HRVATI IZVAN DOMOVINE I HRVATSKA KULTURA ISPITNA LITERATURA Ljubomir Antić: "Hrvati i Amerika" UVOD Hrvatska je izrazito iseljenička

zemlja, razmjerno broju stanovništva ona danas ima vjerojatno najveću dijasporu od svih europskih zemalja. Točan broj iseljenika nije moguće utvrditi budući da se u svim fazama iseljavanja nisu prikupljali podaci. Hrvatski doseljenici bili su uglavnom registrirani po zemlji iseljenja, a to je bila Austro-Ugarska, Jugoslavija. Može se gotovo sa sigurnošću utvrditi da približno svaki treći Hrvat živi izvan domovine. U 17. i 18. stoljeću u Južnoj Americi boravi plejada hrvatskih isusovaca. Ostavili su dubok trag u znanosti istražujući nepoznata područja. Među njima su prednjačili Ivan Ratkaj i Ferdinand Konščak. Sve do osamdesetih godina 19. st. nije zabilježeno veće iseljavanje iz Hrvatske u prekooceanske zemlje. Početkom 20. stoljeća iseljavanje iz Hrvatske toliko se ubrzava da prijeti demografskom katastrofom. Agrarna prenapučenost, biljne bolesti (peronospora), gospodarsko zaostajanje, loše zakonodavstvo (vinska klauzula). Prije Prvog svjetskog rata Hrvatska bila posuta promidžbenim materijalom koji je pozivao ljude na iseljavanje. Velika konkurencija prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a pojavilo se i tzv. lančano iseljavanje. Iseljavanju je pogodovalo i nepostojanje zakona koji bi ga sprječavali. Između dvaju svjetskih ratova iseljavanje je bilo znatno usporeno. SAD je provodio restriktivnu useljeničku politiku. Sljedeći iseljenički val pokrenut je na kraju i nakon Drugoga svjetskog rata (političke izbjeglice). U poslijeratnoj Jugoslaviji putovnica je dugo bila povlastica pa je iseljavanje iz Hrvatske dugo bilo ilegalno. Nakon pada A. Rankovića i privredne reforme `60-tih godina. Otvoren je ventil socijalnog i nacionalnog nezadovoljstva. Dio njih se u međuvremenu vratio, dok se drugi dio pretvorio iz privremenih u trajne iseljenike. Najviše je Hrvata u Njemačkoj, a njihov broj procjenjuje se na pola milijuna. Iseljavanje iz Hrvatske kulminiralo je 1970./71. godine. Ono je Jugoslaviji donosilo i velik devizni priljev najviše su se iseljavali Hrvati, što je vlastima u Beogradu odgovaralo. Osamdesetih godina osobito je aktualan odljev mozgova u razvijene zemlje, osobito u SAD i Kanadu. Prve hrvatske kolonije na području SAD-a utemeljene su na ušću Mississipija u Louisiani te u Kaliforniji, Chicago, Pittsborugh, Detroit, Cleveland itd. U Južnoafričkoj Republici Hrvati žive pretežno u Pretoriji i Johannesburgu. U Australiji najviše je Hrvata u Perthu i okolici te na području Melbournea i Sydneya, na Novom Zelandu u Aucklandu. Prvo društvo Hrvati su utemeljili u San Franciscu 1857. godine: Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo. 1894. godine udaren temelj Narodnoj hrvatskoj zajednici (poslije Hrvatskoj bratskoj zajednici). Juraj iz Slavonije (1355-1416) Rodio se u Brežicama na Savi, oko 1355/60. Umro je 1416. u Toursu u Francuskoj, izjašnjavao se kao Hrvat. Francuska povijest ga pamti kao kopista (služna pri katedralnoj crkvi kod biskupa ili cara). Imao je zadatak pisati kodekse (zbornik zakona, pravila, sadrži biblijske, crkvene tekstove), pisao, prepisivao i iluminirao kodekse. Bio je profesor na Pariškom sveučilištu (današnja Sorbonna). Brežice se tada nazivaju Rayn (u prijevodu: granica, međa). Obrazovan je vjerojatno u hrvatskoj glagoljaškoj sredini. Na pariškom sveučilištu nastavlja studij sedam slobodnih vještina (umijeća) i studij teologije. 1378/80 našao se na popisu siromašnih studenata. Dalje, stječe naslov magister artium (magistar slobodnih vještina) na Pariškom sveučilištu. Član je odbor za obnovu sveučilišta 1392-93. 1399. predsjednik je suda časti na sveučilištu. 1401. on je posebni izaslanik sveučilišta kod bavarske kraljice Elizabete. Te je godine promoviran kao doktor teologije. Predavao je teologiju na Sorbonni. Posljednje godine života proveo je kao kanonik i ispovjednik stolne crkve u Toursu. Tu će doći do izražaja njegova kopistička djelatnost. Prepisivat će i glazbenim znakovima obilježavati liturgijske kodekse. Poznat je i po iluminiranju kodeksa, po pisanju teoloških priručnika. Asketska teološka rasprava "De virginitati Servanda" je prevedena i na francuski, pa ulazi u povijest francuske i europske literature (veliko zanimanje u Francuskoj za to djelo). Triput je izdano: 1505., 1506. i 1590., a na latinskom je objavljeno 1726. Želio je upoznati francusku javnost sa glagoljaštvom. Kodeks br. 95. sačuvan je u Toursu. 1924. o tom je kodeksu u časopisu "Slavija" u Pragu (časopis za slavensku filologiju) Milko Kos, slovenski povjesničar objavio svoju raspravu.

1

1400. Juraj je sročio primjerak glagoljske početnice, niz slova, njihova brojevna vrijednost (az, buky): "Alfabetum chrawaticum". Taj glagoljski abecedarij preuzima osnovne tekstove katekizma molitve "Oče naš" i "Zdravo Marijo". Glagoljicu naziva hrvatskim pismom. Dodaje da je Istra domovina Hrvata (važan podatak za doseljenje Hrvata u Istru). List 77 (recto - prva stranica lista) kaže da je hrvatski biskup bio prvi koji je bogoslužje slavio na dva jezika, kako je smatrao uputnim (latinskim i hrvatskim). Taj 77 recto donosi popis hrvatskih biskupa s povlasticom crkvene slavenske liturgije i upotrebe glagoljice. Popis hrvatskih biskupija u kojima se glagolja, te nekoliko molitava napisanih uglatom glagoljicom. 1247. papa Inocent IV. daje privilegij senjskoj biskupiji a kasnije i krčkoj. Priklanja se teoriji da je sastavljač glagoljice Sv. Jeronim. Govori da je on preveo "Psaltir" na slavenski jezi (preveo Bibliju - Vulgata). Rim nije bio naklonjen glagoljici pa je to jedan od razloga što se tvrdilo da je tvorac glagoljice Sv. Jeronim. Hrvatski benediktinci glagoljaši s Pašmana idu u Češku njegovati i podučavati glagoljsku pismenost u samostan "Wa Slovanek" (1347.) Arnold von Harff (1471-1505) Krajem 15. stoljeća, iz kolna.- Putuje u Svetu zemlju (preko naših krajeva) i opisuje običaje i zabilježava riječi.7. studenog 1496. iz kolna preko Beča, prema Veneciji, Istra, Dalmacija, Palestina. Vodi dnevnik putovanja (na svom dijalektu - dijalekt donje Rajne). Ima višestruku vrijednost i ima izvanrednu moć zapažanja. 1862. objavljen je dnevnik. Bilježi i udaljenost od mjesta do mjesta u miljama. Piše o zadru, Hvaru i Dubrovniku (za kojeg kaže da leži u hrvatskom kraljevstvu, piše da stanovnici govore slavonskim jezikom - stanovnici Kraljevine Dalmacije i hrvatske). Harff bilježi riječi na slavenskom jeziku (crochga = broyt /kruh/). Dubrovnik je opisao kao lijep i utvrđen grad koji nikome nije podložan. Riječi je bilježio onako kako ih čuo i sastavio je mali konverzacijski rječnik (oko 50 riječi). Bartol Jurjević - Đurđević (1506-1556) Rođen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba oko 1506. godine. Sudjelovao je u Mohačkoj bitci 1526. godine, gdje je bio zarobljen i odveden u tursko sužanjstvo. Sedam puta su ga prodavali (opisi o ropstvu kršćana kod Turaka). Nakon 9-13 godina robovanja u Aziji bježi, ali to ropstvo ostavlja na njega dubok trag što će se najposlije reflektirati u njegovom spisateljskom i književnom radu. Stalno upozorava na tursku opasnost te potiče na protuturski otpor svih naroda Europe. Proputovao je cijelu Europu (putovao je papi u Rimu). 1544. u Antwerpenu tiska "De afflictione tam capitorum quaetiam sub turcae tributo Viventium Christianorum" (O jadu i muci sužnjeva i kršćana što stenju pod turskim jarmom) u kojem donosi mali hrvatskolatinski rječnik u štokavsko-ikavskom narječju (52 hrvatske riječi i fraze, mješavine leksika, konverzacije i molitve). Uz latinski rječnik donosi francusku, englesku i holandsku paralelu. "O običajima Turaka". Feliks Petančić (1455-1516) Dubrovčanin, govornik brojnih jezika, poznat kao minijaturist na dvoru Vladislava II. Bio je najčitaniji turkološki pisac 15. stoljeća uz Blaža Jurjevića. Bio je vješt diplomat, stekao je europsku slavu. 1487. dolazi na dvor Matije Korvina gdje je bio voditelj skriptorija. Putovao je u Rim, Napulj, Tursku. Napisao je spis o 9 putova u Tursku "De intineribus in Turciam libellus", posthumno objavljeno, Beč 1522. Ovo djelo je napisao kao priručnik za križarsku vojsku koja se tada spremala (opisuje 9 puteva kojima bi se trebalo krenuti u Tursku). Vrstan je poznavatelj geografije i orogenije (nauka o postanku gorja). Njegovo je djelo bilo nezaobilazan priručnik za tadašnje ratovanje. Objavljeno je na njemačkom kao dodatak Jurjevićevoj knjizi, 1522/27. "Hrvatska glagoljska početnica". Guilliel Postel (1510-1581) Francuski orijentalist, profesor orijentalnih jezika na bečkom sveučilištu, po nalogu cara boravio je u Carigradu. Po povratku je napisao knjigu u kojoj govori o glagoljici, te donosi glagoljski alfabet "Uvod u razlikovanje alfabeta za slova 12 jezika". Predočuje slova 12 vrsta abeceda i kako se ona čitaju. Ističe da je načelo jedan grafem - jedan fonem (kao i u hebrejskom jeziku). 1555. godine objavljuje "De linguae Fenicis" (Knjiga o Feničanima).

2

Andrija Dudić (1533-1589) Rodio se u Budimu, otac Ladislav bio je savjetnik podrijetlom iz Orehovice u zagorju. Školuje se u Veroni, pravo i filozofiju studira u Padovi. Zanimao se i za prirodne znanosti. 1561. postaje biskup, a 1562. govori na Tridentskom koncilu (5 latinskih govora na kojima je naglasio važnost da biskup ima sjedište u svojoj dijecezi). Zalagao se za odbacivanje celibata. Maksimilijan II. Šalje Dudića u poljsku da tamo pripremi tezu za habsburško preuzimanje poljskog prijestolja. Uz taj događaj se spominje i skandal o kojem govori Vitezovićeva kronika iz 1696. Naime, tijekom te misije Dudić napušta crkvenu službu i ženi se poljskom plemkinjom. Optužen je da je prešao na protestantizam. Iz Rima dolazi odluka o kažnjavanju. Dudić se povlači iz javnog života (Crkva ga osuđuje na smrt). Istaknuo se kao filolog, reformator, astronom, bavio se i medicinom (podvrgao je kritici Galenovo gledište u medicini). Bori se i protiv praznovjerja u medicini, bavio se poviješću, zemljopisom, prevodio je s grčkog. Djela: "Rasprava o kometima" (De cometarum significat de comentariolus), 1579. "Rerum in Gallia gesralum", 1577. "Orationes in Concilio Tridenti a habitae", 1590. Metodičko promatranje bolesnika, metoda kojom se treba koristiti u medicini. Bio je tzv. "demokratski filozof" (poput Erazma Roterdamskog), nije se priklanjao ni jednoj struji, bio je neutralan. Poljska Akademija 1989. povodom 400. obljetnice njegove smrti objavljuje prvi svezak njegove korespondencije. Pavao Skalić (1534-1575) Prvi ga opširnije spominje Ivan Kukuljević Sakcinski. U Europi su objavljene tri disertacije o Skaliću. Rođen je na Griču, gdje je završio osnovno školovanje. Najviše je djelovao izvan domovine (na njemačkom govornom području). 1570. u Kolnu objavljuje podatak o svom rođenju na latinskom. Piše da je rođen na Tri kralja 1534. Juraj Herešinac, tadašnji kanonik, preporučio je Skalića ljubljanskom biskupu Urbanu (nakon što su Turci zauzeli te krajeve) koji je bio opskrbljen velikom bibliotekom. On će ga kasnije preporučiti Ferdinandu I. Na studije u Beč, gdje Skalić završava studij teologije. 1553. doktorirao je u Bologni iz područja sedam slobodnih umijeća. Te teze zatim 1559. objavljuje u "Enciklopediji". Poznavao je Pica della Mirandolu, što je odredilo njegov kasniji platonizam u djelu "Mistične filozofske teze". Za boravka u Rimu dolazi u sukob sa isusovcima zbog toga što su ga zanimale knjige koje su bile na popisu Ignacija Loyolle kao zabranjene . Zainteresirao se za Kabalu (mistiku, okultno). Djela: "Kabala", "Mistične filozofske teze". U Beču je bio u službi Maksimilijana I. 20 godina. Skalić se predstavlja kao "grof od Like i knez od Une". Napravio je lažnu ispravu o svom plemićkom podrijetlu. Bio je profesor na teološkom fakultetu u Beču. Govorio je protiv pape: njega i svećenike naziva "ribarima đavla. Nakon optužbe od strane isusovaca da je protestant, odlazi iz Beča u Tubinegn, gdje dolazi u sukob sa Trubarom čije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke riječi. Skalić je smatrao kako treba tiskati na jeziku razumljivom svim Slavenima, a ne smo Slovencima. Posvađao se i s P.P. Vergerijem. Slagao se s Ivanom Ungnadom koji mu pomaže tiskati u Urachu, i na čiju preporuku predaje u Konigsbergu u Pruskoj. Zbog lažnog predstavljanja stalno ga progone (dobio je izgon iz Prusije), odlazi u Njemačku u Munster, gdje se ponovno vraća katolizicmu. Od biskupa je dobio i neke kanoničke časti. Pokopan je u Danzingu u karmeličanskoj crkvi. Stjepan Konzul Istranin (1521-1579) Rođen je u Buzetu u Istri, umro u Eisenstadtu. Prevoditelj, tumač hrvatskog jezika i korektor u Urachu. On se tako i potpisivao. Napisao je predgovor za 32 hrvatske knjige. 1561. počela je s radom tiskara u Urachu. Djeluje najprije u rodnom mjestu kao katolički svećenik glagoljaš. U Regensburgu je bio učitelj pjevanja, orguljaš i propovjednik. Djelatnošću je usko vezan uz Primoža Trubara. 1550. Trubar objavljuje "Katekizam" i "Glagoljski abecedarij" (oboje na gotici). 1555. Trubar potaknut Vergerijevom idejom prevodi Bibliju na slovenski (Evanđelje po Mateju), objavljuje na latinici. Trubar predlaže Konzulu da on prevede njegov Novi testament, kojeg je trubar preveo 1557. Konzul s tim prijevodom odlazi u Ljubljanu gdje se susreće s A. Dalmatinom, bio je uvjeren da će njegovi prijevodi na glagoljici biti prihvaćeni u domovini. 14 glagoljskih, 8 ćirilskih i 7 latiničkih prijevoda. 1559. prevodi Novi zavjet Biblije na hrvatski jezik. 1560. u Nurnbergu Konzul je dao izliti slova po uzoru na staru hrvatsku štampu u brevijara i misala, za tiskaru. 1561. tiskara Šimuna Kožičića Benje prestala je s radom, tako da u Hrvatskoj nije bilo tiskare u ono vrijeme. 3

Urach - središte tiskarstva, te najstarija hrvatska tiskara u egzilu. Radi od 1561 do 1564. "Katekizam" je 1564. tiskan u Tubinenu na hrvatskom i latinskom jeziku. 1561. izdaje mali probni glagoljski katekizam. Posljednje djelo iz tiskare u Urachu je latiničko djelo tzv. Konzulov "Beneficium Christi" (Dobrota Kristova), Tubingen, 1565. On u njemu daje jedno pravilo kako se glagoljska slova čitaju latinicom (latinička slova, ispod glagoljska, zatim brojna vrijednost). Boraveći u Regensburgu, konzul dobiva poziv da dođe u zapadnu Ugarsku, tj. u Gradišće kako bi tamo djelovao među Gradišćanskim Hrvatima. U Regensburgu je za njih Konzul tiskao djelo "Postilla", koje ima 2 djela. To je crkvena knjiga s propovijedima za svake blagdane, a predstavlja kamen temeljac gradišćanske hrvatske tiskane riječi (1568.). Posvećeno je Klausu von Weissprechu, Maximilianu Popchemu (živjeli na posjedima Gradišćanskih Hrvata). Postilla = poslije ovih riječi… post illa (verbum). Juraj Križanić (1618-1683) U 17. stoljeću zastupao sveslavensku ideju. Rođen je u Obrhu kod Ozlja. Bio je svećenik, završio je isusovačku gimnaziju u Zagrebu, zatim studirao na sveučilištima u Grazu, Bologni i Rimu. Na rimskom Collegium Graecum nastavio sa studijem teologije iz koje je doktorirao 1642. Ulazak u taj kolegij (namijenjen pripadnicima Istočne Crkve) uslijedio na temelju njegove molbe da se pripremi za misionarski rad u Rusiji. Misao da svojim radom pridonese uniji istočnog i zapadnog kršćanstva. U osmišljavanju svoje sveslavenske ideje posebnu ulogu pridaje Rusiji kao najvećoj slavenskoj državi. 1651. godine otputovao u Rusiju, 15 godina proveo u izgnanstvu u Tobolsku. Glavno djelo "Politika ili razgovor o vladateljstvu", obradio svakodnevni ruski život. Teorijski spis o načinu vladanja, namijenjen vladaru, ispunjen savjetima i reformnim prijedlozima. Križanić upućuje da moć cara počiva na bogatstvu i zadovoljstvu njegovih podanika. Prijedlozi gospodarskih reformi u okviru suvremenih tržišnih shvaćanja. U razmatranjima se osvrće na sav slavenski svijet (a ne samo Rusiju). Ideja međuslavenske solidarnosti "svi Slaveni jedinstven narod". Za njega svi Slaveni govore istim jezikom. Pisao mješavinom ruskog, crkvenoslavenskog i hrvatskog jezika. Nije zamišljao uniju svih Slavena, već obnovu slavenskih država uz pomoć Rusije (obnove bugarske, srpske i hrvatske države koje su postojale u srednjovjekovnom razdoblju). Misli o slavenstvu i njegovom odnosu s Nijemcima (mržnja prema Slavenima), do takvih shvaćanja dolaze prateći u prošlosti nasrtaj germanizacije na slavenski narod (Čehe, Slovence). Rusiji predlaže sukob s Turskom, donio bi slobodu balkanskim Slavenima. Juraj Križanić 1683. stiže pod Beč s poljskom vojskom (Jan Sobieski) i u borbi s Turcima pogiba.

4

rodom iz Raidinga iz središnjeg Gradišća. To je značajka koja daje poseban pečat kulturnom. listopada 1921. tako da zbog posebnosti povijesnog razvoja još i danas nedostaju velikogradske aglomeracije. gospodarskih. smještenom na rubu Panonske nizine. a različiti politički i gospodarski sustavi na razne su načine sprečavali tješnje kontakte između onih koji su živjeli s ove ili s one strane granice. koje su se čak prerasle i u oružani sukob. a za to je dobila zapadne dijelove mađarskih županija Moson. Članstvo Austrije u Europskoj uniji pruža Gradišću šansu ponovnog preuzimanja i oživljavanja nekadašnje povijesne uloge kontaktnog središta i gospodarskog. kao i suživot vjernika rimokatoličke i protestantske vjere. poljodjelstva i srednje industrije današnjoj gospodarskoj slici Gradišća zahvaljujući subvencijama Europske unije pečat daju i vodeća poduzeća na području visokorazvijenih tehnologija. Od 1938. Austrija je morala odstupiti dijelove svog teritorija s njemačkim stanovništvom kao što su to npr. Mađarske odmetničke jedinice oružjem su branile sporno područje. Društveni i gospodarski interesi Gradišća dugo su bili na sjeveru zemlje usmjereni prema Beču i Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt).000 stanovnika zajedno s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). etničkom i društvenom životu Gradišća. Nastanak Gradišća početkom našeg stoljeća nije prošao bez razdora i oružanih sukoba. Gradišće ima vrlo mješovitu strukturu stanovništva za koju je svojstven miran suživot bez sukoba njemačkog.000 stanovnika. Čak i glavni grad pokrajine Željezno. Gradišće uživa svjetski glas i na području kulture. tijekom zadnjih korektura granice kao posljednje pripale pod Austriju.300 četvornih kilometara veliko područje s 340. Od šezdesetih i sedamdesetih godina brojni su slikari otkrili Gradišće kao kraj u kome se kultura i priroda sjedinjuju u mirni sklad i pretvorili ga u svoj zavičaj. Sopron (Ödenburg) i Vas (Eisenburg). koji je kulturno i duhovno središte. jer je Gradišće godinama živjelo uz „mrtvu granicu". Austrijski Državni ugovor i za Gradišće je značio pokretanje novih kulturnih. ima jedva nešto više od 10. godine stvorili su preduvjete za uključivanje Gradišća kao posebne savezne pokrajine u Republiku Austriju. Posredovanjem talijanskog ministra vanjskih poslova Torette uspjelo je konačno dovesti obje zemlje u Veneciju za pregovarački stol i Mađarska se u „Protokolu iz Venecije" od 13. Naslućene širine istoka prekida poseban prirodni dragulj Niuseljsko 5 . Od istočnoeuropskih zemalja odvajala ga je takozvana Željezna zavjesa. današnji Južni Tirol ili južna Češka.000 četvornih kilometara.880 stanovnika ili 3. tako da su neke manje općine u srednjem i južnom Gradišću tek početkom 1923. a na jugu prema Grazu. U Gradišću živi 270. Kraj 1. pa je to najmanja austrijska savezna pokrajina. najjužnija i istodobno najmlađa austrijska savezna pokrajina. obrta.5 posto od cjelokupnog austrijskog stanovništva. godine Austrija je izgubila vlastitu državnost i u vihorima rata i poraća proživljavala teške dane. Tu se proteže državna granica u dužini od 397 kilometara. svjetskog rata i potpisivanje Mirovnog ugovora u Saint-Germainu 1919. Sopron i Vas s njemačkim stanovništvom. Pokrajina je podijeljena na sedam kotara. prenijeli su glazbenu tradiciju Gradišća daleko preko njegovih granica i učinili je poznatom. kao što je to često bivalo tijekom povijesti. od čega čak 356 kilometara otpada na zajedničku granicu s Mađarskom. Nakon što je Mađarska u srpnju 1920. Istodobno su se počeli razvijati odista primjerni dobrosusjedski odnosi s pograničnim regijama na istoku zemlje i to bez obzira na ideološke i političke granice. stupio je 25. Još i danas Gradišću. Sliku zaokružuje proizvodnja izuzetno cijenjenih i poznatih vina daleko izvan granica pokrajine i turizam. Na posebnom referendumu na području Soprona neznatna većina odlučila se za ostanak Soprona u Mađarskoj. političkog i društvenog raskrižja između srednjoeuropskog i panonskog prostora. Teritorij Gradišća čine nekadašnje mađarske županije Moson (Wieselburg). Osim trgovine. dugo godina dvorski skladatelj kneževske obitelji Esterhazy u Željeznom i Franz Liszt.GRADIŠĆANSKI HRVATI POVIJEST Gradišće. Glavni grad pokrajine je Željezno (Eisenstadt). obvezala da će konačno Gradišće prepustiti Austriji. socijalnih i društvenih impulsa. Zakon je predviđao posebnu saveznu pokrajinu s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). pečat daju idilična seoca i sela. godine na teritorij je ušla austrijska pogranična žandarmerija. na snagu ustavni zakon o Gradišću. To je bio početak borbi na diplomatskom polju za 4. hrvatskog i mađarskog stanovništva. koji osim športa pruža i ogromnu lepezu mogućnosti na polju lječilišnog turizma i toplica pa sve do blagog turizma. Konačnu granicu odredio je posebni međunarodni odbor za reguliranje granice. proteže se na površini od 4. do 1946. Festival na jezeru u Mörbischu razvio se u Meku operete koji nastavlja glazbenu slavu i tradiciju Gradišća na domaćoj i međunarodnoj kulturnoj sceni. Nakon pada Željezne zavjese i u sklopu stvaranja novog političkog poretka u Europi Gradišće ima posebnu ulogu u stvaranju nove mreže odnosa s istočnom Europom i sa zemljama nekadašnjeg istočnog bloka. a gradovi Željezno i Rust kao slobodni gradovi posebne su administrativne jedinice. u kolovozu 1921. siječnja 1921. Ostala gradska središta su Mattersburg. Poslije isteka roka za odlazak Mađarske iz Gradišća koji je odredila Generalna komisija. ratificirala Trianonski mirovni ugovor i nakon što je austrijska strana obavila sve pripremne radove. Oberpullendorf (Gornja Pulja) i Oberwart (Gornja Borta). Joseph Haydn.

Pag). u kojoj je utemeljeno 55 hrvatskih naselja. Adam Bohorić (1520-1598) Autor prve slovenske gramatike iz 1594. Već na početku 16. Počeci seobe Gradišćanskih Hrvata Prodor Turaka izaziva seobe naroda. Gad (Gussing) Štoji (kraj Jasenovca. 3. A Vramec u "Kronici": "Turci zauzeše Kostajnicu… sva hrvatska zemlja opusti". Navodi i kako mnoštvo Hrvata prebiva u Austriji. stoga ljudi iz tih krajeva bježe na Apeninski poluotok. Dva pravca seobe: a) južni (prekomorski pravac) b) sjeverni (prekodravski pravac) U najvećem broju Hrvati su selili u sjevernom pravcu. Gradišćanska vlada sa sedam članova i predsjednikom vlade na čelu najviši je izvršni organ Gradišća.jezero. godinu: "…ljudstvo bježi preko Mure i Drave u Austriju". U Austriji je uzeta čakavska osnovica (ikavski refleks jata) za gradišćansko-hrvatski jezik.000 duša je izbjeglo nakon pada Kostajnice 1554. To je dokaz da se hrvatska kultura u 16. Selidbe Hrvata su. zauzeli su cijeli prostor između Cetine i Zrmanje. Požunsku.Burgenland). Bilo je utemeljeno ukupno 180 naselja. Turci će osvojiti Budim. Borta (Oberwart) Vlasi (južno od Une). Turci iz Like pljačkaju Primorje. 4. te prostor do Une do Velebita. 1696. Češkoj i Austriji. Naziv seže u doba Monarhije. uz Adama Bohovića još zabilježili Primož Trubar u predgovoru prijevoda Novog Zavjeta iz 1562. Uzroci iseljavanja su turska osvajanja. u Češkoj ih danas gotovo i nema). u željezansku županiju. stoljeću našla i na slovenskoj strani. 2. Oni se danas nalaze u Madžarskoj. Mosor. Mošonjsku i Zaladsku županiju. Borta (Oberwart) Dolinci (između Kupe i Une). Turci prodiru kroz Bosnu (preko ključa). Hrvatski jezik se zadržava tamo gdje je jača domaća sredina i usmjeren je na uporabu u obitelji i crkvi. prekidaju veze s otocima. stoljeća prisutno je iseljavanje s otoka (Rab. Istraživanja o broju iseljenih u Gradišće pokazuju da su Hrvati iz Međimurja i Moslavine išli u zapadnu Ugarsku. da bi se kulturni krajobrazi ove regije sačuvali i za budućnost. kaže za 1576. 1503-26. cijelu Liku.". Zastupništvo naroda i zakonodavnu vlast pokrajine obnaša pokrajinski sabor koji se sastoji od 36 poslanika. 5. stoljeća (Vlasi) Vrijeme naseljavanja u Gradišće je od 1520-1580. Južni čakavci (iz područja uz rijeku Unu. Gradišće . od Bihaća). Austrija danas ima 9 pokrajina. Livanjsko polje) b) prema Srijemu i Slavonji (preko Bosne) Sjeverne padine (Bikovo. Velika je asimilacija Hrvata (npr. Pavao R. Pravci seobe Vlaha: a) sjeverna padina Dinarskog gorja (Glamočko. Stvorit će se slavenske kolonija s velikim brojem svećenika.000 Gradišćanskih Hrvata. Pored slovenskog u prvom djelu (gdje je pravopis) uvrštava pregled grafijskih tablica glagoljice i ćirilice s primjerima kako se piše. utok Une u Savu). Postoji tri vala: a) nakon Krbavskog poraza (1493-1530) b) 1530-1570 (najmasovniji val) c) početak 17. 1541. Gyor /Đer/. Austrija je od početka područje čestog naseljavanja (istočni dio Austrije. Jedan dio s druge strane u 6 . prvo naselje. Zajedno s Mađarskom tu je napravljen prekogranični nacionalni park. Vitezović u "Kronici" pisanoj u Zagrebu. Urach: "…oko 40. jedna od njih je i Gradišće. Hrvati u Gradišću od juga prema sjeveru: 1. Gornja Pulja (Oberpullendorf) Poljanci (južno od Ogulina) Matrštof (Mattersburg) Haci (kraj Oguliina) Neusiede (See) Danas je oko 40. jedino stepsko jezero srednje Europe. 6. Velebit) su prostori na kojima se pljačka. Zatim su išli u Šopronjsku županiju.

“Kristuš je gori ustal”. Antun Dalmatin i Stipan Konzul su djelovali u Njemačkoj i u Ungnadovoj knjižari tiskali knjigu “Postila” (1568. Iste te napjeve nalazimo u slavenskim pjesmama. stoljeće je obilježilo rad protestantskih pisaca. zahvaljujući pjesmaricama očuvan je hrvatski jezik. Antun Dalmatin i Stipan Konzul "Klimpuški fragment" je vezan uz rad protestantskih hrvatskih pisaca Antuna Dalmatina i Stipana Konzula koji su pripremili knjigu “Postila”. Prvi zapisani jezični spomenik na tlu Gradišća je Klimpuški misal. ali im danas ne znamo imena. Nijedna Mekinićeva pjesma nema notni uzorak.). i 1611. Hrvati su imali pravo birati načelnika i svećenika. 1611. Bio je vrstan prevoditelj s njemačkog na hrvatski gradišćanski jezik. 16.). U povijest književnosti je ušao 1969. U nomenklatoru pronalazimo i hrvatske nazive koje je morao čuti od tamošnjih Hrvata (javor. se smatra jedinim dokazom za staroslavensko bogoslužje u sjeverno-gradišćanskim selima. Od ove knjige imamo 3 primjerka (Bratislava. stoljeća nastaju dvije protestantske pjesmarice (1609. "Očenaš" i pjesma "Kristuš je gore ustal" iz 1564. cikla).. Jedini danas primjerak “Postile” je sačuvan u Ljubljani u knjižnici nadbiskupskog sjemeništa. živio je u Beču. Autor je najstarijih pjesmarica "Dusevne peszne psalmi ter hvale vedania siachke". Autori u predgovori izražavaju zabrinutost glede sudbine Hrvata i progona. protestantski molitvenik. Upravo zahvaljujući tome. njemačkog i hrvatskog ili crkvena prikazanja. a donio ga je s ovih područja Juraj de Jastrebarsko. dijelom su prijevod s latinskog. Pjesmarice je posvetio Nikoli Zrinskom. Budimpešta i Regensburg). Pisan je ćirilicom i glagoljicom. molitve. Autor je Grgur Mekinić. Knjiga je namijenjena zapadno ugarskim Hrvatima. 1564. tiskanu u dva dijela u Regensburgu 1568. Početkom 17. izazivala je otpor kod Gradišćanskih Hrvata (mi u to vrijeme već imamo svoje renesansne pisce i začinjavce). Ta djelatnost je imala teškoće. Gussing (južno Gradišće) "Biljni nomenklator panonski". poučne knjige koje su župnici koristili. i 1611. Također. Protestantizam nije imao veći utjecaj na gradišćansku književnost. Prva pjesmarica zove se “Duševne pesme” iz 1609. 7 . zob. To je botanički rječnik. “Klimpuški fragment. 1609. Na poziv plemića iz zapadne Ugarske 1568. George Vuković i Juraj Živanić Najstarija djela su misali. a u srednjem Gradišću je nešto štokavaca. stoljeća (1520-1580) jer su dobili od Ferdinanda privilegije. u pavlinskoj pjesmarici iz 1644. a u drugoj na 32 tematska ciklusa. imali su autonomiju. Najstarije hrvatske tiskane crkvene pjesmarice su ove Mekinićeve. (Klimpuh). Pisana je bosančicom. Svećenici su Hrvati i obavljaju službu na hrvatskom jeziku. sadrži “Oče naš” i uskrsnu pjesmu iz 1564. Napisali su ga župnici George Vuković i Juraj Živanić. Grgur Pitireus Mekinić Protestantizam je bio presudan za kulturnu razvijenost. U Donjoj Austriji Hrvati su pripadali bečkoj biskupiji. godine.”. Klusius je bio poznati botaničar na dvoru Maksimilijana II.. Dolazak Gradišćanskih Hrvata seže u prvu polovicu 16. uspjeli su sačuvati svoj jezik. sa popisanim latinskim nazivima i sa mađarskim ekvivalentima. Za njegove pjesmarice se dugo nije znalo. Tekst je napisan na koricama latinskog misala. Pjesme su podijeljene u prvoj knjizi u 26 tematskih ciklusa. Prva Gradišćansko-hrvatska djela imala su protestantski karakter. “Duševne pesme”. “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. (Šopron. autora Jurja Vukovića. i sadrži 160 pjesama. Sveti križ) Druga pjesmarica sadrži 141 pjesmu. U Gradišću ima 80% čakavaca. Pripadali su Đurskoj i Sombatskoj biskupiji. grad u Sjevernom Gradišću.Madžarskoj pripada Gradišću. Vrijeme dolaska Hrvata u Austriju je doba reformacije (koje je u Austriji u punom zamahu). tiskana je kod Šoprona (Svetog križa). prvi gradišćansko-hrvatski pjesnik. Mekinićeve pjesme su dijelom autorske. Velik je bio i Konzulov doprinos. Regensbrug) za Gradišćanske Hrvate. zove se “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. dva izdanja (1609. iz Regensburga u Gradišće dolazi Stipan Konzul da bi proširio protestantizam. Karl Klusius Autor je najstarije tiskane knjige iz 1583.

Prva tiskana djela u 18. Sama naslovnica kazuje da su Gradišćanski Hrvati imali svoj lekcionar i prije 1732. u Juri “Osnove kršćanskog nauka za jursku biskupiju i crkvu”. niti je naveo naslov izvornog djela. Ladislav Valetić iz Celindorfa. stoljeću su lekcionari (tj. tiskan je u Juri.) Nepoznati autor. Prvi puta se pojavljuje u 8. Tiskan u Beču. Latinski predložak kojim se Damšić služio bilo je djelo A. a procvat doživljava u 18. zamišljeno je da se uči napamet. Prerada Damšićevog katekizma. poglavlja su u obliku pitanja i odgovora. Od Adolpha Jurzkoga. prethodi kratak predgovor. STOLJEĆE Pojava prvih lekcionara “Horvaczko evangyelye” (1732. stoljeću otvorena je bogata tiskarska djelatnost nabožnog karaktera. U 18. No gotovo je identičan sa “Horvaczkim evangyelyem”.hodočasno mjesto Blažene Djevice Marije na kalvariji Brijegu (nedaleko 8 .18. Grolla iz 1734. svijeta. izlazi reprint ovog katekizma u izdanju znanstvenog instituta Gradišćanskih Hrvata u Željeznom. Taj kajkavski lekcionar je djelo hrvatskog isusovca Nikole Krajačevića iz 1651. To je najstariji gradišćansko-hrvatski lekcionar. Sadrži 32 poglavlja . sintaksi i različitim gramatičkim konstrukcijama (veliki broj riječi u ta dva djela je identičan). u Trnavi (Slovačka) o trošku kneza Esterhazija. Nije naveo svoje prezime. stoljeću. Dodijeljeno mu je odobrenje za tiskanje ovog lekcionara. Na kraju se nalazi katekizam. “Horvatszki katekhizmus” (1747. Ovo drugo izdanje je predložak “Horvaczkom evangyely”. Sa Damšićevim katekizmom ima brojne sadržajne podudarnosti. Našao ga je madžarski slavist Lasla Hadrović. Upućuje na jedno duhovno središte toga vremena . Sam leksik je sličan leksiku u djelima kajkavskih pisaca 16. Jandra Zgodić je jurski kanonik koji je potpomogao franjevačke i isusovačke redove. onim redom kojim se izlažu u liturgiji). sastoji se od uvoda (posveta na latinskom). Predgovor . i 17.). Namijenjen je djeci ili odraslima koji tek uče vjerske istine. do 1755. godine.) To je također lekcionar. Određene kajkavske riječi koje su u “Svetom evangelionu” u “Horvaczkom evangyely” nadomještene su hrvatskim riječima. “Kratka sprava nauka keršćanskoga” (1744. nego da je jurski biskup. njemačkog. Ovaj katekizam se oslanja na “Horvaczko evangyelye”. gdje se i danas nalazi jedan primjerak. Uočavaju se promjene: veliki broj riječi preuzetih iz njemačkog i madžarskog jezika. “Epistole i vangyelja” (1741. Dokazuje ovisnost ova dva djela. Najstariji katekizmi Vjerske pouke koje se temelje na pitanju i odgovorima. otkriven je u Budimpešti lekcionar “Horvaczko evangyelye”. litanije. Piše o stvaranju čovjeka. Primjeri ovog “Horvaczko evangyelya” pokazuje da se književni jezik Gradišćanskih Hrvata razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. Danas je on predstavnik katedre za slavistiku u Budimpešti. To pokazuje utjecaj latinskog. stoljeća. stoljeću. madžarskog i talijanskog na gradišćansko-hrvatski jezik u 18. 1994. To je jurski biskup Adolf Groll (1733-1743).) Najstariji gradišćansko-hrvatski katekizam Jurja Damšića tiskan je u Bečkom Novom Mestu. Otkriven je početkom `90-tih u Nacionalnoj biblioteci u Zagrebu.župniku Blažu Leškoviću nepoznati autor zahvaljuje na financijskoj potpori. a na hrvatskom jeziku slijede Evanđelja. Povezanost ovog lekcionara s kajkavskim lekcionarom “Sveti evangelioni” dokazana je `70-tih godina od strane madžarskog slavista Istvana Nyomarkaya. Drugo izdanje je tiskano 1694. Petar Kanizius je najveći kateheta. stoljeću. Priručnik koji sadrži vjerske pouke. Juraj Damšić upravlja župom Celindorf 1711. Prvi put ovo je djelo objavljeno u Grazu. zajedničke mise svetaca. Naglašena pedagoška crta. 1958. Zaređen je u Beču i tamo djeluje. knjige s izvacima iz Evanđelja. te molitve. Damšić je preveo djelo na latinskom jeziku pod imenom “Kratka sprava nauka keršćanskoga”. “Horvaczko evangyelye” u stanovitoj mjeri (u leksiku) odstupa od predloška. Autor je ispravio neke tiskarske pogreške i unio neke izmjene u jeziku. To se dokazuje po leksiku.

) To je misionarska pjesmarica sa crkvenim pjesmama i litanijama. Među tamošnjim Hrvatima pobudio je pravu revoluciju pobožnosti. sastavljanje) pogodan način širenja pučke pobožnosti. Djela: “Pripravlyanye k szpovidi” (1748. Od 1749. Bogović. Jača hrvatski osjećaj srodnosti. 1742. Juraj Mulih (1694-1753) Rođen je u Hrašću u Turopolju. Autor je početnice "Abecerica" ili "Libavice". moralnog. Knjižica je anonimna. Gradišćansko-hrvatska čakavština. Povijest gradišćansko-hrvatskog jezika svjedoči o jezičnoj inferenciji. Sombotel (madžarsko). katekizmi namijenjeni potrebama najširih slojeva.-1789. liturgijskog. Nakon povratka sa studija u Hrvatsku. KNJIŽEVNI RAD FRANJEVACA Nakon isusovaca koji su započeli misije u Gradišću. ali su i stvarali nove stihove. stoljeću odigrao važnu ulogu u provođenju procesija i hodočašća koji su bili vidljiv izraz barokne pobožnosti. stoljeća. Knjefac). Svoje učenje po jurskoj biskupiji u zapadnoj Ugarskoj vršio je od 1730. Pitanje da li je tekst napisao u Zagrebu. Školovao se u Zagrebu. S. Nailazio je na odličan odaziv među narodom (tisuće ljudi). Juraj Mulih bio je kajkavac. Uz njemački i madžarski govorili su i hrvatski. Beču i Trnavi i stekao je visoko obrazovanje. Mulih boravi među zapadnougarskim Hrvatima. ali je izvrsno prilagodio stvaralaštvo svojim pjesama za Gradišćanske Hrvate. Najpoznatiji među isusovačkim misionarima bio je Juraj Mulih (značajni kajkavski pisac). 1744. a bio je pjesnik i glazbenik. Šopron i Požun (Bratislava).Željeznog). isusovac. te prvog hrvatskog bontona na kajkavskom "Regule dostojanstva". ili kad se nalazio u Gradišću. Odgaja se u skladu pozitivističkih kršćanskih nauka. To radi 27 godina. Svetica za jezerom Frauenkirchen (francuskog). te se u njima očituje njegov utjecaj (L. Zbog toga su djela prvenstveno evanđelistari. Molitveni dio sadrži jutarnje i večernje molitve i na kraju se nalazi 20 točaka “Opominjanja” (čuvaj se dobra vina). Nejasnoća je godina i mjesto izdavanja. Slavoniji i Ugarskoj. 1748. Ti franjevački samostani su centri kulturnog života. Posebno se istakao kao navjestitelj Evanđelja u svom vremenu i na tlu naše domovine.) Knjižica u 5 dijelova koja sadrži nauk o prvoj ispovjedi djece. Uz misionarski rad napisao je tisuće stranica teološkog. hrvatski ispovjedionici. tiskana u Juri. duhovnog i pastoralnog štiva. onda primjećujemo sličnost. zato jer je kalvarija franjevačko svetište. Molitvenici (tiskanje. 1754. te molitvenik “Nebeska hrana” (Zagreb. katekizam “Škola Kristuševa” (Zagreb. do 1754.). Lovre Bogović (1719. daje tiskati "Duhovne jačke" za Gradišćanske Hrvate. Ovaj katekizam možda je napisao jedan od franjevaca Gradišćanskih Hrvata. Bili su istaknuti nositelji gradišćansko-hrvatske književnosti 18. znamo da je posjedovao izuzetnu retoričku disciplinu. himne ili pjesme. a za kajkavce na kajkavskom. Bila su podloga mlađim autorima. Opisao je Muliha nakon smrti. Godinu izdanja nijedan izvor ne daje sa sigurnošću 1748/49.). djeluje u Hrvatskoj. Ova književnost nije stvarana zbog umjetničkih pobuda nego da prosvjećuje narod. Jedan se nalazio u Novom Gradu (Gussing) u južnom Gradišću. “Duhovne jacske” (1750. iako mu se potkradaju i kajkavski oblici. O njemu svjedoči i njegov suvremenik Baltazar Adam Krčelić “Annue”. “Posel apostolski” (Zagreb. Samostani franjevaca su se nalazili u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji. kajkavski pisac. Osobito su njegovali marijanske pjesme. pisanje. U zimskim mjesecima boravio je u Zagrebu. Primali su u svoje redove veliki broj Hrvata. bavio se književnim radom.). Pjesmarica se sastoji od 24 popevke. ovu djelatnost nastavljaju franjevci čiji je red u 18. pisao je štokavskom ikavicom za Slavonce. za Gradišćanske Hrvate piše na čakavskom. On je provodio “pokorničke misije” (Paolo Senjeli). Stvarali su jednostavnu pučku književnost na narodnom gradišćanskom jeziku koja se gradila na kultu blažene djevice Marije. Iako ne posjedujemo manuskripte njegovih govora. poznat je kao misionar bez stalnog boravišta. godine.) 9 . Često su ih prevodili i prilagođavali duhu gradišćanskih Hrvata. U Gyoru 1750. Ona se smatra prvom gradišćansko-hrvatskom pjesmaricom koja je nastala nakon Mekinićeve. no kad se usporedi sa drugim Mulihovim djelima. Utjecaj Mulihovih pjesmarica na druge pjesmarice.

na temelju Bogovićeva potpisa (hrvatski). Bogomir Palković (1714. Jože Ficko izdaje prerađeno izdanje. Florijanu).) Molitvenik koji se sastoji od dva dijela: molitve i pjesme (velik broj Palkovićevih izvornih stihova).) Bogović je imao posebne zasluge za popularizaciju tih bratimstva koje je okupljalo oko 4 tisuće članova. Kompozicija: molitveni dio . interesantna u jezičnom pogledu što donosi nazive mjesec u godini nepoznate danas u Gradišću. Slijedi tabla gibućih svetaca (kalendar). Doživjelo je velik broj izdanja i prijevoda. Vjerojatno jedan od pripadnika franjevačkog reda. Nedjeljom i svetcima na kalvariji Brijegu pored Željeznog pripovijedalo se na hrvatskom. Sam pisac objašnjava što je križni put: onaj žalosni put kojim je naš spasitelj hodao”..) Zajedno s Bogomirom Palkovićem Bogović je napisao molitvenik “Duhovni vertlyacs”. staro židovsko učenje je u tome vidjelo alegoriju ljubavi Boga prema izabranom narodu.molitve za uslišenje želja (molitva sv. Franje u Željeznom. “Obchinszke miszie pitanya knisicze” (1759. a od tada do danas objavljeno je još oko 15. Na Kalvariji je bio hrvatski propovjednik. On se sastoji od nekoliko dijelova: predgovora. “Duhovni vertlyacs” (1753. Jeremija Šoštarić (1714. “Hisa zlata” (1754. To je trodijelni katekizam koji je služio kao priručnik za članove bratimstva sv. Uz svaku staciju je priložena ilustracija (slika u drvorezu). tulipan pjesme a narcis predstavlja kršćanski nauk (katekizam). Doživjela je brojna izdanja (izvorna i prerađena).) “Duhovna kiticza” (1778. Lirska ljubavna pjesma. to pitanje postavlja profesor Benčić. Autora ne znamo.) “Marianszko czveshe” (1781. Bogovićeva je knjiga od 17541869. Djelovao je u samostanu Kalvariji kraj Željeznog. U kompozitnom smislu “Hisa zlata” se podudara sa “Duhovni vertlyacs” jer sadrži molitve. duhovne pjesme i katekizam na kraju. hrvatski prijevod latinske pjesme. Franje u Željeznom. tri rožice (cvijeta) kojim su simbolično predstavljeni tri dijela knjige: zumbul predstavlja molitveni.) Anonimni autor. te je podučavao svoje sunarodnjake kao hrvatski propovjednik (hrvatski nediljni prodikač) u Novom Gradu i kalvariji u Željeznom. doživjela 15 izdanja. 1829. 10 . Šoštarić je dao tiskati “Cvijeće” bez svog imena.-1770. “Sveti križni put” (1761. Najmlađi vjernici uče lakši sadržaj. Sadržaj je podijeljen na tri škole: djela sa težim i djela sa lakšim sadržajem. te molitva i jedna kitica pjesme “Sluša mati”. Najpopularnija knjiga Gradišćanskih Hrvata od 16. On je bio hrvatski propovjednik i ugledan teolog. Kaže da su pjesme skupljane od prvih franjevaca redovnika na brdu Kalvariji. Postojanje hrvatskog bratimstva sv.-1778. Autor “Horvatszkog katekhizmusa” iz 1747. Gradišćansko hrvatski jezik se razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. stoljeća do danas. Pisci svom narodu daruju taj molitvenik i tako ga privode krugu prosvječenih naroda. kalendara i tzv. ono je omiljeno štivo Gradišćanskih Hrvata. izdanja. Istraživanja pokazuju da se Lovre Bogović služio kajkavskim djelom Nikole Krajačevića “Sveti evangelioni” iz 1651. djelo se metodički razlikuje od ostalih katekizama. Na početku je citat iz popularnog srednjovjekovnog djela Tome Kempinskog “De initatione Christi” (Sljedeći Krista).) Tiskano u Šopronu. U predgovoru je prisutna složena simbolička poruka nadahnuta “Pjesmom nad pjesmama” (izraelskog kralja Salamona). Upućuju joj perifrastične izraze (izraze divljenja). Započinje tekstom “Aldovanje k bl.) Gradiščansko-hrvatski franjevac. divici Mariji k Željeznoj”. On se sastoji od 14 postaja. Zaređen je 1738.U franjevački red je primljen 1742. Sigurno je potvrđeno to izdanje iz 1781. Priređivao je molitvenik na gradiščansko-hrvatskom jeziku. 1753.

