You are on page 1of 187

Zijad Ljevakovi

TEFSIR

Temelji nauke o tumaenju Kur'ana Zaetke nauke o Kur'anu nalazimo u samoj objavi Kur'ana. Ve sami poeci objavljivanja Kur'ana ukazivali su na to da je to knjiga koja e morati biti objanjavana onima koji je objavljuju radi slijedeih razloga: 1. Nema razlike izmeu Allahovog stvaranja ivota i Njegove rijei. Od kako postoji na zemlji ovjek pokuava objasniti tajne ivota, prouavati ih i upoznavati. To je u prirodi samog ovjeka. Tako je i sa Njegovom rijeju jer Rije kao i ivot, mora se prouavati. 2. Objavljenja Allaova rije sadrana u Kur'anu a data ljudima, sadri uputu za nain ivota na zemlji. Uputa ima preporuke savjete ali i objanjenja nastanka ivota, svijeta i ovjeka u svijetu. Ima i pravila o nainu ivota na zemlji. Ta se pravila, bilo da su moralne ili pravne naravi, moraju nauiti, znati, izvoditi i druge pouavati to je ve nauka. Osim toga, postoji veliki broj uputa obredne naravi koje reguliu ivot ovjeka i njegovog Gospodara ali i odnose meu ljudima. Ti se obredi moraju usvojiti i nauiti u ivotu prakticirati. 3. Od samog poetka objavljivanja Kur'ana, vidjelo se da je to Rije koja e morati biti objanjavana ljudima. Te injenice uoljive od prvih ajeta Kur'ana. Evo nekoliko primjera: 0 0 0 0 0 ( 1-5 ) Na poetku objave spominje se knjiga i itanje, pero i pisanje kao i nauka, odnosno, znanost. Sve spomenuto moe se izvoditi samo organizovano, kao sistem i nain ivota a to je ve nauka. ( 52 )

Iz ovog ajeta Kur'ana vidi se da je uspostavljen prilikom objavljivanja, a i prije, u Levhi Mahfuzu na temeljima Znanja. Kao to je poznato sve to je uspostavljeno na temeljima znanja mora se znanstveno istraivati. Iz navedenog ajeta se izravno vidi da se od strane Allaha d. ., koji objavljuje Muhammedu a.s. Knjigu - Kur'an, nareuje da je mora objanjavati ljudima, onima kojima se objavljuje i koji vjeruju u nju i prihvataju je. ( 44) Isto tako, ove odredbe se odnose i na one koji su prije imali i primali objavljene poruke, rijei i knjige, pa ih napustili ili se po njima razili ili ih iskrivljivali. Kako je Knjiga Kur'an i njima objavljena, nareuje se Poslaniku Muhammedu a.s. da i njima objasni Knjigu i ono to su iskrivili ili se po njemu razili ili napustili.

( 63 ) ( 64 ) 4. Iz samog Kur'ana se vidi da je to Knjiga koja se mora studirati, prouavati. Evo nekoliko primjera koji jasno upuuju na studiranje Objave: ( 24 ) ( 82) 0 ( 29 ) ( 37- 38 ) ( 169 5. Nareenje da se objave ljudima moraju objanjavati dobili su svi poslanici, pa prema tome, i Muhammed a.s. 0 ( 187) Iz Kur'ana je vidljivo da je Muhammed a.s. odmah po primanju objave istu objanjavao ljudima. Poslije njega, vrli i asni ashabi a poslije njih, uzori i uenici ashaba, tabiini a poslije njih se ve uoava uobliavanje ove discipline u nauku. 0 0 0 0 ( 16- 19 ) ivot je sam nametao objanjenja i potrebu tumaenja. Ljudi koji su primali objavu, prihvatali je, slijedili i prakticirali u ivotu, vjerovali vrsto stajui uz nju, traili su objanjenja. Ovi ili neki drugi. 0( 33 ) ( 7 ) 6. U prirodi je ljudi na zemlji da se razlikuju po sposobnostima. Ta razliitost ljudskih sposobnosti namee potrebu objanjavanja i tumaenja. Tako se poela razvijati nauka o tumaenju Kur'ana, danas poznata pod nazivom Tefsir.

7. Kur'an je objavljen na arpskom jeziku koji se razvio iz bogate starosemitske jezike tradicije te, samim tim, ima veliku jeziku irinu i dubinu. Nemogue je taj jezik koristiti u objanjavanju ivota, vidljivog i nevidljivog svijeta, a da se struno ne poznaje njegova struktura. Vjerovatno, ni sam Muhammed a.s., kao ovjek, ne bi ga poznavao u svim segmentima da nije imao izravano poduavanje Kur'anu od strane, donosioca objave, Dibrila. Tako se, na primjer, u Kur'anu nalaze ponavljanja koja, u sutini, znae potvrdu, naoko viak rijei i izraza a rije je o suptilno iznijansiranim znaenjima sa skrivenim i nedoreenim smislom i semantikom. Sabijanjem izraza postiu se zgusnutija znaenja. Navedeno je vidljivo, na primjer, iz poglavlja Jusuf, 82. aje: Pitaj selo a misli se na neke ljude u selu jer je selo nemogue pitati. Mogunosti jezika iskoritene su na razliite naine: upotreba jednine za dvojinu ili mnoinu, dvojine za jedninu, govor o opem a misli se na pojedinano i obratno, promjena rasporeda izrazima, upotreba glagola radnje koji se odnose na dvije stvari a misli se na jednu, upotreba raznih vidova stilistikih vrijednosti Kur'ana i slino. Sve ovo trai stanovito znanje jezika da bi bilo objanjeno. Iz navedenih primjera, za ovu nauku uzeta su tri termina: Bejan, Tefsir, i Te,vil. Od ovih termina, najblie znaenje, onoga to se pod ovim izrazom u Kur'anu podrazumjeva, sadrano je u Kur'anskoj odrednici Bejan. Mnogi klasini komentari Kur'ana nose ovaj naziv. Rjee se upotrebljava izraz Te,vil dok je u novije vrijeme potpuno preovladao naziv Tefsir. Vremenom su, ova dva izraza, Bejan i Te,vil, naputeni ili se upotrebljavaju vrlo rijetko. Znaenje rijei Tefsir i Te,vil : 0 : 0 ( ( 33 ) 0 : ( ) 0 0 : (( )) 0 : : : ( ) 0 Rije Tefsir, u jezikoj ravni, dolazi u znaenju razjanjenja, otkrivanja kao i izvoenja znaenja koja se mogu razumjeti u misaonoj ili intelektualnoj ravni . Otkrivanje skrivenog kako se navodi u Velikom rijeniku arapskog jezika kao i otkrivanje eljenog znaenja objanjavajui ili raslanjujui sloene izraze. U Kur'anu prema znaenju ajeta sure El-Furkan 33 aje Nee ti Muhammede moi navesti nikakav primjer a dati Mi ve nismo o tome dali Istinu i najbolje objanjenje,, ova rije dolazi u znaenju precizno izloiti i razvrstati uz objanjenje, prema stavu koji se prenosi od Ibn Abbasa, Neki smatraju da je osnov ove rijei sefere esfere sufur opet u znaenju otkrivati a jezikim transformacijama prelo u rije fesere . Ovaj izraz esfere upotrebljava se kada se ena pokrivena lica otkrije ili kada se pojavi sunce odnosno kada

obasja obzorje . Veliki poznavaoc Kur'anskih termina i izraza Er-Ragib ElIsfahani za ova dva osnova kaze da su bliska znaenja kao to su bliska po osnovu nastanka ali da se sutinski i razlikuju u pogledu znaenja koje sadri izraz otkrivanje . Naime otkrivanje moe biti misaone naravi odnosno otkrivanje znaenja misaone ili intelektualne naravi pa je tu izraz fesere a moe biti da se neto otkriva pred oima kao to se otkriva ena ili sunce svojim izlaskom i osvjetljavanjem pa je tu izraz sefere ili esfere u smislu da sunce svojom svjetlou naim oima otkriva predmete.

: 0 ( ) Terminoloki kako se definie Tefsir kao znanost kod Ibn Hibbana je : Znanost koja istrauje nain izlaganja i izgovora Kur'anskih izraza kao i ono ta se tim izrazima eli kazati kao i pojedinane i sloene pravne norme kao i znaenja koja se dobijaju u takvim sloenicama kao to prouava i ostalo to prati Kur'anska znaenja". : : 0 Ez-Zerkei definie Tefsir kao : Znanost preko koje se razumjeva Allahova Knjiga objavljenja Muhammed a.s. objanjavaju njena znaenja izvode propisi i mudrosti ". " : 0" ejh Muhammed Abd-El- Aziz u svojoj knjizi navodi slijedeu definiciju da je Tefsir " Znanost koja prouava uzvieni Kur'an u pokuaju da razumiju Allahovu namjeru u onome to je rekao u Kur'anu u granicama ljudkih mogunosti". Iz ovih nekoliko definicija uoljivo je da izraavaju osnovnu namjeru nauke o tumaenju Kur'ana Tefsira kao i to da postoje i druge definicije koje definiu neke druge aspekte ove nauke . Ovdje smo se zadovoljili ovim definisanjem. 0 : : 0 0 Izraz te,vil uzet od rijei el-evvelu znai povratak na osnovu i poetak. Povratak nekome a u govoru znai vrednovati,rzmiljati i tumaiti. Kao to znai objanjavati i tumaiti govor pa prema ovome ova rije je istovjetna sa rijeju tefsir odnosno njen sinonim. Kod klasiara ovo je preovladavajue miljenje. U terminologiji kasnijih generacija definie se kao:

"Transformacija izraza od preovladavujeeg na prvi pogled vidljivog znaenja ka prevladanom manje uoljivom znaenju radi postojanja uporednih dokaza koji dokazuju da je ova transformacija mogua i ispravna,

: 0 Slinosti i razlike termina Tefsir i Te,vil 0 0 : 0 Smatralo se naroito u poecima razvoja nauke o tumaenju Kur'ana da su ova dva termina sinonimi uobiajeno jednako upotrebljavani. Meutim kasnije se dolo do ispravnijeg stava da ipak izmeu ova dva termina postoji razliitost kod upotrebe i u znaenju . Tako da se termin Tefsir zadrao u znaenju : Otkrivanje namjere kod komplikovanog izraza i svoenje jedne od dvije mogunosti na onu koja odgovara izvanjskom ( oiglednom ) znaenju izraza. : 0 Prenosi se od Er-Ragiba El-Isfahanija : Tefsir je openitiji pojam od Te,vila Moe se rei da se izraz tefsir upotrebljava kada se tumae pojedini izrazi ili samostalne odvojene rijei a te,vil se koristi kada se tumae opta znaenja ili reenice , : 0 Neki drugi smatraju da je Tefsir objanjenje izraza koji sadri samo jedno mogue znaenje a Te,vil tumaenje i svoenje izraza koji u sebi sadre vie znaenja na jedno nakon pribavljanja dokaza da je to u stvari eljeno znaenje. : 0 , 0 Stav Ebu Mensura El- Maturidija je da je Tefsir u stvari kategorian stav da je znaenje izraza onako kako se iznosi tefsirom u svjedoenje da se pod znaenjem dotinog izraza smatra to to se iznosi pa ako zato postoji kategorian argument stav je ispravan a u suprotnom je obino miljenje a tumaiti Kur'an na osnovu obinog miljenja je zabranjeno. Te,vil je svoenje na jednu od vie mogunosti u znaenju izraza bez kategorine argumentacije ili svjedoenja da je to izabrano znaenje ispravno. :

0 0 Ebu Talib Es-Sealebi definiui ova dva pojma kae: Tefsir je objanjavanje i tumaenje znaenja izraza, bez obzira da li bilo, stvarno ili simbolino kao to se izraz sirat u Kur'anu tumai kao put (a ima i drugih znaenja) ili tumaenje izraza essajjib kiom (ima i drugih znaenja) a Te,vil je tumaenje unutarnjeg (ezoterinog) znaenja izraza uzeto od el-Evvelu a znai vraati se na poetak ili osnov stvari, na njihov iskon i kraj. : : 0 Te,vil je tumaenje i iznoenje namjeravane istine a Tefsir je iznoenje dokaza za namjeravano jer samo znaenje izraza otkriva namjeravano. 0 Neki, opet, smatraju da se Tefsir odnosi na znanost o predajama unutar nauke o tumaenju Kur'ana a Te,vil na teoriju. Iz uporedbe ova dva termina, mogue je uoiti i druge definicije ovih termina koje nisu navedene jer su se ova dva termina precizno definisana. Uvjeti koje treba da ispunjava tuma Kur'ana 1. Ispravno i niim pomueno vjerovanje je prvi uvjet koji treba da ispunjava onaj ko eli da pristupi objanjavanju Kur'ana i njegovih tajni i poruka drugim ljudima. 2. Sposobnost da se odvoji od emocija ili pristrasnosti. 3. Da nastoji prvo objanjavati Kur'an Kur'anom. 4. Da objanjenja trai, kao drugom po prioritetu izvoru, u sunnetu Allahova Poslanika. 5. Da se oslanja, nakon Kur'ana i sunneta, na stavove ashaba i tabiina. 6. Da poznaje arapski jezik i jezike discipline. 7. Da poznaje temelje nauke o Islamu. 8. Mora biti poznavalac eriata. 9. Poznavati nauku o hadisu. 10. Poznavati znanosti vezane za Kur'an kao to su nauka o kiraetima ili poznavanja povoda objave ili problema derogacije i slino kao i ostalo iz teorije Kur'anskih znanosti. 11. Mora biti nadaren. Od moralnih vrijednosti mora imati: - Lijepu namjeru i ispravan cilj. - Visok moral. - Primjer u ivotu i radu. - ast i spremnost na javno iznoenje istine. - Uljudnost. - Da daje prednost onome ko je prei od njega.

Poetak i razvoj nauke o tumaenju Kur'ana Doba poslanstva i Poslanikovo s.a.v.s. objanjavanje Kur'ana Po prirodi poslanstva da se razumjeti da je Muhammed a.s. poznavao Kur'an kao objavu koja mu je data da je objasni ljudima u njenoj sveukupnosti ali i u pojedinostima. Inae, teko bi bilo prihvatiti da Poslanik neto ne zna a to onda treba objanjavati drugima. Njegovo znanje objave bilo je izravno nadahnue ili pouavanje od strane meleka Debraila, donosioca objave. Prirodno da je svoje znanje objave prenosio na one koji su ga slijedili. Prenoenje objave u njenoj sveukupnosti i univerzalnosti, dakle, kao poruke ali i kao pojedinih dijelova koje je trebalo provesti u praktini ivot ljudi. Pojedinano, kao to je bilo u Mekki ili na nivou zajednice u Medini. : - - ( ) El- Kasimi u svom tefsiru navodi, od Ebu Abdurrahmana Es-Sulemija, slijedee: Prenosili su nam oni koji su uili Kur'an pred Poslanikom kao to su Usman Ibn Affan ili Abdullah Ibn Mesud ali i drugi da su, kad god bi od vjerovjesnika, na njega selam i salavat od Allaha, nauili deset ajeta nisu ili dalje dok ne bi vidjeli ta u njima ima da se naui i teorijski i praktino. Dugo su ponavljali, uili i prakticirali, pa su, na taj nain, morali dugo ostati na uenju pojedinih sura. U pojedinim djelima, koja se bave tradicijom, nalazimo posebna poglavlja hadisa koji govore kako je Poslanik ashabima tumaio pojedine ajete. Evo nekoliko primjera: " 0" Prenose Ahmed i Tirmizi, kao i neki drugi, rivajetom od Addi Ibn Hibbana da je prenio kako Allahov Poslanik s.a.v.s. kae da oni na koje se Allah rasrdio, a spomenuti u suri El Fatiha, su idovi a oni koji su zalutali su krani. " 0 Prenosi Tirmizi kao i Ibn Hibban predajom od Ibn Mes,uda koja kae da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao da je sredinji namaz (spomenut u ajetu 238 poglavlja El-Bekare) ikindijski namaz ( ) 0 0 Prenosi Ahmed Buharija i Muslim kao i drugi, predajom koja dosee do Abdullah Ibn Mesuda, da je nakon objave ajeta Koji povjerovae a nisu svoj iman doveli u pitanje zulumom. El-En,am, 82., rekli: Pa, ko to od nas ne ini zulum (grijeenje), Allahov poslanie? Allahov Poslanik je odgovorio da nije

onako kako oni smatraju nego ih je uputio na drugo aje u kojem, jedan odabrani i dobri Allahov rob, kae irk (mnogobotvo) je veliki zulum. Dakle, zulum u ovom ajetu je irk: : ( ) 0 Prenosi Muslim i drugi, predajom Akiba Ibn Amira koji kae da je uo Allahova Poslanika, Salavat i selam od Allaha na njega, gdje sa minbera govori aje: "Protiv njih pripremite svu vau snagu"(a snaga je streljivo). : ( ) : " " "Prenosi Etp Tirmizi i Ibn Derir predajom Ubej Ibn Keaba koji je uo Allahovog Poslanika da kae za aje (Obavezao ih je rijeju Takva) da je takva govor la ilahe illellah, odnosno, nema boanstva osim Allaha . " 0 Prenosi Ahmed i Muslim od Enesa, koji kae za Allahova Poslanika Allahov salavat i selam na njega, koji je rekao, za Kevser, da je rijeka koju je Allah d.. darovao Muhammed a.s. u dennetu. Pored navedenih primjera ima jo mnogo ispravnih predaja u kojima Poslanik s.a.v.s. objanjava Kur'an. Mnogi su, da bi svojim tekstovima dali vei znaaj, pripisivali svojim razmiljanjima Poslanikove hadise ili su ih sami izmiljali, stavljajui u usta Poslaniku ono to je odgovaralo njihovim potrebama. Na taj nain su nastali mnogi izmiljeni hadisi u Tefsiru. Evo jednog oiglednog primjera : : " " " : " " Prenosi Hakim od Enesa da je Allahov Poslanik s.a.v.s. upitan o nebrojenim kantarima blaga spomenutim u jednom ajetu rekao: Kantar je hiljedu oka". A prenosi Ahmed od Ibn Madde rivajetom Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao za kantar da je to mjera "dvanaest hiljada oka". Pitanje koje se namee od ranije a koje su razliiti poznavaoci Kur'ana razliito tretirali jeste, da li je Muhammed a.s. ashabima objasnio sve iz Kur'ana? Razliiti pristupi, vjerovatno, su doveli do podjele, meu poznavaocima Kur'ana, oko ovog i drugih slinih pitanja. Svi su traili argumente i prilgali ih uz svoj svoj stav. Osnovno polazite bilo je 44. aje sure En-Nahl koje glasi: A spustili smo ti Opomenu da objasni ljudima to im je sputeno". Ako Muhahammed a.s. nije neto objasnio onda nije ispunio naredbu. Da li je, uopte, trebao sve da objasni iz Kur'ana? Ima dijelova Kur'ana koji su, po objavljivanju, svakom jasni i ne trae niije dodatno obajanjenje. Isto tako, ima ajeta koji ne mogu nikako ostati bez objanjenja, kao to su ajeti o salatu, zekatu, haddu, postu i drugi. Poznato je

da u Kur'anu ima stanoviti broj ajeta za koje svi umjereni poznavaoci Kur'ana tvrde da ih u njihovoj istini zna samo Uzvieni Allah d.. pa kako e ih neko drugi znati ili objanjavati. Takvi su ajeti sudnjeg dana, smaka, suda, vaganja ljudskih dijela, ili openito, ajeti Gajba, za koje je Allah d.. u Kur'anu Sam rekao da ih ne zna niko osim Njega. Na osnovu ovog pristupa, moemo se prikloniti stavu onih koji tvrde da je Allahov Poslanik objasnio sve iz Kur'ana to je bilo potrebno da se objasni ljudima, bez ega bi ovjeanstvo bilo uskraeno u poimanju objave. Odnosno, Poslanik Islama je objasnio sve iz Kur'ana na to se odnosi aje koje mu nareuje da objasni ljudima to im je objavljeno. Tako da, vjerovatno, nisu upravu oni koji tvrde i dokazuju da je Poslanik objasnio manji dio Kur'ana a ni oni koji kau da je Poslanik objasnio ashabima itav Kur'an. Stie se utisak da je istina najblia ovom stavu a Allah d.. najbolje zna. Uz navedeno, valja napomenuti da i sam tekst Kur'ana objanjava sebe. Tako npr. u Kur'anu se navodi jedan stav a na drugom mjestu se objanjava ili ograniava. Pored gore iznesenih dokaza kako je Poslanik s.a.v.s. objanjavao Kur'an ashabima i tvrdnje da Kur'an objanjava samog sebe, iz ovog ajeta se najbolje vidi ta je iz Kur'ana potrebno objanjavati i nain na koji je to Poslanik radio. ( 187 ) 0 Poglavlje El-Bekare, 187. dio ajeta glasi: Jedite i pijte dok ne budete oevidno razaznavali bijeli od crnog konca". Poslanik s.a.v.s. je protumaio ovo aje odnosom izmeu none tame i svitanja. Doprinos Poslanikovih ashaba u razumjevanju i objanjavnju Kur'ana U poecima razvoja ovo nauke, kao to je prirodno poznavanje objave koja mu se objavljuje od strane Poslanika s.a.v.s., tako je posve prirodno da su Poslanikovi ashabi, koji su prihvatili vjeru i borili se za nju, uzimali svom snagom duha i znanja ono to im je davao Poslanik. Uzimali su i praktino u ivotu koristili i ono to im je davao od znaenja Uzvienog Kur'ana. Kada pogledamo ulogu ashaba u ovom pitanju, pratei redoslijed tekstova koji nam prenose o objanjavanju Kur'ana, vidimo da preneseno zavisi od nekoliko faktora: 1. Blizina i vrijeme koje su proveli uz Poslanika Po blizini i vremenu koje su proveli uz Poslanika adhabi se razlikuju u onome to nam prenose. Prirodno je da su oni ashabi koji su bili due i u veem broju prilika uz Poslanika vie toga uli ili prenijeli. 2. Stepen poznavanja arapskog jezika Prije poetka objave Kur'ana kod Arapa je bilo razvijeno pjesnitvo i neke vrste proze. Upuuje to na injenicu da je bilo dobrih poznavalaca jezika. Zna se pouzdano da je h. Aia, ena Allahova Poslanika, znala veliki broj stihova predislamske poezija napamet to govori da je njeno poznavanje arapskog jezika bilo bolje u odnosu na one koji to nisu znali. Ova tvrdnja o poznavanju jezika moe se primjeniti i na druge ashabe. Samim tim, namee se sud da su oni koji su bolje poznavali arapski jezik lake razumjevali Kur'an jer je, kao to je poznato, Kur'an objavljen na istom arapskom jeziku. 3. Stepen poznavanja arapskih obiaja i tradicije

Vidljivo je da Kur'an govori o irem i uem prostoru na kojem je poelo njegovo objavljivanje. To je prostor nastanjen semitskim narodima. Naroda bogate kulture i tradicije. Tim narodima pripadaju i Arapi. Kur'an, na mnogo mjesta, govori o obiajima i tradiciji naroda koji su ivjeli na tom podruju kao i o obiajima i tradiciji samih Arapa. Iz navedenog se moe zakljuiti da stepen razumjevanja Kur'ana zavisi od poznavanja ovih obiaja i tradicije. Radi toga se, inae, u Islamu prouava i ivot Arapa prije Islama. U tom smislu ilustrativni su ajeti: ( 37 ) ( 189 ) Kur'an se ne moe razumjeti ako se dobro ne poznaju predislamski obiaji. 4. Stepen poznavanja ivota idovsko-kranske zajednice Na poluotoku Arabije ivjele su i idovske i kranske zajednice. Kur'an govori i o ivotu Jevreja i krana. Izvor objave je svakako jedan a i nesporni su zajedniki elementi objave i ovih velikih vjerskih tradicija. Imajui ove injenice u vidu namee se posve razumljiv zakljuak da poznavoci ovih tradicija, ajete koji tretiraju ovu tematiku, bolje razumiju u odnosu na one koji ove tradicije slabije ili uopte ne poznaju. Postoji i vie ajeta Kur'ana koji se i po svom uzroku objave ne mogu tumaiti bez poznavanja uenja Jevreja ili krana. 5. Sposobnost razumjevanja uenja i spoznaje Po sposobnosti razumjevanja uenja i razumjevanja spoznaje razlikuju se svi ljudi pa i ashabi. Ono to je jednima skriveno, drugi sasvim dobro vide i uoavaju. Odatle i dova Poslnika s.a.v.s. za Ibn Abbasa : 0 "Dragi Boe, daj mu sposobnost razumjevanja vjere i poui ga tumaenju, objanjavanju i razumjevanju Kur'ana". Neki drugi ashabi su imali drugaije sposobnosti ali, ipak, im Poslanik nije svima uio ovu dovu. Iz mnogih tekstova sahih, odnosno, ispravnih predaja, vidimo da su pojedini ashabi esto imali pogrjean sud o pojedinim ajetima. Ashabi su o Kur'anu govorili ono to su uli od Poslanika, ono to su sami svjedoili, naroito povode objave, jer su bili prisutni u raznim prilikama i situacijama. Govorili su i ono to su sami meusobno razmjenjivali o Kur'anu jer nisu svi istovremeno mogli uti sve od Poslanika s.a.v.s. Isto tako, poznato je da su prenosili i svoja vlastita vienja i razumjevanja Kur'ana. Es-Sujuti u Itkanu navodi slijedee ashabe koji su bili poznati u razumjevanju i objanjavanju Kur'ana: 0 Iz tekstova predaja, koje se prenose o objanjavanju Kur'ana, vidimo da je bilo jo ashaba koji su prenosili predaje objanjavajui Kur'an kao to su: 0 Mora se napomenuti da spomenuti ashabi imaju manji broj predaja o objanjavnju Kur'ana, bilo od Poslanika s.a.v.s., bilo od njih samih .

10

Takoe, halife Ebu Bekr Omer i Usman ne prenose mnogo predaja o Kur'anu jer su, poslije Poslanika, krae ivjeli od ostalih ashaba i bili su zauzeti osvajanjima i hilafetom a prenoenje predaje su preputali onima koji su to vie od njih znali. Brojni su primjeri koji svijedoe da su one koji su ih pitali, upuivali na Ibn Abbasa Ibej -Ibn - Keba, Ibn Mes,uda i druge. H. Alija, tvrti halifa, prema dostupnim predajama, mnogo govori o Kur'anu daleko vie od svojih predhodnika. To se objanjava duinom trajanja hilafeta i poveanom potrebom objanjavanja Kur'ana koja je rasla to se vie udaljavalo od smrti Poslanika. Treba imati u vidu i da je poznavanje Kur'ana h. Alije bilo znaajno. Zejd Ibn Sabit, Ebu Musa El-Eari, Abdullah Ibn Ez-Zubejr, iako su znali mnogo o Kur'anu i objanjavali ga, od njih nema mnogo predaja. Od znamenitih ashaba u ovoj oblasti, a koji imaju mnotvo predaja su: Abdullah Ibn Abbas, Ibn Mes,ud, Ali Ibn Ebu Talib i Ubjj Ibn Keab. 0 Sin Poslanikovog amide, Abbasa Abdullah, rodio se za Poslanikova boravka u Mekki, tri godine prije Hidre. Zahvaljujui rodbinskim vezama od roenja je bio uz Poslanika. Njegova tetka Mejmuna bila je jedna od Poslanikovih ena. Sa Poslanikom je proveo, po jednima trinaest, a po drugima petnaest godina. Umro je esdeset osme godine po hidri u Taifu, u sedamdesetoj godini ivota. Ukopan je u Taifu . Pored toga to je, od roenja, bio uz Poslanika, druio se sa svim ashabima i od svakog uzeo to se, vezano za predaju, moglo uzeti. " 0 Ibn Mes,ud, na primjer, o njemu kae: "Ibn Abbas je veliki poznavalac Kur'ana". Ibn Atta za Ibn Abbasa kae; "Nisam vidio asnijeg mjesta od njegovog. Kod njega odsjedaju oni koji se bave fikhom, Kur'anom, predislamskom poezijom. Sve ih on izvodi iz svoje iroke znanstvene doline". :" 0" Ali Ibn Ebu Talib za njegov tefsir kae: Kao da Ibn Abbas gleda u Gajb (nevidljivo i nedokuivo) kroz prozirnu koprenu". : 0 Ibn Umer kae za Ibn Abbasa da je o onome to je objavljeno Muhammedu najueniji Ibn Abbas. Razlozi ovakvog poznavanja Kur'ana od strane Ibn Abbasa 1. Allahov Poslanik Muhammed a.s. je za njega inio dovu: Boe naui ga knjizi i mudrosti". A prema drugoj verziji predaje; Boe, podari mu razumjevanje vjere i podui ga tumaenju. 0 0

11

Tko je imao prilike baviti se klasinim komentarima Kur'ana imao je priliku da primjeti znaaj ove dove na Ibn Abbasa i na komentar Kur'ana uopte. 2. Boravak u kui Poslanika Muhammed a.s. od roenja je bila prilika da, kao bistro dijete, od Poslanika, u najboljoj dobi za obrazovanje, uzme dio poslanikog znanja izravno. 3. Druio se itav ivot sa ashabima koji su stalno bili u blizini Poslanika Muhammed a.s. od njega primali znanja o mjestima, vremenima i povodima objave o zabranjenom i dozvoljenom i to kasnije prenosili na Ibn Abbasa kako su uli. 4. Bio je dobar poznavalac arapskog jezika a posebno arapske poezije. Ovo poznavanje poezije mu je omoguilo da, dio tih saznanja, unese u komentarisanje Kur'ana. Tako je poezija predislamskih Arapa pomogla boljem razumjevanje Objave. 5. Sam je bio izuzetno nadaren sposobnostima spoznaje, saznanja, razumjevanja. To je odmah uoeno jo u njegovoj ranoj mladosti tako da mu je Poslanik s.a.v.s. radi toga uio poznatu dovu. U svom razumjevanju Kur'ana, uzimao je oslonac, ponekad, u sadrajima Tevrata i Indila. Posebno u onim temama koje se nalaze u Tevratu i Indilu a prenosi ih i Kur'an; isto ili slino. Ponekad Kur'an o nekoj temi govori samo uopteno a Tevrat ili Indil opirno. Mora se napomenuti da je ovo uzimanje bilo ogranieno na manji broj tema koje se slau sa nainom na koji Kur'an o njima govori i to je bilo u skladu sa eriatom. Sve drugo, izvan ovoga, nije prihvatao, niti se tim koristio. Bilo je napada na Ibn Abbasa koji se slue odreenim rivajetima da se sluio Tevratom u objanjavanju Kur'ana. Meutim, kada se sve pomno pregleda, ostaje se kod jednog umjerenog suda. Vie se, u pristupu pojanjenja Kur'ana, sluio predislamskom poezijom. : 0" Prenosi Ebu Bekr Ibn El-Enbari da je Ibn Abbas rekao: Poezija je arapski divan. Pa kad nam se potkrade neko slovo da ga ne znamo iz kjnige koju je Allah objavio na arapskom jeziku, obratimo se naem Divanu pa odatle uzmemo znanje". Isti prenosilac preuzima od Ibn Abbasa slinu verziju: 0 "Ako me pitate za nepoznate izraze Kur'ana potraite pjesnitvo na Divan". ih u pjesnitvu, jer je

Od Ibn Abbasa se mnogo prenosi tako da se broj prenosilaca ne moe, skoro, ni nabrojati. Neki su lanci prenosilaca i sami prenosioci pouzdani kao to je lanac

12

o kojem se Imam Malik izjasnio kao pouzdan. Na ovaj lanac prenosilaca su se oslanjali: Ibn Derir Et-Taberi, Ibn Ebi Hatim i Ibn Munzir. Neki kritiari su, svojim zapaanjima, pokuavali da ospore vanost ovog seneda ali nisu uspjeli jer je sam Buharija uvaavao ovaj sened kao i Ibn Hader. Ovaj lanac je sahih - ispravan po uslovima koji postavljaju Buharija i Muslim za senede - lance prenosioca i prenosioce. Po ovom lancu se sluio El-Hakim u svom Mustedreku. ( ) 0 Ovaj lanac se smatra kao dobar i pouzdan a ovaj lanac prenosilaca je koristio Ibn Derir Et-Taberi, Ibn Ebi Hatim, Et-Taberani. ( ) je lanac oko kojeg se vode rasprave da li ga koristiti ili ne. Neki su ga komentatori Kur'ana koristili a drugi nisu. Inae, lanac je ljudi iijske orjentacije. Ovaj lanac treba vrlo oprezno prihvatati i dobro provjeravati ta se, po ovom lancu moe a ta ne moe, primiti. Ovaj, kao i dav slijedea, lanaca prenosilaca od Ibn Abbasa su nezadovoljavjui:

Lanac koji slijedi, Muhammed Ibn Es-Saib, smatra se najslabijim lancem prenosilaca od Ibn Abbasa. 0 Tefsir koji se pripisuje Ibn Abbasu Nama najblie odreenje tefsira koji se pripisuje Ibn Abbasu izdat je u Kairu, u nekoliko izdanja, pod naslovom: 0

Kada se uzme ovaj tefsir i pogledaju rivajeti koji prenose, uoava se da veinu stavova dolaze lancem za koji smo gore utvrdili da je najslabiji lanac prenosilaca. Inae, tefsir pod navedenim naslovom spada meu najstarije i njegova nauna vrijednost nije sporna. Sasvim pouzdano moe se osporti njegovo pripisivanje Ibn Abbasu.

13

Vrlo rano je primio Islam. Prvi koji je naglas uio Kur'an poslije Muhammed a.s. tako da ga murici Mekke mogu uti. Bio je stalno uz Muhammed a.s. kao njegova sjena. Smatrali su ga dijelom Poslanikove porodice. Selio u Abesiniju, poslije u Medinu. Klanjao u damiji Dvije kible. Uesnik bitke na Bedru, potom Uhudu i Hendeku. Uesnik Ugovora na Akabi kao i brojnih drugih. Uz Muhammed a.s. poao je i na Jermuk, poslije smrti Muhammed a.s. Poslanik mu je garantovao dennet. Vrio je dunost ministra finansija (Bejt - El- Mal) u Kufi za vrijeme hilafeta Umer i Usmana. Pred kraj Usmanovog hilafeta, dolazi u Medinu u kojoj umire trideset druge godine po hidri, tano na dan svoga roenja u ezdeset i nekoj godini. Pokopan je na groblju El-Beki, nou prema vlastitoj oporuci. Prema pouzdanim predajama uio je Kur'an Muhammed a.s. Od njega su uzeli mnogi koji su se bavili hadisom, fikhom ili Kur'anom. O njegovom poznavanju Kur'ana i hadisa postoje nebrojene izreke najistaknutijih ashaba. Prenosi se da je Ukbe Ibn Nafi, rekao da ne zna u onome to je objavljneo Muhammedu a.s. nikog uenijeg od Abdullaha Ibn Mes,uda. Poslije Ibn Abbasa od njega najvie prenose o Kur'anu i njegovu tumaenju. EsSujuti u Itkanu biljei da od njega vie prenose nego od Alije Ibn Ebi Taliba. Mnogi senedi u tefsiru i hadisu svode se na Ibn Mes,uda. Najvie je boravio u Kufi pa se, u tom pogledu, tu najvie od njega i uzelo. Veliki broj tabiina koji su od njega uzeli, osnovali su i ponijeli kolu tefsira u Kufi. Najjai i najispravniji lanac prenosilaca od njega je : Na ovaj lanac prenosilaca oslanjao se Imam Buharija u svojoj poznatoj zbirci sahih hadisa. Oval lanac takoe nema slabosti i na njega se oslanjao Imam Buharija. I ovim se lancem predaja koristio Imam Buharija. Ovim lancem predaja se koristi El-Hakim u svom Mustedreku kao to se koristi i Et-Taberi u svom tefsiru.

14

Et-Taberi koristi ovaj put prenoenja u svom tefsiru bez obzira to je ovaj lanac prenosilaca neprihvatljiv jer se spominje Ed-Dahak. On se nije susreo sa Ibn Mesu,dom pa se ovaj lanac prenosilaca ocjenjuje kao prekinut. 0 0 etvrti halifa po redoslijedu a prvi od roda Haimova. Prvi od mladih prima Islam. Hidru u Medinu ini poslije Muhammed a.s. nakon to je pristao da lei u njegovoj postelji kako bi neprijatelji Islama i oni koji su odluili da ubiju Poslanika s.a.v.s. mislili da u njoj lei Muhammed a.s. Na njega, kao i na sve ostale koji pristanu da se rtvuju za dobra Islama se, prema veini autoriteta tefsira, odnosi 207. ajet poglavlja El-Bekare Meu ljudima ima i takvih koji rtvuju (daju) sebe traei Allahova zadovoljstva". 0( 207 ) Uesnik svih bojeva osim na Tebuku. Allahov Poslanik s.a.v.s. mu je, u mnogim bitkama, dao da nosi zastavu a na dan bitke za Hajber dajui mu zastavu ree: Dajem zastavu ovjeku ijim e rukama Allah danas otvoriti ovu tvravu". Prilikom bratimljenja meu ashabima za njega je rekao: Ti si moj brat na ovom i na buduem svijetu. Jedan je od deset unaprijed obradovan dennetom. Umro je u ramazanu, etrdesete godine po Hidri u ezdeset i treoj godini od ruke ubice Abdurrahman Ibn Muldema El-Haridije. Bio je od strane Poslanika namjesnik Jemena za pravosue. Od njega je ostalo dosta pravnih rjeenja fetvi ali i presuda. :" 0" Prenosi se da je Ibn Abbas rekao: to sam postigao u tefsiru uzeo sam od Ali Ibn Ebu Taliba". Prema miljenju mnogih poznavalaca Kur'ana Ehli Sunneta ono to nam predajom dolazi od h. Alije vie ima neispravnih i neprihvatljivih od ispravnih. Ovaj sud, poznavaoci Kur'ana Ehli Sunneta, iznose jer dre da mnoge ekstremne sekte (ekstremne u ljubavi prema Aliji r.a.) iizma, u pretjeranoj odanosti Aliji r.a., i iz drugih pobuda, pripisivali Aliji r.a. ono to on nije nikada rekao niti je mogao rei. Ponekad su ova pripisivanja pojedinih stavova i miljenja Aliji r.a. ila za tim da ojaaju stavove samih pristaa pojedinih sekti. Pa je svaka sekta govorila ono to joj ide u prilog. Takoe, njegova blizina sa Poslanikom uinila je da mnogi, pripisujui njemu ono to nije rekao, ustvari su ojaavali svoj poloaj i stav. Ovaj sened (lanac prenosilaca) je siguran i ispravan (sahih) i njime se koristio i Imam Buharija kao i drugi.

15

Ovaj sened koji prenosi od Alije r.a. je ispravan i pouzdan (sahih) i koristi ga Ibn Ajjine u svom tefsiru. Smatra se najispravniji sened i najpouzdanija predaja. Mnogi dre da je ovo apsolutno najispravnija predaja za prenos vijesti uopte u Islamu . Ova predaja nije dostigla nivo upotrebe kao prethodne dvije zato to su se, uz ovu predaju lijepili laljivci i drugi smutljivci. Na taj nain je slabili i dovodili u sumnju te, na taj nain, poveavali opravdanu kritinost onih koji su se bavili prouavanjem predaja. 0 Uesnik bitke na Bedru i dogovora na Akabi. Prvi ko je pisao za Poslanika s.a.v.s. Medinsku povelju. Dan njegove smrti nije poznat. Ima mnogo razmimoilaenja a veina prihvata samo injenicu da je umro u vrijeme hilafeta Omera r.a. Pisac objave za koga je Poslanik rekao da se od njega uzima Kur'an. Jedan od najboljih poznavalaca Kur'ana meu ashabima. Bio je idovski sveenik, jedan od znalaca prijanjih objava. Najpoznatiji senedi (lanci predaja) od njega idu preko: 0 Ova predaja se smatra ispravnom (sahih). Od Ubej Ibn Keaba nalazimo vei svezak o tefsiru koji preneosi Ebi Dea,fer Er-Razi gore navedenom predajom do Ubejj Ibn Keaba. Ovom predajom i dijelovima tefsira, koji su doli na ovaj nain, koristi se El-Hakim u djelu El-Mustedrek i Imam Ahmed u Musnedu. 0 Ovaj lanac prenosilaca takoe koristi Imam Ahmed u Musnedu. Sened se smatra hasen - dobar. Podjela tefsira Od Ibn Abbasa se navodi podjela tefsira po principu kako mu se pristupa. Prema ovoj metod tefsir ima etiri dijela: 1. Objanjenje (tefsir) onih ajeta koja su svima jasna i koja skoro i ne trebaju nikakvo objanjenje kao to su: Znaj da nema Osim Allaha ni jedno drugo boanstvo". Obavljajte salat i dajite zekat". Iako se ne znaju detalji ovoga propisa, sam propis je svima jasan kao i tvrdnja iz prethodnog ajeta koja govori da nema niakvog boanstva nego je samo Jedan Bog Allah.

16

2. Dio Kur'ana koji se moe objasniti ili protumaiti poznavanjem arapskog jezika. 3. Objanjenje Kur'ana kada govori o propisima pravne naravi kao i samu pravnu teinu propisa, ope i posebno, te sam nain izvoenja, trae odreenu naunu metodologiju i znanje uopte. Iz navedenog se da zakljuiti da tumaenje ovog dijela Kur'ana, po irini zahvata i pristupu, pripada znastvenicima. 4. Dio Kur'ana i znanje o njemu poznati su samo Allahu d.. kao to je i znanje o ajetima koja govore o Ruhu, Smaku, tajnstvenim harfovima i slinim, za ovjeka, nepoznanicama Kur'ana. Kur'an se moe dijeliti i na druge naine, kao to neki ine po metodama pristupa ili po drugim osnovama. ( ) ( ) U zavisnosti od pristupa, mogu se izvoditi i drugi naini podjele. Izvori tefsira u poetka razvoja ove nauke 1. Kur'an, 2. Poslanikovo objanjavanje Kur'ana, 3. Idtihad (samostalno rasuivanje o znaenjima Kur'ana) od strane ashaba kao i njihova vlastita snaga i sposobnost razumjevanja znaenja, 4. Prijanje knjige objava idova i krana. Peti, alternativni, izvor je predislamska poezija Arapa koju je, kao izvor za tumaenje znaenja Kur'ana koristio Ibn Abbas ali je mnogi ne uzimaju kao meritornu. Meutim, predislamsko pjesnitvo Arapa nije izvor znaenja Kur'ana nego jedan od osnova za razumjevanje znaenja. Stoga, ne vidimo razloga za ostajanje predislamskog arapskog pjesnitva u redu bitnih izvora za tumaenje Kur'ana. Kur'an kao osnov za tumaenje Tvrdnja da Kur'an najbolje objanjava sam sebe je sasvim ispravna i lahko dokaziva. Tako, na jednom mjestu, o odreenoj tematici se govori uopteno ili manje jasno samo u nagovjetajima a na drugom se uopteno data tematika precizira i pojanjava. Sasvim sigurno, po pitanju optih principa upute, Kur'an nije propustio nita to bi, za ljude, bilo od velike vanosti. ( 38 ) Ova orjentacija Kur'ana najbolje je vidljiva iz propisa salata i zekata. Sutina jeste obred salata i vrenje zekata i Kur'an o tome govori kao o principu u formi naredbe, ali nain vrenja i salata i zekata uredio je Poslanik Muhammed a.s. Ovo je primjer sputanja principa u praktino provoenje. U nivou onoga o emu Kur'an iskljuivo govori esto se dolazi u poziciju da Kur'an sam sebe

17

objanjava i tumai. Ova injenica upuuje na pristup u kojem se sud ne smije donositi na osnovu jednog ajeta ili jedne izdvojene tematske cjeline. Uvijek treba imati u vidu sveukupna Kur'anska orjentacija i zbir onoga o emu govori. Evo nekoliko primjera iz kojih se vidi kako Kur'an tumai sam sebe. Primi Adem Rijei svoga Gospodara". Uobiajeni komentari govore da su to bile rijei molitve, molbe za oprost, dove, pokajanja. Neki komentatori smatraju da ovaj ajet tano objanjava ta je Adem a.s. izgovorio i kakve su to rijei bile. 0 Gospodaru na mi smo(nas dvoje - Adem i Hava) svojim postupkom sami sebi nepravdu nanijeli pa ako nam ne oprosri i ne smiluje nam se sigurno emo biti (nas dvoje) meu gubitnicima". "Dozvoljena vam je krupna stoka za ishranu osim ono to vam je proitano kao zabranjeno". Slijedei ajet objanjava ono to je zabranjeno. Zabranjuje vam se strv, krv i meso svinje". Iz primjera u kojima Kur'an govori o stvaranju ovjeka vidi se najbolje kako on objanjava sam sebe. Nigdje ne govori sve na jednom mjestu. Valjano je napraviti usporedbu svih ajeta to u Kur'anu govore o stvaranju ovjeka da bi se dobila potpuna slika. Tako je u svemu to Kur'an govori. Mora se promatrati u cjelini da bi se stekla zaokruena istina ili slika onoga o emu govori. Poslanikovo s.a.v.s. objanjavanje Kur'ana kao izvor za njegovo tumaenje. Ranije je reeno da je Poslanikovo znanje o Kur'anu objava. Meutim, moe se primjetiti da ima dvije vrste tumaenja Kur'ana od strane Poslanika. Prvi nain na koji Poslanik s.a.v.s. objanjava Kur'an je, u stvari, skretanje panje ashaba i drugih, na injenicu da Kur'an objanjava sam sebe. Evo primjera. : ( ) 0 Aje poglavlja El-En,am 82 objanjava 13 aje poglavlja Lukman. Poslanik u ovom sluaju samo skree panju na ovu injenicu. Potpuno je druga injenica kada Muhammed a.s. objanjava Kur'an na ovakav nain.

18

: (( )) Uz ranije navedene primjere, iz kojih se vidi nain na koji je Poslanik s.a.v.s. objanjavao Kur'an. Treba napomenuti da ovakvih primjera moemo jako veliki broj, na skoro svakoj stranici tradicionalnih tefsira, kod kojih tekstovi nisu preieni i skraivani. Radi boljeg sagledavanja ovog izvora, za komentarisanje i objanjavanje Kur'ana, dobro je primjere Poslanikovog s.a.v.s. objanjavanja Kur'ana pratiti u tefsiru Ibn Kesira. Tumaenje Kur'ana od strane ashaba kao trei izvor tumaenja Kur'ana Kao to je ranije navedeno ashabi Muhammed a.s. su imali pred sobom ivog Poslanika sa kojim su dijelili sav napor na odbrani vjere i uspostavljanju islamksog naina ivota. Imali su Kur'an i ivu Poslanikovu rije. Imali su vlastitu nadarenost koju Allah d daruje svojim stvorenjima - ljudima prilikom stvaranja. Imali su pred sobom i tradiciju naroda ranijih objava. Imali su i staroarapsko pjesnitvo koje je sauvalo do Kur'ana ono to je preostalo od arapskog jezika a i Kur'an za sebe kae da je objavljen na istom arapskom jeziku. Sve ovo im je omoguilo da mogu objanjavati Kur'an. Objanjavanje Kur'ana od strane ashaba je nezamjenjiv izvor i inspiracija za sva pokoljenja do Sudnjeg dana. Svi tefsiri Kur'ana koji se zasnivaju na tradiciji puni su primjera iz kojih se vidi na koji nain se objanjava Kur'an ne samo od Poslanika Muhammed a.s. nego i od strane najistaknutijih ashaba. Ibn Abbasa, Ali Ibn Ebu Taliba ili Ibn Mesuda i drugih. : 0 Ebu Neim u djelu El-Hilje prenosi od Ibn Mes,uda da je: "Kur'an objavljen na sedam harfova i da nema ni jednog harfa (slova) bez svoga vanjskog i unutaranjeg znaenje. Ali Ibn Ebu Talib poznaje i vanjsko i unutranje znaenje jer se nanje o njima kod njega nalazi". : 0 El-Bejheki u svom djelu "Ed-Delail" prenosi izreku Ibn Mes,uda: "Divan je komentator Kur'ana Abdullah Ibn Abbas". Od mnogobrojnih navodimo dva primjera iz kojih se vidi nain Ibn Abbasa u tumaenju Kur'ana koji su reprezentativni za tumaenje Kur'ana od strane ashaba. - - 0 : 0 : 0

19

Prenosi Abdullah Ibn Dinar od Ibn Umera da mu je doao neki ovjek i pitao za znaenje 30 ajeta sure "El-Enbija" da su nebesa i zemlja bili "retk" (vjerovatno jedna spojena masa) pa su bili rastavljeni (razdvojeni). Umjesto da mu odgovori, rekao je da ide pitati Ibn Abbasa, pa to mu kae da i njega obavjesti kako bi i sam znao. To je i uinio a Ibn Abbas mu je odgovorio: "Nebeski sustav je bio jedna masa, bez vode, pa se postepeno poeo odvajati vodom (kiom), a zemlja je bila u toj masi, bez bilja, pa se natapana vodom pola odvajati, sa rastom bilja na njoj". Vratio se Ibn Umeru pa mu prenio ta je uo na to je dodao Ibn Umer: "Ve sam ranije rekao da me uvjek iznova iznenauje bistrina Ibn Abbasa u tumaenju Kur'ana". : : 0 Predajom koja dopire do Ibn Abbasa koji dalje prenosi da je jednog dana halifa Umer Ibn El-Hattab sjedio sa desetak Muhdira ashaba kada su neki od njih spomenuli no Lejletul-Kadr. Svi prisutni poneto su rekli o toj noi. Tada se Umer obratio Ibn Abbasu rijeima: ta je tebi Ibn Abbase pa uti, ne govori? Govori ne uskrauj sebi govor". Ibn Abbas je, nakon toga, progovorio: Vladaru vjernika Allah je nepar i voli nepar. Dani u semici se okreu oko sedam Allah nam je opskrbu stvorio iz sedam, stvorio je ovjeka od sedam, iznad nas stvorio nebesa sedam, ispod nas zemaljskih sfera sedam, dao nam u Fatihi ajeta sedam, zabranio nam u Allahovoj knjizi uzimanje u braku najbliih srodnika sedam, u svojoj knjizi odredio nasljedstvo izmeu srodnika sedam, na seddu mu pada od naih tjelesnih organa sedam, Allhov Poslanik je oko Kabe tavaf inio sedam puta a tranje izmeu Safe i Merve sedam, kamenia na Mini se baca sedam, pa mislim kao da vidim, da je u posljednjih dana mjeseca Ramazana sedam. Objanjavanje Kur'ana od strane sljedbenika ashaba-tabiina kao izvor za tumaenje Kur'ana. Povjesni redoslijed, koji poinje sa Poslanikom s.a.v.s. i nastavlja generacijski na njegove najblie ashabe, protee se do tree generacije tabiina. Kako su ashabi bili uz Poslanika s.a.v.s. i uzimali sve to se moglo uzeti od njega tako je generacija koja je doekala ashabe uzela sve to se moglo uzeti o Islamu i Kur'anu od njih. Kako su se neki ashabi prouli po poznavanju Kur'ana, jer su im se ljudi obraaliza pojanjenja, tako je i jedna generacija tabiina postala poznata u tumaenju Kur'ana. ivei uz poznate ashabe imali emu da ih poduavati ljude koji su im se obraali. Tabiini su pred sobom imali Kur'an i vlastitu sposobnost ili nadahnue da ga znaju tumaiti, imali su od ashabe, svjeu uspomenu na Poslanika Muhammed a.s. To su im bile osnove za pristupanje Kur'anu i njegovu tumaenju. Tradicionalni tefsiri prenose veliki broj miljenja tabiina po pitanjima tumaenja Kur'ana ali nijedan nije dostigao nivo ashaba. Mnogo toga prenose od asahaba ili, kako su uli od ashaba, da je govorio Muhammed a.s.

20

Istrovremeno, islamska vlast se iri na krajeve gdje prije nije bilo Islama. Sa poveavanjem prostora poveava se i broj naroda koji prihvata islam. Mjesta u kojima je islam ranije doao postaju poznata stjecita ashaba i ljudi koji su doli da uzmu od njih ono to su oni preuzeli od Poslanika s.a.v.s. Tako, veliki gradovi postaju stjecita onih koji trae znanje i onih koji imaju znanje. Na taj nain se formiraju sredita za stejecanje znanja iz prvih disciplina o Islamu kao to su hadis, fikh i tefsir. U ovom poetnom periodu ove nauke nisu bile precizno razdvojene. U knjizi Temelji nauke o tefsiru Ibn Tejmijje kae: "Najpoznatiji uenjaci tefsira su u Mekki, jer tamo su sljedbenici Ibn Abbasa, kao to su Mudahid, Ata Ibn Ebi Rebbah, Ukrime i drugi koji su uili uz Ibn Abbasa (Tavus, Seid Ibn Dubejr, i drugi)". Takoe, Kufa ima Ibn Mes,uda kao i njegove uenike koji su se, po znanju, poeli isticati nad durgim. U Medini za tefsir je postao poznat Zejd Ibn Eslem od koga je Malik uzimao tefsir. Isto je inio i njegov sin Abdurahman Ibn Malik i Abdullah Ibn Veheb. kola tefsira u Mekki Osniva ove kole je Abdullah Ibn Abbas. Nastala je kao posljedica stalnog okupljanja tabiina oko njega iz elje da im kazuje o Kur'anu. Tako su mnogi sluali tefsir od njega i prenosili dalje. Najpoznatiji njegovi uenici su: Seid Ibn Dubejr, Mudahid i Ukrime (posluitelj kod Ibn Abbasa), Tavus Ibn Kisan El Jemani, Ata Ibn Ebi Rebbah. Svi su sluili u kuama poznatih ashaba, odnosno, bili oproteni robovi. Razlikuju se po vrijednosti onoga ta, koliko i kako prenose od njega. Isto tako, uivali su razliito povjerenje od drugih koji su koristili razne naine u primanju njihovih tumaenja. 0 Crne puti, porijeklom Abesinac, oproteni rob, bio je uz ashabe koji su bili najblii Muhammed a.s. Prenosi od Ibn Abbasa i Ibn Mes,uda kao i od drugih. Spada u najodlinije tabiine a posebno se isticao u poznavanju hadisa, fikha i tefsira. Kiraet i tefsir uzeo od Ibn Abbasa. Ibn Mesudov kiraet esto koristio u radu, smatra se da mu je to pomoglo i u poznavanju tefsira. Prema nekim miljenjima, svrstava se u meu najbolje poznavaoce tefsira meu svi tabiinima. Ubijen u mjesecu a,banu, devedest i pete po Hidri, u etrdeset i devetoj godini ivota. Prenosi se da ga je ubio Haddad, nakon jedne neugodne rasprave sa njim. 0 21 0 104 0 Prenosi najmanje od svih uenika Ibn Abbasa. Meutim, smatra se smatra se najpouzdanijim jer je od njega najvie prenosio Imam Buharija. Njegovi kriteriji u prijemu vijesti, putem prenosioca, kako se zna, u nauci su najpouzdaniji. Za njega se prenosi da je itav Kur'an, pred Ibn Abbasom, preao oko trideset puta. Kae se da je tri puta, pred Ibn Abbasom, preao Kur'an, zastajui pred svakim ajetom pitajui kada je objavljeno, povodom ega i zato. Svi primaoci hadisa ga smatraju najpouzdanijim prenosiocem a neki mu daju naziv Imam. Neki dovode u pitanje pojedine njegove stavove u tefsiru jer je, navodno, pitao

21

poznavaoce ranijih objava. Mudahida posebno izdvaja od ostalih njegova vremena esta racionalizacija nekih Kur'anskih tekstova. Tako da se, ponekad, znaenje udaljava od onog, na prvi pogled vidljivog znaenja teksta. Objanjenja i smisao koja daje tekstovima su puna simbolike i slika poreenja, tako da njegov nain tumaenja kasnije nalazimo kod tefsira koji promiu mu,tezilijske stavove. Ibn Derir Et-Taberi esto ga navodi u tefsiru ali se i kritiki osvre na neke njegove racionalizacije ajeta. Kae, izmeu ostalog, da se stav Mudahida suprostavlja jezikom znaenju ajeta a i onome na to upuuje Kur'an. Neka lica e tada biti prosvjetljena u svoga Gospodara gledati". Mudahid ovo aje, prema tefsiru Ibn Derira, ovako komentarie: Oekujui nagradu od svoga Gospodara a njega niko i nita nemoe vidjeti". Ovakav nain komentarisanja Kur'ana bio je jak oslonac mu,tezilijskom shvatanju nekih istina vjere i tumaenju Kur'ana. Mnogima ne odgovara prevelika sloboda u tumaenju Kur'ana koju je sebi uzeo Mudahid. Meutim, ovdje treba prihvatiti slobodu idtihada koju su imali ashabi, tabiini i prva pokoljenja muslimana. Prenosi se od njega da je rekao, nakon kritika koje su mu upuene, povodom njegovog racionalnog pristupa tumaenju Kur'ana: Uzeo sam znanje tefsira vie od deset najboljih Muhaammed a.s. ashaba". U pogledu njegove pouzdanosti prisutna su razliita miljenja. Jedni ga dre pouzdanim i uzimaju, a drugi ga smatraju nepouzdanim i ne uzimaju, ono to on prenosi. Mnogi su priali da je on za sebe govorio da zna sve o Kur'anu. Dre da je neistinito govorio na Ibn Abbasa kod koga je sluio. Zatim, da je bio haridijskog mezheba. Neke od ovih tvrdnji oigledno ne stoje. Ukrime nije imao potrebe da lae na Ibn Abbasa kad ga je sluio. Imao je prilike da ui i prenosi od njega. Isto tako, njegova pripadnost haridijama je upitna i teko dokaziva. Vjerovatno je Ukrime bio predmet spletki i nesretnih povjesnih okolnosti koje su se dogodile krajem hilafeta Usmana r.a. i poznatih sukoba izmeu Alije r.a. i Muavije. Poznavao je Fikh i Kur'an . 0 Za sebe je govorio da se druio sa pedeset ashaba. Uenik Ibn Abbasa i sljedbenik kole tefisara iz Mekke. Uzimao i od drugih ashaba a najvie tefsir. Od njega su uzimali svih est velikih sakupljaa hadisa koji imaju svoje velike zbirke. etrdeset puta je obavio hdd. Umro je u Mekki 106 godine po hidri.

22

Bio je crne puti. Imao je brojne nedostake a na kraju je i oslijepio. Prenosi od Ibn Abbasa, Ibn Umera i Amr Ibn El-Asa. Za sebe je govorio da je sreo dvije stotine ashaba. Mnogo se bavio i hadisom. Tefsir uio od Ibn Abbasa kao i od drugih ashaba. Inae, manje prenosi od Ibn Abbasa u odnosu na druge njegove uenike. kola tefsira u Medini Moe rei da je njen nosilac i zaetnik Ubej Ibn Keab. Nastala je ovdje jer je bila mjesto boravka velikog broja ashaba, muhadira i ensarija, koji nisu naputali Medinu nego su u njoj nastavili misiju Islama i poslije smrti Poslanika s.a.v.s. Oslobaanjima mnogih krajeva i dolazak Islama, izazvali su prihvatanje islama od strane naroda koji su ivjeli u osloboenim krajevima. Mnogi su eljeli upoznati Islam na njegvom izvoru, u mjestu u kojem je boravio Muhammed a.s. i uzeti od sahaba ono to su saznali od Poslanika s.a.v.s. Tako je Medina postala stjecite onih koji trae nauku hadisa, fikha. Tako veliko interesovanje izazvalo je formiranje kole. Najpoznatiji nosioci Medinske kole tefsira su: Zejd Ibn Eslem, Ebu El-Alije i Muhammed Ibn Keab. Rodio se u predislamskom dobu, primio Islam dvije godine poslije smrti Muhammed a.s. Prenosi od Ibn Abbasa, Ibn Mes,uda, Ibn Umera, Ubej Ibn Keaba. Za njega se tvrdi da je, poslije ashaba bio najjai poznavalac nauke o kiraetima. Pouzdan i povjerljiv, tako da su od njega uzimali svi sakupljai velikih zbirki hadisa, kao i est odabranih. Od Ibn Keaba prenosi veliki svezak tefsira. Imami Ahmed od njega je uzimao mnogo u Musnedu kao i Ebu Hatim u Mustedreku. Umro je devedesete po hidri. Saveznik El-Evsa, prenosi od Alije r.a., Ibn Mes,uda, Ibn Abbasa i drugih. Posredno i od Ubj Ibn Keaba. Prouo se po pouzdanom prenoenju hadisa i u tefsiru. Koriste ga svi autooriteti, sakupljai est velikih knjiga hadisa. Prenosi se da je govorei u damiji na njega, se kao i na ostale sa njim, obruio krov. Umro je 118. godine po hidri, u sedamdeset i osmoj godini ivota. Sluio halifu Umer Ibn El-Hattaba. Pouzdan po kriterijima sakupljaa est velikih zbirki hadisa koji su uzimali od njega. Imao je racionalan pristup tefsiru i tumaio je Kur'an po linim, orginalnim metodama. Tefsir od njega je primio sin mu Abdurahman Ibn Zejd i Malik Ibn Enes. Umro je 136. godine po hidri. kola tefsira u Iraku Osniva i prvi nosioc ove kole je Abdullah Ibn Mes,ud r.a. Uz njega su bili jo neki ashabi koji su, due ili krae vrijeme, boravili u Iraku. Stanovnici Iraka

23

dolazili kod njih, provodili vrijeme s njima i uzimali nauku. Kada je halifa Umer Ibn El-Hattab odredio za namjesnika Iraka Ammar Ibn Jasira, sa sjeditem u Kufi, poslao je sa njim i uitelja, u svojstvu ministra finansija, Abdullah Ibn Mes,uda. Tako se moe tvrditi da je poslan kako bi stanovnike Iraka, odnosno Kufe, poduavao Islamu po poslanstvu halife lino. On je, vjerovatno, zaetnik kole racionalizma u Iraku. Najpoznatiji sljedbenici ove kole su: Akame Ibn Kajs, Mesruk, El-Esved Ibn Jezid, Merre El-Hemedani, Amir E-eabi, El-Hasan El-Basri i Katade Ibn Diame Es-Sudusi. 0 Rodio se za ivota Muhammed a.s. Prenosi od Umera i Usmana, kao i od Alije i ibn Mes,uda r.a. Najpoznatiji je prenosilac od Ibn Mes,uda. Abdullah Ibn Mes,ud je za njega gvorio: Niti sam ta proitao, niti znam ta a da Alkame ne zna to isto". Pouzdan, povjerljiv i odan. Od njega su uzimali svi sakupljai autori est velikih zbirki hadisa. Umro je u devedesetoj godini svog ivota 61 ili 62. godine po hidri. 0 Pitao ga Umer Ibn El-Hattab o imenu Mesruk Ibn El-Edde, pa kad je rekao, ime Umer r.a. je odgovorio da je Edde - ejtan. Ti si mesruk Ibn Abdurrahman. Prenosi od sve etvorice halifa od Ibn Mes,uda i Ubej Ibn Keaba. urejh El Kadi pitao ga za mnoga rjeenja pravne naravi. Najvie se druio sa Ibn Mes,udom i, vjerovatno je, od njega najvie uzeo. Prouo se u tefsiru i prozvan Imamom. O svom uitelju Ibn Mes,udu prenosi kako im je prouio neku suru zatim je objanjavao svima itav dan. Ovaj nain tumaenja ve upuuje na kolski sistem. Uzimali su od njega sakupljai hadisa est velikih zbirki. Prenose od njega da je esto spavao na seddi. Umro je oko 63. godine po hidri. 0 Spada meu najodabranije tabiine. Prenosi od Abdullaha Ibn Mes,uda, od Ebu Bekra i Umera kao i od Alije Huzejfe i Bilala. Bio je pouzdan i dobar. Imao je izuzetnu sposobnost razumjevanja Kur'ana. Uzimali su od njega svih est sakupljaa velikih zbirki hadisa. Prenose da je bio stalno u postu. Bio je poznat i u fikhu. Umro je u Kufi 74 ili 75. godine po hidri. 0 Prozvan je ovim nazivima je bio mnogo u ibadetu. Prenosi od Ebu Bekra, Umera i Alije, Ibn Mes,uda i drugih. Uzimaju ga svih est sakupljaa velikih zbirki hadisa. Kazuju za njega da je dnevno klanjao po est stotina rekata. Umro je sedamdeset i este po hidri. 0 Kadija Kufe. Prenosi od Umera, Alije, Ibn Mes,uda a od njih nije mogao uti. Prenosi od Ebu Hurejre, Aie i Ibn Abbasa, Ebu Musa El-Earija. Za sebe tvrdi da je sreo pet stotina ashaba. Drugi tvrde da prenosi od etrdeset i osam ashaba.

24

Bio je i pjesnik ali se bavio i fikhom. Nalazi se u lancu prenosilaca, po kriterijima sakupljaa est velikih zbirki hadisa, kao pouzdan. : 0" Prenosi Et-Taberi da je za sebe rekao: Nema nijednog ajeta a da za njega nisam pitao (ashabe) s tim to se Kur'an prenosi od Allaha. Prema dostupnim podacima postoje velika razmimoilaenja oko datuma njegovog roenja i smrti. Najvjerovatnije, je roen dvadesete gpodine (20.) a umro stotinu i devete (109.) po hidri. 0

Rodio se dvije posljednje godine hilafeta Umera r.a. Prenosi od Alije r.a., Ibn Umera i Enesa, kao i od velikog broja ashaba i tabiina. Postigao je veliko znanje iz hadisa, tefsira i fikha. Kada bi upitali neto Enes Ibn Malika on bi rekao da pitaju Hasana El - Basrija jer je on pamtio a mi drugi zaboravljali. Govorili su za njega da je ejh Basre, da je izgledom podsjeao na nekog ko se vratio sa ahireta. Ebu De,fer El Bakir je za njega govorio da mu govor slii govoru Poslanika. Od njega prenose sakuplja est velikih zbirki. Umro je sotinu desete (110.) po hidri, u osamdeset osmoj godini ivota. 0 Porijeklom Arap, stanovnik Basre. Prenosi od Enesa Ebu Tufejla Ibn Siiriin, Ukrime, Ataa Ibn Ebu Rebbaha i durgih. Dobar poznavalac arapske poezije. Imao je veliku spossobnost pamenja. Svi sakupljai sahih zbirki hadisa su uzimali od njega i koristili ono to prenosi. Prenosi se za njega da je bio meu najpoznatijim uenjacima svoga vremena u fikhu i tefsiru. Umro je stotinu sedamnaeste (117.) po hidri, u pedeset i estoj godini ivota. Osnova za razliite pristupe Kur'anu. U osnovi velike Knjige kakva je Kur'an je mnotvo sadraja, razliitih po obimu i znaenju. Kao to je poznato, Kur'an govori o optim temama kao i o pojedinostima i to od nastanka i stvaranja neba i zemlje do postanka ovjeka i njegovog nastanjivanja na zemlji. Govori o zajednicama ljudi ali i o ovjeku kao jedinki. Govori o ivotu na zemlji ali i ivotu ljudi u zajednicama koje trebaju regulirati pravne, socijalne, imovinske, porodine i sve druge odnose. Kur'an govori o ratu kao i miru. Knjiga savjeta i poruka. Govori o ovim ali drugim svjetovima. S obzirom na univerzalnost sadraja Allahove objave, nemogue je nai jednog ovjeka koji bi doao do saznanja o svim ovim sadrajima. Tako da, ponekad, jedan ovjek u pristupu Kur'anu moe obuhvatiti samo jedan sadraj ili vie manjih. Naprosto i ljudi se meusobno razlikuju. Svi istiu i rade samo ono to najbolje znaju ili to su uspjeli u ivotu postii i saznati. Tako su nastale razliite kole sa razliitim pristupima. Jedni su pristupili Kur'anu sa aspekta pravnih odredbi, drugi sa nivoa Kur'anskog kazivanja, dok su ostali isticali neke od ostalih moguih pristupa. Tako imamo one koji se vie oslanjau na tradiciju, neki uvaavajui tradiciju o Kur'anu govore i po vlastitom razmiljanju ili vlastitom milju pokuavaju prodrijeti u poruku Stvoritelja ovjeku, kazanu kroz objavu Kur'ana. To je dovelo do raznovrsnih pristupa Kur'anu i velikog broja komentara Kur'ana. Uzroci razliitih pristupa

25

- Razliitost kiraeta to daje mogunost razliitost uenja i znaenja, - Razliite mogunosti gramatikih promjena koje ima arapski jezik kod istih kiraeta, - Razlike koje proizilaze iz razlika koje daju gramatiari pojedinim rijeima po znaenju, - Razliiti oblici znaenja sadrani u izrazima i rijeima, - Mogunosti koje sadre rijei i izrazi u pogledu opeg i posebnog. Jedan te isti izraz mogue je tumaiti kao opi i posebni istovremeno i razlike koje proizila ze iz toga, - Mogunosti koje nose izrazi i rijei u pogledu apsolutnog i ogranienog. kao i razliitost koja nastaje usljed ove pojave u jeziku, - Mogunosti izraza i rijei koje u sebi nose istovremeno simbolino i zbiljsko znaenje a kao takvi nose u sebi razliite mogunosti tumaenja, - Mogunosti u arapskom jeziku; pomjeranja rijei i izraza u reenici ( ajetu) usljed ega nastaju razlike u tumaenju, - Razliitost prenoenja hadisa koji govore o tumaenju i objanjavanju Kur'ana kao raziitost onoga to, po istom pitanju, dolazi od ashaba i tabiina. esto isti ljudi prenose potpuno opreen stavove. Kako se opredjeliti u tumaenju Kur'ana kada postoji mogunost razliitog pristupa - Kur'an objanjava i tumai sam sebe. Ako tematika jednog dijela Kur'ana pojanjava ili tumai drugi dio manje jasan ili nepoznat uzima se ovo Kur'ansko objanjenje kao primarno u odnosu na druga rjeenja, - Ako tekst nekog hadisa, posebno sahih hadisa, objanjava neto iz Kur'ana duni smo dati prednost tekstu hadisa nad drugim mogunostima. - U tefsiru se opredjeliti prema stavovima veine znanstvenika posebno tefsira, - Da bude uvjek uz miljenje koje, na primjer, zastupaju etvorica prvih halifa ili Abdullah Ibn Abbas jer je za njega Poslanik s.a.v.s. rekao: Boe podui ga razumjevanju vjere i tumaenju Kur'ana, -Da stav koji zauzima tuma Kur'ana odgovara pravilima gramatike sintakse ili osnovama za izvoenje rijei arapskog jezika, - Da ispravnost stava potvruje misaonost i predmetnost teme koja se objanjava kao i ono to je prije i poslije onog to se objanjava. Da kontest onoga o emu se govori potvruje ispravnost stava. - Da je stav logiki i misaono prihvatljiv i da u sebi ne nosi suprostavljenosti, - Da se daje prednost stvarnom znaenju nad simbolikom. Jer stvarnost je osnova, - Dati prednost opem nad posebnim jer je ope osnov, - Dati prednost apsolutnim nad ogranienim osim ako nema dokaza za suprotno, - Dati prednost prirodnom redoslijedu arapskog jezika nad zamjenama rijei naprijed ili nazad. Periodi nastanka i razvoja nauke o tumaenju Kur'ana a) Period Poslanika Muhammed a.s. i ashaba, b) Period tabiina, c) Period nastanka knjiga o tumaenju Kur'ana odnosno period pisanja i registrovanja posebne znanosti o tumaenju Kur'ana, d) Period odvajanja nauke o tumaenju Kur'ana od nauke o tumaenju hadisa ili od pravnih znanosti, odnosno formiranje nauke o tefsiru kao posebne nauke, e) Period selektiranja i izbora metoda i tema u tumaenju Kur'ana kao to su nastanci raznih pravaca u tefsiru i razliitih vrsta komantara Kur'ana, f) Period modernog i savremenog rada na tumaenju Kur'ana.

26

U nastanka tefsir je bio znanost koja se prenosila putem ashaba od Poslanika s.a.v.s. ili su ashabi jedan drugom prenosili ono to su od Poslanika s.a.v.s. saznali. Tabiini preuzimali prenoenje od ashaba ili su prenosili jedan drugom. Ovo bi se moglo rei za period Poslanika Muhammed a.s. ashaba i tabiina. Period zapisivanja i registrovanja ove nauke u poetku nije bio kao period registrovanja tefsira, odnosno, nauke o tumaenju Kur'ana nego period registrovanja i zapisivanja hadisa a uz hadiske zbirke bila su posebna poglavlja o tefsiru. Bili su, dakle, posebni ljudi koji su putovali po islamskom svijetu, sakupljali i zapisivali hadis a uz hadis ono to je rekao Poslanik a vezano je za tumaenje Kur'ana. Meu najistaknutijim sakupljaima hadisa su : 117 160 197 198 205 211 220 249 0 Dakle, sve su ovo imami hadisa. Pisci i sakupljai. O tefsiru su pisali samo ono to su uzgred naili sakupljajui hadis. Mi ne moemo o ovom periodu dati neki odreeni sud jer nije ni od jednog ostalo neko djelo iz tefsira to bi dozvolilo prosuivanje. Poslije ovog perioda nastaje etapa u kojoj se odvaja tefsir od hadisa u posebnu znanost. Poinju se javljati tefsiri cijelog Kur'ana, poredani po ajetima kao to je poredak ajeta u Mushafu. U toj skupini onih koji su na ovakav nain obradili tefsir istiu se: 273 310 318 327 329 405 410 0 Ovakva vrsta tefsira sadravala je stavove koji su se prenosili od Poslanika s.a.v.s. od ashaba, tabiina ili njihovih sljedbenika. Niko nita nije vie unosio od sebe izuzev Ibn Derir Et-Taberija koji je navodio sve to se prenosilo prenosiocima od Poslanika s.a.v.s. ashaba ili tabiina pa to na neki nain odabirao i iznosio stav koji je, po njegovu miljenju, najispravniji. Na to je dodavao gramatike promjene kroz koje prolazi rije kao i ukazivanje na pravne mogunosti koje se nalaze u ajetima. Nastanak prvih pisanih tefsira Ne moe se sa sigurnou utvrditi ko je napisao itav Kur'an i protumaio ga aje po aje po redoslijedu kako danas poznajemo redoslijed sura u Kur'anu. U djelu "El-Fihrist" od Ibn Nedima na 99 stranici se prenosi od Ebu El-Abbasa Sealeba: "Povod pisanju El Ferraa knjige Fi-El- Meani ("O znaenju") da je Umer Ibn Bukajr, jedan od njegovih prijatelja, bio u slubi Hasan Ibn Sehla. Jednog dana napisao pismo u kojem obrazlae slijedee :Moda e me pitati neto iz Kur'ana a neu moi da mu odgovorim, smatra li da trebam imati neku osnovu ili napisanu knjigu na koju bi se obraao tumaei Kur'an?" El-Ferra je sakupio uenike i rekao im da e diktirati knjigu o Kur'anu i postavio rok. Kad su zavrili, El-Ferra je doao u damiju u kojoj je bio muezin koji je predvodio salat i uio

27

Kur'an. El-Ferra ga je zamolio da proui El-Fatihu pa je protumaio i tako itaav Kur'an. Muezin je uio a El-Ferra tumaio. Ebu El-Abbas je rekao da prije njega ovako nije niko radio. El-Ferra je umro 207 godine po hidri. Pretpostavlja se da prvi napisao Kur'an sa komentarom (tefsirom) za svako aje po redoslijedu Mushafa. Ahmed Emin u svojoj knjizi Duha- El- Islam tvrdi da je ovaj tefsir, nainom na koji tretira pitanje tuamenja Kur'ana, lii na knjigu Medazi-El-Kur'an od Ebu Ubejde. U verziji, vjerovatno najveeg sakupljaa i teoretiara hadisa, El-Hafiza Hadera, kada govori o Ata Ibn Dinaru El-Hezeliju El-Misriju u knjizi Tehzibu EtTehzib tvrdi se, putem Ali Ibn El-Hasana El-Hessindanija i putem Ahmed Ibn Saliha, da je Ata Ibn Dinar jedan od najpouzdanijih Egipana, a njegov tefsir koji prenosi od Seid Ibn Dubejra, napisan u listovima (nije bio sakupljen u knjigu) a nema nekog pouzdanog ko tvrdi da ga je uo od Seid Ibn Dubejra. U verziji istog dogaaja, Ebu Hatim tvrdi da je vijest istinita, osim to je tefsir uzeo iz Ed-Divana jer je Abd-El-Melik Ibn Mervan, umro 86. godine po hidri, zamolio Seid Ibn Dubejra da mu napie tefsir to je Seid Ibn Dubejr i uinioo te je mogue da je Malik Ibn Dinar naiao u Ed-Divanu i poslao ga od Seid Ibn El-Dubejra. Oigledno da je Seid Ibn Dubejr sakupio komentar Kur'ana u jednu knjigu a da je Malik Ibn Dinar koristio tu knjigu. Poznato je da je Seid Ibn Dubejr ubijen 94 ili 95. godine po hidri a da je pisanje ovog tefsira bilo prije smrti Abd -El-Melika Ibn Mervana koji je umro 86. po hidri. Nalazimo u knjizi Vefejati El-Ujun da je Amr Ibn Ubejd, ejh Mu,tezilija, napisao od Hasana el Basrija komentar Kur'ana a Hasan El-basri je umro 116. godine po hidri. Ibn Durejd, umro 150. godine po hidri, napisao je tri velika toma tefsira koje prenosi Muhammed Ibn Sevr. Poslije ovog perioda slijedi period tradicionalnih tefsira a zatim racionalni, sektaki, simboliki, mistini, tumaenje Kur'ana naukom kao i savremeni, odnosno, preieni tefsiri. Tradicionalni tefsir Tradicionalni tefsir obuhvata ono to je Poslanik Muhammed a.s. objasnio iz Kur'ana, to se prenosi od ashaba i tabiina a objanjenje je onoga to je htio Uzvieni Allah d.. ajetima uzvienog Kur'ana. U definiciju tradicionalnog tefsira uvrteno je i ono to prenose tabiini iako, po tom pitanju, ima odreenih neslaganja. Osnovna tema koja se problematizra odnosi se na sutinsko pitanje; da li ono to dolazi od tabiina njihov stav i miljnje ili je to dio tradicija. Ibn Derir Et-Taberi, pored usporedbe onoga to sam Kur'an govori o odreenoj temi, zatim Muhammed a.s. i ashabi, uvrtava i stav tabiina. Tradiconalni tefsir je proao put prenoenja usmenom predajom od Muhammed a.s i ashaba preko tabiina i doao do perioda pisanja i sakupljanja u knjige. Najprije, kao samostalno poglavlje hadisa a zatim kao samostalna nauka. U prvo vrijeme, kao na primjer Ibn Derir Et-Taberi, biljei sve mogue lance prenoenja da bi zatim uslijedili komentari u kojima se ne pominju lanci prenosilaca usmene predaje i dolazi do mjeanja ispravne sa neispravnom tradicijom. Ovakav tefsir se jo naziva i tefsir po predajama.

28

Bez obzira to smo ga definisali kao tefsir tradicije on, ipak, nosi lini peat sastavljaa ovakvog tefsira. Udio linog postaje uoljiviji kada se, tefsir sastavljen na ovaj nain, posmatra sa vie pozicija. Tu se da primjetiti koliko je sastavlja tefsira bio upuen u razliite znanosti kao to su povijest naroda, povjest poslanika i naroda kojima su poslani i sl. Na isti nain se uoava i njegova sklonost ka znanosti i znanstvenom rasuivanju. Ovaj lini doprinos bio je vidljiv i kod selektiranja prenosilaca usmene predaje. Oni koji su poznavali ljude i uslove valjanih predaja, pravili su temeljitiji izbor a oni koji nisu bili u to upueni mjeali su ispravno i manjkavo, dobro i loe u tradiciji. Slabost i uzroci slabosti kod tefsira po tradiciji Tumaenje i objanjavanje Kur'ana Kur'anom kao i objanjavanje Kur'ana sunnetom, posebno ispravnom i priznatom tradicijom predstavlja neto to je nesporno i opte prihvatljivo. Ono to se pripisuje Poslaniku s.a.v.s. se odbacuje i neprihvatljivo je. Dio tefsira koji se pripisuje ashabima i tabiinima uzima se sa oprezom jer je u taj dio prodrlo neto to je izazvalo sumnju i nepovjerenje . Mnotvo onoga to se prenosi, na primjer od Ibn Abbasa i Alije r.a., prevazilazi mogunosti ove dvojice da iskau ono to im se pripisuje. Stoga se predaje vezane za ovu dvojicu, podvrgavaju posebnim analizama i kritici. Tako se prenosi da je Imam E-afi rekao: 0 "Od Ibn Abbasa u tefsiru se moe uzeti oko stotinu hadisa". Kada se pogleda ova izreka i ono to knjige tefsira prenose od ove dvojice nesrazmjera je oigledna. Dalje proizilazi da neautentinost stoji iza svega to se prenosi od njih. Uzroci slabosti Uzroci slabosti koji se provlae kroz tradicionalne tefsire mogu se svesti na: 1. mnotvo prenosilaca prenosi predaje koje se pripisuju Poslaniku s.a.v.s. ashabima a nisu ih izrekli ashabi posebno Poslanik s.a.v.s. Sakupljai, autori ili prepisivai ovih zbirki su ih bez vrstih kriterija i neselektivno unosili u tefsire, 2. neselektivno i nekritiko unoenje stavova i miljenja onih kojima je data knjiga prije nas (Jevreja i krana) Ovo postaje jo poraznije ako se ima u vidu da je Kur'an o njima rekao da su mjenjali svoje knjige unosei u njih to nije objava, ili se vremenom pomjeali komentari sa tekstom objave. Ova pojava je poznata pod nazivom Israilijat. 3. Skrivanje lanaca prenosilaca usmene tradicije da se nebi znalo koji su lanci slabi ili eventualno ljudi u lancu usmenih prenosilaca. Neki pripisuju preveliku upotrebu predislamske arapske poezije kao slabost klasinih tefsira a neki ne. Radi toga nije uvrtena u ove tri slabosti nego je ostala problematina. Izmiljanje predaja

29

Prema uporednim analizama lahko je utvrditi da postoje predaje koje se pripisuju Poslaniku Muhammed a.s. i ashabima a koje u osnovi ne dopiru niti do ashaba a ne do Muhammed a.s. Ova pojava vie je vezana za hadis ali se protegla i na onaj dio hadisa koji se odnose na tefsir. Poeci ove pojave datiraju oko etrdesete ili etrdeset prve godine po hidri, kada je dolo do politikog razmimoilaenja meu muslimanima. Vrijeme je to kada se zainju politike i idejne grupacije koje se meusobno poinju razlikovati u osnovnim ili sporednim pitanjima, kao to su Haridije i iije. Svaka od ovih politikih ili vjerskih grupacija, da bi opravdala svoje vrlo esto ekstremne i krajnje stavove, traila je uporite u tradicije koje nema, odnosno, iziljenoj tradiciji. Ovome treba dodati i poznati sukob za vlast izmeu Emevija i Abbasija kada je dolo i do podjele meu uglednim ashabima koji su stajali na jednoj ili drugoj strani vojno se sukobljavajui da bi opravdali sukobe ili priklanjanje jednoj odnosno drugoj strani traili su oslonac za stavove u vjeri. Kako to tamo po prirodi uenja Islama nema onda su posegli za izmiljenjem tradicije ili su to radili kasnije da bi opravdavali one ispred sebe jer su im njihovi pustupcu bili neobjanjivi sa pozicija uenja Islama. U Islam poinju da ulaze i ljudi koji, ivei unutar zajednice muslimana, nisu iskreno prihvatili Islam nego su skrivajui ranije mnogobotvo ili nevjerovanje lano prihvatili Islam i poeli raditi protiv njega. Islam prihvataju ljudi drugih vjerskih i idejnih ubjeenja i sa sobom unose elemnte uenja ranijih vjera i elemnte tradicija, svjesno ili nesvjesno. Zato poinju traiti opravdanje u vjerskim tekstovima Kur'ana ili u onome to se tada jo usmeno prenosilo od Muhammed a.s. Da bi opravdali svoja zadravanja na elemntima prijanjih tradicija esto su izmiljali predaje. esto su ljudi u najboljoj namjeri, da bi pojaali svoja vlastita razmiljanja koja su bila u skladu sa znaenjima ajeta i bliska Kur'anskoj istini, pripisivali svoje stavove i miljenja Muahmmed a.s. ili nekom od ashaba. Tako da danas imamo i dragocjenih stavova o tefsiru i pojedinim ajetima koja su ula na takav nain u tefsir. Posljedice su bile gubljenje povjerenja ili unoenje sumnje u provjerenu a afirmaciju neprovjerene tradicije. Pomjeana je ispravna i neispravna tradicija pa se moe nai, istovremeno od istog ashaba, dva potpuno suprotna stava po istom pitanju. Poslije je hadiska i tefsirska nauka morala potroiti mnogo vremena na klasifikaciju tradicije i razdvajanja ispravnog od neispravnog, na otklanjanje sumnje kao i na usaglaavanje eventualnih kontradiktornosti. Tu su uspostavljena mjerila poznata u hadiskoj nauci kao i u tefsiru a govore o nainu prijema i usaglaavanja. Israilijat Sama rije nas upuuje na elemente idovske tradicije koja je ula i pomjeala se sa tradicijom Islama. Meutim, u nauci se misli na tradiciju naroda prijanjih objava a posebno na jevrejsko- kransku tradiciju. Ovaj izraz je uzet jer je na ovom planu idovska tradicija dominirala nad kranskom i imala daleko vei uticaj i vie mjeanja sa islamskom nego kranska. Ove tradicije su bliske Islamu jer Allah d.. u Kur'anu navodi da su to objavljene tradicije, odnosno, ono to se razvilo iz objavljene rijei. - Allah d. u Kur'anu navodi da je objavio Tevrat i Indil, - Neke odredbe Tevrata doslovno citira:

30

0 ( 45 ) - Kazivanja o poslanicima bez obzira na vee ili manje razlike imaju mnogo i slinosti. Ista su imena, mjesta Poslanika i naroda. Uzmimo, na primjer, kazivanje o Adem a.s. njegovoj eni i dennetu. Kur'an, na primjer, ne iznosi gdje je dennet? Ne govori o vrsti drveta, niti o mjestu na zemlji na koje je doao Adem iz denneta. O svemu ovome Tevrat govori, na mjestima vrlo opirno i slikovito, to je bio izazov za komentatore Kur'ana. Takav primjer imamo i u odnosu na Indil i ono to se tamo govori o Isa a.s. i njegovom roenju, poslanju ivotu i smrti. Kada se uporede tekstovi Kur'ana i Indila i nain na koji o istom govore, vidi se koliko je iznoenje Indila o Isa a.s. ili drugim temama, bilo izazov za muslimane koji su se bavili ovim temama kroz tefsir Kur'ana. Pod pojmom Tevrat muslimani su podrazumjevali sve ono to je objavljeno poslanicima u bilo kom vidu, zatim Zebur i Tevrat. Dakle, pod ovim izrazom Israilijat podrazumjevamo ukupnu poslaniku tradiciju koja je nastala na objavljenoj rijei prije Muhammed a.s. bez obzira u kojem vremenu i kojem Poslaniku. Poeci prodora Israilijata u tradiciju Islama Do susreta kranstva i Islama dolazi jo za ivota Muahmmeda a.s. Bila je stanovita kranska zajednica u Nedranu. Sa idovskom zajednicom Muhammed a.s. se susreo u Medini a idovi su arapima inae bili bliski i poznati po povjesnom odreenju. idovi, kako se vidi iz brojnih hadisa, su postavljali Muhammed a.s. razna pitanja na koja imamo odreene odgovore i u Kur'anu i u hadisu. Meutim, prodor ove pojave koja se eli odrediti ovim terminom Israilijat je datiran vremenom ashaba poslije smrti Muhammed a.s. Ashabi, iako su zbog susreta tradicija mnogo pitali idove i krane, nisu od njih mnogo uzimali zato to je Muhammed a.s rekao: 000 Nemojte ni potvrivati ni odbacivati tradiciju naroda kojima je data knjiga prije vas nego recite: Vjerujemo sve to je objavljeno nama i vama i vjerujemo u Allaha"... Sadanjom analizom strukture pitanja kojima su ashabi pitali idove vidimo da su to periferna pitanja koja ne zadiru ni u snagu onoga to je reeno u Kur'anu niti u ono to je Muahmmed a.s. jasno rekao, odobrio ili zabranio. Pitanja su bila o boji psa stanovnika peine, kolika je Nuh a.s. laa, od kojeg je drveta pravljena, kako je ime djeaka kojeg je ubio saputnik Musa a.s. i slino. Sa stanovita Islama ova pitanja su suvina i optereavjua po detaljima koja nita ne znae niti u ljudskom ivotu ta rjeavaju. Zabiljeen je veliki broj rasprava koje su ashabi vodili sa idovima iz kojih se vidi da sahabi nisu prihvatali sve to im je dolazilo sa ove strane bez rasprava. Takve rasprave nalazimo i kod Imama Buharija, voene izmeu Ebu Hurejre i Keaba El Ahbara i Abdullah Ibn Selama. (Sahih Buhari poglavlje o dumi). Iz ovog vidimo da je ovo sve bilo u nekim ovirima koje je postavio Muhammed a.s:

31

Nema neke zbrane da prenosite od Isreliana poneto . Ko na mene namjerno slae neka sebi pripravi mjesto u vatri". Prodor Israilijata je dostigao vrhunac u doba tabiina. U to vrijeme biljei se povean ulazak u Islam pripadnika drugih vjera. Poveavaju se elje svijeta koji slua objanjenja Kur'ana a i elje onih koji kazuju Kur'an za neim novim. Tu su, kao to je poznato, vrlo zanimljive prie jevrejske tradicije za obian svijet. Uticaji prodora Israilijata u tefsir Ove uticaje moemo ocjeni vie kao tetne nego korisne. Kada se sagledaju ovi uticaji vidi se da doza kritinosti prihvatanja israilijata, iz prvog vremena Islama, odnosno, ashaba nije ostala jer se vremenom potpuno izgubila. Nalazimo mnoge tefsire pune izmiljenih dogaaja i nerealnih kazivanja koja izlaze iz okvira objektivnog svijeta u kojem se odvijaju dogaaju. Kad se to sagleda, od kritiki raspoloenog promatraa, nedvojbeno se stie utisak da se od toga nema ta preuzeti. Ulazak nekritiki prihvaane tradicije doveo je do potiskivanja ispravne tradicije Islama ili neke dokazane doveo u sumnju. Na taj nain nepouzdanim ini i ljude, sljedbenike prijanjih objava, koji su iskreno primii Islam jer su mnogi posumnjali da je prihvaana tradicija ula u islam planski, putem ljudi koji su ulazili u Islam. Vrednovanje Israilijata u odnosu na tefsir U prvu grupu spadaju ona vrsta Israilijata koja je nala potvrdu u sahih (ispravnim) predajama unutar islamske tradicije kao to je u Sahihu Imama Buharije zabiljeen hadis u kojem Muhammed a.s. navodi ime za koje Kur'an kae: Rob izmeu naih robova", a ne imenuje ga i kae da je to El-Hidr. U drugu grupu Israilijata spada ono to se dokazano protivi osnovnim uenjima Islama i Kur'ana i ija je neosnovanost dokazana. Nije u skladu sa ispravnim miljenjem i logikim zakljucima pa se, kao takvo, odbacuje. Ne moe se ni prenositi ni navoditi. Trea grupa Israilijata je izmeu ove dvije grupe. Niti teti niti koristi Islamu. Niti je smatramo da je la niti istina, shodno preporuci Muhammed a.s. u hadisu a moe se navoditi ili s njom pokuavati neto dodatno razjasniti. Prvladalo je miljenje je da ni od ove grupe nemamo neke velike koristi. Niti nam ta u ivotu objektivno rjeava poznavanje ove grupe pitanja kao to su imena stanovnika peine iz sure El-Kehf (Peina) ili od kojeg je drveta bio tap Musa a.s. Prema gore iznesenom preporuuje se oprez. Uzimati samo ono to odgovara duhu Kur'ana, ispravnoj islamskoj tradiciji i slae se sa ispravnim nainom miljenja. Israilijat i ono to on donosi uglavnom je doao putem etiri osobe: 0 Oko povjerenja u njih se razilaze naunici. Neki otvoreno sumnjaju u njih i optuuju ih za la i nepouzdanost u predaji, dok se drugi ne slau sa ovim miljenjima. Radi toga se iznose njihove biografije da se vidi i objektivno ocjeni

32

uloga i stepen povjerenja u ono to dolazi od njih, bilo da oni prenose ili se od njih uzima. 0 Primio Islam odmah po dolasku Muhammed a.s. u Medinu. Bilo mu je ime ElHasin a Muhammed a.s. mu je, po njegovom prihvatanju Islama, dao ime Abdullah. Muhammed a.s. mu obeao dennet. O njegovom prihvatanju Islama, Imam Buharija biljei: : : 0 : : 0 : : : ( ) "Odmah nakon to je Allahov Poslanik s.a.v.s. doao (u Medinu) pristupio mu je Abdullah Ibn Selam rekavi: "Svjedoim da si ti Allahov Poslanik i svjedoim da si doao sa Istinom. Svi idovi znaju da sam ja ugledna roda i sin oca ugledna roda, (gospodin i sin gospodina), najueniji meu njima i sin najuenijeg. Pozovi ih i pitaj o meni prije nego saznaju da sam primio Islam jer e odmah o meni rei ono to nisam". Allahov Poslanik s.a.v.s. je poslao po delegaciju idova koji su doli kod Allahova Poslanika pa im se obratio: "idovi, budite oprezni, bojte se Allaha a tako mi onog Allaha osim kojg drugog boga nema, vi znate da sam ja uistinu Allahov Poslanik i da sam doao s istinom". Odgovrie da oni to ne znaju. Poslanik ih je tri puta isto pitao i tri puta su isto odgovorili. Poslanik s.a.v.s. ih pita: "Kakav je ovjek meu vam Abdullah Ibn Selam". Odgovorili su: "Gospodin a sin Gospodina. Najueniji a sin najuenijeg meu nama". "Kako gledate na to ako je primio islam? Rekoe da ne bi trebalo da on primi Islam. "Kako gledate nato da je primio Islam?" Odgovorili su: "Blagi Boe ne bi trebalo da on primi Islam". "Ako je primio Islam kako bi onda gledali na njega?" Odgovorili su: "Blagi Boe ne bi trebalo da je on primio Islam". Poslanik je napokon rekao Abdullah Ibn Selamu: "Izai pred njih". Pa izae rekavi: "idovi, bojte se Allaha jer tako mi Njega osim koga nema Boga vi znate da je on Allahov Poslanik i da je doao sa Istinom". Odgovorie:"Lae". Nakon ega im Poslanik s.a.v.s. naredi da izau. Prenosi se lancem prenosilaca koji dosee do Seid Ibn Ebu Vekasa koji je rekao: "Nisam ni za koga ko hodi zemljom uo da mu je zagarantovan dennet izuzev

33

Abdullaha Ibn Selama jer je povodom njegovog primanja Islama objavljen deseti ajet sure El Ahkaf: Pa posvjedoi svjedok naroda Izreaela".... Takoe se o njemu prenosi Allah mu se smilovao da je govorio pred gomilom koja je vikala na h. Usmana r.a. pa u tom smislu prenosi Abd-El-Melik Ibn Umejr od njegovog bratia Abdullah Ibn Selama: "Vidjelo se da hoe da ubiju Usmana r.a. Abdullah Ibn Selam mu ue i Usman r.a. ga pita: "ta te je dovelo?" "Doao sam da ti pomognem", ree Abdullah Ibn Selam. Kae mu Usman r.a.: "Izai vani, tamo si potrebniji nego unutra i dobij ovu gomilu od mene", nakon ega je Abdullah Ibn Selam rekao: "Ljudi, u dahilijjetu kako mi je bilo ime znate. Poslanik s.a.v.s. me prozvao Abdullah. Neki ajeti asnog Kur'ana su objavljeni povodom mog prihvatanja Islama. Poglavlje El Ahkaf aje 10.: "Svjedoio je to Svjedok naroda Izraela i povjerovao u to a vi ste oholo odbili". Sure Er-Read 43. aje : "Reci, izmeu mene i vas sam Allah mi je dovoljan svjedok a za svjedoka imam i onoga to mu je dato znanje prijanje Knjige". Znajte da Allah ima sablju u koricama i meleki su vam dolazili u ovaj grad u kojem je bio Allahov Poslanik s.a.v.s. boravei meu vama kao da su vam susjedi. Pazite ne ubijajte Usmana r.a. Ako ga ubijete protjerati e te vae susjede meleke i biti e izvuena Allahova sablja iz korica i nee vie biti uvuena u korice do Sudnjeg dana. Povikae: "Ubijte idova, ubijte Usmana". Prenosi od Poslanika s.a.v.s. a od njega prenose njegova djeca Jusuf i Muhammed, Auf Ibn Malik, Ebu Hurejre, Ebu Burde Ibn Ebu Musa, Ata Ibn Jesar i drugi. Sa Umerom r.a. doivio oslobaanje Kuddusa i Dabije. Umro u Medini 43. godine po hidri. Neki ga smatraju uesnikom bitke na Bedru a Ibn Sead, spominjui ga u treoj generaciji, navodi da je bio uesnik bitke na Hendeku i dalje. Uz poznavanje Kur'ana, uei ga od Poslanika s.a.v.s. poznavao je i Tevrat. Kod njega su se sastale nauke dviju kultura i tradicija; jevrejske i islamske. Ibn Derir Et-Taberi od njega mnogo prenosi u svojoj knjizi povjesti. Prenosi se od Muaz Ibn Debela da je, s pribliavanjem smrti, i kada su mu doli najblii ashabi u posjetu zamolie ga: "Daj nam oporuku". Ree: "Posadite me, a nauka i vjerovanje je kod etvorice dostojanstvenika: Uvejmir Ebu Ed-Derda, Sulejman El- Farisi, Abdullah Ibn Mes,ud, Abdullah Ibn Selam, idov koji je primio Islam a uo sam Allahova Poslanika s.a.v.s. gdje kae da je on jedan od deset koji e u dennet. 0 Prenosi se za njega da je bio roen u doba prije Islama a da je tek u vrijeme hilafeta Ebu Bekra prihvatio Islam. Neki prenose da je to vrijeme hilafeta Umera r.a. a neki prenose da je primio Islam u doba ivota Poslanika s.a.v.s. ali je kasnije doao u Medinu. Ibn Hader u knjizi Feth-El-Kadir" kae da je njegovo prihvatanje Islama u doba hilafeta h. Umera potvreno poznatijim lancem prenosilaca. Poslije prihvatanja Islama preselio se u Medinu. Za hilafeta h. Usmana r.a. prelazi u Siriju gdje ostaje do smrti 32. godine po hidri u Humsu nakon 140 godina ivota. Mursel predajom prenosi od Poslanika s.a.v.s. od h.Umera r.a. Suhejba i Aie r.a. a od njega uzimaju predaje Muavija, Ebu Hurejre, Ibn Abbas, Ata Ibn Ebu Rebbah. Imao je znanje islamske i idovske kulture. Od njega se prenosi mnogo u nauci o tumaenju Kur'ana. Sve to je od njega ostalo je usmena predaja onih koji su od njega uzimali. U predajama se spominje da su ga mnogi ljudi vidjeli sa Tevratom u rukama to pokazuje da je i, nakon prihvatanja Islama, prouavao Tevrat.

34

Imam Muslim uzma od njega u svojoj sahih zbirci hadisa, od njega prenose Abdullah ibn Abbas i Ebu Hurejre. Od njega prenosi Ebu Davud Et-Tirmizi i EnNesai. Sve ovo potvruje da je Keab el-Ahbar bio pouzdan prenosilac za sve sakupljaa pouzdanih hadisa. Neki izraavaju sumnju u njegovu pouzdanost pa ak i Islam. Od njega ne preuzimaju nita ni Ibn Kutejbe niti En-Nevevi. Et-Taberi malo. Mnogo ga koriste Es-Sealebi i El-Kisaii. Ibn Derir prenosi da je keab doao h. Umeru r.a. i rekao mu da e biti ubijen za tri dana. Kada ga je h. Umer r.a. pitao odakle zna odgovorio mu je da zna iz Allhaove knjige Tevrata. H. Umer ga je upitao: "Zar nalazi Umera u Allahovoj knjizi?" Odgovorio je da ne nalazi ime ali nalazi svojstva i nalazi da mu je rok koji mu je odredio Allah d.. za ivot potroen. Ako je ovo istina onda je Keab El-Ahbar bio umjean ubistvo h. Umera r.a. i da je ovo ubistvo imalo jevrejsku podlogu. Mnogi osporavaju ispravnost ovog kazivanja. Da je sve ovo bilo od njega ne bi prenosili ashabi bliski Muhammed a.s. Ono to prenosi ili navodi Ibn Derir u svojoj knjizi povjesti, ne mora biti tano, niti je on navodio samo tane navode, niti je davao kritike sudove o vrijednosti onoga to navodi. Niko nije rekao da je ono to se prenosi istina. Moe se uzeti ali i odbaciti. Vei je problem kod onih koji su prihvatali ove vijesti i nekritiki ih unosili i navodili, inei to bez valjane provjere i pouzdanog kriterija. Sumnje u Keab ibn Ahbara ima i kod Ibn Tejmijje. Meutim, mnogi analizirajui ono to se prenosi njegovim putem i onoga ko prenosi, ne nalaze da tu ima neto neskladno ili suprotno uenju Islama to bi Keaba uinilo nepouzdanim. Pisac djela Kasas i jedan od najveih znalaca izmeu tabiina. Prenosi Abdullah Ibn Ahmed Ibn Hanbel od svog oca da mu je perzijsko porijeklo. Otac mu je iz Menbaha u Horasanu od Herata. Posljednji prezijski vladar ga protjerao u Jemen. Primio Islam u doba Poslanika s.a.v.s. Jedno vrijeme vrio funkciju kadije u Sani, glavnom gradu Jemena. Ishak Ibn Ibrahim Ibn Abdurrahman El-Herevi biljei da se Vehb Ibn Menbah rodio 34. godine po hidri u vrijeme hilafeta h. Usmana r.a. Umro 110. godine po hidri. Ima i drugih miljenja o datumu njegova roenja i smrti. Prenosi od Ebu Hurejre, Ebu Seida El-Hudrija, Ibn Abbasa, Ibn Umera, Ibn Amr Ibn Asa, Dabira, Enesa. Od njega prenose njegova djeca, Abdullah i Abdurrahman. Amr Ibn Dinar, i dr. Od njega su uzimali Imami: El-Buhari, Muslim, En-Nesai, Et-Tirmizi, Ebu Davud. Napisao je knigu El-Megazi, kao i knjigu o vladarima u kojoj iznosi povjest vladara, znamenja i mjesta gdje su sahranjeni. Knjiga je u jednom tomu i vrlo korisna. Neki spominju da je pisao knjigu o kaderu (uenje o sudbini u Islamu) ali se pokajao. Prenosi se za njega da je esto govorio o problemu sudbine i Allahovog odreenja u svijetu. Da je itao mnogo o poslanicima a da se sve svodi na zakljuak - kogod sebi pripie neto od sudbinskog odreenja pogrijeio je do nevjerovanja. Imao je veliko znanje o knjigama ranijih objava. Za sebe je govorio: "Govore da je Abdullah Ibn Selam bio najueniji ovjek svoga vremena a Keab El-Ahbar svoga. ta mislite ko je u sebi sastavio znanje obojice?" Mislio je, vjerovatno, na sebe. Kao i njegovog prethodnika, Keaba ElAhbara, neki ga optuuju za la i varanje, odnosno, podmetanje lanih lanaca prenosilaca. Time je, tvrde, pomutio povjerenje meu musimanima i unio nered u svijest i shvatanje na ulogu pojedinih islamskih linosti. Objektivne analize upuuju na one koji su doli poslije njih. U tefsire su unosili ono to nije u vezi sa Kur'anom a kao izvore svog tumaenja pominjali linosti koje nisu to prenosile i na taj nain im pripisivali ono to nisu rekli. injenica je, da se mnogi

35

lanci prenoenja preko kojih su uli elemnti israilijata, o kojima je govoreno, veu za ovu linost. Njemu, ipak, izravno ne moe pripisati la ili podmetanje lanih lanaca prenoslilaca. Porijeklom je kranin bizantinac. Uenjak Mekke. Prvi koji je na podruju Hidaza napisao knjigu. U vrijeme tabiina najvie prenosi israilijat. Od njega Ibn Derir Et-taberi prenosi mnoge predaje kada komentarie ajete o kranstvu. Prenosi od svog oca, od Ataa Ibn Ebu Rebbaha, Zejd Ibn Eslema Ez-Zeherija a od njega prenose njegova djeca, Abd-El-Aziz i Muhammed El-Evzai El-Lejs i Jahja Ibn Seid El-Ensari kao i Hammad Ibn Zejd. Ibn Seid prenosi da se Abd-El-Merlik rodio 80. godine po hidri a o datumu njegove smrti miljenja su podjeljena. Jedni tvrde da je umro 150. godine a drugi oko 159. po hidri. Rodio se u Mekki ali se za njega tvrdi da je mnogo putovao traei nauku. Bio je u Basri, Jemenu i Bagdadu. Od njega se uzima veliki dio tefsira koji se vee za Ibn Abbasa. Jedan dobar dio je ispravan ali ima i netanog. On sam nije pravio selekciju ispravnog i neispravnog nego je prenosio sve to je uo. Neki ga smatraju pouzdanim a neki slabim prenosiocem predaja. Optuuju ga najvie za podmetanje lanih lanaca prenosioca imena hadisa kao to su Ed-Darekutni, EzZehebi Ibn Hibban. Pripisuju mu i izmiljanje (Mevdu,u) u hadisu. Posebno da nije rastavljao u hadisu ono to je ispravno od neispravnog. Trea slabost tradicionalnih tefsira je nenavoenje ili sakrivanje lanaca prenoenja prenosilaca. Kod ashaba smo vidjeli kolika je pouzdanost bila u prenoenju hadisa a posebno Kur'ana od Muhammed a.s. Ili kada su jedan drugom govorili ono to su uli od Poslanika. Ashabi su se i meusobno dobro pozanavali posebno po pravdi, iskrenosti i povjerenju. Prema kazivanjima saznajemo iz mnogo sluajeva da su opet traili provjeru onog to se prenosi bilo svjedocima bilo zakletvama. U vremenu tabiina ve su poeli neki ljudi izmiljati i lagati na Muhammed a.s. : 0 U uvodu svog sahiha, Imam Muslim prenosi od Ibn Sirina: "U poetku nisu pitali za senede (lance prenoslilaca) a nakon poznatih nereda i smutnji koje su se dogodile muslimanima u doba tabiina, odmah se trailo da se navedu ili imenuju ljudi od kojih se prenosi". Poslije ovog perioda poelo je skupljanje onoga to je rekao Muhammed a.s. ali i onoga to su rekli ashabi a kasnije i tabiini. U poetku to nije bilo klasificirano na hadis, tefsir ili fikh, niti ko je rekao, da li Poslanik s.a.v.s. ili ashab ili tabiin. Nakon toga dolazi do klasificiranje i sistematiziranja znanosti. Zatim, dolazi period kada se nije obraala panja na to ko prenosi i od koga, niti da li je to ispravno ili neispravno. Izostavljanje lanaca prenosilaca stavlja itaoca u dilemu. Da li je tano sve to navodi komentator Kur'ana ili nije. Tako se kroz tefsir poinju provlaiti razna izmiljenja, kazivanja i dogaaji koji nemaju realne niti objektivne osnove, ulazi israilijat pa se, ponekad, moe donijeti sud, kao to su inili, da je rije o neemu sa im se ne slae ni tradicija niti razum. Najpoznatija djela klasinog tefsira

36

U jednom djelu koje nije enciklopedijske naravi nemogue je iznijeti i obraditi sva djela tefsira klasinog perioda. Kada bi bili u mogunosti na pomenuti nain obraditi djela klasinog tefsira naili bi na stanovite potekoe koje bi, u nekim sluajevima, bile nerjeive. Kada se to kae ima se u vidu; neki nazivi tefsira, bili su zabiljeeni, znalo se da postoje, spominju ih neki autori, ali jednostavno do nas nisu doli ili su, moda, ve nepovratno izgubljeni. Obino u pristupu koji se bavi povjesnom obradom nauke o tefsiru spominju se sedam ili osam najpoznatijih tefsira sa biografijama autora. 1- 2- 3- 4- 5- 6- 7- 8-

Rodio se u Taberistanu 224. godine po hidri. Kao djeak od dvanaest godina, zapoeo putovanja po islamskom svijetu, traei nauku. Nauku je uzimao sluajui najpoznatije uenjake svoga vremena u Egiptu, Siriji i Iraku. Na kraju se nastanio u Bagdadu. U Bagdadu ostaje sve do svoje smrti 310. godine po hidri. Bio je hafiz Kur'ana. Dobro je poznavao arapski jezik i sve potrebne znanosti vezane za bolje poznavanje Kur'ana. Dobro je poznavao i pravne ajete Kur'ana. Bio je veliki poznavalac onoga to su ashabi i tabiini prenosili i rekli o Kur'anu ili znaenjima. Poznavao je lance ljudi prenoslilaca i njihove biografije. Bavio se naukom o kiraetima (vrstama i nainima uenja Kur'ana) tefsirom, hadisom, fikhom i povjeu Islama. Napisao veliki broj djela. Neka su do danas sauvana i poznata a neka nisu sauvana nego se u drugim djelima pominju i tako znamo za njih. Napisao je tefsir o kojem govorimo i knjigu povjesti poznatu pod nazivom Povjest naroda i vladara". Knjiga kiraeta "El-Aded ve El-Tenzil". U prijevodu znailo bi Broj i Objava, "Knjiga o nesuglasju (neslaganju) naunika", "Povjest ljudi ashaba i tabiina", "Knjiga propisa islamskog eriata", "Vienje temelja vjere". Moe se rei da su skoro sve izgubljene osim tefsira i povjesti. Smatraju ga ocem tefsira i ocem povjesti Islama. U nauci je bio orginalan, samostalan u donoenju sudova, dakle, mudtehid i nije se ni za kim povodio. Tvrde za njega da je imao i samostalan pravac u fikhu a njegovi sljedbenici se zovu deririje. Kao to je poznato, njegov mezheb se nije sauvao

37

do naeg vremena. Prije je bio afijskog mezheba i po njemu je, oko dvadeset godina, izdavao fetve u Bagdadu. Kao ovjek nije bio nepogreiv ali je islamskoj nauci, u temeljnim oblastima, dao nemjerljiv doprinos. Oni koji su se bavili tradicionalnim tefsirima i za osnov tumaenje Kur'ana uzimali ono to se prenosi od Muhammed a.s., ashaba ili tabiina kao temelj su koristili ovaj tefsir. Za sve njih bio je polazite. Kasnije, kada se javio racionalni pristup, tefsiru, uoavamo da je ovaj tefsir i njima sluio kao osnova. Ovaj tefsir je, zadugo, bio izgubljen dok, nedavno, nije otkriven kod emira Nedda Hamuda Ibn El-Emir Abd-Er-Reid. Tefsir se sastoji iz 30 tomova. :" 0" Imam En-Nevevi kae da se svi uenjaci islamskog ummeta slau da nije napisan ni jedan tefsir slian Taberijinom tefsiru. Prenosi se, u nekim djelima, da je prvobitna verzija ovog tefsira iznosila 30.000 listova a da je kasnijim revizijama skraena na sadanji obim od 3.000 listova, odnosno, 6.000 stranica. Ovaj tefsir sigurno je najstariji od svih koji su doli do nas. Odlike Ibn Derir Et-Taberije u tumaenju Kur'ana Prvo to primjeujemo kod Ibn Derir Et-Taberija u tumaenju Kur'ana jeste da aje koje tumai odmah poredi sa drugim ajetom ili vie njih po istoj temi, izrazu ili rijei, objanjavajui jedno drugim. Zatim slijedi ono to se prenosi od Poslanika s.a.v.s. ili od ashaba i tabiina. Drugo to je uoljivo jeste estoko kritiko osvrtanje na one koji tumae Kur'an na osnovu vlastitog suda ili miljenja koje nije bazirano na preneenoj tradiciji nego, recimo, iskljuivo na poznavanju jezika. Tree, Et-Taberi navodei lance prenosilaca (senede) ne daje sud o njihovoj ispravnosti ili neispravnosti. To bazira na potrebi prethodnog poznavanja biografija prenosilaca i njihovoj pouzdanosti i povjerljivosti. Rjee se pojavljuje kao kritiar lanca prenosilaca vrednujui pojedine prenosioce. etvrto, Et-Taberi u svom tefsiru u pravilu se priklanja i uvaava stavove veine (Dumhur). Peto, kada komentarie pojedine ajete Kur'ana Et-Taberi pominje razliite kiraete; ispravne i neispravne, priznate i nepriznate, odreujui se prema njima u odnosu na njihovu ispravnst. Potkrepljujui svoj izbor argumentima, prednost prednost ispravnijem kiraetu. esto, kao osobenost njegovog tefsira pojavljuje se suzdranost Et-Taberije u pogledu komentara onih ajete u kojimase pominju opi pojmovi bez nabrajanja pojedinosti. Ne bavi se, kao i Kur'an, pojedinostima, vrlo esto koristei frazu arapskog jezika koja bi se mogla prevesti kao: Niti nam znanje o tome koristi, niti nepoznavanje toga teti".

38

Inae, mnogi tefsiri su puni nabrajanja onoga to u Kur'anu nije nabrojano niti reeno. Vjerovatno je to plod elje da se pokae poznavanje pojedinosti kao to su nabrajanje odreenog iznosa dirhema za koje je prodan Jusuf a.s. ili nabrajanje vrsta, broja i kvaliteta jela koja su s neba sputena Isa a.s. za vrijeme blagdana trpeze. Sedmo, u svom tefsiru potuje pravila arapskog jezika i esto, pri odluci, izmeu dvije stvari jednake vrijednosti daje prednost onoj koja ima jai oslonac u jezikom znaenju. U tu svrhu koristio je kao argument predislamsku poeziju arapa ili dostignua jezikih kola kao to su bile one iz Basre i Kufe. Bez subjektivnosti odabirao je kole argumentirajui svoj izbor vlastitim saznanjima i iskustvima nalazei uporite u znaenima rijei koje su im davali predislamski pjesnici. Osmo, kao poznavalac eriatskog prava, ajete pravne naravi iroko je obrazlagao, iznosei rasprave koje se razvijaju iz znaenja i pravnih mogunosti sadranih u ajetu. Deveto, u svom tefsiru, poput pravog klasika ope obrazovanosti, pokazuje solidno znanje iz Kelama (Nauke o govoru i raspravama), svrstavajui se, oigledno, uz uenje Ehli Sunneta i demata, argumentirano raspravljajui sa svim sljedbenicima sekti. Nauno objektivno izlae njihove stavove i uvjerljivo ih obara. Kada je u pitanju rasprava o boijoj uzronosti i odreenosti u svijetu i ljudskoj slobodi njegovi argumenti se ine uvjerljivijim od onih koje su koristili znalci kelama u svojim raspravama. Na kraju, kao posebnu vrijednost treba istai da njegov tefsir donosi i djelove tefsira koji nisu stigli do nas kao i miljenja ljudi koji su se bavili tumaenjem Kur'ana a do nas nisu doli njihovi tefsiri. Jako je vrijedno ono to nam prenosi o koli Ibn Abbasa, Ibn Mes,uda, Ali Ibn Ebu Taliba, Ubjj Ibn Keaba. Znanosti fikha uio kod Ali Ebu De,fera El-Hinduvanija. Prouo se po brojnim svojim stavovima i poznatim pisanim djelima. Pisac je tefsira o kome govorimo kao i djela: o pravnim procesima - Kitab En-Nevazil fi-El-Fikh, o riznicama prava (fikha) - Hizanet El-Fikhi, o buenju uspavanih (nemarnih) - Tenbih-ElGafilin, vrt "El-Bustan". Umro je 373 ili 375. po hidri. Tefsir mu je sabran u tri obimna toma. Moe se nai u egipatskoj knjinici a u biblioteci univerziteta El-Ezher uvaju dva primjerka prepisa. Jedan u dva a drugi u tri toma. U uvodu svog tevsira govori o vrijednostima nauke o tumaenju Kur'ana sa osloncem na predaje, ne dozvoljavajui tumaenje po vlastitom sudu i miljenju. Prenosi tekstove o Kur'anu od ashaba ili tabiina vrlo rijetko pominjui ljude i lance u kojima prenose. Kada to ini ne daje sud o njima osim u izuzetno rijetkim prilikama. Malo se osvre na kiraete. Objanjava Kur'an Kur'anom ali navodi i storije israilijata. Istina rjee i bez suda o ispravnosti ili utemeljenosti istorije. esto koristi uzreicu kau neki, neki govore, neki tvrde, bez objanjenja koji su to neki ili da ih blie odreuje na neki drugi nain. Nekad uzima predaje od slabih prenoslilaca. Tefsir je, u savkom sluaju, sadrajan i koristan. Posjeduje tradicionalne vrijednosti, s tim to vrijednost koju pridaje predajama zasjenjuje vrijednosti do kojih se dolazi ljudskim

39

miljenjem. Radi toga se i svrstava u tradicionalne tefsire bazirana na usmenim predajama. Hafiz Kur'ana vrhunski poznavalac arapskog jezika i tefsira. Pored ovog tefsira, o kojem govorimo, napisao je knjigu lotosa, kazivanja o Allahovim poslanicima "Kitab El-Arais fi kasas El- Enbija s.a.v.s". Umro je 427. godine po hidri. U uvodnom dijelu svog tefsira objanjava lini pristup komentarisanju Kur'ana. Odmah kae da se susreo sa razliitim pristupima razliitih poznavalaca Kur'ana. Dugo vremena proveo je prouavajui sve to mu je bilo dostupno, posebno tefsir, za koga navodi da je osnov vjere i poznavanja eriata. Nije bio u stanju da u tefsiru razlikuje ispravno od neispravnog, bolje od dobrog, vrednije od vrijednog, novo od starog, izmiljanje od tradicije, argument od sumnje. Opisuje i pravce pojedinih stremljenja u tefsiru koji su se do njega razvili. Pravci onih koji slijede vlastite zablude i izmiljotine za koje nema uporita u vjeri. Pravci onih koji se zadovoljavaju samo prenoenjem usmene predaje ili tradicijom bez iznoenja vlastitih stavova ili unoenja doze kritinosti. Pravci onih koji su lijepo i korisno pisali ali su u svojim djelima nekritiki mijeali ispravne predaje, od naih asnih prethodnika, sa izmiljotinama i novotarijama bez osnova u vjeri. Pravci onih koji su prenosili iz knjiga razliite stavove i tvrdnje, nekritiki ih uzimali i dalje irili, bez navoenja izvora, lanaca prenosilaca ili imenovanja prenosilaca. Pravci onih koji su u tefsirima izostavljali komentare ili objanjavanje ajeta o pravnim propisima. Pravci onih koji su zadovoljavali kriterije u pristupu i drali ih se ali su, po njegovom miljenju, ili u duga nabrajanja i nepotrebna ponavljanja lanaca prenosilaca. On, uz svaki od ovih pravaca, navodi nosioce uz analitiko sistematsko iznoenje tenje u tefsiru koje su se razvile do njega. Ovo je vrlo znaajno za one koji se bave povjesnom pristupu tumaenju Kur'ana. Za sebe kae da je uz pomo Allaha napisao potpunu, prihvatljivu, saetu, razumljivu i sistematiziranu knjigu, sa sadrajima koje nabraja: 0

40

Spominje i senede onih od kojih je uzimao tefsir. U biblioteci El-Ezhera nalaze se etiri toma ovog tefsira. etvrti tom se zavrava poglavljem El-Furkan. Ostali djelovi tefsira nisu poznati. U svom tefsiru prioritet daje tradiciji s tim to je vrlo skuen u navoenju lanaca prenosilca. Kada naie na interesantne izraze vrlo ih precizno objanjava sa svih jezikih aspekata. Ajete eriatskih propisa vrlo iroko objanjava navodei tome ta je ko, do njega, rekao ili argumente svih onih koji svoje stavove potkrepljuju injenicam. Navodi mnogo israilijata bez kritike distance u odnosu na prihvatljivo ili neprihvatljivo. T dobiva na znaaju ako se ima u vidu da je mnogo prostora, u tefsiru, dao objanjavajui Kur'anska kazivanja, potkrijepljui ih priama iz Tevrata, navodima nepouzdanih prenosilaca a ponekad i nepouzdanim predajama. Radi nekritiki i neselektivnog koritenja israilijata i tradicije bio je predmet kritika bez obzira na ostale vrijednosti njegovog tefsira. Tako Ibn Tejmijje mu, na primjer, zamjera ova dva propusta.

0 U ivotu je bio asketa. Jeo je samo hljeb a kasnije, uz hljeb, i maslac. Vjerske znanosti, posebno fikh i hadis, uzeo je od El-Kadi Husejna. Umro je u mjesecu evvalu 510. godine sa preko osamdeset godina. Ukopan je na groblju EtTalkani, uz mezar svog uitelja El-Kadi Husejna. Bio je imam tefsira, imam hadisa i imam fikha. Pisao je mnogo o tefsiru i hadisu. O njegovom djelu iz tefsira u knjizi Kef EzZanun" se kae: 516 875 0 Od ostalih djela koja je napisao su hadiska, kao to je komentar znaenja sunneta u hadisu erh Es-Sunne fi El-Hadis, El-Mesabih fi El-Hadis (Svjetiljke u hadisu), El-Dem,u fi Es-Sahihajni zajedniki sabrani, u jednu zbirku, hadisi koje istovremeno prenose i El-Buhari i Muslim "Et-Tehzib fi- ElFikh (Revizija u fikhu). O njegovom tefsiru Ibn Tejmijje se izjanjava kao o skaraenoj verziji tefsira Ebu Ishaka Es-Sealebija ali bez izmiljenih ili lanih hadisa. Navodi i razlike koje dolaze od predhodnika a ne objanjava im povode niti daje svoj sud. Reducirano ili vrlo malo ima israilijata mada se moe nai poneki slabi ili nedovoljno povjerljivi prenosilac. Slabije se uputa u duge jezike rasprave, izuzev ako je neka rije nejasna znaenja a treba je posebno objasniti.

41

U pogledu njegovog rodoslovlja prisutni su razliiti izvori. O njegovom ivotu i porijeklu pisano je dosta razliito. Rodoslovlje koje navodimo preuzeto je od Ebu Hajjana. Rodio se 481. a umro 546. godine po hidri. Ima drugaijih miljenja. Njegov otac, Ebu Bekr Galib Ibn Atijje, bio je imam, hafiz i cijenjeni uenjak. Dakle, prvo znanje je mogao uzeti od svog oca. Tefsir koji je napisao i o kome govorimo sadri deset tomova. Dosta se u tefsiru koristi Et-Taberijom kao i arapskom poeziom. Opirno izlae kiraete i na osnovu toga dolazi do razliitih i raznovrsnih znaenja. Mnogi njegov tefsir porede sa Zamaherijevim. ine to iz razloga to naginje stavovima mu,tezila mada kod njega preovladava stav veine (dumhura), odnosno, stav Ehli Sunneta. Nakon oeve smrti doao je u Damask zajedno sa bratom. Imao je, tada. sedam godina ivota. U Damasku zatie veliki broj poznatih uenjaka svog vremena koji su imali svoja pisana djela. Pred njima ui i stie znanje. Posebno je znaajno da susree Ibn Tejmijju i ui od njega. Radi toga je imao stanovite potekoe jer je Ibn Tejmijje bio zatvaran i progonjen. Po pitanju rastavljanja braka, donosio je fetve prema miljenju Ibn Tejmijje. Roen je oko 700. godine po hidri ili koju godinu kasnije a umro je u mjesecu a,banu 774. godine. Ukopan je u sufijskom groblju kod svog ejha Ibn Tejmijje. Pred kraj ivota je izgubio vid. Bio je, po miljenju savremenika, veliki poznavalac tefsira, hadisa i povjesti. Poeo je pisati knjigu eriatskih propisa ali je nije zavrio. Knjigu povjesti je zavrio nazvavi je: El Bidajetu ve En-Nihaje". (Poetak i kraj). Pisao je o generacijama afijskog mezheba a bavio se i komentarom El-Buharije. Njegov tefsir se smatra, poslije tefsira Ibn Derira Et-Taberije, najboljim iz klasinog tradicionalnog perioda. Sdran je u etiri toma. U uvodu tefsira najvie se zadrava i prenosi stavove svog uitelja, Ibn Tejmijju, odnosno citira njegove stavove iz knjige Usul -Et-Tefsir (Temelji nauke o tefsiru). Vjerovatno se povodei metodom svog uitelja, mnogo se zadrava na tumaenju Kur'ana Kur'anom. Kada navodi aje koje tumai odmah zatim trai druga ajeta koja objanjavaju navedeno i uporeuje ih tako da se dobiju to je mogue bolja objanjenja i jasnije znaenje. Zatim navodi hadise reene tim povodom a potom sudove ashaba i tabiina o sitom. Pravei poreenje izmeu miljenja a donosei sudove o prenosiocima pokazuje i veliko znanje tradicije ali i mogunost vlastitog suda. U svom tefsiru puno koristi ostale tradicionalne tefsire kao to je tefsir Et-Taberije, Ibn Atijje ili Ebu Hatima. Moda u posebne vrijednosti ovog tefsira spada injnica da donosi sud o israilijatima, bilo uopteno, bilo kod svakog pojedinanog sluaja. Za primjer kazanog dovoljno je pogledati njegov tefsir 67, ajeta poglavlje "El-Bekare". Najprije iznosi stavove tradicionalista a zatim navodi kazivanje i lanac prenosilaca za koje kae da ima dvoumljenja i neslaganja oko pouzdanosti u ljude koji ovo kazivanje prenose. Oito da je kazivanje preuzeto iz idovskih knjiga to nije zabranjeno ali to ne

42

treba smatrati ni istinom niti lanim. Ne uzimati za pouzdano izuzev ako je oigledno u skladu sa istinom. Moda najvrednija injenica vezana za njegov tefsir je kritian stav prema onom to se preuzimalo od naroda ranijih objava. Ulazi u rasprave pravne naravi kada donosi ajete u kojima su sadrani neki propisi. Moda su najbolji sud o ovom tefsiru dali Es-Sujuti i Ez-Zerkani: Po ovom obrascu ili uzori nije napisan slian tefsir". 0 0 Traei nauku boravio u Aliru, Tunisu i Egiptu. Kada se poslije Egipta vratio u Tunis govorio je da u Tunisu nije bilo veeg znalca hadisa od njega. Kada bi govorio svi bi sluali. Govorili su mu da je Ajet nauke o hadisu. Pored tefsira, o kojem govorimo, napisao je i neka druga djela kao to su: Umro je 876. godine po hidri u devedesetoj godini ivota a ukopan u gradu Aliru. Kako sam navodi u uvodu, uzeo u svoj tefsir mnogo toga iz tefsira Ibn Atijje kao i iz tefsira za koje dri da su imami tefsira kao to tvrdi da je uzeo iz skraene verzije Taberijinog tefsira. Navodi kako nije prvi i jedini koji ga koristi. U svom tefsiru tekstualno preuzima veliki broj poglavlja iz tefsira Ibn Atijje. Kasnije navodi izvore hadisa i hadiskih djela i objanjavjui metodu kako ih koristi. Za sebe kae da nije uzimao nepotrebna ponavljanja istog kao ni ono to nije ispravno. Slobodno se moe rei da ovo nije samostalan rad na tefsiru nego neka vrsta skraene i preiene verzije tefsira Ibn Atijje. Koristi se kiraetima i znanjem arapskog jezika navodei klasine predaje bez navoenja izvora. Spominjui ponekad israilijate pri tefsiru kritiki se osvre a za neke kae da ih nije uzeo u razmatranje jer mu se ine daleko od svake realnosti i istine. Rodio se u redebu 849 godine. Otac mu umire kada je iamo pet godina i sedam mjeseci. Kur'an je zavrio u osmoj godini. Smatra se da je za ivota napisao oko pet stotina djela. Djela su mu poznata irom islamskog svijeta. Njegovi uenici kazuju da su mu pomagali kada bi dnevno napisao po tri sveska

43

rukopisa. On sam je govorio da zna vie od dvije stotine hiljada hadisa napamet. Tvrdio je kako bi jo vie nauio da ih je uspio pronai. Kada je navrio etrdeset godina odvojio se od svega svijeta pa ak i od predavanja i porodice i tako odvojen ostao je do smrti. Umro je u ranu zoru, uoi petka 19. dumadel-ula 911. godine po hidri. Sam Es-Sujuti, u svom uvenom "El-Itkanu" kao i u uvodu u efsir navodi osnovnu namjeru svog tefsira; skupiti tradiciju koja se oslanja na Muhammed a.s. u jedan tefsir koji bi sadravao vie od deset hiljada hadisa koji doseu do Muhammed a.s. ili se zaustavljaju kod nekog od ashaba. Uspio je sve to sakupiti u knjigu od etiri toma koju je nazvao Terduman-El-Kur'an" (Tuma Kur'ana). Kasnije, kako sam navodi, elio je ovu knjigu preraditi i dotjerati, eventualno skratiti i preistiti, pa je iz ovog tefsira nastao tefsir o kojem sada govorimo. Dakle djelo koje imamo u naslovu je preieni i preraeni tefsir TerdumanEl-Kur'an". Bavio se i milju, kako sam navodi, i poeo raditi na jednom enciklopedijskom tefsiru koji bi obuhvatao sve to je do njega dolo valjano od tradicionalnih, klasinih tefsira. Iz ovih njegovih nakana vidi se orginalnost mislioca. Prvo je zamislio tefsir koji bi saeo usmeno prenoenu tradiciju, kasnije zapisanu od Muhammed a.s, ashaba i tabiina a poslije toga uraditi tefsrir koji bi bio skup svih dotadanjih klasinih tradiconalnih tefsira. Zapoeo je takav tefsir ali se ne zna da li ga dovrio. Dao mu je naziv: Sastavak dva okeana i ishodite dva puna mjeseca". Po zamislima je uoljivo da je imao enciklopedisjko obrazovanje, s tenjom da uraenom da enciklopedijski karakter. Kako sam objanjava, ovaj tefsir lii na tefsir Et-Taberije. Po metodologiji nije isti ovom o kojem govorimo. Na kraju, valja napomenuti da je tefsir Es-Sujutije Ed-Durru El-Mensur" ... jedinstve po tome to nema u njemu nita to nije tradicija ili vezano za tradiciju. Kao to valja napomenuti da je njegovo najpoznatije djelo "El-Itkan", u stvari, uvod u tefsir Medme,-El-Bahrejn ve Matle, el-Bedrejn. Tako moemo ustvrditi za Es-Sujutija da je jedan od enciklopedista tefsira Kur'ana. Uvod u racionalni tefsir Pod ovim pojmom se u sutini misli na samostalno prosuivanje u tumaenju Kur'ana (idtihad) bazirano na svim pretpostavkama bez kojih se ne moe zamisliti tumaenje Kur'ana kao to su: poznavanje arapskog jezika u svim njegovim finesama, arapske predislamske poezije, teorijskih Kur'anskih disciplina. Pored navedenog treba imati u vidu i zakonitosti ljudskog miljenja kao to su uinci logike, analogije, miljenja i samostalnog rasuivanja. Stav uenjaka tefsira po pitanju racionalnog u tumaenju Kur'ana Stavovi oko pojave ove vrste tefsira su razliiti. Postavlja se pitanje da li je ona uopte doputena u islamu. Satvovi o doputenosti racionalnog pristupa tefsiru se ponekad pribliavaju ali ima sluajeva kada su dijametralno suprotni. Stavovi onih koji zabranjuju ovakvu vrstu tefsira.

44

1. Racionalni tefsir je govor o Allahu bez znanja A govoriti o Allahu bez znanja je zabranjeno. Racionalni tefsir je zabranjen. Odgovor na ovako postavljen argument bi bio da se racionalni tefsir bazira na racionalnom miljenju a racionalno miljenje je vrsta znanja. Kada i ne bi bilo ovako, miljenje bi bilo zabranjeno samo u sluaju da imamo drugi nain da doemo do apsolutne istine kao to postoje apsolutno rezuolantno objavljenje tekstove u kojima nema dvojbe. Ako nema takvih tekstova onda miljenje ostaje kao jedini argument. Allah ne obavezuje osobu izvan njene mogunosti". Muhammed a.s. je za one koji postupaju po sudu vlastitog miljenja, rekao: Ako ispravno postupi ima dvije kad pogrijei jednu nagradu. Kao protudokaz prvoj postavki u argumentima onih koji zabranjuju svaku vrstu racionalnog tefsira uzima se i poznati hadis slanja Muaz Ibn Debela u Jemen 2. Allah d.. u poglavlju En-Nahl 44 aje kae: Spustili smo ti Zikr (Opomenu koja e vas stalno na neto opominjati i podsjeati) da objasni svijetu to im je sputeno". 0 Muhammedu a.s. je nareeno da objasni objavu, ali znamo, iz pouzdanih predaja, da je umro a nije sve objasnio. Ono to je objasnio je vie kao princip objanjavanja a ne jedini i iskljuivi nain od kojeg se ne moe odstupiti. Na kraju ovog ajeta Allah d. kae: ne bi li razmiljali, to jest, ne bi li oni slijedili metod Allahova poslinika s.a.v.s. 3. Dokazuju hadisima Muhammed a.s. u kojima se zabranjuje govor o Kur'anu po svom miljenju. : 0 : : 0 Ovi hadisi se odnose na onaj dio Kur'ana koji se apsolutno zna jedino objavom i o tom dijelu Kur'ana se ne moe govoriti vlastitim sudom ili o onom dijelu Kur'ana koji nije dat da ga znamo ni objavom, koji jedino Allah d. zna svojim boanskim znanjem. Mogue je da se ovaj dio zabrane hadisima odnosi na one koji tumae Kur'an na osnovu samo razmiljanja o Kur'anu bez prethodnog znanja o njemu. Ili Kur'an tumae prema bilo kojim svojim potrebama a ne objektivno, onako kako se u njemu navodi. Isto tako, mogue je odgovoriti da neki od ovih hadisa imaju slabosti kod lanaca prenosilaca. 4. Navode veliki broj primjera kada su najugledniji ashabi odbijali da racionalno tumae Kur'an. Takvi primjeri su poznati u tradiciji i mogu se navesti. Na ovo je mogue odgovoriti da su se ashabi suzdravali da tumae Kur'an bojei se da nee rei istinu a da e se drugi za njima povoditi, te stoga nisu govorili osim ono to stvarno znaju kao istinu i ono u to su apsolutno sigurni. Ima primjera kada su upitali Ebu Bekra o Kelali ( ) ogovorio je: Rei u vam po svom miljenju pa ako bude ispravno od Allaha je a ako bude pogreno od ejtana je. Kelala je ..".

45

Ima takoe veliki broj slinih primjera kod drugih ashaba. Oni koji dozvoljavaju racionalno tumaenje Kur'ana imaju ovakve argumnete 1. Uzimaju 24 aje poglavlja Muhammed: Zar oni ne razmiljaju o Kur'anu ili su im na srcima katanci". 0 Iz poglavlja Sad 29 dokazuju ajetom koje glasi: Knjiga koju smo spustili tebi Muhammede je Mubarek knjiga da razmiljaju o njenim ajetima i neka stalno podsjea umne". 0 Poglavljem En-Nisa 83. aje: Pa zato to ne povrate do Poslanika i do nekih njihovih voa (prvaka) da bi saznali oni koji znaju izvoditi zakljuke". 0 U ovim ajetima se bezuslovno motivie na razmiljanje o Kranu i na izvoenje odreenih zakljuaka od strane onih koji znaju misliti i izvoditi ispravne zakljuke. Da nije dozvoljneo vlastito miljenje ili sud o bilo emu iz Kur'ana, ne bi bilo mogue izvoditi propise iz Kur'ana. Uz svaki izvedeni propis ima dosta samostalnih sudova onih koji izvode propis i svode ga na konkretnu praksu u svakodnevnom ivotu. 2. Iz pouzdanih predaja uoljive su razlike izmeu ashaba po pitanjima znaenja pojedinih ajeta ili rijei u ajetima, to znai da nije sve objanjeno objavom jer da jeste ne bi bilo razlika. Ovaj argument teko moe izdrati slijedei prigovor. Ne razlikuju se ashabi nego oni to od njih prenose. Da li su uvjek predaje u redu? Isto tako nisu svi ashabi sve uli od Kur'ana. Ako nita po ovom argumentu mogue je voditi i dalje rasprave. 3. Ukoliko nije dozvoljeno tumaenje Kur'ana po vlastitom miljenju onda je zabranjen idtihad a bez idtihada se ne bi mogao zamisliti pravni sustav Islama. 4. Allahov Poslanik Muhammed a.s. je uio dovu za Ibn Abbasa Prihvatimo li kako nije mogue na bilo koji nain tumaiti Kur'an, osim onim to se prenosi pod inspiracijom objave, onda dova nema svrhe ni smisla. Na kraju se, da zakljuiti da je istina negdje u sredini a ne na periferiji ovih stavova. Dozvoljeno je i mogue tumaiti Kur'an po vlastitom sudu i miljenju ako se uvaava sve to je navedeno u ispravnoj tradiciji i ostale nune pretpostavke koje zadovoljava onaj ko eli da se bavi tumaenjem Kur'ana. Kako je dolo do potrebe za racionalnim tumaenjem Kur'ana? Racionalno tumaenje Kur'ana je povjesna nunost u razvoju ljudskog miljenja o Kur'anu unutar Islama.

46

Za ivota Poslanika Muahmmeda a.s., kao to je poznato iz povjesti Islama, dodir izmeu idova i muslimana bio je intezivan i savkodnevan jer na Arabijskom poluotoku bilo idova sa jakim zajednicama. U Nedranu je bilo krana. Ovaj susret intezivirao se dolaskeom Muhammed a.s. u Medinu. Tamo su bili idovi a kranska plemena su dolazila da urede odnose sa Muhammed a.s. Ne smije se zaboraviti susret Islama i kranstva u trajanju prve i druge seobe u Abisiniju. Poslije smrti Muhammed a.s., kada se vlast Islama proirila, dolo je do susreta Islama sa grko-rimskom civilizacijom i kulturom, sa kranskim ortodoksnim uenjem u Siriji i Egiptu kao i sa kransko-katolikim zajednicama, sa narodima nasljednicima staro-egipatske i staro-perzijske civilizacije i kulture, indijskim brahmanistikim i budistikim uenjima, sa starokinenskom religijom i filizofijom kao i njihovim religijama. Isto tako do dodira je dolazilo u Iraku sa starim religijama drevnih civilizacija tih podruja. Tu se poeo razvijati dijalog civilizacija. Ovdje treba posebno naglasiti susret muslimana i staro-grke filozofske tradicije, njen uticaj na razvoj filozofije, nekih pravnih disciplina unutar islamskog uenja kao i nauke o vjerovanju, te posebno, organizacije drave. Islam i muslimani dolaze u nove krajeve, susreu mnoge nove narode razliitih kultura, obiaja i tradicije kao i sveukupnog naina ivota. Takav susret namee mnoga nova rjeenja ili traganje za novim rjeenjima kako bi se regulisao ivot u novim okolnostima. ive u novim krajevima, geografski i klimatski drugaijim od Arabijskog poluotoka to iziskuje nova snalaenja i orjentacije. Nain ivljenja se stalno razvija, nameui nova rjeenja i traenje izlaza pomou njih. Poto je muslimanima izvor za sva ivotna rjeenja na prvom mjestu Kur'an, pripadnici islama su se stalno vraali Knjizi traei rjeenja u njoj i iznova je objanjavajui. Na mjestima gdje je tradicija davala potpuna objanjenja nije bilo potrebe za drugim sredstvima. Na mjestima gdje je trebalo traiti rjeenja a u tradicijciji se nije moglo pronai bilo kakvo snano i dokazano ispravno uporite oni koji su se bavili Kur'anom posegli su za drugim disciplinima kao to su misao, logika i analogija kako bi doli do traenih rjeenja. Pri tome su nastojali da sauvaju duh tradicije. Vrlo je vano istai da oni koji su na ovakav nain pristupili Kur'anu nisu ostavili ili zanemarili tradiciju nego su uzimali i odravali uvajui njen kontinutet, koliko je bilo mogue. Na kraju, Allah d. je stvorio i ovjeka i njegov um. Zato Allahovu rije ne moe tumaiti i ljudski mozak koji je Allah stvorio, davi mu mogunost proizvoenja misli. Istina, sa poveanom mogunou greke radi slabosti koje ima ovjek i kojih se ne moe oslooditi jer je sa njima stvoren. Dakle, kada se Kur'an tumai Kur'anom, ako se to ispravno radi, ne moe biti pogreke jer Allah d.. svoju rije sam pojanjava na drugom mjestu u Kur'anu. Pravilnim i paljivim prenoenjem tumaenja od Muhammed a.s., a ono je potpuno vezano za objavu govorio vahjom, takoe greka je nemogua jer vahjobjava objanjava vahj-objavu. Uzme li se da su ashabi, ili od ashaba uvi, tabiini prenosili ono to su uli od Poslanika a to ine ipravno, greka je nemogua. Ovdje gvorimo o onom to ashabi prenose (mevkuf) i nije vezano za Poslanika. Meutim, velika vjerovatnoa da je to Poslanik s.a.v.s. rekao jer su se ashabi ustruavali da o stvarima vjere daju svoja miljenja ili sud. U velikoj veini to je ili tekstualno ili znaenjem vezano za Muhammed a.s. Meutim, ono to su njihova vlastita razmiljanja podlono je grekama, istina manjim jer su bili blizu Poslanika s.a.v.s. i imali su ivo razumjevanje objave. Uz to ivili su ivotom ideje Islama i borili se za nju. Najvea mogunost pogreke, kada je sam ljudski um u pitanju, dolazi u zavisnosti od okolnosti koje gazavode. Meutim, ispravna i eksperimentalno dokaziva rjeenja mogue je postii ljudskim umom, kao to je vidljivo u svakodnevnom ivotu. Nemogue je

47

pretpostaviti da ljudski rod koji moe svojom kreativnou projektirati sva ova tehnika i tehnoloka rjeenja do kojih se danas dolo a da ne moe ispravno uzimati odreene zakljuke iz Kur'ana. Zato racionalni pristup Kur'anu smatramo nunim i moguim. Ovakvim pristupom Kur'anu greka je mogua, kao i slabosti o kojima e se govoriti ali zar i tradicionalni - klasini tefsir nema isto tako mogue slabosti ili greke samo razliite naravi. Vano je napomenuti, da racionalno tumaenje Kur'ana ne znai da svako moe, po svojoj pameti, tumaiti Kur'an kako eli. Ovaj pristupa, kao i ostali, ima zakonitosti koje se valja pridravati. Moraju se ispuniti sve pretpostavke vezane za one koji ele uopte da se bave naukom o Kur'anu. Svaki Kur'anski izraz ili rije koji ima vie znaenja ne bi trebali niti smjeli biti predmetom razmatranja ljudi kojima Kur'an nije nauka. Prije miljenja ili stava, moraju se iznijeti nauni argumenti i dokazi, zato se neto uzima kao miljenje ili stav. Moraju se uvaavati pravila koja su ranije iznesena. Ne smije se Istina Kur'ana rtvovati uskim, linim, sektakim ili bilo kakvim drugim, niskim zemaljskim ciljevima kao to je sluaj s nekim komentarima Kur'ana. Ne smije se unaprijed postaviti ili projektirati eljeno znaenje a poslije traiti u Kur'anu osnovu za takav smisao ili misaonim pekulacijama iz teksta Kur'ana izvlaiti potrebno znaenje kojeg ustvari u tekstu nema. Takoe, ne moe se Kur'an tumaiti samo pukim poznavanjem jezika. Na kraju, da zakljuiti da Kur'an nije jasan, oigledan i, na prvi pogled, svima razumljiv. Da je Allah htio mogao ga je i takvog objaviti (Muhkem), ali u njemu ima i nejasnog, odmah nedokuivog (Muteabih), to daje prostor za ljudsku misao i istraivanje. Najvanija djela racionalnog tumaenja Kur'ana Djela koja spadaju u ovu kategoriju tefsira nisu sva istog pravca niti istih sadraja. Ona se mogu podjeliti na razliite pravce unutar ope, preteno racionalne, orjentacije. Tako da se mogu odrediti prema tome da li preovladava lingvistika ili neka druga u kojima dominira filozofska, tematska, pripovjedaka, (kasas) teozofska, teologijsko-skolastika (kelam) orjentacija. Isto tako, ima racionalnih tefsira koji vie dre i pribliavaju se tradiciji kao i onih koji se od nje udaljavaju. Kao to smo vidjeli da ima iskljuivo tradicionalnih tefsira (Ibn Kesir na primjer) ima i onih koji su tradicionalni ali imaju u sebi i racionalnog pristupa. Iz toga, dakle, slijedi da su nvedene podjele uvjetovane i odreene sadrajem. Navedena podjela izvedena je prema orjentacijama to znai da ima i drugih, racionalnih tefsirkih djela koja nisu uvrtena a o kojima bi se moglo govoriti. Za ova djela se ipak moe rei da su najpoznatija. 1-

2- 3- 4- 5-

6-

48

7-

8-

9- 10_

0 0 Roen je 544. po hidri. Smatra se jednim od najboljih uenjaka svoga vremena u arapskom jeziku, kelamu (nauka o raspravama), filozofiji i tefsiru. Za njega se prenosi da je mogao istovremeno ljudima govoriti na arapskom i nekom drugom, stranom jeziku. (Ne navodi se strani jezik koji je govorio). Napisao je mnoga djela, osim tefsira o kojem govrimo, a najpoznatija su: 0 Napisao je cijeli tom komentara na suru El-Fatiha i bila mu je elja da bude uvod u tefsir o kojem govorimo. Postoji mogunost da je u neko izdanje njegovog tefsira i uvrtena. Iz Usuli-El-Fikha napisao je: Iz filozofije: 0 Umro je 606. godine po hidri u Rejju gdje se rodio i ivio. Prenose da je otrovan od sekte Keramija. Izmeu njih i njega bile su stalne rasprave o vjerovanju. Meusobno su se proklinjali i optuivali za nevjerovanje. Smatra se da su ga se na ovaj nain oslobodili. Tefsir je napisao u osam tomova ali ga nije dovrio. Pouzdano se nezna ko je ovo vrijedno djelo dovrio.Neki tvrde da je to bio: 727 0 Ne moe se pouzdano utvrditi do koje sure je doao Er-Razi u svom komentaru. Jedno ili dva dovravanja, vjerovatno od strane njegovih uenika, po vrijednosti i stilu tako su ujednaeni da je vrlo teko ili ak nemogue utdvrti ko je uradio koji dio.

49

U tefsiru je veliku panju poklanjao meusobnoj povezanosti i meuovisnosti sura i ajeta Kur'ana. Kako se bavio prirodnim znanostima, matematikom i astronomijom, nalazimo ih zastupljene u njegovom objanjenju Kur'ana. Isto tako susreemo i filozofske rasprave, kao i rasprave o Kelamu ali sa pozicija Ehl-Es-Sunneta. U raspravama sa Mu,tezilama mu se moe prigovoriti da nije izvodio najjae argumente. Rasprave voene u jezikim znanostima navodi u tefsiru i raspravlja o njima, kao to ini i sa raspravama po pitanju eriatskih propisa kada navodi ajete sa propisima. Ipak, moe se rei da je upliv ovog pristpa skromni nego kada je rije o koritenju znanja iz prirodnih znanosti ili filozofije, odnosno kada tretira ova pitanja. Mnogi smatraju da bi njegov tefsir mogao biti enciklopedija prirodnih znanosti, astronomije ili filozofije kao i nauke o raspravama (kelam). Preovladava miljenje da je ovim oblastim opteretio tefsir, da su suvine, izvodei pomalo cinian zakljuak da je rije o knjizi u kojoj ima svega vie nego tefsira. Bavio se izvoenjem svega to se moglo izvesti iz Kur'ana pa u uvodu u svoj tefsir, o poglavlju El-Fatiha, kae: Ponekad mi se ini da bi o ovoj suri mogao napisati desetine hiljada pitanja". 0 Po jednima umro 691 godine po hidri po Ibn Kesiru 685 godine. Njegova najvanija djela su: 0 Ovo su tri njegova najpoznatija djela. Inae, za njega tvrde da je bio istaknut alim svoga vremena. O njegovom tumaenju Kur'ana, ukratko, moe se rei da spada u tefsire srednjeg obima. U njemu je zastupljen i tradicionalni i racionalni pristup, tefsir i te,vil. U vjerovanju je slijedio rjeenja Ehl-Es-Suneta i uz ta rjeenja navodio argumente. Smatra se da je njegov tefsir skraena verzija ElKeafa od Ez-Zamaherija s tim da je ispravljao ili izostavljao stavove Mu,tezila. Ponekad je, po nekim pitanjima, iznosio miljenja i stavove EzZamaherija. El-Bejdavi, bez imalo kritinosti, slijedi Ez-Zamaherija ostavljajui na kraju svake sure hadise koji govore o vrijednostima te sure i ta dobija onaj ko ui dotinu suru. Prema miljenju strunjaka za ovu oblast, gotovo svi navoeni Mevdu,u, dakle, izmiljeni. Ovakva nekritinost prihvatanja hadisa od strane El-Bejdavija ostavila je mnoge u dilemi. Uzimao je iz tefsira Fahr-Er-Razija i Er-Ragiba ElIsfihanija, kao i prenonje ashaba i tabiina. U vrijednovanju kiraeta, navodei ralike meu njima, ne rastavlja ispravne od neispravnih to dovodi, ponekad, do navoenja i az (nepriznatih) kiraeta. Ajete koja u sebi sadre pravne propise tretia ali ne ini to sveobuhvatno kada o njima raspravlja. esto sueljava miljenja i stavove Mu,tezila i Ehli Sunneta. U odreivanju prema bitnim pitanjima kao to su imana (vjerovanja) ili Islama, nevjerovanja i dvolinosti, poslunosti i neposluha, tekih grijeenja ili oprosta, sueljava stavove Ehli Sunneta, Mu,tezila, Haridija dajui im veliki prostor ali uvjek favorizujui miljenje i stav Ehli Sunneta.

50

Kada navodi kazivanja israilijata miljenja je da je to mogue ali nije kategorian u sudu da li je to to preuzima ispravno ili neispravno. Kao i njegovi prethodnici i uitelji nairoko raspravlja o ajetima koji govore o univerzumu. Tu postaje oito da je preuzeo tumaenje ovih ajeta od Fahr-Er-Razija. Na kraju, moe se rei za ovaj tefsir da je svojevrsna sinteza tumaenja Kur'ana El-Keaf od Ez-Zamaherija bar kada su u pitanju lingvistike obrade ajeta, tefsira Fahr-Er-Razija Et-Tefsiru El-Kebiru to se tie ajeta koja govore o prirodi i prirodnom ureenju ili o kelamu (raspravama) kao i tefsiru Er-Ragiba ElIsfihanija kada govori o etimologiji i izvoenju znaenja rijei i izraza. poznat po velikom poznavanju prava ( Fikha ) i teorije prva (Usul-El-Fikh), te u nauci hadisa i tefsira. Njegova najpoznatija djela mogu se svesti na: 0 kao i tefsir o kojem sada govorimo. Umro je 701. godine po hidri a ukopan je u malom gradiu Ejzedu. Za njegov tefsir se moe rei da je skraena verzija tefsira Ez-Zamaherije i ElBejdavija. Nije iznosio, niti uvaavao stavove Mu,tezila nego ih na svakom mjestu ispravljao drei se stavova Ehl -Es-Sunneta. Nije kao El-Bejdavi uzimao Mevdu,u hadise. Stil i ljepotu tumaenja Kur'anskog izraza uzeo je od EzZamaherija. Kada je navodio razliitost Kur'ana prema kiraetima drao se okvira iz kojeg, ini se, nije izlazio od sedam priznatih kiraeta. Kada navodi ajete pravne naravi izlae stavove svih pravnih kola ne proirujui tematiku vie nego je potrebno, opredjeljujui se za srednje, umjereno miljenje. Prema kazivanjima israileta odnosio se razliito; ponekad ih navode bez kritike distance a na jednom mjestu kae: To su lai i izmiljotine idova". Meutim, koristi svaku priliku da govori o nemogunosti greaka kod Allahovih Poslanika, opovrgavajui, na ovaj nain, pogreke koje im pripisuju kazivanja israilijjata a o kojima nema pomena u Kur'anu. 0 Rodio se u Bagdadu 678. godine po hidri a poslije doselio u Damask. Pored tefsira o kjem govorimo dao je komentar na djelo Umdet El-Ahkam kao i na Makbul El-Menkul u deset tomova. Tu je sakupio Musned E-afija i Ahmeda, est velikih zbirki sahih hadisa El-Muvet, od Malika i Sunen od Ed-Darekutnija. Sakupio je i ivotopis Muhammed a.s. Umro je 741. hidretske godine u Halebu. O tefsiru koji je napisao moglo bi se sa sigurnou tvrditi da je skraena verzija tumaenja Kur'ana El-Begavija uz preuzimanje i od drugih njegovih poznatih

51

prethodnika-mufessira. Sigurno je, takoe, da u njemu nema nikakve orginalnosti osim da je izbor i prenoenje, izbjegavanje ponavljanja bez navedenih lanaca prenisilaca. Puno povjesti, iznoenja pravnih, argumentovanih rjeenja ali puno i israilijata. Takvo mnotvo upotrebe kazivanja israilijata sigurno daje i takva kazivanja koja ne moe pojmiti zdrav razum ili izdrati sud znanosti. Kada navodi israilijate prenosi ih iz nekih tefsira koji su koristili ove izvore kao Es-Sealebi na primjer a li se osim u nekim izuzetnim prilikama ne osvree kritiki niti daje sud da li je ispravno ili neispravno ono to navodi. Uz to, ipak, brani nepogreivost Poslanika. Tefsir o kojem govorimo opirno obrauje bitke koje su voene u doba Muhammed a.s. Kada spominje ajete koji govore o detaljima iz tih vojni, El-Hazin ih detaljno komentarie. Kada izlae ajete o propisima vrlo opirni objanjava stavove kola po tom pitanju. Moemo rei, da nain na koji su izloena pitanja koja tretiraju ajeti pravne naravi upuuje na zakljuak da mu je pravo jaa strana. Tefsir obiluje pounim kazivanjima tipa dananjih vazova, vrlo suptilnim dogodovtinama koje podstiu na injenje dobra ili odvraaju od poronosti, stavljajui poronost u negativan i nedopustiv kontest. Moda mu i sufijska orjentacija El-Hazina daje ovu posebnost. Kada govori o situacijama i stanjima u kojima se nalazi vjernik nakon tefsira opirno navodi hadise. Vrlo esto su to sahihi Muslim ili Buharija kao i ostali. Ovaj tefsir bi vrijedilo preraditi i iz njega ukloniti sve ove slabosti. 0 Rodio se 654 godine po hidri. Bio je veliki poznavalac nauke o kiraetima. Znao je sve to se odnosi kiraete, bilo ispravnih ili ne (az). Nauku je uzimao u paniji kao i u Sjevernoj Africi. U Aleksandriji, u Egiptu je uzimao od mnogih poznatih alima a sam za sebe tvrdi da je uzeo od 450 uenjaka i da je pred njima uio. Mnogi su mu odobrili da samostalno vodi znanstvene discipline (idazu). Za njega njegovi poznanici prenose da ga nisu vidjeli izuzev da slua nauku ili sam prouava pie ili ita. Nikad ga nisu vidjeli u nekom drugom stanju. Poznavalac poezije i dobar gramatiar. U poznavanju gramatike i stilistike mnogi mu daju titulu imam. Bavio se tefsirom i hadisom. Bio je u poetku zahirijskog mezheba a poslije afijskog. Njegova najpoznatija djela poslije tefsira o kojem govorimo su: 0 Umro je u Egiptu 745. godine po hidri. Prvo to se da uoiti u njegovom tefsiru, tampanom u osam tomova, poznatog meu onima koji se bave tefsirom, je primjetna naklonost jezikoj strukturi Kur'ana . Kao vrstan poznavalac jezikih disciplina kada izlae Kur'anska ajeta on ih nairoko objanjava. To posebno dolazi do izraaja kada su u pitanju gramatike i glagolske promjene u jeziku, tako da se stie utisak da mu je tefsir vie slian knjigama arapske gramatike od tefsira. Ponekad u tefsiru govori o jezikoj i terminolokoj upotrebi pojedinih rijei i izraza. Spominje povode objava ali i derogaciju. Istie i veliku stilistiku vrijednost Kur'ana a spominje i

52

navodi kiraete i kiraetske promjene. Uputa se i u prvane rasprave pojedinih pitanja, navodei sve do ega je mogao doi, od tradicionalista ali i uenjaka njegova vremena. On sam navodi svoj metod tumaenja Kur'ana: Prvo poinjem govor o fragmentima ajeta ije izraze pojedinano objanjavam kako je u jeziku a prema gramatikim pravilima tih pojedinanih izraza prije nego su uli u sloenije konstrukcije. Ako neka rije ima dva ili vie znaenja, odmah na poetku spomenem ta znaenja pa tek onda ona koja ima rije u konstrukciji reenice-ajeta koje objanjavam. Zatim, objanjavajui ajet, navodim povod objave ili eventualno derogaciju. Zatim, njenu vezu sa prethodnim. Navodei kiraete koji su u upotrebi ali i one van upotrebe (az), uspostavljajui relaciju kiraeta sa arapskim jezikom. Navodim stavove tradicionalista ali i onih poslije njih, kada su u pitanju znaenja pojedinih ajeta. Govorei o odmah uoljivim znaenjima, iznosim i skrivena znaenja, tako da ne proe kraj mene rije a da se o njoj ne izjasnim... Prenosim miljenja pravnika etiri pravne kole ali i drugih kada su u pitanju pravne pouke koje se mogu izvesti iz rijei, reenica ili izraza. Za argumentaciju navodim injenice poznate iz pravnih djela ali i gramatika pravila koja utiu na izbor pravnog miljenja prisutna u djelima gramatiara. Ako se stav, po nekom pitanju, razlikuje u odnosu na najpoznatije stavove pravnika ili je pravni stav u neemu neuobiajen, navodim argumente zato.... Uzimao sam i stavove sufija ako su u okviru jezikog znaenja izraza a nisam uzimao one stavove koji su daleko otili u izvoenju nekih znaenja koja se ne nalaze u znaenjima datih izraza, bez obzira da li je rije o sufijama, ezoteristima ili materijalistima..". Ebu Hibban preuzima mnogo od Ez-Zamaherija ali i od Ibn Atijje, posebno gramatika pravila ili gramatike promjene Meutim, vrlo kritiki se odnosi prema djelovima njihovog uenja za koje vjeruje da je pogreno. Njegov uenik, Taduddin Ibn Abd El-Kadir (Ibn Ahmed) Ibn Mektum, umro 749. godine, ovaj tefsir je preradio, uzevi u njega samo rasprave koje je Ebu Hibban vodio sa EzZamaherijem i Ibn Atijjom. U nekim tumaenjima Kur'ana, ovaj skraeni prikaz iz njegovog tefsira tampan je na marginama. Neki su ove rasprave posebno preradili i izdali u posebnoj knjizi kao to je to uibio E-ejh Jahja E-avi elMagribi. Pored ovih, isto jezikih rasprava, Ebu Hibban je napadao i racionalistike (mu,tezilijske) stavove Ez-Zamaherije, udei se kako ovaj veliki lingvista, poznavajui izvrsno sve jezike discipline, moe ui u ideoloko sektaenje. Prema valstitom priznanju puno je uzimao iz knjige 0 Smatra se da je ovo najvea knjiga napisana o tefsiru uopte a sadrana je u oko stotinu tomova. Njegovo kao i porijeklo sve njegove ire u ue porodice je Kom. Svojim poecima vezan je za Nejsabur. Kao uenik prouo se kao najbolji u disciplinama kojima se bavio a taj glas o sebi je i kasnije uspio sauvati. Napisao je komentar na knjigu Metnu E-afijje fi fenni Es-Sarf od Imam Ibn El-Hadiba kao i komentar djela Tezkire el-Havade od Et-Tusija. Pisao je i traktate u matematici. Ipak, najpoznatije njegovo djelo je tefsir o kojem

53

govorimo. Datum njegove smrti nije mogue utvrditi iz knjiga nama dostupnih. Uzimajui godine koje navodi u svojim knjigama kada je koju zavravao moe se doi do izvedenog podatka da je umro oko 850. godine po hidri. Njegov tumaenje Kur'ana veim djelom je preuzeto iz tefsira Fahr Er-Razija ili Ez-Zamaherija a neto manje iz ostalih tefsira. Meutim, pri preuzimanju ima aktivan odnos i daje sud ta je, po njegovom miljenju, netano ili neispravno. Kada, na primjer, preuzima iz Keafa prenosi i neslaganja Fahr Er-Razija. Na osnovu suprostavljenih miljenja daje svoje vienje ispravnog. Ulazei u svom komentaru Kur'ana u rasprave meu ideolokim pravcima objektivno navodi stavove i argumentaciju svake sekte. Uvjek je ostajao na osnovama Ehli Sunneta, podupirui ga kako ve prisutnim tako i sopstvenim argumentima jaajui, na taj nain njegovu poziciju. Nairoko objanjava ajete koja govore o svemiru i prirodnim pojavama. Pri tumaenju pomenutih ajeta koristi potkrijepljenje trai i nalazi u argumentima vrsnih filozofa ili znalaca prirodnih znanosti. Ovdje je slijedio metod fahr ErRazija, koje je, ponekad, direktno preuzimao ali se nije uvjek slagao sa njim. Poslije objanjenja pojedinih ajeta metodom tefsira prelazi na te,vil. Ustvari, te,vil kod njega je simboliki tefsir kojim se slue sufije ili, kako sami sebe nazivaju, sljedbenici Istine. Bio je veliki sufija pa se esto u tefsiru slui kratkim pounim kazivanjima (vaz), sa vrlo tunim i do plaa sentimentalnim sadrajem. Koristi se i poslovicama ili slinim formama, to prihvataju oni koji prednost daju simbolici u komentarima Kur'ana, promoviui, na taj nain, svoju filozofiju mistike. Kako i sam navodi slijed principa kojih se drao objanjavajui Kur'an metoda je pravog klasicizma. Prvo uzima sve to je pouzdano, provjereno i ispravno od ashaba i tabiina, zatim miljenja i stavove poznatih i priznatih autoriteta tefsira. Potom, preuzima kuraete i ono to se iz njih moe uzeti to proiruje i olakava tefsir i razumjevanje Kur'ana. Zatim, objanjava izraze i ajete sa svih aspekata nauke o jeziku potpomaui se znanostima koje slue potpunijem objanjavanju Kur'ana kao to su poznavanje povoda objave i derogacije. Nakon toga dolaze objanjenja ajeta pravne naravi uz navoenje vrlo irokih rasprava i argumentacija svakog od pravnih pravaca. Napokon koristi i simboliku sufijkse mudrosti. Tu navodi mudre pouke i kazivanja kao to su basne ili poslovice. Iz izreenog o njegovom pristupu Kur'anu moe se zakljuiti da je njegov metod omoguio najbolji komentar Allahove knjige. 791 0 : 0 Umro je prvog dana 864. godine po hidri. O rodoslovlju Delal Ed-Din Es-Sujutija bilo je ranije govora, kada smo upoznati s njegovim tefsirom. Delal-Ed-Din El-Mehalli poeo je pisati ovaj tefsir od prvih ajeta poglavlja ElKehf do kraja Kur'ana, odnosno, zakljuno sa poglavljem En-Nas. Zatim je poeo sa poglavljem El-Fatiha i kada ga je zavrio umro je. Delal Ed-Din Es-sujuti je poslije njega zavrio ono to je preostalo od njegovog tefsira. Postoje i miljenja da je es-Sujuti dovrio i poglavlje El-Fatiha. Ovdje ostajemo kod prvog stava. Niti jedan u svom dijelu tefsira ne govore o El-Besmeli. El-Mehalli u svom dijelu tefsira tumai izraze i ajete vrlo precizno i saeto a Es-sujuti ga u tome vjerno podrava i njegov rad nastavlja na skoro isti nain. Oni koji su ga koristili znaju

54

da nema skoro nikakve uoljive razlike u njihovom nainu rada. Razlike meu njima su vrlo rijetke i mogu se svesti na desetak razliito protumaenih izraza. Neki su, uporeivanjem broj slova Kur'ana sa brojem slova tefsira ustanovili da, sve do poglavlja El-Muzemmil, broj slova Kur'ana odgovara broju slova upotrebljenih u ovom tefsiru a tek poslije ovog poglavlja broj slova tefsira se poveava u odnosu na broj slova Kur'ana. Vrlo vrijedan i koriten komentar Kur'ana poznat kako meu poznavaocima nauke tefsira tako i meu obinim ljudima. Radi njegove saetosti izraza i preciznosti tumaenja imao je mnoge komentare i proirena izdanja zajedno sa komentarima. 0 Nauku uio kod mnogih poznatih imena svoga vremena. Prenose da je poetak svakog ramazana doekao u damiji u i,tikafu a da je iz damije izlazio prvi dan Bajrama, dakle, tek po zavretku ovog mubarek mjeseca. Na hd bu iao pjeice i koristio je jahau ivotinju tek nakon velikog zamora. Takoe, za njega tvrde da je bio Allahov ajet i argument ljudima. Ideal i uzor. Umro je u ikindijsko vrijeme, drugog etvrtka mjeseca a,bana 977. godine po hidri. Napisao je dva vrlo znaajna komentara na dvije knjige: Kitab El-Minhad kao i Kitab-EtTenbih". Na samom poetku svog tefsira navodi da su estiti predhodnici, prije njega, napisali knjige i knjige o tumaenju Kur'ana. Navodi kako je elio da ide za ovim asnim primjerima ali se bojao kazati o Kur'anu neto po svom nahoenju i proizvoljnom miljenju ili bez znanja to bi bilo u okviru hadisa Muhammed a.s. Zatim je klanjao dva rekjata i istiharom zamolio Allha d.. da ga nadahne kako bi uradio tefsir. Allah mu se odazvao i uskoro su od njega traili njegovi prijatelji, uenici ali i drugi da im napie tefsir. Prenosi se da mu je jedan od njegovih prijatelja rekao da je usnio kako mu Poslanik Muhammed a.s. u snu nareuje da napie tefsir, povodei se za primjerom oporuke Muhammed a.s. koju prenosi Ebu Seid El-Hudri r.a. :" 0 Doi e vam ljudi iz zabitih krajeva zemaljske kugle traei nauku vjere, pa kad vam dou preporuujte jedan drugom prema njima hajr". Navodi da se u tefsiru sluio preovladavajuim stavovima kao i da se klonio nepotrebnog ponavljanja i irine posebno pri navoenju nepoeljnih i neutemeljenih stavova. Kada je navodio kiraete drao se sedam mutevatir kiraeta. Preuzimao je i stavove Ez-Zamaherija, El-Bejdavija El-Begavija. Ponekad se izjanjava saglasno njihovim stavovima a rjee i i diskutira o njihovim stavovima i kritiki ih komentarie a ponekad ih i opovrgava. Od hadisa uzima samo sahih hadise ili najmanje hasen hadise po vrijednosti i tu se razilazi sa Ez-Zamahrijem kao i sa El-Bejdavijem koji su nekritiki koristili slabe ili izmiljenje hadise. Kada navodi hadise spominje da su slabi ili izmiljeni. Na neke probleme u tefsiru kada ih spominje upozorava ili odgovara na njih. Navodi i argumente i stavove pravnika razliitih pravaca kad govori o ajetima pravne tematike bez uputanja u pojedinosti.

55

U odnosu na israilet bio je nekritaan, navodei puno bez kritikog odnosa u pogledu ispravnosti. Inae za njegov tumaenje Kur'ana se moe rei da je tefsir kazivanja ili komentarisanje Kur'ana u kojem preovladava kazivanja. 0 Rodio se 893. godine po hidri, blizu Konstantinijje (Carigrad) u poznatoj porodici. O njemu se prenosi da je obrazovan u odajama znanja. Dok nije postigao potrebne vrijednosti, dubinu i irinu, i sam je sluio na putu korisnih i asnih znanosti. Uzimao je od oca i uio pred njim kao i pred mnogim drugim velikim uiteljima njegova doba. Vremenom i sam postaje poznat i cijenjen, to mu omoguava da dri predavanja na mnogim turskim kolama (medresama). Preuzima dunost kadije u Bursi a poslije u Carigradu. Zatim je imenovan za vojnog kadiju u Rumejliji. Ovu dunost je vrio osam godina, nakon ega preuzima dunost vrhovnog muftije. Ova dunost je, do njegovog postavljenja esto prelazila iz ruke u ruku. Kada ju je preuzeo Ebu S,uud na najbolji nain, vrio ju je oko trideset godina. Prouo se po preciznosti i pravednosti donoenja fetvi pa se za njega tvrdi da je odgovor davao na istom materijalu na kojem je dobio pitanje. Ako je pitanje bilo po odreenom redoslijedu i pismu potovao je redoslijed i pismo u odgovoru. Isto je vailo i u pogledu duine i jezika na kojem je pitanje bilo pisano. Nakon smrti, poetkom Dumad El-Ula 982. godine, ukopan je Carigradu, pored Ebu Ejjuba El-Ensarija. Svoj tefsir, o kojem govorimo, kako sam navodi, nije napisao odjednom. Napominje da je, doavi do poglavlja Sad, morao stati sa tefsirom jer je radio dravne poslove. Bilo je to oko 973. godine a zavio ga nekoliko godina poslije. Po ljepoti izraza i stila, ini se, da njegovom tumaenju Kur'ana nema ravnog. To je navelo mnoge komentatore Kur'ana da kau kako je ovo najbolje to se do sada moglo rei objanjavajui Kur'an. Osvrt i objanjenja ovog tefsira dao je E-ejh Ahmed Er-Rumi El-Akhisari koji je umro 1041. godine po hidri, od poglavlja Er-Rum do poglavlja Ed-Duhan. Eejh Ridauddin Ibn Jusuf El-Kudsi dao je komentar na skoro polovinu ovog tumaenja Kur'ana. U uvodu ovog tefsira autor navodi da se sluio objanjenjima Kur'ana El-Keaf od Ez-Zamaherija kao i Envar Et-Tenzil od ElBejdavija. Izraava bojazan da kae u tefsiru, shodno preporuci i zabrani Muhammed a.s., kako se o Kur'anu govori iskljuivo prema svom miljenju. Iskljuio je iz tefsira sektake stavove Ez-Zamaherija i drao se stavova Ehl-EsSunneta. Naroitu panju Ebu Es-Suud u tumaenju Kur'ana poklanja vezi izmeu ajeta i sura El-Munasebat. Spominje i kiraete (razliiti naine uenja Kur'ana) ali ne ide u irinu pri objanjavanja znaenja. Vrlo rijetko koristi kazivanja israilijata kao da osjea slabosti tih izvora. Ne tvrdi da su ispravna niti ih kategorino brani. Navodi ih u znaenju prenosi se ili kazuje se. Ponekad navodi odreenja kazivanja koja idu putem El-Kelbija od Ebu Saliha, navodei na kraju poznati izraz: "Allah najbolje zna". Kao da osjea da je ovaj lanac optuen kao laan. (Prenosi se da je na kraju ivota El-Kelbi priznao da je sve to je rekao ili prenio od Ebu Saliha bila la). Bez obzira na veliko poznavanje pravnih znanosti u tefsiru ne uputa se u detaljne rasprave, ne ulazi u razlike meu pravnim kolama. Navodi ova pitanjima ali ih ne ocjenjuje. Slino postupa i sa gramatikim promjenama kod pojedinih rijei izraza ili reenica u Kur'anu.

56

Moe se izvesti zakljuak da je rije o vrlo precizanom tefsiru u koji nije ulo ono to ne pripada ovoj znanosti. U svim temama ostao je u okvirima stroge naune metodologije sa visokim stepenom ozbiljnosti. 0 Roen je 1217. godine po hidri u El-Kerhu, pored Bagdada. Prva znanja uzeo od oca ejha Halida En-Nakibendija i od ejha Ali Es-Suvejdija. Sa trinaest godina postao je poznat u nauci i ve je u toj dobi drao predavanja u nekim medresama. (Vjerovatno se radilo o niim medresama mektebskog tipa gdje su poznati uitelji doputali izrazitijim acima ili starijim polaznicima da dre predavanja niim razredima). Napisao je mnoge govore i traktate, pravna rjeenja (fetve) i odgovore na pravna pitanja. Prenosi se da je imao natprosjenu sposobnost pamenja i zadivljujuu misao. U 48. godini ivota preuzeo je mjesto na katedri za izdavanje fetvi (pravnih rjeenja) hanefijske pravne kole. Postaje upravnik vakufa medrese El-Merdanijje. Prema uslovima, za upravnika vakufa, tada se mogao postaviti najobrazovaniji i najpriznatiji uenjak tog vremena. Poloaj katedre za izdavanje fetvi naputa 1263. godine i poinje rad na tefsiru o kojem govorimo. Zavrava ga 1267. godine i putuje u Konstantinopolj iste godine gdje svoj tefsir predstavlja sultanu Abdul Medid Hanu. Ponovo se vraa u Bagdad 1269. godine. Bio je afijskog mezheba ali je poznavao i ostale pravne i akidske kole i pravce. U mnogim pravnim odlukama drao se pravnih rjeenja hanefijske kole. Pored ovog tefsira napisao je i veliki broj djela iz razliitih oblatsti kao to su: 0 Tefsirom se bavio, kako sam navodi, od rane mladosti pa sve do kraja ivota. Prije nego to e poeti pisati knjigu o tumaenju Kur'ana, oko 1252. godine po hidri, prenosi da je usnio san iz kojeg je razumio da mu valja raditi tefsiru. Iste godine, u svojoj 34. godini, poeo je pisati ovaj tefsir. Bilo je to vrijeme osmanskog sultana Mahmud hana, sina sultana Abdul Hamid hana. Zavrio ga oko 1268. godine po hidri. Dvoumio se oko naziva tefsira dok ga nije ponudio na uviaj Ali Rida pai koji ga je odmah nazvao sadanjim imenom. Ovaj tefsir, za osnov je uzeo klasine stavove tradicionalista ali i miljenja i stavove koji su doli od kanijih komentatora Kur'ana. Moe se rei da je to svojevrsna zbirka dotadanjih napora tradicionalista-klasiara i racionalista na tefsiru. Uzimao je i prenosio od svih poznatih komentatora, s tim da nije za sve imao isti stepen uvaavanja. Kad prenosi od pojedinih tumaa razliito ih titulira; za Ebu Su,uda obino kae E-ejh El-Islam, Fahr-Er-Razija navodi kao El-Imam a El-Bejdavija oslovljava sa El-Kadi. Nekad se kritiki osvre na njihove stavove, nastojei, da n neki nain ili posreduje meu njima ili prosuuje. Nekad sasvim uvjerljivo i sa potrebnom sigurnou iznosi i vlastiti stav ili sud. Njegove prosudbe o pravu na pravcu su kole hanefijskog mezheba a u

57

vjerovanju sunitskog pravca. Sa ovog osnova prosuuje ostale idejne pravce u islamskom uenju. Kada govori o ajetima koja sadre istine o svemiru koristi do tada poznate teorije o svemiru, nastanku i kretanju nebeskih tijela ili koristi druga nauna i filozofska postignua. U gramatikim raspravama ide tako daleko da se ponekad vie ini lingvistom nego komentatorom Kur'ana. Isto je sluaj i sa tretiranjem ajeta pravne znanosti. Kada naie na takve ajete nairoko obrazlae sve pravne kole, iznosei argumentaciju svih kola objektivno i temeljito, bez pristrasnosti prema bilo kojem uenju ili pravnoj koli. Vrlo je estok kritiar kazivanja israilijjata, kao i lanih tvrdnji u komentarima Kur'ana koje nailazimo kod mnogih mufesira. Klonio se preuzimanja svega to nije naao u Kur'anu ili sahih hadisima. U objanjavanju jezikih ili gramatikih posebnosti koristio je predislamsku poeziju. Upotrebljavao je znanje posebnosti povoda objave i poznavanje nauke o kiraetima. Korisio je i povezivanje (munasebat) ajeta i sura kad god je mogao. Njegov, kao i tefsir En-Nejsaburija neki smatraju komentarom Kur'ana simbolike orjentacije. Meutim, bez obzira to se kao i En-Nejsaburi, El-Alusi koristi simbolikom u objanjavanju ajeta, vjerovatno, usljed dobrog teorijskog poznavanja tesavufa (misticizma) ili ak praktiniog bavljenja misticizmom. Stoga se njegova orjentacija u tefsiru ne moe smatrati simbolikom. Prije se moe rei da je racionalna, odnosno, prihvatljivo racionalistika ili objektivna racionalistika metoda. Racionalnost i objektivnost je osnov njegove orjentacije u tefsiru dok simbolika predstavlja cilj a ne sredstvo, esto radi, lakeg i boljeg razumjevanja teksta. Na kraju se, ipak, za njegov tefsir moe rei da je svojevrsna enciklopedija tefsira jer sadri veinu stavova autoriteta tumaenja Kur'ana prije El-Alusija ali i line osvrte, komentare, miljenja ili kritike. Neobjektivna racionalistika orjentacija nauke o tefsiru Sektaki pristup objanjavanju Kur'ana Komentarisanje Kur'ana sa pozicija uenja pojedinih sekti kao to su Mu,tezile, Haridije ili iije. Osvrt o nastanku sekti Ovdje se neemo, kao to to ine djela koja tretiraju ovu problematiku, zadravati na pojedinostima ili specifinostima ove pojave unutar Islama, koja ima korjene unutar i izvana ovog svijeta. Zapravo, ko eli ire upoznavanje povjesnih uzroka nastanka sekti neka pogleda klasina ali i savremena djela koja tretiraju ovu pojavu. Ovdje emo govoriti samo onoliko koliko je potrebno da razumijemo jednu orjentaciju unutar razvoja nauke o tumaenju Kur'ana tefsiru. Tefsir kao nauka od vremena Poslanika Muhammed a.s. pa sve do vremena Tabiina imao je jedan identian ili skoro identian tok. Primanje i prenoenje vijesti. Svako slijedee stoljee donosilo je neto novo. Dijelom, stoga to se svijet Islama stalno irio zahvatajui nove geografske prostore, dijelom to se susretao sa nasljednicima i batinicama drevnih civilizacija i uenja. Takav susret je i dodir sa narodima objavljenih Knjiga. Kako je vidljivo iz povjesnih kretanja novijeg doba ili negdje poslije Isa a.s., ovjeanstvo se stalno kretalo u

58

prevcu tehnolokog napretka, donosei novo u nainu ivota uz stalnu potregu za novim rjeenjima. Poslije perioda Tabiina poinje, usljed unutranjih previranja i vanjskih okolnosti, pojava formiranja sekti . Tefsir poprima sektaku nijansu, odnosno, zarad jaanja vlastitih stavova unutar jednog pravca rtvuje se istina. Prenosi se hadis da je Muhammed a.s. rekao: "Moj Ummet e se podijeliti na sedamdeset i tri frakcije. Sve e u dehennem osim jedne. Ta je ona na kojoj sam ja i moji ashabi". Ovo frakcionatvo nije poprimalo tei oblik sve do perioda Abbasija i njihovog hilafeta. Tada ove razlike postaju izrazitije i sektaenje poprima oblik iskljuivosti i separatizma. Inae, ove razlike su, mahom, politike naravi i odnose se na organizaciju drave i drutva a sutinskih razlika, unutar osnovnog uenja Islama, skoro da i nema. Izuzetak su sekte koje vie ne moemo raunati islamskim. U poetku, razlike su bile marginalne naravi kao, npr. pitanje gdje e Poslanik Islama biti ukopan poslije smrti? U Mekki, gradu Kabe i roenja, ili Medini, gradu drave i hidre. Ili Jerusalemu, gdje se, inae, ukopavaju poslanici. Neto izrazitija razlika je nastala ko e politiki naslijediti Poslanika u voenju drave. Ve u vrijeme Usmana, neke grupe trae njegovu krv i na kraju ga ubijaju. Zatim, nastaju poznate razlike oko vlasti izmeu Alije r.a. i Muavije. Poslije poznatog prosuivanja izmeu njih dvojice, oko 37. godine po hidri, dolazi do formiranja grupe Haridija, (izali iz zajednikog fronta sa Alijom i odvojili se od njega, nezadovoljni njegovim pristankom na prosuivanje i posredovanje. Objanjenje za svoj postupak nali su retorskom pitanju: Ako si u pravu to si pristao na posredovanje). Tu su i Murdije, grupa poznatih ashaba koja je jo za ivota Poslanika Muhammed a.s. bila uz Aliju r.a. i pokazivala mu neuobiajeno visoke znake odanosti i privrenosti. Poslije poznatih dogaaja u vrijeme Usmana r.a. a posebno u vrijeme preuzimanja i ustupanja hilafeta Alije r.a., dolo je do jasne polarizacije i izrastanja i Muavije u sektu sa svim njenim osobenostima koje su ostale, manje vie, sve do danas. Kasnije su u Damasku oformljene Kaderije a za vrijeme Hasana El-Basrija, poznatog tabiina, i sekta Mu,tezila nastalu na osnovu pitanja ta biva sa tekim grijenicima. Da li e u Dennet ili Dehennem. Odgovor jedne grupacije je bio; ni dennet ni dehennem, nego u nekom meustepenu, to je izdvojilo ovu sektu sve do danas. Po susretu sa drugim narodima Knjige, razvile su se neke sekte pod ovim uticajima i poprimile idovsko-kransku orjentaciju. Poslije susreta svijeta Islama sa Indijom i Perzijom nastale su sekte koje u svoja uenja preuzimaju osobenosti uenja stare Perzije ili Indije. Meutim, ovdje emo razmatrati one koje su imale i imaju najsnaniji uticaj, a to su: Ehl-Es-Sunne, Mu,tezile, Murdi,e, iije i Haridije. Racionalistiko-sektaka orjentacija u tumaenju Kur'ana Mu,tezile. Sektaki racionalizam ili nekritiki racionalizam Uenje sekte Mu,tezila i odraz ovog uenja na tumaenje Kur'ana Bilo je vie faktora koji su uslovili nastanak i razvoj jedne ovakve sekte unutar svijeta Islama: a) irenje islamske drave i njen dodir sa misaonim uticajima grko-rimske tradicije, nauke i filozofije. (Nasatanak Kelama - nauke o raspravama), b) Uticaji koji su nastali dodirom Islama sa idovsko-kranskom tradicijom i vjrekim uenjima. (Uenje Mu,tezila o apstrahirajuem monoteizmu). Tevhid bez svojstava. Ovako temeljito negiranje svojstava moglo je doi samo kao pokuaj odbacivanja kranskog trojstva. Uticaji indijsko-perzijske tradicije naroito na iizam,

59

c) Unutarnji razvoja svijeta Islama uslovio je nametanje velikog broja novih pitanja za koja je trebalo iznalaziti idejne, pravne i svake druge odgovore. U takvim traganjima i vrenjima, nametala su se pitanja na koja nije bilo jednostavno odgovariti. Kompleksnost pitanja bila je velika tako da nije bilo mogue dati jednostavne odgovore. Ovi dugi periodi rasprava (Kelama), pomogli su da se danas doe do nekih odgovora. Da ove rasprave nisu tada voene, vodile bi se u neko drugo vrijeme. Za direktan povod odvajanja ove sekte navodi se dijalog jednog od uenika Hasana El-Basrija, Vasila Ibn Ataa, zvanog El-Gazal (80 - 131. po hidri) u vrijeme hilafeta Hiama Ibn Abd-ElMelika. Dijalog je izazvan pojavom grupe koja je tvrdila da je veliki grijenik jednako nevjernik (Hariije). Grupa koja tvrdi da, uz vjerovanje ne teti veliko grijeenje, kao to ne koristi pokornost i posluh uz nevjerovanje (Murije). Kau da se Hasan El-Basri zamislio i prije nego je uopte dao bilo kakav odgovor, preduhtrio ga je Vasil Ibn Ataa tvrdnjom: Ne mislim da je veliki i teki grijenik aposlutno vjernik ali nije ni apsolutno nevjernik". Poeo se kretati od grupe do grupe u damiji objanjavajui svoje stavove; veliki grijenik nije ni vjernik ni nevjernik dok nije doao do tvrdnje nekog meustepena. Biti vjernik, to je za pohvalu a biti grijenik nije za pohavalu, tako da grijenik nije vjernik a nije ni nevjernik jer svjedoi dva svjedoenja (da je Allah Bog - Jedan i Jedini i da je Muhammed u ibadetu Allahu i njegov Poslanik ljudima). Pored ovih svjedoenja, radi jo neka dobra djela koja vjera propisuje, pored toga to je teki grijenik. Umre li bez pokajanja, u vatru e a ako se pokaje, u dennet e. Hasan El-Basri je na ove tvrdnje rekao: Vasil se odvojio od nas". Mu,tezile u svom osnovnom znaenju znae Odvojeni. Nekad ih nazivaju Kaderijama jer pripisuju ljudske ini i djela ovjekovim mogunostima i potencijalima zanemarujui Allahovo odreenje, odnosno, da je Allah taj koji ovjeku daje te mogunosti. Izraeno je u njihovom uenju svoenje Allahovih svojstava na njegovu bit. Dakle, znan po biti a ne po znanju, neovisnom o biti. Ove rasprave su temeljito razraenje u posebnim djelima a mi emo se ovdje zaustaviti samo na pet osnovnih principa Mu,tezila. inimo to iz razloga to tumai Kur'ana ove orjentacije brane ove principe, esto rtvujui tradiciju i istinu. Ova grupacija je poela u Basri ali se brzo proirila po Iraku. Ovoj sekti peistupili su Jezid Ibn El-Velid kao i Mervan Ibn Muhammed od halifa Umejevia. Poznati su halife Abasovia koji su idejno i ideoloki pripadali ovoj sekti. Brzo su formirane i dvije kole. Jedna u Basri sa Vasil Ibn Ataaom i Bagdadu sa Bir Ibn Mu,temr. Meu ovim kolama je bilo idejnih razmimoilaenja po osnovnim pitanjima. Temeljni stavovi Mu,tezila. Tevhid - Uenje Islama da je Allah Jedan i jedini. (Poto je tevhid osnovno uenje Islama, Mu,teziliti su iz ovog uenja uzeli samo tri pitanja po kojima se razlikuju od glavnog toka uenja Islama o tevhidu): a) Nemogunost vienja Allaha uopte kao i naglaena nemogunost vienja Allaha na buduem svijetu bez obzira na tekstove Kur'ana i Hadisa koji na to ukazuju. b) Allahova svojstva su Njegova bit. Odnosno nisu nita drugo osim biti. Svojstva su bit. c) Kur'an je stvoren Allahovim govorom i kao takav nije vjean. Kao govor je vjean kao Kur'an nije. El-Adl (Pravda - Izravnanje). Za razliku od ostalih grupacija tvrde da Allah nije stvorio sva bia niti je On u stanju takvo to napraviti. Takoe, ljudska djela nije u stanju stvoriti, niti dobra niti loa i kao takva ih ne eli nego samo ona koja je

60

naredio zakonom (eriatom). Sve izvan toga (eriata) je van Njegove volje i htijenja. Obeanje i izvrenje. Allah mora izvriti svoje obeanje koje je dao. Za dobro mora nagraditi dobrim a zlo zlim. Velikim grijenicima nee oprostiti ako se ne pokaju i nijedan se nee, bez vlastitog pokajanja, spasiti vatre. On mora, nuno, nagraditi pokornog i poslunog a kazniti grijenog. Ostale grupacije teko ili nikako ne prihvataju da je neto izvan Allaha nuno i da On mora. Ostali tvrde da Allah na sebe preuzima obavezu ali ne mora. Meustepen u poloaju tekih grijenika ve je ranije objanjen. Borba za pozitivno i priznato a spreavanje negativnog i nepriznatog Ovaj princip je inae jedan od osnovnih principa Islama kod objektivnog vrednovanja principa Islama. Mu,tezile, meutim, idu dalje od ostalih kao i kod uenja o monoteizmu. Tvrde da je ovaj princip jedan od uslova valjanosti Islama i pripadnosti islamu (art Islama), kao to su: Svjedoenje Allaha i Muhammed a.s. poslanstva, Salat, post, had, zekat. Kod ostalih jeste princip ali nije na ovom nivou. Kod Mu,tezila je ovaj princip provodiv na sve naine. Prvo duhom i srcem pa, ako ne ide, onda verbalnim pozivanjem, ako ne ide primjenjuje se sila sistema, vlasti i drave. Ako ni to ne ide onda sabljom. Ovi principi su zajedniki kod svih frakcija Mu,tezila. Ko ne dri do bilo kojeg od ovih principa ne smatra se ovom grupacijom. Kod nekih grupacije ove sekte ima drugih specifinih principa ali su manje vani. Nama je ovdje vrlo vano da znamo da su predstavnici ove grupacije, u nastojanju da odbrane ove principe, posezali za Kur'anon. U posezanju za Kur'anom, branei prethodno uspostavljene principe padali su u neprihvatljive i neodrive stavove za koje nisu imali argumentaciju u tradiciji nego u zdravom razumu. esto su im logiki i analogni dokazi bili jai nego tradicionalni. Pribjegavali su, u tumaenju Kur'ana, stilskim i jezikim finesama koje, kako god su bile izvedene, ipak, nisu mogle sakriti sektaku neobjektivnost i peistrasnost. Drei se odbrane ovih, prethodno definisanih principa i branei ih Kur'anom, morali su praviti pogreke metodoloke naravi koje su ih potom tjerale na zanemarivanje ili preobliavanje osnovnih izvora Islama. Osnovne metodoloke pogreke koje su inili u tumaenju Kur'ana su: a) Slijepo slijeenje ovih principa i preinaavanje osnovnog teksta Kur'ana kako neko od znaenja podveli pod jedan od ovih principa. Nikako se nije moglo dogoditi da priznaju svoju pogreku u definisanju principa nego su ih branili svim sredstvima. Tako su u tumaenju Kur'ana otili u svojevrsnu ideologizaciju principa (Zamaheri), b) Zanemarivanje ispravnih (sahih) hadisa ako se ne slau sa nekim od njihovih principa ili ne govore u prilog stavovima koje su branili. Valja napomenuti da Ez-Zamaheri navodi veliki broj hadisa u svom tefsiru i ova tvrdnja se ne odnosi na njegov tefsir iako se rauna najveim tumaem Kur'ana ove orjentacije, c) Tvrdnja da sve to su pokuali u tumaenju Kur'ana je Allahova volja i htijenje. Njihova tvrdnja poiva na pretpostavci samostalnog prosuivanja (idtihad) a on je baziran na ispravnom miljenju i logici koji su nepogreivi. Samim tim je miljenje nepogreivo a kasnije i sud baziran na takvom miljenju, d) Slijepa privrenost leksici. Kod njih je ovaj princip uzvien i u prednosti nad svim ostalim. Ponekad dovode u pitanje oigledna znaenja jezikim konstrukcijama koje jesu mogue u jezika ali ne odgovaraju datom kontekstu kao primarna.

61

e) Izvrtanje mutevatir, sigurnih, potvrenih i ispravnih naina uenja Kur'ana kada se ti naini uenja ne slau sa njihovim tvrdnjama, posebno kada brane principe koje zastupaju. f) Kada im se oigledan tekst ajeta, u oiglednom znaenju, uini malo neuobiajenim onda ga tumae simbolikim pretpostavkama. Po ovom principu negiraju oigledne vjerske istine kao postojanje dina i njihov uticaj na ljude ili posrednike meu ljudima, djelovanje magije i njen uticaj na ljude kao i sposobnost pojedinaca ljudi da rade izvjesna djela koja nadilaze veinu obinih ljudi to je u obinom ivotu lahko dokazivo. Radi ovakvog pristupa Kur'anu najvea imena meu poznavaocima Islama uputili su mnoge kritike na ove stavove ili neke stavove dovodili u pitanje po osnovi kriterija Islama. Najei kritiari ove orjenatcije u tumaenju Kur'ana bili su: Ibn Kutejbe, Imam Ebu ElHasan El -E,ari, Ibn Tejmijje i Ibn El-Kajjim El Devzi. Mnogi tumai znaenja Kur'ana ove orjenatcije napisali su brojna djela o tumaenju Kur'ana ali do danas nisu sauvana. Za mnoge se zna da su napisani ali ni do danas nisu pronaeni. Ono to se spominje kao najvanije je: Umro 240. godine po hidri. Najstariji Imam i ejh ove sekte. Napisao je tefsir ali se ne zna za njega i nikada nije pronaen. Umro 303. godine po hidri. Bavio se i bio poznat u filozofiji i raspravama o govoru (Kelamu) Es-Sujuti i Ibn En-Nedim navode da je napisao tefsir ali se o njemu nita vie ne zna. Umro 319. godine po hidri. Napisao tefsir u 12 tomova za koji se prenosi da mu nema slinog ali nije pronaen. Umro 321. godine po hidri. Es-Sujuti spominje da je napisao tefsir i da je on vidio jedan dio tog tefsira ali nita vie o njemu ne znamo. Umro 322. godine po hidri, napisao tefsir po jednima u 14 a po drugima u 20 tomova pod naslovom: 0 Ibn En-Nedim i Es-Sujuti spominju ovaj tefsir. ini se da je ovaj tefsir koristio Fahr Er-Razi, posebno ono to prenosi od Ebu Muslima El-Isfahanija. Neki su sve ove preneene stvari iz tefsira Fahr er-Razija objedinili i izdali poseban komentar Kur'ana pod nazivom tefsir Ebu Muslima El Isfahanija. Umro 384 godine po hidri. Es-Sujuti navodi da je napisao tefsir i da ga je on vidio ali do nasv nije doao. Umro 387 godine po hidri. Es-Sujuti navodi da je napisao tefsir i za El-Besmelu naveo 120 razliitih naina uenja ali se do ovog tefsira nije dolo.

62

Umro 415. godine po hidri. Napisao komentar Kur'ana koji je sauvan i o njemu emo posebno govoriti. Tefsir je nazvao: 0 Umro 436. godine po hidri. Napisao tefsir i objavio ga pod nazivom: Umro 483. godine po hidri. Es-Sujuti navodi da je napisao najobimniji tefsir uopte. Prenosi se da je imao tri stotine tomova od kojih je sedam posveeno poglavlju El-Fatiha. Cijeli jedan tom je o ajetu poglavlja El-Bekare 00000 Neki navode da je ovaj tefsir imao pet stotina tomova. Umro 538. godine. Da nije sektaki orjentisan moda bi njegov tefsir mogli nazvati najljepim to se napisalo o tumaenju Kur'ana. 0 Nauku uzimao od mnogih poznatih uitelja svoga vremena. Pozvan u Rejj 360. godine po hidri, gdje preuzima sudstvo. Ujedno, predaje na kolama do kraja ivota. Prenosi se za njega da je bio uenjak svoga vremena. Napisao je mnoga djela iz oblasti Kelama (Nauke o raspravama) kao to su: Iz oblasti temelja islamskog prava napisao je : 0 O mudrim poukama napisao je : 0 Umro je 415, godine po hidri u mjsecu zul-ka,detu. U pristupu tefsiru tvrdi da on, a ni drugi, nee imati koristi od Kur'ana dok ne razumiju ta im Kur'an govori. Ne moe se razumjeti znaenje Kur'ana dok se

63

ne rastavi muhkem i muteabih (jasno i nejsno) i dok se ne ispravi pogrean pristup nejasnim ajetima. Kao i svi pristae ove kole u tumaenju Kur'ana, veliko pouzdanje daje mu duboko i korjenito poznavanje arapskog jezika pa, ponekad, postavlja vjetake dileme jezike naravi i sam na njih odgovara. Poput slolastikih rasprava u vjerovanju. Problematizira jezike konstukcije i sam odgovara na njih. Kod onih ajeta koja, svojim vanjskim znaenjima, negiraju osnovne stavove Mu,tezila izvodi jezike i gramatike konstrukcije u kojima crpi oigledna jezika znaenja koja su u skladu u skladu sa principima Mu,tezila. Na ovaj nain pokuava tumaiti pitanja u Kur'anu koja, inae, tretira nauka o vjerovanju i koja su bila predmetom dugih rasprava. Takva pitanja u ovom tefsiru su: Pitanje upute i zablude. Pitanje doticanja ejtana. Oni ne vjeruju da je on moan na stvarni doticaj i onda ovo aje i doticaj ejtana prema ovjeku tumai sugestivno ili simbolino. Tako, kada svoje stavove nisu u mogunosti tumaiti ni uz pomo nategnutih jezikih konstrukcija, pribjegavaju simbolici i sugestiji. Slino postupaju i sa vienjem Allaha na Sudnjem danu jer negiraju vienje po principu da je vienje nuno samo za tjelesna i ograniena bia. Poto je Allah neogranien i nije tijelo tako ga je nemogue vidjeti. Na slian nain ini u svom tefsiru tumaei i ostala dva principa kao to su ljudska djela ili princip meustepena za teke grijenike. Dakle, kao zakljuak nuno se namee slijedee: Da bi odbranili principe najprije pokuavaju Kur'an svesti na samo ona ajeta koja im idu u prilog, bez navoenja ajeta koja su suprotna njihovim principima. Ukoliko ih navode onda gramatikim ili drugim jezikim rjeenjima pokuavaju dokazati svoje principe to im esto uspjeva uslijed velikog poznavanja jezika. Meutim, ponekad aje ime oigledno drugo znaenje u odnosu na ono to oni jeziki pokuavaju iz njega izvesti, ostajui u granicama jezika. Ako ni to ne uspije onda objanjenje daju uz pomo simbolike ili sloenosti metafore. Na kraju, kada uklonimo idejne i ideoloke sektake pristrasnosti, moe se rei da je ovaj tefsir, ipak, pomogao da se otkriju neka dodatna znaenja i ljepote Kur'ana u rijei, izrazu i poruci ljudima to dokazuje i veliko poznavanje Kur'ana od strane autora ovog tefsira. 0 Pored toga to je bio iija u vjerovanju je slijedio pravac Mu,tezila. Pisao je mnogo o iiizmu. Povjesniari klasinih djela razilaze se oko pitnja; da li je on ili njegov brat E-erif El-Murteda bio sakuplja uvenog djela Nehd El-Belaga koju neki pripisuju Aliji r.a. Rodio se 355. a umro 436. godine po hidri, u Bagdadu. Ukopan je isto vee na dan smrti, u svojoj kui. Knjiga - Tefsir o kojem govorimo predstavlja njegova predavanja koja je diktirao tokom sedamdeset sesija predavanja. Kae se knjiga - tefsir jer obuhvata pored komentara Kur'ana i predavanja iz oblasti hadisa i knjievnosti. Knjiga ne obuhvata tumaenje cijelog Kur'ana nego samo odreena ajeta, naroito iz domena nauke o vjerovanju. To je uinio tako analitiki da iz njegovog tefsira vidmo stvarne domete sekte mu,tezila u tumaenju Kur'ana. Odmah se moe uoiti da je tefsir predodreen da u njemu iznosi stavove svoje sekte, podupirui ih velikim poznavanjem jezika i posebnim knjievnim darom kojim je autor, bez sumnje, raspolagao.

64

Pri objanjavanju principa nemogunosti vienja Allaha na buduem svijetu, dugo razvija tezu mogunost ili nemogunost vienja uopte analizirajui znaenja izraza vienja. Na kraju zakljuuje da je ovdje u sutini, ipak, vienje blagodati njihova Gospodara koje e vjernici vidjeti na buduem svijetu. Duge i temeljite rasprave vodi i kada su u pitanju ajeta koja tretiraju Allahovu volju i odreenje i ljudsko djelovanje. Na kraju, sve rasprave svodi na odbranu stavova Mu,tezila. Kao i drugi njemu slini tumai Kur'ana njegove orjentacije odbacuje, ponekad oigledna, znaenja jo uz to bazirana na jakoj i ispravnoj tradiciji, ako se ne slau sa uenjem Mu,tezila. Svodi ih na pretpostavke ili na neke druge mogunosti koje, istina, postoje u jeziku ali su daleko od znaenja koja se izvode. Ponekad svemu umjesto pravog daje simboliko znaenje. Prilikom tumaenja pojednih izraza uoljiva je sva dubina poznavanja jezika. Jedan od boljih primjera koji potvruje ovu tezu jeste npr. tumaenje termina "Nefs". Tako da i za ovaj, kao i ustalom sve ostale tefsire ove orijentacije, moemo rei da ga krasi ljepota i dubina poznavanja tajni jezika. Kod nekih pitanja u tefsiru, koja na prvi pogled izgledaju suprostavljena, jezikom velikog stiliste otklanja oprenost pomou argumentiranih stavova koji se sa divljenjem itaju. Samo radi ovakvih trenutaka vrijedilo bi proitati ovaj tefsir. esto se slui, s obzirom da je iija i iijskom argumentacijom, pa se vrlo lahko uoava da su argumenti Mu,tezila, ustvari, argumentacija iija. 0 Rodio se 467. godine po hidri u Zamaheru, jednom od sela pokarjine Havarizma. Doao u Bagdad gdje ui i uzima nauku od mnogih poznatih uitelja njegovog vremena. Nekoliko puta boravio je u Horasanu. Bio je veliki poznavalac nauke o tefsiru, hadisu, gramatici, stilu jezika i knjievnosti. Pored tefsira o kojem govorimo, kakav sigurno prije njega niko nije napisao evo jo nekih njegovih znaajnih djela: 0 Ono to je iz njegvog pristupa Kur'anu vidljivo je snaan i pristrasan odnos prema Mu,tezilijskom uenju. Sam je bio gorljivi pristaa ove sekte. Umro je u noi Arefata 538. godine po hidri u Durdanu - Havarizm, nakon povratka iz Mekke. U samom uvodu svog tefsira on sam objanjava zato se prihvatio pisanja ovog djela. Ukratko pred prijateljima je ponekad objanavao ajete pa su oni zadivljeni njegovim objanjenjima traili od njega da to napie. S druge strane, traei odgovore na pitanja uvidio je, gdje god je iao po islamskom svijetu, potrebu za pisanjem objanjenja za ajete i ljepote Kur'ana. Kada se ostavi po strani sektaka pristrasnost za, tefsir Ez-Zamaherija, moe se rei da niko prije njega nije bolje objasnio i pribliio arobnu ljepotu izraza i stila Kur'ana. Objasnio je ljepotu Kur'ana i Allahove rijei i izraza kroz sve discipine arapskog jezika. El-Hafiz Ebu-El-Kasim, Hajdar El-Herevi, Ebu Hajjan Ibn Haldun Et-Tad Es-Subki kao i mnogi drugi osim prigovora na sektaku naklonost principima Mu,tezila, za ovaj tefsir kau da je kruna svih tefsira a da je stil i jezik ovog tefsira neprikosnoveni vladar meu tumaenjima Kur'ana.

65

Konstrukcija rijei i izraza, kao i nadnaravnost Kur'ana, u ovom tefsiru su najjasnije izraeni. Tako se, bez ovog tefsira, ne moe govoriti o mu,dizi stila, izraza Allahove rijei i njenoj suverenosti nad ljudskim izrazom. Kao to se u nekoliko navrata navodi, tumaenje Kur'ana od strane pristaa Mu,tezilitizma donijelo je ovoj nauci veliki prodor u jezik i nauke o jeziku kao to su stilistika, fonetika, gramatika. To dolazi otud jer su pristae ovog pravca najvei znaaj u tumaenju Kur'ana, upravo, pridavali gramatici, gramatikim promjenama i stilistici. Takav je sluaj sa ovim autoritetom mu,tezilijskog tefsira. Otkrio je mnoge stilistike tajne Kur'ana kao i gramatike ljepote konstrukcija po kojima Kur'an jeste Mu,diza i potvruje da jeste objava a ne ljudski govor. Nakon ovog tefsira, ljudska nemo da izrazi ono to i kako Kur'an izraava sasvim je oigledna. Ovdje vidimo da je Ez-Zamaheri dostigao vrhunac i bio uitelj kasnijim generacijama. Mnoge pristae Ehl-Es-Sunneta koji nikako nisu mogli prihvatiti njegovu orjentaciju u vjerovanju uili su od njega stilsku upotrebu jezike nauke, pogotovu dio vezan za izraz i stil Kur'ana. Kada uzmemo tefsir En-Nesfija vidimo da gotovo kopira Ez-Zamaherija ispravljajui ga u vjerovanju kada su u pitanju stavovi mu,tezila. Neuobiajeno veliko znanje svih disciplina arapskog jezika obilno je koristio kada je trebalo braniti principe mu,tezila U tu svrhu je oigledna znaenja ili pretvarao u simbolika metaforika ili ih zamjenjivao drugim jezikim mogunostima. Istina, ona su jeziki izvodljiva ali su slabija rjeenja od oiglednog. Naalost, oigledno rjeenje nije odgovaralo principima mu,tezila koja je zastupao. Ovdje uoavamo i ljudsku i naunu nedoslijednost i neobjektivnost. Kada se ita njegov tefsir, primjetno je, da jasno izraava one ajete koji idu u prilog njegovim principima. Kada naie na ajete koji su oigledno protiv principa koje zastupa olahko prelazi preko njih ili ih na poznate naine prevazilazi. Jo udnije je kako naunik poput njega nikada ne dovodi u pitanje principe koji su uspostavljeni od ljudi, a samim tim nisu neupitni. On ih uzima kao istinu i, kao to smo vidjeli, neobjektivno i nauno neargumentirano, esto znaenja Kur'ana podvodi pod ove principe. Ova pojava je prisutna i kod drugih sekti pa se ova sektaka pristrasnost esto stavlja iznad objektivne istine. Ponekad, da bi odbranio principe, upotrebljava kao i ostali tumai Kur'ana ove orjentacije, konstrukciju muhkem i muteabih (jasnih i nejasnih ajeta). Jasni ajeti nose primarna znaenja i osnov su vjerovanja. ( 103 ) Za ovaj ajet kae da je muhkem (jasni i jasna znaenja) ( 22 -23) Za ovaj ajet kae da je muteabih (nejasna znaenja) i treba ga podvesti pod znaenja gornjeg ajeta. Objektivan i nepristrasan sud bi bio u slijedeem: Prvi ajet i njegovo znaenje odgovara tvrdnji Mu,tezila o vienju Allaha d.. od strane vjernika na Sudnjem danu a drugi ne odgovara. Izvodei sve to se iz znaenja jezika moe izvesti ostaje nezadovoljan i nedovoljno ubjedljiv i vidi da mu argumenti nisu jaki da otklone sve dileme. Onda, na kraju, posee za ovim pravilom, gdje podvlai znaenje ajeta jedno pod drugo. Ovakva sektaka iskljuivost, koja je vidljiva skoro iz svakog ajeta kojim moe poduprijeti stavove svoje sekte, ponekad prelazi u tetnost prije svega njenom autoru a zatim liava itaoce objektivnog i nepristrasnost znanja o Kur'anu. Ovakva iskljuivost i pristrasnost vidljiva je i kad objanjava druge principe mu,tezila. Ponekad se stie utisak da autor s nestrpljenjem oekuje da se pojavi neki ajet koji odgovara uenju mu,tezila po pitanjima velikih grijeha i grijenika, dobrog i runog, magije i njenog uticaja na ljude; da li je uticaj stvaran ili imaginaran, po pitanju slobode i ljudskih ina. Nakon toga, pomenute ajete autor sa velikom strau analizira i objanjava,

66

triumfalno zakljuujui kako je to jo jedan dokaz protiv Ehl-Es-Sunneta. Tako je nastalo svojevrsno sektako neprijateljstvo izmeu pristalica Ehl-Es-Sunneta i Ez-Zamaherije-Mu,tezile. On sam na nekim mjestima omalovaava stavove Ehl-Es-Sunneta. Pristalice Ehl-Es-Sunneta su, isto tako, otro uzvratile bilo kroz tefsir bilo kroz idejno razvaljivanje stavove mu,tezila. Naroito su mu uzvratili Ibn El-Kajjim el-Devzi i aleksandrijski kadija, Ahmed Ibn Muhammed Mensur Ibn El-Munir El-Maliki. Ovaj drugi je, takoe, bio sektaki i raspravljaki raspoloen pa je uzvratio Ez-Zamaheriju na skoro svako aje. Ova rasprava je zanimljiva i moe se nai u djelu "El-Intisaf" od istog autora. Kada raspravlja o pitanjima pravnih propisa tei hanefijskom mezhebu ali nije iskljuiv kao u vjerovanju. Ovdje naglaava svoju naklonost hanefijskom mezhebu ali ako se pojavi pitanje u kojem su stavovi drugog mezheba jai uvaava ih i navodi. ta ga je navelo da u pravu (fikhu) nije iskljuiv a u nauci o vjerovanju (akaidu) jeste, teko je odgovoriti. Postoji mogunost je bio jako ubjeen u ispravnost svojih uvjerenja jer mu,tezile sebe nazivale pristaama pravde (Ehl_El-Adl) i monoteizma (Ehl-Et-Tevhid). Kada govori o kazivanjima Israilijata malo ih navodi. Kada to i ini kae da se radi o slabim i netanim predajama ili tvrdi kako su daleko od ispevnog i istine. Dakle, nije poput nekih drugih tumaa Kur'ana pao u iskuenje nekritikog preuzimanja vijesti od Israeliana ili krana. Ovo je jedna od dodatnih vrijednosti i njega i njegovog djela. U svakom sluaju, bez obzira na slabosti, kada se uzmu vrijednosti koje posjeduju autor i njegovo djelo, moemo sa sigurnou rei da je Ez-Zamaheri jedna rijetka i vrijedna pojava u svijetu islama koja je zahvaljujui svojoj umnosti doprinejela razvoju nauke i naune misli u Islamu iz vie disciplina. Sektaki pristup tumaenju Kur'ana iizam i iijski pristup tumaenju Kur'ana Prije nego se pone govoriti o iijskom tumaenju Kur'ana mora se ukazati na osnovne stavove iizma u vjerovanju i tumaenju Islama tako da se lake moe pratiti njihov pristup tumaenju Kur'ana. Nastanak iizma i njegovo osnovno uenje. U Kur'anu se kae: ( 83 ) ( 15 ) ( 4) ( 10 ) (51 ) Iz sadraja ovih nekoliko ajeta vidi se u kojem znaenju Kur'an upotrebljava ovu rije. Leksiki u arapskom jeziku znai : 0 U osnovi znaenja ove rijei je irenje i jaanje. Tako se kae za dobro da se iri i jaa kao i za narod. E-iah - ono to jaa narod i od ega se narod iri. U termonolokom smislu ovdje podrazumjevamo one koji su bili uz h. Aliju i koji su ga potpomagali a kasnije njegove najblie. Tvrdili su da je, poslije Poslanika Muhammed a.s., h. Alija r.a. imam i da je on legitimni i legalni nasljednik

67

hilafeta na osnovu oporuke Muhammeda a.s. Po njima, ne moe se ni u kojem suaju, hilafet odvojiti od njega a poslije njegove smrti od njegovih nasljednika (djece). Moe se desiti da se hilafet odvoji od ove loze iz dva razloga: a) da ovo pravo nasilnik i uzurpator prisvoji sebi silom i b) da se legalni i legitimni nasljednik sam odrekne imameta (hilafeta) u vanjskoj formi da odbije od sebe ili od svojih sljedbenika zlo a da skriva u sebi pravo na imamet. iijski mezheb se pojavio vrlo rano. Moe se smatrati njegovom pojavom doba hilafeta h.Usmana. Neki idu u raniji period i tvrde da je ve prilikom izbora prvog halife dolo do odvajanja grupe koja je smatrala da je imamet trebao da bude predat h. Aliji r.a. a za vrijeme hilafeta h. Alije r.a. se razvio i proirio. H.Alija r.a. zraio je svojom pojavom kao i svojim imanom i odanou Islamu. Ujedno, vezan za Muhammed a.s.: preko keri h. Fatime r.a., djeda Abd ElMuttaliba i oca, odnosno, amide Ebu Taliba. Zatim, u vrijeme Emevija, dogodile su se povjesne nepravde h.Aliji i njegvoj djeci. Oni su vjetom politikom i prevarom bili izigrani i poubijani tako da su emocije Ummeta bile uz njih to je pogodovalo irenju iizma. Ova ljubav prema h. Aliji i njegovoj kui nije bila u vrijeme ili poslije ashaba nego za ivota Poslanika Muhammed a.s. Ashabi, kao to su Ammar Ibn Jasir, El-Mikdad Ibn El-Esed,Ebu Zerr El-Gaffari, Selman El-Farisi, Dabir Ibn Abdullah i drugi, jo su za ivota Muhammed a.s. smatrali da je h. Alija bolji od drugih ashaba i da je on najbolji da naslijedi Muhammed a.s. u voenju Ummeta. Ve tada su pokazivali veliku ljubav i odanost h. Aliji r.a. Meutim, po svoj prilici, velika naklonost odreenog broja ashaba h. Aliji nije ih sprijeila da odobre izbor prve dvojice halifa. Vjerovatno, iz obzira prema opim interesima Islama i muslimana a dijelom i radi neizgraenosti principa oko mjesta Imama. Njegov izbor nije mogue bilo prepustiti ummetu, a s obzirom na vanost ovog izbora to je morao oporukom uraditi Muhammed a.s. Taj bio morao biti sauvan od od malih i velikih grijeha (praktino nepogjeiv). Od cjelokupnog Ummeta samo h. Alija je bio takav i Poslanik ga je odredio za svog nasljednika. Ni sve pristae ove grupacije nisu ostali jedinstveni nego su se po razliitm osnovama rzdijelili iznutra. 1. Razlike nastale po principima i uenju. Jedni su otili dalje u iskljuivost i krajnost tako da su poeli iskazivati svetost i preveliko potovanje Imama a negirati svakog ko nije za h. Aliju i optuivati ga da je nevjernik. Drugi su ostali, donekle, tolerantniji dajui primat h.Alije po pitanju Imameta i tvrdili su da je pogrijeio onaj ko je oduzeo h. Aliji Imamet ali nije nevjernik jer greke ovakve naravi ne dostiu stepen nevjerovanja. 2. Razlike koje su nastale u odreivanju Imama. Svi se slau po pitanju Imameta h. Alije r.a. i njegovih sinova h. Hasana i h. Husejna. Meutim, poslije smrti h. Husejna, mlaeg sina h. Alije r.a., podijelili su se po pitanju od koga e biti Imam. a) Mjesto Imameta preselilo se, po ubisvu h. Husejna, na njegovog brata po ocu, Muhammed Ibn Ali poznat kao Ibn El-Hanefijje. Izraena mu je poslunost i dat zavjet (Bej,at), b) Imamet se uvjek vraa na rod i potomstvo h. Alije r.a. i h. Fatime pa je Imamet, poslije smrti h. Husejna, pravo h. Hasana i njegove djece (sinova). On je bio najstariji sin h. Alije r.a. pa su, po tom osnovu, Imamet odobrili njegovu potomstvu, c) Duhovno vodstvo ide ovom linijom ali ga se h. Hasan r.a. sam odrekao u korist svoga brata h.Husejna r.a. Tim odricanjem pravo na imamet izgubio je i on i njegovo potomstvo pa je pravo Imameta ostalo h. Husejnu r.a. i njegovim mukim potomcima. H.Husejn r.a. je ubijen i ehid radi prava na Imamet i po tom osnovu i njegovi potomci imaju vee nasljedno pravo. Ovo su dvije glavne frakcije i njihovim prikazivanjem stie se, relativno, potpun uvid kretanja u tumaenju Kur'ana kod ove grupacije Muslimana. Po ovom

68

pitanju interesantna su komentiranja Kur'ana kod iija vozano za Zejdije i Imamije (Imamije se dijele na Ismailijje i iije dvanaest imama). Ez-Zejdijje Veu se za Zejd Ibn Ali Ibn El-Husejna r.a. koji je, u elji da povrati hilafet, poao na emevijskog halifu Hiam Ibn Abd El-Melika. Ubrzo su ga napustile pristae te je ubrzo ubijen i razapet a zatim mu tijelo spaljeno. Sljedbenici su ga napustili nakon to je bitka izmeu njega i Jusuf Ibn Umer Es-Sekafije, namjsenika halife Hiama, poprimila najei tok. Pristae su ga pitale: "ta misli o Ebu Bekru i Umeru"? Zejd Ibn Ali Ibn El-Husejn je odgovorio da ih je njegov djed hvalio i o njima lijepo govorio. Svoju brobu protiv Umejevia objasnio je injenicom da su mu ubili djeda Aliju i djeda Husejna. Radi toga su ga napustili i odbacili, radi ega su prozvani Er-Rafide (Rafidije ili Rafidini). Ovo je najblia iijska grupa Ehl Es-Sunnetu. Veina ih ne proklinju i ne smatraju Ebu Bekra i Umera nevjernicima i ne smatraju imame u nivou Poslanika ili samih boanstava. Prije nego su se razili imali su u svom uenju slijedee psincipe: a) imam moe biti naznaen opisom a ne po imenu. Opisane osobine moraju imati slijedee: da bude Fatimina r.a. potomstva, blag, visoke svijesti, razumjevanja, i da izae i poziva ljude sebi, b) mogue je da Iamam bude izabran od dobrih iako ima od njega boljih koji ispunjavaju gore navedena svojstva. Dogodi li se izbor Imama koji ne ispunjavaju navedene i pored postojanja imama koji ispunjava uslove izbor takvog imama je valjan. Radi toga uvaavaju izbor Ebu Bekra i Umera i ne smatraju ashabe koji su ih izabrali nevjernicima. U svom uenju dozvoljavaju pojavu dva imama u dva razliita kraja u isto vrijeme. U vjerovanju dre da teki grijenik, ako se ne pokaje, ide u vatru kao to tvrde mu,tezile. Ove mu,tezilijske stavove uzeo je Zejd Ibn Ali Ibn El-Husejn od svog uitelja Vasil ibn Ataa. Nisu dugo ostali na jednom uenju nego su se podjelili u tri grupe. El-Imamijje. Tvrde da je Poslanik Muhammed a.s. oznaio Imama jasno tekstom a ne samo opisom. Imami poslije h. Alije su njegovi potomci sa h. Fatimom. Smatraju Ebu Bekra i Umera uzurpatorima vlasti (imameta i hilafeta) a mnoge ashabe optuuju za nevjerovanje. Slau se da je Imam poslije Poslanika Muhammed a.s., h. Alije r.a. a poslije njega njegovi sinovi El-Hasan i El-Husejn. Husejna je zamjenio njegov sin Ali Zejn El-Abidin a zatim njegvo sin Muhammed El Bakir zatim njegvo sin Dafer Es-Sadik. Poslije se ne slau u redoslijedu imama. Razili su se na vie grupa a dvije su najpoznatije: a) Dvanaestorica (Duodecimanli) i b) Ismailijje. Uenje grupe Dvanaestorica imama Dre da se imamet nastavlja poslije Dafera Es-Sadika njegovim sinom Musa ElKazimom koga nastavlja njegov sin Ali Er-Rida i preko sinova niz ide sljedeim redosljedom: Muhammed El-Devad, Ali El- Hadij, El-Hasanom El-Askeri do Muhammed El-Mehdi El-Muntazira (Oekivanim) koji je, ujedno, dvanaesti imam. Uao je u podzemne hodnike kue svoga oca i vie se nije vratio a pojavie se pred sudnji dan da napuni zemlju pravdom i sugurnou kao to je bila puna straha i nepravde prije njega. Imam po njima ima duhovnu vezu Ruhom sa Allahom kao to je imaju poslanici. Tvrde da je vjerovanje imama dio vjerovanja u Allaha. Ko umre a nije vjerovao i tvrdio u vjerovanju svog imama umro je u nevjerstvu.

69

Najvaniji principi uenja Dvanaestorice El-Asma znai nepogrijeivost (kod njih nepogrijeivost imama). Tvrde da su njihovi imami nepogrijeivi u malim a pogotovu u velikim grijesima. Na neki nain su zatieni i sauvani od grijeenja u itavom svom ivotu tako da nije dozvoljeno, ni sluajno, da pogrijee ili zaborave. El-Mehdijje pod ovim principom podrazumjevaju Oekivanog imama El-Mehdija koji e se pojaviti u zadnje vrijeme pred Sudnji dan da napuni zemlju isgurnou i pravdom jer je prije njega bila u strahu i nepravdi". Prvi ko je iznio ovakvu jednu tvrdnju bio je Kisan, oproteni rob, Ali Ibn Ebu Taliba u vrijeme Muhammed Ibn El-hanefije. Zatim se kroz grupacije El-Imamija ovo uenje proirilo tako da je svaka grupacija imala svog Oekivanog El-Mehdija. U pogledu Oekivanog El-Mehdija Et-Tirmizi Ebu Davud i Ibn Madde prenose hadise od Muhammed a.s. kao to su: 0 : 0 Kao to je poznato u pogledu razumjevanja ovih hadisa postoji razmimoilaenje kod Ehl-Es-Sunneta ali i po pogledu njihovog prihvatanja. S jedne strane su prihvaeni, s druge ne. Meutim, po prihvatanju ovih hadisa onakvih kakvi jesu niko ne tvrdi da je El-Mehdi koji bi, eventualno, doao pred Sudnji dan, nestali dvanaesti imam Dvanaestorice. Er-Red,a (Povratak). Ovaj princip se naslanja na prethodni a znai da e poslije izlaska El-Mehdija Oekivanog izai Poslanik Muhammed a.s. na ovaj svijet. Zatim e se vratiti Alija El-Hasan i El-Husejn kao i njihovi protivnici kao Ebu Bekr i Umer. Imami e od njihovih protivnika dobiti oprotaj i svi e opet pomrijeti i biti proivljeni na Sudnji dan. Et-Tekijje. Skrivanje i pretvaranje. Osnov vjere i osnovni princip. Sakrivanje od svijeta odreenih istina ili tajni. To krije sistem koji odravaju. U javnom ivotu daju podrku imamu koji je na vlasti dok, stvarno, uvaavaju svog skrivenog imama. Ove osnovne principe Dvanaestorica brane, raznim vrstama argumenata. Preostali dio islamskog svijeta i grupacija ne prihvata njihovu argumentaciju . El-Ismailijje Smatraju da je Imamet, poslije Dafera Es-Sadika, preao na njegova sina Ismaila jasnim odreenjem njegova oca - (tekstom). Vrijednost ovog teksta, iako je Ismail umro prije oca, je u tome da imamet ostane uz njegvo potomstvo. Zatim je od Ismaila preao na njegova sina Muhammed El -Mektuma i on je prvi skriveni imam. Zatim se ide redoslijedom skrivenih imama sve dok se nije pojavio imam Muhammed El-Mehdi osniva dinastije El-Fatimija. Ismailijje se dijele na nekoliko grupa prema imenima nosioca i osnivaa kao to su: 1)

70

2) 3) 4) 5) : 6) 7) Ovdje je najvanije da vidimo stavove ovih grupacija u pogledu tumaenja Kur'ana. Izmeu ovih grupacija postoje velike razlike koje idu dotle da jedna grupacija drugu optuuje za nevjerovanje. Mnoge od ovih grupacija optuuju ashabe za nevjerovanje kao i za mjenjanje Kur'ana. Mnogi od ovih grupa iija tvrde da je u Kur'anu bio jasan tekst o imametu h. Alije ali je namjerno izbaen iz Kur'ana od nekih ashaba. Tako se stie do tumaenja koja dozvoljavaju oslanjanje na Kur'an i hadis. Analogno tome eriat, koji se izvodi iz ova dva izvora, ne priznaju kao takav, i po izlasku eriatu e ih, tvrde, pouiti El-Mehdi. Stavovi iijskih frakcija u pitanjima tumaenja Kur'ana Poznato je da se ovaj pokret razdjelio na mnoge frakcije. Neke od njih su, prema objektivnim stavovima, ve otile u nevjerovanje kada su h. Aliju podigle na novo boanstva. Neke frakcije su ostale umjerenih stavova i uenja priznavajui h. Aliji samo primat u naslijeivanju Imameta (hilafeta) poslije Poslanika Muhammeda a.s. a neke frakcije su zadrale, ne samo stavove o primatu h. Alije na Imamet, nego su ga poele smatrati bezgrijenim. Iz toga slijedi da je on obavezno Imam poslije Poslamika Muhammed a.s bez ikakovog spora. Gube iz vida to je nadvaladan u unutranjim sukobima i to je Imamet nasilno otet od njega. Ova djelenja su prenjeli u sfere vjerovanja i prakse, gdje je svako imao svoje uenje i svoju praksu. Svaka od ovih frakcija se pozivala na Islam i Kur'an, svaka je traila uporite u Kur'anu. Traili su da Kur'an bude uporite za stavove i ideje kao i osnov uenja. Kada su nailazili na ajeta koja su podupirala njihove stavove, drali su se tih znaenja i ajeta a kada je bilo suprotno ulagali su sve znanje i vjetine da dovedu znaenje ajeta do onog to njima treba i odgovara. Tako se vie ilo na izvedena znaenja - te,vil, nego na osnovna - tefsir. Ovdje su posebno zanimljive grupe koje su na sve naine nastojali da ojaaju svoja uenja. Evo nekoliko primjera: Izvedena znaenja (te,vil) Kur'ana kod Es- Seb,ijja Sljedbenici Abdullah Ibn Sebe, idova koji je lano prihvatio Islam, istovremeno pretjerujui u velikoj ljubavi prema h. Aliji tako da su ga poeli smatrati Poslanikom a neto kasnije boanstvom. Tvrdio je da je h. Alija ubijen i da je uzdignut na nebo (dakle, tvrde uskrsnue h. Alije). Tako neki od pristalica ove sekte vjeruju da je h. Alija na oblacima, tumaei grmljavinu, spomenutu u

71

Kur'anu, kao glas h. Alije a svjetlicu da je sjaj njegovog bia ili osmjeha. Tako da neki od ovih sljedbenika kada uju grmljavinu kau: Tvrde da e se i Muhammed a.s. vratiti na ovaj svijet i to dokazuju izvoenjem znaenja iz 85. ajeta poglavlja El-Kasas koje glasi: 0 Izvedena znaenja Kur'ana (te,vil) kod El-Bejanijja Sljedbenici Bejan Ibn Semana Et-Temimija. Tvrde da je imamet od Muhammed Ibn El-Hanefijje preao na njegova sina Ebu Haima Ibn Abdullaha Muhammeda zatim od njega, oporukom (vasijjetom), na Bejan Ibn Sem,ana. Oko njihovog voe Bejana su se razili na pitanju da li je on Poslanik i je li derogirao eriat Kur'ana. Neki su tvrdili da je boanstvo. Za sebe je tvrdio da je On spomenuti u Kur'anu u 138. ajetu poglavlja Al- El-Imran: 0 Tvrdio je da Allah ima ljudski lik od svjetla i da e sav nestati, osim njegvog lica, dokazujui svoju tvrdnju izvoenjem znaenja od ajeta 88, poglavlja El-Kasas: 0 i 26-27. ajetom poglavlja Er-Rahman 0 Izvedena znaenja (te,vil) Kur'ana kod El-Mugirija Sljedbenici El-Mugirija. El - Mugiri Ibn Seid El-Idlija je u poetku iskazivao simpatije za El-Imamije. Zatim se proglasio Poslanikom tvrdei da zna najvee Alahovo ime da oivljuje mrtve pobjeuje vojske. Po njemu Allah d.. kada je odluio da stvori svijet progovorio je svojim najveim imenom koje je poletjelo kroz svemir i palo u vidu krune na njegovu glavu tako da je poeo ovu tvrdnju da dokazuje izvedenim znaenjima prvog ajeta poglavlja El-Eala. Tvrdei da je Uzvieno Ime tvoga Gospodara ustvari ta kruna. Allah je, prema njegovom uenju, stvorio prvo sjene ljudi prije tijela a prvu koju je stvorio je Muhammed a.s. sjena Izveo je smisao 81. ajeta, poglavlja EzZuhruf. izvan njegovog osnovnog znaenja. Zatim je sjenu Muhammed a.s. poslao meu ljude pa ponudio nebesima i planinama da sprijee nasilje nasilnika na h .Aliju ali su odbili pa je to ponudio

72

ljudima. Zatim je h. Umer naredio Ebu Bekru da ponese odgovornost za pomaganje h. Alije ali i da ga iznevjeri na ovom svijetu obeavajui da e pomoi Ebu Bekru da prevari h. Aliju ako mu ostavi hilafet poslije njega. Zato mu je, navodno, Ebu Bekr ostavio hilafet. To je smisao prema njegvom izvoenju 72. ajeta poglavlja El-Ahzab 0 0 Izvedena znaenja (te,vil) Kur'ana kod El-Mensurija. Sljedbenici Ebu Mensura El-Idlija poznatog po nadimku El-Kisef koji je za sebe tvrdio da je uzdignut na nebo (mirad) da ga je Allah d. pomilovao po glavi svojom rukom i rekao mu: "Sine dostavi od mene ljudima", zatim ga povratio na zemlju. Tvrdio je da je on El-Kisef spomenut u Kur'anu, 44. ajet sure Et-Tur, koji je pao sa neba. 0 Smisao dennet odvajaju od njegvog osnovnog znaenja pa tvrde da, gdje god je u Kur'anu upotrebljena ova rije, misli se na ovjeka kojeg nam je nareeno da slijedimo a to je Imam. Za Vatru (Dehennem) tvrde daje ovjek za kojeg nam je nareeno da ga mrzimo i protiv je imama kao to su bili Ebu Bekr i Umer. Gdje god se u Kur'anu spominju naredbe (El-Feraid) misli se na imame koje moramo voliti i slijediti a zabrane (El-Muharremat) su imena ljudi kojih se moramo klonuti i nareeno nam je da im budemo neprijatelji. Izvedena znaenja (te,vil) Kur'ana kod El-Hattabija. Sljedbenici Ebu El-Hattaba El-Eseda dijele se u pet grupa. Tvrde da se imamet produava do djece h. Alije r.a. a poslije zaustavlja kod Muhammeda Ibn Dafera Es-Sadika. Tvrde da su imami boanstva. Ebu El-Hattab je govorio da su djeca h. Hasana i h. Husejna boija djeca i njegovi miljenici. Da je Dafer EsSadik boanstvo. Prenosi se da ga je Dafer Es-Sadik, kada je uo ove tvrdnje prokleo, i protjerao nakon ega je Ebu El-Hattab proglasio sebe za boanstvo. Ova grupacija smatra da je dennet spomenut u Kur'anu na vie mjesta da je to uivanje na ovom svijetu a dehennem (vatra) patnja na ovom svijetu. Tvrde da nema vjernika kojem se Allah ne objavljuje objavom (Vahjom) na neki nain. Tako objanjavaju ajet 145. poglavlja Al-El-Imran: 0 Ovaj ajet tumae tako da svaka osoba umire po objavi (vahju) pa to objanjavaju analogijom objave peli. Kada Allah moe objavljivati peli zato ne moe svakom ovjeku. Slina znaenja izvedena iz mogunosti koje daje arapski jezik ali ipak daleka od osnovnog primarnog znaenja izvode i druge grupacije iija kao to su ElAbidijje i iizam dvanaest imama. Svaka od ovih grupa pokuava Kur'an podvesti po svoja uenja i principe. Meutim mora se napomenuti da iizam

73

dvanaest imama ima jo neka djela na koja se oslanjaju tumai Kur'ana ove grupacije. 1.Kur'an koji je, navodno, sakupio h. Alija r.a. prema redoslijedu objavljivanja. 2. Knjiga u kojoj je h. Alija r.a. izdiktirao ezdeset vrsta nauka o Kur'anu i za svaku od ovih znanosti naveo primjer (simbol) koji se tie navedene znanosti. Smatraju da je to osnov za svakog ko eli da pie o vrstama znanosti Kur'ana. Ovu knjigu prenose od h. Alije r.a. brojnim predajama i danas se nalazi u njihovim rukama. Sadri trinaest listova a svaki list sedamnaest redova. 3. "Zbirka" (El-Damia) je knjiga duine sedamdeset lakata diktirana, po njihovom uvjerenju, od Muhammed a.s. h. Aliji. Pisana je njegovim rukopisom na koi zvanoj Er-Rekk u irini jedne koe. Skupljene jedna na drugu doseu pomenutu duinu. Smatraju je, dakle, govorom i diktatom od Poslamika Muhammed a.s. i u njoj je sve to se tie dozvoljenog i nedozvoljenog (halal i haram) i sve to je potrebno ljudima. 4. El-Defr, ( koa od junca). Kako prenosi Ibn Haldun Harun Ibn Sead El-Idli osniva Ez-Zejdija ovu knjigu prenosi od Dafera Es-Sadika u kojoj su saznanja u predajama za koja se tvrdi da su otkrovenja (El- Kef) ili posebna poast od Allaha d.. Daferu Es-Sadiku u obavjetenjima (El-Keramat) o tome ta e biti sa Ehl-El-Bejtom (porodicom Muhammed a.s.) po lozi h. Fatime i njenog braka sa h. Alijom a posebno sa nekim osobama ove porodice. Zapisan na El-Defru (arapski = mlado od ovce ili goveeta) i tako nazvana po koi mladuneta na kojoj je zapisana knjiga. U njoj ima tefsira (tumaenja Kur'ana), posebno onaj ezoterini (Batin-unutranji) dio znaenja Kur'ana koji se prenosi od DaferaesSadika. U svojoj knjizi "Najuglednijih prvaka iizma " E,janu E-ia, autor tvrdi da je to knjiga koju je diktirao Muhammed a.s. Dakle, knjiga sa odgovorima na pitanja vjerovjesnikih znanja kao to je dozvoljeno i nedozvoljeno (halalharam), pravni propisi (ahkam) i temelji onoga to je potrebno ljudima na ovom svijetu u njihovoj vjeri. Tu su dati i nagovjetaji nekih buduih dogaanja kao i objanjenja nekih nejasnih ajeta (muteabih) a negira da je to knjiga svih znanja . 5. Mushaf h. Fatime r.a. Prenosi se da je Ebu Abdullah pitan od nekih ashaba o mushafu h. Fatime r.a. rekao: "Traite ono to elite i ne elite. H. Fatima je provela sedamdeset pet dana u ivotu i sve vrijeme u velikoj alosti za ocem. Stalno je dolazio Dibril i tjeio je kazujui joj o ocu i njegvoom mjestu i o njoj i posebno o njenom potomstvu poslije nje a h. Alija je to sve biljeio i to je mushaf h. Fatime". Ovo predstavlja najjae uporite za djelo na koja se pozivaju prisitalice iizma dvanaest imama. Osim njih, nijedna grupacija musimana u okrilju Islama, ne priznaje ove izvore osim Kur'ana koji nam je dostupan u prepisu h. Usmana od Ebu Bekrovog sakupljenog Mushafa. Ovo to prenosi Ibn Kutejbe u nekim elementima proturjei onome to prenosi Ibn Haldun. Do danas od svih ovih grupacija zadrale su se: ( ) 0 Do danas, sekta Dvanaest imama, proirena je na Iran, Irak i djelom Siriju. El-Ismailijje su proireni u Indiji i u manjim skupinama nalaze se razbacani po drugim krajevima islamskog svijeta.

74

Ez-Zejdijje su mahom u dananjem Jemenu. Stavovi sekte Dvanaest imama po pitanjima tumaenja Kur'ana Sekta El-Imamija Dvanaest imama, kao i sve ostale, ima svoje principe i uenje po kojima se razlikuje od ostalih sekti unutar Islama ali i od sekti iizma unutar svijeta Islama. S obzirom da tvrde da pripadaju svijetu Islama i da se dre Kur'ana moraju, kao i ostale sekte, da svoje principe i uenje brane stavovima izvedenim iz uenja Islama i Kur'ana svim umjeem koje im nauka daje. Stavovi po pitanju odnosa prema imamu i uticaj ovog principa na tumaenje Kur'ana. Ahmed Emin u knjizi "Duha El-islam" prenosi djelo Usul El-Kafi, miljenje ove sekte o imametu i imamima. U slobodnom prijevodu znailo bi Allahov neoborivi argument za sve to je na zemlji i pod njom. Imamet je voenje vjere, poredak muslimana, optimalno ureenje svijeta i snaga vjernika. Iz ovakvih ili slinih stavova se kasnije izvodi da je imam iznad ljudskog suda o njemu. Njegovi postupci ne podlijeu ljudskom vrednovanju pa je on u nekoj vrsti stalne duhovne veze sa Allahom kao to su bili poslanici i vjerovjesnici. Imam je i zakonodavac i izvrilac a Allah d.. je neke vjerske istine redao Poslanicima i imamima na povjerenje. Prenosi se da Dafer Es-Sadik rekao: : 0 ( 119 ) : ( 4 ) : ( 24 ) ( 80 ) 0 Allah d.. je stvorio i oblikovao Poslanika najljepim odgojem i najupuenijim umom, zatim ga najljepe obrazovao i pouio i naredio mu: "Neka ti je pravilo tolerancija i pratanje. Nareuj ispravno i priznato meu ljudima kao dobro a okreni se od neznalica u neznanju". (El-E,raf, 119.), zatim ga pohvalio tvrdnjom: "Ti si velikog morala". (En-Nun, 4.). Zatim mu je predao vjeru i zakon (eriat) i rekao: "to vam da Poslanik uzmite a to ne da nemojte (klonite se toga)". (EnNisa, 24.) i rekao: "Ko se pokorio Poslaniku pokorio se Allahu". (En-Nisa, 80,). Allah je to predao Poslaniku a Poslanik sve to Aliji i njegovoj djeci ali su to ljudi zanijekali i odbili da priznaju. "Mi vas molimo da govorite kada mi govorimo i utite kada mi utimo a mi smo izmeu vas i Allaha a ko nama proturjei nee mu Allah d.. dati nikakva dobra (hajra)". Iz ovog prizilazi da je Allah d.. usmjerio svakog Poslanika a poslije njega imama na najljepi odgoj stvaranjem tako da je izbor imama a pogotovu

75

Poslanika samo to je ispravno i najbolje. Srce Poslanika i imama ne moe izai izvan Allahovog odreenja niti da bude suprotno interesima Ummeta. Tako je Allah d. posebnim poastima (kerametom) ili vahjom predao neke odredbe vjere Poslaniku i imamu kao to je broj rekata farda ili odreivanje dobrovoljnih salata (nafila) ili dobrovoljnog posta. Poslaniku Vahjom a imamu nadahnuem (ilhamom). Tako navodi primjere da je Allah d.. zabranio hamr (opojna sredstva ) a Muhammed a.s. njegov Poslanik sve to opija i to Allah d.. njemu priznao za zabranu. U nasljedstvu Allah d.. nije spomenuo nasljedstvo djeda a Poslanik Muhammed a.s. dao djedu estinu pa mu to Allah d.. odobrio. Poslanik ispred sebe nekim odobrio dennet pa mu to Allah priznao. Tako je Allah d.. odobrio Poslaniku a Poslanik imamima odobrio oblasti morala, obrazovanja, uprave i politike. Ljudima je obaveza da sve to prihvate i slijede od imama. Tako je Allah d.. darovao imamima razumjevanje tumaenja Kur'ana. Poznavanje propisa i donoenje rjeenja (fetvi). Tefsir (razumjevanje Kur'ana izvana po osnovnim znaenjima teksta) i te,vil, razumjevanjima Kur'ana iznutra, na osnovu izvedenih znaenje ili simbolike, drei se ponekad osnovnog a ponekad se udaljavajui od znaenja. Mogu rei ili preutati svoj stav, skrivajui pravo znaenje ili rei ta ele ili na koji nain ele. Prenosi se da je Imam Dafer Es-Sadik na jedno te isto aje trojici razliitih ljudi dao tri razliita odgovora. To se tumai ili tekijjom (ranije je objanjen ovaj pojam prava imama da sakrije pravu istinu kada on ocjeni da je ne moe rei iz njemu poznatih razloga) ili to mu je sam Allah d. predao da tu stvar uredi na takav nain. Prenose da je Allah d.. dao pravo Poslaniku i imamima da mogu prosuivati po izvanjskom znaenju odredbi a moe ostaviti vanjsko znaenje kada to doputaju prilike i vrijeme kao to je sluaj sa Musa a.s. i njegovim uiteljem iz poglavlja El-Kehf ili sluaj sa Zul-Karnejnom u istom poglavlju. U prirodi ovog uenja je i vrlo jak princip nepogrjeivosti imama u velikim i malim grijesima ili pojava oekivanog El- Mehdija. Ovaj princip povlai za sobom i princip povratka Muhammed a.s. h. Alije i njegove djece (Er-Red,a). Prema ovim principima usmjeravaju tumaenje i razumjevanje Kur'ana. Uticaj koji je imala sekta Mu,tezila na sektu El-Imamija dvanaest imama u vjerovanju i pristupu tumaenju Kur'ana. Po pitanjima vjerovanja i nauke o vjerovanu kao i nauke o raspravama (Kelama) izmeu ove dvije sekte kao da nema razlike ili je razlika u malom broju pitanja. Ovo se vraa na to da su uitelji ove sekte uili pred mu,tezilijskim uiteljima. Hasan El-Askeri, E-erif El-Murteda kao i Ebu Ali Et-Tibrisi ka o i prvaci iizma esto, u tumaenju Kur'ana, zastupaju stavove koje smo vidjeli kod Mu,tezilijskog pristupa Kur'anu. E-erif El-Murteda je imao pokuaj da uini h. Aliju Mutezilom ili osnivaem ove sekte. Prenosi se da je prvi zastupnik mu,tezilijskih stavova bio Ebu Haim Abdullah i El-Hasan sinovi Muhammeda Ibn El-Hanefije a od Ebu Haima je uzeo ove stavove Vasil Ibn Ata. Ebu Hasan Et-Taraifi E-afii, umro 377. godine, u svojoj knjizi Redd El-Ehva ve El-Bide, navodi slijedee: Kada je El Hasan Ibn Ali dao podrku Muaviji (odrekao se hilafeta po poznatom sporazumu izmeu njih dvojice) jedna grupa ashaba se odvojila i od El Hasana Ibn Alija i od Muavije kao i od svih drugih ljudi tvrdei: "Bavite se naukom i ibadetom pa su zato prozvani Izdvojeni (Mu,tezile). Razliiti pristupi pravnim rjeenjima i uticaj na tumaenje Kur'ana. Kao i u vjerovanju ova sekta ima razliit pristup i tumaenju Kur'ana kada su u pitanju ajeta pravne prirode. Imaju etiri pravna izvora: Kur'an, Sunnet, ElIdm,a i Um, (El-Akl).

76

U odnosu na ova prva dva izvora imaju posebne stavove koji e kasnije biti ire razmatrani a Idm,a ima snagu ako je nepogrijeivi imam na strani idma,a. U etvrti izvor El-Akl (Um), ne ubrajaju analogiju niti ope interese zajednice niti ope dobro, (istihsan), razliitost u propisima se oituje u slijedeim primjerima. Kod njih je dunost (fard) potiranje nogu ne pranje a ne dozvoljavaju potiranje po mestvama ili nekoj drugoj lahkoj obui. Dozvoljavaju poseban brak (Elmut,a) kao i nasljeivanje Poslanika kao to imaju i druge razlike u nasljeivanju. Ponekad nailazimo kod njih tekoe u ovakvom pristupu i razumjevanju Kur'ana pa kada ne nailaze na dovoljnu argumentaciju u Kur'anu poseu za onim to nije u Kur'anu nadodajui da su to vrste uenja (kiraeti) EhlEl-Bejta . Kako ne mogu nai dovoljno argumenata u Kur'ana trae i druga rjeenja kao to su egzoterina i ezoterina, odnosno, vanjska i unutranja (Zahir i Batin) znaenja. Ponekad idu u mnogostrukost unutranjih znaenja jer im jedno ili dva unutranja nisu dovoljna za argumentiranje stavova. Sav je Kur'an kod imama, vanjsko i unutarnje znaenje tako da se to saznanje proiruje dotle da se onemoguuje miljenje o Kur'anu ili stav o zvaenju ako se nije ulo od imama. Tvrde za ashabe da su jo za vrijeme ivota Poslanika ili neposredno pred smrt ili odmah poslije njegove smrti izmjenili Kur'an kao to su ashabima pripisivali razliite manjkavosti u pogledu njihovog Islama. Posebno se ova tvrdnja odnosi na hadise koji se prenosi lancem predaja od ovih ashaba. Moemo sve to svrstati na etiri pristupa koji su vani kada govorimo o tumaenju Kur'ana kod ovih sekti: 1.vanjsko i unutarnje znaenje Kur'ana, 2. stavove koje uzimaju iz Kur'ana po pitanju njihovog osnovnog uenja o imamima, svojim prijateljima i neprijateljima, 3. iskrivljivanje i prilagoavanje Kur'ana od strane pojedinih ashaba i 4. Stavovi po pitanju odnosa prema tradiciji Islama, posebno prenoenju i ispravnom vrijednovanju prenesenih hadisa Muhammed a.s. Ovo smo naveli jer se kroz ova etiri pristupa vrijednuje i pristup tumaenju Kur'ana ove sekte. . 1. Egzoterino u Kur'anu i ezoterino ( Vansko i unutranje) El-Imamije dvanaest imama tvrde da Kur'an ima vanjsko i unutranje znaenje. Da se zastalo kod ove granice moglo se, u principima Islama, nai opravdanje za ovaj stav posebno kada se mogu ovi principi izvui iz dosta ispravnih hadisa. Meutim, odavde se ide dalje i tvrdi da u Kur'anu ima sedamdeset i sedam naslaga unutarnjeg znaenja. U daljim razradama ovog principa, vanjsko znaenje Kur'ana pripisuju poslanstvu i misiji Poslanika u uspostavljanju uenja tevhida i, u okviru tevhida, odnos Stvoritelja i stvorenog u Islamu a unutranje znaenje daju misiji imameta i velajeta. Mnogo ine na usaglaavanju ova dva principa i nastoje svim sredstvima dokazati kako postoji veza ova dva tipa znaenja Kur'ana, odnosno, da oba ova naina budu prihvatljiva ljudima. Tako da se vjeruje u ovakav nain pristupa Kur'anu kao to se prihvata muhkem i muteabih ili nasih i mensuh. Ljudi ne bi trebali da poriu ovo unutranje znaenje Kur'anu ni u kakvom sluaju i mora vjerovati u takav nain kao to vjeruje i prihvata vanjski, egzoterini. ovjek prihvatajui iskljuivo jedan od ova dva naina ne vjeruje jer je svaki od ova dva naina Poslanik Muhammed a.s. odabrao a kasnije prakticirali imami koji imaju cijelo i potpuno znaenje Kur'ana kod sebe. Jer Kur'an je objavljen u njihovoj kui a domaini najbolje znaju ta im se u kui dogaa. Ako neko ovo ne prihvata nalaze da je

77

nesposoban shvatiti mnoga izvanjska znaenja koja ukazuju na ova unutarnja a onda mu, pogotovu, nedostaju ova unutarnja koja nije u stanju shvatiti jer ima nedostataka u znanju ili vjerovanju. Do znanja o Kur'anu se, dakle, ne moe doi osim preko Ehl-El-Bejta i ljubavi prema njima jer ko njih voli postaje kao oni i time stie sposobnost da razumije neto od Kur'ana. Iz ovog stava proizilazi njihov odnos prema Kur'anskim ajetima koji je privilegovan vezom za imama. Iz ovakvog stava se suava odnos vjernika prema Kur'anu i pretvaraju se, umjesto u linosti, u sljedbenike a privilegovanim daje pravo da se slobodno kreu u znaenjima Kur'ana kako ele, s tim da su nepogreivi i da svoje povjerenje nee iznevjeriti. Takav odnos im omoguuje u sutini da tumae Kur'an kako ele, na primjer 19. ajet poglavlja El-Inikak: koji ima posve drugo jeziko znaenje da prikau kao aje koje govori da e Ummet Islama slijediti one narode koji su izigravali i mjenjali oporuke svojih Poslanika i da e mjenjati oporuku koju naslijeuju imami poslije Poslanika. Tako rije El-Kafir, koja znai openito ovjeka koji porie istinu o Bogu ili je sakriva od drugih ili druge zavodi, prevode sa posebnim znaenjem koje se odnosi na one koji su osporili h. Alijinu blizinu s Bogom i koji negiraju da je h. Alija Allahov miljenik, (El-Veli). ( 109) Vanjsko znaenje upuuje na Musaa i njegov narod a unutarnje na Islam i Muslimane. Dakle, svako aje ima mnogo vanjskih i unutarnjih znaenja a opet se znaenja mjenjaju shodno vremenu i prostoru. Oko usaglaavanja ovih vanjskih i unutarnjih znaenja nailaze na odreene tekoe koje prevazilze sa ova tri principa: 1. imam je zaduen i opunomoen od Allaha da tumai Kur'an, 2. da vodi politiku El-Umme, 3. zaduen i opumomoen Et-Tekijjom. (Ovaj princip je ranije objanjen). Svaki od ova tri principa omoguuje imamu da govori to eli ili da ne govori kada ocjeni da je bolja utnja. Imam, kada iznese neto iz domena tekijje svaki pristaa iizma mora to uzeti i raditi to je imam rekao osim ako mu se ne kae da je to bila tekijja. Skriveno znanje koje se uva nalaze kod vjernika iz porodice faraona koji je skrivao svoje vjerovanje iz straha od faraona ili zato to bi bio ostranjen iz njegove blizine. Tvrde da se znanje mora skrivati od doba Nuh a.s. Kroz ova tri dodatna principa imami iizma tumae Kur'an. 2. Stav Kur'ana u odnosu na imame prijatelje i neprijatelje imama El-Imamije dvanaest imama vjeruju da je nuno oitovati imamet h. Alije i imama poslije njega. Imami se moraju voljeti i tititi to je, po njima, temelj vjerovanja. U drugom sluaju vjerovanje vjernika nije prihvatljivo. Pokornost i poslunost imamu je obaveza i imami su bolji od svih ostalih stvorenja. Prema ovom principu svi ajeti Kur'ana kojim se neto pohvaljuje ili hvali su ajeti pohvale imamima a ajeti kojima se neto osuuje ili kudi su ajeti koji osuuju ili kude one koji su protiv imama. Cijeli Kur'an je objavljen da njih uputi, obavjesti ili se sloi sa onim to imami iznose a nama je da ih slijedimo ili nam se

78

zabranjuje da im se suprostavljamo. Sve to je u Kur'anu Allah d. rekao u formi mnoine ili treeg lica u to ulazi Poslanik i imami a u nekim ajetima su iskljuivo imami u pitanju kao to je sluaj sa ajetom ( 57) Prenosi se u njihovim predajama da je Dafer Es-Sadik rekao da je imame Allah d.. pomjeao sa sobom pa je nasilje prema nama uinio nasiljem prema sebi i blizinu prema nama blizinom prema sebi. ( 55) Ovim ajetom podrazumjeva imame. U svim ajetima kojima Allah d.. govori o obavezama poslunosti i pokornosti Njemu, tvrde, da je u to ukljuena obaveza prema imamu. 3. Izmjene i iskrivljivanje Kur'ana. Ovu tvrdnju, vjerovatno, baziraju na premisama po kojima, ipak, u Kur'anu nema jasno oznaeno preimustvo imama a nalaze se, po Kur'anu, u prednosti. Oslanjati se na unutranja znaenja (batin) koja drugi ne prihvataju ili ne na nain kako ih oni tretiraju, ne daje onu vanost imamima koju oni ele, niti se ovim unutranjim znaenjima moe osigurati preimustvo imama i nunost da se slijede. Tada se mora posegnuti za tvrdnjom da je Kur'an izmjenjen ili iskrivljen. Ono to su naslijedili imami nije iskrivljeno to je ispravan Kur'an a ono to drugi tvrde nije Kur'an ili nije dovoljno sauvan od promjena ili iskrivljenja. Sve to negira prednost i vrijednosti Ehl-El-Bejta jasno i otvoreno ili to jasno nije odredilo one koji vole Ehl-EL-Bejt ili ne sudi njihovim neprijateljima je skriveno ili promjenjeno u Kur'anu. Prenose da je Dafer Es-Sadik rekao: "Kur'an koji je objavio Allah d. putem meleka Dibrila Muhammedu a.s. sadri 17.000 ajeta a ono to mi imamo je 6.263 ajeta. Sve to prelazi taj broj pohranjeno je kod Ehl-El-Bejta i to je sakupio h. Ali r.a. Poglavlje koje govori o velajtu El-Velaje ne nalazi se u Kur'anu uopte. Poglavlje Lem Jekun (odnosno, u ostalim mushafima El Bejjine), ne sadri, po njihovim tvrdnjama imena sedamdeset Kurejija sa kompletnim rodoslovljem a iz poglavlja El-En,am i El-Ahzab su izbaeni ajeti koji govori o vrijednostima Ehl-El-Bejta. Tvrde, da sve to se nalazi u sadanjim mushafima je, ipak, Allahov govor a ipak ima neto to je preostalo a sakupio ga je h. Ali r.a. i uva se kod pouzdanog uvara. Kada ustane onaj ko treba da doe uie Kur'an onako kako je objavljen. Poto ovakva tvrdnja nailazi na tekoe kod razumjevanja ajeta Mi smo Kur'an objavili (spustili) i mi emo ga uvati tvrde da ovo uvati znai da e biti pohranjen kod imama. Kako je nemogue odbraniti tezu da je u Kur'anu dolo do promjena a ipak je sauvan i vjeruju u njega da je Allahov govor, objanjavaju da ipak nije dolo do velikih promjena osim u isputanju h. Alijinog imena na nekim mjestima ili isputanje porodice Muhammed a.s. ili su isputena imena munafika. Allah d. je sve to unaprijed znao zato to ipak nije sve otvoreno spominjao i ono to je spomenuo je isputeno ali je to ostalo skriveno u unutranjem znaenju ajeta. Ipak, na nekim mjestima dodaju Kur'anu ono to tvrde da su drugi ispustili a nalazi se u njihovim mutevatir predajama. Evo nekoliko primjera: 0( 67 ) Ovdje dodaju na poznato aje.

79

Na poznati hadis u kojem Muhammed a.s. moli Allaha d.. da ojaa Islam jednim od dvojice Omera; Omer Ibn El-Hattabom ili Umer Ibn Hiamom, tvrde da je Allah d.. objavio: ( 51 ) ( 127) Za ovaj ajet tvrde da se odnosi na Ebu Bekra, Umera i Usmana koji su povjerovali u poslanstvo Muhammed a.s. zatim odbili velajet h. Alije r.a. kada im je ponuen. Zatim, povjerovali u prisegu (bej,at) h. Aliji r.a. da bi to porekli poslije smrti Poslanika Muhammed a.s. Nakon toga su otili dublje u nevjerovanje je su odbili prisegu ostalim imamima. Iz ovog se vidi da tvrdnje o promjenama u mushafima ne stoje Naprotiv, pokazuje se samo njihova sklonost ka promjeni i iskrivljenjima bez obzira u kakve idejne ili principijelne okvire ovakva iskrivljavanja uvlaili. 4. Stavovi po pitanjima sunneta, hadisa i uope vjerodostojne tradicije Kao i ostali sljedbenici Islama i Poslanika Muhammed a.s. iije se nalaze pred velikim brojem hadisa koji se prenose od Muhammed a.s. razliitim nainima prenoenja. Hadis koji se prenosi ili bilo koja vijest vezana za ivot Poslanika i ashaba, ili je govor Poslanika Muhammed a.s. ili nekog od ashaba. Poto ne prihvataju veinu ashaba iz razliitih razloga, ne prihvataju, po prirodi stvari, ni ono to se od njih uzima u lancima prenoenja. Mnoge ashabe ne prihvataju to su dali zakletvu Ebu Bekru, zatim Umeru pa Usmanu. Neke ashabe, koji prenose hadise suprotne njihovim pravnim rjeenjima, kao to su hadisi o zabrani privremenog braka (mut,a), potiranja umjesto pranja nogu ili zabrane mesha, govore za njih da su doli putem ashaba koji su bili voe munafika (dvolinjaka). Dakle, u tradiciji se dre samo onih hadisa koji se prenosi iijskom tradicijom. Imaju veliki broj vlastitih djela u kojima je sakupljena tradicija na nain koji uvaavaju. 328 329 0 Ova knjiga tradicije (hadisa) kod El-Imamija dvanaest imama ima vrijednost i ugled kao zbirka hadisa imama El-Buharije kod sljedbenika Ehl-Es-Sune ve ElDema,a. Sadri 16.000 hadisa podjljenih na sahih (ispravne), hasen (dobre), daif (slabe). Podjeljeni u tri toma u kojem je u prvom El-Usul (temelji i osnov) a u ostala dva toma sporedne teme. ( )

80

Veinu ovih djela predstavljaju hadisi za koje ne postoje valjani senedi, bar prema kriterijima koji su utvreni kod Ehl-Es-Sunne, nego se prenose putem imama. Prenosi se da je neko rekao: "Pustite obian svijet jer obian svijet uzima od obinog svijeta a vi ste uzeli od Allahovog Poslanika". Meutim, nigdje se ne navodi kojim nainima ili putem (senedom). Ovakav nain prenoenja pratila je velika skrivenost (Et-tekijja). Najznaajnija djela nauke o tumaenju Kur'ana kod El Imamija dvanaest imama. Ova sekta unutar iijski orjentiranih sekti ima mnogo knjiga o tumaenju Kur'ana; dovrenih i nedovrenih, izgubljenih i pronaenih, klasinih i modernih. Razlika meu njima ogleda samo u metodu po kojem su raene. Najvanije su: 1 0 254 Nije dovren a tampan je u jednom tomu . 2 0 Spada u uenjake treeg stoljea po hidri. esto konsultuju ovaj tefsir i o njemu govore kao najvrednijem djelu iijskog tumaenja Kur'ana. 3 0 0 Nastao krajem treeg i poetkom etvrtog stoljea po hidri. tampan u jednom tomu u skraenoj verziji. 4 0 : 0 Umro 460. godine po hidri. Napisan dvadeset tomova. Et-Tibrisi je koristio ovaj tefsir pri pisanju svog poznatog djela. 5 0 : 0

Umro 538. godine po hidri. tampan u dva velika toma. 6 0 : 0 Uenjak jedanaestog stoljea po hidri. tampan u jednom velikom tomu. 7 0 : 0 8 0 : 0 Umro 1107. godine po hidri. tampan u dva toma. 9 0 : 10 0 : 0 Uenjak dvanaestog stoljea po hidri. tampan u jednom manjem tomu. 11 0 : 0 Umro 1242. godine. tampan u jednom velikom tomu.

81

12 0 : 0 Spada u uenjake etrnaestog stoljea po hidri. tampan u jednom velikom tomu. 13 0 : 0 Umro 1352. godine po hidri. Nije zavren. ( ) ( ) O pristupu tefsiru sam govori u uvodu svog djela. Prije nego se upoznamo sa njegovim nainom tumaenja Kur'ana moe se tvrditi da on na Kur'an gleda kroz uenje svoje sljedbe i svog uvjerenja. Tvrdi da je najjasnija i najpoznatija tvrdnja njegovih asnih prethodinika koja je do njega dola predajama koje skoro da su mutevatir. Svaka rije a pogotovo ajet Kur'ana ima vanjsko i unutranje znaenje (zahir i batin, egzoterino i ezoterino). Ova ova unutranja i vanjska znaenja penju do sedam a u nekim situacijama i do sedamdeset i sedam nivoa. Zatim, objanjavajui svoj metod tumaenja Kur'ana iznosi slijedee: - skrauje predaje i ne prenosi ih u cjelini nego, po potrebi, skrauje, ne spominjui lance ni ljude u lancima predaja (senede), u elji da sve to skrati, kako sam kae, - ne zadrava se due na vanjskom znaenju ajeta niti ih osvjetljava sa svih strana, kako je to mogue, osim, kako sam navodi, ako je to neophodno i ne postoji drugi nain osim da se u znaenju ajeta prikloni vanjskom znaenju. - ako ne moe da se pouzda ili da pronae prikladan tekst u predajama koji mu pomae u tumaenju ajeta dri se svog stava ili optih predaja iz kojih je mogue naelno izvui stav, - spominje nain uenja Kur'ana porodice h. Alije kada god je u prilici. Objanjavajui svoj metod dalje tvrdi da isti izrazi u razliitim vremenima imaju razliita znaenja. U ovom smislu navodi: Od Dabira se navodi da je pitao Ebu Dafera o neemu iz tefisra (tumaenja) Kur'ana, pa mu je odgovorio. Opet mu se obratio pa mu odgovorio na drugi nain. Nakon toga je zapitao: Kako mi po istom pitanju jue odgovara razliito nego danas?" Odgovori mi: "Dabire Kur'an ima unutranja znaenja a svako unutranje znaenje jo jedno unutranje i vanjsko. Dabire nema stvari da je dalja od ljudskog uma i njegvoih mogunosti od tumaenja Kur'ana. Nekad jedno aje u poetku moe imati jedno znaenje na kraju drugo". Unutranje znaenje i tumaenje unutranjeg znaenja imaju iskljuivo imami, njihovi nasljednici, sljedbenici i miljenici pa tako kasnije redom. Prenosi El-Kafi u tefsiru (komentaru Kur'ana) Ijjaa kao i drugi od Muhammed Ibn Mejmuna a ovaj od El-Kazima znaenje 33. ajeta poglavlja El-E,raf Reci, moj Gospodar je zabranio sramotna djela javna i tajna (vidljiva i nevidljiva)". Da Kur'an ima

82

vanjsko i unutranje a sve to je zabranio Allah d.. u Kur'anu je vanjsko a unutranje znaenje su imami istine. Objanjavajui dennet i dehennem (vatru i vrtove) kae da nije namjera Kur'ana prikazivanja slika denneta na buduem svijetu nego se ponekad, uz blagoslov imama, misli na duhovne dennete u sjenama i zatite imama na ovom svijetu.. Prenosei izjavu od El-Hesema Et-Temimija da je jedan od imama rekao: Hejseme, ima ljudi vjeruju u vanjsko znaenje Kur'ana a poriu unutranje pa im to nee koristiti nita. Doi e narodi poslije njih vjerovati i prihvatati unutranje znaenje a odbacivati i poricati vanjsko pa im to nee nita koristiti. Nema imana koji vjeruje u vanjsko a ne prihvata unutranje, niti onog koji vjeruje u unutranje a ne prihvata vanjsko. Objanavajui ove stavove zadrava se kod stava da je znaenje Kur'ana cijelo kod imama i zabranjeno je tumaiti Kur'an po vlastitim stavovima i miljenju ukoliko se nije ulo od imama. Nastavljajui odbranu imameta tvrdi da je poslanstvo javno i objavljeno a velajet i imamet skriveno i unutranje. Vjerovanje bez vjere u velajet i imamet nije ispravno, ono je uzrok stvaranja svijeta, zatim primanja djela od strane Allaha d.., eriatskih obaveza. Onaj koji ne vjeruje u imamet izaao je iz imana ono je, kao i vjerovanje u tevhid (jedinstvo Allaha), ponueno svim stvorenjima i po njemu je napravljen prvi ugovor, po njemu su poslani poslanici i knjige. Meusobno je uslovljeno sa poslanstvom pa ko ne vjeruje u imamet i veajet kao da nevjeruje u poslanstvo i obratno. Ko vjeruje u poslanstvo mora vjerovati u imamet i velajet i njima se kao i poslanicima mora oitovati poslunost i pokornost. Oni su posrednici izmeu ljudi i Allaha d.. kao to su poslanici oponumoenici i meleki odabrani. O Kur'anu koji imaju danas muslimani kae da su u njemu izvrene promjene poslije smrti Poslanika Muhammed a.s. a oni koji su ga skupljali su ispustili mnoge rijei i ajete. Jedini sauvan Kur'an, po njegovom miljenju, koji u potpunosti odgovora objavljnom od Allaha d. je onaj to je skupljen u h. Alije r.a. Sauvan i predan njegovom sinu El-Hasanu i dalje sve do posljednjeg imama i onog ko ga zastupa danas. U svom tefsiru esto pod ope znaenje rijei: dvolinjaci, nevjernici, mnogoboci podvodi unutranje znaenje izraza koji su po njemu nevjernici zato to ne vjeruju u imamet ili velajet, dvolinjaci su nedosljedni u odnosu na to a mnogoboci su oni koji imamima pripisuju one koji to nisu. Svuda gdje se moe, spojena lina zamjenica koja u Kur'anu esto stoji uz imena i infinitive, pretvara se u zamjenicu koja se odnosi na h. Aliju ili h. Fatimu ili njenu djecu imame to je daleko od svakog stvarnog znaenja. ( 35-36 ) Ne samo to ona je jedna od velikih (nevolja), opomena ovjeanstvu". On tvrdi da se Ona odnosi na h. Fatimu. Takvih primjera ima mnogo i uoljive su sa prvim otvaranjem tefsira. To smatraju unutranjim znaenjem.
1.

( 107 ) Skida sanjih okove kojim su bili okovani". Tumaei ovaj ajet, na primjer, kae da su to grijesi koji su optereivali ljude prije dolaska imama pa kad je doao imam skinuo je grijehe sa njih. Na kraju, postavlja etrnaest pravila koja pokuava braniti kroz itav tefsir svim raspoloivim argumentima to ini okosnicu njegovog pristupa Kur'anu. - Kur'an ima vanjsko i unutranje znaenje. Svaka pojedinana stavka u Allahovoj knjizi ima sedamdeset i sedam znaenja a unutranja znaenja Kur'ana, u svojoj sveukupnosti, pozivaju na imamet i velajet a vanjska strana znaenja na poslanstvo

83

- Ne moe se svesti znaenje Kur'ana na samo jedno vrijeme i ljude toga vremena a svako aje ima unutranje znaenje za svako vrijeme posebno. - Vanjsko i unutranje znaenje imaju neraskidivu vezu, povezanost i uzronost. - Unutranja znaenja nisu u formi i izrazu stvarnog i stvarne istine ili konkretnog, nego veina tih unutranjih znaenja su na nivou proizvoljnog, dozvoljeno simbolinog, na nivou intelektualnog poimanja i jezikog znaenja. - ovjek je duan da vjeruje u vanjska i unutarnja znaenja Kur'ana u istoj mjeri. Ko negira jedan aspekt a prihvati drugi nevjernik je. Mora se vjerovati i prihvatati sve to se prenosi od imama, ukupno i pojedinano, ako ne zna pojedinano koje dolazi od imama. Sve se mora vjerovati iako se ne razumije. - Sve vrste znaenja Kur'ana su kod imama i nije dozvoljeno da ovjek tumai Kur'an po svom miljenju ako ga nije uo od imama. - Cijelo Allahovo znanje o budunosti ovog, Muahmmed a.s. ummeta je izneseno u Kur'anu i moe se koristiti na nain te,vila, odnosno, unutarnjeg znaenja. - Kur'an koji posjeduje svijet Islama danas je pretrpio izvjesne promjene a Kur'an koji je sakupio h. Ali r.a. i koji je doao mutevatir (pouzdanom i sigurnom predajom) i na koji su pristali imami je ispravan Kur'an. - U Kur'anu mnogi izrazi vanjskog su, ustvari, izrazi unutarnjeg znaenja, kao to je odnos opeg i pojedinanog, posebno ako su to potvrdili imami. Kao to se optim izrazom mnogoboci (murici) misli na unutranje znaenje onih koji imamu pripisuju drugog, krivog imama koji to nije. - Opim izrazima iz Kur'ana "proli narodi" misli se na pripadnike ovog ummeta posebno onih kojima je upuen ovaj poziv kao to su sljedbenici imama. - Ponekad obraanje onima na koje se odnosi unutranje znaenje nije dato na isti nain kao onima koji su odreeni vanjskim znaenjem. Kao kada se Allah d.. ponekad obraa Muhammed a.s. ne misli se na njega posebno kada ga ukorava da nije uradio najbolje. Po njemu Allah ne moe tako obraati poslaniku jer je ovaj nepogrijeiv u veim i manjim grijesima. - Spojena lina zamjenica se prema unutranjem znaenju odnosi na neto sasvim drugo u odnosu na ono to znai u izvanjskom znaenju. - Spojene line zamjenice mnoine koje Allah d.. u Kur'anu pripisuje sebi, u unutranjem znaenju tumai se kao Mi odnosno, Allah, Poslanik, Poslanikov rod po h. Fatimi i h. Aliji kao i kasnije imami. - Izraz Allah i spojena zamjenica kojom se misli na Allaha ili se vraa na ovaj izraz i ime, u unutranjem znaenju upuuje na imama. Ova metafora je mogua, poznata i opte proirena te prihvaena od svih. . 0 231 232 260 0 Tefsir koji mu se pripisuje od njega prenose Ebu Je,kub Jusuf Ibn Muhammed Ibn Zijad kao i Ibn Hasan Ali Ibn Muhammed Ibn Sejjar, oba pripadaju iizmu Dvanaest imama. Knjiga je manjeg obima, u jednom tomu na 276 stranica. Ne obuhvata cijeli Kur'an, ak ni potpune sure. Pristup je fragmentaran; po nekoliko ajeta odreene sure, prelazak na drugu sa tumaenjem, opet, samo nekoliko ajeta. Ovaj tefsir se vjerovatno pripisuje ovom vrijednom alimu i dobrom imamu. U mnogim ajetima koje tumai, prenosi predaje od Muhammed a.s. o prevnstvu h. Alije r.a. na imamet i hilafet poslije njega. Tako te predaje koristi u objanjavanju ajeta koja, navodno, daju primat h. Aliji r.a. na imamet poslije Muhammed a.s. Posebno, tumaei pojedina ajeta navodi predaje koje

84

navodno nedvosmisleno govore o izdaji pojedinh ashaba ono na to su se obavezali Posaniku s.a.v.s. kao i kaznu za iznevjerenu zakletvu koju su navodno pred Muhammed a.s. dali svi ashabi. Posebno se apostrofiraju Ebu Bekr r.a. i Umer r.a. Ovaj tefsir je pun predaja koje veliaju porodicu Muhammed a.s. po liniji h. Alije i njegove keri h. Fatime. Kada se kritiki pregledaju moe se zakljuiti da su ne samo pristrasne nego i izvan domena realnog i objektivnog. Vjetake konstrukcije, ponekad, postaju oigledne jer takve postavke, koje su date u tim predajama ne mogu dati ni obini neobrazovani ljudi a ne obrazovani i vjeri odani imami. Kada, na primjer, tumai drvo iz poglavlja El-Bekare, 35. (I kada rekosmo: Ademe nastani se ti i tvoja ena u dennetu, jedite i pijte ta elite a nemojte se pribliavati ovom drvetu". Tumai da je drvo znanja Muhammed a.s. i njegove porodice po liniji h. Fatime, h. Alije te njihove djece h. Hasana i h. Husejna. Drvo posebnog znanja datog njima i nikom drugom. Nemojte se pribliavati ovom drvetu, odnosno, njihovom stepenu u znanju i stepenu kod Allaha d.. elei dostii njihov stepen jer je taj stepen dat samo njima od Allaha d.. i nikom drugom. Pojedine ajete tumae tako kao da su i raniji posalanici s.a.v.s. kada bi im se ukazala neka potreba, traili pomo od Allaha d. preko posrednitva Muhammed a.s. i njegove porodice po lozi h. Fatime i h. Alije. Prenosi mnoge predaje po liniji poredice h. Alije i h. Fatime o potrebi Tekijje, skrivanje istine od neprijatelja i radi zatite prijatelja. Kao to tumai ovaj princip mnogim ajetima ali uz ajete navodi i brojne predaje koje potvruju ovaj princip. U tefsiru, tumaei ajeta vjerovanja esto slijede mu,tezilijski pravac. U objanjavanju ajeta pravne naravi po prirodi stvari dri se propisa pravne kole pravca Dvanaest imama. Tako smatra da je fard (stroga dunost) potrati noge a ne prati ih kod pranja prije namaza (abdest) a pranje predviaju samo kod (tekijje), to jest kada treba sakriti pravi identitet. Tumaei pravna pitanja na njima svojstven nain navode i brojne predaje koje su dole njima priznatim nainima. Po svemu sudei ovaj tefsir se pripisuje ovom cijenjenom imamu jer se namee nuno pitanje, poslije itanja ovog tefsira, makar fragmentarno, da li je rije o tefsiru El-Hasana El-Askerija ili on nije nepogrijeivi imam. Prije e biti da je ovo djelo nekog ekstremnog pripadnika ove sekte s obziromna na esta odstupanja od realnog i objektivnog pri povrnom itanju. 0 Iz poznate kue i cijenjene po nauci. : 0 0 Napisao je mnoga djela a najpoznatija su: ( ) ( )

85

Jedan od najboljih poznavalaca nauke o tumaenju Kur'ana. Pisao je mnogo o ahlaku (u nauci o moralu) kao i o pravnim znanostima. Poznata je njegova tvrdnja da su grijesi u stvari svi veliki a smatraju se malim u poreenju sa veim. Umro je no uoi Kurban bajrama 537. godine po hidri. U uvodnoj rijei navodi da su mnogi pisali o tumaenju Kur'ana ali da je E-ejh Ebu Dea,fer Muhammed Ibn El-Hasan Et-Tusi nadmaio sve i da je, vjerovatno, pisac tefsira o kojem govorimo uzeo ovog alima za svoj uzor. Za svoj tefsir dri da je krajnji domet u saimanju i rezimiranju, ljepoti stila i sistema, da sadri sve sadraje znanosti nauke o tumaenju Kur'ana, sutinu i tekst znanost vrsta kiraeta (razliitih interpretacija - izvoenja u uenju), kao i znanost jezika i gramatikih varijanti, nejasnoa i problematinosti znaenja, svestranosti povode objave, vijesti o prijanjim narodima, objanjenja i povjest, propise i kazne, dozvoljeno i nedozvoljeno... Objanjavajui svoj pristup tumaenju Kur'ana kae: "Za svaku suru objanjavam da li je mekanska ili medinska, zatim broj ajeta i razlike u broju, zatim vanost uenja iste a nakon toga razlike u nainu uenja, za svako aje razloge i dokaze. Poslije toga objanjavam jezik i gramatike promjene, zatim povode objave a nakon toga znaenje ajeta i pravne propise, razliite varijante tumaenja, kazivanja Kur'ana, redoslijed i raspored kao i sistematinost ajeta. Sve to podupirem argumentima i dajui dokaze. U samom uvodu svog tefsira tvrdi da niko ne moe ui u tumaenje Kur'ana a da prije toga ne ispuni sedam pretpostavki koje su, ustvari, sedam discipina. Prva: broj ajeta Kur'ana i korist od poznavanja ajeta Kur'ana, Druga: poznavanje i navoenje imena poznatih uaa Kur'ana u glavnim gradovima kao i imena njihovih uenika - prenosilaca. Trea: poznavanje tefsira, te,vila i usaglaavanje onoga to je dolo tradicijom sa onim to je miljenjem dozvoljeno i onoga ta nije. etvrta: znanje imena i naziva Kur'ana kao i njihova znaenja. Peta: Znanost o teoriji Kur'ana gdje ubraja i,daz Kur'ana i druge discipline a posebno naglaava da li u Kur'anu ima dodataka ili izmjena to jest da li je u Kur'anu neto od ljudi koji su ga skupljali i prepisivali to douzeto ili dodato. "Ukoliko je to dodato Kur'anu to odbacujemo svi a dali je to namjerno izostavljeno; jedna grupa nas smatra da je u Kur'anu dolo do odreenih promjena i da je neto od njega izostavljeno ali ispravan stav veine nas je kategoriki suprotan. To jest da nita od Kur'ana nije promjenjeno niti izostavljeno". Zatim, navodi nasih i mensuh, (derogirano i derogirajue u Kur'anu kao i ostale potrebne discipline u teoriji znanosti o tumaenju Kur'ana. esta: Predaje koje govore o vrijednosti bavljenja naukom Kur'ana kao i vrijednosti onih koji se njime bave. Sedma: Ono to je potrebno uau Kur'ana u pogledu lijepog uenja i poznavanja izgovora. Bez obzira na iijsku orjentaciju ovog tefsira ili na miljenja racionalista (mu,tezilita) iz oblasti nauke o vjerovanju, za ovaj tefsir se moe rei da uvaava sve discipline koje su potrebne da se ispravno tumai Kur'an. Moe mu se prigovoriti jedino pristrasnost prema sljedbi iija kojoj pripada i tumaenje pojedinih ajeta, shodno uenjima njegove sljedbe. Nije ekstreman u stavovima, niti pristrasno neobjektivan.

86

Primat h. Alije u vostvu (imamet) zajednice muslimana poslije Muhammed a.s. 0 U tumaenju 55 ajeta sure El-Maide 0( 55 ) ide na sve mogue naine u dokazivanje primata h. Alije da bude halifa (imam) poslije Muhammeda a.s. Navodi veliki broj predaja koje govore o prednosti h. Alije da naslijedi Poslanika Muhammeda a.s. Sauvanost imama od manjih ili veih pogreaka. U 33. ajetu poglavlja El-Ahzab navodi veliki broj dokaza kojim pokuava da brani princip nepogrijeivosti imama. 0( 33 ) Prvo pokuava da svede porodicu Muhammeda a.s. samo na ker h. Fatimu, h. Aliju i njihovu djecu El-Hasana i El-Husejna. Navodi veliki broj predaja, ope i posebne naravi, koje idu u prlog tvrdnji o nepogrijeivosti imama, kao to Allahovi poslanici nisu imali mogunost greke. Dakle, imami su kao boiji poslanici sauvani od mogunosti pogreke. Ovdje se u komentaru ide i dalje i tvrdi da nisu radili ni rune stvari. Povratak imama na ovaj svijet nakon iseznua (gajbubet) Kada tumai ajet ( 56 ) objanjava ga da je povratak imama nakon iseznua u nekom povoljnom vremenu mogu kao i da je mogue da imami imaju mu,dize (posebne dokaze imameta koje drugi ljudi ne mogu izvoditi) kao i boiji poslanici. Povratak Mehdija Oekivanog Vjeruje u povratak Mehdija Oekivanog. Vjeruje i tvrdi da je nestao i da e se negdje pred kraj ovog svijeta vratiti. ( 3) U objanjavanju ovog ajeta navodi veliki broj predaja kojim dokazuje da ovaj ajet sadri u sebi vjerovanje u povratak imama jer je to dio vjerovanja u nevieno (gajb). Skrivenost (pokazivanje neistine radi prikrivanja istine)

87

( 28) Skrivanje istine kada je bolje da bude skrivena u stanju slabije pozicije vjernika ili u svakom sluaju kada je nuda u pitanju je, po ovom tekstu Kur'ana, dozvoljeno. Nekad je nunost (fard), nekad je dozvoljena ali nije obavezna, a nekada je bolja nego da je nema, odnosno, bolje se njome kristiti nego je ostaviti. Navodi brojne predaje koje dokazuju ispravnost upotrebe ovog principa. Pridravanja i promovisanje principa iijskog prava (fikha) Mnogo raspravlja o ajetima pravne naravi pridravajui se pravca pravne kole Dvanaest imama izvodei dokaze koji im idu u prilog tako da se stie dojam da je on u pravu a protivnici ovog pravnog sustava nisu. Privremeni brak. ( 24 ) Objanjavajui ovaj ajet navodi da on predstavlja osnovu za privremeni brak kada je ovjek musliman u potrebi i kada nema drugog rjeenja. Ovim ajetom se dozvoljava sklapanje privremenog braka na odreeno vrijeme uz odreenu naknadu (mehr). Navodi brojne predaje koje potvruju da je privremeni brak kao instituciju koristio sam Poslanik Muhammed a.s. prilikom vojnih pohoda. Takoe navodi da je ova institucija bila iva sve do h. Omera (drugog halife) kada je dokinuta. Objanjavajui ovaj stav, tvrdi da h. Umer nije imao pravo zabrane i njegova rije nema pravnu snagu i nije izvor zakonodavstva. (O ovom pitanju se vode velike rasprave u komentarima Kur'ana, hadisa kao i raspravama o pravu. Posljednje to pravci pravnih kola Ehl Es-Sunneta iznose je: Ovaj brak je dokinuo Muhammed a.s. za svog ivota na osnovu Kur'ana poglavlje El-Mu,minun 5-7. ajeta. Odnosno, na osnovu opeg znaenja ovog ajeta. Neki ashabi do kojih, na bilo koji nain, nije doprla zabrana, upranjavali su ovu mogunost do hilafeta h. Umera. Onda im je on, na osnovu ovog ajeta i drugih brojnih odredbi dokazao da je Muhammed a.s. ovu mogunost dokinuo.) Potiranje nogu u abdestu (pranje nogu pred namaz) umjestu pranja. 0 ( 6 ) Objanjavajui ovaj ajet, komentarie ga stavom veine da je potrebno pranje nogu jer je u tradiciji bilo raireno pranje. Daje mogunost i izbora izmeu potiranja i pranja iako je pranje prioritetnije. Autor ostaje pri stavu svoje pravne kole da je potiranje sadrano u ovom ajetu jer se vee za potiranje glave. Navodi brojne predaje koje govore da je mogue pranje i da je bilo u praksi Muhammed a.s. i ashaba kao i potiranje ili izbor izmeu pranja i potiranje shodno okolnostima u kojima se nalazi vjernik. Brak sa sljedbenicama knjige, (Ehl-El-Kitab)

88

Dozvoljava brak sa sljedbenicama knjige u principu a zatim problematizira da li su sljedbenici knjige mnogoboci ili ne. Ako su mnogoboci, odnosno, neke sljedbe sljedbenika knjige za koje se iz, njihovih uenja, moe zakljuiti da su mnogoboci onda su njihove ene kao i ene nevjernika zabranjene muslimanima. Oigledno je, tvrdi, da su nevjerkinje ili mnogobokinje zabranjene muslimanima. Ovdje objanjava da izraz mnogobokinje podrazumjeva i nevjerkinje. Imovina. Bogastvo. iizam Dvanaest imama ima posebnu teoriju o imovini i bogastvu koja se razlikuje od ostalih po tome to uslovljavaju petinu na imovinu (humus) i ne misli se pod imovinom samo ratni plijen nego na sedam kategorija: a) ratni plijen, b) izgubljena ili naputena stoka, c) naeno izgubljeno blago, d) rudno blago ili prihodi sa zemlje, e) profit na dobit, f) pomjeana dozvoljena i nedozvoljena imovina i g) na zemlju koja se prenosi sa muslimana na nemuslimana. Petinu, stoji u poznatom ajetu iz poglavlja (El-Enfal, 41.), prema principima svog uenja i pravne kole dijeli na : - imovinu koja pripada Allahu, - Poslaniku Muhammed a.s., - imamu poslije Muhammed a.s. koji je umjesto njega na zemlji i potomcima imama, - siroadima roda Muhammed a.s., - sirotinji roda Muhammed a.s., - putnicima roda Muhammed a.s. Poto je Allah d.. njima zabranio primanje sadake da im se sauva dostojanstvo omoguio im je petinu radi podmirenja navedenih potreba. Et-Taberi navodi isto a dodaje dio za Kabu. Nepristrasno o ovm pitanju razvija iroku raspravu uvaavajui stavove Ehl-EsSunneta i ostalih pravnih kola ali ostajui pri svom pravnom pravcu. Nasljedstvo Poslanika Tumaei Kur'an, dokazuje da se poslanici nasljeuju kao i ostali ljudi. Ajeta u kojima se u Kur'anu spominje nasljedstvo Poslanika tumai kao nasljedstvo poslanikih poruka i uenja ali navodi stavove, kako kae naih imama, kako se od Poslanika nasljeuje i imovina. Ne misli se dakle samo na nasljedstvo poslanikog znanja i poslanstva nego i na imovinu. Ovo posebno navodi kada tumai aje kako je Sulejman a.s. naslijedio svoga oca Davuda a.s. ( 16 ) Pravna snaga konsenzusa, (Idma) Kako je dosljedan uenju pravnika svoga mezheba (pravne kole iizma Dvanaest imama) ne priznaje konsenzuz kao pravni osnov izuzev ako nepogrijeivi imam sa svojim stavom nije na strani onih koji dre da su

89

konsenzus. Ovdje, objanjavajui mnoga ajeta oko kojih se vode rasprave za konsenzus ili protiv njega ostaje pri gore definisanom stavu. Uticaj racionalistike kole u vjerovanju (mu,tezila) na Et-Tibrisija. Neosporno je da su u nauci o vjerovanju (akaid), mu,tezile (nosioci racionalizma u islamskom vjerovanju), imale uticaj kako na iizam uopte tako i na iijsku orjentaciju u tumaenju Kur'ana. Meutim, dosta je kritian. Ponekad brani stavove mu,tezila a ponekad ih kritizira i opovrgava njihove argumente. Uputa i zabluda. Dri se stavova mu,tezila i brani ih. Nariko obrazlae ovo stanovite posebno kada tumai aje ( 125 ) Vienje Allaha na buduem svijetu. Dri stavove mu,tezila po ovom pitanju i vrlo iroko obrazlae stavove i sporna ajeta oko ijih znaenja se i vode rasprave o vienju. Prvo, je li mogue? Ako je mogue zato se ne bi dogodilo a ako nije mogue onda se ne moe ni dogoditi. Brani stav da viene nije mogue i da se nee dogoditi. Slinu argumentaciju koristi kada porie istinitost i zbilju magije. Svodi je na suptilne vjetine i na imaginaciju. Suprotno stavovima Ehl Es-Sunneta, koji tvrde da je magija mogua i da se dogaa, posebno ona vrsta koje se danas zove crna magija i da je njen uinak djelatan kako se dogodilo sa Muhammed a.s. da je na njega djelovala. Kada raspravlja o pricipu da magija ne moe promjeniti objektivni svijet i realnost nego samo privid realnosti, ipak, ostaje pri ovoj tvrdnji jer kae ko vjeruje da magija moe od ovjeka napraviti magarca, odnosno promjeniti likove fizikih bia i pretvoriti ih u druga bia porie zbilju i istinu poslanstva. Kada je u pitanju zagovornitvo (efaat) ne slae se sa stavom mu,tezila. Tvrdi da e, pored zagovornitva Muhammeda a.s. i ostalih Poslanika a.s., zagovornici biti i porodica Muhammed a.s. po linija h. Fatime i h. Alije. Dokazujui takve tvrdnje mnogim tumaenjima ajeta koja spominju Poslanika Muhammed a.s. i njegove blinje kao zagovornike. Po pitanju vjerovanja tvrdi, suprotno mu,tezilama, da je vjerovanje biti pokoran a zatim se razilaze oko pitanja da li u to ulaze stroge dunosti i obaveze i dobrovoljnost ili samo dunosti i obaveze. Et-Tibrizi spominje da je vjerovanje verbalna izjava i svjedoenje, zatim unutranje ubjeenje i izvravanje vjerskih dunosti i obaveza. Kod preuzimanja izmiljenih hadisa, posebno onih koji se pripisuju imamima Muhammed a.s ili onih koje njegovi najblii po lozi h. Fatime i h. Alije prenose od njega, nije dovoljno kritian. Preuzima ih bez kritinosti. Ovdje treba naglasiti posebno hadise koji se pripisuju Muhammed a.s. a tiu se vrijednosti pojedinih sura. Kada se osvre u svom tefsiru na israilijjat i preuzimanje vijesti iz idovske tradicije preuzima je bez kritikog osvrta. Et-Tibrizi veinu Kur'ana komentarie na prihvatljiv nain prema vanjskom jezikom znaenju rijei i izraza ali ponekad spominje i unutranja znaenja. On, takoe, posee i za simbolikim znaenjima. Razliito se odnosi prema stavovima simbolikog znaenja; prenosi

90

ih, navodi i, ponekad, podupire sopstvenim stavovima. Naprimjer, kada tumai ajet: ( 35 ) navodi veliki broj stavova i miljenja oko tumaenja ovog ajeta da bi, pred kraj naveo tradiciju svoje sljedbe, koja tvrdi da je porodica Muhammeda a.s. po lozi h. Fatime i h. Alije nia u kojoj je smetena svijetiljka Allahovog svjetla. Prenosi od Ebu Dafera El-Bakira da je (Nia svijetla u kojoj je svijetiljka.) ustvari, svijetlo boanskog znanja u grudima Poslanika Muhammeda a.s. a staklo svijetiljke su grudi h. Alije tako da je svijetlo Allahovog poslanstva prelo iz grudi Muhammeda a.s. u grudi h. Alije r.a. Na kraju, ipak, moemo rei da je umjeren u svom iizmu. Ne optuuje ashabe za nevjerovanje, niti im pripisuje druge slabosti. Iako tvrdi da su Allahovom intervencijom poslanici sauvani od grijeenja ne stavlja ih na nivo koji im ne pripada. Takoe, kada tumai ajete u kojima se spominje upravljanje dravom i voenjem naroda, odnosno, pokornosti vladarima ostaje na stavovima koji nisu izali iz optih okvira, tj. negdje izmeu. On naroito istie da je pokornost obavezna voama koji su Allahovom voljom sauvani od grijeenja. Moe se rei da je Et-Tibrizi, iako brani svoje i stavove svoje sljedbe, u vjerovanju i poslovanju, ipak, ostaje u granicama objektivnog i realnog. , . Jedan od najekstremnijih pristaa iizma Dvanaest imama. Poznata su i njegova braa Nuruddin Murteda i Mula Abdulgaffar Murteda. Umro je iza 1000. godine po hidri. Prenosi se da je ivio izmeu osamdeset i devedeset godina. Moe se rei da je porodica Murteda poznata po uenosti. Poznavao je sufizam (mistiku) kao i filozofiju. Poneka djela odiu i tenjom ka sufizmu. Poznata su mu djela : 0 Optuivan, ini se bez razloga, da je kroz komentar Kur'ana zastupao ideju panteizma (jedinstvo svijeta i Stvoritelja) da nevjernici nee biti vjeno u vatri kao i naginjanje idejama sufizma i filozofiji. Ono to se pouzdano moe rei za njegov tefsir je, ipak, dranje principa uenja iizma sljedbe Dvanaest imama. Ovdje govorimo o srednjem tefsiru u dva toma skraene verzije kada komentarie ajete a due se zdrava samo kada tumai ajeta koja potvruju neke od njegovih principa ili kada navodi predaje u tom pravcu. Malo se due zdrava na kazivanjima i vojnim pohodima Muhammed a.s. Prvo se slui miljenjima imama a zatim uenjacima koji su u lancu rodbinski vezani sa porodicom h. Alije i h. Fatime. Smatra da su oni najpozvaniji tumai Kur'ana i da su kljuevi znanja Kur'ana kod njih tako da prelazi u iskljuivost i pretjeranost kada Kur'an tumai shodno principima svoje sljedbe optuujui sve one koji drugaije misle, pa i ashabe, za dvolinost i nevjerovanje. Navodi dvanaest principa ili pretpostavki na kojima bazira svoje tumaenje Kur'ana. Ovdje je dovoljno spomenuti neke.

91

Porodica Muhammeda a.s. po h. Aliji i h. Fatimi (Al-El-Bejt) je iskljuivi tuma Kur'ana jer ga je ona jedino sakupila i niko drugi. Oni su jedini sakupilu u sebi znanje i tajene Kur'ana. Znaju njegove simbole i unutranja znaenja. Kur'an je objavljen u njihovoj kui a domaini kue najbolje znaju ta je u njihovom domu. Ova sljedba sva dri ovaj stav tako da unutar nje nema razlike izmeu umjerenih i ekstremnih po ovom pitanju. Za ovu svoju postavku navodi brojne dokaze u tradiciji koju navodi. Pretpostavka ko moe tumaiti Kur'an po svom miljenju. Al-El-Bejt moe jedino i iskljuivo razumjeti Kur'an i tumaiti ga a sve osim njih je, u tumaenju Kur'ana, bezvrijedno. Tefsiri (tumaenja Kur'ana) koji su doli ovim putem su idealni i uzoriti a svi drugi, bili i od ashaba, su nedovoljni ili pogreni. Ne dolaze nam od nepogrijeivog (sauvanog od grijeha). Opisuje zablude onih koji su tumaili Kur'an van ovog puta. Nabraja niz predaja koje mu idu u prilog. To su predaje njegove sljedbe. Postavka da je Kur'an jasno objavljen da razrijei pitanja Ehl-El-Bejta njihovih prijatelja i neprijatelja. On tvrdi da je vei dio Kur'ana objavljen oko ovog pitanja. Sva ajeta u kojima se neto hvali je pohvala Ehl-El-Bejtu a suprotno je ako je pokuda, opomena ili prijetnja u pitanju. Navodi predaju koja se, vjerovatno, pripisuje Ebu Daferu (jer je on ovakvu nije mogao rei, ako se imalo poznaje biografija ovog imama moe se ovaj stav lahko odbraniti) da je rekao: "Kur'an je objavljen u etiri etvrtine; jedna etvrtina o nama (Ehl-El-Bejt), druga etvrtina o naim neprijateljima, trea o mudrostima i poslovicama a etvrta o propisima i obavezama. U tefsiru El-Ijjaa, prenosi se putem Muhammed Ibn Muslima od Ebu Dafera a.s. da je rekao: "Ako ste uli u Allahovoj knjizi da se neki narod spominje po dobru to smo mi a ako se spominje po loem to su nai neprijatelji". Postavka o promjenama u Kur'anu i iskrivljenjima. Pisac tefsira o kojem govorimo je kategorian pri tvrdnji da je h. Alija prvi sakupio Kur'an. Da je njegov Kur'an i nijedan drugi, bez iskrivljenja. U svrhu dokazivanja ovog stava koristi mnoge predaje koje potvruju njegov stav. Jedna predaja koja ide putem El-Kumija, u njegovom tefsiru od Ebu Abdullaha, kae da je Poslanik jedan dan rekao h. Aliji: "Kur'an je iza moje postelje na listovima, svili,i u svescima. Sakupite ga i ne gubite kao to su idovi izgubili Tevrat". Poslije toga se h. Alija prihvatio posla, sve to sakupio u uti ogrta (odjeu), stavio na sve to peat u svojoj kui rekao. Neu stati dok sve to ne zavrim. Tako, kada bi mu doao neki ovjek, proveo vrijeme kod njega i otiao, h. Alije se ne bi ni pomakao i tako sve dok nije zavrio skupljanje Kur'ana. Autor navodi i rasprave autoriteta iizma Dvanaest imama o tome da li je Kur'an izmjenjen ili je neto iz njega izostavljeno. Ima autoriteta ovog uenja koji zastuapaju stav da nije bilo promjna u Allahovoj knjizi. U svom pristupu tumaenju Kur'ana, uzima sve ono bez ega ova sljedba ne bi mogla a to je uzimanje od nepogrijeivog imama i prenoenje po uvenju. Zatim, uvaavanje jasnog i nejasnog u ajetima kao i zaokupljenost temeljima jezike konstrukcije Kur'ana kao to su ajeti, rijei i izrazi. Prenosi da je Muhammed a.s. rekao: "Svaka istina ima istinitost a sve to je ispravno nad njim je svijetlo. Sve to se slae sa Kur'anom, uzmite". A prenosi imama Dafera Es-Sadika da je rekao: "Ono to je do tebe doprlo od prenosioca

92

varalice a slae se sa Kur'anom uzmite a to vam doe od prenosioca varalice a ne slae se sa Kur'anom odbacite". Iz navedenog se da zakljuiti njegov pristup u tumaenju Kur'ana. Sve uzevi, moe se zakljuiti da autor svaki ajet koristi kako bi dokazao ispravnost uenja svoje orjentacije. U Kur'anu, inae, nema mnogo ajeta koji govore o porodici Muhammeda a.s. a ako se to i ini govori se o njoj kao cijelini bez odvajanja dijela o h. Fatimi i h. Aliji i njihovog potomstva Meutim, komentari iijske orjentacije svako aje koriste da bi pokazali kako je Kur'an u svom iskazu govor o porodici a posebno h. Aliji h. Fatimi i njihovom potomstvu. Sama potreba da se na ovakav nain i u ovoj mjeri neto brani, puno govori samo za sebe. U tu svrhu se koriste mnoge predaje, pa iako su iijske tradicije i dole po tim kriterijima, esto objektivan promatra dogaanja, vidi da su predaje iskonstruisane i da se, kao takve, nigdje drugdje ne pojavljuju u tradiciji Islama. Ajeti Kur'ana koji se na ovakav nain tumae ne samo da gube svaki smisao i znaenje nego, u velikoj mjeri, vodi suavanju Kur'ana kojih on, kao knjiga svjetova, nema. Tumaei Kur'an, veliki broj ajeta objanjava kratkim iznoenjem ranijih, u izvjesnoj mjeri prihvatljivih i objektivnih tumaenja, da bi to kasnije potkrijepljivao predajama bez osnove. Najprije se pojedini ajeti objanjavaju tako kao da se odnose na pojedine ashabe a uz predaje se na kraju pretoe u napade na Ebu Bekra Usmana Umera r.a. kao i na h. Aiu i h. Hafsu. Tako, na primjer, prijekor koji Allah d.. upuuje Muhammed a.s. u suri Abese, poznatoj po ovom sluaju, koji svi komentatori Kur'ana jedinstveno objanjavaju, autor tumai kao prijekor upuen h.Usmanu. Dakle, u zakljuku se moe navesti da je u odbrani uenja svoje sljedbe iskljuiv do neobjektivnosti. Primat h. Alije u voenju Ummeta poslije smrti Muhammed a.s. Mnoga ajeta tumai tako da iz njih izvlai zakljuak da je Muhammed a.s. oporuio h. Aliji da ga u vlasti naslijedi. Mogli bi nabrajati veliki broj ajeta koje tumai na ovakav nain. . ( 55) Tumaei ovaj ajet navodi predaje da je Muhammed a.s. govorio kako je h. Alija prvi meu vama, da je najprei i da je onaj na kojeg se odnosi ajet o sagibanju na ruku. Prenose predaje da su ashabi, nakon objave ovog ajeta, bili sakupljeni u damiji Medine pa su rekli ako bi osporili ovaj ajet zanijekali bi itav Kur'an a ako bi prihvatili istinitost ovog ajeta prihvatili bi h. Aliju za halifu poslije Muhammeda a.s. Znamo da je Muahmmed a.s. iskren u svemu to prenosi i mi ga priznajemo ali ne moemo prihvatiti h. Aliju poslije njega. Isti postupak se ponavlja kada, na primjer, komentarie aje: ( 59) ( 67 ) Pored toga to, tumaei ovaj ajet, navodi predaje jedne sljedbe koje nisu optepruhvaene i predaje kojima samo brani svoja stavove, tumai ajete van svih moguih znaenja koja se mogu izvesti iz jezikog znaenja. Vjerovatno, idu u unutranja, vieslojna znaenja nego u primjeru ajeta sure El-Maide. Cilj tumaenja je da Muhammed a.s. mora saoptiti ljudima da je njemu objavljeno i nasljedstvo hilafeta koje, poslije njega, mora naslijditi h. Alija. Kod ovog tumaenja prenosi se govor koji je Muhammed a.s. drao kod Gadir Hamma. To je dua hutba (govor) u kojem se pored ostalog kae: "Ja u vam objasniti

93

povod ovog ajeta. Dibril se povodom ovog ajeta spustio tru puta. Naredio mi Es-Selam moga Gospodara a On je Selam. Naredio mi da stanem na ovo osvjedoeno mjesto i upoznam sve bijelog i crnog da je h. Alija Ibn Ebu Talib moj brat, onaj koga sam ja oporukom ostavio da bude moj zastupnik (halifa), imam poslije mene i da je uz mene kao to je Harun a.s. bio uz Musaa a.s. Ali poslije mene nema poslanika ali on je Allahov miljenik i moj miljenik (veli)". Poglavlje En-Nisa, u 59 ajetu se kae da treba biti pokoran Allahu i biti pokoran Poslaniku i onima izmeu vas koji vre vlast nad vama. Postavlja se pitanje koji su to? U odgovoru na ovo pitanje, El-Kai tvrdi da je to Ehl-El-Bejt i imami iz ovog lanca nasljednjih imama. Oni su obuhvaeni oporukom (vasijjetom) Muhammeda a.s. i moraju se sluati, mora im iskazati izraz pokornosti. Ove svoje stavove podupire sljedeim argumentima. Zato Allah d.. nije javno oglasio h. Aliju i njegovo muko potomstvo, h. Hasana i h. Husejna, za nasljednike Muhammeda a.s.? El-Kai odgovara na sljedei nain. Allah d.. je naredio salat (namaz klanjanje) u Kur'anu a nije nigdje rekao broj rekata pa je doao poslanik i objasnio broj rekata. Tako je doao i objasnio poslije ovog ajeta da su ono koji vre vlast nad vama od vas a kojima se moramo pokoravati, ustavri, Alija r.a., El-Hasan r.a. kao i El-Husejn r.a., a ovaj ajet je objavljen njihovim povodom. U objanjavanju ajeta ( 58 ) Nije samo Imam, po El-Kaiju, oporuen od imama prije njega nego je i sam duan da oporui, prema znaenju ovog ajeta, imama poslije sebe. El-Kai pripada sljedbi koja vjeruje u princip povratka iezlog imama a poslije njega povratka Muhammed a.s. i svih ashaba koji e meusobno poravnati stvari pred Sudnji dan i nakon toga biti ponovo umrtvljeni pa proivljenji. Ti dokazuje 55-56. ajetom poglavlja El-bekare. Ne samo da je, autor ovog tefsira, ubjeen u povratak isezlog imama nego navodi da je nuno da svi u to vjerujemo. Normalno da on propis i dunost vjerovanja u povratak isezlog imama izvlai iz opteg znaenja vjerovanja u nevieno. (El-Gajb). Poglavljem Ali-Imran 28. ajetom, po El-Kaaniju, Allah d.. uspostavlja instituciju Et-Tekijje koja pretpostavlja skrivanje istine kada je nepotrebno da bude otkrivena. Navodi i predaju da je Muhammed a.s. rekao: "Nema imana kod onoga ko nema principa Tekijje (Skrivenosti). Kao i stav El-Bakira da je Tekijja potrebna u svim situacijama u kojima je ovjek, u nekoj vrsti nude (to mu je i njegov Gospodar dozvolio). Broj ovakvih predaj javlja se u toliko primjera da ih je, gotovo, nemogue nabrojati. Pravna kola iizma Dvanaest imama se razlikuje u mnogim pitanjima od ostalih pravnih kola. Obzirom da svoja pravna rjeenja, takoe, izvode iz Kur'ana koja se razlikuju od ostalih pravnih kola, iziskuju i posebnu vrstu odbrne. Stoga su neophodna drugaija rjeenja u tumaenju Kur'ana. Naveemo najznaajnija rijeenja koja ovu sljedbu ine osobenom: Privremeni brak na odreeno vrijeme uz odreenu naknadu (mut,a) ( 24 ) Tumaenjem ovog ajeta, potkrijepljenog brojnim predajama, ima za cilj da pokae aktuelnost i vanost ovog i ovakve vrste braka do Sudnjeg dana. Podupire u svom tefsiru tvrdnje onih koji dozvoljavaju brak muslimana sa sljedbenicama knjige. Ajet sure El-Bekare 221. smatra da je dokinut (derogiran petim ajetom sure El-Maide). Meutim, navodi i stav El-Bakira koji tvrdi da ne treba muslimanu da uzme za enu kranku ili idovku ako nae muslimanku

94

slobodnu ili robinju. Nakon pomenutog navodi stav da musliman ne smije i ne moe na muslimanku oeniti kranku ili idovku ali na idovku ili kranku moe oeniti muslimanku. Navodi i miljenje imama Es-Sadika da moe musliman ui u privremeni brak sa idovkom ili krankom. Kod pranja nogu koje se spominje u . (estom) ajetu sure El - Maide, El-Kai navodi da je dunost muslimana potrati noge a ne prati. Ne moe se, po njemu, potrati mestve (laka obua od koe ili prema nekim autoritetima prava arapi) niti po pokrivau glave. Prenosi predaju da je h. Umer pitao ashabe o meshu (potiranju po obui od lake koe koja se oblaila unutar vanjske obue) pa su neki ashabi (El-Mugire Ibn E- ea,be) rekli da su vidjeli poslanika da to radi a onda ih upitao da li prije objavljivanja poglavlja El-Maide ili poslije? Kasniji nastavak vodi rjeenju o zabrani potiranja po unutranjoj obui prema poglavlju El-Maide, odnosno, po propisu iz estog ajeta a sve to je Muhammed a.s. prije radio smatra se derogiranim. U pogledu plijena ili dobara, koje dolazi na drugi nain, smatra da se dijele na est dijelova. Allahov udio, Poslanikov dio, dio za imama, za siroad poslanikova roda po h. Fatimi i h. Aliji kao i za sirotinju i putnike iz istog roda. Poto se smru poslanika Muhammed a.s. ugasio Allahov dio i njegov imam ima tri dijela, a ostalo po raspodjeli na sirotinju, siroad i putnike ali samo loze Muhammed a.s. po potomstvu h. Alije i h. Fatime. Izvoenuje eriatskih odredbi nije dozvoljeno nikom osim imamima jer su oni sauvani Allahovom odredbom od pogreke. Na takav nain tumai ajet 83. poglavlja En-Nisa u kojem izvoenje zakljuaka moe biti od strane onih koji znaju a to su nepogrijeivi imami . U pogledu nekih principa vjerovanja kao to su ljudska djela ili vienje Allaha d.. na buduem svijetu ili zagovorinitvo, dri se stavova racionalista (mu,tezila), barem je u tumaenju slinih ajeta pod ovim uticajima. Tako ajet poglavlja El-Enam 123. tumai da izraz "uinili smo" objanjava kao "izvan uinka Allaha d.". pripisujui ga ljudima. U pogledu vienja Allaha na buduem svijetu od strane njegovih robova dri, kao i mu,tezile, da to nije mogue te se, prema tome, to nee ni dogoditi. Od racionalista (mu,tezila) se razlikuje po vjerovanju u zagovornitvo za teke grijenike. Tvrdi da je mogue i da e se dogoditi. Da e i iijski imami imati pravo zagovorinitva. Navodi i primjere iz predaja koje govore njemu u prilog. Za magiju, suprotno od mu,tezila (racionalisti), tvrdi da je mogua i navodi da je Muhammed a.s. u jednom trenutku bio opinjen magijom idova. Sa pozicija objektivne kritike prenosi veliki broj hadisa koji nemaju osnova u nauci o hadisu kod Ehli Es-Sunneta. Kasnije tumai mnoge ajete na osnovu ovakve vrste izmiljenih ili lanih hadisa. To potvruje ranije datu ocjenu da je njegov tefsir neobjektivno i iskljuivo pristrasan prema njegovom uenju i sektakoj orjentaciji. To je krajnji sud o njemu. 0 Rodio se u Nedefu 1178. godine po hidri, zatim, sa ocem je otputovao u ElKazimijju gdje ostaje sve do 1242. godine po hidri. Prvo znanje stekao od svog oca, poznatog uenjaka velikog imama, Es-Sejjida Muhsina El- Ea,redija. Smatraju ga jednim od najueniji iija iz oblasti fikha, hadisa, tefsira i ahlaka (nauke o islamskom moralu). Navodi se da je bio obrazovan i dobar poznavalac iz drugih znanosti. Najpoznatija su mu djela :

95

1) 0 2) 3) ( ) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) ( 11) ( 0 Vjerovatno je ovaj posljednji tefsir o kojem govorimo. Naveli smo samo djela koja su ga uinila nadaleko poznatim i priznatim i koja su bila i ostala najznaajnija iz njegovog bogatog opusa. Tefsir o kojemu govorimo je iijske orjentacije Dvanaestorice imama sa znaenjima koja prate idejnu orjentaciju ove sljedbe. Prisutna pretjerivanja su u iskljuivoj privrenosti svom uenju. Saet u izrazu i jeziki precizan, tako da se moe uporediti sa djelom Tefsiru-El-Delalejn Ehl Es-Sunnetske orjentacije. Lakih i skraenih izraza sa preciznim i skrivenim znaenjima. U svom tumaenju Kur'ana nastoji da ojaa stavove svoje sljedbe i da tumaenje Kur'ana svede na Ehl-El-Bejt, odnosno, potomstvo i rodbinu Muhammeda a.s. sa strane h. Fatime i h. Alije. Objanjavajui u Kur'anu njegove lingvistike, stilistike i gramatike vrijednosti, pokazuje veliku sposobnost i znanje, osvjetljavajui, na taj nain, izuzetan i neponovljiv stil asnog Kur'ana. U nauci o vjerovanju (Akaid) koristi preteno stavove racionalista ( Mu,tezila ) a ponekad stavove Ehl-Es-Sunneta. Prema izvorima koje sam navodi pisanje tefsira zavrio je 1229. godine po hidri i tampan je u jednom veem tomu. U ovom tefsiru je jako naglaena privrenost autora uenju iija Dvanaestorice imama. To je posebno uoljivo kada se autor osvre na ajeta koja bi mogla da poslue u svrhu dokaza vlastitih stavova ili ajeta kojim opovrgava protivnike. Imamet (hilafet) poslije smrti poslanika Muhammed a.s. ( 55) Autor ovog tefsira objanjava da je doao po pitanju h. Alije r.a., odnosno, da je on taj na koga se odnosi opis ovog ajeta jer se ne moe odnositi ni na koga drugog osim njega a ovim ajetom se ne eli nabrajanja. Mnoina, koja se koristi u ajetu, je u znaenju jednine iz potovanja prema h. Aliji, ili to u znaenje ovog ajeta ulaze njegovi sinovi, nasljednici imameta poslije njega. 0 ( 67 ) Prenosi predaju od Ibn Abbasa i Dabira da ovim ajetom Allah d.. objavljuje i nareuje Muhammed a.s. da ga zamjenjuje h. Alija. Imamet se ostavlja oporukom poslije smrti imama njegovom nasljedniku. Tako tumai ajet poglavlja En-Nisa ( 85)

96

Odnosno, svaki imam je obavezan da oporui imamet poslije sebe a ovaj ajet obavezuje sljedbenike na pokornost oporuenom imamu. Iz toga izvlai pravilo poznato u temeljnim uenjima iizma Dvanaestorice imama koje glasi: "Imami postoje u svim vremenima i sauvani su od mogunosti pogreke. Sljedbenici su duni da im se obraaju kada se raziu u miljenju i stavovima". Drugim rijeima nije se mogue obraati drugim ljudima. Nunost obraanja imamima autor iznalazi u znaenju ajeta ( 59 ) Iz opteg znaenja rijei El-Gajb (nevieno i nesaznajno uobiajenim oblicima saznanja) autor izvlai zakljuak o povratku isezlog imama, h. Alije h. Fatime njihova dva sina El-Hasana i El-Husejna kao i Muhammed a.s i nekih najbliih ashaba pred smak svijeta da se ispravi nepravda uinjena h. Aliji oko imameta. (El Bekare, 3.) Isti zakljuak izvlai kada tumai poglavlje El Bekare, 56. ajet. Iz znaenja ajeta (Ali Imran, 28.) kako ga autor ovog tefsira razumije i tumai izvlai princip Tekijje (skrivenosti), to jest, princip da musliman moe sakriti istinu i pokazivati neto drugo kada zatreba ili kada je u bilo kojoj vrsti nude. Poto autor stoji na stanovitu da je Kur'an izmjenjen i iskrivljen kod ajeta sure (El-Hidr, 9.) ( 9 ) objanjava ga kao uvanje Kur'ana predvieno kod Ehl-El-Bejta ili u Levh ElMahfuzu (Ploi memorije) ili se spojena lina zamjenica odnosi na poslanika Muhammed a.s., odnosno, u znaenju Mi emo ga (poslanika) uvati". U onim ajetima u kojima Allah d.. ukorava poslanika da nije uradio najbolje pokuava svim svojim umjeem da prijekor okrene na nekog drugog ili na neto drugo. Na mnogim mjestima negira svaku vrijednost ashabima Muhammed a.s. ak i na onim mjestima u Kur'anu na kojima Allah d. govori o Ebu Bekru za vrijeme hidre. (Et-Tevbe, 40.) Preveliku ljubav, koja iskljuuje sve ostalo, gaji prema porodici Muhammeda a.s. po lozi h. Alije i h. Fatime r.a. Posebno je uoljivo takvo pristrasno pokazivanje odanosti kada opte znaenje ajeta (Et-Tahrim, 4.) svodi na posebno znaenje odnosno na h. Aliju r.a. Takvo znaenje, vjetim i dalekim izvoenjem, daje ajetima poglavlje El-Bekare od 34. ajeta pa dalje. Ukupno znanje Knjige, odnosno Kur'ana, autor kao i drugi autori ove sljedbe, pripisuje porodici Muhammeda a.s. po liniji h. Alije i h. Fatime i niko drugi ne zna Kur'an osim njih. Oni su i vrhunaravni znalci Knjige na koje se odnosi znaenje ajeta (Ali Imaran, 7.). Dri se pravnih normi pravnika svoje sljedbe pa tako i objanjava Kur'an. Tu vidimo posebno osobenosti pravnih normi kod pojedinih pitanja od kojih navodimo slijedee: Privremeni brak (Mut,a) koji izvodi iz znaenja ajeta sure (En-Nisa, 24.). Potiranje nogu umjesto pranja koje izvodi iz znaenja ajeta sure (El-Maide, 6.) jer potiranje nogu vee za prijedlog koji stoji uz potiranje glave. Odnosno, daje ovom znaenju primat u odnosu na znaenje koje se dobiva kada se noge veu za one organe koji se trebaju prati. Od ratnog plijena ili dobiti uopte dri da je dunost imamu isdvojiti petinu. Propis izvodi iz znaenja ajeta sura (El-Enfal, 41. kao i El-Har, 7.) Nasjeivanje poslanika je mogue kao to se obini ljudi nasljeuju. Ovo dokazuje pri tumaenju ajeta sure (Merjem, 56. ili sure En-Neml, 16.)

97

Dozvoljava vjenavanje sljedbenica Knjige za muslimane po znaenju ajeta iz sure (El-Maide, 5.) U nauci o vjerovanu pod uticajem je uenja islamskog racionalizma (Mu,tezila). Ponekad se u tvrdnjama poistovjeuje sauenjacima pristalicama Ehl EsSunneta. Tumaei mnoge ajete kao to su: (El-Bekare, 7.), (El-En,am, 108 112 - 125), ini to kao i racionalisti tvrdei da, u stvari, ovjek oblikuje svoja djela na osnovu svoje slobodne volje. Tvrdi u svom tefsiru kada objanjava poznata ajeta iz sure (El-E,raf, 143.), (ElKijame, 22-23.), da je vienje Allaha d. na buduem svijetu nemogue i da se, prema tome, nee ni dogoditi. Kada objanjava mogunost oprosta Allaha d.. to je mogue i bez pokajanja, iz Njegove milosti i neizmjerne dobrote, i bez pokajanja politeizma (irka). Sa ovim stanovitima pribliava se stavovima Ehl-Es-Sunneta a ne prihvatajui stavove racionalista (Mu,tezila). Na kraju se moe rei da je tumeenje Kur'ana El Alevija leksiki (jeziki) korisno, laganog izraza, uz neskrivenu i neobjektivnu pristrasnost koja ide do izkljuivosti prema svojoj sljedbi. Sa takvim stavovima svojim tumaenjima oduzeo je naunu vrijednost. Jedan od ekstremnih sljedbenika iizma Dvanaestorice imama u 14. stoljeu po hidri. Pored velike iskljuivosti koja vodi do ekstremizma, komentator Kur'ana o kojem govorimo, pri tumaenju u ovom tefsiru, pored toga to znanje tefsira pripisuje imamima iizma iz roda h. Alije i h. Fatime, ipak, nalazimo da duboko ulazi u tumaenje Kur'ana filozofijom i filozofskim istinama kao sufijskom tradicijom i teorijom. Na momente je nerazumljiv radi upotrebe sufijskih termina koji su esto plod iskustva jedne sufijske (mistine) sljedbe ili jednog sufijskog autoriteta a nisu opepoznati ili koriteni van ovog uskog kruga. Upotrebom filozofskih istina esto ostaje nerazumljiv u filozofiji vie nego u tefsiru. Iz njegovog tefsira saznajemo da je dovren 1311. godine po hidri. Tvrdi da je h. Alija naslijedio poslaniko znanje i mudrost od Muhammeda a.s.. Poslije njega je ovo znanje prelo na jedanaest imama od kojih je jedanaesti isezao. Autor ovog tefsira tvrdi da kada bi od ovog svijeta ostao samo jedan dan Allah d.. bi ga produio dok se ne pojavi ovaj isezli imam da napuni zemlju pravinou i pravdom kojom je, dok je bio pod zemljom, zavladao teror i nepravda. Svih dvanaest imama su zagovornici vjernicima na Sudnjem danu. Za Sultana Muhammeda El Horasanija tradicija imama na istom je mjestu kao kod Ehl-es-Sunneta poslanikova Muhammed a.s. tradicija. On kae: "Kur'an je dokaz tradiciji imameta a ova objanjava Kur'an. Kur'an je Vodi koji uti a tradicija Imama Vodi koji govori". Ukupno znanje o Kur'anu je kod Muhammed a.s. i kod onih koje je On oporuio oporukom (vasijjetom), odnosno, kod imama iizma. Kur'an je u svim stepenima i nivoima pohranjen u linosti poslanika Muhammed a.s. a poslije njega je oporukom utjelovljen u znanju dvanaest imama i nigdje drugo. Unutranje istine i znaenja Kur'ana su mnogobrojne. Najuzvienije unutranje znaenje i sadraj je muhamedovstvo Muhammeda a zatim alijstvo Alije. To je stepen ili nivo Odreenja koji je iznad mogueg. Svaki poslanik ili nosilac oporuke ne moe dostii stepen iznad mogueg osim poslanika Muhammed a.s. i njegovih primaoca oporuke (dvanaestorice iijskih imama). Ko ne dostigne nivo Odreenja ne zna ta je na ili u njemu. Istina Kur'ana je sadrana u istini Muhammeda a.s. i h. Alije a to je apsolutni ili kategorini stepen bez kraja. Mogue javlja se kao najelitnije od mogueg kao to je univerzalni um ogranien. Ne moe se uspostaviti skoro nikakav odnos

98

izmeu neogranienog i beskrajnog sa ogranienim. Znanje svakog ko tumai Kur'an je u odnosu na znanje Kur'ana kao kap u moru. S obzirom da je znanje i stepen Muhammed a.s. i h. Alije i njegove djece sa h. Fatimom znanje i stepen Odreenja ukupno znanje Kur'ana je kod njih. Spominje da je u Kur'anu dolo do iskrivljenja i promjena uz vee ili manje dodatke ili oduzimanja ali ne u jeziku, izrazima ili slovima, nego u znaenjima. Promjene su uoljive kod postojanja kiraeta i promjena koje kiraeti nose u sebi. Prenosi neke stavove iz tradicije iizma dvanaestorice imama da je Kur'an objavljen samo i iskluivo radi dvanestorice imama. Neto o njima a neto o njihovim neprijateljima. Objavljen je trodjelan. Jedan dio o imamima, drugi o njihovim neprijateljima a trei o zakonima, primjerima ili propisima i dunostima. Ili, treina o imamima i onima koji ih vole, druga o neprijateljima imama a trea o zakonima i primjerima. Ili da je objavljen etverostruko; etvrtina o imamima, etvrtina o neprijateljima imama, etvrtina o zakonima i primjerima i posljednja etvrtina o propisima i dunostima. Ovim tefsirom kako je ranije istaknuto preovladava sufijska (mistina) orjentacija. Ima mnogo simbolike i sufijskih (mistikih) termina i izraza. Mnoge izraze Kur'ana kao i ajete tumai tako da preovladava pomenuta sufijska (mistina) forma izraza, esto daleko od svake zbilje, realnosti ili objektivnog pristupa. Po prvilu, daleko od formalnog znaenja koje je sadrano u jeziku. Pored ove orjentacije, ponekad mijea filozofska istraivanja i istine sa Kur'anom i znaenjima Kur'ana. esto ove filozofske istine zamuuje znanjima o magiji ili nevjerovatnim predajama koje vee za h. Aliju i imame kao i za udotvorstva h. Alije i imama. Iz njegovog tefsira (tumaenja Kur'ana) primjetno je da autor dri kako je Muhammed a.s. i njegovo potomstvo po liniji h.Alije i h.Fatime bilo poznato prijanjim narodima. I kod tih naroda su imali sljedbenike i miljenike. Pomou odanosti Muhammed a.s. i njegovom potomstvu mogli su zadobiti naklonost Allaha d.. i prije poslanstva Muhammeda a.s. ili roenja h. Alije. Mogli su njihovim blagoslovom (bereketom) postii eljeno. Tako, tumaei Kur'an navodi da je prijanjim narodima bilo nareeno posrednitvo i pouzdanje u poslanika Muhammed a.s. Za kazivanja u Kur'anu kae da su to simboli i simbolika. Za princip Imamata, koji dri njegova sljedba, kae da je h. Alija u pravu i da njemu pripada pravo nasljedstva imameta. Radi toga, kao i mnogi njegovi istomiljenici a i prethodnici, u tumaenju Kur'ana (El Maide, 55.) trai dokaze za potvrdu principa svoje sljedbe. Takoe i ajet (El -Maide, 67.) tumai u istu svrhu. Tumaei ajet (El-Bekare, 56.) Zatim smo vas proivjeli nakon vae smrti ne bi li bili zahvalni, tvrdi da je u ovom ajetu sadrana osnova za princip vjerovanja u povratak isezlog imama. Kako tvrdi da je Kur'an izmjenjen i iskrivljen kod tumaenja (El-Hidr, 9.) nastoji da ovo aje pree i da se ne zadrava na njemu nastojei ga u znaenju zaobii. U tumaenju ajeta koji su objavljeni povodom isticanja vrijednosti nekog od ashaba zastaje kod njih i ne tumai ih ali nije uoljivo da ashabe optuuje za nevjerovanje. Kada Kur'an govori o nekom ashabu on primat daje h. Aliji navodei da se prvenstveno odnosi na njega pa potom na ashaba. (El-Lejl, 14 -21.) U poglavlju En-Nur o poznatom dogaaju potvore h. Aie objanjava da se navedeni sluaj odnosi na Mariju koptkinju koju je h.Aia potvorila to je suprotno svim orijentacijama izuzev iijske. Kao i njegovi prethodnici iz sljedbe iizma dvanaestorice imama negira kako je mogue da Allah ukorava Poslanika jer su poslanika i h. Aliju digli na takav nivo da je svaka vrsta prigovora iskljuena. U tumaenju pravnih ajeta dri se miljenja uenjaka svoje sljedbe. Kod tumaenja ajeta (El - Maide, 5.) da su dozvoljene sljedbenice knjige muslimanima za ene, razvija raspravu o podjeljenosti miljenja oko ovog pitanja. Navodi i miljenje kako su dva kasnija ajeta derogirala ovaj, meutim, ostaje pri stavu kako je rije o posljednjim objavama Kur'anada te propis ostaje na snazi. Dakle, mogunost da musliman oeni sljedbenicu knige ostaje.

