HRVATI IZVAN DOMOVINE I HRVATSKA KULTURA ISPITNA LITERATURA Ljubomir Antić: "Hrvati i Amerika" UVOD Hrvatska je izrazito iseljenička

zemlja, razmjerno broju stanovništva ona danas ima vjerojatno najveću dijasporu od svih europskih zemalja. Točan broj iseljenika nije moguće utvrditi budući da se u svim fazama iseljavanja nisu prikupljali podaci. Hrvatski doseljenici bili su uglavnom registrirani po zemlji iseljenja, a to je bila Austro-Ugarska, Jugoslavija. Može se gotovo sa sigurnošću utvrditi da približno svaki treći Hrvat živi izvan domovine. U 17. i 18. stoljeću u Južnoj Americi boravi plejada hrvatskih isusovaca. Ostavili su dubok trag u znanosti istražujući nepoznata područja. Među njima su prednjačili Ivan Ratkaj i Ferdinand Konščak. Sve do osamdesetih godina 19. st. nije zabilježeno veće iseljavanje iz Hrvatske u prekooceanske zemlje. Početkom 20. stoljeća iseljavanje iz Hrvatske toliko se ubrzava da prijeti demografskom katastrofom. Agrarna prenapučenost, biljne bolesti (peronospora), gospodarsko zaostajanje, loše zakonodavstvo (vinska klauzula). Prije Prvog svjetskog rata Hrvatska bila posuta promidžbenim materijalom koji je pozivao ljude na iseljavanje. Velika konkurencija prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a pojavilo se i tzv. lančano iseljavanje. Iseljavanju je pogodovalo i nepostojanje zakona koji bi ga sprječavali. Između dvaju svjetskih ratova iseljavanje je bilo znatno usporeno. SAD je provodio restriktivnu useljeničku politiku. Sljedeći iseljenički val pokrenut je na kraju i nakon Drugoga svjetskog rata (političke izbjeglice). U poslijeratnoj Jugoslaviji putovnica je dugo bila povlastica pa je iseljavanje iz Hrvatske dugo bilo ilegalno. Nakon pada A. Rankovića i privredne reforme `60-tih godina. Otvoren je ventil socijalnog i nacionalnog nezadovoljstva. Dio njih se u međuvremenu vratio, dok se drugi dio pretvorio iz privremenih u trajne iseljenike. Najviše je Hrvata u Njemačkoj, a njihov broj procjenjuje se na pola milijuna. Iseljavanje iz Hrvatske kulminiralo je 1970./71. godine. Ono je Jugoslaviji donosilo i velik devizni priljev najviše su se iseljavali Hrvati, što je vlastima u Beogradu odgovaralo. Osamdesetih godina osobito je aktualan odljev mozgova u razvijene zemlje, osobito u SAD i Kanadu. Prve hrvatske kolonije na području SAD-a utemeljene su na ušću Mississipija u Louisiani te u Kaliforniji, Chicago, Pittsborugh, Detroit, Cleveland itd. U Južnoafričkoj Republici Hrvati žive pretežno u Pretoriji i Johannesburgu. U Australiji najviše je Hrvata u Perthu i okolici te na području Melbournea i Sydneya, na Novom Zelandu u Aucklandu. Prvo društvo Hrvati su utemeljili u San Franciscu 1857. godine: Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo. 1894. godine udaren temelj Narodnoj hrvatskoj zajednici (poslije Hrvatskoj bratskoj zajednici). Juraj iz Slavonije (1355-1416) Rodio se u Brežicama na Savi, oko 1355/60. Umro je 1416. u Toursu u Francuskoj, izjašnjavao se kao Hrvat. Francuska povijest ga pamti kao kopista (služna pri katedralnoj crkvi kod biskupa ili cara). Imao je zadatak pisati kodekse (zbornik zakona, pravila, sadrži biblijske, crkvene tekstove), pisao, prepisivao i iluminirao kodekse. Bio je profesor na Pariškom sveučilištu (današnja Sorbonna). Brežice se tada nazivaju Rayn (u prijevodu: granica, međa). Obrazovan je vjerojatno u hrvatskoj glagoljaškoj sredini. Na pariškom sveučilištu nastavlja studij sedam slobodnih vještina (umijeća) i studij teologije. 1378/80 našao se na popisu siromašnih studenata. Dalje, stječe naslov magister artium (magistar slobodnih vještina) na Pariškom sveučilištu. Član je odbor za obnovu sveučilišta 1392-93. 1399. predsjednik je suda časti na sveučilištu. 1401. on je posebni izaslanik sveučilišta kod bavarske kraljice Elizabete. Te je godine promoviran kao doktor teologije. Predavao je teologiju na Sorbonni. Posljednje godine života proveo je kao kanonik i ispovjednik stolne crkve u Toursu. Tu će doći do izražaja njegova kopistička djelatnost. Prepisivat će i glazbenim znakovima obilježavati liturgijske kodekse. Poznat je i po iluminiranju kodeksa, po pisanju teoloških priručnika. Asketska teološka rasprava "De virginitati Servanda" je prevedena i na francuski, pa ulazi u povijest francuske i europske literature (veliko zanimanje u Francuskoj za to djelo). Triput je izdano: 1505., 1506. i 1590., a na latinskom je objavljeno 1726. Želio je upoznati francusku javnost sa glagoljaštvom. Kodeks br. 95. sačuvan je u Toursu. 1924. o tom je kodeksu u časopisu "Slavija" u Pragu (časopis za slavensku filologiju) Milko Kos, slovenski povjesničar objavio svoju raspravu.

1

1400. Juraj je sročio primjerak glagoljske početnice, niz slova, njihova brojevna vrijednost (az, buky): "Alfabetum chrawaticum". Taj glagoljski abecedarij preuzima osnovne tekstove katekizma molitve "Oče naš" i "Zdravo Marijo". Glagoljicu naziva hrvatskim pismom. Dodaje da je Istra domovina Hrvata (važan podatak za doseljenje Hrvata u Istru). List 77 (recto - prva stranica lista) kaže da je hrvatski biskup bio prvi koji je bogoslužje slavio na dva jezika, kako je smatrao uputnim (latinskim i hrvatskim). Taj 77 recto donosi popis hrvatskih biskupa s povlasticom crkvene slavenske liturgije i upotrebe glagoljice. Popis hrvatskih biskupija u kojima se glagolja, te nekoliko molitava napisanih uglatom glagoljicom. 1247. papa Inocent IV. daje privilegij senjskoj biskupiji a kasnije i krčkoj. Priklanja se teoriji da je sastavljač glagoljice Sv. Jeronim. Govori da je on preveo "Psaltir" na slavenski jezi (preveo Bibliju - Vulgata). Rim nije bio naklonjen glagoljici pa je to jedan od razloga što se tvrdilo da je tvorac glagoljice Sv. Jeronim. Hrvatski benediktinci glagoljaši s Pašmana idu u Češku njegovati i podučavati glagoljsku pismenost u samostan "Wa Slovanek" (1347.) Arnold von Harff (1471-1505) Krajem 15. stoljeća, iz kolna.- Putuje u Svetu zemlju (preko naših krajeva) i opisuje običaje i zabilježava riječi.7. studenog 1496. iz kolna preko Beča, prema Veneciji, Istra, Dalmacija, Palestina. Vodi dnevnik putovanja (na svom dijalektu - dijalekt donje Rajne). Ima višestruku vrijednost i ima izvanrednu moć zapažanja. 1862. objavljen je dnevnik. Bilježi i udaljenost od mjesta do mjesta u miljama. Piše o zadru, Hvaru i Dubrovniku (za kojeg kaže da leži u hrvatskom kraljevstvu, piše da stanovnici govore slavonskim jezikom - stanovnici Kraljevine Dalmacije i hrvatske). Harff bilježi riječi na slavenskom jeziku (crochga = broyt /kruh/). Dubrovnik je opisao kao lijep i utvrđen grad koji nikome nije podložan. Riječi je bilježio onako kako ih čuo i sastavio je mali konverzacijski rječnik (oko 50 riječi). Bartol Jurjević - Đurđević (1506-1556) Rođen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba oko 1506. godine. Sudjelovao je u Mohačkoj bitci 1526. godine, gdje je bio zarobljen i odveden u tursko sužanjstvo. Sedam puta su ga prodavali (opisi o ropstvu kršćana kod Turaka). Nakon 9-13 godina robovanja u Aziji bježi, ali to ropstvo ostavlja na njega dubok trag što će se najposlije reflektirati u njegovom spisateljskom i književnom radu. Stalno upozorava na tursku opasnost te potiče na protuturski otpor svih naroda Europe. Proputovao je cijelu Europu (putovao je papi u Rimu). 1544. u Antwerpenu tiska "De afflictione tam capitorum quaetiam sub turcae tributo Viventium Christianorum" (O jadu i muci sužnjeva i kršćana što stenju pod turskim jarmom) u kojem donosi mali hrvatskolatinski rječnik u štokavsko-ikavskom narječju (52 hrvatske riječi i fraze, mješavine leksika, konverzacije i molitve). Uz latinski rječnik donosi francusku, englesku i holandsku paralelu. "O običajima Turaka". Feliks Petančić (1455-1516) Dubrovčanin, govornik brojnih jezika, poznat kao minijaturist na dvoru Vladislava II. Bio je najčitaniji turkološki pisac 15. stoljeća uz Blaža Jurjevića. Bio je vješt diplomat, stekao je europsku slavu. 1487. dolazi na dvor Matije Korvina gdje je bio voditelj skriptorija. Putovao je u Rim, Napulj, Tursku. Napisao je spis o 9 putova u Tursku "De intineribus in Turciam libellus", posthumno objavljeno, Beč 1522. Ovo djelo je napisao kao priručnik za križarsku vojsku koja se tada spremala (opisuje 9 puteva kojima bi se trebalo krenuti u Tursku). Vrstan je poznavatelj geografije i orogenije (nauka o postanku gorja). Njegovo je djelo bilo nezaobilazan priručnik za tadašnje ratovanje. Objavljeno je na njemačkom kao dodatak Jurjevićevoj knjizi, 1522/27. "Hrvatska glagoljska početnica". Guilliel Postel (1510-1581) Francuski orijentalist, profesor orijentalnih jezika na bečkom sveučilištu, po nalogu cara boravio je u Carigradu. Po povratku je napisao knjigu u kojoj govori o glagoljici, te donosi glagoljski alfabet "Uvod u razlikovanje alfabeta za slova 12 jezika". Predočuje slova 12 vrsta abeceda i kako se ona čitaju. Ističe da je načelo jedan grafem - jedan fonem (kao i u hebrejskom jeziku). 1555. godine objavljuje "De linguae Fenicis" (Knjiga o Feničanima).

2

Andrija Dudić (1533-1589) Rodio se u Budimu, otac Ladislav bio je savjetnik podrijetlom iz Orehovice u zagorju. Školuje se u Veroni, pravo i filozofiju studira u Padovi. Zanimao se i za prirodne znanosti. 1561. postaje biskup, a 1562. govori na Tridentskom koncilu (5 latinskih govora na kojima je naglasio važnost da biskup ima sjedište u svojoj dijecezi). Zalagao se za odbacivanje celibata. Maksimilijan II. Šalje Dudića u poljsku da tamo pripremi tezu za habsburško preuzimanje poljskog prijestolja. Uz taj događaj se spominje i skandal o kojem govori Vitezovićeva kronika iz 1696. Naime, tijekom te misije Dudić napušta crkvenu službu i ženi se poljskom plemkinjom. Optužen je da je prešao na protestantizam. Iz Rima dolazi odluka o kažnjavanju. Dudić se povlači iz javnog života (Crkva ga osuđuje na smrt). Istaknuo se kao filolog, reformator, astronom, bavio se i medicinom (podvrgao je kritici Galenovo gledište u medicini). Bori se i protiv praznovjerja u medicini, bavio se poviješću, zemljopisom, prevodio je s grčkog. Djela: "Rasprava o kometima" (De cometarum significat de comentariolus), 1579. "Rerum in Gallia gesralum", 1577. "Orationes in Concilio Tridenti a habitae", 1590. Metodičko promatranje bolesnika, metoda kojom se treba koristiti u medicini. Bio je tzv. "demokratski filozof" (poput Erazma Roterdamskog), nije se priklanjao ni jednoj struji, bio je neutralan. Poljska Akademija 1989. povodom 400. obljetnice njegove smrti objavljuje prvi svezak njegove korespondencije. Pavao Skalić (1534-1575) Prvi ga opširnije spominje Ivan Kukuljević Sakcinski. U Europi su objavljene tri disertacije o Skaliću. Rođen je na Griču, gdje je završio osnovno školovanje. Najviše je djelovao izvan domovine (na njemačkom govornom području). 1570. u Kolnu objavljuje podatak o svom rođenju na latinskom. Piše da je rođen na Tri kralja 1534. Juraj Herešinac, tadašnji kanonik, preporučio je Skalića ljubljanskom biskupu Urbanu (nakon što su Turci zauzeli te krajeve) koji je bio opskrbljen velikom bibliotekom. On će ga kasnije preporučiti Ferdinandu I. Na studije u Beč, gdje Skalić završava studij teologije. 1553. doktorirao je u Bologni iz područja sedam slobodnih umijeća. Te teze zatim 1559. objavljuje u "Enciklopediji". Poznavao je Pica della Mirandolu, što je odredilo njegov kasniji platonizam u djelu "Mistične filozofske teze". Za boravka u Rimu dolazi u sukob sa isusovcima zbog toga što su ga zanimale knjige koje su bile na popisu Ignacija Loyolle kao zabranjene . Zainteresirao se za Kabalu (mistiku, okultno). Djela: "Kabala", "Mistične filozofske teze". U Beču je bio u službi Maksimilijana I. 20 godina. Skalić se predstavlja kao "grof od Like i knez od Une". Napravio je lažnu ispravu o svom plemićkom podrijetlu. Bio je profesor na teološkom fakultetu u Beču. Govorio je protiv pape: njega i svećenike naziva "ribarima đavla. Nakon optužbe od strane isusovaca da je protestant, odlazi iz Beča u Tubinegn, gdje dolazi u sukob sa Trubarom čije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke riječi. Skalić je smatrao kako treba tiskati na jeziku razumljivom svim Slavenima, a ne smo Slovencima. Posvađao se i s P.P. Vergerijem. Slagao se s Ivanom Ungnadom koji mu pomaže tiskati u Urachu, i na čiju preporuku predaje u Konigsbergu u Pruskoj. Zbog lažnog predstavljanja stalno ga progone (dobio je izgon iz Prusije), odlazi u Njemačku u Munster, gdje se ponovno vraća katolizicmu. Od biskupa je dobio i neke kanoničke časti. Pokopan je u Danzingu u karmeličanskoj crkvi. Stjepan Konzul Istranin (1521-1579) Rođen je u Buzetu u Istri, umro u Eisenstadtu. Prevoditelj, tumač hrvatskog jezika i korektor u Urachu. On se tako i potpisivao. Napisao je predgovor za 32 hrvatske knjige. 1561. počela je s radom tiskara u Urachu. Djeluje najprije u rodnom mjestu kao katolički svećenik glagoljaš. U Regensburgu je bio učitelj pjevanja, orguljaš i propovjednik. Djelatnošću je usko vezan uz Primoža Trubara. 1550. Trubar objavljuje "Katekizam" i "Glagoljski abecedarij" (oboje na gotici). 1555. Trubar potaknut Vergerijevom idejom prevodi Bibliju na slovenski (Evanđelje po Mateju), objavljuje na latinici. Trubar predlaže Konzulu da on prevede njegov Novi testament, kojeg je trubar preveo 1557. Konzul s tim prijevodom odlazi u Ljubljanu gdje se susreće s A. Dalmatinom, bio je uvjeren da će njegovi prijevodi na glagoljici biti prihvaćeni u domovini. 14 glagoljskih, 8 ćirilskih i 7 latiničkih prijevoda. 1559. prevodi Novi zavjet Biblije na hrvatski jezik. 1560. u Nurnbergu Konzul je dao izliti slova po uzoru na staru hrvatsku štampu u brevijara i misala, za tiskaru. 1561. tiskara Šimuna Kožičića Benje prestala je s radom, tako da u Hrvatskoj nije bilo tiskare u ono vrijeme. 3

Urach - središte tiskarstva, te najstarija hrvatska tiskara u egzilu. Radi od 1561 do 1564. "Katekizam" je 1564. tiskan u Tubinenu na hrvatskom i latinskom jeziku. 1561. izdaje mali probni glagoljski katekizam. Posljednje djelo iz tiskare u Urachu je latiničko djelo tzv. Konzulov "Beneficium Christi" (Dobrota Kristova), Tubingen, 1565. On u njemu daje jedno pravilo kako se glagoljska slova čitaju latinicom (latinička slova, ispod glagoljska, zatim brojna vrijednost). Boraveći u Regensburgu, konzul dobiva poziv da dođe u zapadnu Ugarsku, tj. u Gradišće kako bi tamo djelovao među Gradišćanskim Hrvatima. U Regensburgu je za njih Konzul tiskao djelo "Postilla", koje ima 2 djela. To je crkvena knjiga s propovijedima za svake blagdane, a predstavlja kamen temeljac gradišćanske hrvatske tiskane riječi (1568.). Posvećeno je Klausu von Weissprechu, Maximilianu Popchemu (živjeli na posjedima Gradišćanskih Hrvata). Postilla = poslije ovih riječi… post illa (verbum). Juraj Križanić (1618-1683) U 17. stoljeću zastupao sveslavensku ideju. Rođen je u Obrhu kod Ozlja. Bio je svećenik, završio je isusovačku gimnaziju u Zagrebu, zatim studirao na sveučilištima u Grazu, Bologni i Rimu. Na rimskom Collegium Graecum nastavio sa studijem teologije iz koje je doktorirao 1642. Ulazak u taj kolegij (namijenjen pripadnicima Istočne Crkve) uslijedio na temelju njegove molbe da se pripremi za misionarski rad u Rusiji. Misao da svojim radom pridonese uniji istočnog i zapadnog kršćanstva. U osmišljavanju svoje sveslavenske ideje posebnu ulogu pridaje Rusiji kao najvećoj slavenskoj državi. 1651. godine otputovao u Rusiju, 15 godina proveo u izgnanstvu u Tobolsku. Glavno djelo "Politika ili razgovor o vladateljstvu", obradio svakodnevni ruski život. Teorijski spis o načinu vladanja, namijenjen vladaru, ispunjen savjetima i reformnim prijedlozima. Križanić upućuje da moć cara počiva na bogatstvu i zadovoljstvu njegovih podanika. Prijedlozi gospodarskih reformi u okviru suvremenih tržišnih shvaćanja. U razmatranjima se osvrće na sav slavenski svijet (a ne samo Rusiju). Ideja međuslavenske solidarnosti "svi Slaveni jedinstven narod". Za njega svi Slaveni govore istim jezikom. Pisao mješavinom ruskog, crkvenoslavenskog i hrvatskog jezika. Nije zamišljao uniju svih Slavena, već obnovu slavenskih država uz pomoć Rusije (obnove bugarske, srpske i hrvatske države koje su postojale u srednjovjekovnom razdoblju). Misli o slavenstvu i njegovom odnosu s Nijemcima (mržnja prema Slavenima), do takvih shvaćanja dolaze prateći u prošlosti nasrtaj germanizacije na slavenski narod (Čehe, Slovence). Rusiji predlaže sukob s Turskom, donio bi slobodu balkanskim Slavenima. Juraj Križanić 1683. stiže pod Beč s poljskom vojskom (Jan Sobieski) i u borbi s Turcima pogiba.

4

dugo godina dvorski skladatelj kneževske obitelji Esterhazy u Željeznom i Franz Liszt. koji je kulturno i duhovno središte. To je značajka koja daje poseban pečat kulturnom. socijalnih i društvenih impulsa. Osim trgovine. hrvatskog i mađarskog stanovništva. ima jedva nešto više od 10. koji osim športa pruža i ogromnu lepezu mogućnosti na polju lječilišnog turizma i toplica pa sve do blagog turizma. etničkom i društvenom životu Gradišća. Sopron (Ödenburg) i Vas (Eisenburg). od čega čak 356 kilometara otpada na zajedničku granicu s Mađarskom. Posredovanjem talijanskog ministra vanjskih poslova Torette uspjelo je konačno dovesti obje zemlje u Veneciju za pregovarački stol i Mađarska se u „Protokolu iz Venecije" od 13. Još i danas Gradišću. Nakon što je Mađarska u srpnju 1920. smještenom na rubu Panonske nizine.000 stanovnika zajedno s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). U Gradišću živi 270. Naslućene širine istoka prekida poseban prirodni dragulj Niuseljsko 5 . listopada 1921. a gradovi Željezno i Rust kao slobodni gradovi posebne su administrativne jedinice. Gradišće ima vrlo mješovitu strukturu stanovništva za koju je svojstven miran suživot bez sukoba njemačkog. godine na teritorij je ušla austrijska pogranična žandarmerija. Čak i glavni grad pokrajine Željezno.300 četvornih kilometara veliko područje s 340. Glavni grad pokrajine je Željezno (Eisenstadt). a na jugu prema Grazu. ratificirala Trianonski mirovni ugovor i nakon što je austrijska strana obavila sve pripremne radove. Poslije isteka roka za odlazak Mađarske iz Gradišća koji je odredila Generalna komisija. poljodjelstva i srednje industrije današnjoj gospodarskoj slici Gradišća zahvaljujući subvencijama Europske unije pečat daju i vodeća poduzeća na području visokorazvijenih tehnologija. koje su se čak prerasle i u oružani sukob. današnji Južni Tirol ili južna Češka. do 1946. gospodarskih. Kraj 1. Društveni i gospodarski interesi Gradišća dugo su bili na sjeveru zemlje usmjereni prema Beču i Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt). obrta.000 četvornih kilometara. tako da zbog posebnosti povijesnog razvoja još i danas nedostaju velikogradske aglomeracije. Istodobno su se počeli razvijati odista primjerni dobrosusjedski odnosi s pograničnim regijama na istoku zemlje i to bez obzira na ideološke i političke granice. Zakon je predviđao posebnu saveznu pokrajinu s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). proteže se na površini od 4. najjužnija i istodobno najmlađa austrijska savezna pokrajina. kao i suživot vjernika rimokatoličke i protestantske vjere. Od šezdesetih i sedamdesetih godina brojni su slikari otkrili Gradišće kao kraj u kome se kultura i priroda sjedinjuju u mirni sklad i pretvorili ga u svoj zavičaj. a različiti politički i gospodarski sustavi na razne su načine sprečavali tješnje kontakte između onih koji su živjeli s ove ili s one strane granice. Ostala gradska središta su Mattersburg. stupio je 25. Nastanak Gradišća početkom našeg stoljeća nije prošao bez razdora i oružanih sukoba.GRADIŠĆANSKI HRVATI POVIJEST Gradišće. rodom iz Raidinga iz središnjeg Gradišća. Nakon pada Željezne zavjese i u sklopu stvaranja novog političkog poretka u Europi Gradišće ima posebnu ulogu u stvaranju nove mreže odnosa s istočnom Europom i sa zemljama nekadašnjeg istočnog bloka. To je bio početak borbi na diplomatskom polju za 4. Sliku zaokružuje proizvodnja izuzetno cijenjenih i poznatih vina daleko izvan granica pokrajine i turizam. Članstvo Austrije u Europskoj uniji pruža Gradišću šansu ponovnog preuzimanja i oživljavanja nekadašnje povijesne uloge kontaktnog središta i gospodarskog. tako da su neke manje općine u srednjem i južnom Gradišću tek početkom 1923. Na posebnom referendumu na području Soprona neznatna većina odlučila se za ostanak Soprona u Mađarskoj. Od istočnoeuropskih zemalja odvajala ga je takozvana Željezna zavjesa. Gradišće uživa svjetski glas i na području kulture. svjetskog rata i potpisivanje Mirovnog ugovora u Saint-Germainu 1919. godine Austrija je izgubila vlastitu državnost i u vihorima rata i poraća proživljavala teške dane. tijekom zadnjih korektura granice kao posljednje pripale pod Austriju. kao što je to često bivalo tijekom povijesti. na snagu ustavni zakon o Gradišću. Konačnu granicu odredio je posebni međunarodni odbor za reguliranje granice. Od 1938. godine stvorili su preduvjete za uključivanje Gradišća kao posebne savezne pokrajine u Republiku Austriju. a za to je dobila zapadne dijelove mađarskih županija Moson. pečat daju idilična seoca i sela. Teritorij Gradišća čine nekadašnje mađarske županije Moson (Wieselburg).880 stanovnika ili 3. obvezala da će konačno Gradišće prepustiti Austriji. Pokrajina je podijeljena na sedam kotara. u kolovozu 1921. pa je to najmanja austrijska savezna pokrajina. Festival na jezeru u Mörbischu razvio se u Meku operete koji nastavlja glazbenu slavu i tradiciju Gradišća na domaćoj i međunarodnoj kulturnoj sceni. jer je Gradišće godinama živjelo uz „mrtvu granicu". Austrijski Državni ugovor i za Gradišće je značio pokretanje novih kulturnih. Tu se proteže državna granica u dužini od 397 kilometara. političkog i društvenog raskrižja između srednjoeuropskog i panonskog prostora. siječnja 1921. prenijeli su glazbenu tradiciju Gradišća daleko preko njegovih granica i učinili je poznatom.000 stanovnika. Austrija je morala odstupiti dijelove svog teritorija s njemačkim stanovništvom kao što su to npr. Mađarske odmetničke jedinice oružjem su branile sporno područje.5 posto od cjelokupnog austrijskog stanovništva. Oberpullendorf (Gornja Pulja) i Oberwart (Gornja Borta). Joseph Haydn. Sopron i Vas s njemačkim stanovništvom.

Gyor /Đer/. Velika je asimilacija Hrvata (npr. Jedan dio s druge strane u 6 . To je dokaz da se hrvatska kultura u 16.000 Gradišćanskih Hrvata. Češkoj i Austriji. Urach: "…oko 40.Burgenland). Selidbe Hrvata su. 1696. 1541. Stvorit će se slavenske kolonija s velikim brojem svećenika. Gad (Gussing) Štoji (kraj Jasenovca. Istraživanja o broju iseljenih u Gradišće pokazuju da su Hrvati iz Međimurja i Moslavine išli u zapadnu Ugarsku. stoga ljudi iz tih krajeva bježe na Apeninski poluotok. u željezansku županiju. 1503-26. Navodi i kako mnoštvo Hrvata prebiva u Austriji. Pored slovenskog u prvom djelu (gdje je pravopis) uvrštava pregled grafijskih tablica glagoljice i ćirilice s primjerima kako se piše. Hrvati u Gradišću od juga prema sjeveru: 1. zauzeli su cijeli prostor između Cetine i Zrmanje. Adam Bohorić (1520-1598) Autor prve slovenske gramatike iz 1594. 3. prekidaju veze s otocima. Turci iz Like pljačkaju Primorje. Počeci seobe Gradišćanskih Hrvata Prodor Turaka izaziva seobe naroda. Pravci seobe Vlaha: a) sjeverna padina Dinarskog gorja (Glamočko. Borta (Oberwart) Dolinci (između Kupe i Une). Austrija je od početka područje čestog naseljavanja (istočni dio Austrije. Gradišće . U Austriji je uzeta čakavska osnovica (ikavski refleks jata) za gradišćansko-hrvatski jezik. 2. Gornja Pulja (Oberpullendorf) Poljanci (južno od Ogulina) Matrštof (Mattersburg) Haci (kraj Oguliina) Neusiede (See) Danas je oko 40. Gradišćanska vlada sa sedam članova i predsjednikom vlade na čelu najviši je izvršni organ Gradišća.000 duša je izbjeglo nakon pada Kostajnice 1554. Zatim su išli u Šopronjsku županiju. prvo naselje. cijelu Liku. Pag). Mosor. Već na početku 16. utok Une u Savu). Zastupništvo naroda i zakonodavnu vlast pokrajine obnaša pokrajinski sabor koji se sastoji od 36 poslanika. te prostor do Une do Velebita. uz Adama Bohovića još zabilježili Primož Trubar u predgovoru prijevoda Novog Zavjeta iz 1562.jezero. stoljeća (Vlasi) Vrijeme naseljavanja u Gradišće je od 1520-1580. A Vramec u "Kronici": "Turci zauzeše Kostajnicu… sva hrvatska zemlja opusti". u kojoj je utemeljeno 55 hrvatskih naselja. Turci prodiru kroz Bosnu (preko ključa). Uzroci iseljavanja su turska osvajanja. jedna od njih je i Gradišće. jedino stepsko jezero srednje Europe. Austrija danas ima 9 pokrajina. stoljeću našla i na slovenskoj strani. Mošonjsku i Zaladsku županiju.". Naziv seže u doba Monarhije. Livanjsko polje) b) prema Srijemu i Slavonji (preko Bosne) Sjeverne padine (Bikovo. 6. Turci će osvojiti Budim. godinu: "…ljudstvo bježi preko Mure i Drave u Austriju". Postoji tri vala: a) nakon Krbavskog poraza (1493-1530) b) 1530-1570 (najmasovniji val) c) početak 17. Južni čakavci (iz područja uz rijeku Unu. 5. Hrvatski jezik se zadržava tamo gdje je jača domaća sredina i usmjeren je na uporabu u obitelji i crkvi. kaže za 1576. u Češkoj ih danas gotovo i nema). Vitezović u "Kronici" pisanoj u Zagrebu. Oni se danas nalaze u Madžarskoj. Požunsku. Bilo je utemeljeno ukupno 180 naselja. Pavao R. Velebit) su prostori na kojima se pljačka. od Bihaća). 4. Dva pravca seobe: a) južni (prekomorski pravac) b) sjeverni (prekodravski pravac) U najvećem broju Hrvati su selili u sjevernom pravcu. Zajedno s Mađarskom tu je napravljen prekogranični nacionalni park. da bi se kulturni krajobrazi ove regije sačuvali i za budućnost. Borta (Oberwart) Vlasi (južno od Une). stoljeća prisutno je iseljavanje s otoka (Rab.

. 1564. se smatra jedinim dokazom za staroslavensko bogoslužje u sjeverno-gradišćanskim selima. molitve. Knjiga je namijenjena zapadno ugarskim Hrvatima. To je botanički rječnik. Također. Gussing (južno Gradišće) "Biljni nomenklator panonski".Madžarskoj pripada Gradišću.”. živio je u Beču. imali su autonomiju. Protestantizam nije imao veći utjecaj na gradišćansku književnost. zove se “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. 1611. (Klimpuh). stoljeće je obilježilo rad protestantskih pisaca. tiskana je kod Šoprona (Svetog križa). Autor je Grgur Mekinić. a u srednjem Gradišću je nešto štokavaca. sadrži “Oče naš” i uskrsnu pjesmu iz 1564. izazivala je otpor kod Gradišćanskih Hrvata (mi u to vrijeme već imamo svoje renesansne pisce i začinjavce). Svećenici su Hrvati i obavljaju službu na hrvatskom jeziku. Velik je bio i Konzulov doprinos. 1609. “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. Prvi zapisani jezični spomenik na tlu Gradišća je Klimpuški misal. Pisan je ćirilicom i glagoljicom. Na poziv plemića iz zapadne Ugarske 1568. zahvaljujući pjesmaricama očuvan je hrvatski jezik. “Klimpuški fragment. Pripadali su Đurskoj i Sombatskoj biskupiji. Tekst je napisan na koricama latinskog misala. Najstarije hrvatske tiskane crkvene pjesmarice su ove Mekinićeve.). Nijedna Mekinićeva pjesma nema notni uzorak. i 1611. (Šopron. protestantski molitvenik. George Vuković i Juraj Živanić Najstarija djela su misali. Za njegove pjesmarice se dugo nije znalo. njemačkog i hrvatskog ili crkvena prikazanja. Antun Dalmatin i Stipan Konzul "Klimpuški fragment" je vezan uz rad protestantskih hrvatskih pisaca Antuna Dalmatina i Stipana Konzula koji su pripremili knjigu “Postila”.. tiskanu u dva dijela u Regensburgu 1568. Iste te napjeve nalazimo u slavenskim pjesmama. Mekinićeve pjesme su dijelom autorske. 16. i sadrži 160 pjesama. U Gradišću ima 80% čakavaca. cikla). ali im danas ne znamo imena. Početkom 17. poučne knjige koje su župnici koristili. a u drugoj na 32 tematska ciklusa. zob. grad u Sjevernom Gradišću. Ta djelatnost je imala teškoće. Pjesme su podijeljene u prvoj knjizi u 26 tematskih ciklusa. Regensbrug) za Gradišćanske Hrvate. Bio je vrstan prevoditelj s njemačkog na hrvatski gradišćanski jezik. Pjesmarice je posvetio Nikoli Zrinskom. Autor je najstarijih pjesmarica "Dusevne peszne psalmi ter hvale vedania siachke". Pisana je bosančicom. Budimpešta i Regensburg). iz Regensburga u Gradišće dolazi Stipan Konzul da bi proširio protestantizam. prvi gradišćansko-hrvatski pjesnik. "Očenaš" i pjesma "Kristuš je gore ustal" iz 1564. autora Jurja Vukovića. Dolazak Gradišćanskih Hrvata seže u prvu polovicu 16. a donio ga je s ovih područja Juraj de Jastrebarsko. dva izdanja (1609. “Kristuš je gori ustal”. U Donjoj Austriji Hrvati su pripadali bečkoj biskupiji. i 1611. U nomenklatoru pronalazimo i hrvatske nazive koje je morao čuti od tamošnjih Hrvata (javor. U povijest književnosti je ušao 1969. Hrvati su imali pravo birati načelnika i svećenika. sa popisanim latinskim nazivima i sa mađarskim ekvivalentima. Grgur Pitireus Mekinić Protestantizam je bio presudan za kulturnu razvijenost. Karl Klusius Autor je najstarije tiskane knjige iz 1583. Od ove knjige imamo 3 primjerka (Bratislava. Upravo zahvaljujući tome. Antun Dalmatin i Stipan Konzul su djelovali u Njemačkoj i u Ungnadovoj knjižari tiskali knjigu “Postila” (1568. Jedini danas primjerak “Postile” je sačuvan u Ljubljani u knjižnici nadbiskupskog sjemeništa.). 7 . uspjeli su sačuvati svoj jezik. Napisali su ga župnici George Vuković i Juraj Živanić. “Duševne pesme”. godine. Prva pjesmarica zove se “Duševne pesme” iz 1609. dijelom su prijevod s latinskog. Prva Gradišćansko-hrvatska djela imala su protestantski karakter. Klusius je bio poznati botaničar na dvoru Maksimilijana II. stoljeća nastaju dvije protestantske pjesmarice (1609. Sveti križ) Druga pjesmarica sadrži 141 pjesmu. Vrijeme dolaska Hrvata u Austriju je doba reformacije (koje je u Austriji u punom zamahu). u pavlinskoj pjesmarici iz 1644. Autori u predgovori izražavaju zabrinutost glede sudbine Hrvata i progona. stoljeća (1520-1580) jer su dobili od Ferdinanda privilegije.

gdje se i danas nalazi jedan primjerak. Od Adolpha Jurzkoga.18. Prvi put ovo je djelo objavljeno u Grazu. Predgovor . U 18. stoljeća. Petar Kanizius je najveći kateheta. Drugo izdanje je tiskano 1694. tiskan je u Juri.hodočasno mjesto Blažene Djevice Marije na kalvariji Brijegu (nedaleko 8 .župniku Blažu Leškoviću nepoznati autor zahvaljuje na financijskoj potpori. “Epistole i vangyelja” (1741. Najstariji katekizmi Vjerske pouke koje se temelje na pitanju i odgovorima. “Horvatszki katekhizmus” (1747. Prva tiskana djela u 18. Namijenjen je djeci ili odraslima koji tek uče vjerske istine. STOLJEĆE Pojava prvih lekcionara “Horvaczko evangyelye” (1732. nego da je jurski biskup. stoljeću otvorena je bogata tiskarska djelatnost nabožnog karaktera. Dokazuje ovisnost ova dva djela. Naglašena pedagoška crta. 1958. Uočavaju se promjene: veliki broj riječi preuzetih iz njemačkog i madžarskog jezika.) To je također lekcionar. sastoji se od uvoda (posveta na latinskom). onim redom kojim se izlažu u liturgiji). njemačkog. a na hrvatskom jeziku slijede Evanđelja. stoljeću. Piše o stvaranju čovjeka. Grolla iz 1734. do 1755. No gotovo je identičan sa “Horvaczkim evangyelyem”. otkriven je u Budimpešti lekcionar “Horvaczko evangyelye”. Prvi puta se pojavljuje u 8. godine. stoljeću. knjige s izvacima iz Evanđelja. Tiskan u Beču. litanije.) Najstariji gradišćansko-hrvatski katekizam Jurja Damšića tiskan je u Bečkom Novom Mestu. Sam leksik je sličan leksiku u djelima kajkavskih pisaca 16. u Juri “Osnove kršćanskog nauka za jursku biskupiju i crkvu”. Na kraju se nalazi katekizam. sintaksi i različitim gramatičkim konstrukcijama (veliki broj riječi u ta dva djela je identičan). i 17. “Horvaczko evangyelye” u stanovitoj mjeri (u leksiku) odstupa od predloška. Otkriven je početkom `90-tih u Nacionalnoj biblioteci u Zagrebu. svijeta. Latinski predložak kojim se Damšić služio bilo je djelo A. Damšić je preveo djelo na latinskom jeziku pod imenom “Kratka sprava nauka keršćanskoga”. Nije naveo svoje prezime. Priručnik koji sadrži vjerske pouke. Juraj Damšić upravlja župom Celindorf 1711. u Trnavi (Slovačka) o trošku kneza Esterhazija. Zaređen je u Beču i tamo djeluje. Upućuje na jedno duhovno središte toga vremena . Sa Damšićevim katekizmom ima brojne sadržajne podudarnosti. “Kratka sprava nauka keršćanskoga” (1744. Ovo drugo izdanje je predložak “Horvaczkom evangyely”. prethodi kratak predgovor.). To je najstariji gradišćansko-hrvatski lekcionar. izlazi reprint ovog katekizma u izdanju znanstvenog instituta Gradišćanskih Hrvata u Željeznom. zajedničke mise svetaca. Određene kajkavske riječi koje su u “Svetom evangelionu” u “Horvaczkom evangyely” nadomještene su hrvatskim riječima. Taj kajkavski lekcionar je djelo hrvatskog isusovca Nikole Krajačevića iz 1651.) Nepoznati autor. Sama naslovnica kazuje da su Gradišćanski Hrvati imali svoj lekcionar i prije 1732. stoljeću. niti je naveo naslov izvornog djela. 1994. a procvat doživljava u 18. Povezanost ovog lekcionara s kajkavskim lekcionarom “Sveti evangelioni” dokazana je `70-tih godina od strane madžarskog slavista Istvana Nyomarkaya. zamišljeno je da se uči napamet. stoljeću su lekcionari (tj. Primjeri ovog “Horvaczko evangyelya” pokazuje da se književni jezik Gradišćanskih Hrvata razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. To pokazuje utjecaj latinskog. Prerada Damšićevog katekizma. To je jurski biskup Adolf Groll (1733-1743). madžarskog i talijanskog na gradišćansko-hrvatski jezik u 18. Ovaj katekizam se oslanja na “Horvaczko evangyelye”. te molitve. Jandra Zgodić je jurski kanonik koji je potpomogao franjevačke i isusovačke redove. Našao ga je madžarski slavist Lasla Hadrović. Ladislav Valetić iz Celindorfa. Autor je ispravio neke tiskarske pogreške i unio neke izmjene u jeziku. Danas je on predstavnik katedre za slavistiku u Budimpešti. Sadrži 32 poglavlja . To se dokazuje po leksiku. Dodijeljeno mu je odobrenje za tiskanje ovog lekcionara. poglavlja su u obliku pitanja i odgovora.

Pitanje da li je tekst napisao u Zagrebu. godine.). moralnog. isusovac. KNJIŽEVNI RAD FRANJEVACA Nakon isusovaca koji su započeli misije u Gradišću.) 9 . liturgijskog. ali je izvrsno prilagodio stvaralaštvo svojim pjesama za Gradišćanske Hrvate. Knjefac). Od 1749. stoljeću odigrao važnu ulogu u provođenju procesija i hodočašća koji su bili vidljiv izraz barokne pobožnosti. Jača hrvatski osjećaj srodnosti. Juraj Mulih bio je kajkavac. katekizam “Škola Kristuševa” (Zagreb. hrvatski ispovjedionici. sastavljanje) pogodan način širenja pučke pobožnosti. onda primjećujemo sličnost. Posebno se istakao kao navjestitelj Evanđelja u svom vremenu i na tlu naše domovine. tiskana u Juri. Jedan se nalazio u Novom Gradu (Gussing) u južnom Gradišću. Zbog toga su djela prvenstveno evanđelistari.Željeznog). do 1754. Često su ih prevodili i prilagođavali duhu gradišćanskih Hrvata. kajkavski pisac. Slavoniji i Ugarskoj. Godinu izdanja nijedan izvor ne daje sa sigurnošću 1748/49. no kad se usporedi sa drugim Mulihovim djelima. Bila su podloga mlađim autorima. Povijest gradišćansko-hrvatskog jezika svjedoči o jezičnoj inferenciji. Ovaj katekizam možda je napisao jedan od franjevaca Gradišćanskih Hrvata. Uz njemački i madžarski govorili su i hrvatski. Nakon povratka sa studija u Hrvatsku. djeluje u Hrvatskoj. Ona se smatra prvom gradišćansko-hrvatskom pjesmaricom koja je nastala nakon Mekinićeve. stoljeća. Mulih boravi među zapadnougarskim Hrvatima. Bogović. Ti franjevački samostani su centri kulturnog života. te molitvenik “Nebeska hrana” (Zagreb. Odgaja se u skladu pozitivističkih kršćanskih nauka. Gradišćansko-hrvatska čakavština. Nejasnoća je godina i mjesto izdavanja. Samostani franjevaca su se nalazili u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji. Nailazio je na odličan odaziv među narodom (tisuće ljudi). znamo da je posjedovao izuzetnu retoričku disciplinu. Utjecaj Mulihovih pjesmarica na druge pjesmarice. pisanje. Među tamošnjim Hrvatima pobudio je pravu revoluciju pobožnosti.). ali su i stvarali nove stihove. Autor je početnice "Abecerica" ili "Libavice". Školovao se u Zagrebu. Uz misionarski rad napisao je tisuće stranica teološkog. U zimskim mjesecima boravio je u Zagrebu. bavio se književnim radom. Osobito su njegovali marijanske pjesme. 1754. Lovre Bogović (1719. duhovnog i pastoralnog štiva. To radi 27 godina. O njemu svjedoči i njegov suvremenik Baltazar Adam Krčelić “Annue”. Molitvenici (tiskanje. ovu djelatnost nastavljaju franjevci čiji je red u 18. ili kad se nalazio u Gradišću. 1748. Najpoznatiji među isusovačkim misionarima bio je Juraj Mulih (značajni kajkavski pisac). 1742. Knjižica je anonimna. Stvarali su jednostavnu pučku književnost na narodnom gradišćanskom jeziku koja se gradila na kultu blažene djevice Marije. Bili su istaknuti nositelji gradišćansko-hrvatske književnosti 18. te prvog hrvatskog bontona na kajkavskom "Regule dostojanstva". a za kajkavce na kajkavskom. Svetica za jezerom Frauenkirchen (francuskog).) Knjižica u 5 dijelova koja sadrži nauk o prvoj ispovjedi djece. “Duhovne jacske” (1750. Sombotel (madžarsko). iako mu se potkradaju i kajkavski oblici. daje tiskati "Duhovne jačke" za Gradišćanske Hrvate. Primali su u svoje redove veliki broj Hrvata. Šopron i Požun (Bratislava). poznat je kao misionar bez stalnog boravišta. a bio je pjesnik i glazbenik. Juraj Mulih (1694-1753) Rođen je u Hrašću u Turopolju. Ova književnost nije stvarana zbog umjetničkih pobuda nego da prosvjećuje narod.). Pjesmarica se sastoji od 24 popevke.-1789. katekizmi namijenjeni potrebama najširih slojeva. pisao je štokavskom ikavicom za Slavonce. Opisao je Muliha nakon smrti. 1744. Svoje učenje po jurskoj biskupiji u zapadnoj Ugarskoj vršio je od 1730. Molitveni dio sadrži jutarnje i večernje molitve i na kraju se nalazi 20 točaka “Opominjanja” (čuvaj se dobra vina). zato jer je kalvarija franjevačko svetište. On je provodio “pokorničke misije” (Paolo Senjeli). himne ili pjesme. U Gyoru 1750. S. za Gradišćanske Hrvate piše na čakavskom. Djela: “Pripravlyanye k szpovidi” (1748. “Posel apostolski” (Zagreb. te se u njima očituje njegov utjecaj (L.) To je misionarska pjesmarica sa crkvenim pjesmama i litanijama. Iako ne posjedujemo manuskripte njegovih govora. Beču i Trnavi i stekao je visoko obrazovanje.

) Molitvenik koji se sastoji od dva dijela: molitve i pjesme (velik broj Palkovićevih izvornih stihova). Doživjelo je velik broj izdanja i prijevoda.-1778. Djelovao je u samostanu Kalvariji kraj Željeznog. Najpopularnija knjiga Gradišćanskih Hrvata od 16. Najmlađi vjernici uče lakši sadržaj. doživjela 15 izdanja. On se sastoji od nekoliko dijelova: predgovora. Postojanje hrvatskog bratimstva sv. Jeremija Šoštarić (1714. a od tada do danas objavljeno je još oko 15. Sadržaj je podijeljen na tri škole: djela sa težim i djela sa lakšim sadržajem. Šoštarić je dao tiskati “Cvijeće” bez svog imena. Sigurno je potvrđeno to izdanje iz 1781. Uz svaku staciju je priložena ilustracija (slika u drvorezu). Na Kalvariji je bio hrvatski propovjednik. hrvatski prijevod latinske pjesme.-1770. Franje u Željeznom. tulipan pjesme a narcis predstavlja kršćanski nauk (katekizam). Vjerojatno jedan od pripadnika franjevačkog reda. U kompozitnom smislu “Hisa zlata” se podudara sa “Duhovni vertlyacs” jer sadrži molitve. Lirska ljubavna pjesma.) Zajedno s Bogomirom Palkovićem Bogović je napisao molitvenik “Duhovni vertlyacs”.U franjevački red je primljen 1742. Doživjela je brojna izdanja (izvorna i prerađena). to pitanje postavlja profesor Benčić. To je trodijelni katekizam koji je služio kao priručnik za članove bratimstva sv. Autor “Horvatszkog katekhizmusa” iz 1747. te molitva i jedna kitica pjesme “Sluša mati”.molitve za uslišenje želja (molitva sv. Započinje tekstom “Aldovanje k bl. Kaže da su pjesme skupljane od prvih franjevaca redovnika na brdu Kalvariji. te je podučavao svoje sunarodnjake kao hrvatski propovjednik (hrvatski nediljni prodikač) u Novom Gradu i kalvariji u Željeznom. divici Mariji k Željeznoj”. izdanja. Istraživanja pokazuju da se Lovre Bogović služio kajkavskim djelom Nikole Krajačevića “Sveti evangelioni” iz 1651. tri rožice (cvijeta) kojim su simbolično predstavljeni tri dijela knjige: zumbul predstavlja molitveni. Slijedi tabla gibućih svetaca (kalendar). Pisci svom narodu daruju taj molitvenik i tako ga privode krugu prosvječenih naroda.) “Duhovna kiticza” (1778. na temelju Bogovićeva potpisa (hrvatski). ono je omiljeno štivo Gradišćanskih Hrvata.) “Marianszko czveshe” (1781. duhovne pjesme i katekizam na kraju.) Anonimni autor. Kompozicija: molitveni dio . Zaređen je 1738.. interesantna u jezičnom pogledu što donosi nazive mjesec u godini nepoznate danas u Gradišću. 1829. Gradišćansko hrvatski jezik se razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. “Duhovni vertlyacs” (1753. staro židovsko učenje je u tome vidjelo alegoriju ljubavi Boga prema izabranom narodu. Autora ne znamo. 1753. Florijanu). On se sastoji od 14 postaja. “Obchinszke miszie pitanya knisicze” (1759. stoljeća do danas. Bogovićeva je knjiga od 17541869. Franje u Željeznom. On je bio hrvatski propovjednik i ugledan teolog. Nedjeljom i svetcima na kalvariji Brijegu pored Željeznog pripovijedalo se na hrvatskom.) Gradiščansko-hrvatski franjevac. djelo se metodički razlikuje od ostalih katekizama. Bogomir Palković (1714. “Sveti križni put” (1761.) Tiskano u Šopronu. Sam pisac objašnjava što je križni put: onaj žalosni put kojim je naš spasitelj hodao”. U predgovoru je prisutna složena simbolička poruka nadahnuta “Pjesmom nad pjesmama” (izraelskog kralja Salamona). Upućuju joj perifrastične izraze (izraze divljenja). Na početku je citat iz popularnog srednjovjekovnog djela Tome Kempinskog “De initatione Christi” (Sljedeći Krista).) Bogović je imao posebne zasluge za popularizaciju tih bratimstva koje je okupljalo oko 4 tisuće članova. “Hisa zlata” (1754. kalendara i tzv. 10 . Priređivao je molitvenik na gradiščansko-hrvatskom jeziku. Jože Ficko izdaje prerađeno izdanje.

Koristi barokne stilske osobine koje ukazuju na barok. Osnovna misao djela je rečenica iz Ponovljenog zakonika: “Ljudstvo je bez savjeta”. Mudre djevice pale svoje svjetiljke te idu Isusu. 3. Simeon Kniefac (1752. vršio je župničku službu u Klimpuhu u sjevernom Gradišću.Marijanskom hodočasnom svetištu. Pet mudrih djevica uzima ulje za svjetiljku. Sljedeća izdanja su iz 1850. nanovo objavljen Šoštarićev molitvenik. paklu i posljednjem sudu. stoljeću služe Franjo Glavinić. Od ovog je ostalo tek drugo izdanje.-1819. Deset djevica. 1793. U stilizaciji i kompoziciji ima tekstova preuzetih iz drugih djela. je ovaj molitvenik objavljen. tematski se nastavlja na tradiciju gradiščansko-hrvatskih molitvenika. Prevladavaju kraći pripovjedni oblici koji u propovjednom tekstu ima funkciju ilustracije problema. Djelo baroknog karaktera. je potvrđena godina izdanja. misli na one koji žive u okruženju drugih naroda te nemaju propovjedi na hrvatskom jeziku. 1865 i 1873. tiskana u Šopronu. stupa u Lovreti u red servita gdje je proveo najveći dio života. misli o kojima se u tekstu govori.) Prvom primjerku izdanja nedostaje naslovnica. do smrti 1919.) Drugo ime u donjoj Austriji. Nakon odluke cara Josipa II. a lude ostaje tražeći ulje i kad su se vratile vrata su bila zatvorena. Ovo ima 11 . Ta je tema bila omiljena među piscima tih stoljeća. o raspuštanju isusovačkog reda Kragel odlazi iz Lovreta te boravi u Fortuavi (u senetskom samostanu) i tu je umro 1788. On je građu preuzimao iz starije teološke literature. No ima dodatak koji govori o vječnosti. Nikola Kraječević. Objavio je tri gradiščansko-hrvatska molitvenika: 1. izreke svetaca i teoloških priručnika. “Lapat evangelianski” 1798. U tom razdoblju su brojni pisali djela kompilirajući.) To je vrhunsko prozno ostvarenje starije gradiščansko-hrvatske književnosti. i 18. u biti peti dio. Kao egzemplar Kragel navodi biblijsku parabolu o mudrim i ludim djevicama iz Evanđelja po Marku. Štefan Fuček. Čeka zaručnik (Isus Krist). je godina izdanja. “Marijansko cvijeće” Ova knjiga je 1808. Kagel ističe da djelo ima kompilacijski karakter. Rođen je u Cundravi.nizozemski redovnik se poslužio s molitvama tog djela. te želi stvoriti djelo koje će služiti Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji b) Da bi Hrvati mogli imati pobožne riječi c) Misli na one koji nisu nazočni propovjedi d) Zato jer se na hrvatskom jeziku prodike ne drže. očituje se originalnost. ideja. Kaže na kraju da nastoji jezik oblikovati tako da bude blizak većini čitatelja. Eberhard Maria Kragel (1725-1788. godine. Kragel govori o razlozima za sastavljanje djela: a) Ističe oskudicu nabožnog stava na hrvatskom jeziku. Ima 450 stranica i govori o četiri čovjekove stvari: smrti. to je nova tematska jedinica tj. “Vrata nebeszka”. 2. umro u Fortnovi. 1804. Misli. U propovjedni tekst su uvršteni biblijski citati iz starog i Novog Zavjeta. Školovan je uz potporu servertskog reda. Svoju propovjednu službu je napisao na Kalvariji i u Novom Gradu. Djelo je homiletičkog sadržaja (propovjednog karaktera). Kragelovo djelo u današnjem smislu riječi nije originalno. Od 1801.) Franjevac. 1804. Tekst je isti osim što se na početku nalazi predgovor Kniefca. “Csetvero-versztni duhovni persztan” (1763. S ovom temom se u 17.“Poszuda duhovna” (1793. sljedeće izdanje. raju. Nikola Benčić ga je proučavao. Dugo vremena je bio hrvatski propovjednik u Lovreti . 1745. 1803. Djelo ima stil egzemplarnog kazivanja. a pet ludih ne uzima ulje. Dionizije Katuzianac . 1787.

1891. Kalendar. Svojim pjesmama stvorio je novu privlačnu književnu vrstu. Mate Mešić Miloradić (1850-1928) 1903. gradacija.M. Prvi je dao ime Gradišćanski Hrvati. korektor. Ivan Mušković. urednik kalendara (katoličkog) i osnivač prvog časopisa Gradiščanskih Hrvata “Knjižica za seljačke ljude”. Rodio se 1850. Postille je posvetio Petru Herešincu (meceni) i zagrebačkom biskupu i savjetniku carskog kraljevstva. 1859. Najvažnije mu je djelo “Početnica za katoličku školsku mladost”. Prve diskusije o jeziku i počeci novije gradiščansko-hrvatske književnosti. Mate Karall. no o Miloradiću i njegovim pjesmama dosta se pisalo. File Sedenik radi na djelu “Naši pisci i naša književnost”. hiperbola.učitelji. Gradiščanski Hrvati. te su one zabranjene od strane crkve. godini počinje sa pjesničkim radom. formira se na podlozi čakavskog dijalekta i ikavskog govora. Tek u 53-oj godini svog života počinje pisati pjesme u kojima dotiče rane tadašnjeg društva. “Moderno i gnjilo”. dok je prije bila nabožnog karaktera. Bio je kapetan u zavodu sv. duhovnog karaktera. principalne zablude. Nositelji gradiščansko-hrvatske književnosti. problemima geometrije. Briga za književni jezik Gradiščanskih Hrvata. Gradiščanski Hrvati više se ne služe madžarskom grafijom nego Gajevom ortografskom reformom i Ilirskim pravopisom. 12 . Mihovil Naković se istaknuo kao reformator pravopisa. 1848. Inzistira na biblijskoj metaforici. Ignjac Horvat je napisao predgovor Miloradićevim pjesmama. Značajni: Mate Ginzler. sociologija. Studirao je teologiju. Beč. Gradiščansko-hrvatska književnost postaje s njim napredna. Uz svećenike nastaje još jedan obrazovani sloj inteligencije . Rječnik je u Kragelovom djelu u funkciji zastrašivanja čitatelja. Nju je sastavljao jedan autor po nalogu najbliže rodbine (učitelj). Djelo odgovara europskom baroknom stilu. pisac novela sa seoskom problematikom i crtica iz seljačkog života. Pjesma “Republika”.: antiteza. Spričanja su imala točno određenu formu (stihova. Bio je dobro obrazovan. Tjednik “Naše novine”. "Crtice iz narodnoga života". poznavao je grčku povijest. Rad na okupljanju Hrvata. Gradišćanskohrvatska književnost usmjerena je na očuvanje narodnog identiteta pa kritike i nema. Ivan Žigmund Karner (1756. pisac školskih knjiga. Bavio se pozitivizmom. O njemu je pisao njegov prijatelj Martin Meršić (njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica). Znanstvena djela na latinskom. Od pisaca u Hrvatskoj o njemu piše Stjepan Jušić.-1817. utjecaji . Pjesme su često činile razdor u obitelji. Pjesnička vrsta karakteristična za gradiščansko-hrvatsku književnost je spričavanje (spričanje) Tzv. otkriva tajne.lirski preporod. To se kod Kragela očituje u naglašenoj uporabi retoričkih figura. Karnerov prijevod je objavljen poda nazivom “Od naszledovanya Kristusevoga”. Urednik je kalendara (Kalendar svete familije i kršćansko-hrvatskih novina). Zajednička crta književnog stvaralaštva učitelja su pjesme za crkvene potrebe te svjetovna književnost. nakon revolucije zapaža se naglašeno buđenje nacionalne svijesti kod Gradiščanskih Hrvata. M. Nacionalni pokret. Imena: Gašpar Glavanić. Njegova književno-kulturna djelatnost: izdavanje i uređivanje hrvatskih kalendara. alegorija. "Postille". Miloradić napisao je tekst za himnu Gradišćanskih Hrvata. problem moral. Imao je punu slobodu govora. retoričko pitanje. mrtvačka jačka (pjesma). pisanje pjesama i sastavljanje hrvatskih školskih knjiga. Antun Vramec u tiskari Hansa Mauliusa "Kronika". a "Kronika" je posvećena Draškoviću. a studirao je i filozofiju. s latinskog jezika je preveo djelo “De Institutione Christi” Tome Kempenskog. Filozofija. U tom periodu barokna se poetika temeljila na retorici. Štefan Ginzler. piše o radosti i čežnji za raskoši. Ljubljana. On se u ime pokojnika opraštao od obitelji. kršćansko-katoličkog kalendara.) Godine 1812. pohađao je gimnaziju u Juri. kaže da želi biti pripravan u vjeri. a moglo se i predbacivati drugima u ime pokojnika. na popisu zabranjenih knjiga jer je na jeziku civilne Hrvatske. 1914. Jeronima u rimu. stoljeću javlja se književnost svjetovnog karaktera. u 53.. 1912. 1578. Grgo Gusić (učitelji) i Mate Drobilić izvan učiteljskog kruga. Janko Berle tvrdi da je iz Vrbovca u zagorju. Nikola Benčić je autor disertacije o Miloradiću. prvi pokušaj starije povijesti književnosti Gradiščanskih Hrvata.didaktički smisao. slogova). Šopron. U 19. ali ti prikazi su prilično subjektivni i nekritički. Stil djela. Barokne figure u Gragela su npr. dio pogrebnog obreda gradiščanskih Hrvata. u Kisegu. uvođenje novog pravopisa. do te godine gradišćanskohrvatska književnost je bila nabožnog. Čuva se Nacionalnoj biblioteci. gdje je doktorirao. Kragel ističe da su oni kršćani koji nemaju dobrih djela slični ludim djevicama.

Ep “Tragedija Božja”. Formirao se standardni hrvatski gradišćanski jezik. Piše o sebi. Budućnost Gradišćanskih Hrvata temelji se na njihovom povezivanju sa maticom zemljom.. stoljeću". turskog ropstva i islamizacije Crkva je imala važnu ulogu u svim socijalnim procesima. Dodao si ime Miloradić (rado). studira u Grazu i predaje civilno pravo u zagrebu. Sredinom 19. u dijalektalnom smislu jezik je heterogen. Franjo Sušnik. Nedostaje joj književna kritika. Iz Gradišća. Postao je vodeća osoba književnosti Gradišćanskih Hrvata. Mihael Lipšić. U pjesmaricama je grafija latinička. prva dijalektološka studija Ivan Grabec "Govor podunavskih Hrvata u Austriji". Zalagao se za čakavski dijalekt i to je bila loša strana jer su se time Gradišćanski Hrvati udaljili od hrvatskog jezika. Gradišćanska književnost je sličnog karaktera kao i kajkavska književnost. Danas mu se može zamjeriti to što su danas Gradišćanski Hrvati čakavci. Janko Barle (1569-1941) Zagrebački kanonik. Gradišće je dobilo naziv po mjestu Grad (Gussing). ljetopis JAZU. dolazili su trgovati u Hrvatsku. uređivao je muzikološki časopis "Sv. između Štajerske i Slovačke. Prijevod “Nasledovanja Kristuševa”. zrcalo duha vremena. urednik je uništio zbog protucrkvenog sadržaja. od kojih je 80% čakavaca (čakavska ikavica). Djela mu se sadržajno bave rodoljubljem. Pisma. U 18. slovnica hrvatskog jezika”. Dosta oponašatelja . djelo sadrži molitvu supružnika na kajkavskom (koje kasnije neki gradiščanski Hrvat prevodi na svoj jezik). uključen je u korpus hrvatske književnosti. Proširena malodušnost među Gradišćanskim Hrvatima. Osnivanje hrvatskog kulturnog društva “Zora”. Pjesme “Uz grob”. Strossmayeru). tj. Njegove pjesme za djecu pisane su sa poučnim temama.Ivan Blažević. Cecilija". antifeminizam. Gradišće je prepjev naziva Burgenland. antimarksizam. knjiga 2 Božidar Finka "U čakavskoj reči". Hrvatskom. daje pregled govora Gerhard Neweaklowski "Disertacija" Tomislav Jelić "Gradišćanski Hrvati u Austriji" Veze Gradišćanskih Hrvata s domovinom Ljudi koji su iz sjeverne Hrvatske. Razlozi emigracije: a) rast agrikulture u donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj b) isto plemstvo ima posjede i u Gradišću i u Hrvatskoj. Uspostava nove ortografije. Njegova je generacija poznavala sve njegove pjesme. “Naš jezik”. stoljeću veze su potvrđene na trgovačkom polju. Josipu J. 1966. "Put kud nebo". Donja Austrija. Prvi tiskan evanđelistar prema ovom izdanju Janko Spodić (Gyorski biskup). Najmasovniji pravac hrvatske emigracije za najezde Turaka je sjeverozapad. U jednoj zbirci čakavske lirike on se stavlja na prvo mjesto. 1919. a u Gradišću su bili učitelji (i obratno). epistole (npr. Jezik Gradišćanskih Hrvata se nastavlja na jezik matičnog kraja. Burgenland. središte u Juri novog nacionalnog pokreta. zapadna Ugarska (270 sela). Rođen je u Gorištanu. Pisao je o crkvenim pjesmama Gradišćanskih Hrvata.Uzdigao je jezičnu normu na umjetničku razinu. pravopis koji ima svoje korijene u madžarskom pravopisu. Obrana hrvatskog jezika. Prijevodi stranih djela. tj. Crkvenog je nabožnog karaktera. stoljeća dolazi do jezične izolacije. Nositelji svećenici. od 1921. pa su tamo preseljavali kmetove (hrvatski velikaši Erdody) c) radna snaga potrebna je caru Ferdinandu i feudalcima. To je područje na kojem se govori hrvatski jezik. Antisemitizam. Ilirski preporod kod njih nije imao odjeka. Napisao je himnu Gradišćanskih Hrvata. O Gradišćanskim Hrvatima pišu: a) b) c) d) e) f) Mate Ujević "Gradišćanski Hrvati" Stjepan Jušić "Hrvatska dijaspora u 16. “Mala gramatika. Naziv potječe iz doba Monarhije. pa ih on oslobađa od svih davanja na rok 1216 godina i daje ima crkvenu autonomiju d) strah od tuđe vlasti. U Gradišću je utemeljeno između 180-200 hrvatskih naselja. pjesme ispovijedi. U kulturnoj povijesti Gradišćanskih Hrvata važnu su ulogu imali protestantski svećenici Stjepan Konzul i Antun Dalmatin. U pjesmama obrađuje sve teme. Epska pjesma o izgubljenom sinu. Stvorio je naziv Gradišće. Do spontane asimilacije hrvatskog stanovništva 13 . "Hrvatski dijalektološki zbornik".

Školovao se u Zagrebu. Dio Gradišćanskih Hrvata danas se nalazi u Slovačkoj. konferencijom mira u Parizu Gradišćanski Hrvati bili su razgraničeni (Versailleskim dogovorom o koridoru kojim bi se povezivale Jugoslavija i Čehoslovačka). prvi drži govor na hrvatskom jeziku (1843). Tada je došlo do jače deagrarizacije ruralne tj. štokavske i kajkavske. Bio je predsjednik HKD u Gradišću. 1912. Od 1921. zastupnik je u hrvatskom saboru. Velike sile to nisu prihvatile. tj. Njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica. Jedan od pokretača narodnog gibanja Gradišćanskih Hrvata. Fran Kurelec (1811-1874). 1919/20. Ignacije Horvat (1895-1973). 1921. Filip Sedenik . školskih udžbenika. Gašpar Glavinić. Čuković (19/20. svećenici. Duhovnik i književnik. Foto zbirka zemaljskog arhiva "Željezno". Tvorac je prve moderne hrvatske drame "Juran i Sofija" pisane novim tipom književnog jezika. Gradišće se zove Burgenland. Pjesme koje je vjerojatno sam sakupio obilazeći hrvatske krajeve svrstao ih je među čakavske. seoske sredine.sa austrijskim dolazi 1970-ih godina. razmišlja o precima. crkve) (povijesna) etnička svijest život u seoskoj (ruralnoj) zajednici . govori o domovinskoj ljubavi. Svoje pjesme je podijelio u čakavske. a u Pečuhu Hrvatski institut za hrvatski jezik.`70-ih dolazi do sve jače deagrarizacije. Foto zbirka zemaljskog arhiva Željezno. plebiscitom dio gradišćanskih Hrvata dolazi pod administrativnu upravu Austrije ( do tada je uprava bila Ugarska). Čimbenici opstojnosti hrvatske manjine materinji jezik kulturna baština etnička elita. bavi se političkim i književnim radom. Grazu. Proučava život i običaje Gradišćanskih Hrvata i potpisuje njihove pjesme. kalendara. Pisao je o Mate Meršiću Miloradiću. prvi svezak lirike na gradišćansko hrvatskom jeziku "Jecke". Ivan Kukuljević Sakcinski Služi kao oficir u Beču i Milanu. novinari) etničke institucije (škole. Martin Meršić (1868-1963). inteligencija (profesori. što dovodi do spontane asimilacije g) nerazvijenost građanske klase a) b) c) d) e) f) U Budimpešti postoji hrvatska gimnazija. Mnogo je stvarao na području crkvenih pjesama. st) objavio historiografsko djelo "Žitak svetih" 14 . te Beču. Najvažnije doba toga vremena (1833-1872). a ime Gradišćanski Hrvati službeni etonim (Gradišćanski Hrvati austrijskog dijela i Gradišćanski hrvati madžarskog djela).

govori staroštokavsko ekavskim govorom. doselili su se iz Slavonije b) doselila se u 16. Gradišćanski Hrvati Pomurski Hrvati Podravski Hrvati Hrvati Bošnjaci Šokci (brzo asimilirani) Bunjevci (brzo asimilirani) Podunavski Hrvati Hrvatska manjina u Madžarskoj je dodatno izolirana od matice zemlje nakon rezolucije Informbiroa iz 1948. Razne su etničke skupine Hrvata u Madžarskoj. Vadešinu i Koljnofu b) Željezno Čakavski dijalekt polako nestaje zbog uvođenja jugoslavenskog jezika. Smatraju se autohtonom etničkom skupinom. odbacuju se hrvatska imena i prezimena. 1962/63. Zlatno doba Hrvata u Madžarskoj je 18/19. Nakon toga počinje naseljavanje njemačkih i madžarskih doseljenika u hrvatske krajeve. "spontane asimilacije" (i dalje traje).HRVATI U MADŽARSKOJ (GRADIŠĆANSKI HRVATI) Hrvata u Madžarskoj ima oko 90. Očuvanju hrvatske manjine u Madžarskoj posebno su pridonijeli hrvatski svećenici koji su tamo izbjegli s narodom i drže obrede na hrvatskom jeziku. Istočnougarski (Bunjevci) i južnougarski (šokci) razbijeni su između Madžarske.mješovito stanovništvo pa se dijele u dvije grupe: a) grupa koja živi u okolici Kalače. 5. Rumunjske i Kraljevine SHS. danas postoji još 15 sela. Dao pravo da sami biraju svog svećenika. a) 1945-1948 . 4. koriste sva narječja kojima se govori u Hrvatskoj. Promijenio se broj dvojezičnih škola. Hrvati Bošnjaci se javljaju u Pečuhu i Budimu kao obrtnici još u tursko doba ali i poslije. pretpostavlja se da žive na ovim prostorima već od dolaska Hrvata u današnju domovinu. U Madžarskoj živi oko 12. tj. Madžarski znanstvenici ih obično svrstavaju u 7 većih etničkih skupina: 1. 1948. za vrijeme madžarske revolucije kmetovi su dobili slobodu. Hrvati su u Madžarskoj očuvali svoju svijest time što je Ferdinand I.šumovita i močvarna područja duž Drave. U Madžarskoj od nekadašnjih 45. Informbiro. Podravski Hrvati . U tijeku je proces asimilacije. Govor im je novoštokavsko ikavski. 2. Poznati su kao zlatari. To su iskoristili madžarski Srbi kako bi ekavizirali Hrvate.treće razdoblje. Svi potječu iz kajkavskih krajeva (Međimurja. Narodne manjine napustit će svoju zatvorenost (1957. Danas u Budimpešti i Pečuhu postoji Hrvatski institut za jezik i književnost. Bave se ribarstvom i spominju se kao Bunjevci. kajkavci su u Umoku. nakon oslobođenja tog prostora od Turaka.000. Bošnjaci i Dalmatinci. 7. Problemi tzv. počinje proces asimilacije.sve narodne manjine dobijaju pravo na etnički opstanak i razvoj svog individualiteta. Podunavski Hrvati . osnovana je udruga "Demokratski savez južnih Slavena" koji nastoji obuhvatiti sve manjine u Madžarskoj (okupiti ih pod jednim imenom). Nakon 1978. Nove su gospodarske i društvene prilike. Neki su bili veleposjednici (Bedekovići). b) 1948-1949 . srbiziranje nastavnog kadra. 3. te vrtlari. te su doživjeli ubrzanu asimilaciju. 1948. Dvije su županije s Hrvatima: a) Šopron . stoljeću. c) 1962-1978 . postoji samo 8 dvojezičnih škola. prekinute veze s Madžarskom. 6. a nekad je u velikom broju obitavala u Budimu i okolici. Hrvatskog zagorja). višak radne snage nakon oslobođenja kmetova i procesa zemljo rasterećivanja uzrok je iseljavanja Hrvata iz Madžarske u Ameriku. Bave se svinjogojstvom i ribarstvom.000 Gradišćanskih Hrvata koji govore čakavskim dijalektom. Bavili su se uzgojem i trgovinom jakih konja koji su prodavali za potrebe gradske željeznice. Neki su imali crkvene posjede.žive uglavnom čakavci.) i doći će do asimilacije. stoljeće kada su u nekim krajevima činili relativnu ili čak apsolutnu većinu. vinogradari i vinari.26 dvojezičnih škola. 15 . Rezolucijom Informbiroa hrvatska manjina je izolirana. Pomurski Hrvati su doselili uglavnom poslije 1690.

Baranja (ikavsko ekavski) Bacin .Podravina (poluakcentualni sustav) Pečuh . pritom se služio prijevodom Tome Kepenca "Stope Krista". Pisao je za svoje sumještane. "Od naslidovanja Krista Ševega". varijantom koja se razvila u Koljnofu. zavičaju i prirodi ljubav prema ženi.Podravina Mohač . "Viograd".Pomurje (kajkavci) Pogan . Zbirka "Ruža nebeska". djeci i prijateljima Pisao je i o spontanoj asimilaciji: a) b) c) d) "Sladka Sanja" vizija hrvatske autohtonosti "Dužnost domovini" iznosi svoj patriotizam "Protulice". tj. "Jasen" "Na majkin dan" Jive Zigmund Kaner 1812. stoljeća). Kamer je u svom prijevodu napravio suvremeni normirani tip gradišćanskog hrvatskog jezika.Bačka Vršenda . Četiri su tematske cjeline: a) b) c) d) ljubav prema hrvatskom jeziku i etničkoj pripadnosti ljubav prema madžarskoj domovini ljubav prema rodnom selu. 16 . radnike i djecu. Piše izvornim čakavskim dijalektom. prevodi Marulićevo djelo "De imitatione Christi" na gradišćansko hrvatski jezik. U djelu ima dosta kajkavizama.Hrvatska naselja u južnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) Kaniža . Ostavio je stotinjak pjesama. "Žetva". Cijeli život je posvetio njegovanju materinjeg govora i oživljavanju hrvatske kulturne baštine. "Na našj gori".Bačka Hrvatska naselja južno od Budimpešte: a) Andzabeg b) Tukulja c) Erčin Hrvatska naselja u zapadnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) g) h) Bizonja Šopron Vedešin Umok Koljnof Unda Prisika Kiseg Mate Šinković (1927-1974) Rođen je u Koljnofu (velikom selu nastanjenom Hrvatima koji su tu već od 16. molitve.

te su nakon rata češki komunisti iste proglasili njemačkim kolaboracionistima. učinili su češki komunisti u 50 godina. predstavnikom udruženja građana Hrvata u Češkoj.Novy Prerov 3. Tijekom 16. dolazi do sukoba Tito-Staljin.Frielištof 2. zbog toga su zahtijevali dobar dio hrvatskih svećenika koji su mnogo učinili u obrani hrvatskog identiteta. Bili su skloni uporabi sile. To je najsjevernija i najudaljenija hrvatska dijaspora. vinogradarstvo. Moraju prelaziti na ratarstvo. Nakon toga Hrvata je ostalo tek oko tisuću od nekih 15-20 tisuća. Hrvatsko je kršćanstvo više primilo od Moravske nego što je dalo. Počela je germanizacija. Živjeli su u tri sela. Intervju s Herdvig Sitek. Moravski Hrvati na Drinovcu su čakavci (kao i Gradišćanski Hrvati). Plansko raseljavanje Hrvata nakon 1945. Iz 1538. Završetkom Drugog svjetskog rata Hrvati u Moravskoj počinju odumirati. Danas su ostala samo tri sela u kojima borave Hrvati: 1. Bili su uglavnom stočari sa nomadskim načinom života. To raseljavanje su proveli češki komunisti. Nakon veljače 1948. stoljeću Hrvati se živjeli pretežno u kućnim zadrugama. Tamo gdje su Hrvati došli u većim skupinama sačuvali su hrvatska prezimena. a tamo gdje su se raštrkali dobili su prezime Hrvat. raseljavanje traje od kraja 15. Oni dolaze na ova područja u doba protestantizma. Genocid. Tek od 1991. gdje u ih preselili još sjevernije te su oni izgubili kontakt između sebe. potječu prvi pisani dokazi. 1938. stoljeća. Moravski Hrvati su priznati kao manjina u Češkoj. Razlike u duhovnom životu. podjelom Čehoslovačke Hrvati su pripali Njemačkoj. Od 1991. 1948. Najrjeđa i najmanja veza sa domovinom. Tek prije 3 godine češka vlada je uputila ispriku Moravskih Hrvatima. Također na ova područja dolaze i zbog teških gospodarskih uvjeta.Dobre Pole U 16. Jezik im je pun arhaizama. Informbiro. Nova Prerava . 1580. sklonosti. trgovinu i prijevoz. zapadne Ugarske. Hrvati su došli iz političkih i ekonomskih razloga. Dobro Polje .HRVATI U MORAVSKOJ Južna Moravska (Češka Republika). Posljednji trenutak da se nešto učini za Hrvate u Češkoj. Početkom Drugog svjetskog rata njemačko zapovjedništvo ih je slalo na bojište. Čeh Aloj Šembera. Preuzimanje navika. 17 . Jevišovka . Najduže su sačuvali svoj jezik. “Hrvatski kulturni dani” u Frielištofu. Najviše se raseljavaju iz Slavonije na područje donje Austrije. Milo Vašak je najznačajniji pjesnik Moravskih Hrvata. danas živi u Kanadi. On tvrdi da Moravska Hrvatska nema budućnosti. do 18. stoljeća Hrvati bježe pred Turskom najezdom. Ono što nisu učinili Nijemci 400 godina. Slavensko-Moravska kultura. Veliki problemi u Češkoj zbog ulaza u EU jer se traži reguliranje odnosa prema manjinama. provedeno je raseljavanje Hrvata iz tih triju sela. Ugarski sabor je donio zabranu o seobi i o povratku.

U njemu djeluje kulturno društvo "Klub mladih Hrvata". i 16. dokumentarnu videokasetu o hrvatskoj manjini u Slovačkoj "Nakon stoljeća ponovno u svatu" i dva zbornika: "Hrvati u Slovačkoj" i "Hrvatska narodnost u Slovačkoj" (1999. To su bili crkveni. Ministarstvo kulture Slovačke Republike odobrilo je osnivanje Centra za dokumentaciju hrvatske kulture pri slovačkom narodnom muzeju u Bratislavi. Marko Horvat-Stančić je od 1590. stoljeću bio je rat. jesu li se svi odjednom iselili. do 1597. 1635. te nešto južnijih područja i zapadne Slavonije. Jezik: srednjočakvski dijalekt čakavskog narječja. U Devinskom novom Selu trenutno se gradi kompleks kulturne ustanove koja će biti središte Hrvatskog kulturnog saveza i Muzeja hrvatske kulture u Slovačkoj. Jarovce. u njima se govori čakavskim dijalektom. potocima i brdima. dječji folklorni ansambl "Jarovček". vinogradarstvo. 1966. te učili djecu. razvila je obrte. germanizmi). stoljeću imali vlastite svećenike koji su propovijedali na hrvatskom jeziku. Od 1994. 1947. folklorni plesni ansambl "Mladost".). Nakon Drugog svjetskog rata na temelju mirovnog sporazuma s Madžarima. Još su u 18. Hrvatska kulturna društva u Devinskom Novom Selu: Jarovcu. hungarizmi. urednik je Viliam Pokorny. svaki posljednji četvrtak u mjesecu. posjetio ih je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Jeronima i slovačko Društvo Vojtecha otkrili su u Trnavi spomen ploču prvog hrvatskog kardinala Jurja Haulika. Lokalna kultura se oslanja na hrvatsko kulturno društvo. Povoljnije su prošli zadunavski Hrvati iz sela Jarovce i Čunovo koji su poboljšali svoje kontakte s Gradišćanskim Hrvatima. čiji se rad očituje u svjetovnoj i crkvenoj glazbi i obredima. povezano i sa Hrvatskom i sa inozemstvom. S tog područja potječu i Gradišćanski Hrvati. a hrvatska imena davali su kotarima. 1990. "Hrvatski četvrci" klupske večeri s tematskom orijentacijom prema životu stanovništva u tom selu u prošlosti. dovršen je i posvećen oltar prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića. 1989. Juraj Drašković zaslužan je za uvođenje jezuitskog školstva. Čehoslovačkoj su priključena tri sela u blizini Bratislave. Devinska Nova Ves. "Pašaki" i tamburaški ansambl djece i mladeži "Črip". državni dužnosnici na Slovačkom teritoriju. Poznat je čunovski tamburaški zbor. Ti su se nazivi očuvali i danas. Hrvatska sela: Devinska Nova Ves. je Festival hrvatskih pjesama i plesova. 1999. Danas se zbog snažnog procesa asimilacije hrvatski jezik zadržao samo u 4 sela. U njemu istaknutu ulogu imaju hrvatski studenti i profesori. U 16.HRVATI U SLOVAČKOJ O doseljenju Ne zna se točno od kuda su došli. Tu su isto studirali Juraj Habdelić. Antun Kanižlić i Pavao Ritter Vitezović. Save i Une. pa su u novoj domovini našli napuštene nastambe i kotare. stoljeće) 18 . godine u Trnavi je osnovano jezuitsko sveučilište. Održavaju se već pet godina. Hrvatsko kulturno društvo neredovito izdaje časopis na lokalnom dijalektu "Novodielski glas". i 17. sagradila je i proširila crkve. Kulturno stvaralaštvo Slovačkih Hrvata `60-ih godina dolazi do buđenja nacionalne svijesti. ikavska ekavica. U selu djeluju 4 ansambla: glazbeno pjevački ansambl "Grvarčieta". niti da li su stigli izravno ili su već negdje bili nastanjeni. Današnji je jezik mješavina arhaičnog hrvatskog i slovačkog jezika. Kulturna društva Hrvata u Slovačkoj Čunovo. koji je podrijetlom bio Slovak. u okolici Bratislave. "Domovinska Nova Ves". Hrvati doseljenici su dobili od zemljoposjednika kolonizacije slobode na 8-12 godina da izgrade kuće. Nakon postanka Čehoslovačke. stoljeću poznate su dvije hrvatske obiteljske loze: Ostrožci i Horvat-Stančić (branitelji luteranizma i pomagači znanosti i kulture). narodne običaje (pjevanje i ples). zagrebačko Društvo sv. Chorvatsky Grob. U 15. Tu se nalazi i mali lokalni etnografski muzej "Hrvatska soba". obnove granice i vinograde. ali nastupa puno i po Slovačkoj i inozemstvu. U selu postoji vrlo aktivno hrvatsko kulturno društvo. Chorvatsky Grob. ali i stanovnicima hrvatskih sela u Madžarskoj. Dolazi do interesa za vlastiti jezik. pa je jezik sličan (slovakizmi. Centar je predstavio mini izlože zbirki. 1929. Draškovići. otežani su kontakti Hrvata i Slovačke s Hrvatima iz Austrije. Prva generacija doseljenika obnovila je opustošena sela. od toga dva sa hrvatskim stanovništvom (Čunovo i Jarovce). držao kod Kežmarcha glavnu luteransku školu. Aktivan je i kod crkvenih obreda. Hrvati iz ta 4 sela potječu sa teritorija između Kupe. Gabrijel Kolinović (17/18. Čunovu i Chorvatskom Grobu osnovala su zajednički Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj (mjesto za afirmiranje). U sklopu hrvatskog kulturnog društva djeluje pjevački ansambl "Horvatanka". pa krenuli u seobu.

Radnju svog romana "Velika ljubav" je smjestio u to naselje. 1992. Josip Andrić U hrvatska sela slao je knjige. izda je knjigu izreka i poslovica. industrije. rođen je u Šenkvicama kao potomak hrvatskog emigranta iz Kostajnice. Pisao je kronike templara austrijsko-turskih ratova. poezija mu je prihvaćena i na slovačkom. te novoselskih priča na nestandardiziranom rodnom dijalektu. Svojim je djelovanjem doprinio razvoju prijateljskih odnosa Hrvata i Slovaka te razmjeni kulture. u Šenkvice. U knjizi je objavio svoja zapažanja o hrvatsko čakavskom dijalektu. izdao je knjižicu pjesama "Ča dan donese". Zbirka se sastoji od 50 pjesama podijeljenih u 4 tematske cjeline. kulture. 1991. Inicirao je postavljanje oltara posvećenom prvom hrvatskom svecu Nikoli Taveliću u Chorvatskom Grobu. to je pregled povijesti. Bavio se dijalektima. 19 . objavio je zbirku novoselskih poslovica i izreka "Rič tr drvo". nazivlja i školstva u selu. 1999. Drvorezac je.Povjesničar. hrvatskih kraljeva i banova. te dijalekata na slovačkom jeziku. Iste godine je organizirao izložbu svojih klipov. Sela. hrvatski tekst nije na hrvatskom književnom jeziku već na novoselskoj čakavci. kuhača i drvenih daščica s poslovicama iz rodnog mjesta. Pisao je i na slovačkom. Jeronima. Pisao je o životima ugarskih vojskovođa. Zbirka je tiskana dvojezično. osobito u Chorvatskom Grobu. Napisao je svoju opsežnu autobiografiju i genealogiju obitelji od dolaska Hrvata 1557. Spisi su mu ostali većinom u rukopisu. izveo kazališnu jednočinku "Novoselski kipci". izdao je monografiju "Devinska Nova Ves". epigramatičar. Viliam Pokorny Iz Devinskog N. Urednik je zbornika "Hrvatski etnikum u Devinskom Novom Selu" i časopisa "Novoselski glas". 1997. 1995. kalendar Društva sv. zdravstva. Posvetio je veliku pozornost slovačkim Hrvatima.

Vodnik. pisane karakterističnim govorom. potomak Hrvata) rođenja djece naših hrvatskih iseljenika. Jabalča. Klokotić. Lupak. u župi sv.HRVATI U RUMUNJSKOJ Nakon Prvog svjetskog rata se počinje saznavati za njih. Tomić. Rekaš. Karaševo. 2. 4. način u obitelji ulazi i rumunjski jezik. Hrvati iz gorskog kotara. S vremenom će doći do napuštanja goranske kajkavštine i prihvaćanja ekavske štokavštine međusobnom ženidbom. Ravnik. Brinja.Remetea Mare). Rekaš. Kružić. Uspješno su sačuvali jezik i običaje za što je osobito zaslužna crkva. 3. Procvat hrvatskog školstva 1933. preko madžarskog grada Estergona (Ostrogon). Marija Radna Temišvarska županija: Temišvar. Hrvati iz gorskog Kotara (koji je kajkavska sredina) su u Rumunjskoj od 1890-ih godina. stoljeću) objašnjava to ime . proces asimilacije dosta je jak. Marija Radna je veliko hodočasno središte i tamo se nalazi velika barokna crkva Većina usmenih priča objavljena je u zbirci Balnt Vukova “Cvjetovi mećave”. Sedam hrvatskih sela: Karaševo. Sinnicolau. Anina Južna skupina: Lupak. nastava na hrvatskom jeziku. Vodnik. Ravnik.župnik. a na tj. Nermić. 1948. 1948. donjeg okuplja. Aradska županija: Arad. Lupak. U Keču dolaze iz Turopolja. 1888. Resita). Tomac. Keča. "Granera" koji nakon 1890. godine. Hrvatska naselja u Rumunjskoj: 1. mjesto madžarskog primasa. hrvatski jezik se zadržao samo kao predmet. rumunjski jezik je uveden kao nastavni. Nermić.nazivaju se Granerima zbog boravka na radu u mjestu Gran. Na granici Madžarske i Slovačke stupaju u službu barunske obitelji Ambrozy gdje rade kao drvodjelci (tesari) i potom iz ostrogonskih šuma odlaze (jer više nisu potrebni vlasniku) prema jugoistoku ondašnje Ugarske u selo Remete (danas mjesto blizu Temišvra . Na desnoj obali Dunava. stoljeća. Mirovnim ugovorom ti dijelovi postaju dijelovi Rumunjske. blizu Ostrogona. Rekaš. gdje je isti gazda imao svoje vlastelinstvo. 20 . Mrkopolja. Župnik Jozef Šulc (u 20. 1895. Resita. Tirol. Hrvati su tada živjeli u ugarskim županijama (Arad. Jakobić. Jezik je štokavska ekavica sa primjesama ikavice. Temišvar. doseljavaju iz Hrvatske. Žombolj. sami sebe smatraju Šokcima i misle da su tamo od 1650. Klokotić. Neka prezimena u Rekašu koja se pronalaze i u Gorskom Kotaru: Radošević. Keča . Kužić. Klokotić. stoljeću povezan je sa turskom silom iz Vinkovačkog kraja.naselja u kojima su Hrvati prisutni od početka 19. grad u kojem su Hrvati peti po brojnosti. Ivana Krstitelja (Aleksandar Berković . Obitelj Jankulov upozorava istraživača Stjepana Krpana i na druge obitelji tzv. Karaševo je najveće središte. Vodnik. Nermić. a ekavsko-ikavski govor nam kazuje da njihovi preci potječu južno i jugozapadno od Vinkovaca. Starčević. Temišvar. dolazi do prestanka djelovanja mnogih društava (vatrogasno). osnovano šokačko pjevačko društvo. Lugoj Tirolska županija: Tirol. Hrvatska naselja: Arad. Jimbolia. ekavska-štokavština (Šokci). Bobinac. Pokuplja. zabilježena su u Rekašu. U Klokotiću djeluje kulturno umjetničko društvo. kriza Tito-Staljin. Čenija. Jabalča. Kajkavština (Gorani). Karaševo Franjevci su dosta značajni za razvoj Hrvata i očuvanje jezika. Nakon dolaska u rekaš zatekli su tamo svoje sunarodnjake koji su govorili ekavskomštokavštinom. Mrkopolja su se zaputili u Rekaš. Dolazak Hrvata u 16. Po jeziku su kajkavci (goranski).

Posljednji popis pokazuje da su Srbi povećali svoj broj nauštrb ostalih naroda. a na kajkavskom i čakavskom . u kojoj živi 16. planinar. a prethodno Daytonski sporazum) Hrvatima je bilo uskraćeno uživanje manjinskih prava.000. tj. djedovina. Stjepan Bukinac (1912-1945) pisao o aktivnosti franjevaca kod iseljenika u 16. a ta je kategorija nestala. Nekada su se vojvođanski Hrvati dijelili na Šokce i Bunjevce. gubitak Baje (Madžarska) kao dio kulturnog središta. stoljeću. glagol buniti se. Tako je jedan dio otišao u Hrvatsku. jer većim brojem tako izjašnjenih pripadnika naše manjine će i prava. Unatoč međunarodnom ugovoru između Republike Hrvatske i SRJ (Sporazum o normalizaciji odnosa od 1996. To je bila najveća dijaspora Hrvata (stotine tisuća).bašćina. konak.056 Hrvata. Jakšić. Sada je usvojen Zakon o narodnim manjinama. Bačija = stan. Baja književnost nakon 1921. njiva. i 17.000. Hrvati danas čine tek 15 posto stanovništva u tome grada. U Vojvodini je početkom devedesetih godina živjelo oko 70. kojih u Srbiji danas ima oko 20. Drugi su Bunjevci. stanar. Bački Hrvati (Bunjevci) Iz Bosne s Neretve. međutim. Dugo odlagano rješavanje pitanja njihova statusa dovelo je do situacije da pripadnici hrvatskog naroda do sada nisu ostvarili prava s područja kolektivnih prava (pravo na školovanje na materinskom jeziku. Akademijin rječnik tumači riječ bač kao konačar. godine. potrebno je da se izjasne kao Hrvati kako bi dobili svoja manjinska prava (obrazovanje na materinjem jeziku). Etimologija riječi bačka: 1901. Bač = drevni grad. drugi u Mađarsku a ostali su otišli u Treće zemlje.000 Hrvata. živi u Vojvodini a u središnjoj Srbiji danas ima samo 14. Peić. U Bačku su doselili početkom 18. Bunjevac: a) čovjek u Bačkoj koji govori zapadnijim govorom b) Srbin katoličke vjere Kod Zoranića i Barakovića. Treba biti oprezan s teorijom Bunjevci = buniti se protiv Turaka.. Osnovana prva hrvatska politička stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). na koje su pozivali stručnjake iz Jugoslavije i Hrvatske. Prije Drugog svjetskog rata imali su istaknute književnike: L.546. u Srbiji živi 70. dok ih je danas samo 56. a oni su se mahom iseljavali početkom ratnih sukoba u Hrvatskoj. Šokac je regionalni naziv za grupaciju koja živi u istočnoj Slavoniji i vojvođanskome Podunavlju .Bačkoj. Svi pisci se slažu da je imenica Bačka tvorenica od toponima (grad) Bač + nastavak -sk. Sušnik-Jambrešićev rječnik baštinu bilježi kao baćina = očevina. Nakon određenoga vremena vojvođanski su Hrvati osnovali Hrvatsko akademsko društvo u kojemu se okupljala hrvatska inteligencija i organizirali razni skupovi i okrugli stolovi. Broz-Ivekovićev rječnik za imenicu bač kaže da znači biti stanar. Najznačajnija i najbrojnija hrvatska zajednica u Vojvodini upravo je u Subotici. nadbiskupsko središte. 2001. mišljenje je novijih pisaca. Upravo su hrvatska kulturna scena i naše katoličko svećenstvo u Vojvodini bili ti koji su spasili Hrvate u ovoj zemlji i očuvali hrvatsku kulturnu tradiciju i hrvatski jezik na ovome području. Raspadom bivše SFRJ nastao je problem statusa Hrvata u SRJ. U vrijeme ratnih sukoba crkve su bile jedina okupljališta Hrvata gdje su oni redovito mogli slušati svoj materinski jezik.HRVATI U VOJVODINI Prema popisu stanovništva iz 2002. koja će ostvariti na osnovi novoga Zakona o zaštiti manjina biti veća i sigurnija. Alternative naziva Bunjevac: naziv od imena rijeke Bune u Bosni (vjerojatno). Skok tumači da se time podrazumijeva "gradska međa" (varmeđa=županija). piše jedan madžarski povjesničar. u vertikalnom presjeku eliptična 21 . (mir u Srijemskim Karlovcima). Bunjevci žive na tromeđi Sombor-Subotica-Baja. salaš. a najveći dio njih živi upravo u Subotičkoj općini. Ti su ljudi shvatili povijesnu zabludu te su se na zadnjemu popisu stanovništva izjašnjavali kao Hrvati. U doba cara Justinijana tamo je bila biskupija. Ivan Antunović smatra da se Bačka prvi put spominje 1699. Najveći dio Hrvata. Naselja: Segedin. majur. A. Poljaci. Subotica.602 Hrvata. Zbog toga se u Vojvodini krenulo s akcijom “Budi svoj” koja ukazuje na te probleme i potiče Hrvate da se kao takvi i izjasne. njih 56. čoban. pravo na informiranje i kulturnu tradiciju kroz odgovarajuće institucije). Stipić.688 Hrvata. Petar Skok u svom rječniku tumači kao planinar. stoljeća (vrijeme Turaka) pod vodstvom 18 franjevaca. ali u taj broj nije uključeno Kosovo . iz Like i Dalmacije. bunjci: a) rupa po kućnim zidovima b) kuća u polju. "Bač" se pokušalo tumačiti riječju baština na štokavskom području. M. u Vojvodini se održao popis stanovništva i bilo je važno da se hrvatski korpus izjasni upravo kao hrvatski. obor. godine. Slovaci i Slaveni već su poznavali tu riječ kao ovčar.

časopis "Nova revija". franjevci iz ugarske. ipak je došlo do podjele te redodržave: a) Salvatorijska provincija "Presvetog Spasitelja". Neki od tadašnjih kulturnih i društvenih djelatnika: Mihovil Radnić (začetnik hrvatske književnosti u Bačkoj).1463. bio je iz reda franjevaca). Mohač. stoljeća franjevci Bosanske vikarije ((Bosne Srebrene) bili su od velike pomoći tamošnjem napaćenom narodu. 1444. to postaje ime ugarske franjevačke provincije b) Bosanska franjevačka redodržava: preko 600 samostana na cijelom području. 1463.dobiva ime po samostanu u Srebrenici (majka mnogih provincija) 2. Možda se to može povezati s odlaskom stanovništva iz "hercegovne zemlje".Morovlasi) preseljeni u Istru. sultan Mehmed II. Ugarska. ali papa Eugen IV. Prije dolaska Bunjevaca u Bačku. neki smatraju prvim spomenom franjevaca. franjevci su već bili tamo. proglašavaju odcjepljenje od bosanske vikarije. Djelovanje franjevaca u Bosni Srebrenoj Oni su bili nositelji duhovnog. Iz Bosne su doseljeni za prodora Turaka. Pretežno ikavski tekstovi (ikavski se tada nazivao iliričkim. 22 .17. 1446. gradio je "standardni" jezik na bunjevačkoj hrvatskoj ikavici roditeljskog doma i sunarodnjaka. Ivana Kapistrana. Prve vijesti o franjevcima su iz 1291. Nikola Kesić. Bač. Bačka.6. obuhvaćala je Bodrošku županiju sa sjedištem u Somboru. Od Cetine do Neretve cijelo područje bilo je štokavsko.3. Sredinom 19. Već od 13. Adam Patačić. Dio Hrvatske i Dalmacije kojim vladaju Turci prozvan je Turska Hrvatska. iz Like i iz Dalmacije. Đuro Szabo. 29.pučka etimologija to ime dovodi u vezu s bunom protiv Turaka = Bunjevci. Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba) pa se javlja potreba za nacionalnim osvješćivanjem. Pajo i Nikola Kujundžić.1248. Budim). Nakon što su Turci zaposjeli određena područja. Franjevci su bili posrednici između puka i turske vlasti. Bosna Hrvatska Od 1757. ikavskog narječja. stoljeću i traju u tom vremenu. Pečuh. na plodnim Bačkim ravnicama. Turci osvajaju i druga područja i tamo učvršćuju svoju vlast. Ivan Nepomuk Ambrozović. Nadbiskupija u Baču spominje se vrlo rano (kasnije ju ugarski kralj Stjepan I. organizirali svoju upravu (hercegovački sandžak). Bačka su pod upravom franjevačke redodržave. To je stočarsko stanovništvo koje se spuštalo s planine (u 14. Pljačkali su i odvodili stanovništvo. Često ih se naziva bunjevačko-šokačkim Hrvatima. Govor im je štokavska ikavica (tako se govorilo i u području između Cetine i Neretve). Raseljavanja su započela u 17. Julijan Jelenić napisao je monografiju o franjevcima 1926. pismo pape Inocenta IV.1514. ne dopušta tu podjelu. i 15. Neki pak ime Bunja dovode u vezu s papom Bonifacijem. Srijem.5. Pavičić. provincijalu franjevačke redodržave (i papa Nikola IV. Cijela Slavonija. a jedni ostaju na svom starom području. Odatle su Morlaci (crni Vlasi . Josip Knezović. O raseljavanju pišu: S. Hrvati u Bačkoj su doseljeni iz Bosne s Neretve. franjevac. Pismo pape Nikole IV. Dio je prebačen u Dalmaciju. 27. Nakon zauzimanja Bosne. pokriveno slamom (načinjeno od kukurozovine). za turske nevolje 16. Zatim dovode tamo radnike za obradu zemlje. naškim) a nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe "bunjevačkim" i "šokačkim". Još 1386. dio u južnu Ugarsku. Vlasi su bili već uključivanje i u turske postrojbe kao Mortolozi. Bosna Srebrena . također opisuje rad i život franjevaca u Bosni. 28. Banat. slovinskim.. stoljeća počinju nemili politički događaji (srpska Vojvodina. kod rijeke Bune . . Dominik Matić. Izdaje povelju na molbu franjevca Vidovića da se ljudi mogu tamo vratiti. Turci su provalili u Bosnu i već otada pljačkaju. Petar Skok. Bački Hrvati (Bunjevci) smjestili su se u zagrljaju Dunava i Tise. Drugačija situacija bila je na trogirskom području i oko njega. Spaja s novom u Kaloči). Grgur Peštalić. podjela na dva dijela: 1. stoljeću Dinare i Velebita) pa je tako dio njih pred mletačkom vlašću preseljen u istru. Međutim turska vlast nije bila toliko agresivna prema tamošnjem stanovništvu. 1453. bački samostani su dio provincije sv. pad Bosne pod tursku vlast. izdao je sličnu povelju pravoslavnom patrijarhu Genadiju (Subotica. Veljko Rogić. književnog života. na svoje zemljište. Simbioza Vlaha s ostalim narodom započela je još prije turskih napada. stoljeća tu su prisutni franjevci. Stari ljetopisi obično bačke Bunjevce nazivaju Dalmatinci.c) leglo životinja Ante Sekulić navodi kako je bunja noćište izdubljeno u zemlji. tamo postoji mnogo dokumenata o Bunjevcima u franjevačkim samostanima. Njegovi sljedbenici su Mijo Mandić. Ivan Antunović pokreće "Bunjevačko-šokačke novine" i "Bunjevačko-šokačku vilu". kulturnog.

000 narodnih poslovica po abecedi. no i dalje su aktivni. eseje. Osnivaju društva "Neven". 1687. "Bački bunjevci i Šokci".Sve do 1918. Milovan Miković. Utemeljitelj je modernog književnog izraza. "Bunjevačke graktalice". Govor: bački bunjevački govor. Matija Poljaković. Prvi glavni urednik je Vojislav Sekelj. U najnovije vrijeme osnovano je hrvatsko kulturno umjetničko društvo "Bunjevačko kolo". Josip Pašić piše o društvenom životu Bunjevaca i Šokaca. Utemeljena je i subotička matica.000 hrvatskih narodnih pripovjedaka. najvjerojatnije su naselili Banat nakon protjerivanja Turaka ispod Dunava. a dio se vratio. Rumunjskoj. Šokci su došli u Baranju i Bačku u 16. "Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca". Bunjevci s obronka Dinare i Svilaje (iz Bosne s Neretve. Opisao je bunjevačke običaje pjevanja "kraljica". Među najpoznatijim mjestima u Banatu koja su još donedavno bila napućena pretežito Hrvatima su Opovo i Starčevo. Zagrepčanin Rudolf Vldec sagradio je spomenik kralju Petru I. "Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca". građanstvo i plemstvo (Vidaković. bavio se skupljanjem narodnog blaga bunjevačkih Hrvata. snažan je i preporoditeljski rad i pokrenuta su glasila. stoljeću došla još jedna skupina iz Slavonije i Bosne. Prvi je glavni urednik subotičkog dvotjednika "Žig". napisani prvi školski udžbenici. Hrvati u Banatu nemaju hrvatskih institucija. Ante Pokornik "Bunjevačke kraljičine pjesme". "Momačko" i "Divojačko društvo". niti hrvatskih katoličkih svećenika. U 20. Austriji. na štokavsko-ikavskom narječju bunjevačkih Hrvata. Marko Peić napisao je "Bunjevačke narodne pjesme u hiljadu bećaraca". Katoličke župe s oko 2. stoljeću (imamo sigurne podatke). Nakon rata dio njih je ostao. a dio njih je došao u ekonomskim migracijama za dvije Jugoslavije. Stjepan Bartolović je proučavao jezik.Sombor . Bunjevci su došli s obronaka Dinare i Svilaje na početku turske okupacije. 23 . Za 57 godina djelovanja obradio je preko 15. 1997. otvorene brojne čitaonice. Hrvati u Srijemu su u puno gorem položaju. ali je u 17. Ivan Kujundžić izdaje knjigu "Izvori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata". Budući da nema hrvatskih institucija. 1970. U djelu daje podatke o pjevanju bunjevačkih pjesama. Ivan Pančić. Sakupio je preko 25. Izdavao je i sakupljao hrvatsko narodno blago u Vojvodini. Franjevci iz Zagreba donedavno su imali samostan u Pančevu. Sakupljao je i obrađivao usmenu narodnu pripovijetku bačkih Bunjevaca. Od 1941. Madžarskoj. "Bunjevačke narodne pjesme". ali i Hrvata u Banatu. Rade na osnivanju samostalnih hrvatskih škola i novčarskih zavoda. Čehoslovačkoj. prozu. Kikić je pisao o preporodnoj književnosti bačkih Bunjevaca pod vodstvom Ivana Antunovića i njegovih sljedbenika. Hrvati su demonstrativno prešli na pravoslavlje. časopisi kojima su urednici svećenici. Ante Sekulić posvetio se znanstvenom radu. 1943. Nakon Prvog svjetskog rata Hrvati su pod pritiskom svjetskih vlasti. Petko Vojnić Purčar piše drame. publicist. eseje. iz Like te iz Dalmacije) na početku turske okupacije. Srijemu. ostali su bez svojih škola. Napisao je "Književnost bačkih Hrvata". život i običaje Šokaca. i 18. Grad Baja svoje ponovno utemeljenje treba zahvaliti Bunjevcima.000 Hrvata. novoštokavsko ikavski (mlađi ikavski dijalekt). Hrvati su u Bačkoj dobro organizirani i povezani s domovinom. Hrvati su u teškom položaju. U katoličkoj župi u Opovu svećenik Jan Kuharik (Slovak) okuplja Hrvate. novoštokavsko ikavski (slavonski dijalekt). utemeljena su društva. Od 1945. 1996. te čuva i podiže hrvatsku nacionalnu svijest. ali su se povukli. Bačka je bila zaposjednuta pa su mladi ljudi odlazili u Hrvatsku. a hrvatski katolički svećenici su jedini pouzdani izvor za broj Hrvata u Srijemu i njihovom položaju. Zbog pokušaja istiskivanja hrvatskog jezika iz crkvenog obreda u bačkom selu Santovu 1857. Narodna književnost Vojvođanskih Hrvata Ive Prčić stariji djelovao je između dva rata. stoljeću pokrenut je mjesečnik "Njiva". Lici. Danas u Somboru i Subotici izlaze "Miroljub" i "Zvonik". Slavko Matković piše pjesme.Subotica). priče. O doseljenju: teško je reći od kuda su došli. Radić). je zadnji veliki val bunjevačke selidbe (trokut Baja . književnik. pisane su knjige. Pisao je crtice. Balint Vujkov. do 1945. Bački šokački govor. Vojislav Sekelj je pisao kritike. društveno-kulturni časopis "Rukovet". Doktorska mu je disertacija "Govor bačkih Bunjevaca". Djelo je prikaz etničkih čišćenja na vojvođanskim prostorima od 1991-1996. Karađorđeviću u Zrenjaninu. veza sa Zagrebom je čvrsta. a od 1606-1620. Marko Kljajić autor je djela "Kako je umirao moj narod". jedno od okupljališta su katoličke crkve. je najmasovnije doseljenje Bunjevaca na područje Bačke. 1959. polemike. Kulturne institucije su prestale raditi. Prvi svjetski rat prekinuo je preporoditeljsku djelatnost. Oni su imali najpotpuniju društvenu strukturu: kmetstvo na selu. Šokci iz Slavonije i Bosne.

učili su na madžarskom. srpskoj. pa srpskom. ali nikada na hrvatskom jeziku. židovskoj) i multikulturalnoj zajednici. protestantskoj. madžarskom i srpskom). Jezik: tri jezična izraza: a) bunjevačka ikavica b) ekavski srpski književni jezik c) ijekavica tj. madžarskoj. U Subotici se literatura stvara na tri jezika (hrvatskom. židovskoj). hrvatski književni jezik Trojezični izraz je posljedica školovanja i okolnosti odrastanja hrvatskih pisaca u Bačkoj .Književnost vojvođanskih Hrvata mukotrpno se razvijala u multinacionalnoj (hrvatskoj. 24 . multikonfesionalnoj (katoličkoj.

skladatelj. U 16. stoljeća. Zemun. hrvatski. stoljeću arijevski (arijanstvo je kasnije napušteno). melograf. piše pjesme (govorio je i pisao njemački. Srijemska Kamenica. Zemun. Posljednjih nekoliko godina iz Vojvodine je protjerano 45. Novi Slankamen. oktroirani ustav Franje Josipa I. Bio je zapovjednik banske pukovnije u glini (ratuje s Turcima). Srijem je uključen u crtu od Beča do Budimpešte. stoljeća Srijem je pripao Hrvatskoj. stoljeću sve je opustošeno. 1849. pjesnik. Naselja Hrvata u Vojvodini (od sjevera prema jugu): Subotica. francuski. madžarski. 1102. petrovci. uspostavljena je Srijemska županija sa sjedištem u Vukovaru. zborovođa). Srijemska Mitrovica. prevoditelj. Bački Monoštar. Po kojemu su Hrvatskoj otrgnuta tri srijemska kotara i upisana u sastav Vojvodine srpske. stoljeću dolaze Slaveni. Slankamen. Poznat je već 5. Slaveni daju mjestima slavenska imena: Mitrovica. Bač. Zemun. a u drugoj Jugoslaviji Srijem je dio Vojvodine u okviru Republike Srbije. talijanski i latinski). S avarskim osvajanjem u 6. na čijem je čelu predsjednik Bela Tonković. Petrovaradin. Mala Bosna. 25 . stoljeću Srijem je kršćanski. Srijemski Karlovci. Sombor. Sirmium je bio središte Donje Panonije. Najznačajniji srijemski glazbenici: Ilija Okrugić-Srijemac (župnik. Karlovci. skladatelj).000 Hrvata (ponajviše iz Srijema) od strane srpskog režima. Stanislav Preprek (glazbeni pisac. Novi Sad. Slankamen. Bački Breg. a onda je Srijemska županija obnovljena i stavljena pod Hrvatski sabor i bana. Skenderevo. i 3. orguljaš). zborovođa. Petrovaradin. Od tada znamo za Srijemsku Mitrovicu. Zrenjanin.000 godina prije Krista (u mlađe kameno doba). Ruma. Petrovaradin. Turci su u Srijemu do početka 18. Jurja). a preko Save u Mačvu i sjevernu Bosnu (pripao je provinciji Panoniji). književnik. U 2. Franjo Štefanović (učitelj. zbog čega Hrvatska ostaje bez Srijema 100 godina poslije.HRVATI U SRIJEMU Srijem ulazi u povijest sa dolaskom Rimljana i pisma. Franci vladaju i dovode kršćanske vjerovjesnike. Srijem ulazi u Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo. i u 7. Najjača hrvatska stranka u Vojvodini je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Polovicom 20. a u 4. Danas je stanje i život Hrvata u katastrofalno teškoj situaciji. Hrvatski ban Josip Jelačić rođen je i kršten u Petrovaradinu (crkva sv. stoljeću Turci su provalili u Srijem i naselili stanovnike iz Srbije i Bosne.

a bilo ih je između 8-10 tisuća. Montelongo 7. stoljeća postoje naseobine Hrvata u južnoj Italiji. narodna imena i hrvatski jezik. Šimunović pokazuje da su čakavizmi moliških Hrvata rezultat susjedskih odnosa u domovini. književnik i grof Medo Pucić je u 19. Književno stvaralaštvo počinje s pokretanjem časopisa “Naš jezik” (La nostra lingva) od 1967. To je stara dijaspora. U početku su se nalazili u 15 općina s 7-8. Mundimitar (564 Hrvata) 3. manje skupine. Stifilić (1991. na selu ostaje malo ljudi. rad je nastavio Antonio Samatino. godine ukupno 2. Nekad je bila i vrlo raširena tkalačka kućna radinost i izrada čipke. Moliški Hrvati su sačuvali materinski jezik . no govore brzo i teško razumljivo. Glavna i najveća naselja su: a) Kruč (Aquaviva Colleroce) b) Mundimitar (Montemitro) c) Stifilić (San Felice Siavo) Mjesta se nalaze u pokrajini Molise 4. Dvojezičnost bi možda bila najbolja mogućnost za očuvanje ove manjine. Kruč. Krč (897 Hrvata) 9. Dubrovčanin. Zbog pristupačnosti i izoliranosti uspjeli su sačuvati neke slavenske običaje. pojedinci su kao trgovci dolazili u Italiju i osnivali svoje kolonije. a kasnije im broj opada zbog asimilacije (migracije). uglavnom za vlastite potrebe. Polako se gubi deklinacija. Palata (Hrvati su prvo naselili ovaj grad koji je postojao do prije 50-tak godina. Faze seljenja: a) Seljenje u 13. Najviše je proučavan govor južnog dijela (Kruča). 1968. Svijest o jeziku . Naši su doseljenici bili kmetovi godinama.HRVATI U ITALIJI U Italiji postoji 12 jezičnih manjina od kojih je hrvatska najmanja. Stijaković 8.000). Broje na talijanskom jeziku. stoljeću. Zbog osvajanja Turaka dolazi do velikog migracijskog vala u 15.većina stanovništva govori moliško-hrvatskim jezikom. Glavno im je zanimanje zemljoradnja (proizvodnja ulja i vina) a nakon toga stočarstvo. ž. Već krajem 15.) otkrio Moliške Hrvate u Italiji kada je čuo razgovor ljudi na hrvatskom jeziku. Središte Moliških Hrvata je Kruč. Moliški Hrvati su pobožni ljudi. Zapisan je hrvatski leksik i hrvatski govor koji će vjerojatno nestati s vremenom.000 ljudi (+ prirast 15. i 20. Moliški Hrvati su se naselili sa područja rijeke Cetine i Neretve krajem 15. Ascoli . San Giase 10. ć.232 moliška Hrvata. malo zaposlenih. Rijetki pisani dokumenti. Latinski natpis je pronađen na crkvi u Palati (1531. On je bio pridošlica iz Mundimitra. Na temelju nekih leksema u Istri i nekih njemačkih. Sklapanje braka unutar srodstva. š. Tavenna 5. maslina. Mafalda 4. Augustin Picoli “Rječnik moliško-hrvatskog govora Mundimitra”.) na kojem piše “Dalmatinci prvi naseliše ovaj grad i iz temelja sagradili ovaj grad 1531”.615 km2. Broji oko 300 tisuća stanovnika. Kako su kolonije bile malobrojne. Bavili su se zemljoradnjom. Petraciato Ta sela podsjećaju na Hrvatsko zagorje i Primorje. za generaciju. Sačuvane pjesme usmenom predajom. stoljeću. mislilo se da bi moliški Hrvati mogli biti s područja Istre. Mnogo staraca. Imamo natpis na portalu mjesne crkve) 6.881 Hrvata) 2. do danas. brzo su se asimilirale s talijanskim stanovništvom 26 . Stifilić su naselja smještena na brežuljcima omeđena rijekom Biferno. U početku je bilo oko 15-tak sela. Mundimitar. Podatak iz 1518. stanovništvo se bavi uzgojem žita. Talijanski jezik igra veliku ulogu. đ. Kontakti s Hrvatskom vrlo su slabi. Vlada umjerena kontinentalna klima. dvije vrlo vjerojatno je da će izumrijeti hrvatska riječ. Danas se smanjuje taj broj. Mana im je neodlučnost. . stoljeću (1851. Pokrajina Molise je jedna od manjih pokrajina srednje Italije. prije 19. Božidar Vidov “Gramatika ikavsko-štokavskog govora Moliških Hrvata”. Izmiješali su č. stoljeća. stoljeća. Danas se Hrvati nalaze u devet općina: 1. 1991.štokavsko-ikavski.talijanski izučavatelj moliških Hrvata. Naseljeni su u Južnoj Italiji. San Felice /San Feliče/.

sakuplja se narodno i klasično blago. Gelcih smatra da im je pradomovina Crna Gora. piše se književnost.b) Slavenske migracije u 15. stoljeću. Smodlaka iznosi najuvjerljivije dokaze gdje kaže da im podrijetlo treba tražiti južno od Cetine u neretvansko-biokovskom primorju. Moliško-hrvatski jezik je izložen procesima izumiranja i utjecaja talijanskog jezika. U slavenskim naseobinama u Italiji neki vojvoda Mirko dovodi narod kući gdje sve do naših dana Mirkovo pleme posjeduje najbolje i najveće zemlje. Kovačević smatra da su Srbi iz Hercegovine. a ipak je opstao kroz 500 godina.mišljenje mu se uglavnom podudara sa Smodlakovim. u Istru (ikavski dijalekt). smokvu i maslinu. Hrvati izdaju časopis "Naš jezik". Pantić na temelju jedne bugarštice tvrdi da su moliške slavenske naseobine osnovali Srbi. Slaveni potječu s područja Cetine i Neretve (štokavsko-ikavski govor). Teme u prilog govore sačuvani nazivi za lozu. Molise je najmlađa talijanska pokrajina. Teze o podrijetlu Makušev na temelju nekih riječi zaključuje da su bugarskog podrijetla. Badurina dovodi analogije prezimena onim u južnoj i jugozapadnoj Istri. Jezik je moliško-hrvatski sa štokavsko-ikavskom podlogom. po nekim dokumentima. veće skupine izbjeglica iz Dalmacije su došle u pokrajinu Abruzzi. Zaključak: potjecali su s područja zapadne Hercegovine i Dalmacije. na njemu se izdaju lokalne novine. Moliški Hrvati su otkriveni tek u ovom stoljeću u vrijeme kad kod njih počinje rasti svijest za očuvanje jezika.sačuvani čakavizmi u "sklavinskom jeziku" su rezultat prisnog susjedstva ikavskih štokavaca sa čakavcima u staroj domovini. ljudi iz primorja koji su bježali pred Turcima. U moliškom dijalektu nije sačuvan nijedan turcizam. Šimunović i Brozović . i 16. 27 . te pučka predaja i Bačina gdje postoje ruševine Mirkovih dvora (neki Mirsko s mnogo narod iselio preko mora). Rešetar . Šimunović . BiHovci. Jezik je opisan i zapisan.ista migracijska struja sa utoka Neretve selila je i na Zapad. Aranza da su iz zadarske okolice.

nego jedan Portugalac i trojica Talijana. «Osman». nađen natpis «Croatan». nisu rijetkost. To su razne ljekovite biljke. No teško je pretpostaviti da su Dubrovčani pretendirali na dio novootkrivenog svijeta. Upoznavanje s Novim svijetom. U krizi je i pomorska trgovina. odnosno Južnu Ameriku. Đživo Gundulić «Suze sina razmetnoga». Nije nam poznato što su tamo radili. reali. Postavlja se pitanje da li su i hrvatski pomorci (iz Dubrovnika) sudjelovali u tom epohalnom pothvatu. Najraniji dolazak hrvatskog broda u Sjevernu Karolinu smješta se u godinu 1541. srodili s tamošnjim dobroćudnim Indijancima te dali ime plemenu i lokalitetima na kojima su obitavali. a mnogi su prešli i u Kanadu. misionar. lopudski kapetan Kristo Martolosić. Oni su svjesni svoje realne moći. Snažne veze Dubrovnika sa Srednjom i Južnom Amerikom bile su omogućene njegovim iznimno dobrim odnosima sa Španjolskom. Od njih. bijele i crne krvi. braća Dolistić-Tasovčić. U Dubrovačkoj Republici. koja je nedostatna za ostvarenje takve ambicije u konkurenciji s neusporedivo većim državama. Velikog je uspjeha u španjolskoj službi imao Vince Bune. Prvi koraci I tragovi Koji je prvi Hrvat stupio na američko tlo? Činjenica je da su prve osobe kojima se dokumentima može dokazati boravak na američkom kontinentu braća Mato i Dominik Konkeđević. U španjolskoj službi. zadržavši se više od trideset godina. Nakon Konkeđevića sve je manje anonimusa koji su se s hrvatske obale otiskivali u Novi svijet. Pripadnik je dominikanskog reda. To su bili pripadnici naroda mješanaca indijanske. Svojevremeno je postao i podkraljem Meksika. stoljeću bilježi se opći gospodarski nazadak u Dubrovniku. No najnovija historiografska istraživanja ostavljaju samo malu mogućnost za potvrdu te teze. samo još četvorica nisu Španjolci. Nitko međutim ne navodi točan sadržaj pisma i gdje se ono nalazi. Mali Indijanci «kestenjaste kose» djeca su naših Dubrovčana koji su se u drugoj polovici 16. Kriju li se dakle Dubrovčani među onom trojicom zasada nepoznatih pomoraca. Marin Držić «Dundo Maroje» (Negromant Dugi Nos). od 90 mornara poznata su nam imena 87-ece. Hrvatska se povezivala s Amerikom i preko kolonijalne monete koja je preko trgovine stizala u našu zemlju. dubrovački trgovci počinju uspostavljati svoje trgovačke naseobine i u Sjevernoj Americi. Hrvati su nakon otkrića Novog svijeta uglavnom odlazili u Srednju. Pjesnici koji su pjevali o velikom otkriću. u tradiciji Dubrovačke Republike nije bilo osvajanja teritorija i stvaranje kolonija. dubrovački nadbiskup pohitao javiti papi Aleksandru VI. Danas su nam poznata neka imena: vlastela Ohmučevići. Svijet križeći Indi`e brodi. To potvrđuje i «The Enyclopedia Britannica». Šesnaesto stoljeće je zlatni vijek dubrovačke mornarice. koji žive u Sjevernoj Karolini. označilo je razdjelnicu vjekova. stoljeća našli na obali Sjeverne Karoline. Zbog dobrih veza sa Španjolskom. Oni su tamo stigli oko 1520. Težak udarac Republici je zadao 28 . rođen na Lopudu. Junije Palmotić je spjevao spjev Kolombo. Važnije od činjenice je li koji Hrvat bio među Kolumbovom posadom jest da su Hrvati u trenutku kad je Europa otkrivala Novi svijet bili među malobrojnim narodima koji su i sami mogli izvesti taj pothvat. ali je sigurno da su bili uspješni. Naime. On je vjerojatno bio prvi Hrvat posjednik na američkom tlu. pitanje je koje još uvijek traži odgovor. Njihovi potomci su se raselili po cijelom SAD-u. u kojem također navodi Dubrovčane kao sudionike otkrića Amerike. U vrijeme velikih otkrića dubrovačka je trgovačka mornarica među najistaknutijim na svijetu. Nedokumentirani podaci govore da je nakon vijesti da je Kolumbo otkrio novi put za Indije. Mavro Vetranović «Pjesanac lakomosti». Uostalom. I talijanski pijarist Francesco Maria Appendini govori o Dubrovčanima u Kolumbovoj službi. godine. U 17. Neosporno je da je na jednom lokalitetu u Sjevernoj Karolini 1591. Među prvim Hrvatima koji se poimence navode u Americi je Vinko Paletin sa Korčule. Osim zlata iz novootkrivenih zemalja stizali su i mnogi drugi proizvodi nepoznati Europi. uz Kolumba. Španjolci su osobito cijenili hrvatske pomorce radi ih uzimajući u svoju službu. Croatan Indijanci. kovani u Peruu i Meksiku. Prve naseobine. Tek cijelo stoljeće nakon otkrića. Neposredno nakon Kolumba u novootkrivene zemlje zaputili su se pomorci s Lopud i iz Slanog.HRVATI U AMERICI OD PRVIH DODIRA DO SKUPNIH DOSELJENJA Hrvati na Kolumbovim brodovima? Pristajanje Kolumbova “Santa Maria” uz obalu Novog svijeta 1492. Da su u tom podvigu sudjelovali i dubrovački mornari.

vino. Hrvatski misionari djeluju u Americi od 17. Njegov misionarski rad i istraživanja brzo su bili zapaženi i cijenjeni u svijetu. Dubrovčani nisu bili jedini Hrvati koji su ostvarivali prve dodire s Amerikom. godine. Za Ivanom Ratkajem u Ameriku se zaputio misionar Ferdinand Konščak. kao i zemljopisne karte iz 1746. Venera je «prolazila» preko Sunca. Španjolskoj. Sredinom 18. Duboko u 19. No to još nije potvrđeno. što je ujedno značilo i proširenje španjolskih posjeda u Americi. Ukupno je poveo tri ekspedicije kojima je bila svrha utvrđivanje životnih uvjeta na nepoznatim prostorima. sir. U našoj literaturi možemo naći i podatak koji dovodi u vezu seljačku bunu Matije Gupca iz 1573. rođen u Varaždinu. Nakon objavljivanja njegovih "Dnevnika" s ekspedicija 1746. Italiji. s tim da su osim Dubrovčana do američkih obala sve više stizali i naši pomorci sa sjevernog djela hrvatske jadranske obale. voštane svijeće. dnevnici i brodski dnevnici. Godine 1769. Dodiri su još uvijek preko pomoraca. Indijanci su veoma respektirali Isusovce. smatrali su ga velikim čovjekom i istraživačem. civilizatori. stoljeće vjetar je bio jedina pogonska snaga. stoljeću već su obilnija. Dubrovačka Republika je priznala SAD. Među prvima priznali SAD.katastrofalan potres 1607. a i najvećim pionirom Donje Kalifornije. Najtrajnije vrijednosti koje je ostvario jesu zemljopisna otkrića sjevernih predjela Donje Kalifornije kojima je dokazao da je Kalifornija poluotok a ne otok kako se dotad vjerovalo. Prostor njegova misijskog djelovanja bila je Donja Kalifornija a sjedište San Ignacio. njegovo je ime postalo poznato u Meksiku. Uoči masovnog iseljavanja Devetnaesto stoljeće je veoma značajno za hrvatsko-američke dodire. a nakon dvije godine stiže u Meksiko (pokrajina Tarahumara). pa je Bošković predlagao engleskom Kraljevskom učenom društvu da se upriliči promatranje tog fenomena u Kaliforniji. Svoje spoznaje o Americi Bošković je prenosio u Dubrovnik putem pisama. To je prvi zemljopisni i etnografski prikaz te pokrajine uopće i značajan trag hrvatskog misionara u meksičkoj povijesti. Njih su pokušali ostvariti preko tzv. I Ruđer Bošković je imao veze s Amerikom. godine kada se smanjuje vozarina. Mnogi od njih nisu bili samo navjestitelji vjere nego i istraživači novih prostora. šećer. Isusovci su u Južnoj Americi imali velike ambicije. Hrvatska je dala znatan udio u evangelizaciji Novog svijeta. Za Ameriku je odlazilo: drvo. No jedrenjaci će se sporo uklanjati parobrodima. On je upoznao mnoge značajne osobe isusovačkog reda iz Amerike. te zemljopisne karte na kojima je registrirao svoja otkrića. To je bio ambijent u kojem je djelovalo više hrvatskih misionara. pisci. Svi povjesničari koji su pisali o F. 1783. a pojavljuju se u novim oblicima kao što su putopisi. pa i u ostalim dijelovima tadašnjeg prosvječenog svijeta. bademi. preplovilo Atlantski ocean gonjeno vodenom parom. Posljednja desetljeća tog stoljeća obilježena su masovnim doseljavanjem Hrvata na gotovo cijeli američki prostor. a u svrhu otvaranja novih isusovačkih misija. Nizozemskoj u Njemačkoj. I plovidba je još uvijek nesigurna. i prvi masovniji dolazak Hrvata u Sjevernu Ameriku. Njegove veze bile su uglavnom vjerskog i znanstvenog značaja. jednom riječju. a sam Bošković je dobio poziv da sudjeluje u ekspediciji. Redukcije su bile mjesta obraćenja i evangelizacije ali i posve svjetovnog života. Slijedeći misionar bio je Nikola Plantić koji je služio u Buenos Airesu. 29 . a to odmah utječe na učestalost dodira našeg čovjeka s Amerikom. «Savannah» je prvo plovilo koje je 1819. Daje iscrpne opise Indijanaca. Prvi od njih je bio Ivan Marchesetti koji je misionarski život provodio u paragvajskim redukcijama. Na američko tlo stupio je 1731. Trajno priznanje Ferdinandu Konščaku ostalo je u nazivu «Consag Rocks». kakao i žitarice. stoljeća. Kalifornija će ubrzo postati glavno odredište hrvatskih doseljenika na američkom kontinentu (u San Franciscu će se utemeljiti prvo hrvatsko iseljeničko društvo u SAD). Redukcija ili «isusovačkih država». a iz Amerike kava. pažljivo bilježeći svaku pojedinost i izvještavajući o tome svoje pretpostavljene u Europi. No nije otputovao jer su se tome usprotivili u Beču. Prema Ratkaju. Povijesna vrela u 19. Osobitog je značenja njegova zemljopisna karta pokrajine Tarahumari s oznakama misijskih postaja i indijanskih sela. kako je imenovano jedno stjenovito područje Kalifornijskog zaljeva. pobune na brodovima). u luci Vera Cruz. sapun. To je početak stvaranja hrvatskih iseljeničkih naseobina i to gotovo u pravilu u značajnim kontinentalnim središtima. Zajedno s petoricom austrijskih isusovaca uputio se preko Genove u Cadiz. i 1751. «žuta groznica». Putovanje u Ameriku povezano je s mnogo rizika (brodolomi. rakija ulje. Francuskoj. Prijedlog je prihvaćen. Prvi se u Ameriku zaputio barun Ivan Ratkaj koji se rodio u Velikom Taboru. Konščaku. Veliki je znanstvenik planirao i jedno putovanje u Ameriku. Misionari – evangelizatori I istraživači Kao katolička zemlja. Da Kalifornija ne bude «divlje» i nepoznato mjesto pobrinuo se Hrvat Ferdinand Konščak. godine. Bit će to unosan posao sve do 1885. papir za pisanje. geografi. S velikim zanimanjem promatrao je novu sredinu u kojoj se našao. stoljeća dubrovačko se pomorstvo oporavlja. kartografi.

Toga su u Dalmaciji bili svjesni jer se znalo da će talijansko vino zbog rentabilnije proizvodnje. bračnu. Nakon dubrovačkih trgovaca. dobnu. Tek 1838. odnos javnosti prema iseljavanju. U svojoj prostranoj župi osnovao je nekoliko novih gradova među kojim je najpoznatiji grad Ferdinand. itd.. do 1890. Monarhija je taj ustupak učinila iz političkih razloga kako bi jače privukla Italiju kao nezadovoljnog člana Trojnog saveza. Političkim razlozima mogu se označiti mnogobrojni primjeri odlaska u Ameriku radi izbjegavanja vojne obveze ili još češći ostanci u Americi u vrijeme regrutacije. nakon sniženja carina preplaviti austrougarsko tržište potiskujući dalmatinsko vino. Koji su čimbenici nagnali na iseljavanje a koji privukli u Ameriku gotovo pola milijuna Hrvata samo do prvoga svjetskog rata? Ukupnost kompleksa «hrvatsko iseljeništvo»: broj iseljenika. pa je samo restriktivna useljenička politika Sjedinjenih Država usporila usporila masovan eksodus započet prije prvog svjetskog rata. ukidanju kmetstva. tako je i iseljenje najčešće njihova zajednička posljedica. U Brazil je otišao 1753. Kao uobičajeni primjer veze gospodarskog i političkog čimbenika kao generatora iseljavanja obično se navodi «Vinska klauzula». Prva jugoslavenska država nije riješila niti jedan od ovih problema. Kada je ona šezdesetih godina donekle ublažena.000 ljudi. prvi se u Peruu spominje misionar-isusovac Nikola Sušić. stoljeća. bila ona 1971/72. Time se Hrvati s prilično zakašnjenja priključuju velikom prekooceanskom iseljeničkom valu koji se iz Europe pokrenuo u prvim desetljećima 19. Od tih prvih poslijeratnih godina iz Hrvatske ne prestaju stizati političke izbjeglice. Uspostavio je dobre odnose s protestantima. godine. Općenito se uzima da se osnovni gospodarski uzroci masovnom iseljavanju iz Hrvatske do prvoga svjetskog rata nalaze u: agrarnoj prenapučenosti. Najveći kontingent političkih izbjeglica iz Hrvatske predstavljaju preživjeli s Bleiburga koji su uselili u Južnu i Sjevernu Ameriku. prezaduženost seljaka. tako da je klasična podjela na gospodarske i političke jedva održiva. godine iz Europe iselilo preko 20. ona sama sebe počinje generirati. nerodne godine. raspad kućnih zadruga (nova domaćinstva su tako mala da ne mogu prehraniti obitelj. Kao što se politika i gospodarstvo međusobno uvjetuju. itd. stigao na područje države Indijane u Sjedinjenim Američkim Državama. Komunistički kolektivizam druge jugoslavenske države upropastio je gospodarstvo. strukturu iseljenih Hrvata. Ona je u to ušla znajući kakve će posljedice prouzročiti u Dalmaciji. tako da je svaki gospodarski emigrant posredno i politički. društvenu. rodom iz Rijeke.. korist od iseljavanja za pojedine institucije. To je sastavni dio trgovinskog ugovora što ga je Austrougarska monarhija sklopila s Italijom 1891. Nakon izgona 1767. hrvatskih misionara u Americi neće biti punih sedamdeset godina. U našem slučaju to se očituje kroz «lančano iseljavanje». Uostalom. odnosno u obje Jugoslavije. komunisti) zadržao u Europi kako bi mogao učinkovitije djelovati na prilike u Hrvatskoj. kada jedna ovakva pojava krene. Kundek nije bio samo evangelizator nego i ekumenist. godine. 30 . Osim što nije bio isusovac nego dijecezanski svećenik. Nacionalna i politička obespravljenost u prvoj jugoslavenskoj državi proizvela je prve prave političke emigrante osobito nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. povratni utjecaj iseljenika na ukupnost života u domovini. profesionalnu. Uzroci iseljavanja Uzroci iseljavanja u Ameriku međusobno se isprepliću. Kundek je promijenio tradicionalni smjer hrvatskih isusovaca. biljne bolesti. Gospodarska zaostalost Hrvatske u izravnoj je vezi s njenim političkim položajem u Austrougarskoj monarhiji.000.Ignacije Sezentmatony je godine proveo u portugalskim tamnicama. haesesovci. masa Hrvata prelazi granicu zaustavivši se ovaj put u bližoj Europi. na taj će se put odlučiti Josip Kundek. značaj iseljavanja (trajno ili privremeno). Cijeli misionarski vijek proveo je u redukciji Santa Magdalena.. a samo je državna represija jedno vrijeme sprečavala masovno seljenje. Politički položaj Dalmacije kao austrougarske pokrajine izravno se odrazio na njene gospodarske prilike. no velik se dio njih (pripadnici ustaškog pokreta. ZAŠTO I KAKO U AMERIKU? Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku grupne značajke poprima od osamdesetih godina 19. Dalmacija je bila nemoćna spriječiti donošenje ugovora koji je izravno ugrožavao egzistenciju gotovo svakog njenog stanovnika. Navedenim hrvatskim misionarima u Americi možemo pridružiti Luku Bakranina i Franju Hallera. manjih prijevoznih troškova i bolje kvalitete. U Indijani je preuzeo župu u mjestu Jasper. spolnu. stoljeća. pa je umjesto u Latinsku Ameriku. Postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih su se Hrvati zaputili u Ameriku. Računa se da je od 1820. agrarna kriza. a njihov ritam ubrzavan je nakon masovnih političkih čistki kakva je npr. u čijem je gospodarstvu prevladavala monokultura vinove loze. a to seljaka pretvara u poluproletera i tjera u grad ili u iseljeništvo). gdje sudjeluje u izradi zemljopisnih karata. a prema kojoj je uvelike snižena carina na uvoz talijanskog vina.

Hrvatski su dolari iz Amerike spasili Austriju od bankrota. Od njih se spasilo samo četvorica iseljenika i jedan ložač. Lousiani Pelješčane. Cherbourg. Odnos javnosti prema iseljavanju Naslijedivši brojno iseljeništvo koje joj je u početku bilo sklono. Radio postaja «Glas Amerike» bio je hrvatski prozo u tu zemlju i masovno se slušao. jer je povisivalo nadnice i omogućilo veći dobitak i onima što ostadoše. Hrvati su u Ameriku najčešće isplovljavali iz luka: Rijeka. godine u visini New Foundlanda. U tom slučaju dobit je očita i to ne samo materijalna nego i civilizacijska i kulturna. a iseljenička se služba samofinancirala iz Iseljeničkog fonda koji se "punio" taksama iseljenika koji su plaćali prilikom odlaska i povratka. i 15. Zakon o iseljavanju donesen je doduše već 1921. i (staro)jugoslavenski dinar od devalvacije. no u iseljeništvu je prva rasprava u Narodnoj skupštini vođena tek 1926. pjegavi tifus. stoljeća počinju se graditi manji. Iseljenička politika te države sastojala se u neprestanom iseljavanju Hrvata iz domovine. Sve pomorske nesreće u kojima su stradali putnici iseljenici u Ameriku nadmašila je ona koja je dogodila na brodu «Titanic» u noći između 14. godine. brzi jedrenjaci namijenjeni prijevozu putnika i nešto robe. U vrijeme «hladnog rata» sve nekomunističko u Hrvatskoj stalo je uz Ameriku. novine u cijeloj Hrvatskoj objavljivale su reklame prijevozničkih poduzeća. Tako u čileanskim kolonijama nalazimo Bračane. Iseljavanje je koristilo poljodjelskim krajevima. Kako do Amerike? Na putu do Amerike. Kuba). to je velikosrpskoj i centralistički uređenoj državi ono prolazilo kao i taj dio države. Bjelovara i Siska. Napulj. Hrvatsko selo bilo je posuto raznobojnim lecima u kojima se do u tančine opisivalo što iseljenik treba raditi i kako se ponašati na putovanju. no kako je većina iseljeništva poticalo iz zapadnog dijela države. Hamburg. od kojih je početkom tridesetih godina znalo biti nezaposlenih i do jedne četvrtine. Posada tog broda bila je sastavljena pretežno od hrvatskih pomoraca iz Istre i Hrvatskog Primorja. Ličkog Osika. dizenterija i skorbut). 31 . U komunističkom poslijeratnom dobu nije bilo javnosti. Hrana je za višak putnika bila oskudna i loša. itd. u Clevelandu Žumberčane. pa je nemoguće registrirati njen odnos prema iseljavanju i iseljeništvu u Americi. Između dva svjetska rata položaj Hrvata u Americi bitno su odredili: restriktivna useljenička politika i velika gospodarska kriza tridesetih godina. to ih je neprestano proizvodila osobito pazeći da ne ostane bez "neprijateljske emigracije". U početku su putnici u Ameriku putovali trgovačkim brodovima jer posebnih putničkih brodova nije bilo. Premda su dosljedno pisale protiv iseljavanja. iseljavanjem se gube najbolje radne sile. Kaliforniji Višane. navijajući za nju u svim velikim krizama (Koreja. bolesti (žuta groznica. Nesreće (brodolomi). Najviše nastradalih bilo je iz Gospića. No. prva jugoslavenska država nastojala mu je od početka poklanjati zasluženu pažnju. a to je opet generiralo iseljavanje jer je odlazio i onaj koji do tada nije mogao uslijed visokih prijevoznih troškova. No zbog velikog broja iseljenika u prvoj polovici 19. Peruu Dubrovčane. Masovni prijevoz i konkurencija raznih prijevoznika snizila je cijenu brodske karte. Genova. Prvi na mjesto nesreće stigao je brod «Carpathia» i tako umanjio katastrofu spasivši 702 preživjela brodolomca. pa su stoga vlasnici ukrcavali više putnika nego što je bilo dozvoljeno. travnja 1912. Marseille i Split. Iseljenički kompleks našao se u sklopu Ministarstva socijalne politike. Možemo pretpostaviti da se u dugogodišnjoj materijalnoj bijedi i neslobodi mnogi poželjeli biti u Americi. godine. Radilo se uglavnom o navama. što je sigurno razlogom i činjenica da se još uvijek mnogi iseljenici vraćaju. Ukupno je izgubilo živote 1657 ljudi. Druga Jugoslavija počela je svoj život povećavajući hrvatsku dijasporu s desetinama tisuća novih izbjeglica. Polet u putničkom pomorskom prometu dogodit će se uvođenjem željezničkih parobroda. u Boliviji i Argentini Hvarane. prazneći tako cijele regije osobito gdje je hrvatski biološki element bio najvitalniji. tako da su i same imale koristi od iseljavanja. Čazme. ali i do masovne pauperizacije američkih Hrvata. Bilo je to prvo putovanje broda koji je vozio na relaciji Southampton-New York. sumještanskim ili užim regionalnim vezama.Posljedice lančanog iseljavanja jesu grupe Hrvata u pojedinim naseobinama koje su čvrsto povezane rodbinskim. Budući da se bez "neprijatelja" nije moglo egzistirati. smrt je bila doista nešto posve ljudsko. Među 1455 putnika i 903 člana posade bilo je tridesetak hrvatskih iseljenika i desetak ložača. Kriza je dovela do vraćanja iseljenika u domovinu. Nekih određenih državnih propisa za prijevoz morem nije bilo u ranijim godinama. Ne smije se zaboraviti ni korist od novaca koji je pristizao u matične države od iseljenika. pa su mnogi putnici stradavali tokom putovanja. Sve do prvog svjetskog rata u Hrvatskoj je pozitivan odnos prema iseljavanju.

Hrvatsko ime se spominje u Pittsburghu još davne 1866.000 Hrvata. I u Los Angelesu bilo ih je već četrdesetih godina 19. godine utemeljeno «Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo». PUŠTANJE KORIJENA Naši su ljudi značajan dio prekooceanskog vala iz srednje i južne Europe koji se između 1870. U Sjedinjenim Državama prve naseobine Hrvata utemeljene su na jugu oko ušća Mississippija. stoljeća u Pittsburghu bilježimo već 38. Hrvata se moglo naći u gotovo svim mjestima Kalifornije. Glavno središte Hrvati udaraju u San Franciscu. koje su imale i svoje «Žumberačke novine». zajednička društva. poljoprivredom. Središte hrvatskih ribara u Kaliforniji je grad san Pedro. mnogobrojni savjeti kao i prigodni hrvatsko-engleski i hrvatsko-španjolski rječnici. one koji su se unatoč tome odlučili na iseljavanja u potrebnim ih stvarima upućivati. samo su ponegdje Hrvati bili značajnije koncentrirani u nekim ulicama (Cleveland. Značajne hrvatske kolonije nalazimo i na krajnjem sjeverozapadu SAD. prvo hrvatsko iseljeničko društvo u svijetu uopće. brinuti se za duhovno i društveno dobro iseljenika. Neki su postali farmeri i poznati proizvođači naranči od kojih su pravili i vino. stoljeća govore i njihovi tragovi u američkom građanskom ratu (1860-65). osnivati za iseljenike hrvatske škole. Mnogi su od njih služili u redovima Južne konfederacije. stoljeća. u državi Washington (Roslyn). Cijena brodske karte predstavljala je mnogim budućim iseljenicima velik problem. Tu je 1857. Od sredine 19. Hrvati od tada stižu iz domovine ali i iz naših naseobina u Louisiani. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata iseljavanje je bilo zaustavljeno. Društveni život hrvatskih doseljenika u Clevelandu bio je dosta razvijen. a što se označuje kao novo useljavanje (New Immigration). U njemu je 1894. to više što brodska karta nije bila jedini izdatak na putu. U Kaliforniji su postojale hrvatske iseljeničke kolonije. Nakon što je popustila «zlatna groznica» dio hrvatskih doseljenika reemigrirao je iz Kalifornije u susjedne države SAD osobito u Arizonu i Nevadu.Pomoć i upute iseljenicima 1913. Bavili su se ugostiteljstvom. Između dva svjetska rata u San Franciscu živi 15 tisuća Hrvata. Isto tako se ne može govoriti o hrvatskim četvrtima. Najstarije potporno društvo je ono 32 . novine. središte naše naseobine je grad Cleveland. Značajan priliv doseljenika zabilježen je nakon 1848. Našoj naseobini svojevrstan ton davala je značajna grupa doseljenika sa Žumberka. ribolovom. Procjene govore da bi danas u Pittsburghu moglo živjeti i preko 200 tisuća Hrvata i njihovih potomaka. stoljeća glavno zanimanje Hrvata postaje vađenje kamenica ili oštriga. To je dodatno opterećivalo novopridošlog doseljenika koji je morao dugo raditi da bi se riješio duga. u ovom gradu su djelovala 43 razna društva. Početkom 20. utemeljena «Narodna hrvatska zajednica» (kasnije Hrvatska bratska zajednica). Osobito je bilo nepovoljno ukoliko se zadužio kod mjesnog kamatnika. Rafaela za hrvatske iseljenike. Iseljenicima se nastojalo pomoći i raznim uputstvima. Malo tko je imao toliko gotovine. Prvi hrvatski doseljenici bili su mornari koji su napuštali brodove i nastanjivali se u luci New Orleans. Ohiu. Zbog velikog usredotočenja radništva koje je radilo pod neobično teškim uvjetima. Ono što je većini Hrvata u Louisiani bilo zajedničko jest da su školovali djecu. Pittsburgh je postao prvo središte hrvatskog fraternalizma. Svrha tog društva bila je: odvraćati od iseljavanja. Taj grad karakterizira šarolikost etničkih grupa. godine i prvog svjetskog rata sručio u sjevernu Ameriku. pa je zamro i rad tog društva. godine kada je u toj državi zavladala «zlatna groznica». te u Pennsylvaniji (Pittsburgh). On je 1939. imenovao privremeni odbor koji je upriličio glavnu skupštinu na čijem je čelu sada dr. Zapadno od Pennsylvanije u državi Ohio. U Sacramento su krenuli u potragu za zlatom. Chicago. Janko Obreški. Alojza Stepinca. utemeljuje se Društvo sv. Hrvate su povezivale duhovne spone. godine. ali i mnogobrojne druge iseljeničke ustanove. Indiani i Ilinoisu. HRVATSKE KOLONIJE ILI NASEOBINE Sjeverna Amerika Samo su rijetka naselja koja su utemeljili Hrvati bili i prevladavajuća etnička grupa. San Francisco). Središte Pennsylvanije je Pittsburgh sa svojom teškom industrijom koja je zapošljavala radnu snagu doseljenika iz slavenskih zemalja među kojima su Hrvati činili veoma značajnu grupu. katoličke župe. Tamo su se bavili ugostiteljstvom i trgovinom. Godine 1937. Zbog toga su se mnogi zaduživali bilo kod kuće bilo kod rođaka ili mještanina koji je već bio u Americi. odnosno za boravak u Americi do prve zarade. To je središte društvenog života Hrvata u Kaliforniji. Radilo se o brošurama u kojima su se nalazili osnovni podaci o zemljama useljenja. Do ponovnog oživljavanja rada društva dolazi na inicijativu zagrebačkog nadbiskupa dr. O nazočnosti Hrvata u SAD sredinom 19.

koji se nalazi u zoni velikih nalazišta bakra. dok će u drugim zemljama doći do unutrašnjih migracija. Hrvati se spuštaju južnije u Detroit koji postaje središte teške. Kao i u SAD prve naše naseobine utemeljuju se na zapadnoj obali Kanade. Samobora i Jaske.000. Za vrijeme Drugog svjetskog rata iseljavanje Hrvata u Južnu Ameriku bilo je potpuno obustavljeno. za vrijeme masovnog useljavanja naših ljudi u Ameriku. Najznačajnije hrvatske iseljeničke kolonije do Prvog svjetskog rata utemeljene su u Argentini (Buenos Aires. kao njezin ogranak broj 22. Radilo se o osobama koje su nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske napustile domovinu te bile smještene u logorima u Italiji i Austriji. utemeljeno 1895. pa sve do 1930. Acebal). Većina svih naseljuje se u velikim gradovima: Toronto. Tocopilla). Chicago je ostao naš kulturni. šumarskoj. Južna Amerika Nakon mornara.000. Prema nekim procjenama. od kojih u Buenos Airesu 4-5. konkvistadora. Sve do poslije Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u Kanadi bili su na društvenoj ljestvici niže od onih u SAD. Urugvaju (Montevideo) i u Brazilu (Sao Paulo). Kanada je postala zanimljiva za hrvatske doseljenike nešto kasnije nego SAD ili neke zemlje Južne Amerike. Još sredinom 19. Dok je Pittsburgh isto središte hrvatske bratovštine. godine i to iz okolice Petrinje i Ogulina. Iquique. Uyuni. Hrvati su 1905. odnosno «Hrvatska». Hrvatska se naseobina ovdje počinje uobičavati tek između dva svjetska rata. Valparaiso. godine pokrenuli i «Hrvatski radnik». Osim toga. godine. 1903. stoljeća postojalo je naselje hrvatskih pomoraca u blizini grada New Yorka. kad su se poput američkih i kanadska vrata za nove doseljenike zatvorila. misionara. a njen glavni grad Buenos Aires bio je prvo mjesto na koje je kročila hrvatska noga. 1948. U ovoj zemlji danas živi oko 75 tisuća Hrvata. U susjednom Illinoisu Hrvati su se koncentrirali u Chicagu. još od početka rata hrvatski useljenici su zajedno s drugima s područja tadašnje Austro-Ugarske monarhije svrstani u tzv. i 1914. koja će kasnije promijeniti ime u «Hrvatska sloboda». Hamilton i nekoliko drugih. trgovaca. U prvoj fazi iseljavanja Amerika bijaše opći pojam pod kojim su u Hrvatskoj označavali sve useljeničke zemlje. Prvi Hrvati u Detroit stižu oko 1890. Premda se utemeljuje nešto kasnije. Što se tiče poslova koje su obavljali. Punta Arenas. uključivo i pripadajuće otoke. Doseljavanje dostiže najveći zamah 1926. godine. Početkom tridesetih godina hrvatski doseljenici u Kanadi toliko su etablirani da mogu dovoditi obitelji iz domovine.«Sv. godine. čeličnoj. godine ovdje je utemeljena jedna od najznačajnijih potpornih organizacija «Slovensko-hrvatska zveza». Rosario. U cijeloj Južnoj Americi do Prvog svjetskog rata ima malo Hrvata koji su došli izvan područja omeđenog uskim obalnim pojasom između Omiša i Boke Kotorske. stoljeća počinju pristizati i klasični hrvatski doseljenici. tako da danas u državi New York među inim djeluje i 20 odsjeka «Hrvatske bratske zajednice». grupiranja hrvatskih doseljenika u glavnim gradovima (Santiago. New York je dugo bio tek prva postaja hrvatskih doseljenika na putu prema američkoj unutrašnjosti. te pokoji činovnik. Tada se utemeljuju prva iseljenika društva. Nikole». Najviše Hrvata u unutrašnjosti Argentine živi u provinciji Santa Fe. godine komunističke vlasti iz Beograda poslale su brodove 33 . a posebno Brač. godine. a druga značajna skupina Hrvata ostala je živjeti u Buenos Airesu. U Kanadi je naš narod većinom zaposlen u slijedećim industrijama: rudarskoj. kada je tamo zavladala kriza. u Boliviji (Oruro. Vancouver. jednu od najstarijih iseljeničkih novina u SAD. Čileu (Antofagasta. avanturista. a mali broj trgovački kapetani. posebno automobilske industrije». Argentina je u međuratnom razdoblju najznačajnija useljenička zemlja na američkom kontinentu. Potosi). Temelje će joj udariti doseljenici iz Hrvatskog primorja. No dolazi do krize. Masovno naseljavanje Hrvata u Kanadu otpočelo je poslije Prvog svjetskog rata. U te predjele sve je više dolazilo ljudi osobito između 1911. Montreal. Argentina je zemlja koja je udomila najviše hrvatskih doseljenika u Južnoj Americi. U državi Michigan Hrvate najprije nalazimo u gradiću Calumet. Hrvati su većinom bili mornari i radnici. koje se odmah nakon osnutka priključilo «Hrvatskoj bratskoj zajednici». Kasnije. pred Drugi svjetski rat ovdje živi oko 130 tisuća Hrvata. Središte društvenog i kulturnog života je "Hrvatski dom" u čijem okrilju djeluju mnoga dobrotvorna i kulturna društva. Lima). Svi snovi o povratku srušeni su dolaskom na vlast velikosrpskog kraljevskog režima. automobilskoj i građevnoj. "strane neprijatelje". da bi prvih poratnih godina u smjeru tog kontinenta krenula snažna hrvatska emigrantska struja. u Južnu Ameriku od 70-tih godina 19. najprije se naselivši u predjelu Russell. tj. Zbog restriktivne useljeničke politike SAD. Između ratova utemeljit će se hrvatska naseobina u Venezueli. ribarskoj. no kasnije se tu mogu sretati osobe za cijele Hrvatske poglavito s područja Karlovca. politički i socijalni centar sve do naših dana. Iz Bakrenog okruga. U Argentini biti će naših iseljenika kojih 25. taj će grad biti uglavnom tranzitno središte iz kojeg će Hrvati odlaziti na sve strane SAD. u Peruu (Callao. hrvatska naseobine u Chicagu postat će jedna od najznačajnijih u SAD. Cerro de Pasco). Porvenir. od čega 40 tisuća u samom Torontu.

Posljednjih godina dolaze samo ovi u obzir. Bio je to rezultat snažne kampanje koju su te vlasti provodile u svim iseljeničkim sredinama. Tamo se naši bave većinom trgovinom i obrtom. stoljeća. Danas je hrvatska iseljena grupa ovdje prilično kompaktna. stoljeću. Hrvata je u Urugvaju bilo već u 18. Nakon Drugog svjetskog rata nešto svježine unosi grupa političkih emigranata. i to najprije na otok Ognjenu zemlju. sve su u odumiranju. koji tako postaje središte društvenog i gospodarskog života Hrvata u toj Državi. običajima i tropskoj klimi. O pravnoj zaštiti nema ni govora. koji su u Brazil došli na vlastiti trošak iz domovine. a provodio ju je u Europi Kraljevski holandski Lloyd koji je imao i svog zastupnika u Zagrebu. Oni su najbrojniji a žive po gradovima kao trgovci. Hrvatsko doseljavanje u Čile gotovo je sasvim prestalo već pred Drugi svjetski rat. Za Hrvate u Čileu značajno je da žive u kolonijama utemeljenim u gradovima. a kojoj je isključiv cilj bio pokazati zapadnom svijetu kako naši ljudi preferiraju život u socijalizmu od onog koji im je pružao izrabljivački kapitalizam. U Čile se Hrvati počeli useljavati početkom 70-tih godina 19. U treću grupu spadaju oni naši iseljenici. Bolivija i Peru izvrstan je. Na tim krajnjim polovima zemlje nastat će kasnije i dvije naše najznačajnije kolonije: Punta Arenas i Antofagasta. za razliku od drugih južnoameričkih zemalja gdje je aktivna strana u prvom dodiru redovito bila Hrvatska. Broj Hrvata koji su uselili u Argentinu neposredno nakon Drugog svjetskog rata još uvijek je sporan. gdje se za iseljenje prijavilo više stotina obitelji. a broji nekoliko tisuća osoba uglavnom u Caracasu. Ozbiljne procjene govore da danas jedva 500 građana u Čileu govori hrvatski jezik.da se u Jugoslaviju preveze oko 700 povratnika. komaraca i divljih zvijeri. Iseljeništvo u Čile može se razdijeliti u dvije grupe: južna (Punta Aires) i sjeverna grupa. Raspon seže između 200 i 500 tisuća. broj se njihovih članova rođenih u Hrvatskoj smanjuje. Takva ponuda izazvala je veliku pozornost osobito na otoku Korčuli. Osnovni ton naseobini daju doseljenici s Korčule. Paragvaju i Venezueli. ovdje se dogodio obrat. no stanje je ovdje ipak nešto povoljnije nego u Argentini. U međuratnom razdoblju hrvatske naseobine proživljavaju krizu. stoljeća. žutoj groznici. U međuratnom razdoblju naši iseljenici iz Callaoa polako se useljavaju u susjednu Limu. Središte društvenog života je «Hrvatsko-venezuelanska središnjica». Osobito su svojevremeno bile dobro organizirane hrvatske kolonije u Peruu. Hrvati u Brazilu usredotočeni su u Sao Paulu. nisu se domogli nekakvog položaja. Iseljenici u tim krajevima izloženi su najraznovrsnijim bolestima a poglavito malariji. Nakon tih prvih poratnih godina. a u Čileu može se reći da je zavidan. činovnici ili kao radnici na uređenim plantažama kave. Računa se da danas na području tog megapolisa živi 15 do 20 tisuća Hrvata svih naraštaja. a naraštaji rođeni u Boliviji asimiliraju. ali ne i isključiv element nacionalne svijesti. a procjene se razilaze. uglavnom izbjeglica. dok u Limi još od međuratnog razdoblja djeluje društvo «Dubrovnik». na polju stočarstvom. U Venezueli. Samo nešto kasnije naše ljude nailazimo i u sjevernom Čileu. jer su rijetki oni koji iz naše države odlaze na svoj trošak u Brazil. Hrvatskih naseobina ima također u Peruu. Prvi Hrvati došli su u Boliviju oko 1880. Godine 1924. Rezultat te kampanje bio je da se velik broj povratnika teško razočarao u domovini koje je bilo daleko od obećanog dok su bili vrbovani. naučili su jezik i prilagodili se tamošnjim prilikama. no osim u Venezueli. 34 . Za Paragvaj Hrvati su se počeli zanimati još u sedmom desetljeću 19. manju grupu čine oni naši iseljenici. političkih emigranata. te su se vratili natrag. Put od Dubrovnika do Brazila plaćala je brazilska vlada. godine iz Čilea. Između dva rata Brazil je postavio veoma ambicioznu useljeničku politiku. U gradu i luci Punta Arenas bave se trgovinom i brodarstvom. U prvu grupu spadaju oni naši iseljenici koji se nalaze u Brazilu. Lima. industrijski radnici. vrlo je malo u Venezueli bilo Hrvata i nisu imali među sobom nikakve veze. koji dolaze u Brazil na trošak države Sao Paulo. Prije dolaska 1947/48. Nakon Drugog svjetskog rata u Peru je uselilo 400 hrvatskih političkih izbjeglica smjestivši se u Santa Clari. ujedu otrovnih zmija. Ovi iseljenici prošavši prvu i najtežu fazu doseljenika. Neke od njih imaju veoma zanimljivu prošlost. Drugu. No i taj primjer potvrđuje da je jezik najvažniji. U Brazilu je naših iseljenika malo. bavili su se uglavnom trgovinom i rudarstvom. To uvjetuje njihovu profesionalnu orijentaciju koja je tipična za gradska naselja. zanatlije. boravio je u Dubrovniku. Oni su utemeljili društvo «Jadran». Cerro de Pasco i Huaraz. privučeni «zlatnom groznicom». Tamo su stizali pretežno sa srednjodalmatinskih otoka (osobito Brača) i iz dubrovačkog kraja. Naši iseljenici u Brazilu tvore tri grupe. budući da je druga generacija koja je ovdje stasala uglavnom školovana i dobro etablirana i čileanskom društvu. pokrenuta je velika promidžba za useljavanje poljoprivrednika. U Callaou je možda najstarija hrvatska naseobina u Južnoj Americi. Ekonomski položaj naših iseljenika u tim godinama u republikama na Pacifiku: Čile. To su osobe u osmom desetljeću života tako da s njihovim odlaskom hrvatstvo u Čileu seli u sjećanje. Venezuelanski borac za neovisnost general Francisco de Miranda godine 1786. raspršeni su. najviše u državi Sao Paulo. tako da danas u toj zemlji ima malo ljudi rođenih u Hrvatskoj. i to u gradovima: Callao. I Čile je u međuratnom razdoblju zahvatila gospodarska recesija. Valenciji i Maracaibu. osobito iz Rijeke Dubrovačke. Ona se skuplja u Santiagu. Naši doseljenici koji su pretežno potjecali iz dubrovačkog kraja. doseljavanje Hrvata u Argentinu gotovo da je sasvim prestalo. Urugvaju. Boliviji. prvih nešto brojnijih skupina poslijeratne emigracije. Vijesti o položaju hrvatskih doseljenika koje iz Brazila stižu u domovinu do Prvog svjetskog rata uglavnom su nepovoljne i služe za odvraćanje od seljenja u tu zemlju.

prosvjetiteljska. kulturna. ali i organizirani pristup rješavanju tog problema. promijenjeno u «Narodna hrvatska zajednica». Fraternalizam u Južnoj Americi nije imao onih uvjet za razvoj koje je imao u industrijski razvijenom društvu Sjeverne Amerike. Iseljenička društva Usporedno s neformalnim okupljanjem. itd. Tako je 1894. Masonstvo je u SAD u ono vrijeme svojevrsna moda. Tendencija objedinjavanja društva stalno je nazočna.) donosi podatak o tri tisuće različitih društava koje su Hrvati utemeljili samo u SAD od 1880. Upada u oči da niti jedno od navedenih društava nije nosilo hrvatsko ime. u prvom redu sokolstvo. Krenulo je u Alleghenyju. Lančano iseljavanje uvjetovalo je da u naseobinama žive pretežito doseljenici s istog užeg područja u domovini. gdje je 1894. u Alleghenyju (sjeverni dio Pittsburgha) položen kamen temeljac takvog društva. Bile su to popularne «boardinghouses». a u Sjevernoj Americi vlasnici gostionica i konačišta te svećenici. Središte hrvatskog fraternalizma postao je grad Pittsburgh s okolicom. Tome je pridonio gospodarski prosperitet započet u ratu. U travnju 1921. koji bi imali znanja i vremena da ih posvete organiziranju iseljenika. Ćirila i Metoda». približno isti položaj na društvenoj ljestvici. a neposredno pred masovno iseljavanje ili paralelno s njime tu su se na valu narodnog preporoda utemeljivale hrvatske čitaonice. a najviši izraz doživjela je u «Hrvatskoj bratskoj zajednici» među fraternalističkim. a u primorskoj je postojala dugotrajna tradicija crkvenih bratovština. U Južnoj Americi u tom su se radu najviše angažirali trgovci i poduzetnici. Nakon građanskog rata u SAD. Gotovo sve organizacije koje su utemeljili Hrvati u Sjevernoj i Južnoj Americi imale su i određenu političku notu. karakteristična prostorna rasprostranjenost naših iseljenika. nedostatna zainteresiranost zemalja iseljenja (Austrougarska monarhija. te je ideja o objedinjavanju izvrsno primljena. Razlog za to je što su prvi doseljenici u Ameriku bili Hrvati iz Dalmacije gdje je hrvatski narodni preporod u odnosu na Bansku Hrvatsku kasnio pedesetak godina. Drugi oblik neformalnog okupljanja Hrvata u SAD odvijao se u zajedničkim nastambama u kojima su živjeli. Bila je to «Hrvatska zajednica za Sjedinjene države u Americi». 1971. i daju mu ime «Slavonsko-Ilirsko i potporno društvo». George Prpić u knjizi «The Croatian immigrants in America» (New York. Udruživanje je bila i stvar prestiža. Hrvati u Americi utemeljili su nekoliko tisuća društava različitog značaja. Nakon Prvog svjetskog rata standard stanovanja Hrvata brzo se poboljšavao. godine dobilo današnji naziv «Hrvatska bratska zajednica». Najpoznatija okupljališta hrvatskih doseljenika u SAD bili su salooni. U gornjoj Hrvatskoj to su bile kućne zadruge. U tim organizacijama su naši ljudi našli mogućnost uzajamnog pomaganja. Tamo se početkom 90-tih godina 19. čiji je prvi predsjednik bio Ivan Ljubić a društveno glasilo «Danica». Analizirajući organiziranje Hrvata u Americi. godine u New Orleansu u Louisiani utemeljeno je «Sjedinjeno slovinsko društvo od dobročinstva». Prvo društvo Hrvati u San Franciscu u Kaliforniji utemeljuju 1857. utemeljeno Radničko potporno društvo «Starčević». u peruanskoj luci Callao. a slijedili su ga Društvo «Sv. godine. odnosno kulturne i društvene razine dotične iseljeničke naseobine. tako da su se hrvatski doseljenici ovome utekli zbog svojevrsnih prestižnih razloga. do 1940. politička. stoljeća utemeljilo nekoliko radničkih potpornih društava. 1874. Ograničavajući čimbenik bio je nedostatak iseljenika s intelektualnim zanimanjima. kulturnog prosperiteta i zajedničkog djelovanja na poboljšavanju teških uvjeta života u stranom svijetu. uočavaju se karakteristični uzroci koji su ih na to navodili: organiziranje domaćina i doseljenika drugih nacionalnosti. katolička vjera i mnoge druge spone koje su nekada jače od onih koje nameće formalna organizacija. predstavnici hrvatskih naseobina iz 31 savezne države SAD utemeljuju u 35 . zabavna. godine. Samo tri godine kasnije utemeljeno je prvo naše društvo u Čileu. Tako se 1912. dakle u vrijeme kada Hrvati masovno pristižu u tu zemlju. odnosno «Hrvatskom savezu» među političkim društvima. Prvo hrvatsko iseljeničko društvo u Južnoj Americi za koje zasad znamo da je postojalo jest «Društvo slavjansko od dobročinstva» utemeljeno 1871. Prvi pokušaj utemeljenja «Hrvatskog sokola» zabilježen je u gradu Peyranu u Argentini 1905. Ime društva je 1897. Društva su okupljala malo članova. da bi 1926. Najvećeg maha među Hrvatima uzeo je fraternalizam u Sjevernoj Americi. Iseljeničkom udruživanju umnogome je išla na ruku svojevrsna tradicija organiziranja u domovini. kao što je utemeljenje društava «Hrvatske pomoćnice» koja su davala povoljne kredite za gradnju ili kupnju kuća. Među iseljenicima značajnog odjeka imali su i neki domovinski pokreti. športska. Hrvate je povezivala i srodnost zanimanja.DRUŠTVENO OKUPLJANJE Neformalno okupljanje Velika većina doseljenika okupljena je u relativno malom broju naselja u kojima znaju biti grupirani u pojedinim četvrtima. Najprije se utemeljuju dobrotvorna a zatim vatrogasna (u Južnoj Americi). Njihova je značajka da su u početku čvrsto ukorijenjena u naseobini iz koje se kasnije postupno šire. utemeljio «Hrvatski savez». poslovna. stara i nova Jugoslavija) za posebne iseljeničke probleme. u Americi se odvija procvat udruživanja. Hrvatska društva u Americi različitog su značaja.

odnosno 36 središta vjerskog okupljanja hrvatskih katoličkih iseljenika. U SAD je pak tiskan «Narodni list» (New York). «Jugoslavenska tribuna». Prvi list hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi nosio je naslov «Narodni glas» i izlazio je na samom početku 80-tih godina u Buenos Airesu. 36 . Prvi list u Pittsburghu izdaje 1894. koja stoji na programskim pozicijama Radićeve Hrvatske republikanske seljačke stranke. a najviše tjednika. stoljeća. Najmanje je dnevnika (2). Drugi listovi su bili: «Hrvatska zastava» (Chicago). Posve drugačije stanje je u Južnoj Americi. Prva novina o kojoj znamo nešto više jest «Napredak» koji je 1891. Politika je uglavnom bila glavni motiv pokretanja novina. «Jugoslavensko novo doba» (Punta Arenas). To su «Pravda». Vijek im je različit. a bile su pisane na talijanskom jeziku. Pokrenuo ih je Velimir Chielovich pod imenom «L` ecco della patria». U Južnoj Americi od početka se nameće snažna jugoslavenska struja koja neobično oštro obračunava s Hrvatskim savezom. 1892. Vrijeme Prvog svjetskog rata predstavlja bez sumnje najburnije razdoblje u povijesti hrvatskog iseljeništva u Americi. Iseljeničko novinstvo Uvjeti za pokretanje novina bili su još nepovoljniji nego za osnivanje društava. «Jugoslavenska smotra». tri misije i jedna dušobrižnička postaja. pojavila se potreba njihovog crkvenog organiziranja. Izlazile su na hrvatskom. pokrenuo Juraj Skrivanić. Početkom Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u SAD našli su se u veoma teškom položaju. odnosno engleskom jeziku. a ako uzmemo u obzir da su mnogi od njih još i nepismeni. Crkva Masovnim dolaskom iseljenika u Ameriku za posljednjeg desetljeća 19. Premda su hrvatski misionari bili evangelizatori tog kontinenta a Hrvati počeli masovno pristizati kad i u Sjevernu Ameriku. Srpska propaganda preko Srpske narodne obrane. odnosno njezinog glasila «Američki Srbobran» optuživala ih je za fašizam. no donosile su i tekstove na španjolskom. godine u Pittsburghu pod nazivom «Jugoslavenski politički klub». Pomognuti od emisara Jugoslavenske ujedinjene omladine i Jugoslavenskog odbora u Londonu utemeljuju Jugoslavensku narodnu obranu (JNO). prvi hrvatski svećenik poslan je ovamo iz domovine s namjerom da služi hrvatskim katolicima tek 1929. a samo su rijetki izlazili u dužem vremenskom razdoblju. Hrvati u SAD izdaju 227 listova. izlazi «Slavonska citronika». Zdravko Mužina pod imenom «Danica». «Zajedničar» koji izlazi sve do danas. Najznačajnije novine hrvatskih doseljenika u Argentini izlazile su u Buenos Airesu. Prve novine hrvatskih iseljenika u SAD izašle su 1859. Čim je Jugoslavija napadnuta. Ubrzo je on gotovo posve potisnut na marginu. Prvo hrvatsko socijalističko udruženje u SAD utemeljeno je 1903. zaključeno da se sagradi hrvatska katolička crkva te da se iz domovine pozove svećenik. «Kanadski glas» (Kanada). Danas u SAD postoje 32 hrvatske župe. organizaciju s najunitarističkijim i najcentralističkijim programom koji je ikad postojao među Hrvatima. u Južnoj Americi se počela obnavljati JNO. posebno onda kad bi htjele prikazati domaćoj javnosti teško stanje naroda u domovini pod austrougarskom. krug čitatelja bio je doista uzak. Većina listova je imala male naklade. Iseljenika je u početku bilo malo. godine. do nekoliko mjeseci do nekoliko godina. «Slobodna Hrvatska».Clevelandu Hrvatsku republikansku ligu u Americi. U Južnoj Americi najviše se čitao «Narodni list « (Zadar». Inicijativa je za to potekla u Americi i to u sklopu Hrvatskog podupirajućeg društva «Ante Starčević» u Pittsburghu. u San Franciscu. izlazi list «Chicago» koji u gradu istog imena pokreće Nikola Polić. da bi se između dva rata kritički odnosio prema položaju u kojem se Hrvatska našla u prvoj jugoslavenskoj državi. dvije godine kasnije «Napredak». «Dom». Chicago). «Novo doba». «Hrvatska sloga». «Argentinske novine» i «Hrvatski domobran». U toj sjevernoameričkoj državi danas djeluje dvadesetak hrvatskih katoličkih središta. do 1940. a objava rata Nezavisne Države Hrvatske Sjedinjenim Američkim Državama mogla se uzeti kao argument toj tvrdnji. Od 1900. List je bio projugoslavenske orijentacije. «Hrvatski svijet» (Chicago). «Pučki list» (Split) i «Crvena Hrvatska» (Dubrovnik). a os 1904. Povijest hrvatskih katoličkih župa u Kanadi znatno je kraća: sve one utemeljene su poslije Drugog svjetskog rata . JNO je imala ogranke u svim hrvatskim naseobinama u Južnoj Americi. preuzima za svoje glasilo list «Danica». «Hrvatski glasnik» (Pittsburgh. «Male novine». gdje je 1894. Druge novine «Sloboda» (Čile). Hrvatska (narodna) zajednica 1894. U istom gradu 1869. odnosno beogradskom dominacijom. «Materinska riječ» (Argentina). ali uglavnom kratak.

000 Hrvata. Francuzi. A. I. Krmpotić "Povijest Hrvata u Kansas Cityju. Iveković. d) 1945. osnovan je časopis "Katolička crkva i Hrvati izvan domovine". a 50% poslije rata. Rojnica pak tvrdi kako samo u Buenos Airesu i okolici živi čak 80. Nakon Drugog svjetskog rata u Argentini je uselilo manje od 5. V.000 političkih izbjeglica. Ante Tresić Pavičić "Preko Atlantika do Pacifika". Hrvatski kulturni klub. prvi hrvatski svećenik u Americi. "Croatia". A. U djelovanju hrvatske političke emigracije značajno mjesto ima Vinko Nikolić koji je 40 godina izdavao i uređivao kulturno-politički časopis "Hrvatska revija". pjesnik. Lorković tvrdi da ih je 1939. Austrijanci. Meštrović. Franjevci Luketa i Bilobrk bili su vrlo korisni u organizaciji smještaja. Antun radić u svojem časopisu "Dom". npr. R. Borić. Bonifačić veliki pjesnik. U Argentini izlazi još desetak časopisa. Josip D. Hrvatska zadruga. Dragutin Domjanić napisao je nekoliko pjesama. u kojem se za 1938. Monsignor J. kaže da ima 150. po brojnosti su najjači Talijani. a nakon Prvog svjetskog rata izjašnjavali su se samo kao Jugoslaveni. a zatim u Barceloni. a nakon rata dolazi još 20. Drago Gervais. a s njima i Hrvati. Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut. 1980.osebujan stil. Ante Radić (profesor "Timbar iz daljine"). mnogo je prevodio. ali na španjolskom.na dalje 5. Gustav Krklec. Španjolci. Nikolić. Josip Kundek (svećenik.HRVATI U ARGENTINI Argentinu su prvi naselili Velšani. pjesnik).000 Hrvata emigracija 4.000. Šolj izdavač hrvatskih novina.000 Hrvata. piše na engleskom i hrvatskom. nisu birali poslove b) 1910-1918 nema naglašene nacionalne svijesti c) 1918-1941 postoji obrazovni intelektualni sloj zbog djelovanja društva i časopisa "Hrvatski domobran". bilo 50. M.000 Hrvata. Mujica. Do 1914. Časopis je izlazio najprije u Buenos Airesu. Piše pjesme s temom iseljeništva.000 Hrvata. po kojoj ih ima 200. M. traženja posla. Među Austrougrinima je bilo 65% Hrvata. Danas u Argentini ima preko 200. što je nedostajalo prvoj i drugoj etapi. Božić autor je teksta o prvoj hrvatskoj župi u Americi. Fran Galović također. Hrvatski umjetnici O. Najvjerojatnije najtočnija brojka je iz 1968.000 nakon 1918. Ona je imala i snažno izgrađenu svijest o nacionalnoj pripadnosti. razdoblja naziva se i politička emigracija ili državotvorna emigracija. do 1917.000 Hrvata. Matoš je živio u egzilu u Francuskoj. Hrvati su bili popisivani kao Austrougrini. Viktor Vida. a među Jugoslavenima 78% prije Prvog svjetskog rata. 37 . Egzilantsko razdoblje (nakon Drugog svjetskog rata). Bukovac (dojmovi). Etape useljavanja: a) 1880-1910 nema naglašene nacionalne svijesti. S. Krašić . Poslijeratno razdoblje. Hrvatsko-argentinski kulturni klub. Vinko Nikolić (1950-1960) uređuje časopis "Hrvatska revija". Holjevac je mišljenja da ih je već 150. Danas egzistira ukupno 55 hrvatskih društava: Hrvatski Karitas. Mnogi Hrvati koji su neko vrijeme boravili u Americi opisuju svoje doživljaje. prozaist. godine.

) olakšao sukob Capacovih sinova Huascara i Athaulpe (iako je otpor Indijanca slomljen tek 1572. talijanski. Pokreti za oslobođenje od španjolske vladavine. koče slabe prometne veze. klima Perua nema specifična tropska obilježja. Ubili su ga Indijanci 1686. godine i ostao tamo sve do smrti 1753. značajno je smanjena inflacija i postignuta ekonomska stabilnost. Međutim. srpnja 1821. stoljeća. U Peru su Hrvati stizali i nakon španjolske vladavine. Azijata i nešto crnaca. Brži razvoj zemlje. na istoku s Brazilom i Bolivijom a na jugu sa Čileom. Od 25 milijuna stanovnika 60 posto je siromašnih (od čega 43 posto živi na rubu egzistencije).) U vrijeme španjolske vlasti Peru je bio najbogatija od svih španjolskih kolonija.. Stanovništvo je pretežno miješano. Na zapadu se proteže do Tihog oceana. U roku od nekoliko godina stalo se na kraj terorizmu. inženjerstvu. Raširen je uzgoj kakaovca.) ostvarile su iznimne rezultate u poljoprivredi. i odnosilo se uglavnom na mornare i svećenike. Vjeruje se da je prvi Hrvat koji je stigao u Peru bio Basilio Basilivich. Španjolci su u Peruu vladali više od tri stoljeća. Zna se da je poslan u Huanuco da ponovo osnuje misije koju su uništili Indijanci. Prvim predsjednikom republike Narodna skupština proglašava Riva Aguera. Mnogi vjeruju da peruanska povijest počinje u 11. Peru je jedna od vodećih američkih zemalja po rudnom bogatstvu (bakar. Fra Honorio Matos u Peru je pak stigao 1713. 38 . Carstvo je bilo na vrhuncu za vrijeme Huanyna Capaca koji je umro 1526.. Osvajanje je Pizarru (1532.000 godina prije Krista. a svakih nekoliko godina na njega utječe topla struja" El Nino". Manuel Bajo. a na jugu aymara (u okolici jezera Titicaca). na žalost. koji su zahvatili Južnu Ameriku početkom 19. a glavni grad Lima bio je središte uprave i trgovine čitave Južne Amerike.oko 4. Katolika je 90 posto (iako Indijanci katolicizam miješaju sa svojim starim vjerovanjem). neposredno prije španjolskog osvajanja.HRVATI U PERUU Područje današnjeg Perua poznato je po staroj civilizaciji. Polovicom 1990-ih vlada je donijela stabilizacijski program neophodan za ekonomski i politički razvoj države. a sastoji se od Europejaca. Chimu. na sjeveru graniči s Kolumbijom. svećenik i istraživač područja Cerro de Sal i Pernene u Amazoni. dubrovački trgovac.. stoljeću. Prvi hrvatski tragovi Zanimljivo je da je Peru prva južnoamerička država u koju su došli Hrvati. poznatog po istraživanju neprohodnih šumskih područja. No Peru će još dugo trpjeti zbog unutrašnjih sukoba uz smjenjivanje civilne i vojne vlasti. Dubrovčanin Manuel Biedma. Premda se nalazi u ekvatorijalnom i tropskom pojasu. glavni grad je Lima. Za vrijeme španjolske vladavine useljavanje ne-Španjolaca bilo je ograničeno. Početkom 18. kininovca i koke. kad su se Inke iz Cusca (Ande) spustili na obalu i osvojili moćno kraljevstvo Chimu. Peruanske kulture (Chavin. Srednja klasa čini 30 posto ukupnog stanovništva. povrća. srebro i zlato).. olovo. (otad se taj datum slavi kao dan nacije). Govori se španjolski i quechua. Dijeli se na tri prirodne regije: obalnu nizinu na jugu. voća. Osim rudarstva. premda sporije no u drugim područjima. austrijski i njemački državljani tako da je broj doseljenika teško odrediti. planinski pojas Cordilllere i nizinu u porječju gornje Amazone. a 10 posto je bolje stojećih od kojih su 1 posto vrlo bogati. Pizarrov suputnik na njegovom trećem putovanju. stoljeća žrtva Indijanaca postaje još jedan hrvatski misionar. Od osnutka Perua. Peru je ponovno ušao u međunarodni financijski sustav. godine. kao dubrovački. Mochica. Inka Tupac Yupanqui proširio je svoje carstvo na više od dva milijuna četvornih kilometara. Najtežu krizu novije povijesti Peru je prošao početkom 1990-ih godina.28 milijuna četvornih kilometara. pošto su Španjolci upravo Peru izabrali za glavno uporište gušenja tih gibanja. peruanska civilizacija počela je mnogo ranije . godine. cink.primjerice. godine. Povjesničar Raimondi spominje hrvatskog svećenika Amic ili Amich. Peru danas Republika Peru veličinom je treća država južnoameričkog kontinenta: prostire se na 1. Peruanski povjesničar Barnechea navođenjem prezimena i mjesta rođenja doseljenika dokazuje kako je među njima mnogo Hrvata . iznimno kulturnog i naobraženog čovjeka. Socijalne razlike su iznimno velike. Novčana jedinica je sol (u prijevodu: sunce). general Jose de San Martin oslobađa Peru i proglašava neovisnost zemlje 28. nisu zaobišli ni Peru. Indijanaca. Obalni pojas je pod utjecajem hladne Humboldtove struje veoma suh. na sjeverozapadu s Ekvadorom. Zahvaljujući uspješnoj borbi protiv terorizma u Peru su se opet vratili turisti koji ovamo dolaze zbog fascinantnih prirodnih ljepota. glavne su gospodarske grane ribarstvo (u svjetskom vrhu) i ratarstvo. Godine 1820. arhitekturi.

. Iako se na samom početku zvala "Društvo austrougarsko od dobročinstva". na 4200 metara nadmorske visine.Peruanska uspostava nezavisnosti (1821. listopada 1881. Među pionirima je bio jedan hrabar. Ate Vitarteu i u Huachipi. baš kao i danas. a u slučaju 39 . Callaou. Trebalo je naći posao. onih najspretniji uspio je dobiti bolja radna mjesta. Zapošljavali su se uglavnom kao zemljoradnici. vodovod. Stizali su uglavnom iz južne Dalmacije. U to je vrijeme jedan od poznatih Hrvata bio Cesar Bielich. Dobro su primljeni. Potres je 1949. te iz Hrvatskog primorja i s poluotoka Pelješca. Ipak.. peruanska ga je vlada poslala u Europu kako bi nadzirao gradnju brodova krstaša "Grau "i "Bolognesi".svi iskusni pomorci koji su uspješno svladavali opasna putovanja morem (važno je znati da u to doba Panamski kanal još nije bio izgrađen). a tek manji dio. Cerro de Pasco je rudarsko naselje udaljeno 346 km od Lime. Marusich i Cuglieva. Neki zemljoradnici postali su upravitelji. Hrvati su se po dolasku u Peru bavili različitim poslovima. obzirom na njegovu važnost za peruansku povijest. njihov broj do Prvog svjetskog rata nije prelazio tisuću.. postavši vlasnicima malih dućana. Peruanska gospodarska kriza 70-tih pogodila je naravno i Hrvate tako da su mnogi bili prisiljeni zatvoriti svoja poduzeća. Podrijetlom su bili uglavnom iz dubrovačkog kraja. Galovich. tako su za njima dolazili njihovi poznanici. profesor u pomorskoj školi. a dio njih je privremeno radio u Huancayu. Huanucou.) otvorila je vrata useljenicima. Kako su mnogi pridošlice u Peruu postajali uspješni poduzetnici. Limi i Santa Clari. ribarstvom. zgrade. Nekolicina ih se odselila u južni Peru. baveći se zemljoradnjom. u svojem znaku je imala hrvatski grb. Područje od nekoliko ulica u kojima su Hrvati u to vrijeme živjeli i danas se zove "Croacia. nakon nekog vremena kupili su ili otvorili vlastite rudnike. Pritom ponajprije mislimo na organizatore i rukovoditelje gradnje infrastrukturnih objekata. peradarstvom (Hrvati su poznati kao pioniri peruanskog peradarstva). Zadruga je osnovana 16. građevinski pomoćnici i posluga. a bavili su se rudarstvom i trgovinom. Žene i djece je bilo manje. U to doba počela je cvjetati trgovina guanom. Za obične radnike mjesta nije bilo jer je i tada Peru. trgovinom. Najpoznatije su one u Cerro de Pascou. dakako. obilovao jeftinom radnom snagom. Pruge je gradio Carlos Antonio Antich a u gradnji mostova istaknuo se Josip Spoja. Godine 1948. Tamošnja je hrvatska zajednica bila malobrojna (njih tek 70) jer je taj prostor zbog svoje nezdrave klime bio neprivlačan useljenicima. Hrvati su poznati i kao pioniri peruanskoga pomorstva i i zrakoplovstva. Neki Hrvati koji su započeli svoj život u Peruu kao rudari. Mnogi su se okušali kao trgovci. do 1914. godine). Pouzdano se zna da je samo nekoliko godina kasnije u luci Callao imao vlastiti mol. poznati kao "ujak Stiglich". Većinom su se bavili obrtom. Manja skupina otišla je u Icu. bavili Hrvati doseljeni iz Dalmacije (početkom stoljeća dogodio se bum ribljeg brašna). velikodušan i plemeniti mornar. U tom razdoblju najviše ih je uselilo od 1850. osobito iz dubrovačkog kraja. gdje ih je u Arequipi zaposlio mjesni industrijalac. do 1875. Početak je za njih bio iznimno težak. Među hrvatskim graditeljima posebno se istaknuo Miguel Percovich koji je gradio ceste čak i u susjednom Ekvadoru. da bi nakon nekoliko godina teškog rada i odricanja uštedjeli dovoljno za kupnju zemlje u blizini glavnog grada . blizu Sante Clare. pa se nije niti mogla zaposliti u državnoj službi. budući da prva generacija Hrvata nije imala peruansko državljanstvo. a u Peruu nisu imali nikog poznatog." Društveni život U mjestima u kojima su živjeli. Iako su Hrvati u Peru počeli stizati rano (1534. uglavnom pripadnika hrvatske vojske i izbjeglica. Među njima bilo je vlasnika rudnika i uzgajatelja kaučuka. u Peru je stiglo oko 650 Hrvata. Mezeldic piše o Hrvatima u peruanskoj vojci i policiji. pa su se mnogi obogatili prijevozom. osobito oni koji su mogli pridonijeti početnom razvoju modernog Perua. Hrvati su u Peru dolazili u vrijeme početaka oblikovanja suvremene države. zatim Alejandro Dorich i kapetan Esteban Spivalo . uglavnom se radi o drugoj generaciji.. Članovi zadruge plaćali su članarinu. već iz različitih hrvatskih krajeva. Iz Dubrovnika je došao kao službenik austrijskog konzulata. Teškim radom i štednjom nakon nekoliko godina mnogi su se osamostalili. Godine 1905. 400 km južno od Lime. ti su se ljudi zaposlili na poljima. od kojih se najčešće spominju Antoncich. imali osnovnu školu ili zanat.. industrijom i rudarstvom. u različitim dijelovima Perua. Istina. Ulazak u zemlju bio je dopušten Europljanima koji su znali pisati. Mnoštvo pomoraca naselilo se u luci Callao. te od 1910.). Hrvati su imali svoje zadruge. crkve.Lime. niti su znali jezik. Ribarstvom su se. Ova skupina useljenika nije bila ekonomska već politička emigracija. u Peruu se naselio Manuel Chiurliza (ili Ciurliza) Bielovucic. Socijalna struktura naših ljudi bila je vrlo slična onoj Hrvata u Chileu. Među prvima. osobito uspješni bili su trgovci. uništio Santa Claru pa su Hrvati (baš kao i Talijani i Japanci) radili na njenoj obnovi i izgradnji (rasvjeta. S njim je otputovao i najbolji đak škole German Stiglich kojeg ćemo kasnije još mnogo puta spominjati. dakle nešto kasnijem razdoblju. Ovi hrvatski emigranti nisu poput svojih prethodnika bili svi podrijetlom iz Dalmacije.

Nije bio poznat samo kao zrakoplovac. Na prostoru Santa Clare djeluje i hrvatska crkva "San Leopoldo". stoljeća. misu je služio Švicarac A. Santa Clara je mjesto udaljeno oko 40 km od Lime. Callao je najznačajnija luka. Filip Kundid. Marchon iz Santa Clare. Premda glavni grad. kako bi izradio hidrografsku kartu tog i drugih područja.) bio je pomorac. siječnja 1906. društvo je promijenilo ime u Slavensko dobrotvorno društvo (kasnije će se nazivati i jugoslavensko). pa su se Hrvati tamo nešto duže zadržali. u lokalu "Brena" u Limi prisustvovalo je 350 Hrvata. koje je tijekom vremena promijenilo nekoliko naziva. svježih sjećanja na domovinu. znanstvenik. "Hrvatsku zajednicu u Peruu" osnovao je 1991. kulturne i sportske aktivnosti.-1949. Kako se nisu željeli učlanjivati u jugoslavensko društvo. Tražeći bolje životne uvjete. Bielovucic je važan za Peru jer je 40 .) bio je pionir peruanskog i južnoameričkog zrakoplovstva. Osim toga. Drago Balvanović. predsjednik zajednice je Marko Birin. utemeljuju "Društvo slavensko od dobročinstva". osnovan je prvi klub u Limi. srpanj). pa će društvo nakon Drugog svjetskog rata biti premješteno u peruanski glavni grad. iako je kod vlasti bilo problema zbog hrvatske zastave. Kao cijenjenog stručnjaka država ga je poslala u ekspediciju na rijeku Madre de Dios. Obojici su očevi bili Hrvati a majke Peruanke i obojica su se rodili krajem 19. a sv. Zaslužni za osnutak hrvatskog kluba "Jadran" bili su Marko Lesina. Za ravnatelja glazbenog društva i zbora iz Dubrovnika je doveden prof. Zanimljivo je da i danas. Osnivanju kluba 27. svibnja 1951. Društvo njeguje socijalne. Njeni članovi su se vrlo aktivno zauzimali da službeni Peru prizna Hrvatsku. posebno Peru. i 10. jer vlastitih prostorija nisu imali. Drugog dana upriličena je prigodna večera i ples. Hrvati su se spustili niže.bolesti ili smrti društvo bi osiguravalo novac za liječenje a siromašnijima i za pogreb. travanj. Najvažnije mu je djelo "Diccionario Geografico del Peru" (Zemljopisni rječnik Perua) u četiri toma. četrdesetak Hrvata i desetak Makedonaca okupilo se u gostionici "Macedonia". a za predsjednika je izabran Juan Ostoja koji je radio kao gradski službenik. Istraživač Von Hassel po Stiglichu je nazvao arhipelag rijeke Madre de Dios u blizini zaljeva Manu. Oživljavanje društva uslijedilo je 6. Huanuco je gradić u blizini Cerra Pasco ali s nešto zdravijom klimom. Tamo su odabrali upravu i odlučili okupiti sve Hrvate Perua. i lošeg odnosa s austrijskim predstavnicima". Jedan primjerak Zemljopisnog rječnika koji je darovao hrvatskoj zajednici nalazi se danas u knjižnici kluba Dubrovnik. Hrvati u Limi Tek 1931. Po vokaciji i profesiji bio je putnik. Hrvati 1871. priručnik o topništvu te nekoliko zemljopisnih djela. Marcos Bace. a zatim i u Limu. Vlaha i Dan državnosti RH. uvijek ističući hrvatsku i peruansku zastavu. Hrvati Santa Clare su početkom 1951. Franjo Kovačević i Pedro Bošnjaković. utvrdio je peruansko-bolivijsku granicu. I ovdje su osnovali svoju zadrugu. German Stiglich (1887. istraživač i profesor. odlučili utemeljiti vlastiti klub "Jadran". pod imenom "Hrvatski klub Dubrovnik" smješteno u prekrasnom dijelu Lime (Jesus Maria). nakon toliko vremena u Hanucou postoji športski klub koji nosi naziv "Juan Bielovucic". Godine 1904. a statut kao primarni cilj navodi blagostanje svih Hrvata. Juan Bielovucic (1889. prema Huanucou. lipnja 1996. skupio veliko znanje i poslije pisao o svojim putovanjima. Također je objavio kodeks pomorskog prava. kolovoza 1899. nego i kao utemeljitelj prve zrakoplovne škole u Peruu. stigao je i prvi hrvatski svećenik. don Ivo Sangaletti. članova zajednice. Proputovao je mnoge zemlje. Osobito se štuje blagdan Sv. S vremenom će broj članova iz Lime prevladati. Dana 26. Ova mala ali dobro organizirana kolonija novčano je pomagala Hrvatskoj ali i Bosni za vrijeme ustanka protiv Turaka. O imenu Društva Ljubomir Antić piše da je nastalo "u atmosferi napornog rada za stjecanje početnog kapitala. Klub je aktivno obilježavao Dan Perua (28. udaljena svega 15 km od Lime. tim više što je u obližnjem Callaou postojala veća skupina Hrvata. a generalni vikar za hrvatsku koloniju je vlč. S vremenom članovi su skupili više novca i kupili prostorije za rad u sklopu kojeg su utemeljili ambulantu i glazbeno društvo. Od 9. Spomenut ćemo dvije osobe hrvatskog podrijetla koje su iznimno važne za Peru. Kako broj Hrvata do Prvog svjetskog rata nije značajno porastao (tek između 60 i 70 osoba) nije niti postojala veća potreba za organiziranjem. Zbog rata u Tihom oceanu društvo je 1880. obustavilo rad. Tijekom godina društvo je preživjelo brojne uspone i padove na koje su neposredno utjecale političke ali i gospodarske prilike kako u Peruu tako i u domovini. Lima nije bila privlačna prvim hrvatskim doseljenicima.-1928. Danas je to društvo. Na sveučilištu u Limi još se uči iz Stiglichevih knjiga. godine Branko Fistrović. Od početka je simbol kluba bio hrvatski grb. a tijekom Domovinskog rata novčano su i materijalno pomagali Hrvatskoj. Dogovarajući se o osnutku kluba. koji je "svakom prigodom obavljao službu Božju i propovijedi na milom hrvatskom jeziku" u kapelici Nuestra Senora del Transito koja je Hrvatima bila iznimno važna. Već smo spomenuli kako je kao mladi pomorac s kapetanom Bielichem plovio u Europu. organizirana u društvo u koje su se učlanjivali i Hrvati Lime. Hrvati i njihovi potomci značajno su doprinijeli razvoju Perua.

rođen u Callau bio je novinar i pisao je za limske novine "La Cronica" a isticao se u krugu intelektualca u Barrancu. Samuel Cardich i Gladys Benko. Mario Bellatin. Potomci Pedra Samohoda također su nadareni. Od poznatih umjetnika hrvatskog podrijetla valja istaći Dalmaciu Samohod koja nije samo poznata glumica. Maria Luisa Cuculizza gradonačelnica Lime. U knjizi su također navedeni pisci. Pedro Gjurinovic ministar kulture. Mirko Cuculizza ministar ratarstva. Bozanić (r. Sadašnjost Procjenjuje se da u Peruu danas živi oko pet tisuća Hrvata poglavito druge. kao kapetan i vlasnik broda. izdao je zajedno s Adrianom Pator knjigu `Poesia croata contemporanae".prvi nacionalni zrakoplovac koji je letio zračnim prostorom Latinske Amerike. u Humu blizu Zagreba. a najpoznatiji romani su mu: "No se suicidan los muertos" (Mrtvi ne čine samoubojstvo) za koji je dobio nacionalnu nagrada za roman 1959. godine. Nakon prve izložbe u Limi peruanski ga je predsjednik odlikovao i financirao mu izložbe u SAD-u i Europi. Čilea i Perua) na španjolskom i hrvatskom jeziku. Godine 1897. 41 . Vladimir Rončević došao je u Peru 1948. otvorio je prvu zrakoplovnu školu u Južnoj Americi te bio prvi vojni zrakoplovac Perua i prvi koji je uspješno preletio Alpe. sin Estebana Pavleticha. Zlatko Tanodi rođen 1914. Od 1994. novinar i političar.) rođen je u Huanucu. Novinar Jose Pavletich. koja obuhvaća pjesme Hrvata iz domovine i iz Južne Amerike (Argentine. Pisao je na španjolskom. 1949. slikarstvo je studirao u Beču i Parizu a izlagao je diljem Europe. Književnici Esteban Pavletich (1906. u Španjolskoj. Književnik Luis Benjamin Chuirliza darovao je svoju bogatu filozofsku knjižnicu hrvatskom klubu "Dubrovnik" Znanstvenici Hvaranin Pedro Samohod stigao je u Peru 1894. Nakon Drugog svjetskog rata posvetio se proučavanju južnoameričkih civilizacija. godine svake godine sudjeluje na međunarodnom sajmu umjetnosti Art Cologne. Umjetnici Slikar Kristijan Krekovic (1901.) studirao je slikarstvo u Splitu. u peruanskoj diplomaciji su se istakli veleposlanici Miguel Bakula i Jaime Stiglich. a unuka istog imena pjesnikinja. Nekoliko ulica u Limi i nekim drugim gradovima nose njegovo ime. Braču i u Peruu. Umro je u Mallorci. Zapažen je po svojim brojnim izložbama. U policiji je istaknuto ime general Alejandro Farcic.. gdje se nalazi njegov muzej. treće i četvrte generacije. te "Extrano caso de amor" (Neobičan slučaj ljubavi). od toga četiri tisuće u Limi. Koliko je cijenjen u Peruu dokazuje činjenica da ga je Lima 1976. Na predstavljanju u Limi Peruanci su prvi puta slušali predavanje o hrvatskom jeziku. Umro je mlad 1930. francuski ministar kulture Malraux odlikovao ga je ordenom "Caballero de la Orden de Arts et Letters".-1981. bio je organizator i promotor arhivističke struke ne samo u Argentini (gdje je živio) već u čitavoj Latinskoj Americi. Stvara monumentalno djelo "Prošlost i sadašnjost Perua". Slikar Darko D. ali o Hrvatskoj pišu pjesme: Mauricio Medo. Zagrebu i Peruu. instrument se koristi i danas). Politički i gospodarski život Mnogo je potomka Hrvata koji su se istakli u javnom životu Perua: general Jose Zlatar Stambuk bio je ministar zrakoplovstva. Dr. Izlagao je vrlo uspješno u Splitu.) rođen je u selu Koprivni u Bosni. Kći Dalmacia je glumica. Juan Collich (Kolić). Ova knjiga sastavni je dio literature na Zagrebačkom sveučilištu. a kasnije i s apstraktnim djelima. Godine 1960. Hvaru. a drugi štiti brod od sudara. proglasila "glasovitim gostom grada Lime". pjesnik. Luis Percovich ministar unutarnjih poslova.-1985. te savjetnik ministarstva vanjskih poslova Drago Kisic. patentirao je dva navigacijska instrumenta: jednim se automatski bilježi pravac plovidbe (moderniziran. potomci Hrvata koji ne govore hrvatski. arhivist i povjesničar. admiral Esteban Zimic bio je ministar pomorstva. pa godine 1951. već ima i vlastito kazalište. Bio je pisac. Još jedan hrvatski slikar. dolazi u Peru i proučava kulturu urođeničkih plemena. i odmah polučio uspjeh s figurativnim slikama. na Visu.

neke obitelji su se vratile. i u Peruu veliku ulogu igra Hrvatska katolička misija (Vikariato Episcopal Croata) koja je najzaslužnija za očuvanje hrvatskog identiteta u ovoj dalekoj zemlji. Što se tiče povratka u Hrvatsku. kao što su u najtežim danima Domovinskog rata pomagali i staroj domovini Hrvatskoj. no ne može se očekivati neki veći broj jer je uglavnom riječ o mješovitim brakovima i njihovim potomcima koji u pravilu ne govore hrvatski jezik i osjećaju se ponajprije Peruancima.Od početka doseljavanja Hrvati su stvarali vlastite organizacije i pomagali jedni drugima. Kao i drugdje. 42 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful