HRVATI IZVAN DOMOVINE I HRVATSKA KULTURA ISPITNA LITERATURA Ljubomir Antić: "Hrvati i Amerika" UVOD Hrvatska je izrazito iseljenička

zemlja, razmjerno broju stanovništva ona danas ima vjerojatno najveću dijasporu od svih europskih zemalja. Točan broj iseljenika nije moguće utvrditi budući da se u svim fazama iseljavanja nisu prikupljali podaci. Hrvatski doseljenici bili su uglavnom registrirani po zemlji iseljenja, a to je bila Austro-Ugarska, Jugoslavija. Može se gotovo sa sigurnošću utvrditi da približno svaki treći Hrvat živi izvan domovine. U 17. i 18. stoljeću u Južnoj Americi boravi plejada hrvatskih isusovaca. Ostavili su dubok trag u znanosti istražujući nepoznata područja. Među njima su prednjačili Ivan Ratkaj i Ferdinand Konščak. Sve do osamdesetih godina 19. st. nije zabilježeno veće iseljavanje iz Hrvatske u prekooceanske zemlje. Početkom 20. stoljeća iseljavanje iz Hrvatske toliko se ubrzava da prijeti demografskom katastrofom. Agrarna prenapučenost, biljne bolesti (peronospora), gospodarsko zaostajanje, loše zakonodavstvo (vinska klauzula). Prije Prvog svjetskog rata Hrvatska bila posuta promidžbenim materijalom koji je pozivao ljude na iseljavanje. Velika konkurencija prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a pojavilo se i tzv. lančano iseljavanje. Iseljavanju je pogodovalo i nepostojanje zakona koji bi ga sprječavali. Između dvaju svjetskih ratova iseljavanje je bilo znatno usporeno. SAD je provodio restriktivnu useljeničku politiku. Sljedeći iseljenički val pokrenut je na kraju i nakon Drugoga svjetskog rata (političke izbjeglice). U poslijeratnoj Jugoslaviji putovnica je dugo bila povlastica pa je iseljavanje iz Hrvatske dugo bilo ilegalno. Nakon pada A. Rankovića i privredne reforme `60-tih godina. Otvoren je ventil socijalnog i nacionalnog nezadovoljstva. Dio njih se u međuvremenu vratio, dok se drugi dio pretvorio iz privremenih u trajne iseljenike. Najviše je Hrvata u Njemačkoj, a njihov broj procjenjuje se na pola milijuna. Iseljavanje iz Hrvatske kulminiralo je 1970./71. godine. Ono je Jugoslaviji donosilo i velik devizni priljev najviše su se iseljavali Hrvati, što je vlastima u Beogradu odgovaralo. Osamdesetih godina osobito je aktualan odljev mozgova u razvijene zemlje, osobito u SAD i Kanadu. Prve hrvatske kolonije na području SAD-a utemeljene su na ušću Mississipija u Louisiani te u Kaliforniji, Chicago, Pittsborugh, Detroit, Cleveland itd. U Južnoafričkoj Republici Hrvati žive pretežno u Pretoriji i Johannesburgu. U Australiji najviše je Hrvata u Perthu i okolici te na području Melbournea i Sydneya, na Novom Zelandu u Aucklandu. Prvo društvo Hrvati su utemeljili u San Franciscu 1857. godine: Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo. 1894. godine udaren temelj Narodnoj hrvatskoj zajednici (poslije Hrvatskoj bratskoj zajednici). Juraj iz Slavonije (1355-1416) Rodio se u Brežicama na Savi, oko 1355/60. Umro je 1416. u Toursu u Francuskoj, izjašnjavao se kao Hrvat. Francuska povijest ga pamti kao kopista (služna pri katedralnoj crkvi kod biskupa ili cara). Imao je zadatak pisati kodekse (zbornik zakona, pravila, sadrži biblijske, crkvene tekstove), pisao, prepisivao i iluminirao kodekse. Bio je profesor na Pariškom sveučilištu (današnja Sorbonna). Brežice se tada nazivaju Rayn (u prijevodu: granica, međa). Obrazovan je vjerojatno u hrvatskoj glagoljaškoj sredini. Na pariškom sveučilištu nastavlja studij sedam slobodnih vještina (umijeća) i studij teologije. 1378/80 našao se na popisu siromašnih studenata. Dalje, stječe naslov magister artium (magistar slobodnih vještina) na Pariškom sveučilištu. Član je odbor za obnovu sveučilišta 1392-93. 1399. predsjednik je suda časti na sveučilištu. 1401. on je posebni izaslanik sveučilišta kod bavarske kraljice Elizabete. Te je godine promoviran kao doktor teologije. Predavao je teologiju na Sorbonni. Posljednje godine života proveo je kao kanonik i ispovjednik stolne crkve u Toursu. Tu će doći do izražaja njegova kopistička djelatnost. Prepisivat će i glazbenim znakovima obilježavati liturgijske kodekse. Poznat je i po iluminiranju kodeksa, po pisanju teoloških priručnika. Asketska teološka rasprava "De virginitati Servanda" je prevedena i na francuski, pa ulazi u povijest francuske i europske literature (veliko zanimanje u Francuskoj za to djelo). Triput je izdano: 1505., 1506. i 1590., a na latinskom je objavljeno 1726. Želio je upoznati francusku javnost sa glagoljaštvom. Kodeks br. 95. sačuvan je u Toursu. 1924. o tom je kodeksu u časopisu "Slavija" u Pragu (časopis za slavensku filologiju) Milko Kos, slovenski povjesničar objavio svoju raspravu.

1

1400. Juraj je sročio primjerak glagoljske početnice, niz slova, njihova brojevna vrijednost (az, buky): "Alfabetum chrawaticum". Taj glagoljski abecedarij preuzima osnovne tekstove katekizma molitve "Oče naš" i "Zdravo Marijo". Glagoljicu naziva hrvatskim pismom. Dodaje da je Istra domovina Hrvata (važan podatak za doseljenje Hrvata u Istru). List 77 (recto - prva stranica lista) kaže da je hrvatski biskup bio prvi koji je bogoslužje slavio na dva jezika, kako je smatrao uputnim (latinskim i hrvatskim). Taj 77 recto donosi popis hrvatskih biskupa s povlasticom crkvene slavenske liturgije i upotrebe glagoljice. Popis hrvatskih biskupija u kojima se glagolja, te nekoliko molitava napisanih uglatom glagoljicom. 1247. papa Inocent IV. daje privilegij senjskoj biskupiji a kasnije i krčkoj. Priklanja se teoriji da je sastavljač glagoljice Sv. Jeronim. Govori da je on preveo "Psaltir" na slavenski jezi (preveo Bibliju - Vulgata). Rim nije bio naklonjen glagoljici pa je to jedan od razloga što se tvrdilo da je tvorac glagoljice Sv. Jeronim. Hrvatski benediktinci glagoljaši s Pašmana idu u Češku njegovati i podučavati glagoljsku pismenost u samostan "Wa Slovanek" (1347.) Arnold von Harff (1471-1505) Krajem 15. stoljeća, iz kolna.- Putuje u Svetu zemlju (preko naših krajeva) i opisuje običaje i zabilježava riječi.7. studenog 1496. iz kolna preko Beča, prema Veneciji, Istra, Dalmacija, Palestina. Vodi dnevnik putovanja (na svom dijalektu - dijalekt donje Rajne). Ima višestruku vrijednost i ima izvanrednu moć zapažanja. 1862. objavljen je dnevnik. Bilježi i udaljenost od mjesta do mjesta u miljama. Piše o zadru, Hvaru i Dubrovniku (za kojeg kaže da leži u hrvatskom kraljevstvu, piše da stanovnici govore slavonskim jezikom - stanovnici Kraljevine Dalmacije i hrvatske). Harff bilježi riječi na slavenskom jeziku (crochga = broyt /kruh/). Dubrovnik je opisao kao lijep i utvrđen grad koji nikome nije podložan. Riječi je bilježio onako kako ih čuo i sastavio je mali konverzacijski rječnik (oko 50 riječi). Bartol Jurjević - Đurđević (1506-1556) Rođen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba oko 1506. godine. Sudjelovao je u Mohačkoj bitci 1526. godine, gdje je bio zarobljen i odveden u tursko sužanjstvo. Sedam puta su ga prodavali (opisi o ropstvu kršćana kod Turaka). Nakon 9-13 godina robovanja u Aziji bježi, ali to ropstvo ostavlja na njega dubok trag što će se najposlije reflektirati u njegovom spisateljskom i književnom radu. Stalno upozorava na tursku opasnost te potiče na protuturski otpor svih naroda Europe. Proputovao je cijelu Europu (putovao je papi u Rimu). 1544. u Antwerpenu tiska "De afflictione tam capitorum quaetiam sub turcae tributo Viventium Christianorum" (O jadu i muci sužnjeva i kršćana što stenju pod turskim jarmom) u kojem donosi mali hrvatskolatinski rječnik u štokavsko-ikavskom narječju (52 hrvatske riječi i fraze, mješavine leksika, konverzacije i molitve). Uz latinski rječnik donosi francusku, englesku i holandsku paralelu. "O običajima Turaka". Feliks Petančić (1455-1516) Dubrovčanin, govornik brojnih jezika, poznat kao minijaturist na dvoru Vladislava II. Bio je najčitaniji turkološki pisac 15. stoljeća uz Blaža Jurjevića. Bio je vješt diplomat, stekao je europsku slavu. 1487. dolazi na dvor Matije Korvina gdje je bio voditelj skriptorija. Putovao je u Rim, Napulj, Tursku. Napisao je spis o 9 putova u Tursku "De intineribus in Turciam libellus", posthumno objavljeno, Beč 1522. Ovo djelo je napisao kao priručnik za križarsku vojsku koja se tada spremala (opisuje 9 puteva kojima bi se trebalo krenuti u Tursku). Vrstan je poznavatelj geografije i orogenije (nauka o postanku gorja). Njegovo je djelo bilo nezaobilazan priručnik za tadašnje ratovanje. Objavljeno je na njemačkom kao dodatak Jurjevićevoj knjizi, 1522/27. "Hrvatska glagoljska početnica". Guilliel Postel (1510-1581) Francuski orijentalist, profesor orijentalnih jezika na bečkom sveučilištu, po nalogu cara boravio je u Carigradu. Po povratku je napisao knjigu u kojoj govori o glagoljici, te donosi glagoljski alfabet "Uvod u razlikovanje alfabeta za slova 12 jezika". Predočuje slova 12 vrsta abeceda i kako se ona čitaju. Ističe da je načelo jedan grafem - jedan fonem (kao i u hebrejskom jeziku). 1555. godine objavljuje "De linguae Fenicis" (Knjiga o Feničanima).

2

Andrija Dudić (1533-1589) Rodio se u Budimu, otac Ladislav bio je savjetnik podrijetlom iz Orehovice u zagorju. Školuje se u Veroni, pravo i filozofiju studira u Padovi. Zanimao se i za prirodne znanosti. 1561. postaje biskup, a 1562. govori na Tridentskom koncilu (5 latinskih govora na kojima je naglasio važnost da biskup ima sjedište u svojoj dijecezi). Zalagao se za odbacivanje celibata. Maksimilijan II. Šalje Dudića u poljsku da tamo pripremi tezu za habsburško preuzimanje poljskog prijestolja. Uz taj događaj se spominje i skandal o kojem govori Vitezovićeva kronika iz 1696. Naime, tijekom te misije Dudić napušta crkvenu službu i ženi se poljskom plemkinjom. Optužen je da je prešao na protestantizam. Iz Rima dolazi odluka o kažnjavanju. Dudić se povlači iz javnog života (Crkva ga osuđuje na smrt). Istaknuo se kao filolog, reformator, astronom, bavio se i medicinom (podvrgao je kritici Galenovo gledište u medicini). Bori se i protiv praznovjerja u medicini, bavio se poviješću, zemljopisom, prevodio je s grčkog. Djela: "Rasprava o kometima" (De cometarum significat de comentariolus), 1579. "Rerum in Gallia gesralum", 1577. "Orationes in Concilio Tridenti a habitae", 1590. Metodičko promatranje bolesnika, metoda kojom se treba koristiti u medicini. Bio je tzv. "demokratski filozof" (poput Erazma Roterdamskog), nije se priklanjao ni jednoj struji, bio je neutralan. Poljska Akademija 1989. povodom 400. obljetnice njegove smrti objavljuje prvi svezak njegove korespondencije. Pavao Skalić (1534-1575) Prvi ga opširnije spominje Ivan Kukuljević Sakcinski. U Europi su objavljene tri disertacije o Skaliću. Rođen je na Griču, gdje je završio osnovno školovanje. Najviše je djelovao izvan domovine (na njemačkom govornom području). 1570. u Kolnu objavljuje podatak o svom rođenju na latinskom. Piše da je rođen na Tri kralja 1534. Juraj Herešinac, tadašnji kanonik, preporučio je Skalića ljubljanskom biskupu Urbanu (nakon što su Turci zauzeli te krajeve) koji je bio opskrbljen velikom bibliotekom. On će ga kasnije preporučiti Ferdinandu I. Na studije u Beč, gdje Skalić završava studij teologije. 1553. doktorirao je u Bologni iz područja sedam slobodnih umijeća. Te teze zatim 1559. objavljuje u "Enciklopediji". Poznavao je Pica della Mirandolu, što je odredilo njegov kasniji platonizam u djelu "Mistične filozofske teze". Za boravka u Rimu dolazi u sukob sa isusovcima zbog toga što su ga zanimale knjige koje su bile na popisu Ignacija Loyolle kao zabranjene . Zainteresirao se za Kabalu (mistiku, okultno). Djela: "Kabala", "Mistične filozofske teze". U Beču je bio u službi Maksimilijana I. 20 godina. Skalić se predstavlja kao "grof od Like i knez od Une". Napravio je lažnu ispravu o svom plemićkom podrijetlu. Bio je profesor na teološkom fakultetu u Beču. Govorio je protiv pape: njega i svećenike naziva "ribarima đavla. Nakon optužbe od strane isusovaca da je protestant, odlazi iz Beča u Tubinegn, gdje dolazi u sukob sa Trubarom čije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke riječi. Skalić je smatrao kako treba tiskati na jeziku razumljivom svim Slavenima, a ne smo Slovencima. Posvađao se i s P.P. Vergerijem. Slagao se s Ivanom Ungnadom koji mu pomaže tiskati u Urachu, i na čiju preporuku predaje u Konigsbergu u Pruskoj. Zbog lažnog predstavljanja stalno ga progone (dobio je izgon iz Prusije), odlazi u Njemačku u Munster, gdje se ponovno vraća katolizicmu. Od biskupa je dobio i neke kanoničke časti. Pokopan je u Danzingu u karmeličanskoj crkvi. Stjepan Konzul Istranin (1521-1579) Rođen je u Buzetu u Istri, umro u Eisenstadtu. Prevoditelj, tumač hrvatskog jezika i korektor u Urachu. On se tako i potpisivao. Napisao je predgovor za 32 hrvatske knjige. 1561. počela je s radom tiskara u Urachu. Djeluje najprije u rodnom mjestu kao katolički svećenik glagoljaš. U Regensburgu je bio učitelj pjevanja, orguljaš i propovjednik. Djelatnošću je usko vezan uz Primoža Trubara. 1550. Trubar objavljuje "Katekizam" i "Glagoljski abecedarij" (oboje na gotici). 1555. Trubar potaknut Vergerijevom idejom prevodi Bibliju na slovenski (Evanđelje po Mateju), objavljuje na latinici. Trubar predlaže Konzulu da on prevede njegov Novi testament, kojeg je trubar preveo 1557. Konzul s tim prijevodom odlazi u Ljubljanu gdje se susreće s A. Dalmatinom, bio je uvjeren da će njegovi prijevodi na glagoljici biti prihvaćeni u domovini. 14 glagoljskih, 8 ćirilskih i 7 latiničkih prijevoda. 1559. prevodi Novi zavjet Biblije na hrvatski jezik. 1560. u Nurnbergu Konzul je dao izliti slova po uzoru na staru hrvatsku štampu u brevijara i misala, za tiskaru. 1561. tiskara Šimuna Kožičića Benje prestala je s radom, tako da u Hrvatskoj nije bilo tiskare u ono vrijeme. 3

Urach - središte tiskarstva, te najstarija hrvatska tiskara u egzilu. Radi od 1561 do 1564. "Katekizam" je 1564. tiskan u Tubinenu na hrvatskom i latinskom jeziku. 1561. izdaje mali probni glagoljski katekizam. Posljednje djelo iz tiskare u Urachu je latiničko djelo tzv. Konzulov "Beneficium Christi" (Dobrota Kristova), Tubingen, 1565. On u njemu daje jedno pravilo kako se glagoljska slova čitaju latinicom (latinička slova, ispod glagoljska, zatim brojna vrijednost). Boraveći u Regensburgu, konzul dobiva poziv da dođe u zapadnu Ugarsku, tj. u Gradišće kako bi tamo djelovao među Gradišćanskim Hrvatima. U Regensburgu je za njih Konzul tiskao djelo "Postilla", koje ima 2 djela. To je crkvena knjiga s propovijedima za svake blagdane, a predstavlja kamen temeljac gradišćanske hrvatske tiskane riječi (1568.). Posvećeno je Klausu von Weissprechu, Maximilianu Popchemu (živjeli na posjedima Gradišćanskih Hrvata). Postilla = poslije ovih riječi… post illa (verbum). Juraj Križanić (1618-1683) U 17. stoljeću zastupao sveslavensku ideju. Rođen je u Obrhu kod Ozlja. Bio je svećenik, završio je isusovačku gimnaziju u Zagrebu, zatim studirao na sveučilištima u Grazu, Bologni i Rimu. Na rimskom Collegium Graecum nastavio sa studijem teologije iz koje je doktorirao 1642. Ulazak u taj kolegij (namijenjen pripadnicima Istočne Crkve) uslijedio na temelju njegove molbe da se pripremi za misionarski rad u Rusiji. Misao da svojim radom pridonese uniji istočnog i zapadnog kršćanstva. U osmišljavanju svoje sveslavenske ideje posebnu ulogu pridaje Rusiji kao najvećoj slavenskoj državi. 1651. godine otputovao u Rusiju, 15 godina proveo u izgnanstvu u Tobolsku. Glavno djelo "Politika ili razgovor o vladateljstvu", obradio svakodnevni ruski život. Teorijski spis o načinu vladanja, namijenjen vladaru, ispunjen savjetima i reformnim prijedlozima. Križanić upućuje da moć cara počiva na bogatstvu i zadovoljstvu njegovih podanika. Prijedlozi gospodarskih reformi u okviru suvremenih tržišnih shvaćanja. U razmatranjima se osvrće na sav slavenski svijet (a ne samo Rusiju). Ideja međuslavenske solidarnosti "svi Slaveni jedinstven narod". Za njega svi Slaveni govore istim jezikom. Pisao mješavinom ruskog, crkvenoslavenskog i hrvatskog jezika. Nije zamišljao uniju svih Slavena, već obnovu slavenskih država uz pomoć Rusije (obnove bugarske, srpske i hrvatske države koje su postojale u srednjovjekovnom razdoblju). Misli o slavenstvu i njegovom odnosu s Nijemcima (mržnja prema Slavenima), do takvih shvaćanja dolaze prateći u prošlosti nasrtaj germanizacije na slavenski narod (Čehe, Slovence). Rusiji predlaže sukob s Turskom, donio bi slobodu balkanskim Slavenima. Juraj Križanić 1683. stiže pod Beč s poljskom vojskom (Jan Sobieski) i u borbi s Turcima pogiba.

4

hrvatskog i mađarskog stanovništva. smještenom na rubu Panonske nizine. tako da su neke manje općine u srednjem i južnom Gradišću tek početkom 1923. poljodjelstva i srednje industrije današnjoj gospodarskoj slici Gradišća zahvaljujući subvencijama Europske unije pečat daju i vodeća poduzeća na području visokorazvijenih tehnologija. Poslije isteka roka za odlazak Mađarske iz Gradišća koji je odredila Generalna komisija. U Gradišću živi 270.000 stanovnika. koje su se čak prerasle i u oružani sukob. listopada 1921. ima jedva nešto više od 10. To je bio početak borbi na diplomatskom polju za 4. obvezala da će konačno Gradišće prepustiti Austriji. Nastanak Gradišća početkom našeg stoljeća nije prošao bez razdora i oružanih sukoba. Glavni grad pokrajine je Željezno (Eisenstadt).300 četvornih kilometara veliko područje s 340. Nakon pada Željezne zavjese i u sklopu stvaranja novog političkog poretka u Europi Gradišće ima posebnu ulogu u stvaranju nove mreže odnosa s istočnom Europom i sa zemljama nekadašnjeg istočnog bloka. Ostala gradska središta su Mattersburg. Tu se proteže državna granica u dužini od 397 kilometara. današnji Južni Tirol ili južna Češka. Zakon je predviđao posebnu saveznu pokrajinu s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). godine Austrija je izgubila vlastitu državnost i u vihorima rata i poraća proživljavala teške dane. Gradišće uživa svjetski glas i na području kulture. prenijeli su glazbenu tradiciju Gradišća daleko preko njegovih granica i učinili je poznatom. kao i suživot vjernika rimokatoličke i protestantske vjere. Austrijski Državni ugovor i za Gradišće je značio pokretanje novih kulturnih. a na jugu prema Grazu. a za to je dobila zapadne dijelove mađarskih županija Moson. stupio je 25. kao što je to često bivalo tijekom povijesti. dugo godina dvorski skladatelj kneževske obitelji Esterhazy u Željeznom i Franz Liszt. a gradovi Željezno i Rust kao slobodni gradovi posebne su administrativne jedinice. a različiti politički i gospodarski sustavi na razne su načine sprečavali tješnje kontakte između onih koji su živjeli s ove ili s one strane granice.5 posto od cjelokupnog austrijskog stanovništva. najjužnija i istodobno najmlađa austrijska savezna pokrajina. ratificirala Trianonski mirovni ugovor i nakon što je austrijska strana obavila sve pripremne radove.GRADIŠĆANSKI HRVATI POVIJEST Gradišće. Gradišće ima vrlo mješovitu strukturu stanovništva za koju je svojstven miran suživot bez sukoba njemačkog. Još i danas Gradišću. na snagu ustavni zakon o Gradišću. u kolovozu 1921. Nakon što je Mađarska u srpnju 1920. Festival na jezeru u Mörbischu razvio se u Meku operete koji nastavlja glazbenu slavu i tradiciju Gradišća na domaćoj i međunarodnoj kulturnoj sceni. Pokrajina je podijeljena na sedam kotara. Sopron (Ödenburg) i Vas (Eisenburg). pečat daju idilična seoca i sela. svjetskog rata i potpisivanje Mirovnog ugovora u Saint-Germainu 1919. Austrija je morala odstupiti dijelove svog teritorija s njemačkim stanovništvom kao što su to npr. Od šezdesetih i sedamdesetih godina brojni su slikari otkrili Gradišće kao kraj u kome se kultura i priroda sjedinjuju u mirni sklad i pretvorili ga u svoj zavičaj. koji osim športa pruža i ogromnu lepezu mogućnosti na polju lječilišnog turizma i toplica pa sve do blagog turizma. od čega čak 356 kilometara otpada na zajedničku granicu s Mađarskom. siječnja 1921. Joseph Haydn.880 stanovnika ili 3. Kraj 1. pa je to najmanja austrijska savezna pokrajina. Oberpullendorf (Gornja Pulja) i Oberwart (Gornja Borta). Čak i glavni grad pokrajine Željezno. Mađarske odmetničke jedinice oružjem su branile sporno područje. koji je kulturno i duhovno središte. Sliku zaokružuje proizvodnja izuzetno cijenjenih i poznatih vina daleko izvan granica pokrajine i turizam. do 1946. Od 1938. Članstvo Austrije u Europskoj uniji pruža Gradišću šansu ponovnog preuzimanja i oživljavanja nekadašnje povijesne uloge kontaktnog središta i gospodarskog. gospodarskih. godine stvorili su preduvjete za uključivanje Gradišća kao posebne savezne pokrajine u Republiku Austriju. godine na teritorij je ušla austrijska pogranična žandarmerija.000 stanovnika zajedno s glavnim gradom Sopronom (Ödenburg). To je značajka koja daje poseban pečat kulturnom. Konačnu granicu odredio je posebni međunarodni odbor za reguliranje granice. jer je Gradišće godinama živjelo uz „mrtvu granicu". Društveni i gospodarski interesi Gradišća dugo su bili na sjeveru zemlje usmjereni prema Beču i Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt). Na posebnom referendumu na području Soprona neznatna većina odlučila se za ostanak Soprona u Mađarskoj. Osim trgovine. Naslućene širine istoka prekida poseban prirodni dragulj Niuseljsko 5 . Sopron i Vas s njemačkim stanovništvom. obrta. Posredovanjem talijanskog ministra vanjskih poslova Torette uspjelo je konačno dovesti obje zemlje u Veneciju za pregovarački stol i Mađarska se u „Protokolu iz Venecije" od 13. tako da zbog posebnosti povijesnog razvoja još i danas nedostaju velikogradske aglomeracije. etničkom i društvenom životu Gradišća. Od istočnoeuropskih zemalja odvajala ga je takozvana Željezna zavjesa. proteže se na površini od 4.000 četvornih kilometara. rodom iz Raidinga iz središnjeg Gradišća. političkog i društvenog raskrižja između srednjoeuropskog i panonskog prostora. socijalnih i društvenih impulsa. Istodobno su se počeli razvijati odista primjerni dobrosusjedski odnosi s pograničnim regijama na istoku zemlje i to bez obzira na ideološke i političke granice. Teritorij Gradišća čine nekadašnje mađarske županije Moson (Wieselburg). tijekom zadnjih korektura granice kao posljednje pripale pod Austriju.