godine. Koristi barokne stilske osobine koje ukazuju na barok. o raspuštanju isusovačkog reda Kragel odlazi iz Lovreta te boravi u Fortuavi (u senetskom samostanu) i tu je umro 1788. 1803. Ovo ima 11 . i 18. Kaže na kraju da nastoji jezik oblikovati tako da bude blizak većini čitatelja. a pet ludih ne uzima ulje. sljedeće izdanje. Tekst je isti osim što se na početku nalazi predgovor Kniefca.Marijanskom hodočasnom svetištu. Sljedeća izdanja su iz 1850. Nikola Benčić ga je proučavao. vršio je župničku službu u Klimpuhu u sjevernom Gradišću. do smrti 1919. misli na one koji žive u okruženju drugih naroda te nemaju propovjedi na hrvatskom jeziku. 1787. On je građu preuzimao iz starije teološke literature. izreke svetaca i teoloških priručnika. stoljeću služe Franjo Glavinić. nanovo objavljen Šoštarićev molitvenik.) Prvom primjerku izdanja nedostaje naslovnica. paklu i posljednjem sudu.“Poszuda duhovna” (1793. misli o kojima se u tekstu govori. Eberhard Maria Kragel (1725-1788. Ima 450 stranica i govori o četiri čovjekove stvari: smrti. stupa u Lovreti u red servita gdje je proveo najveći dio života. U stilizaciji i kompoziciji ima tekstova preuzetih iz drugih djela. raju. tematski se nastavlja na tradiciju gradiščansko-hrvatskih molitvenika. Nakon odluke cara Josipa II. Djelo je homiletičkog sadržaja (propovjednog karaktera). 3. Kao egzemplar Kragel navodi biblijsku parabolu o mudrim i ludim djevicama iz Evanđelja po Marku. je potvrđena godina izdanja. to je nova tematska jedinica tj. “Marijansko cvijeće” Ova knjiga je 1808.) Drugo ime u donjoj Austriji. 1793. Svoju propovjednu službu je napisao na Kalvariji i u Novom Gradu. U tom razdoblju su brojni pisali djela kompilirajući. Objavio je tri gradiščansko-hrvatska molitvenika: 1. Pet mudrih djevica uzima ulje za svjetiljku. Od ovog je ostalo tek drugo izdanje. očituje se originalnost. te želi stvoriti djelo koje će služiti Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji b) Da bi Hrvati mogli imati pobožne riječi c) Misli na one koji nisu nazočni propovjedi d) Zato jer se na hrvatskom jeziku prodike ne drže. tiskana u Šopronu. Kragel govori o razlozima za sastavljanje djela: a) Ističe oskudicu nabožnog stava na hrvatskom jeziku. Mudre djevice pale svoje svjetiljke te idu Isusu. U propovjedni tekst su uvršteni biblijski citati iz starog i Novog Zavjeta. Prevladavaju kraći pripovjedni oblici koji u propovjednom tekstu ima funkciju ilustracije problema.nizozemski redovnik se poslužio s molitvama tog djela. Simeon Kniefac (1752. u biti peti dio. 1804. Nikola Kraječević. je ovaj molitvenik objavljen. Dionizije Katuzianac . ideja.) To je vrhunsko prozno ostvarenje starije gradiščansko-hrvatske književnosti. Deset djevica. Čeka zaručnik (Isus Krist). Ta je tema bila omiljena među piscima tih stoljeća. Kagel ističe da djelo ima kompilacijski karakter. Kragelovo djelo u današnjem smislu riječi nije originalno. No ima dodatak koji govori o vječnosti. Od 1801. S ovom temom se u 17. Misli. Dugo vremena je bio hrvatski propovjednik u Lovreti . “Csetvero-versztni duhovni persztan” (1763. umro u Fortnovi. Djelo baroknog karaktera.-1819. Osnovna misao djela je rečenica iz Ponovljenog zakonika: “Ljudstvo je bez savjeta”. Rođen je u Cundravi. 1865 i 1873. 2. “Lapat evangelianski” 1798. je godina izdanja. a lude ostaje tražeći ulje i kad su se vratile vrata su bila zatvorena. Štefan Fuček. Školovan je uz potporu servertskog reda. 1745. 1804. “Vrata nebeszka”.) Franjevac. Djelo ima stil egzemplarnog kazivanja.

O njemu je pisao njegov prijatelj Martin Meršić (njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica). te su one zabranjene od strane crkve. 1859. Spričanja su imala točno određenu formu (stihova. uvođenje novog pravopisa.-1817. na popisu zabranjenih knjiga jer je na jeziku civilne Hrvatske. On se u ime pokojnika opraštao od obitelji. ali ti prikazi su prilično subjektivni i nekritički. Pjesme su često činile razdor u obitelji. pohađao je gimnaziju u Juri. kršćansko-katoličkog kalendara. Nacionalni pokret. Bio je dobro obrazovan. Uz svećenike nastaje još jedan obrazovani sloj inteligencije . Od pisaca u Hrvatskoj o njemu piše Stjepan Jušić. 1578. 12 . Nju je sastavljao jedan autor po nalogu najbliže rodbine (učitelj). pisanje pjesama i sastavljanje hrvatskih školskih knjiga. Bavio se pozitivizmom.: antiteza. slogova). Barokne figure u Gragela su npr. Tek u 53-oj godini svog života počinje pisati pjesme u kojima dotiče rane tadašnjeg društva. Nikola Benčić je autor disertacije o Miloradiću. Prve diskusije o jeziku i počeci novije gradiščansko-hrvatske književnosti. Ivan Mušković. Inzistira na biblijskoj metaforici. retoričko pitanje. Gradiščanski Hrvati. Kalendar. “Moderno i gnjilo”. Šopron. Rodio se 1850. Stil djela. Kragel ističe da su oni kršćani koji nemaju dobrih djela slični ludim djevicama. do te godine gradišćanskohrvatska književnost je bila nabožnog. Urednik je kalendara (Kalendar svete familije i kršćansko-hrvatskih novina). Najvažnije mu je djelo “Početnica za katoličku školsku mladost”. Rad na okupljanju Hrvata. godini počinje sa pjesničkim radom. principalne zablude. a studirao je i filozofiju. poznavao je grčku povijest. Pjesnička vrsta karakteristična za gradiščansko-hrvatsku književnost je spričavanje (spričanje) Tzv. nakon revolucije zapaža se naglašeno buđenje nacionalne svijesti kod Gradiščanskih Hrvata. hiperbola. Imao je punu slobodu govora. dio pogrebnog obreda gradiščanskih Hrvata. Prvi je dao ime Gradišćanski Hrvati. sociologija. a "Kronika" je posvećena Draškoviću. dok je prije bila nabožnog karaktera. Njegova književno-kulturna djelatnost: izdavanje i uređivanje hrvatskih kalendara. otkriva tajne.M. Pjesma “Republika”. Gradišćanskohrvatska književnost usmjerena je na očuvanje narodnog identiteta pa kritike i nema. mrtvačka jačka (pjesma). problemima geometrije. Grgo Gusić (učitelji) i Mate Drobilić izvan učiteljskog kruga. Studirao je teologiju. Gradiščansko-hrvatska književnost postaje s njim napredna. urednik kalendara (katoličkog) i osnivač prvog časopisa Gradiščanskih Hrvata “Knjižica za seljačke ljude”. Filozofija. Mate Karall. Postille je posvetio Petru Herešincu (meceni) i zagrebačkom biskupu i savjetniku carskog kraljevstva. pisac školskih knjiga. formira se na podlozi čakavskog dijalekta i ikavskog govora. Tjednik “Naše novine”. "Crtice iz narodnoga života". s latinskog jezika je preveo djelo “De Institutione Christi” Tome Kempenskog. Znanstvena djela na latinskom. Karnerov prijevod je objavljen poda nazivom “Od naszledovanya Kristusevoga”. File Sedenik radi na djelu “Naši pisci i naša književnost”. 1914.didaktički smisao. stoljeću javlja se književnost svjetovnog karaktera. 1891. U 19. gdje je doktorirao. Mate Mešić Miloradić (1850-1928) 1903. 1848. u 53. Nositelji gradiščansko-hrvatske književnosti. korektor. Zajednička crta književnog stvaralaštva učitelja su pjesme za crkvene potrebe te svjetovna književnost. alegorija. no o Miloradiću i njegovim pjesmama dosta se pisalo. Čuva se Nacionalnoj biblioteci. kaže da želi biti pripravan u vjeri. Svojim pjesmama stvorio je novu privlačnu književnu vrstu. piše o radosti i čežnji za raskoši.lirski preporod. Janko Berle tvrdi da je iz Vrbovca u zagorju. Ignjac Horvat je napisao predgovor Miloradićevim pjesmama. utjecaji . Imena: Gašpar Glavanić. pisac novela sa seoskom problematikom i crtica iz seljačkog života. Briga za književni jezik Gradiščanskih Hrvata. To se kod Kragela očituje u naglašenoj uporabi retoričkih figura. Mihovil Naković se istaknuo kao reformator pravopisa. Gradiščanski Hrvati više se ne služe madžarskom grafijom nego Gajevom ortografskom reformom i Ilirskim pravopisom. duhovnog karaktera. u Kisegu. Jeronima u rimu. a moglo se i predbacivati drugima u ime pokojnika. gradacija. Ivan Žigmund Karner (1756. Rječnik je u Kragelovom djelu u funkciji zastrašivanja čitatelja. Djelo odgovara europskom baroknom stilu. Značajni: Mate Ginzler. problem moral. 1912. prvi pokušaj starije povijesti književnosti Gradiščanskih Hrvata. Bio je kapetan u zavodu sv. M. Štefan Ginzler. Ljubljana. Miloradić napisao je tekst za himnu Gradišćanskih Hrvata. U tom periodu barokna se poetika temeljila na retorici. "Postille".. Antun Vramec u tiskari Hansa Mauliusa "Kronika". Beč.) Godine 1812.učitelji.

Uspostava nove ortografije. Zalagao se za čakavski dijalekt i to je bila loša strana jer su se time Gradišćanski Hrvati udaljili od hrvatskog jezika. Crkvenog je nabožnog karaktera. Najmasovniji pravac hrvatske emigracije za najezde Turaka je sjeverozapad. Ilirski preporod kod njih nije imao odjeka. stoljeća dolazi do jezične izolacije. Formirao se standardni hrvatski gradišćanski jezik. Mihael Lipšić. Napisao je himnu Gradišćanskih Hrvata. Proširena malodušnost među Gradišćanskim Hrvatima. prva dijalektološka studija Ivan Grabec "Govor podunavskih Hrvata u Austriji". O Gradišćanskim Hrvatima pišu: a) b) c) d) e) f) Mate Ujević "Gradišćanski Hrvati" Stjepan Jušić "Hrvatska dijaspora u 16. urednik je uništio zbog protucrkvenog sadržaja. Nositelji svećenici. Gradišće je dobilo naziv po mjestu Grad (Gussing). Dodao si ime Miloradić (rado). ljetopis JAZU. Osnivanje hrvatskog kulturnog društva “Zora”. U pjesmaricama je grafija latinička. Dosta oponašatelja . Djela mu se sadržajno bave rodoljubljem. “Naš jezik”. Jezik Gradišćanskih Hrvata se nastavlja na jezik matičnog kraja. središte u Juri novog nacionalnog pokreta. Pisao je o crkvenim pjesmama Gradišćanskih Hrvata. tj. pa ih on oslobađa od svih davanja na rok 1216 godina i daje ima crkvenu autonomiju d) strah od tuđe vlasti. stoljeću". Do spontane asimilacije hrvatskog stanovništva 13 . Budućnost Gradišćanskih Hrvata temelji se na njihovom povezivanju sa maticom zemljom. Gradišćanska književnost je sličnog karaktera kao i kajkavska književnost. Hrvatskom. između Štajerske i Slovačke. od kojih je 80% čakavaca (čakavska ikavica). pjesme ispovijedi. Josipu J. Stvorio je naziv Gradišće. Njegove pjesme za djecu pisane su sa poučnim temama. zrcalo duha vremena. "Put kud nebo". Franjo Sušnik. U 18. uključen je u korpus hrvatske književnosti. antimarksizam. epistole (npr. Iz Gradišća. Donja Austrija. u dijalektalnom smislu jezik je heterogen. Cecilija". Strossmayeru). Obrana hrvatskog jezika. Ep “Tragedija Božja”. Epska pjesma o izgubljenom sinu. od 1921. Prijevod “Nasledovanja Kristuševa”. pravopis koji ima svoje korijene u madžarskom pravopisu. Pjesme “Uz grob”. pa su tamo preseljavali kmetove (hrvatski velikaši Erdody) c) radna snaga potrebna je caru Ferdinandu i feudalcima. Sredinom 19. knjiga 2 Božidar Finka "U čakavskoj reči". 1966. daje pregled govora Gerhard Neweaklowski "Disertacija" Tomislav Jelić "Gradišćanski Hrvati u Austriji" Veze Gradišćanskih Hrvata s domovinom Ljudi koji su iz sjeverne Hrvatske.Uzdigao je jezičnu normu na umjetničku razinu. U jednoj zbirci čakavske lirike on se stavlja na prvo mjesto. U Gradišću je utemeljeno između 180-200 hrvatskih naselja.Ivan Blažević. “Mala gramatika. antifeminizam. stoljeću veze su potvrđene na trgovačkom polju. Janko Barle (1569-1941) Zagrebački kanonik. Burgenland. uređivao je muzikološki časopis "Sv. Nedostaje joj književna kritika. dolazili su trgovati u Hrvatsku. "Hrvatski dijalektološki zbornik". U kulturnoj povijesti Gradišćanskih Hrvata važnu su ulogu imali protestantski svećenici Stjepan Konzul i Antun Dalmatin. djelo sadrži molitvu supružnika na kajkavskom (koje kasnije neki gradiščanski Hrvat prevodi na svoj jezik). Prijevodi stranih djela. To je područje na kojem se govori hrvatski jezik. Razlozi emigracije: a) rast agrikulture u donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj b) isto plemstvo ima posjede i u Gradišću i u Hrvatskoj. Postao je vodeća osoba književnosti Gradišćanskih Hrvata. U pjesmama obrađuje sve teme. Antisemitizam. Piše o sebi. Pisma. 1919. Prvi tiskan evanđelistar prema ovom izdanju Janko Spodić (Gyorski biskup). a u Gradišću su bili učitelji (i obratno). zapadna Ugarska (270 sela). tj. Gradišće je prepjev naziva Burgenland. studira u Grazu i predaje civilno pravo u zagrebu. Rođen je u Gorištanu. Danas mu se može zamjeriti to što su danas Gradišćanski Hrvati čakavci. slovnica hrvatskog jezika”. turskog ropstva i islamizacije Crkva je imala važnu ulogu u svim socijalnim procesima.. Njegova je generacija poznavala sve njegove pjesme. Naziv potječe iz doba Monarhije.

sa austrijskim dolazi 1970-ih godina. a ime Gradišćanski Hrvati službeni etonim (Gradišćanski Hrvati austrijskog dijela i Gradišćanski hrvati madžarskog djela). tj. te Beču.`70-ih dolazi do sve jače deagrarizacije. Gradišće se zove Burgenland. Gašpar Glavinić. Ivan Kukuljević Sakcinski Služi kao oficir u Beču i Milanu. Pisao je o Mate Meršiću Miloradiću. seoske sredine. Grazu. Čuković (19/20. kalendara. Proučava život i običaje Gradišćanskih Hrvata i potpisuje njihove pjesme. crkve) (povijesna) etnička svijest život u seoskoj (ruralnoj) zajednici . Jedan od pokretača narodnog gibanja Gradišćanskih Hrvata. 1912. 1921. Dio Gradišćanskih Hrvata danas se nalazi u Slovačkoj. Školovao se u Zagrebu. prvi svezak lirike na gradišćansko hrvatskom jeziku "Jecke". bavi se političkim i književnim radom. Čimbenici opstojnosti hrvatske manjine materinji jezik kulturna baština etnička elita. prvi drži govor na hrvatskom jeziku (1843). školskih udžbenika. Od 1921. Martin Meršić (1868-1963). Njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica. Foto zbirka zemaljskog arhiva Željezno. Pjesme koje je vjerojatno sam sakupio obilazeći hrvatske krajeve svrstao ih je među čakavske. konferencijom mira u Parizu Gradišćanski Hrvati bili su razgraničeni (Versailleskim dogovorom o koridoru kojim bi se povezivale Jugoslavija i Čehoslovačka). Filip Sedenik . Bio je predsjednik HKD u Gradišću. a u Pečuhu Hrvatski institut za hrvatski jezik. Mnogo je stvarao na području crkvenih pjesama. Tada je došlo do jače deagrarizacije ruralne tj. st) objavio historiografsko djelo "Žitak svetih" 14 . plebiscitom dio gradišćanskih Hrvata dolazi pod administrativnu upravu Austrije ( do tada je uprava bila Ugarska). 1919/20. govori o domovinskoj ljubavi. štokavske i kajkavske. Svoje pjesme je podijelio u čakavske. Velike sile to nisu prihvatile. što dovodi do spontane asimilacije g) nerazvijenost građanske klase a) b) c) d) e) f) U Budimpešti postoji hrvatska gimnazija. Ignacije Horvat (1895-1973). svećenici. Najvažnije doba toga vremena (1833-1872). Tvorac je prve moderne hrvatske drame "Juran i Sofija" pisane novim tipom književnog jezika. inteligencija (profesori. razmišlja o precima. zastupnik je u hrvatskom saboru. Duhovnik i književnik. Fran Kurelec (1811-1874). novinari) etničke institucije (škole. Foto zbirka zemaljskog arhiva "Željezno".

Podravski Hrvati . Zlatno doba Hrvata u Madžarskoj je 18/19. stoljeću. Hrvati Bošnjaci se javljaju u Pečuhu i Budimu kao obrtnici još u tursko doba ali i poslije. Bave se svinjogojstvom i ribarstvom. stoljeće kada su u nekim krajevima činili relativnu ili čak apsolutnu većinu. Vadešinu i Koljnofu b) Željezno Čakavski dijalekt polako nestaje zbog uvođenja jugoslavenskog jezika. tj. Danas u Budimpešti i Pečuhu postoji Hrvatski institut za jezik i književnost. Nove su gospodarske i društvene prilike. višak radne snage nakon oslobođenja kmetova i procesa zemljo rasterećivanja uzrok je iseljavanja Hrvata iz Madžarske u Ameriku. 6. pretpostavlja se da žive na ovim prostorima već od dolaska Hrvata u današnju domovinu. Gradišćanski Hrvati Pomurski Hrvati Podravski Hrvati Hrvati Bošnjaci Šokci (brzo asimilirani) Bunjevci (brzo asimilirani) Podunavski Hrvati Hrvatska manjina u Madžarskoj je dodatno izolirana od matice zemlje nakon rezolucije Informbiroa iz 1948. srbiziranje nastavnog kadra.šumovita i močvarna područja duž Drave. osnovana je udruga "Demokratski savez južnih Slavena" koji nastoji obuhvatiti sve manjine u Madžarskoj (okupiti ih pod jednim imenom). Smatraju se autohtonom etničkom skupinom.sve narodne manjine dobijaju pravo na etnički opstanak i razvoj svog individualiteta. 1948. Hrvatskog zagorja). Istočnougarski (Bunjevci) i južnougarski (šokci) razbijeni su između Madžarske. U tijeku je proces asimilacije. 2. Dvije su županije s Hrvatima: a) Šopron . Hrvati su u Madžarskoj očuvali svoju svijest time što je Ferdinand I. To su iskoristili madžarski Srbi kako bi ekavizirali Hrvate. Poznati su kao zlatari. U Madžarskoj živi oko 12. U Madžarskoj od nekadašnjih 45. Informbiro. Problemi tzv. za vrijeme madžarske revolucije kmetovi su dobili slobodu. Promijenio se broj dvojezičnih škola. a nekad je u velikom broju obitavala u Budimu i okolici. nakon oslobođenja tog prostora od Turaka. kajkavci su u Umoku. Svi potječu iz kajkavskih krajeva (Međimurja. odbacuju se hrvatska imena i prezimena. Neki su imali crkvene posjede. prekinute veze s Madžarskom. b) 1948-1949 . te su doživjeli ubrzanu asimilaciju. Rezolucijom Informbiroa hrvatska manjina je izolirana. Govor im je novoštokavsko ikavski. 1948.žive uglavnom čakavci. Rumunjske i Kraljevine SHS. te vrtlari. Madžarski znanstvenici ih obično svrstavaju u 7 većih etničkih skupina: 1. 7. "spontane asimilacije" (i dalje traje). Bavili su se uzgojem i trgovinom jakih konja koji su prodavali za potrebe gradske željeznice. vinogradari i vinari. Nakon toga počinje naseljavanje njemačkih i madžarskih doseljenika u hrvatske krajeve. počinje proces asimilacije. Dao pravo da sami biraju svog svećenika. Očuvanju hrvatske manjine u Madžarskoj posebno su pridonijeli hrvatski svećenici koji su tamo izbjegli s narodom i drže obrede na hrvatskom jeziku.) i doći će do asimilacije. Bave se ribarstvom i spominju se kao Bunjevci. 3. 1962/63.000 Gradišćanskih Hrvata koji govore čakavskim dijalektom. postoji samo 8 dvojezičnih škola.26 dvojezičnih škola. govori staroštokavsko ekavskim govorom. 4.treće razdoblje. Podunavski Hrvati .mješovito stanovništvo pa se dijele u dvije grupe: a) grupa koja živi u okolici Kalače. danas postoji još 15 sela. Narodne manjine napustit će svoju zatvorenost (1957. Pomurski Hrvati su doselili uglavnom poslije 1690. Neki su bili veleposjednici (Bedekovići). 5.HRVATI U MADŽARSKOJ (GRADIŠĆANSKI HRVATI) Hrvata u Madžarskoj ima oko 90. c) 1962-1978 . a) 1945-1948 . 15 . Razne su etničke skupine Hrvata u Madžarskoj. koriste sva narječja kojima se govori u Hrvatskoj. Bošnjaci i Dalmatinci. doselili su se iz Slavonije b) doselila se u 16.000. Nakon 1978.

Cijeli život je posvetio njegovanju materinjeg govora i oživljavanju hrvatske kulturne baštine. molitve.Podravina (poluakcentualni sustav) Pečuh . Kamer je u svom prijevodu napravio suvremeni normirani tip gradišćanskog hrvatskog jezika.Podravina Mohač . Ostavio je stotinjak pjesama. djeci i prijateljima Pisao je i o spontanoj asimilaciji: a) b) c) d) "Sladka Sanja" vizija hrvatske autohtonosti "Dužnost domovini" iznosi svoj patriotizam "Protulice". tj. stoljeća). zavičaju i prirodi ljubav prema ženi. "Na našj gori". Pisao je za svoje sumještane. "Viograd". prevodi Marulićevo djelo "De imitatione Christi" na gradišćansko hrvatski jezik.Bačka Vršenda . pritom se služio prijevodom Tome Kepenca "Stope Krista". Piše izvornim čakavskim dijalektom. radnike i djecu.Hrvatska naselja u južnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) Kaniža .Baranja (ikavsko ekavski) Bacin . Četiri su tematske cjeline: a) b) c) d) ljubav prema hrvatskom jeziku i etničkoj pripadnosti ljubav prema madžarskoj domovini ljubav prema rodnom selu. "Od naslidovanja Krista Ševega". Zbirka "Ruža nebeska". "Jasen" "Na majkin dan" Jive Zigmund Kaner 1812.Pomurje (kajkavci) Pogan . varijantom koja se razvila u Koljnofu. 16 .Bačka Hrvatska naselja južno od Budimpešte: a) Andzabeg b) Tukulja c) Erčin Hrvatska naselja u zapadnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) g) h) Bizonja Šopron Vedešin Umok Koljnof Unda Prisika Kiseg Mate Šinković (1927-1974) Rođen je u Koljnofu (velikom selu nastanjenom Hrvatima koji su tu već od 16. "Žetva". U djelu ima dosta kajkavizama.

zbog toga su zahtijevali dobar dio hrvatskih svećenika koji su mnogo učinili u obrani hrvatskog identiteta. Tijekom 16. stoljeća Hrvati bježe pred Turskom najezdom. Plansko raseljavanje Hrvata nakon 1945. Posljednji trenutak da se nešto učini za Hrvate u Češkoj. 1948.Dobre Pole U 16. Tamo gdje su Hrvati došli u većim skupinama sačuvali su hrvatska prezimena. Završetkom Drugog svjetskog rata Hrvati u Moravskoj počinju odumirati. Ugarski sabor je donio zabranu o seobi i o povratku. Tek prije 3 godine češka vlada je uputila ispriku Moravskih Hrvatima. “Hrvatski kulturni dani” u Frielištofu. Informbiro. potječu prvi pisani dokazi. Moraju prelaziti na ratarstvo. do 18. To je najsjevernija i najudaljenija hrvatska dijaspora. Početkom Drugog svjetskog rata njemačko zapovjedništvo ih je slalo na bojište. Ono što nisu učinili Nijemci 400 godina. Najviše se raseljavaju iz Slavonije na područje donje Austrije.Novy Prerov 3. Nova Prerava . te su nakon rata češki komunisti iste proglasili njemačkim kolaboracionistima. učinili su češki komunisti u 50 godina.HRVATI U MORAVSKOJ Južna Moravska (Češka Republika). Bili su skloni uporabi sile. Hrvati su došli iz političkih i ekonomskih razloga. provedeno je raseljavanje Hrvata iz tih triju sela. Tek od 1991. Živjeli su u tri sela. Moravski Hrvati su priznati kao manjina u Češkoj. Čeh Aloj Šembera. 17 . a tamo gdje su se raštrkali dobili su prezime Hrvat. Moravski Hrvati na Drinovcu su čakavci (kao i Gradišćanski Hrvati). Milo Vašak je najznačajniji pjesnik Moravskih Hrvata. Danas su ostala samo tri sela u kojima borave Hrvati: 1. danas živi u Kanadi. Hrvatsko je kršćanstvo više primilo od Moravske nego što je dalo. Nakon toga Hrvata je ostalo tek oko tisuću od nekih 15-20 tisuća. Jezik im je pun arhaizama. Genocid. dolazi do sukoba Tito-Staljin. Bili su uglavnom stočari sa nomadskim načinom života. Od 1991. stoljeću Hrvati se živjeli pretežno u kućnim zadrugama. Jevišovka . Počela je germanizacija. Oni dolaze na ova područja u doba protestantizma. stoljeća. raseljavanje traje od kraja 15. Intervju s Herdvig Sitek. Nakon veljače 1948. Preuzimanje navika. To raseljavanje su proveli češki komunisti. trgovinu i prijevoz. Iz 1538. Najduže su sačuvali svoj jezik. Također na ova područja dolaze i zbog teških gospodarskih uvjeta. Dobro Polje . sklonosti. zapadne Ugarske. vinogradarstvo. 1580. Najrjeđa i najmanja veza sa domovinom.Frielištof 2. predstavnikom udruženja građana Hrvata u Češkoj. Slavensko-Moravska kultura. 1938. On tvrdi da Moravska Hrvatska nema budućnosti. gdje u ih preselili još sjevernije te su oni izgubili kontakt između sebe. Razlike u duhovnom životu. podjelom Čehoslovačke Hrvati su pripali Njemačkoj. Veliki problemi u Češkoj zbog ulaza u EU jer se traži reguliranje odnosa prema manjinama.

od toga dva sa hrvatskim stanovništvom (Čunovo i Jarovce). 1990. potocima i brdima. dječji folklorni ansambl "Jarovček". 1999. Kulturno stvaralaštvo Slovačkih Hrvata `60-ih godina dolazi do buđenja nacionalne svijesti. Dolazi do interesa za vlastiti jezik. hungarizmi. "Domovinska Nova Ves". Kulturna društva Hrvata u Slovačkoj Čunovo. povezano i sa Hrvatskom i sa inozemstvom. S tog područja potječu i Gradišćanski Hrvati. do 1597. dokumentarnu videokasetu o hrvatskoj manjini u Slovačkoj "Nakon stoljeća ponovno u svatu" i dva zbornika: "Hrvati u Slovačkoj" i "Hrvatska narodnost u Slovačkoj" (1999. sagradila je i proširila crkve. U selu djeluju 4 ansambla: glazbeno pjevački ansambl "Grvarčieta". "Hrvatski četvrci" klupske večeri s tematskom orijentacijom prema životu stanovništva u tom selu u prošlosti. a hrvatska imena davali su kotarima. zagrebačko Društvo sv. Tu su isto studirali Juraj Habdelić. u okolici Bratislave. Ministarstvo kulture Slovačke Republike odobrilo je osnivanje Centra za dokumentaciju hrvatske kulture pri slovačkom narodnom muzeju u Bratislavi. germanizmi). U Devinskom novom Selu trenutno se gradi kompleks kulturne ustanove koja će biti središte Hrvatskog kulturnog saveza i Muzeja hrvatske kulture u Slovačkoj. Današnji je jezik mješavina arhaičnog hrvatskog i slovačkog jezika.HRVATI U SLOVAČKOJ O doseljenju Ne zna se točno od kuda su došli. Hrvati doseljenici su dobili od zemljoposjednika kolonizacije slobode na 8-12 godina da izgrade kuće. stoljeću imali vlastite svećenike koji su propovijedali na hrvatskom jeziku. Održavaju se već pet godina. Povoljnije su prošli zadunavski Hrvati iz sela Jarovce i Čunovo koji su poboljšali svoje kontakte s Gradišćanskim Hrvatima. "Pašaki" i tamburaški ansambl djece i mladeži "Črip". urednik je Viliam Pokorny. koji je podrijetlom bio Slovak. svaki posljednji četvrtak u mjesecu. je Festival hrvatskih pjesama i plesova. Jeronima i slovačko Društvo Vojtecha otkrili su u Trnavi spomen ploču prvog hrvatskog kardinala Jurja Haulika. Čehoslovačkoj su priključena tri sela u blizini Bratislave. stoljeće) 18 . ali i stanovnicima hrvatskih sela u Madžarskoj. vinogradarstvo. Chorvatsky Grob. otežani su kontakti Hrvata i Slovačke s Hrvatima iz Austrije. Od 1994. 1966. U njemu istaknutu ulogu imaju hrvatski studenti i profesori. Gabrijel Kolinović (17/18. razvila je obrte. To su bili crkveni. ikavska ekavica. Chorvatsky Grob. pa su u novoj domovini našli napuštene nastambe i kotare. posjetio ih je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. narodne običaje (pjevanje i ples). obnove granice i vinograde. Hrvati iz ta 4 sela potječu sa teritorija između Kupe. Nakon postanka Čehoslovačke. Hrvatska sela: Devinska Nova Ves. i 16. Nakon Drugog svjetskog rata na temelju mirovnog sporazuma s Madžarima. 1929. čiji se rad očituje u svjetovnoj i crkvenoj glazbi i obredima. pa je jezik sličan (slovakizmi. 1989. te učili djecu. Lokalna kultura se oslanja na hrvatsko kulturno društvo. Čunovu i Chorvatskom Grobu osnovala su zajednički Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj (mjesto za afirmiranje). Devinska Nova Ves. U 16. državni dužnosnici na Slovačkom teritoriju. Poznat je čunovski tamburaški zbor. pa krenuli u seobu. te nešto južnijih područja i zapadne Slavonije. Juraj Drašković zaslužan je za uvođenje jezuitskog školstva. Jarovce. godine u Trnavi je osnovano jezuitsko sveučilište. Tu se nalazi i mali lokalni etnografski muzej "Hrvatska soba". dovršen je i posvećen oltar prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića.). i 17. U njemu djeluje kulturno društvo "Klub mladih Hrvata". Danas se zbog snažnog procesa asimilacije hrvatski jezik zadržao samo u 4 sela. 1947. stoljeću bio je rat. Ti su se nazivi očuvali i danas. držao kod Kežmarcha glavnu luteransku školu. Draškovići. folklorni plesni ansambl "Mladost". U sklopu hrvatskog kulturnog društva djeluje pjevački ansambl "Horvatanka". Aktivan je i kod crkvenih obreda. ali nastupa puno i po Slovačkoj i inozemstvu. Antun Kanižlić i Pavao Ritter Vitezović. stoljeću poznate su dvije hrvatske obiteljske loze: Ostrožci i Horvat-Stančić (branitelji luteranizma i pomagači znanosti i kulture). Još su u 18. Centar je predstavio mini izlože zbirki. 1635. Prva generacija doseljenika obnovila je opustošena sela. Jezik: srednjočakvski dijalekt čakavskog narječja. u njima se govori čakavskim dijalektom. U 15. niti da li su stigli izravno ili su već negdje bili nastanjeni. jesu li se svi odjednom iselili. Hrvatsko kulturno društvo neredovito izdaje časopis na lokalnom dijalektu "Novodielski glas". Marko Horvat-Stančić je od 1590. Save i Une. Hrvatska kulturna društva u Devinskom Novom Selu: Jarovcu. U selu postoji vrlo aktivno hrvatsko kulturno društvo.

Radnju svog romana "Velika ljubav" je smjestio u to naselje. 19 . 1991. u Šenkvice. te dijalekata na slovačkom jeziku. osobito u Chorvatskom Grobu. Posvetio je veliku pozornost slovačkim Hrvatima. Spisi su mu ostali većinom u rukopisu. Iste godine je organizirao izložbu svojih klipov. Pisao je kronike templara austrijsko-turskih ratova. kulture. rođen je u Šenkvicama kao potomak hrvatskog emigranta iz Kostajnice. 1999. Drvorezac je. Zbirka je tiskana dvojezično. hrvatski tekst nije na hrvatskom književnom jeziku već na novoselskoj čakavci. izveo kazališnu jednočinku "Novoselski kipci". izdao je monografiju "Devinska Nova Ves". Pisao je o životima ugarskih vojskovođa. zdravstva. Inicirao je postavljanje oltara posvećenom prvom hrvatskom svecu Nikoli Taveliću u Chorvatskom Grobu. 1997. izda je knjigu izreka i poslovica. to je pregled povijesti. kalendar Društva sv. Pisao je i na slovačkom. izdao je knjižicu pjesama "Ča dan donese". 1992. Bavio se dijalektima. Zbirka se sastoji od 50 pjesama podijeljenih u 4 tematske cjeline. 1995. te novoselskih priča na nestandardiziranom rodnom dijalektu. Urednik je zbornika "Hrvatski etnikum u Devinskom Novom Selu" i časopisa "Novoselski glas".Povjesničar. Sela. poezija mu je prihvaćena i na slovačkom. Josip Andrić U hrvatska sela slao je knjige. Svojim je djelovanjem doprinio razvoju prijateljskih odnosa Hrvata i Slovaka te razmjeni kulture. hrvatskih kraljeva i banova. U knjizi je objavio svoja zapažanja o hrvatsko čakavskom dijalektu. Viliam Pokorny Iz Devinskog N. kuhača i drvenih daščica s poslovicama iz rodnog mjesta. industrije. epigramatičar. Jeronima. nazivlja i školstva u selu. objavio je zbirku novoselskih poslovica i izreka "Rič tr drvo". Napisao je svoju opsežnu autobiografiju i genealogiju obitelji od dolaska Hrvata 1557.

Resita. Jezik je štokavska ekavica sa primjesama ikavice. Hrvatska naselja u Rumunjskoj: 1. Pokuplja. 1888. sami sebe smatraju Šokcima i misle da su tamo od 1650. Rekaš. a na tj. Temišvar. Tirol. Čenija. Procvat hrvatskog školstva 1933. Starčević. Jimbolia. 3. 2. Žombolj. ekavska-štokavština (Šokci). 1948. gdje je isti gazda imao svoje vlastelinstvo. Mirovnim ugovorom ti dijelovi postaju dijelovi Rumunjske. 1948. Karaševo Franjevci su dosta značajni za razvoj Hrvata i očuvanje jezika. nastava na hrvatskom jeziku. Lupak.Remetea Mare). Temišvar. Hrvati iz gorskog Kotara (koji je kajkavska sredina) su u Rumunjskoj od 1890-ih godina. zabilježena su u Rekašu. Sinnicolau. Aradska županija: Arad. Neka prezimena u Rekašu koja se pronalaze i u Gorskom Kotaru: Radošević. Jabalča. Kajkavština (Gorani). "Granera" koji nakon 1890. Vodnik. Ravnik. Na granici Madžarske i Slovačke stupaju u službu barunske obitelji Ambrozy gdje rade kao drvodjelci (tesari) i potom iz ostrogonskih šuma odlaze (jer više nisu potrebni vlasniku) prema jugoistoku ondašnje Ugarske u selo Remete (danas mjesto blizu Temišvra . Karaševo je najveće središte. proces asimilacije dosta je jak. stoljeću) objašnjava to ime . Hrvati su tada živjeli u ugarskim županijama (Arad. Mrkopolja su se zaputili u Rekaš. stoljeću povezan je sa turskom silom iz Vinkovačkog kraja. 20 . Po jeziku su kajkavci (goranski). 4. u župi sv.HRVATI U RUMUNJSKOJ Nakon Prvog svjetskog rata se počinje saznavati za njih. Nermić. Resita). a ekavsko-ikavski govor nam kazuje da njihovi preci potječu južno i jugozapadno od Vinkovaca. hrvatski jezik se zadržao samo kao predmet. blizu Ostrogona. Sedam hrvatskih sela: Karaševo. Lugoj Tirolska županija: Tirol. Ivana Krstitelja (Aleksandar Berković . stoljeća. Brinja. Rekaš. Keča . donjeg okuplja. Kužić. Vodnik. Anina Južna skupina: Lupak. Marija Radna je veliko hodočasno središte i tamo se nalazi velika barokna crkva Većina usmenih priča objavljena je u zbirci Balnt Vukova “Cvjetovi mećave”.župnik. Karaševo. Obitelj Jankulov upozorava istraživača Stjepana Krpana i na druge obitelji tzv. Rekaš. Nermić. Tomić. Na desnoj obali Dunava. Hrvati iz gorskog kotara. preko madžarskog grada Estergona (Ostrogon). Mrkopolja. grad u kojem su Hrvati peti po brojnosti.nazivaju se Granerima zbog boravka na radu u mjestu Gran. rumunjski jezik je uveden kao nastavni. Tomac. U Keču dolaze iz Turopolja. Klokotić. pisane karakterističnim govorom.naselja u kojima su Hrvati prisutni od početka 19. Uspješno su sačuvali jezik i običaje za što je osobito zaslužna crkva. kriza Tito-Staljin. S vremenom će doći do napuštanja goranske kajkavštine i prihvaćanja ekavske štokavštine međusobnom ženidbom. Vodnik. Lupak. 1895. način u obitelji ulazi i rumunjski jezik. dolazi do prestanka djelovanja mnogih društava (vatrogasno). Jakobić. osnovano šokačko pjevačko društvo. Jabalča. Ravnik. Keča. Nermić. godine. Župnik Jozef Šulc (u 20. Klokotić. Dolazak Hrvata u 16. mjesto madžarskog primasa. Hrvatska naselja: Arad. Nakon dolaska u rekaš zatekli su tamo svoje sunarodnjake koji su govorili ekavskomštokavštinom. Klokotić. Marija Radna Temišvarska županija: Temišvar. potomak Hrvata) rođenja djece naših hrvatskih iseljenika. doseljavaju iz Hrvatske. Kružić. Bobinac. U Klokotiću djeluje kulturno umjetničko društvo.

a ta je kategorija nestala. Subotica. ali u taj broj nije uključeno Kosovo . Bunjevac: a) čovjek u Bačkoj koji govori zapadnijim govorom b) Srbin katoličke vjere Kod Zoranića i Barakovića. njih 56. Akademijin rječnik tumači riječ bač kao konačar. Bački Hrvati (Bunjevci) Iz Bosne s Neretve. Osnovana prva hrvatska politička stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). Bačija = stan. planinar. (mir u Srijemskim Karlovcima). u Vojvodini se održao popis stanovništva i bilo je važno da se hrvatski korpus izjasni upravo kao hrvatski. čoban. pravo na informiranje i kulturnu tradiciju kroz odgovarajuće institucije). živi u Vojvodini a u središnjoj Srbiji danas ima samo 14. Bač = drevni grad.000. Tako je jedan dio otišao u Hrvatsku. Skok tumači da se time podrazumijeva "gradska međa" (varmeđa=županija). međutim. godine. bunjci: a) rupa po kućnim zidovima b) kuća u polju. stoljeća (vrijeme Turaka) pod vodstvom 18 franjevaca. Najznačajnija i najbrojnija hrvatska zajednica u Vojvodini upravo je u Subotici. Hrvati danas čine tek 15 posto stanovništva u tome grada. godine. Dugo odlagano rješavanje pitanja njihova statusa dovelo je do situacije da pripadnici hrvatskog naroda do sada nisu ostvarili prava s područja kolektivnih prava (pravo na školovanje na materinskom jeziku. Raspadom bivše SFRJ nastao je problem statusa Hrvata u SRJ. Slovaci i Slaveni već su poznavali tu riječ kao ovčar. koja će ostvariti na osnovi novoga Zakona o zaštiti manjina biti veća i sigurnija. Stipić. M. jer većim brojem tako izjašnjenih pripadnika naše manjine će i prava. Stjepan Bukinac (1912-1945) pisao o aktivnosti franjevaca kod iseljenika u 16. Svi pisci se slažu da je imenica Bačka tvorenica od toponima (grad) Bač + nastavak -sk. drugi u Mađarsku a ostali su otišli u Treće zemlje. Šokac je regionalni naziv za grupaciju koja živi u istočnoj Slavoniji i vojvođanskome Podunavlju . Baja književnost nakon 1921. piše jedan madžarski povjesničar. Ivan Antunović smatra da se Bačka prvi put spominje 1699. a na kajkavskom i čakavskom . potrebno je da se izjasne kao Hrvati kako bi dobili svoja manjinska prava (obrazovanje na materinjem jeziku). A. njiva. konak.HRVATI U VOJVODINI Prema popisu stanovništva iz 2002. tj.bašćina. u vertikalnom presjeku eliptična 21 . Drugi su Bunjevci. na koje su pozivali stručnjake iz Jugoslavije i Hrvatske. Broz-Ivekovićev rječnik za imenicu bač kaže da znači biti stanar. Upravo su hrvatska kulturna scena i naše katoličko svećenstvo u Vojvodini bili ti koji su spasili Hrvate u ovoj zemlji i očuvali hrvatsku kulturnu tradiciju i hrvatski jezik na ovome području. Zbog toga se u Vojvodini krenulo s akcijom “Budi svoj” koja ukazuje na te probleme i potiče Hrvate da se kao takvi i izjasne. stoljeću. U vrijeme ratnih sukoba crkve su bile jedina okupljališta Hrvata gdje su oni redovito mogli slušati svoj materinski jezik. a oni su se mahom iseljavali početkom ratnih sukoba u Hrvatskoj. obor. djedovina. Petar Skok u svom rječniku tumači kao planinar. stanar. Nekada su se vojvođanski Hrvati dijelili na Šokce i Bunjevce.. "Bač" se pokušalo tumačiti riječju baština na štokavskom području. Etimologija riječi bačka: 1901. U Bačku su doselili početkom 18. gubitak Baje (Madžarska) kao dio kulturnog središta.000 Hrvata. Bunjevci žive na tromeđi Sombor-Subotica-Baja.688 Hrvata. dok ih je danas samo 56. Nakon određenoga vremena vojvođanski su Hrvati osnovali Hrvatsko akademsko društvo u kojemu se okupljala hrvatska inteligencija i organizirali razni skupovi i okrugli stolovi. i 17. Peić. glagol buniti se. u Srbiji živi 70. 2001. Najveći dio Hrvata. Alternative naziva Bunjevac: naziv od imena rijeke Bune u Bosni (vjerojatno). mišljenje je novijih pisaca. u kojoj živi 16. Jakšić. a prethodno Daytonski sporazum) Hrvatima je bilo uskraćeno uživanje manjinskih prava. Unatoč međunarodnom ugovoru između Republike Hrvatske i SRJ (Sporazum o normalizaciji odnosa od 1996.000. Naselja: Segedin. To je bila najveća dijaspora Hrvata (stotine tisuća). Prije Drugog svjetskog rata imali su istaknute književnike: L. a najveći dio njih živi upravo u Subotičkoj općini. nadbiskupsko središte. salaš.056 Hrvata. Treba biti oprezan s teorijom Bunjevci = buniti se protiv Turaka. iz Like i Dalmacije.546. kojih u Srbiji danas ima oko 20. Poljaci. majur. Sušnik-Jambrešićev rječnik baštinu bilježi kao baćina = očevina. U doba cara Justinijana tamo je bila biskupija. Sada je usvojen Zakon o narodnim manjinama.602 Hrvata. U Vojvodini je početkom devedesetih godina živjelo oko 70. Posljednji popis pokazuje da su Srbi povećali svoj broj nauštrb ostalih naroda. Ti su ljudi shvatili povijesnu zabludu te su se na zadnjemu popisu stanovništva izjašnjavali kao Hrvati.Bačkoj.

ne dopušta tu podjelu. Nakon zauzimanja Bosne. Bački Hrvati (Bunjevci) smjestili su se u zagrljaju Dunava i Tise. Neki od tadašnjih kulturnih i društvenih djelatnika: Mihovil Radnić (začetnik hrvatske književnosti u Bačkoj). sultan Mehmed II. Đuro Szabo. neki smatraju prvim spomenom franjevaca. Srijem. To je stočarsko stanovništvo koje se spuštalo s planine (u 14. Drugačija situacija bila je na trogirskom području i oko njega. i 15. stoljeću i traju u tom vremenu. također opisuje rad i život franjevaca u Bosni. Prve vijesti o franjevcima su iz 1291. 1444.c) leglo životinja Ante Sekulić navodi kako je bunja noćište izdubljeno u zemlji. Nakon što su Turci zaposjeli određena područja. Ivana Kapistrana. Zatim dovode tamo radnike za obradu zemlje. Djelovanje franjevaca u Bosni Srebrenoj Oni su bili nositelji duhovnog.6. Banat. Hrvati u Bačkoj su doseljeni iz Bosne s Neretve. O raseljavanju pišu: S. Nadbiskupija u Baču spominje se vrlo rano (kasnije ju ugarski kralj Stjepan I. Prije dolaska Bunjevaca u Bačku. Neki pak ime Bunja dovode u vezu s papom Bonifacijem. 27. Pretežno ikavski tekstovi (ikavski se tada nazivao iliričkim. Ivan Antunović pokreće "Bunjevačko-šokačke novine" i "Bunjevačko-šokačku vilu". bački samostani su dio provincije sv. Veljko Rogić. Možda se to može povezati s odlaskom stanovništva iz "hercegovne zemlje".1514. podjela na dva dijela: 1. 28. pismo pape Inocenta IV. slovinskim. naškim) a nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe "bunjevačkim" i "šokačkim". Mohač. Pljačkali su i odvodili stanovništvo. Ugarska. dio u južnu Ugarsku. Međutim turska vlast nije bila toliko agresivna prema tamošnjem stanovništvu. 29. Njegovi sljedbenici su Mijo Mandić. Simbioza Vlaha s ostalim narodom započela je još prije turskih napada. Bač. Pismo pape Nikole IV. književnog života. Julijan Jelenić napisao je monografiju o franjevcima 1926.5. stoljeća počinju nemili politički događaji (srpska Vojvodina. ipak je došlo do podjele te redodržave: a) Salvatorijska provincija "Presvetog Spasitelja". stoljeća franjevci Bosanske vikarije ((Bosne Srebrene) bili su od velike pomoći tamošnjem napaćenom narodu. 1463. iz Like i iz Dalmacije. Budim). Raseljavanja su započela u 17. stoljeća tu su prisutni franjevci. na svoje zemljište. Od Cetine do Neretve cijelo područje bilo je štokavsko. organizirali svoju upravu (hercegovački sandžak). Spaja s novom u Kaloči). Govor im je štokavska ikavica (tako se govorilo i u području između Cetine i Neretve). ikavskog narječja. to postaje ime ugarske franjevačke provincije b) Bosanska franjevačka redodržava: preko 600 samostana na cijelom području. Turci su provalili u Bosnu i već otada pljačkaju. ali papa Eugen IV. franjevac.. Vlasi su bili već uključivanje i u turske postrojbe kao Mortolozi. Petar Skok. bio je iz reda franjevaca). Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba) pa se javlja potreba za nacionalnim osvješćivanjem. Grgur Peštalić.1248.pučka etimologija to ime dovodi u vezu s bunom protiv Turaka = Bunjevci. Često ih se naziva bunjevačko-šokačkim Hrvatima. Franjevci su bili posrednici između puka i turske vlasti. a jedni ostaju na svom starom području. za turske nevolje 16. Iz Bosne su doseljeni za prodora Turaka. Bosna Srebrena . Dominik Matić. proglašavaju odcjepljenje od bosanske vikarije.1463. franjevci iz ugarske. . izdao je sličnu povelju pravoslavnom patrijarhu Genadiju (Subotica. 22 . Ivan Nepomuk Ambrozović. pokriveno slamom (načinjeno od kukurozovine).Morovlasi) preseljeni u Istru. gradio je "standardni" jezik na bunjevačkoj hrvatskoj ikavici roditeljskog doma i sunarodnjaka. franjevci su već bili tamo. Stari ljetopisi obično bačke Bunjevce nazivaju Dalmatinci. Josip Knezović. pad Bosne pod tursku vlast. Bačka. Dio Hrvatske i Dalmacije kojim vladaju Turci prozvan je Turska Hrvatska. Turci osvajaju i druga područja i tamo učvršćuju svoju vlast. Pavičić. Cijela Slavonija. tamo postoji mnogo dokumenata o Bunjevcima u franjevačkim samostanima. provincijalu franjevačke redodržave (i papa Nikola IV. na plodnim Bačkim ravnicama. 1446. kod rijeke Bune . Dio je prebačen u Dalmaciju. Bačka su pod upravom franjevačke redodržave. časopis "Nova revija". Pajo i Nikola Kujundžić. Još 1386.dobiva ime po samostanu u Srebrenici (majka mnogih provincija) 2. Bosna Hrvatska Od 1757. Izdaje povelju na molbu franjevca Vidovića da se ljudi mogu tamo vratiti. kulturnog.17. stoljeću Dinare i Velebita) pa je tako dio njih pred mletačkom vlašću preseljen u istru. Odatle su Morlaci (crni Vlasi . obuhvaćala je Bodrošku županiju sa sjedištem u Somboru. 1453. Nikola Kesić. Sredinom 19. Već od 13. Adam Patačić. Pečuh.3.

pisane su knjige. Zagrepčanin Rudolf Vldec sagradio je spomenik kralju Petru I. Od 1941. do 1945. Marko Kljajić autor je djela "Kako je umirao moj narod". Rade na osnivanju samostalnih hrvatskih škola i novčarskih zavoda. U djelu daje podatke o pjevanju bunjevačkih pjesama. je najmasovnije doseljenje Bunjevaca na područje Bačke. na štokavsko-ikavskom narječju bunjevačkih Hrvata. najvjerojatnije su naselili Banat nakon protjerivanja Turaka ispod Dunava. O doseljenju: teško je reći od kuda su došli. "Bunjevačke narodne pjesme". a od 1606-1620. eseje. utemeljena su društva. Među najpoznatijim mjestima u Banatu koja su još donedavno bila napućena pretežito Hrvatima su Opovo i Starčevo. otvorene brojne čitaonice. Hrvati u Srijemu su u puno gorem položaju. Zbog pokušaja istiskivanja hrvatskog jezika iz crkvenog obreda u bačkom selu Santovu 1857. prozu. Grad Baja svoje ponovno utemeljenje treba zahvaliti Bunjevcima. Hrvati su demonstrativno prešli na pravoslavlje. ali i Hrvata u Banatu. Govor: bački bunjevački govor. život i običaje Šokaca. Austriji. Radić). Bunjevci s obronka Dinare i Svilaje (iz Bosne s Neretve. Nakon Prvog svjetskog rata Hrvati su pod pritiskom svjetskih vlasti. Pisao je crtice. U 20. "Bački bunjevci i Šokci".000 narodnih poslovica po abecedi. snažan je i preporoditeljski rad i pokrenuta su glasila. 1996. i 18. Madžarskoj. Petko Vojnić Purčar piše drame. Osnivaju društva "Neven". 1943. iz Like te iz Dalmacije) na početku turske okupacije. "Bunjevačke graktalice". Za 57 godina djelovanja obradio je preko 15.000 hrvatskih narodnih pripovjedaka. Danas u Somboru i Subotici izlaze "Miroljub" i "Zvonik". Marko Peić napisao je "Bunjevačke narodne pjesme u hiljadu bećaraca". a dio se vratio. Bačka je bila zaposjednuta pa su mladi ljudi odlazili u Hrvatsku. Doktorska mu je disertacija "Govor bačkih Bunjevaca". ali je u 17. Bački šokački govor. Prvi je glavni urednik subotičkog dvotjednika "Žig". 1959. Prvi glavni urednik je Vojislav Sekelj. društveno-kulturni časopis "Rukovet". Balint Vujkov. niti hrvatskih katoličkih svećenika. Šokci su došli u Baranju i Bačku u 16. Ante Pokornik "Bunjevačke kraljičine pjesme". ostali su bez svojih škola. Vojislav Sekelj je pisao kritike. književnik. 1687.Sve do 1918. Oni su imali najpotpuniju društvenu strukturu: kmetstvo na selu. Slavko Matković piše pjesme. Čehoslovačkoj. bavio se skupljanjem narodnog blaga bunjevačkih Hrvata. U katoličkoj župi u Opovu svećenik Jan Kuharik (Slovak) okuplja Hrvate. Matija Poljaković. no i dalje su aktivni. a dio njih je došao u ekonomskim migracijama za dvije Jugoslavije. Franjevci iz Zagreba donedavno su imali samostan u Pančevu. Opisao je bunjevačke običaje pjevanja "kraljica". Utemeljitelj je modernog književnog izraza. stoljeću (imamo sigurne podatke). Kikić je pisao o preporodnoj književnosti bačkih Bunjevaca pod vodstvom Ivana Antunovića i njegovih sljedbenika. Prvi svjetski rat prekinuo je preporoditeljsku djelatnost. Narodna književnost Vojvođanskih Hrvata Ive Prčić stariji djelovao je između dva rata. Hrvati su u teškom položaju. Sakupio je preko 25. polemike. publicist. 23 . Josip Pašić piše o društvenom životu Bunjevaca i Šokaca. Bunjevci su došli s obronaka Dinare i Svilaje na početku turske okupacije. eseje. novoštokavsko ikavski (mlađi ikavski dijalekt). a hrvatski katolički svećenici su jedini pouzdani izvor za broj Hrvata u Srijemu i njihovom položaju. Djelo je prikaz etničkih čišćenja na vojvođanskim prostorima od 1991-1996. Nakon rata dio njih je ostao. Kulturne institucije su prestale raditi. te čuva i podiže hrvatsku nacionalnu svijest. jedno od okupljališta su katoličke crkve. Od 1945. Karađorđeviću u Zrenjaninu. Lici.000 Hrvata. "Momačko" i "Divojačko društvo". Ivan Pančić. Srijemu. 1970. veza sa Zagrebom je čvrsta. Ivan Kujundžić izdaje knjigu "Izvori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata".Sombor . Katoličke župe s oko 2. novoštokavsko ikavski (slavonski dijalekt). Budući da nema hrvatskih institucija. napisani prvi školski udžbenici. priče. 1997. je zadnji veliki val bunjevačke selidbe (trokut Baja . građanstvo i plemstvo (Vidaković. Hrvati su u Bačkoj dobro organizirani i povezani s domovinom. Ante Sekulić posvetio se znanstvenom radu. Milovan Miković. ali su se povukli. "Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca". Stjepan Bartolović je proučavao jezik. Sakupljao je i obrađivao usmenu narodnu pripovijetku bačkih Bunjevaca. Rumunjskoj. Utemeljena je i subotička matica.Subotica). Šokci iz Slavonije i Bosne. stoljeću došla još jedna skupina iz Slavonije i Bosne. stoljeću pokrenut je mjesečnik "Njiva". Hrvati u Banatu nemaju hrvatskih institucija. "Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca". U najnovije vrijeme osnovano je hrvatsko kulturno umjetničko društvo "Bunjevačko kolo". Napisao je "Književnost bačkih Hrvata". časopisi kojima su urednici svećenici. Izdavao je i sakupljao hrvatsko narodno blago u Vojvodini.

Književnost vojvođanskih Hrvata mukotrpno se razvijala u multinacionalnoj (hrvatskoj. ali nikada na hrvatskom jeziku. pa srpskom. madžarskoj. židovskoj) i multikulturalnoj zajednici.učili su na madžarskom. židovskoj). Jezik: tri jezična izraza: a) bunjevačka ikavica b) ekavski srpski književni jezik c) ijekavica tj. srpskoj. U Subotici se literatura stvara na tri jezika (hrvatskom. protestantskoj. 24 . hrvatski književni jezik Trojezični izraz je posljedica školovanja i okolnosti odrastanja hrvatskih pisaca u Bačkoj . multikonfesionalnoj (katoličkoj. madžarskom i srpskom).

stoljeća. Bio je zapovjednik banske pukovnije u glini (ratuje s Turcima). 1849. a onda je Srijemska županija obnovljena i stavljena pod Hrvatski sabor i bana. stoljeću Turci su provalili u Srijem i naselili stanovnike iz Srbije i Bosne. stoljeću Srijem je kršćanski. Bač. Naselja Hrvata u Vojvodini (od sjevera prema jugu): Subotica. Polovicom 20. a u drugoj Jugoslaviji Srijem je dio Vojvodine u okviru Republike Srbije. na čijem je čelu predsjednik Bela Tonković. francuski. Danas je stanje i život Hrvata u katastrofalno teškoj situaciji. 25 . hrvatski. Zemun. Od tada znamo za Srijemsku Mitrovicu. U 16. Petrovaradin. Zemun. Zemun. orguljaš). Novi Slankamen. stoljeću sve je opustošeno. Poznat je već 5. zborovođa. Franjo Štefanović (učitelj. U 2. pjesnik. melograf. Najjača hrvatska stranka u Vojvodini je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Posljednjih nekoliko godina iz Vojvodine je protjerano 45. S avarskim osvajanjem u 6. Skenderevo. Zrenjanin. Bački Monoštar. 1102. Turci su u Srijemu do početka 18. Jurja). Bački Breg.000 Hrvata (ponajviše iz Srijema) od strane srpskog režima. književnik. Sirmium je bio središte Donje Panonije. talijanski i latinski). i 3. Mala Bosna. Srijem je uključen u crtu od Beča do Budimpešte. madžarski. zborovođa). Po kojemu su Hrvatskoj otrgnuta tri srijemska kotara i upisana u sastav Vojvodine srpske. skladatelj. Slankamen. Petrovaradin. zbog čega Hrvatska ostaje bez Srijema 100 godina poslije. Petrovaradin. Hrvatski ban Josip Jelačić rođen je i kršten u Petrovaradinu (crkva sv. a u 4. Ruma. Srijemska Mitrovica. Novi Sad. Srijemski Karlovci. i u 7.HRVATI U SRIJEMU Srijem ulazi u povijest sa dolaskom Rimljana i pisma. Srijemska Kamenica. Sombor. Slankamen. prevoditelj. stoljeću arijevski (arijanstvo je kasnije napušteno). Stanislav Preprek (glazbeni pisac. uspostavljena je Srijemska županija sa sjedištem u Vukovaru. a preko Save u Mačvu i sjevernu Bosnu (pripao je provinciji Panoniji). skladatelj).000 godina prije Krista (u mlađe kameno doba). Srijem ulazi u Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo. Slaveni daju mjestima slavenska imena: Mitrovica. Franci vladaju i dovode kršćanske vjerovjesnike. piše pjesme (govorio je i pisao njemački. petrovci. stoljeća Srijem je pripao Hrvatskoj. Najznačajniji srijemski glazbenici: Ilija Okrugić-Srijemac (župnik. stoljeću dolaze Slaveni. Karlovci. oktroirani ustav Franje Josipa I.

stoljeća postoje naseobine Hrvata u južnoj Italiji. Petraciato Ta sela podsjećaju na Hrvatsko zagorje i Primorje. 1968. Svijest o jeziku . Polako se gubi deklinacija. a bilo ih je između 8-10 tisuća. Glavna i najveća naselja su: a) Kruč (Aquaviva Colleroce) b) Mundimitar (Montemitro) c) Stifilić (San Felice Siavo) Mjesta se nalaze u pokrajini Molise 4. Danas se smanjuje taj broj. stoljeća. uglavnom za vlastite potrebe.615 km2. Ascoli . Vlada umjerena kontinentalna klima. San Felice /San Feliče/. književnik i grof Medo Pucić je u 19. Krč (897 Hrvata) 9. ž. Pokrajina Molise je jedna od manjih pokrajina srednje Italije. maslina. godine ukupno 2. š. Mundimitar (564 Hrvata) 3. Nekad je bila i vrlo raširena tkalačka kućna radinost i izrada čipke. . Kako su kolonije bile malobrojne.štokavsko-ikavski. Dvojezičnost bi možda bila najbolja mogućnost za očuvanje ove manjine. Božidar Vidov “Gramatika ikavsko-štokavskog govora Moliških Hrvata”. Kontakti s Hrvatskom vrlo su slabi. stoljeću (1851. Izmiješali su č. Broji oko 300 tisuća stanovnika. To je stara dijaspora. Rijetki pisani dokumenti. Stifilić su naselja smještena na brežuljcima omeđena rijekom Biferno. stoljeća. đ. za generaciju. Dubrovčanin. Faze seljenja: a) Seljenje u 13. Naši su doseljenici bili kmetovi godinama. na selu ostaje malo ljudi. Augustin Picoli “Rječnik moliško-hrvatskog govora Mundimitra”.000 ljudi (+ prirast 15.) otkrio Moliške Hrvate u Italiji kada je čuo razgovor ljudi na hrvatskom jeziku. 1991. Mana im je neodlučnost. Talijanski jezik igra veliku ulogu. Podatak iz 1518. do danas. San Giase 10. Sklapanje braka unutar srodstva. Moliški Hrvati su pobožni ljudi.232 moliška Hrvata. dvije vrlo vjerojatno je da će izumrijeti hrvatska riječ.) na kojem piše “Dalmatinci prvi naseliše ovaj grad i iz temelja sagradili ovaj grad 1531”. Bavili su se zemljoradnjom. Književno stvaralaštvo počinje s pokretanjem časopisa “Naš jezik” (La nostra lingva) od 1967.talijanski izučavatelj moliških Hrvata. Latinski natpis je pronađen na crkvi u Palati (1531. narodna imena i hrvatski jezik. Kruč. Glavno im je zanimanje zemljoradnja (proizvodnja ulja i vina) a nakon toga stočarstvo. a kasnije im broj opada zbog asimilacije (migracije). stanovništvo se bavi uzgojem žita. Broje na talijanskom jeziku.većina stanovništva govori moliško-hrvatskim jezikom.000). malo zaposlenih. ć. Najviše je proučavan govor južnog dijela (Kruča). rad je nastavio Antonio Samatino. Mafalda 4. Na temelju nekih leksema u Istri i nekih njemačkih. brzo su se asimilirale s talijanskim stanovništvom 26 . stoljeću. Mnogo staraca. Moliški Hrvati su sačuvali materinski jezik . U početku je bilo oko 15-tak sela. pojedinci su kao trgovci dolazili u Italiju i osnivali svoje kolonije. Zapisan je hrvatski leksik i hrvatski govor koji će vjerojatno nestati s vremenom. Stifilić (1991. Središte Moliških Hrvata je Kruč. mislilo se da bi moliški Hrvati mogli biti s područja Istre. Stijaković 8. Palata (Hrvati su prvo naselili ovaj grad koji je postojao do prije 50-tak godina. U početku su se nalazili u 15 općina s 7-8. On je bio pridošlica iz Mundimitra.HRVATI U ITALIJI U Italiji postoji 12 jezičnih manjina od kojih je hrvatska najmanja. Sačuvane pjesme usmenom predajom. Zbog pristupačnosti i izoliranosti uspjeli su sačuvati neke slavenske običaje. stoljeću.881 Hrvata) 2. Danas se Hrvati nalaze u devet općina: 1. Već krajem 15. Tavenna 5. Zbog osvajanja Turaka dolazi do velikog migracijskog vala u 15. prije 19. Naseljeni su u Južnoj Italiji. Mundimitar. Moliški Hrvati su se naselili sa područja rijeke Cetine i Neretve krajem 15. i 20. manje skupine. Montelongo 7. no govore brzo i teško razumljivo. Šimunović pokazuje da su čakavizmi moliških Hrvata rezultat susjedskih odnosa u domovini. Imamo natpis na portalu mjesne crkve) 6.

Jezik je opisan i zapisan. a ipak je opstao kroz 500 godina. Pantić na temelju jedne bugarštice tvrdi da su moliške slavenske naseobine osnovali Srbi. Molise je najmlađa talijanska pokrajina. Zaključak: potjecali su s područja zapadne Hercegovine i Dalmacije. Hrvati izdaju časopis "Naš jezik". veće skupine izbjeglica iz Dalmacije su došle u pokrajinu Abruzzi. Aranza da su iz zadarske okolice.mišljenje mu se uglavnom podudara sa Smodlakovim.ista migracijska struja sa utoka Neretve selila je i na Zapad. Jezik je moliško-hrvatski sa štokavsko-ikavskom podlogom.sačuvani čakavizmi u "sklavinskom jeziku" su rezultat prisnog susjedstva ikavskih štokavaca sa čakavcima u staroj domovini. Slaveni potječu s područja Cetine i Neretve (štokavsko-ikavski govor). u Istru (ikavski dijalekt). Šimunović i Brozović . U slavenskim naseobinama u Italiji neki vojvoda Mirko dovodi narod kući gdje sve do naših dana Mirkovo pleme posjeduje najbolje i najveće zemlje.b) Slavenske migracije u 15. sakuplja se narodno i klasično blago. smokvu i maslinu. BiHovci. Teme u prilog govore sačuvani nazivi za lozu. Rešetar . U moliškom dijalektu nije sačuvan nijedan turcizam. na njemu se izdaju lokalne novine. stoljeću. Smodlaka iznosi najuvjerljivije dokaze gdje kaže da im podrijetlo treba tražiti južno od Cetine u neretvansko-biokovskom primorju. te pučka predaja i Bačina gdje postoje ruševine Mirkovih dvora (neki Mirsko s mnogo narod iselio preko mora). Badurina dovodi analogije prezimena onim u južnoj i jugozapadnoj Istri. piše se književnost. Gelcih smatra da im je pradomovina Crna Gora. Moliško-hrvatski jezik je izložen procesima izumiranja i utjecaja talijanskog jezika. Teze o podrijetlu Makušev na temelju nekih riječi zaključuje da su bugarskog podrijetla. i 16. ljudi iz primorja koji su bježali pred Turcima. po nekim dokumentima. Šimunović . Moliški Hrvati su otkriveni tek u ovom stoljeću u vrijeme kad kod njih počinje rasti svijest za očuvanje jezika. 27 . Kovačević smatra da su Srbi iz Hercegovine.

dubrovački trgovci počinju uspostavljati svoje trgovačke naseobine i u Sjevernoj Americi. Naime. I talijanski pijarist Francesco Maria Appendini govori o Dubrovčanima u Kolumbovoj službi.HRVATI U AMERICI OD PRVIH DODIRA DO SKUPNIH DOSELJENJA Hrvati na Kolumbovim brodovima? Pristajanje Kolumbova “Santa Maria” uz obalu Novog svijeta 1492. u tradiciji Dubrovačke Republike nije bilo osvajanja teritorija i stvaranje kolonija. Šesnaesto stoljeće je zlatni vijek dubrovačke mornarice. To su bili pripadnici naroda mješanaca indijanske. Pjesnici koji su pjevali o velikom otkriću. Među prvim Hrvatima koji se poimence navode u Americi je Vinko Paletin sa Korčule. Njihovi potomci su se raselili po cijelom SAD-u. Croatan Indijanci. kovani u Peruu i Meksiku. Prvi koraci I tragovi Koji je prvi Hrvat stupio na američko tlo? Činjenica je da su prve osobe kojima se dokumentima može dokazati boravak na američkom kontinentu braća Mato i Dominik Konkeđević. misionar. Marin Držić «Dundo Maroje» (Negromant Dugi Nos). Snažne veze Dubrovnika sa Srednjom i Južnom Amerikom bile su omogućene njegovim iznimno dobrim odnosima sa Španjolskom. nego jedan Portugalac i trojica Talijana. Svojevremeno je postao i podkraljem Meksika. Upoznavanje s Novim svijetom. Nitko međutim ne navodi točan sadržaj pisma i gdje se ono nalazi. No teško je pretpostaviti da su Dubrovčani pretendirali na dio novootkrivenog svijeta. Nedokumentirani podaci govore da je nakon vijesti da je Kolumbo otkrio novi put za Indije. samo još četvorica nisu Španjolci. Neposredno nakon Kolumba u novootkrivene zemlje zaputili su se pomorci s Lopud i iz Slanog. dubrovački nadbiskup pohitao javiti papi Aleksandru VI. Hrvatska se povezivala s Amerikom i preko kolonijalne monete koja je preko trgovine stizala u našu zemlju. Najraniji dolazak hrvatskog broda u Sjevernu Karolinu smješta se u godinu 1541. U vrijeme velikih otkrića dubrovačka je trgovačka mornarica među najistaknutijim na svijetu. pitanje je koje još uvijek traži odgovor. Hrvati su nakon otkrića Novog svijeta uglavnom odlazili u Srednju. nađen natpis «Croatan». od 90 mornara poznata su nam imena 87-ece. Danas su nam poznata neka imena: vlastela Ohmučevići. označilo je razdjelnicu vjekova. Da su u tom podvigu sudjelovali i dubrovački mornari. Đživo Gundulić «Suze sina razmetnoga». To potvrđuje i «The Enyclopedia Britannica». godine. Zbog dobrih veza sa Španjolskom. Nakon Konkeđevića sve je manje anonimusa koji su se s hrvatske obale otiskivali u Novi svijet. Svijet križeći Indi`e brodi. lopudski kapetan Kristo Martolosić. Neosporno je da je na jednom lokalitetu u Sjevernoj Karolini 1591. U 17. Osim zlata iz novootkrivenih zemalja stizali su i mnogi drugi proizvodi nepoznati Europi. Oni su tamo stigli oko 1520. Uostalom. uz Kolumba. koji žive u Sjevernoj Karolini. bijele i crne krvi. odnosno Južnu Ameriku. Postavlja se pitanje da li su i hrvatski pomorci (iz Dubrovnika) sudjelovali u tom epohalnom pothvatu. Kriju li se dakle Dubrovčani među onom trojicom zasada nepoznatih pomoraca. Težak udarac Republici je zadao 28 . On je vjerojatno bio prvi Hrvat posjednik na američkom tlu. Prve naseobine. ali je sigurno da su bili uspješni. Španjolci su osobito cijenili hrvatske pomorce radi ih uzimajući u svoju službu. u kojem također navodi Dubrovčane kao sudionike otkrića Amerike. Važnije od činjenice je li koji Hrvat bio među Kolumbovom posadom jest da su Hrvati u trenutku kad je Europa otkrivala Novi svijet bili među malobrojnim narodima koji su i sami mogli izvesti taj pothvat. Oni su svjesni svoje realne moći. koja je nedostatna za ostvarenje takve ambicije u konkurenciji s neusporedivo većim državama. No najnovija historiografska istraživanja ostavljaju samo malu mogućnost za potvrdu te teze. zadržavši se više od trideset godina. Mali Indijanci «kestenjaste kose» djeca su naših Dubrovčana koji su se u drugoj polovici 16. Tek cijelo stoljeće nakon otkrića. stoljeću bilježi se opći gospodarski nazadak u Dubrovniku. rođen na Lopudu. U Dubrovačkoj Republici. Velikog je uspjeha u španjolskoj službi imao Vince Bune. U krizi je i pomorska trgovina. To su razne ljekovite biljke. Nije nam poznato što su tamo radili. Pripadnik je dominikanskog reda. stoljeća našli na obali Sjeverne Karoline. U španjolskoj službi. Junije Palmotić je spjevao spjev Kolombo. Od njih. reali. srodili s tamošnjim dobroćudnim Indijancima te dali ime plemenu i lokalitetima na kojima su obitavali. Mavro Vetranović «Pjesanac lakomosti». nisu rijetkost. «Osman». braća Dolistić-Tasovčić. a mnogi su prešli i u Kanadu.

stoljeću već su obilnija. «Savannah» je prvo plovilo koje je 1819. smatrali su ga velikim čovjekom i istraživačem. Njegove veze bile su uglavnom vjerskog i znanstvenog značaja. godine. Kalifornija će ubrzo postati glavno odredište hrvatskih doseljenika na američkom kontinentu (u San Franciscu će se utemeljiti prvo hrvatsko iseljeničko društvo u SAD). stoljeća. a u svrhu otvaranja novih isusovačkih misija. Venera je «prolazila» preko Sunca. Njegov misionarski rad i istraživanja brzo su bili zapaženi i cijenjeni u svijetu. I plovidba je još uvijek nesigurna. Daje iscrpne opise Indijanaca. Za Ivanom Ratkajem u Ameriku se zaputio misionar Ferdinand Konščak. Uoči masovnog iseljavanja Devetnaesto stoljeće je veoma značajno za hrvatsko-američke dodire. Da Kalifornija ne bude «divlje» i nepoznato mjesto pobrinuo se Hrvat Ferdinand Konščak. civilizatori. Nakon objavljivanja njegovih "Dnevnika" s ekspedicija 1746. No nije otputovao jer su se tome usprotivili u Beču. On je upoznao mnoge značajne osobe isusovačkog reda iz Amerike. kakao i žitarice. godine. 29 . rakija ulje. pa je Bošković predlagao engleskom Kraljevskom učenom društvu da se upriliči promatranje tog fenomena u Kaliforniji. Nizozemskoj u Njemačkoj. sir. stoljeća dubrovačko se pomorstvo oporavlja. Dubrovčani nisu bili jedini Hrvati koji su ostvarivali prve dodire s Amerikom. pisci. Slijedeći misionar bio je Nikola Plantić koji je služio u Buenos Airesu. Redukcija ili «isusovačkih država». voštane svijeće.katastrofalan potres 1607. Prema Ratkaju. Bit će to unosan posao sve do 1885. bademi. kao i zemljopisne karte iz 1746. što je ujedno značilo i proširenje španjolskih posjeda u Americi. S velikim zanimanjem promatrao je novu sredinu u kojoj se našao. To je bio ambijent u kojem je djelovalo više hrvatskih misionara. a i najvećim pionirom Donje Kalifornije. jednom riječju. Hrvatski misionari djeluju u Americi od 17. pobune na brodovima). I Ruđer Bošković je imao veze s Amerikom. Španjolskoj. Prijedlog je prihvaćen. Isusovci su u Južnoj Americi imali velike ambicije. No jedrenjaci će se sporo uklanjati parobrodima. rođen u Varaždinu. a iz Amerike kava. šećer. Misionari – evangelizatori I istraživači Kao katolička zemlja. Svi povjesničari koji su pisali o F. te zemljopisne karte na kojima je registrirao svoja otkrića. Najtrajnije vrijednosti koje je ostvario jesu zemljopisna otkrića sjevernih predjela Donje Kalifornije kojima je dokazao da je Kalifornija poluotok a ne otok kako se dotad vjerovalo. Prvi od njih je bio Ivan Marchesetti koji je misionarski život provodio u paragvajskim redukcijama. U našoj literaturi možemo naći i podatak koji dovodi u vezu seljačku bunu Matije Gupca iz 1573. stoljeće vjetar je bio jedina pogonska snaga. To je početak stvaranja hrvatskih iseljeničkih naseobina i to gotovo u pravilu u značajnim kontinentalnim središtima. Duboko u 19. i 1751. Dodiri su još uvijek preko pomoraca. pažljivo bilježeći svaku pojedinost i izvještavajući o tome svoje pretpostavljene u Europi. u luci Vera Cruz. pa i u ostalim dijelovima tadašnjeg prosvječenog svijeta. Ukupno je poveo tri ekspedicije kojima je bila svrha utvrđivanje životnih uvjeta na nepoznatim prostorima. Zajedno s petoricom austrijskih isusovaca uputio se preko Genove u Cadiz. Sredinom 18. Posljednja desetljeća tog stoljeća obilježena su masovnim doseljavanjem Hrvata na gotovo cijeli američki prostor. vino. Osobitog je značenja njegova zemljopisna karta pokrajine Tarahumari s oznakama misijskih postaja i indijanskih sela. Indijanci su veoma respektirali Isusovce. Svoje spoznaje o Americi Bošković je prenosio u Dubrovnik putem pisama. To je prvi zemljopisni i etnografski prikaz te pokrajine uopće i značajan trag hrvatskog misionara u meksičkoj povijesti. papir za pisanje. Godine 1769. a to odmah utječe na učestalost dodira našeg čovjeka s Amerikom. Na američko tlo stupio je 1731. Među prvima priznali SAD. Francuskoj. godine kada se smanjuje vozarina. Dubrovačka Republika je priznala SAD. preplovilo Atlantski ocean gonjeno vodenom parom. Prvi se u Ameriku zaputio barun Ivan Ratkaj koji se rodio u Velikom Taboru. Putovanje u Ameriku povezano je s mnogo rizika (brodolomi. Mnogi od njih nisu bili samo navjestitelji vjere nego i istraživači novih prostora. dnevnici i brodski dnevnici. 1783. geografi. s tim da su osim Dubrovčana do američkih obala sve više stizali i naši pomorci sa sjevernog djela hrvatske jadranske obale. No to još nije potvrđeno. njegovo je ime postalo poznato u Meksiku. Konščaku. Hrvatska je dala znatan udio u evangelizaciji Novog svijeta. kartografi. Veliki je znanstvenik planirao i jedno putovanje u Ameriku. a pojavljuju se u novim oblicima kao što su putopisi. kako je imenovano jedno stjenovito područje Kalifornijskog zaljeva. Njih su pokušali ostvariti preko tzv. Prostor njegova misijskog djelovanja bila je Donja Kalifornija a sjedište San Ignacio. Trajno priznanje Ferdinandu Konščaku ostalo je u nazivu «Consag Rocks». Redukcije su bile mjesta obraćenja i evangelizacije ali i posve svjetovnog života. a nakon dvije godine stiže u Meksiko (pokrajina Tarahumara). «žuta groznica». sapun. a sam Bošković je dobio poziv da sudjeluje u ekspediciji. Za Ameriku je odlazilo: drvo. Italiji. i prvi masovniji dolazak Hrvata u Sjevernu Ameriku. Povijesna vrela u 19.

. Ona je u to ušla znajući kakve će posljedice prouzročiti u Dalmaciji. Nakon izgona 1767. na taj će se put odlučiti Josip Kundek. Politički položaj Dalmacije kao austrougarske pokrajine izravno se odrazio na njene gospodarske prilike. Dalmacija je bila nemoćna spriječiti donošenje ugovora koji je izravno ugrožavao egzistenciju gotovo svakog njenog stanovnika. Kao uobičajeni primjer veze gospodarskog i političkog čimbenika kao generatora iseljavanja obično se navodi «Vinska klauzula». Gospodarska zaostalost Hrvatske u izravnoj je vezi s njenim političkim položajem u Austrougarskoj monarhiji. pa je samo restriktivna useljenička politika Sjedinjenih Država usporila usporila masovan eksodus započet prije prvog svjetskog rata. povratni utjecaj iseljenika na ukupnost života u domovini.000 ljudi. društvenu. ona sama sebe počinje generirati. U Indijani je preuzeo župu u mjestu Jasper. Nakon dubrovačkih trgovaca. nakon sniženja carina preplaviti austrougarsko tržište potiskujući dalmatinsko vino. itd. Kundek nije bio samo evangelizator nego i ekumenist. tako da je klasična podjela na gospodarske i političke jedva održiva. nerodne godine. gdje sudjeluje u izradi zemljopisnih karata.Ignacije Sezentmatony je godine proveo u portugalskim tamnicama. stoljeća. 30 . stigao na područje države Indijane u Sjedinjenim Američkim Državama. agrarna kriza. pa je umjesto u Latinsku Ameriku. bračnu. korist od iseljavanja za pojedine institucije. U svojoj prostranoj župi osnovao je nekoliko novih gradova među kojim je najpoznatiji grad Ferdinand. a samo je državna represija jedno vrijeme sprečavala masovno seljenje. spolnu. do 1890. dobnu. Od tih prvih poslijeratnih godina iz Hrvatske ne prestaju stizati političke izbjeglice. Time se Hrvati s prilično zakašnjenja priključuju velikom prekooceanskom iseljeničkom valu koji se iz Europe pokrenuo u prvim desetljećima 19. Komunistički kolektivizam druge jugoslavenske države upropastio je gospodarstvo. godine iz Europe iselilo preko 20. Kada je ona šezdesetih godina donekle ublažena. Kao što se politika i gospodarstvo međusobno uvjetuju. Osim što nije bio isusovac nego dijecezanski svećenik. Nacionalna i politička obespravljenost u prvoj jugoslavenskoj državi proizvela je prve prave političke emigrante osobito nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. Monarhija je taj ustupak učinila iz političkih razloga kako bi jače privukla Italiju kao nezadovoljnog člana Trojnog saveza. Navedenim hrvatskim misionarima u Americi možemo pridružiti Luku Bakranina i Franju Hallera. U Brazil je otišao 1753. odnosno u obje Jugoslavije. a prema kojoj je uvelike snižena carina na uvoz talijanskog vina. Političkim razlozima mogu se označiti mnogobrojni primjeri odlaska u Ameriku radi izbjegavanja vojne obveze ili još češći ostanci u Americi u vrijeme regrutacije. Cijeli misionarski vijek proveo je u redukciji Santa Magdalena. profesionalnu. masa Hrvata prelazi granicu zaustavivši se ovaj put u bližoj Europi. Toga su u Dalmaciji bili svjesni jer se znalo da će talijansko vino zbog rentabilnije proizvodnje. Općenito se uzima da se osnovni gospodarski uzroci masovnom iseljavanju iz Hrvatske do prvoga svjetskog rata nalaze u: agrarnoj prenapučenosti. haesesovci. Prva jugoslavenska država nije riješila niti jedan od ovih problema. hrvatskih misionara u Americi neće biti punih sedamdeset godina. kada jedna ovakva pojava krene.000. rodom iz Rijeke.. Koji su čimbenici nagnali na iseljavanje a koji privukli u Ameriku gotovo pola milijuna Hrvata samo do prvoga svjetskog rata? Ukupnost kompleksa «hrvatsko iseljeništvo»: broj iseljenika. bila ona 1971/72. manjih prijevoznih troškova i bolje kvalitete. Kundek je promijenio tradicionalni smjer hrvatskih isusovaca. u čijem je gospodarstvu prevladavala monokultura vinove loze. biljne bolesti. odnos javnosti prema iseljavanju. tako da je svaki gospodarski emigrant posredno i politički. Uostalom. godine. raspad kućnih zadruga (nova domaćinstva su tako mala da ne mogu prehraniti obitelj. stoljeća. tako je i iseljenje najčešće njihova zajednička posljedica.. ZAŠTO I KAKO U AMERIKU? Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku grupne značajke poprima od osamdesetih godina 19. Računa se da je od 1820. ukidanju kmetstva. prvi se u Peruu spominje misionar-isusovac Nikola Sušić. prezaduženost seljaka. Najveći kontingent političkih izbjeglica iz Hrvatske predstavljaju preživjeli s Bleiburga koji su uselili u Južnu i Sjevernu Ameriku. a to seljaka pretvara u poluproletera i tjera u grad ili u iseljeništvo). Uspostavio je dobre odnose s protestantima. značaj iseljavanja (trajno ili privremeno). U našem slučaju to se očituje kroz «lančano iseljavanje». To je sastavni dio trgovinskog ugovora što ga je Austrougarska monarhija sklopila s Italijom 1891. Uzroci iseljavanja Uzroci iseljavanja u Ameriku međusobno se isprepliću. a njihov ritam ubrzavan je nakon masovnih političkih čistki kakva je npr. komunisti) zadržao u Europi kako bi mogao učinkovitije djelovati na prilike u Hrvatskoj. Tek 1838. godine. strukturu iseljenih Hrvata. Postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih su se Hrvati zaputili u Ameriku. itd. no velik se dio njih (pripadnici ustaškog pokreta.

U početku su putnici u Ameriku putovali trgovačkim brodovima jer posebnih putničkih brodova nije bilo. Sve do prvog svjetskog rata u Hrvatskoj je pozitivan odnos prema iseljavanju. i 15. Možemo pretpostaviti da se u dugogodišnjoj materijalnoj bijedi i neslobodi mnogi poželjeli biti u Americi. od kojih je početkom tridesetih godina znalo biti nezaposlenih i do jedne četvrtine. Peruu Dubrovčane. pjegavi tifus. Hrvati su u Ameriku najčešće isplovljavali iz luka: Rijeka. pa je nemoguće registrirati njen odnos prema iseljavanju i iseljeništvu u Americi. Premda su dosljedno pisale protiv iseljavanja. godine u visini New Foundlanda. prazneći tako cijele regije osobito gdje je hrvatski biološki element bio najvitalniji. brzi jedrenjaci namijenjeni prijevozu putnika i nešto robe. Tako u čileanskim kolonijama nalazimo Bračane. No. pa su stoga vlasnici ukrcavali više putnika nego što je bilo dozvoljeno. Nesreće (brodolomi). Od njih se spasilo samo četvorica iseljenika i jedan ložač. bolesti (žuta groznica. itd. dizenterija i skorbut). što je sigurno razlogom i činjenica da se još uvijek mnogi iseljenici vraćaju. godine. Bilo je to prvo putovanje broda koji je vozio na relaciji Southampton-New York. Posada tog broda bila je sastavljena pretežno od hrvatskih pomoraca iz Istre i Hrvatskog Primorja. U tom slučaju dobit je očita i to ne samo materijalna nego i civilizacijska i kulturna. no u iseljeništvu je prva rasprava u Narodnoj skupštini vođena tek 1926. novine u cijeloj Hrvatskoj objavljivale su reklame prijevozničkih poduzeća. Hrvatski su dolari iz Amerike spasili Austriju od bankrota. Budući da se bez "neprijatelja" nije moglo egzistirati. to ih je neprestano proizvodila osobito pazeći da ne ostane bez "neprijateljske emigracije". Iseljavanje je koristilo poljodjelskim krajevima. u Clevelandu Žumberčane. Radio postaja «Glas Amerike» bio je hrvatski prozo u tu zemlju i masovno se slušao. Između dva svjetska rata položaj Hrvata u Americi bitno su odredili: restriktivna useljenička politika i velika gospodarska kriza tridesetih godina. 31 . stoljeća počinju se graditi manji. Sve pomorske nesreće u kojima su stradali putnici iseljenici u Ameriku nadmašila je ona koja je dogodila na brodu «Titanic» u noći između 14. U vrijeme «hladnog rata» sve nekomunističko u Hrvatskoj stalo je uz Ameriku. Prvi na mjesto nesreće stigao je brod «Carpathia» i tako umanjio katastrofu spasivši 702 preživjela brodolomca. smrt je bila doista nešto posve ljudsko. Napulj. Hrvatsko selo bilo je posuto raznobojnim lecima u kojima se do u tančine opisivalo što iseljenik treba raditi i kako se ponašati na putovanju. Lousiani Pelješčane. Odnos javnosti prema iseljavanju Naslijedivši brojno iseljeništvo koje joj je u početku bilo sklono. iseljavanjem se gube najbolje radne sile. Radilo se uglavnom o navama. Hamburg. U komunističkom poslijeratnom dobu nije bilo javnosti. No zbog velikog broja iseljenika u prvoj polovici 19. Druga Jugoslavija počela je svoj život povećavajući hrvatsku dijasporu s desetinama tisuća novih izbjeglica. Genova. Ličkog Osika. Kako do Amerike? Na putu do Amerike. Marseille i Split. godine. Kaliforniji Višane. Masovni prijevoz i konkurencija raznih prijevoznika snizila je cijenu brodske karte.Posljedice lančanog iseljavanja jesu grupe Hrvata u pojedinim naseobinama koje su čvrsto povezane rodbinskim. i (staro)jugoslavenski dinar od devalvacije. ali i do masovne pauperizacije američkih Hrvata. prva jugoslavenska država nastojala mu je od početka poklanjati zasluženu pažnju. a iseljenička se služba samofinancirala iz Iseljeničkog fonda koji se "punio" taksama iseljenika koji su plaćali prilikom odlaska i povratka. u Boliviji i Argentini Hvarane. pa su mnogi putnici stradavali tokom putovanja. Zakon o iseljavanju donesen je doduše već 1921. to je velikosrpskoj i centralistički uređenoj državi ono prolazilo kao i taj dio države. Ne smije se zaboraviti ni korist od novaca koji je pristizao u matične države od iseljenika. travnja 1912. a to je opet generiralo iseljavanje jer je odlazio i onaj koji do tada nije mogao uslijed visokih prijevoznih troškova. Kuba). jer je povisivalo nadnice i omogućilo veći dobitak i onima što ostadoše. Iseljenička politika te države sastojala se u neprestanom iseljavanju Hrvata iz domovine. Najviše nastradalih bilo je iz Gospića. navijajući za nju u svim velikim krizama (Koreja. Bjelovara i Siska. Polet u putničkom pomorskom prometu dogodit će se uvođenjem željezničkih parobroda. no kako je većina iseljeništva poticalo iz zapadnog dijela države. Iseljenički kompleks našao se u sklopu Ministarstva socijalne politike. Nekih određenih državnih propisa za prijevoz morem nije bilo u ranijim godinama. Čazme. Cherbourg. Ukupno je izgubilo živote 1657 ljudi. Kriza je dovela do vraćanja iseljenika u domovinu. Hrana je za višak putnika bila oskudna i loša. Među 1455 putnika i 903 člana posade bilo je tridesetak hrvatskih iseljenika i desetak ložača. tako da su i same imale koristi od iseljavanja. sumještanskim ili užim regionalnim vezama.

To je središte društvenog života Hrvata u Kaliforniji. Chicago. katoličke župe. a što se označuje kao novo useljavanje (New Immigration). Godine 1937. Od sredine 19. Glavno središte Hrvati udaraju u San Franciscu. Prvi hrvatski doseljenici bili su mornari koji su napuštali brodove i nastanjivali se u luci New Orleans. San Francisco). Bavili su se ugostiteljstvom. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata iseljavanje je bilo zaustavljeno. godine utemeljeno «Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo». ribolovom. U njemu je 1894. Radilo se o brošurama u kojima su se nalazili osnovni podaci o zemljama useljenja. Središte Pennsylvanije je Pittsburgh sa svojom teškom industrijom koja je zapošljavala radnu snagu doseljenika iz slavenskih zemalja među kojima su Hrvati činili veoma značajnu grupu. pa je zamro i rad tog društva. Isto tako se ne može govoriti o hrvatskim četvrtima. brinuti se za duhovno i društveno dobro iseljenika. zajednička društva. Taj grad karakterizira šarolikost etničkih grupa. poljoprivredom. stoljeća glavno zanimanje Hrvata postaje vađenje kamenica ili oštriga. HRVATSKE KOLONIJE ILI NASEOBINE Sjeverna Amerika Samo su rijetka naselja koja su utemeljili Hrvati bili i prevladavajuća etnička grupa. one koji su se unatoč tome odlučili na iseljavanja u potrebnim ih stvarima upućivati. On je 1939. Zapadno od Pennsylvanije u državi Ohio. Pittsburgh je postao prvo središte hrvatskog fraternalizma. Indiani i Ilinoisu. imenovao privremeni odbor koji je upriličio glavnu skupštinu na čijem je čelu sada dr. Alojza Stepinca. Mnogi su od njih služili u redovima Južne konfederacije. I u Los Angelesu bilo ih je već četrdesetih godina 19. PUŠTANJE KORIJENA Naši su ljudi značajan dio prekooceanskog vala iz srednje i južne Europe koji se između 1870. središte naše naseobine je grad Cleveland. Hrvatsko ime se spominje u Pittsburghu još davne 1866. Zbog velikog usredotočenja radništva koje je radilo pod neobično teškim uvjetima. utemeljuje se Društvo sv. Ohiu. U Kaliforniji su postojale hrvatske iseljeničke kolonije. Zbog toga su se mnogi zaduživali bilo kod kuće bilo kod rođaka ili mještanina koji je već bio u Americi. stoljeća. Značajan priliv doseljenika zabilježen je nakon 1848. Hrvata se moglo naći u gotovo svim mjestima Kalifornije. Malo tko je imao toliko gotovine. stoljeća u Pittsburghu bilježimo već 38. Društveni život hrvatskih doseljenika u Clevelandu bio je dosta razvijen. Cijena brodske karte predstavljala je mnogim budućim iseljenicima velik problem. Neki su postali farmeri i poznati proizvođači naranči od kojih su pravili i vino. novine. Hrvati od tada stižu iz domovine ali i iz naših naseobina u Louisiani. Tamo su se bavili ugostiteljstvom i trgovinom. u ovom gradu su djelovala 43 razna društva. Našoj naseobini svojevrstan ton davala je značajna grupa doseljenika sa Žumberka.000 Hrvata. Janko Obreški. odnosno za boravak u Americi do prve zarade. stoljeća govore i njihovi tragovi u američkom građanskom ratu (1860-65). utemeljena «Narodna hrvatska zajednica» (kasnije Hrvatska bratska zajednica). koje su imale i svoje «Žumberačke novine». Tu je 1857. Osobito je bilo nepovoljno ukoliko se zadužio kod mjesnog kamatnika. U Sjedinjenim Državama prve naseobine Hrvata utemeljene su na jugu oko ušća Mississippija. u državi Washington (Roslyn). Početkom 20. Između dva svjetska rata u San Franciscu živi 15 tisuća Hrvata. Procjene govore da bi danas u Pittsburghu moglo živjeti i preko 200 tisuća Hrvata i njihovih potomaka. godine i prvog svjetskog rata sručio u sjevernu Ameriku. Nakon što je popustila «zlatna groznica» dio hrvatskih doseljenika reemigrirao je iz Kalifornije u susjedne države SAD osobito u Arizonu i Nevadu. mnogobrojni savjeti kao i prigodni hrvatsko-engleski i hrvatsko-španjolski rječnici. Značajne hrvatske kolonije nalazimo i na krajnjem sjeverozapadu SAD.Pomoć i upute iseljenicima 1913. prvo hrvatsko iseljeničko društvo u svijetu uopće. ali i mnogobrojne druge iseljeničke ustanove. Hrvate su povezivale duhovne spone. Najstarije potporno društvo je ono 32 . U Sacramento su krenuli u potragu za zlatom. Iseljenicima se nastojalo pomoći i raznim uputstvima. Rafaela za hrvatske iseljenike. Svrha tog društva bila je: odvraćati od iseljavanja. osnivati za iseljenike hrvatske škole. to više što brodska karta nije bila jedini izdatak na putu. godine kada je u toj državi zavladala «zlatna groznica». O nazočnosti Hrvata u SAD sredinom 19. te u Pennsylvaniji (Pittsburgh). samo su ponegdje Hrvati bili značajnije koncentrirani u nekim ulicama (Cleveland. Do ponovnog oživljavanja rada društva dolazi na inicijativu zagrebačkog nadbiskupa dr. Ono što je većini Hrvata u Louisiani bilo zajedničko jest da su školovali djecu. To je dodatno opterećivalo novopridošlog doseljenika koji je morao dugo raditi da bi se riješio duga. Središte hrvatskih ribara u Kaliforniji je grad san Pedro. godine.

«Sv. da bi prvih poratnih godina u smjeru tog kontinenta krenula snažna hrvatska emigrantska struja. Dok je Pittsburgh isto središte hrvatske bratovštine. godine ovdje je utemeljena jedna od najznačajnijih potpornih organizacija «Slovensko-hrvatska zveza». kad su se poput američkih i kanadska vrata za nove doseljenike zatvorila. čeličnoj. Porvenir. Središte društvenog i kulturnog života je "Hrvatski dom" u čijem okrilju djeluju mnoga dobrotvorna i kulturna društva. Većina svih naseljuje se u velikim gradovima: Toronto. u Boliviji (Oruro. U Argentini biti će naših iseljenika kojih 25. godine. taj će grad biti uglavnom tranzitno središte iz kojeg će Hrvati odlaziti na sve strane SAD. stoljeća postojalo je naselje hrvatskih pomoraca u blizini grada New Yorka. za vrijeme masovnog useljavanja naših ljudi u Ameriku. Argentina je zemlja koja je udomila najviše hrvatskih doseljenika u Južnoj Americi. Punta Arenas. Između ratova utemeljit će se hrvatska naseobina u Venezueli. Kanada je postala zanimljiva za hrvatske doseljenike nešto kasnije nego SAD ili neke zemlje Južne Amerike. Najznačajnije hrvatske iseljeničke kolonije do Prvog svjetskog rata utemeljene su u Argentini (Buenos Aires. godine pokrenuli i «Hrvatski radnik». No dolazi do krize. koji se nalazi u zoni velikih nalazišta bakra. Iquique. tako da danas u državi New York među inim djeluje i 20 odsjeka «Hrvatske bratske zajednice». šumarskoj. Masovno naseljavanje Hrvata u Kanadu otpočelo je poslije Prvog svjetskog rata. koje se odmah nakon osnutka priključilo «Hrvatskoj bratskoj zajednici». Čileu (Antofagasta. U državi Michigan Hrvate najprije nalazimo u gradiću Calumet. Chicago je ostao naš kulturni. Južna Amerika Nakon mornara. i 1914. a druga značajna skupina Hrvata ostala je živjeti u Buenos Airesu. Početkom tridesetih godina hrvatski doseljenici u Kanadi toliko su etablirani da mogu dovoditi obitelji iz domovine. utemeljeno 1895. a njen glavni grad Buenos Aires bio je prvo mjesto na koje je kročila hrvatska noga. a posebno Brač. Samobora i Jaske. od čega 40 tisuća u samom Torontu. hrvatska naseobine u Chicagu postat će jedna od najznačajnijih u SAD. Hamilton i nekoliko drugih. Hrvatska se naseobina ovdje počinje uobičavati tek između dva svjetska rata. Tocopilla). politički i socijalni centar sve do naših dana. koja će kasnije promijeniti ime u «Hrvatska sloboda». U Kanadi je naš narod većinom zaposlen u slijedećim industrijama: rudarskoj. misionara. Radilo se o osobama koje su nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske napustile domovinu te bile smještene u logorima u Italiji i Austriji. konkvistadora. posebno automobilske industrije».000. Potosi). odnosno «Hrvatska». Prvi Hrvati u Detroit stižu oko 1890. Što se tiče poslova koje su obavljali.000. godine komunističke vlasti iz Beograda poslale su brodove 33 . još od početka rata hrvatski useljenici su zajedno s drugima s područja tadašnje Austro-Ugarske monarhije svrstani u tzv. tj. kada je tamo zavladala kriza. Temelje će joj udariti doseljenici iz Hrvatskog primorja. Vancouver. Zbog restriktivne useljeničke politike SAD. pa sve do 1930. Lima). ribarskoj. Još sredinom 19. Sve do poslije Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u Kanadi bili su na društvenoj ljestvici niže od onih u SAD. jednu od najstarijih iseljeničkih novina u SAD. Iz Bakrenog okruga. Cerro de Pasco). godine. New York je dugo bio tek prva postaja hrvatskih doseljenika na putu prema američkoj unutrašnjosti. 1948. U susjednom Illinoisu Hrvati su se koncentrirali u Chicagu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata iseljavanje Hrvata u Južnu Ameriku bilo je potpuno obustavljeno. Hrvati su većinom bili mornari i radnici. pred Drugi svjetski rat ovdje živi oko 130 tisuća Hrvata. Hrvati su 1905. Montreal. kao njezin ogranak broj 22. najprije se naselivši u predjelu Russell. Valparaiso. Tada se utemeljuju prva iseljenika društva. stoljeća počinju pristizati i klasični hrvatski doseljenici. godine i to iz okolice Petrinje i Ogulina. Kasnije. Argentina je u međuratnom razdoblju najznačajnija useljenička zemlja na američkom kontinentu. Premda se utemeljuje nešto kasnije. Nikole». Uyuni. Urugvaju (Montevideo) i u Brazilu (Sao Paulo). Osim toga. U cijeloj Južnoj Americi do Prvog svjetskog rata ima malo Hrvata koji su došli izvan područja omeđenog uskim obalnim pojasom između Omiša i Boke Kotorske. trgovaca. Rosario. automobilskoj i građevnoj. uključivo i pripadajuće otoke. od kojih u Buenos Airesu 4-5. dok će u drugim zemljama doći do unutrašnjih migracija. u Južnu Ameriku od 70-tih godina 19. Acebal). Kao i u SAD prve naše naseobine utemeljuju se na zapadnoj obali Kanade. Najviše Hrvata u unutrašnjosti Argentine živi u provinciji Santa Fe. u Peruu (Callao. Doseljavanje dostiže najveći zamah 1926. 1903. godine. "strane neprijatelje". U prvoj fazi iseljavanja Amerika bijaše opći pojam pod kojim su u Hrvatskoj označavali sve useljeničke zemlje. Prema nekim procjenama. no kasnije se tu mogu sretati osobe za cijele Hrvatske poglavito s područja Karlovca. Svi snovi o povratku srušeni su dolaskom na vlast velikosrpskog kraljevskog režima. grupiranja hrvatskih doseljenika u glavnim gradovima (Santiago. a mali broj trgovački kapetani. U te predjele sve je više dolazilo ljudi osobito između 1911. avanturista. godine. Hrvati se spuštaju južnije u Detroit koji postaje središte teške. te pokoji činovnik. U ovoj zemlji danas živi oko 75 tisuća Hrvata.

sve su u odumiranju. stoljeću. U međuratnom razdoblju naši iseljenici iz Callaoa polako se useljavaju u susjednu Limu. Godine 1924. U Venezueli. Nakon tih prvih poratnih godina. Paragvaju i Venezueli. bavili su se uglavnom trgovinom i rudarstvom. činovnici ili kao radnici na uređenim plantažama kave. Osobito su svojevremeno bile dobro organizirane hrvatske kolonije u Peruu. na polju stočarstvom. a kojoj je isključiv cilj bio pokazati zapadnom svijetu kako naši ljudi preferiraju život u socijalizmu od onog koji im je pružao izrabljivački kapitalizam. Samo nešto kasnije naše ljude nailazimo i u sjevernom Čileu. Nakon Drugog svjetskog rata nešto svježine unosi grupa političkih emigranata. najviše u državi Sao Paulo. a u Čileu može se reći da je zavidan. Iseljeništvo u Čile može se razdijeliti u dvije grupe: južna (Punta Aires) i sjeverna grupa. U Brazilu je naših iseljenika malo. stoljeća. a procjene se razilaze. I Čile je u međuratnom razdoblju zahvatila gospodarska recesija. Prvi Hrvati došli su u Boliviju oko 1880. Hrvata je u Urugvaju bilo već u 18. prvih nešto brojnijih skupina poslijeratne emigracije. vrlo je malo u Venezueli bilo Hrvata i nisu imali među sobom nikakve veze. Za Hrvate u Čileu značajno je da žive u kolonijama utemeljenim u gradovima. i to u gradovima: Callao. zanatlije. koji su u Brazil došli na vlastiti trošak iz domovine. Valenciji i Maracaibu. Venezuelanski borac za neovisnost general Francisco de Miranda godine 1786. Oni su najbrojniji a žive po gradovima kao trgovci. no osim u Venezueli. Urugvaju. 34 . Rezultat te kampanje bio je da se velik broj povratnika teško razočarao u domovini koje je bilo daleko od obećanog dok su bili vrbovani. jer su rijetki oni koji iz naše države odlaze na svoj trošak u Brazil. Oni su utemeljili društvo «Jadran». Računa se da danas na području tog megapolisa živi 15 do 20 tisuća Hrvata svih naraštaja. Nakon Drugog svjetskog rata u Peru je uselilo 400 hrvatskih političkih izbjeglica smjestivši se u Santa Clari. broj se njihovih članova rođenih u Hrvatskoj smanjuje. Ona se skuplja u Santiagu. raspršeni su. Neke od njih imaju veoma zanimljivu prošlost. ali ne i isključiv element nacionalne svijesti. tako da danas u toj zemlji ima malo ljudi rođenih u Hrvatskoj. političkih emigranata. a naraštaji rođeni u Boliviji asimiliraju. stoljeća. boravio je u Dubrovniku. Iseljenici u tim krajevima izloženi su najraznovrsnijim bolestima a poglavito malariji. industrijski radnici. Hrvatskih naseobina ima također u Peruu. Cerro de Pasco i Huaraz. Za Paragvaj Hrvati su se počeli zanimati još u sedmom desetljeću 19. Posljednjih godina dolaze samo ovi u obzir. koji tako postaje središte društvenog i gospodarskog života Hrvata u toj Državi. komaraca i divljih zvijeri. U Callaou je možda najstarija hrvatska naseobina u Južnoj Americi. Vijesti o položaju hrvatskih doseljenika koje iz Brazila stižu u domovinu do Prvog svjetskog rata uglavnom su nepovoljne i služe za odvraćanje od seljenja u tu zemlju. manju grupu čine oni naši iseljenici. Tamo se naši bave većinom trgovinom i obrtom. pokrenuta je velika promidžba za useljavanje poljoprivrednika. za razliku od drugih južnoameričkih zemalja gdje je aktivna strana u prvom dodiru redovito bila Hrvatska. Put od Dubrovnika do Brazila plaćala je brazilska vlada. doseljavanje Hrvata u Argentinu gotovo da je sasvim prestalo. Boliviji. te su se vratili natrag. Hrvati u Brazilu usredotočeni su u Sao Paulu. a provodio ju je u Europi Kraljevski holandski Lloyd koji je imao i svog zastupnika u Zagrebu. budući da je druga generacija koja je ovdje stasala uglavnom školovana i dobro etablirana i čileanskom društvu. To su osobe u osmom desetljeću života tako da s njihovim odlaskom hrvatstvo u Čileu seli u sjećanje. nisu se domogli nekakvog položaja. žutoj groznici. Bolivija i Peru izvrstan je. a broji nekoliko tisuća osoba uglavnom u Caracasu. uglavnom izbjeglica. U gradu i luci Punta Arenas bave se trgovinom i brodarstvom. osobito iz Rijeke Dubrovačke. O pravnoj zaštiti nema ni govora. i to najprije na otok Ognjenu zemlju. Osnovni ton naseobini daju doseljenici s Korčule. Hrvatsko doseljavanje u Čile gotovo je sasvim prestalo već pred Drugi svjetski rat. Tamo su stizali pretežno sa srednjodalmatinskih otoka (osobito Brača) i iz dubrovačkog kraja. Broj Hrvata koji su uselili u Argentinu neposredno nakon Drugog svjetskog rata još uvijek je sporan. Danas je hrvatska iseljena grupa ovdje prilično kompaktna. U međuratnom razdoblju hrvatske naseobine proživljavaju krizu. Između dva rata Brazil je postavio veoma ambicioznu useljeničku politiku. Raspon seže između 200 i 500 tisuća. U Čile se Hrvati počeli useljavati početkom 70-tih godina 19. Takva ponuda izazvala je veliku pozornost osobito na otoku Korčuli. naučili su jezik i prilagodili se tamošnjim prilikama. ovdje se dogodio obrat. To uvjetuje njihovu profesionalnu orijentaciju koja je tipična za gradska naselja. U treću grupu spadaju oni naši iseljenici. godine iz Čilea. Ovi iseljenici prošavši prvu i najtežu fazu doseljenika. no stanje je ovdje ipak nešto povoljnije nego u Argentini. U prvu grupu spadaju oni naši iseljenici koji se nalaze u Brazilu. Ozbiljne procjene govore da danas jedva 500 građana u Čileu govori hrvatski jezik. Naši doseljenici koji su pretežno potjecali iz dubrovačkog kraja. privučeni «zlatnom groznicom». Naši iseljenici u Brazilu tvore tri grupe. ujedu otrovnih zmija. Prije dolaska 1947/48.da se u Jugoslaviju preveze oko 700 povratnika. Bio je to rezultat snažne kampanje koju su te vlasti provodile u svim iseljeničkim sredinama. Drugu. dok u Limi još od međuratnog razdoblja djeluje društvo «Dubrovnik». koji dolaze u Brazil na trošak države Sao Paulo. Na tim krajnjim polovima zemlje nastat će kasnije i dvije naše najznačajnije kolonije: Punta Arenas i Antofagasta. gdje se za iseljenje prijavilo više stotina obitelji. Lima. Ekonomski položaj naših iseljenika u tim godinama u republikama na Pacifiku: Čile. običajima i tropskoj klimi. Središte društvenog života je «Hrvatsko-venezuelanska središnjica». No i taj primjer potvrđuje da je jezik najvažniji.

a slijedili su ga Društvo «Sv. Ime društva je 1897. te je ideja o objedinjavanju izvrsno primljena. Analizirajući organiziranje Hrvata u Americi. u Americi se odvija procvat udruživanja. Najprije se utemeljuju dobrotvorna a zatim vatrogasna (u Južnoj Americi). ali i organizirani pristup rješavanju tog problema. uočavaju se karakteristični uzroci koji su ih na to navodili: organiziranje domaćina i doseljenika drugih nacionalnosti. U travnju 1921. u Alleghenyju (sjeverni dio Pittsburgha) položen kamen temeljac takvog društva. Samo tri godine kasnije utemeljeno je prvo naše društvo u Čileu. dakle u vrijeme kada Hrvati masovno pristižu u tu zemlju. Hrvatska društva u Americi različitog su značaja. Masonstvo je u SAD u ono vrijeme svojevrsna moda. Tamo se početkom 90-tih godina 19. poslovna. do 1940. gdje je 1894. godine. u peruanskoj luci Callao. stoljeća utemeljilo nekoliko radničkih potpornih društava. Iseljeničkom udruživanju umnogome je išla na ruku svojevrsna tradicija organiziranja u domovini. Bila je to «Hrvatska zajednica za Sjedinjene države u Americi». Nakon građanskog rata u SAD. U gornjoj Hrvatskoj to su bile kućne zadruge. zabavna. George Prpić u knjizi «The Croatian immigrants in America» (New York. Prvo hrvatsko iseljeničko društvo u Južnoj Americi za koje zasad znamo da je postojalo jest «Društvo slavjansko od dobročinstva» utemeljeno 1871. Najpoznatija okupljališta hrvatskih doseljenika u SAD bili su salooni. Razlog za to je što su prvi doseljenici u Ameriku bili Hrvati iz Dalmacije gdje je hrvatski narodni preporod u odnosu na Bansku Hrvatsku kasnio pedesetak godina. a najviši izraz doživjela je u «Hrvatskoj bratskoj zajednici» među fraternalističkim. U Južnoj Americi u tom su se radu najviše angažirali trgovci i poduzetnici. utemeljeno Radničko potporno društvo «Starčević». Hrvate je povezivala i srodnost zanimanja. godine u New Orleansu u Louisiani utemeljeno je «Sjedinjeno slovinsko društvo od dobročinstva».DRUŠTVENO OKUPLJANJE Neformalno okupljanje Velika većina doseljenika okupljena je u relativno malom broju naselja u kojima znaju biti grupirani u pojedinim četvrtima. utemeljio «Hrvatski savez». predstavnici hrvatskih naseobina iz 31 savezne države SAD utemeljuju u 35 . kao što je utemeljenje društava «Hrvatske pomoćnice» koja su davala povoljne kredite za gradnju ili kupnju kuća. Iseljenička društva Usporedno s neformalnim okupljanjem. Hrvati u Americi utemeljili su nekoliko tisuća društava različitog značaja. godine dobilo današnji naziv «Hrvatska bratska zajednica». nedostatna zainteresiranost zemalja iseljenja (Austrougarska monarhija. odnosno kulturne i društvene razine dotične iseljeničke naseobine. tako da su se hrvatski doseljenici ovome utekli zbog svojevrsnih prestižnih razloga. itd. promijenjeno u «Narodna hrvatska zajednica». 1874. Prvo društvo Hrvati u San Franciscu u Kaliforniji utemeljuju 1857. Središte hrvatskog fraternalizma postao je grad Pittsburgh s okolicom. u prvom redu sokolstvo. športska. Nakon Prvog svjetskog rata standard stanovanja Hrvata brzo se poboljšavao. koji bi imali znanja i vremena da ih posvete organiziranju iseljenika. da bi 1926. Ograničavajući čimbenik bio je nedostatak iseljenika s intelektualnim zanimanjima. Među iseljenicima značajnog odjeka imali su i neki domovinski pokreti. stara i nova Jugoslavija) za posebne iseljeničke probleme. Društva su okupljala malo članova. politička. Upada u oči da niti jedno od navedenih društava nije nosilo hrvatsko ime. a neposredno pred masovno iseljavanje ili paralelno s njime tu su se na valu narodnog preporoda utemeljivale hrvatske čitaonice. Drugi oblik neformalnog okupljanja Hrvata u SAD odvijao se u zajedničkim nastambama u kojima su živjeli. 1971. Udruživanje je bila i stvar prestiža. U tim organizacijama su naši ljudi našli mogućnost uzajamnog pomaganja. Gotovo sve organizacije koje su utemeljili Hrvati u Sjevernoj i Južnoj Americi imale su i određenu političku notu.) donosi podatak o tri tisuće različitih društava koje su Hrvati utemeljili samo u SAD od 1880. karakteristična prostorna rasprostranjenost naših iseljenika. Lančano iseljavanje uvjetovalo je da u naseobinama žive pretežito doseljenici s istog užeg područja u domovini. Ćirila i Metoda». Fraternalizam u Južnoj Americi nije imao onih uvjet za razvoj koje je imao u industrijski razvijenom društvu Sjeverne Amerike. katolička vjera i mnoge druge spone koje su nekada jače od onih koje nameće formalna organizacija. Krenulo je u Alleghenyju. godine. a u primorskoj je postojala dugotrajna tradicija crkvenih bratovština. Njihova je značajka da su u početku čvrsto ukorijenjena u naseobini iz koje se kasnije postupno šire. Tako je 1894. Tome je pridonio gospodarski prosperitet započet u ratu. Bile su to popularne «boardinghouses». kulturnog prosperiteta i zajedničkog djelovanja na poboljšavanju teških uvjeta života u stranom svijetu. a u Sjevernoj Americi vlasnici gostionica i konačišta te svećenici. i daju mu ime «Slavonsko-Ilirsko i potporno društvo». Tako se 1912. Tendencija objedinjavanja društva stalno je nazočna. Prvi pokušaj utemeljenja «Hrvatskog sokola» zabilježen je u gradu Peyranu u Argentini 1905. približno isti položaj na društvenoj ljestvici. Najvećeg maha među Hrvatima uzeo je fraternalizam u Sjevernoj Americi. kulturna. čiji je prvi predsjednik bio Ivan Ljubić a društveno glasilo «Danica». prosvjetiteljska. odnosno «Hrvatskom savezu» među političkim društvima.

Prve novine hrvatskih iseljenika u SAD izašle su 1859. «Zajedničar» koji izlazi sve do danas. Pomognuti od emisara Jugoslavenske ujedinjene omladine i Jugoslavenskog odbora u Londonu utemeljuju Jugoslavensku narodnu obranu (JNO). Većina listova je imala male naklade. «Jugoslavensko novo doba» (Punta Arenas). stoljeća. prvi hrvatski svećenik poslan je ovamo iz domovine s namjerom da služi hrvatskim katolicima tek 1929. JNO je imala ogranke u svim hrvatskim naseobinama u Južnoj Americi. do nekoliko mjeseci do nekoliko godina.Clevelandu Hrvatsku republikansku ligu u Americi. a os 1904. U istom gradu 1869. Najznačajnije novine hrvatskih doseljenika u Argentini izlazile su u Buenos Airesu. «Male novine». organizaciju s najunitarističkijim i najcentralističkijim programom koji je ikad postojao među Hrvatima. «Kanadski glas» (Kanada). Drugi listovi su bili: «Hrvatska zastava» (Chicago). gdje je 1894. Crkva Masovnim dolaskom iseljenika u Ameriku za posljednjeg desetljeća 19. a najviše tjednika. odnosno beogradskom dominacijom. zaključeno da se sagradi hrvatska katolička crkva te da se iz domovine pozove svećenik. Premda su hrvatski misionari bili evangelizatori tog kontinenta a Hrvati počeli masovno pristizati kad i u Sjevernu Ameriku. «Hrvatski glasnik» (Pittsburgh. Vrijeme Prvog svjetskog rata predstavlja bez sumnje najburnije razdoblje u povijesti hrvatskog iseljeništva u Americi. U Južnoj Americi najviše se čitao «Narodni list « (Zadar». izlazi list «Chicago» koji u gradu istog imena pokreće Nikola Polić. Hrvati u SAD izdaju 227 listova. 1892. To su «Pravda». Od 1900. Prvo hrvatsko socijalističko udruženje u SAD utemeljeno je 1903. «Materinska riječ» (Argentina). krug čitatelja bio je doista uzak. «Jugoslavenska tribuna». odnosno njezinog glasila «Američki Srbobran» optuživala ih je za fašizam. Iseljenika je u početku bilo malo. posebno onda kad bi htjele prikazati domaćoj javnosti teško stanje naroda u domovini pod austrougarskom. «Argentinske novine» i «Hrvatski domobran». «Hrvatski svijet» (Chicago). a bile su pisane na talijanskom jeziku. godine u Pittsburghu pod nazivom «Jugoslavenski politički klub». List je bio projugoslavenske orijentacije. a objava rata Nezavisne Države Hrvatske Sjedinjenim Američkim Državama mogla se uzeti kao argument toj tvrdnji. «Hrvatska sloga». Danas u SAD postoje 32 hrvatske župe. do 1940. Pokrenuo ih je Velimir Chielovich pod imenom «L` ecco della patria». U toj sjevernoameričkoj državi danas djeluje dvadesetak hrvatskih katoličkih središta. Iseljeničko novinstvo Uvjeti za pokretanje novina bili su još nepovoljniji nego za osnivanje društava. «Jugoslavenska smotra». Prvi list u Pittsburghu izdaje 1894. koja stoji na programskim pozicijama Radićeve Hrvatske republikanske seljačke stranke. Posve drugačije stanje je u Južnoj Americi. no donosile su i tekstove na španjolskom. Srpska propaganda preko Srpske narodne obrane. preuzima za svoje glasilo list «Danica». Inicijativa je za to potekla u Americi i to u sklopu Hrvatskog podupirajućeg društva «Ante Starčević» u Pittsburghu. Druge novine «Sloboda» (Čile). a ako uzmemo u obzir da su mnogi od njih još i nepismeni. u Južnoj Americi se počela obnavljati JNO. godine. izlazi «Slavonska citronika». Chicago). Vijek im je različit. U Južnoj Americi od početka se nameće snažna jugoslavenska struja koja neobično oštro obračunava s Hrvatskim savezom. Hrvatska (narodna) zajednica 1894. Prvi list hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi nosio je naslov «Narodni glas» i izlazio je na samom početku 80-tih godina u Buenos Airesu. da bi se između dva rata kritički odnosio prema položaju u kojem se Hrvatska našla u prvoj jugoslavenskoj državi. Zdravko Mužina pod imenom «Danica». pojavila se potreba njihovog crkvenog organiziranja. Najmanje je dnevnika (2). Prva novina o kojoj znamo nešto više jest «Napredak» koji je 1891. 36 . Početkom Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u SAD našli su se u veoma teškom položaju. tri misije i jedna dušobrižnička postaja. u San Franciscu. odnosno 36 središta vjerskog okupljanja hrvatskih katoličkih iseljenika. Politika je uglavnom bila glavni motiv pokretanja novina. Izlazile su na hrvatskom. «Novo doba». Čim je Jugoslavija napadnuta. U SAD je pak tiskan «Narodni list» (New York). odnosno engleskom jeziku. «Dom». «Pučki list» (Split) i «Crvena Hrvatska» (Dubrovnik). dvije godine kasnije «Napredak». Povijest hrvatskih katoličkih župa u Kanadi znatno je kraća: sve one utemeljene su poslije Drugog svjetskog rata . ali uglavnom kratak. «Slobodna Hrvatska». Ubrzo je on gotovo posve potisnut na marginu. a samo su rijetki izlazili u dužem vremenskom razdoblju. pokrenuo Juraj Skrivanić.

000. traženja posla. Dragutin Domjanić napisao je nekoliko pjesama. Hrvatsko-argentinski kulturni klub. a nakon Prvog svjetskog rata izjašnjavali su se samo kao Jugoslaveni. razdoblja naziva se i politička emigracija ili državotvorna emigracija. Hrvatski kulturni klub. a zatim u Barceloni. što je nedostajalo prvoj i drugoj etapi.000 Hrvata. a 50% poslije rata.000 Hrvata emigracija 4. Najvjerojatnije najtočnija brojka je iz 1968. pjesnik.000 Hrvata. Iveković. Mujica. Borić. Drago Gervais. ali na španjolskom. Francuzi. Ante Tresić Pavičić "Preko Atlantika do Pacifika". Bukovac (dojmovi). S. Monsignor J. mnogo je prevodio. Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut. Šolj izdavač hrvatskih novina. a nakon rata dolazi još 20. Gustav Krklec. I.HRVATI U ARGENTINI Argentinu su prvi naselili Velšani. Ona je imala i snažno izgrađenu svijest o nacionalnoj pripadnosti. Rojnica pak tvrdi kako samo u Buenos Airesu i okolici živi čak 80. po brojnosti su najjači Talijani. piše na engleskom i hrvatskom. prozaist.osebujan stil. U Argentini izlazi još desetak časopisa. d) 1945.000 nakon 1918. Ante Radić (profesor "Timbar iz daljine"). a među Jugoslavenima 78% prije Prvog svjetskog rata. Časopis je izlazio najprije u Buenos Airesu. Matoš je živio u egzilu u Francuskoj. A. Hrvatski umjetnici O. M. kaže da ima 150. Među Austrougrinima je bilo 65% Hrvata. Josip D. u kojem se za 1938. Danas egzistira ukupno 55 hrvatskih društava: Hrvatski Karitas. do 1917. V. Etape useljavanja: a) 1880-1910 nema naglašene nacionalne svijesti. Franjevci Luketa i Bilobrk bili su vrlo korisni u organizaciji smještaja. Antun radić u svojem časopisu "Dom". prvi hrvatski svećenik u Americi. Fran Galović također. nisu birali poslove b) 1910-1918 nema naglašene nacionalne svijesti c) 1918-1941 postoji obrazovni intelektualni sloj zbog djelovanja društva i časopisa "Hrvatski domobran". Do 1914. Hrvatska zadruga. pjesnik). U djelovanju hrvatske političke emigracije značajno mjesto ima Vinko Nikolić koji je 40 godina izdavao i uređivao kulturno-politički časopis "Hrvatska revija". Piše pjesme s temom iseljeništva.000 političkih izbjeglica. Krašić . Lorković tvrdi da ih je 1939. Mnogi Hrvati koji su neko vrijeme boravili u Americi opisuju svoje doživljaje. M.000 Hrvata. Danas u Argentini ima preko 200. npr. Nakon Drugog svjetskog rata u Argentini je uselilo manje od 5. Viktor Vida. Hrvati su bili popisivani kao Austrougrini. Austrijanci. po kojoj ih ima 200. Krmpotić "Povijest Hrvata u Kansas Cityju. Holjevac je mišljenja da ih je već 150. A. Bonifačić veliki pjesnik. Meštrović. "Croatia".na dalje 5.000 Hrvata. R. godine. osnovan je časopis "Katolička crkva i Hrvati izvan domovine". Poslijeratno razdoblje. Vinko Nikolić (1950-1960) uređuje časopis "Hrvatska revija". Španjolci. bilo 50. 1980. Egzilantsko razdoblje (nakon Drugog svjetskog rata). Josip Kundek (svećenik. 37 .000 Hrvata. Nikolić. Božić autor je teksta o prvoj hrvatskoj župi u Americi. a s njima i Hrvati.

Povjesničar Raimondi spominje hrvatskog svećenika Amic ili Amich. premda sporije no u drugim područjima. Pizarrov suputnik na njegovom trećem putovanju. U roku od nekoliko godina stalo se na kraj terorizmu. Španjolci su u Peruu vladali više od tri stoljeća. stoljeću. Srednja klasa čini 30 posto ukupnog stanovništva.) ostvarile su iznimne rezultate u poljoprivredi. Novčana jedinica je sol (u prijevodu: sunce). godine. Od osnutka Perua. talijanski. peruanska civilizacija počela je mnogo ranije . Za vrijeme španjolske vladavine useljavanje ne-Španjolaca bilo je ograničeno. stoljeća žrtva Indijanaca postaje još jedan hrvatski misionar.000 godina prije Krista. Dijeli se na tri prirodne regije: obalnu nizinu na jugu. povrća. olovo. Međutim.. U Peru su Hrvati stizali i nakon španjolske vladavine. Zna se da je poslan u Huanuco da ponovo osnuje misije koju su uništili Indijanci. voća. Prvim predsjednikom republike Narodna skupština proglašava Riva Aguera.28 milijuna četvornih kilometara. iznimno kulturnog i naobraženog čovjeka.oko 4. klima Perua nema specifična tropska obilježja. Mochica. nisu zaobišli ni Peru. koji su zahvatili Južnu Ameriku početkom 19. Ubili su ga Indijanci 1686. a sastoji se od Europejaca. Raširen je uzgoj kakaovca.HRVATI U PERUU Područje današnjeg Perua poznato je po staroj civilizaciji. Peru danas Republika Peru veličinom je treća država južnoameričkog kontinenta: prostire se na 1.primjerice. na žalost. srpnja 1821. na sjeveru graniči s Kolumbijom. Na zapadu se proteže do Tihog oceana. koče slabe prometne veze. Polovicom 1990-ih vlada je donijela stabilizacijski program neophodan za ekonomski i politički razvoj države. kao dubrovački. Indijanaca. kininovca i koke. Socijalne razlike su iznimno velike. poznatog po istraživanju neprohodnih šumskih područja. pošto su Španjolci upravo Peru izabrali za glavno uporište gušenja tih gibanja. Katolika je 90 posto (iako Indijanci katolicizam miješaju sa svojim starim vjerovanjem). godine i ostao tamo sve do smrti 1753. Peruanski povjesničar Barnechea navođenjem prezimena i mjesta rođenja doseljenika dokazuje kako je među njima mnogo Hrvata . Osvajanje je Pizarru (1532. a svakih nekoliko godina na njega utječe topla struja" El Nino". neposredno prije španjolskog osvajanja. cink. Početkom 18. Inka Tupac Yupanqui proširio je svoje carstvo na više od dva milijuna četvornih kilometara. Peru je jedna od vodećih američkih zemalja po rudnom bogatstvu (bakar.) olakšao sukob Capacovih sinova Huascara i Athaulpe (iako je otpor Indijanca slomljen tek 1572. Stanovništvo je pretežno miješano. Carstvo je bilo na vrhuncu za vrijeme Huanyna Capaca koji je umro 1526.) U vrijeme španjolske vlasti Peru je bio najbogatija od svih španjolskih kolonija. na sjeverozapadu s Ekvadorom. a glavni grad Lima bio je središte uprave i trgovine čitave Južne Amerike. Brži razvoj zemlje. na istoku s Brazilom i Bolivijom a na jugu sa Čileom. No Peru će još dugo trpjeti zbog unutrašnjih sukoba uz smjenjivanje civilne i vojne vlasti. značajno je smanjena inflacija i postignuta ekonomska stabilnost. stoljeća. Pokreti za oslobođenje od španjolske vladavine. glavne su gospodarske grane ribarstvo (u svjetskom vrhu) i ratarstvo. Mnogi vjeruju da peruanska povijest počinje u 11. srebro i zlato). kad su se Inke iz Cusca (Ande) spustili na obalu i osvojili moćno kraljevstvo Chimu. Fra Honorio Matos u Peru je pak stigao 1713. 38 .. Vjeruje se da je prvi Hrvat koji je stigao u Peru bio Basilio Basilivich. Azijata i nešto crnaca. Najtežu krizu novije povijesti Peru je prošao početkom 1990-ih godina. godine. planinski pojas Cordilllere i nizinu u porječju gornje Amazone. Dubrovčanin Manuel Biedma. a 10 posto je bolje stojećih od kojih su 1 posto vrlo bogati. austrijski i njemački državljani tako da je broj doseljenika teško odrediti.. Manuel Bajo. Peru je ponovno ušao u međunarodni financijski sustav. Od 25 milijuna stanovnika 60 posto je siromašnih (od čega 43 posto živi na rubu egzistencije). Prvi hrvatski tragovi Zanimljivo je da je Peru prva južnoamerička država u koju su došli Hrvati. inženjerstvu. arhitekturi.. general Jose de San Martin oslobađa Peru i proglašava neovisnost zemlje 28. Peruanske kulture (Chavin. svećenik i istraživač područja Cerro de Sal i Pernene u Amazoni. i odnosilo se uglavnom na mornare i svećenike. (otad se taj datum slavi kao dan nacije). glavni grad je Lima. Osim rudarstva. Govori se španjolski i quechua. Chimu. Godine 1820. Premda se nalazi u ekvatorijalnom i tropskom pojasu. godine. dubrovački trgovac. Zahvaljujući uspješnoj borbi protiv terorizma u Peru su se opet vratili turisti koji ovamo dolaze zbog fascinantnih prirodnih ljepota. a na jugu aymara (u okolici jezera Titicaca). Obalni pojas je pod utjecajem hladne Humboldtove struje veoma suh.

Najpoznatije su one u Cerro de Pascou. ti su se ljudi zaposlili na poljima. crkve." Društveni život U mjestima u kojima su živjeli. te iz Hrvatskog primorja i s poluotoka Pelješca. trgovinom. Zadruga je osnovana 16. Iako se na samom početku zvala "Društvo austrougarsko od dobročinstva". Hrvati su imali svoje zadruge.) otvorila je vrata useljenicima. budući da prva generacija Hrvata nije imala peruansko državljanstvo. od kojih se najčešće spominju Antoncich.. Ovi hrvatski emigranti nisu poput svojih prethodnika bili svi podrijetlom iz Dalmacije. Nekolicina ih se odselila u južni Peru. Ulazak u zemlju bio je dopušten Europljanima koji su znali pisati. Hrvati su u Peru dolazili u vrijeme početaka oblikovanja suvremene države. Početak je za njih bio iznimno težak. do 1875.. Huanucou. bavili Hrvati doseljeni iz Dalmacije (početkom stoljeća dogodio se bum ribljeg brašna). Socijalna struktura naših ljudi bila je vrlo slična onoj Hrvata u Chileu.). Potres je 1949. već iz različitih hrvatskih krajeva. Peruanska gospodarska kriza 70-tih pogodila je naravno i Hrvate tako da su mnogi bili prisiljeni zatvoriti svoja poduzeća. Cerro de Pasco je rudarsko naselje udaljeno 346 km od Lime. Hrvati su poznati i kao pioniri peruanskoga pomorstva i i zrakoplovstva. poznati kao "ujak Stiglich". Ipak. Dobro su primljeni. Pouzdano se zna da je samo nekoliko godina kasnije u luci Callao imao vlastiti mol. osobito iz dubrovačkog kraja. industrijom i rudarstvom.svi iskusni pomorci koji su uspješno svladavali opasna putovanja morem (važno je znati da u to doba Panamski kanal još nije bio izgrađen). Pruge je gradio Carlos Antonio Antich a u gradnji mostova istaknuo se Josip Spoja.. Teškim radom i štednjom nakon nekoliko godina mnogi su se osamostalili. Među prvima. te od 1910. baveći se zemljoradnjom. imali osnovnu školu ili zanat. Među hrvatskim graditeljima posebno se istaknuo Miguel Percovich koji je gradio ceste čak i u susjednom Ekvadoru. dakako. da bi nakon nekoliko godina teškog rada i odricanja uštedjeli dovoljno za kupnju zemlje u blizini glavnog grada . Područje od nekoliko ulica u kojima su Hrvati u to vrijeme živjeli i danas se zove "Croacia. Galovich. uglavnom pripadnika hrvatske vojske i izbjeglica. S njim je otputovao i najbolji đak škole German Stiglich kojeg ćemo kasnije još mnogo puta spominjati. U to doba počela je cvjetati trgovina guanom. uglavnom se radi o drugoj generaciji. Članovi zadruge plaćali su članarinu. niti su znali jezik. ribarstvom. pa se nije niti mogla zaposliti u državnoj službi. Trebalo je naći posao. Limi i Santa Clari.Peruanska uspostava nezavisnosti (1821. obilovao jeftinom radnom snagom. godine).Lime. Među njima bilo je vlasnika rudnika i uzgajatelja kaučuka. vodovod. nakon nekog vremena kupili su ili otvorili vlastite rudnike. onih najspretniji uspio je dobiti bolja radna mjesta. Ova skupina useljenika nije bila ekonomska već politička emigracija. zatim Alejandro Dorich i kapetan Esteban Spivalo . gdje ih je u Arequipi zaposlio mjesni industrijalac. Istina. a u Peruu nisu imali nikog poznatog. Tamošnja je hrvatska zajednica bila malobrojna (njih tek 70) jer je taj prostor zbog svoje nezdrave klime bio neprivlačan useljenicima. pa su se mnogi obogatili prijevozom. Mnoštvo pomoraca naselilo se u luci Callao. Hrvati su se po dolasku u Peru bavili različitim poslovima.. u svojem znaku je imala hrvatski grb. njihov broj do Prvog svjetskog rata nije prelazio tisuću. Kako su mnogi pridošlice u Peruu postajali uspješni poduzetnici. peradarstvom (Hrvati su poznati kao pioniri peruanskog peradarstva). Zapošljavali su se uglavnom kao zemljoradnici. osobito uspješni bili su trgovci. na 4200 metara nadmorske visine. a u slučaju 39 . uništio Santa Claru pa su Hrvati (baš kao i Talijani i Japanci) radili na njenoj obnovi i izgradnji (rasvjeta. u Peruu se naselio Manuel Chiurliza (ili Ciurliza) Bielovucic. listopada 1881. Podrijetlom su bili uglavnom iz dubrovačkog kraja. profesor u pomorskoj školi. Neki zemljoradnici postali su upravitelji. blizu Sante Clare. U tom razdoblju najviše ih je uselilo od 1850. Među pionirima je bio jedan hrabar. postavši vlasnicima malih dućana. Godine 1948. Manja skupina otišla je u Icu. 400 km južno od Lime. velikodušan i plemeniti mornar. peruanska ga je vlada poslala u Europu kako bi nadzirao gradnju brodova krstaša "Grau "i "Bolognesi".. a bavili su se rudarstvom i trgovinom. u različitim dijelovima Perua. obzirom na njegovu važnost za peruansku povijest. Iako su Hrvati u Peru počeli stizati rano (1534. Callaou. građevinski pomoćnici i posluga. Godine 1905. zgrade. Iz Dubrovnika je došao kao službenik austrijskog konzulata. U to je vrijeme jedan od poznatih Hrvata bio Cesar Bielich. Stizali su uglavnom iz južne Dalmacije. Mezeldic piše o Hrvatima u peruanskoj vojci i policiji. Ribarstvom su se. dakle nešto kasnijem razdoblju. Žene i djece je bilo manje. a dio njih je privremeno radio u Huancayu. osobito oni koji su mogli pridonijeti početnom razvoju modernog Perua. u Peru je stiglo oko 650 Hrvata. do 1914. Neki Hrvati koji su započeli svoj život u Peruu kao rudari. baš kao i danas. Za obične radnike mjesta nije bilo jer je i tada Peru. Većinom su se bavili obrtom. tako su za njima dolazili njihovi poznanici. Ate Vitarteu i u Huachipi. Pritom ponajprije mislimo na organizatore i rukovoditelje gradnje infrastrukturnih objekata. Marusich i Cuglieva. Mnogi su se okušali kao trgovci. a tek manji dio.

Juan Bielovucic (1889. Danas je to društvo. Bielovucic je važan za Peru jer je 40 . Na prostoru Santa Clare djeluje i hrvatska crkva "San Leopoldo". Ova mala ali dobro organizirana kolonija novčano je pomagala Hrvatskoj ali i Bosni za vrijeme ustanka protiv Turaka. Kako broj Hrvata do Prvog svjetskog rata nije značajno porastao (tek između 60 i 70 osoba) nije niti postojala veća potreba za organiziranjem. prema Huanucou. srpanj). Od 9. osnovan je prvi klub u Limi. koje je tijekom vremena promijenilo nekoliko naziva. organizirana u društvo u koje su se učlanjivali i Hrvati Lime. S vremenom članovi su skupili više novca i kupili prostorije za rad u sklopu kojeg su utemeljili ambulantu i glazbeno društvo.) bio je pionir peruanskog i južnoameričkog zrakoplovstva. a tijekom Domovinskog rata novčano su i materijalno pomagali Hrvatskoj. svibnja 1951. Obojici su očevi bili Hrvati a majke Peruanke i obojica su se rodili krajem 19. Marcos Bace. utvrdio je peruansko-bolivijsku granicu. a generalni vikar za hrvatsku koloniju je vlč. siječnja 1906.-1949. Njeni članovi su se vrlo aktivno zauzimali da službeni Peru prizna Hrvatsku. Već smo spomenuli kako je kao mladi pomorac s kapetanom Bielichem plovio u Europu. Santa Clara je mjesto udaljeno oko 40 km od Lime.bolesti ili smrti društvo bi osiguravalo novac za liječenje a siromašnijima i za pogreb. svježih sjećanja na domovinu. a za predsjednika je izabran Juan Ostoja koji je radio kao gradski službenik. Hrvati Santa Clare su početkom 1951. jer vlastitih prostorija nisu imali. Hrvati 1871. Lima nije bila privlačna prvim hrvatskim doseljenicima. uvijek ističući hrvatsku i peruansku zastavu. Drago Balvanović. u lokalu "Brena" u Limi prisustvovalo je 350 Hrvata. Kao cijenjenog stručnjaka država ga je poslala u ekspediciju na rijeku Madre de Dios. I ovdje su osnovali svoju zadrugu. kulturne i sportske aktivnosti. Od početka je simbol kluba bio hrvatski grb. iako je kod vlasti bilo problema zbog hrvatske zastave. društvo je promijenilo ime u Slavensko dobrotvorno društvo (kasnije će se nazivati i jugoslavensko). kako bi izradio hidrografsku kartu tog i drugih područja. četrdesetak Hrvata i desetak Makedonaca okupilo se u gostionici "Macedonia". Premda glavni grad. Dogovarajući se o osnutku kluba. Oživljavanje društva uslijedilo je 6. misu je služio Švicarac A. travanj. nakon toliko vremena u Hanucou postoji športski klub koji nosi naziv "Juan Bielovucic". stigao je i prvi hrvatski svećenik. Istraživač Von Hassel po Stiglichu je nazvao arhipelag rijeke Madre de Dios u blizini zaljeva Manu. Huanuco je gradić u blizini Cerra Pasco ali s nešto zdravijom klimom. a zatim i u Limu. Zaslužni za osnutak hrvatskog kluba "Jadran" bili su Marko Lesina. Proputovao je mnoge zemlje. i lošeg odnosa s austrijskim predstavnicima". Tijekom godina društvo je preživjelo brojne uspone i padove na koje su neposredno utjecale političke ali i gospodarske prilike kako u Peruu tako i u domovini. Po vokaciji i profesiji bio je putnik.-1928. tim više što je u obližnjem Callaou postojala veća skupina Hrvata. Filip Kundid. Najvažnije mu je djelo "Diccionario Geografico del Peru" (Zemljopisni rječnik Perua) u četiri toma. članova zajednice. skupio veliko znanje i poslije pisao o svojim putovanjima. Društvo njeguje socijalne. utemeljuju "Društvo slavensko od dobročinstva". German Stiglich (1887. pod imenom "Hrvatski klub Dubrovnik" smješteno u prekrasnom dijelu Lime (Jesus Maria). Osnivanju kluba 27. Marchon iz Santa Clare. Dana 26. "Hrvatsku zajednicu u Peruu" osnovao je 1991. Spomenut ćemo dvije osobe hrvatskog podrijetla koje su iznimno važne za Peru. Callao je najznačajnija luka. a sv. Na sveučilištu u Limi još se uči iz Stiglichevih knjiga. Franjo Kovačević i Pedro Bošnjaković. Tamo su odabrali upravu i odlučili okupiti sve Hrvate Perua. kolovoza 1899. istraživač i profesor. Također je objavio kodeks pomorskog prava. pa će društvo nakon Drugog svjetskog rata biti premješteno u peruanski glavni grad. stoljeća. obustavilo rad. pa su se Hrvati tamo nešto duže zadržali. Nije bio poznat samo kao zrakoplovac. priručnik o topništvu te nekoliko zemljopisnih djela. Osim toga. Zbog rata u Tihom oceanu društvo je 1880. S vremenom će broj članova iz Lime prevladati. Za ravnatelja glazbenog društva i zbora iz Dubrovnika je doveden prof. i 10. godine Branko Fistrović. udaljena svega 15 km od Lime. Kako se nisu željeli učlanjivati u jugoslavensko društvo. odlučili utemeljiti vlastiti klub "Jadran". nego i kao utemeljitelj prve zrakoplovne škole u Peruu. Tražeći bolje životne uvjete.) bio je pomorac. Vlaha i Dan državnosti RH. predsjednik zajednice je Marko Birin. znanstvenik. O imenu Društva Ljubomir Antić piše da je nastalo "u atmosferi napornog rada za stjecanje početnog kapitala. Drugog dana upriličena je prigodna večera i ples. Zanimljivo je da i danas. Hrvati u Limi Tek 1931. koji je "svakom prigodom obavljao službu Božju i propovijedi na milom hrvatskom jeziku" u kapelici Nuestra Senora del Transito koja je Hrvatima bila iznimno važna. a statut kao primarni cilj navodi blagostanje svih Hrvata. Godine 1904. posebno Peru. Jedan primjerak Zemljopisnog rječnika koji je darovao hrvatskoj zajednici nalazi se danas u knjižnici kluba Dubrovnik. Klub je aktivno obilježavao Dan Perua (28. Hrvati su se spustili niže. lipnja 1996. Osobito se štuje blagdan Sv. don Ivo Sangaletti. Hrvati i njihovi potomci značajno su doprinijeli razvoju Perua.

pjesnik.. sin Estebana Pavleticha. Hvaru. kao kapetan i vlasnik broda. bio je organizator i promotor arhivističke struke ne samo u Argentini (gdje je živio) već u čitavoj Latinskoj Americi. a unuka istog imena pjesnikinja. patentirao je dva navigacijska instrumenta: jednim se automatski bilježi pravac plovidbe (moderniziran. Mirko Cuculizza ministar ratarstva. 41 . Politički i gospodarski život Mnogo je potomka Hrvata koji su se istakli u javnom životu Perua: general Jose Zlatar Stambuk bio je ministar zrakoplovstva. te "Extrano caso de amor" (Neobičan slučaj ljubavi). Zlatko Tanodi rođen 1914.-1985. dolazi u Peru i proučava kulturu urođeničkih plemena. Nakon prve izložbe u Limi peruanski ga je predsjednik odlikovao i financirao mu izložbe u SAD-u i Europi. arhivist i povjesničar. Izlagao je vrlo uspješno u Splitu. francuski ministar kulture Malraux odlikovao ga je ordenom "Caballero de la Orden de Arts et Letters". Zagrebu i Peruu. Kći Dalmacia je glumica. u peruanskoj diplomaciji su se istakli veleposlanici Miguel Bakula i Jaime Stiglich. treće i četvrte generacije. Književnici Esteban Pavletich (1906. godine svake godine sudjeluje na međunarodnom sajmu umjetnosti Art Cologne. otvorio je prvu zrakoplovnu školu u Južnoj Americi te bio prvi vojni zrakoplovac Perua i prvi koji je uspješno preletio Alpe. Umro je mlad 1930. Slikar Darko D. Novinar Jose Pavletich.) studirao je slikarstvo u Splitu. Stvara monumentalno djelo "Prošlost i sadašnjost Perua". proglasila "glasovitim gostom grada Lime". u Humu blizu Zagreba. ali o Hrvatskoj pišu pjesme: Mauricio Medo. Umro je u Mallorci. Dr. potomci Hrvata koji ne govore hrvatski. Pedro Gjurinovic ministar kulture. Koliko je cijenjen u Peruu dokazuje činjenica da ga je Lima 1976. u Španjolskoj. Samuel Cardich i Gladys Benko. Zapažen je po svojim brojnim izložbama. slikarstvo je studirao u Beču i Parizu a izlagao je diljem Europe. instrument se koristi i danas). Sadašnjost Procjenjuje se da u Peruu danas živi oko pet tisuća Hrvata poglavito druge. Bio je pisac. rođen u Callau bio je novinar i pisao je za limske novine "La Cronica" a isticao se u krugu intelektualca u Barrancu. Od 1994. gdje se nalazi njegov muzej. Mario Bellatin. koja obuhvaća pjesme Hrvata iz domovine i iz Južne Amerike (Argentine. Luis Percovich ministar unutarnjih poslova. i odmah polučio uspjeh s figurativnim slikama. novinar i političar. od toga četiri tisuće u Limi. Na predstavljanju u Limi Peruanci su prvi puta slušali predavanje o hrvatskom jeziku. Braču i u Peruu.-1981. Književnik Luis Benjamin Chuirliza darovao je svoju bogatu filozofsku knjižnicu hrvatskom klubu "Dubrovnik" Znanstvenici Hvaranin Pedro Samohod stigao je u Peru 1894. 1949. Nekoliko ulica u Limi i nekim drugim gradovima nose njegovo ime. a kasnije i s apstraktnim djelima. Godine 1960. Umjetnici Slikar Kristijan Krekovic (1901. a drugi štiti brod od sudara. Ova knjiga sastavni je dio literature na Zagrebačkom sveučilištu. Čilea i Perua) na španjolskom i hrvatskom jeziku. već ima i vlastito kazalište. Juan Collich (Kolić). Nakon Drugog svjetskog rata posvetio se proučavanju južnoameričkih civilizacija. na Visu. godine. Maria Luisa Cuculizza gradonačelnica Lime. Potomci Pedra Samohoda također su nadareni.) rođen je u Huanucu. admiral Esteban Zimic bio je ministar pomorstva. a najpoznatiji romani su mu: "No se suicidan los muertos" (Mrtvi ne čine samoubojstvo) za koji je dobio nacionalnu nagrada za roman 1959. U knjizi su također navedeni pisci. Od poznatih umjetnika hrvatskog podrijetla valja istaći Dalmaciu Samohod koja nije samo poznata glumica. Pisao je na španjolskom.) rođen je u selu Koprivni u Bosni.prvi nacionalni zrakoplovac koji je letio zračnim prostorom Latinske Amerike. Vladimir Rončević došao je u Peru 1948. U policiji je istaknuto ime general Alejandro Farcic. Još jedan hrvatski slikar. te savjetnik ministarstva vanjskih poslova Drago Kisic. pa godine 1951. izdao je zajedno s Adrianom Pator knjigu `Poesia croata contemporanae". Godine 1897. Bozanić (r.

neke obitelji su se vratile. no ne može se očekivati neki veći broj jer je uglavnom riječ o mješovitim brakovima i njihovim potomcima koji u pravilu ne govore hrvatski jezik i osjećaju se ponajprije Peruancima. Kao i drugdje.Od početka doseljavanja Hrvati su stvarali vlastite organizacije i pomagali jedni drugima. kao što su u najtežim danima Domovinskog rata pomagali i staroj domovini Hrvatskoj. i u Peruu veliku ulogu igra Hrvatska katolička misija (Vikariato Episcopal Croata) koja je najzaslužnija za očuvanje hrvatskog identiteta u ovoj dalekoj zemlji. Što se tiče povratka u Hrvatsku. 42 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful