Arheologija anti ke Gr ke

Prof. dr. sc. Dra en Mar i

1. Kronologija

Pojednostavljen prikaz periodizacije anti ke gr ke civilizacije

PERIODIZACIJA GR KE UMJETNOSTI Protogeometrijski period 1. GEOMETRIJSKI PERIOD (1000-700 BC) Ranogeometrijski period Srednjegeometrijski period Kasnogeometrijski period Rani arhajski period 2. ARHAIKA (700-480 BC) Srednji arhajski period Kasni arhajski period Rana klasika - Strogi stil 3. KLASI NO DOBA (480-320 BC) Klasika na vrhuncu Bogata klasika Kasna klasika - zrela Rani helenizam 4.HELENIZAM (323-31 BC) Srednji helenizam Kasni helenizam 1000-900 BC 900-850 BC 850-750 BC 750-700 BC 700-590(580) BC 590(580)-530 BC 530-480 BC 480-450 BC 450-420 BC 420-380 BC 380-320 BC 320-250 BC 250-150 BC 150-31 BC

Geometrijski period -nadovezuje se na submikensko razdoblje (1150 - 1050.g.pr.Kr) -s pozicije arheologije to bi se moglo nazvati starije eljezno doba (kronolo ki) -povijesno to je helenski srednji vijek (mra no doba - 1100. - 700.g.pr.Kr) - najslabije istra eno razdoblje -keramika od 6. st. ima prepoznatljive organske linije ukrasa i likove koji podsje aju na isto nja ku umjetnost. Zato tu keramiku nazivamo - orijentalni stil

Arhajski period -pripada eljeznom dobu ali se ne zove tako -arhaios - odnosno stara ili drevna civilizacija u odnosu na klasi ni period -700.g.pr.Kr. - 480.g.pr.Kr (500. u nekim podru jima) -u arhajskom razdoblju pojavljuje se zna ajnija arhitekture, glavni oblik gr ke arhitekture je hram koji se razvija iz mikenskog megarona -pojava kurosa i kora

Klasika -najbolja, prvorazredna -izraz se koristio i u vojsci za prve redove -5. i 4. st. pr. Kr. -povijesno gledano obuhva a period kada je Gr ka bila mozaik nezavisnih dr ava slobodnih od straha od strane dominacije nakon Perzijskih ratova.

Helenizam -naziv - njema ki autor 19. st. - prema nazivu za helenizirane idove (koji su prihvatili gr ke obi aje) - helenistoi -nastupa sa ~ Aleksandrom V. (Makedonskim) -sa njim Gr ka civilizacija ulazi u rimsku civilizaciju 146 g. pr. Kr. - Gr ka postaje rimska provincija

2. Geometrijski period
4 faze: -protogeometrijski period -rani geometrijski period -srednji geometrijski period -kasni period 1050 - 900g.pr.Kr. 900 - 850g.pr.Kr. 850 - 750g.pr.Kr. 750 - 700g.pr.Kr.

-Seoba Dorana i njihovo osvajanje Peloponeza, prilikom kojeg je uni tena mikenska civilizacija, u tradiciji je poznata pod nazivom povratak Heraklovica, buduci da su svojim pretkom proglasili ahejskog mitskog junaka Herakla. Ti doga aji korespondiraju s po etkom eljeznog doba. ~1150.gpr.Kr. su uglavnom svi mikenski spomenici uni teni. -Taj period izme u 1150. g. pr. Kr. i 1050. g. pr. Kr. se naziva submikenski period, i to je tranzicija iz mikenske u gr ku civilizaciju. -Ovaj period se najbolje mo e pratiti na podru ju Atike (pod tim nazivom podrazumijevamo ire podru je grada Atene). -Geometrijski period je karakteristi an po posudama koje su po svojoj formi i podjeli na ve i broj traka (horizontalnim frizovima) sli ne mikenskima, ali na njima nestaje figuralna dekoracija ( ivotinjske, ljudske figure, mitolo ka bi a, i sl.) ve se zadr ava geometrijska dekoracija najjednostavnijeg karaktera - koncentri ne kru nice ili polukru nice - koje zauzimaju jedan, eventualno dva friza posude, dok je ostatak neukra en. -Prva stoljeca razvoja gr ke civilizacije (od kraja 11.st do sredine 8.st.pr.Kr.) iz povijesne perspektive se nazivaju mra no doba Gr ke ili helenski srednji vijek. Do kraja 8.st.pr.Kr. nema podataka literarne naravi jer nema pisma, pa time ni pismenih ni epigrafskih izvora. -Krajem 8.st.pr.Kr Grci preuzimaju pismo od Feni ana, prilago avaju ga svom jeziku i nastaje gr ki alfabet. Prema arheolo kim spomenicima najranija pojava ovog pisma se e negdje u 730/720.g.pr.Kr. -Prema Jamesu Whitley-u najva niji kronolo ki reperi za geometrijski period su bili osnivanje Megara Hyblaea-e i Syracuse (gr ke kolonije na Siciliji). Za datume njihova osnivanja znamo preko gr kih pisaca Tukidida i Euzebija. -U koloniji Pithekoussai na oto icu Ischia kod Napulja su prona eni fragmenti gr ke geometrijske keramike i tako er skarabej s imenom faraona Bocchoria. -Ustaljena podjela geometrijskog perioda se odnosi na Atenu i njenu najbli u okolicu -Atena - istra ivanja po inju skoro odmah nakon osamostaljenja Gr ke, postaje glavni grad, a jedna od prvih zadaca je bila o istiti atensku akropolu od ostataka iz bizantskog i otomanskog vremena itd., po inju se sastavljati neke gra evine kod kojih je to bilo moguce, npr. Hram Atene, Nike Polias itd., najkasnije do 9.st Atena je glavni umjetni ki centar u Gr koj

2.1. Protogeometrijski period (1050 - 900.g.pr.Kr)

-Najstariji period se naziva protogeometrijski (onaj koji prethodi pravom geometrijskom periodu) -~1000g.pr.Kr. dolazi do promijena u ritusu pokapanja. Ritus inhumacije koji su mikenjani koristili je zamjenjen sa ritusom incineracije (spaljivanje) i odlaganja ostataka u urne. Najljep i primjeri se nalaze na atenskim grobljima Kerameikos i Dipilon. Naravno, to nije generalna pojava, npr. u Ateni se djeca se inhumiraju, dok se samo odrasli spaljuju i njihovi ostaci se stavljaju u urne. U Korintu i Argosu, u kasnijim razdobljima prevladava inhumacija, dok se na Kreti podjednako koristi i inhumacija i incineracija. -Groblja na podru ju Atike su najbolje istra ena, pa zato imamo najvi e podataka. Svi drugi centri rade pod utjecajem Atene u vecoj ili manjoj mjeri. -Urne se obi no pola u u manje jame iskopane u etvrtastim rovovima i sla u se jadna do druge, jama se poklopi plo om ili ne im drugim, oko urne mogu biti grobni prilozi, kerami ko posu e, a onda se taj grob zatrpava humkom da se obilje i ili se ozna ava velikim kerami kim posudama koje funkcioniraju kao nadgrobni spomenici. -Kad grobne posude zamijene nadgrobne statue, zavr ava geometrijski i po inje orijentalizirajuci period. -Za sahranjivanje ostataka starijih ena koristile su se posude sa dr kom na trbuhu, dok su za sahranjivanje mu karaca bile posude sa dr kom na vratu. -Najvi e nalaza iz ovog perioda imamo u vidu keramike. -Jedino to je zajedni ko keramici svih doba sa mikenskom je podjela na frizove, a karakteristi na je po geometrijskoj dekoraciji. U ovom jo uvijek ranom periodu Gr ke civilizacije, geometrijska dekoracija je ograni ena na mali dio posude

2.2. Rani geometrijski period

-U prvoj polovici 9.st. javlja se meandar (naziv je dobio po rijeci Meandar u Maloj Aziji koja te e krivudavo). To je tipi an ukras za ovo razdoblje. Po inje se javljati i kompleksnija geometrijska dekoracija koja ispunjava cijelu posudu (horor vacui - strah od praznog prostora). -Osim meandra po inju se javljati i cik cak linije, trokutici, koncentri ni krugovi, svastike itd. One frizove koji nisu tako ukra eni premazuje se firnisom tako da je samo mali dio posude ostavljen u originalnoj boji. -U Ateni i Argolidi se javlja rani geometrijski stil. U Ateni traje od oko 900.pr.Kr. do oko 860.pr.Kr, dok u Argolidi i Korintu traje malo du e to zna i da Atena prednja i u inovacijama
5

2.3. Srednji geometrijski period

-traje od oko 850.g.pr.Kr do oko 750.g.pr.Kr; najranije zavr ava u Ateni, a ne to kasnije u Korintu i nekim drugim centrima -Zoniranje posuda sve vi e uzima maha, trake su sve gu e i pli e, pa posude po inju nalikovati ko arama (bar to se Atene ti e). Me utim, najkarakteristi nije je to da se pojavljuje prvi puta nakon dugo vremena figuralna dekoracija. Najprije su to ivotinjske figure. -Dipilonska amfora (~770.g.pr.Kr.) je visoka 165 cm i podsjeca na ko aru. ivotinjski friz se nalazi na vratu posude, dok prizor izme u dr ki prikazuje prothezis - scenu izlaganja tijela sa enskim figurama koje nari u za pokojnikom s rukama na glavi.To je najva niji friz, pojava ljudske figure je jo uvijek kontroverzna - neki ka u da je to znak povratka mikenske tradicije, neki da je to utjecaj orijenta. Dipilonska amfora je slu ila kao nadgrobni spomenik. -Dipilonske vaze - opceniti naziv za specifi nu keramiku sa nekropole pokraj Dipilonskih vrata -Prakti ki se u gr koj geometrijskoj umjetnosti kasnog srednjeg geometrijskog perioda i kasnog geometrijskog perioda javljaju tri scene sa ljudskim figurama - scena izlaganja pokojnika, scena sa pogrebnom procesijom koja kora a prema mjestu ukopa i scena trke kola u ast pokojnika. -Ovakvi nadgrobni krateri su bili rezervirani za najvi e pozicionirane lanove dru tva, pripadnike ratni ke aristokracije... - to vi e odmi emo prema kraju geometrijskoga perioda to sve ve u povr inu posuda zauzima figuralna dekoracija. -Atenski geometrijski krater je jo jedan krater koji je slu io kao nadgrobni spomenik. Potje e iz druge polovice 8.st.pr.Kr. Ovdje vidimo scenu pogrebne procesije, kola vuku tijelo pokojnika i tu je sama procesija sa osobama koje tuguju i trka kola u ast pokojnika. -Po prvi put se u gr koj umjetnosti javljaju i motivi koji nemaju veze sa svijetom mrtvih, nego se javljaju narativne scene koje su preuzete iz gr ke oralne, odnosno ve pismene, knji evnosti (krajem srednjeg i po etkom kasnog geometrijskog perioda se po inju epovi zapisivati).

2.4. Kasni geometrijski period

-dijeli se na I i II -U ovo vrijeme je gr ko kopno bili siroma no i zapo elo se kolonizacijom (masovna je zapo eta 80-ih godina 8. st. pr. Kr., krajem srednjeg geometrijskog perioda). -Po inju se javljati teme mitolo kog ili literarnog karaktera. Na fragmentu jednog geometrijskog kotla iz 8.st.pr.Kr. gdje jedan friz zauzima prikaz broda i ratnika kojim se dijelom bore na suhome, a dijelom na brodu. Ovaj prikaz bi se mogao povezati sa utjecajem Homerove Ilijade.

-Jo uvijek je to samo siluetno slikarstvo koje koristi najjednostavniju paletu boja, kasnije se po inju prikazivati i detalji. -Onog trenutka kada figuralna dekoracija gotovo u potpunosti izbaci geometrijsku tada prakti ki zavr ava geometrijski period. To se doga a krajem 8. st. pr. Kr. kada zapo inje najstariji dio arhajskog perioda, odnosno, orijentaliziraju i period gr ke umjetnosti.

-8.st.pr.Kr. kronolo ki pripada razdoblju geometrijskog perioda -Po prvi put raspola emo povijesnim podacima jer je ovo vrijeme pojave gr kog alfabeta. To je najstarije pismo u kontinuiranoj uporabi, uz neke promjene se koristi i danas. Nastaje krajem 9. i po etkom 8.st.pr.Kr. -Gr kom alfabetu su prethodili linear B i ciparsko slogovno pismo koje se koristilo na Cipru od 11. do 4.st.pr.Kr. Michael Ventris je de ifrirao linear B preko ciparskog slogovnog pisma koje je pisano i gr kim i starociparskim i pomocu dvojezi nih natpisa je i de ifrirano. -Linear B su koristili mikenjani koji su govorili gr kim jezikom, a razvilo se iz lineara A koje nije pisano gr kim jezikom -Linear C je pisan starim ciparskim pismom, koristili ga i Grci i Ciprani dok nije u 4. st zamjenjen gr kim alfabetom -Gr ki alfabet je nastao iz feni kog alfabeta koji je bio jedan od najstarijih fonetskih pisama (za svaki glas 1 znak) i kori ten je u dvije varijante - halkidskoj i jonskoj -Odmah po nastanku alfabeta zapisani su Ilijada i Odiseja ( to se o ituje i po motivima na keramici) i po inju se javljati predmeti sa natpisima -Pitekusaj (Pithekoussai) je jedna od najstarijih gr kih kolonija (eubejci je osnovali) u kojoj je prona eno stotinjak grobova i neki od najstarijih primjera posuda sa urezanim ili pisanim natpisima. Nalazi se na otoku Ishiji kod Napulja -Nestorov pehar iz Pitekusaja (740/720.g. pr. Kr) je jedan od prvih primjera pisanim spomenika. Natpis pisan sa desna na lijevo glasi:ja sam Nestorov pehar, tko iz mene pije bit ce obdaren plamenom Afrodite. Ovaj pehar je zapravo posuda tipa kotyla. -u po etku su Grci pisali sa desne na lijevu stranu, a poznavali su i tzv. bustofedon, sa lijeve na desno pa sa desne na lijevu...

Nestorov pehar

2.5. Sitna figuralna plastika

-U geometrijskom periodu nije dokazana prisutnost monumentalne skulpture, to ne zna i da je nije bilo. Dakle, skulpture su postojale, ali ra ene od drva (ksoana kipovi). Znamo iz pisanih izvora da je u Erehteionu stajala drevna drvena statua u Ateninoj celi. -Figurica kentaura koja je prona ena na nekropoli Lefkandi na otoku Eubeji (na isto noj strani gr koga kopna), mitolo ko bi e, od terakote, oslikana geometrijskom dekoracijom sli noj onoj sa geometrijskog posu a. Datira se u 10. st. pr. Kr. i prona ena je u grobnici. -Zatim jedna zavjetna figurica konja, jako podsje a na atenske dipilonske vaze, ovaj konj je identi no modeliran kao oni sa Dipilonskih vaza. Uskog srednjeg dijela, irokog prednjeg dijela sa grivom, stoji na re etkastoj podlozi. Datira se u 8. st. pr. Kr. -Jedna grupa - borba ratnika ili heroja i kentaura iz sredine 7. st. pr. Kr. iz prijelaza iz srednjeg u kasni geometrijski period. Nezgrapno prikazana, dodiruju se rukama. -Osim primitivne modelacije, vrlo je esto ukra ena tehnikom urezivanja, pe atiranja. -Pored bron ane plastike, ima primjera figurica od bjelokosti (poznatih 4 do 5), najvi e sa dipilonske Akropole. Ponovna prisutnost ovih figurica je zna ila obnova trgovinskih veza (koje su pukle krajem mikenskog perioda), jer je najbli a destinacija za uvoz bila Sirija

2.6. Graditeljstvo
-Geometrijski period je razdoblje osnivanja nekih od kasnije dobro poznatih gr kih sveti ta kao to su: Artemidin hram u Efezu, Zeusov u Olimpiji, Apolonov u Termu, Herin na Samosu... -Iz protogeometrijskog razdoblja imamo sljedece gra evine: -Heroon u Lefkandiju iz 10.st.pr.Kr koji podsjeca na mikenski megaron. Imamo malo predvorje, imamo jedno predsoblje, zatim glavnu odaju i ovdje se pridodaju dvije prostorije i imamo apsidalni zavr etak gra evine. Ova je gra evina bila dvobrodna, bila podijeljena redom drvenih debala. Gotovo smo sigurni da je imala krov na dvije vode. Ovo je gotovo peripteralna gra evina (naj e i tip gra evine u gr ko, pojednostavljeno re eno, hram koji je okru en kolonadom stupova) duga 40-ak metara. Ovo je grobnica, a ne hram, ali grobnica nastala po uzoru na hramsku arhitekturu. Ovdje su ukopani ratnikpoglavar i njegova ena (i njegov konj). (Naziv Heroon dolazi od rije i heroj - grobnica je bila posvecena ratniku-poglavaru koji je bio heroj). Tu je prona en kentaur kojeg smo maloprije spominjali. Problem je prethode li ovi grobovi gra evini, prethodi li gra evima grobovima ili su nastali zajedno.

-iz srednje geometrijskog perioda imamo sljedece gra evine: -Thermum ili Thermon, vrlo va an lokalitet u Etoliji, srednjoj Gr koj, zato to je su na jednom mjestu dokumentirane tri gra evne faze, od kojih su dvije iz geometrijskog perioda. Geometrijskom periodu pripada hram iz 9. st. pr. Kr. iz srednjeg geometrijskog perioda kod kojega se uo ava sli nost sa gra evinom iz Lefkandije. Vidimo pronaos (nema pravog predsoblja), glavna odaja i apsidalni zavr etak. Nema dokaza o stupovlju sa strane. Sveti te je posve eno Apolonu. 2. faza je iz razvijenog geometrijskog razdoblja a 3. faza je Apolonov hram iz arhajskog razdoblja. U 8. st. pr. Kr. uz tu gra evinu nastaje mla e sveti te koji je u unutra njosti pravokutna gra evina. Sredinom 7. st. pr. Kr. se to sveti te obnavlja i gradi se Apolonov hram u Termumu u Etoliji koji je imao drvene stupove. Sigurno znamo da je hram imao zidove od cigle, drvene stupove i oslikane terakotne metope od kojih je nekoliko izvrsno sa uvano. Vidimo transformaciju iz ranog geometrijskog perioda, megaroidnog tlocrta do klasi nog gr kog dorskog periptera.

-Evo jo jedno sveti te geometrijskog perioda: -Herino sveti te na otoku Samosu ili prvi Heraion - koje je sagra eno negdje 800. g. pr. Kr. Jednostavna gra evina duga ka 100 gr kih stopa, iroka 6,5m, pa se jo naziva hecatopendom. Dvobrodna gra evina podijeljena redom drvenih stupova, sa tri drvena stupa na pro elju. Na dnu te gra evine je bilo postolje sa drvenim kultnim kipom ksoanom. Zidovi su bili od kamena, grubih cigli, drveni stupovi sugeriraju da je gra evina imala dvoslivni krov i da je vjerojatno bila sli na gra evini u Lefkandiji. Po lokalnoj legendi, Hera je ro ena upravo na Samosu (po nekima na Argosu) ispod jednog stabla konopljike (stablo nevinosti).

-Heraion u Olimpiji je izgra en cca. 600g.pr.Kr. i to je najstariji takav hram. Pauzanije u 1.st.n.e. spominje da u stra njoj prostoriji ovog hrama jo uvijek stoji jedan stup od hrastovine. Ina e su u svim gr kim hramovima stupovi izvorno bili drveni ali kako su s vremenom propadali, mijenjali su se kamenim. (arhajski period!!!!)

-Heraion kod Argosa je bio posvecen argijskoj Heri (Hera Argeia) -Malo Apolonovo sveti te u Eretriji koje se datira u 8. st. pr. Kr. Mali prostilni hram sa dva stupa na pro elju, sa jednom malom strehom i vjerojatno otvorom iznad za osvjetljavanje. Imao je drveni kostur, slamnati krov i zidove od opeke. -U ru evinama dvaju sveti ta, Herinom u Argosu i Herina u Perahori kod Korinta su prona eni mali terakotni modeli samih sveti ta. Ovi terakotni modeli hramova pokazuju da su hramovi u po etku izgledali poput velikih kuca u kojima su mogli ivjeti poglavari. Teorija je da su te kuce ishodi te gr kog hrama, ne negirajuci i povezanost s megaronom. Osim rezidencijalne imale su i ceremonijalnu ulogu, a onda polako prelaze u hramove.
10

3. Arhajski period
-Arhajski period je dobio naziv prema gr koj rije i arhaios, to bi zna ilo, star ili drevan, to u doslovnom prijevodu zna i razdoblje stare ili drevne gr ke umjetnosti. Kod naziva "stara umjetnost" se misli da to razdoblje koje prethodi onoj najboljoj, klasi noj gr koj umjetnosti. -Arhajska gr ka umjetnost se dijeli na tri razdoblja: stariji, srednji i mla i arhajski period. -Ne postoji potpuno suglasje kod znanstvenika za koje se to no razdoblje mo e koristiti naziv arhajski period - postoje dvije grupe znanstvenika - oni koji smatraju da se za po etak arhajskog perioda mo e uzeti razdoblje od oko 750.g.pr.Kr, ali vecina smatra da je po etak negdje oko 700.g.pr.Kr. pri emu se za najstariju fazu arhajskog perioda mogao koristiti naziv orijentalizirajuci period. -Stariji arhajski period se podudara sa razdobljem gr ke kulture i umjetnosti koji je jo definiran nazivom orijentalni ili orijentaliziraju i stil gr ke umjetnosti koji se okvirno datira u 7. st. pr. Kr. (od oko 700. do oko 590. g. pr. Kr.). -Orijentalizirajuci jer se u tom trenutku Gr ka ponovno okrece Istoku, ponovno su uspostavljene trgova ke veze koje su prekinute pred kraj mikenske civilizacije. -Pojava ovog stila se prati preko dvaju elemenata - preko pojave divljih zvijeri (lavova, fantasti nih bi a kao to su sfinge, grifoni, meduze, itd.) i biljne dekoracije (palmete, lotosi, itd.). Pojava tih dviju kategorija dekoracije ozna ava po etak arhajske umjetnosti i orijentaliziraju eg stila. -Osim to su oslikavali orijentalne motive, obrise i detalje su i urezivali (rova enje, incizija). Te tehnike su preuzeli sa importirane feni ke robe, sa bron anih feni kih posuda iji su frizovi bili urezani; najstariji primjerci nemaju tehnike urezivanja.

3.1. Crnofiguralno slikarstvo

-Od sve gr ke keramike iz ovog starijeg arhajskog perioda najva nija je korintska te atenska (ati ka) keramika. Sve gr ke pokrajine su imale radionice takve robe, no, korintske i atenske radionice su imale najve u va nost i najve i utjecaj na druge radionice. -Protoaticka skupina vaza - pretece velike tradicije oslikavanja vaza koja ce se uskoro razviti u Atici, pokrajini oko grada Atene; druga porodica orijentalnih posuda poznata je pod imenom protokorintskih vaza i nazna uje kasniju lon arsku proizvodnju u Korintu ( ivahni ivotinjski motivi i dokaz su tijesnih veza sa Bliskim istokom) npr. protokorintska bo ica za mirise u obliku sove. -Atena i Korint su imali kerami arske etvrti. -Luksuzno crnofiguralno posu e je kori teno u posebnim prigodama, npr. banket ili simpozij koji se odr avao u aristokratskim kucama, a sudjelovali su samo mu karci koji su tu jeli, pili, sudjelovali u dru tvenim igrama, npr. Kotabos - popije se vino iz posude, a sa zadnjih nekoliko kapi se ga a neki predmet ili osoba u prostoriji.

11

3.2. Protokorintsko i korintsko crnofiguralno slikarstvo

-Korintska keramika s kraja 8. i 7. st. pr. Kr. (730. - 630.g.pr.Kr) se naziva protokorintski stil na kojem se de avaju revolucionarne promjene u odnosu na geometrijski period. -Nakon tog prvog, po etnog razdoblja upotrebe oslikavanja posuda isklju ivo primjerima siluetnog slikarstva, bilo animalnim, bilo vegetabilnim motivima, od po etka 7. st. pr. Kr. korintski slikari uvode novu tehniku ukra avanja i oslikavanja. Po eli su ilom urezivati detalje kao to su obrisi figura, dijelove ili detalje odje e, ratni ke opreme, detalje glave itd. Tu su tehniku preuzeli sa importirane , najvecim dijelom feni ke luksuzne robe. -Uz upotrebu osnovne tamne crne boje, oni uvode u upotrebu crvenu i ljubi astu. -Tipovi posuda na kojima se javlja su prete ito posude malih dimenzija kao to su aribalosi, alabastroni (posudice za dr anje parfema, pomasti, miomirisnih ulja), skifosi, mali pehari, pikside, te kozmeti ke cilindri ne kutije. Od ve ih posuda su e e oinohore, kr azi ili pokali. Prete no su to posude manjih dimenzija, ne vi e od 7-8 cm. -Jedna od mo da najpoznatijih, i najljep ih, primjeraka protokorintskog slikarstva je uvena Chigi vaza, koja se naziva po zbirci u kojoj se svojevremeno nalazila (na ena u etrurskoj grobnici), a datira u sredinu 7. st. pr. Kr. Tu su do maksimuma upotrijebljena crvena i bijela boja, a manje ljubi asta. To je ve a posuda podijeljena u tri glavna friza figuralnog karaktera. Posuda je rekonstruirana jer je bila sa uvana samo u fragmentima. Na vrhu je prikaz dviju vojski koje se sukobljavaju. U sredini je prikaz lova gdje vidimo ratnike sa kopljima koji napadaju jednog lava. Sa strane je figura grifona. Na dnu je jo jedna scena lova gdje psi progone svoju lovinu, jednoga zeca, i jednog lovca koji u i u zasjedi iza jednoga drva. Sada su prikazani svi detalji ratni ke opreme. Ovakvi su prikazi bili dragocjeni za poznavanje gr kog naoru anja tog vremena. -U protokorintskom slikarstvu nema narativnog stila, naj e ce su to samo prikazi orijentalnih motiva, divljih ivotinja itd.... -Pri kraju 7. st. pr. Kr. protokorintski stil jo ima prevlast na tr i tu, no, zbog masovne produkcije gubi na kvaliteti. Ovo je otprilike vrijeme kada atenski majstori prihva aju tehniku urezivanja i neke elemente protokorintskog slikarstva, u prvom redu frizove sa ivotinjama i nadnaravnim, mitolo kim bi ima. Tada slijedi razvoj atenskog slikarstva i onda kona na prevlast atenskog crnofiguralnog slikarstva koja e se dogoditi u 6. st. pr. Kr. -Protokorintski stil zavr ava negdje krajem 7. st. pr. Kr. iako se nastavlja u 6. st. pr. Kr., no, sada se naziva korintski stil. -Jedan primjer protokorintskog stila - posuda koja je prona ena u etru anskom Cerveteriu, a potpisana je od strane gr koga slikara Eurytiosa. Datira se oko 600. g. pr. Kr. To je jedan tipi ni korintski figuralni krater, uz friz sa konjanicima imamo iznad prikaz gozbe, Eurytios i Heraklo na simpoziju, koji je ipak vi e bio karakteristi an za etru ansku umjetnost, pogotovo za zidno slikarstvo, iako nije stran ni Grcima. Na ovoj posudi vidimo ne to to e pred kraj 7. st. pr. Kr. postati vrlo popularno - ispisivanje natpisa. -Jedan od najljep ih prikaza gr kih banketa je onaj prona en u jednoj grobnici kod Pestuma u Italiji koja se datira oko 480/470.g.pr.Kr. (rana klasika) - jednostavna grobnica
12

od vapnena kih plo a koje su oslikane, zove se Grobnica skaka a u vodu zbog jednog karakteristi nog prikaza na plo i poklopnici, na bo nim stranama su prikazi simpozija.

3.3. Protoati ko i ati ko slikarstvo

-Protoati ko i ati ko slikarstvo vremenski ide paralelno sa protokorintskim stilom. Od oko 720. g. pr. Kr. do oko 630. g. pr. Kr. -Atenski kerami ari su preferirali velike posude kao to su amfore, hidrije, krateri, sli no onima koje smo vidjeli u geometrijskom razdoblju, i oni su ostali vjerni tradicionalnom siluetnom slikarstvu bez upotrebe ila i urezivanja. -Sir John Beazley - najvi e istra ivao gr ku keramografiju u 20.st i smatra se jednim od najvecih klasi nih arheologa 20.st, bavio se samo gr kim slikanim vazama, rekonstruirao je polovicu produkcije ati kih radionica. -Po et cemo sa slikarom koji nosi pseudonim slikar Polifema (Polyphemos Painter). Ovaj slikar ime dobiva po amfori koja prikazuje scenu na vratu posude gdje Odisej i njegovi drugovi osljepljuju kopljem Polifema. Odisej koji stoji ispred Polifema je dat kao jedna obrisna figura, a njegovi drugovi kao tamne siluete. Donji dio posude ispunjaju stilizirani vegetabilni ornamenti. Na detalju vidimo da se Polifem napio, u ruci dr i jedan skifos, i taj propust koristi Odisej. Ponovno vidimo rozetice, svastike i druge ornamente iz geometrijskog perioda. Amfora je datirana u 675.g.pr.Kr. -Kraj protoati kog slikarstva, odnosno, po etak ati kog (atenskog) crnofiguralnog slikarstva, ozna ava upravo ova amfora, koja je prona ena na Dipilonu i pripisana slikaru Nesosa (Nesa) koji je svoj pseudonim dobio prema karakteristi noj sceni na vratu amfore u kojoj Heraklo ubija kentaura Nesa. Postoje natpisi lijevo od figure Herakla i desno od figure Nesosa koji to no kazuju njihova imena: Erakles i Netos. Ovom slikaru Nesosa je pripisan ve i broj posuda, no, ova se smatra najva nijom. -Pravi atenski (ati ki), ne vi e protoati ki, crnofiguralni stil se mo e pratiti od kraja 7. st. pr. Kr. sve do oko 630. g. pr. Kr. -Kronolo ki istom razdoblju pripada i slikar koji se naziva slikar Gorgone koji je oslikao jednu veliku posudu tipa dinosa. Posuda se danas uva u muzeju Louvre. Vidimo detalj gdje Gorgone progone Perzeja to je ubio njihovu sestru Meduzu. Ovdje se ve zapo elo sa tehnikom urezivanja, imamo dvostruke urezane linije i na detaljima Gorgone. Tako er kao i kod slikara Nesosa imamo motive vijenaca sa palmetama i lotosima iako je slikar Gorgone je za koje desetlje e mla i od slikara Nesosa. -Svaka posuda je gotovo bila unikat, ali postojale su i one koje su se proizvodile pomoci kamenih i glinenih kalupa to zna i da su se serijski proizvodile. -Do li smo do prvog atenskoga majstora kojem nam je poznato njegovo pravo ime, slikar Sophilos. Njegova se djelatnost datira negdje uz sam po etak 6. st. pr. Kr. oko 580. g. pr .Kr. Pripisuje mu se nekih dvadesetak posuda, ali je njegov potpis prona en na tri. Na jednoj posudi tipa dinos koju potpisuje slikar Sophilos osim upotrebe korintskih ivotinjskih frizova i nadnaravnih bi a, vidimo i mitolo ke scene. Na glavnom frizu je prikazana scena vjen anja Peleja i Tetide, Ahilovih roditelja. Ahil je najve i gr ki junak, i vjen anje njegovih roditelja je bila vrlo va na mitolo ka tema. Ovdje je prikazan
13

mlado enja Pelej ispred svoje ku e kako do ekuje uzvanike, redom gr ke bogove. Kraj njega je ispisano i njegovo ime, pa i svih tih bo anstava, npr. Dioniz... Pomo u boje se radi distinkcija izme u mu kih i enskih figura. Slikar je o ito bio svjestan svoje veli ine, i taj njegov potpis je zapravo garantirao kvalitetu. Natpisima se imenuju figure, scene i gra evine. Zato su ovakve posude, prave biblije gr ke mitologije. -Najva niju atensku crnofiguralnu vazu je oslikao atenski slikar Kleitias koji je, u paru sa kerami arom Ergotimos-om, potpisao 5-6 posuda. Na posudi se dva puta javljaju imena ovih dvaju majstora. Ova Francois vazu, koju je prona ao talijanski arheolog Allesandro Francois, po kojemu je dobila ime, je prona ena na etru anskom nalazi tu Vulci u srednjoj Italiji na podru ju dana nje Toskane. Danas se uva u arheolo kom muzeju u Firenci. Posuda je visoka oko 67 cm i podijeljena u sedam frizova. Na vratu kratera je prikazana scena lova na kalidonskog vepra, motiv iz Arkadije u ijem lovu sudjeluju neki od najve ih gr kih junaka kao to su Tezej, Meleagar, itd. Ispod njega se odvija trka dvokolica u Patroklovu ast, koji je bio Ahilov prijatelj. U borbi su zamijenili oklope i ovaj je poginuo umjesto njega. Glavni friz, jedini koji ide cijelom posudom prikazuje istu scenu koju smo vidjeli kod Sofila, vjen anje Peleja i Tetive, prikazan vrlo sli no. Na pro elju jedne zgrade Pelej do ekuje uzvanike. Ispod toga je friz iz trojanskog kruga sa Ahilom koji progoni Trojane. Jo jedan friz sa sfingama, grifonima i ivotinjskim figurama te friz sa borbom pigmejaca i dralova. Na drugoj strani Francois vaze se nalazi iskrcavanje Tezeja i atenskih djevojaka i mladi a nakon povratka sa Krete gdje je ubio minotaura. Zatim borba Kentaura i Lapita na Peritojevu vjen anju. Friz sa prikazom povratka Hefesta, kojega je Hera bacila sa Olimpa na koji se on vra a na muli. Upotrijebljena boja je crna, mjestimice crvena i ljubi asta. Po to sama posuda nije velika a podjeljena je u 7 frizova, oni su poprili no minijaturni. Vaza se datira u 570.g. pr. Kr. -Lydos, jedan kontroverzni majstor, ija se signatura pojavljuje na dva fragmenta s pripisanim velikim brojem posuda. Njegova se djelatnost datira negdje u sredinu 6. st. pr. Kr, oko 550. g. pr. Kr. Uglavnom je oslikavao ve e posude na na in da gotovo cijelu povr inu trbuha posude ispunja samo jedan friz sa vrlo velikim figurama koje su poredane po principu izokefalije (sve su iste visine). Na jednom njegovom krateru je prikazana scena koju smo vidjeli maloprije na Francois vazi, povratak Hefesta na Olimp. Okru en je Menadama, Satirima, Silenima, dok on ja e na magarcu. -Nakon njega slijedi najve i atenski majstor crnofiguralnog slikarstva, Exekias ija se djelatnost stavlja u razdoblje od 540530g. pr. Kr.. Majstor od kojega ostao mo da najve i broj posuda s njegovim potpisom. Postoji ogromna skupina posuda oslikanih od strane nepoznatih majstora koja se zajedni ki zove grupa E po Exekiji jer su oslikane u njegovom stilu. Grupa E se datira otprilike u 550-530g.pr.Kr. Od samih Exekiasovih posuda jedna od najpoznatijih je amfora koja se danas uva u Vatikanu. Prikazani su Ahil i Ajaks kako kockaju pod Trojom.

14

Exekias je majstor koji nije imao premca u svoje doba, a njegovo se vrijeme smatra vrhuncem razvoja atenskog crnofiguralnog slikarstva. Prvi je u unutra njosti posuda po eo postavljati cijele kompozicije. Jedan od takvih najpoznatijih primjera je ovaj kiliks, kale na visokoj nozi sa irokim tijelom i dvije karakteristi ne ru ice, a datira se u otprilike 540.g.pr. Kr. U njegovoj je unutra njosti prikazan jedan brod na kojemu je Dioniz. Vidimo bijelo jedro a iz jarbola izbija vitica vinove loze, dok sa strane plivaju dupini. Ta scena je vezana uz mit kada je jednom prigodom Dioniz preru en u smrtnika putovao brodom, mornari su ga poku ali oteti i iskoristiti za svoje seksualno zadovoljstvo. No, Dioniz je bio milostiv prema njima te ih je pretvorio u dupine, ali po tedio je kapetana, koji ga je jedini bio prepoznao i poku ao zaustaviti mornare. Amfora koja mu je pripisana sa prikazom Ahila koji ubija amazonsku kraljicu Pentezijelu. I jo jedna koja mu je pripisana i sli ne je forme i koncepcije slikovnog polja kao ona iz Vatikana. Kad su tu i stilske karakteristike onda nije prete ko jednu ovakvu posudu pripisati Egzekiji. Prikazuje Ahila koji o tri bode spremajuci se za samoubojstvo. -Jedan od rijetkih umjetnika koji se mo da kvalitetom mo e staviti rame uz rame sa Egzekijom je Amasis. To je ime koje nalazimo na nekih 8-9 posuda. Njegova se djelatnost stavlja oko 550. ili 540. g. pr. Kr. Slikar Amasis je zapravo dobio ime (tj pseudonim) po kerami aru Amasisu s kojim je radio. Uveo je scene iz svakodnevnog ivota npr. Menade i Dioniz - npr. jedan mali aribalos, posudica za ulje, koju osim ena koriste atlete. Odatle je ovaj prikaz hrva a u sredi njem frizu, dole je prikaz lavova koji napadaju jednog bika, a gore je prikaz Dioniza sa kantarosom i Satira odnosno Menada. -Nikosthenes je imao golemu produkciju, preko 120 posuda koje je potpisao. Pripada samom kraju crnofiguralnog slikarstva. -Majstor kojim zavr ava crnofiguralni i po inje crvenofiguralni stil poznat nam je pod pseudonimom slikar Andokides. Taj majstor se ne potpisuje, jedino to znamo je da se pojavljuje u radionici atenskog kerami ara Andokida. Velik dio posuda izra enih u Andokidovoj radionici pripada famoznom bilingvalnom slikarstvu. Rije je o takvim primjercima posuda koje su, s jedne strane oslikane crnofiguralnim, a s druge crveno figuralnim stilom, dakle posude na kojima se kombiniraju dvije tehnike. Taj novi crvenofiguralni stil najvjerovatnije je otkriven u toj radionici. I to vjerojatno od tog slikara kojeg nazivamo slikar Andokidesa. Crnofiguralni stil je sa svojom tehnikom urezivanja u jednom trenutku postao ograni enje slikarima poput Egzekija i Amazisa. Nije bilo lako prikazati sve rafinirane detalje odje e, nabore, draperije, igru tijela i draperije koja ga pokriva, ta tehnika slikanja kistom i urezivanja ilom nije dopu tala. Rje enje je bilo slijede e - obrnuti tehniku. Osnova sada postaje crna, a figure postaju crvene, u boji pozadine, u boji terakote. Ostaje otvoreno pitanje je li slikar Andokida oslikavao isklju ivo ove strane oslikane crvenofiguralnim slikarstvom ili i one ra ene u crnofiguralnoj tehnici. Danas se pomi lja da je on autor cjelokupnog slikarstva, dok se neko mislilo da je on majstor crvenofiguralne strane, a netko drugi autor druge
15

Postupak dobivanja boje i oslikavanja keramike -Na koji su se na in dobivale te dvije nijanse u crnofiguralnom slikarstvu? Trebalo je znati gdje ete tra iti glinu koja e sadr avati puno eljeznog oksida, u kojoj e bit malo vapnenca. Tu je glinu onda trebalo fino mijesiti. Posude su se, pogotovo one ve e, izra ivale iz vi e komada, za to je trebalo umije a na lon arskom kolu. Na kraju je trebalo znati dobiti firnis. Smatra se da su engleski i njema ki kemi ari uspjeli odgonetnuti tajnu firnisa. Oni su otkrili da je to bila jedna smjesa koja se dobivala mije anjem najfinije gline sa ki nicom koja bi se ostavila da isparava dok se ne bi dobila elatinasta smjesa u koju bi se dodavali organski sastojci da bi se dobila druga boja. Nakon to bi posuda bila izra ena ona bi se oslikavala i pekla u najmanje tri faze. Prvi puta sa otvorenim dimnjakom, pri tome bi oni dijelovi posude koji nisu bili premazani crnim firnisom pod temperaturom od nekih 850 gdje bi pod utjecajem oksidacije osnova dobila crvenkastu boju, kao i figure, no ne to tamniju. Zatim bi se zatvorio dimnjak u drugoj fazi, te bi zbog eljeznog oksida firnis poprimio tamniju boju. Tada bi u tre oj fazi s ponovnim prodiranjem kisika osnova postajala crvenkasta, ali bi figure gustog namaza crne boje ostale crne. Rje enje je bilo da se osnova posude prema e firnisom koji e poprimiti crnu, a figure ostave u boji gline. Tada se detalji odje e, draperije, detalji glave izvade isklju ivo debljim ili tanjim potezima kista, ime se dobiva reljefnost i izra ava kontrast. To je ta novina koju donosi nova crvenofiguralna tehnika. Gotovo je sigurno da je otkrivena u radionici majstora Andokida, vjerojatno od famoznog slikara Andokida. -Crnofiguralni stil e jo , u nekim radionicama, trajati sve do po etka 5. st. pr. Kr., tj. sve do po etka klasi nog doba.

3.4. Skulptura arhajskog perioda

-Orijentalni utjecaji na podru ju gr ke skulpture mogu se pratiti od negdje oko sredine 7. st. pr. Kr., oko 650. g. pr. Kr. Oni se manifestiraju najprije kroz pojavu motiva orijentalnog podrijetla, u kamenoj plastici, bilo na nadgrobnim spomenicima, bilo na arhitektonskoj skulpturi. Manifestiraju se i u materijalu od kojega je izra ena gr ka skulptura toga vremena. -Kultne skulpture geometrijskog perioda su bile izra ene od drva, to su ksoana statue. Do prijelaza sa drvene na kamenu kultnu skulpturu dolazi negdje sredinom 7. st. pr. Kr. -Zanimljivo je da najraniji primjerci gr ke monumentalne skulpture u kamenu, bilo da je rije o vapnencu, bilo da je rije o mramoru, potje u sa gr kih otoka, sa Kiklada i Krete. To je slu aj prvenstveno zbog blizine Istoka. -kora - naziv za mladu, neudanu djevojku, bila smrtnica ili bo ica; neki znanstvanici smatraju da su te djevojke vezane uz Artemidin kult, drugi smatraju da su to djevojke podrijetlom iz Korije. -kuros - nagi mladic, imaju mnogo vecu popularnst nego kore usprkos nagom prikazivanju, tada o ito vrijedi ideal mladog mu karca pa se zato tako prikazuje, neki smatraju da je to ideal vladajuce aristokracije koja je tako htjela izraziti svoju prvprazrednost. -dedalskim stilom se mo e imenovati kompletna skulptura starijeg arhajskog razdoblja (od 660 - 590/80.g.pr.Kr), osim izrazito cilindri ne forme, polosa, izra eni elementi su i duguljasta, trokutasto oblikovana glava, nisko elo, tipi no orijentalna frizura. To je
16

najraniji stil u gr koj monumentalnoj skulpturi. Dedal je bio gr ki kipar koji je ivio na Kreti i izra ivo prve takve skulpture. -I za kurose i za kore vrijedi da prije sredine 7. st. nema govora o njihovoj pojavi. 8.st i prvu polovicu 7.st obilje avaju uglavnom sitne bron ane statuete koje su velikim dijelom prona ene u gr kim sveti tima. -Jedan od primjera te sitne bron ane plastike je kuros iz oko 650.g.pr.Kr., visine 20-ak cm koji je prona en u Apolonovu sveti tu u Delfima. -Najstariji kurosi u kamenom mramoru se datiraju negdje oko sredine 7. st. pr. Kr., a najraniji je kip sa otoka Delos. Kip sa Delosa se datira u 660/50.g.pr.Kr, prona en u sveti tu Artemide i Apolona i najvjerojatnije prikazuje bo icu Artemidu. Visok je 1,75m i taj je kip posvetio kipar Nikandra sa otoka Naxosa. (u skripti pise kuros??) -Kuros prona en na rtu Sounion, krajnjoj jugoisto noj to ki Atike, datira se negdje oko 610. g. pr. Kr. u kraj 7. st. pr. Kr., a visok je 3,05 m. On je nadnaravne visine to ukazuje da je lako mogu e da je rije o nekoj kultnoj ili zavjetnoj statui koja prikazuje bo anstvo (rt Surion je bio posve en Posejdonu). -Kurose iz starijeg arhajskog perioda prepoznajemo po relativno lo oj fizionomiji, muskulaturi, velikim bademastim o ima, dugoj orijentalnoj frizuri, izradi abdomena, lo oj izradi inkarnata itd. Ti najraniji primjerci nemaju do kraja definiran arhajski osmijeh. -Dva uvena kurosa sa samog kraja starijeg arhajskog perioda, to su dva brata, Kleobis i Biton, potje u iz Delfa. Njihove frizure podsje aju na egipatske, baze na kojima te statue stoje, i ovdje je ve nazna en taj arhajski osmijeh. Visoki su 2,16 i 2,18 m. -Moskoforos ili Nosa teleta - mla i mu karac koji na le ima nosi tele, rtvenu ivotinju. Potje e sa atenske Akropole, a datira se negdje oko 570. g. pr. Kr. Odjeven je u tanku prozirnu odje u, vjerojatno neku ritualnu haljinu. Ova statua je stradala tijekom perzijske okupacije Atene 480. g. pr. Kr. Ima upljine u o ima, jer su tu bili umeci od staklene paste. Arhajski osmijeh je prisutan. Zbog radnje ruke mu ruke nisu u klasi nom polo aju, ali polo aj nogu odaje klasi an obrazac kurosa. Visok je 1,65 m. -Kuros iz sredine 6. st. pr. Kr. sa otoka Melosa, visine 2,14 m. -Kurose iz srednjeg arhajskog perioda je jedino mogu e razlikovati po realisti nijoj izradi, odnosno, smanjivanju visine, vjernijoj reprodukciji fizionomije, boljem poliranje statue, no arhajski osmijeh i gotovo identi na frizura su jo uvijek prisutni. -Kuros koji je slu io kao nadgrobna statua, podignuta mladi u Kroisosu, ratniku koji je umro juna kom smrcu u prvim redovima bitke. Statua je prona ena u Anavysossu, malom mjestu u Atici. On se datira u drugu polovicu 6. st. pr. Kr (~530.g.pr.Kr), ve u po etak kasnog arhajskog perioda. Visok je 1,94 m. -Statua mladica Aristodikosa je specifi na po kratkoj frizuri. Nema vi e duga kih uvojaka ve se kosa skra uje ili se uvojci spletu oko glave, to je nova moda kasno arhajskog perioda. Polo aj ruku simetri an, lagano odmaknut od tijela. Jo uvijek je lijeva noga iskora ena. No izrada torza, prepona, koljena je realisti nija u istom statuarnom obrascu. Sa stra nje strane se vide tragovi enkausti ke boje [enkausti ka tehnika - premazivanje statua voskom mije anim sa bojom]. Datiran je u 500/510.g.pr.Kr.
17

-Jedan od rijetkih bron anih kurosa, i to gotovo sigurno Apolona, potje e iz Pireja. Datira se u sam po etak kasnog arhajskog perioda. Ima podignute ruke jer je izra en u tehnici izgubljenog voska koja pridonosi osloba anju od krutih arhajskih kanona, omogucava prikazivanje figura u razli itim pozama bez opasnosti od pucanja. -Va nost ovih svih skulptura je i u tome to su ovo sve originali. Skulpturu gr kog klasi nog razdoblja vrlo rijetko pratimo preko originala, ve preko helenisti kih ili rimskih kopija. Originali su bili toliko cijenjeni i vrijedni, da su u najve em broju slu ajeva zavr ili u Rimu, a na njihova mjesta bi dolazile replike. To nije bila stvar sa kultnim statuama, poput Atene Partenos i sl., jer bi to dovelo do pobune. U me uvremenu, originali su nestali, a najve a djela Fidije, Mirona, Polikleta, mi poznajemo upravo preko kopija. Zato su ove skulpture va ne, jer su originali, a rimski ili helenisti ki vladari njih nisu toliko cijenili. -Glava jednoga kurosa, zavjetnog dara, sa atenske Akropole, zapravo jednog konjani kog kipa - Rampin konjanik. Najvrjedniji je primjerak jednog konjani kog kurosa, koja je bila uni tena u vrijeme perzijskih ratova. Ina e, uven po jednoj artificijelnoj izradi brade i frizure koja je izvedena do najmanjih detalja. Vide se tragovi bojanja arenica i bjeloo nica. Datira se u sredinu 6.st. -Jedna statua koja se naziva Kritijin dje ak, jer se vjeruje da je njezin autor jedan od najva nijih atenskih majstora s kraja 6. i po etka 5 st. pr. Kr. po imenu Kritija. Statua je stala na atenskoj Akropoli i ona se stavlja u sam kraj produkcije kurosa odnosno pred po etak klasi ne umjetnosti. Zami ljena je frontalno, no visina bokova i visina koljena nam govori da ona vi e nije s obje noge vrsto na zemlji nego je prikazana u laganom kontrapostu. Te inu tijela baca na lijevu nogu dok je desna noga neznatno izba ena u koljenu. Izrada inkarnata i torza je apsolutno realisti na. Frizura je kratka sa tragovima boje. upljine u o ima upu uju na prisutnost o iju od staklene paste. Kore -Sa Krete potje u i najraniji primjeri monumentalne skulpture, ne samo skulpturama od mramora nego vrlo esto i skulpturama ra enim spirelato tehnikom. To je tehnika kod koje je jezgra bila ra ena od drva, a oplata je bila od bronce. -Jedan od poznatiji takvih nalaza je sa sveti ta u Drerosu na otoku Kreti gdje su prona ena etiri kipi a od kojih je najvi i kip bio Apolonov 80 cm, a ova ostala tri enska kipa su prikazivala figure iz njegova okru ja, vjerojatno njegovu majku Leto, sestru Artemidu i jo neku ensku figuru. One imaju tu cilindri nu formu, poveznica su izme u izgubljenih drvenih ksoana kipova i najranijih mramornih skulptura u gotovo istoj formi. Polo aj ruku je simetri an i priljubljen uz tijelo, one su odjevene u duge haljine, ispod vrata su im vezani ogrta i koji su ba eni na le a i na glavi imaju visoke kape, isti oni polosi koje smo vi ali na geometrijskim statuama, to zna i da je rije o bo icama. Rije je o lokalnim izra evinama koje se datiraju negdje oko 650. g. pr. Kr. -Osim te spirelato tehnike, najve i broj enskih monumentalnih statua je izra en u mramoru kojega je na gr kim otocima bilo vi e nego dovoljno i ovdje vidimo vjerojatno najstariju. -To je statua bo ice Artemide prona enu na otoku Delosu na ijem je podno ju sa uvan zavjetni natpis koji govori da je jedan Nikandra, grk sa otoka Naksosa
18

dao izraditi tu statuu. Uo avamo trokutastu formu glave, taj pojas, koji odvaja torzo od donjeg dijela, dugu haljinu i priljubljene ruke, kao kod primjeraka u spirelato tehnici. -Bo ica iz Auxerrea, gradi a u Francuskoj, po kojem je i dobila naziv. Ova bo ica iz Auxerrea je visoka 65 cm. To je ispod polovice prirodne visine. Smatra se da je ona druga po starosti, izra ena negdje oko 630. g. pr. Kr. Opet za Dedalski stil karakteristi no duguljasto lice, nisko elo, velika usta, velike bademaste o i, pojas, duga ka, potpuno ravna haljina, stopala vrsto na zemlji, priljubljena, golema. Geometrijska dekoracija urezana u kamenu, na haljini. Simetri ni polo aj ruke je razbijen gestom polaganja desne ruke na grudi. uva se u Louvru. -Jedna od poznatijih peplos kora iz Atene koja se datira u srednji arhajski period u ruci dr i ipak, plod koji je seplurkalni simbol, simbol koji se esto pojavljuje u rukama bo anstava ili se pojavljuje kao terakotna plastika u ulozi grobnog priloga. Ovo je prikaz starije ene visine 1,92m, datira se u 580/570g.pr.Kr. -Jedna od najstarijih jonskih peplos kora potje e iz jonske oblasti u Gr koj iz ru evina Herina hrama na Samosu. Cilindri ne je forme s kru nom plintom*, ra ena u nadnaravnoj visini, a po natpisu znamo da je posvetio jedan Keramis bo ici Heri. -Kurosi i kore na atenskoj akropoli esto stoje na stupovima, u povi enim polo ajima; oni na Samosu stoje naj e ce na okruglim bazama. -Peplos kora prona ena na podru ju Atike zajedno sa nadgrobnim natpisom koji to no govori ime mlade djevojke, natpis koji obja njava termin kora kao termin za mladu, neudatu djevojku, ima ostatke bojanja, na glavi krunu od lotosa. -Jedna peplos kora, ima jako puno ostataka boje, crvena kosa i bojene arenice te zelena boja za haljinu. Imala je rupice na u nim repicama gdje su stajale prave nau nice i kanal oko vrata gdje je stajala rasko na ogrlica, koje su odnijeli Perzijanci. Ra ena je u visini od 120 cm -Peplos - duga, te ka haljina od vune, pada potpuno ravno ili u te kim naborima. -Hiton - lagana, prozra na haljina od lana; ono to kasnije Rimljani nazivaju tunika. -Himation - vuneni ogrta , preba en preko jednog, obi no desnog ramena, i onda se provla i ispod pazuha lijeve ruke i ide preko hitona.

-Peplos kore se pojavljuju ranije, ve negdje u drugoj polovici 7. st. pr. Kr. dok se oko 570. ili 560. pojavljuju prve hiton kore.
19

-Hiton kora, visine 2,25m, sa atenske Akropole se pripisuje atenskom majstoru Antenoru. On je uz Kritiju i Nesjota jedan od najva nijih umjetnika sa kraja 6. i po etka 5. st. pr. Kr. On je potomak, najvjerojatnije unuk gr kog slikara Nearhosa. Kora se stavlja u 525.g.pr.Kr. -Jedna od osoba koja je dala najveci doprinos na podru ju izu avanja gr ke skulpture arhajskog perioda je znanstvenica Gisele Richter. Poku ala je rekonstruirati evoluciju arhajske skulpture, polazi od toga da oni kurosi i kore kod kojih je naturalisti ka crta slabije izra ena pripadaju starijem razdoblju, a oni sa sve prirodnijim prikazivanjem tijela posljednjim desetljecima arhajskog perioda.

20

3.5. Arhitektonska skulptura

-Razvoj gr ke arhitektonske skulpture se mo e podijeliti u tri osnovne faze: 1. faza - kada je arhitektonska skulptura bila izra ivana od terakote - najstariji gr ki hramovi bili su gra eni na kamenim temeljima sa drvenom konstrukcijom i krovi tem prekrivenim slamom koji i nije mogao imati dekoraciju u nekom drugom, te em materijalu nego od terakote, ra enu u niskom reljefu, bojanu. -Tijekom 7.st. gr ke kolonije na Siciliji poduzimaju prve velike graditeljske pothvate, uglavnom gra enje dorskih hramova u ijim su ru evinama, npr. u hramu C u Selinuntu na eni primjerci skulpture od terakote. Metope, napravljene tako er od bojane terakote, prikazuju Heraklova juna ka djela, jedna prikazuje Perzeja koji ubija Meduzu. 2. faza - zamjena terakotne skulpture kamenom, ali ne odmah od mramora nego od obi nog kamena, vapnenca. Iako je skulptura sad od vapnenca i ona se oslikava kao i ona od terakote. -Kao primjer mo emo uzeti Artemidin hram na otoku Krfu. 3. faza - arhitektonska skulptura po inje se izra ivati od mramora i potpuno se osloba a od pozadine. Dorski hram -Rekonstrukcija zapadnog zabata Artemidinog hrama na otoku Krfu koji je nastao negdje po etkom 6. st. pr. Kr. Iznimno su sa uvane plo e od kojih je sastavljen zabat ali hram je lo e sa uvan. U sredi tu se zabata nalazila Gorgona dijelom u kle ecem polo aju, dijelom u trku, dvije divlje ma ke, sa figurama ratnika (Giganti i Trojanci) u kutovima zabata. Nema puno sa uvanih zabata iz starijeg arhajskog perioda, ovo je jedan od najsa uvanijih primjera. Hram ima 8 stupova, oktastilni peripteros je. -Rekonstrukcija zabata starog Ateninog hrama na atenskoj Akropoli sa lavovima u sredi tu, no ostali dijelovi nisu sa uvani pa se ne zna to je bilo u kutovima zabata, vide se tragovi boje. (590/80.g.pr.Kr - ali koji, stari ili obnovljeni?) -Rekonstrukcija zabata obnovljenog Ateninog sveti ta sa sli nim prikazom lavova u sredi tu i figurama Herakla u borbi sa Tritonima (bi a zmijolikog repa i ljudskim torzom u obliku tri bradate figure). -Zabat Apolonova hrama u Delfima kojega su sagradili Alkmeonidi, koji je sagra en oko 520. g. pr. Kr. da bi zamijenio starije zdanje, no sam je zamijenjen u kasno klasi no doba. Kvadriga, Apolon, kore, kurosi i u kutovima su lavovi koji napadaju bika i jelena. Na drugom zabatu opet Kvadriga sa Apolonom i prikazi borbe. -Jedan od najva nijih primjeraka arhitektonske skulpture kasno arhajskog perioda je hram Atene Afaje na otoku Aegini. Ovdje mo emo pratiti kako se od po etka arhajskog perioda slijedi aksijalna koncepcija. Ovo je najstariji hram kod kojeg je zabatna skulptura izra ena u tehnici punog volumena - nije reljef, nego slobodno stojeci kipovi postavljeni u duboku trokutnu ni u zabata, svaki od njih ima vlastitu bazu, bili su bojani. Na oba zabata glavni lik u osi je sama Atena Afaja. Sa strana su gr ki i trojanski ratnici u borbi prikazana je scena iz trojanskog rata. Afajin hram je izgra en druk ijom tehnologijom od onih u 7.st i ranom 6.st. - pomocu koloturnika i graditeljskog krana to je bila br a, lak a i jeftinija izgradnja. Najva niji lik je u najvi em dijelu trokutnog zabatnog polja, dok se
21

oko njega simetri no ire drugi motivi. U ovom slu aju su to prikazi Trojanaca i Grka u borbi. Ukupno se nalazi deset figura sa jedne i druge strane Atene. Jedna se datira malo ranije, a druga malo kasnije. Ovo je jedini gr ki hram kod kojega je jedan zabat ra en u jednom, a drugi u drugom stilu. Isto ni, glavni zabat, je mla i izra en iza 490. g. pr. Kr. i on je ra en u rano klasi nom stilu. Zapadni, sporedni zabat, je ne to stariji i ra en u kasno arhajskom stilu. Sve figure na zapadnom zabatu imaju arhajski osmijeh iako su prikazani u sna noj i dramati noj borbi, a na isto nom je izraz lica primjereniji. Modelacija fizionomije je izra enija. Jonski hram/gra evina -Sifnijska riznica je jedna relativno mala gra evina tipa hram u Antama. Nije imala jonske stupove nego 2 karijatide. Grad-dr ava Sifnos je podigao riznicu u Delfima i posvetio bogu Apolonu, za titniku tamo njeg proro i ta. Ona je jedna od najstarijih jonskih gra evina na gr kom kopnu, datira se u kasnoarhajski period (525/20.g.pr.Kr). Jedan od elemenata dekoracije te gra evine je neprekinuti jonski friz. To je najljep i i najuspjeliji prikaz te vrste u gr koj arhajskoj umjetnosti kod kojega je postignuta mo da najbolja uravnote enost izme u svjetla i sjene. Iako je taj primjer dvodimenzionalan, u tipi nom arhajskom stilu, pokret ruku i nogu ne prati pokret glave i sl. S obzirom da gra evina ima etiri strane, i on se dijeli na etiri scene. Najzna ajnije su na sjevernoj i isto noj strani. Na isto noj strani su prikazani gr ki bogovi koji gledaju borbu Grka i Trojanaca. Na sjevernom frizu je prikazana scena gigantomahije (borbe gr kih bogova sa Gigantima, sinovima majke zemlje, Gee) - gotovo sigurno su ovaj friz radila dva majstora jer su prona eni grafiti. Uz neke od figura su ispisana imena, a friz je bio bojan. Friz je s gornje strane bio uokviren tipi nom jonskom dekoracijom - traka koju ispunjavaju motivi astragala i kimationa. -Metopa jednoga dorskoga hrama (peripter) sagra enog doslovce na ru evinama mikenske pala e u gradu Mikeni iz kraj 7. st. pr. Kr. Na njima se o ituju iste karakteristike kao na bo ici i Auxerea, Artemidi sa Delosa itd.

isto ni friz Sifnijske riznice -Konjani ki friz iz Prinije na Kreti - ra en u ranoarhajskom stilu, datira se oko 650.g.pr.Kr. Kronolo ki je usporediv sa najranijim kurosima i korama.

22

3.6. Graditeljstvo
Dorski stil -Kao prvi arhitektonski stil javlja se dorski stil. Nema nikakve sumnje da je on postojao u eri drvenog graditeljstva, ali budu i da nemamo tih gra evina, stupove, trabeaciju i ostalo, mi mo emo samo naga ati. -Dorski stil je dobio nosi takav naziv jer se najprije javlja u onim oblastima Gr ke koje su nastanjivali Dorani. Na Peloponezu, na Siciliji i ju noj Italiji.

-Dorski red se javlja na samom po etku ere kamenog graditeljstva, vjerojatno ve krajem 7. st. pr. Kr. 630. ili 620. g. pr. Kr. -Glavne odlike dorskog stila su slijede e: hram se gradi na jednoj platformi od tri stepenice, stereobatu (prve dvije) i stilobatu (posljednja stepenica). Stupovi nemaju bazu, oni mogu biti monolitni, a mogu biti iz vi e dijelova tambura. Imaju izme u 14 i 20 kanelira koje bi se izra ivale nakon to bi se tamburi poslagali jedan na drugi i zato su fino uslojene. Dorski stup zavr ava dorskim kapitelom, a njega karakteriziraju dva elementa, ehinus (jastu asti zavr etak) i abakus (kvadratni plo asti zavr etak na koji nalije e arhitrav, odnosno, greda. Zatim slijedi entablatura ili epistil koji se sastoji od arhitrava (grede), dorskog friza i zabata ili timpanona. Dorski arhitrav uglavnom nema profilacije. Dorski friz karakteriziraju triglifi i metope, s tim da tu imamo jo niz drugih elemenata kao to su regule, mutule itd. I zatim dolazi zabat sa svojom korni om (simom), sa bo nim i glavnim akroterima (koji je tu na najvi em mjestu) i zabatnom skulpturom. Kod najranijih dorskih hramova, skulptura je izra ena od terakote jer su drevni drveni hramovi imali drveno krovi te, pa je kra e strane trebalo za tititi terakotnom plastikom da ona ne bi nastralada od atmosferilija. Kada se pre lo na kameno graditeljstvo, jedno vrijeme je ta terakotna zabatna skulptura ostala u upotrebi. Zatim je ona pre la na vapnena ku. - to se ti e tlocrta, dorski hram se naj e e javlja u tri tlocrtne varijante, to su hram u antama, prostilni hram te peripterni hram. Naj e i su dorski peripterni hramovi, okru eni kolonadom stupova.

23

-Tlocrti dvaju hramova u gradu Paestumu (gr koj koloniji Poseidoniji) u ju noj Italiji. Tamo je prakti ki ro ena arheologija, tu su zapo ela iskapanja ve u drugoj polovici 18. st. Za nas su va na dva hrama, prvi i drugi Heraion (Herin hram). Prvi se jo naziva i bazilikom koji je posve en Heri, i drugi koji se jo naziva i Posejdonov/Neptunov hram (~460g.pr.Kr). Tlocrt prvog Herinog hrama prikazuje eksperimentalnu fazu u dorskom stilu. Na kra im stranama ima 9, a na du im 18 stupova, ima pronaos sa tri stupa u antama, dvobrodnu celu, opistodom prakti ki bez stupova. To je niska i zdepasta gra evina gra ena oko 560. g. pr. Kr. Stolje e mla i drugi hram nastao je u klasi no doba. To je heksastilni peripter sa 6 na kra im i 14 stupova na du im stranama. Pronaos sa dva stupa u antama, opistodom sa dva stupa u antama, trobrodna cela. Klasi ni hram je elegantniji, sa manjim kapitelima, tanjim stupovima i ne to ni im zabatnim trokutom. Spadaju u krug odli no sa uvanih dorskih hramova.

Posejdonov (Neptunov) hram -hram C iz Selinunta,kojeg smo spominjali. Hram je sa uvan u jako lo em stanju. Imamo ostatke stupova, tambura od kojih su sastavljeni. Hram se datira u rano 6. st. pr. Kr. oko 580. ili 570. g. pr. Kr. Ovi stupovi iskazuju druga ije karakteristike od onih koje smo vidjeli kod Afajinog hrama. Ovdje se oni dosta naglo su avaju prema vrhu, primjetno je zadebljanje u sredini stupa. Ehinus i abakus su masivni i nadilaze promjer samog stupa. -Na otoku Samosu je oko 800. g. pr. Kr. sagra en jedan od najstarijih poznatih gr kih hramova, uveni Herin hram u Samosu (jo nazivan hekatopedon, jer je duga ak 100 stopa). Kamenog zi a, drvene nosive krovi ne konstrukcije sa redom drvenih stupova, tri stupa u antama. U drugoj fazi je ta gra evina dobila kolonadu drvenih stupova i to je postao peripteros. Nas zanima gra evina koja se sagra ena oko 650. g. pr. Kr. koja je u startu sagra ena kao heksastilni peripteros, sa 6 stupova na kra im stranama. Hram je imao pronaos i jednu duga ku celu sa kontraforima prislonjenim uz lateralne zidove. Ovo je, uz onaj prvi Heraion, jedan od nama najstarijih poznatih dorskih hramova. (1.-800.g 2.-650.g. 3.-570/60.g. 4.-530/20.g.pr.Kr) -Atenska riznica iz Delfa dorskog tipa koja je nastala pod utjecajem jonskih gra evina. Stupovi su vrlo elegantni, kapiteli su mali, zabat je nizak. Prva gr ka gra evina u cijelosti izra ena od mramora u ast pobjede na maratonskom polju. To je hram u antama (ante su zidni istaci) i stupovi su polo eni izme u tih zidova koji formiraju pronaos. Datira se u ~500.g.pr.Kr. -Hram Atena Afaine na otoku Egini kod Atene. Na tom se mjestu nalazi stari hram koji je stradao u po aru (~510.g.pr.Kr) te je zamijenjen novim na prijelazu sa 6. na 5.st.pr.Kr. Tlocrt dorskoga hrama, heksastilni peripter, ima vanjsku kolonadu stupova koja okru uje hram sa sve etiri strane, 6 stupova na kra im, 12 na du im stranama i klasi ni tlocrt unutra njosti - pronaos sa dva stupa u antama, opistodom ili riznica, trobrodna cela sa dva
24

reda dvokatnih dorskih stupova. (Prvi hram u gr koj arhitekturi koji ima dvokatne dorske stupove). Hram je bio sagra en od vapnenca koji je bio presvu en finim slojem tukature i zatim su bili okre eni u arku bijelu boju. Metope uop e nisu prona ene, ni kamene ni terakotne, pa su pretpostavili da su bile izra ene od oslikanog drva.

-Najstariji dorski hram pored drugog Herinog hrama na Samosu je Apolonov hram u Thermonu u Etoliji, datira se u posljednju etvrtinu 7. st. pr. Kr. Hram za kojega sasvim sigurno znamo da je bio gra en od cigle, kamena, i da je imao drvenu kolonadu stupova. On ima 5 stupova na kra im, a 15 na du im stranama. Ima opistodom sa dva stupa u osi, ne u antama, i izdu enu celu koja je bila podijeljena u dva dijela. U njegovim ru evinama je prona eno nekoliko terakotnih metopa, na kojima su oslikane ravne drvene povr ine. -Jo jedan koji je datiran u sli no vrijeme je i Herin hram u Olimpiji. Podignut je oko 600.g.pr.Kr., u srednjearhajskom periodu. Sa uvano je nekoliko stupova i temelji. Izvorno je imao drvene stupove i to nalazimo u Pauzanijevom putopisu (Perigezes del Helades, Vodi po Heladi), koji je pohodio Olimpiju i ka e da se u opistodomu Herinog hrama jo uvijek nalaze dva stupa od hrastovine. Stupovi vanjske kolonade pokazuje razli ite proporcije, to ukazuje na to da su zamijenjeni. Dorski heksastilni peripter sa 6 stupova na kracoj i 16 na duljoj strani. -Naj e i tip dorskog hrama tijekom arhajskog perioda je tlocrt periptera, hrama koji je okru en kolonadom stupova. Unutra njost je naj e e koncipirana od predvorja, pronaosa koji ima tlocrt sa dva stupa u antama, cele i opistodoma sa dva stupa u antama. Cela mo e biti jednobrodna sa kontraforima, dvobrodna, trobrodna sa obi nim stupovima ili dvokatnim stupovima. I ovaj e se obrazac slijediti sve do kraja 5. st. pr. Kr. Jonski stil -Glavna razlika izme u jonskog i dorskog stupa je u tome to jonski stup ima bazu. Ta baza mo e, a ne mora imati plintu, etvrtastu osnovu, ali uklju uje vi e profilacija koje se nazivaju torusi (poluobli asti profil koji izlazi izvan njega) i trohili (kanal u obliku slova u). Zatim je stup mnogo vitkiji i ima do 40 kanelira to doprinosi eleganciji. Stup zavr ava jonskim kapitelom sa volutama. Nadgra e kod dorskog hrama je masivnije i vi e u odnosu na nadgra e jonskog hrama, i zato je jonski lepr aviji i prozra niji. Gornji dio je sli an kao kod dorskog, s time to je kod jonskog hrama arhitrav stepenasto profiliran, friz neprekinut (nepodijeljen na triglife i metope), pa govorimo o jonskom frizu, a zabatna polja su bila ne to malo ni a. Prvo su u zabat stavlja skulpture od terakote, a zatim od bjelokosti. U kasnijoj fazi od kamena i mramora.

25

-Jonski stil se javlja oko 570. najranije i to u oblastima Gr ke odnosno srednjem dijelu zapadne obale Male Azije kojeg su nastanjivali Jonjani. -Najstariji jonski hramovi se pojavljuju na zapadnoj obali Male Azije, u dijelovima Gr ke koja se zove isto na Jonija - gradovi u kojima su na vlasti tirani, mo da je gradnja velikih sveti ta bila motivirana politi kim razlozima

-Za primjer jonskog hrama mo emo uzeti Erehteion, iako je to hram iz klasi nog razdoblja. Iznimno zanimljiva gra evina, bogato ukra ena, ne samo s jonskim himationom, i jonskim volutama, ve ima i traku sa akantima, palmetama, karakteristi ni stepenasti arhitrav. Datira se u 421-405.g.pr.Kr, graditelj je vjerovatno Mneziklo. -Prvi me u jonskim hramovima je bio tre i Herin hram na otoku Samosu koji je sagra en oko 570. ili 560. g. pr. Kr. Zbog terena na kojem se nalazio, ubrzo je po eo tonuti i morao je biti demoliran, na ijem je mjestu nastao etvrti Herin hram. Tre i i etvrti Herin hram su imale duboki pronaos i ogromnu trobrodnu celu, tako da se ovoj trostrukoj kolonadi stupova pridru ivalo jo nekoliko redova po dva stupa te se na taj na in na pro elju formirala duboka uma stupova kroz koju se ulazilo u celu. Ovdje je o ito posrijedi utjecaj orijentalnog graditeljstva, s jedne strane egipatskih hramova, ali i nekih dijelova perzijskih prijestolnica. Po svojim dimenzijama je ve a gra evina od dorskih peripterosa, ak po povr ini odgovara jednom nogometnom igrali tu, 52,5 x 100 m (93x50 - zadaca). Stupovi su bili visoki preko 18 m s nadgra em. Svi su u lo em stanju i prava rekonstrukcija je ote ana. Tre i hram je na pro elju imao 8, na za elju 9, a na du im stranama 21 stup. Kod etvrtog obnovljenog je broj porastao na 24. Gra en je u tlocrtu dipterosa. -Pod utjecajem tre eg Herinog hrama je oko 550.g.gpr.Kr. nastao uveni Artemizion u Efezu, a smatra se jednim od sedam svjetskih uda. Njega je podigao uveni Lidijski kralj Krez koji je prema predaji bio najbogatiji vladar svoga vremena. On je dimenzijama nadma ivao tre i Herin hram, 55 x 115 m.Sagra en je na mjestu jednog starijeg sveti ta ije su ostatke otkrili austrijski arheolozi 80-ih godina pro log stolje a. Bio je gra en od lokalnog vapnenca, no zidovi su bili oblo eni mramornim plo ama, a svi kapiteli su bili gra eni od mramora. Imao je 3 reda stupova na pro elju, 2 na ostalim. To je zaista bilo zdanje s kojim se niti jedan gr ki hram toga vremena mogao mjeriti. Podigli su ga arhitekti Gersifron, Metagen i Teodorus sa Samosa. Hram je stradao oko 350. g. pr. Kr., a zapalio ga je jedan stanovnik Hefeza (Herostrat), a kad su ga pitali za to, kazao je da bi njegovo ime ostalo zabilje eno u povijesti.
26

Stupovi su bili visoki gotovo 19 m, sa brojem koji je odgovarao tre em Herinom hramu, 8, 9 i 21. Tamburi su bili ukra eni u dubokom reljefu klasi nog arhajskog stila. Zabatna skulptura je bila ra ena od bjelokosti i koja je vjerojatno prikazivala bo icu Artemidu. Imamo jedan novac iz vremena cara Klaudija, prva polovica 1. st., prikazan je

Artemizion koji se obnavljao i tu je prikazano pro elje. Iako se ovdje vidi 6 stupova, ali se vide otvoreni prozori. Ispred se nalazio kip Artemide Efe ke koja je poznata po velikom broju dojki koje vise po njenom tijelu. -Sifnijska riznica u Delfima, jedna od rijetkih jonskih gra evina u mati noj Gr koj, sagra ena po etkom kasnog arhajskog perioda. Riznice su mali hramovi tipa hrama u antama ili prostilni hram. Ovo je hram u antama, no takav jonski hram kod kojega su jonski stupovi zamijenjeni figurama dviju hiton kora (karijatida), bogata dekoracija oko vrata, vrhom zidova, oko anta i friz ije smo elemente vidjeli ranije (borba Grka i Trojanaca, gigantomahija, sjede i bogovi). -Masilijska riznica u Delfima, grada Masilije. Stupovi ovdje nemaju tipi ne jonske kapitele nego dva reda sna nih mesnatih listova izvijenih prema vani. Gra evina ima bazu i druge jonske elemente - kimatione, lezbi ke kimatione, bogatu dekoraciju na dnu i vrhu zida. Datira se u kraj 7.st.

3.7. Nadgrobna plastika

-Generalna karakteristika ukopa kasnogeometrijskog perioda prije svega u Ateni, na nekropoli Keramik je da se pokojnici kremiraju, a da se djeca uglavnom inhumiraju. Uz starije osobe su se ostavljali malo bogatiji prilozi. Iznad grobova su se nalazili manji humci, a na vrhu humka, naj e ce do pola ukopana, se nalazi veca kerami ka posuda u funkciji nadgrobnog spomenika (krater ili amfora). Daljnjim razvojem se javljaju spomenici koji imaju oblik pilastra na kojima se najprije frontalno po inju prikazivati figure pokojnika. -Stela iz samog kraja 7. st. pr. Kr. (ranoarhajski period), na ena u Tanagri u pokrajini Beociji. Vrlo je jednostavne izrade, krajnje primitivne forme jednoga pilastra sa prikazom dvoje pokojnika, Dermisa i Kitilosa visine oko 1.50 - 2m. Ovdje, kao da se vide preslikani rano arhajski kurosi Kleonida i Bitona.
27

-Nadgrobna stela iz sredine 6. st. pr. Kr. (~540.g.pr.Kr.) iz Atene podignuta jednom mladi u Megaklu i njegovoj sestri Filo koji su pripadali poznatoj obitelji Ahmeonida. Jedna rasko na nadgrobna stela koja kao svoje kruni te ima figuru sfinge. Ispod postolja na kojem le i se nalazi palmeta sa stiliziranim volutama, a oba ta dijela krune jednu visoku tanku nadgrobnu plo u gdje se u niskom reljefu nalaze portreti u profilu prikazi brata i sestre. Ovo nije klasi na monumentalna slobodno stoje a skulptura. Ovo je nadgrobna reljefna skulptura. Sfinge su pre ivjeli ostaci orijentalnog stila koje smo vidjeli na vazama, i oni se pojavljuju i u skulpturi. Oni su uvari groba, i simboliziraju za titnike groba, a gube se u kasno arhajskom razdoblju. Pored ovakvih nadgrobnih stela koje su rijetko ovako dobro sa uvane, obi no nalazimo njihove baze. Ukupna visina stele je oko 4m. -Vrh ovakvih nadgrobnih stela kasno arhajskog perioda krune, umjesto sfingi, palmete sa volutama, koje postaju zavr ni element. A na tijelu ovih plo a se zadr avaju prikazi pokojnika u profilu. Naj e e su to prikazi djece, mladi a, mu karaca i ena srednje ili starije dobi. To su generalizirani portreti, a ne realisti ni -Ovdje je sa uvan nadgrobni ostatak stele jednoga ratnika (hoplita) Aristiona. Sa uvan je dio sa imenom majstora koji je tu stelu izradio Aristoklo. -po etkom 5.st., na prijelazu u ranoklasi ni period, sfinga nestaje sa spomenika, visina spomenika se smanjuje, zavr avaju palmetama, figure su isklju ivo u profilu.

28

3.8. Crvenofiguralni stil

-U posljednjim desetlje ima 6. st. pr. Kr., 530 ili 515. g. pr. Kr. u Atenskim radionicama dolazi do otkri a novog slikarskog stila kod kojega figure ostaju u crvenkastoj osnovi a pozadina crna. Ovaj stil je, za razliku od crnofiguralnog koji koristi i tehniku urezivanja, pravi slikarski stil. Crvenofiguralni stil u po etku koristi tehniku urezivanja, no kroz desetlje e-dva ga potpuno izbacuje i kao takav ostaje u upotrebi sve do helenizma. Vrijeme njegove uporabe ide od 520-ih godina do oko 300-e g. pr. Kr.
Do tog otkri a, rekli smo, je do lo u Andokidesovoj radionici.

-Crvenofiguralni stil se mo e podijeliti u nekoliko faza. Najstariji period crvenofiguralnog slikarstva se naziva strogi crvenofiguralni stil. Strogi stil nije povezan sa strogim stilom u ranoj klasi noj skulpturi, jer taj naziv zamjenjuje naziv rani crvenofiguralni stil, odnosno razdoblje od oko 520. do 480. g. pr. Kr., odnosno, kasno arhajski period. Druga faza u razvoju crvenofiguralnog slikarstva je u periodu od oko 480. do 450. g. pr. Kr., to je zapravo vremenski rano klasi ni stil. Zatim je tre a faza visoki stil (visoka klasika) od 450. do 420. g. pr. Kr. etvrti je bogati stil i onda kasni (zreli) crvenofiguralni stil koji je vi e obrtni ki. - to se ti e tipova posuda, gotovo da nema razlike u odnosu na crnofiguralni stil. To su posude velikih dimenzija, amfore, hidrije, krateri, vr evi tipa velikea, oinohoe, me utim to su i posude manjih dimenzija, kupe, pehari, kiliksi

3.8.1. Strogi i rani crvenofiguralni stil

-Prvi period razvoja crvenofiguralnog slikarstva je ujedno vrhunac crvenofiguralnog slikarstva. Time se ne misli na kvalitetu prikazivanja, realizam i sl. ve se jednostavno, gledaju i kvalitetu u usporedbi na razdoblje u kojemu se nalazi to, zapravo dovodi u kraj 6. st. pr. Kr. odnosno oko 520. ili 510. g. pr. Kr. -Vrlo va no ime je slikar Andokidesa, kome je to zapravo pseudonim. To je vrlo esta pojava kod crvenofiguralnog slikarstva, jer se ve a va nost pridaje kerami aru i njegovoj radionici, nego slikaru. Nije isklju eno ni to da su neke posude oslikane od samog kerami ara, no o tome nemamo dokaza. On je do ao do revolucionarnog rje enja, i jedan je od prvih bilingvalnih slikara. S jedne strane posude crta crne, a s druge crvene figure. Njegovo slikarstvo odlikuju fine linije, fini potezi kista. Klju ne posude koje je on radio, a ovdje se spominju, su tri amfore. Na jednoj je prikazan Ahil, na drugoj Apolon i Heraklo u sva i, a na tre oj je Heraklo koji lovi Kerbera. -Epiktet, rob ili oslobo enik, radi za ve i broj majstora i razli ite radionice. ini se da je neko vrijeme i sam imao svoju radionicu. Njegova djelatnost gotovo pokriva cijelo strogo razdoblje. Poznat je po tome to je favorizirao motive efeba, mladih atleta. -Skit, jo jedan majstor, koji je uz Psijaksa predstavnik bilingvalnog slikarstva. -Eutimid, Eufronije i Fintijat su tri slikara koja se potpisuju. Trojica najve ih crvenofiguralnih slikara s kraja 6. st. pr. Kr. -Eutimid (Euthymides) je bio u sjeni velikog Eufronija koji se smatra najve im crvenofiguralnim majstorom, te je on ak napisao na jednoj amfori iz Municha: ak ni Eufronije nije ne to ovakvo izradio. Slikar
29

Eutimides je poznat po svojim velikim posudama, ije velike figure zauzimaju gotovo cijelu posudu. Svoje scene esto stavlja u kontekst iz svakodnevnog ivota, pune pritajene dramati nosti. (510.g.pr.Kr.) -Slikar Eufronije, najve i predstavnik, ije ime predstavlja problem, jer se potpisuje kao kerami ar e e nego kao slikar. Tako da se ne zna je li on sve svoje vaze oslikao ili samo neke. Njegove posude pokazuju velike stilske razlike, tako da se pretpostavlja da su njegove posude oslikavali i drugi slikari. esto primjenjuje piramidalne kompozicije i vidi se utjecaj skulpturalne i arhitektonske plastike Njegove dvije najpoznatije posude su krateri, jedan koji prikazuje borbu Herakla i Anteja. Razlike me u njima dvojicom vidimo i po frizuri koju je karakterizirao, Antej ima tipi nu barbarsku frizuru i sl. On djeluje u posljednjem desetlje u 6. st. pr. Kr., na prijelazu u po etak 5. st. pr. Kr. -Krajem 5. st se javlja Onesim, isklju ivo slikar. Oslikavao je i neke Eufronijeve posude. -Po etak 5. st. pr. Kr. su obilje ili majstori (samo dio njih znamo po imenima). Jedan od takvih slikara je Berlinski slikar (pseudonim su dobili prema zbirci u kojoj se nalazi posuda, prema imenu kerami ara ili prema atletama ija su imena na posudama). Zatim slikar Briga (pseudonim), koji je zapravo dobio ime po kerami aru. Moguce je da je bio Onesimov u enik. Atribuirano mu je do 8 posuda (200 - 250 posuda)??? . Jedan je od prvih slikara koji po inje sjen iti. -Jedan od najva nijih iz ovog razdoblja je slikar Niobida (Niobidi su jedna obitelj, ija je majka Nioba uvrijedila Artemidu kazav i da je njihova majka Leto nerotkinja, dok je ova rodila oko esnaestero djece), iju je obitelj naslikao na krateru, gdje Artemida strelicama ga a tu familiju te tjera vukove na njenu djecu. Na njegovim posudama se odra ava utjecaj monumentalnog slikarstva. -Jedan od najva nijih posuda potpisanih od strane Andokidesa u bilingvalnoj tehnici. Jedna strana je oslikana dionizijskom tematikom. Dioniz je u sredini, satir je iza njega, a ispred njega je menada. Scena je stavljena u okvir na kojem stoje figure. -Za razliku od crnofiguralnog, gdje se figure crtaju crnim gustim firmisom uz kombinaciju crvenog, bijelog, ljubi astog i zlatnog firmisa, sada je pozadina ta na koju se stavlja firmis, a figure su ostavljene u boji gline, osnove. Ta glina ima u sebi oksida, kod pe enja se dobiva ta arka crvena boja. Sada se kistom pote u detalji odje e koji sada daju jedan reljefni prikaz. Kod rijetkih prvih posuda se jo neko vrijeme zadr ava urezivanje obrisa likova i detalja, ali to brzo nestaje. Ovdje su figure stilski ra ene u zrelom arhajskom stilu, prikazane u profilu, nema trodimenzionalnosti, dok su o i an face. -Izvanredan primjer Eufronijeva stvarala tva je Sarpedonov krater, u obliku velikog kale a. On se potpisuje nekada kao slikar, a nekada kao kerami ar. Ima izvanredan osje aj za kompoziciju, razmje taj figura po posudi, izvanredan crte . Dobro poznaje i primitivni oblik perspektive, zato uspje no prikazuje dubinu. Vje to koristi zlatno utu boju. Dok, kod Fintijata (jako puno anatomskih pogre aka) i Eutimida nije tako. O ito je da nije dobro poznavao anatomiju ljudskog tijela. Ovdje vidimo i piramidalnu kompoziciju, te se vidi utjecaj zabatnih grupa kasnog arhajskog doba.

30

-Primjer Eutimidova slikarstva, njegov krater sa monumentalnim, visokim figurama na stra njoj strani njegovog najljep eg uratka. Ove tri figure su komasti, potpuno razodjeveni, u plesu. Dosta se esto pojavljuju u gr kom slikarstvu. Ono to mo ete primijetiti na njegovim figurama to je taj nezgrapan pokret koji je uvjetovan samom radnjom, no glava ne prati pokret tijela i sl. No, sve u svemu, rije je o uspje nom uklapanju te monumentalne figure u polje trbuha jednog kratera. -Nakon prve polovice 5. st. pr. Kr. se gasi potpuno praksa potpisivanja posuda oslikanih crvenofiguralnim slikarstvom. Taj medij zapravo tada gubi na svojoj va nosti. -Kronolo ki nakon Eufronija, Fintijada i Eutimida do ao jedan majstor pod pseudonimom . To je jedan od majstora koji je po svemu sude i radio za Eufronija. Ovo je unutra njost pehara koja prikazuje scenu kada Tezej silazi na dno mora da od bo ice Amfitrite primi zlatni vijenac kao dokaz njegova bo anskog podrijetla. Maksimalnu pa nju posve uje draperiji, detaljima, finim linijama, odli no uklapa kompoziciju u kadar posude. -Paralelno s njime djeluje jo nekoliko majstora ija nam imena nisu poznata. Jedan od njih je slikar Kleofrada (pravo ime mu je Epiktet). Njegova glavna karakteristika figure postavljene na jednu vrstu trake, na podestima kao kipovi. Koristi zlatno uti firmis. Atribuirano mu je 100-tinjak crvenofiguralnih i 20-ak crnofiguralnih posuda. -Berlinski slikar, suvremenik slikara Panaitija i Kleofrada, mo da u enik Eutimidov, jedan je od onih majstora koji radi graciozne likove izdvojeno na crnoj pozadini posude na bazama sa ornamentikom (lik Atene). Atribuirano mu je oko 200 posuda, a ime je dobio po jednoj iz Berlina. Djelovao je oko 490.g.pr.Kr. -Sosija, slikar iji potpis imamo samo na jednoj vazi koja se uva u Berlinu, u ijoj je unutra njosti prikazana scena Ahila koji lije i rane Patroklu. To je dosta neuobi ajena scena za gr ko slikarstvo, kao da je preuzeta iz monumentalne umjetnosti. Sve se uspje nije prikazuje psiholo ka karakterizacija likova. -Sa slijede im majstorom prelazimo polako u drugu etvrtinu 5. st. pr. Kr. A to je majstor Duris od kojega nam je ostalo najvi e posuda, to potpisanih (~40), to pripisanih. Brojka se e do gotovo 200 posuda. Nije bio naro ito dobar slikar i crta , no usprkos tomu djela krasi dekorativnost kompozicije i sl. Vidimo jedan njegov kiliks sa prikazom atleta koji gimnasticiraju s dosta nespretnosti i lo ih poteza. Najve i broj posuda je malih dimenzija. Jo jedan kiliks gdje vidimo oslikanu unutra njost posude. Ovo su prikazi iz svakodnevnog ivota. Atlete koje rade vje be, pripremaju se za treninge, ma u se uljima, skidaju pra inu sa sebe i sl. Na njegovim posudama vidimo i scene iz u ionica (u itelj svira frulu). -Taj strogi, kasno arhajski stil bi mogli zavr iti sa Makronom. On je zanimljiv po tome to je najvi e sura ivao sa kerami arom pod imenom Hieron. Za njega je radilo vi e majstora, no ovaj mu je bio najve i suradnik. Scene iz dionizijske tematike, ne pretjerane slikarske vrijednosti, no dekorativna rje enja.

31

3.8.2. Klasi ni crvenofiguralni stil

-U klasi nom crvenofiguralnom periodu ne emo vi e nailaziti na imena ve dobivaju pseudonime koji su izvedeni iz scena na peharima ili drugim motivima. U ovom se periodu vidi sna an utjecaj monumentalnog slikarstva, to se do sada samo naslu ivalo. -Znamo da su izme u 480. i 450. g. pr. Kr. djelovala dva velika slikara, Mikon iz Atene i Polignot s Tasosa (najve e ime zidnog slikarstva ija se imena u brojnim djelima nalaze). Iz pisanih djela saznajemo da je Polignot prvi gr ki umjetnik koji je prikazuju i masovne kompozicije po eo prikazivati figure u vi e planova na na in da skra uje figure u drugom i tre em planu, na licima izra avao psiholo ku karakterizaciju (ethos), a svaku figuru je stavljao u druga iji polo aj. Postoji misao da je njegovo slikarstvo utjecalo na razvoj skulpture i kerami kog slikarstva zbog prikazivanja ethosa. Njegove murale nemamo sa uvane, no utjecaj njegova slikarstva je vi e nego vidljiv. Osim onih pod njegovim utjecajem, imamo i neke koji nastavljaju tradiciju slikanja malih kupa i pehara iji su predstavnici Makron, Duris i sl. -Predstavnici monumentalnog slikarstva su slikar Fistoksena, unutra njost njegova kiliksa, bijele osnove, to je u to doba revolucionarno. Prikazana je Afrodita na labudu. -Drugi predstavnik je slikar Pentezileje koji je dobio naziv po prikazu unutar ovog kiliksa gdje Ahil zabija ma amazonskoj kraljici Pentezileji dok ga ova mole ivo gleda. Znamo da je ovdje vidljiv utjecaj monumentalnog slikarstva najprije to iz pisanih izvora znamo da je Polignotova tematika bila bitka na Maratonskom polju i neke druge sa brojnim figurama u borbi. U prvom su planu glavne figure, Ahil koji stoji, Pentezileja na koljenima, a u drugom planu je ratnik koji tra i svoju rtvu. Njegova djelatnost se datira od 470 460/50.g.pr.Kr. -Drugi majstori od kojih je slikar Niobida najva niji. Jedan krater iz Louvrea, po kojemu je slikar dobio pseudonim. Vidimo Artemidu koja hvata strelicu na le ima, Apolona koji odapinje i Niobide (djecu i k eri) koji le e u razli itim polo ajima dok preostali tr e. Podloga na kojoj figure stoje je nagla ena. -Istovremeno se javlja stil minijaturnog crvenofiguralnog slikarstva iji su predstavnici slikar Pana, slikar Ahila (440.g.pr.Kr) i neki drugi. Neki od njih su oslikavali i jo jednu vrstu kerami kog posu a - lekite. To je mala cilindri na fla ica za dr anje ulja kod kojih je karakteristi no da su ra eni tako da je gornja i donja strana premazana crnim firmisom, a ono izme u bijele boje, na kojoj bi se onda radile crvene figure. To je tzv. slikarstvo bijelih lekita.

32

3.8.3. Bogati klasi ni crveno figuralni stil

-Sada smo na razdoblju bogate klasike i najzna ajniji predstavnik toga vremena nosi pseudonim Mejidiasov slikar. Na njegovim posudama i njegovih suvremenika se o ituju iluzionisti ki stilovi sa plastike tog vremena. enske figure se prikazuju u prozra nim haljinama, gdje se vide detalji njihova tijela. Sve se vi e pojavljuju teme iz svakodnevnog ivota, bilo da je rije o bo anstvima, bilo da je rije o ljudima. Njegova hidrija ima dva friza, prvi prikazuje otmicu Leukipovih k eri, a u drugome frizu motiv vrta Hestaida. To je sam kraj 5. st. pr. Kr. i paralelno je sa Fidijinim u enicima, Agorakritom, Algamenom itd. -Osim ovoga slikara, Eretrija slikar, Fijales slikar itd.

3.8.4. Stil bijelih lekita

-Ne emo spominjati nijednog slikara iza 400. g. pr. Kr. pa do kraja klasi nog perioda zato to je ta keramika dobila jedno, zaista, drugorazredno zna enje. Ne zna i da nema izuzetnih primjera, nego, to je razdoblje koje gubi onaj sjaj koji je imala u prvim fazama. -Lekit - fla ica cilindri nog tijela i karakteristi nog, izdu enog vrata. Sredi nji dio te posude je premazan bijelom bojom, vrh, gornji i donji dio su premazani crnim firmisom. Sada se na tim posudama slikaju finim potezima figure. Motivi su esto iz zagrobnog ivota jer su lekiti bile posude koje su se stavljale u grobove pokojnika ili su krasili nadgrobne spomenike. U njima su bila miomirisna ulja, parfemi i sl. To su redom prikazi pokojnika, ena s darovima koje posje uju grobove i sl. -Primjer lekita kojemu autora ne znamo. Trostepenasta baza, stela, pokojnik je prikazan kako sjedi uz svoj grob dok mu ena dolazi ostaviti darove. Nerijetko su pokojnici prikazivani sa lirom, a s njihove stane Hipnos i Tanatos (smrti i sna, krilati mladici). -Isti bijeli lekit ijeg autora poznajemo pod pseudonimom slikar Pozamke. na ovom lekitu vidimo gdje se nalaze lekiti uz grob na stepenicama. Nerijetko figure ratnika i mladi a su u stavu Polikletova Dorifora (kopljono e), obi no ogrnuti. Same scene ne variraju previ e. Krajem etvrtog stolje a se donio edikt o zabrani stavljanja lekita u grobove. Financijski je to osiroma ivalo dr avu. -Bijeli lekiti su crvenofiguralni stil, ali su crvene figure na bijeloj pozadini. Ra eni su u razdoblju visoke klasike (od oko 450. do negdje 380. g. pr. Kr.), a neki majstori su (kao slikar Ahila) koristili klasi ni i slikarstvo bijelih lekita.

33

3.9. Gr ko - perzijski rat -Prava je prijelomnica izme u arhajskog i klasi nog perioda jedan va an doga aj, gr koperzijski rat. Gr ko-perzijski radovi traju od oko 490. pa do 450. g. pr. Kr., ali se rat poslije toga vi e ne odvija na tlu Gr ke. Prvi gr ko-perzijski rat se svodi na bitku na Maratonskom polju 490. g. pr. Kr. Perzijanci su do li s flotom i iskrcali se, dok su im se suprotstavili Atenjani. Drugi su im Grci krenuli u pomo , ali se bitka dogodila tako brzo da nisu stigli na vrijeme. Atenjani su, naravno, pobijedili Perzijance koji su se okrenuli natrag prema Perziji. Ta jedna bitka ozna ava prvu fazu rata, a druga velika sudbonosna faza je 480. i 479. g. pr. Kr. kada car Kserks sa cijelom svojom vojskom prelazi preko Helesponta, prolazi kroz Tesaliju, i onda se u uvenim Termopilima doga a bitka u kojoj Spartanci prave odstupnicu gr koj vojsci i tamo pogiba spartanski kralj Leonida i svi njegovi vojnici. Perzijanci prolaze do Atene koja se evakuira, neki Atenjani se poku avaju spasiti na atenskoj Akropoli, me utim, bivaju pobijeni. Perzijanci uni tavaju i o te uju hramove koji su se tu nalazili ili bili u izgradnji. Uni tavaju zavjetne statue kora i kurosa. Iste te godine je bila bitka kod Salamine 480. g. pr. Kr., da bi slijede e 479. g. pr. Kr. ujedinjena gr ka vojska kod Plateje, jednog grada u srednjoj Gr koj, strahovito potukla perzijsku vojsku da se ona vi e nikada nije vratila ku i. To su sudbonosni trenuci za Grke. Grci, koji do tada prakti ki nisu nikada bili ujedinjeni, oni se pred tom vanjskom opasno u ujedinjavaju. I na neki na in, ti doga aji predstavljaju kraj arhajskog perioda i navje uju jedno novo razdoblje procvata gr ke kulture koja se naziva klasi no doba.

34

4. Klasi ni period
-Kronolo ki, rana klasika traje od 480. g. pr. Kr. do 450. g. pr. Kr. Visoka klasika traje od oko 450. g. pr. Kr. do 420. g. pr. Kr. Potom slijedi tre i stil klasi ne umjetnosti koji se naziva bogata klasika i datira se od oko 420. g. pr. Kr. pa do 380. g. pr. Kr. To je razdoblje kraja obnove atenske Akropole, vrijeme gradnje dvaju manjih zdanja na njoj, Erehteiona i hrama Atene Nike Apteros. To je post-Fidijino razdoblje i vrijeme vrlo zanimljivih stilisti kih promjena u gr koj umjetnosti. Potom imamo posljednji period koji se naziva kasna ili zrela klasika koja se datira od negdje 380. g. pr. Kr. do 330. g. pr. Kr. i dolaska Aleksandra Velikog. Ne mo emo re i da klasi na umjetnost tada prestaje, ve se ona malo produ ava i mo emo re i da traje do kraja 4. st. pr. Kr.

4.1. Skulptura 4.1.1. Skulptura rane klasike (ili strogi stil)

-Naziv strogi stil za ovo razdoblje dolazi zbog nove facijalne ekspresije koja se uvodi u gr koj plastici iza 480.g.pr.Kr. Povjesni ari umjetnosti smatraju da je to odraz stvarne ozbiljnosti trenutka u kojem se Grci nalaze (gr ko-perzijski ratovi). Drugo obja njenje je da je to izraz onoga to ce Grci biti od tog trenutka, izraz novog vremena i ideala. -Va nija karakteristika gr ke klasi ne skulpture je da, za razliku od arhajske skulpture, nju dobrim dijelom poznajemo preko rimskih kopija. Kurose koje smo vidili su originali. Kritijin dje ak je original. Me utim, velik broj narednih skulptura nisu originali, ve rimske kopije. Treba imati na umu da pod rije ju kopija mi neznamo je li to direktna kopija, neka verzija, adaptacija. Ne znamo koliko to vjerno prikazuje original. -Jedan od razloga zbog kojeg nisu sa uvani originali klasi nog perioda je to je najveci broj skulptura nastalih u doba klasike izra en u tehnici izgubljenog voska - bron ane skulpture. Bronca je bila vrijedan materijal, kipovi su uni tavani jer se bronca talila, a i zato to su prikazivali likove koji su neprihvatljivi za kr canstvo. Kopije su naj e ce ra ene u mramoru. -Kod rimskih kopija se mo e reci kada su nastale na temelju stila izrade o iju (gole bjeloo nice - prije Hadrijanova vremena, arenice na bjeloo nicama - nakon Hadrijanova vremena), a onda opet i na temelju izgleda, npr. da li zalaze pod gornji kapak. -Tehnika izgubljenog voska - majstor prvo izra uje drveni kostur, zatim se kostur obla e terakotom, tj oblikuje se figura u glini, zatim bi se model presvla io tanki slojem voska, onda bi se opet presvla io slojem gline, u vr civao se metalnim dijelovima za drvenu jezgru, zatim se model grijao uslijed ega se topi vosak koji se propu ta u donjem dijelu kipa, zatim se u upljinu izme u dva terakotna sloja lijeva kipuca bronca i kad se ohladi razbija se vanjski sloj terakote i dobiva se uplji bron ani kip. Majstor eventualno naknadno dodaje neke djelove, npr. tit, koplje, kaciga, u istom ili nekom drugom materijalu. -U ranoj klasici tehnika izgubljenog voska gotovo u cjelosti dominira, u razdoblju visoke klasike, osim tehnike izgubljenog voska popularna je i hrizelefantinska tehnika u kojoj je
35

najveci virtuoz bio Fidija. Tek u razdoblju kasne klasike mramor po inje sve vi e dobivati na popularnosti - jedan od najvecih majstora u ovoj tehnici je Skopas. -40-ih godina pro log stoljeca postojala su dva glavna pristupa u prou avanju gr ke skulpture klasi nog perioda - neki smatraju da se gr ka skulptura klasi nog perioda ne bi smjela prou avati na temelju rimskih kopija, ali je taj pristu napu ten. -Fidija, Atenjanin koji je radio za cijelu Gr ku. Nije bio samo kipar, bavio se i arhitekturom i slikarstvom, prvih 20-ak godina svog rada posvetio je gotovo isklju ivo slikarstvu. Djeluje krajem rane klasike izme u 460. i 430. g. pr. Kr. Radio je u svim tehnikama a njegova najzna ajnija djela nastaju u hrizelefantinskoj tehnici* (mramor, drvo, bjelokost, plemeniti materijali, drago kamenje), ali najveci broj djela radi u tehnici izgubljenog voska. On je zaslu an za brojne stvari, od novog lepr avijeg stila, to se posebno vidi na enskim skulpturama na zabatu Partenona, prozra nija draperija, i to je uvod u bogati stil. Prvi razbija osovinsku koncepciju zabatnih polja. Njegova najpoznatija djela su statue enskih bo anstava. On je tu bio nenadma an. U suprotnosti sa Polikletom koji je bio jednako nenadma an kad je rije o mu kim figurama. Jedno od njegovih najva nijih djela je Atena Promahos ili Atena stra arica koja je bila postavljena na atenskoj Akropoli u tehnici bronce, izra ena od plijena nakon bitke kod Plateje. To je kip koji sa bazom ima visinu od 15m i navodno, kad bi sunce sijalo u njezin tit, to je toliko sjalo da se vidjelo u svakom kutku Atike. Na alost, taj kip nije sa uvan. Izgled te sklupture mo emo projicirati iz rimskih kopija. Akefalna Atena Promahos iz Hadrijanovog doba koja se danas uva u Madridu. Ovdje nedostaje podignuta desna ruka oslonjena na koplje, tit u desnoj ruci i glava sa kacigom. Odjevena je bila u te ki peplos i ko ni ogrta koji je bio preba en preko ramena. Ona i stilski i izradom spada u kraj rano klasi nog perioda. Postoje dvije teorije o Fidijinoj smrti - jedna ka e da je umro u Ateni, optu en i ba en u tamnicu, druga teorija ka e da je svoje posljednje djelo - Zeusa Olimpijskog izradio u Olimpiji, da je do ao u sukob i bio ubijen. -Jadan od najranijih primjera tehnike izgubljenog voska je skulptura boga Apolona iz Pireja. -Jedan od rijetkih izuzetaka, original bron ane skulpture, prona ena kraj brodoloma, kraj rta Artemizion u Gr koj. Remek djelo rano klasi nog perioda, izuzetna studija anatomije mu kog tijela. Lijevom, ispru enom rukom cilja metu, a desna je u punom zamahu. Nezna se to je dr ao u ruci, pa bi mogao biti Zeus ili Posejdon. Prikazan je u nadprirodnoj veli ini (2,10 m) -Kao prilog ovome ide jedan kipi iz Dodone, gdje je prikazan Zeus koji baca munju vrlo sli an ovoj statui.

-Jedan od najve ih gr kih kipara rano klasi nog perioda je bio Agelat iz Argosa ije je najpoznatije djelo bilo Zeus koji baca muju. Kip nije poznat u rimskim kopijama. Za njega Plinije ka e da je bio u itelj Fidiji, Polikletu i Mironu.

36

-Osnovna razlika skulptura kasnoarhajskog i ranoklasi nog razdoblja: y veci naturalizam, tj. vjernija modelacija ljudskog tijela - gr ki umjetnici su od sredine 6. do oko 470.g.pr.Kr. stekli veliko znanje o ljudskom tijelu y impostacija (stav figure) - kurosi sa obje noge stoje vrsto na zemlji, kod kipova rane klasike se pojavljuje najraniji kontrapost koji se zrcali kroz liniju ramena i liniju koljena - te ina ne po iva na obje noge podjednako nego u vecoj mjeri na jednoj, ali nije klasi ni kontrapost iz 5.st. (sa potpunim opterecenjem jedne noge), linija koljena i ramena vi e nije ravna y izdu uju se figure y gubi se arhajski osmjeh -Jedno od poznatijih djela rano klasi nog perioda su Tiranoubojice. To je grupa koju je izvorno izradio atenski majstor Antenor koja je bila postavljena na atenskoj Agori. Kada su Perzijanci osvojili Atenu, odnijeli su je u Perziju. Atenjani su njezino odno enje nadomjestili kopijom koju su izradili Kritija i Nesiot. Ovo nije ni jedno ni drugo, ve rimska kopija druge verzije koja se uva u Napulju. To je rije o dvojici Atenjana Harmodiju i Aristogitonu koji su izvr ili atentat na posljednjeg atenskog tiranina iz porodice Pizistratida. Nakon njegova ubojstva 504. g. pr. Kr. je uspostavljena robovlasni ka demokracija. Datira se 470. g. pr. Kr. Aleksandar Veliki je vratio Antenorov original Atenjanima i jedno vrijeme on i kopija stoje jedno pored drugoga. -Jedan od najva nijih kipova rane klasike (original) je Auriga iz Delfa - auriga zna i voza , ovo je ostatak puno vece kompozicije sa esteropregom, voza em i dvojicom sluga koji dr e konje, ali sa uvani su samo kip, dijelovi prednjih nogu jednog od konja i dijelovi opreme. Auriga je prikazan u dugom hitonu, visoko potpasan, sa obje noge vrsto na zemlji jer stoji u kolima. Osim gubitka arhajskog osmjeha i bolje modelacije tijela, pokret skulpture je prirodan, glava prati pokret tijela. Izra en je u bronci, naru itelj je bio Polizal, tiranin gr kog grada Gele na Siciliji, u ast pobjede njegovog voza a u utrci na Pitijskim igrama u Delfima 478.g.pr.Kr. -Kipovi iz Riacea u Italiji - datiraju se oko 450.g.pr.Kr., na prijelazu iz rane u visoku klasiku, dokaz su transporta umjetnina iz Gr ke u Italiju, prikaz 2 gr ka heroja koji su vjerojatno inili dio vece cjeline, u lijevoj ruci su dr ali titove, potpuno nagi, mo da je rije o kipovima jedne grupe koju je u Delfima izradio Fidija u ast pobjede kod Maratona, a bilo je prikazano 13 kipova, u tehnici izgubljenog voska, pojedini detalji izra eni od olova. -Mirona se ina e smje ta u razdoblje visoke klasike, me utim, jedan dio njegovih djela je nastao na prijelazu iz rane u visoku klasiku. U izvorima se spominju mnoga njegova djela, no malo je toga poznato iz rimskih kopija, a ni ta iz originala. U izvorima se spominje njegov Heraklo koji odmara. Kip koji se uva u Bostonu, koji je sasvim sigurno nastao prema jednom rano klasi nom originalu se datira oko 460/450.g.pr.Kr., prikazuje Herakla u trenutku pauze izme u juna kih dijela. Po nekim zna ajkama na glavi, licu i tijelu, spu tenoj toljazi na koju se oslanja desnom rukom, ko i
37

Nemejskog lava preko podlaktice lijeve ruke, mo emo zaklju iti da je rimska kopija toga Herakla. Najpoznatije Mironovo djelo je zasigurno Diskobolos. Jedna od naj e e kopiranih statua u rimskoj umjetnosti - barem 60-ak rimskih kopija. Jedna od najboljih kopija, tzv. Diskobolos Lanceloti koji se uva u nacionalnom muzeju u Rimu. Prikaz tijela je u trenutku najveceg fizi kog napora, glava prati pokret tijela, ali je za tu radnju malo nedefinirana. Uz Diskobolosa je jedno od va niji djela koje mo emo rekonstruirati grupa Atena i Marsija. Pauzanije ka e da je stajala na atenskoj Akropoli, i to je jedna udesna kompozicija gdje je izra en kontrast izme u smirene Atene, sa njenim klasi nim atributima i nagle, divlje Marsije. Pauzanije opisuje kako je Atena bacila frulu, a satir Marsije je poku ava uzeti, centar radnje je sama frula; Atena je shvatila da sviranje frule izaziva ru ne grimase na licu pa je odbacuje. Sumski satir Marsija je poku ava dosegnuti, ali se boji Atenine reakcije, eli frulu da bi izazvao Apolona u natjecanju u sviranju. Za Mirona vrijedi da njegove likove esto krasi vi e arhajska nego ranoklasi na ekspresija lika. Izvorna skulptura je bila visoka 1,80m izra ena u bronci. -Velik je broj spomenika reljefnog kiparstva, npr. Umorna (Umiruca?) Atena sa atenke akropole, prikazana oslonjena na koplje, zami ljena, u haljini sa potpuno vertikalnim naborima -Dijelovi reljefne oplate, vjerojatno jednog rtvenika, nazvan Ludovisi tron, datiran oko 470/80.g.pr.Kr, vjerojatno izvorno iz Magne Graecie prona en u Rimu. Najzanimljiviji detalj je sa prikazom enske figure i dvoje koje joj poma u, mo da je rije o prikazu ra anja Afrodite iz morske pjene.

38

4.1.2. Skulptura visoke klasike

-Visoka klasika je vrhunac gr ke klasi ne civilizacije, stavlja se izme u 450-ih i 420-ih godina, ali je ovako stroga kronolo ka periodizacija nemoguca jer su neka djela koja prikazuju naznake visokolasi nog stila nastala vec 460-ih godina. -Fidija je majstor od kojega nam je preko rimskih kopija sa uvano najvi e djela. Bio je najpoznatiji u prikazivanju enskih bo anstava, pogotovo Atene. Najve i broj njegovih enskih figura prikazuje Atenu. U usporedbi sa Polikletom od kojega nam je sa uvana samo jedna enska figura, od Fidije imamo 4 ili 5. Me u rimskom plastikom carskog perioda jako je puno skulptura koje se stilski dovode u vezu s njime, s njegovim krugom u enika. Razdoblje njegovog djelovanja je 460 - 430.g.pr.Kr. Dvije skulpture, jako va ne, no slabe poveznice sa Fidijom, prona ene su u jednom brodolomu uz obale Kalabrije uz mjesto Riace. (vidi str. 38) Tiberski Apolon se pripisuje Fidijinoj koli, neki ga ak pripisuju Fidiji ali najvjerojatnije ga je izradio neki njegov u enik. Kasselski Apolon ( uva se u vicarskoj u Kasselu), rimska mramorna kopija Fidijinog Apolona koji odvra a skakavce. On je stajao na atenskoj Akropoli gdje je prema vjerovanju Atenjana odagnao najezdu skakavaca. Pomalo enskastih linija i odlika glave po emu je Fidijin stil prepoznatljiv. Datiran je 460.g.pr.Kr. Takozvani Hermes Ludovisi, jo jedna mramorna rimska kopija za koju se vjeruje da je nastala prema bron anom originalu Fidije. Naziv je dobio prema zbirci u kojoj se nalazio. Jedan simpati ni gospodin, malo razodjeven, ra upan, pripit. Rije je o atenskom pjesniku Anakreontu. Jo jedna rimska mramorna kopija prema bron anom originalu, Fidija je ve inu svojih djela radio u bronci. Kad bi se malo usredoto imo na ovu glavu, vidimo da je gospodin zaista prikazan u pijanstvu. On recitira stihove, i uz pomo pisanih navoda, ova rimska verzija se dovodi u vezu sa Fidijinim originalom. Nalazi se u Gliptoteci u Kopenhagenu. Fidijine naj uvenije enske statue su Atena Lemnija i Atena Partenos. Atenu Lemniju su posvetili Atenjanima koji su kao kolonizatori oti li na otok Lemnos. Prikazana je kao mlada djevojka sa ljemom u desnoj i kopljem u lijevoj ruci, u dugom peplosu, preko desnog ramena je imala preba enu egidu (ko ni ogrta ). To je zgodan primjer rekonstrukcije mramorne kopije prema torzu koji se uva u Dresdenu i glavi koja se uva u Bologni iz dvije razli ite zbirke. Povezana je figura, torzo i glava, te je dobivena rekonstrukcija Atene Lemnije. Uobi ajeno se datira oko 450.g.pr.Kr. Atena Partenos, ta uvena krizolefantinska statua, visoka preko 12 m(nezna se jeli to visina same statue ili je i postamenat u njoj), sa postamentom od 3 metra. Stajala je u celi Partenona, od zlata, bjelokosti i drvenih plo a kao jezgre. Sama figurica Nike u dlanu desne ruke je bila visoka 1,80 m. 1.150 kg zlata je upotrebljeno za izradu peplosa, kaciga sa 2 grifona i sfingom, i cijelim nizom prikaza. Na bazi u reljefu je bilo prikazano ro enje Pandore, a reljef je bio izra en i na rubovima sandale - scena kentauromanije. Fidija je bio optu en da je pronevjerio odre enu koli inu zlata za izradu odjece ali je oslobo en jer je dijelove od zlata aplicirao tako da se u svakom trenu mogu skinuti, navodno na Periklov nagovor.
39

-Fidijino remek djelo je definitivno bio Zeus Olimpijski, hrizelefantinska statua visoka oko 12 metara. Prikazivala je Zeusa na tronu, u celi Zeusova hrama u Olimpiji. Na novcu iz vremena cara Hadrijana imamo njen prikaz i to je va no jer sama statua nije sa uvana. Car Teodozije II. je 426. naredio uklanjanje te statue, preno enje u Konstantinopolis (gdje je vjerojatno i stradao u po aru) i ru enje hrama. Zato je ovaj prikaz na novcu iz vremena cara Hadrijana od ogromne va nosti. Novac je kovan 137. n. Kr., a statua je nastala oko 430. Za potrebu izrade ove skulpture, Fidija je u Olimpiji dao sagraditi radionicu koja je bila jednaka celi hrama Zeusa Olimpijskog. To no je mogao vidjeti kako e ona stajati unutar hrama. Ta je skulptura bila ra ena od drvene jezgre, gornji dijelovi tijela, kao i Atena Partenos, od bjelokosti, haljina od zlata, tron je bio gra en od cedrovine i bjelokosti. U lijevoj ruci je imao ezlo a u desnoj ruci polo enoj na naslonja je opet bio kip Nike (visoka ~1.80m). Na ovim naslonja ima su bile prikazane cijele serije prikaza u punoj plastici, u punom volumenu. Na bazi je bila prikazana scena ra anja Afrodite iz morske pjene, na naslonja u smrt Niobine djece. Neki od tih prikaza su poznati kasnije iz rimskih reprodukcija, ali samu rimsku kopiju nemamo. 50-ih godina pro log stoljeca su arheolozi otkrili ostatke Fidijine radionice, a unutar nje su prona eni ostaci bjelokosti, ostaci kalupa i matrica preko kojih su izra ivani dijelovi zlatnog lima od kojeg su ra ene obuca i odjeca. -Koliko god se govorilo da je Fidija imao vrhovni nadzor pri izgradnji Partenona, injenica je da je njegov skulpturalni program bio toliko obiman da on to nije mogao izvesti sam. Smatra se da je Fidija izradio nacrte, ali je pitanje da li su ih realizirali ili i njegovi u enici, ili samo u enici jer se na temelju nekih natpisa na Akropoli mo e gotovo sigurno reci da su neki gotovi djelovi dekoracije po eli stizati tek oko 430-ih godinakada bi Fidija trebao biti u Olimpiji ili je mrtav. -Prelazimo na Polikleta. Za razliku od Fidije koji je Jonjanin, Poliklet je Doranin. Postoji jako puno pisanih vijesti o Polikletu, o najve em gr kom majstoru 5. st. pr. Kr. za kojega neznamo odakle je bio. Stvar se svodi na dvije mogu nosti: da je bio rodom iz Argosa ili iz Sikiona. On u fokus svog zanimanja ne postavlja nekog ljepu kastog boga kao to je Apolon kao Fidija, ili enska bo anstva kao Atenu. On se usredoto io na prikazivanje sna nog mu kog tijela, tijela jednog atlete. Poliklet je va an i zbog injenice da se on, ne samo u praksi, nego i u teoriji po eo baviti problematikom prikazivanja proporcija ljudskoga tijela. On je, to znamo iz pisanih navoda, napisao jedno djelo koje se zvalo Kanon (izgubljeno je) i prema pisanim navodima izradio jednu skulpturu koja je bila oli enje kanona. To je skulptura Doriforosa ili Kopljono e koja je poznata iz ve eg broja rimskih kopija, a najboljom se smatra ona iz muzeja Nazionale Arheologico u Napulju koja je prona ena u Palestriju u Pompeji, datira se oko 440.g.pr.Kr. Doriforos je atleta ili mitolo ki lik prikazan kao atleta. On je bio prikazan sa kopljem preba enim preko lijevog ramena. Ova figura je oli enje kanona, vidimo skijasti ku pozu (tijelo prikazano u savr enom balansu dijelova tijela u pokretu i mirovanju), sna ni kontapost, uravnote enost izme u dijelova tijela u
40

mirovanju i u pokretu, izme u kojih je uspostavljena izvrsna ravnote a i simetrija. Poliklet i ao toliko daleko, da je on govorio da visina glave treba biti 1/7 ljudskog tijela, da visina ela treba biti 1/16 ljudskog tijela, itd. Original je bio u bronci. Poliklet je daleko najve i gr ki majstor u tehnici lijevanja bronce. Kod rimske kopije kopist ima problem otpadanja ruke. Zbog toga se pojavljuje veza izme u stegna i ruke na velikom broju rimskih kopija. Glavama svojih junaka Poliklet ne pridaje toliko pozornosti, jer ga ne zanima psiholo ka karakterizacija, nego problem proporcije, ritma, simetrije. Drugo uveno Polikletovo djelo je Diadumeda. U najve em dijelu su prakti ki identi ne skulpture. Impostacija je identi na, pogledajte ova stoje a noga i sl. Jedina je razlika u pokretu gornjeg dijela torza zbog prirode radnje. Ovdje jedan atleta vezuje pobjedni ku traku, vrpcu ili dijademu oko svoje glave prije nego e biti okrunjen pobjedni kim vijencem. Odatle naziv Diadumenos - onaj koji svezuje dijadem oko glave. Ovo je kopija sa otoka Delosa, jedna od najstarijih kopija. Ovo je ne to mla i rad iz oko 420. g. pr. Kr. Onda imamo uvenog Diskoforosa. Figura koja se ne spominje u izvorima, a uvana je u Louvru. Ra ena je u bronci u visini od 21cm i smatra se da je nastala prema uzoru iz monumentalne plastike. Naime, ovaj kip nije prepoznat u monumentalnoj skulpturi jer nema toliko dobro sa uvanih primjera cijele figure. Istu takvu figuricu uva i arheolo ki muzej u Zagrebu. Dakle atleta koji je prikazan sa diskom u lijevoj ruci, prije nego e zauzeti stav za izbacivanje diska. Ovo je primjer gdje nema nikakvog traga u izvorima o njemu, ali stilisti ki - glava, frizura, impostacija - upu uje na Polikleta. -Gra ani Efeza su 440-ih godina organizirali jedan natje aj za izradu figure ranjene Amazonke koju su htjeli staviti u svoj uveni Artemizion (Artemidin hram u Efezu). Na tom natje aju su sudjelovali najve i gr ki majstori: Poliklet, Fidija, Krezil, Framon i neki drugi. Najvi e glasova je odnio Poliklet, Fidija drugu nagradu, Krezil tre u, itd. Svi ti tipovi amazonke koje su izradili veliki gr ki majstori, u doba cara Hadrijana su bili kopirani i inili su skulpturalnu dekoraciju njegove uvene vile u Tivoriju. Amazonka tipa Mateji, koja je nastala prema bron anom originalu Fidije, druga je Sosiklet, koja je dobila naziv prema signaturi kopiste, prema Polikletu iz 440. i ovdje je prikazana tre a, Amazonka Schiara tipa koja je navodno Krezilova. Kada je rije o prvoj kopiji, onda tu postoji suglasje, to je sasvim sigurno Fidija. No, kod druge dvije se mi ljenja razilaze. Ve ina autora dr i da je ova Sosiklet tipa Polikletova, me utim, neki zbog ovog sna nog, sa stra nje strane gledanog, sna nog tijela amazonke misle da bi u tom liku trebali tra iti Polikletovu amazonku. I injenica da je mo da Poliklet prvi prikazao ljudsko tijelo u osloncu na neki element arhitekture, pilastar, prevagnulo u tome da je on odnio prvu nagradu. Schiara Amazonka - prema proporcijama, i izgledu glave bliska je Polikletovom stilu, mo da je ovo Polikletov original ranjenje amazonke, oslanja se na pilastar. Ovo je mo da prvo oslanjanje figure u gr koj umjetnosti, esto je kori teno u skulpturi kasne klasike. -Glava Dorifora sa jedne bron ane herme (bista na visokom postolju) koja je prona ena u Herkulaneumu - gradu kod Napulja koji je zatrpan erupcijom vulkana Vezuva 79. god.
41

Ta glava nosi potpis atenskog kopiste Apolonija. Kad bismo je i li usporediti sa onom glavom na kipu u muzeju u Napulju, onda bi vidjeli da nisu identi ne. Na tim statuama je sa uvan samo odbljesak originala, jer su vrlo esti kopisti prilago avali te statue trenutnom ukusu i modi. -Krezil je dobio tre u nagradu u Efezu. On je majstor koji se dosta esto spominje u izvorima, ali nemamo ba njegovih djela sa uvanih u rimskim kopijama. Bio je Fidijin u enik i suradnik, ali i samostalan majstor. Sigurno njegovo djelo je herma sa glavom Perikla sa kacigom na glavi koja je zaba ena malo unatrag. Kopija se danas uva u Vatikanu. Navodno je Krezil prikazao Perikla sa ovom kacigom zato to je imao jajastu glavu, pa je njome ubla io jajasti oblik glave. Iz izvora znamo da je on zaista portretirao Perikla, a budu i da ova herma nosi legendu sa Periklovim imenom, pripisana je njemu. Vjeruje se da ovo ipak nije bio portret u pravom smislu rije i, vi e idealizirani prikaz. Datirana je izme u 429. i 425.g.pr.Kr.

4.1.3. Skulptura bogate klasike

-To je razdoblje od 420. do 380. g. pr. Kr. -Bogati stil je vrijeme djelovanja Fidijinih u enika - Alkamena, Agoragrita, Mironovih u enika, nepoznatih majstora i sl. -Alkamen i Agorakrit su dvojica od najva nijih majstora iz doba bogatog stila. Sa Fidijom su radili na Partenonu, zabatima, metopama, frizu sa panatemejskom procesijom, i sl. Djeluju nakon Fidije, od 430-ih do kraja 5.st.pr.Kr. Alkamen je dosta tradicionalan majstor, to se vidi na njegovim enskim statuama koje su odjevene u te ke haljine sa okomitim naborima. Jedno od najrazvikanijih Alkamenivih djela koje su uspore ivali i sa nekim Fidijinim djelima je Afrodita u vrtovima, ali nije sa sigurno cu prepoznata ne u rimskim kopijama. Afrodita je navodno bila prikazana u trenutku dok podi e veo, naslanja se na potporanj, tj. pilastar a preko njega je ba ena draperija. Ne zna se koliko je ova rimska mramorna statua odraz originala, ali vjerojatno je nastala na tragu Alkamenovih djela. Najpoznatije, mo da i jedno od najva nijih Alkamenovih dijela - to je grupa Prokne i Itysa. Prokne je bila, prema mitologiji, k i spartanskog kralja Tindareja, koja je imala problema sa mu em. Da bi napakostila mu u i njegovim prijateljima, u bjesnilu je zaklala svoga sina Itysa i iznijela ga na gozbu svome mu u. Nakon tog stra nog ina je pretvorena u slavuja, i odatle cvrkutanje slavuja kojima ona izra ava svoju e nju za sinom. Mramorna grupa koja je stala na atenskoj Akropoli. Figura prokne je odjevena u te ku haljinu visokog potpona sa te kim naborima i djelomi no sa uvana figura sina Itysa. (Hekate Epipyrgidia) - iz gr kih i rimskoh izvora doznajemo da je to Alkamenovo djelo, jedno od poznatijih.

42

Herma sa Hermesom - bile su dvije, jedna od njih je stajala u Efezu, natpis pokazuje da je to kopija Alkamenovog djela. Brada i kovr e iznad cela asociraju na skulpture rane klasike Skulptura Aresa Borghezea, jedna mramorna rimska kopija koja je po svoj prilici nastala prema Alkamenovu originalu iz posljednje etvrtine 5. st. pr. Kr. Nazvana je po zbirci u kojoj je na ena. Iz izvora znamo da je Alkamen izradio Aresa. -Alkamen radi na tragu Fidije, draperija njegovih figura tj. nabori su te ki, okomiti. U bogatoj klasici draperija je krajnje prozra na. -Nije sigurno da je karijatide sa Erehtejona radila Alkamenova radionica, ali kako je bio atenski majstor i Fidijin u enik, o ekivalo bi se da je s Agorakritom sudjelovao u gradnji Erehtejona. Erehtejon spada u bogatu klasiku - ima 2 cele, 3 trijema, cele su na razli itim visinama, dekoracija oko vrata. -Agorakritovih djela je ne to manje. Skulptura - Nemesis je bo ica pravde i osvete, kasnije su je tovali gladijatori. Pauzanije opisuje Rhamnos, u arheolo kim istra ivanjima su na eni fragmenti ovog kipa, bila je prikazana sa parterom za rtvu ljevanicu u desnoj ruci i sa jabukovom gran icom u lijevoj, spu tenoj ruci. U grafi koj rekonstrukciji Nemesis mogu pomoci rimske mramorne skulpture. Stoji na bazi na kojoj je prikazana scena sa Helenom. -U razdoblju bogate klasike ima majstora ija su se djela sa uvala o kojima nema informacija u gr kim i rimskim izvorima, npr Pajonije U izvorima se spominje Pajonije ali ne i njegova djela. Izradio je statuu letece Nike koja je na ena u Olimpiji. Na njoj je stajao natpis koji govori da je kip podignut u ast bitke kod otoka Sfakterije (Sphacteria) gdje su Naupak ani i Mesenjani pobijedili Spartance. Pajonijev kip je mo da najbolji primjer zbog ega skulpturu posljednje etvrtine 5.st. i prve etvrtine 4.st. treba gledati kao posebno stilsko razdoblje u odnosu na visoku klasiku - prozra nost draperije. -Balustrada hrama Atene Nike Apteros (mali jonski hram na JZ dijelu Akropole) za razliku od hrama koji je izra en u doba visoke klasike, je nastala u bogatoj klasici, prikazuje procesiju bo ica pobjede koje se dolaze pokloniti Ateni koja je u sjedecem polo aju. Ne zna se tko je izgradio balustradu. Fragment ograde na kojem je prikazan trenutak kada se jedna Nika saginje jer joj se otkop ala sandala, prikazana u prozra noj haljini, stilski je usporediva sa Pajonijevim djelom. -Hera Borghese - draperija priljepljena uz tijelo, otkrivena prsa, haljina spada s ramena... Ne zna se po kojem je gr kom originalu nastala, ali je sigurno iz 20-ih godina 5.st.pr.Kr -Afrodita (tip Venera Genetrix) - pripisuje se Kalimahu. Rimska statua nastala prema bron anom originalu, koju je izradio kopista Arkezilaj, koristila se za prikazivanje bo ice Venere Genetrix, tj. Venere praroditeljice Julijevskog roda. Stajala je na Cezarovom forumu u Rimu u hramu Venere Genetrix. S obzirom na draperiju, erotsku dimenziju, stil izrade glave, nema sumnje da su ovakve rimske kopije ra ene prema gr kom originalu. *-Pojava korintskog stila je va na novina u bogatoj klasici.
43

4.1.4. Skulptura kasne klasike

-u 4.st. Gr ka polako gubi svoju politi ku i ekonomsku va nost koju je imala u 5.st.pr.Kr., dolazi do slabljenja gr kih polisa, razdoblje gra anskog rata koji zapo inje sa Peloponeskim ratom. -338.g. je u bitci kod Heroneje makedonska falanga, na elu sa Filipom II. potukla Grke i dio Gr ke dolazi u savezni ki polo aj prema Makedoniji. Ovakva zbivanja se odra avaju i u umjetnosti tog vremena. -Nekada nji ethos, prikazivanje sna nih emocija zamjenjuje prikazivanje tragi nih, tu nih emocija, tj pathos (patetika) kao rezultat zbivanja u gr kom svijetu. -Skulptura se pomalo humanizira, tj. pribli ava se stvarnoj naravi ovjeka, tako da prikazi bo anstava vi e nemaju nadnaravi karakter nego su nalik ljudima, ne samo kroz psiholo ki karakter nego i kroz scena kroz koje se prikazuju, pojavljuju se u nesvakida njim situacijama, npr. Apolon koji ubija gu tera, Hermes koji vezuje sandalu... Umjetnici sada prikazuju ljudsko tijelo onako kako ga vide. -Sada se izra uju portreti pravih povijesnih osoba, ali tek nakon njihove smrti. -Pojava skulpture u kamenu je u odnosu na pro la razdoblja brojnija, ali je upak u 4.st najveci broj djela u tehnici izgubljenog voska. -Glavna razlika gr ke skulpture 4.st, od 360-ih g. pa do kraja 4.st je u bitno druga ijim proporcijama u odnosu na 5.st. Kipovi se odlikuju bitno elegantnijim proporcijama, manje nagla enoj muskulaturi, nema vi e prevelike mi icavosti kao kod Polikleta, nema zatvorenih, etvrtastih figura. Iako su mu ke, figure esto imaju gotovo enske proporcije, su ene su i glave su im smanjene. -Za razliku od Polikletovog kanona gdje je glava bila 1/7 tijela, u 4.st glava je 1/8 tijela i sada figure djeluju jo monumentalnije. -Atenska kola je nastala na temelju Fidijine i kola njegovih sljedbenika, npr. Kefisodot, Praksitel, Leohar... -O Kefisodotu starijem (Kefisodot mla i je Praksitelov sin) nema pisanih izvora, ali se mo e zaklju iti da je bio Praksitelov otac. Njegova djelatnost se mo e staviti izme u 380-ih i 350-ih g.pr.Kr. a jedino njegovo sa uvano djelo je Irene s malim Plutom koje je bilo izra eno u tehnici izgubljenog voska. Kefisodot je bio jedan od majstora koji je sudjelovao u izradi skulptura za novonastalu arkadsku akropolu Megalopolis (Arkadija je sredi nja pokrajina na Peloponezu, bila je pod dominacijom Spartanaca iju su moc skr ili Tebanci i odlu ili osnovati novi grad). Kefisodot je sa Ksenofontom izradio golemu statuu sjedeceg Zeusa sa Artemidom i Tihe, bo icom srece kao personifikacijom samoga grada. -Ksenofont je sa Parosa, autor je djela Tihe s malim Plutom. -S obzirom na ratove u Gr koj, umjetnici poku avaju stvoriti sliku la ne vedrine, optimizma pa izra uju statue koje imaju la nu simboliku - bo ica Tihe je personifikacija srece, a Pluto simbolizira bogatstvo. Irene je bo ica mira. -Postoji predaja da je Kefisodot stariji izradio djelo Hermes s malim Dionizom. Ovo se ne mo e sigurno provjeriti, mo da je ovo Praksitelovo djelo atributirano Kefisodotu (u skripti pi e ak da je Kefisodot napravio stariju verziju Hermesa s malim Dionizom). Hermes s malim Dionizom je otkriven 1877.g. u Olimpiji u ru evinama Herinog hrama, a
44

Pauzanije opisuje da se tamo i nalazi ovaj kip koji je djelo Praksitela. Nije sigurno jeli ovo original ili kopija jer je Praksitel radio u mramoru. Neki znanstvenici su zastupnici teorije da je ovo kopija i to helenisti ka iz oko 11.st.pr.Kr.; postoji jedan helenisti ki majstor koji se zove Praksitel - najvjerojatnije je ovo kopija originala onog prvog Praksitela -Praksitel je radio djela i u mramoru i u bronci. Iz izvora znamo da je preferirao ona svoja djela koja je oslikao atenski slikar Nikija. -Jedna od najva nijih zna ajki Praksitelovih figura je zakrivljenost linije, nagla ena je linija obrnutog slova S. I kod njegovih djela vrijeli mala glava na elegantnom tijelu -Umjetnici 4.st. sve vi e rade u kamenu pa je ponekad te ko reci da li je u pitanju gr ki original u kamenu ili rimska kopija. Baza kipa iz Mantineje je mo da jedino pre ivjelo Praksitelovo djelo, vjerojatno se mo e dovesti u vezu sa jednim Pauzanijevim opisom ali nema potpisa majstora. Sa uvani reljefi na bazi upucuju na to da je ra en u duhu Praksitelovog stila. Od 4 sa uvane su tri strane, na jednoj je Apolon, u sredini rob sa no em i Marsija. Na drugoj strani imamo prikaz 3 muze. Njihove glave se mogu dovesti u vezu sa Praksitelovim stilom, samo je pitanje da li ih je izradio on sam ili je napravio nacrte koje je realizirao netko od njegovih u enika.

-Ova baza pokazuje da su dvije skulpture na ene u Herkulaneju, tzv. Velika i Mala Herkulanka, verzije Praksitelovih djela. Ove dvije figure, elegantne, malih glava, potpuno pokrivene odje om. Odjevene u duge hitone i ogrnute himatijonom po ukusu kasne klasike i drapirane prema modi kasne klasike. Naime, stilski su ove glave na pragu Afrodite Knidske i jo nekih drugih Praksitelovih uradaka. Zato je mi ljenje da su to originali prema kojima su nastale rimske verzije, kopije. Jedno od poznatijih Praksitelovih djela je Apolon Saurokton koji se sprema ubiti gu tericu. Na rimskoj kopiji iz Louvrea dvije grane slu e kao potporanj, zakrivljenost figure, prema Plinijevom opisu se u jednoj ruci nalazi strijela (ponekad kod rimskih kopija mo e biti zamjenjena kamenom). Druga dobro o uvana kopija Apolona Sauroktona se uva u Vatikanskim muzejima, razlike su uo ljive ali je motiv isti. Postoji jo jedna bron ana rimska verzija Apolona koja se uva u Rimu i dio skulpture koja se uva u Muzeju fine umjetnisti u Clevelandu. Praksitelova djelatnost se smje ta izme u 360. i 330.g.pr.Kr. -Afrodita Knidska je najpoznatije Praksitelovo djelo, obna ena, zbog nje su mnogi hodo astili u Knid, poznata u velikom broju rimskih kopija (50-ak). Ovaj kip je u to vrijeme izazivao sablazan, trebao je biti na injen za oto ki polis Kos ali su ga odbili preuzeti zbog toga to je gola, a su ga kupili gra ani Knida. Postoji pri a da je helenisti ki kralj Nikodem bio voljan izbrisati dug Knida ako mu daju ovaj kip i iako im je dug bio ogroman, oni su to odbili. Ova
45

skulptura se nalazila na knidskom novcu, ima hidriju na koju odla e draperiju. Ima zakrivljenu liniju, najbolji primjer dvodimenzionalnosti Praksitelove skulpture, datira se oko 340-ih g.pr.Kr., najstarija potpuno razodjevena skulptura gr ke bo ice u gr koj umjetnosti. -Afrodita (Venera) iz Arlesa se dovodi u vezu sa Praksitelom, smatra se jednim od njegovih ranijih radova, rimska kopija, ovakav ikonografski predlo ak postaje est u helenisti koj i rimskoj umjetnosti u prikazivanju nimfa. Praksitelova ljubavnica Frina mu je pozirala za ovu skulpturu. Ona je za razliku od Knidske Afrodite napola obna ena torza, pa odatle neka razmi ljanja da je ovo raniji rad. -Praksitel je izradio cijelu seriju satira koji su ljepu kasti, najpoznatiji su Satir koji nalijeva vodu koji je izvorno bio dio fontane i tzv. Lijeni satir, jedan od rijetkih originla iz tog doba. -Dje ak iz Maratonskog zaljeva - izvu en iz mora, ra en u tehnici izgubljenog voska, visine 1.30m, nije sigurno da je autor sam Praksitel, mo da su njegovi u enici. -Praksitelov stil je sna no utjecao na rani helenizam to vidimo na primjeru Aleksandrovog sarkofaga. -Lizip je najveci gr ki kipar 4.st. i najveci gr ki majstor u bronci. Njegov kompletan opus je bio u bronci i veliki broj njegovih sljedbenika je radio u toj tehnici. Bio je dvorski kipar Aleksandra Makedonskog i jedini je imao pravo izra ivati njegove kipove u bronci. Polikletov je nasljednik. Rodom je iz Sikiona. Karakteristike Lizipovih djela su elegantne proporcije, male glave, ali usprkos tome njegove figure djeluju veli anstveno. Kipovi ovladavaju prostorom oko sebe, njegovi kipovi su klasi an primjer trodimenzionalne skulpture koji se javlja u 4.st. Lizipovi likovi nikad nisu u istom polo aju. Jedan od njegovih najva nijih radova i jedan od najva nijih kipova 4.st uopce je statua Apoksiomena (struga ). Apoksiomen, uvan u Vatikanu, je vjerojatno onaj za Plinije spominje da je krasio Agripine terme u Rimu, Tiberije ga je dao prebaciti u svoju vilu, ali su se gra ani Rima pobunili pa je bio vracen natrag. Prikazan je atleta nakon vje banja (vje bali su goli, prije toga bi se podmazali da se nebi ozljedili), prije kupanja su strugali prljav tinu sa sebe, ispod ruke dr i strigil (struga ). Ova skulptura se datira oko 330/320.g.pr.Kr. - kraj kasne klasike. Lizip je bio samouki majstor, u njegovim najranijim djelima se nazire Polikletov stil, ali on nije kolovan u nekoj radionici, daje sebi vi e slobode... Jedan od motiva koje je naj e ce radio je Heraklo, poznato ih je najmanje 5-6. Heraklo Farnes se danas uva u Napulju, vjerojatno Lizipov Umorni Heraklo, stajao je u Karakalinim termama, ovaj naziv je dobio po zbirci. Heraklo se odmara, oslanja se na toljagu koja je pod pazuhom, toljaga je naslonjena na stijenu, preko nje je preba ena draperija, desna ruka preba ena na le a, mala bradata glava, datiran u 330/320.g.pr.Kr. Ima natpis koji ka e da je ovu skulpturu izradio Atenjanin Glikon prema Lizipovu originalu. Skulptura Herakla koja se uva u Gliptoteci u Kopenhagenu - razlika izme u ova dva je u proporcijama, sigurno je nastala krajem 4.st., ali je jo na tragu Polikletovih proporcija, glava nije toliko mala niti je tijelo toliko tanko
46

Kopija Herakla Epitrapesiosa koji sjedi na stijeni, toljaga kraj nogu, dr i pehar u desnoj ruci; u prijevodu ovo zna i stolni Heraklo, Lizip ga je izradio u srebru i navodno poklonio Aleksandru Velikom i on ga nosi sa sobom na svoja osvajanja. Poziva na sladostrasti stola, tj. neumjerenost u jelu i picu. Hermes koji ve e sandalu - rimska kopija. Vjerovatni izgled originala postoji na novcu. Na jednom prikazu vezuje sandale sa obje ruke (novac), na drugom se nalaktio (kip), na jednom gleda prema nozi (novac), na drugom naglo okrece glavu u lijevo (kip). Statua koja prikazuje Sokrata, maloga, ru noga, zdepastoga, elavog, duge iljaste brade. Sokrat je zapo eo kao Fidijin u enik, sudjelovao je u radu na Partenonu kao jedan od kipara. Kasnije se opredijelio za filozofiju. Prema izvorima, njegovu portretnu statuu je izradio Lizip. -Skulptura Aleksandra Makedonskog koja se uva u Louvreu, vjeruje se da je replika kipa ra enog u prirodnoj veli ini, razodjeven, prikazan kao heroj, oslonjen na koplje, u bronci -Kip prona en u Delfima, vjerojatno mramorna kopija bron anog originala koji je stajao u Farsalu u Tesaliji kojeg je podigao tesalijski kralj. To je zapravo grupa koja je prikazivala tog kralja, njegove pretke i neke od uvenih atleta Farsala, vi e od desetak figura. -Kip prona en u moru kod Amfikitere - ne mo e se povezati sa nijednim velikim majstorom klasi nog doba, ne zna se to no koga prikazuje, s obzirom na polo aj ruku izgleda da je ne to dr ao, mo da je to bila glava Meduze, a ako je onda bi to mogao biti Perzej. -Mauzolej u Halikarnasu - jedno od 7 svjetskih uda, zapo eto oko 370-ih, dovr en 353.g.pr.Kr, ogromno zdanje, ne vrhu je imalo krov piramidalnog tipa, a na vrhu je stajao etveropreg u kojem su stajali kipovi Mauzola i Artemizije (visoki 3m i 2.6m). Mauzol je perzijski inovnik. Gr ki arhitekt Pitej i gr ki majstori Skopas, Leohar, Timotej i Briaksid rade skulpturu koja krasi ovo zdanje. Isto nu stranu je radio Skopas jer je ona glavna i jer je on najveci majstor u tehnici mramora, Leohar radi zapadnu stranu, ju nu Timotej, a sjevernu Briaksid. Mauzolej je prikazan iroka tijela, s bradom, dugom kovr avom kosom. Artemizija nastavlja gradnju hrama, unajmljuje velike gr ke majstore za njegovu gradnju. -Kip Serafisa (Oziris) - izradio Briaksid - vjerojatno su postojala dva majstora po imenu Brijaksid, jednom se atribuira ovaj kip, a drugi je atenski majstor iji je potpis na en na jednoj bazi sa atenske Akropole. -Jedan od rijetkih originalnih djela, jednog drugog kasno klasi nog gr kog majstora Timoteja. On je radio na Askeplijevom hramu u Epidauru. Ovdje je rije o jednoj skulpturi bo ice Higije koja je stajala u okoli u toga hrama. Malo je udnovato impostirana. To nije ni sjede i niti stoje i polo aj. Ne to izme u. Figura je napola razodjevena, na na in da je lijeva polovica torza, sa tom lijevom dojkom potpuno otkrivena, nagla ena je erotska dimenzija. Ovo je original, ovo je statua prona ena u okolici samoga sveti ta. Timotej je bio autor modela za oba zabata Asklepijeva sveti ta u Epidauru. Leda sa labudom koja je sli na impostirana kao lik Higije. Opet nije ni u sjede em ni u stoje em polo aju. Leda je bila jedna mitska ena jednoga kralja koju je obljubio Zeus,
47

tako da se pretvorio u labuda. Ona nesvjesna posljedica je prigrlila labuda, lijevom rukom podi e odje u sa sebe. Ovdje je desna polovica torza razodjevena i opet nagla ena ta erotska dimenzija, eznutljiv pogled uperen u visinu. Autorstvo je sa dosta razloga pripisano Timoteju kao i prethodna statua. Dvije konjani ke enske figure sa Asklepijeva hrama u Epidauru, koje se dovode u vezu sa Timotejem. Lijevo su figure aura - personifikacije vjetra, povjetarca. Desno figure Amazonki. Ove lijeve su u funkciji ugaonih akroterija tog isto nog zabata Asklepijeva hrama, a konjani ke figure Amazonki vjerojatno sa zapadnog zabata. Ovo je prvi puta u gr koj umjetnosti da se prikazuje jedna takva figura koja je personifikacija vjetra i povjetarca - vjerojatno Timotejeva osobna inovacija. -Leohar je atenski majstor za generaciju mla i od Praksitela, radi u svim tehnikama, ali najvi e u bronci, jako malo djela mu se mo e atribuirati. Apolon Belvederski je do II. svjetskog rata bio atribuiran Praksitelu, zatim Leoharu. Figura bo ice Artemide - prikazana kao lovkinja, uva se u Versaillesu, pripisuje se Leoharu Leoharu se pripisuje i figura Sofokla, jer je on prema izvorima izradio njegovu portretnu statuu, a kasna klasika je period kada se po prvi puta u gr koj umjetnosti masovno po inju izra ivati portreti i portretne statue ivih ljudi. Ne bilo koga, nego velikih filozofa, pjesnika, govornika. Prema izvorima je Leohar izgradio statuu Sofokla, a ti se javni ljudi lako prepoznaju prema svojim portretima. Ovo je definitivno Sofoklo. -Skulptura Zeusa sa Ganimedom - Ganimed je dje ak, a Zeus se spu ta u liku orla i grabi ga, esto kopirana skulptura u rimsko doba, postoje sumnje da je ovo Lizipovo djelo. -Grupa koja je stajala u Olimpionu u Olimpiji u malom jonskom tolosu kojeg je dao podici Aleksandar Veliki u ast svoje obitelji, tj. u njegovoj celi je na polukru noj bazi stajala petero lana grupa, u hrizelefantinskoj tehnici, koja je prikazivala Aleksandra, njegovu baku i djeda, oca i majku. -Skopas - nije bio samo kipar nego i arhitekt, projicirao hram Atene Aleje u Tegeji koji je najzna ajniji hram 4.st.pr.Kr. u kopnenoj Gr koj. Taj hram je kombinacija jonskog i korintskog stila, prvi dorski peripter kod kojeg se pojavljuju u unutra njosti korintski stupovi. Skopas je projicirao obje zabatne kompozicije ovog hrama, ali su ostali samo fragmenti. Na prednjem zabatu je prikazan lov na kalidonskog vepra. Hram je uni ten u po aru 395.g.pr.Kr. Odlike Skopasove umjetnosti su male glave, gotovo etvrtaste forme, duboko usa ene o i, glave uperene prema gore sa transcendentalnim izrazom. Skopas je najvi e od svih kasnoklasi nih majstora utjecao na umjetnost nadgrobnog reljefe. Djelovao je izme u 370. i 340.g.pr.Kr. Sudjelovao je u izradi Mauzoleja u Halikarnasu, u obnovi Artemiziona u Efezu. I u Hrvatskoj postoje figure koje se mogu smatrati rimskim kopijama pojedinih gr kih originala, npr. kopija Skopasova Herakla koji je, danas poznat pod nazivom Heraklo Lansdowne, a radi se o fragmentima ogromnog Heraklova kipa na enog kod ??. Heraklo Lansdowne je iz Hadrijanove vile u Tivoliju. Menada je jedno od Skopasovih djela koje se esto spominje u izvorima. Prikazuje enu, dionizijevu pratilju, koja se prema predaji prepu ta razli itim u icima. Ona je prikazana

48

odjevena, ali ono to dr i odje u na okupu je jedna vezica, sve drugo se razbacalo po tijelu, prikazana je u transu, visoko podignute glave. Skopas preferira motive u kojima mo e prikazati krajnosti ljudske psihe.

4.2. Arhitektura 4.2.1. Graditeljstvo rane klasike

-Hram Atene Afaje na otoku Egini je jedino gr ko zdanje hramskoga tipa koje je gra eno na izmaku jedne i na po etku druge ere. Ova gra evina pokazuje osnovne zna ajke arhitekture klasi nog doba, pri emu mislim na njezin tlocrt. Taj je hram nastao na ru evinama jednog starijeg, heksastilnog dorskog periptera, koje je stradalo u po aru. Dakle, 6 na kra im i 12 stupova na du im stranama, klasi nog tlocrta pronaosa, opistodoma i cele. To konkretno zna i pronaos sa dva stupa u antama, opistodom ili riznica na stra njem dijelu sa dva stupa u antama i trobrodna cela podijeljena sa dva reda dvokatnih stupova. Ono to ovu gra evinu svrstava u subarhajski period je izgled zabatne kompozicije na zapadnoj, sporednoj, strani. Na licima tih figura se o ituje arhajski osmijeh, prikazane su u nezgrapnom pokretu. Na mla em, isto nom zabatu, koji ide u 490. ili 480. g. pr. Kr. stvari idu druga ije. Figure nemaju arhajski osmijeh, ve stro i, ozbiljniji izraz lica, naborana ela, lagano otvorena usta kao da se spremaju ne to izgovoriti. Na taj na in su gr ki umjetnici ih po prvi puta poku ali na novi na in psiholo ki okarakterizirati, ne kroz arhajski osmijeh, ve kroz jedan strogi izraz lica koji dolikuje samoj radnji. Ako Atena stoji u sredini, a oko nje borba, ranjeni i priklani ratnici, malo je taj arhajski osmijeh udnovat. To je razlog za to taj rano klasi ni period nosi naziv strogi stil. Taj termin strogi stil se upotrebljava kada se govori o skulpturi rano klasi nog perioda, bilo samostoje oj, bilo arhitektonskoj. I taj isto ni zabat Afajinog hrama na otoku Egini je zapravo jedan on najranijih navje taja te rano klasi ne umjetnosti. Ina e, sam hram je bio gra en u vapnencu, presvu en slojem tukature, nadgra e mu je bilo bojano, a donji dio okre en u bijelo. Metope nedostaju, vjerojatno zbog toga to su bile od drveta. Skulpture su ra ene u punom volumenu, i bile su bojane. -Zeusov hram u Olimpiji. Razlika se o ituje u veli ini gabarita, i jednom stupu na du oj strani kojega Zeusov hram ima vi e. Najve i broj dorskih hramova u rano klasi nom i visoko klasi nom periodu je gra en upravo u tom omjeru. To je bio jedan obrazac koji se smatrao vrhuncem u razvoju dorskoga stila i te se proporcije o ituju u tome to je broj stupova na du im stranama iznosio dvostruko ve i broj od stupova na kra im stranama + jo jedan dodatni stup. Podignut je oko 470. g. pr. Kr. u sveti tu u Olimpiji. Projektirao ga je Libon, lokalni arhitekt. Ono je preuzelo funkciju glavnog sveti ta u Olimpiji, i to starog Herinog hrama kojega smo spominjali ranije. Hram je gra en u tlocrtu dorskog heksastilnog periptera, vrlo je sli an tlocrtu Afajinom hramu na Egini, drugom Heraionu u Paestumu, a po broju stupova se nalazi izme u njih. Na kra im stranama 6, a na du im 13. Pronaos sa dva stupa u antama, opistodom sa dva stupa u antama, trobrodna cela sa dva reda dvokatnih stupova. Bio je gra en u lokalnom vapnencu, tukatiran, bio je obojen. Figure u zabatnim poljima i metope su bile izra ene od mramora. Kao to je Partenon najva nije zdanje iz visoke klasike, tako je i Zeusov hram razdoblja rane
49

klasike. Cijelim svojim vanjskim pla tom, ovaj hram je imao dorski friz, ali metope nisu bile izra ene u reljefu. Dvanaest metopa koje su prikazivale Heraklova juna ka djela su krasile dorski friz iznad pronaosa i opistodoma. Iznad dva stupa pronaosa i iznad dva stupa opistodoma. Po est sa svake strane. Ovo zdanje je poznato po tome to je iza 432. g. pr. Kr. u njegovoj celi postavljen udesni Fidijin kip sjede ega Zeusa Olimpijskog koji je u helenisti ko doba dobio titulu jednoga od sedam svjetskih uda. Kip koji je izra en u visini od 12 m - ako ga zamislimo uspravnoga, on bi probio krov toga zdanja. Ovim je djelom Fidija nadma io samoga sebe, odnosno, kip Atene Partenos.

Na isto nom zabatu je bila prikazana scena pred trku kvadrigama izme u dvojice junaka Enomaja i Pelopa. U sredini je bio prikazan Zeus. Na drugom zabatu je bila prikazana borba Kentaura i Lapita a u sredini je bio prikazan lik Apolona. Autori ove zabatne plastike i metopa nisu poznati. Pauzanija, gr ki pisac, koji u prvoj polovici 2. st. n. Kr. pohodi Olimpiju, spominje i ovaj hram, spominje bron ane re etke na po etku pronaosa kroz koji se ulazilo u samo zdanje, dvojicu majstora koji su izradili zabate. Njihova imena su Paionije i Alkamen Stariji. Prema onome to danas povjesni ari umjetnosti znaju, ini se da nije mogu e to autorstvo pripisati njima jer su to majstori ija djelatnost pada u kraj 5. st. pr. Kr. Po svoj prilici je do Pauzanija do la kriva informacija koju je on kasnije nehotice prenio. Prava istina je da mi ne znamo tko su autori. U relativno recentnoj literaturi su navedena imena ove dvojice autora, kao da je to neporeciva injenica - no nije tako. Po svoj prilici su majstori do li iz Atene, glava Apolona se poklapa sa stilom jedne glave sa Atenske Akropole (glava plavog Efeba), pa je vjerojatno rije o nepoznatim atenskim majstorima. Ta dva zabata su va na zato to su te figure prikazane u strogom stilu. Na licima je izra en Ethos, unutra nja snaga koja se manifestira kroz naborana ela, lagano otvorena usta, u ozbiljnom i stro em izrazu lica. Jasno je, tu ne treba puno obja njenja, da se vidi da su Zeus i Apolon glavni likovi koji odlu uju ishod. -Hram E u gradu Selimusu na Siciliji. To je bila bogata gr ka kolonija u zapadnom dijelu Sicilije. Za ovaj se hram vjeruje da je bio posve en bo ici Heri, pa se naziva i Heraion. Dosta dobro sa uvan, iako je to jedan od primjera gra evine koja je kompletno obnovljena od strane arheologa. Jasno se vide dijelovi koji su originalni, a koji su rekonstruirani. Ovaj je hram bio sa uvan samo u svom stereobatu i stilobatu te podignut od svojih elemenata. Jedan je od najva nijih dorskih rano klasi nih hramova sa prostora Sicilije. Datira se u prvu polovicu 5. st. pr .Kr. -Mo da mnogo va niji primjer je u ju notalijanskoj pokrajini Lukaniji, gradu koji se izvorno nazivao Posejdonija (Paestum). Hram koji je u literaturu u ao kao Neptunov ili Posejdonov hram. Sasvim je sigurno da je bio posve en bo ici Heri. S obzirom na prvi
50

Herin hram koji je podignut tijekom srednjeg arhajskog perioda, udnovato zdanje s 9 stupova na kra im stranama i 18 na du im sa dvobrodnom celom itd, koji se naziva prvi Heraion, ovaj se naziva drugi Heraion. On je manje vi e gra en paralelno sa Partenonom iako je zapo et ne to malo ranije, isto tako zavr en, ali recimo da se druga faza gradnje poklapala. Na njemu se manifestiraju utjecaji sa Partenona, odnosno, iskustva sa mati ne Gr ke. Hram je dosta dobro sa uvan i spada u red najbolje sa uvanih dorskih hramova. Ne to je du i od Afajinog hrama. On na kra im stranama ima 6 stupova, sve su to heksastilni peripteri, me utim, na du im ima 14. Ono to povezuje ovo zdanje sa

Afajinim hramom, Zeusovim i Partenonom su dvokatni stupovi. Unutra njost cele je bila rije ena na isti na in osim po omjeru je ta gra evina izgra ena po utjecajima iskustava iz mati ne Gr ke. Vrijeme gradnje se stavlja oko 460. ili 450. g. pr. Kr. U razini ovih gornjih, manjih stupova se nalazila lo a/galerija odakle se mogla gledati cela. Drugi Herin hram u Paestumu je klasi ni dorski heksastilni peripter sa 6 x 14 stupova, sa dva stupa u pronaosu, dva u opistodomu, u antama, trobrodna cela, dva reda dvokatnih stupova, kao to je slu aj kod Afajinog hrama na Olimpu. -Hram Olimpijskog Zeusa u Akragasu (Agrigentum) - Zdanje sa Sicilije, vrlo zanimljivo, gotovo revolucionarnog tlocrta. Gra eno je u dorskom stilu. Zapo et je po etkom 5. st. pr. Kr., vjeruje se da se po eo graditi iza 480. g. pr. Kr. Smatra se da je sagra en u ast pobjede sicilskih Grka nad Karta anima kod mjesta Himee, jer, Sicilija je bila podijeljena izme u Karta ana i Grka. Bitka je bila 480. g. pr. Kr. i tada su Grci izvojevali va nu pobjedu, te se smatra da je toj pobjedi u ast, sagra eno ovo zdanje. Me utim, zbog svojih ogromnih razmjera, nikad nije dovr eno, to sasvim sigurno znamo iz opisa sicilskog Grka Diodora, koji svjedo i da 406. g. pr. Kr. to zdanje jo nije bilo dovr eno. Tada su po prvi puta Karta ani osvojili grad, a drugi puta su ga zauzeli u jeku rata sa Rimljanima oko cijelog otoka Sicilije. Tada je zdanje razoreno oko 250. g. pr. Kr. Iako dorskoga reda, nije imao klasi an tlocrt dorskoga hrama - pronaos, celu, opistodom - ve se gra evina sastojala iz jednoga prostora, od goleme dvorane. injenica da je hram bio duga ak preko 110 m. U toj golemoj dvorani su se nalazila dva golema zida u koja su bili inkorporirani etvrtasti pilastri. Hram nije imao klasi nu kolonadu stupova, nego su golemi dorski polustupovi bili inkorporirani u vanjski zidni pla t, tako da ovo nije primjer jednoga dorskoga periptera, nego pseudoperiptera. Ovakav tip tlocrta
51

jednog gr kog hrama nazivamo pseudoperipteros. Vrlo je zanimljiv izgled zidnog pla ta. On je bio rije en tako da su izme u tih dorskih stupova, otprilike na pola visine, na postoljima bile postavljene goleme (preko 7 m visoke) skulpture Atlasa, sa rukama podignutim ispod glave u polo aju kao da dr e te inu tog golemog arhitrava, koji je bio rije en od velikog broja kamenih blokova. No, ipak, te inu gra evine dr e polustupovi. Jedan od tih golemih Atlasa je sastavljen od svojih izvornih dijelova i polegnut u okolici samog zdanja, tako da se turisti mogu uvjeriti u veli inu tih figura. On dimenzijama nadma uje i Partenon, a nikada nije bio dovr en.

4.2.2. Graditeljstvo visoke klasike

-Visoka klasika se poklapa sa razdobljem obnove atenske Akropole koja se poklapa sa periodom Periklove vladavine. Periklo je najva niji atenski dr avnik, tvorac ideje o Ateni kao mjestu okupljanja svih Grka i samim time umjetni koj metropoli svih Grka. Periklo je bio dobar Fidijin prijatelj, i stoga nije udno da je najve i dio aktivnosti koje su se odvijale na Akropoli bilo pod Fidijinoj supervizijom. Akropola nije prezasi ena gra evinama. Ovdje je primijenjen slobodni koncept arhitekture i te su gra evine slobodno postavljene u prostoru, neovisno jedna od druge, iako je njihov polo aj uvjetovan ranijim gra evinama. injenica da je na mjestu Erehteiona bila bitka Posejdona i Atene je uvjetovala poziciju toga hrama, Partenonu je uvjetovao pred-Partenon, hramu Atene Nike Apteros jedna starija gra evina, a Atenin hram je gra en u dvije faze, kao Templo Inantis oko 560., a onda mu je pridodana kolonada stupova pa je pretvoren u peripter. -Na mjestu dana njeg Partenona, oko 480. g. pr. Kr. je zapo eta gradnja dorskog hrama koje je po mnogo emu bilo prethodnik dana njeg Partenona, gotovo identi nog tlocrta. Za taj se hram koristi naziv pred-Partenon ili prvi Partenon. To je zdanje koje su Perzijanci nakon osvajanja Atene o tetili, tad jo nije bilo dovr eno. Perzijanci nisu mogli uni titi hram, no kore u njegovoj okolici su uni tene, dijelovi hrama, itd. Nakon slijede e godine i povratka Atenjana u svoj grad, po elo se sre ivanjem grada, nije bilo sredstava kojima bi se pristupilo obnovi tih zdanja ili gradnji novih. Takve mogu nosti su se pokazale tek onda kada je, navodno, zbog opasnosti po riznicu, Periklo odlu io samoinicijativno prebaciti riznicu atensko-delfskog saveza, sa otoka Delosa u Atenu. Mnogi su polisi odlu ili, unutar saveza, umjesto vojskom, platiti za pomo u ratu protiv Perzijanaca. Vremenom se skupila pozama na suma i Periklo to prebacuje. Sa tim novcem se po ela obnavljati atenska Akropola, i graditi novi hramovi irom Atike. Atenjani su mislili da na to imaju pravo jer su oni dali najve i dio u ratu protiv Perzijanaca. Da se zadr imo na tom pred-Partenonu. On je sagra en na mjestu jednog jo starijeg hrama, gra en u tlocrtu amfiprostilnog dorskog periptera. Imao je 6 stupova na kra im stranama. Amfiprostilni jer je osim vanjske kolonade, na pro elju i na za elju imao jo jedan red stupova u pronaosu, odnosno opistodomu. Nije imao klasi no predvorje i klasi nu riznicu nego dva skra ena portika iz kojih se onda ulazilo u trobrodnu celu (sasvim sigurno sa dva reda dvokatnih stupova) i u dvoranu djevica, ili, djevi ansku riznicu sa etiri stupa postavljena u obliku kvadrata.
52

Novi, mla i, Partenon u osnovi ima potpuno identi an tlocrt. Prilikom njegove gradnje, elementi starog zdanja nisu uni teni, nego su mnogi od tih elemenata iskori teni za novi Partenon. Zbog njegovog postojanja je ta platforma neuobi ajeno visoka za jedan gr ki hram. Njegov tlocrt je identi an, ali su dimenzije gra evine mnogo ve e, kao i broj stupova. Novi Partenon je tako er amfiprostilan peripter, samo ne sa 6 stupova na kra im i 4 stupa u pronaosu i opistodomu, nego sa 8 stupova na kra im i 6 stupova u pronaosu i opistodomu. etiri stupa u riznici i dvokatni dorski stupovi, postavljeni u obliku gr kog slova PI. Odmah prilikom po etka gradnje je bilo jasno da se u celu toga hrama eli postaviti jedan ogroman Atenin kip. Samim time se pove avaju gabariti cijele gra evine.

Va no je naglasiti da Partenon, iako matemati ki precizan, sadr ava brojne opti ke korekcije radi vizualne harmonije. Stupovi vanjske kolonade su lagano nagnuti prema unutra, a ne okomiti. Vijenac nije potpuno postavljen u ravnini ve je lagano nagnut prema vani. Kreptidoma na kojoj le i zdanje nije potpuno ravna. Mjerenja su pokazala da je sredi nji dio platforme najvi i, a da krajevi padaju. Ne slu ajno, ve namjerno. Sve je to radi tih opti kih korekcija, da bi se stekao dojam maksimalne harmonije proporcija. Hram se gradio od 447. do 432. g. pr. Kr., a to su pouzdani podaci, to je malen slu aj kod gr kih gra evina. Hram je bio sagra en do 438. g. pr. Kr. no radovi na skulpturi traju do 432. g. pr. Kr. Za izgradnju u cijelosti je bilo potrebno 15 godina. Hram je sagra en od penteli kog mramora u cijelosti - od prvog do zadnjeg kamena - ak i crijep. Pretpostavlja se da su na rubovima akroterija stajale skulpture krilatih bo ica Nika, bo ica pobjede. Posljednja istra ivanja su pokazala da su u pronaosu, sa strana vrata, u vrhu zida stajala dva prozora za dodatno osiguravanje svjetlosti u predvorju. Strop je bio kasetiran. Ovo je jedini dorski hram koji ima sve vanjske metope izra ene u visokom reljefu. Njih 92 na etiri strane gra evine. Prikazane su etiri teme, amazonomahija (borba Grka i Amazonki), kentauromahija (borba Lapita i Kentaura), gigantomahija (borba gr kih bogova sa Gigantima sinovima majke Zemlje, odnosno Gee) i iliupersis (osvajanje Troje). Dva zabata su bila u punoj plastici. Na isto nome je bilo ro enje Atene iz Zeusove glave, a na zapadnome borba Atene i Posejdona oko za titni tva grada Atene. Unutra nji red od 6 dorskih stupova je u odnosu na ovaj vanjski od 8 postavljen na vi u niveletu, odnosno, na dvije dodatne stepenice. Taj red dorskih stupova, odnosno, zidovi ante i cele koji se nastavljaju, nose jonski friz. Mo da ete negdje pro itati da je Partenon prvi primjer kombinacije dorskoga i jonskoga reda. Izvjesno je da ima i starijih (npr. Cererin hram u
53

Paestumu). No, Partenon je najva niji primjer iz same Gr ke. Dorski hram mora imati dorski friz iznad arhitrava, no unutra nji dio gra evine iznad pronaosa, pa vrhom zida cele i iznad opistodoma, pa ponovno vrhom, iznad cele, ide jonski friz. Sam taj friz je duga ak gotovo 160 m. Me uprostor izme u vanjske perijastaze stupova i ovoga se rje ava kasetiranim stropom. Lako je bilo vidjeti ove metope i dorski friz gledaju i izvana gra evinu. Me utim, jonski nije bilo lako vidjeti, dobro nakriviti glavu da biste vidjeli to se gore nalazi. Jonski dijelovi hrama, koje je kasnije napomenuo, su friz, lezbi ki kimation i, vrlo va no, etiri stupa u stra njoj prostoriji, djevi anskoj riznici. Arhitekti su i na to mislili, pa su taj friz lagano nagnuli za nekoliko stupnjeva prema vani. To je jedno vrhunsko zdanje nastalo u suradnji Iktina, Kalikrata i Fidije. -Nakon dovr etka Partenona u svom arhitektonskom dijelu, zapo et je rad na monumentalnom ulazu na plato Akropole - Propilejima. To je tip gra evine koji je iroko rasprostranjen na gr kom teritoriju jo od mikenskih vremena (primjerice Tirint). I dana nji Propileji su imali svoga prethodnika, stare Propileje, koji su stajali na ulazu na plato Akropole. Oni su gra eni paralelno sa Partenonom, negdje u doba Atenskog dr avnika Temistokla - 480-ih godina prije Krista - koji su te ko o te eni jer su bili utvr eni (zbog naleta Perzijanaca). Smisao Propileja je u tome da zakloni pogled na plato Akropole i da prika e da se iz pepela starih Propileja izdignulo jedno jo ve e zdanje. Novi Propileji su izgledom slijedili stare, u svom sredi njem dijelu su dobili izgled pro elja jednoga dorskoga heksastilnog hrama. Sredi nji par stupova je ipak malo razmaknut zbog prolaza, a vanjskom pro elju odgovara unutarnje pro elje. Visinska razlika je svladana stepenicama, a dva reda po tri jonska stupa je nosilo kasetirani stop. Izvorno su trebali imati dva krila, portika, kroz kojih bi se ulazilo u dvije prostorije - jedna bi bila pinakoteka, galerija slika, a druga gliptoteka, u kojoj bi se prezentirale skulpture, biste i sl. Me utim, zbog peloponeskog rata, taj dio nije nikada realiziran. U njima su bile kline le aljke, budu i da je to bila jedna dvorana za gozbe. Propileji nisu imali zabatne skulpture i metope. To je bila samo javna gra evina. No kada bi se do lo na plato, onda bi posjetitelji ostali zapanjeni. Kroz Propileje su prolazile famozne Panatenejske povorke sa svim Atenjanima i Atenjankama. Kao i kod Partenona, Propileji su izgra eni od penteli kog mramora. Nakon to je sagra en Partenon, ve slijede e, 437. g. pr. Kr. (dakle, Partenon jo nije imao skulpture), pod vodstvom arhitekta Mnezikla, gradnja Propileja traje do 432. g. pr. Kr. -Slijede i hram na atenskoj Akropoli je hram Atene Nike Apteros, sagra en na mjestu jednog starijeg zdanja. On je bio potpuno rastavljen na sastavne dijelove od strane Turaka, u jeku kandijskog rata, i od njega su sagradili bastion. Nakon ostamostaljenja gr ke, gr ki arheolozi su anastilozom* vratili izvorne dijelove. Dobili smo jedan mali amfriprostilni, tetrastilni jonski hram koji je ujedno najbolje "sa uvani" hram. Mi znamo izgled prija njih gra evina, i mogu e ih je rekonstruirati, ali one nisu sa uvane kao takve. Ovdje imamo gra evinu koja je, osim krova, gotovo u cijelosti sa uvana. Hram Atene Nike Apteros je bio posve en bo ici Ateni, beskrilnoj donositeljici pobjede. Tu je zapravo rije o sinkretisti kom kultu Atene i bo ice pobjede, Nike. To je varijanta jednog starijeg egipatskog bo anstva Nit, pobjede, koja je preuzeta od strane Grka. Ovdje je
54

poistovje ena sa Atenom, zami ljena je bez krila (odatle Apteros), zato da bi pobjeda ostala me u Atenjanima (da ne "odlepr a"). Puno je tu ideologije, veze izme u politike i graditeljskih ostvarenja. Ovo je jedan od primjera hramova kod kojih su stupovi monolitni. Gra evina je imala zabat ispunjen mramornim skulpturama, to ba i nije obilje je jonskog stila, i vidljivo je da je nastala pod utjecajem dorskog stila (Partenona i Propileja). Iznad jonskih stupova sa karakteristi nim kapitelom s volutama se nalazi friz koji je ra lanjen u tri trake - nije rije o ravnome polju - i prikazivao je borbu Grka sa Perzijancima kod Plateje, 479. godine, i lo e je sa uvan. Tako er je gra evina od penteli kog mramora. Za to ovu gra evinu nazivamo tetrastilni amfiprostilos - ima red stupova i na pro elju i na za elju. Kroz red na pro elju se izme u dvaju malih pilastara ulazi u celu - i tu je kraj hrama. A stra nji red je neznatno odmaknut od zatvorenog zida. Tu su stupovi stavljeni radi dekorativnog elementa. Arhitekt ovog zdanja je Kalikrat (koji je sagradio vrlo sli an hram, osim to ima pronaos). Gradnja je trajala od 431. do 425. g. pr. Kr. (duga ka gradnja se obja njava time to je to bila sredina Peloponeskog rata). Krajem 5. st. pr. Kr. okolo ove gra evine je izra ena balustrada (ograda) sa stra njih i bo nih strana, koja je ukra ena udesnim reljefom/frizom koji je prikazivao procesiju Nika ka bo ici Ateni koja je prikazana na prijestolju. Na alost, Turci su ra erupali tu balustradu i danas imamo samo male fragmente. -Idemo na Erehteion, posljednje zdanje, s kojim je, kada govorimo o klasi nom periodu, zavr ena obnova atenske Akropole. Erehteion je jedna gra evina koja nema nikakvog pandana. Sagra en je na mjestu, gdje se prema predaji odvijala bitka izme u Posejdona i Atene, oko toga koga e Atenjani staviti za svoga za titnika. Prema predaji je Atena udarila kopljem o tlo i tu je izrasla maslina, a od Posejdonova trozuba izvor slane vode. Atenjani su izabrali maslinu. I unato ote avaju im okolnostima, te ko pristupa nom terenu i razli itoj niveleti, tu se sagradio hram. Ka u da je tu bio grob Kekropa, drevnog atenskog kralja. Arhitekt ovoga hrama je Filoklo. I ovaj hram, osim friza koji je gra en od paarskoga, izgra en je od penteli kog mramora. Gradnja je trajala od 421. do 406. g. pr. Kr. Pisani zapisi nam govore da je na ovome zdanju radilo 130 majstora koji su bili pla eni jednu drahmu dnevno (srebrnjak), a gra en je s prekidima zbog Peloponeskog rata. Za Erehteion mo emo re i da je piktoresknog, baroknog tlocrta, koji ima tri ulazna trijema, dvije osi. Sa sjeverne strane jonski stupovi ra lanjuju sjevernu fasadu i izme u njih su otvoreni prozori koji su izvorno bili zatvoreni bron anim re etkama. Ina e su prozori kao elementi vrlo rijetko dokumentirani na gr kim gra evinama. Lijevo i desno imamo isto nu fasadu koja je tetrastilna, na ni oj niveleti. Vidimo i zapadnu sa karijatidama koja je na vi oj niveleti. Iz ovog tetrastilnog portika se ulazilo direktno, a kroz trijem s karijatidama se
55

spu talo stubi tem u odaje koje su postavljene u osi tih dvaju trijemova. Ju na prostilna fasada je sa 6 vitkih jonskih stupova, iz koje se ulazilo u Ateninu celu. Hram je bio posve en ve em broju bo anstava, no nismo sigurni sto posto kome su sve bile posve ene odre ene odaje. Ono to je sigurno je da se kroz prostilni trijem ulazilo u Atenino sveti te, da su u stra njem dijelu bile odaje posve ene Erehteju i Hefestu, a mo da i jo nekim bo anstvima. Trijem sa karijatidama - figure kora u funkciji nosa a stupova, ekvivalent figurama Atlasa. Ovdje su one jedan element koji je preuzet iz arhajskog perioda. Osim ovih karijatida i onih iz Sifnijske riznice, nemamo ba neke druge primjere. One su ra ene u bogatom stilu. Partenon, Propileji, hram Atene Nike Apteros, kronolo ki pripadaju visokoj klasici. Ova gra evina pripada stilu bogate klasike. Sada vidite kako se ovaj hram svrstava tu, kroz tu stra nu bogatu dekoraciju. Jonski stupovi ukra eni trakama sa palmetama, jonskim kimationom, ehinusom koji je izveden jonskim kimationom, bogata dekoracija vrhom zida, na antama u obliku jonskog i lezbi kog kimationa, trake sa astragalom itd. Na nekim drugim gra evinama se taj bogati stil manifestira u kombinaciji dorskoga i jonskoga, te pojavi novog stila u gr kom graditeljstvu - korintskog stila. -Hram Atene i Hefesta, jo se naziva i Hefastaion (Hephaisteion) ili Tezeion (Theseion). Di e se na zapadnom dijelu atenske Agore, gradskog trga. Zbog metopa, na kojima su prikazana Tezejeva juna ka djela, ima i taj drugi naziv. Budu i da je bio sagra en u ulici u kojoj su stanovali kova i, iji je za titnik Hefest, a u Ateni, ija je za titnica bo ica Atena, odatle njegovo pravo ime. U celi su se nalazile njihove statue, koje je izradio Fidijin u enik Alkamen (jedan od najva nijih majstora bogate klasike). Hram je gra en u tlocrtu dorskog periptera, sa 6 stupova na kra im i 13 na du im. Trobrodna je cela, dorski friz, metope su djelomi no sa uvane, a zabat nije. Kako autori tvrde, ovo je najbolje sa uvani dorski hram. Ovaj se hram zapo eo graditi prije Partenona, 440 g. pr. Kr., gra en od penteli kog mramora, i po tome bi bio prvi hram koji bi bio gra en od mramora. Na njemu su primijenjena ista matemati ka na ela kao i kod Partenona (nakrivljenja, platforme, i sl.), samo u manjem postotku. Ovdje se nalaze dva stupa u pronaosu, u antama. Ovdje vidimo mjesto na kojemu se nalazio jonski friz. I ao je iznad pronaosa i prebacivao se na vanjsku perijastazu stupova, isto tako s druge strane, iza opistodoma i na vanjsku perijastazu stupova. Ovaj hram je jedan u skupini zdanja koja su gotovo identi nog tlocrta (heksastilni dorski peripteri) kao i Posejdonov hram na rtu Sunion, Aresov u Aharmi kod Atene i Nemezin u Ramosu kod Atene. Stoga se pomi lja da su svi djelo istoga arhitekte. Gra eni su izme u 450. i 430. g. pr. Kr.

4.2.3. Graditeljstvo bogatog stila

Sad smo na graditeljstvu bogatog stila od 420. do 380. pr. Kr. Glavno obilje je gr kog graditeljstva bogate klasike je pojava etvrtog stila u gr kom graditeljstvu - korintski stil. Redoslijedom pojavljivanja, on je etvrti nakon dorskog, eolskog i jonskog. Eolski je
56

ro ak jonskoga iz kojega se on razvio. Korintski stil se zasniva na postojanju korintskog kapitela. Sve drugo korintski stil posu uje iz dorskoga ili jonskoga stila. Ako je suditi prema Vitruviju, rimskom arhitekti i piscu, otkri e kipara Kalimaha, koji je etaju i

grobljem Korinta, uo io ko aru kroz koju je izrastao akantus i pod tim utjecajem je izradio prvi prototip korintskog kapitela. On se sastoji od ko arastog donjeg dijela kalatosa - i akantusa koji je konkavno zakrivljen i ima rozetice. Na uglovima se izvijaju vitice. To otkri e je pomoglo da se rije e pitanja neadekvatnosti jonskih stupova (posebice kod malih gra evina). -Prva gra evina na kojoj se pojavljuje korintski kapitel je Apolonov hram u Basama u Figali. Iktin je bio glavni arhitekt, jedan od trojca koji je radio na Partenonu. Zapo et je 429. g. pr. Kr., no zavr en je oko 405. g. pr. Kr. Na velikoj je nadmorskoj visini. Tlocrt je jedinstven. Ovo je dorski peripter sa 6 na kra im i 15 stupova na du im stranama. Pronaos i opistodom su sa dva stupa u antama. Unutar cele se prislonjeni uz lateralne zidove nalaze dva niza od po 5 jonskih polustupova, a negdje u stra njem dijelu cele izme u zadnja dva jonska polustupa se nalazio jedan jedini stup sa korintskim kapitelom. Iznad jonskih polustupova i kapitela je tekao jonski friz koji je prikazivao scene amazonomahije i kentauromahije u bogatom stilu. Evo vidimo izgled toga prethodnika korintskog stila sa relativno niskim akantovim listovima u samo jednom redu i dosta velikim viticama. Evo jedan od bolje sa uvanih fragmenata sa amazonomahijom. Najve i dio tog friza se nalazi u British Museumu u Londonu. Hram je imao kasetirani strop, to je rijetkost za hramove u vangradskim podru jima. -I evo jo jedna gra evina koja ide u razdoblje stila bogate klasike ije je pro elje danas rekonstruirano u British museumu. Nije se nalazila u gr koj, ve u gradu Ksantosu, u pokrajini Litiji na zapadnoj obali Male Azije. Rije je o jednoj jonskoj gra evini koja po svojoj funkciji nije bila hram, ve grobnica (Nereid Monument). Mogli bismo re i da je to zagrobni hram (hereon). Taj pokojnik je bio lokalni Litijski vladar koji je sahranjen sa svojom enom i vjerojatno sa svojom rodbinom. Na pro elju je imao 4 jonska stupa, a na stranama 6 stupova. Jednostavna cela sa le ajevima na kojima su bili polo eni sami pokojnici. Taj mali grobni jonski hram je postavljen na neuobi ajeno visoko podno je ako gledamo sa gr kog stajali ta, a ne maloazijskog. Mali gabariti su nadokna eni bogatim repertoarom arhitektonske plastike. ak dva friza na tom postolju, gornji i donji,
57

friz na arhitravu, friz iznad cele i zabatna kompozicija. Teme su dijelom preuzete iz gr ke umjetnosti, a dijelom isto nja kog karaktera. Gornji friz postolja je prikazivao scene borbe ratnika, a donji friz prikazuje osvajanje nekoga grada (osvajanje Troje). Friz na arhitravu prikazuje scenu groblja i predaju darova koje nema veze sa gr kom umjetno u. Na frizu iznad cele je prikazana pogrebna sve anost i in rtvovanja, a na glavnom zabatu je bio prikazan dinast na prijestolju kraj koga je ena i njegovi dostojanstvenici. Izme u vitkih i iroko postavljenih stupova su stajale figure Nereida - jedni od najljep ih primjera klasi ne jonske umjetnosti u razdoblju bogatog stila. Figure su personifikacije morskih bo anstava koji su prikazani u dramati nom dinami kom pokretu, rasko noj draperiji, ra eni u bogatom iluzionisti kom stilu. Gra evina se datira iza 420. g. pr. Kr.

4.2.4. Graditeljstvo kasne klasike

-Razdoblje kasne klasike je vrijeme kada se nakon dugo vremena javlja zamah u gradnji teateara irom Gr ke i izvan nje. Jedno od najpoznatijih kazali ta je Teatar u Epidauru, glavnom sveti tu boga Asklepija, kapaciteta za oko 14.000 gledatelja, u kojem se i dan danas gledaju predstave. Sagradio ga je Poliklet mla i, iza 390. g. pr. Kr. Orkestra je odmaknuta u odnosu na gledali te, a kasnije, u helenisti ko doba e ona dobiti pribli no oblik polukruga i maksimalno pribli iti gledali tu. Gr ki teatri su gra eni na prirodnim padinama, a rimski su ra eni umjetno. Te su scenske zgrade imale bogato ra lanjene arhitektonske kulise, fasade, itd.

- uveni mauzolej u Halikarnasu. Gra evina iz Ksantosa je prethodnik uvenom mauzoleju. Halikarnas je grad na obali Male Azije, me utim, bio je u perzijskim rukama. 70-ih godina 4. st. pr. Kr. gradom je upravljao jedan lokalni vladar po imenu Mauzol koji je prije svoje smrti zapo eo sa izgradnjom veli anstvene grobnice. Njenu je gradnju povjerio gr kim majstorima. Pitej je jedan od najzna ajnijih arhitekata kasnog klasi nog doba, koji je vodio obnovu udesnog Artemidinog hrama i projektirao je jedan od najva nijih hramova toga vremena, hram Atene Polias u gradu Prijamu. Sve tri gra evine su gra ene u jonskom stilu, na obali Male Azije, pa se govori da je to bio prikaz jonske
58

renesanse gdje je do sada dominirao dorski stil. Mauzolej je bio nadgrobni spomenik, veli anstvenih razmjera. Mnoge pojedinosti nisu poznate, jer je sama gra evina lo e sa uvana, osim temelja. Rekonstrukcija se bazira na izvje ima pisaca, nekim drugim zapisima i ostacima dekoracije. Po svemu sude i, to je bila gra evina ije su stranice mjerile 66 x 77 m. Bila je, pretpostavlja se, visoka oko 50 m. Vrh visokog postolja je krunio friz, na kra im stranama je bilo 9, a na du im 11 jonskih stupova, zagrobna cela. Onda jedan udnovato rije en krov, ne dvoslivni sa trokutastim zabatom i timpanonima, nego piramidalna konstrukcija na ijem je vrhu bila kvadriga sa likovima Mauzola i njegove ene. Ovaj spomenik je po imenu vlasnika postao eponim za sve sli ne spomenike te vrste - mauzoleje - mjesta tovanja lika i djela pokojnjeg vlastodr ca. Plinije Stariji, uveni enciklopedista, spominje podatak da su na mauzoleju u Halikarnasu radila etvorica najve ih gr kih majstora. Isto nu stranu je radio Skopas, zapadnu Leohar, ju nu Timotej a sjevernu Brijaksid. Svako je bio zadu en za izradu jednog dijela friza i za skulpture koje su gradile interkolumne. Neki od tih dijelova friza su prona eni na mjestu i tu se uo avaju stilske karakteristike. Mnogi dijelovi su u British Museumu. Kvadriga kruni cijelu gra evinu. Gra evina se gradila dugo, znamo da je zapo ela oko 370-ih g. pr. Kr., a znamo da u vrijeme prolaska Aleksandra Velikog nije jo bio sagra en. Gradnju je nastavila Mauzolova ena Artemizija, no nakon njene smrti njihovi ro aci. Ovo je jedno od sedam svjetskih uda. -Grad Prijena za kasno klasi no doba ima vrijednost Mileta za rano klasi no doba. To je grad u Joniji na koji je apliciran Hipodamski plan pravilne gradske planimetrije usprkos injenici da se on nije nalazio na takvom prostoru gdje bi se to jednostavno apliciralo. Grad je smje ten na strmom terasastom prostoru, i trebamo promatrati izohipse. Razlika izme u gornjih i donjih dijelova grada je preko 150 m. Glavne komunikacije u smjeru istok-zapad su zaista proto ne, no smjer sjever jug je niz stubi ta i odmori ta. U sredi tu su glavni sadr aji, gradom dominira Akropola. Grad i Akropola su bili spojeni sistemom fortifikacija. Hram Atene Polias, Pitejevo djelo se tu nalazi i on je od ve e va nosti. Hram Atene Polias koji je jedan od najboljih primjera jonske renesanse, ali i uop e peripteralnog tlocrta kasno klasi nog doba. Jedan mali hram sa 6 na kra im i 11 na du im stranama sa dva stupa u pronaosu, jednostavnom malom celom i nazna enim portikom u stra njem dijelu. Oltar se nalazi izme u gra evine i propileji koji su vodili do samoga zdanja. Ovdje je rije o jonskom peripterosu koji je gra en od vapnenca. Stupovi imaju plintu, nekoliko torusa (poluoble profilacije) i trohila (kanali i), ima bazu, relativno klasi ni izgled kapitela sa ehinusom. Entablatura je vrlo zanimljiva, prakti ki nema friza. Imamo trotraki arhitrav, jonski kimation, zupce i bogato ra lanjeni korni sa simom u koju su uklju ene lavlje protome. Jedna mala gra evina, dimenzija 17 m x 35 m du ine. To je dvostruko manji hram od Partenona, omjer je to no prora unat - 2:1. -Asklepijev hram u Epidauru. Ne tolos, nego hram. On je dosta sli an, skra en, 6 x 11 stupova, nema opistodoma, ali je imao relativno kvalitetnu karakteristiku zabatne plastike koju su radili uveni majstori tog vremena, konkretno - Timotej. Dijelom on, ili drugi majstori.
59

Od gra evina kasne klasike bi jo mo da trebali izdvojiti jedan hram - hram Atene Aleje u gradu Tegeji. Tegea je grad u srcu Peloponeza, malog zna aja, no ovaj hram je rijedak primjer klasi ne hramske arhitekture 4. st. pr. Kr. gra en po uzoru na hramove nastale u razdoblju visoke klasike. Arhitekt ove gra evine je Skopas, koji je poznatiji kao kipar i klesar, me utim, projektirao je i ovu gra evinu i izradio modele kompletne arhitektonske plastike. Za razliku od dorskih periptera 4. st. pr. Kr., on je primjer kombinacije svih triju redova u gr koj umjetnosti. Hram je po tlocrtu sli an Apolonovu hramu u Basama u Figaliji. U pronaosu su 2 stupa u antama, u opistodomu su 2 stupa u antama, ova vanjska kolonada ima 6x14 stupova koja je dorska. Unutar cele se nalazilo 7 korintskih polustupova uza svaki od lateralnih zidova i plus toga je Skopas upotrijebio jonske elemente kao to su jonski kimation na vrhu zida cele, odnosno lezbi ki kimation na dnu zida cele. Ovo je jedan od onih primjera upotrebe korintskog stila na jednom klasi nom dorskom peripteru. Na jednoj zabatu je bio prikaz hvatanja Kalidonijskog vepra ( to smo vidjeli na Francois vazi), a na drugome je bila prikazana borba Ahila i Telefa u Kai koj ravnici. -Telesterion u Eleuzini, gradu odr avanja uvenih Eleuzinskih misterija. Projektirao ju je Iktin, no dovr ena je nakon njegove smrti, po etkom 4. st. pr. Kr. Ovaj tip gra evine se dovodi u vezu s Perzijom, gdje su ovakve dvorane sa nizovima stupova, potvr ene i u Perzepolisu i drugim gradovima. U ovom slu aju je ova hipostilna dvorana sa 6 nizova od 7 stupova, uokolo kojeg je raspore eno gledali te koje je moglo primiti oko 4 i 5 tisu a gledatelja. Naprijed se nalazi portik na ulazu u samu gra evinu.

60

5. Helenizam
-Helenisti ki period je posljednji period gr ke civilizacije, te prijelaz u rimsku civilizaciju. Naziv je do ao od gr kog izraza Helenistovi kojim su Grci nazivali helenizirane idove koji su prihvatili gr ku kulturu i gr ki na in ivota. Naziv helenisti ki period je prvi upotrijebio jedan njema ki povjesni ar Karl Gustav Drojzen u knjizi objavljenoj po etkom 19. st. i od tada se taj naziv uvrije io i ostao do danas. -Na neki na in rodoutemeljitelj helenisti kog poretka je Aleksandar Makedonski. Njegov otac Filip II. se zanosio idejom rata protiv Perzijskog carstva. Kako je nesretno ubijen od jednog svog vojnika, naslijedio ga je Aleksandar te je njemu pripala mogu nost ujedinjenom gr ko-makedonskom vojskom krene na pohod protiv Perzije. Taj je pohod trajao oko etiri godine, od 334. do 331. g. pr. Kr. On se pretvorio u dugotrajan rat kojeg je Aleksandar vodio na Istoku do granica Indije. Na povratku se, sa svojom iscrpljenom vojskom, vratio u Babilon, gdje je 323. g. pr. Kr. Aleksandar, sa 31 godinom umro vrlo mlad od jedne vrste malarije. Njegovom smr u to golemo carstvo kojim je vladao niti desetak kasnije se raspalo. Postojale su neke ideje da ga sin naslijedi na prijestolju, me utim, sve se pretvorilo u dugotrajni iscrpljuju i rat izme u njegovih generala. Na koncu se golemo carstvo razi lo i transformiralo u nekoliko helenisti kih dr avica. Smrt Aleksandra Velikog 323. g. pr. Kr. se slu beno uzima za po etak helenisti kog razdoblja. Oko te je godine nastao prijelaz s jednog i po etak drugog perioda. Na prijelazu sa 4. na 3. st. dolazi do kraja klasi ne i po etka helenisti ke ere. -Karl Gustav Drojzen je helenizam podijelio u 3 razdoblja. Podijelio ga je u razdoblje Aleksandra Velikog, od 334. do. 323. g. pr. Kr., odnosno, smrti Aleksandra Velikoga. Zatim, razdoblje Diadoha (Aleksandrovih generala) od 323. do 280. g. pr. Kr. kada je zavr io gra anski rat. Posljednje razdoblje, doba Epikona, traje od 280. do 31. g. pr. Kr. kada dolazi do kraja helenisti kog svijeta. To je jedna politi ka podjela koja, gledaju i politi ka zbivanja, ima smisla. -Kad je rije o umjetnosti onda se helenisti ko razdoblje dijeli na 3 razdoblja: rani, srednji i kasni helenizam. Rani helenizam zapo inje oko 300. g. pr. Kr. i traje do oko 250. g. pr. Kr. Zatim slijedi srednji helenizam koji traje od ok 250. do oko 150. g. pr. Kr. Na kraju, kasni helenizam od oko 150. do oko 30. g. pr. Kr. -31. g. pr. Kr. se uzima za kraj helenisti kog svijeta zato to je tada posljednja helenisti ka dr ava, Ptolomejski Egipat, do la pod rimsku vlast. U bitci kod Akcija uz obale Gr ke gdje je flota Oktavijana, kasnije cara Augusta, porazila flotu Marka Antonija i Kleopatre koji su pobjegli u Egipat i izvr ili samoubojstvo. August je krenuo za njima i njegovim ulaskom u Egipat on prestaje postojati kao posljednja samostalna helenisti ka dr ava te postaje rimska provincija. Primjerice, 146. g. rimska vojska je razorila Korint, sredi te otpora protiv rimske vlasti, i od te godine je Gr ka postala rimska provincija Ahaja. 133. g. pr. Kr. je Pergamsko kraljevstvo, jedno od najmo nijih helenisti kih dr avica, slobodnom voljom do lo pod Rim tako to je posljednji pergamski vladar Atal III. odlu io oporu no ostaviti cijelo kraljevstvo rimskom narodu i Senatu. Rimljani su oporu no do li u posjed jednog malog, ali spomenicima vrlo bogatog, kraljevstva u Maloj Aziji. I more je sli nih takvih primjera. -Ovo su politi ka zbivanja koja su va na da bi uo ili jedan moment, a to je da je rani helenizam od oko 320. di oko 250. g. pr. Kr. dosta naslonjen na kasno klasi no doba, dok
61

je razdoblje srednjeg ili visokog helenizma razdoblje procvata. Kasni helenizam se mo e promatrati i kao rimska umjetnost, jer je najve i dio helenisti kog svijeta tada bio u granicama rimskog imperija. Primjera radi, ako je neki spomenik nastao u Ateni, sad zaista govorim napamet, 120. g. pr. Kr., a Atena je u provinciji Ahaji koja je dio rimskog carstva - onda je to spomenik rimske umjetnosti. Dakle, on je helenisti ki spomenik po svojim stilskim karakteristikama, ali, vremenski gledano, to je spomenik rimske umjetnosti. Kasni helenizam je naziv za posljednju fazu gr ke umjetnosti, iz perspektive gr ke umjetnosti, a iz perspektive rimske umjetnosti to je kasno republikanski period. -Tre a va na stvar je prostor na kojem se razvija helenisti ka umjetnost i to iz toga proizlazi. Za razliku od gr ke umjetnosti koja se razvijala u mati noj Gr koj, u gr kim kolonijama, na zapadnoj obali Male Azije, u Magni Graeciji, u Kirenaici, na sjevernim obalama Afrike itd; helenisti ka kultura se razvija na mnogo ve em podru ju, barem na deseterostruko ve em podru ju. Razlozi tomu su upravo osvajanja Aleksandra Makedonskog. injenica da je on u etiri godine slomio jedno veliko Perzijsko Carstvo, da se o enio jednom perzijskom princezom (sigurno bi se stvari bolje odvijale da nije umro od malarijske groznice), pa su njegova osvajanja utrla put irenju helenisti ke kulture daleko na Istok. Me utim tu sad valja bit oprezan, jer ne mo emo samo tako kazati da je podru je na kojem se razvija helenisti ka umjetnost Gr ka, Makedonija, Mala Azija, Sirija, Egipat i prostor dana njeg Iraka, to naprosto ne bi bilo to no. Jezgra helenisti ke kulture i umjetnosti su Gr ka i Makedonija, koja je sama helenizirana mnogo stolje a prije, najve i dio Male Azije, iako ne sredi nji dio Anatolije, zatim Ptolomejski Egipat i Sirija te prostor nekada nje Magne Graecie. Utjecaja helenisti ke umjetnosti u ovim prvim stolje ima, u 3. st. pr. Kr. nije bio po te en ni Apeninski poluotok. Etru anska umjetnost ima svoju helenisti ku fazu, jako se manifestiraju i uo avaju utjecaji helenisti ke umjetnosti. No, to je ipak etru anska umjetnost. Rimska umjetnost se helenizira negdje krajem 3., a posebno u 2. st. pr. Kr. Tako bismo te granice mogli pro iriti kada je rije o kasnom helenizmu na malo ve i dio Apeninskog poluotoka. Prostor na kojem se razvijala helenisti ka umjetnost je mnogo ve i od prostora na kojem se razvijala gr ka umjetnost. Ovo isti em zbog broja umjetni kih djela i spomenika jer broj svih medija umjetnosti je enorman. -Glavni centri helenisti ke umjetnosti su Atena, Korint i neki drugi gr ki gradovi na zapadnoj obali Male Azije, Pergam, novo kulturno ari te gr kog svijeta, Antiohija na Orantu te vrlo va an grad kojeg je osnovao Aleksandar Veliki 332. godine - Aleksandrija. Naime, tijekom svog osvajanja, Aleksandar je osnovao mno tvo gradova, jedno sedamdesetak njih, me utim, ova Aleksandrija na u u rijeke Nila je svakako najva nija. Podignuta je na mjestu jednog starijeg egipatskog naselja, zadatak urbanisti kog rje enja tog novog grada je bio povjeren vojnom in enjeru Dinokratu. Aleksandrija e uz Antiohiju i Pergam postati jedan od najva nijih kulturnih odnosno umjetni kih prijestolnica helenisti kog svijeta, i posljednja do i pod rimsku vlast. Nedavno su francuski arheolozi, rone i u Aleksandriji i oko nje, iznijeli na svjetlo dana izvanredne spomenike. Otkrili su poznati svjetionik na otoku Pharosu, koji je postao uzor sli nim takvim kasnijim gra evinama, ostatke
62

ptolemeidske pala e, itd. Najva nije to proizlazi iz svega toga je ta enormna produkcija umjetni kih dijela s velikim rasponom stilova, pogotovo na podru ju skulpture. -Ne mo emo govoriti o o trom rezu izme u klasi ne i helenisti ke epohe, ni u sadr ajnom, ni u kronolo kom smislu. Dokaz tome su mnogi spomenici, tako da u povijesti umjetnosti postoje kategorije i nazivi koji to definiraju, a glase: Lizipovo naslije e, Praksitelovo naslije e, Pauzijino naslije e, Skopasovo naslije e, itd. Tu je rije o spomenicima rano helenisti kog perioda na kojima se jasno manifestiraju utjecaji i uzori tih kasno klasi nih majstora. Pogotovo dvaju najve ih a to su Sikijonski majstor Lizip i Atenski majstor Praksitel. O nekim elementima tog Lizipovog i Praksitelovog naslije a nam govore i pisani izvori. Rimski pisac i enciklopedist Plinije, pa i Pauzanije, spominju brojne umjetnike koji su bili epigoni (jedina zada a im je bila da rade po predlo cima svojih velikih u itelja i prethodnika). -Skulptura Tihe iz Antiohije je interesantna zato to sama skulptura predstavlja Tihe, bo icu sre e. To je personifikacija samoga grada, budu eg blagostanja. Ona je sa uvana u rimskim kopijama, ne u originalu. Vrijednost kopija, odnosno originala, je u tome to znamo sasvim pouzdano da je tu kopiju sagradio Lizipov u enik Eutikid. Utjecaj velikog majstora se jasno vidi. Skulptura Tihe je Lizipovskih proporcija, male glave, plemenitih, dostojanstvenih crta. Ona sjedi na jednoj stijeni, podignutom nogom stoji na le ima jednog mladog rije nog boga koji personificira rijeku. Ona u podignutoj desnoj ruci dr i palminu granu, a na glavi ima krunu u obliku gradskih zidina. Skulptura, iako je zapravo Lizipovskih karakteristika, ona je postala "arhe" tip, odnosno obrazac po kojemu su u razli itim varijantama izra ivane personifikacije razli itih gradova. -Skulptura Temis iz Ramusa (Rhamnous) je nastala od ruke jednoga helenisti kog majstora Kairestratosa. Ona je nastala po uzoru na statuu bo ice Nemese, bo ice osvete, uvenu Agoraklitovu statuu koja je stajala u sveti tu te bo ice u istom tom gradu Ramusu. To je statua odjevena u dugi hiton sa ahimationom sli no poslo enim. Ove dvije skulpture su primjeri naslije a velikih majstora, odnosno predlo aka preuzetih iz gr ke klasi ne umjetnosti. -Lizip, majstor koji je jako dugo ivio, a prema onome to nam svjedo e pisani izvori, jedan je od onih gr kih majstora koji je do ivio neuobi ajeno duboku starost. Postoji legenda da je on od svakog svog djela odvajao jedan zlatni nov i sa strane te da je nakon njegove smrti prona eno u radionici jedna takva krinjica sa 1500 zlatnika. To bi zna ilo da je za ivota napravio 1500 djela. Naravno, od tih 1500 djela mi u rimskim kopijama imamo jedva dvadeset. Me utim, po etak njegove djelatnosti spada u 360. g. pr. Kr., a sasvim sigurno znamo da posljednja njegova djela nastaju 308. i 309. g. pr. Kr., to je ak iza Aleksandrove smrti. Kronolo ki gledano, njegova posljednja djela nastaju na po etku helenisti kog perioda. - uveni bron ani krater iz Dervenija, iz anti ke Makedonije, na ijim su vanjskim stjenkama izra eni prikazi Dioniza, Menada i Satira. Tu se nalazi natpis koji spominje ime majstora iz Larise koji ga je izradio. Ova posuda nije bila izvorno namijenjena za svrhu urne. Ono to bi mi sada mogli dubljom analizom ustvrditi je
63

to da su figure, pogotovo Dioniza koji je ovdje u prvom planu, ali i figure Menada i sl. ra ene u tipi nom lizipovskom likovnom jeziku. -Aleksandrov sarkofag je prona en u Sidonu, gradu koji se danas nalazi u Libanonu, na nekropoli toga grada. Naziv Aleksandrov nosi zato to je na ovim du im stranama njegova sanduka prikazan Aleksandar u scenama bitke. Prili no naivan prvi zaklju ak bi bio da je u njemu sahranjen i sam Aleksandar, me utim, to nije slu aj, jer se u izvora sasvim navodi na kakav na in i u kakvoj grobnici je on bio sahranjen. Sama injenica da je ovdje prikazan Aleksandar uz trojstvo samoga sarkofaga pokazuju da se on stavlja u sam kraj 4. ili u sam po etak 3. st. pr. Kr. Autor ili grupa autora koji su ga izradili, po svoj prilici su pripadali atenskoj koli. Tu je rije o Praksitelovim epigonima, o

Praksitelovim u enicima ( ak su njegovi sinovi bili njegovi epigoni). Danas se Aleksandrov sarkofag nalazi u arheolo kom muzeju u Istambulu. To je izdu eni etvrtasti sanduk sa krovom na dvije vode. Bogato je ukra en, kra e i du e stranice nose 4 reljefna prikaza, prikaz borbe i scene lova kombinirane na kra im i du im stranama. S gornje strane je slikovno polje uokvireno jonskim, s donje sa lezbi kim kimatijonom. Gore ima trake sa meandrom, dolje bogato isprepletenim trakama. Na koncu gore imamo krov na dvije vode sa nazna enim rubnim antifiksima. Mramorni sarkofag je bio i oslikan tako da se izvanredno uo avaju ostaci boje. Aleksandar, na svom konju, prikazan u sceni borbe izme u gr ko-makedonskih i perzijskih ratnika, sa bogatim ostatcima oslikavanja. Na toj figuri Aleksandra se jasno uo avaju elementi praksitelovskog jezika - frizura, fizionomija, i sl, je dosta sli no onima sa Praksitelovih statua satira koji nalijeva vodu ili lijenog satira, itd. -Tanagra statuetice su statuetice koje su naziv dobile po gradu Tanagri u Peociji, po jednom malom gradi u na ijoj su nekropoli prona ene. To su figurice od terakote ra ene pomo u kalupa za nekakvu ku nu upotrebu. Ono zbog ega su zanimljive je da one podsje aju, proporcijama, malenim glavama, gracioznim figurama i sl. na figure muza. Podsje aju na onu bazu iz Mantineja. To je jedini Praksitelov original koji spominje Pauzanija. Na jednoj strani te baze je prikazana scena takmi enja Apolona i Marsije, a na drugoj strani tri Zeusove k eri muze odjevene u duge hitone uz bogato nabrane draperije, s malim glavama, itd. Ove statuetice podsje aju na te muze, odnosno na one statue iz Herkulanuma - veliku i malu Herkulanku - koje su nastale prema Praksitelovim originalima nastalim u krugu njegovih u enika. Vidi se da su ra ene u proporcijama
64

ideala kasne klasike i da to nema veze sa gr kom skulpturom 5. st. pr. Kr. Te Tanagra statuetice se jasno naslanjaju na umjetnost druge polovice 4. st. pr. Kr. One uglavnom prikazuju enske figure, i to mlade ene, djevojke u raznim situacijama. Nerijetko su te Tanagra statuetice primjeri i anr stila - prikazi enskih figura u razli itim svakodnevnim ivotnim situacijama. -Kada je rije o slikarstvu ima isto velik broj primjera. Veliki slikari druge polovice 4. st. pr. Kr. su bili Apel, Pauzija i neki drugi. Vjeruje se da Pauzijini cvjetni motivi, aran mani, krilati dje a i i, eroti sa vijencima, sa prepletima li a, cvije a, itd. imaju svoj odjek na Taremskim, odnosno, Gnatja vazama. -Najva nija helenisti ka umjetni ka djela, odnosno, gra evine nastaju u razdoblju srednjeg i visokog helenizma kada su gra anski sukobi pojedinih helenisti kih dr avica zavr ili. To je period jednog dugotrajnog mira prije rimskog prodora na te prostore. Umjetni ka djela nastaju u razli itim umjetni kim centrima. -Najbolje sa uvana i najpoznatija umjetni ka djela, prona ena su u okviru grada Pergama. To je jedan zanimljiv gradi , primjer kako je iz ni ega nastala jedna od najljep ih prijestolnica helenisti kog svijeta. Jedan niskopozicionirani asnik Aleksandrovih Diadoha, Antigona, dobio je zadatak uvanja riznice sa ogromnom koli inom novca. Njegov gospodar (zapovjednik) je izgubio ivot i taj je neugledni gospodin ostao sa ogromnim bogatstvom oko sebe. On je utemeljitelj Atalidske dinastije. Tu dinastiju ini 5 vladara: Atal I, Eumen I, Eumen II, Atal II, Atal III. Oni su zaslu ni za izrastanje Pergama u prijestolnicu helenisti kog svijeta. On prerasta u novu Atenu. Atalidi su imali jedan dugotrajni politi ki cilj, prikazati svoj grad nasljednikom slavne Atene - one Periklove iz 5.st. pr. Kr. Ta je stvar maksimalno potencirana kada su Atalidi izvojevali pobjedu protiv Gala oko 230. g. pr. Kr. Gali su provalili iz sjeverne Europe u sjevernu Gr ku, pre li u Malu Aziju, itd. Atalidi su ih uspjeli sa svojom vojskom (jedva) poraziti i pobijediti. U ast te pobjede je nastao jedan od najva nijih umjetni kih spomenika Pergama i uop e helenisti kog razdoblja - Grupa umiru ih Gala. -Umiru i Gali su grupna kompozicija koja je izvorno bila postavljena na visokoj kru noj bazi. Sastojala se od 6 figura, 4 figure u polu-le e em polo aju, figure Gala koji sebi zariva ma u prsa, i figura njegove ene koju on pridr ava lijevom rukom (nju je prethodno smaknuo da ne bi pala u zarobljeni tvo). Rije je o grupnoj piramidalnoj kompoziciji. Centralna grupa Gala sa njegovom enom je poznata kao Ludovizi grupa, a ove ostale figure ranjenih umiru ih Gala se uvaju u razli itim muzejima u Italiji. Imamo jednog ranjenog Gala u Napulju, jednog u Vatikanu, jednog u Kapitolijskom muzeju. Usprkos toj injenici, ta se skupina mo e rekonstruirati. Ona je stajala na pergamskoj Akropoli u jednom velikom otvorenom dvori tu u okolici hrama Atene Polias - glavnom sveti tu Akropoli. Ova grupa je prethodnik cijelog tipa helenisti ke skulpture koji se naziva helenisti ke barokne grupe i mitovi ke grupe. Rije je o strukturama koje sadr e ve i broj figura, sve prikazane u jednom baroknom stilu - sna nih torza u dinami nom pokretu s temama patnja, smrt, stradanje junaka.
65

-Umiru i Gali su rodona elnik, najstariji prikazi takve vrste skulpture, jer su vrlo brzo po uzoru na nju nastale sli ne skulpture. Takve grupe su recimo Baskvino grupa, grupa od koje danas raspola emo likom sna nog Menelaja sa kacigom na glavi, koji lijevom rukom pridr ava mrtvo tijelo Patrokla. Pomi lja se da je ta dvofiguralna kompozicija izvorno mogla biti okru ena figurama ranjenih i umiru ih junaka. -Zatim imamo Ahila i Pentezileju, vrlo sli na kompozicija, Ahil koji rukama dr i mrtvu amazonsku kraljicu Pentezileju. -Imamo cijeli niz drugih grupa, od kojih je vama najpoznatija jedna - Laokontova grupa. Ona tematski, sadr ajno i formativno pripada helenisti koj baroknoj grupi. Pri a vam je vjerojatno poznata - prikazuje trojanskog sve enika Laokonta i njegova dva sina, na koje je Apolon poslao zmije, jer su uo ili da je uvla enje Trojanskog konja u Troju varka... Grupa koja se danas uva u Vatikanu, jedna jedina, zanimljiva utoliko to je Plinije spominje i ka e da ju je vidio u pala i cara Tita, to mo e biti 79. ili 81.g. pr. Kr. Plinije ka e i da su autori te grupe, trojica rodskih majstora: Agesandar, Atenodor, Poliodor gr ka imena. Sretan nalaz iz 50-ih godina pro log stolje a iz okolice Napulja je pokazao da Plinije nije izmislio imena. Dokazano je i to da su to imena kopista. -U okolici Napulja je bila jedna spilja, Sperlonga, u kojoj su prona eni bogati ostaci jednog skulpturalnog programa koji je ukra avao tu spilju. On je uklju ivao ak etiri neohelenisti ke grupe (nastale u rimsko doba, na samom kraju kasnog republikanskog, odnosno po etka ranog carskog perioda). U jednoj grupi je bio prikazan Diomer, zatim ostaci Paskvido grupe, Menelaja i Patrokla, ostaci grupe koja prikazuje osljepljivanje Polifema, i tzv. Scila grupe (zapravo pramac jednog broda s kojeg ta morska neman, Scila, povla i mornare i pro dire ih). Sperlonga je zanimljiva zato to je uz nju prona en natpis na gr kom jeziku koji su postavila trojica majstora na kojem se jasno itaju imena - Agesandoros, Atenodoros i Poliodoros. Sada se zna da su oni kopisti i da je Laokontova grupa kopija nastala po originalu iz 200. g. pr. Kr. -Mi ne raspola emo originalom niti jedne od tih helenisti kih grupa, a njihov odraz u reljefu je uvani Pergamski oltar, odnosno reljef s scenama gigantomahije na uvenom Zeusovom oltaru u Pergamu. Pergamski oltar je jedan od najva nijih pergamskih spomenika, i uop e jedan od najva nijih helenisti kih spomenika. To je remek djelo helenisti ke umjetnosti koje ima istu vrijednost, barem te i tome, kao Partenon za klasi nu umjetnost. Danas se pro elje tog oltara nalazi rekonstruiran u berlinskim muzejima jer su uglavnom njema ki arheolozi istra ivali podru je pergamske Akropole. To je jonska gra evina podignuta na jednom visokom stepenastom postolju. Gradnja je zapo ela u vrijeme vladara Eumena II., a nastavljena u vrijeme Atala II. Na tom spomeniku su radile ak 2 generacije velikih majstora. Najva niji sadr aj Pergamskog oltara je friz sa gigantomahijom koji sa sve etiri strane, osim sa prednje gdje se nalazi monumentalno stubi te, opasuje gra evinu. Prakti ki, iznad tog stepenastog postolja ispod zone sa jonskim stupovima se nalazi friz, ne iznad stupova nego ispod frizova. Taj friz prikazuje borbu gr kih bogova sa Gigantima, ne na na in kao to je to bilo u gr koj
66

umjetnosti klasi nog ili arhajskog doba, gdje su giganti bili prikazani kao ratnici, ve su ovdje prikazani dijelom u antropomorfnom, a dijelom u teriomorfnom obli ju. Imaju ljudski torzo, ali zmijolike repove i druge udovi ne elemente. Taj je friz uklju ivao i natpise sa imenima prikazanih bogova i imenima majstora.

Postoji mogu nost da je projekt samog Zeusovog oltara u Pergamu izradio jedan rodski arhitekt po imenu Menekrat, me utim, nismo do kraja sigurni u tu mogu nost. Na platformi od nekoliko stepenica, koju krasi friz sa gigantomahijom, stajali su jonski stupovi koji su sa etiri strane zatvarali jedno veliko otvoreno dvori te. Unutar toga dvori ta je stajao rtvenik na otvorenome, a jonska kolonada je nosila jedan unutra nji friz u visini entabature. Taj friz je prikazivao mit o ro enju Heraklovog sina Telefa jer su se pergamski vladari eljeli pokazati kao da su oni tobo nji potomci Heraklova sina Telefa koji se borio u trojanskom ratu na strani Troje. Te figure bogova i Giganata na tom frizu sa gigantomahijom su zapravo izra ene u istom bogatom baroknom stilu, bogatih baroknih torza kao to je slu aj sa ve inom helenisti kih baroknih grupa. -Paralelno sa tim baroknim stilom, na kojega je o ito veliki utjecaj imao Skopas, pogotovo u kasnom helenisti kom periodu, javljaju se drugi stilovi poput rokoko stila, sladunjavih stilova. Tako da su u umjetnosti kasnog helenizma vrlo esti prikazi grupa, grupnih skulptura, ali takvi koji uklju uju likove Afrodite i Satira u nekakvim aljivim pozama, Satir koji se udvara Afroditi, ili Nimfi ili poziva na ples i sl. -Ono emu te i helenisti ka skulptura je prikazivanje svih slojeva dru tva, to nikada prije nije bio slu aj u gr koj umjetnosti. U gr koj umjetnosti klasi nog ili arhajskog doba nije se prikazivala ena na tr nici ili tako ne to, ve heroine, bo ice, ali ne i ene u svakodnevnim ivotnim situacijama. Rijetki su bili prikazi djece, a sada imamo i prikaze malih negroida, primjere malih dje a i a koji se tuku, dje aka koji vadi trn iz noge, uveni spinario, dje aka koji se hrvaju, zatim dje aka d okeja na konjima, itd.. Sve su to primjeri anr stila. Mo da najupe atljiviji su primjeri figura starijih ena i starijih mu karaca na tr nici, odnosno starog ribara prikazanog sa svojom lovinom, gdje je on realisti ki prikazan sa svojom mlohavom ko om, kompletno nazna enim dijelovima degradacije tijela uzrokovanog staro u tijela, propadanjem ko e i sl. -Jedan od va nih vrsta helenisti ke skulpture je portretna statuarna plastika. Ona se pojavljuje ve u kasno klasi no doba kada nastaju statue mnogih gr kih kulturnih radnika, filozofa, knji evnika i drugih. Taj se obi aj nastavlja u helenisti kom razdoblju. Pored gr kih dramaturga, filozofa i pjesnika, u helenisti kom se razdoblju vrlo rijetko izra uju i statue sa portretnim karakteristikama helenisti kih vladara. Tu je opet Aleksandar Veliki utro put toj vrsti skulpture. Za njegova ivota su nastale mnoge statue
67

sa njegovim portretima koje su poznate danas, u rimskim i kasno helenisti kim kopijama. Autor jednih takvih portretnih statua, znamo iz samih izvora, bio je Lizip. Aleksandar se vrlo lako prepoznaje, jer ima jednu karakteristi nu anastoli frizuru. Ona ima karakteristi an razdjeljak po sredini glave sa dugim pramenovima koji su ba eni sa strane itd. Budu i da je umro mlad, u tridesetprvoj godini, svi ga portreti prikazuju mladoga, golobradog, ljepu kastog lica, iako nekada zatvorenije kubi ne strukture lica, a nekad malo izdu enijeg, i sl. Taj portretni realizam se nastavlja u kasnijim desetlje ima. Istovremeno, sa pojavom tih realisti nih portreta pojedinih helenisti kih vladara, od kojih su neki tako realisti ni da se ni autor, a ni komitent, nije prezao od prikazivanja najru nijih detalja. Paralelno sa time se javlja i vrsta carske odnosno vladarske statuarne skulpture, gdje su portreti vladara o ito idealizirani, uljep anih crta lica, ele i se prikazati to sli nije samom Aleksandru. To su dva paralelna pravca u helenisti koj skulpturi unutar statuarne plastike. -U Herkulanumu je prona ena cijela serija portreta helenisti kih vladara, od kojih su neki idealiziranih crta lica, a drugi su realisti nih. Naravno, u doba helenizma se nastavlja sa izradom kultnih statua sa prikazivanjem bo anstava, me utim, iz ovoga to sam vam do sada ispri ao, o ito je da to vi e nije najva niji sadr aj unutar skulpture. Sada postoji cijeli raspon stilova, cijeli raspon motiva, od anr motiva do motiva mitolo kog karaktera, itd. -Kada je rije o bo anstvima, onda je primjetno da najve u pa nju imaju Dioniz, Afrodita, Apolon - mlada ljepu kasta bo anstva. Veliku popularnost me u enskim bo anstvima ima Afrodita. Tu su klju nu ulogu odigrali skulpturalni tipovi iz kasne klasike, pogotovo Praksitelova poluodjevena Afrodita iz Arla i potpuno razodjevena Afrodita iz Knida. Tako da iz tih statua se razvija cijelo jedno stablo ikonografskih tipova i shema sve do rimskog vremena. -Afrodita sa otoka Melosa, poluodjeveni ikonografski tip. To je stoje i tip Afrodite po uzoru na jednu uvenu sliku kasno klasi nog doba koju je izradio jedan od najve ih gr kih slikara uop e, Apel. On je za otok Kos, za tamo nje sveti te posve eno Asklebiju, izradio uvenu sliku Afrodite Anadiomene. Apel slika za sveti te na Kosu sliku Afrodite Anadiomene koja se ra a iz morske pjene i cijedi uvojke kose. Mi po prilici mo emo znat kako je ta slika izgledala iako ona nije sa uvana. Na temelju tog motiva se u helenisti koj umjetnosti razvija sli an statuarni motiv, no, sada po uzoru na tu sliku nastaje statuarni tip Afrodite, koja, iako ruke nedostaju vidi se da su ruke bile podignute da ona cijedi uvojke kose. -Afrodita knidska, prikazana u trenutku ulaska u kupatilo, skida odje u sa sebe, ostavlja je na hidrini, itd. Helenisti ka umjetnost dalje razra uje taj motiv, i jedan bitinijski majstor Dajdal stvara motiv kle e e Afrodite u kupatilu. Knidska je u stoje em stavu, a on je spu ta, prebacuje u kle e i stav sa sli no polo enim rukama kao i kod Praksitelove Afrodite. Mno tvo je tih ikonografskih tipova. Jedan tip je kle e a Afrodita, drugi tip je stoje a Afrodita. Taj stoje i tip se mo e podijeliti u tip Afrodite Anadiomene, u tip Afrodite Pudike ili stidljive Afrodite, i tre i tip je Afrodite iz Trojade koja ima sasvim specifi an polo aj ruku. -Jedan od naj uvenijih tipova helenisti kog perioda jest Kolos sa otoka Rodosa, jedan od sedam svjetskih uda. Kolos sa Rodosa je ogroman bron ani tip koji je zatvarao ulaz u Rodsku luku, izra en u bronci, prikazivao je boga Heliosa boga Sunca, visine 31 metar. Predaja ka e da je dvadesetak godina na stvaranju toga djela radio rodski majstor Hars.
68

Na alost kip nije dugo stajao na svome mjestu jer je uskoro, jo u helenisti kom periodu, stradao kod jednog sna nog potresa, pao je u more i tu stajao sve dok Rodos u 10. ili 11. st. nije do ao pod arapsku vlast. Tada ju je kupio jedan idovski trgovac i prodao Arapima na istok. udesno jedno djelo, sama injenica da je od bronce, visine 31 m, da su ispod njegovih nogu na krakovima lukobrana prolazili brodovi i ulazili u luku. To naprosto fascinira. -Jedan drugi spomenik na podru ju graditeljstva, to je svjetionik na otoku Farosu ispred Aleksandrije koji je do ivio sli nu sudbinu mnogo kasnije. O njemu se ne to zna na temelju pisanih izvora, na temelju svjedo anstva jednog andaluzijskog Maora iz 11. st. Podignut po etkom 3. st. pr. Kr. od strane jednog arhitekta koji se zvao Sostrat iz Knida. Svjetionik je bio visok 440 stopa (132 m), sagra en u tri dijela. Donji dio je bio kvadratnog tlocrta 30x30m. Sredi nji je bio oktogonalan, a gornji cilindri an. Na vrhu svjetionika je gorila vatra ime je osiguravao prolaz brodovima, davao upute moreplovcima za ulazak u tu, ina e, jako nezgodnu aleksandrijsku luku. Njegove su ostatke prona li prije 5 ili 6 godina. -Rano helenisti ki period je razdoblje intenzivne urbanizacije. Aleksandar Veliki je tijekom svojih prvih godina osvajanja Perzijskog carstva, pa i kasnije, osnovao 70 novih naselja, taj podatak svjedo i o ivoj urbanisti koj aktivnosti. Npr. Aleksandrija koja je klju an i najva niji primjer. Ona e vrlo brzo prerasti u prijestolnicu ptolomejskog Egipta, jer je njime vladala dinastija Ptolomeida iji je osniva je Aleksandrov general Ptolomej. Posljednji potomak te loze, zapravo je Kleopatra. Uz Aleksandriju bi se tu jo mogao svrstati i grad Prijena, spomenut je vec u kontekstu kasne klasike, no tada je nastao Pitejin projekt, lokalnog jonskog arhitekta rodom iz Prijene, ali je izgradnja trajala duboko u helenisti ki period. Na Prijeni se mogu vidjeti odlike jednog helenisti kog grada - konkretno, sredi nji gradski trg, agora - kojeg okru uju gra evine javnoga karaktera, prije svega iroki portici (koji mogu biti prizemne gra evine, gra evine na kat, inkorporiranim prodavaonicama ili bez njih). -Jedan helenisti ki grad, bila to Prijena, Milet ili Atena, nije se mogao zamisliti u 3. ili 2. st. pr. Kr. ako nije imao sredi nji dio - agoru - sredi nji trg, barem sa tri ili ak etiri strane okru enu porticima. Kada ka em portik, onda koristim rimski naziv portikus. Gr ka rije za tu gra evinu je stoa. Danas imamo jednu gra evinu te vrste koja je u cijelosti rekonstruirana, to je Stoa Atala II u Ateni. Atal II - pergamski vladar koji vlada u razdoblju od 150. do 140. g. pr. Kr. i koji je toliko bogat te iz politi kih i ideolo kih razloga financira gradnju jedne takve gra evine u Ateni. Ona je rekonstruirana nakon istra ivanja ameri kih arheologa na atenskoj Akropoli 1930-ih godina. Taj je zahvat bio dosta kontroverzan, i danas se izbjegava takav pristup, odnosno, anastiloza ili potpuno nova izgradnja jednog anti kog spomenika.

69

To danas nije primjerena metoda, vi mo ete vratiti ili eventualno ponovno izgraditi neke dijelove gra evine za koje imate sasvim sigurne, vrste elemente. Ovdje je mnogo toga rekonstruirano, a da takvi elementi ne postoje. No, gra evina izgleda impresivno. Ona je duga ka, du jedne svoje strane ima 21 du an, a sa ove druge strane se tom redu du ana pridodaje i dvostruka kolonada. Isti takav tlocrt je i na katu. To je gra evina koja ima prizemlje i kat. U prizemlju su vanjski stupovi dorski, unutra nji jonski, a na katu su vanjski jonski, a unutra nji su egipatski. Gra evina ima krov na dvije vode i stubi ta na svojim krajevima. Koliko je god ta njena rekonstrukcija bila neopravdana, kada danas prolazite njome, vi vidite kako su te gra evine bile jednostavne arhitekture, a krajnje funkcionalne s izuzetno dekorativnim karakterom. etnice su bile natkrivene. Du ani u okviru tih stoa imaju funkciju kakvu kasnije u rimskom graditeljstvu imaju taberne u okviru rimskih foruma. Tu je rimsko graditeljstvo posegnulo iz prakse helenisti kog graditeljstva i to je ta nit koja ih ve e. -To nije jedini spomenik koji su Atalidi poklonili Ateni. Na padinama ju no od Atene poklonili gradu jednu grupnu kompoziciju iji to an broj ne mo emo niti naslutiti. Sastojala se iz etiri odvojene grupe figura. Jedna grupa je prikazivala borbu Grka i Amazonki. Jedna je prikazivala borbu bogova sa Gigantima, jedna bitku na Maratonu, a etvrta bitku pergamske vojske sa Galima u Maloj Azije. Oni veli aju svoje kraljevstvo, svoje politi ke uspjehe, kroz kulturu i umjetni ke spomenike - u srcu jedne Atene. Time su pergamski kraljevi htjeli kazati - ono to je bila Atena u 5. st. pr. Kr., njene zasluge u borbi protiv Perzijanaca, njezina veli anstvena pobjeda na Maratonskom polju - to smo danas mi. Mi smo spasili gr ki svijet od Gale u Maloj Aziji. U ast toga nastaju umiru i Gali na pergamskoj Akropoli, to su takozvani Veliki Gali, a ova vi efiguralna grupa u podno ju atenske Akropole su takozvani Mali Gali, jer su figure bile gra ene u visini jednog lakta, to znamo iz izvora. Toliko mno tvo figura bi bilo financijski i umjetni ki zahtjevno, dok su Umiru i Gali ra eni u prirodnoj veli ini. -Za helenisti ko su razdoblje karakteristi ni hramovi manjih dimenzija i manjih gabarita. To je op a karakteristika helenisti kog graditeljstva. Tu se ono nastavlja na kasno klasi no doba, bez hramova velikih dimenzija, redovno manjim zdanjima, koja nerijetko gube ovu zadnju prostoriju, riznicu. Jedan od takvih hramova s po etka 4. st. i jedan od najstarijih takvih primjera je Asklepijev hram u Epidauru. Koliko god da se hramovi reduciraju po du ini, po visini (u gabaritima), sveti ta postaju ve a. Gradi se po nekoliko malih hramova jedan pored drugog. Oni se okru uju trjemovima. Ako teren to zahtijeva visinske se razlike rje avaju stubi tima, propilejima i sl. Na taj na in, usprkos malim gabaritima samih hramova, dobivamo kompleksna i izuzetno monumentalna, prostrana sveti ta. -Dva sveti ta kao tipi an primjer su Atenino sveti te u gradu Lindosu na Rodosu i Askeplijevo sveti te na otoku Kosu. Bitne karakteristike - hramovima se prilazi preko monumentalnih veli anstvenih stubi ta, nerijetko kroz Propileje. Ulazi se kroz drugo dvori te, pa druge propileje, pa u hram. Hram je opasan sa tri strane trjemovima koji prostorima nadokna uju gubitak prostora unutar samog hrama. Na njima se odla u darovi zajednica, gradova ili pojedinaca. Ako ste se do li pokloniti Asklepiju na otoku Kosu i moliti se za oko, onda ete ne to pokloniti i to e biti stavljeno na trijem. Ako ozdravite, vi ete se vjerojatno do i ponovno zahvaliti, pa ete mo da jo ne to donijeti. Na taj na in su ova sveti ta postajala pravi muzeji na otvorenom (prete e prvih muzeja). Ljudi su nerijetko dolazili, i mi u
70

izvorima imamo sa uvan jedan tekst koji opisuje dolazak dviju ena u Asklepijevo sveti te na otoku Kosu. One pri aju "A vidi onog tamo dje a i a koji davi gusku, vidi onu krasnu sliku". One u ivaju u umjetni kim djelima. Ispada kao da su do le, ne iz nekih vjerskih pobuda, ve diviti se sadr aju hrama. -Npr. drugi Artemidin hram u Efezu, ogromni jonski dipteros ija je obnova za la duboko u helenisti ki period. Apolonov hram u Didimi kod Mileta, sli nog tlocrta, samo to je umjesto cele imao jedno duboko ukopano dvori te, obnovljen u helenisti kom razdoblju. -Jedan svakako interesantan primjer je uveni Olimpeion u Ateni, hram Zeusa Olimpijskog. Rije je o hramu koji je zapo et u doba Tizistratida, obitelji koja je vladala Atenom prije uspostavljanja robovlasni ke demokracije, prije 504. g. pr. Kr. Kako je njihov posljednji pripadnik Hipija bio ubijen u atentatu kojega su izvr ili Aristogiton i Harmonije, gradnja je prekinuta. On je zapo et je u kasno arhajsko doba, a 170-ih g. pr. Kr. sirijski kralj Antioh III, takmi e i se sa Atalidima, nastavlja izgradnju toga zdanja. Kako se rimljani ubrzo obra unavaju s njime i skidaju ga s prijestolja, tako gradnja ponovno staje, da bi nekih 130-ih g. n. Kr. gradnju nastavio i zavr io car Hadrijan. Tako da je njegova gradnja zapo eta krajem 6. st. pr. Kr., a zavr ena u doba cara Hadrijana, time je pro lo 700 godina od po etka do zavr etka. On je ogroman hram u tlocrtu dipterosa, ali u korintskom stilu. Korintski stil ranog helenizma ravnopravno participira sa jonskim i dorskim, da bi u kasnom stilu postao najpopularniji.

71

Literatura:
-Predavanja prof. Dra ena Mar ica, kolegij Arheologija anti ke Gr ke, Zadar, 2007/8 -skripta Vodi us kroz Antikus - Predavanja sa kolegija Povijest starog vijeka - dr. sc. Dra en Mar i , doc., Split, 2005/6 -G. Hafner, Kreta i Helada, Rijeka 1970. -H. W. Janson A. F. Janson, Povijest umjetnosti, Vara din 2003.

72