposoban za torispovjedio je grijehe i oprostio se s bliznjima. Nakon smrti, tijelo se polaze na pod. Neposredno nakon nastupanja smrti, nazoini zaderu svoju odjecu, govored: Baruh Dajan ha-Emet (Blagoslovljen Pravedni Sudac), Sto je znak utjehe i pomirenja s Bozjom odlukom. Ni u jednome trenutku nete tijelo biti napuSteno a svije(5a gori pokraj pokojnikove glave. Tijelo je pokriveno crnom tkaninom i okrenuto licem prema vratima, kuda de biti izneseno na svoj posljednji put. MuSki danovi Udruge opremit 6e tijelo muSkarca, zene de opremiti zenu. Svaki je pravi vjernik veii priredio najjednostavniju bijelu platnenu odje5u u kojoj e biti pokopan. Ako odjeda nije bila pripremljena priskrbit 6e je danovi Udruge ili rodbina. Mukarac moze biti pokopan sa svojim talitom - molitvenim alom, kojem se odreze dio resa kako viSe ne bi bio kaSer (obredno ispravan). MuSki danovi Udruge priredili su u podrumu sinagoge najjednostavniji kov^eg od neobradena drva. Ovakav koveg odreden je za svakoga, neovisno o njegovom bogatstvu ili siromaStvu, jer u smrti su svi jednaki i smjerni pred Bogom. U posve ortodoksnih kovfeg sluzi samo za noenje tijela do groba, u koji se tijelo spuSta bez kovCega,
214

umotano u plahtu. Nije dopuSteno otvaranje kovfiega radi jo jednoga, posljednjeg pogleda na pokojnika. Pogreb se obavlja u nazodiosti danova udruge Hevra KadiSa. Niti u jednom trenutku ne smije u poslove oko opremanja pokojnika ili pogreba (ukljudujuei i kopanje groba) biti umijeSanabikrkojaplaCena osoba. Tljekomnoenja kov^ega do grobIja rabin ili predmolitelj pjeva obredne napjeve. Povorka nekoliko puta zastaje i iskazuje bol za pokojnikom. Odrzi se oprotajni govor u kojem se spominju pokojnikove zasluge, ako ved nije odrzan u pogrebnoj kapeli. Mugkarci pomafu zasuti grob zemljom nakon Sto pokojnikovi najblizi bace po Saku zemlje na lijes odnosno umotano tijelo, dme se simboliCno odvajaju od pokojnika. Na samome groblju najbliza pokojnikova rodbina <5e si kao vanjski znak zalosti zaderati odjedu (obi^no na ovramiku), to se naziva kirja. Nogenje crnine ili drugih vanjskih znakova osim razderane i stare odjee prema vjerskim odredbama nife dopuSteno. Radi iskazivanja duznoga po5tovanja tijelu preminuloga, pogreb se obavlja Sto je ranije moguie. Sprovodi nisu dopuSteni na Sabat i tijekom prvoga dana viSednevnih blagdana. Mogu se obaviti drugoga dana blagdana, ali bez nekih inaCe uobifiajenih obreda (bacanje zemlje na lijes, kirja, nadgrobni govor) koji se smatraju djelamostima te su na blagdan zabranjeni. Ako se sprovod mora obaviti na dane malih blagdana Tu biS'vata, Hanuke i Purimn (kada je dopugtena melaha, djelatnost), ne smije se odrzati nadgrobni govor, jer u te se dane ne smije tugovati. Kremacija, premda giroko primijenjena u reformiranim i sve viSe u konzervativnim zajednicama, odbaf ena je kao neprilidia i kao zapreka uskrsnutfu. Stoga se u slufaju kremadje vjerska sluzba provodi samo prije samoga kremiranja, a Cak i tome se ortodoksni rabini protive. Vjerski obred uz polaganje urne uppde nije dopuSten. Drzi se da fe pokojnik mirujud Cekati Bozju presudu, koja Ce biti ostvarena u vrijeme dolaska Mesije, u olam ha-baa (budutemu svijetu). Pravedni i pokajani de vjefno ziyjeti s Mesijom u sred, a zlodnci t^e zauvijek nestati, no pojedinostima o tijeku Cekanja presude zidovstvo se malo bavi. U domu ozalo$enih, sva su zrcala odmah nakon nastupanja smrti zastrta crnom tkaninom. Kao Sto se vjenanje slavi 215

tijekom sedam dana radosti, tako su i ppkojnikovi najblizi u stanju duboke ozaloScenosti tijekom sedam dana nazvanih stoga Siv'a - sedam. Tijekom toga razdoblja, ozaloSceni izbjegavaju sjedenje ili sjede na niskim jednostavnim stolcima. U starija vremena tijekom Siv'a kreveti i naslonjad iznoSeni su izvan doma zalosti. U domu zalosti se ne kuha. Uzima se koliko je najnuznije od hrane Sto je donose susjedi i prijatelji, osobito jaja i lecu, tradicijsku zalobnu hranu. MuSkarci se ne briju a tjelesna dstoca se svodi na najmanju mogudi mjeru. OzaloSceni odijevaju samo staru i nedstu odjecu. Ukucani su bpsi i nikamo ne izlaze iz kuce. Ne primaju posjete, ne izmjenjuju cestitke bilo kojim povodom. Bradu dodiri nisu dopuSteni. U prvo vrijeme najdublje boli rie iskazuje se ozaloScenima utjeha, jer drzi se da im u tim trenucima nema utjehe, a naSe rijed mogu samo smetati. Kasnije se kazuje: Tenuhanu min ha-Samajim (Neka bi vas Nebo utjeSilo). Siv'a je za ozaloScene istodobno teSuva (pokajanje), a zavrSava uzdizanjem Bbga^i njegpva dara, 2ivPta. Ukupno se za pokojnikom zali mjesec dana, osim za roditeljima, za kojima zalost traje gpdinu dana. Jednbmjesecno razdoblje zalosti naziva se S'loSim, podnje odmah poslije pogreba, a Siv'a je njegov prvi tjedan. U vrijeme S'loSim ozaloSceni ne pribivaju nikakvoj proslavi, ne kraterkosu" hiti bradu, ali nakon Siv'a vise nisu u razdoblju najdublje zalosti, pripravljajud se za povratak uobicajenome zivotu. Nakon razdoblja od 30 dana S'loSim, vjernik je duzan posvetiti se zivotnim zadacama. Nepobozno je preputati se dubokoj tuzi nakon propisanoga razdoblja zalosti. Samo zalost za roditeljem traje godinu dana. Djeca izgovaraju KadiS svakoga jutra i veieri tijekom jedanaest mjeseci, a u sinagogi se drze onih koji su i sami pretrpjeli takav gubitak. Za to vrijeme ne posjeiuje se mjesto pokopa, jer rane su jos svjeze i nije ih pozeljno produbljivati. Nakon godinu dana postavlja se nadgrobnik. Od tada djeca e roditeljima davati takozvani jarcajt (jidiS: obljetnica smrti prema zidovskome kalendaru) i sjeiat e ih se s postovanjem do kraja zivota. Uz spomen roditeljskoga imena re<ii 6e: zihrono I'imaha (za oca) i zihrona I'ivraha (za majku) - blagoslovljena bila njegova/njezina uspomena. Jarcajt je dan teSuva (pokajanja) za djecu umrloga. Svijeca ili uljanica gori u domu tijekom 24 sata, od veceri do veceri na dan 216

pokojnikove smrti prema zidovskome kalendaru. (Dan smrti prema gradanskome kalendaru ne obiljezava se.) Pokojnikova djeca poste najmanje pola dana, pribivaju sluzbi u sinagogi i izgovaraju molitvu KadiS, citaju Toru i daju dobrotvorne priloge. U subotu prije i poslije jarcajta treba pribivati sluzbi u sinagogi, a muSkarci su pozvani citati Toru pred zajednicom. Jednom pokopano tijelo nije dopuSteno otkopati i premjestiti, osim u osobito rijetkim opravdanim slu^ajevima. Svaki pokojnik ima svoj poseban grob: kao Sto smo se sami rodili, sami cemo se vratiti u tijelo zemlje. Nadgrobnik treba biti od jednostavnoga ali otpornog kamena, s uklesanom hebrejskom skracenicom rijeei po nikaver - ovdje podiva, te hebrejskim akronimom recenice: Neka njegova/njezina dua bude spojena sponom zivota. Nadgrobnik treba zabiljeziti i 2idovsko ime pokojnika i datum smrti prema zidovskome kalendaru, da bi sljedeci naraStaji mogli pokojniku davati jarcajt u slucaju da mu nestane nasljednika. Na starijim (a ponekad i novijim) nadgrobnicima nalazimo uklesane razlicite simbole koji predstavljaju pokojnikovo zanimanje ili podrijetlo (ruke u polozaju svecenickoga blagoslova, golubica, znakovi zanata i slicno). Na zidovskome groblju ne sadi se cvijece, vec ono mjestimice izraste divlje medu grobovima. Na grobove se ne nosi niti rezano cvijece vec svaki posjetitelj ponese malen kamen i polozi ga na nadgrobnu plocu, a taj kameniic ne smije biti uzet s drugog groba. Ne smije se tijekom posjeta groblju stajati na grobove vec se treba provuci prostorom medu grobovima. Ne smije se kidati cvijece Sto je samoniklo izraslo na grobovima, ali cvijece Sto raste oko groblja, gdje nema grobova, smije se otkinuti i ponijeti kao uspomenu. U talmudska yremena posjedvalo se grobove tijekom svih dana postova. Kasnije se upbicajilo posjedvati grobove na TiSaa be-av, te u danima prije Ro$ ha-Sane i Jam Kipura, te na jarcajt roditelja. Uz posjet groblju daje se dobrorvorni prilog. Nije dopuSteno razvijati navadu cestog posjedvanja grobova (osim u navedene dane) jer zivi se trebaju posvedvati zivotu. Premda je sve Sto podsjeca na caranje zabranjeno, dopuSteno je pri posjeti grobovima velikih pravednika ostavljati na njima papirice s ispisanim zeljama, kako bi posjeceni pokojnici urjecali na Bozju odluku o ispunjenju zelja poboznoga posjetitelja. Takoder je dopuSteno pa i pohvalno posjedvati grobove roditelja cesce nego 217

je propisano. Nakon napuStanja podrucja groblja obvezno je oprati ruke, budud da se ovo poStovano mjesto drzi istodobno i obredno necistim. Stoga nije dopuSten posjet groblju onim 2idovima koji su potomci kohena - svecenika, jer oni ne smiju imati dodir s grobljem ili mrtvim tijelom (osim tijela svojih roditelja). Ova se zabrana u praksi danas vie ne poStuje, osim u veoma ortodoksnih. Na posljednje dane hodocasnih blagdana i najom Kipur u zajednici se drzi obred Mazkir. To je dan sjecanja na pretke i umrle srodnike Clanova zajednice, kada se naglas izgovaraju imena pokojnika. U sefardskim zajedrucama, a u novije vrijeme i u nekim aSkenaskim (odnosno mjeSovitima, kao Sto je primjerice zagrebaCka), dtaju se torn prigodom i imena pokojnih rabina zajednice. Uz ovakve zalobne obiaje, drzi se da ce se ozaloceni brze utjeSiti i ponovno ukljufiti u zivot zajednice, jer iako je smrt u zidovstvu naravan dio zivota, osnovna je zadaca zivih radovanje zivotu, jer zivotnom se radoScu Bogu iskazuje tovanje.

KRUG DODIRA: ODNOS S DRUGIM ZAJEDNICAMA Zidovstvo: jedan od korijena dviju velikih objavljenih religija

KrScanstvo i zidovstvo
KrScanstvo je danas religija oko jedne milijarde i devet stotma tisuca ljudi; vise od jedne tredne danasnjih stanovnika planeta Zemlje su krScani razlidtih usmjerenja. Korijen krScanstva, koje se hebrejski naziva nacrut - nazarenstvo (prema gradu Nazaretu), sastoji se od dvaju velikih ogranaka: jedan se napaja iz 2idovstva a drugi iz grCko-rimskoga svijeta. Temeljna knjiga krg(5anstva, Biblija, sastoji se od krgcanskoga prijevoda Tanaha,
218

219

nazvanoga Starim zavjetom (Savezom) i od Novoga zavjeta (Saveza), izvorno krscanskoga spisa. Protestantska usmjerenja prihvacaju izvorni hebrejski oblik starozavjetnih tekstova, pruzajuci ih istodobno svojoj zajednici na narodnim jezicima, dok je u ostalim krscanskim usmjerenjima u uporabi donekle promijenjen odnosno prilagoden tekst. Povijesno, krscanstvo ima izvoriSte u uvjetima rimske vlasti u zaposjednutoj pokrajini Judeji, gdje u to vrijeme izbijaju ustanci i pobune a traju i razliciti rnisticni i mesijanski pokreti i sekte. Jedna od njih je i sekta Esena, koju se opcenito drzi protokrScanskom zajednicom. Nakon smrti kralja Heroda, 4. godine prema krScanskome raunanju vremena, pokrajinom Judejom je zapovijedao niz rimskih namjesnika - prokuratora, ime je nestao i sam privid neovisnosti. U jednome od valova pudkoga nezadovoljstva zbog toga, zaceo se korijen krscanstva, pokreta sto ce postati jednom od velikih svjetskih religija. Sredisnja osoba krSdanstva jest Isus Krist, hebrejskim imenom Jesua ben Josef, Isus sin Josipov. Kao povijesnu osobu ne spominju Isusa ni rimske kronologije niti zidovski autori toga vremena (tekst u Josipu Flaviju kasnija je interpqlacija). Stoga kao izvorno svjedoenje o dogadanjima oko Isusa ostaju samo krScanski tekstovi. Ukoliko je Isus bio povijesna osoba, tada se iz krscanskih svetih spisa i povijesnih clnjenica o Judeji toga vremena moze zakljuclti da je bio Zidov, uen ovjek kojega sljedbenici nazivaju udteljem - rabinom, osobito sucutan, pristalica farizejskoga shvacanja iidovstva (za razliku od saducejskoga), upoznat s grCkim filozofskim pdtmanjima, koji se mozda stavio na elo jednoga od pobunjeniCkih pokreta te bio osuden i pogubljen razapinjanjem na kriz, Sto je bio uobicajeri naCin rimskoga kaznjavanja osoba bez rimskoga gradanskog prava. S obzirom na tekstove Evandelja, moguce je i da je Isus sebe, u tome vremenu bez zidovskoga kralja, zelio proglasiti kraljem, ili su ga pak kraljem 2eljeli proglasiti njegovi sljedbenici. U okviru toga nije nebitno sto ga krScanska tradicija u njegovu Ijudskome oblicju prepoznaje kao potomka roda Davidova, roda zidovskih pomazanih kraljeva, iz kojega treba do<5i Mesija. Potpuno pdstupanje od ^idoYstya nastaje tek tvrdnjom da je Isus sin Bozji, jer zidovsrvo - vjerujud da je Bo2ja priroda ljudskome
220

umu i tijelu nedostupna - odbija vjerovati u moguinost bozanstvenosti bilo kojega fevjeka. Kako bilo, povijest Isusovih sljedbenika i zidovska povijest razilaze se od pojave Isusa (zapravo, malo kasnije: od svetoga Pavla...). No zidovski dio krscanskoga temelja je neupitan, a oCituje se u svim dijelovima krs^anske prakse, u krScanskome kalendariju, u temeljnim vjerskim na^elima a Cesto i u drustvenoj strukturi. Mnogi su krs<ianski motivi preuzeti iz zidovstva i brojne su usporednice zidovstva i krscanstva. U krStanstvu je simbolika kruha i vina, preuzeta iz zidovstva, ak i jaa od one izvorne. Zbor svetenika na Celu s biskupima kao komunikacija izmedu naroda i Boga odraz je, najvjerojatnije, one strukture koja je u vrijeme nastanka krscanstva jo postojala u jeruzalemskome Hrarnu. Molitve, pa i osnovna Ode na, izrazito podsje<iaju na zidovske molitve. Naelo Ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe izvorno porjeie iz zidovskih osnovnih na^ela. Opdenito, nafiela pravne zajednice oplemenjene humanim odnosima medu njezinim pripadnicima, koje krScanstvo osobito naglasava, izvorno potjeCu iz Deset Bozjih zapovijedi te iz Tarjag micvot (613 zapovijedi i zabrana), sto su ih 2idovi primili na Sinaju. Pa i sam Isus izjavljuje u Evandeljima da nije dosao ukinuti vec ostvariti Zakon, a za njega to je mogao biti samo sinajski zakon, Tora. Krs(5anstvo slavi Isusa u njegovoj bozanskoj osobi kao Kralja nad kraljevima, vladara zivota i smrti, poput zidovstva koje Boga slavi na slian na&n. Stoga kr<5ani osjetaju svoju zajednicu poput novoga Naroda Izabranog, onoga u kojemu se dogodilo ispunjenje zidovskoga Saveza s Bogom. Obje religije zahtijevaju obozavanje samo Bozje osobe, no ostra se razlika javlja umnozavanjem Bozje pojavnosti u krsdanstvu na tri dmbenika: Boga Oca, Svetoga Duha i Sina, Isusa Krista, dok je jedno od najbitnijih nafiela zidovstva Bojjag'edinstvenost. (Dodatni problemi nastaju unutar krdanskih sljedbi, medu kojima je glavni teoloski uzrok raskola upravo neslaganje uvjerenja o prirodi triju Bozjih dijelova.) U krgcanstvu je proglasavanjem svetaca dolo do daljnjega umnozavanja osoba koje treba dastiti, dok zidovstvo ne poznaje svetaca. No, u praksi, iako je kult svetaca u zidovstvu nepoznat, i medu Zidovirna je razvijeno hodofasce na grobove vie znamenitih osoba i nn 221

druga sveta i znamenita mjesta, to priblizava zidovske obicraje kr$anskome Stovanju svetaca. Istodobno, neupitan je utjecaj Hanuke, blagdana svjetlosti, na krScanski blagdanJBozk;, jer zidovski su mistici u svjetlosti Hanuke vidjeli i svjetlo Mesije, a u kr$6anstvu Isusovo je rodenje istodobno i rodenje Mesije. S krSdanske se strane esto postavlja pitanje: zaSto Zidovi nisu prihvatili Isusa kao Mesiju? Medutim, sa Zidovske strane promatrano, to je pitanje pogreSno postavljeno, te se na njega i ne moze odgovoriti. Naime, prema svemu opisanome u cetiri Evandelja (grki: radosne vijesti) Novoga zavjeta, Isus je, kratko i grubo refieno, vlastitom voljom istupio iz zidovstva nijeduti neka od njegovih osnovnih nafela. On porie prehrambene propise, Sabatno mirovanje i druge temeljne postavke. Neizravno

dopusta da ga se smatra Mesijom, sto ga istodobno za praktine i neromantic'ne zidovske suvremenike ini laznim mesijom. Njegovi su suvremenici vidjeli da lav nije mirno legao pored janjeta u nanovo pronadenom rajskom uzitku vegetarijanske prehrane, da mafevi nisu prekovani u plugove... a u Mesijino vrrjeme sve bi se to trebalo dogoditi, kao znak njegova dolaska. Zidovstvo drzi da e Mesiju najaviti ponovni dolazak proroka Elijahua (Ilije), dok krSanstvo istodobno tumai djelovanje Ivana Krstitelja kao najavu Mesijina dolaska, spajajud ta222

ko zidovsku nadu u njegov dolazak s krs^anskim vjerovanjem da je to Isus... No, Zidovima je nezamislivo kako bi bet din zidovski vjerski sud - mogao suditi Isusu u vrijeme Pesaha (blagdana tijekom kojega je sudenje, kao i svaki drugi rad, najstroze zabranjeno), a i novozavjetno navodenje obifaja puStanja jednoga zatvorenika za blagdan Pesah u zidovskoj povijesti nije poznato. Uz to, 2idovi nisu mogli povjerovafi u Isusa kao Mesiju jer vjeruju da e Mesija, premda neupitno ^ovjek, biti iznad ljudske patnje, umora i boli, a Isus je patio i trpio bol. No, svi su dokazi, prozivanja i uvjeravanja s bilo koje strane posve nepotrebni i sluze samo nerazumijevanju i loirn odnosima medu pripadnicima zidovstva i krSdanstva. Sa zidovske strane odnos prema krgc'anstvu je jednostavniji, jer rabini uglavnom uopde o njemu ne razmiSljaju. Ono nije predmet njihovih dvojbi, a u Talmudu i drugim rabinskim spisima malo ga se spominje. Spasenje, kao srediSnji motiv krgcanstva, nije bitan motiv iidovstva. SrediSnji motiv zidovstva jest Tora, a ono Sto se ne moze spoznati u okviru Tore i goleme literature njezinih tumaenja nije predmetom dubljega prosudivanja, pa tako ni krgcanstvo, niti Isus. PoStivanje tih dnjenica jest temelj za uspjeSan dijalog. Dakle, Cini se da dijalog moze biti utemeljen tek odustajanjem od kristocentri&noga poimanja svijeta, odustajanjem od svakog nastojanja krScana za prosvjetljivanjem 2idova pokrStavanjem. Tijekom posljednjih desetlje^a dvadesetoga stoljeia sretno biljezimo upravo takve pomake. Sva krScanska usmjerenja (prije svega katolifko i razliCita protestantska, manje pravoslavno) bilo rijedma bilo novim prisrupom pokazuju da su napustili okrivljavanje 2idova za smrt Isusa Krista, zelju za proSirivanjem krStfanstva na 2idove i potrebu za prozivanjem i popravljanjem 2idova nametanjem krS(5anskoga pristupa. To daje nade u nastavak i proSirenje dijaloSkih razumijevanja i dodira, kao jedinoga puta ka ljubavi putem nestanka nerazumijevanja i mrznje i putem uvazavanja razlifitosti. Osobito je Katolika crkva u posljednja tri i pol desetljeca djelatna u smjeru ljubavi prema 2idovima i ukidanju predrasuda, te je zidovski narod razliitim dokumentima i izjavama pred sam kraj drugoga tisudjea prvi put u dvadeset stoljecfa postojanja krscanstva prihvacen kao stariji brat.
223

Islam i zidovstvo
Nekoliko stoljea nakon pojave krsanstva, u 7. stoljedu, u blizini izvorista zidovstva i krS<f:anstva, nastaje islam. Danas islam ima vise od jedne milijarde pripadnika. Od sarnoga poCetka nastaje kao religija utemeljena na jednoj knjizi, dok su zidovstvo i krsanstvo nastali prije nego su kanonizirane njihove temeljne svete knjige. Ta je sveta knjiga islama Kur'an, a muslimani, islamski vjernid, ne spominju ga bez pridjeva: asni. Kur'an je temeljna knjiga islama, ono sto je izvan njegova okvira istodobno je i izvan islamskoga okvira. Sredisnja osoba islamske religije jest prorok Muhamed kojemu je, prema islamskoj tradiciji, Alah (Bog) izdiktirao cijeli tekst te knjige podijeljene u poglavlja, sure. Odnos muslimana prema proroku Muhamedu slian je odnosu Zidova prema Mojsiju, budud da obje religije nijeu svaku pomisao na bozansku narav svojih voda, njegujud istodobno duboko postovanje njihova prorokog i udteljskog djelovanja. Obojica su izrazita karizmatidna znaaja, koji u oba sluaja Cesto nije smjeran i suzdrzljiv, ye nagao i zestok. Kur'an je prva izvorna knjiga objavljena na arapskome jeziku. Muslimani ga dtaju i citiraju samo u arapskome izvorniku, a obred je samo na arapskom, neovisno o narodnosnoj pripadnosti muslimana, zemlji u kojoj boravi i jeziku kojim govori. Tako je i u zidovstvu (osim u reformiranih) obred samo na hebrejskom odnosno aramejskom jeziku. No, dok u zidovstvu postoji samo zidovska narodnost, pripadnici islama pripadaju razlidtim narodnosnim zajednicama. Najved dio Arapa sljedbenici su islama, ali njegovi su sljedbenici i ved ili manji dijelovi drugih naroda. Islam je nadnacionalan, musliman moze pripadati razlidtim narodima a poveznica je arapski jezik, obvezan kao jezik molitve i obreda, budud da je to jezik Kur'ana. Vrijeme nastanka Kur'ana jest i vrijeme bujnoga trajanja zidovskih zajednica na arabijskome poluotoku, a sam prorok Muhamed bio je okruzen brojnim zidovskim susjedima. Vjerojatno je i jedan dio tih Zidova presao na novu islamsku vjeru jos u vrijeme Prorokova 2ivota. (Cini se da je zbog nekih osobitosti vjerskih postavki obiju religija, poput primjerice obrezivanja muskaraca, Zidovima ipak bilo lakse prijed na islam 224

nego na krsianstvo, iako niti to nije bilo Cesto.) Stoga ne zauduje sto je zidovska duhovnost prepoznatljiva u kur'anskome tekstu. Optenito je Kur'an vie utemeljen na zidovskim poimanjima nego bi se to na prvi pogled moglo dniti. Brojne su usporednice nastale na temelju prihvadanja i prepriavanja najvedega dijela temeljnih zidovskih spisa. Tako se Boga u Kur'anu naziva: Alah, opom semitskom rijeiju koja oznaava Boga (hebrejski: Elohim). Zatim mozemo pratiti usporednost brojnih imena: zidovski Adam jest Adem, Noah je Nuh, Avraham (Abraham) je Ibrahim, Jichak (Isak) je Ishak, Jaakov (Jakov) je Jakub, Josef (Josip) je Jusuf, Mose (Mojsije) je Musa, Salamun je Sulejman, David je Daut... Ukupno oko trideset osoba sto se javIjaju u tekstu Tanaha spominje Kur'an poimence. Islam priznaje i Isusa Krista kao Bozjega proroka, nazivajud ga Isa, a postuje i njegovu majku Merjemu. Istodobno, islamsko poricanje mogu(fnosti da bi Isus (ili bilo tko drugi) mogao biti Bozji sin, nosi jak zidovski peCat. Islam, poput Zidovstva, Boga naziva: Rahman (hebrejski: rahamim - milosni, pun milosti). Tako u uvodu svake sure (poglavlja) stoji: U ime Aloha, sututnoga i svemilosnoga (puriog milosti). Time se osobito naglasava potpuni raskid s ranijim arapskim mnogobostvom. Stoga Kur'an na nebrojeno mnogo mjesta istiCe: Nema Boga do Boga, tvoj Bogje Jedan (Jedini) Bog, sto izrazito podsjeda na rijed zidovske molitve S'ma Israel, Adonaj ehad (Poduj Izraele, Jedan je Bog...). Kur'an je manje zabavljen samim pripovijedanjem o stvaranju svijeta i svim kasnijim dogadanjima opisanima u Tanahu, ved radije te predloske rabi kao okvir neprestane poruke o potrebi strogog dr2anja etifikih odredaba Jednoga Boga i kao okvir za neprestane prijetnje prekrsiteljima tih odredaba. Taj ton neprestane prijetnje mozda najvise udaljava kur'anske tekstove od zidovskih tekstova i zidovskoga duha, premda je i sam Adonaj, Bog koji je izveo Zidove iz Egipta, najesde osvemi^ki, namrten i nimalo saljiv. Pored opomene gresnicima, Kur'an se zapravo pokazuje i kao potpuno oblikovan temelj islamskome zakonodavstvu. Cini se, ipak, da je najved dio slidiosti zidovskoga i islamskoga prava nastao ne preuzimanjem ve bliskos^u povijesnog i prostornog izvoriSta. Tako je najvjerojatnije i neusporedivo losiji 225

pravni polozaj zene u oba sustava izvorno bliskoistotni. U oba religijska sustava muSkarac stoji kao suradnik u odnosu s Bogom, zena mu je nadopuna i sredstvo za umnozavanje roda. Istodobno, u oba sustava vjernik je duzan poStovati zenu i njezinu ulogu u odgoju djece, tuvanju uljudbe i tradicije u druStvu, 3to zidovstvo i islam izdvaja iz uobitajenoga rasporeda muSko-zenskih snaga drugih drevnih druStava, gdje je zenin polozaj najteSte joS gori. Kur'an djelomice preuzima zidovsku zabranu vjernicima za uzimanje odredenih tvari kao hrane: iznutrica, krvi, svinjetine. No suzdrzavanje od tih tvari nije u islamu protumac'eno u zidovskome duhu, kao povlastica, kao uzdizanje nad tjelesnim, razdvajanje od poganskih naroda i kao jaCanje svijesti o sebi, vet kao trpljenje u slavu Bozju. No, i u zidovstvu i u islamu istaknuta je vrijednost posta kao puta ka priblizavanju duhovnosti i jatanju osobnosti, a u oba sustava post se u odredenim prilikama provodi dosta oStro. Suprotno od zidovstva, gdje je mnoge blagdane nemoguce obiljeziti bez odredene (strogo ogranitene) kolitine vina, svako uzimanje bilo kakvoga alkoholnog napitka Kur'an strogo zabranjuje, stavljajuti alkoholna pita u jedan red s igrama na srecu i drugim poganskim igrama. Osobito je zabranjeno vino, koje islam povezuje s poganskim zivotom i krStanskim obredima. Oba sustava, i zidovstvo i islam, brane vjernicima primjenu taranja, gatanja i razlititih amuleta za zaStitu od zlih sila. Istodobno, vjernici obaju sustava tijekom stotina i tisuca godina mirno rabe takve postupke, a u mnogim slutajevima susjedskoga zivljenja pripadnici jednoga sustava obracaju se za pomot protiv zlih sila nadahnutim pojedincima iz susjednoga jednobozatkog sustava. Primjetna je usporednica zidovstva i islama glede pranja vjernika prije molitve. Islamski vjernik - musliman - prije molitve obavlja obredno pranje, to jest uzima abdest. Tako i zidovski vjernik pere ruke prije molitve, a samo prvu jutarnju molitvu zahvale za budenje iz sna obavlja odmah nakon ustajanja i prije pranja ruku. Islamska kultura njeguje Ijepotu urbane, kultivirane vode, r.adi tuvanja Cistote ali i uveseljavanja duha. I zidovstvo uporabu vode za drzanje tjelesne tistote oznatava ra226

dosnom aktivnoSCu, te kao znak kajanja zabranjuje kupanjc i umivanje na dane pokajanja i posta. Oba su sustava nastala u predjelima gdje je voda rijetkost i dragocjenost. U islamu, kao i u zidovstvu, tttanje i prouCavanjc svetih tekstova te Cuvanje vjerskih propisa drzi se djelatnostima koje pruzaju radost. Kur'an odreduje pet stupova na kojima pottva islam, a vetina odredaba Sto ih tine ima izrazitu tisporcdnicu sa zidovstvom. Prvi stup je: vjera u Jednoga .Boga i Posljednji Sud, te Muhamedovo proroStvo. Drugi je stup: molitva. Treti je stup: davanje potrebitima od svojih dobara (arapski: al-zakat, sedaka; hebrejski: cedaka). Cetvrti je stup: post. Peti je stup: hadz, putovanje u Meku barem jednom tijekom vjernikova zivota. Od svih ovih pet stupova vjere, samo je posljednji potpuno izvorno islamski, a prva se tetiri oslanjaju viSe ili manje na zidovska natela. Naknadno je dzihad, sveti rat protiv nevjernika (ne-muslimana), postao nesluzbenim estim stupom vjere, no u prihvatanju dzihada kao obveze islamske zajednice u razlifiitim kulturalnim i polititkim okruzjima dosta se razlikuju jedna od druge. Dzihad je u islamu izvoran te nema uzora u zidovstvu, koje stoji na posve supromim postavkama tuvanja izabranosti zidovskoga naroda uz strogu ogranitenost primanja u zidovstvo. (Ne bi se, dakako, moglo red da u Tori nema tekstova protiv mnogobozaca, idolopoklonika, no tini se da se rabini tijekom bezbrojnih stoljeta nisu osjetali obveznima shvatati ih doslovno...) Ipak, tijekom najvecega dijela islamske povijesti, upravo se u podrutjima pod islamom zivjelo snoSljivo prema drugim vjerama, a islam poStuje narode koji priznaju Knjigu, dakle Toru, odnosno Sveto pismo, tekst koji je temelj i Kur'ana. Nebrojeni su tekstovi tumacenja Kur'ana, kao Sto su i u zidovstvu nepregledno brojni tekstovi koji tumace Toru, Tanah, spise i obitaje. Kao i Tanah i krStanska Biblija, Kur'an je pun i prepun svih mogucih razlititosti, te bi se izdvajanjem citata mogla potvrditi ova ili ona mogutnost tumatenja. No, neovisno o tumatenjima, neosporno je da kur'anski tekst obiluje i protuzidovskim naglascima. Ponegdje su 2idovi i muslimani zivjeli blisko i dobrosusjedski usprkos ovim recima, a ponegdje i ponekad je poziv protiv 2idova (i krScana) shvatan doslovno... To je tijekom proSlosti izazvalo mnogo nesrete i smrti, trajna ne227

prijateljstva, osobito u vremenima opadanja muslimanske politic~ke mod. RjeSenje za buducnost odnosa vodi putem spoznaje povijesnih uvjeta u kojima je poziv protiv Zidova proglaSen i u sretanju na zajedniddm putovima. Uostalom, obje su zajednice nastale od praoca Abrahama: Zidovima je pramajka Sara, a Arapima, koji su u vrijeme proroka Muhameda postal! prvim muslirnanima, pramajka je u pustinju otjerana Hagara. A od tada je proslo Cetiri tisue godina...

Sedam zapovijedi i zabrana za Narode

Svojim savezom s praocima Abrahamom, Isakom i Jakovom, Bog je potvrdio navjeStaj saveza Sto ga je ved bio dao Noahu, jedinome pravedniku prvobitnoga ljudskoga roda preostalome nakon Potopa. Svi zivutfi narodi potjedu od Noaha i njegove obitelji i odreden im je dio u olam ha-baa, buducemu svijetu. No, da bi se to ostvarilo, i ne-Zidovi se moraju drzati odredenih Bozjih zapovijedi. Jer, kada se Bog nakon izbavljenja iz egipatskoga suzanjstva putem Mojsija obratio svome narodu Izraelu kao Izabranome Narodu, i kada je s njim za sva vremena potvrdio Savez sklopljen s Abrahamom, zadao je Sest zabrana i jednu zapovijed za Narode (Gojim). Ve je Noahu i njegovim potomcima bilo zabranjeno jesti dijelove jo3 zivih zivotinja (takvi upitni specijaliteti omiljeni su i danas slrom planeta Zemlje!) a na Sinaju je za sva vremena zabranjeno Narodima jo i: idolopoklonstvo, bogohuljenje, umorstvo, incest i krada, a naredeno osnivanje sudova koji <ie te zloclne progoniti. Najvedi dio naredaba i zabrana Sto ih je Bog dao na Sinaju odnosi se na Zidove a ne na Narode, jer Savez potvrden na Sinaju zapravo je ugovor izmedu Boga i njegova naroda Izraela, ostali su Narodi tek treca, pasivna strana. Dok je Savez za Zidove istodobno i ugovor s Bogom, obostrano pristajanje, zapovijedi za Narode su jednostrano izdane. Od pripadnika Naroda trazi se dr2anje samo Sest zabrana i jedne zapovijedi, najmanje mjere nuzne kao Stit od bezakonja i nasilja to iz bezakonja potje^e. Zanemarivanjem bilo koje od njih, prema sinajskome se Zakonu naru^ava najmanja moguCa mjera zakonitosti koja Covjeka ciini ljudskim bi228

6em. To je doista najmanja moguca mjera, jer iak ni iskazan; mrznja na narod Izraelov nije zapreka za spas pripadnika Na roda koji se drze njima daniri est zabrana i jedne zapovijedi. Tonom radambom ovih zabrana i zapovijedi lako je uvidje ti da je njima ponuden sav temelj zakonitosti i morala. Umor stvo, krada i incest s maloljetnom osobom (odnosno svak; spolna aktivnost s maloljetnom osobom) danas su progonjen zakonima svih uljudenih zemalja, a bogohuljenje, muienje zi votinja i incest medu punoljetnima ponegdje su zakonski pre krSaj a svuda tezak druStveni prijestup. Definicija idolopoklon stva promijenila se u krcana, zajednice koja je prihvatila Knji gu, no idolopoklonstvo u svom temeljnom smislu drugtveno j< osudeno i diljem krScanstva. U praktiCno svih naroda postoji sudovi za progon prekrsitelja zakona, koji su velikim dijelon temeljeni na biblijskim zabranama. Razlike izmedu ovih sedan zabrana i zapovijedi i deset Bozjih zapovijedi danih Zidovim; viSe su prividne nego stvarne. Narodima nije izriclto zabranjeno, kao Sto je Zidovima imati druge bogove, zaklinjati se, pocmiti preljub, lazno svje doiti, zudjeti za tudim posjedom, ali neizravno to im ipak nij< dopusieno. Nije im, takoder, naredeno slavljenje Sabata, subo te, te postovanje roditelja. Razlozi su jasni u svjetlu na^ela c izabranosti zidovskoga naroda i u svjetlu tumaenja pojedinit odredaba za Narode kojima je obuhvaceno po nekoliko micvot odredaba danih Zidovima. Doista, micva slavljenja Sabata namijenjena je samo Zidovima, kao znak njihove posvecenosti Bo gu, a s time je povezano i poStovanje roditelja, kao onih koji si putem svoga djeteta odrzali i uvedali narod Izraelov. Istodobno odredba o zabrani idolopoklonstva za Narode obuhvada u seb. i Zidovima danu zabranu klanjanja bozanstvima, zabranu izradbe njihovih likova te zabranu bogohuljenja i zaklinjanja Takoder i odredba za Narode o zabrani krade obuhvaia u sebi Zidovima dane zabrane laznoga svjedodenja (to se dini najceS radi prisvajanja neke imovine!) i 2udnje za tudom imovinom, pa i preljuba, koji je poput krade. Tako su prema zidovskoj tradiciji i Narodima takoder dane sve bitne moraine odrednice namijenjene poboljSavanju ljudskoga roda, kako bi sav bio dostojan sudjelovanja u budufemu svijetu.
229

Duga povijest antisemitizma

Spoznajemo sada da su mnoga, mnoga stoljeta sljepote zastrla nas pogled, te vise ne vidimo Ijepotu Tvoga izabmnoga naroda, a na njegovu lieu ne prepoznajemo crte naSega prvorodenoga brata. Primjecujemo Kainov znak na svome celu. Stoljetima je Abel lezao u krvi i suzama, jer smo zaboravili na Tvoju Ijubav. Oprosti nam prokletstvo Sto smo ga nepravedno izrekli nad Zidovima. Oprosti nam Sto smo Tebe u njihovu tijelu ponovno pribili na kriz. Jer ne znadosmo Sto tinismo...
Papa Ivan XXIII, 1963. godine

Antisemitizam je Sirok pojam koji oznaCava protu-zidovske pojave, od opcenite izjave ah, ti Zidovi! za svaku mogucu negativnost sve do progona, izgona i sustavnoga istrebljenja Zidova iz nezidovske sredine. Nije svaka antisemitska pojava jednako teSka, all svaka svjedoCi mrznju (ponekad i neosvijeStenu) nastalu na temelju neznanja i predrasuda. Buduci da je povijest, osobito europska, prepuna antisemitizma sve do njegovih najtezih oblika, sam je opstanak Zidova najzaudnijom Cinjenicom zidovske povijesti. Od prve antisemitske naredbe egipatskih vlasti u vrijeme Mojsijeva rodenja, putem neobicno Sarolikoga niza nezgoda, nesreca i strahota pod perzijskom, helenistidkom i rimskom vlaScu, Zidovi su kona&io morali podnijeti i gotovo dvije tisuce godina progona u krugu europskih krScanskih naroda. Rani krScanski crkveni oci nisu, .doduSe, Zidove drzali poganima ili hereticima, ved zajednicom koja je odbila prihvatiti Krista, zbog ega su im odredili progone i prokletstvo. Talmud je prolazio jednako kao i Narod Knjige, proganjan i spaljivan, dok su biblijske knjige poStedene buduti da su veoma rano prihvacene kao dio krSCanskoga kanona. Optuzeni za umorstvo kr(Janskoga Otkupitelja i za neprihvadanje Isusa kao Mesije, bili su 2idovi u oclma zakonodavaca ljudima bez prava i dostojnima svake mrznje i prezira. U vrijeme cara Justinijana, Zidovima je Cak bilo zabranjeno izgovoriti i pojedine dijelove svojih molitava kada nisu odgovarali pojmu o svetome Trojstvu, te su u sinagogama vojnici pazili da se ne izgovori refenica Bog je Je230

dan, neodvojiv dio molitve S'ma. Uvjerenost u ispravnost glodanja na ^idove kao bogoubojice proizvela je nepregledan niz progona i pokolja zidovskih zajednica diljem Europe tijekom mnogih stoljeca Srednjega i Novoga vijeka. Osobito su nasrtajima na 2idove obilovala nemirna i nesigurna vremena ratova i kri2arskih pohoda. Od srednjovjekovnih vremena pa sve do 20. stoljeca, diljem Europe slrila se kao jedno od najtezih antisemitskih ofitovanja i takozvana krvna osvada, uvjerenost da 2idovi tijekom svojih obreda rabe krv kr<5ana, prije svega kranske djece. Premda je ovakva predrasuda nastala jo u vrijeme rimskoga progona krSiiana (kada je uporaba ljudske krvi u obredu jednako pripisivana i krScanima i 2idovima!), prva takva optuzba podignuta je 1144. Tijekom sljededh stoljeda nebrojeni su Zidovi muc'eni zbog krone osvade, a brojni su zloCin i priznavali, pokuSavajuti tako okonfati muCenje. Temelj krvne osvade bilo je vjerovanje da su Zidovi u sprezi s vragom. Pored toga, s obzirom da su smatrani odgovornima za Isusovu srnrt, krvna ih je osvada prikazivala kao ponovne pofibnitelje bogoumorstva. NajviSe se progona zbog krone osvade dogadalo u uskrsno vrijeme, koje se podudara s blagdanom Pesahom. Rabini su stoga bili propisali uporabu bijeloga vina pri obredu umjesto tradicijski odredenoga crvenog, kako ne bi davali povoda razbjeSnjelim poticateljima krvne osvade. lako su svjetovni i crkveni uglednici vec u 13. stoljecu, prouiivSi krvnu osvadu, zakljuCili^da takva optuzba nema osnove, sljedecih su stoljeca bezbrojni Zidovi diljem Europe pali kao njezine zrtve. Takva sudenja dogactala su se povremeno i u dalmatinskim predjelima, tada jedinim hrvatskim krajevima naseljenima 2idovima. Tako se u Dubrovniku 1502. i 1622. sudi 2idovima pogodenima optuzbom za krvnu osvadu. Vecom ili manjom uCesta!o(5u, krvna se osvada dogadala u gotovo svim dijelovima Europe i tijekom svih povijesnih razdoblja, a posljednja u Rusiji 1911. godine. Nakon toga, nacizam je takoder posegnuo za krvnom osvadom kao naCinom za Sirenje mrznje protiv Zidova. No, uvijek je bilo i pozivanja na raztim i istinu. Tako je i u Hrvatskoj 1908. s njemaCkoga prevedena knjizica Krvna osvada Zidova, koja navodi izjave brojnih z n n m r n i l i h kr<5anskih uglednika o neutemeljenosti i Stetnosti krvne oavinli-.

231

Tijekom Srednjega vijeka, razvitkom drzava i nastankom pisanih zakonika, bila je uobifiajena pojava zakonski odrediti Zidove kao gradane s bitno manje prava od krSdana, a povremeno i kao bespravne. Osobita razlikovna oznaka na odjed, esto zute boje, najfieSde je Zidovima bila prinudom nametnuta. Tijekom mnogih stolje^a Zidovi su u gradovima morali stanovati u getima, izdvojenim dijelovima grada Sto su se nou zakljuavali. Prenotiti izvan geta bilo je esto ravno zlocinu, a pri prolasku krSCanskih procesija Zidovi su morali ostajati u svojim kudiama i zatvoriti prozorske kapke. KrSani su ponekad i silom spreCavani u bliskim odnosima sa Zidovima, osim neizbjeznih trgovaCkih dodira. Mnogo puta opetovana zakonska odredba o zabrani spolnih veza krSianki sa Zidovima govori i o rasnoj predrasudi kao jednome od ftmbenika europskoga srednjovjekovnog antisemitizma. No, Zidovi sve do 19. stoljeCa nisu ponajprije bili omrazeni zbog svoje rase koliko zbog svoje religije, odnosno zbog nepriznavanja Isusa kao Mesije, te su samim inom krStenja mogli postati ravnopravnima. lako su mnogi izabrali takav put, joS je neusporedivo vie onih koji su se sve upornije tome odupirali. No, od starovjekovne 460. godine sve do druge polovine prosvijeenoga 19. stoljeca dogadala su se mnoga viSe ili manje nasilna pokrStavanja. Skupine Zidova bile bi u blazim slucajevima ucijenjene i prisiljene na pokrStavanje ili gubitak prava boravka na nekome podruju, a u tezim sluajevima Zidovi bi bili krSteni primjenom sile. Ovakva krStenja visoke krS6anske vlasti ctesto nisu priznavale, dopuStajud Zidovima povratak zidovstvu, no to je bila tek mala utjeha ponizenima i obesvedenima. Nije bio rijedak sluaj masovnoga samoubojstva radi izbjegavanja nasilnog krStenja. Zbog odbijanja krStenja ^esta su bila i izgnanstva (iitavih zidovskih gradskih zajednica. Niti protestantska krs^anska Europa nije bila slobodna od antisemitskih predrasuda. Premda su veliki protestantski reformatori Calvin, Zwingli i Luther u krugovima vjernima Rimu bili optuzivani kao zidoljupci, upravo su oni bili uvjereni da je krStenje nuzno 2idovima kako bi se iskupili od krivnje nevjerovanja u Isusa kao Mesiju. Sam je otac protestantizma, Martin Luther, osudivao Zidove zbog odbijanja primanja krsanstva, a 232

1538. objavio je letak Pismo protiv sabatejaca (onih to slave subotu), kojemu je uslijedio jo jedan: Zidovi i njihove lazi, u kojemu je ponovio sve srednjovjekovne predrasude protiv Zidova: Zidovi truju izvore, po&njaju obredna umorstva, obesveuju hostiju. No, u okviru protestantskih sredina nije bilo okrutnih progona niti nasilnoga pokrfitavanja, Sto je stvorilo temelj za polagano ali trajno naputanje antisemitizma u krugu protestantskih sljedbi. lako nije donesen pisani dokument o napuStanju antisemitskih stajaliSta (koja i nisu bila ugradena u temeIje vjere), novo vrijeme donijelo je pomirbu protestantizma sa zidovskom upornom vjerno^tu svojoj religiji, te potovanje Bozje odluke o izabranosti zidovskoga naroda. Na trima je europskim podrufijima u nekim povijesnim razdobljima cijelo zidovsko puanstvo bilo prisiljavano na krgtenje. U Bizantskome Carstvu tijekom 640,721,873. i 930. godine silom su Zidovi privodeni primanju krSanstva. U Spanjolskoj je 1146, 1391. i 1411. zidovsko pufanstvo masovno prisiljavano na prijelaz u krSanstvo, da bi 1492. za sve Zidove koji su to odbili bio izdan vladarski edikt o izgonu. Pet godina kasnije, uz mnogo okrutnosti i nasilja izgnani su i portugalski Zidovi, a Zajedno s njima i tamo prebjegli Spanjolski 2idovi. I ukrajinsko je zidovsko puCanstvo u razdoblju od 1648. do 1656. silom masovno krStavano, a 1827. ustanovljena je u carskoj Rusiji 25-godi$nja vojna obveza za Zidove, putem koje ih se nastojalo pretvoriti u krgdane. Dje^aci su od roditelja oduzimani u uzrastu od 12 godina (prije nego bi postali Bar micva, odnosno odgovorni danovi zidovske zajednice!), prisiljivani jesti svinjetinu, okrumo zastraivani i nasilno pokrStavani. Zakonska je odredba 1850. jo3 poja^ana, a trajala je ukupno gotovo pola stoljeda, sve do 1874. Rusija i itava isto&na Europa bile su podruCja brojnih zidovskih zajednica, ali sve do druge polovine 20. stoljea istodobno i bezbrojnih krvavih progona Zidova, takozvanihpogromfl. I u nebrojenim je drugim predjelima i gradovima Europe dolazilo do povremenih kampanja nasilnih pokrgtavanja Zidova. Kako je vrijeme odmicalo, mnsovna nasilna pokrStavanja su bila sve rjeda, ali povremeno su se dogadala pojedinafrio. Godine 1858. u Bologni je bolesnogd estogodinjeg zidovskog djeaka Edgara Mortaru potajno dala krstiti njegova bolnifka njegovateljica. Zidovi diljem Europe
233

uzbudili su se, oko djeaka se vodio dtav mali diplomatski rat a protiv ovakvog prijevarnog krslenja djeteta protestirali su Cak austro-ugarski i francuski carevi. No, djec"aka su ipak, kao katolika, silom odveli papski oru2nici. Odgojen je ne samo kao katolik ve i u mrznji na zidovstvo. Umro je 1940. godine^u Belgiji, kao posljednji nasilno odnosno prijevarom krSteni Zidov zapadno od ruske granice. Islamski je svijet opfenito iskazao neusporedivo manje antisemitizma od krS&inske Europe. Vrijeme cvata Otomanskoga carstva istodobno je i vrijeme visoke snoSljivosti. Tek pri kraju trajanja ove velike drzave, kao primjerice 1838. godine u udaljenoj azijskoj pokrajini, javit 6e se sporadicna nasilna preobracenja Zidova na islam. Ponegdje je, takoder tek u tome razdoblju, propisano 2idovima noSenje osobite, prepoznatljive odje^e, primjerice 2idovima grada Alzira odredeno je noSenje prepoznatljive odjete odredbom iz 1815. godine. Tek vrijeme nakon pada Otomanskog carstva nosi u islamskome svijetu viSe antisemitizma. Jedna od najistaknutijih osoba novovjekog islamskoga antisemitizma je Hadz Muhammad Amin al-Husseini, koji je cijelog svoga nestalnog zivota bio izazivae najvete mrznje na zidovsku zajednicu te Hitlerov blizak suradnik u antisemitskoj promidzbi medu muslimanima. Opstanak Drzave Izrael, nastale 1948. u okruzju islamskih zemalja, te burna suvremena politieka i vjerska kretanja u islamskome svijetu, izazivaju posljednjih desetljeca Jake antisemitske struje diljem islamskoga svijeta. U novovjekoj Europi, nakon slabljenja antisemitskih kretanja otvaranjem druStva znanosti i razumu tijekom 18. stoljeea, u konzervarivnome 19. stoljedu pojavio se rasni antisemitizam: uvjerenost da su Zidovi pripadnici nize, manje vrijedne rase, za razliku od arijske, indoeuropske. Ovakvi zakljuCci Cesto su bili obrazlagani izmiSljenim i nedouCenim navodnim znanstvenim dokazima. I sam je naziv antisemitizam nastao u 19. stoljecu. U osvit 20. stoljeda, 1903. godine, jedne su ruske novine donijele tekst navodnoga zidovskog plana za osvajanje svjetske vlasti, nazvanoga Protokoli cionskih starjeSina (u hrvatskome poznati kao Protokoli sionskih mudraca). Tekst je nafinjen u krilu ruske carske tajne sluzbe na temelju razli^itih prijaSnjih
234

antisemitskih tekstova i predrasuda, pripisujudi Zidovima kac zajednici organizirano nastojanje za preuzimanje svjetskogc nadzora. Tijekom desetljea koja su uslijedila Protokoli su bil; jak oslonac antisemitskim nastojanjima, uz mnoga prijevodna izdanja diljem Europe. U mnogim je sredinama tekst Protokoh izvorno preveden i vie puta, primjerice u Berlinu 1911, Pragu 1927, VarSavi 1920,1923,1930. i 1934, Moskvi 1911. i 1917, Becu 1940, Leipzigu 1920. i 1936, Parizu 1920,1921,1931,1934. i 1938, Londonu 1920.11921, Rimu 1921. i 1938... Objavljeni su Protokoli i u Sjedinjenim ameriddm drzavama, 1920. i 1934. godine, te u Brazilu 1936. Medu brojne gradove u kojima su objavljeni Pro-

tokoli, 1929. godine svrstao se i hrvatski Split, te hrvatska metropola Zagreb 1996. godine. Premda je Svicarski sud u Bernu svojim zasjedanjem od 1934. do 1937. godine Protokole proglasio "blesavim besmislom" te nemoralnom patvorinom^ovaj je tekst nanio mnogo tete pravednome odnosu prema Zidovima, te je brojem svojih izdanja postao mjerilom stupnja antisemitizma neke sredine. Nacistic"ki pokret je svesrdno prihvatio Protokole, predstavljajud ih nepatvorenima i Sired ih medu njemadkim puc"anstvom radi produbljivanja antisemitskih osjeiaja, koji su bili preduyjet za pokretanje takozvanoga Konadnog rjeSenja Zidovskoga pitanja, odnosno pokuSaja zatiranja dtavoga zidovskog naroda, tijekom djega je provodenja smrtno stradalo izmedu tredne i polovine ukupnoga zidovskog puCanstva, oko est milijuna ljudi. Pored nesrete za dtav svijet, nacisticld je pokret tako postao i najmrac'nijiin iskazom antisemitizma tijekom cijele ljudske povijesti.
235

U suvremenome svijetu punome napora za suradnju i otvorenost medu narodima te zastitu ljudskih prava, stupanj demokratiCnosti pojedine zemlje mjeri se i kolidnom antisemitskih pojava koje ona na svome podruju dopuSta. Covjeanstvo je tijekom 19. i 20. stoljeda upoznalo i duboke ponore antisemitizma i jake otpore antisemitizmu. Obje strane imaju svoje sljedbenike, koji de svoja stajaliSta prenijeti i u 21. stoljete.

Cionizam: pokret za povratak u Erec Israel

U vrijeme kada europske Zidove podnju ubrajati medu gradane s jednakim ili pribliznim gradanskim pravima u drzavama u kojima su bili nastanjeni (a gotovo nije bilo europske drzave bez Zidova) nastaje istodobno i pokret koji te se zalagati za povratak svih pripadnika naroda Izraelova u njihovu pradomovinu. Cionizam, pokret nazvan prema rijed Cion, tradicijskome sinonimu za grad Jeruzalem i zemlju Izraelovu, osnovao je austrijski novinar i knjizevnik Thepdor Herzl. Od uvjerenoga pristalice asimiladje, tijekom svoga kratkog zivota postao je osnivafiem pokreta za osruvanje zidovske drzave i naseljavanje svih Zidova u nju. Pokret je najviSe bio nadahnut nastojanjem za spaSavanjem neprestano teSko progonjenih Zidova istocne Europe, ali i neprihvaianjem Zidova kao doista ravnopravnih gradana u razvijenijim europskim zemljama. Cionistiki pokret sluzbeno je osnovan 1897. na Prvome cionistikom kongresu u Svicarskom gradu Baselu. Program pokreta sadrzavao je istodobno ideoloSka i praktitna nacela vezana za predstavljanje zamisli o povratku Zidova u pradomovinu, ukljuc!ujud socijalne, kulturalne, ekonomske i politiCke dmbenike ozivljavanja zidovske drzave, s namjerom uspostavljanja medunarodno priznatoga i pravno sigurnoga doma zidovskog naroda u njegovoj povijesnoj domovini, gdje bi Zidovi bili oslobodeni straha od progona i mogli uspjeSno razvijati svoje drutvo. Cionistika ideja duboko je vezana uz osjedaj za prastaru zidovsku domovinu, koji je bio jednom od poveznica zidovskoga opstanka u raseljenosti tijekom brojnih stoljeda nepostojanja zidovske drzave.
236

No, neovisno o nikako blistavom polozaju Zidova u novovjekovnoj Europi, Herzlova ideja imala je dosta mrSave odjeke, jer bilo je tesko ostaviti stoljemi dom radi tisudjedima nevidene domovine, u kojoj - a to nije nebitno - nije bilo gotovo niCega osim kamenja i neprijateljski raspolo2enoga stanovniStva, potorhaka puianstva naseljenog nakon propasri zidovske drzave u prvome stoljedu. No ipak, plan povratka razvijao se. Godine 1901. ustanovljen je Keren Kajemet, zidovski nacionalni fond za otkup zemlje predaka od njezinih sluzbenih posjednika. Tako je postupno mogao rasti broj zidovskih povratnika, koji su prije svakoga drugog posla morali urediti zapuStena polja i isuSiti movare. Samo 41 godinu nakon Prvoga cionisti^kog kongresa, godine 1938, poeelo je stradavanje koje je Theodor Herzl naslutio i od kojega je svojom idejom zelio spasiti europsko zidovstvo. Nakon Kristalne nod, pet godina poslije nastanka, Tred Reich se viSe nede zadovoljiti ponizavanjem i obespravljivanjem Zidova. Od Kristalne nod traje predigra Holokausta koji Ce poCeti tri godine kasnije. Tada su mnogi pozalili to nisu pravodobno odselili u Palestinu, poput ovoga ili onoga mudrog rodaka i prijatelja, kojega su drzali naivnim sanjarom kada je nekoliko godina ranije polazio u nesigurnost i teSkode palestinskoga kamenjara. Engleski mandat sa svom njegovom kolonijalnom bahatom birokratskom odbojnoScu i kvotom dopuStenoga useIjavanja ipak je bio samo pomalo neugodan naspram Holokausta, koji se svom silinom sruSio na europsko zidovstvo. Na najpogodenijim podrujima broj prezivjelih mjerio se nulom, promilima i dijelovima promila, na manje pogodenima smrtno je stradalo 90, 80, 50, 20 posto zidovskog pucanstva. Prezivjeli su se u Ijeto 1945. naj^eSce nali bez obitelji i rodaka, bez doma i bez osjedaja da imaju bilo kakvu domovinu. Dio je uspio odmah useliti u tadaSnju Palestinu (probijajud englesku zabranu useljavanja), dio je 1948. uselio u novoosnqvanu Drzavu Izrael. Mnogi su ostali u Europi, ali mnogi drugi su se odvazili na povratak u zemlju predaka, ostvarujuci tako san Theodora Herzla.

237

Pravednici medu narodima svijeta

U svojoj dugoj, teSkoj, Cesto tragicnoj povijesti, uvijek je zidovski narod pored nevolja nalazio i prijatelje. Odvazni, plemeniti ljudi jakih moralnih nafela bill su spremni izloziti se neugodi i opasnosti pruzajud pomoc Zidovima. Tako je bilo i u vrijeme nacistidcih progona Zidova u Europi za Drugoga svjetskog rata. U svim zerrujama pogodenima nacizmom ili kvislinSkim rezimima 2idovi su bill proganjani, unizavani, obespravljeni, uhidvani, deportirani i masovno okrutno usmrdvani samo stoga Sto su bill Zidovi. Velik je dio Europe bio pokriven torn straSnom poSaScu, poznatom kao Holokaust, koju 2idovi zovu $oa, Velika nesreca, Veliko stradanje. Bilo je veoma opasno pomagati progonjenima, zakonima propisane kazne bile su osobito oStre. No, ipak, mnogi su izlagali svoj zivot opasnosti pomazud progonjenim Zidovima. Nakon zavrSetka najvece nesrece Sto je Zidove zadesila tijekom njihove teSke povijesti, uspostavljena je 1948. godine Drzava Izrael, kada su Zidovi mogli odati priznanje hrabrosti i plemenitosti spaSavatelja. Tako je nastala zamisao o proglaSavanju spaSavatelja Pravednicima medu narodima svijeta. Sam naziv ove pofiasti potjeCe iz MidraSa, gdje se kaze: Prawdnikizdtugih naroda sluzi Svetome. A knjiga Zohar kaze kako su Pravednici oni ne-2idovi Sto ne mrze narod Izraelov i Sto prema Zidovima postupaju pravedno. U. Tosefti, dodatku MiSne, kaize se da je svaki pravednik iz drugih naroda podoban sudjelovati u olam ha-baa, drugome svijetu, svijetu koji dolazi, jednako kao i bilo koji dan KuCe Izraelove. Tako i stari tekstovi odaju priznanje pravednim pripadnidma naroda svijeta, ne odjeljujud ih od baStine Naroda Izabranoga. A u vrijeme nakon Holokausta, Zakonom o sjecanju na muCenike i junake osnovan je 1953. godine Jad VaSem, ustanova za uvanje sjecanja na stradale zidovske zajednice i na one pripadnike naroda svijeta koji su tijekom Holokausta izlozili opasnosti vlastiti zivot spaSavajud Zidove. Zakon donosi naziv Ha~ sidei umot ha-olam (Pravednik medu narodima svijeta), uz odlicje Sto se sastoji od medalje i povelje o priznanju. Pravednikom medu narodima svijeta moze biti proglaSena samo nezidovska osoba koja je u vrijeme Holokausta pruzila odluuju<f:u
238

pomoC izlafuii svoj zivot i sigurnost opasnosti od progona proma odredbama takozvanih rasnih zakona. Naziv Pravednika osigurava pravo na postavljanje u prostoru Jad VaSema u Jeruzalemu ploCe s imenom Pravednika i imena zemlje iz koje potjete. Ovo priznanje najvete je odliCje koje ne-2idov moze primiti od Drzave Izrael i zidovskoga naroda svijeta. Ono simbolizira zahvalnost i vfecno sjetfanje na zrtvu Sto su je Pravednici podnijeli za spas Zidova. Stoga je na medalji koja se uruCuje Pravedniku upisana talmudska refenica: Onaj koji je spasio jednu osobu, kao daje spasio titav svijet. Najdublji je smisao ovoga odlida i^ vjefiaoj vezi koja nastaje izmedu Pravednika i zidovskoga naroda. U svima zaposjednutim zemljama bilo je odvaznih Rasnih ljudi koji su uz opasnost za vlastiti zivot pruzali ruku spasa nevino progonjenima. Samo su u jednoj zemlji pod nacisti^kim gospodarenjem prakti^no svi njezini 2idovi spaSeni. Bila je to Danska. Danski je narod, predvoden svoiim kraljem, organizirao zurno prebacivanje svih danskih Zidova u neutralnu Svedsku prije nego bi mogli pasti u ruke nacistima, te time postao jedinim narodom odlikovanim nazivom Pravednika. No, u svim su zaposjednutim zemljama na spaSavariju Zidova djelovali pojedinci ili skupine, organizirano ali i pojedinano, prema razlicltim, iesto i slutajnim prigodama. I Hrvatska je bila medu zemljama pod nacistiCkom okupacijom, u djem je okrilju nastala kvislinSka Nezavisna drzava Hrvatska koja je od samoga svoga nastanka donosila i provodila protuzidovske zakone. Cesto i sami pated pod pronacistidkim ustaSkim rezimom, i Hrvati su uz opasnost za vlastitu sigurnost pru2ali pomoc svojim susjedima Zidovima, premda je netoCna Cesto ponavljana tvrdnja da je Hrvatska bila jednom od zemalja gdje je visok postotak domacega puCanstva pruzao zaStitu progonjenim Zidovima. Upravo obratno, Hrvatska je bila jedno od podrucja teSkih stradavanja, s izrazito nepovoljnim okolnostima za spaSavanje. Neovisno o relativno malom postotku pripadnika kvislinSkoga ustaSkog rezima, drzavni je ustroj, zapoSljavajuci velik broj civila na razlidtim duznostima neizravno vezanima za provodenje genocida, u potpunosti i djelotvorno podrzavao svoje nacistic'ke uzore i gospodare u nastojanju za zatiranjem
239

Zidova. Ukupno je ubijeno oko dvadeset tisua odnosno oko osamdeset posto svih Zidova na podrucju Hrvatske, a najved dio njih stradao je u Jasenovcu i drugim logorima koje je vodio kvislinSki rezim, dok je manji dio stradao nakon deportacije u njemafike logore. Dvadesetak posto hrvatskih Zidova koji su uspjeli prezivjeti uglavnom su spaSeni pravodobnim bijegom izvan dosega kvislinSkoga rezima i njemaCkih okupacijskih vlasti. Jedan dio prebjeglih spasio se bijegom upravo uz pomo hrvatskih Pravednika, druge su Pravednici prikrivali u vlastitome domu ili su pruzali drugu vrstu odludujudie pomocl. Oko 60 Hrvata i Bosnjaka s podrucja Hrvatske do danas je proglaSeno Pravednicima, za desetak postupak je u tijeku te se oekuju nova proglaSenja, a imena mnogih Pravednika sigurno nikada nece biti otkrivena. Naime, mnogi slufiajevi spaSavanja nikada nete biti poznati jer su danas mrtvi i spaSeni 2idovi i Pravednici koji su im pruzili pomoc, a nema ni drugih svjedoka. Za mnoge sluc"ajeve nema viSe zivih svjedoka, dovoljno dokaza ili ne zadovoljavaju sve kriterije. Ponekad se dogodila i pogreka pri proglaSenju... No, usprkos svim teSkotama, i nadalje se svakodnev,no otkrivaju slu<*ajevi spaSavanja i proglaSavaju novi Pravednici. Do sada je ukupno proglaSeno oko 15.000 Pravednika.

Prijelaz u zidovstvo
U gotovo svim zidovskim sredinama (izuzetak su donekle samo reformirane zajednice) pripadniku neke druge zajednice veoma je teSko biti primljenim u zidovstvo. Potrebna je iskrena duboka predanost, mnogo dugotrajnoga ufenja, prihvaanje zidovskih naela i obiaja. No, do prije nekoliko desetljeda, prije Holokausta, to nije bilo tako teSko. Mjegoviti brakovi sklapani su relativno lako, a bracni partner (najeeSfe mladenka) relativno bi lako bio primljen u zidovstvo, Cesto samo formalno i bez zahtjeva za dubljim razlogom od sklapanja braka, a 2ivot budude obitelji zacijelo u mnogo slucajeva nije bio posve kaSer (obredno cist). Danas u sluiaju mjeSovitoga braka nezidovski partner mora, ako zeli biti primljen u zidovstvo, prije prijama tijekom nekoliko godina posvetiti mnogo truda pristupanju zi240

dovstvu. Naime, iako je preobracenik punopravan pripadnik zajednice, smatra se da se tradicija uz koju zidovsko dijete raste u potpuno zidovskoj obitelji gotovo ne moze nadoknaditi. Premda ih se danas drzi posve ravnopravnima, stari su autoriteti ponekada drzali da preobra^enici nece sudjelovati u buducemu svijetu, dam ha-baa, a preobracenica se nije mogla udati za potomka sve^enika, to su tradicijski svi muSkarci s prezimenom izvedenim iz rijefi kohen - sve<ienik (Kohen, Kohn, Cohen, Koen, Kogan, Kagan, Kon...). Nakon Holokausta, kada se zidovstvo gubitkom polovine svojih pripadnika naslo u najvectoj krizi tijekom svoje povijesti, rabini nisu posegnuli za liberalizacijom konverzije i mogucnoS(iu br2eg povecanja broja Zidova, ved; obratno. Danas svi ortodoksni i najvecl dio konzervativnih rabina drzi kako nije dovoljno zaljubiti se u Zidova ili Zidovku da bi se postalo dijelom zidovskoga naroda. To je stoga Sto je velika odgovornost na svakome trodanom bet dinu, vjerskom sudu, koji pridoSlicu i sve njegove budude potomke zauvijek uvodi u krug Naroda Izabranoga. U talmudsko vrijeme bilo je druga&je: mnogi su se rabini bavili misionarskom djelatnocu, a u Talmudu se spominje samo jedan rabin koji se tome protivio. I u kasnijim vremenima, sve do u poodmakli Srednji vijek, prijelazi na zidovstvo su se povremeno dogadali. U prvoj polovini 8. stolje<f:a cltav je jedan narod (ili mozda samo njegovo plemstvo), krimski Hazari, presao na zidovstvo i stopio se sa zidovskim narodom. Problem je nastao u vrijeme jaanja srednjovjekovne krSdanske Crkve u Europi, kada je primanje krScanina u 2idovstvo dovodilo do smrtne kazne za preobraienika i njegova zidovskog pokrovitelja. Jedan takav muenik, poljski plemii primljen u zidovstvo, spaljen je prije samo dva i pol stoljeca, 1749. godine u Vilni. Radi izbjegavanja takvih progona, ograni^avajudi vjerski zakoni o primanju u zidovstvo (koji su zapravo postojali jog od vremena drugoga Hrama) u Srednjemu vijeku poeli su se strogo primjenjivati. Najvjerojatnije u tadaSnjoj Europi nije ni bilo mnogo kandidata za prijam... Ovi su zakoni stari oko 25 stoljeca a propisuju da je za prijam u zidovstvo potrebno pokazati duboku i odlufnu nakanu, nemati drugih poticaja osim duhovnih, iskreno prihvatiti sve zakone i odredbe zidovstva. Obvez241

no je prije prijama upozoriti kandidata na sve tekoc"e na koje moze naici pri promjeni svoga nacma zivota: morat ce poStovati zabranu svakoga rada na Sabat i strogo se drzati svih ostalih micvot (zabrana i zapovijedi), a u trenucima nevolje nece se smjeti obraati svome prijanjem bozanstvu. Takoder se upozorava na mogue probleme s rodbinom, koja ostaje u svojoj religiji. Kandidatu se tri puta daje mogucnost odustajanja, prema trostrukome upozorenju Sto ga je Naomi uputila svojoj snahi Rut Saljuci je natrag njezinome narodu, a zatim ga se prima. Jedina je razlika od izvornih zakona nastala padom Hrama: viSe se od novoprimljenih ne moze traziti prinoSenje zrtve u Hramu. MuSkarci preobraenici u zidovstvo podvrgavaju se obredu obrezivanja (Mila), a oba spola se podvrgavaju obredu oiScenja uranjanjem u vodu (Mikve). Buduci da sama tjelesna obrezanost ne obuhvaca duhovne odlike obreda Mila, ve<5 obrezani muSkarci takoder prolaze krpz obred, uz simbolifrio naknadno obrezivanje. Vrhunac obreda primanja u zidovstvo jest davanje zidovskoga imena. Novoprimljeni je pripadnik zidovstva primljen potpuno u krug zidovskoga naroda, te time napuSta svoj raniji narod i podrijetlo, prema ugledu na Rut, najpoznatiju preobratenicu zidovske povijesti, i biva usvojen u zidovskome narodu. Stoga novoprirnljeni mugkarci najfeS^e uzimaju ime Avraham ben Avraham Avinu (Abraham sin naSega oca Abrahama) a zene Sara bat Avraham Avinu (Sara kd naSega oca Abrahama) ili Rut. No, uzimaju se i druga zidovska imena. Preobratenika, kojega se naziva ger cedek (pravedni stranac), ne srruje se uvrijediti podsjedanjem na njegovu nezidovsku proSlost. U sluaju osobe djelomice zidovskoga podrijetla koju Halaha ne drzi pripadnikom zajednice (kada podrijetlo nije po majci), prijam u iidovstvo je laki, osobito za malu djecu koja odlukom vjerskoga suda (bet dina) mogu biti prihvacena kao potencijalni pripadnici zidovstva. Za takvu djecu dovoljan je obred obrezivanja za djeCake i obred uranjanja u vodu za oba spola. U vrijeme kada dijete dostigne sposobnost rasudivanja, prije dosizanja punoljetnosti (12 godina za djevojtice, 13 za djetake) dijete mora samo odludti o svojoj konacnoj pripadnosti. Reformirane zajednice drze kako je za dijete kome majka nije Zidovka dovoljno obrezivanje za djec"ake, zidovski odgoj i pristupa242

nje obredu punoljetnosti za oba spola. Prijam u zidovstvo odraslih osoba koje imaju zidovske pretke ali nisu zidovskoga podrijetla po majci u praksi je takoder lakSi od prijama osobe nezidovskoga podrijetla, jer se drzi da je dio tradicije i zakona vet usvojen. I tada je obvezan obred Mila za muSkarce i Mikve za oba spola. Osobe koje su napustile zidovstvo zbog sluzbenoga i javnoga pristupanja nekoj drugoj religiji mogu se vratiti zajednici obredom uranjanja u vodu bazena ocl<5enja, mikve. U praksi, sama iskazana duboka namjera povratka moze biti dovoljna za one koji su napustili zidovstvo ali nisu prihvatili neku drugu religiju.

243