HRVATI IZVAN DOMOVINE I HRVATSKA KULTURA ISPITNA LITERATURA Ljubomir Antić: "Hrvati i Amerika" UVOD Hrvatska je izrazito iseljenička

zemlja, razmjerno broju stanovništva ona danas ima vjerojatno najveću dijasporu od svih europskih zemalja. Točan broj iseljenika nije moguće utvrditi budući da se u svim fazama iseljavanja nisu prikupljali podaci. Hrvatski doseljenici bili su uglavnom registrirani po zemlji iseljenja, a to je bila Austro-Ugarska, Jugoslavija. Može se gotovo sa sigurnošću utvrditi da približno svaki treći Hrvat živi izvan domovine. U 17. i 18. stoljeću u Južnoj Americi boravi plejada hrvatskih isusovaca. Ostavili su dubok trag u znanosti istražujući nepoznata područja. Među njima su prednjačili Ivan Ratkaj i Ferdinand Konščak. Sve do osamdesetih godina 19. st. nije zabilježeno veće iseljavanje iz Hrvatske u prekooceanske zemlje. Početkom 20. stoljeća iseljavanje iz Hrvatske toliko se ubrzava da prijeti demografskom katastrofom. Agrarna prenapučenost, biljne bolesti (peronospora), gospodarsko zaostajanje, loše zakonodavstvo (vinska klauzula). Prije Prvog svjetskog rata Hrvatska bila posuta promidžbenim materijalom koji je pozivao ljude na iseljavanje. Velika konkurencija prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a pojavilo se i tzv. lančano iseljavanje. Iseljavanju je pogodovalo i nepostojanje zakona koji bi ga sprječavali. Između dvaju svjetskih ratova iseljavanje je bilo znatno usporeno. SAD je provodio restriktivnu useljeničku politiku. Sljedeći iseljenički val pokrenut je na kraju i nakon Drugoga svjetskog rata (političke izbjeglice). U poslijeratnoj Jugoslaviji putovnica je dugo bila povlastica pa je iseljavanje iz Hrvatske dugo bilo ilegalno. Nakon pada A. Rankovića i privredne reforme `60-tih godina. Otvoren je ventil socijalnog i nacionalnog nezadovoljstva. Dio njih se u međuvremenu vratio, dok se drugi dio pretvorio iz privremenih u trajne iseljenike. Najviše je Hrvata u Njemačkoj, a njihov broj procjenjuje se na pola milijuna. Iseljavanje iz Hrvatske kulminiralo je 1970./71. godine. Ono je Jugoslaviji donosilo i velik devizni priljev najviše su se iseljavali Hrvati, što je vlastima u Beogradu odgovaralo. Osamdesetih godina osobito je aktualan odljev mozgova u razvijene zemlje, osobito u SAD i Kanadu. Prve hrvatske kolonije na području SAD-a utemeljene su na ušću Mississipija u Louisiani te u Kaliforniji, Chicago, Pittsborugh, Detroit, Cleveland itd. U Južnoafričkoj Republici Hrvati žive pretežno u Pretoriji i Johannesburgu. U Australiji najviše je Hrvata u Perthu i okolici te na području Melbournea i Sydneya, na Novom Zelandu u Aucklandu. Prvo društvo Hrvati su utemeljili u San Franciscu 1857. godine: Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo. 1894. godine udaren temelj Narodnoj hrvatskoj zajednici (poslije Hrvatskoj bratskoj zajednici). Juraj iz Slavonije (1355-1416) Rodio se u Brežicama na Savi, oko 1355/60. Umro je 1416. u Toursu u Francuskoj, izjašnjavao se kao Hrvat. Francuska povijest ga pamti kao kopista (služna pri katedralnoj crkvi kod biskupa ili cara). Imao je zadatak pisati kodekse (zbornik zakona, pravila, sadrži biblijske, crkvene tekstove), pisao, prepisivao i iluminirao kodekse. Bio je profesor na Pariškom sveučilištu (današnja Sorbonna). Brežice se tada nazivaju Rayn (u prijevodu: granica, međa). Obrazovan je vjerojatno u hrvatskoj glagoljaškoj sredini. Na pariškom sveučilištu nastavlja studij sedam slobodnih vještina (umijeća) i studij teologije. 1378/80 našao se na popisu siromašnih studenata. Dalje, stječe naslov magister artium (magistar slobodnih vještina) na Pariškom sveučilištu. Član je odbor za obnovu sveučilišta 1392-93. 1399. predsjednik je suda časti na sveučilištu. 1401. on je posebni izaslanik sveučilišta kod bavarske kraljice Elizabete. Te je godine promoviran kao doktor teologije. Predavao je teologiju na Sorbonni. Posljednje godine života proveo je kao kanonik i ispovjednik stolne crkve u Toursu. Tu će doći do izražaja njegova kopistička djelatnost. Prepisivat će i glazbenim znakovima obilježavati liturgijske kodekse. Poznat je i po iluminiranju kodeksa, po pisanju teoloških priručnika. Asketska teološka rasprava "De virginitati Servanda" je prevedena i na francuski, pa ulazi u povijest francuske i europske literature (veliko zanimanje u Francuskoj za to djelo). Triput je izdano: 1505., 1506. i 1590., a na latinskom je objavljeno 1726. Želio je upoznati francusku javnost sa glagoljaštvom. Kodeks br. 95. sačuvan je u Toursu. 1924. o tom je kodeksu u časopisu "Slavija" u Pragu (časopis za slavensku filologiju) Milko Kos, slovenski povjesničar objavio svoju raspravu.

1

1400. Juraj je sročio primjerak glagoljske početnice, niz slova, njihova brojevna vrijednost (az, buky): "Alfabetum chrawaticum". Taj glagoljski abecedarij preuzima osnovne tekstove katekizma molitve "Oče naš" i "Zdravo Marijo". Glagoljicu naziva hrvatskim pismom. Dodaje da je Istra domovina Hrvata (važan podatak za doseljenje Hrvata u Istru). List 77 (recto - prva stranica lista) kaže da je hrvatski biskup bio prvi koji je bogoslužje slavio na dva jezika, kako je smatrao uputnim (latinskim i hrvatskim). Taj 77 recto donosi popis hrvatskih biskupa s povlasticom crkvene slavenske liturgije i upotrebe glagoljice. Popis hrvatskih biskupija u kojima se glagolja, te nekoliko molitava napisanih uglatom glagoljicom. 1247. papa Inocent IV. daje privilegij senjskoj biskupiji a kasnije i krčkoj. Priklanja se teoriji da je sastavljač glagoljice Sv. Jeronim. Govori da je on preveo "Psaltir" na slavenski jezi (preveo Bibliju - Vulgata). Rim nije bio naklonjen glagoljici pa je to jedan od razloga što se tvrdilo da je tvorac glagoljice Sv. Jeronim. Hrvatski benediktinci glagoljaši s Pašmana idu u Češku njegovati i podučavati glagoljsku pismenost u samostan "Wa Slovanek" (1347.) Arnold von Harff (1471-1505) Krajem 15. stoljeća, iz kolna.- Putuje u Svetu zemlju (preko naših krajeva) i opisuje običaje i zabilježava riječi.7. studenog 1496. iz kolna preko Beča, prema Veneciji, Istra, Dalmacija, Palestina. Vodi dnevnik putovanja (na svom dijalektu - dijalekt donje Rajne). Ima višestruku vrijednost i ima izvanrednu moć zapažanja. 1862. objavljen je dnevnik. Bilježi i udaljenost od mjesta do mjesta u miljama. Piše o zadru, Hvaru i Dubrovniku (za kojeg kaže da leži u hrvatskom kraljevstvu, piše da stanovnici govore slavonskim jezikom - stanovnici Kraljevine Dalmacije i hrvatske). Harff bilježi riječi na slavenskom jeziku (crochga = broyt /kruh/). Dubrovnik je opisao kao lijep i utvrđen grad koji nikome nije podložan. Riječi je bilježio onako kako ih čuo i sastavio je mali konverzacijski rječnik (oko 50 riječi). Bartol Jurjević - Đurđević (1506-1556) Rođen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba oko 1506. godine. Sudjelovao je u Mohačkoj bitci 1526. godine, gdje je bio zarobljen i odveden u tursko sužanjstvo. Sedam puta su ga prodavali (opisi o ropstvu kršćana kod Turaka). Nakon 9-13 godina robovanja u Aziji bježi, ali to ropstvo ostavlja na njega dubok trag što će se najposlije reflektirati u njegovom spisateljskom i književnom radu. Stalno upozorava na tursku opasnost te potiče na protuturski otpor svih naroda Europe. Proputovao je cijelu Europu (putovao je papi u Rimu). 1544. u Antwerpenu tiska "De afflictione tam capitorum quaetiam sub turcae tributo Viventium Christianorum" (O jadu i muci sužnjeva i kršćana što stenju pod turskim jarmom) u kojem donosi mali hrvatskolatinski rječnik u štokavsko-ikavskom narječju (52 hrvatske riječi i fraze, mješavine leksika, konverzacije i molitve). Uz latinski rječnik donosi francusku, englesku i holandsku paralelu. "O običajima Turaka". Feliks Petančić (1455-1516) Dubrovčanin, govornik brojnih jezika, poznat kao minijaturist na dvoru Vladislava II. Bio je najčitaniji turkološki pisac 15. stoljeća uz Blaža Jurjevića. Bio je vješt diplomat, stekao je europsku slavu. 1487. dolazi na dvor Matije Korvina gdje je bio voditelj skriptorija. Putovao je u Rim, Napulj, Tursku. Napisao je spis o 9 putova u Tursku "De intineribus in Turciam libellus", posthumno objavljeno, Beč 1522. Ovo djelo je napisao kao priručnik za križarsku vojsku koja se tada spremala (opisuje 9 puteva kojima bi se trebalo krenuti u Tursku). Vrstan je poznavatelj geografije i orogenije (nauka o postanku gorja). Njegovo je djelo bilo nezaobilazan priručnik za tadašnje ratovanje. Objavljeno je na njemačkom kao dodatak Jurjevićevoj knjizi, 1522/27. "Hrvatska glagoljska početnica". Guilliel Postel (1510-1581) Francuski orijentalist, profesor orijentalnih jezika na bečkom sveučilištu, po nalogu cara boravio je u Carigradu. Po povratku je napisao knjigu u kojoj govori o glagoljici, te donosi glagoljski alfabet "Uvod u razlikovanje alfabeta za slova 12 jezika". Predočuje slova 12 vrsta abeceda i kako se ona čitaju. Ističe da je načelo jedan grafem - jedan fonem (kao i u hebrejskom jeziku). 1555. godine objavljuje "De linguae Fenicis" (Knjiga o Feničanima).

2

Andrija Dudić (1533-1589) Rodio se u Budimu, otac Ladislav bio je savjetnik podrijetlom iz Orehovice u zagorju. Školuje se u Veroni, pravo i filozofiju studira u Padovi. Zanimao se i za prirodne znanosti. 1561. postaje biskup, a 1562. govori na Tridentskom koncilu (5 latinskih govora na kojima je naglasio važnost da biskup ima sjedište u svojoj dijecezi). Zalagao se za odbacivanje celibata. Maksimilijan II. Šalje Dudića u poljsku da tamo pripremi tezu za habsburško preuzimanje poljskog prijestolja. Uz taj događaj se spominje i skandal o kojem govori Vitezovićeva kronika iz 1696. Naime, tijekom te misije Dudić napušta crkvenu službu i ženi se poljskom plemkinjom. Optužen je da je prešao na protestantizam. Iz Rima dolazi odluka o kažnjavanju. Dudić se povlači iz javnog života (Crkva ga osuđuje na smrt). Istaknuo se kao filolog, reformator, astronom, bavio se i medicinom (podvrgao je kritici Galenovo gledište u medicini). Bori se i protiv praznovjerja u medicini, bavio se poviješću, zemljopisom, prevodio je s grčkog. Djela: "Rasprava o kometima" (De cometarum significat de comentariolus), 1579. "Rerum in Gallia gesralum", 1577. "Orationes in Concilio Tridenti a habitae", 1590. Metodičko promatranje bolesnika, metoda kojom se treba koristiti u medicini. Bio je tzv. "demokratski filozof" (poput Erazma Roterdamskog), nije se priklanjao ni jednoj struji, bio je neutralan. Poljska Akademija 1989. povodom 400. obljetnice njegove smrti objavljuje prvi svezak njegove korespondencije. Pavao Skalić (1534-1575) Prvi ga opširnije spominje Ivan Kukuljević Sakcinski. U Europi su objavljene tri disertacije o Skaliću. Rođen je na Griču, gdje je završio osnovno školovanje. Najviše je djelovao izvan domovine (na njemačkom govornom području). 1570. u Kolnu objavljuje podatak o svom rođenju na latinskom. Piše da je rođen na Tri kralja 1534. Juraj Herešinac, tadašnji kanonik, preporučio je Skalića ljubljanskom biskupu Urbanu (nakon što su Turci zauzeli te krajeve) koji je bio opskrbljen velikom bibliotekom. On će ga kasnije preporučiti Ferdinandu I. Na studije u Beč, gdje Skalić završava studij teologije. 1553. doktorirao je u Bologni iz područja sedam slobodnih umijeća. Te teze zatim 1559. objavljuje u "Enciklopediji". Poznavao je Pica della Mirandolu, što je odredilo njegov kasniji platonizam u djelu "Mistične filozofske teze". Za boravka u Rimu dolazi u sukob sa isusovcima zbog toga što su ga zanimale knjige koje su bile na popisu Ignacija Loyolle kao zabranjene . Zainteresirao se za Kabalu (mistiku, okultno). Djela: "Kabala", "Mistične filozofske teze". U Beču je bio u službi Maksimilijana I. 20 godina. Skalić se predstavlja kao "grof od Like i knez od Une". Napravio je lažnu ispravu o svom plemićkom podrijetlu. Bio je profesor na teološkom fakultetu u Beču. Govorio je protiv pape: njega i svećenike naziva "ribarima đavla. Nakon optužbe od strane isusovaca da je protestant, odlazi iz Beča u Tubinegn, gdje dolazi u sukob sa Trubarom čije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke riječi. Skalić je smatrao kako treba tiskati na jeziku razumljivom svim Slavenima, a ne smo Slovencima. Posvađao se i s P.P. Vergerijem. Slagao se s Ivanom Ungnadom koji mu pomaže tiskati u Urachu, i na čiju preporuku predaje u Konigsbergu u Pruskoj. Zbog lažnog predstavljanja stalno ga progone (dobio je izgon iz Prusije), odlazi u Njemačku u Munster, gdje se ponovno vraća katolizicmu. Od biskupa je dobio i neke kanoničke časti. Pokopan je u Danzingu u karmeličanskoj crkvi. Stjepan Konzul Istranin (1521-1579) Rođen je u Buzetu u Istri, umro u Eisenstadtu. Prevoditelj, tumač hrvatskog jezika i korektor u Urachu. On se tako i potpisivao. Napisao je predgovor za 32 hrvatske knjige. 1561. počela je s radom tiskara u Urachu. Djeluje najprije u rodnom mjestu kao katolički svećenik glagoljaš. U Regensburgu je bio učitelj pjevanja, orguljaš i propovjednik. Djelatnošću je usko vezan uz Primoža Trubara. 1550. Trubar objavljuje "Katekizam" i "Glagoljski abecedarij" (oboje na gotici). 1555. Trubar potaknut Vergerijevom idejom prevodi Bibliju na slovenski (Evanđelje po Mateju), objavljuje na latinici. Trubar predlaže Konzulu da on prevede njegov Novi testament, kojeg je trubar preveo 1557. Konzul s tim prijevodom odlazi u Ljubljanu gdje se susreće s A. Dalmatinom, bio je uvjeren da će njegovi prijevodi na glagoljici biti prihvaćeni u domovini. 14 glagoljskih, 8 ćirilskih i 7 latiničkih prijevoda. 1559. prevodi Novi zavjet Biblije na hrvatski jezik. 1560. u Nurnbergu Konzul je dao izliti slova po uzoru na staru hrvatsku štampu u brevijara i misala, za tiskaru. 1561. tiskara Šimuna Kožičića Benje prestala je s radom, tako da u Hrvatskoj nije bilo tiskare u ono vrijeme. 3

Urach - središte tiskarstva, te najstarija hrvatska tiskara u egzilu. Radi od 1561 do 1564. "Katekizam" je 1564. tiskan u Tubinenu na hrvatskom i latinskom jeziku. 1561. izdaje mali probni glagoljski katekizam. Posljednje djelo iz tiskare u Urachu je latiničko djelo tzv. Konzulov "Beneficium Christi" (Dobrota Kristova), Tubingen, 1565. On u njemu daje jedno pravilo kako se glagoljska slova čitaju latinicom (latinička slova, ispod glagoljska, zatim brojna vrijednost). Boraveći u Regensburgu, konzul dobiva poziv da dođe u zapadnu Ugarsku, tj. u Gradišće kako bi tamo djelovao među Gradišćanskim Hrvatima. U Regensburgu je za njih Konzul tiskao djelo "Postilla", koje ima 2 djela. To je crkvena knjiga s propovijedima za svake blagdane, a predstavlja kamen temeljac gradišćanske hrvatske tiskane riječi (1568.). Posvećeno je Klausu von Weissprechu, Maximilianu Popchemu (živjeli na posjedima Gradišćanskih Hrvata). Postilla = poslije ovih riječi… post illa (verbum). Juraj Križanić (1618-1683) U 17. stoljeću zastupao sveslavensku ideju. Rođen je u Obrhu kod Ozlja. Bio je svećenik, završio je isusovačku gimnaziju u Zagrebu, zatim studirao na sveučilištima u Grazu, Bologni i Rimu. Na rimskom Collegium Graecum nastavio sa studijem teologije iz koje je doktorirao 1642. Ulazak u taj kolegij (namijenjen pripadnicima Istočne Crkve) uslijedio na temelju njegove molbe da se pripremi za misionarski rad u Rusiji. Misao da svojim radom pridonese uniji istočnog i zapadnog kršćanstva. U osmišljavanju svoje sveslavenske ideje posebnu ulogu pridaje Rusiji kao najvećoj slavenskoj državi. 1651. godine otputovao u Rusiju, 15 godina proveo u izgnanstvu u Tobolsku. Glavno djelo "Politika ili razgovor o vladateljstvu", obradio svakodnevni ruski život. Teorijski spis o načinu vladanja, namijenjen vladaru, ispunjen savjetima i reformnim prijedlozima. Križanić upućuje da moć cara počiva na bogatstvu i zadovoljstvu njegovih podanika. Prijedlozi gospodarskih reformi u okviru suvremenih tržišnih shvaćanja. U razmatranjima se osvrće na sav slavenski svijet (a ne samo Rusiju). Ideja međuslavenske solidarnosti "svi Slaveni jedinstven narod". Za njega svi Slaveni govore istim jezikom. Pisao mješavinom ruskog, crkvenoslavenskog i hrvatskog jezika. Nije zamišljao uniju svih Slavena, već obnovu slavenskih država uz pomoć Rusije (obnove bugarske, srpske i hrvatske države koje su postojale u srednjovjekovnom razdoblju). Misli o slavenstvu i njegovom odnosu s Nijemcima (mržnja prema Slavenima), do takvih shvaćanja dolaze prateći u prošlosti nasrtaj germanizacije na slavenski narod (Čehe, Slovence). Rusiji predlaže sukob s Turskom, donio bi slobodu balkanskim Slavenima. Juraj Križanić 1683. stiže pod Beč s poljskom vojskom (Jan Sobieski) i u borbi s Turcima pogiba.

4

Austrija je morala odstupiti dijelove svog teritorija s njemačkim stanovništvom kao što su to npr. Sopron (Ödenburg) i Vas (Eisenburg). proteže se na površini od 4. godine Austrija je izgubila vlastitu državnost i u vihorima rata i poraća proživljavala teške dane. gospodarskih. tako da su neke manje općine u srednjem i južnom Gradišću tek početkom 1923. Ostala gradska središta su Mattersburg. kao i suživot vjernika rimokatoličke i protestantske vjere. Tu se proteže državna granica u dužini od 397 kilometara. Od šezdesetih i sedamdesetih godina brojni su slikari otkrili Gradišće kao kraj u kome se kultura i priroda sjedinjuju u mirni sklad i pretvorili ga u svoj zavičaj. najjužnija i istodobno najmlađa austrijska savezna pokrajina. Čak i glavni grad pokrajine Željezno. rodom iz Raidinga iz središnjeg Gradišća. pečat daju idilična seoca i sela. a gradovi Željezno i Rust kao slobodni gradovi posebne su administrativne jedinice. Naslućene širine istoka prekida poseban prirodni dragulj Niuseljsko 5 . socijalnih i društvenih impulsa. listopada 1921. Nastanak Gradišća početkom našeg stoljeća nije prošao bez razdora i oružanih sukoba. prenijeli su glazbenu tradiciju Gradišća daleko preko njegovih granica i učinili je poznatom. jer je Gradišće godinama živjelo uz „mrtvu granicu". smještenom na rubu Panonske nizine. Gradišće uživa svjetski glas i na području kulture. Oberpullendorf (Gornja Pulja) i Oberwart (Gornja Borta). Od istočnoeuropskih zemalja odvajala ga je takozvana Željezna zavjesa. etničkom i društvenom životu Gradišća. stupio je 25. Nakon pada Željezne zavjese i u sklopu stvaranja novog političkog poretka u Europi Gradišće ima posebnu ulogu u stvaranju nove mreže odnosa s istočnom Europom i sa zemljama nekadašnjeg istočnog bloka. To je bio početak borbi na diplomatskom polju za 4. Još i danas Gradišću. Poslije isteka roka za odlazak Mađarske iz Gradišća koji je odredila Generalna komisija. pa je to najmanja austrijska savezna pokrajina. političkog i društvenog raskrižja između srednjoeuropskog i panonskog prostora. Pokrajina je podijeljena na sedam kotara. Konačnu granicu odredio je posebni međunarodni odbor za reguliranje granice. Festival na jezeru u Mörbischu razvio se u Meku operete koji nastavlja glazbenu slavu i tradiciju Gradišća na domaćoj i međunarodnoj kulturnoj sceni. Zakon je predviđao posebnu saveznu pokrajinu s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). Istodobno su se počeli razvijati odista primjerni dobrosusjedski odnosi s pograničnim regijama na istoku zemlje i to bez obzira na ideološke i političke granice. u kolovozu 1921. Na posebnom referendumu na području Soprona neznatna većina odlučila se za ostanak Soprona u Mađarskoj. ima jedva nešto više od 10. koji je kulturno i duhovno središte. kao što je to često bivalo tijekom povijesti. Glavni grad pokrajine je Željezno (Eisenstadt). od čega čak 356 kilometara otpada na zajedničku granicu s Mađarskom. a na jugu prema Grazu. hrvatskog i mađarskog stanovništva. siječnja 1921. To je značajka koja daje poseban pečat kulturnom. a različiti politički i gospodarski sustavi na razne su načine sprečavali tješnje kontakte između onih koji su živjeli s ove ili s one strane granice. Posredovanjem talijanskog ministra vanjskih poslova Torette uspjelo je konačno dovesti obje zemlje u Veneciju za pregovarački stol i Mađarska se u „Protokolu iz Venecije" od 13. Nakon što je Mađarska u srpnju 1920. današnji Južni Tirol ili južna Češka. obrta.000 stanovnika.GRADIŠĆANSKI HRVATI POVIJEST Gradišće. Austrijski Državni ugovor i za Gradišće je značio pokretanje novih kulturnih. dugo godina dvorski skladatelj kneževske obitelji Esterhazy u Željeznom i Franz Liszt. ratificirala Trianonski mirovni ugovor i nakon što je austrijska strana obavila sve pripremne radove. U Gradišću živi 270. na snagu ustavni zakon o Gradišću. Osim trgovine. Mađarske odmetničke jedinice oružjem su branile sporno područje. svjetskog rata i potpisivanje Mirovnog ugovora u Saint-Germainu 1919.5 posto od cjelokupnog austrijskog stanovništva. Članstvo Austrije u Europskoj uniji pruža Gradišću šansu ponovnog preuzimanja i oživljavanja nekadašnje povijesne uloge kontaktnog središta i gospodarskog. Sliku zaokružuje proizvodnja izuzetno cijenjenih i poznatih vina daleko izvan granica pokrajine i turizam. godine stvorili su preduvjete za uključivanje Gradišća kao posebne savezne pokrajine u Republiku Austriju. Od 1938.300 četvornih kilometara veliko područje s 340. do 1946. poljodjelstva i srednje industrije današnjoj gospodarskoj slici Gradišća zahvaljujući subvencijama Europske unije pečat daju i vodeća poduzeća na području visokorazvijenih tehnologija. Kraj 1.000 četvornih kilometara.880 stanovnika ili 3. Joseph Haydn. koje su se čak prerasle i u oružani sukob. Sopron i Vas s njemačkim stanovništvom. Društveni i gospodarski interesi Gradišća dugo su bili na sjeveru zemlje usmjereni prema Beču i Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt). koji osim športa pruža i ogromnu lepezu mogućnosti na polju lječilišnog turizma i toplica pa sve do blagog turizma. a za to je dobila zapadne dijelove mađarskih županija Moson. tako da zbog posebnosti povijesnog razvoja još i danas nedostaju velikogradske aglomeracije. godine na teritorij je ušla austrijska pogranična žandarmerija. Gradišće ima vrlo mješovitu strukturu stanovništva za koju je svojstven miran suživot bez sukoba njemačkog. obvezala da će konačno Gradišće prepustiti Austriji. Teritorij Gradišća čine nekadašnje mađarske županije Moson (Wieselburg). tijekom zadnjih korektura granice kao posljednje pripale pod Austriju.000 stanovnika zajedno s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg).

Uzroci iseljavanja su turska osvajanja. 1503-26. Borta (Oberwart) Vlasi (južno od Une). godinu: "…ljudstvo bježi preko Mure i Drave u Austriju". Postoji tri vala: a) nakon Krbavskog poraza (1493-1530) b) 1530-1570 (najmasovniji val) c) početak 17.jezero. Hrvati u Gradišću od juga prema sjeveru: 1.000 duša je izbjeglo nakon pada Kostajnice 1554. Vitezović u "Kronici" pisanoj u Zagrebu. Pavao R. Hrvatski jezik se zadržava tamo gdje je jača domaća sredina i usmjeren je na uporabu u obitelji i crkvi. Gyor /Đer/. u kojoj je utemeljeno 55 hrvatskih naselja. Velebit) su prostori na kojima se pljačka. Već na početku 16. Zastupništvo naroda i zakonodavnu vlast pokrajine obnaša pokrajinski sabor koji se sastoji od 36 poslanika. Mošonjsku i Zaladsku županiju. Bilo je utemeljeno ukupno 180 naselja. Zajedno s Mađarskom tu je napravljen prekogranični nacionalni park. Borta (Oberwart) Dolinci (između Kupe i Une). 1696. Dva pravca seobe: a) južni (prekomorski pravac) b) sjeverni (prekodravski pravac) U najvećem broju Hrvati su selili u sjevernom pravcu. Jedan dio s druge strane u 6 . prvo naselje. uz Adama Bohovića još zabilježili Primož Trubar u predgovoru prijevoda Novog Zavjeta iz 1562. utok Une u Savu). te prostor do Une do Velebita. da bi se kulturni krajobrazi ove regije sačuvali i za budućnost. Pag). 2.". jedna od njih je i Gradišće. Južni čakavci (iz područja uz rijeku Unu. Navodi i kako mnoštvo Hrvata prebiva u Austriji. Gornja Pulja (Oberpullendorf) Poljanci (južno od Ogulina) Matrštof (Mattersburg) Haci (kraj Oguliina) Neusiede (See) Danas je oko 40. 3. Naziv seže u doba Monarhije. Turci iz Like pljačkaju Primorje. od Bihaća). 1541. jedino stepsko jezero srednje Europe. 6. Češkoj i Austriji. kaže za 1576. Stvorit će se slavenske kolonija s velikim brojem svećenika. 5. Istraživanja o broju iseljenih u Gradišće pokazuju da su Hrvati iz Međimurja i Moslavine išli u zapadnu Ugarsku. u Češkoj ih danas gotovo i nema). U Austriji je uzeta čakavska osnovica (ikavski refleks jata) za gradišćansko-hrvatski jezik. Livanjsko polje) b) prema Srijemu i Slavonji (preko Bosne) Sjeverne padine (Bikovo. cijelu Liku.000 Gradišćanskih Hrvata. stoljeću našla i na slovenskoj strani. A Vramec u "Kronici": "Turci zauzeše Kostajnicu… sva hrvatska zemlja opusti". Austrija je od početka područje čestog naseljavanja (istočni dio Austrije. Počeci seobe Gradišćanskih Hrvata Prodor Turaka izaziva seobe naroda. Velika je asimilacija Hrvata (npr. stoljeća (Vlasi) Vrijeme naseljavanja u Gradišće je od 1520-1580. Austrija danas ima 9 pokrajina. u željezansku županiju. Gradišćanska vlada sa sedam članova i predsjednikom vlade na čelu najviši je izvršni organ Gradišća. stoga ljudi iz tih krajeva bježe na Apeninski poluotok. Oni se danas nalaze u Madžarskoj. Adam Bohorić (1520-1598) Autor prve slovenske gramatike iz 1594. Mosor. Urach: "…oko 40. Požunsku. Selidbe Hrvata su. Gradišće . stoljeća prisutno je iseljavanje s otoka (Rab.Burgenland). 4. To je dokaz da se hrvatska kultura u 16. prekidaju veze s otocima. Pravci seobe Vlaha: a) sjeverna padina Dinarskog gorja (Glamočko. Turci prodiru kroz Bosnu (preko ključa). Turci će osvojiti Budim. zauzeli su cijeli prostor između Cetine i Zrmanje. Zatim su išli u Šopronjsku županiju. Gad (Gussing) Štoji (kraj Jasenovca. Pored slovenskog u prvom djelu (gdje je pravopis) uvrštava pregled grafijskih tablica glagoljice i ćirilice s primjerima kako se piše.

Prvi zapisani jezični spomenik na tlu Gradišća je Klimpuški misal. imali su autonomiju. Prva Gradišćansko-hrvatska djela imala su protestantski karakter. Početkom 17. dijelom su prijevod s latinskog. Autor je Grgur Mekinić. “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. 1564. Regensbrug) za Gradišćanske Hrvate. autora Jurja Vukovića. Na poziv plemića iz zapadne Ugarske 1568. dva izdanja (1609. Najstarije hrvatske tiskane crkvene pjesmarice su ove Mekinićeve. Velik je bio i Konzulov doprinos.”. prvi gradišćansko-hrvatski pjesnik. Karl Klusius Autor je najstarije tiskane knjige iz 1583. u pavlinskoj pjesmarici iz 1644. 7 . U Gradišću ima 80% čakavaca. U povijest književnosti je ušao 1969. iz Regensburga u Gradišće dolazi Stipan Konzul da bi proširio protestantizam. (Šopron. Pripadali su Đurskoj i Sombatskoj biskupiji. 1609. Budimpešta i Regensburg). stoljeća (1520-1580) jer su dobili od Ferdinanda privilegije. sa popisanim latinskim nazivima i sa mađarskim ekvivalentima. Knjiga je namijenjena zapadno ugarskim Hrvatima. Dolazak Gradišćanskih Hrvata seže u prvu polovicu 16. Također. protestantski molitvenik. Mekinićeve pjesme su dijelom autorske. zove se “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. poučne knjige koje su župnici koristili. “Klimpuški fragment. Autor je najstarijih pjesmarica "Dusevne peszne psalmi ter hvale vedania siachke". njemačkog i hrvatskog ili crkvena prikazanja. Grgur Pitireus Mekinić Protestantizam je bio presudan za kulturnu razvijenost. Svećenici su Hrvati i obavljaju službu na hrvatskom jeziku. a u drugoj na 32 tematska ciklusa. Antun Dalmatin i Stipan Konzul su djelovali u Njemačkoj i u Ungnadovoj knjižari tiskali knjigu “Postila” (1568. a donio ga je s ovih područja Juraj de Jastrebarsko. “Duševne pesme”.. Gussing (južno Gradišće) "Biljni nomenklator panonski". Antun Dalmatin i Stipan Konzul "Klimpuški fragment" je vezan uz rad protestantskih hrvatskih pisaca Antuna Dalmatina i Stipana Konzula koji su pripremili knjigu “Postila”. stoljeće je obilježilo rad protestantskih pisaca. stoljeća nastaju dvije protestantske pjesmarice (1609. sadrži “Oče naš” i uskrsnu pjesmu iz 1564. Protestantizam nije imao veći utjecaj na gradišćansku književnost. Bio je vrstan prevoditelj s njemačkog na hrvatski gradišćanski jezik. se smatra jedinim dokazom za staroslavensko bogoslužje u sjeverno-gradišćanskim selima.). Za njegove pjesmarice se dugo nije znalo. Od ove knjige imamo 3 primjerka (Bratislava. cikla). uspjeli su sačuvati svoj jezik. tiskanu u dva dijela u Regensburgu 1568. i 1611. Napisali su ga župnici George Vuković i Juraj Živanić. 16. To je botanički rječnik. George Vuković i Juraj Živanić Najstarija djela su misali. Hrvati su imali pravo birati načelnika i svećenika. Iste te napjeve nalazimo u slavenskim pjesmama. grad u Sjevernom Gradišću. Prva pjesmarica zove se “Duševne pesme” iz 1609. Nijedna Mekinićeva pjesma nema notni uzorak. Vrijeme dolaska Hrvata u Austriju je doba reformacije (koje je u Austriji u punom zamahu). a u srednjem Gradišću je nešto štokavaca. i 1611. U nomenklatoru pronalazimo i hrvatske nazive koje je morao čuti od tamošnjih Hrvata (javor.Madžarskoj pripada Gradišću. Ta djelatnost je imala teškoće. Jedini danas primjerak “Postile” je sačuvan u Ljubljani u knjižnici nadbiskupskog sjemeništa. Pisana je bosančicom. Tekst je napisan na koricama latinskog misala. zob. Klusius je bio poznati botaničar na dvoru Maksimilijana II. 1611. Upravo zahvaljujući tome. “Kristuš je gori ustal”. Pjesme su podijeljene u prvoj knjizi u 26 tematskih ciklusa. živio je u Beču. izazivala je otpor kod Gradišćanskih Hrvata (mi u to vrijeme već imamo svoje renesansne pisce i začinjavce).). i sadrži 160 pjesama.. ali im danas ne znamo imena. Autori u predgovori izražavaju zabrinutost glede sudbine Hrvata i progona. Pjesmarice je posvetio Nikoli Zrinskom. (Klimpuh). Pisan je ćirilicom i glagoljicom. tiskana je kod Šoprona (Svetog križa). "Očenaš" i pjesma "Kristuš je gore ustal" iz 1564. godine. zahvaljujući pjesmaricama očuvan je hrvatski jezik. molitve. Sveti križ) Druga pjesmarica sadrži 141 pjesmu. U Donjoj Austriji Hrvati su pripadali bečkoj biskupiji.

Damšić je preveo djelo na latinskom jeziku pod imenom “Kratka sprava nauka keršćanskoga”. u Trnavi (Slovačka) o trošku kneza Esterhazija. Danas je on predstavnik katedre za slavistiku u Budimpešti. “Horvatszki katekhizmus” (1747. Taj kajkavski lekcionar je djelo hrvatskog isusovca Nikole Krajačevića iz 1651. prethodi kratak predgovor. 1994. Prvi put ovo je djelo objavljeno u Grazu.župniku Blažu Leškoviću nepoznati autor zahvaljuje na financijskoj potpori. Latinski predložak kojim se Damšić služio bilo je djelo A. Drugo izdanje je tiskano 1694. knjige s izvacima iz Evanđelja. sastoji se od uvoda (posveta na latinskom). To je jurski biskup Adolf Groll (1733-1743). Ovaj katekizam se oslanja na “Horvaczko evangyelye”. stoljeća. svijeta. Autor je ispravio neke tiskarske pogreške i unio neke izmjene u jeziku. Otkriven je početkom `90-tih u Nacionalnoj biblioteci u Zagrebu.18. “Kratka sprava nauka keršćanskoga” (1744. Tiskan u Beču. Određene kajkavske riječi koje su u “Svetom evangelionu” u “Horvaczkom evangyely” nadomještene su hrvatskim riječima. Najstariji katekizmi Vjerske pouke koje se temelje na pitanju i odgovorima. niti je naveo naslov izvornog djela. zamišljeno je da se uči napamet. Uočavaju se promjene: veliki broj riječi preuzetih iz njemačkog i madžarskog jezika. otkriven je u Budimpešti lekcionar “Horvaczko evangyelye”. izlazi reprint ovog katekizma u izdanju znanstvenog instituta Gradišćanskih Hrvata u Željeznom. nego da je jurski biskup. Namijenjen je djeci ili odraslima koji tek uče vjerske istine. Povezanost ovog lekcionara s kajkavskim lekcionarom “Sveti evangelioni” dokazana je `70-tih godina od strane madžarskog slavista Istvana Nyomarkaya. sintaksi i različitim gramatičkim konstrukcijama (veliki broj riječi u ta dva djela je identičan). Dodijeljeno mu je odobrenje za tiskanje ovog lekcionara. Grolla iz 1734. tiskan je u Juri. Našao ga je madžarski slavist Lasla Hadrović. litanije.) Nepoznati autor. poglavlja su u obliku pitanja i odgovora. do 1755. a na hrvatskom jeziku slijede Evanđelja. Od Adolpha Jurzkoga. stoljeću. te molitve. Naglašena pedagoška crta. Zaređen je u Beču i tamo djeluje.) To je također lekcionar.). Prvi puta se pojavljuje u 8. To pokazuje utjecaj latinskog. stoljeću. zajedničke mise svetaca.hodočasno mjesto Blažene Djevice Marije na kalvariji Brijegu (nedaleko 8 . U 18. Jandra Zgodić je jurski kanonik koji je potpomogao franjevačke i isusovačke redove. Upućuje na jedno duhovno središte toga vremena . No gotovo je identičan sa “Horvaczkim evangyelyem”. Juraj Damšić upravlja župom Celindorf 1711. i 17. To se dokazuje po leksiku. Ladislav Valetić iz Celindorfa. Primjeri ovog “Horvaczko evangyelya” pokazuje da se književni jezik Gradišćanskih Hrvata razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. Dokazuje ovisnost ova dva djela. stoljeću su lekcionari (tj. Nije naveo svoje prezime. njemačkog. Sam leksik je sličan leksiku u djelima kajkavskih pisaca 16. STOLJEĆE Pojava prvih lekcionara “Horvaczko evangyelye” (1732. stoljeću otvorena je bogata tiskarska djelatnost nabožnog karaktera. a procvat doživljava u 18. stoljeću. madžarskog i talijanskog na gradišćansko-hrvatski jezik u 18. Piše o stvaranju čovjeka. “Epistole i vangyelja” (1741. Petar Kanizius je najveći kateheta. Priručnik koji sadrži vjerske pouke. godine. Sama naslovnica kazuje da su Gradišćanski Hrvati imali svoj lekcionar i prije 1732. Prva tiskana djela u 18. gdje se i danas nalazi jedan primjerak. To je najstariji gradišćansko-hrvatski lekcionar. Predgovor .) Najstariji gradišćansko-hrvatski katekizam Jurja Damšića tiskan je u Bečkom Novom Mestu. u Juri “Osnove kršćanskog nauka za jursku biskupiju i crkvu”. Sadrži 32 poglavlja . Na kraju se nalazi katekizam. “Horvaczko evangyelye” u stanovitoj mjeri (u leksiku) odstupa od predloška. 1958. Ovo drugo izdanje je predložak “Horvaczkom evangyely”. onim redom kojim se izlažu u liturgiji). Sa Damšićevim katekizmom ima brojne sadržajne podudarnosti. Prerada Damšićevog katekizma.

1748. Djela: “Pripravlyanye k szpovidi” (1748. Jača hrvatski osjećaj srodnosti. U Gyoru 1750. Ti franjevački samostani su centri kulturnog života. On je provodio “pokorničke misije” (Paolo Senjeli). Bila su podloga mlađim autorima.). Školovao se u Zagrebu. Stvarali su jednostavnu pučku književnost na narodnom gradišćanskom jeziku koja se gradila na kultu blažene djevice Marije. “Duhovne jacske” (1750. te molitvenik “Nebeska hrana” (Zagreb.). Bogović. 1754. Pjesmarica se sastoji od 24 popevke.) 9 . Među tamošnjim Hrvatima pobudio je pravu revoluciju pobožnosti. Svoje učenje po jurskoj biskupiji u zapadnoj Ugarskoj vršio je od 1730. poznat je kao misionar bez stalnog boravišta.). znamo da je posjedovao izuzetnu retoričku disciplinu. Gradišćansko-hrvatska čakavština. Juraj Mulih (1694-1753) Rođen je u Hrašću u Turopolju. hrvatski ispovjedionici. Uz njemački i madžarski govorili su i hrvatski. Bili su istaknuti nositelji gradišćansko-hrvatske književnosti 18. Juraj Mulih bio je kajkavac. O njemu svjedoči i njegov suvremenik Baltazar Adam Krčelić “Annue”. Knjižica je anonimna. Knjefac). tiskana u Juri. S. Mulih boravi među zapadnougarskim Hrvatima. Nakon povratka sa studija u Hrvatsku. Nejasnoća je godina i mjesto izdavanja. Molitvenici (tiskanje. bavio se književnim radom.) To je misionarska pjesmarica sa crkvenim pjesmama i litanijama. onda primjećujemo sličnost. Utjecaj Mulihovih pjesmarica na druge pjesmarice. stoljeća. Odgaja se u skladu pozitivističkih kršćanskih nauka. Lovre Bogović (1719. Najpoznatiji među isusovačkim misionarima bio je Juraj Mulih (značajni kajkavski pisac). Nailazio je na odličan odaziv među narodom (tisuće ljudi). Jedan se nalazio u Novom Gradu (Gussing) u južnom Gradišću. isusovac. Primali su u svoje redove veliki broj Hrvata. Uz misionarski rad napisao je tisuće stranica teološkog. Sombotel (madžarsko). Ova književnost nije stvarana zbog umjetničkih pobuda nego da prosvjećuje narod. Zbog toga su djela prvenstveno evanđelistari. Slavoniji i Ugarskoj. moralnog. Iako ne posjedujemo manuskripte njegovih govora. za Gradišćanske Hrvate piše na čakavskom. Povijest gradišćansko-hrvatskog jezika svjedoči o jezičnoj inferenciji. Osobito su njegovali marijanske pjesme.-1789. kajkavski pisac. Molitveni dio sadrži jutarnje i večernje molitve i na kraju se nalazi 20 točaka “Opominjanja” (čuvaj se dobra vina). te se u njima očituje njegov utjecaj (L. ili kad se nalazio u Gradišću. Ona se smatra prvom gradišćansko-hrvatskom pjesmaricom koja je nastala nakon Mekinićeve.Željeznog). ovu djelatnost nastavljaju franjevci čiji je red u 18. To radi 27 godina. katekizmi namijenjeni potrebama najširih slojeva. no kad se usporedi sa drugim Mulihovim djelima. stoljeću odigrao važnu ulogu u provođenju procesija i hodočašća koji su bili vidljiv izraz barokne pobožnosti. Od 1749. liturgijskog. KNJIŽEVNI RAD FRANJEVACA Nakon isusovaca koji su započeli misije u Gradišću. sastavljanje) pogodan način širenja pučke pobožnosti. iako mu se potkradaju i kajkavski oblici. Svetica za jezerom Frauenkirchen (francuskog). Opisao je Muliha nakon smrti. himne ili pjesme. pisao je štokavskom ikavicom za Slavonce. 1742.) Knjižica u 5 dijelova koja sadrži nauk o prvoj ispovjedi djece. katekizam “Škola Kristuševa” (Zagreb. Često su ih prevodili i prilagođavali duhu gradišćanskih Hrvata. “Posel apostolski” (Zagreb. Pitanje da li je tekst napisao u Zagrebu. daje tiskati "Duhovne jačke" za Gradišćanske Hrvate. Beču i Trnavi i stekao je visoko obrazovanje. te prvog hrvatskog bontona na kajkavskom "Regule dostojanstva". Godinu izdanja nijedan izvor ne daje sa sigurnošću 1748/49. do 1754. Samostani franjevaca su se nalazili u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji. Posebno se istakao kao navjestitelj Evanđelja u svom vremenu i na tlu naše domovine. ali su i stvarali nove stihove. godine. a bio je pjesnik i glazbenik. U zimskim mjesecima boravio je u Zagrebu. zato jer je kalvarija franjevačko svetište. djeluje u Hrvatskoj. a za kajkavce na kajkavskom. Ovaj katekizam možda je napisao jedan od franjevaca Gradišćanskih Hrvata. Šopron i Požun (Bratislava). Autor je početnice "Abecerica" ili "Libavice". duhovnog i pastoralnog štiva. pisanje. 1744. ali je izvrsno prilagodio stvaralaštvo svojim pjesama za Gradišćanske Hrvate.

“Duhovni vertlyacs” (1753. te je podučavao svoje sunarodnjake kao hrvatski propovjednik (hrvatski nediljni prodikač) u Novom Gradu i kalvariji u Željeznom. “Sveti križni put” (1761. tulipan pjesme a narcis predstavlja kršćanski nauk (katekizam). Bogovićeva je knjiga od 17541869. tri rožice (cvijeta) kojim su simbolično predstavljeni tri dijela knjige: zumbul predstavlja molitveni.) Molitvenik koji se sastoji od dva dijela: molitve i pjesme (velik broj Palkovićevih izvornih stihova). Jeremija Šoštarić (1714. Najpopularnija knjiga Gradišćanskih Hrvata od 16. Najmlađi vjernici uče lakši sadržaj. djelo se metodički razlikuje od ostalih katekizama. Priređivao je molitvenik na gradiščansko-hrvatskom jeziku. Zaređen je 1738.U franjevački red je primljen 1742. ono je omiljeno štivo Gradišćanskih Hrvata. Na početku je citat iz popularnog srednjovjekovnog djela Tome Kempinskog “De initatione Christi” (Sljedeći Krista). Bogomir Palković (1714. Vjerojatno jedan od pripadnika franjevačkog reda. a od tada do danas objavljeno je još oko 15. Florijanu). staro židovsko učenje je u tome vidjelo alegoriju ljubavi Boga prema izabranom narodu. U predgovoru je prisutna složena simbolička poruka nadahnuta “Pjesmom nad pjesmama” (izraelskog kralja Salamona). Upućuju joj perifrastične izraze (izraze divljenja). Kaže da su pjesme skupljane od prvih franjevaca redovnika na brdu Kalvariji. Pisci svom narodu daruju taj molitvenik i tako ga privode krugu prosvječenih naroda. Istraživanja pokazuju da se Lovre Bogović služio kajkavskim djelom Nikole Krajačevića “Sveti evangelioni” iz 1651. Započinje tekstom “Aldovanje k bl. Autora ne znamo. Nedjeljom i svetcima na kalvariji Brijegu pored Željeznog pripovijedalo se na hrvatskom. Autor “Horvatszkog katekhizmusa” iz 1747. Doživjela je brojna izdanja (izvorna i prerađena). izdanja. To je trodijelni katekizam koji je služio kao priručnik za članove bratimstva sv. to pitanje postavlja profesor Benčić. Sigurno je potvrđeno to izdanje iz 1781. Djelovao je u samostanu Kalvariji kraj Željeznog.) Gradiščansko-hrvatski franjevac. Doživjelo je velik broj izdanja i prijevoda. “Hisa zlata” (1754. Jože Ficko izdaje prerađeno izdanje. Na Kalvariji je bio hrvatski propovjednik. kalendara i tzv. interesantna u jezičnom pogledu što donosi nazive mjesec u godini nepoznate danas u Gradišću. Uz svaku staciju je priložena ilustracija (slika u drvorezu). 1829. Slijedi tabla gibućih svetaca (kalendar).) Anonimni autor.) Tiskano u Šopronu. Franje u Željeznom.. Postojanje hrvatskog bratimstva sv. “Obchinszke miszie pitanya knisicze” (1759.) Zajedno s Bogomirom Palkovićem Bogović je napisao molitvenik “Duhovni vertlyacs”.-1778. duhovne pjesme i katekizam na kraju. Šoštarić je dao tiskati “Cvijeće” bez svog imena. 1753.) “Marianszko czveshe” (1781. stoljeća do danas.) Bogović je imao posebne zasluge za popularizaciju tih bratimstva koje je okupljalo oko 4 tisuće članova. Gradišćansko hrvatski jezik se razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. On se sastoji od 14 postaja.-1770. Sam pisac objašnjava što je križni put: onaj žalosni put kojim je naš spasitelj hodao”. On je bio hrvatski propovjednik i ugledan teolog. On se sastoji od nekoliko dijelova: predgovora. hrvatski prijevod latinske pjesme.molitve za uslišenje želja (molitva sv. divici Mariji k Željeznoj”. Franje u Željeznom. Kompozicija: molitveni dio . U kompozitnom smislu “Hisa zlata” se podudara sa “Duhovni vertlyacs” jer sadrži molitve. te molitva i jedna kitica pjesme “Sluša mati”. 10 . na temelju Bogovićeva potpisa (hrvatski). doživjela 15 izdanja.) “Duhovna kiticza” (1778. Lirska ljubavna pjesma. Sadržaj je podijeljen na tri škole: djela sa težim i djela sa lakšim sadržajem.

Nikola Benčić ga je proučavao. a lude ostaje tražeći ulje i kad su se vratile vrata su bila zatvorena. o raspuštanju isusovačkog reda Kragel odlazi iz Lovreta te boravi u Fortuavi (u senetskom samostanu) i tu je umro 1788. Koristi barokne stilske osobine koje ukazuju na barok. 1865 i 1873. Ta je tema bila omiljena među piscima tih stoljeća. a pet ludih ne uzima ulje. Prevladavaju kraći pripovjedni oblici koji u propovjednom tekstu ima funkciju ilustracije problema.) Drugo ime u donjoj Austriji. Štefan Fuček. umro u Fortnovi. 1787. misli na one koji žive u okruženju drugih naroda te nemaju propovjedi na hrvatskom jeziku. u biti peti dio. godine. 1745. Djelo je homiletičkog sadržaja (propovjednog karaktera). Kao egzemplar Kragel navodi biblijsku parabolu o mudrim i ludim djevicama iz Evanđelja po Marku. Misli. U stilizaciji i kompoziciji ima tekstova preuzetih iz drugih djela. Dionizije Katuzianac . S ovom temom se u 17. misli o kojima se u tekstu govori. do smrti 1919. vršio je župničku službu u Klimpuhu u sjevernom Gradišću. to je nova tematska jedinica tj. Djelo ima stil egzemplarnog kazivanja. Ovo ima 11 . “Lapat evangelianski” 1798. 2. tematski se nastavlja na tradiciju gradiščansko-hrvatskih molitvenika. 1803. Školovan je uz potporu servertskog reda. stoljeću služe Franjo Glavinić. stupa u Lovreti u red servita gdje je proveo najveći dio života. “Vrata nebeszka”. sljedeće izdanje. nanovo objavljen Šoštarićev molitvenik.Marijanskom hodočasnom svetištu. Pet mudrih djevica uzima ulje za svjetiljku. Deset djevica. Nakon odluke cara Josipa II. Djelo baroknog karaktera. “Marijansko cvijeće” Ova knjiga je 1808. Ima 450 stranica i govori o četiri čovjekove stvari: smrti. i 18. Od 1801.-1819. “Csetvero-versztni duhovni persztan” (1763. Sljedeća izdanja su iz 1850. 3. je godina izdanja.) Franjevac. Nikola Kraječević. Mudre djevice pale svoje svjetiljke te idu Isusu. Objavio je tri gradiščansko-hrvatska molitvenika: 1. Čeka zaručnik (Isus Krist). Tekst je isti osim što se na početku nalazi predgovor Kniefca. je potvrđena godina izdanja. 1804. Dugo vremena je bio hrvatski propovjednik u Lovreti . je ovaj molitvenik objavljen. No ima dodatak koji govori o vječnosti. U propovjedni tekst su uvršteni biblijski citati iz starog i Novog Zavjeta. U tom razdoblju su brojni pisali djela kompilirajući. te želi stvoriti djelo koje će služiti Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji b) Da bi Hrvati mogli imati pobožne riječi c) Misli na one koji nisu nazočni propovjedi d) Zato jer se na hrvatskom jeziku prodike ne drže.“Poszuda duhovna” (1793. Kragelovo djelo u današnjem smislu riječi nije originalno. Rođen je u Cundravi.) To je vrhunsko prozno ostvarenje starije gradiščansko-hrvatske književnosti. Kragel govori o razlozima za sastavljanje djela: a) Ističe oskudicu nabožnog stava na hrvatskom jeziku. On je građu preuzimao iz starije teološke literature. izreke svetaca i teoloških priručnika. Od ovog je ostalo tek drugo izdanje. 1793. očituje se originalnost.) Prvom primjerku izdanja nedostaje naslovnica. 1804. Osnovna misao djela je rečenica iz Ponovljenog zakonika: “Ljudstvo je bez savjeta”. Kagel ističe da djelo ima kompilacijski karakter. paklu i posljednjem sudu. raju. Kaže na kraju da nastoji jezik oblikovati tako da bude blizak većini čitatelja. Eberhard Maria Kragel (1725-1788.nizozemski redovnik se poslužio s molitvama tog djela. Simeon Kniefac (1752. ideja. Svoju propovjednu službu je napisao na Kalvariji i u Novom Gradu. tiskana u Šopronu.

Inzistira na biblijskoj metaforici. 1578. prvi pokušaj starije povijesti književnosti Gradiščanskih Hrvata. Pjesnička vrsta karakteristična za gradiščansko-hrvatsku književnost je spričavanje (spričanje) Tzv. On se u ime pokojnika opraštao od obitelji. Gradiščanski Hrvati. Djelo odgovara europskom baroknom stilu. Stil djela. To se kod Kragela očituje u naglašenoj uporabi retoričkih figura. te su one zabranjene od strane crkve. problem moral. Tjednik “Naše novine”. Janko Berle tvrdi da je iz Vrbovca u zagorju. Nikola Benčić je autor disertacije o Miloradiću. Mihovil Naković se istaknuo kao reformator pravopisa. Bio je dobro obrazovan. Od pisaca u Hrvatskoj o njemu piše Stjepan Jušić. uvođenje novog pravopisa. 1891. alegorija. na popisu zabranjenih knjiga jer je na jeziku civilne Hrvatske. piše o radosti i čežnji za raskoši. O njemu je pisao njegov prijatelj Martin Meršić (njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica). Ignjac Horvat je napisao predgovor Miloradićevim pjesmama. stoljeću javlja se književnost svjetovnog karaktera. retoričko pitanje. Filozofija.didaktički smisao. u 53. poznavao je grčku povijest. Rječnik je u Kragelovom djelu u funkciji zastrašivanja čitatelja. Najvažnije mu je djelo “Početnica za katoličku školsku mladost”. slogova). Zajednička crta književnog stvaralaštva učitelja su pjesme za crkvene potrebe te svjetovna književnost. gradacija. 12 . hiperbola. Urednik je kalendara (Kalendar svete familije i kršćansko-hrvatskih novina). pohađao je gimnaziju u Juri. U 19. Imena: Gašpar Glavanić. “Moderno i gnjilo”. Znanstvena djela na latinskom.lirski preporod. principalne zablude. gdje je doktorirao. Uz svećenike nastaje još jedan obrazovani sloj inteligencije . Ivan Mušković. Svojim pjesmama stvorio je novu privlačnu književnu vrstu. pisac novela sa seoskom problematikom i crtica iz seljačkog života.: antiteza. a studirao je i filozofiju. Bio je kapetan u zavodu sv. Mate Karall. Studirao je teologiju. formira se na podlozi čakavskog dijalekta i ikavskog govora. Značajni: Mate Ginzler. Ivan Žigmund Karner (1756. Mate Mešić Miloradić (1850-1928) 1903. Pjesme su često činile razdor u obitelji. Kalendar. File Sedenik radi na djelu “Naši pisci i naša književnost”. a moglo se i predbacivati drugima u ime pokojnika. dio pogrebnog obreda gradiščanskih Hrvata. duhovnog karaktera. Štefan Ginzler. Njegova književno-kulturna djelatnost: izdavanje i uređivanje hrvatskih kalendara. Šopron. utjecaji .-1817. Briga za književni jezik Gradiščanskih Hrvata. sociologija. no o Miloradiću i njegovim pjesmama dosta se pisalo. U tom periodu barokna se poetika temeljila na retorici. 1912. Čuva se Nacionalnoj biblioteci.M. ali ti prikazi su prilično subjektivni i nekritički. Karnerov prijevod je objavljen poda nazivom “Od naszledovanya Kristusevoga”. a "Kronika" je posvećena Draškoviću.) Godine 1812. Kragel ističe da su oni kršćani koji nemaju dobrih djela slični ludim djevicama. Gradišćanskohrvatska književnost usmjerena je na očuvanje narodnog identiteta pa kritike i nema. Gradiščanski Hrvati više se ne služe madžarskom grafijom nego Gajevom ortografskom reformom i Ilirskim pravopisom. Prve diskusije o jeziku i počeci novije gradiščansko-hrvatske književnosti. nakon revolucije zapaža se naglašeno buđenje nacionalne svijesti kod Gradiščanskih Hrvata. s latinskog jezika je preveo djelo “De Institutione Christi” Tome Kempenskog. "Postille". Bavio se pozitivizmom. Spričanja su imala točno određenu formu (stihova. 1914. Antun Vramec u tiskari Hansa Mauliusa "Kronika". mrtvačka jačka (pjesma).učitelji. kaže da želi biti pripravan u vjeri. Ljubljana. 1848. Grgo Gusić (učitelji) i Mate Drobilić izvan učiteljskog kruga. otkriva tajne.. Jeronima u rimu. "Crtice iz narodnoga života". Imao je punu slobodu govora. Rodio se 1850. Gradiščansko-hrvatska književnost postaje s njim napredna. Postille je posvetio Petru Herešincu (meceni) i zagrebačkom biskupu i savjetniku carskog kraljevstva. Prvi je dao ime Gradišćanski Hrvati. Pjesma “Republika”. Rad na okupljanju Hrvata. Miloradić napisao je tekst za himnu Gradišćanskih Hrvata. u Kisegu. problemima geometrije. Beč. pisanje pjesama i sastavljanje hrvatskih školskih knjiga. Barokne figure u Gragela su npr. kršćansko-katoličkog kalendara. do te godine gradišćanskohrvatska književnost je bila nabožnog. godini počinje sa pjesničkim radom. dok je prije bila nabožnog karaktera. Nacionalni pokret. pisac školskih knjiga. M. urednik kalendara (katoličkog) i osnivač prvog časopisa Gradiščanskih Hrvata “Knjižica za seljačke ljude”. korektor. Nju je sastavljao jedan autor po nalogu najbliže rodbine (učitelj). Nositelji gradiščansko-hrvatske književnosti. Tek u 53-oj godini svog života počinje pisati pjesme u kojima dotiče rane tadašnjeg društva. 1859.

Gradišćanska književnost je sličnog karaktera kao i kajkavska književnost. Naziv potječe iz doba Monarhije. U jednoj zbirci čakavske lirike on se stavlja na prvo mjesto. Rođen je u Gorištanu. “Naš jezik”. Sredinom 19. Jezik Gradišćanskih Hrvata se nastavlja na jezik matičnog kraja. tj. knjiga 2 Božidar Finka "U čakavskoj reči". tj. Danas mu se može zamjeriti to što su danas Gradišćanski Hrvati čakavci. Stvorio je naziv Gradišće. Osnivanje hrvatskog kulturnog društva “Zora”. u dijalektalnom smislu jezik je heterogen. a u Gradišću su bili učitelji (i obratno). Burgenland. prva dijalektološka studija Ivan Grabec "Govor podunavskih Hrvata u Austriji". Postao je vodeća osoba književnosti Gradišćanskih Hrvata. Pjesme “Uz grob”. zapadna Ugarska (270 sela). Nositelji svećenici. Piše o sebi. stoljeća dolazi do jezične izolacije. pravopis koji ima svoje korijene u madžarskom pravopisu. daje pregled govora Gerhard Neweaklowski "Disertacija" Tomislav Jelić "Gradišćanski Hrvati u Austriji" Veze Gradišćanskih Hrvata s domovinom Ljudi koji su iz sjeverne Hrvatske. Donja Austrija. Budućnost Gradišćanskih Hrvata temelji se na njihovom povezivanju sa maticom zemljom. stoljeću veze su potvrđene na trgovačkom polju. Napisao je himnu Gradišćanskih Hrvata. turskog ropstva i islamizacije Crkva je imala važnu ulogu u svim socijalnim procesima. uređivao je muzikološki časopis "Sv. Franjo Sušnik. Janko Barle (1569-1941) Zagrebački kanonik. Crkvenog je nabožnog karaktera. ljetopis JAZU. slovnica hrvatskog jezika”. Proširena malodušnost među Gradišćanskim Hrvatima. Dodao si ime Miloradić (rado). Cecilija". Gradišće je prepjev naziva Burgenland. Formirao se standardni hrvatski gradišćanski jezik. Njegova je generacija poznavala sve njegove pjesme. Pisma. U pjesmaricama je grafija latinička. Antisemitizam. Prvi tiskan evanđelistar prema ovom izdanju Janko Spodić (Gyorski biskup). Nedostaje joj književna kritika. Josipu J. epistole (npr. Uspostava nove ortografije. pa su tamo preseljavali kmetove (hrvatski velikaši Erdody) c) radna snaga potrebna je caru Ferdinandu i feudalcima.Ivan Blažević. 1919. "Hrvatski dijalektološki zbornik". To je područje na kojem se govori hrvatski jezik. Prijevodi stranih djela. Dosta oponašatelja . od kojih je 80% čakavaca (čakavska ikavica). Iz Gradišća. O Gradišćanskim Hrvatima pišu: a) b) c) d) e) f) Mate Ujević "Gradišćanski Hrvati" Stjepan Jušić "Hrvatska dijaspora u 16. Hrvatskom.. pa ih on oslobađa od svih davanja na rok 1216 godina i daje ima crkvenu autonomiju d) strah od tuđe vlasti. Prijevod “Nasledovanja Kristuševa”.Uzdigao je jezičnu normu na umjetničku razinu. uključen je u korpus hrvatske književnosti. Obrana hrvatskog jezika. studira u Grazu i predaje civilno pravo u zagrebu. U kulturnoj povijesti Gradišćanskih Hrvata važnu su ulogu imali protestantski svećenici Stjepan Konzul i Antun Dalmatin. antimarksizam. Mihael Lipšić. Epska pjesma o izgubljenom sinu. Ilirski preporod kod njih nije imao odjeka. Ep “Tragedija Božja”. zrcalo duha vremena. Strossmayeru). U pjesmama obrađuje sve teme. Najmasovniji pravac hrvatske emigracije za najezde Turaka je sjeverozapad. U Gradišću je utemeljeno između 180-200 hrvatskih naselja. antifeminizam. Do spontane asimilacije hrvatskog stanovništva 13 . U 18. Njegove pjesme za djecu pisane su sa poučnim temama. između Štajerske i Slovačke. Pisao je o crkvenim pjesmama Gradišćanskih Hrvata. Razlozi emigracije: a) rast agrikulture u donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj b) isto plemstvo ima posjede i u Gradišću i u Hrvatskoj. urednik je uništio zbog protucrkvenog sadržaja. Gradišće je dobilo naziv po mjestu Grad (Gussing). 1966. djelo sadrži molitvu supružnika na kajkavskom (koje kasnije neki gradiščanski Hrvat prevodi na svoj jezik). središte u Juri novog nacionalnog pokreta. “Mala gramatika. stoljeću". Zalagao se za čakavski dijalekt i to je bila loša strana jer su se time Gradišćanski Hrvati udaljili od hrvatskog jezika. "Put kud nebo". dolazili su trgovati u Hrvatsku. Djela mu se sadržajno bave rodoljubljem. od 1921. pjesme ispovijedi.

Gradišće se zove Burgenland. Najvažnije doba toga vremena (1833-1872). Grazu. Čuković (19/20. zastupnik je u hrvatskom saboru. 1919/20. a u Pečuhu Hrvatski institut za hrvatski jezik. Tvorac je prve moderne hrvatske drame "Juran i Sofija" pisane novim tipom književnog jezika. Foto zbirka zemaljskog arhiva Željezno.`70-ih dolazi do sve jače deagrarizacije. tj. Dio Gradišćanskih Hrvata danas se nalazi u Slovačkoj. seoske sredine. Mnogo je stvarao na području crkvenih pjesama. 1912. novinari) etničke institucije (škole. Martin Meršić (1868-1963). Čimbenici opstojnosti hrvatske manjine materinji jezik kulturna baština etnička elita. Pisao je o Mate Meršiću Miloradiću. inteligencija (profesori. Fran Kurelec (1811-1874). crkve) (povijesna) etnička svijest život u seoskoj (ruralnoj) zajednici .sa austrijskim dolazi 1970-ih godina. razmišlja o precima. svećenici. prvi svezak lirike na gradišćansko hrvatskom jeziku "Jecke". Svoje pjesme je podijelio u čakavske. Školovao se u Zagrebu. prvi drži govor na hrvatskom jeziku (1843). što dovodi do spontane asimilacije g) nerazvijenost građanske klase a) b) c) d) e) f) U Budimpešti postoji hrvatska gimnazija. plebiscitom dio gradišćanskih Hrvata dolazi pod administrativnu upravu Austrije ( do tada je uprava bila Ugarska). Ignacije Horvat (1895-1973). Pjesme koje je vjerojatno sam sakupio obilazeći hrvatske krajeve svrstao ih je među čakavske. Foto zbirka zemaljskog arhiva "Željezno". konferencijom mira u Parizu Gradišćanski Hrvati bili su razgraničeni (Versailleskim dogovorom o koridoru kojim bi se povezivale Jugoslavija i Čehoslovačka). govori o domovinskoj ljubavi. Tada je došlo do jače deagrarizacije ruralne tj. st) objavio historiografsko djelo "Žitak svetih" 14 . Proučava život i običaje Gradišćanskih Hrvata i potpisuje njihove pjesme. štokavske i kajkavske. Duhovnik i književnik. kalendara. a ime Gradišćanski Hrvati službeni etonim (Gradišćanski Hrvati austrijskog dijela i Gradišćanski hrvati madžarskog djela). Njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica. Jedan od pokretača narodnog gibanja Gradišćanskih Hrvata. Filip Sedenik . bavi se političkim i književnim radom. Velike sile to nisu prihvatile. Bio je predsjednik HKD u Gradišću. školskih udžbenika. 1921. Gašpar Glavinić. Ivan Kukuljević Sakcinski Služi kao oficir u Beču i Milanu. Od 1921. te Beču.

danas postoji još 15 sela. Nakon 1978. Nove su gospodarske i društvene prilike. kajkavci su u Umoku. Informbiro.26 dvojezičnih škola.žive uglavnom čakavci. Očuvanju hrvatske manjine u Madžarskoj posebno su pridonijeli hrvatski svećenici koji su tamo izbjegli s narodom i drže obrede na hrvatskom jeziku. Bave se svinjogojstvom i ribarstvom. 1948.000. za vrijeme madžarske revolucije kmetovi su dobili slobodu. Madžarski znanstvenici ih obično svrstavaju u 7 većih etničkih skupina: 1. Smatraju se autohtonom etničkom skupinom. a nekad je u velikom broju obitavala u Budimu i okolici. U tijeku je proces asimilacije. Rezolucijom Informbiroa hrvatska manjina je izolirana. Bavili su se uzgojem i trgovinom jakih konja koji su prodavali za potrebe gradske željeznice. a) 1945-1948 . 2. Promijenio se broj dvojezičnih škola. Hrvati su u Madžarskoj očuvali svoju svijest time što je Ferdinand I. b) 1948-1949 . Danas u Budimpešti i Pečuhu postoji Hrvatski institut za jezik i književnost.sve narodne manjine dobijaju pravo na etnički opstanak i razvoj svog individualiteta. U Madžarskoj od nekadašnjih 45. nakon oslobođenja tog prostora od Turaka. Problemi tzv. c) 1962-1978 . Hrvati Bošnjaci se javljaju u Pečuhu i Budimu kao obrtnici još u tursko doba ali i poslije. odbacuju se hrvatska imena i prezimena. Podravski Hrvati .000 Gradišćanskih Hrvata koji govore čakavskim dijalektom. tj. Podunavski Hrvati . Pomurski Hrvati su doselili uglavnom poslije 1690.) i doći će do asimilacije. 1948. 1962/63. Svi potječu iz kajkavskih krajeva (Međimurja. 7. Bošnjaci i Dalmatinci. 6.treće razdoblje.mješovito stanovništvo pa se dijele u dvije grupe: a) grupa koja živi u okolici Kalače. Neki su bili veleposjednici (Bedekovići). Razne su etničke skupine Hrvata u Madžarskoj. Hrvatskog zagorja). srbiziranje nastavnog kadra. prekinute veze s Madžarskom. Nakon toga počinje naseljavanje njemačkih i madžarskih doseljenika u hrvatske krajeve. počinje proces asimilacije. Zlatno doba Hrvata u Madžarskoj je 18/19. doselili su se iz Slavonije b) doselila se u 16. te vrtlari. 15 . Neki su imali crkvene posjede. 3. stoljeće kada su u nekim krajevima činili relativnu ili čak apsolutnu većinu. vinogradari i vinari. pretpostavlja se da žive na ovim prostorima već od dolaska Hrvata u današnju domovinu. U Madžarskoj živi oko 12. To su iskoristili madžarski Srbi kako bi ekavizirali Hrvate. Bave se ribarstvom i spominju se kao Bunjevci. 5. "spontane asimilacije" (i dalje traje). Gradišćanski Hrvati Pomurski Hrvati Podravski Hrvati Hrvati Bošnjaci Šokci (brzo asimilirani) Bunjevci (brzo asimilirani) Podunavski Hrvati Hrvatska manjina u Madžarskoj je dodatno izolirana od matice zemlje nakon rezolucije Informbiroa iz 1948. 4. koriste sva narječja kojima se govori u Hrvatskoj. Istočnougarski (Bunjevci) i južnougarski (šokci) razbijeni su između Madžarske. Narodne manjine napustit će svoju zatvorenost (1957. Vadešinu i Koljnofu b) Željezno Čakavski dijalekt polako nestaje zbog uvođenja jugoslavenskog jezika. Rumunjske i Kraljevine SHS. Dao pravo da sami biraju svog svećenika. višak radne snage nakon oslobođenja kmetova i procesa zemljo rasterećivanja uzrok je iseljavanja Hrvata iz Madžarske u Ameriku. postoji samo 8 dvojezičnih škola.šumovita i močvarna područja duž Drave. stoljeću. Dvije su županije s Hrvatima: a) Šopron . Govor im je novoštokavsko ikavski. govori staroštokavsko ekavskim govorom.HRVATI U MADŽARSKOJ (GRADIŠĆANSKI HRVATI) Hrvata u Madžarskoj ima oko 90. te su doživjeli ubrzanu asimilaciju. osnovana je udruga "Demokratski savez južnih Slavena" koji nastoji obuhvatiti sve manjine u Madžarskoj (okupiti ih pod jednim imenom). Poznati su kao zlatari.

varijantom koja se razvila u Koljnofu. U djelu ima dosta kajkavizama. Pisao je za svoje sumještane. Ostavio je stotinjak pjesama.Bačka Hrvatska naselja južno od Budimpešte: a) Andzabeg b) Tukulja c) Erčin Hrvatska naselja u zapadnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) g) h) Bizonja Šopron Vedešin Umok Koljnof Unda Prisika Kiseg Mate Šinković (1927-1974) Rođen je u Koljnofu (velikom selu nastanjenom Hrvatima koji su tu već od 16.Podravina Mohač . zavičaju i prirodi ljubav prema ženi. Kamer je u svom prijevodu napravio suvremeni normirani tip gradišćanskog hrvatskog jezika. tj. prevodi Marulićevo djelo "De imitatione Christi" na gradišćansko hrvatski jezik.Baranja (ikavsko ekavski) Bacin . radnike i djecu. "Viograd". "Žetva". "Na našj gori".Podravina (poluakcentualni sustav) Pečuh . "Od naslidovanja Krista Ševega". molitve. pritom se služio prijevodom Tome Kepenca "Stope Krista". "Jasen" "Na majkin dan" Jive Zigmund Kaner 1812. djeci i prijateljima Pisao je i o spontanoj asimilaciji: a) b) c) d) "Sladka Sanja" vizija hrvatske autohtonosti "Dužnost domovini" iznosi svoj patriotizam "Protulice".Pomurje (kajkavci) Pogan .Hrvatska naselja u južnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) Kaniža . stoljeća). Piše izvornim čakavskim dijalektom. Zbirka "Ruža nebeska".Bačka Vršenda . Četiri su tematske cjeline: a) b) c) d) ljubav prema hrvatskom jeziku i etničkoj pripadnosti ljubav prema madžarskoj domovini ljubav prema rodnom selu. 16 . Cijeli život je posvetio njegovanju materinjeg govora i oživljavanju hrvatske kulturne baštine.

Tijekom 16. sklonosti. Preuzimanje navika. “Hrvatski kulturni dani” u Frielištofu. Veliki problemi u Češkoj zbog ulaza u EU jer se traži reguliranje odnosa prema manjinama. Od 1991. vinogradarstvo. Informbiro. Nakon veljače 1948. Tek prije 3 godine češka vlada je uputila ispriku Moravskih Hrvatima. Bili su skloni uporabi sile. Razlike u duhovnom životu. Danas su ostala samo tri sela u kojima borave Hrvati: 1. Posljednji trenutak da se nešto učini za Hrvate u Češkoj.Dobre Pole U 16. podjelom Čehoslovačke Hrvati su pripali Njemačkoj.Novy Prerov 3. trgovinu i prijevoz. Iz 1538. provedeno je raseljavanje Hrvata iz tih triju sela. Živjeli su u tri sela. 1938. Intervju s Herdvig Sitek. Slavensko-Moravska kultura. Moravski Hrvati su priznati kao manjina u Češkoj. Hrvati su došli iz političkih i ekonomskih razloga. stoljeća. Jezik im je pun arhaizama. Najviše se raseljavaju iz Slavonije na područje donje Austrije. zbog toga su zahtijevali dobar dio hrvatskih svećenika koji su mnogo učinili u obrani hrvatskog identiteta. stoljeću Hrvati se živjeli pretežno u kućnim zadrugama. Čeh Aloj Šembera. Jevišovka . Počela je germanizacija. potječu prvi pisani dokazi. učinili su češki komunisti u 50 godina. a tamo gdje su se raštrkali dobili su prezime Hrvat. raseljavanje traje od kraja 15. Moraju prelaziti na ratarstvo. Tek od 1991. Plansko raseljavanje Hrvata nakon 1945. Nova Prerava . To je najsjevernija i najudaljenija hrvatska dijaspora. Završetkom Drugog svjetskog rata Hrvati u Moravskoj počinju odumirati. Ono što nisu učinili Nijemci 400 godina.HRVATI U MORAVSKOJ Južna Moravska (Češka Republika). Bili su uglavnom stočari sa nomadskim načinom života. te su nakon rata češki komunisti iste proglasili njemačkim kolaboracionistima. stoljeća Hrvati bježe pred Turskom najezdom. Tamo gdje su Hrvati došli u većim skupinama sačuvali su hrvatska prezimena. dolazi do sukoba Tito-Staljin. Ugarski sabor je donio zabranu o seobi i o povratku. Hrvatsko je kršćanstvo više primilo od Moravske nego što je dalo. On tvrdi da Moravska Hrvatska nema budućnosti. Moravski Hrvati na Drinovcu su čakavci (kao i Gradišćanski Hrvati). do 18. 1580.Frielištof 2. Također na ova područja dolaze i zbog teških gospodarskih uvjeta. gdje u ih preselili još sjevernije te su oni izgubili kontakt između sebe. To raseljavanje su proveli češki komunisti. 17 . Oni dolaze na ova područja u doba protestantizma. 1948. Nakon toga Hrvata je ostalo tek oko tisuću od nekih 15-20 tisuća. Najduže su sačuvali svoj jezik. danas živi u Kanadi. Početkom Drugog svjetskog rata njemačko zapovjedništvo ih je slalo na bojište. Najrjeđa i najmanja veza sa domovinom. zapadne Ugarske. Milo Vašak je najznačajniji pjesnik Moravskih Hrvata. predstavnikom udruženja građana Hrvata u Češkoj. Genocid. Dobro Polje .

U selu postoji vrlo aktivno hrvatsko kulturno društvo. u okolici Bratislave. Jezik: srednjočakvski dijalekt čakavskog narječja. "Pašaki" i tamburaški ansambl djece i mladeži "Črip". Danas se zbog snažnog procesa asimilacije hrvatski jezik zadržao samo u 4 sela. godine u Trnavi je osnovano jezuitsko sveučilište. je Festival hrvatskih pjesama i plesova. stoljeće) 18 . pa su u novoj domovini našli napuštene nastambe i kotare. Od 1994. U selu djeluju 4 ansambla: glazbeno pjevački ansambl "Grvarčieta". Kulturna društva Hrvata u Slovačkoj Čunovo. ikavska ekavica. te učili djecu. te nešto južnijih područja i zapadne Slavonije. 1947. od toga dva sa hrvatskim stanovništvom (Čunovo i Jarovce). Hrvatska kulturna društva u Devinskom Novom Selu: Jarovcu. Kulturno stvaralaštvo Slovačkih Hrvata `60-ih godina dolazi do buđenja nacionalne svijesti. Nakon postanka Čehoslovačke. zagrebačko Društvo sv. Hrvati iz ta 4 sela potječu sa teritorija između Kupe. urednik je Viliam Pokorny.). Jeronima i slovačko Društvo Vojtecha otkrili su u Trnavi spomen ploču prvog hrvatskog kardinala Jurja Haulika. Čehoslovačkoj su priključena tri sela u blizini Bratislave. jesu li se svi odjednom iselili. Čunovu i Chorvatskom Grobu osnovala su zajednički Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj (mjesto za afirmiranje). otežani su kontakti Hrvata i Slovačke s Hrvatima iz Austrije. germanizmi). Marko Horvat-Stančić je od 1590. Lokalna kultura se oslanja na hrvatsko kulturno društvo. potocima i brdima. Aktivan je i kod crkvenih obreda. "Domovinska Nova Ves". 1635.HRVATI U SLOVAČKOJ O doseljenju Ne zna se točno od kuda su došli. Dolazi do interesa za vlastiti jezik. folklorni plesni ansambl "Mladost". ali i stanovnicima hrvatskih sela u Madžarskoj. U njemu istaknutu ulogu imaju hrvatski studenti i profesori. držao kod Kežmarcha glavnu luteransku školu. dokumentarnu videokasetu o hrvatskoj manjini u Slovačkoj "Nakon stoljeća ponovno u svatu" i dva zbornika: "Hrvati u Slovačkoj" i "Hrvatska narodnost u Slovačkoj" (1999. pa krenuli u seobu. U Devinskom novom Selu trenutno se gradi kompleks kulturne ustanove koja će biti središte Hrvatskog kulturnog saveza i Muzeja hrvatske kulture u Slovačkoj. do 1597. Tu se nalazi i mali lokalni etnografski muzej "Hrvatska soba". U njemu djeluje kulturno društvo "Klub mladih Hrvata". narodne običaje (pjevanje i ples). To su bili crkveni. Hrvatsko kulturno društvo neredovito izdaje časopis na lokalnom dijalektu "Novodielski glas". 1929. državni dužnosnici na Slovačkom teritoriju. čiji se rad očituje u svjetovnoj i crkvenoj glazbi i obredima. Današnji je jezik mješavina arhaičnog hrvatskog i slovačkog jezika. Poznat je čunovski tamburaški zbor. Nakon Drugog svjetskog rata na temelju mirovnog sporazuma s Madžarima. Juraj Drašković zaslužan je za uvođenje jezuitskog školstva. Devinska Nova Ves. stoljeću imali vlastite svećenike koji su propovijedali na hrvatskom jeziku. razvila je obrte. Povoljnije su prošli zadunavski Hrvati iz sela Jarovce i Čunovo koji su poboljšali svoje kontakte s Gradišćanskim Hrvatima. Hrvati doseljenici su dobili od zemljoposjednika kolonizacije slobode na 8-12 godina da izgrade kuće. i 17. Chorvatsky Grob. u njima se govori čakavskim dijalektom. Još su u 18. "Hrvatski četvrci" klupske večeri s tematskom orijentacijom prema životu stanovništva u tom selu u prošlosti. sagradila je i proširila crkve. Prva generacija doseljenika obnovila je opustošena sela. Ministarstvo kulture Slovačke Republike odobrilo je osnivanje Centra za dokumentaciju hrvatske kulture pri slovačkom narodnom muzeju u Bratislavi. 1989. stoljeću bio je rat. povezano i sa Hrvatskom i sa inozemstvom. svaki posljednji četvrtak u mjesecu. posjetio ih je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. S tog područja potječu i Gradišćanski Hrvati. dječji folklorni ansambl "Jarovček". a hrvatska imena davali su kotarima. vinogradarstvo. koji je podrijetlom bio Slovak. Održavaju se već pet godina. Jarovce. Draškovići. Tu su isto studirali Juraj Habdelić. Antun Kanižlić i Pavao Ritter Vitezović. dovršen je i posvećen oltar prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića. Centar je predstavio mini izlože zbirki. obnove granice i vinograde. Gabrijel Kolinović (17/18. i 16. 1999. U sklopu hrvatskog kulturnog društva djeluje pjevački ansambl "Horvatanka". U 15. Ti su se nazivi očuvali i danas. pa je jezik sličan (slovakizmi. Save i Une. Hrvatska sela: Devinska Nova Ves. ali nastupa puno i po Slovačkoj i inozemstvu. stoljeću poznate su dvije hrvatske obiteljske loze: Ostrožci i Horvat-Stančić (branitelji luteranizma i pomagači znanosti i kulture). hungarizmi. 1990. U 16. 1966. niti da li su stigli izravno ili su već negdje bili nastanjeni. Chorvatsky Grob.

poezija mu je prihvaćena i na slovačkom. Svojim je djelovanjem doprinio razvoju prijateljskih odnosa Hrvata i Slovaka te razmjeni kulture. osobito u Chorvatskom Grobu. Viliam Pokorny Iz Devinskog N. 1997. izdao je monografiju "Devinska Nova Ves". Drvorezac je. te novoselskih priča na nestandardiziranom rodnom dijalektu. Pisao je kronike templara austrijsko-turskih ratova. nazivlja i školstva u selu. rođen je u Šenkvicama kao potomak hrvatskog emigranta iz Kostajnice. 1999. industrije. Posvetio je veliku pozornost slovačkim Hrvatima. 1992. hrvatski tekst nije na hrvatskom književnom jeziku već na novoselskoj čakavci. Zbirka se sastoji od 50 pjesama podijeljenih u 4 tematske cjeline. Sela. Josip Andrić U hrvatska sela slao je knjige. epigramatičar. hrvatskih kraljeva i banova. 1991. Zbirka je tiskana dvojezično. Napisao je svoju opsežnu autobiografiju i genealogiju obitelji od dolaska Hrvata 1557. kuhača i drvenih daščica s poslovicama iz rodnog mjesta. izda je knjigu izreka i poslovica. kalendar Društva sv. U knjizi je objavio svoja zapažanja o hrvatsko čakavskom dijalektu.Povjesničar. Inicirao je postavljanje oltara posvećenom prvom hrvatskom svecu Nikoli Taveliću u Chorvatskom Grobu. zdravstva. Pisao je o životima ugarskih vojskovođa. objavio je zbirku novoselskih poslovica i izreka "Rič tr drvo". Bavio se dijalektima. Urednik je zbornika "Hrvatski etnikum u Devinskom Novom Selu" i časopisa "Novoselski glas". 1995. 19 . Spisi su mu ostali većinom u rukopisu. kulture. izdao je knjižicu pjesama "Ča dan donese". to je pregled povijesti. Jeronima. izveo kazališnu jednočinku "Novoselski kipci". Radnju svog romana "Velika ljubav" je smjestio u to naselje. Iste godine je organizirao izložbu svojih klipov. Pisao je i na slovačkom. u Šenkvice. te dijalekata na slovačkom jeziku.

nazivaju se Granerima zbog boravka na radu u mjestu Gran. Ivana Krstitelja (Aleksandar Berković . Na desnoj obali Dunava. Klokotić. proces asimilacije dosta je jak. Temišvar. Na granici Madžarske i Slovačke stupaju u službu barunske obitelji Ambrozy gdje rade kao drvodjelci (tesari) i potom iz ostrogonskih šuma odlaze (jer više nisu potrebni vlasniku) prema jugoistoku ondašnje Ugarske u selo Remete (danas mjesto blizu Temišvra . donjeg okuplja. Lugoj Tirolska županija: Tirol. Nermić. nastava na hrvatskom jeziku. Aradska županija: Arad. Klokotić. Lupak. 3. Čenija. Hrvati iz gorskog Kotara (koji je kajkavska sredina) su u Rumunjskoj od 1890-ih godina. osnovano šokačko pjevačko društvo. zabilježena su u Rekašu. Mrkopolja. Župnik Jozef Šulc (u 20. Rekaš. Kružić. Brinja. stoljeća. U Klokotiću djeluje kulturno umjetničko društvo. hrvatski jezik se zadržao samo kao predmet. Pokuplja. Karaševo. stoljeću) objašnjava to ime . Obitelj Jankulov upozorava istraživača Stjepana Krpana i na druge obitelji tzv. U Keču dolaze iz Turopolja. grad u kojem su Hrvati peti po brojnosti. Po jeziku su kajkavci (goranski). Nermić. Jakobić. potomak Hrvata) rođenja djece naših hrvatskih iseljenika. Rekaš. Karaševo Franjevci su dosta značajni za razvoj Hrvata i očuvanje jezika. način u obitelji ulazi i rumunjski jezik. Jabalča. Bobinac. 1888. Hrvati iz gorskog kotara. 1948. dolazi do prestanka djelovanja mnogih društava (vatrogasno). Kajkavština (Gorani).Remetea Mare). Mrkopolja su se zaputili u Rekaš. Nakon dolaska u rekaš zatekli su tamo svoje sunarodnjake koji su govorili ekavskomštokavštinom. 1948. godine. Nermić. Karaševo je najveće središte. Tomac. pisane karakterističnim govorom. Lupak. Žombolj. u župi sv. Sinnicolau. Tirol. Vodnik. Uspješno su sačuvali jezik i običaje za što je osobito zaslužna crkva. blizu Ostrogona. kriza Tito-Staljin. Keča . 2.HRVATI U RUMUNJSKOJ Nakon Prvog svjetskog rata se počinje saznavati za njih. Rekaš. gdje je isti gazda imao svoje vlastelinstvo. Jabalča. Vodnik. Kužić. Ravnik. Keča. Jimbolia. Hrvatska naselja: Arad. Marija Radna Temišvarska županija: Temišvar. Ravnik.župnik. a na tj. Temišvar. Resita). Resita. Dolazak Hrvata u 16. sami sebe smatraju Šokcima i misle da su tamo od 1650. Marija Radna je veliko hodočasno središte i tamo se nalazi velika barokna crkva Većina usmenih priča objavljena je u zbirci Balnt Vukova “Cvjetovi mećave”. Tomić. "Granera" koji nakon 1890. rumunjski jezik je uveden kao nastavni. Jezik je štokavska ekavica sa primjesama ikavice. Neka prezimena u Rekašu koja se pronalaze i u Gorskom Kotaru: Radošević. stoljeću povezan je sa turskom silom iz Vinkovačkog kraja. S vremenom će doći do napuštanja goranske kajkavštine i prihvaćanja ekavske štokavštine međusobnom ženidbom. a ekavsko-ikavski govor nam kazuje da njihovi preci potječu južno i jugozapadno od Vinkovaca. ekavska-štokavština (Šokci). 1895. 20 .naselja u kojima su Hrvati prisutni od početka 19. Procvat hrvatskog školstva 1933. Anina Južna skupina: Lupak. Hrvatska naselja u Rumunjskoj: 1. mjesto madžarskog primasa. Starčević. Hrvati su tada živjeli u ugarskim županijama (Arad. Mirovnim ugovorom ti dijelovi postaju dijelovi Rumunjske. Klokotić. 4. preko madžarskog grada Estergona (Ostrogon). doseljavaju iz Hrvatske. Vodnik. Sedam hrvatskih sela: Karaševo.

056 Hrvata. "Bač" se pokušalo tumačiti riječju baština na štokavskom području. U vrijeme ratnih sukoba crkve su bile jedina okupljališta Hrvata gdje su oni redovito mogli slušati svoj materinski jezik. Skok tumači da se time podrazumijeva "gradska međa" (varmeđa=županija). Petar Skok u svom rječniku tumači kao planinar. godine. Slovaci i Slaveni već su poznavali tu riječ kao ovčar.HRVATI U VOJVODINI Prema popisu stanovništva iz 2002. čoban. konak. u kojoj živi 16. a oni su se mahom iseljavali početkom ratnih sukoba u Hrvatskoj. gubitak Baje (Madžarska) kao dio kulturnog središta. djedovina. njiva. stoljeću. (mir u Srijemskim Karlovcima). Unatoč međunarodnom ugovoru između Republike Hrvatske i SRJ (Sporazum o normalizaciji odnosa od 1996. Naselja: Segedin. glagol buniti se. Bački Hrvati (Bunjevci) Iz Bosne s Neretve. Stjepan Bukinac (1912-1945) pisao o aktivnosti franjevaca kod iseljenika u 16. u vertikalnom presjeku eliptična 21 . dok ih je danas samo 56. Poljaci. bunjci: a) rupa po kućnim zidovima b) kuća u polju.546. kojih u Srbiji danas ima oko 20. koja će ostvariti na osnovi novoga Zakona o zaštiti manjina biti veća i sigurnija. međutim. a na kajkavskom i čakavskom . Subotica. U Bačku su doselili početkom 18. Šokac je regionalni naziv za grupaciju koja živi u istočnoj Slavoniji i vojvođanskome Podunavlju . Ivan Antunović smatra da se Bačka prvi put spominje 1699. Drugi su Bunjevci. jer većim brojem tako izjašnjenih pripadnika naše manjine će i prava.688 Hrvata. mišljenje je novijih pisaca. njih 56. Tako je jedan dio otišao u Hrvatsku. a ta je kategorija nestala. Bunjevac: a) čovjek u Bačkoj koji govori zapadnijim govorom b) Srbin katoličke vjere Kod Zoranića i Barakovića. pravo na informiranje i kulturnu tradiciju kroz odgovarajuće institucije). godine. Etimologija riječi bačka: 1901. Akademijin rječnik tumači riječ bač kao konačar. To je bila najveća dijaspora Hrvata (stotine tisuća). a prethodno Daytonski sporazum) Hrvatima je bilo uskraćeno uživanje manjinskih prava. Raspadom bivše SFRJ nastao je problem statusa Hrvata u SRJ. 2001. u Vojvodini se održao popis stanovništva i bilo je važno da se hrvatski korpus izjasni upravo kao hrvatski. Sada je usvojen Zakon o narodnim manjinama. Treba biti oprezan s teorijom Bunjevci = buniti se protiv Turaka. Baja književnost nakon 1921. a najveći dio njih živi upravo u Subotičkoj općini. ali u taj broj nije uključeno Kosovo . na koje su pozivali stručnjake iz Jugoslavije i Hrvatske. stoljeća (vrijeme Turaka) pod vodstvom 18 franjevaca. obor. u Srbiji živi 70. tj. nadbiskupsko središte.Bačkoj. Bunjevci žive na tromeđi Sombor-Subotica-Baja. stanar. Broz-Ivekovićev rječnik za imenicu bač kaže da znači biti stanar. Alternative naziva Bunjevac: naziv od imena rijeke Bune u Bosni (vjerojatno). Najznačajnija i najbrojnija hrvatska zajednica u Vojvodini upravo je u Subotici. Peić. salaš. majur.000. i 17.000 Hrvata. Nakon određenoga vremena vojvođanski su Hrvati osnovali Hrvatsko akademsko društvo u kojemu se okupljala hrvatska inteligencija i organizirali razni skupovi i okrugli stolovi. Upravo su hrvatska kulturna scena i naše katoličko svećenstvo u Vojvodini bili ti koji su spasili Hrvate u ovoj zemlji i očuvali hrvatsku kulturnu tradiciju i hrvatski jezik na ovome području. U Vojvodini je početkom devedesetih godina živjelo oko 70. planinar. Prije Drugog svjetskog rata imali su istaknute književnike: L. A. Bačija = stan.bašćina. Bač = drevni grad. Dugo odlagano rješavanje pitanja njihova statusa dovelo je do situacije da pripadnici hrvatskog naroda do sada nisu ostvarili prava s područja kolektivnih prava (pravo na školovanje na materinskom jeziku. M. iz Like i Dalmacije. Posljednji popis pokazuje da su Srbi povećali svoj broj nauštrb ostalih naroda. Ti su ljudi shvatili povijesnu zabludu te su se na zadnjemu popisu stanovništva izjašnjavali kao Hrvati. drugi u Mađarsku a ostali su otišli u Treće zemlje.000. Stipić. Hrvati danas čine tek 15 posto stanovništva u tome grada. živi u Vojvodini a u središnjoj Srbiji danas ima samo 14. piše jedan madžarski povjesničar. Sušnik-Jambrešićev rječnik baštinu bilježi kao baćina = očevina.602 Hrvata. Jakšić. Zbog toga se u Vojvodini krenulo s akcijom “Budi svoj” koja ukazuje na te probleme i potiče Hrvate da se kao takvi i izjasne. Svi pisci se slažu da je imenica Bačka tvorenica od toponima (grad) Bač + nastavak -sk.. Nekada su se vojvođanski Hrvati dijelili na Šokce i Bunjevce. Osnovana prva hrvatska politička stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). Najveći dio Hrvata. potrebno je da se izjasne kao Hrvati kako bi dobili svoja manjinska prava (obrazovanje na materinjem jeziku). U doba cara Justinijana tamo je bila biskupija.

tamo postoji mnogo dokumenata o Bunjevcima u franjevačkim samostanima. pismo pape Inocenta IV. Sredinom 19. Pečuh. podjela na dva dijela: 1. to postaje ime ugarske franjevačke provincije b) Bosanska franjevačka redodržava: preko 600 samostana na cijelom području.17. iz Like i iz Dalmacije. ikavskog narječja. Pismo pape Nikole IV. Vlasi su bili već uključivanje i u turske postrojbe kao Mortolozi. Budim). Nikola Kesić. Bosna Srebrena . Govor im je štokavska ikavica (tako se govorilo i u području između Cetine i Neretve).Morovlasi) preseljeni u Istru. Veljko Rogić. za turske nevolje 16. Ugarska. Hrvati u Bačkoj su doseljeni iz Bosne s Neretve. franjevci iz ugarske. ipak je došlo do podjele te redodržave: a) Salvatorijska provincija "Presvetog Spasitelja". izdao je sličnu povelju pravoslavnom patrijarhu Genadiju (Subotica. Adam Patačić. Već od 13. provincijalu franjevačke redodržave (i papa Nikola IV. Nadbiskupija u Baču spominje se vrlo rano (kasnije ju ugarski kralj Stjepan I. Prve vijesti o franjevcima su iz 1291.c) leglo životinja Ante Sekulić navodi kako je bunja noćište izdubljeno u zemlji. Bačka su pod upravom franjevačke redodržave. Njegovi sljedbenici su Mijo Mandić. . Ivan Antunović pokreće "Bunjevačko-šokačke novine" i "Bunjevačko-šokačku vilu". također opisuje rad i život franjevaca u Bosni. organizirali svoju upravu (hercegovački sandžak). Đuro Szabo. Od Cetine do Neretve cijelo područje bilo je štokavsko. književnog života. Neki pak ime Bunja dovode u vezu s papom Bonifacijem. Raseljavanja su započela u 17. stoljeću i traju u tom vremenu. Srijem.5. 1446.6.pučka etimologija to ime dovodi u vezu s bunom protiv Turaka = Bunjevci. Bač. bački samostani su dio provincije sv. 1463. Pljačkali su i odvodili stanovništvo. ne dopušta tu podjelu. Nakon što su Turci zaposjeli određena područja. Bački Hrvati (Bunjevci) smjestili su se u zagrljaju Dunava i Tise.. Bosna Hrvatska Od 1757. Cijela Slavonija. Petar Skok. Dominik Matić. Stari ljetopisi obično bačke Bunjevce nazivaju Dalmatinci. slovinskim.1463. Grgur Peštalić. stoljeća počinju nemili politički događaji (srpska Vojvodina. gradio je "standardni" jezik na bunjevačkoj hrvatskoj ikavici roditeljskog doma i sunarodnjaka. Možda se to može povezati s odlaskom stanovništva iz "hercegovne zemlje". stoljeća tu su prisutni franjevci. Još 1386. Zatim dovode tamo radnike za obradu zemlje. i 15. Ivan Nepomuk Ambrozović. a jedni ostaju na svom starom području. Iz Bosne su doseljeni za prodora Turaka. kulturnog.dobiva ime po samostanu u Srebrenici (majka mnogih provincija) 2. Dio Hrvatske i Dalmacije kojim vladaju Turci prozvan je Turska Hrvatska. pokriveno slamom (načinjeno od kukurozovine). Banat. Turci su provalili u Bosnu i već otada pljačkaju. pad Bosne pod tursku vlast. dio u južnu Ugarsku. na svoje zemljište. 29. Često ih se naziva bunjevačko-šokačkim Hrvatima. Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba) pa se javlja potreba za nacionalnim osvješćivanjem.3. Neki od tadašnjih kulturnih i društvenih djelatnika: Mihovil Radnić (začetnik hrvatske književnosti u Bačkoj). Mohač. kod rijeke Bune . Franjevci su bili posrednici između puka i turske vlasti.1248. franjevci su već bili tamo. Nakon zauzimanja Bosne. Prije dolaska Bunjevaca u Bačku. bio je iz reda franjevaca). 28. proglašavaju odcjepljenje od bosanske vikarije. Ivana Kapistrana. Međutim turska vlast nije bila toliko agresivna prema tamošnjem stanovništvu. neki smatraju prvim spomenom franjevaca. naškim) a nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe "bunjevačkim" i "šokačkim".1514. 1453. O raseljavanju pišu: S. Turci osvajaju i druga područja i tamo učvršćuju svoju vlast. Dio je prebačen u Dalmaciju. časopis "Nova revija". na plodnim Bačkim ravnicama. Bačka. Simbioza Vlaha s ostalim narodom započela je još prije turskih napada. 27. To je stočarsko stanovništvo koje se spuštalo s planine (u 14. Odatle su Morlaci (crni Vlasi . Djelovanje franjevaca u Bosni Srebrenoj Oni su bili nositelji duhovnog. ali papa Eugen IV. Josip Knezović. franjevac. obuhvaćala je Bodrošku županiju sa sjedištem u Somboru. 22 . sultan Mehmed II. stoljeća franjevci Bosanske vikarije ((Bosne Srebrene) bili su od velike pomoći tamošnjem napaćenom narodu. Spaja s novom u Kaloči). Julijan Jelenić napisao je monografiju o franjevcima 1926. Pavičić. Pretežno ikavski tekstovi (ikavski se tada nazivao iliričkim. Izdaje povelju na molbu franjevca Vidovića da se ljudi mogu tamo vratiti. Drugačija situacija bila je na trogirskom području i oko njega. 1444. Pajo i Nikola Kujundžić. stoljeću Dinare i Velebita) pa je tako dio njih pred mletačkom vlašću preseljen u istru.

stoljeću pokrenut je mjesečnik "Njiva". Čehoslovačkoj. iz Like te iz Dalmacije) na početku turske okupacije. 1997. je zadnji veliki val bunjevačke selidbe (trokut Baja . bavio se skupljanjem narodnog blaga bunjevačkih Hrvata. novoštokavsko ikavski (mlađi ikavski dijalekt). Lici. Bački šokački govor. ali su se povukli. Bačka je bila zaposjednuta pa su mladi ljudi odlazili u Hrvatsku.000 hrvatskih narodnih pripovjedaka. Hrvati su u teškom položaju. Napisao je "Književnost bačkih Hrvata". Doktorska mu je disertacija "Govor bačkih Bunjevaca". a od 1606-1620. Šokci iz Slavonije i Bosne. veza sa Zagrebom je čvrsta. Govor: bački bunjevački govor. stoljeću došla još jedna skupina iz Slavonije i Bosne. niti hrvatskih katoličkih svećenika. 1687. Marko Kljajić autor je djela "Kako je umirao moj narod". Pisao je crtice. ali i Hrvata u Banatu. život i običaje Šokaca. Kikić je pisao o preporodnoj književnosti bačkih Bunjevaca pod vodstvom Ivana Antunovića i njegovih sljedbenika. a hrvatski katolički svećenici su jedini pouzdani izvor za broj Hrvata u Srijemu i njihovom položaju. Oni su imali najpotpuniju društvenu strukturu: kmetstvo na selu. "Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca". Stjepan Bartolović je proučavao jezik.000 Hrvata. novoštokavsko ikavski (slavonski dijalekt). 1996. publicist. Zbog pokušaja istiskivanja hrvatskog jezika iz crkvenog obreda u bačkom selu Santovu 1857. Šokci su došli u Baranju i Bačku u 16. polemike. Sakupio je preko 25. Austriji. eseje. U djelu daje podatke o pjevanju bunjevačkih pjesama. Utemeljitelj je modernog književnog izraza. Srijemu. Narodna književnost Vojvođanskih Hrvata Ive Prčić stariji djelovao je između dva rata. Izdavao je i sakupljao hrvatsko narodno blago u Vojvodini. "Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca". je najmasovnije doseljenje Bunjevaca na područje Bačke. Hrvati u Srijemu su u puno gorem položaju. Utemeljena je i subotička matica. Prvi je glavni urednik subotičkog dvotjednika "Žig". ali je u 17. Balint Vujkov. eseje. utemeljena su društva. Petko Vojnić Purčar piše drame. građanstvo i plemstvo (Vidaković. Sakupljao je i obrađivao usmenu narodnu pripovijetku bačkih Bunjevaca. Bunjevci s obronka Dinare i Svilaje (iz Bosne s Neretve. Ante Sekulić posvetio se znanstvenom radu. a dio njih je došao u ekonomskim migracijama za dvije Jugoslavije.000 narodnih poslovica po abecedi. Nakon Prvog svjetskog rata Hrvati su pod pritiskom svjetskih vlasti. na štokavsko-ikavskom narječju bunjevačkih Hrvata. i 18. otvorene brojne čitaonice. Slavko Matković piše pjesme. Budući da nema hrvatskih institucija. Katoličke župe s oko 2. U katoličkoj župi u Opovu svećenik Jan Kuharik (Slovak) okuplja Hrvate. Prvi glavni urednik je Vojislav Sekelj. a dio se vratio. Hrvati su u Bačkoj dobro organizirani i povezani s domovinom. Grad Baja svoje ponovno utemeljenje treba zahvaliti Bunjevcima. 1943. napisani prvi školski udžbenici. Franjevci iz Zagreba donedavno su imali samostan u Pančevu. Prvi svjetski rat prekinuo je preporoditeljsku djelatnost. Od 1941. Milovan Miković. Radić). jedno od okupljališta su katoličke crkve. 1959.Subotica). Karađorđeviću u Zrenjaninu. ostali su bez svojih škola. U 20. te čuva i podiže hrvatsku nacionalnu svijest. Kulturne institucije su prestale raditi. Vojislav Sekelj je pisao kritike. pisane su knjige. Ivan Kujundžić izdaje knjigu "Izvori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata". 1970. Rade na osnivanju samostalnih hrvatskih škola i novčarskih zavoda. Hrvati su demonstrativno prešli na pravoslavlje. najvjerojatnije su naselili Banat nakon protjerivanja Turaka ispod Dunava. stoljeću (imamo sigurne podatke). Zagrepčanin Rudolf Vldec sagradio je spomenik kralju Petru I. prozu. društveno-kulturni časopis "Rukovet". časopisi kojima su urednici svećenici. "Bunjevačke narodne pjesme". Djelo je prikaz etničkih čišćenja na vojvođanskim prostorima od 1991-1996.Sve do 1918. no i dalje su aktivni. Osnivaju društva "Neven". Marko Peić napisao je "Bunjevačke narodne pjesme u hiljadu bećaraca". Od 1945. književnik. Josip Pašić piše o društvenom životu Bunjevaca i Šokaca. O doseljenju: teško je reći od kuda su došli. Danas u Somboru i Subotici izlaze "Miroljub" i "Zvonik". Matija Poljaković. U najnovije vrijeme osnovano je hrvatsko kulturno umjetničko društvo "Bunjevačko kolo".Sombor . 23 . do 1945. snažan je i preporoditeljski rad i pokrenuta su glasila. priče. Ivan Pančić. "Bunjevačke graktalice". Bunjevci su došli s obronaka Dinare i Svilaje na početku turske okupacije. "Momačko" i "Divojačko društvo". Za 57 godina djelovanja obradio je preko 15. Madžarskoj. Ante Pokornik "Bunjevačke kraljičine pjesme". Nakon rata dio njih je ostao. Među najpoznatijim mjestima u Banatu koja su još donedavno bila napućena pretežito Hrvatima su Opovo i Starčevo. Hrvati u Banatu nemaju hrvatskih institucija. Rumunjskoj. "Bački bunjevci i Šokci". Opisao je bunjevačke običaje pjevanja "kraljica".

židovskoj). ali nikada na hrvatskom jeziku. hrvatski književni jezik Trojezični izraz je posljedica školovanja i okolnosti odrastanja hrvatskih pisaca u Bačkoj .učili su na madžarskom. Jezik: tri jezična izraza: a) bunjevačka ikavica b) ekavski srpski književni jezik c) ijekavica tj. srpskoj. protestantskoj.Književnost vojvođanskih Hrvata mukotrpno se razvijala u multinacionalnoj (hrvatskoj. multikonfesionalnoj (katoličkoj. židovskoj) i multikulturalnoj zajednici. U Subotici se literatura stvara na tri jezika (hrvatskom. madžarskoj. pa srpskom. madžarskom i srpskom). 24 .

zborovođa. a onda je Srijemska županija obnovljena i stavljena pod Hrvatski sabor i bana. Bač. 25 . U 2. i 3. Polovicom 20. Mala Bosna. književnik. francuski. oktroirani ustav Franje Josipa I. Petrovaradin. Jurja). S avarskim osvajanjem u 6.000 godina prije Krista (u mlađe kameno doba). melograf. hrvatski. piše pjesme (govorio je i pisao njemački. Slaveni daju mjestima slavenska imena: Mitrovica.HRVATI U SRIJEMU Srijem ulazi u povijest sa dolaskom Rimljana i pisma.000 Hrvata (ponajviše iz Srijema) od strane srpskog režima. stoljeću Srijem je kršćanski. Slankamen. prevoditelj. zborovođa). U 16. Srijemski Karlovci. stoljeću arijevski (arijanstvo je kasnije napušteno). Zrenjanin. Franci vladaju i dovode kršćanske vjerovjesnike. stoljeću sve je opustošeno. Bio je zapovjednik banske pukovnije u glini (ratuje s Turcima). Petrovaradin. 1849. 1102. Karlovci. Zemun. stoljeću dolaze Slaveni. a u 4. Po kojemu su Hrvatskoj otrgnuta tri srijemska kotara i upisana u sastav Vojvodine srpske. Franjo Štefanović (učitelj. Srijem je uključen u crtu od Beča do Budimpešte. Hrvatski ban Josip Jelačić rođen je i kršten u Petrovaradinu (crkva sv. Petrovaradin. a preko Save u Mačvu i sjevernu Bosnu (pripao je provinciji Panoniji). Sirmium je bio središte Donje Panonije. stoljeću Turci su provalili u Srijem i naselili stanovnike iz Srbije i Bosne. Srijemska Kamenica. zbog čega Hrvatska ostaje bez Srijema 100 godina poslije. Posljednjih nekoliko godina iz Vojvodine je protjerano 45. Zemun. Skenderevo. Novi Slankamen. Zemun. Bački Monoštar. i u 7. talijanski i latinski). stoljeća Srijem je pripao Hrvatskoj. orguljaš). Naselja Hrvata u Vojvodini (od sjevera prema jugu): Subotica. Ruma. madžarski. Stanislav Preprek (glazbeni pisac. a u drugoj Jugoslaviji Srijem je dio Vojvodine u okviru Republike Srbije. petrovci. Sombor. na čijem je čelu predsjednik Bela Tonković. Od tada znamo za Srijemsku Mitrovicu. Bački Breg. stoljeća. Poznat je već 5. Najjača hrvatska stranka u Vojvodini je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Srijem ulazi u Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo. Turci su u Srijemu do početka 18. Danas je stanje i život Hrvata u katastrofalno teškoj situaciji. Najznačajniji srijemski glazbenici: Ilija Okrugić-Srijemac (župnik. Srijemska Mitrovica. Slankamen. uspostavljena je Srijemska županija sa sjedištem u Vukovaru. skladatelj. Novi Sad. skladatelj). pjesnik.

za generaciju. Književno stvaralaštvo počinje s pokretanjem časopisa “Naš jezik” (La nostra lingva) od 1967.000 ljudi (+ prirast 15. On je bio pridošlica iz Mundimitra.) otkrio Moliške Hrvate u Italiji kada je čuo razgovor ljudi na hrvatskom jeziku. stoljeća. Mafalda 4. maslina.000). Moliški Hrvati su se naselili sa područja rijeke Cetine i Neretve krajem 15. Sačuvane pjesme usmenom predajom. Stifilić su naselja smještena na brežuljcima omeđena rijekom Biferno. 1991. ć. Pokrajina Molise je jedna od manjih pokrajina srednje Italije. Kako su kolonije bile malobrojne. Glavna i najveća naselja su: a) Kruč (Aquaviva Colleroce) b) Mundimitar (Montemitro) c) Stifilić (San Felice Siavo) Mjesta se nalaze u pokrajini Molise 4. Krč (897 Hrvata) 9. Središte Moliških Hrvata je Kruč. š. Zbog pristupačnosti i izoliranosti uspjeli su sačuvati neke slavenske običaje.615 km2. Na temelju nekih leksema u Istri i nekih njemačkih. Polako se gubi deklinacija.većina stanovništva govori moliško-hrvatskim jezikom. godine ukupno 2. dvije vrlo vjerojatno je da će izumrijeti hrvatska riječ. pojedinci su kao trgovci dolazili u Italiju i osnivali svoje kolonije. Nekad je bila i vrlo raširena tkalačka kućna radinost i izrada čipke.881 Hrvata) 2. Kruč. stoljeća. Glavno im je zanimanje zemljoradnja (proizvodnja ulja i vina) a nakon toga stočarstvo. Ascoli . Svijest o jeziku . no govore brzo i teško razumljivo. stoljeća postoje naseobine Hrvata u južnoj Italiji. Faze seljenja: a) Seljenje u 13. Bavili su se zemljoradnjom. Petraciato Ta sela podsjećaju na Hrvatsko zagorje i Primorje. manje skupine. Imamo natpis na portalu mjesne crkve) 6. Moliški Hrvati su pobožni ljudi. a bilo ih je između 8-10 tisuća. Mundimitar. na selu ostaje malo ljudi. Najviše je proučavan govor južnog dijela (Kruča). đ. Zapisan je hrvatski leksik i hrvatski govor koji će vjerojatno nestati s vremenom. Stijaković 8. Mnogo staraca. uglavnom za vlastite potrebe.HRVATI U ITALIJI U Italiji postoji 12 jezičnih manjina od kojih je hrvatska najmanja. Sklapanje braka unutar srodstva. Latinski natpis je pronađen na crkvi u Palati (1531. U početku je bilo oko 15-tak sela. Izmiješali su č. Mundimitar (564 Hrvata) 3. 1968. stanovništvo se bavi uzgojem žita. brzo su se asimilirale s talijanskim stanovništvom 26 . do danas.) na kojem piše “Dalmatinci prvi naseliše ovaj grad i iz temelja sagradili ovaj grad 1531”. rad je nastavio Antonio Samatino. Dubrovčanin. stoljeću (1851. Već krajem 15. Palata (Hrvati su prvo naselili ovaj grad koji je postojao do prije 50-tak godina. mislilo se da bi moliški Hrvati mogli biti s područja Istre. Stifilić (1991. Naseljeni su u Južnoj Italiji. malo zaposlenih. Vlada umjerena kontinentalna klima. San Felice /San Feliče/. a kasnije im broj opada zbog asimilacije (migracije). Augustin Picoli “Rječnik moliško-hrvatskog govora Mundimitra”.232 moliška Hrvata. Naši su doseljenici bili kmetovi godinama. Zbog osvajanja Turaka dolazi do velikog migracijskog vala u 15. Danas se Hrvati nalaze u devet općina: 1. narodna imena i hrvatski jezik. Broje na talijanskom jeziku. i 20. ž. Talijanski jezik igra veliku ulogu. Mana im je neodlučnost. stoljeću. Tavenna 5.štokavsko-ikavski. Kontakti s Hrvatskom vrlo su slabi. Danas se smanjuje taj broj. Podatak iz 1518. San Giase 10. U početku su se nalazili u 15 općina s 7-8. Montelongo 7.talijanski izučavatelj moliških Hrvata. Broji oko 300 tisuća stanovnika. Moliški Hrvati su sačuvali materinski jezik . Dvojezičnost bi možda bila najbolja mogućnost za očuvanje ove manjine. stoljeću. Rijetki pisani dokumenti. Šimunović pokazuje da su čakavizmi moliških Hrvata rezultat susjedskih odnosa u domovini. književnik i grof Medo Pucić je u 19. Božidar Vidov “Gramatika ikavsko-štokavskog govora Moliških Hrvata”. prije 19. . To je stara dijaspora.

Smodlaka iznosi najuvjerljivije dokaze gdje kaže da im podrijetlo treba tražiti južno od Cetine u neretvansko-biokovskom primorju. Moliški Hrvati su otkriveni tek u ovom stoljeću u vrijeme kad kod njih počinje rasti svijest za očuvanje jezika. Pantić na temelju jedne bugarštice tvrdi da su moliške slavenske naseobine osnovali Srbi. Šimunović i Brozović . BiHovci. U slavenskim naseobinama u Italiji neki vojvoda Mirko dovodi narod kući gdje sve do naših dana Mirkovo pleme posjeduje najbolje i najveće zemlje. sakuplja se narodno i klasično blago. Šimunović .mišljenje mu se uglavnom podudara sa Smodlakovim. U moliškom dijalektu nije sačuvan nijedan turcizam. Jezik je moliško-hrvatski sa štokavsko-ikavskom podlogom. po nekim dokumentima. te pučka predaja i Bačina gdje postoje ruševine Mirkovih dvora (neki Mirsko s mnogo narod iselio preko mora). Hrvati izdaju časopis "Naš jezik". smokvu i maslinu. Teme u prilog govore sačuvani nazivi za lozu. Aranza da su iz zadarske okolice. na njemu se izdaju lokalne novine. stoljeću. Kovačević smatra da su Srbi iz Hercegovine. Badurina dovodi analogije prezimena onim u južnoj i jugozapadnoj Istri. Moliško-hrvatski jezik je izložen procesima izumiranja i utjecaja talijanskog jezika. veće skupine izbjeglica iz Dalmacije su došle u pokrajinu Abruzzi.sačuvani čakavizmi u "sklavinskom jeziku" su rezultat prisnog susjedstva ikavskih štokavaca sa čakavcima u staroj domovini. 27 . a ipak je opstao kroz 500 godina. i 16. u Istru (ikavski dijalekt). Molise je najmlađa talijanska pokrajina. ljudi iz primorja koji su bježali pred Turcima. Jezik je opisan i zapisan. Zaključak: potjecali su s područja zapadne Hercegovine i Dalmacije. piše se književnost. Teze o podrijetlu Makušev na temelju nekih riječi zaključuje da su bugarskog podrijetla. Gelcih smatra da im je pradomovina Crna Gora.ista migracijska struja sa utoka Neretve selila je i na Zapad. Rešetar .b) Slavenske migracije u 15. Slaveni potječu s područja Cetine i Neretve (štokavsko-ikavski govor).

lopudski kapetan Kristo Martolosić. U 17. Šesnaesto stoljeće je zlatni vijek dubrovačke mornarice. To potvrđuje i «The Enyclopedia Britannica». Prve naseobine. Hrvati su nakon otkrića Novog svijeta uglavnom odlazili u Srednju. nađen natpis «Croatan». godine. Prvi koraci I tragovi Koji je prvi Hrvat stupio na američko tlo? Činjenica je da su prve osobe kojima se dokumentima može dokazati boravak na američkom kontinentu braća Mato i Dominik Konkeđević. srodili s tamošnjim dobroćudnim Indijancima te dali ime plemenu i lokalitetima na kojima su obitavali. u tradiciji Dubrovačke Republike nije bilo osvajanja teritorija i stvaranje kolonija. bijele i crne krvi. Hrvatska se povezivala s Amerikom i preko kolonijalne monete koja je preko trgovine stizala u našu zemlju. Danas su nam poznata neka imena: vlastela Ohmučevići. samo još četvorica nisu Španjolci. No teško je pretpostaviti da su Dubrovčani pretendirali na dio novootkrivenog svijeta. Snažne veze Dubrovnika sa Srednjom i Južnom Amerikom bile su omogućene njegovim iznimno dobrim odnosima sa Španjolskom. Postavlja se pitanje da li su i hrvatski pomorci (iz Dubrovnika) sudjelovali u tom epohalnom pothvatu. nego jedan Portugalac i trojica Talijana. Njihovi potomci su se raselili po cijelom SAD-u. Mavro Vetranović «Pjesanac lakomosti». dubrovački trgovci počinju uspostavljati svoje trgovačke naseobine i u Sjevernoj Americi. Španjolci su osobito cijenili hrvatske pomorce radi ih uzimajući u svoju službu. zadržavši se više od trideset godina. Nije nam poznato što su tamo radili. Svojevremeno je postao i podkraljem Meksika. reali. rođen na Lopudu. U španjolskoj službi. Težak udarac Republici je zadao 28 . Nakon Konkeđevića sve je manje anonimusa koji su se s hrvatske obale otiskivali u Novi svijet. Naime. Pripadnik je dominikanskog reda. Mali Indijanci «kestenjaste kose» djeca su naših Dubrovčana koji su se u drugoj polovici 16. To su bili pripadnici naroda mješanaca indijanske. Osim zlata iz novootkrivenih zemalja stizali su i mnogi drugi proizvodi nepoznati Europi. Oni su tamo stigli oko 1520. nisu rijetkost. Neosporno je da je na jednom lokalitetu u Sjevernoj Karolini 1591. I talijanski pijarist Francesco Maria Appendini govori o Dubrovčanima u Kolumbovoj službi. Nitko međutim ne navodi točan sadržaj pisma i gdje se ono nalazi. U Dubrovačkoj Republici. To su razne ljekovite biljke. koji žive u Sjevernoj Karolini. Marin Držić «Dundo Maroje» (Negromant Dugi Nos). Upoznavanje s Novim svijetom. ali je sigurno da su bili uspješni. koja je nedostatna za ostvarenje takve ambicije u konkurenciji s neusporedivo većim državama. Da su u tom podvigu sudjelovali i dubrovački mornari. Od njih. stoljeća našli na obali Sjeverne Karoline.HRVATI U AMERICI OD PRVIH DODIRA DO SKUPNIH DOSELJENJA Hrvati na Kolumbovim brodovima? Pristajanje Kolumbova “Santa Maria” uz obalu Novog svijeta 1492. dubrovački nadbiskup pohitao javiti papi Aleksandru VI. No najnovija historiografska istraživanja ostavljaju samo malu mogućnost za potvrdu te teze. Tek cijelo stoljeće nakon otkrića. Kriju li se dakle Dubrovčani među onom trojicom zasada nepoznatih pomoraca. Pjesnici koji su pjevali o velikom otkriću. Nedokumentirani podaci govore da je nakon vijesti da je Kolumbo otkrio novi put za Indije. On je vjerojatno bio prvi Hrvat posjednik na američkom tlu. pitanje je koje još uvijek traži odgovor. odnosno Južnu Ameriku. U vrijeme velikih otkrića dubrovačka je trgovačka mornarica među najistaknutijim na svijetu. U krizi je i pomorska trgovina. Uostalom. a mnogi su prešli i u Kanadu. Najraniji dolazak hrvatskog broda u Sjevernu Karolinu smješta se u godinu 1541. kovani u Peruu i Meksiku. Svijet križeći Indi`e brodi. od 90 mornara poznata su nam imena 87-ece. Đživo Gundulić «Suze sina razmetnoga». Velikog je uspjeha u španjolskoj službi imao Vince Bune. braća Dolistić-Tasovčić. Važnije od činjenice je li koji Hrvat bio među Kolumbovom posadom jest da su Hrvati u trenutku kad je Europa otkrivala Novi svijet bili među malobrojnim narodima koji su i sami mogli izvesti taj pothvat. Zbog dobrih veza sa Španjolskom. u kojem također navodi Dubrovčane kao sudionike otkrića Amerike. Junije Palmotić je spjevao spjev Kolombo. označilo je razdjelnicu vjekova. Oni su svjesni svoje realne moći. Croatan Indijanci. Neposredno nakon Kolumba u novootkrivene zemlje zaputili su se pomorci s Lopud i iz Slanog. Među prvim Hrvatima koji se poimence navode u Americi je Vinko Paletin sa Korčule. «Osman». uz Kolumba. misionar. stoljeću bilježi se opći gospodarski nazadak u Dubrovniku.

No jedrenjaci će se sporo uklanjati parobrodima. S velikim zanimanjem promatrao je novu sredinu u kojoj se našao. s tim da su osim Dubrovčana do američkih obala sve više stizali i naši pomorci sa sjevernog djela hrvatske jadranske obale. vino. stoljeću već su obilnija. bademi. To je prvi zemljopisni i etnografski prikaz te pokrajine uopće i značajan trag hrvatskog misionara u meksičkoj povijesti. geografi. On je upoznao mnoge značajne osobe isusovačkog reda iz Amerike. Osobitog je značenja njegova zemljopisna karta pokrajine Tarahumari s oznakama misijskih postaja i indijanskih sela. Konščaku. Najtrajnije vrijednosti koje je ostvario jesu zemljopisna otkrića sjevernih predjela Donje Kalifornije kojima je dokazao da je Kalifornija poluotok a ne otok kako se dotad vjerovalo. sapun. Francuskoj. preplovilo Atlantski ocean gonjeno vodenom parom. Njegov misionarski rad i istraživanja brzo su bili zapaženi i cijenjeni u svijetu. Prijedlog je prihvaćen. Redukcija ili «isusovačkih država». 29 . Posljednja desetljeća tog stoljeća obilježena su masovnim doseljavanjem Hrvata na gotovo cijeli američki prostor. Bit će to unosan posao sve do 1885. Dubrovačka Republika je priznala SAD. Dubrovčani nisu bili jedini Hrvati koji su ostvarivali prve dodire s Amerikom. Prvi od njih je bio Ivan Marchesetti koji je misionarski život provodio u paragvajskim redukcijama. a nakon dvije godine stiže u Meksiko (pokrajina Tarahumara). Putovanje u Ameriku povezano je s mnogo rizika (brodolomi. Njih su pokušali ostvariti preko tzv. godine kada se smanjuje vozarina. Dodiri su još uvijek preko pomoraca. u luci Vera Cruz. Hrvatski misionari djeluju u Americi od 17. Zajedno s petoricom austrijskih isusovaca uputio se preko Genove u Cadiz. Mnogi od njih nisu bili samo navjestitelji vjere nego i istraživači novih prostora. kartografi. šećer. a iz Amerike kava. «Savannah» je prvo plovilo koje je 1819. i 1751. pobune na brodovima). stoljeće vjetar je bio jedina pogonska snaga. dnevnici i brodski dnevnici. godine. Među prvima priznali SAD. 1783. smatrali su ga velikim čovjekom i istraživačem. a u svrhu otvaranja novih isusovačkih misija. voštane svijeće. «žuta groznica». Daje iscrpne opise Indijanaca. Slijedeći misionar bio je Nikola Plantić koji je služio u Buenos Airesu. te zemljopisne karte na kojima je registrirao svoja otkrića. godine. U našoj literaturi možemo naći i podatak koji dovodi u vezu seljačku bunu Matije Gupca iz 1573. I Ruđer Bošković je imao veze s Amerikom. sir. To je početak stvaranja hrvatskih iseljeničkih naseobina i to gotovo u pravilu u značajnim kontinentalnim središtima. stoljeća. I plovidba je još uvijek nesigurna. Hrvatska je dala znatan udio u evangelizaciji Novog svijeta. papir za pisanje. Svoje spoznaje o Americi Bošković je prenosio u Dubrovnik putem pisama.katastrofalan potres 1607. Prostor njegova misijskog djelovanja bila je Donja Kalifornija a sjedište San Ignacio. a sam Bošković je dobio poziv da sudjeluje u ekspediciji. rođen u Varaždinu. kao i zemljopisne karte iz 1746. Nizozemskoj u Njemačkoj. No to još nije potvrđeno. Za Ameriku je odlazilo: drvo. Za Ivanom Ratkajem u Ameriku se zaputio misionar Ferdinand Konščak. Na američko tlo stupio je 1731. Povijesna vrela u 19. Veliki je znanstvenik planirao i jedno putovanje u Ameriku. a i najvećim pionirom Donje Kalifornije. Ukupno je poveo tri ekspedicije kojima je bila svrha utvrđivanje životnih uvjeta na nepoznatim prostorima. Uoči masovnog iseljavanja Devetnaesto stoljeće je veoma značajno za hrvatsko-američke dodire. Da Kalifornija ne bude «divlje» i nepoznato mjesto pobrinuo se Hrvat Ferdinand Konščak. To je bio ambijent u kojem je djelovalo više hrvatskih misionara. pažljivo bilježeći svaku pojedinost i izvještavajući o tome svoje pretpostavljene u Europi. Italiji. Duboko u 19. Nakon objavljivanja njegovih "Dnevnika" s ekspedicija 1746. Španjolskoj. Njegove veze bile su uglavnom vjerskog i znanstvenog značaja. kakao i žitarice. civilizatori. No nije otputovao jer su se tome usprotivili u Beču. rakija ulje. Svi povjesničari koji su pisali o F. kako je imenovano jedno stjenovito područje Kalifornijskog zaljeva. njegovo je ime postalo poznato u Meksiku. i prvi masovniji dolazak Hrvata u Sjevernu Ameriku. a pojavljuju se u novim oblicima kao što su putopisi. Godine 1769. Kalifornija će ubrzo postati glavno odredište hrvatskih doseljenika na američkom kontinentu (u San Franciscu će se utemeljiti prvo hrvatsko iseljeničko društvo u SAD). Venera je «prolazila» preko Sunca. Indijanci su veoma respektirali Isusovce. Misionari – evangelizatori I istraživači Kao katolička zemlja. a to odmah utječe na učestalost dodira našeg čovjeka s Amerikom. Sredinom 18. pa je Bošković predlagao engleskom Kraljevskom učenom društvu da se upriliči promatranje tog fenomena u Kaliforniji. Redukcije su bile mjesta obraćenja i evangelizacije ali i posve svjetovnog života. pisci. stoljeća dubrovačko se pomorstvo oporavlja. pa i u ostalim dijelovima tadašnjeg prosvječenog svijeta. Trajno priznanje Ferdinandu Konščaku ostalo je u nazivu «Consag Rocks». Prema Ratkaju. jednom riječju. Isusovci su u Južnoj Americi imali velike ambicije. Prvi se u Ameriku zaputio barun Ivan Ratkaj koji se rodio u Velikom Taboru. što je ujedno značilo i proširenje španjolskih posjeda u Americi.

ukidanju kmetstva. a samo je državna represija jedno vrijeme sprečavala masovno seljenje. Time se Hrvati s prilično zakašnjenja priključuju velikom prekooceanskom iseljeničkom valu koji se iz Europe pokrenuo u prvim desetljećima 19. Kao što se politika i gospodarstvo međusobno uvjetuju. Kundek je promijenio tradicionalni smjer hrvatskih isusovaca. U našem slučaju to se očituje kroz «lančano iseljavanje». tako da je svaki gospodarski emigrant posredno i politički. Od tih prvih poslijeratnih godina iz Hrvatske ne prestaju stizati političke izbjeglice. bila ona 1971/72. Političkim razlozima mogu se označiti mnogobrojni primjeri odlaska u Ameriku radi izbjegavanja vojne obveze ili još češći ostanci u Americi u vrijeme regrutacije. u čijem je gospodarstvu prevladavala monokultura vinove loze. U Brazil je otišao 1753. odnos javnosti prema iseljavanju..000 ljudi. 30 . prvi se u Peruu spominje misionar-isusovac Nikola Sušić. itd. Najveći kontingent političkih izbjeglica iz Hrvatske predstavljaju preživjeli s Bleiburga koji su uselili u Južnu i Sjevernu Ameriku. agrarna kriza. na taj će se put odlučiti Josip Kundek. odnosno u obje Jugoslavije. ZAŠTO I KAKO U AMERIKU? Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku grupne značajke poprima od osamdesetih godina 19. a njihov ritam ubrzavan je nakon masovnih političkih čistki kakva je npr. Nakon dubrovačkih trgovaca. do 1890.Ignacije Sezentmatony je godine proveo u portugalskim tamnicama. U svojoj prostranoj župi osnovao je nekoliko novih gradova među kojim je najpoznatiji grad Ferdinand. značaj iseljavanja (trajno ili privremeno). itd. dobnu. pa je samo restriktivna useljenička politika Sjedinjenih Država usporila usporila masovan eksodus započet prije prvog svjetskog rata. no velik se dio njih (pripadnici ustaškog pokreta. raspad kućnih zadruga (nova domaćinstva su tako mala da ne mogu prehraniti obitelj. Cijeli misionarski vijek proveo je u redukciji Santa Magdalena. prezaduženost seljaka. hrvatskih misionara u Americi neće biti punih sedamdeset godina. stigao na područje države Indijane u Sjedinjenim Američkim Državama. biljne bolesti. spolnu. stoljeća. a prema kojoj je uvelike snižena carina na uvoz talijanskog vina. Navedenim hrvatskim misionarima u Americi možemo pridružiti Luku Bakranina i Franju Hallera. stoljeća. pa je umjesto u Latinsku Ameriku. a to seljaka pretvara u poluproletera i tjera u grad ili u iseljeništvo).000. društvenu. haesesovci. Kundek nije bio samo evangelizator nego i ekumenist. nerodne godine. ona sama sebe počinje generirati. Osim što nije bio isusovac nego dijecezanski svećenik. U Indijani je preuzeo župu u mjestu Jasper. povratni utjecaj iseljenika na ukupnost života u domovini. profesionalnu. korist od iseljavanja za pojedine institucije. tako da je klasična podjela na gospodarske i političke jedva održiva. Ona je u to ušla znajući kakve će posljedice prouzročiti u Dalmaciji. manjih prijevoznih troškova i bolje kvalitete. Kao uobičajeni primjer veze gospodarskog i političkog čimbenika kao generatora iseljavanja obično se navodi «Vinska klauzula». gdje sudjeluje u izradi zemljopisnih karata. Komunistički kolektivizam druge jugoslavenske države upropastio je gospodarstvo. Nacionalna i politička obespravljenost u prvoj jugoslavenskoj državi proizvela je prve prave političke emigrante osobito nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. komunisti) zadržao u Europi kako bi mogao učinkovitije djelovati na prilike u Hrvatskoj. godine.. Računa se da je od 1820. rodom iz Rijeke. Postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih su se Hrvati zaputili u Ameriku. Dalmacija je bila nemoćna spriječiti donošenje ugovora koji je izravno ugrožavao egzistenciju gotovo svakog njenog stanovnika. Monarhija je taj ustupak učinila iz političkih razloga kako bi jače privukla Italiju kao nezadovoljnog člana Trojnog saveza. Uspostavio je dobre odnose s protestantima. Kada je ona šezdesetih godina donekle ublažena. nakon sniženja carina preplaviti austrougarsko tržište potiskujući dalmatinsko vino. kada jedna ovakva pojava krene. Politički položaj Dalmacije kao austrougarske pokrajine izravno se odrazio na njene gospodarske prilike. Gospodarska zaostalost Hrvatske u izravnoj je vezi s njenim političkim položajem u Austrougarskoj monarhiji. godine iz Europe iselilo preko 20.. Uostalom. Nakon izgona 1767. tako je i iseljenje najčešće njihova zajednička posljedica. Tek 1838. Prva jugoslavenska država nije riješila niti jedan od ovih problema. Koji su čimbenici nagnali na iseljavanje a koji privukli u Ameriku gotovo pola milijuna Hrvata samo do prvoga svjetskog rata? Ukupnost kompleksa «hrvatsko iseljeništvo»: broj iseljenika. Općenito se uzima da se osnovni gospodarski uzroci masovnom iseljavanju iz Hrvatske do prvoga svjetskog rata nalaze u: agrarnoj prenapučenosti. To je sastavni dio trgovinskog ugovora što ga je Austrougarska monarhija sklopila s Italijom 1891. masa Hrvata prelazi granicu zaustavivši se ovaj put u bližoj Europi. strukturu iseljenih Hrvata. Toga su u Dalmaciji bili svjesni jer se znalo da će talijansko vino zbog rentabilnije proizvodnje. Uzroci iseljavanja Uzroci iseljavanja u Ameriku međusobno se isprepliću. godine. bračnu.

U početku su putnici u Ameriku putovali trgovačkim brodovima jer posebnih putničkih brodova nije bilo. što je sigurno razlogom i činjenica da se još uvijek mnogi iseljenici vraćaju. Peruu Dubrovčane. Iseljavanje je koristilo poljodjelskim krajevima. Odnos javnosti prema iseljavanju Naslijedivši brojno iseljeništvo koje joj je u početku bilo sklono. no u iseljeništvu je prva rasprava u Narodnoj skupštini vođena tek 1926. Tako u čileanskim kolonijama nalazimo Bračane. Hrvatsko selo bilo je posuto raznobojnim lecima u kojima se do u tančine opisivalo što iseljenik treba raditi i kako se ponašati na putovanju. i 15. Napulj. Bilo je to prvo putovanje broda koji je vozio na relaciji Southampton-New York. Kriza je dovela do vraćanja iseljenika u domovinu. prva jugoslavenska država nastojala mu je od početka poklanjati zasluženu pažnju. Nesreće (brodolomi). Sve pomorske nesreće u kojima su stradali putnici iseljenici u Ameriku nadmašila je ona koja je dogodila na brodu «Titanic» u noći između 14. to ih je neprestano proizvodila osobito pazeći da ne ostane bez "neprijateljske emigracije". Hamburg. Sve do prvog svjetskog rata u Hrvatskoj je pozitivan odnos prema iseljavanju. Prvi na mjesto nesreće stigao je brod «Carpathia» i tako umanjio katastrofu spasivši 702 preživjela brodolomca. U vrijeme «hladnog rata» sve nekomunističko u Hrvatskoj stalo je uz Ameriku. Premda su dosljedno pisale protiv iseljavanja. stoljeća počinju se graditi manji. Druga Jugoslavija počela je svoj život povećavajući hrvatsku dijasporu s desetinama tisuća novih izbjeglica. u Clevelandu Žumberčane. Zakon o iseljavanju donesen je doduše već 1921. U tom slučaju dobit je očita i to ne samo materijalna nego i civilizacijska i kulturna. Posada tog broda bila je sastavljena pretežno od hrvatskih pomoraca iz Istre i Hrvatskog Primorja. i (staro)jugoslavenski dinar od devalvacije. iseljavanjem se gube najbolje radne sile. Iseljenički kompleks našao se u sklopu Ministarstva socijalne politike. Iseljenička politika te države sastojala se u neprestanom iseljavanju Hrvata iz domovine. od kojih je početkom tridesetih godina znalo biti nezaposlenih i do jedne četvrtine. a to je opet generiralo iseljavanje jer je odlazio i onaj koji do tada nije mogao uslijed visokih prijevoznih troškova. Ličkog Osika. Možemo pretpostaviti da se u dugogodišnjoj materijalnoj bijedi i neslobodi mnogi poželjeli biti u Americi. godine. Lousiani Pelješčane. Nekih određenih državnih propisa za prijevoz morem nije bilo u ranijim godinama. itd. Bjelovara i Siska. bolesti (žuta groznica. ali i do masovne pauperizacije američkih Hrvata. Hrana je za višak putnika bila oskudna i loša. Genova. Kaliforniji Višane. tako da su i same imale koristi od iseljavanja. Od njih se spasilo samo četvorica iseljenika i jedan ložač. novine u cijeloj Hrvatskoj objavljivale su reklame prijevozničkih poduzeća. Radio postaja «Glas Amerike» bio je hrvatski prozo u tu zemlju i masovno se slušao. Budući da se bez "neprijatelja" nije moglo egzistirati. Ukupno je izgubilo živote 1657 ljudi. brzi jedrenjaci namijenjeni prijevozu putnika i nešto robe. Hrvatski su dolari iz Amerike spasili Austriju od bankrota. Masovni prijevoz i konkurencija raznih prijevoznika snizila je cijenu brodske karte. No zbog velikog broja iseljenika u prvoj polovici 19. navijajući za nju u svim velikim krizama (Koreja. travnja 1912. pjegavi tifus. No. sumještanskim ili užim regionalnim vezama. Radilo se uglavnom o navama.Posljedice lančanog iseljavanja jesu grupe Hrvata u pojedinim naseobinama koje su čvrsto povezane rodbinskim. prazneći tako cijele regije osobito gdje je hrvatski biološki element bio najvitalniji. smrt je bila doista nešto posve ljudsko. pa su mnogi putnici stradavali tokom putovanja. Polet u putničkom pomorskom prometu dogodit će se uvođenjem željezničkih parobroda. to je velikosrpskoj i centralistički uređenoj državi ono prolazilo kao i taj dio države. U komunističkom poslijeratnom dobu nije bilo javnosti. dizenterija i skorbut). jer je povisivalo nadnice i omogućilo veći dobitak i onima što ostadoše. Čazme. Najviše nastradalih bilo je iz Gospića. no kako je većina iseljeništva poticalo iz zapadnog dijela države. Marseille i Split. Ne smije se zaboraviti ni korist od novaca koji je pristizao u matične države od iseljenika. godine u visini New Foundlanda. godine. Među 1455 putnika i 903 člana posade bilo je tridesetak hrvatskih iseljenika i desetak ložača. Između dva svjetska rata položaj Hrvata u Americi bitno su odredili: restriktivna useljenička politika i velika gospodarska kriza tridesetih godina. Kako do Amerike? Na putu do Amerike. u Boliviji i Argentini Hvarane. Hrvati su u Ameriku najčešće isplovljavali iz luka: Rijeka. pa je nemoguće registrirati njen odnos prema iseljavanju i iseljeništvu u Americi. Kuba). a iseljenička se služba samofinancirala iz Iseljeničkog fonda koji se "punio" taksama iseljenika koji su plaćali prilikom odlaska i povratka. pa su stoga vlasnici ukrcavali više putnika nego što je bilo dozvoljeno. 31 . Cherbourg.

prvo hrvatsko iseljeničko društvo u svijetu uopće. odnosno za boravak u Americi do prve zarade. Svrha tog društva bila je: odvraćati od iseljavanja. Indiani i Ilinoisu.Pomoć i upute iseljenicima 1913. godine utemeljeno «Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo». Hrvata se moglo naći u gotovo svim mjestima Kalifornije. U Sacramento su krenuli u potragu za zlatom. Taj grad karakterizira šarolikost etničkih grupa. Zbog toga su se mnogi zaduživali bilo kod kuće bilo kod rođaka ili mještanina koji je već bio u Americi. Tu je 1857. U Sjedinjenim Državama prve naseobine Hrvata utemeljene su na jugu oko ušća Mississippija. mnogobrojni savjeti kao i prigodni hrvatsko-engleski i hrvatsko-španjolski rječnici. Središte hrvatskih ribara u Kaliforniji je grad san Pedro. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata iseljavanje je bilo zaustavljeno. Tamo su se bavili ugostiteljstvom i trgovinom. Društveni život hrvatskih doseljenika u Clevelandu bio je dosta razvijen. godine. Radilo se o brošurama u kojima su se nalazili osnovni podaci o zemljama useljenja. Hrvate su povezivale duhovne spone. Bavili su se ugostiteljstvom. središte naše naseobine je grad Cleveland. pa je zamro i rad tog društva. Ohiu. HRVATSKE KOLONIJE ILI NASEOBINE Sjeverna Amerika Samo su rijetka naselja koja su utemeljili Hrvati bili i prevladavajuća etnička grupa. Procjene govore da bi danas u Pittsburghu moglo živjeti i preko 200 tisuća Hrvata i njihovih potomaka. stoljeća govore i njihovi tragovi u američkom građanskom ratu (1860-65). On je 1939. Neki su postali farmeri i poznati proizvođači naranči od kojih su pravili i vino. to više što brodska karta nije bila jedini izdatak na putu. imenovao privremeni odbor koji je upriličio glavnu skupštinu na čijem je čelu sada dr. ali i mnogobrojne druge iseljeničke ustanove. Našoj naseobini svojevrstan ton davala je značajna grupa doseljenika sa Žumberka. Između dva svjetska rata u San Franciscu živi 15 tisuća Hrvata. godine kada je u toj državi zavladala «zlatna groznica». u ovom gradu su djelovala 43 razna društva. u državi Washington (Roslyn). Iseljenicima se nastojalo pomoći i raznim uputstvima. stoljeća u Pittsburghu bilježimo već 38. ribolovom. utemeljena «Narodna hrvatska zajednica» (kasnije Hrvatska bratska zajednica). U njemu je 1894. Chicago. Od sredine 19. zajednička društva. U Kaliforniji su postojale hrvatske iseljeničke kolonije. Početkom 20. Nakon što je popustila «zlatna groznica» dio hrvatskih doseljenika reemigrirao je iz Kalifornije u susjedne države SAD osobito u Arizonu i Nevadu. koje su imale i svoje «Žumberačke novine». Alojza Stepinca. Prvi hrvatski doseljenici bili su mornari koji su napuštali brodove i nastanjivali se u luci New Orleans. novine. poljoprivredom. stoljeća. stoljeća glavno zanimanje Hrvata postaje vađenje kamenica ili oštriga. Osobito je bilo nepovoljno ukoliko se zadužio kod mjesnog kamatnika. Do ponovnog oživljavanja rada društva dolazi na inicijativu zagrebačkog nadbiskupa dr. O nazočnosti Hrvata u SAD sredinom 19. Hrvatsko ime se spominje u Pittsburghu još davne 1866. Pittsburgh je postao prvo središte hrvatskog fraternalizma. a što se označuje kao novo useljavanje (New Immigration). Hrvati od tada stižu iz domovine ali i iz naših naseobina u Louisiani. katoličke župe. Zbog velikog usredotočenja radništva koje je radilo pod neobično teškim uvjetima. Središte Pennsylvanije je Pittsburgh sa svojom teškom industrijom koja je zapošljavala radnu snagu doseljenika iz slavenskih zemalja među kojima su Hrvati činili veoma značajnu grupu. Najstarije potporno društvo je ono 32 . San Francisco). Značajan priliv doseljenika zabilježen je nakon 1848. brinuti se za duhovno i društveno dobro iseljenika. Janko Obreški. utemeljuje se Društvo sv.000 Hrvata. samo su ponegdje Hrvati bili značajnije koncentrirani u nekim ulicama (Cleveland. Ono što je većini Hrvata u Louisiani bilo zajedničko jest da su školovali djecu. Rafaela za hrvatske iseljenike. godine i prvog svjetskog rata sručio u sjevernu Ameriku. PUŠTANJE KORIJENA Naši su ljudi značajan dio prekooceanskog vala iz srednje i južne Europe koji se između 1870. Mnogi su od njih služili u redovima Južne konfederacije. Malo tko je imao toliko gotovine. Značajne hrvatske kolonije nalazimo i na krajnjem sjeverozapadu SAD. Zapadno od Pennsylvanije u državi Ohio. Glavno središte Hrvati udaraju u San Franciscu. Isto tako se ne može govoriti o hrvatskim četvrtima. To je središte društvenog života Hrvata u Kaliforniji. I u Los Angelesu bilo ih je već četrdesetih godina 19. To je dodatno opterećivalo novopridošlog doseljenika koji je morao dugo raditi da bi se riješio duga. te u Pennsylvaniji (Pittsburgh). one koji su se unatoč tome odlučili na iseljavanja u potrebnim ih stvarima upućivati. osnivati za iseljenike hrvatske škole. Cijena brodske karte predstavljala je mnogim budućim iseljenicima velik problem. Godine 1937.

Argentina je zemlja koja je udomila najviše hrvatskih doseljenika u Južnoj Americi. U Argentini biti će naših iseljenika kojih 25. dok će u drugim zemljama doći do unutrašnjih migracija. Najviše Hrvata u unutrašnjosti Argentine živi u provinciji Santa Fe. avanturista. godine pokrenuli i «Hrvatski radnik». Masovno naseljavanje Hrvata u Kanadu otpočelo je poslije Prvog svjetskog rata. Za vrijeme Drugog svjetskog rata iseljavanje Hrvata u Južnu Ameriku bilo je potpuno obustavljeno. Zbog restriktivne useljeničke politike SAD. Hrvati su većinom bili mornari i radnici. Cerro de Pasco). Iz Bakrenog okruga. Početkom tridesetih godina hrvatski doseljenici u Kanadi toliko su etablirani da mogu dovoditi obitelji iz domovine. Samobora i Jaske. "strane neprijatelje". pa sve do 1930. kad su se poput američkih i kanadska vrata za nove doseljenike zatvorila. pred Drugi svjetski rat ovdje živi oko 130 tisuća Hrvata. Kasnije. i 1914. koje se odmah nakon osnutka priključilo «Hrvatskoj bratskoj zajednici». Osim toga. stoljeća počinju pristizati i klasični hrvatski doseljenici. Kanada je postala zanimljiva za hrvatske doseljenike nešto kasnije nego SAD ili neke zemlje Južne Amerike. Urugvaju (Montevideo) i u Brazilu (Sao Paulo). Punta Arenas. kao njezin ogranak broj 22. šumarskoj. Rosario. godine. No dolazi do krize. Nikole». godine i to iz okolice Petrinje i Ogulina. od kojih u Buenos Airesu 4-5. U te predjele sve je više dolazilo ljudi osobito između 1911. godine ovdje je utemeljena jedna od najznačajnijih potpornih organizacija «Slovensko-hrvatska zveza». Porvenir. taj će grad biti uglavnom tranzitno središte iz kojeg će Hrvati odlaziti na sve strane SAD. politički i socijalni centar sve do naših dana. hrvatska naseobine u Chicagu postat će jedna od najznačajnijih u SAD. New York je dugo bio tek prva postaja hrvatskih doseljenika na putu prema američkoj unutrašnjosti. Tada se utemeljuju prva iseljenika društva. koji se nalazi u zoni velikih nalazišta bakra. Kao i u SAD prve naše naseobine utemeljuju se na zapadnoj obali Kanade. U državi Michigan Hrvate najprije nalazimo u gradiću Calumet. od čega 40 tisuća u samom Torontu. Čileu (Antofagasta. Acebal). odnosno «Hrvatska». Lima). Temelje će joj udariti doseljenici iz Hrvatskog primorja. trgovaca. Argentina je u međuratnom razdoblju najznačajnija useljenička zemlja na američkom kontinentu. tako da danas u državi New York među inim djeluje i 20 odsjeka «Hrvatske bratske zajednice». automobilskoj i građevnoj. 1948. jednu od najstarijih iseljeničkih novina u SAD. Premda se utemeljuje nešto kasnije. Većina svih naseljuje se u velikim gradovima: Toronto. Sve do poslije Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u Kanadi bili su na društvenoj ljestvici niže od onih u SAD. U prvoj fazi iseljavanja Amerika bijaše opći pojam pod kojim su u Hrvatskoj označavali sve useljeničke zemlje. no kasnije se tu mogu sretati osobe za cijele Hrvatske poglavito s područja Karlovca. Svi snovi o povratku srušeni su dolaskom na vlast velikosrpskog kraljevskog režima. 1903. U Kanadi je naš narod većinom zaposlen u slijedećim industrijama: rudarskoj. za vrijeme masovnog useljavanja naših ljudi u Ameriku. Hrvati su 1905. uključivo i pripadajuće otoke. Između ratova utemeljit će se hrvatska naseobina u Venezueli. Što se tiče poslova koje su obavljali. Najznačajnije hrvatske iseljeničke kolonije do Prvog svjetskog rata utemeljene su u Argentini (Buenos Aires. u Južnu Ameriku od 70-tih godina 19. a druga značajna skupina Hrvata ostala je živjeti u Buenos Airesu.000. u Peruu (Callao. čeličnoj. Vancouver. godine.«Sv. još od početka rata hrvatski useljenici su zajedno s drugima s područja tadašnje Austro-Ugarske monarhije svrstani u tzv.000. Radilo se o osobama koje su nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske napustile domovinu te bile smještene u logorima u Italiji i Austriji. Još sredinom 19. Potosi). misionara. Uyuni. U cijeloj Južnoj Americi do Prvog svjetskog rata ima malo Hrvata koji su došli izvan područja omeđenog uskim obalnim pojasom između Omiša i Boke Kotorske. Hamilton i nekoliko drugih. koja će kasnije promijeniti ime u «Hrvatska sloboda». Chicago je ostao naš kulturni. te pokoji činovnik. tj. a mali broj trgovački kapetani. godine. konkvistadora. utemeljeno 1895. Montreal. Južna Amerika Nakon mornara. grupiranja hrvatskih doseljenika u glavnim gradovima (Santiago. U ovoj zemlji danas živi oko 75 tisuća Hrvata. Doseljavanje dostiže najveći zamah 1926. Dok je Pittsburgh isto središte hrvatske bratovštine. a posebno Brač. posebno automobilske industrije». Prema nekim procjenama. kada je tamo zavladala kriza. a njen glavni grad Buenos Aires bio je prvo mjesto na koje je kročila hrvatska noga. godine komunističke vlasti iz Beograda poslale su brodove 33 . najprije se naselivši u predjelu Russell. Tocopilla). Valparaiso. stoljeća postojalo je naselje hrvatskih pomoraca u blizini grada New Yorka. Prvi Hrvati u Detroit stižu oko 1890. da bi prvih poratnih godina u smjeru tog kontinenta krenula snažna hrvatska emigrantska struja. Iquique. U susjednom Illinoisu Hrvati su se koncentrirali u Chicagu. Hrvati se spuštaju južnije u Detroit koji postaje središte teške. ribarskoj. Hrvatska se naseobina ovdje počinje uobičavati tek između dva svjetska rata. Središte društvenog i kulturnog života je "Hrvatski dom" u čijem okrilju djeluju mnoga dobrotvorna i kulturna društva. godine. u Boliviji (Oruro.

Godine 1924.da se u Jugoslaviju preveze oko 700 povratnika. bavili su se uglavnom trgovinom i rudarstvom. privučeni «zlatnom groznicom». Hrvati u Brazilu usredotočeni su u Sao Paulu. Bolivija i Peru izvrstan je. činovnici ili kao radnici na uređenim plantažama kave. stoljeću. 34 . U Venezueli. U Callaou je možda najstarija hrvatska naseobina u Južnoj Americi. Iseljenici u tim krajevima izloženi su najraznovrsnijim bolestima a poglavito malariji. Hrvata je u Urugvaju bilo već u 18. običajima i tropskoj klimi. U međuratnom razdoblju hrvatske naseobine proživljavaju krizu. Naši doseljenici koji su pretežno potjecali iz dubrovačkog kraja. Paragvaju i Venezueli. Bio je to rezultat snažne kampanje koju su te vlasti provodile u svim iseljeničkim sredinama. koji tako postaje središte društvenog i gospodarskog života Hrvata u toj Državi. Tamo su stizali pretežno sa srednjodalmatinskih otoka (osobito Brača) i iz dubrovačkog kraja. tako da danas u toj zemlji ima malo ljudi rođenih u Hrvatskoj. uglavnom izbjeglica. komaraca i divljih zvijeri. Drugu. Rezultat te kampanje bio je da se velik broj povratnika teško razočarao u domovini koje je bilo daleko od obećanog dok su bili vrbovani. a procjene se razilaze. Između dva rata Brazil je postavio veoma ambicioznu useljeničku politiku. godine iz Čilea. žutoj groznici. Za Hrvate u Čileu značajno je da žive u kolonijama utemeljenim u gradovima. Danas je hrvatska iseljena grupa ovdje prilično kompaktna. Nakon Drugog svjetskog rata u Peru je uselilo 400 hrvatskih političkih izbjeglica smjestivši se u Santa Clari. a u Čileu može se reći da je zavidan. prvih nešto brojnijih skupina poslijeratne emigracije. a kojoj je isključiv cilj bio pokazati zapadnom svijetu kako naši ljudi preferiraju život u socijalizmu od onog koji im je pružao izrabljivački kapitalizam. nisu se domogli nekakvog položaja. i to u gradovima: Callao. koji dolaze u Brazil na trošak države Sao Paulo. stoljeća. no stanje je ovdje ipak nešto povoljnije nego u Argentini. Ozbiljne procjene govore da danas jedva 500 građana u Čileu govori hrvatski jezik. manju grupu čine oni naši iseljenici. Iseljeništvo u Čile može se razdijeliti u dvije grupe: južna (Punta Aires) i sjeverna grupa. stoljeća. osobito iz Rijeke Dubrovačke. Vijesti o položaju hrvatskih doseljenika koje iz Brazila stižu u domovinu do Prvog svjetskog rata uglavnom su nepovoljne i služe za odvraćanje od seljenja u tu zemlju. Prije dolaska 1947/48. Lima. najviše u državi Sao Paulo. Neke od njih imaju veoma zanimljivu prošlost. dok u Limi još od međuratnog razdoblja djeluje društvo «Dubrovnik». Nakon Drugog svjetskog rata nešto svježine unosi grupa političkih emigranata. vrlo je malo u Venezueli bilo Hrvata i nisu imali među sobom nikakve veze. gdje se za iseljenje prijavilo više stotina obitelji. To uvjetuje njihovu profesionalnu orijentaciju koja je tipična za gradska naselja. Broj Hrvata koji su uselili u Argentinu neposredno nakon Drugog svjetskog rata još uvijek je sporan. te su se vratili natrag. koji su u Brazil došli na vlastiti trošak iz domovine. ujedu otrovnih zmija. Oni su utemeljili društvo «Jadran». budući da je druga generacija koja je ovdje stasala uglavnom školovana i dobro etablirana i čileanskom društvu. Raspon seže između 200 i 500 tisuća. doseljavanje Hrvata u Argentinu gotovo da je sasvim prestalo. Boliviji. naučili su jezik i prilagodili se tamošnjim prilikama. Hrvatsko doseljavanje u Čile gotovo je sasvim prestalo već pred Drugi svjetski rat. Samo nešto kasnije naše ljude nailazimo i u sjevernom Čileu. No i taj primjer potvrđuje da je jezik najvažniji. Ona se skuplja u Santiagu. industrijski radnici. Ekonomski položaj naših iseljenika u tim godinama u republikama na Pacifiku: Čile. U treću grupu spadaju oni naši iseljenici. U Brazilu je naših iseljenika malo. Ovi iseljenici prošavši prvu i najtežu fazu doseljenika. Venezuelanski borac za neovisnost general Francisco de Miranda godine 1786. U Čile se Hrvati počeli useljavati početkom 70-tih godina 19. a provodio ju je u Europi Kraljevski holandski Lloyd koji je imao i svog zastupnika u Zagrebu. Hrvatskih naseobina ima također u Peruu. Za Paragvaj Hrvati su se počeli zanimati još u sedmom desetljeću 19. Središte društvenog života je «Hrvatsko-venezuelanska središnjica». Valenciji i Maracaibu. Nakon tih prvih poratnih godina. raspršeni su. jer su rijetki oni koji iz naše države odlaze na svoj trošak u Brazil. političkih emigranata. U prvu grupu spadaju oni naši iseljenici koji se nalaze u Brazilu. zanatlije. Prvi Hrvati došli su u Boliviju oko 1880. Cerro de Pasco i Huaraz. a naraštaji rođeni u Boliviji asimiliraju. U gradu i luci Punta Arenas bave se trgovinom i brodarstvom. i to najprije na otok Ognjenu zemlju. Računa se da danas na području tog megapolisa živi 15 do 20 tisuća Hrvata svih naraštaja. O pravnoj zaštiti nema ni govora. pokrenuta je velika promidžba za useljavanje poljoprivrednika. Tamo se naši bave većinom trgovinom i obrtom. Naši iseljenici u Brazilu tvore tri grupe. broj se njihovih članova rođenih u Hrvatskoj smanjuje. Urugvaju. a broji nekoliko tisuća osoba uglavnom u Caracasu. Put od Dubrovnika do Brazila plaćala je brazilska vlada. Posljednjih godina dolaze samo ovi u obzir. no osim u Venezueli. To su osobe u osmom desetljeću života tako da s njihovim odlaskom hrvatstvo u Čileu seli u sjećanje. za razliku od drugih južnoameričkih zemalja gdje je aktivna strana u prvom dodiru redovito bila Hrvatska. I Čile je u međuratnom razdoblju zahvatila gospodarska recesija. Osnovni ton naseobini daju doseljenici s Korčule. ovdje se dogodio obrat. U međuratnom razdoblju naši iseljenici iz Callaoa polako se useljavaju u susjednu Limu. ali ne i isključiv element nacionalne svijesti. Takva ponuda izazvala je veliku pozornost osobito na otoku Korčuli. boravio je u Dubrovniku. sve su u odumiranju. Osobito su svojevremeno bile dobro organizirane hrvatske kolonije u Peruu. Na tim krajnjim polovima zemlje nastat će kasnije i dvije naše najznačajnije kolonije: Punta Arenas i Antofagasta. Oni su najbrojniji a žive po gradovima kao trgovci. na polju stočarstvom.

u peruanskoj luci Callao. gdje je 1894. približno isti položaj na društvenoj ljestvici. Analizirajući organiziranje Hrvata u Americi. tako da su se hrvatski doseljenici ovome utekli zbog svojevrsnih prestižnih razloga. prosvjetiteljska. 1971. Ograničavajući čimbenik bio je nedostatak iseljenika s intelektualnim zanimanjima. U tim organizacijama su naši ljudi našli mogućnost uzajamnog pomaganja. utemeljio «Hrvatski savez». politička. nedostatna zainteresiranost zemalja iseljenja (Austrougarska monarhija. u Alleghenyju (sjeverni dio Pittsburgha) položen kamen temeljac takvog društva. kulturna. U travnju 1921. stoljeća utemeljilo nekoliko radničkih potpornih društava. kao što je utemeljenje društava «Hrvatske pomoćnice» koja su davala povoljne kredite za gradnju ili kupnju kuća. Samo tri godine kasnije utemeljeno je prvo naše društvo u Čileu. Iseljeničkom udruživanju umnogome je išla na ruku svojevrsna tradicija organiziranja u domovini. čiji je prvi predsjednik bio Ivan Ljubić a društveno glasilo «Danica». Društva su okupljala malo članova. Hrvati u Americi utemeljili su nekoliko tisuća društava različitog značaja. godine dobilo današnji naziv «Hrvatska bratska zajednica». Upada u oči da niti jedno od navedenih društava nije nosilo hrvatsko ime. Najvećeg maha među Hrvatima uzeo je fraternalizam u Sjevernoj Americi. Tendencija objedinjavanja društva stalno je nazočna. u prvom redu sokolstvo. športska. Bila je to «Hrvatska zajednica za Sjedinjene države u Americi». i daju mu ime «Slavonsko-Ilirsko i potporno društvo». Nakon Prvog svjetskog rata standard stanovanja Hrvata brzo se poboljšavao. te je ideja o objedinjavanju izvrsno primljena. Tome je pridonio gospodarski prosperitet započet u ratu. 1874. Najprije se utemeljuju dobrotvorna a zatim vatrogasna (u Južnoj Americi). U gornjoj Hrvatskoj to su bile kućne zadruge. odnosno kulturne i društvene razine dotične iseljeničke naseobine. stara i nova Jugoslavija) za posebne iseljeničke probleme. koji bi imali znanja i vremena da ih posvete organiziranju iseljenika. promijenjeno u «Narodna hrvatska zajednica». godine. Iseljenička društva Usporedno s neformalnim okupljanjem.DRUŠTVENO OKUPLJANJE Neformalno okupljanje Velika većina doseljenika okupljena je u relativno malom broju naselja u kojima znaju biti grupirani u pojedinim četvrtima. do 1940. godine. poslovna. godine u New Orleansu u Louisiani utemeljeno je «Sjedinjeno slovinsko društvo od dobročinstva». predstavnici hrvatskih naseobina iz 31 savezne države SAD utemeljuju u 35 . Hrvate je povezivala i srodnost zanimanja. u Americi se odvija procvat udruživanja. Drugi oblik neformalnog okupljanja Hrvata u SAD odvijao se u zajedničkim nastambama u kojima su živjeli. Prvi pokušaj utemeljenja «Hrvatskog sokola» zabilježen je u gradu Peyranu u Argentini 1905. Nakon građanskog rata u SAD. Hrvatska društva u Americi različitog su značaja. Tako se 1912. Udruživanje je bila i stvar prestiža. Središte hrvatskog fraternalizma postao je grad Pittsburgh s okolicom. a u Sjevernoj Americi vlasnici gostionica i konačišta te svećenici. Masonstvo je u SAD u ono vrijeme svojevrsna moda. karakteristična prostorna rasprostranjenost naših iseljenika. uočavaju se karakteristični uzroci koji su ih na to navodili: organiziranje domaćina i doseljenika drugih nacionalnosti. zabavna. dakle u vrijeme kada Hrvati masovno pristižu u tu zemlju. Gotovo sve organizacije koje su utemeljili Hrvati u Sjevernoj i Južnoj Americi imale su i određenu političku notu. Među iseljenicima značajnog odjeka imali su i neki domovinski pokreti. Prvo društvo Hrvati u San Franciscu u Kaliforniji utemeljuju 1857. kulturnog prosperiteta i zajedničkog djelovanja na poboljšavanju teških uvjeta života u stranom svijetu. U Južnoj Americi u tom su se radu najviše angažirali trgovci i poduzetnici. Tamo se početkom 90-tih godina 19. Ime društva je 1897. Krenulo je u Alleghenyju. Ćirila i Metoda». Prvo hrvatsko iseljeničko društvo u Južnoj Americi za koje zasad znamo da je postojalo jest «Društvo slavjansko od dobročinstva» utemeljeno 1871. Lančano iseljavanje uvjetovalo je da u naseobinama žive pretežito doseljenici s istog užeg područja u domovini. a u primorskoj je postojala dugotrajna tradicija crkvenih bratovština. utemeljeno Radničko potporno društvo «Starčević». a slijedili su ga Društvo «Sv. itd. odnosno «Hrvatskom savezu» među političkim društvima. Bile su to popularne «boardinghouses». da bi 1926. katolička vjera i mnoge druge spone koje su nekada jače od onih koje nameće formalna organizacija. Najpoznatija okupljališta hrvatskih doseljenika u SAD bili su salooni. ali i organizirani pristup rješavanju tog problema. Njihova je značajka da su u početku čvrsto ukorijenjena u naseobini iz koje se kasnije postupno šire. a najviši izraz doživjela je u «Hrvatskoj bratskoj zajednici» među fraternalističkim. Fraternalizam u Južnoj Americi nije imao onih uvjet za razvoj koje je imao u industrijski razvijenom društvu Sjeverne Amerike.) donosi podatak o tri tisuće različitih društava koje su Hrvati utemeljili samo u SAD od 1880. Tako je 1894. Razlog za to je što su prvi doseljenici u Ameriku bili Hrvati iz Dalmacije gdje je hrvatski narodni preporod u odnosu na Bansku Hrvatsku kasnio pedesetak godina. George Prpić u knjizi «The Croatian immigrants in America» (New York. a neposredno pred masovno iseljavanje ili paralelno s njime tu su se na valu narodnog preporoda utemeljivale hrvatske čitaonice.

U SAD je pak tiskan «Narodni list» (New York). posebno onda kad bi htjele prikazati domaćoj javnosti teško stanje naroda u domovini pod austrougarskom. Zdravko Mužina pod imenom «Danica». U istom gradu 1869. izlazi «Slavonska citronika». To su «Pravda». Inicijativa je za to potekla u Americi i to u sklopu Hrvatskog podupirajućeg društva «Ante Starčević» u Pittsburghu. Politika je uglavnom bila glavni motiv pokretanja novina. Posve drugačije stanje je u Južnoj Americi. Srpska propaganda preko Srpske narodne obrane. «Zajedničar» koji izlazi sve do danas. Hrvati u SAD izdaju 227 listova. «Jugoslavenska tribuna». Većina listova je imala male naklade. Prve novine hrvatskih iseljenika u SAD izašle su 1859. «Materinska riječ» (Argentina). «Dom». «Male novine». dvije godine kasnije «Napredak». 1892. a najviše tjednika. organizaciju s najunitarističkijim i najcentralističkijim programom koji je ikad postojao među Hrvatima.Clevelandu Hrvatsku republikansku ligu u Americi. Vrijeme Prvog svjetskog rata predstavlja bez sumnje najburnije razdoblje u povijesti hrvatskog iseljeništva u Americi. odnosno 36 središta vjerskog okupljanja hrvatskih katoličkih iseljenika. gdje je 1894. Povijest hrvatskih katoličkih župa u Kanadi znatno je kraća: sve one utemeljene su poslije Drugog svjetskog rata . Prvo hrvatsko socijalističko udruženje u SAD utemeljeno je 1903. List je bio projugoslavenske orijentacije. u San Franciscu. ali uglavnom kratak. Prva novina o kojoj znamo nešto više jest «Napredak» koji je 1891. Pomognuti od emisara Jugoslavenske ujedinjene omladine i Jugoslavenskog odbora u Londonu utemeljuju Jugoslavensku narodnu obranu (JNO). Drugi listovi su bili: «Hrvatska zastava» (Chicago). U toj sjevernoameričkoj državi danas djeluje dvadesetak hrvatskih katoličkih središta. odnosno engleskom jeziku. JNO je imala ogranke u svim hrvatskim naseobinama u Južnoj Americi. Ubrzo je on gotovo posve potisnut na marginu. Hrvatska (narodna) zajednica 1894. Premda su hrvatski misionari bili evangelizatori tog kontinenta a Hrvati počeli masovno pristizati kad i u Sjevernu Ameriku. pokrenuo Juraj Skrivanić. a samo su rijetki izlazili u dužem vremenskom razdoblju. tri misije i jedna dušobrižnička postaja. Iseljenika je u početku bilo malo. Iseljeničko novinstvo Uvjeti za pokretanje novina bili su još nepovoljniji nego za osnivanje društava. «Kanadski glas» (Kanada). Početkom Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u SAD našli su se u veoma teškom položaju. do nekoliko mjeseci do nekoliko godina. «Novo doba». «Pučki list» (Split) i «Crvena Hrvatska» (Dubrovnik). izlazi list «Chicago» koji u gradu istog imena pokreće Nikola Polić. «Hrvatski glasnik» (Pittsburgh. a ako uzmemo u obzir da su mnogi od njih još i nepismeni. «Hrvatski svijet» (Chicago). odnosno beogradskom dominacijom. U Južnoj Americi od početka se nameće snažna jugoslavenska struja koja neobično oštro obračunava s Hrvatskim savezom. koja stoji na programskim pozicijama Radićeve Hrvatske republikanske seljačke stranke. no donosile su i tekstove na španjolskom. preuzima za svoje glasilo list «Danica». godine u Pittsburghu pod nazivom «Jugoslavenski politički klub». Najmanje je dnevnika (2). zaključeno da se sagradi hrvatska katolička crkva te da se iz domovine pozove svećenik. «Slobodna Hrvatska». krug čitatelja bio je doista uzak. «Hrvatska sloga». odnosno njezinog glasila «Američki Srbobran» optuživala ih je za fašizam. a bile su pisane na talijanskom jeziku. godine. Prvi list u Pittsburghu izdaje 1894. Chicago). «Jugoslavensko novo doba» (Punta Arenas). Čim je Jugoslavija napadnuta. Prvi list hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi nosio je naslov «Narodni glas» i izlazio je na samom početku 80-tih godina u Buenos Airesu. a objava rata Nezavisne Države Hrvatske Sjedinjenim Američkim Državama mogla se uzeti kao argument toj tvrdnji. do 1940. da bi se između dva rata kritički odnosio prema položaju u kojem se Hrvatska našla u prvoj jugoslavenskoj državi. 36 . Najznačajnije novine hrvatskih doseljenika u Argentini izlazile su u Buenos Airesu. Izlazile su na hrvatskom. stoljeća. pojavila se potreba njihovog crkvenog organiziranja. «Jugoslavenska smotra». «Argentinske novine» i «Hrvatski domobran». u Južnoj Americi se počela obnavljati JNO. prvi hrvatski svećenik poslan je ovamo iz domovine s namjerom da služi hrvatskim katolicima tek 1929. Danas u SAD postoje 32 hrvatske župe. Od 1900. U Južnoj Americi najviše se čitao «Narodni list « (Zadar». Crkva Masovnim dolaskom iseljenika u Ameriku za posljednjeg desetljeća 19. Druge novine «Sloboda» (Čile). Vijek im je različit. a os 1904. Pokrenuo ih je Velimir Chielovich pod imenom «L` ecco della patria».

Hrvatsko-argentinski kulturni klub. Poslijeratno razdoblje. Božić autor je teksta o prvoj hrvatskoj župi u Americi. Viktor Vida. Nakon Drugog svjetskog rata u Argentini je uselilo manje od 5. Šolj izdavač hrvatskih novina. Franjevci Luketa i Bilobrk bili su vrlo korisni u organizaciji smještaja. Austrijanci. Krašić . S. razdoblja naziva se i politička emigracija ili državotvorna emigracija. a zatim u Barceloni. pjesnik. Ante Radić (profesor "Timbar iz daljine"). po brojnosti su najjači Talijani. 1980. U djelovanju hrvatske političke emigracije značajno mjesto ima Vinko Nikolić koji je 40 godina izdavao i uređivao kulturno-politički časopis "Hrvatska revija". Lorković tvrdi da ih je 1939.000 Hrvata. po kojoj ih ima 200. Španjolci. Među Austrougrinima je bilo 65% Hrvata. Etape useljavanja: a) 1880-1910 nema naglašene nacionalne svijesti. Fran Galović također. a s njima i Hrvati.osebujan stil. Do 1914. mnogo je prevodio. Ona je imala i snažno izgrađenu svijest o nacionalnoj pripadnosti. a nakon rata dolazi još 20. V. kaže da ima 150. Mnogi Hrvati koji su neko vrijeme boravili u Americi opisuju svoje doživljaje. U Argentini izlazi još desetak časopisa. 37 . Meštrović.000 Hrvata. Rojnica pak tvrdi kako samo u Buenos Airesu i okolici živi čak 80. Monsignor J. A. R. Bukovac (dojmovi).na dalje 5.000 političkih izbjeglica. prvi hrvatski svećenik u Americi. Dragutin Domjanić napisao je nekoliko pjesama. Borić.HRVATI U ARGENTINI Argentinu su prvi naselili Velšani. ali na španjolskom. npr. Francuzi. Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut. I. Bonifačić veliki pjesnik. osnovan je časopis "Katolička crkva i Hrvati izvan domovine". piše na engleskom i hrvatskom. Iveković. nisu birali poslove b) 1910-1918 nema naglašene nacionalne svijesti c) 1918-1941 postoji obrazovni intelektualni sloj zbog djelovanja društva i časopisa "Hrvatski domobran". do 1917. Piše pjesme s temom iseljeništva. što je nedostajalo prvoj i drugoj etapi. Časopis je izlazio najprije u Buenos Airesu. Hrvatska zadruga. Najvjerojatnije najtočnija brojka je iz 1968. traženja posla. a 50% poslije rata.000 Hrvata.000 Hrvata. Danas u Argentini ima preko 200. Danas egzistira ukupno 55 hrvatskih društava: Hrvatski Karitas. Ante Tresić Pavičić "Preko Atlantika do Pacifika". "Croatia". Krmpotić "Povijest Hrvata u Kansas Cityju. Vinko Nikolić (1950-1960) uređuje časopis "Hrvatska revija". Gustav Krklec. Hrvati su bili popisivani kao Austrougrini. prozaist.000. pjesnik). Drago Gervais.000 nakon 1918. Hrvatski umjetnici O. Egzilantsko razdoblje (nakon Drugog svjetskog rata). M. bilo 50. Mujica. Antun radić u svojem časopisu "Dom". Nikolić. a nakon Prvog svjetskog rata izjašnjavali su se samo kao Jugoslaveni. godine.000 Hrvata emigracija 4. a među Jugoslavenima 78% prije Prvog svjetskog rata. Matoš je živio u egzilu u Francuskoj. Josip Kundek (svećenik. Hrvatski kulturni klub. Holjevac je mišljenja da ih je već 150. u kojem se za 1938.000 Hrvata. A. Josip D. d) 1945. M.

koče slabe prometne veze. koji su zahvatili Južnu Ameriku početkom 19.HRVATI U PERUU Područje današnjeg Perua poznato je po staroj civilizaciji. značajno je smanjena inflacija i postignuta ekonomska stabilnost. Katolika je 90 posto (iako Indijanci katolicizam miješaju sa svojim starim vjerovanjem). srebro i zlato). na sjeveru graniči s Kolumbijom. austrijski i njemački državljani tako da je broj doseljenika teško odrediti. Vjeruje se da je prvi Hrvat koji je stigao u Peru bio Basilio Basilivich. premda sporije no u drugim područjima. Peruanski povjesničar Barnechea navođenjem prezimena i mjesta rođenja doseljenika dokazuje kako je među njima mnogo Hrvata . Fra Honorio Matos u Peru je pak stigao 1713. planinski pojas Cordilllere i nizinu u porječju gornje Amazone. Početkom 18. Govori se španjolski i quechua. Raširen je uzgoj kakaovca. kad su se Inke iz Cusca (Ande) spustili na obalu i osvojili moćno kraljevstvo Chimu. a sastoji se od Europejaca. a 10 posto je bolje stojećih od kojih su 1 posto vrlo bogati. Za vrijeme španjolske vladavine useljavanje ne-Španjolaca bilo je ograničeno. Azijata i nešto crnaca. Mnogi vjeruju da peruanska povijest počinje u 11. a glavni grad Lima bio je središte uprave i trgovine čitave Južne Amerike. stoljeća žrtva Indijanaca postaje još jedan hrvatski misionar.primjerice. Peru danas Republika Peru veličinom je treća država južnoameričkog kontinenta: prostire se na 1.) olakšao sukob Capacovih sinova Huascara i Athaulpe (iako je otpor Indijanca slomljen tek 1572. godine i ostao tamo sve do smrti 1753. dubrovački trgovac. kao dubrovački. poznatog po istraživanju neprohodnih šumskih područja. Od 25 milijuna stanovnika 60 posto je siromašnih (od čega 43 posto živi na rubu egzistencije). voća.oko 4. svećenik i istraživač područja Cerro de Sal i Pernene u Amazoni. godine. a svakih nekoliko godina na njega utječe topla struja" El Nino". inženjerstvu. iznimno kulturnog i naobraženog čovjeka. talijanski. Pokreti za oslobođenje od španjolske vladavine. na istoku s Brazilom i Bolivijom a na jugu sa Čileom. Pizarrov suputnik na njegovom trećem putovanju. Chimu. godine. Zna se da je poslan u Huanuco da ponovo osnuje misije koju su uništili Indijanci. U roku od nekoliko godina stalo se na kraj terorizmu. Najtežu krizu novije povijesti Peru je prošao početkom 1990-ih godina. Premda se nalazi u ekvatorijalnom i tropskom pojasu. glavne su gospodarske grane ribarstvo (u svjetskom vrhu) i ratarstvo. Peruanske kulture (Chavin. Carstvo je bilo na vrhuncu za vrijeme Huanyna Capaca koji je umro 1526. cink. pošto su Španjolci upravo Peru izabrali za glavno uporište gušenja tih gibanja. Osvajanje je Pizarru (1532. stoljeću. Stanovništvo je pretežno miješano. U Peru su Hrvati stizali i nakon španjolske vladavine. a na jugu aymara (u okolici jezera Titicaca). Dijeli se na tri prirodne regije: obalnu nizinu na jugu.) U vrijeme španjolske vlasti Peru je bio najbogatija od svih španjolskih kolonija. No Peru će još dugo trpjeti zbog unutrašnjih sukoba uz smjenjivanje civilne i vojne vlasti. 38 . Socijalne razlike su iznimno velike. kininovca i koke. (otad se taj datum slavi kao dan nacije). i odnosilo se uglavnom na mornare i svećenike. general Jose de San Martin oslobađa Peru i proglašava neovisnost zemlje 28. povrća. na žalost. olovo. stoljeća. Međutim. Prvi hrvatski tragovi Zanimljivo je da je Peru prva južnoamerička država u koju su došli Hrvati. Indijanaca. peruanska civilizacija počela je mnogo ranije . Ubili su ga Indijanci 1686. Peru je jedna od vodećih američkih zemalja po rudnom bogatstvu (bakar.. Povjesničar Raimondi spominje hrvatskog svećenika Amic ili Amich. godine. srpnja 1821.) ostvarile su iznimne rezultate u poljoprivredi.. Brži razvoj zemlje. Novčana jedinica je sol (u prijevodu: sunce).28 milijuna četvornih kilometara. Inka Tupac Yupanqui proširio je svoje carstvo na više od dva milijuna četvornih kilometara. neposredno prije španjolskog osvajanja. Mochica. Peru je ponovno ušao u međunarodni financijski sustav. Dubrovčanin Manuel Biedma. na sjeverozapadu s Ekvadorom. arhitekturi. Zahvaljujući uspješnoj borbi protiv terorizma u Peru su se opet vratili turisti koji ovamo dolaze zbog fascinantnih prirodnih ljepota.. Osim rudarstva. Manuel Bajo. Godine 1820. glavni grad je Lima. Od osnutka Perua. Obalni pojas je pod utjecajem hladne Humboldtove struje veoma suh..000 godina prije Krista. Srednja klasa čini 30 posto ukupnog stanovništva. nisu zaobišli ni Peru. klima Perua nema specifična tropska obilježja. Polovicom 1990-ih vlada je donijela stabilizacijski program neophodan za ekonomski i politički razvoj države. Na zapadu se proteže do Tihog oceana. Španjolci su u Peruu vladali više od tri stoljeća. Prvim predsjednikom republike Narodna skupština proglašava Riva Aguera.

do 1914. Peruanska gospodarska kriza 70-tih pogodila je naravno i Hrvate tako da su mnogi bili prisiljeni zatvoriti svoja poduzeća. baš kao i danas. niti su znali jezik. listopada 1881. Ipak. Godine 1905. postavši vlasnicima malih dućana. Članovi zadruge plaćali su članarinu. blizu Sante Clare. Hrvati su imali svoje zadruge.. Ribarstvom su se. već iz različitih hrvatskih krajeva. Mnoštvo pomoraca naselilo se u luci Callao. a tek manji dio.. Huanucou. Pruge je gradio Carlos Antonio Antich a u gradnji mostova istaknuo se Josip Spoja. a u slučaju 39 . Među prvima.). te od 1910. U to doba počela je cvjetati trgovina guanom. Pouzdano se zna da je samo nekoliko godina kasnije u luci Callao imao vlastiti mol.. njihov broj do Prvog svjetskog rata nije prelazio tisuću. S njim je otputovao i najbolji đak škole German Stiglich kojeg ćemo kasnije još mnogo puta spominjati. a u Peruu nisu imali nikog poznatog. Iz Dubrovnika je došao kao službenik austrijskog konzulata. uništio Santa Claru pa su Hrvati (baš kao i Talijani i Japanci) radili na njenoj obnovi i izgradnji (rasvjeta. Ate Vitarteu i u Huachipi. Limi i Santa Clari.Peruanska uspostava nezavisnosti (1821. Potres je 1949. Područje od nekoliko ulica u kojima su Hrvati u to vrijeme živjeli i danas se zove "Croacia. Za obične radnike mjesta nije bilo jer je i tada Peru. Mezeldic piše o Hrvatima u peruanskoj vojci i policiji. Cerro de Pasco je rudarsko naselje udaljeno 346 km od Lime. budući da prva generacija Hrvata nije imala peruansko državljanstvo. a bavili su se rudarstvom i trgovinom. Ovi hrvatski emigranti nisu poput svojih prethodnika bili svi podrijetlom iz Dalmacije. Zapošljavali su se uglavnom kao zemljoradnici. pa su se mnogi obogatili prijevozom. u Peru je stiglo oko 650 Hrvata. industrijom i rudarstvom. na 4200 metara nadmorske visine. Ulazak u zemlju bio je dopušten Europljanima koji su znali pisati. U to je vrijeme jedan od poznatih Hrvata bio Cesar Bielich.svi iskusni pomorci koji su uspješno svladavali opasna putovanja morem (važno je znati da u to doba Panamski kanal još nije bio izgrađen). Većinom su se bavili obrtom. u Peruu se naselio Manuel Chiurliza (ili Ciurliza) Bielovucic. nakon nekog vremena kupili su ili otvorili vlastite rudnike. 400 km južno od Lime. Mnogi su se okušali kao trgovci. godine). Godine 1948. Trebalo je naći posao. Podrijetlom su bili uglavnom iz dubrovačkog kraja. Iako su Hrvati u Peru počeli stizati rano (1534. Stizali su uglavnom iz južne Dalmacije." Društveni život U mjestima u kojima su živjeli. obilovao jeftinom radnom snagom. U tom razdoblju najviše ih je uselilo od 1850. Najpoznatije su one u Cerro de Pascou. vodovod. Početak je za njih bio iznimno težak. Neki zemljoradnici postali su upravitelji. Žene i djece je bilo manje. gdje ih je u Arequipi zaposlio mjesni industrijalac. osobito iz dubrovačkog kraja. Pritom ponajprije mislimo na organizatore i rukovoditelje gradnje infrastrukturnih objekata. tako su za njima dolazili njihovi poznanici. Među hrvatskim graditeljima posebno se istaknuo Miguel Percovich koji je gradio ceste čak i u susjednom Ekvadoru.. osobito oni koji su mogli pridonijeti početnom razvoju modernog Perua. u svojem znaku je imala hrvatski grb. zatim Alejandro Dorich i kapetan Esteban Spivalo . Manja skupina otišla je u Icu. Među pionirima je bio jedan hrabar. peruanska ga je vlada poslala u Europu kako bi nadzirao gradnju brodova krstaša "Grau "i "Bolognesi". Zadruga je osnovana 16. Istina. uglavnom se radi o drugoj generaciji. bavili Hrvati doseljeni iz Dalmacije (početkom stoljeća dogodio se bum ribljeg brašna). imali osnovnu školu ili zanat. u različitim dijelovima Perua. baveći se zemljoradnjom. Galovich.) otvorila je vrata useljenicima. Marusich i Cuglieva. Callaou. Hrvati su u Peru dolazili u vrijeme početaka oblikovanja suvremene države. Nekolicina ih se odselila u južni Peru. Socijalna struktura naših ljudi bila je vrlo slična onoj Hrvata u Chileu. osobito uspješni bili su trgovci. Tamošnja je hrvatska zajednica bila malobrojna (njih tek 70) jer je taj prostor zbog svoje nezdrave klime bio neprivlačan useljenicima.Lime. obzirom na njegovu važnost za peruansku povijest. ti su se ljudi zaposlili na poljima. od kojih se najčešće spominju Antoncich. Iako se na samom početku zvala "Društvo austrougarsko od dobročinstva". a dio njih je privremeno radio u Huancayu. Dobro su primljeni. Teškim radom i štednjom nakon nekoliko godina mnogi su se osamostalili. da bi nakon nekoliko godina teškog rada i odricanja uštedjeli dovoljno za kupnju zemlje u blizini glavnog grada . onih najspretniji uspio je dobiti bolja radna mjesta. crkve. trgovinom. poznati kao "ujak Stiglich". zgrade. Među njima bilo je vlasnika rudnika i uzgajatelja kaučuka. dakako. Ova skupina useljenika nije bila ekonomska već politička emigracija.. Hrvati su se po dolasku u Peru bavili različitim poslovima. do 1875. te iz Hrvatskog primorja i s poluotoka Pelješca. pa se nije niti mogla zaposliti u državnoj službi. velikodušan i plemeniti mornar. građevinski pomoćnici i posluga. dakle nešto kasnijem razdoblju. Neki Hrvati koji su započeli svoj život u Peruu kao rudari. profesor u pomorskoj školi. Hrvati su poznati i kao pioniri peruanskoga pomorstva i i zrakoplovstva. Kako su mnogi pridošlice u Peruu postajali uspješni poduzetnici. uglavnom pripadnika hrvatske vojske i izbjeglica. ribarstvom. peradarstvom (Hrvati su poznati kao pioniri peruanskog peradarstva).

Obojici su očevi bili Hrvati a majke Peruanke i obojica su se rodili krajem 19. kako bi izradio hidrografsku kartu tog i drugih područja. uvijek ističući hrvatsku i peruansku zastavu. S vremenom će broj članova iz Lime prevladati. Spomenut ćemo dvije osobe hrvatskog podrijetla koje su iznimno važne za Peru. organizirana u društvo u koje su se učlanjivali i Hrvati Lime. Na sveučilištu u Limi još se uči iz Stiglichevih knjiga. obustavilo rad. kolovoza 1899. Od 9. Hrvati u Limi Tek 1931. svibnja 1951. Njeni članovi su se vrlo aktivno zauzimali da službeni Peru prizna Hrvatsku. predsjednik zajednice je Marko Birin. Od početka je simbol kluba bio hrvatski grb. Također je objavio kodeks pomorskog prava. Huanuco je gradić u blizini Cerra Pasco ali s nešto zdravijom klimom. prema Huanucou. udaljena svega 15 km od Lime. Drago Balvanović. osnovan je prvi klub u Limi.bolesti ili smrti društvo bi osiguravalo novac za liječenje a siromašnijima i za pogreb. Marchon iz Santa Clare. Marcos Bace. Hrvati Santa Clare su početkom 1951. a tijekom Domovinskog rata novčano su i materijalno pomagali Hrvatskoj. Godine 1904. Za ravnatelja glazbenog društva i zbora iz Dubrovnika je doveden prof. Vlaha i Dan državnosti RH. Jedan primjerak Zemljopisnog rječnika koji je darovao hrvatskoj zajednici nalazi se danas u knjižnici kluba Dubrovnik. travanj. stigao je i prvi hrvatski svećenik. a zatim i u Limu. Lima nije bila privlačna prvim hrvatskim doseljenicima. Osnivanju kluba 27. tim više što je u obližnjem Callaou postojala veća skupina Hrvata. a statut kao primarni cilj navodi blagostanje svih Hrvata. Kako broj Hrvata do Prvog svjetskog rata nije značajno porastao (tek između 60 i 70 osoba) nije niti postojala veća potreba za organiziranjem. a sv. Dana 26. Premda glavni grad. posebno Peru. znanstvenik. utemeljuju "Društvo slavensko od dobročinstva". S vremenom članovi su skupili više novca i kupili prostorije za rad u sklopu kojeg su utemeljili ambulantu i glazbeno društvo. srpanj). u lokalu "Brena" u Limi prisustvovalo je 350 Hrvata. Tražeći bolje životne uvjete. Zbog rata u Tihom oceanu društvo je 1880. Kako se nisu željeli učlanjivati u jugoslavensko društvo. O imenu Društva Ljubomir Antić piše da je nastalo "u atmosferi napornog rada za stjecanje početnog kapitala. pod imenom "Hrvatski klub Dubrovnik" smješteno u prekrasnom dijelu Lime (Jesus Maria). Zanimljivo je da i danas. Drugog dana upriličena je prigodna večera i ples. "Hrvatsku zajednicu u Peruu" osnovao je 1991. Kao cijenjenog stručnjaka država ga je poslala u ekspediciju na rijeku Madre de Dios. Osobito se štuje blagdan Sv. lipnja 1996. a generalni vikar za hrvatsku koloniju je vlč. svježih sjećanja na domovinu. Na prostoru Santa Clare djeluje i hrvatska crkva "San Leopoldo". pa su se Hrvati tamo nešto duže zadržali.) bio je pionir peruanskog i južnoameričkog zrakoplovstva. i lošeg odnosa s austrijskim predstavnicima". Hrvati i njihovi potomci značajno su doprinijeli razvoju Perua.) bio je pomorac. Proputovao je mnoge zemlje. Zaslužni za osnutak hrvatskog kluba "Jadran" bili su Marko Lesina. I ovdje su osnovali svoju zadrugu. istraživač i profesor. Hrvati 1871. odlučili utemeljiti vlastiti klub "Jadran". članova zajednice. društvo je promijenilo ime u Slavensko dobrotvorno društvo (kasnije će se nazivati i jugoslavensko). Hrvati su se spustili niže. Oživljavanje društva uslijedilo je 6. Nije bio poznat samo kao zrakoplovac. utvrdio je peruansko-bolivijsku granicu. a za predsjednika je izabran Juan Ostoja koji je radio kao gradski službenik. stoljeća. misu je služio Švicarac A. Po vokaciji i profesiji bio je putnik. Franjo Kovačević i Pedro Bošnjaković. nakon toliko vremena u Hanucou postoji športski klub koji nosi naziv "Juan Bielovucic". Danas je to društvo. Ova mala ali dobro organizirana kolonija novčano je pomagala Hrvatskoj ali i Bosni za vrijeme ustanka protiv Turaka. Već smo spomenuli kako je kao mladi pomorac s kapetanom Bielichem plovio u Europu. četrdesetak Hrvata i desetak Makedonaca okupilo se u gostionici "Macedonia". godine Branko Fistrović.-1949.-1928. Tijekom godina društvo je preživjelo brojne uspone i padove na koje su neposredno utjecale političke ali i gospodarske prilike kako u Peruu tako i u domovini. priručnik o topništvu te nekoliko zemljopisnih djela. kulturne i sportske aktivnosti. koje je tijekom vremena promijenilo nekoliko naziva. German Stiglich (1887. Juan Bielovucic (1889. Tamo su odabrali upravu i odlučili okupiti sve Hrvate Perua. don Ivo Sangaletti. iako je kod vlasti bilo problema zbog hrvatske zastave. Klub je aktivno obilježavao Dan Perua (28. Najvažnije mu je djelo "Diccionario Geografico del Peru" (Zemljopisni rječnik Perua) u četiri toma. Istraživač Von Hassel po Stiglichu je nazvao arhipelag rijeke Madre de Dios u blizini zaljeva Manu. Santa Clara je mjesto udaljeno oko 40 km od Lime. skupio veliko znanje i poslije pisao o svojim putovanjima. Društvo njeguje socijalne. Callao je najznačajnija luka. i 10. Filip Kundid. siječnja 1906. koji je "svakom prigodom obavljao službu Božju i propovijedi na milom hrvatskom jeziku" u kapelici Nuestra Senora del Transito koja je Hrvatima bila iznimno važna. Bielovucic je važan za Peru jer je 40 . Dogovarajući se o osnutku kluba. nego i kao utemeljitelj prve zrakoplovne škole u Peruu. pa će društvo nakon Drugog svjetskog rata biti premješteno u peruanski glavni grad. jer vlastitih prostorija nisu imali. Osim toga.

a drugi štiti brod od sudara. godine svake godine sudjeluje na međunarodnom sajmu umjetnosti Art Cologne. 41 . patentirao je dva navigacijska instrumenta: jednim se automatski bilježi pravac plovidbe (moderniziran. Bio je pisac. sin Estebana Pavleticha. instrument se koristi i danas). Braču i u Peruu. Sadašnjost Procjenjuje se da u Peruu danas živi oko pet tisuća Hrvata poglavito druge. Juan Collich (Kolić). dolazi u Peru i proučava kulturu urođeničkih plemena. pa godine 1951. u peruanskoj diplomaciji su se istakli veleposlanici Miguel Bakula i Jaime Stiglich. Zlatko Tanodi rođen 1914. Od poznatih umjetnika hrvatskog podrijetla valja istaći Dalmaciu Samohod koja nije samo poznata glumica.-1981. slikarstvo je studirao u Beču i Parizu a izlagao je diljem Europe. Pedro Gjurinovic ministar kulture. te "Extrano caso de amor" (Neobičan slučaj ljubavi). Nakon Drugog svjetskog rata posvetio se proučavanju južnoameričkih civilizacija. koja obuhvaća pjesme Hrvata iz domovine i iz Južne Amerike (Argentine. Nekoliko ulica u Limi i nekim drugim gradovima nose njegovo ime. Književnici Esteban Pavletich (1906. Umro je mlad 1930. ali o Hrvatskoj pišu pjesme: Mauricio Medo. Stvara monumentalno djelo "Prošlost i sadašnjost Perua".) studirao je slikarstvo u Splitu. proglasila "glasovitim gostom grada Lime". Nakon prve izložbe u Limi peruanski ga je predsjednik odlikovao i financirao mu izložbe u SAD-u i Europi. bio je organizator i promotor arhivističke struke ne samo u Argentini (gdje je živio) već u čitavoj Latinskoj Americi. Godine 1960. Ova knjiga sastavni je dio literature na Zagrebačkom sveučilištu.-1985. Samuel Cardich i Gladys Benko. U knjizi su također navedeni pisci. kao kapetan i vlasnik broda. treće i četvrte generacije.. Još jedan hrvatski slikar. Vladimir Rončević došao je u Peru 1948. Politički i gospodarski život Mnogo je potomka Hrvata koji su se istakli u javnom životu Perua: general Jose Zlatar Stambuk bio je ministar zrakoplovstva. Bozanić (r. Čilea i Perua) na španjolskom i hrvatskom jeziku.prvi nacionalni zrakoplovac koji je letio zračnim prostorom Latinske Amerike. Književnik Luis Benjamin Chuirliza darovao je svoju bogatu filozofsku knjižnicu hrvatskom klubu "Dubrovnik" Znanstvenici Hvaranin Pedro Samohod stigao je u Peru 1894.) rođen je u selu Koprivni u Bosni. Godine 1897. admiral Esteban Zimic bio je ministar pomorstva. Potomci Pedra Samohoda također su nadareni. Hvaru. arhivist i povjesničar. a najpoznatiji romani su mu: "No se suicidan los muertos" (Mrtvi ne čine samoubojstvo) za koji je dobio nacionalnu nagrada za roman 1959. Mirko Cuculizza ministar ratarstva. te savjetnik ministarstva vanjskih poslova Drago Kisic. Umro je u Mallorci. već ima i vlastito kazalište. godine. a kasnije i s apstraktnim djelima. gdje se nalazi njegov muzej. od toga četiri tisuće u Limi. Dr. Umjetnici Slikar Kristijan Krekovic (1901. potomci Hrvata koji ne govore hrvatski. Na predstavljanju u Limi Peruanci su prvi puta slušali predavanje o hrvatskom jeziku. novinar i političar. Slikar Darko D. u Humu blizu Zagreba. na Visu. pjesnik. U policiji je istaknuto ime general Alejandro Farcic. i odmah polučio uspjeh s figurativnim slikama. Luis Percovich ministar unutarnjih poslova. Maria Luisa Cuculizza gradonačelnica Lime. francuski ministar kulture Malraux odlikovao ga je ordenom "Caballero de la Orden de Arts et Letters". Pisao je na španjolskom. izdao je zajedno s Adrianom Pator knjigu `Poesia croata contemporanae". Zapažen je po svojim brojnim izložbama. 1949. u Španjolskoj. Novinar Jose Pavletich. a unuka istog imena pjesnikinja. Zagrebu i Peruu. rođen u Callau bio je novinar i pisao je za limske novine "La Cronica" a isticao se u krugu intelektualca u Barrancu. Mario Bellatin.) rođen je u Huanucu. Kći Dalmacia je glumica. Od 1994. Izlagao je vrlo uspješno u Splitu. Koliko je cijenjen u Peruu dokazuje činjenica da ga je Lima 1976. otvorio je prvu zrakoplovnu školu u Južnoj Americi te bio prvi vojni zrakoplovac Perua i prvi koji je uspješno preletio Alpe.

42 . i u Peruu veliku ulogu igra Hrvatska katolička misija (Vikariato Episcopal Croata) koja je najzaslužnija za očuvanje hrvatskog identiteta u ovoj dalekoj zemlji. Kao i drugdje.Od početka doseljavanja Hrvati su stvarali vlastite organizacije i pomagali jedni drugima. neke obitelji su se vratile. kao što su u najtežim danima Domovinskog rata pomagali i staroj domovini Hrvatskoj. no ne može se očekivati neki veći broj jer je uglavnom riječ o mješovitim brakovima i njihovim potomcima koji u pravilu ne govore hrvatski jezik i osjećaju se ponajprije Peruancima. Što se tiče povratka u Hrvatsku.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful