P. 1
Zijad Ljevakovic - Tefsir

Zijad Ljevakovic - Tefsir

|Views: 803|Likes:
Published by hamo pipa

More info:

Published by: hamo pipa on Jul 04, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/01/2014

pdf

text

original

Zijad Ljevaković

TEFSIR

ÇÕæá ÇáÊÝÓíÑ Temelji nauke o tumačenju Kur'ana Začetke nauke o Kur'anu nalazimo u samoj objavi Kur'ana. Već sami počeci objavljivanja Kur'ana ukazivali su na to da je to knjiga koja će morati biti objašnjavana onima koji je objavljuju radi slijedećih razloga: 1. Nema razlike između Allahovog stvaranja života i Njegove riječi. Od kako postoji na zemlji čovjek pokušava objasniti tajne života, proučavati ih i upoznavati. To je u prirodi samog čovjeka. Tako je i sa Njegovom riječju jer Riječ kao i život, mora se proučavati. 2. Objavljenja Allaova riječ sadržana u Kur'anu a data ljudima, sadrži uputu za način života na zemlji. Uputa ima preporuke savjete ali i objašnjenja nastanka života, svijeta i čovjeka u svijetu. Ima i pravila o načinu života na zemlji. Ta se pravila, bilo da su moralne ili pravne naravi, moraju naučiti, znati, izvoditi i druge poučavati što je već nauka. Osim toga, postoji veliki broj uputa obredne naravi koje regulišu život čovjeka i njegovog Gospodara ali i odnose među ljudima. Ti se obredi moraju usvojiti i naučiti u životu prakticirati. 3. Od samog početka objavljivanja Kur'ana, vidjelo se da je to Riječ koja će morati biti objašnjavana ljudima. Te činjenice uočljive od prvih ajeta Kur'ana. Evo nekoliko primjera: ÇÞÑà ÈÇÓã ÑÈß ÇáÐì ÎáÞ 0 ÎáÞ ÇáÃäÓÇä ãä ÚáÞ0 ÇÞÑà æ ÑÈß ÇáÃßÑã 0 ÇáÐì Úáã ÈÇáÞáã0 Úáã ÇáÃäÓÇä ãÇ áã íÚáã 0 ( ÇáÚáÞ 1-5 ) Na početku objave spominje se knjiga i čitanje, pero i pisanje kao i nauka, odnosno, znanost. Sve spomenuto može se izvoditi samo organizovano, kao sistem i način života a to je već nauka. æ áÞÏ ÌÆäÇåã ÈßÊÇÈ ÝÕáäÇå Úáì Úáã ( ÇáÃÚÑÇÝ 52 )

1

Iz ovog ajeta Kur'ana vidi se da je uspostavljen prilikom objavljivanja, a i prije, u Levhi Mahfuzu na temeljima Znanja. Kao što je poznato sve što je uspostavljeno na temeljima znanja mora se znanstveno istraživati. Iz navedenog ajeta se izravno vidi da se od strane Allaha dž. š., koji objavljuje Muhammedu a.s. Knjigu - Kur'an, naređuje da je mora objašnjavati ljudima, onima kojima se objavljuje i koji vjeruju u nju i prihvataju je. æ ÇäÒáäÇ Çáíß ÇáÐßÑ áÊÈíä ááäÇÓ ãÇ äÒá Çáíåã (ÇáäÍá 44) Isto tako, ove odredbe se odnose i na one koji su prije imali i primali objavljene poruke, riječi i knjige, pa ih napustili ili se po njima razišli ili ih iskrivljivali. Kako je Knjiga Kur'an i njima objavljena, naređuje se Poslaniku Muhammedu a.s. da i njima objasni Knjigu i ono što su iskrivili ili se po njemu razišli ili napustili.

ÞÏ ÌÆÊßã ÈÇáÍßãÉ áÃÈíä áßã ÈÚÖ ÇáÐì ÊÎÊáÝæä Ýíå ( ÇáÒÎÑÝ 63 ) æ ãÇÇäÒáäÇÚáíß ÇáßÊÇÈ ÇáÇ áÊÈíä áåã ÇáÐì ÇÎÊáÝæÇ Ýíå ( ÇáäÍá 64 ) 4. Iz samog Kur'ana se vidi da je to Knjiga koja se mora studirati, proučavati. Evo nekoliko primjera koji jasno upućuju na studiranje Objave: ÇÝáÇ íÊÏÈÑæä ÇáÞÑÇä Çã Úáì ÞáæÈ ÇÞÝÇáåÇ ( ãÍãÏ 24 ) ÇÝáÇ íÊÏÈÑæä ÇáÞÑÃä æ áæ ßÇä ãä ÚäÏ ÛíÑ Çááå áæÌÏæÇ Ýíå ÇÎÊáÇÝÇ ßËíÑÇ ( ÇáäÓÇÁ 82) ßÊÇÈ ÇäÒáäÇå Çáíß ãÈÇÑß áíÏÈÑæÇ ÂíÇÊå æ áíÐßÑ ÃæáæÇ ÇáÃáÈÇÈ0 ( Õ 29 ) Ãã áßã ßÊÇÈ Ýíå ÊÏÑÓæä Çä áßã Ýíå áãÇ ÊÎíÑæä ( ÇáÞáã 37- 38 ) Ãáã íÃÎÐ Úáíßã ãíËÇÞ ÇáßÊÇÈ ÇáÇ íÞæáæÇ Úáì Çááå ÇáÇ ÇáÍÞ æ ÏÑÓæÇ ãÇ Ýíå (ÃáÃÚÑÇÝ 169 5. Naređenje da se objave ljudima moraju objašnjavati dobili su svi poslanici, pa prema tome, i Muhammed a.s. æ ÅÐ ÃÎÐ Çááå ãíËÇÞ ÇáÐíä ÃæÊæÇ ÇáßÊÇÈ áÊÈíääå ááäÇÓ 0 (Âá ÚãÑÇä 187) Iz Kur'ana je vidljivo da je Muhammed a.s. odmah po primanju objave istu objašnjavao ljudima. Poslije njega, vrli i časni ashabi a poslije njih, uzori i učenici ashaba, tabiini a poslije njih se već uočava uobličavanje ove discipline u nauku. áÇ ÊÍÑß Èå áÓÇÊß áÊÚÌá Èå 0 Åä ÚáíäÇ ÌãÚå æ ÞÑÂäå0 ÝÇÐÇ ÞÑÃäÇå ÝÇÊÈÚ ÞÑÂäå 0 Ëã Çä ÚáíäÇ ÈíÇäå 0 ( ÇáÞíÇãÉ 16- 19 ) Život je sam nametao objašnjenja i potrebu tumačenja. Ljudi koji su primali objavu, prihvatali je, slijedili i prakticirali u životu, vjerovali čvrsto stajući uz nju, tražili su objašnjenja. Ovi ili neki drugi. æ áÇ íÃÊæäß ÈãËá ÇáÇ ÌÆäÇß ÈÇáÍÞ æ ÇÍÓä ÊÝÓíÑÇ 0( ÇáÝÑÞÇä 33 ) ÝíÊÈÚæä ãÇ ÊÔÇÈå ãäå ÇÈÊÛÇÁ ÇáÝÊäÉ æ ÇÈÊÛÇÁ ÊÃæíáå æ ãÇ íÚáã ÊÃæíáå ÇáÇÇááå ( Âá ÚãÑÇä 7 ) 6. U prirodi je ljudi na zemlji da se razlikuju po sposobnostima. Ta različitost ljudskih sposobnosti nameće potrebu objašnjavanja i tumačenja. Tako se počela razvijati nauka o tumačenju Kur'ana, danas poznata pod nazivom Tefsir.

2

7. Kur'an je objavljen na arpskom jeziku koji se razvio iz bogate starosemitske jezičke tradicije te, samim tim, ima veliku jezičku širinu i dubinu. Nemoguće je taj jezik koristiti u objašnjavanju života, vidljivog i nevidljivog svijeta, a da se stručno ne poznaje njegova struktura. Vjerovatno, ni sam Muhammed a.s., kao čovjek, ne bi ga poznavao u svim segmentima da nije imao izravano podučavanje Kur'anu od strane, donosioca objave, Džibrila. Tako se, na primjer, u Kur'anu nalaze ponavljanja koja, u suštini, znače potvrdu, naoko višak riječi i izraza a riječ je o suptilno iznijansiranim značenjima sa skrivenim i nedorečenim smislom i semantikom. Sabijanjem izraza postižu se zgusnutija značenja. Navedeno je vidljivo, na primjer, iz poglavlja Jusuf, 82. aje: “Pitaj selo“ a misli se na neke ljude u selu jer je selo nemoguće pitati. Mogućnosti jezika iskorištene su na različite načine: upotreba jednine za dvojinu ili množinu, dvojine za jedninu, govor o općem a misli se na pojedinačno i obratno, promjena rasporeda izrazima, upotreba glagola radnje koji se odnose na dvije stvari a misli se na jednu, upotreba raznih vidova stilističkih vrijednosti Kur'ana i slično. Sve ovo traži stanovito znanje jezika da bi bilo objašnjeno. Iz navedenih primjera, za ovu nauku uzeta su tri termina: Bejan, Tefsir, i Te,vil. Od ovih termina, najbliže značenje, onoga što se pod ovim izrazom u Kur'anu podrazumjeva, sadržano je u Kur'anskoj odrednici Bejan. Mnogi klasični komentari Kur'ana nose ovaj naziv. Rjeđe se upotrebljava izraz Te,vil dok je u novije vrijeme potpuno preovladao naziv Tefsir. Vremenom su, ova dva izraza, Bejan i Te,vil, napušteni ili se upotrebljavaju vrlo rijetko. Značenje riječi Tefsir i Te,vil ãÚäì ÇáÊÝÓíÑ æ ÇáÊÃæíá ÇáÊÝÓíÑ Ýì ÇááÛÉ : Úáì æÒä ÊÝÚíá ãä ÇáÝÓÑ ÈãÚäìÇáà ÈÇÊÉ æ ÇáßÔÝ æ ÅÙåÇÑ ÇáãÚäì ÇáãÚÞæá æ ÝÚáå ßÖÑÈ æ äÕÑ íÞÇá ÝÓÑ ÇáÔÆ íÝÓÑ ÈÇáßÓÑ æ íÝÓÑå ÈÇáÖã ÝÓÑÇ æ ÝÓÑå ÃÈÇäå 0 æ ÇáÊÝÓíÑ æ ÇáÝÓÑ : ÇáÃÈÇäÉ æ ßÔÝ ÇáãÛØì æ Ýì áÓÇä ÇáÚÑÈ ÇáÝÓÑ ßÔÝ ÇáãÛØì æ ÇáÊÝÓíÑ ßÔÝ ÇáãÑÇÏ Úä ÇááÝÙ ÇáãÔßá0 æ Ýì ÇáÞÑÂä ( æ áÇ íÃÊæäß ÈãËá ÇáÇ ÌÆäÇß ÈÇÍÞ æ ÇÍÓä ÊÝÓíÑÇ ( ÇáÝÑÞÇä 33 ) Çì ÈíÇäÇ æ ÊÝÕíáÇ 0 æ ÞÇá ÇÈä ÚÈÇÓ Ýì Þæáå ÊÚáì : ( æ ÇÍÓä ÊÝÓíÑÇ ) Çì0ÊÝÕíáÇ 0 æ ÞÇá ÈÚÖåã : åæ ãÞáæÈ ãä (( ÓÝÑ )) æ ãÚäÇå ÇíÖÇ ÇáßÔÝ 0 íÞÇá : ÓÝÑÊ ÇáãÑÃÉ ÓÝæÑÇ : ÅÐÇ ÃáÞÊ ÎãÇÑåÇ Úä æÌååÇ æ åì ÓÇÝÑÉ æ ÇÓÝÑ ÇáÕÈÍ : ÃÖÇÁ æ ÞÇá ÇáÑÇÛÈ ( ÇáÃÕÝåÇäì ) ÇáÝÓÑ æ ÇáÓÝÑ íÊÞÇÑÈ ãÚäÇåãÇ ßÊÞÇÑÈ áÝÙíåãÇ áßä ÌÚá ÇáÝÓÑ áÃÙåÇÑ ÇáãÚäì ÇáãÚÞæá æ ÌÚá ÇáÓÝÑáÃÈÑÇÒ ÇáÃÚíÇä ááÃÈÕÇÑ ÝÞíá ÓÝÑÊ ÇáãÑÃÉ Úä æÌååÇ æ ÇÓÝÑ ÇáÕÈÍ 0 Riječ Tefsir, u jezičkoj ravni, dolazi u značenju razjašnjenja, otkrivanja kao i izvođenja značenja koja se mogu razumjeti u misaonoj ili intelektualnoj ravni . Otkrivanje skrivenog kako se navodi u “Velikom riječniku arapskog jezika “ kao i otkrivanje željenog značenja objašnjavajući ili rasčlanjujući složene izraze. U Kur'anu prema značenju ajeta sure El-Furkan 33 aje “ Neće ti Muhammede moći navesti nikakav primjer a dati Mi već nismo o tome dali Istinu i najbolje objašnjenje,”, ova riječ dolazi u značenju precizno izložiti i razvrstati uz objašnjenje, prema stavu koji se prenosi od Ibn Abbasa, Neki smatraju da je osnov ove riječi “sefere” “ esfere” “ sufur” opet u značenju otkrivati a jezičkim transformacijama prešlo u riječ “ fesere “. Ovaj izraz “esfere “ upotrebljava se kada se žena pokrivena lica otkrije ili kada se pojavi sunce odnosno kada

3

obasja obzorje . Veliki poznavaoc Kur'anskih termina i izraza Er-Ragib ElIsfahani za ova dva osnova kaze da su bliska značenja kao što su bliska po osnovu nastanka ali da se suštinski i razlikuju u pogledu značenja koje sadrži izraz otkrivanje . Naime otkrivanje može biti misaone naravi odnosno otkrivanje značenja misaone ili intelektualne naravi pa je tu izraz “ fesere “ a može biti da se nešto otkriva pred očima kao što se otkriva žena ili sunce svojim izlaskom i osvjetljavanjem pa je tu izraz “sefere” ili “ esfere “ u smislu da sunce svojom svjetlošću našim očima otkriva predmete.

æ ÇáÊÝÓíÑ Ýì ÇáÇÕØáÇÍ : Úáã íÈÍË Úä ßíÝíÉ ÇáäØÞ ÈÇáÝÇÙ ÇáÞÑÂä æ ãÏáæáÇÊåÇ æ ÇÍßÇãåÇ ÇáÃÝÑÇÏíÉ æ ÇáÊÑßíÈíÉæ ãÚÇäíåÇ ÇáÊì ÊÍãá ÚáíåÇ ÍÇáÉ ÇáÊÑßíÈ æ ÊÊãÇÊ áÐáß 0 ( ÇÈæ ÍíÇä ) Terminološki kako se definiŠe Tefsir kao znanost kod Ibn Hibbana je : “Znanost koja istražuje način izlaganja i izgovora Kur'anskih izraza kao i ono šta se tim izrazima želi kazati kao i pojedinačne i složene pravne norme kao i značenja koja se dobijaju u takvim složenicama kao što proućava i ostalo što prati Kur'anska znaćenja". ÞÇá ÇáÒÑßÔì : ÇáÊÝÓíÑ : Úáã íÝåã Èå ßÊÇÈ Çááå ÇáãäÒá Úáì äÈíå ãÍãÏ Õáì Çááå Úáíå æ Óáã æ ÈíÇä ãÚÇäíå æÇÓÊÎÑÇÌ ÃÍßÇãå æ Íßãå 0 Ez-Zerkeši definiše Tefsir kao : “Znanost preko koje se razumjeva Allahova Knjiga objavljenja Muhammed a.s. objašnjavaju njena značenja izvode propisi i mudrosti ". ÞÇá ÇáÔíÎ ãÍãÏ ÚÈÏ ÇáÚÒíÒ ÇáÒÑÞÇäì Ýì ßÊÇÈå ãäÇåá ÇáÚÑÝÇä Ýì Úáæã ÇáÞÑÂä " æ ÇáÊÝÓíÑ Ýì ÇáÃÕØáÇÍ : Úáã íÈÍË Ýíå Úä ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã ãä ÍíË ÏáÇáÊå Úáì ãÑÇÏ Çááå ÊÚÇáìÈÞÏÑ ÇáØÇÞÉ ÇáÈÔÑíÉ 0" Šejh Muhammed Abd-El- Aziz u svojoj knjizi navodi slijedeću definiciju da je Tefsir " Znanost koja proučava uzvišeni Kur'an u pokušaju da razumiju Allahovu namjeru u onome što je rekao u Kur'anu u granicama ljudkih mogućnosti". Iz ovih nekoliko definicija uočljivo je da izražavaju osnovnu namjeru nauke o tumačenju Kur'ana Tefsira kao i to da postoje i druge definicije koje definišu neke druge aspekte ove nauke . Ovdje smo se zadovoljili ovim definisanjem. æ ÇáÊÃæíá Ýì ÇááÛÉ º ãÃÎæÐ ãä ÇáÃæá æ åæ ÇáÑÌæÚ Çáì ÇáÃÕá æ ÇáÈÏÇíÉ 0 íÞÇá : Âá Çáíå ÃæáÇ æ ãÂáÇ Çì ÑÌÚ Çáíå æíÞÇá Ãæá ÇáßáÇã ÊÃæíáÇ æ ÊÃæáå : ÏÈÑå æ ÞÏÑå æ ÝÓÑå0 ÊÃæíá ÇáßáÇã Çì ÊÝÓíÑå æ æ ÈíÇä ãÚäÇå 0 Izraz te,vil uzet od riječi “ el-evvelu “ znači povratak na osnovu i početak. Povratak nekome a u govoru znači vrednovati,rzmišljati i tumačiti. Kao što znači objašnjavati i tumačiti govor pa prema ovome ova riječ je istovjetna sa riježju tefsir odnosno njen sinonim. Kod klasičara ovo je preovladavajuće mišljenje. U terminologiji kasnijih generacija definiše se kao:

4

"Transformacija izraza od preovladavujećeg na prvi pogled vidljivog značenja ka prevladanom manje uočljivom znaženju radi postojanja uporednih dokaza koji dokazuju da je ova transformacija moguća i ispravna,”

æÇáÊÃæíá Ýì ÚÑÝ ãÊÃÎÑíä : åæ ÕÑÝ ÇááÝÙ Úä ÇáãÚäì ÇáÑÇÌÍ Çáì ÇáãÚäì ÇáãÑÌæÍ áÏáíá íÞÊÑä Èå 0 Sličnosti i razlike termina Tefsir i Te,vil ãÞÇÑäÉ Èíä ÇáÊÝÓíÑ æ ÇáÊÃæíá Þíá ÇáÊÝÓíÑ æ ÇáÊÃæíá æÇÍÏ ÈÍÓÈ ÚÑÝ ÇáÇÓÊÚãÇá0 æ ÇáÕÍíÍ ÊÛÇíÑåãÇ0æÇÎÊáÝæÇ ÝÞíá ÇáÊÝÓíÑ : ßÔÝ ÇáãÑÇÏ Úä ÇááÝÙ ÇáãÔßá æ ÑÏ ÇÍÏ ÇáÇÍÊãÇáíä Çáì ãÇ íØÇÈÞ ÇáÙÇåÑ0 Smatralo se naročito u počecima razvoja nauke o tumačenju Kur'ana da su ova dva termina sinonimi uobičajeno jednako upotrebljavani. Međutim kasnije se došlo do ispravnijeg stava da ipak između ova dva termina postoji različitost kod upotrebe i u znaženju . Tako da se termin Tefsir zadržao u znaženju : Otkrivanje namjere kod komplikovanog izraza i svođenje jedne od dvije mogućnosti na onu koja odgovara izvanjskom ( očiglednom ) značenju izraza. ÞÇá ÇáÑÇÛÈ : ÇáÊÝÓíÑ ÇÚã ãä ÇáÊÃæíá æ ÇßËÑ ÇÓÊÚãÇáå Ýì ÇáÃáÝÇÙ æ ÃßËÑ ÇÓÊÚãÇá ÇáÊÃæíá Ýì ÇáãÚÇäì ßÊÃæíá ÇáÑÃíÇ æ ÃßËÑå íÓÊÚãá Ýì ÇáßÊÈ ÇáÃáåíÉ æ ÇáÊÝÓíÑ íÓÊÚãá Ýì ÛíÑåÇ0 Prenosi se od Er-Ragiba El-Isfahanija : Tefsir je općenitiji pojam od Te,vila Može se reći da se izraz tefsir upotrebljava kada se tumače pojedini izrazi ili samostalne odvojene riječi a te,vil se koristi kada se tumače opšta značenja ili rečenice , ÞÇá ÛíÑå : ÇáÊÝÓíÑ ÈíÇä áÝÙ áÇ íÍÊãá ÅáÇ æÌåÇ æÇÍÏÇ æ ÇáÊÃæíá ÊæÌíå áÝÙ ãÊæÌå Çáì ãÚÇä ãÎÊáÝÉ Çáì æÇÍÏ ãäåÇ ÈãÇ ÙåÑ ãä ÇáÃÏáÉ 0 Neki drugi smatraju da je Tefsir objašnjenje izraza koji sadrži samo jedno moguće značenje a Te,vil tumačenje i svođenje izraza koji u sebi sadrže više značenja na jedno nakon pribavljanja dokaza da je to u stvari željeno značenje. ÞÇá ÇáãÇÊÑíÏì : ÇáÊÝÓíÑ ÇáÞØÚ Úáì Ãä ÇáãÑÇÏ ãä ÇááÝÙ åÐÇ æ ÇáÔåÇÏÉ Úáì Ãäå Úäì ÈÇááÝÙ åÐÇ ÝÅä ÞÇã Ïáíá ãÞØæÚ Èå ÝÕÍíÍ æ ÅáÇ ÝÊÝÓíÑ ÈÇáÑÃì æ åæ Çáãäåì Úäå 0 , ÇáÊÃæíá ÊÑÌíÍ ÇÍÏ ÇáãÍÊãáÇÊ ÈÏæä ÇáÞØÚ æ ÇáÔåÇÏÉ Úáì Çááå 0 Stav Ebu Mensura El- Maturidija je da je Tefsir u stvari kategoričan stav da je značenje izraza onako kako se iznosi tefsirom u svjedočenje da se pod značenjem dotičnog izraza smatra to što se iznosi pa ako zato postoji kategoričan argument stav je ispravan a u suprotnom je obično mišljenje a tumačiti Kur'an na osnovu običnog mišljenja je zabranjeno. Te,vil je svođenje na jednu od više mogućnosti u značenju izraza bez kategorične argumentacije ili svjedočenja da je to izabrano značenje ispravno. ÞÇá ÃÈæØÇáÈ ÇáËÚáÈì :

5

ÇáÊÝÓíÑ ÈíÇä æÖÚ ÇááÝÙ ÇãÇ ÍÞíÞÉ Çæ ãÌÇÒÇ ßÊÝÓíÑ ÇáÕÑÇØ ÈÇáØÑíÞ æ ÇáÕíÈ ÈÇáãØÑ0 æ ÇáÊÃæíá ÊÝÓíÑ ÈÇØä ÇááÝÙ ãÃÎæÐ ãä ÇáÃæá æ åæ ÇáÑÌæÚ áÚÇÞÈÉ ÇáÃãÑ0 Ebu Talib Es-Sealebi definišući ova dva pojma kaže: Tefsir je objašnjavanje i tumačenje značenja izraza, bez obzira da li bilo, stvarno ili simbolično kao što se izraz “sirat“ u Kur'anu tumači kao put (a ima i drugih značenja) ili tumačenje izraza “essajjib“ kišom (ima i drugih značenja) a Te,vil je tumačenje unutarnjeg (ezoteričnog) značenja izraza uzeto od “el-Evvelu“ a znači vraćati se na početak ili osnov stvari, na njihov iskon i kraj. ÝÇÇÊÃæíá :ÅÎÈÇÑ Úä ÍÞíÞÉ ÇáãÑÇÏ æ ÇáÊÝÓíÑ : ÅÎÈÇÑ Úä Ïáíá ÇáãÑÇÏ áÃä ÇááÝÙ íßÔÝ Úä ÇáãÑÇÏ 0 Te,vil je tumačenje i iznošenje namjeravane istine a Tefsir je iznošenje dokaza za namjeravano jer samo značenje izraza otkriva namjeravano. ÞÇá ÛíÑå ÇáÊÝÓíÑ íÊÚáÞ ÈÇáÑæÇíÉ æ ÇáÊÃæíá íÊÚáÞ ÈÇáÏÑÇíÉ 0 Neki, opet, smatraju da se Tefsir odnosi na znanost o predajama unutar nauke o tumačenju Kur'ana a Te,vil na teoriju. Iz uporedbe ova dva termina, moguće je uočiti i druge definicije ovih termina koje nisu navedene jer su se ova dva termina precizno definisana. Uvjeti koje treba da ispunjava tumač Kur'ana ÔÑæØ ÇáãÝÓÑ æ ÂÏÇÈå 1. Ispravno i ničim pomućeno vjerovanje je prvi uvjet koji treba da ispunjava onaj ko želi da pristupi objašnjavanju Kur'ana i njegovih tajni i poruka drugim ljudima. 2. Sposobnost da se odvoji od emocija ili pristrasnosti. 3. Da nastoji prvo objašnjavati Kur'an Kur'anom. 4. Da objašnjenja traži, kao drugom po prioritetu izvoru, u sunnetu Allahova Poslanika. 5. Da se oslanja, nakon Kur'ana i sunneta, na stavove ashaba i tabiina. 6. Da poznaje arapski jezik i jezičke discipline. 7. Da poznaje temelje nauke o Islamu. 8. Mora biti poznavalac šeriata. 9. Poznavati nauku o hadisu. 10. Poznavati znanosti vezane za Kur'an kao što su nauka o kiraetima ili poznavanja povoda objave ili problema derogacije i slično kao i ostalo iz teorije Kur'anskih znanosti. 11. Mora biti nadaren. Od moralnih vrijednosti mora imati: - Lijepu namjeru i ispravan cilj. - Visok moral. - Primjer u životu i radu. - Čast i spremnost na javno iznošenje istine. - Uljudnost. - Da daje prednost onome ko je preči od njega.

6

Početak i razvoj nauke o tumačenju Kur'ana äÔÃÉ ÇáÊÝËÓíÑ æ ÊØæÑå Doba poslanstva i Poslanikovo s.a.v.s. objašnjavanje Kur'ana Po prirodi poslanstva da se razumjeti da je Muhammed a.s. poznavao Kur'an kao objavu koja mu je data da je objasni ljudima u njenoj sveukupnosti ali i u pojedinostima. Inače, teško bi bilo prihvatiti da Poslanik nešto ne zna a to onda treba objašnjavati drugima. Njegovo znanje objave bilo je izravno nadahnuće ili poučavanje od strane meleka Džebraila, donosioca objave. Prirodno da je svoje znanje objave prenosio na one koji su ga slijedili. Prenošenje objave u njenoj sveukupnosti i univerzalnosti, dakle, kao poruke ali i kao pojedinih dijelova koje je trebalo provesti u praktični život ljudi. Pojedinačno, kao što je bilo u Mekki ili na nivou zajednice u Medini. ÞÇá ÇÈæ ÚÈÏ ÇáÑÍãä ÇáÓáãì: ÍÏËäÇ ÇáÐíä ßÇäæÇ íÞÑÆæä ÇáÞÑÂä - ßÚËãÇä Èä ÚÝÇä æ ÚÈÏ Çááå Èä ãÓÚæÏ æ ÛíÑåãÇ - Çäåã ßÇäæÇ ÅÐÇ ÊÚáãæä ãä ÇáäÈì Õáì Çááå ÊÚáì Úáíå æ Óáã ÚÔÑ ÂíÇÊ áã íÌÇæÒæåÇ ÍÊì íÊÚáãæÇ ãÇ ÝíåÇ ãä ÇáÚáã æ ÇáÚãá ÞÇáæÇ ÝÊÚáãäÇ ÇáÞÑÂä æ ÇáÚáã æ ÇáÚãá ÌãíÚÇ æ áåÐÇ ßÇäæÇ íÈÞæä ãÏÉ Ýì ÍÝÙ ÇáÓæÑÉ ( ÇáÞÇÓãì Ýì ãÍÇÓä ÇáÊÃæíá ) El- Kasimi u svom tefsiru navodi, od Ebu Abdurrahmana Es-Sulemija, slijedeće: Prenosili su nam oni koji su učili Kur'an pred Poslanikom kao što su Usman Ibn Affan ili Abdullah Ibn Mesžud ali i drugi da su, kad god bi od vjerovjesnika, na njega selam i salavat od Allaha, naučili deset ajeta nisu išli dalje dok ne bi vidjeli šta u njima ima da se nauči i teorijski i praktično. Dugo su ponavljali, učili i prakticirali, pa su, na taj način, morali dugo ostati na učenju pojedinih sura. U pojedinim djelima, koja se bave tradicijom, nalazimo posebna poglavlja hadisa koji govore kako je Poslanik ashabima tumačio pojedine ajete. Evo nekoliko primjera: ãÇ ÃÎÑÌå ÇÍãÏ æ ÇáÊÑãÐì æ ÛíÑåãÇ Úä ÚÏì Èä ÍÈÇä ÞÇá º ÞÇá ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã " Åä ÇáãÛÖæÈ Úáíåã åã ÇáíåæÏ æ Åä ÇáÖÇáíä åã ÇáäÕÇÑì 0" Prenose Ahmed i Tirmizi, kao i neki drugi, rivajetom od Addi Ibn Hibbana da je prenio kako Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže da oni na koje se Allah rasrdio, a spomenuti u suri El Fatiha, su Židovi a oni koji su zalutali su kršćani. æ ãÇ ÑæÇå ÇáÊÑãÐì æ ÇÈä ÍÈÇä Ýì ÕÍíÍå Úä ÇÈä ãÓÚæÏ ÞÇá ÞÇá ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã " ÇáÕáÇÉ ÇáæÓØì ÕáÇÉ ÇáÚÕÑ 0 Prenosi Tirmizi kao i Ibn Hibban predajom od Ibn Mes,uda koja kaže da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao da je središnji namaz (spomenut u ajetu 238 poglavlja El-Bekare) ikindijski namaz ÑæÇå ÇÍãÏ æ ÇáÔíÎÇä æ ÛíÑåã Úä ÇÈä ãÓÚæÏ ÞÇá áãÇ äÒáÊ åÐå ÇáÂíÉ (ÇáÐíä ÂãäæÇ æ áã íáÈÓæÇ ÇíãÇäåã ÈÙáã ) ÔÞ Ðáß Úáì ÇáäÇÓ ÝÞÇáæÇ íÇ ÑÓæá Çááå æ ÃíäÇ áÇ íÙáã äÝÓå ¿ ÞÇá Çäå áíÓ ÇáÐì ÊÚäæä0 Ãáã ÊÓãÚæÇ ãÇ ÞÇá ÇáÚÈÏ ÇáÕÇáÍ Åä ÇáÔÑß áÙáã ÚÙíã¿ ÅäãÇ åæ ÇáÔÑß0 Prenosi Ahmed Buharija i Muslim kao i drugi, predajom koja doseže do Abdullah Ibn Mesžuda, da je nakon objave ajeta “Koji povjerovaše a nisu svoj iman doveli u pitanje zulumom. El-En,am, 82., rekli: ”Pa, ko to od nas ne čini zulum (griješenje), Allahov poslaniče? Allahov Poslanik je odgovorio da nije

7

onako kako oni smatraju nego ih je uputio na drugo aje u kojem, jedan odabrani i dobri Allahov rob, kaže “Širk (mnogoboštvo) je veliki zulum. Dakle, zulum u ovom ajetu je širk: æ ãÇ ÇÎÑÌå ãÓáã æ ÛíÑå Úä ÚÞíÈÉ Èä ÚÇãÑ ÞÇá:ÓãÚÊ ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã íÞæá æåæ Úáì ãäÈÑ ( æ ÇÚÏæÇ áåã ãÇÇÓÊØÊã ãä ÞæÉ ) ÃáÇ æ Åä ÇáÞæÉ ÇáÑãì0 Prenosi Muslim i drugi, predajom Akiba Ibn Amira koji kaže da je čuo Allahova Poslanika, Salavat i selam od Allaha na njega, gdje sa minbera govori aje: "Protiv njih pripremite svu vašu snagu"(a snaga je streljivo). æ ãÇ ÇÎÑÌå ÇáÊÑãÐì æ ÇÈä ÌÑíÑ Úä ÃÈì Èä ßÚÈ Çäå ÓãÚ ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã íÞæá: ( æ ÃáÒãåã ßáãÉ ÇáÊÞæì ) ÞÇá : " áÇÅáå Å Çááå " "Prenosi Etp Tirmizi i Ibn Džerir predajom Ubej Ibn Keaba koji je čuo Allahovog Poslanika da kaže za aje (“Obavezao ih je riječju Takva) da je takva govor la ilahe illellah, odnosno, nema božanstva osim Allaha . æ ãÇ ÇÎÑÌå ÇÍãÏ æ ãÓáã Úä ÇäÓ ÞÇá ÞÇá ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã " ÇáßæËÑ äåÑ ÇÚØÇäíå ÑÈì Ýì ÇáÌäÉ 0 Prenosi Ahmed i Muslim od Enesa, koji kaže za Allahova Poslanika Allahov salavat i selam na njega, koji je rekao, za Kevser, da je rijeka koju je Allah dž.š. darovao Muhammed a.s. u džennetu. Pored navedenih primjera ima još mnogo ispravnih predaja u kojima Poslanik s.a.v.s. objašnjava Kur'an. Mnogi su, da bi svojim tekstovima dali veći značaj, pripisivali svojim razmišljanjima Poslanikove hadise ili su ih sami izmišljali, stavljajući u usta Poslaniku ono što je odgovaralo njihovim potrebama. Na taj način su nastali mnogi izmišljeni hadisi u Tefsiru. Evo jednog očiglednog primjera : ÃÎÑÌå ÇáÍÇßã Úä ÃäÓ Ãäå ÞÇá:ÓÆá ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã Úä Þæáå ÊÚÇáì " æÇáÞäÇØíÑ ÇáãÞäØÑÉ " ÞÇá ÇáÞäØÇÑ ÃáÝ ÃæÞíÉ " æ ÃÎÑÌå ÇÍãÏ æ ÇÈä ãÇÌÉ Úä ÃÈì åÑíÑÉ ÞÇá: ÞÇá ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã " ÇáÞäØÇÑ ÇËäÇ ÚÔÑ ÃáÝ ÃæÞíÉ " Prenosi Hakim od Enesa da je Allahov Poslanik s.a.v.s. upitan o “nebrojenim kantarima blaga“ spomenutim u jednom ajetu rekao: ”Kantar je hiljedu oka". A prenosi Ahmed od Ibn Madždže rivajetom Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao za kantar da je to mjera "dvanaest hiljada oka". Pitanje koje se nameće od ranije a koje su različiti poznavaoci Kur'ana različito tretirali jeste, da li je Muhammed a.s. ashabima objasnio sve iz Kur'ana? Različiti pristupi, vjerovatno, su doveli do podjele, među poznavaocima Kur'ana, oko ovog i drugih sličnih pitanja. Svi su tražili argumente i prilgali ih uz svoj svoj stav. Osnovno polazište bilo je 44. aje sure En-Nahl koje glasi: ”A spustili smo ti Opomenu da objasniš ljudima što im je spušteno". Ako Muhahammed a.s. nije nešto objasnio onda nije ispunio naredbu. Da li je, uopšte, trebao sve da objasni iz Kur'ana? Ima dijelova Kur'ana koji su, po objavljivanju, svakom jasni i ne traže ničije dodatno obajašnjenje. Isto tako, ima ajeta koji ne mogu nikako ostati bez objašnjenja, kao što su ajeti o salatu, zekatu, hadždžu, postu i drugi. Poznato je

8

da u Kur'anu ima stanoviti broj ajeta za koje svi umjereni poznavaoci Kur'ana tvrde da ih u njihovoj istini zna samo Uzvišeni Allah dž.š. pa kako će ih neko drugi znati ili objašnjavati. Takvi su ajeti sudnjeg dana, smaka, suda, vaganja ljudskih dijela, ili općenito, ajeti Gajba, za koje je Allah dž.š. u Kur'anu Sam rekao da ih ne zna niko osim Njega. Na osnovu ovog pristupa, možemo se prikloniti stavu onih koji tvrde da je Allahov Poslanik objasnio sve iz Kur'ana što je bilo potrebno da se objasni ljudima, bez čega bi čovječanstvo bilo uskraćeno u poimanju objave. Odnosno, Poslanik Islama je objasnio sve iz Kur'ana na što se odnosi aje koje mu naređuje da objasni ljudima što im je objavljeno. Tako da, vjerovatno, nisu upravu oni koji tvrde i dokazuju da je Poslanik objasnio manji dio Kur'ana a ni oni koji kažu da je Poslanik objasnio ashabima čitav Kur'an. Stiče se utisak da je istina najbliža ovom stavu a Allah dž.š. najbolje zna. Uz navedeno, valja napomenuti da i sam tekst Kur'ana objašnjava sebe. Tako npr. u Kur'anu se navodi jedan stav a na drugom mjestu se objašnjava ili ograničava. Pored gore iznesenih dokaza kako je Poslanik s.a.v.s. objašnjavao Kur'an ashabima i tvrdnje da Kur'an objašnjava samog sebe, iz ovog ajeta se najbolje vidi šta je iz Kur'ana potrebno objašnjavati i način na koji je to Poslanik radio. æßáæÇ æÇ ÔÑÈæÇÍÊì íÊÈíä áßã ÇáÎíØÇÇáÃÈíÖ ãä ÇáÎíØ Çáà ÓæÏ ãä ÇáÝÌÑ( ÇáÈÞÑÉ 187 ) æÊÝÓíÑå Õáì Çááå ÊÚÇáì Úáíå æ Óáã áåÐå ÇáÂíÉ ÈÃäå ÈíÇÖ ÇáäåÇÑ æ ÓæÇÏ Çááíá0 ó Poglavlje El-Bekare, 187. dio ajeta glasi: “Jedite i pijte dok ne budete očevidno razaznavali bijeli od crnog konca". Poslanik s.a.v.s. je protumačio ovo aje odnosom između noćne tame i svitanja. Doprinos Poslanikovih ashaba u razumjevanju i objašnjavnju Kur'ana U počecima razvoja ovo nauke, kao što je prirodno poznavanje objave koja mu se objavljuje od strane Poslanika s.a.v.s., tako je posve prirodno da su Poslanikovi ashabi, koji su prihvatili vjeru i borili se za nju, uzimali svom snagom duha i znanja ono što im je davao Poslanik. Uzimali su i praktično u životu koristili i ono što im je davao od značenja Uzvišenog Kur'ana. Kada pogledamo ulogu ashaba u ovom pitanju, prateći redoslijed tekstova koji nam prenose o objašnjavanju Kur'ana, vidimo da preneseno zavisi od nekoliko faktora: 1. Blizina i vrijeme koje su proveli uz Poslanika Po blizini i vremenu koje su proveli uz Poslanika adhabi se razlikuju u onome što nam prenose. Prirodno je da su oni ashabi koji su bili duže i u većem broju prilika uz Poslanika više toga čuli ili prenijeli. 2. Stepen poznavanja arapskog jezika Prije početka objave Kur'ana kod Arapa je bilo razvijeno pjesništvo i neke vrste proze. Upućuje to na činjenicu da je bilo dobrih poznavalaca jezika. Zna se pouzdano da je h. Aiša, žena Allahova Poslanika, znala veliki broj stihova predislamske poezija napamet što govori da je njeno poznavanje arapskog jezika bilo bolje u odnosu na one koji to nisu znali. Ova tvrdnja o poznavanju jezika može se primjeniti i na druge ashabe. Samim tim, nameće se sud da su oni koji su bolje poznavali arapski jezik lakše razumjevali Kur'an jer je, kao što je poznato, Kur'an objavljen na čistom arapskom jeziku. 3. Stepen poznavanja arapskih običaja i tradicije

9

Vidljivo je da Kur'an govori o širem i užem prostoru na kojem je počelo njegovo objavljivanje. To je prostor nastanjen semitskim narodima. Naroda bogate kulture i tradicije. Tim narodima pripadaju i Arapi. Kur'an, na mnogo mjesta, govori o običajima i tradiciji naroda koji su živjeli na tom području kao i o običajima i tradiciji samih Arapa. Iz navedenog se može zaključiti da stepen razumjevanja Kur'ana zavisi od poznavanja ovih običaja i tradicije. Radi toga se, inače, u Islamu proučava i život Arapa prije Islama. U tom smislu ilustrativni su ajeti: ÅäãÇ ÇáäÓÆ ÒíÇÏÉ Ýì ÇáßÝÑ ( ÇáÊæÈÉ 37 ) æ áíÓ ÇáÈÑ ÈÃä ÊÃÊæÇ ÇáÈíæÊ ãä ÙåæÑåÇ ( ÇáÈÞÑÉ 189 ) Kur'an se ne može razumjeti ako se dobro ne poznaju predislamski običaji. 4. Stepen poznavanja života židovsko-kršćanske zajednice Na poluotoku Arabije živjele su i židovske i kršćanske zajednice. Kur'an govori i o životu Jevreja i kršćana. Izvor objave je svakako jedan a i nesporni su zajednički elementi objave i ovih velikih vjerskih tradicija. Imajući ove činjenice u vidu nameće se posve razumljiv zaključak da poznavoci ovih tradicija, ajete koji tretiraju ovu tematiku, bolje razumiju u odnosu na one koji ove tradicije slabije ili uopšte ne poznaju. Postoji i više ajeta Kur'ana koji se i po svom uzroku objave ne mogu tumačiti bez poznavanja učenja Jevreja ili kršćana. 5. Sposobnost razumjevanja učenja i spoznaje Po sposobnosti razumjevanja učenja i razumjevanja spoznaje razlikuju se svi ljudi pa i ashabi. Ono što je jednima skriveno, drugi sasvim dobro vide i uočavaju. Odatle i dova Poslnika s.a.v.s. za Ibn Abbasa : Çááåã ÝÞå Ýì ÇáÏíä æ Úáãå ÇáÊÃæíá 0 "Dragi Bože, daj mu sposobnost razumjevanja vjere i pouči ga tumačenju, objašnjavanju i razumjevanju Kur'ana". Neki drugi ashabi su imali drugačije sposobnosti ali, ipak, im Poslanik nije svima učio ovu dovu. Iz mnogih tekstova sahih, odnosno, ispravnih predaja, vidimo da su pojedini ashabi često imali pogrješan sud o pojedinim ajetima. Ashabi su o Kur'anu govorili ono što su čuli od Poslanika, ono što su sami svjedočili, naročito povode objave, jer su bili prisutni u raznim prilikama i situacijama. Govorili su i ono što su sami međusobno razmjenjivali o Kur'anu jer nisu svi istovremeno mogli čuti sve od Poslanika s.a.v.s. Isto tako, poznato je da su prenosili i svoja vlastita viđenja i razumjevanja Kur'ana. Es-Sujuti u Itkanu navodi slijedeće ashabe koji su bili poznati u razumjevanju i objašnjavanju Kur'ana: ÇáÎáÝÇÁ ÇáÃÑÈÚÉ ¡ æ ÇÈä ãÓÚæÏ¡ æ ÇÈä ÚÈÇÓ ¡ æ ÃÈì ÇÈä ßÚÈ¡ æ ÒíÏ ÇÈä ËÇÈÊ¡ æ ÃÈæ ãæÓì ÇáÃÔÚÑì æ ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÇáÒÈíÑ¡ ÑÖì Çááå Úäåã ÃÌãÚíä 0 Iz tekstova predaja, koje se prenose o objašnjavanju Kur'ana, vidimo da je bilo još ashaba koji su prenosili predaje objašnjavajući Kur'an kao što su: ÃäÓ Èä ãÇáß ¡ ÃÈæ åÑíÑÉ ¡ ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÚãÑ¡ ÌÇÈÑ ÇÈä ÚÈÏ Çááå¡ ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÚãÑæÈä ÇáÚÇÕ æ ÚÇÆÔÉ ÑÖì Çááå Úäåã æ ÚäåÇ 0 Mora se napomenuti da spomenuti ashabi imaju manji broj predaja o objašnjavnju Kur'ana, bilo od Poslanika s.a.v.s., bilo od njih samih .

10

Takođe, halife Ebu Bekr Omer i Usman ne prenose mnogo predaja o Kur'anu jer su, poslije Poslanika, kraće živjeli od ostalih ashaba i bili su zauzeti osvajanjima i hilafetom a prenošenje predaje su prepuštali onima koji su to više od njih znali. Brojni su primjeri koji svijedoče da su one koji su ih pitali, upućivali na Ibn Abbasa Ibej -Ibn - Keba, Ibn Mes,uda i druge. H. Alija, čtvrti halifa, prema dostupnim predajama, mnogo govori o Kur'anu daleko više od svojih predhodnika. To se objašnjava dužinom trajanja hilafeta i povećanom potrebom objašnjavanja Kur'ana koja je rasla što se više udaljavalo od smrti Poslanika. Treba imati u vidu i da je poznavanje Kur'ana h. Alije bilo značajno. Zejd Ibn Sabit, Ebu Musa El-Ešari, Abdullah Ibn Ez-Zubejr, iako su znali mnogo o Kur'anu i objašnjavali ga, od njih nema mnogo predaja. Od znamenitih ashaba u ovoj oblasti, a koji imaju mnoštvo predaja su: Abdullah Ibn Abbas, Ibn Mes,ud, Ali Ibn Ebu Talib i Ubjj Ibn Keab. ÚÈÏ Çááå Èä ÚÈÇÓ åæ ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÚÈÇÓ Èä ÚÈÏ ÇáãØáÈ Èä åÇÔã Èä ÚÈÏ ãäÇÝ ÇáÞÑÔì ÇáåÇÔãì 0 Sin Poslanikovog amidže, Abbasa Abdullah, rodio se za Poslanikova boravka u Mekki, tri godine prije Hidžre. Zahvaljujući rodbinskim vezama od rođenja je bio uz Poslanika. Njegova tetka Mejmuna bila je jedna od Poslanikovih žena. Sa Poslanikom je proveo, po jednima trinaest, a po drugima petnaest godina. Umro je šesdeset osme godine po hidžri u Taifu, u sedamdesetoj godini života. Ukopan je u Taifu . Pored toga što je, od rođenja, bio uz Poslanika, družio se sa svim ashabima i od svakog uzeo što se, vezano za predaju, moglo uzeti. ÞÇá Ýíå ÇÈä ãÓÚæÏ ÑÖì Çááå Úäå " äÚã ÊÑÌãÇä ÇáÞÑÂä ÇÈä ÚÈÇÓ 0 Ibn Mes,ud, na primjer, o njemu kaže: "Ibn Abbas je veliki poznavalac Kur'ana". Ibn Atta za Ibn Abbasa kaže; "Nisam vidio časnijeg mjesta od njegovog. Kod njega odsjedaju oni koji se bave fikhom, Kur'anom, predislamskom poezijom. Sve ih on izvodi iz svoje široke znanstvene doline". æ ßÇä Úáì Èä ÃÈì ØÇáÈ íËäì Úáì ÊÝÓíÑ ÇÈä ÚÈÇÓ æ íÞæá:" ßÃäãÇ íäÙÑ Åáì ÇáÛíÈ ãä ÓÊÑ ÑÞíÞ 0" Ali Ibn Ebu Talib za njegov tefsir kaže: ”Kao da Ibn Abbas gleda u Gajb (nevidljivo i nedokučivo) kroz prozirnu koprenu". æ ÞÇá ÇÈä ÚãÑ ÑÖì Çááå Úäå: ÇÈä ÚÈÇÓ ÃÚáã ÃãÉ ãÍãÏ ÈãÇ äÒá Úáì ãÍãÏ 0 Ibn Umer kaže za Ibn Abbasa da je o onome što je objavljeno Muhammedu najučeniji Ibn Abbas. Razlozi ovakvog poznavanja Kur'ana od strane Ibn Abbasa 1. Allahov Poslanik Muhammed a.s. je za njega činio dovu: ”Bože nauči ga knjizi i mudrosti". A prema drugoj verziji predaje; ”Bože, podari mu razumjevanje vjere i poduči ga tumačenju”. Çááåã Úáãå ÇáßÊÇÈ æ ÇáÍßãÉ 0 Çááåã ÝÞå Ýì ÇáÏíä æ Úáãå ÇáäÃæíá0

11

Tko je imao prilike baviti se klasičnim komentarima Kur'ana imao je priliku da primjeti značaj ove dove na Ibn Abbasa i na komentar Kur'ana uopšte. 2. Boravak u kući Poslanika Muhammed a.s. od rođenja je bila prilika da, kao bistro dijete, od Poslanika, u najboljoj dobi za obrazovanje, uzme dio poslaničkog znanja izravno. 3. Družio se čitav život sa ashabima koji su stalno bili u blizini Poslanika Muhammed a.s. od njega primali znanja o mjestima, vremenima i povodima objave o zabranjenom i dozvoljenom i to kasnije prenosili na Ibn Abbasa kako su čuli. 4. Bio je dobar poznavalac arapskog jezika a posebno arapske poezije. Ovo poznavanje poezije mu je omogućilo da, dio tih saznanja, unese u komentarisanje Kur'ana. Tako je poezija predislamskih Arapa pomogla boljem razumjevanje Objave. 5. Sam je bio izuzetno nadaren sposobnostima spoznaje, saznanja, razumjevanja. To je odmah uočeno još u njegovoj ranoj mladosti tako da mu je Poslanik s.a.v.s. radi toga učio poznatu dovu. U svom razumjevanju Kur'ana, uzimao je oslonac, ponekad, u sadržajima Tevrata i Indžila. Posebno u onim temama koje se nalaze u Tevratu i Indžilu a prenosi ih i Kur'an; isto ili slično. Ponekad Kur'an o nekoj temi govori samo uopšteno a Tevrat ili Indžil opširno. Mora se napomenuti da je ovo uzimanje bilo ograničeno na manji broj tema koje se slažu sa načinom na koji Kur'an o njima govori i što je bilo u skladu sa šeriatom. Sve drugo, izvan ovoga, nije prihvatao, niti se tim koristio. Bilo je napada na Ibn Abbasa koji se služe određenim rivajetima da se služio Tevratom u objašnjavanju Kur'ana. Međutim, kada se sve pomno pregleda, ostaje se kod jednog umjerenog suda. Više se, u pristupu pojašnjenja Kur'ana, služio predislamskom poezijom. Ñæì ÇÈæ ÈßÑ ÇÈä ÇáÃäÈÇÑì Úäå Ãäå ÞÇá: ÇáÔÚÑ ÏíæÇä ÇáÚÑÈ ÝÅÐÇ ÎÝì ÚáíäÇÇáÍÑÝ ãä ÇáÞÑÂä ÇáÐì ÃäÒáå Çááå ÈáÛÉ ÇáÚÑÈ ÑÌÚäÇ Åáì ÏíæÇääÇÝÇáÊãÓäÇ Ðáß ãäå 0" Prenosi Ebu Bekr Ibn El-Enbari da je Ibn Abbas rekao: ”Poezija je arapski divan. Pa kad nam se potkrade neko slovo da ga ne znamo iz kjnige koju je Allah objavio na arapskom jeziku, obratimo se našem Divanu pa odatle uzmemo znanje". Isti prenosilac preuzima od Ibn Abbasa sličnu verziju: ÅÐÇ ÓÃáÊãæäì Úä ÛÑíÈ ÇáÞÑÂä ÝÇáÊãÓæå Ýì ÇáÔÚÑ ÝÅäÇáÔÚÑÏíæÇä ÇáÚÑÈ 0 "Ako me pitate za nepoznate izraze Kur'ana potražite pjesništvo naš Divan". ih u pjesništvu, jer je

Od Ibn Abbasa se mnogo prenosi tako da se broj prenosilaca ne može, skoro, ni nabrojati. Neki su lanci prenosilaca i sami prenosioci pouzdani kao što je lanac ãÚæíÉ ÇÈä ÕÇáÍ Úä ÚÇáì ÇÈä ÃÈì ØáÍÉ Úä ÇÈä ÚÈÇÓ

12

o kojem se Imam Malik izjasnio kao pouzdan. Na ovaj lanac prenosilaca su se oslanjali: Ibn Džerir Et-Taberi, Ibn Ebi Hatim i Ibn Munzir. Neki kritičari su, svojim zapažanjima, pokušavali da ospore važnost ovog seneda ali nisu uspjeli jer je sam Buharija uvažavao ovaj sened kao i Ibn Hažder. ÞíÓ Èä ãÓáã ÚÊ ÚØÇÁ ÇÈä ÇáÓÇÆÈ Úä ÓÚíÏ ÇÈä ÌÈíÑ Úä ÇÈä ÚÈÇÓ Ovaj lanac je sahih - ispravan po uslovima koji postavljaju Buharija i Muslim za senede - lance prenosioca i prenosioce. Po ovom lancu se služio El-Hakim u svom Mustedreku. ØÑíÞ ÇÈä ÇÓÍÇÞ Úä ãÍãÏ ÇÈä ÃÈì ãæáì Âá ÒíÏ ÇÈä ËÇÈÊ Úä ÚßÑãÉ ( Ãæ Úä ÓÚíÏ Èä ÌÈíÑ ) Úä ÇÈä ÚÈÇÓ 0 Ovaj lanac se smatra kao dobar i pouzdan a ovaj lanac prenosilaca je koristio Ibn Džerir Et-Taberi, Ibn Ebi Hatim, Et-Taberani. ÅÓãÇÚíá Èä ÚÈÏ ÇáÑÍãä ÇáÓÏì ÇáßÈíÑ Úä ÇÈä ãÇáß ( Úä ÇÈì ÕÇáÍ ) Úä ÇÈä ÚÈÇÓ je lanac oko kojeg se vode rasprave da li ga koristiti ili ne. Neki su ga komentatori Kur'ana koristili a drugi nisu. Inače, lanac je ljudi šiijske orjentacije. ÚÈÏ Çáãáß ÇÈä ÌÑíÌ Úä ÇÈä ÚÈÇÓ Ovaj lanac treba vrlo oprezno prihvatati i dobro provjeravati šta se, po ovom lancu može a šta ne može, primiti. ÇáÖÍÇß Èä ãÒÇÍã ÇáåáÇá Úä ÇÈä ÚÈÇÓ Ovaj, kao i dav slijedeća, lanaca prenosilaca od Ibn Abbasa su nezadovoljavjući: ÚØíÉ ÇáÚæÝì Úä ÇÈä ÚÈÇÓ ÚÈÇÓ æ ãÞÇÊá ÇÈä ÓáíãÇä ÇáÃÒÏì ÇáÎÑÓÇäì Úä ÇÈä

Lanac koji slijedi, Muhammed Ibn Es-Saib, smatra se najslabijim lancem prenosilaca od Ibn Abbasa. ãÍãÏ ÇÈä ÇáÓÇÆÈ ÇáßáÈì Úä ÃÈì ÕÇáÍ Úä ÇÈä ÚÈÇÓ 0 Tefsir koji se pripisuje Ibn Abbasu Nama najbliže određenje tefsira koji se pripisuje Ibn Abbasu izdat je u Kairu, u nekoliko izdanja, pod naslovom: ÊäæíÑ ÇáãÞíÇÓ ãä ÊÝÓíÑ íÚÞæÈÇáÝíÑæÒÇÈÇÏì ÇáÔÇÝÚì0 ÇÈä ÚÈÇÓ ÌãÚå ÇÈæ ØÇåÑãÍãÏ Èä

Kada se uzme ovaj tefsir i pogledaju rivajeti koji prenose, uočava se da većinu stavova dolaze lancem za koji smo gore utvrdili da je najslabiji lanac prenosilaca. Inače, tefsir pod navedenim naslovom spada među najstarije i njegova naučna vrijednost nije sporna. Sasvim pouzdano može se osporti njegovo pripisivanje Ibn Abbasu.

13

ÚÈÏ Çááå ÇÈä ãÓÚæÏ åæ ÚÈÏ Çááå ÇÈä ãÓÚæÏ Èä ÛÇÝá íÕá äÓÈå Åáì ÇáãÖÑ æ íßäì ÈÃÈì ÚÈÏ ÇáÑÍãä ÇáåÒáì æ Ããå Ãã ÚÈÏ ÈäÊ ÚÈÏæÏ ãä åÒíá æ ßÇä íÊÓÈ ÇáíåÇ ÃÍíÇäÇ ÝíÞÇá ÇÈä Ãã ÚÈÏ Vrlo rano je primio Islam. Prvi koji je naglas učio Kur'an poslije Muhammed a.s. tako da ga mušrici Mekke mogu čuti. Bio je stalno uz Muhammed a.s. kao njegova sjena. Smatrali su ga dijelom Poslanikove porodice. Selio u Abesiniju, poslije u Medinu. Klanjao u džamiji “Dvije kible”. Učesnik bitke na Bedru, potom Uhudu i Hendeku. Učesnik Ugovora na Akabi kao i brojnih drugih. Uz Muhammed a.s. pošao je i na Jermuk, poslije smrti Muhammed a.s. Poslanik mu je garantovao džennet. Vršio je dužnost ministra finansija (Bejt - El- Mal) u Kufi za vrijeme hilafeta Umer i Usmana. Pred kraj Usmanovog hilafeta, dolazi u Medinu u kojoj umire trideset druge godine po hidžri, tačno na dan svoga rođenja u šezdeset i nekoj godini. Pokopan je na groblju El-Beki, noću prema vlastitoj oporuci. Prema pouzdanim predajama učio je Kur'an Muhammed a.s. Od njega su uzeli mnogi koji su se bavili hadisom, fikhom ili Kur'anom. O njegovom poznavanju Kur'ana i hadisa postoje nebrojene izreke najistaknutijih ashaba. æ ÞÇá ÚÞÈÉ Èä äÇÝÚº ãÇ ÃÏÑì ÃÍÏÇ ÃÚáã ÈãÇ äÒá Úáì ãÍãÏ ãä ÚÈÏ Çááå Prenosi se da je Ukbe Ibn Nafi, rekao da ne zna u onome što je objavljneo Muhammedu a.s. nikog učenijeg od Abdullaha Ibn Mes,uda. Poslije Ibn Abbasa od njega najviše prenose o Kur'anu i njegovu tumačenju. EsSujuti u Itkanu bilježi da od njega više prenose nego od Alije Ibn Ebi Taliba. Mnogi senedi u tefsiru i hadisu svode se na Ibn Mes,uda. Najviše je boravio u Kufi pa se, u tom pogledu, tu najviše od njega i uzelo. Veliki broj tabiina koji su od njega uzeli, osnovali su i ponijeli Školu tefsira u Kufi. Najjači i najispravniji lanac prenosilaca od njega je : ÇáÃÚãÔ Úä ÃÈì ÇáÖÍì Úä ãÓÑæÞ Úä ÇÈä ãÓÚæÏ Na ovaj lanac prenosilaca oslanjao se Imam Buharija u svojoj poznatoj zbirci sahih hadisa. ãÌÇåÏ Úä ÃÈìãÚãÑ Úä ÇÈä ãÓÚæÏ Oval lanac takođe nema slabosti i na njega se oslanjao Imam Buharija. ÇáÃÚãÔ Úä ÃÈì æÇËá Úä ÇÈä ãÓÚæÏ I ovim se lancem predaja koristio Imam Buharija. ÇáÓÏì ÇáßÈíÑ Úä ãÑÉ ÇáåãÏÇäì Úä ÇÈä ãÓÚæÏ Ovim lancem predaja se koristi El-Hakim u svom Mustedreku kao što se koristi i Et-Taberi u svom tefsiru. ÇÈæ ÑæÞ Úä ÇáÖÍÇß Úä ÇÈä ãÓÚæÏ

14

Et-Taberi koristi ovaj put prenošenja u svom tefsiru bez obzira što je ovaj lanac prenosilaca neprihvatljiv jer se spominje Ed-Dahak. On se nije susreo sa Ibn Mesu,dom pa se ovaj lanac prenosilaca ocjenjuje kao prekinut. Úáì ÇÈä ÇÈì ØÇáÈ åæÇÈæ ÇáÍÓä Úáì Èä ÃÈì ØÇáÈ Èä ÚÈÏ ÇáãØáÈ ÇáÞÑÔì ÇáåÇÔãì ÇÈä Úã ÑÓæá Çááå æ ÕåÑå Úáì ÇÈäÊå ÝÇØãÉ æ ÒÑíÊå Õáì Çááå ÊÚÇáì Úáíå æ Óáã ãäåãÇ0 Ããå ÝÇØãÉ ÈäÊ ÃÓÏ Èä åÇÔã 0 Četvrti halifa po redoslijedu a prvi od roda Hašimova. Prvi od mladih prima Islam. Hidžru u Medinu čini poslije Muhammed a.s. nakon što je pristao da leži u njegovoj postelji kako bi neprijatelji Islama i oni koji su odlučili da ubiju Poslanika s.a.v.s. mislili da u njoj leži Muhammed a.s. Na njega, kao i na sve ostale koji pristanu da se žrtvuju za dobra Islama se, prema većini autoriteta tefsira, odnosi 207. ajet poglavlja El-Bekare “Među ljudima ima i takvih koji žrtvuju (daju) sebe tražeći Allahova zadovoljstva". æ ãä ÇáäÇÓ ãä íÔÑì äÝÓå ÇÈÊÛÇÁ ãÑÖÇÊ Çááå 0( ÇáÈÞÑÉ 207 ) Učesnik svih bojeva osim na Tebuku. Allahov Poslanik s.a.v.s. mu je, u mnogim bitkama, dao da nosi zastavu a na dan bitke za Hajber dajući mu zastavu reče: ”Dajem zastavu čovjeku čijim će rukama Allah danas otvoriti ovu tvrđavu". Prilikom bratimljenja među ashabima za njega je rekao: ”Ti si moj brat na ovom i na budućem svijetu. Jedan je od deset unaprijed obradovan džennetom. Umro je u ramazanu, četrdesete godine po Hidžri u šezdeset i trećoj godini od ruke ubice Abdurrahman Ibn Muldžema El-Haridžije. Bio je od strane Poslanika namjesnik Jemena za pravosuđe. Od njega je ostalo dosta pravnih rješenja fetvi ali i presuda. æ ÞÏ Ñæì Úä ÇÈä ÚÈÇÓ Ãäå ÞÇá:" ãÇ ÃÎÐÊ ãä ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÝÚä Úáì Èä ÃÈì ØÇíÈ0" Prenosi se da je Ibn Abbas rekao: ”što sam postigao u tefsiru uzeo sam od Ali Ibn Ebu Taliba". Prema mišljenju mnogih poznavalaca Kur'ana Ehli Sunneta ono što nam predajom dolazi od h. Alije više ima neispravnih i neprihvatljivih od ispravnih. Ovaj sud, poznavaoci Kur'ana Ehli Sunneta, iznose jer drže da mnoge ekstremne sekte (ekstremne u ljubavi prema Aliji r.a.) Šiizma, u pretjeranoj odanosti Aliji r.a., i iz drugih pobuda, pripisivali Aliji r.a. ono što on nije nikada rekao niti je mogao reći. Ponekad su ova pripisivanja pojedinih stavova i mišljenja Aliji r.a. išla za tim da ojačaju stavove samih pristaša pojedinih sekti. Pa je svaka sekta govorila ono što joj ide u prilog. Takođe, njegova blizina sa Poslanikom učinila je da mnogi, pripisujući njemu ono što nije rekao, ustvari su ojačavali svoj položaj i stav. åÔÇã Úä ãÍãÏ Èä ÓíÑíä Úä ÚÈíÏÉ ÇáÓáãÇäì Úä Úáì Ovaj sened (lanac prenosilaca) je siguran i ispravan (sahih) i njime se koristio i Imam Buharija kao i drugi. ÇÈä ÃÈì ÇáÍÓä Úä ÃÈì ÇáØÝíá Úä Úáì

15

Ovaj sened koji prenosi od Alije r.a. je ispravan i pouzdan (sahih) i koristi ga Ibn Ajjine u svom tefsiru. ÇáÒåÑì Úä Úáì Òíä ÇáÚÇÈÏíä Úä ÇÈíå ÇáÍÓíä Úä ÇÈíå Úáì Smatra se najispravniji sened i najpouzdanija predaja. Mnogi drže da je ovo apsolutno najispravnija predaja za prenos vijesti uopšte u Islamu . Ova predaja nije dostigla nivo upotrebe kao prethodne dvije zato što su se, uz ovu predaju lijepili lažljivci i drugi smutljivci. Na taj način je slabili i dovodili u sumnju te, na taj način, povećavali opravdanu kritičnost onih koji su se bavili proučavanjem predaja. ÃÈì Èä ßÚÈ åæ ÃÈæ ÇáãäÐÑ Ãæ ÃÈæ ÇáØÝíá ÃÈì Èä ßÚÈ Èä ÞíÓ ÇáÃäÕÇÑì ÇáÎÒÑÌì0 Učesnik bitke na Bedru i dogovora na Akabi. Prvi ko je pisao za Poslanika s.a.v.s. Medinsku povelju. Dan njegove smrti nije poznat. Ima mnogo razmimoilaženja a većina prihvata samo činjenicu da je umro u vrijeme hilafeta Omera r.a. Pisac objave za koga je Poslanik rekao da se od njega uzima Kur'an. Jedan od najboljih poznavalaca Kur'ana među ashabima. Bio je židovski svećenik, jedan od znalaca prijašnjih objava. Najpoznatiji senedi (lanci predaja) od njega idu preko: ÃÈì ÌÚÝÑ ÇáÑÇÒì Úä ÇáÑÈíÚ Èä ÃäÓ Úä ÃÈì ÇáÚÇáíÉ Úä ÃÈì ÑÖì Çááå Úäå0 Ova predaja se smatra ispravnom (sahih). Od Ubej Ibn Keaba nalazimo veći svezak o tefsiru koji preneosi Ebi Džea,fer Er-Razi gore navedenom predajom do Ubejj Ibn Keaba. Ovom predajom i dijelovima tefsira, koji su došli na ovaj način, koristi se El-Hakim u djelu El-Mustedrek i Imam Ahmed u Musnedu. æßíÚ Úä ÓÝíÇä Úä ÚÈÏÇááå Èä ãÍãÏ Èä ÚÞíá Úä ÇáØÝíá ÇÈä ÃÈì Èä ßÚÈ ÚÊ ÃÈíå0 Ovaj lanac prenosilaca takođe koristi Imam Ahmed u Musnedu. Sened se smatra hasen - dobar. Podjela tefsira Od Ibn Abbasa se navodi podjela tefsira po principu kako mu se pristupa. Prema ovoj metod tefsir ima četiri dijela: 1. Objašnjenje (tefsir) onih ajeta koja su svima jasna i koja skoro i ne trebaju nikakvo objašnjenje kao što su: ÝÇÚáã Ãäå áÇ Åáå ÅáÇ Çááå “Znaj da nema Osim Allaha ni jedno drugo božanstvo". ÇÞíãæÇ ÇáÕáÇž æ ÂÊæÇ ÇáÒßÇÉ “Obavljajte salat i dajite zekat". Iako se ne znaju detalji ovoga propisa, sam propis je svima jasan kao i tvrdnja iz prethodnog ajeta koja govori da nema niakvog božanstva nego je samo Jedan Bog Allah.

16

2. Dio Kur'ana koji se može objasniti ili protumačiti poznavanjem arapskog jezika. 3. Objašnjenje Kur'ana kada govori o propisima pravne naravi kao i samu pravnu težinu propisa, opće i posebno, te sam način izvođenja, traže određenu naučnu metodologiju i znanje uopšte. Iz navedenog se da zakljužiti da tumaženje ovog dijela Kur'ana, po širini zahvata i pristupu, pripada znastvenicima. 4. Dio Kur'ana i znanje o njemu poznati su samo Allahu dž.š. kao što je i znanje o ajetima koja govore o Ruhu, Smaku, tajnstvenim harfovima i sličnim, za čovjeka, nepoznanicama Kur'ana. Kur'an se može dijeliti i na druge načine, kao što neki čine po metodama pristupa ili po drugim osnovama. ÊÝÓíÑ ÈÇáÑæÇíÉ ( ÊÝÓíÑ ÈÇáãÃËæÑ) ÊÝÓíÑ ÈÇáÏÑÇíÉ ( ÊÝÓíÑ ÈÇáÑÃì ) ÊÝÓíÑ ÈÇáÃÔÇÑÉ ÊÝÓíÑ ãæÖæÚì ÊÝÓíÑ ÕæÝì ÊÝÓíÑ ØÇÆÝì U zavisnosti od pristupa, mogu se izvoditi i drugi načini podjele. Izvori tefsira u početka razvoja ove nauke 1. Kur'an, 2. Poslanikovo objašnjavanje Kur'ana, 3. Idžtihad (samostalno rasuđivanje o značenjima Kur'ana) od strane ashaba kao i njihova vlastita snaga i sposobnost razumjevanja značenja, 4. Prijašnje knjige objava Židova i kršćana. Peti, alternativni, izvor je predislamska poezija Arapa koju je, kao izvor za tumačenje značenja Kur'ana koristio Ibn Abbas ali je mnogi ne uzimaju kao meritornu. Međutim, predislamsko pjesništvo Arapa nije izvor značenja Kur'ana nego jedan od osnova za razumjevanje značenja. Stoga, ne vidimo razloga za ostajanje predislamskog arapskog pjesništva u redu bitnih izvora za tumačenje Kur'ana. Kur'an kao osnov za tumačenje Tvrdnja da Kur'an najbolje objašnjava sam sebe je sasvim ispravna i lahko dokaziva. Tako, na jednom mjestu, o određenoj tematici se govori uopšteno ili manje jasno samo u nagovještajima a na drugom se uopšteno data tematika precizira i pojašnjava. Sasvim sigurno, po pitanju opštih principa upute, Kur'an nije propustio ništa što bi, za ljude, bilo od velike važnosti. ãÇ ÝÑØäÇ ÝìÇáßÊÇÈ ãä ÔÆ ( Çáà äÚÇã 38 ) Ova orjentacija Kur'ana najbolje je vidljiva iz propisa salata i zekata. Suština jeste obred salata i vršenje zekata i Kur'an o tome govori kao o principu u formi naredbe, ali način vršenja i salata i zekata uredio je Poslanik Muhammed a.s. Ovo je primjer spuštanja principa u praktično provođenje. U nivou onoga o čemu Kur'an isključivo govori često se dolazi u poziciju da Kur'an sam sebe

17

objašnjava i tumači. Ova činjenica upućuje na pristup u kojem se sud ne smije donositi na osnovu jednog ajeta ili jedne izdvojene tematske cjeline. Uvijek treba imati u vidu sveukupna Kur'anska orjentacija i zbir onoga o čemu govori. Evo nekoliko primjera iz kojih se vidi kako Kur'an tumači sam sebe. ÝÊáÞì ÂÏã ãä ÑÈå ßáãÇÊ “Primi Adem “Riječi“ svoga Gospodara". Uobičajeni komentari govore da su to bile riječi molitve, molbe za oprost, dove, pokajanja. Neki komentatori smatraju da ovaj ajet tačno objašnjava šta je Adem a.s. izgovorio i kakve su to riječi bile. ÑÈäÇ ÙáãäÇ ÃäÝÓäÇ æ Åä áã ÊÛÝÑ áäÇ æ ÊÑÍãäÇ áäßæää ãä ÇáÎÇÓÑíä 0 “Gospodaru naš mi smo(nas dvoje - Adem i Hava) svojim postupkom sami sebi nepravdu nanijeli pa ako nam ne oprosriš i ne smiluješ nam se sigurno ćemo biti (nas dvoje) među gubitnicima". ÃÍáÊ áßã ÈåíãÉ ÇáÃäÚÇã ÅáÇ ãÇ íÊáì Úáíßã "Dozvoljena vam je krupna stoka za ishranu osim ono što vam je pročitano kao zabranjeno". Slijedeći ajet objašnjava ono što je zabranjeno. ÍÑãÊ Úáíßã ÇáãíÊÉ æ ÇáÏã æ áÍã ÇáÎäÒíÑ “Zabranjuje vam se strv, krv i meso svinje". Iz primjera u kojima Kur'an govori o stvaranju čovjeka vidi se najbolje kako on objašnjava sam sebe. Nigdje ne govori sve na jednom mjestu. Valjano je napraviti usporedbu svih ajeta što u Kur'anu govore o stvaranju čovjeka da bi se dobila potpuna slika. Tako je u svemu što Kur'an govori. Mora se promatrati u cjelini da bi se stekla zaokružena istina ili slika onoga o čemu govori. Poslanikovo s.a.v.s. objašnjavanje Kur'ana kao izvor za njegovo tumačenje. Ranije je rečeno da je Poslanikovo znanje o Kur'anu objava. Međutim, može se primjetiti da ima dvije vrste tumačenja Kur'ana od strane Poslanika. Prvi način na koji Poslanik s.a.v.s. objašnjava Kur'an je, u stvari, skretanje pažnje ashaba i drugih, na činjenicu da Kur'an objašnjava sam sebe. Evo primjera. ãÇ ÑæÇå ÃÍãÏ æ ÇáÔíÎÇä æ ÛíÑåã Úä ÇÈä ÚÈÇÓ ÞÇá: áãÇ äÒáÊ åÐå ÇáÂíÉ ( ÇáÐíä ÂãäæÇ æ áã íáÈÓæÇ ÇíãÇäåã ÈÙáã) ÔÞ Ðáß Úáì ÇáäÇÓ ÝÞÇáæÇ íÇÑÓæá Çááå ÃíäÇ áÇ íÙáã äÝÓå¿ ÞÇá Åäå áíÓ ÇáÐì ÊÚäæä Ãáã ÊÓãÚæÇ ãÇ ÞÇá ÇáÚÈÏ ÇáÕÇáÍ Åä ÇáÔÑß áÙáã ÚÙíã¿ ÅäãÇ åæ ÇáÔÑß0 Aje poglavlja El-En,am 82 objašnjava 13 aje poglavlja Lukman. Poslanik u ovom slučaju samo skreće pažnju na ovu činjenicu. Potpuno je druga činjenica kada Muhammed a.s. objašnjava Kur'an na ovakav način.

18

æ Ñæì ÇÈã ãÑÏæíÉ Úä ÃÈì åÑíÑÉ : ÞÇá ÓÆá ÑÓæá Çááå Õáì Çááå ÊÚÇáì Úáíå æ Óáã Úä Úä Þæáå (( ÍæÈÇ ßÈíÑÇ )) ÞÇá ÅÆãÇ ßÈíÑÇ Uz ranije navedene primjere, iz kojih se vidi način na koji je Poslanik s.a.v.s. objašnjavao Kur'an. Treba napomenuti da ovakvih primjera možemo jako veliki broj, na skoro svakoj stranici tradicionalnih tefsira, kod kojih tekstovi nisu prečišćeni i skraćivani. Radi boljeg sagledavanja ovog izvora, za komentarisanje i objašnjavanje Kur'ana, dobro je primjere Poslanikovog s.a.v.s. objašnjavanja Kur'ana pratiti u tefsiru Ibn Kesira. Tumačenje Kur'ana od strane ashaba kao treći izvor tumačenja Kur'ana Kao što je ranije navedeno ashabi Muhammed a.s. su imali pred sobom živog Poslanika sa kojim su dijelili sav napor na odbrani vjere i uspostavljanju islamksog načina života. Imali su Kur'an i živu Poslanikovu riječ. Imali su vlastitu nadarenost koju Allah džš daruje svojim stvorenjima - ljudima prilikom stvaranja. Imali su pred sobom i tradiciju naroda ranijih objava. Imali su i staroarapsko pjesništvo koje je sačuvalo do Kur'ana ono što je preostalo od arapskog jezika a i Kur'an za sebe kaže da je objavljen na čistom arapskom jeziku. Sve ovo im je omogućilo da mogu objašnjavati Kur'an. Objašnjavanje Kur'ana od strane ashaba je nezamjenjiv izvor i inspiracija za sva pokoljenja do Sudnjeg dana. Svi tefsiri Kur'ana koji se zasnivaju na tradiciji puni su primjera iz kojih se vidi na koji način se objašnjava Kur'an ne samo od Poslanika Muhammed a.s. nego i od strane najistaknutijih ashaba. Ibn Abbasa, Ali Ibn Ebu Taliba ili Ibn Mesuda i drugih. æ ÃÎÑÌ ÃÈæ äÚíã ÝìÇáÍáíÉ Úä ÇÈä ãÓÚæÏ ÞÇá : Åä ÇáÞÑÇä ÃäÒá Úáì ÓÈÚÉ ÃÍÑÝ ãÇ ãäåÇ ÍÑÝ ÅáÇ áå ÙåÑ æ ÈØä æ Åä Úáì Èä ÃÈì ØÇáÈ ÚäÏå ãäå ÇáÙÇåÑ æ ÇáÈÇØä 0 Ebu Neim u djelu ”El-Hilje“ prenosi od Ibn Mes,uda da je: "Kur'an objavljen na sedam harfova i da nema ni jednog harfa (slova) bez svoga vanjskog i unutarašnjeg značenje. Ali Ibn Ebu Talib poznaje i vanjsko i unutrašnje značenje jer se nanje o njima kod njega nalazi". æ ÃÎÑÌ ÇáÈíåÞì Ýì ÇáÏáÇÆá Úä ÇÈä ãÓÚæÏ ÞÇá: äÚã ÊÑÌãÇä ÇáÞÑÂä ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÚÈÇÓ0 El-Bejheki u svom djelu "Ed-Delail" prenosi izreku Ibn Mes,uda: "Divan je komentator Kur'ana Abdullah Ibn Abbas". Od mnogobrojnih navodimo dva primjera iz kojih se vidi način Ibn Abbasa u tumačenju Kur'ana koji su reprezentativni za tumačenje Kur'ana od strane ashaba. æ ÃÎÑÌ ãä ØÑíÞ ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÏíäÇÑ Úä ÇÈä ÚãÑÃä ÑÌáÇ ÃÊÇå íÓÃáå Úä -ÇáÓãÇæÇÊ æ ÇáÃÑÖ ßÇäÊÇ ÑÊÞÇ ÝÝÊÞäÇåãÇ -ÝÞÇá ÅÐåÈ Åáì Èä ÚÈÇÓ ÝÇÓÃáå Ëã ÊÚÇá ÝÃÎÈÑäì0ÝÐåÈ ÝÓÃáå ÝÞÇá: ßÇäÊ ÇáÓãÇæÇÊ ÑÊÞÇ áÇ ÊãØÑæ ßÇäÊ ÃáÃÑÖ ÑÊÞÇ áÇ ÊäÈÊ ÝÝÊÞ åÐå ÈÇáãØÑ æ åÐå ÈÇáäÈÇÊ 0 ÝÑÌÚ Åáì Èä ÚãÑ ÝÃÎÈÑå ÝÞÇá : ÞÏ ßäÊ ÃÞæá ãÇ ÈÚÌÈäì ÌÑÇÁÉ Èä ÚÈÇÓ Úáì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä 0

19

Prenosi Abdullah Ibn Dinar od Ibn Umera da mu je došao neki čovjek i pitao za značenje 30 ajeta sure "El-Enbija" da su nebesa i zemlja bili "retk" (vjerovatno jedna spojena masa) pa su bili rastavljeni (razdvojeni). Umjesto da mu odgovori, rekao je da ide pitati Ibn Abbasa, pa što mu kaže da i njega obavjesti kako bi i sam znao. To je i učinio a Ibn Abbas mu je odgovorio: "Nebeski sustav je bio jedna masa, bez vode, pa se postepeno počeo odvajati vodom (kišom), a zemlja je bila u toj masi, bez bilja, pa se natapana vodom pošla odvajati, sa rastom bilja na njoj". Vratio se Ibn Umeru pa mu prenio šta je čuo na što je dodao Ibn Umer: "Već sam ranije rekao da me uvjek iznova iznenađuje bistrina Ibn Abbasa u tumačenju Kur'ana". æ ÃÎÑÌ ÃÈæ äÚíã Úä ãÍãÏ ÇÈä ßÚÈ ÇáÞÑÙì Úä ÇÈä ÚÈÇÓ Ãä ÚãÑ Èä ÇáÎØÇÈ ÌáÓ Ýì ÑåØ ãä ÇáãåÇÌÑíä ãä ÇáÕÍÇÈÉ ÝÐßÑæÇ áíáÉ ÇáÞÏÑ ÝÊßáã ßá ÈãÇ ÚäÏå ÝÞÇá ÚãÑ : ãÇ áß ÈÇ Èä ÚÈÇÓ ÕÇãÊ áÇ ÊÊßáã¿ Êßáã æ áÇ ÊãäÚß ÇáÍÏÇËÉ ÞÇá Èä ÚÈÇÓ : ÝÞáÊ íÇ ÃãíÑ ÇáãÄ ãäíä Åä Çááå æÊÑ íÍÈ ÇáæÊÑ ÝÌÚá ÃíÇã ÇáÏäíÇ ÊÏæÑ Úáì ÓÈÚ æ ÎáÞ ÃÑÒÇÞäÇ ãä ÓÈÚ æ ÎáÞ ÇáÃäÓÇä ãä ÓÈÚ æ ÎáÞ ÝæÞäÇ ÓãÇæÇÊ ÓÈÚÇ æ ÎáÞ ÊÍÊäÇ ÃÑÖíä ÓÈÚÇ æ ÃÚØäì ãä ÇáãËÇäì ÓÈÚÇ æ äåì Ýì ßÊÇÈå Úä äßÇÍ ÇáÃÞÑÈíä Úä ÓÈÚ æ ÞÓã ÇáãíÑÇË Ýì ßÊÇÈå Úáì ÓÈÚ æ ÊÞÚ Ýì ÇáÓÌæÏ ãä ÃÌÓÇÏäÇ Úáì ÓÈÚ ÝØÇÝ ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã ÈÇáßÚÈÉ ÓÈÚÇ æ Èíä ÇáÕÝÇ æ ÇáãÑæÉ ÓÈÚÇ æ Ñãì ÇáÌãÇÑ ÈÓÈÚ ÝÃÑÇåÇ Ýì ÇáÓÈÚ ÇáÃæÇÎÑ ãä ÔåÑ ÑãÖÇä0 Predajom koja dopire do Ibn Abbasa koji dalje prenosi da je jednog dana halifa Umer Ibn El-Hattab sjedio sa desetak Muhdžira ashaba kada su neki od njih spomenuli noć Lejletul-Kadr. Svi prisutni ponešto su rekli o toj noći. Tada se Umer obratio Ibn Abbasu riječima: ”Šta je tebi Ibn Abbase pa šutiš, ne govoriš? Govori ne uskraćuj sebi govor". Ibn Abbas je, nakon toga, progovorio: ”Vladaru vjernika Allah je nepar i voli nepar. Dani u semici se okreću oko sedam Allah nam je opskrbu stvorio iz sedam, stvorio je čovjeka od sedam, iznad nas stvorio nebesa sedam, ispod nas zemaljskih sfera sedam, dao nam u Fatihi ajeta sedam, zabranio nam u Allahovoj knjizi uzimanje u braku najbližih srodnika sedam, u svojoj knjizi odredio nasljedstvo između srodnika sedam, na sedždu mu pada od naših tjelesnih organa sedam, Allhov Poslanik je oko Kabe tavaf činio sedam puta a trčanje između Safe i Merve sedam, kamenčića na Mini se baca sedam, pa mislim kao da vidim, da je u posljednjih dana mjeseca Ramazana sedam. Objašnjavanje Kur'ana od strane sljedbenika ashaba-tabiina kao izvor za tumačenje Kur'ana. Povjesni redoslijed, koji počinje sa Poslanikom s.a.v.s. i nastavlja generacijski na njegove najbliže ashabe, proteže se do treće generacije tabiina. Kako su ashabi bili uz Poslanika s.a.v.s. i uzimali sve što se moglo uzeti od njega tako je generacija koja je dočekala ashabe uzela sve što se moglo uzeti o Islamu i Kur'anu od njih. Kako su se neki ashabi pročuli po poznavanju Kur'ana, jer su im se ljudi obraćaliza pojašnjenja, tako je i jedna generacija tabiina postala poznata u tumačenju Kur'ana. Živeći uz poznate ashabe imali čemu da ih podučavati ljude koji su im se obraćali. Tabiini su pred sobom imali Kur'an i vlastitu sposobnost ili nadahnuće da ga znaju tumačiti, imali su od ashabe, svježu uspomenu na Poslanika Muhammed a.s. To su im bile osnove za pristupanje Kur'anu i njegovu tumačenju. Tradicionalni tefsiri prenose veliki broj mišljenja tabiina po pitanjima tumačenja Kur'ana ali nijedan nije dostigao nivo ashaba. Mnogo toga prenose od asahaba ili, kako su čuli od ashaba, da je govorio Muhammed a.s.

20

Istrovremeno, islamska vlast se širi na krajeve gdje prije nije bilo Islama. Sa povećavanjem prostora povećava se i broj naroda koji prihvata islam. Mjesta u kojima je islam ranije došao postaju poznata stjecišta ashaba i ljudi koji su došli da uzmu od njih ono što su oni preuzeli od Poslanika s.a.v.s. Tako, veliki gradovi postaju stjecišta onih koji traže znanje i onih koji imaju znanje. Na taj način se formiraju središta za stejecanje znanja iz prvih disciplina o Islamu kao što su hadis, fikh i tefsir. U ovom početnom periodu ove nauke nisu bile precizno razdvojene. U knjizi “Temelji nauke o tefsiru” Ibn Tejmijje kaže: "Najpoznatiji učenjaci tefsira su u Mekki, jer tamo su sljedbenici Ibn Abbasa, kao što su Mudžahid, Ata Ibn Ebi Rebbah, Ukrime i drugi koji su učili uz Ibn Abbasa (Tavus, Seid Ibn Džubejr, i drugi)". Takođe, Kufa ima Ibn Mes,uda kao i njegove učenike koji su se, po znanju, počeli isticati nad durgim. U Medini za tefsir je postao poznat Zejd Ibn Eslem od koga je Malik uzimao tefsir. Isto je činio i njegov sin Abdurahman Ibn Malik i Abdullah Ibn Veheb. Škola tefsira u Mekki Osnivač ove škole je Abdullah Ibn Abbas. Nastala je kao posljedica stalnog okupljanja tabiina oko njega iz želje da im kazuje o Kur'anu. Tako su mnogi slušali tefsir od njega i prenosili dalje. Najpoznatiji njegovi učenici su: Seid Ibn Džubejr, Mudžahid i Ukrime (poslužitelj kod Ibn Abbasa), Tavus Ibn Kisan El Jemani, Ata Ibn Ebi Rebbah. Svi su služili u kućama poznatih ashaba, odnosno, bili oprošteni robovi. Razlikuju se po vrijednosti onoga šta, koliko i kako prenose od njega. Isto tako, uživali su različito povjerenje od drugih koji su koristili razne načine u primanju njihovih tumačenja. ÓÚíÏ Èä ÌÈíÑ åæ ÃÈæ ãÍãÏ Ãæ ÃÈæ ÚÈÏ Çááå ÓÚíÏ Èä ÌÈíÑ Èä åÔÇã ÇáÃÓÏì ÇáæÇáì ãæáÇåã ßÇä ÍÈÔì ÇáÃÕá ÃÓæÏ Çáæä ÓãÚ ÌãÇÚÉ ãä ÃÆãÉ ÇáÕÍÇÈÉ æ Ñæì Úä ÇÈä ÚÈÇÓ æ ÇÈä ãÓÚæÏ 0 Crne puti, porijeklom Abesinac, oprošteni rob, bio je uz ashabe koji su bili najbliži Muhammed a.s. Prenosi od Ibn Abbasa i Ibn Mes,uda kao i od drugih. Spada u najodličnije tabiine a posebno se isticao u poznavanju hadisa, fikha i tefsira. Kiraet i tefsir uzeo od Ibn Abbasa. Ibn Mesudov kiraet često koristio u radu, smatra se da mu je to pomoglo i u poznavanju tefsira. Prema nekim mišljenjima, svrstava se u među najbolje poznavaoce tefsira među svi tabiinima. Ubijen u mjesecu Ša,banu, devedest i pete po Hidžri, u četrdeset i devetoj godini života. Prenosi se da ga je ubio Hadždžadž, nakon jedne neugodne rasprave sa njim. ãÌÇåÏÈä ÌÈíÑ åæ ãÌÇåÏ Èä ÌÈíÑ Çáãßì ÇáãÞÑÆ ÇáãÝÓÑÃÈæ ÇáÍÌÇÌ ÇáãÎÒæãì ãæáì ÇáÓÇÆÈ Èä Ãíì ÇáÓÇÆÈ 0 æáÏ ÓäÉ 21 ÅÍÏì æ ÚÔÑíä ãä ÇáåÌÑÉ Ýì ÎáÇÝÉ ÚãÑ Èä ÇáÎØÇÈ0 ßÇäÊ æÝÇÊå ÈãßÉ æ åæ ÓÇÌÏ ÓäÉ 104 æ ÚãÑå ËáÇË æ ËãÇäæä ÓäÉ0 Prenosi najmanje od svih učenika Ibn Abbasa. Međutim, smatra se smatra se najpouzdanijim jer je od njega najviše prenosio Imam Buharija. Njegovi kriteriji u prijemu vijesti, putem prenosioca, kako se zna, u nauci su najpouzdaniji. Za njega se prenosi da je čitav Kur'an, pred Ibn Abbasom, prešao oko trideset puta. Kaže se da je tri puta, pred Ibn Abbasom, prešao Kur'an, zastajući pred svakim ajetom pitajući kada je objavljeno, povodom čega i zašto. Svi primaoci hadisa ga smatraju najpouzdanijim prenosiocem a neki mu daju naziv Imam. Neki dovode u pitanje pojedine njegove stavove u tefsiru jer je, navodno, pitao

21

poznavaoce ranijih objava. Mudžahida posebno izdvaja od ostalih njegova vremena česta racionalizacija nekih Kur'anskih tekstova. Tako da se, ponekad, značenje udaljava od onog, na prvi pogled vidljivog značenja teksta. Objašnjenja i smisao koja daje tekstovima su puna simbolike i slika poređenja, tako da njegov način tumačenja kasnije nalazimo kod tefsira koji promiču mu,tezilijske stavove. Ibn Džerir Et-Taberi često ga navodi u tefsiru ali se i kritički osvrće na neke njegove racionalizacije ajeta. Kaže, između ostalog, da se stav Mudžahida suprostavlja jezičkom značenju ajeta a i onome na što upućuje Kur'an. æÌæå íæãÆÐ äÇÖÑÉ Åáì ÑÈåÇ äÇÙÑÉ “ Neka lica će tada biti prosvjetljena u svoga Gospodara gledati". Mudžahid ovo aje, prema tefsiru Ibn Džerira, ovako komentariše: ÊäÊÙÑ ÇáËæÇÈ ãä ÑÈåÇ áÇ íÑÇå ãä ÎáÞå ÔÆ “Očekujući nagradu od svoga Gospodara a njega niko i ništa nemože vidjeti". Ovakav način komentarisanja Kur'ana bio je jak oslonac mu,tezilijskom shvatanju nekih istina vjere i tumačenju Kur'ana. Mnogima ne odgovara prevelika sloboda u tumaženju Kur'ana koju je sebi uzeo Mudžahid. Međutim, ovdje treba prihvatiti slobodu idžtihada koju su imali ashabi, tabiini i prva pokoljenja muslimana. Prenosi se od njega da je rekao, nakon kritika koje su mu upućene, povodom njegovog racionalnog pristupa tumačenju Kur'ana: ”Uzeo sam znanje tefsira više od deset najboljih Muhaammed a.s. ashaba". ÚßÑãÉ åæ ÃÈæ ÚÈÏ Çááå ÚßÑãÉ ÇáÈÑÈÑì ÇáãÏäì ãæáì ÇÈä ÚÈÇÓ ÃÕáå ãä ÇáÈÑÈÑ ÈÇáãÛÑÈ Ñæì Úä ÇÈä ÚÈÇÓ ãæáÇå æ Úä Úáì Èä ÃÈì ØÇáÈ æ ÃÈì åÑíÑÉ æ ÛíÑåã U pogledu njegove pouzdanosti prisutna su različita mišljenja. Jedni ga drže pouzdanim i uzimaju, a drugi ga smatraju nepouzdanim i ne uzimaju, ono što on prenosi. Mnogi su pričali da je on za sebe govorio da zna sve o Kur'anu. Drže da je neistinito govorio na Ibn Abbasa kod koga je služio. Zatim, da je bio haridžijskog mezheba. Neke od ovih tvrdnji očigledno ne stoje. Ukrime nije imao potrebe da laže na Ibn Abbasa kad ga je služio. Imao je prilike da uči i prenosi od njega. Isto tako, njegova pripadnost haridžijama je upitna i teško dokaziva. Vjerovatno je Ukrime bio predmet spletki i nesretnih povjesnih okolnosti koje su se dogodile krajem hilafeta Usmana r.a. i poznatih sukoba između Alije r.a. i Muavije. Poznavao je Fikh i Kur'an . ØÇæÓ Èä ßíÓÇä ÇáíãÇäì åæ ÃÈæ ÚÈÏ ÇáÑÍãä ØÇæÓ Èä ßíÓÇä ÇáíãÇäì ÇáÍãíÑì ÇáÌäÏì ãæáì ÈÍíÑ Èä ÑíÓÇä æ Þíá ãæáì åãÏÇä0 Za sebe je govorio da se družio sa pedeset ashaba. Učenik Ibn Abbasa i sljedbenik škole tefisara iz Mekke. Uzimao i od drugih ashaba a najviše tefsir. Od njega su uzimali svih šest velikih sakupljača hadisa koji imaju svoje velike zbirke. Četrdeset puta je obavio hdždž. Umro je u Mekki 106 godine po hidžri. ÚØÇÁ Èä ÃÈì ÑÈÇÍ

22

åæ ÃÈæ ãÍãÏ ÚØÇÁ Èä ÃÈÉ ÑÈÇÍ Çáãßì ÇáÞÑÔì ãæáÇåã æáÏ ÓäÉ ÓÈÚ æ ÚÔÑíä ãä ÇáåÌÑÉ æ ÊæÝì ÓäÉ ÃÑÈÚ ÚÔÑÉ æ ãÇÆÉ ãä ÇáåÌÑÉ Ò Bio je crne puti. Imao je brojne nedostake a na kraju je i oslijepio. Prenosi od Ibn Abbasa, Ibn Umera i Amr Ibn El-Asa. Za sebe je govorio da je sreo dvije stotine ashaba. Mnogo se bavio i hadisom. Tefsir učio od Ibn Abbasa kao i od drugih ashaba. Inače, manje prenosi od Ibn Abbasa u odnosu na druge njegove učenike. Škola tefsira u Medini Može reći da je njen nosilac i začetnik Ubej Ibn Keab. Nastala je ovdje jer je bila mjesto boravka velikog broja ashaba, muhadžira i ensarija, koji nisu napuštali Medinu nego su u njoj nastavili misiju Islama i poslije smrti Poslanika s.a.v.s. Oslobađanjima mnogih krajeva i dolazak Islama, izazvali su prihvatanje islama od strane naroda koji su živjeli u oslobođenim krajevima. Mnogi su željeli upoznati Islam na njegvom izvoru, u mjestu u kojem je boravio Muhammed a.s. i uzeti od sahaba ono što su saznali od Poslanika s.a.v.s. Tako je Medina postala stjecište onih koji traže nauku hadisa, fikha. Tako veliko interesovanje izazvalo je formiranje škole. Najpoznatiji nosioci Medinske škole tefsira su: Zejd Ibn Eslem, Ebu El-Alije i Muhammed Ibn Keab. ÃÈæ ÇáÚÇáíÉ åæ ÃÈæ ÇáÚÇáíÉ ÑÝíÚ Èä ãåÑÇä ÇáÑíÇÍì Rodio se u predislamskom dobu, primio Islam dvije godine poslije smrti Muhammed a.s. Prenosi od Ibn Abbasa, Ibn Mes,uda, Ibn Umera, Ubej Ibn Keaba. Za njega se tvrdi da je, poslije ashaba bio najjači poznavalac nauke o kiraetima. Pouzdan i povjerljiv, tako da su od njega uzimali svi sakupljači velikih zbirki hadisa, kao i šest odabranih. Od Ibn Keaba prenosi veliki svezak tefsira. Imami Ahmed od njega je uzimao mnogo u Musnedu kao i Ebu Hatim u Mustedreku. Umro je devedesete po hidžri. ãÍãÏ Èä ßÚÈ ÇáÞÑÙì åæ ÇÈÉ ÍãÒÉ Ãæ ÃÈæ ÚÈÏ Çááå ãÍãÏ Èä ßÚÈ Èä Óáíã Èä ÃÓÏ ÇáÞÑÙìÇáãÏäì Saveznik El-Evsa, prenosi od Alije r.a., Ibn Mes,uda, Ibn Abbasa i drugih. Posredno i od Ubj Ibn Keaba. Pročuo se po pouzdanom prenošenju hadisa i u tefsiru. Koriste ga svi autooriteti, sakupljači šest velikih knjiga hadisa. Prenosi se da je govoreći u džamiji na njega, se kao i na ostale sa njim, obrušio krov. Umro je 118. godine po hidžri, u sedamdeset i osmoj godini života. ÒíÏ Èä ÃÓáã åæ ÃÈæ ÃÓÇãÉ æ ÃÈæ ÚÈÏ Çááå ÒíÏ ÇÈä ÃÓáã ÇáÚÏæì ÇáãÏäì ÇáÝÞíå ÇáãÝÓÑ Služio halifu Umer Ibn El-Hattaba. Pouzdan po kriterijima sakupljača šest velikih zbirki hadisa koji su uzimali od njega. Imao je racionalan pristup tefsiru i tumačio je Kur'an po ličnim, orginalnim metodama. Tefsir od njega je primio sin mu Abdurahman Ibn Zejd i Malik Ibn Enes. Umro je 136. godine po hidžri. Škola tefsira u Iraku Osnivač i prvi nosioc ove škole je Abdullah Ibn Mes,ud r.a. Uz njega su bili još neki ashabi koji su, duže ili kraće vrijeme, boravili u Iraku. Stanovnici Iraka

23

dolazili kod njih, provodili vrijeme s njima i uzimali nauku. Kada je halifa Umer Ibn El-Hattab odredio za namjesnika Iraka Ammar Ibn Jasira, sa sjedištem u Kufi, poslao je sa njim i učitelja, u svojstvu ministra finansija, Abdullah Ibn Mes,uda. Tako se može tvrditi da je poslan kako bi stanovnike Iraka, odnosno Kufe, podučavao Islamu po poslanstvu halife lično. On je, vjerovatno, začetnik škole racionalizma u Iraku. Najpoznatiji sljedbenici ove škole su: Akame Ibn Kajs, Mesruk, El-Esved Ibn Jezid, Merre El-Hemedani, Amir Eš-Šeabi, El-Hasan El-Basri i Katade Ibn Diame Es-Sudusi. ÚáÞãÉ Èä ÞíÓ åæÚáÞãÉ ÇÈä ÞíÓ Èä ÚÈÏ Çááå Èä ãÇáß ÇáäÎÚì ÇáßæÝì0 Rodio se za života Muhammed a.s. Prenosi od Umera i Usmana, kao i od Alije i ibn Mes,uda r.a. Najpoznatiji je prenosilac od Ibn Mes,uda. Abdullah Ibn Mes,ud je za njega gvorio: ”Niti sam šta pročitao, niti znam šta a da Alkame ne zna to isto". Pouzdan, povjerljiv i odan. Od njega su uzimali svi sakupljači autori šest velikih zbirki hadisa. Umro je u devedesetoj godini svog života 61 ili 62. godine po hidžri. ãÓÑæÞ åæ ÃÈæ ÚÇÆÔÉ ãÓÑæÞ ÇÈä ÇáÃÌÏÚ Èä ãÇáß Èä ÃãíÉ ÇáåãÏÇäì ÇáßæÝì ÇáÚÇÈÏ0 Pitao ga Umer Ibn El-Hattab o imenu Mesruk Ibn El-Edžde, pa kad je rekao, ime Umer r.a. je odgovorio da je Edžde - šejtan. Ti si mesruk Ibn Abdurrahman. Prenosi od sve četvorice halifa od Ibn Mes,uda i Ubej Ibn Keaba. Šurejh El Kadi pitao ga za mnoga rješenja pravne naravi. Najviše se družio sa Ibn Mes,udom i, vjerovatno je, od njega najviše uzeo. Pročuo se u tefsiru i prozvan Imamom. O svom učitelju Ibn Mes,udu prenosi kako im je proučio neku suru zatim je objašnjavao svima čitav dan. Ovaj način tumačenja već upućuje na školski sistem. Uzimali su od njega sakupljači hadisa šest velikih zbirki. Prenose od njega da je često spavao na sedždi. Umro je oko 63. godine po hidžri. ÇáÃÓæÏ Èä íÒíÏ åæ ÃÈæ ÚÈÏ ÇáÑÍãä ÇáÃÓæÏ Èä íÒíÏ ÇÈä ÞíÓ ÇáäÎÚì0 Spada među najodabranije tabiine. Prenosi od Abdullaha Ibn Mes,uda, od Ebu Bekra i Umera kao i od Alije Huzejfe i Bilala. Bio je pouzdan i dobar. Imao je izuzetnu sposobnost razumjevanja Kur'ana. Uzimali su od njega svih šest sakupljača velikih zbirki hadisa. Prenose da je bio stalno u postu. Bio je poznat i u fikhu. Umro je u Kufi 74 ili 75. godine po hidžri. ãÑÉ ÇáåãÏÇäì åæ ÃÈæ ÅÓãÇÚíá ãÑÉ ÇÈä ÔÑÇÍíá ÇáåãÏÇäì ÇáßæÝì ÇáÚÇÈÏÇáãÚÑæÝÈãÑÉ ÇáØíÈ æ ãÑÉ ÇáÎíÑ0 Prozvan je ovim nazivima je bio mnogo u ibadetu. Prenosi od Ebu Bekra, Umera i Alije, Ibn Mes,uda i drugih. Uzimaju ga svih šest sakupljača velikih zbirki hadisa. Kazuju za njega da je dnevno klanjao po šest stotina rekata. Umro je sedamdeset i šeste po hidžri. ÚÇãÑ ÇáÔÚÈì åæ ÇÈæÚãÑæ ÚÇãÑ Èä ÔÑÇÍíáÇáÔÚíì ÇáÍãíÑì ÇáßæÝì ÇáÊÇÈÚì ÇáÌáíá 0 Kadija Kufe. Prenosi od Umera, Alije, Ibn Mes,uda a od njih nije mogao čuti. Prenosi od Ebu Hurejre, Aiše i Ibn Abbasa, Ebu Musa El-Ešarija. Za sebe tvrdi da je sreo pet stotina ashaba. Drugi tvrde da prenosi od četrdeset i osam ashaba.

24

Bio je i pjesnik ali se bavio i fikhom. Nalazi se u lancu prenosilaca, po kriterijima sakupljača šest velikih zbirki hadisa, kao pouzdan. æÃÎÑÌ ÇáØÈÑì Úä ÇáÔÚÈì Çäå ÞÇá: æ Çááå ãÇ ãä ÂíÉ ÅáÇ ÓÃáÊ ÚäåÇ æ áßäåÇ ÑæÇíÇÊ Úä Çááå0" Prenosi Et-Taberi da je za sebe rekao: ”Nema nijednog ajeta a da za njega nisam pitao (ashabe) s tim što se Kur'an prenosi od Allaha. Prema dostupnim podacima postoje velika razmimoilaženja oko datuma njegovog rođenja i smrti. Najvjerovatnije, je rođen dvadesete gpodine (20.) a umro stotinu i devete (109.) po hidžri. ÃáÍÓä ÇáÈÕÑì åæ ÃÈæ ÓÚíÏ ÇáÍÓä Èä ÃÈì ÇáÍÓä íÓÇÑ ÇáÈÕÑì 0

Rodio se dvije posljednje godine hilafeta Umera r.a. Prenosi od Alije r.a., Ibn Umera i Enesa, kao i od velikog broja ashaba i tabiina. Postigao je veliko znanje iz hadisa, tefsira i fikha. Kada bi upitali nešto Enes Ibn Malika on bi rekao da pitaju Hasana El - Basrija jer je on pamtio a mi drugi zaboravljali. Govorili su za njega da je Šejh Basre, da je izgledom podsjećao na nekog ko se vratio sa ahireta. Ebu Dže,fer El Bakir je za njega govorio da mu govor sliči govoru Poslanika. Od njega prenose sakupljač šest velikih zbirki. Umro je sotinu desete (110.) po hidžri, u osamdeset osmoj godini života. ÞÊÇÏÉ åæ ÃÈæ ÇáÎØÇÈ ÞÊÇÏÉ Èä ÏÚÇãÉ ÇáÓÏæÓì ÇáÇßãå 0 Porijeklom Arap, stanovnik Basre. Prenosi od Enesa Ebu Tufejla Ibn Siiriin, Ukrime, Ataa Ibn Ebu Rebbaha i durgih. Dobar poznavalac arapske poezije. Imao je veliku spossobnost pamćenja. Svi sakupljači sahih zbirki hadisa su uzimali od njega i koristili ono što prenosi. Prenosi se za njega da je bio među najpoznatijim učenjacima svoga vremena u fikhu i tefsiru. Umro je stotinu sedamnaeste (117.) po hidžri, u pedeset i šestoj godini života. Osnova za različite pristupe Kur'anu. U osnovi velike Knjige kakva je Kur'an je mnoštvo sadržaja, različitih po obimu i značenju. Kao što je poznato, Kur'an govori o opštim temama kao i o pojedinostima i to od nastanka i stvaranja neba i zemlje do postanka čovjeka i njegovog nastanjivanja na zemlji. Govori o zajednicama ljudi ali i o čovjeku kao jedinki. Govori o životu na zemlji ali i životu ljudi u zajednicama koje trebaju regulirati pravne, socijalne, imovinske, porodične i sve druge odnose. Kur'an govori o ratu kao i miru. Knjiga savjeta i poruka. Govori o ovim ali drugim svjetovima. S obzirom na univerzalnost sadržaja Allahove objave, nemoguće je naći jednog čovjeka koji bi došao do saznanja o svim ovim sadržajima. Tako da, ponekad, jedan čovjek u pristupu Kur'anu može obuhvatiti samo jedan sadržaj ili više manjih. Naprosto i ljudi se međusobno razlikuju. Svi ističu i rade samo ono što najbolje znaju ili što su uspjeli u životu postići i saznati. Tako su nastale različite škole sa različitim pristupima. Jedni su pristupili Kur'anu sa aspekta pravnih odredbi, drugi sa nivoa Kur'anskog kazivanja, dok su ostali isticali neke od ostalih mogućih pristupa. Tako imamo one koji se više oslanjau na tradiciju, neki uvažavajući tradiciju o Kur'anu govore i po vlastitom razmišljanju ili vlastitom mišlju pokušavaju prodrijeti u poruku Stvoritelja čovjeku, kazanu kroz objavu Kur'ana. To je dovelo do raznovrsnih pristupa Kur'anu i velikog broja komentara Kur'ana. Uzroci različitih pristupa

25

- Različitost kiraeta što daje mogućnost različitost učenja i značenja, - Različite mogućnosti gramatičkih promjena koje ima arapski jezik kod istih kiraeta, - Razlike koje proizilaze iz razlika koje daju gramatičari pojedinim riječima po značenju, - Različiti oblici značenja sadržani u izrazima i riječima, - Mogućnosti koje sadrže riječi i izrazi u pogledu općeg i posebnog. Jedan te isti izraz moguće je tumačiti kao opći i posebni istovremeno i razlike koje proizila ze iz toga, - Mogućnosti koje nose izrazi i riječi u pogledu apsolutnog i ograničenog. kao i različitost koja nastaje usljed ove pojave u jeziku, - Mogućnosti izraza i riječi koje u sebi nose istovremeno simbolično i zbiljsko značenje a kao takvi nose u sebi različite mogućnosti tumačenja, - Mogućnosti u arapskom jeziku; pomjeranja riječi i izraza u rečenici ( ajetu) usljed čega nastaju razlike u tumaženju, - Različitost prenošenja hadisa koji govore o tumačenju i objašnjavanju Kur'ana kao razičitost onoga što, po istom pitanju, dolazi od ashaba i tabiina. Često isti ljudi prenose potpuno oprečen stavove. Kako se opredjeliti u tumačenju Kur'ana kada postoji mogućnost različitog pristupa - Kur'an objašnjava i tumači sam sebe. Ako tematika jednog dijela Kur'ana pojašnjava ili tumači drugi dio manje jasan ili nepoznat uzima se ovo Kur'ansko objašnjenje kao primarno u odnosu na druga rješenja, - Ako tekst nekog hadisa, posebno sahih hadisa, objašnjava nešto iz Kur'ana dužni smo dati prednost tekstu hadisa nad drugim mogućnostima. - U tefsiru se opredjeliti prema stavovima većine znanstvenika posebno tefsira, - Da bude uvjek uz mišljenje koje, na primjer, zastupaju četvorica prvih halifa ili Abdullah Ibn Abbas jer je za njega Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Bože poduči ga razumjevanju vjere i tumačenju Kur'ana, -Da stav koji zauzima tumač Kur'ana odgovara pravilima gramatike sintakse ili osnovama za izvođenje riječi arapskog jezika, - Da ispravnost stava potvrđuje misaonost i predmetnost teme koja se objašnjava kao i ono što je prije i poslije onog što se objašnjava. Da kontest onoga o čemu se govori potvrđuje ispravnost stava. - Da je stav logički i misaono prihvatljiv i da u sebi ne nosi suprostavljenosti, - Da se daje prednost stvarnom značenju nad simbolikom. Jer stvarnost je osnova, - Dati prednost općem nad posebnim jer je opće osnov, - Dati prednost apsolutnim nad ograničenim osim ako nema dokaza za suprotno, - Dati prednost prirodnom redoslijedu arapskog jezika nad zamjenama riječi naprijed ili nazad. Periodi nastanka i razvoja nauke o tumačenju Kur'ana a) Period Poslanika Muhammed a.s. i ashaba, b) Period tabiina, c) Period nastanka knjiga o tumačenju Kur'ana odnosno period pisanja i registrovanja posebne znanosti o tumačenju Kur'ana, d) Period odvajanja nauke o tumačenju Kur'ana od nauke o tumačenju hadisa ili od pravnih znanosti, odnosno formiranje nauke o tefsiru kao posebne nauke, e) Period selektiranja i izbora metoda i tema u tumačenju Kur'ana kao što su nastanci raznih pravaca u tefsiru i različitih vrsta komantara Kur'ana, f) Period modernog i savremenog rada na tumačenju Kur'ana.

26

U nastanka tefsir je bio znanost koja se prenosila putem ashaba od Poslanika s.a.v.s. ili su ashabi jedan drugom prenosili ono što su od Poslanika s.a.v.s. saznali. Tabiini preuzimali prenošenje od ashaba ili su prenosili jedan drugom. Ovo bi se moglo reći za period Poslanika Muhammed a.s. ashaba i tabiina. Period zapisivanja i registrovanja ove nauke u početku nije bio kao period registrovanja tefsira, odnosno, nauke o tumačenju Kur'ana nego period registrovanja i zapisivanja hadisa a uz hadiske zbirke bila su posebna poglavlja o tefsiru. Bili su, dakle, posebni ljudi koji su putovali po islamskom svijetu, sakupljali i zapisivali hadis a uz hadis ono što je rekao Poslanik a vezano je za tumačenje Kur'ana. Među najistaknutijim sakupljačima hadisa su : íÒíÏ Èä åÑæä ÇáÓáãì ÇáãÊæÝìÓäÉ 117 åÌÑíÉ ¡ ÔÚÈÉ Èä ÇáÍÌÇÌ ÇáãÊæÝì ÓäÉ 160 åÌÑíÉ ¡ æ ßíÚ Èä ÇáÌÑÇÍ ÇáãÊæÝì ÓäÉ 197 åÌÑíÉ¡ ÓÝíÇä Èä ÚííäÉ ÇáãÊæÝì ÓäÉ 198 åÌÑíÉ ¡ ÑæÍ Èä ÚÈÇÏÉ ÇáÈÕÑì ÇáãÊæÝì ÓäÉ 205 åÌÑíÉ ¡ ÚÈÏ ÇáÑÒÇÞ Èä åãÇã ÇáãÊæÝì ÓäÉ 211 åÌÑíÉ ¡ ÂÏã Èä ÃÈì ÅíÇÓ ÇáãÊæÝì ÓäÉ 220 åÌÑíÉ¡ æ ÚÈÏ Èä ÍãíÏ ÇáãÊæÝì ÓäÉ 249 åÌÑíÉ0 Dakle, sve su ovo imami hadisa. Pisci i sakupljači. O tefsiru su pisali samo ono što su uzgred naišli sakupljajući hadis. Mi ne možemo o ovom periodu dati neki određeni sud jer nije ni od jednog ostalo neko djelo iz tefsira što bi dozvolilo prosuđivanje. Poslije ovog perioda nastaje etapa u kojoj se odvaja tefsir od hadisa u posebnu znanost. Počinju se javljati tefsiri cijelog Kur'ana, poredani po ajetima kao što je poredak ajeta u Mushafu. U toj skupini onih koji su na ovakav način obradili tefsir ističu se: ÇÈä ãÇÌÉ ÇáãÊæÝì ÓäÉ 273 åÌÑíÉ¡ÇÈä ÌÑíÑ ÇáØÈÑì ÇáãÊæÝìÓäÉ 310 åÌÑíÉ¡ ÃÈæ ÈßÑ Èä ÇáãäÐÑ ÇáäíÓÇÈæÑì ÇáãÊæÝìÓäÉ 318 åÌÑíÉ¡ÇÈä ÃÈì ÍÇÊã ÇáãÊæÝì ÓäÉ 327 åÌÑíÉ¡ ÃÈæ ÇáÔíÎ Èä ÍÈÇä ÇáãÊæÝì ÓäÉ 329 åÌÑíÉ¡ ÇáÍÇßã ÇáãÊæÝì ÓäÉ 405 åÌÑíÉ¡ÃÈæ ÈßÑ Èä ãÑÏæíÉ ÇáãÊæÝì 410 åÌÑíÉ 0 Ovakva vrsta tefsira sadržavala je stavove koji su se prenosili od Poslanika s.a.v.s. od ashaba, tabiina ili njihovih sljedbenika. Niko ništa nije više unosio od sebe izuzev Ibn Džerir Et-Taberija koji je navodio sve što se prenosilo prenosiocima od Poslanika s.a.v.s. ashaba ili tabiina pa to na neki način odabirao i iznosio stav koji je, po njegovu mišljenju, najispravniji. Na to je dodavao gramatičke promjene kroz koje prolazi riječ kao i ukazivanje na pravne mogućnosti koje se nalaze u ajetima. Nastanak prvih pisanih tefsira Ne može se sa sigurnošću utvrditi ko je napisao čitav Kur'an i protumačio ga aje po aje po redoslijedu kako danas poznajemo redoslijed sura u Kur'anu. U djelu "El-Fihrist" od Ibn Nedima na 99 stranici se prenosi od Ebu El-Abbasa Sealeba: "Povod pisanju El Ferraa knjige “Fi-El- Meani” ("O značenju") da je Umer Ibn Bukajr, jedan od njegovih prijatelja, bio u službi Hasan Ibn Sehla. Jednog dana napisao pismo u kojem obrazlaže slijedeće :Možda će me pitati nešto iz Kur'ana a neću moći da mu odgovorim, smatraš li da trebam imati neku osnovu ili napisanu knjigu na koju bi se obraćao tumažeći Kur'an?" El-Ferra je sakupio učenike i rekao im da će diktirati knjigu o Kur'anu i postavio rok. Kad su završili, El-Ferra je došao u džamiju u kojoj je bio muezin koji je predvodio salat i učio

27

Kur'an. El-Ferra ga je zamolio da prouči El-Fatihu pa je protumačio i tako čitaav Kur'an. Muezin je učio a El-Ferra tumačio. Ebu El-Abbas je rekao da prije njega ovako nije niko radio. El-Ferra je umro 207 godine po hidžri. Pretpostavlja se da prvi napisao Kur'an sa komentarom (tefsirom) za svako aje po redoslijedu Mushafa. Ahmed Emin u svojoj knjizi ”Duha- El- Islam” tvrdi da je ovaj tefsir, načinom na koji tretira pitanje tuamčenja Kur'ana, liči na knjigu “Medžazi-El-Kur'an” od Ebu Ubejde. U verziji, vjerovatno najvećeg sakupljača i teoretičara hadisa, El-Hafiza Hadžera, kada govori o Ata Ibn Dinaru El-Hezeliju El-Misriju u knjizi “Tehzibu EtTehzib” tvrdi se, putem Ali Ibn El-Hasana El-Hessindžanija i putem Ahmed Ibn Saliha, da je Ata Ibn Dinar jedan od najpouzdanijih Egipćana, a njegov tefsir koji prenosi od Seid Ibn Džubejra, napisan u listovima (nije bio sakupljen u knjigu) a nema nekog pouzdanog ko tvrdi da ga je čuo od Seid Ibn Džubejra. U verziji istog događaja, Ebu Hatim tvrdi da je vijest istinita, osim što je tefsir uzeo iz “Ed-Divana” jer je Abd-El-Melik Ibn Mervan, umro 86. godine po hidžri, zamolio Seid Ibn Džubejra da mu napiše tefsir što je Seid Ibn Džubejr i učinioo te je moguće da je Malik Ibn Dinar naišao u “Ed-Divanu” i poslao ga od Seid Ibn El-Džubejra. Očigledno da je Seid Ibn Džubejr sakupio komentar Kur'ana u jednu knjigu a da je Malik Ibn Dinar koristio tu knjigu. Poznato je da je Seid Ibn Džubejr ubijen 94 ili 95. godine po hidžri a da je pisanje ovog tefsira bilo prije smrti Abd -El-Melika Ibn Mervana koji je umro 86. po hidžri. Nalazimo u knjizi “Vefejati El-Ujun” da je Amr Ibn Ubejd, Šejh Mu,tezilija, napisao od Hasana el Basrija komentar Kur'ana a Hasan El-basri je umro 116. godine po hidžri. Ibn Džurejdž, umro 150. godine po hidžri, napisao je tri velika toma tefsira koje prenosi Muhammed Ibn Sevr. Poslije ovog perioda slijedi period tradicionalnih tefsira a zatim racionalni, sektaški, simbolički, mistični, tumačenje Kur'ana naukom kao i savremeni, odnosno, prečišćeni tefsiri. ÇáÊÝÓíÑ ÈÇáãÃËæÑ Tradicionalni tefsir Tradicionalni tefsir obuhvata ono što je Poslanik Muhammed a.s. objasnio iz Kur'ana, što se prenosi od ashaba i tabiina a objašnjenje je onoga što je htio Uzvišeni Allah dž.š. ajetima uzvišenog Kur'ana. U definiciju tradicionalnog tefsira uvršteno je i ono što prenose tabiini iako, po tom pitanju, ima određenih neslaganja. Osnovna tema koja se problematizra odnosi se na suštinsko pitanje; da li ono što dolazi od tabiina njihov stav i mišljnje ili je to dio tradicija. Ibn Džerir Et-Taberi, pored usporedbe onoga što sam Kur'an govori o određenoj temi, zatim Muhammed a.s. i ashabi, uvrštava i stav tabiina. Tradiconalni tefsir je prošao put prenošenja usmenom predajom od Muhammed a.s i ashaba preko tabiina i došao do perioda pisanja i sakupljanja u knjige. Najprije, kao samostalno poglavlje hadisa a zatim kao samostalna nauka. U prvo vrijeme, kao na primjer Ibn Džerir Et-Taberi, bilježi sve moguće lance prenošenja da bi zatim uslijedili komentari u kojima se ne pominju lanci prenosilaca usmene predaje i dolazi do mješanja ispravne sa neispravnom tradicijom. Ovakav tefsir se još naziva i tefsir po predajama. ÇáÊÝÓíÑÇáäÞáì

28

Bez obzira što smo ga definisali kao tefsir tradicije on, ipak, nosi lični pečat sastavljača ovakvog tefsira. Udio ličnog postaje uočljiviji kada se, tefsir sastavljen na ovaj način, posmatra sa više pozicija. Tu se da primjetiti koliko je sastavljač tefsira bio upućen u različite znanosti kao što su povijest naroda, povjest poslanika i naroda kojima su poslani i sl. Na isti način se uočava i njegova sklonost ka znanosti i znanstvenom rasuđivanju. Ovaj lični doprinos bio je vidljiv i kod selektiranja prenosilaca usmene predaje. Oni koji su poznavali ljude i uslove valjanih predaja, pravili su temeljitiji izbor a oni koji nisu bili u to upućeni mješali su ispravno i manjkavo, dobro i loše u tradiciji. Slabost i uzroci slabosti kod tefsira po tradiciji Tumačenje i objašnjavanje Kur'ana Kur'anom kao i objašnjavanje Kur'ana sunnetom, posebno ispravnom i priznatom tradicijom predstavlja nešto što je nesporno i opšte prihvatljivo. Ono što se pripisuje Poslaniku s.a.v.s. se odbacuje i neprihvatljivo je. Dio tefsira koji se pripisuje ashabima i tabiinima uzima se sa oprezom jer je u taj dio prodrlo nešto što je izazvalo sumnju i nepovjerenje . Mnoštvo onoga što se prenosi, na primjer od Ibn Abbasa i Alije r.a., prevazilazi mogućnosti ove dvojice da iskažu ono što im se pripisuje. Stoga se predaje vezane za ovu dvojicu, podvrgavaju posebnim analizama i kritici. Tako se prenosi da je Imam Eš-Šafi rekao: áã ÈËíÊ ÚÊ ÇÈä ÚÈÇÓ Ýì ÇáÊÝÓíÑ ÅáÇ ÔÈíå ÈãÇÆÉ ÍÏíË 0 "Od Ibn Abbasa u tefsiru se može uzeti oko stotinu hadisa". Kada se pogleda ova izreka i ono što knjige tefsira prenose od ove dvojice nesrazmjera je očigledna. Dalje proizilazi da neautentičnost stoji iza svega što se prenosi od njih. Uzroci slabosti Uzroci slabosti koji se provlače kroz tradicionalne tefsire mogu se svesti na: 1. mnoštvo prenosilaca prenosi predaje koje se pripisuju Poslaniku s.a.v.s. ashabima a nisu ih izrekli ashabi posebno Poslanik s.a.v.s. Sakupljači, autori ili prepisivači ovih zbirki su ih bez čvrstih kriterija i neselektivno unosili u tefsire, 2. neselektivno i nekritičko unošenje stavova i mišljenja onih kojima je data knjiga prije nas (Jevreja i kršćana) Ovo postaje još poraznije ako se ima u vidu da je Kur'an o njima rekao da su mjenjali svoje knjige unoseći u njih što nije objava, ili se vremenom pomješali komentari sa tekstom objave. Ova pojava je poznata pod nazivom Israilijat. 3. Skrivanje lanaca prenosilaca usmene tradicije da se nebi znalo koji su lanci slabi ili eventualno ljudi u lancu usmenih prenosilaca. Neki pripisuju preveliku upotrebu predislamske arapske poezije kao slabost klasičnih tefsira a neki ne. Radi toga nije uvrštena u ove tri slabosti nego je ostala problematična. Izmišljanje predaja

29

Prema uporednim analizama lahko je utvrditi da postoje predaje koje se pripisuju Poslaniku Muhammed a.s. i ashabima a koje u osnovi ne dopiru niti do ashaba a ne do Muhammed a.s. Ova pojava više je vezana za hadis ali se protegla i na onaj dio hadisa koji se odnose na tefsir. Počeci ove pojave datiraju oko četrdesete ili četrdeset prve godine po hidžri, kada je došlo do političkog razmimoilaženja među muslimanima. Vrijeme je to kada se začinju političke i idejne grupacije koje se međusobno počinju razlikovati u osnovnim ili sporednim pitanjima, kao što su Haridžije i Šiije. Svaka od ovih političkih ili vjerskih grupacija, da bi opravdala svoje vrlo često ekstremne i krajnje stavove, tražila je uporište u tradicije koje nema, odnosno, izišljenoj tradiciji. Ovome treba dodati i poznati sukob za vlast između Emevija i Abbasija kada je došlo i do podjele među uglednim ashabima koji su stajali na jednoj ili drugoj strani vojno se sukobljavajući da bi opravdali sukobe ili priklanjanje jednoj odnosno drugoj strani tražili su oslonac za stavove u vjeri. Kako to tamo po prirodi učenja Islama nema onda su posegli za izmišljenjem tradicije ili su to radili kasnije da bi opravdavali one ispred sebe jer su im njihovi pustupcu bili neobjašnjivi sa pozicija učenja Islama. U Islam počinju da ulaze i ljudi koji, živeći unutar zajednice muslimana, nisu iskreno prihvatili Islam nego su skrivajući ranije mnogoboštvo ili nevjerovanje lažno prihvatili Islam i počeli raditi protiv njega. Islam prihvataju ljudi drugih vjerskih i idejnih ubjeđenja i sa sobom unose elemnte učenja ranijih vjera i elemnte tradicija, svjesno ili nesvjesno. Zato počinju tražiti opravdanje u vjerskim tekstovima Kur'ana ili u onome što se tada još usmeno prenosilo od Muhammed a.s. Da bi opravdali svoja zadržavanja na elemntima prijašnjih tradicija često su izmišljali predaje. Često su ljudi u najboljoj namjeri, da bi pojačali svoja vlastita razmišljanja koja su bila u skladu sa značenjima ajeta i bliska Kur'anskoj istini, pripisivali svoje stavove i mišljenja Muahmmed a.s. ili nekom od ashaba. Tako da danas imamo i dragocjenih stavova o tefsiru i pojedinim ajetima koja su ušla na takav način u tefsir. Posljedice su bile gubljenje povjerenja ili unošenje sumnje u provjerenu a afirmaciju neprovjerene tradicije. Pomješana je ispravna i neispravna tradicija pa se može naći, istovremeno od istog ashaba, dva potpuno suprotna stava po istom pitanju. Poslije je hadiska i tefsirska nauka morala potrošiti mnogo vremena na klasifikaciju tradicije i razdvajanja ispravnog od neispravnog, na otklanjanje sumnje kao i na usaglašavanje eventualnih kontradiktornosti. Tu su uspostavljena mjerila poznata u hadiskoj nauci kao i u tefsiru a govore o načinu prijema i usaglašavanja. Israilijat Sama riječ nas upućuje na elemente židovske tradicije koja je ušla i pomješala se sa tradicijom Islama. Međutim, u nauci se misli na tradiciju naroda prijašnjih objava a posebno na jevrejsko- kršćansku tradiciju. Ovaj izraz je uzet jer je na ovom planu židovska tradicija dominirala nad kršćanskom i imala daleko veći uticaj i više mješanja sa islamskom nego kršćanska. Ove tradicije su bliske Islamu jer Allah dž.š. u Kur'anu navodi da su to objavljene tradicije, odnosno, ono što se razvilo iz objavljene riječi. - Allah džš. u Kur'anu navodi da je objavio Tevrat i Indžil, - Neke odredbe Tevrata doslovno citira:

30

æ ßÊÈäÇ Úáíåã ÝíåÇ Ãä ÇáäÝÓ ÈÇáäÝÓ æ ÇáÚíä ÈÇáÚíäæ ÇáÃäÝ ÈÇáÃäÝ æ ÇáÓä ÈÇáÓä æ ÇáÌÑæÍ ÞÕÇÕ 0 ( ÇáãÇÆÏÉ 45 ) - Kazivanja o poslanicima bez obzira na veće ili manje razlike imaju mnogo i sličnosti. Ista su imena, mjesta Poslanika i naroda. Uzmimo, na primjer, kazivanje o Adem a.s. njegovoj ženi i džennetu. Kur'an, na primjer, ne iznosi gdje je džennet? Ne govori o vrsti drveta, niti o mjestu na zemlji na koje je došao Adem iz dženneta. O svemu ovome Tevrat govori, na mjestima vrlo opširno i slikovito, što je bio izazov za komentatore Kur'ana. Takav primjer imamo i u odnosu na Indžil i ono što se tamo govori o Isa a.s. i njegovom rođenju, poslanju životu i smrti. Kada se uporede tekstovi Kur'ana i Indžila i način na koji o istom govore, vidi se koliko je iznošenje Indžila o Isa a.s. ili drugim temama, bilo izazov za muslimane koji su se bavili ovim temama kroz tefsir Kur'ana. Pod pojmom Tevrat muslimani su podrazumjevali sve ono što je objavljeno poslanicima u bilo kom vidu, zatim Zebur i Tevrat. Dakle, pod ovim izrazom Israilijat podrazumjevamo ukupnu poslaničku tradiciju koja je nastala na objavljenoj riječi prije Muhammed a.s. bez obzira u kojem vremenu i kojem Poslaniku. Počeci prodora Israilijata u tradiciju Islama Do susreta kršćanstva i Islama dolazi još za života Muahmmeda a.s. Bila je stanovita kršćanska zajednica u Nedžranu. Sa židovskom zajednicom Muhammed a.s. se susreo u Medini a Židovi su arapima inače bili bliski i poznati po povjesnom određenju. Židovi, kako se vidi iz brojnih hadisa, su postavljali Muhammed a.s. razna pitanja na koja imamo određene odgovore i u Kur'anu i u hadisu. Međutim, prodor ove pojave koja se želi odrediti ovim terminom Israilijat je datiran vremenom ashaba poslije smrti Muhammed a.s. Ashabi, iako su zbog susreta tradicija mnogo pitali Židove i kršćane, nisu od njih mnogo uzimali zato što je Muhammed a.s rekao: áÇ ÊÕÏÞæÇ Ãåá ÇáßÊÇÈ æáÇ ÊßÐÈæåã æ ÞæáæÇ ÂãäÇ ÈÇááå æ ãÇ ÃäÒá ÅáíäÇ000 “Nemojte ni potvrđivati ni odbacivati tradiciju naroda kojima je data knjiga prije vas nego recite: ”Vjerujemo sve što je objavljeno nama i vama i vjerujemo u Allaha"... Sadašnjom analizom strukture pitanja kojima su ashabi pitali Židove vidimo da su to periferna pitanja koja ne zadiru ni u snagu onoga što je rečeno u Kur'anu niti u ono što je Muahmmed a.s. jasno rekao, odobrio ili zabranio. Pitanja su bila o boji psa stanovnika pećine, kolika je Nuh a.s. lađa, od kojeg je drveta pravljena, kako je ime dječaka kojeg je ubio saputnik Musa a.s. i slično. Sa stanovišta Islama ova pitanja su suvišna i opterećavjuća po detaljima koja ništa ne znače niti u ljudskom životu šta rješavaju. Zabilježen je veliki broj rasprava koje su ashabi vodili sa Židovima iz kojih se vidi da sahabi nisu prihvatali sve što im je dolazilo sa ove strane bez rasprava. Takve rasprave nalazimo i kod Imama Buharija, vođene između Ebu Hurejre i Keaba El Ahbara i Abdullah Ibn Selama. (Sahih Buhari poglavlje o džumi). Iz ovog vidimo da je ovo sve bilo u nekim ovirima koje je postavio Muhammed a.s: ÍÏËæÇ Úä Èäì ÅÓÑÇÆíá æ áÇ ÍÑÌ

31

Nema neke zbrane da prenosite od Isrelićana ponešto . ãä ßÐÈ Úáì ãÊÚãÏÇ ÝÇáíÊÈæà ãÞÚÏå ãä ÇáäÇÑ “Ko na mene namjerno slaže neka sebi pripravi mjesto u vatri". Prodor Israilijata je dostigao vrhunac u doba tabiina. U to vrijeme bilježi se povećan ulazak u Islam pripadnika drugih vjera. Povećavaju se želje svijeta koji sluša objašnjenja Kur'ana a i želje onih koji kazuju Kur'an za nečim novim. Tu su, kao što je poznato, vrlo zanimljive priče jevrejske tradicije za običan svijet. Uticaji prodora Israilijata u tefsir Ove uticaje možemo ocjeni više kao štetne nego korisne. Kada se sagledaju ovi uticaji vidi se da doza kritičnosti prihvatanja israilijata, iz prvog vremena Islama, odnosno, ashaba nije ostala jer se vremenom potpuno izgubila. Nalazimo mnoge tefsire pune izmišljenih događaja i nerealnih kazivanja koja izlaze iz okvira objektivnog svijeta u kojem se odvijaju događaju. Kad se to sagleda, od kritički raspoloženog promatrača, nedvojbeno se stiče utisak da se od toga nema šta preuzeti. Ulazak nekritički prihvaćane tradicije doveo je do potiskivanja ispravne tradicije Islama ili neke dokazane doveo u sumnju. Na taj način nepouzdanim čini i ljude, sljedbenike prijašnjih objava, koji su iskreno primii Islam jer su mnogi posumnjali da je prihvaćana tradicija ušla u islam planski, putem ljudi koji su ulazili u Islam. Vrednovanje Israilijata u odnosu na tefsir U prvu grupu spadaju ona vrsta Israilijata koja je našla potvrdu u sahih (ispravnim) predajama unutar islamske tradicije kao što je u Sahihu Imama Buharije zabilježen hadis u kojem Muhammed a.s. navodi ime za koje Kur'an kaže: ”Rob između naših robova", a ne imenuje ga i kaže da je to El-Hidr. U drugu grupu Israilijata spada ono što se dokazano protivi osnovnim učenjima Islama i Kur'ana i čija je neosnovanost dokazana. Nije u skladu sa ispravnim mišljenjem i logičkim zaključcima pa se, kao takvo, odbacuje. Ne može se ni prenositi ni navoditi. Treća grupa Israilijata je između ove dvije grupe. Niti šteti niti koristi Islamu. Niti je smatramo da je laž niti istina, shodno preporuci Muhammed a.s. u hadisu a može se navoditi ili s njom pokušavati nešto dodatno razjasniti. Prvladalo je mišljenje je da ni od ove grupe nemamo neke velike koristi. Niti nam šta u životu objektivno rješava poznavanje ove grupe pitanja kao što su imena stanovnika pećine iz sure El-Kehf (Pećina) ili od kojeg je drveta bio štap Musa a.s. Prema gore iznesenom preporučuje se oprez. Uzimati samo ono što odgovara duhu Kur'ana, ispravnoj islamskoj tradiciji i slaže se sa ispravnim načinom mišljenja. Israilijat i ono što on donosi uglavnom je došao putem četiri osobe: ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÓáÇã¡ ßÚÈ ÇáÃÍÈÇÑ¡æåÈ Èä ãäÈå¡ÚÈÏ Çáãáß Èä ÚÈÏ ÇáÚÒíÒÈä ÌÑíÌ0 Oko povjerenja u njih se razilaze naučnici. Neki otvoreno sumnjaju u njih i optužuju ih za laž i nepouzdanost u predaji, dok se drugi ne slažu sa ovim mišljenjima. Radi toga se iznose njihove biografije da se vidi i objektivno ocjeni

32

uloga i stepen povjerenja u ono što dolazi od njih, bilo da oni prenose ili se od njih uzima. ÚÈÏ Çááå Èä ÓáÇã åæ ÃÈæ íæÓÝ¡ ÚÈÏ Çááå Èä ÓáÇãÈä ÇáÍÇÑË ÇáÅÓÑÇÆíáì ÇáÃäÕÇÑì åæ æ åæ ãä æáÏ íæÓÝ Èä íÚÞæÈ ÚáíåãÇ ÇáÓáÇã0 Primio Islam odmah po dolasku Muhammed a.s. u Medinu. Bilo mu je ime ElHasin a Muhammed a.s. mu je, po njegovom prihvatanju Islama, dao ime Abdullah. Muhammed a.s. mu obećao džennet. O njegovom prihvatanju Islama, Imam Buharija bilježi: ÝáãÇ ÌÇÁ äÈì Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã ÌÇÁ ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÓáÇã ÝÞÇá:ÃÔåÏ Ãäß ÑÓæá Çááå æ Ãäß ÌÆÊ ÈÍÞ æ ÞÏ ÚáãÊ íåæÏ ÃÊì ÓíÏåã æÈä ÓíÏåã æÃÚáãåã æÈä ÃÚáãåã ÝÇÏÚåã ÝÇÓÃáåã Úäì ÞÈá Ãä íÚáãæÇ ÃÊì ÞÏ ÇÓáãÊ ÝÇäåã Åä íÚáãæÇ Ãäì ÞÏ ÃÓáãÊ ÞÇáæÇ Ýì ãÇ áíÓ Ýì ÝÇÑÓá äÈì Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã ÝÏÎáæÇ Úáíå ÝÞÇá áåã ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã: íÇ ãÚÔÑ ÇáíåæÏ¡ æ íáßã ÇÊÞæÇ Çááå ÝæÇááå ÇáÐì áÇ Åáå ÅáÇ åæ Åäßã áÊÚáãæä Ãäì ÑÓæá Çááå ÍÞÇ æ Åäì ÌÆÊßã ÈÍÞ ÝÃÓáãæÇ ÞÇáæÇ ãÇ äÚáãå0 ÞÇáæÇ:ááäÈì Õáì Çááå Úáíå æÓáã ÞÇáåÇËáÇË ãÑÇÊ ÞÇá:ÝÃì ÑÌá Ýíßã ÚÈÏ Çááå Èä ÓáÇã¿ ÞÇáæÇ Ðáß ÓíÏäÇ æÇÈä ÓíÏäÇ æ ÃÚáãäÇ æÇÈä ÃÚáãäÇ0 ÞÇá:ÃÝÑÃíÊã Åä ÃÓáã¿ ÞÇáæÇ ÍÇÔÇááå ãÇßÇä áíÓáã ÞÇá:ÃÝÑÃíÊã Åä ÃÓáã¿ ÞÇáæÇ ÍÇÔÇ ááå ãÇßÇä áíÓáã ÞÇá ÃÝÑÃíÊã Åä ÃÓáã¿ÞÇáæÇÍÇÔÇ ááå ãÇßÇä áíÓáã ÞÇá ÇÈä ÓáÇã ÇÎÑÌ Úáíåã ÝÎÑÌ ÝÞÇá: íÇãÚÔÑ ÇáíåæÏ ÇÊÞæÇ Çááå ÝæÇ Çááå ÇáÐì áÇÅáå Åá åæ Åäßã áÊÚáãæä Ãäå ÑÓæá Çááå æÃäå ÌÇÁ ÈÍÞ ÝÞÇáæÇßÐÈÊ ÝÃÎÑÌåã ÑÓæáÇááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã ( ÇáÈÎÇÑì Ýì ÈÇÈ ÇáåÌÑÉ ) "Odmah nakon što je Allahov Poslanik s.a.v.s. došao (u Medinu) pristupio mu je Abdullah Ibn Selam rekavši: "Svjedočim da si ti Allahov Poslanik i svjedočim da si došao sa Istinom. Svi Židovi znaju da sam ja ugledna roda i sin oca ugledna roda, (gospodin i sin gospodina), najučeniji među njima i sin najučenijeg. Pozovi ih i pitaj o meni prije nego saznaju da sam primio Islam jer će odmah o meni reći ono što nisam". Allahov Poslanik s.a.v.s. je poslao po delegaciju Židova koji su došli kod Allahova Poslanika pa im se obratio: "Židovi, budite oprezni, bojte se Allaha a tako mi onog Allaha osim kojg drugog boga nema, vi znate da sam ja uistinu Allahov Poslanik i da sam došao s istinom". Odgovriše da oni to ne znaju. Poslanik ih je tri puta isto pitao i tri puta su isto odgovorili. Poslanik s.a.v.s. ih pita: "Kakav je čovjek među vam Abdullah Ibn Selam". Odgovorili su: "Gospodin a sin Gospodina. Najučeniji a sin najučenijeg među nama". "Kako gledate na to ako je primio islam? Rekoše da ne bi trebalo da on primi Islam. "Kako gledate nato da je primio Islam?" Odgovorili su: "Blagi Bože ne bi trebalo da on primi Islam". "Ako je primio Islam kako bi onda gledali na njega?" Odgovorili su: "Blagi Bože ne bi trebalo da je on primio Islam". Poslanik je napokon rekao Abdullah Ibn Selamu: "Izađi pred njih". Pa izađe rekavši: "Židovi, bojte se Allaha jer tako mi Njega osim koga nema Boga vi znate da žje on Allahov Poslanik i da je došao sa Istinom". Odgovoriše:"Lažeš". Nakon čega im Poslanik s.a.v.s. naredi da izađu. Prenosi se lancem prenosilaca koji doseže do Seid Ibn Ebu Vekasa koji je rekao: "Nisam ni za koga ko hodi zemljom čuo da mu je zagarantovan džennet izuzev

33

Abdullaha Ibn Selama jer je povodom njegovog primanja Islama objavljen deseti ajet sure El Ahkaf: “Pa posvjedoči svjedok naroda Izreaela".... Takođe se o njemu prenosi Allah mu se smilovao da je govorio pred gomilom koja je vikala na h. Usmana r.a. pa u tom smislu prenosi Abd-El-Melik Ibn Umejr od njegovog bratića Abdullah Ibn Selama: "Vidjelo se da hoće da ubiju Usmana r.a. Abdullah Ibn Selam mu uđe i Usman r.a. ga pita: "Šta te je dovelo?" "Došao sam da ti pomognem", reče Abdullah Ibn Selam. Kaže mu Usman r.a.: "Izađi vani, tamo si potrebniji nego unutra i dobij ovu gomilu od mene", nakon čega je Abdullah Ibn Selam rekao: "Ljudi, u džahilijjetu kako mi je bilo ime znate. Poslanik s.a.v.s. me prozvao Abdullah. Neki ajeti časnog Kur'ana su objavljeni povodom mog prihvatanja Islama. Poglavlje El Ahkaf aje 10.: "Svjedočio je to Svjedok naroda Izraela i povjerovao u to a vi ste oholo odbili". Sure Er-Read 43. aje : "Reci, između mene i vas sam Allah mi je dovoljan svjedok a za svjedoka imam i onoga što mu je dato znanje prijašnje Knjige". Znajte da Allah ima sablju u koricama i meleki su vam dolazili u ovaj grad u kojem je bio Allahov Poslanik s.a.v.s. boraveći među vama kao da su vam susjedi. Pazite ne ubijajte Usmana r.a. Ako ga ubijete protjerati će te vaše susjede meleke i biti će izvučena Allahova sablja iz korica i neće više biti uvučena u korice do Sudnjeg dana. Povikaše: "Ubijte židova, ubijte Usmana". Prenosi od Poslanika s.a.v.s. a od njega prenose njegova djeca Jusuf i Muhammed, Auf Ibn Malik, Ebu Hurejre, Ebu Burde Ibn Ebu Musa, Ata Ibn Jesar i drugi. Sa Umerom r.a. doživio oslobađanje Kuddusa i Džabije. Umro u Medini 43. godine po hidžri. Neki ga smatraju učesnikom bitke na Bedru a Ibn Sead, spominjući ga u trećoj generaciji, navodi da je bio učesnik bitke na Hendeku i dalje. Uz poznavanje Kur'ana, učeći ga od Poslanika s.a.v.s. poznavao je i Tevrat. Kod njega su se sastale nauke dviju kultura i tradicija; jevrejske i islamske. Ibn Džerir Et-Taberi od njega mnogo prenosi u svojoj knjizi povjesti. Prenosi se od Muaz Ibn Džebela da je, s približavanjem smrti, i kada su mu došli najbliži ashabi u posjetu zamoliše ga: "Daj nam oporuku". Reče: "Posadite me, a nauka i vjerovanje je kod četvorice dostojanstvenika: Uvejmir Ebu Ed-Derda, Sulejman El- Farisi, Abdullah Ibn Mes,ud, Abdullah Ibn Selam, židov koji je primio Islam a čuo sam Allahova Poslanika s.a.v.s. gdje kaže da je on jedan od deset koji će u džennet. ßÚÈ ÇáÃÍÈÇÑ åæ ÃÈæ ÅÓÍÞ ßÚÈ Èä ãÇäÚ ÇáÍãíÑì ÇáãÚÑæÝ ÈßÚÈ ÇáÃÍÈÇÑ ãä Âá Ðì ÑÚíä æ Þíá ãä Ðì ÇáßáÇÚ æ ÃÕáå ãä íåæÏ Çáíãä0 Prenosi se za njega da je bio rođen u doba prije Islama a da je tek u vrijeme hilafeta Ebu Bekra prihvatio Islam. Neki prenose da je to vrijeme hilafeta Umera r.a. a neki prenose da je primio Islam u doba života Poslanika s.a.v.s. ali je kasnije došao u Medinu. Ibn Hadžer u knjizi “Feth-El-Kadir" kaže da je njegovo prihvatanje Islama u doba hilafeta h. Umera potvrđeno poznatijim lancem prenosilaca. Poslije prihvatanja Islama preselio se u Medinu. Za hilafeta h. Usmana r.a. prelazi u Siriju gdje ostaje do smrti 32. godine po hidžri u Humsu nakon 140 godina života. Mursel predajom prenosi od Poslanika s.a.v.s. od h.Umera r.a. Suhejba i Aiše r.a. a od njega uzimaju predaje Muavija, Ebu Hurejre, Ibn Abbas, Ata Ibn Ebu Rebbah. Imao je znanje islamske i židovske kulture. Od njega se prenosi mnogo u nauci o tumačenju Kur'ana. Sve što je od njega ostalo je usmena predaja onih koji su od njega uzimali. U predajama se spominje da su ga mnogi ljudi vidjeli sa Tevratom u rukama što pokazuje da je i, nakon prihvatanja Islama, proučavao Tevrat.

34

Imam Muslim uzma od njega u svojoj sahih zbirci hadisa, od njega prenose Abdullah ibn Abbas i Ebu Hurejre. Od njega prenosi Ebu Davud Et-Tirmizi i EnNesai. Sve ovo potvrđuje da je Keab el-Ahbar bio pouzdan prenosilac za sve sakupljača pouzdanih hadisa. Neki izražavaju sumnju u njegovu pouzdanost pa čak i Islam. Od njega ne preuzimaju ništa ni Ibn Kutejbe niti En-Nevevi. Et-Taberi malo. Mnogo ga koriste Es-Sealebi i El-Kisaii. Ibn Džerir prenosi da je keab došao h. Umeru r.a. i rekao mu da će biti ubijen za tri dana. Kada ga je h. Umer r.a. pitao odakle zna odgovorio mu je da zna iz Allhaove knjige Tevrata. H. Umer ga je upitao: "Zar nalaziš Umera u Allahovoj knjizi?" Odgovorio je da ne nalazi ime ali nalazi svojstva i nalazi da mu je rok koji mu je odredio Allah dž.š. za život potrošen. Ako je ovo istina onda je Keab El-Ahbar bio umješan ubistvo h. Umera r.a. i da je ovo ubistvo imalo jevrejsku podlogu. Mnogi osporavaju ispravnost ovog kazivanja. Da je sve ovo bilo od njega ne bi prenosili ashabi bliski Muhammed a.s. Ono što prenosi ili navodi Ibn Džerir u svojoj knjizi povjesti, ne mora biti tačno, niti je on navodio samo tačne navode, niti je davao kritičke sudove o vrijednosti onoga što navodi. Niko nije rekao da je ono što se prenosi istina. Može se uzeti ali i odbaciti. Veći je problem kod onih koji su prihvatali ove vijesti i nekritički ih unosili i navodili, čineći to bez valjane provjere i pouzdanog kriterija. Sumnje u Keab ibn Ahbara ima i kod Ibn Tejmijje. Međutim, mnogi analizirajući ono što se prenosi njegovim putem i onoga ko prenosi, ne nalaze da tu ima nešto neskladno ili suprotno učenju Islama što bi Keaba učinilo nepouzdanim. æåÈ Èä ãäÈå åæ ÃÈæ ÚÈÏ Çááå æåÈ Èä ãäÈå Èä ÓíÌ Èä Ðì ßäÇÒ ÇáíãÇäì ÇáÕäÚÆì Pisac djela “Kasas” i jedan od najvećih znalaca između tabiina. Prenosi Abdullah Ibn Ahmed Ibn Hanbel od svog oca da mu je perzijsko porijeklo. Otac mu je iz Menbaha u Horasanu od Herata. Posljednji prezijski vladar ga protjerao u Jemen. Primio Islam u doba Poslanika s.a.v.s. Jedno vrijeme vršio funkciju kadije u Sani, glavnom gradu Jemena. Ishak Ibn Ibrahim Ibn Abdurrahman El-Herevi bilježi da se Vehb Ibn Menbah rodio 34. godine po hidžri u vrijeme hilafeta h. Usmana r.a. Umro 110. godine po hidžri. Ima i drugih mišljenja o datumu njegova rođenja i smrti. Prenosi od Ebu Hurejre, Ebu Seida El-Hudrija, Ibn Abbasa, Ibn Umera, Ibn Amr Ibn Asa, Džabira, Enesa. Od njega prenose njegova djeca, Abdullah i Abdurrahman. Amr Ibn Dinar, i dr. Od njega su uzimali Imami: El-Buhari, Muslim, En-Nesai, Et-Tirmizi, Ebu Davud. Napisao je knigu “El-Megazi”, kao i knjigu o vladarima u kojoj iznosi povjest vladara, znamenja i mjesta gdje su sahranjeni. Knjiga je u jednom tomu i vrlo korisna. Neki spominju da je pisao knjigu o kaderu (učenje o sudbini u Islamu) ali se pokajao. Prenosi se za njega da je često govorio o problemu sudbine i Allahovog određenja u svijetu. Da je čitao mnogo o poslanicima a da se sve svodi na zaključak - kogod sebi pripiše nešto od sudbinskog određenja pogriješio je do nevjerovanja. Imao je veliko znanje o knjigama ranijih objava. Za sebe je govorio: "Govore da je Abdullah Ibn Selam bio najučeniji čovjek svoga vremena a Keab El-Ahbar svoga. Šta mislite ko je u sebi sastavio znanje obojice?" Mislio je, vjerovatno, na sebe. Kao i njegovog prethodnika, Keaba ElAhbara, neki ga optužuju za laž i varanje, odnosno, podmetanje lažnih lanaca prenosilaca. Time je, tvrde, pomutio povjerenje među musimanima i unio nered u svijest i shvatanje na ulogu pojedinih islamskih ličnosti. Objektivne analize upućuju na one koji su došli poslije njih. U tefsire su unosili ono što nije u vezi sa Kur'anom a kao izvore svog tumačenja pominjali ličnosti koje nisu to prenosile i na taj način im pripisivali ono što nisu rekli. Činjenica je, da se mnogi

35

lanci prenošenja preko kojih su ušli elemnti israilijata, o kojima je govoreno, vežu za ovu ličnost. Njemu, ipak, izravno ne može pripisati laž ili podmetanje lažnih lanaca prenoslilaca. ÚÈÏ Çáãáß Èä ÚÈÏ ÇáÚÒíÒ Èä ÌÑíÌ åæ ÃÈæ ÎÇáÏ Ãæ ÃÈæ ÇáæáíÏ ÚÈÏ Çáãáß Èä ÚÈÏ ÇáÚÒíÒ Èä ÌÑíÌÇáÃãæì ãæáÇåã Porijeklom je kršćanin bizantinac. Učenjak Mekke. Prvi koji je na području Hidžaza napisao knjigu. U vrijeme tabiina najviše prenosi israilijat. Od njega Ibn Džerir Et-taberi prenosi mnoge predaje kada komentariše ajete o kršćanstvu. Prenosi od svog oca, od Ataa Ibn Ebu Rebbaha, Zejd Ibn Eslema Ez-Zeherija a od njega prenose njegova djeca, Abd-El-Aziz i Muhammed El-Evzai El-Lejs i Jahja Ibn Seid El-Ensari kao i Hammad Ibn Zejd. Ibn Seid prenosi da se Abd-El-Merlik rodio 80. godine po hidžri a o datumu njegove smrti mišljenja su podjeljena. Jedni tvrde da je umro 150. godine a drugi oko 159. po hidžri. Rodio se u Mekki ali se za njega tvrdi da je mnogo putovao tražeći nauku. Bio je u Basri, Jemenu i Bagdadu. Od njega se uzima veliki dio tefsira koji se veže za Ibn Abbasa. Jedan dobar dio je ispravan ali ima i netačnog. On sam nije pravio selekciju ispravnog i neispravnog nego je prenosio sve što je čuo. Neki ga smatraju pouzdanim a neki slabim prenosiocem predaja. Optužuju ga najviše za podmetanje lažnih lanaca prenosioca imena hadisa kao što su Ed-Darekutni, EzZehebi Ibn Hibban. Pripisuju mu i izmišljanje (Mevdu,u) u hadisu. Posebno da nije rastavljao u hadisu ono što je ispravno od neispravnog. ÍÐÝ ÇáÅ ÓäÇÏ Treća slabost tradicionalnih tefsira je nenavođenje ili sakrivanje lanaca prenošenja prenosilaca. Kod ashaba smo vidjeli kolika je pouzdanost bila u prenošenju hadisa a posebno Kur'ana od Muhammed a.s. Ili kada su jedan drugom govorili ono što su čuli od Poslanika. Ashabi su se i međusobno dobro pozanavali posebno po pravdi, iskrenosti i povjerenju. Prema kazivanjima saznajemo iz mnogo slučajeva da su opet tražili provjeru onog što se prenosi bilo svjedocima bilo zakletvama. U vremenu tabiina već su počeli neki ljudi izmišljati i lagati na Muhammed a.s. ÝÞÏ Ñæì ÇáÅãÇã ãÓáã Ýì ãÞÏãÉ ÕÍíÍå Úä ÇÈä ÓíÑíä Ãäå ÞÇá: áã íßæäæÇ íÓÃáæä Úä ÇáÅÓäÇÏ ÝáãÇ æÞÚÊ ÇáÝÊäÉ ÞÇáæÇ ÓãæÇ áäÇ ÑÌÇáßã0 U uvodu svog sahiha, Imam Muslim prenosi od Ibn Sirina: "U početku nisu pitali za senede (lance prenoslilaca) a nakon poznatih nereda i smutnji koje su se dogodile muslimanima u doba tabiina, odmah se tražilo da se navedu ili imenuju ljudi od kojih se prenosi". Poslije ovog perioda počelo je skupljanje onoga što je rekao Muhammed a.s. ali i onoga što su rekli ashabi a kasnije i tabiini. U početku to nije bilo klasificirano na hadis, tefsir ili fikh, niti ko je rekao, da li Poslanik s.a.v.s. ili ashab ili tabiin. Nakon toga dolazi do klasificiranje i sistematiziranja znanosti. Zatim, dolazi period kada se nije obraćala pažnja na to ko prenosi i od koga, niti da li je to ispravno ili neispravno. Izostavljanje lanaca prenosilaca stavlja čitaoca u dilemu. Da li je tačno sve što navodi komentator Kur'ana ili nije. Tako se kroz tefsir počinju provlačiti razna izmišljenja, kazivanja i događaji koji nemaju realne niti objektivne osnove, ulazi israilijat pa se, ponekad, može donijeti sud, kao što su činili, da je riječ o nečemu sa čim se ne slaže ni tradicija niti razum. Najpoznatija djela klasičnog tefsira

36

U jednom djelu koje nije enciklopedijske naravi nemoguće je iznijeti i obraditi sva djela tefsira klasičnog perioda. Kada bi bili u mogućnosti na pomenuti način obraditi djela klasičnog tefsira naišli bi na stanovite poteškoće koje bi, u nekim slučajevima, bile nerješive. Kada se to kaže ima se u vidu; neki nazivi tefsira, bili su zabilježeni, znalo se da postoje, spominju ih neki autori, ali jednostavno do nas nisu došli ili su, možda, već nepovratno izgubljeni. Obično u pristupu koji se bavi povjesnom obradom nauke o tefsiru spominju se sedam ili osam najpoznatijih tefsira sa biografijama autora. 1- ÌÇãÚ ÇáÈíÇä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä 2- ÈÍÑ ÇáÚáæã 3- ÇáßÔÇÝ æ ÇáÈíÇä Úä ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä 4- ãÚÇáã ÇáÊäÒíá 5- ÇáÍÑÑ ÇáæÌíÒÝì ÊÝÓíÑ ÇáßÊÇÈ ÇáÚÒíÒ 6- ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáÚÙíã 7- ÇáÌæÇåÑ ÇáÍÓÇä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä 8- ÇáÏÑ ÇáãäËæÑ Ýì ÇáÊÝÓíÑ ÇáãÃËæÑ ÇÈä ÌÑíÑ ÇáØÈÑì ÃÈæÇááíË ÇáÓãÑÞäÏì ÃÈæ ÅÓÍÞ ÇáËÚáÈì ÃÈæ ãÍãÏ ÇáÍÓíä ÇáÈÛæì ÇÈä ÚØíÉ ÇáÃäÏáÓì ÃÈæ ÇáÝÏÇÁ ÇáÍÇÝÙ ÇÈä ßËíÑ ÚÈÏ ÇáÑÍãä ÇáËÚÇáÈì ÌáÇá ÇáÏíä ÇáÓíæØì

ÌÇãÚ ÇáÈíÇä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇÈä ÌÑíÑ ÇáØÈÑì åæÃÈæ ÌÚÝÑ ãÍãÏ Èä ÌÑíÑ Èä íÒíÏ Èä ßËíÑ Èä ÛÇáÈ ÇáØÈÑì Rodio se u Taberistanu 224. godine po hidžri. Kao dječak od dvanaest godina, započeo putovanja po islamskom svijetu, tražeći nauku. Nauku je uzimao slušajući najpoznatije učenjake svoga vremena u Egiptu, Siriji i Iraku. Na kraju se nastanio u Bagdadu. U Bagdadu ostaje sve do svoje smrti 310. godine po hidžri. Bio je hafiz Kur'ana. Dobro je poznavao arapski jezik i sve potrebne znanosti vezane za bolje poznavanje Kur'ana. Dobro je poznavao i pravne ajete Kur'ana. Bio je veliki poznavalac onoga što su ashabi i tabiini prenosili i rekli o Kur'anu ili značenjima. Poznavao je lance ljudi prenoslilaca i njihove biografije. Bavio se naukom o kiraetima (vrstama i načinima učenja Kur'ana) tefsirom, hadisom, fikhom i povješću Islama. Napisao veliki broj djela. Neka su do danas sačuvana i poznata a neka nisu sažuvana nego se u drugim djelima pominju i tako znamo za njih. Napisao je tefsir o kojem govorimo i knjigu povjesti poznatu pod nazivom ”Povjest naroda i vladara". Knjiga kiraeta "El-Aded ve El-Tenzil". U prijevodu značilo bi “Broj i Objava”, "Knjiga o nesuglasju (neslaganju) naučnika", "Povjest ljudi ashaba i tabiina", "Knjiga propisa islamskog šeriata", "Viđenje temelja vjere". Može se reći da su skoro sve izgubljene osim tefsira i povjesti. Smatraju ga ocem tefsira i ocem povjesti Islama. U nauci je bio orginalan, samostalan u donošenju sudova, dakle, mudžtehid i nije se ni za kim povodio. Tvrde za njega da je imao i samostalan pravac u fikhu a njegovi sljedbenici se zovu džeririje. Kao što je poznato, njegov mezheb se nije sačuvao

37

do našeg vremena. Prije je bio šafijskog mezheba i po njemu je, oko dvadeset godina, izdavao fetve u Bagdadu. Kao čovjek nije bio nepogrešiv ali je islamskoj nauci, u temeljnim oblastima, dao nemjerljiv doprinos. Oni koji su se bavili tradicionalnim tefsirima i za osnov tumačenje Kur'ana uzimali ono što se prenosi od Muhammed a.s., ashaba ili tabiina kao temelj su koristili ovaj tefsir. Za sve njih bio je polazište. Kasnije, kada se javio racionalni pristup, tefsiru, uočavamo da je ovaj tefsir i njima služio kao osnova. Ovaj tefsir je, zadugo, bio izgubljen dok, nedavno, nije otkriven kod emira Nedžda Hamuda Ibn El-Emir Abd-Er-Rešid. Tefsir se sastoji iz 30 tomova. æ ÞÇá Çáäææì:" ÇÌãÚÊ ÇáÃãÉ Úáì Ãäå áã íÕäÝ ãËá ÊÝÓíÑ ÇáØÈÑì0" Imam En-Nevevi kaže da se svi učenjaci islamskog ummeta slažu da nije napisan ni jedan tefsir sličan Taberijinom tefsiru. Prenosi se, u nekim djelima, da je prvobitna verzija ovog tefsira iznosila 30.000 listova a da je kasnijim revizijama skraćena na sadašnji obim od 3.000 listova, odnosno, 6.000 stranica. Ovaj tefsir sigurno je najstariji od svih koji su došli do nas. Odlike Ibn Džerir Et-Taberije u tumačenju Kur'ana Prvo što primjećujemo kod Ibn Džerir Et-Taberija u tumaženju Kur'ana jeste da aje koje tumači odmah poredi sa drugim ajetom ili više njih po istoj temi, izrazu ili riječi, objašnjavajući jedno drugim. Zatim slijedi ono što se prenosi od Poslanika s.a.v.s. ili od ashaba i tabiina. Drugo što je uočljivo jeste žestoko kritičko osvrtanje na one koji tumaže Kur'an na osnovu vlastitog suda ili mišljenja koje nije bazirano na prenešenoj tradiciji nego, recimo, isključivo na poznavanju jezika. Treće, Et-Taberi navodeći lance prenosilaca (senede) ne daje sud o njihovoj ispravnosti ili neispravnosti. To bazira na potrebi prethodnog poznavanja biografija prenosilaca i njihovoj pouzdanosti i povjerljivosti. Rjeđe se pojavljuje kao kritičar lanca prenosilaca vrednujući pojedine prenosioce. Četvrto, Et-Taberi u svom tefsiru u pravilu se priklanja i uvažava stavove većine (Džumhur). Peto, kada komentariše pojedine ajete Kur'ana Et-Taberi pominje različite kiraete; ispravne i neispravne, priznate i nepriznate, određujući se prema njima u odnosu na njihovu ispravnst. Potkrepljujući svoj izbor argumentima, prednost prednost ispravnijem kiraetu. Šesto, kao osobenost njegovog tefsira pojavljuje se suzdržanost Et-Taberije u pogledu komentara onih ajete u kojimase pominju opći pojmovi bez nabrajanja pojedinosti. Ne bavi se, kao i Kur'an, pojedinostima, vrlo često koristeći frazu arapskog jezika koja bi se ÛíÑ äÇÝÚ ÇáÚáã Èå æ áÇ ÖÇÑ ÇáÌåá Èå mogla prevesti kao: ”Niti nam znanje o tome koristi, niti nepoznavanje toga šteti".

38

Inače, mnogi tefsiri su puni nabrajanja onoga što u Kur'anu nije nabrojano niti reženo. Vjerovatno je to plod želje da se pokaže poznavanje pojedinosti kao što su nabrajanje “određenog iznosa dirhema” za koje je prodan Jusuf a.s. ili nabrajanje vrsta, broja i kvaliteta jela koja su s neba spuštena Isa a.s. za vrijeme blagdana trpeze. Sedmo, u svom tefsiru poštuje pravila arapskog jezika i često, pri odluci, između dvije stvari jednake vrijednosti daje prednost onoj koja ima jači oslonac u jezičkom značenju. U tu svrhu koristio je kao argument predislamsku poeziju arapa ili dostignuća jezičkih škola kao što su bile one iz Basre i Kufe. Bez subjektivnosti odabirao je škole argumentirajući svoj izbor vlastitim saznanjima i iskustvima nalazeći uporište u značenima riječi koje su im davali predislamski pjesnici. Osmo, kao poznavalac šeriatskog prava, ajete pravne naravi široko je obrazlagao, iznoseći rasprave koje se razvijaju iz značenja i pravnih mogućnosti sadržanih u ajetu. Deveto, u svom tefsiru, poput pravog klasika opće obrazovanosti, pokazuje solidno znanje iz Kelama (Nauke o govoru i raspravama), svrstavajući se, očigledno, uz učenje Ehli Sunneta i džemata, argumentirano raspravljajući sa svim sljedbenicima sekti. Naučno objektivno izlaže njihove stavove i uvjerljivo ih obara. Kada je u pitanju rasprava o božijoj uzročnosti i određenosti u svijetu i ljudskoj slobodi njegovi argumenti se čine uvjerljivijim od onih koje su koristili znalci kelama u svojim raspravama. Na kraju, kao posebnu vrijednost treba istaći da njegov tefsir donosi i djelove tefsira koji nisu stigli do nas kao i mišljenja ljudi koji su se bavili tumačenjem Kur'ana a do nas nisu došli njihovi tefsiri. Jako je vrijedno ono što nam prenosi o školi Ibn Abbasa, Ibn Mes,uda, Ali Ibn Ebu Taliba, Ubjj Ibn Keaba. ÈÍÑ ÇáÚáæã ÃÈæ ÇááíË ÇáÓãÑÞäÏì åæ ÃÈæ ÇááíË äÕÑ Èä ãÍãÏ Èä ÅÈÑåíã ÇáÓãÑÞäÏì ÇáÝÞíå ÇáÍäÝì ÇáãÚÑæÝ ÈÅãÇã ÇáåÏì Znanosti fikha učio kod Ali Ebu Dže,fera El-Hinduvanija. Pročuo se po brojnim svojim stavovima i poznatim pisanim djelima. Pisac je tefsira o kome govorimo kao i djela: o pravnim procesima - “Kitab En-Nevazil fi-El-Fikh”, o riznicama prava (fikha) - ”Hizanet El-Fikhi”, o buđenju uspavanih (nemarnih) - ”Tenbih-ElGafilin”, vrt "El-Bustan". Umro je 373 ili 375. po hidžri. Tefsir mu je sabran u tri obimna toma. Može se naći u egipatskoj knjižnici a u biblioteci univerziteta El-Ezher čuvaju dva primjerka prepisa. Jedan u dva a drugi u tri toma. U uvodu svog tevsira govori o vrijednostima nauke o tumačenju Kur'ana sa osloncem na predaje, ne dozvoljavajući tumaženje po vlastitom sudu i mišljenju. Prenosi tekstove o Kur'anu od ashaba ili tabiina vrlo rijetko pominjući ljude i lance u kojima prenose. Kada to čini ne daje sud o njima osim u izuzetno rijetkim prilikama. Malo se osvrće na kiraete. Objašnjava Kur'an Kur'anom ali navodi i storije israilijata. Istina rjeđe i bez suda o ispravnosti ili utemeljenosti istorije. Često koristi uzrečicu kažu neki, neki govore, neki tvrde, bez objašnjenja koji su to neki ili da ih bliže određuje na neki drugi način. Nekad uzima predaje od slabih prenoslilaca. Tefsir je, u savkom slučaju, sadržajan i koristan. Posjeduje tradicionalne vrijednosti, s tim što vrijednost koju pridaje predajama zasjenjuje vrijednosti do kojih se dolazi ljudskim

39

mišljenjem. Radi toga se i svrstava u tradicionalne tefsire bazirana na usmenim predajama. ÇáßÔÝ æ ÇáÈíÇä Úä ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÃÈæ ÅÓÍÞ ÇáËÚáÈì åæÃÈæ ÅÓÍÞ ÃÍãÏ Èä ÅÈÑåíã ÇáËÚáÈì ÇáäíÓÇÈæÑì ÇáãÞÑÆ ÇáãÝÓÑ Hafiz Kur'ana vrhunski poznavalac arapskog jezika i tefsira. Pored ovog tefsira, o kojem govorimo, napisao je knjigu lotosa, kazivanja o Allahovim poslanicima "Kitab El-Arais fi kasas El- Enbija s.a.v.s". Umro je 427. godine po hidžri. U uvodnom dijelu svog tefsira objašnjava lični pristup komentarisanju Kur'ana. Odmah kaže da se susreo sa različitim pristupima različitih poznavalaca Kur'ana. Dugo vremena proveo je proučavajući sve što mu je bilo dostupno, posebno tefsir, za koga navodi da je osnov vjere i poznavanja šeriata. Nije bio u stanju da u tefsiru razlikuje ispravno od neispravnog, bolje od dobrog, vrednije od vrijednog, novo od starog, izmišljanje od tradicije, argument od sumnje. Opisuje i pravce pojedinih stremljenja u tefsiru koji su se do njega razvili. Pravci onih koji slijede vlastite zablude i izmišljotine za koje nema uporišta u vjeri. Pravci onih koji se zadovoljavaju samo prenošenjem usmene predaje ili tradicijom bez iznošenja vlastitih stavova ili unošenja doze kritičnosti. Pravci onih koji su lijepo i korisno pisali ali su u svojim djelima nekritički miješali ispravne predaje, od naših časnih prethodnika, sa izmišljotinama i novotarijama bez osnova u vjeri. Pravci onih koji su prenosili iz knjiga različite stavove i tvrdnje, nekritički ih uzimali i dalje širili, bez navođenja izvora, lanaca prenosilaca ili imenovanja prenosilaca. Pravci onih koji su u tefsirima izostavljali komentare ili objašnjavanje ajeta o pravnim propisima. Pravci onih koji su zadovoljavali kriterije u pristupu i držali ih se ali su, po njegovom mišljenju, išli u duga nabrajanja i nepotrebna ponavljanja lanaca prenosilaca. On, uz svaki od ovih pravaca, navodi nosioce uz analitičko sistematsko iznošenje težnje u tefsiru koje su se razvile do njega. Ovo je vrlo značajno za one koji se bave povjesnom pristupu tumačenju Kur'ana. Za sebe kaže da je uz pomoć Allaha napisao potpunu, prihvatljivu, sažetu, razumljivu i sistematiziranu knjigu, sa sadržajima koje nabraja: ÇáÈÓÇÆØ¡ æÇáãÞÏãÇÊ æ ÇáÚÏÏ æ ÇáÊäÒáÇÊ¡æ ÇáÞÕÕ æ ÇáäÒæáÇÊ¡æ ÇáæÌæå æ ÇáÞÑÇÁÇÊ¡ æ ÇáÚáá æ ÇáÇ ÍÊÌÇÌÇÊ¡ æ ÇáÚÑÈíÉ æ ÇááÛÇÊ¡ æ ÇáÅ ÚÑÇÈ æ ÇáãæÇÒäÇÊ¡ æ ÇáÊÝÓíÑ æ ÇáÊÃæíáÇÊ¡ æ ÇáãÚÇÊì æ ÇáÌåÇÊ¡æ ÇáÛæÇãÖ æ ÇáãÔßáÇÊ¡ æ ÇáÃÍßÇã æ ÇáÝÞåíÇÊ¡ æ ÇáÍßã æ ÃáÅÔÇÑÇÊ¡ æ ÇáÝÖÇÆá æ ÇáßÑÇãÇÊ¡ æ ÇáÃÎÈÇÑ æÇáãÊÚáÞÇÊ0

40

Spominje i senede onih od kojih je uzimao tefsir. U biblioteci El-Ezhera nalaze se četiri toma ovog tefsira. Četvrti tom se završava poglavljem El-Furkan. Ostali djelovi tefsira nisu poznati. U svom tefsiru prioritet daje tradiciji s tim što je vrlo skučen u navođenju lanaca prenosilca. Kada naiđe na interesantne izraze vrlo ih precizno objašnjava sa svih jezičkih aspekata. Ajete šeriatskih propisa vrlo široko objašnjava navodeći tome šta je ko, do njega, rekao ili argumente svih onih koji svoje stavove potkrepljuju činjenicam. Navodi mnogo israilijata bez kritičke distance u odnosu na prihvatljivo ili neprihvatljivo. T dobiva na značaju ako se ima u vidu da je mnogo prostora, u tefsiru, dao objašnjavajući Kur'anska kazivanja, potkrijepljući ih pričama iz Tevrata, navodima nepouzdanih prenosilaca a ponekad i nepouzdanim predajama. Radi nekritički i neselektivnog korištenja israilijata i tradicije bio je predmet kritika bez obzira na ostale vrijednosti njegovog tefsira. Tako Ibn Tejmijje mu, na primjer, zamjera ova dva propusta.

ãÚÇáã ÇáÊäÒíá ÃÈæ ãÍãÏ ÇáÍÓíä ÇáÈÛæì åæ ÃÈæ ãÍãÏ ÇáÍÓíä ÇÈä ãÓÚæÏ Èä ãÍãÏ ÇáãÚÑæÝ ÈÇáÝÑÇÁ æ ÇáÈÛæì ÇáÝÞíå ÇáÔÇÝÚì ÇáãÍÏË ÇáãÝÓÑ ÇáãáÞÈ ÈãÍí ÇáÓäÉ æ Ñßä ÇáÏíä 0 U životu je bio asketa. Jeo je samo hljeb a kasnije, uz hljeb, i maslac. Vjerske znanosti, posebno fikh i hadis, uzeo je od El-Kadi Husejna. Umro je u mjesecu ševvalu 510. godine sa preko osamdeset godina. Ukopan je na groblju EtTalkani, uz mezar svog učitelja El-Kadi Husejna. Bio je imam tefsira, imam hadisa i imam fikha. Pisao je mnogo o tefsiru i hadisu. O njegovom djelu iz tefsira u knjizi “ Kešf EzZanun" se kaže: ãÚÇáã ÇáÊäÒíá Ýì ÇáÊÝÓíÑ ááÅãÇã ãÍí ÇáÓäÉ ÃÈì ãÍãÏ ÍÓíÊ ÇÈä ãÓÚæÏ ÇáÝÑÇÁ ÇáÈÛæì ÇáÔÇÝÚì ÇáãÊæÝì ÓäÉ 516 æ åæ ßÊÇÈ ãÊæÓØ äÞá Ýíå Úä ãÝÓÑì ÇáÕÍÇÈÉ æ ÇáÊÇÈÚíä æ ãä ÈÚÏåã æ ÇÎÊÕÑå ÇáÔíÎ ÊÇÌ ÇáÏíä ÃÈæäÕÑ ÚÈÏ ÇáæåáÈ Èä ãÍãÏ ÇáÍÓíäì ÇáãÊæÝì ÓÊÉ 875 0 Od ostalih djela koja je napisao su hadiska, kao što je komentar značenja sunneta u hadisu “Šerh Es-Sunne fi El-Hadis”, ”El-Mesabih fi El-Hadis” (Svjetiljke u hadisu), “El-Džem,u fi Es-Sahihajni” zajednički sabrani, u jednu zbirku, hadisi koje istovremeno prenose i El-Buhari i Muslim "Et-Tehzib fi- ElFikh” (Revizija u fikhu). O njegovom tefsiru Ibn Tejmijje se izjašnjava kao o skaraćenoj verziji tefsira Ebu Ishaka Es-Sealebija ali bez izmišljenih ili lažnih hadisa. Navodi i razlike koje dolaze od predhodnika a ne objašnjava im povode niti daje svoj sud. Reducirano ili vrlo malo ima israilijata mada se može naći poneki slabi ili nedovoljno povjerljivi prenosilac. Slabije se upušta u duge jezičke rasprave, izuzev ako je neka riječ nejasna značenja a treba je posebno objasniti. ÇáãÍÑÑ ÇáæÌíÒ Ýì ÊÝÓíÑ ááßÊÇÈ ÇáÚÒíÒ

41

ÇÈä ÚØíÉ ÇáÃäÏáÓì åæ ÃÈæ ãÍãÏ ÚÈÏ ÇáÍÞ Èä ÛÇáÈ Èä ÚØíÉ ÇáÃäÏáÓì ÇáãÛÑÈì ÇáÛÑäÇØì ÇáÍÇÝÙ ÇáÞÇÖì U pogledu njegovog rodoslovlja prisutni su različiti izvori. O njegovom životu i porijeklu pisano je dosta različito. Rodoslovlje koje navodimo preuzeto je od Ebu Hajjana. Rodio se 481. a umro 546. godine po hidžri. Ima drugačijih mišljenja. Njegov otac, Ebu Bekr Galib Ibn Atijje, bio je imam, hafiz i cijenjeni učenjak. Dakle, prvo znanje je mogao uzeti od svog oca. Tefsir koji je napisao i o kome govorimo sadrži deset tomova. Dosta se u tefsiru koristi Et-Taberijom kao i arapskom poeziom. Opširno izlaže kiraete i na osnovu toga dolazi do različitih i raznovrsnih značenja. Mnogi njegov tefsir porede sa Zamahšerijevim. Čine to iz razloga što naginje stavovima mu,tezila mada kod njega preovladava stav većine (džumhura), odnosno, stav Ehli Sunneta. ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáÚÙíã ÃÈæ ÇáÝÏÇÁ ÇáÍÝÙ ÇÈä ÇáßËíÑ åæ ÇáÃãÇã ÇáÌáíá ÇáÍÇÝÙ ÚãÇÏ ÇáÏíä ÃÈæ ÇáÝÏÇÁ ÅÓãÇÚíá Èä ÚãÑæ Èä ßËíÑ Èä ÖæÁ Èä ßËíÑÈä ÒÑÚ ÇáÈÕÑì Ëã ÇáÏãÔÞì ÇáÝÞíå ÇáÔÇÝÚì Nakon očeve smrti došao je u Damask zajedno sa bratom. Imao je, tada. sedam godina života. U Damasku zatiče veliki broj poznatih učenjaka svog vremena koji su imali svoja pisana djela. Pred njima uči i stiče znanje. Posebno je značajno da susreće Ibn Tejmijju i uči od njega. Radi toga je imao stanovite poteškoće jer je Ibn Tejmijje bio zatvaran i progonjen. Po pitanju rastavljanja braka, donosio je fetve prema mišljenju Ibn Tejmijje. Rođen je oko 700. godine po hidžri ili koju godinu kasnije a umro je u mjesecu ša,banu 774. godine. Ukopan je u sufijskom groblju kod svog Šejha Ibn Tejmijje. Pred kraj života je izgubio vid. Bio je, po mišljenju savremenika, veliki poznavalac tefsira, hadisa i povjesti. Počeo je pisati knjigu šeriatskih propisa ali je nije završio. Knjigu povjesti je završio nazvavši je: ”El Bidajetu ve En-Nihaje". (Početak i kraj). Pisao je o generacijama šafijskog mezheba a bavio se i komentarom El-Buharije. Njegov tefsir se smatra, poslije tefsira Ibn Džerira Et-Taberije, najboljim iz klasičnog tradicionalnog perioda. Sdržan je u četiri toma. U uvodu tefsira najviše se zadržava i prenosi stavove svog učitelja, Ibn Tejmijju, odnosno citira njegove stavove iz knjige “Usul -Et-Tefsir” (Temelji nauke o tefsiru). Vjerovatno se povodeći metodom svog učitelja, mnogo se zadržava na tumačenju Kur'ana Kur'anom. Kada navodi aje koje tumači odmah zatim traži druga ajeta koja objašnjavaju navedeno i upoređuje ih tako da se dobiju što je moguće bolja objašnjenja i jasnije značenje. Zatim navodi hadise rečene tim povodom a potom sudove ashaba i tabiina o sitom. Praveći poređenje između mišljenja a donoseći sudove o prenosiocima pokazuje i veliko znanje tradicije ali i mogućnost vlastitog suda. U svom tefsiru puno koristi ostale tradicionalne tefsire kao što je tefsir Et-Taberije, Ibn Atijje ili Ebu Hatima. Možda u posebne vrijednosti ovog tefsira spada činjnica da donosi sud o israilijatima, bilo uopšteno, bilo kod svakog pojedinačnog slučaja. Za primjer kazanog dovoljno je pogledati njegov tefsir 67, ajeta poglavlje "El-Bekare". Najprije iznosi stavove tradicionalista a zatim navodi kazivanje i lanac prenosilaca za koje kaže da ima dvoumljenja i neslaganja oko pouzdanosti u ljude koji ovo kazivanje prenose. Očito da je kazivanje preuzeto iz židovskih knjiga što nije zabranjeno ali to ne

42

treba smatrati ni istinom niti lažnim. Ne uzimati za pouzdano izuzev ako je očigledno u skladu sa istinom. Možda najvrednija činjenica vezana za njegov tefsir je kritičan stav prema onom što se preuzimalo od naroda ranijih objava. Ulazi u rasprave pravne naravi kada donosi ajete u kojima su sadržani neki propisi. Možda su najbolji sud o ovom tefsiru dali Es-Sujuti i Ez-Zerkani: “Po ovom obrascu ili uzori nije napisan sličan tefsir". ÞÇá ÇáÓíæØìÝì Ðíá ÊÐßÑÉ ÇáÍÝÇÙ æ ÇáÒÞÇäì Ýì ÔÑÍ ÇáãæÇåÈ Åäå áã íÄáÝ Úáì äãØå ãËáå 0 ÇáÌæÇåÑ ÇáÍÓÇä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÚÈÏ ÇáÑÍãä ÇáËÚÇáÈì åæ ÃÈæ ÒíÏ ÚÈÏ ÇáÑÍãä Èä ãÍãÏ Èä ãÎáæÝ ÇáËÚÇáÈì ÇáÌÒÇÆÑì ÇáãÛÑÈì ÇáãÇáßì ÇáÃãÇã ÇáÍÌÉ ÇáÚÇãá ÇáÚÇáã ÇáÒÇåÏ ÇáæÑÚ æ áì Çááå ÇáÕÇáÍ ÇáÚÇÑÝ ÈÇááå0 Tražeći nauku boravio u Alžiru, Tunisu i Egiptu. Kada se poslije Egipta vratio u Tunis govorio je da u Tunisu nije bilo većeg znalca hadisa od njega. Kada bi govorio svi bi slušali. Govorili su mu da je Ajet nauke o hadisu. Pored tefsira, o kojem govorimo, napisao je i neka druga djela kao što su: ßÊÇÈ ÇáÒåÈ ÇáÅÈÑíÒ Ýì ÛÑÇÆÈ ÇáÞÑÂä ÇáÚÒíÒ¡ ÊÍÝÉ ÇáÅÎæÇä Ýì ÅÚÑÇÈ ÈÚÖ ÂíÇÊ ÇáÞÑÂä¡ ÌÇãÚ ÇáÃãåÇÊ Ýì ÃÍßÇã ÇáÚÈÇÏÇÊ¡ Umro je 876. godine po hidžri u devedesetoj godini života a ukopan u gradu Alžiru. Kako sam navodi u uvodu, uzeo u svoj tefsir mnogo toga iz tefsira Ibn Atijje kao i iz tefsira za koje drži da su imami tefsira kao što tvrdi da je uzeo iz skraćene verzije Taberijinog tefsira. Navodi kako nije prvi i jedini koji ga koristi. U svom tefsiru tekstualno preuzima veliki broj poglavlja iz tefsira Ibn Atijje. Kasnije navodi izvore hadisa i hadiskih djela i objašnjavjući metodu kako ih koristi. Za sebe kaže da nije uzimao nepotrebna ponavljanja istog kao ni ono što nije ispravno. Slobodno se može reći da ovo nije samostalan rad na tefsiru nego neka vrsta skraćene i prečišćene verzije tefsira Ibn Atijje. Koristi se kiraetima i znanjem arapskog jezika navodeći klasične predaje bez navođenja izvora. Spominjući ponekad israilijate pri tefsiru kritički se osvrće a za neke kaže da ih nije uzeo u razmatranje jer mu se čine daleko od svake realnosti i istine. ÇáÏÑ ÇáãäËæÑÝì ÇáÊÝÓíÑ ÇáãÃËæÑ ÌáÇá ÇáÏíä ÇáÓíæØì åæ ÇáÍÇÝÙ ÌáÇá ÇáÏíä ÃÈæ ÇáÝÖá ÚÈÏ ÇáÑÍãä Èä ÃÈì ÈßÑ Èä ãÍãÏ ÇáÓíæØì ÇáÔÇÝÚì Rodio se u redžebu 849 godine. Otac mu umire kada je iamo pet godina i sedam mjeseci. Kur'an je završio u osmoj godini. Smatra se da je za života napisao oko pet stotina djela. Djela su mu poznata širom islamskog svijeta. Njegovi učenici kazuju da su mu pomagali kada bi dnevno napisao po tri sveska

43

rukopisa. On sam je govorio da zna više od dvije stotine hiljada hadisa napamet. Tvrdio je kako bi još više naučio da ih je uspio pronaći. Kada je navršio četrdeset godina odvojio se od svega svijeta pa čak i od predavanja i porodice i tako odvojen ostao je do smrti. Umro je u ranu zoru, uoči petka 19. džumadel-ula 911. godine po hidžri. Sam Es-Sujuti, u svom čuvenom "El-Itkanu" kao i u uvodu u efsir navodi osnovnu namjeru svog tefsira; skupiti tradiciju koja se oslanja na Muhammed a.s. u jedan tefsir koji bi sadržavao više od deset hiljada hadisa koji dosežu do Muhammed a.s. ili se zaustavljaju kod nekog od ashaba. Uspio je sve to sakupiti u knjigu od četiri toma koju je nazvao “Terdžuman-El-Kur'an" (Tumač Kur'ana). Kasnije, kako sam navodi, želio je ovu knjigu preraditi i dotjerati, eventualno skratiti i prečistiti, pa je iz ovog tefsira nastao tefsir o kojem sada govorimo. Dakle djelo koje imamo u naslovu je prečišćeni i prerađeni tefsir ”TerdžumanEl-Kur'an". Bavio se i mišlju, kako sam navodi, i počeo raditi na jednom enciklopedijskom tefsiru koji bi obuhvatao sve što je do njega došlo valjano od tradicionalnih, klasičnih tefsira. Iz ovih njegovih nakana vidi se orginalnost mislioca. Prvo je zamislio tefsir koji bi sažeo usmeno prenošenu tradiciju, kasnije zapisanu od Muhammed a.s, ashaba i tabiina a poslije toga uraditi tefsrir koji bi bio skup svih dotadašnjih klasičnih tradiconalnih tefsira. Započeo je takav tefsir ali se ne zna da li ga dovršio. Dao mu je naziv: ”Sastavak dva okeana i ishodište dva puna mjeseca". ãÌãÚ ÇáÈÍÑíä æãØáÚ ÇáÈÏÑíä Po zamislima je uočljivo da je imao enciklopedisjko obrazovanje, s težnjom da urađenom da enciklopedijski karakter. Kako sam objašnjava, ovaj tefsir liči na tefsir Et-Taberije. Po metodologiji nije isti ovom o kojem govorimo. Na kraju, valja napomenuti da je tefsir Es-Sujutije “Ed-Durru El-Mensur" ... jedinstve po tome što nema u njemu ništa što nije tradicija ili vezano za tradiciju. Kao što valja napomenuti da je njegovo najpoznatije djelo "El-Itkan", u stvari, uvod u tefsir “Medžme,-El-Bahrejn ve Matle, el-Bedrejn. Tako možemo ustvrditi za Es-Sujutija da je jedan od enciklopedista tefsira Kur'ana. ÇáÊÝÓíÑ ÈÇáÑÃì Uvod u racionalni tefsir Pod ovim pojmom se u suštini misli na samostalno prosuđivanje u tumaćenju Kur'ana (idžtihad) bazirano na svim pretpostavkama bez kojih se ne može zamisliti tumačenje Kur'ana kao što su: poznavanje arapskog jezika u svim njegovim finesama, arapske predislamske poezije, teorijskih Kur'anskih disciplina. Pored navedenog treba imati u vidu i zakonitosti ljudskog mišljenja kao što su učinci logike, analogije, mišljenja i samostalnog rasuđivanja. Stav učenjaka tefsira po pitanju racionalnog u tumačenju Kur'ana Stavovi oko pojave ove vrste tefsira su različiti. Postavlja se pitanje da li je ona uopšte dopuštena u islamu. Satvovi o dopuštenosti racionalnog pristupa tefsiru se ponekad približavaju ali ima slučajeva kada su dijametralno suprotni. Stavovi onih koji zabranjuju ovakvu vrstu tefsira.

44

1. Racionalni tefsir je govor o Allahu bez znanja A govoriti o Allahu bez znanja je zabranjeno. Racionalni tefsir je zabranjen. Odgovor na ovako postavljen argument bi bio da se racionalni tefsir bazira na racionalnom mišljenju a racionalno mišljenje je vrsta znanja. Kada i ne bi bilo ovako, mišljenje bi bilo zabranjeno samo u slučaju da imamo drugi način da dođemo do apsolutne istine kao što postoje apsolutno rezuolantno objavljenje tekstove u kojima nema dvojbe. Ako nema takvih tekstova onda mišljenje ostaje kao jedini argument. “Allah ne obavezuje osobu izvan njene mogućnosti". Muhammed a.s. je za one koji postupaju po sudu vlastitog mišljenja, rekao: “Ako ispravno postupi ima dvije kad pogriješi jednu nagradu”. Kao protudokaz prvoj postavki u argumentima onih koji zabranjuju svaku vrstu racionalnog tefsira uzima se i poznati hadis slanja Muaz Ibn Džebela u Jemen 2. Allah dž.š. u poglavlju En-Nahl 44 aje kaže: ”Spustili smo ti Zikr (Opomenu koja će vas stalno na nešto opominjati i podsjećati) da objasniš svijetu što im je spušteno". æ ÃäÒáäÇ Åáíß ÇáÐßÑ áÊÈíä ááäÇÓ ãÇ äÒá Åáíåã 0 Muhammedu a.s. je naređeno da objasni objavu, ali znamo, iz pouzdanih predaja, da je umro a nije sve objasnio. Ono što je objasnio je više kao princip objašnjavanja a ne jedini i isključivi način od kojeg se ne može odstupiti. Na kraju ovog ajeta Allah dž.š kaže: “ne bi li razmišljali,” to jest, ne bi li oni slijedili metod Allahova poslinika s.a.v.s. 3. Dokazuju hadisima Muhammed a.s. u kojima se zabranjuje govor o Kur'anu po svom mišljenju. ãÇ ÑæÇå ÇáÊÑãÐìÚä ÇÈä ÚÈÇÓ ÑÖì Çááå ÚäåãÇ Úä ÇáäÈìÕáì Çááå Úáíå æ Óáã Ãäå ÞÇá: ÇÊÞæÇ ÇáÍÏíË Úäì ÅáÇ ãÇ ÚáãÊã¡ Ýãä ßÐÈ Úáí ÝáíÊÈæà ãÞÚÏå ãä ÇáäÇÑ¡ æ ãä ÞÇá Ýì ÇáÞÑÂä ÈÑÃíå ÝáíÊÈæà ãÞÚÏå ãä ÇáäÇÑ0 æ ãÇ ÑæÇå ÇáÊÑãÐì æ ÃÈæ ÏÇæÏ Úä ÌäÏÈ Ãäå ÞÇá: ÞÇá ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã: ãä ÞÇá Ýì ÇáÞÑÂä ÈÑÃíå ÝÃÕÇÈ ÝÞÏ ÃÎØà 0 Ovi hadisi se odnose na onaj dio Kur'ana koji se apsolutno zna jedino objavom i o tom dijelu Kur'ana se ne može govoriti vlastitim sudom ili o onom dijelu Kur'ana koji nije dat da ga znamo ni objavom, koji jedino Allah dž.š zna svojim božanskim znanjem. Moguće je da se ovaj dio zabrane hadisima odnosi na one koji tumače Kur'an na osnovu samo razmišljanja o Kur'anu bez prethodnog znanja o njemu. Ili Kur'an tumače prema bilo kojim svojim potrebama a ne objektivno, onako kako se u njemu navodi. Isto tako, moguće je odgovoriti da neki od ovih hadisa imaju slabosti kod lanaca prenosilaca. 4. Navode veliki broj primjera kada su najugledniji ashabi odbijali da racionalno tumače Kur'an. Takvi primjeri su poznati u tradiciji i mogu se navesti. Na ovo je moguće odgovoriti da su se ashabi suzdržavali da tumače Kur'an bojeći se da neće reći istinu a da će se drugi za njima povoditi, te stoga nisu govorili osim ono što stvarno znaju kao istinu i ono u što su apsolutno sigurni. Ima primjera kada su upitali Ebu Bekra o “Kelali” íÓÆáæäß Úä ÇáßáÇáÉ ( ÓÆá ÃÈæ ÈßÑ Úä ãÚäì ÇáßáÇáÉ ¿ ) ogovorio je: ”Reći ću vam po svom mišljenju pa ako bude ispravno od Allaha je a ako bude pogrešno od šejtana je. Kelala je ..".

45

Ima takođe veliki broj sličnih primjera kod drugih ashaba. Oni koji dozvoljavaju racionalno tumačenje Kur'ana imaju ovakve argumnete 1. Uzimaju 24 aje poglavlja Muhammed: ”Zar oni ne razmišljaju o Kur'anu ili su im na srcima katanci". ÃÝáÇ íÊÏÈÑæä ÇáÞÑÂä Ãã Úáì ÞáæÈ ÃÞÝÇáåÇ0 Iz poglavlja Sad 29 dokazuju ajetom koje glasi: ”Knjiga koju smo spustili tebi Muhammede je Mubarek knjiga da razmišljaju o njenim ajetima i neka stalno podsjeća umne". ßÊÇÈ ÃäÒáäÇå Åáíß ãÈÇÑß áíÏÈÑæÇ ÂíÇÊå æ áíÊÐßÑ ÃæáæÇ ÇáÃáÈÇÈ0 Poglavljem En-Nisa 83. aje: ”Pa zašto to ne povrate do Poslanika i do nekih njihovih vođa (prvaka) da bi saznali oni koji znaju izvoditi zaključke". æáæ ÑÏæå Åáì ÇáÑÓæá æÅáì Ãæáì ÇáÃãÑ ãäåã áÚáãå ÇáÐíä íÓÊäÈØæäå ãäåã0 U ovim ajetima se bezuslovno motiviše na razmišljanje o Kržanu i na izvođenje određenih zaključaka od strane onih koji znaju misliti i izvoditi ispravne zaključke. Da nije dozvoljneo vlastito mišljenje ili sud o bilo čemu iz Kur'ana, ne bi bilo moguće izvoditi propise iz Kur'ana. Uz svaki izvedeni propis ima dosta samostalnih sudova onih koji izvode propis i svode ga na konkretnu praksu u svakodnevnom životu. 2. Iz pouzdanih predaja uočljive su razlike između ashaba po pitanjima značenja pojedinih ajeta ili riječi u ajetima, što znači da nije sve objašnjeno objavom jer da jeste ne bi bilo razlika. Ovaj argument teško može izdržati slijedeći prigovor. Ne razlikuju se ashabi nego oni što od njih prenose. Da li su uvjek predaje u redu? Isto tako nisu svi ashabi sve čuli od Kur'ana. Ako ništa po ovom argumentu moguće je voditi i dalje rasprave. 3. Ukoliko nije dozvoljeno tumačenje Kur'ana po vlastitom mišljenju onda je zabranjen idžtihad a bez idžtihada se ne bi mogao zamisliti pravni sustav Islama. 4. Allahov Poslanik Muhammed a.s. je učio dovu za Ibn Abbasa Çááåã ÝÞåå Ýì ÇáÏíä æÚáãå ÇáÊÃæíá Prihvatimo li kako nije moguće na bilo koji način tumačiti Kur'an, osim onim što se prenosi pod inspiracijom objave, onda dova nema svrhe ni smisla. Na kraju se, da zaključiti da je istina negdje u sredini a ne na periferiji ovih stavova. Dozvoljeno je i moguće tumačiti Kur'an po vlastitom sudu i mišljenju ako se uvažava sve što je navedeno u ispravnoj tradiciji i ostale nužne pretpostavke koje zadovoljava onaj ko želi da se bavi tumačenjem Kur'ana. Kako je došlo do potrebe za racionalnim tumačenjem Kur'ana? Racionalno tumačenje Kur'ana je povjesna nužnost u razvoju ljudskog mišljenja o Kur'anu unutar Islama.

46

Za života Poslanika Muahmmeda a.s., kao što je poznato iz povjesti Islama, dodir između židova i muslimana bio je intezivan i savkodnevan jer na Arabijskom poluotoku bilo Židova sa jakim zajednicama. U Nedžranu je bilo kršćana. Ovaj susret intezivirao se dolaskeom Muhammed a.s. u Medinu. Tamo su bili židovi a kršćanska plemena su dolazila da urede odnose sa Muhammed a.s. Ne smije se zaboraviti susret Islama i kršćanstva u trajanju prve i druge seobe u Abisiniju. Poslije smrti Muhammed a.s., kada se vlast Islama proširila, došlo je do susreta Islama sa grčko-rimskom civilizacijom i kulturom, sa kršćanskim ortodoksnim učenjem u Siriji i Egiptu kao i sa kršćansko-katoličkim zajednicama, sa narodima nasljednicima staro-egipatske i staro-perzijske civilizacije i kulture, indijskim brahmanističkim i budističkim učenjima, sa starokinenskom religijom i filizofijom kao i njihovim religijama. Isto tako do dodira je dolazilo u Iraku sa starim religijama drevnih civilizacija tih područja. Tu se počeo razvijati dijalog civilizacija. Ovdje treba posebno naglasiti susret muslimana i staro-grčke filozofske tradicije, njen uticaj na razvoj filozofije, nekih pravnih disciplina unutar islamskog učenja kao i nauke o vjerovanju, te posebno, organizacije države. Islam i muslimani dolaze u nove krajeve, susreću mnoge nove narode različitih kultura, običaja i tradicije kao i sveukupnog načina života. Takav susret nameće mnoga nova rješenja ili traganje za novim rješenjima kako bi se regulisao život u novim okolnostima. Žive u novim krajevima, geografski i klimatski drugačijim od Arabijskog poluotoka što iziskuje nova snalaženja i orjentacije. Način življenja se stalno razvija, namećući nova rješenja i traženje izlaza pomoću njih. Pošto je muslimanima izvor za sva životna rješenja na prvom mjestu Kur'an, pripadnici islama su se stalno vraćali Knjizi tražeći rješenja u njoj i iznova je objašnjavajući. Na mjestima gdje je tradicija davala potpuna objašnjenja nije bilo potrebe za drugim sredstvima. Na mjestima gdje je trebalo tražiti rješenja a u tradicijciji se nije moglo pronaći bilo kakvo snažno i dokazano ispravno uporište oni koji su se bavili Kur'anom posegli su za drugim disciplinima kao što su misao, logika i analogija kako bi došli do traženih rješenja. Pri tome su nastojali da sačuvaju duh tradicije. Vrlo je važno istaći da oni koji su na ovakav način pristupili Kur'anu nisu ostavili ili zanemarili tradiciju nego su uzimali i održavali čuvajući njen kontinutet, koliko je bilo moguće. Na kraju, Allah dž.š je stvorio i čovjeka i njegov um. Zašto Allahovu riječ ne može tumačiti i ljudski mozak koji je Allah stvorio, davši mu mogućnost proizvođenja misli. Istina, sa povećanom mogućnošću greške radi slabosti koje ima čovjek i kojih se ne može oslooditi jer je sa njima stvoren. Dakle, kada se Kur'an tumači Kur'anom, ako se to ispravno radi, ne može biti pogreške jer Allah dž.š. svoju riječ sam pojašnjava na drugom mjestu u Kur'anu. Pravilnim i pažljivim prenošenjem tumačenja od Muhammed a.s., a ono je potpuno vezano za objavu govorio vahjom, takođe greška je nemoguća jer vahjobjava objašnjava vahj-objavu. Uzme li se da su ashabi, ili od ashaba čuvši, tabiini prenosili ono što su čuli od Poslanika a to čine ipravno, greška je nemoguća. Ovdje gvorimo o onom što ashabi prenose (mevkuf) i nije vezano za Poslanika. Međutim, velika vjerovatnoća da je to Poslanik s.a.v.s. rekao jer su se ashabi ustručavali da o stvarima vjere daju svoja mišljenja ili sud. U velikoj većini to je ili tekstualno ili značenjem vezano za Muhammed a.s. Međutim, ono što su njihova vlastita razmišljanja podložno je greškama, istina manjim jer su bili blizu Poslanika s.a.v.s. i imali su živo razumjevanje objave. Uz to živili su životom ideje Islama i borili se za nju. Najveća mogućnost pogreške, kada je sam ljudski um u pitanju, dolazi u zavisnosti od okolnosti koje gazavode. Međutim, ispravna i eksperimentalno dokaziva rješenja moguće je postići ljudskim umom, kao što je vidljivo u svakodnevnom životu. Nemoguće je

47

pretpostaviti da ljudski rod koji može svojom kreativnošću projektirati sva ova tehnička i tehnološka rješenja do kojih se danas došlo a da ne može ispravno uzimati određene zaključke iz Kur'ana. Zato racionalni pristup Kur'anu smatramo nužnim i mogućim. Ovakvim pristupom Kur'anu greška je moguća, kao i slabosti o kojima će se govoriti ali zar i tradicionalni - klasični tefsir nema isto tako moguće slabosti ili greške samo različite naravi. Važno je napomenuti, da racionalno tumačenje Kur'ana ne znači da svako može, po svojoj pameti, tumačiti Kur'an kako želi. Ovaj pristupa, kao i ostali, ima zakonitosti koje se valja pridržavati. Moraju se ispuniti sve pretpostavke vezane za one koji žele uopšte da se bave naukom o Kur'anu. Svaki Kur'anski izraz ili riječ koji ima više značenja ne bi trebali niti smjeli biti predmetom razmatranja ljudi kojima Kur'an nije nauka. Prije mišljenja ili stava, moraju se iznijeti naučni argumenti i dokazi, zašto se nešto uzima kao mišljenje ili stav. Moraju se uvažavati pravila koja su ranije iznesena. Ne smije se Istina Kur'ana žrtvovati uskim, ličnim, sektaškim ili bilo kakvim drugim, niskim zemaljskim ciljevima kao što je slučaj s nekim komentarima Kur'ana. Ne smije se unaprijed postaviti ili projektirati željeno značenje a poslije tražiti u Kur'anu osnovu za takav smisao ili misaonim špekulacijama iz teksta Kur'ana izvlačiti potrebno značenje kojeg ustvari u tekstu nema. Takođe, ne može se Kur'an tumačiti samo pukim poznavanjem jezika. Na kraju, da zaključiti da Kur'an nije jasan, očigledan i, na prvi pogled, svima razumljiv. Da je Allah htio mogao ga je i takvog objaviti (Muhkem), ali u njemu ima i nejasnog, odmah nedokučivog (Mutešabih), što daje prostor za ljudsku misao i istraživanje. Najvažnija djela racionalnog tumačenja Kur'ana Djela koja spadaju u ovu kategoriju tefsira nisu sva istog pravca niti istih sadržaja. Ona se mogu podjeliti na različite pravce unutar opće, pretežno racionalne, orjentacije. Tako da se mogu odrediti prema tome da li preovladava lingvistička ili neka druga u kojima dominira filozofska, tematska, pripovjedačka, (kasas) teozofska, teologijsko-skolastička (kelam) orjentacija. Isto tako, ima racionalnih tefsira koji više drže i približavaju se tradiciji kao i onih koji se od nje udaljavaju. Kao što smo vidjeli da ima isključivo tradicionalnih tefsira (Ibn Kesir na primjer) ima i onih koji su tradicionalni ali imaju u sebi i racionalnog pristupa. Iz toga, dakle, slijedi da su nvedene podjele uvjetovane i određene sadržajem. Navedena podjela izvedena je prema orjentacijama što znači da ima i drugih, racionalnih tefsirkih djela koja nisu uvrštena a o kojima bi se moglo govoriti. Za ova djela se ipak može reći da su najpoznatija. 1- ãÝÇÊíÍ ÇáÛíÈ ÇáÝÎÑÇáÑÇÒì ÇáÈíÖÇæì ÇáäÓÝì ÇáÎÇÒä ÃÈæ ÍÈÇä ÇáäíÓÇÈæÑì

2- ÃäæÇÑ ÇáÊäÒíá æ ÃÓÑÇÑ ÇáÊÃæíá 3-ãÏÇÑß ÇáÊäÒíá æ ÍÞÇÆÞ ÇáÊÃæá 4- áÈÇÈ ÇáÊÃæíá Ýì ãÚÇäì ÇáÊäÒíá 5- ÇáÈÍÑ ÇáãÍíØ

6- ÛÑÇÆÈ ÇáÞÑÂä æ ÑÛÇÆÈ ÇáÝÑÞÇä

48

7- ÊÝÓíÑ ÇáÌáÇáíä

ÇáÌáÂá ÇáãÍáì æ ÇáÌáÇá ÇáÓíæØì ÇáÎØíÈ ÇáÔÑÈíäì ÃÈæ ÓÚæÏ

8- ÇáÓÑÇÌ ÇáãäíÑ Ýì ÇáÃÚÇääÉ Úáì ãÚÑÝÉ ÈÚÖ ãÚÇäì ßáÇã ÑÈäÇ ÇáÍßíã ÇáÎÈíÑ

9- ÅÑÔÇÏ ÇáÚÞá ÇáÓáíã Çì ãÒÇíÇÇáßÊÇÈ ÇáßÑíã 10_ ÑæÍ ÇáãÚÇÊì Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáÚÙíã æ ÇáÓÈÚ ÇáãËÇäì ãÝÇÊíÍ ÇáÛíÈ ÇáÑÇÒì

ÇáÂáæÓì

åæ ÃÈæ ÚÈÏ Çááå ãÍãÏ Èä ÚãÑÈä ÇáÍÓíä Èä ÇáÍÓä Èä Úáì ÇáÊãíãì ÇáÈßÑì ÇáØÈÑÓÊÇäì ÇáÑÇÒì ÇáãÞáÈ ÈÝÎÑ ÇáÏíä æ ÇáãÚÑæÝ ÈÅÈä ÇáÌØíÈ ÇáÔÇÝÚì0 ÃÎÐ ÇáÚáã Úä æÇáÏå ÖíÇÁ ÇáÏíä ÇáãÚÑæÝ ÈÎØíÈ ÇáÑì æ Úä ÇáßãÇá ÇáÓãÚÇäì æ ÇáãÌÏ ÇáÌÈáì0 Rođen je 544. po hidžri. Smatra se jednim od najboljih učenjaka svoga vremena u arapskom jeziku, kelamu (nauka o raspravama), filozofiji i tefsiru. Za njega se prenosi da je mogao istovremeno ljudima govoriti na arapskom i nekom drugom, stranom jeziku. (Ne navodi se strani jezik koji je govorio). Napisao je mnoga djela, osim tefsira o kojem govrimo, a najpoznatija su: ÇáãØÇáÈ ÇáÚÇáíÉ¡ ÇáÈíÇä æ ÇáÈÑåÇä Ýì ÇáÑÏ Úáì Ãåá ÇáÒíÛ æ ÇáØÛíÇä0 Napisao je cijeli tom komentara na suru El-Fatiha i bila mu je želja da bude uvod u tefsir o kojem govorimo. Postoji mogućnost da je u neko izdanje njegovog tefsira i uvrštena. Iz Usuli-El-Fikha napisao je: ÇáãÍÕæá Iz filozofije: ÇáãáÎÕ¡ ÔÑÍ ÇáÃÔÇÑÇÊ áÇÈä ÓíäÇ¡ ÔÑÍ Úíæä ÇáÍßãÉ æÕäÝ Ýì ÇáØáÓæãÇÊ ÇáÓÑ Çáãßäæä æ ÔÑÍ ÇáãÝÕá Ýì ÇáäÍæ ááÒãÎÔÑì æ ÔÑÍ ÇáæÌíÒ Ýì ÇáÝÞå ááÛÒÇáì0 Umro je 606. godine po hidžri u Rejju gdje se rodio i živio. Prenose da je otrovan od sekte Keramija. Između njih i njega bile su stalne rasprave o vjerovanju. Međusobno su se proklinjali i optuživali za nevjerovanje. Smatra se da su ga se na ovaj način oslobodili. Tefsir je napisao u osam tomova ali ga nije dovršio. Pouzdano se nezna ko je ovo vrijedno djelo dovršio.Neki tvrde da je to bio: ÃÍãÏ Èä ãÍãÏ ÃÈì ÇáÍÒã ãßì äÌã ÇáÏíä ÇáãÎÒæãì ÇáÞãæáì ãÇÊ 727 æ åæ ãÕÑì æ ÞÇÖì ÇáÞÖÇÉ ÔåÇÈ ÇáÏíä Èä Îáíá ÇáÎæíì ÇáÏãÔÞì ßãá ãÇ äÞÕ ãäå 0 Ne može se pouzdano utvrditi do koje sure je došao Er-Razi u svom komentaru. Jedno ili dva dovršavanja, vjerovatno od strane njegovih učenika, po vrijednosti i stilu tako su ujednačeni da je vrlo teško ili čak nemoguće utdvrti ko je uradio koji dio.

49

U tefsiru je veliku pažnju poklanjao međusobnoj povezanosti i međuovisnosti sura i ajeta Kur'ana. Kako se bavio prirodnim znanostima, matematikom i astronomijom, nalazimo ih zastupljene u njegovom objašnjenju Kur'ana. Isto tako susrećemo i filozofske rasprave, kao i rasprave o Kelamu ali sa pozicija Ehl-Es-Sunneta. U raspravama sa Mu,tezilama mu se može prigovoriti da nije izvodio najjače argumente. Rasprave vođene u jezižkim znanostima navodi u tefsiru i raspravlja o njima, kao što čini i sa raspravama po pitanju šeriatskih propisa kada navodi ajete sa propisima. Ipak, može se reći da je upliv ovog pristpa skromni nego kada je riječ o korištenju znanja iz prirodnih znanosti ili filozofije, odnosno kada tretira ova pitanja. Mnogi smatraju da bi njegov tefsir mogao biti enciklopedija prirodnih znanosti, astronomije ili filozofije kao i nauke o raspravama (kelam). Preovladava mišljenje da je ovim oblastim opteretio tefsir, da su suvišne, izvodeći pomalo ciničan zaključak da je riječ o knjizi u kojoj ima svega više nego tefsira. Bavio se izvođenjem svega što se moglo izvesti iz Kur'ana pa u uvodu u svoj tefsir, o poglavlju El-Fatiha, kaže: ”Ponekad mi se čini da bi o ovoj suri mogao napisati desetine hiljada pitanja". ÃäæÇÑ ÇáÊäÒíá æ ÃÓÑÇÑ ÇáÊÃæíá ÇáÈíÖÇæì ÞÇÖì ÇáÞÖÇÉ äÇÕÑ ÇáÏíä ÃÈæ ÇáÎíÑÚÈÏ Çááå Èä ÚãÑ Èä ãÍãÏ Èä ÚÇáì ÇáÈíÖÇæì ÇáÔÇÝÚì ãä ÈáÇÏ äÇÝÇÑÓ ÚÇáã ÃÐÑÈíÌÇä æáì ÞÖÇÉ ÔíÑÇÒ0 Po jednima umro 691 godine po hidžri po Ibn Kesiru 685 godine. Njegova najvažnija djela su: ßÊÇÈ ÇáãäåÇÌ æ ÔÑÍå Ýì ÃÕæá ÇáÝÞå æ ßÊÇÈ ÇáØæÇáÚ Ýì ÃÕæá ÇáÏíä ÃäæÇÑ ÇáÊäÒíá æ ÃÓÑÇÑ ÇáÊÃæíá Ýì ÇáÊÝÓíÑ 0 Ovo su tri njegova najpoznatija djela. Inače, za njega tvrde da je bio istaknut alim svoga vremena. O njegovom tumačenju Kur'ana, ukratko, može se reći da spada u tefsire srednjeg obima. U njemu je zastupljen i tradicionalni i racionalni pristup, tefsir i te,vil. U vjerovanju je slijedio rješenja Ehl-Es-Suneta i uz ta rješenja navodio argumente. Smatra se da je njegov tefsir skraćena verzija ElKeššafa od Ez-Zamahšerija s tim da je ispravljao ili izostavljao stavove Mu,tezila. Ponekad je, po nekim pitanjima, iznosio mišljenja i stavove EzZamahšerija. El-Bejdavi, bez imalo kritičnosti, slijedi Ez-Zamahšerija ostavljajući na kraju svake sure hadise koji govore o vrijednostima te sure i šta dobija onaj ko uči dotičnu suru. Prema mišljenju stručnjaka za ovu oblast, gotovo svi navođeni “Mevdu,u”, dakle, izmišljeni. Ovakva nekritičnost prihvatanja hadisa od strane El-Bejdavija ostavila je mnoge u dilemi. Uzimao je iz tefsira Fahr-Er-Razija i Er-Ragiba ElIsfihanija, kao i prenošnje ashaba i tabiina. U vrijednovanju kiraeta, navodeći ralike među njima, ne rastavlja ispravne od neispravnih što dovodi, ponekad, do navođenja i šaz (nepriznatih) kiraeta. Ajete koja u sebi sadrže pravne propise tretia ali ne čini to sveobuhvatno kada o njima raspravlja. Često sučeljava mišljenja i stavove Mu,tezila i Ehli Sunneta. U određivanju prema bitnim pitanjima kao što su imana (vjerovanja) ili Islama, nevjerovanja i dvoličnosti, poslušnosti i neposluha, teških griješenja ili oprosta, sučeljava stavove Ehli Sunneta, Mu,tezila, Haridžija dajući im veliki prostor ali uvjek favorizujući mišljenje i stav Ehli Sunneta.

50

Kada navodi kazivanja israilijata mišljenja je da je to moguće ali nije kategoričan u sudu da li je to što preuzima ispravno ili neispravno. Kao i njegovi prethodnici i učitelji naširoko raspravlja o ajetima koji govore o univerzumu. Tu postaje očito da je preuzeo tumačenje ovih ajeta od Fahr-Er-Razija. Na kraju, može se reći za ovaj tefsir da je svojevrsna sinteza tumačenja Kur'ana El-Keššaf od Ez-Zamahšerija bar kada su u pitanju lingvističke obrade ajeta, tefsira Fahr-Er-Razija Et-Tefsiru El-Kebiru što se tiče ajeta koja govore o prirodi i prirodnom uređenju ili o kelamu (raspravama) kao i tefsiru Er-Ragiba ElIsfihanija kada govori o etimologiji i izvođenju značenja riječi i izraza. ãÏÇÑß ÇáÊäÒíá æ ÍÞÇÆÞ ÇáÊÃæíá ÃáäÓÝì åæÃÈæ ÇáÈÑßÇÊ ÚÈÏ Çááå Èä ÃÍãÏ Èã ãÍãæÏ ÇáäÓÝì ÇáÍäÝì poznat po velikom poznavanju prava ( Fikha ) i teorije prva (Usul-El-Fikh), te u nauci hadisa i tefsira. Njegova najpoznatija djela mogu se svesti na: ãÊä ÇáæÇÝì Ýì ÇáÝÑæÚ æ ÔÑÍå ÇáßÇÝì¡ æ ßäÒ ÇáÏÞÇÆÞ Þì ÇáÝÞå æÇáãäÇÑ Ýì ÃÕæá ÇáÝÞå æÇáÚãÏÉ Ýì ÃÕæá ÇáÏíä0 kao i tefsir o kojem sada govorimo. Umro je 701. godine po hidžri a ukopan je u malom gradiću Ejzedžu. Za njegov tefsir se može reći da je skraćena verzija tefsira Ez-Zamahšerije i ElBejdavija. Nije iznosio, niti uvažavao stavove Mu,tezila nego ih na svakom mjestu ispravljao držeći se stavova Ehl -Es-Sunneta. Nije kao El-Bejdavi uzimao Mevdu,u hadise. Stil i ljepotu tumačenja Kur'anskog izraza uzeo je od EzZamahšerija. Kada je navodio različitost Kur'ana prema kiraetima držao se okvira iz kojeg, čini se, nije izlazio od sedam priznatih kiraeta. Kada navodi ajete pravne naravi izlaže stavove svih pravnih škola ne proširujući tematiku više nego je potrebno, opredjeljujući se za srednje, umjereno mišljenje. Prema kazivanjima israileta odnosio se razliito; ponekad ih navode bez kritičke distance a na jednom mjestu kaže: ”To su laži i izmišljotine Židova". Međutim, koristi svaku priliku da govori o nemogućnosti grešaka kod Allahovih Poslanika, opovrgavajući, na ovaj način, pogreške koje im pripisuju kazivanja israilijjata a o kojima nema pomena u Kur'anu. áÈÇÈ ÇáÊÃæíá Ýì ãÚÇäì ÇáÊäÒíá ááÎÇÒä åæ ÚáÇÁ ÇáÏíä ÃÈæ ÇáÍÓä Úáì Èä ãÍãÏ Èä ÅÈÑÇåíã Èä ÚãÑ Èä Îáíá ÇáÔíÍì ÇáÈÛÏÇÏì ÇáÔÇÝÚì ÇáÕæÝì ÇáãÚÑæÝ ÈÇáÎÇÒä áÃäå ßÇä ÎÇÒä ßÊÈ ÎÇäÞÇå ÇáÓãíÓÇØíÉ ÈÏãÔÞ0 Rodio se u Bagdadu 678. godine po hidžri a poslije doselio u Damask. Pored tefsira o kjem govorimo dao je komentar na djelo “Umdet El-Ahkam” kao i na Makbul El-Menkul u deset tomova. Tu je sakupio Musned Eš-Šafija i Ahmeda, šest velikih zbirki sahih hadisa El-Muvet, od Malika i Sunen od Ed-Darekutnija. Sakupio je i životopis Muhammed a.s. Umro je 741. hidžretske godine u Halebu. O tefsiru koji je napisao moglo bi se sa sigurnošću tvrditi da je skraćena verzija tumačenja Kur'ana El-Begavija uz preuzimanje i od drugih njegovih poznatih

51

prethodnika-mufessira. Sigurno je, takođe, da u njemu nema nikakve orginalnosti osim da je izbor i prenošenje, izbjegavanje ponavljanja bez navedenih lanaca prenisilaca. Puno povjesti, iznošenja pravnih, argumentovanih rješenja ali puno i israilijata. Takvo mnoštvo upotrebe kazivanja israilijata sigurno daje i takva kazivanja koja ne može pojmiti zdrav razum ili izdržati sud znanosti. Kada navodi israilijate prenosi ih iz nekih tefsira koji su koristili ove izvore kao Es-Sealebi na primjer a li se osim u nekim izuzetnim prilikama ne osvreće kritički niti daje sud da li je ispravno ili neispravno ono što navodi. Uz to, ipak, brani nepogrešivost Poslanika. Tefsir o kojem govorimo opširno obrađuje bitke koje su vođene u doba Muhammed a.s. Kada spominje ajete koji govore o detaljima iz tih vojni, El-Hazin ih detaljno komentariše. Kada izlaže ajete o propisima vrlo opširni objašnjava stavove škola po tom pitanju. Možemo reći, da način na koji su izložena pitanja koja tretiraju ajeti pravne naravi upućuje na zaključak da mu je pravo jača strana. Tefsir obiluje poučnim kazivanjima tipa današnjih vazova, vrlo suptilnim dogodovštinama koje podstiču na činjenje dobra ili odvraćaju od poročnosti, stavljajući poročnost u negativan i nedopustiv kontest. Možda mu i sufijska orjentacija El-Hazina daje ovu posebnost. Kada govori o situacijama i stanjima u kojima se nalazi vjernik nakon tefsira opširno navodi hadise. Vrlo često su to sahihi Muslim ili Buharija kao i ostali. Ovaj tefsir bi vrijedilo preraditi i iz njega ukloniti sve ove slabosti. ÇáÈÍÑ ÇáãÍíØ ÇÈæ ÍÈÇä åæÃËíÑÇáÏíä¡ ÃÈæÚÈÏ Çááå ãÍãÏ Èä íæÓÝ Èä ÚáìÈä íæÓÝ Èä ÍÈÇä ÇáÃäÏáÓì ÇáÛÑäÇØì ÇáÌÈÇäì¡ ÇáÔåíÑ ÈÃÈì ÍíÇä0 Rodio se 654 godine po hidžri. Bio je veliki poznavalac nauke o kiraetima. Znao je sve što se odnosi kiraete, bilo ispravnih ili ne (šaz). Nauku je uzimao u Španiji kao i u Sjevernoj Africi. U Aleksandriji, u Egiptu je uzimao od mnogih poznatih alima a sam za sebe tvrdi da je uzeo od 450 učenjaka i da je pred njima učio. Mnogi su mu odobrili da samostalno vodi znanstvene discipline (idžazu). Za njega njegovi poznanici prenose da ga nisu vidjeli izuzev da sluša nauku ili sam proučava piše ili čita. Nikad ga nisu vidjeli u nekom drugom stanju. Poznavalac poezije i dobar gramatičar. U poznavanju gramatike i stilistike mnogi mu daju titulu imam. Bavio se tefsirom i hadisom. Bio je u početku zahirijskog mezheba a poslije šafijskog. Njegova najpoznatija djela poslije tefsira o kojem govorimo su: ÛÑíÈ ÇáÞÑÂä¡ ÔÑÍ ÇáÊÓåíá¡ äåÇíÉ ÇáÅÚÑÇÈ¡ ÎáÇÕÉ ÇáÈíÇä0 Umro je u Egiptu 745. godine po hidžri. Prvo što se da uočiti u njegovom tefsiru, štampanom u osam tomova, poznatog među onima koji se bave tefsirom, je primjetna naklonost jezičkoj strukturi Kur'ana . Kao vrstan poznavalac jezičkih disciplina kada izlaže Kur'anska ajeta on ih naširoko objašnjava. To posebno dolazi do izražaja kada su u pitanju gramatičke i glagolske promjene u jeziku, tako da se stiče utisak da mu je tefsir više sličan knjigama arapske gramatike od tefsira. Ponekad u tefsiru govori o jezičkoj i terminološkoj upotrebi pojedinih riječi i izraza. Spominje povode objava ali i derogaciju. Ističe i veliku stilističku vrijednost Kur'ana a spominje i

52

navodi kiraete i kiraetske promjene. Upušta se i u prvane rasprave pojedinih pitanja, navodeći sve do čega je mogao doći, od tradicionalista ali i učenjaka njegova vremena. On sam navodi svoj metod tumačenja Kur'ana: ”Prvo počinjem govor o fragmentima ajeta čije izraze pojedinačno objašnjavam kako je u jeziku a prema gramatičkim pravilima tih pojedinačnih izraza prije nego su ušli u složenije konstrukcije. Ako neka riječ ima dva ili više značenja, odmah na početku spomenem ta značenja pa tek onda ona koja ima riječ u konstrukciji rečenice-ajeta koje objašnjavam. Zatim, objašnjavajući ajet, navodim povod objave ili eventualno derogaciju. Zatim, njenu vezu sa prethodnim. Navodeći kiraete koji su u upotrebi ali i one van upotrebe (šaz), uspostavljajući relaciju kiraeta sa arapskim jezikom. Navodim stavove tradicionalista ali i onih poslije njih, kada su u pitanju značenja pojedinih ajeta. Govoreći o odmah uočljivim značenjima, iznosim i skrivena značenja, tako da ne prođe kraj mene riječ a da se o njoj ne izjasnim... Prenosim mišljenja pravnika četiri pravne škole ali i drugih kada su u pitanju pravne pouke koje se mogu izvesti iz riječi, rečenica ili izraza. Za argumentaciju navodim činjenice poznate iz pravnih djela ali i gramatička pravila koja utiču na izbor pravnog mišljenja prisutna u djelima gramatičara. Ako se stav, po nekom pitanju, razlikuje u odnosu na najpoznatije stavove pravnika ili je pravni stav u nečemu neuobičajen, navodim argumente zato.... Uzimao sam i stavove sufija ako su u okviru jezičkog značenja izraza a nisam uzimao one stavove koji su daleko otišli u izvođenju nekih značenja koja se ne nalaze u značenjima datih izraza, bez obzira da li je riječ o sufijama, ezoteristima ili materijalistima..". Ebu Hibban preuzima mnogo od Ez-Zamahšerija ali i od Ibn Atijje, posebno gramatička pravila ili gramatičke promjene Međutim, vrlo kritički se odnosi prema djelovima njihovog učenja za koje vjeruje da je pogrešno. Njegov učenik, Tadžuddin Ibn Abd El-Kadir (Ibn Ahmed) Ibn Mektum, umro 749. godine, ovaj tefsir je preradio, uzevši u njega samo rasprave koje je Ebu Hibban vodio sa EzZamahšerijem i Ibn Atijjom. U nekim tumačenjima Kur'ana, ovaj skraćeni prikaz iz njegovog tefsira štampan je na marginama. Neki su ove rasprave posebno preradili i izdali u posebnoj knjizi kao što je to učibio Eš-Šejh Jahja Eš-Šavi elMagribi. Pored ovih, čisto jezičkih rasprava, Ebu Hibban je napadao i racionalističke (mu,tezilijske) stavove Ez-Zamahšerije, čudeći se kako ovaj veliki lingvista, poznavajući izvrsno sve jezičke discipline, može ući u ideološko sektašenje. Prema valstitom priznanju puno je uzimao iz knjige ßÊÇÈ ÇáÊÍÑíÑæ ÇáÊÍííÑáà ÞæÇá ÃÆãÉ ÇáÊÝÓíÑ ÇáÝå ÔíÎå ÇáÕÇáÍ ÇáÞÏæÉ ÇáÃÏíÈ ÌãÇá ÇáÏíä ÃÈì ÚÈÏ Çááå ãÍãÏ Èä ÓáíãÇä Èä ÍÓä Èä ÍÓíä ÇáãÞÏÓì ÇáãÚÑæÝ ÈÅÈä ÇáäÞíÈ0 Smatra se da je ovo najveća knjiga napisana o tefsiru uopšte a sadržana je u oko stotinu tomova. ÛÑÇÆÈ ÇáÞÑÂä æ ÑÛÇÆÈ ÇáÝÑÞÇä ÇáäíÓÇÈæÑì åæ ÇáÃãÇã ÇáÔåíÑæ ÇáÚáÇãÉ ÇáÎØíÑ äÙÇã ÇáÏíä ÇáÍÓä Èä ãÍãÏ ÇáÍÓíä ÇáÎÑÓÇäì ÇáäíÓÇÈæÑì ÇáãÚÑæÝ ÈÇáäÙÇã ÇáÃÚÑÌ Njegovo kao i porijeklo sve njegove šire u uže porodice je Kom. Svojim počecima vezan je za Nejsabur. Kao učenik pročuo se kao najbolji u disciplinama kojima se bavio a taj glas o sebi je i kasnije uspio sačuvati. Napisao je komentar na knjigu “Metnu Eš-Šafijje fi fenni Es-Sarf“ od Imam Ibn El-Hadžiba kao i komentar djela “Tezkire el-Havadže od Et-Tusija. Pisao je i traktate u matematici. Ipak, najpoznatije njegovo djelo je tefsir o kojem

53

govorimo. Datum njegove smrti nije moguće utvrditi iz knjiga nama dostupnih. Uzimajući godine koje navodi u svojim knjigama kada je koju završavao može se doći do izvedenog podatka da je umro oko 850. godine po hidžri. Njegov tumačenje Kur'ana većim djelom je preuzeto iz tefsira Fahr Er-Razija ili Ez-Zamahšerija a nešto manje iz ostalih tefsira. Međutim, pri preuzimanju ima aktivan odnos i daje sud šta je, po njegovom mišljenju, netačno ili neispravno. Kada, na primjer, preuzima iz Keššafa prenosi i neslaganja Fahr Er-Razija. Na osnovu suprostavljenih mišljenja daje svoje viđenje ispravnog. Ulazeći u svom komentaru Kur'ana u rasprave među ideološkim pravcima objektivno navodi stavove i argumentaciju svake sekte. Uvjek je ostajao na osnovama Ehli Sunneta, podupirući ga kako već prisutnim tako i sopstvenim argumentima jačajući, na taj način njegovu poziciju. Naširoko objašnjava ajete koja govore o svemiru i prirodnim pojavama. Pri tumačenju pomenutih ajeta koristi potkrijepljenje traži i nalazi u argumentima vrsnih filozofa ili znalaca prirodnih znanosti. Ovdje je slijedio metod fahr ErRazija, koje je, ponekad, direktno preuzimao ali se nije uvjek slagao sa njim. Poslije objašnjenja pojedinih ajeta metodom tefsira prelazi na te,vil. Ustvari, te,vil kod njega je simbolički tefsir kojim se služe sufije ili, kako sami sebe nazivaju, sljedbenici Istine. Bio je veliki sufija pa se često u tefsiru služi kratkim poučnim kazivanjima (vaz), sa vrlo tužnim i do plača sentimentalnim sadržajem. Koristi se i poslovicama ili sličnim formama, što prihvataju oni koji prednost daju simbolici u komentarima Kur'ana, promovišući, na taj način, svoju filozofiju mistike. Kako i sam navodi slijed principa kojih se držao objašnjavajući Kur'an metoda je pravog klasicizma. Prvo uzima sve što je pouzdano, provjereno i ispravno od ashaba i tabiina, zatim mišljenja i stavove poznatih i priznatih autoriteta tefsira. Potom, preuzima kuraete i ono što se iz njih može uzeti što proširuje i olakšava tefsir i razumjevanje Kur'ana. Zatim, objašnjava izraze i ajete sa svih aspekata nauke o jeziku potpomažući se znanostima koje služe potpunijem objašnjavanju Kur'ana kao što su poznavanje povoda objave i derogacije. Nakon toga dolaze objašnjenja ajeta pravne naravi uz navođenje vrlo širokih rasprava i argumentacija svakog od pravnih pravaca. Napokon koristi i simboliku sufijkse mudrosti. Tu navodi mudre pouke i kazivanja kao što su basne ili poslovice. Iz izrečenog o njegovom pristupu Kur'anu može se zaključiti da je njegov metod omogućio najbolji komentar Allahove knjige. ÊÝÓíÑ ÇáÌáÇáíä ÌáÇá ÇáÏíä ÇáãÍáì æ ÌáÇá ÇáÏíä ÇáÓíæØì ÌáÇá ÇáÏíä ÇáãÍáì åæ ÌáÇá ÇáÏíä ãÍãÏ Èä ÃÍãÏ Èä ãÍãÏ Èä ÅÈÑÇåíã ÇáãÍáì ÇáÔÇÝÚì¡ ÊÝÊÒÇäì ÇáÚÑÈ æáÏ ÈãÕÑ ÓäÉ 791 0 ãä ãÄáÝÇÊå: ÔÑÍ ÌãÚ ÇáÌæÇãÚ Ýì ÇáÃÕæá¡ æ ÔÑÍ ÇáãäåÇÌ Ýì ÝÞå ÇáÔÇÝÚíÉ æ ÔÑÍ ÇáæÑíÞÇÊ Ýì ÇáÃÕæá0 Umro je prvog dana 864. godine po hidžri. O rodoslovlju Dželal Ed-Din Es-Sujutija bilo je ranije govora, kada smo upoznati s njegovim tefsirom. Dželal-Ed-Din El-Mehalli počeo je pisati ovaj tefsir od prvih ajeta poglavlja ElKehf do kraja Kur'ana, odnosno, zaključno sa poglavljem En-Nas. Zatim je počeo sa poglavljem El-Fatiha i kada ga je završio umro je. Dželal Ed-Din Es-sujuti je poslije njega završio ono što je preostalo od njegovog tefsira. Postoje i mišljenja da je es-Sujuti dovršio i poglavlje El-Fatiha. Ovdje ostajemo kod prvog stava. Niti jedan u svom dijelu tefsira ne govore o El-Besmeli. El-Mehalli u svom dijelu tefsira tumači izraze i ajete vrlo precizno i sažeto a Es-sujuti ga u tome vjerno podržava i njegov rad nastavlja na skoro isti način. Oni koji su ga koristili znaju

54

da nema skoro nikakve uočljive razlike u njihovom načinu rada. Razlike među njima su vrlo rijetke i mogu se svesti na desetak različito protumačenih izraza. Neki su, upoređivanjem broj slova Kur'ana sa brojem slova tefsira ustanovili da, sve do poglavlja El-Muzemmil, broj slova Kur'ana odgovara broju slova upotrebljenih u ovom tefsiru a tek poslije ovog poglavlja broj slova tefsira se povećava u odnosu na broj slova Kur'ana. Vrlo vrijedan i korišten komentar Kur'ana poznat kako među poznavaocima nauke tefsira tako i među običnim ljudima. Radi njegove sažetosti izraza i preciznosti tumačenja imao je mnoge komentare i proširena izdanja zajedno sa komentarima. ÇáÓÑÇÌ ÇáãäíÑ ÝìÇáÅÚÇäÉ Úáì ãÚÑÝÉ ÈÚÖ ãÚÇäì ßáÇã ÑÈäÇ ÇáÍßíã ÇáÎÈíÑ ÇáÎØíÈ ÇáÔÑÈíäì åæ ÇáÅãÇã ÇáÚáÇãÉ ÔãÓ ÇáÏíä ãÍãÏ Èä ãÍãÏ ÇáÔÑÈíäì ÇáÞÇåÑì ÇáÔÇÝÚì ÇáÎØíÈ0 Nauku učio kod mnogih poznatih imena svoga vremena. Prenose da je početak svakog ramazana dočekao u džamiji u i,tikafu a da je iz džamije izlazio prvi dan Bajrama, dakle, tek po završetku ovog mubarek mjeseca. Na hdž bu išao pješice i koristio je jahaću životinju tek nakon velikog zamora. Takođe, za njega tvrde da je bio Allahov ajet i argument ljudima. Ideal i uzor. Umro je u ikindijsko vrijeme, drugog četvrtka mjeseca ša,bana 977. godine po hidžri. Napisao je dva vrlo značajna komentara na dvije knjige: ”Kitab El-Minhadž” kao i “Kitab-EtTenbih". Na samom početku svog tefsira navodi da su čestiti predhodnici, prije njega, napisali knjige i knjige o tumačenju Kur'ana. Navodi kako je želio da ide za ovim časnim primjerima ali se bojao kazati o Kur'anu nešto po svom nahođenju i proizvoljnom mišljenju ili bez znanja što bi bilo u okviru hadisa Muhammed a.s. Zatim je klanjao dva rekjata i istiharom zamolio Allha dž.š. da ga nadahne kako bi uradio tefsir. Allah mu se odazvao i uskoro su od njega tražili njegovi prijatelji, učenici ali i drugi da im napiše tefsir. Prenosi se da mu je jedan od njegovih prijatelja rekao da je usnio kako mu Poslanik Muhammed a.s. u snu naređuje da napiše tefsir, povodeći se za primjerom oporuke Muhammed a.s. koju prenosi Ebu Seid El-Hudri r.a. ÞÇá ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æÓáã ÝíãÇ íÑæì Úäå ÃÈæ ÓÚíÏ ÇáÎÏÑì :"Åä ÑÌÇáÇ ÈÃÊæäßã ãä ÇÞØÇÑ ÇáÃÑÖ ÈÊÝÞåæä Ýì ÇáÏíä¡ ÝÅÐÇ ÃÊæßã ÝÇÓÊæÕæÇ Èåã ÇáÎíÑÇ 0 “Doći će vam ljudi iz zabitih krajeva zemaljske kugle tražeći nauku vjere, pa kad vam dođu preporučujte jedan drugom prema njima hajr". Navodi da se u tefsiru služio preovladavajućim stavovima kao i da se klonio nepotrebnog ponavljanja i širine posebno pri navođenju nepoželjnih i neutemeljenih stavova. Kada je navodio kiraete držao se sedam mutevatir kiraeta. Preuzimao je i stavove Ez-Zamahšerija, El-Bejdavija El-Begavija. Ponekad se izjašnjava saglasno njihovim stavovima a rjeđe i i diskutira o njihovim stavovima i kritički ih komentariše a ponekad ih i opovrgava. Od hadisa uzima samo sahih hadise ili najmanje hasen hadise po vrijednosti i tu se razilazi sa Ez-Zamahšrijem kao i sa El-Bejdavijem koji su nekritički koristili slabe ili izmišljenje hadise. Kada navodi hadise spominje da su slabi ili izmišljeni. Na neke probleme u tefsiru kada ih spominje upozorava ili odgovara na njih. Navodi i argumente i stavove pravnika različitih pravaca kad govori o ajetima pravne tematike bez upuštanja u pojedinosti.

55

U odnosu na israilet bio je nekritačan, navodeći puno bez kritičkog odnosa u pogledu ispravnosti. Inače za njegov tumačenje Kur'ana se može reći da je tefsir kazivanja ili komentarisanje Kur'ana u kojem preovladava kazivanja. ÅÑÔÇÏ ÇáÚÞá ÇáÓáíã ÅáìãÒÇÈÇ ÇáßÊÇÈ ÇáßÑíã ÃÈæ ÇáÓÚæÏ åæ ÃÈæ ÇáÓÚæÏ ãÍãÏ Èä ãÍãÏ Èä ãÕØÝì ÇáÚãÇÏì ÇáÍäÝì 0 Rodio se 893. godine po hidžri, blizu Konstantinijje (Carigrad) u poznatoj porodici. O njemu se prenosi da je obrazovan u odajama znanja. Dok nije postigao potrebne vrijednosti, dubinu i širinu, i sam je služio na putu korisnih i časnih znanosti. Uzimao je od oca i učio pred njim kao i pred mnogim drugim velikim učiteljima njegova doba. Vremenom i sam postaje poznat i cijenjen, što mu omogućava da drži predavanja na mnogim turskim školama (medresama). Preuzima dužnost kadije u Bursi a poslije u Carigradu. Zatim je imenovan za vojnog kadiju u Rumejliji. Ovu dužnost je vršio osam godina, nakon čega preuzima dužnost vrhovnog muftije. Ova dužnost je, do njegovog postavljenja često prelazila iz ruke u ruku. Kada ju je preuzeo Ebu S,uud na najbolji način, vršio ju je oko trideset godina. Pročuo se po preciznosti i pravednosti donošenja fetvi pa se za njega tvrdi da je odgovor davao na istom materijalu na kojem je dobio pitanje. Ako je pitanje bilo po određenom redoslijedu i pismu poštovao je redoslijed i pismo u odgovoru. Isto je važilo i u pogledu dužine i jezika na kojem je pitanje bilo pisano. Nakon smrti, početkom Džumad El-Ula 982. godine, ukopan je Carigradu, pored Ebu Ejjuba El-Ensarija. Svoj tefsir, o kojem govorimo, kako sam navodi, nije napisao odjednom. Napominje da je, došavši do poglavlja “Sad”, morao stati sa tefsirom jer je radio državne poslove. Bilo je to oko 973. godine a zavšio ga nekoliko godina poslije. Po ljepoti izraza i stila, čini se, da njegovom tumačenju Kur'ana nema ravnog. To je navelo mnoge komentatore Kur'ana da kažu kako je ovo najbolje što se do sada moglo reći objašnjavajući Kur'an. Osvrt i objašnjenja ovog tefsira dao je Eš-Šejh Ahmed Er-Rumi El-Akhisari koji je umro 1041. godine po hidžri, od poglavlja Er-Rum do poglavlja Ed-Duhan. EšŠejh Ridauddin Ibn Jusuf El-Kudsi dao je komentar na skoro polovinu ovog tumačenja Kur'ana. U uvodu ovog tefsira autor navodi da se služio objašnjenjima Kur'ana El-Keššaf od Ez-Zamahšerija kao i Envar Et-Tenzil od ElBejdavija. Izražava bojazan da kaže u tefsiru, shodno preporuci i zabrani Muhammed a.s., kako se o Kur'anu govori isključivo prema svom mišljenju. Isključio je iz tefsira sektaške stavove Ez-Zamahšerija i držao se stavova Ehl-EsSunneta. Naročitu pažnju Ebu Es-Suud u tumačenju Kur'ana poklanja vezi između ajeta i sura ”El-Munasebat”. Spominje i kiraete (različiti načine učenja Kur'ana) ali ne ide u širinu pri objašnjavanja značenja. Vrlo rijetko koristi kazivanja israilijata kao da osjeća slabosti tih izvora. Ne tvrdi da su ispravna niti ih kategorično brani. Navodi ih u značenju prenosi se ili kazuje se. Ponekad navodi određenja kazivanja koja idu putem El-Kelbija od Ebu Saliha, navodeći na kraju poznati izraz: "Allah najbolje zna". Kao da osjeća da je ovaj lanac optužen kao lažan. (Prenosi se da je na kraju života El-Kelbi priznao da je sve što je rekao ili prenio od Ebu Saliha bila laž). Bez obzira na veliko poznavanje pravnih znanosti u tefsiru ne upušta se u detaljne rasprave, ne ulazi u razlike među pravnim školama. Navodi ova pitanjima ali ih ne ocjenjuje. Slično postupa i sa gramatičkim promjenama kod pojedinih riječi izraza ili rečenica u Kur'anu.

56

Može se izvesti zaključak da je riječ o vrlo precizanom tefsiru u koji nije ušlo ono što ne pripada ovoj znanosti. U svim temama ostao je u okvirima stroge naučne metodologije sa visokim stepenom ozbiljnosti. ÑæÍ ÇáãÚÇäì Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáÚÙíã æ ÇáÓÈÚ ÇáãËÇäì Çá áæÓì åæ ÃÈæ ÇáËäÇÁ ÔåÇÈ ÇáÏíä ÇáÓíÏ ãÍãæÏ ÃÝäÏì Çá áæÓì ÇáÈÛÏÇÏ0 Rođen je 1217. godine po hidžri u El-Kerhu, pored Bagdada. Prva znanja uzeo od oca šejha Halida En-Nakšibendija i od šejha Ali Es-Suvejdija. Sa trinaest godina postao je poznat u nauci i već je u toj dobi držao predavanja u nekim medresama. (Vjerovatno se radilo o nižim medresama mektebskog tipa gdje su poznati učitelji dopuštali izrazitijim đacima ili starijim polaznicima da drže predavanja nižim razredima). Napisao je mnoge govore i traktate, pravna rješenja (fetve) i odgovore na pravna pitanja. Prenosi se da je imao natprosječnu sposobnost pamćenja i zadivljujuću misao. U 48. godini života preuzeo je mjesto na katedri za izdavanje fetvi (pravnih rješenja) hanefijske pravne škole. Postaje upravnik vakufa medrese El-Merdžanijje. Prema uslovima, za upravnika vakufa, tada se mogao postaviti najobrazovaniji i najpriznatiji učenjak tog vremena. Položaj katedre za izdavanje fetvi napušta 1263. godine i počinje rad na tefsiru o kojem govorimo. Završava ga 1267. godine i putuje u Konstantinopolj iste godine gdje svoj tefsir predstavlja sultanu Abdul Medžid Hanu. Ponovo se vraća u Bagdad 1269. godine. Bio je šafijskog mezheba ali je poznavao i ostale pravne i akidske škole i pravce. U mnogim pravnim odlukama držao se pravnih rješenja hanefijske škole. Pored ovog tefsira napisao je i veliki broj djela iz različitih oblatsti kao što su: ÔÑÍ ÇáÓáã Ýì ÇáãäØÞ ÇáÃÌæÈÉ ÇáÚÑÇÞíÉ Úä ÇáÃÓÆáÉÇááÇ åæÑíÉ¡ ÇáÃÌæÈÉ ÇáÚÑÇÞíÉ Úáì ÇáÃÓÆáÉ ÇáÅíÑÇäíÉ¡ ÏÑÉ ÇáÛæÇÕ Ýì ÃæåÇã ÇáÎæÇÕ ¡ ÇáäÝÍÇÊ ÇáÞÏÓíÉ Ýì ÇáãÈÇÍË ÇáÅãÇãíÉ¡ ÇáÝæÇÆÏ ÇáÓäíÉ Ýì Úáã ÂÏÇÈ ÇáÈÍË0 Tefsirom se bavio, kako sam navodi, od rane mladosti pa sve do kraja života. Prije nego što će početi pisati knjigu o tumačenju Kur'ana, oko 1252. godine po hidžri, prenosi da je usnio san iz kojeg je razumio da mu valja raditi tefsiru. Iste godine, u svojoj 34. godini, počeo je pisati ovaj tefsir. Bilo je to vrijeme osmanskog sultana Mahmud hana, sina sultana Abdul Hamid hana. Završio ga oko 1268. godine po hidžri. Dvoumio se oko naziva tefsira dok ga nije ponudio na uviđaj Ali Rida paši koji ga je odmah nazvao sadašnjim imenom. Ovaj tefsir, za osnov je uzeo klasične stavove tradicionalista ali i mišljenja i stavove koji su došli od kanijih komentatora Kur'ana. Može se reći da je to svojevrsna zbirka dotadašnjih napora tradicionalista-klasičara i racionalista na tefsiru. Uzimao je i prenosio od svih poznatih komentatora, s tim da nije za sve imao isti stepen uvažavanja. Kad prenosi od pojedinih tumača različito ih titulira; za Ebu Su,uda obično kaže Eš-Šejh El-Islam, Fahr-Er-Razija navodi kao El-Imam a El-Bejdavija oslovljava sa El-Kadi. Nekad se kritički osvrće na njihove stavove, nastojeći, da n neki način ili posreduje među njima ili prosuđuje. Nekad sasvim uvjerljivo i sa potrebnom sigurnošću iznosi i vlastiti stav ili sud. Njegove prosudbe o pravu na pravcu su škole hanefijskog mezheba a u

57

vjerovanju sunitskog pravca. Sa ovog osnova prosuđuje ostale idejne pravce u islamskom učenju. Kada govori o ajetima koja sadrže istine o svemiru koristi do tada poznate teorije o svemiru, nastanku i kretanju nebeskih tijela ili koristi druga naučna i filozofska postignuća. U gramatičkim raspravama ide tako daleko da se ponekad više čini lingvistom nego komentatorom Kur'ana. Isto je slučaj i sa tretiranjem ajeta pravne znanosti. Kada naiđe na takve ajete naširoko obrazlaže sve pravne škole, iznoseći argumentaciju svih škola objektivno i temeljito, bez pristrasnosti prema bilo kojem učenju ili pravnoj školi. Vrlo je žestok kritičar kazivanja israilijjata, kao i lažnih tvrdnji u komentarima Kur'ana koje nailazimo kod mnogih mufesira. Klonio se preuzimanja svega što nije našao u Kur'anu ili sahih hadisima. U objašnjavanju jezičkih ili gramatičkih posebnosti koristio je predislamsku poeziju. Upotrebljavao je znanje posebnosti povoda objave i poznavanje nauke o kiraetima. Korisio je i povezivanje (munasebat) ajeta i sura kad god je mogao. Njegov, kao i tefsir En-Nejsaburija neki smatraju komentarom Kur'ana simboličke orjentacije. Međutim, bez obzira što se kao i En-Nejsaburi, El-Alusi koristi simbolikom u objašnjavanju ajeta, vjerovatno, usljed dobrog teorijskog poznavanja tesavufa (misticizma) ili čak praktičniog bavljenja misticizmom. Stoga se njegova orjentacija u tefsiru ne može smatrati simboličkom. Prije se može reći da je racionalna, odnosno, prihvatljivo racionalistička ili objektivna racionalistička metoda. Racionalnost i objektivnost je osnov njegove orjentacije u tefsiru dok simbolika predstavlja cilj a ne sredstvo, često radi, lakšeg i boljeg razumjevanja teksta. Na kraju se, ipak, za njegov tefsir može reći da je svojevrsna enciklopedija tefsira jer sadrži većinu stavova autoriteta tumačenja Kur'ana prije El-Alusija ali i lične osvrte, komentare, mišljenja ili kritike. Neobjektivna racionalistička orjentacija nauke o tefsiru Sektaški pristup objašnjavanju Kur'ana Komentarisanje Kur'ana sa pozicija učenja pojedinih sekti kao što su Mu,tezile, Haridžije ili Šiije. Osvrt o nastanku sekti Ovdje se nećemo, kao što to čine djela koja tretiraju ovu problematiku, zadržavati na pojedinostima ili specifičnostima ove pojave unutar Islama, koja ima korjene unutar i izvana ovog svijeta. Zapravo, ko želi šire upoznavanje povjesnih uzroka nastanka sekti neka pogleda klasična ali i savremena djela koja tretiraju ovu pojavu. Ovdje ćemo govoriti samo onoliko koliko je potrebno da razumijemo jednu orjentaciju unutar razvoja nauke o tumačenju Kur'ana tefsiru. Tefsir kao nauka od vremena Poslanika Muhammed a.s. pa sve do vremena Tabiina imao je jedan identičan ili skoro identičan tok. Primanje i prenošenje vijesti. Svako slijedeće stoljeće donosilo je nešto novo. Dijelom, stoga što se svijet Islama stalno širio zahvatajući nove geografske prostore, dijelom što se susretao sa nasljednicima i baštinicama drevnih civilizacija i učenja. Takav susret je i dodir sa narodima objavljenih Knjiga. Kako je vidljivo iz povjesnih kretanja novijeg doba ili negdje poslije Isa a.s., čovječanstvo se stalno kretalo u

58

prevcu tehnološkog napretka, donoseći novo u načinu života uz stalnu potregu za novim rješenjima. Poslije perioda Tabiina počinje, usljed unutrašnjih previranja i vanjskih okolnosti, pojava formiranja sekti . Tefsir poprima sektašku nijansu, odnosno, zarad jačanja vlastitih stavova unutar jednog pravca žrtvuje se istina. Prenosi se hadis da je Muhammed a.s. rekao: "Moj Ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri frakcije. Sve će u džehennem osim jedne. Ta je ona na kojoj sam ja i moji ashabi". Ovo frakcionaštvo nije poprimalo teži oblik sve do perioda Abbasija i njihovog hilafeta. Tada ove razlike postaju izrazitije i sektašenje poprima oblik isključivosti i separatizma. Inače, ove razlike su, mahom, političke naravi i odnose se na organizaciju države i društva a suštinskih razlika, unutar osnovnog učenja Islama, skoro da i nema. Izuzetak su sekte koje više ne možemo računati islamskim. U početku, razlike su bile marginalne naravi kao, npr. pitanje gdje će Poslanik Islama biti ukopan poslije smrti? U Mekki, gradu Kabe i rođenja, ili Medini, gradu države i hidžre. Ili Jerusalemu, gdje se, inače, ukopavaju poslanici. Nešto izrazitija razlika je nastala ko će politički naslijediti Poslanika u vođenju države. Već u vrijeme Usmana, neke grupe traže njegovu krv i na kraju ga ubijaju. Zatim, nastaju poznate razlike oko vlasti između Alije r.a. i Muavije. Poslije poznatog prosuđivanja između njih dvojice, oko 37. godine po hidžri, dolazi do formiranja grupe Haridžija, (izašli iz zajedničkog fronta sa Alijom i odvojili se od njega, nezadovoljni njegovim pristankom na prosuđivanje i posredovanje. Objašnjenje za svoj postupak našli su retorskom pitanju: Ako si u pravu što si pristao na posredovanje). Tu su i Murdžije, grupa poznatih ashaba koja je još za ivota Poslanika Muhammed a.s. bila uz Aliju r.a. i pokazivala mu neuobičajeno visoke znake odanosti i privrženosti. Poslije poznatih događaja u vrijeme Usmana r.a. a posebno u vrijeme preuzimanja i ustupanja hilafeta Alije r.a., došlo je do jasne polarizacije i izrastanja i Muavije u sektu sa svim njenim osobenostima koje su ostale, manje više, sve do danas. Kasnije su u Damasku oformljene Kaderije a za vrijeme Hasana El-Basrija, poznatog tabiina, i sekta Mu,tezila nastalu na osnovu pitanja šta biva sa teškim griješnicima. Da li će u Džennet ili Džehennem. Odgovor jedne grupacije je bio; ni džennet ni džehennem, nego u nekom međustepenu, što je izdvojilo ovu sektu sve do danas. Po susretu sa drugim narodima Knjige, razvile su se neke sekte pod ovim uticajima i poprimile židovsko-kršćansku orjentaciju. Poslije susreta svijeta Islama sa Indijom i Perzijom nastale su sekte koje u svoja učenja preuzimaju osobenosti učenja stare Perzije ili Indije. Međutim, ovdje ćemo razmatrati one koje su imale i imaju najsnažniji uticaj, a to su: Ehl-Es-Sunne, Mu,tezile, Murdi,e, Šiije i Haridžije. Racionalističko-sektaška orjentacija u tumačenju Kur'ana Mu,tezile. Sektaški racionalizam ili nekritički racionalizam Učenje sekte Mu,tezila i odraz ovog učenja na tumačenje Kur'ana Bilo je više faktora koji su uslovili nastanak i razvoj jedne ovakve sekte unutar svijeta Islama: a) Širenje islamske države i njen dodir sa misaonim uticajima grčko-rimske tradicije, nauke i filozofije. (Nasatanak Kelama - nauke o raspravama), b) Uticaji koji su nastali dodirom Islama sa židovsko-kršćanskom tradicijom i vjrekim učenjima. (Učenje Mu,tezila o apstrahirajućem monoteizmu). Tevhid bez svojstava. Ovako temeljito negiranje svojstava moglo je doći samo kao pokušaj odbacivanja kršćanskog trojstva. Uticaji indijsko-perzijske tradicije naročito na šiizam,

59

c) Unutarnji razvoja svijeta Islama uslovio je nametanje velikog broja novih pitanja za koja je trebalo iznalaziti idejne, pravne i svake druge odgovore. U takvim traganjima i vrenjima, nametala su se pitanja na koja nije bilo jednostavno odgovariti. Kompleksnost pitanja bila je velika tako da nije bilo moguće dati jednostavne odgovore. Ovi dugi periodi rasprava (Kelama), pomogli su da se danas dođe do nekih odgovora. Da ove rasprave nisu tada vođene, vodile bi se u neko drugo vrijeme. Za direktan povod odvajanja ove sekte navodi se dijalog jednog od učenika Hasana El-Basrija, Vasila Ibn Ataa, zvanog El-Gazal (80 - 131. po hidžri) u vrijeme hilafeta Hišama Ibn Abd-ElMelika. Dijalog je izazvan pojavom grupe koja je tvrdila da je veliki griješnik jednako nevjernik (Hariđžije). Grupa koja tvrdi da, uz vjerovanje ne šteti veliko griješenje, kao što ne koristi pokornost i posluh uz nevjerovanje (Murćžije). Kažu da se Hasan El-Basri zamislio i prije nego je uopšte dao bilo kakav odgovor, preduhtrio ga je Vasil Ibn Ataa tvrdnjom: ”Ne mislim da je veliki i teški griješnik aposlutno vjernik ali nije ni apsolutno nevjernik". Počeo se kretati od grupe do grupe u džamiji objašnjavajući svoje stavove; veliki griješnik nije ni vjernik ni nevjernik dok nije došao do tvrdnje nekog međustepena. Biti vjernik, to je za pohvalu a biti griješnik nije za pohavalu, tako da griješnik nije vjernik a nije ni nevjernik jer svjedoči dva svjedočenja (da je Allah Bog - Jedan i Jedini i da je Muhammed u ibadetu Allahu i njegov Poslanik ljudima). Pored ovih svjedočenja, radi još neka dobra djela koja vjera propisuje, pored toga što je teški griješnik. Umre li bez pokajanja, u vatru će a ako se pokaje, u džennet će. Hasan El-Basri je na ove tvrdnje rekao: ” Vasil se odvojio od nas". Mu,tezile u svom osnovnom značenju znače “Odvojeni”. Nekad ih nazivaju Kaderijama jer pripisuju ljudske čini i djela čovjekovim mogućnostima i potencijalima zanemarujući Allahovo određenje, odnosno, da je Allah taj koji čovjeku daje te mogućnosti. Izraženo je u njihovom učenju svođenje Allahovih svojstava na njegovu bit. Dakle, znan po biti a ne po znanju, neovisnom o biti. Ove rasprave su temeljito razrađenje u posebnim djelima a mi ćemo se ovdje zaustaviti samo na pet osnovnih principa Mu,tezila. Činimo to iz razloga što tumači Kur'ana ove orjentacije brane ove principe, često žrtvujući tradiciju i istinu. Ova grupacija je počela u Basri ali se brzo proširila po Iraku. Ovoj sekti peistupili su Jezid Ibn El-Velid kao i Mervan Ibn Muhammed od halifa Umejevića. Poznati su halife Abasovića koji su idejno i ideološki pripadali ovoj sekti. Brzo su formirane i dvije škole. Jedna u Basri sa Vasil Ibn Ataaom i Bagdadu sa Bišr Ibn Mu,temr. Među ovim školama je bilo idejnih razmimoilaženja po osnovnim pitanjima. Temeljni stavovi Mu,tezila. Tevhid - Učenje Islama da je Allah Jedan i jedini. (Pošto je tevhid osnovno učenje Islama, Mu,teziliti su iz ovog učenja uzeli samo tri pitanja po kojima se razlikuju od glavnog toka učenja Islama o tevhidu): a) Nemogućnost viđenja Allaha uopšte kao i naglašena nemogućnost viđenja Allaha na budućem svijetu bez obzira na tekstove Kur'ana i Hadisa koji na to ukazuju. b) Allahova svojstva su Njegova bit. Odnosno nisu ništa drugo osim biti. Svojstva su bit. c) Kur'an je stvoren Allahovim govorom i kao takav nije vječan. Kao govor je vječan kao Kur'an nije. El-Adl (Pravda - Izravnanje). Za razliku od ostalih grupacija tvrde da Allah nije stvorio sva bića niti je On u stanju takvo što napraviti. Takođe, ljudska djela nije u stanju stvoriti, niti dobra niti loša i kao takva ih ne želi nego samo ona koja je

60

naredio zakonom (šeriatom). Sve izvan toga (šeriata) je van Njegove volje i htijenja. Obećanje i izvršenje. Allah mora izvršiti svoje obećanje koje je dao. Za dobro mora nagraditi dobrim a zlo zlim. Velikim griješnicima neće oprostiti ako se ne pokaju i nijedan se neće, bez vlastitog pokajanja, spasiti vatre. On mora, nužno, nagraditi pokornog i poslušnog a kazniti griješnog. Ostale grupacije teško ili nikako ne prihvataju da je nešto izvan Allaha nužno i da On mora. Ostali tvrde da Allah na sebe preuzima obavezu ali ne mora. Međustepen u položaju teških griješnika već je ranije objašnjen. Borba za pozitivno i priznato a sprečavanje negativnog i nepriznatog Ovaj princip je inače jedan od osnovnih principa Islama kod objektivnog vrednovanja principa Islama. Mu,tezile, međutim, idu dalje od ostalih kao i kod učenja o monoteizmu. Tvrde da je ovaj princip jedan od uslova valjanosti Islama i pripadnosti islamu (šart Islama), kao što su: Svjedočenje Allaha i Muhammed a.s. poslanstva, Salat, post, hadž, zekat. Kod ostalih jeste princip ali nije na ovom nivou. Kod Mu,tezila je ovaj princip provodiv na sve načine. Prvo duhom i srcem pa, ako ne ide, onda verbalnim pozivanjem, ako ne ide primjenjuje se sila sistema, vlasti i države. Ako ni to ne ide onda sabljom. Ovi principi su zajednički kod svih frakcija Mu,tezila. Ko ne drži do bilo kojeg od ovih principa ne smatra se ovom grupacijom. Kod nekih grupacije ove sekte ima drugih specifičnih principa ali su manje važni. Nama je ovdje vrlo važno da znamo da su predstavnici ove grupacije, u nastojanju da odbrane ove principe, posezali za Kur'anon. U posezanju za Kur'anom, braneći prethodno uspostavljene principe padali su u neprihvatljive i neodržive stavove za koje nisu imali argumentaciju u tradiciji nego u zdravom razumu. Često su im logički i analogni dokazi bili jači nego tradicionalni. Pribjegavali su, u tumačenju Kur'ana, stilskim i jezičkim finesama koje, kako god su bile izvedene, ipak, nisu mogle sakriti sektašku neobjektivnost i peistrasnost. Držeći se odbrane ovih, prethodno definisanih principa i braneći ih Kur'anom, morali su praviti pogreške metodološke naravi koje su ih potom tjerale na zanemarivanje ili preobličavanje osnovnih izvora Islama. Osnovne metodološke pogreške koje su činili u tumačenju Kur'ana su: a) Slijepo slijeđenje ovih principa i preinačavanje osnovnog teksta Kur'ana kako neko od značenja podveli pod jedan od ovih principa. Nikako se nije moglo dogoditi da priznaju svoju pogrešku u definisanju principa nego su ih branili svim sredstvima. Tako su u tumačenju Kur'ana otišli u svojevrsnu ideologizaciju principa (Zamahšeri), b) Zanemarivanje ispravnih (sahih) hadisa ako se ne slažu sa nekim od njihovih principa ili ne govore u prilog stavovima koje su branili. Valja napomenuti da Ez-Zamahšeri navodi veliki broj hadisa u svom tefsiru i ova tvrdnja se ne odnosi na njegov tefsir iako se računa najvećim tumačem Kur'ana ove orjentacije, c) Tvrdnja da sve što su pokušali u tumačenju Kur'ana je Allahova volja i htijenje. Njihova tvrdnja počiva na pretpostavci samostalnog prosuđivanja (idžtihad) a on je baziran na ispravnom mišljenju i logici koji su nepogrešivi. Samim tim je mišljenje nepogrešivo a kasnije i sud baziran na takvom mišljenju, d) Slijepa privrženost leksici. Kod njih je ovaj princip uzvišen i u prednosti nad svim ostalim. Ponekad dovode u pitanje očigledna značenja jezičkim konstrukcijama koje jesu moguće u jezika ali ne odgovaraju datom kontekstu kao primarna.

61

e) Izvrtanje mutevatir, sigurnih, potvrđenih i ispravnih načina učenja Kur'ana kada se ti načini učenja ne slažu sa njihovim tvrdnjama, posebno kada brane principe koje zastupaju. f) Kada im se očigledan tekst ajeta, u očiglednom značenju, učini malo neuobičajenim onda ga tumače simboličkim pretpostavkama. Po ovom principu negiraju očigledne vjerske istine kao postojanje džina i njihov uticaj na ljude ili posrednike među ljudima, djelovanje magije i njen uticaj na ljude kao i sposobnost pojedinaca ljudi da rade izvjesna djela koja nadilaze većinu običnih ljudi što je u običnom životu lahko dokazivo. Radi ovakvog pristupa Kur'anu najveća imena među poznavaocima Islama uputili su mnoge kritike na ove stavove ili neke stavove dovodili u pitanje po osnovi kriterija Islama. Najžešći kritičari ove orjenatcije u tumačenju Kur'ana bili su: Ibn Kutejbe, Imam Ebu ElHasan El -Eš,ari, Ibn Tejmijje i Ibn El-Kajjim El Dževzi. Mnogi tumači značenja Kur'ana ove orjenatcije napisali su brojna djela o tumačenju Kur'ana ali do danas nisu sačuvana. Za mnoge se zna da su napisani ali ni do danas nisu pronađeni. Ono što se spominje kao najvažnije je: ÃÈæ íßÑ ÚÈÏÇáÑÍãä Èä ßíÓÇäÇáÃÕã Umro 240. godine po hidžri. Najstariji Imam i šejh ove sekte. Napisao je tefsir ali se ne zna za njega i nikada nije pronađen. ãÍãÏ Èä ÚÈÏ ÇáæåÇÈ Èä ÓáÇã ÃÈæ Úáì ÇáÌÈÇÆì Umro 303. godine po hidžri. Bavio se i bio poznat u filozofiji i raspravama o govoru (Kelamu) Es-Sujuti i Ibn En-Nedim navode da je napisao tefsir ali se o njemu ništa više ne zna. ÃÈæ ÇáÞÇÓã ÚÈÏ Çááå Èä ÃÍãÏ ÇáÈáÎì ÇáÍäÝì ÇáãÚÑæÝ ÈÇáßÚÈì ÇáãÚÊÒáì Umro 319. godine po hidžri. Napisao tefsir u 12 tomova za koji se prenosi da mu nema sličnog ali nije pronađen. ÃÈæ åÇÔã ÚÈÏ ÇáÓáÇã Èä ÃÈì Úáì ÇáÌÈÇÆì Umro 321. godine po hidžri. Es-Sujuti spominje da je napisao tefsir i da je on vidio jedan dio tog tefsira ali ništa više o njemu ne znamo. ÃÈæ ãÓáã ãÍãÏ Èä ÈÍÑÇáÅÕÝåÇäì Umro 322. godine po hidžri, napisao tefsir po jednima u 14 a po drugima u 20 tomova pod naslovom: ÌÇãÚ ÇáÊÃæíá áãÍßã ÇáÊäÒíá0 Ibn En-Nedim i Es-Sujuti spominju ovaj tefsir. Čini se da je ovaj tefsir koristio Fahr Er-Razi, posebno ono što prenosi od Ebu Muslima El-Isfahanija. Neki su sve ove prenešene stvari iz tefsira Fahr er-Razija objedinili i izdali poseban komentar Kur'ana pod nazivom tefsir Ebu Muslima El Isfahanija. ÃÈæ ÇáÍÓä Úáì Èä ÚíÓì ÇáÑãÇäì Umro 384 godine po hidžri. Es-Sujuti navodi da je napisao tefsir i da ga je on vidio ali do nasv nije došao. ÚÈíÏ Çááå Èä ãÍãÏ ÌÑæ ÇáÃÓÏì ÃÈæ ÇáÞÇÓã ÇáäÍæì ÇáÚÑæÖì ÇáãÚÊÒáì Umro 387 godine po hidžri. Es-Sujuti navodi da je napisao tefsir i za El-Besmelu naveo 120 različitih načina učenja ali se do ovog tefsira nije došlo.

62

ÇáÞÇÖì ÚÈÏ ÇáÌÈÇÑÈä ÃÍãÏ ÇáåãÏÇäì Umro 415. godine po hidžri. Napisao komentar Kur'ana koji je sačuvan i o njemu ćemo posebno govoriti. Tefsir je nazvao: ÊäÒíå ÇáÞÑÂä Úä ÇáãØÇÚä0 ÇáÔÑíÝ ÇáãÑÊÖì ÇáÚÇáã ÇáÔíÚì ÇáÚáæì Umro 436. godine po hidžri. Napisao tefsir i objavio ga pod nazivom: ÛÒÑ ÇáÝæÇÆÏ æ ÏÑÑ ÇáÞáÇÆÏ ÚÈÏ ÇáÓáÇã Èä ãÍãÏ Èä íæÓÝ ÇáÞÒæíäì ÔíÎ ÇáãÚÊÒáÉ Umro 483. godine po hidžri. Es-Sujuti navodi da je napisao najobimniji tefsir uopšte. Prenosi se da je imao tri stotine tomova od kojih je sedam posvećeno poglavlju El-Fatiha. Cijeli jedan tom je o ajetu poglavlja El-Bekare æÇÊÈÚæÇ ãÇ ÊÊáæÇ ÇáÔíÇØíä Úáì ãáß ÓáíãÇä 00000 Neki navode da je ovaj tefsir imao pet stotina tomova. ÃÈæ ÇáÞÇÓã ãÍãæÏ Èä ÚãÑ ÇáÒãÎÔÑì Umro 538. godine. Da nije sektaški orjentisan možda bi njegov tefsir mogli nazvati najljepšim što se napisalo o tumačenju Kur'ana. ÊäÒíå ÇáÞÑÂä Úä ÇáãØÇÚä ÇáÞÇÖì ÚÈÏ ÇáÌÈÇÑ åæÞÇÖì ÇáÞÖÇÉÃÈæ ÇáÍÓä ÚÈÏ ÇáÌÈÇÑÈä ÃÍãÏÇÈä ÚÈÏ ÇáÌÈÇÑÈä ÃÍãÏ Èä ÇáÎáíá ÇáåãÏÇäìÇáÃÓÏÈÇÐì ÇáÔÇÝÚì ÔíÎ ÇáãÚÊÒáÉ ÓãÚ ãä ÃÈì ÇáÍÓäÈä ÓáÉ Èä ÇáÞØÇä æ ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÌÚÝÑ Èä ÝÇÑÓ 0 Nauku uzimao od mnogih poznatih učitelja svoga vremena. Pozvan u Rejj 360. godine po hidžri, gdje preuzima sudstvo. Ujedno, predaje na školama do kraja života. Prenosi se za njega da je bio učenjak svoga vremena. Napisao je mnoga djela iz oblasti Kelama (Nauke o raspravama) kao što su: ßÊÇÈ ÇáÎáÇÝ æ ÇáæÝÇÞ¡ßÊÇÈ ÇáãÈÓæØ¡ ßÊÇÈ ÇáãÍíØ Iz oblasti temelja islamskog prava napisao je : ÇáäåÇíÉ æ ÇáÚãÏÉ æ ÔÑÍå 0 O mudrim poukama napisao je : äÕíÍÉ ÇáãÊÝÞåÉ æ ÏáÇÆá ÇáäÈæÉ 0 Umro je 415, godine po hidžri u mjsecu zul-ka,detu. U pristupu tefsiru tvrdi da on, a ni drugi, neće imati koristi od Kur'ana dok ne razumiju šta im Kur'an govori. Ne može se razumjeti značenje Kur'ana dok se

63

ne rastavi muhkem i mutešabih (jasno i nejsno) i dok se ne ispravi pogrešan pristup nejasnim ajetima. Kao i svi pristaše ove škole u tumačenju Kur'ana, veliko pouzdanje daje mu duboko i korjenito poznavanje arapskog jezika pa, ponekad, postavlja vještačke dileme jezičke naravi i sam na njih odgovara. Poput slolastičkih rasprava u vjerovanju. Problematizira jezičke konstukcije i sam odgovara na njih. Kod onih ajeta koja, svojim vanjskim značenjima, negiraju osnovne stavove Mu,tezila izvodi jezičke i gramatičke konstrukcije u kojima crpi očigledna jezička značenja koja su u skladu u skladu sa principima Mu,tezila. Na ovaj način pokušava tumačiti pitanja u Kur'anu koja, inače, tretira nauka o vjerovanju i koja su bila predmetom dugih rasprava. Takva pitanja u ovom tefsiru su: Pitanje upute i zablude. Pitanje doticanja šejtana. Oni ne vjeruju da je on moćan na stvarni doticaj i onda ovo aje i doticaj šejtana prema čovjeku tumači sugestivno ili simbolično. Tako, kada svoje stavove nisu u mogućnosti tumačiti ni uz pomoć nategnutih jezičkih konstrukcija, pribjegavaju simbolici i sugestiji. Slično postupaju i sa viđenjem Allaha na Sudnjem danu jer negiraju viđenje po principu da je viđenje nužno samo za tjelesna i ograničena bića. Pošto je Allah neograničen i nije tijelo tako ga je nemoguće vidjeti. Na sličan način čini u svom tefsiru tumačeći i ostala dva principa kao što su ljudska djela ili princip međustepena za teške griješnike. Dakle, kao zaključak nužno se nameće slijedeće: Da bi odbranili principe najprije pokušavaju Kur'an svesti na samo ona ajeta koja im idu u prilog, bez navođenja ajeta koja su suprotna njihovim principima. Ukoliko ih navode onda gramatičkim ili drugim jezičkim rješenjima pokušavaju dokazati svoje principe što im često uspjeva uslijed velikog poznavanja jezika. Međutim, ponekad aje ime očigledno drugo značenje u odnosu na ono što oni jezički pokušavaju iz njega izvesti, ostajući u granicama jezika. Ako ni to ne uspije onda objašnjenje daju uz pomoć simbolike ili složenosti metafore. Na kraju, kada uklonimo idejne i ideološke sektaške pristrasnosti, može se reći da je ovaj tefsir, ipak, pomogao da se otkriju neka dodatna značenja i ljepote Kur'ana u riječi, izrazu i poruci ljudima što dokazuje i veliko poznavanje Kur'ana od strane autora ovog tefsira. ÃãÇáì ÇáÔÑíÝ ÇáãÑÊÖì ÛÑÑ ÇáÝæÇÆÏ æ ÏÑÑ ÇáÞáÇÆÏ åæ ÃÈæ ÇáÞÇÓãÚáì Èä ØÇåÑ ÃÈì ÃÍãÏ ÇáÍÓíä Èä ãæÓì Èä ãÍãÏ Èä ÇÈÑÇåíã Èä ãæÓì ÇáßÇÙã Èä ÌÚÝÑ ÇáÕÇÏÞ Èä ãÍãÏ ÇáÈÇÞÑÈä Úáì Òíä ÇáÚÇÈÏíä Èä ÇáÍÓíä Èä Úáì Èä ÃÈì ØÇáÈ æ åæ ÇÎæ ÇáÔÑíÝ ÇáÑÖì æ ÔíÎ ÇáÔíÚÉ æ ÑÆíÓåã ÈÇáÚÑÇÞ0 Pored toga što je bio šiija u vjerovanju je slijedio pravac Mu,tezila. Pisao je mnogo o šiiizmu. Povjesničari klasičnih djela razilaze se oko pitnja; da li je on ili njegov brat Eš-Šerif El-Murteda bio sakupljač čuvenog djela Nehdž El-Belaga koju neki pripisuju Aliji r.a. Rodio se 355. a umro 436. godine po hidžri, u Bagdadu. Ukopan je isto veče na dan smrti, u svojoj kući. Knjiga - Tefsir o kojem govorimo predstavlja njegova predavanja koja je diktirao tokom sedamdeset sesija predavanja. Kaže se knjiga - tefsir jer obuhvata pored komentara Kur'ana i predavanja iz oblasti hadisa i književnosti. Knjiga ne obuhvata tumačenje cijelog Kur'ana nego samo određena ajeta, naročito iz domena nauke o vjerovanju. To je učinio tako analitički da iz njegovog tefsira vidmo stvarne domete sekte mu,tezila u tumačenju Kur'ana. Odmah se može uočiti da je tefsir predodređen da u njemu iznosi stavove svoje sekte, podupirući ih velikim poznavanjem jezika i posebnim književnim darom kojim je autor, bez sumnje, raspolagao.

64

Pri objašnjavanju principa nemogućnosti viđenja Allaha na budućem svijetu, dugo razvija tezu mogućnost ili nemogućnost viđenja uopšte analizirajući značenja izraza viđenja. Na kraju zaključuje da je ovdje u suštini, ipak, viđenje blagodati njihova Gospodara koje će vjernici vidjeti na budućem svijetu. Duge i temeljite rasprave vodi i kada su u pitanju ajeta koja tretiraju Allahovu volju i određenje i ljudsko djelovanje. Na kraju, sve rasprave svodi na odbranu stavova Mu,tezila. Kao i drugi njemu slični tumači Kur'ana njegove orjentacije odbacuje, ponekad očigledna, značenja još uz to bazirana na jakoj i ispravnoj tradiciji, ako se ne slažu sa učenjem Mu,tezila. Svodi ih na pretpostavke ili na neke druge mogućnosti koje, istina, postoje u jeziku ali su daleko od značenja koja se izvode. Ponekad svemu umjesto pravog daje simboličko značenje. Prilikom tumačenja pojednih izraza uočljiva je sva dubina poznavanja jezika. Jedan od boljih primjera koji potvrđuje ovu tezu jeste npr. tumačenje termina "Nefs". Tako da i za ovaj, kao i ustalom sve ostale tefsire ove orijentacije, možemo reći da ga krasi ljepota i dubina poznavanja tajni jezika. Kod nekih pitanja u tefsiru, koja na prvi pogled izgledaju suprostavljena, jezikom velikog stiliste otklanja oprečnost pomoću argumentiranih stavova koji se sa divljenjem čitaju. Samo radi ovakvih trenutaka vrijedilo bi pročitati ovaj tefsir. Često se služi, s obzirom da je šiija i šiijskom argumentacijom, pa se vrlo lahko uočava da su argumenti Mu,tezila, ustvari, argumentacija šiija. ÇáßÔÇÝ Úä ÍÞÆÞ ÇáÊäÒíá æ Úíæä ÇáÃÞÇæíá Ýì æÌæå ÇáÊÃæíá ÇáÒãÎÔÑì åæ ÃÈæ ÇáÞÇÓããÍãæÏ Èä ÚãÑ Èä ãÍãÏ Èä ÚãÑ ÇáÎæÇÑÒãì ÇáÅãÇã ÇáÍäÝì ÇáãÚÊÒáì ÇáãáÞÈ ÈÌÇÑ Çááå0 Rodio se 467. godine po hidžri u Zamahšeru, jednom od sela pokarjine Havarizma. Došao u Bagdad gdje uči i uzima nauku od mnogih poznatih učitelja njegovog vremena. Nekoliko puta boravio je u Horasanu. Bio je veliki poznavalac nauke o tefsiru, hadisu, gramatici, stilu jezika i književnosti. Pored tefsira o kojem govorimo, kakav sigurno prije njega niko nije napisao evo još nekih njegovih značajnih djela: ÇáãÍÇÌÇÊÝì ÇáãÓÇÆá ÇáäÍæíÉ¡ ÇáãÝÑÏ æ ÇáÑßÈ Ýì ÇáÚÑÈíÉ¡ ÇáÝÇÆÞ Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÍÏíË¡ ÃÓÇÓ ÇáÈáÇÛÉ Ýì ÇááÛÉ¡ ÇáãÝÕá Ýì ÇáäÍæ¡ ÑÁæÓ ÇáãÓÇÆá Ýì ÇáÝÞå¡¡¡¡ æ ÛíÑ åÐÇ ßËíÑ 0 Ono što je iz njegvog pristupa Kur'anu vidljivo je snažan i pristrasan odnos prema Mu,tezilijskom učenju. Sam je bio gorljivi pristaša ove sekte. Umro je u noći Arefata 538. godine po hidžri u Džurdžanu - Havarizm, nakon povratka iz Mekke. U samom uvodu svog tefsira on sam objašnjava zašto se prihvatio pisanja ovog djela. Ukratko pred prijateljima je ponekad objašnavao ajete pa su oni zadivljeni njegovim objašnjenjima tražili od njega da to napiše. S druge strane, tražeći odgovore na pitanja uvidio je, gdje god je išao po islamskom svijetu, potrebu za pisanjem objašnjenja za ajete i ljepote Kur'ana. Kada se ostavi po strani sektaška pristrasnost za, tefsir Ez-Zamahšerija, može se reći da niko prije njega nije bolje objasnio i približio čarobnu ljepotu izraza i stila Kur'ana. Objasnio je ljepotu Kur'ana i Allahove riječi i izraza kroz sve discipine arapskog jezika. El-Hafiz Ebu-El-Kasim, Hajdar El-Herevi, Ebu Hajjan Ibn Haldun Et-Tadž Es-Subki kao i mnogi drugi osim prigovora na sektašku naklonost principima Mu,tezila, za ovaj tefsir kažu da je kruna svih tefsira a da je stil i jezik ovog tefsira neprikosnoveni vladar među tumačenjima Kur'ana.

65

Konstrukcija riječi i izraza, kao i nadnaravnost Kur'ana, u ovom tefsiru su najjasnije izraženi. Tako se, bez ovog tefsira, ne može govoriti o mu,džizi stila, izraza Allahove riječi i njenoj suverenosti nad ljudskim izrazom. Kao što se u nekoliko navrata navodi, tumačenje Kur'ana od strane pristaša Mu,tezilitizma donijelo je ovoj nauci veliki prodor u jezik i nauke o jeziku kao što su stilistika, fonetika, gramatika. To dolazi otud jer su pristaše ovog pravca najveći značaj u tumačenju Kur'ana, upravo, pridavali gramatici, gramatičkim promjenama i stilistici. Takav je slučaj sa ovim autoritetom mu,tezilijskog tefsira. Otkrio je mnoge stilističke tajne Kur'ana kao i gramatičke ljepote konstrukcija po kojima Kur'an jeste Mu,džiza i potvrđuje da jeste objava a ne ljudski govor. Nakon ovog tefsira, ljudska nemoć da izrazi ono što i kako Kur'an izražava sasvim je očigledna. Ovdje vidimo da je Ez-Zamahšeri dostigao vrhunac i bio učitelj kasnijim generacijama. Mnoge pristaše Ehl-Es-Sunneta koji nikako nisu mogli prihvatiti njegovu orjentaciju u vjerovanju učili su od njega stilsku upotrebu jezičke nauke, pogotovu dio vezan za izraz i stil Kur'ana. Kada uzmemo tefsir En-Nesfija vidimo da gotovo kopira Ez-Zamahšerija ispravljajući ga u vjerovanju kada su u pitanju stavovi mu,tezila. Neuobičajeno veliko znanje svih disciplina arapskog jezika obilno je koristio kada je trebalo braniti principe mu,tezila U tu svrhu je očigledna značenja ili pretvarao u simbolička metaforička ili ih zamjenjivao drugim jezičkim mogućnostima. Istina, ona su jezički izvodljiva ali su slabija rješenja od očiglednog. Nažalost, očigledno rješenje nije odgovaralo principima mu,tezila koja je zastupao. Ovdje uočavamo i ljudsku i naučnu nedoslijednost i neobjektivnost. Kada se čita njegov tefsir, primjetno je, da jasno izražava one ajete koji idu u prilog njegovim principima. Kada naiđe na ajete koji su očigledno protiv principa koje zastupa olahko prelazi preko njih ili ih na poznate načine prevazilazi. Još čudnije je kako naučnik poput njega nikada ne dovodi u pitanje principe koji su uspostavljeni od ljudi, a samim tim nisu neupitni. On ih uzima kao istinu i, kao što smo vidjeli, neobjektivno i naučno neargumentirano, često značenja Kur'ana podvodi pod ove principe. Ova pojava je prisutna i kod drugih sekti pa se ova sektaška pristrasnost često stavlja iznad objektivne istine. Ponekad, da bi odbranio principe, upotrebljava kao i ostali tumači Kur'ana ove orjentacije, konstrukciju muhkem i mutešabih (jasnih i nejasnih ajeta). Jasni ajeti nose primarna značenja i osnov su vjerovanja. áÇ ÊÏÑßå ÇáÃÈÕÇÑ æ åæ íÏÑß ÇáÃÈÕÇÑ æ åæ ÇááØíÝ ÇáÎÈíÑ ( ÇáÃäÚÇã 103 ) Za ovaj ajet kaže da je muhkem (jasni i jasna značenja) æÌæå íæãÆÐ äÇÖÑÉ Çáì ÑÈåÇ äÇÙÑÉ ( ÇáÞíÇãÉ 22 -23) Za ovaj ajet kaže da je mutešabih (nejasna značenja) i treba ga podvesti pod značenja gornjeg ajeta. Objektivan i nepristrasan sud bi bio u slijedećem: Prvi ajet i njegovo značenje odgovara tvrdnji Mu,tezila o viđenju Allaha dž.š. od strane vjernika na Sudnjem danu a drugi ne odgovara. Izvodeći sve što se iz značenja jezika može izvesti ostaje nezadovoljan i nedovoljno ubjedljiv i vidi da mu argumenti nisu jaki da otklone sve dileme. Onda, na kraju, poseže za ovim pravilom, gdje podvlači značenje ajeta jedno pod drugo. Ovakva sektaška isključivost, koja je vidljiva skoro iz svakog ajeta kojim može poduprijeti stavove svoje sekte, ponekad prelazi u štetnost prije svega njenom autoru a zatim lišava čitaoce objektivnog i nepristrasnost znanja o Kur'anu. Ovakva isključivost i pristrasnost vidljiva je i kad objašnjava druge principe mu,tezila. Ponekad se stiče utisak da autor s nestrpljenjem očekuje da se pojavi neki ajet koji odgovara učenju mu,tezila po pitanjima velikih grijeha i griješnika, dobrog i ružnog, magije i njenog uticaja na ljude; da li je uticaj stvaran ili imaginaran, po pitanju slobode i ljudskih čina. Nakon toga, pomenute ajete autor sa velikom strašću analizira i objašnjava,

66

triumfalno zaključujući kako je to još jedan dokaz protiv Ehl-Es-Sunneta. Tako je nastalo svojevrsno sektaško neprijateljstvo između pristalica Ehl-Es-Sunneta i Ez-Zamahšerije-Mu,tezile. On sam na nekim mjestima omalovažava stavove Ehl-Es-Sunneta. Pristalice Ehl-Es-Sunneta su, isto tako, oštro uzvratile bilo kroz tefsir bilo kroz idejno razvaljivanje stavove mu,tezila. Naročito su mu uzvratili Ibn El-Kajjim el-Dževzi i aleksandrijski kadija, Ahmed Ibn Muhammed Mensur Ibn El-Munir El-Maliki. Ovaj drugi je, takođe, bio sektaški i raspravljački raspoložen pa je uzvratio Ez-Zamahšeriju na skoro svako aje. Ova rasprava je zanimljiva i može se naći u djelu "El-Intisaf" od istog autora. Kada raspravlja o pitanjima pravnih propisa teži hanefijskom mezhebu ali nije isključiv kao u vjerovanju. Ovdje naglašava svoju naklonost hanefijskom mezhebu ali ako se pojavi pitanje u kojem su stavovi drugog mezheba jači uvažava ih i navodi. Šta ga je navelo da u pravu (fikhu) nije isključiv a u nauci o vjerovanju (akaidu) jeste, teško je odgovoriti. Postoji mogućnost je bio jako ubjeđen u ispravnost svojih uvjerenja jer mu,tezile sebe nazivale pristašama pravde (Ehl_El-Adl) i monoteizma (Ehl-Et-Tevhid). Kada govori o kazivanjima Israilijata malo ih navodi. Kada to i čini kaže da se radi o slabim i netačnim predajama ili tvrdi kako su daleko od ispevnog i istine. Dakle, nije poput nekih drugih tumača Kur'ana pao u iskušenje nekritičkog preuzimanja vijesti od Israelićana ili kršćana. Ovo je jedna od dodatnih vrijednosti i njega i njegovog djela. U svakom slučaju, bez obzira na slabosti, kada se uzmu vrijednosti koje posjeduju autor i njegovo djelo, možemo sa sigurnošću reći da je Ez-Zamahšeri jedna rijetka i vrijedna pojava u svijetu islama koja je zahvaljujući svojoj umnosti doprinejela razvoju nauke i naučne misli u Islamu iz više disciplina. Sektaški pristup tumačenju Kur'ana Šiizam i šiijski pristup tumačenju Kur'ana Prije nego se počne govoriti o šiijskom tumačenju Kur'ana mora se ukazati na osnovne stavove šiizma u vjerovanju i tumačenju Islama tako da se lakše može pratiti njihov pristup tumačenju Kur'ana. Nastanak šiizma i njegovo osnovno učenje. U Kur'anu se kaže: æ Åä ãä ÔíÚÊå áÃÈÑÇåíã ( ÇáÕÇÝÇÊ 83 ) åÐÇãä ÔíÚÊå æ åÐÇ ãä ÚÏæå ( ÇáÞÕÕ 15 ) æ ÌÚá ÃåáåÇ ÔíÚÇ ( ÇáÞÕÕ 4) Ýì ÔíÚ ÇáÃæáíä ( ÇáÍÌÑ 10 ) æ áÞÏ ÃåáßäÇ ÃÔíÇÚßã (ÇáÞãÑ51 ) Iz sadržaja ovih nekoliko ajeta vidi se u kojem značenju Kur'an upotrebljava ovu riječ. Leksički u arapskom jeziku znači : ÇáÔíÇÚ ÇáÃäÊÔÇÑ æ ÇáÊÞæíÉ íÞÇá ÔÇÚ ÇáÎíÑ Ãì ßËÑ æ Þæì æ ÔÇÚ ÇáÞæã ÅäÊÔÑæÇ æ ßËÑæÇ æ ÇáÔíÚÉ ãä íÊÞæì Èåã ÇáÃäÓÇä æ íäÊÔÑæä Úäå 0 U osnovi značenja ove riječi je širenje i jačanje. Tako se kaže za dobro da se širi i jača kao i za narod. Eš-Šiah - ono što jača narod i od čega se narod širi. U termonološkom smislu ovdje podrazumjevamo one koji su bili uz h. Aliju i koji su ga potpomagali a kasnije njegove najbliže. Tvrdili su da je, poslije Poslanika Muhammed a.s., h. Alija r.a. imam i da je on legitimni i legalni nasljednik

67

hilafeta na osnovu oporuke Muhammeda a.s. Po njima, ne može se ni u kojem sučaju, hilafet odvojiti od njega a poslije njegove smrti od njegovih nasljednika (djece). Može se desiti da se hilafet odvoji od ove loze iz dva razloga: a) da ovo pravo nasilnik i uzurpator prisvoji sebi silom i b) da se legalni i legitimni nasljednik sam odrekne imameta (hilafeta) u vanjskoj formi da odbije od sebe ili od svojih sljedbenika zlo a da skriva u sebi pravo na imamet. Šiijski mezheb se pojavio vrlo rano. Može se smatrati njegovom pojavom doba hilafeta h.Usmana. Neki idu u raniji period i tvrde da je već prilikom izbora prvog halife došlo do odvajanja grupe koja je smatrala da je imamet trebao da bude predat h. Aliji r.a. a za vrijeme hilafeta h. Alije r.a. se razvio i proširio. H.Alija r.a. zračio je svojom pojavom kao i svojim imanom i odanošću Islamu. Ujedno, vezan za Muhammed a.s.: preko kćeri h. Fatime r.a., djeda Abd ElMuttaliba i oca, odnosno, amidže Ebu Taliba. Zatim, u vrijeme Emevija, dogodile su se povjesne nepravde h.Aliji i njegvoj djeci. Oni su vještom politikom i prevarom bili izigrani i poubijani tako da su emocije Ummeta bile uz njih što je pogodovalo širenju Šiizma. Ova ljubav prema h. Aliji i njegovoj kući nije bila u vrijeme ili poslije ashaba nego za života Poslanika Muhammed a.s. Ashabi, kao što su Ammar Ibn Jasir, El-Mikdad Ibn El-Esed,Ebu Zerr El-Gaffari, Selman El-Farisi, Džabir Ibn Abdullah i drugi, još su za života Muhammed a.s. smatrali da je h. Alija bolji od drugih ashaba i da je on najbolji da naslijedi Muhammed a.s. u vođenju Ummeta. Već tada su pokazivali veliku ljubav i odanost h. Aliji r.a. Međutim, po svoj prilici, velika naklonost određenog broja ashaba h. Aliji nije ih spriječila da odobre izbor prve dvojice halifa. Vjerovatno, iz obzira prema općim interesima Islama i muslimana a dijelom i radi neizgrađenosti principa oko mjesta Imama. Njegov izbor nije moguće bilo prepustiti ummetu, a s obzirom na važnost ovog izbora to je morao oporukom uraditi Muhammed a.s. Taj bio morao biti sačuvan od od malih i velikih grijeha (praktično nepogješiv). Od cjelokupnog Ummeta samo h. Alija je bio takav i Poslanik ga je odredio za svog nasljednika. Ni sve pristaše ove grupacije nisu ostali jedinstveni nego su se po različitm osnovama rzdijelili iznutra. 1. Razlike nastale po principima i učenju. Jedni su otišli dalje u isključivost i krajnost tako da su počeli iskazivati svetost i preveliko poštovanje Imama a negirati svakog ko nije za h. Aliju i optuživati ga da je nevjernik. Drugi su ostali, donekle, tolerantniji dajući primat h.Alije po pitanju Imameta i tvrdili su da je pogriješio onaj ko je oduzeo h. Aliji Imamet ali nije nevjernik jer greške ovakve naravi ne dostižu stepen nevjerovanja. 2. Razlike koje su nastale u određivanju Imama. Svi se slažu po pitanju Imameta h. Alije r.a. i njegovih sinova h. Hasana i h. Husejna. Međutim, poslije smrti h. Husejna, mlađeg sina h. Alije r.a., podijelili su se po pitanju od koga će biti Imam. a) Mjesto Imameta preselilo se, po ubisvu h. Husejna, na njegovog brata po ocu, Muhammed Ibn Ali poznat kao Ibn El-Hanefijje. Izražena mu je poslušnost i dat zavjet (Bej,at), b) Imamet se uvjek vraća na rod i potomstvo h. Alije r.a. i h. Fatime pa je Imamet, poslije smrti h. Husejna, pravo h. Hasana i njegove djece (sinova). On je bio najstariji sin h. Alije r.a. pa su, po tom osnovu, Imamet odobrili njegovu potomstvu, c) Duhovno vodstvo ide ovom linijom ali ga se h. Hasan r.a. sam odrekao u korist svoga brata h.Husejna r.a. Tim odricanjem pravo na imamet izgubio je i on i njegovo potomstvo pa je pravo Imameta ostalo h. Husejnu r.a. i njegovim muškim potomcima. H.Husejn r.a. je ubijen i šehid radi prava na Imamet i po tom osnovu i njegovi potomci imaju veće nasljedno pravo. Ovo su dvije glavne frakcije i njihovim prikazivanjem stiče se, relativno, potpun uvid kretanja u tumačenju Kur'ana kod ove grupacije Muslimana. Po ovom

68

pitanju interesantna su komentiranja Kur'ana kod Šiija vozano za Zejdije i Imamije (Imamije se dijele na Ismailijje i Šiije dvanaest imama). Ez-Zejdijje Vežu se za Zejd Ibn Ali Ibn El-Husejna r.a. koji je, u želji da povrati hilafet, pošao na emevijskog halifu Hišam Ibn Abd El-Melika. Ubrzo su ga napustile pristaše te je ubrzo ubijen i razapet a zatim mu tijelo spaljeno. Sljedbenici su ga napustili nakon što je bitka između njega i Jusuf Ibn Umer Es-Sekafije, namjsenika halife Hišama, poprimila najčešći tok. Pristaše su ga pitale: "Šta misliš o Ebu Bekru i Umeru"? Zejd Ibn Ali Ibn El-Husejn je odgovorio da ih je njegov djed hvalio i o njima lijepo govorio. Svoju brobu protiv Umejevića objasnio je činjenicom da su mu ubili djeda Aliju i djeda Husejna. Radi toga su ga napustili i odbacili, radi čega su prozvani Er-Rafide (Rafidije ili Rafidini). Ovo je najbliža šiijska grupa Ehl Es-Sunnetu. Većina ih ne proklinju i ne smatraju Ebu Bekra i Umera nevjernicima i ne smatraju imame u nivou Poslanika ili samih božanstava. Prije nego su se razišli imali su u svom učenju slijedeće psincipe: a) imam može biti naznačen opisom a ne po imenu. Opisane osobine moraju imati slijedeće: da bude Fatimina r.a. potomstva, blag, visoke svijesti, razumjevanja, i da izađe i poziva ljude sebi, b) moguće je da Iamam bude izabran od dobrih iako ima od njega boljih koji ispunjavaju gore navedena svojstva. Dogodi li se izbor Imama koji ne ispunjavaju navedene i pored postojanja imama koji ispunjava uslove izbor takvog imama je valjan. Radi toga uvažavaju izbor Ebu Bekra i Umera i ne smatraju ashabe koji su ih izabrali nevjernicima. U svom učenju dozvoljavaju pojavu dva imama u dva različita kraja u isto vrijeme. U vjerovanju drže da teški griješnik, ako se ne pokaje, ide u vatru kao što tvrde mu,tezile. Ove mu,tezilijske stavove uzeo je Zejd Ibn Ali Ibn El-Husejn od svog učitelja Vasil ibn Ataa. Nisu dugo ostali na jednom učenju nego su se podjelili u tri grupe. El-Imamijje. Tvrde da je Poslanik Muhammed a.s. označio Imama jasno tekstom a ne samo opisom. Imami poslije h. Alije su njegovi potomci sa h. Fatimom. Smatraju Ebu Bekra i Umera uzurpatorima vlasti (imameta i hilafeta) a mnoge ashabe optužuju za nevjerovanje. Slažu se da je Imam poslije Poslanika Muhammed a.s., h. Alije r.a. a poslije njega njegovi sinovi El-Hasan i El-Husejn. Husejna je zamjenio njegov sin Ali Zejn El-Abidin a zatim njegvo sin Muhammed El Bakir zatim njegvo sin Džafer Es-Sadik. Poslije se ne slažu u redoslijedu imama. Razišli su se na više grupa a dvije su najpoznatije: a) Dvanaestorica (Duodecimanli) i b) Ismailijje. Učenje grupe Dvanaestorica imama Drže da se imamet nastavlja poslije Džafera Es-Sadika njegovim sinom Musa ElKazimom koga nastavlja njegov sin Ali Er-Rida i preko sinova niz ide sljedećim redosljedom: Muhammed El-Dževad, Ali El- Hadij, El-Hasanom El-Askeri do Muhammed El-Mehdi El-Muntazira (Očekivanim) koji je, ujedno, dvanaesti imam. Ušao je u podzemne hodnike kuće svoga oca i više se nije vratio a pojaviće se pred sudnji dan da napuni zemlju pravdom i sugurnošću kao što je bila puna straha i nepravde prije njega. Imam po njima ima duhovnu vezu Ruhom sa Allahom kao što je imaju poslanici. Tvrde da je vjerovanje imama dio vjerovanja u Allaha. Ko umre a nije vjerovao i tvrdio u vjerovanju svog imama umro je u nevjerstvu.

69

Najvažniji principi učenja Dvanaestorice ÇáÚÕãÉ æ ÇáãåÏíÉ æ ÇáÑÌÚÉ æ ÇáÊÞíÉ El-Asma znači nepogriješivost (kod njih nepogriješivost imama). Tvrde da su njihovi imami nepogriješivi u malim a pogotovu u velikim grijesima. Na neki način su zaštićeni i sačuvani od griješenja u čitavom svom životu tako da nije dozvoljeno, ni slučajno, da pogriješe ili zaborave. El-Mehdijje pod ovim principom podrazumjevaju “Očekivanog imama El-Mehdija koji će se pojaviti u zadnje vrijeme pred Sudnji dan da napuni zemlju isgurnošću i pravdom jer je prije njega bila u strahu i nepravdi". Prvi ko je iznio ovakvu jednu tvrdnju bio je Kisan, oprošteni rob, Ali Ibn Ebu Taliba u vrijeme Muhammed Ibn El-hanefije. Zatim se kroz grupacije El-Imamija ovo učenje proširilo tako da je svaka grupacija imala svog Očekivanog El-Mehdija. U pogledu Očekivanog El-Mehdija Et-Tirmizi Ebu Davud i Ibn Madždže prenose hadise od Muhammed a.s. kao što su: ÞÇá Úáíå ÇáÓáÇã áæ áã íÈÞ ãä ÇáÏäíÇ ÇáÇ íæãÇ áØæá Çááå Ðáß ÍÊì íÈÚË Ýíå ÑÌáÇ ãäì Çæ ãä Ãåá ÈíÊì íæØÆ ÇÓãå ÇÓãìæÇÓã ÃÈíå ÇÓã ÃÈì0 æ ÞÇá Úáíå ÇáÓáÇã:áæ áã íÈÞ ÇáÇ íæãÇ áÈÚË Çááå ÑÌáÇ ãä Ãåá ÈíÊì íãáÆåÇ ÚÏáÇ ßãÇ ãáÆÊ ÌæÑÇ 0 Kao što je poznato u pogledu razumjevanja ovih hadisa postoji razmimoilaženje kod Ehl-Es-Sunneta ali i po pogledu njihovog prihvatanja. S jedne strane su prihvaćeni, s druge ne. Međutim, po prihvatanju ovih hadisa onakvih kakvi jesu niko ne tvrdi da je El-Mehdi koji bi, eventualno, došao pred Sudnji dan, nestali dvanaesti imam Dvanaestorice. Er-Redž,a (Povratak). Ovaj princip se naslanja na prethodni a znači da će poslije izlaska El-Mehdija Očekivanog izaći Poslanik Muhammed a.s. na ovaj svijet. Zatim će se vratiti Alija El-Hasan i El-Husejn kao i njihovi protivnici kao Ebu Bekr i Umer. Imami će od njihovih protivnika dobiti oproštaj i svi će opet pomrijeti i biti proživljeni na Sudnji dan. Et-Tekijje. Skrivanje i pretvaranje. Osnov vjere i osnovni princip. Sakrivanje od svijeta određenih istina ili tajni. To krije sistem koji održavaju. U javnom životu daju podršku imamu koji je na vlasti dok, stvarno, uvažavaju svog skrivenog imama. Ove osnovne principe Dvanaestorica brane, raznim vrstama argumenata. Preostali dio islamskog svijeta i grupacija ne prihvata njihovu argumentaciju . El-Ismailijje Smatraju da je Imamet, poslije Džafera Es-Sadika, prešao na njegova sina Ismaila jasnim određenjem njegova oca - (tekstom). Vrijednost ovog teksta, iako je Ismail umro prije oca, je u tome da imamet ostane uz njegvo potomstvo. Zatim je od Ismaila prešao na njegova sina Muhammed El -Mektuma i on je prvi skriveni imam. Zatim se ide redoslijedom skrivenih imama sve dok se nije pojavio imam Muhammed El-Mehdi osnivač dinastije El-Fatimija. Ismailijje se dijele na nekoliko grupa prema imenima nosioca i osnivača kao što su: 1) ÇÇáÃÓãÇÚáíÉ áÇ ËÈÇÊåã ÇáÃãÇãÉ áÃÓãÇÚíá Èä ÌÚÝÑ ÇáÕÇÏÞ

70

2) ÇáÈÇØäíÉ áÞæáåã ÈÇáÃãÇã ÇáÈÇØä Çì ÇáãÓÊæÑ æ ááÞÑÂä ÙÇåÑå æ ÈÇØäå æ ÇáãÑÇÏ ãä ÈÇØäå 3) ÇáÞÑÇãØÉ Çæá ãä ÏÚì ÇáäÇÓ Çáì ãÐåÈåã ÑÌá íÞÇá áå ÍãÏÇä ÞÑãØ 4) ÇáÍÑãíÉ áÇÈÇÍÊåã ÇáãÍÑãÇÊ æ ÇáãÍÇÑã 5) ÇáÓÈÚíÉ áÇäåã ÒÚãæÇ Çä ÇáäØÞÇÁ ÈÇáÔÑÇÆÚ ÓÈÚÉ: ÂÏã æ äæÍ æ ÅÈÑÇåíã æ ãæÓì æ ÚíÓì æ ãÍãÏ æ ãÍãÏ ÇáãåÏì ÇáãäÊÙÑ æ Èíä ßá ãä ÇáäØÞÇÁ ÓÈÚÉ ÃÆãÉ íÊããæä ÔÑíÚÊå æ Ýì ßá ÚÕÑ ÓÈÚÉ Èåã íÞÊÖì æ Èåã íåÊÏì 6) ÇáÈÇÈßíÉ Ãæ ÇáÍÑãíÉ áÇÊÈÇÚ ØÇÆÝÉ ãäåã ÈÇÈß ÇáÎÑãì ÇáÐì ÎÑÌ ÈÃÐÑ ÈíÌÇä 7) ÇáãÍãÑÉ ááÈÓåã ÇáÍãÑÉ ÃíÇã ÈÇÈß Ãæ áÊÓãíÊåã ÇáãÎÇáÝíä áåã ÍãíÑÇ Ovdje je najvažnije da vidimo stavove ovih grupacija u pogledu tumačenja Kur'ana. Između ovih grupacija postoje velike razlike koje idu dotle da jedna grupacija drugu optužuje za nevjerovanje. Mnoge od ovih grupacija optužuju ashabe za nevjerovanje kao i za mjenjanje Kur'ana. Mnogi od ovih grupa Šiija tvrde da je u Kur'anu bio jasan tekst o imametu h. Alije ali je namjerno izbačen iz Kur'ana od nekih ashaba. Tako se stiže do tumačenja koja dozvoljavaju oslanjanje na Kur'an i hadis. Analogno tome šeriat, koji se izvodi iz ova dva izvora, ne priznaju kao takav, i po izlasku šeriatu će ih, tvrde, poučiti El-Mehdi. Stavovi Šiijskih frakcija u pitanjima tumačenja Kur'ana Poznato je da se ovaj pokret razdjelio na mnoge frakcije. Neke od njih su, prema objektivnim stavovima, već otišle u nevjerovanje kada su h. Aliju podigle na novo božanstva. Neke frakcije su ostale umjerenih stavova i učenja priznavajući h. Aliji samo primat u naslijeđivanju Imameta (hilafeta) poslije Poslanika Muhammeda a.s. a neke frakcije su zadržale, ne samo stavove o primatu h. Alije na Imamet, nego su ga počele smatrati bezgriješnim. Iz toga slijedi da je on obavezno Imam poslije Poslamika Muhammed a.s bez ikakovog spora. Gube iz vida što je nadvaladan u unutrašnjim sukobima i što je Imamet nasilno otet od njega. Ova djelenja su prenjeli u sfere vjerovanja i prakse, gdje je svako imao svoje učenje i svoju praksu. Svaka od ovih frakcija se pozivala na Islam i Kur'an, svaka je tražila uporište u Kur'anu. Tražili su da Kur'an bude uporište za stavove i ideje kao i osnov učenja. Kada su nailazili na ajeta koja su podupirala njihove stavove, držali su se tih značenja i ajeta a kada je bilo suprotno ulagali su sve znanje i vještine da dovedu značenje ajeta do onog što njima treba i odgovara. Tako se više išlo na izvedena značenja - te,vil, nego na osnovna - tefsir. Ovdje su posebno zanimljive grupe koje su na sve načine nastojali da ojačaju svoja učenja. Evo nekoliko primjera: Izvedena značenja (te,vil) Kur'ana kod Es- Seb,ijja ãä ÊÃæíáÇÊ ÇáÓÈÆíÉ ááÞÑÂä Sljedbenici Abdullah Ibn Sebe, židova koji je lažno prihvatio Islam, istovremeno pretjerujući u velikoj ljubavi prema h. Aliji tako da su ga počeli smatrati Poslanikom a nešto kasnije božanstvom. Tvrdio je da je h. Alija ubijen i da je uzdignut na nebo (dakle, tvrde uskrsnuće h. Alije). Tako neki od pristalica ove sekte vjeruju da je h. Alija na oblacima, tumačeći grmljavinu, spomenutu u

71

Kur'anu, kao glas h. Alije a svjetlicu da je sjaj njegovog biča ili osmjeha. Tako da neki od ovih sljedbenika kada čuju grmljavinu kažu: Úáíß ÇáÓáÇã íÇ ÃãíÑ ÇáãÄãäíä Tvrde da će se i Muhammed a.s. vratiti na ovaj svijet i to dokazuju izvođenjem značenja iz 85. ajeta poglavlja El-Kasas koje glasi: Åä ÇáÐì ÝÑÖ Úáíß ÇáÞÑÂä áÑÇÏß Åáì ãÚÇÏ 0 Izvedena značenja Kur'ana (te,vil) kod El-Bejanijja ãä ÊÃæíáÇÊ ÇáÈíÇäíÉ ááÞÑÂä Sljedbenici Bejan Ibn Semana Et-Temimija. Tvrde da je imamet od Muhammed Ibn El-Hanefijje prešao na njegova sina Ebu Hašima Ibn Abdullaha Muhammeda zatim od njega, oporukom (vasijjetom), na Bejan Ibn Sem,ana. Oko njihovog vođe Bejana su se razišli na pitanju da li je on Poslanik i je li derogirao šeriat Kur'ana. Neki su tvrdili da je božanstvo. Za sebe je tvrdio da je On spomenuti u Kur'anu u 138. ajetu poglavlja Al- El-Imran: åÐÇ ÈíÇä ááäÇÓ æ åÏì æ ãæÚÙÉ ááãÊÞíä æ ßÇä íÞæá ÇäÇ ÇáÈíÇä æ ÇäÇ ÇáåÏì æ ÇáãæÚÙÉ0 Tvrdio je da Allah ima ljudski lik od svjetla i da će sav nestati, osim njegvog lica, dokazujući svoju tvrdnju izvođenjem značenja od ajeta 88, poglavlja El-Kasas: ßá ÔÆ åÇáß ÇáÇ æÌåå 0 i 26-27. ajetom poglavlja Er-Rahman ßá ãä ÚáíåÇ ÝÇä æ íÈÞì æÌå ÑÈß Ðæ ÇáÌáÇá æ ÇáÂßÑÇã0 Izvedena značenja (te,vil) Kur'ana kod El-Mugirija ãä ÊÃæíáÇÊ ÇáãÛíÑíÉ ááÞÑÂä Sljedbenici El-Mugirija. El - Mugiri Ibn Seid El-Idžlija je u početku iskazivao simpatije za El-Imamije. Zatim se proglasio Poslanikom tvrdeći da zna najveće Alahovo ime da oživljuje mrtve pobjeđuje vojske. Po njemu Allah dž.š. kada je odlučio da stvori svijet progovorio je svojim najvećim imenom koje je poletjelo kroz svemir i palo u vidu krune na njegovu glavu tako da je počeo ovu tvrdnju da dokazuje izvedenim značenjima prvog ajeta poglavlja El-Eala. ÓÈÍ ÇÓã ÑÈß ÇáÂÚáì Tvrdeći da je Uzvišeno Ime tvoga Gospodara ustvari ta kruna. Allah je, prema njegovom učenju, stvorio prvo sjene ljudi prije tijela a prvu koju je stvorio je Muhammed a.s. sjena Izveo je smisao 81. ajeta, poglavlja EzZuhruf. izvan njegovog osnovnog značenja. Þá Åä ßÇä ááÑÍãä æáÏ ÝÃäÇ Ãæá ÇáÚÇÈÏíä Zatim je sjenu Muhammed a.s. poslao među ljude pa ponudio nebesima i planinama da spriječe nasilje nasilnika na h .Aliju ali su odbili pa je to ponudio

72

ljudima. Zatim je h. Umer naredio Ebu Bekru da ponese odgovornost za pomaganje h. Alije ali i da ga iznevjeri na ovom svijetu obećavajući da će pomoći Ebu Bekru da prevari h. Aliju ako mu ostavi hilafet poslije njega. Zato mu je, navodno, Ebu Bekr ostavio hilafet. To je smisao prema njegvom izvođenju 72. ajeta poglavlja El-Ahzab ÅäÇ ÚÑÖäÇ ÇáÃãÇäÉ Úáì ÇáÓãÇæÇÊ æ ÇáÃÑÖ æ ÇáÌÈÇá ÝÃÈíä Ãä íÍãáäåÇ æ ÃÔÝÞä ãäåÇ æ ÍãáåÇ ÇáÃäÓÇä Åäå ßÇä ÙáæãÇ ÌåæáÇ 0 ÝÒÚã Ãä Ãä ÇáÙáæã æ ÇáÌåæá ÃÈæ ÈßÑ0 Izvedena značenja (te,vil) Kur'ana kod El-Mensurija. ãä ÊÃæíáÇÊ ÇáãäÕæÑíÉ ááÞÑÂä Sljedbenici Ebu Mensura El-Idžlija poznatog po nadimku El-Kisef koji je za sebe tvrdio da je uzdignut na nebo (miradž) da ga je Allah dž.š pomilovao po glavi svojom rukom i rekao mu: "Sine dostavi od mene ljudima", zatim ga povratio na zemlju. Tvrdio je da je on El-Kisef spomenut u Kur'anu, 44. ajet sure Et-Tur, koji je pao sa neba. æ Åä íÑæÇ ßÓÝÇ ãä ÇáÓãÇÁ ÓÇÞØÇ íÞæáæÇ ÓÍÇÈ ãÑßæã 0 Smisao džennet odvajaju od njegvog osnovnog značenja pa tvrde da, gdje god je u Kur'anu upotrebljena ova riječ, misli se na čovjeka kojeg nam je naređeno da slijedimo a to je Imam. Za Vatru (Džehennem) tvrde daje čovjek za kojeg nam je naređeno da ga mrzimo i protiv je imama kao što su bili Ebu Bekr i Umer. Gdje god se u Kur'anu spominju naredbe (El-Feraid) misli se na imame koje moramo voliti i slijediti a zabrane (El-Muharremat) su imena ljudi kojih se moramo klonuti i naređeno nam je da im budemo neprijatelji. Izvedena značenja (te,vil) Kur'ana kod El-Hattabija. ãä ÊÃæíáÇÊ ÇáÎØÇÈíÉ ááÞÑÂä Sljedbenici Ebu El-Hattaba El-Eseda dijele se u pet grupa. Tvrde da se imamet produžava do djece h. Alije r.a. a poslije zaustavlja kod Muhammeda Ibn Džafera Es-Sadika. Tvrde da su imami božanstva. Ebu El-Hattab je govorio da su djeca h. Hasana i h. Husejna božija djeca i njegovi miljenici. Da je Džafer EsSadik božanstvo. Prenosi se da ga je Džafer Es-Sadik, kada je čuo ove tvrdnje prokleo, i protjerao nakon čega je Ebu El-Hattab proglasio sebe za božanstvo. Ova grupacija smatra da je džennet spomenut u Kur'anu na više mjesta da je to uživanje na ovom svijetu a džehennem (vatra) patnja na ovom svijetu. Tvrde da nema vjernika kojem se Allah ne objavljuje objavom (Vahjom) na neki način. Tako objašnjavaju ajet 145. poglavlja Al-El-Imran: æ ãÇ ßÇä áäÝÓ Ãä ÊãæÊ ÅáÇ ÈÅÐä Çááå ßÊÇÈÇ ãÄÌáÇ 0 Ovaj ajet tumače tako da svaka osoba umire po objavi (vahju) pa to objašnjavaju analogijom objave pčeli. Kada Allah može objavljivati pčeli zašto ne može svakom čovjeku. Slična značenja izvedena iz mogućnosti koje daje arapski jezik ali ipak daleka od osnovnog primarnog značenja izvode i druge grupacije šiija kao što su ElAbidijje i šiizam dvanaest imama. Svaka od ovih grupa pokušava Kur'an podvesti po svoja učenja i principe. Međutim mora se napomenuti da Šiizam

73

dvanaest imama ima još neka djela na koja se oslanjaju tumači Kur'ana ove grupacije. 1.Kur'an koji je, navodno, sakupio h. Alija r.a. prema redoslijedu objavljivanja. 2. Knjiga u kojoj je h. Alija r.a. izdiktirao šezdeset vrsta nauka o Kur'anu i za svaku od ovih znanosti naveo primjer (simbol) koji se tiče navedene znanosti. Smatraju da je to osnov za svakog ko želi da piše o vrstama znanosti Kur'ana. Ovu knjigu prenose od h. Alije r.a. brojnim predajama i danas se nalazi u njihovim rukama. Sadrži trinaest listova a svaki list sedamnaest redova. 3. "Zbirka" (El-Džamia) je knjiga dužine sedamdeset lakata diktirana, po njihovom uvjerenju, od Muhammed a.s. h. Aliji. Pisana je njegovim rukopisom na koži zvanoj Er-Rekk u širini jedne kože. Skupljene jedna na drugu dosežu pomenutu dužinu. Smatraju je, dakle, govorom i diktatom od Poslamika Muhammed a.s. i u njoj je sve što se tiče dozvoljenog i nedozvoljenog (halal i haram) i sve što je potrebno ljudima. 4. El-Džefr, ( koža od junca). Kako prenosi Ibn Haldun Harun Ibn Sead El-Idžli osnivač Ez-Zejdija ovu knjigu prenosi od Džafera Es-Sadika u kojoj su saznanja u predajama za koja se tvrdi da su otkrovenja (El- Kešf) ili posebna počast od Allaha dž.š. Džaferu Es-Sadiku u obavještenjima (El-Keramat) o tome šta će biti sa Ehl-El-Bejtom (porodicom Muhammed a.s.) po lozi h. Fatime i njenog braka sa h. Alijom a posebno sa nekim osobama ove porodice. Zapisan na El-Džefru (arapski = mlado od ovce ili govečeta) i tako nazvana po koži mladunčeta na kojoj je zapisana knjiga. U njoj ima tefsira (tumačenja Kur'ana), posebno onaj ezoterični (Batin-unutrašnji) dio značenja Kur'ana koji se prenosi od DžaferaesSadika. U svojoj knjizi "Najuglednijih prvaka šiizma " E,janu Eš-Šia, autor tvrdi da je to knjiga koju je diktirao Muhammed a.s. Dakle, knjiga sa odgovorima na pitanja vjerovjesničkih znanja kao što je dozvoljeno i nedozvoljeno (halalharam), pravni propisi (ahkam) i temelji onoga što je potrebno ljudima na ovom svijetu u njihovoj vjeri. Tu su dati i nagovještaji nekih budućih događanja kao i objašnjenja nekih nejasnih ajeta (mutešabih) a negira da je to knjiga svih znanja . 5. Mushaf h. Fatime r.a. Prenosi se da je Ebu Abdullah pitan od nekih ashaba o mushafu h. Fatime r.a. rekao: "Tražite ono što želite i ne želite. H. Fatima je provela sedamdeset pet dana u životu i sve vrijeme u velikoj žalosti za ocem. Stalno je dolazio Džibril i tješio je kazujući joj o ocu i njegvoom mjestu i o njoj i posebno o njenom potomstvu poslije nje a h. Alija je to sve bilježio i to je mushaf h. Fatime". Ovo predstavlja najjače uporište za djelo na koja se pozivaju prisitalice šiizma dvanaest imama. Osim njih, nijedna grupacija musimana u okrilju Islama, ne priznaje ove izvore osim Kur'ana koji nam je dostupan u prepisu h. Usmana od Ebu Bekrovog sakupljenog Mushafa. Ovo što prenosi Ibn Kutejbe u nekim elementima proturječi onome što prenosi Ibn Haldun. Do danas od svih ovih grupacija zadržale su se: ÇáÃãÇãíÉ ÇáÃËäÇ ÚÔÑíÉ¡ ÇáÃãáãíÉ ÇáÃÓãÇÚáíÉ ( æ åã ÇáãÓãæä ÈÇáÈÇØäíÉ) æ ÇáÒíÏíÉ0 Do danas, sekta Dvanaest imama, proširena je na Iran, Irak i djelom Siriju. El-Ismailijje su prošireni u Indiji i u manjim skupinama nalaze se razbacani po drugim krajevima islamskog svijeta.

74

Ez-Zejdijje su mahom u današnjem Jemenu. ãæÞÝ ÇáÃãÇãíÉ ÇáÃËäì ÚÔÑíÉ ãä ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã Stavovi sekte Dvanaest imama po pitanjima tumačenja Kur'ana Sekta El-Imamija Dvanaest imama, kao i sve ostale, ima svoje principe i učenje po kojima se razlikuje od ostalih sekti unutar Islama ali i od sekti šiizma unutar svijeta Islama. S obzirom da tvrde da pripadaju svijetu Islama i da se drže Kur'ana moraju, kao i ostale sekte, da svoje principe i učenje brane stavovima izvedenim iz učenja Islama i Kur'ana svim umjećem koje im nauka daje. Stavovi po pitanju odnosa prema imamu i uticaj ovog principa na tumačenje Kur'ana. Ahmed Emin u knjizi "Duha El-islam" prenosi djelo Usul El-Kafi, mišljenje ove sekte o imametu i imamima. ÍÌÉ Çááå ÇáÈÇáÛÉ Úáì ãä ÝæÞ ÇáÃÑÖ æ ãä ÊÍÊ ÇáËÑì U slobodnom prijevodu značilo bi Allahov neoborivi argument za sve što je na zemlji i pod njom. æ ÇáÃãÇãÉ ÒãÇã ÇáÏíä æ äÙÇã ÇáãÓáãíä æ ÕáÇÍ ÇáÏäíÇ æ ÚÒ ÇáãÄãäíä Imamet je vođenje vjere, poredak muslimana, optimalno uređenje svijeta i snaga vjernika. Iz ovakvih ili sličnih stavova se kasnije izvodi da je imam iznad ljudskog suda o njemu. Njegovi postupci ne podliježu ljudskom vrednovanju pa je on u nekoj vrsti stalne duhovne veze sa Allahom kao što su bili poslanici i vjerovjesnici. Imam je i zakonodavac i izvršilac a Allah dž.š. je neke vjerske istine redao Poslanicima i imamima na povjerenje. Prenosi se da Džafer Es-Sadik rekao: Åä Çááå ÎáÞ äÈíå Úáì ÃÍÓä ÃÏÈ æ ÃÑÔÏ ÚÞá Ëã ÃÏÈ äÈíå ÝÃÍÓä ÊÃÏíÈå ÝÞÇá:ÎÐ ÇáÚÝæ æÃãÑ ÈÇáÚÑÝ æ ÃÚÑÖ Úä ÇáÌÇåáíä0 ( 119 ÇáÃÚÑÇÝ ) Ëã ÇËì Çááå Úáíå ÝÞÇá: æ Åäß áÚáì ÎáÞ ÚÙíã ( Çáäæä 4 ) Ëã ÈÚÏ Ðáß ÝæÖ Åáíå Ïíäå ÝæÖ Åáíå ÇáÊÔÑíÚ ÝÞÇá: æ ãÇ ÂÊÇßã ÇáÑÓæá ÝÎÐæå æ äåÇßã Úäå ÝÇäÊåæÇ ( ÇáäÓÇÁ 24 ) æ ãä íØÚ ÇáÑÓæá ÝÞÏ ÃØÇÚ Çááå (ÇáäÓÇÁ 80 ) Çááå ÝæÖ Ïíäå Çáì äÈíå Ëã Åä äÈì Çááå ÝæÖ ßá Ðáß Åáì Úáì æ ÃæáÇÏå æ ÌÍÏå ÇáäÇÓ ÝæÇ ááå äÍÈßã Ãä ÊÞæáæÇ ÅÐÇ ÞáäÇ æ Ãä ÊÕãÊæÇ ÅÐÇ ÕãÊäÇ æ äÍä ÝíãÇ Èíäßã æ Èíä Çááå æ ãÇÌÚá Çááå áÃÍÏ ÎíÑÇ Ýì ÎáÂÝ ÃãÑäÇ 0 Allah dž.š. je stvorio i oblikovao Poslanika najljepšim odgojem i najupućenijim umom, zatim ga najljepše obrazovao i poučio i naredio mu: "Neka ti je pravilo tolerancija i praštanje. Naređuj ispravno i priznato među ljudima kao dobro a okreni se od neznalica u neznanju". (El-E,raf, 119.), zatim ga pohvalio tvrdnjom: "Ti si velikog morala". (En-Nun, 4.). Zatim mu je predao vjeru i zakon (šeriat) i rekao: "što vam da Poslanik uzmite a što ne da nemojte (klonite se toga)". (EnNisa, 24.) i rekao: "Ko se pokorio Poslaniku pokorio se Allahu". (En-Nisa, 80,). Allah je to predao Poslaniku a Poslanik sve to Aliji i njegovoj djeci ali su to ljudi zanijekali i odbili da priznaju. "Mi vas molimo da govorite kada mi govorimo i šutite kada mi šutimo a mi smo između vas i Allaha a ko nama proturječi neće mu Allah dž.š. dati nikakva dobra (hajra)". Iz ovog prizilazi da je Allah dž.š. usmjerio svakog Poslanika a poslije njega imama na najljepši odgoj stvaranjem tako da je izbor imama a pogotovu

75

Poslanika samo što je ispravno i najbolje. Srce Poslanika i imama ne može izaći izvan Allahovog određenja niti da bude suprotno interesima Ummeta. Tako je Allah dž.š posebnim počastima (kerametom) ili vahjom predao neke odredbe vjere Poslaniku i imamu kao što je broj rekata farda ili određivanje dobrovoljnih salata (nafila) ili dobrovoljnog posta. Poslaniku Vahjom a imamu nadahnućem (ilhamom). Tako navodi primjere da je Allah dž.š. zabranio hamr (opojna sredstva ) a Muhammed a.s. njegov Poslanik sve što opija i to Allah dž.š. njemu priznao za zabranu. U nasljedstvu Allah dž.š. nije spomenuo nasljedstvo djeda a Poslanik Muhammed a.s. dao djedu šestinu pa mu to Allah dž.š. odobrio. Poslanik ispred sebe nekim odobrio džennet pa mu to Allah priznao. Tako je Allah dž.š. odobrio Poslaniku a Poslanik imamima odobrio oblasti morala, obrazovanja, uprave i politike. Ljudima je obaveza da sve to prihvate i slijede od imama. Tako je Allah dž.š. darovao imamima razumjevanje tumačenja Kur'ana. Poznavanje propisa i donošenje rješenja (fetvi). Tefsir (razumjevanje Kur'ana izvana po osnovnim značenjima teksta) i te,vil, razumjevanjima Kur'ana iznutra, na osnovu izvedenih značenje ili simbolike, držeći se ponekad osnovnog a ponekad se udaljavajući od značenja. Mogu reći ili prećutati svoj stav, skrivajući pravo značenje ili reći šta žele ili na koji način žele. Prenosi se da je Imam Džafer Es-Sadik na jedno te isto aje trojici različitih ljudi dao tri različita odgovora. To se tumači ili tekijjom (ranije je objašnjen ovaj pojam prava imama da sakrije pravu istinu kada on ocjeni da je ne može reći iz njemu poznatih razloga) ili što mu je sam Allah dž.š predao da tu stvar uredi na takav način. Prenose da je Allah dž.š. dao pravo Poslaniku i imamima da mogu prosuđivati po izvanjskom značenju odredbi a može ostaviti vanjsko značenje kada to dopuštaju prilike i vrijeme kao što je slučaj sa Musa a.s. i njegovim učiteljem iz poglavlja El-Kehf ili slučaj sa Zul-Karnejnom u istom poglavlju. U prirodi ovog učenja je i vrlo jak princip nepogrješivosti imama u velikim i malim grijesima ili pojava očekivanog El- Mehdija. Ovaj princip povlači za sobom i princip povratka Muhammed a.s. h. Alije i njegove djece (Er-Redž,a). Prema ovim principima usmjeravaju tumačenje i razumjevanje Kur'ana. Uticaj koji je imala sekta Mu,tezila na sektu El-Imamija dvanaest imama u vjerovanju i pristupu tumaženju Kur'ana. Po pitanjima vjerovanja i nauke o vjerovanu kao i nauke o raspravama (Kelama) između ove dvije sekte kao da nema razlike ili je razlika u malom broju pitanja. Ovo se vraća na to da su užitelji ove sekte učili pred mu,tezilijskim učiteljima. Hasan El-Askeri, Eš-Šerif El-Murteda kao i Ebu Ali Et-Tibrisi ka o i prvaci šiizma često, u tumačenju Kur'ana, zastupaju stavove koje smo vidjeli kod Mu,tezilijskog pristupa Kur'anu. Eš-Šerif El-Murteda je imao pokušaj da učini h. Aliju Mužtezilom ili osnivačem ove sekte. Prenosi se da je prvi zastupnik mu,tezilijskih stavova bio Ebu Hašim Abdullah i El-Hasan sinovi Muhammeda Ibn El-Hanefije a od Ebu Hašima je uzeo ove stavove Vasil Ibn Ata. Ebu Hasan Et-Taraifi Eš-Šafii, umro 377. godine, u svojoj knjizi Redd El-Ehva ve El-Bide, navodi slijedeće: Kada je El Hasan Ibn Ali dao podršku Muaviji (odrekao se hilafeta po poznatom sporazumu između njih dvojice) jedna grupa ashaba se odvojila i od El Hasana Ibn Alija i od Muavije kao i od svih drugih ljudi tvrdeći: "Bavite se naukom i ibadetom pa su zato prozvani “Izdvojeni“ (Mu,tezile). Različiti pristupi pravnim rješenjima i uticaj na tumačenje Kur'ana. Kao i u vjerovanju ova sekta ima različit pristup i tumačenju Kur'ana kada su u pitanju ajeta pravne prirode. Imaju četiri pravna izvora: Kur'an, Sunnet, ElIdžm,a i Um, (El-Akl).

76

U odnosu na ova prva dva izvora imaju posebne stavove koji će kasnije biti šire razmatrani a Idžm,a ima snagu ako je nepogriješivi imam na strani idžma,a. U četvrti izvor El-Akl (Um), ne ubrajaju analogiju niti opće interese zajednice niti opće dobro, (istihsan), različitost u propisima se očituje u slijedećim primjerima. Kod njih je dužnost (fard) potiranje nogu ne pranje a ne dozvoljavaju potiranje po mestvama ili nekoj drugoj lahkoj obući. Dozvoljavaju poseban brak (Elmut,a) kao i nasljeđivanje Poslanika kao što imaju i druge razlike u nasljeđivanju. Ponekad nailazimo kod njih teškoće u ovakvom pristupu i razumjevanju Kur'ana pa kada ne nailaze na dovoljnu argumentaciju u Kur'anu posežu za onim što nije u Kur'anu nadodajući da su to vrste učenja (kiraeti) EhlEl-Bejta . Kako ne mogu naći dovoljno argumenata u Kur'ana traže i druga rješenja kao što su egzoterična i ezoterična, odnosno, vanjska i unutrašnja (Zahir i Batin) značenja. Ponekad idu u mnogostrukost unutrašnjih značenja jer im jedno ili dva unutrašnja nisu dovoljna za argumentiranje stavova. Sav je Kur'an kod imama, vanjsko i unutarnje značenje tako da se to saznanje proširuje dotle da se onemogućuje mišljenje o Kur'anu ili stav o zvačenju ako se nije čulo od imama. Tvrde za ashabe da su još za vrijeme života Poslanika ili neposredno pred smrt ili odmah poslije njegove smrti izmjenili Kur'an kao što su ashabima pripisivali različite manjkavosti u pogledu njihovog Islama. Posebno se ova tvrdnja odnosi na hadise koji se prenosi lancem predaja od ovih ashaba. Možemo sve to svrstati na četiri pristupa koji su važni kada govorimo o tumačenju Kur'ana kod ovih sekti: 1.vanjsko i unutarnje značenje Kur'ana, 2. stavove koje uzimaju iz Kur'ana po pitanju njihovog osnovnog učenja o imamima, svojim prijateljima i neprijateljima, 3. iskrivljivanje i prilagođavanje Kur'ana od strane pojedinih ashaba i 4. Stavovi po pitanju odnosa prema tradiciji Islama, posebno prenošenju i ispravnom vrijednovanju prenesenih hadisa Muhammed a.s. Ovo smo naveli jer se kroz ova četiri pristupa vrijednuje i pristup tumačenju Kur'ana ove sekte. . 1. Egzoterično u Kur'anu i ezoterično ( Vansko i unutrašnje) ÙÇåÑ ÇáÞÑÂä æ ÈÇØäå El-Imamije dvanaest imama tvrde da Kur'an ima vanjsko i unutrašnje značenje. Da se zastalo kod ove granice moglo se, u principima Islama, naći opravdanje za ovaj stav posebno kada se mogu ovi principi izvući iz dosta ispravnih hadisa. Međutim, odavde se ide dalje i tvrdi da u Kur'anu ima sedamdeset i sedam naslaga unutarnjeg značenja. U daljim razradama ovog principa, vanjsko značenje Kur'ana pripisuju poslanstvu i misiji Poslanika u uspostavljanju učenja tevhida i, u okviru tevhida, odnos Stvoritelja i stvorenog u Islamu a unutrašnje značenje daju misiji imameta i velajeta. Mnogo čine na usaglašavanju ova dva principa i nastoje svim sredstvima dokazati kako postoji veza ova dva tipa značenja Kur'ana, odnosno, da oba ova načina budu prihvatljiva ljudima. Tako da se vjeruje u ovakav način pristupa Kur'anu kao što se prihvata muhkem i mutešabih ili nasih i mensuh. Ljudi ne bi trebali da poriču ovo unutrašnje značenje Kur'anu ni u kakvom slučaju i mora vjerovati u takav način kao što vjeruje i prihvata vanjski, egzoterični. Čovjek prihvatajući isključivo jedan od ova dva načina ne vjeruje jer je svaki od ova dva načina Poslanik Muhammed a.s. odabrao a kasnije prakticirali imami koji imaju cijelo i potpuno značenje Kur'ana kod sebe. Jer Kur'an je objavljen u njihovoj kući a domaćini najbolje znaju šta im se u kući događa. Ako neko ovo ne prihvata nalaze da je

77

nesposoban shvatiti mnoga izvanjska značenja koja ukazuju na ova unutarnja a onda mu, pogotovu, nedostaju ova unutarnja koja nije u stanju shvatiti jer ima nedostataka u znanju ili vjerovanju. Do znanja o Kur'anu se, dakle, ne može doći osim preko Ehl-El-Bejta i ljubavi prema njima jer ko njih voli postaje kao oni i time stiče sposobnost da razumije nešto od Kur'ana. Iz ovog stava proizilazi njihov odnos prema Kur'anskim ajetima koji je privilegovan vezom za imama. Iz ovakvog stava se sužava odnos vjernika prema Kur'anu i pretvaraju se, umjesto u ličnosti, u sljedbenike a privilegovanim daje pravo da se slobodno kreću u značenjima Kur'ana kako žele, s tim da su nepogrešivi i da svoje povjerenje neće iznevjeriti. Takav odnos im omogućuje u suštini da tumače Kur'an kako žele, na primjer 19. ajet poglavlja El-Inšikak: áÊÑßÈä ØÈÞÇ Úä ØÈÞ koji ima posve drugo jezičko značenje da prikažu kao aje koje govori da će Ummet Islama slijediti one narode koji su izigravali i mjenjali oporuke svojih Poslanika i da će mjenjati oporuku koju naslijeđuju imami poslije Poslanika. Tako riječ “El-Kafir,” koja znači općenito čovjeka koji poriče istinu o Bogu ili je sakriva od drugih ili druge zavodi, prevode sa posebnim značenjem koje se odnosi na one koji su osporili h. Alijinu blizinu s Bogom i koji negiraju da je h. Alija Allahov miljenik, (El-Veli). æ ãä Þæã ãæÓì ÃãÉ íåÏæä ÈÇáÍÞ æ Èå íÚÏáæä ( ÇáÃÚÑÇÝ 109) Vanjsko značenje upućuje na Musaa i njegov narod a unutarnje na Islam i Muslimane. Dakle, svako aje ima mnogo vanjskih i unutarnjih značenja a opet se značenja mjenjaju shodno vremenu i prostoru. Oko usaglašavanja ovih vanjskih i unutarnjih značenja nailaze na određene teškoće koje prevazilze sa ova tri principa: 1. imam je zadužen i opunomoćen od Allaha da tumači Kur'an, 2. da vodi politiku El-Umme, 3. zadužen i opumomoćen Et-Tekijjom. (Ovaj princip je ranije objašnjen). Svaki od ova tri principa omogućuje imamu da govori što želi ili da ne govori kada ocjeni da je bolja šutnja. Imam, kada iznese nešto iz domena tekijje svaki pristaša šiizma mora to uzeti i raditi što je imam rekao osim ako mu se ne kaže da je to bila tekijja. Skriveno znanje koje se čuva nalaze kod vjernika iz porodice faraona koji je skrivao svoje vjerovanje iz straha od faraona ili zato što bi bio ostranjen iz njegove blizine. Tvrde da se znanje mora skrivati od doba Nuh a.s. Kroz ova tri dodatna principa imami šiizma tumače Kur'an. 2. Stav Kur'ana u odnosu na imame prijatelje i neprijatelje imama ãæÞÝ ÇáÞÑÂä ãä ÇáÃÆãÉ ÇæáíÇÆåã æ ÃÚÏÇÆåã El-Imamije dvanaest imama vjeruju da je nužno očitovati imamet h. Alije i imama poslije njega. Imami se moraju voljeti i štititi što je, po njima, temelj vjerovanja. U drugom slučaju vjerovanje vjernika nije prihvatljivo. Pokornost i poslušnost imamu je obaveza i imami su bolji od svih ostalih stvorenja. Prema ovom principu svi ajeti Kur'ana kojim se nešto pohvaljuje ili hvali su ajeti pohvale imamima a ajeti kojima se nešto osuđuje ili kudi su ajeti koji osuđuju ili kude one koji su protiv imama. Cijeli Kur'an je objavljen da njih uputi, obavjesti ili se složi sa onim što imami iznose a nama je da ih slijedimo ili nam se

78

zabranjuje da im se suprostavljamo. Sve što je u Kur'anu Allah dž.š rekao u formi množine ili trećeg lica u to ulazi Poslanik i imami a u nekim ajetima su isključivo imami u pitanju kao što je slučaj sa ajetom æ ãÇ ÙáãæäÇ æ áßä ßÇäæÇ ÃäÝÓåã íÙáãæä (ÇáÈÞÑÉ 57) Prenosi se u njihovim predajama da je Džafer Es-Sadik rekao da je imame Allah dž.š. pomješao sa sobom pa je nasilje prema nama učinio nasiljem prema sebi i blizinu prema nama blizinom prema sebi. ÅäãÇ æáíßã Çááå æ ÑÓæáå æ ÇáÐíä ÂãäæÇ (ÇáãÇÆÏÉ 55) Ovim ajetom podrazumjeva imame. U svim ajetima kojima Allah dž.š. govori o obavezama poslušnosti i pokornosti Njemu, tvrde, da je u to uključena obaveza prema imamu. 3. Izmjene i iskrivljivanje Kur'ana. ÊÍÑíÝ ÇáÞÑÂä æ ÊÈÏíáå Ovu tvrdnju, vjerovatno, baziraju na premisama po kojima, ipak, u Kur'anu nema jasno označeno preimućstvo imama a nalaze se, po Kur'anu, u prednosti. Oslanjati se na unutrašnja značenja (batin) koja drugi ne prihvataju ili ne na način kako ih oni tretiraju, ne daje onu važnost imamima koju oni žele, niti se ovim unutrašnjim značenjima može osigurati preimućstvo imama i nužnost da se slijede. Tada se mora posegnuti za tvrdnjom da je Kur'an izmjenjen ili iskrivljen. Ono što su naslijedili imami nije iskrivljeno to je ispravan Kur'an a ono što drugi tvrde nije Kur'an ili nije dovoljno sačuvan od promjena ili iskrivljenja. Sve što negira prednost i vrijednosti Ehl-El-Bejta jasno i otvoreno ili što jasno nije odredilo one koji vole Ehl-EL-Bejt ili ne sudi njihovim neprijateljima je skriveno ili promjenjeno u Kur'anu. Prenose da je Džafer Es-Sadik rekao: "Kur'an koji je objavio Allah dž.š putem meleka Džibrila Muhammedu a.s. sadrži 17.000 ajeta a ono što mi imamo je 6.263 ajeta. Sve što prelazi taj broj pohranjeno je kod Ehl-El-Bejta i to je sakupio h. Ali r.a. Poglavlje koje govori o velajtu El-Velaje ne nalazi se u Kur'anu uopšte. Poglavlje Lem Jekun (odnosno, u ostalim mushafima El Bejjine), ne sadrži, po njihovim tvrdnjama imena sedamdeset Kurejšija sa kompletnim rodoslovljem a iz poglavlja El-En,am i El-Ahzab su izbačeni ajeti koji govori o vrijednostima Ehl-El-Bejta. Tvrde, da sve što se nalazi u sadašnjim mushafima je, ipak, Allahov govor a ipak ima nešto što je preostalo a sakupio ga je h. Ali r.a. i čuva se kod pouzdanog čuvara. Kada ustane onaj ko treba da dođe učiće Kur'an onako kako je objavljen. Pošto ovakva tvrdnja nailazi na teškoće kod razumjevanja ajeta ”Mi smo Kur'an objavili (spustili) i mi ćemo ga čuvati” tvrde da ovo čuvati znači da će biti pohranjen kod imama. Kako je nemoguće odbraniti tezu da je u Kur'anu došlo do promjena a ipak je sažuvan i vjeruju u njega da je Allahov govor, objašnjavaju da ipak nije došlo do velikih promjena osim u ispuštanju h. Alijinog imena na nekim mjestima ili ispuštanje porodice Muhammed a.s. ili su ispuštena imena munafika. Allah dž.š je sve to unaprijed znao zato to ipak nije sve otvoreno spominjao i ono što je spomenuo je ispušteno ali je to ostalo skriveno u unutrašnjem znaženju ajeta. Ipak, na nekim mjestima dodaju Kur'anu ono što tvrde da su drugi ispustili a nalazi se u njihovim mutevatir predajama. Evo nekoliko primjera: íÇ ÃíåÇ ÇáÑÓæá ÈáÛ ãÇ ÃäÒá Çáíß ãä ÑÈß0( ÇáãÇÆÏÉ 67 ) Ýì ÔÃä Úáì Ovdje dodaju na poznato aje.

79

Na poznati hadis u kojem Muhammed a.s. moli Allaha dž.š. da ojača Islam jednim od dvojice Omera; Omer Ibn El-Hattabom ili Umer Ibn Hišamom, tvrde da je Allah dž.š. objavio: æ ãÇ ßäÊ ãÊÎÐ ÇáãÖáíä ÚÖÏÇ ( ÇáßåÝ 51 ) Åä ÇáÐíä ÂãäæÇ Ëã ßÝÑæÇËã ÂãäæÇ Ëã ßÝÑæÇ Ëã ÇÒÏÇÏæÇ ßÝÑÇ áã Èßä Çááå áíÛÝÑ áåã æ áÇ áíåÏÈåã ÓÈíáÇ ( ÇáäÓÇÁ 127) Za ovaj ajet tvrde da se odnosi na Ebu Bekra, Umera i Usmana koji su povjerovali u poslanstvo Muhammed a.s. zatim odbili velajet h. Alije r.a. kada im je ponuđen. Zatim, povjerovali u prisegu (bej,at) h. Aliji r.a. da bi to porekli poslije smrti Poslanika Muhammed a.s. Nakon toga su otišli dublje u nevjerovanje je su odbili prisegu ostalim imamima. Iz ovog se vidi da tvrdnje o promjenama u mushafima ne stoje Naprotiv, pokazuje se samo njihova sklonost ka promjeni i iskrivljenjima bez obzira u kakve idejne ili principijelne okvire ovakva iskrivljavanja uvlačili. 4. Stavovi po pitanjima sunneta, hadisa i uopće vjerodostojne tradicije ãæÞÝåã ãä ÇáÃÍÇÏíË ÇáäÈæíÉ æÂËÇÑ ÇáÕÍÇÈÉ Kao i ostali sljedbenici Islama i Poslanika Muhammed a.s. šiije se nalaze pred velikim brojem hadisa koji se prenose od Muhammed a.s. različitim načinima prenošenja. Hadis koji se prenosi ili bilo koja vijest vezana za život Poslanika i ashaba, ili je govor Poslanika Muhammed a.s. ili nekog od ashaba. Pošto ne prihvataju većinu ashaba iz različitih razloga, ne prihvataju, po prirodi stvari, ni ono što se od njih uzima u lancima prenošenja. Mnoge ashabe ne prihvataju što su dali zakletvu Ebu Bekru, zatim Umeru pa Usmanu. Neke ashabe, koji prenose hadise suprotne njihovim pravnim rješenjima, kao što su hadisi o zabrani privremenog braka (mut,a), potiranja umjesto pranja nogu ili zabrane mesha, govore za njih da su došli putem ashaba koji su bili vođe munafika (dvoličnjaka). Dakle, u tradiciji se drže samo onih hadisa koji se prenosi šiijskom tradicijom. Imaju veliki broj vlastitih djela u kojima je sakupljena tradicija na način koji uvažavaju. ßÊÇÈ ÇáßÇÝì áÃÈì ÌÚÝÑãÍãÏ Èä íÚÞæÈ Çáßáíäì ÇáãÊæÝì ÓäÉ 328 Ãæ 329 åÌÑíÉ0 Ova knjiga tradicije (hadisa) kod El-Imamija dvanaest imama ima vrijednost i ugled kao zbirka hadisa imama El-Buharije kod sljedbenika Ehl-Es-Sune ve ElDžema,a. Sadrži 16.000 hadisa podjljenih na sahih (ispravne), hasen (dobre), daif (slabe). Podjeljeni u tri toma u kojem je u prvom El-Usul (temelji i osnov) a u ostala dva toma sporedne teme. ßÊÇÈ ÇáÊåÐíÈ áãÍãÏ Èä ÇáÍÓä ÇáØæÓì ßÊÇÈ ãä áÇ íÍÖÑå ÇáÝÞíå áãÍãÏ Èä Úáì Èä ÇáÈÇÈæíÉ ßÊÇÈ ÇáÃÓÊÈÕÇÑ ÝíãÇ ÅÎÊáÝ Ýíå ãä ÇáÃÎÈÇÑ áãÍãÏ Èä ÇáÍÓä ÇáØæÓì (ãÎÊÕÑ ÇáÊåÐíÈ) æÓÇÆá ÇáÔíÚÉ Åáì ÃÍÇÏíË ÇáÔÑíÚÉ ááÔíÎ ãÍãÏ Èä ÇáÍÓä ÇáÚÇãáì ÈÍÇÑ ÇáÃäæÇÑ Ýì ÃÍÇÏíË ÇáäÈì æ Çá ÆãÉ ÇáÃØåÇÑ ááÔíÎ ãÍÏ ÇáÈÇÞÑ

80

Većinu ovih djela predstavljaju hadisi za koje ne postoje valjani senedi, bar prema kriterijima koji su utvrđeni kod Ehl-Es-Sunne, nego se prenose putem imama. Prenosi se da je neko rekao: "Pustite običan svijet jer običan svijet uzima od običnog svijeta a vi ste uzeli od Allahovog Poslanika". Međutim, nigdje se ne navodi kojim načinima ili putem (senedom). Ovakav način prenošenja pratila je velika skrivenost (Et-tekijja). Najznačajnija djela nauke o tumačenju Kur'ana kod El Imamija dvanaest imama. Ova sekta unutar šiijski orjentiranih sekti ima mnogo knjiga o tumaženju Kur'ana; dovršenih i nedovršenih, izgubljenih i pronađenih, klasičnih i modernih. Razlika među njima ogleda samo u metodu po kojem su rađene. Najvažnije su: 1 0 ÊÝÓíÑ ÇáÍÓä ÇáÚÓßÑì ÇáÊæÝì ÓäÉ 254 åÌÑíÉ Nije dovršen a štampan je u jednom tomu . 2 0 ÊÝÓíÑ ãÍãÏ Èä ãÓÚæÏ Èä ãÍãÏ Èä ÚÈÇÔ ÇáÓáãì ÇáßæÝì ÇáãÚÑæÝ ÈÇáÚÈÇÔì Spada u učenjake trećeg stoljeća po hidžri. Često konsultuju ovaj tefsir i o njemu govore kao najvrednijem djelu šiijskog tumačenja Kur'ana. 3 0 ÊÝÓíÑ Úáì Èä ÅÈÑÇåíã ÇáÞãì0 Nastao krajem trećeg i početkom četvrtog stoljeća po hidžri. Štampan u jednom tomu u skraćenoj verziji. 4 0 ÇáÊÈíÇä :ááÔíÎ ÃÈì ÌÚÝÑ ãÍãÏ Èä ÇáÍÓä Èä Úáì ÇáØæÓì0 Umro 460. godine po hidžri. Napisan dvadeset tomova. Et-Tibrisi je koristio ovaj tefsir pri pisanju svog poznatog djela. 5 0 ãÌãÚ ÇáÈíÇä : ÅÈæ ÇáÝÖá Èä ÇáÍÓä ÇáØÈÑÓì0

Umro 538. godine po hidžri. Štampan u dva velika toma. 6 0 ÇáÕÇÝì : ãÍãÏ Èä ÇáãÑÊÖì ÇáÔåíÑ ÈãáÇ ãÍÓä ÇáßÇÔì0 Učenjak jedanaestog stoljeća po hidžri. Štampan u jednom velikom tomu. 7 0 ÇáÃÕÝì : ãÎÊÕÑ ãä ÇáÕÇÝì 0 8 0 ÇáÈÑåÇä : åÇÔã Èä ÓáíãÇä Èä ÅÓãÇÚíá ÇáÍÓíäì ÇáÈÍÑÇäì 0 Umro 1107. godine po hidžri. Štampan u dva toma. 9 0 ãÑÂÊ ÇáÃäæÇÑæ ãÔßÇÊ ÇáÃÓÑÇÑ : Çáãæáì ÚÈÏ ÇááØíÝ ÇáßÇÒÑÇäì 10 0 ÇáãÄáÝ : ãÍãÏ ãÑÊÖì ÇáÍÓíäì ÇáãÚÑæÝ ÈäæÑ ÇáÏíä 0 Učenjak dvanaestog stoljeća po hidžri. Štampan u jednom manjem tomu. 11 0 ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä : Çáãæáì ÇáÓíÏ ÚÈÏ Çááå Èä ãÍãÏ ÑÖÇ ÇáÚáæì0 Umro 1242. godine. Štampan u jednom velikom tomu.

81

12 0 ÈíÇä ÇáÓÚÇÏÉ Ýì ãÞÇãÇÊ ÇáÚÈÇÏÉ : ÇáÓáØÇä Èä ãÍãÏ Èä ÍíÏÑ ÇáÎÑÇÓÇäì0 Spada u učenjake četrnaestog stoljeća po hidžri. Štampan u jednom velikom tomu. 13 0 ÂáÇÁ ÇáÑÍãä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÇä : ãÍãÌ ÌæÇÏ Èä ÍÓä ÇáäÌÝì 0 Umro 1352. godine po hidžri. Nije završen. ãÑÂÊ ÇáÃäæÇÑ æ ãÔßÇÊ ÇáÃÓÑÇÑ Çáãæáì ÚÈÏ ÇáØíÝ ÇáßÇÒÑÇäì åæ Çáãæáì ÚÈÏ ÇááØíÝ ÇáßÇÒÑÇäì ( ãæáÏÇ ) ÇáäÌÝì ( ãÓßäÇ ) O pristupu tefsiru sam govori u uvodu svog djela. Prije nego se upoznamo sa njegovim načinom tumačenja Kur'ana može se tvrditi da on na Kur'an gleda kroz učenje svoje sljedbe i svog uvjerenja. Tvrdi da je najjasnija i najpoznatija tvrdnja njegovih časnih prethodinika koja je do njega došla predajama koje skoro da su mutevatir. Svaka riječ a pogotovo ajet Kur'ana ima vanjsko i unutrašnje značenje (zahir i batin, egzoterično i ezoterično). Ova ova unutrašnja i vanjska značenja penju do sedam a u nekim situacijama i do sedamdeset i sedam nivoa. Zatim, objašnjavajući svoj metod tumačenja Kur'ana iznosi slijedeće: - skraćuje predaje i ne prenosi ih u cjelini nego, po potrebi, skraćuje, ne spominjući lance ni ljude u lancima predaja (senede), u želji da sve to skrati, kako sam kaže, - ne zadržava se duže na vanjskom značenju ajeta niti ih osvjetljava sa svih strana, kako je to moguće, osim, kako sam navodi, ako je to neophodno i ne postoji drugi način osim da se u značenju ajeta prikloni vanjskom značenju. - ako ne može da se pouzda ili da pronađe prikladan tekst u predajama koji mu pomaže u tumačenju ajeta drži se svog stava ili opštih predaja iz kojih je moguće načelno izvući stav, - spominje način učenja Kur'ana porodice h. Alije kada god je u prilici. Objašnjavajući svoj metod dalje tvrdi da isti izrazi u različitim vremenima imaju različita značenja. U ovom smislu navodi: ”Od Džabira se navodi da je pitao Ebu Džafera o nečemu iz tefisra (tumačenja) Kur'ana, pa mu je odgovorio. Opet mu se obratio pa mu odgovorio na drugi način. Nakon toga je zapitao: ”Kako mi po istom pitanju juče odgovaraš različito nego danas?" Odgovori mi: "Džabire Kur'an ima unutrašnja značenja a svako unutrašnje značenje još jedno unutrašnje i vanjsko. Džabire nema stvari da je dalja od ljudskog uma i njegvoih mogućnosti od tumačenja Kur'ana. Nekad jedno aje u početku može imati jedno značenje na kraju drugo". Unutrašnje značenje i tumačenje unutrašnjeg značenja imaju isključivo imami, njihovi nasljednici, sljedbenici i miljenici pa tako kasnije redom. Prenosi El-Kafi u tefsiru (komentaru Kur'ana) Ijjaša kao i drugi od Muhammed Ibn Mejmuna a ovaj od El-Kazima značenje 33. ajeta poglavlja El-E,raf “Reci, moj Gospodar je zabranio sramotna djela javna i tajna (vidljiva i nevidljiva)". Da Kur'an ima

82

vanjsko i unutrašnje a sve što je zabranio Allah dž.š. u Kur'anu je vanjsko a unutrašnje značenje su imami istine. Objašnjavajući džennet i džehennem (vatru i vrtove) kaže da nije namjera Kur'ana prikazivanja slika dženneta na budućem svijetu nego se ponekad, uz blagoslov imama, misli na duhovne džennete u sjenama i zaštite imama na ovom svijetu.. Prenoseći izjavu od El-Hesema Et-Temimija da je jedan od imama rekao: ”Hejseme, ima ljudi vjeruju u vanjsko značenje Kur'ana a poriču unutrašnje pa im to neće koristiti ništa. Doći će narodi poslije njih vjerovati i prihvatati unutrašnje značenje a odbacivati i poricati vanjsko pa im to neće ništa koristiti. Nema imana koji vjeruje u vanjsko a ne prihvata unutrašnje, niti onog koji vjeruje u unutrašnje a ne prihvata vanjsko. Objašnavajući ove stavove zadržava se kod stava da je značenje Kur'ana cijelo kod imama i zabranjeno je tumačiti Kur'an po vlastitim stavovima i mišljenju ukoliko se nije čulo od imama. Nastavljajući odbranu imameta tvrdi da je poslanstvo javno i objavljeno a velajet i imamet skriveno i unutrašnje. Vjerovanje bez vjere u velajet i imamet nije ispravno, ono je uzrok stvaranja svijeta, zatim primanja djela od strane Allaha dž.š., šeriatskih obaveza. Onaj koji ne vjeruje u imamet izašao je iz imana ono je, kao i vjerovanje u tevhid (jedinstvo Allaha), ponuđeno svim stvorenjima i po njemu je napravljen prvi ugovor, po njemu su poslani poslanici i knjige. Međusobno je uslovljeno sa poslanstvom pa ko ne vjeruje u imamet i veajet kao da nevjeruje u poslanstvo i obratno. Ko vjeruje u poslanstvo mora vjerovati u imamet i velajet i njima se kao i poslanicima mora očitovati poslušnost i pokornost. Oni su posrednici između ljudi i Allaha dž.š. kao što su poslanici oponumoćenici i meleki odabrani. O Kur'anu koji imaju danas muslimani kaže da su u njemu izvršene promjene poslije smrti Poslanika Muhammed a.s. a oni koji su ga skupljali su ispustili mnoge riječi i ajete. Jedini sačuvan Kur'an, po njegovom mišljenju, koji u potpunosti odgovora objavljnom od Allaha dž.š je onaj što je skupljen u h. Alije r.a. Sačuvan i predan njegovom sinu El-Hasanu i dalje sve do posljednjeg imama i onog ko ga zastupa danas. U svom tefsiru često pod opće značenje riječi: dvoličnjaci, nevjernici, mnogobošci podvodi unutrašnje značenje izraza koji su po njemu nevjernici zato što ne vjeruju u imamet ili velajet, dvoličnjaci su nedosljedni u odnosu na to a mnogobošci su oni koji imamima pripisuju one koji to nisu. Svuda gdje se može, spojena lična zamjenica koja u Kur'anu često stoji uz imena i infinitive, pretvara se u zamjenicu koja se odnosi na h. Aliju ili h. Fatimu ili njenu djecu imame što je daleko od svakog stvarnog značenja. ÅäåÇ áÃÍÏì ÇáßÈÑ äÐíÑÇ ááÈÔÑ ( ÇáãÏËÑ 35-36 ) “Ne samo to ona je jedna od velikih (nevolja), opomena čovječanstvu". On tvrdi da se Ona odnosi na h. Fatimu. Takvih primjera ima mnogo i uočljive su sa prvim otvaranjem tefsira. To smatraju unutrašnjim značenjem.
1.

æ íÖÚ Úäåã ÅÕÑåã æ ÇáÃÛáÇá ÇáÊì ßÇäÊ Úáíåã ( ÇáÃÚÑÇÝ 107 ) “Skida sanjih okove kojim su bili okovani". Tumačeći ovaj ajet, na primjer, kaže da su to grijesi koji su opterećivali ljude prije dolaska imama pa kad je došao imam skinuo je grijehe sa njih. Na kraju, postavlja četrnaest pravila koja pokušava braniti kroz čitav tefsir svim raspoloživim argumentima što čini okosnicu njegovog pristupa Kur'anu. - Kur'an ima vanjsko i unutrašnje značenje. Svaka pojedinačna stavka u Allahovoj knjizi ima sedamdeset i sedam značenja a unutrašnja značenja Kur'ana, u svojoj sveukupnosti, pozivaju na imamet i velajet a vanjska strana značenja na poslanstvo

83

- Ne može se svesti značenje Kur'ana na samo jedno vrijeme i ljude toga vremena a svako aje ima unutrašnje značenje za svako vrijeme posebno. - Vanjsko i unutrašnje značenje imaju neraskidivu vezu, povezanost i uzročnost. - Unutrašnja značenja nisu u formi i izrazu stvarnog i stvarne istine ili konkretnog, nego većina tih unutrašnjih značenja su na nivou proizvoljnog, dozvoljeno simboličnog, na nivou intelektualnog poimanja i jezičkog značenja. - Čovjek je dužan da vjeruje u vanjska i unutarnja značenja Kur'ana u istoj mjeri. Ko negira jedan aspekt a prihvati drugi nevjernik je. Mora se vjerovati i prihvatati sve što se prenosi od imama, ukupno i pojedinačno, ako ne zna pojedinačno koje dolazi od imama. Sve se mora vjerovati iako se ne razumije. - Sve vrste značenja Kur'ana su kod imama i nije dozvoljeno da čovjek tumači Kur'an po svom mišljenju ako ga nije čuo od imama. - Cijelo Allahovo znanje o budućnosti ovog, Muahmmed a.s. ummeta je izneseno u Kur'anu i može se koristiti na način te,vila, odnosno, unutarnjeg značenja. - Kur'an koji posjeduje svijet Islama danas je pretrpio izvjesne promjene a Kur'an koji je sakupio h. Ali r.a. i koji je došao mutevatir (pouzdanom i sigurnom predajom) i na koji su pristali imami je ispravan Kur'an. - U Kur'anu mnogi izrazi vanjskog su, ustvari, izrazi unutarnjeg značenja, kao što je odnos općeg i pojedinačnog, posebno ako su to potvrdili imami. Kao što se opštim izrazom mnogobošci (mušrici) misli na unutrašnje značenje onih koji imamu pripisuju drugog, krivog imama koji to nije. - Općim izrazima iz Kur'ana "prošli narodi" misli se na pripadnike ovog ummeta posebno onih kojima je upućen ovaj poziv kao što su sljedbenici imama. - Ponekad obraćanje onima na koje se odnosi unutrašnje značenje nije dato na isti način kao onima koji su određeni vanjskim značenjem. Kao kada se Allah dž.š. ponekad obraća Muhammed a.s. ne misli se na njega posebno kada ga ukorava da nije uradio najbolje. Po njemu Allah ne može tako obraćati poslaniku jer je ovaj nepogriješiv u većim i manjim grijesima. - Spojena lična zamjenica se prema unutrašnjem značenju odnosi na nešto sasvim drugo u odnosu na ono što znači u izvanjskom značenju. - Spojene lične zamjenice množine koje Allah dž.š. u Kur'anu pripisuje sebi, u unutrašnjem značenju tumači se kao “Mi” odnosno, Allah, Poslanik, Poslanikov rod po h. Fatimi i h. Aliji kao i kasnije imami. - Izraz Allah i spojena zamjenica kojom se misli na Allaha ili se vraća na ovaj izraz i ime, u unutrašnjem značenju upućuje na imama. Ova metafora je moguća, poznata i opšte proširena te prihvaćena od svih. . ÊÝÓíÑ ÇáÍÓä ÇáÚÓßÑì ãæ ÃÈæ ãÍãÏ ÇáÍÓä Èä Úáì ÇáåÇÏì Èä ãÍãÏ ÇáÌæÇÏÇ Èä Úáì ÇáÑÖÇ Èä ãæÓì ÇáßÇÙã Èä ÌÚÝÑ ÇáÕÇÏÞ Èä ãÍãÏ ÇáÈÇÞÑ Èä Úáì Òíä ÇáÚÇÈÏíä Èä ÇáÍÓíä Èä Úáì Èä ÃÈì ØÇáÈ Çáà ãÇã ÇáÍÇÏì ÚÔÑ ÚäÏ ÇáÃãÇãíÉ ÇáÃËäì ÚÔÑíÉ æÇáãÚÑæÝ ÈÇáÍÓä ÇáÚÓßÑì æ åæ æÇáÏ ÇáãåÏì ÇáãäÊÙÑ0 æáÏ ÓäÉ 231 åÌÑíÉ æ Þíá 232 ÈÇáãÏíäÉ Úáì ÇáÑÇÌÍ ÊæÝì ÈÓÑ ãä ÑÃì ÓäÉ 260 åÌÑíÉ æ ÏÝä ÈÌÇäÈ ÇÈíå0 Tefsir koji mu se pripisuje od njega prenose Ebu Je,kub Jusuf Ibn Muhammed Ibn Zijad kao i Ibn Hasan Ali Ibn Muhammed Ibn Sejjar, oba pripadaju šiizmu Dvanaest imama. Knjiga je manjeg obima, u jednom tomu na 276 stranica. Ne obuhvata cijeli Kur'an, čak ni potpune sure. Pristup je fragmentaran; po nekoliko ajeta određene sure, prelazak na drugu sa tumačenjem, opet, samo nekoliko ajeta. Ovaj tefsir se vjerovatno pripisuje ovom vrijednom alimu i dobrom imamu. U mnogim ajetima koje tumači, prenosi predaje od Muhammed a.s. o prevnstvu h. Alije r.a. na imamet i hilafet poslije njega. Tako te predaje koristi u objašnjavanju ajeta koja, navodno, daju primat h. Aliji r.a. na imamet poslije Muhammed a.s. Posebno, tumačeći pojedina ajeta navodi predaje koje

84

navodno nedvosmisleno govore o izdaji pojedinh ashaba ono na što su se obavezali Posaniku s.a.v.s. kao i kaznu za iznevjerenu zakletvu koju su navodno pred Muhammed a.s. dali svi ashabi. Posebno se apostrofiraju Ebu Bekr r.a. i Umer r.a. Ovaj tefsir je pun predaja koje veličaju porodicu Muhammed a.s. po liniji h. Alije i njegove kćeri h. Fatime. Kada se kritički pregledaju može se zaključiti da su ne samo pristrasne nego i izvan domena realnog i objektivnog. Vještačke konstrukcije, ponekad, postaju očigledne jer takve postavke, koje su date u tim predajama ne mogu dati ni obični neobrazovani ljudi a ne obrazovani i vjeri odani imami. Kada, na primjer, tumači drvo iz poglavlja El-Bekare, 35. (I kada rekosmo: ”Ademe nastani se ti i tvoja žena u džennetu, jedite i pijte šta želite a nemojte se približavati ovom drvetu". Tumači da je drvo znanja Muhammed a.s. i njegove porodice po liniji h. Fatime, h. Alije te njihove djece h. Hasana i h. Husejna. Drvo posebnog znanja datog njima i nikom drugom. Nemojte se približavati ovom drvetu, odnosno, njihovom stepenu u znanju i stepenu kod Allaha dž.š. želeći dostići njihov stepen jer je taj stepen dat samo njima od Allaha dž.š. i nikom drugom. Pojedine ajete tumače tako kao da su i raniji posalanici s.a.v.s. kada bi im se ukazala neka potreba, tražili pomoć od Allaha dž.š preko posredništva Muhammed a.s. i njegove porodice po lozi h. Fatime i h. Alije. Prenosi mnoge predaje po liniji poredice h. Alije i h. Fatime o potrebi “Tekijje”, skrivanje istine od neprijatelja i radi zaštite prijatelja. Kao što tumači ovaj princip mnogim ajetima ali uz ajete navodi i brojne predaje koje potvrđuju ovaj princip. U tefsiru, tumačeći ajeta vjerovanja često slijede mu,tezilijski pravac. U objašnjavanju ajeta pravne naravi po prirodi stvari drži se propisa pravne škole pravca Dvanaest imama. Tako smatra da je fard (stroga dužnost) potrati noge a ne prati ih kod pranja prije namaza (abdest) a pranje predviđaju samo kod (tekijje), to jest kada treba sakriti pravi identitet. Tumačeći pravna pitanja na njima svojstven način navode i brojne predaje koje su došle njima priznatim načinima. Po svemu sudeći ovaj tefsir se pripisuje ovom cijenjenom imamu jer se nameće nužno pitanje, poslije čitanja ovog tefsira, makar fragmentarno, da li je riječ o tefsiru El-Hasana El-Askerija ili on nije nepogriješivi imam. Prije će biti da je ovo djelo nekog ekstremnog pripadnika ove sekte s obziromna na česta odstupanja od realnog i objektivnog pri površnom čitanju. ãÌãÚ ÇáÈíÇä áÚáæã ÇáÞÑÂä ÃÈæ Úáì ÇáÝÖá Èä ÍÓä Èä Úáì ÇáØÈÑÓì åæ ÃÈæ Úáì ÇáÝÖá Èä ÇáÍÓä Èä ÇáÝÖá ÇáØÈÑÓì ÇáãÔåÏì ÇáÝÇÖá ÇáÚÇáã ÇáãÝÓÑ ÇáÝÞíå ÇáãÍÏË ÇáÌáíá ÇáËÞÉ ÇáßÇãá ÇáäÈíá0 Iz poznate kuće i cijenjene po nauci. æ åæ æÇÈäå ÑÖì ÇáíäÃÈæ ÇáäÕÑ ÍÓä ÇÈä ÇáÝÖá ÕÇÍÈ ãßÇÑã ÇáÃÎáÇñÞ æ ÓÈØå ÃÈæ ÇáÝÖá Úáì ÇÈä ÍÓä ãä ÃßÇÈÑ ÇáÚáãÇÁ æ íÑæì Úäå: æáÏå ÇáãÐßæÑæÇÈä ÔåÑ ÃÔæÈ æ ÇáÔíÎ ãäÊÌÈ ÇáÏíä æ ÇáÞØÈ ÇáÑÇæäÏì0 æ ÇáØÈÑÓì íÑæì Úä ÇáÔíÎ ÃÈì Úáì Èä ÇáÔíÎ ÇáØæÓì0 Napisao je mnoga djela a najpoznatija su: ãÌãÚ ÇáÈíÇä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ¡ ÇáæÓíØ Ýì ÇáÊÝÓíÑ (ÊÝÓíÑ ÌæÇãÚ ÇáÌæÇãÚ ) ¡ ÇáæÌíÒ ( ÇáßÇÝ ÇáÔÇÝ Úä ÇáßÔÇÝ)¡ ÅÚáÇã ÇáæÑì ÈÃÚáÇã ÇáåÏì ¡ ÊÇÌ ÇáãæÇáíÏ æÇá ÏÇÈ ÇáÏíäíÉ ááÎÒÇäÉ ÇáãÚíäíÉ

85

Jedan od najboljih poznavalaca nauke o tumaženju Kur'ana. Pisao je mnogo o ahlaku (u nauci o moralu) kao i o pravnim znanostima. Poznata je njegova tvrdnja da su grijesi u stvari svi veliki a smatraju se malim u poređenju sa većim. Umro je noć uoči Kurban bajrama 537. godine po hidžri. U uvodnoj riječi navodi da su mnogi pisali o tumačenju Kur'ana ali da je Eš-Šejh Ebu Džea,fer Muhammed Ibn El-Hasan Et-Tusi nadmašio sve i da je, vjerovatno, pisac tefsira o kojem govorimo uzeo ovog alima za svoj uzor. Za svoj tefsir drži da je krajnji domet u sažimanju i rezimiranju, ljepoti stila i sistema, da sadrži sve sadržaje znanosti nauke o tumačenju Kur'ana, suštinu i tekst znanost vrsta kiraeta (različitih interpretacija - izvođenja u učenju), kao i znanost jezika i gramatičkih varijanti, nejasnoća i problematičnosti značenja, svestranosti povode objave, vijesti o prijašnjim narodima, objašnjenja i povjest, propise i kazne, dozvoljeno i nedozvoljeno... Objašnjavajući svoj pristup tumaženju Kur'ana kaže: "Za svaku suru objašnjavam da li je mekanska ili medinska, zatim broj ajeta i razlike u broju, zatim važnost učenja iste a nakon toga razlike u načinu učenja, za svako aje razloge i dokaze. Poslije toga objašnjavam jezik i gramatičke promjene, zatim povode objave a nakon toga značenje ajeta i pravne propise, različite varijante tumačenja, kazivanja Kur'ana, redoslijed i raspored kao i sistematičnost ajeta. Sve to podupirem argumentima i dajući dokaze. U samom uvodu svog tefsira tvrdi da niko ne može ući u tumaženje Kur'ana a da prije toga ne ispuni sedam pretpostavki koje su, ustvari, sedam discipina. Prva: broj ajeta Kur'ana i korist od poznavanja ajeta Kur'ana, Druga: poznavanje i navođenje imena poznatih učača Kur'ana u glavnim gradovima kao i imena njihovih učenika - prenosilaca. Treća: poznavanje tefsira, te,vila i usaglašavanje onoga što je došlo tradicijom sa onim što je mišljenjem dozvoljeno i onoga šta nije. Četvrta: znanje imena i naziva Kur'ana kao i njihova značenja. Peta: Znanost o teoriji Kur'ana gdje ubraja i,džaz Kur'ana i druge discipline a posebno naglašava da li u Kur'anu ima dodataka ili izmjena to jest da li je u Kur'anu nešto od ljudi koji su ga skupljali i prepisivali što douzeto ili dodato. "Ukoliko je što dodato Kur'anu to odbacujemo svi a dali je što namjerno izostavljeno; jedna grupa nas smatra da je u Kur'anu došlo do određenih promjena i da je nešto od njega izostavljeno ali ispravan stav većine nas je kategorički suprotan. To jest da ništa od Kur'ana nije promjenjeno niti izostavljeno". Zatim, navodi nasih i mensuh, (derogirano i derogirajuće u Kur'anu kao i ostale potrebne discipline u teoriji znanosti o tumačenju Kur'ana. Šesta: Predaje koje govore o vrijednosti bavljenja naukom Kur'ana kao i vrijednosti onih koji se njime bave. Sedma: Ono što je potrebno učaču Kur'ana u pogledu lijepog učenja i poznavanja izgovora. Bez obzira na šiijsku orjentaciju ovog tefsira ili na mišljenja racionalista (mu,tezilita) iz oblasti nauke o vjerovanju, za ovaj tefsir se može reći da uvažava sve discipline koje su potrebne da se ispravno tumači Kur'an. Može mu se prigovoriti jedino pristrasnost prema sljedbi šiija kojoj pripada i tumačenje pojedinih ajeta, shodno učenjima njegove sljedbe. Nije ekstreman u stavovima, niti pristrasno neobjektivan.

86

Primat h. Alije u vođstvu (imamet) zajednice muslimana poslije Muhammed a.s. ÅãÇãÉ Úáì Ñ0Ú U tumačenju 55 ajeta sure El-Maide ÅäãÇ æáíßã Çááå æ ÑÓæáå æ ÇáÐíä ÂãäæÇ ÇáÐíä íÞíãæä ÇáÕáÇÉ æ íÄÊæä ÇáÒßÇÉ æ åã ÑÇßÚæä0( ÇáãÇÆÏÉ 55 ) ide na sve moguće načine u dokazivanje primata h. Alije da bude halifa (imam) poslije Muhammeda a.s. Navodi veliki broj predaja koje govore o prednosti h. Alije da naslijedi Poslanika Muhammeda a.s. Sačuvanost imama od manjih ili većih pogrešaka. ÚÕãÉ ÇáÃÆãÉ U 33. ajetu poglavlja El-Ahzab navodi veliki broj dokaza kojim pokušava da brani princip nepogriješivosti imama. ÅäãÇ íÑíÏ Çááå áíÐåÈ Úäßã ÇáÑÌÓ Ãåá ÇáÈíÊ æ íØåÑßã ÊØåíÑÇ 0(ÇáÃÍÒÇÈ 33 ) Prvo pokušava da svede porodicu Muhammeda a.s. samo na kćer h. Fatimu, h. Aliju i njihovu djecu El-Hasana i El-Husejna. Navodi veliki broj predaja, opće i posebne naravi, koje idu u prlog tvrdnji o nepogriješivosti imama, kao što Allahovi poslanici nisu imali mogućnost greške. Dakle, imami su kao božiji poslanici sačuvani od mogućnosti pogreške. Ovdje se u komentaru ide i dalje i tvrdi da nisu radili ni ružne stvari. Povratak imama na ovaj svijet nakon isčeznuća (gajbubet) ÇáÑÌÚÉ Kada tumači ajet Ëã ÈÚËäÇßã ãä ÈÚÏ ãæÊßã áÚáßã ÊÔßÑæä ( ÇáÈÞÑÉ 56 ) objašnjava ga da je povratak imama nakon isčeznuća u nekom povoljnom vremenu moguć kao i da je moguće da imami imaju mu,džize (posebne dokaze imameta koje drugi ljudi ne mogu izvoditi) kao i božiji poslanici. Povratak Mehdija Očekivanog ÇáãåÏì ÇáãäÊÙÑ Vjeruje u povratak Mehdija Očekivanog. Vjeruje i tvrdi da je nestao i da će se negdje pred kraj ovog svijeta vratiti. ÇáÐíä íÄãäæä ÈÇáÛíÈ æ íÞíãæä ÇáÕáÇÉ æ ããÇÑÒÞäÇåã íäÝÞæä ( ÇáÈÞÑÉ 3) U objašnjavanju ovog ajeta navodi veliki broj predaja kojim dokazuje da ovaj ajet sadrži u sebi vjerovanje u povratak imama jer je to dio vjerovanja u neviđeno (gajb). Skrivenost (pokazivanje neistine radi prikrivanja istine) ÇáÊÞíÉ

87

áÇ íÊÎÐ ÇáãÄãäæä ÇáßÇÝÑíä ÃæáíÇÁ ãä Ïæä ÇáãÄãäíä æ ãä íÝÚá Ðáß ÝáíÓ ãä Çááå Ýì ÔÆ ÅáÇ Ãä ÊÊÞæÇ ãäåã ÊÞÇÉ ( Âá ÚãÑÇä 28) Skrivanje istine kada je bolje da bude skrivena u stanju slabije pozicije vjernika ili u svakom slučaju kada je nužda u pitanju je, po ovom tekstu Kur'ana, dozvoljeno. Nekad je nužnost (fard), nekad je dozvoljena ali nije obavezna, a nekada je bolja nego da je nema, odnosno, bolje se njome kristiti nego je ostaviti. Navodi brojne predaje koje dokazuju ispravnost upotrebe ovog principa. Pridržavanja i promovisanje principa šiijskog prava (fikha) Mnogo raspravlja o ajetima pravne naravi pridržavajući se pravca pravne škole Dvanaest imama izvodeći dokaze koji im idu u prilog tako da se stiče dojam da je on u pravu a protivnici ovog pravnog sustava nisu. Privremeni brak. äßÇÍ ÇáãÊÚÉ æÇáãÍÕäÇÊ ãä ÇáäÓÇÁ ÅáÇ ãÇ ãáßÊ ÇíãÇäßã ßÊÇÈ Çááå Úáíßã æ ÃÍá áßã ãÇ æÑÇÁ Ðáßã Ãä ÊÈÊÛæÇ ÈÃãæÇáßã ãÍÕäíä ÛíÑ ãÓÇÝÍíä ÝÇ ÅÓÊãÊÚÊã Èå ãäåä ÝÂÊæåä ÃÌæÑåä ÝÑíÖÉ ( ÇáäÓÇÁ 24 ) Objašnjavajući ovaj ajet navodi da on predstavlja osnovu za privremeni brak kada je čovjek musliman u potrebi i kada nema drugog rješenja. Ovim ajetom se dozvoljava sklapanje privremenog braka na određeno vrijeme uz određenu naknadu (mehr). Navodi brojne predaje koje potvrđuju da je privremeni brak kao instituciju koristio sam Poslanik Muhammed a.s. prilikom vojnih pohoda. Takođe navodi da je ova institucija bila živa sve do h. Omera (drugog halife) kada je dokinuta. Objašnjavajući ovaj stav, tvrdi da h. Umer nije imao pravo zabrane i njegova riječ nema pravnu snagu i nije izvor zakonodavstva. (O ovom pitanju se vode velike rasprave u komentarima Kur'ana, hadisa kao i raspravama o pravu. Posljednje što pravci pravnih škola Ehl Es-Sunneta iznose je: Ovaj brak je dokinuo Muhammed a.s. za svog života na osnovu Kur'ana poglavlje El-Mu,minun 5-7. ajeta. Odnosno, na osnovu općeg značenja ovog ajeta. Neki ashabi do kojih, na bilo koji način, nije doprla zabrana, upražnjavali su ovu mogućnost do hilafeta h. Umera. Onda im je on, na osnovu ovog ajeta i drugih brojnih odredbi dokazao da je Muhammed a.s. ovu mogućnost dokinuo.) Potiranje nogu u abdestu (pranje nogu pred namaz) umjestu pranja. íÇ ÃíåÇ ÇáÐíä ÂãäæÇ ÅÐÇ ÞãÊã Åáì ÇáÕáÇÉ ÝÇÛÓáæÇ æÌæåßã æ ÃíÏíßã Åáì ÇáãÑÇÝÞ æ ÇãÓÍæÇ ÈÑÄÓßã æ ÃÑÌáßã Åáì ÇáßÚÈíä0 ( ÇáãÆÏÉ 6 ) Objašnjavajući ovaj ajet, komentariše ga stavom većine da je potrebno pranje nogu jer je u tradiciji bilo rašireno pranje. Daje mogućnost i izbora između potiranja i pranja iako je pranje prioritetnije. Autor ostaje pri stavu svoje pravne škole da je potiranje sadržano u ovom ajetu jer se veže za potiranje glave. Navodi brojne predaje koje govore da je moguće pranje i da je bilo u praksi Muhammed a.s. i ashaba kao i potiranje ili izbor između pranja i potiranje shodno okolnostima u kojima se nalazi vjernik. Brak sa sljedbenicama knjige, (Ehl-El-Kitab)

88

äßÇÍ ÇáßÊÇÈíÇÊ Dozvoljava brak sa sljedbenicama knjige u principu a zatim problematizira da li su sljedbenici knjige mnogobožci ili ne. Ako su mnogobožci, odnosno, neke sljedbe sljedbenika knjige za koje se iz, njihovih učenja, može zaključiti da su mnogobožci onda su njihove žene kao i žene nevjernika zabranjene muslimanima. Očigledno je, tvrdi, da su nevjerkinje ili mnogoboškinje zabranjene muslimanima. Ovdje objašnjava da izraz mnogoboškinje podrazumjeva i nevjerkinje. Imovina. Bogastvo. ÇáÛäÇÆã Šiizam Dvanaest imama ima posebnu teoriju o imovini i bogastvu koja se razlikuje od ostalih po tome što uslovljavaju petinu na imovinu (humus) i ne misli se pod imovinom samo ratni plijen nego na sedam kategorija: a) ratni plijen, b) izgubljena ili napuštena stoka, c) nađeno izgubljeno blago, d) rudno blago ili prihodi sa zemlje, e) profit na dobit, f) pomješana dozvoljena i nedozvoljena imovina i g) na zemlju koja se prenosi sa muslimana na nemuslimana. Petinu, stoji u poznatom ajetu iz poglavlja (El-Enfal, 41.), prema principima svog učenja i pravne škole dijeli na : - imovinu koja pripada Allahu, - Poslaniku Muhammed a.s., - imamu poslije Muhammed a.s. koji je umjesto njega na zemlji i potomcima imama, - siročadima roda Muhammed a.s., - sirotinji roda Muhammed a.s., - putnicima roda Muhammed a.s. Pošto je Allah dž.š. njima zabranio primanje sadake da im se sačuva dostojanstvo omogućio im je petinu radi podmirenja navedenih potreba. Et-Taberi navodi isto a dodaje dio za Kabu. Nepristrasno o ovm pitanju razvija široku raspravu uvažavajući stavove Ehl-EsSunneta i ostalih pravnih škola ali ostajući pri svom pravnom pravcu. Nasljedstvo Poslanika ãíÑÇË ÇáÃäÈíÇÁ Tumačeći Kur'an, dokazuje da se poslanici nasljeđuju kao i ostali ljudi. Ajeta u kojima se u Kur'anu spominje nasljedstvo Poslanika tumači kao nasljedstvo poslaničkih poruka i učenja ali navodi stavove, kako kaže naših imama, kako se od Poslanika nasljeđuje i imovina. Ne misli se dakle samo na nasljedstvo poslaničkog znanja i poslanstva nego i na imovinu. Ovo posebno navodi kada tumači aje kako je Sulejman a.s. naslijedio svoga oca Davuda a.s. ææÑË ÓáíãÇä ÏÇæÏ ( Çáäãá 16 ) Pravna snaga konsenzusa, (Idžma) ÇáÃÌãÇÚ Kako je dosljedan učenju pravnika svoga mezheba (pravne škole šiizma Dvanaest imama) ne priznaje konsenzuz kao pravni osnov izuzev ako nepogriješivi imam sa svojim stavom nije na strani onih koji drže da su

89

konsenzus. Ovdje, objašnjavajući mnoga ajeta oko kojih se vode rasprave za konsenzus ili protiv njega ostaje pri gore definisanom stavu. Uticaj racionalističke škole u vjerovanju (mu,tezila) na Et-Tibrisija. Neosporno je da su u nauci o vjerovanju (akaid), mu,tezile (nosioci racionalizma u islamskom vjerovanju), imale uticaj kako na šiizam uopšte tako i na šiijsku orjentaciju u tumačenju Kur'ana. Međutim, dosta je kritičan. Ponekad brani stavove mu,tezila a ponekad ih kritizira i opovrgava njihove argumente. Uputa i zabluda. Drži se stavova mu,tezila i brani ih. Našriko obrazlaže ovo stanovište posebno kada tumači aje Ýãä íÑÏ Çááå Ãä íåÏíå íÔÑÍ ÕÏÑå ááÃÓáÇã æ ãä íÑÏ Ãä íÖáå íÌÚá ÕÏÑå ÖíÞÇ ÍÑÌÇ ( ÇáÃäÚÇã 125 ) Viđenje Allaha na budućem svijetu. ÑÄíÉ Çááå Ýì ÇáÂÎÑÉ Drži stavove mu,tezila po ovom pitanju i vrlo široko obrazlaže stavove i sporna ajeta oko čijih značenja se i vode rasprave o viđenju. Prvo, je li moguće? Ako je moguće zašto se ne bi dogodilo a ako nije moguće onda se ne može ni dogoditi. Brani stav da viđene nije moguće i da se neće dogoditi. Sličnu argumentaciju koristi kada poriče istinitost i zbilju magije. Svodi je na suptilne vještine i na imaginaciju. Suprotno stavovima Ehl Es-Sunneta, koji tvrde da je magija moguća i da se događa, posebno ona vrsta koje se danas zove crna magija i da je njen učinak djelatan kako se dogodilo sa Muhammed a.s. da je na njega djelovala. Kada raspravlja o pricipu da magija ne može promjeniti objektivni svijet i realnost nego samo privid realnosti, ipak, ostaje pri ovoj tvrdnji jer kaže ko vjeruje da magija može od čovjeka napraviti magarca, odnosno promjeniti likove fizičkih bića i pretvoriti ih u druga bića poriče zbilju i istinu poslanstva. Kada je u pitanju zagovorništvo (šefaat) ne slaže se sa stavom mu,tezila. Tvrdi da će, pored zagovorništva Muhammeda a.s. i ostalih Poslanika a.s., zagovornici biti i porodica Muhammed a.s. po linija h. Fatime i h. Alije. Dokazujući takve tvrdnje mnogim tumačenjima ajeta koja spominju Poslanika Muhammed a.s. i njegove bližnje kao zagovornike. Po pitanju vjerovanja tvrdi, suprotno mu,tezilama, da je vjerovanje biti pokoran a zatim se razilaze oko pitanja da li u to ulaze stroge dužnosti i obaveze i dobrovoljnost ili samo dužnosti i obaveze. Et-Tibrizi spominje da je vjerovanje verbalna izjava i svjedočenje, zatim unutrašnje ubjeđenje i izvršavanje vjerskih dužnosti i obaveza. Kod preuzimanja izmišljenih hadisa, posebno onih koji se pripisuju imamima Muhammed a.s ili onih koje njegovi najbliži po lozi h. Fatime i h. Alije prenose od njega, nije dovoljno kritičan. Preuzima ih bez kritičnosti. Ovdje treba naglasiti posebno hadise koji se pripisuju Muhammed a.s. a tiču se vrijednosti pojedinih sura. Kada se osvrće u svom tefsiru na israilijjat i preuzimanje vijesti iz židovske tradicije preuzima je bez kritičkog osvrta. Et-Tibrizi većinu Kur'ana komentariše na prihvatljiv način prema vanjskom jezičkom značenju riječi i izraza ali ponekad spominje i unutrašnja značenja. On, takođe, poseže i za simboličkim značenjima. Različito se odnosi prema stavovima simboličkog značenja; prenosi

90

ih, navodi i, ponekad, podupire sopstvenim stavovima. Naprimjer, kada tumači ajet: Çááå äæÑ ÇáÓãÇæÇÊ æ ÇáÃÑÖ ãËá äæÑå ßãÔßÇÊ ÝíåÇ ãÕÈÇÍ ( ÇáäæÑ 35 ) navodi veliki broj stavova i mišljenja oko tumačenja ovog ajeta da bi, pred kraj naveo tradiciju svoje sljedbe, koja tvrdi da je porodica Muhammeda a.s. po lozi h. Fatime i h. Alije niša u kojoj je smeštena svijetiljka Allahovog svjetla. Prenosi od Ebu Džafera El-Bakira da je (Niša svijetla u kojoj je svijetiljka.) ustvari, svijetlo božanskog znanja u grudima Poslanika Muhammeda a.s. a staklo svijetiljke su grudi h. Alije tako da je svijetlo Allahovog poslanstva prešlo iz grudi Muhammeda a.s. u grudi h. Alije r.a. Na kraju, ipak, možemo reći da je umjeren u svom šiizmu. Ne optužuje ashabe za nevjerovanje, niti im pripisuje druge slabosti. Iako tvrdi da su Allahovom intervencijom poslanici sačuvani od griješenja ne stavlja ih na nivo koji im ne pripada. Takođe, kada tumači ajete u kojima se spominje upravljanje državom i vođenjem naroda, odnosno, pokornosti vladarima ostaje na stavovima koji nisu izašli iz opštih okvira, tj. negdje između. On naročito ističe da je pokornost obavezna vođama koji su Allahovom voljom sačuvani od griješenja. Može se reći da je Et-Tibrizi, iako brani svoje i stavove svoje sljedbe, u vjerovanju i poslovanju, ipak, ostaje u granicama objektivnog i realnog. ÇáÕÇÝì Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã áãáÇ ãÍÓä ÇáßÇÔì , . åæ ãÍãÏ Èä ÇáÔÇå ãÑÊÖì Èä ÇáÔÇå ãÍãæÏ ÇáãÚÑæÝ ÈãáÇ ãÍÓä æ ÈÇáÝíÖ ÇáßÇÔì Jedan od najekstremnijih pristaša šiizma Dvanaest imama. Poznata su i njegova braća Nuruddin Murteda i Mula Abdulgaffar Murteda. Umro je iza 1000. godine po hidžri. Prenosi se da je živio između osamdeset i devedeset godina. Može se reći da je porodica Murteda poznata po učenosti. Poznavao je sufizam (mistiku) kao i filozofiju. Poneka djela odišu i težnjom ka sufizmu. Poznata su mu djela : ßÊÇÈ ÇáæÇÝì Ýì ÌãÚ ÇáßÊÈ ÇáÃÑÈÚÉ ãå ÔÑÍ ÃÍÇÏíË ÇáãÔßáÉ¡ßÊÇÈ ÓÝíäÉ ÇáäÌÇÉ Ýì ØÑíÞÉ ÇáÚãá¡ ÊÝÓíÑ ÇáßÈíÑ¡ ÊÝÓíÑ ÇáãÊæÓØ¡ æ ÊÝÓíÑ ÇáÕÛíÑ¡ ßÊÇÈ Úíä ÇáíÞíä¡ ßÊÇÈ Úáã ÇáíÞíä¡ æ ßÊÇÈ ÍÞ ÇáíÞíä0 Optuživan, čini se bez razloga, da je kroz komentar Kur'ana zastupao ideju panteizma (jedinstvo svijeta i Stvoritelja) da nevjernici neće biti vječno u vatri kao i naginjanje idejama sufizma i filozofiji. Ono što se pouzdano može reći za njegov tefsir je, ipak, držanje principa učenja šiizma sljedbe Dvanaest imama. Ovdje govorimo o srednjem tefsiru u dva toma skraćene verzije kada komentariše ajete a duže se zdržava samo kada tumači ajeta koja potvrđuju neke od njegovih principa ili kada navodi predaje u tom pravcu. Malo se duže zdržava na kazivanjima i vojnim pohodima Muhammed a.s. Prvo se služi mišljenjima imama a zatim učenjacima koji su u lancu rodbinski vezani sa porodicom h. Alije i h. Fatime. Smatra da su oni najpozvaniji tumači Kur'ana i da su ključevi znanja Kur'ana kod njih tako da prelazi u isključivost i pretjeranost kada Kur'an tumači shodno principima svoje sljedbe optužujući sve one koji drugačije misle, pa i ashabe, za dvoličnost i nevjerovanje. Navodi dvanaest principa ili pretpostavki na kojima bazira svoje tumačenje Kur'ana. Ovdje je dovoljno spomenuti neke.

91

Porodica Muhammeda a.s. po h. Aliji i h. Fatimi (Al-El-Bejt) je isključivi tumač Kur'ana jer ga je ona jedino sakupila i niko drugi. Oni su jedini sakupilu u sebi znanje i tajene Kur'ana. Znaju njegove simbole i unutrašnja značenja. Kur'an je objavljen u njihovoj kući a domaćini kuće najbolje znaju šta je u njihovom domu. Ova sljedba sva drži ovaj stav tako da unutar nje nema razlike između umjerenih i ekstremnih po ovom pitanju. Za ovu svoju postavku navodi brojne dokaze u tradiciji koju navodi. Pretpostavka ko može tumačiti Kur'an po svom mišljenju. Al-El-Bejt može jedino i isključivo razumjeti Kur'an i tumačiti ga a sve osim njih je, u tumačenju Kur'ana, bezvrijedno. Tefsiri (tumačenja Kur'ana) koji su došli ovim putem su idealni i uzoriti a svi drugi, bili i od ashaba, su nedovoljni ili pogrešni. Ne dolaze nam od nepogriješivog (sačuvanog od grijeha). Opisuje zablude onih koji su tumačili Kur'an van ovog puta. Nabraja niz predaja koje mu idu u prilog. To su predaje njegove sljedbe. Postavka da je Kur'an jasno objavljen da razriješi pitanja Ehl-El-Bejta njihovih prijatelja i neprijatelja. On tvrdi da je veći dio Kur'ana objavljen oko ovog pitanja. Sva ajeta u kojima se nešto hvali je pohvala Ehl-El-Bejtu a suprotno je ako je pokuda, opomena ili prijetnja u pitanju. Navodi predaju koja se, vjerovatno, pripisuje Ebu Džaferu (jer je on ovakvu nije mogao reći, ako se imalo poznaje biografija ovog imama može se ovaj stav lahko odbraniti) da je rekao: "Kur'an je objavljen u četiri četvrtine; jedna četvrtina o nama (Ehl-El-Bejt), druga četvrtina o našim neprijateljima, treća o mudrostima i poslovicama a četvrta o propisima i obavezama. U tefsiru El-Ijjaša, prenosi se putem Muhammed Ibn Muslima od Ebu Džafera a.s. da je rekao: "Ako ste čuli u Allahovoj knjizi da se neki narod spominje po dobru to smo mi a ako se spominje po lošem to su naši neprijatelji". Postavka o promjenama u Kur'anu i iskrivljenjima. Pisac tefsira o kojem govorimo je kategoričan pri tvrdnji da je h. Alija prvi sakupio Kur'an. Da je njegov Kur'an i nijedan drugi, bez iskrivljenja. U svrhu dokazivanja ovog stava koristi mnoge predaje koje potvrđuju njegov stav. Jedna predaja koja ide putem El-Kumija, u njegovom tefsiru od Ebu Abdullaha, kaže da je Poslanik jedan dan rekao h. Aliji: "Kur'an je iza moje postelje na listovima, svili,i u svescima. Sakupite ga i ne gubite kao što su Židovi izgubili Tevrat". Poslije toga se h. Alija prihvatio posla, sve to sakupio u žuti ogrtač (odjeću), stavio na sve to pečat u svojoj kući rekao. Neću stati dok sve to ne završim. Tako, kada bi mu došao neki čovjek, proveo vrijeme kod njega i otišao, h. Alije se ne bi ni pomakao i tako sve dok nije završio skupljanje Kur'ana. Autor navodi i rasprave autoriteta šiizma Dvanaest imama o tome da li je Kur'an izmjenjen ili je nešto iz njega izostavljeno. Ima autoriteta ovog učenja koji zastuapaju stav da nije bilo promjna u Allahovoj knjizi. U svom pristupu tumačenju Kur'ana, uzima sve ono bez čega ova sljedba ne bi mogla a to je uzimanje od nepogriješivog imama i prenošenje po čuvenju. Zatim, uvažavanje jasnog i nejasnog u ajetima kao i zaokupljenost temeljima jezičke konstrukcije Kur'ana kao što su ajeti, riječi i izrazi. Prenosi da je Muhammed a.s. rekao: "Svaka istina ima istinitost a sve što je ispravno nad njim je svijetlo. Sve što se slaže sa Kur'anom, uzmite". A prenosi imama Džafera Es-Sadika da je rekao: "Ono što je do tebe doprlo od prenosioca

92

varalice a slaže se sa Kur'anom uzmite a što vam dođe od prenosioca varalice a ne slaže se sa Kur'anom odbacite". Iz navedenog se da zakljužiti njegov pristup u tumačenju Kur'ana. Sve uzevši, može se zaključiti da autor svaki ajet koristi kako bi dokazao ispravnost učenja svoje orjentacije. U Kur'anu, inače, nema mnogo ajeta koji govore o porodici Muhammeda a.s. a ako se to i čini govori se o njoj kao cijelini bez odvajanja dijela o h. Fatimi i h. Aliji i njihovog potomstva Međutim, komentari šiijske orjentacije svako aje koriste da bi pokazali kako je Kur'an u svom iskazu govor o porodici a posebno h. Aliji h. Fatimi i njihovom potomstvu. Sama potreba da se na ovakav način i u ovoj mjeri nešto brani, puno govori samo za sebe. U tu svrhu se koriste mnoge predaje, pa iako su šiijske tradicije i došle po tim kriterijima, često objektivan promatrač događanja, vidi da su predaje iskonstruisane i da se, kao takve, nigdje drugdje ne pojavljuju u tradiciji Islama. Ajeti Kur'ana koji se na ovakav način tumače ne samo da gube svaki smisao i značenje nego, u velikoj mjeri, vodi sužavanju Kur'ana kojih on, kao knjiga svjetova, nema. Tumačeći Kur'an, veliki broj ajeta objašnjava kratkim iznošenjem ranijih, u izvjesnoj mjeri prihvatljivih i objektivnih tumačenja, da bi to kasnije potkrijepljivao predajama bez osnove. Najprije se pojedini ajeti objašnjavaju tako kao da se odnose na pojedine ashabe a uz predaje se na kraju pretoče u napade na Ebu Bekra Usmana Umera r.a. kao i na h. Aišu i h. Hafsu. Tako, na primjer, prijekor koji Allah dž.š. upućuje Muhammed a.s. u suri Abese, poznatoj po ovom slučaju, koji svi komentatori Kur'ana jedinstveno objašnjavaju, autor tumači kao prijekor upućen h.Usmanu. Dakle, u zaključku se može navesti da je u odbrani učenja svoje sljedbe isključiv do neobjektivnosti. Primat h. Alije u vođenju Ummeta poslije smrti Muhammed a.s. Mnoga ajeta tumači tako da iz njih izvlači zaključak da je Muhammed a.s. oporučio h. Aliji da ga u vlasti naslijedi. Mogli bi nabrajati veliki broj ajeta koje tumači na ovakav način. ÅäãÇ æáíßã Çááå æ ÑÓæáå æ ÇáÐíä ÂãäæÇ ÇáÐíä íÞíãæä ÇáÕáÇÉ æ íÄÊæä ÇáÒßÇÉ æ åã ÑÇßÚæä. (ÇáãÇÆÏÉ 55) Tumačeći ovaj ajet navodi predaje da je Muhammed a.s. govorio kako je h. Alija prvi među vama, da je najpreči i da je onaj na kojeg se odnosi ajet o sagibanju na ruku. Prenose predaje da su ashabi, nakon objave ovog ajeta, bili sakupljeni u džamiji Medine pa su rekli ako bi osporili ovaj ajet zanijekali bi čitav Kur'an a ako bi prihvatili istinitost ovog ajeta prihvatili bi h. Aliju za halifu poslije Muhammeda a.s. Znamo da je Muahmmed a.s. iskren u svemu što prenosi i mi ga priznajemo ali ne možemo prihvatiti h. Aliju poslije njega. Isti postupak se ponavlja kada, na primjer, komentariše aje: ÃØíÚæÇ Çááå æ æÃØíÚæÇ ÇáÑÓæá æ Ãæáì ÇáÃãÑ ãäßã (ÇáäÓÇÁ 59) íÇÃíåÇ ÇáÑÓæá ÈáÛ ãÇ ÃäÒá Çáíß ãä ÑÈß æ Åä áã ÊÝÚá ÝãÇ ÈáÛÊ ÑÓÇáÊå (ÇáãÇÆÏÉ 67 ) Pored toga što, tumačeći ovaj ajet, navodi predaje jedne sljedbe koje nisu opštepruhvaćene i predaje kojima samo brani svoja stavove, tumači ajete van svih mogućih značenja koja se mogu izvesti iz jezičkog značenja. Vjerovatno, idu u unutrašnja, višeslojna značenja nego u primjeru ajeta sure El-Maide. Cilj tumačenja je da Muhammed a.s. mora saopštiti ljudima da je njemu objavljeno i nasljedstvo hilafeta koje, poslije njega, mora naslijditi h. Alija. Kod ovog tumačenja prenosi se govor koji je Muhammed a.s. držao kod Gadir Hamma. To je duža hutba (govor) u kojem se pored ostalog kaže: "Ja ću vam objasniti

93

povod ovog ajeta. Džibril se povodom ovog ajeta spustio tru puta. Naredio mi Es-Selam moga Gospodara a On je Selam. Naredio mi da stanem na ovo osvjedočeno mjesto i upoznam sve bijelog i crnog da je h. Alija Ibn Ebu Talib moj brat, onaj koga sam ja oporukom ostavio da bude moj zastupnik (halifa), imam poslije mene i da je uz mene kao što je Harun a.s. bio uz Musaa a.s. Ali poslije mene nema poslanika ali on je Allahov miljenik i moj miljenik (veli)". Poglavlje En-Nisa, u 59 ajetu se kaže da treba biti pokoran Allahu i biti pokoran Poslaniku i onima između vas koji vrše vlast nad vama. Postavlja se pitanje koji su to? U odgovoru na ovo pitanje, El-Kaši tvrdi da je to Ehl-El-Bejt i imami iz ovog lanca nasljednjih imama. Oni su obuhvaćeni oporukom (vasijjetom) Muhammeda a.s. i moraju se slušati, mora im iskazati izraz pokornosti. Ove svoje stavove podupire sljedećim argumentima. Zašto Allah dž.š. nije javno oglasio h. Aliju i njegovo muško potomstvo, h. Hasana i h. Husejna, za nasljednike Muhammeda a.s.? El-Kaši odgovara na sljedeći način. Allah dž.š. je naredio salat (namaz klanjanje) u Kur'anu a nije nigdje rekao broj rekata pa je došao poslanik i objasnio broj rekata. Tako je došao i objasnio poslije ovog ajeta da su ono koji vrše vlast nad vama od vas a kojima se moramo pokoravati, ustavri, Alija r.a., El-Hasan r.a. kao i El-Husejn r.a., a ovaj ajet je objavljen njihovim povodom. U objašnjavanju ajeta Åä Çááå íÃãÑßã Ãä ÊÄÏæÇ ÇáÃãÇäÇÊ Åáì ÃåáåÇ (ÃáäÓÇÁ 58 ) Nije samo Imam, po El-Kašiju, oporučen od imama prije njega nego je i sam dužan da oporuči, prema značenju ovog ajeta, imama poslije sebe. El-Kaši pripada sljedbi koja vjeruje u princip povratka iščezlog imama a poslije njega povratka Muhammed a.s. i svih ashaba koji će međusobno poravnati stvari pred Sudnji dan i nakon toga biti ponovo umrtvljeni pa proživljenji. Ti dokazuje 55-56. ajetom poglavlja El-bekare. Ne samo da je, autor ovog tefsira, ubjeđen u povratak isčezlog imama nego navodi da je nužno da svi u to vjerujemo. Normalno da on propis i dužnost vjerovanja u povratak isčezlog imama izvlači iz opšteg značenja vjerovanja u neviđeno. (El-Gajb). Poglavljem Ali-Imran 28. ajetom, po El-Kašaniju, Allah dž.š. uspostavlja instituciju Et-Tekijje koja pretpostavlja skrivanje istine kada je nepotrebno da bude otkrivena. Navodi i predaju da je Muhammed a.s. rekao: "Nema imana kod onoga ko nema principa Tekijje (Skrivenosti). Kao i stav El-Bakira da je Tekijja potrebna u svim situacijama u kojima je čovjek, u nekoj vrsti nužde (to mu je i njegov Gospodar dozvolio). Broj ovakvih predaj javlja se u toliko primjera da ih je, gotovo, nemoguće nabrojati. Pravna škola šiizma Dvanaest imama se razlikuje u mnogim pitanjima od ostalih pravnih škola. Obzirom da svoja pravna rješenja, takođe, izvode iz Kur'ana koja se razlikuju od ostalih pravnih škola, iziskuju i posebnu vrstu odbrne. Stoga su neophodna drugačija rješenja u tumačenju Kur'ana. Navešćemo najznačajnija riješenja koja ovu sljedbu čine osobenom: Privremeni brak na određeno vrijeme uz određenu naknadu (mut,a) ÝãÇ ÅÓÊãÊÚÊã Èå ãäåä ÝÂÊæåä ÃÌæÑåä ÝÑíÖÉ ( ÇáäÓÇÁ 24 ) Tumačenjem ovog ajeta, potkrijepljenog brojnim predajama, ima za cilj da pokaže aktuelnost i važnost ovog i ovakve vrste braka do Sudnjeg dana. Podupire u svom tefsiru tvrdnje onih koji dozvoljavaju brak muslimana sa sljedbenicama knjige. Ajet sure El-Bekare 221. smatra da je dokinut (derogiran petim ajetom sure El-Maide). Međutim, navodi i stav El-Bakira koji tvrdi da ne treba muslimanu da uzme za ženu kršćanku ili židovku ako nađe muslimanku

94

slobodnu ili robinju. Nakon pomenutog navodi stav da musliman ne smije i ne može na muslimanku oženiti kršćanku ili židovku ali na židovku ili kršćanku može oženiti muslimanku. Navodi i mišljenje imama Es-Sadika da može musliman ući u privremeni brak sa židovkom ili kršćankom. Kod pranja nogu koje se spominje u Č. (šestom) ajetu sure El - Maide, El-Kaši navodi da je dužnost muslimana potrati noge a ne prati. Ne može se, po njemu, potrati mestve (laka obuća od kože ili prema nekim autoritetima prava čarapi) niti po pokrivaču glave. Prenosi predaju da je h. Umer pitao ashabe o meshu (potiranju po obući od lake kože koja se oblačila unutar vanjske obuće) pa su neki ashabi (El-Mugire Ibn Eš- Šea,be) rekli da su vidjeli poslanika da to radi a onda ih upitao da li prije objavljivanja poglavlja El-Maide ili poslije? Kasniji nastavak vodi rješenju o zabrani potiranja po unutrašnjoj obući prema poglavlju El-Maide, odnosno, po propisu iz šestog ajeta a sve što je Muhammed a.s. prije radio smatra se derogiranim. U pogledu plijena ili dobara, koje dolazi na drugi način, smatra da se dijele na šest dijelova. Allahov udio, Poslanikov dio, dio za imama, za siročad poslanikova roda po h. Fatimi i h. Aliji kao i za sirotinju i putnike iz istog roda. Pošto se smrću poslanika Muhammed a.s. ugasio Allahov dio i njegov imam ima tri dijela, a ostalo po raspodjeli na sirotinju, siročad i putnike ali samo loze Muhammed a.s. po potomstvu h. Alije i h. Fatime. Izvođenuje šeriatskih odredbi nije dozvoljeno nikom osim imamima jer su oni sačuvani Allahovom odredbom od pogreške. Na takav način tumači ajet 83. poglavlja En-Nisa u kojem izvođenje zaključaka može biti od strane onih koji znaju a to su nepogriješivi imami . U pogledu nekih principa vjerovanja kao što su ljudska djela ili viđenje Allaha dž.š. na budućem svijetu ili zagovoriništvo, drži se stavova racionalista (mu,tezila), barem je u tumačenju sličnih ajeta pod ovim uticajima. Tako ajet poglavlja El-Enam 123. tumači da izraz "učinili smo" objašnjava kao "izvan učinka Allaha dž.š". pripisujući ga ljudima. U pogledu viđenja Allaha na budućem svijetu od strane njegovih robova drži, kao i mu,tezile, da to nije moguće te se, prema tome, to neće ni dogoditi. Od racionalista (mu,tezila) se razlikuje po vjerovanju u zagovorništvo za teške griješnike. Tvrdi da je moguće i da će se dogoditi. Da će i šiijski imami imati pravo zagovoriništva. Navodi i primjere iz predaja koje govore njemu u prilog. Za magiju, suprotno od mu,tezila (racionalisti), tvrdi da je moguća i navodi da je Muhammed a.s. u jednom trenutku bio opčinjen magijom židova. Sa pozicija objektivne kritike prenosi veliki broj hadisa koji nemaju osnova u nauci o hadisu kod Ehli Es-Sunneta. Kasnije tumači mnoge ajete na osnovu ovakve vrste izmišljenih ili lažnih hadisa. To potvrđuje ranije datu ocjenu da je njegov tefsir neobjektivno i isključivo pristrasan prema njegovom učenju i sektaškoj orjentaciji. To je krajnji sud o njemu. ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáÓíÏ ÚÈÏ Çááå ÇáÚáæì åæ ÇáÓíÏ ÚÈÏ Çááå Èä ãÍãÏ ÑÖÇ ÇáÚáæì ÇáÍÓíäì ÇáÔåíÑ ÈÔøÈøÑ 0 Rodio se u Nedžefu 1178. godine po hidžri, zatim, sa ocem je otputovao u ElKazimijju gdje ostaje sve do 1242. godine po hidžri. Prvo znanje stekao od svog oca, poznatog učenjaka velikog imama, Es-Sejjida Muhsina El- Ea,redžija. Smatraju ga jednim od najučeniji šiija iz oblasti fikha, hadisa, tefsira i ahlaka (nauke o islamskom moralu). Navodi se da je bio obrazovan i dobar poznavalac iz drugih znanosti. Najpoznatija su mu djela :

95

1) ÇáÏÑÑ ÇáãäËæÑ Ýì ÇáãæÇÚÙ ÇáãÃËæÑÉ Úä Çááå ÊÚÇáì æ ÇáäÈì æÇáÃÆãÉ ÇáØÇåÑíä Úáíåã ÇáÓáÇã æ ÇáÍßãÇÁ 0 2) ÑÓÇáÉ Ýì ÍÌíÉ ÎÈÑÇáæÇÍÏ 3) ÃÚãÇá ÇáÓäÉ ( Úáì äãØ ÒÇÏ ÇáãÚÇÏ ááãÌáÓì ) 4) ÑÓÇáÉ Ýì ÍÌÉ ÇáÚÞá æ ÇáÍÓä æ áÈÞÈÍ ÇáÚÞáííä 5)ãÕÈÇÍ ÇáÙáÇã Ýì ÔÑÍ ãÝÇÊíÍ ÔÑÇÆÚ ÇáÃÓáÇã 6) ÞÕÕ ÇáÃäÈíÇÁ 7) ÇáÈÑåä ÇáãÈíä Ýì ÝÊÍ ÃÈæÇ È Úáæã ÇáÃÆãÉ ÇáãÚÕæãíä 8) ßÊÇÈ ÔÑÍ äåÌ ÇáÈáÇÛÉ 9) ÕÝæÉ ÇáÊÝÇÓíÑ Ýì ÓÊíä ÃáÝ ÈíÊ 10) ÇáÌæåÑ ÇáËãíä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáãÈíä ( Ýì ãÌáÏíä Ýì ËáÇËíä ÃáÝ ÈíÊ 11) ÇáÊÝÓíÑ ÇáæÌíÒ ( ãÌáÏÇ æÇÍÏÇ Ýì ËãÇäíÉ ÚÔÑ ÇáÝ ÈíÊ 0 Vjerovatno je ovaj posljednji tefsir o kojem govorimo. Naveli smo samo djela koja su ga učinila nadaleko poznatim i priznatim i koja su bila i ostala najznačajnija iz njegovog bogatog opusa. Tefsir o kojemu govorimo je šiijske orjentacije Dvanaestorice imama sa značenjima koja prate idejnu orjentaciju ove sljedbe. Prisutna pretjerivanja su u isključivoj privrženosti svom učenju. Sažet u izrazu i jezički precizan, tako da se može uporediti sa djelom Tefsiru-El-Dželalejn Ehl Es-Sunnetske orjentacije. Lakih i skraćenih izraza sa preciznim i skrivenim značenjima. U svom tumačenju Kur'ana nastoji da ojača stavove svoje sljedbe i da tumačenje Kur'ana svede na Ehl-El-Bejt, odnosno, potomstvo i rodbinu Muhammeda a.s. sa strane h. Fatime i h. Alije. Objašnjavajući u Kur'anu njegove lingvističke, stilističke i gramatičke vrijednosti, pokazuje veliku sposobnost i znanje, osvjetljavajući, na taj nažin, izuzetan i neponovljiv stil časnog Kur'ana. U nauci o vjerovanju (Akaid) koristi pretežno stavove racionalista ( Mu,tezila ) a ponekad stavove Ehl-Es-Sunneta. Prema izvorima koje sam navodi pisanje tefsira završio je 1229. godine po hidžri i štampan je u jednom većem tomu. U ovom tefsiru je jako naglašena privrženost autora učenju šiija Dvanaestorice imama. To je posebno uočljivo kada se autor osvrće na ajeta koja bi mogla da posluže u svrhu dokaza vlastitih stavova ili ajeta kojim opovrgava protivnike. Imamet (hilafet) poslije smrti poslanika Muhammed a.s. ÅäãÇ æáßã Çááå æ ÑÓæáå æ ÇáÐíä ÂãäæÇ ÇáÐíä íÞíãæä ÇáÕáÇÉ æ íÄÊæä ÇáÒßÇÉ æ åã ÑÇßÚæä (ÇáãÇÆÏÉ 55) Autor ovog tefsira objašnjava da je došao po pitanju h. Alije r.a., odnosno, da je on taj na koga se odnosi opis ovog ajeta jer se ne može odnositi ni na koga drugog osim njega a ovim ajetom se ne želi nabrajanja. Množina, koja se koristi u ajetu, je u značenju jednine iz poštovanja prema h. Aliji, ili što u značenje ovog ajeta ulaze njegovi sinovi, nasljednici imameta poslije njega. íÇÃíåÇ ÇáäÈì ÈáÛ ãÇ ÃäÒá Åáíß ãä ÑÈß æÅáã ÊÝÚá ÝãÇ ÈáÛÊ ÑÓÇáÊå0 ( ÇáãÇÆÏÉ 67 ) Prenosi predaju od Ibn Abbasa i Džabira da ovim ajetom Allah dž.š. objavljuje i naređuje Muhammed a.s. da ga zamjenjuje h. Alija. Imamet se ostavlja oporukom poslije smrti imama njegovom nasljedniku. Tako tumači ajet poglavlja En-Nisa Åä Çááå íÃãÑßã Ãä ÊÄÏæÇ ÇáÃãÇäÇÊ Åáì ÃåáåÇ (ÇáäÓÇÁ 85)

96

Odnosno, svaki imam je obavezan da oporuči imamet poslije sebe a ovaj ajet obavezuje sljedbenike na pokornost oporučenom imamu. Iz toga izvlači pravilo poznato u temeljnim učenjima šiizma Dvanaestorice imama koje glasi: "Imami postoje u svim vremenima i sačuvani su od mogućnosti pogreške. Sljedbenici su dužni da im se obraćaju kada se raziđu u mišljenju i stavovima". Drugim riječima nije se moguće obraćati drugim ljudima. Nužnost obraćanja imamima autor iznalazi u značenju ajeta íÇ ÃíåÇ ÇáÐíä ÂãäæÇ ÃØíÚæÇ Çááå æ ÃØíÚæÇ ÇáÑÓæá æ Ãæáì ÇáÃãÑ ãäßã ( ÇáäÓÇÁ 59 ) Iz opšteg značenja riječi El-Gajb (neviđeno i nesaznajno uobičajenim oblicima saznanja) autor izvlači zaključak o povratku isčezlog imama, h. Alije h. Fatime njihova dva sina El-Hasana i El-Husejna kao i Muhammed a.s i nekih najbližih ashaba pred smak svijeta da se ispravi nepravda učinjena h. Aliji oko imameta. (El Bekare, 3.) Isti zaključak izvlači kada tumači poglavlje El Bekare, 56. ajet. Iz značenja ajeta (Ali Imran, 28.) kako ga autor ovog tefsira razumije i tumači izvlači princip Tekijje (skrivenosti), to jest, princip da musliman može sakriti istinu i pokazivati nešto drugo kada zatreba ili kada je u bilo kojoj vrsti nužde. Pošto autor stoji na stanovištu da je Kur'an izmjenjen i iskrivljen kod ajeta sure (El-Hidžr, 9.) ÅäÇ äÍä äÒáäÇ ÇáÐßÑ æ ÅäÇ áå ÇÍÇÝÙæä ( ÇáÍÌÑ 9 ) objašnjava ga kao čuvanje Kur'ana predviđeno kod Ehl-El-Bejta ili u Levh ElMahfuzu (Ploči memorije) ili se spojena lična zamjenica odnosi na poslanika Muhammed a.s., odnosno, u značenju “Mi ćemo ga (poslanika) čuvati". U onim ajetima u kojima Allah dž.š. ukorava poslanika da nije uradio najbolje pokušava svim svojim umjećem da prijekor okrene na nekog drugog ili na nešto drugo. Na mnogim mjestima negira svaku vrijednost ashabima Muhammed a.s. čak i na onim mjestima u Kur'anu na kojima Allah dž.š govori o Ebu Bekru za vrijeme hidžre. (Et-Tevbe, 40.) Preveliku ljubav, koja isključuje sve ostalo, gaji prema porodici Muhammeda a.s. po lozi h. Alije i h. Fatime r.a. Posebno je uočljivo takvo pristrasno pokazivanje odanosti kada opšte značenje ajeta (Et-Tahrim, 4.) svodi na posebno značenje odnosno na h. Aliju r.a. Takvo značenje, vještim i dalekim izvođenjem, daje ajetima poglavlje El-Bekare od 34. ajeta pa dalje. Ukupno znanje Knjige, odnosno Kur'ana, autor kao i drugi autori ove sljedbe, pripisuje porodici Muhammeda a.s. po liniji h. Alije i h. Fatime i niko drugi ne zna Kur'an osim njih. Oni su i vrhunaravni znalci Knjige na koje se odnosi značenje ajeta (Ali Imaran, 7.). Drži se pravnih normi pravnika svoje sljedbe pa tako i objašnjava Kur'an. Tu vidimo posebno osobenosti pravnih normi kod pojedinih pitanja od kojih navodimo slijedeće: Privremeni brak (Mut,a) koji izvodi iz značenja ajeta sure (En-Nisa, 24.). Potiranje nogu umjesto pranja koje izvodi iz značenja ajeta sure (El-Maide, 6.) jer potiranje nogu veže za prijedlog koji stoji uz potiranje glave. Odnosno, daje ovom značenju primat u odnosu na značenje koje se dobiva kada se noge vežu za one organe koji se trebaju prati. Od ratnog plijena ili dobiti uopšte drži da je dužnost imamu isdvojiti petinu. Propis izvodi iz značenja ajeta sura (El-Enfal, 41. kao i El-Hašr, 7.) Nasjeđivanje poslanika je moguće kao što se obični ljudi nasljeđuju. Ovo dokazuje pri tumačenju ajeta sure (Merjem, 56. ili sure En-Neml, 16.)

97

Dozvoljava vjenčavanje sljedbenica Knjige za muslimane po značenju ajeta iz sure (El-Maide, 5.) U nauci o vjerovanu pod uticajem je učenja islamskog racionalizma (Mu,tezila). Ponekad se u tvrdnjama poistovjećuje saučenjacima pristalicama Ehl EsSunneta. Tumačeći mnoge ajete kao što su: (El-Bekare, 7.), (El-En,am, 108 112 - 125), čini to kao i racionalisti tvrdeći da, u stvari, čovjek oblikuje svoja djela na osnovu svoje slobodne volje. Tvrdi u svom tefsiru kada objašnjava poznata ajeta iz sure (El-E,raf, 143.), (ElKijame, 22-23.), da je viđenje Allaha dž.š na budućem svijetu nemoguće i da se, prema tome, neće ni dogoditi. Kada objašnjava mogućnost oprosta Allaha dž.š. to je moguće i bez pokajanja, iz Njegove milosti i neizmjerne dobrote, i bez pokajanja politeizma (širka). Sa ovim stanovištima približava se stavovima Ehl-Es-Sunneta a ne prihvatajući stavove racionalista (Mu,tezila). Na kraju se može reći da je tumečenje Kur'ana El Alevija leksički (jezički) korisno, laganog izraza, uz neskrivenu i neobjektivnu pristrasnost koja ide do izključivosti prema svojoj sljedbi. Sa takvim stavovima svojim tumačenjima oduzeo je naučnu vrijednost. ÈíÇä ÇáÓÚÇÏÉ Ýì ãÞÇãÇÊ ÇáÚÈÇÏÉ ÓáØÇä ãÍãÏ ÇáÎÑÇÓÇäì åæ ÓáØÇä ãÍãÏ Èä ÍíÏÑ ÇáÌäÇÈÐì ÇáÎÑÓÇäì Jedan od ekstremnih sljedbenika šiizma Dvanaestorice imama u 14. stoljeću po hidžri. Pored velike isključivosti koja vodi do ekstremizma, komentator Kur'ana o kojem govorimo, pri tumačenju u ovom tefsiru, pored toga što znanje tefsira pripisuje imamima šiizma iz roda h. Alije i h. Fatime, ipak, nalazimo da duboko ulazi u tumačenje Kur'ana filozofijom i filozofskim istinama kao sufijskom tradicijom i teorijom. Na momente je nerazumljiv radi upotrebe sufijskih termina koji su često plod iskustva jedne sufijske (mistične) sljedbe ili jednog sufijskog autoriteta a nisu općepoznati ili korišteni van ovog uskog kruga. Upotrebom filozofskih istina često ostaje nerazumljiv u filozofiji više nego u tefsiru. Iz njegovog tefsira saznajemo da je dovršen 1311. godine po hidžri. Tvrdi da je h. Alija naslijedio poslaničko znanje i mudrost od Muhammeda a.s.. Poslije njega je ovo znanje prešlo na jedanaest imama od kojih je jedanaesti isčezao. Autor ovog tefsira tvrdi da kada bi od ovog svijeta ostao samo jedan dan Allah dž.š. bi ga produžio dok se ne pojavi ovaj isčezli imam da napuni zemlju pravičnošću i pravdom kojom je, dok je bio pod zemljom, zavladao teror i nepravda. Svih dvanaest imama su zagovornici vjernicima na Sudnjem danu. Za Sultana Muhammeda El Horasanija tradicija imama na istom je mjestu kao kod Ehl-es-Sunneta poslanikova Muhammed a.s. tradicija. On kaže: "Kur'an je dokaz tradiciji imameta a ova objašnjava Kur'an. Kur'an je Vodič koji šuti a tradicija Imama Vodič koji govori". Ukupno znanje o Kur'anu je kod Muhammed a.s. i kod onih koje je On oporučio oporukom (vasijjetom), odnosno, kod imama šiizma. Kur'an je u svim stepenima i nivoima pohranjen u ličnosti poslanika Muhammed a.s. a poslije njega je oporukom utjelovljen u znanju dvanaest imama i nigdje drugo. Unutrašnje istine i značenja Kur'ana su mnogobrojne. Najuzvišenije unutrašnje značenje i sadržaj je muhamedovstvo Muhammeda a zatim alijstvo Alije. To je stepen ili nivo Određenja koji je iznad mogućeg. Svaki poslanik ili nosilac oporuke ne može dostići stepen iznad mogućeg osim poslanika Muhammed a.s. i njegovih primaoca oporuke (dvanaestorice šiijskih imama). Ko ne dostigne nivo Određenja ne zna šta je na ili u njemu. Istina Kur'ana je sadržana u istini Muhammeda a.s. i h. Alije a to je apsolutni ili kategorični stepen bez kraja. Moguće javlja se kao najelitnije od mogućeg kao što je univerzalni um ograničen. Ne može se uspostaviti skoro nikakav odnos

98

između neograničenog i beskrajnog sa ograničenim. Znanje svakog ko tumači Kur'an je u odnosu na znanje Kur'ana kao kap u moru. S obzirom da je znanje i stepen Muhammed a.s. i h. Alije i njegove djece sa h. Fatimom znanje i stepen Određenja ukupno znanje Kur'ana je kod njih. Spominje da je u Kur'anu došlo do iskrivljenja i promjena uz veće ili manje dodatke ili oduzimanja ali ne u jeziku, izrazima ili slovima, nego u značenjima. Promjene su uočljive kod postojanja kiraeta i promjena koje kiraeti nose u sebi. Prenosi neke stavove iz tradicije šiizma dvanaestorice imama da je Kur'an objavljen samo i isklučivo radi dvanestorice imama. Nešto o njima a nešto o njihovim neprijateljima. Objavljen je trodjelan. Jedan dio o imamima, drugi o njihovim neprijateljima a treći o zakonima, primjerima ili propisima i dužnostima. Ili, trećina o imamima i onima koji ih vole, druga o neprijateljima imama a treća o zakonima i primjerima. Ili da je objavljen četverostruko; četvrtina o imamima, četvrtina o neprijateljima imama, četvrtina o zakonima i primjerima i posljednja četvrtina o propisima i dužnostima. Ovim tefsirom kako je ranije istaknuto preovladava sufijska (mistična) orjentacija. Ima mnogo simbolike i sufijskih (mističkih) termina i izraza. Mnoge izraze Kur'ana kao i ajete tumači tako da preovladava pomenuta sufijska (mistična) forma izraza, često daleko od svake zbilje, realnosti ili objektivnog pristupa. Po prvilu, daleko od formalnog značenja koje je sadržano u jeziku. Pored ove orjentacije, ponekad miješa filozofska istraživanja i istine sa Kur'anom i značenjima Kur'ana. Često ove filozofske istine zamućuje znanjima o magiji ili nevjerovatnim predajama koje veže za h. Aliju i imame kao i za čudotvorstva h. Alije i imama. Iz njegovog tefsira (tumačenja Kur'ana) primjetno je da autor drži kako je Muhammed a.s. i njegovo potomstvo po liniji h.Alije i h.Fatime bilo poznato prijašnjim narodima. I kod tih naroda su imali sljedbenike i miljenike. Pomoću odanosti Muhammed a.s. i njegovom potomstvu mogli su zadobiti naklonost Allaha dž.š. i prije poslanstva Muhammeda a.s. ili rođenja h. Alije. Mogli su njihovim blagoslovom (bereketom) postići željeno. Tako, tumačeći Kur'an navodi da je prijašnjim narodima bilo naređeno posredništvo i pouzdanje u poslanika Muhammed a.s. Za kazivanja u Kur'anu kaže da su to simboli i simbolika. Za princip Imamata, koji drži njegova sljedba, kaže da je h. Alija u pravu i da njemu pripada pravo nasljedstva imameta. Radi toga, kao i mnogi njegovi istomišljenici a i prethodnici, u tumačenju Kur'ana (El Maide, 55.) traži dokaze za potvrdu principa svoje sljedbe. Takođe i ajet (El -Maide, 67.) tumači u istu svrhu. Tumačeći ajet (El-Bekare, 56.) “Zatim smo vas proživjeli nakon vaše smrti ne bi li bili zahvalni”, tvrdi da je u ovom ajetu sadržana osnova za princip vjerovanja u povratak isčezlog imama. Kako tvrdi da je Kur'an izmjenjen i iskrivljen kod tumačenja (El-Hidžr, 9.) nastoji da ovo aje pređe i da se ne zadržava na njemu nastojeći ga u značenju zaobići. U tumačenju ajeta koji su objavljeni povodom isticanja vrijednosti nekog od ashaba zastaje kod njih i ne tumači ih ali nije uočljivo da ashabe optužuje za nevjerovanje. Kada Kur'an govori o nekom ashabu on primat daje h. Aliji navodeći da se prvenstveno odnosi na njega pa potom na ashaba. (El-Lejl, 14 -21.) U poglavlju En-Nur o poznatom događaju potvore h. Aiše objašnjava da se navedeni slučaj odnosi na Mariju koptkinju koju je h.Aiša potvorila što je suprotno svim orijentacijama izuzev šiijske. Kao i njegovi prethodnici iz sljedbe šiizma dvanaestorice imama negira kako je moguće da Allah ukorava Poslanika jer su poslanika i h. Aliju digli na takav nivo da je svaka vrsta prigovora isključena. U tumačenju pravnih ajeta drži se mišljenja učenjaka svoje sljedbe. Kod tumačenja ajeta (El - Maide, 5.) da su dozvoljene sljedbenice knjige muslimanima za žene, razvija raspravu o podjeljenosti mišljenja oko ovog pitanja. Navodi i mišljenje kako su dva kasnija ajeta derogirala ovaj, međutim, ostaje pri stavu kako je riječ o posljednjim objavama Kur'anada te propis ostaje na snazi. Dakle, mogućnost da musliman oženi sljedbenicu knige ostaje.

99

Dozvoljava privremeni brak (mut,a). Spominje i nagradu za privremeni brak (En-Nisa, 24.) kao i rok na koji se odvija. Kada tumači ajet (El-Maide, 6.) ostaje pri stavu da je dužnost potrati noge i veže potiranje nogu za potiranje glave ali ostavlja i mogućnost pranja nogu sa mogućim vezanjem za naredbu pranja lica i ruku do iza lakata. Poslanici se nasljeđuju kao i ostali ljudi. Spominje niz ajeta kojim dokazuje da su se poslanici nasljeđivali u onome sa čim su poslani ali nije kategoričan kada govori o nasljeđivanju lične imovine. U pogledu ratnog plijena, kao i ostali, tumači ga taako da jedan dio ide imamima a drugi dijelovi sirotinji, siročadima, putnicima i bližnjim od roda Muahmmeda a.s. U nekim pitanjima nauke o vjerovanju (Kelam) spominje pitanja kojim se bavi ova nauka pri tumačenju nekih ajete. U nekim pitanjima se slaže sa racionalistima a u nekim podržava stavove Ehl-EsSunneta. Pri tumačenju ajeta koja tretiraju mogućnost viđenja Allaha dž.š. negira to kao moguće. Analogno tome, ono što nije moguće samo po sebi neće se ni dogoditi. Za magiju kaže da je moguća i da njeno djelovanja ima efekat i van uobičajenih zakonitosti koje vladaju oko nas. Proizilazi da je moguće mješanje duhovnim sa prirodnim silama. Dakle, nije čista mašta ili sugestija nego stvarno djelovanje. Na kraju, valja spomenuti da se knjiga bavi mnogo jezikom, stilom i značenjima kao što ponekad govori o kiraetima (različitim načinjima učenja Kur'ana) koji proizilaze iz teksta koji daje Kur'an. Međutim, kiraeta bez osnova pripisuje opet Ehl-El-Bejtu. Ima filozofsko-sufijsku crtu u tumačenju Kur'ana kao što pokazuje veliku isključivost i neobjektivnost u odnosu na svoju sljedbu i njene principe. ÇáÃãÇãíÉ ÇáÃÓãÇÚíáíÉ (ÇáÈÇØäíÉ ) æ ÊÝÓíÑåã ááÞÑÂä ÇáßÑíã Šiizam Imamija Ismaiilija (Ezoterika) i njihovo tumačenje Kur'ana Ukratko o njihovom učenju . Opća slika ideja i ciljeva. El-Ismailijje su šiijska frakcija El - Imamija vežu se za Ismaila Ibn Džafera EsSadika. Sami sebe nazivaju ezoterici, ”unutrašnji". Njihovo osnovno učenje da je suština Kur'ana unutrašnje značenje a ne izvanjsko kao i učenje o skrivenom (unutrašnjem) imamu. Ne smatraju se grupama za koje se može tvrditi da pripadaju Ummetu Islama. Mnogi drže da je ova frakcija, ustvari, nastavak staroperzijskih sekti obožavalaca vatre. Nisu se mogli oduprijeti Islamu i njegovom prodoru pa su ušli unutar a zadržali osnaovna učenja svoje stare sekte obožavalaca vatre. Ova sekta se pojavila u vrijeme vladavine halife ElMe,muna a zajednička im je sudbina bila što su se našli u zatvoru Iraka. Najpoznatiji među njima je Abdullah Ibn Mejmun El-Kadah na službi kod Dže,fer Ibn Muhammeda Es-Sadika. Uz njega Muhammed Ibn El-Husejn, poznat po nadimku Zizan, i grupa koja se nazivala El-Džiharidžijje. (Četiri mudraca -učitelja) Postavili su temelje ovom ezoteričnom učenju a kada su izašli iz zatvora počeli su, svoje pristaše, pozivati u ovo učenje. Imaju i danas pristalice među mnogim koji se pozivaju na Islam. Pokazuju veliku ljubav i odanost h. Aliji h. Fatimi i njihovom potomstvu tako da im pripisuju poslanstvo. Imaju u svojoj organizaciji i tajne grupe za širenje svoga učenja. Prema drugim muslimanima imaju stepenast pristup kada ih pozivaju u svoje ezoteričko učenje. Prvo traže osjećaj. Da li onaj koga žele ima osjećaj prema ezoteriji (unutrašnjem) ili prema mistici. Drugo, da li osoba pokazuje interes a ako pokazuje onda se prema njemu ide pažljivo uz krajnju obazrivost. Govori se o Islamu ono što osoba voli ne umanjujući značaj osoba ili ideja unutar Islama.

100

Treće, unosi se sumnja u postojeće norme Islama. Poput pitanja o tajanstvenim slovima na početku nekih sura Kur'ana kao i pitanja zašto žena sa mjesečnim ciklusom napašta a ne naklanjava i mora se okupati poslije izbacivaja sperme a ne mora poslije mokrenja i slična pitanja. Četvrto, po redoslijedu počinju vezivati osobu za svoje učenje. Uzimaju obavezu od osobe da da neće odati tajnu učenja. Na petom nivou počinju pozivati osobe u svoje učenje. Nakon ovog počinju od osobe tražiti praktičnu primjenu učenja. Dalje, traže od osobe napuštanje izvršavanja obreda kao što su post i salat (oslobađanje) a zatim napuštanje učenja Islama i potom počinju tumačiti šeriatske propise kako žele i prema potrebama. S obzirom na poznatu privrženost muslimana Kur'anu, ova odvojenost muslimana od Kur'ana je skoro nemoguća i ne može se uopšte postići izuzev ako se ne tumači Kur'an krivo i prema potrebama vlastitog učenja. Ovo iskrivljavanja Kur'ana i njegvovo tumačenje pripisuju skrivenim imamima kao da su im oni dali tajno tumačenje. S obzirom na sve navedeno, od pristalica ovog učenja ne nailazimo na cjelovit komentar Kur'an nego samo fragmentarno, pojedinačna ajeta istrgnuta izvan kontesta. Kada bi tumačili cijrli Kur'an naišli bi na poteškoće unutar svog učenja koje ne bi mogli otklonuti pa stoga i nema integralnog teksta tumačenja Kur'ana kod njih. Možemo ih uslovno podijeliti na klasike koji su osnovali ovo učenje i na potonje koji danas nose nasljeđe ovog učenja kao što su El-Babije i El-Behaijje. Tradicionalisti ezoterici i njihov stav u pogledu tumačenja Kur'ana Osnovna zamisao ovog učenja je dovoditi ljude u sumnju oko objavljenih zakona uopšte koje je Allah dž.š., putem poslanika, slao ljudima a Islama posebno. Dakle, osnovni cilj svode na iskrivljenja značenja koja smišljeno daju pojedinim ajetima Kur'ana. Ubejdullah Ibn El-Hasan El-Kajrevani u pismu koje šalje Sulejmanu Ibn El Hasanu Ibn Seidu El-Džennaiju kaže: "Preporučujem ti da izazivaš kod ljudi sumnju u Tevrat, Indžil i Kur'an i Zebur. Pozivaj ih da ne poštuju Božije zakone. Da ne priznaju postojanje proživljenja poslije smrti i suda ljudima. Pozivaj ih da ne vjeruju u meleke i druga nevidljiva bića kao što su džinni. Da je prije Adema bilo mnogo ljudi i tada im predstavi ideju o vječnosti svjeta u smislu da je bez početka. U izazivanju sumnje u Kur'an najbolje je ići na to da Kur'an ima vanjsko i unutarnje značenje, da se vanjsko značenje ne želi i da je osnovno i primarno značenje ono koje je unutarnje i skriveno". Prenosimo neke fragmente prikaza njihovog tumačenja Kur'ana. El-Vuduu (abdest) je izraz ljubavi prema imamu. Tejemmum je uzimanje vjerskih istina od onoga kome je dozvolio skriveni imam da ih daje jer je imam u skrivenosti i to traje sve dok traje skrivenost imama. Salat (namaz) je izraz za Allahovog glasnogovrnika kao što je poslanik što dokazuju ajetom sure (ElAnkebut, 45.) Obredno obavzno kupanje (Gusul) obnova zakletve (Ahda) kod onih koji ga prekrše izdajom neke tajne. Kod njih je izdaja tajne kao izbacivanje sjemena u snu. Zekat je čisšćenje duše. Kaba je poslanik. Vrata Kjabe su h. Alija. Saf je poslanik Merva h. Alija. Sedam obilazaka Kabe (tavaf) je ljubav sedmorici imama. Džennet je odmor duša od oslobađanja obaveza. Vatra je obaveza trajnog vršenja islamskih propisa. Rijeke mlijeka u džennetu su rudnici znanja a mlijeko je skriveno znanje. Rijeke vina je izvanjsko znanje. Dok su rijeke čistog meda unutarnje tajno znanje uzeto iz učenja imama. Ne priznaju poslanike niti mu,džize. Negiraju silazak meleka i donosioce objave. Negiraju meleke i šejtane na zemlji kao Adema a.s. i Dedždžala, Je,džudža i Me,džudža. S obzirom da se nalaze pred brojnim ajetima koja spominju meleke i šejtane ne mogu a da ne iskrivljuju značenja skrivenim značenjima jer negirati postojanje stvorenja toliko puta navedenih u Kur'anu bi, ipak, bilo nemoguće pa

101

tvrde da su meleki ljudi koji pozivaju njihovom učenju a šejtani njihovi protivnici. Potop kažu da je to utapanje u znanju u kojem će se utopiti oni koji se drže sunneta polsnika Muhammeda a.s. Vatra Ibrahimova je vatra Nimrudove srdžbe a ne stvarna vatra. Pokušaj žrtvovanja Ishaka klanjem je zakletva a štap Musaa a.s. je njegov argument kojim je savladao protivnike. Cijepanje mora je dijelenje Musaovog a.s. znanja na dvoje. More je znanje. Oblak koji ih je zaklanjao od sunca je imam koji je pratio Musaa a.s. i pomagao mu u narodu. Skakavci, žabe i stjenice su pitanja koja je postavljao Musa.a.s. faraonu i Egipćanima. Džinni Sulejman a.s. su ezoterici njegovog vremana a šejtani su egzoterici koji su bili obavezni raditi teške poslove. Oživljavanje umrlih od strane Isa a.s. je oživljavanje znanjem i oslobađanjem od neznanja. Progledavanje slijepca je napuštanje zablude. Adem i Iblis su h. Alija i Ebu Bekr. Sedžda je h. Aliji a Dedždžal je Ebu Bekr. Je,džudž i Me,džudž su egzoterici. Poslanici su ljudi koji su voljeli vlast i željeli su politički da vode ljude. To su radili tako da su se proglašavali poslanicima i imamima. Ko spozna pravu svrhu ibadeta spada obaveza istog sa njega. To dokazuju poglavljem (El-Hidžr, 99.). Dozvoljavaju vjenčavanje braće i sestara, kao i oca i kćerke tumačenjem ko je preči sestri od brata i kćerci od oca. Nejasno je kako tumače poznatu zabranu uzimanja bližnjih iz Kur'ana date u poglavlju En-Nisa. U istom pismu se navodi da se obrati pažnja na kontradiktornosti u objavljenim knjigama i izjavama poslanika kao što je izjava Isa a.s. da nije došao da ruši proroke i zakone a zatim nije dozvolio kamenovanje. Dozvolio slobodan dan nedeljom umjesto subote a dozvolio rad subotom. Radi toga su Židovi ubili Isa a.s. kada su vidjeli da se razlikuje u zakonu od Musa a.s. Na kraju pisma kaže kako može čovjek koji za sebe tvrdi da je pametan a ima ljepšu sestru ili kćerku od njegove žene da je uda za drugoga a ne dopusti je sebi a niko im nije preči od njega. Sam je sebi zabranio ugodnosti. Ovo tumači poglavljem (Eš-Šura, 23.). Negiraju postojanje Istinitog Allaha i njegovog poslanika. Postavljajući pitanje ko je Muhammed daju odmah odgovor Muhammed to si ti prema njihovom tumačenju ajeta sure (Et-Tevbe, 128.). Tumačeći ajet (Kurejš, 3.), riječ Gospodar tumače sa riječju Duh a Kuću (Kabu) tijelom. Neki tvrde da je Bog, ustvari, Muhammed Ibn Ismail Ibn Dže,afer Es-Sadik i da je On govorio Musau a.s.: "Ja sam tvoj Gospodar, izuj obuću". Jaje ima svoju skrivenost i ona je suština jajeta a ima i vanjštinu a to je kora (Ta Ha, 12.). Kada klanjaš jdnom godišnje ispunio si obavezu salata. Posta, salata, hadždža, zekata, ima po dvije vrste. Salat i zekat su veza Muhammeda a.s. i h. Alije pa ko njih voli izvršava salat i daje zekat. Post je skrivanje Istine pred neprijateljima. Post je šutnja. Vjernik je čist po sebi i ne treba se posebni čistiti poslije izbacivanja sjemena jer bi, u tom slučaju, trebali više da se čiste od stvarne nečistoće kao što je izmet i slično. To je prljavije od ljudskog sjemena ali se od toga ne kupa a kod izbacivanja sjemena mora se kupati. Iz ovih nekoliko iznesenih primjera se vidi da je ukupna slika tumačenja Kur'ana proizvoljna, i svodi se na na objašnjenje unutrašnjih značenja za koja nema kraja niti vanjskog vidljivog mjerila, bilo u pravilima jezika i izraza, bilo u pravilima razumjevanja istinske vjere. Stav neoezoterika u tumačenju Kur'ana Ezoteristi su poznati pod različitim imenima. Zadržali su se u određenom broju do današnjih dana. Ima ih najviše u Indiji pod imenom El-Ismailijja. Bio im je Aga Han a kasnije njegovi nasljednici imam. Ima ih i među Kurdima poznati kao El-Alevije. Tvrde da je h. Alija Allah. Ima ih u Turskoj pod nazivom El-Bektašije. Pod istim nazivom ima ih u Egiptu. Istina, porijeklom Albanci. U Palestini i drugim zemljama su pod nazivom El-Babije ili El-Behaije kao i jedan ogranak istog učenja pod nazivom El-Kadijanije u Indiji. Sve ove sekte opstaju zahvaljujući principu tajnog (unutrašnjeg) značenja Kur'ana.

102

El-Babije su pristaše El-Baba a to je nadimak Mirze Ali Muhammeda koji je osnivač ove sekte i samim tim se ova sekta za njega veže. El-Behaije su pristaše Behaullaha a to je nadimak Mirza Husejna Alija drugog vođe El-Babija i po njemu se zove ova grupacija sljedbenika. Računa se drugim osnivačem El-Babija. Mirza Ali Muhammed Nazvan El-Bab rođen 1235. godine, po hidžri. Otac mu Mirza Muhammed Rida umro dok je bio dojenče. Odgojen u kući svoga tetka Mirza Sejjida Alija s kojim je zajedno počeo u gradu Širazu na jugu Irana. Počeo je kao trgovac dok se u dvadeset petoj godini nije proglasio El-Bab-om. El-Bab u šiijskom učenju je zamjenik očekivanog El-Mehdija. Ovo pozivanje na El-Baba bilo je negdje 1260. godine po hidžri. Oko njega se brzo okupio izvjestan broj prisraša. U početku ih je bilo osamnaest. Nazvao ih je ElHajj jer broj, na vrijednost slova ove riječi u arapskom jeziku, je osamnaest. Naredio je svojim pristašama da šire njegovo učenje u Iranu i Iraku. Neki su odmah vidjeli da se radi o ludom čovjeku pa ga je namjesnik Širaza stavio u zatvor u istom gradu odakle je prebačen u zatvore Isfahana, Teherana, zatim u zatvor Azerbejdžana. Za vrijeme sultana Nasir Ed-Din Šaha između njega, njegovih pristalica i vlasti izbio je krvavi sukob tako da su ga morali ubiti strijeljanjem, naredbom Sadri El-Ea,zama 1265. godine po hidžri. Poslije njegove smrti pristalice su se podjelile. Jedni su tvrdili da su poslanici, drugi da su imaju oporuku (vasijjet), treći da su Miljenici (veliji) i slično. Ovo je potrajalo sve do pokušaja ubistva Nasir Ed-Din Šaha 1268. godine iz osvete za strijeljanje El-Baba. Poslije neuspjelog pokušaja zavjere i ubistva vlast ih je počela progoniti i ubijati. Neki su ubijeni a neki zatvoreni ili protjerani a vođa im je tada bio Mirza Husejn Ali prozvan Behaullah. Mirza Husejn Ali Behaullah Rodio se 1233. godine po hidžri. Njegov sin Mirza Abbas je bio jedan od uglednijih ministara u zemlji. Pošto je El-Bab objelodanio svoju misiju Behaullah ga je podržao čime je ojačao ovu frakciju tako da je dobila veći broj pristaša. Nakon pokušaja izazivanja nereda, s namjerom ubistva, Nasir Ed-Din Šaha Behaullah biva uhapšen i zatvoren oko četiri mjeseca. Nakon puštanja iz zatvora protjeran je u Irak. U Bagdad ulazi 1269. godine po hidžri. Ostaje u Bagdadu dvanaest godina. Poziva ljude sebi i svom učenju, govoreći da je on Obećani koji je navješten od strane El-Baba. Oko njega se skupljalo nešto pristaša El-Baba. Oni su se, usljed misije Behaullaha, prozvali El-Behaije. Između njegovih pristalica i šiija Iraka došlo je do sukoba koji se zamalo nije pretvorio u građanski rat što je Osmansku vlast prisililo da ga udalji iz Iraka u Istanbul u kojem je ostao oko četiri mjeseca odakle je protjeran u Edirnu. Ostaje u njoj oko pet godina. U Edirni nastaje sukob između njega i njegovog brata Subi Ezela (Vječne zore) jer ga brat nije priznao a osnovao je novu sljedbu nazvanu Ezelijje (Vječni bez kraja). Radi mira, nakon sukoba, turska vlast ih obojicu protjeruje. Brat Subhi Ezel na Kipar a brat Behaullah u Akku u Siriju 1285. godine po hidžri. Tu je umro 1309. godine po hidžri. Vođstvo sekte poslije njega preuzima njegov sin Abbas rođen 1844. godine a umro 1921. prozvan kao Abd El-Beha, (Rob Svjetlosti). Nisu ga prihvatili svi sljedbenici ove sekte nego su se neki okupili oko njegovog brata Mirza Alija a kasnije su pisali knjige i proglase u kojima su ga napadali za izdaju vjere El-Behaove. Ova sekta iako se rano pojavila, po učenju, nije nova. Spada u red ezoteričnih grupa koje svoja učenja uzimaju iz staroperzijskih sekti uz starofilzofska učenja svjetla i tame kao i iz političkih previranja i aspiracija među narodima tog područja između 18 i 19. kao i na samom početku 20. stoljeća. U islam su obično ulazile, s jedne strane, preko iskazivanja prekomjerne i na momente neshvatljive ljubavi prema h. Aliji i njegovoj porodici, s druge strane, učeći da u Kur'anu ima unutrašnje značenje običnom svijetu nedokučivo i nepoznato izvan spoznaje imama. Kod nekih sekti ono je primarno. Na ovim zasadama može se

103

pojaviti bilo kakva sekta i bilo kada jer se ono tajanstveno, unutrašnje te se tako ne može osporiti. Na taj način se pojavila sekta El-Babevija i El-Behaija. U ezoteriji ima mnogo onih koji za sebe ili za druge prizivaju poslanstvo. Mirza Ali prozvan El-Bab, tvrdi da je Allahov poslanik cijelom čovječanstvu i da mu je objavljenja knjiga El-Bejan. El-Bab je poslao pismo El-Alusiju, poznatom komentatoru i tumaču Kur'ana, pozivajući ga da ga podrži i vjeruje, govoreći mu da je on Allahov rob i da ga je Allah poslao i da je ulazak u njegovo učenje kao ulazak u Islam. Behaullah, drugi prvak ovog učenja, takođe se proglasio poslanikom. Ima knjigu koju naziva El-kitab. Prenosimo nekiliko odlomaka u prevodu: "Tako mi Allahova života Behaullah ne govori iz svojih prohtjeva. Dao mu je da progovri Onaj koji je dao da progovore sve stvari spominjanjem Njega i hvalom Njemu. Nema Boga osim Njega, Jedan je, Jedini je, Moćan je da sve odredi i Odabirač je da odabire. Tako mi moga života nisam sebe odabrao da se pojavim nego me natjerao Allah da se pojavim kako je On želio. Bio sam kao i svaki rob koji je odrastao ležeći u kolijevci. Pokraj mene je prošao glasonoša Slavljenog i podučio me znanju koje nisam znao a sve ovo nije moje nego od Moćnog i Znanog. Naredio mi da pozovem sve između neba i zemlje..". Behaullah tvrdi da je njegov šeriat derogirao Šeriat Islama objavljen u Kržanu. Tvrdio je da vjera ima dva aspekta. Praktični i duhovni. Duhovni je manifestacija božanstva i poslanstva i ne može se mijenjati. Praktični je vezan za vanjske forme i oblike i može se mijenjati. Postavio je salat (namaz-klanjanje) samo devet rekata a kiblu u okretanju postavio je prema Kuddusu. Izjednačio je muškarca i ženu u vjerskim i političkim pravima. Propisao je materijalne sankcije za krađu i preljubu. Zabranio je ženidbu sa više žena. Dozvolio rastavu braka ali je otežao okolnosti razvoda. Njegova argumentacija je da nema ni jedne vjere koja je danas dovoljna svijetu i mora se uraditi potpuno nova vjera koja će zadovoljiti sve ljude. Posebno u ovom današnjem vremenu razvoja i progresa, posebno materijalno tehničkog uspona. Zabranio je običnom svijetu nauku a posebnim ljudima svojih sljedbenika da čitaju bilo kakve knjige osim njegove. Tako su njegove pristalice palile Kur'ane i druge knjige. Behaullah je shvatio da ovaj postupak odvraća mnoge ljude od njihova učenja pa je ovu odluku svoga vođe preinačio te u svojoj knjizi "El-Akdes" ("Najsvetije") kaže: "Allah vam olakšava propis koji vam je objavljen u knjizi El-Bejan o odbacivanju knjige a ja vam dozvoljavam da čitate knjige koje vam koriste". Među ezotericima ima onih koji vjeruju u inkarnaciju vođa i imama u Allaha i obratno. Na primjer, El-Karamite. Vjeruju da je Allah inkarniran u njihovog vođu imama Muhammed Ibn Ismaila. Ovakvi stavovi preuzeti od El-Karamita se nalaze kod El-Babevija. Behaullah u svojoj knjizi El-Kitab kaže: "Mi sa Allahom imamo stanja u kojima smo mi On. On mi i mi mi". Abbas prozvan Abd El-Beha kaže: "Behaullah nam je jednom prenio o dolasku Gospodara vojsci i vječnog Oca, Spasitelja svijeta koji mora doći pred kraj svijeta kao što su o njemu obavještavali poslanici a pojavit će se u liku ljudskom kao što se već pojavio u liku Isaa Nazarećanina. Za razliku od predhodnih, pojava će ovog puta biti savršenija, potpunija i svijetlija tako da su Isa a.s. i ostali poslanici služili da pripreme ljudska srca za susret ove velike pojave. Pojaviti će se i skriveni bezgriješni imam iz skrivenosti kako navodi Behaullah u svojoj knjizi El-kitabu: "Naslonit će Postojani (El-Kaim) leđa na Kabu, pružit će svoju mubarek ruku koja će biti potpuno bijela bez vanjskog uzroka i reći će: Ovo je Allahova ruka, Allahova desnica, Allahovo oko i određenjem Allaha Ja sam onaj koji nema Imena ni svojstva osim onoga što sam imam vanjski, sam u imametu a moja unutrašnjost je tajna (Gajb) koja se ne može spoznati. Inače svjesni svojih slabosti i neodrživosti svojih stavova izbjegavaju da vode razgovore pri svjetlu kada je prisutan vjerski autoritet koji dobro poznaje islam i islamsko pravo. Stavovi El-Babevija i El-Behaija prema tumačenju Kur'ana

104

Da bi svoje stavove učenje i ideje obrazložili i utemeljili morali su posegnuti za Kur'anom. Kako u Kur'anu ima veliki broj jasnih tekstova koji ne idu u prilog njihovom učenju, pribjegli su riješenju na dva načina: a) tumačenje samo pojedinih ajeta izvan kontesta i značenja i b) učenje da Kur'an ima bezbroj unutrašnjih značenja koja mogu samo odabrani dokučiti što im otvara mogućnost proizvoljnog tumačenja Kur'ana u skladu sa svojim željama i potrebama svoga učenja. Radi toga, osnovni prigovor upućuju Ehl-Es-Sunnetu i svima koji tumače Kur'an izvanjskim načinom (egzoterija). Ako je Kur'an izvanjski, bez unutrašnjih značenja, onda bi ga razumio svako ko poznaje arapski jezik pa i nemusliman. Do sada od njih nema ni jedan kompletan tefsir nego samo fragmentarni pristupi ajetima i komentari pojedinih sura. Od osnivača El-Babevija ostao je jedino komentar poglavlja El-bekare, Jusuf i El-Kevser. Međutim, oni pomno čuvaju svoje tefsire među svojim pristašama. Do javnosti stižu samo komentari pojedinih sljedbenika koje nalazimo u njihovim djelima gdje se služe tefsirima ajeta koje navode. Čitajući te knjige, mi nalazimo ostatke tih tumačenja Kur'ana. Navest ćemo nekoliko primjera tefsira do kojeg se došlo na već pomenut način. El Bab kada tumači poglavlje Jusuf, 4. aje: ÅÐ ÞÇá íæÓÝ áÂÈíå íÇ ÃÈÊ Åäì ÑÃíÊ ÃÍÏ ÚÔÑ ßæßÈÇ æ ÇáÔãÓ æ ÇáÞãÑ ÑÃíÊåã áì ÓÇÌÏíä 0 ( íæÓÝ 4 ) Pod izrazom Jusuf misli se na duh poslanika a to je El-Husejn Ibn Ali Ibn Ebu Talib Šehid. Kada je Husejn Ibn Ali rekao svome ocu: "Sunce je Fatima, Mjesec Muhammed a.s. a zvijezde su imami istine". Tako do kraja sure . Behaullah tvrdi u svom tumačenju Kur'ana da sve u Kur'anu što se navodi pod izrazima Es-Sirat (pravi put), Ez-Zekat, Es-Sijam, El-Hadždž, El-Keabe, ne želi se vanjsko značenje nego unutrašnje, a to su imami. Ne priznaje proživljenje poslije smrti, niti priznaju džennet ili džehennem. U izrazu sudnji dan ili dan proživljenja misli se na dolazak Mirze Husejna Behaullaha. Ponovni dolazak na zemlju velike pojave Behaullaha. Džennet je izraz za duhovni život a džehennem za duhovnu smrt. Duhovni život je vjerovanje u njegovo poslanstvo a duhovna smrt je poricanje njegovog poslanstva. Abd El-Beha Abbas kaže: "Poslanici su ogledala napravljena za božansko prosvjetljenje i duhovnu pojavu na kojemu se odražavaju sjajni zraci sunca istine i na kojem su islikane uzvišene slike i forme kojima su ideali pojava Allahovih lijepih imena. Ne govori po svom prohtjevu nego je objava koja mu se objavljuje. Oni su rudnici milosti, mjesta spuštanja objave, istoci svijetla i izvori poslanstva". Ebu El-Fedail Muhammed Ibn Rida El-Džurfadekani, poznat kao Fadlullah El-Irani, takođe komentariše pojedine ajete Kur'ana. Tvrdi da se četrdeset noći, odnosno, trideset koje se dopunjuju sa ostalih deset (El-E,araf, 142-143.), predstavljaju Musaa a.s. kada je došao Šuajbu a.s. sa trideset, učio kod njega duhovene znaonosti deset, osposobio da može primiti objavu i tako navršio četrdeset godina. Tumačeći dalje, kod susreta i razgovora Musa a.s. sa svojim Gospodarom, insistira na viđenju da bi u zaključku negirao mogućnost viđenja Allaha dž.š. na ovom i na drugom svijetu. Kazivanja o poslanicima se nisu dogodila u pojavnom svijetu, dakle, nisu realna niti su to objektivni događaji nego su zapravo simboli skrivenih značenja tako da povjesničar ne može izvlačiti povjesne zaključke iz Kur'anskih ajeta. Tumačeći ajet (El-Muddesir, 31.) tvrdi da riječ Melek množina. Meleki u arapskom jeziku odgovara istom značenju u hebrejskom koja je uzeta iz semitskog osnova a koji je sadržan u arakejskom, arapskom, hebrejskom, asirskom i kaldejskom a znači moć, posjedovanje i vladanje nad stvarima. Kad god se ova riječ upotrijebi u nebeskim knjigama za svete duše i imame upute, sa njih skida ljudsku odjeću i oblači ih u duhove meleka (moći i vladanja). Ponekad se nazivaju imamima. Sve

105

nebeske i ne nebeske vjere su jedno u odnosu na osnovno ubjeđenje i vjerovanje. Razlikuju se samo u sporednim propisima, (Eš-Šura, 13.). Indikativno je kako priznaje Kur'an vjere: Sabejsku, Zaratustrovu, Musaovu, kršćanstvo kao jednu vjeru. Na izti način priznaje osnivače ovih vjera i vjerozakona kao da su svi od Jednog Boga bez obzira što se razlikuju u pravnim propisima i moralnim vrijednostima. Ova tvrdnja nema osnova u navedenom ajetu posebno oko priznanja sabejstva i zaratustrove vjere a pogotovu tvrdnje da im je zakonodavni izvor Allah dž.š. Oko principa povratka (Er-Redž,a) Ebu ElFedail kaže: "Povratak je, u stvari, povratak Svete Istine koja je zapravo El-Vahj (objava - ili božansko nadahnuće) u značenju da je El-Vahj poslije prestanka ili prekinuća u smrti Muhammed a.s. taj koji se vraća drugi put u reinkarnaciji povratka njihovog vođe El-Baba i Behaullaha. El-Kijame (stajanje pred Gospodarem svega u iščekivanju polaganja računa) je u stvari Pojava Svete Istine ili Manifestacija Svete Istine. Trenutak smaka ili trenutak ponovnog proživljenja (Es-Saa) je trenutak pojave i izlaska Svijetla poslije Isčeznuća. Sve što je naveeno u Kur'anu pod izrazima Allahovi dani ili Dan stajanja (El-Kijame), smak i proživljenje su izrazi kojim se ne želi vanjsko značenje jer ima drugačija koja se vanjskim značenjima izraza ne mogu spoznati. O Kur'anu u svojoj knjizi El-bejan kaže: Da je izraz Kur'ana u odnosu na stil isti kao i ljudski govor. Ne može se odrediti niti se posebno razlikuje Allahov govor po izrazima, riječima ili stilom od ljudskog govora. Ebu El-Fedail El-Irani tvrdi poslanstvo El-Baba kao i Bahaullaha poslije njega. Blagoslovljneo drvo za njega je Porodica h. Alije i h. Fatime a Prokleto drvo je rod Umejevića, Eš-Šedžere El Mubareke i Eš-Šedžere El-Melunete. Tako se može izvući jednostavan zaključak da je učenje El Babevija i El-Behaija, ustvari, jedna mješavina učenja sekti ezoterizma prije i za vrijeme Islama uz jaku mješavinu filozofskih i teozofskih postavki o svijetu i čovjeku u svijetu. Sve to pomješano sa značenjima ajeta Kur'ana koja su uzeta po proizvoljnim unutrašnjim sadržaijima koja znaju imami i odabrani ali ne i običan svijet ili sljedbenici Islama izvan ovog ezoterijskog okruženja. Spominje se i hebrejski uticaj učenja aleksandrijske škole (Filon) koji je govorio da je Adem a.s. Intelekt (Um). Džennet je gospodarenje duše a Ibrahim vrijednost pristekla iz znanja. Ishak je instiktivna vrijednost (poriv i strast) a Jakug postignuta vrijednost duhovnim vježbama. Dakle, može se na kraju reći mješavina svega više nego Islama a često protivno osnovnim učenjima Islama i Kur'ana. ÇáÒíÏíÉ æ ãæÞÝåã ãä ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä Ez-Zejdijje i njihovo tumačenje Kur'ana. Između učenja Šiijske sljedbe Ez-Zejdija i Ehl-Es-Sunneta nije bilo nekih značajnih razlika kao što je slučaj u stavovima između El-Imamija i Ehl-EsSunneta. Ostaju pri umjerenim stavovima kao što su: Alija je najbolji od svh ashaba i najpreči u imametu poslije Poslanika s.a.v. Svaki nasljednik loze h. Fatime koji je učen, asketa, hrabar, darežljiv, koji je obznanio imamat, obznana mu je šerijatski opravdana i samim tim priznata bez obzira da li bio potomak h. El-Hasana ili h. Husejna. Dva halife prije h. Alije, Ebu Bekr i Umer r.a., su legalni i legitimni halife i moguće je izabrati dobrog bez obzira što ima bolji i takav izbor je valjan. U svom učenju nemaju principe kao što su; Skrivenost (EtTekijje), Sačuvanost imama od pogreške (El-Ismet-El-Eimme), kao i skrivenost, odnosno, isčeznuće imama (Gajbubet), njihov povratak pred sudnji dan (ErRedž,a). Ostaju kod principa preuzimanja vijesti samo putem Ehl-El-Bejta, odnosno, skoro sve hadise preuzimaju od Zejd Ibn Alija Zejn el-Abidina,

106

njegovih djedova i imama. Nemaju skoro niti jednog hadisa koji uzimaju drugim predajama izvan ove. Takođe u vjerovanju slijede racionaliste (Mu,tezile) jer je imam Zejd Ibn Ali bio učenik Vasil ibn Attaa. Od djela u tumačenju Kur'ana može se reći da Ez-Zejdijje imaju dva značajnija: ÇáÔæßÇäì : ÝÊÍ ÇáÈÞÏíÑ ÔãÓ ÇáÏíä íæÓÝ ÇÈä ÃÍãÏ : ÇáËãÑÇÊ ÇáíÇäÚÉ Imaju i druga djela iz oblasti tumačenja Kur'ana ali manje značajna. Kao što su: ãÞÇÊá Èä ÓáíãÇä : ßÊÇÈ ÇáÊÝÓíÑ ÇáßÈíÑ ¡ ßÊÇÈ äæÇÏÑ ÇáÊÝÓíÑ ÃÈæ ÌÚÝÑ ãÍãÏ Èä ãäÕæÑ ÇáãÑÇÏì ÇáÒíÏì : ßÊÇÈ ÇáÊÝÓíÑ ÇáßÈíÑ¡ ßÊÇÈ ÇáÊÝÓíÑ ÇáÕÛíÑ ÃãÇã ÒíÏ Èä Úáì : ÊÝÓíÑÛÑíÈ ÇáÞÑÂä ÌãÚå ãÍãÏ Èä ãäÕæÑ Èä íÒíÏ ÇáßæÝì ÊÝÓíÑ ÅÓãÇÚíá Èä Úáì ÇáÈÓÊì ÇáÑíÏì ãÍÓä ÇÈä ãÍãÏ Èä ßÑÇãÉ ÇáãÚÊÒáì Ëã ÇáÒíÏì : ÇáÊåÐíÈ Poznatiji tefsir. Ima savršen redoslijed. Navodi cijelo aje koje tumači, zatim kiraet po kojem tumači zadržavajući se u okviru broja sedam kiraeta, zatim jezičko značenje ajeta uz gramatičke promjene uz mnogobrojne komentare i mišljenja koje pripisuje njihovim autorima. Nakon toga spominje povode objava, zatim pravne propise ako su sadržani u ajetima koje tumači. ÊÝÓíÑ ÚØíÉ Èä ãÍãÏ ÇáäÌÑÇäì ÇáÒíÏì - ÌãÚ Ýíå ÕÇÍÈå Úáæã ÇáÒíÏíÉ ÇáÍÓä Èä ãÍãÏ ÇáäÍæì ÇáÒíÏì ÇáÕäÚÇäì : ÇáÊíÓíÑ Ýì ÇáÊÝÓíÑ ãÍãÏ Èä ÇáÍÓíä Èä ÇáÞÇÓã : ãäÊåì ÇáãÑÇã ÔÑÍ ÂÈÇÊ ÇáÂÍßÇã Većina ovih tefsira nije štampana pa tako ni dostupna širem krugu onih koji se bave tumačenjem Kur'ana. To objašnjavaju dva razloga: a) Ez-Zejdije sa pristašama su proširene u Jemenu a tamo, sve do današnjih dana, štampa nije razvijena kao i b) 0visnost o tefsiru El-Keššaf od Ez-Zamahšerija jer je odnos Ez-Zejdijja i Mu,tezila od ranije blizak kako je to objašnjeno. ÝÊÍ ÇáÞÏíÑ ÇáÔæßÇäì åæ ÚáÇãÉ ãÍãÏ Èä Úáì Èä ãÍãÏ Èä ÚÈÏ Çááå ÇáÔæßÇäì 0 Rodio se 1173. godine po hidžri, u gradu Hedžretu Ševkan. Životni put započeo u Sani rastući u kući svoga oca. Učeći od mnogih velikih imena svoga vremena. U početku je proučavao knjige povjesti i književne zbirke. Dok nije uronio u znanosti tefsira, hadisa i prava (fikha). Napisao je veći broj djela od kojih su najpoznatija: ßÊÇÈ ÝÊÍ ÇáÞÏíÑ Ýì ÇáÊÝÓíÑ ßÊÇÈ äíá ÇáÃæØÇÑ ÔÑÍ ãäÊÞì ÇáÃÎÈÇÑ Ýì ÇáÍÏíË ßÊÇÈ ÇÑÔÇÏ ÇáËÞÇÊ ÅÇì ÅÊÝÇÞ ÇáÔÑÇÆÚ Úá ÇáÊæÍíÏ æ ÇáãÚÇÏ æ ÇáäÈæÇÊ ÇáÞæá ÇáãÝíÏ Ý ÇÏáÉ ÇáÃÌäåÇÏ æ ÇáÊÞáíÏ ÇáÊÍÝÈãÐåÈ ÇáÓá

107

Ý Posljednje djelo svojim naslovom kazuje da sam sebe svrstava u tradicionalnu školu Islama. Umro je 1250. godine po hidžri. Njegov tefsir se računa temeljima nauke o Kur'ana. Dražao se tradicije i teorije. Mnogo šire je pristupao Kur'anu sa pozicija provjerene i potvrđene tradicije nego moderne misaonosti i teorije njegova vremena. Tefsir je započeo pisati 1223. a završio 1229. godine po hidžri. Spominje da se, u tumačenju Kur'ana, držao slijedećih autoriteta: Úáì ÃÈì ÌÚÝÑ ÇáäÍÇÓ¡ ÇáÒãÎÔÑì æ ÛíÑåã 0 ÇÈä ÚØíÉ ÇáÏãÔÞì ¡ ÇÈä ÚØíÉ ÇáÃäÏáÓì¡ ÇáÞÑØÈì æ

Pristup Kur'anu Eš-Ševkanija U svom pristupu tefsiru naglašava da se klonio dva načina tumačenja Kur'ana, oba isključiva i nepotpuna. Naime on pnavodi da ima grupa tumača Kur'ana koji su se držali predaja i tradicije zanemarivši znanost i druge discipline koje su nastale iz sposobnosti i mogućnosti koje je Allah dž.š. darovao čovjeku. Drugi, opet, su svoje tumačenje Kur'ana zasnivali na znanju jezika, filozofije i drugih znanstvenih disciplina a zanemarili su tradiciju i predaje. Mora se napraviti sinteza ova dva načina i od njih napraviti jedan jedinstven pristup. Između više vrsta tumačenja Kur'ana izvršiti najbolji izbor a između dva suprostavljena stava izabrati pravi i ispravan. Uz uvažavanje svih pravila arapskog jezika i korištenjem mogućnosti koje dopušta jezik mora se navesti u tumačenju Kur'ana sve ono što nam dolazi ispravnom predajom od Muhammed a.s. posljednjeg Allahovog poslanika. Od časnih ashaba i njihovih učenika i sljedbenika tabiina uz mišljenje priznatih imama. U tefisru Es-Sujutija sadržano je skoro sve što se može uzeti iz časne i ispravne predaje. Takođe se u tom tefsiru nalazi sve što je potrebno jednoj knjizi koja želi da tumači Allahovu riječ. Ovaj tefsir je krajnja riječ tumačenja Kur'ana. U svom tumačenju Kur'ana Eš-Ševkani navodi veliki broj slabih ili izmišljenih hadisa bez stručne obrade, daje im stručnu kvalifikaciju po vrijednosti predaja. Pomenuta činjenica posebno dolazi do izražaja kada tumači ajete (El-Maida, 55,), (El-Maida, 67.). Navodi veliki broj hadisa koji su izmišljenji u šiijskim predajama bez stručne kvalifikacije, uz ogradu, u smislu da se ovakvim i sličnim hadisima nemože dokazivati primat h. Alije na hilafet, odnosno, na imamet poslije smrti Muhammed a.s.. Eš-Ševkani kritikuje tradicionalizam (slijepo imitiranje i oponašanje imama svih pravnih škola), optužujući ih da su ostavili izravan pristup Kur'anu i Sunnetu i tako praktično napustili i Kur'an i Sunnet svodeći ukupnu svoju aktivnost na oponašanje i prepisivanje učenja i riješenja ranijih pokoljenja i prvaka svoje pravne škole. Podstiče aktivan pristup Kur'ana i tradiciji idžtihad. One koji slijepo oponašaju pravna i druga rješenja svojih prethodnika naziva imitatorima isto isto kao šti i Kur'an naziva one koji slijepo slijede pretke u zabludama. Pretjeruje kada ih naziva da su bliže nevjerovanju nego vjerovanju. Povode se za onima koji slijede zablude a ne za onima koji slijede istinu. Postoji Allahova knjiga i postoji Sunnet našeg poslanika s.a.v.s., postoje ljudi koji mogu uzimati iz ova dva izvora, imaju umne i druge sposobnosti. Kada komentariše ajete, na primjer, Ali-Imran, 169. u kojima se spominje da su oni koji su časno dali svoje živote za odbranu Islama i muslimana (šehidi) živi pravim životom a ne nekim simboličnim življenjem i da odmah uživaju istinske i prave blagodati svoga Gospodara. Tumačeći ovaj i druge slične ajete kaže da se oni ne odnose samo na šehide Bedra ili Uhuda, na primjer, nego na sve one koji su pali u istinskoj borbi na Allahovom putu da su živi i da istinski uživaju blagodati njihovog Gospodara. U ovom slučaju, uvažava stav većine tumača Kur'ana. Međutim, po pitanju posredništva ima vlastiti stav

108

koji se ne slaže sa općim stavom većine. Tumačeći ajet (Junus, 49.) najbolje govori da je posredništvo nemoguće i da svi su koji traže pomoć od Allaha, u slučajevima teških nevolja preko poslanika Muhammed a.s., u zabludi. Jer nevolje nemože otkloniti nitko osim Allaha dž.š. Sve dove i molbe upućuju se izravno na Allaha Gospodara svijetova koji jedini može pomoći bez posrednika. Kada tumači nejasne (mutešabih) ili teško shvatljive ajete, zamagljenja značenja koja se, na prvi pogled ili nikako, ne mogu dokučiti, tumači ih na osnovu njihovog vanjskog značenja koje se može dobiti iz poznavanja jezika i gramatičkih konstrukcija a pravo značenje ajeta ostavlja Allahu dž.š. Na isti način objašnjava poznate ajete, višeslojna ili nepoznata značenja kao što su (ElBekare, 255.), (El-E,araf, 54.). Bez obzira što su Ez-Zejdijje bile pod uticajima racionalista (Mu,tezila), uzimali većinu pitanja iz oblasti vjerovaja od njih, Eš-Ševkani se ne slaže sa Mu,tezilama i često vodi rasprave sa njihovim stavovima, (El Bekare, 55.) u kojem se traži viđenje Allaha dž.š., pa Allah dž.š. ukorava Israilćane radi toga a racionalisti uzimaju za argument u tvrdnji da je viđenje Allaha dž.š. nemoguće. Eš-Ševkani tvrdi, u svom tefsiru, da se pogreška odnosi na traženje viđenja na ovom svijetu, ovim zemaljskim očima i vidom i to je traženje nemogućeg i za svaku je osudu ali se ne odnosi na viđenje na budućem svijetu koje je moguće, nije za osudu i za koje postoje valjanji vjerski dokazi da će se dogoditi. Često se ne slaže sa stavovima Ez-Zamahšerija nazivajući ga, ponekad, Miskin (siromah, jadnik) i obara njegove stavove jasnom i ispravnom predajom, odnosno, riječima samog poslanika Muhammeda a.s. U pitanju stvorenog ili nestvorenog (Vječnog) Kur'ana odnosno Allahovog govora ostaje na nejasnoj, neutralnoj poziciji. Tvrdi da nisu u pravu oni koji smatraju nevjernicima one koji za Kur'an, sastavljen od slova i riječi, kažu da je stvoren. Niti za one koji tvrde da je Kur'an, kao vječni Allahov govor, vječan tvrdi da su u pravu jer nam po ovom pitanju nije u tradiciji došlo ništa tako da ostaje neodređena stava po ovom pitanju i stav prepušta Allahu. Na kraju, može se reći za ovaj tefsir da je vrijedno djelo u tumačenju Kur'ana ali da je autor pod izvjesnim osjećajem samozavaravanja vlastitim znanjem pa previše dijeli lekcije raznim stranama, postavljajući se u poziciju vrhovnog suca, s pravom prosuđivanja ko je i gdje u pravu a ko nije. ÇáÎæÇÑÌ æ ãæÞÝåã ãä ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä Haridžije Orjentacija haridžija u tumačenju Kur'ana Poslije ubistva h. Usmana r.a., pojačana je aktivnost pristalica h. Alije da mu muslimani daju zakletvu (Bej,at), da im bude halifa (imam). Tome su se suprostavljala trojica velikih i uglednih ashaba: Muavija Ibn Ebi Sufjan, Talha Ibn Abdullah, Ez-Zubejr Ibn El-Avvam, smatrajući da na h. Alijinoj strani nije pravda i pravo. Kao što je poznato iz povjesti Islama, h. Alija je imao svoje pristalice i pomagače kao i Muavija Ibn Ebi Sufjan. To je bio povod i uzrok mnogim manjim i većim sukobima koji su trajali sve do bitke na Siffinu u kojoj je h. Alija porazio Muaviju. Tada je Amr Ibn El-As pribjegao varci i lukavstvu i naredio da vojska istakne Kur'ane na koplja tražeći mir i dogovor. Ne želeći proljevati krv braće muslimana h. Alija je prihvatio posredovanje i dogovor te odredio Ebu Musaa El-Eš,arija za svog pregovarača, a Muavija Ibn Ebi Sufjan Amr Ibn El-Asa. Ovo je bio prvi znak za neke pristalice h. Alije da ne prihvate posredovanje i dogovor jer su smatrali da je u pravu h. Alija za razliku od njegovog protivnika. Zašto pregovarati sa onim ko nije u pravu? Ovo je bilo

109

prvo sjeme razdora među pristalicama h. Alije. Prihvatanje pregovora je njima bio znak da h. Alija sumnja u svoju ispravnost i u pravo koje polaže na hilafet. Kako nisu bili zadovoljni arbitražom tražili su od h. Alije dodatne zahtjeve a najvažniji je bio da im prizna da je bio u nevjerstvu prihvatajući arbitražu ako želi da oni ostanu sa njim. Pošto nije pristao, u situacijama kada su bili zajedno sa h. Alijom ili im govorio uzvikivali su: "Nema suda osim Allahova suda". Pošto arbitraža nije uspjela, radi prevare Amr Ibn Asa, emocije mnogih pristaša h. Alije su bile na strani Haridžija. Ostali su uz svoje principe, nastojeći ih braniti izašli su iz Kufe u manje mjesto koje Harura a za svog vođu su izabrali Abdullah Ibn Veheba Er-Rasibija koji ih je poveo u niz sukoba sa h. Alijom. Na kraju su u tim sukobima bili poraženi. Međutim, nisu definitivno skršeni niti ugušeni. Najzad su odlučili ubiti h. Aliju što su učinili rukom ubice Abdurrahmana Ibn Muldžema. Za vrijeme države Emevija vodili su stalne borbe sa njima i bili su nadomak pobjede. Međutim, na vlast je došla država Abbasija. Takođe su i sa ovom vlašću vodili teške ratove ali nisu bili jaki kao ranije jer su vremenom i neprestanim ratovima gubili moć zatim se podjelili na frakcije što je prouzrokovalo trajne slabosti od kojih se više nisu mogli oporaviti. Podjelili su se na oko dvadeset frakcija, ali su sačuvale dva jedinstvena principa: a) Nevjernici su h. Alija, h. Usman kao i svi koji su učestvovali u arbitraži i u bitki kod Deve i svi oni koji su zadovoljni arbitražom između h. Alije i Muavije, b) Obaveza izlaska i objave rata protiv vladara varalice i onog koji je iznevjerio emanet. Treći princip ne uvažavaju svi Haridžije ali ga većina prihvata da su teški griješnici nevjernici. U pogledu hilafeta smatraju da se halifa mora birati slobodnim izborom. Kada se izabere ne može abdicirati, niti vršiti arbitražu a nije nužno da bude Kurejšija. Može biti Kurejšija ali može biti biran i između drugih makar bio Abesinski rob. Kada se slobodno izabere, postaje poglavar vjernika a mora se potpuno pokoravati Allahovim naredbama a u suprotnom mora se svrgnuti. Radi toga su izabrali svoga vođu Abdullah Ibn Vehba Er-Rasibija koji nije bio Kurejšija. Tvrde da je hilafet prve dvojice halifa Ebu Bekra i Umera bio ispravan kao i h. Usmana u prvom periodu njegove vladavine. Pošto je promjenio način vladanja, nagore u odnosu na prvu dvojicu halifa, postalo je dužnost smjeniti ga i imenovati h. Aliju a kada je on prihvatio arbitražu postao je nevjernik koji se ne može slijediti. Iznosimo preglede nekih najpoznatijih grupacija Haridžija: ÇáÃÒÇÑÞÉ æ åã ÇÊÈÇÚ äÇÝÚ ÇÈä ÇáÃÒÑÞ

Smatraju da su svi ostali muslimani osim njih nevjernici (kafiri), zabranjuju jesti njihova klanja, žentiti se i udavati za njih kao i pravo nasledstva. Sa ostalim muslimanima komuniciraju kao sa nevjernicima i mnogobožcima. Ili Islam ili mač. Ili Islam ili objava rata. Dozvoljavaju ubijati žene i djecu. Ne dozvoljavaju kamenovanje bludnika koji je do trenutka bluda bio čestit, niti dozvoljavaju kaznu ko napadne čestitog muslimana potvorom a dozvoljavaju kaznu za potvoru žene. Ne dozvoljavaju pretvaranje i skrivanje u vjeri (tekiju). ÇáäÌÏÇÊ åã ÇÊÈÇÚ äÌÏÉ Èä ÚÇãÑ Po njima, nema potrebe da ljudi unutar Islama imaju Imama. Oni se moraju stalno preispitivati između sebe pa kada osjete potrebu za imamom a ako zato nema potrebe ne bireju ga. Ko smatra Nafia Ibn Ezreka imamom oni ga smatraju nevjernikom. Smatraju nevjernicima one koji drže da su oni koji su odustali od hidžre nevjernici, kao što je Nafi i njegovi sljedbenici. Po njihovim stavovima za vjeru su presudne dvije odrednice:

110

Prvo, spoznaja Allaha i poslanstva i potvrda svjedočenjem da je sve što je došlo putem poslanika Muhammeda a.s. istina i ovo je dužnost spoznati svakom pametnom, punoljetnom i slobodnom muslimanu i Drugo, sve drugo osim navedenog, ne obavezuje ljude radi neznanja osim kada se argumentuje neoborivim dokazima. Ko na osnovu vlastitog suda dozvoli zabranjeno nije odgovoran. Grijeh lažima uvećavaju do te mjere da ga smatraju većim od pijenja ili uživanja opojnih sredstava ili nezakonitog odnosa među suprotnim polovima. Za one koji nisu u Allahovim granicama dozvoljenog smatraju da ih Allah može kazniti kaznom izvan kazne džehennemske vatre i uvesti ih u džennet. Vatra je zagarntovana onima koji ih ne slijedi. ÇáÕÝÑíÉ åã ÇÊÈÇÚ ÒíÇÏ Èä ÇáÃÕÝÑ Smatraju da su počinioci velikih grijeha mnogobožci. Misle da ne treba ubijati žene i djecu svojim protivnicima ili neistomišljenicima. Svaki grijeh u šerijatu Islama ima svoju kaznu i nema potrebe počinioce nazivati nevjernicima ili mnogobošcima nego počinioca grijeha treba nazivati po grijehu koji je počinio. Npr. kradljivac, ubica ili potvarač i slično. Svaki grijeh za koji u šerijatu islama nije predviđena određena kazna nosi u sebi nevjerovanje kao što je napuštanja i neobavljanje salata (namaza). Ne mogu se izravno nazivati nevjernicima ljudi koji su počinili velke grijehe dok njihov grijeh ne bude stavljen pred imama ili njegovog zamjenika (valiju) pa da oni kvalifikuju težinu grijeha i odrede kaznu. ÇáÃÈÇÖíÉ åã ÇÊÈÇÚ ÚÈÏ Çááå ÇÈä ÅÈÇÖ Grupa Haridžija najbliža stavovima Ehl-Es-Sunneta. Ne smatraju svoje protivnike odmetnicima od Islama, odnosno, nisu vjernici niti mnogobošci nego oni koji poriču Allahove blagodati (kufr en-ni,ame) a njihovo svjedočenje vjere Islama vrijedi i smatraju ih pripadnicima Islama. Dozvoljavaju ženidbu, nasljedstvo sa svojim protivnicima, ostalim muslimanima. O dvoličnjacima (munaficima) imaju tri stava: Prvi, dvoličnjaci su istovremeno izašli i iz vjerovanja i iz mnogoboštva. Dokazuju svoj stav (En-Nisa, 143.), Drugi, svaka dvoličnost je mnogoboštvo jer je suprotna jednoboštvu (tevhidu) i Treći, dvoličnjaci su samo oni koje je Allah dž.š. u Kur'anu tako nazvao. Ovo su najvažnije grupe Haridžija i prenose najosnovnije u njihovom učenju. Ovo je važno stoga da se lakše može pratiti njihova orjenatcija u tumačenju Kur'anu i tačke oko koje se kreće osnovna crta njihovog učenja a koja se odražava u tumačenju Kur'ana. ãæÞÝ ÇáÎæÇÑÌ ãä ÇáÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã Stavovi Haridžija po pitanju tumačenja Kur'ana Prirodno je, kako se razlikuju u učenju i stavovima a pripadaju Islamu i vežu se za Kur'an, da svaka grupa pokušava tumačiti Kur'an na osnovama svoga učenja i stavova. Tako da možemo i za njih tvrditi da pripadnost sljedbi i učenju sljedbe bitno određuje pristup tumačenju Kur'ana. Kada se u Kur'anu susretnu sa onim što se kosi sa njihovim stavovima i ne ide im u prilog nastoje da to zaobiđu ili nađu zaobilazno tumačenje. Kako većina Haridžija drži da će počinioci velikih grijeha biti vječno u vatri džehennema jer su nevjernici tako tumače i Kur'an. Prema ovom ajetu (Ali Imran, 97.) kako ga oni tumače ko ne obavi hadždž od muslimana a mogao je, on je nevjernik (kafir). Ustrajnost u teškom griješenju je kufr prema značenju ajeta koje prizilazi iz njihovog tumačenja (Jusuf, 87.). Svaki koji ne sudi po onome kako je Allah dž.š. objavio veliki griješnik (El-Maide, 44.) te je, stoga, nevjernik.

111

Drže, kao i mu,tezile, da će teški griješnici kušati vatru (El-Lejl, 14,15,16.) pa je nužno takve nazivati nevjernicima. Griješniku je nemoguće da na sudnjem danu imati lice (Ali Imran, 106.) onda je nužno da ima pocrnjelo lice a ljude pocrnjela lica, u ovaom ajetu, Allah dž.š. naziva nevjernicima. Griješnik će po opisu ovog ajeta (Abese, 38.) imati na licu prašinu pa je nužno nazvati ga varalicom i nevjernikom. Griješnik se mora kazniti (Sebe, 17.) pa je nužno da bude nevjernik. Oni koji su zalutali i slijede šejtana (El-Hidžr, 42.) u ovom razumjevanju ajeta su mušrici (mnogobošci). Neki Haridžije ublažavaju svoje stavove tvrdnjom da se ovi sudovi odnose na vjernike velike griješnike koji se ne pokaju za svoje grijehe. Ne uzimaju u obzir širu tematiku u kojoj su upotrebljeni ajeti niti temu o kojoj govore. Nemaju u vidu hadise i tradiciju koja govori o problemu teških griješnika u Islamu. Međutim, u pojedinim stavovima oko istog pitanja se različite sljedbe razlikuju. Po pitanju skrivanja istine i vjerovanja (tekijje) Nafi, Ibn El-Erzek je ne dozvoljava na osnovu značenja ajeta (En-Nisa, 77.) a Nedžde Ibn Amir dozvoljava značenjem ajeta (Gafir, 28.). Prenosi se da je Nedžde uputio pismo Nafiu u kojem ga pita: "Zar smatraš za nevjernike one koje je Allah dž.š. proglasio nevinim i nemoćnim, zatim si proglasio dopuštenim ubijanje djece a poslanik Muhammed a.s. to zabranio?" Nafi je odgovrio Nedždetu u kojem dodatno objašnjava svoje stavove ali nisu dovoljno ubjedljivi ili su toliku pretjerani i isključivi da nije vrijedno da se spominju. Osnivač Haridžijske sekte, Mejmunuja Mejmun, tvrdi da je dozvoljeno uzimanje u braku kćeri svoje djece i kćeri djece svoje braće. Obrazlažući svoj stav tvrdi: "Allah je spomenuo u Kur'anu da su nam zabranjene majke, kćeri i sestre, tetke po ocu i majci, bratove kćeri i sestrine kćeri a nije spomeno Allah dž.š. kćerke naših kćeri, niti kćeri naših sinova, niti kćeri djece naše braće, niti kćeri djece naših sestara, što je daleko od svakog određenja šeriatom. Ko potvori nevinu ženu kazniće se a ko potvori nevina muškarca neće se kazniti jer nije navedeno u Kur'anu. Kradljivcu makar ukrao malo valja odsjeći ruku jer u Kur'anu je navedeno odsijecanje ruke a nije navedeno za koliko. Tako da možemo zaključiti da su u shvatanju Kur'anu dosta površni. Ponekad se ne osvrću na stavove koji su prihvaćeni konsenzusom muslimana. Najvažnija djela u tumačenju Kur'ana kod Haridžija Ãåã ßÊÈ ÇáÊÝÓíÑ ááÎæÇÑÌ 1) ÊÝÓíÑ ÚÈÏ ÇáÑÍãä ÇÈä ÑÓÊã ÇáÝÇÑÓì Iz perioda trećeg stoljeća po hidžri. Nije pronađen do sada. 2) ÊÝÓíÑ åæÏ Èä ãÍßã ÇáåæÇÑì Iz perioda trećeg stoljeća po hidžri. Zapisan je poznat među sljedbom Haridžija imenovane kao El-Ibadijje u Sjevernom Maroku. Sadržan je u četiri toma. 3) ÊÝÓíÑ ÇÈì íÚÞæÈ íæÓÝ Èä ÅÈÑÇåíã ÇáæÑÌáÇäì Šesto stoljeće po hidžri. Nije sačuvan a prema mišljenju povjesničara ovo je najbolji tefsir, višestruke vrijednosti. 4)ÏÇÚì ÇáÚãá áíæã ÇáÃãá 5)åãíÇä ÇáÒÇÏ Åáì ÏÇÑ ÇáãÚÇÏ ÇáÔíÎ ãÍãÏ Èä íæÓÝ ÅØÝíÔ ãä äÝÓ ÇáãÃáÝ

112

6) ÊíÓíÑ ÇáÊÝÝÓíÑ

áå ÇíÖÇ

Sva tri tefsira su od istog pisca. Prvi je štampan u četiri toma, drugi u tri velika toma a treći je opće poznat i raširen. Štampan u sedam tomova solidnog obima. Zašto su Haridžije kao jedna od sljedbi Islama imale ovako mali udio u tumačenju Kur'ana za razliku od ostalih sljedbi Ehli Es-Sunneta,Šiija ili Mu,tezila, na primjer? Skoro ni jedan tefsir od ostalih sljedbi Haridžija nije sačuvan osim fragmentarno, izuzev tumačenja Kur'ana sljedbe El-Ibadija koji su se do danas održali u Sjevernom Maroku, Hadramevtu, Ummanu i Zanzibaru. U odgovoru na ovo pitanje možda bi se dalo zaključiti sljedeće: Prvo, Haridžije su većinu svojih pristalica imali među beduinskim stanovništvom a posebno, u plemenou Temim i njegovim ograncima. Kao beduini bili su daleko od centara: Basre, Damaska, Kufe ili Bagdada, tako da ih razvoj znanosti nije zahvatio onom snagom kojom je zahvatio ostale sljedbe koje su se razvijale unutar ovih centara. Drugo, kao što je poznato iz povjesti, imali su stalne sukobe, duge i teške, prvo sa Emevijama a poslije sa Abasijama tako da im prilike nisu dozvolile da se razviju kao ostale sljedbe u bilo čemu pa ni u tumačenju Kur'ana. Treće, krutost stavova, tako da su, na primjer, smatrali laž kao najveći grijeh. Ko laže, po većini sljedbi Haridžija, izlazi iz vjerovanja. Radi toga su bili oprezni u tumačenj Kur'ana da ne bi neko od njih rekao na Allaha što nije pravo ili istina. åãíÇä ÇáÒÇÏ Åáì ÏÇÑ ÇáãÚÇÏ ãÍãÏ Èä íæÓÝ ÅØÝíÔ åæ ãÍãÏ Èä íæÓÝ Èä ÚíÓì Èä ÕÇáÍ ÅØÝíÔ ÇáæåÈì ÇáÃÈÇÖì0 Ove podatke dao je njegov učenik i bratić, Eš-Šejh Ibrahim Itfejjiš. El-Vehbi je rodoslovlje koje ovog mufessira veže za Abdullah Ibn Veheba Er-Rasija, prvog osnivača Haridžija. U šesnaestoj godini se pročuo među svojim saplemenicima po znanju i nadarenosti u dolini saharske pustinje, u Maroku. Prenosi se za njega da nije noću spavao više od četiri sata. Pisao je iz raznih oblasti islamskih nauka i smatraju da ima oko tri stotine naipsanih većih i manjih djela. Evo nekih najznačajnijih: äÙã ÇáãÛäì áÇÈä åÔÇã Ý ÎãÓÉ ÂáÇÝ ÈíÊ ÔÑÍ ßÊÇÈ ÇáÊæÍíÏ ááÔíÎ ÚíÓì Èä ÊÈÛæÑíä ÔÑÍ ßÊÇÈ ÇáÚÏá æÇáÃäÕÇÝ Ýì ÃÕæá ÇáÝÞå áÃÈì íÚÞæÈ íæÓÝ Èä ÅÈÑÇåíã ÇáæÑÌáÇäì æÝÇÁ ÇáÖãÇäÉ ÈÃÏÇÁ ÇáÃãÇäÉ Ýì ÇáÍÏíË ËáÇË ãÌáÏÇÊ ÌÇãÚ ÇáÔãá Ýì ÍÏíË ÎÇÊã ÇáÑÓá ãÌáÏ æÇÍÏ ÔÑÍ ßÊÇÈ Çáäíá ÚÔÑ ãÌáÏÇÊ Pisao je i druga djela iz jezika, gramatike, lingvistike i stilistike i drugih različitih oblasti. Umro je 1332. godine po hidžri, u 96. godini života. Ovaj nam tefsir pruža sliku važnog djela El-Ibadija od sljedbe Haridžija. Ne daje nam opštu sliku razvoja nauke o tumačenju Kur'ana kod Haridžija, naročito iz prvih stoljeća Islama, jer je pisac ovog tefsira čovjek današnje dobi i vremena. Sudbina nauke o tumačenju Kur'ana je kao sudbina mnogih drugih nauka da se uzima jedno od drugog, potonji od starijih i tako do kraja života na zemlji. Autor ovog tefira je uzimao od različitih tefsira i razlčitih sljedbi. Čini se da je najviše

113

koristio Ez-Zamahšerija i El-Kadija El-Bejdavija. Nekad se sa njima ne slaže i donosi im suprostavljena gledišta. Poznavao je mnoge tefsire što se vidi kada tumači Kur'an ali se zadržava u granicama svoje sljedbe i zato se njegov tefsir smatra sektaškim. Na početku svake sure navodi broj ajeta, da li je Mekanska ili Medinska a zatim navodi vrijednosti sure. Zatim, pristupa objašnjavanju ajeta sa jezičke strane a potom objašnjava šeriatske odredbe spominjući razlike koje vladaju među pravnicima. Spominje i razlike među naučnicima nauke o raspravama (Kelam) sa posebnim utiskom na stavove Mu,tezila. Mnogo navodi predaje Israilićana (Israilijata) kje ne nalazimo u tradiciji Islama niti su racionalno odbranjive. Navodi vrlo precizno duge pojedinosti o borbama koje je vodio poslanik Muhammed a.s. Zatim, na skoro svakom ajetu gdje god je to moguće, na neobjašnjivo pristrasan i neobjektivan način dokazuje ispravnost učenja svoje sljedbe. Sadržina vjerovanja. Tumačeći ova dva ajeta (El-Bekare, 2-3), navodi da je istinska i stvarna sadržina vjerovanja uvjerenje očitovanje i svjedočenje uz djelo. Ko izdvoji uvjerenje ili uvjerenje i djelo bez očitovanja on je mnogobožac jer je ispustio i osporio očitovanje a dvoličan je jer tvrdi nešto što mu nije na srcu. Isto tako, ko izdvoji očitovanje i djelo bez uvjerenja, takođe je mnogobožac. Na taj način, u svim prilikama, svodi raspravu na nivo učenja svoje sljedbe. Takođe tumačeći ovaj ajet (El-bekare, 25.) smatra da se djelo ne može odvojiti od vjerovanja. Veliki griješnici Nastoji da pronađe i uzme iz Kur'ana ono što podupire mišljenje i stavove Haridžija da će teški griješnici biti bačeni u vatru (džehennem) i da će u njoj vječno ostati. Tako tumači (El-bekare, 81.). Na svakom mjestu raspravlja sa stavovima Ehli-Es-Sunneta da će veliki griješnici biti u džehennemu prema težini grijeha a poslije ući u džennet. Sve ajete u kojima se spominje Allahova milost i oprost tumači tako da se odnose na one velike griješnike koji se pokaju. Uzvraća El-Ešarijama koji kažu da Allah može oprostiti i teške grijehe teškim griješnicima ako se i ne pokaju. Ajet u kojem se govori da Allah oprašta kome želi a kažnjava koga želi (Ali Imran, 129.) razumjevanje ovog ajeta uslovljava pokajanjem. Takođe ovo aje u kojem se govori o oprostu svih grijeha (EzZumer, 53.) oprost uslovljava pokajanjem. Veliko zagovorništvo (Eš-Šefa) nije predviđeno za nevjernike niti za one koji se ne pokaju za teške grijehe. U istom duhu tumači i (El-Bekare, 48.) ovo navedeno aje. Viđenje Allaha dž.š. od strane stanovnika dženneta na budućem svijetu kao posebna nagrada za stanovnike dženneta. Navodi da je viđenje Allaha dž.š. u svim situacijama za vjernike ili ljude uopšte nemoguće. Ne slaže se sa Mu,tezilama (racionalistima) da čovjek stvara svoja slobodna djela. Tvrdi da su sva ljudska djela sa Allahovom voljom i htijenjem, (El-En,am, 107.). Kada tumači ovo aje navodi da je mnogoboštvo nevjernika sa Allahovom voljom i htijenjem. Dozvoljava tumačenje Kur'ana posrednim značenjima koja se ne nalaze izravno u tekstu. Tako tumači (El-Bekare, 210.) da dolazak Allaha, ustvari, znači dolazak njegove odredbe. Desnica znači uzvišen značaj a istivau al el-Arš znači zavladati, osvojiti i silom potčiniti. Ne prihvata sufijska (mistička) tumačenja Kur'ana smatrajući da je to za njega i njegovu sljedbu neprihvatljivo tumačenje.

114

Ne priznaje imamet h. Alije kako to čine Šiije. (El-Maide, 55.). Pripadajući sljedbi Haridžija zaobilazi objašnjavanje onih ajeta koji ne idu u prilog njihovom učenju i stavovima oko arbitraže između Muavije i h. Alije. Tumačeći ovaj ajet (En-Nisa, 35.) navodi da nema argumenata za arbitražu. Jer ovo aje isključivo rješava odnose između supružnika. Na mnogim mjestima, u svom tefsiru, neobjektivno favorizuje pristaše svoje sljedbe a druge smatra u zabludi te da su griješni inovatori. Na kraju se može reći da je ovaj tefsir iz grupe sektaških tefsira, pristrasno brani isključive stavove svoje sljedbe i tako gubi naučnu objektivnost. ÊÝÓíÑ ÇáÕæÝíÉ Sufijska tumačenja Kur'ana Uvod U razradi ove teme nužno je naznačiti osnove nastanka ovog učenja i prakse unutar Islama. Zatim, objasniti pojmove tesavvuf (misiticizam), sufija (mistik), osnovu učenja, posebno ono što je uslovilo određeni način tumačenja Kur'ana. ÃÕá ßáãÉ ÊÕæÝ æÞÚ ÇáÃÎÊáÇÝ Ýì ÃÕá åÐå ÇáßáãÉ ( ÊÕæÝ ) ÝÞíá: ÅäåÇ ãÔÊÞÉ ãä ÇáÕæÝ æ Ðáß áÃä ÇáÕæÝíÉ ÎÇáÝæÇ ÇáäÇÓ Ýì áÈÓ ÝÇÎÑ ÇáËíÇÈ áÈÓæÇ ÇáÕæÝ ÊÞÔÝÇ æ ÒåÏÇ0 æ Þíá: Åäå ãä ÇáÕÝÇÁ æ Ðáß áÕÝÇÁ ÞáÈ ÇáãÑíÏ æ ØåÇÑÉ ÈÇØäå æ ÙÇåÑå Úä ãÎÇáÝÉ ÑÈå0 æ Þíá:æÅäå ãÃÎæÐÉ ãä ÇáÕÝÉ ÇáÊì íäÓÈ ÅáíåÇ ÝÞÑÇÁ ÇáÕÍÇÈÉ ÇáãÚÑæÝæä ÈÃåá ÇáÕÝÉ0 æ íÑì ÛíÑåã Ãäå áÞÈ ÛíÑ ãÔÊÞ0 ÞÇá ÇáÞÔíÑì ÑÍãå Çááå:( æ áÇ íÔåÏ áåÐÇáÃÓã Ç ÔÊÞÇÞ ãä ÌåÉ ÇáÚÑÈíÉ æ áÇ ÞíÇÓ æ ÇáÙÇåÑ Ãäå áÞÈ0 æ ãä ÞÇá ÈÇÔÊÞÇÞå ãä ÇáÕÝÇÁ Ãæ ãä ÇáÕÝÉ ÝÈÚíÏ ä ÌåÉ ÇáÞíÇÓ ÇááÛæì0 ÞÇá: æ ßÐáß ãä ÇáÕæÝ:áÃäåã áã íÎÊÕæÇ Èå 0) Osnov riječi tesavvuf. U pogledu određivanja izvora za osnov ove riječi (tesavvuf) nema jedisntvenog stava. Smatraju da je ova riječ izvedenica od riječi suuf (vuna) jer su se, za razliku od drugih, klonili lijepog odjevanja oblačeći gruba vunena (suknena) odijela iz asketizma, isposništva ili pobožnosti. Neki smatraju da je ova riječ izvedena iz riječi Safaa (pročišćenje) stoga što se želi postići pročišćenje srca sljedbenika (murida) kao i čistoće njegove unutrašnjosti i vanjštine od svih suprostavljanja njegovom Gospodaru. Neki opet smatraju da je uzeto od izraza suffe (trijemovi natkriveni palmovim granama i blatom koje je činilo hlad uz džamiju Poslanika s.a..v u Medini tako da su siromašni ashabi tu provodili vrijeme učeći). Prozvani, kasnije, kao Ehl Es-Suffe (Ljudi trijema džamije). Na kraju, mnogi smatraju da ovaj izraz nije izveden iz glagola nego iz imena. Tako El-Kušajri, poznati teoretičar sufizma, smatra: "Nema ništa u arapskom jeziku niti u analogiji jezika što bi potvrdilo da je ovo izvedeno ime, nego je očigledno samo ime. Ko smatra da je izvdeno od riječi essifa (pročišćenje) ili es-suffe (trijem džamije Muhammed a.s. u Medini), daleko je od svake lingvističke analogije. Isto tako, ko smatra da je uzeto od izraza es-suuf (vuna), jer se pristalice ove orjentacije (asketi i mistici), nisu jedini odlikovali oblačenjem ove vrste odjeće nego su to činili i mnogi drugi muslimani iz skrušenosti u vjeri i umjerenosti u oblačenju po preporukama Islama". Značenje i definicija izraza tesavvuf (misticizam) Definicija tesavuffa ima više. Navodimo one koje odražavaju suštinu učenja.

115

åæ ÅÑÓÇá ÇáäÝÓ ãÚ Çááå Úáì ãÇ íÑíÏå Pristajanje duše da bude uz Allaha onako kako On želi. åæ ãäÇÌÇÊ ÇáÞáÈ æ ãÍÇÏËÉ ÇáÑæÍ0 æ Ýì åÐå ÇáãäÇÌÇÉ ØåÑ áãä ÔÇÁ Ãä íÊØåÑ æ ÕÝÇÁ áãä ÃÑÇÏ ÇáÊÈÑÄ ãä ÇáÑÌÓ æ ÇáÏäÓ æ Êáß ÇáãÍÇÏËÉ ÚÑæÌ Åáì ÓãÇÁ ÇáäæÑ æ ÇáãáÇÆßÉ æ ÕÚæÏ Åáì ÚÇáã ÇáÝíÖ æ ÇáÃáåÇã æ ãÇ åÐÇ ÇáÍÏíË æ ÇáäÌæì ÅáÇ ÖÑÈ ãä ÇáÊÃãá æ ÇáäÙÑ æ ÇáÊÏÈÑÝì ãáßæÊ ÇáÓãÇæÇÊ æ ÇáÃÑÖ ÈíÏ Ãä ÇáÌÓã æ ÇáäÝÓ ãÊáÇÒãÇä æ ÊæÃãÇä áÇ íäÝÕáÇä æ áÇ ÓÈíá Åáì ÊåÐíÈ ÃÍÏåãÇ ÈÏæä ÇáÂÎÑ0 Ýãä ÔÇÁ áäÝÓå ÕÝÇÁ æ ÑÝÚÉ ÝáÇ ÈÏ áå Ãä íÊÈÑà Úä ÇáÔåæÇÊ æ ãáÐÇÊ ÇáÈÏä0 ÝÇáÊÕæÝ ÅÐä ÝßÑ æ Úãá æ ÏÑÇÓÉ æÓáæß0 Tesavvuf su molitveni pozivi srca i šapat Ruha (Duha). Ovim molitvenim dozivanjima očisti i pročisti se ko želi da se očisti od nečisti mnogoboštva i prljavštine nutrine. Taj šapat je Miradž u nebo i visine svjetlosti i bića svjetlosti (meleka) kao i uspon u svijet prosvjetljenja (iluminacije) i nadahnuća. A šat je ovaj ljudski govor ili rasprava osim vrsta meditacije spekulacije i razmišljanja o kraljevstvu neba i zemlje uz sazananje da da su tijelo ljudsko i duša dva nužno povezana i neraskidiva dijela i nemoguće je njegovati jedno bez drugoga. Želi li se pročišćenje duše ili njen uspon, mora se osloboditi strasti i tjelesnih užitaka. Tesavvuf je tada misao i praksa, studij i ponašanje. ÇáÊÕæÝ ÇáÃÎÐ ÈÇáÍÞÇÆÞ æ ÇáÈÃÓ ããÇ Ýì ÇíÏ ÇáÎáÇÆÞ Tesavvuf je pristajanje uz Istine a zanemarivanje onoga što je u rukama stvorenja. ÇáÊÕæÝ Ãä ÊÌÑì Úáì ÇáÕæÝì ÃÚãÇá áÇ íÚáãåã ÅáÇ ÇáÍÞ æ Ãä íßæä ÏÇÆãÇ ãÚ ÇáÍÞ Úáì ÍÇá áÇ íÚáãåÇ ÅáÇ åæ0 Tesavvuf je da Sufija stalno budu u djelima koja ne pozna niko osim Istiniti (ElHakk), da bude stalno sa Istinitim u stanju kakvo ne zna niko osim On. ÇáÊÕæÝ ÊãÇã ÇáÃÏÈ Tesavvuf je potpun odgoj. ÇáÊÕæÝ ÞáÉ ÇáØÚÇã æ ÇáÓßæä ÅáìÇááå æ ÇáÝÑÇÑ ãä ÇáäÇÓ Tesavvuf je malo jesti, smirenje uz Allaha i izbjegavanje ljudi. ÇáÊÕæÝ ÃáÇ Êãáß ÔíÆÇ æ áÇ Êãáßß ÔÆ0 Tesavvuf je ništa ne posjedovati i ne biti ni od koga posjedovan. ÇáÊÕæÝ Ãä íßæä ÇáÚÈÏ ãÔÛæáÇ ÈãÇ åæ Ãæáì Èå Ýì ÇáæÞÊ0 Da rob božiji bude zauzet svaki trenutak onim što je najvažnije u tom trenutku. ÇáÊÕæÝ ßÑÇåíÉ ÇáÏäíÇ æ ãÍÈÉ Çáãæáì Tesavvuf je zanemariti ovaj svijet a zavoljeti Voljenog Gospodara. åæ Ãä Êßæä ãÚ Çááå ÈáÇ ÚáÇÞÉ Tesavvuf je biti sa Allahom bez posrednika.

116

ÇáÊÕæÝ ÎáÞ Ýãä ÒÇÏ Úáíß Ýì ÇáÎáÞ ÒÇÏ Úáíß Ýì ÇáÕÝÇÁ Tesavvuf je lijepa narav (moral) pa ko te nadiđe u lijepom ponašanju nadišao te je u pročišćenje. Tesavvuf ( misticizam ) u Islamu. Tesavvuf (Misticizam) u svom pojednostavljneom značenju povlačenju iz uživanja ovosvjetskih dobara i odlazak u svijet duha, pobožnosti, odricanja ili, kraće rečeno, asketizma prepoznajemo u životu Muhammeda a.s. i ashaba. Među velikim brojem ashaba prepoznajemo one koji se okreću od ovosvjetskih dobara i uživanja ka asketizmu. Bilo ih je veliki broj koji su noću bili u raznim vrstama ibadeta (dobrovoljnih obreda) a danju postili. Bilo je i onih koji su vezivali kamen oko pojasa držeći ga na stomaku jačajući tako svoj duh i karakter. Nisu se tada nazivali sufije. Pojava koju bi mogli nazvati tesavvufom pojavljuje se u 2. stoljeću po hidžri. Prvi koji je nazvan imenom sufija bio je Ebu Hašim Es-Sufi -umro 150. godine po hidžri. Dakle, prve porive asketizmu, odnosno sufizmu, možemo naći u samom Islamskom učenju. Međutim, mješanjem i susretima naroda Islama sa drugim narodima na osnovna učenja Islama i na asketsko i povučeno ponašanje ashaba počinju da utiču učenja drugih naroda. Najprije je došlo do susreta prvih muslimana sa kršćanima Nedžrana pa i sa monasima i pustinjacima kršćanstva koji su se kretali pustim mjestima tih krajeva a zatim sa Židovima u Medini kao i sa isposnicima Židova. Poslije u Siriji i Egiptu došlo je do susreta sa kaluđerima i životom u samostanima. U kasnijem periodu, u trećem stoljeću po hidžri i kasnije, sa asketskim učenjima staroperzijksih vjerskih sekti kao i susret Islamskih sufija i Budizma ili Brahmanizma. Nije zanemarljiv susret svijeta i učenja Islama sa grčkom filozofijom i teozofijom platonizma ili neoplatonizma posebno sa učenjem Plotina. Već tada se događaju prvi sukobi između stavovi Ehl-EsSunneta i stavova različitih sufijskih sljedbi, posebno onih u kojima se izrazito prepoznavao strani uticaj, očigledno suprotan islamskom učenju. U daljem razvoju došlo je do podjele sufizma na dva pravca: a) Teorijski tesavvuf (počiva na teoriji, istraživanju i studiranju) i b) Praktični tesavvuf, (asketizam u praktičnom životu, potpuna pokornost Allahu, stalni ibadet kao i slijeđenje određenog načina (tarikata ) u zikru. Ova podjela je imala uticaj i na tumačenje Kur'ana. Tako imamo dvije vrste tumačenja Kur'ana: a) Sufijsko teorijsko tumačenje Kur'ana, b) Sufijsko tumačenje Kur'ana prosvjetljenjem (El-Fejd) i simbolikom (Išaret). ÇáÊÝÓíÑ ÇáÕæÝì ÇáäÙÑì Sufijsko teorijsko tumačenje Kur'ana Među pristalicama sufizma susrećemo one koji su se zadržali u tesavvufu (sufizmu) samo u domenu teorije, studiranja ili filozofskog istraživanja. Sigurno je da je nivo tumačenja Kur'ana ovim pristupom ostao na teorijskoj razini i filozofskom pristupu tumačenju Kur'ana. Teško je bilo ograničiti poruke Kur'ana koji je došao da uputi ljude kako će organizirati život u odnosu na Allaha dž.š. Stvoritelja i Gospodara, na ž ivot i ljude oko sebe sa učenjima određenih teorija koje su često bile daleko od života, poruka vjere i razuma. Tako i sufije pokušavaju u svom poimanju Kur'ana pronaći ono što ih podupire često idući

117

daleko od pravilnog razumjevanja Kur'ana zasnovanog na pravilima jezika i tradicije. Najpoznatiji predstavnik ovog pravca u tumačenju Kur'ana sufijske orjentacije je Muhjuddin Ibn El-Arebi. Kako on ima veliki značaj u simboličkom tumaženju Kur'ana kao i tumačenju Kur'ana božanskim prosvjetljenjem (El-Fejd - iluminacija) može se smatrati i prvakom ovih pravaca sufijskih tumačenja Kur'ana. Kako nalazimo u dvije knjige, za koje nema sumnje da su njegove (Fusus ElHikem - Dragulji mudrosti i Futuhat El- Mekijje - Mekanska otkrovenja ) i u tefsiru koji se pripisuje njemu a u koji mnogi sumnjaju da je njegov, mnoga tumačenja Kur'ana sufijsko-filozofske orjenatcije evo nekih primjera iz kojih je vidljiva ova orjentacija i jasan uticaj učenja filozofa o svjetu i životu. Uticaj filozofije na tumačenje Kur'ana kod Ibn Arebija odnosno na sufijsko tumačenje Kur'ana. O Idrisu a.s. (Mejrem, 57.) (æÑÝÚäÇå ãßÇäÇ ÚáíÇ) æÃÚáìÇáÃãßäÉ ÇáãßÇä ÇáÐì ÊÏæÑ Úáíå ÑæÍì ÚÇáã ÇáÃÝáÇß æ åæ Ýáß ÇáÔãÓ æ Ýíå ãÞÇã ÑæÍäíÉ ÅÏÑíÓ æ ÊÍÊå ÓÈÚÉ ÃÝáÇß æ ÝæÞå ÓÈÚÉ ÃÝáÇß æ åæ ÇáÎÇãÓ ÚÔÑ0 (Podigli smo ga na uzvišeni stepen.) Na najviše stepene odnosno stepen oko kojeg kruži svijet sfera (sazviježđa) a to je sunčev sistem u kojem je boravište (Mekam) ili stajalište duhovnosti (ruhanijjeta) Idrisa a.s. Ispod njega je sedam sfera ( sistema) i iznad njega je sedam sfera Što čini ukupno petnaest. Zatim u tefsiru nabraja sfere ispod i iznad pa kaže: æ ÃãÇ Úáæ ÇáãßÇäÉ Ýåæ áäÇ ÃÚäì ÇáãÍãÏííä ßãÇ ÞÇá ÊÚÇáì: æ ÃäÊã ÇáÃÚáæä æ Çááå ãÚßã (ãÍãÏ 35 ) æ Ýì åÐÇ ÇáÚáæ æ åæ íÊÚÇáì Úä ÇáãßÇä áÇÚä ÇáãßÇäÉ0 Ova uzvišenost položaja i dostojanstva je za nas Muhammed a.s. sljedbenike kao što Allah dž.š. u Kur'anu kaže: "Vi ste najdostojansteniji a Allah je sa vama", (Muhammed, 35.). On je iznad mjesta ali nije izvan položaja i dostojanstva. (El-Bekare, 87 - 101.) æ ÇáÙÇåÑ Ãä ÌÈÑíá åæ ÇáÚÞá ÇáÝÚÇá¡ æ ãíßÇÆíá åæ ÑæÍ ÇáÝáß ÇáÓÇÏÓ æ ÚÞáå ÇáãÝíÖ ááäÝÓ ÇáäÈÇÊíÉ ÇáßáíÉ ÇáãæßáÉ ÈÃÑÒÇÞ ÇáÚÈÇÏ æ ÅÓÑÇÝíá åæ ÇáÑæÍ ÇáÝáß ÇáÑÇÈÚ æ ÚÞáå ÇáãÝíÖ ááäÝÓ ÇáÍíæäíÉ ÇáßáíÉ ÇáãæßáÉ ÈÇáÍíæÇäÇÊ æ ÚÒÑÇÆíá åæ ÇáÑæÍ ÇáÝáß ÇáÓÇÈÚ Çáãæßá ÈÇáÃÑæÇÍ ÇáÃäÓÇäíÉ ßáåÇ íÞÈÖåÇ ÈäÝÓå Ãæ ÈÇáæÓÇÆØ ÇáÊì åì ÃÚæÇäå æ íÓáãåÇ Åáì Çááå ÊÚÇáì0 Očito je da je Džebrail aktivni um (aktivni intelekt) a Miikaiil je Ruh (Duh) šeste sfere u kojoj njegov um vrši prosvjetljenje (iluminaciju) univerzalnoj duši biljaka kojoj je zadaća ishraniti Allahove robove. Israafiil je Ruh (Duh) četvrte sfere čiji um prosvjetljava univerzalnu dušu zaduženu životinjama. Azraaiil je Ruh (Duh) sedme sfere zadužen uzimanjem svih ljudskih duša koje ili uzima on sam ili posrednicima koji su mu pomogači i predaje ih Allahu dž.š. (Er-Rahman, 19-20.) ãÑÌ ÇáÈÍÑíä íáÊÞíÇä ÈíäåãÇ ÈÑÒÎ áÇ íÈÛíÇä0 ( ãÑÌ ÇáÈÍÑíä) ÈÍÑ Çáåíæáì ÇáÌÓãÇäíÉ ÇáÐì åæ ÇáãáÍ ÇáÃÌÇÌ æ ÈÍÑ ÇáÑæÍ ÇáãÌÑÏ ÇáÐì åæ ÇáÚÐÈ ÇáÝÑÇÊ0 ( íáÊÞíÇä ) Ýì ÇáæÌæÏ ÇáÃäÓÇäì0 ( ÈíäåãÇ ÈÑÒÎ ) æ åæ ÇáäÝÓ

118

ÇáÍíæÇäíÉ ÇáÊì áíÓÊ Ýì ÕÝÇÁ ÇáÑæÍ ÇáãÌÑÏÉ æ áØÇÆÝåÇ æ áÇ Ýì ßËÑÉ ÇáÃÌÓÇÏ ÇáåíæáÇäíÉ æ ßËÇÝäåÇ0 ( áÇ íÈÛíÇä ) áÇ íÊÌÇæÒ ÃÍÏåãÇ ÍÏå ÝíÛáÈ Úáì ÇáÂÎÑ ÈÎÇÕíÊå 0 ÝáÇ ÇáÑæÍ íÌÑÏ ÇáÈÏä æ íÎÑÌ Èå æ íÌÚáå ãä ÌäÓå æ áÇ ÇáÈÏä íÌÓÏ ÇáÑæÍ æ íÌÚáå ãÇÏíÇ ÓÈÍÇä ÎÇáÞ ÇáÎáÞ ÇáÞÇÏÑ Úáì ãÇ íÔÇÁ0 (Razdvojio je dva mora). More pramaterije tijelesnosti koja je gorkoslana so i more čistog (apstrahiranog od materije) Ruha (Duha) koje je slatko i pitko. (Spajaju se ili se susreću) u postojanju (egzistiranju) čovjeka. (Među njima je nevidljiva opna -Berzah) to jest životinjska duša koja nije na nivou pročisšćenja i profinjenosti čistog Ruha (Duha), niti ima mnoštvo i gustoću pramaterije tjela. (Ne prelaze jedno u drugo, odnosno, ne mogu jedno drugo prevladati da se preliju jedno u drugo). Ne prelazi ni jedno od njih svoju granicu da bi preovladao nad drugim svojom osobenošću. Ne može Ruh (Duh) apstrahirati (napustiti? (zanemariti, M.H.)) tijelo, izaći iz njega i ostaviti ga u čistoj tjelesnosti, niti može tijelo utjeloviti Ruha (Duha) i materijalizirati ga. Slavljen je Stvoritelj stvorenja, Moćan nad svim što želi. Uticaj filozofije panteizma (Vahdet El-Vudžud) na sufijska tumačenja Kur'ana, odnosno, tumačenje Kur'ana Ibn Arebija Na učenju filozofije panteizma Ibn Arebi gradi svoje sufijske (mističke) predstave pa je sasvim razumljivo da ovakva filozofija i ovo mišljenje utiču na njegovo tumačenje Kur'ana. Tumačeću Kur'an prema razmišljanjima ove filozofske orjentacije, odnosno, panteizma često ide u takve krajnosti u kojima napušta osnovno značenje Kur'ana po izrazu, riječima i jeziku i izlazi iz očiglednih značenja Kur'anu. Da bi pokazala ispravnost navedene tvrdnje neophodno je navesti nekoliko orginalnih izvoda iz njegovog tefsira, (En-Nisa, 1.). íÇ ÃíåÇÇáäÇÓ ÇÊÞæÇ ÑÈßã ÇáÐì ÎáÞßã ãä äÝÓ æÇÍÏÉ ( ÇÊÞæÇ ÑÈßã) ÅÌÚáæÇ ãÇ ÙåÑ ãäßã æÞÇíÉ áÑÈßã æ ÇÌÚáæÇ ãÇ ÈØä ãäßã - æ åæ ÑÈßã ) æ ÞÇíÉ áßã : ÝÇä ÇáÃãÑ Ðã æ ÍãÏ ÝßæäæÇ æ ÞÇíÊå Ýì ÇáÐã æ ÇÌÚáæå æÞÇíÊßã Ýì ÇáÍãÏ ÊßæäæÇ ÃÏÈÇÁ ÚÇáãíä0 ("Ljudi, bojte se vašeg Gospodara koji vas je stvorio od jednog nefsa - istovjetne supstance"). (Bojte se vašeg Gospodara), odnosno, postavite se tako da ono što manifestirate bude u zaštiti vašeg Gospodara (štitite Ga u onome što činite) a ono što je skriveno u vama (to je, u stvari, vaš Gospodar) postavite tako da vas štiti. Stvar je u suštini pokuda i pohvala. Pa budite Njegovi zaštitnici u pokuđenom a u pohvalnom On će biti vaša zaštita. Bit će te odgojitelji i učitelji svijetova. (Shodno filozofiji da je dobro i zlo od Allaha, iz poštovanja prema Njemu, treba zlo pripisati sebi i tako Njega sakriti i sačuvati a u pohvalnim i dobrim stvarima otkriti). (El-Fedžr, 29-30.) ( ÝÇÏÎáì Ýì ÚÈÇÏì æ ÇÏÎáì ÌäÊì) æÇÏÎáì ÌäÊìÇáÊì åì ÓÊÑì æ áíÓÊ ÌäÊì ÓæÇß0 ÝÇäÊ ÊÓÊÑíäìÈÐÊß ÇáÃäÓÇäíÉ ÝáÇ ÃÚÑÝ ÅáÇ Èß ßãÇ Ãäß áÇ Êßæä ÅáÇ Èì Ýãä ÚÑÝß ÚÑÝäì æ ÃäÇ áÇ ÃÚÑÝ ÝÃäÊ áÇ ÊÚÑÝ ÝÅÐÇ ÏÎáÊ ÌäÊå ÏÎáÊ äÝÓß ÝÊÚÑÝ äÝÓß ãÚÑÝÉ ÃÎÑì ÛíÑ ÇáãÚÑÝÉ ÇáÊì ÚÑÝÊåÇ Ííä ÚÑÝÊ ÑÈß ÈãÚÑÝÊß ÅíÇåÇ ÝÊßæä ÕÇÍÈ ãÚÑÝÊíä: ãÚÑÝÉ Èå ãä ÍíË ÃäÊ æ ãÚÑÝÉ Èå Èß ãä ÍíË åæ áÇ ãä ÍíË ÃäÊ0 ÝÃäÊ ÚÈÏ ÑÃíÊ ÑÈÇ æ ÃäÊ ÑÈ áãä áå Ýíå ÃäÊ ÚÈÏ æ ÇäÊ ÑÈ æ ÇäÊ ÚÈÏ áãä áå Ýì ÇáÎØÇÈ ÚåÏ 0000

119

("Uđi među Moje robove, uđi u moj džennet"). Uđi u moj džennet koji je moj zastor a nemam dženneta osim tebe. Pa zastri Me svojom ljudskom biti jer Ja ne mogu biti spoznat osim preko Tebe kao što ti ne budeš osim sa mnom. Pa ko tebe spozna spoznaje Mene jer Ja ne mogu biti spoznat kada ti ne znaš. Kada si ušao u Njegov džennet ušao si u sebe pa ćeš se spoznati drugom (posljednjom) spoznajom različitom od one kojom si ga spoznao kada si spoznao svoga Gospodara, spoznajom sebe pa ćeš, napokon, biti vlasnk dviju spoznaja: Spoznajom Njega od kada si ti ti i spoznajom Njega tobom od kada je On On a ne od kada si ti. Ti si rob koji je vidio Gospodara a Gospodar si svemu u čemu si Njemu rob. Ti si Gosodar i ti si rob za onog kome si u Pismu dao Zakletvu. (Ali Imran, 191.) ( ÑÈäÇ ãÇ ÎáÞÊ åÐÇ ÈÇØáÇ ÓÈÍÇäß ) Ãì ÔÆÇ ÛíÑß ÝÅä ÛíÑ ÇáÍÞ åæ ÇáÈÇØá Èá ÌÚáÊå ÃÓãÇÆß æ ãÙÇåÑ ÕÝÇÊß ( ÓÈÍÇäß) ÊäÒåß Ãä íæÌÏ ÛíÑß Ãä íÞÇÑä ÔÆ ÝÑÏÇäíÊß Ãæ íääì æÍÏÇäíÊß 0 (Gospodaru nisi ovo stvorio bez svrhe Slavljen i hvaljen Si). Odnosno, nema ničega osim Tebe jer je van Istine neistina, van smisla i svrhe besmisao i nesvrsishoda. Nego postavio Si to Tvojim imenima i manifestacijom (pojavom) Tvojih svojstava. (Slavljen i hvaljen Si Ti). Uzvišen da bi postojalo bilo šta drugo osim Tebe ili da bi moglo nešto da se poredi ili sliči tvojoj Jedinstvenosti ili da se ravna u Tvom Jedinstvu. (Eš-Šems, 9-10.) ( ÞÏ ÃÝáÍ ãä ÒßÇåÇ æ ÞÏ ÎÇÈ ãä Ï ÓÇåÇ ) ÊÍÞíÞ åÐÇ ÇáÐßÑ Ãä ÇáäÝÓ áÇ ÊÒßæ ÅáÇ ÈÑÈåÇ Ýíå ÊÔÑíÝ æ ÊÚÙíã ÝìÐÇÊåÇ0 áÃä ÇáÒßÇÉ ÑÈæ 0 Ýãä ßÇä ÇáÍÞ ÓãÚå æ ÈÕÑå æ ÌãíÚ ÞæÇå æ ÇáÕæÑÉ Ýì ÇááÔÇåÏ ÕæÑÉ ÎáÞ ÝÞÏ ÒßÊ äÝÓ ãä åÐÇ äÚÊå æ ÑÈÊ æ ÃäÈÊÊ ãä ßá ÒæÌ ÈåíÌ ßÇáÃÓãÇÁ ÇáÃáåíÉ ááå0æ ÇáÎáÞ ßáå ÈåÐÇ ÇáäÚÊ Ýì äÝÓ ÇáÃãÑ0 æáæáÇ Ãäå åßÐÇ Ýì äÝÓ ÇáÃãÑ ãÇ ÕÍ ÈÕæÑÉ ÇáÎáÞ ÙåæÑ æ áÇ æÌæÏ æ áÐáß ÎÇÈ ãä ÏÓÇåÇ0 áÃäå Ìåá Ðáß ÝÊÎíá Ãäå ÏÓÇåÇ Ýì åÐÇ ÇáäÚÊ0 æ ãÇ Úáã Ãä åÐÇ ÇáäÚÊ áäÝÓå äÚÊ ÐÇÊì áÇ íäÝß Úäå æ íÓÊÍíá ÒæÇáå áÐáß æÕÝå ÈÇáÎíÈÉ ÍíË áã íÚáã åÐÇ0 æ áÐáß ÞÇá ÞÏ ÇÝáÍ ÝÝÑÖ áå ÇáÈÞÇÁ æ ÇáÈÞÇÁ áíÓ ÅáÇ Çááå 0 Ãæ áãÇ ßÇä ÚäÏ Çááå æ ãÇ Ëã ÅáÇ Çááå Ãæ ãÇ åæ ÚäÏå ÝÎÒÇÆäå ÛíÑ äÇÝÏÉ ÝáíÓ ÅáÇ ÕæÑÉ ÊÚÞÈ ÕæÑÉ 0 Zbilja ove svijesti je da se duša ne može očistitit osim uz svog Gospodara. Uz Njega pribavlja dostojanstvo i počast njenoj suštini. Jer je zekat (čišćenje i pročišćenje) narastanje i umnožavanje. Kome je Istina njegov sluh i vid i svi njegovi potencijali, a forma u pojavnom oblik stvorenog, duša se pročistila a ovakvim obilježjima narasta i umnožava se od svakog primjera po divan par kao što to biva Allahu sa božanskim imenima. Sve stvoreno je ovakvog karaktera po istom principu. Da nije sve po istom principu ne bi forma stvorenog nikada doživjela egzistenciju niti bi se u njoj manifestovala. Radi toga je upropašten ko je uprlja. On zapostavlja ove činjenice pa stiče utisak da je prlja u ovakvom njenom karakteru. Ko spozna da je ovakav karakter za sebe, karakter moje suštine i ne može se od nje odvojiti a nemoguće mu je da isčezne onda se mora opisati sa osiromašenjem jer ovo ne zna. Radi toga se kaže spašena je jer joj se pretpostavlja vječnost a ona nije nigdje osim kod Allaha. Ili nakon što je oduvjek bila kod Allaha i isključivo ostaje pri Njemu, jer što je pri Njemu to je u neiscrpnim riznicama, sve drugo i nije ništa osim forma koja slijedi formu. Mnogi drugi primjeri iz njegovog tefsira kazuju da žrtvuje tumaženje Kur'ana za teoriju panteizma u filozofiji. Analogija nevidljivog, odsutnog vidljivim prisutnim

120

Mnoge ajete koje uzima u razmatranje Ibn Arebi, da se zaključiti da ih tumači imaginacijom i predožbama daleko od realnog ili stvarno osjetilnog. Na primjeru poglavlja (Er-Rahman, 1-9.) može se lahko dokazati navedena tvrdnja. ( ÇáÑÍãä Úáã ÇáÞÑÂä ) Úáì Ãì ÞáÈ äÒá (Svemilosni. Podučio je Kur'anu) kojem je srcu spušten. ( ÎáÞ ÇáÃäÓÇä ) ÝÚíä áå ÇáÕäÝ ÇáãäÒá Úáíå 0 (Stvorio je čovjeka) naznačio mu vrste (kategorije) po kojima je objavljen. ( Úáãå ÇáÈíÇä) Ãì äÒá áå ÇáÈíÇä ÝÃÈÇä Úä ÇáãÑÇÏ ÇáÐì Ýì ÇáÛíÈ (Podučio ga razjašnjavanju) Odnosno, objavio mu razumjevanje po kojem razjašnjava željeno koje je u neviđenom. ( ÇáÔãÓ æ ÇáÞãÑ ÈÍÓÈÇä) ãíÒÇä ÍÑßÇÊ ÇáÃÝáÇß (Sunce i mjesec za računjanje) Mjera za kretanje sfera. (æ ÇáäÌã æ ÇáÔÌÑ íÓÌÏÇä) áåÐÇ ÇáãíÒÇä Ãì ãä ÃÌá åÐÇ ÇáãíÒÇä Ýãäå ÐæÓÇÞ æ åæ ÇáÔÌÑ æ ãä ãÇ áÇ ÓÇÞ áå æ åæ ÇáäÌã ÝÇÎÊáÝÊ ÇáÓÌÏÊÇä0 (Zvijezda i drvo su na sedždi), ovoj mjeri. Ili radi ove mjere. Nešto ima nosivno stablo kao drvo a nešto nema kao zvijezda. Pa se razlikuje padanje na sedždu. ( æ ÇáÓãÇÁ ÑÝÚåÇ ) æ åì ÞÈÉ ÇáãíÒÇä (Nebo je podigao- uzvisio) a ono je strop mjere. (æ æÖÚ ÇáãíÒÇä ) áíÒä Èå ÇáËÞáÇä (Uspostavio - položio - mjeru) da mjeri ravnotežu dviju težina. ( ÃáÇ ÊØÛæÇ Ýì ÇáãíÒÇä) ÈÇáÃÝÑÇØ æ ÇáÊÝÑíØ ãä ÃÌá ÇáÎÓÑÇä (Da ne biste prelazili mjeru) nedotjerano niti pretjerano što vodi propasti. ( æ ÃÞíãæÇ ÇáæÒä ÈÇáÞÓØ ) ãËá ÃÚÊÏÇá äÔÃÉ ÇáÂäÓÇä ÅÐ ÇáÃäÓÇä áÓÇä ÇáãíÒÇä (Uspostavite mjeru pravično) slično simetriji stvaranja čovjeka jer je čovjek jezičak na mjeri. ( æ áÇ ÊÎÓÑæÇ ÇáãíÒÇä) Ãì áÇ ÊÝÑØæÇ ÈÊÑÌíÍ ÅÍÏì ÇáßÝÊíä ÅáÇ ÈÇáÝÖá æ ÞÇá ÊÚÇáì æ äÖÚ ÇáãæÇÒíä ÇáÞÓØ ( ÇáÃäÈíÇúÁ 47 ) (Ne kvarite mjeru) odnosno, ne pretjerujte prevagom jednog tasa osim vrijednošću jer Uzvišeni kaže: "I postavićemo mjere pravično". (El-Enbija, 47.) Znaj da nema čina, niti stepena, niti stanja, niti stajališta a da mjera nije presudna u tome praktično i saznajno. Za pojmove mjera je intelekt i disciplina koja se naziva logikom, sadrži dva tasa koji se nazivaju premisama. Govor ima mjeru koja se zove gramatika sa upostavljenim pravilima između izraza da bi se postigla značenja na koja nas upućuju izrazi dotičnog jezika. Svako ko govori

121

nekim jezikom ima mjeru koja se sastoji u količini njegovih saznanja koja Allah uspoređuje sa spuštanjem hrane kada kaže: "Ne spuštamo je osim u poznatoj i određenoj mjeri". (El-Hidžr, 21.). Ili kad kaže: "Ali spušta u mjeri šta želi". (EšŠura, 27.). Stvorio je tijelo čovjeka u formi mjere, odnosno, simetričnoj formi. Tako da ima dvoja pleća i dvije ruke, desnu i lijevu a dao mu jezik čija je suština njegovo postojanje. On je on na bilo koju stranu naginje. Allah dž.š. upoređuje sreću sa desnicom a nesretnost sa ljevicom. Postavio je mjeru kojom će se mjeriti djela u obliku kantara i opisuje ga sa utezima i lakim tasovima bez utega, da može jedanko mjeriti brojeve prema riječima Uzvišenog (radi računanja) i ono što se mjeri na ostale mjere (metar ili litra) a to ne može biti osim u vidu kantara. Radi toga nije naznačio tasove nego kaže: "Čija strana mjere oteža njegovim djelima za one koji će biti sretni a one čija mjera sa njegovim djelima bude laka za unesrećene i propale". Ako se misli na stvarni vagu sa tasovima rekao bi: "Čiji tas sa dobrim djelima pretegne imaće to i to... a čiji tas sa nevaljalim djelima pretegne imaće to i to..". Međutim, suština kantara je postavljena tako da su strane izjednačene, a da su tasovi vage na kojoj su, na jednoj strani utezi a na drugoj tas bez utega, opisao bi tas loših djela kada pretegnu težinom ali ih nijednom nije tako opisao nego ih opisuje laganim tako da znamo da je mjera slična kantaru. Poslije ovakvog pregleda vidljivo je da tefsir podvrgava svom učenju u prvom redu sufizmu (misticizmu, a u okviru toga i filozofskim učenjima panteizma) pa tako žrtvuje značenja riječi ili izraza kao i pravila. Sud o tumačenju Kur'ana u okrilju teorijskog sufizma Iz gore navedenog je vidljivo da se ovakav pristup Kur'anu često udaljava od Božije knjige i njenog osnovnog izvornog poslanja čovjeku i žrtvuje značenje Kur'ana svojim sufijskim stavovima. Ponekad je očigledna razlika između osnovne poruke Kur'ana i njegove sufijske teorijske interpretacije tako da je usaglašavanje nemoguće. To dovodi do toga da, umjesto da prilagođavaju svoja teorijska razmatranja i učenja Kur'anu, počinju prilagođavati značenja Kur'ana svojim teorijskim pogledima. U krajnjem ishodištu susrećemo se sa zanemarivim doprinosom tumačenju Karžana, s jedne, i sufiijskim teorijskim pogledima izgrađenih na skrnavljenim tumačenjim Kur'ana, sa druge strane. Dakle, više služe svojim sufijskim teorijama nego Kur'anu. Ibn Arebi snažno protežira panteizam ali ni ostali mistici, kao Ebu Jezid ElBistami ili El-Halladž, nisu daleko od ove ideje i pogleda na svijet u svojim fragmentarnim tumačenjima Kur'ana. Ova ideja je preuzeta iz grčke filozofije. Halladž je, na primjer, bliži filozofiji utjelovljenja (inkarnacije) ali nije daleko ni od ideje Panteizma koju je Ibn Arebi doveo do kraja. Nema, na primjer, velike razlike između tvrdnje Halladža: "Ja sam Istina Ja sam Allah". i tvrdnje Ibn Arebija, koju je iznio u svom tefiru, da zlatno tele, koje su sebi napravili Izraelićani, nije ništa drugo nego jedna od emanacija Allaha koju je odabrao da uđe u nju. Istu tezu dalje razvija kada govori o jedinstvu objavljenjih i neobjavljenih vjera i, po njemu, sve obožavaju i svi se klanjaju Jednom Allahu koji se pojavljuje u više različitih slika formi i oblika. Ovakvi primjeri tumačenja Kržana mogu se naći u knjizi "Mekanskih otkrovenja" ("Futuhat El-Mekijje") kao i u njegovom tefsiru. Uzevši u obzir ljudsku misao i ono što ima osnove u jeziku samog teksta, a nije suprotno poslanju Kur'ana, može se primiti kao saznanje o značenjima Kur'ana ali se nemože prihvaiti misao vodilja ovakvim pristupima Kur'anu. Ispostavlja se, po ovom pristupu, da su sufijska objašnjenja Kur'ana osnova samog njegovog poslanja ljudima, jedina istina i jedino pravo tumačenje a sve ostalo neispravno, površno, neznanje ili vanjsko tumačenje običnih ljudi koji ne poznaju dubine odnosa u pojavnom svijetu i van njega. Kada se prihvate

122

tumačenja Ibn Arebija, na primjer, o nekim aspektima Sudnjeg dana i to su, bez obzira šta on o tome misli ili govori, vrsta ljudskog stava, mišljenja ili pretpostavke jer se ne baziraju na utvrđen način prihvatanja vijesti, Gajba, tako da su to tvrdnje Ibn Arebija kao njegova otkrovenje ne obavezuju nikog osim one koji to dobrovoljno prihvataju da slijede. Tako se uslovno može prihvatiti sve što Ibn Arebi govori o pojovima kao što su Meleki, Ruh, El-Arš, El-Kursi i slični termini. Može se generalno reći; sva mišljenja o značenjima Kur'ana koja imaju za osnovu Panetizam (Jedinstvo postojanja, odnosno, jedinstvo egzistencije ili jedinstvo bitka) mogu se apriori odbaciti jer u svojoj osnovi Kur'an daje istinu o stvaranju injegovim počecima, bez potrebe da podupire bilo čije druge istine, posebo filozofske koje su se pojavile u ljudskoj misli i prije Ibn Arebija. ÇáÊÝÓíÑ ÇáÕæÝì ÇáÝíÖì( ÇáÅÔÇÑì) Sufijsko tumačenje Kur'ana prosvjetljenjem (iluminacija) ili simbolima U definisanju ovog pristupa tumačenju Kur'ana mogao bi se reći da riječ o tumačenje Božije riječ skrivenim ili simboličkim, na prvi pogled, nevidljivim značenjima koja se otkrivaju sljedbenicima određenog sufijskog tarikata putem direktnog prosvjetljenja a moguće ju je izvesti usaglašavanje između ovakvih značenja i osnovnog jezičkog značenja sadržanog u mogućnostima koje nam daje Kur'anski izraz. Samom definicijom je. na izvjesni način uočljivija razlika između ovakvog pristupa Kur'anu i pristupa koji nudi teorijski sufizam. 1. Pristup teorijskog sufizma u tumačenju Kur'ana bazira se na teorijskim postavkama koje su nastale kao misaoni produkt sufijskog teoretičara ili nekog teoretičara prije njega čije ideje usva ili dalje razva a zatim prilagođava značenja Kur'ana ovakvim, unaprijed datim, teorijama ili zamislima. Dok pristup simboličkog ili prosvjetljenog sufizma ide za tim da se dato značenje, na osnovu dubine ibadeta i razvijene duhovnosti, otkriva u simbolici sadržaja koje nose pojedini ajeti ili izrazi. 2. Pristup teorijskog sufizma je isključiv. Prema mišljenjima ovog pristupa to je jedino moguće značenje i sva druga su ili neznanje ili površnost dok simbolički pristup ili prosvjetljenjem uvažava i sve druge mogućnosti koje su sadržane u mogućem vanjskom ili simboličkom sadržaju ajeta ili izraza Kur'ana. Posebno treba naglasiti da značenja do kojih su došli prosvjetljenjem, otkrovenjem ili razumjevanjem simbola, vežu za jezičke mogućnosti izraza, ne idući nikud izvan toga, tražeći oslonac u pretpostavkama ili mišljenju više nego u samom izrazu. Ovakav pristup Kur'anu ima svoje utemeljenje u osnovnim izvorima Islama. Sam Kur'an, ponekad, ukazuje na mogućnost ovakvog pristupa kao što to nalazimo i u hadisima Muhammed a.s. ÝãÇá åÆáÇÁ ÇáÞæã áÇ íßÇÏæä íÝÞåæä ÍÏíËÇ ( ÇáäÓÇÁ 78 ) ÃÝáÇ íÊÏÈÑæä ÇáÞÑÂä æ áæ ßÇä ãä ÚäÏ ÛíÑ Çááå áæÌÏæÇ Ýíå Ç ÎÊáÇÝÇ ßËíÑÇ(ÇáäÓÇÁ 82) ÃÝáÇ íÊÏÈÑæä ÇáÞÑÂä Ãã Úáì ÞáæÈ ÃÞÝÇáåÇ ( ãÍãÏ 24 ) Iz značenja navedenih ajeta, što potvrđuje i tradicija, ne može se izvući zaključak da se isključivo misli na vanjska značenja teksta jer bi ga onda mogli razumjeti nevjernici i mnogobošci Arapi, posebno oni koji su znali jezik, ali im se prigovara da ga skoro ne razumiju. Ovdje im se sugeriše da pokušaju ući u dubinu koja se ne vidi odmah i da ga iznutra (batin) pokušaju razumjeti. Od hadisa dovoljno je navesti dva:

123

ÃÎÑÌå ÇáÝÑíÇÈì ãä ÑæÇíÉ ÇáÍÓä ãÑÓáÇ Úä ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æÓáã Ãäå ÞÇá: áßá ÂíÉ ÙåÑ æ ÈØä æ áßá ÍÑÝ ÍÏ æ áßá ÍÏ ãØáÚ 0 ÃÎÑÌå ÇáÏíáãì ãä ÑæÇíÉ ÚÈÏ ÇáÑÍãä Èä ÚæÝ ãÑÝæÚÇ Åáì ÑÓæá Çááå Õáì Çááå Úáíå æ Óáã Ãäå ÞÇá: ÇáÞÑÂä ÊÍÊ ÇáÚÑÔ áå ÙåÑ æ ÈØä íÍÇÌ ÇáÚÈÇÏ 0 Treba naznačiti da se vode polemike oko vrijednosti ova dva hadisa sa pozicije prenošenja, kolika mu je pravna snaga, sa jedne, s obzirom na načine i vrijednosti prenošenja, sa druge strane. Rasprave se vode i po pitanju vanjskog i unutrašnjeg značenja koja su različita kod učenjaka hadisa, tefsira i fikha od sljedebnika sufijskih redova ili učenja. Evo nekiliko stavova: vanjsko je sam izraz a unutrašnje je značenje izraza, vanjsko je ono što se može otkriti znanošću a unutarnje otkrovenjem tajni koje dostižu sljedbenici viđenja Istine, vanjsko su kazivanja a unutarnje značenje, poruke i pouke kazivanja. Od ashaba se spominje da su imali ovakav pristup Kur'ana. Posebno se mnoge izreke, u tom smislu, vežu za Ibn Abbasa i ne mogu se sve negirati ili pojednostavljivati kao i za Ebu Derdaa Abdullah Ibn Mesu,da, Ali Ibn Ebu Taliba i druge. Poznat je hadis koji prenosi El-Buhari od Ibn Abbasa o značenju poglavlja En-Nasr koje ujedno znači i nagovještaj preseljenja Muhammeda a.s. u bolji život što je vidio Umer r.a. i Abbas a nisu mnogi drugi. To je ujedno i skrivena poruka same sure pored njenog neospornog značenja i sadržaja koje u sebi sdrži. Isto se pnavlja kada se objašnjava ajet (El-Maide, 3) Çáíæã ÃßãáÊ áßã Ïíäßã æ ÃÊããÊ áßã äÚãÊì æ ÑÖíÊ áßã ÇáÃÓáÇã ÏíäÇ H. Umer r.a. je rekao" "Šta može biti poslije punine i završetka osim umanjivanje?" Vidio je smrt Muhammed a.s. a drugi nisu. Ovdje, inače, treba naglasiti različite sposobnosi ljudi u svim aktivnostima koje rade na zemlji pa je normalno da su različiti i u shvatanju Kur'ana sa svim onim što u sebi nosi i sadrži. U pristupu jedni su ostali na tumačenju vanjskih značenja, drugi na unutrašnjem, idući u isključivost kod odbrane stavova. Neki su tumačeći vanjsko ostali u granicima značenja izraza a kada su posegli u simboliku ili unutarnje otišli su u isključivost ili tako daleko da se više ne mogu ni na što svesti ili ograničiti, ostajući daleko izvan svega pa i izvan svih mogućih značenja. Neki su unutarnje značenje svodili na učenja svojih sljedbi i pravaca tako da su mogućnosti unutarnjih značenja zloupotrebljavali u promicanje svog pravca. Isto tako, neki su i u vanjskim značenjima podupirali svoje sljedbe. Ovom prilikom navedene su neke od različitih mogućnosti pristupu Kur'anu koje mogu voditi zloupotrebi, bilo da se Kur'anu pristupa izvana bilo iznutra, ukoliko se želi postići nešto izvan samog razumjevanja. Sud o tumačenju Kur'ana metodom prosvjetljenja i simbolima. Nije sporno da Kur'an ima jasne i manje jasne ajete kao i ajete skrivenih značenja. Međutim, sporna je metoda kojom se služe komentatori kada izvlače skrivena značenja i koliko skriveno značenja ima osnova u samom tekstu ajeta ili temi o kojoj se govori a koliko sa opštom porukom Kur'ana i učenjem Islama. Razlike nastaju i kod same definicije pojma skriveno i vanjsko iz razloga različitog razumjevanja ova dva pojma ili različitosti pristupa. Pristupimo li skrivenim značenjima sa pozicije razumjevanja poruke prisutne u njegovom sadržaju nije isto kao kada nas nadahnjuje nešto spolja. U takvoj situaciji ni tuma čenje nije identično. Ako tumač Kur'an razumije iz ajeta:

124

ÅÐ ÏÎáæÇ Úáíå ÝÞÇáæÇ ÓáÇãÇ ÞÇá ÓáÇã ( ÇáÐÇÑíÇÊ 25 ) da je izraz selam u prvom slučaju u akuzativu a u drugom slučaju u nominativu i da je samo navođenje izraza selam u nominativu upućivanje na to da je onaj ko je uzvratio to učinio ljepše od onog ko je nazvao onda za njega se može tvrditi da može razumjevati vanjsko značenje izraza i može tumačiti Kur'an. Unutarnje značenje podrazumjeva, pored pomenutog jezičkog razumjevanja, i razumjevanje unutrašnje poruke nadahnućem ali koje ne izlazi izvan okvira tekstualnog izraza. Zato uslovljavaju ovakav prstup: a) da je u skladu sa propisanim standardom arapskog jezika i ciljem koji proizilazi iz takvog značenja a da nije dato u jeziku. b) Da ima drugi pouzdan argument bilo u tekstualnoj bilo u tradicionalnoj formi prenošenja koji potvrđuje dato simboličko značenje bez mogućnosti oponiranja. Prvi uslov bazira se na činjenici da je Kur'an objavljen na arapskom jeziku iz čega proističe da se unutar istog jezika i razumjeva. Izlaskom iz arapskog jezika izašao bi izvan onoga što sam o sebi govori. Drugi uslov baziran je na pretpostavci da za neku tvrdnju (bez obzira na na koji je došla način - inspiracijom, snom ili na druge slične načine) mora postojati argument, oslonac, bilo u predajama ili u nežemu spolja. U nedostatku ovog argumenta pretvara se u tvrdnju bez dokaza koja nikog ne obavezuje, pa ni onoga ko je zastupa. Prema navedenim uslovima imamo, dakle, tumačenje Kur'ana simbolikom ili prosvjetljenjem koje se može uzeti kao osnovano i ispravno. Međutim, prisutna su i neispravna i neosnovana tumačenja koja se ne mogu prihvatiti. ÝáÇ ÊÌÚáæÇ ááå ÃäÏÇÏÇ æ ÇäÊã ÊÚáãæä ( ÇáÈÞÑÉ 22 ) ãä Þæá Óåá ÇáÊÓÊÑì Ýì ÊÝÓíÑå ( ÝáÇ ÊÌÚáæÇ ááå ÃäÏÇÏÇ Çì ÃÖÏÇÏÇ ÝÃßÈÑ ÃÖÏÇÏ: ÇáäÝÓ ÇáÃãÇÑÉ ÈÇáÓæÁ ÇáãØáÚÉ Åáì ÍÙæÙåÇ æ ãäÇåÇ ÈÛíÑ åÏì ãä Çááå 0) "Nemojte Allahu postavljati suparnike jednake Njemu a vi znate". U svom komentaru Kur'ana, Et-Tusteri kaže da je izraz suparnici jednaki Njemu, ustvari, protivnike jednake Njemu jer je najveći protivnik Njemu, ustvari, duša koja naginje lošem (zlu). Ovo tumačenje može se uzeti uslovno kao tačno. Prvo, diskutabilo je da li se jedan od razloga pripisivanju Allahu suparnika koji nije najveći može proglašavati za najvećeg. Isto tako ako ga jedni prihvataju za nejvećeg, to ne znači da će tvrdnju i ostali prihvatiti. Drugo, što je diskutabilno, da li je duša koja naginje zlu uopšte suparnik ili jednak takmac Allahu da bi se uzela kao moguće značenje ovog ajeta. Međutim, samo razumjevanje ovog ajeta, na ovakav način i nije sporno jer Et-Tusteri ne isključuju druge suparnike koji se mogu od strane ljudi postavljati za jednake Allahu. Mada za njega duša strasti koja naginje zlu, kao i za neke druge ljude, najveći suparnik Allahu. Za druge je najveće i najteže kada se kroz ljudsku ličnost ispoljava suprostavljanje Allahu kao što su strasti, idoli ili kipovi. Duša strasti koja naginje ružnom se, na neki način, suprostavlja Allahu pa može ući u ovaj skup suparnika jer je suparništvo, u osnovi, suprostavljanje tako da ovakav tefsir nije bez smisla. Može se uzeti i kao ispravan iako nema posebnu vrijednost jer se u ovom ajetu misli na izravno suprostavljanje Allahu kroz obožavanje idola i kipova i nema potrebe to tumačiti na drugi način i taj pristup prihvatiti kao najprikladniji. Dakle, tumačenje je više suvišno nego što je pogrešno. Slično ovom je tumačenje koje se prenosi od Ibn Abbasa da je rekao:

125

ÈÓã Çááå ÇáÑÍãä ÇáÑÍíã ( ÇáÈÇÁ ÈåÇÁ Çááå ÚÒ æ Ìá) ( æ ÇáÓíä ÓäÇÁ Çááå ÚÒ æ Ìá ) ( Çáãíã ãÌÏ Çááå ÚÒ æ Ìá ) ( Çááå ÇáÃÓã Çááå ÇáÃÚÙã ÇáÐì Íæì ÇáÃÓãÇÁ ßáåÇ æ Èíä ÇáÃáÝ æ ÇááÇã ãäå ÍÑÝ ãßäì ÛíÈ ãä ÛíÈ Åáì ÛíÈ æ ÓÑ ãä ÓÑ Åáì ÓÑæ ÍÞíÞÉ ãä ÍÞíÞÉ Åáì ÍÞíÞÉ áÇ íäÇá Ýåãå ÅáÇ ÇáØÇåÑ ãä ÇáÃÏäÇÓ Çá ÎÐ ãä ÇáÍáÇá ÞæãÇ ÖÑæÑÉ ÇáÃãÇä0æ ÇáÑÍãä ÇÓã Ýíå ÎÇÕíÉ ãä ÇáÍÑÝ Çáãßäì Èíä ÇáÃáÝ æ ááÇã æ ÇáÑÍíã åæ ÇáÚÇØÝ Úáì ÚÈÇÏå ÈÇáÑÒÞ Ýì ÇáÝÑÚ æ ÇáÃÈÊÏÇÁ Ýì ÇáÃÕá ÑÍãÉ áÓÇÈÞ Úáãå ÇáÞÏíã 0 Et-Tusteri, u svom tefsiru, navodi citat od Ibn Abbasa da je Bi -Ismillahi -rrahmani-rrahim, ustvari, sastavljena od slova (harfova): (Bau) što znači Allahova svijetlost, (Sin) Allahov sjaj, (Mim) Allahova slava. Allah je Veliko Ime Allaha koje u sebi sadrži sva druga imena. Između Elifa i Lama je slovo (harf) koje sadrži: tajnu (od tajne do tajne), nedokučivo (od nedokučivog do nedokučivog) i istinu (od istine do istine), čije značenje ne može dosegnuti niko ko se nije očistio od prljavština. takvo značenje doseže onaj koji uzima dozvoljeno od ljudi koji su u Allahovo zaštiti i sigurnosti. Er-Rahman je Ime koje ima specifičnost u slovu (harfu), skrivenom značenju smještenom između elifa i lama. Er-Rahim je veza sa robovima koji pribavljaju sebi opskrbu na sporedan način (glavni izvor opskrbe je Allah dž.š.). U osnovi se počinje sa milošću jer to Allah dž.š. unaprijed zna svojim vječnim znanjem. Da bi bio dokazan navedeni sud, ovakvom pristupu tumačenju Kur'ana, možemo se pozvati na i slijedeće dokaze: Ãáã Ðáß ÇáßÊÇÈ áÇ ÑíÈ Ýíå ( ÇáÈÞÑÉ 1 ) ( Ãáã ) ÇÓã Çááå ÚÒ æ Ìá Ýíå ãÚÇä æ ÕÝÇÊ íÚÑÝåÇ Ãåá ÇáÝåã Èå ÛíÑ Ãä áà åá ÇáÙÇåÑÝíå ãÚÇäì ßËíÑÉ0 ÝÃãÇ åÐå ÇáÍÑæÝ ÅÐÇ ÇäÝÑÏÊ (ÇáÃá) ÊÃáíÝ Çááå ÚÒ æ Ìá ÃáÝ ÇáÃÔíÇÁ ßãÇ ÔÇÁ 0 (æ ÇááÇã) áØÝå ÇáÞÏíã ( Çáãíã) ãÌÏå ÇáÚÙíã æ ÞÇá áßá ßÊÇÈ ÃäÒáå Çááå ÊÚÇáì ÓÑ æ ÓÑ ÇáÞÑÂä ÝæÇÊÍ ÇáÓæÑáÃäåÇ ÃÓãÇÁ æ ÕÝÇÊ0 ãËá Þæáå ÃáãÕ ¡ æ ÇáÑ¡ æ ÃáãÑ¡ æ ßåíÚÕ¡ ØÓã ¡ ÍãÚÓÞ0 ÝÅÐÇ ÌãÚÊ åÐå ÇáÍÑæÝ ÈÚÖåÇ Åáì ÈÚÖ ßÇäÊ ÅÓã Çááå ÇáÃÚÙã Ãì ÅÐÇ ÃÎÐ ãä ßá ÓæÑÉ ÍÑÝ Úáì ÇáæáÇÁ Ãì Úáì ãÇ ÃäÒáÊ ÇáÓæÑÉ æ ãÇ ÈÚÏåÇ Úáì ÇáäÓÞ ( ÇáÑ) æ (Íã) æ (ä) ãÚäÇå ÇáÑÍãä0 æ ÞÇá Ç Èä ÚÈÇÓ æ ÇáÖÍÇß: (Çáã) ãÚäÇå ÃäÇ Çááå ÃÚáã æ ÞÇá Úáì ÑÖì Çááå Úäå: åÐå ÃÓãÇÁ ãÞÇØÚÉ ÅÐÇ ÃÎÐ ãä ßá ÍÑÝ ÍÑÝÇ áÇ íÔÈå ÕÇÍÈå ÝÌãÚÇ ßÇä ÅÓã ãä ÃÓãÇÁ ÇáÑÍãä ÅÐÇ ÚÑÝæå æ ÏÚæå Èå ßÇä Çáà Óã ÇáÃÚÙã ÇáÐì ÅÐÇ ÏÚì Èå ÃÌÇÈ0 Elif lam mim. Jedno od Imena Allaha dž.š. koje u sebi sadrži mnoga značenja i osobine. Poznata su onima koji razumiju kao i oni koji tumače Kur'an samo spolja. Ovim tajanstvenim slovima (harfovima) pridaju mnogo značenja. Kada se ova slova (harfovi) uzimaju pojedinačno znače: (Elif) Allahovo sjedinjavanje jer sjedinjuje i stapa stvari jednu uz drugu i jednu u drugu kako želi, (Lam) Vječna Njegova blagost i (Mim) Njegova velika slava. Svaka Allahova knjiga koju je objavio ljudima ima svoje tajne. Kur'anska tajna je u tajanstvenim slovima (harfovima) na počecima nekih sura jer su to imena i svojstva. Kao što su: Elif Lam Mim Sad, Elif Lam Ra, Elif Lam Mim Ra, Kaf Ha Ja Ajn Sad, Ta sim Mim, Ha Mim Ajn Sin Kaf. Kada se sakupe ova slova (harfovi), jedna spram drugih, sačinjavaju veliko Allahovo Ime. Isto tako, kada se iz svake sure izuzme slovo (harf) prema srodnosti ili prema redoslijedu objavljivanja sura, dobiva se sijedeće značenje: Elif Lam Ra, ztim Ha Mim i nakon toga Nun, slova (harfovi) koja kombinacijom daju Er-Rahman. Prenosi se od Ibn Abbasa i Ed-Dahaka, u nekim predajama, da Elif Lam Mim znače Ja Allah najbolje znam. Od Alije r.a. se prenosi da je rekao: "Ovo su odvojena imena jer kada se uzme od svega po jedno slovo ( harf) ne liče jedno na drugo. Sve je različito a skupno znače jedno od imena Er-Rahmana (Svemilosni). Kada ga saznaju i prizivaju postaje veliko Ime na koje se Allah, kad se pozove, odaziva. Ebu Abdurrahman Es-Sulemi u svom tefsiru navodi:

126

(Çáã) Åä ÇáÃáÝ ÇáÝ ÇáæÍÏÇäíÉ æ ÇááÇã áÇã ÇááØÝ æ Çáãíã ãíã Çáãáß0 ãÚäÇå ãä æÌÏäì Úáì ÇáÍÞíÞÉ ÈÅÓÞÇØ ÇáÚáÇÆÞ æ ÇáÃÛÑÇÖ ÊáØÝÊ áå æ ÃÎÑÌÊå ãä ÑÞ ÇáÚÈæÏíÉ Åáì Çáãáß ÇáÃÚáì æ åæ ÇáÃÊÕÇá ÈãÇáß Çáãáß Ïæä ÇáÃÔÊÛÇá ÈÔÆ ãä Çáãáß 000 æ Þíá ãÚäì ÇáÃáÝ Ãì ÃÝÑÏ ÓÑß æ ÇááÇã áíÊ ÌæÇÑÍß áÚÈÇÏÊì æ Çáãíã ÃÞã ãÚì ÈãÍæ ÑÓæãß æ ÕÝÇÊß ÃÒíäß ÈÕÝÇÊ ÇáÃäÓ Èì æ ÇáãÔÇåÏÉ ÅíÇì æ ÇáÞÑÈ ãäì000 Elif Lam Mim (Elif) je Elif jednoće, (Lam) Lam suptilnosti a (Mim) Mim Moći a sve to u značenju: "Ko Mene (Allah) istinski pronađe, oslobođen drugih ciljeva i posredništva, uzvraćam mu suptilnošću odnosa prema njemu. Izvodim ga iz ropstva obožavanja u Moć uzvišenosti a to je spajanje sa Posjednikom Moći bez realizacije zemaljske moći". Prenosi se da Elif znači Jedinstvena je Tvoja tajna, Lam da su Bogdom tvoji organi u službi ibadeta Meni (Allahu) a Mim ustani ustrajno sa mnom u brisanju vanjštine i forme svoje i svojih svojstava ukasriću te osobinama svoje čednosti i promatranja Mene kao i blizine Meni. Kao što je vidljivo na prvi pogled, predaje koje se navode iz kojih se uzimaju značenja u ovoj vrsti tumačenja Kur'ana, po objektivnom sudu o predajama i prenošenju predaja u tradiciji Islama, su problematične. Drugo, samo izvođenje ovih značenja je upitno sa nekoliko nivoa. Sa nivoa kombinacije slova (harfova), dokazivanja izvođenja ovakvih zaključaka kao i iz nivoa samog značenja. Ovakvo značenje može može imati smisla samo za onog ko ga ozvodi i ni za koga više. Jer tvrdnja da su ovakva značenja otkrovenja, prosvjetljenja, istiniti snovi ili nešto drugo ne može se argumentirati. Slično je izvođenje značenja, na ovaj način, iz ovog ajeta. Åä Ãæá ÈíÊ æÖÚ ááäÇÓ ( Âá ÚãÑÇä 96 ) åæ ÈíÊ Çááå ÚÒ æ Ìá ÈãßÉ åÐÇ åæ ÇáÙÇåÑ æ ÈÇØäåÇ ÇáÑÓæá íÄãä Èå ãä ÃËÈÊ Çááå Ýì ÞáÈå ÇáÊæÍíÏ ãä ÇáäÇÓ0 Prvi hram koji je uspostavljen ljudima je Allahov hram u Mekki po vanjskom značenju. Po unutrašnjem to je poslanik u kojeg vjeruje svaki čovjek kome je Allah uspostavio Tevhid (vjerovanje u jednoću) u njgovom srcu. æ ÇáÌÇÑ Ðì ÇáÞÑÈì æ ÇáÌÇÑ ÇáÌäÈ æ ÇáÕÇÍÈ ÈÇáÌäÈ æ ÇÈä ÇáÓÈíá(ÇáäÓÇÁ 26 ) Et-Tusteri u svom tefsiru, nakon što navodi Zahir (vanjska tumačenja), kaže: ÇáÌÇÑ Ðì ÇáÞÑÈì ÞáÈ ¡ ÇáÌÇÑ ÇáÌäÈ ÇáØÈíÚÉ¡ ÇáÕÇÍÈ ÈÇáÌäÈ ÇáÚÞá ÇáãÞÊÏì ÈÇáÔÑíÚÉ æ ÇÈä ÇáÓÈíá ÇáÌæÇÑÍ ÇáãØíÚÉ ááå0 Susjed srodnik je srce, običan susjed sa strane je priroda, drug sa strane je um koji postupa po šeriatu a putnik su organi pokorni Allahu. ÙåÑ ÇáÝÓÇÏ Ýì ÇáÈÑ æ ÇáÈÍÑ( ÇáÑæã 41 ) ÞÇá ÇáÊÓÊÑì Ýì ÊÝÓíÑå ( ãËá Çááå ÇáÌæÇÑÍ ÈÇáÈÑ æ ãËá ÇáÞáÈ ÈÇáÈÍÑ æ åã ÃÚã äÝÚÇ æ ÃßËÑ ÎØÑÇ åÐÇ åæ ÈÇØä ÇáÂíÉ ÃáÇ ÊÑì Ãä ÇáÞáÈ Óãì ÞáÈÇ áÝáÈå æÈÚÏ ÛæÑå0 Pojavio se nered na kopnu i moru. Et-Tusteri u tumačenju ovog ajeta tvrdi da Allah donosi primjer ljudskim oragnima da su kopno a srce more jer su, uzevši uopšteno, ovo dvoje čovjeku najkorisniji ali mogu donijeti i najviše štete. Ovo je skriveno značenje (batin) jer je u Kur'anu srce nazvano (Kalb) što je prevrtljivo i varljivo. Ibn Ataullah Es-Kenderi tumačeći Ja sin tvrdi:

127

æ ÂíÉ áåã ÇáÃÑÖ ÇáãíÊÉ ÃÍííäÇåÇ æ ÃÎÑÌäÇ ãäåÇ ÍÈÇ Ýãäå íÃßáæä ( íÓ 33 ) ÇáÞáæÈ ãíÊÉ ÈÇáÞÝáÉ ÃÍííäÇåÇ ÈÇáÊíÞÙ æ ÇáÃÚÊÈÇÑ æ ÇáãæÚÙÉ æ ÃÎÑÌäÇ ãäåÇ ÍÈÇ ãÚÑÝÉ ÕÇÝíÉ ÊÖÆ ÃäæÇÑåÇ Úáì ÇáÙÇåÑ æ ÇáÈÇØä 0 Znak im je obamrla zemlja koju oživljavamo i izvodimo iz nje zrno koje jedete. Srca su umrtvljena nemarom a budimo ih poukama, savjetima i budnošću zikra. Iz nje izvodimo zrno, odnosno, pročišćenu spoznaju koja svojim svijetlom obasjava i one sa vanjskim i one sa unutarnjim spoznajama. Po samom vanjskom, dakle, očiglednom značenju vidi se da odstupaju od mjerila razumjevanja teksta jezičkim kriterijima i značenja koja iz jezika mogu proizaći. Sa druge strane, za značenja koja izvode (osim tvrdnje o otkrovenjima) nemaju drugih dokaza. U tradiciji, od poslanika i ashaba, ne navode se ovakva značenja utvrđenim i prihvatljivim predajama. Međutim, ono što ublažava sud o ovakvom pristupu Kur'anu jeste što on uvažava i navodi izvanjska značenja Kur'ana koja se izvode iz saznanja o jeziku i drugim znanostima koje su dokazive naučnim argumentima. Dakle, može se zaključiti da je tumačenje Kur'ana prosvjetljenjem, otkrovenjem ili simbolima moguće i prihvatljivo, uz izvjesne uvjete: a) da ova vrsta tumačenja nije suprotna osnovnom značenju teksta koji se da razumjeti iz jezičkog značenja, b) da ima uporedno značenje zasnovano na šeriatski valjanom argumentu koje ga potvrđuje, c) da nema ništa što bi ga opovrglo šeriatski valjanim argumentom, d) Da se ne isključuje ostala moguća značenja, namećući simbolička značenja ajeta kao jedina valjana jer je nemoguće doći do valjanih skrivenih značenja a da se prethodno nisu uspostavila mjerila vanjskih značenja. Uz ove uslove, ovakav pristup tumačenju Kur'ana, može biti prihvatljiv, što ne sugeriše ni njegovo odbacivanje ni nužno prihvatanje. Najvažnija djela simboličkog tumačenja Kur'ana Kada su u pitanju djela koja demonstriraju simboličko tumačenje Kur'ana, treba istaći da njihova podjela, ma kakva bila, nije uvijek jasna ni precizno određena. Tako susrećemo tumačenja Kur'ana samo vanjskim značenjem, kao što to čine Ez-Zamahšerija ili El-Bejdavija, na primjer. Ima tumačenja koja su u svom osnovnom pristupu izvanjska, sa određenim nijansama unutarnjeg značenja, kao što su El-Alusi i En-Nejsaburi. Ima ih koji su u osnovnoj orjentaciji unutarnjeg značenja a prihvataju i određene nijanse izvanjskog značenja kao Seh Et-Tusteri ili onih koji se pridržavaju samo unutarnjih značenja i ne tumače Kur'an izvanjskim značenjima, kao što je Ebu Abdurahman Es-Sulemi. Među one koji nisu uvažavali izvanjsko tumačenje Kur'ana a držali se tumačenja Kur'ana prema dostignućima i saznanjima teorijskog sufizma ili simboličkog sufijskog tumačenja nalazi se i pristup koje se pripisuje Ibn Arebiju. ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáÚÙíã ÇáÊÓÊÑì åæ ÃÈæ ãÍãÏ Óåá Èä ÚÈÏ Çááå Èä íæäÓ Èä ÚíÓì Èä ÚÈÏ Çááå ÇáÊÓÊÑì Rođen u Tusteru, pokrajina Ahvaz, 200 ili 201. godine, po hidžri. Slovio je kao jedan od najvećih gnostika. Nije imao sebi slična u pobožnosti i skrušenosti. U Mekki je sreo poznatog sufiju gnostika, Zun-Nun El-Misrija. Proveo u Basri duži period. Umro je 283. godine po hidžri.

128

Tefsir o kojem govorimo je manjeg obima, sadržan u jednom svesku i ne sadrži tumačenje Kur'ana po redosljiedu objavljivanja, suru po suru, aje po aje, nego govori o ograničenom broju ajeta iz različitih sura. Čini se da Sehl Et-Tusteri nije napisao svoj tefsir nego ga je skupio na osnovu njegova mišljenja, davanih povodom govora o značenjima određenih ajeta. To je, najvjerovatnije, sakupio Ebi Bekr Muhammed Ibn Ahmed El-Beledi. Spominje se u uvodu tefsira. Prenosi veliki broj značenja pripisijući ih Suhelu Et-Testeriu. Drži se da Kur'an ima četiri značenja sadržana u vanjskom i unutarnjem, određenom i izvornom. Vanjsko je učenje, unutrnje je razumjevanje, određeno je dozvoljeno (halal) nedozvoljeno (haram), izvorno je prosvjetljenje srca značenjem željenog. Znanje izvanjskog je opće a unutarnjeg je posebno znanje. Vanjsko je poznato a unutarnje je želja za razumjevanje vanjskog. Vanjsko je značenje čistog jezičkog izraza a unutarnje šta se razumije iz izraza i šta nam Allah dž.š. želi reći tim izrazom. Vanjsko značenje može imati i doseći svako ko poznaje izraz i znanje jezika. Za dosezanje unutarnjeg neophodna je spoznaja Allaha jer On napućuje na značenja i vodi njima. U svom tefsiru, u tumačenju značenja pristpa različito: ponekad pominje samo vanjska značenja ne ulazeći u unutarnja, nekad navodi unutarnja ne ulazeći u vanjska, da bi u nekim tumačenjima pominjao vanjska i nadopunjavao ih unutarnjim i obratno. U nekim situacijama nije do kraja jasan i ne razumije se šta želi, tako da se značenja koja navodi, mogu tretirati kao jako udaljena od Kur'anskih značenja ili kao nepotrebna. Često u knjizi teži moralnim podukama i vrijednostima koje izvodi iz značenja Kur'ana, ponekad i simbolikom. Tumačeći Kur'an u ajetu æÇÊÎÐ Þæã ãæÓì ãä ÈÚÏå ãä Íáíåã ÌÓÏÇ áå ÎæÇÑ ( ÇáÃÚÑÇÝ 148) tvrdi da je svaki čovjek tele koji, radi neke pobude, biva uzrokom da Allah od njega okrene porodicu ili porod. Toga se neće osloboditi sve dok ne odstrani od sebe uzroke koji su doveli do njegovog lutanja i okretanja njegove porodice i poroda od pravog puta kao što se oni koji su počeli obožavati tele nisu toga oslobodili sve dok nisu ubili sebe (svoje strasti u sebi). U poglavlju Es-Safat za aje æ ÝÏíäÇå ÈÐÈÍ ÚÙíã ( ÇáÕÇÝÇÊ 107 ) tvrdi da je objavljeno zato što je Ibrahim a.s. volio dijete prirodnom ljubavlju kao što ljudi vole djecu. Od Allaha je dobio velike vrijednosti i zaštitu od griješenja. Allah mu naređuje klanje sina jer se nije ni imala namjera klanje nego pokazivanje da se ne može u takvom stanju, u kojem je bio Ibrahim a.s., niko voljeti prirodnom ljubavlju osim Allaha. Obzirom da mu se ukazala ova tajna i oslobodio se ljubavi, Allah ga iskupio velikom žrtvom. Njegov tefsir uglavnom sadrži slične komentare i tumačenja kao što navodi poruke i poučna kazivanja o dobrim ljudima kao i ono u šta se sam uvjerio i doživio. Ponekad komentariše problematičnost teksta kod vanjskih značenja. Ne može se osporiti ni racionalno ni tradicionalno kao vrijednost. ÍÞÇÆÞ ÇáÊÝÓíÑ ÇáÓáãì åæ ÃÈæ ÚÈÏ ÇáÑÍãä ãÍãÏ Èä ÇáÍÓíä Èä ãæÓì ÇáÃÒÏì ÇáÓáãì

Rodio se 330. godine po hidžri a spominju se i neke druge godine njegova rođenja. Bio je šejh, sufija Horasana, tradicionalista duboko u tesavvufu. Prvo saznanje o tesavvufu uzeo od svoga oca. Poznavao je i hadis. Diktirao je i čitao

129

hadis oko četrdeset godina a nešto od toga je zapisao dok je boravio u Nejsaburu, Mervu, Iraku i Hidžazu. Napisao je Sunen za stanovnike Horasana. Uzimao je hadis od nekoliko hafiza hadisa kao što su: El-Hakim Ebu Abdullah i Ebu kasim El-Kušajri kao i od drugih. Napisao je oko stotinu djela. Neka iz nacionalne a neka iz opšte povjesti kao što je pisao iz oblasti hadisa i tefsira. Jedni su ga smatrali nepouzdanim hadisu (Muhammed Ibn Jusuf En-Nejsaburi) a durgi opet pouzdanim. Umro je 412. godine po hidžri. Tefsir mu se sastoji od jednog većeg toma. Sadrži sva poglavlja (sure) Kur'ana ali Es-Sulemi nije tumačio svako aje a ono što je tumačio činio je simboličkom metodom. Imao je za svrhu, kako sam navodi, da njegov tefsir sadrži simboličko tumačenje kako to sadrže tefsiri izvanjskog značenja. Čini se da sam Es-Sulemi nije ništa orginalno uradio nego je sabrao izreke, stavove i mišljenja sufija, zatim sve uredio po surama i ajetima, kako je to redoslijed u Kur'anu. Najvažniji sufije, od kojih prenosi izreke i mišljenja kao i tumačenje pojedinih ajeta, su: Džeafer ibn Muhammed es-Sadik ibn Ataullah Eskenderi, el-Džendeb, El Fadl Ib Ijjad Sehl Ibn Abdullah Et-Tusteri, kao i od mnogih drugih, manje poznatih sufija. Mnogi poznavaoci tefsira vrlo kritički su ocjenili njegovo tumačenje Kur'ana. Tako, na primjer, Dželaluddin Es-Sujuti, u svom djelu "Tabekat El- Mufessirin" ("Generacije tumača Kur'ana") navodi njegov tefsir među tumačenjima Kur'ana koja nemaju osnova nego su izmišljotine i novotarije (Bida). Doslovno kaže da ga navodi u ovom odjeljku zato što mu tefsir nije dostojan nikakve pohvale. ElHafiz Ez-Zehebi kaže za njega da je napisao tefsir pod nazivom "Hakaik EtTefsir" ("Istine tumačenja Kur'ana") a daleko je bolje da ga nije nikada napisao jer je primjer iskrivljavanja istina i raskolništva, kao što je tumačenje Kur'ana kod sekte Karamita (Ezoterična sekta šiijske orjentacije o kojoj je ranije bilo riječi). Imam Ebu El-Hasan El Vahidi navodi da je Ebu Abdurrahman Es-Sulemi napisao "Hakaiku Et-Tefsir" a onaj koji tvrdi da je ovo tefsir zanijekao je Allaha dž.š. Ibn Tejmijje navodi da sve što Es-Sulemi, u svom tefsiru navodi kao riječi Džeafer Es-Sadika, gola laž, kao što na Es-Sadika laže i u drugim situacijama. Ovakve ocjene je moguće nešto ublažiti. Ocjena da je Es-Sulemi u svom tefsiru koristio izmišljotine ne stoji i vjerovatno Es-sujuti malo pretjeruje kod ove ocjene. Isto tako ne može uzeti mišljenje Ez-Zehebija o tome da je ovaj tefsir raskolnički kao što su tefsiri El-Karamitija. Ocjena el-Vahidija da je zanijekao Allaha onaj ko ustvrdi da je ovo tefsir, takođe je pretjerana jer ni Es-Sulemi ne tvrdi da je ovo tefsir, naročito u uvodnom dijelu, nego prenosi ono što su prije njega rekli sufije o ajetima i njihovim značenjima, a što je simbolika i unutarnje. Ocjena Ibn Tejmijje u potpunosti stoji ali to nije stav Es-Sulemija nego prenosi od ranije tradiciju koja je navođenja od pojedinih prvaka šiijskih sljedbi. Ostaje nejasno kao je Es-Sulemi prihvatao ove stavove a bio je znanstvenik hadisa tradicionalističke orjentacije. Primjeri tumačenja Kur'ana kod Es-Sulemija æ áæ ÃäÇ ßÊÈäÇ Úáíåã Ãä ÇÞÊáæÇ ÃäÝÓßã ÃæÇÎÑÌæÇ ãä ÏíÇÑßã ãÇ ÝÚáæå ÅáÇ Þáíá ãäåã ( ÇáäÓÇÁ 66 ) ÞÇá ãÍãÏ ÇÈä ÇáÝÖá ( ÇÞÊáæÇ ÃäÝÓßã ÈãÎÇáÝÉ åæÇåÇ )(ÃæÇÎÑÌæÇ ãä ÏíÇÑßã Ãì ÇÎÑÌæÇ ÍÈ ÇáÏäíÇ ãä ÞáæÈßã ) ( ãÇ ÝÚáæå ÅáÇ Þáíá ãäåã Ýì ÇáÚÏÏ ßËíÑ Ýì ÇáãÚÇäì æ åã Ãåá ÇáÊæÝíÞ æ ÇáæáÇíÇÊ ÇáÕÇÏÞÉ ) Da smo im propisali da ubiju sebe ili da napuste svoje kuće malo bi uradilo. Ubijte sebe, suprostavljajući se svojim strastima, a napustite kuće značenju isčupajte ljubav prema ovom svijetu iz vaših srca. Malo bi izvršilo, odnosno, malo na broju a veliki po značenju i znamenjima a iskreni Allahovi prijatelji i oni koji se Njemu predaju i u Njega pouzdaju. ih to je u ih to to su

130

æ åæ ÇáÐì ãÏ ÇáÃÑÖ æ ÌÚá ÝíåÇ ÑæÇÓì ( ÇáÑÚÏ 3 ) åæ ÇáÐì ÈÓØ ÇáÃÑÖ æ ÌÚá ÝíåÇ ÃæÊÇÏÇ ãä ÃæáíÇÆå æ ÓÇÏÉ ãä ÚÈíÏå ÝÇáíåã ÇáãáÌà æ Èåã ÇáäÌÇÉ Ýãä ÖÑÈ Ýì ÇáÃÑÖ íÞÕÏåã ÝÇÒ æ äÌÇ æ ãä ßÇä ÈÛíÊå áÛíÑåã ÎÇÈ æ ÎÓÑ0 On je onaj koji je prostro zemlju i na njoj postavio planine. On je onaj koji je prostro zemlju i na njoj postavio planine kao stubove od svojih prijatelja i prvaka njegovih robova pa se njima treba prikloniti i kod njih je pribježište i spas. Ko na zemlji hodi, njih tražeći i nađe ih, spašen je i uspio je a ko ima želju za nekim drugima uništen je i propao. Mogli bi se navesti i drugi primjeri iste orjentacije i iste sufijske sklonosti, odnosno, simbolike u tumačenju Kur'ana. ÚÑÇÆÓ ÇáÈíÇä Ýì ÍÞÇÆÞ ÇáÞÑÂä ÃÈæ ãÍãÏ ÇáÔíÑÇÒì åæ ÃÈæ ãÍãÏ ÑæÒÈåÇä Èä ÃÈì ÇáäÕÑ ÇáÈÞáì ÇáÔíÑÇÒì ÇáÕæÝì Umro je 606. godine po hidžri. U svom tefsiru držao se isključivo tumačenja Kur'ana simbolikom ne osvrćući se na moguća izvanjska značenja. Međutim, u svom uvodu priznaje, da su i takva moguća, da postoje i da ima određeni broj ljudi koji poznaju takvu vrstu tumačenja Kur'ana. U uvodu navodi da Allahova riječ nema kraja u onome što je vidljivo i nevidljivo u vanjskom i unutarnjem značenju. U svim značenjima svakog slova je more i rijeka po dubini značenja. Jer je to vječni Allahov spis a on nema kraja kao što Njegovo uzvišeno biće i svojstva nemaju kraja. Ono što on navodi, tvrdi da je tumačenje Kur'ana i njegovih značenja koja pruža njegov sadržaj kao i pokušaj da se dosegne šta je Allah dž.š., u određenom ajetu, htio da poruči ljudima. Međutim, ono što navodi u svom tefsiru ne može se reći da je baš to Allah želio jer se značenje ne može izvući iz izraza Kur'ana. ÇáÊÃæíáÇÊ ÇáäÌãíÉ äÌã ÇáÏíä ÏÇíÉ æ ÚáÇÁ ÇáÏæáÉ ÇáÓãäÇäì ÃáÝ åÐÇ ÇáÊÝÓíÑ äÌã ÇáÏíä ÏÇíÉ æ Ãßãáå ÈÚÏå ÚáÇÁ ÇáÏæáÉ ÇáÓãäÇäì äÌã ÇáÏíä ÏÇíÉ äÌã ÇáÏíä ÏÇíÉ åæ ÇáÔíÎ äÌã ÇáÏíä ÃÈæÈßÑ ÚÈÏÇááå Èä ãÍãÏ Èä ÔÇåÇÏÑ ÇáÃÓÏì ÇáÑÇÒì ÇáãÚÑæÝ ÈÏÇíÉ0 Umro je 654. godine po hidžri. Spada u najodabranije sufije svoga vremena. Način života sufija (tarikat) uzeo od Šejha Nedžm Ed-Din Ebu El-Dženaba, poznatog kao El-Bekri. U početku je, jedno vrijeme, boravio u Havarezmu, zatim, poslije prodora Džingis hana i u vrijeme ratova muslimana sa njim, boravio u Bizantiji. Tamo se susreo sa Sadr Ed-Dinom El-Kanevijem i učio jedno vrijeme kod njega. Prenosi se da je kao šehid poginuo u borbama protiv Džingis hana i ukopan u blizini Bagdada ui Es-Sirrija Es-Sekatija i El-Džendeba. ÚáÇÁ ÇáÏæáÉ ÇáÓãäÇäì åæ ÃÍãÏ Èã ãÍãÏ Èä ÃÍãÏ Èä ãÍãÏ ÇáÓãäÇäì ÇáÈíÇäÇäßì ÇáãáÞÈ ÈÚáÇÁ ÇáÏæáÉ æ Ñßä ÇáÏíä

131

Rodio se 659. godine po hidžri. Prva saznanja iz oblasti islamskog prava (fikha) i tradicije (hadisa) stekao je od poznatih autoriteta svoga vremena. Ez-Zehebi navodi da je bio imam u džamiji i da je mnogo učio Kur'an. Uzeo je nešto od nauke od Sadr Ed-Dina Ibn Hamevija kao i od Siradž Ed-Din El-Kuzvejnija, te od Imam Ed-Dina Ibn Mubareka El-Bekrija. Pisao je o tesavvufu (misticizmu) kao i o tumačenju Kur'ana. Prenosi se da je napisao oko tri stotine različitih djela. Ima indicija da je napisao jedan tefsir od trinaest tomova ali se ne zna o kojem je djelu riječ. Od ostalih važnijih dleja spominje se : ãÏÑÇÌ ÇáãÚÇÑÌ æ ÊßãíáÉ ÇáÊÃæíáÇÊ ÇáäÌãíÉ 0 Odnosno, nadopuna za prethodno navedeno djelo o tumačenju Kur'ana. Boravio je jedno vrijeme među Tatarima a nakon povratka u Tabrizu i Bagdadu. Umro je u Redžebu 736. godine po hidžri. Tefsir o kojem se govori napisan je u pet tomova. Nedžm Ed-Din Daje je završio četvrti tom i stao između 17-18. ajeta sure Ez-Zarijat. ßÇäæÇ ÞáíáÇ ãä Çááíá ãÇíåÌÚæä æ ÈÇáÂÓÍÇÑ åã íÓÊÛÝÑæä 0 Peti tom, ustvari, dovršetak ovog tefsira napisao je Alau Ed-Devle. U uvodu svoje nadopune služio se jezikom i terminima koje znaju samo njegovi sljedbenici. Poslije ovog, na isti način, tumačio je poglavlje El-Fatiha bez obzira što je to učinjeno i na početku ovog djela od četiri toma koje je završio Daje. Nije završio poglavlje Ez-Zarijat nego je svoju nadopunu započeo od poglavlja Et-Tur. Kada se uporede četiri toma koja je napisao Nedžm Ed-Din Daje i peti koji je dovršio Alauddevle vidi se izrazita razlika. Prvo, Nedžm Ed-Din je tumačio Kur'an metodom uobičajenom za tumačenja vanjskog značenja a zatim spominje metodu koja tumači ova ajeta na simboličan način. Stil mu je jednostavan, lagan i jasan. Allauddevle koristi težak, često nerazumljiv jezik, pun mističnih termina. Kur'an tumači isključivo simbolima i ne spominje vanjsko značenje kao da i ne postoji. Allauddevle, u svom uvodu u peti tom, spominje da svako aje ima sedan nutrina (skrivenih značenja) a svako značenje je različito jedno od drugog i ima svoje posebno tumačenje. Unutrašnje značenje, specifično za tipska tumačenja: unutrašnje značenje posebno za duševne prefinjenosti, unutrašnje značenje za emotivne prefinjenosti, unutrašnje značenje za tajne prefinjenosti, unutrašnje značenje za prefinjenosti duha (Ruh), unutrašnja značenja za skrivenu prefinjenost, unutrašnje značenje za suptilnu zbilju. Tako se svako aje može tumačiti na sedam unutrašnjih različitih načina. Način tumačenja Kur'ana od Nedžm Ed-Dina Daje ÝáãÇ ÝÕá ØÇáæÊ ÈÇáÌäæÏ ÞÇá Åä Çááå ãÈÊáíßã ÈäåÑ Ýãä ÔÑÈ ãäå ÝáíÓ ãäì æ ãä áã íØÚãå ÝÅäå ãäì Åá ãä ÇÛÊÑÝ ÛÑÝÉ ÈíÏå ( ÇáÈÞÑÉ 249 ) Simboličko značenje ukazuje da Allah stavlja stvorenja na iskušenja rijekom ovog svijeta, ljepotama i onoga što ljudi drže da je ljepota i ukras. Kao što se navodi: Òíä ááäÇÓ ÍÈ ÇáÔåæÇÊ ãä ÇáäÓÇÁ æ ÇáÈäíä ( Âá ÚãÑÇä14 ) Da se jasno pojavi i izdvoji onaj ko radi dobro od onoga koji radi loše, lijepo od ružnog, prihvatljivo od neprihvatljivog. Kako se navodi u Kur'anu

132

ÅäÇ ÌÚáäÇ ãÇ Úáì ÇáÃÑÖ ÒíäÉ áåÇ áäÈáæåã Ãíåã ÃÍÓä ÚãáÇ (ÇáßåÝ7) Zatim ih stavlja na ispit pa kaže: "Ko se napije rijeke nije moj a ko je ne proba on je moj, odnosno, od mojih miljenika i meni bliskih, onih koji Mene traže i vole, oni su u posebnosti moje blizine i mog prihvatanja njih, koji se ponašaju kako ja volim i postižu moje počasti". Prenosi se da je časni Poslanik Muhammed a.s rekao: "Ja sam Allahov a vjernici (mu,mini) su moji. Osim onih koji koriste ovaj svijet onoliko koliko moraju i koliko je neophodno za život na njemu. Jelo, oblačenje, piće, stan i, koliko je neophodno, društveni život. Kao što je Muhammed a.s učio dovu: "Moj Allahu daj mi onoliko koliko će me držati dovoljno jakim". (Za život na ovom svijetu i za borbu koja je potrebna da bi se održalo u životu.). íÇ ÃíåÇ ÇáÐíä ÂãäæÇ ÞÇÊáæÇ ÇáÐíä íáæäßã ãä ÇáßÝÇÑ æ áíÌÏæÇ Ýíßã ÛáÙÉ æ ÇÚáãæÇ Ãä Çááå ãÚ ÇáãÊÞíä0 ( ÇáÊæÈÉ 123 ) (Vjernici) Koji istinom smatraju i potvrđuju ono našto ih upućuje Muhammed a.s. Allahovom dozvolom. (Borite se protiv onoh koji niječu Allaha a oni su u vašoj neposrednoj blizini). Odnosno, borite se protiv nevjernika nefsa (duše strasti) i njenih svojstava tako što će te raditi suprotno od njenih težnji i promjenom negativnih svojstava u pozitivne i tako je navoditi na pokornost Allahu i borbu na Allahovom putu jer ona zastire Allaha. (Neka oni stalno nailaze na krutost - koja je znak moći.). Odnosno, iskrenu odlučnost u potapanju duše strasti, prisiljavajući ih da ostavi strasti i zadovoljstva i prevede ih na polje traženja istine. (Znajte da je Allah sa onim koji su muttekini".) Radi slasti i privlačnosti direktnog susreta čuvajući se tako svega osim Njega kao što se čovjek čuva sablje ili koplja. Na ovakav i sličan način tumači Kur'an, ponekad daleko od svakog prihvatljivog i mogućeg načina, kao što na primjer tumači 30-31. aje poglavlja Jusuf. Način tumačenja Kur'ana od strane Allau-Ed-Devlaa æ ÖÑÈ Çááå ãËáÇ ááÐíä ÂãäæÇ ÇãÑÃÉ ÝÑÚæä ÅÐ ÞÇáÊ ÑÈ ÇÈä áìÚäÏß ÈíÊÇ Ýì ÇáÌäÉ æ äÌäì ãä ÝÑÚæä æ Úãáå æ äÌäì ãä ÇáÞæã ÇáÙÇáãíä( ÇáÊÍÑíã 11 ) (Allah donosi primjer onima koji vjeruju), odnosno, snagama vjere donosi primjer snaga koje prekoravaju same sebe. ( Žena faraonova) jeste snaga dobra koja prima pozitivne uticaje ali je pod vlašću snaga destrukcije, oholosti i negativnosti. Ne nanose joj štetu negativne snage ako je ona sama po sebi dobra. (Spomeni kada reče Gospodoru, sagradi mi kod sebe dom u džennetu spasi me od faraona i njegovog djelovanja i spasi me od naroda silnika.). Znači, kada ona dobra i profinjena, okrenuta u dozivanje svoga Gospodara kaže: "Gospodaru sagradi mi dom u najosjetljivijim i najsuptilnijim nivoima srca i spasi me od ovih poganih sila i njihovog djelovanja i spasi me od onih sila koje ove pogane pomažu". Iz ovog primjera se može vidjeti način tumačenja Kur'ana a na sličan način tumači i ostale ajete. ÇáÊÝÓíÑ ÇáãäÓæÈ áÂÈä ÚÑÈì Tumačenje Kur'ana (tefsir) koje se pripisuje Ibn Arebiju Ovaj tefsir je štampan posebno u dva toma i na marginama tefsira "Arais ElBejan fi Hakaik El-Kur'an". Od Ebu Muhammeda Ibn Ebu En-Nasra Eš-Širazija EsSufija. O ovom tefsiru je nešto ranije bilo malo govora. U oba slučaja tefsir se pripisuje Ibn Arebiju. Jedni drže da je Ibn Arebi stvarni autor ovog tefsira a drugi

133

negiraju njegovo autorstvo smatrajući da je to u stvari tefsir Abd - Er-Rezaka ElKašanija. Kasnije je pripisan Ibn Arebiju radi slave Ibn Arebija. U svojim predavanjima o tefsiru (tumačenju Kur'ana) koja je sakupio Eš-Šejh Muhammed Rešid Rida i prema značenju prenosi od svog učitelja i navodi u uvodu u tefsir El-Menar Eš-Šejh Muhammed Abduhu u svom osvrtu na povjest tumačenja Kur'ana i na vrste tumačenja o ovom tefsiru. Tvrdi da se u njemu mješaju stavovi ezoterijskih učenja (El-Batinija), svih vrsta ubačenih u islam, sa tumačenjem mistika (Sufija), navodeći ovaj tefsir kao primjer. Kaže da se on pripisuje Ibn Arebiju a u stvari je El-Kašanijev (poznati ezoterista - batinija) u islamu i da u ovom tefsiru ima poriva i momenata od kojih se Allahova vjera mora ograditi. Kasnije usporedbe uspjele su pokazati da je tefsir El-Kašanijev ali nisu dokazale da je El-Kašani ezoterista (Batinija) i da su tvrdnje šejha Abduhua o porijeklu tefsira ispravne a o El-Kašaniju kao ličnosti prestroge. Da je tefsir koji se pripisuje Ibn Arebiju u stvari El Kašanijev može se dokazati: 1) svi pisani tekstovi ovog tefsira su od El-Kašanijeva rukopisa, 2) u djelu (Kešf Ez-Zanun) "Otkrovenja pretpostavki" kaže se: (Djelo "Te,vilat ElKur'an" poznato kao "Te,vilat El-Kašani" je tumačenje Kur'ana te,vilom terminologijom sufizma sve do poglavlja Sad je djelo Eš-Šejha Kemal Ed-Din Ebu El-Ganaim Abd Er-Rezak Džemal-Ed-Din El-Kašani Es-Semerkandi umro 730. počinje riječima: Ãæáå ÇáÍãÏ ÇáÐì ÌÚá ãäÇÙã ßáÇãå ãÙÇåÑ ÍÓä ÕÝÇÊå0 Dakle, od slova do slova, kako počinje tefsir Ibn Arebija koji mu se pripisuje. 3) U komentaru poglavlja El-Kasas, 32. ajeta, spominje se da autor navodi da je čuo Šejha Nuru Ed-Dina Abd Es-Sameda a ovaj je umro krajem sedmog stoljeća i bio je šejh Abd Er-Rezaku El-Kašaniju, umro 730. godine kako se navodi i u djelu "Nefehat El-Uns" u poglavlju Menakib El-Evlija i nemoguće je da Nur EdDin Es-Samed, koji je umro krajem sedmog stoljeća, bude šejh Ibn Arebiju koji je umro 638. godine. Iz navedenih pretpostavki može se izvući zaključak da ovaj tefsir nije napisao Ibn Arebi nego El-Kašani. Za ovaj tefsir se može reći da ima elemenata teorijskog sufizma i simboličkog tefsira a da nema elemenata vanjskog, odnosno, tekstualnog pristupa tumačenju Kur'ana. Što se tiče sadržaja teorijskog sufizma, tefsir je baziran na ideji panteizma (jedinstva egzistencije Boga i svijeta) a ono što je simboličko tumačenje je manje-više nerazumljivo, iako je autor tumačio Kur'an tumačio jezički jasnim izrazima ali su ostali misaono i sadržajno nejasni. Nejasno je šta je autor njima, u stavri, želio. Ili da je, kao na primjer Et-Tusteri, davao uporedo vanjsko i unutarnje značenje postigao bi na jasnoći. Ovako, tefsir ostaje zatvoren, opterećen velikim brojem različitih tumačenja. Ponekad se može reći za neke stavove da su ezoterijski i da naginju učenjima ezoterijskih sekti (El-Batinijje) ali se za autora ne može reći da je ezoterik (Batini) jer je pripadao sufijskim redovima a njegova biografija svjedoči za njega da je bio asketa i pobožan čovjek. Ezoterici tvrde da je Kur'an u cjelini ezoterijski a El-Kašani kaže da je Kur'an i egzoterijski (vanjska značenja ) i da se i ona moraju uzeti u obzir, mada se lično opredjelio za ezoterijski pristup. Iz samog uvoda u ovaj tefsir da se razumjeti da je El-Kašani mistik (sufi) a ne ezoterik (batini) a posebno je pitanje dubina veze između sufizma i ezoterije. Primjer simboličkog tumačenja Kur'ana kod El-Kašanija

134

æÅÐ ÞÇá ÅÈÑåíã ÑÈ ÇÌÚá åÐÇ ÈáÏÇ ÂãäÇ æ ÇÑÒÞ Ãåáå ãä ÇáËãÑÇÊ ãä Âãä ãäåã ÈÇááå æ Çáíæã ÇáÂÎÑ ÞÇá æ ãä ßÝÑ ÝÃãÊÚå ÞáíáÇ Ëã ÃÖØÑå Åáì ÚÐÇÈ ÇáäÇÑ æ ÈÆÓ ÇáãÕíÑ0( ÇáÈÞÑÉ 126 ÂíÉ ) U tumačenju ovog ajeta kaže: "I spomeni, kada reče Ibrahim Gospodaru, učini ova prsa koja su ograda (harem, to jest sveto mjesto zabranjeno za sve drugo osim za srce) za moje srce sigurnim gradom kojim ne treba da zavladaju svojstva nefsa (duše koja naginje lošem) niti ubistva, oka neprijatelja moga da smogne snage da savlada nevidljive snage tjelesnosti i opskrbi ih plodovima spoznaje Ruha, spoznajom njegove mudrosti i svijetla. (Ko od njih vjeruje Allaha i Sudnji Da.). Ko od organa moga tijela je u tevhidu (jedinstvu sa Allahom) i ko zna za Povratak Njemu. (A ko zaniječe), odnosno, ko sakrije istinu od organa koji nastanjuju grudi, koji organi ne prekorače granice uspona u više u mjesto boravka Viđenog okom ili ostanu sakriveni običnim znanjem čije je mjesto boravka u grudima takođe daće im se da uživaju malo u misaonim saznanjima i općim sudovima koji im se spuštaju iz svijeta Ruha onoliko koliko u tome žive. Biće odbačeni u vatru zastora i zabrane a to je ružno mjesto jer će biti kažnjeni ovom manjkavošću i bolom zabrane koja im zabranjuje ili ih sprečava u usponu u više sfere. Åä Çááå ÝÇáÞ ÇáÍÈ æ Çáäæì íÎÑÌ ÇáÍì ãä ÇáãíÊ æ ãÎÑÌ ÇáãíÊ ãä ÇáÍì Ðáßã Çááå ÝÃäÇ ÊÄ Ýßæä( ÇáÃäÚÇã 95 ) Allah cijepa zrno srca svijetlom Ruha, znanjima i spoznajama a košpicu nefsa (duše koja naginje lošem) svijetlom srca (kalba) plemenitim postupcima. Izvodi život srca iz smrti nefsa, ponekad nadvladavnjem svijetla Ruha nad njom a izvodi smrt duše iz života srca. Suprostavljanjem njoj njega, nadvladavanjem strasti (Heva) i svojsatva duše nad njim (Kalbom) to vam je Allah Moćan da promjeni vaša stanja i da vas prenosi u stupnjeve (sfere) nivoe (etvar). Pa kuda se okrećete od Njega drugom osim Njemu. Primjeri tumačenja (egzistencije) ( Vahdet El-Vudžud) Kur'ana prema učenju o jedinstvu bitka

ÑÈäÇ ãÇ ÎáÞÊ åÐÇ ÈÇØáÇ ÓÈÍÇäß ÝÞäÇ ÚÐÇÈ ÇáäÇÑ(Âá ÚãÑÇä 191 ) Gospodaru Ti nisi ovo stvorio bez svrhe, odnosno, ništa osim Tebe ili izvan Tebe, jer sve izvan istine je laž i bez svrhe nego si postavio da to budu tvoja imena i manifestacija tvojih svojstava (emanacija svojstava) Tesbih Tebi. Nemoguće je da postoji išta drugo osim Ti ili da nešto bude ravno Tvojoj osamljenosti (jedinstvenosti) ili da udvaja tvoju jednoću. äÍä ÎáÞäÇßã ÝáæáÇ ÊÕÏÞæä( ÇáæÞÚÉ 58 ) Mi smo vas stvorili tako da manifestirate Našu egzistenciju vašom pojavom u vašim likovima. ( äÍä ÎáÞäÇßã ÈÇÙåÇÑßã ÈæÌæÏäÇ æ ÙåæÑäÇ Ýì ÕæÑßã ) æ åæ ãÚßã ÃíäãÇ ßäÊã ( ÇáÍÏíÏ 4) æ åæ ãÚßã ÃíäãÇ ßäÊã ÈæÌæÏßã Èå æ ÙåæÑå Ýì ãÙÇåÑßã 0 On je svama gdje god vi budete jer opstojite (egzistirate) uz Njega (u Njemu) i Njegova pojava je u vašoj pojavi. (On se manifestuje kroz vašu pojavu.). æÇÐßÑÇÓã ÑÈß æ ÊÈÊá Åáíå ÊÈÊíáÇ ÑÈ ÇáãÔÑÞ æ ÇáãÛÑÈ( ÇáãÒãá 8-9 )

135

Spomeni Ime (Sjeti se Imena) svoga Gospodara jer On je Ti, odnosno, upoznaj sebe i sjeti se sebe i ne zaboravi se (na se) pa će te Allah zaboraviti. Bori se da postigneš potpunost nakon što su upoznao njenu suštinu. Gospodar Istoka i Zapada, odnosno, onaj koji je na tebe bacio svoje svijetlo (tebe pokazao putem svoga svijetla, odnosno, osvijetlio tvoje postojanje) pa je tvoje zbiljsko postojanje izveo iz horizonta tvoje egzistencije, odnosno, zapada koji se gubi tvojom egizstencijom ili zalazi Njegovo svijetlo u tebe i tako se tobom skriva. Kada se gledaju ovakva tumačenja potvrđuje se ranije izrečen stav da je zasnovan na ideji jedinstva bitka (Vahdet-El-Vudžud) koju je, inače, zastupao Ibn Arebi iz čega se izvlači zaključak da ovaj tefsir pripada njemu. ÅÈä ÚÑÈì Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä Tumačenje Kur'ana od Ibn Arebija åæ ÃÈæ ÈßÑ ãÍì ÇáÏíä ãÍãÏ Èä Úáì Èä ãÍãÏ ÃÍãÏ Èä ÚÈÏ Çááå ÇáÍÇÊãì ÇáØÇÆì ÇáÃäÏáÓì ÇáãÚÑæÝ ÈÇÈä ÚÑÈì 0 Kada se navodi biografija ovog velikog mistika( sufije ) treba je uvjek rastaviti od biografije ÇáÞÇÖì ÃÈæ ÈßÑ Èä ÇáÚÑÈì ÇáãÚÑæÝ ÈÇÈä ÇáÚÑÈì ÈÇáãÛÑÈ æ ÇÈä ÓÑÇÞÉ Ýì ÇáÃäÏáÓ inače poznatog pravnika i pisca znamenitog djela ÃÍßÇã ÇáÞÑÂä0 Rodio se u Mersijji 560. godine, po hidžri, u kojoj ostaje do tridesete godina. Do tog vremena je učio pred mnogim znanstvenicima svoga vremena a i sam je postao čuven naučnim znanjima i svojim sposobnostima. Na istok kreće 598. godine po hidžri, obilazi mnoge gradove Sirije, Egipta, Mosula, Male Azije, Mekke, na kraju se skrasio u Damasku. Umire u Damasku 638. godine gdje je i ukopan. Bio je šejh mistika (sufija) svoga vremena, tako da su ga prozvali Najvećim Šejhom koji je spoznao Allaha ali je imao i protivnike koji su ga optuživali za nevjerovanje i raskolništvo u vjeri (herezu) Toje posebno došlo do izražaja poslije iznošenja tvrdnje o jednstvenosti egizistencije (bitka). Često se u svojim djelima koristio simbolikom koja u svojoj vanjština ima mnogo dodira sa nevjerovanjem i herezom raznih vrsta. U njegovu odbranu stao vrhovni kadija Međžd Ed-Din Muhammed Ibn Jakub Eš-Širazi El-Fejruzabadi, pisac El-Kamusa i knjge sa svrhom odbrane stavova Ibn Arebija. Ovu odbranu je nastojao opovrći Radijuddin Ibn El-Hajat koji je, pišući o ideji Ibn Arebija u vjeri, nazvao je nevjerstvo, a njega optužio za nevjerovanje. Isto je postpio i Kemal Ed-Din EzZemelkani. U njegovu odbranu je stao i Es-Sujuti koji je u tu svrhu napisao i knjigu "Tenbih El-Gabiji ala tenzihi Ibn Arebiji" ("Upozorenje glupaku na čistotu Ibn Arebija"). U njegovu odbranu su stali: Sirađž Ed-Din El-Belkini, Tekijuddin Ibn Es-Subki i drugi. Njegovi protivnici su i dalje ostali El-Hafiz Ez-Zehebi Ibn Tejmijje (koji nije podnosio mistike (sufije) osim Ibn Arebija). Jedno vrijeme imao toliko neprijatelja da su radili na njegovom ubistvu u Egiptu do kojeg, na kraju, ipak, nije došlo. Nije se samo bavio tesavvufom (misticizmom) nego je bio pjesnik i književnik. Bavio se znanostima hadisa a u pravnim znanostima je bio mudžtehid (onaj koji samostalno izvodi šeriatske odredbe i pravila). Uzor mu je bio Ibn Hazm a slijedio je Zahirijski mezheb ali nije bio imitator nego orginalan pravnik. Najviše oprečnih stavova izazvalo je njegov prihvatanje učenja o jedinstvenosti bitaka (egzistencije) vahdet el-vudžud. Kod njega sva egzistencija ima samo

136

jednu zbilju - istinu a brojnost i mnoštvo je samo ono što se vidi golim okom, površno i izvana. Iz učenja o jedinstvu bitka, prešao je na učenje o jedinstvu vjera, po kojem nema razlike između objavljene i neobjavljene vjere jer sve obožavaju jednog Boga koji se pojavljuje u njihovim likovima i formama i likovima i formama svih obožavanih predmeta ili personaliteta. Krajnji zbiljski cilj je obožavanje Gospodara od strane roba. Tim se ostvaruje jedinstvenost biti a greška nastaje kada se rob svede na obožavanje jedne emanacije (pojave) bez da uvažava ostale i tu jednu nazove Bogom. Bez obzira na na različiti odnos, prema njegovim tvrdnjama, ne može se osporiti znanstvena utemeljenost Ibn Arebija, posebno kada se govori o ezoteričnom pristupu znanostima ali je imao i mnogo djela egzoterijske naravi. Do danas je sačuvano stotinu i pedeset djela (150) a prema nekima to je manje od polovine onoga što je napisao Ibn Arebi. Najpoznatija djela su mu: ÇáÝÊæÍÇÊ ÇáãßíÉ ¡ ÝÕæÕ ÇáÍßã ¡ ÏíæÇä Ý ÇáÔÚÑ ÇáÕæÝì¡ ßÊÇÈ ÇáÃÎáÇÞ ¡ ßÊÇÈ ãÌãæÚ ÇáÑÓÇÆá ÇáÃáåíÉ0 Spor oko njegovih djela nastaje u samom pristupu. Ibn Arebi upotrebljava simbole i problematične, često nejasne, izraze i forme riječi koje, kada se promatraju izvana i u svom etimološkom izvanjsko-izvornom značenju, dobijaju oblik hereze i raskolništva pa ga zato optužuju za nevjerovanje. Prilikom tumačenja iznutra dobijaju druge nijanse značenja koje se, istina, ne vide odmah nego se nadodaju od onih koji ih tako razumjevaju. Ove izraze treba promatrati kao sufijske terminološke izraze koji imaju značenje učenja sufizma. El-Gazali je to uporedio sa nejsnim (mutešabih) izrazima Kur'ana, ko ih uzima po vanjskom značenju izraza ide u nevjerovanje ili naginje herezi. Za ovu potvrdu često navode njegove stihove: íÇ ãä íÑÇäì æ áÇ ÃÑÇå ßã ÐÇ ÃÑÇå æ áÇ íÑÇäì

O Ti koji me vidiš a ja Ga ne vidim. Kada sam ja u stanju da Ga vidim a On mene ne. Nakon što mu je prigovreno da je nemoguće da Ga Njegov Gospodar ne vidi i da Ibn Arebi zna da je viđen on pjesnički odgovara: íÇ ãä íÑÇäì ãÌÑãÇ æ áÇ ÃÑÇå ÂÎÐÇ ßã ÐÇ ÇÑÇå ãäÚãÇ æ áÇ íÑÇäì áÇÆÐÇ O, Ti koji me vidiš griješnikom a ja Ga ne vidim da me kažnjava. Koliko puta Ga vidim Blagodarenog a ne vidi me da tražim Njegovu zaštitu. Dakle, Ibn Arebi ostaje između onih koji ga osporavaju i onih koji ga brane. Između onih koji ga brane ima i onih koji tvrde da u svim djelima koja je on sam napisao, kada se čitaju u orginalu (bar ona za koja se tvrdi da su pisana njegovim rukopisom) ne može se reći da odstupaju od pravca Ehl-Es-Sunneta ni u jednoj tvrdnji. A ono što je suprotno su podvale koje su ušle u knjige sa njegovim rukopisima kao komentari njegovih djela od starane njegovih sljedbenika a nisu orginalno njegova djela. Tako se u novije vrijeme vrše usporedbe rukopisa koji se čuvaju pohranjeni u različitim bibliotekama. Ove tvrdnje imaju osnova. Prtistup Ibn Arebija u tumačenju Kur'ana Ibn Arebi se u svom pristupu Kur'anu drži tri principa: U osnovnoj, ideji vodilji, kako je i ranije ukazano, dato je učenje o jedinstvu bitka. Tumačeći ili objašnjavajući Kur'an nailazimo da često žrtvuje osnovna značenja Kur'ana kako bi ostao na nivou učenja do kojeg drži. Da bi održao

137

ispravnost učenja žrtvuje značenje Kur'ana. Ide vrlo često daleko od svakog mogućeg značenja a ostajući pri osnovnoj ideji učenja o jedinstvu bitka. Drugo do čega drži Ibn Arebi je božansko prosvjetljenje određenih umova ili sljedbenika istine pa je tako u osnovi pristupa i tumačenju Kur'ana. Sve je to prosvjetljenje i nadahnuće i, samim tim, sušta istina onoga što sam Allah dž.š. želi. To se značenje izražava kroz simbole da bi se sakrilo od egzoterista (onih koji Kur'anu pristupaju samo izvana). Samim tim, oni su jedini pravi tumači Kur'ana jer ga tumače prosvjetljeni a egzoteristi imaju samo mišljenje i pretpostavke. Treće do čega drže je da između same Allahove riječi Kur'ana i njihovog mišljenja o Kur'anu (tefsira) nema razlike jer je sve od Allaha. I riječ, dakle, Kur'an i njihovo tumačenje jer je došlo prosvjetljenjem u njihova srca izravno od Allaha. U nauci o tumačenju Kur'ana, a to se na ovom mjestu mora spomenuti, iluminacija, odnosno, božansko prosvjetljenje srca, ili izravni ulazak istine u srce sljedbenika istine, ne smatra se elementom preko kojeg se može vrednovati tumačenje Kur'ana. Ne može biti ni osnova za prosuđivanje vrijednosti tumačenja. U poznatom djelu "Kešf Ez-Zanun" navodi se da je Ibn Arebi napisao tefsir sufijske orjentacije u šezdeset svezaka i došao do poglavlja El-Kehf. Napisao je i klasični egzoterijski tefsir u osam svezaka. Međutim, do danas tačno nije utvrđeno da li se ova djela igdje nalaze, tako da se o njima ne može suditi ali se uzima njegovo tumačenje Kur'ana dato u dva njegova najpoznatija djela. Odnosno, uzima se iz "Fusus El-Hikema" ("Dragulji mudrosti") i "Futuhat ElMekijje" ("Mekanska otkrovenja") i na osnovu ovih izvoda, može se izvući sud o njegovom pristupu Kur'anu, odnosno, njegovom tumačenju. Pristup Ibn Arebija u tumačenju Kur'ana iz ideja teorijskog sufizma. Tumačeći ajet poglavlja (Nuh, 25) Ibn Arebi kaže: ããÇ ÎØíÆÇÊåã ÃÛÑÞæÇÝÃÏÎáæ äÇÑÇ Ýáã íÌÏæÇáåã ãä Ïæä Çááå ÃäÕÇÑÇ ( äæÍ 25 ) (Potopljeni su zbog njihovih pogrešaka), Ibn Arebi tumači tako što su oni, nakon silnih pogrešaka koje su ih nadvladale, potopljeni u more znanja o Allahu a On je potopljenost, to jest, u njemu su potopljeni. (Pa uvedite ih u vatru), odnosno, u izvor vode... (Pa im nisu našli za pomagača nikog osim Allaha), jer je Allah On sam bio pomagač njima pa su uništeni u njemu zauvijek. Poglavlje Nuh 27-28. aje. Tumačeći ova dva ajeta Ibn Arebi kaže: Åäß Åä ÊÐÑåã íÖáæÇ ÚÈÇÏß æ áÇ íáÏæÇ ÅáÇ ÝÇÌÑÇ ßÝÇÑÇ ÑÈ ÇÛÝÑáì æ áæáÏì æ áãä ÏÎá ÈíÊì ãÄãäÇ æ ááãÄãäíä æ ÇáãÄãäÇÊ æ áÇ ÊÒÏ ÇáÙÇáãíä ÅáÇ ÊÈÇÑÇ0 (Ako im Ti dopustiš), odnosno, ako ih ostaviš odbiješ od sebe (zavodiće Tvoje robove), odnosno, stavljaće ih u nedoumicu i zbunjenost i izvodiće ih iz stanja robovanja Tebi u stanje tajni Rububijjeta (stepen Allaha Gospodara gdje je on Rabb), pa će oni sami sebe početi da gledaju i smatraju Gospodarima (Erbab), nakon što su bili u ibadetu (robovi) jer su oni robovi Gospodara.

138

( åã ÇáÚÈíÏ ÇáÃÑÈÇÈ (Ne izrode), odnosno, ne proizvode niti izvode (osim griješnika varalicu), odnosno, onog koji manifestuje ono što treba sakriti (nevjernika), odnosno, onog koji skriva manifestirano poslije pojave. Dakle, pokazuju ono što je od njih skriveno, zatim ga skrivaju nakon što se otkrio (pojavio). Tako se onaj koji promatra i razmišlja u najmanju ruku zbunjuje i ne zna mjeru varalice i raskolnika u raskolu, niti kafira u kufru a, u stvari, sve je to jedan personalitet. (Gospodaru oprosti mi), odnosno, sakri me i sakri se mene kako ne bi znali moju vrijednost i stajalište (mekam) kao što ne znaju Tvoju vrijednost i ne mogu Te ispravno vrednovati i procjeniti prema značenju ajeta. ãÇ ÞÏÑæÇ Çááå ÍÞ ÞÏÑå ( ÇáÒãÑ67 ) (Mojim roditeljima) jer sam ja rezultat njih dvoga a njih dvoje su um i priroda (i onom ko uđe u moju kuću), odnosno, u moje srce vjernika, odnosno, da potvrdi ono što je u njemu od božanskih obavjesti. To je, ujedno, ono što su im njihove duše govorile (vjernicima) umova, (vjernicima) dušama (a ne povećaj silnicima), oni koji su u tminama a u svijetu su nedokučivog (Gajba) umotani i skriveni iza zastora tmine. (Ništa osim uništenje i propast), odnosno, uništenje jer njihovo svjedočanstvo i duše ne znaju ni za kakvu istinu osim za same sebe. U tumačenju ajeta poglavlja En-Nisa, 80. tvrdi: ãä íØÚ ÇáÑÓæá ÝÞÏ ÃØÇÚ Çááå ( ÇáäÓÇÁ 80 ) Jer on ne izgovara osim ono što je od Allaha. I ne samo to, nego govori samo kad je sa Allahom i kad govori on, Allah, u stvari, iz njega govori jer je on slika i forma Allahovog izraza. Primjeri tumačenja Kur'ana simbolikom (simbolima.) æ åæ ÇáÐì íÑÓá ÇáÑíÇÍ ÈÔÑÇ Èíä íÏì ÑÍãÊå ÍÊì ÅÐÇ ÃÞáÊ ÓÍÇÈÇ ËÞÇáÇ ÓÞäÇå áÈáÏ ãíÊ ÝÃäÒáäÇ Èå ÇáãÇÁ ÝÃÎÑÌäÇ Èå ãä ßá ÇáËãÑÇÊ ßÐÇáß äÎÑÌ ÇáãæÊì áÚáßã ÊÐßÑæä0 æ ÇáÈáÏ ÇáíÈ íÎÑÌ äÈÇÊå ÈÅÐä ÑÈå æ ÇáÐì ÎÈË áÇ íÎÑÌ ÅáÇ äßÏÇ ßÐÇáß äÕÑÝ ÇáÂíÇÊ áÞæã íÔßÑæä ( ÇáÃÚÑÇÝ 57 - 58 ) Nakon što je čovjeka pronašla njegova narav (fitra - priroda po kojoj je čovjek jedinstveno stvoren), s kojom svakako mora živjeti dok je na ovom putu. Pošto je uspostavila kontrolu nad njim, tada je vidio Istinu slavljena, jer tada su mu pročitano ova dva ajeta: "Reče, saznao si šta je od značenja u ova dva ajeta? Rekoh: Obavještava i upozorava sa ova dva ajeta, nakon što nam se prouče na prvobitni sporazum, s kojim nas Allah upućuje Isaom, Musaom i Muhammed a.s. Naš, enventualni, povratak na ovaj put, nakon lutanja, bio je dolaskom radosne vijesti Isaa, Musaa i Muhammed a.s. a pred prostranstvom Njegove Milosti što je znak posebne pažnje prema nama. (Tako da kada se pokrenu teški oblaci), ovo odgovara Prvom sporazumu (između čovjeka i njegovog Stvoritelja), (izlijemo to na mrtvi grad), a to sam ja (pa tom vodom oživimo zemlju nakon mrtvila), to je ono što nam se pojavljuje nakon prihvaćenih prosvjetljenja i dobrog djela kao i sljubljenosti s Njim. Zatim se ide dalje na sličan način, pa se kaže: (Tako ćemo izvesti umrle ne biste li bili svijesni toga.). Na ovo ukazuje vijest od Allahova poslanika s.a.v. s., o proživljenju, mislim na proživljenje tijela", da će Allah staviti da nebo sipa kišu koja će biti slična ljudskoj spermi. (Pravedan grad okružen prirodom (rastinjem) dozvolom Gospodara), poslušnost, pokornost i pridržavanja ugovora je uslov pravednog mjesta (čistog grada - vrijednog grada), (a ono što je zloćudno i opako), to je ono nad čim

139

preovladava strast i priroda, što, istovremeno, i zabrinjava (ne proizvodi ništa osim patnje i brige), slično kako se u Kur'anu kaže: æ ááå íÓÌÏ ãä Ýì ÇáÓãÇæÇÊ æ ÇáÃÑÖ ØæÚÇ æ ßÑåÇ ( ÇáÑÚÏ 15) ÞáäÇ ØæÚÇ íÇ ÇáåäÇ Sve što je na nebesima i na zemlji sagiba se pred Allahom ničice, milom ili silom. Pa smo mi izjavili milom, naš Allahu. Poglavlje El-Hadž, 32-33. aje Ibn Arebi ovako tumači: æ ãä íÚÙã ÔÚÇÆÑ Çááå ÝÇäåÇ ãä ÊÞæì ÇáÞáæÈ áßã ÝíåÇ ãäÇÝÚ Çáì ÇÌá ãÓãì Ëã ãÍáåÇ Çáì ÇáÈíÊ ÇáÚÊíÞ ( ÇáÍÌ 32 - 33 ) (Allahova znamenja), znaci i dokazi koje vode njemu, (zatim im je mjesto uz drevnu kuću), to je kuća imana (vjerovanja) kod nosioca simboličkog tumačenja Kur'ana jer nema ništa osim ljudskog srca što može obuhvatiti veličinu uzvišenog Allaha. Tumačeći poglavlje Lukman, 16. aje simbolikom ga čini to na ovaj način. íÇ Èäì ÅäåÇ Åä Êß ãËÞÇá ÍÈÉ ãä ÎÑÏá ÝÊßä Ýì ÕÎÑÉ 000(áÞãÇä 16 ) (Pa bilo u stijeni), odnosno, misli se na okrutno srce koje nema samilosti blagosti niti milosrđa prema Allahovim stvorenjima. Kao što se navodi u poglavlju El-Bekare, 74. aje: Ëã ÞÓÊ ÞáæÈåã Ýåì ßÇáÍÌÇÑÉ Ãæ ÃÔÏ ÞÓæÉ ( áÈÈÞÑÉ 74 ) Zatim su im srca postala okrutna kao kamen i još okrutnija od kamena. Ibn Arebi, kao mufessir, tradicionalnim ili klasičnim načinom tumačenja Kur'ana. Ibn Arebi je dobar dio tumačenja Kur'ana dao i uobičajenim načinom prema značenjima izraza u arapskom jeziku. Ipak, ponekad blago ostajući nerazumljiv, služeći se sufijskim (mističnim) izrazima i terminima. Sa strane tradicionalnog odnosa prema tumačenju Kur'ana ovaj dio njegovog pristupa je i najprihvatljiviji, pretstavljajući neku vrstu odbrane pred njim od drugog pristupa koji je, u najmanju ruku, diskutabilan i problematičan po pitanju koliko je, kao takav, uopšte prihvatljiv ili potreban. Evo primjera i takvog pristupa. Åä åÐÇ ÕÑÇØì ãÓÊÞíãÇ ÝÇÊÈÚæå æ áÇ ÊÊÈÚæÇ ÇáÓÈá ÊÝÑÞ Èßã Úä ÓÈíáåÐáßã æÕÇßã Èå áÚáßã ÊÊÞæä (ÇáÃäÚÇã 153) (Ovo je moj pravi put), Allah ovaj put pripisuje sebi i tvrdi da je Njegov a nije rekao Allahov put nego moj put a opisuje ga kao ispravan i pravi. Pa kaže (slijedite ga), spojena lična zamjenica njega ili ga vraća se na njegov put (a nemojte slijediti puteve), odnosno, propise i načine života onih koji su bili prije vas, iz jednostavnog razloga što je to bio njihov način života i njihovih propisa. Osim ako se nađe neki propis koji se odnosi i na nas, onda se takav propis slijedi kao propis dat nama a ne njima. (Pa ćete se, slijedeći te puteve, razići sa njegovog), (pa će vas ti putevi odvesti od njegvog), odnosno, način života i ti propisi, odnosno, od vašeg puta koji je pokazao Muhammed a.s. Nije rečeno Allahov put jer je sve u suštini Allahov put i svima je Allah krajnji cilj. (Tim vam se oporučuje ne bi li ste se sačuvali u bogobojaznosti), odnosno, uzmite ovaj moj put kao preventivnu zaštitu koja će vas sačuvati od izazova prevrtljivosti.

140

Objektivno ovaj pristup Kur'anu je tradicionalan i potpuno prihvatljiv dok ostali pristupi, kako Ibn Arebija tako i svih drugih koji slijede sličan put, ostaju kao predmet stalnog prosuđivanjia i vrednovanja kao, uostalom, i svi drugi pristupi jer samo Allah zna istinu i On je iza svake namjere a vodi svome putu koga hoće. Filozofski pristup tefsiru Kur'ana Tumačenje Kur'ana u filozofiji El-Farabija Ibn Siinaa i Ihvanu Es-Safa Prema flozofiji uopšte unutar svijeta Islama postojala su dva stava. Jedan je išao za tim da je filozofija nepotrebna, (Gazali), a drugo da je ona kao znanost jedan od načina i izvora spoznaje a nije suprostavljena određenim principima Kur'ana, (Rušd). Svakako uz ova dva stava bilo je i isključivosti kako kod onh koji su negirali potrebu filozofije uopšte tako i kod onih koji su smatrali spoznaje filozofije neprikosnovenim i nepogrešivim i jednake Allahovim spoznajama objavljenim u Knjigama. Na primjer, El-Farabi je smatrao da je filozofija nepogrešiva kao i ljudski um. El-Gazali je njegovu teoriju deset inteligencija smatrao praznovjerjem kao, uostalom, i današnja kritika filozofije koja ide tako daleko da tvrdi kako je začuđujuće da su takvi umovi mogli prihvatati tako neuvjerljive i slične teorije kao što je El-Farabijeva deset inteligencija. Ovo mišljenje se odrazilo i na komentarisanje i tumačenje Kur'ana. Jedni su smatrali da u filozofiji ima ispravnih zaključaka i tačnih spoznaja koje imaju potvrdu i u Kur'anu a drugi su smatrali da filozofija ima mišljenja koja se protive istinama Kur'ana te je nemoguće je naći bilo kakvu podudarnost, odbacujući je. Ranije smo vidjeli kod Fahruddin Er-Razija tumačenja Kur'ana na osnovu vjerskih ali i racionalnih argumenata koji se bavio i filozofijom ali nije mnogo koristio filozofske spoznaje u tumačenju Kur'ana. Na drugoj strani, nalazimo velike zanesenjake u filozofiju koji su smatrali filozofiju i ljudski um nepogriješivim pa su tumačeći Kur'an, ustvari, u njemu tražili argumente za svoje filozofske stavove. To je dovelo do tumačenja pojedinih Kur'anskih ajeta kao da su filozofske teoreme i žrtvovanja značenja značenja Kur'ana za filozofska mišljenja i stavove. El-Farabi i njegovo tumačenje Kur'ana El_Farabijevim bićem vladala je filozofija. Iz te perspektive odvijaju se i njegovi pokušaji tumačenja Kur'ana. Stavovi njegovih učitelja, Aristotela i Platona, su česti i očigledni a ni prisustvo Plotina nije zanemrljivo. Za ove tvrdnje iznosimo nekoliko primjera: åæ ÇáÃæá æ ÇáÂÎÑ æ ÇáÙÇåÑ æ ÇáÈÇØä æ åæ Èßá ÔÆ Úáíã ( ÇáÍÏíÏ 3 ) (On je Prvi i Posljednji), Prvi zato što je On od Njega i iz Njega i što iz Njega proizilazi svaki egzistent kome je Prvi uzrok njegovom nastanku, odnosno, vječan je po drugom. On je Prvi i stoga što je prvi egzistent do kraja koji je blizu Njega i uz Njega. Prvi što se svako vremensko u Univerzumu Njemu pripisuje. Bilo je vrijeme a s njim nije bilo to. Pa je izvedeneo u egzistenciju jer je izvedeno Njim ne u Njemu Prvom, jer sve što je izvedeno prouzročeno od Prvog je drugo je njegovo prihvatanje istog ali ne u vremenu. On je posljednji jer sve kada postane opažajno i Njemu se pripišu uzroci i principi istog zastane kod pripisanog. On je Posljednji jer je zbiljski kraj svake težnje jer kraj je kao sreća. Kada te pita neko zašto si pio vodu? Odgovoriš da bi promjenio stanje u organizmu. A kada budeš zapitan zašto si promjenio stanje u organizmu odgovoriš radi zdravlja. Tada će ti reći: zašto težiš zdravlju? Reći ćeš za

141

postignuće dobra i sreće. Nakon toga se ne može dalje postavljati pitanje na koje bi trebalo odgovarati. Jer dobro i sreća su poželjni po sebi ne po drugom. On je Prvi predmet čežnje. Radi toga je istovremeno kraj svakog cilja ili težnje. Prvi u Ideji, Posljednji po postignuću. On je posljednji jer je svako vrijeme poslije Njega a nema vremena poslije Zbilje. (Vanjski i Unutarnji), (On je Egzoterični i Ezoterični), nema egzistenta savršenijeg od Njegove egzistencije. Ne gubi se u nedostatku egzistencije ili kada je uopšte ne bi bilo. Jer, On je po svojoj biti Vanjski (Egzoteričan) a radi veličine i snage Njegove manifestacije vani skriven (Ezoteričan). S Njim se javlja svaka manifestacija kao što sunce otkriva sve skriveno i da nema sunca ono bi bilo ali se ne bi vidjelo. On je Skriveni radi veličine Njegove Pojavnosti. Njegova pojava je nadvladala i mnogo je veća moć pojave od moći spoznaje pa je time ostao skriven. On je Pojavni i stoga što se uzročno pripisuje Njegovim svojstvima tako postaje nužno Njegovoj biti i obistini se. El-Vahj - Objavu (To jest, jedan od načina na koji Allah dž.š. ima vezu ili govor sa pojavnim svjetovima posebno poslanicima od ljudskog roda), El-Farabi objašnjava i tumači ovako: æ ÇáæÍì áæÍ ãä ãÑÇÏ Çáãáß ááÑæÍ ÇáÃäÓÇäíÉ ÈáÇ æÇÓØÉ 00 0 El-Vahj ili Objava je Ploča u kojoj se nalaze potrebe ljudskog duha a te potrebe preuzima melek bez posredništva. A to je istinski govor. Govor zbilje. Jer govor je ono što skriva govornik u sebi izraženo u nekoj formi. Pa kada ne može onaj kome se govori dokučiti ono što mu se treba reći izravno, uzima sebi posrednika pa se onda posreduje glasom, pismom ili znakom. Kada onaj kome se obraća bude takav da nema pregrade između njega i Ruha (Duha) pojavi mu se refleksija kao prelamanje sunčevih zraka na čistoj vodi. Refleksija u Ruhu ima težnju da se pretvori u unutarnji osjećaj ako je snažna i prirodno se smjesti u svijest i snagu svijesti pa se može i vidjeti. Tako se onaj kome se objavljuje spaja sa melekom iznutra primajući univerzalni vahj (objavu) svojom snagom svijesti iznutra. Meleke objašnjava kao forme ili oblike čistog znanja čija je bit kreativnao stvaralačko) znanje koji egizstira samo po svojoj biti. Opaža stvari iz gornjeg svijeta pa se u bit utisne to što opaža i ono je apsolutno. Duh (Ruh) svetosti obraća im se (melekima- odnosno čistom znanju) javom a ljudski Ruh to doživljava u snu. Tumačenje Kur'ana Ihvan Es-Safa ( Pročišćenjog bratsva) Pročišćena braća su još uvjek nepoznanica; ko su, odakle, koliko ih je i kome pripadaju. Prema onome što su iznosili u svojim poslanicama (Risalama bratsva) može se, sa više ili manje sumnje pretpostaviti, da su Ismailijski ezoteristi. U načinu tumačenja Kur'ana imaju filozofsku orjentaciju. Za džeennet tumače da je to svijet sfera Univerzuma a džehennem svijet ispod sfere mjeseca. U svijetu univerzalnih sfera nemoguće se uspeti ovakvim teškim i gustim tijelom. Tvrde da duša (nefs), kada se rastavi sa svojim tijelom u kojem je bila, ne nosi sa sobom ništa od pokvarenog što je tijelo radilo ili desturuktivno mislilo niti se uplela u neznanje tijela ili moralnu izopačenost jer je ona u svijetu sfera bez vremena, u prostoru koji se dostiže za manje od treptaja oka, u stanju za kojim je težila ili kojem je čeznula kao što je duša voljenog i zaljubljenog prema voljenoj. Pa ako joj je čežnja ovaj svijet sa ovim tijelom u kojem je a bude zaljubljena u tjelesne užitke, strast joj bude okrenuta tjelesnim ljepotama, ne želi da se uzdigne dalje, odatle niti teži usponu u svijet viših sfera, neće joj se otvoriti vrata neba niti će ući u džennet sa melekima. Ostaje ispod sfere mjeseca boraveći u jazbini nemoguće i međusobno

142

suprostavljene tjelesnosti ponekad idući iz konstrukcije u destrukciju a ponekad iz destrukcije u konstrukciju. Kako se to kaže u poglavlju En-Nisa, 56: ”Kada god im zagore kože zamjenimo im kože drugim kako bi dalje kušale kaznu". ßáãÇ äÖÌÊ ÌáæÏåã ÈÏáäÇåã ÌáæÏÇ ÛíÑåÇ áíÐæÞ ÇáÚÐÇÈ0 ( ÇáäÓÇÁ 56 ) Ili u poglavlju En-Nebe, 23. aje: ”U kojem će ostati neprekidno boraveći". áÇÈËíä ÝíåÇ ÃÍÞÇÈÇ ( ÇáäÈà 23 ) Tu će ostati dok traju nebesa i zemlja neće kušati hladne napitke svijeta duha niti pića užitaka iz dženneta opisanih u Kur'anu. æ äÇÏì ÃÕÍÇÈ ÇáäÇÑ ÃÕÍÇÈ ÇáÌäÉ Ãä ÃÝíÖæÇ ÚáíäÇ ãä ÇáãÇÁ Ãæ ÈãÇ ÑÒÞßã Çááå ÞÇáæÇ Åä Çááå ÍÑãÍãÇ Úáì ÇáßÇÝÑíä ( ÇáÃÚÑÇÝ 50 ) Viču stanovnici džehennema stanovnike dženneta naspite nam nešto vode ili od onoga što vam je dao Allah od blagodati hrane. Odgovoriše da je ovo dvoje (vodu i hranu) Allah zabranio nevjernicima. Oni su vršili nasilje nad samim sobom a prenosi se od Allahovog poslanika s.a.v.s. da je rekao: "Džennet je na nebu a džehennem na zemlji". Za meleke tumače da su zvijezde sfera (sazviježđa) i vladari Allahovih nebesa. Allah ih je stvorio da grade i održavaju njegov svijet i uređuju vladavinu nad stvorenjima u njemu, pa su praktično Allahovi povjerenici u njegovim sferama (univerzumu) kao što zemaljski vladari predstavljaju Allahove opunomoćenike na njegovoj zemlji. Za duše vjernika nakon što se rastave od svojih tijela tvrde da se penju u nebesko kraljevstvo i ulaze u skupine meleka u nebeskim prostranstvima radosne, obradovane uživaju u blagodatima i izobilju počašćene prema značenju poglavlja Fatir, 10. ajeta ”Lijepa riječ i dobro dijelo Njemu se uzdiže jer ih On sebi podiže". Åáíå íÕÚÏ Çáßáã ÇáØíÈ æ ÇáÚãá ÇáÕÇáÍ íÑÝÚå0( ÝÇØÑ 10 ) Prema duhu svoje filozofije tumače i šejtane tvrdeći da je Allah dž.š. na ove zle duše, njihovu sugestiju i djelovanje na ljude, ukazao u poglavlju El-Enam, 112. aje: “ Šejtani ljudi i džina objavljuju jedni drugima (vahjom) varljiv ali krasan govor". ÔíÇØíä ÇáÅäÓ æ ÇáÌä íæÍì ÈÚÖåã Åáì ÈÚÖ ÒåÑÝ ÇáÞæá ÛÑæÑÇ ( ÇáÃäÚÇã 112) Šejtani džina su zle duše koje su se rastavile od tijela a nisu bile u stanju spoznati osjetilno a šejtani ljudi su otjelovljenje duše koje su se srasle uz tijela. Stanje ovih duša koje smo spomenuli (pokvarene duše) jeste stanje da mogu uvjek biti potencionalni šejtani a kada se rastave od tijela postaju stvarni šejtani. Šehidi, to jest, riječ koja se spominje u ajetu poglavlja En-Nisa, 69: “Takvi su sa onim kojima je Allah dao posebno izobilje, među takvima su neki od vjerovjesnika, dobrih ljudi, neki od onih koji su svoj život izgubili u borbi na Allahovom putu kao i neki koji su svakodnevno svjedočili svoju vjeru davanjima, iskrenošću i istinom". ÝÃæáÆß ãÚ ÇáÐíä ÃäÚã Çááå Úáíåã ãä ÇáäÈíä æ ÇáÕÏÞíä æ ÇáÔåÏÇÁ æ ÇáÕÇáÍíä æ ÍÓä ÃæáÆß ÑÝíÞÇ0 ( ÇáäÓÇÁ 69 )

143

Šehidi koji se spominju u ovom ajetu su oni koji su svojim osvjedočenjem u stvari duha svjedočili svijet duhovnosti koji se rastavio od pratvari i svijeta pramaterije a stim se smatra najmanje džennet na ovom svijetu i obilje takvog dženneta. Kur'an predstavlja skup simbola za istine nedokučive običnim ljudima kao što prema njima čini sam Allahov poslanik s.a.v. kada obavještava elitu svoga ummeta o onome što im dostavlja otvoreno, javno i tajno, bez simbola ili skrivanja pa im na sve to ukazuje a govori skriveno i simbolima kada se obraća običnim ljudima. Tako nastaju različiti izrazi koji se mogu različito tumačiti što je blisko dušama i umovima običnih ljudi. Iz navedenih primjera nije teško zaključiti koliko je ovakvo tumačenje daleko od slova Kur'ana kao i od činjenica koje su danas lahko provjerljive. Dakle, kada se govori o ovakvom pristupu Kur'anu, onda se mora uzeti u obzir činjenica da nema nijednog tumačenja koje bi obuhvatilo čitav Kur'an nego se fragmentarno nalaze u različitim djelima ove naravi, od različitih autora. Najviše je, čini se, ostalo iza Ibn Sinaa i u njegovoj filozofiji ima traga ovakvom tumačenju Kur'ana. On je dao i pečat tumačenju Kur'ana filozofijskim pristupom. Ibn Sinaa kao tumač Kur'ana åæ ÇáÑÆíÓ ÃÈæ Úáì ÇáÍÓíä Èä ÚÈÏ Çááå Èä ÇáÍÓä Èä Úáì Èä ÓíäÇ0 Otac mu je bio iz Belha a kasnije je prešao u Buharu. U jednom od sela, u okoline Buhare, rodio mu se sin Ibn Sinaa, 370. godine po hidžri. Po rođenju sina, iz okoline Buhare nastanjuje se u samoj Buhari a nakon kratkog vremena putuje i obilazi mnoge zemlje. Bavi se znanošću i umjetnostima kao i zanatima. Ibn Sinaa postaje hafiz u desetoj godini. Proučava književnost, temeljne vjerske znanosti, matematiku i algebru a zatim i logiku, fiziku i druge prirodne znanosti kao i teologiju. Počinje se zanimati za medicinu i tako čita iz te oblati sve što je do njegova vremena bilo napisano iz te oblasti. U šesnaestoj godini već se za njega tvrdi da nije imao nikog ko bi se u bilo kojoj znanosti mogao mjeriti s njim. U osamnaestoj godini se za njega navodi da više nije imao šta učiti, iz čega čitati, niti je bilo nauke koju nije savladao. Napisao je oko stotinu različitih djela. Najvažnija su: ßÊÇÈ ÇáÔÝÇÁ Ýì ÇáÍßãÉ ¡ ÇáäÌÇÉ æ ÇáÅÔÇÑÇÊ ¡ ÇáÞÇäæä ¡ Pored znanstvenih iskustava, imao je i političku aktivnost, zajedno sa svojim ocem. Pogoršanjem političkih prilika mora napustiti Buharu i zajedno sa ocem odlazi u mnoga mjesta i gradove dok nije stigao u Hamedan. Tu je postao vezir sultana Hemedana Šemsuddevla. Prenosi se da je vojska digla pobunu protiv njega, porušila mu kuću, zatvorila ga i zamolili sultana Šemsuddevla da im dozvoli da ga ubiju ali je sultan odbio njegovo pogubljenje, pustio ga iz zatvora i opet ga imenovao vezirom. Nakon smrti sultana morao je otići u Isfahan. Umro je od teške bolesti 428. godine po hidžri u Isfahanu gdje je i ukopan. Ibn Sinaovo tumačenje Kur'ana Ibn Sinaa, bez sumnje naučnik i mislilac najvećeg stepena, odan Islamu ali u izvjesnoj nedoumici koja ga nije nikad napustila između vjerskih istina i filozofije. Ova njegova nedoumica vjerovatno proizilazi iz prevelike odanosti filozofiji koju u svojim djelima pokušava da izjednači sa objavom. Vjerovao je i bio ubjeđen da filozofija ne može pogriješti. Stalno je bio razapet između nepogriješivosti objave i filozofije. Kada danas prosuđujemo njegovo djelo može se, ipak, reći da je njegov pokušaj usaglašavanja istina bio promašaj jer je

144

mnoga očigledna značenja Kur'ana nepotrebno žrtvovao za neizvjesne filozofske istine koje, kako se kasnije pokazalo, ne samo da nisu bile istine nego su predstavljale očigledne zablude. Naprimjer, učenje filozofije o sferama, duhu, duši, intelektu i drugim temama filozofije tog vremena. Učenje o nebeskim sferama je kasnije oborila astronomija pa se ove, nazovi istine, danas mogu svrstati u astrologiju. Danas kada objektivno analiziramo njegov tefsir možemo izreći sud da je pristup tako ozbiljnog naučnika nepotreban a ponekad i štetan jer je na mnogim mjestima očigledno obezvrijedio mnoge jasne, temeljite i očigledne Kur'anske istine. U Kur'an je gledao isključivo očima filozofa pa je tako i tumačio Kur'anske istine. Može se reći da objašnjavao istine vjere filozofskim mišljenjima toga vremena. Smatrao je Kur'an filozofskom istinom ali kao takav nije mogao biti objavljen običnom svijetu jer ga ovaj ne bi razumio onda je Muhammed a.s. te uzvišene filozofske istine objavio u simbolima kako bi ih razumio običan svijet. Na mjestima gdje uzvišene istine može razumjeti elita ona će ih iz poruka Kur'ana izvlačiti kako ona želi". Uslov je da govor poslanika bude u simbolima, izrazi nerzgovjetni. Kako to spominje Platon u svojoj knjizi Zakona: ”Ko ne prihvati simboliku poslanika ne može doseći nebesko kraljevstvo". To vrijedi za najbolje filozofe Grčke kao i za njihove proroke koji su, u svojim knjigama, koristili znakove i simbole u koje su skrivali tajne znanosti nedostupne običnim ljudima. Tako su radili Pitagora, Sokrat i Platon. Tako ni Muhammed a.s. pravo znanje nije mogao pokazati beduinu, Arapu niti ostalom svijetu jer je svima poslan. U tim pristupima tumačio je Kur'an kako ga on razumjeva kroz skrivene filozofske istine koje nije niko vidio osim njega. Tako tumačeći Kur'an, otišao je daleko od istine Kur'ana, od istina vjere i duha samog Kur'ana. Iz svega proizilazi da njegov trud možemo ocjeniti nepotrebnim i neuspješnim. Evo nekih primjera njegovog tumačenja Kur'ana. Poglavlje El-Hakka, 17. aje: æ íÍãá ÚÑÔ ÑÈß ÝæÞåã íæãÆÐ ËãÇäíÉ ( ÇáÍÇÞÉ 17 ) Arš koji se spominje u ovom ajetu, na primjer, tumači devetom sferom koja je ujedno i sfera sfera (sfera nad sferama), a osam meleka koji nose arš kao osam perostalih sfera koje su pod ovom devetom. Tako kaže: “Toga dana iznad njih osmorica nose Arš tvoga Gospodara. Allahov istivaa Arša i kazivanje Kur'ana o tome ima svrhu sa više strana. Arš je kraj kreativnih tjelesnih egzistenata. Predstava da je Allah na Aršu ali ne utjelovljenjem (inkarnacija Allaha na Aršu) koju su dali oni koji površno gledaju u Zakon (Kur'an) nije kao predstava filozofa. U učenju filozofa je istina da su oni postavili kraj tjelesnim egzistentima u zoni devete sfere, koja je i sfera sfera. Navode da je mjesto Allaha tamo ali ne utjelovljenjem (inkarnacijom). Slično navodi Aristotel. I Zakonodavci se slažu da je značenje Arša masa ove sfere. Sfera se kreće po sebi. Kretanje uopšte može biti po biti i van biti. Kretanje po biti je ili prirodno ili po sebi. Duša ovog kretanja po sebi je duh, potpun, aktivan artikulant. Sfere su oduvjek, ne nestaju niti se mijenjaju. Isto tako, u vjerskim tekstovima se spominje da su meleki apsolutno živi, nikad ne umiru, kao što umire čovjek. Pa kada se tvrdi da su sfere žive, imaju artikulaciju i ne umiru, isto tako se može reći za meleka da je živ, da ima artikulaciju i da ne umire. Tako se sfere, u stvari, mogu nazvati melekima. Kada se pođe od ovih premisa, jasno je da je Arš nošen od osam, (sfera ili meleka). Odnosno, baziran ili sazdan na osam sfera ili meleka, tako da se tumačenja onih koji su ovo objašnjavali može se svesti na osam sfera. Nošenje (sazdanost ili baziranost) može se tretirati dvojako: - ljudsko nošenje, jer se riječ nošenje upotrijebljenja na ovom mjestu više odnosi na teret koji nosi čovjek, kao što je kamen natovaren i nošen na leđima ljudi,

145

- prirodno nošenje (zakonitost u prirodi), kao što se voda prirodno drži (nosi) na zemlji. Ili kako se vatra održava u vazduhu, nošenje, u ovom ajetu je prirodno a ne prema prvobitnom značenju. (Tada ili toga dana), je u značenju kako se navodi u tekstu Zakonodavca (Allaha dž.š. u Kur'anu) da je onaj ko umre za njega već nastupio Sudnji dan, ( Kujamet). Kada tumači džennet i džehennem kao i sirat, (most preko džehennema koji će vjernicima služiti za prelazak u džennet), njegovo tumačenje je u duhu njegove filozofije. Dijeli svijetove na tri vrste: - svijet percepcija, - svijet imaginacija i mašte i - svijet intelekta. Svijet intelekta kod njega je džennet. Svijet imaginacije i mašte je džehennem. Svijet perceptualnog (osjetilnog) je zagrobni svijet, (dok ljudi borave u grobovima). Za sirat kaže slijedeće: ”Intelekt traži što je moguće više univerzalija da bi mogao imati uravnotežen sud o partikularijama". Samim tim, nužno zahtjeva vanjsku percepciju. Tako da on uzima i iz izvanjske percepcije i iz imaginacije, a ovo treba put ili most, precizan i težak, koji će ovo dvoje iz džehennema dovesti u intelekt. Tada intelekt, ustvari, vidi kvalitet granice puta ili mosta u svijetu džehennema. Ako vanjska percepcija i imaginacija, preko puta ili mosta, pređu granicu džehennema to im je jedini način da dopru do intelekta a ako, kojim razlogom, zastanu, imaginacija stiče dojam da je ona intelekt. Ako zastane nikada istinski ne može ukazivati na intelekt, ostaje u džehennemu, nađe konačno smirenje u džehennemu a time je propala i konačno upropaštena. Poglavlje El-Muddessir, 30. aje, tumači na sljedeći način: ÚáíåÇ ÊÓÚÉ ÚÔÑ ( ÇáãÏËÑ 30 ) Duša, po kojoj se održava život, (životinjska duša), će biti vječno u džehennemu. Dijeli se na spoznajnu i praktičnu. Praktična je, ustvari, ona koja čezne ili mrzi. Spoznajna je, ustvari, kada imaginacija vanjskim percepcijama perceptira osjetilnosti kojih ima devetnaest. Potencijal imaginacije, ustvari, vlada tim formama, ali ne vladavinom nužnog. Ona je jedna sa dvije biti. Na koju se nadodaje šesnaest i još jedna devetnaesta što čini ukupno devetnaest. Za ajet: “Nad vatrom nismo postavili nikog izuzev meleka". (El-Muddessir, 31). æ ãÇ ÌÚáäÇ ÃÕÍÇÈ ÇáäÇÑ ÅáÇ ãáÇÆßÉ kaže da se u Zakonu (Kur'anu) nevidljive sile dobra, (profinjenje i pročišćene sile) nazivaju melekima. Osam džennetskih vrata i sedam džehennemskih vrata objašnjava i tumači na sljedeći način. Spoznaja stvari može biti spoznaja preko partikularija kao preko pet osjetila i ona spoznaju opredmećene forme ili spoznaja preko neopredmećenih formi kao što je postojanje spoznaje putem mašte ili imaginacije, odnosno, pretpostavki. Nad ovom vrstom spoznaja vlada imaginacija koja inače nije nužna da mora vladati nad ovim vrstama spoznaja. Potencija koja nužno vlada i ovom vrstom spoznaja je um. Tako ih je ukupno osam. Odnosno pet osjetila, mašta, imaginacija i um. Ako se sve ovo sjedini na jednom mjestu onda to vodi vječnoj sreći i ulasku u džennet. Ako se postigne samo sedam bez osmog (uma, odnosno, intelekta), vodi vječnoj patnji. U jezičkoj terminologiji, svaka stvar koja vodi drugoj stvari naziva se vrata ili kapija. Sedam koje vode u vatru nazivaju se vrata a osam koja vode u džennet takođ se zovu vrata.

146

Obzirom da je imao kod sebe i težnju ka filozofiji iluminacije (prosvjetljenja), posebno je zanimljivo kako tumači poglalje En-Nur, 35. aje: Ãááå äæÑ ÇáÓãÇæÇÊ æ ÇáÃÑÖ ãËá äæÑå ßãÔßÇÉ ÝíåÇ ãÕÈÇÍ ÇáãÕÈÇÍ Ýì ÒÌÇÌÉ ÇáÒÌÇÌÉ ßÃäåÇ ÏÑì íæÞÏ ãä ÔÌÑÉ ãÈÇÑßÉ ÒíÊæäÉ áÇ ÔÑÞíÉ æ áÇ ÛÑÈíÉ íßÇÏ ÒíÊåÇ íÖÆ æ áæ áã ÊãÓÓå äÇÑ äæÑ Úáì äæÑ íåÏì Çááå áäæÑå ãä íÔÇÁ æ íÖÑÈ Çááå ÇáÃãËÇá ááäÇÓ æ Çááå Èßá ÔÆ Úáíã ( ÇáäæÑ 35 ) Svijetlo je ime koje u sebi sadrži dva značenja. Svijetlo samo po sebi i pozajmljeno svijetlo. Samo po sebi je ono savršeno vidljivo, samo po sebi opažajno, kako to tvrdi Aristotel. Svijetlo po drugom ide u dva pravca. Ili je čisto dobro ili je uzrok koji vodi čistom dobru. U ovom slučaju, značenje koje se koristi za pozajmljeno, drugo svijetlo uzeto u oba pravca. Znači da je Allah čisto dobro samo po sebi i On je uzrok svakom drugom dobru. Ovaj sud bi se moga izreći i za svijetlo po biti i za svijetlo koje nije po biti. (Zemlja i nebesa), su izraz univerzalnog. (Niša), je izraz koji označava intelekt kaosa (pramaterije iz koje je nastala sva egzistencija) i artikulirani duh. Niša je blizu zidova i tako prepravljenja da bolje osvjetljava. Približavajući se zidovima svjetlosna refleksija se povećava. Sama svijetlost je veća. Aktivni intelekt takođe sliči svijetlu. U stanju je primiti svijetlo pa, samim tim, liči na ono što je nasuprot njega, takođe je svijetlo koje se prelama. Svijetlost se najbolje prelama kroz vazduh, a najbolje mjesto zraka za prelamanje svijetla je niša. Tako da je simbol niše, ustvari, intelekt kaosa čiji je odnos prema stečenom intelektu proporcionalan odnosu niše i svijetla. (Svijetiljka) je izraz za konkretni, stečeni intelekt. Kako to objašnjavaju filozofi; svijetlo je savršeno i potpuno za onog ko ga opaža jer izvodi opažajno iz potencijala u konkretno i stvarno. Odnos stečenog intelekta prema intelektu kaosa je isti kao odnos svijetiljke i niše. (Staklo), između intelekta kaosa i stečenog intelekta ima i drugih nivoa i druga pozicija, njegov odnos je kao odnos svijetiljke i onog ko je gleda. Od očiju do opažajnog, svijetiljka treba posredstvo materijala koji sagorjeva a koji je u posudi svijetiljke a na tu posudu sa gorivom se postavlja staklo (cilindar ) jer ono isijava svijetlo. (Kao da je biserna zvijezda), to je stoga što staklo mora biti pročišćeno da bi isijavalo svijetlo. Ne staklo kroz koje se ne bi vidjelo svijetlo. Kroz nešto što je zamućeno (obojeno) se ne vidi. (Gori na ulju blagoslovljenog uljanog drveta), misli se na misaoni potencijal koji je predmet i materija umnih radnji. Kao što je ulje materija a svijetiljka predmet. U ovom pristupu Kur'anu vidi se mješavima učenja Platona o dobru i Aristotelove kategorizacije uma. Poglavlje El-Felek, 4 - 5. aje: æ ãä ÔÑ ÇáäÝÇËÇÊ Ýì ÇáÚÞÏ ( ÇáÝáÞ 4 ) Ukazuje na razvojni potencijal. Razvojni potencijal ima za svrhu razvoj i rast tijela kao i organizaciju svega što je vezano za tijelo. Tijelo je kompleks nastao iz kompleksa četiri različita elemnta koji su tako jedan drugom suprostavljeni kao da se trenutno razdvajaju ali iz silne instiktivne vezanosti jedan uz drugog opstaju kao živi organizam. (Dahovi u nju) su, ustvari, te razvojne sile jer dah uzrokuje da se supstanca uveća na svim stranama. Odnosno, po širini dubini i dužini. Ova sila utiče na razvoj i rast organizma koji se njom hrani po svim elemntima koji su pomenuti. (Od zla zavidnika dok zavidi), misli se na sukob tijela, sa svim njegovim potencijalima, i duše. Poglavlje En-Nas, 4 - 6. aje: ãä ÔÑ ÇáæÓæÇÓ ÇáÎäÇÓ ÇáÐì íæÓæÓ Ýì ÕæÏæÑ ÇáäÇÓ ãä ÇáÌäÉ æ ÇáäÇÓ ( ÇáäÇÓ 4-6 )

147

Potencija koja očekuje sugestiju je sila imaginacije jer njen tok koristi duši koja održava život zatim joj kretanje postaje suprotno. Duša je usmjerava različitim polazištima i osnovama. Kad ih sila imaginacije prikupi da se bave konkretnom materijalnošću i onim što je vezano za materijalnost, tada takva sila postaje sugestivna, odnosno, kreće se suprotno i vuče ljudsku dušu u suprotnom pravcu. Zato se zove napasnik koji napada i povlači se. (Nestaje ili se gubi), (Bila od džina ili ljudi), džini su aluzija na skrivenost a ljudska bića na ljudskost. Skrivene stvari su skrivena osjetila kao intuicija a otjelovljena (očovječena) su vanjska osjetila.

Tumačenje Kur'ana kod poznavalaca pravnih znanosti Od Muhammed a.s. do osnivanja pravnih škola Odmah po početku objavljivanja Kur'ana vidjelo se da sadrži stanovit broj ajeta čisto pravne prirode koji su u sebi sadržavali određene propise. Ashabi koji su živjeli i radili uz Muhammed a.s., svako prema svojim mogućnostima učeći od Muahmmed a.s., izravno je razumjevao ove propise i nastojao ih primjeniti u životu. U Mekki je bilo manje propisa ali prelaskom u Medinu formira se zajednica muslimana i počinje da se pravno reguliše i uobličava život. U slučajevima nerazumjevanja propisa Muhammed a.s. je pomagao da se razriješi spor. Poslije smrti poslanika s.a.v. život je tekao dalje, razvijao se što je otvaralo potrebu za novim regulativima i pravnim riješenjima pa su ashabi bili, na neki način primorani, tražiti nova riješenje u Kur'anu. Kada tamo nisu našli što bi pomoglo da se neko pitanje pravno riješi, rješenje su tražili u načinu života Muhammed a.s., to jest kako je on riješavao sporne situacije i da li je o toj ili sličnoj situaciji već negdje dao riješenje. Ako ni tamo nisu našli onda su posegli za svojim razumjevanjem poruke Kur'ana i prakse Muhammed a.s. Ponekad su se slagali oko nekog pitanja a ponekad nisu. Na primjer, razlike koje su se pokazale između Umer Ibn El-Hattaba i Alije Ibn Ebu Taliba po pitanju koliko žena koja je trudna mora čekati da bi se mogla ponovo udati nakon smrti svoga muža. Umer r.a. je tvrdio da je rok rođenje djeteta a Ali r.a. da je duži period od dva moguća roka, rođenje dijeteta i kad prođe četiri mjeseca i deset dana. Osnov za ovaj različit pristup je uopćen tekst Kur'ana koji za puštenu ženu koja nosi postavlja rok rođenje dijeteta a rok ženi kojoj je umro muž a nosi dijete, četiri mjeseca i deset dana. Alija r.a. je smatrao da u praksi treba postupati u skladu sa značenjima oba ajeta jer svako od ova dva specificira ono drugo a Umer r.a. je držao da ajet koje govori o puštenoj ženi koja nosi dijete i čiji je rok rođenje da ono specificira aje o ženi koja nosi a kojoj je muž umro. Slična razlika u stavu je uočena između Ibn Abbasa i Zejd Ibn Sabita po pitanju nasljedstva u slučaju smrti jednog od supružnika kako ga nasljeđuje supružnik i roditelji. Ibn Abbas je bio stava da supružnik nasljeđuje pola a majka trećinu a sve preostalo ocu držeći se značenja ajeta iz poglavlja En-Nisa, 11. ”Åä áã íßä áå æáÏ æ æÑËå ÃÈæÇå ÝáÃãå ÇáËáË ( ÇáäÓÇÁ 11 ) (Ako je umro) a nema djeteta i nasljeđuju ga roditelji, majci pripada trećina. Zejd Ibn Sabit r.a., kao i ostali ashabi, tvrdi da supruga dobiva preostalu trećinu nakon što se da ono što pripada mužu jer roditelji, otac i mati, su muško i žensko pa nasljeđuju istovremeno samo sa jedne strane a muško dobiva dva dijela žene. Sličnih razlika je bilo i u drugim prilikama kako je ko razumjevao tekst Kur'ana ali to nije bio uzrok da neko od njih bude isključiv i da neopozivo ostane pri

148

svom stavu nego ako u suočavanje argumenata pokaže se da je argument drugog jači ostajalo se uvjek pri jačem argumentu i svi su se tome priklanjali. Tumačenje Kur'ana u vrijeme nastanka pravnih škola i pravaca Poslije ashaba, kao i u nihovo vrijeme, stalno su se pojavljivala nova pitanja koje su sa jedne strane postavljali događaji i vrijeme a s druge strane širenje države Islama i susret sa različitim narodima, njihovim običajima kulturama i tradicijama. Tako su pravna riješenja počela da dobijaju obrise pravaca ili škola, na čijem je čelu bio najveći poznavalac pravnih znanosti toga vremena. Do sada su se održala četiri najpoznatija pravca kod pripadnika Ehl-Esuneta i jedan manje raširen i poznat Ez-Zahirijski. Džaferijski pravac je postao poznat kod pristaša Šiizma. Na sve ovo što se događalo, svaki od ovih poznatih pravnika nosilaca pravca, gledao je kroz prizmu Kur'ana i prakse Muhammed a.s. kao i kroz druge sporedne izvore prava koji su se javili izvedeni iz pomenutih izbora. Ponekad su se slagali ali i razilazili jer je svaki sudio kako je najbolje znao na osnovu pravnih argumenata na koje je naišao i koje je koristio. Međutim, sva ova pravna različitost bila je prožeta razumjevanjem i širinom kakva je moguća u okrilju Islama i nikada nije dolazilo do isključivosti jer svi su težili najboljem i istini. Nije rijetko da su, nakon mišljenja jednog od pravnika koje se pokazalo najvjerodostojnije, i drugi mjenjali stavove i prihvatali jači stav. U najmanju ruku su ostali, pri svom stavu, uvažavali argumente i stav drugog pravca. Tumačenje Kur'ana u vrijeme napuštanja Idžtihada, slijepog imitiranja ranije donesenih mišljenja neprikladnih za novo vrijeme i sektaške isključivosti pravnih pravaca. Ovaj period karakteriše napuštanje samostalnog istraživanja na području prava, zatrvaranje u okvire jednog pravca, zatim imitacija i slijeđenje ranijih učitelja. Ponekad je ovo zatvaranje išlo do te mjere da su pojedini učenici i sljedbenici jedne škole držali do stavova svojih učitelja kao da su njihovi stavovi izvor zakonodavstva. Čini se, ponekad, da im nije cilj naći najbolje riješenje za sljdbenike Islama nego oboriti stavove svojih protivnika tako da su, pravna riješenja prilagođavali učenju svoga pravca i tekstovima koji su izvor vjere i zakona davali boju svoga pravca. Jedan od nosilaca ovakvog vida isključivosti je Abdullah El-Kerhi, umro 340. godine po hidžri, pristalica hanefijksog pravnog pravca koji kaže: "Svako aje ili hadis koji odudara stavom drugačijim od našeg ili je krivo tumačen ili je derogiran". Slijepo odani jednom pravcu ili potpuno zatvoreni u njega, morali su posebno tumačiti i ajete ili hadise koji ne idu u prilog njihovih argumenata ili su ih proglašavali za derogirane ili su im davali pojmove specifičnosti ili opštosti, prema sopstvenoj potrebi. I jedni i drugi su, ipak, imali značajan udio u tumačenju Kur'ana posebno onog dijela koji se odnosi na propise. Jedni su ga tumačili iz pozicije svojih pristrasnosti a drugi bez psistrasnosti kako im se činilo i koliko su u ljudskim granicama mislili da je ispravno. Raznovrsnost ovakvih pristupa prema raznovrsnosti sljedbi u Islamu Kako su se pojedine grupacije razilazile od osnovnog toka vjerovanja koji je ostao od Muhammeda a.s. i najbližih ashaba tako se razdvajaju i pravni pravci svake od ovih grupacija. Tako jedni ostaju samo pri vanjskom, jezičkom značenju ajeta (Zahirije), Haridžije imaju svoj pravni pristup a Šiiizam takođe. Svi tumače prema svom pravcu što neminovno prati udaljavanje od izvornog

149

teksta i značenja jer je očigledno da svi ne mogu biti u pravu jer su stavovi ponekad suprotni i nepomirljivi. O ovoj vrsti tumačenja Kur'ana, sa ovakvim pristupom, malo je napisanog iz ranijeg perioda, prije nego se počelo pisati i bilježiti. Mišljenja ashaba i tabiina se nailaze ali kroz knjige drugih iz perioda pisanja. Od vremena kada se počelo registrirati tumačeno može se reći da imamo djela koja su napisana i koja manje ili više opstoje do danas. Hanefijski mezheb Ebu Bekr Er-Razi, poznatiji kao El-Džessas, umro 370. godine po hdžri, napisao je, među pravnicima, poznato djelo u tri toma: ÃÍßÇã ÇáÞÑÂä Ahmed Ibn Ebu Seid, prozvan Muladžejjun, iz jedanaestog stoljeća po hidžri, napisao je djelo u jednom tomu koje je nazvao: ÇáÊÝÓíÑÇÊ ÇáÃÍãÏíÉ Ýì ÈíÇä ÇáÂíÇÊ ÇáÔÑÚíÉ Šafijski mezheb Ebu El-Hasan Et-Taberi, poznatiji kao Elkija-El-Herasi, umro 504. po hidžri, napisao je djelo u dva toma koje je naslovio kao: ÃÍßÇã ÇáÞÑÂä Šihabuddin Ebu El-Abbas Ahmed Ibn Jusuf Ibn Muhammed El-Halebi, poznatiji kao Es-Semin, umro 756. godine, prvi dio knjige koju nije dovršio dalje od poglavlja "El-Bekare" a koju je nazvao: ÇáÞæá ÇáæÌíÒ Ýì ÃÍßÇã ÇáßÊÇÈ ÇáÚÒíÒ Ali Ibn Abdullah ibn Mahmud Eš-Šenfeki, deveto stoljeće po hidžri, napisao je tefsir u jednom tomu, solidnog obima, koji je nazvao: ÃÍßÇã ÇáßÊÇÈ ÇáãÈíä Dželaluddin Es-Sujuti, umro 911. po hidžri, ostavio je jedan tom srednjeg obima, knjigu pravnog tumačenja Kur'ana koju je nazvao: ÇáÅßáíá Ýì ÅÓÊäÈÇØ ÇáÊäÒíá Malikijski mezheb Ebu Bekr Ibn Arebi, umro 533. po hidžri, u dva toma napisao je tefsir ajeta pravne sadržine koji je nazvao : ÃÍßÇã ÇáÞÑÂä Ebu Abdullah El-Kurtubi, umro 671. godine po hidžri, napisao je tefsir, tumačenje ajeta pravne sadržine, u četrnaest tomova koji je nazvao: ÇáÌÇãÚ áÃÍßÇã ÇáÞÑÂä Ez-Zejdije (Šiijska sekta)

150

Husejn Ibn Ahmed En-Nedžeri, iz osmog stoljeća po hidžri, napisao je iz ove oblasti knjigu koja je još nepoznata i ne zna se gdje se i da li se uopšt negdje nalazi: ÔÑÍ ÇáÎãÓãÇÆÉ ÂíÉ Šemsuddin Ibn Jusuf Ibn Ahmed, deveto stoljeće po hidžri, napisao je knjigu iz ove oblasti u tri toma koju je nazvao: ÇáËãÑÇÊ ÇáíÇäÚÉ æÇáÃÍßÇã ÇáæÖÍÉ ÇáÞÇØÚÉ Muhammed Ibn El-Husejn Ibn El-Kasim, jedanaesto stoljeće po hidžri, napisao je tefsir za koji nije sigurno da li se i gdje nalazi koji je nazvao: ãäÊåì ÇáãÑÇã ÔÑÍ ÂíÇÊ ÇáÃÍßÇã Šiizam dvanaest imama Mikdad Es-Sejjuri, osamo stoljeće po hidžri, napisao je djelo u jednom manjem tomu šatmpano uz margine tefsira El-Hasana El-Askerija koji je nazvao: ßäÒ ÇáÝÑÞÇä Ýì ÝÞå ÇáÞÑÂä U ovom pregledu se neće iznijeti sve što je napisano u ovom području nego samo ono što smatramo da će predstaviti ovu vrstu nauke o tumačenju Kur'ana. Druga djela navode više ali iz ovog se može izvući zahvalan zaključak i saznanje. ÃÍßÇã ÇáÞÑÂä ááÌÕÇÕ åæ ÃÈæ ÈßÑ ÃÍãÏ ÇÈä Úáì ÇáÑÇÒì ÇáãÔåæÑ ÈÇáÌÕÇÕ ( ÇáÍäÝì ) Rodio se 305. godine po hidžri, u Bagdadu. U vremenu u kojem je živio slovio je za imama hanefijskog pravca. Učio je od Ebu Sehl Ez-Zudžadža i Ebu El-Hasan El-Kerhija. Uzimao je nauku i od drugih učitelja njegova vremena. Imao je ponuda da bude glavni hatib Bagdada kao i sudstvo u Bagdadu ali ih je odbio. Napisao je mnoga djela a najpoznatija su : ÃÍßÇã ÇáÞÑÂä ¡ ÔÑÍ ãÎÊÕÑ ÇáßÑÎì ¡ ÔÑÍ ãÎÊÕÑ ÇáØÍÇæì ¡ ÔÑÍ ÌÇãÚ ÇáßÈíÑ , ßÊÇÈ Ýì ÃÕæá ÇáÝÞå0 Umro 370. godine po hidžri. Vlada mišljenje da je njegov tefsir najsnažnija odbrana hanefijskog pravnog pravca (hanefijske pravne škole) jer se ovaj tefsir usmjerio na ovu pravnu školu i objašnjavanje njenih stavova po pojedinim pravnim pitanjima. U svom tefsiru izlaže ajete pravne sadržine ali se ne bavi samo njima niti samo propisima koji bi se iz njih mogli izvući nego naširoko obrazlaže tematiku i veliki broj stavova po tim pitanjima. Tersir o kome je riječ spada u najuvjerljivija djela hanefijske pravne škole u ovoj oblasti. U svom tefsiru kreće se u okviru ove pravne škole, brani njena pravna rješenja. Izlaže čitav Kur'an ali se u komentarima zadržava samo na ajetima koja se odnose na određene propise. Autor, međutim, ne navodi samo ajete koja sadrže određene propise i njih tumači nego izlaže i druge pravne probleme kao i pristupe teoretičara prava po tim pitanjima kao i ono u čemu se slažu ili ne. Tako da je njegov tefsir više od pravnih tumačenja i podsjeća na djela iz

151

oblasti uporednog prava a manje je samo komentar. Ponekad rasprava ide tako daleko da gotovo gubi vezu sa ajetom kojeg tumači. Ono što se odmah može uočiti to je velika pristrasnost prema hanefijskoj pravnoj školi. Pirstrasnost koja ide do isključivosti. Time sigurno njegovo tumačenje ajeta pravane sadržine gubi na objektivnosti. Ëã ÃÊãæÇ ÇáÕíÇã . Çáì Çááíá ( ÇáÈÞÑÉ 87 ) Ovdje vodi rasprave tako da pokušava dokazati ispravnost hanfijske škole u tvrdnjia da je dobrovoljni post nužno dovrštiti kao i naređeni i da se isti ne može prekinuti bez kefareta (iskupa) iako je ajet očito u značenju ramazanskog posta koji je naređen a nikako se ne odnosi na bilo koju vrstu dobrovoljnog posta. æ ÅÐÇ ØáÞÊã ÇáäÓÇÁ ÝÈáÛä ÃÌáåä ÝáÇ ÊÚÖáæåä Ãä íäßåä ÃÒæÇÌåä ( ÇáÈÞÑÉ 232 ) Ovim ajetom, na način kako ga izlaže u različitim pristupima, pokušava dokazati kako žena, prilikom sklapanja braka i kod bračnog ugovora, ne mora tražiti saglasnost svoga skrbnika. æ ÂÊæÇ ÇáíÊÇãÇ ÃãæÇáåã æ áÇ ÊÊÈÏáæÇ ÇáÎÈíË ÈÇáØíÈ ( ÇáäÓÇÁ 2 ) æ ÇÈÊáæÇ ÇáíÊÇãÇ ÍÊì ÅÐÇ ÈáÛæÇ ÇáäßÇÍ ÝÅä ìäÓÊã ãäåã ÑÔÏÇ ÝÇÏÝæÇ Çáíåã ÃãæÇáåã(ÇáäÓÇÁ6) Tumačeći ova dva ajeta, očiglednom pirstrasnošću prema svom mezhebu i to sa više stanovišta, na sve načine pokušava dokazati da siročadima treba dati imovinu na uprvaljanje kada navrše 25 godine bez obzira da li su zrela i svjesna da njom upravljaju ili ne. Na jadnoj strani isključiv i pristrasan u svom pravnom određenju, na drugoj netolerantan i netrpeljiv prema ostalim pravnim školama. Ponekad ih određuje takvim terminima koji ne priliče ni tefsiru, niti tim pravnim školama, niti ElDžessasu. Kada raspravlja o vanbračnom odnosu sa nekom ženom, da li je dozvoljeno vjenčati kćerku iste, izlaže stavove Šafijske i Hanefijske pravne škole, navodeći razlike među njima, i na kraju kaže: "Sada se na kraju vidi da ono što izlažu Šafiije nema nikakva značenja i iz svega je uočljivo da je to prazan govor bez ikakva osnova". Po pitanju rasprava oko redoslijeda uzimanja abdesta kod stupanja u namaz, (da li je nužan ili nije ovaj redoslijed) za Šafiije kaže da imaju stav zbog kojeg izlaze iz okvira nosioca časne tradicije (selef) kao i iz konsenzusa svih drugih pravnika. Za argumente Šafiija kaže da su nikakvi i da samo slijepi i glupi mogu uvažavati njihove argumente. Ovakvi sudovi ne samo da su pristrasni nego su i neobjektivni i posve nepotrebni. El-Džessas je u svojim idejnim opredjeljenjima u vjerovanju blizak stavovima Mu.tezila. Za sihr (magiju) kaže, tumačeći aje: æ ÇÊÈÚæÇ ãÇ ÊÊáæÇ ÇáÔíÇØíä Úáì ãáß ÓáíãÇä( ÇáÈÞÑÉ 102 ) Magija je pojam za sve što je u osnovi neistina (batil), obezvrijeđeno unutar sebe, nema stvarnu egzistenciju u zbilji niti se u njoj može zadržati. Za hadis, o zbilji sihra, koji se nalazi u El- Buharijinoj zbirci, kaže da je izmišljen od strane raskolnika. áÇ ÊÏÑßå ÇáÂÈÕÇÑ æ åæ íÏÑß ÇÃÈÕÇÑ( ÇáÃäÚÇã 103 ) Kod tumačenja ovih ajeta koristi istu argumentaciju kao i pristaše mučtezilizma u svojim komentarima Kur'ana.

152

El-Džessas izlaže petog halifu, El-Muavija, takođe neutemeljenim napadima. Tumačeći ajete sure El-Hadždž, 39, 40 i 41. objašnjava da se odnose, svojim opisom, na četvoricu prvih pravovjernih halifa Ebu Bekra, Umera, Usmana i Alija r.a., ali nikako na Muaviju jer se u ovim ajetima opisuju muhadžiri Mekke koji su prešli u Medinu među koje Muavija ne spada. Na isti način i u istu svrhu tumači i 55. aje sure En-Nur, objašnjavajući neutemeljenost imameta El-Muavija, koji tada nije bio primio islam. El-Hudžurat, 9. ajet, tumači da je h. Alija u pravu a da je Muavija opisan kao pripadnik odmetničke grupe i da je njegov izlazak na h. Aliju neutemeljen kao i izlazak svih onih koji su izašli protiv h. Alije. U tumačenju Kur'ana ovaj stepen i vrsta pristrasnosti je nepotrebna, neutemeljena, ne može se braniti objektivnom argumentacijom. Najviše što se može je prepustiti sud Allahu a značenja Kur'ana nepotrebno ne svoditi na jedno vrijeme i određene ljude kada to nije u tekstu izričito naznačeno. Ako je ponekad i izričito naznačeno kao što su konkretni događaji iz života poslanika opet imaju svoju univerzalnu poruku i pouku. ÃÍßÇã ÇáÞÑÂä áßíÇ ÇáåÑÇÓì ( ÇáÔÇÝÚì) åæ ÚãÇÏ ÇáÏíä ÃÈæ ÇáÍÓä Úáì Èä ãÍãÏ Èä Úáì ÇáØÈÑì ÇáãÚÑæÝ ÈÇáßíÇ ÇáåÑÇÓì Veliki pravnik šafijskog mezheba rodio se 450. godine po hidžri. Porijeklom iz Horasana. Odlazi za Nejsabur i uču kod imama Dva Harema El-Džuvejnija sve dok nije postao poznat. Odlazi iz Nejsabura za Bejhek u kojem uči i ostaje duže vrijeme a nakon toga dolazi u Irak, gdje peruzima katedru na Nizamiji u Bagdadu na kojoj ostaje do smrti. Umire 504. godine po hidžri. U šafijskom mezhebu ovaj tefsir se smatra jednim od najjačih djela ove pravne škole. Ono što je El-Džessas u hanefijskom to je El-Herrasi u šafijskom pravu. To se može reći i za pristrasnost i sključivost prema vastitoj pravnoj školi. Tako da poput El-Džessasa u hanefijskom fikhu El-Herrasi tumači Kur'an pristrasno prema šafijskom pravcu tako da pojedina ajeta kao da su objavljenja na šafijskom mezhebu i ne mogu drugima služiti kao argument bilo koje vrste. U uvodu kaže za šafijksi mezheb da je najjači, najbolji, najispravniji i najprecizniji. Smatra da drugi mezhebi grade svoje stavove na mišljenjima i pretpostavkama a Šafija na istini i saznanju. Šafija svoj pravni pravac temelji na Allahovoj knjizi u kojoj nema nesigurnog a sam je bio sposoban da dokuči i ona tajanstvena i nedokučiva znanja Allahove knjige iz kojih je izvodio utemeljene pravne odluke a sam Allah dž.š. skinuo veo znanja sa svoje knjige što nije dao drugima. U odbrani šafijskih pravnih stavova ide tako daleko da im često žrtvuje pravo značenje Kur'ana. Posebno je bio isključiv prema El-Džesasa. Prema drugim stavovima, može se reći, da je bio u granicama korektnosti. Uporedo izlaže stavove El-Džessasa u kojima obezvređuje šafijski mezheb sa stavovima svog mezheba a onda uzvraća argumentima u kojima pobija stavove hanefijske pravne škole može se reći, u većini slučajeva, dosta argumentovano. Uz snagu koja stoji uz njegove argumente koristi izraze i riječi koje ne priliče jednom ovakvom pravniku niti komentatoru Kur'ana. Njegov tefsir, inače napisan u jednom tomu, sadrži isključivo ajete pravne naravi i tumačenje takvih ajeta. ÃÍßÇã ÇáÞÑÂä ÅÈä ÇáÚÑÈì ( ÇáãÇáßì)

153

åæÇáÞÇÖì ÃÈæ ÈßÑ ãÍãÏ Èä ÚÈÏ Çááå Èä ãÍãÏ Èä ÚÈÏ Çááå Èä ÃÍãÏ ÇáãÚÇÝÑì ÇáÃäÏáÓì ÇáÅÔÈíáì ÇáÅãÇã ÇáÚáÇãÉ ÇáãÊÈÍÑ ÎÊÇã ÚáãÇÁ ÇáÃäÏáÓ æ ÂÎÑ ÃÆãÊåÇ æ ÍÝÇÙåÇ0 Otac mu je bio jedan od čelnika Sevilje i jedan od najpoznatijih pravnika. Ebu Bekr El-Arebi se rodio 468. godine po hidžri. Prvo obrazovanje iz Kur'ana i načina učenja Kur'ana uzeo je u rodnom gradu a zatim putuje u Siriju i Egipat, Bagdad i Mekku. U svim gradovima uči od najboljih učitelja tog vremena. Tako je, kao niko prije njega iz Španije, usvršio više znanosti, od kojih su fikh, hadis, kelam, tefsir kao poeziju i književnost. Nakon svega se vratio u rodno mjesto u Španiju. Napisao je više djela od koh su najpoznatija: ÃÍßÇã ÇáÞÑÂä¡ ßÊÇÈ ÇáãÓÇáß Ýì ÔÑÍ ãæØà ãÇáß¡ ßÊÇÈ ÇáÞÈÓ Úáì ÔÑÍ ãæØà ãÇáß ÇÈä ÃäÓ¡ ÚÇÑÖÉ ÇáÃÍæÐì Úáì ßÊÇÈ ÇáÊÑãÐì¡ ÇáÞæÇÕã¡ ÇáÚæÇÕã¡ ÇáãÍÕæá Ýì ÃÕæá ÇáÝÞå¡ ßÊÇÈ ÇáäÓÎ æ ÇáãäÓæΡ ÊÎáíÕ ÇáÊÎáíÕ¡ ßÊÇÈ ÇáÞÇäæä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáÚÒíÒ¡ ßÊÇÈ ÃäæÇÑ ÇáÝÌÑ Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ¡¡¡ Prenosi se da je pisao oko dvadeset godina i da je napisao osamdeset hiljada listova. Neki tvrde da su vidjeli njegov tefsir koji ima preko osamdeset tomova. Za njega se tvrdi da se na zna ko se više od njega naučio i u nauci koristio. Ne zna se da li su više od njega preuzimali oni koji su s njim živjeli ili oni koji su ostali poslije njega pa ga čitali. Umro je 543. godine po hidžri, na putu za Marakeš. Preneseno mu je tijelo u Fes gdje je i ukopan. Ovaj komentar sadrži sve sure Kur'ana ali u njima samo kometariše ona mjesta koja sadrže ajete pravnog sadržaja i značenja. Autor navede suru i navede broj ajeta pravnog sadržaja koji se odnose na neke propise a onda komentariše samo dotične ajete iz navedene sure. Na primjer, kaže u prvom ajetu dotične sure koju je naveo, da ima dva ili tri, četiri ili pet pravnih pitanja. U devetom ajetu, naprimjer, ima šest pitanja i tako dalje, raspravlja po pitanjima iz datog ajeta i sure dok ne završi sa svim ajetima iz navedene sure. Ovo je primjer i uzorak tefsira Malikijske škole jer u tefsiru raspravlja sa pozicija ovog mezheba, brani stavove i pokazuje izvjesnu netolerantnost prema drugima što čini da njegovi stavovi, iako su ispravni, ponekad ne budu prihvaćani. Međutim, kreće se u granicama naučne objektivnosti i pravičnosti. Ono što je kod drugih ispravno i prihvatljivo ponekad uvažava i tada kod njega preovladava duh naučne objektivnosti a ponekad ga savlada pripadnost malikijskom pravcu i tada je u duhu isključivosti i netrpeljivosti prema razlikama u stavovima drugih škola. Kada se pogleda njegov tefsir, na mnogim mjestima i u mnogim raspravama koje vodi oko pravnih principa ili konkretnih propisa, uočava se da ostaje u granicama objektivnosti i nepristrasnosti kao, naprimjer, kada izlaže stavove po pitanju ajeta: ÃÍá áßã áíáÉ ÇáÕíÇã ÇáÑÝË Åáì äÓÇÆßã ( ÇáÈÞÑÉ 187 ) Kada prelazi granice objektivnosti i ostaje u granicama svoje škole i postaje isključivo vezan za svoj pravac može se vidjeti iz ovog primjera: æÅÐÇ ÍííÊã ÈÊÍíÉ ÝÍíæÇ ÈÃÍÓä ãäåÇ Ãæ ÑÏæåÇ ( ÇáäÓÇÁ 86 ) Iz mnogih primjera vidimo da omalovažava stavove Šafijskog i hanefijskog mezheba. Često se služi izrazima kao što su: "Ovko može razumjeti samo glup i neuk". U svom tefsiru mnogo koristi svoje veliko znanje jezika da bi objasnio pojedina pravna pitanja bilo kao princip ili pojedinačnost.

154

Treba istaknuti da se klonio israilijjata. Hadis koji govori o tome da je Muhammed a.s. rekao da nema zapreke da prenosimo od Israelićana on je tumačio tako da se to odnosi na onaj dio koji se tiču kazivanja iz povjesti Israelićana a koji govori o njima. Po njegovom tumačenju oni imaju pravo da o sebi kažu ko su i što su a ne odnosi se na to da oni govore o drugom kao ni to da uzimamo ono što je u Tevratu jer navodi drugi hadis Muhammeda a.s. u kojem reče: "Tako mi Allaha da je Musa a.s. živ bio bi moj sljedbenik". Uočljivo je njegovo poznavanje nauke o tradiciji (hadisu) pa u svom tefsiru upozorava na slabe i lažne hadise a i sam se kloni upotrebe slabih hadisa. ÃáÌÇãÚ áÃÍßÇã ÇáÞÑÂä áÃÈì ÚÈÏ Çááå ÇáÞÑØÈì ( ÇáãÇáßì åæ ÇáÅãÇã ÃÈæ ÚÈÏ Çááå ãÍãÏ Èä ÃÍãÏ Èä ÃÈì ÈßÑ Èä ÝÑÍ ÇáÃäÕÇÑì ÇáÎÒÑÌì ÇáÃäÏáÓì ÇáÞÑØÈì ÇáãÝÓÑ Umro 671. godine po hidžri. Napisao je mnoga djela od kojih su najpoznatija: ÃáÌÇãÚ áÃÍßÇã ÇáÞÑÂä ¡ ÔÑÍ ÃÓãÇÁ Çááå ÇáÍÓäì¡ ßÊÇÈ ÇáÊÐßÇÑ Ýì ÃÝÖá ÇáÃÐßÇÑ¡ ßÊÇÈ ÇáÊÐßÑÉ ÈÃãæÑÇáÂÎÑÉ ¡ ÔÑÍ ÇáÊÞÕì¡ ßÊÇÈ ÞãÚ ÇáÍÑÕ ÈÇáÒåÏ æ ÇáÞäÇÚÉ æ ÑÏ Ðá ÇáÓÄÂáÈÇáßÊÇÈ æ ÇáÔÝÇÚÉ 0 O svom tefsiru kaže: "Kur'an, koji je donio Povjerenik neba Povjereneiku zemlje, je knjiga koja u sebi sadrži sve potrebne propise kao i saznanja koja su potrebna da se ovi propisi razrade i primjenjuju, zavređuje da se njime bavim čitav život. U tom bavljenju dao sam tu nešto svog tumačenja, znanja o jeziku i gramatici, nauci o načinima učenja Kur'ana (kiraeti), odgovorio sam na težnje onih koji su u zabludi i skloni skretanju, dao sam svoga znanja iz tradicije, posebno onog dijela tradicije koja govori o propisima ili boljem razumjevanju propisa kao i tradiciju povoda objava pojedini ajeta Kur'ana da bi se bolje razumio. Često se u knjigama hadisa (tumačenje tradicije) i knjigama tefsira (tumačenja Kur'ana) nalaze hadisi za koje nema kategorije kojoj vrsti hadisa ili predaje pripadaju. Mnogi ne znaju vrijednost donesenog hadisa, tako da su, između onog što je ispravno i neispravno oni koji to sami ne znaju, isti. Pogotovu ne znaju vrijednost argumentacije ispravnom ili neispravnom tradicijom jačom ili slabijom. Ja sam nastojao da to izbjegnem jer sam naveo kojoj kategoriji tradicije pripada on što navodim. Naveo sam i neke povjesne činjenice, pouzdanih povjesničara, kao i kazivanja Kur'ana, posebno ona koja doprinose boljem upoznavanju propisa. Naveo sam derogirano i derogirajuće (nasih i mensuh) jasno i nejasno (muhkem i mutešabih) kao što sam naveo, pored tumačenja nekih ajeta (tefsir), i njihovo razumjevanje (te,vil)". Kada se pogleda sam njegov stav vidi se da je uzeo u obzir sve što se u njegovo vrijeme objektivno moglo uzeti pa, pored onog što on sam iznosi, može se utvrditi da uzima poeziju kao osnov za razumjevanje pojedinih riječi. Na taj način tumači nejasne izraze, koristi svoje poznavanje arapskog jezika, vodi rasprave sa brojnim sektama, raspravljajući o njihovim stavovima. Tako raspravlja sa Mu,tezilama, Kaderijama, Rafidijama, filozofima, ekstremnim sufizmom, argumentiranim stavovima u tolerantnom duhu vodeći računa o mjeri i nikada ne prelazeći granicu. Služi se mišljenjima Ibn El-Arebija, Elkija ElHerrasija, El-Džessasa. Iako je pripadao malikijskom mezhebu, pokazao je veliku toleranciju i uzima ono što je po njegovom mišljenju najispravnije, bez obzira odakle je došlo, kome pripada i iz kojeg je mezheba uzeto. Na primjer, po pitanju imameta malodobne osobe koja u namazu predvodi starije od sebe, pored mišljenja imama Malika koji pripada njegovoj pravnoj školi, koji je među onima koji ne

155

dozvoljavaju imamet malodobne osobe starijim, on to dozvoljava. Svoju stav argumentuje stavovima onih koji to dozvoljavaju nalazeći uporište u slučaju koji navodi imam El-Buhari u sahih (ispravnoj) predaji da su ashabi dozvoljavali takvoj osobi, to jest, onoj koja nije punoljetna po šeriatskom određenju punoljetnosti da ih predvodi u namazu. Takođe, njegova širina u prihvatanju različitih stavova koja nadilazi mnoge pa i Ibn El-Arebija uočljiva je i kada raspravlja o poglavlju El-Bekare, 173. aje o činima onih koji su u iznudici. Kao što je poznato jedni dozvoljavaju griješenje u iznudici ili pod prisilom dok drugi ne dozvoljavaju. Na primjer, Ibn Arebi kritizira stavove šafijskog mezheba dok on ima razumjevanje za različite pristupe iako on drži da je važniji čovjek nego pogreška. Ako izgubimo čovjeka radi toga što, pod prislilom, odbija grešku to je veći grijeh od njegove eventualne pogreške pod prisilom. U Kur'anu se kaže: ”Ne ubijajte sami sebe". Kad osoba izađe izvan domašaja prisile može se pokajati. Kao što je poznato, Malik ne dozvoljava da se bajram namaz može klanjati drugog dana. On, kao pristalica ovog pravca, pristaje uz mišljenja onih koji drže da je moguće klanjati i drugi dan jer je to tradicijom sigurno potvrđeno i da u to nema sumnje. Po pitanju mršenja uz ramazan onog ko se omrsio u zaboravu, imam Malik tvrdi da je takva osoba izgubila post i dužna je napostiti taj dan. On, kao pristaša ove škole, uzima stavove drugih koji se drže hadisa u kojem je Muhammed a.s. rekao: "Kada se postač omrsi, jedući ili pijući nešto uz ramazan, to je Allahova opskrba kojim putem ga je Allah napojio i nahranio i nek to ne napašta, to jest, neka natavi post. Ovakvih primjera je u njegovom tefsiru veliki broj i čitav tefsir mu odiše ovakvom tolerancijom i objekticnošću. Na mnogim mjestima, ne prihvata napade Ibn El-Arebija na protivnike i drugačije stavove, posebno osuđujući teške i klevetničke izraze koji odišu netrpeljivošću. Ponekad vrlo argumentirano brani osobe i stavove koji su bezrazložno opovrgavani od bilo kojeg imama. U njegovom tefsiru nalazimo na veliku slobodu koju je ka ličnost imao a takvu slobodu, mišljenja i stavova, davao je i ostalima. ßäÒ ÇáÚÑÝÇä Ýì ÝÞå ÇáÞÑÂä ãÞÏÇÏ ÇáÓíæÑì åæ ãÞÏÇÏ Èä ÚÈÏ Çááå Èä ãÍãÏ Èä ÇáÍÓä Èä ãÍãÏ ÇáÓíæÑì Es-Sejjur spada u gradove Jemena ili na ono što se pravi od proizvoda kože ili djelova kože. Spada u tumače Kur'ana sljedbe šiizma Dvanaest imama, (Duodecimalni šiizam). Napisao je mnoga djela ove orjentacije kao što su: ßäÒ ÇáÚÑÝÇä Ýì ÝÞå ÇáÞÑÃä¡ ÇáÊäÞíÍ ÇáÑÇÆÚ Ýì ÔÑÍ ãÎÊÕÑ ÇáÔÑÆÚ ¡ ÔÑÍ ãÈÇÏÆ ÇáÃÕæá¡ Živio je krajem osmog i početkom devetog stoljeća po hidžri. U svom tefsiru zadržava se samo na ajetima koja nose u sebi propise i pravne principe. Ne navodi sure, pa u njima ajete koje sadrže, kao Ibn El-Arebi ili ElDžessas nego poglavlja prava (fikha) a zatim ona ajeta koja govore o tim poglavllima ili temama. Na primjer, poglavlje ili tema o čistoći a zatim ajete koji govore o tome. Polazeći sa pozicija učenja šiizma Dvanaest imama izlaže i druge stavove i mišljenja ali polemišući sa njima ostaje pri svojim stavovima, odnosno, u okviru pravnih stavova šiizma Dvanaest imama. Njegov metod može se svesti na dva osnovna stava: - umne argumnete u tumačenju Kur'ana i

156

- stavove i mišljenja Ehl-El-Bejta, (porodica h. Alije i imami njegove loze). Kod racionalnih stavova, može se s njim raspravljati o nihovoj valjanosti ali kad god nema argumenata koji bi racionalno branili njegov stav, poseže za tradicijom Ehl-El-Bejta. Inače, na bezbroj primjera može se tvrditi da se njegovi stavovi, pri tumačenju pravnih principa ili samih propisa, razlikuju od stavova ostalih škola u Islamu. Njegov tefsir je napisan na margunama tumačenja Kur'ana El-Hasana El-Askerija. ÇáËãÑÇÊ ÇáíÇäÚÉ æ ÇáÃÍßÇã ÇáæÖÍÉ ÇáÞÇØÚÉ íæÓÝ ÇáËáÇÆì( ÇáÒíÏì) åæÔãÓ ÇáÏíä íæÓÝ Èä ÃÍãÏ Èä ãÍãÏ Èä ÃÍãÏ Èä ÚËãÇä ÇáËáÇÆì ÇáÒíÏì ÇáÝÞíå ÃÍÏ ÃÕÍÇÈ ÇáÅãÇã ÇáãåÏì0 Učio je kod poznatog pravnika Hasana En-Nahvija. Napisao je mnoga djela kao što su: ÇáÒåæÑ æ ÇáÑíÇÖ Pored pomenutog djela, napisao je i druga, kao i tefsir o kojem se govori. Najistaknutiji predstavnik Ez-Zejdija. Umro je u Suli (Tula), 822. godine po hidžri. U svom tefsiru zadržava se na ajetima koja u sebi sadrže pravne odredbe držeći se redoslijeda sura i ajeta koji je dat u Kur'anu. Kada navodi ajete, najprije pojašnjava kakav je povod ajeta (ako aje ima povod) a onda kaže kakve aje sadrži plodove. Pod izrazom plodovi (semerat) podrazumjeva propise. Kada navodi hadise ne provjerava ih sa pozicija kategorija njihove ispravnosti, lancima prenošenja ili po samom tekstu. Uzima mnogo od Ez-Zamahšerija iz njegovog Keššafa što daje mogućnost da ovaj tefsir posebno cijeni ili da i sam pripada Mu,tezilama. Kada izlaže jedan propis onda navodi druga mišljenja o tome, bilo od ranijih ili kasnijih pokoljenja, ako je o tome šta rečeno, zatim mišljenja i stavove pravnih škola i njihove argumente a nakon svega stav EzZejdija koji pokušava braniti i izdignuti na stepen najispravnijeg. Često to čini neprincipijelo i neobjektivno. To je najočiglednije u sljedeća dva pitanja: - vjenčanje i bračni ugovor sa nemuslimankama (kršćankama i židovkinjama) i - pitanje potiranja po obući od tanke kože (mestve) i po čarapam. Rasprave koje vodi su duge i interesantne. Navodi sve stavove i mišljenja ali svoj podupire argumentima o kojima se može raspravljati i koji se mogu argumentirano pobiti.

ÇáÊÝÓíÑ ÇáÚáãì Tumačenje Kur'ana naukom Pod ovim pojmom podrazumjeva se tumačenje Kur'ana koje upotrebljava i koristi pojmove različitih nauka za pojedine izraze Kur'ana ili ih pronalazi u samim izrazima Kur'ana kao i pokušaj pronalaženja ili izvođenja iz njih različitih znanja vezanih za neku posebnu znanost, odnosno, nauku. Pronaći nagovještaj određene nauke u ajetima ili je izvući iz Kur'ana. U pristupu tumačenju Kur'ana nalazimo i ovakav pristup. Ovakav pristup bazira se na stavu njegovih nosilaca koji tvrde da Kur'an sadrži sve što je bilo i biće,

157

kao što Kur'an sadrži istine vjere i prakse, tako sadrži i ostale znanosti ovog svijeta, bez obzira na broj i vrstu. Ovakav stav se pripisuje među prvima autoritetu Islama, El-Gazaliju. U svom poznatom djelu “Ihja El-Ulumuddin” ("Oživljavanje znanosti o vjeri") u 4., između više poglavlja koja govore o vrijednostima učenja i izučavanja Kur'ana, iznosi svoje kao i stavove drugih, posebno u onom dijelu koji se odnosu na racionalno tumačenje Kur'ana. Citirajući druge El-Gazali navodi: ”Kur'an sadrži sedamdeset i sedam hiljada znanja. Svaka riječ Kur'ana je znanje. Sve ovo treba pomnožiti sa četiri jer svaka riječ ima vanjsko i unutarnje znanje, ima izhodište i svodište". Zatim prenosi da je Ibn Mesžud r.a. rekao: "Ko želi znanje Prvih i Potonjih neka studiozno proučava Kur'an". Zatim nastavlja da sve znanosti ulaze pod značenje Allahovih svojstava i njegovog djelovanja (čina). U Kur'anu je objašnjenje njegove biti, svojstava i čina. Ovim znanostima nema kraja a u Kur'anu imamo nagovještaj za svaku od njih. Zatim dodaje: "Sve što je problematično razumjeti znanstvenicima, u čemu se ljudi razilaze u teorijskim pristupima i shvatanjima, u Kur'anu imamo dokaze ili nagovještaje za isto, a teoretičari vjere to mogu naći, shvatiti i otkriti". U djelu "Dževahir El-Kur'an" ("Dragulji Kur'ana") koje je pisano poslije djela Ihjau El -Ulumiddin, što se može vidjeti u samom uvodu, pravi izvjestan pomak. Tako u četvrtom odjeljku, objašnjava kako je koja znanost vjere proizašla iz Kur'ana. U nešto skraćenjoj verziji on ove znanosti dijeli na: - znanosti forme (formalne znanosti ili izvanjske), kao što su: jezik, gramatika, nauka o načinima učenja Kur'ana (kiraeti) nauka o tumačenju Kur'ana (tefsir), - znanosti suštine kao što su: kazivanja o strim narodima (kasas), nauka o raspravama (kelam), o pravu (fikh) i nauka o teoriji prava (usul -el-fikh), znanje o Allahu i Sudnjem danu kao i znanje o životu i ponašanju (suluk). Zatim, u petom odjeljku navodi kako su ostale nauke proizašle iz Kur'ana. Navodi medicinu, astronomiju i astrologiju, geografiju, zoologiju, biologiju, hirurgiju, mitologiju, nauku o spravljanju vradžbina, kao i druge znanosti. Iza navedenog, kako sam isiče, postoje još mnoge druge nenabrojane znanosti i znanja za koje uvjek postoji neko na svijetu ko ih zna a nema potrebe da ih sve navodim. Uočljivo je sasvim jasno da postoji mogućnost razvoja znanosti koje se još nisu razvile ali potencijali ljudi su u mogućnosti da do njih dođu i da ih razviju kao što postoje znanosti koju su se razvile i koje se proučavaju a na zemlji. Među ovim znanostima prisutne i one niko na zemlji ne može potpuno upoznati i usavršiti kao što postoje znanja i znanosti koje čovjek neće nikada moći spoznati jer nadilaze njegove mogućnosti kao što su neke znanosti koje možda mogu znati ili njima vladati samo meleki bliski Allahu, odnosno, meleki Njegove blizine (Melaiketu El-Mukarrebin) jer su znanja i sznanja ljudi ograničena. U znanjima meleka ima takođe manjkavosti jer je Allah Jedini vlasnik beskrajnog znanja. Zatim navodi da za sve nauke, navedene i enavedene ne izlaze izvan Kur'ana jer su sve izašle i sadržane u istom moru spoznaja Allaha a to je more Allahovih djelatnosti za koje smo ranije rekli da je more bez obala a da su mora tinte za riječi Allahove potrošilo bi se a ne bi se riječi Njegove potrošile. Od Njegovih djelatnosti, a On je Okean djelovanja, na primjer je zdravlje i bolest zašto se Ibrahim a.s. iskazuje u Kur'anu kada kaže: æÅÐÇ ãÑÖÊ Ýåæ íÔÝíä ( ÇáÔÚÑÇÁ 80 ) “Kada obolim On će mene izliječiti". Ovo je istovremeno jedan proces koji ne zna niko osim onih koji znaju medicinu u svim njenim sadržajima i saznanjima. Jer medicina nema svrhe ako se ne zna bolest u svoj svojoj manifestaciji kao i lijek sa svim svojim posljedicama. Dalje, El-Gazali navodi ajete Kur'ana koji govore o kretanju nebeskih tijela o stavranju

158

čovjeka i drugim manifestacijama života vezujući sve to za posebna saznanja, nauke i ljude koji to znaju ili se time bave. Druga značajna ličnost koja je vrlo snažno govorila o tumačenju Kur'ana naukom je Dželaluddin Es-Sujuti. U svom poznatom djelu "El-Itkan" a posebno u djelu "El-Iklil fi istinbati Et-Tenzil" navodi veliki broj ajeta i hadisa iz kojih izvodi zaključak da Kur'an sadrži sve nauke. Za ajete navodi El-En,am, 38. “U Knjizi nismo propustili ništa,” kao i ajet sure En-Nahl, 89, ”Spustili smo ti, Muhammede, Knjigu objašnjenja za svaku stvar". ãÇ ÝÑØäÇ Ýì ÇáßÊÇÈ ãä ÔÆ ( ÇáÃäÚÇã 38 ) æ äÒáäÇ Úáíß ÇáßÊÇÈ ÊííÇäÇ áßá ÔÆ ( ÇáäÍá 89 ) Kada argumentira hadisom upotrebljava hadis koji prenosi Et-Tirmizi kao i drugi da je Muhammed a.s. rekao: ÓÊßæä ÝÊä Þíá æ ãÇ ÇáãÎÑÌ ãäåÇ¿ ÞÇá: ßÊÇÈ Çááå000 Ýíå äÈà ãä ÞÈáßã æ ÎÈÑ ãÇ ÈÚÏßã æ Íßã ãÇ Èíäßã0 Bit će nejsna vremena. Upita neko a koji nam je tada izlaz? Allahova knjiga odgovori... U njoj je vijest o prošlom i nagovještaj budućeg a sud o vašem... Dalje prenosi jednu izjavu od Ibn Mes,uda u kojoj kaže: "Ko želi znanje u Kur'anu je, u njemu je znanje o prvim i potonjim pokoljenjima". Prenosi da je Ebu Hatim naveo izreku Ibn Mes,uda u kojoj kaže: "U Kur'anu je objavljena svaka nauka. U njemu nam je objašnjenja svaka stvar ali naše je znanje manjkavo za sve ono što nam je objašnjeno u Kur'anu". Dželaluddin Es-Sujuti navodi stavove Ebu El-Fadla El-Mursija o tumačenju Kur'ana naukom koje iznosi u svom tefsiru. "Kur'an je skup znanja prvih i potonjih pokoljenja. Nema nauke a da Kur'an o njoj ne govori". Zatim je nešto od toga uzeo poslanik Muhammed a.s. i nešto od toga prenio na svoje najbliže i najpoznatije ashabe kao što su prva četvorica halifa: Ibn Mes,ud, Ibn Abbas. Za Ibn Abbasa se tvrdi da je rekao: "Kada bih izgubio povodac deve našao bih ga u Allahovoj knjizi". Zatim su nešto od toga uzeli sljedbenici i učenici ashaba. Zatim, nabraja dalje ko je sve i kako uzeo iz Kur'ana. Šta su uzeli lingvisti, tumači Kur'ana, teoretičari prava, pravnici, povjesničari, astronomi, liječnici, mistici, geografi, teozofi, matematičari, znanstvenici algebre i geometrije tako da za svku od ovih nauka navodi Kur'ansko aje koje značenjem navodi na ovu nauku. Završavajući navode El-Mursija, Es-Sujuti kaže da je neke navode iz njegovog tefsira skratio a neke proširio. Es-Sujuti završava svoju misao o tome riječima: "A ja kažem Allahova knjiga sve sadrži. Nema ni jedne nauke niti pitanja a da nema u Kur'anu nešto da na nju upućuje. U Njemu (Kur'anu) je sve o zadivljujućim stvorenjima o kraljevstvu nebesa i zemlje, o univerzumu i šta je u njemu o zemlji i šta se krije u njoj. Iz ovoga se da vidjeti kako se razvila potreba, u nekim naučnim krugovima u svijetu Islama, za tumačenjem Kur'ana nukom. Odakle pokušaj da se u Kur'anu nađe osnova za sve znanosti koje postoje i koje će postojati do Sudnjeg dana. Ako se pažljivo prati povjesni razvoj ovog pristupa Kur'anu, može se uočiti da ovaj pristup svoje prve tragove ima u periodu znanstvene renesanse svijeta Islama za perioda vladavine Abbasija i traje do danas. U početku je imala cilj usaglašavanja Kur'ana sa, do tada, razvijenim naukama ili dostignućima nauke toga vremena. Zatim se, kao samostalna ideja, razvija kod El-Gazalija, Ibn ElArebija, El-Mursija, Es-Sujutije, kao što je nalazimo u vidu pokušaja i kod ErRazija. Zatim se susreće u posebnim knjigama koje pokušavaju da određene znanosti izvedu iz Kur'ana. U nekoliko pokušaja vidimo ovaj pristup Kur'anu kod mnogih autora sve do danas. Pokušaji negacije i kritike ovakvog pristupa Kur'anu

159

Nakon pojave ovakvog pristupa tumačenju Kur'ana javljaju se oni koji ga osporavaju. Čini se da je prvi ko je oprezno doveo u pitanje ovakav pristup tumačenju Kur'ana bio ugledni pravnik kao i teoretičar prava (fakih) Ebu Ishak Ibrahim Ibn Musa Eš-Šatibi El-Endelusi, umro 790. godine po hidžri. U svojoj knjizi "El Muvafekat" ima poseban dio koji se odnosi na ciljeve Zakonodavca. U drugom djelu ovog rada navodi posebnu temu pod naslovom “Pojašnjavanje cilja Zakonodavca" (Zakonodavac u Islamu je Allah). U podizanju zakona na nivo razumjevanja onih kojima je zakon poslan. Tu polazi sa osnovnom postavkom da je Zakon u Islamu dat u nivou razumjevanja onih kojima je poslan. To je, ujedno, najbolji način da se vidi korist od zakona. Zatim, objašnjava i nabraja znanja koja su bila kod Arapa u vrijeme objavljivanja Kur'ana a potom navedena u Kur'anu. Navodi ajeta iz kojih bi se mogla izvući znanja. Kur'an spominje svemir, nebo i zemlju, mora i okeane, zvijezde i planete, dan i noć, svijetlo i tamu, oblake i kišu, vjetrove i vodu, prijašnje narode. Sve se ovo potvrđuje sa ajetima Kur'ana Ali Imran, 44. i Hud, 49. aje. Međutim, u osnovi ovog pristupa nije odnos prema znanosti i znanju za koje EšŠatibi navodi da ima svaku osnovu u Kur'anu. On ovaj odnos gradi unutar a ne izvan Kur'ana. Jer pristup El-Gazalija i Es-Sujutija je pokušaj usaglašavanja Allahove knjige sa znanjima koja su, preko Grčke i drugih naroda i civilizacija, doprla u svijet Islama. Drugo, obezvrijeđuje osnovu značenja sa kojeg polaze u tumačenju kao što je značenje ajeta Kur'ana sure En-Nahl, 89. “U Knjizi nismo ništa propustili,” jer se ovdje, po njemu, misli na El-Levh El-Mahfuz (knjigu u kojoj se čuvaju podaci) a ona je kod Allaha dž.š. i u njoj nije ništa propušteno. Ne može se za Kur'an reći da sadrži sva saznanja i sve nauke prvih i potonjih i to nema potrebe govoriti za Kur'an i na kraju to nije ispravno. Kada se govori o ovom pristupu Kur'anu mora se imati u vidu nekoliko istina koje mogu od koristi pri donošenju suda o njemu: - sami izrazi i riječi Kur'ana, kao bilo koje riječi i bilo kojeg jezika, su žive riječi i izrazi koje vremenom dobijaju sasvim nova značenja. Različito je razumjevanje jednog te istog izraza koje su imali ashabi Muahmmeda a.s. i danas. Neki izrazi su danas poprimili sasvim novo značenje, usljed sveukupnog razvoja koji je uočljiv u životu ljudi. Svaki izraz ima svoje značenje u jeziku u upotrebi u tradiciji u konvenciji u pravu. Prvi muslimani sigurno nisu znali neke izraze Kur'ana koje mi danas znamo samo zahvaljujući ovakvom razvoju znanosti. - Kur'an je objavljen čovječanstvu; u svim vremenima i svim generacijama ljudi do Sudnjeg dana. Poslije Kur'ana više neće biti objavljenih knjiga niti poslije Muhammeda a.s. poslanika. Dovoljno je da Kur'an navodi da je Allah dž.š. Znalac i da ima svoje božansko znanje, da je Kur'an objavljen i postavljen na temeljima znanja, da je objava počela sa: "Uči i čitaj u Ime Gospodara koji je stvorio". Ljudima je dato od toga nešto znanja. U onoj mjeri koliko je potrebno da se kreću žive i rade, istražuju i svoj život obogaćuju unutar nebesa i zemlje i van toga. Dovoljno je da se u Kur'anu afirmiše ljudsko znanje, um, sticanje saznaja, eksperiment, promatranje, razmišljanje i sve drugo što će čovjeka pokretati ka boljem. Mnoge su stvari navedene u njihovim zakonitostima, principima po kojima se odvijaju a na ljudima je da to razviju kroz nauke. Često dolazi do promjena u ljudskom saznanju. Istine i zakoni, po kojima je Allah stvorio svijet i život i po kojima se pojavno i život u pojavnom odvija, su nepromjenjivi ili su promjenjivi jedino od Onoga ko je to uspostavio. Ljudi to mogu otkrivati i saznavati. Nije nužno da ljudsko saznanje ili otkrivanje odmah bude na nivou zakona ili istine. Zato treba biti oprezan u ovakvom pristupu Kur'anu i radi opreza možda samo ostati u domenu tumačenja mu,džiza Kur'ana a ne i samog Kur'ana. Međutim, kao što je poznato, mu,džiza Kur'ana je daleko šire područje Kur'ana od ovog pristupa sa pozicija znanosti i nauke.

160

Tumačenje Kur'ana ( Tefsir) danas Tumačenje Kur'ana između prošlosti i sadašnjosti Od početka objavljivanja do danas, Kur'an i njegovo tumačenje prošli su kroz različita vremena. Kužran je tumačen od brojnih generacija kroz period od njegovog objaVljivanja. Kada se danas čitaju ili povjesno proučavaju knjige tumačenja Kur'ana (Tefsiri) vidi se da je do danas obavljen jedan veliki dio upoznavanja čovjeka sa posljednjom Allahovom objavljenom knjigom. Istraživan je i tumačen sa svih dostupnih aspekata života i ljudi kroz sva vremena kroz koja je prošao. Može se reći da je ogroman dio Kur'ana, kada je u pitanju jezik na kojem je objavljen, propisa koji reguliraju život, istražen do te mjere da ostavlja vrlo malo prostora danas za savremena istraživanja i daljnja tužačenja. Posebno oblast jezika na kojem je objavljen. Dobar dio Kur'ana koji reguliše dužnosti Islama ili se tiču vjerovanja je temeljito obrađen a za obredni dio (Ibadat) završen jer se poslije poslanika Muhammeda a.s. (nije se niko usudio da u obrede Islama unosi nešto što poslanik Muhammed a.s. nije sam radio ili odobrio kako mu je to objavom naređeno. Razvile su se i pravne škole koje su zaokružile svoje sisteme, naročito u pravu (fikhu) i u nauci o vjerovanju (akaidu). U razvoju nauke o tumačenju Kur'ana, nakon prvih pokoljenja, malo se što novoga dodalo osim nekih dodatnih nejasnoća koje su otklonjene ili razjašnjene, ocjenjivanja i sinteze stavova i mišljenja. Ovo je trajalo sve do najnovijeg vremena kada se u svijetu uopšte događaju neuobičajeno velike promjene koje se odražavaju i na svijet Islama: a) veliki razvoj tehnike i tehnologije kao i nauke uopšte, b) gubljenje primata u svijetu koje su imali muslimani i zemlje Islama sve do pada Osmanske carevine i potpadanje pod kolonizaciju i svaku vrstu ovisnosti od razvijenijih zemalja koje pripadaju grčko-rimskom a kasnije kršćanskom povijesnom krugu, c) pojava sasvim novih ideja i ideologija koje pretenduju da odgajaju čovjeka i uređuju svijet (ideje socijalizma,komunizma, materijalističke ideje uopšte) i d) Veliki i brzi razvoj sredstava masovne komunikacije koje omogućuju surete i sučeljavanja, komparaciju ideja i učenja. Svijet Islama se našao u složenoj situaciji vemu ovome i pokušao tražiti odgovore. Najprije su pokušali svoje stanje definisati uz pomoć Kur'ana. Zašto je razvoj otišao u drugom smjeru, van svijeta Islama a samim tim i ekonomska, politička i vojna moć a pogotovu što je svijet Islama stavio u potčinjavjući položaj. Gdje je izvor moći ovog drugog svijeta koji je u razvoju nadišao svijet Islama? Gdje je izvor slabosti u svijetu Islama? U Kur'anu, odanosti tradiciji ili u nečemu trećem kao što je ne pridržavanje tradicije i Kur'ana. Ili je to nedovoljan i prevaziđen pristup Kur'anu i tradiciji. Čini se, da je prvo što se uradilo ponovni pristup i istraživanje Kur'ana. Uočilo se da pristupi Kur'anu imaju slabosti kao što su: - upotreba israilijjata i kazivanja koja su primamljiva i lijepa sama po sebi ali u konkretnom svijetu ništa ne mogu uraditi ili promjeniti, niti stimulišu aktivnosti rad, učenje ili promjene. Tumačenje Kur'ana se počelo oslobađati od ove slabosti i nepotrebnog opterećenja u značenjima Kur'ana, što je, samo za sebe, veliki korak. - Neselktivan i nekritički pristup tradiciji. Upotreba slabih, izmišljenih i neprovjerenih hadisa kao i izreka ashaba i tabiina ili imama. Počelo se pristupati novim stremljenjima u tefsiru koje su išla zatim da istaknu: - socijalno-sociološki plan Kur'ana kao i aspekt moralnog i pravnog u Kur'anu. Ovaj aspekt je bio nužan jer je veliki razvoj društva i odnosa u društvu nužno tražio promjene pravnog, moralnog i društvenog odnosa unutar i izvan svijeta Islama, odnosno, svijeta Islama sa drugima. Ovaj aspekt je bio nužan i stoga jer

161

je savremena, brza i svakodnevna komunikacija svijeta Islama sa drugim svjetovima tražila osnovu za ispravnu komunikaciju. - Razvoj znanosti, nauke, tehnike i tehnologije donio je nove, dokazive i očigledne promjene. Na osnovama Kur'ana i tradicije trebalo je tražiti nova prilagođavanja svijeta Islama, jer muslimani ovaj put nisu bili nosioci promjena nego sasvim drugi, ili na momente oprečna civilizacija koje je nekad a neki njeni dijelovi permanentno u sukobu sa civilizacijom Islama. Iz ukupnog stanja razvilo se nekoliko novih, uz zadržavanje klasičnih pravaca u tumačenju Kur'ana koji bi se mogli svesti na: - tumačenje naukom, - sektaški pristup, - materijalistički i - humanističko etički i socijalno sociološki pristup u tumačenju Kur'ana. Tumačenje Kur'ana danas Tumačenje Kur'ana naukom. O ranijim pristupima ove vrste već je bilo govora. Razvoj znanosti, modernog i savremenog doba, uslovio je da se ovaj pristup ponovno pojavi u još značajnijoj formi, potpuno novom obliku i metodi. Ovaj pristup pretpostavlja da je Kur'an osnova za sve nauke kao i za sve drugo što se na svijetu događa, (za sve što je bilo i što će doći). Najpoznatija djela novijeg pristupa ovim načinom tumačenja Kur'ana su: ßÔÝ ÇáÃÓÑÇÑÇáäæÑÇäíÉ ÇáÞÑÂäíÉ ÝíãÇ íÊÚáÞ ÈÇáÃÌÑÇã ÇáÓãÇæíÉ æ ÇáÃÑÖíÉ æ ÇáÍíæÇäÇÊ æ ÇáäÈÇÊ æ ÇáÌæÇåÑ ÇáãÚÏäíÉ ÇáÅãÇã ÇáÝÇÖá ãÍãÏ Èä ÃÍãÏ ÇáÅÓßäÏÑÇäì Spada u poznavaoce Kur'ana 13. stoljeća po hidžri, dakle stoljeće iza nas. Tefsir mu je štampan u tri toma 1297. godine po hidžri, nešto više od sto godina prije nas. ÑÓÇáÉ Ýì ãÞÇÑäÉ ÈÚÖ ãÈÇÍË ÇáåíÆÉ ÈÇáæÇÑÏ Ýì ÇáäÕæÕ ÇáÔÑÚíÉ Çááå ÈÇÔÇ ÝßÑì Poslanica je štampana 1315. godine po hidžri. ØÈÇÆÚÇáÅÓÊÈÏÇÏ æ ãÕÇÑÚ ÇáÅÓÊÚÈÇÏ - ÇáÓíÏ ÚÈÏ ÇáÑÍãä ÇáßæÇßÈì - ÚÈÏ

Radi se o zbirci traktata štampanih u nekoliko različitih novina u Egiptu 1318. hidžretske godine. Ovaj rad je imao stanoviti uspjeh, iako se autoru činilo da će biti napadnut od, kako sam navodi, tradicionalista. Ovdje treba, ipak, podvući da se radilo o pristupu Kur'anu sa pozicija nauke toga vremena ali više u smislu Kur'an Mu,džiza, odnosno, kao Allahovo djelo koga dokazuje nauka a ljudi su tu nemoćni. U Kur'anu su date istine a nauka ih tek sada potvrđuje. Tu navodi sve do sada poznate ajete koji govore o postanku života, svemira, neba i zemlje i pokušava ih usaglasiti sa naučnim otkrićima toga vremana i dokazati superiornost Kur'ana u odnosu na pomenuta otkrića jer su se ona sva sdržavala i nalazila naznačena u Kur'anu prije ljudskog pronalaska istih. Govori o ajetima oprašivanja biljaka, stvaranja u parovima, parnim strojevima, lađama, vjetrovima, elektrici, zaraznim bolestima, sve kao posljedicu prirodnih zakona koji se nalaze u Kur'anu. ÅÚÌÇÒ ÇáÞÑÂä - ãÕØÝì ÕÇÏÞ ÇáÑÇÝÚì

162

Takođe, jedan od nosilaca i pristalica ovakve orjentacije u tumačenju Kur'ana. U ovom djelu ima poseban odjel u koji nosi naslov " Kur'an i znanosti". åÐÇ ÇáÞÑÂä æ ÇáÚáæã U ovom radu tvrdi da je Kur'an izvorna mu,džiza u povjesti svih znanosti. Navodi riječi Es-Sujutija koje je rekao o ovoj temi kao i ono što citira od ElMerrasija. Er-Rafii ističe da ako Kur'an ne navodi svaku znanost izravno onda to čini implicite, odnosno, njene začetke i principe. Uzima za osnov aje poglavlja Fussilet, 53. ÓäÑíåã ÂíÇÊäÇ Ýì ÇáÂÝÇÞ æ Ýì ÇäÝÓåã ÍÊì íÊÈíä áåã Ãäå ÇáÍÞ Ãæáã íßÝ ÈÑÈß Ãäå Úáì ßá ÔÆ ÔåíÏ ( ÝÕáÊ 53 ) Pokazaćemo im pred njihovim očima (daćemo im da vide) naše znake (ajete) u najdaljim horizontima neba i zemlje i u njima samima. Prikazivaćemo im sve dok im ne bude jasno da je On Istina (da stvarno On postoji). A zar im ne bi bilo dovoljno od tvog Gospodara da je On svemu svjedok (da se sve događa pred njim i da on to događanje prati i promatra). Kada bi se sva ljudska znanost svela na jedan skup, po Er-Rafii, ne bi mogla izaći izvan značenja samo ovog ajeta. I to samo iz onog dijela ajeta koje govori o horizontima i njima samima. Za čovjeka sve znanje počinje o onome što je on i o onome što je izvan njega i završava kod toga. ÇáÅÓáÇã æ ÇáØÈ ÇáÍÏíË - ÚÈÏ ÇáÚÒíÒ ÅÓãÇÚíá

Takođe, kao i ostali, podržava i brani ovu orjentaciju u tumačenju Kur'ana. Ova knjiga je, ustvari, zbirka njegovih tekstova na ovu temu objavljenih u časopisu "El-Ezher". Štampana je 1358. godine po hidžri. Dakle prije više od pola stoljeća. Autor naglašava da Kur'an nije knjiga medicine ili tehnike niti astronomije ali ukazuje na zakonitosti na kojima su zasnovane i na kojima počivaju ove znanosti. Tvrdi da već ima veliki broj ajeta Kur'ana koji se ne mogu razumjeti ako se ne razumiju neke savremene nauke. Nauka je u svom razvoju otkrila neke nova značenja Kur'ana koja su, sve do sada, počivala u njima a neka značenja treba tek da otkrije u daljnjem razvoju. Za najvećeg predstavnika ove škole i jedan od najvećih autoriteta ovog stoljeća može se uzeti Eš-Šejh Tantavi Dževheri koji je napisao svoj tefsir u 25. obimnih tomova štampanih u Egiptu u periodu 1341-1351. Rodio se 1287. a umro 1358. hidžretske godine, (1870 - 1940). Pored ovog djela iz područja tumačenja Kur'ana još je napisao: äÙÇã ÇáÚÇáã æ ÇáÃãã ¡ ÌæÇåÑ ÇáÚáæã¡ ÇáÚÇáã¡ ÇáäÙÇã æ ÇáÅÓáÇã ÇáÃãÉ æ ÍíÇÊåÇ000 ÇáÌæÇåÑ Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã ÇáÔíÎ ØäØÇæì ÌæåÑì U uvodu svoje knjige za sebe tvrdi da je ”zadubljen u divote svemira, začuđen ljepotama prirode, u čežnji prema ljepoti univerzuma i zemlje". Razmišljao je o stanju Ummeta i stadiju obrazovanja u njemu. Sreo veliki broj umnih ljudi razmjenjivao sa njima saznanja ali je malo njih našao koje je zanimalo razmišljanje o stvorenim svjetovima i čudima koje svjetovi sadrže. To ga natjeralo da piše knjige u kojima će biti pomješano razumjevanje ajeta knjige sa ÇáÊÇÌ ÇáãÑÕÚ ¡ ÌãÇá

163

čudima stvorenog svijeta. Tako da ajeti objave odgovaraju ljepotama stvorenog. Zatim, navodi svoja djela koja smo već pomenuli. Ali bez obzira na sve njegove knjige, broj i prevode na strane jezike, nije mu bilo dovoljno te se okrenuo Knjizi Moćnog i Mudrog da objašnjava i tumači sve ono do čega je u nauci došlo čovječanstvo. Kaže da mu je to Allah omogućio i da je uradio što je sam želio. Započeo je sa pisanjem tefsira dok je bio profesor u školi Dar El-Ulum. Neka tumačenja je radio sa učenicima a neka objavljivao u štampi. Cilj mu je bio, kako sam navodi, da Allah njegvom knjigom uputi narode i obasja srca i da skine zastore sa očiju običnog svijeta prema ovim istinama pa da razumiju egzistencijalne znanosti. Kaže : "Želim da Allah ovom knjigom pomogne ovaj Ummet u njegovoj vjeri i da ova knjiga bude na dohvatu ruku muslimanima, da ga čitaju od početka do kraja svijeta, da ga prihvate, da nebeskim ljepotama i zemaljskim i nebeskim čudima zapale srca onih koji vjeruju u Jednog Allaha, da im Allah podigne stepen obrazovanja na viši nivo, da pođu sa proučavanjima viših i nižih svjetova. Da ovaj Ummet postane jači od stranaca u poljoprivredi, medicini, rudarstvu, matematici, inžinjerstvu, astronoiji i drugim naukama i tehnikama". U pristupu tumačenju, najprijebjašnjava šta je potrebno muslimanu danas. Pravo, moral i poznavanje svijeta oko sebe. S jedne strane čudo nauke s druge, čudo stvaranja a pred muslimanima značenja jasnih ajeta o biljkama, životinjama, zemlji i nebesima. Tvrdi da je nabrojao da u Kur'anu o znanosima ima oko 750 ajeta. Ako se doda da je i pravo nauka onda se može dodati i oko stotinu pedestet (150) ajeta koja u sebi sadrže pravne odredbe, što ukupno čini oko 900 ajeta. Islam je došao svim narodima. Sure Kur'ana su pune stvari koje potvrđuje i otkriva upravo savremena nauka. Na mnogo mjesta podstiče da se razmišlja o znacima u prirodi i o ajetima koja ukazuju na ove znake ali podstiče da se drži propisa i principa vjerovanja. Na mnogim mjestima doziva muslimane i sljedbenike Kur'ana da je ovo vrijeme promjena, razvoja, progresa, otkrivanje svijeta i istina o njemu i baviti se tom vrstom znanosti je dužnost svakog muslimana. Ostalim, manje važnim, statičkim i mrtvim znanjima, kao što je znanje prava o nasljeđivanju, samo je dužnost pravnika. Jezičke znanosti nisu kraj Kur'ana, one samo proučavaju tehniku ljudskog izraza a pravo, naprimjer, u Kur'anu tretira samo 150 ajeta. Sve ostalo je ono zašto Kur'an kaže da je na nama da ga objasnimo. Njegov tefsir nije naišao na veliko razumjevanje tako da je u nekim zemljama čak i zabranjen. U načinu svoga tumačenja Kur'ana, poput klasičnih komentatora, drži se značenja samih izraza i ne izlazeći iz uobičajenih formi klasičnih pristupa ali kada završi sa značenjima izraza prelazi na ono što donose najnovija otkrića nauke objašnjavajući kako to već ima u Kur'anu na ovaj ili onaj način nagovješteno mnogo prije nego su to ljudi u Evropi ili drgudje u svijetu otkrili. S durge strane, prvi put u povjesti ove nauke, autor u tumačenje Kur'ana unosi ilustracije biljnog i životinjskog svijeta kao i iz ostalih oblasti, čime želi pokazati očiglednost postojanja svega u Kur'anu i da Kur'an o tome govori. Uspoređuje ono što se navodi u Kur'anu sa Jevanđeljem, posebno Jevanđeljem Barnabe koji, prema autoru, jedini nije iskrivio svoje učenje. Autor često uspoređuje učenje Kur'ana sa filozofijom Platona i Plotina. Posebno su česte usporedbe Kur'ana i Platonove "Države", traktate Ihvan Es-Safa i u toj usporedbi ponekad nepotrebno žrtvuje prava značenje Kur'ana za ona koja on drži da su prava ili u suglasnosti sa ovim njegovim izvorima. Ponekad tumači Kur'an, vjerovatno pod uticajem židovstva (Talmuda), zbirnim značenjem ajeta. Odnosno, da svako slovo ima svoj broj i zbir ovih brojeva što daje novu činjenicu. Evo nekoliko primjera ovakvog tumačenja Kur'ana.

164

El-Bekare, 61. aje. Nakon kratkog objašnjenja prelazi na koristi koje imamo iz ovog ajeta a tiču se zdravlja ili medicine uopšte. Raspravlja o vrsti hrane i koja je zdravija za jelo. El-Bekare, 67. aje kada ga tumači, objašnjavajući fenomene proživljenja, povezuje ih sa pojavom prizivanja duhova u nekim svjetskim sredinama. Tada ove ajete povezuje sa svim drugim ajetima u kojim se pokazuje proživljenje živim ljudima na zemlji kao što je slučaj sa Ibrahimom a.s. i oživljavanjem ptica. Kratice ili zagonetne harfove (slova), na početku mnogih sura Kur'ana, objašnjava hemijskim formulama. Suru En-Nur, 24. aje kao i sva druga ajeta, u kojima se govori o organima ljudskog tijela koji će za sebe govoriti ili svjedočiti, navodi najnovija otkrića medicine o tim organima pa navodi kako ti organi govore i svjedoče ne samo o sebi nego i o Stvoritelju ali i Kur'anu koji to navodi. Kako, naprimjer, otisci prstiju svjedoče o onome ko ih je ostavio, posebno ako je kriminalac. U suri Ta Ha, 5-6. ajet navodi da se odnosi na univerzum a ono što je pod zemljom, na sfere zemlje, ono što je iznad na sfere nebesa a ono što je među njima na zakonitosti kao što su vjetrovi, oblaci, električna struja, energija uopšte. Ono što je pod zemljom može, po njemu, značiti i otkopavanje starih gradova i civilizacija koje su nestale a to je rekonstrukcija povjesti. El-Enbija, 30. u kojem se govori da su nebo i zemlja bili jedna masa pa su razdvojeni, tvrdi da se to poklapa sa najnovijim otkrićima u nauci. U poglavlju Er-Rahman, 15. aje koje govori o stavranju džina, kaže da se plamenovi od kojih su stvoreni mogu uporediti sa spektrom svijetla i da svijetlo, prema ovom ajetu, ima sedam osnovnih boja što nauka sada može dokazati. Kada objašnjava poglavlje Ez-Zilzal, (potres) onada naširoko navodi ovu pojavu u povjesti zemlje. Navodi kada i gdje su se dogodili veliki potresi i kada, odnosno, kako nastaju. Nakon ovog kratkog pregleda može se reći za ovaj tefsir da je više enciklopedija nego tumačenje Kur'ana i da za njega važi ono što je već rečeno za Er-Razijev tefsir: u njemu ima svega više nego tefsira (tumačenja Kur'ana). Bez obzira na dobre namjere autora, ponekad se čini da je otišao daleko od osnovne namjere Kur'ana. Kritike na ovakav pristup u tumačenju Kur'ana Kao i kod tradicionalista, kritike na ovakav pristup u tumačenju Kur'ana, javile su se i kod modernista. Bilo je i onih koji su ovakav način tumačenja Kur'ana podržavali kao što je Muhammed Rešid Rida. On u usporedbi sa načinom tumačenja Kur'ana Fahr Er-Razija hvali ovakav pristup kao osvježenje i promjenu u odnosu na uobičajena tumačenja Kur'ana prema finesama gramatike, prava, israilijatima i sl. Među onima koji nisu prihvatali ovakav način pristupa Kur'anu bio je i Šejh Mahmud Šeltut koji je u dva navrata u časopisu "Er-Risale" istupao protiv ove vrste tumačenje Kur'ana sa vrlo snažnim argumentima. Takođe Šejh El-Ekber Muhammed Mustafa El-Merragi u svom osvrtu na ranije pomenutu knjigu "El-Islamu ve Et-Tibbu El-Hadis" kaže da se ne pomisli ako on hvali ovu knjigu i autora da je potpuno i bez rezervi za ovakav pristup Kur'anu. "Ne želim, hvaleći ovu knjigu i njenog pisca da tvrdim da Kur'an sadrži sve znanosti uopće i pojedinačno, prema uobičajenom značenju ovog izraza, nego samo to da Kur'an sadrži opću osnovu za sve što treba čovjeku u teoriji i praksi kako bi postigao duhovnu i tjelesnu potpunost i da je Kur'an ostavio širom otvorena vrata za one koji žele da se bave svakom vrstom znanosti, da ljudima daju jedan dio toga što im je potrebno kao rješenja za život u vremenu koje žive".

165

Na kraju, može se reći, da je ovakav pristup u tumačenju Kur'anu za neke prihvatljiv a za neke ne, iako je sud o prevazi neprihvatljivosti ove vrste tumačenja Kur'ana bliži istini. Sektaško tumačenje Kur'ana Od ranijih sekti do današnjih dana zadržale su se: Ehl Es-Sunne, El-Imamije Dvanaestorice imama, El-Imamije El-Ismailijje, EzZejdijje, El-Ibadijje od sekte Haridžija, El-Behaije od skti ezoterija. Svaka je zadržala svoje učenje od kada je formirana i nastala do današnjih dana. Kako su u pogledu tumačenja Kur'ana imale različite pristupe od kada su nastajale tako je ostalo do najnovijih vremena. Najizrazitiji primjer nastavka učenja Ehl-Es-Sunneta i takvog pristupa tumačenju Kur'ana nailazimo kod Ustaza, El-Imama Eš-Šejha Muhammeda Abduhua i drugih. Kod Šiija Dvanaest imama najizrazitiji predstavnik danas je Eš-Šejh Sultan Muhammed El-Horasani sa tefsirom Bejan Es-Seade fi Mekamat El-Ibade: ÇáÔíÎ ÓáØÇä ãÍãÏ ÇáÎÑÇÓÇäì ( ÈíÇä ÇáÓÚÇÏÉ Ýì ãÞÇãÇÊ ÇáÚÈÇÏÉ ) ÇáÔíÎ ãÍãÏ ÌæÇÏ ÇáäÌÝì ( ÂáÇÁ ÇáÑÍãä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä0) El-Ibadije (sekta Haridžija), imaju tefsir koji je, kao i navedeni, već ranije spomenut. ÇáÔíÎ ãÍãÏ Èä íæÓÔ ÅØÝíÔ ( åãÈÇä ÇáÒÇÏ Åáì ÏÇÑ ÇáãÚÇÏ) El-Behaije, kao što smo naveli imaju svoj pristup tumačenju Kur'ana sa pozicija učenja svoje sekte. Ez-Zejdije, iako se održavaju do danas, ne može se sa sigurnošću reći da imaju neka značajnija djela u tumačenju Kur'ana. Vjerovatno se provlače fragmentarno kroz djela drugačije naravi. Mu,tezile, iako ne postoje kao zasebna sekta, danas se njihov racionalistički pristup susreće kroz tumačenje Kur'ana Šiizma Dvanaest imama, kroz tumačenje Ibadija kao i kod nekih današnjih savremenih tumačenja Kur'ana u kojima preovladava duh racionalizma. Međutim, svaka od ovih grupacija daje tumačenju Kur'ana sektaški ton ili nijansu što u pristupu svakom, ko ima takvo polazište, oduzima objektivnost i naučnu nepristrasnost. Svi, služeći učenju svoje sekte, oduzimaju nešto od značenja Kur'ana u prilog sekte koju zastupaju. Materijalistički pristup u tumačenju Kur'ana danas Od početka objave Kur'ana do danas, uz tumačenje Kur'ana nalazimo i jednu tananu nit koja se provlači do našeg vremana. Sadržana je u pokušaju da se Kur'an tumači na svaki način samo ne na onaj koji mu dolikuje. Tako su u tumačenja Kur'ana korišteni različiti pristupi od kojih smo neke vidjeli kao pozitivne a neke kao negativne i neodržive u poređenju sa objektivnim istinama. Čini se da je i materijalistički jedan od takvih pristupa. Može se nazvati i radikalno racionalističkim. Porivi za ovakav pristup mogu biti različiti: - Nedovoljno posjedovanje potrebnih saznanja koja su neophodna za Kur'an pa se ovakvim načinom, tj., slobodnim i radikalnim pristupom izlazi izvan granica, bilo kojeg mjerila kojim bi se dokazala nestručnost ovakvog pristupa. - Ovakva radikalizacija tumačenja Kur'ana ili njegova materijalizacija služi nekim, nedovoljno poznatim, ličnostima iz oblasti tumačenja Kur'ana kako bi brzo izašli u javnost i postali poznate ličnosti.

166

- Ljudi koji po svaku cijenu žele da raskinu sa tradicionalnim i priznatim vrijednostima pa ovakvim načinima obezvrijeđuju provjerenu i utemeljenu tradiciju. - Jedan broj ličnosti, poznajući neke druge znanosti, osjete da bi mogli takvo saznanje prenjeti i na tumačenje Kur'ana. - Osjećaj da poznaju druge znanosti daje im lažnu sigurnsot kako to mogu prenijeti i na tumačenje Kur'ana i onda se upuste u materijalistička ili radikalna tumačenja. Takav primjertumačenja Kur'ana je dat u knjizi: ÇáÞÑÂä æ ÇáãÝÓÑæä U ovoj knjizi se napadaju svi tumači Kur'ana, bez izuzetka. Optužuje ih da uzimaju israilijat i još ga opravdavaju tako da on tumači Kur'an, za razliku od svih ostalih, na poseban i jedino ispravan način. Za ovakav primjer tumačenja Kur'ana može se reći da je radikalno racionalan. To je posebno očigledno kada tumači ajete poglavlja Sad, 41-44. Jedan drugi pristup tumačenju Kur'ana vidljiv je iz teksta “Egipatsko zakonodavstvo injegova spona sa islamskim pravom (fikhom)". U tom tekstu, ajeta kojima se naređuje odsjecanje ruke u krađi, bez obzira da li je uhvaćeni u krađi muško ili žensko, kao i kamenovanje u slučaju preljuba tumači kao krajnji izraz kazne. U slučaju lakših krađa ili preljuba da se može odrediti druga, blaža kazna. Ruka se odsjeca kada nema drugog pravnog lijeka u slučajevima ponavljanja krađe ili kamenovanje u slučajevima ponavljanja preljuba. Kada krađa i preljuba postanu stalno zanimanje, pravilo a ne izuzetak i prekršaj. Ovakvim tumačenjima, izvršenje ovih kazni postaje proizvoljno. Uzima za argument i haridžijsko pravo (fikh), u kojem nema kamenovanja i nije ni predviđeno jer ga nema u Kur'anu. Kada se pogledaju oba ajeta, (aje o krađi i aje o batinjanju u slučajevima preljube), vidi se da izvršenje nije proizvolno nego obavezujuće jer se radi o zapovjednom načinu koji za sobom povlači kategorično izvršenje. Ajeti se nalaze u takvoj konstrukciji da je svako drugo tumačenje, osim kategoričkog izvršenja, nemoguće uz praksu koju je provodio Muahammed a.s koja potvrđuje ovakav pristup. U svom daljem tumačenju poriču i realno postojanje šejtana, te ga tumači kao reinkarnaciju zla. Neki slični poriču džinne, pravdajući to značenjem da se pod ovim izrazom podrazumjevaju arapska plemena. Sve se navedeno kosi sa tekstovima tradicije i jasnim tekstovima Kur'ana koji se ne mogu poricati, niti drugačije tumačiti. U ovom pristupu pojavilo se djelo koje je autor nazvao: ÇáåÏÇíÉ æ ÇáÚÑÝÇä Ýì ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÈÇáÞÑÂä Nakon što se pojavilo djelo sa ovakvim pristupom u tumačenju Kur'ana izazvalo je veliku pometnju u naučnim krugovima. Oformljena je komisija koja je dala svoj sud o njemu. Na kraju je zaključeno da se djelo povuče i zabrani a za autora je rečeno da je lažov, spletkar, koji je iskoristio ovaj način da izađe iz anonimnosti koristeći se izmišljanjima i izvrtanjima značenja u Allahovom govoru Kur'anu. O načinu tumačenja sam autor navodi da mu je cilj da Kur'an tumači sam sebe, onako kako Allah u njemu govori i ne traži ništa izvan sebe osim realnosti koja se mora slagati sa Kur'anom. Ovim autor, vjerovatno, želi da izbjegne tradiciju u tumačenju Kur'ana. On čak smatra da je moguće odstupiti od sunneta Allahova poslanika kada je u pitanju opće dobro. Inače, poriče mu,džize poslanika dajući im posebna značenja i objašnjenja. Tako mu,džize Isaa a.s. objašnjava ih materijalističkim pristupom koji nema nikakvo moguće opravdanje. Oživljavanje kao i liječenje slijepog i gbavog tumači da je to liječenje duša i oživljavanje

167

obamrlih srca. Poriče da je Isa a.s. govorio u bešici dajući objašnjenja koja su veća nego same mu,džize bez njih. Kod Musaa a.s. ne priznaje mu,džizu kojom je Musa a.s. udario štapom po kamenu iz kojeg je poteklo dvanaest vrela vode tvrdeći da se radi o dovođenju Musaa do izvora vode. Takođe još čudnije objašnjava mu,džizu Musa a.s. kojom je udario po moru štapom i more se rastavilo na dva dijela kao dva velika brda. Njegovo objašnjenje je teže shvatiti i prihvatiti od same mu,džize kada bi se i racionalno objašnjavala. Pogotovu, kada je izvodi poslanik uz dozvolu i pomoć Allaha Stvoritelja i Gospodara svijetova. Za štap i pretvaranje štapa u zmiju kaže da je to snaga argumenata Musa a.s, i primjer dominacije njegovih argumenata. Na drugom mjestu za isto tvrdi da je to primjer kako argument Musaa a.s otkriva laž tvrdnji njegovih protivnika. Za Ibrahima a.s. kaže da njegova mu,džiza, kojom je bačen u vatru i vatra ga nije palila, nije mu,džiza bacanja u vatru nego da ga je Allah sklonio da ne padne u nju. Za Sulejmana a.s. i njegovu mu,džizu, kojom je usmjeravan vjetar mjesec dana po njegovoj želji, tumači tako da sada vjetar puše po želji Evropljana i da je to obilježje telegrafa i telefona. Razgovor Davuda a.s. i Sulejmana a.s. sa pticama, objšnjava da svi uzgajivači ptica mogu naučiti pričati s njima. Za govor mrava tvrdi da se radi o plemenu zvanom mravi ili o dolini u kojoj živi pleme zvano mravi. Za ajete poglavlja En-Neml, 38-42. tvrdi da se radilo o karti na kojoj je Sulejman a.s. planirao napad na kraljevstvo kraljice od Sabe. Isra je za njega hidžra (seoba poslanika) kao što može značiti pobjedu i oslobađanje. Meleci su, po njemu, zakoni i poslanici sistema a šejtan, svi oholi prema istini. Ponekad su šejtani za njega zmije i gušteri. Ponekad vješti majstori i zanatlije. Za kradljivca i kradljivicu nije nužno odsjecanje ruku ako su ukrali jednom ili dva puta nego samo ako je krađa postala njihova svakodnevna praksa, odnosno, pravilo u životu. Takođe i za preljubnika i preljubnicu, samo ako su u stalnoj preljubi, sa više osoba i ako im je to pravilo, onda izvršiti kaznu za preljubu predviđenu u Kur'anu. Dovodi u pitanje i višeženstvo u Kur'anu, vezujući ga uslovom za pravednost prema ženama i djeci siročadi koja su ostala poslije smrti žene jer se u ovom ajetu, po njemu, radi o siročadima a ne o višeženstvu. Dozvoljava neke oblike kamate kada tumači ajete vezane za ovu tematiku. Kada određuje zekat na poljoprivredne proizvode daje pravo onima koji su u poljoprivredi da ga odvoje a ne onako kako je Muhammed a.s. kao poslanik odredio. Za zekat tvrdi da se posebno mora davati za oprost robova, posebno, muslimana koji rade kod nemusimana. Ovakvih i sličnih tvrdnji može se naći i kod drugih sličnih pokušaja. Ovdje bi se mogle voditi rasprave i dokazivati neodrživost tvrdnji ali sama praksa tumačenja Kur'ana je oborila ono što ne vrijedi. ãÏÑÓÉ ÇáÃÓÊÇÐ ÇáÅãÇã ÇáÔíÎ ãÍãÏ ÚÈÏå æ ÃËÑåÇ Ýì ÇáÊÝÓíÑ Škola Imama Šejha Muhemmeda Abduhua i njen uticaj na razvoj nauke o tumačenju Kur'ana - tefsir Ovaj pristup je novina u tumačenju Kur'ana. Zapravo, riječ o kombinovanju odgojno-obrazovnog i etičkog pristupa sa socijalno sociološkim pristupom. Sva

168

vrijednost ove vrste pristupa, koja je nesporna pripada osnivaču ovog pristupa i njegovom začetniku Imamu Muhammedu Abduhuu. Posebnosti ove škole ogledaju se u tome da je prva nadišla sektaštvo. Osnivač i njegovi kasniji učenici, sve do današnjih dana, nisu pristupili Kur'anu sa pozicija bilo kojeg pravca. Tako nisu morali žrtvovati značenja Kur'ana za sektaške pristupe nego su mu pristupili sa pozicija njegovog učenja iznutra i sa pozicija učenja Islama uopšte. Istine Kur'ana su uvjek bile ispred njih i nisu ih morali žrtvovati radi nekih manje bitnih i suženih razloga. Prema onome što je dolazilo od Židova i njihova učenja (israilijat) bili su kritični tako da nisu dopustili da u njihovo tumačenje Kur'ana uđu začuđujuća i nemoguća kazivanja a pogotovu lažne konstrukcije daleko od svake realnosti, konkretnog i objektivnog. Nisu sebi dopustili upotrebu slabih ili lažno prenošenih hadisa. Radi svega navedenog, lahko im je bilo kasnije ne ulaziti u stvari koje u vjeri moramo vjerovati ali ne i znati koje, inače, nadmašuju moć ljudske spoznaje ili znanja (gajb) a mogu se naći samo u izvorima vjere koji dolaze objavom (vahjom). U tumačenju Kur'ana nisu upotrebljavali terminologiju koja se koristi u drugim znanostima. Tako su nauku ostavili naučnicima, ne opterećujući tumačenje Kur'ana, izuzev u krajnjoj nuždi kada nije bilo drugog izlaza. Zatim, ova škola tumačenja Kur'ana uspostavlja novi, valjan pristup ostajući u okvirima pravno-etičkog i socijalno-društvenog metoda koji se pokazao vema praktičan i potreban savremenom čovjeku. Posebno se pokazo korisnim jer ljudima rješava konkretne društvene, pravne i moralne dileme i probleme. Bio je to konkretan pokušaj rješavanja problema Ummeta Islama dajući pristalicama ovog Ummeta jasnu, ispravnu, objektivnu i realnu sliku po kojoj je Kur'an danas u stanju da im pomogne kako bi postigli npredak u razvoju i išli ka boljem, upoređujući Kur'an sa onim čim se mogao porediti. Na taj nčin odbijaju sve sumnje Ummeta u njihovu Knjigu, dokazujući da je od Allaha, da je najvrodostojnije i najpostojanije što može biti dato čovjeku. Uspjeli su dokazati da čovječanstvo na zemlji nema ništa bolje niti uvjerljivije, te da muslimani, i ljudi uopšte, namaju bolji izbor od Kur'ana. Naveli smo nezaobilazne vrijednosti ove škole koje bi bilo neodgovorno ne pomenuti. Kao i svaka ljudska tvorevina ima i svoje slabosti kao što ih mora imati čovjek. - Preveliko racionaliziranje, što je prouzrokovalo da se neke istine šeriata nepotrebno relativiziraju. Istina i zbilja se nepotrebno prebacuje na simboliku i metaforu. Racionaliziranje je nekad išlo dotle da su, poput racionalista i prije njih (mu,tezila), Kur'anske tekstove tumačiili metaforično i ondje gdje zato nije bilo vidljivog ili opravdanog razloga što je za posljedicu imalo sukob sa tradicijom. Tako da su dovodili tradiciju u pitanje, ponekad slabljenjem iste, tvrdnjama da je potpuno neispravna ili da je izmišljenja. Tako je bilo kada je ElBuhari bio u pitanju kao i Muslim sa drugom zbirkom po vjerodostonosti. Nijedan hadis ahad (pojedinačne) predaje makar bio i sahih (ispravan) nisu uzimali kao osnov za vjerovanje. Tvrdili su da je postignut konsenzuz po ovom pitanju a mnogi i ovaj konsenzuz dovode u pitanje a kamo li postavku da ahad (pojedinačne predaje) ne mogu biti osnova za postulate i principe akaida (vjerovanja). Mnogi tvrde da pojedinačne predaje mogu: - služiti za naučne pretpostavke uopšte,

169

- za naučne postavke uz uporedni dodatni argument, - za kontinuirane naučne postavke bez uporednog dodatnog argumenta i - za diskontinuirane naučne postavke bez uporednog dodatnog argumenta. Ako ahad (pojedinačne predaje u tradiciji), mogu služiti u donošenju naučnih sudova onda mogu služiti u nauci u vjerovanju (akaidu), po istom principu. Ukoliko služe kao osnova pretpostavci mogu takođe služiti u istu svrhu jer se onda pretpostavke pojačavaju dodatnim argumentima kako bi se došlo do naučnog suda. Najvažniji nosioci ove orjentacije su: ÇáÃÓÊÇÐ ÇáÅãÇã ÇáÔíÎ ãÍãÏ ÚÈÏå ÇáÓíÏ ãÍãÏ ÑÔíÏ ÑÖÇ ÇáÃÓÊÇÐ ÇáÃßÈÑ ÇáÔíÎ ãÍãÏ ãÕØÝì ÇáãÑÇÛì Obzirom da su sva trojica imami našeg vremena i da im se, u različitim prilikama i različitim djelima, mogu naći biografije smatramo da ih ne treba posebno navoditi nego je korisnije naznačiti njihov doprinos razvoju nauke u tumačenju Kur'ana. Imam Šejh Muhammed Abduhu Rođen 1848. a umro 1905. godine. Napisao je u tefsiru komentar kratkih sura počevši od poglavja En-Nebe, s ciljem da studenti koji uče ovaj džuz napamet znaju njegovu sadržinu. Ovaj rad predstavlja njegove početke u tumačenja Kur'ana. Navodi se da ga je završio 1321. godine po hidžri. Dalje, značajan njegov komentar poglavlja El-Asr koji je rezultat njegovih predavanja vjerskim znanstvenicima Alžira 1903. godine. Govori se da je za tumačenje ove sure imao sedam dana svaki dan po sat i po do dva. Takođe, susrećemo neke njegove studije iz oblast tumačenja Kur'ana u kojima je pokušavao riješiti određene probleme, naročito one dijelove Kur'ana koji govore o određenosti i slobodi. Na primjer, 78 ili 79. aje sure En-Nisa. Poglavlje El -Hadždž, 52-55. ajeta. El-Ahzab 37 aje. Uz navedeno može se pomenuti njegovo aktivno bavljenje tumačenjem Kur'ana kroz predavanja svojim učenicima. Kur'an je od prvih sura počeo tumačiti 1317. godine po hidžri. Na tom radu ostao je narednih šest godina kada ga je zadesila smrt. Uspio je doći do poglavlja En-Nisa, 126. ajeta. Iako je predavao tumačenje Kur'ana nije ništa zapisao. Ipak, se smatra njegovim doprinosom u tumačenju Kur'ana jer je njegov učenik Es-Sejjid Muhammed Rešid Rida sva njegova predavanja pisao i kasnije ih objavljivao u časopisu "El-Menar" ("Svetionik"). Moguće je da je nešto dodato ili oduzeto od orginalnosti Abduhua ali se ne može oteti sudu da je to, ipak njegov, tefsir. Imam Abduhu je jedini u svom vremenu, za razliku od svih ostalih profesora ElEzhera, pozivao na obnovu. Na oslobađanje od tradicionalizma i imitacije, odnosno, slijepog oponašanja svojih prethodnika. Ova intelektualna smjelost i sloboda i kao i nasrtaj na tradicionalizam bitno su uticali na njegovu orjentaciju u tumačenju Kur'ana. - Za razliku od svojih prethodnika, on je jedino i isključivo u Kur'anu vidio uputu, vjeru kojom nas upućuje i vodi dobru i uspjehu na ovom i na onom svijetu. Sve drugo služi ili kao sredstvo ili kao prateća pojava tome.

170

- Ko ne vidi ovaj osnovni cilj a to je uputa čovječanstvu, prema Abduhuu, izgubi se u tumačenju pojedinosti, bez obzira da li su lingvističke ili moralne naravi. Šejh Abduhu dijeli tumačenje Kur'ana (tefsir) na dvije vrste: 1. Suhoparan, koji je svrha samom sebi, daleko od Allaha i Njegove knjige. U ovoj vrsti tumačenja, tumači bave odgonetanjem značenja izraza, fraza, gramatičkih konstrukcija i rečenica. Objašnjavaju umjetničke i stilističke vrijednosti izraza i fraza. Ovo je jedna vrsta treniranja umjetnosti kao što je gramatika, stilistika. 2. Pokušaj tumačenja onoga šta se želi u Allahovo poruci ljudima reći. Svrha zakonodavstva i vjerovanja na način koji je prihvatljiv ljudskoj svijesti i znanju. Da privuče čovjeka znanju i radu. Da ga vodi Allahovom uputom dobru i uspjehu na oba svijeta. Kur'an ne slijedi nikakvo vjerovanje nego se vjerovanje izvodi iz Kur'ana. Kur'an je mjerilo kojim se mjeri vjerovanje i svaka druga ideja na ovom svijetu. Ako želimo da svemu znamo pravu vrijednost. Ko god gleda u Kur'an treba da gleda u osnovu iz koje se izvodi vjerovanje i mišljenje a ne obratno kako su neki tumači Kur'ana činili ranije. Uspostave principe u vjerovanju a poslije ih dokazuju Kur'anom kao je slučaj sa nekim sljedbama. U metodama tumačenja Kur'ana, prenosi se da je Imam Šejh bio mnogo širi u predavanjima studentima nego kada je pisao. Kada je govorio mudrima, malo je govorio a kada je tumačio Kur'an drugima, manje obrazovanima, onda im je slikovito i naširoko objašnjavao i to je bila jedna od njegovih metoda. Obično, pri predavanjima, nije se služio drugim djelima kako ne bi padao pod uticaj drugih ali je konsultovao literaturu kada bi naišao na nerazumljive i teško shvatljive izraze u Kur'anu. Takvu metodu je prenosio na svoje studente. Često je govorio da nas Allah dž.š. na Sudnjem danu neće pitati za mišljenja tumača Kur'ana o Kur'anu nego će nas pitati šta smo mi radili i kakvu smo uputu iz Kur'ana mi uzimali. Nije bio od onih koji su, u cilju razjašnjavanja nepoznatog u Kur'anu, pribjegavali učenjima Židova (Israilijat) nego je smatrao da ne treba, po svaku cijenu, ulaziti u nepoznate specifičnosti ili specifične nejasnoće u Kur'anu jer nas na to nije Allah dž.š., u svojoj knjizi, obavezao. U slučajevima nepoznatih detalja u Kur'anu treba se držati provjerenih činjenica u kategoričkih argumenata a da su ove pojedinosti ključne i važene činjenice bile bi na neki način objašnjenje u tradiciji Islama. Ni u jednom svom tekstu ili pirstupu Kur'anu nije odstupio od ovog principa. Kada objašnjava poglavlje El-Infitar, 10-11. aje, kaže da se treba držati doslovnog teksta. Bitno je da nad nama bdiju meleki koji, na neki način, bilježe i znaju ono što mi radimo a ne treba ulaziti u način na koji to oni rade. Takođe, kod poglavlja El-Burudž, 4. aje pa do kraja poglavlja navodi da je jedino valjano uzeti kazivanje kako je u Kur'anu, bez ulaženja u pojedinosti, ko su, odakle su, kojoj vjerskoj skupini pripadaju i slično? Jer da je Allah želio da znamo pojedinosti već bi ih sam naveo u Kur'anu. U poglavlju El-Fedžr, 6-7. aje ne ulazi, kao ostali komentatori Kur'ana, u pojeidnosti i bespotrebne opise Irema i grada stubova koje nalazimo u drugim djelima . U poglavlju El-Karia, 6-9. ajeta tvrdi da je za nas važno da vjerujemo da će ljudska djela biti vrednovana a nije na nama da znamo kako i na koji način će biti mjerena ili vrednovana ili kojim vrstama mjera. Ne upušta se u bespotrebna objašnjavanja veličine mjere i načina mjerenja kako to objašnjavaju tumači Kur'ana do njega.

171

Bavljenje društvenim i socijalnim problemima u njegovom pristupu Kur'anu. Što je posebno značajno istaći u njegovom pristupu Kur'anu je da nema ajeta koje u sebi nosi društvenu ili socijalnu poruku ili neko rješenje za ova dva pitanja a da se šejh Abduhu nije zadržao na tim ajetima ili ajetu i da ih nije posebno objašnjavao i tumačio. Posebno se bavio društvenim slabostima i tražio u Kur'anu uzroke njihovog nastanka i načine njihova rješavanja. Kada tumači poglavlje El-Asr, posebno aje u kojem se preporučuje da oni koji vjeruju jedan drugom, moraju oporukom ostavljati smisao za istrajavanje i istrajnost, (Sabr). Ide tako daleko da znastvenu zaostalost muslimana kao i civilizacijsku sporednost u odnosu na zapadne zemlje vidi u nedostatku istrajnosti na putu prema istini i znanju odakle dolazi moć. Slično postupa kada objašnjava poglavlje El-Infitar, 13. aje. Pod izrazom El-Birr, (opće dobro), može biti samo onaj ko se brine da svojim radom postigne određene vrijednosti koje se samo radom i mogu steći. To, u startu, negiru ljenost, nemar i zapuštenost. Ovo se, prema njegovom tumačenju, ne može nadokanditi nikakvim ličnim učešćem u bilo kavim obredima ili ibadetu. U poglavlju El-Adijat, vidi nužnost i značaj prethodnice i avangarde u civilizacijksom uređenju svijeta. Kako su ovdje opisi onih koji prodiru i nadiru kao prethodnica on smatra da svi muslimani moraju biti prethodnica čovječanstvu, snazi i moći. Ovdje su konji simboli najveće snage a misle se na nosioce snage i moći uopšte. Na socijalnom planu ističe u tumačenju ona ajeta koja u sebi nose pomoć onim socijalnim slojevima društva bez čijeg statusa u društvu i rješavanja tih pitanja, na zadovoljavjući ili moguć način, ne može se za društvo reći da je sposobno da živi kao organizirano. Tumačenje Kur'ana u svijetlu novijih naučnih spoznaja. Kod ovog pristupa šejh Abduhu, vjerovatno u svijetlu najnovijih naučnih otkrića svoga vremena, posebno tehničko-tehnoloških pronalazaka koji su dali nadmoć zapadu nad svijetom muslimana, pojedine ajete tumači tako da pokušava da nađe kompromis. Traži smisao u tome da ne vidi razliku između dokazanih naučnih otkrića onoga što se iznosi u Kur'anu. Kada tumači poglavlje El-Inšikak, objašnjava ga tako da će, vjerovatno, doći do destrukcije sistema kao što se događa kod sudara dva nebeska tijela, kao sudar dvije planete što može dovesti do nestanka našeg sunčevog sistema na način na koji Kur'an govori u ovom poglavlju. Čini se da je kod ovog pristupa ostao pri svom vastitom principu da ne ulazi u pojedinsti koje se nas ne tiču i koje mi nećemo izvoditi da bi u tumačenju Kur'ana bio još uvjerljiviji. Slično tumači i poglavlje El-Fil, u kojem jata ptica nose zemlju okamenjenu ili pečenu zemlju i bacaju je na vojsku Abesinaca. Tvrdi da je okamenjena zemlja imala u sebi mikrobe ili druga tijela koja su nosila zarazu. Jata ptica mogu biti komarci ili drugi zarazni insekti koji nose sa sobom zarazu. Istu ocjenu bi mogli dati kao i u prethodnom stavku. Treba ostati kod teksta Kur'anu a ne po svaku cijenu objašnjavati nepoznato. Možda će nekom drugom biti jasno više nego nama na drugi prirodniji način. Bolje je u svakom slučaju da je ostao kod svog principa u svim slučajevima kada tumači Kur'an i približava njegova značenja naučnim otkrićima svoga vremena. Njegov stav u tumačenju izraza Kur'ana za nevidljiva bića (meleci, džinni, šejtani) Tumačeći poglavlje El-Bekare, 24. aje tvrdi da su meleki bića koja su zadužena za rast i razvoj bilnog i životinjskog svijeta, kao i čuvanje i kontrolu kao

172

bdijenje nad čovjekom. Ovaj rast bilja ili razvoj životinja, događa se snagom posebnog duha koji je Stvoritelj ugradio u biljke ili životinje, s tim da taj duh rasta, održanja ili razvoja zakon vjere nazivaju melecima. Neki ovo nazivaju prirodnim zakonima ili potencijalima. Vjernici odbijaju ovaj potencijal u biljkama ili životinjama da nazivaju zakonitošću ili prirodnim zakonima nego ih zovu melekima. Stvar je u suštini ista. Takođe, onaj ko imalo misli na sebe, vidi da se u čovjeku sudaraju i bore za primat dvije suprotne intencije, sile. Jedna ga sila motiviše na dobro druga na zlo ili loše. Ova unutarnja sila čiju suštinu niko ne zna, ustvari, jeste duh dobra ili melek ili duh zla odnosno šejtan. Na osnovu iznesenog, nije daleko od istine zamisao da je Allah dž.š. nakon što je stvorio zemlju i sve na njoj uredio, od života do duha koji ravna oblicima života, stvorio je čovjeka. Dao mu najveću moć na zemlji, moć kojom može sebi podvrgnuti sve na zemlji i sve duhove koji vladaju unutar života. Zato je naredio silama duha da se potčine čovjeku, padajući pred njim na sedždu. (Klanjajući se pred ovim novim stvorenjem čovjekom) ili padajući pred njim na zemlju, čovjek postaje povjerenik Allaha dž.š. na zemlji jer je najpotpunije stvorenje. Sila jednog duha mu se nije poklonila (šejtan). To je navelo neke narode u zabludu da smatraju i vjeruju kako postoji i neki bog ili duh zla. Meleki su, znajući za slobodu koju ima čovjek i samim tim izbor kao posljedicu slobode, smatrali vrlo realno i objektivno da će takvo biće praviti nered i proljevati krv, što se na zemlji, kao realna mogućnost, stalno događa. Ali čovjek je podučen znanjima i ima mogućnosti da bude drugačiji, što čini realnom drugu mogućnost koja se, takođe, pojavljuje na zemlji a ta je da ima ljudi koji ne prave nered i ne proljevaju krv. Možda je to ono što je rekao Allah dž.š. "Ja znam ono što vi ne znate". Nepristajanje šejtana da se pokloni čovjeku jeste njegov slobodan izbor ali i priznanje da čovjek nije u stanju potpuno sam bez pomoći Stvoritelja savladati sile zla. Da nije ovg poriva zla, jednog dana, ljudi bi nadmašili meleke. Grijeh ih praktično drži u ljudskom obliku. U pogledu magije (sihra) šejh Abduhu poddržava stavove racionalista, Mu,tezila, da ona nema realnu i objektivnu pojavu i time snagu nego je privid. Ne mjenja zbilju nego naš privid zbilje. Naše viđenje zbilje. Tako da one koji pušu u uzlove iz poglavlja El-Felek, tumači kao smutljivce koji trgaju prijateljske veze među ljudima. U skladu sa navedenim, shvatanje magije (sihra) posebno problematizira hadis koji se nalazi zbirci El-Buhari. Prema Abduhu je ahad (pojedinačne predaje) a ove vrste predaja ne mogu služiti kao osnov u vjerovanju a ako se je nešto slično i dogodilo Poslaniku, dogodilo se kao i svaka bolest koja nije uticala na umnu, misaonu ili snagu svijesti koja se tiče Poslanika, nego samo na onaj dio koji pripada Muhammedu a.s. kao čovjeku. Pored ovog stava u mšljenju i u stavovima Abduhua nalazimo nekoliko tvrdnji u kojima poriče ispravnost nekih hadisa zbirke El-Buhari. Vjerovatno će dalji sudovi, mišljenja i istraživanja dati više elemenata za dalju i dublju ocjenu ovog, svakako, velikog autoriteta u svijetu Islama u novom dobu. ÇáÓíÏ ãÍãÏ ÑÔíÏ ÑÖÇ Es-Sejjid Muhammed Rešid Rida Prve Korake u životu Muhammed Rešid Rida načinio je u rodnom Tripoliju u Siriji gdje je od sirijskih šejhova i znanstvenika dobivao prve lekcije iz nauke o

173

Islamu. I sam je rano sjedio sa grupama ljudi i predavao im različite teme iz Islama. Na neki način došao je do novina "Urvet El-Vuska" ("Neraskidivo uže") koje je izdavao u Egiptu reformator Džemaluddin El-Afgani uz svog učenika šejha Muhammeda Abduhua. Muhammed Rešid Rida se brzo oduševio idejama ove dvojice reformatora. Tražio je da se sastane sa njima ali nije imao prilike za susret sa Džemaluddin El-Afganijem ali je ubrzo došlo do susreta između Muhammed Rešida Ridaa i šejha Muhammeda Abduhua 1315. godine po hidžri. Plod ovog susreta je bio da je šejh Rida tražio od šejha Abduhua da počne pisati tumačenje Kur'ana onako kako tumači Kur'an u spomenutom časopisu. Isto ga je molio da na El-Ezheru počne predavati tefsir istom metodom. Odmah nakon toga, šejh Abduhu je počeo predavati tumačenje Kur'ana na El-Azharu. Muhammed Rešid Rida je pisao većinu ovih predavanja, ponešto bi i sam uradio uz saglasnost i korekcije šejha Abduhua. Zatim je to objavljivo u časopisu "El - Menar" ("Svetionik"). Može se na osnovu navedenog slobodno reći da je Muhammed Rešid Rida prvi učenik i sljedbenik imama i šejha Muhammeda Abduhua. Potpuno je slijedio metodu svog imama i učitelja i nikad u mišljenju nije odstupio od ideja svog učitelja. Šejh Muhammed Abduhu je govorio: "Vlasnik "El-Menara" je tumač mojih misli i ideja". Sjedinjen s njim u ideologiji, ideji, mišljenju, ponašanju i praksi. Od škole šejha Abduhua najviše je dao njegov učenik Rešid Rida. Napisao je tefsir (tumačenje Kur'ana), kojeg je nazvao : ÊÝÓíÑ ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã ÇáãÔåæÑ ÈÊÝÓíÑ ÇáãäÇÑ Počeo je sa tumačenjem od početka Kur'ana i došao do poglavlja Jusuf, 101. aje. ÑÈ ÞÏ ÂÊíÊäì ãä Çáãáß æ ÚáãÊäì ãä Êà æíá ÇáÃÍÇÏíË ÝÇØÑ ÇáÓãÇæÇÊ æ ÇáÃÑÖ ÃäÊ æáí Ýì ÇáÏäíÇ æ ÇáÂÎÑÉ ÊæÝäì ãÓáãÇ æ ÃáÍÞäì ÈÇáÕÇáÍíä ( íæÓÝ 101 ) Šejh Rida je umro prije nego je dovršio tefsir. Štampan je u dvanaest tomova do poglavlja Jusuf, 53. ajeta. Kasnije je profesor Behdžet El-Bejtar dovršio poglavlje Jusuf što je u kasnijim izdanjima omogućilo štampanje sa potpunom ovom surom. Koliko je poznato, šejh Muhammed Rešid Rida je tumačio poglavlja ÇáßæËÑ ¡ ÇáßÇÝÑæä ¡ ÇáÅÎáÇÕ æ ÇáãÚæÐÊíä 0 Riječ je o lijepom i velikom doprinosu ove škole tumačenju Kur'ana a nije poznato da je šejh Rida dao nešto više od iznesenog. U njegove izvore tumačenja Kur'ana može se reći da je prvo spadao sam Kur'an ako na drugom mjestu gvori o istoj temi sa različitog aspekta. Pozudano se zna da se rado oslanjao na ispravnu tradiciju koja dopire od Muahmmeda a.s. do nas. Zatim na mišljenja ashaba i sljedbenika ashaba. Zatim, kako sam kaže, bogastvo arapskog jezika i Allahovim zakonima u stvorenom svijetu. Uzimao je često i stavove tradicionalista u tumačenju Kur'ana ali se općenito smatra da nikada nije držao do drugog mišljenja dok nije iznio svoje, u strahu da drugi ne utiču na njega prije donošenja ličnog suda o ajetu. Vjerovatno je kasnije konsultovao tradicionalne stavove tumača Kur'ana kako bi bio siguran da nije pogriješio. Cilj njegovog tumačenja Kur'ana je isti kao kod njegovog učitelja Abduhua. “Razumjeti Allahovu knjigu tako da je ona osnov vjere koja napućuje ljude na ono u čemu im je spas i sreća na oba svijeta, sam je govorio. Cilj nam je, u

174

tumačenju Kur'ana, objašnjenje značenja Kur'ana i načine organiziranja života prema njegovim uputama danas". U metodi koju je preuzeo od svog učitelja šejha Abduhua nije se mnogo držao niti ograničavao mišljenjima tumača Kur'ana prije njega. Nije dozvolio da njegovo tumačenje bude ideologizirano niti je uzimao mišljenja i stavove židovstva (israilijat). Nije, po svaku cijenu, tražio razjašnjenja za nejasno i neobjašnjivo, niti se držao izmišljenih i lažnih hadisa. Nastojao je da objasni problematično i nejsno u Kur'anu laganim stilom. Branio je Kur'an od napada na njegovo učenje. Međutim, poslije smrti svog učitelja Šejha Abduhua više se osamostalio i biva orginalniji. Nastojao je da ljudima iznese ljepote i vrijednosti Kur'ana, posebno da ih vrati u okrilje života po Kur'anu jer je, u njegovo vrijeme, vladala prilična udaljenost između života ljudi i zahtjeva vjere. Naročito su ljudi bili skloni materijalističkim učenjima, odnosno, ateizmu. U tumačenju Kur'ana, kao i njegov učitelj, pokazivao je smjelost, uzimao sebi slobodu davao svoj stav i iznosio svoje mišljenje. Za velike griješnike, kada tumači 275. aje sure El-Bekare, za razliku od stavova Ehl Es-Sunneta, oni koji su u nivou sa onima koji uzimaju kamatu ili su namjerno ubili će, ako se ne pokaju, biti vječno u vatri. U mišljenju o melekima, čovjeku i šejtanu iz poglavlja El-Bekare, 30-37. aje ima isti stav kao i njegov učitelj čije smo mišljnje ranije iznijeli. Neke izraze Kur'ana, umjesto da tumači kako izgledaju u svom vanjskom jezičkom značenju objašnjava simbolikom i metaforom. Tako je radio i Njegov učitelj a takva je praksa Ez-Zamahšerija i mu,tezila, (racionalista). Bez vidljivog i potrebnog razloga odlaze u metaforu i simboliku umjesto u jasno vanjsko značenje. Za magiju (sihr) tvrdi da nema realno utemeljenje u objektivnom svijetu nego se zasniva na opsjeni, laži i pričini. Ne može promjeniti realnost i zbilju ali može pogled na realnost i zbilju. Ovim stavom je, uz stavove Mu,tezila i svog učitelja šejha Abduhua. Nakon tumačenja poglavlja El-En,am, 7. ajet kaže: "Iz ovog se vidi da je magija prevara, laž i mašta da se ljudima pričinjava da vide ono što u stavrnosti nije". Za šejtane i džinne tvrdi da najviše što mogu učiniti prema čovjeku jeste zavođenje a nikako, kao što neki tvrde, da opsjednu čovjeka i zavladaju nad njim. Za džinne smtra da ih niko od ljudi ne može vidjeti i ko tvrdi da ih je vidio ili laže ili je opčinjen. Neki vide neku čudnu životinju pa o njoj govore da je džinn. Za mikrobe koji prouzrkuju neke bolesti vjeruje da su neka vrsta džina. Po definiciji teoretičara dijaloga (Kelam) džinni su: "Živa nevidljiva bića. Mikrobi koji se ne mogu vidjeti prostim okom a vide se mikroskopom". Ovaj način definisanja u potpunosti odgovara načinu na koji su to činili teoretičari islama za džinne. Za muždžize tvrdi da naš poslanik Muhammed a.s. ne posjeduje ni jednu drugu osim Kur'ana. Za mu,džize, u pojavnom svijetu, kaže da u najvećem broju to nisu, nego se radi o prirodnim pojavama. Kada objašnjava ajeta koja u sebi sadrže propise ponekad ih objašnjava različito u odnosu na sve svoje prethodnike. Tako, na primjer, za ajet poglavlja ElBerkare, 180. kaže, za razliku od svih drugih, da nije derogirano (mensuh) nego da njegov propis važi. Ajet koji govori o nasljeđivanju nije oprečan ovom ajetu tako da derogacija ovdje nema mjeesta nego predstavlja nadopunu u propisu aje o nasleđivanju. Za ajet o tejemmumu (potiranje zemljom kao simbolička čistoća kada nema vode), kaže da tretira pitanje potiranja zemljom ili predmetima od zemlje kod putnika i da je potiranje moguće za putnika makar imao vodu. Putnik ne mora postiti i skraćuje namaz pa može po toj analogiji uzeti tejemmum i kada ima vode.

175

Na neke kometatore Kur'ana baca teške kritike i teško ih optužuje. Takođe na one koji ispredaju lažne priče u tumačenju Kur'ana i takvim pričama pokušavaju tumačiti Kur'an. Napada i one koji su koristili židovsku tradiciju u tumačenju Kur'ana (israilijat) ali i sam poseže za stavovima iz Tevrata i Jevanđelja pokušavajući, na taj način, tumačiti neke nejasnoće Kur'ana. Na kraju se za njega može reći da je branio Islam i Kur'an ÃáÃÓÊÇÐ ÇáÃßÈÑ ÇáÔíÎ ãÍãÏ ãÕØÝì ÇáãÑÇÛì Veliki šejh Muhammed Mustafa El-Merragi Rodio se 1881 a umro 1945 godine. Veliki pobornik ideja šejha i učitelja Abduhua. Nije se družio mnogo sa svojim učiteljem ali želja za preporodom i obnovom misli u Islamu mnogo ga dublje vezivala sa šejhom Abduhuom od drugih. Svoje misli i ideje izlagao je svim slojevima društva u Egiptu. Od svih je rado priman i dočekivan. Na posebno topao prijem nailazile su njegove ideje oko prosperiteta Islama. U tumačenju Kur'ana ogledao se kao predavač. Njegovim predavanjma iz tumačenja Kur'ana bilo je prisutno ljudi i slušalaca iz svih oblasti života i rada i svih slojeva. Od svih su njegova predavanja prihvatana sa odobravanjem i uvažavanjem. Bilo da se radilo o kraljevima i šefovima država do običnog svijeta. Na tim predavanjim nije koristio mnogo ajeta. Ponekad nekoliko manjih, obično iste teme ili jedno veće kao što je 177. aje poglavlja El-Bekare. Prenosi se da je predavao 133-138. aje poglavlja Ali Imran ili 13-14. aje poglavlja Eš-Šura, 151-153. aje poglavlja El-En,am, 183-186. aje poglavlja ElBekare. 24-29. ajeta poglavlja El-Enfal. Komentar i objašnjenja poglavlja El Hudžurat, El-Hadid, Lukman, 160-165. aje poglavlja El-En,am, 199-206. ajeta poglavlja El-Ea,raf, 30-34. poglavlja Fussilet, 1-9. ajeta poglavlja El-Ea,raf, 112123. aje poglavlja Hud, 58-59. aje poglavlja En-Nisa, 17. aje poglavlja Er-Read, 83-88. ajeta poglavlja El-Kasas, 1-9./ 63-77. ajeta poglavlja El-Furkan. Poglavlje El-Mulk i El-Asr. Prema navedenom može se zaključiti da je u svom komentaru Kur'ana (tefsiru) koristio one teme iz kojih čovejk njegova vremena može uzeti pouku savjet ili uputu. Koristio je ajete koja govore o životu i prirodi, Allahovom stvaranju i prisutnosti u svijetu. Želio je, kao i njegovi učitelji, da dokaže da Kur'an nije protiv znanosti i da je osnov Kur'ana upravo znanje. U svom tumačenju Kur'ana najviše se držao samog Kur'ana. Nešto kao tematsko tumačenje jer ondje gdje je manje jasan on je pojašnjenja tražio u samom Kur'anu na drugom mjestu. Oslanjao se na tradiciju (hadise) ispravnog prenošenja i predaja, a zatim mišljenja ashaba i onih koji su sa njima bili. Poslije se vidi da se držao i klasičnih tumačenje Kur'ana ali samo onoga što je po njegovim ktiterijima moglo da izdrži probu vremena. Nikada nije istica da je u tumačenju rekao nešto što prije njega niko drugi nije rekao i uvjek je svoje prethodnike, klasičare i moderniste, spominjao sa uvažavanjem. Nije odbacivao njihova dostignuća u svom tumačenju. U ono što je nepoznato u Kur'anu ili nejasno nije pokušavao da tumači po bilo koju cijenu ili na bilo koji način. Slabe hadise, pogotovo izmišljenje, nije nikada koristio u tumačenju Kur'ana. Židovsku tradiciju (israilijat) takođe. Nije bio isključiv. Na primjeru poglavlja Ali Imran, 123. ajeta vidi se da se nije bavio temama, niti objašnjenjima od kojih nema koristi. Tumačeći ovaj ajet tvrdi da se iz njega može razumjeti da je Džennet već stvoren ali da ima i drugih ajeta koja kazuju da nije. Međutim, rasprava po ovom pitanju je bespredmetna i beskorisna. Kada tumači poglavlje El-Bekare, 182. aje tvrdi da mi ne znamo kako je propisan post onima koji su bili prije nas. Da li jeo Ramazan ili nešto

176

drugo i nemamo argumenta koji bi bio prihvatljiv svima za bilo koju tvrdnju. “Poređenje uvjek ne dokazuje sličnost u svemu". Prema ovom pravilu, mi vjerujemo da je starijim narodima bio propisan neki oblik posta. Ne znamo kako ili koliko. Post kao propis je, ipak, poznat kod sljedbenika objavljenih vjera do danas. Kada tumači poglavlje Lukman, 12. aje koje glasi: æ áÞÏ ÂÊíäÇ áÞãÇä ÇáÍßãÉ Ãä ÇÔßÑ ááå ( áÞãÇä 12 ) Ko je Lukman? Od kojeg je naroda? Bezrazložno se ljudi pitaju i odgovaraju. Bio je Izraelićanin. Abesinski rob. Crnac Sudana ili južnog Egipta. Grk. Neki tumačeći Kur'an drže ga za stolara, neki pastira, neki za poslanika a neki za mudrog čovjeka. Za sve ovo nema valjanija osnova i sve su ovo konstrukcije bez dokaza. Ako ga je Allah opisao kao mislioca i mudraca znači da je bio od najuglednijih ljudi sa mudrošću a onda je nebitno je li bio rob ili crnac, jer to ne bi umanjilo njegovu vrijednost. Veliki dio u tumačenju Kur'ana šejh El-Merragi daje objašnjavnju šeriatskih propisa. Objašnjavajući propis posta kaže: "Post je jedan od pet stubova na kojima počiva Islam". Tjelesna vježba i moralni odgoj, te duhovno pročišćenje. Ulaženje u tjelesna zadovoljstva i zadovoljenje strasti, pravi zid između duha i savršenstva Allahova prosvjetljenja tako da mistici, radi toga, pribjegavaju postu češće nego ostali. Uvijek kada osjete udaljavanje od Allahovog bića a požele blizinu. Post po njemu je vježba istrajnosti i izdržljivosti, te sposobnost da se podnese. Odgaja volju, narav i karakter, te jača ljudsku odlučnost. Sve ja naovom svijetu moguće. Siromaštvo nakon bogastva ili bolest nakon zdravlja, poniženje nakon časti, progon iz zemlje nakon blaženstva života u njoj, poraz nakon pobjede nad neprijateljem. Svemu tome je čovjek izložen. Na sve ovo ibadeti, kao i post, djeluju pozitivno i usmjeravajuće. Kako Islam odgaja unutarnji život čovjeka, tako pazi i na vanjski. Zabranjuje sve što šteti. Dozvoljava ugodno, korisno i što je u interesu čovjeka. Kao i njegov uzor i učitelj šejh Abduhu daje veliku važnost scoijalnom i društvenom aspektu Kur'ana. Posebno prilazi problemu dekadencije u islamskim državama, sa jedne strane i učenju islama, sa druge. Traži riješenja, posebno od onih struktura države koje mogu uticati na društvene promjene u državama u kojima žive muslimani kao velika većina. Daje prednost umu samo ako je um u okviru Allahove objave i da je objava ispred njega. Jer, dokazano je, um luta ako nema korektive u objavi. Vjera i zakon nisu ograničenja slobode nego je nasuprot togaIslam dozvolio ljepotu i ugodnosti a robovanje strastima je, ustvari, ograničavanja slobode. Jer, nije zadovoljstvo čovjeka u životinjskoj slobodi. Objašnjavajući poglavlje El-Hadid, 25. aje tvrdi da je Allah dž.š u ovom ajetu dao tri stvari: El-Kitab, to jest Allahovu knjigu-uputu, kao simbol ljudskog znanja koje je zpisano u knjigu i uzima se iz knjige, El-Mizan (Mjeru) u društvenim i svim međusobnim odnosima uopće i El-Hadid (Željezo). Sve ovo navedeno je uporedno i ima duboko značenje u životu ljudi. Bez obzira što je smatrao da je Kur'an, u principu, dao okvir za sve stvari ElMerragi nije pribjegavao u svom tumačenju da, po svaku cijenu, iznađe značenja ajeta na osnovu znanstvene istine ili znanstvene istine na ajete. Tako, nije upadao u zamke tumačenja Kur'ana naukom ili otkrićima do kojih je došla moderna znanost. Nešto od toga je, ipak, navodio u onom dijelu gdje je htio pokazati veličinu Allahovog stvaranja svemira i zemlje kao i istinitost Kur'ana. Nije cilj tumačenja Kur'ana bavljenjem znanošću ili naučnim otkrićima ali da s tim otkriva ljepota Allahovog stvaranja što je potrebno. Uvažavao je naučne činjenice ali je tražio oprez jer je tražio da, prije svega, pretpostavka ili teorija

177

postane istina pa da se onda prihvati ili odbaci. Na ovim principima tumači poglavlje Lukman, 10. aje. Tumačeći aje upoređuje ga sa dotadašnjim teorijama o postanku sunčevog sistema. Koliko je njegov oprez bio opravdan vidimo danas, poslije nekoliko savremenih teorija od kojih su neke posve nove. Kao i drugi predstavnici ove škole, nije se slijepo držao mišljenja ranijih tumača Kur'ana, niti određene škole tumačenja, niti stava sa kojim nije bio zadovoljan ili koji nije bio potkrijepljen argumentima kojim bi bio zadovoljan. Kada tumači poglavlje El-Bekare, 184. ajeta, nakon objašnjavanja razlika kaže: Ýãä ßÇä ãäßã ãÑíÖÇ Ãæ Úáì ÓÝÑ ÝÚÏÉ ãä ÃíÇä ÃÎÑ ( ÇáÈÞÑÉ 184 ) Kako prenosi Ahmed, Muslim i Ebu Davud od Enesa da je Allahov poslanik skraćivao namaz kada bi prešao tri milje. U prenošenju Ibn Ebu Šejbe, čija predaja je ispravna, navodi se da je skraćivao namaz nakon jedne milje. Različitost ovih predaja daje nam za pravo da tvrdimo da je tekst Kur'ana opće naravi a sve što se navodi u predajama od Muhammeda a.s. je specifične naravi i došlo je pojedinačnim (ahad) predajama tako da je putovanje opća osnova za mogućnost ostavljanja posta kada smo na putu. Za poglavlje Lukman, 37. ajet, u kojem se navodi broj sedam, tumači ovaj broj kao mnoštvo i to uzima kao osnov za tumačenje onih ajeta u kojim se spominje sedam vrata vatre (džehennema) da je taj broj mnoštvo vrata vatre a broj osam je u značenju da su vatra dženneta za jedna vrata u broju veća od vrata vatre. I broj sedam i osam su, dakle, brojevi mnoštva. Tumačeći ostale ajete u kojima se spominje sedam ili sedamdeset, misli se na mnoštvo a ne na ograničen broj. Na kraju, može se reći da je njegov način tumačenja Kur'ana vjeran njegovim učiteljima i, kao takav, ostavio je veliki trag na one koji su ga slušali ili učili od njega. U svijetu Islama dao je novi podsticaj u tumačenju Kur'ana. Na toj osnovi su odgajani mnogi tumači Kur'ana danas. Prevođenje Kur'ana Ova tema danas je važna iz najmanje dva razloga: a) ovo pitanje od dana kada je prvi put postavljeno kao problem do današnjeg dana donosilo je različite stavove i mišljenja, b) zato što je Kur'an, od strane mnogih prevodilaca, već preveden na mnoge svijetske jezike i sada se prevodi doživljavajući i više desetina izdanja do danas. c) Dosadašnja prevođenja su pokazala tri orjentacije: - otvorena neprijateljstva prema Islamu što je bilo osnov za namjerna iskrivljavanja prijevoda, - dobronamjernost u pristupu, uz elementrana nepoznavanja osnovnih učenja Islama ili slabo poznavanje arapskog jezika, - poznavanje arapskog jezika, dobronamjernost prema Islamu ili su sami prevodioci bili muslimani ali su morali biti svedeni na samo jedan izbor u prevođenju bez obzira što su prilikom samog prevođenja bili svjesni da riječ ili aje Kur'ana, koje prevode, ima i druge mogućnosti. ÇáÊÑÌãÉ Ýì ÇááÛÉ æÇáÚÑÝ Jezičko i upotrebno značenje riječi Et-Terdžume (prevođenje) 1) ÊÈáíÛ ÇáßáÇã áãä áã íÈáÛå

178

2) ÊÝÓíÑ ÇáßáÇã ÈáÛÊå ÇáÊì ÌÇÁ ÈåÇ ( æ ãäå Þíá Ýì ÇÈä ÚÈÇÓ ÊÑÌãÇä ÇáÞÑÂä æ ÇáÒãÎÔÑì Ýì ßÊÇÈå ÃÓÇÓ ÇáÈáÇÛÉ íÞÕÏ åÐÇ ÇáãÚäì ÝÞÇá " ßá ãÇ ÊÑÌã Úä ÍÇá Ýåæ ÊÝÓÑÊå 3) ÊÝÓíÑ ÇáßáÇã ÈáÛÉ ÛíÑ áÛÊå ( ÇáÊÑÌãÇä åæ ÇáãÝÓÑ ááßáÇã - áÓÇä ÇáÚÑÈ , ÇáÞÇãæÓ ÊÑÌãå æ ÊÑÌã Úäå ÝÓÑ ßáÇãå ÈáÓÇÊ ÂÎÑ æ Ýì ÊÝÓíÑÇÈä ßËíÑ æ ÇáÈÛæì ÊÑÌãÉ ÊÓÊÚãá ÈãÚäì ÇáÊÈííä ãØáÞÇ ÓæÇÁ ÇäÍÏÊ ÇááÛÉ Ãã ÇÎÊáÝÊ 4) äÞá ÇáßáÇã ãä áÛÉ Åáì ÃÎÑì ( ÇáÊÑÌãÇä ÈÇáÖã æ ÇáÝÊÍ åæ ÇáÐì íÊÑÌã ÇáßáÇã Ãì íäÞáå ãä áÛÉ Åáì ÃÎÑì 1) Saopštiti govorom onome do koga govor, uobičajenim putem, ne dopire (ne razumije ga), 2) tumačiti govor na jeziku kojem se govori. U tom smislu se za Ibn Abbasa kaže da je Terčuman El-Kur'an (Prevodilac Kur'ana), a misli se, ustvari, na tumača Kur'ana. U svojoj knjizi "Temelji stilistike", veliki komentator Kur'ana i veliki lingvista Ez-Zamahšeri tvrdi, držeći se ovog značenja, da svaki Prevodilac, u isto vrijeme, Kur'an, ustvari, i tumači. 3) Tumačiti govor drugim jezikom različitim od govornog. Prevodilac je ustvari tumač. U djelima "El-Kamus" ("Riječnik"), "Lisan El-Areb" ("Jezik Arapa") za riječ prevoditi sa i prevoditi na znači tumačiti govor drugim jezikom. Ibn Kesir i ElBegavi, u svojim tefsirima, upotrebljavaju ovu riječ u značenju objašnjenje uopšte, bez obzira da li na istom ili različitom jeziku. 4) Prenošenje govora sa jednog na drugi jezik, (terdžuman). Terdžeman je onaj koji prevodi jezik ili ga prenosi sa jednog na drugi jezik. U upotrebnom (konvencionalnom) značenju ova riječ znači; prenijeti govor, odnosno, značenje govora sa jednog na drugi jezik. Vrste prevođenja a) doslovno prevođenje Pokušaj doslovne imitacije osnovnog teksta, po sistemu i redoslijedu jezika. Kao da je riječ o pokušaju ubacivanja sinonima u jezik ili jedan sinonim zamjeniti drugim. Neki ovaj vid prevođenja nazivaju tekstualnim ili prevođenjem prema izrazima. Drugi to nazivaju istovjetnim. b) Prevođenje tumačenja odnosno značenja Ovdje nema pokušaja imitiranja osnovnog teksta nego se ova vrsta prevođenja zasniva na pokušaju njegovog razumjevanja kao i ciljeva teksta pa onda to prenijeti na drugi jezik. Zato se ova vrsta prevođenja naziva prevođenje značenja. Odnosno, značenje teksta sa jednog jezika prenosimo na drugi jeizk. Šta prevođenje uopšte mora sadržavati? 1. Prevodilac mora znati jezik sa kojeg prevodi kao i jezik na koji prevodi približno u istoj ravni sa poznavanjem i svega drugog što je potrebno za uspješno prevođenje. 2. Sistem i metodu jezika sa kojeg prevodi kao i jezika na kojeg prevodi uz veliko poznavanje specifičnosti oba jezika kao i popratne znanosti oba jezika; kao što su stilistika i književnost. 3. Na zadovoljavajući način prenijeti značenja jednog jezika na drugi.

179

4. Prenesena forma po značenju i sadržaju mora biti neovisna od osnova i kao takva, što je moguće više razumljiva, bez usporedbe sa osnovom. Šta bi trebalo da odlikuje doslovno prevođenje ili tekstualno prenošenje značenja kada bi ovakvo prevođenje bilo moguće? a) Postojanje apsolutno istih termina izraza riječi i čestica u jeziku na koji se prevodi kao u jeziku sa kojeg se prevodi. Tako da je moguće na svaki izraz jednog jezika staviti isti izraz drugog. Riječi umjesto riječi ili termina umjesto termina. b) Apsolutna sličnost dva jezika koja doseže do najtanijih i najdubljih značenja. Konstrukcija, sistem i metoda formiranja jezika mora biti ista kod izgovora i u pismu. Ova vrsta prevođenja to nužno traži. Radi ovakvih pretpostavki mnogi kažu da je doslovno prevođenje nemoguće. Drugi tvrde da je moguće u srodnim jezicima. Ova druga vrsta prevođenja koju nazivamo prevođenje prenošenjem značenja je kod svih moguća, događa se i očigledna je. Razlike između prevođenja i tumačenja, odnosno, razumjevanja značenja. Bez obzira o kojem je prevođenju riječ; doslovnom ili prevođenje značenja ono se razlikuje od tumačenja, neovisno od toga da li tumačenje bilo na matičnom ili drugom jeziku. 1. Forma u prevođenju je, nakon što se prevede, neovisna od orginala nakon prevopđenja a komentar, odnosno, tumačenje ne može bez orginala i stalno ovisi od njega. 2. Kod prevođenja nije dozvoljeno proširivanje značenja (digresija, ekskurs) a kod tumačenja je potrebno ili čak poželjno. Kod prevođenja se mora striktno držati orginala čak u slučaju greške i ne može se ništa lično dodavati ili oduzimati a kod tumačenja je potrebno i poželjno da tumač ode što je moguće šire u objašnjenja kako bi tumačenje bilo potpunije i sveobuhvatnije. Tumač ide dalje u srodne znanosti koje mu pomažu u boljem razumjevanju ili navodi sve što mu olakšava tumačenje. 3. U prevođenju postoji saglasnost da je nužno prevesti sve što odgovara orginalnom značenju. U tumačenju nije tako jer se tumačenje zadržava na objašnjenju koje se može izvoditi općenito ali i pojedinačno, može se doći do sadržaja i ne mora uzeti jedno ili drugo značenje između više mogućnosti, prema okonostima i mogućnostima kojima raspolaže tumač. 4. Kod prevođenja mora postojati određena saglasnost da je sve što treba prevesti prevedeno te da sve prevedeno odgovara orginalu zašto je prevodilac odgovoran. Kod tumačenja ponekad postoji određena sigurnost u tumačenju ponekad ne postoji. Ponekad onaj koji tumači nema dokaza za ono što objašnjava a ponekad ima. Može izraziti više mogućnosti i neke navesti a neke ne navesti. Spomenuti ili ne, jače i snažnije. Ponekad može izraziti nemoć ili jednostavno neznanje a prevodilac ne može. Nemoguće je zamisliti u prevođenju da prevodilac ne zna prevesti ono što prevodi a u tumačenju se može, ne samo zamisliti, nego je bolje kada onaj koji tumači prizna neznanje. Kod tumačenja može se vezati za ono što se tumači samo simbolično a kod prevođenja je nužna autentičnost i u značenju. Tumačenje na drugom jeziku

180

koji se razlikuje od jezika orginala, slično je prevođenju značenja ali nije isto. Tako da navedene različitisti ostaju. Prevođenje Kur'ana Kod prevođenja Kur'ana mora se prije samog pristupa voditi računa o slijedećem: - Kur'an je Knjiga Allaha Gospodara svijetova. Kao takva, došla je kao izraz koji nije uporediv sa bilo kojim poznatim izrazom. Dakle, to je čudo i neubičajena pojava koja se razlikuje ne samo od onoga što je među ljudima poznato i uobičajeno kao vrste ljudskog izražavanja nego je različita, po izrazu, od drugih objava koje su dobilvali drugi poslanici. To se jednostavno zove Mu,džiza. - Kur'an ima dvije vrste značenje: a) primarno ili osnovno. To je značenje koje je osnova Knjige i kao takvo jasno i razumljivo svim ljudima. Ostaje razumljivo i kada se prevede na druge jezike. b) Sekundarno ili prateće. To je ono značenje ili značenja koja se ne vide odmah ili ih ne vidi svako a sakrivena su i sadržana u osnovnom tekstu. - Osnovni cilj Kur'ana jeste uputa svjetovima i čovječanstvu. Ova uputa Kur'ana je opća, potpuna i jasna. a) Opća. Obuhvata vidljive svijetova (ljudi) i necidljive svijetove (džinni) za sva vremena, mjesta i sve generacije. b) Potpuna. Znači obuhvata u sebi sve što je potrebno stvorenim svijetovima, odnosno, razumnim bićima unutar svijetova. Kao što je vjerovanje, moral, obredi i poslovanje. c) Jasna. Znači da je stil, iako uzvišen i nedokučiv a ljudska ili bilo koja razumna vrsta stvorenja ga ne može oponašati, je jednistavan i razumljiv tako da onaj dio upute koji je potreban za osnovno uređenje stvari na zemlji, ostaje jasan i razgovjetan tako da se iz njega mogu izvući pravila za vjerovanje, moral obrede i poslovanje ljudi. - Kur'an je u svom osnovnom objavljenom tekstu ibadet učiti. Za učenje Kur'ana u samom Kur'anu ima vrlo snažna motivacija kao i nagrada za one koji ga uče na arapskom jeziku, odnosno, jeziku na kojem je objavljen. Ovakav odnos prema Kur'anu učinio je da sljedbenici Kur'ana imaju, između ostalih, tri zajednička psitupa. Velika motivacija u Kur'anu kao i u izrekama (hadisima) i samoj praksi Muhammed a.s., odnosno, velika vrijednost i nagrada koja se daje onima koji se brinu o Kur'anu; studirajući ga, učeći napamet ili ga učeći iz ibadeta, dala je rezultat u tome da je odnos muslimana prema Kur'anu kakav ne nalazimo kod sljedbenika drugih vjera. Kur'an je na arapskom jeziku i na tom se jeziku mora učiti ili ga znati napamet što produbljuje od Allaha uspostavljeno jedinstvo u vjerovanju (Imanu) i Islamu među muslimanima. Dakle, jedinstvo vjere i jezika. Jedinstvo u slijeđenju upute Kur'ana jer svi nastoje da njegove principe usvoje u životu, odnosno, da budu upućeni njegovim uputama. Sud o prevođenju Kur'ana Prevođenje u značenju dostaviti riječi i značenje Kur'ana do ljudi je dozvoljeno. Ponekad je dužnost a ponekad lagana obaveza. Muhammed a.s. je u ovom značenju učio Kur'an i slušali su ga oni koji su ga slijedili ali i njegovi neprijatelji. Na sve načina, u svako vrijeme i na svakom mjestu kao i svakog, zvao je Allahu. Njegovi su ashabi primili riječi i izraze Kur'ana od Muhammeda a.s. i prenijeli svojim učenicima-tabiinima. Generacija od generacije, sve do današnjih dana.

181

Muhammed a.s je u jednom hadisu koji prenose El-Buhari i Muslim rekao: "Najbolji među vama je onaj ko nauči Kur'an i druge poučava". Prevođenje u značenju tumačenje Kur'ana na arapskom jeziku. Dozvoljeno je objašnjavti i tumačiti Kur'an na arapskom jeizku (tefsir). Prevođenje u ovom značenju je dakle dozvoljeno. U jednom ajetu Kur'ana je snažno naglašeno da je objavljen da bi bio objašnjavan svijetu. Muahmmed a.s. je sam objašnjavao Kur'an, zatim njegovi ashabi i one generacije koje su dolazile sve do naših dana. Prevođenje Kur'ana u značenju njegovog objašnjavanja na stranim, odnosno, nearapskim jezicima. Objašnjavti Kur'an na nearapskom jeziku onima koji ne znaju dovoljno dobro arapski jezik je moguće i poželjno, odnosno, jednako je objašnjavanju Kur'ana na samom arapskom jeziku. Jer tumačenje Kur'ana je, ustvari, objašnjenje onoga što je Allah dž.š. želio dostaviti ljudima u granicama ljudskih mogućnosti a kao takvo, moguće je i na drugom, odnosno, nearapskom jeziku. Kod prevođenja Kur'ana treba obratiti pažnju na pojavu pisanja Kur'ana na nearapskim slovima, odnosno, ne na slovima na kojima je objavljen nego na slovima nekog od nearapskih jezika. Prema ovakvom pisanju Kur'ana treba biti oprezan. Pisanje Kur'ana nearapskim slovima kategorički povlači promjenu načina izgovora a samim tim nužno povlači i promjenu značenja. U prilog ovom oprezu donosimo Fetvu (Šeriatsko riješenje) Odbora za fetve pri Univerzitetu ElEzher u kojoj se kategorički zabranjuje pisanje Kur'ana na nearapskim slovima. “ Nema sumnje da slova, nekih latinskih jezika, donekle odgovaraju slovima arapskog jezika, posebno kada se sačini konstrukcija dva i više slova ali je sasvim sigurno da kao takva u potpunosti ne odgovaraju slovima arapskog jezika. Stog ne mogu potpuno u svim finesama značenja zamjeniti arapska slova, pogotovu kada je u pitanju Kur'an. Dogodilo bi se slovno iskrivljavanje ili slovna destrukcija a ona bi za sobom nužno povukla destrukciju značenja. Svi šeriatski izvori namću nužnost očuvanja Kur'ana od svih vrsta izvitoperivanja a konsenzuz je postignut u jednostavnoj premisi da sve što povlači pogrešan izgovor povlači i pogrešno značenje pa je time kategorički zabranjeno. Svi dosadašnji tumači Kur'ana, pri tumačenju, navodili su ono što tumače na orginalnom arapskom jeziku, odnosno, jeziku objavljivanja Kur'ana. Tako i kod prevođenja na neki od nearapskih jezika treba činiti. U slučaju da se to ne bi učinilo padamo pod sankciju koja je predviđenja u rješenju Odbora za fetve o pisanju Kur'ana nearapskim slovima. Prevođenje u značenju koje smo naveli je kao tumačenje Kur'ana na arapskom jeziku koje se, prema preuzetim značenjima, prevodi na nearapski jezik. Ovakav vid prevođenja bi morao nositi naslov: "Prevođenje tumačenja Kur'ana". Ne bi smijelo biti "Prevođenje Kur'ana". Prema ovakvom pristupu ne bi moglo ni da se zove: "Tumačenje značenja Kur'ana" jer se prevođenje odnosi na riječi i izraze, što bi, sa druge strane dobili prevođenje Kur'ana jer prevođenje, ipak, prenosi zanačenje a ne izraze. Svako prevođenje kako kod bi se zvalo, ipak, bi moralo imati Kur'anski tekst na arapskom jeziku, odnosno, jeziku na kojem je objavljen. Bilo bi lijepo ako bi svaki prevodilac napisao u uvodu da prevodi tumačenje Kur'ana a ne samo značenje ili tekst Kur'ana.

182

Koristi od ovakvog prevođenja su mnogobrojne a mogu se svesti na ove najvažnije: - Mnogi ljudi koji pripadaju Islamu danas poznaju Kur'an ili ga nauče napamet ali ne znaju njegovo značenje. Prevođenjem upoznaju se i njima se podiže veo nepoznanica o objavljenoj knjizi. Upoznavajući sadržaj i ljepote Kur'ana a kroz sve to i njegovo učenje o Stvoritelju i stvorenom, o čovjeku i njegovom vjerovanju, obredima, poslovanju, praksi i moralu lakše se možemo suprostaviti onima koji negativno sude o Islamu i Kur'anu, posebno onima koji ova značenja nemogu nikako saznati osim preko prevoda. - Preko prevoda ove vrste upoznajemo druge o Islamu i Kur'anu. Posebno u ovom vremenu idejnih sučeljavanja. Preko prijevoda, ljudi koji nisu muslimani, mogu se direktno upoznati sa osnovnim učenjima Islama koja se izvode iz Kur'ana. Tako se smanjuje broj ljudi na koje se može djelovati negativno krivim i tendencioznim tumačenjima islama, muslimana ili Kur'ana. - Kur'an se mora dostaviti u svom orginalnom izrazu po objavi. Ali ovakav pristup u dostavljanju Kur'ana koji se mora naučiti na objavljenom, dakle, arapskom jeziku je olakšan time što oni koji ga uče preko prijevoda mogu ga lakše shavatati i proučavati iako ne poznaju dovoljno arapski jezik. Prevođenje Kur'ana u značenju prenošenja Kur'ana na druge jezike. Podrazumjeva se prenošenje Kurana sa arapskog na druge jezike. Misli se, zamjena riječi i izraza na arapskom jeziku, odnosno, njihovih značenja riječima i izrazima drugih jezika. Prenošenje svih namjera prisutnih u ovim izrazima i riječima kao i značenja koja u sebi sadrže. Naziva se još doslovno, fonetsko ili ekvivalentno prevođenje . Smatra se da je ovakvo prevođenje nemoguće jer se kao takvo ne može izvesti a takav pokušaj nije utemeljen na šeriatskoj mogućnosti. Smatra se da je ovakvo prevođenje nemoguće jer ne postoje riječi niti izrazi u srodnim jeizicima koji mogu zmajeniti riječi li izraze drugog jezika a pogotovu ona sekundasrna, skrivena značenja koja su sadržana u svakom jeziku posebno. Smatra se da je nemoguće, stoga što je Kur'an za sve, arape i nearape u arapskom jeziku mudžiza i ovaj vid Kur'ana se ni u kakvom prijevodu ove vrste ne može iskazati a samim tim se dokazuje nemogućnost ovakvog prijevoda. Kur'an je ibadet učiti. Doslovan ili fonetski prijevod ne može bez orginala sadržavati ovaj aspekt ibadeta pa je time nemoguće ovakvo prevođenje. Ovakvo prevođenje bi bilo prema šeriatskom određenju imitacija Kur'ana a svaka imitacija Kur'ana nije dozvoljena. Ovakvo prevođenje je nemoguće i kao takvo šeriatski neutemeljeno i nije dozvoljeno. Ono bi podsticalo ljude da se okreću od objavljenje Knjige, odnosno, od objavljenog jezika knjige ka prevodima za koje bi mislili da je jednako objavljenoj knjizi na jeziku na kojem je objavljenja Knjiga. Počeli bi ljudi više ovisiti od prijevoda nego od objavljenog orginala. Svaki bi se narod počeo okretati svom prijevodu na svom nacionalnom jeziku tako da bi se vremenom zapostavio orginal koji je objavljen. Počelo bi se odustajati od propisa izvedenih iz objavljenog orginala Knjige i ljudi bi počeli gubiti jednu od najdubljih osnova za jedinstvo Ummeta Islama. Konsenzus je postignut u tome da nije dozvoljeno prenošenje Kur'ana po značenju nego na način kako je objavljen. Preveden doslovno, značilo bi da je Kur'an dozvoljeno prenosti po značenju a ne u njegovom orginalu kako je objavljen. Je li dozvoljeno učiti prijevod u propisanim obredima (salatu - namazu ) ili zikru?

183

Je li dozvoljeno učiti prijevod uopšte? Skoro svi šeriatski stručnjaci, svih pravnih škola, se slažu da je zabranjeno učenje prijevoda, neovisno da li u namazu ili ne, i to na bilo kojem nearapskom jeziku. Šafijski mezheb (pravna škola) Nije dozvoljeno učiti Kur'an na nearapskom jeziku, bez obzira da li je u mogućnosti naučiti arapski ili ne u mjeri koja je dovoljna. Bilo da je u namazu ili u nečem drugim. Ako bi obavljao obrede namaza na nearapskom jeziku namaz ne bi bio valjan; bilo da ispravno uči ili neispravno. Ez-Zerkeši navodi u knjizi "El-Bahru El-Muhitu": ”Nije dozvoljeno učiti Kur'an na perziskom ili bilo kojem jeziku. Mora se učiti na jeziku koji pokazuje mu,džizu Kur'ana a to prijevodi ne sadrže kao što se drugim jezicima ne mogu iskazati sve nijanse i specifičnosti prisutne u jeziku na kojem je objavljen. Es-Sujuti u El-Itkanu navodi: "Nije dozvoljeno učiti Kur'an po značenju jer ga je Džibril donio u izrazu i nije mu objava dozvoljenja po značenju". Malikijski mezheb (pravna škola) Nije dozvoljeni učiti Kur'an na nearapskom jeziku. Nije dozvoljeno na nearapskom jeziku izgovoriti tekbir. Ako nije u stanju da prouči poglavlje ElFatiha na arapskom mora klanjati za imamom koji zna. Ako može da klanja za imamom a ne klanja pokvaren mu je namaz. Ako ne nađe imama za kojim će obavljati namaz, spada sa njega obaveza učenja El-Fatihe. Hanbelijski mezheb (pravna škola) Nije dozvoljeno učenje na nearapskom jeziku, niti je dozvoljena zamjena arapskog, bez obzira da li dobro ili loše uči na arapskom jeziku. Jer ako loše uči na arapskom dužnost mu je naučiti arapski a ako ne zna arapski bar toliko da može klanjati pokvaren mu je namaz. Ibn Hazm El-Hanbeli navodi: ”Ko uči Kur'an ili nešto iz Kur'ana u namazu u prevodu na nearapskom jeziku ili na arapskom jeziku izrazima koji nisu objavljeni od Allaha dž.š. ili namjerno preturi riječi naprijed i nazad pokvaren mu je namaz i griješnik je". Jer Allah dž.š. u Kur'anu navodi da je Kur'an na arapskom a nearapski nije arapski pa nije ni Kur'an. Zanemarivanje ovog jezika je iskrivljivanje Allahovog govora. A to nije dozvoljeno jer Allah dž.š. u Kur'anu kori narode koji su iskrivljivali Allahov govor. Stav i mišljenje znanstvenika El-Ezhera po pitanju prevođenja Kur'ana U posljednje vrijeme El-Ezher, kao najveće učilište Islama, radi važnosti ove teme često je imalo upravo ovu temu za predmet proučavanja i studiranja. Nakon mnogih rasprava i diskusija, znanstvenici El-Ezhera su donijeli riješenje da se pristupi prevođenju tumačenja Kur'ana. Formirana je komisija od najboljih znanstvenika El-Ezhera, uz podršku najvećih autoriteta akademije nauka i ministarstva prosvjete Egipta, da se uradi jedan tefsir (tumač Kur'ana na arapskom) koji će biti osnov za prevođenje na nearapske jezike uz konsultacije i posredovanje druge, posebne stručne komisije. Komisija se sastala više puta pod rukovodstvom vrhovnog egipatskog muftije nakon čega su udareni temelji za početak izvođenja ovog plana. Načinjena je platforma koja je poslana u sve važnije islamske centre i svim važnijim vjerskim islamskim autoritetima kako bi iskazli eventualne primjedbe i dopune. Ova platforma je sadržavala određena pravila koja mora sadržavati

184

tefsir (tumačenje Kur'ana), koji potom trebaju da budu prevedeni na nearapske jezike. Evo tih pravila: 1. Tumačenje Kur'ana (Tefsir) ne bi trebao sadržavati termine modernih nauka osim nužnih za samo razumjevanje značenje ajeta. 2. Da se u tumačenju ne izlažu naučne teorije kao, na primjer, što se nalazi u tumačenju Kur'ana naukom gdje se tumačenje Kur'ana bavi objašnjavanjima nastanka oblaka, grmljavine i munja. Ili tumačenja koja sadrže mišljenja nauke o kosmosu i planetarnom sistemu. U tumačenju se zadržati kod izraza i riječi Kur'ana, odnosno, njihovih značenja koja imaju u jeziku i tumačiti ih u osnovnoj namjeri Kur'ana u smislu upute čovječanstvu ili uzimanju znanja i pouke. 3. Ako se ukaže potreba, proširiti neku temu dodatnim objašnjenjima, staviti ih na marginu a ne u sami tekst tumačenja. 4. Komisija se ne smije priklanjati bilo čemu ili orjentirati na bilo što, izvan značenja ajeta, u smislu da slijedi neki određeni pravni pravac (mezheb) ili ideološku orijentaciju. Ne bi trebalo, po svaku cijenu, značenje ajeta protezati na značenje van teksta kako bi eventualno dokazivali neku muždžizu ili nešto od vjerovanja u budući svijet. 5. Da se u tumačenju Kur'ana drži načina učenja (kiraet) Hafsa od Asima i da se ne podliježe drugim načinima učenja (kiraetima) bez velike potrebe. 6. Nije nužno uzimati i u obavezu objašnjavanje veze između sura i ajeta. 7. Spomenuti povode objava samo kada su dokazani sigurnim predajama i kada je neophodno razumjeti značenje teksta Kur'ana. 8. Da se ne navodi derogacija osim u slučajevima kada je nemoguć kompromis, odnosno, usaglašavanje (koincidencija) ajeta. 9. U tumačenju navesti cijelo aje zatim ga tumačiti drugim ajetima Kur'ana koja ga objašnjavaju. Tada se mogu navesti sva pomoćna sredstav koja pomažu objašnjavanju ajeta. 10. Na početku svake sure staviti je li mekanska ili medisnska i koja ajeta su u suri Mekanska a koja Medinska. 11. Na početku u uvodu tefsira staviti definiciju Kur'ana i koje sve znanosti mora imati onaj koji želi da uđe u tumačenje Kur'ana. Ovdje moramo imati na umu da se pod izrazom tumačenje misli na prevođenenje značenja Kur'ana. Način prevođenja značenja Kur'ana. 1. Istražiti povode objava i tradicionalni pristup tumačenju. Istražiti tradiciju koja je priznata kao ispravna i mora imati svoje mjesto u tumačenju Kur'ana, odnosno, određivanju značenja. Rastaviti tradiciju na ispravnu i neispravnu. 2. Istražiti izraze i riječi Kur'ana, jezički i gramatički, kao i sve specifičnosti jezičke konstrukcije Kur'ana. 3. Istražiti stavove komentatora Kur'ana. Tradicionalne i racionalne,klasične i moderne i uzeti ono što najbolje objašnjava Kur'an i njegovo značenje. Uzeti što je vrijedno a odbaciti što ne koristi. 4. Pisati sve to u formi koju razumiju svi muslimani, pridržavajući se iznesenih pravila.

æ ÞÏ Êã ÈÚæä Çááå æ ÈÑÍãÊå åÐÇ ÇáÈÍË íæã ÇáÎãíÓ 19 0 03 1998 ÓäÉ æ Åä ßÇä Ýíå ãä ÇáËæÇÈ ÇÑÌæÇ ãä Çááå Çáæáì ÇáÚÙíã ÅåÏÇÆå Åáì æÇáÏí ØÇÚÉ áÞæáå æ ÞÖì ÈÈß Ãáà ÊÚÈÏæÇ ÅáÇ ÅíÇå æ ÈÇáæáÏíä ÅÍÓÇäÇ ÅãÇ íÈáÛä ÚäÏß ÇáßÈÑ ÃÍÏåãÇ Ãæ ßáÇåãÇ ÝáÇ ÊÞá áåãÇ ÃÝ æ áÇ ÊäåÑåãÇ æ Þá áåãÇ ÞæáÇ ßÑíãÇ0

185

æÇÎÝÖ áåãÇ ÌäÇÍ ÇáÐá ãä ÇáÑÍãÉ æ Þá ÑÈ ÇÑÍãåãÇ ßãÇ ÑÈíÇäì ÕÛíÑÇ 0 ÕÏÞ Çááå ÇáÚÙíã æ ÂÎÑ ÏÚæÇåã Ãä ÇáÍãÏ ááå ÑÈ ÇáÚÇáãíä 0 Na kraju, želim da zamolim Allaha dž.š. da ovaj rad i napor primi. Ovo nije samo moj rad. Ovdje je utkano, prije svega, znanje koje je On objavio poslaniku Muhammedu a.s. a od njega prenijeli njegovi sljedbenici sve do naših dana i mojih roditelja i učitelja od kojih sam uzeo znanje u Medresi i na studijama u Libiji. I danas su mnogi oni moji autoriteti. Zato molim dragog Allaha da ih nagradi iz svoje velike milosti a meni pomogne da uradim više i bolje na njegovom putu. Sarajevo; uoči petka 19.03. 1998. godine.

Literatura: Kur'an, Kur'an s prijevodom, Kur'an časni, Prevod Kur'ana, Uvod u tefsirske znanosti, Povodi objava, Uvod u hadisku i tefsirsku nauku, Uvod u Kur'an, Arapsko-Bosanski Riječnik, Uvod u Kur'an, ÇáãÑÇÌÚ ÇáÚÑÈíÉ : ãÝÑÏÇÊ ÃáÝÇÙ ÇáÞÑÂä - ÇáÚáÇãÉ ÇáÑÇÛÈ ÇáÂÕÝåÇäì - ÏÇÑ ÇáÞáã ÏãÔÞ ÏÇÑ ÇáÔÇãíÉ - ÈíÑæÊ ÇáãÚÌã ÇáãÝåÑÓ áÃáÝÇÙ ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã - ãÍãÏ ÝÄÏ ÚÈÏ ÇáÈÇÞì 1378 åÌÑíÉ 0 ÇáãÚÌã ÇáæÓíØ _ Ï0 ÅÈÑÇåíã ÃäíÓ Ï0 ÚÈÏ ÇáÍáíã ãäÊÕÑ Ï0 ÚØíÉ ÇáÕæÇáÍì ¡ ãÍãÏ ÎáÝ Çááå ÃÍãÏ ÇáÞÇãæÓ ÇáãÍíØ - ãÌÏ ÇáÏíä ãÍãÏ Èä íÚÞæÈ ÇáÝíÑæÒÂÈÇÏì - ÏÇÑ ÇáÝßÑ1995 ÇáãÌãæÚ ÇáãÛíË Ýì ÛÑíÈ ÇáÞÑÂä æ ÇáÍÏíË - ÃÈæ ãæÓì ãÍãÏ Èä ÃÈì ÈßÑ ÃÈì ÚíÓì ÇáãÏäì ÇáÂÕÝåÇäì 1988 ÕÝæÉ ÇáÊÝÇÓíÑ - ãÍãÏ Úáì ÇáÕÇÈæäì - ÏÇÑ ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã ÈíÑæÊ ãÎÊÕÑ ÇáÊÝÓíÑ ÇÈä ßËíÑ - ÅÎÊÕÇÑ æ ÊÍÞíÞ ãÍãÏ Úáì ÇáÕÇÈæäì- ÏÇÑ ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã ÈíÑæÊ ÞÑÂä ßÑíã ãÕÍÝ ÇáÔÑæÞ ÇáãÝÓÑ ÇáãíÓÑ ãÎÊÕÑ ÊÝÓíÑ ÇáÅãÇã ÇáØÈÑì ÇáÅÊÞÇä Ýì Úáæã ÇáÞÑÂä - ÔíÎ ÇáÅÓáÇã ÌáÇá ÇáÏíä ÚÈÏ ÇáÑÍãä ÇáÓíæØì 1978 ÅÚÌÇÒ ÇáÞÑÂä - ÇáÞÇÖì ÃÈæ ÈßÑ ÇáÈÇÞáÇäì Besim Korkut, Sarajevo H. Muhammed Pandža Džemaluddin Čaušević H. Ali Riza Karabeg Dr. Enes Karić Dr. Jusuf Ramić H. Muhammed Handžić Tabatabai Dr. Teufik Muftić Ebu El-Ala El-Mevdudi, Toronto, 1993.

186

ÇáÈÑåÇä Ý Úáæã ÇáÞÑÂä - ÇáÅãÇã ÈÏÑÇáÏíä ãÍãÏ Èä ÚÈÏ Çááå ÇáÒÑßÔì 1980 ãäÇåá ÇáÚÑÝÇä Ýì Úáæã ÇáÞÑÂä - ãÍãÏ ÚÈÏ ÇáÚÙíã ÇáÒÑÞÇÊì ãÈÇÍË Ýì Úáæã ÇáÞÑÂä - Ï 0 ÕÈÍì ÇáÕÇáÍ - ÏÇÑ ÇáÚáã ááãáÇííä 1981 ãÈÇÍË Ýì Úáæã ÇáÞÑÂä - ãäÇÚ ÇáÞØÇä - ãÄÓÓÉ ÇáÑÓÇáÉ 1983 ÇáÊÈíÇä Ýì Úáæã ÇáÞÑÂä - ãÍãÏ Úáì ÇáÕÇÈæäì ãÄÓÓÉ ãäÇåá ÇáÚÑÝÇä ÈíÑæÊ 1981 ãÞÏãÉ Ýì ÃÕæá ÇáÊÝÓíÑ - ÃÍãÏ Èä ÊíãíÉ 1988 ÇáÊÝÓíÑ æ ÇáãÝÓÑæä - ãÍãÏ ÍÓíä ÇáÐåÈì 1962 ÏÑÇÓÇÊ ÞÑÂäíÉ äÍæ ÇáÞÑÂä - ãÍãÏ ÞØÈ ÏÇÑ ÇáÔÑæÞ 1980 - Ï0 ãÍãÏ ÇáÈåì ãßÊÈÉ ÇáæåÈÉ 1976

ÖÍì ÇáÅÓáÇã - ÃÍãÏ Ããíä ãßÊÈÉ ÇáäåÖÉ ÇáÅÓáÇãíÉ 1964 ÙåÑ ÇáÅÓáÇã - ÃÍãÏ Ããíä ãßÊÈÉ ÇáäåÖÉ ÇáÅÓáÂãíÉ 1962 ÇáÅíÖÇÍ ÇáäÓÎ ÇáÞÑÂä æ ãäÓæÎå -ÃÈæ ãÍãÏ ãßì Èä ÇÈì ØÇáÈ ÇáÞíÓì 1986 ÇáäÓÎ Ýì ÇáÞÑÂä - ãÍãÏ ÕÇáÍ Úáì ãÕØÝì ÏÇÑ ÇáÞáã ÏãÔÞ 1988 ÞÕÕ ÇáÞÑÂä - ÌÇÑ Çááå Èä ÓáíãÇä ÇáÎØíÈ äÙÑÇÊ Ýì ÞÕÕ ÇáÞÑÂä ãÍãÏ ÞØÈ ÚÈÏ ÇáÚÇá ÇáÞÕÕ ÇáÞÑÂäì - ÚÈÏ ÇáßÑí ÇáÎØíÈ ÏÇÑ ÇáãÚÑÝÉ ÈíÑæÊ áÈäÇä ÃÓÈÇÈ ÇáäÒæá æ ÈåÇãÔå ÇáäÇÓÎ æ ÇáãäÓæÎ - ÃáÅãÇã ÃÈæ ÇáÍÓä Úáì Èä ÃÍãÏ ÇáæÇÍÏì ÇáäíÓÇÈæÑì ÇáÅÓÑÇÆíáíÇÊ Ýì ÇáÊÝÓíÑ æ ÇáÍÏíË -Ï0 ãÍãÏ ÍÓíä ÇáÐåÈì ãßÊÈÉ æåÈÉ 1986 ÇáíåæÏ Ýì ÇáÞÑÂä - ÚÝíÝ ÚÈÏ ÇáÝÊÇÍ ØÈÇÑå ÏÇÑ ÇáÚáã ááãáÇííä ÇáÔíÚÉ æ ÇáÞÑÂä - ÅÍÓÇä Åáåì ÙåíÑ ÇáãÓÈÔÑÞæä æ ÊÑÌãÉ ÇáÞÑÂä ÇáßÑíã - Ï0 ãÍãÏ ÕÇáÍ ÇáÈäÏÇÞ ÍÏíË ÇáÃÍÑÝ ÇáÓÈÚÉ - ÚÈÏ ÇáÚÒíÒ Èä ÚÈÏ ÇáÝÊÇÍ ÇáÞÇÑÆ.

187

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->