u kojoj je utemeljeno 55 hrvatskih naselja. Južni čakavci (iz područja uz rijeku Unu. Mosor. Borta (Oberwart) Vlasi (južno od Une). Selidbe Hrvata su. Turci iz Like pljačkaju Primorje.Burgenland). te prostor do Une do Velebita. Gad (Gussing) Štoji (kraj Jasenovca.". 2. uz Adama Bohovića još zabilježili Primož Trubar u predgovoru prijevoda Novog Zavjeta iz 1562. 1503-26. jedna od njih je i Gradišće. Zastupništvo naroda i zakonodavnu vlast pokrajine obnaša pokrajinski sabor koji se sastoji od 36 poslanika. u željezansku županiju. zauzeli su cijeli prostor između Cetine i Zrmanje. Zatim su išli u Šopronjsku županiju. Istraživanja o broju iseljenih u Gradišće pokazuju da su Hrvati iz Međimurja i Moslavine išli u zapadnu Ugarsku. Gyor /Đer/. od Bihaća). prvo naselje. Austrija danas ima 9 pokrajina. stoljeću našla i na slovenskoj strani. stoljeća prisutno je iseljavanje s otoka (Rab. Češkoj i Austriji. Pavao R. Mošonjsku i Zaladsku županiju. Pravci seobe Vlaha: a) sjeverna padina Dinarskog gorja (Glamočko. 5. Gornja Pulja (Oberpullendorf) Poljanci (južno od Ogulina) Matrštof (Mattersburg) Haci (kraj Oguliina) Neusiede (See) Danas je oko 40. Pag). Postoji tri vala: a) nakon Krbavskog poraza (1493-1530) b) 1530-1570 (najmasovniji val) c) početak 17. 6. Adam Bohorić (1520-1598) Autor prve slovenske gramatike iz 1594.jezero. Austrija je od početka područje čestog naseljavanja (istočni dio Austrije. 1696. kaže za 1576. Velebit) su prostori na kojima se pljačka. Uzroci iseljavanja su turska osvajanja. Livanjsko polje) b) prema Srijemu i Slavonji (preko Bosne) Sjeverne padine (Bikovo. Velika je asimilacija Hrvata (npr. stoga ljudi iz tih krajeva bježe na Apeninski poluotok. Pored slovenskog u prvom djelu (gdje je pravopis) uvrštava pregled grafijskih tablica glagoljice i ćirilice s primjerima kako se piše. stoljeća (Vlasi) Vrijeme naseljavanja u Gradišće je od 1520-1580.000 Gradišćanskih Hrvata. U Austriji je uzeta čakavska osnovica (ikavski refleks jata) za gradišćansko-hrvatski jezik. Hrvatski jezik se zadržava tamo gdje je jača domaća sredina i usmjeren je na uporabu u obitelji i crkvi.000 duša je izbjeglo nakon pada Kostajnice 1554. godinu: "…ljudstvo bježi preko Mure i Drave u Austriju". Stvorit će se slavenske kolonija s velikim brojem svećenika. Zajedno s Mađarskom tu je napravljen prekogranični nacionalni park. Hrvati u Gradišću od juga prema sjeveru: 1. Navodi i kako mnoštvo Hrvata prebiva u Austriji. jedino stepsko jezero srednje Europe. Turci će osvojiti Budim. Turci prodiru kroz Bosnu (preko ključa). Urach: "…oko 40. Požunsku. Naziv seže u doba Monarhije. Oni se danas nalaze u Madžarskoj. To je dokaz da se hrvatska kultura u 16. Gradišćanska vlada sa sedam članova i predsjednikom vlade na čelu najviši je izvršni organ Gradišća. cijelu Liku. Počeci seobe Gradišćanskih Hrvata Prodor Turaka izaziva seobe naroda. Jedan dio s druge strane u 6 . prekidaju veze s otocima. u Češkoj ih danas gotovo i nema). A Vramec u "Kronici": "Turci zauzeše Kostajnicu… sva hrvatska zemlja opusti". Već na početku 16. 1541. Bilo je utemeljeno ukupno 180 naselja. da bi se kulturni krajobrazi ove regije sačuvali i za budućnost. utok Une u Savu). Vitezović u "Kronici" pisanoj u Zagrebu. Dva pravca seobe: a) južni (prekomorski pravac) b) sjeverni (prekodravski pravac) U najvećem broju Hrvati su selili u sjevernom pravcu. 3. Gradišće . Borta (Oberwart) Dolinci (između Kupe i Une). 4.

protestantski molitvenik. Autori u predgovori izražavaju zabrinutost glede sudbine Hrvata i progona. grad u Sjevernom Gradišću. i sadrži 160 pjesama. “Klimpuški fragment. i 1611. Bio je vrstan prevoditelj s njemačkog na hrvatski gradišćanski jezik. imali su autonomiju. “Kristuš je gori ustal”. poučne knjige koje su župnici koristili. a donio ga je s ovih područja Juraj de Jastrebarsko. autora Jurja Vukovića. molitve. stoljeća (1520-1580) jer su dobili od Ferdinanda privilegije. Klusius je bio poznati botaničar na dvoru Maksimilijana II. U Donjoj Austriji Hrvati su pripadali bečkoj biskupiji. Svećenici su Hrvati i obavljaju službu na hrvatskom jeziku. sadrži “Oče naš” i uskrsnu pjesmu iz 1564. Antun Dalmatin i Stipan Konzul "Klimpuški fragment" je vezan uz rad protestantskih hrvatskih pisaca Antuna Dalmatina i Stipana Konzula koji su pripremili knjigu “Postila”. Nijedna Mekinićeva pjesma nema notni uzorak. Budimpešta i Regensburg). “Duševne pesme”. Početkom 17. dijelom su prijevod s latinskog. 7 . Hrvati su imali pravo birati načelnika i svećenika.. zove se “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. Jedini danas primjerak “Postile” je sačuvan u Ljubljani u knjižnici nadbiskupskog sjemeništa. stoljeće je obilježilo rad protestantskih pisaca. Tekst je napisan na koricama latinskog misala. Najstarije hrvatske tiskane crkvene pjesmarice su ove Mekinićeve. sa popisanim latinskim nazivima i sa mađarskim ekvivalentima. Prvi zapisani jezični spomenik na tlu Gradišća je Klimpuški misal. Od ove knjige imamo 3 primjerka (Bratislava. Ta djelatnost je imala teškoće. Antun Dalmatin i Stipan Konzul su djelovali u Njemačkoj i u Ungnadovoj knjižari tiskali knjigu “Postila” (1568. Također. a u srednjem Gradišću je nešto štokavaca. zahvaljujući pjesmaricama očuvan je hrvatski jezik. Protestantizam nije imao veći utjecaj na gradišćansku književnost. tiskana je kod Šoprona (Svetog križa). njemačkog i hrvatskog ili crkvena prikazanja. Gussing (južno Gradišće) "Biljni nomenklator panonski". Mekinićeve pjesme su dijelom autorske. prvi gradišćansko-hrvatski pjesnik. Pisan je ćirilicom i glagoljicom. se smatra jedinim dokazom za staroslavensko bogoslužje u sjeverno-gradišćanskim selima. Sveti križ) Druga pjesmarica sadrži 141 pjesmu. U povijest književnosti je ušao 1969. Prva pjesmarica zove se “Duševne pesme” iz 1609. u pavlinskoj pjesmarici iz 1644.). Napisali su ga župnici George Vuković i Juraj Živanić. ali im danas ne znamo imena. (Klimpuh). U Gradišću ima 80% čakavaca. 1609. 1564. Vrijeme dolaska Hrvata u Austriju je doba reformacije (koje je u Austriji u punom zamahu). živio je u Beču. uspjeli su sačuvati svoj jezik. 1611. Prva Gradišćansko-hrvatska djela imala su protestantski karakter. "Očenaš" i pjesma "Kristuš je gore ustal" iz 1564. Iste te napjeve nalazimo u slavenskim pjesmama. Autor je Grgur Mekinić.Madžarskoj pripada Gradišću. Pripadali su Đurskoj i Sombatskoj biskupiji. Velik je bio i Konzulov doprinos. Pjesme su podijeljene u prvoj knjizi u 26 tematskih ciklusa. To je botanički rječnik. i 1611. Grgur Pitireus Mekinić Protestantizam je bio presudan za kulturnu razvijenost. Pjesmarice je posvetio Nikoli Zrinskom. izazivala je otpor kod Gradišćanskih Hrvata (mi u to vrijeme već imamo svoje renesansne pisce i začinjavce).”. Knjiga je namijenjena zapadno ugarskim Hrvatima. stoljeća nastaju dvije protestantske pjesmarice (1609. cikla). Upravo zahvaljujući tome. 16. Za njegove pjesmarice se dugo nije znalo. godine.). Na poziv plemića iz zapadne Ugarske 1568. Dolazak Gradišćanskih Hrvata seže u prvu polovicu 16. U nomenklatoru pronalazimo i hrvatske nazive koje je morao čuti od tamošnjih Hrvata (javor. Regensbrug) za Gradišćanske Hrvate. a u drugoj na 32 tematska ciklusa. zob. tiskanu u dva dijela u Regensburgu 1568. iz Regensburga u Gradišće dolazi Stipan Konzul da bi proširio protestantizam. Pisana je bosančicom. “Druga knjiga duševnih pesam psalmov”. Karl Klusius Autor je najstarije tiskane knjige iz 1583. dva izdanja (1609.. George Vuković i Juraj Živanić Najstarija djela su misali. (Šopron. Autor je najstarijih pjesmarica "Dusevne peszne psalmi ter hvale vedania siachke".

). niti je naveo naslov izvornog djela. Jandra Zgodić je jurski kanonik koji je potpomogao franjevačke i isusovačke redove. zamišljeno je da se uči napamet. Drugo izdanje je tiskano 1694. Prvi put ovo je djelo objavljeno u Grazu. gdje se i danas nalazi jedan primjerak. Najstariji katekizmi Vjerske pouke koje se temelje na pitanju i odgovorima. Našao ga je madžarski slavist Lasla Hadrović.župniku Blažu Leškoviću nepoznati autor zahvaljuje na financijskoj potpori.) Najstariji gradišćansko-hrvatski katekizam Jurja Damšića tiskan je u Bečkom Novom Mestu. Naglašena pedagoška crta. njemačkog. Piše o stvaranju čovjeka. stoljeću.hodočasno mjesto Blažene Djevice Marije na kalvariji Brijegu (nedaleko 8 . izlazi reprint ovog katekizma u izdanju znanstvenog instituta Gradišćanskih Hrvata u Željeznom. stoljeću. Upućuje na jedno duhovno središte toga vremena . Danas je on predstavnik katedre za slavistiku u Budimpešti. Otkriven je početkom `90-tih u Nacionalnoj biblioteci u Zagrebu. Na kraju se nalazi katekizam. tiskan je u Juri. “Horvatszki katekhizmus” (1747. madžarskog i talijanskog na gradišćansko-hrvatski jezik u 18. sastoji se od uvoda (posveta na latinskom). Dokazuje ovisnost ova dva djela. “Kratka sprava nauka keršćanskoga” (1744. Povezanost ovog lekcionara s kajkavskim lekcionarom “Sveti evangelioni” dokazana je `70-tih godina od strane madžarskog slavista Istvana Nyomarkaya.) To je također lekcionar. stoljeću su lekcionari (tj. poglavlja su u obliku pitanja i odgovora. No gotovo je identičan sa “Horvaczkim evangyelyem”. stoljeću otvorena je bogata tiskarska djelatnost nabožnog karaktera. Određene kajkavske riječi koje su u “Svetom evangelionu” u “Horvaczkom evangyely” nadomještene su hrvatskim riječima. u Trnavi (Slovačka) o trošku kneza Esterhazija. Sama naslovnica kazuje da su Gradišćanski Hrvati imali svoj lekcionar i prije 1732. Sa Damšićevim katekizmom ima brojne sadržajne podudarnosti. Sadrži 32 poglavlja . Tiskan u Beču. i 17. litanije. Priručnik koji sadrži vjerske pouke. Ladislav Valetić iz Celindorfa. a procvat doživljava u 18. onim redom kojim se izlažu u liturgiji). Juraj Damšić upravlja župom Celindorf 1711. do 1755. nego da je jurski biskup. otkriven je u Budimpešti lekcionar “Horvaczko evangyelye”. stoljeću. Primjeri ovog “Horvaczko evangyelya” pokazuje da se književni jezik Gradišćanskih Hrvata razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. Prvi puta se pojavljuje u 8. Petar Kanizius je najveći kateheta. Ovaj katekizam se oslanja na “Horvaczko evangyelye”. Taj kajkavski lekcionar je djelo hrvatskog isusovca Nikole Krajačevića iz 1651. “Epistole i vangyelja” (1741.18. STOLJEĆE Pojava prvih lekcionara “Horvaczko evangyelye” (1732. svijeta. Prerada Damšićevog katekizma.) Nepoznati autor. To je najstariji gradišćansko-hrvatski lekcionar. 1958. 1994. To pokazuje utjecaj latinskog. Uočavaju se promjene: veliki broj riječi preuzetih iz njemačkog i madžarskog jezika. Namijenjen je djeci ili odraslima koji tek uče vjerske istine. Autor je ispravio neke tiskarske pogreške i unio neke izmjene u jeziku. stoljeća. To je jurski biskup Adolf Groll (1733-1743). knjige s izvacima iz Evanđelja. Grolla iz 1734. Dodijeljeno mu je odobrenje za tiskanje ovog lekcionara. Nije naveo svoje prezime. zajedničke mise svetaca. prethodi kratak predgovor. u Juri “Osnove kršćanskog nauka za jursku biskupiju i crkvu”. “Horvaczko evangyelye” u stanovitoj mjeri (u leksiku) odstupa od predloška. To se dokazuje po leksiku. godine. Zaređen je u Beču i tamo djeluje. Damšić je preveo djelo na latinskom jeziku pod imenom “Kratka sprava nauka keršćanskoga”. te molitve. Prva tiskana djela u 18. a na hrvatskom jeziku slijede Evanđelja. Od Adolpha Jurzkoga. Latinski predložak kojim se Damšić služio bilo je djelo A. sintaksi i različitim gramatičkim konstrukcijama (veliki broj riječi u ta dva djela je identičan). Ovo drugo izdanje je predložak “Horvaczkom evangyely”. Predgovor . Sam leksik je sličan leksiku u djelima kajkavskih pisaca 16. U 18.

) Knjižica u 5 dijelova koja sadrži nauk o prvoj ispovjedi djece. Nakon povratka sa studija u Hrvatsku. Autor je početnice "Abecerica" ili "Libavice". Svoje učenje po jurskoj biskupiji u zapadnoj Ugarskoj vršio je od 1730. Stvarali su jednostavnu pučku književnost na narodnom gradišćanskom jeziku koja se gradila na kultu blažene djevice Marije.-1789. Odgaja se u skladu pozitivističkih kršćanskih nauka. Šopron i Požun (Bratislava). To radi 27 godina. Molitveni dio sadrži jutarnje i večernje molitve i na kraju se nalazi 20 točaka “Opominjanja” (čuvaj se dobra vina). “Duhovne jacske” (1750. pisanje. Utjecaj Mulihovih pjesmarica na druge pjesmarice. Posebno se istakao kao navjestitelj Evanđelja u svom vremenu i na tlu naše domovine. Slavoniji i Ugarskoj.). Juraj Mulih (1694-1753) Rođen je u Hrašću u Turopolju. ali su i stvarali nove stihove. iako mu se potkradaju i kajkavski oblici. Samostani franjevaca su se nalazili u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji. a bio je pjesnik i glazbenik. Pjesmarica se sastoji od 24 popevke. Ova književnost nije stvarana zbog umjetničkih pobuda nego da prosvjećuje narod. ili kad se nalazio u Gradišću. Opisao je Muliha nakon smrti. poznat je kao misionar bez stalnog boravišta. Svetica za jezerom Frauenkirchen (francuskog). te prvog hrvatskog bontona na kajkavskom "Regule dostojanstva". Uz misionarski rad napisao je tisuće stranica teološkog. znamo da je posjedovao izuzetnu retoričku disciplinu. ovu djelatnost nastavljaju franjevci čiji je red u 18. Sombotel (madžarsko). Knjižica je anonimna. Mulih boravi među zapadnougarskim Hrvatima.) 9 .). stoljeću odigrao važnu ulogu u provođenju procesija i hodočašća koji su bili vidljiv izraz barokne pobožnosti. bavio se književnim radom. 1754. 1742. 1748. Najpoznatiji među isusovačkim misionarima bio je Juraj Mulih (značajni kajkavski pisac). Gradišćansko-hrvatska čakavština. Pitanje da li je tekst napisao u Zagrebu. Iako ne posjedujemo manuskripte njegovih govora. Školovao se u Zagrebu. Jedan se nalazio u Novom Gradu (Gussing) u južnom Gradišću. hrvatski ispovjedionici. Ona se smatra prvom gradišćansko-hrvatskom pjesmaricom koja je nastala nakon Mekinićeve. zato jer je kalvarija franjevačko svetište. liturgijskog. Jača hrvatski osjećaj srodnosti. “Posel apostolski” (Zagreb. O njemu svjedoči i njegov suvremenik Baltazar Adam Krčelić “Annue”. za Gradišćanske Hrvate piše na čakavskom. duhovnog i pastoralnog štiva. djeluje u Hrvatskoj.) To je misionarska pjesmarica sa crkvenim pjesmama i litanijama. Knjefac). 1744. moralnog. Nailazio je na odličan odaziv među narodom (tisuće ljudi).). godine. te molitvenik “Nebeska hrana” (Zagreb. Lovre Bogović (1719. S. Osobito su njegovali marijanske pjesme. katekizam “Škola Kristuševa” (Zagreb. onda primjećujemo sličnost. Od 1749. tiskana u Juri. himne ili pjesme. Nejasnoća je godina i mjesto izdavanja. Juraj Mulih bio je kajkavac. Zbog toga su djela prvenstveno evanđelistari. Bogović. Uz njemački i madžarski govorili su i hrvatski. no kad se usporedi sa drugim Mulihovim djelima. Bili su istaknuti nositelji gradišćansko-hrvatske književnosti 18. ali je izvrsno prilagodio stvaralaštvo svojim pjesama za Gradišćanske Hrvate. On je provodio “pokorničke misije” (Paolo Senjeli). Ovaj katekizam možda je napisao jedan od franjevaca Gradišćanskih Hrvata. Bila su podloga mlađim autorima. U Gyoru 1750.Željeznog). U zimskim mjesecima boravio je u Zagrebu. KNJIŽEVNI RAD FRANJEVACA Nakon isusovaca koji su započeli misije u Gradišću. daje tiskati "Duhovne jačke" za Gradišćanske Hrvate. Povijest gradišćansko-hrvatskog jezika svjedoči o jezičnoj inferenciji. Djela: “Pripravlyanye k szpovidi” (1748. a za kajkavce na kajkavskom. pisao je štokavskom ikavicom za Slavonce. katekizmi namijenjeni potrebama najširih slojeva. Ti franjevački samostani su centri kulturnog života. Često su ih prevodili i prilagođavali duhu gradišćanskih Hrvata. stoljeća. Molitvenici (tiskanje. isusovac. Među tamošnjim Hrvatima pobudio je pravu revoluciju pobožnosti. Primali su u svoje redove veliki broj Hrvata. sastavljanje) pogodan način širenja pučke pobožnosti. te se u njima očituje njegov utjecaj (L. kajkavski pisac. Beču i Trnavi i stekao je visoko obrazovanje. do 1754. Godinu izdanja nijedan izvor ne daje sa sigurnošću 1748/49.

Kompozicija: molitveni dio .) Gradiščansko-hrvatski franjevac. To je trodijelni katekizam koji je služio kao priručnik za članove bratimstva sv. tri rožice (cvijeta) kojim su simbolično predstavljeni tri dijela knjige: zumbul predstavlja molitveni. Najpopularnija knjiga Gradišćanskih Hrvata od 16. te je podučavao svoje sunarodnjake kao hrvatski propovjednik (hrvatski nediljni prodikač) u Novom Gradu i kalvariji u Željeznom. Florijanu). Jože Ficko izdaje prerađeno izdanje.U franjevački red je primljen 1742. stoljeća do danas. U predgovoru je prisutna složena simbolička poruka nadahnuta “Pjesmom nad pjesmama” (izraelskog kralja Salamona). na temelju Bogovićeva potpisa (hrvatski). “Hisa zlata” (1754.) Zajedno s Bogomirom Palkovićem Bogović je napisao molitvenik “Duhovni vertlyacs”. duhovne pjesme i katekizam na kraju. Bogovićeva je knjiga od 17541869. hrvatski prijevod latinske pjesme. Lirska ljubavna pjesma.) “Marianszko czveshe” (1781. to pitanje postavlja profesor Benčić. U kompozitnom smislu “Hisa zlata” se podudara sa “Duhovni vertlyacs” jer sadrži molitve. Pisci svom narodu daruju taj molitvenik i tako ga privode krugu prosvječenih naroda. Slijedi tabla gibućih svetaca (kalendar). tulipan pjesme a narcis predstavlja kršćanski nauk (katekizam). te molitva i jedna kitica pjesme “Sluša mati”. Istraživanja pokazuju da se Lovre Bogović služio kajkavskim djelom Nikole Krajačevića “Sveti evangelioni” iz 1651. On se sastoji od nekoliko dijelova: predgovora. 1829.) Bogović je imao posebne zasluge za popularizaciju tih bratimstva koje je okupljalo oko 4 tisuće članova. doživjela 15 izdanja. Zaređen je 1738. Djelovao je u samostanu Kalvariji kraj Željeznog. Kaže da su pjesme skupljane od prvih franjevaca redovnika na brdu Kalvariji.) Tiskano u Šopronu. a od tada do danas objavljeno je još oko 15. Uz svaku staciju je priložena ilustracija (slika u drvorezu). “Obchinszke miszie pitanya knisicze” (1759. Započinje tekstom “Aldovanje k bl.-1770. Jeremija Šoštarić (1714. Franje u Željeznom. Bogomir Palković (1714. “Duhovni vertlyacs” (1753.) Anonimni autor. Postojanje hrvatskog bratimstva sv.) Molitvenik koji se sastoji od dva dijela: molitve i pjesme (velik broj Palkovićevih izvornih stihova). Nedjeljom i svetcima na kalvariji Brijegu pored Željeznog pripovijedalo se na hrvatskom. izdanja. djelo se metodički razlikuje od ostalih katekizama. Autor “Horvatszkog katekhizmusa” iz 1747. On je bio hrvatski propovjednik i ugledan teolog. Na početku je citat iz popularnog srednjovjekovnog djela Tome Kempinskog “De initatione Christi” (Sljedeći Krista). Upućuju joj perifrastične izraze (izraze divljenja). Franje u Željeznom. 10 . interesantna u jezičnom pogledu što donosi nazive mjesec u godini nepoznate danas u Gradišću. Sam pisac objašnjava što je križni put: onaj žalosni put kojim je naš spasitelj hodao”..) “Duhovna kiticza” (1778.-1778.molitve za uslišenje želja (molitva sv. Vjerojatno jedan od pripadnika franjevačkog reda. kalendara i tzv. Doživjelo je velik broj izdanja i prijevoda. Sigurno je potvrđeno to izdanje iz 1781. Na Kalvariji je bio hrvatski propovjednik. Priređivao je molitvenik na gradiščansko-hrvatskom jeziku. “Sveti križni put” (1761. staro židovsko učenje je u tome vidjelo alegoriju ljubavi Boga prema izabranom narodu. divici Mariji k Željeznoj”. On se sastoji od 14 postaja. ono je omiljeno štivo Gradišćanskih Hrvata. Autora ne znamo. Doživjela je brojna izdanja (izvorna i prerađena). Najmlađi vjernici uče lakši sadržaj. 1753. Gradišćansko hrvatski jezik se razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. Sadržaj je podijeljen na tri škole: djela sa težim i djela sa lakšim sadržajem. Šoštarić je dao tiskati “Cvijeće” bez svog imena.

