P. 1
Hrvati Izvan Domovine- Skripta

Hrvati Izvan Domovine- Skripta

|Views: 890|Likes:
Published by Marko Markic

More info:

Published by: Marko Markic on Jun 30, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/24/2013

pdf

text

original

HRVATI IZVAN DOMOVINE I HRVATSKA KULTURA ISPITNA LITERATURA Ljubomir Antić: "Hrvati i Amerika" UVOD Hrvatska je izrazito iseljenička

zemlja, razmjerno broju stanovništva ona danas ima vjerojatno najveću dijasporu od svih europskih zemalja. Točan broj iseljenika nije moguće utvrditi budući da se u svim fazama iseljavanja nisu prikupljali podaci. Hrvatski doseljenici bili su uglavnom registrirani po zemlji iseljenja, a to je bila Austro-Ugarska, Jugoslavija. Može se gotovo sa sigurnošću utvrditi da približno svaki treći Hrvat živi izvan domovine. U 17. i 18. stoljeću u Južnoj Americi boravi plejada hrvatskih isusovaca. Ostavili su dubok trag u znanosti istražujući nepoznata područja. Među njima su prednjačili Ivan Ratkaj i Ferdinand Konščak. Sve do osamdesetih godina 19. st. nije zabilježeno veće iseljavanje iz Hrvatske u prekooceanske zemlje. Početkom 20. stoljeća iseljavanje iz Hrvatske toliko se ubrzava da prijeti demografskom katastrofom. Agrarna prenapučenost, biljne bolesti (peronospora), gospodarsko zaostajanje, loše zakonodavstvo (vinska klauzula). Prije Prvog svjetskog rata Hrvatska bila posuta promidžbenim materijalom koji je pozivao ljude na iseljavanje. Velika konkurencija prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a pojavilo se i tzv. lančano iseljavanje. Iseljavanju je pogodovalo i nepostojanje zakona koji bi ga sprječavali. Između dvaju svjetskih ratova iseljavanje je bilo znatno usporeno. SAD je provodio restriktivnu useljeničku politiku. Sljedeći iseljenički val pokrenut je na kraju i nakon Drugoga svjetskog rata (političke izbjeglice). U poslijeratnoj Jugoslaviji putovnica je dugo bila povlastica pa je iseljavanje iz Hrvatske dugo bilo ilegalno. Nakon pada A. Rankovića i privredne reforme `60-tih godina. Otvoren je ventil socijalnog i nacionalnog nezadovoljstva. Dio njih se u međuvremenu vratio, dok se drugi dio pretvorio iz privremenih u trajne iseljenike. Najviše je Hrvata u Njemačkoj, a njihov broj procjenjuje se na pola milijuna. Iseljavanje iz Hrvatske kulminiralo je 1970./71. godine. Ono je Jugoslaviji donosilo i velik devizni priljev najviše su se iseljavali Hrvati, što je vlastima u Beogradu odgovaralo. Osamdesetih godina osobito je aktualan odljev mozgova u razvijene zemlje, osobito u SAD i Kanadu. Prve hrvatske kolonije na području SAD-a utemeljene su na ušću Mississipija u Louisiani te u Kaliforniji, Chicago, Pittsborugh, Detroit, Cleveland itd. U Južnoafričkoj Republici Hrvati žive pretežno u Pretoriji i Johannesburgu. U Australiji najviše je Hrvata u Perthu i okolici te na području Melbournea i Sydneya, na Novom Zelandu u Aucklandu. Prvo društvo Hrvati su utemeljili u San Franciscu 1857. godine: Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo. 1894. godine udaren temelj Narodnoj hrvatskoj zajednici (poslije Hrvatskoj bratskoj zajednici). Juraj iz Slavonije (1355-1416) Rodio se u Brežicama na Savi, oko 1355/60. Umro je 1416. u Toursu u Francuskoj, izjašnjavao se kao Hrvat. Francuska povijest ga pamti kao kopista (služna pri katedralnoj crkvi kod biskupa ili cara). Imao je zadatak pisati kodekse (zbornik zakona, pravila, sadrži biblijske, crkvene tekstove), pisao, prepisivao i iluminirao kodekse. Bio je profesor na Pariškom sveučilištu (današnja Sorbonna). Brežice se tada nazivaju Rayn (u prijevodu: granica, međa). Obrazovan je vjerojatno u hrvatskoj glagoljaškoj sredini. Na pariškom sveučilištu nastavlja studij sedam slobodnih vještina (umijeća) i studij teologije. 1378/80 našao se na popisu siromašnih studenata. Dalje, stječe naslov magister artium (magistar slobodnih vještina) na Pariškom sveučilištu. Član je odbor za obnovu sveučilišta 1392-93. 1399. predsjednik je suda časti na sveučilištu. 1401. on je posebni izaslanik sveučilišta kod bavarske kraljice Elizabete. Te je godine promoviran kao doktor teologije. Predavao je teologiju na Sorbonni. Posljednje godine života proveo je kao kanonik i ispovjednik stolne crkve u Toursu. Tu će doći do izražaja njegova kopistička djelatnost. Prepisivat će i glazbenim znakovima obilježavati liturgijske kodekse. Poznat je i po iluminiranju kodeksa, po pisanju teoloških priručnika. Asketska teološka rasprava "De virginitati Servanda" je prevedena i na francuski, pa ulazi u povijest francuske i europske literature (veliko zanimanje u Francuskoj za to djelo). Triput je izdano: 1505., 1506. i 1590., a na latinskom je objavljeno 1726. Želio je upoznati francusku javnost sa glagoljaštvom. Kodeks br. 95. sačuvan je u Toursu. 1924. o tom je kodeksu u časopisu "Slavija" u Pragu (časopis za slavensku filologiju) Milko Kos, slovenski povjesničar objavio svoju raspravu.

1

1400. Juraj je sročio primjerak glagoljske početnice, niz slova, njihova brojevna vrijednost (az, buky): "Alfabetum chrawaticum". Taj glagoljski abecedarij preuzima osnovne tekstove katekizma molitve "Oče naš" i "Zdravo Marijo". Glagoljicu naziva hrvatskim pismom. Dodaje da je Istra domovina Hrvata (važan podatak za doseljenje Hrvata u Istru). List 77 (recto - prva stranica lista) kaže da je hrvatski biskup bio prvi koji je bogoslužje slavio na dva jezika, kako je smatrao uputnim (latinskim i hrvatskim). Taj 77 recto donosi popis hrvatskih biskupa s povlasticom crkvene slavenske liturgije i upotrebe glagoljice. Popis hrvatskih biskupija u kojima se glagolja, te nekoliko molitava napisanih uglatom glagoljicom. 1247. papa Inocent IV. daje privilegij senjskoj biskupiji a kasnije i krčkoj. Priklanja se teoriji da je sastavljač glagoljice Sv. Jeronim. Govori da je on preveo "Psaltir" na slavenski jezi (preveo Bibliju - Vulgata). Rim nije bio naklonjen glagoljici pa je to jedan od razloga što se tvrdilo da je tvorac glagoljice Sv. Jeronim. Hrvatski benediktinci glagoljaši s Pašmana idu u Češku njegovati i podučavati glagoljsku pismenost u samostan "Wa Slovanek" (1347.) Arnold von Harff (1471-1505) Krajem 15. stoljeća, iz kolna.- Putuje u Svetu zemlju (preko naših krajeva) i opisuje običaje i zabilježava riječi.7. studenog 1496. iz kolna preko Beča, prema Veneciji, Istra, Dalmacija, Palestina. Vodi dnevnik putovanja (na svom dijalektu - dijalekt donje Rajne). Ima višestruku vrijednost i ima izvanrednu moć zapažanja. 1862. objavljen je dnevnik. Bilježi i udaljenost od mjesta do mjesta u miljama. Piše o zadru, Hvaru i Dubrovniku (za kojeg kaže da leži u hrvatskom kraljevstvu, piše da stanovnici govore slavonskim jezikom - stanovnici Kraljevine Dalmacije i hrvatske). Harff bilježi riječi na slavenskom jeziku (crochga = broyt /kruh/). Dubrovnik je opisao kao lijep i utvrđen grad koji nikome nije podložan. Riječi je bilježio onako kako ih čuo i sastavio je mali konverzacijski rječnik (oko 50 riječi). Bartol Jurjević - Đurđević (1506-1556) Rođen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba oko 1506. godine. Sudjelovao je u Mohačkoj bitci 1526. godine, gdje je bio zarobljen i odveden u tursko sužanjstvo. Sedam puta su ga prodavali (opisi o ropstvu kršćana kod Turaka). Nakon 9-13 godina robovanja u Aziji bježi, ali to ropstvo ostavlja na njega dubok trag što će se najposlije reflektirati u njegovom spisateljskom i književnom radu. Stalno upozorava na tursku opasnost te potiče na protuturski otpor svih naroda Europe. Proputovao je cijelu Europu (putovao je papi u Rimu). 1544. u Antwerpenu tiska "De afflictione tam capitorum quaetiam sub turcae tributo Viventium Christianorum" (O jadu i muci sužnjeva i kršćana što stenju pod turskim jarmom) u kojem donosi mali hrvatskolatinski rječnik u štokavsko-ikavskom narječju (52 hrvatske riječi i fraze, mješavine leksika, konverzacije i molitve). Uz latinski rječnik donosi francusku, englesku i holandsku paralelu. "O običajima Turaka". Feliks Petančić (1455-1516) Dubrovčanin, govornik brojnih jezika, poznat kao minijaturist na dvoru Vladislava II. Bio je najčitaniji turkološki pisac 15. stoljeća uz Blaža Jurjevića. Bio je vješt diplomat, stekao je europsku slavu. 1487. dolazi na dvor Matije Korvina gdje je bio voditelj skriptorija. Putovao je u Rim, Napulj, Tursku. Napisao je spis o 9 putova u Tursku "De intineribus in Turciam libellus", posthumno objavljeno, Beč 1522. Ovo djelo je napisao kao priručnik za križarsku vojsku koja se tada spremala (opisuje 9 puteva kojima bi se trebalo krenuti u Tursku). Vrstan je poznavatelj geografije i orogenije (nauka o postanku gorja). Njegovo je djelo bilo nezaobilazan priručnik za tadašnje ratovanje. Objavljeno je na njemačkom kao dodatak Jurjevićevoj knjizi, 1522/27. "Hrvatska glagoljska početnica". Guilliel Postel (1510-1581) Francuski orijentalist, profesor orijentalnih jezika na bečkom sveučilištu, po nalogu cara boravio je u Carigradu. Po povratku je napisao knjigu u kojoj govori o glagoljici, te donosi glagoljski alfabet "Uvod u razlikovanje alfabeta za slova 12 jezika". Predočuje slova 12 vrsta abeceda i kako se ona čitaju. Ističe da je načelo jedan grafem - jedan fonem (kao i u hebrejskom jeziku). 1555. godine objavljuje "De linguae Fenicis" (Knjiga o Feničanima).

2

Andrija Dudić (1533-1589) Rodio se u Budimu, otac Ladislav bio je savjetnik podrijetlom iz Orehovice u zagorju. Školuje se u Veroni, pravo i filozofiju studira u Padovi. Zanimao se i za prirodne znanosti. 1561. postaje biskup, a 1562. govori na Tridentskom koncilu (5 latinskih govora na kojima je naglasio važnost da biskup ima sjedište u svojoj dijecezi). Zalagao se za odbacivanje celibata. Maksimilijan II. Šalje Dudića u poljsku da tamo pripremi tezu za habsburško preuzimanje poljskog prijestolja. Uz taj događaj se spominje i skandal o kojem govori Vitezovićeva kronika iz 1696. Naime, tijekom te misije Dudić napušta crkvenu službu i ženi se poljskom plemkinjom. Optužen je da je prešao na protestantizam. Iz Rima dolazi odluka o kažnjavanju. Dudić se povlači iz javnog života (Crkva ga osuđuje na smrt). Istaknuo se kao filolog, reformator, astronom, bavio se i medicinom (podvrgao je kritici Galenovo gledište u medicini). Bori se i protiv praznovjerja u medicini, bavio se poviješću, zemljopisom, prevodio je s grčkog. Djela: "Rasprava o kometima" (De cometarum significat de comentariolus), 1579. "Rerum in Gallia gesralum", 1577. "Orationes in Concilio Tridenti a habitae", 1590. Metodičko promatranje bolesnika, metoda kojom se treba koristiti u medicini. Bio je tzv. "demokratski filozof" (poput Erazma Roterdamskog), nije se priklanjao ni jednoj struji, bio je neutralan. Poljska Akademija 1989. povodom 400. obljetnice njegove smrti objavljuje prvi svezak njegove korespondencije. Pavao Skalić (1534-1575) Prvi ga opširnije spominje Ivan Kukuljević Sakcinski. U Europi su objavljene tri disertacije o Skaliću. Rođen je na Griču, gdje je završio osnovno školovanje. Najviše je djelovao izvan domovine (na njemačkom govornom području). 1570. u Kolnu objavljuje podatak o svom rođenju na latinskom. Piše da je rođen na Tri kralja 1534. Juraj Herešinac, tadašnji kanonik, preporučio je Skalića ljubljanskom biskupu Urbanu (nakon što su Turci zauzeli te krajeve) koji je bio opskrbljen velikom bibliotekom. On će ga kasnije preporučiti Ferdinandu I. Na studije u Beč, gdje Skalić završava studij teologije. 1553. doktorirao je u Bologni iz područja sedam slobodnih umijeća. Te teze zatim 1559. objavljuje u "Enciklopediji". Poznavao je Pica della Mirandolu, što je odredilo njegov kasniji platonizam u djelu "Mistične filozofske teze". Za boravka u Rimu dolazi u sukob sa isusovcima zbog toga što su ga zanimale knjige koje su bile na popisu Ignacija Loyolle kao zabranjene . Zainteresirao se za Kabalu (mistiku, okultno). Djela: "Kabala", "Mistične filozofske teze". U Beču je bio u službi Maksimilijana I. 20 godina. Skalić se predstavlja kao "grof od Like i knez od Une". Napravio je lažnu ispravu o svom plemićkom podrijetlu. Bio je profesor na teološkom fakultetu u Beču. Govorio je protiv pape: njega i svećenike naziva "ribarima đavla. Nakon optužbe od strane isusovaca da je protestant, odlazi iz Beča u Tubinegn, gdje dolazi u sukob sa Trubarom čije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke riječi. Skalić je smatrao kako treba tiskati na jeziku razumljivom svim Slavenima, a ne smo Slovencima. Posvađao se i s P.P. Vergerijem. Slagao se s Ivanom Ungnadom koji mu pomaže tiskati u Urachu, i na čiju preporuku predaje u Konigsbergu u Pruskoj. Zbog lažnog predstavljanja stalno ga progone (dobio je izgon iz Prusije), odlazi u Njemačku u Munster, gdje se ponovno vraća katolizicmu. Od biskupa je dobio i neke kanoničke časti. Pokopan je u Danzingu u karmeličanskoj crkvi. Stjepan Konzul Istranin (1521-1579) Rođen je u Buzetu u Istri, umro u Eisenstadtu. Prevoditelj, tumač hrvatskog jezika i korektor u Urachu. On se tako i potpisivao. Napisao je predgovor za 32 hrvatske knjige. 1561. počela je s radom tiskara u Urachu. Djeluje najprije u rodnom mjestu kao katolički svećenik glagoljaš. U Regensburgu je bio učitelj pjevanja, orguljaš i propovjednik. Djelatnošću je usko vezan uz Primoža Trubara. 1550. Trubar objavljuje "Katekizam" i "Glagoljski abecedarij" (oboje na gotici). 1555. Trubar potaknut Vergerijevom idejom prevodi Bibliju na slovenski (Evanđelje po Mateju), objavljuje na latinici. Trubar predlaže Konzulu da on prevede njegov Novi testament, kojeg je trubar preveo 1557. Konzul s tim prijevodom odlazi u Ljubljanu gdje se susreće s A. Dalmatinom, bio je uvjeren da će njegovi prijevodi na glagoljici biti prihvaćeni u domovini. 14 glagoljskih, 8 ćirilskih i 7 latiničkih prijevoda. 1559. prevodi Novi zavjet Biblije na hrvatski jezik. 1560. u Nurnbergu Konzul je dao izliti slova po uzoru na staru hrvatsku štampu u brevijara i misala, za tiskaru. 1561. tiskara Šimuna Kožičića Benje prestala je s radom, tako da u Hrvatskoj nije bilo tiskare u ono vrijeme. 3

Urach - središte tiskarstva, te najstarija hrvatska tiskara u egzilu. Radi od 1561 do 1564. "Katekizam" je 1564. tiskan u Tubinenu na hrvatskom i latinskom jeziku. 1561. izdaje mali probni glagoljski katekizam. Posljednje djelo iz tiskare u Urachu je latiničko djelo tzv. Konzulov "Beneficium Christi" (Dobrota Kristova), Tubingen, 1565. On u njemu daje jedno pravilo kako se glagoljska slova čitaju latinicom (latinička slova, ispod glagoljska, zatim brojna vrijednost). Boraveći u Regensburgu, konzul dobiva poziv da dođe u zapadnu Ugarsku, tj. u Gradišće kako bi tamo djelovao među Gradišćanskim Hrvatima. U Regensburgu je za njih Konzul tiskao djelo "Postilla", koje ima 2 djela. To je crkvena knjiga s propovijedima za svake blagdane, a predstavlja kamen temeljac gradišćanske hrvatske tiskane riječi (1568.). Posvećeno je Klausu von Weissprechu, Maximilianu Popchemu (živjeli na posjedima Gradišćanskih Hrvata). Postilla = poslije ovih riječi… post illa (verbum). Juraj Križanić (1618-1683) U 17. stoljeću zastupao sveslavensku ideju. Rođen je u Obrhu kod Ozlja. Bio je svećenik, završio je isusovačku gimnaziju u Zagrebu, zatim studirao na sveučilištima u Grazu, Bologni i Rimu. Na rimskom Collegium Graecum nastavio sa studijem teologije iz koje je doktorirao 1642. Ulazak u taj kolegij (namijenjen pripadnicima Istočne Crkve) uslijedio na temelju njegove molbe da se pripremi za misionarski rad u Rusiji. Misao da svojim radom pridonese uniji istočnog i zapadnog kršćanstva. U osmišljavanju svoje sveslavenske ideje posebnu ulogu pridaje Rusiji kao najvećoj slavenskoj državi. 1651. godine otputovao u Rusiju, 15 godina proveo u izgnanstvu u Tobolsku. Glavno djelo "Politika ili razgovor o vladateljstvu", obradio svakodnevni ruski život. Teorijski spis o načinu vladanja, namijenjen vladaru, ispunjen savjetima i reformnim prijedlozima. Križanić upućuje da moć cara počiva na bogatstvu i zadovoljstvu njegovih podanika. Prijedlozi gospodarskih reformi u okviru suvremenih tržišnih shvaćanja. U razmatranjima se osvrće na sav slavenski svijet (a ne samo Rusiju). Ideja međuslavenske solidarnosti "svi Slaveni jedinstven narod". Za njega svi Slaveni govore istim jezikom. Pisao mješavinom ruskog, crkvenoslavenskog i hrvatskog jezika. Nije zamišljao uniju svih Slavena, već obnovu slavenskih država uz pomoć Rusije (obnove bugarske, srpske i hrvatske države koje su postojale u srednjovjekovnom razdoblju). Misli o slavenstvu i njegovom odnosu s Nijemcima (mržnja prema Slavenima), do takvih shvaćanja dolaze prateći u prošlosti nasrtaj germanizacije na slavenski narod (Čehe, Slovence). Rusiji predlaže sukob s Turskom, donio bi slobodu balkanskim Slavenima. Juraj Križanić 1683. stiže pod Beč s poljskom vojskom (Jan Sobieski) i u borbi s Turcima pogiba.

4

Gradišće uživa svjetski glas i na području kulture. U Gradišću živi 270. godine stvorili su preduvjete za uključivanje Gradišća kao posebne savezne pokrajine u Republiku Austriju. Čak i glavni grad pokrajine Željezno. poljodjelstva i srednje industrije današnjoj gospodarskoj slici Gradišća zahvaljujući subvencijama Europske unije pečat daju i vodeća poduzeća na području visokorazvijenih tehnologija. tijekom zadnjih korektura granice kao posljednje pripale pod Austriju. a na jugu prema Grazu. Pokrajina je podijeljena na sedam kotara. dugo godina dvorski skladatelj kneževske obitelji Esterhazy u Željeznom i Franz Liszt. proteže se na površini od 4. rodom iz Raidinga iz središnjeg Gradišća. obvezala da će konačno Gradišće prepustiti Austriji. stupio je 25. koji je kulturno i duhovno središte. Konačnu granicu odredio je posebni međunarodni odbor za reguliranje granice. od čega čak 356 kilometara otpada na zajedničku granicu s Mađarskom. prenijeli su glazbenu tradiciju Gradišća daleko preko njegovih granica i učinili je poznatom. obrta. Od istočnoeuropskih zemalja odvajala ga je takozvana Željezna zavjesa. Naslućene širine istoka prekida poseban prirodni dragulj Niuseljsko 5 . Festival na jezeru u Mörbischu razvio se u Meku operete koji nastavlja glazbenu slavu i tradiciju Gradišća na domaćoj i međunarodnoj kulturnoj sceni. To je bio početak borbi na diplomatskom polju za 4. Poslije isteka roka za odlazak Mađarske iz Gradišća koji je odredila Generalna komisija. Sopron i Vas s njemačkim stanovništvom. Gradišće ima vrlo mješovitu strukturu stanovništva za koju je svojstven miran suživot bez sukoba njemačkog. hrvatskog i mađarskog stanovništva. Kraj 1. Oberpullendorf (Gornja Pulja) i Oberwart (Gornja Borta). gospodarskih.880 stanovnika ili 3. Osim trgovine.GRADIŠĆANSKI HRVATI POVIJEST Gradišće. današnji Južni Tirol ili južna Češka. Sopron (Ödenburg) i Vas (Eisenburg). Članstvo Austrije u Europskoj uniji pruža Gradišću šansu ponovnog preuzimanja i oživljavanja nekadašnje povijesne uloge kontaktnog središta i gospodarskog. godine Austrija je izgubila vlastitu državnost i u vihorima rata i poraća proživljavala teške dane. Na posebnom referendumu na području Soprona neznatna većina odlučila se za ostanak Soprona u Mađarskoj. To je značajka koja daje poseban pečat kulturnom. socijalnih i društvenih impulsa.000 stanovnika zajedno s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). Joseph Haydn. Nakon pada Željezne zavjese i u sklopu stvaranja novog političkog poretka u Europi Gradišće ima posebnu ulogu u stvaranju nove mreže odnosa s istočnom Europom i sa zemljama nekadašnjeg istočnog bloka. tako da zbog posebnosti povijesnog razvoja još i danas nedostaju velikogradske aglomeracije. Mađarske odmetničke jedinice oružjem su branile sporno područje. Nastanak Gradišća početkom našeg stoljeća nije prošao bez razdora i oružanih sukoba. kao i suživot vjernika rimokatoličke i protestantske vjere. Tu se proteže državna granica u dužini od 397 kilometara. siječnja 1921. Glavni grad pokrajine je Željezno (Eisenstadt). listopada 1921. tako da su neke manje općine u srednjem i južnom Gradišću tek početkom 1923. najjužnija i istodobno najmlađa austrijska savezna pokrajina. političkog i društvenog raskrižja između srednjoeuropskog i panonskog prostora. Ostala gradska središta su Mattersburg. Nakon što je Mađarska u srpnju 1920. Od šezdesetih i sedamdesetih godina brojni su slikari otkrili Gradišće kao kraj u kome se kultura i priroda sjedinjuju u mirni sklad i pretvorili ga u svoj zavičaj. Društveni i gospodarski interesi Gradišća dugo su bili na sjeveru zemlje usmjereni prema Beču i Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt). Sliku zaokružuje proizvodnja izuzetno cijenjenih i poznatih vina daleko izvan granica pokrajine i turizam. ima jedva nešto više od 10. Posredovanjem talijanskog ministra vanjskih poslova Torette uspjelo je konačno dovesti obje zemlje u Veneciju za pregovarački stol i Mađarska se u „Protokolu iz Venecije" od 13. a gradovi Željezno i Rust kao slobodni gradovi posebne su administrativne jedinice. na snagu ustavni zakon o Gradišću. do 1946.000 stanovnika. smještenom na rubu Panonske nizine. ratificirala Trianonski mirovni ugovor i nakon što je austrijska strana obavila sve pripremne radove.300 četvornih kilometara veliko područje s 340. Austrijski Državni ugovor i za Gradišće je značio pokretanje novih kulturnih. etničkom i društvenom životu Gradišća. u kolovozu 1921. godine na teritorij je ušla austrijska pogranična žandarmerija. svjetskog rata i potpisivanje Mirovnog ugovora u Saint-Germainu 1919. Zakon je predviđao posebnu saveznu pokrajinu s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). Istodobno su se počeli razvijati odista primjerni dobrosusjedski odnosi s pograničnim regijama na istoku zemlje i to bez obzira na ideološke i političke granice. a za to je dobila zapadne dijelove mađarskih županija Moson. pa je to najmanja austrijska savezna pokrajina. a različiti politički i gospodarski sustavi na razne su načine sprečavali tješnje kontakte između onih koji su živjeli s ove ili s one strane granice. koji osim športa pruža i ogromnu lepezu mogućnosti na polju lječilišnog turizma i toplica pa sve do blagog turizma.5 posto od cjelokupnog austrijskog stanovništva. kao što je to često bivalo tijekom povijesti. Od 1938. koje su se čak prerasle i u oružani sukob. Austrija je morala odstupiti dijelove svog teritorija s njemačkim stanovništvom kao što su to npr.000 četvornih kilometara. Još i danas Gradišću. jer je Gradišće godinama živjelo uz „mrtvu granicu". Teritorij Gradišća čine nekadašnje mađarske županije Moson (Wieselburg). pečat daju idilična seoca i sela.

Borta (Oberwart) Dolinci (između Kupe i Une). Turci će osvojiti Budim. Velebit) su prostori na kojima se pljačka. Gornja Pulja (Oberpullendorf) Poljanci (južno od Ogulina) Matrštof (Mattersburg) Haci (kraj Oguliina) Neusiede (See) Danas je oko 40. Bilo je utemeljeno ukupno 180 naselja. U Austriji je uzeta čakavska osnovica (ikavski refleks jata) za gradišćansko-hrvatski jezik. Zastupništvo naroda i zakonodavnu vlast pokrajine obnaša pokrajinski sabor koji se sastoji od 36 poslanika. utok Une u Savu). Vitezović u "Kronici" pisanoj u Zagrebu. 1503-26. te prostor do Une do Velebita.000 duša je izbjeglo nakon pada Kostajnice 1554. Pag). Zajedno s Mađarskom tu je napravljen prekogranični nacionalni park. uz Adama Bohovića još zabilježili Primož Trubar u predgovoru prijevoda Novog Zavjeta iz 1562.". kaže za 1576. Mosor. 2. 3. Naziv seže u doba Monarhije. u Češkoj ih danas gotovo i nema). stoga ljudi iz tih krajeva bježe na Apeninski poluotok. Postoji tri vala: a) nakon Krbavskog poraza (1493-1530) b) 1530-1570 (najmasovniji val) c) početak 17. Pavao R. stoljeća prisutno je iseljavanje s otoka (Rab. stoljeća (Vlasi) Vrijeme naseljavanja u Gradišće je od 1520-1580. A Vramec u "Kronici": "Turci zauzeše Kostajnicu… sva hrvatska zemlja opusti".000 Gradišćanskih Hrvata. Gradišće . Istraživanja o broju iseljenih u Gradišće pokazuju da su Hrvati iz Međimurja i Moslavine išli u zapadnu Ugarsku. 5. Gradišćanska vlada sa sedam članova i predsjednikom vlade na čelu najviši je izvršni organ Gradišća. Pravci seobe Vlaha: a) sjeverna padina Dinarskog gorja (Glamočko. stoljeću našla i na slovenskoj strani. To je dokaz da se hrvatska kultura u 16. godinu: "…ljudstvo bježi preko Mure i Drave u Austriju". 4. jedna od njih je i Gradišće. u željezansku županiju. u kojoj je utemeljeno 55 hrvatskih naselja. Turci iz Like pljačkaju Primorje. Urach: "…oko 40. Češkoj i Austriji. 1541. jedino stepsko jezero srednje Europe. cijelu Liku. Mošonjsku i Zaladsku županiju. Hrvatski jezik se zadržava tamo gdje je jača domaća sredina i usmjeren je na uporabu u obitelji i crkvi. Turci prodiru kroz Bosnu (preko ključa). Gyor /Đer/.Burgenland). Požunsku. Hrvati u Gradišću od juga prema sjeveru: 1. 1696. 6. Počeci seobe Gradišćanskih Hrvata Prodor Turaka izaziva seobe naroda. Navodi i kako mnoštvo Hrvata prebiva u Austriji. Austrija je od početka područje čestog naseljavanja (istočni dio Austrije. Adam Bohorić (1520-1598) Autor prve slovenske gramatike iz 1594. Selidbe Hrvata su. Pored slovenskog u prvom djelu (gdje je pravopis) uvrštava pregled grafijskih tablica glagoljice i ćirilice s primjerima kako se piše. prvo naselje. Gad (Gussing) Štoji (kraj Jasenovca. Stvorit će se slavenske kolonija s velikim brojem svećenika. od Bihaća).jezero. Velika je asimilacija Hrvata (npr. zauzeli su cijeli prostor između Cetine i Zrmanje. Zatim su išli u Šopronjsku županiju. Livanjsko polje) b) prema Srijemu i Slavonji (preko Bosne) Sjeverne padine (Bikovo. Oni se danas nalaze u Madžarskoj. Austrija danas ima 9 pokrajina. Borta (Oberwart) Vlasi (južno od Une). Dva pravca seobe: a) južni (prekomorski pravac) b) sjeverni (prekodravski pravac) U najvećem broju Hrvati su selili u sjevernom pravcu. da bi se kulturni krajobrazi ove regije sačuvali i za budućnost. Već na početku 16. Uzroci iseljavanja su turska osvajanja. prekidaju veze s otocima. Južni čakavci (iz područja uz rijeku Unu. Jedan dio s druge strane u 6 .

Madžarskoj pripada Gradišću. Autor je najstarijih pjesmarica "Dusevne peszne psalmi ter hvale vedania siachke". stoljeća nastaju dvije protestantske pjesmarice (1609.). Upravo zahvaljujući tome. U nomenklatoru pronalazimo i hrvatske nazive koje je morao čuti od tamošnjih Hrvata (javor. tiskanu u dva dijela u Regensburgu 1568. njemačkog i hrvatskog ili crkvena prikazanja. Također. Budimpešta i Regensburg). U povijest književnosti je ušao 1969. To je botanički rječnik. U Donjoj Austriji Hrvati su pripadali bečkoj biskupiji. i sadrži 160 pjesama. zahvaljujući pjesmaricama očuvan je hrvatski jezik. "Očenaš" i pjesma "Kristuš je gore ustal" iz 1564.. Protestantizam nije imao veći utjecaj na gradišćansku književnost. Vrijeme dolaska Hrvata u Austriju je doba reformacije (koje je u Austriji u punom zamahu). 1564. 7 . protestantski molitvenik. a u srednjem Gradišću je nešto štokavaca. Ta djelatnost je imala teškoće. zob. Prva pjesmarica zove se “Duševne pesme” iz 1609. 16.”. Autor je Grgur Mekinić. Na poziv plemića iz zapadne Ugarske 1568. “Duševne pesme”. a u drugoj na 32 tematska ciklusa. Dolazak Gradišćanskih Hrvata seže u prvu polovicu 16. Sveti križ) Druga pjesmarica sadrži 141 pjesmu. Pripadali su Đurskoj i Sombatskoj biskupiji. Grgur Pitireus Mekinić Protestantizam je bio presudan za kulturnu razvijenost. živio je u Beču. zove se “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. godine. Karl Klusius Autor je najstarije tiskane knjige iz 1583. Klusius je bio poznati botaničar na dvoru Maksimilijana II. Antun Dalmatin i Stipan Konzul su djelovali u Njemačkoj i u Ungnadovoj knjižari tiskali knjigu “Postila” (1568. (Klimpuh). cikla). “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. sa popisanim latinskim nazivima i sa mađarskim ekvivalentima. autora Jurja Vukovića. U Gradišću ima 80% čakavaca. Jedini danas primjerak “Postile” je sačuvan u Ljubljani u knjižnici nadbiskupskog sjemeništa. stoljeće je obilježilo rad protestantskih pisaca. a donio ga je s ovih područja Juraj de Jastrebarsko. (Šopron. grad u Sjevernom Gradišću. Prvi zapisani jezični spomenik na tlu Gradišća je Klimpuški misal. Najstarije hrvatske tiskane crkvene pjesmarice su ove Mekinićeve. Prva Gradišćansko-hrvatska djela imala su protestantski karakter. Pisana je bosančicom. Pjesme su podijeljene u prvoj knjizi u 26 tematskih ciklusa. Hrvati su imali pravo birati načelnika i svećenika. 1611. dijelom su prijevod s latinskog. iz Regensburga u Gradišće dolazi Stipan Konzul da bi proširio protestantizam. Mekinićeve pjesme su dijelom autorske. prvi gradišćansko-hrvatski pjesnik. George Vuković i Juraj Živanić Najstarija djela su misali. i 1611. Tekst je napisan na koricama latinskog misala. Bio je vrstan prevoditelj s njemačkog na hrvatski gradišćanski jezik. tiskana je kod Šoprona (Svetog križa). “Klimpuški fragment. Od ove knjige imamo 3 primjerka (Bratislava. Pjesmarice je posvetio Nikoli Zrinskom. i 1611. Pisan je ćirilicom i glagoljicom. izazivala je otpor kod Gradišćanskih Hrvata (mi u to vrijeme već imamo svoje renesansne pisce i začinjavce). stoljeća (1520-1580) jer su dobili od Ferdinanda privilegije.). molitve. Regensbrug) za Gradišćanske Hrvate. Iste te napjeve nalazimo u slavenskim pjesmama. Početkom 17. dva izdanja (1609. Knjiga je namijenjena zapadno ugarskim Hrvatima. ali im danas ne znamo imena. Velik je bio i Konzulov doprinos. se smatra jedinim dokazom za staroslavensko bogoslužje u sjeverno-gradišćanskim selima. poučne knjige koje su župnici koristili. “Kristuš je gori ustal”. uspjeli su sačuvati svoj jezik. imali su autonomiju. Autori u predgovori izražavaju zabrinutost glede sudbine Hrvata i progona. Gussing (južno Gradišće) "Biljni nomenklator panonski".. sadrži “Oče naš” i uskrsnu pjesmu iz 1564. Napisali su ga župnici George Vuković i Juraj Živanić. Svećenici su Hrvati i obavljaju službu na hrvatskom jeziku. 1609. Za njegove pjesmarice se dugo nije znalo. Antun Dalmatin i Stipan Konzul "Klimpuški fragment" je vezan uz rad protestantskih hrvatskih pisaca Antuna Dalmatina i Stipana Konzula koji su pripremili knjigu “Postila”. Nijedna Mekinićeva pjesma nema notni uzorak. u pavlinskoj pjesmarici iz 1644.

stoljeću. Drugo izdanje je tiskano 1694. onim redom kojim se izlažu u liturgiji). Zaređen je u Beču i tamo djeluje. Autor je ispravio neke tiskarske pogreške i unio neke izmjene u jeziku. njemačkog.župniku Blažu Leškoviću nepoznati autor zahvaljuje na financijskoj potpori. Upućuje na jedno duhovno središte toga vremena . Jandra Zgodić je jurski kanonik koji je potpomogao franjevačke i isusovačke redove.) Najstariji gradišćansko-hrvatski katekizam Jurja Damšića tiskan je u Bečkom Novom Mestu. izlazi reprint ovog katekizma u izdanju znanstvenog instituta Gradišćanskih Hrvata u Željeznom. Prvi put ovo je djelo objavljeno u Grazu. sastoji se od uvoda (posveta na latinskom). Otkriven je početkom `90-tih u Nacionalnoj biblioteci u Zagrebu. Od Adolpha Jurzkoga. stoljeća. 1994. To pokazuje utjecaj latinskog. Dokazuje ovisnost ova dva djela.hodočasno mjesto Blažene Djevice Marije na kalvariji Brijegu (nedaleko 8 . Ovo drugo izdanje je predložak “Horvaczkom evangyely”. To je jurski biskup Adolf Groll (1733-1743). Piše o stvaranju čovjeka. “Epistole i vangyelja” (1741. Namijenjen je djeci ili odraslima koji tek uče vjerske istine. stoljeću. stoljeću. u Trnavi (Slovačka) o trošku kneza Esterhazija.) Nepoznati autor. Prva tiskana djela u 18. zamišljeno je da se uči napamet. Priručnik koji sadrži vjerske pouke. Ovaj katekizam se oslanja na “Horvaczko evangyelye”. litanije. “Kratka sprava nauka keršćanskoga” (1744. Uočavaju se promjene: veliki broj riječi preuzetih iz njemačkog i madžarskog jezika. Petar Kanizius je najveći kateheta. No gotovo je identičan sa “Horvaczkim evangyelyem”. u Juri “Osnove kršćanskog nauka za jursku biskupiju i crkvu”. prethodi kratak predgovor. Tiskan u Beču. Taj kajkavski lekcionar je djelo hrvatskog isusovca Nikole Krajačevića iz 1651. Sadrži 32 poglavlja . tiskan je u Juri. do 1755. Damšić je preveo djelo na latinskom jeziku pod imenom “Kratka sprava nauka keršćanskoga”. To je najstariji gradišćansko-hrvatski lekcionar. Dodijeljeno mu je odobrenje za tiskanje ovog lekcionara. godine. Sama naslovnica kazuje da su Gradišćanski Hrvati imali svoj lekcionar i prije 1732. Sam leksik je sličan leksiku u djelima kajkavskih pisaca 16. Prerada Damšićevog katekizma. zajedničke mise svetaca. otkriven je u Budimpešti lekcionar “Horvaczko evangyelye”. stoljeću su lekcionari (tj. te molitve. STOLJEĆE Pojava prvih lekcionara “Horvaczko evangyelye” (1732. Naglašena pedagoška crta. To se dokazuje po leksiku. a procvat doživljava u 18.) To je također lekcionar. Našao ga je madžarski slavist Lasla Hadrović. knjige s izvacima iz Evanđelja. a na hrvatskom jeziku slijede Evanđelja. svijeta. poglavlja su u obliku pitanja i odgovora. Danas je on predstavnik katedre za slavistiku u Budimpešti. Prvi puta se pojavljuje u 8. Sa Damšićevim katekizmom ima brojne sadržajne podudarnosti. Ladislav Valetić iz Celindorfa.18. i 17. “Horvaczko evangyelye” u stanovitoj mjeri (u leksiku) odstupa od predloška. niti je naveo naslov izvornog djela. Grolla iz 1734.). Primjeri ovog “Horvaczko evangyelya” pokazuje da se književni jezik Gradišćanskih Hrvata razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. Juraj Damšić upravlja župom Celindorf 1711. U 18. madžarskog i talijanskog na gradišćansko-hrvatski jezik u 18. Najstariji katekizmi Vjerske pouke koje se temelje na pitanju i odgovorima. Povezanost ovog lekcionara s kajkavskim lekcionarom “Sveti evangelioni” dokazana je `70-tih godina od strane madžarskog slavista Istvana Nyomarkaya. nego da je jurski biskup. Određene kajkavske riječi koje su u “Svetom evangelionu” u “Horvaczkom evangyely” nadomještene su hrvatskim riječima. sintaksi i različitim gramatičkim konstrukcijama (veliki broj riječi u ta dva djela je identičan). Nije naveo svoje prezime. gdje se i danas nalazi jedan primjerak. “Horvatszki katekhizmus” (1747. Predgovor . stoljeću otvorena je bogata tiskarska djelatnost nabožnog karaktera. Latinski predložak kojim se Damšić služio bilo je djelo A. 1958. Na kraju se nalazi katekizam.

Ona se smatra prvom gradišćansko-hrvatskom pjesmaricom koja je nastala nakon Mekinićeve. Bila su podloga mlađim autorima. zato jer je kalvarija franjevačko svetište. poznat je kao misionar bez stalnog boravišta. Beču i Trnavi i stekao je visoko obrazovanje. Ova književnost nije stvarana zbog umjetničkih pobuda nego da prosvjećuje narod. Slavoniji i Ugarskoj. daje tiskati "Duhovne jačke" za Gradišćanske Hrvate. Autor je početnice "Abecerica" ili "Libavice". Bili su istaknuti nositelji gradišćansko-hrvatske književnosti 18. Juraj Mulih (1694-1753) Rođen je u Hrašću u Turopolju. Samostani franjevaca su se nalazili u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji. Mulih boravi među zapadnougarskim Hrvatima. duhovnog i pastoralnog štiva. Najpoznatiji među isusovačkim misionarima bio je Juraj Mulih (značajni kajkavski pisac). a bio je pjesnik i glazbenik.). Zbog toga su djela prvenstveno evanđelistari. himne ili pjesme. U Gyoru 1750. stoljeća. Knjižica je anonimna. Među tamošnjim Hrvatima pobudio je pravu revoluciju pobožnosti. U zimskim mjesecima boravio je u Zagrebu. liturgijskog. a za kajkavce na kajkavskom.) 9 . godine.). pisao je štokavskom ikavicom za Slavonce. Godinu izdanja nijedan izvor ne daje sa sigurnošću 1748/49. Uz misionarski rad napisao je tisuće stranica teološkog. Sombotel (madžarsko).) To je misionarska pjesmarica sa crkvenim pjesmama i litanijama. Pitanje da li je tekst napisao u Zagrebu. 1744. te prvog hrvatskog bontona na kajkavskom "Regule dostojanstva". Svoje učenje po jurskoj biskupiji u zapadnoj Ugarskoj vršio je od 1730. Povijest gradišćansko-hrvatskog jezika svjedoči o jezičnoj inferenciji. Opisao je Muliha nakon smrti. ali je izvrsno prilagodio stvaralaštvo svojim pjesama za Gradišćanske Hrvate.Željeznog). O njemu svjedoči i njegov suvremenik Baltazar Adam Krčelić “Annue”. iako mu se potkradaju i kajkavski oblici. Molitvenici (tiskanje. Bogović. Posebno se istakao kao navjestitelj Evanđelja u svom vremenu i na tlu naše domovine.) Knjižica u 5 dijelova koja sadrži nauk o prvoj ispovjedi djece. katekizmi namijenjeni potrebama najširih slojeva. Primali su u svoje redove veliki broj Hrvata. te molitvenik “Nebeska hrana” (Zagreb. isusovac. ili kad se nalazio u Gradišću. ali su i stvarali nove stihove. S. no kad se usporedi sa drugim Mulihovim djelima. Molitveni dio sadrži jutarnje i večernje molitve i na kraju se nalazi 20 točaka “Opominjanja” (čuvaj se dobra vina). Školovao se u Zagrebu. Nakon povratka sa studija u Hrvatsku. Svetica za jezerom Frauenkirchen (francuskog). Stvarali su jednostavnu pučku književnost na narodnom gradišćanskom jeziku koja se gradila na kultu blažene djevice Marije. Često su ih prevodili i prilagođavali duhu gradišćanskih Hrvata. 1754. Knjefac). Djela: “Pripravlyanye k szpovidi” (1748. Jača hrvatski osjećaj srodnosti. znamo da je posjedovao izuzetnu retoričku disciplinu.). Nailazio je na odličan odaziv među narodom (tisuće ljudi). Ovaj katekizam možda je napisao jedan od franjevaca Gradišćanskih Hrvata. pisanje. Iako ne posjedujemo manuskripte njegovih govora. stoljeću odigrao važnu ulogu u provođenju procesija i hodočašća koji su bili vidljiv izraz barokne pobožnosti. te se u njima očituje njegov utjecaj (L. hrvatski ispovjedionici. “Posel apostolski” (Zagreb. do 1754. djeluje u Hrvatskoj. Odgaja se u skladu pozitivističkih kršćanskih nauka. To radi 27 godina. kajkavski pisac. 1742. za Gradišćanske Hrvate piše na čakavskom. Pjesmarica se sastoji od 24 popevke. Nejasnoća je godina i mjesto izdavanja. katekizam “Škola Kristuševa” (Zagreb. “Duhovne jacske” (1750. Lovre Bogović (1719. onda primjećujemo sličnost. Jedan se nalazio u Novom Gradu (Gussing) u južnom Gradišću. Osobito su njegovali marijanske pjesme.-1789. Ti franjevački samostani su centri kulturnog života. KNJIŽEVNI RAD FRANJEVACA Nakon isusovaca koji su započeli misije u Gradišću. ovu djelatnost nastavljaju franjevci čiji je red u 18. bavio se književnim radom. 1748. Gradišćansko-hrvatska čakavština. On je provodio “pokorničke misije” (Paolo Senjeli). moralnog. Uz njemački i madžarski govorili su i hrvatski. Juraj Mulih bio je kajkavac. Šopron i Požun (Bratislava). Od 1749. Utjecaj Mulihovih pjesmarica na druge pjesmarice. tiskana u Juri. sastavljanje) pogodan način širenja pučke pobožnosti.

a od tada do danas objavljeno je još oko 15. interesantna u jezičnom pogledu što donosi nazive mjesec u godini nepoznate danas u Gradišću. doživjela 15 izdanja. divici Mariji k Željeznoj”. “Duhovni vertlyacs” (1753. Postojanje hrvatskog bratimstva sv. Autora ne znamo. Kompozicija: molitveni dio . Započinje tekstom “Aldovanje k bl.) Molitvenik koji se sastoji od dva dijela: molitve i pjesme (velik broj Palkovićevih izvornih stihova).) Anonimni autor. Šoštarić je dao tiskati “Cvijeće” bez svog imena. Zaređen je 1738. Na Kalvariji je bio hrvatski propovjednik. 1753.) “Marianszko czveshe” (1781. Slijedi tabla gibućih svetaca (kalendar). Pisci svom narodu daruju taj molitvenik i tako ga privode krugu prosvječenih naroda. On se sastoji od nekoliko dijelova: predgovora. Bogovićeva je knjiga od 17541869. stoljeća do danas. ono je omiljeno štivo Gradišćanskih Hrvata. Doživjela je brojna izdanja (izvorna i prerađena). On se sastoji od 14 postaja.) Tiskano u Šopronu. Vjerojatno jedan od pripadnika franjevačkog reda. Doživjelo je velik broj izdanja i prijevoda.) Gradiščansko-hrvatski franjevac. On je bio hrvatski propovjednik i ugledan teolog. Jože Ficko izdaje prerađeno izdanje. Na početku je citat iz popularnog srednjovjekovnog djela Tome Kempinskog “De initatione Christi” (Sljedeći Krista). U kompozitnom smislu “Hisa zlata” se podudara sa “Duhovni vertlyacs” jer sadrži molitve. Bogomir Palković (1714. Jeremija Šoštarić (1714. na temelju Bogovićeva potpisa (hrvatski). Sigurno je potvrđeno to izdanje iz 1781. 1829.) Zajedno s Bogomirom Palkovićem Bogović je napisao molitvenik “Duhovni vertlyacs”. Najmlađi vjernici uče lakši sadržaj. Najpopularnija knjiga Gradišćanskih Hrvata od 16. djelo se metodički razlikuje od ostalih katekizama. Lirska ljubavna pjesma. Nedjeljom i svetcima na kalvariji Brijegu pored Željeznog pripovijedalo se na hrvatskom. Sadržaj je podijeljen na tri škole: djela sa težim i djela sa lakšim sadržajem. Upućuju joj perifrastične izraze (izraze divljenja). To je trodijelni katekizam koji je služio kao priručnik za članove bratimstva sv.molitve za uslišenje želja (molitva sv. Franje u Željeznom. Djelovao je u samostanu Kalvariji kraj Željeznog. kalendara i tzv. Istraživanja pokazuju da se Lovre Bogović služio kajkavskim djelom Nikole Krajačevića “Sveti evangelioni” iz 1651. tri rožice (cvijeta) kojim su simbolično predstavljeni tri dijela knjige: zumbul predstavlja molitveni. te je podučavao svoje sunarodnjake kao hrvatski propovjednik (hrvatski nediljni prodikač) u Novom Gradu i kalvariji u Željeznom..) “Duhovna kiticza” (1778. Autor “Horvatszkog katekhizmusa” iz 1747. izdanja. Priređivao je molitvenik na gradiščansko-hrvatskom jeziku. Franje u Željeznom.-1778. staro židovsko učenje je u tome vidjelo alegoriju ljubavi Boga prema izabranom narodu. to pitanje postavlja profesor Benčić. Sam pisac objašnjava što je križni put: onaj žalosni put kojim je naš spasitelj hodao”. Florijanu).U franjevački red je primljen 1742.) Bogović je imao posebne zasluge za popularizaciju tih bratimstva koje je okupljalo oko 4 tisuće članova. “Sveti križni put” (1761. Uz svaku staciju je priložena ilustracija (slika u drvorezu). te molitva i jedna kitica pjesme “Sluša mati”. Kaže da su pjesme skupljane od prvih franjevaca redovnika na brdu Kalvariji. 10 .-1770. Gradišćansko hrvatski jezik se razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. hrvatski prijevod latinske pjesme. duhovne pjesme i katekizam na kraju. “Obchinszke miszie pitanya knisicze” (1759. “Hisa zlata” (1754. tulipan pjesme a narcis predstavlja kršćanski nauk (katekizam). U predgovoru je prisutna složena simbolička poruka nadahnuta “Pjesmom nad pjesmama” (izraelskog kralja Salamona).

stupa u Lovreti u red servita gdje je proveo najveći dio života. “Csetvero-versztni duhovni persztan” (1763. Objavio je tri gradiščansko-hrvatska molitvenika: 1. Kao egzemplar Kragel navodi biblijsku parabolu o mudrim i ludim djevicama iz Evanđelja po Marku. godine. Dionizije Katuzianac . raju. 1803. Misli.“Poszuda duhovna” (1793. “Marijansko cvijeće” Ova knjiga je 1808. 1804. Pet mudrih djevica uzima ulje za svjetiljku. i 18. tiskana u Šopronu. sljedeće izdanje. Simeon Kniefac (1752.) To je vrhunsko prozno ostvarenje starije gradiščansko-hrvatske književnosti. Eberhard Maria Kragel (1725-1788. a lude ostaje tražeći ulje i kad su se vratile vrata su bila zatvorena. 1787. Dugo vremena je bio hrvatski propovjednik u Lovreti . On je građu preuzimao iz starije teološke literature. U tom razdoblju su brojni pisali djela kompilirajući. ideja. Od ovog je ostalo tek drugo izdanje. Čeka zaručnik (Isus Krist). Deset djevica. umro u Fortnovi. “Vrata nebeszka”. Kragelovo djelo u današnjem smislu riječi nije originalno. Prevladavaju kraći pripovjedni oblici koji u propovjednom tekstu ima funkciju ilustracije problema. do smrti 1919. vršio je župničku službu u Klimpuhu u sjevernom Gradišću. paklu i posljednjem sudu. Kaže na kraju da nastoji jezik oblikovati tako da bude blizak većini čitatelja. Od 1801. 1793. očituje se originalnost. 2. je ovaj molitvenik objavljen. U propovjedni tekst su uvršteni biblijski citati iz starog i Novog Zavjeta.) Drugo ime u donjoj Austriji. Kragel govori o razlozima za sastavljanje djela: a) Ističe oskudicu nabožnog stava na hrvatskom jeziku.) Prvom primjerku izdanja nedostaje naslovnica.) Franjevac. Svoju propovjednu službu je napisao na Kalvariji i u Novom Gradu. Nikola Kraječević. nanovo objavljen Šoštarićev molitvenik. 1745. U stilizaciji i kompoziciji ima tekstova preuzetih iz drugih djela. “Lapat evangelianski” 1798. Sljedeća izdanja su iz 1850. No ima dodatak koji govori o vječnosti. tematski se nastavlja na tradiciju gradiščansko-hrvatskih molitvenika. Ta je tema bila omiljena među piscima tih stoljeća. 3. Djelo baroknog karaktera. misli o kojima se u tekstu govori. Nikola Benčić ga je proučavao. Rođen je u Cundravi. izreke svetaca i teoloških priručnika. Nakon odluke cara Josipa II. je potvrđena godina izdanja. u biti peti dio. o raspuštanju isusovačkog reda Kragel odlazi iz Lovreta te boravi u Fortuavi (u senetskom samostanu) i tu je umro 1788. Ovo ima 11 . je godina izdanja.-1819. Tekst je isti osim što se na početku nalazi predgovor Kniefca.Marijanskom hodočasnom svetištu. Osnovna misao djela je rečenica iz Ponovljenog zakonika: “Ljudstvo je bez savjeta”. Školovan je uz potporu servertskog reda. 1804. stoljeću služe Franjo Glavinić. misli na one koji žive u okruženju drugih naroda te nemaju propovjedi na hrvatskom jeziku. Koristi barokne stilske osobine koje ukazuju na barok. Mudre djevice pale svoje svjetiljke te idu Isusu. te želi stvoriti djelo koje će služiti Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji b) Da bi Hrvati mogli imati pobožne riječi c) Misli na one koji nisu nazočni propovjedi d) Zato jer se na hrvatskom jeziku prodike ne drže. Djelo je homiletičkog sadržaja (propovjednog karaktera).nizozemski redovnik se poslužio s molitvama tog djela. to je nova tematska jedinica tj. 1865 i 1873. Kagel ističe da djelo ima kompilacijski karakter. S ovom temom se u 17. Djelo ima stil egzemplarnog kazivanja. a pet ludih ne uzima ulje. Štefan Fuček. Ima 450 stranica i govori o četiri čovjekove stvari: smrti.

na popisu zabranjenih knjiga jer je na jeziku civilne Hrvatske. korektor. Imao je punu slobodu govora. Pjesma “Republika”. Čuva se Nacionalnoj biblioteci. kršćansko-katoličkog kalendara. principalne zablude. u Kisegu. Gradiščansko-hrvatska književnost postaje s njim napredna.učitelji. problem moral. Kragel ističe da su oni kršćani koji nemaju dobrih djela slični ludim djevicama. Ivan Mušković. godini počinje sa pjesničkim radom. otkriva tajne. U tom periodu barokna se poetika temeljila na retorici. dio pogrebnog obreda gradiščanskih Hrvata.lirski preporod. urednik kalendara (katoličkog) i osnivač prvog časopisa Gradiščanskih Hrvata “Knjižica za seljačke ljude”. Gradiščanski Hrvati više se ne služe madžarskom grafijom nego Gajevom ortografskom reformom i Ilirskim pravopisom. Janko Berle tvrdi da je iz Vrbovca u zagorju. Bavio se pozitivizmom. 1578. Beč. duhovnog karaktera. Rodio se 1850. do te godine gradišćanskohrvatska književnost je bila nabožnog. Postille je posvetio Petru Herešincu (meceni) i zagrebačkom biskupu i savjetniku carskog kraljevstva. kaže da želi biti pripravan u vjeri. Značajni: Mate Ginzler. Rječnik je u Kragelovom djelu u funkciji zastrašivanja čitatelja. Studirao je teologiju. Nju je sastavljao jedan autor po nalogu najbliže rodbine (učitelj). Imena: Gašpar Glavanić. Tjednik “Naše novine”. Gradišćanskohrvatska književnost usmjerena je na očuvanje narodnog identiteta pa kritike i nema. sociologija. Mihovil Naković se istaknuo kao reformator pravopisa. retoričko pitanje. pisanje pjesama i sastavljanje hrvatskih školskih knjiga.) Godine 1812. Nositelji gradiščansko-hrvatske književnosti. dok je prije bila nabožnog karaktera. Miloradić napisao je tekst za himnu Gradišćanskih Hrvata. a studirao je i filozofiju. Stil djela. Grgo Gusić (učitelji) i Mate Drobilić izvan učiteljskog kruga. Uz svećenike nastaje još jedan obrazovani sloj inteligencije . Inzistira na biblijskoj metaforici. Barokne figure u Gragela su npr. utjecaji . slogova). pisac novela sa seoskom problematikom i crtica iz seljačkog života. Ignjac Horvat je napisao predgovor Miloradićevim pjesmama. problemima geometrije. Svojim pjesmama stvorio je novu privlačnu književnu vrstu. Najvažnije mu je djelo “Početnica za katoličku školsku mladost”. 1914. gdje je doktorirao. Bio je dobro obrazovan. Znanstvena djela na latinskom. prvi pokušaj starije povijesti književnosti Gradiščanskih Hrvata. alegorija. Briga za književni jezik Gradiščanskih Hrvata. O njemu je pisao njegov prijatelj Martin Meršić (njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica). On se u ime pokojnika opraštao od obitelji.: antiteza. pisac školskih knjiga. s latinskog jezika je preveo djelo “De Institutione Christi” Tome Kempenskog. Rad na okupljanju Hrvata. uvođenje novog pravopisa. Od pisaca u Hrvatskoj o njemu piše Stjepan Jušić. Pjesme su često činile razdor u obitelji. stoljeću javlja se književnost svjetovnog karaktera. 12 . u 53. "Postille". 1859. Gradiščanski Hrvati. M. U 19. Šopron. Njegova književno-kulturna djelatnost: izdavanje i uređivanje hrvatskih kalendara. Ivan Žigmund Karner (1756. Bio je kapetan u zavodu sv. Antun Vramec u tiskari Hansa Mauliusa "Kronika".. Karnerov prijevod je objavljen poda nazivom “Od naszledovanya Kristusevoga”. Mate Mešić Miloradić (1850-1928) 1903. piše o radosti i čežnji za raskoši. 1891. hiperbola.-1817. nakon revolucije zapaža se naglašeno buđenje nacionalne svijesti kod Gradiščanskih Hrvata. Filozofija. Prve diskusije o jeziku i počeci novije gradiščansko-hrvatske književnosti. mrtvačka jačka (pjesma). Urednik je kalendara (Kalendar svete familije i kršćansko-hrvatskih novina). Prvi je dao ime Gradišćanski Hrvati. File Sedenik radi na djelu “Naši pisci i naša književnost”. Štefan Ginzler. Tek u 53-oj godini svog života počinje pisati pjesme u kojima dotiče rane tadašnjeg društva. a moglo se i predbacivati drugima u ime pokojnika. Kalendar. a "Kronika" je posvećena Draškoviću. pohađao je gimnaziju u Juri. ali ti prikazi su prilično subjektivni i nekritički. To se kod Kragela očituje u naglašenoj uporabi retoričkih figura. formira se na podlozi čakavskog dijalekta i ikavskog govora. 1848. Jeronima u rimu.didaktički smisao. 1912. poznavao je grčku povijest. Spričanja su imala točno određenu formu (stihova. “Moderno i gnjilo”. Djelo odgovara europskom baroknom stilu. gradacija. Nikola Benčić je autor disertacije o Miloradiću. Zajednička crta književnog stvaralaštva učitelja su pjesme za crkvene potrebe te svjetovna književnost. Nacionalni pokret. Ljubljana. Pjesnička vrsta karakteristična za gradiščansko-hrvatsku književnost je spričavanje (spričanje) Tzv. no o Miloradiću i njegovim pjesmama dosta se pisalo. "Crtice iz narodnoga života". Mate Karall. te su one zabranjene od strane crkve.M.

O Gradišćanskim Hrvatima pišu: a) b) c) d) e) f) Mate Ujević "Gradišćanski Hrvati" Stjepan Jušić "Hrvatska dijaspora u 16. antimarksizam. stoljeću veze su potvrđene na trgovačkom polju. Prijevodi stranih djela. Proširena malodušnost među Gradišćanskim Hrvatima. Janko Barle (1569-1941) Zagrebački kanonik. Cecilija". U jednoj zbirci čakavske lirike on se stavlja na prvo mjesto. Postao je vodeća osoba književnosti Gradišćanskih Hrvata. pravopis koji ima svoje korijene u madžarskom pravopisu. Strossmayeru). Antisemitizam. "Put kud nebo". Crkvenog je nabožnog karaktera. urednik je uništio zbog protucrkvenog sadržaja. Ilirski preporod kod njih nije imao odjeka. “Naš jezik”. Gradišće je dobilo naziv po mjestu Grad (Gussing). Njegove pjesme za djecu pisane su sa poučnim temama. Dodao si ime Miloradić (rado). slovnica hrvatskog jezika”. dolazili su trgovati u Hrvatsku. Sredinom 19. Pisao je o crkvenim pjesmama Gradišćanskih Hrvata. Budućnost Gradišćanskih Hrvata temelji se na njihovom povezivanju sa maticom zemljom. Stvorio je naziv Gradišće. pjesme ispovijedi. 1919. tj. Osnivanje hrvatskog kulturnog društva “Zora”. Obrana hrvatskog jezika. turskog ropstva i islamizacije Crkva je imala važnu ulogu u svim socijalnim procesima. djelo sadrži molitvu supružnika na kajkavskom (koje kasnije neki gradiščanski Hrvat prevodi na svoj jezik). Dosta oponašatelja . pa su tamo preseljavali kmetove (hrvatski velikaši Erdody) c) radna snaga potrebna je caru Ferdinandu i feudalcima. Ep “Tragedija Božja”. Josipu J. od kojih je 80% čakavaca (čakavska ikavica). U pjesmama obrađuje sve teme. U kulturnoj povijesti Gradišćanskih Hrvata važnu su ulogu imali protestantski svećenici Stjepan Konzul i Antun Dalmatin. Njegova je generacija poznavala sve njegove pjesme. Franjo Sušnik. zapadna Ugarska (270 sela). U 18. u dijalektalnom smislu jezik je heterogen. Pisma. Gradišćanska književnost je sličnog karaktera kao i kajkavska književnost. uključen je u korpus hrvatske književnosti. Djela mu se sadržajno bave rodoljubljem. studira u Grazu i predaje civilno pravo u zagrebu. Gradišće je prepjev naziva Burgenland. Razlozi emigracije: a) rast agrikulture u donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj b) isto plemstvo ima posjede i u Gradišću i u Hrvatskoj. stoljeću". “Mala gramatika. Formirao se standardni hrvatski gradišćanski jezik. ljetopis JAZU. U Gradišću je utemeljeno između 180-200 hrvatskih naselja. knjiga 2 Božidar Finka "U čakavskoj reči". To je područje na kojem se govori hrvatski jezik. pa ih on oslobađa od svih davanja na rok 1216 godina i daje ima crkvenu autonomiju d) strah od tuđe vlasti. tj. Prijevod “Nasledovanja Kristuševa”. daje pregled govora Gerhard Neweaklowski "Disertacija" Tomislav Jelić "Gradišćanski Hrvati u Austriji" Veze Gradišćanskih Hrvata s domovinom Ljudi koji su iz sjeverne Hrvatske. Hrvatskom.Ivan Blažević. Epska pjesma o izgubljenom sinu. Mihael Lipšić. U pjesmaricama je grafija latinička. Pjesme “Uz grob”. središte u Juri novog nacionalnog pokreta. Rođen je u Gorištanu. epistole (npr. Jezik Gradišćanskih Hrvata se nastavlja na jezik matičnog kraja. zrcalo duha vremena. Najmasovniji pravac hrvatske emigracije za najezde Turaka je sjeverozapad. Piše o sebi. Nedostaje joj književna kritika. Uspostava nove ortografije. a u Gradišću su bili učitelji (i obratno). Napisao je himnu Gradišćanskih Hrvata.. Nositelji svećenici. prva dijalektološka studija Ivan Grabec "Govor podunavskih Hrvata u Austriji". Zalagao se za čakavski dijalekt i to je bila loša strana jer su se time Gradišćanski Hrvati udaljili od hrvatskog jezika. antifeminizam. Donja Austrija.Uzdigao je jezičnu normu na umjetničku razinu. Naziv potječe iz doba Monarhije. od 1921. Danas mu se može zamjeriti to što su danas Gradišćanski Hrvati čakavci. Iz Gradišća. Do spontane asimilacije hrvatskog stanovništva 13 . Prvi tiskan evanđelistar prema ovom izdanju Janko Spodić (Gyorski biskup). između Štajerske i Slovačke. "Hrvatski dijalektološki zbornik". uređivao je muzikološki časopis "Sv. 1966. stoljeća dolazi do jezične izolacije. Burgenland.

Čuković (19/20. konferencijom mira u Parizu Gradišćanski Hrvati bili su razgraničeni (Versailleskim dogovorom o koridoru kojim bi se povezivale Jugoslavija i Čehoslovačka). Školovao se u Zagrebu. štokavske i kajkavske. novinari) etničke institucije (škole. Proučava život i običaje Gradišćanskih Hrvata i potpisuje njihove pjesme. a u Pečuhu Hrvatski institut za hrvatski jezik. Tada je došlo do jače deagrarizacije ruralne tj. Najvažnije doba toga vremena (1833-1872). Duhovnik i književnik. zastupnik je u hrvatskom saboru. kalendara. što dovodi do spontane asimilacije g) nerazvijenost građanske klase a) b) c) d) e) f) U Budimpešti postoji hrvatska gimnazija. te Beču. Tvorac je prve moderne hrvatske drame "Juran i Sofija" pisane novim tipom književnog jezika.`70-ih dolazi do sve jače deagrarizacije. Pjesme koje je vjerojatno sam sakupio obilazeći hrvatske krajeve svrstao ih je među čakavske. Velike sile to nisu prihvatile. Gradišće se zove Burgenland. Fran Kurelec (1811-1874). inteligencija (profesori. prvi drži govor na hrvatskom jeziku (1843). Od 1921. seoske sredine. Njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica. Dio Gradišćanskih Hrvata danas se nalazi u Slovačkoj. 1919/20. Foto zbirka zemaljskog arhiva "Željezno". Ignacije Horvat (1895-1973). govori o domovinskoj ljubavi. školskih udžbenika. tj. 1912. Mnogo je stvarao na području crkvenih pjesama. razmišlja o precima. Jedan od pokretača narodnog gibanja Gradišćanskih Hrvata. Svoje pjesme je podijelio u čakavske. svećenici. Grazu. Bio je predsjednik HKD u Gradišću. Čimbenici opstojnosti hrvatske manjine materinji jezik kulturna baština etnička elita.sa austrijskim dolazi 1970-ih godina. Gašpar Glavinić. Martin Meršić (1868-1963). 1921. a ime Gradišćanski Hrvati službeni etonim (Gradišćanski Hrvati austrijskog dijela i Gradišćanski hrvati madžarskog djela). plebiscitom dio gradišćanskih Hrvata dolazi pod administrativnu upravu Austrije ( do tada je uprava bila Ugarska). Ivan Kukuljević Sakcinski Služi kao oficir u Beču i Milanu. Pisao je o Mate Meršiću Miloradiću. crkve) (povijesna) etnička svijest život u seoskoj (ruralnoj) zajednici . bavi se političkim i književnim radom. st) objavio historiografsko djelo "Žitak svetih" 14 . prvi svezak lirike na gradišćansko hrvatskom jeziku "Jecke". Foto zbirka zemaljskog arhiva Željezno. Filip Sedenik .

Podravski Hrvati .sve narodne manjine dobijaju pravo na etnički opstanak i razvoj svog individualiteta. tj. višak radne snage nakon oslobođenja kmetova i procesa zemljo rasterećivanja uzrok je iseljavanja Hrvata iz Madžarske u Ameriku.mješovito stanovništvo pa se dijele u dvije grupe: a) grupa koja živi u okolici Kalače. 1962/63. nakon oslobođenja tog prostora od Turaka.000 Gradišćanskih Hrvata koji govore čakavskim dijalektom. govori staroštokavsko ekavskim govorom. Problemi tzv. Zlatno doba Hrvata u Madžarskoj je 18/19. U tijeku je proces asimilacije. srbiziranje nastavnog kadra.) i doći će do asimilacije. Nakon 1978. "spontane asimilacije" (i dalje traje). Svi potječu iz kajkavskih krajeva (Međimurja.treće razdoblje. počinje proces asimilacije. 1948. Pomurski Hrvati su doselili uglavnom poslije 1690. prekinute veze s Madžarskom. 1948. Istočnougarski (Bunjevci) i južnougarski (šokci) razbijeni su između Madžarske. 4. stoljeću. Smatraju se autohtonom etničkom skupinom. Bave se svinjogojstvom i ribarstvom. Rezolucijom Informbiroa hrvatska manjina je izolirana. Poznati su kao zlatari. 7. Gradišćanski Hrvati Pomurski Hrvati Podravski Hrvati Hrvati Bošnjaci Šokci (brzo asimilirani) Bunjevci (brzo asimilirani) Podunavski Hrvati Hrvatska manjina u Madžarskoj je dodatno izolirana od matice zemlje nakon rezolucije Informbiroa iz 1948. odbacuju se hrvatska imena i prezimena. Promijenio se broj dvojezičnih škola. Dvije su županije s Hrvatima: a) Šopron . stoljeće kada su u nekim krajevima činili relativnu ili čak apsolutnu većinu. 5. 15 . U Madžarskoj od nekadašnjih 45. postoji samo 8 dvojezičnih škola. 2. Hrvatskog zagorja). Nove su gospodarske i društvene prilike. Narodne manjine napustit će svoju zatvorenost (1957. b) 1948-1949 . Dao pravo da sami biraju svog svećenika.000. Bave se ribarstvom i spominju se kao Bunjevci. 3. Bošnjaci i Dalmatinci. danas postoji još 15 sela.HRVATI U MADŽARSKOJ (GRADIŠĆANSKI HRVATI) Hrvata u Madžarskoj ima oko 90. Razne su etničke skupine Hrvata u Madžarskoj. te vrtlari. c) 1962-1978 . Neki su imali crkvene posjede. Podunavski Hrvati . Govor im je novoštokavsko ikavski. Hrvati Bošnjaci se javljaju u Pečuhu i Budimu kao obrtnici još u tursko doba ali i poslije. koriste sva narječja kojima se govori u Hrvatskoj.šumovita i močvarna područja duž Drave. To su iskoristili madžarski Srbi kako bi ekavizirali Hrvate.26 dvojezičnih škola. Vadešinu i Koljnofu b) Željezno Čakavski dijalekt polako nestaje zbog uvođenja jugoslavenskog jezika. Rumunjske i Kraljevine SHS. Nakon toga počinje naseljavanje njemačkih i madžarskih doseljenika u hrvatske krajeve. a nekad je u velikom broju obitavala u Budimu i okolici. Madžarski znanstvenici ih obično svrstavaju u 7 većih etničkih skupina: 1. Danas u Budimpešti i Pečuhu postoji Hrvatski institut za jezik i književnost. vinogradari i vinari.žive uglavnom čakavci. Bavili su se uzgojem i trgovinom jakih konja koji su prodavali za potrebe gradske željeznice. Hrvati su u Madžarskoj očuvali svoju svijest time što je Ferdinand I. a) 1945-1948 . 6. osnovana je udruga "Demokratski savez južnih Slavena" koji nastoji obuhvatiti sve manjine u Madžarskoj (okupiti ih pod jednim imenom). Neki su bili veleposjednici (Bedekovići). pretpostavlja se da žive na ovim prostorima već od dolaska Hrvata u današnju domovinu. U Madžarskoj živi oko 12. Informbiro. te su doživjeli ubrzanu asimilaciju. doselili su se iz Slavonije b) doselila se u 16. kajkavci su u Umoku. Očuvanju hrvatske manjine u Madžarskoj posebno su pridonijeli hrvatski svećenici koji su tamo izbjegli s narodom i drže obrede na hrvatskom jeziku. za vrijeme madžarske revolucije kmetovi su dobili slobodu.

Bačka Hrvatska naselja južno od Budimpešte: a) Andzabeg b) Tukulja c) Erčin Hrvatska naselja u zapadnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) g) h) Bizonja Šopron Vedešin Umok Koljnof Unda Prisika Kiseg Mate Šinković (1927-1974) Rođen je u Koljnofu (velikom selu nastanjenom Hrvatima koji su tu već od 16. "Na našj gori". Kamer je u svom prijevodu napravio suvremeni normirani tip gradišćanskog hrvatskog jezika.Bačka Vršenda . radnike i djecu. zavičaju i prirodi ljubav prema ženi.Baranja (ikavsko ekavski) Bacin . pritom se služio prijevodom Tome Kepenca "Stope Krista". Pisao je za svoje sumještane. "Viograd". Piše izvornim čakavskim dijalektom. "Žetva".Pomurje (kajkavci) Pogan . Cijeli život je posvetio njegovanju materinjeg govora i oživljavanju hrvatske kulturne baštine.Podravina Mohač . stoljeća). "Jasen" "Na majkin dan" Jive Zigmund Kaner 1812. tj. Ostavio je stotinjak pjesama. 16 . molitve. "Od naslidovanja Krista Ševega". Četiri su tematske cjeline: a) b) c) d) ljubav prema hrvatskom jeziku i etničkoj pripadnosti ljubav prema madžarskoj domovini ljubav prema rodnom selu. prevodi Marulićevo djelo "De imitatione Christi" na gradišćansko hrvatski jezik.Hrvatska naselja u južnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) Kaniža . djeci i prijateljima Pisao je i o spontanoj asimilaciji: a) b) c) d) "Sladka Sanja" vizija hrvatske autohtonosti "Dužnost domovini" iznosi svoj patriotizam "Protulice". U djelu ima dosta kajkavizama.Podravina (poluakcentualni sustav) Pečuh . varijantom koja se razvila u Koljnofu. Zbirka "Ruža nebeska".

Dobro Polje . 1948. do 18. gdje u ih preselili još sjevernije te su oni izgubili kontakt između sebe.Novy Prerov 3. Početkom Drugog svjetskog rata njemačko zapovjedništvo ih je slalo na bojište. Plansko raseljavanje Hrvata nakon 1945. provedeno je raseljavanje Hrvata iz tih triju sela. Najduže su sačuvali svoj jezik. Razlike u duhovnom životu. Živjeli su u tri sela. To je najsjevernija i najudaljenija hrvatska dijaspora. Posljednji trenutak da se nešto učini za Hrvate u Češkoj. te su nakon rata češki komunisti iste proglasili njemačkim kolaboracionistima. Veliki problemi u Češkoj zbog ulaza u EU jer se traži reguliranje odnosa prema manjinama. Informbiro. stoljeća Hrvati bježe pred Turskom najezdom. Slavensko-Moravska kultura. Ugarski sabor je donio zabranu o seobi i o povratku. On tvrdi da Moravska Hrvatska nema budućnosti. trgovinu i prijevoz. Hrvati su došli iz političkih i ekonomskih razloga. 1580. Hrvatsko je kršćanstvo više primilo od Moravske nego što je dalo. Iz 1538.Dobre Pole U 16. a tamo gdje su se raštrkali dobili su prezime Hrvat. Moravski Hrvati na Drinovcu su čakavci (kao i Gradišćanski Hrvati). zapadne Ugarske. Počela je germanizacija. Također na ova područja dolaze i zbog teških gospodarskih uvjeta. Nakon veljače 1948. Najviše se raseljavaju iz Slavonije na područje donje Austrije. potječu prvi pisani dokazi. Najrjeđa i najmanja veza sa domovinom. Moravski Hrvati su priznati kao manjina u Češkoj. Tek od 1991. Jevišovka . raseljavanje traje od kraja 15. 17 . podjelom Čehoslovačke Hrvati su pripali Njemačkoj. Tamo gdje su Hrvati došli u većim skupinama sačuvali su hrvatska prezimena. Od 1991. danas živi u Kanadi. 1938. učinili su češki komunisti u 50 godina. Bili su uglavnom stočari sa nomadskim načinom života. Čeh Aloj Šembera. Bili su skloni uporabi sile. Intervju s Herdvig Sitek.HRVATI U MORAVSKOJ Južna Moravska (Češka Republika). Tek prije 3 godine češka vlada je uputila ispriku Moravskih Hrvatima.Frielištof 2. Ono što nisu učinili Nijemci 400 godina. Moraju prelaziti na ratarstvo. Jezik im je pun arhaizama. Oni dolaze na ova područja u doba protestantizma. Završetkom Drugog svjetskog rata Hrvati u Moravskoj počinju odumirati. Danas su ostala samo tri sela u kojima borave Hrvati: 1. Milo Vašak je najznačajniji pjesnik Moravskih Hrvata. dolazi do sukoba Tito-Staljin. Nakon toga Hrvata je ostalo tek oko tisuću od nekih 15-20 tisuća. sklonosti. vinogradarstvo. To raseljavanje su proveli češki komunisti. Genocid. Nova Prerava . zbog toga su zahtijevali dobar dio hrvatskih svećenika koji su mnogo učinili u obrani hrvatskog identiteta. Tijekom 16. stoljeću Hrvati se živjeli pretežno u kućnim zadrugama. stoljeća. Preuzimanje navika. “Hrvatski kulturni dani” u Frielištofu. predstavnikom udruženja građana Hrvata u Češkoj.

Hrvatska sela: Devinska Nova Ves. potocima i brdima. Hrvati doseljenici su dobili od zemljoposjednika kolonizacije slobode na 8-12 godina da izgrade kuće. Čunovu i Chorvatskom Grobu osnovala su zajednički Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj (mjesto za afirmiranje). pa su u novoj domovini našli napuštene nastambe i kotare. Juraj Drašković zaslužan je za uvođenje jezuitskog školstva. U selu postoji vrlo aktivno hrvatsko kulturno društvo.). te učili djecu. U Devinskom novom Selu trenutno se gradi kompleks kulturne ustanove koja će biti središte Hrvatskog kulturnog saveza i Muzeja hrvatske kulture u Slovačkoj. Jarovce. zagrebačko Društvo sv. svaki posljednji četvrtak u mjesecu. "Hrvatski četvrci" klupske večeri s tematskom orijentacijom prema životu stanovništva u tom selu u prošlosti. Hrvatsko kulturno društvo neredovito izdaje časopis na lokalnom dijalektu "Novodielski glas". 1966. Prva generacija doseljenika obnovila je opustošena sela. Hrvatska kulturna društva u Devinskom Novom Selu: Jarovcu.HRVATI U SLOVAČKOJ O doseljenju Ne zna se točno od kuda su došli. niti da li su stigli izravno ili su već negdje bili nastanjeni. pa je jezik sličan (slovakizmi. sagradila je i proširila crkve. Devinska Nova Ves. S tog područja potječu i Gradišćanski Hrvati. stoljeću bio je rat. Još su u 18. stoljeću imali vlastite svećenike koji su propovijedali na hrvatskom jeziku. U 16. ikavska ekavica. folklorni plesni ansambl "Mladost". Nakon postanka Čehoslovačke. je Festival hrvatskih pjesama i plesova. Održavaju se već pet godina. germanizmi). držao kod Kežmarcha glavnu luteransku školu. Čehoslovačkoj su priključena tri sela u blizini Bratislave. posjetio ih je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. povezano i sa Hrvatskom i sa inozemstvom. Nakon Drugog svjetskog rata na temelju mirovnog sporazuma s Madžarima. Povoljnije su prošli zadunavski Hrvati iz sela Jarovce i Čunovo koji su poboljšali svoje kontakte s Gradišćanskim Hrvatima. Chorvatsky Grob. te nešto južnijih područja i zapadne Slavonije. vinogradarstvo. u okolici Bratislave. Gabrijel Kolinović (17/18. "Domovinska Nova Ves". Tu su isto studirali Juraj Habdelić. i 17. dovršen je i posvećen oltar prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića. Aktivan je i kod crkvenih obreda. "Pašaki" i tamburaški ansambl djece i mladeži "Črip". Danas se zbog snažnog procesa asimilacije hrvatski jezik zadržao samo u 4 sela. od toga dva sa hrvatskim stanovništvom (Čunovo i Jarovce). U 15. ali nastupa puno i po Slovačkoj i inozemstvu. 1635. U njemu istaknutu ulogu imaju hrvatski studenti i profesori. stoljeće) 18 . koji je podrijetlom bio Slovak. stoljeću poznate su dvije hrvatske obiteljske loze: Ostrožci i Horvat-Stančić (branitelji luteranizma i pomagači znanosti i kulture). 1947. Chorvatsky Grob. 1999. Poznat je čunovski tamburaški zbor. Ministarstvo kulture Slovačke Republike odobrilo je osnivanje Centra za dokumentaciju hrvatske kulture pri slovačkom narodnom muzeju u Bratislavi. jesu li se svi odjednom iselili. ali i stanovnicima hrvatskih sela u Madžarskoj. Kulturna društva Hrvata u Slovačkoj Čunovo. dokumentarnu videokasetu o hrvatskoj manjini u Slovačkoj "Nakon stoljeća ponovno u svatu" i dva zbornika: "Hrvati u Slovačkoj" i "Hrvatska narodnost u Slovačkoj" (1999. Lokalna kultura se oslanja na hrvatsko kulturno društvo. U njemu djeluje kulturno društvo "Klub mladih Hrvata". čiji se rad očituje u svjetovnoj i crkvenoj glazbi i obredima. Jeronima i slovačko Društvo Vojtecha otkrili su u Trnavi spomen ploču prvog hrvatskog kardinala Jurja Haulika. urednik je Viliam Pokorny. Antun Kanižlić i Pavao Ritter Vitezović. obnove granice i vinograde. Dolazi do interesa za vlastiti jezik. razvila je obrte. Od 1994. 1990. Jezik: srednjočakvski dijalekt čakavskog narječja. 1929. i 16. Ti su se nazivi očuvali i danas. Današnji je jezik mješavina arhaičnog hrvatskog i slovačkog jezika. U sklopu hrvatskog kulturnog društva djeluje pjevački ansambl "Horvatanka". 1989. a hrvatska imena davali su kotarima. dječji folklorni ansambl "Jarovček". u njima se govori čakavskim dijalektom. Kulturno stvaralaštvo Slovačkih Hrvata `60-ih godina dolazi do buđenja nacionalne svijesti. Marko Horvat-Stančić je od 1590. Tu se nalazi i mali lokalni etnografski muzej "Hrvatska soba". To su bili crkveni. U selu djeluju 4 ansambla: glazbeno pjevački ansambl "Grvarčieta". Save i Une. do 1597. pa krenuli u seobu. Centar je predstavio mini izlože zbirki. narodne običaje (pjevanje i ples). Draškovići. godine u Trnavi je osnovano jezuitsko sveučilište. državni dužnosnici na Slovačkom teritoriju. Hrvati iz ta 4 sela potječu sa teritorija između Kupe. otežani su kontakti Hrvata i Slovačke s Hrvatima iz Austrije. hungarizmi.

Povjesničar. Pisao je o životima ugarskih vojskovođa. Josip Andrić U hrvatska sela slao je knjige. Jeronima. Bavio se dijalektima. 1992. Posvetio je veliku pozornost slovačkim Hrvatima. rođen je u Šenkvicama kao potomak hrvatskog emigranta iz Kostajnice. poezija mu je prihvaćena i na slovačkom. te dijalekata na slovačkom jeziku. U knjizi je objavio svoja zapažanja o hrvatsko čakavskom dijalektu. 1995. kulture. Zbirka se sastoji od 50 pjesama podijeljenih u 4 tematske cjeline. izda je knjigu izreka i poslovica. Urednik je zbornika "Hrvatski etnikum u Devinskom Novom Selu" i časopisa "Novoselski glas". Viliam Pokorny Iz Devinskog N. 1997. Napisao je svoju opsežnu autobiografiju i genealogiju obitelji od dolaska Hrvata 1557. Pisao je i na slovačkom. izdao je knjižicu pjesama "Ča dan donese". kuhača i drvenih daščica s poslovicama iz rodnog mjesta. Sela. 1999. Zbirka je tiskana dvojezično. Inicirao je postavljanje oltara posvećenom prvom hrvatskom svecu Nikoli Taveliću u Chorvatskom Grobu. kalendar Društva sv. osobito u Chorvatskom Grobu. izdao je monografiju "Devinska Nova Ves". izveo kazališnu jednočinku "Novoselski kipci". hrvatskih kraljeva i banova. Pisao je kronike templara austrijsko-turskih ratova. objavio je zbirku novoselskih poslovica i izreka "Rič tr drvo". zdravstva. nazivlja i školstva u selu. epigramatičar. Spisi su mu ostali većinom u rukopisu. industrije. te novoselskih priča na nestandardiziranom rodnom dijalektu. 19 . u Šenkvice. hrvatski tekst nije na hrvatskom književnom jeziku već na novoselskoj čakavci. Radnju svog romana "Velika ljubav" je smjestio u to naselje. Svojim je djelovanjem doprinio razvoju prijateljskih odnosa Hrvata i Slovaka te razmjeni kulture. 1991. Iste godine je organizirao izložbu svojih klipov. Drvorezac je. to je pregled povijesti.

Jabalča. a ekavsko-ikavski govor nam kazuje da njihovi preci potječu južno i jugozapadno od Vinkovaca. Klokotić. Nermić. Mrkopolja. Klokotić. Keča . Ivana Krstitelja (Aleksandar Berković . Nermić. "Granera" koji nakon 1890. Brinja. Klokotić. Tomac. Na desnoj obali Dunava. Jimbolia. Neka prezimena u Rekašu koja se pronalaze i u Gorskom Kotaru: Radošević. Nermić. godine. Marija Radna je veliko hodočasno središte i tamo se nalazi velika barokna crkva Većina usmenih priča objavljena je u zbirci Balnt Vukova “Cvjetovi mećave”. Nakon dolaska u rekaš zatekli su tamo svoje sunarodnjake koji su govorili ekavskomštokavštinom. Lupak.župnik.nazivaju se Granerima zbog boravka na radu u mjestu Gran. Čenija. Hrvatska naselja u Rumunjskoj: 1. 3. stoljeću) objašnjava to ime . 1895. Jabalča. hrvatski jezik se zadržao samo kao predmet. način u obitelji ulazi i rumunjski jezik. Po jeziku su kajkavci (goranski). proces asimilacije dosta je jak. Rekaš. zabilježena su u Rekašu. gdje je isti gazda imao svoje vlastelinstvo.HRVATI U RUMUNJSKOJ Nakon Prvog svjetskog rata se počinje saznavati za njih. 20 . Vodnik. Hrvati su tada živjeli u ugarskim županijama (Arad. Aradska županija: Arad.naselja u kojima su Hrvati prisutni od početka 19. Jakobić. Resita. Starčević. Procvat hrvatskog školstva 1933. Marija Radna Temišvarska županija: Temišvar. U Keču dolaze iz Turopolja. Tomić. stoljeća. rumunjski jezik je uveden kao nastavni.Remetea Mare). Vodnik. 1948. Kužić. Ravnik. u župi sv. S vremenom će doći do napuštanja goranske kajkavštine i prihvaćanja ekavske štokavštine međusobnom ženidbom. ekavska-štokavština (Šokci). Rekaš. Na granici Madžarske i Slovačke stupaju u službu barunske obitelji Ambrozy gdje rade kao drvodjelci (tesari) i potom iz ostrogonskih šuma odlaze (jer više nisu potrebni vlasniku) prema jugoistoku ondašnje Ugarske u selo Remete (danas mjesto blizu Temišvra . Bobinac. Anina Južna skupina: Lupak. potomak Hrvata) rođenja djece naših hrvatskih iseljenika. blizu Ostrogona. 4. Karaševo je najveće središte. Temišvar. Kajkavština (Gorani). doseljavaju iz Hrvatske. Obitelj Jankulov upozorava istraživača Stjepana Krpana i na druge obitelji tzv. a na tj. 2. mjesto madžarskog primasa. kriza Tito-Staljin. Žombolj. U Klokotiću djeluje kulturno umjetničko društvo. Kružić. Hrvati iz gorskog Kotara (koji je kajkavska sredina) su u Rumunjskoj od 1890-ih godina. Keča. Karaševo Franjevci su dosta značajni za razvoj Hrvata i očuvanje jezika. preko madžarskog grada Estergona (Ostrogon). Dolazak Hrvata u 16. Lugoj Tirolska županija: Tirol. Župnik Jozef Šulc (u 20. osnovano šokačko pjevačko društvo. Mirovnim ugovorom ti dijelovi postaju dijelovi Rumunjske. Temišvar. nastava na hrvatskom jeziku. Rekaš. Sinnicolau. 1948. Jezik je štokavska ekavica sa primjesama ikavice. 1888. Hrvati iz gorskog kotara. pisane karakterističnim govorom. Karaševo. Uspješno su sačuvali jezik i običaje za što je osobito zaslužna crkva. donjeg okuplja. Sedam hrvatskih sela: Karaševo. dolazi do prestanka djelovanja mnogih društava (vatrogasno). Pokuplja. Ravnik. Lupak. Tirol. Mrkopolja su se zaputili u Rekaš. Hrvatska naselja: Arad. Vodnik. stoljeću povezan je sa turskom silom iz Vinkovačkog kraja. sami sebe smatraju Šokcima i misle da su tamo od 1650. Resita). grad u kojem su Hrvati peti po brojnosti.

Bačkoj. bunjci: a) rupa po kućnim zidovima b) kuća u polju. Najveći dio Hrvata. Akademijin rječnik tumači riječ bač kao konačar.000.602 Hrvata. a oni su se mahom iseljavali početkom ratnih sukoba u Hrvatskoj. Bunjevci žive na tromeđi Sombor-Subotica-Baja. koja će ostvariti na osnovi novoga Zakona o zaštiti manjina biti veća i sigurnija. U doba cara Justinijana tamo je bila biskupija. Ti su ljudi shvatili povijesnu zabludu te su se na zadnjemu popisu stanovništva izjašnjavali kao Hrvati.bašćina. Sušnik-Jambrešićev rječnik baštinu bilježi kao baćina = očevina. a na kajkavskom i čakavskom . Bunjevac: a) čovjek u Bačkoj koji govori zapadnijim govorom b) Srbin katoličke vjere Kod Zoranića i Barakovića.HRVATI U VOJVODINI Prema popisu stanovništva iz 2002. Prije Drugog svjetskog rata imali su istaknute književnike: L. Tako je jedan dio otišao u Hrvatsku. čoban. U Bačku su doselili početkom 18. Stjepan Bukinac (1912-1945) pisao o aktivnosti franjevaca kod iseljenika u 16. A. Bački Hrvati (Bunjevci) Iz Bosne s Neretve. U Vojvodini je početkom devedesetih godina živjelo oko 70. Najznačajnija i najbrojnija hrvatska zajednica u Vojvodini upravo je u Subotici. u Vojvodini se održao popis stanovništva i bilo je važno da se hrvatski korpus izjasni upravo kao hrvatski. međutim.000. Etimologija riječi bačka: 1901. mišljenje je novijih pisaca. njiva. Peić. Osnovana prva hrvatska politička stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). Jakšić. živi u Vojvodini a u središnjoj Srbiji danas ima samo 14. stoljeća (vrijeme Turaka) pod vodstvom 18 franjevaca. a prethodno Daytonski sporazum) Hrvatima je bilo uskraćeno uživanje manjinskih prava. Poljaci. Šokac je regionalni naziv za grupaciju koja živi u istočnoj Slavoniji i vojvođanskome Podunavlju . tj. Posljednji popis pokazuje da su Srbi povećali svoj broj nauštrb ostalih naroda. Bač = drevni grad. Nekada su se vojvođanski Hrvati dijelili na Šokce i Bunjevce. djedovina. U vrijeme ratnih sukoba crkve su bile jedina okupljališta Hrvata gdje su oni redovito mogli slušati svoj materinski jezik. godine. i 17. stoljeću. Drugi su Bunjevci. Stipić. nadbiskupsko središte. Baja književnost nakon 1921. a ta je kategorija nestala. M.056 Hrvata.546. Naselja: Segedin. Svi pisci se slažu da je imenica Bačka tvorenica od toponima (grad) Bač + nastavak -sk. Sada je usvojen Zakon o narodnim manjinama. Bačija = stan. njih 56. Skok tumači da se time podrazumijeva "gradska međa" (varmeđa=županija). gubitak Baje (Madžarska) kao dio kulturnog središta. Upravo su hrvatska kulturna scena i naše katoličko svećenstvo u Vojvodini bili ti koji su spasili Hrvate u ovoj zemlji i očuvali hrvatsku kulturnu tradiciju i hrvatski jezik na ovome području. u kojoj živi 16. u Srbiji živi 70. iz Like i Dalmacije. Raspadom bivše SFRJ nastao je problem statusa Hrvata u SRJ. Broz-Ivekovićev rječnik za imenicu bač kaže da znači biti stanar. Slovaci i Slaveni već su poznavali tu riječ kao ovčar. u vertikalnom presjeku eliptična 21 . Treba biti oprezan s teorijom Bunjevci = buniti se protiv Turaka. potrebno je da se izjasne kao Hrvati kako bi dobili svoja manjinska prava (obrazovanje na materinjem jeziku). Ivan Antunović smatra da se Bačka prvi put spominje 1699. Petar Skok u svom rječniku tumači kao planinar. salaš.688 Hrvata. a najveći dio njih živi upravo u Subotičkoj općini. Nakon određenoga vremena vojvođanski su Hrvati osnovali Hrvatsko akademsko društvo u kojemu se okupljala hrvatska inteligencija i organizirali razni skupovi i okrugli stolovi. stanar. na koje su pozivali stručnjake iz Jugoslavije i Hrvatske. "Bač" se pokušalo tumačiti riječju baština na štokavskom području. piše jedan madžarski povjesničar. konak. planinar. jer većim brojem tako izjašnjenih pripadnika naše manjine će i prava. Subotica. drugi u Mađarsku a ostali su otišli u Treće zemlje. To je bila najveća dijaspora Hrvata (stotine tisuća). (mir u Srijemskim Karlovcima). pravo na informiranje i kulturnu tradiciju kroz odgovarajuće institucije). godine. majur. 2001. glagol buniti se. Dugo odlagano rješavanje pitanja njihova statusa dovelo je do situacije da pripadnici hrvatskog naroda do sada nisu ostvarili prava s područja kolektivnih prava (pravo na školovanje na materinskom jeziku. Alternative naziva Bunjevac: naziv od imena rijeke Bune u Bosni (vjerojatno).. Zbog toga se u Vojvodini krenulo s akcijom “Budi svoj” koja ukazuje na te probleme i potiče Hrvate da se kao takvi i izjasne. Unatoč međunarodnom ugovoru između Republike Hrvatske i SRJ (Sporazum o normalizaciji odnosa od 1996. Hrvati danas čine tek 15 posto stanovništva u tome grada. kojih u Srbiji danas ima oko 20. obor.000 Hrvata. ali u taj broj nije uključeno Kosovo . dok ih je danas samo 56.

1463. pad Bosne pod tursku vlast. izdao je sličnu povelju pravoslavnom patrijarhu Genadiju (Subotica. Srijem. Cijela Slavonija.1248. podjela na dva dijela: 1. naškim) a nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe "bunjevačkim" i "šokačkim". pokriveno slamom (načinjeno od kukurozovine). Pismo pape Nikole IV.3. Ivan Antunović pokreće "Bunjevačko-šokačke novine" i "Bunjevačko-šokačku vilu". Zatim dovode tamo radnike za obradu zemlje. Dominik Matić.1463. Prve vijesti o franjevcima su iz 1291. Neki od tadašnjih kulturnih i društvenih djelatnika: Mihovil Radnić (začetnik hrvatske književnosti u Bačkoj). ikavskog narječja.17. Ugarska. za turske nevolje 16. O raseljavanju pišu: S. Ivana Kapistrana. Međutim turska vlast nije bila toliko agresivna prema tamošnjem stanovništvu. Bosna Srebrena . 1446. 28. Još 1386. stoljeću Dinare i Velebita) pa je tako dio njih pred mletačkom vlašću preseljen u istru. također opisuje rad i život franjevaca u Bosni. Pajo i Nikola Kujundžić. književnog života. ipak je došlo do podjele te redodržave: a) Salvatorijska provincija "Presvetog Spasitelja". Ivan Nepomuk Ambrozović. Adam Patačić.pučka etimologija to ime dovodi u vezu s bunom protiv Turaka = Bunjevci. . Djelovanje franjevaca u Bosni Srebrenoj Oni su bili nositelji duhovnog. Nadbiskupija u Baču spominje se vrlo rano (kasnije ju ugarski kralj Stjepan I. Govor im je štokavska ikavica (tako se govorilo i u području između Cetine i Neretve).6. Nikola Kesić. Od Cetine do Neretve cijelo područje bilo je štokavsko. Veljko Rogić. Budim). Franjevci su bili posrednici između puka i turske vlasti.Morovlasi) preseljeni u Istru. Pljačkali su i odvodili stanovništvo. Izdaje povelju na molbu franjevca Vidovića da se ljudi mogu tamo vratiti. Mohač. stoljeća franjevci Bosanske vikarije ((Bosne Srebrene) bili su od velike pomoći tamošnjem napaćenom narodu. tamo postoji mnogo dokumenata o Bunjevcima u franjevačkim samostanima.dobiva ime po samostanu u Srebrenici (majka mnogih provincija) 2. a jedni ostaju na svom starom području. 29.5. Prije dolaska Bunjevaca u Bačku. pismo pape Inocenta IV. neki smatraju prvim spomenom franjevaca. Bosna Hrvatska Od 1757. na plodnim Bačkim ravnicama. franjevci iz ugarske. Bački Hrvati (Bunjevci) smjestili su se u zagrljaju Dunava i Tise. Nakon zauzimanja Bosne. Banat. Drugačija situacija bila je na trogirskom području i oko njega. Raseljavanja su započela u 17. 22 . bio je iz reda franjevaca). Možda se to može povezati s odlaskom stanovništva iz "hercegovne zemlje". Turci osvajaju i druga područja i tamo učvršćuju svoju vlast. Neki pak ime Bunja dovode u vezu s papom Bonifacijem. Josip Knezović. Stari ljetopisi obično bačke Bunjevce nazivaju Dalmatinci. organizirali svoju upravu (hercegovački sandžak). Često ih se naziva bunjevačko-šokačkim Hrvatima. Nakon što su Turci zaposjeli određena područja. Turci su provalili u Bosnu i već otada pljačkaju. i 15. Bač. Petar Skok. Dio je prebačen u Dalmaciju. stoljeću i traju u tom vremenu. časopis "Nova revija". 27. provincijalu franjevačke redodržave (i papa Nikola IV. Pavičić. franjevac. Sredinom 19. bački samostani su dio provincije sv. Već od 13.c) leglo životinja Ante Sekulić navodi kako je bunja noćište izdubljeno u zemlji. Bačka su pod upravom franjevačke redodržave. Grgur Peštalić.. Simbioza Vlaha s ostalim narodom započela je još prije turskih napada. Pretežno ikavski tekstovi (ikavski se tada nazivao iliričkim. sultan Mehmed II. dio u južnu Ugarsku. Dio Hrvatske i Dalmacije kojim vladaju Turci prozvan je Turska Hrvatska. 1444. obuhvaćala je Bodrošku županiju sa sjedištem u Somboru. na svoje zemljište. Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba) pa se javlja potreba za nacionalnim osvješćivanjem. stoljeća počinju nemili politički događaji (srpska Vojvodina. Hrvati u Bačkoj su doseljeni iz Bosne s Neretve. 1453. kod rijeke Bune . kulturnog. iz Like i iz Dalmacije. Iz Bosne su doseljeni za prodora Turaka. franjevci su već bili tamo. to postaje ime ugarske franjevačke provincije b) Bosanska franjevačka redodržava: preko 600 samostana na cijelom području. gradio je "standardni" jezik na bunjevačkoj hrvatskoj ikavici roditeljskog doma i sunarodnjaka. proglašavaju odcjepljenje od bosanske vikarije. Pečuh. Odatle su Morlaci (crni Vlasi . ali papa Eugen IV. Bačka. Njegovi sljedbenici su Mijo Mandić. Julijan Jelenić napisao je monografiju o franjevcima 1926. stoljeća tu su prisutni franjevci.1514. Vlasi su bili već uključivanje i u turske postrojbe kao Mortolozi. Spaja s novom u Kaloči). Đuro Szabo. slovinskim. ne dopušta tu podjelu. To je stočarsko stanovništvo koje se spuštalo s planine (u 14.

Kikić je pisao o preporodnoj književnosti bačkih Bunjevaca pod vodstvom Ivana Antunovića i njegovih sljedbenika. Bunjevci su došli s obronaka Dinare i Svilaje na početku turske okupacije. iz Like te iz Dalmacije) na početku turske okupacije. Među najpoznatijim mjestima u Banatu koja su još donedavno bila napućena pretežito Hrvatima su Opovo i Starčevo. Katoličke župe s oko 2. Šokci iz Slavonije i Bosne. Milovan Miković. 1687.000 hrvatskih narodnih pripovjedaka.Sombor . stoljeću došla još jedna skupina iz Slavonije i Bosne. Bački šokački govor. Prvi je glavni urednik subotičkog dvotjednika "Žig". a dio njih je došao u ekonomskim migracijama za dvije Jugoslavije. Nakon rata dio njih je ostao. Od 1945.000 Hrvata. 1997. Sakupio je preko 25. do 1945. Rumunjskoj. Vojislav Sekelj je pisao kritike. Danas u Somboru i Subotici izlaze "Miroljub" i "Zvonik". U 20. "Bunjevačke graktalice". časopisi kojima su urednici svećenici. Od 1941. 1996. Zagrepčanin Rudolf Vldec sagradio je spomenik kralju Petru I. Opisao je bunjevačke običaje pjevanja "kraljica". a dio se vratio. Bačka je bila zaposjednuta pa su mladi ljudi odlazili u Hrvatsku. Stjepan Bartolović je proučavao jezik. Kulturne institucije su prestale raditi. a hrvatski katolički svećenici su jedini pouzdani izvor za broj Hrvata u Srijemu i njihovom položaju. Za 57 godina djelovanja obradio je preko 15. Osnivaju društva "Neven". jedno od okupljališta su katoličke crkve. novoštokavsko ikavski (mlađi ikavski dijalekt). Narodna književnost Vojvođanskih Hrvata Ive Prčić stariji djelovao je između dva rata. 1959. a od 1606-1620. književnik. Prvi glavni urednik je Vojislav Sekelj. napisani prvi školski udžbenici. Utemeljena je i subotička matica. je najmasovnije doseljenje Bunjevaca na područje Bačke. društveno-kulturni časopis "Rukovet". stoljeću (imamo sigurne podatke). ali i Hrvata u Banatu. Pisao je crtice. "Momačko" i "Divojačko društvo". život i običaje Šokaca. Austriji. U najnovije vrijeme osnovano je hrvatsko kulturno umjetničko društvo "Bunjevačko kolo". građanstvo i plemstvo (Vidaković. Napisao je "Književnost bačkih Hrvata". Matija Poljaković. O doseljenju: teško je reći od kuda su došli. Marko Kljajić autor je djela "Kako je umirao moj narod". Josip Pašić piše o društvenom životu Bunjevaca i Šokaca. Zbog pokušaja istiskivanja hrvatskog jezika iz crkvenog obreda u bačkom selu Santovu 1857. ostali su bez svojih škola. Ante Sekulić posvetio se znanstvenom radu. te čuva i podiže hrvatsku nacionalnu svijest. Utemeljitelj je modernog književnog izraza. Hrvati su u Bačkoj dobro organizirani i povezani s domovinom. Ivan Pančić. Izdavao je i sakupljao hrvatsko narodno blago u Vojvodini. Rade na osnivanju samostalnih hrvatskih škola i novčarskih zavoda. "Bački bunjevci i Šokci". 23 . Madžarskoj. na štokavsko-ikavskom narječju bunjevačkih Hrvata. "Bunjevačke narodne pjesme". novoštokavsko ikavski (slavonski dijalekt). Hrvati su demonstrativno prešli na pravoslavlje. Doktorska mu je disertacija "Govor bačkih Bunjevaca". Lici. Prvi svjetski rat prekinuo je preporoditeljsku djelatnost. Hrvati u Banatu nemaju hrvatskih institucija. Govor: bački bunjevački govor. polemike. Franjevci iz Zagreba donedavno su imali samostan u Pančevu. "Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca". stoljeću pokrenut je mjesečnik "Njiva".Subotica). niti hrvatskih katoličkih svećenika. otvorene brojne čitaonice. eseje.000 narodnih poslovica po abecedi. veza sa Zagrebom je čvrsta. Hrvati u Srijemu su u puno gorem položaju. Srijemu. Nakon Prvog svjetskog rata Hrvati su pod pritiskom svjetskih vlasti. ali je u 17. Karađorđeviću u Zrenjaninu. Oni su imali najpotpuniju društvenu strukturu: kmetstvo na selu. najvjerojatnije su naselili Banat nakon protjerivanja Turaka ispod Dunava. snažan je i preporoditeljski rad i pokrenuta su glasila. 1943. Djelo je prikaz etničkih čišćenja na vojvođanskim prostorima od 1991-1996. no i dalje su aktivni. i 18. Balint Vujkov.Sve do 1918. utemeljena su društva. Šokci su došli u Baranju i Bačku u 16. Ante Pokornik "Bunjevačke kraljičine pjesme". Čehoslovačkoj. Petko Vojnić Purčar piše drame. publicist. Grad Baja svoje ponovno utemeljenje treba zahvaliti Bunjevcima. Sakupljao je i obrađivao usmenu narodnu pripovijetku bačkih Bunjevaca. priče. Hrvati su u teškom položaju. ali su se povukli. U djelu daje podatke o pjevanju bunjevačkih pjesama. U katoličkoj župi u Opovu svećenik Jan Kuharik (Slovak) okuplja Hrvate. bavio se skupljanjem narodnog blaga bunjevačkih Hrvata. 1970. "Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca". pisane su knjige. Bunjevci s obronka Dinare i Svilaje (iz Bosne s Neretve. eseje. Budući da nema hrvatskih institucija. Marko Peić napisao je "Bunjevačke narodne pjesme u hiljadu bećaraca". Ivan Kujundžić izdaje knjigu "Izvori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata". prozu. je zadnji veliki val bunjevačke selidbe (trokut Baja . Slavko Matković piše pjesme. Radić).

madžarskom i srpskom). U Subotici se literatura stvara na tri jezika (hrvatskom. srpskoj. hrvatski književni jezik Trojezični izraz je posljedica školovanja i okolnosti odrastanja hrvatskih pisaca u Bačkoj . protestantskoj. ali nikada na hrvatskom jeziku. pa srpskom. 24 .učili su na madžarskom.Književnost vojvođanskih Hrvata mukotrpno se razvijala u multinacionalnoj (hrvatskoj. židovskoj). Jezik: tri jezična izraza: a) bunjevačka ikavica b) ekavski srpski književni jezik c) ijekavica tj. multikonfesionalnoj (katoličkoj. židovskoj) i multikulturalnoj zajednici. madžarskoj.

Srijem je uključen u crtu od Beča do Budimpešte. Karlovci. Najjača hrvatska stranka u Vojvodini je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. na čijem je čelu predsjednik Bela Tonković. oktroirani ustav Franje Josipa I. Poznat je već 5. a u 4.000 godina prije Krista (u mlađe kameno doba). madžarski. zbog čega Hrvatska ostaje bez Srijema 100 godina poslije. Slankamen. Novi Sad. stoljeću arijevski (arijanstvo je kasnije napušteno). Srijemski Karlovci. U 2. Srijemska Mitrovica. Zemun. Bački Breg. Danas je stanje i život Hrvata u katastrofalno teškoj situaciji. uspostavljena je Srijemska županija sa sjedištem u Vukovaru. Najznačajniji srijemski glazbenici: Ilija Okrugić-Srijemac (župnik. Od tada znamo za Srijemsku Mitrovicu. Petrovaradin. Bio je zapovjednik banske pukovnije u glini (ratuje s Turcima). stoljeću Turci su provalili u Srijem i naselili stanovnike iz Srbije i Bosne. hrvatski. Naselja Hrvata u Vojvodini (od sjevera prema jugu): Subotica. Petrovaradin. skladatelj. U 16. književnik. 1849. 1102. Bački Monoštar. i 3. Polovicom 20. Novi Slankamen. stoljeća Srijem je pripao Hrvatskoj. Ruma.000 Hrvata (ponajviše iz Srijema) od strane srpskog režima. Slaveni daju mjestima slavenska imena: Mitrovica. stoljeća. francuski. talijanski i latinski). Po kojemu su Hrvatskoj otrgnuta tri srijemska kotara i upisana u sastav Vojvodine srpske. melograf. Hrvatski ban Josip Jelačić rođen je i kršten u Petrovaradinu (crkva sv. Sombor. Posljednjih nekoliko godina iz Vojvodine je protjerano 45. a onda je Srijemska županija obnovljena i stavljena pod Hrvatski sabor i bana. Franci vladaju i dovode kršćanske vjerovjesnike. prevoditelj. petrovci. pjesnik. Petrovaradin. stoljeću dolaze Slaveni. Franjo Štefanović (učitelj. piše pjesme (govorio je i pisao njemački. Sirmium je bio središte Donje Panonije. Zrenjanin. Slankamen. Mala Bosna. Srijem ulazi u Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo. Turci su u Srijemu do početka 18. Jurja). Zemun. Stanislav Preprek (glazbeni pisac. Srijemska Kamenica. Bač. stoljeću sve je opustošeno. skladatelj). orguljaš). zborovođa). Skenderevo.HRVATI U SRIJEMU Srijem ulazi u povijest sa dolaskom Rimljana i pisma. zborovođa. stoljeću Srijem je kršćanski. i u 7. a preko Save u Mačvu i sjevernu Bosnu (pripao je provinciji Panoniji). a u drugoj Jugoslaviji Srijem je dio Vojvodine u okviru Republike Srbije. S avarskim osvajanjem u 6. Zemun. 25 .

San Giase 10. Moliški Hrvati su sačuvali materinski jezik . pojedinci su kao trgovci dolazili u Italiju i osnivali svoje kolonije. no govore brzo i teško razumljivo. Zbog osvajanja Turaka dolazi do velikog migracijskog vala u 15. Božidar Vidov “Gramatika ikavsko-štokavskog govora Moliških Hrvata”. U početku je bilo oko 15-tak sela. Kruč. Podatak iz 1518. za generaciju.232 moliška Hrvata. Dubrovčanin.štokavsko-ikavski. Šimunović pokazuje da su čakavizmi moliških Hrvata rezultat susjedskih odnosa u domovini. do danas.) na kojem piše “Dalmatinci prvi naseliše ovaj grad i iz temelja sagradili ovaj grad 1531”. uglavnom za vlastite potrebe.881 Hrvata) 2. U početku su se nalazili u 15 općina s 7-8. Sačuvane pjesme usmenom predajom. Najviše je proučavan govor južnog dijela (Kruča). 1991.) otkrio Moliške Hrvate u Italiji kada je čuo razgovor ljudi na hrvatskom jeziku. ć. književnik i grof Medo Pucić je u 19. Kako su kolonije bile malobrojne. Kontakti s Hrvatskom vrlo su slabi. stoljeća. stoljeća postoje naseobine Hrvata u južnoj Italiji. Moliški Hrvati su se naselili sa područja rijeke Cetine i Neretve krajem 15. 1968. narodna imena i hrvatski jezik. Nekad je bila i vrlo raširena tkalačka kućna radinost i izrada čipke. Petraciato Ta sela podsjećaju na Hrvatsko zagorje i Primorje. Faze seljenja: a) Seljenje u 13. stanovništvo se bavi uzgojem žita. Već krajem 15. Glavna i najveća naselja su: a) Kruč (Aquaviva Colleroce) b) Mundimitar (Montemitro) c) Stifilić (San Felice Siavo) Mjesta se nalaze u pokrajini Molise 4. Svijest o jeziku . Stifilić su naselja smještena na brežuljcima omeđena rijekom Biferno. Mundimitar (564 Hrvata) 3. Pokrajina Molise je jedna od manjih pokrajina srednje Italije. Na temelju nekih leksema u Istri i nekih njemačkih. Rijetki pisani dokumenti. Krč (897 Hrvata) 9. Zbog pristupačnosti i izoliranosti uspjeli su sačuvati neke slavenske običaje. Mafalda 4. Broje na talijanskom jeziku. To je stara dijaspora. dvije vrlo vjerojatno je da će izumrijeti hrvatska riječ. Ascoli . manje skupine. Bavili su se zemljoradnjom. ž.000). On je bio pridošlica iz Mundimitra.HRVATI U ITALIJI U Italiji postoji 12 jezičnih manjina od kojih je hrvatska najmanja. Imamo natpis na portalu mjesne crkve) 6. . Stifilić (1991. Palata (Hrvati su prvo naselili ovaj grad koji je postojao do prije 50-tak godina.većina stanovništva govori moliško-hrvatskim jezikom. malo zaposlenih. đ. Latinski natpis je pronađen na crkvi u Palati (1531. prije 19. Naši su doseljenici bili kmetovi godinama. Izmiješali su č. Moliški Hrvati su pobožni ljudi. Mana im je neodlučnost. Naseljeni su u Južnoj Italiji.000 ljudi (+ prirast 15. Vlada umjerena kontinentalna klima. Središte Moliških Hrvata je Kruč. Montelongo 7. Danas se Hrvati nalaze u devet općina: 1. rad je nastavio Antonio Samatino. mislilo se da bi moliški Hrvati mogli biti s područja Istre. stoljeću. š. Broji oko 300 tisuća stanovnika. Stijaković 8. na selu ostaje malo ljudi. Zapisan je hrvatski leksik i hrvatski govor koji će vjerojatno nestati s vremenom. brzo su se asimilirale s talijanskim stanovništvom 26 . San Felice /San Feliče/. Mundimitar. i 20. Mnogo staraca. Augustin Picoli “Rječnik moliško-hrvatskog govora Mundimitra”. Tavenna 5. maslina.615 km2. stoljeću (1851. Književno stvaralaštvo počinje s pokretanjem časopisa “Naš jezik” (La nostra lingva) od 1967.talijanski izučavatelj moliških Hrvata. a bilo ih je između 8-10 tisuća. Danas se smanjuje taj broj. Dvojezičnost bi možda bila najbolja mogućnost za očuvanje ove manjine. Sklapanje braka unutar srodstva. Polako se gubi deklinacija. stoljeću. a kasnije im broj opada zbog asimilacije (migracije). stoljeća. Talijanski jezik igra veliku ulogu. Glavno im je zanimanje zemljoradnja (proizvodnja ulja i vina) a nakon toga stočarstvo. godine ukupno 2.

Šimunović . te pučka predaja i Bačina gdje postoje ruševine Mirkovih dvora (neki Mirsko s mnogo narod iselio preko mora). sakuplja se narodno i klasično blago. Jezik je opisan i zapisan. Šimunović i Brozović . piše se književnost. Smodlaka iznosi najuvjerljivije dokaze gdje kaže da im podrijetlo treba tražiti južno od Cetine u neretvansko-biokovskom primorju. stoljeću. ljudi iz primorja koji su bježali pred Turcima. u Istru (ikavski dijalekt). Gelcih smatra da im je pradomovina Crna Gora. Pantić na temelju jedne bugarštice tvrdi da su moliške slavenske naseobine osnovali Srbi. Zaključak: potjecali su s područja zapadne Hercegovine i Dalmacije. Slaveni potječu s područja Cetine i Neretve (štokavsko-ikavski govor). 27 . Teze o podrijetlu Makušev na temelju nekih riječi zaključuje da su bugarskog podrijetla. Kovačević smatra da su Srbi iz Hercegovine. po nekim dokumentima. smokvu i maslinu. Rešetar . BiHovci. veće skupine izbjeglica iz Dalmacije su došle u pokrajinu Abruzzi. Badurina dovodi analogije prezimena onim u južnoj i jugozapadnoj Istri. U moliškom dijalektu nije sačuvan nijedan turcizam.mišljenje mu se uglavnom podudara sa Smodlakovim. a ipak je opstao kroz 500 godina.sačuvani čakavizmi u "sklavinskom jeziku" su rezultat prisnog susjedstva ikavskih štokavaca sa čakavcima u staroj domovini. Molise je najmlađa talijanska pokrajina. Moliško-hrvatski jezik je izložen procesima izumiranja i utjecaja talijanskog jezika. Teme u prilog govore sačuvani nazivi za lozu. Aranza da su iz zadarske okolice. Moliški Hrvati su otkriveni tek u ovom stoljeću u vrijeme kad kod njih počinje rasti svijest za očuvanje jezika.b) Slavenske migracije u 15. Jezik je moliško-hrvatski sa štokavsko-ikavskom podlogom. U slavenskim naseobinama u Italiji neki vojvoda Mirko dovodi narod kući gdje sve do naših dana Mirkovo pleme posjeduje najbolje i najveće zemlje.ista migracijska struja sa utoka Neretve selila je i na Zapad. i 16. na njemu se izdaju lokalne novine. Hrvati izdaju časopis "Naš jezik".

nisu rijetkost. Šesnaesto stoljeće je zlatni vijek dubrovačke mornarice. Prvi koraci I tragovi Koji je prvi Hrvat stupio na američko tlo? Činjenica je da su prve osobe kojima se dokumentima može dokazati boravak na američkom kontinentu braća Mato i Dominik Konkeđević. U vrijeme velikih otkrića dubrovačka je trgovačka mornarica među najistaknutijim na svijetu. zadržavši se više od trideset godina. Upoznavanje s Novim svijetom. a mnogi su prešli i u Kanadu. U španjolskoj službi. Među prvim Hrvatima koji se poimence navode u Americi je Vinko Paletin sa Korčule. Tek cijelo stoljeće nakon otkrića. Marin Držić «Dundo Maroje» (Negromant Dugi Nos). Mavro Vetranović «Pjesanac lakomosti». u tradiciji Dubrovačke Republike nije bilo osvajanja teritorija i stvaranje kolonija. Od njih. Težak udarac Republici je zadao 28 . od 90 mornara poznata su nam imena 87-ece. Najraniji dolazak hrvatskog broda u Sjevernu Karolinu smješta se u godinu 1541. Naime. Mali Indijanci «kestenjaste kose» djeca su naših Dubrovčana koji su se u drugoj polovici 16. Neosporno je da je na jednom lokalitetu u Sjevernoj Karolini 1591. Svojevremeno je postao i podkraljem Meksika. Nitko međutim ne navodi točan sadržaj pisma i gdje se ono nalazi. Osim zlata iz novootkrivenih zemalja stizali su i mnogi drugi proizvodi nepoznati Europi. lopudski kapetan Kristo Martolosić. I talijanski pijarist Francesco Maria Appendini govori o Dubrovčanima u Kolumbovoj službi. Nedokumentirani podaci govore da je nakon vijesti da je Kolumbo otkrio novi put za Indije. U 17. Kriju li se dakle Dubrovčani među onom trojicom zasada nepoznatih pomoraca. samo još četvorica nisu Španjolci. stoljeću bilježi se opći gospodarski nazadak u Dubrovniku. Pripadnik je dominikanskog reda. Uostalom. No teško je pretpostaviti da su Dubrovčani pretendirali na dio novootkrivenog svijeta. No najnovija historiografska istraživanja ostavljaju samo malu mogućnost za potvrdu te teze. To su razne ljekovite biljke. dubrovački trgovci počinju uspostavljati svoje trgovačke naseobine i u Sjevernoj Americi. uz Kolumba. Neposredno nakon Kolumba u novootkrivene zemlje zaputili su se pomorci s Lopud i iz Slanog. srodili s tamošnjim dobroćudnim Indijancima te dali ime plemenu i lokalitetima na kojima su obitavali. Pjesnici koji su pjevali o velikom otkriću. Svijet križeći Indi`e brodi. Da su u tom podvigu sudjelovali i dubrovački mornari. dubrovački nadbiskup pohitao javiti papi Aleksandru VI. kovani u Peruu i Meksiku. stoljeća našli na obali Sjeverne Karoline. reali. Snažne veze Dubrovnika sa Srednjom i Južnom Amerikom bile su omogućene njegovim iznimno dobrim odnosima sa Španjolskom. Junije Palmotić je spjevao spjev Kolombo. Važnije od činjenice je li koji Hrvat bio među Kolumbovom posadom jest da su Hrvati u trenutku kad je Europa otkrivala Novi svijet bili među malobrojnim narodima koji su i sami mogli izvesti taj pothvat. Danas su nam poznata neka imena: vlastela Ohmučevići.HRVATI U AMERICI OD PRVIH DODIRA DO SKUPNIH DOSELJENJA Hrvati na Kolumbovim brodovima? Pristajanje Kolumbova “Santa Maria” uz obalu Novog svijeta 1492. rođen na Lopudu. godine. To potvrđuje i «The Enyclopedia Britannica». misionar. Njihovi potomci su se raselili po cijelom SAD-u. koji žive u Sjevernoj Karolini. «Osman». braća Dolistić-Tasovčić. Velikog je uspjeha u španjolskoj službi imao Vince Bune. označilo je razdjelnicu vjekova. Nakon Konkeđevića sve je manje anonimusa koji su se s hrvatske obale otiskivali u Novi svijet. bijele i crne krvi. U krizi je i pomorska trgovina. Oni su tamo stigli oko 1520. To su bili pripadnici naroda mješanaca indijanske. u kojem također navodi Dubrovčane kao sudionike otkrića Amerike. pitanje je koje još uvijek traži odgovor. Nije nam poznato što su tamo radili. Hrvatska se povezivala s Amerikom i preko kolonijalne monete koja je preko trgovine stizala u našu zemlju. Postavlja se pitanje da li su i hrvatski pomorci (iz Dubrovnika) sudjelovali u tom epohalnom pothvatu. ali je sigurno da su bili uspješni. Oni su svjesni svoje realne moći. Hrvati su nakon otkrića Novog svijeta uglavnom odlazili u Srednju. On je vjerojatno bio prvi Hrvat posjednik na američkom tlu. nego jedan Portugalac i trojica Talijana. Croatan Indijanci. odnosno Južnu Ameriku. Đživo Gundulić «Suze sina razmetnoga». koja je nedostatna za ostvarenje takve ambicije u konkurenciji s neusporedivo većim državama. nađen natpis «Croatan». Španjolci su osobito cijenili hrvatske pomorce radi ih uzimajući u svoju službu. Zbog dobrih veza sa Španjolskom. Prve naseobine. U Dubrovačkoj Republici.

1783. Povijesna vrela u 19. Dubrovačka Republika je priznala SAD. Osobitog je značenja njegova zemljopisna karta pokrajine Tarahumari s oznakama misijskih postaja i indijanskih sela. a u svrhu otvaranja novih isusovačkih misija. u luci Vera Cruz. Hrvatski misionari djeluju u Americi od 17. Njih su pokušali ostvariti preko tzv. «Savannah» je prvo plovilo koje je 1819. Duboko u 19. smatrali su ga velikim čovjekom i istraživačem. Ukupno je poveo tri ekspedicije kojima je bila svrha utvrđivanje životnih uvjeta na nepoznatim prostorima. bademi. To je prvi zemljopisni i etnografski prikaz te pokrajine uopće i značajan trag hrvatskog misionara u meksičkoj povijesti. Mnogi od njih nisu bili samo navjestitelji vjere nego i istraživači novih prostora. a sam Bošković je dobio poziv da sudjeluje u ekspediciji. Daje iscrpne opise Indijanaca. pisci. Da Kalifornija ne bude «divlje» i nepoznato mjesto pobrinuo se Hrvat Ferdinand Konščak. U našoj literaturi možemo naći i podatak koji dovodi u vezu seljačku bunu Matije Gupca iz 1573. pažljivo bilježeći svaku pojedinost i izvještavajući o tome svoje pretpostavljene u Europi. kako je imenovano jedno stjenovito područje Kalifornijskog zaljeva. rakija ulje. Konščaku. Bit će to unosan posao sve do 1885. pobune na brodovima). S velikim zanimanjem promatrao je novu sredinu u kojoj se našao. papir za pisanje. Misionari – evangelizatori I istraživači Kao katolička zemlja. njegovo je ime postalo poznato u Meksiku. Na američko tlo stupio je 1731. a pojavljuju se u novim oblicima kao što su putopisi. rođen u Varaždinu. Prvi se u Ameriku zaputio barun Ivan Ratkaj koji se rodio u Velikom Taboru. No nije otputovao jer su se tome usprotivili u Beču. I plovidba je još uvijek nesigurna. sir. Španjolskoj. godine. Italiji. Godine 1769. stoljeća. Nakon objavljivanja njegovih "Dnevnika" s ekspedicija 1746. pa je Bošković predlagao engleskom Kraljevskom učenom društvu da se upriliči promatranje tog fenomena u Kaliforniji. godine kada se smanjuje vozarina. a nakon dvije godine stiže u Meksiko (pokrajina Tarahumara). a i najvećim pionirom Donje Kalifornije. jednom riječju. To je početak stvaranja hrvatskih iseljeničkih naseobina i to gotovo u pravilu u značajnim kontinentalnim središtima. Prijedlog je prihvaćen. Nizozemskoj u Njemačkoj. voštane svijeće. civilizatori. i 1751. Indijanci su veoma respektirali Isusovce. Slijedeći misionar bio je Nikola Plantić koji je služio u Buenos Airesu. a to odmah utječe na učestalost dodira našeg čovjeka s Amerikom. preplovilo Atlantski ocean gonjeno vodenom parom. Hrvatska je dala znatan udio u evangelizaciji Novog svijeta. kakao i žitarice. Kalifornija će ubrzo postati glavno odredište hrvatskih doseljenika na američkom kontinentu (u San Franciscu će se utemeljiti prvo hrvatsko iseljeničko društvo u SAD). Isusovci su u Južnoj Americi imali velike ambicije. Redukcije su bile mjesta obraćenja i evangelizacije ali i posve svjetovnog života. Među prvima priznali SAD. s tim da su osim Dubrovčana do američkih obala sve više stizali i naši pomorci sa sjevernog djela hrvatske jadranske obale. Dubrovčani nisu bili jedini Hrvati koji su ostvarivali prve dodire s Amerikom. On je upoznao mnoge značajne osobe isusovačkog reda iz Amerike. Veliki je znanstvenik planirao i jedno putovanje u Ameriku. No to još nije potvrđeno. Redukcija ili «isusovačkih država». Posljednja desetljeća tog stoljeća obilježena su masovnim doseljavanjem Hrvata na gotovo cijeli američki prostor. a iz Amerike kava. Sredinom 18.katastrofalan potres 1607. Najtrajnije vrijednosti koje je ostvario jesu zemljopisna otkrića sjevernih predjela Donje Kalifornije kojima je dokazao da je Kalifornija poluotok a ne otok kako se dotad vjerovalo. kartografi. 29 . Svi povjesničari koji su pisali o F. Prvi od njih je bio Ivan Marchesetti koji je misionarski život provodio u paragvajskim redukcijama. godine. Prostor njegova misijskog djelovanja bila je Donja Kalifornija a sjedište San Ignacio. Njegov misionarski rad i istraživanja brzo su bili zapaženi i cijenjeni u svijetu. I Ruđer Bošković je imao veze s Amerikom. Za Ivanom Ratkajem u Ameriku se zaputio misionar Ferdinand Konščak. stoljeću već su obilnija. Putovanje u Ameriku povezano je s mnogo rizika (brodolomi. geografi. što je ujedno značilo i proširenje španjolskih posjeda u Americi. stoljeća dubrovačko se pomorstvo oporavlja. Njegove veze bile su uglavnom vjerskog i znanstvenog značaja. kao i zemljopisne karte iz 1746. Dodiri su još uvijek preko pomoraca. Uoči masovnog iseljavanja Devetnaesto stoljeće je veoma značajno za hrvatsko-američke dodire. Trajno priznanje Ferdinandu Konščaku ostalo je u nazivu «Consag Rocks». šećer. Za Ameriku je odlazilo: drvo. No jedrenjaci će se sporo uklanjati parobrodima. To je bio ambijent u kojem je djelovalo više hrvatskih misionara. sapun. Venera je «prolazila» preko Sunca. vino. «žuta groznica». pa i u ostalim dijelovima tadašnjeg prosvječenog svijeta. i prvi masovniji dolazak Hrvata u Sjevernu Ameriku. Zajedno s petoricom austrijskih isusovaca uputio se preko Genove u Cadiz. Prema Ratkaju. dnevnici i brodski dnevnici. Svoje spoznaje o Americi Bošković je prenosio u Dubrovnik putem pisama. te zemljopisne karte na kojima je registrirao svoja otkrića. stoljeće vjetar je bio jedina pogonska snaga. Francuskoj.

Kundek nije bio samo evangelizator nego i ekumenist. a njihov ritam ubrzavan je nakon masovnih političkih čistki kakva je npr. Monarhija je taj ustupak učinila iz političkih razloga kako bi jače privukla Italiju kao nezadovoljnog člana Trojnog saveza. Komunistički kolektivizam druge jugoslavenske države upropastio je gospodarstvo. povratni utjecaj iseljenika na ukupnost života u domovini. itd. dobnu.. Kundek je promijenio tradicionalni smjer hrvatskih isusovaca. Tek 1838. Uspostavio je dobre odnose s protestantima. u čijem je gospodarstvu prevladavala monokultura vinove loze. spolnu. Nacionalna i politička obespravljenost u prvoj jugoslavenskoj državi proizvela je prve prave političke emigrante osobito nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. društvenu. stigao na područje države Indijane u Sjedinjenim Američkim Državama. Toga su u Dalmaciji bili svjesni jer se znalo da će talijansko vino zbog rentabilnije proizvodnje. nakon sniženja carina preplaviti austrougarsko tržište potiskujući dalmatinsko vino.Ignacije Sezentmatony je godine proveo u portugalskim tamnicama. bračnu. Kada je ona šezdesetih godina donekle ublažena. Postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih su se Hrvati zaputili u Ameriku. do 1890. rodom iz Rijeke. Dalmacija je bila nemoćna spriječiti donošenje ugovora koji je izravno ugrožavao egzistenciju gotovo svakog njenog stanovnika. Najveći kontingent političkih izbjeglica iz Hrvatske predstavljaju preživjeli s Bleiburga koji su uselili u Južnu i Sjevernu Ameriku. kada jedna ovakva pojava krene. agrarna kriza. prvi se u Peruu spominje misionar-isusovac Nikola Sušić. a samo je državna represija jedno vrijeme sprečavala masovno seljenje. itd. prezaduženost seljaka. ona sama sebe počinje generirati. no velik se dio njih (pripadnici ustaškog pokreta. godine iz Europe iselilo preko 20.000 ljudi. stoljeća. Cijeli misionarski vijek proveo je u redukciji Santa Magdalena. Nakon izgona 1767. stoljeća. gdje sudjeluje u izradi zemljopisnih karata. U Indijani je preuzeo župu u mjestu Jasper. Računa se da je od 1820. nerodne godine. godine. Nakon dubrovačkih trgovaca. masa Hrvata prelazi granicu zaustavivši se ovaj put u bližoj Europi. manjih prijevoznih troškova i bolje kvalitete. Općenito se uzima da se osnovni gospodarski uzroci masovnom iseljavanju iz Hrvatske do prvoga svjetskog rata nalaze u: agrarnoj prenapučenosti. na taj će se put odlučiti Josip Kundek. pa je samo restriktivna useljenička politika Sjedinjenih Država usporila usporila masovan eksodus započet prije prvog svjetskog rata. profesionalnu. ukidanju kmetstva. strukturu iseljenih Hrvata. tako je i iseljenje najčešće njihova zajednička posljedica. pa je umjesto u Latinsku Ameriku. Koji su čimbenici nagnali na iseljavanje a koji privukli u Ameriku gotovo pola milijuna Hrvata samo do prvoga svjetskog rata? Ukupnost kompleksa «hrvatsko iseljeništvo»: broj iseljenika. Uzroci iseljavanja Uzroci iseljavanja u Ameriku međusobno se isprepliću. To je sastavni dio trgovinskog ugovora što ga je Austrougarska monarhija sklopila s Italijom 1891. Kao uobičajeni primjer veze gospodarskog i političkog čimbenika kao generatora iseljavanja obično se navodi «Vinska klauzula». komunisti) zadržao u Europi kako bi mogao učinkovitije djelovati na prilike u Hrvatskoj. U Brazil je otišao 1753. Prva jugoslavenska država nije riješila niti jedan od ovih problema. a to seljaka pretvara u poluproletera i tjera u grad ili u iseljeništvo). raspad kućnih zadruga (nova domaćinstva su tako mala da ne mogu prehraniti obitelj. značaj iseljavanja (trajno ili privremeno). odnos javnosti prema iseljavanju. haesesovci. U svojoj prostranoj župi osnovao je nekoliko novih gradova među kojim je najpoznatiji grad Ferdinand. Navedenim hrvatskim misionarima u Americi možemo pridružiti Luku Bakranina i Franju Hallera. Od tih prvih poslijeratnih godina iz Hrvatske ne prestaju stizati političke izbjeglice. biljne bolesti. bila ona 1971/72. Time se Hrvati s prilično zakašnjenja priključuju velikom prekooceanskom iseljeničkom valu koji se iz Europe pokrenuo u prvim desetljećima 19. tako da je svaki gospodarski emigrant posredno i politički.. 30 ..000. Gospodarska zaostalost Hrvatske u izravnoj je vezi s njenim političkim položajem u Austrougarskoj monarhiji. odnosno u obje Jugoslavije. a prema kojoj je uvelike snižena carina na uvoz talijanskog vina. Politički položaj Dalmacije kao austrougarske pokrajine izravno se odrazio na njene gospodarske prilike. korist od iseljavanja za pojedine institucije. godine. Osim što nije bio isusovac nego dijecezanski svećenik. Uostalom. ZAŠTO I KAKO U AMERIKU? Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku grupne značajke poprima od osamdesetih godina 19. tako da je klasična podjela na gospodarske i političke jedva održiva. hrvatskih misionara u Americi neće biti punih sedamdeset godina. U našem slučaju to se očituje kroz «lančano iseljavanje». Političkim razlozima mogu se označiti mnogobrojni primjeri odlaska u Ameriku radi izbjegavanja vojne obveze ili još češći ostanci u Americi u vrijeme regrutacije. Ona je u to ušla znajući kakve će posljedice prouzročiti u Dalmaciji. Kao što se politika i gospodarstvo međusobno uvjetuju.

i (staro)jugoslavenski dinar od devalvacije. travnja 1912. Možemo pretpostaviti da se u dugogodišnjoj materijalnoj bijedi i neslobodi mnogi poželjeli biti u Americi. a to je opet generiralo iseljavanje jer je odlazio i onaj koji do tada nije mogao uslijed visokih prijevoznih troškova. U komunističkom poslijeratnom dobu nije bilo javnosti. Hrvatsko selo bilo je posuto raznobojnim lecima u kojima se do u tančine opisivalo što iseljenik treba raditi i kako se ponašati na putovanju. Tako u čileanskim kolonijama nalazimo Bračane. Među 1455 putnika i 903 člana posade bilo je tridesetak hrvatskih iseljenika i desetak ložača. pjegavi tifus. navijajući za nju u svim velikim krizama (Koreja. Lousiani Pelješčane. Genova. Radilo se uglavnom o navama. prva jugoslavenska država nastojala mu je od početka poklanjati zasluženu pažnju. Kaliforniji Višane. U početku su putnici u Ameriku putovali trgovačkim brodovima jer posebnih putničkih brodova nije bilo. to je velikosrpskoj i centralistički uređenoj državi ono prolazilo kao i taj dio države. Nesreće (brodolomi). Kuba). Polet u putničkom pomorskom prometu dogodit će se uvođenjem željezničkih parobroda. godine u visini New Foundlanda. što je sigurno razlogom i činjenica da se još uvijek mnogi iseljenici vraćaju. u Boliviji i Argentini Hvarane.Posljedice lančanog iseljavanja jesu grupe Hrvata u pojedinim naseobinama koje su čvrsto povezane rodbinskim. i 15. Iseljenički kompleks našao se u sklopu Ministarstva socijalne politike. pa su stoga vlasnici ukrcavali više putnika nego što je bilo dozvoljeno. godine. Cherbourg. Zakon o iseljavanju donesen je doduše već 1921. Bjelovara i Siska. dizenterija i skorbut). Budući da se bez "neprijatelja" nije moglo egzistirati. novine u cijeloj Hrvatskoj objavljivale su reklame prijevozničkih poduzeća. Prvi na mjesto nesreće stigao je brod «Carpathia» i tako umanjio katastrofu spasivši 702 preživjela brodolomca. Premda su dosljedno pisale protiv iseljavanja. Marseille i Split. a iseljenička se služba samofinancirala iz Iseljeničkog fonda koji se "punio" taksama iseljenika koji su plaćali prilikom odlaska i povratka. no u iseljeništvu je prva rasprava u Narodnoj skupštini vođena tek 1926. brzi jedrenjaci namijenjeni prijevozu putnika i nešto robe. Kako do Amerike? Na putu do Amerike. No. Radio postaja «Glas Amerike» bio je hrvatski prozo u tu zemlju i masovno se slušao. to ih je neprestano proizvodila osobito pazeći da ne ostane bez "neprijateljske emigracije". Napulj. Najviše nastradalih bilo je iz Gospića. U tom slučaju dobit je očita i to ne samo materijalna nego i civilizacijska i kulturna. Posada tog broda bila je sastavljena pretežno od hrvatskih pomoraca iz Istre i Hrvatskog Primorja. Sve pomorske nesreće u kojima su stradali putnici iseljenici u Ameriku nadmašila je ona koja je dogodila na brodu «Titanic» u noći između 14. u Clevelandu Žumberčane. Između dva svjetska rata položaj Hrvata u Americi bitno su odredili: restriktivna useljenička politika i velika gospodarska kriza tridesetih godina. prazneći tako cijele regije osobito gdje je hrvatski biološki element bio najvitalniji. sumještanskim ili užim regionalnim vezama. stoljeća počinju se graditi manji. jer je povisivalo nadnice i omogućilo veći dobitak i onima što ostadoše. Bilo je to prvo putovanje broda koji je vozio na relaciji Southampton-New York. godine. No zbog velikog broja iseljenika u prvoj polovici 19. iseljavanjem se gube najbolje radne sile. Sve do prvog svjetskog rata u Hrvatskoj je pozitivan odnos prema iseljavanju. Ukupno je izgubilo živote 1657 ljudi. pa je nemoguće registrirati njen odnos prema iseljavanju i iseljeništvu u Americi. Kriza je dovela do vraćanja iseljenika u domovinu. pa su mnogi putnici stradavali tokom putovanja. smrt je bila doista nešto posve ljudsko. Čazme. Hrvati su u Ameriku najčešće isplovljavali iz luka: Rijeka. od kojih je početkom tridesetih godina znalo biti nezaposlenih i do jedne četvrtine. Od njih se spasilo samo četvorica iseljenika i jedan ložač. Druga Jugoslavija počela je svoj život povećavajući hrvatsku dijasporu s desetinama tisuća novih izbjeglica. Nekih određenih državnih propisa za prijevoz morem nije bilo u ranijim godinama. bolesti (žuta groznica. Masovni prijevoz i konkurencija raznih prijevoznika snizila je cijenu brodske karte. ali i do masovne pauperizacije američkih Hrvata. Hamburg. 31 . Iseljavanje je koristilo poljodjelskim krajevima. no kako je većina iseljeništva poticalo iz zapadnog dijela države. itd. Ne smije se zaboraviti ni korist od novaca koji je pristizao u matične države od iseljenika. Odnos javnosti prema iseljavanju Naslijedivši brojno iseljeništvo koje joj je u početku bilo sklono. Ličkog Osika. Iseljenička politika te države sastojala se u neprestanom iseljavanju Hrvata iz domovine. U vrijeme «hladnog rata» sve nekomunističko u Hrvatskoj stalo je uz Ameriku. tako da su i same imale koristi od iseljavanja. Peruu Dubrovčane. Hrvatski su dolari iz Amerike spasili Austriju od bankrota. Hrana je za višak putnika bila oskudna i loša.

Mnogi su od njih služili u redovima Južne konfederacije. Hrvati od tada stižu iz domovine ali i iz naših naseobina u Louisiani. ribolovom. Društveni život hrvatskih doseljenika u Clevelandu bio je dosta razvijen. Isto tako se ne može govoriti o hrvatskim četvrtima. Glavno središte Hrvati udaraju u San Franciscu. stoljeća u Pittsburghu bilježimo već 38. stoljeća. Ohiu. one koji su se unatoč tome odlučili na iseljavanja u potrebnim ih stvarima upućivati.Pomoć i upute iseljenicima 1913. Najstarije potporno društvo je ono 32 . To je dodatno opterećivalo novopridošlog doseljenika koji je morao dugo raditi da bi se riješio duga. Značajne hrvatske kolonije nalazimo i na krajnjem sjeverozapadu SAD. stoljeća govore i njihovi tragovi u američkom građanskom ratu (1860-65). Zbog velikog usredotočenja radništva koje je radilo pod neobično teškim uvjetima. U Kaliforniji su postojale hrvatske iseljeničke kolonije. središte naše naseobine je grad Cleveland. O nazočnosti Hrvata u SAD sredinom 19. Alojza Stepinca. Procjene govore da bi danas u Pittsburghu moglo živjeti i preko 200 tisuća Hrvata i njihovih potomaka. Osobito je bilo nepovoljno ukoliko se zadužio kod mjesnog kamatnika. Našoj naseobini svojevrstan ton davala je značajna grupa doseljenika sa Žumberka. Značajan priliv doseljenika zabilježen je nakon 1848. poljoprivredom. ali i mnogobrojne druge iseljeničke ustanove. Hrvatsko ime se spominje u Pittsburghu još davne 1866. Bavili su se ugostiteljstvom. pa je zamro i rad tog društva. godine. mnogobrojni savjeti kao i prigodni hrvatsko-engleski i hrvatsko-španjolski rječnici. Cijena brodske karte predstavljala je mnogim budućim iseljenicima velik problem. stoljeća glavno zanimanje Hrvata postaje vađenje kamenica ili oštriga. PUŠTANJE KORIJENA Naši su ljudi značajan dio prekooceanskog vala iz srednje i južne Europe koji se između 1870. zajednička društva. u državi Washington (Roslyn). utemeljuje se Društvo sv. prvo hrvatsko iseljeničko društvo u svijetu uopće. Janko Obreški. Chicago. novine. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata iseljavanje je bilo zaustavljeno. a što se označuje kao novo useljavanje (New Immigration). Hrvate su povezivale duhovne spone. Zapadno od Pennsylvanije u državi Ohio. Indiani i Ilinoisu. Rafaela za hrvatske iseljenike. odnosno za boravak u Americi do prve zarade. HRVATSKE KOLONIJE ILI NASEOBINE Sjeverna Amerika Samo su rijetka naselja koja su utemeljili Hrvati bili i prevladavajuća etnička grupa. to više što brodska karta nije bila jedini izdatak na putu. osnivati za iseljenike hrvatske škole. godine kada je u toj državi zavladala «zlatna groznica». imenovao privremeni odbor koji je upriličio glavnu skupštinu na čijem je čelu sada dr. Tu je 1857. Prvi hrvatski doseljenici bili su mornari koji su napuštali brodove i nastanjivali se u luci New Orleans. Od sredine 19. Svrha tog društva bila je: odvraćati od iseljavanja. u ovom gradu su djelovala 43 razna društva. Do ponovnog oživljavanja rada društva dolazi na inicijativu zagrebačkog nadbiskupa dr. katoličke župe. Početkom 20. Godine 1937. brinuti se za duhovno i društveno dobro iseljenika. Hrvata se moglo naći u gotovo svim mjestima Kalifornije. San Francisco). Pittsburgh je postao prvo središte hrvatskog fraternalizma. Zbog toga su se mnogi zaduživali bilo kod kuće bilo kod rođaka ili mještanina koji je već bio u Americi. samo su ponegdje Hrvati bili značajnije koncentrirani u nekim ulicama (Cleveland. Središte Pennsylvanije je Pittsburgh sa svojom teškom industrijom koja je zapošljavala radnu snagu doseljenika iz slavenskih zemalja među kojima su Hrvati činili veoma značajnu grupu. U njemu je 1894. Ono što je većini Hrvata u Louisiani bilo zajedničko jest da su školovali djecu. Između dva svjetska rata u San Franciscu živi 15 tisuća Hrvata. godine utemeljeno «Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo». U Sacramento su krenuli u potragu za zlatom. te u Pennsylvaniji (Pittsburgh).000 Hrvata. utemeljena «Narodna hrvatska zajednica» (kasnije Hrvatska bratska zajednica). On je 1939. U Sjedinjenim Državama prve naseobine Hrvata utemeljene su na jugu oko ušća Mississippija. To je središte društvenog života Hrvata u Kaliforniji. Taj grad karakterizira šarolikost etničkih grupa. koje su imale i svoje «Žumberačke novine». Tamo su se bavili ugostiteljstvom i trgovinom. Malo tko je imao toliko gotovine. Iseljenicima se nastojalo pomoći i raznim uputstvima. godine i prvog svjetskog rata sručio u sjevernu Ameriku. Neki su postali farmeri i poznati proizvođači naranči od kojih su pravili i vino. Nakon što je popustila «zlatna groznica» dio hrvatskih doseljenika reemigrirao je iz Kalifornije u susjedne države SAD osobito u Arizonu i Nevadu. I u Los Angelesu bilo ih je već četrdesetih godina 19. Radilo se o brošurama u kojima su se nalazili osnovni podaci o zemljama useljenja. Središte hrvatskih ribara u Kaliforniji je grad san Pedro.

000. U prvoj fazi iseljavanja Amerika bijaše opći pojam pod kojim su u Hrvatskoj označavali sve useljeničke zemlje. politički i socijalni centar sve do naših dana. najprije se naselivši u predjelu Russell. koji se nalazi u zoni velikih nalazišta bakra. Acebal). Najviše Hrvata u unutrašnjosti Argentine živi u provinciji Santa Fe. koja će kasnije promijeniti ime u «Hrvatska sloboda». kao njezin ogranak broj 22. Za vrijeme Drugog svjetskog rata iseljavanje Hrvata u Južnu Ameriku bilo je potpuno obustavljeno. Sve do poslije Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u Kanadi bili su na društvenoj ljestvici niže od onih u SAD. stoljeća postojalo je naselje hrvatskih pomoraca u blizini grada New Yorka. Prvi Hrvati u Detroit stižu oko 1890. Rosario. tj. Punta Arenas. dok će u drugim zemljama doći do unutrašnjih migracija. Premda se utemeljuje nešto kasnije. pred Drugi svjetski rat ovdje živi oko 130 tisuća Hrvata. Argentina je u međuratnom razdoblju najznačajnija useljenička zemlja na američkom kontinentu. Temelje će joj udariti doseljenici iz Hrvatskog primorja. stoljeća počinju pristizati i klasični hrvatski doseljenici. Valparaiso. Porvenir. Lima). Svi snovi o povratku srušeni su dolaskom na vlast velikosrpskog kraljevskog režima. 1948. Potosi). "strane neprijatelje". Još sredinom 19. 1903. Kasnije. od kojih u Buenos Airesu 4-5. Hrvatska se naseobina ovdje počinje uobičavati tek između dva svjetska rata. godine. Vancouver. posebno automobilske industrije». godine i to iz okolice Petrinje i Ogulina. no kasnije se tu mogu sretati osobe za cijele Hrvatske poglavito s područja Karlovca. ribarskoj. avanturista. taj će grad biti uglavnom tranzitno središte iz kojeg će Hrvati odlaziti na sve strane SAD. koje se odmah nakon osnutka priključilo «Hrvatskoj bratskoj zajednici». New York je dugo bio tek prva postaja hrvatskih doseljenika na putu prema američkoj unutrašnjosti. godine komunističke vlasti iz Beograda poslale su brodove 33 . tako da danas u državi New York među inim djeluje i 20 odsjeka «Hrvatske bratske zajednice». Hrvati su većinom bili mornari i radnici. konkvistadora. šumarskoj. Tocopilla). godine. U Argentini biti će naših iseljenika kojih 25. Osim toga. Hrvati se spuštaju južnije u Detroit koji postaje središte teške. jednu od najstarijih iseljeničkih novina u SAD. pa sve do 1930. godine. te pokoji činovnik. Što se tiče poslova koje su obavljali. Chicago je ostao naš kulturni. automobilskoj i građevnoj. Dok je Pittsburgh isto središte hrvatske bratovštine. Većina svih naseljuje se u velikim gradovima: Toronto. U ovoj zemlji danas živi oko 75 tisuća Hrvata. kad su se poput američkih i kanadska vrata za nove doseljenike zatvorila. da bi prvih poratnih godina u smjeru tog kontinenta krenula snažna hrvatska emigrantska struja. Urugvaju (Montevideo) i u Brazilu (Sao Paulo). Hrvati su 1905. u Boliviji (Oruro. kada je tamo zavladala kriza. misionara. Samobora i Jaske. Masovno naseljavanje Hrvata u Kanadu otpočelo je poslije Prvog svjetskog rata. grupiranja hrvatskih doseljenika u glavnim gradovima (Santiago. Iquique. U državi Michigan Hrvate najprije nalazimo u gradiću Calumet. hrvatska naseobine u Chicagu postat će jedna od najznačajnijih u SAD. Radilo se o osobama koje su nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske napustile domovinu te bile smještene u logorima u Italiji i Austriji. u Južnu Ameriku od 70-tih godina 19. Prema nekim procjenama. a posebno Brač. odnosno «Hrvatska». i 1914. godine ovdje je utemeljena jedna od najznačajnijih potpornih organizacija «Slovensko-hrvatska zveza». Kanada je postala zanimljiva za hrvatske doseljenike nešto kasnije nego SAD ili neke zemlje Južne Amerike. trgovaca. Hamilton i nekoliko drugih. U susjednom Illinoisu Hrvati su se koncentrirali u Chicagu. čeličnoj. od čega 40 tisuća u samom Torontu. za vrijeme masovnog useljavanja naših ljudi u Ameriku. Doseljavanje dostiže najveći zamah 1926. Južna Amerika Nakon mornara. Zbog restriktivne useljeničke politike SAD. a njen glavni grad Buenos Aires bio je prvo mjesto na koje je kročila hrvatska noga. godine. Središte društvenog i kulturnog života je "Hrvatski dom" u čijem okrilju djeluju mnoga dobrotvorna i kulturna društva. Cerro de Pasco). Početkom tridesetih godina hrvatski doseljenici u Kanadi toliko su etablirani da mogu dovoditi obitelji iz domovine.000. uključivo i pripadajuće otoke. U te predjele sve je više dolazilo ljudi osobito između 1911. Tada se utemeljuju prva iseljenika društva. Čileu (Antofagasta. godine pokrenuli i «Hrvatski radnik». utemeljeno 1895. Najznačajnije hrvatske iseljeničke kolonije do Prvog svjetskog rata utemeljene su u Argentini (Buenos Aires. No dolazi do krize. Nikole». U cijeloj Južnoj Americi do Prvog svjetskog rata ima malo Hrvata koji su došli izvan područja omeđenog uskim obalnim pojasom između Omiša i Boke Kotorske. Između ratova utemeljit će se hrvatska naseobina u Venezueli. U Kanadi je naš narod većinom zaposlen u slijedećim industrijama: rudarskoj. još od početka rata hrvatski useljenici su zajedno s drugima s područja tadašnje Austro-Ugarske monarhije svrstani u tzv. Montreal. Iz Bakrenog okruga. u Peruu (Callao. Uyuni. a mali broj trgovački kapetani. a druga značajna skupina Hrvata ostala je živjeti u Buenos Airesu. Kao i u SAD prve naše naseobine utemeljuju se na zapadnoj obali Kanade. Argentina je zemlja koja je udomila najviše hrvatskih doseljenika u Južnoj Americi.«Sv.

Neke od njih imaju veoma zanimljivu prošlost. U Čile se Hrvati počeli useljavati početkom 70-tih godina 19. U Venezueli. no osim u Venezueli. U Callaou je možda najstarija hrvatska naseobina u Južnoj Americi. Godine 1924. Tamo su stizali pretežno sa srednjodalmatinskih otoka (osobito Brača) i iz dubrovačkog kraja. Između dva rata Brazil je postavio veoma ambicioznu useljeničku politiku. na polju stočarstvom. manju grupu čine oni naši iseljenici. a u Čileu može se reći da je zavidan. običajima i tropskoj klimi. a procjene se razilaze. boravio je u Dubrovniku. Posljednjih godina dolaze samo ovi u obzir. a broji nekoliko tisuća osoba uglavnom u Caracasu. 34 . stoljeća. ujedu otrovnih zmija. Broj Hrvata koji su uselili u Argentinu neposredno nakon Drugog svjetskog rata još uvijek je sporan. komaraca i divljih zvijeri. Hrvatsko doseljavanje u Čile gotovo je sasvim prestalo već pred Drugi svjetski rat. Ozbiljne procjene govore da danas jedva 500 građana u Čileu govori hrvatski jezik. Hrvati u Brazilu usredotočeni su u Sao Paulu. gdje se za iseljenje prijavilo više stotina obitelji. Takva ponuda izazvala je veliku pozornost osobito na otoku Korčuli. U gradu i luci Punta Arenas bave se trgovinom i brodarstvom. Iseljenici u tim krajevima izloženi su najraznovrsnijim bolestima a poglavito malariji. no stanje je ovdje ipak nešto povoljnije nego u Argentini. bavili su se uglavnom trgovinom i rudarstvom. U Brazilu je naših iseljenika malo. jer su rijetki oni koji iz naše države odlaze na svoj trošak u Brazil. Nakon Drugog svjetskog rata nešto svježine unosi grupa političkih emigranata. osobito iz Rijeke Dubrovačke. a kojoj je isključiv cilj bio pokazati zapadnom svijetu kako naši ljudi preferiraju život u socijalizmu od onog koji im je pružao izrabljivački kapitalizam. Bolivija i Peru izvrstan je. ali ne i isključiv element nacionalne svijesti. To uvjetuje njihovu profesionalnu orijentaciju koja je tipična za gradska naselja. Osobito su svojevremeno bile dobro organizirane hrvatske kolonije u Peruu. O pravnoj zaštiti nema ni govora. To su osobe u osmom desetljeću života tako da s njihovim odlaskom hrvatstvo u Čileu seli u sjećanje. budući da je druga generacija koja je ovdje stasala uglavnom školovana i dobro etablirana i čileanskom društvu. privučeni «zlatnom groznicom». Središte društvenog života je «Hrvatsko-venezuelanska središnjica».da se u Jugoslaviju preveze oko 700 povratnika. Ovi iseljenici prošavši prvu i najtežu fazu doseljenika. a provodio ju je u Europi Kraljevski holandski Lloyd koji je imao i svog zastupnika u Zagrebu. političkih emigranata. Urugvaju. No i taj primjer potvrđuje da je jezik najvažniji. Venezuelanski borac za neovisnost general Francisco de Miranda godine 1786. Boliviji. i to u gradovima: Callao. Računa se da danas na području tog megapolisa živi 15 do 20 tisuća Hrvata svih naraštaja. Danas je hrvatska iseljena grupa ovdje prilično kompaktna. godine iz Čilea. U treću grupu spadaju oni naši iseljenici. zanatlije. prvih nešto brojnijih skupina poslijeratne emigracije. Prije dolaska 1947/48. Osnovni ton naseobini daju doseljenici s Korčule. Put od Dubrovnika do Brazila plaćala je brazilska vlada. uglavnom izbjeglica. Za Paragvaj Hrvati su se počeli zanimati još u sedmom desetljeću 19. i to najprije na otok Ognjenu zemlju. ovdje se dogodio obrat. naučili su jezik i prilagodili se tamošnjim prilikama. doseljavanje Hrvata u Argentinu gotovo da je sasvim prestalo. Cerro de Pasco i Huaraz. Nakon Drugog svjetskog rata u Peru je uselilo 400 hrvatskih političkih izbjeglica smjestivši se u Santa Clari. činovnici ili kao radnici na uređenim plantažama kave. Nakon tih prvih poratnih godina. najviše u državi Sao Paulo. koji dolaze u Brazil na trošak države Sao Paulo. I Čile je u međuratnom razdoblju zahvatila gospodarska recesija. Vijesti o položaju hrvatskih doseljenika koje iz Brazila stižu u domovinu do Prvog svjetskog rata uglavnom su nepovoljne i služe za odvraćanje od seljenja u tu zemlju. Za Hrvate u Čileu značajno je da žive u kolonijama utemeljenim u gradovima. Paragvaju i Venezueli. stoljeću. U međuratnom razdoblju naši iseljenici iz Callaoa polako se useljavaju u susjednu Limu. Hrvatskih naseobina ima također u Peruu. Raspon seže između 200 i 500 tisuća. Oni su utemeljili društvo «Jadran». Drugu. pokrenuta je velika promidžba za useljavanje poljoprivrednika. broj se njihovih članova rođenih u Hrvatskoj smanjuje. Rezultat te kampanje bio je da se velik broj povratnika teško razočarao u domovini koje je bilo daleko od obećanog dok su bili vrbovani. Tamo se naši bave većinom trgovinom i obrtom. za razliku od drugih južnoameričkih zemalja gdje je aktivna strana u prvom dodiru redovito bila Hrvatska. koji tako postaje središte društvenog i gospodarskog života Hrvata u toj Državi. vrlo je malo u Venezueli bilo Hrvata i nisu imali među sobom nikakve veze. nisu se domogli nekakvog položaja. te su se vratili natrag. koji su u Brazil došli na vlastiti trošak iz domovine. Oni su najbrojniji a žive po gradovima kao trgovci. U međuratnom razdoblju hrvatske naseobine proživljavaju krizu. Naši doseljenici koji su pretežno potjecali iz dubrovačkog kraja. Naši iseljenici u Brazilu tvore tri grupe. Lima. Bio je to rezultat snažne kampanje koju su te vlasti provodile u svim iseljeničkim sredinama. U prvu grupu spadaju oni naši iseljenici koji se nalaze u Brazilu. Iseljeništvo u Čile može se razdijeliti u dvije grupe: južna (Punta Aires) i sjeverna grupa. a naraštaji rođeni u Boliviji asimiliraju. raspršeni su. Prvi Hrvati došli su u Boliviju oko 1880. Ekonomski položaj naših iseljenika u tim godinama u republikama na Pacifiku: Čile. Na tim krajnjim polovima zemlje nastat će kasnije i dvije naše najznačajnije kolonije: Punta Arenas i Antofagasta. Valenciji i Maracaibu. Ona se skuplja u Santiagu. tako da danas u toj zemlji ima malo ljudi rođenih u Hrvatskoj. sve su u odumiranju. dok u Limi još od međuratnog razdoblja djeluje društvo «Dubrovnik». Samo nešto kasnije naše ljude nailazimo i u sjevernom Čileu. žutoj groznici. Hrvata je u Urugvaju bilo već u 18. industrijski radnici. stoljeća.

u Americi se odvija procvat udruživanja. približno isti položaj na društvenoj ljestvici. Razlog za to je što su prvi doseljenici u Ameriku bili Hrvati iz Dalmacije gdje je hrvatski narodni preporod u odnosu na Bansku Hrvatsku kasnio pedesetak godina. u peruanskoj luci Callao. a neposredno pred masovno iseljavanje ili paralelno s njime tu su se na valu narodnog preporoda utemeljivale hrvatske čitaonice. godine dobilo današnji naziv «Hrvatska bratska zajednica». Najprije se utemeljuju dobrotvorna a zatim vatrogasna (u Južnoj Americi). Udruživanje je bila i stvar prestiža. Ograničavajući čimbenik bio je nedostatak iseljenika s intelektualnim zanimanjima. Najvećeg maha među Hrvatima uzeo je fraternalizam u Sjevernoj Americi. do 1940. stoljeća utemeljilo nekoliko radničkih potpornih društava. a slijedili su ga Društvo «Sv. i daju mu ime «Slavonsko-Ilirsko i potporno društvo». u Alleghenyju (sjeverni dio Pittsburgha) položen kamen temeljac takvog društva. Fraternalizam u Južnoj Americi nije imao onih uvjet za razvoj koje je imao u industrijski razvijenom društvu Sjeverne Amerike. Gotovo sve organizacije koje su utemeljili Hrvati u Sjevernoj i Južnoj Americi imale su i određenu političku notu. godine. Društva su okupljala malo članova. Nakon građanskog rata u SAD. promijenjeno u «Narodna hrvatska zajednica». kulturna. ali i organizirani pristup rješavanju tog problema. Masonstvo je u SAD u ono vrijeme svojevrsna moda.) donosi podatak o tri tisuće različitih društava koje su Hrvati utemeljili samo u SAD od 1880. dakle u vrijeme kada Hrvati masovno pristižu u tu zemlju. a u Sjevernoj Americi vlasnici gostionica i konačišta te svećenici. Iseljeničkom udruživanju umnogome je išla na ruku svojevrsna tradicija organiziranja u domovini. Hrvatska društva u Americi različitog su značaja. itd. Samo tri godine kasnije utemeljeno je prvo naše društvo u Čileu. kao što je utemeljenje društava «Hrvatske pomoćnice» koja su davala povoljne kredite za gradnju ili kupnju kuća. Tome je pridonio gospodarski prosperitet započet u ratu. Tako je 1894. Njihova je značajka da su u početku čvrsto ukorijenjena u naseobini iz koje se kasnije postupno šire. odnosno «Hrvatskom savezu» među političkim društvima. U Južnoj Americi u tom su se radu najviše angažirali trgovci i poduzetnici. Tako se 1912. a najviši izraz doživjela je u «Hrvatskoj bratskoj zajednici» među fraternalističkim. politička. poslovna. George Prpić u knjizi «The Croatian immigrants in America» (New York. a u primorskoj je postojala dugotrajna tradicija crkvenih bratovština. predstavnici hrvatskih naseobina iz 31 savezne države SAD utemeljuju u 35 . koji bi imali znanja i vremena da ih posvete organiziranju iseljenika. utemeljeno Radničko potporno društvo «Starčević». Ime društva je 1897. kulturnog prosperiteta i zajedničkog djelovanja na poboljšavanju teških uvjeta života u stranom svijetu. Središte hrvatskog fraternalizma postao je grad Pittsburgh s okolicom. nedostatna zainteresiranost zemalja iseljenja (Austrougarska monarhija. Među iseljenicima značajnog odjeka imali su i neki domovinski pokreti. Krenulo je u Alleghenyju. da bi 1926. katolička vjera i mnoge druge spone koje su nekada jače od onih koje nameće formalna organizacija. prosvjetiteljska. Prvi pokušaj utemeljenja «Hrvatskog sokola» zabilježen je u gradu Peyranu u Argentini 1905. u prvom redu sokolstvo. godine u New Orleansu u Louisiani utemeljeno je «Sjedinjeno slovinsko društvo od dobročinstva». Bila je to «Hrvatska zajednica za Sjedinjene države u Americi». odnosno kulturne i društvene razine dotične iseljeničke naseobine. Tamo se početkom 90-tih godina 19.DRUŠTVENO OKUPLJANJE Neformalno okupljanje Velika većina doseljenika okupljena je u relativno malom broju naselja u kojima znaju biti grupirani u pojedinim četvrtima. Tendencija objedinjavanja društva stalno je nazočna. Nakon Prvog svjetskog rata standard stanovanja Hrvata brzo se poboljšavao. Najpoznatija okupljališta hrvatskih doseljenika u SAD bili su salooni. uočavaju se karakteristični uzroci koji su ih na to navodili: organiziranje domaćina i doseljenika drugih nacionalnosti. 1874. Lančano iseljavanje uvjetovalo je da u naseobinama žive pretežito doseljenici s istog užeg područja u domovini. tako da su se hrvatski doseljenici ovome utekli zbog svojevrsnih prestižnih razloga. Bile su to popularne «boardinghouses». Drugi oblik neformalnog okupljanja Hrvata u SAD odvijao se u zajedničkim nastambama u kojima su živjeli. Prvo hrvatsko iseljeničko društvo u Južnoj Americi za koje zasad znamo da je postojalo jest «Društvo slavjansko od dobročinstva» utemeljeno 1871. Analizirajući organiziranje Hrvata u Americi. Hrvate je povezivala i srodnost zanimanja. godine. stara i nova Jugoslavija) za posebne iseljeničke probleme. U travnju 1921. U tim organizacijama su naši ljudi našli mogućnost uzajamnog pomaganja. utemeljio «Hrvatski savez». čiji je prvi predsjednik bio Ivan Ljubić a društveno glasilo «Danica». U gornjoj Hrvatskoj to su bile kućne zadruge. športska. gdje je 1894. Prvo društvo Hrvati u San Franciscu u Kaliforniji utemeljuju 1857. karakteristična prostorna rasprostranjenost naših iseljenika. Hrvati u Americi utemeljili su nekoliko tisuća društava različitog značaja. zabavna. te je ideja o objedinjavanju izvrsno primljena. 1971. Upada u oči da niti jedno od navedenih društava nije nosilo hrvatsko ime. Iseljenička društva Usporedno s neformalnim okupljanjem. Ćirila i Metoda».

odnosno njezinog glasila «Američki Srbobran» optuživala ih je za fašizam. Većina listova je imala male naklade. Zdravko Mužina pod imenom «Danica». Početkom Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u SAD našli su se u veoma teškom položaju. da bi se između dva rata kritički odnosio prema položaju u kojem se Hrvatska našla u prvoj jugoslavenskoj državi. Od 1900. a samo su rijetki izlazili u dužem vremenskom razdoblju. izlazi «Slavonska citronika». dvije godine kasnije «Napredak». «Zajedničar» koji izlazi sve do danas. Ubrzo je on gotovo posve potisnut na marginu. tri misije i jedna dušobrižnička postaja. pojavila se potreba njihovog crkvenog organiziranja. u San Franciscu. godine u Pittsburghu pod nazivom «Jugoslavenski politički klub». Prvi list hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi nosio je naslov «Narodni glas» i izlazio je na samom početku 80-tih godina u Buenos Airesu. Chicago). «Jugoslavenska smotra». Najmanje je dnevnika (2). Prva novina o kojoj znamo nešto više jest «Napredak» koji je 1891. Drugi listovi su bili: «Hrvatska zastava» (Chicago). Iseljenika je u početku bilo malo. «Male novine». ali uglavnom kratak. U istom gradu 1869. Inicijativa je za to potekla u Americi i to u sklopu Hrvatskog podupirajućeg društva «Ante Starčević» u Pittsburghu. koja stoji na programskim pozicijama Radićeve Hrvatske republikanske seljačke stranke. «Jugoslavensko novo doba» (Punta Arenas). stoljeća. odnosno beogradskom dominacijom. do 1940. Hrvatska (narodna) zajednica 1894. Čim je Jugoslavija napadnuta. a os 1904. To su «Pravda». gdje je 1894. u Južnoj Americi se počela obnavljati JNO. «Materinska riječ» (Argentina). Povijest hrvatskih katoličkih župa u Kanadi znatno je kraća: sve one utemeljene su poslije Drugog svjetskog rata . Vijek im je različit. «Hrvatski glasnik» (Pittsburgh. Najznačajnije novine hrvatskih doseljenika u Argentini izlazile su u Buenos Airesu. «Hrvatski svijet» (Chicago). «Argentinske novine» i «Hrvatski domobran». Danas u SAD postoje 32 hrvatske župe. «Hrvatska sloga». «Jugoslavenska tribuna». a objava rata Nezavisne Države Hrvatske Sjedinjenim Američkim Državama mogla se uzeti kao argument toj tvrdnji. Vrijeme Prvog svjetskog rata predstavlja bez sumnje najburnije razdoblje u povijesti hrvatskog iseljeništva u Americi. Crkva Masovnim dolaskom iseljenika u Ameriku za posljednjeg desetljeća 19. «Pučki list» (Split) i «Crvena Hrvatska» (Dubrovnik). Pokrenuo ih je Velimir Chielovich pod imenom «L` ecco della patria». krug čitatelja bio je doista uzak. Prvo hrvatsko socijalističko udruženje u SAD utemeljeno je 1903. «Novo doba». odnosno engleskom jeziku.Clevelandu Hrvatsku republikansku ligu u Americi. prvi hrvatski svećenik poslan je ovamo iz domovine s namjerom da služi hrvatskim katolicima tek 1929. no donosile su i tekstove na španjolskom. «Kanadski glas» (Kanada). U Južnoj Americi najviše se čitao «Narodni list « (Zadar». do nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Druge novine «Sloboda» (Čile). posebno onda kad bi htjele prikazati domaćoj javnosti teško stanje naroda u domovini pod austrougarskom. a bile su pisane na talijanskom jeziku. pokrenuo Juraj Skrivanić. 36 . Prve novine hrvatskih iseljenika u SAD izašle su 1859. Hrvati u SAD izdaju 227 listova. Premda su hrvatski misionari bili evangelizatori tog kontinenta a Hrvati počeli masovno pristizati kad i u Sjevernu Ameriku. 1892. izlazi list «Chicago» koji u gradu istog imena pokreće Nikola Polić. «Dom». zaključeno da se sagradi hrvatska katolička crkva te da se iz domovine pozove svećenik. a ako uzmemo u obzir da su mnogi od njih još i nepismeni. U SAD je pak tiskan «Narodni list» (New York). List je bio projugoslavenske orijentacije. Politika je uglavnom bila glavni motiv pokretanja novina. odnosno 36 središta vjerskog okupljanja hrvatskih katoličkih iseljenika. godine. a najviše tjednika. U Južnoj Americi od početka se nameće snažna jugoslavenska struja koja neobično oštro obračunava s Hrvatskim savezom. Izlazile su na hrvatskom. Iseljeničko novinstvo Uvjeti za pokretanje novina bili su još nepovoljniji nego za osnivanje društava. Pomognuti od emisara Jugoslavenske ujedinjene omladine i Jugoslavenskog odbora u Londonu utemeljuju Jugoslavensku narodnu obranu (JNO). Posve drugačije stanje je u Južnoj Americi. JNO je imala ogranke u svim hrvatskim naseobinama u Južnoj Americi. U toj sjevernoameričkoj državi danas djeluje dvadesetak hrvatskih katoličkih središta. «Slobodna Hrvatska». Srpska propaganda preko Srpske narodne obrane. organizaciju s najunitarističkijim i najcentralističkijim programom koji je ikad postojao među Hrvatima. Prvi list u Pittsburghu izdaje 1894. preuzima za svoje glasilo list «Danica».

Bukovac (dojmovi). Bonifačić veliki pjesnik. prozaist. a 50% poslije rata.000 Hrvata. M. Hrvatska zadruga.000 Hrvata. kaže da ima 150. Do 1914. Božić autor je teksta o prvoj hrvatskoj župi u Americi. Josip D. S. Ante Tresić Pavičić "Preko Atlantika do Pacifika". Holjevac je mišljenja da ih je već 150. razdoblja naziva se i politička emigracija ili državotvorna emigracija. R. pjesnik). Hrvati su bili popisivani kao Austrougrini.000. Nikolić.000 političkih izbjeglica. Gustav Krklec. Među Austrougrinima je bilo 65% Hrvata. V.000 Hrvata. pjesnik. Francuzi.000 Hrvata emigracija 4. Ona je imala i snažno izgrađenu svijest o nacionalnoj pripadnosti.na dalje 5. po brojnosti su najjači Talijani. I. u kojem se za 1938. osnovan je časopis "Katolička crkva i Hrvati izvan domovine". prvi hrvatski svećenik u Americi. nisu birali poslove b) 1910-1918 nema naglašene nacionalne svijesti c) 1918-1941 postoji obrazovni intelektualni sloj zbog djelovanja društva i časopisa "Hrvatski domobran". Poslijeratno razdoblje. a nakon Prvog svjetskog rata izjašnjavali su se samo kao Jugoslaveni. po kojoj ih ima 200. Španjolci. traženja posla. ali na španjolskom. M. Danas egzistira ukupno 55 hrvatskih društava: Hrvatski Karitas. U Argentini izlazi još desetak časopisa. A. Nakon Drugog svjetskog rata u Argentini je uselilo manje od 5. Dragutin Domjanić napisao je nekoliko pjesama. Monsignor J. Fran Galović također. Hrvatsko-argentinski kulturni klub. a među Jugoslavenima 78% prije Prvog svjetskog rata. Časopis je izlazio najprije u Buenos Airesu. Piše pjesme s temom iseljeništva. Matoš je živio u egzilu u Francuskoj. bilo 50.osebujan stil. Danas u Argentini ima preko 200. Lorković tvrdi da ih je 1939. a zatim u Barceloni. godine. Antun radić u svojem časopisu "Dom". Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut. Hrvatski kulturni klub. a nakon rata dolazi još 20.000 Hrvata. A. Krašić . 37 . Austrijanci. "Croatia". a s njima i Hrvati. mnogo je prevodio. Šolj izdavač hrvatskih novina. Viktor Vida. Iveković. Krmpotić "Povijest Hrvata u Kansas Cityju. Mnogi Hrvati koji su neko vrijeme boravili u Americi opisuju svoje doživljaje. Josip Kundek (svećenik. Ante Radić (profesor "Timbar iz daljine"). U djelovanju hrvatske političke emigracije značajno mjesto ima Vinko Nikolić koji je 40 godina izdavao i uređivao kulturno-politički časopis "Hrvatska revija". piše na engleskom i hrvatskom. Drago Gervais. Franjevci Luketa i Bilobrk bili su vrlo korisni u organizaciji smještaja. Mujica. Egzilantsko razdoblje (nakon Drugog svjetskog rata). Etape useljavanja: a) 1880-1910 nema naglašene nacionalne svijesti.000 nakon 1918.HRVATI U ARGENTINI Argentinu su prvi naselili Velšani. što je nedostajalo prvoj i drugoj etapi. d) 1945. Vinko Nikolić (1950-1960) uređuje časopis "Hrvatska revija". npr. 1980. Borić. do 1917. Rojnica pak tvrdi kako samo u Buenos Airesu i okolici živi čak 80.000 Hrvata. Najvjerojatnije najtočnija brojka je iz 1968. Hrvatski umjetnici O. Meštrović.

Vjeruje se da je prvi Hrvat koji je stigao u Peru bio Basilio Basilivich. Fra Honorio Matos u Peru je pak stigao 1713. Govori se španjolski i quechua. Katolika je 90 posto (iako Indijanci katolicizam miješaju sa svojim starim vjerovanjem). Godine 1820. Pizarrov suputnik na njegovom trećem putovanju. Premda se nalazi u ekvatorijalnom i tropskom pojasu. Raširen je uzgoj kakaovca. Za vrijeme španjolske vladavine useljavanje ne-Španjolaca bilo je ograničeno. Peruanske kulture (Chavin. general Jose de San Martin oslobađa Peru i proglašava neovisnost zemlje 28. Polovicom 1990-ih vlada je donijela stabilizacijski program neophodan za ekonomski i politički razvoj države. Peru danas Republika Peru veličinom je treća država južnoameričkog kontinenta: prostire se na 1. godine i ostao tamo sve do smrti 1753. nisu zaobišli ni Peru. godine. Peruanski povjesničar Barnechea navođenjem prezimena i mjesta rođenja doseljenika dokazuje kako je među njima mnogo Hrvata . svećenik i istraživač područja Cerro de Sal i Pernene u Amazoni... koče slabe prometne veze. Prvim predsjednikom republike Narodna skupština proglašava Riva Aguera. stoljeća. Najtežu krizu novije povijesti Peru je prošao početkom 1990-ih godina. voća. i odnosilo se uglavnom na mornare i svećenike. srebro i zlato). godine. austrijski i njemački državljani tako da je broj doseljenika teško odrediti. Od osnutka Perua. Prvi hrvatski tragovi Zanimljivo je da je Peru prva južnoamerička država u koju su došli Hrvati. pošto su Španjolci upravo Peru izabrali za glavno uporište gušenja tih gibanja. U roku od nekoliko godina stalo se na kraj terorizmu. Međutim. planinski pojas Cordilllere i nizinu u porječju gornje Amazone. Stanovništvo je pretežno miješano. cink. kao dubrovački.28 milijuna četvornih kilometara. na sjeverozapadu s Ekvadorom. na žalost. inženjerstvu. arhitekturi. glavne su gospodarske grane ribarstvo (u svjetskom vrhu) i ratarstvo. dubrovački trgovac.) ostvarile su iznimne rezultate u poljoprivredi. premda sporije no u drugim područjima. Srednja klasa čini 30 posto ukupnog stanovništva. Socijalne razlike su iznimno velike. Manuel Bajo. (otad se taj datum slavi kao dan nacije). Indijanaca. na sjeveru graniči s Kolumbijom.. stoljeću. Carstvo je bilo na vrhuncu za vrijeme Huanyna Capaca koji je umro 1526. neposredno prije španjolskog osvajanja. godine. Španjolci su u Peruu vladali više od tri stoljeća. Dijeli se na tri prirodne regije: obalnu nizinu na jugu. kad su se Inke iz Cusca (Ande) spustili na obalu i osvojili moćno kraljevstvo Chimu. Zahvaljujući uspješnoj borbi protiv terorizma u Peru su se opet vratili turisti koji ovamo dolaze zbog fascinantnih prirodnih ljepota. No Peru će još dugo trpjeti zbog unutrašnjih sukoba uz smjenjivanje civilne i vojne vlasti. Povjesničar Raimondi spominje hrvatskog svećenika Amic ili Amich. Inka Tupac Yupanqui proširio je svoje carstvo na više od dva milijuna četvornih kilometara. poznatog po istraživanju neprohodnih šumskih područja. a sastoji se od Europejaca. U Peru su Hrvati stizali i nakon španjolske vladavine.. na istoku s Brazilom i Bolivijom a na jugu sa Čileom.000 godina prije Krista. Obalni pojas je pod utjecajem hladne Humboldtove struje veoma suh. a glavni grad Lima bio je središte uprave i trgovine čitave Južne Amerike. Dubrovčanin Manuel Biedma. a 10 posto je bolje stojećih od kojih su 1 posto vrlo bogati. Od 25 milijuna stanovnika 60 posto je siromašnih (od čega 43 posto živi na rubu egzistencije). stoljeća žrtva Indijanaca postaje još jedan hrvatski misionar. Pokreti za oslobođenje od španjolske vladavine. Peru je ponovno ušao u međunarodni financijski sustav.) U vrijeme španjolske vlasti Peru je bio najbogatija od svih španjolskih kolonija. Osvajanje je Pizarru (1532. peruanska civilizacija počela je mnogo ranije . Chimu. a na jugu aymara (u okolici jezera Titicaca). Zna se da je poslan u Huanuco da ponovo osnuje misije koju su uništili Indijanci. Azijata i nešto crnaca. značajno je smanjena inflacija i postignuta ekonomska stabilnost. glavni grad je Lima. Mnogi vjeruju da peruanska povijest počinje u 11.HRVATI U PERUU Područje današnjeg Perua poznato je po staroj civilizaciji. Mochica. kininovca i koke. Ubili su ga Indijanci 1686. iznimno kulturnog i naobraženog čovjeka. koji su zahvatili Južnu Ameriku početkom 19. Početkom 18. Na zapadu se proteže do Tihog oceana. povrća. Brži razvoj zemlje. talijanski. 38 . Peru je jedna od vodećih američkih zemalja po rudnom bogatstvu (bakar.oko 4. a svakih nekoliko godina na njega utječe topla struja" El Nino".) olakšao sukob Capacovih sinova Huascara i Athaulpe (iako je otpor Indijanca slomljen tek 1572. Osim rudarstva. olovo. srpnja 1821. Novčana jedinica je sol (u prijevodu: sunce).primjerice. klima Perua nema specifična tropska obilježja.

. U tom razdoblju najviše ih je uselilo od 1850. Neki Hrvati koji su započeli svoj život u Peruu kao rudari. u različitim dijelovima Perua. da bi nakon nekoliko godina teškog rada i odricanja uštedjeli dovoljno za kupnju zemlje u blizini glavnog grada . obilovao jeftinom radnom snagom. Galovich. Pouzdano se zna da je samo nekoliko godina kasnije u luci Callao imao vlastiti mol. crkve. te od 1910. Manja skupina otišla je u Icu. a u slučaju 39 . peruanska ga je vlada poslala u Europu kako bi nadzirao gradnju brodova krstaša "Grau "i "Bolognesi". Istina. Ova skupina useljenika nije bila ekonomska već politička emigracija. osobito iz dubrovačkog kraja.Lime. Cerro de Pasco je rudarsko naselje udaljeno 346 km od Lime. Nekolicina ih se odselila u južni Peru. ti su se ljudi zaposlili na poljima. Trebalo je naći posao. nakon nekog vremena kupili su ili otvorili vlastite rudnike. velikodušan i plemeniti mornar. profesor u pomorskoj školi. Callaou. blizu Sante Clare." Društveni život U mjestima u kojima su živjeli. Najpoznatije su one u Cerro de Pascou.svi iskusni pomorci koji su uspješno svladavali opasna putovanja morem (važno je znati da u to doba Panamski kanal još nije bio izgrađen). Iz Dubrovnika je došao kao službenik austrijskog konzulata. Potres je 1949. Početak je za njih bio iznimno težak. Ulazak u zemlju bio je dopušten Europljanima koji su znali pisati. Područje od nekoliko ulica u kojima su Hrvati u to vrijeme živjeli i danas se zove "Croacia. u Peruu se naselio Manuel Chiurliza (ili Ciurliza) Bielovucic.. postavši vlasnicima malih dućana. Mnoštvo pomoraca naselilo se u luci Callao. listopada 1881. dakle nešto kasnijem razdoblju. vodovod. na 4200 metara nadmorske visine. obzirom na njegovu važnost za peruansku povijest.). u svojem znaku je imala hrvatski grb. Među pionirima je bio jedan hrabar. Stizali su uglavnom iz južne Dalmacije. imali osnovnu školu ili zanat. osobito oni koji su mogli pridonijeti početnom razvoju modernog Perua. Članovi zadruge plaćali su članarinu. tako su za njima dolazili njihovi poznanici. uglavnom pripadnika hrvatske vojske i izbjeglica. Među njima bilo je vlasnika rudnika i uzgajatelja kaučuka. već iz različitih hrvatskih krajeva. trgovinom. budući da prva generacija Hrvata nije imala peruansko državljanstvo. Godine 1905. Neki zemljoradnici postali su upravitelji. baš kao i danas. onih najspretniji uspio je dobiti bolja radna mjesta. uništio Santa Claru pa su Hrvati (baš kao i Talijani i Japanci) radili na njenoj obnovi i izgradnji (rasvjeta. Podrijetlom su bili uglavnom iz dubrovačkog kraja.. Hrvati su poznati i kao pioniri peruanskoga pomorstva i i zrakoplovstva.) otvorila je vrata useljenicima. Ate Vitarteu i u Huachipi. Hrvati su se po dolasku u Peru bavili različitim poslovima. pa su se mnogi obogatili prijevozom. godine). industrijom i rudarstvom. Iako su Hrvati u Peru počeli stizati rano (1534. Ipak. bavili Hrvati doseljeni iz Dalmacije (početkom stoljeća dogodio se bum ribljeg brašna). Socijalna struktura naših ljudi bila je vrlo slična onoj Hrvata u Chileu. Mnogi su se okušali kao trgovci. Za obične radnike mjesta nije bilo jer je i tada Peru. Dobro su primljeni. ribarstvom. u Peru je stiglo oko 650 Hrvata. Huanucou. Ovi hrvatski emigranti nisu poput svojih prethodnika bili svi podrijetlom iz Dalmacije. od kojih se najčešće spominju Antoncich. dakako. baveći se zemljoradnjom. građevinski pomoćnici i posluga. 400 km južno od Lime. Zapošljavali su se uglavnom kao zemljoradnici. Među hrvatskim graditeljima posebno se istaknuo Miguel Percovich koji je gradio ceste čak i u susjednom Ekvadoru. poznati kao "ujak Stiglich". Teškim radom i štednjom nakon nekoliko godina mnogi su se osamostalili. a dio njih je privremeno radio u Huancayu. do 1875. a bavili su se rudarstvom i trgovinom. Godine 1948. uglavnom se radi o drugoj generaciji.. zgrade. Žene i djece je bilo manje. a u Peruu nisu imali nikog poznatog. S njim je otputovao i najbolji đak škole German Stiglich kojeg ćemo kasnije još mnogo puta spominjati. Tamošnja je hrvatska zajednica bila malobrojna (njih tek 70) jer je taj prostor zbog svoje nezdrave klime bio neprivlačan useljenicima. gdje ih je u Arequipi zaposlio mjesni industrijalac. Hrvati su u Peru dolazili u vrijeme početaka oblikovanja suvremene države. do 1914. Iako se na samom početku zvala "Društvo austrougarsko od dobročinstva". Pruge je gradio Carlos Antonio Antich a u gradnji mostova istaknuo se Josip Spoja. Peruanska gospodarska kriza 70-tih pogodila je naravno i Hrvate tako da su mnogi bili prisiljeni zatvoriti svoja poduzeća. te iz Hrvatskog primorja i s poluotoka Pelješca. Zadruga je osnovana 16. pa se nije niti mogla zaposliti u državnoj službi. osobito uspješni bili su trgovci. njihov broj do Prvog svjetskog rata nije prelazio tisuću. Mezeldic piše o Hrvatima u peruanskoj vojci i policiji. Limi i Santa Clari. Marusich i Cuglieva. Kako su mnogi pridošlice u Peruu postajali uspješni poduzetnici. peradarstvom (Hrvati su poznati kao pioniri peruanskog peradarstva). Pritom ponajprije mislimo na organizatore i rukovoditelje gradnje infrastrukturnih objekata. Hrvati su imali svoje zadruge. Većinom su se bavili obrtom. Među prvima. niti su znali jezik. zatim Alejandro Dorich i kapetan Esteban Spivalo . a tek manji dio.Peruanska uspostava nezavisnosti (1821. U to je vrijeme jedan od poznatih Hrvata bio Cesar Bielich. Ribarstvom su se.. U to doba počela je cvjetati trgovina guanom.

Već smo spomenuli kako je kao mladi pomorac s kapetanom Bielichem plovio u Europu.) bio je pomorac. nakon toliko vremena u Hanucou postoji športski klub koji nosi naziv "Juan Bielovucic". Društvo njeguje socijalne. S vremenom će broj članova iz Lime prevladati. O imenu Društva Ljubomir Antić piše da je nastalo "u atmosferi napornog rada za stjecanje početnog kapitala. Tijekom godina društvo je preživjelo brojne uspone i padove na koje su neposredno utjecale političke ali i gospodarske prilike kako u Peruu tako i u domovini. Lima nije bila privlačna prvim hrvatskim doseljenicima. a za predsjednika je izabran Juan Ostoja koji je radio kao gradski službenik. i lošeg odnosa s austrijskim predstavnicima". German Stiglich (1887. koje je tijekom vremena promijenilo nekoliko naziva. Na sveučilištu u Limi još se uči iz Stiglichevih knjiga. Premda glavni grad. utemeljuju "Društvo slavensko od dobročinstva". pod imenom "Hrvatski klub Dubrovnik" smješteno u prekrasnom dijelu Lime (Jesus Maria). Obojici su očevi bili Hrvati a majke Peruanke i obojica su se rodili krajem 19. Na prostoru Santa Clare djeluje i hrvatska crkva "San Leopoldo". jer vlastitih prostorija nisu imali. Kao cijenjenog stručnjaka država ga je poslala u ekspediciju na rijeku Madre de Dios. Hrvati Santa Clare su početkom 1951. svibnja 1951. godine Branko Fistrović. svježih sjećanja na domovinu. predsjednik zajednice je Marko Birin.bolesti ili smrti društvo bi osiguravalo novac za liječenje a siromašnijima i za pogreb. I ovdje su osnovali svoju zadrugu. srpanj). uvijek ističući hrvatsku i peruansku zastavu. S vremenom članovi su skupili više novca i kupili prostorije za rad u sklopu kojeg su utemeljili ambulantu i glazbeno društvo. koji je "svakom prigodom obavljao službu Božju i propovijedi na milom hrvatskom jeziku" u kapelici Nuestra Senora del Transito koja je Hrvatima bila iznimno važna. a sv. stigao je i prvi hrvatski svećenik. pa su se Hrvati tamo nešto duže zadržali. prema Huanucou. Juan Bielovucic (1889. Istraživač Von Hassel po Stiglichu je nazvao arhipelag rijeke Madre de Dios u blizini zaljeva Manu. Oživljavanje društva uslijedilo je 6. Spomenut ćemo dvije osobe hrvatskog podrijetla koje su iznimno važne za Peru. Od 9. Hrvati u Limi Tek 1931. Drugog dana upriličena je prigodna večera i ples. utvrdio je peruansko-bolivijsku granicu. Osnivanju kluba 27. udaljena svega 15 km od Lime. Huanuco je gradić u blizini Cerra Pasco ali s nešto zdravijom klimom. Tražeći bolje životne uvjete. siječnja 1906. Proputovao je mnoge zemlje. Ova mala ali dobro organizirana kolonija novčano je pomagala Hrvatskoj ali i Bosni za vrijeme ustanka protiv Turaka. Tamo su odabrali upravu i odlučili okupiti sve Hrvate Perua. Zaslužni za osnutak hrvatskog kluba "Jadran" bili su Marko Lesina. Danas je to društvo. Također je objavio kodeks pomorskog prava. lipnja 1996.-1949. Hrvati su se spustili niže. nego i kao utemeljitelj prve zrakoplovne škole u Peruu. Najvažnije mu je djelo "Diccionario Geografico del Peru" (Zemljopisni rječnik Perua) u četiri toma. Hrvati i njihovi potomci značajno su doprinijeli razvoju Perua. kulturne i sportske aktivnosti. kako bi izradio hidrografsku kartu tog i drugih područja. Marchon iz Santa Clare. Kako broj Hrvata do Prvog svjetskog rata nije značajno porastao (tek između 60 i 70 osoba) nije niti postojala veća potreba za organiziranjem. Callao je najznačajnija luka. skupio veliko znanje i poslije pisao o svojim putovanjima. znanstvenik. a statut kao primarni cilj navodi blagostanje svih Hrvata. i 10. Osobito se štuje blagdan Sv. travanj. društvo je promijenilo ime u Slavensko dobrotvorno društvo (kasnije će se nazivati i jugoslavensko). priručnik o topništvu te nekoliko zemljopisnih djela. Bielovucic je važan za Peru jer je 40 . osnovan je prvi klub u Limi. iako je kod vlasti bilo problema zbog hrvatske zastave. a zatim i u Limu. istraživač i profesor. a tijekom Domovinskog rata novčano su i materijalno pomagali Hrvatskoj. Po vokaciji i profesiji bio je putnik. pa će društvo nakon Drugog svjetskog rata biti premješteno u peruanski glavni grad. Vlaha i Dan državnosti RH. Nije bio poznat samo kao zrakoplovac. Jedan primjerak Zemljopisnog rječnika koji je darovao hrvatskoj zajednici nalazi se danas u knjižnici kluba Dubrovnik. kolovoza 1899. Godine 1904. Njeni članovi su se vrlo aktivno zauzimali da službeni Peru prizna Hrvatsku. organizirana u društvo u koje su se učlanjivali i Hrvati Lime. Dogovarajući se o osnutku kluba. a generalni vikar za hrvatsku koloniju je vlč. Dana 26. u lokalu "Brena" u Limi prisustvovalo je 350 Hrvata. Zanimljivo je da i danas. Kako se nisu željeli učlanjivati u jugoslavensko društvo. Klub je aktivno obilježavao Dan Perua (28. Franjo Kovačević i Pedro Bošnjaković. misu je služio Švicarac A. članova zajednice. don Ivo Sangaletti. Hrvati 1871.-1928. Od početka je simbol kluba bio hrvatski grb. odlučili utemeljiti vlastiti klub "Jadran". Zbog rata u Tihom oceanu društvo je 1880. posebno Peru. tim više što je u obližnjem Callaou postojala veća skupina Hrvata. četrdesetak Hrvata i desetak Makedonaca okupilo se u gostionici "Macedonia". Drago Balvanović.) bio je pionir peruanskog i južnoameričkog zrakoplovstva. obustavilo rad. stoljeća. Osim toga. Marcos Bace. Za ravnatelja glazbenog društva i zbora iz Dubrovnika je doveden prof. Santa Clara je mjesto udaljeno oko 40 km od Lime. Filip Kundid. "Hrvatsku zajednicu u Peruu" osnovao je 1991.

te savjetnik ministarstva vanjskih poslova Drago Kisic. Umro je u Mallorci. Nakon prve izložbe u Limi peruanski ga je predsjednik odlikovao i financirao mu izložbe u SAD-u i Europi. Književnici Esteban Pavletich (1906. Zlatko Tanodi rođen 1914. U knjizi su također navedeni pisci. godine. Zapažen je po svojim brojnim izložbama. Nakon Drugog svjetskog rata posvetio se proučavanju južnoameričkih civilizacija. Dr. već ima i vlastito kazalište. 1949. gdje se nalazi njegov muzej. Slikar Darko D. izdao je zajedno s Adrianom Pator knjigu `Poesia croata contemporanae". Bozanić (r. Umjetnici Slikar Kristijan Krekovic (1901. Nekoliko ulica u Limi i nekim drugim gradovima nose njegovo ime. novinar i političar. i odmah polučio uspjeh s figurativnim slikama. Hvaru. Vladimir Rončević došao je u Peru 1948. Umro je mlad 1930. pa godine 1951. proglasila "glasovitim gostom grada Lime". potomci Hrvata koji ne govore hrvatski. kao kapetan i vlasnik broda.) rođen je u Huanucu. Od 1994.. Godine 1897. Politički i gospodarski život Mnogo je potomka Hrvata koji su se istakli u javnom životu Perua: general Jose Zlatar Stambuk bio je ministar zrakoplovstva. pjesnik. Još jedan hrvatski slikar. Koliko je cijenjen u Peruu dokazuje činjenica da ga je Lima 1976. Samuel Cardich i Gladys Benko. U policiji je istaknuto ime general Alejandro Farcic. Izlagao je vrlo uspješno u Splitu. Pisao je na španjolskom.prvi nacionalni zrakoplovac koji je letio zračnim prostorom Latinske Amerike. Stvara monumentalno djelo "Prošlost i sadašnjost Perua". slikarstvo je studirao u Beču i Parizu a izlagao je diljem Europe. a drugi štiti brod od sudara. u Španjolskoj. Od poznatih umjetnika hrvatskog podrijetla valja istaći Dalmaciu Samohod koja nije samo poznata glumica. sin Estebana Pavleticha. te "Extrano caso de amor" (Neobičan slučaj ljubavi). arhivist i povjesničar.-1985. ali o Hrvatskoj pišu pjesme: Mauricio Medo. Zagrebu i Peruu. Mario Bellatin. Čilea i Perua) na španjolskom i hrvatskom jeziku. 41 . a unuka istog imena pjesnikinja. u peruanskoj diplomaciji su se istakli veleposlanici Miguel Bakula i Jaime Stiglich. Braču i u Peruu. otvorio je prvu zrakoplovnu školu u Južnoj Americi te bio prvi vojni zrakoplovac Perua i prvi koji je uspješno preletio Alpe. instrument se koristi i danas).) studirao je slikarstvo u Splitu. francuski ministar kulture Malraux odlikovao ga je ordenom "Caballero de la Orden de Arts et Letters". Novinar Jose Pavletich. a kasnije i s apstraktnim djelima. Ova knjiga sastavni je dio literature na Zagrebačkom sveučilištu. Sadašnjost Procjenjuje se da u Peruu danas živi oko pet tisuća Hrvata poglavito druge. Luis Percovich ministar unutarnjih poslova. bio je organizator i promotor arhivističke struke ne samo u Argentini (gdje je živio) već u čitavoj Latinskoj Americi. Književnik Luis Benjamin Chuirliza darovao je svoju bogatu filozofsku knjižnicu hrvatskom klubu "Dubrovnik" Znanstvenici Hvaranin Pedro Samohod stigao je u Peru 1894. Pedro Gjurinovic ministar kulture. u Humu blizu Zagreba. a najpoznatiji romani su mu: "No se suicidan los muertos" (Mrtvi ne čine samoubojstvo) za koji je dobio nacionalnu nagrada za roman 1959. godine svake godine sudjeluje na međunarodnom sajmu umjetnosti Art Cologne. dolazi u Peru i proučava kulturu urođeničkih plemena. Maria Luisa Cuculizza gradonačelnica Lime. rođen u Callau bio je novinar i pisao je za limske novine "La Cronica" a isticao se u krugu intelektualca u Barrancu. na Visu. Kći Dalmacia je glumica. Bio je pisac. patentirao je dva navigacijska instrumenta: jednim se automatski bilježi pravac plovidbe (moderniziran. admiral Esteban Zimic bio je ministar pomorstva.-1981.) rođen je u selu Koprivni u Bosni. Mirko Cuculizza ministar ratarstva. Juan Collich (Kolić). Godine 1960. od toga četiri tisuće u Limi. treće i četvrte generacije. koja obuhvaća pjesme Hrvata iz domovine i iz Južne Amerike (Argentine. Potomci Pedra Samohoda također su nadareni. Na predstavljanju u Limi Peruanci su prvi puta slušali predavanje o hrvatskom jeziku.

no ne može se očekivati neki veći broj jer je uglavnom riječ o mješovitim brakovima i njihovim potomcima koji u pravilu ne govore hrvatski jezik i osjećaju se ponajprije Peruancima. Kao i drugdje. i u Peruu veliku ulogu igra Hrvatska katolička misija (Vikariato Episcopal Croata) koja je najzaslužnija za očuvanje hrvatskog identiteta u ovoj dalekoj zemlji. neke obitelji su se vratile. 42 .Od početka doseljavanja Hrvati su stvarali vlastite organizacije i pomagali jedni drugima. kao što su u najtežim danima Domovinskog rata pomagali i staroj domovini Hrvatskoj. Što se tiče povratka u Hrvatsku.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->