HRVATI IZVAN DOMOVINE I HRVATSKA KULTURA ISPITNA LITERATURA Ljubomir Antić: "Hrvati i Amerika" UVOD Hrvatska je izrazito iseljenička

zemlja, razmjerno broju stanovništva ona danas ima vjerojatno najveću dijasporu od svih europskih zemalja. Točan broj iseljenika nije moguće utvrditi budući da se u svim fazama iseljavanja nisu prikupljali podaci. Hrvatski doseljenici bili su uglavnom registrirani po zemlji iseljenja, a to je bila Austro-Ugarska, Jugoslavija. Može se gotovo sa sigurnošću utvrditi da približno svaki treći Hrvat živi izvan domovine. U 17. i 18. stoljeću u Južnoj Americi boravi plejada hrvatskih isusovaca. Ostavili su dubok trag u znanosti istražujući nepoznata područja. Među njima su prednjačili Ivan Ratkaj i Ferdinand Konščak. Sve do osamdesetih godina 19. st. nije zabilježeno veće iseljavanje iz Hrvatske u prekooceanske zemlje. Početkom 20. stoljeća iseljavanje iz Hrvatske toliko se ubrzava da prijeti demografskom katastrofom. Agrarna prenapučenost, biljne bolesti (peronospora), gospodarsko zaostajanje, loše zakonodavstvo (vinska klauzula). Prije Prvog svjetskog rata Hrvatska bila posuta promidžbenim materijalom koji je pozivao ljude na iseljavanje. Velika konkurencija prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a pojavilo se i tzv. lančano iseljavanje. Iseljavanju je pogodovalo i nepostojanje zakona koji bi ga sprječavali. Između dvaju svjetskih ratova iseljavanje je bilo znatno usporeno. SAD je provodio restriktivnu useljeničku politiku. Sljedeći iseljenički val pokrenut je na kraju i nakon Drugoga svjetskog rata (političke izbjeglice). U poslijeratnoj Jugoslaviji putovnica je dugo bila povlastica pa je iseljavanje iz Hrvatske dugo bilo ilegalno. Nakon pada A. Rankovića i privredne reforme `60-tih godina. Otvoren je ventil socijalnog i nacionalnog nezadovoljstva. Dio njih se u međuvremenu vratio, dok se drugi dio pretvorio iz privremenih u trajne iseljenike. Najviše je Hrvata u Njemačkoj, a njihov broj procjenjuje se na pola milijuna. Iseljavanje iz Hrvatske kulminiralo je 1970./71. godine. Ono je Jugoslaviji donosilo i velik devizni priljev najviše su se iseljavali Hrvati, što je vlastima u Beogradu odgovaralo. Osamdesetih godina osobito je aktualan odljev mozgova u razvijene zemlje, osobito u SAD i Kanadu. Prve hrvatske kolonije na području SAD-a utemeljene su na ušću Mississipija u Louisiani te u Kaliforniji, Chicago, Pittsborugh, Detroit, Cleveland itd. U Južnoafričkoj Republici Hrvati žive pretežno u Pretoriji i Johannesburgu. U Australiji najviše je Hrvata u Perthu i okolici te na području Melbournea i Sydneya, na Novom Zelandu u Aucklandu. Prvo društvo Hrvati su utemeljili u San Franciscu 1857. godine: Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo. 1894. godine udaren temelj Narodnoj hrvatskoj zajednici (poslije Hrvatskoj bratskoj zajednici). Juraj iz Slavonije (1355-1416) Rodio se u Brežicama na Savi, oko 1355/60. Umro je 1416. u Toursu u Francuskoj, izjašnjavao se kao Hrvat. Francuska povijest ga pamti kao kopista (služna pri katedralnoj crkvi kod biskupa ili cara). Imao je zadatak pisati kodekse (zbornik zakona, pravila, sadrži biblijske, crkvene tekstove), pisao, prepisivao i iluminirao kodekse. Bio je profesor na Pariškom sveučilištu (današnja Sorbonna). Brežice se tada nazivaju Rayn (u prijevodu: granica, međa). Obrazovan je vjerojatno u hrvatskoj glagoljaškoj sredini. Na pariškom sveučilištu nastavlja studij sedam slobodnih vještina (umijeća) i studij teologije. 1378/80 našao se na popisu siromašnih studenata. Dalje, stječe naslov magister artium (magistar slobodnih vještina) na Pariškom sveučilištu. Član je odbor za obnovu sveučilišta 1392-93. 1399. predsjednik je suda časti na sveučilištu. 1401. on je posebni izaslanik sveučilišta kod bavarske kraljice Elizabete. Te je godine promoviran kao doktor teologije. Predavao je teologiju na Sorbonni. Posljednje godine života proveo je kao kanonik i ispovjednik stolne crkve u Toursu. Tu će doći do izražaja njegova kopistička djelatnost. Prepisivat će i glazbenim znakovima obilježavati liturgijske kodekse. Poznat je i po iluminiranju kodeksa, po pisanju teoloških priručnika. Asketska teološka rasprava "De virginitati Servanda" je prevedena i na francuski, pa ulazi u povijest francuske i europske literature (veliko zanimanje u Francuskoj za to djelo). Triput je izdano: 1505., 1506. i 1590., a na latinskom je objavljeno 1726. Želio je upoznati francusku javnost sa glagoljaštvom. Kodeks br. 95. sačuvan je u Toursu. 1924. o tom je kodeksu u časopisu "Slavija" u Pragu (časopis za slavensku filologiju) Milko Kos, slovenski povjesničar objavio svoju raspravu.

1

1400. Juraj je sročio primjerak glagoljske početnice, niz slova, njihova brojevna vrijednost (az, buky): "Alfabetum chrawaticum". Taj glagoljski abecedarij preuzima osnovne tekstove katekizma molitve "Oče naš" i "Zdravo Marijo". Glagoljicu naziva hrvatskim pismom. Dodaje da je Istra domovina Hrvata (važan podatak za doseljenje Hrvata u Istru). List 77 (recto - prva stranica lista) kaže da je hrvatski biskup bio prvi koji je bogoslužje slavio na dva jezika, kako je smatrao uputnim (latinskim i hrvatskim). Taj 77 recto donosi popis hrvatskih biskupa s povlasticom crkvene slavenske liturgije i upotrebe glagoljice. Popis hrvatskih biskupija u kojima se glagolja, te nekoliko molitava napisanih uglatom glagoljicom. 1247. papa Inocent IV. daje privilegij senjskoj biskupiji a kasnije i krčkoj. Priklanja se teoriji da je sastavljač glagoljice Sv. Jeronim. Govori da je on preveo "Psaltir" na slavenski jezi (preveo Bibliju - Vulgata). Rim nije bio naklonjen glagoljici pa je to jedan od razloga što se tvrdilo da je tvorac glagoljice Sv. Jeronim. Hrvatski benediktinci glagoljaši s Pašmana idu u Češku njegovati i podučavati glagoljsku pismenost u samostan "Wa Slovanek" (1347.) Arnold von Harff (1471-1505) Krajem 15. stoljeća, iz kolna.- Putuje u Svetu zemlju (preko naših krajeva) i opisuje običaje i zabilježava riječi.7. studenog 1496. iz kolna preko Beča, prema Veneciji, Istra, Dalmacija, Palestina. Vodi dnevnik putovanja (na svom dijalektu - dijalekt donje Rajne). Ima višestruku vrijednost i ima izvanrednu moć zapažanja. 1862. objavljen je dnevnik. Bilježi i udaljenost od mjesta do mjesta u miljama. Piše o zadru, Hvaru i Dubrovniku (za kojeg kaže da leži u hrvatskom kraljevstvu, piše da stanovnici govore slavonskim jezikom - stanovnici Kraljevine Dalmacije i hrvatske). Harff bilježi riječi na slavenskom jeziku (crochga = broyt /kruh/). Dubrovnik je opisao kao lijep i utvrđen grad koji nikome nije podložan. Riječi je bilježio onako kako ih čuo i sastavio je mali konverzacijski rječnik (oko 50 riječi). Bartol Jurjević - Đurđević (1506-1556) Rođen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba oko 1506. godine. Sudjelovao je u Mohačkoj bitci 1526. godine, gdje je bio zarobljen i odveden u tursko sužanjstvo. Sedam puta su ga prodavali (opisi o ropstvu kršćana kod Turaka). Nakon 9-13 godina robovanja u Aziji bježi, ali to ropstvo ostavlja na njega dubok trag što će se najposlije reflektirati u njegovom spisateljskom i književnom radu. Stalno upozorava na tursku opasnost te potiče na protuturski otpor svih naroda Europe. Proputovao je cijelu Europu (putovao je papi u Rimu). 1544. u Antwerpenu tiska "De afflictione tam capitorum quaetiam sub turcae tributo Viventium Christianorum" (O jadu i muci sužnjeva i kršćana što stenju pod turskim jarmom) u kojem donosi mali hrvatskolatinski rječnik u štokavsko-ikavskom narječju (52 hrvatske riječi i fraze, mješavine leksika, konverzacije i molitve). Uz latinski rječnik donosi francusku, englesku i holandsku paralelu. "O običajima Turaka". Feliks Petančić (1455-1516) Dubrovčanin, govornik brojnih jezika, poznat kao minijaturist na dvoru Vladislava II. Bio je najčitaniji turkološki pisac 15. stoljeća uz Blaža Jurjevića. Bio je vješt diplomat, stekao je europsku slavu. 1487. dolazi na dvor Matije Korvina gdje je bio voditelj skriptorija. Putovao je u Rim, Napulj, Tursku. Napisao je spis o 9 putova u Tursku "De intineribus in Turciam libellus", posthumno objavljeno, Beč 1522. Ovo djelo je napisao kao priručnik za križarsku vojsku koja se tada spremala (opisuje 9 puteva kojima bi se trebalo krenuti u Tursku). Vrstan je poznavatelj geografije i orogenije (nauka o postanku gorja). Njegovo je djelo bilo nezaobilazan priručnik za tadašnje ratovanje. Objavljeno je na njemačkom kao dodatak Jurjevićevoj knjizi, 1522/27. "Hrvatska glagoljska početnica". Guilliel Postel (1510-1581) Francuski orijentalist, profesor orijentalnih jezika na bečkom sveučilištu, po nalogu cara boravio je u Carigradu. Po povratku je napisao knjigu u kojoj govori o glagoljici, te donosi glagoljski alfabet "Uvod u razlikovanje alfabeta za slova 12 jezika". Predočuje slova 12 vrsta abeceda i kako se ona čitaju. Ističe da je načelo jedan grafem - jedan fonem (kao i u hebrejskom jeziku). 1555. godine objavljuje "De linguae Fenicis" (Knjiga o Feničanima).

2

Andrija Dudić (1533-1589) Rodio se u Budimu, otac Ladislav bio je savjetnik podrijetlom iz Orehovice u zagorju. Školuje se u Veroni, pravo i filozofiju studira u Padovi. Zanimao se i za prirodne znanosti. 1561. postaje biskup, a 1562. govori na Tridentskom koncilu (5 latinskih govora na kojima je naglasio važnost da biskup ima sjedište u svojoj dijecezi). Zalagao se za odbacivanje celibata. Maksimilijan II. Šalje Dudića u poljsku da tamo pripremi tezu za habsburško preuzimanje poljskog prijestolja. Uz taj događaj se spominje i skandal o kojem govori Vitezovićeva kronika iz 1696. Naime, tijekom te misije Dudić napušta crkvenu službu i ženi se poljskom plemkinjom. Optužen je da je prešao na protestantizam. Iz Rima dolazi odluka o kažnjavanju. Dudić se povlači iz javnog života (Crkva ga osuđuje na smrt). Istaknuo se kao filolog, reformator, astronom, bavio se i medicinom (podvrgao je kritici Galenovo gledište u medicini). Bori se i protiv praznovjerja u medicini, bavio se poviješću, zemljopisom, prevodio je s grčkog. Djela: "Rasprava o kometima" (De cometarum significat de comentariolus), 1579. "Rerum in Gallia gesralum", 1577. "Orationes in Concilio Tridenti a habitae", 1590. Metodičko promatranje bolesnika, metoda kojom se treba koristiti u medicini. Bio je tzv. "demokratski filozof" (poput Erazma Roterdamskog), nije se priklanjao ni jednoj struji, bio je neutralan. Poljska Akademija 1989. povodom 400. obljetnice njegove smrti objavljuje prvi svezak njegove korespondencije. Pavao Skalić (1534-1575) Prvi ga opširnije spominje Ivan Kukuljević Sakcinski. U Europi su objavljene tri disertacije o Skaliću. Rođen je na Griču, gdje je završio osnovno školovanje. Najviše je djelovao izvan domovine (na njemačkom govornom području). 1570. u Kolnu objavljuje podatak o svom rođenju na latinskom. Piše da je rođen na Tri kralja 1534. Juraj Herešinac, tadašnji kanonik, preporučio je Skalića ljubljanskom biskupu Urbanu (nakon što su Turci zauzeli te krajeve) koji je bio opskrbljen velikom bibliotekom. On će ga kasnije preporučiti Ferdinandu I. Na studije u Beč, gdje Skalić završava studij teologije. 1553. doktorirao je u Bologni iz područja sedam slobodnih umijeća. Te teze zatim 1559. objavljuje u "Enciklopediji". Poznavao je Pica della Mirandolu, što je odredilo njegov kasniji platonizam u djelu "Mistične filozofske teze". Za boravka u Rimu dolazi u sukob sa isusovcima zbog toga što su ga zanimale knjige koje su bile na popisu Ignacija Loyolle kao zabranjene . Zainteresirao se za Kabalu (mistiku, okultno). Djela: "Kabala", "Mistične filozofske teze". U Beču je bio u službi Maksimilijana I. 20 godina. Skalić se predstavlja kao "grof od Like i knez od Une". Napravio je lažnu ispravu o svom plemićkom podrijetlu. Bio je profesor na teološkom fakultetu u Beču. Govorio je protiv pape: njega i svećenike naziva "ribarima đavla. Nakon optužbe od strane isusovaca da je protestant, odlazi iz Beča u Tubinegn, gdje dolazi u sukob sa Trubarom čije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke riječi. Skalić je smatrao kako treba tiskati na jeziku razumljivom svim Slavenima, a ne smo Slovencima. Posvađao se i s P.P. Vergerijem. Slagao se s Ivanom Ungnadom koji mu pomaže tiskati u Urachu, i na čiju preporuku predaje u Konigsbergu u Pruskoj. Zbog lažnog predstavljanja stalno ga progone (dobio je izgon iz Prusije), odlazi u Njemačku u Munster, gdje se ponovno vraća katolizicmu. Od biskupa je dobio i neke kanoničke časti. Pokopan je u Danzingu u karmeličanskoj crkvi. Stjepan Konzul Istranin (1521-1579) Rođen je u Buzetu u Istri, umro u Eisenstadtu. Prevoditelj, tumač hrvatskog jezika i korektor u Urachu. On se tako i potpisivao. Napisao je predgovor za 32 hrvatske knjige. 1561. počela je s radom tiskara u Urachu. Djeluje najprije u rodnom mjestu kao katolički svećenik glagoljaš. U Regensburgu je bio učitelj pjevanja, orguljaš i propovjednik. Djelatnošću je usko vezan uz Primoža Trubara. 1550. Trubar objavljuje "Katekizam" i "Glagoljski abecedarij" (oboje na gotici). 1555. Trubar potaknut Vergerijevom idejom prevodi Bibliju na slovenski (Evanđelje po Mateju), objavljuje na latinici. Trubar predlaže Konzulu da on prevede njegov Novi testament, kojeg je trubar preveo 1557. Konzul s tim prijevodom odlazi u Ljubljanu gdje se susreće s A. Dalmatinom, bio je uvjeren da će njegovi prijevodi na glagoljici biti prihvaćeni u domovini. 14 glagoljskih, 8 ćirilskih i 7 latiničkih prijevoda. 1559. prevodi Novi zavjet Biblije na hrvatski jezik. 1560. u Nurnbergu Konzul je dao izliti slova po uzoru na staru hrvatsku štampu u brevijara i misala, za tiskaru. 1561. tiskara Šimuna Kožičića Benje prestala je s radom, tako da u Hrvatskoj nije bilo tiskare u ono vrijeme. 3

Urach - središte tiskarstva, te najstarija hrvatska tiskara u egzilu. Radi od 1561 do 1564. "Katekizam" je 1564. tiskan u Tubinenu na hrvatskom i latinskom jeziku. 1561. izdaje mali probni glagoljski katekizam. Posljednje djelo iz tiskare u Urachu je latiničko djelo tzv. Konzulov "Beneficium Christi" (Dobrota Kristova), Tubingen, 1565. On u njemu daje jedno pravilo kako se glagoljska slova čitaju latinicom (latinička slova, ispod glagoljska, zatim brojna vrijednost). Boraveći u Regensburgu, konzul dobiva poziv da dođe u zapadnu Ugarsku, tj. u Gradišće kako bi tamo djelovao među Gradišćanskim Hrvatima. U Regensburgu je za njih Konzul tiskao djelo "Postilla", koje ima 2 djela. To je crkvena knjiga s propovijedima za svake blagdane, a predstavlja kamen temeljac gradišćanske hrvatske tiskane riječi (1568.). Posvećeno je Klausu von Weissprechu, Maximilianu Popchemu (živjeli na posjedima Gradišćanskih Hrvata). Postilla = poslije ovih riječi… post illa (verbum). Juraj Križanić (1618-1683) U 17. stoljeću zastupao sveslavensku ideju. Rođen je u Obrhu kod Ozlja. Bio je svećenik, završio je isusovačku gimnaziju u Zagrebu, zatim studirao na sveučilištima u Grazu, Bologni i Rimu. Na rimskom Collegium Graecum nastavio sa studijem teologije iz koje je doktorirao 1642. Ulazak u taj kolegij (namijenjen pripadnicima Istočne Crkve) uslijedio na temelju njegove molbe da se pripremi za misionarski rad u Rusiji. Misao da svojim radom pridonese uniji istočnog i zapadnog kršćanstva. U osmišljavanju svoje sveslavenske ideje posebnu ulogu pridaje Rusiji kao najvećoj slavenskoj državi. 1651. godine otputovao u Rusiju, 15 godina proveo u izgnanstvu u Tobolsku. Glavno djelo "Politika ili razgovor o vladateljstvu", obradio svakodnevni ruski život. Teorijski spis o načinu vladanja, namijenjen vladaru, ispunjen savjetima i reformnim prijedlozima. Križanić upućuje da moć cara počiva na bogatstvu i zadovoljstvu njegovih podanika. Prijedlozi gospodarskih reformi u okviru suvremenih tržišnih shvaćanja. U razmatranjima se osvrće na sav slavenski svijet (a ne samo Rusiju). Ideja međuslavenske solidarnosti "svi Slaveni jedinstven narod". Za njega svi Slaveni govore istim jezikom. Pisao mješavinom ruskog, crkvenoslavenskog i hrvatskog jezika. Nije zamišljao uniju svih Slavena, već obnovu slavenskih država uz pomoć Rusije (obnove bugarske, srpske i hrvatske države koje su postojale u srednjovjekovnom razdoblju). Misli o slavenstvu i njegovom odnosu s Nijemcima (mržnja prema Slavenima), do takvih shvaćanja dolaze prateći u prošlosti nasrtaj germanizacije na slavenski narod (Čehe, Slovence). Rusiji predlaže sukob s Turskom, donio bi slobodu balkanskim Slavenima. Juraj Križanić 1683. stiže pod Beč s poljskom vojskom (Jan Sobieski) i u borbi s Turcima pogiba.

4

ratificirala Trianonski mirovni ugovor i nakon što je austrijska strana obavila sve pripremne radove. koje su se čak prerasle i u oružani sukob. proteže se na površini od 4. Teritorij Gradišća čine nekadašnje mađarske županije Moson (Wieselburg). To je bio početak borbi na diplomatskom polju za 4. etničkom i društvenom životu Gradišća. Oberpullendorf (Gornja Pulja) i Oberwart (Gornja Borta). Glavni grad pokrajine je Željezno (Eisenstadt). Društveni i gospodarski interesi Gradišća dugo su bili na sjeveru zemlje usmjereni prema Beču i Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt).880 stanovnika ili 3. obrta. Ostala gradska središta su Mattersburg. godine na teritorij je ušla austrijska pogranična žandarmerija. Poslije isteka roka za odlazak Mađarske iz Gradišća koji je odredila Generalna komisija. kao što je to često bivalo tijekom povijesti. Sliku zaokružuje proizvodnja izuzetno cijenjenih i poznatih vina daleko izvan granica pokrajine i turizam. do 1946. Od istočnoeuropskih zemalja odvajala ga je takozvana Željezna zavjesa. Od šezdesetih i sedamdesetih godina brojni su slikari otkrili Gradišće kao kraj u kome se kultura i priroda sjedinjuju u mirni sklad i pretvorili ga u svoj zavičaj. poljodjelstva i srednje industrije današnjoj gospodarskoj slici Gradišća zahvaljujući subvencijama Europske unije pečat daju i vodeća poduzeća na području visokorazvijenih tehnologija. Nastanak Gradišća početkom našeg stoljeća nije prošao bez razdora i oružanih sukoba. koji je kulturno i duhovno središte. godine Austrija je izgubila vlastitu državnost i u vihorima rata i poraća proživljavala teške dane. na snagu ustavni zakon o Gradišću. hrvatskog i mađarskog stanovništva. Od 1938. a na jugu prema Grazu. tako da zbog posebnosti povijesnog razvoja još i danas nedostaju velikogradske aglomeracije. Kraj 1. a gradovi Željezno i Rust kao slobodni gradovi posebne su administrativne jedinice. dugo godina dvorski skladatelj kneževske obitelji Esterhazy u Željeznom i Franz Liszt. Tu se proteže državna granica u dužini od 397 kilometara. a različiti politički i gospodarski sustavi na razne su načine sprečavali tješnje kontakte između onih koji su živjeli s ove ili s one strane granice. stupio je 25.000 četvornih kilometara.5 posto od cjelokupnog austrijskog stanovništva. U Gradišću živi 270. Istodobno su se počeli razvijati odista primjerni dobrosusjedski odnosi s pograničnim regijama na istoku zemlje i to bez obzira na ideološke i političke granice. Naslućene širine istoka prekida poseban prirodni dragulj Niuseljsko 5 . Zakon je predviđao posebnu saveznu pokrajinu s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). Čak i glavni grad pokrajine Željezno. pa je to najmanja austrijska savezna pokrajina. Na posebnom referendumu na području Soprona neznatna većina odlučila se za ostanak Soprona u Mađarskoj. današnji Južni Tirol ili južna Češka. Joseph Haydn.GRADIŠĆANSKI HRVATI POVIJEST Gradišće. svjetskog rata i potpisivanje Mirovnog ugovora u Saint-Germainu 1919. Osim trgovine. obvezala da će konačno Gradišće prepustiti Austriji. socijalnih i društvenih impulsa. To je značajka koja daje poseban pečat kulturnom. ima jedva nešto više od 10. Sopron i Vas s njemačkim stanovništvom. pečat daju idilična seoca i sela. Gradišće uživa svjetski glas i na području kulture. tijekom zadnjih korektura granice kao posljednje pripale pod Austriju. listopada 1921. Austrija je morala odstupiti dijelove svog teritorija s njemačkim stanovništvom kao što su to npr. Gradišće ima vrlo mješovitu strukturu stanovništva za koju je svojstven miran suživot bez sukoba njemačkog. prenijeli su glazbenu tradiciju Gradišća daleko preko njegovih granica i učinili je poznatom. Nakon što je Mađarska u srpnju 1920. jer je Gradišće godinama živjelo uz „mrtvu granicu". Pokrajina je podijeljena na sedam kotara. smještenom na rubu Panonske nizine. tako da su neke manje općine u srednjem i južnom Gradišću tek početkom 1923. kao i suživot vjernika rimokatoličke i protestantske vjere.000 stanovnika. političkog i društvenog raskrižja između srednjoeuropskog i panonskog prostora. Članstvo Austrije u Europskoj uniji pruža Gradišću šansu ponovnog preuzimanja i oživljavanja nekadašnje povijesne uloge kontaktnog središta i gospodarskog.000 stanovnika zajedno s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). u kolovozu 1921. Konačnu granicu odredio je posebni međunarodni odbor za reguliranje granice. Još i danas Gradišću. a za to je dobila zapadne dijelove mađarskih županija Moson. Posredovanjem talijanskog ministra vanjskih poslova Torette uspjelo je konačno dovesti obje zemlje u Veneciju za pregovarački stol i Mađarska se u „Protokolu iz Venecije" od 13. Sopron (Ödenburg) i Vas (Eisenburg). od čega čak 356 kilometara otpada na zajedničku granicu s Mađarskom. godine stvorili su preduvjete za uključivanje Gradišća kao posebne savezne pokrajine u Republiku Austriju.300 četvornih kilometara veliko područje s 340. koji osim športa pruža i ogromnu lepezu mogućnosti na polju lječilišnog turizma i toplica pa sve do blagog turizma. najjužnija i istodobno najmlađa austrijska savezna pokrajina. Mađarske odmetničke jedinice oružjem su branile sporno područje. rodom iz Raidinga iz središnjeg Gradišća. Nakon pada Željezne zavjese i u sklopu stvaranja novog političkog poretka u Europi Gradišće ima posebnu ulogu u stvaranju nove mreže odnosa s istočnom Europom i sa zemljama nekadašnjeg istočnog bloka. gospodarskih. Austrijski Državni ugovor i za Gradišće je značio pokretanje novih kulturnih. siječnja 1921. Festival na jezeru u Mörbischu razvio se u Meku operete koji nastavlja glazbenu slavu i tradiciju Gradišća na domaćoj i međunarodnoj kulturnoj sceni.