Kao egzemplar Kragel navodi biblijsku parabolu o mudrim i ludim djevicama iz Evanđelja po Marku.Marijanskom hodočasnom svetištu. Rođen je u Cundravi.) To je vrhunsko prozno ostvarenje starije gradiščansko-hrvatske književnosti. Dugo vremena je bio hrvatski propovjednik u Lovreti . Ima 450 stranica i govori o četiri čovjekove stvari: smrti. to je nova tematska jedinica tj. Pet mudrih djevica uzima ulje za svjetiljku. Kagel ističe da djelo ima kompilacijski karakter. Eberhard Maria Kragel (1725-1788. a pet ludih ne uzima ulje. 1803. Dionizije Katuzianac . Kragel govori o razlozima za sastavljanje djela: a) Ističe oskudicu nabožnog stava na hrvatskom jeziku. paklu i posljednjem sudu. Objavio je tri gradiščansko-hrvatska molitvenika: 1. Deset djevica. Simeon Kniefac (1752. i 18. Djelo ima stil egzemplarnog kazivanja. o raspuštanju isusovačkog reda Kragel odlazi iz Lovreta te boravi u Fortuavi (u senetskom samostanu) i tu je umro 1788. Od ovog je ostalo tek drugo izdanje. godine. Nikola Kraječević. Koristi barokne stilske osobine koje ukazuju na barok. Čeka zaručnik (Isus Krist). vršio je župničku službu u Klimpuhu u sjevernom Gradišću. raju. je godina izdanja. Mudre djevice pale svoje svjetiljke te idu Isusu. Prevladavaju kraći pripovjedni oblici koji u propovjednom tekstu ima funkciju ilustracije problema.nizozemski redovnik se poslužio s molitvama tog djela.) Drugo ime u donjoj Austriji. sljedeće izdanje. 3. Kaže na kraju da nastoji jezik oblikovati tako da bude blizak većini čitatelja. misli na one koji žive u okruženju drugih naroda te nemaju propovjedi na hrvatskom jeziku. tiskana u Šopronu. No ima dodatak koji govori o vječnosti. “Marijansko cvijeće” Ova knjiga je 1808. U tom razdoblju su brojni pisali djela kompilirajući. stoljeću služe Franjo Glavinić. Štefan Fuček. “Csetvero-versztni duhovni persztan” (1763. Nikola Benčić ga je proučavao. stupa u Lovreti u red servita gdje je proveo najveći dio života. tematski se nastavlja na tradiciju gradiščansko-hrvatskih molitvenika. 1787. Školovan je uz potporu servertskog reda. “Lapat evangelianski” 1798. te želi stvoriti djelo koje će služiti Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji b) Da bi Hrvati mogli imati pobožne riječi c) Misli na one koji nisu nazočni propovjedi d) Zato jer se na hrvatskom jeziku prodike ne drže. Misli. Od 1801. izreke svetaca i teoloških priručnika. u biti peti dio.) Franjevac. 1793. Ovo ima 11 .) Prvom primjerku izdanja nedostaje naslovnica.“Poszuda duhovna” (1793. Svoju propovjednu službu je napisao na Kalvariji i u Novom Gradu. Ta je tema bila omiljena među piscima tih stoljeća. a lude ostaje tražeći ulje i kad su se vratile vrata su bila zatvorena. 1865 i 1873. “Vrata nebeszka”. U stilizaciji i kompoziciji ima tekstova preuzetih iz drugih djela. ideja. Osnovna misao djela je rečenica iz Ponovljenog zakonika: “Ljudstvo je bez savjeta”. 2. Kragelovo djelo u današnjem smislu riječi nije originalno. je potvrđena godina izdanja. misli o kojima se u tekstu govori. Nakon odluke cara Josipa II. 1745.-1819. je ovaj molitvenik objavljen. nanovo objavljen Šoštarićev molitvenik. umro u Fortnovi. Djelo je homiletičkog sadržaja (propovjednog karaktera). U propovjedni tekst su uvršteni biblijski citati iz starog i Novog Zavjeta. do smrti 1919. Sljedeća izdanja su iz 1850. On je građu preuzimao iz starije teološke literature. S ovom temom se u 17. 1804. očituje se originalnost. 1804. Djelo baroknog karaktera. Tekst je isti osim što se na početku nalazi predgovor Kniefca.

formira se na podlozi čakavskog dijalekta i ikavskog govora. Pjesma “Republika”. piše o radosti i čežnji za raskoši. Pjesnička vrsta karakteristična za gradiščansko-hrvatsku književnost je spričavanje (spričanje) Tzv. otkriva tajne. u 53. pisanje pjesama i sastavljanje hrvatskih školskih knjiga. On se u ime pokojnika opraštao od obitelji. Rječnik je u Kragelovom djelu u funkciji zastrašivanja čitatelja. poznavao je grčku povijest.: antiteza. Uz svećenike nastaje još jedan obrazovani sloj inteligencije . problem moral. Djelo odgovara europskom baroknom stilu. Rad na okupljanju Hrvata.. Zajednička crta književnog stvaralaštva učitelja su pjesme za crkvene potrebe te svjetovna književnost. Mate Karall. Ljubljana. 12 . Bio je kapetan u zavodu sv. a studirao je i filozofiju. a moglo se i predbacivati drugima u ime pokojnika. alegorija. To se kod Kragela očituje u naglašenoj uporabi retoričkih figura. 1891. 1914. Šopron. duhovnog karaktera. Miloradić napisao je tekst za himnu Gradišćanskih Hrvata. Gradišćanskohrvatska književnost usmjerena je na očuvanje narodnog identiteta pa kritike i nema.lirski preporod. Urednik je kalendara (Kalendar svete familije i kršćansko-hrvatskih novina). Tjednik “Naše novine”. Prve diskusije o jeziku i počeci novije gradiščansko-hrvatske književnosti. pisac novela sa seoskom problematikom i crtica iz seljačkog života. Janko Berle tvrdi da je iz Vrbovca u zagorju. Značajni: Mate Ginzler. M. nakon revolucije zapaža se naglašeno buđenje nacionalne svijesti kod Gradiščanskih Hrvata. no o Miloradiću i njegovim pjesmama dosta se pisalo. korektor. Imao je punu slobodu govora. Postille je posvetio Petru Herešincu (meceni) i zagrebačkom biskupu i savjetniku carskog kraljevstva. Grgo Gusić (učitelji) i Mate Drobilić izvan učiteljskog kruga. Od pisaca u Hrvatskoj o njemu piše Stjepan Jušić. do te godine gradišćanskohrvatska književnost je bila nabožnog.didaktički smisao. problemima geometrije. Bavio se pozitivizmom. prvi pokušaj starije povijesti književnosti Gradiščanskih Hrvata. Prvi je dao ime Gradišćanski Hrvati. Svojim pjesmama stvorio je novu privlačnu književnu vrstu.-1817.M. te su one zabranjene od strane crkve. hiperbola. Nacionalni pokret. a "Kronika" je posvećena Draškoviću. Štefan Ginzler. Gradiščanski Hrvati više se ne služe madžarskom grafijom nego Gajevom ortografskom reformom i Ilirskim pravopisom. Rodio se 1850. slogova). "Crtice iz narodnoga života". Briga za književni jezik Gradiščanskih Hrvata. uvođenje novog pravopisa. Nositelji gradiščansko-hrvatske književnosti. Imena: Gašpar Glavanić. Ivan Žigmund Karner (1756. godini počinje sa pjesničkim radom. Kragel ističe da su oni kršćani koji nemaju dobrih djela slični ludim djevicama. Stil djela. Znanstvena djela na latinskom. "Postille". File Sedenik radi na djelu “Naši pisci i naša književnost”. U tom periodu barokna se poetika temeljila na retorici. Jeronima u rimu. Pjesme su često činile razdor u obitelji. O njemu je pisao njegov prijatelj Martin Meršić (njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica). Nju je sastavljao jedan autor po nalogu najbliže rodbine (učitelj). 1859. Nikola Benčić je autor disertacije o Miloradiću. principalne zablude. pisac školskih knjiga. 1912. gdje je doktorirao.učitelji. Mihovil Naković se istaknuo kao reformator pravopisa. 1578. Antun Vramec u tiskari Hansa Mauliusa "Kronika". mrtvačka jačka (pjesma). U 19. “Moderno i gnjilo”. gradacija. Ignjac Horvat je napisao predgovor Miloradićevim pjesmama. na popisu zabranjenih knjiga jer je na jeziku civilne Hrvatske. kršćansko-katoličkog kalendara. retoričko pitanje. kaže da želi biti pripravan u vjeri.) Godine 1812. u Kisegu. utjecaji . pohađao je gimnaziju u Juri. Studirao je teologiju. Ivan Mušković. Inzistira na biblijskoj metaforici. 1848. urednik kalendara (katoličkog) i osnivač prvog časopisa Gradiščanskih Hrvata “Knjižica za seljačke ljude”. Bio je dobro obrazovan. Kalendar. Mate Mešić Miloradić (1850-1928) 1903. ali ti prikazi su prilično subjektivni i nekritički. stoljeću javlja se književnost svjetovnog karaktera. Tek u 53-oj godini svog života počinje pisati pjesme u kojima dotiče rane tadašnjeg društva. Gradiščansko-hrvatska književnost postaje s njim napredna. Čuva se Nacionalnoj biblioteci. Spričanja su imala točno određenu formu (stihova. Filozofija. Najvažnije mu je djelo “Početnica za katoličku školsku mladost”. dok je prije bila nabožnog karaktera. Njegova književno-kulturna djelatnost: izdavanje i uređivanje hrvatskih kalendara. sociologija. s latinskog jezika je preveo djelo “De Institutione Christi” Tome Kempenskog. Gradiščanski Hrvati. Barokne figure u Gragela su npr. Karnerov prijevod je objavljen poda nazivom “Od naszledovanya Kristusevoga”. Beč. dio pogrebnog obreda gradiščanskih Hrvata.

Obrana hrvatskog jezika. urednik je uništio zbog protucrkvenog sadržaja. To je područje na kojem se govori hrvatski jezik. Njegove pjesme za djecu pisane su sa poučnim temama. U pjesmama obrađuje sve teme. Proširena malodušnost među Gradišćanskim Hrvatima. tj. Epska pjesma o izgubljenom sinu.. Naziv potječe iz doba Monarhije. Antisemitizam. Nositelji svećenici. "Put kud nebo". Dodao si ime Miloradić (rado). pravopis koji ima svoje korijene u madžarskom pravopisu. od kojih je 80% čakavaca (čakavska ikavica). slovnica hrvatskog jezika”. antimarksizam. Razlozi emigracije: a) rast agrikulture u donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj b) isto plemstvo ima posjede i u Gradišću i u Hrvatskoj. "Hrvatski dijalektološki zbornik". uključen je u korpus hrvatske književnosti. Franjo Sušnik. Janko Barle (1569-1941) Zagrebački kanonik. pa ih on oslobađa od svih davanja na rok 1216 godina i daje ima crkvenu autonomiju d) strah od tuđe vlasti. Prvi tiskan evanđelistar prema ovom izdanju Janko Spodić (Gyorski biskup). Postao je vodeća osoba književnosti Gradišćanskih Hrvata. Strossmayeru). Danas mu se može zamjeriti to što su danas Gradišćanski Hrvati čakavci. zrcalo duha vremena. O Gradišćanskim Hrvatima pišu: a) b) c) d) e) f) Mate Ujević "Gradišćanski Hrvati" Stjepan Jušić "Hrvatska dijaspora u 16. turskog ropstva i islamizacije Crkva je imala važnu ulogu u svim socijalnim procesima. Pisma. dolazili su trgovati u Hrvatsku. Dosta oponašatelja . u dijalektalnom smislu jezik je heterogen. Osnivanje hrvatskog kulturnog društva “Zora”. Hrvatskom. od 1921. stoljeću". Formirao se standardni hrvatski gradišćanski jezik. Stvorio je naziv Gradišće. “Naš jezik”. stoljeću veze su potvrđene na trgovačkom polju. epistole (npr. Donja Austrija. Ep “Tragedija Božja”. daje pregled govora Gerhard Neweaklowski "Disertacija" Tomislav Jelić "Gradišćanski Hrvati u Austriji" Veze Gradišćanskih Hrvata s domovinom Ljudi koji su iz sjeverne Hrvatske. Gradišćanska književnost je sličnog karaktera kao i kajkavska književnost. između Štajerske i Slovačke. Pisao je o crkvenim pjesmama Gradišćanskih Hrvata. antifeminizam. a u Gradišću su bili učitelji (i obratno). Iz Gradišća. središte u Juri novog nacionalnog pokreta. U kulturnoj povijesti Gradišćanskih Hrvata važnu su ulogu imali protestantski svećenici Stjepan Konzul i Antun Dalmatin. djelo sadrži molitvu supružnika na kajkavskom (koje kasnije neki gradiščanski Hrvat prevodi na svoj jezik). prva dijalektološka studija Ivan Grabec "Govor podunavskih Hrvata u Austriji". Piše o sebi. Crkvenog je nabožnog karaktera. Mihael Lipšić. Nedostaje joj književna kritika. Uspostava nove ortografije. pa su tamo preseljavali kmetove (hrvatski velikaši Erdody) c) radna snaga potrebna je caru Ferdinandu i feudalcima.Uzdigao je jezičnu normu na umjetničku razinu. U Gradišću je utemeljeno između 180-200 hrvatskih naselja. Najmasovniji pravac hrvatske emigracije za najezde Turaka je sjeverozapad. ljetopis JAZU. Jezik Gradišćanskih Hrvata se nastavlja na jezik matičnog kraja. Do spontane asimilacije hrvatskog stanovništva 13 . stoljeća dolazi do jezične izolacije. Njegova je generacija poznavala sve njegove pjesme. studira u Grazu i predaje civilno pravo u zagrebu. Sredinom 19. zapadna Ugarska (270 sela). tj.Ivan Blažević. Josipu J. 1966. Prijevod “Nasledovanja Kristuševa”. Gradišće je dobilo naziv po mjestu Grad (Gussing). Napisao je himnu Gradišćanskih Hrvata. pjesme ispovijedi. Gradišće je prepjev naziva Burgenland. Burgenland. Cecilija". Zalagao se za čakavski dijalekt i to je bila loša strana jer su se time Gradišćanski Hrvati udaljili od hrvatskog jezika. knjiga 2 Božidar Finka "U čakavskoj reči". U 18. “Mala gramatika. 1919. U jednoj zbirci čakavske lirike on se stavlja na prvo mjesto. U pjesmaricama je grafija latinička. Rođen je u Gorištanu. uređivao je muzikološki časopis "Sv. Ilirski preporod kod njih nije imao odjeka. Pjesme “Uz grob”. Prijevodi stranih djela. Djela mu se sadržajno bave rodoljubljem. Budućnost Gradišćanskih Hrvata temelji se na njihovom povezivanju sa maticom zemljom.

Martin Meršić (1868-1963). tj. Bio je predsjednik HKD u Gradišću. Foto zbirka zemaljskog arhiva "Željezno". zastupnik je u hrvatskom saboru. Njegov doktorat je bila Miloradićeva biografska skica. Proučava život i običaje Gradišćanskih Hrvata i potpisuje njihove pjesme. 1919/20. bavi se političkim i književnim radom. Pjesme koje je vjerojatno sam sakupio obilazeći hrvatske krajeve svrstao ih je među čakavske.sa austrijskim dolazi 1970-ih godina.`70-ih dolazi do sve jače deagrarizacije. govori o domovinskoj ljubavi. seoske sredine. 1921. plebiscitom dio gradišćanskih Hrvata dolazi pod administrativnu upravu Austrije ( do tada je uprava bila Ugarska). Od 1921. Školovao se u Zagrebu. prvi drži govor na hrvatskom jeziku (1843). Najvažnije doba toga vremena (1833-1872). razmišlja o precima. svećenici. inteligencija (profesori. Gradišće se zove Burgenland. Tvorac je prve moderne hrvatske drame "Juran i Sofija" pisane novim tipom književnog jezika. konferencijom mira u Parizu Gradišćanski Hrvati bili su razgraničeni (Versailleskim dogovorom o koridoru kojim bi se povezivale Jugoslavija i Čehoslovačka). Grazu. što dovodi do spontane asimilacije g) nerazvijenost građanske klase a) b) c) d) e) f) U Budimpešti postoji hrvatska gimnazija. Foto zbirka zemaljskog arhiva Željezno. štokavske i kajkavske. Tada je došlo do jače deagrarizacije ruralne tj. prvi svezak lirike na gradišćansko hrvatskom jeziku "Jecke". 1912. Jedan od pokretača narodnog gibanja Gradišćanskih Hrvata. Filip Sedenik . Mnogo je stvarao na području crkvenih pjesama. Fran Kurelec (1811-1874). Čimbenici opstojnosti hrvatske manjine materinji jezik kulturna baština etnička elita. Gašpar Glavinić. crkve) (povijesna) etnička svijest život u seoskoj (ruralnoj) zajednici . Svoje pjesme je podijelio u čakavske. Velike sile to nisu prihvatile. Pisao je o Mate Meršiću Miloradiću. školskih udžbenika. novinari) etničke institucije (škole. a u Pečuhu Hrvatski institut za hrvatski jezik. Dio Gradišćanskih Hrvata danas se nalazi u Slovačkoj. a ime Gradišćanski Hrvati službeni etonim (Gradišćanski Hrvati austrijskog dijela i Gradišćanski hrvati madžarskog djela). st) objavio historiografsko djelo "Žitak svetih" 14 . Duhovnik i književnik. te Beču. kalendara. Čuković (19/20. Ignacije Horvat (1895-1973). Ivan Kukuljević Sakcinski Služi kao oficir u Beču i Milanu.

vinogradari i vinari. Neki su imali crkvene posjede. te su doživjeli ubrzanu asimilaciju. a nekad je u velikom broju obitavala u Budimu i okolici. U tijeku je proces asimilacije. 1948. 15 . Problemi tzv.000 Gradišćanskih Hrvata koji govore čakavskim dijalektom. odbacuju se hrvatska imena i prezimena. 6. Danas u Budimpešti i Pečuhu postoji Hrvatski institut za jezik i književnost.26 dvojezičnih škola. Poznati su kao zlatari. Podravski Hrvati . srbiziranje nastavnog kadra. Rumunjske i Kraljevine SHS. nakon oslobođenja tog prostora od Turaka. 3. kajkavci su u Umoku. Bave se ribarstvom i spominju se kao Bunjevci.žive uglavnom čakavci. Svi potječu iz kajkavskih krajeva (Međimurja. stoljeće kada su u nekim krajevima činili relativnu ili čak apsolutnu većinu. Nove su gospodarske i društvene prilike. koriste sva narječja kojima se govori u Hrvatskoj. 2. Hrvati su u Madžarskoj očuvali svoju svijest time što je Ferdinand I. pretpostavlja se da žive na ovim prostorima već od dolaska Hrvata u današnju domovinu. za vrijeme madžarske revolucije kmetovi su dobili slobodu. počinje proces asimilacije.) i doći će do asimilacije. Rezolucijom Informbiroa hrvatska manjina je izolirana. 1962/63. Podunavski Hrvati . Bave se svinjogojstvom i ribarstvom. stoljeću. 7. Vadešinu i Koljnofu b) Željezno Čakavski dijalekt polako nestaje zbog uvođenja jugoslavenskog jezika. Nakon 1978. Pomurski Hrvati su doselili uglavnom poslije 1690. Razne su etničke skupine Hrvata u Madžarskoj. Neki su bili veleposjednici (Bedekovići). Bošnjaci i Dalmatinci. doselili su se iz Slavonije b) doselila se u 16. Hrvati Bošnjaci se javljaju u Pečuhu i Budimu kao obrtnici još u tursko doba ali i poslije. danas postoji još 15 sela. Smatraju se autohtonom etničkom skupinom. osnovana je udruga "Demokratski savez južnih Slavena" koji nastoji obuhvatiti sve manjine u Madžarskoj (okupiti ih pod jednim imenom). Zlatno doba Hrvata u Madžarskoj je 18/19. a) 1945-1948 .šumovita i močvarna područja duž Drave. Dao pravo da sami biraju svog svećenika. U Madžarskoj od nekadašnjih 45. Narodne manjine napustit će svoju zatvorenost (1957. To su iskoristili madžarski Srbi kako bi ekavizirali Hrvate. U Madžarskoj živi oko 12. tj. 4. Istočnougarski (Bunjevci) i južnougarski (šokci) razbijeni su između Madžarske. Dvije su županije s Hrvatima: a) Šopron . prekinute veze s Madžarskom. Govor im je novoštokavsko ikavski. Očuvanju hrvatske manjine u Madžarskoj posebno su pridonijeli hrvatski svećenici koji su tamo izbjegli s narodom i drže obrede na hrvatskom jeziku.sve narodne manjine dobijaju pravo na etnički opstanak i razvoj svog individualiteta. postoji samo 8 dvojezičnih škola. Gradišćanski Hrvati Pomurski Hrvati Podravski Hrvati Hrvati Bošnjaci Šokci (brzo asimilirani) Bunjevci (brzo asimilirani) Podunavski Hrvati Hrvatska manjina u Madžarskoj je dodatno izolirana od matice zemlje nakon rezolucije Informbiroa iz 1948. b) 1948-1949 . 5.HRVATI U MADŽARSKOJ (GRADIŠĆANSKI HRVATI) Hrvata u Madžarskoj ima oko 90. 1948. te vrtlari.000. "spontane asimilacije" (i dalje traje).treće razdoblje. c) 1962-1978 . Madžarski znanstvenici ih obično svrstavaju u 7 većih etničkih skupina: 1. Nakon toga počinje naseljavanje njemačkih i madžarskih doseljenika u hrvatske krajeve. Bavili su se uzgojem i trgovinom jakih konja koji su prodavali za potrebe gradske željeznice. Promijenio se broj dvojezičnih škola. Hrvatskog zagorja). višak radne snage nakon oslobođenja kmetova i procesa zemljo rasterećivanja uzrok je iseljavanja Hrvata iz Madžarske u Ameriku. Informbiro.mješovito stanovništvo pa se dijele u dvije grupe: a) grupa koja živi u okolici Kalače. govori staroštokavsko ekavskim govorom.

U djelu ima dosta kajkavizama. "Viograd". stoljeća). 16 . varijantom koja se razvila u Koljnofu. Piše izvornim čakavskim dijalektom. djeci i prijateljima Pisao je i o spontanoj asimilaciji: a) b) c) d) "Sladka Sanja" vizija hrvatske autohtonosti "Dužnost domovini" iznosi svoj patriotizam "Protulice".Baranja (ikavsko ekavski) Bacin . tj. Pisao je za svoje sumještane. molitve.Podravina Mohač .Pomurje (kajkavci) Pogan . zavičaju i prirodi ljubav prema ženi. Zbirka "Ruža nebeska".Hrvatska naselja u južnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) Kaniža . Četiri su tematske cjeline: a) b) c) d) ljubav prema hrvatskom jeziku i etničkoj pripadnosti ljubav prema madžarskoj domovini ljubav prema rodnom selu. "Žetva". "Na našj gori".Bačka Vršenda . radnike i djecu. "Jasen" "Na majkin dan" Jive Zigmund Kaner 1812. pritom se služio prijevodom Tome Kepenca "Stope Krista". Cijeli život je posvetio njegovanju materinjeg govora i oživljavanju hrvatske kulturne baštine.Bačka Hrvatska naselja južno od Budimpešte: a) Andzabeg b) Tukulja c) Erčin Hrvatska naselja u zapadnoj Madžarskoj: a) b) c) d) e) f) g) h) Bizonja Šopron Vedešin Umok Koljnof Unda Prisika Kiseg Mate Šinković (1927-1974) Rođen je u Koljnofu (velikom selu nastanjenom Hrvatima koji su tu već od 16. Ostavio je stotinjak pjesama. Kamer je u svom prijevodu napravio suvremeni normirani tip gradišćanskog hrvatskog jezika. prevodi Marulićevo djelo "De imitatione Christi" na gradišćansko hrvatski jezik.Podravina (poluakcentualni sustav) Pečuh . "Od naslidovanja Krista Ševega".

raseljavanje traje od kraja 15. gdje u ih preselili još sjevernije te su oni izgubili kontakt između sebe. 1938. Hrvati su došli iz političkih i ekonomskih razloga. Intervju s Herdvig Sitek. stoljeća Hrvati bježe pred Turskom najezdom. Nova Prerava .HRVATI U MORAVSKOJ Južna Moravska (Češka Republika). Čeh Aloj Šembera. do 18. trgovinu i prijevoz. Informbiro. Tek prije 3 godine češka vlada je uputila ispriku Moravskih Hrvatima. sklonosti.Dobre Pole U 16. Moraju prelaziti na ratarstvo. Moravski Hrvati su priznati kao manjina u Češkoj. dolazi do sukoba Tito-Staljin. Bili su uglavnom stočari sa nomadskim načinom života. Tek od 1991. vinogradarstvo. Veliki problemi u Češkoj zbog ulaza u EU jer se traži reguliranje odnosa prema manjinama. zapadne Ugarske. Iz 1538. Počela je germanizacija. Oni dolaze na ova područja u doba protestantizma. Nakon toga Hrvata je ostalo tek oko tisuću od nekih 15-20 tisuća. Jezik im je pun arhaizama. Ono što nisu učinili Nijemci 400 godina. potječu prvi pisani dokazi. Bili su skloni uporabi sile. učinili su češki komunisti u 50 godina.Frielištof 2. Danas su ostala samo tri sela u kojima borave Hrvati: 1. Tijekom 16. Slavensko-Moravska kultura. Milo Vašak je najznačajniji pjesnik Moravskih Hrvata. On tvrdi da Moravska Hrvatska nema budućnosti.Novy Prerov 3. Tamo gdje su Hrvati došli u većim skupinama sačuvali su hrvatska prezimena. To raseljavanje su proveli češki komunisti. podjelom Čehoslovačke Hrvati su pripali Njemačkoj. Početkom Drugog svjetskog rata njemačko zapovjedništvo ih je slalo na bojište. Moravski Hrvati na Drinovcu su čakavci (kao i Gradišćanski Hrvati). Hrvatsko je kršćanstvo više primilo od Moravske nego što je dalo. Živjeli su u tri sela. Posljednji trenutak da se nešto učini za Hrvate u Češkoj. Razlike u duhovnom životu. Preuzimanje navika. Završetkom Drugog svjetskog rata Hrvati u Moravskoj počinju odumirati. Dobro Polje . a tamo gdje su se raštrkali dobili su prezime Hrvat. Od 1991. Najrjeđa i najmanja veza sa domovinom. predstavnikom udruženja građana Hrvata u Češkoj. “Hrvatski kulturni dani” u Frielištofu. 17 . zbog toga su zahtijevali dobar dio hrvatskih svećenika koji su mnogo učinili u obrani hrvatskog identiteta. danas živi u Kanadi. Plansko raseljavanje Hrvata nakon 1945. stoljeća. Jevišovka . Najduže su sačuvali svoj jezik. te su nakon rata češki komunisti iste proglasili njemačkim kolaboracionistima. 1948. To je najsjevernija i najudaljenija hrvatska dijaspora. Također na ova područja dolaze i zbog teških gospodarskih uvjeta. stoljeću Hrvati se živjeli pretežno u kućnim zadrugama. Najviše se raseljavaju iz Slavonije na područje donje Austrije. Ugarski sabor je donio zabranu o seobi i o povratku. provedeno je raseljavanje Hrvata iz tih triju sela. 1580. Nakon veljače 1948. Genocid.

pa su u novoj domovini našli napuštene nastambe i kotare. Hrvatsko kulturno društvo neredovito izdaje časopis na lokalnom dijalektu "Novodielski glas". sagradila je i proširila crkve. stoljeću imali vlastite svećenike koji su propovijedali na hrvatskom jeziku. folklorni plesni ansambl "Mladost". Danas se zbog snažnog procesa asimilacije hrvatski jezik zadržao samo u 4 sela. jesu li se svi odjednom iselili. pa je jezik sličan (slovakizmi. "Pašaki" i tamburaški ansambl djece i mladeži "Črip". Antun Kanižlić i Pavao Ritter Vitezović.). urednik je Viliam Pokorny. te nešto južnijih područja i zapadne Slavonije.HRVATI U SLOVAČKOJ O doseljenju Ne zna se točno od kuda su došli. u okolici Bratislave. Chorvatsky Grob. U Devinskom novom Selu trenutno se gradi kompleks kulturne ustanove koja će biti središte Hrvatskog kulturnog saveza i Muzeja hrvatske kulture u Slovačkoj. obnove granice i vinograde. To su bili crkveni. Gabrijel Kolinović (17/18. Nakon postanka Čehoslovačke. Čunovu i Chorvatskom Grobu osnovala su zajednički Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj (mjesto za afirmiranje). Hrvati iz ta 4 sela potječu sa teritorija između Kupe. čiji se rad očituje u svjetovnoj i crkvenoj glazbi i obredima. koji je podrijetlom bio Slovak. Chorvatsky Grob. Prva generacija doseljenika obnovila je opustošena sela. dječji folklorni ansambl "Jarovček". u njima se govori čakavskim dijalektom. Čehoslovačkoj su priključena tri sela u blizini Bratislave. Današnji je jezik mješavina arhaičnog hrvatskog i slovačkog jezika. držao kod Kežmarcha glavnu luteransku školu. Lokalna kultura se oslanja na hrvatsko kulturno društvo. otežani su kontakti Hrvata i Slovačke s Hrvatima iz Austrije. Save i Une. Devinska Nova Ves. Dolazi do interesa za vlastiti jezik. stoljeću bio je rat. Jezik: srednjočakvski dijalekt čakavskog narječja. je Festival hrvatskih pjesama i plesova. germanizmi). Ministarstvo kulture Slovačke Republike odobrilo je osnivanje Centra za dokumentaciju hrvatske kulture pri slovačkom narodnom muzeju u Bratislavi. dokumentarnu videokasetu o hrvatskoj manjini u Slovačkoj "Nakon stoljeća ponovno u svatu" i dva zbornika: "Hrvati u Slovačkoj" i "Hrvatska narodnost u Slovačkoj" (1999. Centar je predstavio mini izlože zbirki. Tu se nalazi i mali lokalni etnografski muzej "Hrvatska soba". državni dužnosnici na Slovačkom teritoriju. Kulturno stvaralaštvo Slovačkih Hrvata `60-ih godina dolazi do buđenja nacionalne svijesti. Hrvatska sela: Devinska Nova Ves. vinogradarstvo. Hrvati doseljenici su dobili od zemljoposjednika kolonizacije slobode na 8-12 godina da izgrade kuće. zagrebačko Društvo sv. 1999. potocima i brdima. svaki posljednji četvrtak u mjesecu. Marko Horvat-Stančić je od 1590. Hrvatska kulturna društva u Devinskom Novom Selu: Jarovcu. Povoljnije su prošli zadunavski Hrvati iz sela Jarovce i Čunovo koji su poboljšali svoje kontakte s Gradišćanskim Hrvatima. U selu djeluju 4 ansambla: glazbeno pjevački ansambl "Grvarčieta". te učili djecu. Održavaju se već pet godina. Nakon Drugog svjetskog rata na temelju mirovnog sporazuma s Madžarima. pa krenuli u seobu. dovršen je i posvećen oltar prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića. 1947. Od 1994. Kulturna društva Hrvata u Slovačkoj Čunovo. Jeronima i slovačko Društvo Vojtecha otkrili su u Trnavi spomen ploču prvog hrvatskog kardinala Jurja Haulika. Tu su isto studirali Juraj Habdelić. 1635. Juraj Drašković zaslužan je za uvođenje jezuitskog školstva. 1929. 1990. razvila je obrte. niti da li su stigli izravno ili su već negdje bili nastanjeni. ali nastupa puno i po Slovačkoj i inozemstvu. narodne običaje (pjevanje i ples). povezano i sa Hrvatskom i sa inozemstvom. i 17. Još su u 18. 1989. i 16. U 15. hungarizmi. "Hrvatski četvrci" klupske večeri s tematskom orijentacijom prema životu stanovništva u tom selu u prošlosti. ali i stanovnicima hrvatskih sela u Madžarskoj. U 16. Aktivan je i kod crkvenih obreda. Draškovići. od toga dva sa hrvatskim stanovništvom (Čunovo i Jarovce). U njemu istaknutu ulogu imaju hrvatski studenti i profesori. posjetio ih je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. do 1597. stoljeću poznate su dvije hrvatske obiteljske loze: Ostrožci i Horvat-Stančić (branitelji luteranizma i pomagači znanosti i kulture). Ti su se nazivi očuvali i danas. S tog područja potječu i Gradišćanski Hrvati. Jarovce. a hrvatska imena davali su kotarima. U njemu djeluje kulturno društvo "Klub mladih Hrvata". ikavska ekavica. stoljeće) 18 . godine u Trnavi je osnovano jezuitsko sveučilište. 1966. U selu postoji vrlo aktivno hrvatsko kulturno društvo. U sklopu hrvatskog kulturnog društva djeluje pjevački ansambl "Horvatanka". "Domovinska Nova Ves". Poznat je čunovski tamburaški zbor.

Iste godine je organizirao izložbu svojih klipov. nazivlja i školstva u selu. izveo kazališnu jednočinku "Novoselski kipci". U knjizi je objavio svoja zapažanja o hrvatsko čakavskom dijalektu. kulture. 1991. u Šenkvice. industrije. 1992. Pisao je kronike templara austrijsko-turskih ratova. epigramatičar. Urednik je zbornika "Hrvatski etnikum u Devinskom Novom Selu" i časopisa "Novoselski glas". te novoselskih priča na nestandardiziranom rodnom dijalektu. objavio je zbirku novoselskih poslovica i izreka "Rič tr drvo". Josip Andrić U hrvatska sela slao je knjige. hrvatskih kraljeva i banova. zdravstva. te dijalekata na slovačkom jeziku. Drvorezac je. rođen je u Šenkvicama kao potomak hrvatskog emigranta iz Kostajnice. izda je knjigu izreka i poslovica. 1999. osobito u Chorvatskom Grobu. Inicirao je postavljanje oltara posvećenom prvom hrvatskom svecu Nikoli Taveliću u Chorvatskom Grobu. Sela. Spisi su mu ostali većinom u rukopisu. Radnju svog romana "Velika ljubav" je smjestio u to naselje. Napisao je svoju opsežnu autobiografiju i genealogiju obitelji od dolaska Hrvata 1557. 19 . Bavio se dijalektima. 1997. izdao je knjižicu pjesama "Ča dan donese". poezija mu je prihvaćena i na slovačkom.Povjesničar. kuhača i drvenih daščica s poslovicama iz rodnog mjesta. Posvetio je veliku pozornost slovačkim Hrvatima. Pisao je i na slovačkom. Jeronima. Zbirka je tiskana dvojezično. Zbirka se sastoji od 50 pjesama podijeljenih u 4 tematske cjeline. izdao je monografiju "Devinska Nova Ves". Svojim je djelovanjem doprinio razvoju prijateljskih odnosa Hrvata i Slovaka te razmjeni kulture. Pisao je o životima ugarskih vojskovođa. to je pregled povijesti. Viliam Pokorny Iz Devinskog N. 1995. hrvatski tekst nije na hrvatskom književnom jeziku već na novoselskoj čakavci. kalendar Društva sv.

1888. Hrvatska naselja: Arad. 1948. Resita. Žombolj. Rekaš. stoljeću) objašnjava to ime . nastava na hrvatskom jeziku.naselja u kojima su Hrvati prisutni od početka 19. donjeg okuplja. zabilježena su u Rekašu. Hrvati iz gorskog Kotara (koji je kajkavska sredina) su u Rumunjskoj od 1890-ih godina. Klokotić. Marija Radna je veliko hodočasno središte i tamo se nalazi velika barokna crkva Većina usmenih priča objavljena je u zbirci Balnt Vukova “Cvjetovi mećave”. Marija Radna Temišvarska županija: Temišvar.nazivaju se Granerima zbog boravka na radu u mjestu Gran. Mrkopolja su se zaputili u Rekaš. Sinnicolau. Rekaš. Tirol. Hrvati su tada živjeli u ugarskim županijama (Arad. 3. Ivana Krstitelja (Aleksandar Berković . Resita). ekavska-štokavština (Šokci). dolazi do prestanka djelovanja mnogih društava (vatrogasno). blizu Ostrogona. Jabalča. Hrvatska naselja u Rumunjskoj: 1. Aradska županija: Arad. gdje je isti gazda imao svoje vlastelinstvo. Po jeziku su kajkavci (goranski). Lupak. hrvatski jezik se zadržao samo kao predmet. Na granici Madžarske i Slovačke stupaju u službu barunske obitelji Ambrozy gdje rade kao drvodjelci (tesari) i potom iz ostrogonskih šuma odlaze (jer više nisu potrebni vlasniku) prema jugoistoku ondašnje Ugarske u selo Remete (danas mjesto blizu Temišvra . Neka prezimena u Rekašu koja se pronalaze i u Gorskom Kotaru: Radošević. Starčević. Nermić. a ekavsko-ikavski govor nam kazuje da njihovi preci potječu južno i jugozapadno od Vinkovaca. Temišvar. Tomac. U Keču dolaze iz Turopolja. Keča . Karaševo je najveće središte. Dolazak Hrvata u 16. Mirovnim ugovorom ti dijelovi postaju dijelovi Rumunjske. Brinja. stoljeća. Karaševo. Klokotić. Temišvar. 1895. Čenija. Rekaš. Tomić. Na desnoj obali Dunava. proces asimilacije dosta je jak. Jezik je štokavska ekavica sa primjesama ikavice. Vodnik. a na tj. Kajkavština (Gorani). Nermić. Jakobić. preko madžarskog grada Estergona (Ostrogon). Lugoj Tirolska županija: Tirol. 2. Keča. Nermić. godine. 1948. grad u kojem su Hrvati peti po brojnosti. Anina Južna skupina: Lupak. Pokuplja. Kužić.Remetea Mare). Uspješno su sačuvali jezik i običaje za što je osobito zaslužna crkva. Nakon dolaska u rekaš zatekli su tamo svoje sunarodnjake koji su govorili ekavskomštokavštinom.župnik. osnovano šokačko pjevačko društvo. u župi sv. Kružić. mjesto madžarskog primasa. kriza Tito-Staljin. način u obitelji ulazi i rumunjski jezik. Ravnik. 20 . pisane karakterističnim govorom. Klokotić. Jimbolia. rumunjski jezik je uveden kao nastavni. "Granera" koji nakon 1890. sami sebe smatraju Šokcima i misle da su tamo od 1650. Obitelj Jankulov upozorava istraživača Stjepana Krpana i na druge obitelji tzv.HRVATI U RUMUNJSKOJ Nakon Prvog svjetskog rata se počinje saznavati za njih. Jabalča. Hrvati iz gorskog kotara. U Klokotiću djeluje kulturno umjetničko društvo. Ravnik. stoljeću povezan je sa turskom silom iz Vinkovačkog kraja. Vodnik. potomak Hrvata) rođenja djece naših hrvatskih iseljenika. 4. Mrkopolja. Bobinac. doseljavaju iz Hrvatske. S vremenom će doći do napuštanja goranske kajkavštine i prihvaćanja ekavske štokavštine međusobnom ženidbom. Karaševo Franjevci su dosta značajni za razvoj Hrvata i očuvanje jezika. Lupak. Procvat hrvatskog školstva 1933. Sedam hrvatskih sela: Karaševo. Vodnik. Župnik Jozef Šulc (u 20.

Nekada su se vojvođanski Hrvati dijelili na Šokce i Bunjevce. stoljeću.688 Hrvata. drugi u Mađarsku a ostali su otišli u Treće zemlje. a ta je kategorija nestala. Prije Drugog svjetskog rata imali su istaknute književnike: L. u Vojvodini se održao popis stanovništva i bilo je važno da se hrvatski korpus izjasni upravo kao hrvatski.. a na kajkavskom i čakavskom . Poljaci. Slovaci i Slaveni već su poznavali tu riječ kao ovčar. Skok tumači da se time podrazumijeva "gradska međa" (varmeđa=županija). Petar Skok u svom rječniku tumači kao planinar. stoljeća (vrijeme Turaka) pod vodstvom 18 franjevaca. bunjci: a) rupa po kućnim zidovima b) kuća u polju. Peić. M. planinar. Zbog toga se u Vojvodini krenulo s akcijom “Budi svoj” koja ukazuje na te probleme i potiče Hrvate da se kao takvi i izjasne. Osnovana prva hrvatska politička stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). a najveći dio njih živi upravo u Subotičkoj općini. Najznačajnija i najbrojnija hrvatska zajednica u Vojvodini upravo je u Subotici. majur. Bunjevac: a) čovjek u Bačkoj koji govori zapadnijim govorom b) Srbin katoličke vjere Kod Zoranića i Barakovića. Stjepan Bukinac (1912-1945) pisao o aktivnosti franjevaca kod iseljenika u 16. Bački Hrvati (Bunjevci) Iz Bosne s Neretve. salaš. gubitak Baje (Madžarska) kao dio kulturnog središta.HRVATI U VOJVODINI Prema popisu stanovništva iz 2002. u vertikalnom presjeku eliptična 21 . nadbiskupsko središte. a prethodno Daytonski sporazum) Hrvatima je bilo uskraćeno uživanje manjinskih prava. Najveći dio Hrvata. mišljenje je novijih pisaca.000. na koje su pozivali stručnjake iz Jugoslavije i Hrvatske. Hrvati danas čine tek 15 posto stanovništva u tome grada. Bačija = stan. piše jedan madžarski povjesničar. Sada je usvojen Zakon o narodnim manjinama. dok ih je danas samo 56. Naselja: Segedin. a oni su se mahom iseljavali početkom ratnih sukoba u Hrvatskoj.602 Hrvata. godine. obor.000. Tako je jedan dio otišao u Hrvatsku.000 Hrvata. Bač = drevni grad. Stipić. Dugo odlagano rješavanje pitanja njihova statusa dovelo je do situacije da pripadnici hrvatskog naroda do sada nisu ostvarili prava s područja kolektivnih prava (pravo na školovanje na materinskom jeziku. U doba cara Justinijana tamo je bila biskupija. Ti su ljudi shvatili povijesnu zabludu te su se na zadnjemu popisu stanovništva izjašnjavali kao Hrvati. U vrijeme ratnih sukoba crkve su bile jedina okupljališta Hrvata gdje su oni redovito mogli slušati svoj materinski jezik. U Bačku su doselili početkom 18. Alternative naziva Bunjevac: naziv od imena rijeke Bune u Bosni (vjerojatno). 2001. A. Jakšić. glagol buniti se. tj. živi u Vojvodini a u središnjoj Srbiji danas ima samo 14. Raspadom bivše SFRJ nastao je problem statusa Hrvata u SRJ. njih 56. Broz-Ivekovićev rječnik za imenicu bač kaže da znači biti stanar. Sušnik-Jambrešićev rječnik baštinu bilježi kao baćina = očevina. stanar. pravo na informiranje i kulturnu tradiciju kroz odgovarajuće institucije).056 Hrvata. Treba biti oprezan s teorijom Bunjevci = buniti se protiv Turaka. Unatoč međunarodnom ugovoru između Republike Hrvatske i SRJ (Sporazum o normalizaciji odnosa od 1996. ali u taj broj nije uključeno Kosovo . Etimologija riječi bačka: 1901. Ivan Antunović smatra da se Bačka prvi put spominje 1699.bašćina. Akademijin rječnik tumači riječ bač kao konačar. Svi pisci se slažu da je imenica Bačka tvorenica od toponima (grad) Bač + nastavak -sk. u Srbiji živi 70. "Bač" se pokušalo tumačiti riječju baština na štokavskom području. U Vojvodini je početkom devedesetih godina živjelo oko 70.546. To je bila najveća dijaspora Hrvata (stotine tisuća). Upravo su hrvatska kulturna scena i naše katoličko svećenstvo u Vojvodini bili ti koji su spasili Hrvate u ovoj zemlji i očuvali hrvatsku kulturnu tradiciju i hrvatski jezik na ovome području. međutim. koja će ostvariti na osnovi novoga Zakona o zaštiti manjina biti veća i sigurnija. Nakon određenoga vremena vojvođanski su Hrvati osnovali Hrvatsko akademsko društvo u kojemu se okupljala hrvatska inteligencija i organizirali razni skupovi i okrugli stolovi. Posljednji popis pokazuje da su Srbi povećali svoj broj nauštrb ostalih naroda. u kojoj živi 16. njiva. jer većim brojem tako izjašnjenih pripadnika naše manjine će i prava. kojih u Srbiji danas ima oko 20.Bačkoj. čoban. i 17. djedovina. Subotica. konak. Drugi su Bunjevci. potrebno je da se izjasne kao Hrvati kako bi dobili svoja manjinska prava (obrazovanje na materinjem jeziku). (mir u Srijemskim Karlovcima). Šokac je regionalni naziv za grupaciju koja živi u istočnoj Slavoniji i vojvođanskome Podunavlju . iz Like i Dalmacije. godine. Bunjevci žive na tromeđi Sombor-Subotica-Baja. Baja književnost nakon 1921.

i 15.pučka etimologija to ime dovodi u vezu s bunom protiv Turaka = Bunjevci. ali papa Eugen IV. franjevci su već bili tamo. Budim). stoljeća franjevci Bosanske vikarije ((Bosne Srebrene) bili su od velike pomoći tamošnjem napaćenom narodu. a jedni ostaju na svom starom području. Pečuh. Stari ljetopisi obično bačke Bunjevce nazivaju Dalmatinci. Često ih se naziva bunjevačko-šokačkim Hrvatima. Sredinom 19. Dio Hrvatske i Dalmacije kojim vladaju Turci prozvan je Turska Hrvatska. Josip Knezović. sultan Mehmed II. O raseljavanju pišu: S. Iz Bosne su doseljeni za prodora Turaka. Nikola Kesić. Nadbiskupija u Baču spominje se vrlo rano (kasnije ju ugarski kralj Stjepan I. Pajo i Nikola Kujundžić. Bačka. za turske nevolje 16. ikavskog narječja. 1446. podjela na dva dijela: 1. Drugačija situacija bila je na trogirskom području i oko njega. franjevci iz ugarske. Srijem. Ugarska. Simbioza Vlaha s ostalim narodom započela je još prije turskih napada. bio je iz reda franjevaca). kulturnog.1248. provincijalu franjevačke redodržave (i papa Nikola IV. Ivana Kapistrana. časopis "Nova revija". pad Bosne pod tursku vlast. Pretežno ikavski tekstovi (ikavski se tada nazivao iliričkim. 28. neki smatraju prvim spomenom franjevaca. 1444. Ivan Nepomuk Ambrozović.c) leglo životinja Ante Sekulić navodi kako je bunja noćište izdubljeno u zemlji. tamo postoji mnogo dokumenata o Bunjevcima u franjevačkim samostanima. Neki od tadašnjih kulturnih i društvenih djelatnika: Mihovil Radnić (začetnik hrvatske književnosti u Bačkoj). Vlasi su bili već uključivanje i u turske postrojbe kao Mortolozi. ne dopušta tu podjelu. književnog života. ipak je došlo do podjele te redodržave: a) Salvatorijska provincija "Presvetog Spasitelja". Julijan Jelenić napisao je monografiju o franjevcima 1926.3. Od Cetine do Neretve cijelo područje bilo je štokavsko. stoljeću i traju u tom vremenu. 1453. Govor im je štokavska ikavica (tako se govorilo i u području između Cetine i Neretve). Odatle su Morlaci (crni Vlasi .dobiva ime po samostanu u Srebrenici (majka mnogih provincija) 2. Bač. Prije dolaska Bunjevaca u Bačku. Nakon što su Turci zaposjeli određena područja. franjevac. Još 1386. organizirali svoju upravu (hercegovački sandžak). 1463. proglašavaju odcjepljenje od bosanske vikarije. 27. stoljeća tu su prisutni franjevci. naškim) a nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe "bunjevačkim" i "šokačkim". Bosna Hrvatska Od 1757. Veljko Rogić.1463. . Njegovi sljedbenici su Mijo Mandić. Zatim dovode tamo radnike za obradu zemlje. Petar Skok. Ivan Antunović pokreće "Bunjevačko-šokačke novine" i "Bunjevačko-šokačku vilu". Franjevci su bili posrednici između puka i turske vlasti. izdao je sličnu povelju pravoslavnom patrijarhu Genadiju (Subotica. Turci osvajaju i druga područja i tamo učvršćuju svoju vlast. Izdaje povelju na molbu franjevca Vidovića da se ljudi mogu tamo vratiti. slovinskim.Morovlasi) preseljeni u Istru.1514. Bački Hrvati (Bunjevci) smjestili su se u zagrljaju Dunava i Tise. To je stočarsko stanovništvo koje se spuštalo s planine (u 14. Nakon zauzimanja Bosne. stoljeću Dinare i Velebita) pa je tako dio njih pred mletačkom vlašću preseljen u istru. kod rijeke Bune . pokriveno slamom (načinjeno od kukurozovine). dio u južnu Ugarsku. Hrvati u Bačkoj su doseljeni iz Bosne s Neretve. na svoje zemljište. Turci su provalili u Bosnu i već otada pljačkaju.17. Bosna Srebrena . 22 . Adam Patačić. to postaje ime ugarske franjevačke provincije b) Bosanska franjevačka redodržava: preko 600 samostana na cijelom području. Pljačkali su i odvodili stanovništvo. Dio je prebačen u Dalmaciju. Đuro Szabo. Dominik Matić. Raseljavanja su započela u 17.. također opisuje rad i život franjevaca u Bosni. iz Like i iz Dalmacije. 29.5. Spaja s novom u Kaloči). obuhvaćala je Bodrošku županiju sa sjedištem u Somboru. na plodnim Bačkim ravnicama. Već od 13. Možda se to može povezati s odlaskom stanovništva iz "hercegovne zemlje". Međutim turska vlast nije bila toliko agresivna prema tamošnjem stanovništvu. Pavičić. Neki pak ime Bunja dovode u vezu s papom Bonifacijem.6. Pismo pape Nikole IV. stoljeća počinju nemili politički događaji (srpska Vojvodina. Cijela Slavonija. pismo pape Inocenta IV. Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba) pa se javlja potreba za nacionalnim osvješćivanjem. Prve vijesti o franjevcima su iz 1291. Grgur Peštalić. Mohač. Banat. Djelovanje franjevaca u Bosni Srebrenoj Oni su bili nositelji duhovnog. bački samostani su dio provincije sv. gradio je "standardni" jezik na bunjevačkoj hrvatskoj ikavici roditeljskog doma i sunarodnjaka. Bačka su pod upravom franjevačke redodržave.

Utemeljena je i subotička matica. Srijemu. Napisao je "Književnost bačkih Hrvata". Prvi glavni urednik je Vojislav Sekelj. no i dalje su aktivni. iz Like te iz Dalmacije) na početku turske okupacije. i 18. Hrvati u Banatu nemaju hrvatskih institucija. Nakon Prvog svjetskog rata Hrvati su pod pritiskom svjetskih vlasti. Bunjevci s obronka Dinare i Svilaje (iz Bosne s Neretve. polemike. Rade na osnivanju samostalnih hrvatskih škola i novčarskih zavoda. pisane su knjige. do 1945. 1997. veza sa Zagrebom je čvrsta. 1943. "Bunjevačke graktalice". "Bunjevačke narodne pjesme". U djelu daje podatke o pjevanju bunjevačkih pjesama. Marko Kljajić autor je djela "Kako je umirao moj narod". Hrvati su u teškom položaju. Ante Sekulić posvetio se znanstvenom radu. a od 1606-1620. snažan je i preporoditeljski rad i pokrenuta su glasila. Vojislav Sekelj je pisao kritike. Za 57 godina djelovanja obradio je preko 15. eseje. napisani prvi školski udžbenici. Ivan Kujundžić izdaje knjigu "Izvori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata". Prvi svjetski rat prekinuo je preporoditeljsku djelatnost. Izdavao je i sakupljao hrvatsko narodno blago u Vojvodini. Od 1945. Radić). Karađorđeviću u Zrenjaninu. ali je u 17. Doktorska mu je disertacija "Govor bačkih Bunjevaca". Katoličke župe s oko 2. na štokavsko-ikavskom narječju bunjevačkih Hrvata. Josip Pašić piše o društvenom životu Bunjevaca i Šokaca. publicist. stoljeću pokrenut je mjesečnik "Njiva". Zagrepčanin Rudolf Vldec sagradio je spomenik kralju Petru I. stoljeću došla još jedna skupina iz Slavonije i Bosne. "Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca". a dio njih je došao u ekonomskim migracijama za dvije Jugoslavije. Budući da nema hrvatskih institucija. Hrvati u Srijemu su u puno gorem položaju. je zadnji veliki val bunjevačke selidbe (trokut Baja . 1687. Hrvati su u Bačkoj dobro organizirani i povezani s domovinom. novoštokavsko ikavski (mlađi ikavski dijalekt). Balint Vujkov. stoljeću (imamo sigurne podatke). Djelo je prikaz etničkih čišćenja na vojvođanskim prostorima od 1991-1996. Osnivaju društva "Neven". Sakupljao je i obrađivao usmenu narodnu pripovijetku bačkih Bunjevaca. najvjerojatnije su naselili Banat nakon protjerivanja Turaka ispod Dunava. građanstvo i plemstvo (Vidaković. Bački šokački govor. Lici. Govor: bački bunjevački govor. Grad Baja svoje ponovno utemeljenje treba zahvaliti Bunjevcima. Čehoslovačkoj. život i običaje Šokaca. U 20. Kulturne institucije su prestale raditi. bavio se skupljanjem narodnog blaga bunjevačkih Hrvata. Stjepan Bartolović je proučavao jezik. Franjevci iz Zagreba donedavno su imali samostan u Pančevu. novoštokavsko ikavski (slavonski dijalekt). 1996. 1959. društveno-kulturni časopis "Rukovet". Opisao je bunjevačke običaje pjevanja "kraljica". je najmasovnije doseljenje Bunjevaca na područje Bačke. Nakon rata dio njih je ostao. niti hrvatskih katoličkih svećenika. U najnovije vrijeme osnovano je hrvatsko kulturno umjetničko društvo "Bunjevačko kolo". "Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca". ali su se povukli. Ivan Pančić. književnik. ostali su bez svojih škola. Prvi je glavni urednik subotičkog dvotjednika "Žig". Šokci iz Slavonije i Bosne. utemeljena su društva. Petko Vojnić Purčar piše drame. ali i Hrvata u Banatu. eseje. Austriji. Pisao je crtice. Milovan Miković. a dio se vratio. jedno od okupljališta su katoličke crkve. Danas u Somboru i Subotici izlaze "Miroljub" i "Zvonik". Bačka je bila zaposjednuta pa su mladi ljudi odlazili u Hrvatsku. O doseljenju: teško je reći od kuda su došli. a hrvatski katolički svećenici su jedini pouzdani izvor za broj Hrvata u Srijemu i njihovom položaju. Među najpoznatijim mjestima u Banatu koja su još donedavno bila napućena pretežito Hrvatima su Opovo i Starčevo. te čuva i podiže hrvatsku nacionalnu svijest. 1970. prozu. Hrvati su demonstrativno prešli na pravoslavlje. "Momačko" i "Divojačko društvo". Bunjevci su došli s obronaka Dinare i Svilaje na početku turske okupacije. Šokci su došli u Baranju i Bačku u 16. priče. Utemeljitelj je modernog književnog izraza. Ante Pokornik "Bunjevačke kraljičine pjesme".Sve do 1918.Subotica). Marko Peić napisao je "Bunjevačke narodne pjesme u hiljadu bećaraca". Oni su imali najpotpuniju društvenu strukturu: kmetstvo na selu. Od 1941. "Bački bunjevci i Šokci".000 narodnih poslovica po abecedi. Zbog pokušaja istiskivanja hrvatskog jezika iz crkvenog obreda u bačkom selu Santovu 1857. Matija Poljaković. otvorene brojne čitaonice. Slavko Matković piše pjesme. Sakupio je preko 25. 23 . časopisi kojima su urednici svećenici. U katoličkoj župi u Opovu svećenik Jan Kuharik (Slovak) okuplja Hrvate.Sombor .000 hrvatskih narodnih pripovjedaka. Madžarskoj. Kikić je pisao o preporodnoj književnosti bačkih Bunjevaca pod vodstvom Ivana Antunovića i njegovih sljedbenika.000 Hrvata. Narodna književnost Vojvođanskih Hrvata Ive Prčić stariji djelovao je između dva rata. Rumunjskoj.

ali nikada na hrvatskom jeziku. 24 . madžarskoj. pa srpskom. srpskoj.Književnost vojvođanskih Hrvata mukotrpno se razvijala u multinacionalnoj (hrvatskoj. židovskoj) i multikulturalnoj zajednici. madžarskom i srpskom).učili su na madžarskom. židovskoj). multikonfesionalnoj (katoličkoj. protestantskoj. U Subotici se literatura stvara na tri jezika (hrvatskom. hrvatski književni jezik Trojezični izraz je posljedica školovanja i okolnosti odrastanja hrvatskih pisaca u Bačkoj . Jezik: tri jezična izraza: a) bunjevačka ikavica b) ekavski srpski književni jezik c) ijekavica tj.

Jurja). a preko Save u Mačvu i sjevernu Bosnu (pripao je provinciji Panoniji). francuski. zbog čega Hrvatska ostaje bez Srijema 100 godina poslije. Petrovaradin. a onda je Srijemska županija obnovljena i stavljena pod Hrvatski sabor i bana. Turci su u Srijemu do početka 18. Posljednjih nekoliko godina iz Vojvodine je protjerano 45. Ruma. stoljeća. Bio je zapovjednik banske pukovnije u glini (ratuje s Turcima). 1849. Naselja Hrvata u Vojvodini (od sjevera prema jugu): Subotica. Srijemski Karlovci. Po kojemu su Hrvatskoj otrgnuta tri srijemska kotara i upisana u sastav Vojvodine srpske. Slaveni daju mjestima slavenska imena: Mitrovica. Slankamen. oktroirani ustav Franje Josipa I. madžarski. književnik. Srijemska Kamenica. Poznat je već 5. Bač. orguljaš). hrvatski. Mala Bosna. zborovođa). stoljeća Srijem je pripao Hrvatskoj. i u 7. Srijem ulazi u Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo. Novi Sad. Franjo Štefanović (učitelj. stoljeću Turci su provalili u Srijem i naselili stanovnike iz Srbije i Bosne. prevoditelj. petrovci. Zemun. talijanski i latinski). Petrovaradin. stoljeću dolaze Slaveni. Novi Slankamen. Srijem je uključen u crtu od Beča do Budimpešte. na čijem je čelu predsjednik Bela Tonković. 1102. Sombor. Sirmium je bio središte Donje Panonije. Hrvatski ban Josip Jelačić rođen je i kršten u Petrovaradinu (crkva sv. Karlovci. U 16. a u drugoj Jugoslaviji Srijem je dio Vojvodine u okviru Republike Srbije. melograf. Srijemska Mitrovica. stoljeću Srijem je kršćanski. Slankamen. Franci vladaju i dovode kršćanske vjerovjesnike. skladatelj). a u 4. Zemun. Polovicom 20. Bački Monoštar. i 3.000 Hrvata (ponajviše iz Srijema) od strane srpskog režima. S avarskim osvajanjem u 6. Stanislav Preprek (glazbeni pisac.HRVATI U SRIJEMU Srijem ulazi u povijest sa dolaskom Rimljana i pisma. zborovođa. piše pjesme (govorio je i pisao njemački. Skenderevo. U 2. Danas je stanje i život Hrvata u katastrofalno teškoj situaciji. skladatelj.000 godina prije Krista (u mlađe kameno doba). uspostavljena je Srijemska županija sa sjedištem u Vukovaru. pjesnik. Najjača hrvatska stranka u Vojvodini je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Najznačajniji srijemski glazbenici: Ilija Okrugić-Srijemac (župnik. Zemun. stoljeću arijevski (arijanstvo je kasnije napušteno). Od tada znamo za Srijemsku Mitrovicu. stoljeću sve je opustošeno. Bački Breg. Zrenjanin. 25 . Petrovaradin.

stoljeću.232 moliška Hrvata. Glavno im je zanimanje zemljoradnja (proizvodnja ulja i vina) a nakon toga stočarstvo. malo zaposlenih. Naseljeni su u Južnoj Italiji. Sklapanje braka unutar srodstva. Središte Moliških Hrvata je Kruč. za generaciju. Kako su kolonije bile malobrojne. narodna imena i hrvatski jezik. Palata (Hrvati su prvo naselili ovaj grad koji je postojao do prije 50-tak godina. Nekad je bila i vrlo raširena tkalačka kućna radinost i izrada čipke. stoljeća postoje naseobine Hrvata u južnoj Italiji. Sačuvane pjesme usmenom predajom. š. prije 19.615 km2. Krč (897 Hrvata) 9. Božidar Vidov “Gramatika ikavsko-štokavskog govora Moliških Hrvata”. Mundimitar (564 Hrvata) 3. Broje na talijanskom jeziku. Stifilić (1991. đ. Stifilić su naselja smještena na brežuljcima omeđena rijekom Biferno. do danas. godine ukupno 2. ć. San Giase 10. književnik i grof Medo Pucić je u 19. Kontakti s Hrvatskom vrlo su slabi. Dubrovčanin. Već krajem 15. dvije vrlo vjerojatno je da će izumrijeti hrvatska riječ. Augustin Picoli “Rječnik moliško-hrvatskog govora Mundimitra”. na selu ostaje malo ljudi. Moliški Hrvati su se naselili sa područja rijeke Cetine i Neretve krajem 15. a bilo ih je između 8-10 tisuća. pojedinci su kao trgovci dolazili u Italiju i osnivali svoje kolonije. Na temelju nekih leksema u Istri i nekih njemačkih. Rijetki pisani dokumenti. Zapisan je hrvatski leksik i hrvatski govor koji će vjerojatno nestati s vremenom. Montelongo 7.većina stanovništva govori moliško-hrvatskim jezikom. Danas se smanjuje taj broj. Talijanski jezik igra veliku ulogu. stanovništvo se bavi uzgojem žita. Glavna i najveća naselja su: a) Kruč (Aquaviva Colleroce) b) Mundimitar (Montemitro) c) Stifilić (San Felice Siavo) Mjesta se nalaze u pokrajini Molise 4. 1991. Književno stvaralaštvo počinje s pokretanjem časopisa “Naš jezik” (La nostra lingva) od 1967. Najviše je proučavan govor južnog dijela (Kruča). Izmiješali su č.štokavsko-ikavski. Svijest o jeziku . no govore brzo i teško razumljivo. San Felice /San Feliče/. Zbog osvajanja Turaka dolazi do velikog migracijskog vala u 15. .) na kojem piše “Dalmatinci prvi naseliše ovaj grad i iz temelja sagradili ovaj grad 1531”. i 20. Kruč. Imamo natpis na portalu mjesne crkve) 6. U početku su se nalazili u 15 općina s 7-8. To je stara dijaspora. Naši su doseljenici bili kmetovi godinama. mislilo se da bi moliški Hrvati mogli biti s područja Istre. a kasnije im broj opada zbog asimilacije (migracije).talijanski izučavatelj moliških Hrvata. rad je nastavio Antonio Samatino. Mnogo staraca. Ascoli . Stijaković 8. stoljeća. Broji oko 300 tisuća stanovnika. Petraciato Ta sela podsjećaju na Hrvatsko zagorje i Primorje. uglavnom za vlastite potrebe. 1968. Moliški Hrvati su sačuvali materinski jezik . Latinski natpis je pronađen na crkvi u Palati (1531. Polako se gubi deklinacija. Šimunović pokazuje da su čakavizmi moliških Hrvata rezultat susjedskih odnosa u domovini. manje skupine. Moliški Hrvati su pobožni ljudi. stoljeća. Mundimitar. On je bio pridošlica iz Mundimitra. ž. Podatak iz 1518. Pokrajina Molise je jedna od manjih pokrajina srednje Italije.000 ljudi (+ prirast 15. maslina. stoljeću. Mana im je neodlučnost. brzo su se asimilirale s talijanskim stanovništvom 26 . Vlada umjerena kontinentalna klima.000). Bavili su se zemljoradnjom.881 Hrvata) 2.HRVATI U ITALIJI U Italiji postoji 12 jezičnih manjina od kojih je hrvatska najmanja. Dvojezičnost bi možda bila najbolja mogućnost za očuvanje ove manjine. stoljeću (1851.) otkrio Moliške Hrvate u Italiji kada je čuo razgovor ljudi na hrvatskom jeziku. Faze seljenja: a) Seljenje u 13. U početku je bilo oko 15-tak sela. Mafalda 4. Zbog pristupačnosti i izoliranosti uspjeli su sačuvati neke slavenske običaje. Tavenna 5. Danas se Hrvati nalaze u devet općina: 1.

U moliškom dijalektu nije sačuvan nijedan turcizam. Teze o podrijetlu Makušev na temelju nekih riječi zaključuje da su bugarskog podrijetla.b) Slavenske migracije u 15. na njemu se izdaju lokalne novine. Jezik je moliško-hrvatski sa štokavsko-ikavskom podlogom. te pučka predaja i Bačina gdje postoje ruševine Mirkovih dvora (neki Mirsko s mnogo narod iselio preko mora). Šimunović i Brozović . a ipak je opstao kroz 500 godina. Smodlaka iznosi najuvjerljivije dokaze gdje kaže da im podrijetlo treba tražiti južno od Cetine u neretvansko-biokovskom primorju. sakuplja se narodno i klasično blago. Aranza da su iz zadarske okolice. BiHovci. Teme u prilog govore sačuvani nazivi za lozu. Kovačević smatra da su Srbi iz Hercegovine. Rešetar . Jezik je opisan i zapisan. Moliško-hrvatski jezik je izložen procesima izumiranja i utjecaja talijanskog jezika. 27 . Pantić na temelju jedne bugarštice tvrdi da su moliške slavenske naseobine osnovali Srbi. Molise je najmlađa talijanska pokrajina. veće skupine izbjeglica iz Dalmacije su došle u pokrajinu Abruzzi. stoljeću. u Istru (ikavski dijalekt). Slaveni potječu s područja Cetine i Neretve (štokavsko-ikavski govor). Zaključak: potjecali su s područja zapadne Hercegovine i Dalmacije. smokvu i maslinu. Šimunović . Badurina dovodi analogije prezimena onim u južnoj i jugozapadnoj Istri.sačuvani čakavizmi u "sklavinskom jeziku" su rezultat prisnog susjedstva ikavskih štokavaca sa čakavcima u staroj domovini.mišljenje mu se uglavnom podudara sa Smodlakovim. piše se književnost. po nekim dokumentima. ljudi iz primorja koji su bježali pred Turcima. Gelcih smatra da im je pradomovina Crna Gora. Moliški Hrvati su otkriveni tek u ovom stoljeću u vrijeme kad kod njih počinje rasti svijest za očuvanje jezika. U slavenskim naseobinama u Italiji neki vojvoda Mirko dovodi narod kući gdje sve do naših dana Mirkovo pleme posjeduje najbolje i najveće zemlje. Hrvati izdaju časopis "Naš jezik". i 16.ista migracijska struja sa utoka Neretve selila je i na Zapad.

No najnovija historiografska istraživanja ostavljaju samo malu mogućnost za potvrdu te teze. rođen na Lopudu. odnosno Južnu Ameriku. Najraniji dolazak hrvatskog broda u Sjevernu Karolinu smješta se u godinu 1541. Tek cijelo stoljeće nakon otkrića. Šesnaesto stoljeće je zlatni vijek dubrovačke mornarice. koja je nedostatna za ostvarenje takve ambicije u konkurenciji s neusporedivo većim državama. uz Kolumba. Od njih. Hrvati su nakon otkrića Novog svijeta uglavnom odlazili u Srednju. nađen natpis «Croatan». To su bili pripadnici naroda mješanaca indijanske. U vrijeme velikih otkrića dubrovačka je trgovačka mornarica među najistaknutijim na svijetu. No teško je pretpostaviti da su Dubrovčani pretendirali na dio novootkrivenog svijeta. nego jedan Portugalac i trojica Talijana. Croatan Indijanci.HRVATI U AMERICI OD PRVIH DODIRA DO SKUPNIH DOSELJENJA Hrvati na Kolumbovim brodovima? Pristajanje Kolumbova “Santa Maria” uz obalu Novog svijeta 1492. Snažne veze Dubrovnika sa Srednjom i Južnom Amerikom bile su omogućene njegovim iznimno dobrim odnosima sa Španjolskom. Težak udarac Republici je zadao 28 . Postavlja se pitanje da li su i hrvatski pomorci (iz Dubrovnika) sudjelovali u tom epohalnom pothvatu. Da su u tom podvigu sudjelovali i dubrovački mornari. Pripadnik je dominikanskog reda. lopudski kapetan Kristo Martolosić. Prve naseobine. U Dubrovačkoj Republici. samo još četvorica nisu Španjolci. To potvrđuje i «The Enyclopedia Britannica». Nakon Konkeđevića sve je manje anonimusa koji su se s hrvatske obale otiskivali u Novi svijet. U krizi je i pomorska trgovina. Nije nam poznato što su tamo radili. Junije Palmotić je spjevao spjev Kolombo. Oni su svjesni svoje realne moći. bijele i crne krvi. Đživo Gundulić «Suze sina razmetnoga». od 90 mornara poznata su nam imena 87-ece. Kriju li se dakle Dubrovčani među onom trojicom zasada nepoznatih pomoraca. Neosporno je da je na jednom lokalitetu u Sjevernoj Karolini 1591. Marin Držić «Dundo Maroje» (Negromant Dugi Nos). Važnije od činjenice je li koji Hrvat bio među Kolumbovom posadom jest da su Hrvati u trenutku kad je Europa otkrivala Novi svijet bili među malobrojnim narodima koji su i sami mogli izvesti taj pothvat. braća Dolistić-Tasovčić. srodili s tamošnjim dobroćudnim Indijancima te dali ime plemenu i lokalitetima na kojima su obitavali. On je vjerojatno bio prvi Hrvat posjednik na američkom tlu. stoljeću bilježi se opći gospodarski nazadak u Dubrovniku. Prvi koraci I tragovi Koji je prvi Hrvat stupio na američko tlo? Činjenica je da su prve osobe kojima se dokumentima može dokazati boravak na američkom kontinentu braća Mato i Dominik Konkeđević. koji žive u Sjevernoj Karolini. dubrovački nadbiskup pohitao javiti papi Aleksandru VI. Osim zlata iz novootkrivenih zemalja stizali su i mnogi drugi proizvodi nepoznati Europi. Među prvim Hrvatima koji se poimence navode u Americi je Vinko Paletin sa Korčule. Oni su tamo stigli oko 1520. pitanje je koje još uvijek traži odgovor. Hrvatska se povezivala s Amerikom i preko kolonijalne monete koja je preko trgovine stizala u našu zemlju. I talijanski pijarist Francesco Maria Appendini govori o Dubrovčanima u Kolumbovoj službi. stoljeća našli na obali Sjeverne Karoline. ali je sigurno da su bili uspješni. u kojem također navodi Dubrovčane kao sudionike otkrića Amerike. Velikog je uspjeha u španjolskoj službi imao Vince Bune. a mnogi su prešli i u Kanadu. Nitko međutim ne navodi točan sadržaj pisma i gdje se ono nalazi. Mali Indijanci «kestenjaste kose» djeca su naših Dubrovčana koji su se u drugoj polovici 16. misionar. Danas su nam poznata neka imena: vlastela Ohmučevići. Upoznavanje s Novim svijetom. Mavro Vetranović «Pjesanac lakomosti». To su razne ljekovite biljke. Zbog dobrih veza sa Španjolskom. zadržavši se više od trideset godina. Pjesnici koji su pjevali o velikom otkriću. dubrovački trgovci počinju uspostavljati svoje trgovačke naseobine i u Sjevernoj Americi. kovani u Peruu i Meksiku. nisu rijetkost. Neposredno nakon Kolumba u novootkrivene zemlje zaputili su se pomorci s Lopud i iz Slanog. Svojevremeno je postao i podkraljem Meksika. Uostalom. U španjolskoj službi. «Osman». označilo je razdjelnicu vjekova. reali. u tradiciji Dubrovačke Republike nije bilo osvajanja teritorija i stvaranje kolonija. godine. Španjolci su osobito cijenili hrvatske pomorce radi ih uzimajući u svoju službu. Njihovi potomci su se raselili po cijelom SAD-u. Naime. Svijet križeći Indi`e brodi. U 17. Nedokumentirani podaci govore da je nakon vijesti da je Kolumbo otkrio novi put za Indije.

s tim da su osim Dubrovčana do američkih obala sve više stizali i naši pomorci sa sjevernog djela hrvatske jadranske obale. rakija ulje. Sredinom 18. Redukcije su bile mjesta obraćenja i evangelizacije ali i posve svjetovnog života. I Ruđer Bošković je imao veze s Amerikom. kako je imenovano jedno stjenovito područje Kalifornijskog zaljeva. Hrvatska je dala znatan udio u evangelizaciji Novog svijeta. Redukcija ili «isusovačkih država». Dubrovačka Republika je priznala SAD. No to još nije potvrđeno. Misionari – evangelizatori I istraživači Kao katolička zemlja. Italiji. Daje iscrpne opise Indijanaca. smatrali su ga velikim čovjekom i istraživačem. godine. Trajno priznanje Ferdinandu Konščaku ostalo je u nazivu «Consag Rocks». pobune na brodovima). Prvi se u Ameriku zaputio barun Ivan Ratkaj koji se rodio u Velikom Taboru. voštane svijeće. Bit će to unosan posao sve do 1885. stoljeću već su obilnija. njegovo je ime postalo poznato u Meksiku. stoljeće vjetar je bio jedina pogonska snaga. Među prvima priznali SAD. Godine 1769. kakao i žitarice. te zemljopisne karte na kojima je registrirao svoja otkrića. rođen u Varaždinu. Indijanci su veoma respektirali Isusovce. Nakon objavljivanja njegovih "Dnevnika" s ekspedicija 1746. pažljivo bilježeći svaku pojedinost i izvještavajući o tome svoje pretpostavljene u Europi. Dubrovčani nisu bili jedini Hrvati koji su ostvarivali prve dodire s Amerikom. Njih su pokušali ostvariti preko tzv. Španjolskoj. On je upoznao mnoge značajne osobe isusovačkog reda iz Amerike. Posljednja desetljeća tog stoljeća obilježena su masovnim doseljavanjem Hrvata na gotovo cijeli američki prostor. pisci. Mnogi od njih nisu bili samo navjestitelji vjere nego i istraživači novih prostora. Prostor njegova misijskog djelovanja bila je Donja Kalifornija a sjedište San Ignacio. «Savannah» je prvo plovilo koje je 1819. u luci Vera Cruz. Zajedno s petoricom austrijskih isusovaca uputio se preko Genove u Cadiz. i prvi masovniji dolazak Hrvata u Sjevernu Ameriku. sapun. Dodiri su još uvijek preko pomoraca. stoljeća dubrovačko se pomorstvo oporavlja. Nizozemskoj u Njemačkoj. kao i zemljopisne karte iz 1746. To je početak stvaranja hrvatskih iseljeničkih naseobina i to gotovo u pravilu u značajnim kontinentalnim središtima. i 1751. Francuskoj. Veliki je znanstvenik planirao i jedno putovanje u Ameriku. Prijedlog je prihvaćen. Prvi od njih je bio Ivan Marchesetti koji je misionarski život provodio u paragvajskim redukcijama. Konščaku. godine. a i najvećim pionirom Donje Kalifornije. a sam Bošković je dobio poziv da sudjeluje u ekspediciji. dnevnici i brodski dnevnici. šećer. a to odmah utječe na učestalost dodira našeg čovjeka s Amerikom. Svoje spoznaje o Americi Bošković je prenosio u Dubrovnik putem pisama. 29 . kartografi. jednom riječju. Svi povjesničari koji su pisali o F. Na američko tlo stupio je 1731. Duboko u 19. Ukupno je poveo tri ekspedicije kojima je bila svrha utvrđivanje životnih uvjeta na nepoznatim prostorima. U našoj literaturi možemo naći i podatak koji dovodi u vezu seljačku bunu Matije Gupca iz 1573. Putovanje u Ameriku povezano je s mnogo rizika (brodolomi. pa i u ostalim dijelovima tadašnjeg prosvječenog svijeta. Hrvatski misionari djeluju u Americi od 17. sir. Kalifornija će ubrzo postati glavno odredište hrvatskih doseljenika na američkom kontinentu (u San Franciscu će se utemeljiti prvo hrvatsko iseljeničko društvo u SAD). 1783. pa je Bošković predlagao engleskom Kraljevskom učenom društvu da se upriliči promatranje tog fenomena u Kaliforniji. «žuta groznica». geografi. Za Ivanom Ratkajem u Ameriku se zaputio misionar Ferdinand Konščak. a iz Amerike kava. To je prvi zemljopisni i etnografski prikaz te pokrajine uopće i značajan trag hrvatskog misionara u meksičkoj povijesti.katastrofalan potres 1607. a pojavljuju se u novim oblicima kao što su putopisi. što je ujedno značilo i proširenje španjolskih posjeda u Americi. civilizatori. Slijedeći misionar bio je Nikola Plantić koji je služio u Buenos Airesu. Prema Ratkaju. Venera je «prolazila» preko Sunca. godine kada se smanjuje vozarina. Njegove veze bile su uglavnom vjerskog i znanstvenog značaja. No nije otputovao jer su se tome usprotivili u Beču. Za Ameriku je odlazilo: drvo. Uoči masovnog iseljavanja Devetnaesto stoljeće je veoma značajno za hrvatsko-američke dodire. papir za pisanje. Osobitog je značenja njegova zemljopisna karta pokrajine Tarahumari s oznakama misijskih postaja i indijanskih sela. Da Kalifornija ne bude «divlje» i nepoznato mjesto pobrinuo se Hrvat Ferdinand Konščak. Njegov misionarski rad i istraživanja brzo su bili zapaženi i cijenjeni u svijetu. a u svrhu otvaranja novih isusovačkih misija. Isusovci su u Južnoj Americi imali velike ambicije. Najtrajnije vrijednosti koje je ostvario jesu zemljopisna otkrića sjevernih predjela Donje Kalifornije kojima je dokazao da je Kalifornija poluotok a ne otok kako se dotad vjerovalo. a nakon dvije godine stiže u Meksiko (pokrajina Tarahumara). bademi. I plovidba je još uvijek nesigurna. No jedrenjaci će se sporo uklanjati parobrodima. To je bio ambijent u kojem je djelovalo više hrvatskih misionara. stoljeća. vino. preplovilo Atlantski ocean gonjeno vodenom parom. S velikim zanimanjem promatrao je novu sredinu u kojoj se našao. Povijesna vrela u 19.

rodom iz Rijeke. bračnu. ona sama sebe počinje generirati. Nacionalna i politička obespravljenost u prvoj jugoslavenskoj državi proizvela je prve prave političke emigrante osobito nakon uvođenja šestosiječanjske diktature 1929. Politički položaj Dalmacije kao austrougarske pokrajine izravno se odrazio na njene gospodarske prilike.000 ljudi. Dalmacija je bila nemoćna spriječiti donošenje ugovora koji je izravno ugrožavao egzistenciju gotovo svakog njenog stanovnika. društvenu.. Računa se da je od 1820. haesesovci. prvi se u Peruu spominje misionar-isusovac Nikola Sušić. na taj će se put odlučiti Josip Kundek. spolnu. Od tih prvih poslijeratnih godina iz Hrvatske ne prestaju stizati političke izbjeglice. prezaduženost seljaka.Ignacije Sezentmatony je godine proveo u portugalskim tamnicama. Toga su u Dalmaciji bili svjesni jer se znalo da će talijansko vino zbog rentabilnije proizvodnje. hrvatskih misionara u Americi neće biti punih sedamdeset godina. Gospodarska zaostalost Hrvatske u izravnoj je vezi s njenim političkim položajem u Austrougarskoj monarhiji. stigao na područje države Indijane u Sjedinjenim Američkim Državama. Prva jugoslavenska država nije riješila niti jedan od ovih problema. dobnu. profesionalnu. Monarhija je taj ustupak učinila iz političkih razloga kako bi jače privukla Italiju kao nezadovoljnog člana Trojnog saveza. U našem slučaju to se očituje kroz «lančano iseljavanje». Osim što nije bio isusovac nego dijecezanski svećenik. ZAŠTO I KAKO U AMERIKU? Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku grupne značajke poprima od osamdesetih godina 19. stoljeća.000.. U Brazil je otišao 1753. Ona je u to ušla znajući kakve će posljedice prouzročiti u Dalmaciji. Uostalom. Cijeli misionarski vijek proveo je u redukciji Santa Magdalena. korist od iseljavanja za pojedine institucije. no velik se dio njih (pripadnici ustaškog pokreta. Navedenim hrvatskim misionarima u Americi možemo pridružiti Luku Bakranina i Franju Hallera. masa Hrvata prelazi granicu zaustavivši se ovaj put u bližoj Europi. strukturu iseljenih Hrvata. Uzroci iseljavanja Uzroci iseljavanja u Ameriku međusobno se isprepliću.. komunisti) zadržao u Europi kako bi mogao učinkovitije djelovati na prilike u Hrvatskoj. Nakon izgona 1767. 30 . Kundek je promijenio tradicionalni smjer hrvatskih isusovaca. ukidanju kmetstva. pa je samo restriktivna useljenička politika Sjedinjenih Država usporila usporila masovan eksodus započet prije prvog svjetskog rata. a to seljaka pretvara u poluproletera i tjera u grad ili u iseljeništvo). nakon sniženja carina preplaviti austrougarsko tržište potiskujući dalmatinsko vino. odnos javnosti prema iseljavanju. Komunistički kolektivizam druge jugoslavenske države upropastio je gospodarstvo. U Indijani je preuzeo župu u mjestu Jasper. gdje sudjeluje u izradi zemljopisnih karata. do 1890. godine. itd. biljne bolesti. itd. u čijem je gospodarstvu prevladavala monokultura vinove loze. godine. Najveći kontingent političkih izbjeglica iz Hrvatske predstavljaju preživjeli s Bleiburga koji su uselili u Južnu i Sjevernu Ameriku. Kao uobičajeni primjer veze gospodarskog i političkog čimbenika kao generatora iseljavanja obično se navodi «Vinska klauzula». agrarna kriza. raspad kućnih zadruga (nova domaćinstva su tako mala da ne mogu prehraniti obitelj. bila ona 1971/72. Nakon dubrovačkih trgovaca. značaj iseljavanja (trajno ili privremeno). tako da je svaki gospodarski emigrant posredno i politički. Postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih su se Hrvati zaputili u Ameriku. Političkim razlozima mogu se označiti mnogobrojni primjeri odlaska u Ameriku radi izbjegavanja vojne obveze ili još češći ostanci u Americi u vrijeme regrutacije. a prema kojoj je uvelike snižena carina na uvoz talijanskog vina. povratni utjecaj iseljenika na ukupnost života u domovini. Kundek nije bio samo evangelizator nego i ekumenist. U svojoj prostranoj župi osnovao je nekoliko novih gradova među kojim je najpoznatiji grad Ferdinand. Koji su čimbenici nagnali na iseljavanje a koji privukli u Ameriku gotovo pola milijuna Hrvata samo do prvoga svjetskog rata? Ukupnost kompleksa «hrvatsko iseljeništvo»: broj iseljenika. odnosno u obje Jugoslavije. nerodne godine. kada jedna ovakva pojava krene. Kada je ona šezdesetih godina donekle ublažena. Time se Hrvati s prilično zakašnjenja priključuju velikom prekooceanskom iseljeničkom valu koji se iz Europe pokrenuo u prvim desetljećima 19. Kao što se politika i gospodarstvo međusobno uvjetuju. manjih prijevoznih troškova i bolje kvalitete. Tek 1838. Uspostavio je dobre odnose s protestantima. To je sastavni dio trgovinskog ugovora što ga je Austrougarska monarhija sklopila s Italijom 1891. stoljeća. pa je umjesto u Latinsku Ameriku. tako da je klasična podjela na gospodarske i političke jedva održiva. a njihov ritam ubrzavan je nakon masovnih političkih čistki kakva je npr. tako je i iseljenje najčešće njihova zajednička posljedica. godine iz Europe iselilo preko 20. a samo je državna represija jedno vrijeme sprečavala masovno seljenje. Općenito se uzima da se osnovni gospodarski uzroci masovnom iseljavanju iz Hrvatske do prvoga svjetskog rata nalaze u: agrarnoj prenapučenosti.

Možemo pretpostaviti da se u dugogodišnjoj materijalnoj bijedi i neslobodi mnogi poželjeli biti u Americi. Bilo je to prvo putovanje broda koji je vozio na relaciji Southampton-New York. bolesti (žuta groznica. Hrvatski su dolari iz Amerike spasili Austriju od bankrota. brzi jedrenjaci namijenjeni prijevozu putnika i nešto robe. Najviše nastradalih bilo je iz Gospića.Posljedice lančanog iseljavanja jesu grupe Hrvata u pojedinim naseobinama koje su čvrsto povezane rodbinskim. Radio postaja «Glas Amerike» bio je hrvatski prozo u tu zemlju i masovno se slušao. i (staro)jugoslavenski dinar od devalvacije. Lousiani Pelješčane. U početku su putnici u Ameriku putovali trgovačkim brodovima jer posebnih putničkih brodova nije bilo. Nesreće (brodolomi). godine. Od njih se spasilo samo četvorica iseljenika i jedan ložač. ali i do masovne pauperizacije američkih Hrvata. Iseljenička politika te države sastojala se u neprestanom iseljavanju Hrvata iz domovine. no u iseljeništvu je prva rasprava u Narodnoj skupštini vođena tek 1926. Čazme. Marseille i Split. U komunističkom poslijeratnom dobu nije bilo javnosti. novine u cijeloj Hrvatskoj objavljivale su reklame prijevozničkih poduzeća. tako da su i same imale koristi od iseljavanja. to ih je neprestano proizvodila osobito pazeći da ne ostane bez "neprijateljske emigracije". Sve do prvog svjetskog rata u Hrvatskoj je pozitivan odnos prema iseljavanju. Premda su dosljedno pisale protiv iseljavanja. Kuba). to je velikosrpskoj i centralistički uređenoj državi ono prolazilo kao i taj dio države. No zbog velikog broja iseljenika u prvoj polovici 19. Među 1455 putnika i 903 člana posade bilo je tridesetak hrvatskih iseljenika i desetak ložača. od kojih je početkom tridesetih godina znalo biti nezaposlenih i do jedne četvrtine. Peruu Dubrovčane. prva jugoslavenska država nastojala mu je od početka poklanjati zasluženu pažnju. Napulj. travnja 1912. smrt je bila doista nešto posve ljudsko. godine u visini New Foundlanda. iseljavanjem se gube najbolje radne sile. Iseljavanje je koristilo poljodjelskim krajevima. pa je nemoguće registrirati njen odnos prema iseljavanju i iseljeništvu u Americi. Prvi na mjesto nesreće stigao je brod «Carpathia» i tako umanjio katastrofu spasivši 702 preživjela brodolomca. Budući da se bez "neprijatelja" nije moglo egzistirati. što je sigurno razlogom i činjenica da se još uvijek mnogi iseljenici vraćaju. Posada tog broda bila je sastavljena pretežno od hrvatskih pomoraca iz Istre i Hrvatskog Primorja. Bjelovara i Siska. sumještanskim ili užim regionalnim vezama. Cherbourg. Genova. No. Zakon o iseljavanju donesen je doduše već 1921. Kaliforniji Višane. stoljeća počinju se graditi manji. Hrvatsko selo bilo je posuto raznobojnim lecima u kojima se do u tančine opisivalo što iseljenik treba raditi i kako se ponašati na putovanju. i 15. dizenterija i skorbut). Između dva svjetska rata položaj Hrvata u Americi bitno su odredili: restriktivna useljenička politika i velika gospodarska kriza tridesetih godina. Tako u čileanskim kolonijama nalazimo Bračane. Nekih određenih državnih propisa za prijevoz morem nije bilo u ranijim godinama. Polet u putničkom pomorskom prometu dogodit će se uvođenjem željezničkih parobroda. Radilo se uglavnom o navama. u Boliviji i Argentini Hvarane. u Clevelandu Žumberčane. Kako do Amerike? Na putu do Amerike. prazneći tako cijele regije osobito gdje je hrvatski biološki element bio najvitalniji. Ličkog Osika. navijajući za nju u svim velikim krizama (Koreja. Druga Jugoslavija počela je svoj život povećavajući hrvatsku dijasporu s desetinama tisuća novih izbjeglica. no kako je većina iseljeništva poticalo iz zapadnog dijela države. Ne smije se zaboraviti ni korist od novaca koji je pristizao u matične države od iseljenika. Iseljenički kompleks našao se u sklopu Ministarstva socijalne politike. U tom slučaju dobit je očita i to ne samo materijalna nego i civilizacijska i kulturna. Ukupno je izgubilo živote 1657 ljudi. Hrana je za višak putnika bila oskudna i loša. pa su mnogi putnici stradavali tokom putovanja. Hamburg. Kriza je dovela do vraćanja iseljenika u domovinu. Odnos javnosti prema iseljavanju Naslijedivši brojno iseljeništvo koje joj je u početku bilo sklono. Masovni prijevoz i konkurencija raznih prijevoznika snizila je cijenu brodske karte. pa su stoga vlasnici ukrcavali više putnika nego što je bilo dozvoljeno. pjegavi tifus. a iseljenička se služba samofinancirala iz Iseljeničkog fonda koji se "punio" taksama iseljenika koji su plaćali prilikom odlaska i povratka. itd. 31 . godine. U vrijeme «hladnog rata» sve nekomunističko u Hrvatskoj stalo je uz Ameriku. Hrvati su u Ameriku najčešće isplovljavali iz luka: Rijeka. Sve pomorske nesreće u kojima su stradali putnici iseljenici u Ameriku nadmašila je ona koja je dogodila na brodu «Titanic» u noći između 14. a to je opet generiralo iseljavanje jer je odlazio i onaj koji do tada nije mogao uslijed visokih prijevoznih troškova. jer je povisivalo nadnice i omogućilo veći dobitak i onima što ostadoše.

To je središte društvenog života Hrvata u Kaliforniji. San Francisco). Najstarije potporno društvo je ono 32 . Osobito je bilo nepovoljno ukoliko se zadužio kod mjesnog kamatnika. ribolovom. Taj grad karakterizira šarolikost etničkih grupa. Tamo su se bavili ugostiteljstvom i trgovinom. Rafaela za hrvatske iseljenike. Malo tko je imao toliko gotovine. To je dodatno opterećivalo novopridošlog doseljenika koji je morao dugo raditi da bi se riješio duga. HRVATSKE KOLONIJE ILI NASEOBINE Sjeverna Amerika Samo su rijetka naselja koja su utemeljili Hrvati bili i prevladavajuća etnička grupa. I u Los Angelesu bilo ih je već četrdesetih godina 19. Radilo se o brošurama u kojima su se nalazili osnovni podaci o zemljama useljenja. godine i prvog svjetskog rata sručio u sjevernu Ameriku. stoljeća glavno zanimanje Hrvata postaje vađenje kamenica ili oštriga. Društveni život hrvatskih doseljenika u Clevelandu bio je dosta razvijen. Ono što je većini Hrvata u Louisiani bilo zajedničko jest da su školovali djecu. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata iseljavanje je bilo zaustavljeno. Središte Pennsylvanije je Pittsburgh sa svojom teškom industrijom koja je zapošljavala radnu snagu doseljenika iz slavenskih zemalja među kojima su Hrvati činili veoma značajnu grupu. Prvi hrvatski doseljenici bili su mornari koji su napuštali brodove i nastanjivali se u luci New Orleans. brinuti se za duhovno i društveno dobro iseljenika. odnosno za boravak u Americi do prve zarade. utemeljuje se Društvo sv. Od sredine 19. stoljeća. a što se označuje kao novo useljavanje (New Immigration). Pittsburgh je postao prvo središte hrvatskog fraternalizma. Značajan priliv doseljenika zabilježen je nakon 1848. Do ponovnog oživljavanja rada društva dolazi na inicijativu zagrebačkog nadbiskupa dr. Chicago. Isto tako se ne može govoriti o hrvatskim četvrtima. Glavno središte Hrvati udaraju u San Franciscu. u ovom gradu su djelovala 43 razna društva. Hrvate su povezivale duhovne spone. imenovao privremeni odbor koji je upriličio glavnu skupštinu na čijem je čelu sada dr. Središte hrvatskih ribara u Kaliforniji je grad san Pedro.Pomoć i upute iseljenicima 1913. godine utemeljeno «Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno društvo». U Sacramento su krenuli u potragu za zlatom. Značajne hrvatske kolonije nalazimo i na krajnjem sjeverozapadu SAD. Godine 1937. Bavili su se ugostiteljstvom. Zbog toga su se mnogi zaduživali bilo kod kuće bilo kod rođaka ili mještanina koji je već bio u Americi. zajednička društva. Ohiu. Neki su postali farmeri i poznati proizvođači naranči od kojih su pravili i vino. Procjene govore da bi danas u Pittsburghu moglo živjeti i preko 200 tisuća Hrvata i njihovih potomaka. to više što brodska karta nije bila jedini izdatak na putu. u državi Washington (Roslyn). poljoprivredom. U Kaliforniji su postojale hrvatske iseljeničke kolonije. Janko Obreški. On je 1939.000 Hrvata. godine. pa je zamro i rad tog društva. mnogobrojni savjeti kao i prigodni hrvatsko-engleski i hrvatsko-španjolski rječnici. te u Pennsylvaniji (Pittsburgh). Alojza Stepinca. godine kada je u toj državi zavladala «zlatna groznica». PUŠTANJE KORIJENA Naši su ljudi značajan dio prekooceanskog vala iz srednje i južne Europe koji se između 1870. Iseljenicima se nastojalo pomoći i raznim uputstvima. središte naše naseobine je grad Cleveland. Zbog velikog usredotočenja radništva koje je radilo pod neobično teškim uvjetima. stoljeća govore i njihovi tragovi u američkom građanskom ratu (1860-65). Mnogi su od njih služili u redovima Južne konfederacije. Našoj naseobini svojevrstan ton davala je značajna grupa doseljenika sa Žumberka. utemeljena «Narodna hrvatska zajednica» (kasnije Hrvatska bratska zajednica). U Sjedinjenim Državama prve naseobine Hrvata utemeljene su na jugu oko ušća Mississippija. Svrha tog društva bila je: odvraćati od iseljavanja. Hrvata se moglo naći u gotovo svim mjestima Kalifornije. novine. Indiani i Ilinoisu. koje su imale i svoje «Žumberačke novine». stoljeća u Pittsburghu bilježimo već 38. Tu je 1857. Hrvati od tada stižu iz domovine ali i iz naših naseobina u Louisiani. samo su ponegdje Hrvati bili značajnije koncentrirani u nekim ulicama (Cleveland. ali i mnogobrojne druge iseljeničke ustanove. katoličke župe. one koji su se unatoč tome odlučili na iseljavanja u potrebnim ih stvarima upućivati. prvo hrvatsko iseljeničko društvo u svijetu uopće. Cijena brodske karte predstavljala je mnogim budućim iseljenicima velik problem. O nazočnosti Hrvata u SAD sredinom 19. Početkom 20. osnivati za iseljenike hrvatske škole. Nakon što je popustila «zlatna groznica» dio hrvatskih doseljenika reemigrirao je iz Kalifornije u susjedne države SAD osobito u Arizonu i Nevadu. Hrvatsko ime se spominje u Pittsburghu još davne 1866. Između dva svjetska rata u San Franciscu živi 15 tisuća Hrvata. Zapadno od Pennsylvanije u državi Ohio. U njemu je 1894.

konkvistadora. U državi Michigan Hrvate najprije nalazimo u gradiću Calumet. Argentina je zemlja koja je udomila najviše hrvatskih doseljenika u Južnoj Americi. Iz Bakrenog okruga. 1903. koje se odmah nakon osnutka priključilo «Hrvatskoj bratskoj zajednici». godine komunističke vlasti iz Beograda poslale su brodove 33 . Tada se utemeljuju prva iseljenika društva. Osim toga. Svi snovi o povratku srušeni su dolaskom na vlast velikosrpskog kraljevskog režima. Dok je Pittsburgh isto središte hrvatske bratovštine. a mali broj trgovački kapetani. Argentina je u međuratnom razdoblju najznačajnija useljenička zemlja na američkom kontinentu. Hrvati su 1905. U prvoj fazi iseljavanja Amerika bijaše opći pojam pod kojim su u Hrvatskoj označavali sve useljeničke zemlje. čeličnoj. stoljeća počinju pristizati i klasični hrvatski doseljenici. a njen glavni grad Buenos Aires bio je prvo mjesto na koje je kročila hrvatska noga. šumarskoj. Nikole». Lima). godine.000. Rosario. Porvenir. uključivo i pripadajuće otoke. tako da danas u državi New York među inim djeluje i 20 odsjeka «Hrvatske bratske zajednice». Kasnije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata iseljavanje Hrvata u Južnu Ameriku bilo je potpuno obustavljeno. Chicago je ostao naš kulturni. u Peruu (Callao. U te predjele sve je više dolazilo ljudi osobito između 1911. Doseljavanje dostiže najveći zamah 1926. No dolazi do krize. utemeljeno 1895. Hrvati se spuštaju južnije u Detroit koji postaje središte teške. Najznačajnije hrvatske iseljeničke kolonije do Prvog svjetskog rata utemeljene su u Argentini (Buenos Aires. Montreal. grupiranja hrvatskih doseljenika u glavnim gradovima (Santiago. Što se tiče poslova koje su obavljali. jednu od najstarijih iseljeničkih novina u SAD. New York je dugo bio tek prva postaja hrvatskih doseljenika na putu prema američkoj unutrašnjosti. Između ratova utemeljit će se hrvatska naseobina u Venezueli. Vancouver. Hrvatska se naseobina ovdje počinje uobičavati tek između dva svjetska rata. Prema nekim procjenama. kada je tamo zavladala kriza. Središte društvenog i kulturnog života je "Hrvatski dom" u čijem okrilju djeluju mnoga dobrotvorna i kulturna društva. u Boliviji (Oruro. godine. i 1914. Još sredinom 19. za vrijeme masovnog useljavanja naših ljudi u Ameriku. godine i to iz okolice Petrinje i Ogulina. Radilo se o osobama koje su nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske napustile domovinu te bile smještene u logorima u Italiji i Austriji. pa sve do 1930. "strane neprijatelje". stoljeća postojalo je naselje hrvatskih pomoraca u blizini grada New Yorka. kao njezin ogranak broj 22. Samobora i Jaske. Temelje će joj udariti doseljenici iz Hrvatskog primorja.000. Kanada je postala zanimljiva za hrvatske doseljenike nešto kasnije nego SAD ili neke zemlje Južne Amerike. Najviše Hrvata u unutrašnjosti Argentine živi u provinciji Santa Fe. Acebal). Kao i u SAD prve naše naseobine utemeljuju se na zapadnoj obali Kanade. U Argentini biti će naših iseljenika kojih 25. Zbog restriktivne useljeničke politike SAD. od čega 40 tisuća u samom Torontu. Početkom tridesetih godina hrvatski doseljenici u Kanadi toliko su etablirani da mogu dovoditi obitelji iz domovine. Hrvati su većinom bili mornari i radnici. Većina svih naseljuje se u velikim gradovima: Toronto. Sve do poslije Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u Kanadi bili su na društvenoj ljestvici niže od onih u SAD. U susjednom Illinoisu Hrvati su se koncentrirali u Chicagu. Iquique. 1948. Premda se utemeljuje nešto kasnije. Prvi Hrvati u Detroit stižu oko 1890. od kojih u Buenos Airesu 4-5. godine. u Južnu Ameriku od 70-tih godina 19. taj će grad biti uglavnom tranzitno središte iz kojeg će Hrvati odlaziti na sve strane SAD. pred Drugi svjetski rat ovdje živi oko 130 tisuća Hrvata. Potosi). koji se nalazi u zoni velikih nalazišta bakra. da bi prvih poratnih godina u smjeru tog kontinenta krenula snažna hrvatska emigrantska struja. Čileu (Antofagasta. Valparaiso. Masovno naseljavanje Hrvata u Kanadu otpočelo je poslije Prvog svjetskog rata. Hamilton i nekoliko drugih. hrvatska naseobine u Chicagu postat će jedna od najznačajnijih u SAD. godine pokrenuli i «Hrvatski radnik». Uyuni. avanturista. politički i socijalni centar sve do naših dana. Tocopilla). još od početka rata hrvatski useljenici su zajedno s drugima s područja tadašnje Austro-Ugarske monarhije svrstani u tzv. automobilskoj i građevnoj. U Kanadi je naš narod većinom zaposlen u slijedećim industrijama: rudarskoj. no kasnije se tu mogu sretati osobe za cijele Hrvatske poglavito s područja Karlovca. koja će kasnije promijeniti ime u «Hrvatska sloboda». posebno automobilske industrije». Cerro de Pasco). te pokoji činovnik. ribarskoj. odnosno «Hrvatska». kad su se poput američkih i kanadska vrata za nove doseljenike zatvorila. godine. dok će u drugim zemljama doći do unutrašnjih migracija. Južna Amerika Nakon mornara. tj. Punta Arenas. U ovoj zemlji danas živi oko 75 tisuća Hrvata. a posebno Brač. najprije se naselivši u predjelu Russell. a druga značajna skupina Hrvata ostala je živjeti u Buenos Airesu. misionara. Urugvaju (Montevideo) i u Brazilu (Sao Paulo). godine ovdje je utemeljena jedna od najznačajnijih potpornih organizacija «Slovensko-hrvatska zveza». trgovaca. U cijeloj Južnoj Americi do Prvog svjetskog rata ima malo Hrvata koji su došli izvan područja omeđenog uskim obalnim pojasom između Omiša i Boke Kotorske.«Sv.

U prvu grupu spadaju oni naši iseljenici koji se nalaze u Brazilu. koji tako postaje središte društvenog i gospodarskog života Hrvata u toj Državi. tako da danas u toj zemlji ima malo ljudi rođenih u Hrvatskoj. a provodio ju je u Europi Kraljevski holandski Lloyd koji je imao i svog zastupnika u Zagrebu. Takva ponuda izazvala je veliku pozornost osobito na otoku Korčuli. Ozbiljne procjene govore da danas jedva 500 građana u Čileu govori hrvatski jezik. pokrenuta je velika promidžba za useljavanje poljoprivrednika. O pravnoj zaštiti nema ni govora. U gradu i luci Punta Arenas bave se trgovinom i brodarstvom. stoljeća. Valenciji i Maracaibu. Za Paragvaj Hrvati su se počeli zanimati još u sedmom desetljeću 19. Hrvati u Brazilu usredotočeni su u Sao Paulu.da se u Jugoslaviju preveze oko 700 povratnika. U Venezueli. Posljednjih godina dolaze samo ovi u obzir. Boliviji. žutoj groznici. Venezuelanski borac za neovisnost general Francisco de Miranda godine 1786. i to najprije na otok Ognjenu zemlju. Tamo se naši bave većinom trgovinom i obrtom. Rezultat te kampanje bio je da se velik broj povratnika teško razočarao u domovini koje je bilo daleko od obećanog dok su bili vrbovani. Bio je to rezultat snažne kampanje koju su te vlasti provodile u svim iseljeničkim sredinama. gdje se za iseljenje prijavilo više stotina obitelji. Naši iseljenici u Brazilu tvore tri grupe. Lima. manju grupu čine oni naši iseljenici. Prije dolaska 1947/48. a u Čileu može se reći da je zavidan. bavili su se uglavnom trgovinom i rudarstvom. Godine 1924. 34 . no stanje je ovdje ipak nešto povoljnije nego u Argentini. To su osobe u osmom desetljeću života tako da s njihovim odlaskom hrvatstvo u Čileu seli u sjećanje. a naraštaji rođeni u Boliviji asimiliraju. Urugvaju. Paragvaju i Venezueli. Naši doseljenici koji su pretežno potjecali iz dubrovačkog kraja. Oni su najbrojniji a žive po gradovima kao trgovci. Danas je hrvatska iseljena grupa ovdje prilično kompaktna. No i taj primjer potvrđuje da je jezik najvažniji. a broji nekoliko tisuća osoba uglavnom u Caracasu. zanatlije. stoljeću. Bolivija i Peru izvrstan je. Neke od njih imaju veoma zanimljivu prošlost. nisu se domogli nekakvog položaja. komaraca i divljih zvijeri. vrlo je malo u Venezueli bilo Hrvata i nisu imali među sobom nikakve veze. Središte društvenog života je «Hrvatsko-venezuelanska središnjica». Računa se da danas na području tog megapolisa živi 15 do 20 tisuća Hrvata svih naraštaja. Ona se skuplja u Santiagu. Tamo su stizali pretežno sa srednjodalmatinskih otoka (osobito Brača) i iz dubrovačkog kraja. osobito iz Rijeke Dubrovačke. doseljavanje Hrvata u Argentinu gotovo da je sasvim prestalo. To uvjetuje njihovu profesionalnu orijentaciju koja je tipična za gradska naselja. Za Hrvate u Čileu značajno je da žive u kolonijama utemeljenim u gradovima. a kojoj je isključiv cilj bio pokazati zapadnom svijetu kako naši ljudi preferiraju život u socijalizmu od onog koji im je pružao izrabljivački kapitalizam. Hrvatsko doseljavanje u Čile gotovo je sasvim prestalo već pred Drugi svjetski rat. uglavnom izbjeglica. U treću grupu spadaju oni naši iseljenici. Osobito su svojevremeno bile dobro organizirane hrvatske kolonije u Peruu. Ovi iseljenici prošavši prvu i najtežu fazu doseljenika. Drugu. jer su rijetki oni koji iz naše države odlaze na svoj trošak u Brazil. industrijski radnici. I Čile je u međuratnom razdoblju zahvatila gospodarska recesija. raspršeni su. najviše u državi Sao Paulo. U međuratnom razdoblju naši iseljenici iz Callaoa polako se useljavaju u susjednu Limu. činovnici ili kao radnici na uređenim plantažama kave. te su se vratili natrag. Nakon Drugog svjetskog rata u Peru je uselilo 400 hrvatskih političkih izbjeglica smjestivši se u Santa Clari. Nakon Drugog svjetskog rata nešto svježine unosi grupa političkih emigranata. sve su u odumiranju. boravio je u Dubrovniku. Na tim krajnjim polovima zemlje nastat će kasnije i dvije naše najznačajnije kolonije: Punta Arenas i Antofagasta. stoljeća. običajima i tropskoj klimi. ovdje se dogodio obrat. budući da je druga generacija koja je ovdje stasala uglavnom školovana i dobro etablirana i čileanskom društvu. ujedu otrovnih zmija. Hrvatskih naseobina ima također u Peruu. Prvi Hrvati došli su u Boliviju oko 1880. broj se njihovih članova rođenih u Hrvatskoj smanjuje. Nakon tih prvih poratnih godina. no osim u Venezueli. U Callaou je možda najstarija hrvatska naseobina u Južnoj Americi. Broj Hrvata koji su uselili u Argentinu neposredno nakon Drugog svjetskog rata još uvijek je sporan. koji su u Brazil došli na vlastiti trošak iz domovine. Samo nešto kasnije naše ljude nailazimo i u sjevernom Čileu. ali ne i isključiv element nacionalne svijesti. Raspon seže između 200 i 500 tisuća. Osnovni ton naseobini daju doseljenici s Korčule. Između dva rata Brazil je postavio veoma ambicioznu useljeničku politiku. za razliku od drugih južnoameričkih zemalja gdje je aktivna strana u prvom dodiru redovito bila Hrvatska. naučili su jezik i prilagodili se tamošnjim prilikama. prvih nešto brojnijih skupina poslijeratne emigracije. Oni su utemeljili društvo «Jadran». Cerro de Pasco i Huaraz. Hrvata je u Urugvaju bilo već u 18. i to u gradovima: Callao. Put od Dubrovnika do Brazila plaćala je brazilska vlada. godine iz Čilea. U međuratnom razdoblju hrvatske naseobine proživljavaju krizu. a procjene se razilaze. privučeni «zlatnom groznicom». Ekonomski položaj naših iseljenika u tim godinama u republikama na Pacifiku: Čile. U Čile se Hrvati počeli useljavati početkom 70-tih godina 19. Vijesti o položaju hrvatskih doseljenika koje iz Brazila stižu u domovinu do Prvog svjetskog rata uglavnom su nepovoljne i služe za odvraćanje od seljenja u tu zemlju. U Brazilu je naših iseljenika malo. Iseljenici u tim krajevima izloženi su najraznovrsnijim bolestima a poglavito malariji. koji dolaze u Brazil na trošak države Sao Paulo. Iseljeništvo u Čile može se razdijeliti u dvije grupe: južna (Punta Aires) i sjeverna grupa. na polju stočarstvom. dok u Limi još od međuratnog razdoblja djeluje društvo «Dubrovnik». političkih emigranata.

Razlog za to je što su prvi doseljenici u Ameriku bili Hrvati iz Dalmacije gdje je hrvatski narodni preporod u odnosu na Bansku Hrvatsku kasnio pedesetak godina. godine u New Orleansu u Louisiani utemeljeno je «Sjedinjeno slovinsko društvo od dobročinstva». Među iseljenicima značajnog odjeka imali su i neki domovinski pokreti. Ime društva je 1897. Najpoznatija okupljališta hrvatskih doseljenika u SAD bili su salooni. Središte hrvatskog fraternalizma postao je grad Pittsburgh s okolicom. U gornjoj Hrvatskoj to su bile kućne zadruge. Nakon građanskog rata u SAD. Tako se 1912. Najprije se utemeljuju dobrotvorna a zatim vatrogasna (u Južnoj Americi). koji bi imali znanja i vremena da ih posvete organiziranju iseljenika. približno isti položaj na društvenoj ljestvici. Krenulo je u Alleghenyju. Ograničavajući čimbenik bio je nedostatak iseljenika s intelektualnim zanimanjima. a najviši izraz doživjela je u «Hrvatskoj bratskoj zajednici» među fraternalističkim. prosvjetiteljska. politička. Iseljenička društva Usporedno s neformalnim okupljanjem. Tako je 1894. utemeljeno Radničko potporno društvo «Starčević».DRUŠTVENO OKUPLJANJE Neformalno okupljanje Velika većina doseljenika okupljena je u relativno malom broju naselja u kojima znaju biti grupirani u pojedinim četvrtima. Njihova je značajka da su u početku čvrsto ukorijenjena u naseobini iz koje se kasnije postupno šire. U Južnoj Americi u tom su se radu najviše angažirali trgovci i poduzetnici. Iseljeničkom udruživanju umnogome je išla na ruku svojevrsna tradicija organiziranja u domovini. promijenjeno u «Narodna hrvatska zajednica». u Americi se odvija procvat udruživanja. u peruanskoj luci Callao. Tendencija objedinjavanja društva stalno je nazočna. poslovna. i daju mu ime «Slavonsko-Ilirsko i potporno društvo». U tim organizacijama su naši ljudi našli mogućnost uzajamnog pomaganja. 1874. u Alleghenyju (sjeverni dio Pittsburgha) položen kamen temeljac takvog društva. do 1940. Samo tri godine kasnije utemeljeno je prvo naše društvo u Čileu. te je ideja o objedinjavanju izvrsno primljena. Hrvate je povezivala i srodnost zanimanja. uočavaju se karakteristični uzroci koji su ih na to navodili: organiziranje domaćina i doseljenika drugih nacionalnosti. gdje je 1894. Hrvati u Americi utemeljili su nekoliko tisuća društava različitog značaja. a slijedili su ga Društvo «Sv. Bila je to «Hrvatska zajednica za Sjedinjene države u Americi». Upada u oči da niti jedno od navedenih društava nije nosilo hrvatsko ime. kulturnog prosperiteta i zajedničkog djelovanja na poboljšavanju teških uvjeta života u stranom svijetu. zabavna. dakle u vrijeme kada Hrvati masovno pristižu u tu zemlju. da bi 1926. utemeljio «Hrvatski savez». Tamo se početkom 90-tih godina 19. Fraternalizam u Južnoj Americi nije imao onih uvjet za razvoj koje je imao u industrijski razvijenom društvu Sjeverne Amerike. 1971. katolička vjera i mnoge druge spone koje su nekada jače od onih koje nameće formalna organizacija. karakteristična prostorna rasprostranjenost naših iseljenika. predstavnici hrvatskih naseobina iz 31 savezne države SAD utemeljuju u 35 . odnosno «Hrvatskom savezu» među političkim društvima. Prvo društvo Hrvati u San Franciscu u Kaliforniji utemeljuju 1857. Tome je pridonio gospodarski prosperitet započet u ratu. kao što je utemeljenje društava «Hrvatske pomoćnice» koja su davala povoljne kredite za gradnju ili kupnju kuća.) donosi podatak o tri tisuće različitih društava koje su Hrvati utemeljili samo u SAD od 1880. godine. čiji je prvi predsjednik bio Ivan Ljubić a društveno glasilo «Danica». odnosno kulturne i društvene razine dotične iseljeničke naseobine. godine dobilo današnji naziv «Hrvatska bratska zajednica». Društva su okupljala malo članova. Prvo hrvatsko iseljeničko društvo u Južnoj Americi za koje zasad znamo da je postojalo jest «Društvo slavjansko od dobročinstva» utemeljeno 1871. Analizirajući organiziranje Hrvata u Americi. Nakon Prvog svjetskog rata standard stanovanja Hrvata brzo se poboljšavao. športska. stoljeća utemeljilo nekoliko radničkih potpornih društava. stara i nova Jugoslavija) za posebne iseljeničke probleme. kulturna. u prvom redu sokolstvo. itd. Bile su to popularne «boardinghouses». Lančano iseljavanje uvjetovalo je da u naseobinama žive pretežito doseljenici s istog užeg područja u domovini. Prvi pokušaj utemeljenja «Hrvatskog sokola» zabilježen je u gradu Peyranu u Argentini 1905. nedostatna zainteresiranost zemalja iseljenja (Austrougarska monarhija. Udruživanje je bila i stvar prestiža. Gotovo sve organizacije koje su utemeljili Hrvati u Sjevernoj i Južnoj Americi imale su i određenu političku notu. a u primorskoj je postojala dugotrajna tradicija crkvenih bratovština. U travnju 1921. George Prpić u knjizi «The Croatian immigrants in America» (New York. Najvećeg maha među Hrvatima uzeo je fraternalizam u Sjevernoj Americi. ali i organizirani pristup rješavanju tog problema. a u Sjevernoj Americi vlasnici gostionica i konačišta te svećenici. Drugi oblik neformalnog okupljanja Hrvata u SAD odvijao se u zajedničkim nastambama u kojima su živjeli. tako da su se hrvatski doseljenici ovome utekli zbog svojevrsnih prestižnih razloga. Hrvatska društva u Americi različitog su značaja. a neposredno pred masovno iseljavanje ili paralelno s njime tu su se na valu narodnog preporoda utemeljivale hrvatske čitaonice. godine. Masonstvo je u SAD u ono vrijeme svojevrsna moda. Ćirila i Metoda».

a najviše tjednika. prvi hrvatski svećenik poslan je ovamo iz domovine s namjerom da služi hrvatskim katolicima tek 1929. izlazi «Slavonska citronika». koja stoji na programskim pozicijama Radićeve Hrvatske republikanske seljačke stranke. Vijek im je različit. organizaciju s najunitarističkijim i najcentralističkijim programom koji je ikad postojao među Hrvatima. Politika je uglavnom bila glavni motiv pokretanja novina. zaključeno da se sagradi hrvatska katolička crkva te da se iz domovine pozove svećenik. Izlazile su na hrvatskom. Od 1900. U toj sjevernoameričkoj državi danas djeluje dvadesetak hrvatskih katoličkih središta. Premda su hrvatski misionari bili evangelizatori tog kontinenta a Hrvati počeli masovno pristizati kad i u Sjevernu Ameriku. «Hrvatski svijet» (Chicago). «Zajedničar» koji izlazi sve do danas. odnosno engleskom jeziku. pojavila se potreba njihovog crkvenog organiziranja. Posve drugačije stanje je u Južnoj Americi. «Male novine». Hrvati u SAD izdaju 227 listova. odnosno 36 središta vjerskog okupljanja hrvatskih katoličkih iseljenika. do 1940.Clevelandu Hrvatsku republikansku ligu u Americi. «Kanadski glas» (Kanada). odnosno njezinog glasila «Američki Srbobran» optuživala ih je za fašizam. ali uglavnom kratak. JNO je imala ogranke u svim hrvatskim naseobinama u Južnoj Americi. «Novo doba». «Pučki list» (Split) i «Crvena Hrvatska» (Dubrovnik). posebno onda kad bi htjele prikazati domaćoj javnosti teško stanje naroda u domovini pod austrougarskom. «Jugoslavenska smotra». a os 1904. Čim je Jugoslavija napadnuta. Chicago). godine u Pittsburghu pod nazivom «Jugoslavenski politički klub». U Južnoj Americi najviše se čitao «Narodni list « (Zadar». Iseljeničko novinstvo Uvjeti za pokretanje novina bili su još nepovoljniji nego za osnivanje društava. Najmanje je dnevnika (2). «Hrvatska sloga». u San Franciscu. pokrenuo Juraj Skrivanić. Pomognuti od emisara Jugoslavenske ujedinjene omladine i Jugoslavenskog odbora u Londonu utemeljuju Jugoslavensku narodnu obranu (JNO). godine. gdje je 1894. Najznačajnije novine hrvatskih doseljenika u Argentini izlazile su u Buenos Airesu. Vrijeme Prvog svjetskog rata predstavlja bez sumnje najburnije razdoblje u povijesti hrvatskog iseljeništva u Americi. da bi se između dva rata kritički odnosio prema položaju u kojem se Hrvatska našla u prvoj jugoslavenskoj državi. do nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Srpska propaganda preko Srpske narodne obrane. «Materinska riječ» (Argentina). Prvi list hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi nosio je naslov «Narodni glas» i izlazio je na samom početku 80-tih godina u Buenos Airesu. U SAD je pak tiskan «Narodni list» (New York). Ubrzo je on gotovo posve potisnut na marginu. Početkom Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u SAD našli su se u veoma teškom položaju. krug čitatelja bio je doista uzak. a ako uzmemo u obzir da su mnogi od njih još i nepismeni. Hrvatska (narodna) zajednica 1894. no donosile su i tekstove na španjolskom. 1892. a bile su pisane na talijanskom jeziku. «Dom». Crkva Masovnim dolaskom iseljenika u Ameriku za posljednjeg desetljeća 19. «Jugoslavenska tribuna». Iseljenika je u početku bilo malo. odnosno beogradskom dominacijom. List je bio projugoslavenske orijentacije. Prvo hrvatsko socijalističko udruženje u SAD utemeljeno je 1903. stoljeća. Druge novine «Sloboda» (Čile). U Južnoj Americi od početka se nameće snažna jugoslavenska struja koja neobično oštro obračunava s Hrvatskim savezom. Povijest hrvatskih katoličkih župa u Kanadi znatno je kraća: sve one utemeljene su poslije Drugog svjetskog rata . a objava rata Nezavisne Države Hrvatske Sjedinjenim Američkim Državama mogla se uzeti kao argument toj tvrdnji. Prvi list u Pittsburghu izdaje 1894. Većina listova je imala male naklade. Inicijativa je za to potekla u Americi i to u sklopu Hrvatskog podupirajućeg društva «Ante Starčević» u Pittsburghu. U istom gradu 1869. dvije godine kasnije «Napredak». tri misije i jedna dušobrižnička postaja. To su «Pravda». Drugi listovi su bili: «Hrvatska zastava» (Chicago). Prve novine hrvatskih iseljenika u SAD izašle su 1859. 36 . «Slobodna Hrvatska». Pokrenuo ih je Velimir Chielovich pod imenom «L` ecco della patria». Prva novina o kojoj znamo nešto više jest «Napredak» koji je 1891. «Jugoslavensko novo doba» (Punta Arenas). u Južnoj Americi se počela obnavljati JNO. Zdravko Mužina pod imenom «Danica». a samo su rijetki izlazili u dužem vremenskom razdoblju. «Hrvatski glasnik» (Pittsburgh. preuzima za svoje glasilo list «Danica». «Argentinske novine» i «Hrvatski domobran». izlazi list «Chicago» koji u gradu istog imena pokreće Nikola Polić. Danas u SAD postoje 32 hrvatske župe.

I. pjesnik. Poslijeratno razdoblje.000 Hrvata emigracija 4. Španjolci. Mujica. A. po brojnosti su najjači Talijani. a zatim u Barceloni. Josip Kundek (svećenik. Vinko Nikolić (1950-1960) uređuje časopis "Hrvatska revija". Krmpotić "Povijest Hrvata u Kansas Cityju. Hrvatsko-argentinski kulturni klub. Monsignor J. Najvjerojatnije najtočnija brojka je iz 1968. Josip D. Fran Galović također. Božić autor je teksta o prvoj hrvatskoj župi u Americi. d) 1945. a među Jugoslavenima 78% prije Prvog svjetskog rata. Francuzi. Među Austrougrinima je bilo 65% Hrvata. Dragutin Domjanić napisao je nekoliko pjesama. Austrijanci. traženja posla. Bukovac (dojmovi). M. prozaist. godine. ali na španjolskom. a nakon Prvog svjetskog rata izjašnjavali su se samo kao Jugoslaveni. Ona je imala i snažno izgrađenu svijest o nacionalnoj pripadnosti. M. npr. U Argentini izlazi još desetak časopisa. Hrvatska zadruga. Borić. Hrvatski umjetnici O.000 Hrvata. Meštrović. S. pjesnik). Matoš je živio u egzilu u Francuskoj.000 Hrvata. Nikolić. razdoblja naziva se i politička emigracija ili državotvorna emigracija.000 nakon 1918. Krašić . Drago Gervais.000 Hrvata. osnovan je časopis "Katolička crkva i Hrvati izvan domovine". Nakon Drugog svjetskog rata u Argentini je uselilo manje od 5. Viktor Vida. Hrvati su bili popisivani kao Austrougrini. Holjevac je mišljenja da ih je već 150.000 Hrvata. V. Antun radić u svojem časopisu "Dom". Danas u Argentini ima preko 200. a s njima i Hrvati. R. Egzilantsko razdoblje (nakon Drugog svjetskog rata). kaže da ima 150. Mnogi Hrvati koji su neko vrijeme boravili u Americi opisuju svoje doživljaje. Etape useljavanja: a) 1880-1910 nema naglašene nacionalne svijesti. mnogo je prevodio. prvi hrvatski svećenik u Americi. Danas egzistira ukupno 55 hrvatskih društava: Hrvatski Karitas. do 1917. Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut. a nakon rata dolazi još 20.na dalje 5. Lorković tvrdi da ih je 1939. bilo 50. 37 . a 50% poslije rata.000. Bonifačić veliki pjesnik. Časopis je izlazio najprije u Buenos Airesu. A. u kojem se za 1938. Do 1914. Piše pjesme s temom iseljeništva. U djelovanju hrvatske političke emigracije značajno mjesto ima Vinko Nikolić koji je 40 godina izdavao i uređivao kulturno-politički časopis "Hrvatska revija". Hrvatski kulturni klub. Iveković. "Croatia". Franjevci Luketa i Bilobrk bili su vrlo korisni u organizaciji smještaja. po kojoj ih ima 200.HRVATI U ARGENTINI Argentinu su prvi naselili Velšani. što je nedostajalo prvoj i drugoj etapi. 1980.000 političkih izbjeglica. Rojnica pak tvrdi kako samo u Buenos Airesu i okolici živi čak 80.000 Hrvata. Gustav Krklec. Šolj izdavač hrvatskih novina. Ante Radić (profesor "Timbar iz daljine"). nisu birali poslove b) 1910-1918 nema naglašene nacionalne svijesti c) 1918-1941 postoji obrazovni intelektualni sloj zbog djelovanja društva i časopisa "Hrvatski domobran".osebujan stil. Ante Tresić Pavičić "Preko Atlantika do Pacifika". piše na engleskom i hrvatskom.

na sjeverozapadu s Ekvadorom. Osim rudarstva. general Jose de San Martin oslobađa Peru i proglašava neovisnost zemlje 28. glavni grad je Lima. Azijata i nešto crnaca. a glavni grad Lima bio je središte uprave i trgovine čitave Južne Amerike. Od osnutka Perua. Fra Honorio Matos u Peru je pak stigao 1713. a na jugu aymara (u okolici jezera Titicaca). nisu zaobišli ni Peru. Polovicom 1990-ih vlada je donijela stabilizacijski program neophodan za ekonomski i politički razvoj države. kad su se Inke iz Cusca (Ande) spustili na obalu i osvojili moćno kraljevstvo Chimu. Peruanski povjesničar Barnechea navođenjem prezimena i mjesta rođenja doseljenika dokazuje kako je među njima mnogo Hrvata . Pokreti za oslobođenje od španjolske vladavine. pošto su Španjolci upravo Peru izabrali za glavno uporište gušenja tih gibanja. Dubrovčanin Manuel Biedma. Prvi hrvatski tragovi Zanimljivo je da je Peru prva južnoamerička država u koju su došli Hrvati. i odnosilo se uglavnom na mornare i svećenike. Carstvo je bilo na vrhuncu za vrijeme Huanyna Capaca koji je umro 1526.. Ubili su ga Indijanci 1686. Raširen je uzgoj kakaovca. na žalost. Početkom 18.. Za vrijeme španjolske vladavine useljavanje ne-Španjolaca bilo je ograničeno. na sjeveru graniči s Kolumbijom. Stanovništvo je pretežno miješano. Srednja klasa čini 30 posto ukupnog stanovništva. Osvajanje je Pizarru (1532. Zna se da je poslan u Huanuco da ponovo osnuje misije koju su uništili Indijanci. klima Perua nema specifična tropska obilježja. Povjesničar Raimondi spominje hrvatskog svećenika Amic ili Amich. Peruanske kulture (Chavin. Peru danas Republika Peru veličinom je treća država južnoameričkog kontinenta: prostire se na 1. premda sporije no u drugim područjima.. Najtežu krizu novije povijesti Peru je prošao početkom 1990-ih godina. arhitekturi. Vjeruje se da je prvi Hrvat koji je stigao u Peru bio Basilio Basilivich. Inka Tupac Yupanqui proširio je svoje carstvo na više od dva milijuna četvornih kilometara. godine. iznimno kulturnog i naobraženog čovjeka. U Peru su Hrvati stizali i nakon španjolske vladavine. svećenik i istraživač područja Cerro de Sal i Pernene u Amazoni. Premda se nalazi u ekvatorijalnom i tropskom pojasu.) U vrijeme španjolske vlasti Peru je bio najbogatija od svih španjolskih kolonija. Katolika je 90 posto (iako Indijanci katolicizam miješaju sa svojim starim vjerovanjem).28 milijuna četvornih kilometara. srpnja 1821. Peru je ponovno ušao u međunarodni financijski sustav. U roku od nekoliko godina stalo se na kraj terorizmu. na istoku s Brazilom i Bolivijom a na jugu sa Čileom. Chimu. Novčana jedinica je sol (u prijevodu: sunce). voća. Dijeli se na tri prirodne regije: obalnu nizinu na jugu. Govori se španjolski i quechua.) olakšao sukob Capacovih sinova Huascara i Athaulpe (iako je otpor Indijanca slomljen tek 1572. godine i ostao tamo sve do smrti 1753. Zahvaljujući uspješnoj borbi protiv terorizma u Peru su se opet vratili turisti koji ovamo dolaze zbog fascinantnih prirodnih ljepota. No Peru će još dugo trpjeti zbog unutrašnjih sukoba uz smjenjivanje civilne i vojne vlasti. koče slabe prometne veze. poznatog po istraživanju neprohodnih šumskih područja. stoljeću. Mochica. Godine 1820. peruanska civilizacija počela je mnogo ranije . 38 . Španjolci su u Peruu vladali više od tri stoljeća. stoljeća.) ostvarile su iznimne rezultate u poljoprivredi. inženjerstvu. a svakih nekoliko godina na njega utječe topla struja" El Nino".oko 4. austrijski i njemački državljani tako da je broj doseljenika teško odrediti. povrća. talijanski. dubrovački trgovac.. a sastoji se od Europejaca. Prvim predsjednikom republike Narodna skupština proglašava Riva Aguera. neposredno prije španjolskog osvajanja.000 godina prije Krista. Brži razvoj zemlje. značajno je smanjena inflacija i postignuta ekonomska stabilnost. a 10 posto je bolje stojećih od kojih su 1 posto vrlo bogati. Od 25 milijuna stanovnika 60 posto je siromašnih (od čega 43 posto živi na rubu egzistencije). Mnogi vjeruju da peruanska povijest počinje u 11. Socijalne razlike su iznimno velike. olovo. kao dubrovački. Na zapadu se proteže do Tihog oceana. godine. cink. glavne su gospodarske grane ribarstvo (u svjetskom vrhu) i ratarstvo. Manuel Bajo. kininovca i koke.primjerice. stoljeća žrtva Indijanaca postaje još jedan hrvatski misionar.HRVATI U PERUU Područje današnjeg Perua poznato je po staroj civilizaciji. (otad se taj datum slavi kao dan nacije). Indijanaca. Međutim. godine. srebro i zlato). planinski pojas Cordilllere i nizinu u porječju gornje Amazone. Peru je jedna od vodećih američkih zemalja po rudnom bogatstvu (bakar. koji su zahvatili Južnu Ameriku početkom 19. Obalni pojas je pod utjecajem hladne Humboldtove struje veoma suh. Pizarrov suputnik na njegovom trećem putovanju.

Istina. vodovod. uglavnom se radi o drugoj generaciji. osobito uspješni bili su trgovci. a tek manji dio. dakako. niti su znali jezik. Zadruga je osnovana 16. imali osnovnu školu ili zanat. blizu Sante Clare.Peruanska uspostava nezavisnosti (1821. Nekolicina ih se odselila u južni Peru. njihov broj do Prvog svjetskog rata nije prelazio tisuću. Huanucou. Mnogi su se okušali kao trgovci. velikodušan i plemeniti mornar. osobito oni koji su mogli pridonijeti početnom razvoju modernog Perua. Kako su mnogi pridošlice u Peruu postajali uspješni poduzetnici. Hrvati su se po dolasku u Peru bavili različitim poslovima. Manja skupina otišla je u Icu. Članovi zadruge plaćali su članarinu. osobito iz dubrovačkog kraja. a bavili su se rudarstvom i trgovinom. Galovich. u Peruu se naselio Manuel Chiurliza (ili Ciurliza) Bielovucic. a u slučaju 39 .). Socijalna struktura naših ljudi bila je vrlo slična onoj Hrvata u Chileu. Dobro su primljeni. Iako su Hrvati u Peru počeli stizati rano (1534. Peruanska gospodarska kriza 70-tih pogodila je naravno i Hrvate tako da su mnogi bili prisiljeni zatvoriti svoja poduzeća.Lime. Potres je 1949. peradarstvom (Hrvati su poznati kao pioniri peruanskog peradarstva). Žene i djece je bilo manje. Među pionirima je bio jedan hrabar. Neki Hrvati koji su započeli svoj život u Peruu kao rudari. Trebalo je naći posao. poznati kao "ujak Stiglich". Teškim radom i štednjom nakon nekoliko godina mnogi su se osamostalili. Callaou. bavili Hrvati doseljeni iz Dalmacije (početkom stoljeća dogodio se bum ribljeg brašna). građevinski pomoćnici i posluga. Ate Vitarteu i u Huachipi. S njim je otputovao i najbolji đak škole German Stiglich kojeg ćemo kasnije još mnogo puta spominjati. Hrvati su u Peru dolazili u vrijeme početaka oblikovanja suvremene države. budući da prva generacija Hrvata nije imala peruansko državljanstvo. tako su za njima dolazili njihovi poznanici. Ulazak u zemlju bio je dopušten Europljanima koji su znali pisati. Ipak. u Peru je stiglo oko 650 Hrvata. do 1914. Među prvima. te od 1910. Pruge je gradio Carlos Antonio Antich a u gradnji mostova istaknuo se Josip Spoja. Za obične radnike mjesta nije bilo jer je i tada Peru. Među hrvatskim graditeljima posebno se istaknuo Miguel Percovich koji je gradio ceste čak i u susjednom Ekvadoru. zgrade. pa se nije niti mogla zaposliti u državnoj službi. obilovao jeftinom radnom snagom. Cerro de Pasco je rudarsko naselje udaljeno 346 km od Lime. dakle nešto kasnijem razdoblju. 400 km južno od Lime. te iz Hrvatskog primorja i s poluotoka Pelješca. Područje od nekoliko ulica u kojima su Hrvati u to vrijeme živjeli i danas se zove "Croacia. zatim Alejandro Dorich i kapetan Esteban Spivalo . Hrvati su poznati i kao pioniri peruanskoga pomorstva i i zrakoplovstva. Zapošljavali su se uglavnom kao zemljoradnici. U to je vrijeme jedan od poznatih Hrvata bio Cesar Bielich. obzirom na njegovu važnost za peruansku povijest. Neki zemljoradnici postali su upravitelji. Stizali su uglavnom iz južne Dalmacije. uglavnom pripadnika hrvatske vojske i izbjeglica. Najpoznatije su one u Cerro de Pascou. crkve. Ova skupina useljenika nije bila ekonomska već politička emigracija. a u Peruu nisu imali nikog poznatog. industrijom i rudarstvom. nakon nekog vremena kupili su ili otvorili vlastite rudnike. Limi i Santa Clari.. već iz različitih hrvatskih krajeva. Tamošnja je hrvatska zajednica bila malobrojna (njih tek 70) jer je taj prostor zbog svoje nezdrave klime bio neprivlačan useljenicima. Ribarstvom su se. listopada 1881. gdje ih je u Arequipi zaposlio mjesni industrijalac. Pritom ponajprije mislimo na organizatore i rukovoditelje gradnje infrastrukturnih objekata.. Iz Dubrovnika je došao kao službenik austrijskog konzulata. Mnoštvo pomoraca naselilo se u luci Callao. u svojem znaku je imala hrvatski grb. Mezeldic piše o Hrvatima u peruanskoj vojci i policiji. ribarstvom. Većinom su se bavili obrtom.. ti su se ljudi zaposlili na poljima. uništio Santa Claru pa su Hrvati (baš kao i Talijani i Japanci) radili na njenoj obnovi i izgradnji (rasvjeta. Marusich i Cuglieva. Ovi hrvatski emigranti nisu poput svojih prethodnika bili svi podrijetlom iz Dalmacije.svi iskusni pomorci koji su uspješno svladavali opasna putovanja morem (važno je znati da u to doba Panamski kanal još nije bio izgrađen).. Hrvati su imali svoje zadruge. godine). na 4200 metara nadmorske visine. u različitim dijelovima Perua. Godine 1948. Početak je za njih bio iznimno težak. U tom razdoblju najviše ih je uselilo od 1850. do 1875. a dio njih je privremeno radio u Huancayu.) otvorila je vrata useljenicima. da bi nakon nekoliko godina teškog rada i odricanja uštedjeli dovoljno za kupnju zemlje u blizini glavnog grada ." Društveni život U mjestima u kojima su živjeli. postavši vlasnicima malih dućana. Godine 1905. pa su se mnogi obogatili prijevozom. Pouzdano se zna da je samo nekoliko godina kasnije u luci Callao imao vlastiti mol. onih najspretniji uspio je dobiti bolja radna mjesta. od kojih se najčešće spominju Antoncich. trgovinom. Podrijetlom su bili uglavnom iz dubrovačkog kraja.. baš kao i danas. Među njima bilo je vlasnika rudnika i uzgajatelja kaučuka. baveći se zemljoradnjom. peruanska ga je vlada poslala u Europu kako bi nadzirao gradnju brodova krstaša "Grau "i "Bolognesi". Iako se na samom početku zvala "Društvo austrougarsko od dobročinstva". profesor u pomorskoj školi. U to doba počela je cvjetati trgovina guanom.

društvo je promijenilo ime u Slavensko dobrotvorno društvo (kasnije će se nazivati i jugoslavensko). Istraživač Von Hassel po Stiglichu je nazvao arhipelag rijeke Madre de Dios u blizini zaljeva Manu. Filip Kundid. Osim toga. prema Huanucou. Kako se nisu željeli učlanjivati u jugoslavensko društvo. nakon toliko vremena u Hanucou postoji športski klub koji nosi naziv "Juan Bielovucic". a generalni vikar za hrvatsku koloniju je vlč. Najvažnije mu je djelo "Diccionario Geografico del Peru" (Zemljopisni rječnik Perua) u četiri toma. misu je služio Švicarac A. Za ravnatelja glazbenog društva i zbora iz Dubrovnika je doveden prof. Jedan primjerak Zemljopisnog rječnika koji je darovao hrvatskoj zajednici nalazi se danas u knjižnici kluba Dubrovnik. svibnja 1951. Njeni članovi su se vrlo aktivno zauzimali da službeni Peru prizna Hrvatsku. uvijek ističući hrvatsku i peruansku zastavu. Franjo Kovačević i Pedro Bošnjaković. pa će društvo nakon Drugog svjetskog rata biti premješteno u peruanski glavni grad. priručnik o topništvu te nekoliko zemljopisnih djela. a za predsjednika je izabran Juan Ostoja koji je radio kao gradski službenik. u lokalu "Brena" u Limi prisustvovalo je 350 Hrvata. "Hrvatsku zajednicu u Peruu" osnovao je 1991. Hrvati su se spustili niže. Zanimljivo je da i danas. Tijekom godina društvo je preživjelo brojne uspone i padove na koje su neposredno utjecale političke ali i gospodarske prilike kako u Peruu tako i u domovini. i 10. Bielovucic je važan za Peru jer je 40 . obustavilo rad. Hrvati i njihovi potomci značajno su doprinijeli razvoju Perua.-1928. Obojici su očevi bili Hrvati a majke Peruanke i obojica su se rodili krajem 19. Klub je aktivno obilježavao Dan Perua (28. utvrdio je peruansko-bolivijsku granicu. godine Branko Fistrović. Huanuco je gradić u blizini Cerra Pasco ali s nešto zdravijom klimom. predsjednik zajednice je Marko Birin. Dogovarajući se o osnutku kluba. Na sveučilištu u Limi još se uči iz Stiglichevih knjiga. Nije bio poznat samo kao zrakoplovac. Oživljavanje društva uslijedilo je 6. tim više što je u obližnjem Callaou postojala veća skupina Hrvata. srpanj). Na prostoru Santa Clare djeluje i hrvatska crkva "San Leopoldo". Po vokaciji i profesiji bio je putnik. S vremenom će broj članova iz Lime prevladati. nego i kao utemeljitelj prve zrakoplovne škole u Peruu. Kao cijenjenog stručnjaka država ga je poslala u ekspediciju na rijeku Madre de Dios. Juan Bielovucic (1889. osnovan je prvi klub u Limi. O imenu Društva Ljubomir Antić piše da je nastalo "u atmosferi napornog rada za stjecanje početnog kapitala. Marchon iz Santa Clare. Spomenut ćemo dvije osobe hrvatskog podrijetla koje su iznimno važne za Peru.) bio je pomorac. Ova mala ali dobro organizirana kolonija novčano je pomagala Hrvatskoj ali i Bosni za vrijeme ustanka protiv Turaka. utemeljuju "Društvo slavensko od dobročinstva". članova zajednice. lipnja 1996. Lima nije bila privlačna prvim hrvatskim doseljenicima. a sv. istraživač i profesor. Tražeći bolje životne uvjete. i lošeg odnosa s austrijskim predstavnicima". Već smo spomenuli kako je kao mladi pomorac s kapetanom Bielichem plovio u Europu. Premda glavni grad. posebno Peru. Osobito se štuje blagdan Sv. Od početka je simbol kluba bio hrvatski grb. Callao je najznačajnija luka. don Ivo Sangaletti. pa su se Hrvati tamo nešto duže zadržali. Hrvati Santa Clare su početkom 1951. I ovdje su osnovali svoju zadrugu. a statut kao primarni cilj navodi blagostanje svih Hrvata. organizirana u društvo u koje su se učlanjivali i Hrvati Lime. Kako broj Hrvata do Prvog svjetskog rata nije značajno porastao (tek između 60 i 70 osoba) nije niti postojala veća potreba za organiziranjem. Marcos Bace. Društvo njeguje socijalne. stoljeća. pod imenom "Hrvatski klub Dubrovnik" smješteno u prekrasnom dijelu Lime (Jesus Maria). siječnja 1906. German Stiglich (1887.-1949. Drago Balvanović. Drugog dana upriličena je prigodna večera i ples. skupio veliko znanje i poslije pisao o svojim putovanjima. odlučili utemeljiti vlastiti klub "Jadran". četrdesetak Hrvata i desetak Makedonaca okupilo se u gostionici "Macedonia". kolovoza 1899.) bio je pionir peruanskog i južnoameričkog zrakoplovstva. Zbog rata u Tihom oceanu društvo je 1880. Tamo su odabrali upravu i odlučili okupiti sve Hrvate Perua. Od 9.bolesti ili smrti društvo bi osiguravalo novac za liječenje a siromašnijima i za pogreb. Osnivanju kluba 27. a tijekom Domovinskog rata novčano su i materijalno pomagali Hrvatskoj. kulturne i sportske aktivnosti. Proputovao je mnoge zemlje. udaljena svega 15 km od Lime. jer vlastitih prostorija nisu imali. Hrvati u Limi Tek 1931. iako je kod vlasti bilo problema zbog hrvatske zastave. Dana 26. kako bi izradio hidrografsku kartu tog i drugih područja. travanj. Vlaha i Dan državnosti RH. S vremenom članovi su skupili više novca i kupili prostorije za rad u sklopu kojeg su utemeljili ambulantu i glazbeno društvo. Godine 1904. a zatim i u Limu. znanstvenik. koje je tijekom vremena promijenilo nekoliko naziva. Zaslužni za osnutak hrvatskog kluba "Jadran" bili su Marko Lesina. stigao je i prvi hrvatski svećenik. Hrvati 1871. koji je "svakom prigodom obavljao službu Božju i propovijedi na milom hrvatskom jeziku" u kapelici Nuestra Senora del Transito koja je Hrvatima bila iznimno važna. Santa Clara je mjesto udaljeno oko 40 km od Lime. svježih sjećanja na domovinu. Danas je to društvo. Također je objavio kodeks pomorskog prava.

u peruanskoj diplomaciji su se istakli veleposlanici Miguel Bakula i Jaime Stiglich. od toga četiri tisuće u Limi. 41 . koja obuhvaća pjesme Hrvata iz domovine i iz Južne Amerike (Argentine. Bozanić (r. Juan Collich (Kolić). Vladimir Rončević došao je u Peru 1948. admiral Esteban Zimic bio je ministar pomorstva. Izlagao je vrlo uspješno u Splitu. otvorio je prvu zrakoplovnu školu u Južnoj Americi te bio prvi vojni zrakoplovac Perua i prvi koji je uspješno preletio Alpe. sin Estebana Pavleticha.) rođen je u selu Koprivni u Bosni. Stvara monumentalno djelo "Prošlost i sadašnjost Perua". Hvaru.prvi nacionalni zrakoplovac koji je letio zračnim prostorom Latinske Amerike. Na predstavljanju u Limi Peruanci su prvi puta slušali predavanje o hrvatskom jeziku. ali o Hrvatskoj pišu pjesme: Mauricio Medo. Potomci Pedra Samohoda također su nadareni. Pisao je na španjolskom. Zapažen je po svojim brojnim izložbama. slikarstvo je studirao u Beču i Parizu a izlagao je diljem Europe. rođen u Callau bio je novinar i pisao je za limske novine "La Cronica" a isticao se u krugu intelektualca u Barrancu. godine svake godine sudjeluje na međunarodnom sajmu umjetnosti Art Cologne. francuski ministar kulture Malraux odlikovao ga je ordenom "Caballero de la Orden de Arts et Letters". Sadašnjost Procjenjuje se da u Peruu danas živi oko pet tisuća Hrvata poglavito druge. Od poznatih umjetnika hrvatskog podrijetla valja istaći Dalmaciu Samohod koja nije samo poznata glumica. Umjetnici Slikar Kristijan Krekovic (1901. a najpoznatiji romani su mu: "No se suicidan los muertos" (Mrtvi ne čine samoubojstvo) za koji je dobio nacionalnu nagrada za roman 1959. U knjizi su također navedeni pisci.-1981. Samuel Cardich i Gladys Benko. Nakon Drugog svjetskog rata posvetio se proučavanju južnoameričkih civilizacija. instrument se koristi i danas). Mario Bellatin. a drugi štiti brod od sudara. potomci Hrvata koji ne govore hrvatski. Zagrebu i Peruu. gdje se nalazi njegov muzej. već ima i vlastito kazalište. novinar i političar. U policiji je istaknuto ime general Alejandro Farcic. Književnici Esteban Pavletich (1906. Nakon prve izložbe u Limi peruanski ga je predsjednik odlikovao i financirao mu izložbe u SAD-u i Europi. Bio je pisac. pjesnik. Umro je u Mallorci. Još jedan hrvatski slikar. Dr. Zlatko Tanodi rođen 1914. 1949. Pedro Gjurinovic ministar kulture. Braču i u Peruu. izdao je zajedno s Adrianom Pator knjigu `Poesia croata contemporanae". te "Extrano caso de amor" (Neobičan slučaj ljubavi). u Španjolskoj. Čilea i Perua) na španjolskom i hrvatskom jeziku. na Visu.) studirao je slikarstvo u Splitu. a unuka istog imena pjesnikinja. Politički i gospodarski život Mnogo je potomka Hrvata koji su se istakli u javnom životu Perua: general Jose Zlatar Stambuk bio je ministar zrakoplovstva. patentirao je dva navigacijska instrumenta: jednim se automatski bilježi pravac plovidbe (moderniziran. Luis Percovich ministar unutarnjih poslova. bio je organizator i promotor arhivističke struke ne samo u Argentini (gdje je živio) već u čitavoj Latinskoj Americi.) rođen je u Huanucu. proglasila "glasovitim gostom grada Lime". treće i četvrte generacije. pa godine 1951. Novinar Jose Pavletich. Ova knjiga sastavni je dio literature na Zagrebačkom sveučilištu. Kći Dalmacia je glumica. Maria Luisa Cuculizza gradonačelnica Lime. Mirko Cuculizza ministar ratarstva. Književnik Luis Benjamin Chuirliza darovao je svoju bogatu filozofsku knjižnicu hrvatskom klubu "Dubrovnik" Znanstvenici Hvaranin Pedro Samohod stigao je u Peru 1894. Koliko je cijenjen u Peruu dokazuje činjenica da ga je Lima 1976. Godine 1897. te savjetnik ministarstva vanjskih poslova Drago Kisic. Slikar Darko D. Nekoliko ulica u Limi i nekim drugim gradovima nose njegovo ime. kao kapetan i vlasnik broda. Umro je mlad 1930.-1985. a kasnije i s apstraktnim djelima.. dolazi u Peru i proučava kulturu urođeničkih plemena. arhivist i povjesničar. godine. i odmah polučio uspjeh s figurativnim slikama. Godine 1960. Od 1994. u Humu blizu Zagreba.

neke obitelji su se vratile.Od početka doseljavanja Hrvati su stvarali vlastite organizacije i pomagali jedni drugima. 42 . no ne može se očekivati neki veći broj jer je uglavnom riječ o mješovitim brakovima i njihovim potomcima koji u pravilu ne govore hrvatski jezik i osjećaju se ponajprije Peruancima. Kao i drugdje. kao što su u najtežim danima Domovinskog rata pomagali i staroj domovini Hrvatskoj. Što se tiče povratka u Hrvatsku. i u Peruu veliku ulogu igra Hrvatska katolička misija (Vikariato Episcopal Croata) koja je najzaslužnija za očuvanje hrvatskog identiteta u ovoj dalekoj zemlji.