99

Dozvoljava privremeni brak (mut,a). Spominje i nagradu za privremeni brak (En-Nisa, 24.) kao i rok na koji se odvija. Kada tumai ajet (El-Maide, 6.) ostaje pri stavu da je dunost potrati noge i vee potiranje nogu za potiranje glave ali ostavlja i mogunost pranja nogu sa moguim vezanjem za naredbu pranja lica i ruku do iza lakata. Poslanici se nasljeuju kao i ostali ljudi. Spominje niz ajeta kojim dokazuje da su se poslanici nasljeivali u onome sa im su poslani ali nije kategorian kada govori o nasljeivanju line imovine. U pogledu ratnog plijena, kao i ostali, tumai ga taako da jedan dio ide imamima a drugi dijelovi sirotinji, siroadima, putnicima i blinjim od roda Muahmmeda a.s. U nekim pitanjima nauke o vjerovanju (Kelam) spominje pitanja kojim se bavi ova nauka pri tumaenju nekih ajete. U nekim pitanjima se slae sa racionalistima a u nekim podrava stavove Ehl-EsSunneta. Pri tumaenju ajeta koja tretiraju mogunost vienja Allaha d.. negira to kao mogue. Analogno tome, ono to nije mogue samo po sebi nee se ni dogoditi. Za magiju kae da je mogua i da njeno djelovanja ima efekat i van uobiajenih zakonitosti koje vladaju oko nas. Proizilazi da je mogue mjeanje duhovnim sa prirodnim silama. Dakle, nije ista mata ili sugestija nego stvarno djelovanje. Na kraju, valja spomenuti da se knjiga bavi mnogo jezikom, stilom i znaenjima kao to ponekad govori o kiraetima (razliitim nainjima uenja Kur'ana) koji proizilaze iz teksta koji daje Kur'an. Meutim, kiraeta bez osnova pripisuje opet Ehl-El-Bejtu. Ima filozofsko-sufijsku crtu u tumaenju Kur'ana kao to pokazuje veliku iskljuivost i neobjektivnost u odnosu na svoju sljedbu i njene principe. ( ) iizam Imamija Ismaiilija (Ezoterika) i njihovo tumaenje Kur'ana Ukratko o njihovom uenju . Opa slika ideja i ciljeva. El-Ismailijje su iijska frakcija El - Imamija veu se za Ismaila Ibn Dafera EsSadika. Sami sebe nazivaju ezoterici, unutranji". Njihovo osnovno uenje da je sutina Kur'ana unutranje znaenje a ne izvanjsko kao i uenje o skrivenom (unutranjem) imamu. Ne smatraju se grupama za koje se moe tvrditi da pripadaju Ummetu Islama. Mnogi dre da je ova frakcija, ustvari, nastavak staroperzijskih sekti oboavalaca vatre. Nisu se mogli oduprijeti Islamu i njegovom prodoru pa su uli unutar a zadrali osnaovna uenja svoje stare sekte oboavalaca vatre. Ova sekta se pojavila u vrijeme vladavine halife ElMe,muna a zajednika im je sudbina bila to su se nali u zatvoru Iraka. Najpoznatiji meu njima je Abdullah Ibn Mejmun El-Kadah na slubi kod De,fer Ibn Muhammeda Es-Sadika. Uz njega Muhammed Ibn El-Husejn, poznat po nadimku Zizan, i grupa koja se nazivala El-Diharidijje. (etiri mudraca -uitelja) Postavili su temelje ovom ezoterinom uenju a kada su izali iz zatvora poeli su, svoje pristae, pozivati u ovo uenje. Imaju i danas pristalice meu mnogim koji se pozivaju na Islam. Pokazuju veliku ljubav i odanost h. Aliji h. Fatimi i njihovom potomstvu tako da im pripisuju poslanstvo. Imaju u svojoj organizaciji i tajne grupe za irenje svoga uenja. Prema drugim muslimanima imaju stepenast pristup kada ih pozivaju u svoje ezoteriko uenje. Prvo trae osjeaj. Da li onaj koga ele ima osjeaj prema ezoteriji (unutranjem) ili prema mistici. Drugo, da li osoba pokazuje interes a ako pokazuje onda se prema njemu ide paljivo uz krajnju obazrivost. Govori se o Islamu ono to osoba voli ne umanjujui znaaj osoba ili ideja unutar Islama.

100

Tree, unosi se sumnja u postojee norme Islama. Poput pitanja o tajanstvenim slovima na poetku nekih sura Kur'ana kao i pitanja zato ena sa mjesenim ciklusom napata a ne naklanjava i mora se okupati poslije izbacivaja sperme a ne mora poslije mokrenja i slina pitanja. etvrto, po redoslijedu poinju vezivati osobu za svoje uenje. Uzimaju obavezu od osobe da da nee odati tajnu uenja. Na petom nivou poinju pozivati osobe u svoje uenje. Nakon ovog poinju od osobe traiti praktinu primjenu uenja. Dalje, trae od osobe naputanje izvravanja obreda kao to su post i salat (oslobaanje) a zatim naputanje uenja Islama i potom poinju tumaiti eriatske propise kako ele i prema potrebama. S obzirom na poznatu privrenost muslimana Kur'anu, ova odvojenost muslimana od Kur'ana je skoro nemogua i ne moe se uopte postii izuzev ako se ne tumai Kur'an krivo i prema potrebama vlastitog uenja. Ovo iskrivljavanja Kur'ana i njegvovo tumaenje pripisuju skrivenim imamima kao da su im oni dali tajno tumaenje. S obzirom na sve navedeno, od pristalica ovog uenja ne nailazimo na cjelovit komentar Kur'an nego samo fragmentarno, pojedinana ajeta istrgnuta izvan kontesta. Kada bi tumaili cijrli Kur'an naili bi na potekoe unutar svog uenja koje ne bi mogli otklonuti pa stoga i nema integralnog teksta tumaenja Kur'ana kod njih. Moemo ih uslovno podijeliti na klasike koji su osnovali ovo uenje i na potonje koji danas nose nasljee ovog uenja kao to su El-Babije i El-Behaijje. Tradicionalisti ezoterici i njihov stav u pogledu tumaenja Kur'ana Osnovna zamisao ovog uenja je dovoditi ljude u sumnju oko objavljenih zakona uopte koje je Allah d.., putem poslanika, slao ljudima a Islama posebno. Dakle, osnovni cilj svode na iskrivljenja znaenja koja smiljeno daju pojedinim ajetima Kur'ana. Ubejdullah Ibn El-Hasan El-Kajrevani u pismu koje alje Sulejmanu Ibn El Hasanu Ibn Seidu El-Dennaiju kae: "Preporuujem ti da izaziva kod ljudi sumnju u Tevrat, Indil i Kur'an i Zebur. Pozivaj ih da ne potuju Boije zakone. Da ne priznaju postojanje proivljenja poslije smrti i suda ljudima. Pozivaj ih da ne vjeruju u meleke i druga nevidljiva bia kao to su dinni. Da je prije Adema bilo mnogo ljudi i tada im predstavi ideju o vjenosti svjeta u smislu da je bez poetka. U izazivanju sumnje u Kur'an najbolje je ii na to da Kur'an ima vanjsko i unutarnje znaenje, da se vanjsko znaenje ne eli i da je osnovno i primarno znaenje ono koje je unutarnje i skriveno". Prenosimo neke fragmente prikaza njihovog tumaenja Kur'ana. El-Vuduu (abdest) je izraz ljubavi prema imamu. Tejemmum je uzimanje vjerskih istina od onoga kome je dozvolio skriveni imam da ih daje jer je imam u skrivenosti i to traje sve dok traje skrivenost imama. Salat (namaz) je izraz za Allahovog glasnogovrnika kao to je poslanik to dokazuju ajetom sure (ElAnkebut, 45.) Obredno obavzno kupanje (Gusul) obnova zakletve (Ahda) kod onih koji ga prekre izdajom neke tajne. Kod njih je izdaja tajne kao izbacivanje sjemena u snu. Zekat je isenje due. Kaba je poslanik. Vrata Kjabe su h. Alija. Saf je poslanik Merva h. Alija. Sedam obilazaka Kabe (tavaf) je ljubav sedmorici imama. Dennet je odmor dua od oslobaanja obaveza. Vatra je obaveza trajnog vrenja islamskih propisa. Rijeke mlijeka u dennetu su rudnici znanja a mlijeko je skriveno znanje. Rijeke vina je izvanjsko znanje. Dok su rijeke istog meda unutarnje tajno znanje uzeto iz uenja imama. Ne priznaju poslanike niti mu,dize. Negiraju silazak meleka i donosioce objave. Negiraju meleke i ejtane na zemlji kao Adema a.s. i Deddala, Je,duda i Me,duda. S obzirom da se nalaze pred brojnim ajetima koja spominju meleke i ejtane ne mogu a da ne iskrivljuju znaenja skrivenim znaenjima jer negirati postojanje stvorenja toliko puta navedenih u Kur'anu bi, ipak, bilo nemogue pa

101

tvrde da su meleki ljudi koji pozivaju njihovom uenju a ejtani njihovi protivnici. Potop kau da je to utapanje u znanju u kojem e se utopiti oni koji se dre sunneta polsnika Muhammeda a.s. Vatra Ibrahimova je vatra Nimrudove srdbe a ne stvarna vatra. Pokuaj rtvovanja Ishaka klanjem je zakletva a tap Musaa a.s. je njegov argument kojim je savladao protivnike. Cijepanje mora je dijelenje Musaovog a.s. znanja na dvoje. More je znanje. Oblak koji ih je zaklanjao od sunca je imam koji je pratio Musaa a.s. i pomagao mu u narodu. Skakavci, abe i stjenice su pitanja koja je postavljao Musa.a.s. faraonu i Egipanima. Dinni Sulejman a.s. su ezoterici njegovog vremana a ejtani su egzoterici koji su bili obavezni raditi teke poslove. Oivljavanje umrlih od strane Isa a.s. je oivljavanje znanjem i oslobaanjem od neznanja. Progledavanje slijepca je naputanje zablude. Adem i Iblis su h. Alija i Ebu Bekr. Sedda je h. Aliji a Deddal je Ebu Bekr. Je,dud i Me,dud su egzoterici. Poslanici su ljudi koji su voljeli vlast i eljeli su politiki da vode ljude. To su radili tako da su se proglaavali poslanicima i imamima. Ko spozna pravu svrhu ibadeta spada obaveza istog sa njega. To dokazuju poglavljem (El-Hidr, 99.). Dozvoljavaju vjenavanje brae i sestara, kao i oca i kerke tumaenjem ko je prei sestri od brata i kerci od oca. Nejasno je kako tumae poznatu zabranu uzimanja blinjih iz Kur'ana date u poglavlju En-Nisa. U istom pismu se navodi da se obrati panja na kontradiktornosti u objavljenim knjigama i izjavama poslanika kao to je izjava Isa a.s. da nije doao da rui proroke i zakone a zatim nije dozvolio kamenovanje. Dozvolio slobodan dan nedeljom umjesto subote a dozvolio rad subotom. Radi toga su idovi ubili Isa a.s. kada su vidjeli da se razlikuje u zakonu od Musa a.s. Na kraju pisma kae kako moe ovjek koji za sebe tvrdi da je pametan a ima ljepu sestru ili kerku od njegove ene da je uda za drugoga a ne dopusti je sebi a niko im nije prei od njega. Sam je sebi zabranio ugodnosti. Ovo tumai poglavljem (E-ura, 23.). Negiraju postojanje Istinitog Allaha i njegovog poslanika. Postavljajui pitanje ko je Muhammed daju odmah odgovor Muhammed to si ti prema njihovom tumaenju ajeta sure (Et-Tevbe, 128.). Tumaei ajet (Kurej, 3.), rije Gospodar tumae sa rijeju Duh a Kuu (Kabu) tijelom. Neki tvrde da je Bog, ustvari, Muhammed Ibn Ismail Ibn De,afer Es-Sadik i da je On govorio Musau a.s.: "Ja sam tvoj Gospodar, izuj obuu". Jaje ima svoju skrivenost i ona je sutina jajeta a ima i vanjtinu a to je kora (Ta Ha, 12.). Kada klanja jdnom godinje ispunio si obavezu salata. Posta, salata, hadda, zekata, ima po dvije vrste. Salat i zekat su veza Muhammeda a.s. i h. Alije pa ko njih voli izvrava salat i daje zekat. Post je skrivanje Istine pred neprijateljima. Post je utnja. Vjernik je ist po sebi i ne treba se posebni istiti poslije izbacivanja sjemena jer bi, u tom sluaju, trebali vie da se iste od stvarne neistoe kao to je izmet i slino. To je prljavije od ljudskog sjemena ali se od toga ne kupa a kod izbacivanja sjemena mora se kupati. Iz ovih nekoliko iznesenih primjera se vidi da je ukupna slika tumaenja Kur'ana proizvoljna, i svodi se na na objanjenje unutranjih znaenja za koja nema kraja niti vanjskog vidljivog mjerila, bilo u pravilima jezika i izraza, bilo u pravilima razumjevanja istinske vjere. Stav neoezoterika u tumaenju Kur'ana Ezoteristi su poznati pod razliitim imenima. Zadrali su se u odreenom broju do dananjih dana. Ima ih najvie u Indiji pod imenom El-Ismailijja. Bio im je Aga Han a kasnije njegovi nasljednici imam. Ima ih i meu Kurdima poznati kao El-Alevije. Tvrde da je h. Alija Allah. Ima ih u Turskoj pod nazivom El-Bektaije. Pod istim nazivom ima ih u Egiptu. Istina, porijeklom Albanci. U Palestini i drugim zemljama su pod nazivom El-Babije ili El-Behaije kao i jedan ogranak istog uenja pod nazivom El-Kadijanije u Indiji. Sve ove sekte opstaju zahvaljujui principu tajnog (unutranjeg) znaenja Kur'ana.

102

El-Babije su pristae El-Baba a to je nadimak Mirze Ali Muhammeda koji je osniva ove sekte i samim tim se ova sekta za njega vee. El-Behaije su pristae Behaullaha a to je nadimak Mirza Husejna Alija drugog voe El-Babija i po njemu se zove ova grupacija sljedbenika. Rauna se drugim osnivaem El-Babija. Mirza Ali Muhammed Nazvan El-Bab roen 1235. godine, po hidri. Otac mu Mirza Muhammed Rida umro dok je bio dojene. Odgojen u kui svoga tetka Mirza Sejjida Alija s kojim je zajedno poeo u gradu irazu na jugu Irana. Poeo je kao trgovac dok se u dvadeset petoj godini nije proglasio El-Bab-om. El-Bab u iijskom uenju je zamjenik oekivanog El-Mehdija. Ovo pozivanje na El-Baba bilo je negdje 1260. godine po hidri. Oko njega se brzo okupio izvjestan broj prisraa. U poetku ih je bilo osamnaest. Nazvao ih je ElHajj jer broj, na vrijednost slova ove rijei u arapskom jeziku, je osamnaest. Naredio je svojim pristaama da ire njegovo uenje u Iranu i Iraku. Neki su odmah vidjeli da se radi o ludom ovjeku pa ga je namjesnik iraza stavio u zatvor u istom gradu odakle je prebaen u zatvore Isfahana, Teherana, zatim u zatvor Azerbejdana. Za vrijeme sultana Nasir Ed-Din aha izmeu njega, njegovih pristalica i vlasti izbio je krvavi sukob tako da su ga morali ubiti strijeljanjem, naredbom Sadri El-Ea,zama 1265. godine po hidri. Poslije njegove smrti pristalice su se podjelile. Jedni su tvrdili da su poslanici, drugi da su imaju oporuku (vasijjet), trei da su Miljenici (veliji) i slino. Ovo je potrajalo sve do pokuaja ubistva Nasir Ed-Din aha 1268. godine iz osvete za strijeljanje El-Baba. Poslije neuspjelog pokuaja zavjere i ubistva vlast ih je poela progoniti i ubijati. Neki su ubijeni a neki zatvoreni ili protjerani a voa im je tada bio Mirza Husejn Ali prozvan Behaullah. Mirza Husejn Ali Behaullah Rodio se 1233. godine po hidri. Njegov sin Mirza Abbas je bio jedan od uglednijih ministara u zemlji. Poto je El-Bab objelodanio svoju misiju Behaullah ga je podrao ime je ojaao ovu frakciju tako da je dobila vei broj pristaa. Nakon pokuaja izazivanja nereda, s namjerom ubistva, Nasir Ed-Din aha Behaullah biva uhapen i zatvoren oko etiri mjeseca. Nakon putanja iz zatvora protjeran je u Irak. U Bagdad ulazi 1269. godine po hidri. Ostaje u Bagdadu dvanaest godina. Poziva ljude sebi i svom uenju, govorei da je on Obeani koji je navjeten od strane El-Baba. Oko njega se skupljalo neto pristaa El-Baba. Oni su se, usljed misije Behaullaha, prozvali El-Behaije. Izmeu njegovih pristalica i iija Iraka dolo je do sukoba koji se zamalo nije pretvorio u graanski rat to je Osmansku vlast prisililo da ga udalji iz Iraka u Istanbul u kojem je ostao oko etiri mjeseca odakle je protjeran u Edirnu. Ostaje u njoj oko pet godina. U Edirni nastaje sukob izmeu njega i njegovog brata Subi Ezela (Vjene zore) jer ga brat nije priznao a osnovao je novu sljedbu nazvanu Ezelijje (Vjeni bez kraja). Radi mira, nakon sukoba, turska vlast ih obojicu protjeruje. Brat Subhi Ezel na Kipar a brat Behaullah u Akku u Siriju 1285. godine po hidri. Tu je umro 1309. godine po hidri. Vostvo sekte poslije njega preuzima njegov sin Abbas roen 1844. godine a umro 1921. prozvan kao Abd El-Beha, (Rob Svjetlosti). Nisu ga prihvatili svi sljedbenici ove sekte nego su se neki okupili oko njegovog brata Mirza Alija a kasnije su pisali knjige i proglase u kojima su ga napadali za izdaju vjere El-Behaove. Ova sekta iako se rano pojavila, po uenju, nije nova. Spada u red ezoterinih grupa koje svoja uenja uzimaju iz staroperzijskih sekti uz starofilzofska uenja svjetla i tame kao i iz politikih previranja i aspiracija meu narodima tog podruja izmeu 18 i 19. kao i na samom poetku 20. stoljea. U islam su obino ulazile, s jedne strane, preko iskazivanja prekomjerne i na momente neshvatljive ljubavi prema h. Aliji i njegovoj porodici, s druge strane, uei da u Kur'anu ima unutranje znaenje obinom svijetu nedokuivo i nepoznato izvan spoznaje imama. Kod nekih sekti ono je primarno. Na ovim zasadama moe se

103

pojaviti bilo kakva sekta i bilo kada jer se ono tajanstveno, unutranje te se tako ne moe osporiti. Na taj nain se pojavila sekta El-Babevija i El-Behaija. U ezoteriji ima mnogo onih koji za sebe ili za druge prizivaju poslanstvo. Mirza Ali prozvan El-Bab, tvrdi da je Allahov poslanik cijelom ovjeanstvu i da mu je objavljenja knjiga El-Bejan. El-Bab je poslao pismo El-Alusiju, poznatom komentatoru i tumau Kur'ana, pozivajui ga da ga podri i vjeruje, govorei mu da je on Allahov rob i da ga je Allah poslao i da je ulazak u njegovo uenje kao ulazak u Islam. Behaullah, drugi prvak ovog uenja, takoe se proglasio poslanikom. Ima knjigu koju naziva El-kitab. Prenosimo nekiliko odlomaka u prevodu: "Tako mi Allahova ivota Behaullah ne govori iz svojih prohtjeva. Dao mu je da progovri Onaj koji je dao da progovore sve stvari spominjanjem Njega i hvalom Njemu. Nema Boga osim Njega, Jedan je, Jedini je, Moan je da sve odredi i Odabira je da odabire. Tako mi moga ivota nisam sebe odabrao da se pojavim nego me natjerao Allah da se pojavim kako je On elio. Bio sam kao i svaki rob koji je odrastao leei u kolijevci. Pokraj mene je proao glasonoa Slavljenog i poduio me znanju koje nisam znao a sve ovo nije moje nego od Monog i Znanog. Naredio mi da pozovem sve izmeu neba i zemlje..". Behaullah tvrdi da je njegov eriat derogirao eriat Islama objavljen u Kranu. Tvrdio je da vjera ima dva aspekta. Praktini i duhovni. Duhovni je manifestacija boanstva i poslanstva i ne moe se mijenjati. Praktini je vezan za vanjske forme i oblike i moe se mijenjati. Postavio je salat (namaz-klanjanje) samo devet rekata a kiblu u okretanju postavio je prema Kuddusu. Izjednaio je mukarca i enu u vjerskim i politikim pravima. Propisao je materijalne sankcije za krau i preljubu. Zabranio je enidbu sa vie ena. Dozvolio rastavu braka ali je oteao okolnosti razvoda. Njegova argumentacija je da nema ni jedne vjere koja je danas dovoljna svijetu i mora se uraditi potpuno nova vjera koja e zadovoljiti sve ljude. Posebno u ovom dananjem vremenu razvoja i progresa, posebno materijalno tehnikog uspona. Zabranio je obinom svijetu nauku a posebnim ljudima svojih sljedbenika da itaju bilo kakve knjige osim njegove. Tako su njegove pristalice palile Kur'ane i druge knjige. Behaullah je shvatio da ovaj postupak odvraa mnoge ljude od njihova uenja pa je ovu odluku svoga voe preinaio te u svojoj knjizi "El-Akdes" ("Najsvetije") kae: "Allah vam olakava propis koji vam je objavljen u knjizi El-Bejan o odbacivanju knjige a ja vam dozvoljavam da itate knjige koje vam koriste". Meu ezotericima ima onih koji vjeruju u inkarnaciju voa i imama u Allaha i obratno. Na primjer, El-Karamite. Vjeruju da je Allah inkarniran u njihovog vou imama Muhammed Ibn Ismaila. Ovakvi stavovi preuzeti od El-Karamita se nalaze kod El-Babevija. Behaullah u svojoj knjizi El-Kitab kae: "Mi sa Allahom imamo stanja u kojima smo mi On. On mi i mi mi". Abbas prozvan Abd El-Beha kae: "Behaullah nam je jednom prenio o dolasku Gospodara vojsci i vjenog Oca, Spasitelja svijeta koji mora doi pred kraj svijeta kao to su o njemu obavjetavali poslanici a pojavit e se u liku ljudskom kao to se ve pojavio u liku Isaa Nazareanina. Za razliku od predhodnih, pojava e ovog puta biti savrenija, potpunija i svijetlija tako da su Isa a.s. i ostali poslanici sluili da pripreme ljudska srca za susret ove velike pojave. Pojaviti e se i skriveni bezgrijeni imam iz skrivenosti kako navodi Behaullah u svojoj knjizi El-kitabu: "Naslonit e Postojani (El-Kaim) lea na Kabu, pruit e svoju mubarek ruku koja e biti potpuno bijela bez vanjskog uzroka i rei e: Ovo je Allahova ruka, Allahova desnica, Allahovo oko i odreenjem Allaha Ja sam onaj koji nema Imena ni svojstva osim onoga to sam imam vanjski, sam u imametu a moja unutranjost je tajna (Gajb) koja se ne moe spoznati. Inae svjesni svojih slabosti i neodrivosti svojih stavova izbjegavaju da vode razgovore pri svjetlu kada je prisutan vjerski autoritet koji dobro poznaje islam i islamsko pravo. Stavovi El-Babevija i El-Behaija prema tumaenju Kur'ana

104

Da bi svoje stavove uenje i ideje obrazloili i utemeljili morali su posegnuti za Kur'anom. Kako u Kur'anu ima veliki broj jasnih tekstova koji ne idu u prilog njihovom uenju, pribjegli su rijeenju na dva naina: a) tumaenje samo pojedinih ajeta izvan kontesta i znaenja i b) uenje da Kur'an ima bezbroj unutranjih znaenja koja mogu samo odabrani dokuiti to im otvara mogunost proizvoljnog tumaenja Kur'ana u skladu sa svojim eljama i potrebama svoga uenja. Radi toga, osnovni prigovor upuuju Ehl-Es-Sunnetu i svima koji tumae Kur'an izvanjskim nainom (egzoterija). Ako je Kur'an izvanjski, bez unutranjih znaenja, onda bi ga razumio svako ko poznaje arapski jezik pa i nemusliman. Do sada od njih nema ni jedan kompletan tefsir nego samo fragmentarni pristupi ajetima i komentari pojedinih sura. Od osnivaa El-Babevija ostao je jedino komentar poglavlja El-bekare, Jusuf i El-Kevser. Meutim, oni pomno uvaju svoje tefsire meu svojim pristaama. Do javnosti stiu samo komentari pojedinih sljedbenika koje nalazimo u njihovim djelima gdje se slue tefsirima ajeta koje navode. itajui te knjige, mi nalazimo ostatke tih tumaenja Kur'ana. Navest emo nekoliko primjera tefsira do kojeg se dolo na ve pomenut nain. El Bab kada tumai poglavlje Jusuf, 4. aje: 0 ( 4 ) Pod izrazom Jusuf misli se na duh poslanika a to je El-Husejn Ibn Ali Ibn Ebu Talib ehid. Kada je Husejn Ibn Ali rekao svome ocu: "Sunce je Fatima, Mjesec Muhammed a.s. a zvijezde su imami istine". Tako do kraja sure . Behaullah tvrdi u svom tumaenju Kur'ana da sve u Kur'anu to se navodi pod izrazima Es-Sirat (pravi put), Ez-Zekat, Es-Sijam, El-Hadd, El-Keabe, ne eli se vanjsko znaenje nego unutranje, a to su imami. Ne priznaje proivljenje poslije smrti, niti priznaju dennet ili dehennem. U izrazu sudnji dan ili dan proivljenja misli se na dolazak Mirze Husejna Behaullaha. Ponovni dolazak na zemlju velike pojave Behaullaha. Dennet je izraz za duhovni ivot a dehennem za duhovnu smrt. Duhovni ivot je vjerovanje u njegovo poslanstvo a duhovna smrt je poricanje njegovog poslanstva. Abd El-Beha Abbas kae: "Poslanici su ogledala napravljena za boansko prosvjetljenje i duhovnu pojavu na kojemu se odraavaju sjajni zraci sunca istine i na kojem su islikane uzviene slike i forme kojima su ideali pojava Allahovih lijepih imena. Ne govori po svom prohtjevu nego je objava koja mu se objavljuje. Oni su rudnici milosti, mjesta sputanja objave, istoci svijetla i izvori poslanstva". Ebu El-Fedail Muhammed Ibn Rida El-Durfadekani, poznat kao Fadlullah El-Irani, takoe komentarie pojedine ajete Kur'ana. Tvrdi da se etrdeset noi, odnosno, trideset koje se dopunjuju sa ostalih deset (El-E,araf, 142-143.), predstavljaju Musaa a.s. kada je doao uajbu a.s. sa trideset, uio kod njega duhovene znaonosti deset, osposobio da moe primiti objavu i tako navrio etrdeset godina. Tumaei dalje, kod susreta i razgovora Musa a.s. sa svojim Gospodarom, insistira na vienju da bi u zakljuku negirao mogunost vienja Allaha d.. na ovom i na drugom svijetu. Kazivanja o poslanicima se nisu dogodila u pojavnom svijetu, dakle, nisu realna niti su to objektivni dogaaji nego su zapravo simboli skrivenih znaenja tako da povjesniar ne moe izvlaiti povjesne zakljuke iz Kur'anskih ajeta. Tumaei ajet (El-Muddesir, 31.) tvrdi da rije Melek mnoina. Meleki u arapskom jeziku odgovara istom znaenju u hebrejskom koja je uzeta iz semitskog osnova a koji je sadran u arakejskom, arapskom, hebrejskom, asirskom i kaldejskom a znai mo, posjedovanje i vladanje nad stvarima. Kad god se ova rije upotrijebi u nebeskim knjigama za svete due i imame upute, sa njih skida ljudsku odjeu i oblai ih u duhove meleka (moi i vladanja). Ponekad se nazivaju imamima. Sve

105

nebeske i ne nebeske vjere su jedno u odnosu na osnovno ubjeenje i vjerovanje. Razlikuju se samo u sporednim propisima, (E-ura, 13.). Indikativno je kako priznaje Kur'an vjere: Sabejsku, Zaratustrovu, Musaovu, kranstvo kao jednu vjeru. Na izti nain priznaje osnivae ovih vjera i vjerozakona kao da su svi od Jednog Boga bez obzira to se razlikuju u pravnim propisima i moralnim vrijednostima. Ova tvrdnja nema osnova u navedenom ajetu posebno oko priznanja sabejstva i zaratustrove vjere a pogotovu tvrdnje da im je zakonodavni izvor Allah d.. Oko principa povratka (Er-Red,a) Ebu ElFedail kae: "Povratak je, u stvari, povratak Svete Istine koja je zapravo El-Vahj (objava - ili boansko nadahnue) u znaenju da je El-Vahj poslije prestanka ili prekinua u smrti Muhammed a.s. taj koji se vraa drugi put u reinkarnaciji povratka njihovog voe El-Baba i Behaullaha. El-Kijame (stajanje pred Gospodarem svega u iekivanju polaganja rauna) je u stvari Pojava Svete Istine ili Manifestacija Svete Istine. Trenutak smaka ili trenutak ponovnog proivljenja (Es-Saa) je trenutak pojave i izlaska Svijetla poslije Iseznua. Sve to je naveeno u Kur'anu pod izrazima Allahovi dani ili Dan stajanja (El-Kijame), smak i proivljenje su izrazi kojim se ne eli vanjsko znaenje jer ima drugaija koja se vanjskim znaenjima izraza ne mogu spoznati. O Kur'anu u svojoj knjizi El-bejan kae: Da je izraz Kur'ana u odnosu na stil isti kao i ljudski govor. Ne moe se odrediti niti se posebno razlikuje Allahov govor po izrazima, rijeima ili stilom od ljudskog govora. Ebu El-Fedail El-Irani tvrdi poslanstvo El-Baba kao i Bahaullaha poslije njega. Blagoslovljneo drvo za njega je Porodica h. Alije i h. Fatime a Prokleto drvo je rod Umejevia, E-edere El Mubareke i E-edere El-Melunete. Tako se moe izvui jednostavan zakljuak da je uenje El Babevija i El-Behaija, ustvari, jedna mjeavina uenja sekti ezoterizma prije i za vrijeme Islama uz jaku mjeavinu filozofskih i teozofskih postavki o svijetu i ovjeku u svijetu. Sve to pomjeano sa znaenjima ajeta Kur'ana koja su uzeta po proizvoljnim unutranjim sadraijima koja znaju imami i odabrani ali ne i obian svijet ili sljedbenici Islama izvan ovog ezoterijskog okruenja. Spominje se i hebrejski uticaj uenja aleksandrijske kole (Filon) koji je govorio da je Adem a.s. Intelekt (Um). Dennet je gospodarenje due a Ibrahim vrijednost pristekla iz znanja. Ishak je instiktivna vrijednost (poriv i strast) a Jakug postignuta vrijednost duhovnim vjebama. Dakle, moe se na kraju rei mjeavina svega vie nego Islama a esto protivno osnovnim uenjima Islama i Kur'ana. Ez-Zejdijje i njihovo tumaenje Kur'ana. Izmeu uenja iijske sljedbe Ez-Zejdija i Ehl-Es-Sunneta nije bilo nekih znaajnih razlika kao to je sluaj u stavovima izmeu El-Imamija i Ehl-EsSunneta. Ostaju pri umjerenim stavovima kao to su: Alija je najbolji od svh ashaba i najprei u imametu poslije Poslanika s.a.v. Svaki nasljednik loze h. Fatime koji je uen, asketa, hrabar, dareljiv, koji je obznanio imamat, obznana mu je erijatski opravdana i samim tim priznata bez obzira da li bio potomak h. El-Hasana ili h. Husejna. Dva halife prije h. Alije, Ebu Bekr i Umer r.a., su legalni i legitimni halife i mogue je izabrati dobrog bez obzira to ima bolji i takav izbor je valjan. U svom uenju nemaju principe kao to su; Skrivenost (EtTekijje), Sauvanost imama od pogreke (El-Ismet-El-Eimme), kao i skrivenost, odnosno, iseznue imama (Gajbubet), njihov povratak pred sudnji dan (ErRed,a). Ostaju kod principa preuzimanja vijesti samo putem Ehl-El-Bejta, odnosno, skoro sve hadise preuzimaju od Zejd Ibn Alija Zejn el-Abidina,

106

njegovih djedova i imama. Nemaju skoro niti jednog hadisa koji uzimaju drugim predajama izvan ove. Takoe u vjerovanju slijede racionaliste (Mu,tezile) jer je imam Zejd Ibn Ali bio uenik Vasil ibn Attaa. Od djela u tumaenju Kur'ana moe se rei da Ez-Zejdijje imaju dva znaajnija: : : Imaju i druga djela iz oblasti tumaenja Kur'ana ali manje znaajna. Kao to su: : : : : Poznatiji tefsir. Ima savren redoslijed. Navodi cijelo aje koje tumai, zatim kiraet po kojem tumai zadravajui se u okviru broja sedam kiraeta, zatim jeziko znaenje ajeta uz gramatike promjene uz mnogobrojne komentare i miljenja koje pripisuje njihovim autorima. Nakon toga spominje povode objava, zatim pravne propise ako su sadrani u ajetima koje tumai. - : : Veina ovih tefsira nije tampana pa tako ni dostupna irem krugu onih koji se bave tumaenjem Kur'ana. To objanjavaju dva razloga: a) Ez-Zejdije sa pristaama su proirene u Jemenu a tamo, sve do dananjih dana, tampa nije razvijena kao i b) 0visnost o tefsiru El-Keaf od Ez-Zamaherija jer je odnos Ez-Zejdijja i Mu,tezila od ranije blizak kako je to objanjeno. 0 Rodio se 1173. godine po hidri, u gradu Hedretu evkan. ivotni put zapoeo u Sani rastui u kui svoga oca. Uei od mnogih velikih imena svoga vremena. U poetku je prouavao knjige povjesti i knjievne zbirke. Dok nije uronio u znanosti tefsira, hadisa i prava (fikha). Napisao je vei broj djela od kojih su najpoznatija:

107

Posljednje djelo svojim naslovom kazuje da sam sebe svrstava u tradicionalnu kolu Islama. Umro je 1250. godine po hidri. Njegov tefsir se rauna temeljima nauke o Kur'ana. Draao se tradicije i teorije. Mnogo ire je pristupao Kur'anu sa pozicija provjerene i potvrene tradicije nego moderne misaonosti i teorije njegova vremena. Tefsir je zapoeo pisati 1223. a zavrio 1229. godine po hidri. Spominje da se, u tumaenju Kur'ana, drao slijedeih autoriteta: 0

Pristup Kur'anu E-evkanija U svom pristupu tefsiru naglaava da se klonio dva naina tumaenja Kur'ana, oba iskljuiva i nepotpuna. Naime on pnavodi da ima grupa tumaa Kur'ana koji su se drali predaja i tradicije zanemarivi znanost i druge discipline koje su nastale iz sposobnosti i mogunosti koje je Allah d.. darovao ovjeku. Drugi, opet, su svoje tumaenje Kur'ana zasnivali na znanju jezika, filozofije i drugih znanstvenih disciplina a zanemarili su tradiciju i predaje. Mora se napraviti sinteza ova dva naina i od njih napraviti jedan jedinstven pristup. Izmeu vie vrsta tumaenja Kur'ana izvriti najbolji izbor a izmeu dva suprostavljena stava izabrati pravi i ispravan. Uz uvaavanje svih pravila arapskog jezika i koritenjem mogunosti koje doputa jezik mora se navesti u tumaenju Kur'ana sve ono to nam dolazi ispravnom predajom od Muhammed a.s. posljednjeg Allahovog poslanika. Od asnih ashaba i njihovih uenika i sljedbenika tabiina uz miljenje priznatih imama. U tefisru Es-Sujutija sadrano je skoro sve to se moe uzeti iz asne i ispravne predaje. Takoe se u tom tefsiru nalazi sve to je potrebno jednoj knjizi koja eli da tumai Allahovu rije. Ovaj tefsir je krajnja rije tumaenja Kur'ana. U svom tumaenju Kur'ana E-evkani navodi veliki broj slabih ili izmiljenih hadisa bez strune obrade, daje im strunu kvalifikaciju po vrijednosti predaja. Pomenuta injenica posebno dolazi do izraaja kada tumai ajete (El-Maida, 55,), (El-Maida, 67.). Navodi veliki broj hadisa koji su izmiljenji u iijskim predajama bez strune kvalifikacije, uz ogradu, u smislu da se ovakvim i slinim hadisima nemoe dokazivati primat h. Alije na hilafet, odnosno, na imamet poslije smrti Muhammed a.s.. E-evkani kritikuje tradicionalizam (slijepo imitiranje i oponaanje imama svih pravnih kola), optuujui ih da su ostavili izravan pristup Kur'anu i Sunnetu i tako praktino napustili i Kur'an i Sunnet svodei ukupnu svoju aktivnost na oponaanje i prepisivanje uenja i rijeenja ranijih pokoljenja i prvaka svoje pravne kole. Podstie aktivan pristup Kur'ana i tradiciji idtihad. One koji slijepo oponaaju pravna i druga rjeenja svojih prethodnika naziva imitatorima isto isto kao ti i Kur'an naziva one koji slijepo slijede pretke u zabludama. Pretjeruje kada ih naziva da su blie nevjerovanju nego vjerovanju. Povode se za onima koji slijede zablude a ne za onima koji slijede istinu. Postoji Allahova knjiga i postoji Sunnet naeg poslanika s.a.v.s., postoje ljudi koji mogu uzimati iz ova dva izvora, imaju umne i druge sposobnosti. Kada komentarie ajete, na primjer, Ali-Imran, 169. u kojima se spominje da su oni koji su asno dali svoje ivote za odbranu Islama i muslimana (ehidi) ivi pravim ivotom a ne nekim simbolinim ivljenjem i da odmah uivaju istinske i prave blagodati svoga Gospodara. Tumaei ovaj i druge sline ajete kae da se oni ne odnose samo na ehide Bedra ili Uhuda, na primjer, nego na sve one koji su pali u istinskoj borbi na Allahovom putu da su ivi i da istinski uivaju blagodati njihovog Gospodara. U ovom sluaju, uvaava stav veine tumaa Kur'ana. Meutim, po pitanju posrednitva ima vlastiti stav

108

koji se ne slae sa opim stavom veine. Tumaei ajet (Junus, 49.) najbolje govori da je posrednitvo nemogue i da svi su koji trae pomo od Allaha, u sluajevima tekih nevolja preko poslanika Muhammed a.s., u zabludi. Jer nevolje nemoe otkloniti nitko osim Allaha d.. Sve dove i molbe upuuju se izravno na Allaha Gospodara svijetova koji jedini moe pomoi bez posrednika. Kada tumai nejasne (muteabih) ili teko shvatljive ajete, zamagljenja znaenja koja se, na prvi pogled ili nikako, ne mogu dokuiti, tumai ih na osnovu njihovog vanjskog znaenja koje se moe dobiti iz poznavanja jezika i gramatikih konstrukcija a pravo znaenje ajeta ostavlja Allahu d.. Na isti nain objanjava poznate ajete, vieslojna ili nepoznata znaenja kao to su (ElBekare, 255.), (El-E,araf, 54.). Bez obzira to su Ez-Zejdijje bile pod uticajima racionalista (Mu,tezila), uzimali veinu pitanja iz oblasti vjerovaja od njih, E-evkani se ne slae sa Mu,tezilama i esto vodi rasprave sa njihovim stavovima, (El Bekare, 55.) u kojem se trai vienje Allaha d.., pa Allah d.. ukorava Israilane radi toga a racionalisti uzimaju za argument u tvrdnji da je vienje Allaha d.. nemogue. E-evkani tvrdi, u svom tefsiru, da se pogreka odnosi na traenje vienja na ovom svijetu, ovim zemaljskim oima i vidom i to je traenje nemogueg i za svaku je osudu ali se ne odnosi na vienje na buduem svijetu koje je mogue, nije za osudu i za koje postoje valjanji vjerski dokazi da e se dogoditi. esto se ne slae sa stavovima Ez-Zamaherija nazivajui ga, ponekad, Miskin (siromah, jadnik) i obara njegove stavove jasnom i ispravnom predajom, odnosno, rijeima samog poslanika Muhammeda a.s. U pitanju stvorenog ili nestvorenog (Vjenog) Kur'ana odnosno Allahovog govora ostaje na nejasnoj, neutralnoj poziciji. Tvrdi da nisu u pravu oni koji smatraju nevjernicima one koji za Kur'an, sastavljen od slova i rijei, kau da je stvoren. Niti za one koji tvrde da je Kur'an, kao vjeni Allahov govor, vjean tvrdi da su u pravu jer nam po ovom pitanju nije u tradiciji dolo nita tako da ostaje neodreena stava po ovom pitanju i stav preputa Allahu. Na kraju, moe se rei za ovaj tefsir da je vrijedno djelo u tumaenju Kur'ana ali da je autor pod izvjesnim osjeajem samozavaravanja vlastitim znanjem pa previe dijeli lekcije raznim stranama, postavljajui se u poziciju vrhovnog suca, s pravom prosuivanja ko je i gdje u pravu a ko nije. Haridije Orjentacija haridija u tumaenju Kur'ana Poslije ubistva h. Usmana r.a., pojaana je aktivnost pristalica h. Alije da mu muslimani daju zakletvu (Bej,at), da im bude halifa (imam). Tome su se suprostavljala trojica velikih i uglednih ashaba: Muavija Ibn Ebi Sufjan, Talha Ibn Abdullah, Ez-Zubejr Ibn El-Avvam, smatrajui da na h. Alijinoj strani nije pravda i pravo. Kao to je poznato iz povjesti Islama, h. Alija je imao svoje pristalice i pomagae kao i Muavija Ibn Ebi Sufjan. To je bio povod i uzrok mnogim manjim i veim sukobima koji su trajali sve do bitke na Siffinu u kojoj je h. Alija porazio Muaviju. Tada je Amr Ibn El-As pribjegao varci i lukavstvu i naredio da vojska istakne Kur'ane na koplja traei mir i dogovor. Ne elei proljevati krv brae muslimana h. Alija je prihvatio posredovanje i dogovor te odredio Ebu Musaa El-E,arija za svog pregovaraa, a Muavija Ibn Ebi Sufjan Amr Ibn El-Asa. Ovo je bio prvi znak za neke pristalice h. Alije da ne prihvate posredovanje i dogovor jer su smatrali da je u pravu h. Alija za razliku od njegovog protivnika. Zato pregovarati sa onim ko nije u pravu? Ovo je bilo

109

prvo sjeme razdora meu pristalicama h. Alije. Prihvatanje pregovora je njima bio znak da h. Alija sumnja u svoju ispravnost i u pravo koje polae na hilafet. Kako nisu bili zadovoljni arbitraom traili su od h. Alije dodatne zahtjeve a najvaniji je bio da im prizna da je bio u nevjerstvu prihvatajui arbitrau ako eli da oni ostanu sa njim. Poto nije pristao, u situacijama kada su bili zajedno sa h. Alijom ili im govorio uzvikivali su: "Nema suda osim Allahova suda". Poto arbitraa nije uspjela, radi prevare Amr Ibn Asa, emocije mnogih pristaa h. Alije su bile na strani Haridija. Ostali su uz svoje principe, nastojei ih braniti izali su iz Kufe u manje mjesto koje Harura a za svog vou su izabrali Abdullah Ibn Veheba Er-Rasibija koji ih je poveo u niz sukoba sa h. Alijom. Na kraju su u tim sukobima bili poraeni. Meutim, nisu definitivno skreni niti ugueni. Najzad su odluili ubiti h. Aliju to su uinili rukom ubice Abdurrahmana Ibn Muldema. Za vrijeme drave Emevija vodili su stalne borbe sa njima i bili su nadomak pobjede. Meutim, na vlast je dola drava Abbasija. Takoe su i sa ovom vlau vodili teke ratove ali nisu bili jaki kao ranije jer su vremenom i neprestanim ratovima gubili mo zatim se podjelili na frakcije to je prouzrokovalo trajne slabosti od kojih se vie nisu mogli oporaviti. Podjelili su se na oko dvadeset frakcija, ali su sauvale dva jedinstvena principa: a) Nevjernici su h. Alija, h. Usman kao i svi koji su uestvovali u arbitrai i u bitki kod Deve i svi oni koji su zadovoljni arbitraom izmeu h. Alije i Muavije, b) Obaveza izlaska i objave rata protiv vladara varalice i onog koji je iznevjerio emanet. Trei princip ne uvaavaju svi Haridije ali ga veina prihvata da su teki grijenici nevjernici. U pogledu hilafeta smatraju da se halifa mora birati slobodnim izborom. Kada se izabere ne moe abdicirati, niti vriti arbitrau a nije nuno da bude Kurejija. Moe biti Kurejija ali moe biti biran i izmeu drugih makar bio Abesinski rob. Kada se slobodno izabere, postaje poglavar vjernika a mora se potpuno pokoravati Allahovim naredbama a u suprotnom mora se svrgnuti. Radi toga su izabrali svoga vou Abdullah Ibn Vehba Er-Rasibija koji nije bio Kurejija. Tvrde da je hilafet prve dvojice halifa Ebu Bekra i Umera bio ispravan kao i h. Usmana u prvom periodu njegove vladavine. Poto je promjenio nain vladanja, nagore u odnosu na prvu dvojicu halifa, postalo je dunost smjeniti ga i imenovati h. Aliju a kada je on prihvatio arbitrau postao je nevjernik koji se ne moe slijediti. Iznosimo preglede nekih najpoznatijih grupacija Haridija:

Smatraju da su svi ostali muslimani osim njih nevjernici (kafiri), zabranjuju jesti njihova klanja, entiti se i udavati za njih kao i pravo nasledstva. Sa ostalim muslimanima komuniciraju kao sa nevjernicima i mnogobocima. Ili Islam ili ma. Ili Islam ili objava rata. Dozvoljavaju ubijati ene i djecu. Ne dozvoljavaju kamenovanje bludnika koji je do trenutka bluda bio estit, niti dozvoljavaju kaznu ko napadne estitog muslimana potvorom a dozvoljavaju kaznu za potvoru ene. Ne dozvoljavaju pretvaranje i skrivanje u vjeri (tekiju). Po njima, nema potrebe da ljudi unutar Islama imaju Imama. Oni se moraju stalno preispitivati izmeu sebe pa kada osjete potrebu za imamom a ako zato nema potrebe ne bireju ga. Ko smatra Nafia Ibn Ezreka imamom oni ga smatraju nevjernikom. Smatraju nevjernicima one koji dre da su oni koji su odustali od hidre nevjernici, kao to je Nafi i njegovi sljedbenici. Po njihovim stavovima za vjeru su presudne dvije odrednice:

110

Prvo, spoznaja Allaha i poslanstva i potvrda svjedoenjem da je sve to je dolo putem poslanika Muhammeda a.s. istina i ovo je dunost spoznati svakom pametnom, punoljetnom i slobodnom muslimanu i Drugo, sve drugo osim navedenog, ne obavezuje ljude radi neznanja osim kada se argumentuje neoborivim dokazima. Ko na osnovu vlastitog suda dozvoli zabranjeno nije odgovoran. Grijeh laima uveavaju do te mjere da ga smatraju veim od pijenja ili uivanja opojnih sredstava ili nezakonitog odnosa meu suprotnim polovima. Za one koji nisu u Allahovim granicama dozvoljenog smatraju da ih Allah moe kazniti kaznom izvan kazne dehennemske vatre i uvesti ih u dennet. Vatra je zagarntovana onima koji ih ne slijedi. Smatraju da su poinioci velikih grijeha mnogoboci. Misle da ne treba ubijati ene i djecu svojim protivnicima ili neistomiljenicima. Svaki grijeh u erijatu Islama ima svoju kaznu i nema potrebe poinioce nazivati nevjernicima ili mnogobocima nego poinioca grijeha treba nazivati po grijehu koji je poinio. Npr. kradljivac, ubica ili potvara i slino. Svaki grijeh za koji u erijatu islama nije predviena odreena kazna nosi u sebi nevjerovanje kao to je naputanja i neobavljanje salata (namaza). Ne mogu se izravno nazivati nevjernicima ljudi koji su poinili velke grijehe dok njihov grijeh ne bude stavljen pred imama ili njegovog zamjenika (valiju) pa da oni kvalifikuju teinu grijeha i odrede kaznu. Grupa Haridija najblia stavovima Ehl-Es-Sunneta. Ne smatraju svoje protivnike odmetnicima od Islama, odnosno, nisu vjernici niti mnogoboci nego oni koji poriu Allahove blagodati (kufr en-ni,ame) a njihovo svjedoenje vjere Islama vrijedi i smatraju ih pripadnicima Islama. Dozvoljavaju enidbu, nasljedstvo sa svojim protivnicima, ostalim muslimanima. O dvolinjacima (munaficima) imaju tri stava: Prvi, dvolinjaci su istovremeno izali i iz vjerovanja i iz mnogobotva. Dokazuju svoj stav (En-Nisa, 143.), Drugi, svaka dvolinost je mnogobotvo jer je suprotna jednobotvu (tevhidu) i Trei, dvolinjaci su samo oni koje je Allah d.. u Kur'anu tako nazvao. Ovo su najvanije grupe Haridija i prenose najosnovnije u njihovom uenju. Ovo je vano stoga da se lake moe pratiti njihova orjenatcija u tumaenju Kur'anu i take oko koje se kree osnovna crta njihovog uenja a koja se odraava u tumaenju Kur'ana. Stavovi Haridija po pitanju tumaenja Kur'ana Prirodno je, kako se razlikuju u uenju i stavovima a pripadaju Islamu i veu se za Kur'an, da svaka grupa pokuava tumaiti Kur'an na osnovama svoga uenja i stavova. Tako da moemo i za njih tvrditi da pripadnost sljedbi i uenju sljedbe bitno odreuje pristup tumaenju Kur'ana. Kada se u Kur'anu susretnu sa onim to se kosi sa njihovim stavovima i ne ide im u prilog nastoje da to zaobiu ili nau zaobilazno tumaenje. Kako veina Haridija dri da e poinioci velikih grijeha biti vjeno u vatri dehennema jer su nevjernici tako tumae i Kur'an. Prema ovom ajetu (Ali Imran, 97.) kako ga oni tumae ko ne obavi hadd od muslimana a mogao je, on je nevjernik (kafir). Ustrajnost u tekom grijeenju je kufr prema znaenju ajeta koje prizilazi iz njihovog tumaenja (Jusuf, 87.). Svaki koji ne sudi po onome kako je Allah d.. objavio veliki grijenik (El-Maide, 44.) te je, stoga, nevjernik.

111

Dre, kao i mu,tezile, da e teki grijenici kuati vatru (El-Lejl, 14,15,16.) pa je nuno takve nazivati nevjernicima. Grijeniku je nemogue da na sudnjem danu imati lice (Ali Imran, 106.) onda je nuno da ima pocrnjelo lice a ljude pocrnjela lica, u ovaom ajetu, Allah d.. naziva nevjernicima. Grijenik e po opisu ovog ajeta (Abese, 38.) imati na licu prainu pa je nuno nazvati ga varalicom i nevjernikom. Grijenik se mora kazniti (Sebe, 17.) pa je nuno da bude nevjernik. Oni koji su zalutali i slijede ejtana (El-Hidr, 42.) u ovom razumjevanju ajeta su murici (mnogoboci). Neki Haridije ublaavaju svoje stavove tvrdnjom da se ovi sudovi odnose na vjernike velike grijenike koji se ne pokaju za svoje grijehe. Ne uzimaju u obzir iru tematiku u kojoj su upotrebljeni ajeti niti temu o kojoj govore. Nemaju u vidu hadise i tradiciju koja govori o problemu tekih grijenika u Islamu. Meutim, u pojedinim stavovima oko istog pitanja se razliite sljedbe razlikuju. Po pitanju skrivanja istine i vjerovanja (tekijje) Nafi, Ibn El-Erzek je ne dozvoljava na osnovu znaenja ajeta (En-Nisa, 77.) a Nedde Ibn Amir dozvoljava znaenjem ajeta (Gafir, 28.). Prenosi se da je Nedde uputio pismo Nafiu u kojem ga pita: "Zar smatra za nevjernike one koje je Allah d.. proglasio nevinim i nemonim, zatim si proglasio doputenim ubijanje djece a poslanik Muhammed a.s. to zabranio?" Nafi je odgovrio Neddetu u kojem dodatno objanjava svoje stavove ali nisu dovoljno ubjedljivi ili su toliku pretjerani i iskljuivi da nije vrijedno da se spominju. Osniva Haridijske sekte, Mejmunuja Mejmun, tvrdi da je dozvoljeno uzimanje u braku keri svoje djece i keri djece svoje brae. Obrazlaui svoj stav tvrdi: "Allah je spomenuo u Kur'anu da su nam zabranjene majke, keri i sestre, tetke po ocu i majci, bratove keri i sestrine keri a nije spomeno Allah d.. kerke naih keri, niti keri naih sinova, niti keri djece nae brae, niti keri djece naih sestara, to je daleko od svakog odreenja eriatom. Ko potvori nevinu enu kaznie se a ko potvori nevina mukarca nee se kazniti jer nije navedeno u Kur'anu. Kradljivcu makar ukrao malo valja odsjei ruku jer u Kur'anu je navedeno odsijecanje ruke a nije navedeno za koliko. Tako da moemo zakljuiti da su u shvatanju Kur'anu dosta povrni. Ponekad se ne osvru na stavove koji su prihvaeni konsenzusom muslimana. Najvanija djela u tumaenju Kur'ana kod Haridija 1) Iz perioda treeg stoljea po hidri. Nije pronaen do sada. 2) Iz perioda treeg stoljea po hidri. Zapisan je poznat meu sljedbom Haridija imenovane kao El-Ibadijje u Sjevernom Maroku. Sadran je u etiri toma. 3) esto stoljee po hidri. Nije sauvan a prema miljenju povjesniara ovo je najbolji tefsir, viestruke vrijednosti. 4) 5)

112

6)

Sva tri tefsira su od istog pisca. Prvi je tampan u etiri toma, drugi u tri velika toma a trei je ope poznat i rairen. tampan u sedam tomova solidnog obima. Zato su Haridije kao jedna od sljedbi Islama imale ovako mali udio u tumaenju Kur'ana za razliku od ostalih sljedbi Ehli Es-Sunneta,iija ili Mu,tezila, na primjer? Skoro ni jedan tefsir od ostalih sljedbi Haridija nije sauvan osim fragmentarno, izuzev tumaenja Kur'ana sljedbe El-Ibadija koji su se do danas odrali u Sjevernom Maroku, Hadramevtu, Ummanu i Zanzibaru. U odgovoru na ovo pitanje moda bi se dalo zakljuiti sljedee: Prvo, Haridije su veinu svojih pristalica imali meu beduinskim stanovnitvom a posebno, u plemenou Temim i njegovim ograncima. Kao beduini bili su daleko od centara: Basre, Damaska, Kufe ili Bagdada, tako da ih razvoj znanosti nije zahvatio onom snagom kojom je zahvatio ostale sljedbe koje su se razvijale unutar ovih centara. Drugo, kao to je poznato iz povjesti, imali su stalne sukobe, duge i teke, prvo sa Emevijama a poslije sa Abasijama tako da im prilike nisu dozvolile da se razviju kao ostale sljedbe u bilo emu pa ni u tumaenju Kur'ana. Tree, krutost stavova, tako da su, na primjer, smatrali la kao najvei grijeh. Ko lae, po veini sljedbi Haridija, izlazi iz vjerovanja. Radi toga su bili oprezni u tumaenj Kur'ana da ne bi neko od njih rekao na Allaha to nije pravo ili istina. 0 Ove podatke dao je njegov uenik i brati, E-ejh Ibrahim Itfejji. El-Vehbi je rodoslovlje koje ovog mufessira vee za Abdullah Ibn Veheba Er-Rasija, prvog osnivaa Haridija. U esnaestoj godini se prouo meu svojim saplemenicima po znanju i nadarenosti u dolini saharske pustinje, u Maroku. Prenosi se za njega da nije nou spavao vie od etiri sata. Pisao je iz raznih oblasti islamskih nauka i smatraju da ima oko tri stotine naipsanih veih i manjih djela. Evo nekih najznaajnijih: Pisao je i druga djela iz jezika, gramatike, lingvistike i stilistike i drugih razliitih oblasti. Umro je 1332. godine po hidri, u 96. godini ivota. Ovaj nam tefsir prua sliku vanog djela El-Ibadija od sljedbe Haridija. Ne daje nam optu sliku razvoja nauke o tumaenju Kur'ana kod Haridija, naroito iz prvih stoljea Islama, jer je pisac ovog tefsira ovjek dananje dobi i vremena. Sudbina nauke o tumaenju Kur'ana je kao sudbina mnogih drugih nauka da se uzima jedno od drugog, potonji od starijih i tako do kraja ivota na zemlji. Autor ovog tefira je uzimao od razliitih tefsira i razlitih sljedbi. ini se da je najvie

113

koristio Ez-Zamaherija i El-Kadija El-Bejdavija. Nekad se sa njima ne slae i donosi im suprostavljena gledita. Poznavao je mnoge tefsire to se vidi kada tumai Kur'an ali se zadrava u granicama svoje sljedbe i zato se njegov tefsir smatra sektakim. Na poetku svake sure navodi broj ajeta, da li je Mekanska ili Medinska a zatim navodi vrijednosti sure. Zatim, pristupa objanjavanju ajeta sa jezike strane a potom objanjava eriatske odredbe spominjui razlike koje vladaju meu pravnicima. Spominje i razlike meu naunicima nauke o raspravama (Kelam) sa posebnim utiskom na stavove Mu,tezila. Mnogo navodi predaje Israiliana (Israilijata) kje ne nalazimo u tradiciji Islama niti su racionalno odbranjive. Navodi vrlo precizno duge pojedinosti o borbama koje je vodio poslanik Muhammed a.s. Zatim, na skoro svakom ajetu gdje god je to mogue, na neobjanjivo pristrasan i neobjektivan nain dokazuje ispravnost uenja svoje sljedbe. Sadrina vjerovanja. Tumaei ova dva ajeta (El-Bekare, 2-3), navodi da je istinska i stvarna sadrina vjerovanja uvjerenje oitovanje i svjedoenje uz djelo. Ko izdvoji uvjerenje ili uvjerenje i djelo bez oitovanja on je mnogoboac jer je ispustio i osporio oitovanje a dvolian je jer tvrdi neto to mu nije na srcu. Isto tako, ko izdvoji oitovanje i djelo bez uvjerenja, takoe je mnogoboac. Na taj nain, u svim prilikama, svodi raspravu na nivo uenja svoje sljedbe. Takoe tumaei ovaj ajet (El-bekare, 25.) smatra da se djelo ne moe odvojiti od vjerovanja. Veliki grijenici Nastoji da pronae i uzme iz Kur'ana ono to podupire miljenje i stavove Haridija da e teki grijenici biti baeni u vatru (dehennem) i da e u njoj vjeno ostati. Tako tumai (El-bekare, 81.). Na svakom mjestu raspravlja sa stavovima Ehli-Es-Sunneta da e veliki grijenici biti u dehennemu prema teini grijeha a poslije ui u dennet. Sve ajete u kojima se spominje Allahova milost i oprost tumai tako da se odnose na one velike grijenike koji se pokaju. Uzvraa El-Earijama koji kau da Allah moe oprostiti i teke grijehe tekim grijenicima ako se i ne pokaju. Ajet u kojem se govori da Allah oprata kome eli a kanjava koga eli (Ali Imran, 129.) razumjevanje ovog ajeta uslovljava pokajanjem. Takoe ovo aje u kojem se govori o oprostu svih grijeha (EzZumer, 53.) oprost uslovljava pokajanjem. Veliko zagovornitvo (E-efa) nije predvieno za nevjernike niti za one koji se ne pokaju za teke grijehe. U istom duhu tumai i (El-Bekare, 48.) ovo navedeno aje. Vienje Allaha d.. od strane stanovnika denneta na buduem svijetu kao posebna nagrada za stanovnike denneta. Navodi da je vienje Allaha d.. u svim situacijama za vjernike ili ljude uopte nemogue. Ne slae se sa Mu,tezilama (racionalistima) da ovjek stvara svoja slobodna djela. Tvrdi da su sva ljudska djela sa Allahovom voljom i htijenjem, (El-En,am, 107.). Kada tumai ovo aje navodi da je mnogobotvo nevjernika sa Allahovom voljom i htijenjem. Dozvoljava tumaenje Kur'ana posrednim znaenjima koja se ne nalaze izravno u tekstu. Tako tumai (El-Bekare, 210.) da dolazak Allaha, ustvari, znai dolazak njegove odredbe. Desnica znai uzvien znaaj a istivau al el-Ar znai zavladati, osvojiti i silom potiniti. Ne prihvata sufijska (mistika) tumaenja Kur'ana smatrajui da je to za njega i njegovu sljedbu neprihvatljivo tumaenje.

114

Ne priznaje imamet h. Alije kako to ine iije. (El-Maide, 55.). Pripadajui sljedbi Haridija zaobilazi objanjavanje onih ajeta koji ne idu u prilog njihovom uenju i stavovima oko arbitrae izmeu Muavije i h. Alije. Tumaei ovaj ajet (En-Nisa, 35.) navodi da nema argumenata za arbitrau. Jer ovo aje iskljuivo rjeava odnose izmeu suprunika. Na mnogim mjestima, u svom tefsiru, neobjektivno favorizuje pristae svoje sljedbe a druge smatra u zabludi te da su grijeni inovatori. Na kraju se moe rei da je ovaj tefsir iz grupe sektakih tefsira, pristrasno brani iskljuive stavove svoje sljedbe i tako gubi naunu objektivnost. Sufijska tumaenja Kur'ana Uvod U razradi ove teme nuno je naznaiti osnove nastanka ovog uenja i prakse unutar Islama. Zatim, objasniti pojmove tesavvuf (misiticizam), sufija (mistik), osnovu uenja, posebno ono to je uslovilo odreeni nain tumaenja Kur'ana. ( ) : 0 : 0 : 0 0 :( 0 0 : : 0) Osnov rijei tesavvuf. U pogledu odreivanja izvora za osnov ove rijei (tesavvuf) nema jedisntvenog stava. Smatraju da je ova rije izvedenica od rijei suuf (vuna) jer su se, za razliku od drugih, klonili lijepog odjevanja oblaei gruba vunena (suknena) odijela iz asketizma, isposnitva ili pobonosti. Neki smatraju da je ova rije izvedena iz rijei Safaa (proienje) stoga to se eli postii proienje srca sljedbenika (murida) kao i istoe njegove unutranjosti i vanjtine od svih suprostavljanja njegovom Gospodaru. Neki opet smatraju da je uzeto od izraza suffe (trijemovi natkriveni palmovim granama i blatom koje je inilo hlad uz damiju Poslanika s.a..v u Medini tako da su siromani ashabi tu provodili vrijeme uei). Prozvani, kasnije, kao Ehl Es-Suffe (Ljudi trijema damije). Na kraju, mnogi smatraju da ovaj izraz nije izveden iz glagola nego iz imena. Tako El-Kuajri, poznati teoretiar sufizma, smatra: "Nema nita u arapskom jeziku niti u analogiji jezika to bi potvrdilo da je ovo izvedeno ime, nego je oigledno samo ime. Ko smatra da je izvdeno od rijei essifa (proienje) ili es-suffe (trijem damije Muhammed a.s. u Medini), daleko je od svake lingvistike analogije. Isto tako, ko smatra da je uzeto od izraza es-suuf (vuna), jer se pristalice ove orjentacije (asketi i mistici), nisu jedini odlikovali oblaenjem ove vrste odjee nego su to inili i mnogi drugi muslimani iz skruenosti u vjeri i umjerenosti u oblaenju po preporukama Islama". Znaenje i definicija izraza tesavvuf (misticizam) Definicija tesavuffa ima vie. Navodimo one koje odraavaju sutinu uenja.

115

Pristajanje due da bude uz Allaha onako kako On eli. 0 0 0 0 Tesavvuf su molitveni pozivi srca i apat Ruha (Duha). Ovim molitvenim dozivanjima oisti i proisti se ko eli da se oisti od neisti mnogobotva i prljavtine nutrine. Taj apat je Mirad u nebo i visine svjetlosti i bia svjetlosti (meleka) kao i uspon u svijet prosvjetljenja (iluminacije) i nadahnua. A at je ovaj ljudski govor ili rasprava osim vrsta meditacije spekulacije i razmiljanja o kraljevstvu neba i zemlje uz sazananje da da su tijelo ljudsko i dua dva nuno povezana i neraskidiva dijela i nemogue je njegovati jedno bez drugoga. eli li se proienje due ili njen uspon, mora se osloboditi strasti i tjelesnih uitaka. Tesavvuf je tada misao i praksa, studij i ponaanje. Tesavvuf je pristajanje uz Istine a zanemarivanje onoga to je u rukama stvorenja. 0 Tesavvuf je da Sufija stalno budu u djelima koja ne pozna niko osim Istiniti (ElHakk), da bude stalno sa Istinitim u stanju kakvo ne zna niko osim On. Tesavvuf je potpun odgoj. Tesavvuf je malo jesti, smirenje uz Allaha i izbjegavanje ljudi. 0 Tesavvuf je nita ne posjedovati i ne biti ni od koga posjedovan. 0 Da rob boiji bude zauzet svaki trenutak onim to je najvanije u tom trenutku. Tesavvuf je zanemariti ovaj svijet a zavoljeti Voljenog Gospodara. Tesavvuf je biti sa Allahom bez posrednika.

116

Tesavvuf je lijepa narav (moral) pa ko te nadie u lijepom ponaanju nadiao te je u proienje. Tesavvuf ( misticizam ) u Islamu. Tesavvuf (Misticizam) u svom pojednostavljneom znaenju povlaenju iz uivanja ovosvjetskih dobara i odlazak u svijet duha, pobonosti, odricanja ili, krae reeno, asketizma prepoznajemo u ivotu Muhammeda a.s. i ashaba. Meu velikim brojem ashaba prepoznajemo one koji se okreu od ovosvjetskih dobara i uivanja ka asketizmu. Bilo ih je veliki broj koji su nou bili u raznim vrstama ibadeta (dobrovoljnih obreda) a danju postili. Bilo je i onih koji su vezivali kamen oko pojasa drei ga na stomaku jaajui tako svoj duh i karakter. Nisu se tada nazivali sufije. Pojava koju bi mogli nazvati tesavvufom pojavljuje se u 2. stoljeu po hidri. Prvi koji je nazvan imenom sufija bio je Ebu Haim Es-Sufi -umro 150. godine po hidri. Dakle, prve porive asketizmu, odnosno sufizmu, moemo nai u samom Islamskom uenju. Meutim, mjeanjem i susretima naroda Islama sa drugim narodima na osnovna uenja Islama i na asketsko i povueno ponaanje ashaba poinju da utiu uenja drugih naroda. Najprije je dolo do susreta prvih muslimana sa kranima Nedrana pa i sa monasima i pustinjacima kranstva koji su se kretali pustim mjestima tih krajeva a zatim sa idovima u Medini kao i sa isposnicima idova. Poslije u Siriji i Egiptu dolo je do susreta sa kaluerima i ivotom u samostanima. U kasnijem periodu, u treem stoljeu po hidri i kasnije, sa asketskim uenjima staroperzijksih vjerskih sekti kao i susret Islamskih sufija i Budizma ili Brahmanizma. Nije zanemarljiv susret svijeta i uenja Islama sa grkom filozofijom i teozofijom platonizma ili neoplatonizma posebno sa uenjem Plotina. Ve tada se dogaaju prvi sukobi izmeu stavovi Ehl-EsSunneta i stavova razliitih sufijskih sljedbi, posebno onih u kojima se izrazito prepoznavao strani uticaj, oigledno suprotan islamskom uenju. U daljem razvoju dolo je do podjele sufizma na dva pravca: a) Teorijski tesavvuf (poiva na teoriji, istraivanju i studiranju) i b) Praktini tesavvuf, (asketizam u praktinom ivotu, potpuna pokornost Allahu, stalni ibadet kao i slijeenje odreenog naina (tarikata ) u zikru. Ova podjela je imala uticaj i na tumaenje Kur'ana. Tako imamo dvije vrste tumaenja Kur'ana: a) Sufijsko teorijsko tumaenje Kur'ana, b) Sufijsko tumaenje Kur'ana prosvjetljenjem (El-Fejd) i simbolikom (Iaret). Sufijsko teorijsko tumaenje Kur'ana Meu pristalicama sufizma susreemo one koji su se zadrali u tesavvufu (sufizmu) samo u domenu teorije, studiranja ili filozofskog istraivanja. Sigurno je da je nivo tumaenja Kur'ana ovim pristupom ostao na teorijskoj razini i filozofskom pristupu tumaenju Kur'ana. Teko je bilo ograniiti poruke Kur'ana koji je doao da uputi ljude kako e organizirati ivot u odnosu na Allaha d.. Stvoritelja i Gospodara, na ivot i ljude oko sebe sa uenjima odreenih teorija koje su esto bile daleko od ivota, poruka vjere i razuma. Tako i sufije pokuavaju u svom poimanju Kur'ana pronai ono to ih podupire esto idui

117

daleko od pravilnog razumjevanja Kur'ana zasnovanog na pravilima jezika i tradicije. Najpoznatiji predstavnik ovog pravca u tumaenju Kur'ana sufijske orjentacije je Muhjuddin Ibn El-Arebi. Kako on ima veliki znaaj u simbolikom tumaenju Kur'ana kao i tumaenju Kur'ana boanskim prosvjetljenjem (El-Fejd - iluminacija) moe se smatrati i prvakom ovih pravaca sufijskih tumaenja Kur'ana. Kako nalazimo u dvije knjige, za koje nema sumnje da su njegove (Fusus ElHikem - Dragulji mudrosti i Futuhat El- Mekijje - Mekanska otkrovenja ) i u tefsiru koji se pripisuje njemu a u koji mnogi sumnjaju da je njegov, mnoga tumaenja Kur'ana sufijsko-filozofske orjenatcije evo nekih primjera iz kojih je vidljiva ova orjentacija i jasan uticaj uenja filozofa o svjetu i ivotu. Uticaj filozofije na tumaenje Kur'ana kod Ibn Arebija odnosno na sufijsko tumaenje Kur'ana. O Idrisu a.s. (Mejrem, 57.) ( ) 0 (Podigli smo ga na uzvieni stepen.) Na najvie stepene odnosno stepen oko kojeg krui svijet sfera (sazvijea) a to je sunev sistem u kojem je boravite (Mekam) ili stajalite duhovnosti (ruhanijjeta) Idrisa a.s. Ispod njega je sedam sfera ( sistema) i iznad njega je sedam sfera to ini ukupno petnaest. Zatim u tefsiru nabraja sfere ispod i iznad pa kae: : ( 35 ) 0 Ova uzvienost poloaja i dostojanstva je za nas Muhammed a.s. sljedbenike kao to Allah d.. u Kur'anu kae: "Vi ste najdostojansteniji a Allah je sa vama", (Muhammed, 35.). On je iznad mjesta ali nije izvan poloaja i dostojanstva. (El-Bekare, 87 - 101.) 0 Oito je da je Debrail aktivni um (aktivni intelekt) a Miikaiil je Ruh (Duh) este sfere u kojoj njegov um vri prosvjetljenje (iluminaciju) univerzalnoj dui biljaka kojoj je zadaa ishraniti Allahove robove. Israafiil je Ruh (Duh) etvrte sfere iji um prosvjetljava univerzalnu duu zaduenu ivotinjama. Azraaiil je Ruh (Duh) sedme sfere zaduen uzimanjem svih ljudskih dua koje ili uzima on sam ili posrednicima koji su mu pomogai i predaje ih Allahu d.. (Er-Rahman, 19-20.) 0 ( ) 0 ( ) 0 ( )

118

0 ( ) 0 0 (Razdvojio je dva mora). More pramaterije tijelesnosti koja je gorkoslana so i more istog (apstrahiranog od materije) Ruha (Duha) koje je slatko i pitko. (Spajaju se ili se susreu) u postojanju (egzistiranju) ovjeka. (Meu njima je nevidljiva opna -Berzah) to jest ivotinjska dua koja nije na nivou proisenja i profinjenosti istog Ruha (Duha), niti ima mnotvo i gustou pramaterije tjela. (Ne prelaze jedno u drugo, odnosno, ne mogu jedno drugo prevladati da se preliju jedno u drugo). Ne prelazi ni jedno od njih svoju granicu da bi preovladao nad drugim svojom osobenou. Ne moe Ruh (Duh) apstrahirati (napustiti? (zanemariti, M.H.)) tijelo, izai iz njega i ostaviti ga u istoj tjelesnosti, niti moe tijelo utjeloviti Ruha (Duha) i materijalizirati ga. Slavljen je Stvoritelj stvorenja, Moan nad svim to eli. Uticaj filozofije panteizma (Vahdet El-Vudud) na sufijska tumaenja Kur'ana, odnosno, tumaenje Kur'ana Ibn Arebija Na uenju filozofije panteizma Ibn Arebi gradi svoje sufijske (mistike) predstave pa je sasvim razumljivo da ovakva filozofija i ovo miljenje utiu na njegovo tumaenje Kur'ana. Tumaeu Kur'an prema razmiljanjima ove filozofske orjentacije, odnosno, panteizma esto ide u takve krajnosti u kojima naputa osnovno znaenje Kur'ana po izrazu, rijeima i jeziku i izlazi iz oiglednih znaenja Kur'anu. Da bi pokazala ispravnost navedene tvrdnje neophodno je navesti nekoliko orginalnih izvoda iz njegovog tefsira, (En-Nisa, 1.). ( ) - ) : 0 ("Ljudi, bojte se vaeg Gospodara koji vas je stvorio od jednog nefsa - istovjetne supstance"). (Bojte se vaeg Gospodara), odnosno, postavite se tako da ono to manifestirate bude u zatiti vaeg Gospodara (titite Ga u onome to inite) a ono to je skriveno u vama (to je, u stvari, va Gospodar) postavite tako da vas titi. Stvar je u sutini pokuda i pohvala. Pa budite Njegovi zatitnici u pokuenom a u pohvalnom On e biti vaa zatita. Bit e te odgojitelji i uitelji svijetova. (Shodno filozofiji da je dobro i zlo od Allaha, iz potovanja prema Njemu, treba zlo pripisati sebi i tako Njega sakriti i sauvati a u pohvalnim i dobrim stvarima otkriti). (El-Fedr, 29-30.) ( ) 0 : 0 0000

119

("Ui meu Moje robove, ui u moj dennet"). Ui u moj dennet koji je moj zastor a nemam denneta osim tebe. Pa zastri Me svojom ljudskom biti jer Ja ne mogu biti spoznat osim preko Tebe kao to ti ne bude osim sa mnom. Pa ko tebe spozna spoznaje Mene jer Ja ne mogu biti spoznat kada ti ne zna. Kada si uao u Njegov dennet uao si u sebe pa e se spoznati drugom (posljednjom) spoznajom razliitom od one kojom si ga spoznao kada si spoznao svoga Gospodara, spoznajom sebe pa e, napokon, biti vlasnk dviju spoznaja: Spoznajom Njega od kada si ti ti i spoznajom Njega tobom od kada je On On a ne od kada si ti. Ti si rob koji je vidio Gospodara a Gospodar si svemu u emu si Njemu rob. Ti si Gosodar i ti si rob za onog kome si u Pismu dao Zakletvu. (Ali Imran, 191.) ( ) ( ) 0 (Gospodaru nisi ovo stvorio bez svrhe Slavljen i hvaljen Si). Odnosno, nema niega osim Tebe jer je van Istine neistina, van smisla i svrhe besmisao i nesvrsishoda. Nego postavio Si to Tvojim imenima i manifestacijom (pojavom) Tvojih svojstava. (Slavljen i hvaljen Si Ti). Uzvien da bi postojalo bilo ta drugo osim Tebe ili da bi moglo neto da se poredi ili slii tvojoj Jedinstvenosti ili da se ravna u Tvom Jedinstvu. (E-ems, 9-10.) ( ) 0 0 0 0 0 0 0 0 0 Zbilja ove svijesti je da se dua ne moe oistitit osim uz svog Gospodara. Uz Njega pribavlja dostojanstvo i poast njenoj sutini. Jer je zekat (ienje i proienje) narastanje i umnoavanje. Kome je Istina njegov sluh i vid i svi njegovi potencijali, a forma u pojavnom oblik stvorenog, dua se proistila a ovakvim obiljejima narasta i umnoava se od svakog primjera po divan par kao to to biva Allahu sa boanskim imenima. Sve stvoreno je ovakvog karaktera po istom principu. Da nije sve po istom principu ne bi forma stvorenog nikada doivjela egzistenciju niti bi se u njoj manifestovala. Radi toga je upropaten ko je uprlja. On zapostavlja ove injenice pa stie utisak da je prlja u ovakvom njenom karakteru. Ko spozna da je ovakav karakter za sebe, karakter moje sutine i ne moe se od nje odvojiti a nemogue mu je da isezne onda se mora opisati sa osiromaenjem jer ovo ne zna. Radi toga se kae spaena je jer joj se pretpostavlja vjenost a ona nije nigdje osim kod Allaha. Ili nakon to je oduvjek bila kod Allaha i iskljuivo ostaje pri Njemu, jer to je pri Njemu to je u neiscrpnim riznicama, sve drugo i nije nita osim forma koja slijedi formu. Mnogi drugi primjeri iz njegovog tefsira kazuju da rtvuje tumaenje Kur'ana za teoriju panteizma u filozofiji. Analogija nevidljivog, odsutnog vidljivim prisutnim

120

Mnoge ajete koje uzima u razmatranje Ibn Arebi, da se zakljuiti da ih tumai imaginacijom i predobama daleko od realnog ili stvarno osjetilnog. Na primjeru poglavlja (Er-Rahman, 1-9.) moe se lahko dokazati navedena tvrdnja. ( ) (Svemilosni. Poduio je Kur'anu) kojem je srcu sputen. ( ) 0 (Stvorio je ovjeka) naznaio mu vrste (kategorije) po kojima je objavljen. ( ) (Poduio ga razjanjavanju) Odnosno, objavio mu razumjevanje po kojem razjanjava eljeno koje je u nevienom. ( ) (Sunce i mjesec za raunjanje) Mjera za kretanje sfera. ( ) 0 (Zvijezda i drvo su na seddi), ovoj mjeri. Ili radi ove mjere. Neto ima nosivno stablo kao drvo a neto nema kao zvijezda. Pa se razlikuje padanje na seddu. ( ) (Nebo je podigao- uzvisio) a ono je strop mjere. ( ) (Uspostavio - poloio - mjeru) da mjeri ravnoteu dviju teina. ( ) (Da ne biste prelazili mjeru) nedotjerano niti pretjerano to vodi propasti. ( ) (Uspostavite mjeru pravino) slino simetriji stvaranja ovjeka jer je ovjek jeziak na mjeri. ( ) ( 47 ) (Ne kvarite mjeru) odnosno, ne pretjerujte prevagom jednog tasa osim vrijednou jer Uzvieni kae: "I postaviemo mjere pravino". (El-Enbija, 47.) Znaj da nema ina, niti stepena, niti stanja, niti stajalita a da mjera nije presudna u tome praktino i saznajno. Za pojmove mjera je intelekt i disciplina koja se naziva logikom, sadri dva tasa koji se nazivaju premisama. Govor ima mjeru koja se zove gramatika sa upostavljenim pravilima izmeu izraza da bi se postigla znaenja na koja nas upuuju izrazi dotinog jezika. Svako ko govori

121

nekim jezikom ima mjeru koja se sastoji u koliini njegovih saznanja koja Allah usporeuje sa sputanjem hrane kada kae: "Ne sputamo je osim u poznatoj i odreenoj mjeri". (El-Hidr, 21.). Ili kad kae: "Ali sputa u mjeri ta eli". (Eura, 27.). Stvorio je tijelo ovjeka u formi mjere, odnosno, simetrinoj formi. Tako da ima dvoja plea i dvije ruke, desnu i lijevu a dao mu jezik ija je sutina njegovo postojanje. On je on na bilo koju stranu naginje. Allah d.. uporeuje sreu sa desnicom a nesretnost sa ljevicom. Postavio je mjeru kojom e se mjeriti djela u obliku kantara i opisuje ga sa utezima i lakim tasovima bez utega, da moe jedanko mjeriti brojeve prema rijeima Uzvienog (radi raunanja) i ono to se mjeri na ostale mjere (metar ili litra) a to ne moe biti osim u vidu kantara. Radi toga nije naznaio tasove nego kae: "ija strana mjere otea njegovim djelima za one koji e biti sretni a one ija mjera sa njegovim djelima bude laka za unesreene i propale". Ako se misli na stvarni vagu sa tasovima rekao bi: "iji tas sa dobrim djelima pretegne imae to i to... a iji tas sa nevaljalim djelima pretegne imae to i to..". Meutim, sutina kantara je postavljena tako da su strane izjednaene, a da su tasovi vage na kojoj su, na jednoj strani utezi a na drugoj tas bez utega, opisao bi tas loih djela kada pretegnu teinom ali ih nijednom nije tako opisao nego ih opisuje laganim tako da znamo da je mjera slina kantaru. Poslije ovakvog pregleda vidljivo je da tefsir podvrgava svom uenju u prvom redu sufizmu (misticizmu, a u okviru toga i filozofskim uenjima panteizma) pa tako rtvuje znaenja rijei ili izraza kao i pravila. Sud o tumaenju Kur'ana u okrilju teorijskog sufizma Iz gore navedenog je vidljivo da se ovakav pristup Kur'anu esto udaljava od Boije knjige i njenog osnovnog izvornog poslanja ovjeku i rtvuje znaenje Kur'ana svojim sufijskim stavovima. Ponekad je oigledna razlika izmeu osnovne poruke Kur'ana i njegove sufijske teorijske interpretacije tako da je usaglaavanje nemogue. To dovodi do toga da, umjesto da prilagoavaju svoja teorijska razmatranja i uenja Kur'anu, poinju prilagoavati znaenja Kur'ana svojim teorijskim pogledima. U krajnjem ishoditu susreemo se sa zanemarivim doprinosom tumaenju Karana, s jedne, i sufiijskim teorijskim pogledima izgraenih na skrnavljenim tumaenjim Kur'ana, sa druge strane. Dakle, vie slue svojim sufijskim teorijama nego Kur'anu. Ibn Arebi snano proteira panteizam ali ni ostali mistici, kao Ebu Jezid ElBistami ili El-Hallad, nisu daleko od ove ideje i pogleda na svijet u svojim fragmentarnim tumaenjima Kur'ana. Ova ideja je preuzeta iz grke filozofije. Hallad je, na primjer, blii filozofiji utjelovljenja (inkarnacije) ali nije daleko ni od ideje Panteizma koju je Ibn Arebi doveo do kraja. Nema, na primjer, velike razlike izmeu tvrdnje Hallada: "Ja sam Istina Ja sam Allah". i tvrdnje Ibn Arebija, koju je iznio u svom tefiru, da zlatno tele, koje su sebi napravili Izraeliani, nije nita drugo nego jedna od emanacija Allaha koju je odabrao da ue u nju. Istu tezu dalje razvija kada govori o jedinstvu objavljenjih i neobjavljenih vjera i, po njemu, sve oboavaju i svi se klanjaju Jednom Allahu koji se pojavljuje u vie razliitih slika formi i oblika. Ovakvi primjeri tumaenja Krana mogu se nai u knjizi "Mekanskih otkrovenja" ("Futuhat El-Mekijje") kao i u njegovom tefsiru. Uzevi u obzir ljudsku misao i ono to ima osnove u jeziku samog teksta, a nije suprotno poslanju Kur'ana, moe se primiti kao saznanje o znaenjima Kur'ana ali se nemoe prihvaiti misao vodilja ovakvim pristupima Kur'anu. Ispostavlja se, po ovom pristupu, da su sufijska objanjenja Kur'ana osnova samog njegovog poslanja ljudima, jedina istina i jedino pravo tumaenje a sve ostalo neispravno, povrno, neznanje ili vanjsko tumaenje obinih ljudi koji ne poznaju dubine odnosa u pojavnom svijetu i van njega. Kada se prihvate

122

tumaenja Ibn Arebija, na primjer, o nekim aspektima Sudnjeg dana i to su, bez obzira ta on o tome misli ili govori, vrsta ljudskog stava, miljenja ili pretpostavke jer se ne baziraju na utvren nain prihvatanja vijesti, Gajba, tako da su to tvrdnje Ibn Arebija kao njegova otkrovenje ne obavezuju nikog osim one koji to dobrovoljno prihvataju da slijede. Tako se uslovno moe prihvatiti sve to Ibn Arebi govori o pojovima kao to su Meleki, Ruh, El-Ar, El-Kursi i slini termini. Moe se generalno rei; sva miljenja o znaenjima Kur'ana koja imaju za osnovu Panetizam (Jedinstvo postojanja, odnosno, jedinstvo egzistencije ili jedinstvo bitka) mogu se apriori odbaciti jer u svojoj osnovi Kur'an daje istinu o stvaranju injegovim poecima, bez potrebe da podupire bilo ije druge istine, posebo filozofske koje su se pojavile u ljudskoj misli i prije Ibn Arebija. ( ) Sufijsko tumaenje Kur'ana prosvjetljenjem (iluminacija) ili simbolima U definisanju ovog pristupa tumaenju Kur'ana mogao bi se rei da rije o tumaenje Boije rije skrivenim ili simbolikim, na prvi pogled, nevidljivim znaenjima koja se otkrivaju sljedbenicima odreenog sufijskog tarikata putem direktnog prosvjetljenja a mogue ju je izvesti usaglaavanje izmeu ovakvih znaenja i osnovnog jezikog znaenja sadranog u mogunostima koje nam daje Kur'anski izraz. Samom definicijom je. na izvjesni nain uoljivija razlika izmeu ovakvog pristupa Kur'anu i pristupa koji nudi teorijski sufizam. 1. Pristup teorijskog sufizma u tumaenju Kur'ana bazira se na teorijskim postavkama koje su nastale kao misaoni produkt sufijskog teoretiara ili nekog teoretiara prije njega ije ideje usva ili dalje razva a zatim prilagoava znaenja Kur'ana ovakvim, unaprijed datim, teorijama ili zamislima. Dok pristup simbolikog ili prosvjetljenog sufizma ide za tim da se dato znaenje, na osnovu dubine ibadeta i razvijene duhovnosti, otkriva u simbolici sadraja koje nose pojedini ajeti ili izrazi. 2. Pristup teorijskog sufizma je iskljuiv. Prema miljenjima ovog pristupa to je jedino mogue znaenje i sva druga su ili neznanje ili povrnost dok simboliki pristup ili prosvjetljenjem uvaava i sve druge mogunosti koje su sadrane u moguem vanjskom ili simbolikom sadraju ajeta ili izraza Kur'ana. Posebno treba naglasiti da znaenja do kojih su doli prosvjetljenjem, otkrovenjem ili razumjevanjem simbola, veu za jezike mogunosti izraza, ne idui nikud izvan toga, traei oslonac u pretpostavkama ili miljenju vie nego u samom izrazu. Ovakav pristup Kur'anu ima svoje utemeljenje u osnovnim izvorima Islama. Sam Kur'an, ponekad, ukazuje na mogunost ovakvog pristupa kao to to nalazimo i u hadisima Muhammed a.s. ( 78 ) ( 82) ( 24 ) Iz znaenja navedenih ajeta, to potvruje i tradicija, ne moe se izvui zakljuak da se iskljuivo misli na vanjska znaenja teksta jer bi ga onda mogli razumjeti nevjernici i mnogoboci Arapi, posebno oni koji su znali jezik, ali im se prigovara da ga skoro ne razumiju. Ovdje im se sugerie da pokuaju ui u dubinu koja se ne vidi odmah i da ga iznutra (batin) pokuaju razumjeti. Od hadisa dovoljno je navesti dva:

123

: 0 : 0 Treba naznaiti da se vode polemike oko vrijednosti ova dva hadisa sa pozicije prenoenja, kolika mu je pravna snaga, sa jedne, s obzirom na naine i vrijednosti prenoenja, sa druge strane. Rasprave se vode i po pitanju vanjskog i unutranjeg znaenja koja su razliita kod uenjaka hadisa, tefsira i fikha od sljedebnika sufijskih redova ili uenja. Evo nekiliko stavova: vanjsko je sam izraz a unutranje je znaenje izraza, vanjsko je ono to se moe otkriti znanou a unutarnje otkrovenjem tajni koje dostiu sljedbenici vienja Istine, vanjsko su kazivanja a unutarnje znaenje, poruke i pouke kazivanja. Od ashaba se spominje da su imali ovakav pristup Kur'ana. Posebno se mnoge izreke, u tom smislu, veu za Ibn Abbasa i ne mogu se sve negirati ili pojednostavljivati kao i za Ebu Derdaa Abdullah Ibn Mesu,da, Ali Ibn Ebu Taliba i druge. Poznat je hadis koji prenosi El-Buhari od Ibn Abbasa o znaenju poglavlja En-Nasr koje ujedno znai i nagovjetaj preseljenja Muhammeda a.s. u bolji ivot to je vidio Umer r.a. i Abbas a nisu mnogi drugi. To je ujedno i skrivena poruka same sure pored njenog neospornog znaenja i sadraja koje u sebi sdri. Isto se pnavlja kada se objanjava ajet (El-Maide, 3) H. Umer r.a. je rekao" "ta moe biti poslije punine i zavretka osim umanjivanje?" Vidio je smrt Muhammed a.s. a drugi nisu. Ovdje, inae, treba naglasiti razliite sposobnosi ljudi u svim aktivnostima koje rade na zemlji pa je normalno da su razliiti i u shvatanju Kur'ana sa svim onim to u sebi nosi i sadri. U pristupu jedni su ostali na tumaenju vanjskih znaenja, drugi na unutranjem, idui u iskljuivost kod odbrane stavova. Neki su tumaei vanjsko ostali u granicima znaenja izraza a kada su posegli u simboliku ili unutarnje otili su u iskljuivost ili tako daleko da se vie ne mogu ni na to svesti ili ograniiti, ostajui daleko izvan svega pa i izvan svih moguih znaenja. Neki su unutarnje znaenje svodili na uenja svojih sljedbi i pravaca tako da su mogunosti unutarnjih znaenja zloupotrebljavali u promicanje svog pravca. Isto tako, neki su i u vanjskim znaenjima podupirali svoje sljedbe. Ovom prilikom navedene su neke od razliitih mogunosti pristupu Kur'anu koje mogu voditi zloupotrebi, bilo da se Kur'anu pristupa izvana bilo iznutra, ukoliko se eli postii neto izvan samog razumjevanja. Sud o tumaenju Kur'ana metodom prosvjetljenja i simbolima. Nije sporno da Kur'an ima jasne i manje jasne ajete kao i ajete skrivenih znaenja. Meutim, sporna je metoda kojom se slue komentatori kada izvlae skrivena znaenja i koliko skriveno znaenja ima osnova u samom tekstu ajeta ili temi o kojoj se govori a koliko sa optom porukom Kur'ana i uenjem Islama. Razlike nastaju i kod same definicije pojma skriveno i vanjsko iz razloga razliitog razumjevanja ova dva pojma ili razliitosti pristupa. Pristupimo li skrivenim znaenjima sa pozicije razumjevanja poruke prisutne u njegovom sadraju nije isto kao kada nas nadahnjuje neto spolja. U takvoj situaciji ni tuma enje nije identino. Ako tuma Kur'an razumije iz ajeta:

124

( 25 ) da je izraz selam u prvom sluaju u akuzativu a u drugom sluaju u nominativu i da je samo navoenje izraza selam u nominativu upuivanje na to da je onaj ko je uzvratio to uinio ljepe od onog ko je nazvao onda za njega se moe tvrditi da moe razumjevati vanjsko znaenje izraza i moe tumaiti Kur'an. Unutarnje znaenje podrazumjeva, pored pomenutog jezikog razumjevanja, i razumjevanje unutranje poruke nadahnuem ali koje ne izlazi izvan okvira tekstualnog izraza. Zato uslovljavaju ovakav prstup: a) da je u skladu sa propisanim standardom arapskog jezika i ciljem koji proizilazi iz takvog znaenja a da nije dato u jeziku. b) Da ima drugi pouzdan argument bilo u tekstualnoj bilo u tradicionalnoj formi prenoenja koji potvruje dato simboliko znaenje bez mogunosti oponiranja. Prvi uslov bazira se na injenici da je Kur'an objavljen na arapskom jeziku iz ega proistie da se unutar istog jezika i razumjeva. Izlaskom iz arapskog jezika izaao bi izvan onoga to sam o sebi govori. Drugi uslov baziran je na pretpostavci da za neku tvrdnju (bez obzira na na koji je dola nain - inspiracijom, snom ili na druge sline naine) mora postojati argument, oslonac, bilo u predajama ili u neemu spolja. U nedostatku ovog argumenta pretvara se u tvrdnju bez dokaza koja nikog ne obavezuje, pa ni onoga ko je zastupa. Prema navedenim uslovima imamo, dakle, tumaenje Kur'ana simbolikom ili prosvjetljenjem koje se moe uzeti kao osnovano i ispravno. Meutim, prisutna su i neispravna i neosnovana tumaenja koja se ne mogu prihvatiti. ( 22 ) ( : 0) "Nemojte Allahu postavljati suparnike jednake Njemu a vi znate". U svom komentaru Kur'ana, Et-Tusteri kae da je izraz suparnici jednaki Njemu, ustvari, protivnike jednake Njemu jer je najvei protivnik Njemu, ustvari, dua koja naginje loem (zlu). Ovo tumaenje moe se uzeti uslovno kao tano. Prvo, diskutabilo je da li se jedan od razloga pripisivanju Allahu suparnika koji nije najvei moe proglaavati za najveeg. Isto tako ako ga jedni prihvataju za nejveeg, to ne znai da e tvrdnju i ostali prihvatiti. Drugo, to je diskutabilno, da li je dua koja naginje zlu uopte suparnik ili jednak takmac Allahu da bi se uzela kao mogue znaenje ovog ajeta. Meutim, samo razumjevanje ovog ajeta, na ovakav nain i nije sporno jer Et-Tusteri ne iskljuuju druge suparnike koji se mogu od strane ljudi postavljati za jednake Allahu. Mada za njega dua strasti koja naginje zlu, kao i za neke druge ljude, najvei suparnik Allahu. Za druge je najvee i najtee kada se kroz ljudsku linost ispoljava suprostavljanje Allahu kao to su strasti, idoli ili kipovi. Dua strasti koja naginje runom se, na neki nain, suprostavlja Allahu pa moe ui u ovaj skup suparnika jer je suparnitvo, u osnovi, suprostavljanje tako da ovakav tefsir nije bez smisla. Moe se uzeti i kao ispravan iako nema posebnu vrijednost jer se u ovom ajetu misli na izravno suprostavljanje Allahu kroz oboavanje idola i kipova i nema potrebe to tumaiti na drugi nain i taj pristup prihvatiti kao najprikladniji. Dakle, tumaenje je vie suvino nego to je pogreno. Slino ovom je tumaenje koje se prenosi od Ibn Abbasa da je rekao:

125

( ) ( ) ( ) ( 0 0 Et-Tusteri, u svom tefsiru, navodi citat od Ibn Abbasa da je Bi -Ismillahi -rrahmani-rrahim, ustvari, sastavljena od slova (harfova): (Bau) to znai Allahova svijetlost, (Sin) Allahov sjaj, (Mim) Allahova slava. Allah je Veliko Ime Allaha koje u sebi sadri sva druga imena. Izmeu Elifa i Lama je slovo (harf) koje sadri: tajnu (od tajne do tajne), nedokuivo (od nedokuivog do nedokuivog) i istinu (od istine do istine), ije znaenje ne moe dosegnuti niko ko se nije oistio od prljavtina. takvo znaenje dosee onaj koji uzima dozvoljeno od ljudi koji su u Allahovo zatiti i sigurnosti. Er-Rahman je Ime koje ima specifinost u slovu (harfu), skrivenom znaenju smjetenom izmeu elifa i lama. Er-Rahim je veza sa robovima koji pribavljaju sebi opskrbu na sporedan nain (glavni izvor opskrbe je Allah d..). U osnovi se poinje sa milou jer to Allah d.. unaprijed zna svojim vjenim znanjem. Da bi bio dokazan navedeni sud, ovakvom pristupu tumaenju Kur'ana, moemo se pozvati na i slijedee dokaze: ( 1 ) ( ) 0 () 0 ( ) ( ) 0 0 ( ) () () 0 : () : 0 Elif lam mim. Jedno od Imena Allaha d.. koje u sebi sadri mnoga znaenja i osobine. Poznata su onima koji razumiju kao i oni koji tumae Kur'an samo spolja. Ovim tajanstvenim slovima (harfovima) pridaju mnogo znaenja. Kada se ova slova (harfovi) uzimaju pojedinano znae: (Elif) Allahovo sjedinjavanje jer sjedinjuje i stapa stvari jednu uz drugu i jednu u drugu kako eli, (Lam) Vjena Njegova blagost i (Mim) Njegova velika slava. Svaka Allahova knjiga koju je objavio ljudima ima svoje tajne. Kur'anska tajna je u tajanstvenim slovima (harfovima) na poecima nekih sura jer su to imena i svojstva. Kao to su: Elif Lam Mim Sad, Elif Lam Ra, Elif Lam Mim Ra, Kaf Ha Ja Ajn Sad, Ta sim Mim, Ha Mim Ajn Sin Kaf. Kada se sakupe ova slova (harfovi), jedna spram drugih, sainjavaju veliko Allahovo Ime. Isto tako, kada se iz svake sure izuzme slovo (harf) prema srodnosti ili prema redoslijedu objavljivanja sura, dobiva se sijedee znaenje: Elif Lam Ra, ztim Ha Mim i nakon toga Nun, slova (harfovi) koja kombinacijom daju Er-Rahman. Prenosi se od Ibn Abbasa i Ed-Dahaka, u nekim predajama, da Elif Lam Mim znae Ja Allah najbolje znam. Od Alije r.a. se prenosi da je rekao: "Ovo su odvojena imena jer kada se uzme od svega po jedno slovo ( harf) ne lie jedno na drugo. Sve je razliito a skupno znae jedno od imena Er-Rahmana (Svemilosni). Kada ga saznaju i prizivaju postaje veliko Ime na koje se Allah, kad se pozove, odaziva. Ebu Abdurrahman Es-Sulemi u svom tefsiru navodi:

126

() 0 000 000 Elif Lam Mim (Elif) je Elif jednoe, (Lam) Lam suptilnosti a (Mim) Mim Moi a sve to u znaenju: "Ko Mene (Allah) istinski pronae, osloboen drugih ciljeva i posrednitva, uzvraam mu suptilnou odnosa prema njemu. Izvodim ga iz ropstva oboavanja u Mo uzvienosti a to je spajanje sa Posjednikom Moi bez realizacije zemaljske moi". Prenosi se da Elif znai Jedinstvena je Tvoja tajna, Lam da su Bogdom tvoji organi u slubi ibadeta Meni (Allahu) a Mim ustani ustrajno sa mnom u brisanju vanjtine i forme svoje i svojih svojstava ukasriu te osobinama svoje ednosti i promatranja Mene kao i blizine Meni. Kao to je vidljivo na prvi pogled, predaje koje se navode iz kojih se uzimaju znaenja u ovoj vrsti tumaenja Kur'ana, po objektivnom sudu o predajama i prenoenju predaja u tradiciji Islama, su problematine. Drugo, samo izvoenje ovih znaenja je upitno sa nekoliko nivoa. Sa nivoa kombinacije slova (harfova), dokazivanja izvoenja ovakvih zakljuaka kao i iz nivoa samog znaenja. Ovakvo znaenje moe moe imati smisla samo za onog ko ga ozvodi i ni za koga vie. Jer tvrdnja da su ovakva znaenja otkrovenja, prosvjetljenja, istiniti snovi ili neto drugo ne moe se argumentirati. Slino je izvoenje znaenja, na ovaj nain, iz ovog ajeta. ( 96 ) 0 Prvi hram koji je uspostavljen ljudima je Allahov hram u Mekki po vanjskom znaenju. Po unutranjem to je poslanik u kojeg vjeruje svaki ovjek kome je Allah uspostavio Tevhid (vjerovanje u jednou) u njgovom srcu. ( 26 ) Et-Tusteri u svom tefsiru, nakon to navodi Zahir (vanjska tumaenja), kae: 0 Susjed srodnik je srce, obian susjed sa strane je priroda, drug sa strane je um koji postupa po eriatu a putnik su organi pokorni Allahu. ( 41 ) ( 0 Pojavio se nered na kopnu i moru. Et-Tusteri u tumaenju ovog ajeta tvrdi da Allah donosi primjer ljudskim oragnima da su kopno a srce more jer su, uzevi uopteno, ovo dvoje ovjeku najkorisniji ali mogu donijeti i najvie tete. Ovo je skriveno znaenje (batin) jer je u Kur'anu srce nazvano (Kalb) to je prevrtljivo i varljivo. Ibn Ataullah Es-Kenderi tumaei Ja sin tvrdi:

127

( 33 ) 0 Znak im je obamrla zemlja koju oivljavamo i izvodimo iz nje zrno koje jedete. Srca su umrtvljena nemarom a budimo ih poukama, savjetima i budnou zikra. Iz nje izvodimo zrno, odnosno, proienu spoznaju koja svojim svijetlom obasjava i one sa vanjskim i one sa unutarnjim spoznajama. Po samom vanjskom, dakle, oiglednom znaenju vidi se da odstupaju od mjerila razumjevanja teksta jezikim kriterijima i znaenja koja iz jezika mogu proizai. Sa druge strane, za znaenja koja izvode (osim tvrdnje o otkrovenjima) nemaju drugih dokaza. U tradiciji, od poslanika i ashaba, ne navode se ovakva znaenja utvrenim i prihvatljivim predajama. Meutim, ono to ublaava sud o ovakvom pristupu Kur'anu jeste to on uvaava i navodi izvanjska znaenja Kur'ana koja se izvode iz saznanja o jeziku i drugim znanostima koje su dokazive naunim argumentima. Dakle, moe se zakljuiti da je tumaenje Kur'ana prosvjetljenjem, otkrovenjem ili simbolima mogue i prihvatljivo, uz izvjesne uvjete: a) da ova vrsta tumaenja nije suprotna osnovnom znaenju teksta koji se da razumjeti iz jezikog znaenja, b) da ima uporedno znaenje zasnovano na eriatski valjanom argumentu koje ga potvruje, c) da nema nita to bi ga opovrglo eriatski valjanim argumentom, d) Da se ne iskljuuje ostala mogua znaenja, nameui simbolika znaenja ajeta kao jedina valjana jer je nemogue doi do valjanih skrivenih znaenja a da se prethodno nisu uspostavila mjerila vanjskih znaenja. Uz ove uslove, ovakav pristup tumaenju Kur'ana, moe biti prihvatljiv, to ne sugerie ni njegovo odbacivanje ni nuno prihvatanje. Najvanija djela simbolikog tumaenja Kur'ana Kada su u pitanju djela koja demonstriraju simboliko tumaenje Kur'ana, treba istai da njihova podjela, ma kakva bila, nije uvijek jasna ni precizno odreena. Tako susreemo tumaenja Kur'ana samo vanjskim znaenjem, kao to to ine Ez-Zamaherija ili El-Bejdavija, na primjer. Ima tumaenja koja su u svom osnovnom pristupu izvanjska, sa odreenim nijansama unutarnjeg znaenja, kao to su El-Alusi i En-Nejsaburi. Ima ih koji su u osnovnoj orjentaciji unutarnjeg znaenja a prihvataju i odreene nijanse izvanjskog znaenja kao Seh Et-Tusteri ili onih koji se pridravaju samo unutarnjih znaenja i ne tumae Kur'an izvanjskim znaenjima, kao to je Ebu Abdurahman Es-Sulemi. Meu one koji nisu uvaavali izvanjsko tumaenje Kur'ana a drali se tumaenja Kur'ana prema dostignuima i saznanjima teorijskog sufizma ili simbolikog sufijskog tumaenja nalazi se i pristup koje se pripisuje Ibn Arebiju. Roen u Tusteru, pokrajina Ahvaz, 200 ili 201. godine, po hidri. Slovio je kao jedan od najveih gnostika. Nije imao sebi slina u pobonosti i skruenosti. U Mekki je sreo poznatog sufiju gnostika, Zun-Nun El-Misrija. Proveo u Basri dui period. Umro je 283. godine po hidri.

128

Tefsir o kojem govorimo je manjeg obima, sadran u jednom svesku i ne sadri tumaenje Kur'ana po redosljiedu objavljivanja, suru po suru, aje po aje, nego govori o ogranienom broju ajeta iz razliitih sura. ini se da Sehl Et-Tusteri nije napisao svoj tefsir nego ga je skupio na osnovu njegova miljenja, davanih povodom govora o znaenjima odreenih ajeta. To je, najvjerovatnije, sakupio Ebi Bekr Muhammed Ibn Ahmed El-Beledi. Spominje se u uvodu tefsira. Prenosi veliki broj znaenja pripisijui ih Suhelu Et-Testeriu. Dri se da Kur'an ima etiri znaenja sadrana u vanjskom i unutarnjem, odreenom i izvornom. Vanjsko je uenje, unutrnje je razumjevanje, odreeno je dozvoljeno (halal) nedozvoljeno (haram), izvorno je prosvjetljenje srca znaenjem eljenog. Znanje izvanjskog je ope a unutarnjeg je posebno znanje. Vanjsko je poznato a unutarnje je elja za razumjevanje vanjskog. Vanjsko je znaenje istog jezikog izraza a unutarnje ta se razumije iz izraza i ta nam Allah d.. eli rei tim izrazom. Vanjsko znaenje moe imati i dosei svako ko poznaje izraz i znanje jezika. Za dosezanje unutarnjeg neophodna je spoznaja Allaha jer On napuuje na znaenja i vodi njima. U svom tefsiru, u tumaenju znaenja pristpa razliito: ponekad pominje samo vanjska znaenja ne ulazei u unutarnja, nekad navodi unutarnja ne ulazei u vanjska, da bi u nekim tumaenjima pominjao vanjska i nadopunjavao ih unutarnjim i obratno. U nekim situacijama nije do kraja jasan i ne razumije se ta eli, tako da se znaenja koja navodi, mogu tretirati kao jako udaljena od Kur'anskih znaenja ili kao nepotrebna. esto u knjizi tei moralnim podukama i vrijednostima koje izvodi iz znaenja Kur'ana, ponekad i simbolikom. Tumaei Kur'an u ajetu ( 148) tvrdi da je svaki ovjek tele koji, radi neke pobude, biva uzrokom da Allah od njega okrene porodicu ili porod. Toga se nee osloboditi sve dok ne odstrani od sebe uzroke koji su doveli do njegovog lutanja i okretanja njegove porodice i poroda od pravog puta kao to se oni koji su poeli oboavati tele nisu toga oslobodili sve dok nisu ubili sebe (svoje strasti u sebi). U poglavlju Es-Safat za aje ( 107 ) tvrdi da je objavljeno zato to je Ibrahim a.s. volio dijete prirodnom ljubavlju kao to ljudi vole djecu. Od Allaha je dobio velike vrijednosti i zatitu od grijeenja. Allah mu nareuje klanje sina jer se nije ni imala namjera klanje nego pokazivanje da se ne moe u takvom stanju, u kojem je bio Ibrahim a.s., niko voljeti prirodnom ljubavlju osim Allaha. Obzirom da mu se ukazala ova tajna i oslobodio se ljubavi, Allah ga iskupio velikom rtvom. Njegov tefsir uglavnom sadri sline komentare i tumaenja kao to navodi poruke i pouna kazivanja o dobrim ljudima kao i ono u ta se sam uvjerio i doivio. Ponekad komentarie problematinost teksta kod vanjskih znaenja. Ne moe se osporiti ni racionalno ni tradicionalno kao vrijednost.

Rodio se 330. godine po hidri a spominju se i neke druge godine njegova roenja. Bio je ejh, sufija Horasana, tradicionalista duboko u tesavvufu. Prvo saznanje o tesavvufu uzeo od svoga oca. Poznavao je i hadis. Diktirao je i itao

129

hadis oko etrdeset godina a neto od toga je zapisao dok je boravio u Nejsaburu, Mervu, Iraku i Hidazu. Napisao je Sunen za stanovnike Horasana. Uzimao je hadis od nekoliko hafiza hadisa kao to su: El-Hakim Ebu Abdullah i Ebu kasim El-Kuajri kao i od drugih. Napisao je oko stotinu djela. Neka iz nacionalne a neka iz opte povjesti kao to je pisao iz oblasti hadisa i tefsira. Jedni su ga smatrali nepouzdanim hadisu (Muhammed Ibn Jusuf En-Nejsaburi) a durgi opet pouzdanim. Umro je 412. godine po hidri. Tefsir mu se sastoji od jednog veeg toma. Sadri sva poglavlja (sure) Kur'ana ali Es-Sulemi nije tumaio svako aje a ono to je tumaio inio je simbolikom metodom. Imao je za svrhu, kako sam navodi, da njegov tefsir sadri simboliko tumaenje kako to sadre tefsiri izvanjskog znaenja. ini se da sam Es-Sulemi nije nita orginalno uradio nego je sabrao izreke, stavove i miljenja sufija, zatim sve uredio po surama i ajetima, kako je to redoslijed u Kur'anu. Najvaniji sufije, od kojih prenosi izreke i miljenja kao i tumaenje pojedinih ajeta, su: Deafer ibn Muhammed es-Sadik ibn Ataullah Eskenderi, el-Dendeb, El Fadl Ib Ijjad Sehl Ibn Abdullah Et-Tusteri, kao i od mnogih drugih, manje poznatih sufija. Mnogi poznavaoci tefsira vrlo kritiki su ocjenili njegovo tumaenje Kur'ana. Tako, na primjer, Delaluddin Es-Sujuti, u svom djelu "Tabekat El- Mufessirin" ("Generacije tumaa Kur'ana") navodi njegov tefsir meu tumaenjima Kur'ana koja nemaju osnova nego su izmiljotine i novotarije (Bida). Doslovno kae da ga navodi u ovom odjeljku zato to mu tefsir nije dostojan nikakve pohvale. ElHafiz Ez-Zehebi kae za njega da je napisao tefsir pod nazivom "Hakaik EtTefsir" ("Istine tumaenja Kur'ana") a daleko je bolje da ga nije nikada napisao jer je primjer iskrivljavanja istina i raskolnitva, kao to je tumaenje Kur'ana kod sekte Karamita (Ezoterina sekta iijske orjentacije o kojoj je ranije bilo rijei). Imam Ebu El-Hasan El Vahidi navodi da je Ebu Abdurrahman Es-Sulemi napisao "Hakaiku Et-Tefsir" a onaj koji tvrdi da je ovo tefsir zanijekao je Allaha d.. Ibn Tejmijje navodi da sve to Es-Sulemi, u svom tefsiru navodi kao rijei Deafer Es-Sadika, gola la, kao to na Es-Sadika lae i u drugim situacijama. Ovakve ocjene je mogue neto ublaiti. Ocjena da je Es-Sulemi u svom tefsiru koristio izmiljotine ne stoji i vjerovatno Es-sujuti malo pretjeruje kod ove ocjene. Isto tako ne moe uzeti miljenje Ez-Zehebija o tome da je ovaj tefsir raskolniki kao to su tefsiri El-Karamitija. Ocjena el-Vahidija da je zanijekao Allaha onaj ko ustvrdi da je ovo tefsir, takoe je pretjerana jer ni Es-Sulemi ne tvrdi da je ovo tefsir, naroito u uvodnom dijelu, nego prenosi ono to su prije njega rekli sufije o ajetima i njihovim znaenjima, a to je simbolika i unutarnje. Ocjena Ibn Tejmijje u potpunosti stoji ali to nije stav Es-Sulemija nego prenosi od ranije tradiciju koja je navoenja od pojedinih prvaka iijskih sljedbi. Ostaje nejasno kao je Es-Sulemi prihvatao ove stavove a bio je znanstvenik hadisa tradicionalistike orjentacije. Primjeri tumaenja Kur'ana kod Es-Sulemija ( 66 ) ( )( ) ( ) Da smo im propisali da ubiju sebe ili da napuste svoje kue malo bi uradilo. Ubijte sebe, suprostavljajui se svojim strastima, a napustite kue znaenju isupajte ljubav prema ovom svijetu iz vaih srca. Malo bi izvrilo, odnosno, malo na broju a veliki po znaenju i znamenjima a iskreni Allahovi prijatelji i oni koji se Njemu predaju i u Njega pouzdaju. ih to je u ih to to su

130

( 3 ) 0 On je onaj koji je prostro zemlju i na njoj postavio planine. On je onaj koji je prostro zemlju i na njoj postavio planine kao stubove od svojih prijatelja i prvaka njegovih robova pa se njima treba prikloniti i kod njih je pribjeite i spas. Ko na zemlji hodi, njih traei i nae ih, spaen je i uspio je a ko ima elju za nekim drugima uniten je i propao. Mogli bi se navesti i drugi primjeri iste orjentacije i iste sufijske sklonosti, odnosno, simbolike u tumaenju Kur'ana. Umro je 606. godine po hidri. U svom tefsiru drao se iskljuivo tumaenja Kur'ana simbolikom ne osvrui se na mogua izvanjska znaenja. Meutim, u svom uvodu priznaje, da su i takva mogua, da postoje i da ima odreeni broj ljudi koji poznaju takvu vrstu tumaenja Kur'ana. U uvodu navodi da Allahova rije nema kraja u onome to je vidljivo i nevidljivo u vanjskom i unutarnjem znaenju. U svim znaenjima svakog slova je more i rijeka po dubini znaenja. Jer je to vjeni Allahov spis a on nema kraja kao to Njegovo uzvieno bie i svojstva nemaju kraja. Ono to on navodi, tvrdi da je tumaenje Kur'ana i njegovih znaenja koja prua njegov sadraj kao i pokuaj da se dosegne ta je Allah d.., u odreenom ajetu, htio da porui ljudima. Meutim, ono to navodi u svom tefsiru ne moe se rei da je ba to Allah elio jer se znaenje ne moe izvui iz izraza Kur'ana. 0 Umro je 654. godine po hidri. Spada u najodabranije sufije svoga vremena. Nain ivota sufija (tarikat) uzeo od ejha Nedm Ed-Din Ebu El-Denaba, poznatog kao El-Bekri. U poetku je, jedno vrijeme, boravio u Havarezmu, zatim, poslije prodora Dingis hana i u vrijeme ratova muslimana sa njim, boravio u Bizantiji. Tamo se susreo sa Sadr Ed-Dinom El-Kanevijem i uio jedno vrijeme kod njega. Prenosi se da je kao ehid poginuo u borbama protiv Dingis hana i ukopan u blizini Bagdada ui Es-Sirrija Es-Sekatija i El-Dendeba.

131

Rodio se 659. godine po hidri. Prva saznanja iz oblasti islamskog prava (fikha) i tradicije (hadisa) stekao je od poznatih autoriteta svoga vremena. Ez-Zehebi navodi da je bio imam u damiji i da je mnogo uio Kur'an. Uzeo je neto od nauke od Sadr Ed-Dina Ibn Hamevija kao i od Sirad Ed-Din El-Kuzvejnija, te od Imam Ed-Dina Ibn Mubareka El-Bekrija. Pisao je o tesavvufu (misticizmu) kao i o tumaenju Kur'ana. Prenosi se da je napisao oko tri stotine razliitih djela. Ima indicija da je napisao jedan tefsir od trinaest tomova ali se ne zna o kojem je djelu rije. Od ostalih vanijih dleja spominje se : 0 Odnosno, nadopuna za prethodno navedeno djelo o tumaenju Kur'ana. Boravio je jedno vrijeme meu Tatarima a nakon povratka u Tabrizu i Bagdadu. Umro je u Redebu 736. godine po hidri. Tefsir o kojem se govori napisan je u pet tomova. Nedm Ed-Din Daje je zavrio etvrti tom i stao izmeu 17-18. ajeta sure Ez-Zarijat. 0 Peti tom, ustvari, dovretak ovog tefsira napisao je Alau Ed-Devle. U uvodu svoje nadopune sluio se jezikom i terminima koje znaju samo njegovi sljedbenici. Poslije ovog, na isti nain, tumaio je poglavlje El-Fatiha bez obzira to je to uinjeno i na poetku ovog djela od etiri toma koje je zavrio Daje. Nije zavrio poglavlje Ez-Zarijat nego je svoju nadopunu zapoeo od poglavlja Et-Tur. Kada se uporede etiri toma koja je napisao Nedm Ed-Din Daje i peti koji je dovrio Alauddevle vidi se izrazita razlika. Prvo, Nedm Ed-Din je tumaio Kur'an metodom uobiajenom za tumaenja vanjskog znaenja a zatim spominje metodu koja tumai ova ajeta na simbolian nain. Stil mu je jednostavan, lagan i jasan. Allauddevle koristi teak, esto nerazumljiv jezik, pun mistinih termina. Kur'an tumai iskljuivo simbolima i ne spominje vanjsko znaenje kao da i ne postoji. Allauddevle, u svom uvodu u peti tom, spominje da svako aje ima sedan nutrina (skrivenih znaenja) a svako znaenje je razliito jedno od drugog i ima svoje posebno tumaenje. Unutranje znaenje, specifino za tipska tumaenja: unutranje znaenje posebno za duevne prefinjenosti, unutranje znaenje za emotivne prefinjenosti, unutranje znaenje za tajne prefinjenosti, unutranje znaenje za prefinjenosti duha (Ruh), unutranja znaenja za skrivenu prefinjenost, unutranje znaenje za suptilnu zbilju. Tako se svako aje moe tumaiti na sedam unutranjih razliitih naina. Nain tumaenja Kur'ana od Nedm Ed-Dina Daje ( 249 ) Simboliko znaenje ukazuje da Allah stavlja stvorenja na iskuenja rijekom ovog svijeta, ljepotama i onoga to ljudi dre da je ljepota i ukras. Kao to se navodi: ( 14 ) Da se jasno pojavi i izdvoji onaj ko radi dobro od onoga koji radi loe, lijepo od runog, prihvatljivo od neprihvatljivog. Kako se navodi u Kur'anu

132

(7) Zatim ih stavlja na ispit pa kae: "Ko se napije rijeke nije moj a ko je ne proba on je moj, odnosno, od mojih miljenika i meni bliskih, onih koji Mene trae i vole, oni su u posebnosti moje blizine i mog prihvatanja njih, koji se ponaaju kako ja volim i postiu moje poasti". Prenosi se da je asni Poslanik Muhammed a.s rekao: "Ja sam Allahov a vjernici (mu,mini) su moji. Osim onih koji koriste ovaj svijet onoliko koliko moraju i koliko je neophodno za ivot na njemu. Jelo, oblaenje, pie, stan i, koliko je neophodno, drutveni ivot. Kao to je Muhammed a.s uio dovu: "Moj Allahu daj mi onoliko koliko e me drati dovoljno jakim". (Za ivot na ovom svijetu i za borbu koja je potrebna da bi se odralo u ivotu.). 0 ( 123 ) (Vjernici) Koji istinom smatraju i potvruju ono nato ih upuuje Muhammed a.s. Allahovom dozvolom. (Borite se protiv onoh koji nijeu Allaha a oni su u vaoj neposrednoj blizini). Odnosno, borite se protiv nevjernika nefsa (due strasti) i njenih svojstava tako to e te raditi suprotno od njenih tenji i promjenom negativnih svojstava u pozitivne i tako je navoditi na pokornost Allahu i borbu na Allahovom putu jer ona zastire Allaha. (Neka oni stalno nailaze na krutost - koja je znak moi.). Odnosno, iskrenu odlunost u potapanju due strasti, prisiljavajui ih da ostavi strasti i zadovoljstva i prevede ih na polje traenja istine. (Znajte da je Allah sa onim koji su muttekini".) Radi slasti i privlanosti direktnog susreta uvajui se tako svega osim Njega kao to se ovjek uva sablje ili koplja. Na ovakav i slian nain tumai Kur'an, ponekad daleko od svakog prihvatljivog i mogueg naina, kao to na primjer tumai 30-31. aje poglavlja Jusuf. Nain tumaenja Kur'ana od strane Allau-Ed-Devlaa ( 11 ) (Allah donosi primjer onima koji vjeruju), odnosno, snagama vjere donosi primjer snaga koje prekoravaju same sebe. ( ena faraonova) jeste snaga dobra koja prima pozitivne uticaje ali je pod vlau snaga destrukcije, oholosti i negativnosti. Ne nanose joj tetu negativne snage ako je ona sama po sebi dobra. (Spomeni kada ree Gospodoru, sagradi mi kod sebe dom u dennetu spasi me od faraona i njegovog djelovanja i spasi me od naroda silnika.). Znai, kada ona dobra i profinjena, okrenuta u dozivanje svoga Gospodara kae: "Gospodaru sagradi mi dom u najosjetljivijim i najsuptilnijim nivoima srca i spasi me od ovih poganih sila i njihovog djelovanja i spasi me od onih sila koje ove pogane pomau". Iz ovog primjera se moe vidjeti nain tumaenja Kur'ana a na slian nain tumai i ostale ajete. Tumaenje Kur'ana (tefsir) koje se pripisuje Ibn Arebiju Ovaj tefsir je tampan posebno u dva toma i na marginama tefsira "Arais ElBejan fi Hakaik El-Kur'an". Od Ebu Muhammeda Ibn Ebu En-Nasra E-irazija EsSufija. O ovom tefsiru je neto ranije bilo malo govora. U oba sluaja tefsir se pripisuje Ibn Arebiju. Jedni dre da je Ibn Arebi stvarni autor ovog tefsira a drugi

133

negiraju njegovo autorstvo smatrajui da je to u stvari tefsir Abd - Er-Rezaka ElKaanija. Kasnije je pripisan Ibn Arebiju radi slave Ibn Arebija. U svojim predavanjima o tefsiru (tumaenju Kur'ana) koja je sakupio E-ejh Muhammed Reid Rida i prema znaenju prenosi od svog uitelja i navodi u uvodu u tefsir El-Menar E-ejh Muhammed Abduhu u svom osvrtu na povjest tumaenja Kur'ana i na vrste tumaenja o ovom tefsiru. Tvrdi da se u njemu mjeaju stavovi ezoterijskih uenja (El-Batinija), svih vrsta ubaenih u islam, sa tumaenjem mistika (Sufija), navodei ovaj tefsir kao primjer. Kae da se on pripisuje Ibn Arebiju a u stvari je El-Kaanijev (poznati ezoterista - batinija) u islamu i da u ovom tefsiru ima poriva i momenata od kojih se Allahova vjera mora ograditi. Kasnije usporedbe uspjele su pokazati da je tefsir El-Kaanijev ali nisu dokazale da je El-Kaani ezoterista (Batinija) i da su tvrdnje ejha Abduhua o porijeklu tefsira ispravne a o El-Kaaniju kao linosti prestroge. Da je tefsir koji se pripisuje Ibn Arebiju u stvari El Kaanijev moe se dokazati: 1) svi pisani tekstovi ovog tefsira su od El-Kaanijeva rukopisa, 2) u djelu (Kef Ez-Zanun) "Otkrovenja pretpostavki" kae se: (Djelo "Te,vilat ElKur'an" poznato kao "Te,vilat El-Kaani" je tumaenje Kur'ana te,vilom terminologijom sufizma sve do poglavlja Sad je djelo E-ejha Kemal Ed-Din Ebu El-Ganaim Abd Er-Rezak Demal-Ed-Din El-Kaani Es-Semerkandi umro 730. poinje rijeima: 0 Dakle, od slova do slova, kako poinje tefsir Ibn Arebija koji mu se pripisuje. 3) U komentaru poglavlja El-Kasas, 32. ajeta, spominje se da autor navodi da je uo ejha Nuru Ed-Dina Abd Es-Sameda a ovaj je umro krajem sedmog stoljea i bio je ejh Abd Er-Rezaku El-Kaaniju, umro 730. godine kako se navodi i u djelu "Nefehat El-Uns" u poglavlju Menakib El-Evlija i nemogue je da Nur EdDin Es-Samed, koji je umro krajem sedmog stoljea, bude ejh Ibn Arebiju koji je umro 638. godine. Iz navedenih pretpostavki moe se izvui zakljuak da ovaj tefsir nije napisao Ibn Arebi nego El-Kaani. Za ovaj tefsir se moe rei da ima elemenata teorijskog sufizma i simbolikog tefsira a da nema elemenata vanjskog, odnosno, tekstualnog pristupa tumaenju Kur'ana. to se tie sadraja teorijskog sufizma, tefsir je baziran na ideji panteizma (jedinstva egzistencije Boga i svijeta) a ono to je simboliko tumaenje je manje-vie nerazumljivo, iako je autor tumaio Kur'an tumaio jeziki jasnim izrazima ali su ostali misaono i sadrajno nejasni. Nejasno je ta je autor njima, u stavri, elio. Ili da je, kao na primjer Et-Tusteri, davao uporedo vanjsko i unutarnje znaenje postigao bi na jasnoi. Ovako, tefsir ostaje zatvoren, optereen velikim brojem razliitih tumaenja. Ponekad se moe rei za neke stavove da su ezoterijski i da naginju uenjima ezoterijskih sekti (El-Batinijje) ali se za autora ne moe rei da je ezoterik (Batini) jer je pripadao sufijskim redovima a njegova biografija svjedoi za njega da je bio asketa i poboan ovjek. Ezoterici tvrde da je Kur'an u cjelini ezoterijski a El-Kaani kae da je Kur'an i egzoterijski (vanjska znaenja ) i da se i ona moraju uzeti u obzir, mada se lino opredjelio za ezoterijski pristup. Iz samog uvoda u ovaj tefsir da se razumjeti da je El-Kaani mistik (sufi) a ne ezoterik (batini) a posebno je pitanje dubina veze izmeu sufizma i ezoterije. Primjer simbolikog tumaenja Kur'ana kod El-Kaanija

134

0( 126 ) U tumaenju ovog ajeta kae: "I spomeni, kada ree Ibrahim Gospodaru, uini ova prsa koja su ograda (harem, to jest sveto mjesto zabranjeno za sve drugo osim za srce) za moje srce sigurnim gradom kojim ne treba da zavladaju svojstva nefsa (due koja naginje loem) niti ubistva, oka neprijatelja moga da smogne snage da savlada nevidljive snage tjelesnosti i opskrbi ih plodovima spoznaje Ruha, spoznajom njegove mudrosti i svijetla. (Ko od njih vjeruje Allaha i Sudnji Da.). Ko od organa moga tijela je u tevhidu (jedinstvu sa Allahom) i ko zna za Povratak Njemu. (A ko zanijee), odnosno, ko sakrije istinu od organa koji nastanjuju grudi, koji organi ne prekorae granice uspona u vie u mjesto boravka Vienog okom ili ostanu sakriveni obinim znanjem ije je mjesto boravka u grudima takoe dae im se da uivaju malo u misaonim saznanjima i opim sudovima koji im se sputaju iz svijeta Ruha onoliko koliko u tome ive. Bie odbaeni u vatru zastora i zabrane a to je runo mjesto jer e biti kanjeni ovom manjkavou i bolom zabrane koja im zabranjuje ili ih spreava u usponu u vie sfere. ( 95 ) Allah cijepa zrno srca svijetlom Ruha, znanjima i spoznajama a kopicu nefsa (due koja naginje loem) svijetlom srca (kalba) plemenitim postupcima. Izvodi ivot srca iz smrti nefsa, ponekad nadvladavnjem svijetla Ruha nad njom a izvodi smrt due iz ivota srca. Suprostavljanjem njoj njega, nadvladavanjem strasti (Heva) i svojsatva due nad njim (Kalbom) to vam je Allah Moan da promjeni vaa stanja i da vas prenosi u stupnjeve (sfere) nivoe (etvar). Pa kuda se okreete od Njega drugom osim Njemu. Primjeri tumaenja (egzistencije) ( Vahdet El-Vudud) Kur'ana prema uenju o jedinstvu bitka

( 191 ) Gospodaru Ti nisi ovo stvorio bez svrhe, odnosno, nita osim Tebe ili izvan Tebe, jer sve izvan istine je la i bez svrhe nego si postavio da to budu tvoja imena i manifestacija tvojih svojstava (emanacija svojstava) Tesbih Tebi. Nemogue je da postoji ita drugo osim Ti ili da neto bude ravno Tvojoj osamljenosti (jedinstvenosti) ili da udvaja tvoju jednou. ( 58 ) Mi smo vas stvorili tako da manifestirate Nau egzistenciju vaom pojavom u vaim likovima. ( ) ( 4) 0 On je svama gdje god vi budete jer opstojite (egzistirate) uz Njega (u Njemu) i Njegova pojava je u vaoj pojavi. (On se manifestuje kroz vau pojavu.). ( 8-9 )

135

Spomeni Ime (Sjeti se Imena) svoga Gospodara jer On je Ti, odnosno, upoznaj sebe i sjeti se sebe i ne zaboravi se (na se) pa e te Allah zaboraviti. Bori se da postigne potpunost nakon to su upoznao njenu sutinu. Gospodar Istoka i Zapada, odnosno, onaj koji je na tebe bacio svoje svijetlo (tebe pokazao putem svoga svijetla, odnosno, osvijetlio tvoje postojanje) pa je tvoje zbiljsko postojanje izveo iz horizonta tvoje egzistencije, odnosno, zapada koji se gubi tvojom egizstencijom ili zalazi Njegovo svijetlo u tebe i tako se tobom skriva. Kada se gledaju ovakva tumaenja potvruje se ranije izreen stav da je zasnovan na ideji jedinstva bitka (Vahdet-El-Vudud) koju je, inae, zastupao Ibn Arebi iz ega se izvlai zakljuak da ovaj tefsir pripada njemu. Tumaenje Kur'ana od Ibn Arebija 0 Kada se navodi biografija ovog velikog mistika( sufije ) treba je uvjek rastaviti od biografije inae poznatog pravnika i pisca znamenitog djela 0 Rodio se u Mersijji 560. godine, po hidri, u kojoj ostaje do tridesete godina. Do tog vremena je uio pred mnogim znanstvenicima svoga vremena a i sam je postao uven naunim znanjima i svojim sposobnostima. Na istok kree 598. godine po hidri, obilazi mnoge gradove Sirije, Egipta, Mosula, Male Azije, Mekke, na kraju se skrasio u Damasku. Umire u Damasku 638. godine gdje je i ukopan. Bio je ejh mistika (sufija) svoga vremena, tako da su ga prozvali Najveim ejhom koji je spoznao Allaha ali je imao i protivnike koji su ga optuivali za nevjerovanje i raskolnitvo u vjeri (herezu) Toje posebno dolo do izraaja poslije iznoenja tvrdnje o jednstvenosti egizistencije (bitka). esto se u svojim djelima koristio simbolikom koja u svojoj vanjtina ima mnogo dodira sa nevjerovanjem i herezom raznih vrsta. U njegovu odbranu stao vrhovni kadija Med Ed-Din Muhammed Ibn Jakub E-irazi El-Fejruzabadi, pisac El-Kamusa i knjge sa svrhom odbrane stavova Ibn Arebija. Ovu odbranu je nastojao opovri Radijuddin Ibn El-Hajat koji je, piui o ideji Ibn Arebija u vjeri, nazvao je nevjerstvo, a njega optuio za nevjerovanje. Isto je postpio i Kemal Ed-Din EzZemelkani. U njegovu odbranu je stao i Es-Sujuti koji je u tu svrhu napisao i knjigu "Tenbih El-Gabiji ala tenzihi Ibn Arebiji" ("Upozorenje glupaku na istotu Ibn Arebija"). U njegovu odbranu su stali: Sira Ed-Din El-Belkini, Tekijuddin Ibn Es-Subki i drugi. Njegovi protivnici su i dalje ostali El-Hafiz Ez-Zehebi Ibn Tejmijje (koji nije podnosio mistike (sufije) osim Ibn Arebija). Jedno vrijeme imao toliko neprijatelja da su radili na njegovom ubistvu u Egiptu do kojeg, na kraju, ipak, nije dolo. Nije se samo bavio tesavvufom (misticizmom) nego je bio pjesnik i knjievnik. Bavio se znanostima hadisa a u pravnim znanostima je bio mudtehid (onaj koji samostalno izvodi eriatske odredbe i pravila). Uzor mu je bio Ibn Hazm a slijedio je Zahirijski mezheb ali nije bio imitator nego orginalan pravnik. Najvie oprenih stavova izazvalo je njegov prihvatanje uenja o jedinstvenosti bitaka (egzistencije) vahdet el-vudud. Kod njega sva egzistencija ima samo

136

jednu zbilju - istinu a brojnost i mnotvo je samo ono to se vidi golim okom, povrno i izvana. Iz uenja o jedinstvu bitka, preao je na uenje o jedinstvu vjera, po kojem nema razlike izmeu objavljene i neobjavljene vjere jer sve oboavaju jednog Boga koji se pojavljuje u njihovim likovima i formama i likovima i formama svih oboavanih predmeta ili personaliteta. Krajnji zbiljski cilj je oboavanje Gospodara od strane roba. Tim se ostvaruje jedinstvenost biti a greka nastaje kada se rob svede na oboavanje jedne emanacije (pojave) bez da uvaava ostale i tu jednu nazove Bogom. Bez obzira na na razliiti odnos, prema njegovim tvrdnjama, ne moe se osporiti znanstvena utemeljenost Ibn Arebija, posebno kada se govori o ezoterinom pristupu znanostima ali je imao i mnogo djela egzoterijske naravi. Do danas je sauvano stotinu i pedeset djela (150) a prema nekima to je manje od polovine onoga to je napisao Ibn Arebi. Najpoznatija djela su mu: 0 Spor oko njegovih djela nastaje u samom pristupu. Ibn Arebi upotrebljava simbole i problematine, esto nejasne, izraze i forme rijei koje, kada se promatraju izvana i u svom etimolokom izvanjsko-izvornom znaenju, dobijaju oblik hereze i raskolnitva pa ga zato optuuju za nevjerovanje. Prilikom tumaenja iznutra dobijaju druge nijanse znaenja koje se, istina, ne vide odmah nego se nadodaju od onih koji ih tako razumjevaju. Ove izraze treba promatrati kao sufijske terminoloke izraze koji imaju znaenje uenja sufizma. El-Gazali je to uporedio sa nejsnim (muteabih) izrazima Kur'ana, ko ih uzima po vanjskom znaenju izraza ide u nevjerovanje ili naginje herezi. Za ovu potvrdu esto navode njegove stihove:

O Ti koji me vidi a ja Ga ne vidim. Kada sam ja u stanju da Ga vidim a On mene ne. Nakon to mu je prigovreno da je nemogue da Ga Njegov Gospodar ne vidi i da Ibn Arebi zna da je vien on pjesniki odgovara: O, Ti koji me vidi grijenikom a ja Ga ne vidim da me kanjava. Koliko puta Ga vidim Blagodarenog a ne vidi me da traim Njegovu zatitu. Dakle, Ibn Arebi ostaje izmeu onih koji ga osporavaju i onih koji ga brane. Izmeu onih koji ga brane ima i onih koji tvrde da u svim djelima koja je on sam napisao, kada se itaju u orginalu (bar ona za koja se tvrdi da su pisana njegovim rukopisom) ne moe se rei da odstupaju od pravca Ehl-Es-Sunneta ni u jednoj tvrdnji. A ono to je suprotno su podvale koje su ule u knjige sa njegovim rukopisima kao komentari njegovih djela od starane njegovih sljedbenika a nisu orginalno njegova djela. Tako se u novije vrijeme vre usporedbe rukopisa koji se uvaju pohranjeni u razliitim bibliotekama. Ove tvrdnje imaju osnova. Prtistup Ibn Arebija u tumaenju Kur'ana Ibn Arebi se u svom pristupu Kur'anu dri tri principa: U osnovnoj, ideji vodilji, kako je i ranije ukazano, dato je uenje o jedinstvu bitka. Tumaei ili objanjavajui Kur'an nailazimo da esto rtvuje osnovna znaenja Kur'ana kako bi ostao na nivou uenja do kojeg dri. Da bi odrao

137

ispravnost uenja rtvuje znaenje Kur'ana. Ide vrlo esto daleko od svakog mogueg znaenja a ostajui pri osnovnoj ideji uenja o jedinstvu bitka. Drugo do ega dri Ibn Arebi je boansko prosvjetljenje odreenih umova ili sljedbenika istine pa je tako u osnovi pristupa i tumaenju Kur'ana. Sve je to prosvjetljenje i nadahnue i, samim tim, suta istina onoga to sam Allah d.. eli. To se znaenje izraava kroz simbole da bi se sakrilo od egzoterista (onih koji Kur'anu pristupaju samo izvana). Samim tim, oni su jedini pravi tumai Kur'ana jer ga tumae prosvjetljeni a egzoteristi imaju samo miljenje i pretpostavke. Tree do ega dre je da izmeu same Allahove rijei Kur'ana i njihovog miljenja o Kur'anu (tefsira) nema razlike jer je sve od Allaha. I rije, dakle, Kur'an i njihovo tumaenje jer je dolo prosvjetljenjem u njihova srca izravno od Allaha. U nauci o tumaenju Kur'ana, a to se na ovom mjestu mora spomenuti, iluminacija, odnosno, boansko prosvjetljenje srca, ili izravni ulazak istine u srce sljedbenika istine, ne smatra se elementom preko kojeg se moe vrednovati tumaenje Kur'ana. Ne moe biti ni osnova za prosuivanje vrijednosti tumaenja. U poznatom djelu "Kef Ez-Zanun" navodi se da je Ibn Arebi napisao tefsir sufijske orjentacije u ezdeset svezaka i doao do poglavlja El-Kehf. Napisao je i klasini egzoterijski tefsir u osam svezaka. Meutim, do danas tano nije utvreno da li se ova djela igdje nalaze, tako da se o njima ne moe suditi ali se uzima njegovo tumaenje Kur'ana dato u dva njegova najpoznatija djela. Odnosno, uzima se iz "Fusus El-Hikema" ("Dragulji mudrosti") i "Futuhat ElMekijje" ("Mekanska otkrovenja") i na osnovu ovih izvoda, moe se izvui sud o njegovom pristupu Kur'anu, odnosno, njegovom tumaenju. Pristup Ibn Arebija u tumaenju Kur'ana iz ideja teorijskog sufizma. Tumaei ajet poglavlja (Nuh, 25) Ibn Arebi kae: ( 25 ) (Potopljeni su zbog njihovih pogreaka), Ibn Arebi tumai tako to su oni, nakon silnih pogreaka koje su ih nadvladale, potopljeni u more znanja o Allahu a On je potopljenost, to jest, u njemu su potopljeni. (Pa uvedite ih u vatru), odnosno, u izvor vode... (Pa im nisu nali za pomagaa nikog osim Allaha), jer je Allah On sam bio pomaga njima pa su uniteni u njemu zauvijek. Poglavlje Nuh 27-28. aje. Tumaei ova dva ajeta Ibn Arebi kae: 0 (Ako im Ti dopusti), odnosno, ako ih ostavi odbije od sebe (zavodie Tvoje robove), odnosno, stavljae ih u nedoumicu i zbunjenost i izvodie ih iz stanja robovanja Tebi u stanje tajni Rububijjeta (stepen Allaha Gospodara gdje je on Rabb), pa e oni sami sebe poeti da gledaju i smatraju Gospodarima (Erbab), nakon to su bili u ibadetu (robovi) jer su oni robovi Gospodara.

138

( (Ne izrode), odnosno, ne proizvode niti izvode (osim grijenika varalicu), odnosno, onog koji manifestuje ono to treba sakriti (nevjernika), odnosno, onog koji skriva manifestirano poslije pojave. Dakle, pokazuju ono to je od njih skriveno, zatim ga skrivaju nakon to se otkrio (pojavio). Tako se onaj koji promatra i razmilja u najmanju ruku zbunjuje i ne zna mjeru varalice i raskolnika u raskolu, niti kafira u kufru a, u stvari, sve je to jedan personalitet. (Gospodaru oprosti mi), odnosno, sakri me i sakri se mene kako ne bi znali moju vrijednost i stajalite (mekam) kao to ne znaju Tvoju vrijednost i ne mogu Te ispravno vrednovati i procjeniti prema znaenju ajeta. ( 67 ) (Mojim roditeljima) jer sam ja rezultat njih dvoga a njih dvoje su um i priroda (i onom ko ue u moju kuu), odnosno, u moje srce vjernika, odnosno, da potvrdi ono to je u njemu od boanskih obavjesti. To je, ujedno, ono to su im njihove due govorile (vjernicima) umova, (vjernicima) duama (a ne poveaj silnicima), oni koji su u tminama a u svijetu su nedokuivog (Gajba) umotani i skriveni iza zastora tmine. (Nita osim unitenje i propast), odnosno, unitenje jer njihovo svjedoanstvo i due ne znaju ni za kakvu istinu osim za same sebe. U tumaenju ajeta poglavlja En-Nisa, 80. tvrdi: ( 80 ) Jer on ne izgovara osim ono to je od Allaha. I ne samo to, nego govori samo kad je sa Allahom i kad govori on, Allah, u stvari, iz njega govori jer je on slika i forma Allahovog izraza. Primjeri tumaenja Kur'ana simbolikom (simbolima.) 0 ( 57 - 58 ) Nakon to je ovjeka pronala njegova narav (fitra - priroda po kojoj je ovjek jedinstveno stvoren), s kojom svakako mora ivjeti dok je na ovom putu. Poto je uspostavila kontrolu nad njim, tada je vidio Istinu slavljena, jer tada su mu proitano ova dva ajeta: "Ree, saznao si ta je od znaenja u ova dva ajeta? Rekoh: Obavjetava i upozorava sa ova dva ajeta, nakon to nam se proue na prvobitni sporazum, s kojim nas Allah upuuje Isaom, Musaom i Muhammed a.s. Na, enventualni, povratak na ovaj put, nakon lutanja, bio je dolaskom radosne vijesti Isaa, Musaa i Muhammed a.s. a pred prostranstvom Njegove Milosti to je znak posebne panje prema nama. (Tako da kada se pokrenu teki oblaci), ovo odgovara Prvom sporazumu (izmeu ovjeka i njegovog Stvoritelja), (izlijemo to na mrtvi grad), a to sam ja (pa tom vodom oivimo zemlju nakon mrtvila), to je ono to nam se pojavljuje nakon prihvaenih prosvjetljenja i dobrog djela kao i sljubljenosti s Njim. Zatim se ide dalje na slian nain, pa se kae: (Tako emo izvesti umrle ne biste li bili svijesni toga.). Na ovo ukazuje vijest od Allahova poslanika s.a.v. s., o proivljenju, mislim na proivljenje tijela", da e Allah staviti da nebo sipa kiu koja e biti slina ljudskoj spermi. (Pravedan grad okruen prirodom (rastinjem) dozvolom Gospodara), poslunost, pokornost i pridravanja ugovora je uslov pravednog mjesta (istog grada - vrijednog grada), (a ono to je zloudno i opako), to je ono nad im

139

preovladava strast i priroda, to, istovremeno, i zabrinjava (ne proizvodi nita osim patnje i brige), slino kako se u Kur'anu kae: ( 15) Sve to je na nebesima i na zemlji sagiba se pred Allahom niice, milom ili silom. Pa smo mi izjavili milom, na Allahu. Poglavlje El-Had, 32-33. aje Ibn Arebi ovako tumai: ( 32 - 33 ) (Allahova znamenja), znaci i dokazi koje vode njemu, (zatim im je mjesto uz drevnu kuu), to je kua imana (vjerovanja) kod nosioca simbolikog tumaenja Kur'ana jer nema nita osim ljudskog srca to moe obuhvatiti veliinu uzvienog Allaha. Tumaei poglavlje Lukman, 16. aje simbolikom ga ini to na ovaj nain. 000( 16 ) (Pa bilo u stijeni), odnosno, misli se na okrutno srce koje nema samilosti blagosti niti milosra prema Allahovim stvorenjima. Kao to se navodi u poglavlju El-Bekare, 74. aje: ( 74 ) Zatim su im srca postala okrutna kao kamen i jo okrutnija od kamena. Ibn Arebi, kao mufessir, tradicionalnim ili klasinim nainom tumaenja Kur'ana. Ibn Arebi je dobar dio tumaenja Kur'ana dao i uobiajenim nainom prema znaenjima izraza u arapskom jeziku. Ipak, ponekad blago ostajui nerazumljiv, sluei se sufijskim (mistinim) izrazima i terminima. Sa strane tradicionalnog odnosa prema tumaenju Kur'ana ovaj dio njegovog pristupa je i najprihvatljiviji, pretstavljajui neku vrstu odbrane pred njim od drugog pristupa koji je, u najmanju ruku, diskutabilan i problematian po pitanju koliko je, kao takav, uopte prihvatljiv ili potreban. Evo primjera i takvog pristupa. ( 153) (Ovo je moj pravi put), Allah ovaj put pripisuje sebi i tvrdi da je Njegov a nije rekao Allahov put nego moj put a opisuje ga kao ispravan i pravi. Pa kae (slijedite ga), spojena lina zamjenica njega ili ga vraa se na njegov put (a nemojte slijediti puteve), odnosno, propise i naine ivota onih koji su bili prije vas, iz jednostavnog razloga to je to bio njihov nain ivota i njihovih propisa. Osim ako se nae neki propis koji se odnosi i na nas, onda se takav propis slijedi kao propis dat nama a ne njima. (Pa ete se, slijedei te puteve, razii sa njegovog), (pa e vas ti putevi odvesti od njegvog), odnosno, nain ivota i ti propisi, odnosno, od vaeg puta koji je pokazao Muhammed a.s. Nije reeno Allahov put jer je sve u sutini Allahov put i svima je Allah krajnji cilj. (Tim vam se oporuuje ne bi li ste se sauvali u bogobojaznosti), odnosno, uzmite ovaj moj put kao preventivnu zatitu koja e vas sauvati od izazova prevrtljivosti.

140

Objektivno ovaj pristup Kur'anu je tradicionalan i potpuno prihvatljiv dok ostali pristupi, kako Ibn Arebija tako i svih drugih koji slijede slian put, ostaju kao predmet stalnog prosuivanjia i vrednovanja kao, uostalom, i svi drugi pristupi jer samo Allah zna istinu i On je iza svake namjere a vodi svome putu koga hoe. Filozofski pristup tefsiru Kur'ana Tumaenje Kur'ana u filozofiji El-Farabija Ibn Siinaa i Ihvanu Es-Safa Prema flozofiji uopte unutar svijeta Islama postojala su dva stava. Jedan je iao za tim da je filozofija nepotrebna, (Gazali), a drugo da je ona kao znanost jedan od naina i izvora spoznaje a nije suprostavljena odreenim principima Kur'ana, (Rud). Svakako uz ova dva stava bilo je i iskljuivosti kako kod onh koji su negirali potrebu filozofije uopte tako i kod onih koji su smatrali spoznaje filozofije neprikosnovenim i nepogreivim i jednake Allahovim spoznajama objavljenim u Knjigama. Na primjer, El-Farabi je smatrao da je filozofija nepogreiva kao i ljudski um. El-Gazali je njegovu teoriju deset inteligencija smatrao praznovjerjem kao, uostalom, i dananja kritika filozofije koja ide tako daleko da tvrdi kako je zauujue da su takvi umovi mogli prihvatati tako neuvjerljive i sline teorije kao to je El-Farabijeva deset inteligencija. Ovo miljenje se odrazilo i na komentarisanje i tumaenje Kur'ana. Jedni su smatrali da u filozofiji ima ispravnih zakljuaka i tanih spoznaja koje imaju potvrdu i u Kur'anu a drugi su smatrali da filozofija ima miljenja koja se protive istinama Kur'ana te je nemogue je nai bilo kakvu podudarnost, odbacujui je. Ranije smo vidjeli kod Fahruddin Er-Razija tumaenja Kur'ana na osnovu vjerskih ali i racionalnih argumenata koji se bavio i filozofijom ali nije mnogo koristio filozofske spoznaje u tumaenju Kur'ana. Na drugoj strani, nalazimo velike zanesenjake u filozofiju koji su smatrali filozofiju i ljudski um nepogrijeivim pa su tumaei Kur'an, ustvari, u njemu traili argumente za svoje filozofske stavove. To je dovelo do tumaenja pojedinih Kur'anskih ajeta kao da su filozofske teoreme i rtvovanja znaenja znaenja Kur'ana za filozofska miljenja i stavove. El-Farabi i njegovo tumaenje Kur'ana El_Farabijevim biem vladala je filozofija. Iz te perspektive odvijaju se i njegovi pokuaji tumaenja Kur'ana. Stavovi njegovih uitelja, Aristotela i Platona, su esti i oigledni a ni prisustvo Plotina nije zanemrljivo. Za ove tvrdnje iznosimo nekoliko primjera: ( 3 ) (On je Prvi i Posljednji), Prvi zato to je On od Njega i iz Njega i to iz Njega proizilazi svaki egzistent kome je Prvi uzrok njegovom nastanku, odnosno, vjean je po drugom. On je Prvi i stoga to je prvi egzistent do kraja koji je blizu Njega i uz Njega. Prvi to se svako vremensko u Univerzumu Njemu pripisuje. Bilo je vrijeme a s njim nije bilo to. Pa je izvedeneo u egzistenciju jer je izvedeno Njim ne u Njemu Prvom, jer sve to je izvedeno prouzroeno od Prvog je drugo je njegovo prihvatanje istog ali ne u vremenu. On je posljednji jer sve kada postane opaajno i Njemu se pripiu uzroci i principi istog zastane kod pripisanog. On je Posljednji jer je zbiljski kraj svake tenje jer kraj je kao srea. Kada te pita neko zato si pio vodu? Odgovori da bi promjenio stanje u organizmu. A kada bude zapitan zato si promjenio stanje u organizmu odgovori radi zdravlja. Tada e ti rei: zato tei zdravlju? Rei e za

141

postignue dobra i sree. Nakon toga se ne moe dalje postavljati pitanje na koje bi trebalo odgovarati. Jer dobro i srea su poeljni po sebi ne po drugom. On je Prvi predmet enje. Radi toga je istovremeno kraj svakog cilja ili tenje. Prvi u Ideji, Posljednji po postignuu. On je posljednji jer je svako vrijeme poslije Njega a nema vremena poslije Zbilje. (Vanjski i Unutarnji), (On je Egzoterini i Ezoterini), nema egzistenta savrenijeg od Njegove egzistencije. Ne gubi se u nedostatku egzistencije ili kada je uopte ne bi bilo. Jer, On je po svojoj biti Vanjski (Egzoterian) a radi veliine i snage Njegove manifestacije vani skriven (Ezoterian). S Njim se javlja svaka manifestacija kao to sunce otkriva sve skriveno i da nema sunca ono bi bilo ali se ne bi vidjelo. On je Skriveni radi veliine Njegove Pojavnosti. Njegova pojava je nadvladala i mnogo je vea mo pojave od moi spoznaje pa je time ostao skriven. On je Pojavni i stoga to se uzrono pripisuje Njegovim svojstvima tako postaje nuno Njegovoj biti i obistini se. El-Vahj - Objavu (To jest, jedan od naina na koji Allah d.. ima vezu ili govor sa pojavnim svjetovima posebno poslanicima od ljudskog roda), El-Farabi objanjava i tumai ovako: 00 0 El-Vahj ili Objava je Ploa u kojoj se nalaze potrebe ljudskog duha a te potrebe preuzima melek bez posrednitva. A to je istinski govor. Govor zbilje. Jer govor je ono to skriva govornik u sebi izraeno u nekoj formi. Pa kada ne moe onaj kome se govori dokuiti ono to mu se treba rei izravno, uzima sebi posrednika pa se onda posreduje glasom, pismom ili znakom. Kada onaj kome se obraa bude takav da nema pregrade izmeu njega i Ruha (Duha) pojavi mu se refleksija kao prelamanje sunevih zraka na istoj vodi. Refleksija u Ruhu ima tenju da se pretvori u unutarnji osjeaj ako je snana i prirodno se smjesti u svijest i snagu svijesti pa se moe i vidjeti. Tako se onaj kome se objavljuje spaja sa melekom iznutra primajui univerzalni vahj (objavu) svojom snagom svijesti iznutra. Meleke objanjava kao forme ili oblike istog znanja ija je bit kreativnao stvaralako) znanje koji egizstira samo po svojoj biti. Opaa stvari iz gornjeg svijeta pa se u bit utisne to to opaa i ono je apsolutno. Duh (Ruh) svetosti obraa im se (melekima- odnosno istom znanju) javom a ljudski Ruh to doivljava u snu. Tumaenje Kur'ana Ihvan Es-Safa ( Proienjog bratsva) Proiena braa su jo uvjek nepoznanica; ko su, odakle, koliko ih je i kome pripadaju. Prema onome to su iznosili u svojim poslanicama (Risalama bratsva) moe se, sa vie ili manje sumnje pretpostaviti, da su Ismailijski ezoteristi. U nainu tumaenja Kur'ana imaju filozofsku orjentaciju. Za deennet tumae da je to svijet sfera Univerzuma a dehennem svijet ispod sfere mjeseca. U svijetu univerzalnih sfera nemogue se uspeti ovakvim tekim i gustim tijelom. Tvrde da dua (nefs), kada se rastavi sa svojim tijelom u kojem je bila, ne nosi sa sobom nita od pokvarenog to je tijelo radilo ili desturuktivno mislilo niti se uplela u neznanje tijela ili moralnu izopaenost jer je ona u svijetu sfera bez vremena, u prostoru koji se dostie za manje od treptaja oka, u stanju za kojim je teila ili kojem je eznula kao to je dua voljenog i zaljubljenog prema voljenoj. Pa ako joj je enja ovaj svijet sa ovim tijelom u kojem je a bude zaljubljena u tjelesne uitke, strast joj bude okrenuta tjelesnim ljepotama, ne eli da se uzdigne dalje, odatle niti tei usponu u svijet viih sfera, nee joj se otvoriti vrata neba niti e ui u dennet sa melekima. Ostaje ispod sfere mjeseca boravei u jazbini nemogue i meusobno

142

suprostavljene tjelesnosti ponekad idui iz konstrukcije u destrukciju a ponekad iz destrukcije u konstrukciju. Kako se to kae u poglavlju En-Nisa, 56: Kada god im zagore koe zamjenimo im koe drugim kako bi dalje kuale kaznu". 0 ( 56 ) Ili u poglavlju En-Nebe, 23. aje: U kojem e ostati neprekidno boravei". ( 23 ) Tu e ostati dok traju nebesa i zemlja nee kuati hladne napitke svijeta duha niti pia uitaka iz denneta opisanih u Kur'anu. ( 50 ) Viu stanovnici dehennema stanovnike denneta naspite nam neto vode ili od onoga to vam je dao Allah od blagodati hrane. Odgovorie da je ovo dvoje (vodu i hranu) Allah zabranio nevjernicima. Oni su vrili nasilje nad samim sobom a prenosi se od Allahovog poslanika s.a.v.s. da je rekao: "Dennet je na nebu a dehennem na zemlji". Za meleke tumae da su zvijezde sfera (sazvijea) i vladari Allahovih nebesa. Allah ih je stvorio da grade i odravaju njegov svijet i ureuju vladavinu nad stvorenjima u njemu, pa su praktino Allahovi povjerenici u njegovim sferama (univerzumu) kao to zemaljski vladari predstavljaju Allahove opunomoenike na njegovoj zemlji. Za due vjernika nakon to se rastave od svojih tijela tvrde da se penju u nebesko kraljevstvo i ulaze u skupine meleka u nebeskim prostranstvima radosne, obradovane uivaju u blagodatima i izobilju poaene prema znaenju poglavlja Fatir, 10. ajeta Lijepa rije i dobro dijelo Njemu se uzdie jer ih On sebi podie". 0( 10 ) Prema duhu svoje filozofije tumae i ejtane tvrdei da je Allah d.. na ove zle due, njihovu sugestiju i djelovanje na ljude, ukazao u poglavlju El-Enam, 112. aje: ejtani ljudi i dina objavljuju jedni drugima (vahjom) varljiv ali krasan govor". ( 112) ejtani dina su zle due koje su se rastavile od tijela a nisu bile u stanju spoznati osjetilno a ejtani ljudi su otjelovljenje due koje su se srasle uz tijela. Stanje ovih dua koje smo spomenuli (pokvarene due) jeste stanje da mogu uvjek biti potencionalni ejtani a kada se rastave od tijela postaju stvarni ejtani. ehidi, to jest, rije koja se spominje u ajetu poglavlja En-Nisa, 69: Takvi su sa onim kojima je Allah dao posebno izobilje, meu takvima su neki od vjerovjesnika, dobrih ljudi, neki od onih koji su svoj ivot izgubili u borbi na Allahovom putu kao i neki koji su svakodnevno svjedoili svoju vjeru davanjima, iskrenou i istinom". 0 ( 69 )

143

ehidi koji se spominju u ovom ajetu su oni koji su svojim osvjedoenjem u stvari duha svjedoili svijet duhovnosti koji se rastavio od pratvari i svijeta pramaterije a stim se smatra najmanje dennet na ovom svijetu i obilje takvog denneta. Kur'an predstavlja skup simbola za istine nedokuive obinim ljudima kao to prema njima ini sam Allahov poslanik s.a.v. kada obavjetava elitu svoga ummeta o onome to im dostavlja otvoreno, javno i tajno, bez simbola ili skrivanja pa im na sve to ukazuje a govori skriveno i simbolima kada se obraa obinim ljudima. Tako nastaju razliiti izrazi koji se mogu razliito tumaiti to je blisko duama i umovima obinih ljudi. Iz navedenih primjera nije teko zakljuiti koliko je ovakvo tumaenje daleko od slova Kur'ana kao i od injenica koje su danas lahko provjerljive. Dakle, kada se govori o ovakvom pristupu Kur'anu, onda se mora uzeti u obzir injenica da nema nijednog tumaenja koje bi obuhvatilo itav Kur'an nego se fragmentarno nalaze u razliitim djelima ove naravi, od razliitih autora. Najvie je, ini se, ostalo iza Ibn Sinaa i u njegovoj filozofiji ima traga ovakvom tumaenju Kur'ana. On je dao i peat tumaenju Kur'ana filozofijskim pristupom. Ibn Sinaa kao tuma Kur'ana 0 Otac mu je bio iz Belha a kasnije je preao u Buharu. U jednom od sela, u okoline Buhare, rodio mu se sin Ibn Sinaa, 370. godine po hidri. Po roenju sina, iz okoline Buhare nastanjuje se u samoj Buhari a nakon kratkog vremena putuje i obilazi mnoge zemlje. Bavi se znanou i umjetnostima kao i zanatima. Ibn Sinaa postaje hafiz u desetoj godini. Prouava knjievnost, temeljne vjerske znanosti, matematiku i algebru a zatim i logiku, fiziku i druge prirodne znanosti kao i teologiju. Poinje se zanimati za medicinu i tako ita iz te oblati sve to je do njegova vremena bilo napisano iz te oblasti. U esnaestoj godini ve se za njega tvrdi da nije imao nikog ko bi se u bilo kojoj znanosti mogao mjeriti s njim. U osamnaestoj godini se za njega navodi da vie nije imao ta uiti, iz ega itati, niti je bilo nauke koju nije savladao. Napisao je oko stotinu razliitih djela. Najvanija su: Pored znanstvenih iskustava, imao je i politiku aktivnost, zajedno sa svojim ocem. Pogoranjem politikih prilika mora napustiti Buharu i zajedno sa ocem odlazi u mnoga mjesta i gradove dok nije stigao u Hamedan. Tu je postao vezir sultana Hemedana emsuddevla. Prenosi se da je vojska digla pobunu protiv njega, poruila mu kuu, zatvorila ga i zamolili sultana emsuddevla da im dozvoli da ga ubiju ali je sultan odbio njegovo pogubljenje, pustio ga iz zatvora i opet ga imenovao vezirom. Nakon smrti sultana morao je otii u Isfahan. Umro je od teke bolesti 428. godine po hidri u Isfahanu gdje je i ukopan. Ibn Sinaovo tumaenje Kur'ana Ibn Sinaa, bez sumnje naunik i mislilac najveeg stepena, odan Islamu ali u izvjesnoj nedoumici koja ga nije nikad napustila izmeu vjerskih istina i filozofije. Ova njegova nedoumica vjerovatno proizilazi iz prevelike odanosti filozofiji koju u svojim djelima pokuava da izjednai sa objavom. Vjerovao je i bio ubjeen da filozofija ne moe pogrijeti. Stalno je bio razapet izmeu nepogrijeivosti objave i filozofije. Kada danas prosuujemo njegovo djelo moe se, ipak, rei da je njegov pokuaj usaglaavanja istina bio promaaj jer je

144

mnoga oigledna znaenja Kur'ana nepotrebno rtvovao za neizvjesne filozofske istine koje, kako se kasnije pokazalo, ne samo da nisu bile istine nego su predstavljale oigledne zablude. Naprimjer, uenje filozofije o sferama, duhu, dui, intelektu i drugim temama filozofije tog vremena. Uenje o nebeskim sferama je kasnije oborila astronomija pa se ove, nazovi istine, danas mogu svrstati u astrologiju. Danas kada objektivno analiziramo njegov tefsir moemo izrei sud da je pristup tako ozbiljnog naunika nepotreban a ponekad i tetan jer je na mnogim mjestima oigledno obezvrijedio mnoge jasne, temeljite i oigledne Kur'anske istine. U Kur'an je gledao iskljuivo oima filozofa pa je tako i tumaio Kur'anske istine. Moe se rei da objanjavao istine vjere filozofskim miljenjima toga vremena. Smatrao je Kur'an filozofskom istinom ali kao takav nije mogao biti objavljen obinom svijetu jer ga ovaj ne bi razumio onda je Muhammed a.s. te uzviene filozofske istine objavio u simbolima kako bi ih razumio obian svijet. Na mjestima gdje uzviene istine moe razumjeti elita ona e ih iz poruka Kur'ana izvlaiti kako ona eli". Uslov je da govor poslanika bude u simbolima, izrazi nerzgovjetni. Kako to spominje Platon u svojoj knjizi Zakona: Ko ne prihvati simboliku poslanika ne moe dosei nebesko kraljevstvo". To vrijedi za najbolje filozofe Grke kao i za njihove proroke koji su, u svojim knjigama, koristili znakove i simbole u koje su skrivali tajne znanosti nedostupne obinim ljudima. Tako su radili Pitagora, Sokrat i Platon. Tako ni Muhammed a.s. pravo znanje nije mogao pokazati beduinu, Arapu niti ostalom svijetu jer je svima poslan. U tim pristupima tumaio je Kur'an kako ga on razumjeva kroz skrivene filozofske istine koje nije niko vidio osim njega. Tako tumaei Kur'an, otiao je daleko od istine Kur'ana, od istina vjere i duha samog Kur'ana. Iz svega proizilazi da njegov trud moemo ocjeniti nepotrebnim i neuspjenim. Evo nekih primjera njegovog tumaenja Kur'ana. Poglavlje El-Hakka, 17. aje: ( 17 ) Ar koji se spominje u ovom ajetu, na primjer, tumai devetom sferom koja je ujedno i sfera sfera (sfera nad sferama), a osam meleka koji nose ar kao osam perostalih sfera koje su pod ovom devetom. Tako kae: Toga dana iznad njih osmorica nose Ar tvoga Gospodara. Allahov istivaa Ara i kazivanje Kur'ana o tome ima svrhu sa vie strana. Ar je kraj kreativnih tjelesnih egzistenata. Predstava da je Allah na Aru ali ne utjelovljenjem (inkarnacija Allaha na Aru) koju su dali oni koji povrno gledaju u Zakon (Kur'an) nije kao predstava filozofa. U uenju filozofa je istina da su oni postavili kraj tjelesnim egzistentima u zoni devete sfere, koja je i sfera sfera. Navode da je mjesto Allaha tamo ali ne utjelovljenjem (inkarnacijom). Slino navodi Aristotel. I Zakonodavci se slau da je znaenje Ara masa ove sfere. Sfera se kree po sebi. Kretanje uopte moe biti po biti i van biti. Kretanje po biti je ili prirodno ili po sebi. Dua ovog kretanja po sebi je duh, potpun, aktivan artikulant. Sfere su oduvjek, ne nestaju niti se mijenjaju. Isto tako, u vjerskim tekstovima se spominje da su meleki apsolutno ivi, nikad ne umiru, kao to umire ovjek. Pa kada se tvrdi da su sfere ive, imaju artikulaciju i ne umiru, isto tako se moe rei za meleka da je iv, da ima artikulaciju i da ne umire. Tako se sfere, u stvari, mogu nazvati melekima. Kada se poe od ovih premisa, jasno je da je Ar noen od osam, (sfera ili meleka). Odnosno, baziran ili sazdan na osam sfera ili meleka, tako da se tumaenja onih koji su ovo objanjavali moe se svesti na osam sfera. Noenje (sazdanost ili baziranost) moe se tretirati dvojako: - ljudsko noenje, jer se rije noenje upotrijebljenja na ovom mjestu vie odnosi na teret koji nosi ovjek, kao to je kamen natovaren i noen na leima ljudi,

145

- prirodno noenje (zakonitost u prirodi), kao to se voda prirodno dri (nosi) na zemlji. Ili kako se vatra odrava u vazduhu, noenje, u ovom ajetu je prirodno a ne prema prvobitnom znaenju. (Tada ili toga dana), je u znaenju kako se navodi u tekstu Zakonodavca (Allaha d.. u Kur'anu) da je onaj ko umre za njega ve nastupio Sudnji dan, ( Kujamet). Kada tumai dennet i dehennem kao i sirat, (most preko dehennema koji e vjernicima sluiti za prelazak u dennet), njegovo tumaenje je u duhu njegove filozofije. Dijeli svijetove na tri vrste: - svijet percepcija, - svijet imaginacija i mate i - svijet intelekta. Svijet intelekta kod njega je dennet. Svijet imaginacije i mate je dehennem. Svijet perceptualnog (osjetilnog) je zagrobni svijet, (dok ljudi borave u grobovima). Za sirat kae slijedee: Intelekt trai to je mogue vie univerzalija da bi mogao imati uravnoteen sud o partikularijama". Samim tim, nuno zahtjeva vanjsku percepciju. Tako da on uzima i iz izvanjske percepcije i iz imaginacije, a ovo treba put ili most, precizan i teak, koji e ovo dvoje iz dehennema dovesti u intelekt. Tada intelekt, ustvari, vidi kvalitet granice puta ili mosta u svijetu dehennema. Ako vanjska percepcija i imaginacija, preko puta ili mosta, preu granicu dehennema to im je jedini nain da dopru do intelekta a ako, kojim razlogom, zastanu, imaginacija stie dojam da je ona intelekt. Ako zastane nikada istinski ne moe ukazivati na intelekt, ostaje u dehennemu, nae konano smirenje u dehennemu a time je propala i konano upropatena. Poglavlje El-Muddessir, 30. aje, tumai na sljedei nain: ( 30 ) Dua, po kojoj se odrava ivot, (ivotinjska dua), e biti vjeno u dehennemu. Dijeli se na spoznajnu i praktinu. Praktina je, ustvari, ona koja ezne ili mrzi. Spoznajna je, ustvari, kada imaginacija vanjskim percepcijama perceptira osjetilnosti kojih ima devetnaest. Potencijal imaginacije, ustvari, vlada tim formama, ali ne vladavinom nunog. Ona je jedna sa dvije biti. Na koju se nadodaje esnaest i jo jedna devetnaesta to ini ukupno devetnaest. Za ajet: Nad vatrom nismo postavili nikog izuzev meleka". (El-Muddessir, 31). kae da se u Zakonu (Kur'anu) nevidljive sile dobra, (profinjenje i proiene sile) nazivaju melekima. Osam dennetskih vrata i sedam dehennemskih vrata objanjava i tumai na sljedei nain. Spoznaja stvari moe biti spoznaja preko partikularija kao preko pet osjetila i ona spoznaju opredmeene forme ili spoznaja preko neopredmeenih formi kao to je postojanje spoznaje putem mate ili imaginacije, odnosno, pretpostavki. Nad ovom vrstom spoznaja vlada imaginacija koja inae nije nuna da mora vladati nad ovim vrstama spoznaja. Potencija koja nuno vlada i ovom vrstom spoznaja je um. Tako ih je ukupno osam. Odnosno pet osjetila, mata, imaginacija i um. Ako se sve ovo sjedini na jednom mjestu onda to vodi vjenoj srei i ulasku u dennet. Ako se postigne samo sedam bez osmog (uma, odnosno, intelekta), vodi vjenoj patnji. U jezikoj terminologiji, svaka stvar koja vodi drugoj stvari naziva se vrata ili kapija. Sedam koje vode u vatru nazivaju se vrata a osam koja vode u dennet tako se zovu vrata.

146

Obzirom da je imao kod sebe i tenju ka filozofiji iluminacije (prosvjetljenja), posebno je zanimljivo kako tumai poglalje En-Nur, 35. aje: ( 35 ) Svijetlo je ime koje u sebi sadri dva znaenja. Svijetlo samo po sebi i pozajmljeno svijetlo. Samo po sebi je ono savreno vidljivo, samo po sebi opaajno, kako to tvrdi Aristotel. Svijetlo po drugom ide u dva pravca. Ili je isto dobro ili je uzrok koji vodi istom dobru. U ovom sluaju, znaenje koje se koristi za pozajmljeno, drugo svijetlo uzeto u oba pravca. Znai da je Allah isto dobro samo po sebi i On je uzrok svakom drugom dobru. Ovaj sud bi se moga izrei i za svijetlo po biti i za svijetlo koje nije po biti. (Zemlja i nebesa), su izraz univerzalnog. (Nia), je izraz koji oznaava intelekt kaosa (pramaterije iz koje je nastala sva egzistencija) i artikulirani duh. Nia je blizu zidova i tako prepravljenja da bolje osvjetljava. Pribliavajui se zidovima svjetlosna refleksija se poveava. Sama svijetlost je vea. Aktivni intelekt takoe slii svijetlu. U stanju je primiti svijetlo pa, samim tim, lii na ono to je nasuprot njega, takoe je svijetlo koje se prelama. Svijetlost se najbolje prelama kroz vazduh, a najbolje mjesto zraka za prelamanje svijetla je nia. Tako da je simbol nie, ustvari, intelekt kaosa iji je odnos prema steenom intelektu proporcionalan odnosu nie i svijetla. (Svijetiljka) je izraz za konkretni, steeni intelekt. Kako to objanjavaju filozofi; svijetlo je savreno i potpuno za onog ko ga opaa jer izvodi opaajno iz potencijala u konkretno i stvarno. Odnos steenog intelekta prema intelektu kaosa je isti kao odnos svijetiljke i nie. (Staklo), izmeu intelekta kaosa i steenog intelekta ima i drugih nivoa i druga pozicija, njegov odnos je kao odnos svijetiljke i onog ko je gleda. Od oiju do opaajnog, svijetiljka treba posredstvo materijala koji sagorjeva a koji je u posudi svijetiljke a na tu posudu sa gorivom se postavlja staklo (cilindar ) jer ono isijava svijetlo. (Kao da je biserna zvijezda), to je stoga to staklo mora biti proieno da bi isijavalo svijetlo. Ne staklo kroz koje se ne bi vidjelo svijetlo. Kroz neto to je zamueno (obojeno) se ne vidi. (Gori na ulju blagoslovljenog uljanog drveta), misli se na misaoni potencijal koji je predmet i materija umnih radnji. Kao to je ulje materija a svijetiljka predmet. U ovom pristupu Kur'anu vidi se mjeavima uenja Platona o dobru i Aristotelove kategorizacije uma. Poglavlje El-Felek, 4 - 5. aje: ( 4 ) Ukazuje na razvojni potencijal. Razvojni potencijal ima za svrhu razvoj i rast tijela kao i organizaciju svega to je vezano za tijelo. Tijelo je kompleks nastao iz kompleksa etiri razliita elemnta koji su tako jedan drugom suprostavljeni kao da se trenutno razdvajaju ali iz silne instiktivne vezanosti jedan uz drugog opstaju kao ivi organizam. (Dahovi u nju) su, ustvari, te razvojne sile jer dah uzrokuje da se supstanca uvea na svim stranama. Odnosno, po irini dubini i duini. Ova sila utie na razvoj i rast organizma koji se njom hrani po svim elemntima koji su pomenuti. (Od zla zavidnika dok zavidi), misli se na sukob tijela, sa svim njegovim potencijalima, i due. Poglavlje En-Nas, 4 - 6. aje: ( 4-6 )

147

Potencija koja oekuje sugestiju je sila imaginacije jer njen tok koristi dui koja odrava ivot zatim joj kretanje postaje suprotno. Dua je usmjerava razliitim polazitima i osnovama. Kad ih sila imaginacije prikupi da se bave konkretnom materijalnou i onim to je vezano za materijalnost, tada takva sila postaje sugestivna, odnosno, kree se suprotno i vue ljudsku duu u suprotnom pravcu. Zato se zove napasnik koji napada i povlai se. (Nestaje ili se gubi), (Bila od dina ili ljudi), dini su aluzija na skrivenost a ljudska bia na ljudskost. Skrivene stvari su skrivena osjetila kao intuicija a otjelovljena (oovjeena) su vanjska osjetila.

Tumaenje Kur'ana kod poznavalaca pravnih znanosti Od Muhammed a.s. do osnivanja pravnih kola Odmah po poetku objavljivanja Kur'ana vidjelo se da sadri stanovit broj ajeta isto pravne prirode koji su u sebi sadravali odreene propise. Ashabi koji su ivjeli i radili uz Muhammed a.s., svako prema svojim mogunostima uei od Muahmmed a.s., izravno je razumjevao ove propise i nastojao ih primjeniti u ivotu. U Mekki je bilo manje propisa ali prelaskom u Medinu formira se zajednica muslimana i poinje da se pravno regulie i uobliava ivot. U sluajevima nerazumjevanja propisa Muhammed a.s. je pomagao da se razrijei spor. Poslije smrti poslanika s.a.v. ivot je tekao dalje, razvijao se to je otvaralo potrebu za novim regulativima i pravnim rijeenjima pa su ashabi bili, na neki nain primorani, traiti nova rijeenje u Kur'anu. Kada tamo nisu nali to bi pomoglo da se neko pitanje pravno rijei, rjeenje su traili u nainu ivota Muhammed a.s., to jest kako je on rijeavao sporne situacije i da li je o toj ili slinoj situaciji ve negdje dao rijeenje. Ako ni tamo nisu nali onda su posegli za svojim razumjevanjem poruke Kur'ana i prakse Muhammed a.s. Ponekad su se slagali oko nekog pitanja a ponekad nisu. Na primjer, razlike koje su se pokazale izmeu Umer Ibn El-Hattaba i Alije Ibn Ebu Taliba po pitanju koliko ena koja je trudna mora ekati da bi se mogla ponovo udati nakon smrti svoga mua. Umer r.a. je tvrdio da je rok roenje djeteta a Ali r.a. da je dui period od dva mogua roka, roenje dijeteta i kad proe etiri mjeseca i deset dana. Osnov za ovaj razliit pristup je uopen tekst Kur'ana koji za putenu enu koja nosi postavlja rok roenje dijeteta a rok eni kojoj je umro mu a nosi dijete, etiri mjeseca i deset dana. Alija r.a. je smatrao da u praksi treba postupati u skladu sa znaenjima oba ajeta jer svako od ova dva specificira ono drugo a Umer r.a. je drao da ajet koje govori o putenoj eni koja nosi dijete i iji je rok roenje da ono specificira aje o eni koja nosi a kojoj je mu umro. Slina razlika u stavu je uoena izmeu Ibn Abbasa i Zejd Ibn Sabita po pitanju nasljedstva u sluaju smrti jednog od suprunika kako ga nasljeuje suprunik i roditelji. Ibn Abbas je bio stava da suprunik nasljeuje pola a majka treinu a sve preostalo ocu drei se znaenja ajeta iz poglavlja En-Nisa, 11. ( 11 ) (Ako je umro) a nema djeteta i nasljeuju ga roditelji, majci pripada treina. Zejd Ibn Sabit r.a., kao i ostali ashabi, tvrdi da supruga dobiva preostalu treinu nakon to se da ono to pripada muu jer roditelji, otac i mati, su muko i ensko pa nasljeuju istovremeno samo sa jedne strane a muko dobiva dva dijela ene. Slinih razlika je bilo i u drugim prilikama kako je ko razumjevao tekst Kur'ana ali to nije bio uzrok da neko od njih bude iskljuiv i da neopozivo ostane pri

148

svom stavu nego ako u suoavanje argumenata pokae se da je argument drugog jai ostajalo se uvjek pri jaem argumentu i svi su se tome priklanjali. Tumaenje Kur'ana u vrijeme nastanka pravnih kola i pravaca Poslije ashaba, kao i u nihovo vrijeme, stalno su se pojavljivala nova pitanja koje su sa jedne strane postavljali dogaaji i vrijeme a s druge strane irenje drave Islama i susret sa razliitim narodima, njihovim obiajima kulturama i tradicijama. Tako su pravna rijeenja poela da dobijaju obrise pravaca ili kola, na ijem je elu bio najvei poznavalac pravnih znanosti toga vremena. Do sada su se odrala etiri najpoznatija pravca kod pripadnika Ehl-Esuneta i jedan manje rairen i poznat Ez-Zahirijski. Daferijski pravac je postao poznat kod pristaa iizma. Na sve ovo to se dogaalo, svaki od ovih poznatih pravnika nosilaca pravca, gledao je kroz prizmu Kur'ana i prakse Muhammed a.s. kao i kroz druge sporedne izvore prava koji su se javili izvedeni iz pomenutih izbora. Ponekad su se slagali ali i razilazili jer je svaki sudio kako je najbolje znao na osnovu pravnih argumenata na koje je naiao i koje je koristio. Meutim, sva ova pravna razliitost bila je proeta razumjevanjem i irinom kakva je mogua u okrilju Islama i nikada nije dolazilo do iskljuivosti jer svi su teili najboljem i istini. Nije rijetko da su, nakon miljenja jednog od pravnika koje se pokazalo najvjerodostojnije, i drugi mjenjali stavove i prihvatali jai stav. U najmanju ruku su ostali, pri svom stavu, uvaavali argumente i stav drugog pravca. Tumaenje Kur'ana u vrijeme naputanja Idtihada, slijepog imitiranja ranije donesenih miljenja neprikladnih za novo vrijeme i sektake iskljuivosti pravnih pravaca. Ovaj period karakterie naputanje samostalnog istraivanja na podruju prava, zatrvaranje u okvire jednog pravca, zatim imitacija i slijeenje ranijih uitelja. Ponekad je ovo zatvaranje ilo do te mjere da su pojedini uenici i sljedbenici jedne kole drali do stavova svojih uitelja kao da su njihovi stavovi izvor zakonodavstva. ini se, ponekad, da im nije cilj nai najbolje rijeenje za sljdbenike Islama nego oboriti stavove svojih protivnika tako da su, pravna rijeenja prilagoavali uenju svoga pravca i tekstovima koji su izvor vjere i zakona davali boju svoga pravca. Jedan od nosilaca ovakvog vida iskljuivosti je Abdullah El-Kerhi, umro 340. godine po hidri, pristalica hanefijksog pravnog pravca koji kae: "Svako aje ili hadis koji odudara stavom drugaijim od naeg ili je krivo tumaen ili je derogiran". Slijepo odani jednom pravcu ili potpuno zatvoreni u njega, morali su posebno tumaiti i ajete ili hadise koji ne idu u prilog njihovih argumenata ili su ih proglaavali za derogirane ili su im davali pojmove specifinosti ili optosti, prema sopstvenoj potrebi. I jedni i drugi su, ipak, imali znaajan udio u tumaenju Kur'ana posebno onog dijela koji se odnosi na propise. Jedni su ga tumaili iz pozicije svojih pristrasnosti a drugi bez psistrasnosti kako im se inilo i koliko su u ljudskim granicama mislili da je ispravno. Raznovrsnost ovakvih pristupa prema raznovrsnosti sljedbi u Islamu Kako su se pojedine grupacije razilazile od osnovnog toka vjerovanja koji je ostao od Muhammeda a.s. i najbliih ashaba tako se razdvajaju i pravni pravci svake od ovih grupacija. Tako jedni ostaju samo pri vanjskom, jezikom znaenju ajeta (Zahirije), Haridije imaju svoj pravni pristup a iiizam takoe. Svi tumae prema svom pravcu to neminovno prati udaljavanje od izvornog

149

teksta i znaenja jer je oigledno da svi ne mogu biti u pravu jer su stavovi ponekad suprotni i nepomirljivi. O ovoj vrsti tumaenja Kur'ana, sa ovakvim pristupom, malo je napisanog iz ranijeg perioda, prije nego se poelo pisati i biljeiti. Miljenja ashaba i tabiina se nailaze ali kroz knjige drugih iz perioda pisanja. Od vremena kada se poelo registrirati tumaeno moe se rei da imamo djela koja su napisana i koja manje ili vie opstoje do danas. Hanefijski mezheb Ebu Bekr Er-Razi, poznatiji kao El-Dessas, umro 370. godine po hdri, napisao je, meu pravnicima, poznato djelo u tri toma: Ahmed Ibn Ebu Seid, prozvan Muladejjun, iz jedanaestog stoljea po hidri, napisao je djelo u jednom tomu koje je nazvao: afijski mezheb Ebu El-Hasan Et-Taberi, poznatiji kao Elkija-El-Herasi, umro 504. po hidri, napisao je djelo u dva toma koje je naslovio kao: ihabuddin Ebu El-Abbas Ahmed Ibn Jusuf Ibn Muhammed El-Halebi, poznatiji kao Es-Semin, umro 756. godine, prvi dio knjige koju nije dovrio dalje od poglavlja "El-Bekare" a koju je nazvao: Ali Ibn Abdullah ibn Mahmud E-enfeki, deveto stoljee po hidri, napisao je tefsir u jednom tomu, solidnog obima, koji je nazvao: Delaluddin Es-Sujuti, umro 911. po hidri, ostavio je jedan tom srednjeg obima, knjigu pravnog tumaenja Kur'ana koju je nazvao: Malikijski mezheb Ebu Bekr Ibn Arebi, umro 533. po hidri, u dva toma napisao je tefsir ajeta pravne sadrine koji je nazvao : Ebu Abdullah El-Kurtubi, umro 671. godine po hidri, napisao je tefsir, tumaenje ajeta pravne sadrine, u etrnaest tomova koji je nazvao: Ez-Zejdije (iijska sekta)

150

Husejn Ibn Ahmed En-Nederi, iz osmog stoljea po hidri, napisao je iz ove oblasti knjigu koja je jo nepoznata i ne zna se gdje se i da li se uopt negdje nalazi: emsuddin Ibn Jusuf Ibn Ahmed, deveto stoljee po hidri, napisao je knjigu iz ove oblasti u tri toma koju je nazvao: Muhammed Ibn El-Husejn Ibn El-Kasim, jedanaesto stoljee po hidri, napisao je tefsir za koji nije sigurno da li se i gdje nalazi koji je nazvao: iizam dvanaest imama Mikdad Es-Sejjuri, osamo stoljee po hidri, napisao je djelo u jednom manjem tomu atmpano uz margine tefsira El-Hasana El-Askerija koji je nazvao: U ovom pregledu se nee iznijeti sve to je napisano u ovom podruju nego samo ono to smatramo da e predstaviti ovu vrstu nauke o tumaenju Kur'ana. Druga djela navode vie ali iz ovog se moe izvui zahvalan zakljuak i saznanje. ( ) Rodio se 305. godine po hidri, u Bagdadu. U vremenu u kojem je ivio slovio je za imama hanefijskog pravca. Uio je od Ebu Sehl Ez-Zudada i Ebu El-Hasan El-Kerhija. Uzimao je nauku i od drugih uitelja njegova vremena. Imao je ponuda da bude glavni hatib Bagdada kao i sudstvo u Bagdadu ali ih je odbio. Napisao je mnoga djela a najpoznatija su : , 0 Umro 370. godine po hidri. Vlada miljenje da je njegov tefsir najsnanija odbrana hanefijskog pravnog pravca (hanefijske pravne kole) jer se ovaj tefsir usmjerio na ovu pravnu kolu i objanjavanje njenih stavova po pojedinim pravnim pitanjima. U svom tefsiru izlae ajete pravne sadrine ali se ne bavi samo njima niti samo propisima koji bi se iz njih mogli izvui nego nairoko obrazlae tematiku i veliki broj stavova po tim pitanjima. Tersir o kome je rije spada u najuvjerljivija djela hanefijske pravne kole u ovoj oblasti. U svom tefsiru kree se u okviru ove pravne kole, brani njena pravna rjeenja. Izlae itav Kur'an ali se u komentarima zadrava samo na ajetima koja se odnose na odreene propise. Autor, meutim, ne navodi samo ajete koja sadre odreene propise i njih tumai nego izlae i druge pravne probleme kao i pristupe teoretiara prava po tim pitanjima kao i ono u emu se slau ili ne. Tako da je njegov tefsir vie od pravnih tumaenja i podsjea na djela iz

151

oblasti uporednog prava a manje je samo komentar. Ponekad rasprava ide tako daleko da gotovo gubi vezu sa ajetom kojeg tumai. Ono to se odmah moe uoiti to je velika pristrasnost prema hanefijskoj pravnoj koli. Pirstrasnost koja ide do iskljuivosti. Time sigurno njegovo tumaenje ajeta pravane sadrine gubi na objektivnosti. . ( 87 ) Ovdje vodi rasprave tako da pokuava dokazati ispravnost hanfijske kole u tvrdnjia da je dobrovoljni post nuno dovrtiti kao i nareeni i da se isti ne moe prekinuti bez kefareta (iskupa) iako je ajet oito u znaenju ramazanskog posta koji je nareen a nikako se ne odnosi na bilo koju vrstu dobrovoljnog posta. ( 232 ) Ovim ajetom, na nain kako ga izlae u razliitim pristupima, pokuava dokazati kako ena, prilikom sklapanja braka i kod branog ugovora, ne mora traiti saglasnost svoga skrbnika. ( 2 ) (6) Tumaei ova dva ajeta, oiglednom pirstrasnou prema svom mezhebu i to sa vie stanovita, na sve naine pokuava dokazati da siroadima treba dati imovinu na uprvaljanje kada navre 25 godine bez obzira da li su zrela i svjesna da njom upravljaju ili ne. Na jadnoj strani iskljuiv i pristrasan u svom pravnom odreenju, na drugoj netolerantan i netrpeljiv prema ostalim pravnim kolama. Ponekad ih odreuje takvim terminima koji ne prilie ni tefsiru, niti tim pravnim kolama, niti ElDessasu. Kada raspravlja o vanbranom odnosu sa nekom enom, da li je dozvoljeno vjenati kerku iste, izlae stavove afijske i Hanefijske pravne kole, navodei razlike meu njima, i na kraju kae: "Sada se na kraju vidi da ono to izlau afiije nema nikakva znaenja i iz svega je uoljivo da je to prazan govor bez ikakva osnova". Po pitanju rasprava oko redoslijeda uzimanja abdesta kod stupanja u namaz, (da li je nuan ili nije ovaj redoslijed) za afiije kae da imaju stav zbog kojeg izlaze iz okvira nosioca asne tradicije (selef) kao i iz konsenzusa svih drugih pravnika. Za argumente afiija kae da su nikakvi i da samo slijepi i glupi mogu uvaavati njihove argumente. Ovakvi sudovi ne samo da su pristrasni nego su i neobjektivni i posve nepotrebni. El-Dessas je u svojim idejnim opredjeljenjima u vjerovanju blizak stavovima Mu.tezila. Za sihr (magiju) kae, tumaei aje: ( 102 ) Magija je pojam za sve to je u osnovi neistina (batil), obezvrijeeno unutar sebe, nema stvarnu egzistenciju u zbilji niti se u njoj moe zadrati. Za hadis, o zbilji sihra, koji se nalazi u El- Buharijinoj zbirci, kae da je izmiljen od strane raskolnika. ( 103 ) Kod tumaenja ovih ajeta koristi istu argumentaciju kao i pristae mutezilizma u svojim komentarima Kur'ana.

152

El-Dessas izlae petog halifu, El-Muavija, takoe neutemeljenim napadima. Tumaei ajete sure El-Hadd, 39, 40 i 41. objanjava da se odnose, svojim opisom, na etvoricu prvih pravovjernih halifa Ebu Bekra, Umera, Usmana i Alija r.a., ali nikako na Muaviju jer se u ovim ajetima opisuju muhadiri Mekke koji su preli u Medinu meu koje Muavija ne spada. Na isti nain i u istu svrhu tumai i 55. aje sure En-Nur, objanjavajui neutemeljenost imameta El-Muavija, koji tada nije bio primio islam. El-Hudurat, 9. ajet, tumai da je h. Alija u pravu a da je Muavija opisan kao pripadnik odmetnike grupe i da je njegov izlazak na h. Aliju neutemeljen kao i izlazak svih onih koji su izali protiv h. Alije. U tumaenju Kur'ana ovaj stepen i vrsta pristrasnosti je nepotrebna, neutemeljena, ne moe se braniti objektivnom argumentacijom. Najvie to se moe je prepustiti sud Allahu a znaenja Kur'ana nepotrebno ne svoditi na jedno vrijeme i odreene ljude kada to nije u tekstu izriito naznaeno. Ako je ponekad i izriito naznaeno kao to su konkretni dogaaji iz ivota poslanika opet imaju svoju univerzalnu poruku i pouku. ( ) Veliki pravnik afijskog mezheba rodio se 450. godine po hidri. Porijeklom iz Horasana. Odlazi za Nejsabur i uu kod imama Dva Harema El-Duvejnija sve dok nije postao poznat. Odlazi iz Nejsabura za Bejhek u kojem ui i ostaje due vrijeme a nakon toga dolazi u Irak, gdje peruzima katedru na Nizamiji u Bagdadu na kojoj ostaje do smrti. Umire 504. godine po hidri. U afijskom mezhebu ovaj tefsir se smatra jednim od najjaih djela ove pravne kole. Ono to je El-Dessas u hanefijskom to je El-Herrasi u afijskom pravu. To se moe rei i za pristrasnost i skljuivost prema vastitoj pravnoj koli. Tako da poput El-Dessasa u hanefijskom fikhu El-Herrasi tumai Kur'an pristrasno prema afijskom pravcu tako da pojedina ajeta kao da su objavljenja na afijskom mezhebu i ne mogu drugima sluiti kao argument bilo koje vrste. U uvodu kae za afijksi mezheb da je najjai, najbolji, najispravniji i najprecizniji. Smatra da drugi mezhebi grade svoje stavove na miljenjima i pretpostavkama a afija na istini i saznanju. afija svoj pravni pravac temelji na Allahovoj knjizi u kojoj nema nesigurnog a sam je bio sposoban da dokui i ona tajanstvena i nedokuiva znanja Allahove knjige iz kojih je izvodio utemeljene pravne odluke a sam Allah d.. skinuo veo znanja sa svoje knjige to nije dao drugima. U odbrani afijskih pravnih stavova ide tako daleko da im esto rtvuje pravo znaenje Kur'ana. Posebno je bio iskljuiv prema El-Desasa. Prema drugim stavovima, moe se rei, da je bio u granicama korektnosti. Uporedo izlae stavove El-Dessasa u kojima obezvreuje afijski mezheb sa stavovima svog mezheba a onda uzvraa argumentima u kojima pobija stavove hanefijske pravne kole moe se rei, u veini sluajeva, dosta argumentovano. Uz snagu koja stoji uz njegove argumente koristi izraze i rijei koje ne prilie jednom ovakvom pravniku niti komentatoru Kur'ana. Njegov tefsir, inae napisan u jednom tomu, sadri iskljuivo ajete pravne naravi i tumaenje takvih ajeta. ( )

153

0 Otac mu je bio jedan od elnika Sevilje i jedan od najpoznatijih pravnika. Ebu Bekr El-Arebi se rodio 468. godine po hidri. Prvo obrazovanje iz Kur'ana i naina uenja Kur'ana uzeo je u rodnom gradu a zatim putuje u Siriju i Egipat, Bagdad i Mekku. U svim gradovima ui od najboljih uitelja tog vremena. Tako je, kao niko prije njega iz panije, usvrio vie znanosti, od kojih su fikh, hadis, kelam, tefsir kao poeziju i knjievnost. Nakon svega se vratio u rodno mjesto u paniju. Napisao je vie djela od koh su najpoznatija: Prenosi se da je pisao oko dvadeset godina i da je napisao osamdeset hiljada listova. Neki tvrde da su vidjeli njegov tefsir koji ima preko osamdeset tomova. Za njega se tvrdi da se na zna ko se vie od njega nauio i u nauci koristio. Ne zna se da li su vie od njega preuzimali oni koji su s njim ivjeli ili oni koji su ostali poslije njega pa ga itali. Umro je 543. godine po hidri, na putu za Marake. Preneseno mu je tijelo u Fes gdje je i ukopan. Ovaj komentar sadri sve sure Kur'ana ali u njima samo kometarie ona mjesta koja sadre ajete pravnog sadraja i znaenja. Autor navede suru i navede broj ajeta pravnog sadraja koji se odnose na neke propise a onda komentarie samo dotine ajete iz navedene sure. Na primjer, kae u prvom ajetu dotine sure koju je naveo, da ima dva ili tri, etiri ili pet pravnih pitanja. U devetom ajetu, naprimjer, ima est pitanja i tako dalje, raspravlja po pitanjima iz datog ajeta i sure dok ne zavri sa svim ajetima iz navedene sure. Ovo je primjer i uzorak tefsira Malikijske kole jer u tefsiru raspravlja sa pozicija ovog mezheba, brani stavove i pokazuje izvjesnu netolerantnost prema drugima to ini da njegovi stavovi, iako su ispravni, ponekad ne budu prihvaani. Meutim, kree se u granicama naune objektivnosti i pravinosti. Ono to je kod drugih ispravno i prihvatljivo ponekad uvaava i tada kod njega preovladava duh naune objektivnosti a ponekad ga savlada pripadnost malikijskom pravcu i tada je u duhu iskljuivosti i netrpeljivosti prema razlikama u stavovima drugih kola. Kada se pogleda njegov tefsir, na mnogim mjestima i u mnogim raspravama koje vodi oko pravnih principa ili konkretnih propisa, uoava se da ostaje u granicama objektivnosti i nepristrasnosti kao, naprimjer, kada izlae stavove po pitanju ajeta: ( 187 ) Kada prelazi granice objektivnosti i ostaje u granicama svoje kole i postaje iskljuivo vezan za svoj pravac moe se vidjeti iz ovog primjera: ( 86 ) Iz mnogih primjera vidimo da omalovaava stavove afijskog i hanefijskog mezheba. esto se slui izrazima kao to su: "Ovko moe razumjeti samo glup i neuk". U svom tefsiru mnogo koristi svoje veliko znanje jezika da bi objasnio pojedina pravna pitanja bilo kao princip ili pojedinanost.

154

Treba istaknuti da se klonio israilijjata. Hadis koji govori o tome da je Muhammed a.s. rekao da nema zapreke da prenosimo od Israeliana on je tumaio tako da se to odnosi na onaj dio koji se tiu kazivanja iz povjesti Israeliana a koji govori o njima. Po njegovom tumaenju oni imaju pravo da o sebi kau ko su i to su a ne odnosi se na to da oni govore o drugom kao ni to da uzimamo ono to je u Tevratu jer navodi drugi hadis Muhammeda a.s. u kojem ree: "Tako mi Allaha da je Musa a.s. iv bio bi moj sljedbenik". Uoljivo je njegovo poznavanje nauke o tradiciji (hadisu) pa u svom tefsiru upozorava na slabe i lane hadise a i sam se kloni upotrebe slabih hadisa. ( Umro 671. godine po hidri. Napisao je mnoga djela od kojih su najpoznatija: 0 O svom tefsiru kae: "Kur'an, koji je donio Povjerenik neba Povjereneiku zemlje, je knjiga koja u sebi sadri sve potrebne propise kao i saznanja koja su potrebna da se ovi propisi razrade i primjenjuju, zavreuje da se njime bavim itav ivot. U tom bavljenju dao sam tu neto svog tumaenja, znanja o jeziku i gramatici, nauci o nainima uenja Kur'ana (kiraeti), odgovorio sam na tenje onih koji su u zabludi i skloni skretanju, dao sam svoga znanja iz tradicije, posebno onog dijela tradicije koja govori o propisima ili boljem razumjevanju propisa kao i tradiciju povoda objava pojedini ajeta Kur'ana da bi se bolje razumio. esto se u knjigama hadisa (tumaenje tradicije) i knjigama tefsira (tumaenja Kur'ana) nalaze hadisi za koje nema kategorije kojoj vrsti hadisa ili predaje pripadaju. Mnogi ne znaju vrijednost donesenog hadisa, tako da su, izmeu onog to je ispravno i neispravno oni koji to sami ne znaju, isti. Pogotovu ne znaju vrijednost argumentacije ispravnom ili neispravnom tradicijom jaom ili slabijom. Ja sam nastojao da to izbjegnem jer sam naveo kojoj kategoriji tradicije pripada on to navodim. Naveo sam i neke povjesne injenice, pouzdanih povjesniara, kao i kazivanja Kur'ana, posebno ona koja doprinose boljem upoznavanju propisa. Naveo sam derogirano i derogirajue (nasih i mensuh) jasno i nejasno (muhkem i muteabih) kao to sam naveo, pored tumaenja nekih ajeta (tefsir), i njihovo razumjevanje (te,vil)". Kada se pogleda sam njegov stav vidi se da je uzeo u obzir sve to se u njegovo vrijeme objektivno moglo uzeti pa, pored onog to on sam iznosi, moe se utvrditi da uzima poeziju kao osnov za razumjevanje pojedinih rijei. Na taj nain tumai nejasne izraze, koristi svoje poznavanje arapskog jezika, vodi rasprave sa brojnim sektama, raspravljajui o njihovim stavovima. Tako raspravlja sa Mu,tezilama, Kaderijama, Rafidijama, filozofima, ekstremnim sufizmom, argumentiranim stavovima u tolerantnom duhu vodei rauna o mjeri i nikada ne prelazei granicu. Slui se miljenjima Ibn El-Arebija, Elkija ElHerrasija, El-Dessasa. Iako je pripadao malikijskom mezhebu, pokazao je veliku toleranciju i uzima ono to je po njegovom miljenju najispravnije, bez obzira odakle je dolo, kome pripada i iz kojeg je mezheba uzeto. Na primjer, po pitanju imameta malodobne osobe koja u namazu predvodi starije od sebe, pored miljenja imama Malika koji pripada njegovoj pravnoj koli, koji je meu onima koji ne

155

dozvoljavaju imamet malodobne osobe starijim, on to dozvoljava. Svoju stav argumentuje stavovima onih koji to dozvoljavaju nalazei uporite u sluaju koji navodi imam El-Buhari u sahih (ispravnoj) predaji da su ashabi dozvoljavali takvoj osobi, to jest, onoj koja nije punoljetna po eriatskom odreenju punoljetnosti da ih predvodi u namazu. Takoe, njegova irina u prihvatanju razliitih stavova koja nadilazi mnoge pa i Ibn El-Arebija uoljiva je i kada raspravlja o poglavlju El-Bekare, 173. aje o inima onih koji su u iznudici. Kao to je poznato jedni dozvoljavaju grijeenje u iznudici ili pod prisilom dok drugi ne dozvoljavaju. Na primjer, Ibn Arebi kritizira stavove afijskog mezheba dok on ima razumjevanje za razliite pristupe iako on dri da je vaniji ovjek nego pogreka. Ako izgubimo ovjeka radi toga to, pod prislilom, odbija greku to je vei grijeh od njegove eventualne pogreke pod prisilom. U Kur'anu se kae: Ne ubijajte sami sebe". Kad osoba izae izvan domaaja prisile moe se pokajati. Kao to je poznato, Malik ne dozvoljava da se bajram namaz moe klanjati drugog dana. On, kao pristalica ovog pravca, pristaje uz miljenja onih koji dre da je mogue klanjati i drugi dan jer je to tradicijom sigurno potvreno i da u to nema sumnje. Po pitanju mrenja uz ramazan onog ko se omrsio u zaboravu, imam Malik tvrdi da je takva osoba izgubila post i duna je napostiti taj dan. On, kao pristaa ove kole, uzima stavove drugih koji se dre hadisa u kojem je Muhammed a.s. rekao: "Kada se posta omrsi, jedui ili pijui neto uz ramazan, to je Allahova opskrba kojim putem ga je Allah napojio i nahranio i nek to ne napata, to jest, neka natavi post. Ovakvih primjera je u njegovom tefsiru veliki broj i itav tefsir mu odie ovakvom tolerancijom i objekticnou. Na mnogim mjestima, ne prihvata napade Ibn El-Arebija na protivnike i drugaije stavove, posebno osuujui teke i klevetnike izraze koji odiu netrpeljivou. Ponekad vrlo argumentirano brani osobe i stavove koji su bezrazlono opovrgavani od bilo kojeg imama. U njegovom tefsiru nalazimo na veliku slobodu koju je ka linost imao a takvu slobodu, miljenja i stavova, davao je i ostalima. Es-Sejjur spada u gradove Jemena ili na ono to se pravi od proizvoda koe ili djelova koe. Spada u tumae Kur'ana sljedbe iizma Dvanaest imama, (Duodecimalni iizam). Napisao je mnoga djela ove orjentacije kao to su: ivio je krajem osmog i poetkom devetog stoljea po hidri. U svom tefsiru zadrava se samo na ajetima koja nose u sebi propise i pravne principe. Ne navodi sure, pa u njima ajete koje sadre, kao Ibn El-Arebi ili ElDessas nego poglavlja prava (fikha) a zatim ona ajeta koja govore o tim poglavllima ili temama. Na primjer, poglavlje ili tema o istoi a zatim ajete koji govore o tome. Polazei sa pozicija uenja iizma Dvanaest imama izlae i druge stavove i miljenja ali polemiui sa njima ostaje pri svojim stavovima, odnosno, u okviru pravnih stavova iizma Dvanaest imama. Njegov metod moe se svesti na dva osnovna stava: - umne argumnete u tumaenju Kur'ana i

156

- stavove i miljenja Ehl-El-Bejta, (porodica h. Alije i imami njegove loze). Kod racionalnih stavova, moe se s njim raspravljati o nihovoj valjanosti ali kad god nema argumenata koji bi racionalno branili njegov stav, posee za tradicijom Ehl-El-Bejta. Inae, na bezbroj primjera moe se tvrditi da se njegovi stavovi, pri tumaenju pravnih principa ili samih propisa, razlikuju od stavova ostalih kola u Islamu. Njegov tefsir je napisan na margunama tumaenja Kur'ana El-Hasana El-Askerija. ( ) 0 Uio je kod poznatog pravnika Hasana En-Nahvija. Napisao je mnoga djela kao to su: Pored pomenutog djela, napisao je i druga, kao i tefsir o kojem se govori. Najistaknutiji predstavnik Ez-Zejdija. Umro je u Suli (Tula), 822. godine po hidri. U svom tefsiru zadrava se na ajetima koja u sebi sadre pravne odredbe drei se redoslijeda sura i ajeta koji je dat u Kur'anu. Kada navodi ajete, najprije pojanjava kakav je povod ajeta (ako aje ima povod) a onda kae kakve aje sadri plodove. Pod izrazom plodovi (semerat) podrazumjeva propise. Kada navodi hadise ne provjerava ih sa pozicija kategorija njihove ispravnosti, lancima prenoenja ili po samom tekstu. Uzima mnogo od Ez-Zamaherija iz njegovog Keafa to daje mogunost da ovaj tefsir posebno cijeni ili da i sam pripada Mu,tezilama. Kada izlae jedan propis onda navodi druga miljenja o tome, bilo od ranijih ili kasnijih pokoljenja, ako je o tome ta reeno, zatim miljenja i stavove pravnih kola i njihove argumente a nakon svega stav EzZejdija koji pokuava braniti i izdignuti na stepen najispravnijeg. esto to ini neprincipijelo i neobjektivno. To je najoiglednije u sljedea dva pitanja: - vjenanje i brani ugovor sa nemuslimankama (krankama i idovkinjama) i - pitanje potiranja po obui od tanke koe (mestve) i po arapam. Rasprave koje vodi su duge i interesantne. Navodi sve stavove i miljenja ali svoj podupire argumentima o kojima se moe raspravljati i koji se mogu argumentirano pobiti.

Tumaenje Kur'ana naukom Pod ovim pojmom podrazumjeva se tumaenje Kur'ana koje upotrebljava i koristi pojmove razliitih nauka za pojedine izraze Kur'ana ili ih pronalazi u samim izrazima Kur'ana kao i pokuaj pronalaenja ili izvoenja iz njih razliitih znanja vezanih za neku posebnu znanost, odnosno, nauku. Pronai nagovjetaj odreene nauke u ajetima ili je izvui iz Kur'ana. U pristupu tumaenju Kur'ana nalazimo i ovakav pristup. Ovakav pristup bazira se na stavu njegovih nosilaca koji tvrde da Kur'an sadri sve to je bilo i bie,

157

kao to Kur'an sadri istine vjere i prakse, tako sadri i ostale znanosti ovog svijeta, bez obzira na broj i vrstu. Ovakav stav se pripisuje meu prvima autoritetu Islama, El-Gazaliju. U svom poznatom djelu Ihja El-Ulumuddin ("Oivljavanje znanosti o vjeri") u 4., izmeu vie poglavlja koja govore o vrijednostima uenja i izuavanja Kur'ana, iznosi svoje kao i stavove drugih, posebno u onom dijelu koji se odnosu na racionalno tumaenje Kur'ana. Citirajui druge El-Gazali navodi: Kur'an sadri sedamdeset i sedam hiljada znanja. Svaka rije Kur'ana je znanje. Sve ovo treba pomnoiti sa etiri jer svaka rije ima vanjsko i unutarnje znanje, ima izhodite i svodite". Zatim prenosi da je Ibn Mesud r.a. rekao: "Ko eli znanje Prvih i Potonjih neka studiozno prouava Kur'an". Zatim nastavlja da sve znanosti ulaze pod znaenje Allahovih svojstava i njegovog djelovanja (ina). U Kur'anu je objanjenje njegove biti, svojstava i ina. Ovim znanostima nema kraja a u Kur'anu imamo nagovjetaj za svaku od njih. Zatim dodaje: "Sve to je problematino razumjeti znanstvenicima, u emu se ljudi razilaze u teorijskim pristupima i shvatanjima, u Kur'anu imamo dokaze ili nagovjetaje za isto, a teoretiari vjere to mogu nai, shvatiti i otkriti". U djelu "Devahir El-Kur'an" ("Dragulji Kur'ana") koje je pisano poslije djela Ihjau El -Ulumiddin, to se moe vidjeti u samom uvodu, pravi izvjestan pomak. Tako u etvrtom odjeljku, objanjava kako je koja znanost vjere proizala iz Kur'ana. U neto skraenjoj verziji on ove znanosti dijeli na: - znanosti forme (formalne znanosti ili izvanjske), kao to su: jezik, gramatika, nauka o nainima uenja Kur'ana (kiraeti) nauka o tumaenju Kur'ana (tefsir), - znanosti sutine kao to su: kazivanja o strim narodima (kasas), nauka o raspravama (kelam), o pravu (fikh) i nauka o teoriji prava (usul -el-fikh), znanje o Allahu i Sudnjem danu kao i znanje o ivotu i ponaanju (suluk). Zatim, u petom odjeljku navodi kako su ostale nauke proizale iz Kur'ana. Navodi medicinu, astronomiju i astrologiju, geografiju, zoologiju, biologiju, hirurgiju, mitologiju, nauku o spravljanju vradbina, kao i druge znanosti. Iza navedenog, kako sam isie, postoje jo mnoge druge nenabrojane znanosti i znanja za koje uvjek postoji neko na svijetu ko ih zna a nema potrebe da ih sve navodim. Uoljivo je sasvim jasno da postoji mogunost razvoja znanosti koje se jo nisu razvile ali potencijali ljudi su u mogunosti da do njih dou i da ih razviju kao to postoje znanosti koju su se razvile i koje se prouavaju a na zemlji. Meu ovim znanostima prisutne i one niko na zemlji ne moe potpuno upoznati i usavriti kao to postoje znanja i znanosti koje ovjek nee nikada moi spoznati jer nadilaze njegove mogunosti kao to su neke znanosti koje moda mogu znati ili njima vladati samo meleki bliski Allahu, odnosno, meleki Njegove blizine (Melaiketu El-Mukarrebin) jer su znanja i sznanja ljudi ograniena. U znanjima meleka ima takoe manjkavosti jer je Allah Jedini vlasnik beskrajnog znanja. Zatim navodi da za sve nauke, navedene i enavedene ne izlaze izvan Kur'ana jer su sve izale i sadrane u istom moru spoznaja Allaha a to je more Allahovih djelatnosti za koje smo ranije rekli da je more bez obala a da su mora tinte za rijei Allahove potroilo bi se a ne bi se rijei Njegove potroile. Od Njegovih djelatnosti, a On je Okean djelovanja, na primjer je zdravlje i bolest zato se Ibrahim a.s. iskazuje u Kur'anu kada kae: ( 80 ) Kada obolim On e mene izlijeiti". Ovo je istovremeno jedan proces koji ne zna niko osim onih koji znaju medicinu u svim njenim sadrajima i saznanjima. Jer medicina nema svrhe ako se ne zna bolest u svoj svojoj manifestaciji kao i lijek sa svim svojim posljedicama. Dalje, El-Gazali navodi ajete Kur'ana koji govore o kretanju nebeskih tijela o stavranju

158

ovjeka i drugim manifestacijama ivota vezujui sve to za posebna saznanja, nauke i ljude koji to znaju ili se time bave. Druga znaajna linost koja je vrlo snano govorila o tumaenju Kur'ana naukom je Delaluddin Es-Sujuti. U svom poznatom djelu "El-Itkan" a posebno u djelu "El-Iklil fi istinbati Et-Tenzil" navodi veliki broj ajeta i hadisa iz kojih izvodi zakljuak da Kur'an sadri sve nauke. Za ajete navodi El-En,am, 38. U Knjizi nismo propustili nita, kao i ajet sure En-Nahl, 89, Spustili smo ti, Muhammede, Knjigu objanjenja za svaku stvar". ( 38 ) ( 89 ) Kada argumentira hadisom upotrebljava hadis koji prenosi Et-Tirmizi kao i drugi da je Muhammed a.s. rekao: : 000 0 Bit e nejsna vremena. Upita neko a koji nam je tada izlaz? Allahova knjiga odgovori... U njoj je vijest o prolom i nagovjetaj budueg a sud o vaem... Dalje prenosi jednu izjavu od Ibn Mes,uda u kojoj kae: "Ko eli znanje u Kur'anu je, u njemu je znanje o prvim i potonjim pokoljenjima". Prenosi da je Ebu Hatim naveo izreku Ibn Mes,uda u kojoj kae: "U Kur'anu je objavljena svaka nauka. U njemu nam je objanjenja svaka stvar ali nae je znanje manjkavo za sve ono to nam je objanjeno u Kur'anu". Delaluddin Es-Sujuti navodi stavove Ebu El-Fadla El-Mursija o tumaenju Kur'ana naukom koje iznosi u svom tefsiru. "Kur'an je skup znanja prvih i potonjih pokoljenja. Nema nauke a da Kur'an o njoj ne govori". Zatim je neto od toga uzeo poslanik Muhammed a.s. i neto od toga prenio na svoje najblie i najpoznatije ashabe kao to su prva etvorica halifa: Ibn Mes,ud, Ibn Abbas. Za Ibn Abbasa se tvrdi da je rekao: "Kada bih izgubio povodac deve naao bih ga u Allahovoj knjizi". Zatim su neto od toga uzeli sljedbenici i uenici ashaba. Zatim, nabraja dalje ko je sve i kako uzeo iz Kur'ana. ta su uzeli lingvisti, tumai Kur'ana, teoretiari prava, pravnici, povjesniari, astronomi, lijenici, mistici, geografi, teozofi, matematiari, znanstvenici algebre i geometrije tako da za svku od ovih nauka navodi Kur'ansko aje koje znaenjem navodi na ovu nauku. Zavravajui navode El-Mursija, Es-Sujuti kae da je neke navode iz njegovog tefsira skratio a neke proirio. Es-Sujuti zavrava svoju misao o tome rijeima: "A ja kaem Allahova knjiga sve sadri. Nema ni jedne nauke niti pitanja a da nema u Kur'anu neto da na nju upuuje. U Njemu (Kur'anu) je sve o zadivljujuim stvorenjima o kraljevstvu nebesa i zemlje, o univerzumu i ta je u njemu o zemlji i ta se krije u njoj. Iz ovoga se da vidjeti kako se razvila potreba, u nekim naunim krugovima u svijetu Islama, za tumaenjem Kur'ana nukom. Odakle pokuaj da se u Kur'anu nae osnova za sve znanosti koje postoje i koje e postojati do Sudnjeg dana. Ako se paljivo prati povjesni razvoj ovog pristupa Kur'anu, moe se uoiti da ovaj pristup svoje prve tragove ima u periodu znanstvene renesanse svijeta Islama za perioda vladavine Abbasija i traje do danas. U poetku je imala cilj usaglaavanja Kur'ana sa, do tada, razvijenim naukama ili dostignuima nauke toga vremena. Zatim se, kao samostalna ideja, razvija kod El-Gazalija, Ibn ElArebija, El-Mursija, Es-Sujutije, kao to je nalazimo u vidu pokuaja i kod ErRazija. Zatim se susree u posebnim knjigama koje pokuavaju da odreene znanosti izvedu iz Kur'ana. U nekoliko pokuaja vidimo ovaj pristup Kur'anu kod mnogih autora sve do danas. Pokuaji negacije i kritike ovakvog pristupa Kur'anu

159

Nakon pojave ovakvog pristupa tumaenju Kur'ana javljaju se oni koji ga osporavaju. ini se da je prvi ko je oprezno doveo u pitanje ovakav pristup tumaenju Kur'ana bio ugledni pravnik kao i teoretiar prava (fakih) Ebu Ishak Ibrahim Ibn Musa E-atibi El-Endelusi, umro 790. godine po hidri. U svojoj knjizi "El Muvafekat" ima poseban dio koji se odnosi na ciljeve Zakonodavca. U drugom djelu ovog rada navodi posebnu temu pod naslovom Pojanjavanje cilja Zakonodavca" (Zakonodavac u Islamu je Allah). U podizanju zakona na nivo razumjevanja onih kojima je zakon poslan. Tu polazi sa osnovnom postavkom da je Zakon u Islamu dat u nivou razumjevanja onih kojima je poslan. To je, ujedno, najbolji nain da se vidi korist od zakona. Zatim, objanjava i nabraja znanja koja su bila kod Arapa u vrijeme objavljivanja Kur'ana a potom navedena u Kur'anu. Navodi ajeta iz kojih bi se mogla izvui znanja. Kur'an spominje svemir, nebo i zemlju, mora i okeane, zvijezde i planete, dan i no, svijetlo i tamu, oblake i kiu, vjetrove i vodu, prijanje narode. Sve se ovo potvruje sa ajetima Kur'ana Ali Imran, 44. i Hud, 49. aje. Meutim, u osnovi ovog pristupa nije odnos prema znanosti i znanju za koje Eatibi navodi da ima svaku osnovu u Kur'anu. On ovaj odnos gradi unutar a ne izvan Kur'ana. Jer pristup El-Gazalija i Es-Sujutija je pokuaj usaglaavanja Allahove knjige sa znanjima koja su, preko Grke i drugih naroda i civilizacija, doprla u svijet Islama. Drugo, obezvrijeuje osnovu znaenja sa kojeg polaze u tumaenju kao to je znaenje ajeta Kur'ana sure En-Nahl, 89. U Knjizi nismo nita propustili, jer se ovdje, po njemu, misli na El-Levh El-Mahfuz (knjigu u kojoj se uvaju podaci) a ona je kod Allaha d.. i u njoj nije nita proputeno. Ne moe se za Kur'an rei da sadri sva saznanja i sve nauke prvih i potonjih i to nema potrebe govoriti za Kur'an i na kraju to nije ispravno. Kada se govori o ovom pristupu Kur'anu mora se imati u vidu nekoliko istina koje mogu od koristi pri donoenju suda o njemu: - sami izrazi i rijei Kur'ana, kao bilo koje rijei i bilo kojeg jezika, su ive rijei i izrazi koje vremenom dobijaju sasvim nova znaenja. Razliito je razumjevanje jednog te istog izraza koje su imali ashabi Muahmmeda a.s. i danas. Neki izrazi su danas poprimili sasvim novo znaenje, usljed sveukupnog razvoja koji je uoljiv u ivotu ljudi. Svaki izraz ima svoje znaenje u jeziku u upotrebi u tradiciji u konvenciji u pravu. Prvi muslimani sigurno nisu znali neke izraze Kur'ana koje mi danas znamo samo zahvaljujui ovakvom razvoju znanosti. - Kur'an je objavljen ovjeanstvu; u svim vremenima i svim generacijama ljudi do Sudnjeg dana. Poslije Kur'ana vie nee biti objavljenih knjiga niti poslije Muhammeda a.s. poslanika. Dovoljno je da Kur'an navodi da je Allah d.. Znalac i da ima svoje boansko znanje, da je Kur'an objavljen i postavljen na temeljima znanja, da je objava poela sa: "Ui i itaj u Ime Gospodara koji je stvorio". Ljudima je dato od toga neto znanja. U onoj mjeri koliko je potrebno da se kreu ive i rade, istrauju i svoj ivot obogauju unutar nebesa i zemlje i van toga. Dovoljno je da se u Kur'anu afirmie ljudsko znanje, um, sticanje saznaja, eksperiment, promatranje, razmiljanje i sve drugo to e ovjeka pokretati ka boljem. Mnoge su stvari navedene u njihovim zakonitostima, principima po kojima se odvijaju a na ljudima je da to razviju kroz nauke. esto dolazi do promjena u ljudskom saznanju. Istine i zakoni, po kojima je Allah stvorio svijet i ivot i po kojima se pojavno i ivot u pojavnom odvija, su nepromjenjivi ili su promjenjivi jedino od Onoga ko je to uspostavio. Ljudi to mogu otkrivati i saznavati. Nije nuno da ljudsko saznanje ili otkrivanje odmah bude na nivou zakona ili istine. Zato treba biti oprezan u ovakvom pristupu Kur'anu i radi opreza moda samo ostati u domenu tumaenja mu,diza Kur'ana a ne i samog Kur'ana. Meutim, kao to je poznato, mu,diza Kur'ana je daleko ire podruje Kur'ana od ovog pristupa sa pozicija znanosti i nauke.

160

Tumaenje Kur'ana ( Tefsir) danas Tumaenje Kur'ana izmeu prolosti i sadanjosti Od poetka objavljivanja do danas, Kur'an i njegovo tumaenje proli su kroz razliita vremena. Kuran je tumaen od brojnih generacija kroz period od njegovog objaVljivanja. Kada se danas itaju ili povjesno prouavaju knjige tumaenja Kur'ana (Tefsiri) vidi se da je do danas obavljen jedan veliki dio upoznavanja ovjeka sa posljednjom Allahovom objavljenom knjigom. Istraivan je i tumaen sa svih dostupnih aspekata ivota i ljudi kroz sva vremena kroz koja je proao. Moe se rei da je ogroman dio Kur'ana, kada je u pitanju jezik na kojem je objavljen, propisa koji reguliraju ivot, istraen do te mjere da ostavlja vrlo malo prostora danas za savremena istraivanja i daljnja tuaenja. Posebno oblast jezika na kojem je objavljen. Dobar dio Kur'ana koji regulie dunosti Islama ili se tiu vjerovanja je temeljito obraen a za obredni dio (Ibadat) zavren jer se poslije poslanika Muhammeda a.s. (nije se niko usudio da u obrede Islama unosi neto to poslanik Muhammed a.s. nije sam radio ili odobrio kako mu je to objavom nareeno. Razvile su se i pravne kole koje su zaokruile svoje sisteme, naroito u pravu (fikhu) i u nauci o vjerovanju (akaidu). U razvoju nauke o tumaenju Kur'ana, nakon prvih pokoljenja, malo se to novoga dodalo osim nekih dodatnih nejasnoa koje su otklonjene ili razjanjene, ocjenjivanja i sinteze stavova i miljenja. Ovo je trajalo sve do najnovijeg vremena kada se u svijetu uopte dogaaju neuobiajeno velike promjene koje se odraavaju i na svijet Islama: a) veliki razvoj tehnike i tehnologije kao i nauke uopte, b) gubljenje primata u svijetu koje su imali muslimani i zemlje Islama sve do pada Osmanske carevine i potpadanje pod kolonizaciju i svaku vrstu ovisnosti od razvijenijih zemalja koje pripadaju grko-rimskom a kasnije kranskom povijesnom krugu, c) pojava sasvim novih ideja i ideologija koje pretenduju da odgajaju ovjeka i ureuju svijet (ideje socijalizma,komunizma, materijalistike ideje uopte) i d) Veliki i brzi razvoj sredstava masovne komunikacije koje omoguuju surete i sueljavanja, komparaciju ideja i uenja. Svijet Islama se naao u sloenoj situaciji vemu ovome i pokuao traiti odgovore. Najprije su pokuali svoje stanje definisati uz pomo Kur'ana. Zato je razvoj otiao u drugom smjeru, van svijeta Islama a samim tim i ekonomska, politika i vojna mo a pogotovu to je svijet Islama stavio u potinjavjui poloaj. Gdje je izvor moi ovog drugog svijeta koji je u razvoju nadiao svijet Islama? Gdje je izvor slabosti u svijetu Islama? U Kur'anu, odanosti tradiciji ili u neemu treem kao to je ne pridravanje tradicije i Kur'ana. Ili je to nedovoljan i prevazien pristup Kur'anu i tradiciji. ini se, da je prvo to se uradilo ponovni pristup i istraivanje Kur'ana. Uoilo se da pristupi Kur'anu imaju slabosti kao to su: - upotreba israilijjata i kazivanja koja su primamljiva i lijepa sama po sebi ali u konkretnom svijetu nita ne mogu uraditi ili promjeniti, niti stimuliu aktivnosti rad, uenje ili promjene. Tumaenje Kur'ana se poelo oslobaati od ove slabosti i nepotrebnog optereenja u znaenjima Kur'ana, to je, samo za sebe, veliki korak. - Neselktivan i nekritiki pristup tradiciji. Upotreba slabih, izmiljenih i neprovjerenih hadisa kao i izreka ashaba i tabiina ili imama. Poelo se pristupati novim stremljenjima u tefsiru koje su ila zatim da istaknu: - socijalno-socioloki plan Kur'ana kao i aspekt moralnog i pravnog u Kur'anu. Ovaj aspekt je bio nuan jer je veliki razvoj drutva i odnosa u drutvu nuno traio promjene pravnog, moralnog i drutvenog odnosa unutar i izvan svijeta Islama, odnosno, svijeta Islama sa drugima. Ovaj aspekt je bio nuan i stoga jer

161

je savremena, brza i svakodnevna komunikacija svijeta Islama sa drugim svjetovima traila osnovu za ispravnu komunikaciju. - Razvoj znanosti, nauke, tehnike i tehnologije donio je nove, dokazive i oigledne promjene. Na osnovama Kur'ana i tradicije trebalo je traiti nova prilagoavanja svijeta Islama, jer muslimani ovaj put nisu bili nosioci promjena nego sasvim drugi, ili na momente oprena civilizacija koje je nekad a neki njeni dijelovi permanentno u sukobu sa civilizacijom Islama. Iz ukupnog stanja razvilo se nekoliko novih, uz zadravanje klasinih pravaca u tumaenju Kur'ana koji bi se mogli svesti na: - tumaenje naukom, - sektaki pristup, - materijalistiki i - humanistiko etiki i socijalno socioloki pristup u tumaenju Kur'ana. Tumaenje Kur'ana danas Tumaenje Kur'ana naukom. O ranijim pristupima ove vrste ve je bilo govora. Razvoj znanosti, modernog i savremenog doba, uslovio je da se ovaj pristup ponovno pojavi u jo znaajnijoj formi, potpuno novom obliku i metodi. Ovaj pristup pretpostavlja da je Kur'an osnova za sve nauke kao i za sve drugo to se na svijetu dogaa, (za sve to je bilo i to e doi). Najpoznatija djela novijeg pristupa ovim nainom tumaenja Kur'ana su: Spada u poznavaoce Kur'ana 13. stoljea po hidri, dakle stoljee iza nas. Tefsir mu je tampan u tri toma 1297. godine po hidri, neto vie od sto godina prije nas. Poslanica je tampana 1315. godine po hidri. - -

Radi se o zbirci traktata tampanih u nekoliko razliitih novina u Egiptu 1318. hidretske godine. Ovaj rad je imao stanoviti uspjeh, iako se autoru inilo da e biti napadnut od, kako sam navodi, tradicionalista. Ovdje treba, ipak, podvui da se radilo o pristupu Kur'anu sa pozicija nauke toga vremena ali vie u smislu Kur'an Mu,diza, odnosno, kao Allahovo djelo koga dokazuje nauka a ljudi su tu nemoni. U Kur'anu su date istine a nauka ih tek sada potvruje. Tu navodi sve do sada poznate ajete koji govore o postanku ivota, svemira, neba i zemlje i pokuava ih usaglasiti sa naunim otkriima toga vremana i dokazati superiornost Kur'ana u odnosu na pomenuta otkria jer su se ona sva sdravala i nalazila naznaena u Kur'anu prije ljudskog pronalaska istih. Govori o ajetima opraivanja biljaka, stvaranja u parovima, parnim strojevima, laama, vjetrovima, elektrici, zaraznim bolestima, sve kao posljedicu prirodnih zakona koji se nalaze u Kur'anu. -

162

Takoe, jedan od nosilaca i pristalica ovakve orjentacije u tumaenju Kur'ana. U ovom djelu ima poseban odjel u koji nosi naslov " Kur'an i znanosti". U ovom radu tvrdi da je Kur'an izvorna mu,diza u povjesti svih znanosti. Navodi rijei Es-Sujutija koje je rekao o ovoj temi kao i ono to citira od ElMerrasija. Er-Rafii istie da ako Kur'an ne navodi svaku znanost izravno onda to ini implicite, odnosno, njene zaetke i principe. Uzima za osnov aje poglavlja Fussilet, 53. ( 53 ) Pokazaemo im pred njihovim oima (daemo im da vide) nae znake (ajete) u najdaljim horizontima neba i zemlje i u njima samima. Prikazivaemo im sve dok im ne bude jasno da je On Istina (da stvarno On postoji). A zar im ne bi bilo dovoljno od tvog Gospodara da je On svemu svjedok (da se sve dogaa pred njim i da on to dogaanje prati i promatra). Kada bi se sva ljudska znanost svela na jedan skup, po Er-Rafii, ne bi mogla izai izvan znaenja samo ovog ajeta. I to samo iz onog dijela ajeta koje govori o horizontima i njima samima. Za ovjeka sve znanje poinje o onome to je on i o onome to je izvan njega i zavrava kod toga. -

Takoe, kao i ostali, podrava i brani ovu orjentaciju u tumaenju Kur'ana. Ova knjiga je, ustvari, zbirka njegovih tekstova na ovu temu objavljenih u asopisu "El-Ezher". tampana je 1358. godine po hidri. Dakle prije vie od pola stoljea. Autor naglaava da Kur'an nije knjiga medicine ili tehnike niti astronomije ali ukazuje na zakonitosti na kojima su zasnovane i na kojima poivaju ove znanosti. Tvrdi da ve ima veliki broj ajeta Kur'ana koji se ne mogu razumjeti ako se ne razumiju neke savremene nauke. Nauka je u svom razvoju otkrila neke nova znaenja Kur'ana koja su, sve do sada, poivala u njima a neka znaenja treba tek da otkrije u daljnjem razvoju. Za najveeg predstavnika ove kole i jedan od najveih autoriteta ovog stoljea moe se uzeti E-ejh Tantavi Devheri koji je napisao svoj tefsir u 25. obimnih tomova tampanih u Egiptu u periodu 1341-1351. Rodio se 1287. a umro 1358. hidretske godine, (1870 - 1940). Pored ovog djela iz podruja tumaenja Kur'ana jo je napisao: 000 U uvodu svoje knjige za sebe tvrdi da je zadubljen u divote svemira, zauen ljepotama prirode, u enji prema ljepoti univerzuma i zemlje". Razmiljao je o stanju Ummeta i stadiju obrazovanja u njemu. Sreo veliki broj umnih ljudi razmjenjivao sa njima saznanja ali je malo njih naao koje je zanimalo razmiljanje o stvorenim svjetovima i udima koje svjetovi sadre. To ga natjeralo da pie knjige u kojima e biti pomjeano razumjevanje ajeta knjige sa

163

udima stvorenog svijeta. Tako da ajeti objave odgovaraju ljepotama stvorenog. Zatim, navodi svoja djela koja smo ve pomenuli. Ali bez obzira na sve njegove knjige, broj i prevode na strane jezike, nije mu bilo dovoljno te se okrenuo Knjizi Monog i Mudrog da objanjava i tumai sve ono do ega je u nauci dolo ovjeanstvo. Kae da mu je to Allah omoguio i da je uradio to je sam elio. Zapoeo je sa pisanjem tefsira dok je bio profesor u koli Dar El-Ulum. Neka tumaenja je radio sa uenicima a neka objavljivao u tampi. Cilj mu je bio, kako sam navodi, da Allah njegvom knjigom uputi narode i obasja srca i da skine zastore sa oiju obinog svijeta prema ovim istinama pa da razumiju egzistencijalne znanosti. Kae : "elim da Allah ovom knjigom pomogne ovaj Ummet u njegovoj vjeri i da ova knjiga bude na dohvatu ruku muslimanima, da ga itaju od poetka do kraja svijeta, da ga prihvate, da nebeskim ljepotama i zemaljskim i nebeskim udima zapale srca onih koji vjeruju u Jednog Allaha, da im Allah podigne stepen obrazovanja na vii nivo, da pou sa prouavanjima viih i niih svjetova. Da ovaj Ummet postane jai od stranaca u poljoprivredi, medicini, rudarstvu, matematici, ininjerstvu, astronoiji i drugim naukama i tehnikama". U pristupu tumaenju, najprijebjanjava ta je potrebno muslimanu danas. Pravo, moral i poznavanje svijeta oko sebe. S jedne strane udo nauke s druge, udo stvaranja a pred muslimanima znaenja jasnih ajeta o biljkama, ivotinjama, zemlji i nebesima. Tvrdi da je nabrojao da u Kur'anu o znanosima ima oko 750 ajeta. Ako se doda da je i pravo nauka onda se moe dodati i oko stotinu pedestet (150) ajeta koja u sebi sadre pravne odredbe, to ukupno ini oko 900 ajeta. Islam je doao svim narodima. Sure Kur'ana su pune stvari koje potvruje i otkriva upravo savremena nauka. Na mnogo mjesta podstie da se razmilja o znacima u prirodi i o ajetima koja ukazuju na ove znake ali podstie da se dri propisa i principa vjerovanja. Na mnogim mjestima doziva muslimane i sljedbenike Kur'ana da je ovo vrijeme promjena, razvoja, progresa, otkrivanje svijeta i istina o njemu i baviti se tom vrstom znanosti je dunost svakog muslimana. Ostalim, manje vanim, statikim i mrtvim znanjima, kao to je znanje prava o nasljeivanju, samo je dunost pravnika. Jezike znanosti nisu kraj Kur'ana, one samo prouavaju tehniku ljudskog izraza a pravo, naprimjer, u Kur'anu tretira samo 150 ajeta. Sve ostalo je ono zato Kur'an kae da je na nama da ga objasnimo. Njegov tefsir nije naiao na veliko razumjevanje tako da je u nekim zemljama ak i zabranjen. U nainu svoga tumaenja Kur'ana, poput klasinih komentatora, dri se znaenja samih izraza i ne izlazei iz uobiajenih formi klasinih pristupa ali kada zavri sa znaenjima izraza prelazi na ono to donose najnovija otkria nauke objanjavajui kako to ve ima u Kur'anu na ovaj ili onaj nain nagovjeteno mnogo prije nego su to ljudi u Evropi ili drgudje u svijetu otkrili. S durge strane, prvi put u povjesti ove nauke, autor u tumaenje Kur'ana unosi ilustracije biljnog i ivotinjskog svijeta kao i iz ostalih oblasti, ime eli pokazati oiglednost postojanja svega u Kur'anu i da Kur'an o tome govori. Usporeuje ono to se navodi u Kur'anu sa Jevaneljem, posebno Jevaneljem Barnabe koji, prema autoru, jedini nije iskrivio svoje uenje. Autor esto usporeuje uenje Kur'ana sa filozofijom Platona i Plotina. Posebno su este usporedbe Kur'ana i Platonove "Drave", traktate Ihvan Es-Safa i u toj usporedbi ponekad nepotrebno rtvuje prava znaenje Kur'ana za ona koja on dri da su prava ili u suglasnosti sa ovim njegovim izvorima. Ponekad tumai Kur'an, vjerovatno pod uticajem idovstva (Talmuda), zbirnim znaenjem ajeta. Odnosno, da svako slovo ima svoj broj i zbir ovih brojeva to daje novu injenicu. Evo nekoliko primjera ovakvog tumaenja Kur'ana.

164

El-Bekare, 61. aje. Nakon kratkog objanjenja prelazi na koristi koje imamo iz ovog ajeta a tiu se zdravlja ili medicine uopte. Raspravlja o vrsti hrane i koja je zdravija za jelo. El-Bekare, 67. aje kada ga tumai, objanjavajui fenomene proivljenja, povezuje ih sa pojavom prizivanja duhova u nekim svjetskim sredinama. Tada ove ajete povezuje sa svim drugim ajetima u kojim se pokazuje proivljenje ivim ljudima na zemlji kao to je sluaj sa Ibrahimom a.s. i oivljavanjem ptica. Kratice ili zagonetne harfove (slova), na poetku mnogih sura Kur'ana, objanjava hemijskim formulama. Suru En-Nur, 24. aje kao i sva druga ajeta, u kojima se govori o organima ljudskog tijela koji e za sebe govoriti ili svjedoiti, navodi najnovija otkria medicine o tim organima pa navodi kako ti organi govore i svjedoe ne samo o sebi nego i o Stvoritelju ali i Kur'anu koji to navodi. Kako, naprimjer, otisci prstiju svjedoe o onome ko ih je ostavio, posebno ako je kriminalac. U suri Ta Ha, 5-6. ajet navodi da se odnosi na univerzum a ono to je pod zemljom, na sfere zemlje, ono to je iznad na sfere nebesa a ono to je meu njima na zakonitosti kao to su vjetrovi, oblaci, elektrina struja, energija uopte. Ono to je pod zemljom moe, po njemu, znaiti i otkopavanje starih gradova i civilizacija koje su nestale a to je rekonstrukcija povjesti. El-Enbija, 30. u kojem se govori da su nebo i zemlja bili jedna masa pa su razdvojeni, tvrdi da se to poklapa sa najnovijim otkriima u nauci. U poglavlju Er-Rahman, 15. aje koje govori o stavranju dina, kae da se plamenovi od kojih su stvoreni mogu uporediti sa spektrom svijetla i da svijetlo, prema ovom ajetu, ima sedam osnovnih boja to nauka sada moe dokazati. Kada objanjava poglavlje Ez-Zilzal, (potres) onada nairoko navodi ovu pojavu u povjesti zemlje. Navodi kada i gdje su se dogodili veliki potresi i kada, odnosno, kako nastaju. Nakon ovog kratkog pregleda moe se rei za ovaj tefsir da je vie enciklopedija nego tumaenje Kur'ana i da za njega vai ono to je ve reeno za Er-Razijev tefsir: u njemu ima svega vie nego tefsira (tumaenja Kur'ana). Bez obzira na dobre namjere autora, ponekad se ini da je otiao daleko od osnovne namjere Kur'ana. Kritike na ovakav pristup u tumaenju Kur'ana Kao i kod tradicionalista, kritike na ovakav pristup u tumaenju Kur'ana, javile su se i kod modernista. Bilo je i onih koji su ovakav nain tumaenja Kur'ana podravali kao to je Muhammed Reid Rida. On u usporedbi sa nainom tumaenja Kur'ana Fahr Er-Razija hvali ovakav pristup kao osvjeenje i promjenu u odnosu na uobiajena tumaenja Kur'ana prema finesama gramatike, prava, israilijatima i sl. Meu onima koji nisu prihvatali ovakav nain pristupa Kur'anu bio je i ejh Mahmud eltut koji je u dva navrata u asopisu "Er-Risale" istupao protiv ove vrste tumaenje Kur'ana sa vrlo snanim argumentima. Takoe ejh El-Ekber Muhammed Mustafa El-Merragi u svom osvrtu na ranije pomenutu knjigu "El-Islamu ve Et-Tibbu El-Hadis" kae da se ne pomisli ako on hvali ovu knjigu i autora da je potpuno i bez rezervi za ovakav pristup Kur'anu. "Ne elim, hvalei ovu knjigu i njenog pisca da tvrdim da Kur'an sadri sve znanosti uope i pojedinano, prema uobiajenom znaenju ovog izraza, nego samo to da Kur'an sadri opu osnovu za sve to treba ovjeku u teoriji i praksi kako bi postigao duhovnu i tjelesnu potpunost i da je Kur'an ostavio irom otvorena vrata za one koji ele da se bave svakom vrstom znanosti, da ljudima daju jedan dio toga to im je potrebno kao rjeenja za ivot u vremenu koje ive".

165

Na kraju, moe se rei, da je ovakav pristup u tumaenju Kur'anu za neke prihvatljiv a za neke ne, iako je sud o prevazi neprihvatljivosti ove vrste tumaenja Kur'ana blii istini. Sektako tumaenje Kur'ana Od ranijih sekti do dananjih dana zadrale su se: Ehl Es-Sunne, El-Imamije Dvanaestorice imama, El-Imamije El-Ismailijje, EzZejdijje, El-Ibadijje od sekte Haridija, El-Behaije od skti ezoterija. Svaka je zadrala svoje uenje od kada je formirana i nastala do dananjih dana. Kako su u pogledu tumaenja Kur'ana imale razliite pristupe od kada su nastajale tako je ostalo do najnovijih vremena. Najizrazitiji primjer nastavka uenja Ehl-Es-Sunneta i takvog pristupa tumaenju Kur'ana nailazimo kod Ustaza, El-Imama E-ejha Muhammeda Abduhua i drugih. Kod iija Dvanaest imama najizrazitiji predstavnik danas je E-ejh Sultan Muhammed El-Horasani sa tefsirom Bejan Es-Seade fi Mekamat El-Ibade: ( ) ( 0) El-Ibadije (sekta Haridija), imaju tefsir koji je, kao i navedeni, ve ranije spomenut. ( ) El-Behaije, kao to smo naveli imaju svoj pristup tumaenju Kur'ana sa pozicija uenja svoje sekte. Ez-Zejdije, iako se odravaju do danas, ne moe se sa sigurnou rei da imaju neka znaajnija djela u tumaenju Kur'ana. Vjerovatno se provlae fragmentarno kroz djela drugaije naravi. Mu,tezile, iako ne postoje kao zasebna sekta, danas se njihov racionalistiki pristup susree kroz tumaenje Kur'ana iizma Dvanaest imama, kroz tumaenje Ibadija kao i kod nekih dananjih savremenih tumaenja Kur'ana u kojima preovladava duh racionalizma. Meutim, svaka od ovih grupacija daje tumaenju Kur'ana sektaki ton ili nijansu to u pristupu svakom, ko ima takvo polazite, oduzima objektivnost i naunu nepristrasnost. Svi, sluei uenju svoje sekte, oduzimaju neto od znaenja Kur'ana u prilog sekte koju zastupaju. Materijalistiki pristup u tumaenju Kur'ana danas Od poetka objave Kur'ana do danas, uz tumaenje Kur'ana nalazimo i jednu tananu nit koja se provlai do naeg vremana. Sadrana je u pokuaju da se Kur'an tumai na svaki nain samo ne na onaj koji mu dolikuje. Tako su u tumaenja Kur'ana koriteni razliiti pristupi od kojih smo neke vidjeli kao pozitivne a neke kao negativne i neodrive u poreenju sa objektivnim istinama. ini se da je i materijalistiki jedan od takvih pristupa. Moe se nazvati i radikalno racionalistikim. Porivi za ovakav pristup mogu biti razliiti: - Nedovoljno posjedovanje potrebnih saznanja koja su neophodna za Kur'an pa se ovakvim nainom, tj., slobodnim i radikalnim pristupom izlazi izvan granica, bilo kojeg mjerila kojim bi se dokazala nestrunost ovakvog pristupa. - Ovakva radikalizacija tumaenja Kur'ana ili njegova materijalizacija slui nekim, nedovoljno poznatim, linostima iz oblasti tumaenja Kur'ana kako bi brzo izali u javnost i postali poznate linosti.

166

- Ljudi koji po svaku cijenu ele da raskinu sa tradicionalnim i priznatim vrijednostima pa ovakvim nainima obezvrijeuju provjerenu i utemeljenu tradiciju. - Jedan broj linosti, poznajui neke druge znanosti, osjete da bi mogli takvo saznanje prenjeti i na tumaenje Kur'ana. - Osjeaj da poznaju druge znanosti daje im lanu sigurnsot kako to mogu prenijeti i na tumaenje Kur'ana i onda se upuste u materijalistika ili radikalna tumaenja. Takav primjertumaenja Kur'ana je dat u knjizi: U ovoj knjizi se napadaju svi tumai Kur'ana, bez izuzetka. Optuuje ih da uzimaju israilijat i jo ga opravdavaju tako da on tumai Kur'an, za razliku od svih ostalih, na poseban i jedino ispravan nain. Za ovakav primjer tumaenja Kur'ana moe se rei da je radikalno racionalan. To je posebno oigledno kada tumai ajete poglavlja Sad, 41-44. Jedan drugi pristup tumaenju Kur'ana vidljiv je iz teksta Egipatsko zakonodavstvo injegova spona sa islamskim pravom (fikhom)". U tom tekstu, ajeta kojima se nareuje odsjecanje ruke u krai, bez obzira da li je uhvaeni u krai muko ili ensko, kao i kamenovanje u sluaju preljuba tumai kao krajnji izraz kazne. U sluaju lakih kraa ili preljuba da se moe odrediti druga, blaa kazna. Ruka se odsjeca kada nema drugog pravnog lijeka u sluajevima ponavljanja krae ili kamenovanje u sluajevima ponavljanja preljuba. Kada kraa i preljuba postanu stalno zanimanje, pravilo a ne izuzetak i prekraj. Ovakvim tumaenjima, izvrenje ovih kazni postaje proizvoljno. Uzima za argument i haridijsko pravo (fikh), u kojem nema kamenovanja i nije ni predvieno jer ga nema u Kur'anu. Kada se pogledaju oba ajeta, (aje o krai i aje o batinjanju u sluajevima preljube), vidi se da izvrenje nije proizvolno nego obavezujue jer se radi o zapovjednom nainu koji za sobom povlai kategorino izvrenje. Ajeti se nalaze u takvoj konstrukciji da je svako drugo tumaenje, osim kategorikog izvrenja, nemogue uz praksu koju je provodio Muahammed a.s koja potvruje ovakav pristup. U svom daljem tumaenju poriu i realno postojanje ejtana, te ga tumai kao reinkarnaciju zla. Neki slini poriu dinne, pravdajui to znaenjem da se pod ovim izrazom podrazumjevaju arapska plemena. Sve se navedeno kosi sa tekstovima tradicije i jasnim tekstovima Kur'ana koji se ne mogu poricati, niti drugaije tumaiti. U ovom pristupu pojavilo se djelo koje je autor nazvao: Nakon to se pojavilo djelo sa ovakvim pristupom u tumaenju Kur'ana izazvalo je veliku pometnju u naunim krugovima. Oformljena je komisija koja je dala svoj sud o njemu. Na kraju je zakljueno da se djelo povue i zabrani a za autora je reeno da je laov, spletkar, koji je iskoristio ovaj nain da izae iz anonimnosti koristei se izmiljanjima i izvrtanjima znaenja u Allahovom govoru Kur'anu. O nainu tumaenja sam autor navodi da mu je cilj da Kur'an tumai sam sebe, onako kako Allah u njemu govori i ne trai nita izvan sebe osim realnosti koja se mora slagati sa Kur'anom. Ovim autor, vjerovatno, eli da izbjegne tradiciju u tumaenju Kur'ana. On ak smatra da je mogue odstupiti od sunneta Allahova poslanika kada je u pitanju ope dobro. Inae, porie mu,dize poslanika dajui im posebna znaenja i objanjenja. Tako mu,dize Isaa a.s. objanjava ih materijalistikim pristupom koji nema nikakvo mogue opravdanje. Oivljavanje kao i lijeenje slijepog i gbavog tumai da je to lijeenje dua i oivljavanje

167

obamrlih srca. Porie da je Isa a.s. govorio u beici dajui objanjenja koja su vea nego same mu,dize bez njih. Kod Musaa a.s. ne priznaje mu,dizu kojom je Musa a.s. udario tapom po kamenu iz kojeg je poteklo dvanaest vrela vode tvrdei da se radi o dovoenju Musaa do izvora vode. Takoe jo udnije objanjava mu,dizu Musa a.s. kojom je udario po moru tapom i more se rastavilo na dva dijela kao dva velika brda. Njegovo objanjenje je tee shvatiti i prihvatiti od same mu,dize kada bi se i racionalno objanjavala. Pogotovu, kada je izvodi poslanik uz dozvolu i pomo Allaha Stvoritelja i Gospodara svijetova. Za tap i pretvaranje tapa u zmiju kae da je to snaga argumenata Musa a.s, i primjer dominacije njegovih argumenata. Na drugom mjestu za isto tvrdi da je to primjer kako argument Musaa a.s otkriva la tvrdnji njegovih protivnika. Za Ibrahima a.s. kae da njegova mu,diza, kojom je baen u vatru i vatra ga nije palila, nije mu,diza bacanja u vatru nego da ga je Allah sklonio da ne padne u nju. Za Sulejmana a.s. i njegovu mu,dizu, kojom je usmjeravan vjetar mjesec dana po njegovoj elji, tumai tako da sada vjetar pue po elji Evropljana i da je to obiljeje telegrafa i telefona. Razgovor Davuda a.s. i Sulejmana a.s. sa pticama, objnjava da svi uzgajivai ptica mogu nauiti priati s njima. Za govor mrava tvrdi da se radi o plemenu zvanom mravi ili o dolini u kojoj ivi pleme zvano mravi. Za ajete poglavlja En-Neml, 38-42. tvrdi da se radilo o karti na kojoj je Sulejman a.s. planirao napad na kraljevstvo kraljice od Sabe. Isra je za njega hidra (seoba poslanika) kao to moe znaiti pobjedu i oslobaanje. Meleci su, po njemu, zakoni i poslanici sistema a ejtan, svi oholi prema istini. Ponekad su ejtani za njega zmije i guteri. Ponekad vjeti majstori i zanatlije. Za kradljivca i kradljivicu nije nuno odsjecanje ruku ako su ukrali jednom ili dva puta nego samo ako je kraa postala njihova svakodnevna praksa, odnosno, pravilo u ivotu. Takoe i za preljubnika i preljubnicu, samo ako su u stalnoj preljubi, sa vie osoba i ako im je to pravilo, onda izvriti kaznu za preljubu predvienu u Kur'anu. Dovodi u pitanje i vieenstvo u Kur'anu, vezujui ga uslovom za pravednost prema enama i djeci siroadi koja su ostala poslije smrti ene jer se u ovom ajetu, po njemu, radi o siroadima a ne o vieenstvu. Dozvoljava neke oblike kamate kada tumai ajete vezane za ovu tematiku. Kada odreuje zekat na poljoprivredne proizvode daje pravo onima koji su u poljoprivredi da ga odvoje a ne onako kako je Muhammed a.s. kao poslanik odredio. Za zekat tvrdi da se posebno mora davati za oprost robova, posebno, muslimana koji rade kod nemusimana. Ovakvih i slinih tvrdnji moe se nai i kod drugih slinih pokuaja. Ovdje bi se mogle voditi rasprave i dokazivati neodrivost tvrdnji ali sama praksa tumaenja Kur'ana je oborila ono to ne vrijedi. kola Imama ejha Muhemmeda Abduhua i njen uticaj na razvoj nauke o tumaenju Kur'ana - tefsir Ovaj pristup je novina u tumaenju Kur'ana. Zapravo, rije o kombinovanju odgojno-obrazovnog i etikog pristupa sa socijalno sociolokim pristupom. Sva

168

vrijednost ove vrste pristupa, koja je nesporna pripada osnivau ovog pristupa i njegovom zaetniku Imamu Muhammedu Abduhuu. Posebnosti ove kole ogledaju se u tome da je prva nadila sektatvo. Osniva i njegovi kasniji uenici, sve do dananjih dana, nisu pristupili Kur'anu sa pozicija bilo kojeg pravca. Tako nisu morali rtvovati znaenja Kur'ana za sektake pristupe nego su mu pristupili sa pozicija njegovog uenja iznutra i sa pozicija uenja Islama uopte. Istine Kur'ana su uvjek bile ispred njih i nisu ih morali rtvovati radi nekih manje bitnih i suenih razloga. Prema onome to je dolazilo od idova i njihova uenja (israilijat) bili su kritini tako da nisu dopustili da u njihovo tumaenje Kur'ana uu zauujua i nemogua kazivanja a pogotovu lane konstrukcije daleko od svake realnosti, konkretnog i objektivnog. Nisu sebi dopustili upotrebu slabih ili lano prenoenih hadisa. Radi svega navedenog, lahko im je bilo kasnije ne ulaziti u stvari koje u vjeri moramo vjerovati ali ne i znati koje, inae, nadmauju mo ljudske spoznaje ili znanja (gajb) a mogu se nai samo u izvorima vjere koji dolaze objavom (vahjom). U tumaenju Kur'ana nisu upotrebljavali terminologiju koja se koristi u drugim znanostima. Tako su nauku ostavili naunicima, ne optereujui tumaenje Kur'ana, izuzev u krajnjoj nudi kada nije bilo drugog izlaza. Zatim, ova kola tumaenja Kur'ana uspostavlja novi, valjan pristup ostajui u okvirima pravno-etikog i socijalno-drutvenog metoda koji se pokazao vema praktian i potreban savremenom ovjeku. Posebno se pokazo korisnim jer ljudima rjeava konkretne drutvene, pravne i moralne dileme i probleme. Bio je to konkretan pokuaj rjeavanja problema Ummeta Islama dajui pristalicama ovog Ummeta jasnu, ispravnu, objektivnu i realnu sliku po kojoj je Kur'an danas u stanju da im pomogne kako bi postigli npredak u razvoju i ili ka boljem, uporeujui Kur'an sa onim im se mogao porediti. Na taj nin odbijaju sve sumnje Ummeta u njihovu Knjigu, dokazujui da je od Allaha, da je najvrodostojnije i najpostojanije to moe biti dato ovjeku. Uspjeli su dokazati da ovjeanstvo na zemlji nema nita bolje niti uvjerljivije, te da muslimani, i ljudi uopte, namaju bolji izbor od Kur'ana. Naveli smo nezaobilazne vrijednosti ove kole koje bi bilo neodgovorno ne pomenuti. Kao i svaka ljudska tvorevina ima i svoje slabosti kao to ih mora imati ovjek. - Preveliko racionaliziranje, to je prouzrokovalo da se neke istine eriata nepotrebno relativiziraju. Istina i zbilja se nepotrebno prebacuje na simboliku i metaforu. Racionaliziranje je nekad ilo dotle da su, poput racionalista i prije njih (mu,tezila), Kur'anske tekstove tumaiili metaforino i ondje gdje zato nije bilo vidljivog ili opravdanog razloga to je za posljedicu imalo sukob sa tradicijom. Tako da su dovodili tradiciju u pitanje, ponekad slabljenjem iste, tvrdnjama da je potpuno neispravna ili da je izmiljenja. Tako je bilo kada je ElBuhari bio u pitanju kao i Muslim sa drugom zbirkom po vjerodostonosti. Nijedan hadis ahad (pojedinane) predaje makar bio i sahih (ispravan) nisu uzimali kao osnov za vjerovanje. Tvrdili su da je postignut konsenzuz po ovom pitanju a mnogi i ovaj konsenzuz dovode u pitanje a kamo li postavku da ahad (pojedinane predaje) ne mogu biti osnova za postulate i principe akaida (vjerovanja). Mnogi tvrde da pojedinane predaje mogu: - sluiti za naune pretpostavke uopte,

169

- za naune postavke uz uporedni dodatni argument, - za kontinuirane naune postavke bez uporednog dodatnog argumenta i - za diskontinuirane naune postavke bez uporednog dodatnog argumenta. Ako ahad (pojedinane predaje u tradiciji), mogu sluiti u donoenju naunih sudova onda mogu sluiti u nauci u vjerovanju (akaidu), po istom principu. Ukoliko slue kao osnova pretpostavci mogu takoe sluiti u istu svrhu jer se onda pretpostavke pojaavaju dodatnim argumentima kako bi se dolo do naunog suda. Najvaniji nosioci ove orjentacije su: Obzirom da su sva trojica imami naeg vremena i da im se, u razliitim prilikama i razliitim djelima, mogu nai biografije smatramo da ih ne treba posebno navoditi nego je korisnije naznaiti njihov doprinos razvoju nauke u tumaenju Kur'ana. Imam ejh Muhammed Abduhu Roen 1848. a umro 1905. godine. Napisao je u tefsiru komentar kratkih sura poevi od poglavja En-Nebe, s ciljem da studenti koji ue ovaj duz napamet znaju njegovu sadrinu. Ovaj rad predstavlja njegove poetke u tumaenja Kur'ana. Navodi se da ga je zavrio 1321. godine po hidri. Dalje, znaajan njegov komentar poglavlja El-Asr koji je rezultat njegovih predavanja vjerskim znanstvenicima Alira 1903. godine. Govori se da je za tumaenje ove sure imao sedam dana svaki dan po sat i po do dva. Takoe, susreemo neke njegove studije iz oblast tumaenja Kur'ana u kojima je pokuavao rijeiti odreene probleme, naroito one dijelove Kur'ana koji govore o odreenosti i slobodi. Na primjer, 78 ili 79. aje sure En-Nisa. Poglavlje El -Hadd, 52-55. ajeta. El-Ahzab 37 aje. Uz navedeno moe se pomenuti njegovo aktivno bavljenje tumaenjem Kur'ana kroz predavanja svojim uenicima. Kur'an je od prvih sura poeo tumaiti 1317. godine po hidri. Na tom radu ostao je narednih est godina kada ga je zadesila smrt. Uspio je doi do poglavlja En-Nisa, 126. ajeta. Iako je predavao tumaenje Kur'ana nije nita zapisao. Ipak, se smatra njegovim doprinosom u tumaenju Kur'ana jer je njegov uenik Es-Sejjid Muhammed Reid Rida sva njegova predavanja pisao i kasnije ih objavljivao u asopisu "El-Menar" ("Svetionik"). Mogue je da je neto dodato ili oduzeto od orginalnosti Abduhua ali se ne moe oteti sudu da je to, ipak njegov, tefsir. Imam Abduhu je jedini u svom vremenu, za razliku od svih ostalih profesora ElEzhera, pozivao na obnovu. Na oslobaanje od tradicionalizma i imitacije, odnosno, slijepog oponaanja svojih prethodnika. Ova intelektualna smjelost i sloboda i kao i nasrtaj na tradicionalizam bitno su uticali na njegovu orjentaciju u tumaenju Kur'ana. - Za razliku od svojih prethodnika, on je jedino i iskljuivo u Kur'anu vidio uputu, vjeru kojom nas upuuje i vodi dobru i uspjehu na ovom i na onom svijetu. Sve drugo slui ili kao sredstvo ili kao pratea pojava tome.

170

- Ko ne vidi ovaj osnovni cilj a to je uputa ovjeanstvu, prema Abduhuu, izgubi se u tumaenju pojedinosti, bez obzira da li su lingvistike ili moralne naravi. ejh Abduhu dijeli tumaenje Kur'ana (tefsir) na dvije vrste: 1. Suhoparan, koji je svrha samom sebi, daleko od Allaha i Njegove knjige. U ovoj vrsti tumaenja, tumai bave odgonetanjem znaenja izraza, fraza, gramatikih konstrukcija i reenica. Objanjavaju umjetnike i stilistike vrijednosti izraza i fraza. Ovo je jedna vrsta treniranja umjetnosti kao to je gramatika, stilistika. 2. Pokuaj tumaenja onoga ta se eli u Allahovo poruci ljudima rei. Svrha zakonodavstva i vjerovanja na nain koji je prihvatljiv ljudskoj svijesti i znanju. Da privue ovjeka znanju i radu. Da ga vodi Allahovom uputom dobru i uspjehu na oba svijeta. Kur'an ne slijedi nikakvo vjerovanje nego se vjerovanje izvodi iz Kur'ana. Kur'an je mjerilo kojim se mjeri vjerovanje i svaka druga ideja na ovom svijetu. Ako elimo da svemu znamo pravu vrijednost. Ko god gleda u Kur'an treba da gleda u osnovu iz koje se izvodi vjerovanje i miljenje a ne obratno kako su neki tumai Kur'ana inili ranije. Uspostave principe u vjerovanju a poslije ih dokazuju Kur'anom kao je sluaj sa nekim sljedbama. U metodama tumaenja Kur'ana, prenosi se da je Imam ejh bio mnogo iri u predavanjima studentima nego kada je pisao. Kada je govorio mudrima, malo je govorio a kada je tumaio Kur'an drugima, manje obrazovanima, onda im je slikovito i nairoko objanjavao i to je bila jedna od njegovih metoda. Obino, pri predavanjima, nije se sluio drugim djelima kako ne bi padao pod uticaj drugih ali je konsultovao literaturu kada bi naiao na nerazumljive i teko shvatljive izraze u Kur'anu. Takvu metodu je prenosio na svoje studente. esto je govorio da nas Allah d.. na Sudnjem danu nee pitati za miljenja tumaa Kur'ana o Kur'anu nego e nas pitati ta smo mi radili i kakvu smo uputu iz Kur'ana mi uzimali. Nije bio od onih koji su, u cilju razjanjavanja nepoznatog u Kur'anu, pribjegavali uenjima idova (Israilijat) nego je smatrao da ne treba, po svaku cijenu, ulaziti u nepoznate specifinosti ili specifine nejasnoe u Kur'anu jer nas na to nije Allah d.., u svojoj knjizi, obavezao. U sluajevima nepoznatih detalja u Kur'anu treba se drati provjerenih injenica u kategorikih argumenata a da su ove pojedinosti kljune i vaene injenice bile bi na neki nain objanjenje u tradiciji Islama. Ni u jednom svom tekstu ili pirstupu Kur'anu nije odstupio od ovog principa. Kada objanjava poglavlje El-Infitar, 10-11. aje, kae da se treba drati doslovnog teksta. Bitno je da nad nama bdiju meleki koji, na neki nain, biljee i znaju ono to mi radimo a ne treba ulaziti u nain na koji to oni rade. Takoe, kod poglavlja El-Burud, 4. aje pa do kraja poglavlja navodi da je jedino valjano uzeti kazivanje kako je u Kur'anu, bez ulaenja u pojedinosti, ko su, odakle su, kojoj vjerskoj skupini pripadaju i slino? Jer da je Allah elio da znamo pojedinosti ve bi ih sam naveo u Kur'anu. U poglavlju El-Fedr, 6-7. aje ne ulazi, kao ostali komentatori Kur'ana, u pojeidnosti i bespotrebne opise Irema i grada stubova koje nalazimo u drugim djelima . U poglavlju El-Karia, 6-9. ajeta tvrdi da je za nas vano da vjerujemo da e ljudska djela biti vrednovana a nije na nama da znamo kako i na koji nain e biti mjerena ili vrednovana ili kojim vrstama mjera. Ne uputa se u bespotrebna objanjavanja veliine mjere i naina mjerenja kako to objanjavaju tumai Kur'ana do njega.

171

Bavljenje drutvenim i socijalnim problemima u njegovom pristupu Kur'anu. to je posebno znaajno istai u njegovom pristupu Kur'anu je da nema ajeta koje u sebi nosi drutvenu ili socijalnu poruku ili neko rjeenje za ova dva pitanja a da se ejh Abduhu nije zadrao na tim ajetima ili ajetu i da ih nije posebno objanjavao i tumaio. Posebno se bavio drutvenim slabostima i traio u Kur'anu uzroke njihovog nastanka i naine njihova rjeavanja. Kada tumai poglavlje El-Asr, posebno aje u kojem se preporuuje da oni koji vjeruju jedan drugom, moraju oporukom ostavljati smisao za istrajavanje i istrajnost, (Sabr). Ide tako daleko da znastvenu zaostalost muslimana kao i civilizacijsku sporednost u odnosu na zapadne zemlje vidi u nedostatku istrajnosti na putu prema istini i znanju odakle dolazi mo. Slino postupa kada objanjava poglavlje El-Infitar, 13. aje. Pod izrazom El-Birr, (ope dobro), moe biti samo onaj ko se brine da svojim radom postigne odreene vrijednosti koje se samo radom i mogu stei. To, u startu, negiru ljenost, nemar i zaputenost. Ovo se, prema njegovom tumaenju, ne moe nadokanditi nikakvim linim ueem u bilo kavim obredima ili ibadetu. U poglavlju El-Adijat, vidi nunost i znaaj prethodnice i avangarde u civilizacijksom ureenju svijeta. Kako su ovdje opisi onih koji prodiru i nadiru kao prethodnica on smatra da svi muslimani moraju biti prethodnica ovjeanstvu, snazi i moi. Ovdje su konji simboli najvee snage a misle se na nosioce snage i moi uopte. Na socijalnom planu istie u tumaenju ona ajeta koja u sebi nose pomo onim socijalnim slojevima drutva bez ijeg statusa u drutvu i rjeavanja tih pitanja, na zadovoljavjui ili mogu nain, ne moe se za drutvo rei da je sposobno da ivi kao organizirano. Tumaenje Kur'ana u svijetlu novijih naunih spoznaja. Kod ovog pristupa ejh Abduhu, vjerovatno u svijetlu najnovijih naunih otkria svoga vremena, posebno tehniko-tehnolokih pronalazaka koji su dali nadmo zapadu nad svijetom muslimana, pojedine ajete tumai tako da pokuava da nae kompromis. Trai smisao u tome da ne vidi razliku izmeu dokazanih naunih otkria onoga to se iznosi u Kur'anu. Kada tumai poglavlje El-Inikak, objanjava ga tako da e, vjerovatno, doi do destrukcije sistema kao to se dogaa kod sudara dva nebeska tijela, kao sudar dvije planete to moe dovesti do nestanka naeg sunevog sistema na nain na koji Kur'an govori u ovom poglavlju. ini se da je kod ovog pristupa ostao pri svom vastitom principu da ne ulazi u pojedinsti koje se nas ne tiu i koje mi neemo izvoditi da bi u tumaenju Kur'ana bio jo uvjerljiviji. Slino tumai i poglavlje El-Fil, u kojem jata ptica nose zemlju okamenjenu ili peenu zemlju i bacaju je na vojsku Abesinaca. Tvrdi da je okamenjena zemlja imala u sebi mikrobe ili druga tijela koja su nosila zarazu. Jata ptica mogu biti komarci ili drugi zarazni insekti koji nose sa sobom zarazu. Istu ocjenu bi mogli dati kao i u prethodnom stavku. Treba ostati kod teksta Kur'anu a ne po svaku cijenu objanjavati nepoznato. Moda e nekom drugom biti jasno vie nego nama na drugi prirodniji nain. Bolje je u svakom sluaju da je ostao kod svog principa u svim sluajevima kada tumai Kur'an i pribliava njegova znaenja naunim otkriima svoga vremena. Njegov stav u tumaenju izraza Kur'ana za nevidljiva bia (meleci, dinni, ejtani) Tumaei poglavlje El-Bekare, 24. aje tvrdi da su meleki bia koja su zaduena za rast i razvoj bilnog i ivotinjskog svijeta, kao i uvanje i kontrolu kao

172

bdijenje nad ovjekom. Ovaj rast bilja ili razvoj ivotinja, dogaa se snagom posebnog duha koji je Stvoritelj ugradio u biljke ili ivotinje, s tim da taj duh rasta, odranja ili razvoja zakon vjere nazivaju melecima. Neki ovo nazivaju prirodnim zakonima ili potencijalima. Vjernici odbijaju ovaj potencijal u biljkama ili ivotinjama da nazivaju zakonitou ili prirodnim zakonima nego ih zovu melekima. Stvar je u sutini ista. Takoe, onaj ko imalo misli na sebe, vidi da se u ovjeku sudaraju i bore za primat dvije suprotne intencije, sile. Jedna ga sila motivie na dobro druga na zlo ili loe. Ova unutarnja sila iju sutinu niko ne zna, ustvari, jeste duh dobra ili melek ili duh zla odnosno ejtan. Na osnovu iznesenog, nije daleko od istine zamisao da je Allah d.. nakon to je stvorio zemlju i sve na njoj uredio, od ivota do duha koji ravna oblicima ivota, stvorio je ovjeka. Dao mu najveu mo na zemlji, mo kojom moe sebi podvrgnuti sve na zemlji i sve duhove koji vladaju unutar ivota. Zato je naredio silama duha da se potine ovjeku, padajui pred njim na seddu. (Klanjajui se pred ovim novim stvorenjem ovjekom) ili padajui pred njim na zemlju, ovjek postaje povjerenik Allaha d.. na zemlji jer je najpotpunije stvorenje. Sila jednog duha mu se nije poklonila (ejtan). To je navelo neke narode u zabludu da smatraju i vjeruju kako postoji i neki bog ili duh zla. Meleki su, znajui za slobodu koju ima ovjek i samim tim izbor kao posljedicu slobode, smatrali vrlo realno i objektivno da e takvo bie praviti nered i proljevati krv, to se na zemlji, kao realna mogunost, stalno dogaa. Ali ovjek je poduen znanjima i ima mogunosti da bude drugaiji, to ini realnom drugu mogunost koja se, takoe, pojavljuje na zemlji a ta je da ima ljudi koji ne prave nered i ne proljevaju krv. Moda je to ono to je rekao Allah d.. "Ja znam ono to vi ne znate". Nepristajanje ejtana da se pokloni ovjeku jeste njegov slobodan izbor ali i priznanje da ovjek nije u stanju potpuno sam bez pomoi Stvoritelja savladati sile zla. Da nije ovg poriva zla, jednog dana, ljudi bi nadmaili meleke. Grijeh ih praktino dri u ljudskom obliku. U pogledu magije (sihra) ejh Abduhu poddrava stavove racionalista, Mu,tezila, da ona nema realnu i objektivnu pojavu i time snagu nego je privid. Ne mjenja zbilju nego na privid zbilje. Nae vienje zbilje. Tako da one koji puu u uzlove iz poglavlja El-Felek, tumai kao smutljivce koji trgaju prijateljske veze meu ljudima. U skladu sa navedenim, shvatanje magije (sihra) posebno problematizira hadis koji se nalazi zbirci El-Buhari. Prema Abduhu je ahad (pojedinane predaje) a ove vrste predaja ne mogu sluiti kao osnov u vjerovanju a ako se je neto slino i dogodilo Poslaniku, dogodilo se kao i svaka bolest koja nije uticala na umnu, misaonu ili snagu svijesti koja se tie Poslanika, nego samo na onaj dio koji pripada Muhammedu a.s. kao ovjeku. Pored ovog stava u mljenju i u stavovima Abduhua nalazimo nekoliko tvrdnji u kojima porie ispravnost nekih hadisa zbirke El-Buhari. Vjerovatno e dalji sudovi, miljenja i istraivanja dati vie elemenata za dalju i dublju ocjenu ovog, svakako, velikog autoriteta u svijetu Islama u novom dobu. Es-Sejjid Muhammed Reid Rida Prve Korake u ivotu Muhammed Reid Rida nainio je u rodnom Tripoliju u Siriji gdje je od sirijskih ejhova i znanstvenika dobivao prve lekcije iz nauke o

173

Islamu. I sam je rano sjedio sa grupama ljudi i predavao im razliite teme iz Islama. Na neki nain doao je do novina "Urvet El-Vuska" ("Neraskidivo ue") koje je izdavao u Egiptu reformator Demaluddin El-Afgani uz svog uenika ejha Muhammeda Abduhua. Muhammed Reid Rida se brzo oduevio idejama ove dvojice reformatora. Traio je da se sastane sa njima ali nije imao prilike za susret sa Demaluddin El-Afganijem ali je ubrzo dolo do susreta izmeu Muhammed Reida Ridaa i ejha Muhammeda Abduhua 1315. godine po hidri. Plod ovog susreta je bio da je ejh Rida traio od ejha Abduhua da pone pisati tumaenje Kur'ana onako kako tumai Kur'an u spomenutom asopisu. Isto ga je molio da na El-Ezheru pone predavati tefsir istom metodom. Odmah nakon toga, ejh Abduhu je poeo predavati tumaenje Kur'ana na El-Azharu. Muhammed Reid Rida je pisao veinu ovih predavanja, poneto bi i sam uradio uz saglasnost i korekcije ejha Abduhua. Zatim je to objavljivo u asopisu "El - Menar" ("Svetionik"). Moe se na osnovu navedenog slobodno rei da je Muhammed Reid Rida prvi uenik i sljedbenik imama i ejha Muhammeda Abduhua. Potpuno je slijedio metodu svog imama i uitelja i nikad u miljenju nije odstupio od ideja svog uitelja. ejh Muhammed Abduhu je govorio: "Vlasnik "El-Menara" je tuma mojih misli i ideja". Sjedinjen s njim u ideologiji, ideji, miljenju, ponaanju i praksi. Od kole ejha Abduhua najvie je dao njegov uenik Reid Rida. Napisao je tefsir (tumaenje Kur'ana), kojeg je nazvao : Poeo je sa tumaenjem od poetka Kur'ana i doao do poglavlja Jusuf, 101. aje. ( 101 ) ejh Rida je umro prije nego je dovrio tefsir. tampan je u dvanaest tomova do poglavlja Jusuf, 53. ajeta. Kasnije je profesor Behdet El-Bejtar dovrio poglavlje Jusuf to je u kasnijim izdanjima omoguilo tampanje sa potpunom ovom surom. Koliko je poznato, ejh Muhammed Reid Rida je tumaio poglavlja 0 Rije je o lijepom i velikom doprinosu ove kole tumaenju Kur'ana a nije poznato da je ejh Rida dao neto vie od iznesenog. U njegove izvore tumaenja Kur'ana moe se rei da je prvo spadao sam Kur'an ako na drugom mjestu gvori o istoj temi sa razliitog aspekta. Pozudano se zna da se rado oslanjao na ispravnu tradiciju koja dopire od Muahmmeda a.s. do nas. Zatim na miljenja ashaba i sljedbenika ashaba. Zatim, kako sam kae, bogastvo arapskog jezika i Allahovim zakonima u stvorenom svijetu. Uzimao je esto i stavove tradicionalista u tumaenju Kur'ana ali se openito smatra da nikada nije drao do drugog miljenja dok nije iznio svoje, u strahu da drugi ne utiu na njega prije donoenja linog suda o ajetu. Vjerovatno je kasnije konsultovao tradicionalne stavove tumaa Kur'ana kako bi bio siguran da nije pogrijeio. Cilj njegovog tumaenja Kur'ana je isti kao kod njegovog uitelja Abduhua. Razumjeti Allahovu knjigu tako da je ona osnov vjere koja napuuje ljude na ono u emu im je spas i srea na oba svijeta, sam je govorio. Cilj nam je, u

174

tumaenju Kur'ana, objanjenje znaenja Kur'ana i naine organiziranja ivota prema njegovim uputama danas". U metodi koju je preuzeo od svog uitelja ejha Abduhua nije se mnogo drao niti ograniavao miljenjima tumaa Kur'ana prije njega. Nije dozvolio da njegovo tumaenje bude ideologizirano niti je uzimao miljenja i stavove idovstva (israilijat). Nije, po svaku cijenu, traio razjanjenja za nejasno i neobjanjivo, niti se drao izmiljenih i lanih hadisa. Nastojao je da objasni problematino i nejsno u Kur'anu laganim stilom. Branio je Kur'an od napada na njegovo uenje. Meutim, poslije smrti svog uitelja ejha Abduhua vie se osamostalio i biva orginalniji. Nastojao je da ljudima iznese ljepote i vrijednosti Kur'ana, posebno da ih vrati u okrilje ivota po Kur'anu jer je, u njegovo vrijeme, vladala prilina udaljenost izmeu ivota ljudi i zahtjeva vjere. Naroito su ljudi bili skloni materijalistikim uenjima, odnosno, ateizmu. U tumaenju Kur'ana, kao i njegov uitelj, pokazivao je smjelost, uzimao sebi slobodu davao svoj stav i iznosio svoje miljenje. Za velike grijenike, kada tumai 275. aje sure El-Bekare, za razliku od stavova Ehl Es-Sunneta, oni koji su u nivou sa onima koji uzimaju kamatu ili su namjerno ubili e, ako se ne pokaju, biti vjeno u vatri. U miljenju o melekima, ovjeku i ejtanu iz poglavlja El-Bekare, 30-37. aje ima isti stav kao i njegov uitelj ije smo miljnje ranije iznijeli. Neke izraze Kur'ana, umjesto da tumai kako izgledaju u svom vanjskom jezikom znaenju objanjava simbolikom i metaforom. Tako je radio i Njegov uitelj a takva je praksa Ez-Zamaherija i mu,tezila, (racionalista). Bez vidljivog i potrebnog razloga odlaze u metaforu i simboliku umjesto u jasno vanjsko znaenje. Za magiju (sihr) tvrdi da nema realno utemeljenje u objektivnom svijetu nego se zasniva na opsjeni, lai i priini. Ne moe promjeniti realnost i zbilju ali moe pogled na realnost i zbilju. Ovim stavom je, uz stavove Mu,tezila i svog uitelja ejha Abduhua. Nakon tumaenja poglavlja El-En,am, 7. ajet kae: "Iz ovog se vidi da je magija prevara, la i mata da se ljudima priinjava da vide ono to u stavrnosti nije". Za ejtane i dinne tvrdi da najvie to mogu uiniti prema ovjeku jeste zavoenje a nikako, kao to neki tvrde, da opsjednu ovjeka i zavladaju nad njim. Za dinne smtra da ih niko od ljudi ne moe vidjeti i ko tvrdi da ih je vidio ili lae ili je opinjen. Neki vide neku udnu ivotinju pa o njoj govore da je dinn. Za mikrobe koji prouzrkuju neke bolesti vjeruje da su neka vrsta dina. Po definiciji teoretiara dijaloga (Kelam) dinni su: "iva nevidljiva bia. Mikrobi koji se ne mogu vidjeti prostim okom a vide se mikroskopom". Ovaj nain definisanja u potpunosti odgovara nainu na koji su to inili teoretiari islama za dinne. Za mudize tvrdi da na poslanik Muhammed a.s. ne posjeduje ni jednu drugu osim Kur'ana. Za mu,dize, u pojavnom svijetu, kae da u najveem broju to nisu, nego se radi o prirodnim pojavama. Kada objanjava ajeta koja u sebi sadre propise ponekad ih objanjava razliito u odnosu na sve svoje prethodnike. Tako, na primjer, za ajet poglavlja ElBerkare, 180. kae, za razliku od svih drugih, da nije derogirano (mensuh) nego da njegov propis vai. Ajet koji govori o nasljeivanju nije oprean ovom ajetu tako da derogacija ovdje nema mjeesta nego predstavlja nadopunu u propisu aje o nasleivanju. Za ajet o tejemmumu (potiranje zemljom kao simbolika istoa kada nema vode), kae da tretira pitanje potiranja zemljom ili predmetima od zemlje kod putnika i da je potiranje mogue za putnika makar imao vodu. Putnik ne mora postiti i skrauje namaz pa moe po toj analogiji uzeti tejemmum i kada ima vode.

175

Na neke kometatore Kur'ana baca teke kritike i teko ih optuuje. Takoe na one koji ispredaju lane prie u tumaenju Kur'ana i takvim priama pokuavaju tumaiti Kur'an. Napada i one koji su koristili idovsku tradiciju u tumaenju Kur'ana (israilijat) ali i sam posee za stavovima iz Tevrata i Jevanelja pokuavajui, na taj nain, tumaiti neke nejasnoe Kur'ana. Na kraju se za njega moe rei da je branio Islam i Kur'an Veliki ejh Muhammed Mustafa El-Merragi Rodio se 1881 a umro 1945 godine. Veliki pobornik ideja ejha i uitelja Abduhua. Nije se druio mnogo sa svojim uiteljem ali elja za preporodom i obnovom misli u Islamu mnogo ga dublje vezivala sa ejhom Abduhuom od drugih. Svoje misli i ideje izlagao je svim slojevima drutva u Egiptu. Od svih je rado priman i doekivan. Na posebno topao prijem nailazile su njegove ideje oko prosperiteta Islama. U tumaenju Kur'ana ogledao se kao predava. Njegovim predavanjma iz tumaenja Kur'ana bilo je prisutno ljudi i slualaca iz svih oblasti ivota i rada i svih slojeva. Od svih su njegova predavanja prihvatana sa odobravanjem i uvaavanjem. Bilo da se radilo o kraljevima i efovima drava do obinog svijeta. Na tim predavanjim nije koristio mnogo ajeta. Ponekad nekoliko manjih, obino iste teme ili jedno vee kao to je 177. aje poglavlja El-Bekare. Prenosi se da je predavao 133-138. aje poglavlja Ali Imran ili 13-14. aje poglavlja E-ura, 151-153. aje poglavlja El-En,am, 183-186. aje poglavlja ElBekare. 24-29. ajeta poglavlja El-Enfal. Komentar i objanjenja poglavlja El Hudurat, El-Hadid, Lukman, 160-165. aje poglavlja El-En,am, 199-206. ajeta poglavlja El-Ea,raf, 30-34. poglavlja Fussilet, 1-9. ajeta poglavlja El-Ea,raf, 112123. aje poglavlja Hud, 58-59. aje poglavlja En-Nisa, 17. aje poglavlja Er-Read, 83-88. ajeta poglavlja El-Kasas, 1-9./ 63-77. ajeta poglavlja El-Furkan. Poglavlje El-Mulk i El-Asr. Prema navedenom moe se zakljuiti da je u svom komentaru Kur'ana (tefsiru) koristio one teme iz kojih ovejk njegova vremena moe uzeti pouku savjet ili uputu. Koristio je ajete koja govore o ivotu i prirodi, Allahovom stvaranju i prisutnosti u svijetu. elio je, kao i njegovi uitelji, da dokae da Kur'an nije protiv znanosti i da je osnov Kur'ana upravo znanje. U svom tumaenju Kur'ana najvie se drao samog Kur'ana. Neto kao tematsko tumaenje jer ondje gdje je manje jasan on je pojanjenja traio u samom Kur'anu na drugom mjestu. Oslanjao se na tradiciju (hadise) ispravnog prenoenja i predaja, a zatim miljenja ashaba i onih koji su sa njima bili. Poslije se vidi da se drao i klasinih tumaenje Kur'ana ali samo onoga to je po njegovim ktiterijima moglo da izdri probu vremena. Nikada nije istica da je u tumaenju rekao neto to prije njega niko drugi nije rekao i uvjek je svoje prethodnike, klasiare i moderniste, spominjao sa uvaavanjem. Nije odbacivao njihova dostignua u svom tumaenju. U ono to je nepoznato u Kur'anu ili nejasno nije pokuavao da tumai po bilo koju cijenu ili na bilo koji nain. Slabe hadise, pogotovo izmiljenje, nije nikada koristio u tumaenju Kur'ana. idovsku tradiciju (israilijat) takoe. Nije bio iskljuiv. Na primjeru poglavlja Ali Imran, 123. ajeta vidi se da se nije bavio temama, niti objanjenjima od kojih nema koristi. Tumaei ovaj ajet tvrdi da se iz njega moe razumjeti da je Dennet ve stvoren ali da ima i drugih ajeta koja kazuju da nije. Meutim, rasprava po ovom pitanju je bespredmetna i beskorisna. Kada tumai poglavlje El-Bekare, 182. aje tvrdi da mi ne znamo kako je propisan post onima koji su bili prije nas. Da li jeo Ramazan ili neto

176

drugo i nemamo argumenta koji bi bio prihvatljiv svima za bilo koju tvrdnju. Poreenje uvjek ne dokazuje slinost u svemu". Prema ovom pravilu, mi vjerujemo da je starijim narodima bio propisan neki oblik posta. Ne znamo kako ili koliko. Post kao propis je, ipak, poznat kod sljedbenika objavljenih vjera do danas. Kada tumai poglavlje Lukman, 12. aje koje glasi: ( 12 ) Ko je Lukman? Od kojeg je naroda? Bezrazlono se ljudi pitaju i odgovaraju. Bio je Izraelianin. Abesinski rob. Crnac Sudana ili junog Egipta. Grk. Neki tumaei Kur'an dre ga za stolara, neki pastira, neki za poslanika a neki za mudrog ovjeka. Za sve ovo nema valjanija osnova i sve su ovo konstrukcije bez dokaza. Ako ga je Allah opisao kao mislioca i mudraca znai da je bio od najuglednijih ljudi sa mudrou a onda je nebitno je li bio rob ili crnac, jer to ne bi umanjilo njegovu vrijednost. Veliki dio u tumaenju Kur'ana ejh El-Merragi daje objanjavnju eriatskih propisa. Objanjavajui propis posta kae: "Post je jedan od pet stubova na kojima poiva Islam". Tjelesna vjeba i moralni odgoj, te duhovno proienje. Ulaenje u tjelesna zadovoljstva i zadovoljenje strasti, pravi zid izmeu duha i savrenstva Allahova prosvjetljenja tako da mistici, radi toga, pribjegavaju postu ee nego ostali. Uvijek kada osjete udaljavanje od Allahovog bia a poele blizinu. Post po njemu je vjeba istrajnosti i izdrljivosti, te sposobnost da se podnese. Odgaja volju, narav i karakter, te jaa ljudsku odlunost. Sve ja naovom svijetu mogue. Siromatvo nakon bogastva ili bolest nakon zdravlja, ponienje nakon asti, progon iz zemlje nakon blaenstva ivota u njoj, poraz nakon pobjede nad neprijateljem. Svemu tome je ovjek izloen. Na sve ovo ibadeti, kao i post, djeluju pozitivno i usmjeravajue. Kako Islam odgaja unutarnji ivot ovjeka, tako pazi i na vanjski. Zabranjuje sve to teti. Dozvoljava ugodno, korisno i to je u interesu ovjeka. Kao i njegov uzor i uitelj ejh Abduhu daje veliku vanost scoijalnom i drutvenom aspektu Kur'ana. Posebno prilazi problemu dekadencije u islamskim dravama, sa jedne strane i uenju islama, sa druge. Trai rijeenja, posebno od onih struktura drave koje mogu uticati na drutvene promjene u dravama u kojima ive muslimani kao velika veina. Daje prednost umu samo ako je um u okviru Allahove objave i da je objava ispred njega. Jer, dokazano je, um luta ako nema korektive u objavi. Vjera i zakon nisu ogranienja slobode nego je nasuprot togaIslam dozvolio ljepotu i ugodnosti a robovanje strastima je, ustvari, ograniavanja slobode. Jer, nije zadovoljstvo ovjeka u ivotinjskoj slobodi. Objanjavajui poglavlje El-Hadid, 25. aje tvrdi da je Allah d. u ovom ajetu dao tri stvari: El-Kitab, to jest Allahovu knjigu-uputu, kao simbol ljudskog znanja koje je zpisano u knjigu i uzima se iz knjige, El-Mizan (Mjeru) u drutvenim i svim meusobnim odnosima uope i El-Hadid (eljezo). Sve ovo navedeno je uporedno i ima duboko znaenje u ivotu ljudi. Bez obzira to je smatrao da je Kur'an, u principu, dao okvir za sve stvari ElMerragi nije pribjegavao u svom tumaenju da, po svaku cijenu, iznae znaenja ajeta na osnovu znanstvene istine ili znanstvene istine na ajete. Tako, nije upadao u zamke tumaenja Kur'ana naukom ili otkriima do kojih je dola moderna znanost. Neto od toga je, ipak, navodio u onom dijelu gdje je htio pokazati veliinu Allahovog stvaranja svemira i zemlje kao i istinitost Kur'ana. Nije cilj tumaenja Kur'ana bavljenjem znanou ili naunim otkriima ali da s tim otkriva ljepota Allahovog stvaranja to je potrebno. Uvaavao je naune injenice ali je traio oprez jer je traio da, prije svega, pretpostavka ili teorija

177

postane istina pa da se onda prihvati ili odbaci. Na ovim principima tumai poglavlje Lukman, 10. aje. Tumaei aje uporeuje ga sa dotadanjim teorijama o postanku sunevog sistema. Koliko je njegov oprez bio opravdan vidimo danas, poslije nekoliko savremenih teorija od kojih su neke posve nove. Kao i drugi predstavnici ove kole, nije se slijepo drao miljenja ranijih tumaa Kur'ana, niti odreene kole tumaenja, niti stava sa kojim nije bio zadovoljan ili koji nije bio potkrijepljen argumentima kojim bi bio zadovoljan. Kada tumai poglavlje El-Bekare, 184. ajeta, nakon objanjavanja razlika kae: ( 184 ) Kako prenosi Ahmed, Muslim i Ebu Davud od Enesa da je Allahov poslanik skraivao namaz kada bi preao tri milje. U prenoenju Ibn Ebu ejbe, ija predaja je ispravna, navodi se da je skraivao namaz nakon jedne milje. Razliitost ovih predaja daje nam za pravo da tvrdimo da je tekst Kur'ana ope naravi a sve to se navodi u predajama od Muhammeda a.s. je specifine naravi i dolo je pojedinanim (ahad) predajama tako da je putovanje opa osnova za mogunost ostavljanja posta kada smo na putu. Za poglavlje Lukman, 37. ajet, u kojem se navodi broj sedam, tumai ovaj broj kao mnotvo i to uzima kao osnov za tumaenje onih ajeta u kojim se spominje sedam vrata vatre (dehennema) da je taj broj mnotvo vrata vatre a broj osam je u znaenju da su vatra denneta za jedna vrata u broju vea od vrata vatre. I broj sedam i osam su, dakle, brojevi mnotva. Tumaei ostale ajete u kojima se spominje sedam ili sedamdeset, misli se na mnotvo a ne na ogranien broj. Na kraju, moe se rei da je njegov nain tumaenja Kur'ana vjeran njegovim uiteljima i, kao takav, ostavio je veliki trag na one koji su ga sluali ili uili od njega. U svijetu Islama dao je novi podsticaj u tumaenju Kur'ana. Na toj osnovi su odgajani mnogi tumai Kur'ana danas. Prevoenje Kur'ana Ova tema danas je vana iz najmanje dva razloga: a) ovo pitanje od dana kada je prvi put postavljeno kao problem do dananjeg dana donosilo je razliite stavove i miljenja, b) zato to je Kur'an, od strane mnogih prevodilaca, ve preveden na mnoge svijetske jezike i sada se prevodi doivljavajui i vie desetina izdanja do danas. c) Dosadanja prevoenja su pokazala tri orjentacije: - otvorena neprijateljstva prema Islamu to je bilo osnov za namjerna iskrivljavanja prijevoda, - dobronamjernost u pristupu, uz elementrana nepoznavanja osnovnih uenja Islama ili slabo poznavanje arapskog jezika, - poznavanje arapskog jezika, dobronamjernost prema Islamu ili su sami prevodioci bili muslimani ali su morali biti svedeni na samo jedan izbor u prevoenju bez obzira to su prilikom samog prevoenja bili svjesni da rije ili aje Kur'ana, koje prevode, ima i druge mogunosti. Jeziko i upotrebno znaenje rijei Et-Terdume (prevoenje) 1)

178

2) ( " 3) ( - , 4) ( 1) Saoptiti govorom onome do koga govor, uobiajenim putem, ne dopire (ne razumije ga), 2) tumaiti govor na jeziku kojem se govori. U tom smislu se za Ibn Abbasa kae da je Teruman El-Kur'an (Prevodilac Kur'ana), a misli se, ustvari, na tumaa Kur'ana. U svojoj knjizi "Temelji stilistike", veliki komentator Kur'ana i veliki lingvista Ez-Zamaheri tvrdi, drei se ovog znaenja, da svaki Prevodilac, u isto vrijeme, Kur'an, ustvari, i tumai. 3) Tumaiti govor drugim jezikom razliitim od govornog. Prevodilac je ustvari tuma. U djelima "El-Kamus" ("Rijenik"), "Lisan El-Areb" ("Jezik Arapa") za rije prevoditi sa i prevoditi na znai tumaiti govor drugim jezikom. Ibn Kesir i ElBegavi, u svojim tefsirima, upotrebljavaju ovu rije u znaenju objanjenje uopte, bez obzira da li na istom ili razliitom jeziku. 4) Prenoenje govora sa jednog na drugi jezik, (terduman). Terdeman je onaj koji prevodi jezik ili ga prenosi sa jednog na drugi jezik. U upotrebnom (konvencionalnom) znaenju ova rije znai; prenijeti govor, odnosno, znaenje govora sa jednog na drugi jezik. Vrste prevoenja a) doslovno prevoenje Pokuaj doslovne imitacije osnovnog teksta, po sistemu i redoslijedu jezika. Kao da je rije o pokuaju ubacivanja sinonima u jezik ili jedan sinonim zamjeniti drugim. Neki ovaj vid prevoenja nazivaju tekstualnim ili prevoenjem prema izrazima. Drugi to nazivaju istovjetnim. b) Prevoenje tumaenja odnosno znaenja Ovdje nema pokuaja imitiranja osnovnog teksta nego se ova vrsta prevoenja zasniva na pokuaju njegovog razumjevanja kao i ciljeva teksta pa onda to prenijeti na drugi jezik. Zato se ova vrsta prevoenja naziva prevoenje znaenja. Odnosno, znaenje teksta sa jednog jezika prenosimo na drugi jeizk. ta prevoenje uopte mora sadravati? 1. Prevodilac mora znati jezik sa kojeg prevodi kao i jezik na koji prevodi priblino u istoj ravni sa poznavanjem i svega drugog to je potrebno za uspjeno prevoenje. 2. Sistem i metodu jezika sa kojeg prevodi kao i jezika na kojeg prevodi uz veliko poznavanje specifinosti oba jezika kao i popratne znanosti oba jezika; kao to su stilistika i knjievnost. 3. Na zadovoljavajui nain prenijeti znaenja jednog jezika na drugi.

179

4. Prenesena forma po znaenju i sadraju mora biti neovisna od osnova i kao takva, to je mogue vie razumljiva, bez usporedbe sa osnovom. ta bi trebalo da odlikuje doslovno prevoenje ili tekstualno prenoenje znaenja kada bi ovakvo prevoenje bilo mogue? a) Postojanje apsolutno istih termina izraza rijei i estica u jeziku na koji se prevodi kao u jeziku sa kojeg se prevodi. Tako da je mogue na svaki izraz jednog jezika staviti isti izraz drugog. Rijei umjesto rijei ili termina umjesto termina. b) Apsolutna slinost dva jezika koja dosee do najtanijih i najdubljih znaenja. Konstrukcija, sistem i metoda formiranja jezika mora biti ista kod izgovora i u pismu. Ova vrsta prevoenja to nuno trai. Radi ovakvih pretpostavki mnogi kau da je doslovno prevoenje nemogue. Drugi tvrde da je mogue u srodnim jezicima. Ova druga vrsta prevoenja koju nazivamo prevoenje prenoenjem znaenja je kod svih mogua, dogaa se i oigledna je. Razlike izmeu prevoenja i tumaenja, odnosno, razumjevanja znaenja. Bez obzira o kojem je prevoenju rije; doslovnom ili prevoenje znaenja ono se razlikuje od tumaenja, neovisno od toga da li tumaenje bilo na matinom ili drugom jeziku. 1. Forma u prevoenju je, nakon to se prevede, neovisna od orginala nakon prevopenja a komentar, odnosno, tumaenje ne moe bez orginala i stalno ovisi od njega. 2. Kod prevoenja nije dozvoljeno proirivanje znaenja (digresija, ekskurs) a kod tumaenja je potrebno ili ak poeljno. Kod prevoenja se mora striktno drati orginala ak u sluaju greke i ne moe se nita lino dodavati ili oduzimati a kod tumaenja je potrebno i poeljno da tuma ode to je mogue ire u objanjenja kako bi tumaenje bilo potpunije i sveobuhvatnije. Tuma ide dalje u srodne znanosti koje mu pomau u boljem razumjevanju ili navodi sve to mu olakava tumaenje. 3. U prevoenju postoji saglasnost da je nuno prevesti sve to odgovara orginalnom znaenju. U tumaenju nije tako jer se tumaenje zadrava na objanjenju koje se moe izvoditi openito ali i pojedinano, moe se doi do sadraja i ne mora uzeti jedno ili drugo znaenje izmeu vie mogunosti, prema okonostima i mogunostima kojima raspolae tuma. 4. Kod prevoenja mora postojati odreena saglasnost da je sve to treba prevesti prevedeno te da sve prevedeno odgovara orginalu zato je prevodilac odgovoran. Kod tumaenja ponekad postoji odreena sigurnost u tumaenju ponekad ne postoji. Ponekad onaj koji tumai nema dokaza za ono to objanjava a ponekad ima. Moe izraziti vie mogunosti i neke navesti a neke ne navesti. Spomenuti ili ne, jae i snanije. Ponekad moe izraziti nemo ili jednostavno neznanje a prevodilac ne moe. Nemogue je zamisliti u prevoenju da prevodilac ne zna prevesti ono to prevodi a u tumaenju se moe, ne samo zamisliti, nego je bolje kada onaj koji tumai prizna neznanje. Kod tumaenja moe se vezati za ono to se tumai samo simbolino a kod prevoenja je nuna autentinost i u znaenju. Tumaenje na drugom jeziku

180

koji se razlikuje od jezika orginala, slino je prevoenju znaenja ali nije isto. Tako da navedene razliitisti ostaju. Prevoenje Kur'ana Kod prevoenja Kur'ana mora se prije samog pristupa voditi rauna o slijedeem: - Kur'an je Knjiga Allaha Gospodara svijetova. Kao takva, dola je kao izraz koji nije uporediv sa bilo kojim poznatim izrazom. Dakle, to je udo i neubiajena pojava koja se razlikuje ne samo od onoga to je meu ljudima poznato i uobiajeno kao vrste ljudskog izraavanja nego je razliita, po izrazu, od drugih objava koje su dobilvali drugi poslanici. To se jednostavno zove Mu,diza. - Kur'an ima dvije vrste znaenje: a) primarno ili osnovno. To je znaenje koje je osnova Knjige i kao takvo jasno i razumljivo svim ljudima. Ostaje razumljivo i kada se prevede na druge jezike. b) Sekundarno ili pratee. To je ono znaenje ili znaenja koja se ne vide odmah ili ih ne vidi svako a sakrivena su i sadrana u osnovnom tekstu. - Osnovni cilj Kur'ana jeste uputa svjetovima i ovjeanstvu. Ova uputa Kur'ana je opa, potpuna i jasna. a) Opa. Obuhvata vidljive svijetova (ljudi) i necidljive svijetove (dinni) za sva vremena, mjesta i sve generacije. b) Potpuna. Znai obuhvata u sebi sve to je potrebno stvorenim svijetovima, odnosno, razumnim biima unutar svijetova. Kao to je vjerovanje, moral, obredi i poslovanje. c) Jasna. Znai da je stil, iako uzvien i nedokuiv a ljudska ili bilo koja razumna vrsta stvorenja ga ne moe oponaati, je jednistavan i razumljiv tako da onaj dio upute koji je potreban za osnovno ureenje stvari na zemlji, ostaje jasan i razgovjetan tako da se iz njega mogu izvui pravila za vjerovanje, moral obrede i poslovanje ljudi. - Kur'an je u svom osnovnom objavljenom tekstu ibadet uiti. Za uenje Kur'ana u samom Kur'anu ima vrlo snana motivacija kao i nagrada za one koji ga ue na arapskom jeziku, odnosno, jeziku na kojem je objavljen. Ovakav odnos prema Kur'anu uinio je da sljedbenici Kur'ana imaju, izmeu ostalih, tri zajednika psitupa. Velika motivacija u Kur'anu kao i u izrekama (hadisima) i samoj praksi Muhammed a.s., odnosno, velika vrijednost i nagrada koja se daje onima koji se brinu o Kur'anu; studirajui ga, uei napamet ili ga uei iz ibadeta, dala je rezultat u tome da je odnos muslimana prema Kur'anu kakav ne nalazimo kod sljedbenika drugih vjera. Kur'an je na arapskom jeziku i na tom se jeziku mora uiti ili ga znati napamet to produbljuje od Allaha uspostavljeno jedinstvo u vjerovanju (Imanu) i Islamu meu muslimanima. Dakle, jedinstvo vjere i jezika. Jedinstvo u slijeenju upute Kur'ana jer svi nastoje da njegove principe usvoje u ivotu, odnosno, da budu upueni njegovim uputama. Sud o prevoenju Kur'ana Prevoenje u znaenju dostaviti rijei i znaenje Kur'ana do ljudi je dozvoljeno. Ponekad je dunost a ponekad lagana obaveza. Muhammed a.s. je u ovom znaenju uio Kur'an i sluali su ga oni koji su ga slijedili ali i njegovi neprijatelji. Na sve naina, u svako vrijeme i na svakom mjestu kao i svakog, zvao je Allahu. Njegovi su ashabi primili rijei i izraze Kur'ana od Muhammeda a.s. i prenijeli svojim uenicima-tabiinima. Generacija od generacije, sve do dananjih dana.

181

Muhammed a.s je u jednom hadisu koji prenose El-Buhari i Muslim rekao: "Najbolji meu vama je onaj ko naui Kur'an i druge pouava". Prevoenje u znaenju tumaenje Kur'ana na arapskom jeziku. Dozvoljeno je objanjavti i tumaiti Kur'an na arapskom jeizku (tefsir). Prevoenje u ovom znaenju je dakle dozvoljeno. U jednom ajetu Kur'ana je snano naglaeno da je objavljen da bi bio objanjavan svijetu. Muahmmed a.s. je sam objanjavao Kur'an, zatim njegovi ashabi i one generacije koje su dolazile sve do naih dana. Prevoenje Kur'ana u znaenju njegovog objanjavanja na stranim, odnosno, nearapskim jezicima. Objanjavti Kur'an na nearapskom jeziku onima koji ne znaju dovoljno dobro arapski jezik je mogue i poeljno, odnosno, jednako je objanjavanju Kur'ana na samom arapskom jeziku. Jer tumaenje Kur'ana je, ustvari, objanjenje onoga to je Allah d.. elio dostaviti ljudima u granicama ljudskih mogunosti a kao takvo, mogue je i na drugom, odnosno, nearapskom jeziku. Kod prevoenja Kur'ana treba obratiti panju na pojavu pisanja Kur'ana na nearapskim slovima, odnosno, ne na slovima na kojima je objavljen nego na slovima nekog od nearapskih jezika. Prema ovakvom pisanju Kur'ana treba biti oprezan. Pisanje Kur'ana nearapskim slovima kategoriki povlai promjenu naina izgovora a samim tim nuno povlai i promjenu znaenja. U prilog ovom oprezu donosimo Fetvu (eriatsko rijeenje) Odbora za fetve pri Univerzitetu ElEzher u kojoj se kategoriki zabranjuje pisanje Kur'ana na nearapskim slovima. Nema sumnje da slova, nekih latinskih jezika, donekle odgovaraju slovima arapskog jezika, posebno kada se saini konstrukcija dva i vie slova ali je sasvim sigurno da kao takva u potpunosti ne odgovaraju slovima arapskog jezika. Stog ne mogu potpuno u svim finesama znaenja zamjeniti arapska slova, pogotovu kada je u pitanju Kur'an. Dogodilo bi se slovno iskrivljavanje ili slovna destrukcija a ona bi za sobom nuno povukla destrukciju znaenja. Svi eriatski izvori namu nunost ouvanja Kur'ana od svih vrsta izvitoperivanja a konsenzuz je postignut u jednostavnoj premisi da sve to povlai pogrean izgovor povlai i pogreno znaenje pa je time kategoriki zabranjeno. Svi dosadanji tumai Kur'ana, pri tumaenju, navodili su ono to tumae na orginalnom arapskom jeziku, odnosno, jeziku objavljivanja Kur'ana. Tako i kod prevoenja na neki od nearapskih jezika treba initi. U sluaju da se to ne bi uinilo padamo pod sankciju koja je predvienja u rjeenju Odbora za fetve o pisanju Kur'ana nearapskim slovima. Prevoenje u znaenju koje smo naveli je kao tumaenje Kur'ana na arapskom jeziku koje se, prema preuzetim znaenjima, prevodi na nearapski jezik. Ovakav vid prevoenja bi morao nositi naslov: "Prevoenje tumaenja Kur'ana". Ne bi smijelo biti "Prevoenje Kur'ana". Prema ovakvom pristupu ne bi moglo ni da se zove: "Tumaenje znaenja Kur'ana" jer se prevoenje odnosi na rijei i izraze, to bi, sa druge strane dobili prevoenje Kur'ana jer prevoenje, ipak, prenosi zanaenje a ne izraze. Svako prevoenje kako kod bi se zvalo, ipak, bi moralo imati Kur'anski tekst na arapskom jeziku, odnosno, jeziku na kojem je objavljen. Bilo bi lijepo ako bi svaki prevodilac napisao u uvodu da prevodi tumaenje Kur'ana a ne samo znaenje ili tekst Kur'ana.

182

Koristi od ovakvog prevoenja su mnogobrojne a mogu se svesti na ove najvanije: - Mnogi ljudi koji pripadaju Islamu danas poznaju Kur'an ili ga naue napamet ali ne znaju njegovo znaenje. Prevoenjem upoznaju se i njima se podie veo nepoznanica o objavljenoj knjizi. Upoznavajui sadraj i ljepote Kur'ana a kroz sve to i njegovo uenje o Stvoritelju i stvorenom, o ovjeku i njegovom vjerovanju, obredima, poslovanju, praksi i moralu lake se moemo suprostaviti onima koji negativno sude o Islamu i Kur'anu, posebno onima koji ova znaenja nemogu nikako saznati osim preko prevoda. - Preko prevoda ove vrste upoznajemo druge o Islamu i Kur'anu. Posebno u ovom vremenu idejnih sueljavanja. Preko prijevoda, ljudi koji nisu muslimani, mogu se direktno upoznati sa osnovnim uenjima Islama koja se izvode iz Kur'ana. Tako se smanjuje broj ljudi na koje se moe djelovati negativno krivim i tendencioznim tumaenjima islama, muslimana ili Kur'ana. - Kur'an se mora dostaviti u svom orginalnom izrazu po objavi. Ali ovakav pristup u dostavljanju Kur'ana koji se mora nauiti na objavljenom, dakle, arapskom jeziku je olakan time to oni koji ga ue preko prijevoda mogu ga lake shavatati i prouavati iako ne poznaju dovoljno arapski jezik. Prevoenje Kur'ana u znaenju prenoenja Kur'ana na druge jezike. Podrazumjeva se prenoenje Kurana sa arapskog na druge jezike. Misli se, zamjena rijei i izraza na arapskom jeziku, odnosno, njihovih znaenja rijeima i izrazima drugih jezika. Prenoenje svih namjera prisutnih u ovim izrazima i rijeima kao i znaenja koja u sebi sadre. Naziva se jo doslovno, fonetsko ili ekvivalentno prevoenje . Smatra se da je ovakvo prevoenje nemogue jer se kao takvo ne moe izvesti a takav pokuaj nije utemeljen na eriatskoj mogunosti. Smatra se da je ovakvo prevoenje nemogue jer ne postoje rijei niti izrazi u srodnim jeizicima koji mogu zmajeniti rijei li izraze drugog jezika a pogotovu ona sekundasrna, skrivena znaenja koja su sadrana u svakom jeziku posebno. Smatra se da je nemogue, stoga to je Kur'an za sve, arape i nearape u arapskom jeziku mudiza i ovaj vid Kur'ana se ni u kakvom prijevodu ove vrste ne moe iskazati a samim tim se dokazuje nemogunost ovakvog prijevoda. Kur'an je ibadet uiti. Doslovan ili fonetski prijevod ne moe bez orginala sadravati ovaj aspekt ibadeta pa je time nemogue ovakvo prevoenje. Ovakvo prevoenje bi bilo prema eriatskom odreenju imitacija Kur'ana a svaka imitacija Kur'ana nije dozvoljena. Ovakvo prevoenje je nemogue i kao takvo eriatski neutemeljeno i nije dozvoljeno. Ono bi podsticalo ljude da se okreu od objavljenje Knjige, odnosno, od objavljenog jezika knjige ka prevodima za koje bi mislili da je jednako objavljenoj knjizi na jeziku na kojem je objavljenja Knjiga. Poeli bi ljudi vie ovisiti od prijevoda nego od objavljenog orginala. Svaki bi se narod poeo okretati svom prijevodu na svom nacionalnom jeziku tako da bi se vremenom zapostavio orginal koji je objavljen. Poelo bi se odustajati od propisa izvedenih iz objavljenog orginala Knjige i ljudi bi poeli gubiti jednu od najdubljih osnova za jedinstvo Ummeta Islama. Konsenzus je postignut u tome da nije dozvoljeno prenoenje Kur'ana po znaenju nego na nain kako je objavljen. Preveden doslovno, znailo bi da je Kur'an dozvoljeno prenosti po znaenju a ne u njegovom orginalu kako je objavljen. Je li dozvoljeno uiti prijevod u propisanim obredima (salatu - namazu ) ili zikru?

183

Je li dozvoljeno uiti prijevod uopte? Skoro svi eriatski strunjaci, svih pravnih kola, se slau da je zabranjeno uenje prijevoda, neovisno da li u namazu ili ne, i to na bilo kojem nearapskom jeziku. afijski mezheb (pravna kola) Nije dozvoljeno uiti Kur'an na nearapskom jeziku, bez obzira da li je u mogunosti nauiti arapski ili ne u mjeri koja je dovoljna. Bilo da je u namazu ili u neem drugim. Ako bi obavljao obrede namaza na nearapskom jeziku namaz ne bi bio valjan; bilo da ispravno ui ili neispravno. Ez-Zerkei navodi u knjizi "El-Bahru El-Muhitu": Nije dozvoljeno uiti Kur'an na perziskom ili bilo kojem jeziku. Mora se uiti na jeziku koji pokazuje mu,dizu Kur'ana a to prijevodi ne sadre kao to se drugim jezicima ne mogu iskazati sve nijanse i specifinosti prisutne u jeziku na kojem je objavljen. Es-Sujuti u El-Itkanu navodi: "Nije dozvoljeno uiti Kur'an po znaenju jer ga je Dibril donio u izrazu i nije mu objava dozvoljenja po znaenju". Malikijski mezheb (pravna kola) Nije dozvoljeni uiti Kur'an na nearapskom jeziku. Nije dozvoljeno na nearapskom jeziku izgovoriti tekbir. Ako nije u stanju da proui poglavlje ElFatiha na arapskom mora klanjati za imamom koji zna. Ako moe da klanja za imamom a ne klanja pokvaren mu je namaz. Ako ne nae imama za kojim e obavljati namaz, spada sa njega obaveza uenja El-Fatihe. Hanbelijski mezheb (pravna kola) Nije dozvoljeno uenje na nearapskom jeziku, niti je dozvoljena zamjena arapskog, bez obzira da li dobro ili loe ui na arapskom jeziku. Jer ako loe ui na arapskom dunost mu je nauiti arapski a ako ne zna arapski bar toliko da moe klanjati pokvaren mu je namaz. Ibn Hazm El-Hanbeli navodi: Ko ui Kur'an ili neto iz Kur'ana u namazu u prevodu na nearapskom jeziku ili na arapskom jeziku izrazima koji nisu objavljeni od Allaha d.. ili namjerno preturi rijei naprijed i nazad pokvaren mu je namaz i grijenik je". Jer Allah d.. u Kur'anu navodi da je Kur'an na arapskom a nearapski nije arapski pa nije ni Kur'an. Zanemarivanje ovog jezika je iskrivljivanje Allahovog govora. A to nije dozvoljeno jer Allah d.. u Kur'anu kori narode koji su iskrivljivali Allahov govor. Stav i miljenje znanstvenika El-Ezhera po pitanju prevoenja Kur'ana U posljednje vrijeme El-Ezher, kao najvee uilite Islama, radi vanosti ove teme esto je imalo upravo ovu temu za predmet prouavanja i studiranja. Nakon mnogih rasprava i diskusija, znanstvenici El-Ezhera su donijeli rijeenje da se pristupi prevoenju tumaenja Kur'ana. Formirana je komisija od najboljih znanstvenika El-Ezhera, uz podrku najveih autoriteta akademije nauka i ministarstva prosvjete Egipta, da se uradi jedan tefsir (tuma Kur'ana na arapskom) koji e biti osnov za prevoenje na nearapske jezike uz konsultacije i posredovanje druge, posebne strune komisije. Komisija se sastala vie puta pod rukovodstvom vrhovnog egipatskog muftije nakon ega su udareni temelji za poetak izvoenja ovog plana. Nainjena je platforma koja je poslana u sve vanije islamske centre i svim vanijim vjerskim islamskim autoritetima kako bi iskazli eventualne primjedbe i dopune. Ova platforma je sadravala odreena pravila koja mora sadravati

184

tefsir (tumaenje Kur'ana), koji potom trebaju da budu prevedeni na nearapske jezike. Evo tih pravila: 1. Tumaenje Kur'ana (Tefsir) ne bi trebao sadravati termine modernih nauka osim nunih za samo razumjevanje znaenje ajeta. 2. Da se u tumaenju ne izlau naune teorije kao, na primjer, to se nalazi u tumaenju Kur'ana naukom gdje se tumaenje Kur'ana bavi objanjavanjima nastanka oblaka, grmljavine i munja. Ili tumaenja koja sadre miljenja nauke o kosmosu i planetarnom sistemu. U tumaenju se zadrati kod izraza i rijei Kur'ana, odnosno, njihovih znaenja koja imaju u jeziku i tumaiti ih u osnovnoj namjeri Kur'ana u smislu upute ovjeanstvu ili uzimanju znanja i pouke. 3. Ako se ukae potreba, proiriti neku temu dodatnim objanjenjima, staviti ih na marginu a ne u sami tekst tumaenja. 4. Komisija se ne smije priklanjati bilo emu ili orjentirati na bilo to, izvan znaenja ajeta, u smislu da slijedi neki odreeni pravni pravac (mezheb) ili ideoloku orijentaciju. Ne bi trebalo, po svaku cijenu, znaenje ajeta protezati na znaenje van teksta kako bi eventualno dokazivali neku mudizu ili neto od vjerovanja u budui svijet. 5. Da se u tumaenju Kur'ana dri naina uenja (kiraet) Hafsa od Asima i da se ne podlijee drugim nainima uenja (kiraetima) bez velike potrebe. 6. Nije nuno uzimati i u obavezu objanjavanje veze izmeu sura i ajeta. 7. Spomenuti povode objava samo kada su dokazani sigurnim predajama i kada je neophodno razumjeti znaenje teksta Kur'ana. 8. Da se ne navodi derogacija osim u sluajevima kada je nemogu kompromis, odnosno, usaglaavanje (koincidencija) ajeta. 9. U tumaenju navesti cijelo aje zatim ga tumaiti drugim ajetima Kur'ana koja ga objanjavaju. Tada se mogu navesti sva pomona sredstav koja pomau objanjavanju ajeta. 10. Na poetku svake sure staviti je li mekanska ili medisnska i koja ajeta su u suri Mekanska a koja Medinska. 11. Na poetku u uvodu tefsira staviti definiciju Kur'ana i koje sve znanosti mora imati onaj koji eli da ue u tumaenje Kur'ana. Ovdje moramo imati na umu da se pod izrazom tumaenje misli na prevoenenje znaenja Kur'ana. Nain prevoenja znaenja Kur'ana. 1. Istraiti povode objava i tradicionalni pristup tumaenju. Istraiti tradiciju koja je priznata kao ispravna i mora imati svoje mjesto u tumaenju Kur'ana, odnosno, odreivanju znaenja. Rastaviti tradiciju na ispravnu i neispravnu. 2. Istraiti izraze i rijei Kur'ana, jeziki i gramatiki, kao i sve specifinosti jezike konstrukcije Kur'ana. 3. Istraiti stavove komentatora Kur'ana. Tradicionalne i racionalne,klasine i moderne i uzeti ono to najbolje objanjava Kur'an i njegovo znaenje. Uzeti to je vrijedno a odbaciti to ne koristi. 4. Pisati sve to u formi koju razumiju svi muslimani, pridravajui se iznesenih pravila.

19 0 03 1998 0

185

0 0 Na kraju, elim da zamolim Allaha d.. da ovaj rad i napor primi. Ovo nije samo moj rad. Ovdje je utkano, prije svega, znanje koje je On objavio poslaniku Muhammedu a.s. a od njega prenijeli njegovi sljedbenici sve do naih dana i mojih roditelja i uitelja od kojih sam uzeo znanje u Medresi i na studijama u Libiji. I danas su mnogi oni moji autoriteti. Zato molim dragog Allaha da ih nagradi iz svoje velike milosti a meni pomogne da uradim vie i bolje na njegovom putu. Sarajevo; uoi petka 19.03. 1998. godine.

Literatura: Kur'an, Kur'an s prijevodom, Kur'an asni, Prevod Kur'ana, Uvod u tefsirske znanosti, Povodi objava, Uvod u hadisku i tefsirsku nauku, Uvod u Kur'an, Arapsko-Bosanski Rijenik, Uvod u Kur'an, : - - - - 1378 0 _ 0 0 0 - - 1995 - 1988 - - - - - 1978 - Besim Korkut, Sarajevo H. Muhammed Panda Demaluddin auevi H. Ali Riza Karabeg Dr. Enes Kari Dr. Jusuf Rami H. Muhammed Handi Tabatabai Dr. Teufik Mufti Ebu El-Ala El-Mevdudi, Toronto, 1993.

186

- 1980 - - 0 - 1981 - - 1983 - 1981 - 1988 - 1962 - 1980 - 0 1976

- 1964 - 1962 - 1986 - 1988 - - - -0 1986 - - - 0 - .

187

You might also like