Pravci seobe Vlaha: a) sjeverna padina Dinarskog gorja (Glamočko. Hrvati u Gradišću od juga prema sjeveru: 1. da bi se kulturni krajobrazi ove regije sačuvali i za budućnost. Gradišće . 1503-26. 6. Oni se danas nalaze u Madžarskoj. stoljeću našla i na slovenskoj strani. Turci prodiru kroz Bosnu (preko ključa). Gyor /Đer/. jedna od njih je i Gradišće. Češkoj i Austriji. To je dokaz da se hrvatska kultura u 16. od Bihaća).Burgenland). Zajedno s Mađarskom tu je napravljen prekogranični nacionalni park. Dva pravca seobe: a) južni (prekomorski pravac) b) sjeverni (prekodravski pravac) U najvećem broju Hrvati su selili u sjevernom pravcu. stoljeća (Vlasi) Vrijeme naseljavanja u Gradišće je od 1520-1580. prvo naselje. Selidbe Hrvata su. prekidaju veze s otocima. Turci iz Like pljačkaju Primorje. Austrija danas ima 9 pokrajina. Mošonjsku i Zaladsku županiju. Požunsku. Austrija je od početka područje čestog naseljavanja (istočni dio Austrije. jedino stepsko jezero srednje Europe. Jedan dio s druge strane u 6 .000 Gradišćanskih Hrvata. 4. Pag). Borta (Oberwart) Vlasi (južno od Une). Zastupništvo naroda i zakonodavnu vlast pokrajine obnaša pokrajinski sabor koji se sastoji od 36 poslanika. A Vramec u "Kronici": "Turci zauzeše Kostajnicu… sva hrvatska zemlja opusti". Vitezović u "Kronici" pisanoj u Zagrebu. Stvorit će se slavenske kolonija s velikim brojem svećenika. Velebit) su prostori na kojima se pljačka. Gad (Gussing) Štoji (kraj Jasenovca. Gornja Pulja (Oberpullendorf) Poljanci (južno od Ogulina) Matrštof (Mattersburg) Haci (kraj Oguliina) Neusiede (See) Danas je oko 40. Uzroci iseljavanja su turska osvajanja. Postoji tri vala: a) nakon Krbavskog poraza (1493-1530) b) 1530-1570 (najmasovniji val) c) početak 17. utok Une u Savu). Gradišćanska vlada sa sedam članova i predsjednikom vlade na čelu najviši je izvršni organ Gradišća. 1696. u željezansku županiju. Već na početku 16. Velika je asimilacija Hrvata (npr. u kojoj je utemeljeno 55 hrvatskih naselja. U Austriji je uzeta čakavska osnovica (ikavski refleks jata) za gradišćansko-hrvatski jezik. Mosor.000 duša je izbjeglo nakon pada Kostajnice 1554. Pavao R. Navodi i kako mnoštvo Hrvata prebiva u Austriji. 5. Adam Bohorić (1520-1598) Autor prve slovenske gramatike iz 1594. Istraživanja o broju iseljenih u Gradišće pokazuju da su Hrvati iz Međimurja i Moslavine išli u zapadnu Ugarsku. Južni čakavci (iz područja uz rijeku Unu. Turci će osvojiti Budim. 2. Pored slovenskog u prvom djelu (gdje je pravopis) uvrštava pregled grafijskih tablica glagoljice i ćirilice s primjerima kako se piše. Bilo je utemeljeno ukupno 180 naselja. Urach: "…oko 40. uz Adama Bohovića još zabilježili Primož Trubar u predgovoru prijevoda Novog Zavjeta iz 1562. kaže za 1576. Naziv seže u doba Monarhije. Borta (Oberwart) Dolinci (između Kupe i Une).jezero. cijelu Liku. 3. stoga ljudi iz tih krajeva bježe na Apeninski poluotok. godinu: "…ljudstvo bježi preko Mure i Drave u Austriju". Livanjsko polje) b) prema Srijemu i Slavonji (preko Bosne) Sjeverne padine (Bikovo. Hrvatski jezik se zadržava tamo gdje je jača domaća sredina i usmjeren je na uporabu u obitelji i crkvi. 1541. Zatim su išli u Šopronjsku županiju. stoljeća prisutno je iseljavanje s otoka (Rab. te prostor do Une do Velebita.". u Češkoj ih danas gotovo i nema). zauzeli su cijeli prostor između Cetine i Zrmanje. Počeci seobe Gradišćanskih Hrvata Prodor Turaka izaziva seobe naroda.

a u drugoj na 32 tematska ciklusa. u pavlinskoj pjesmarici iz 1644. Ta djelatnost je imala teškoće. dijelom su prijevod s latinskog. Pjesmarice je posvetio Nikoli Zrinskom. Tekst je napisan na koricama latinskog misala. Autor je najstarijih pjesmarica "Dusevne peszne psalmi ter hvale vedania siachke". živio je u Beču. Autori u predgovori izražavaju zabrinutost glede sudbine Hrvata i progona. Jedini danas primjerak “Postile” je sačuvan u Ljubljani u knjižnici nadbiskupskog sjemeništa. U Donjoj Austriji Hrvati su pripadali bečkoj biskupiji. Napisali su ga župnici George Vuković i Juraj Živanić. zove se “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. 1611. Početkom 17. Dolazak Gradišćanskih Hrvata seže u prvu polovicu 16. ali im danas ne znamo imena. Prva Gradišćansko-hrvatska djela imala su protestantski karakter. stoljeće je obilježilo rad protestantskih pisaca. imali su autonomiju. Svećenici su Hrvati i obavljaju službu na hrvatskom jeziku. Protestantizam nije imao veći utjecaj na gradišćansku književnost. prvi gradišćansko-hrvatski pjesnik. Antun Dalmatin i Stipan Konzul su djelovali u Njemačkoj i u Ungnadovoj knjižari tiskali knjigu “Postila” (1568. 7 . stoljeća (1520-1580) jer su dobili od Ferdinanda privilegije. 1564. Gussing (južno Gradišće) "Biljni nomenklator panonski". Karl Klusius Autor je najstarije tiskane knjige iz 1583. “Kristuš je gori ustal”. njemačkog i hrvatskog ili crkvena prikazanja. i 1611. Mekinićeve pjesme su dijelom autorske. i sadrži 160 pjesama. cikla). a u srednjem Gradišću je nešto štokavaca. a donio ga je s ovih područja Juraj de Jastrebarsko. (Klimpuh). “Klimpuški fragment. sa popisanim latinskim nazivima i sa mađarskim ekvivalentima. Upravo zahvaljujući tome. zob. George Vuković i Juraj Živanić Najstarija djela su misali. uspjeli su sačuvati svoj jezik. Klusius je bio poznati botaničar na dvoru Maksimilijana II. (Šopron. "Očenaš" i pjesma "Kristuš je gore ustal" iz 1564. Autor je Grgur Mekinić. U Gradišću ima 80% čakavaca. Hrvati su imali pravo birati načelnika i svećenika. Prvi zapisani jezični spomenik na tlu Gradišća je Klimpuški misal. Knjiga je namijenjena zapadno ugarskim Hrvatima. Pjesme su podijeljene u prvoj knjizi u 26 tematskih ciklusa. grad u Sjevernom Gradišću.. Najstarije hrvatske tiskane crkvene pjesmarice su ove Mekinićeve. Iste te napjeve nalazimo u slavenskim pjesmama. sadrži “Oče naš” i uskrsnu pjesmu iz 1564. zahvaljujući pjesmaricama očuvan je hrvatski jezik. se smatra jedinim dokazom za staroslavensko bogoslužje u sjeverno-gradišćanskim selima. stoljeća nastaju dvije protestantske pjesmarice (1609. godine. “Duševne pesme”. i 1611. “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. Regensbrug) za Gradišćanske Hrvate. Grgur Pitireus Mekinić Protestantizam je bio presudan za kulturnu razvijenost. Antun Dalmatin i Stipan Konzul "Klimpuški fragment" je vezan uz rad protestantskih hrvatskih pisaca Antuna Dalmatina i Stipana Konzula koji su pripremili knjigu “Postila”. protestantski molitvenik. Nijedna Mekinićeva pjesma nema notni uzorak. Pripadali su Đurskoj i Sombatskoj biskupiji. dva izdanja (1609. Od ove knjige imamo 3 primjerka (Bratislava. Sveti križ) Druga pjesmarica sadrži 141 pjesmu. molitve. 1609. poučne knjige koje su župnici koristili. Na poziv plemića iz zapadne Ugarske 1568. Prva pjesmarica zove se “Duševne pesme” iz 1609. autora Jurja Vukovića. iz Regensburga u Gradišće dolazi Stipan Konzul da bi proširio protestantizam. Bio je vrstan prevoditelj s njemačkog na hrvatski gradišćanski jezik.”. Vrijeme dolaska Hrvata u Austriju je doba reformacije (koje je u Austriji u punom zamahu). U povijest književnosti je ušao 1969. To je botanički rječnik. U nomenklatoru pronalazimo i hrvatske nazive koje je morao čuti od tamošnjih Hrvata (javor..Madžarskoj pripada Gradišću. izazivala je otpor kod Gradišćanskih Hrvata (mi u to vrijeme već imamo svoje renesansne pisce i začinjavce).). Također.). Pisan je ćirilicom i glagoljicom. 16. Velik je bio i Konzulov doprinos. tiskanu u dva dijela u Regensburgu 1568. Pisana je bosančicom. tiskana je kod Šoprona (Svetog križa). Za njegove pjesmarice se dugo nije znalo. Budimpešta i Regensburg).

Primjeri ovog “Horvaczko evangyelya” pokazuje da se književni jezik Gradišćanskih Hrvata razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika.) Najstariji gradišćansko-hrvatski katekizam Jurja Damšića tiskan je u Bečkom Novom Mestu. svijeta. Naglašena pedagoška crta. njemačkog. No gotovo je identičan sa “Horvaczkim evangyelyem”. poglavlja su u obliku pitanja i odgovora. stoljeću su lekcionari (tj. Prerada Damšićevog katekizma. stoljeću.) To je također lekcionar. te molitve. u Trnavi (Slovačka) o trošku kneza Esterhazija. sastoji se od uvoda (posveta na latinskom). Otkriven je početkom `90-tih u Nacionalnoj biblioteci u Zagrebu. Uočavaju se promjene: veliki broj riječi preuzetih iz njemačkog i madžarskog jezika. stoljeću otvorena je bogata tiskarska djelatnost nabožnog karaktera. i 17. Najstariji katekizmi Vjerske pouke koje se temelje na pitanju i odgovorima. gdje se i danas nalazi jedan primjerak. Nije naveo svoje prezime. godine. prethodi kratak predgovor. Petar Kanizius je najveći kateheta. To se dokazuje po leksiku. Upućuje na jedno duhovno središte toga vremena . Sam leksik je sličan leksiku u djelima kajkavskih pisaca 16. Ladislav Valetić iz Celindorfa. Prvi puta se pojavljuje u 8. stoljeću. u Juri “Osnove kršćanskog nauka za jursku biskupiju i crkvu”. a procvat doživljava u 18. To pokazuje utjecaj latinskog. Juraj Damšić upravlja župom Celindorf 1711. izlazi reprint ovog katekizma u izdanju znanstvenog instituta Gradišćanskih Hrvata u Željeznom. Tiskan u Beču. “Kratka sprava nauka keršćanskoga” (1744. madžarskog i talijanskog na gradišćansko-hrvatski jezik u 18. Povezanost ovog lekcionara s kajkavskim lekcionarom “Sveti evangelioni” dokazana je `70-tih godina od strane madžarskog slavista Istvana Nyomarkaya. Priručnik koji sadrži vjerske pouke. Jandra Zgodić je jurski kanonik koji je potpomogao franjevačke i isusovačke redove. otkriven je u Budimpešti lekcionar “Horvaczko evangyelye”.). onim redom kojim se izlažu u liturgiji). 1994. To je jurski biskup Adolf Groll (1733-1743). Grolla iz 1734. Određene kajkavske riječi koje su u “Svetom evangelionu” u “Horvaczkom evangyely” nadomještene su hrvatskim riječima. Sadrži 32 poglavlja . Dodijeljeno mu je odobrenje za tiskanje ovog lekcionara. Namijenjen je djeci ili odraslima koji tek uče vjerske istine. Sama naslovnica kazuje da su Gradišćanski Hrvati imali svoj lekcionar i prije 1732. Zaređen je u Beču i tamo djeluje. Dokazuje ovisnost ova dva djela. U 18. Latinski predložak kojim se Damšić služio bilo je djelo A. Našao ga je madžarski slavist Lasla Hadrović. nego da je jurski biskup. “Horvaczko evangyelye” u stanovitoj mjeri (u leksiku) odstupa od predloška. To je najstariji gradišćansko-hrvatski lekcionar. do 1755. “Horvatszki katekhizmus” (1747. Danas je on predstavnik katedre za slavistiku u Budimpešti. Damšić je preveo djelo na latinskom jeziku pod imenom “Kratka sprava nauka keršćanskoga”.hodočasno mjesto Blažene Djevice Marije na kalvariji Brijegu (nedaleko 8 . sintaksi i različitim gramatičkim konstrukcijama (veliki broj riječi u ta dva djela je identičan). Sa Damšićevim katekizmom ima brojne sadržajne podudarnosti. stoljeću. Od Adolpha Jurzkoga. “Epistole i vangyelja” (1741. knjige s izvacima iz Evanđelja.župniku Blažu Leškoviću nepoznati autor zahvaljuje na financijskoj potpori. STOLJEĆE Pojava prvih lekcionara “Horvaczko evangyelye” (1732. litanije. a na hrvatskom jeziku slijede Evanđelja. Predgovor . Drugo izdanje je tiskano 1694. niti je naveo naslov izvornog djela. Prva tiskana djela u 18. zamišljeno je da se uči napamet. Prvi put ovo je djelo objavljeno u Grazu. Ovo drugo izdanje je predložak “Horvaczkom evangyely”. Autor je ispravio neke tiskarske pogreške i unio neke izmjene u jeziku. zajedničke mise svetaca. Na kraju se nalazi katekizam.) Nepoznati autor. tiskan je u Juri. 1958. Piše o stvaranju čovjeka. Taj kajkavski lekcionar je djelo hrvatskog isusovca Nikole Krajačevića iz 1651.18. stoljeća. Ovaj katekizam se oslanja na “Horvaczko evangyelye”.

Od 1749. Molitvenici (tiskanje. do 1754. himne ili pjesme. onda primjećujemo sličnost. Nejasnoća je godina i mjesto izdavanja. Sombotel (madžarsko). kajkavski pisac. pisanje. Beču i Trnavi i stekao je visoko obrazovanje. hrvatski ispovjedionici. katekizam “Škola Kristuševa” (Zagreb. Ovaj katekizam možda je napisao jedan od franjevaca Gradišćanskih Hrvata. Odgaja se u skladu pozitivističkih kršćanskih nauka. 1748. Često su ih prevodili i prilagođavali duhu gradišćanskih Hrvata. Mulih boravi među zapadnougarskim Hrvatima. On je provodio “pokorničke misije” (Paolo Senjeli). Šopron i Požun (Bratislava). Djela: “Pripravlyanye k szpovidi” (1748. ali je izvrsno prilagodio stvaralaštvo svojim pjesama za Gradišćanske Hrvate. Godinu izdanja nijedan izvor ne daje sa sigurnošću 1748/49. duhovnog i pastoralnog štiva.) To je misionarska pjesmarica sa crkvenim pjesmama i litanijama. Stvarali su jednostavnu pučku književnost na narodnom gradišćanskom jeziku koja se gradila na kultu blažene djevice Marije. Opisao je Muliha nakon smrti. Nailazio je na odličan odaziv među narodom (tisuće ljudi). Iako ne posjedujemo manuskripte njegovih govora.-1789.). Knjefac). “Posel apostolski” (Zagreb. te molitvenik “Nebeska hrana” (Zagreb. Juraj Mulih bio je kajkavac.). Školovao se u Zagrebu. Uz misionarski rad napisao je tisuće stranica teološkog. 1754. Uz njemački i madžarski govorili su i hrvatski. moralnog. ovu djelatnost nastavljaju franjevci čiji je red u 18. Svetica za jezerom Frauenkirchen (francuskog). Lovre Bogović (1719. Utjecaj Mulihovih pjesmarica na druge pjesmarice. 1742. iako mu se potkradaju i kajkavski oblici. 1744. Bili su istaknuti nositelji gradišćansko-hrvatske književnosti 18. Autor je početnice "Abecerica" ili "Libavice". Juraj Mulih (1694-1753) Rođen je u Hrašću u Turopolju. Gradišćansko-hrvatska čakavština. Samostani franjevaca su se nalazili u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji. daje tiskati "Duhovne jačke" za Gradišćanske Hrvate. Pjesmarica se sastoji od 24 popevke. Slavoniji i Ugarskoj. Bila su podloga mlađim autorima. zato jer je kalvarija franjevačko svetište. Pitanje da li je tekst napisao u Zagrebu. Molitveni dio sadrži jutarnje i večernje molitve i na kraju se nalazi 20 točaka “Opominjanja” (čuvaj se dobra vina). Primali su u svoje redove veliki broj Hrvata. Jača hrvatski osjećaj srodnosti. KNJIŽEVNI RAD FRANJEVACA Nakon isusovaca koji su započeli misije u Gradišću. Ti franjevački samostani su centri kulturnog života. U zimskim mjesecima boravio je u Zagrebu. sastavljanje) pogodan način širenja pučke pobožnosti. a za kajkavce na kajkavskom. liturgijskog. za Gradišćanske Hrvate piše na čakavskom. Ova književnost nije stvarana zbog umjetničkih pobuda nego da prosvjećuje narod. isusovac. katekizmi namijenjeni potrebama najširih slojeva. Među tamošnjim Hrvatima pobudio je pravu revoluciju pobožnosti. stoljeću odigrao važnu ulogu u provođenju procesija i hodočašća koji su bili vidljiv izraz barokne pobožnosti. Svoje učenje po jurskoj biskupiji u zapadnoj Ugarskoj vršio je od 1730. te se u njima očituje njegov utjecaj (L. Nakon povratka sa studija u Hrvatsku. pisao je štokavskom ikavicom za Slavonce. djeluje u Hrvatskoj. To radi 27 godina. tiskana u Juri. no kad se usporedi sa drugim Mulihovim djelima.).) Knjižica u 5 dijelova koja sadrži nauk o prvoj ispovjedi djece. Osobito su njegovali marijanske pjesme. poznat je kao misionar bez stalnog boravišta. O njemu svjedoči i njegov suvremenik Baltazar Adam Krčelić “Annue”. godine. Najpoznatiji među isusovačkim misionarima bio je Juraj Mulih (značajni kajkavski pisac).Željeznog). te prvog hrvatskog bontona na kajkavskom "Regule dostojanstva". Bogović. a bio je pjesnik i glazbenik. Posebno se istakao kao navjestitelj Evanđelja u svom vremenu i na tlu naše domovine. ili kad se nalazio u Gradišću. stoljeća. Knjižica je anonimna. “Duhovne jacske” (1750. znamo da je posjedovao izuzetnu retoričku disciplinu. Ona se smatra prvom gradišćansko-hrvatskom pjesmaricom koja je nastala nakon Mekinićeve. Povijest gradišćansko-hrvatskog jezika svjedoči o jezičnoj inferenciji. Zbog toga su djela prvenstveno evanđelistari. bavio se književnim radom. U Gyoru 1750. S. ali su i stvarali nove stihove. Jedan se nalazio u Novom Gradu (Gussing) u južnom Gradišću.) 9 .

Gradišćansko hrvatski jezik se razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. duhovne pjesme i katekizam na kraju. Sigurno je potvrđeno to izdanje iz 1781. Autor “Horvatszkog katekhizmusa” iz 1747.) Gradiščansko-hrvatski franjevac.. Slijedi tabla gibućih svetaca (kalendar).) “Marianszko czveshe” (1781. Istraživanja pokazuju da se Lovre Bogović služio kajkavskim djelom Nikole Krajačevića “Sveti evangelioni” iz 1651. Zaređen je 1738. Najpopularnija knjiga Gradišćanskih Hrvata od 16. 1753. Autora ne znamo. Šoštarić je dao tiskati “Cvijeće” bez svog imena. “Hisa zlata” (1754.-1778.) Tiskano u Šopronu.) Molitvenik koji se sastoji od dva dijela: molitve i pjesme (velik broj Palkovićevih izvornih stihova).) “Duhovna kiticza” (1778. Najmlađi vjernici uče lakši sadržaj. na temelju Bogovićeva potpisa (hrvatski). Sadržaj je podijeljen na tri škole: djela sa težim i djela sa lakšim sadržajem. tulipan pjesme a narcis predstavlja kršćanski nauk (katekizam). On je bio hrvatski propovjednik i ugledan teolog.molitve za uslišenje želja (molitva sv. Franje u Željeznom. Priređivao je molitvenik na gradiščansko-hrvatskom jeziku. ono je omiljeno štivo Gradišćanskih Hrvata. “Duhovni vertlyacs” (1753. Sam pisac objašnjava što je križni put: onaj žalosni put kojim je naš spasitelj hodao”. divici Mariji k Željeznoj”. izdanja. Djelovao je u samostanu Kalvariji kraj Željeznog. staro židovsko učenje je u tome vidjelo alegoriju ljubavi Boga prema izabranom narodu. Postojanje hrvatskog bratimstva sv. 10 .U franjevački red je primljen 1742. On se sastoji od 14 postaja.) Zajedno s Bogomirom Palkovićem Bogović je napisao molitvenik “Duhovni vertlyacs”. Kaže da su pjesme skupljane od prvih franjevaca redovnika na brdu Kalvariji.-1770. Florijanu). Jože Ficko izdaje prerađeno izdanje. Pisci svom narodu daruju taj molitvenik i tako ga privode krugu prosvječenih naroda. “Obchinszke miszie pitanya knisicze” (1759. 1829. On se sastoji od nekoliko dijelova: predgovora.) Bogović je imao posebne zasluge za popularizaciju tih bratimstva koje je okupljalo oko 4 tisuće članova. Bogovićeva je knjiga od 17541869. interesantna u jezičnom pogledu što donosi nazive mjesec u godini nepoznate danas u Gradišću. kalendara i tzv. Uz svaku staciju je priložena ilustracija (slika u drvorezu). Upućuju joj perifrastične izraze (izraze divljenja). te molitva i jedna kitica pjesme “Sluša mati”. doživjela 15 izdanja.) Anonimni autor. Franje u Željeznom. Započinje tekstom “Aldovanje k bl. U predgovoru je prisutna složena simbolička poruka nadahnuta “Pjesmom nad pjesmama” (izraelskog kralja Salamona). stoljeća do danas. Doživjelo je velik broj izdanja i prijevoda. To je trodijelni katekizam koji je služio kao priručnik za članove bratimstva sv. Na početku je citat iz popularnog srednjovjekovnog djela Tome Kempinskog “De initatione Christi” (Sljedeći Krista). “Sveti križni put” (1761. tri rožice (cvijeta) kojim su simbolično predstavljeni tri dijela knjige: zumbul predstavlja molitveni. Kompozicija: molitveni dio . hrvatski prijevod latinske pjesme. djelo se metodički razlikuje od ostalih katekizama. Doživjela je brojna izdanja (izvorna i prerađena). Jeremija Šoštarić (1714. Vjerojatno jedan od pripadnika franjevačkog reda. Bogomir Palković (1714. to pitanje postavlja profesor Benčić. a od tada do danas objavljeno je još oko 15. U kompozitnom smislu “Hisa zlata” se podudara sa “Duhovni vertlyacs” jer sadrži molitve. te je podučavao svoje sunarodnjake kao hrvatski propovjednik (hrvatski nediljni prodikač) u Novom Gradu i kalvariji u Željeznom. Nedjeljom i svetcima na kalvariji Brijegu pored Željeznog pripovijedalo se na hrvatskom. Na Kalvariji je bio hrvatski propovjednik. Lirska ljubavna pjesma.

“Poszuda duhovna” (1793. Kao egzemplar Kragel navodi biblijsku parabolu o mudrim i ludim djevicama iz Evanđelja po Marku. godine. vršio je župničku službu u Klimpuhu u sjevernom Gradišću. Mudre djevice pale svoje svjetiljke te idu Isusu. Deset djevica. Tekst je isti osim što se na početku nalazi predgovor Kniefca. i 18. On je građu preuzimao iz starije teološke literature.) To je vrhunsko prozno ostvarenje starije gradiščansko-hrvatske književnosti. Rođen je u Cundravi. Koristi barokne stilske osobine koje ukazuju na barok. U stilizaciji i kompoziciji ima tekstova preuzetih iz drugih djela.) Franjevac. 1803. Od ovog je ostalo tek drugo izdanje. Djelo je homiletičkog sadržaja (propovjednog karaktera). Svoju propovjednu službu je napisao na Kalvariji i u Novom Gradu. izreke svetaca i teoloških priručnika. Simeon Kniefac (1752. “Csetvero-versztni duhovni persztan” (1763. Osnovna misao djela je rečenica iz Ponovljenog zakonika: “Ljudstvo je bez savjeta”. “Lapat evangelianski” 1798. tiskana u Šopronu. Školovan je uz potporu servertskog reda. o raspuštanju isusovačkog reda Kragel odlazi iz Lovreta te boravi u Fortuavi (u senetskom samostanu) i tu je umro 1788. umro u Fortnovi. Čeka zaručnik (Isus Krist). raju. to je nova tematska jedinica tj. nanovo objavljen Šoštarićev molitvenik. ideja. U tom razdoblju su brojni pisali djela kompilirajući. misli o kojima se u tekstu govori. U propovjedni tekst su uvršteni biblijski citati iz starog i Novog Zavjeta. tematski se nastavlja na tradiciju gradiščansko-hrvatskih molitvenika. do smrti 1919. Nikola Benčić ga je proučavao. stupa u Lovreti u red servita gdje je proveo najveći dio života. Kragelovo djelo u današnjem smislu riječi nije originalno. 1804. S ovom temom se u 17.nizozemski redovnik se poslužio s molitvama tog djela. Kragel govori o razlozima za sastavljanje djela: a) Ističe oskudicu nabožnog stava na hrvatskom jeziku. 1804. Djelo ima stil egzemplarnog kazivanja. Pet mudrih djevica uzima ulje za svjetiljku. Ta je tema bila omiljena među piscima tih stoljeća. Kaže na kraju da nastoji jezik oblikovati tako da bude blizak većini čitatelja. je potvrđena godina izdanja.) Prvom primjerku izdanja nedostaje naslovnica. No ima dodatak koji govori o vječnosti. te želi stvoriti djelo koje će služiti Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji b) Da bi Hrvati mogli imati pobožne riječi c) Misli na one koji nisu nazočni propovjedi d) Zato jer se na hrvatskom jeziku prodike ne drže. Djelo baroknog karaktera. Dionizije Katuzianac . je ovaj molitvenik objavljen. Ovo ima 11 . “Marijansko cvijeće” Ova knjiga je 1808. Ima 450 stranica i govori o četiri čovjekove stvari: smrti. sljedeće izdanje. misli na one koji žive u okruženju drugih naroda te nemaju propovjedi na hrvatskom jeziku. Od 1801. 1793. 2. Eberhard Maria Kragel (1725-1788. a lude ostaje tražeći ulje i kad su se vratile vrata su bila zatvorena. Sljedeća izdanja su iz 1850. Dugo vremena je bio hrvatski propovjednik u Lovreti . “Vrata nebeszka”. je godina izdanja. stoljeću služe Franjo Glavinić. Kagel ističe da djelo ima kompilacijski karakter. 1745.Marijanskom hodočasnom svetištu. očituje se originalnost. Štefan Fuček. Misli. 1865 i 1873. 1787. Prevladavaju kraći pripovjedni oblici koji u propovjednom tekstu ima funkciju ilustracije problema. a pet ludih ne uzima ulje. 3.) Drugo ime u donjoj Austriji. Nakon odluke cara Josipa II. paklu i posljednjem sudu. u biti peti dio. Nikola Kraječević. Objavio je tri gradiščansko-hrvatska molitvenika: 1.-1819.

a moglo se i predbacivati drugima u ime pokojnika. u Kisegu.. U tom periodu barokna se poetika temeljila na retorici. Grgo Gusić (učitelji) i Mate Drobilić izvan učiteljskog kruga. Ivan Žigmund Karner (1756.M. Pjesme su često činile razdor u obitelji. pisac novela sa seoskom problematikom i crtica iz seljačkog života. Imao je punu slobodu govora. Gradiščansko-hrvatska književnost postaje s njim napredna. Imena: Gašpar Glavanić. Štefan Ginzler. Nositelji gradiščansko-hrvatske književnosti. principalne zablude. Gradiščanski Hrvati. Mate Mešić Miloradić (1850-1928) 1903. Znanstvena djela na latinskom.-1817. hiperbola. Spričanja su imala točno određenu formu (stihova. formira se na podlozi čakavskog dijalekta i ikavskog govora.učitelji. Stil djela. Bio je kapetan u zavodu sv. otkriva tajne. Najvažnije mu je djelo “Početnica za katoličku školsku mladost”. Karnerov prijevod je objavljen poda nazivom “Od naszledovanya Kristusevoga”. Postille je posvetio Petru Herešincu (meceni) i zagrebačkom biskupu i savjetniku carskog kraljevstva. piše o radosti i čežnji za raskoši. Briga za književni jezik Gradiščanskih Hrvata.: antiteza. poznavao je grčku povijest. Janko Berle tvrdi da je iz Vrbovca u zagorju. Jeronima u rimu. 1912. 1891. alegorija. urednik kalendara (katoličkog) i osnivač prvog časopisa Gradiščanskih Hrvata “Knjižica za seljačke ljude”. prvi pokušaj starije povijesti književnosti Gradiščanskih Hrvata. Urednik je kalendara (Kalendar svete familije i kršćansko-hrvatskih novina). dio pogrebnog obreda gradiščanskih Hrvata. godini počinje sa pjesničkim radom. Studirao je teologiju. te su one zabranjene od strane crkve. Nikola Benčić je autor disertacije o Miloradiću.didaktički smisao. Uz svećenike nastaje još jedan obrazovani sloj inteligencije .lirski preporod. uvođenje novog pravopisa. "Crtice iz narodnoga života". Mihovil Naković se istaknuo kao reformator pravopisa. mrtvačka jačka (pjesma). pisanje pjesama i sastavljanje hrvatskih školskih knjiga. dok je prije bila nabožnog karaktera. Tek u 53-oj godini svog života počinje pisati pjesme u kojima dotiče rane tadašnjeg društva. 12 . Zajednička crta književnog stvaralaštva učitelja su pjesme za crkvene potrebe te svjetovna književnost. Antun Vramec u tiskari Hansa Mauliusa "Kronika". Svojim pjesmama stvorio je novu privlačnu književnu vrstu. s latinskog jezika je preveo djelo “De Institutione Christi” Tome Kempenskog. Kragel ističe da su oni kršćani koji nemaju dobrih djela slični ludim djevicama. slogova). sociologija. Ivan Mušković. Nacionalni pokret. 1914. kaže da želi biti pripravan u vjeri. Ljubljana. To se kod Kragela očituje u naglašenoj uporabi retoričkih figura. Gradiščanski Hrvati više se ne služe madžarskom grafijom nego Gajevom ortografskom reformom i Ilirskim pravopisom. Prve diskusije o jeziku i počeci novije gradiščansko-hrvatske književnosti. nakon revolucije zapaža se naglašeno buđenje nacionalne svijesti kod Gradiščanskih Hrvata. Rodio se 1850. Prvi je dao ime Gradišćanski Hrvati. a studirao je i filozofiju. File Sedenik radi na djelu “Naši pisci i naša književnost”. a "Kronika" je posvećena Draškoviću. "Postille". Značajni: Mate Ginzler. gdje je doktorirao. Bio je dobro obrazovan. Nju je sastavljao jedan autor po nalogu najbliže rodbine (učitelj). gradacija. problem moral. Ignjac Horvat je napisao predgovor Miloradićevim pjesmama. na popisu zabranjenih knjiga jer je na jeziku civilne Hrvatske. utjecaji . do te godine gradišćanskohrvatska književnost je bila nabožnog. Mate Karall. 1848. 1859.) Godine 1812. Beč. stoljeću javlja se književnost svjetovnog karaktera. Pjesnička vrsta karakteristična za gradiščansko-hrvatsku književnost je spričavanje (spričanje) Tzv. no o Miloradiću i njegovim pjesmama dosta se pisalo. pohađao je gimnaziju u Juri. 1578. Njegova književno-kulturna djelatnost: izdavanje i uređivanje hrvatskih kalendara. pisac školskih knjiga. Bavio se pozitivizmom. Inzistira na biblijskoj metaforici. Barokne figure u Gragela su npr. Kalendar. Pjesma “Republika”. problemima geometrije. Djelo odgovara europskom baroknom stilu. Čuva se Nacionalnoj biblioteci. Rječnik je u Kragelovom djelu u funkciji zastrašivanja čitatelja. retoričko pitanje. duhovnog karaktera. “Moderno i gnjilo”. ali ti prikazi su prilično subjektivni i nekritički. On se u ime pokojnika opraštao od obitelji. M. korektor. Od pisaca u Hrvatskoj o njemu piše Stjepan Jušić. Miloradić napisao je tekst za himnu Gradišćanskih Hrvata. U 19. kršćansko-katoličkog kalendara. Filozofija. Tjednik “Naše novine”. Gradišćanskohrvatska književnost usmjerena je na očuvanje narodnog identiteta pa kritike i nema. O njemu je pisao njegov prijatelj Martin Meršić (njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica). u 53. Rad na okupljanju Hrvata. Šopron.

knjiga 2 Božidar Finka "U čakavskoj reči". U pjesmama obrađuje sve teme. 1966. stoljeću". u dijalektalnom smislu jezik je heterogen. 1919. “Naš jezik”. Hrvatskom. Napisao je himnu Gradišćanskih Hrvata. Rođen je u Gorištanu. Pjesme “Uz grob”. Prvi tiskan evanđelistar prema ovom izdanju Janko Spodić (Gyorski biskup). Josipu J. studira u Grazu i predaje civilno pravo u zagrebu. Cecilija". Prijevod “Nasledovanja Kristuševa”. Antisemitizam. Nedostaje joj književna kritika. Franjo Sušnik. urednik je uništio zbog protucrkvenog sadržaja. Postao je vodeća osoba književnosti Gradišćanskih Hrvata. Sredinom 19. Njegova je generacija poznavala sve njegove pjesme. Proširena malodušnost među Gradišćanskim Hrvatima. U Gradišću je utemeljeno između 180-200 hrvatskih naselja. tj. Do spontane asimilacije hrvatskog stanovništva 13 . Pisma. Dosta oponašatelja . Crkvenog je nabožnog karaktera. epistole (npr. Ep “Tragedija Božja”. Gradišće je dobilo naziv po mjestu Grad (Gussing). Osnivanje hrvatskog kulturnog društva “Zora”. Mihael Lipšić. Danas mu se može zamjeriti to što su danas Gradišćanski Hrvati čakavci. zrcalo duha vremena. prva dijalektološka studija Ivan Grabec "Govor podunavskih Hrvata u Austriji". Strossmayeru). pjesme ispovijedi. “Mala gramatika. stoljeća dolazi do jezične izolacije. djelo sadrži molitvu supružnika na kajkavskom (koje kasnije neki gradiščanski Hrvat prevodi na svoj jezik). Nositelji svećenici. pa ih on oslobađa od svih davanja na rok 1216 godina i daje ima crkvenu autonomiju d) strah od tuđe vlasti. To je područje na kojem se govori hrvatski jezik. Epska pjesma o izgubljenom sinu. O Gradišćanskim Hrvatima pišu: a) b) c) d) e) f) Mate Ujević "Gradišćanski Hrvati" Stjepan Jušić "Hrvatska dijaspora u 16. Burgenland. zapadna Ugarska (270 sela). Donja Austrija. Obrana hrvatskog jezika. Gradišćanska književnost je sličnog karaktera kao i kajkavska književnost. Najmasovniji pravac hrvatske emigracije za najezde Turaka je sjeverozapad. a u Gradišću su bili učitelji (i obratno). Razlozi emigracije: a) rast agrikulture u donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj b) isto plemstvo ima posjede i u Gradišću i u Hrvatskoj.Uzdigao je jezičnu normu na umjetničku razinu. Djela mu se sadržajno bave rodoljubljem. Njegove pjesme za djecu pisane su sa poučnim temama. antifeminizam. Janko Barle (1569-1941) Zagrebački kanonik. ljetopis JAZU. uključen je u korpus hrvatske književnosti. antimarksizam. između Štajerske i Slovačke. Zalagao se za čakavski dijalekt i to je bila loša strana jer su se time Gradišćanski Hrvati udaljili od hrvatskog jezika. uređivao je muzikološki časopis "Sv. pravopis koji ima svoje korijene u madžarskom pravopisu. stoljeću veze su potvrđene na trgovačkom polju. Jezik Gradišćanskih Hrvata se nastavlja na jezik matičnog kraja. dolazili su trgovati u Hrvatsku. Pisao je o crkvenim pjesmama Gradišćanskih Hrvata.. "Hrvatski dijalektološki zbornik". Gradišće je prepjev naziva Burgenland. U 18.Ivan Blažević. Dodao si ime Miloradić (rado). Iz Gradišća. središte u Juri novog nacionalnog pokreta. Piše o sebi. Naziv potječe iz doba Monarhije. U kulturnoj povijesti Gradišćanskih Hrvata važnu su ulogu imali protestantski svećenici Stjepan Konzul i Antun Dalmatin. Formirao se standardni hrvatski gradišćanski jezik. tj. turskog ropstva i islamizacije Crkva je imala važnu ulogu u svim socijalnim procesima. od 1921. pa su tamo preseljavali kmetove (hrvatski velikaši Erdody) c) radna snaga potrebna je caru Ferdinandu i feudalcima. "Put kud nebo". U jednoj zbirci čakavske lirike on se stavlja na prvo mjesto. Uspostava nove ortografije. slovnica hrvatskog jezika”. Budućnost Gradišćanskih Hrvata temelji se na njihovom povezivanju sa maticom zemljom. Prijevodi stranih djela. Stvorio je naziv Gradišće. daje pregled govora Gerhard Neweaklowski "Disertacija" Tomislav Jelić "Gradišćanski Hrvati u Austriji" Veze Gradišćanskih Hrvata s domovinom Ljudi koji su iz sjeverne Hrvatske. U pjesmaricama je grafija latinička. Ilirski preporod kod njih nije imao odjeka. od kojih je 80% čakavaca (čakavska ikavica).

govori o domovinskoj ljubavi. bavi se političkim i književnim radom. Tada je došlo do jače deagrarizacije ruralne tj. Dio Gradišćanskih Hrvata danas se nalazi u Slovačkoj. Svoje pjesme je podijelio u čakavske. Tvorac je prve moderne hrvatske drame "Juran i Sofija" pisane novim tipom književnog jezika. 1919/20. Pisao je o Mate Meršiću Miloradiću. 1921. prvi svezak lirike na gradišćansko hrvatskom jeziku "Jecke". a ime Gradišćanski Hrvati službeni etonim (Gradišćanski Hrvati austrijskog dijela i Gradišćanski hrvati madžarskog djela).`70-ih dolazi do sve jače deagrarizacije. Ignacije Horvat (1895-1973). Školovao se u Zagrebu. Fran Kurelec (1811-1874). a u Pečuhu Hrvatski institut za hrvatski jezik. inteligencija (profesori. tj. Gradišće se zove Burgenland. Mnogo je stvarao na području crkvenih pjesama. zastupnik je u hrvatskom saboru. Čimbenici opstojnosti hrvatske manjine materinji jezik kulturna baština etnička elita. svećenici. Velike sile to nisu prihvatile. 1912. plebiscitom dio gradišćanskih Hrvata dolazi pod administrativnu upravu Austrije ( do tada je uprava bila Ugarska). konferencijom mira u Parizu Gradišćanski Hrvati bili su razgraničeni (Versailleskim dogovorom o koridoru kojim bi se povezivale Jugoslavija i Čehoslovačka). Čuković (19/20. Foto zbirka zemaljskog arhiva Željezno. novinari) etničke institucije (škole. što dovodi do spontane asimilacije g) nerazvijenost građanske klase a) b) c) d) e) f) U Budimpešti postoji hrvatska gimnazija. kalendara. školskih udžbenika. crkve) (povijesna) etnička svijest život u seoskoj (ruralnoj) zajednici . Pjesme koje je vjerojatno sam sakupio obilazeći hrvatske krajeve svrstao ih je među čakavske. Ivan Kukuljević Sakcinski Služi kao oficir u Beču i Milanu. Foto zbirka zemaljskog arhiva "Željezno". Gašpar Glavinić. Od 1921. Proučava život i običaje Gradišćanskih Hrvata i potpisuje njihove pjesme. Martin Meršić (1868-1963). Jedan od pokretača narodnog gibanja Gradišćanskih Hrvata. Filip Sedenik . Bio je predsjednik HKD u Gradišću. Njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica. te Beču. st) objavio historiografsko djelo "Žitak svetih" 14 . Najvažnije doba toga vremena (1833-1872). seoske sredine. prvi drži govor na hrvatskom jeziku (1843). Duhovnik i književnik. Grazu. štokavske i kajkavske.sa austrijskim dolazi 1970-ih godina. razmišlja o precima.

stoljeće kada su u nekim krajevima činili relativnu ili čak apsolutnu većinu.treće razdoblje. To su iskoristili madžarski Srbi kako bi ekavizirali Hrvate. tj. Svi potječu iz kajkavskih krajeva (Međimurja. U Madžarskoj živi oko 12. Vadešinu i Koljnofu b) Željezno Čakavski dijalekt polako nestaje zbog uvođenja jugoslavenskog jezika. srbiziranje nastavnog kadra. pretpostavlja se da žive na ovim prostorima već od dolaska Hrvata u današnju domovinu. za vrijeme madžarske revolucije kmetovi su dobili slobodu. Bošnjaci i Dalmatinci. Hrvatskog zagorja). 6. Dvije su županije s Hrvatima: a) Šopron . Poznati su kao zlatari.000 Gradišćanskih Hrvata koji govore čakavskim dijalektom. danas postoji još 15 sela. Rezolucijom Informbiroa hrvatska manjina je izolirana. 2. Madžarski znanstvenici ih obično svrstavaju u 7 većih etničkih skupina: 1. Pomurski Hrvati su doselili uglavnom poslije 1690. Očuvanju hrvatske manjine u Madžarskoj posebno su pridonijeli hrvatski svećenici koji su tamo izbjegli s narodom i drže obrede na hrvatskom jeziku. Podravski Hrvati . koriste sva narječja kojima se govori u Hrvatskoj. a) 1945-1948 . višak radne snage nakon oslobođenja kmetova i procesa zemljo rasterećivanja uzrok je iseljavanja Hrvata iz Madžarske u Ameriku. Istočnougarski (Bunjevci) i južnougarski (šokci) razbijeni su između Madžarske. Narodne manjine napustit će svoju zatvorenost (1957. Razne su etničke skupine Hrvata u Madžarskoj. Zlatno doba Hrvata u Madžarskoj je 18/19.sve narodne manjine dobijaju pravo na etnički opstanak i razvoj svog individualiteta. Govor im je novoštokavsko ikavski. Nove su gospodarske i društvene prilike. Rumunjske i Kraljevine SHS. Bave se svinjogojstvom i ribarstvom. Danas u Budimpešti i Pečuhu postoji Hrvatski institut za jezik i književnost. odbacuju se hrvatska imena i prezimena. osnovana je udruga "Demokratski savez južnih Slavena" koji nastoji obuhvatiti sve manjine u Madžarskoj (okupiti ih pod jednim imenom). c) 1962-1978 .mješovito stanovništvo pa se dijele u dvije grupe: a) grupa koja živi u okolici Kalače. 4. U Madžarskoj od nekadašnjih 45.000. Smatraju se autohtonom etničkom skupinom. Neki su imali crkvene posjede. 5. postoji samo 8 dvojezičnih škola. "spontane asimilacije" (i dalje traje). vinogradari i vinari. nakon oslobođenja tog prostora od Turaka. prekinute veze s Madžarskom. te vrtlari. 15 . Nakon 1978. počinje proces asimilacije. Problemi tzv. Gradišćanski Hrvati Pomurski Hrvati Podravski Hrvati Hrvati Bošnjaci Šokci (brzo asimilirani) Bunjevci (brzo asimilirani) Podunavski Hrvati Hrvatska manjina u Madžarskoj je dodatno izolirana od matice zemlje nakon rezolucije Informbiroa iz 1948.HRVATI U MADŽARSKOJ (GRADIŠĆANSKI HRVATI) Hrvata u Madžarskoj ima oko 90. govori staroštokavsko ekavskim govorom. doselili su se iz Slavonije b) doselila se u 16. Hrvati su u Madžarskoj očuvali svoju svijest time što je Ferdinand I.žive uglavnom čakavci.26 dvojezičnih škola. 1948. 1962/63.) i doći će do asimilacije.šumovita i močvarna područja duž Drave. Nakon toga počinje naseljavanje njemačkih i madžarskih doseljenika u hrvatske krajeve. Neki su bili veleposjednici (Bedekovići). 7. Promijenio se broj dvojezičnih škola. 3. stoljeću. Dao pravo da sami biraju svog svećenika. Hrvati Bošnjaci se javljaju u Pečuhu i Budimu kao obrtnici još u tursko doba ali i poslije. b) 1948-1949 . Informbiro. 1948. U tijeku je proces asimilacije. kajkavci su u Umoku. Bave se ribarstvom i spominju se kao Bunjevci. te su doživjeli ubrzanu asimilaciju. Bavili su se uzgojem i trgovinom jakih konja koji su prodavali za potrebe gradske željeznice. a nekad je u velikom broju obitavala u Budimu i okolici. Podunavski Hrvati .

Četiri su tematske cjeline: a) b) c) d) ljubav prema hrvatskom jeziku i etničkoj pripadnosti ljubav prema madžarskoj domovini ljubav prema rodnom selu. Ostavio je stotinjak pjesama. 16 .Bačka Hrvatska naselja južno od Budimpešte: a) Andzabeg b) Tukulja c) Erčin Hrvatska naselja u zapadnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) g) h) Bizonja Šopron Vedešin Umok Koljnof Unda Prisika Kiseg Mate Šinković (1927-1974) Rođen je u Koljnofu (velikom selu nastanjenom Hrvatima koji su tu već od 16. U djelu ima dosta kajkavizama. "Na našj gori".Hrvatska naselja u južnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) Kaniža .Podravina (poluakcentualni sustav) Pečuh . tj. Piše izvornim čakavskim dijalektom. "Viograd". Zbirka "Ruža nebeska".Pomurje (kajkavci) Pogan . Kamer je u svom prijevodu napravio suvremeni normirani tip gradišćanskog hrvatskog jezika. varijantom koja se razvila u Koljnofu. djeci i prijateljima Pisao je i o spontanoj asimilaciji: a) b) c) d) "Sladka Sanja" vizija hrvatske autohtonosti "Dužnost domovini" iznosi svoj patriotizam "Protulice".Baranja (ikavsko ekavski) Bacin . "Jasen" "Na majkin dan" Jive Zigmund Kaner 1812. zavičaju i prirodi ljubav prema ženi. stoljeća). radnike i djecu. molitve. Pisao je za svoje sumještane. "Žetva". Cijeli život je posvetio njegovanju materinjeg govora i oživljavanju hrvatske kulturne baštine. prevodi Marulićevo djelo "De imitatione Christi" na gradišćansko hrvatski jezik. pritom se služio prijevodom Tome Kepenca "Stope Krista". "Od naslidovanja Krista Ševega".Podravina Mohač .Bačka Vršenda .

a tamo gdje su se raštrkali dobili su prezime Hrvat. zbog toga su zahtijevali dobar dio hrvatskih svećenika koji su mnogo učinili u obrani hrvatskog identiteta. do 18. provedeno je raseljavanje Hrvata iz tih triju sela. Posljednji trenutak da se nešto učini za Hrvate u Češkoj. stoljeća. 17 . Jezik im je pun arhaizama. Iz 1538. učinili su češki komunisti u 50 godina. Tamo gdje su Hrvati došli u većim skupinama sačuvali su hrvatska prezimena. Počela je germanizacija. potječu prvi pisani dokazi. Bili su uglavnom stočari sa nomadskim načinom života. trgovinu i prijevoz. 1938. Veliki problemi u Češkoj zbog ulaza u EU jer se traži reguliranje odnosa prema manjinama. Preuzimanje navika. Od 1991. On tvrdi da Moravska Hrvatska nema budućnosti. “Hrvatski kulturni dani” u Frielištofu. Slavensko-Moravska kultura. vinogradarstvo. Moravski Hrvati su priznati kao manjina u Češkoj. Plansko raseljavanje Hrvata nakon 1945. Moraju prelaziti na ratarstvo. Najduže su sačuvali svoj jezik. stoljeća Hrvati bježe pred Turskom najezdom. Tijekom 16. podjelom Čehoslovačke Hrvati su pripali Njemačkoj. Jevišovka . Ono što nisu učinili Nijemci 400 godina. Oni dolaze na ova područja u doba protestantizma. To raseljavanje su proveli češki komunisti. Najrjeđa i najmanja veza sa domovinom. Genocid. Hrvati su došli iz političkih i ekonomskih razloga. Moravski Hrvati na Drinovcu su čakavci (kao i Gradišćanski Hrvati).Frielištof 2. Također na ova područja dolaze i zbog teških gospodarskih uvjeta. Živjeli su u tri sela.HRVATI U MORAVSKOJ Južna Moravska (Češka Republika). Čeh Aloj Šembera. Nova Prerava . Najviše se raseljavaju iz Slavonije na područje donje Austrije. Nakon veljače 1948. Informbiro. Završetkom Drugog svjetskog rata Hrvati u Moravskoj počinju odumirati. 1948.Novy Prerov 3. Intervju s Herdvig Sitek. Danas su ostala samo tri sela u kojima borave Hrvati: 1. Razlike u duhovnom životu. Ugarski sabor je donio zabranu o seobi i o povratku. Hrvatsko je kršćanstvo više primilo od Moravske nego što je dalo. predstavnikom udruženja građana Hrvata u Češkoj. stoljeću Hrvati se živjeli pretežno u kućnim zadrugama. Bili su skloni uporabi sile. 1580. Milo Vašak je najznačajniji pjesnik Moravskih Hrvata. To je najsjevernija i najudaljenija hrvatska dijaspora. Tek prije 3 godine češka vlada je uputila ispriku Moravskih Hrvatima. Nakon toga Hrvata je ostalo tek oko tisuću od nekih 15-20 tisuća. raseljavanje traje od kraja 15. te su nakon rata češki komunisti iste proglasili njemačkim kolaboracionistima. gdje u ih preselili još sjevernije te su oni izgubili kontakt između sebe. Početkom Drugog svjetskog rata njemačko zapovjedništvo ih je slalo na bojište. Dobro Polje . dolazi do sukoba Tito-Staljin.Dobre Pole U 16. danas živi u Kanadi. sklonosti. Tek od 1991. zapadne Ugarske.

germanizmi). Tu su isto studirali Juraj Habdelić. svaki posljednji četvrtak u mjesecu. sagradila je i proširila crkve. posjetio ih je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. urednik je Viliam Pokorny. pa krenuli u seobu. državni dužnosnici na Slovačkom teritoriju. je Festival hrvatskih pjesama i plesova. Tu se nalazi i mali lokalni etnografski muzej "Hrvatska soba". te nešto južnijih područja i zapadne Slavonije. jesu li se svi odjednom iselili. i 16. dječji folklorni ansambl "Jarovček". te učili djecu. U selu djeluju 4 ansambla: glazbeno pjevački ansambl "Grvarčieta". otežani su kontakti Hrvata i Slovačke s Hrvatima iz Austrije. dokumentarnu videokasetu o hrvatskoj manjini u Slovačkoj "Nakon stoljeća ponovno u svatu" i dva zbornika: "Hrvati u Slovačkoj" i "Hrvatska narodnost u Slovačkoj" (1999. S tog područja potječu i Gradišćanski Hrvati. U selu postoji vrlo aktivno hrvatsko kulturno društvo. 1635. Chorvatsky Grob. 1947. Juraj Drašković zaslužan je za uvođenje jezuitskog školstva. "Pašaki" i tamburaški ansambl djece i mladeži "Črip". 1929. dovršen je i posvećen oltar prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića. Antun Kanižlić i Pavao Ritter Vitezović. pa su u novoj domovini našli napuštene nastambe i kotare. Save i Une. Hrvatsko kulturno društvo neredovito izdaje časopis na lokalnom dijalektu "Novodielski glas". držao kod Kežmarcha glavnu luteransku školu. Lokalna kultura se oslanja na hrvatsko kulturno društvo. "Hrvatski četvrci" klupske večeri s tematskom orijentacijom prema životu stanovništva u tom selu u prošlosti. Ti su se nazivi očuvali i danas. Nakon postanka Čehoslovačke. Nakon Drugog svjetskog rata na temelju mirovnog sporazuma s Madžarima. 1999. Aktivan je i kod crkvenih obreda. godine u Trnavi je osnovano jezuitsko sveučilište. od toga dva sa hrvatskim stanovništvom (Čunovo i Jarovce). zagrebačko Društvo sv. Hrvatska sela: Devinska Nova Ves. ikavska ekavica. vinogradarstvo. Prva generacija doseljenika obnovila je opustošena sela. U njemu istaknutu ulogu imaju hrvatski studenti i profesori. "Domovinska Nova Ves". Ministarstvo kulture Slovačke Republike odobrilo je osnivanje Centra za dokumentaciju hrvatske kulture pri slovačkom narodnom muzeju u Bratislavi. a hrvatska imena davali su kotarima. stoljeću imali vlastite svećenike koji su propovijedali na hrvatskom jeziku. Čunovu i Chorvatskom Grobu osnovala su zajednički Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj (mjesto za afirmiranje). U njemu djeluje kulturno društvo "Klub mladih Hrvata". Održavaju se već pet godina. Poznat je čunovski tamburaški zbor. ali i stanovnicima hrvatskih sela u Madžarskoj. Chorvatsky Grob. povezano i sa Hrvatskom i sa inozemstvom. narodne običaje (pjevanje i ples). Jezik: srednjočakvski dijalekt čakavskog narječja. Marko Horvat-Stančić je od 1590. Hrvatska kulturna društva u Devinskom Novom Selu: Jarovcu. Devinska Nova Ves. Povoljnije su prošli zadunavski Hrvati iz sela Jarovce i Čunovo koji su poboljšali svoje kontakte s Gradišćanskim Hrvatima. Hrvati doseljenici su dobili od zemljoposjednika kolonizacije slobode na 8-12 godina da izgrade kuće. stoljeće) 18 . hungarizmi. Dolazi do interesa za vlastiti jezik. Centar je predstavio mini izlože zbirki. U 16. niti da li su stigli izravno ili su već negdje bili nastanjeni. U 15. 1990. Kulturna društva Hrvata u Slovačkoj Čunovo. Draškovići. čiji se rad očituje u svjetovnoj i crkvenoj glazbi i obredima. 1989. Kulturno stvaralaštvo Slovačkih Hrvata `60-ih godina dolazi do buđenja nacionalne svijesti. 1966. Gabrijel Kolinović (17/18. Čehoslovačkoj su priključena tri sela u blizini Bratislave. To su bili crkveni. Jeronima i slovačko Društvo Vojtecha otkrili su u Trnavi spomen ploču prvog hrvatskog kardinala Jurja Haulika. Danas se zbog snažnog procesa asimilacije hrvatski jezik zadržao samo u 4 sela. Hrvati iz ta 4 sela potječu sa teritorija između Kupe. stoljeću bio je rat. pa je jezik sličan (slovakizmi.). Današnji je jezik mješavina arhaičnog hrvatskog i slovačkog jezika. ali nastupa puno i po Slovačkoj i inozemstvu. i 17. do 1597. U Devinskom novom Selu trenutno se gradi kompleks kulturne ustanove koja će biti središte Hrvatskog kulturnog saveza i Muzeja hrvatske kulture u Slovačkoj. stoljeću poznate su dvije hrvatske obiteljske loze: Ostrožci i Horvat-Stančić (branitelji luteranizma i pomagači znanosti i kulture). folklorni plesni ansambl "Mladost". obnove granice i vinograde. Još su u 18. u okolici Bratislave.HRVATI U SLOVAČKOJ O doseljenju Ne zna se točno od kuda su došli. potocima i brdima. u njima se govori čakavskim dijalektom. koji je podrijetlom bio Slovak. U sklopu hrvatskog kulturnog društva djeluje pjevački ansambl "Horvatanka". Od 1994. razvila je obrte. Jarovce.

Jeronima. Viliam Pokorny Iz Devinskog N. Svojim je djelovanjem doprinio razvoju prijateljskih odnosa Hrvata i Slovaka te razmjeni kulture. izveo kazališnu jednočinku "Novoselski kipci". Spisi su mu ostali većinom u rukopisu. Sela. Posvetio je veliku pozornost slovačkim Hrvatima. te novoselskih priča na nestandardiziranom rodnom dijalektu. nazivlja i školstva u selu. epigramatičar. izda je knjigu izreka i poslovica. Josip Andrić U hrvatska sela slao je knjige. hrvatskih kraljeva i banova. Radnju svog romana "Velika ljubav" je smjestio u to naselje. izdao je knjižicu pjesama "Ča dan donese". 19 . 1999. 1995. Urednik je zbornika "Hrvatski etnikum u Devinskom Novom Selu" i časopisa "Novoselski glas". Zbirka je tiskana dvojezično. kalendar Društva sv. Zbirka se sastoji od 50 pjesama podijeljenih u 4 tematske cjeline. izdao je monografiju "Devinska Nova Ves". Inicirao je postavljanje oltara posvećenom prvom hrvatskom svecu Nikoli Taveliću u Chorvatskom Grobu. kulture. objavio je zbirku novoselskih poslovica i izreka "Rič tr drvo". U knjizi je objavio svoja zapažanja o hrvatsko čakavskom dijalektu. te dijalekata na slovačkom jeziku. Bavio se dijalektima. poezija mu je prihvaćena i na slovačkom. 1991. Iste godine je organizirao izložbu svojih klipov. hrvatski tekst nije na hrvatskom književnom jeziku već na novoselskoj čakavci. u Šenkvice. zdravstva. 1992. osobito u Chorvatskom Grobu. Pisao je i na slovačkom.Povjesničar. Napisao je svoju opsežnu autobiografiju i genealogiju obitelji od dolaska Hrvata 1557. 1997. Pisao je o životima ugarskih vojskovođa. to je pregled povijesti. industrije. Pisao je kronike templara austrijsko-turskih ratova. kuhača i drvenih daščica s poslovicama iz rodnog mjesta. Drvorezac je. rođen je u Šenkvicama kao potomak hrvatskog emigranta iz Kostajnice.

Karaševo. Anina Južna skupina: Lupak. donjeg okuplja. Hrvatska naselja: Arad. Ravnik. 1948. S vremenom će doći do napuštanja goranske kajkavštine i prihvaćanja ekavske štokavštine međusobnom ženidbom. Nermić. Na granici Madžarske i Slovačke stupaju u službu barunske obitelji Ambrozy gdje rade kao drvodjelci (tesari) i potom iz ostrogonskih šuma odlaze (jer više nisu potrebni vlasniku) prema jugoistoku ondašnje Ugarske u selo Remete (danas mjesto blizu Temišvra . 3. doseljavaju iz Hrvatske. Klokotić. Ivana Krstitelja (Aleksandar Berković . Karaševo Franjevci su dosta značajni za razvoj Hrvata i očuvanje jezika. Klokotić. 1895. Župnik Jozef Šulc (u 20. Resita). Keča. godine. mjesto madžarskog primasa. Obitelj Jankulov upozorava istraživača Stjepana Krpana i na druge obitelji tzv. Jimbolia. Starčević. stoljeću povezan je sa turskom silom iz Vinkovačkog kraja. hrvatski jezik se zadržao samo kao predmet. Marija Radna Temišvarska županija: Temišvar. U Keču dolaze iz Turopolja. Lupak.župnik. blizu Ostrogona. Jabalča. Hrvatska naselja u Rumunjskoj: 1. Sedam hrvatskih sela: Karaševo. Vodnik. pisane karakterističnim govorom.nazivaju se Granerima zbog boravka na radu u mjestu Gran. ekavska-štokavština (Šokci). Po jeziku su kajkavci (goranski). Marija Radna je veliko hodočasno središte i tamo se nalazi velika barokna crkva Većina usmenih priča objavljena je u zbirci Balnt Vukova “Cvjetovi mećave”. Lugoj Tirolska županija: Tirol. nastava na hrvatskom jeziku. način u obitelji ulazi i rumunjski jezik. Mirovnim ugovorom ti dijelovi postaju dijelovi Rumunjske. U Klokotiću djeluje kulturno umjetničko društvo.HRVATI U RUMUNJSKOJ Nakon Prvog svjetskog rata se počinje saznavati za njih. 2. osnovano šokačko pjevačko društvo. Procvat hrvatskog školstva 1933. Kajkavština (Gorani). Tomac. proces asimilacije dosta je jak. Žombolj. rumunjski jezik je uveden kao nastavni. Brinja. Nakon dolaska u rekaš zatekli su tamo svoje sunarodnjake koji su govorili ekavskomštokavštinom. Rekaš. dolazi do prestanka djelovanja mnogih društava (vatrogasno). Uspješno su sačuvali jezik i običaje za što je osobito zaslužna crkva.Remetea Mare). Nermić. Lupak. gdje je isti gazda imao svoje vlastelinstvo.naselja u kojima su Hrvati prisutni od početka 19. Na desnoj obali Dunava. grad u kojem su Hrvati peti po brojnosti. 1948. Jabalča. preko madžarskog grada Estergona (Ostrogon). Dolazak Hrvata u 16. "Granera" koji nakon 1890. u župi sv. Klokotić. Hrvati iz gorskog Kotara (koji je kajkavska sredina) su u Rumunjskoj od 1890-ih godina. Rekaš. 4. Vodnik. Resita. Rekaš. sami sebe smatraju Šokcima i misle da su tamo od 1650. Neka prezimena u Rekašu koja se pronalaze i u Gorskom Kotaru: Radošević. Kužić. Ravnik. Bobinac. Temišvar. 20 . Vodnik. Tirol. Hrvati iz gorskog kotara. Karaševo je najveće središte. stoljeću) objašnjava to ime . a na tj. Jezik je štokavska ekavica sa primjesama ikavice. Mrkopolja su se zaputili u Rekaš. Čenija. Kružić. Pokuplja. Nermić. Temišvar. Tomić. kriza Tito-Staljin. Aradska županija: Arad. Mrkopolja. Sinnicolau. a ekavsko-ikavski govor nam kazuje da njihovi preci potječu južno i jugozapadno od Vinkovaca. Jakobić. stoljeća. potomak Hrvata) rođenja djece naših hrvatskih iseljenika. zabilježena su u Rekašu. Hrvati su tada živjeli u ugarskim županijama (Arad. 1888. Keča .

Osnovana prva hrvatska politička stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). Bunjevci žive na tromeđi Sombor-Subotica-Baja. Skok tumači da se time podrazumijeva "gradska međa" (varmeđa=županija). Zbog toga se u Vojvodini krenulo s akcijom “Budi svoj” koja ukazuje na te probleme i potiče Hrvate da se kao takvi i izjasne. Ti su ljudi shvatili povijesnu zabludu te su se na zadnjemu popisu stanovništva izjašnjavali kao Hrvati. godine. Posljednji popis pokazuje da su Srbi povećali svoj broj nauštrb ostalih naroda.000. Petar Skok u svom rječniku tumači kao planinar. U Vojvodini je početkom devedesetih godina živjelo oko 70. koja će ostvariti na osnovi novoga Zakona o zaštiti manjina biti veća i sigurnija. Raspadom bivše SFRJ nastao je problem statusa Hrvata u SRJ. glagol buniti se. živi u Vojvodini a u središnjoj Srbiji danas ima samo 14. Stjepan Bukinac (1912-1945) pisao o aktivnosti franjevaca kod iseljenika u 16. čoban.. "Bač" se pokušalo tumačiti riječju baština na štokavskom području. (mir u Srijemskim Karlovcima). Hrvati danas čine tek 15 posto stanovništva u tome grada. Bunjevac: a) čovjek u Bačkoj koji govori zapadnijim govorom b) Srbin katoličke vjere Kod Zoranića i Barakovića.056 Hrvata. Poljaci. To je bila najveća dijaspora Hrvata (stotine tisuća). a na kajkavskom i čakavskom . Najznačajnija i najbrojnija hrvatska zajednica u Vojvodini upravo je u Subotici. Najveći dio Hrvata. A. U doba cara Justinijana tamo je bila biskupija. Baja književnost nakon 1921. Drugi su Bunjevci. Peić. Tako je jedan dio otišao u Hrvatsku. potrebno je da se izjasne kao Hrvati kako bi dobili svoja manjinska prava (obrazovanje na materinjem jeziku). Svi pisci se slažu da je imenica Bačka tvorenica od toponima (grad) Bač + nastavak -sk. Sada je usvojen Zakon o narodnim manjinama. U Bačku su doselili početkom 18. djedovina. obor.000 Hrvata. majur. Subotica. Stipić. ali u taj broj nije uključeno Kosovo . Bač = drevni grad. Broz-Ivekovićev rječnik za imenicu bač kaže da znači biti stanar. Nakon određenoga vremena vojvođanski su Hrvati osnovali Hrvatsko akademsko društvo u kojemu se okupljala hrvatska inteligencija i organizirali razni skupovi i okrugli stolovi. godine. a ta je kategorija nestala.546. dok ih je danas samo 56. iz Like i Dalmacije.602 Hrvata. Akademijin rječnik tumači riječ bač kao konačar. Dugo odlagano rješavanje pitanja njihova statusa dovelo je do situacije da pripadnici hrvatskog naroda do sada nisu ostvarili prava s područja kolektivnih prava (pravo na školovanje na materinskom jeziku. u Srbiji živi 70.bašćina. kojih u Srbiji danas ima oko 20. i 17. u Vojvodini se održao popis stanovništva i bilo je važno da se hrvatski korpus izjasni upravo kao hrvatski. međutim. mišljenje je novijih pisaca. Ivan Antunović smatra da se Bačka prvi put spominje 1699. piše jedan madžarski povjesničar. Etimologija riječi bačka: 1901. Treba biti oprezan s teorijom Bunjevci = buniti se protiv Turaka. 2001. njiva. stoljeću. tj.HRVATI U VOJVODINI Prema popisu stanovništva iz 2002. U vrijeme ratnih sukoba crkve su bile jedina okupljališta Hrvata gdje su oni redovito mogli slušati svoj materinski jezik. Bački Hrvati (Bunjevci) Iz Bosne s Neretve. Sušnik-Jambrešićev rječnik baštinu bilježi kao baćina = očevina. Nekada su se vojvođanski Hrvati dijelili na Šokce i Bunjevce. a prethodno Daytonski sporazum) Hrvatima je bilo uskraćeno uživanje manjinskih prava. konak. nadbiskupsko središte. u kojoj živi 16. stoljeća (vrijeme Turaka) pod vodstvom 18 franjevaca.688 Hrvata. bunjci: a) rupa po kućnim zidovima b) kuća u polju. Alternative naziva Bunjevac: naziv od imena rijeke Bune u Bosni (vjerojatno). Šokac je regionalni naziv za grupaciju koja živi u istočnoj Slavoniji i vojvođanskome Podunavlju . jer većim brojem tako izjašnjenih pripadnika naše manjine će i prava. salaš. u vertikalnom presjeku eliptična 21 . stanar.000. M. pravo na informiranje i kulturnu tradiciju kroz odgovarajuće institucije). Jakšić. na koje su pozivali stručnjake iz Jugoslavije i Hrvatske.Bačkoj. drugi u Mađarsku a ostali su otišli u Treće zemlje. Unatoč međunarodnom ugovoru između Republike Hrvatske i SRJ (Sporazum o normalizaciji odnosa od 1996. a najveći dio njih živi upravo u Subotičkoj općini. Bačija = stan. planinar. Slovaci i Slaveni već su poznavali tu riječ kao ovčar. Prije Drugog svjetskog rata imali su istaknute književnike: L. gubitak Baje (Madžarska) kao dio kulturnog središta. njih 56. Upravo su hrvatska kulturna scena i naše katoličko svećenstvo u Vojvodini bili ti koji su spasili Hrvate u ovoj zemlji i očuvali hrvatsku kulturnu tradiciju i hrvatski jezik na ovome području. Naselja: Segedin. a oni su se mahom iseljavali početkom ratnih sukoba u Hrvatskoj.

a jedni ostaju na svom starom području. ikavskog narječja.1463. 28. Ivan Antunović pokreće "Bunjevačko-šokačke novine" i "Bunjevačko-šokačku vilu". Već od 13. Ivan Nepomuk Ambrozović. Stari ljetopisi obično bačke Bunjevce nazivaju Dalmatinci. 1446.6. na svoje zemljište. pad Bosne pod tursku vlast. dio u južnu Ugarsku. iz Like i iz Dalmacije. Njegovi sljedbenici su Mijo Mandić.pučka etimologija to ime dovodi u vezu s bunom protiv Turaka = Bunjevci. Pajo i Nikola Kujundžić. obuhvaćala je Bodrošku županiju sa sjedištem u Somboru.17.Morovlasi) preseljeni u Istru. Često ih se naziva bunjevačko-šokačkim Hrvatima. franjevci iz ugarske. Dio Hrvatske i Dalmacije kojim vladaju Turci prozvan je Turska Hrvatska. Možda se to može povezati s odlaskom stanovništva iz "hercegovne zemlje". Franjevci su bili posrednici između puka i turske vlasti. Spaja s novom u Kaloči). ali papa Eugen IV. Budim). Pavičić. Mohač. Dio je prebačen u Dalmaciju. također opisuje rad i život franjevaca u Bosni. Iz Bosne su doseljeni za prodora Turaka.1248. podjela na dva dijela: 1. gradio je "standardni" jezik na bunjevačkoj hrvatskoj ikavici roditeljskog doma i sunarodnjaka. 1453. Drugačija situacija bila je na trogirskom području i oko njega. Od Cetine do Neretve cijelo područje bilo je štokavsko. Julijan Jelenić napisao je monografiju o franjevcima 1926. Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba) pa se javlja potreba za nacionalnim osvješćivanjem. stoljeća počinju nemili politički događaji (srpska Vojvodina. Nikola Kesić. Bosna Srebrena . 1444. . ipak je došlo do podjele te redodržave: a) Salvatorijska provincija "Presvetog Spasitelja". Hrvati u Bačkoj su doseljeni iz Bosne s Neretve. Neki pak ime Bunja dovode u vezu s papom Bonifacijem. provincijalu franjevačke redodržave (i papa Nikola IV. i 15. 1463. Nakon zauzimanja Bosne. kulturnog. pismo pape Inocenta IV. stoljeća franjevci Bosanske vikarije ((Bosne Srebrene) bili su od velike pomoći tamošnjem napaćenom narodu. Nakon što su Turci zaposjeli određena područja. Međutim turska vlast nije bila toliko agresivna prema tamošnjem stanovništvu. to postaje ime ugarske franjevačke provincije b) Bosanska franjevačka redodržava: preko 600 samostana na cijelom području. Banat. Vlasi su bili već uključivanje i u turske postrojbe kao Mortolozi. Pretežno ikavski tekstovi (ikavski se tada nazivao iliričkim. 22 . stoljeća tu su prisutni franjevci. O raseljavanju pišu: S.3. proglašavaju odcjepljenje od bosanske vikarije. Bačka. Bački Hrvati (Bunjevci) smjestili su se u zagrljaju Dunava i Tise. Govor im je štokavska ikavica (tako se govorilo i u području između Cetine i Neretve). franjevac. Petar Skok. Pljačkali su i odvodili stanovništvo. naškim) a nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe "bunjevačkim" i "šokačkim". Ugarska. Još 1386. Adam Patačić. književnog života. Ivana Kapistrana. Zatim dovode tamo radnike za obradu zemlje. Turci osvajaju i druga područja i tamo učvršćuju svoju vlast. na plodnim Bačkim ravnicama. tamo postoji mnogo dokumenata o Bunjevcima u franjevačkim samostanima. 29. bio je iz reda franjevaca). franjevci su već bili tamo. Odatle su Morlaci (crni Vlasi . pokriveno slamom (načinjeno od kukurozovine). neki smatraju prvim spomenom franjevaca. Veljko Rogić. Bač.c) leglo životinja Ante Sekulić navodi kako je bunja noćište izdubljeno u zemlji. stoljeću i traju u tom vremenu. Sredinom 19. časopis "Nova revija".. za turske nevolje 16. Pismo pape Nikole IV. Izdaje povelju na molbu franjevca Vidovića da se ljudi mogu tamo vratiti. Cijela Slavonija. Neki od tadašnjih kulturnih i društvenih djelatnika: Mihovil Radnić (začetnik hrvatske književnosti u Bačkoj). Djelovanje franjevaca u Bosni Srebrenoj Oni su bili nositelji duhovnog. bački samostani su dio provincije sv. izdao je sličnu povelju pravoslavnom patrijarhu Genadiju (Subotica. Nadbiskupija u Baču spominje se vrlo rano (kasnije ju ugarski kralj Stjepan I. sultan Mehmed II. Dominik Matić.dobiva ime po samostanu u Srebrenici (majka mnogih provincija) 2. kod rijeke Bune . Raseljavanja su započela u 17. Pečuh. Srijem. To je stočarsko stanovništvo koje se spuštalo s planine (u 14. Bačka su pod upravom franjevačke redodržave. Prije dolaska Bunjevaca u Bačku. stoljeću Dinare i Velebita) pa je tako dio njih pred mletačkom vlašću preseljen u istru. 27. slovinskim. organizirali svoju upravu (hercegovački sandžak). Bosna Hrvatska Od 1757. Prve vijesti o franjevcima su iz 1291. Grgur Peštalić. Josip Knezović.1514.5. Turci su provalili u Bosnu i već otada pljačkaju. ne dopušta tu podjelu. Đuro Szabo. Simbioza Vlaha s ostalim narodom započela je još prije turskih napada.

Oni su imali najpotpuniju društvenu strukturu: kmetstvo na selu. a dio se vratio. polemike. "Bački bunjevci i Šokci". Kulturne institucije su prestale raditi. Bunjevci s obronka Dinare i Svilaje (iz Bosne s Neretve. bavio se skupljanjem narodnog blaga bunjevačkih Hrvata. utemeljena su društva. Grad Baja svoje ponovno utemeljenje treba zahvaliti Bunjevcima. Čehoslovačkoj. 1687. 1997. otvorene brojne čitaonice. 1996. Za 57 godina djelovanja obradio je preko 15.Sombor . Kikić je pisao o preporodnoj književnosti bačkih Bunjevaca pod vodstvom Ivana Antunovića i njegovih sljedbenika. stoljeću (imamo sigurne podatke). ali su se povukli. Osnivaju društva "Neven". Ivan Pančić. Milovan Miković. je najmasovnije doseljenje Bunjevaca na područje Bačke. Srijemu. Sakupljao je i obrađivao usmenu narodnu pripovijetku bačkih Bunjevaca. 23 . Napisao je "Književnost bačkih Hrvata". Šokci su došli u Baranju i Bačku u 16. Utemeljena je i subotička matica. Sakupio je preko 25. Stjepan Bartolović je proučavao jezik. Franjevci iz Zagreba donedavno su imali samostan u Pančevu. Marko Peić napisao je "Bunjevačke narodne pjesme u hiljadu bećaraca". Bunjevci su došli s obronaka Dinare i Svilaje na početku turske okupacije. jedno od okupljališta su katoličke crkve. književnik. 1943. "Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca". Zagrepčanin Rudolf Vldec sagradio je spomenik kralju Petru I. građanstvo i plemstvo (Vidaković. Bačka je bila zaposjednuta pa su mladi ljudi odlazili u Hrvatsku. U najnovije vrijeme osnovano je hrvatsko kulturno umjetničko društvo "Bunjevačko kolo". priče. 1959. do 1945. "Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca". eseje. Bački šokački govor. Utemeljitelj je modernog književnog izraza. Od 1945. Ante Sekulić posvetio se znanstvenom radu. Narodna književnost Vojvođanskih Hrvata Ive Prčić stariji djelovao je između dva rata. ostali su bez svojih škola. Šokci iz Slavonije i Bosne. novoštokavsko ikavski (mlađi ikavski dijalekt). iz Like te iz Dalmacije) na početku turske okupacije. Karađorđeviću u Zrenjaninu. novoštokavsko ikavski (slavonski dijalekt). napisani prvi školski udžbenici. Rade na osnivanju samostalnih hrvatskih škola i novčarskih zavoda. stoljeću pokrenut je mjesečnik "Njiva". Od 1941. Nakon rata dio njih je ostao. Opisao je bunjevačke običaje pjevanja "kraljica".000 narodnih poslovica po abecedi. Budući da nema hrvatskih institucija. Josip Pašić piše o društvenom životu Bunjevaca i Šokaca. prozu. Katoličke župe s oko 2. U 20. ali je u 17.Subotica). Izdavao je i sakupljao hrvatsko narodno blago u Vojvodini. a dio njih je došao u ekonomskim migracijama za dvije Jugoslavije. a od 1606-1620. 1970. Hrvati su u teškom položaju. publicist. a hrvatski katolički svećenici su jedini pouzdani izvor za broj Hrvata u Srijemu i njihovom položaju. "Bunjevačke graktalice". Nakon Prvog svjetskog rata Hrvati su pod pritiskom svjetskih vlasti. Hrvati su u Bačkoj dobro organizirani i povezani s domovinom. "Bunjevačke narodne pjesme". Hrvati u Srijemu su u puno gorem položaju. časopisi kojima su urednici svećenici. Hrvati u Banatu nemaju hrvatskih institucija.000 Hrvata. Austriji. te čuva i podiže hrvatsku nacionalnu svijest. Djelo je prikaz etničkih čišćenja na vojvođanskim prostorima od 1991-1996. Doktorska mu je disertacija "Govor bačkih Bunjevaca". Madžarskoj. O doseljenju: teško je reći od kuda su došli. U djelu daje podatke o pjevanju bunjevačkih pjesama. niti hrvatskih katoličkih svećenika. pisane su knjige. Govor: bački bunjevački govor. Hrvati su demonstrativno prešli na pravoslavlje. "Momačko" i "Divojačko društvo". stoljeću došla još jedna skupina iz Slavonije i Bosne. Ivan Kujundžić izdaje knjigu "Izvori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata". Slavko Matković piše pjesme. je zadnji veliki val bunjevačke selidbe (trokut Baja . najvjerojatnije su naselili Banat nakon protjerivanja Turaka ispod Dunava. snažan je i preporoditeljski rad i pokrenuta su glasila. Petko Vojnić Purčar piše drame. Radić). Prvi je glavni urednik subotičkog dvotjednika "Žig". Matija Poljaković. veza sa Zagrebom je čvrsta. Pisao je crtice. Rumunjskoj. i 18. Lici. društveno-kulturni časopis "Rukovet". Među najpoznatijim mjestima u Banatu koja su još donedavno bila napućena pretežito Hrvatima su Opovo i Starčevo. U katoličkoj župi u Opovu svećenik Jan Kuharik (Slovak) okuplja Hrvate. Prvi svjetski rat prekinuo je preporoditeljsku djelatnost. Prvi glavni urednik je Vojislav Sekelj. na štokavsko-ikavskom narječju bunjevačkih Hrvata. Danas u Somboru i Subotici izlaze "Miroljub" i "Zvonik". život i običaje Šokaca. eseje.000 hrvatskih narodnih pripovjedaka. no i dalje su aktivni. Ante Pokornik "Bunjevačke kraljičine pjesme".Sve do 1918. Balint Vujkov. Vojislav Sekelj je pisao kritike. Zbog pokušaja istiskivanja hrvatskog jezika iz crkvenog obreda u bačkom selu Santovu 1857. ali i Hrvata u Banatu. Marko Kljajić autor je djela "Kako je umirao moj narod".

Književnost vojvođanskih Hrvata mukotrpno se razvijala u multinacionalnoj (hrvatskoj. hrvatski književni jezik Trojezični izraz je posljedica školovanja i okolnosti odrastanja hrvatskih pisaca u Bačkoj . pa srpskom. 24 .učili su na madžarskom. multikonfesionalnoj (katoličkoj. madžarskom i srpskom). U Subotici se literatura stvara na tri jezika (hrvatskom. protestantskoj. Jezik: tri jezična izraza: a) bunjevačka ikavica b) ekavski srpski književni jezik c) ijekavica tj. židovskoj) i multikulturalnoj zajednici. srpskoj. madžarskoj. ali nikada na hrvatskom jeziku. židovskoj).

Petrovaradin. Najznačajniji srijemski glazbenici: Ilija Okrugić-Srijemac (župnik. stoljeću arijevski (arijanstvo je kasnije napušteno). U 16. piše pjesme (govorio je i pisao njemački. Naselja Hrvata u Vojvodini (od sjevera prema jugu): Subotica. Srijemski Karlovci. prevoditelj. Bački Breg. Karlovci. Franci vladaju i dovode kršćanske vjerovjesnike. Bač. Jurja). oktroirani ustav Franje Josipa I. Slaveni daju mjestima slavenska imena: Mitrovica. zborovođa). Zrenjanin. Turci su u Srijemu do početka 18. Mala Bosna. Petrovaradin. Srijem je uključen u crtu od Beča do Budimpešte.000 Hrvata (ponajviše iz Srijema) od strane srpskog režima. književnik. Zemun. Slankamen. talijanski i latinski). francuski. a preko Save u Mačvu i sjevernu Bosnu (pripao je provinciji Panoniji). stoljeća. uspostavljena je Srijemska županija sa sjedištem u Vukovaru. Od tada znamo za Srijemsku Mitrovicu. Sombor. skladatelj). Hrvatski ban Josip Jelačić rođen je i kršten u Petrovaradinu (crkva sv. Posljednjih nekoliko godina iz Vojvodine je protjerano 45. a u drugoj Jugoslaviji Srijem je dio Vojvodine u okviru Republike Srbije. S avarskim osvajanjem u 6. Polovicom 20. stoljeću Srijem je kršćanski. Skenderevo. na čijem je čelu predsjednik Bela Tonković. Sirmium je bio središte Donje Panonije. stoljeću Turci su provalili u Srijem i naselili stanovnike iz Srbije i Bosne. 1102. Slankamen. pjesnik. i u 7. 25 . petrovci. orguljaš). a u 4. Ruma. stoljeću dolaze Slaveni. Najjača hrvatska stranka u Vojvodini je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. melograf. madžarski. Srijem ulazi u Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo. Po kojemu su Hrvatskoj otrgnuta tri srijemska kotara i upisana u sastav Vojvodine srpske. 1849. Zemun. stoljeću sve je opustošeno. i 3. Novi Sad. Zemun. U 2. Franjo Štefanović (učitelj. Srijemska Kamenica. stoljeća Srijem je pripao Hrvatskoj. Poznat je već 5. Stanislav Preprek (glazbeni pisac. Novi Slankamen. a onda je Srijemska županija obnovljena i stavljena pod Hrvatski sabor i bana. Srijemska Mitrovica. Petrovaradin. Danas je stanje i život Hrvata u katastrofalno teškoj situaciji. zbog čega Hrvatska ostaje bez Srijema 100 godina poslije.000 godina prije Krista (u mlađe kameno doba). hrvatski. zborovođa.HRVATI U SRIJEMU Srijem ulazi u povijest sa dolaskom Rimljana i pisma. skladatelj. Bio je zapovjednik banske pukovnije u glini (ratuje s Turcima). Bački Monoštar.

Pokrajina Molise je jedna od manjih pokrajina srednje Italije.HRVATI U ITALIJI U Italiji postoji 12 jezičnih manjina od kojih je hrvatska najmanja. a kasnije im broj opada zbog asimilacije (migracije). a bilo ih je između 8-10 tisuća. Broje na talijanskom jeziku. Augustin Picoli “Rječnik moliško-hrvatskog govora Mundimitra”. Kako su kolonije bile malobrojne. Na temelju nekih leksema u Istri i nekih njemačkih. Nekad je bila i vrlo raširena tkalačka kućna radinost i izrada čipke. maslina. To je stara dijaspora. 1991. Latinski natpis je pronađen na crkvi u Palati (1531. Središte Moliških Hrvata je Kruč.) otkrio Moliške Hrvate u Italiji kada je čuo razgovor ljudi na hrvatskom jeziku. Rijetki pisani dokumenti. i 20. Dubrovčanin. stoljeću. ž. stoljeća.većina stanovništva govori moliško-hrvatskim jezikom. Sačuvane pjesme usmenom predajom. Stifilić (1991. Mundimitar. Književno stvaralaštvo počinje s pokretanjem časopisa “Naš jezik” (La nostra lingva) od 1967. Naši su doseljenici bili kmetovi godinama. Mnogo staraca. On je bio pridošlica iz Mundimitra. narodna imena i hrvatski jezik. Izmiješali su č. Krč (897 Hrvata) 9. Bavili su se zemljoradnjom. do danas. pojedinci su kao trgovci dolazili u Italiju i osnivali svoje kolonije. Moliški Hrvati su pobožni ljudi. Kontakti s Hrvatskom vrlo su slabi. Mana im je neodlučnost. rad je nastavio Antonio Samatino.615 km2. godine ukupno 2. U početku je bilo oko 15-tak sela. . stoljeća postoje naseobine Hrvata u južnoj Italiji. Montelongo 7. Danas se Hrvati nalaze u devet općina: 1. mislilo se da bi moliški Hrvati mogli biti s područja Istre. Naseljeni su u Južnoj Italiji. Ascoli . stoljeću (1851. Vlada umjerena kontinentalna klima. manje skupine. Zapisan je hrvatski leksik i hrvatski govor koji će vjerojatno nestati s vremenom. uglavnom za vlastite potrebe.881 Hrvata) 2. stanovništvo se bavi uzgojem žita. San Felice /San Feliče/.) na kojem piše “Dalmatinci prvi naseliše ovaj grad i iz temelja sagradili ovaj grad 1531”. Palata (Hrvati su prvo naselili ovaj grad koji je postojao do prije 50-tak godina. prije 19. đ. malo zaposlenih. Stijaković 8. stoljeća.232 moliška Hrvata. Kruč. Imamo natpis na portalu mjesne crkve) 6. brzo su se asimilirale s talijanskim stanovništvom 26 . dvije vrlo vjerojatno je da će izumrijeti hrvatska riječ. Glavna i najveća naselja su: a) Kruč (Aquaviva Colleroce) b) Mundimitar (Montemitro) c) Stifilić (San Felice Siavo) Mjesta se nalaze u pokrajini Molise 4. na selu ostaje malo ljudi. stoljeću. za generaciju. Moliški Hrvati su se naselili sa područja rijeke Cetine i Neretve krajem 15. Moliški Hrvati su sačuvali materinski jezik . Petraciato Ta sela podsjećaju na Hrvatsko zagorje i Primorje. no govore brzo i teško razumljivo. Najviše je proučavan govor južnog dijela (Kruča). Talijanski jezik igra veliku ulogu. Dvojezičnost bi možda bila najbolja mogućnost za očuvanje ove manjine.štokavsko-ikavski. Polako se gubi deklinacija. ć. Sklapanje braka unutar srodstva.000 ljudi (+ prirast 15. Tavenna 5. Podatak iz 1518. š. Glavno im je zanimanje zemljoradnja (proizvodnja ulja i vina) a nakon toga stočarstvo. Svijest o jeziku . Faze seljenja: a) Seljenje u 13. Danas se smanjuje taj broj. Šimunović pokazuje da su čakavizmi moliških Hrvata rezultat susjedskih odnosa u domovini. Zbog osvajanja Turaka dolazi do velikog migracijskog vala u 15. U početku su se nalazili u 15 općina s 7-8. Mundimitar (564 Hrvata) 3.000). 1968. Božidar Vidov “Gramatika ikavsko-štokavskog govora Moliških Hrvata”. Broji oko 300 tisuća stanovnika.talijanski izučavatelj moliških Hrvata. Zbog pristupačnosti i izoliranosti uspjeli su sačuvati neke slavenske običaje. San Giase 10. Već krajem 15. Stifilić su naselja smještena na brežuljcima omeđena rijekom Biferno. Mafalda 4. književnik i grof Medo Pucić je u 19.

Moliški Hrvati su otkriveni tek u ovom stoljeću u vrijeme kad kod njih počinje rasti svijest za očuvanje jezika. Šimunović . ljudi iz primorja koji su bježali pred Turcima. Kovačević smatra da su Srbi iz Hercegovine. Badurina dovodi analogije prezimena onim u južnoj i jugozapadnoj Istri. piše se književnost. u Istru (ikavski dijalekt). Moliško-hrvatski jezik je izložen procesima izumiranja i utjecaja talijanskog jezika. Pantić na temelju jedne bugarštice tvrdi da su moliške slavenske naseobine osnovali Srbi. veće skupine izbjeglica iz Dalmacije su došle u pokrajinu Abruzzi. Teme u prilog govore sačuvani nazivi za lozu. Molise je najmlađa talijanska pokrajina. po nekim dokumentima.b) Slavenske migracije u 15. Zaključak: potjecali su s područja zapadne Hercegovine i Dalmacije. stoljeću. i 16. Rešetar . smokvu i maslinu.ista migracijska struja sa utoka Neretve selila je i na Zapad. U slavenskim naseobinama u Italiji neki vojvoda Mirko dovodi narod kući gdje sve do naših dana Mirkovo pleme posjeduje najbolje i najveće zemlje.mišljenje mu se uglavnom podudara sa Smodlakovim. Šimunović i Brozović . U moliškom dijalektu nije sačuvan nijedan turcizam. Aranza da su iz zadarske okolice. Jezik je moliško-hrvatski sa štokavsko-ikavskom podlogom. Teze o podrijetlu Makušev na temelju nekih riječi zaključuje da su bugarskog podrijetla. Gelcih smatra da im je pradomovina Crna Gora. Slaveni potječu s područja Cetine i Neretve (štokavsko-ikavski govor). sakuplja se narodno i klasično blago. na njemu se izdaju lokalne novine. BiHovci.sačuvani čakavizmi u "sklavinskom jeziku" su rezultat prisnog susjedstva ikavskih štokavaca sa čakavcima u staroj domovini. Hrvati izdaju časopis "Naš jezik". Jezik je opisan i zapisan. a ipak je opstao kroz 500 godina. Smodlaka iznosi najuvjerljivije dokaze gdje kaže da im podrijetlo treba tražiti južno od Cetine u neretvansko-biokovskom primorju. 27 . te pučka predaja i Bačina gdje postoje ruševine Mirkovih dvora (neki Mirsko s mnogo narod iselio preko mora).

pitanje je koje još uvijek traži odgovor. Prvi koraci I tragovi Koji je prvi Hrvat stupio na američko tlo? Činjenica je da su prve osobe kojima se dokumentima može dokazati boravak na američkom kontinentu braća Mato i Dominik Konkeđević. Marin Držić «Dundo Maroje» (Negromant Dugi Nos). braća Dolistić-Tasovčić. Danas su nam poznata neka imena: vlastela Ohmučevići. stoljeću bilježi se opći gospodarski nazadak u Dubrovniku. samo još četvorica nisu Španjolci. misionar. a mnogi su prešli i u Kanadu. Najraniji dolazak hrvatskog broda u Sjevernu Karolinu smješta se u godinu 1541. rođen na Lopudu. Nedokumentirani podaci govore da je nakon vijesti da je Kolumbo otkrio novi put za Indije. Nakon Konkeđevića sve je manje anonimusa koji su se s hrvatske obale otiskivali u Novi svijet. Svojevremeno je postao i podkraljem Meksika. Uostalom. zadržavši se više od trideset godina. On je vjerojatno bio prvi Hrvat posjednik na američkom tlu. Mali Indijanci «kestenjaste kose» djeca su naših Dubrovčana koji su se u drugoj polovici 16. Postavlja se pitanje da li su i hrvatski pomorci (iz Dubrovnika) sudjelovali u tom epohalnom pothvatu. kovani u Peruu i Meksiku. U vrijeme velikih otkrića dubrovačka je trgovačka mornarica među najistaknutijim na svijetu. Španjolci su osobito cijenili hrvatske pomorce radi ih uzimajući u svoju službu. Prve naseobine. u kojem također navodi Dubrovčane kao sudionike otkrića Amerike. Pripadnik je dominikanskog reda. Mavro Vetranović «Pjesanac lakomosti». nisu rijetkost. godine. U Dubrovačkoj Republici. Đživo Gundulić «Suze sina razmetnoga». Tek cijelo stoljeće nakon otkrića. Upoznavanje s Novim svijetom. Važnije od činjenice je li koji Hrvat bio među Kolumbovom posadom jest da su Hrvati u trenutku kad je Europa otkrivala Novi svijet bili među malobrojnim narodima koji su i sami mogli izvesti taj pothvat. Njihovi potomci su se raselili po cijelom SAD-u. To potvrđuje i «The Enyclopedia Britannica». nađen natpis «Croatan». bijele i crne krvi. Snažne veze Dubrovnika sa Srednjom i Južnom Amerikom bile su omogućene njegovim iznimno dobrim odnosima sa Španjolskom. stoljeća našli na obali Sjeverne Karoline. srodili s tamošnjim dobroćudnim Indijancima te dali ime plemenu i lokalitetima na kojima su obitavali. Među prvim Hrvatima koji se poimence navode u Americi je Vinko Paletin sa Korčule. Oni su tamo stigli oko 1520. Naime. Junije Palmotić je spjevao spjev Kolombo. nego jedan Portugalac i trojica Talijana. Osim zlata iz novootkrivenih zemalja stizali su i mnogi drugi proizvodi nepoznati Europi. Nije nam poznato što su tamo radili. No najnovija historiografska istraživanja ostavljaju samo malu mogućnost za potvrdu te teze. Neposredno nakon Kolumba u novootkrivene zemlje zaputili su se pomorci s Lopud i iz Slanog. «Osman». dubrovački nadbiskup pohitao javiti papi Aleksandru VI. Svijet križeći Indi`e brodi. Pjesnici koji su pjevali o velikom otkriću. označilo je razdjelnicu vjekova. Neosporno je da je na jednom lokalitetu u Sjevernoj Karolini 1591. koja je nedostatna za ostvarenje takve ambicije u konkurenciji s neusporedivo većim državama. U španjolskoj službi. Od njih. Croatan Indijanci. To su razne ljekovite biljke. To su bili pripadnici naroda mješanaca indijanske. reali. Da su u tom podvigu sudjelovali i dubrovački mornari. Velikog je uspjeha u španjolskoj službi imao Vince Bune. Hrvati su nakon otkrića Novog svijeta uglavnom odlazili u Srednju. u tradiciji Dubrovačke Republike nije bilo osvajanja teritorija i stvaranje kolonija. koji žive u Sjevernoj Karolini. No teško je pretpostaviti da su Dubrovčani pretendirali na dio novootkrivenog svijeta. od 90 mornara poznata su nam imena 87-ece. dubrovački trgovci počinju uspostavljati svoje trgovačke naseobine i u Sjevernoj Americi. Nitko međutim ne navodi točan sadržaj pisma i gdje se ono nalazi. Težak udarac Republici je zadao 28 . U 17. lopudski kapetan Kristo Martolosić. U krizi je i pomorska trgovina. Hrvatska se povezivala s Amerikom i preko kolonijalne monete koja je preko trgovine stizala u našu zemlju.HRVATI U AMERICI OD PRVIH DODIRA DO SKUPNIH DOSELJENJA Hrvati na Kolumbovim brodovima? Pristajanje Kolumbova “Santa Maria” uz obalu Novog svijeta 1492. Zbog dobrih veza sa Španjolskom. ali je sigurno da su bili uspješni. Oni su svjesni svoje realne moći. I talijanski pijarist Francesco Maria Appendini govori o Dubrovčanima u Kolumbovoj službi. odnosno Južnu Ameriku. uz Kolumba. Šesnaesto stoljeće je zlatni vijek dubrovačke mornarice. Kriju li se dakle Dubrovčani među onom trojicom zasada nepoznatih pomoraca.

1783. Osobitog je značenja njegova zemljopisna karta pokrajine Tarahumari s oznakama misijskih postaja i indijanskih sela. geografi. stoljeću već su obilnija. Isusovci su u Južnoj Americi imali velike ambicije. Godine 1769. Slijedeći misionar bio je Nikola Plantić koji je služio u Buenos Airesu. kakao i žitarice. Redukcija ili «isusovačkih država».katastrofalan potres 1607. pa je Bošković predlagao engleskom Kraljevskom učenom društvu da se upriliči promatranje tog fenomena u Kaliforniji. kao i zemljopisne karte iz 1746. Daje iscrpne opise Indijanaca. To je bio ambijent u kojem je djelovalo više hrvatskih misionara. Njih su pokušali ostvariti preko tzv. Dubrovčani nisu bili jedini Hrvati koji su ostvarivali prve dodire s Amerikom. Svoje spoznaje o Americi Bošković je prenosio u Dubrovnik putem pisama. njegovo je ime postalo poznato u Meksiku. pa i u ostalim dijelovima tadašnjeg prosvječenog svijeta. Posljednja desetljeća tog stoljeća obilježena su masovnim doseljavanjem Hrvata na gotovo cijeli američki prostor. godine. Najtrajnije vrijednosti koje je ostvario jesu zemljopisna otkrića sjevernih predjela Donje Kalifornije kojima je dokazao da je Kalifornija poluotok a ne otok kako se dotad vjerovalo. No nije otputovao jer su se tome usprotivili u Beču. a iz Amerike kava. Povijesna vrela u 19. Misionari – evangelizatori I istraživači Kao katolička zemlja. rakija ulje. a to odmah utječe na učestalost dodira našeg čovjeka s Amerikom. Za Ameriku je odlazilo: drvo. 29 . U našoj literaturi možemo naći i podatak koji dovodi u vezu seljačku bunu Matije Gupca iz 1573. Njegove veze bile su uglavnom vjerskog i znanstvenog značaja. Italiji. sapun. Dodiri su još uvijek preko pomoraca. kako je imenovano jedno stjenovito područje Kalifornijskog zaljeva. On je upoznao mnoge značajne osobe isusovačkog reda iz Amerike. Prostor njegova misijskog djelovanja bila je Donja Kalifornija a sjedište San Ignacio. Za Ivanom Ratkajem u Ameriku se zaputio misionar Ferdinand Konščak. Trajno priznanje Ferdinandu Konščaku ostalo je u nazivu «Consag Rocks». Španjolskoj. stoljeća. Prema Ratkaju. godine kada se smanjuje vozarina. Prvi se u Ameriku zaputio barun Ivan Ratkaj koji se rodio u Velikom Taboru. Njegov misionarski rad i istraživanja brzo su bili zapaženi i cijenjeni u svijetu. Kalifornija će ubrzo postati glavno odredište hrvatskih doseljenika na američkom kontinentu (u San Franciscu će se utemeljiti prvo hrvatsko iseljeničko društvo u SAD). stoljeće vjetar je bio jedina pogonska snaga. šećer. Redukcije su bile mjesta obraćenja i evangelizacije ali i posve svjetovnog života. «Savannah» je prvo plovilo koje je 1819. Hrvatska je dala znatan udio u evangelizaciji Novog svijeta. Konščaku. Duboko u 19. Među prvima priznali SAD. Prijedlog je prihvaćen. Bit će to unosan posao sve do 1885. preplovilo Atlantski ocean gonjeno vodenom parom. Nakon objavljivanja njegovih "Dnevnika" s ekspedicija 1746. voštane svijeće. s tim da su osim Dubrovčana do američkih obala sve više stizali i naši pomorci sa sjevernog djela hrvatske jadranske obale. Svi povjesničari koji su pisali o F. Hrvatski misionari djeluju u Americi od 17. pobune na brodovima). i prvi masovniji dolazak Hrvata u Sjevernu Ameriku. To je početak stvaranja hrvatskih iseljeničkih naseobina i to gotovo u pravilu u značajnim kontinentalnim središtima. I plovidba je još uvijek nesigurna. civilizatori. a nakon dvije godine stiže u Meksiko (pokrajina Tarahumara). a pojavljuju se u novim oblicima kao što su putopisi. rođen u Varaždinu. a sam Bošković je dobio poziv da sudjeluje u ekspediciji. bademi. Veliki je znanstvenik planirao i jedno putovanje u Ameriku. Prvi od njih je bio Ivan Marchesetti koji je misionarski život provodio u paragvajskim redukcijama. smatrali su ga velikim čovjekom i istraživačem. Ukupno je poveo tri ekspedicije kojima je bila svrha utvrđivanje životnih uvjeta na nepoznatim prostorima. i 1751. pažljivo bilježeći svaku pojedinost i izvještavajući o tome svoje pretpostavljene u Europi. sir. Dubrovačka Republika je priznala SAD. što je ujedno značilo i proširenje španjolskih posjeda u Americi. Uoči masovnog iseljavanja Devetnaesto stoljeće je veoma značajno za hrvatsko-američke dodire. Francuskoj. No jedrenjaci će se sporo uklanjati parobrodima. Putovanje u Ameriku povezano je s mnogo rizika (brodolomi. dnevnici i brodski dnevnici. S velikim zanimanjem promatrao je novu sredinu u kojoj se našao. papir za pisanje. Mnogi od njih nisu bili samo navjestitelji vjere nego i istraživači novih prostora. godine. Na američko tlo stupio je 1731. stoljeća dubrovačko se pomorstvo oporavlja. Indijanci su veoma respektirali Isusovce. Venera je «prolazila» preko Sunca. vino. u luci Vera Cruz. pisci. «žuta groznica». Nizozemskoj u Njemačkoj. No to još nije potvrđeno. Sredinom 18. a u svrhu otvaranja novih isusovačkih misija. kartografi. Da Kalifornija ne bude «divlje» i nepoznato mjesto pobrinuo se Hrvat Ferdinand Konščak. a i najvećim pionirom Donje Kalifornije. te zemljopisne karte na kojima je registrirao svoja otkrića. Zajedno s petoricom austrijskih isusovaca uputio se preko Genove u Cadiz. jednom riječju. To je prvi zemljopisni i etnografski prikaz te pokrajine uopće i značajan trag hrvatskog misionara u meksičkoj povijesti. I Ruđer Bošković je imao veze s Amerikom.

tako da je svaki gospodarski emigrant posredno i politički. To je sastavni dio trgovinskog ugovora što ga je Austrougarska monarhija sklopila s Italijom 1891. U našem slučaju to se očituje kroz «lančano iseljavanje». Tek 1838.. Navedenim hrvatskim misionarima u Americi možemo pridružiti Luku Bakranina i Franju Hallera. U svojoj prostranoj župi osnovao je nekoliko novih gradova među kojim je najpoznatiji grad Ferdinand. strukturu iseljenih Hrvata. Uostalom. prvi se u Peruu spominje misionar-isusovac Nikola Sušić. Monarhija je taj ustupak učinila iz političkih razloga kako bi jače privukla Italiju kao nezadovoljnog člana Trojnog saveza. Nakon izgona 1767. tako da je klasična podjela na gospodarske i političke jedva održiva. ukidanju kmetstva. U Indijani je preuzeo župu u mjestu Jasper. rodom iz Rijeke. spolnu. a prema kojoj je uvelike snižena carina na uvoz talijanskog vina. itd. a njihov ritam ubrzavan je nakon masovnih političkih čistki kakva je npr. bračnu. komunisti) zadržao u Europi kako bi mogao učinkovitije djelovati na prilike u Hrvatskoj. biljne bolesti. Općenito se uzima da se osnovni gospodarski uzroci masovnom iseljavanju iz Hrvatske do prvoga svjetskog rata nalaze u: agrarnoj prenapučenosti. Komunistički kolektivizam druge jugoslavenske države upropastio je gospodarstvo. tako je i iseljenje najčešće njihova zajednička posljedica. na taj će se put odlučiti Josip Kundek.. masa Hrvata prelazi granicu zaustavivši se ovaj put u bližoj Europi. raspad kućnih zadruga (nova domaćinstva su tako mala da ne mogu prehraniti obitelj. nerodne godine. Cijeli misionarski vijek proveo je u redukciji Santa Magdalena. stoljeća. Prva jugoslavenska država nije riješila niti jedan od ovih problema. haesesovci. Kao što se politika i gospodarstvo međusobno uvjetuju.Ignacije Sezentmatony je godine proveo u portugalskim tamnicama. povratni utjecaj iseljenika na ukupnost života u domovini. Najveći kontingent političkih izbjeglica iz Hrvatske predstavljaju preživjeli s Bleiburga koji su uselili u Južnu i Sjevernu Ameriku. hrvatskih misionara u Americi neće biti punih sedamdeset godina. stigao na područje države Indijane u Sjedinjenim Američkim Državama. profesionalnu. Kundek nije bio samo evangelizator nego i ekumenist. gdje sudjeluje u izradi zemljopisnih karata. Kao uobičajeni primjer veze gospodarskog i političkog čimbenika kao generatora iseljavanja obično se navodi «Vinska klauzula». bila ona 1971/72. odnosno u obje Jugoslavije. a to seljaka pretvara u poluproletera i tjera u grad ili u iseljeništvo). Uzroci iseljavanja Uzroci iseljavanja u Ameriku međusobno se isprepliću. Dalmacija je bila nemoćna spriječiti donošenje ugovora koji je izravno ugrožavao egzistenciju gotovo svakog njenog stanovnika. 30 . društvenu. Od tih prvih poslijeratnih godina iz Hrvatske ne prestaju stizati političke izbjeglice. Kada je ona šezdesetih godina donekle ublažena. Gospodarska zaostalost Hrvatske u izravnoj je vezi s njenim političkim položajem u Austrougarskoj monarhiji. značaj iseljavanja (trajno ili privremeno). Uspostavio je dobre odnose s protestantima. no velik se dio njih (pripadnici ustaškog pokreta. manjih prijevoznih troškova i bolje kvalitete. prezaduženost seljaka. Toga su u Dalmaciji bili svjesni jer se znalo da će talijansko vino zbog rentabilnije proizvodnje.000 ljudi. itd. Nacionalna i politička obespravljenost u prvoj jugoslavenskoj državi proizvela je prve prave političke emigrante osobito nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. pa je samo restriktivna useljenička politika Sjedinjenih Država usporila usporila masovan eksodus započet prije prvog svjetskog rata. Ona je u to ušla znajući kakve će posljedice prouzročiti u Dalmaciji. agrarna kriza. godine. Postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih su se Hrvati zaputili u Ameriku. stoljeća. Time se Hrvati s prilično zakašnjenja priključuju velikom prekooceanskom iseljeničkom valu koji se iz Europe pokrenuo u prvim desetljećima 19. U Brazil je otišao 1753. do 1890. nakon sniženja carina preplaviti austrougarsko tržište potiskujući dalmatinsko vino. odnos javnosti prema iseljavanju. a samo je državna represija jedno vrijeme sprečavala masovno seljenje. korist od iseljavanja za pojedine institucije. Osim što nije bio isusovac nego dijecezanski svećenik. dobnu.000. ZAŠTO I KAKO U AMERIKU? Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku grupne značajke poprima od osamdesetih godina 19. Politički položaj Dalmacije kao austrougarske pokrajine izravno se odrazio na njene gospodarske prilike. Kundek je promijenio tradicionalni smjer hrvatskih isusovaca.. Nakon dubrovačkih trgovaca. kada jedna ovakva pojava krene. Koji su čimbenici nagnali na iseljavanje a koji privukli u Ameriku gotovo pola milijuna Hrvata samo do prvoga svjetskog rata? Ukupnost kompleksa «hrvatsko iseljeništvo»: broj iseljenika. Računa se da je od 1820. Političkim razlozima mogu se označiti mnogobrojni primjeri odlaska u Ameriku radi izbjegavanja vojne obveze ili još češći ostanci u Americi u vrijeme regrutacije. godine iz Europe iselilo preko 20. u čijem je gospodarstvu prevladavala monokultura vinove loze. pa je umjesto u Latinsku Ameriku. godine. ona sama sebe počinje generirati.

u Boliviji i Argentini Hvarane. Druga Jugoslavija počela je svoj život povećavajući hrvatsku dijasporu s desetinama tisuća novih izbjeglica. Radio postaja «Glas Amerike» bio je hrvatski prozo u tu zemlju i masovno se slušao. prva jugoslavenska država nastojala mu je od početka poklanjati zasluženu pažnju. pa su stoga vlasnici ukrcavali više putnika nego što je bilo dozvoljeno. Od njih se spasilo samo četvorica iseljenika i jedan ložač. Kako do Amerike? Na putu do Amerike. godine u visini New Foundlanda. brzi jedrenjaci namijenjeni prijevozu putnika i nešto robe. dizenterija i skorbut). Genova. Odnos javnosti prema iseljavanju Naslijedivši brojno iseljeništvo koje joj je u početku bilo sklono. Kuba). Ukupno je izgubilo živote 1657 ljudi.Posljedice lančanog iseljavanja jesu grupe Hrvata u pojedinim naseobinama koje su čvrsto povezane rodbinskim. jer je povisivalo nadnice i omogućilo veći dobitak i onima što ostadoše. Čazme. Marseille i Split. U vrijeme «hladnog rata» sve nekomunističko u Hrvatskoj stalo je uz Ameriku. Zakon o iseljavanju donesen je doduše već 1921. itd. U komunističkom poslijeratnom dobu nije bilo javnosti. Hrvati su u Ameriku najčešće isplovljavali iz luka: Rijeka. No. a to je opet generiralo iseljavanje jer je odlazio i onaj koji do tada nije mogao uslijed visokih prijevoznih troškova. Nekih određenih državnih propisa za prijevoz morem nije bilo u ranijim godinama. Hamburg. Bilo je to prvo putovanje broda koji je vozio na relaciji Southampton-New York. Kriza je dovela do vraćanja iseljenika u domovinu. no u iseljeništvu je prva rasprava u Narodnoj skupštini vođena tek 1926. Sve do prvog svjetskog rata u Hrvatskoj je pozitivan odnos prema iseljavanju. Masovni prijevoz i konkurencija raznih prijevoznika snizila je cijenu brodske karte. ali i do masovne pauperizacije američkih Hrvata. bolesti (žuta groznica. Možemo pretpostaviti da se u dugogodišnjoj materijalnoj bijedi i neslobodi mnogi poželjeli biti u Americi. i (staro)jugoslavenski dinar od devalvacije. U tom slučaju dobit je očita i to ne samo materijalna nego i civilizacijska i kulturna. od kojih je početkom tridesetih godina znalo biti nezaposlenih i do jedne četvrtine. Kaliforniji Višane. Iseljenički kompleks našao se u sklopu Ministarstva socijalne politike. Između dva svjetska rata položaj Hrvata u Americi bitno su odredili: restriktivna useljenička politika i velika gospodarska kriza tridesetih godina. to ih je neprestano proizvodila osobito pazeći da ne ostane bez "neprijateljske emigracije". tako da su i same imale koristi od iseljavanja. pa su mnogi putnici stradavali tokom putovanja. što je sigurno razlogom i činjenica da se još uvijek mnogi iseljenici vraćaju. pjegavi tifus. Prvi na mjesto nesreće stigao je brod «Carpathia» i tako umanjio katastrofu spasivši 702 preživjela brodolomca. Tako u čileanskim kolonijama nalazimo Bračane. no kako je većina iseljeništva poticalo iz zapadnog dijela države. Ne smije se zaboraviti ni korist od novaca koji je pristizao u matične države od iseljenika. novine u cijeloj Hrvatskoj objavljivale su reklame prijevozničkih poduzeća. to je velikosrpskoj i centralistički uređenoj državi ono prolazilo kao i taj dio države. Budući da se bez "neprijatelja" nije moglo egzistirati. No zbog velikog broja iseljenika u prvoj polovici 19. Najviše nastradalih bilo je iz Gospića. iseljavanjem se gube najbolje radne sile. prazneći tako cijele regije osobito gdje je hrvatski biološki element bio najvitalniji. Hrvatsko selo bilo je posuto raznobojnim lecima u kojima se do u tančine opisivalo što iseljenik treba raditi i kako se ponašati na putovanju. Među 1455 putnika i 903 člana posade bilo je tridesetak hrvatskih iseljenika i desetak ložača. Sve pomorske nesreće u kojima su stradali putnici iseljenici u Ameriku nadmašila je ona koja je dogodila na brodu «Titanic» u noći između 14. Lousiani Pelješčane. a iseljenička se služba samofinancirala iz Iseljeničkog fonda koji se "punio" taksama iseljenika koji su plaćali prilikom odlaska i povratka. Peruu Dubrovčane. navijajući za nju u svim velikim krizama (Koreja. 31 . Premda su dosljedno pisale protiv iseljavanja. pa je nemoguće registrirati njen odnos prema iseljavanju i iseljeništvu u Americi. Hrvatski su dolari iz Amerike spasili Austriju od bankrota. Iseljenička politika te države sastojala se u neprestanom iseljavanju Hrvata iz domovine. u Clevelandu Žumberčane. travnja 1912. Radilo se uglavnom o navama. Hrana je za višak putnika bila oskudna i loša. Iseljavanje je koristilo poljodjelskim krajevima. i 15. smrt je bila doista nešto posve ljudsko. godine. godine. Nesreće (brodolomi). Ličkog Osika. Polet u putničkom pomorskom prometu dogodit će se uvođenjem željezničkih parobroda. sumještanskim ili užim regionalnim vezama. Posada tog broda bila je sastavljena pretežno od hrvatskih pomoraca iz Istre i Hrvatskog Primorja. stoljeća počinju se graditi manji. Napulj. Bjelovara i Siska. Cherbourg. U početku su putnici u Ameriku putovali trgovačkim brodovima jer posebnih putničkih brodova nije bilo.

Malo tko je imao toliko gotovine. ali i mnogobrojne druge iseljeničke ustanove. godine. zajednička društva. On je 1939. Bavili su se ugostiteljstvom. Svrha tog društva bila je: odvraćati od iseljavanja. Rafaela za hrvatske iseljenike. Tu je 1857. Do ponovnog oživljavanja rada društva dolazi na inicijativu zagrebačkog nadbiskupa dr. Nakon što je popustila «zlatna groznica» dio hrvatskih doseljenika reemigrirao je iz Kalifornije u susjedne države SAD osobito u Arizonu i Nevadu. to više što brodska karta nije bila jedini izdatak na putu. središte naše naseobine je grad Cleveland. Prvi hrvatski doseljenici bili su mornari koji su napuštali brodove i nastanjivali se u luci New Orleans. prvo hrvatsko iseljeničko društvo u svijetu uopće. Cijena brodske karte predstavljala je mnogim budućim iseljenicima velik problem. Društveni život hrvatskih doseljenika u Clevelandu bio je dosta razvijen. a što se označuje kao novo useljavanje (New Immigration). osnivati za iseljenike hrvatske škole. Glavno središte Hrvati udaraju u San Franciscu. Taj grad karakterizira šarolikost etničkih grupa. te u Pennsylvaniji (Pittsburgh). PUŠTANJE KORIJENA Naši su ljudi značajan dio prekooceanskog vala iz srednje i južne Europe koji se između 1870. Osobito je bilo nepovoljno ukoliko se zadužio kod mjesnog kamatnika. utemeljena «Narodna hrvatska zajednica» (kasnije Hrvatska bratska zajednica). Središte Pennsylvanije je Pittsburgh sa svojom teškom industrijom koja je zapošljavala radnu snagu doseljenika iz slavenskih zemalja među kojima su Hrvati činili veoma značajnu grupu. Ono što je većini Hrvata u Louisiani bilo zajedničko jest da su školovali djecu. Indiani i Ilinoisu. godine i prvog svjetskog rata sručio u sjevernu Ameriku. katoličke župe. Najstarije potporno društvo je ono 32 . stoljeća. O nazočnosti Hrvata u SAD sredinom 19. one koji su se unatoč tome odlučili na iseljavanja u potrebnim ih stvarima upućivati. Procjene govore da bi danas u Pittsburghu moglo živjeti i preko 200 tisuća Hrvata i njihovih potomaka. Godine 1937. Isto tako se ne može govoriti o hrvatskim četvrtima. Hrvata se moglo naći u gotovo svim mjestima Kalifornije. u državi Washington (Roslyn). godine utemeljeno «Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo». To je dodatno opterećivalo novopridošlog doseljenika koji je morao dugo raditi da bi se riješio duga. Pittsburgh je postao prvo središte hrvatskog fraternalizma. Od sredine 19. Tamo su se bavili ugostiteljstvom i trgovinom. Ohiu. stoljeća glavno zanimanje Hrvata postaje vađenje kamenica ili oštriga. I u Los Angelesu bilo ih je već četrdesetih godina 19. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata iseljavanje je bilo zaustavljeno. Hrvatsko ime se spominje u Pittsburghu još davne 1866. stoljeća govore i njihovi tragovi u američkom građanskom ratu (1860-65). samo su ponegdje Hrvati bili značajnije koncentrirani u nekim ulicama (Cleveland. Mnogi su od njih služili u redovima Južne konfederacije. mnogobrojni savjeti kao i prigodni hrvatsko-engleski i hrvatsko-španjolski rječnici. godine kada je u toj državi zavladala «zlatna groznica». Hrvate su povezivale duhovne spone. U Sjedinjenim Državama prve naseobine Hrvata utemeljene su na jugu oko ušća Mississippija. u ovom gradu su djelovala 43 razna društva. utemeljuje se Društvo sv. Hrvati od tada stižu iz domovine ali i iz naših naseobina u Louisiani. U njemu je 1894. Radilo se o brošurama u kojima su se nalazili osnovni podaci o zemljama useljenja.Pomoć i upute iseljenicima 1913. Središte hrvatskih ribara u Kaliforniji je grad san Pedro. San Francisco). U Kaliforniji su postojale hrvatske iseljeničke kolonije. To je središte društvenog života Hrvata u Kaliforniji. Zbog toga su se mnogi zaduživali bilo kod kuće bilo kod rođaka ili mještanina koji je već bio u Americi. U Sacramento su krenuli u potragu za zlatom. poljoprivredom. Značajan priliv doseljenika zabilježen je nakon 1848. Janko Obreški. ribolovom. stoljeća u Pittsburghu bilježimo već 38. odnosno za boravak u Americi do prve zarade. novine. brinuti se za duhovno i društveno dobro iseljenika. pa je zamro i rad tog društva. Chicago. Zapadno od Pennsylvanije u državi Ohio. HRVATSKE KOLONIJE ILI NASEOBINE Sjeverna Amerika Samo su rijetka naselja koja su utemeljili Hrvati bili i prevladavajuća etnička grupa. Između dva svjetska rata u San Franciscu živi 15 tisuća Hrvata. Početkom 20. koje su imale i svoje «Žumberačke novine». Iseljenicima se nastojalo pomoći i raznim uputstvima.000 Hrvata. Neki su postali farmeri i poznati proizvođači naranči od kojih su pravili i vino. Alojza Stepinca. Značajne hrvatske kolonije nalazimo i na krajnjem sjeverozapadu SAD. Našoj naseobini svojevrstan ton davala je značajna grupa doseljenika sa Žumberka. imenovao privremeni odbor koji je upriličio glavnu skupštinu na čijem je čelu sada dr. Zbog velikog usredotočenja radništva koje je radilo pod neobično teškim uvjetima.

Punta Arenas. Lima). trgovaca. šumarskoj. Hrvati su većinom bili mornari i radnici. godine. godine. U cijeloj Južnoj Americi do Prvog svjetskog rata ima malo Hrvata koji su došli izvan područja omeđenog uskim obalnim pojasom između Omiša i Boke Kotorske. a druga značajna skupina Hrvata ostala je živjeti u Buenos Airesu.000. 1903. koje se odmah nakon osnutka priključilo «Hrvatskoj bratskoj zajednici». misionara. U te predjele sve je više dolazilo ljudi osobito između 1911. godine ovdje je utemeljena jedna od najznačajnijih potpornih organizacija «Slovensko-hrvatska zveza». ribarskoj. Hamilton i nekoliko drugih. Porvenir. od čega 40 tisuća u samom Torontu. pa sve do 1930.000. U ovoj zemlji danas živi oko 75 tisuća Hrvata. Kasnije. grupiranja hrvatskih doseljenika u glavnim gradovima (Santiago. u Boliviji (Oruro. tako da danas u državi New York među inim djeluje i 20 odsjeka «Hrvatske bratske zajednice». Montreal. Tocopilla). taj će grad biti uglavnom tranzitno središte iz kojeg će Hrvati odlaziti na sve strane SAD. Svi snovi o povratku srušeni su dolaskom na vlast velikosrpskog kraljevskog režima. u Južnu Ameriku od 70-tih godina 19. Početkom tridesetih godina hrvatski doseljenici u Kanadi toliko su etablirani da mogu dovoditi obitelji iz domovine. Čileu (Antofagasta. Najviše Hrvata u unutrašnjosti Argentine živi u provinciji Santa Fe. utemeljeno 1895. Kanada je postala zanimljiva za hrvatske doseljenike nešto kasnije nego SAD ili neke zemlje Južne Amerike. dok će u drugim zemljama doći do unutrašnjih migracija. Urugvaju (Montevideo) i u Brazilu (Sao Paulo). godine. Chicago je ostao naš kulturni. uključivo i pripadajuće otoke. kao njezin ogranak broj 22. U Argentini biti će naših iseljenika kojih 25. Iz Bakrenog okruga. Između ratova utemeljit će se hrvatska naseobina u Venezueli. stoljeća postojalo je naselje hrvatskih pomoraca u blizini grada New Yorka. Argentina je u međuratnom razdoblju najznačajnija useljenička zemlja na američkom kontinentu. Radilo se o osobama koje su nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske napustile domovinu te bile smještene u logorima u Italiji i Austriji. 1948. U Kanadi je naš narod većinom zaposlen u slijedećim industrijama: rudarskoj. još od početka rata hrvatski useljenici su zajedno s drugima s područja tadašnje Austro-Ugarske monarhije svrstani u tzv. te pokoji činovnik. Središte društvenog i kulturnog života je "Hrvatski dom" u čijem okrilju djeluju mnoga dobrotvorna i kulturna društva. Temelje će joj udariti doseljenici iz Hrvatskog primorja. pred Drugi svjetski rat ovdje živi oko 130 tisuća Hrvata. a posebno Brač. Što se tiče poslova koje su obavljali. da bi prvih poratnih godina u smjeru tog kontinenta krenula snažna hrvatska emigrantska struja. i 1914. No dolazi do krize. Najznačajnije hrvatske iseljeničke kolonije do Prvog svjetskog rata utemeljene su u Argentini (Buenos Aires. kad su se poput američkih i kanadska vrata za nove doseljenike zatvorila. Osim toga. Rosario. od kojih u Buenos Airesu 4-5. Cerro de Pasco). avanturista. Vancouver. godine. U susjednom Illinoisu Hrvati su se koncentrirali u Chicagu. godine komunističke vlasti iz Beograda poslale su brodove 33 . Doseljavanje dostiže najveći zamah 1926. Hrvatska se naseobina ovdje počinje uobičavati tek između dva svjetska rata. Potosi). "strane neprijatelje". kada je tamo zavladala kriza. Masovno naseljavanje Hrvata u Kanadu otpočelo je poslije Prvog svjetskog rata. hrvatska naseobine u Chicagu postat će jedna od najznačajnijih u SAD. Sve do poslije Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u Kanadi bili su na društvenoj ljestvici niže od onih u SAD. Hrvati su 1905. Premda se utemeljuje nešto kasnije. no kasnije se tu mogu sretati osobe za cijele Hrvatske poglavito s područja Karlovca. automobilskoj i građevnoj. Uyuni. Iquique. najprije se naselivši u predjelu Russell. Zbog restriktivne useljeničke politike SAD. a njen glavni grad Buenos Aires bio je prvo mjesto na koje je kročila hrvatska noga. odnosno «Hrvatska». čeličnoj. Još sredinom 19. U prvoj fazi iseljavanja Amerika bijaše opći pojam pod kojim su u Hrvatskoj označavali sve useljeničke zemlje. politički i socijalni centar sve do naših dana.«Sv. stoljeća počinju pristizati i klasični hrvatski doseljenici. koji se nalazi u zoni velikih nalazišta bakra. Nikole». godine i to iz okolice Petrinje i Ogulina. tj. Dok je Pittsburgh isto središte hrvatske bratovštine. konkvistadora. posebno automobilske industrije». a mali broj trgovački kapetani. U državi Michigan Hrvate najprije nalazimo u gradiću Calumet. Samobora i Jaske. Argentina je zemlja koja je udomila najviše hrvatskih doseljenika u Južnoj Americi. Prema nekim procjenama. jednu od najstarijih iseljeničkih novina u SAD. Tada se utemeljuju prva iseljenika društva. Većina svih naseljuje se u velikim gradovima: Toronto. Acebal). Kao i u SAD prve naše naseobine utemeljuju se na zapadnoj obali Kanade. godine pokrenuli i «Hrvatski radnik». New York je dugo bio tek prva postaja hrvatskih doseljenika na putu prema američkoj unutrašnjosti. Hrvati se spuštaju južnije u Detroit koji postaje središte teške. Južna Amerika Nakon mornara. za vrijeme masovnog useljavanja naših ljudi u Ameriku. Prvi Hrvati u Detroit stižu oko 1890. u Peruu (Callao. Valparaiso. Za vrijeme Drugog svjetskog rata iseljavanje Hrvata u Južnu Ameriku bilo je potpuno obustavljeno. koja će kasnije promijeniti ime u «Hrvatska sloboda».

Iseljeništvo u Čile može se razdijeliti u dvije grupe: južna (Punta Aires) i sjeverna grupa. uglavnom izbjeglica. Naši iseljenici u Brazilu tvore tri grupe. Valenciji i Maracaibu. vrlo je malo u Venezueli bilo Hrvata i nisu imali među sobom nikakve veze. Neke od njih imaju veoma zanimljivu prošlost. U Brazilu je naših iseljenika malo. koji su u Brazil došli na vlastiti trošak iz domovine. Na tim krajnjim polovima zemlje nastat će kasnije i dvije naše najznačajnije kolonije: Punta Arenas i Antofagasta. Hrvatsko doseljavanje u Čile gotovo je sasvim prestalo već pred Drugi svjetski rat. Prije dolaska 1947/48. boravio je u Dubrovniku. a provodio ju je u Europi Kraljevski holandski Lloyd koji je imao i svog zastupnika u Zagrebu. Naši doseljenici koji su pretežno potjecali iz dubrovačkog kraja. Oni su utemeljili društvo «Jadran». Nakon Drugog svjetskog rata nešto svježine unosi grupa političkih emigranata. komaraca i divljih zvijeri. Hrvata je u Urugvaju bilo već u 18. no stanje je ovdje ipak nešto povoljnije nego u Argentini. ovdje se dogodio obrat. stoljeću. Takva ponuda izazvala je veliku pozornost osobito na otoku Korčuli. i to u gradovima: Callao. koji tako postaje središte društvenog i gospodarskog života Hrvata u toj Državi. Raspon seže između 200 i 500 tisuća. privučeni «zlatnom groznicom». Godine 1924. Bio je to rezultat snažne kampanje koju su te vlasti provodile u svim iseljeničkim sredinama. industrijski radnici. bavili su se uglavnom trgovinom i rudarstvom. žutoj groznici. ali ne i isključiv element nacionalne svijesti. Samo nešto kasnije naše ljude nailazimo i u sjevernom Čileu. O pravnoj zaštiti nema ni govora. U Čile se Hrvati počeli useljavati početkom 70-tih godina 19. No i taj primjer potvrđuje da je jezik najvažniji. To su osobe u osmom desetljeću života tako da s njihovim odlaskom hrvatstvo u Čileu seli u sjećanje. Tamo su stizali pretežno sa srednjodalmatinskih otoka (osobito Brača) i iz dubrovačkog kraja. Danas je hrvatska iseljena grupa ovdje prilično kompaktna. Broj Hrvata koji su uselili u Argentinu neposredno nakon Drugog svjetskog rata još uvijek je sporan. političkih emigranata. tako da danas u toj zemlji ima malo ljudi rođenih u Hrvatskoj. jer su rijetki oni koji iz naše države odlaze na svoj trošak u Brazil. Između dva rata Brazil je postavio veoma ambicioznu useljeničku politiku. godine iz Čilea. pokrenuta je velika promidžba za useljavanje poljoprivrednika. Boliviji. Urugvaju. gdje se za iseljenje prijavilo više stotina obitelji. Vijesti o položaju hrvatskih doseljenika koje iz Brazila stižu u domovinu do Prvog svjetskog rata uglavnom su nepovoljne i služe za odvraćanje od seljenja u tu zemlju. Hrvati u Brazilu usredotočeni su u Sao Paulu. Posljednjih godina dolaze samo ovi u obzir. stoljeća. dok u Limi još od međuratnog razdoblja djeluje društvo «Dubrovnik». Lima. stoljeća. a procjene se razilaze. a kojoj je isključiv cilj bio pokazati zapadnom svijetu kako naši ljudi preferiraju život u socijalizmu od onog koji im je pružao izrabljivački kapitalizam. zanatlije. Osnovni ton naseobini daju doseljenici s Korčule. no osim u Venezueli.da se u Jugoslaviju preveze oko 700 povratnika. ujedu otrovnih zmija. nisu se domogli nekakvog položaja. U međuratnom razdoblju hrvatske naseobine proživljavaju krizu. Za Hrvate u Čileu značajno je da žive u kolonijama utemeljenim u gradovima. Cerro de Pasco i Huaraz. koji dolaze u Brazil na trošak države Sao Paulo. Prvi Hrvati došli su u Boliviju oko 1880. i to najprije na otok Ognjenu zemlju. U međuratnom razdoblju naši iseljenici iz Callaoa polako se useljavaju u susjednu Limu. Bolivija i Peru izvrstan je. U gradu i luci Punta Arenas bave se trgovinom i brodarstvom. činovnici ili kao radnici na uređenim plantažama kave. broj se njihovih članova rođenih u Hrvatskoj smanjuje. Venezuelanski borac za neovisnost general Francisco de Miranda godine 1786. Rezultat te kampanje bio je da se velik broj povratnika teško razočarao u domovini koje je bilo daleko od obećanog dok su bili vrbovani. Ovi iseljenici prošavši prvu i najtežu fazu doseljenika. Ona se skuplja u Santiagu. raspršeni su. I Čile je u međuratnom razdoblju zahvatila gospodarska recesija. Paragvaju i Venezueli. U prvu grupu spadaju oni naši iseljenici koji se nalaze u Brazilu. Osobito su svojevremeno bile dobro organizirane hrvatske kolonije u Peruu. za razliku od drugih južnoameričkih zemalja gdje je aktivna strana u prvom dodiru redovito bila Hrvatska. U Callaou je možda najstarija hrvatska naseobina u Južnoj Americi. 34 . Računa se da danas na području tog megapolisa živi 15 do 20 tisuća Hrvata svih naraštaja. Nakon Drugog svjetskog rata u Peru je uselilo 400 hrvatskih političkih izbjeglica smjestivši se u Santa Clari. Ekonomski položaj naših iseljenika u tim godinama u republikama na Pacifiku: Čile. U treću grupu spadaju oni naši iseljenici. naučili su jezik i prilagodili se tamošnjim prilikama. U Venezueli. Za Paragvaj Hrvati su se počeli zanimati još u sedmom desetljeću 19. prvih nešto brojnijih skupina poslijeratne emigracije. sve su u odumiranju. Drugu. a u Čileu može se reći da je zavidan. Tamo se naši bave većinom trgovinom i obrtom. Hrvatskih naseobina ima također u Peruu. a broji nekoliko tisuća osoba uglavnom u Caracasu. Središte društvenog života je «Hrvatsko-venezuelanska središnjica». doseljavanje Hrvata u Argentinu gotovo da je sasvim prestalo. Nakon tih prvih poratnih godina. Ozbiljne procjene govore da danas jedva 500 građana u Čileu govori hrvatski jezik. a naraštaji rođeni u Boliviji asimiliraju. osobito iz Rijeke Dubrovačke. Put od Dubrovnika do Brazila plaćala je brazilska vlada. To uvjetuje njihovu profesionalnu orijentaciju koja je tipična za gradska naselja. budući da je druga generacija koja je ovdje stasala uglavnom školovana i dobro etablirana i čileanskom društvu. te su se vratili natrag. Iseljenici u tim krajevima izloženi su najraznovrsnijim bolestima a poglavito malariji. manju grupu čine oni naši iseljenici. običajima i tropskoj klimi. na polju stočarstvom. Oni su najbrojniji a žive po gradovima kao trgovci. najviše u državi Sao Paulo.

katolička vjera i mnoge druge spone koje su nekada jače od onih koje nameće formalna organizacija. Upada u oči da niti jedno od navedenih društava nije nosilo hrvatsko ime. Najpoznatija okupljališta hrvatskih doseljenika u SAD bili su salooni. stara i nova Jugoslavija) za posebne iseljeničke probleme. U travnju 1921. Hrvati u Americi utemeljili su nekoliko tisuća društava različitog značaja. U tim organizacijama su naši ljudi našli mogućnost uzajamnog pomaganja. Prvo društvo Hrvati u San Franciscu u Kaliforniji utemeljuju 1857. Krenulo je u Alleghenyju. Tako se 1912. promijenjeno u «Narodna hrvatska zajednica». a u primorskoj je postojala dugotrajna tradicija crkvenih bratovština. gdje je 1894. karakteristična prostorna rasprostranjenost naših iseljenika. Bile su to popularne «boardinghouses». čiji je prvi predsjednik bio Ivan Ljubić a društveno glasilo «Danica». Ograničavajući čimbenik bio je nedostatak iseljenika s intelektualnim zanimanjima. Tamo se početkom 90-tih godina 19. utemeljio «Hrvatski savez». Prvi pokušaj utemeljenja «Hrvatskog sokola» zabilježen je u gradu Peyranu u Argentini 1905. Među iseljenicima značajnog odjeka imali su i neki domovinski pokreti. i daju mu ime «Slavonsko-Ilirsko i potporno društvo». prosvjetiteljska. Samo tri godine kasnije utemeljeno je prvo naše društvo u Čileu. kulturnog prosperiteta i zajedničkog djelovanja na poboljšavanju teških uvjeta života u stranom svijetu. Središte hrvatskog fraternalizma postao je grad Pittsburgh s okolicom. uočavaju se karakteristični uzroci koji su ih na to navodili: organiziranje domaćina i doseljenika drugih nacionalnosti. Nakon Prvog svjetskog rata standard stanovanja Hrvata brzo se poboljšavao. zabavna. Društva su okupljala malo članova. godine. Tendencija objedinjavanja društva stalno je nazočna.) donosi podatak o tri tisuće različitih društava koje su Hrvati utemeljili samo u SAD od 1880. dakle u vrijeme kada Hrvati masovno pristižu u tu zemlju. kulturna. Iseljeničkom udruživanju umnogome je išla na ruku svojevrsna tradicija organiziranja u domovini. Masonstvo je u SAD u ono vrijeme svojevrsna moda. odnosno «Hrvatskom savezu» među političkim društvima. Gotovo sve organizacije koje su utemeljili Hrvati u Sjevernoj i Južnoj Americi imale su i određenu političku notu. Najprije se utemeljuju dobrotvorna a zatim vatrogasna (u Južnoj Americi). u Americi se odvija procvat udruživanja. Prvo hrvatsko iseljeničko društvo u Južnoj Americi za koje zasad znamo da je postojalo jest «Društvo slavjansko od dobročinstva» utemeljeno 1871. a neposredno pred masovno iseljavanje ili paralelno s njime tu su se na valu narodnog preporoda utemeljivale hrvatske čitaonice.DRUŠTVENO OKUPLJANJE Neformalno okupljanje Velika većina doseljenika okupljena je u relativno malom broju naselja u kojima znaju biti grupirani u pojedinim četvrtima. športska. Lančano iseljavanje uvjetovalo je da u naseobinama žive pretežito doseljenici s istog užeg područja u domovini. godine u New Orleansu u Louisiani utemeljeno je «Sjedinjeno slovinsko društvo od dobročinstva». a najviši izraz doživjela je u «Hrvatskoj bratskoj zajednici» među fraternalističkim. predstavnici hrvatskih naseobina iz 31 savezne države SAD utemeljuju u 35 . do 1940. Njihova je značajka da su u početku čvrsto ukorijenjena u naseobini iz koje se kasnije postupno šire. odnosno kulturne i društvene razine dotične iseljeničke naseobine. u Alleghenyju (sjeverni dio Pittsburgha) položen kamen temeljac takvog društva. tako da su se hrvatski doseljenici ovome utekli zbog svojevrsnih prestižnih razloga. te je ideja o objedinjavanju izvrsno primljena. približno isti položaj na društvenoj ljestvici. nedostatna zainteresiranost zemalja iseljenja (Austrougarska monarhija. politička. da bi 1926. Hrvate je povezivala i srodnost zanimanja. a slijedili su ga Društvo «Sv. Bila je to «Hrvatska zajednica za Sjedinjene države u Americi». Analizirajući organiziranje Hrvata u Americi. godine. Hrvatska društva u Americi različitog su značaja. 1971. ali i organizirani pristup rješavanju tog problema. stoljeća utemeljilo nekoliko radničkih potpornih društava. utemeljeno Radničko potporno društvo «Starčević». kao što je utemeljenje društava «Hrvatske pomoćnice» koja su davala povoljne kredite za gradnju ili kupnju kuća. George Prpić u knjizi «The Croatian immigrants in America» (New York. koji bi imali znanja i vremena da ih posvete organiziranju iseljenika. U Južnoj Americi u tom su se radu najviše angažirali trgovci i poduzetnici. Udruživanje je bila i stvar prestiža. Ime društva je 1897. Razlog za to je što su prvi doseljenici u Ameriku bili Hrvati iz Dalmacije gdje je hrvatski narodni preporod u odnosu na Bansku Hrvatsku kasnio pedesetak godina. godine dobilo današnji naziv «Hrvatska bratska zajednica». Tako je 1894. Drugi oblik neformalnog okupljanja Hrvata u SAD odvijao se u zajedničkim nastambama u kojima su živjeli. Tome je pridonio gospodarski prosperitet započet u ratu. u prvom redu sokolstvo. Najvećeg maha među Hrvatima uzeo je fraternalizam u Sjevernoj Americi. Fraternalizam u Južnoj Americi nije imao onih uvjet za razvoj koje je imao u industrijski razvijenom društvu Sjeverne Amerike. a u Sjevernoj Americi vlasnici gostionica i konačišta te svećenici. u peruanskoj luci Callao. Iseljenička društva Usporedno s neformalnim okupljanjem. poslovna. U gornjoj Hrvatskoj to su bile kućne zadruge. itd. Ćirila i Metoda». Nakon građanskog rata u SAD. 1874.

U SAD je pak tiskan «Narodni list» (New York). Danas u SAD postoje 32 hrvatske župe. Prvo hrvatsko socijalističko udruženje u SAD utemeljeno je 1903. Vrijeme Prvog svjetskog rata predstavlja bez sumnje najburnije razdoblje u povijesti hrvatskog iseljeništva u Americi. godine. Početkom Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u SAD našli su se u veoma teškom položaju. «Argentinske novine» i «Hrvatski domobran». Prve novine hrvatskih iseljenika u SAD izašle su 1859. no donosile su i tekstove na španjolskom. izlazi list «Chicago» koji u gradu istog imena pokreće Nikola Polić. List je bio projugoslavenske orijentacije. pojavila se potreba njihovog crkvenog organiziranja. Druge novine «Sloboda» (Čile). «Pučki list» (Split) i «Crvena Hrvatska» (Dubrovnik). «Hrvatski glasnik» (Pittsburgh. «Hrvatska sloga». pokrenuo Juraj Skrivanić. «Materinska riječ» (Argentina). odnosno njezinog glasila «Američki Srbobran» optuživala ih je za fašizam. a samo su rijetki izlazili u dužem vremenskom razdoblju. «Novo doba». Pomognuti od emisara Jugoslavenske ujedinjene omladine i Jugoslavenskog odbora u Londonu utemeljuju Jugoslavensku narodnu obranu (JNO). Najmanje je dnevnika (2). Čim je Jugoslavija napadnuta. To su «Pravda». a objava rata Nezavisne Države Hrvatske Sjedinjenim Američkim Državama mogla se uzeti kao argument toj tvrdnji. a najviše tjednika. «Jugoslavenska tribuna». JNO je imala ogranke u svim hrvatskim naseobinama u Južnoj Americi. 36 . Prva novina o kojoj znamo nešto više jest «Napredak» koji je 1891. «Zajedničar» koji izlazi sve do danas. do nekoliko mjeseci do nekoliko godina. gdje je 1894. U toj sjevernoameričkoj državi danas djeluje dvadesetak hrvatskih katoličkih središta. Premda su hrvatski misionari bili evangelizatori tog kontinenta a Hrvati počeli masovno pristizati kad i u Sjevernu Ameriku. Crkva Masovnim dolaskom iseljenika u Ameriku za posljednjeg desetljeća 19. koja stoji na programskim pozicijama Radićeve Hrvatske republikanske seljačke stranke. odnosno beogradskom dominacijom. Najznačajnije novine hrvatskih doseljenika u Argentini izlazile su u Buenos Airesu.Clevelandu Hrvatsku republikansku ligu u Americi. preuzima za svoje glasilo list «Danica». Prvi list u Pittsburghu izdaje 1894. u Južnoj Americi se počela obnavljati JNO. Vijek im je različit. da bi se između dva rata kritički odnosio prema položaju u kojem se Hrvatska našla u prvoj jugoslavenskoj državi. Prvi list hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi nosio je naslov «Narodni glas» i izlazio je na samom početku 80-tih godina u Buenos Airesu. Posve drugačije stanje je u Južnoj Americi. godine u Pittsburghu pod nazivom «Jugoslavenski politički klub». odnosno engleskom jeziku. Politika je uglavnom bila glavni motiv pokretanja novina. krug čitatelja bio je doista uzak. U Južnoj Americi najviše se čitao «Narodni list « (Zadar». Hrvatska (narodna) zajednica 1894. «Dom». 1892. Većina listova je imala male naklade. stoljeća. posebno onda kad bi htjele prikazati domaćoj javnosti teško stanje naroda u domovini pod austrougarskom. organizaciju s najunitarističkijim i najcentralističkijim programom koji je ikad postojao među Hrvatima. a os 1904. Pokrenuo ih je Velimir Chielovich pod imenom «L` ecco della patria». a bile su pisane na talijanskom jeziku. «Jugoslavenska smotra». Izlazile su na hrvatskom. a ako uzmemo u obzir da su mnogi od njih još i nepismeni. Inicijativa je za to potekla u Americi i to u sklopu Hrvatskog podupirajućeg društva «Ante Starčević» u Pittsburghu. tri misije i jedna dušobrižnička postaja. «Hrvatski svijet» (Chicago). dvije godine kasnije «Napredak». do 1940. «Kanadski glas» (Kanada). Srpska propaganda preko Srpske narodne obrane. prvi hrvatski svećenik poslan je ovamo iz domovine s namjerom da služi hrvatskim katolicima tek 1929. Hrvati u SAD izdaju 227 listova. U Južnoj Americi od početka se nameće snažna jugoslavenska struja koja neobično oštro obračunava s Hrvatskim savezom. Povijest hrvatskih katoličkih župa u Kanadi znatno je kraća: sve one utemeljene su poslije Drugog svjetskog rata . «Male novine». «Jugoslavensko novo doba» (Punta Arenas). Drugi listovi su bili: «Hrvatska zastava» (Chicago). «Slobodna Hrvatska». Iseljeničko novinstvo Uvjeti za pokretanje novina bili su još nepovoljniji nego za osnivanje društava. Zdravko Mužina pod imenom «Danica». Od 1900. zaključeno da se sagradi hrvatska katolička crkva te da se iz domovine pozove svećenik. odnosno 36 središta vjerskog okupljanja hrvatskih katoličkih iseljenika. u San Franciscu. Ubrzo je on gotovo posve potisnut na marginu. ali uglavnom kratak. Iseljenika je u početku bilo malo. izlazi «Slavonska citronika». Chicago). U istom gradu 1869.

S. A. pjesnik). Mnogi Hrvati koji su neko vrijeme boravili u Americi opisuju svoje doživljaje. Ante Radić (profesor "Timbar iz daljine"). a 50% poslije rata. Monsignor J. M. A. Hrvatsko-argentinski kulturni klub. razdoblja naziva se i politička emigracija ili državotvorna emigracija. a zatim u Barceloni. Danas u Argentini ima preko 200. Borić. Holjevac je mišljenja da ih je već 150. M. Viktor Vida. Josip D. Krmpotić "Povijest Hrvata u Kansas Cityju. do 1917. osnovan je časopis "Katolička crkva i Hrvati izvan domovine". što je nedostajalo prvoj i drugoj etapi. I. po brojnosti su najjači Talijani. Matoš je živio u egzilu u Francuskoj. prozaist. a nakon Prvog svjetskog rata izjašnjavali su se samo kao Jugoslaveni. Poslijeratno razdoblje. prvi hrvatski svećenik u Americi. Rojnica pak tvrdi kako samo u Buenos Airesu i okolici živi čak 80. Nikolić. a s njima i Hrvati. Danas egzistira ukupno 55 hrvatskih društava: Hrvatski Karitas. a nakon rata dolazi još 20.000 političkih izbjeglica. traženja posla.na dalje 5. kaže da ima 150. Piše pjesme s temom iseljeništva. Meštrović. Austrijanci.000 Hrvata. 1980. Najvjerojatnije najtočnija brojka je iz 1968.HRVATI U ARGENTINI Argentinu su prvi naselili Velšani.000 Hrvata.000 Hrvata. Bukovac (dojmovi). Mujica. Iveković. U djelovanju hrvatske političke emigracije značajno mjesto ima Vinko Nikolić koji je 40 godina izdavao i uređivao kulturno-politički časopis "Hrvatska revija". Lorković tvrdi da ih je 1939. godine. Franjevci Luketa i Bilobrk bili su vrlo korisni u organizaciji smještaja. Hrvatski kulturni klub.000 Hrvata. d) 1945. nisu birali poslove b) 1910-1918 nema naglašene nacionalne svijesti c) 1918-1941 postoji obrazovni intelektualni sloj zbog djelovanja društva i časopisa "Hrvatski domobran". Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut. Antun radić u svojem časopisu "Dom". Dragutin Domjanić napisao je nekoliko pjesama. Ona je imala i snažno izgrađenu svijest o nacionalnoj pripadnosti. Josip Kundek (svećenik. U Argentini izlazi još desetak časopisa.000 Hrvata.000 nakon 1918.000 Hrvata emigracija 4. R. 37 .000. Drago Gervais. V. Krašić . Nakon Drugog svjetskog rata u Argentini je uselilo manje od 5. Bonifačić veliki pjesnik. pjesnik. Šolj izdavač hrvatskih novina. mnogo je prevodio. Hrvatski umjetnici O. Do 1914. Hrvatska zadruga. Časopis je izlazio najprije u Buenos Airesu. Španjolci. po kojoj ih ima 200. Gustav Krklec. Božić autor je teksta o prvoj hrvatskoj župi u Americi. a među Jugoslavenima 78% prije Prvog svjetskog rata. Ante Tresić Pavičić "Preko Atlantika do Pacifika". ali na španjolskom. bilo 50. u kojem se za 1938. Etape useljavanja: a) 1880-1910 nema naglašene nacionalne svijesti. "Croatia". Vinko Nikolić (1950-1960) uređuje časopis "Hrvatska revija".osebujan stil. Egzilantsko razdoblje (nakon Drugog svjetskog rata). Francuzi. Hrvati su bili popisivani kao Austrougrini. npr. Među Austrougrinima je bilo 65% Hrvata. piše na engleskom i hrvatskom. Fran Galović također.

a sastoji se od Europejaca. Premda se nalazi u ekvatorijalnom i tropskom pojasu. Povjesničar Raimondi spominje hrvatskog svećenika Amic ili Amich.. Carstvo je bilo na vrhuncu za vrijeme Huanyna Capaca koji je umro 1526. talijanski. Dubrovčanin Manuel Biedma. povrća. Indijanaca. godine.primjerice. Na zapadu se proteže do Tihog oceana. (otad se taj datum slavi kao dan nacije). a na jugu aymara (u okolici jezera Titicaca). stoljeća. godine. Međutim. na sjeveru graniči s Kolumbijom. kad su se Inke iz Cusca (Ande) spustili na obalu i osvojili moćno kraljevstvo Chimu. iznimno kulturnog i naobraženog čovjeka. Prvi hrvatski tragovi Zanimljivo je da je Peru prva južnoamerička država u koju su došli Hrvati. koji su zahvatili Južnu Ameriku početkom 19. kininovca i koke. Španjolci su u Peruu vladali više od tri stoljeća. Inka Tupac Yupanqui proširio je svoje carstvo na više od dva milijuna četvornih kilometara. a 10 posto je bolje stojećih od kojih su 1 posto vrlo bogati. nisu zaobišli ni Peru. Mnogi vjeruju da peruanska povijest počinje u 11. Chimu. značajno je smanjena inflacija i postignuta ekonomska stabilnost. Raširen je uzgoj kakaovca. neposredno prije španjolskog osvajanja..28 milijuna četvornih kilometara. Pokreti za oslobođenje od španjolske vladavine. Mochica. peruanska civilizacija počela je mnogo ranije . arhitekturi. a svakih nekoliko godina na njega utječe topla struja" El Nino". U roku od nekoliko godina stalo se na kraj terorizmu. U Peru su Hrvati stizali i nakon španjolske vladavine. na sjeverozapadu s Ekvadorom.HRVATI U PERUU Područje današnjeg Perua poznato je po staroj civilizaciji. na istoku s Brazilom i Bolivijom a na jugu sa Čileom. Novčana jedinica je sol (u prijevodu: sunce). Zahvaljujući uspješnoj borbi protiv terorizma u Peru su se opet vratili turisti koji ovamo dolaze zbog fascinantnih prirodnih ljepota. Manuel Bajo. Peruanske kulture (Chavin. Početkom 18. premda sporije no u drugim područjima. poznatog po istraživanju neprohodnih šumskih područja. na žalost. Zna se da je poslan u Huanuco da ponovo osnuje misije koju su uništili Indijanci. Peru danas Republika Peru veličinom je treća država južnoameričkog kontinenta: prostire se na 1. Vjeruje se da je prvi Hrvat koji je stigao u Peru bio Basilio Basilivich. klima Perua nema specifična tropska obilježja. stoljeća žrtva Indijanaca postaje još jedan hrvatski misionar. Dijeli se na tri prirodne regije: obalnu nizinu na jugu. cink. godine. Polovicom 1990-ih vlada je donijela stabilizacijski program neophodan za ekonomski i politički razvoj države. inženjerstvu. Peru je ponovno ušao u međunarodni financijski sustav. glavne su gospodarske grane ribarstvo (u svjetskom vrhu) i ratarstvo. Stanovništvo je pretežno miješano. Socijalne razlike su iznimno velike. olovo.000 godina prije Krista.) ostvarile su iznimne rezultate u poljoprivredi. Fra Honorio Matos u Peru je pak stigao 1713. Osvajanje je Pizarru (1532. stoljeću. pošto su Španjolci upravo Peru izabrali za glavno uporište gušenja tih gibanja.) olakšao sukob Capacovih sinova Huascara i Athaulpe (iako je otpor Indijanca slomljen tek 1572. austrijski i njemački državljani tako da je broj doseljenika teško odrediti. general Jose de San Martin oslobađa Peru i proglašava neovisnost zemlje 28. Godine 1820. srpnja 1821. Osim rudarstva.oko 4. a glavni grad Lima bio je središte uprave i trgovine čitave Južne Amerike. Pizarrov suputnik na njegovom trećem putovanju. Srednja klasa čini 30 posto ukupnog stanovništva.. Katolika je 90 posto (iako Indijanci katolicizam miješaju sa svojim starim vjerovanjem). Od 25 milijuna stanovnika 60 posto je siromašnih (od čega 43 posto živi na rubu egzistencije). srebro i zlato). voća. Peruanski povjesničar Barnechea navođenjem prezimena i mjesta rođenja doseljenika dokazuje kako je među njima mnogo Hrvata .. koče slabe prometne veze. Brži razvoj zemlje.) U vrijeme španjolske vlasti Peru je bio najbogatija od svih španjolskih kolonija. i odnosilo se uglavnom na mornare i svećenike. kao dubrovački. Azijata i nešto crnaca. Od osnutka Perua. godine i ostao tamo sve do smrti 1753. glavni grad je Lima. Najtežu krizu novije povijesti Peru je prošao početkom 1990-ih godina. dubrovački trgovac. Za vrijeme španjolske vladavine useljavanje ne-Španjolaca bilo je ograničeno. No Peru će još dugo trpjeti zbog unutrašnjih sukoba uz smjenjivanje civilne i vojne vlasti. planinski pojas Cordilllere i nizinu u porječju gornje Amazone. Peru je jedna od vodećih američkih zemalja po rudnom bogatstvu (bakar. Ubili su ga Indijanci 1686. Obalni pojas je pod utjecajem hladne Humboldtove struje veoma suh. Prvim predsjednikom republike Narodna skupština proglašava Riva Aguera. 38 . svećenik i istraživač područja Cerro de Sal i Pernene u Amazoni. Govori se španjolski i quechua.

" Društveni život U mjestima u kojima su živjeli. Tamošnja je hrvatska zajednica bila malobrojna (njih tek 70) jer je taj prostor zbog svoje nezdrave klime bio neprivlačan useljenicima.. Dobro su primljeni. S njim je otputovao i najbolji đak škole German Stiglich kojeg ćemo kasnije još mnogo puta spominjati. Među hrvatskim graditeljima posebno se istaknuo Miguel Percovich koji je gradio ceste čak i u susjednom Ekvadoru. Hrvati su imali svoje zadruge. a u Peruu nisu imali nikog poznatog. Među njima bilo je vlasnika rudnika i uzgajatelja kaučuka. godine). ti su se ljudi zaposlili na poljima. od kojih se najčešće spominju Antoncich. Zadruga je osnovana 16. poznati kao "ujak Stiglich". te od 1910. pa se nije niti mogla zaposliti u državnoj službi. Pouzdano se zna da je samo nekoliko godina kasnije u luci Callao imao vlastiti mol. dakle nešto kasnijem razdoblju. Nekolicina ih se odselila u južni Peru. tako su za njima dolazili njihovi poznanici. Peruanska gospodarska kriza 70-tih pogodila je naravno i Hrvate tako da su mnogi bili prisiljeni zatvoriti svoja poduzeća.Peruanska uspostava nezavisnosti (1821. Iz Dubrovnika je došao kao službenik austrijskog konzulata. Potres je 1949.. Većinom su se bavili obrtom. ribarstvom. Članovi zadruge plaćali su članarinu. Trebalo je naći posao. nakon nekog vremena kupili su ili otvorili vlastite rudnike. Ribarstvom su se. vodovod. Područje od nekoliko ulica u kojima su Hrvati u to vrijeme živjeli i danas se zove "Croacia. Mnogi su se okušali kao trgovci. Za obične radnike mjesta nije bilo jer je i tada Peru. Hrvati su se po dolasku u Peru bavili različitim poslovima. Iako su Hrvati u Peru počeli stizati rano (1534. postavši vlasnicima malih dućana. Ulazak u zemlju bio je dopušten Europljanima koji su znali pisati. niti su znali jezik. Istina. Galovich. uglavnom pripadnika hrvatske vojske i izbjeglica. u Peruu se naselio Manuel Chiurliza (ili Ciurliza) Bielovucic. Manja skupina otišla je u Icu.Lime. Callaou. crkve. obilovao jeftinom radnom snagom. obzirom na njegovu važnost za peruansku povijest.. baš kao i danas. Pritom ponajprije mislimo na organizatore i rukovoditelje gradnje infrastrukturnih objekata. peruanska ga je vlada poslala u Europu kako bi nadzirao gradnju brodova krstaša "Grau "i "Bolognesi". Ipak. onih najspretniji uspio je dobiti bolja radna mjesta. Huanucou. imali osnovnu školu ili zanat. 400 km južno od Lime.. Kako su mnogi pridošlice u Peruu postajali uspješni poduzetnici. Ovi hrvatski emigranti nisu poput svojih prethodnika bili svi podrijetlom iz Dalmacije. Podrijetlom su bili uglavnom iz dubrovačkog kraja. profesor u pomorskoj školi. da bi nakon nekoliko godina teškog rada i odricanja uštedjeli dovoljno za kupnju zemlje u blizini glavnog grada . njihov broj do Prvog svjetskog rata nije prelazio tisuću. u svojem znaku je imala hrvatski grb. Ova skupina useljenika nije bila ekonomska već politička emigracija. U tom razdoblju najviše ih je uselilo od 1850. Teškim radom i štednjom nakon nekoliko godina mnogi su se osamostalili. industrijom i rudarstvom. te iz Hrvatskog primorja i s poluotoka Pelješca. a bavili su se rudarstvom i trgovinom. osobito oni koji su mogli pridonijeti početnom razvoju modernog Perua. Među prvima. Pruge je gradio Carlos Antonio Antich a u gradnji mostova istaknuo se Josip Spoja. Godine 1905. gdje ih je u Arequipi zaposlio mjesni industrijalac. osobito iz dubrovačkog kraja. već iz različitih hrvatskih krajeva. a u slučaju 39 . blizu Sante Clare.). Socijalna struktura naših ljudi bila je vrlo slična onoj Hrvata u Chileu. Iako se na samom početku zvala "Društvo austrougarsko od dobročinstva". Stizali su uglavnom iz južne Dalmacije. pa su se mnogi obogatili prijevozom. do 1914. a dio njih je privremeno radio u Huancayu. Hrvati su u Peru dolazili u vrijeme početaka oblikovanja suvremene države. Ate Vitarteu i u Huachipi. Mnoštvo pomoraca naselilo se u luci Callao. Žene i djece je bilo manje. osobito uspješni bili su trgovci. uglavnom se radi o drugoj generaciji. Godine 1948. Mezeldic piše o Hrvatima u peruanskoj vojci i policiji. u Peru je stiglo oko 650 Hrvata. do 1875. uništio Santa Claru pa su Hrvati (baš kao i Talijani i Japanci) radili na njenoj obnovi i izgradnji (rasvjeta. trgovinom. na 4200 metara nadmorske visine. Najpoznatije su one u Cerro de Pascou. Marusich i Cuglieva. Među pionirima je bio jedan hrabar. Cerro de Pasco je rudarsko naselje udaljeno 346 km od Lime.. Neki zemljoradnici postali su upravitelji. zgrade. peradarstvom (Hrvati su poznati kao pioniri peruanskog peradarstva). Zapošljavali su se uglavnom kao zemljoradnici. Limi i Santa Clari. Početak je za njih bio iznimno težak. U to doba počela je cvjetati trgovina guanom. građevinski pomoćnici i posluga. Neki Hrvati koji su započeli svoj život u Peruu kao rudari. velikodušan i plemeniti mornar. bavili Hrvati doseljeni iz Dalmacije (početkom stoljeća dogodio se bum ribljeg brašna).) otvorila je vrata useljenicima. dakako. budući da prva generacija Hrvata nije imala peruansko državljanstvo.svi iskusni pomorci koji su uspješno svladavali opasna putovanja morem (važno je znati da u to doba Panamski kanal još nije bio izgrađen). a tek manji dio. zatim Alejandro Dorich i kapetan Esteban Spivalo . u različitim dijelovima Perua. Hrvati su poznati i kao pioniri peruanskoga pomorstva i i zrakoplovstva. U to je vrijeme jedan od poznatih Hrvata bio Cesar Bielich. listopada 1881. baveći se zemljoradnjom.

S vremenom članovi su skupili više novca i kupili prostorije za rad u sklopu kojeg su utemeljili ambulantu i glazbeno društvo. Drugog dana upriličena je prigodna večera i ples. priručnik o topništvu te nekoliko zemljopisnih djela. istraživač i profesor. nego i kao utemeljitelj prve zrakoplovne škole u Peruu. misu je služio Švicarac A. predsjednik zajednice je Marko Birin. Kako se nisu željeli učlanjivati u jugoslavensko društvo. Danas je to društvo. tim više što je u obližnjem Callaou postojala veća skupina Hrvata. godine Branko Fistrović. don Ivo Sangaletti. stoljeća. Jedan primjerak Zemljopisnog rječnika koji je darovao hrvatskoj zajednici nalazi se danas u knjižnici kluba Dubrovnik. udaljena svega 15 km od Lime. Callao je najznačajnija luka. kako bi izradio hidrografsku kartu tog i drugih područja. a tijekom Domovinskog rata novčano su i materijalno pomagali Hrvatskoj. "Hrvatsku zajednicu u Peruu" osnovao je 1991. Od početka je simbol kluba bio hrvatski grb. a generalni vikar za hrvatsku koloniju je vlč. koji je "svakom prigodom obavljao službu Božju i propovijedi na milom hrvatskom jeziku" u kapelici Nuestra Senora del Transito koja je Hrvatima bila iznimno važna. svježih sjećanja na domovinu. znanstvenik. German Stiglich (1887. Huanuco je gradić u blizini Cerra Pasco ali s nešto zdravijom klimom. Hrvati su se spustili niže. a sv. lipnja 1996. i 10. siječnja 1906. Kako broj Hrvata do Prvog svjetskog rata nije značajno porastao (tek između 60 i 70 osoba) nije niti postojala veća potreba za organiziranjem. Društvo njeguje socijalne.) bio je pionir peruanskog i južnoameričkog zrakoplovstva. prema Huanucou. Hrvati Santa Clare su početkom 1951. Kao cijenjenog stručnjaka država ga je poslala u ekspediciju na rijeku Madre de Dios. Hrvati 1871. četrdesetak Hrvata i desetak Makedonaca okupilo se u gostionici "Macedonia". Klub je aktivno obilježavao Dan Perua (28. Proputovao je mnoge zemlje. utemeljuju "Društvo slavensko od dobročinstva". Lima nije bila privlačna prvim hrvatskim doseljenicima. Oživljavanje društva uslijedilo je 6. pa su se Hrvati tamo nešto duže zadržali. osnovan je prvi klub u Limi. Santa Clara je mjesto udaljeno oko 40 km od Lime. Drago Balvanović. kulturne i sportske aktivnosti. O imenu Društva Ljubomir Antić piše da je nastalo "u atmosferi napornog rada za stjecanje početnog kapitala. kolovoza 1899.bolesti ili smrti društvo bi osiguravalo novac za liječenje a siromašnijima i za pogreb. stigao je i prvi hrvatski svećenik. članova zajednice. obustavilo rad. skupio veliko znanje i poslije pisao o svojim putovanjima. jer vlastitih prostorija nisu imali. Osobito se štuje blagdan Sv. Dogovarajući se o osnutku kluba. svibnja 1951.-1928. Nije bio poznat samo kao zrakoplovac. Već smo spomenuli kako je kao mladi pomorac s kapetanom Bielichem plovio u Europu. Juan Bielovucic (1889. Marcos Bace. Zaslužni za osnutak hrvatskog kluba "Jadran" bili su Marko Lesina. društvo je promijenilo ime u Slavensko dobrotvorno društvo (kasnije će se nazivati i jugoslavensko). Zbog rata u Tihom oceanu društvo je 1880. a statut kao primarni cilj navodi blagostanje svih Hrvata. I ovdje su osnovali svoju zadrugu. Tražeći bolje životne uvjete. Franjo Kovačević i Pedro Bošnjaković. pa će društvo nakon Drugog svjetskog rata biti premješteno u peruanski glavni grad. Također je objavio kodeks pomorskog prava.) bio je pomorac. Godine 1904. Marchon iz Santa Clare. odlučili utemeljiti vlastiti klub "Jadran". Premda glavni grad. Hrvati u Limi Tek 1931. Tamo su odabrali upravu i odlučili okupiti sve Hrvate Perua. koje je tijekom vremena promijenilo nekoliko naziva. Dana 26. Zanimljivo je da i danas. utvrdio je peruansko-bolivijsku granicu. Tijekom godina društvo je preživjelo brojne uspone i padove na koje su neposredno utjecale političke ali i gospodarske prilike kako u Peruu tako i u domovini. u lokalu "Brena" u Limi prisustvovalo je 350 Hrvata. organizirana u društvo u koje su se učlanjivali i Hrvati Lime.-1949. Osnivanju kluba 27. Njeni članovi su se vrlo aktivno zauzimali da službeni Peru prizna Hrvatsku. Istraživač Von Hassel po Stiglichu je nazvao arhipelag rijeke Madre de Dios u blizini zaljeva Manu. travanj. Za ravnatelja glazbenog društva i zbora iz Dubrovnika je doveden prof. Vlaha i Dan državnosti RH. Po vokaciji i profesiji bio je putnik. posebno Peru. uvijek ističući hrvatsku i peruansku zastavu. Ova mala ali dobro organizirana kolonija novčano je pomagala Hrvatskoj ali i Bosni za vrijeme ustanka protiv Turaka. Od 9. Filip Kundid. nakon toliko vremena u Hanucou postoji športski klub koji nosi naziv "Juan Bielovucic". a zatim i u Limu. a za predsjednika je izabran Juan Ostoja koji je radio kao gradski službenik. Obojici su očevi bili Hrvati a majke Peruanke i obojica su se rodili krajem 19. Na prostoru Santa Clare djeluje i hrvatska crkva "San Leopoldo". Najvažnije mu je djelo "Diccionario Geografico del Peru" (Zemljopisni rječnik Perua) u četiri toma. Hrvati i njihovi potomci značajno su doprinijeli razvoju Perua. pod imenom "Hrvatski klub Dubrovnik" smješteno u prekrasnom dijelu Lime (Jesus Maria). Bielovucic je važan za Peru jer je 40 . Na sveučilištu u Limi još se uči iz Stiglichevih knjiga. S vremenom će broj članova iz Lime prevladati. Spomenut ćemo dvije osobe hrvatskog podrijetla koje su iznimno važne za Peru. iako je kod vlasti bilo problema zbog hrvatske zastave. Osim toga. srpanj). i lošeg odnosa s austrijskim predstavnicima".

koja obuhvaća pjesme Hrvata iz domovine i iz Južne Amerike (Argentine. Luis Percovich ministar unutarnjih poslova. i odmah polučio uspjeh s figurativnim slikama. Književnici Esteban Pavletich (1906.) rođen je u Huanucu. Stvara monumentalno djelo "Prošlost i sadašnjost Perua". Umro je u Mallorci. Zlatko Tanodi rođen 1914. Pedro Gjurinovic ministar kulture. 41 . Sadašnjost Procjenjuje se da u Peruu danas živi oko pet tisuća Hrvata poglavito druge. Slikar Darko D. Umjetnici Slikar Kristijan Krekovic (1901. a kasnije i s apstraktnim djelima. instrument se koristi i danas). 1949. slikarstvo je studirao u Beču i Parizu a izlagao je diljem Europe. pa godine 1951. arhivist i povjesničar. Još jedan hrvatski slikar. te "Extrano caso de amor" (Neobičan slučaj ljubavi).. Bio je pisac. U knjizi su također navedeni pisci. Nakon prve izložbe u Limi peruanski ga je predsjednik odlikovao i financirao mu izložbe u SAD-u i Europi. Godine 1897. Dr. Bozanić (r. Braču i u Peruu. Čilea i Perua) na španjolskom i hrvatskom jeziku. Politički i gospodarski život Mnogo je potomka Hrvata koji su se istakli u javnom životu Perua: general Jose Zlatar Stambuk bio je ministar zrakoplovstva. pjesnik. od toga četiri tisuće u Limi. Mario Bellatin. U policiji je istaknuto ime general Alejandro Farcic. bio je organizator i promotor arhivističke struke ne samo u Argentini (gdje je živio) već u čitavoj Latinskoj Americi. ali o Hrvatskoj pišu pjesme: Mauricio Medo. godine. Novinar Jose Pavletich. proglasila "glasovitim gostom grada Lime". otvorio je prvu zrakoplovnu školu u Južnoj Americi te bio prvi vojni zrakoplovac Perua i prvi koji je uspješno preletio Alpe. Juan Collich (Kolić). admiral Esteban Zimic bio je ministar pomorstva. Koliko je cijenjen u Peruu dokazuje činjenica da ga je Lima 1976. Izlagao je vrlo uspješno u Splitu. sin Estebana Pavleticha. Književnik Luis Benjamin Chuirliza darovao je svoju bogatu filozofsku knjižnicu hrvatskom klubu "Dubrovnik" Znanstvenici Hvaranin Pedro Samohod stigao je u Peru 1894. Zagrebu i Peruu. Mirko Cuculizza ministar ratarstva.) studirao je slikarstvo u Splitu. Ova knjiga sastavni je dio literature na Zagrebačkom sveučilištu. francuski ministar kulture Malraux odlikovao ga je ordenom "Caballero de la Orden de Arts et Letters". te savjetnik ministarstva vanjskih poslova Drago Kisic. izdao je zajedno s Adrianom Pator knjigu `Poesia croata contemporanae". Kći Dalmacia je glumica. već ima i vlastito kazalište. Godine 1960. gdje se nalazi njegov muzej. treće i četvrte generacije. Na predstavljanju u Limi Peruanci su prvi puta slušali predavanje o hrvatskom jeziku. potomci Hrvata koji ne govore hrvatski. dolazi u Peru i proučava kulturu urođeničkih plemena. godine svake godine sudjeluje na međunarodnom sajmu umjetnosti Art Cologne. Nekoliko ulica u Limi i nekim drugim gradovima nose njegovo ime. a drugi štiti brod od sudara. Maria Luisa Cuculizza gradonačelnica Lime. u Humu blizu Zagreba. Pisao je na španjolskom. u peruanskoj diplomaciji su se istakli veleposlanici Miguel Bakula i Jaime Stiglich. a unuka istog imena pjesnikinja. na Visu. Od 1994. Potomci Pedra Samohoda također su nadareni. Nakon Drugog svjetskog rata posvetio se proučavanju južnoameričkih civilizacija. Zapažen je po svojim brojnim izložbama. u Španjolskoj. Hvaru.-1981. patentirao je dva navigacijska instrumenta: jednim se automatski bilježi pravac plovidbe (moderniziran.) rođen je u selu Koprivni u Bosni. novinar i političar. a najpoznatiji romani su mu: "No se suicidan los muertos" (Mrtvi ne čine samoubojstvo) za koji je dobio nacionalnu nagrada za roman 1959. Vladimir Rončević došao je u Peru 1948. Samuel Cardich i Gladys Benko. Od poznatih umjetnika hrvatskog podrijetla valja istaći Dalmaciu Samohod koja nije samo poznata glumica.-1985. rođen u Callau bio je novinar i pisao je za limske novine "La Cronica" a isticao se u krugu intelektualca u Barrancu. kao kapetan i vlasnik broda.prvi nacionalni zrakoplovac koji je letio zračnim prostorom Latinske Amerike. Umro je mlad 1930.

no ne može se očekivati neki veći broj jer je uglavnom riječ o mješovitim brakovima i njihovim potomcima koji u pravilu ne govore hrvatski jezik i osjećaju se ponajprije Peruancima. Što se tiče povratka u Hrvatsku. neke obitelji su se vratile. 42 . Kao i drugdje. kao što su u najtežim danima Domovinskog rata pomagali i staroj domovini Hrvatskoj.Od početka doseljavanja Hrvati su stvarali vlastite organizacije i pomagali jedni drugima. i u Peruu veliku ulogu igra Hrvatska katolička misija (Vikariato Episcopal Croata) koja je najzaslužnija za očuvanje hrvatskog identiteta u ovoj dalekoj zemlji.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful