You are on page 1of 10

UVOD

LIRIKA ili LIRSKA POEZIJA zajedniki je naziv za pesnika dela u kojima se na emotivno topao i saoseajan nain neposredno izraava ovekov doivljaj ivota i sveta, ali i samoga sebe u svetu. Lirska poezija je najstarija pesnika vrsta, nastala " u isto vreme kada i ovek" (eli). Kao zaseban knjievni rod konstruisala se u staroj Grkoj, u jeku grke epske tradicije. Poela je nastajati u 7. veku pre nove ere kao melos da bi kasnije dobila ime lirika po instrumentu liri uz koji se pevala. I u kasnijem razvoju nju prati sinkretinost sadejstvo rei, melodije, zvuka i plesa. U srednjem veku trubadrusku poeziju takoe prati instrumentalna muzika. Bliskost lirike i muzike ogleda se u samoj njenoj strukturi i organizaciji, u leksici, sintaksi i zvuanju. U toj bliskosti lei jedna od njenih bitnih odlika pevljivost. Komponovane su mnoge pesme Branka Radievia, ure Jakia, Alekse antia, Vladislava Petkovia Dis-a. U takvom postojanju menjaju se stihovi krate i dodaju, a ime autora se najee zaboravlja, to postaju tzv. starogradske pesme.

LIRSKA POEZIJA
U sreditu lirskog interesovanja jeste ovekov intimni svet, koji je bogat, raznovrstan i protivrean. Ali lirika ne zapostavlja ni spoljanji svet bilo kao autonomni tematski krug, bilo kao refleks linog i intimnog, ona ima za predmet univerzalna i svevremena pitanja, htenja, raspoloenja i oseanja. Peva o ljubavi, smrti, prolaznosti, zaviaju, pravdi, istini, lepoti, stvaranju. Usled tematskog bogatstva, ali i usled vrlo dugog istorijskog razvoja, lirika se razvila u veliki broj vrsta i oblika. Lirska pesma ima specifinu strukturu i kompoziciju. Iako je oseajnost svojstvo knjievnosti uopte, dakle svih rodova i vrsta, u lirskoj pesmi to je bitno svojstvo ona izraava samo oseanje. Oseajnost je u sutini lirske pesme, u sadejstvu svih njenih strukturnih elemenata, u jeziku i ritmu. Lirski subjekt je okrenut sebi, svome svetu, mislima i

raspoloenjima, intimnom. Lirika je okrenuta i svetu ali je taj svet vien i doivljen subjektivno. Lirska pesma, kao i poezija i knjievnost uopte, ne deluje na itaoca samo kazivanjem i opisivanjem ve i sugestijom. Snaga lirike je u njenoj moi da pleni panju, aktivira misao, uzbuuje. Oseanja i raspoloenja iskazuju se u lirskoj pesmi neposredno: nema dogaaja ili likova kao posrednika. Oseanja i raspoloenja iskazuje lirski subjekt koji je u samoj pesmi on je taj koji kazuje, doivljava, misli, raduje se, pati, strepi. Iskazuje se u prvom licu. Pesnik i lirski subjekt ne mogu se poistoveivati: poezija nije pesnikova biografija (mada dosta govori o pesniku), nego je kristalizacija pesnikovog subjektivnog duhovnog iskustva, njegove samospoznaje i njegove svesti o istinama sveta i ivota. Saetost, misaona zbijenost i kratka forma osobenost je lirskog pevanja. Pesma je puna smisla, iskustva i saznanja, saima u sebi
2

prolost, sadanjost i budunost. Na dnu najkrae lirske pesme nalazi se itava filozofija ivota, zapisao je Ipolit Ten. Uzore saetosti dala je japanska haiku poezija. Kratka forma i jezgrovito kazivanje zahtevaju poseban odnos prema jeziku: lirska pesma ne trpi suvine rei, razmetanje reima. Jezik lirike je odabran, svaka re ima svoje jasno mesto u iskazu, rei nose preneseno znaenje, iskaz je slikovit i simbolian. Zato lirska pesma nije otvorena za direktnu i brzu komunikaciju, ona trai paljivo itanje, paljivo i strpljivo ulaenje u tajne jezika i smisao izreenog. Lirska pesma ima bogatu ritmiku organizaciju koja je rezultat bogatstva i raznovrsnosti oseanja i raspoloenja koja su predmet lirskog pevanja. U lirskoj pesmi ostvaruje se apsolutni sklad oseanja, misli, zvuka, znaenja i ritma. Lirsku pesmu karakterie pre svega posebna zvukovna organizacija. Znaenje rei direktno je uslovljeno ritmikom organizacijom, iskazanim oseanjima i funkcijom koju imaju u celini pesme. U lirskoj pesmi rei imaju naroiti raspored, i ba tim rasporedom dobijaju smisao i estetsku funkciju. Oseanja i raspoloenja koja se iskazuju lirskom pesmom, ivotna pitanja koje lirika pokree, odnos prema svetu i ivotu opteljudski su i svevremeni. Zato je lirika uvek aktuelna, svea i mlada, bliska ljudima svih vremena i svih podneblja. Lirska poezija, kao i knjievnost uopte, imala je u toku svoga razvoja plime i oseke. Stalno se bogatila i usavravala, dobijala je novu tematiku koja je inicirala nove lirske vrste i nove lirske oblike. U istorijskom razvoju lirske poezije uoena su tri perioda kada je ona doivljavala ekspanziju i dala vrhunska pesnika ostvarenja: antiko doba, romantizam i epoha moderne. Svaka knjievna epoha stvara i neguje neku vrstu ili oblik. Neke vrste se gase, nastaju nove. Moderna lirika pravi novi iskorak u sadrini i formi. U starovekovnoj knjievnosti nastale su ode, himne, ditirambi, elegije. Srednji vek stvara pohvalnu,
3

religioznu liriku i specifinu trubadursku poeziju. Renesansa e uvesti sonet, kanconu, madrigal. Romantizam e negovati ljubavnu i rodoljubivu liriku. Realizam neguje deskriptivnu i misaonu pesmu. Moderna e doneti nove vrste i uskrsuti stare unevi u njih duh i dah modernog vremena 20. veka.

STRUKTURA LIRSKE PESME


Lirska pesma se odlikuje specifinom sadrinom, strukturom i kompozicijom. Njena sadrina je isto oseanje, nosilac tog oseanja je lirski subjekt, on se iskazuje u prvom licu. U lirskoj pesmi nema radnje, nema likova koji bi bili nosioci radnje u razvoju, ili posrednici izmeu sveta pesme i itaoca: kazivanje u lirskoj pesmi je neposredno, subjektivno, emotivno obojeno. Spoljanju kompoziciju lirske pesme ine strofa, stih, polustih, akcenatska celina. Svaki od ovih elemenata ima odreene karakteristike i specifina svojstva. Od raznovrsnosti i broja tih svojstava, zavisi ritam, zvuanje i znaenje pesme. Sva ova svojstva prouava versifikacija. Unutranju kompoziciju lirske pesme karakterie trolana motivska struktura: I motiv uvod, tema pesme, obraanje; II motiv razvijanje teme novim detaljima; III motiv emotivni i misaoni zakljuak, poenta, poruka. Elementi u drugom motivu pesme mogu imati razliit poloaj:

naporedni raspored: nizanje detalja i elementarnih slika, koji stoje naporedo jedan prema drugome; gradacijski raspored ide u dva smera:
4

uzlazni smer: nizanje pojedinosti od slabijeg ka jaem, od apstraktnog ka konkretnom, od manjeg ka veem; silazni smer: nizanje pojedinosti od jaeg ka slabijem, od konkretnog ka apstraktnom, od veeg ka manjem;

kontrastni raspored koji ima nekoliko poloaja:


o o o

jedan detalj iskljuuje drugi (iskljuni poloaj); jedna slika proizilazi iz druge (zakljuni poloaj); jedna slika kontrastira drugoj (suprotni poloaj).

LIRSKA NARODNA PESMA


Lirska narodna pesma starija je od umetnike lirske pesme. U njoj su izraena oseanja darovitih pojedinaca, pogledi i shvatanja narodnog koletkiva, opisane ivotne situacije, predoena htenja i potrebe. Veoma bogata po broju pesama, narodna lirika je siromana po tematici, jednostavna je po formi i izrazu. Oseanja se izraavaju posredno i u nagovetajima, subjektivnost je manje prisutna. Meutim, po snazi oseanja, po bogatstvu stila i jezika, narodna lirika ima znaajno mesto u razvitku knjievnosti. Ona je uticala na razvitak pisane poezije od humanizma i renesanse do romantizma. Narodna lirska pesma je nastala iz potrebe da se peva o nekoj ivotnoj situaciji, o oseanjima i raspoloenjima, eljama i snovima, idealima i nadanjima, ona je i emotivni izraz ivotnog toka svakog pojedinca, od roenja do smrti, iskaz erotske i ljubavne enje. Osobenost svake lirske pesme je melodinost (pevljivost), koja je doprinela njenom irenju i prenoenju, ali i spasavanju od zaborava. este su ivotne situacije u kojima se peva lirska pesma (sedeljke, slave, svadbe, mobe) i to je jedan od razloga da nastane veliki broj lirskih pesama, da se one dugo zadravaju u pamenju generacija i veoma brzo ire u druge krajeve.
5

S obzriom na veliku "skalu oseanja i raspoloenja, na veliki broj ivotnih situacija u kojima se peva, nastao je veliki broj vrsta i podvrsta lirske narodne poezije: mitoloke pesme, ljubavne pesme, obiajne pesme (svatovske, poanice, uspavanke, tubalice), poslenike pesme (pastirske, etelake pesme, pesme o vridbi), obredne pesme (dodolske, krstonoke, kraljike, koledarske, slavske), religiozne, porodine, aljive. Za srpsku usmenu lirsku poeziju karakteristino je da iskazuje oseanja putem spoljnih zbivanja, posredno, izraavajui elje, molbe, radosti i tuge kolektiva, kasnije i individualne emocije. Uvek u sprezi s nekom drugom umetnou - muzikom, igrom, pokretom, mimikom, ali sa svim tim umetnostima zajedno, narodna lirska pesma deo je svakodnevnog ivota. Narod je iskazao je svoje poglede na svet i na ivot, svoj sud o onome to mu je vidljivo, svoje misli i svoja oseanja o onome to mu je skriveno, obeleio je svoja shvatanja razlike izmeu dobra i zla, izmeu lepog i runog, izrazio svoje tenje, svoje radosti i svoje tuge ivota. Klasina srpska narodna lirika u obliku u kome je do nas dola prevashodno je lirika sela, pre svega izraz razliitih vidova patrijarhalne kulture, koja je vekovima opstajala pod naim podnebljem. Iako neke od pesama progovaraju o siromatvu, nekad s tugom, nekad sduhovnim sarkazmom, u njima nema ni traga o stalekoj, klasnoj podjarmljenosti, o zavisnosti od gospodara. ak ni prisilan, mukotrpan kolektivni rad, o kome ima podataka u srpskim srednjovekovnim spomenicima, nije naao mesta u narodnoj lirskoj poeziji. Opevan je kao teak samo ukoliko je re o prisilnom radu pod turskim gospodarima. U obilju motiva srpske narodne lirike treba istai motiv beskrajne ljubavi sestre prema bratu, neni odnos snahe i devera, uzdizanje devojake asti, to osvetljava vedriju stranu
6

patrijarhalne kulture. Ima i pesama o bujnoj zadovoljenoj strasti, o duhovnom nadigravanju i pobuni protiv konvencija. Izuzetna raznovrsnost stiha, od etverca do esnaesterca, srpska lirika ima tri osnovna strukturna tipa: monoloki, dijaloki i narativno-opisni, koji se smenjuju ili upotpunjavaju, te od toga zavisi da li e lirska pesma biti jednolane, dvolane ili trolane kompozicije.

PODELA NARODNIH LIRSKIH PESAMA


MITOLOKE PESME spadaju u najstarije narodne lirske pesme. Javljaju se u periodu rodovske zajednice kada je ovek sve pojave u prirodi i ivotu objanjavao mitolokim predstavama. Sve ono to je bilo neshvatljivo, ovek je objanjavao poznatim injenicama iz svakodnevnog ivota dajui pojavama u prirodi ljudski oblik. Najvie se peva o Suncu, Mesecu, vilama: pripisuju im ljudske osobine i stavljaju se u razliite situacije ljudskog ivljenja. Mitoloka pesma izraava ovekovu elju da se umili silama koje ne moe da dokui i objasni i koje su za njega svemona boanstva (Sunce se devojkom eni). LJUBAVNA PESMA je stara koliko je staro i oseanje ljubavi prema osobi suprotnog pola. Kako je ljubav osnovno i najjae ljudsko oseanje, ova lirska vrsta je ne samo najstarija, nastala jo u primitivnom drutvu, nego je i najbrojnija, najraznovrsnija po tematici i najlepa po iskazanim oseanjima i melodiji. Narodna ljubavna pesma ima nekoliko motiva koji se ponavljaju iz pesme u pesmu: telesna
7

lepota (posebna lepota ene), duevna lepota (Srpska devojka), izjavljivanje ljubavi, ljubavna enja (Paun pase), nesrena ljubav, fatalnost enske lepote. Preplitanje motiva, karakteristino skoro za sve vrste narodne lirike, uoava se i u ljubavnim pesmama. Oseanje se iskazuje posredno i diskretno, u slikama, alegorijski. Ljubav je samo nagovetena, samo se nasluuje. Ovde malo ima ljubavne sree i radosti, vie ima enje i tuge zbog rastanka, bola zbog neostvarene ljubavi. Jezik je jednostavan. OBIAJNE PESME opevaju svakodnevne ivotne situacije i tematski su vezane za odreeni obiaj uz koji se pevaju: svatovske (Kad polaze s devojkom), poanice ili zdravice (Biserna brada), uspavanke (Spavaj, edo, rodila te majka), tubalice (Tubalica jedne Risanke). Izraavaju najraznovrsnija oseanja radost, ljubav, nenost, tugu, bol. Veoma su stare po postanku pa se kroz njih mogu pratiti razliiti obiaji i promene do kojih je dolazilo u tim obiajima tokom vremena. POSLENIKE PESME ili pesme o radu pevaju o ovekovom radu, razliitim poslovima, oseanjima radosti koje izaziva rad i njegovi rezultati, mobama, nadmetanjima, tekom nadniarskom radu. Kako su nastajale u samom procesu rada, ove pesme na najbolji nain ukazuju na razvitak sredstava za rad i smenjivanje pojedinih zanimanja tokom vremena. Ljudski rad se u poetku svodio na tri osnovna zanimanja: zemljoradnju, stoarstvo i domau radinost. Ovo tematsko siromatvo odraz je skuenog ivota i nerazvijenosti proizvodnih sredstava. Kako se sve vie javlja imovinska nejednakost, poslenike pesme poprimaju socijalno obeleje. U poslenike pesme spadaju pastirske pesme (Prokleta da je devojka), etelake (Nadnjeva se momak i devojka), pesme o vridbi. OBREDNE PESME nastale su u onom periodu drutvenog razvitka kada je ovek pojave oko sebe tumaio voljom bogova. U tenji da umilostivi bogove, ovek je prireivao razliite obredne rituale koji su uvek praeni odgovarajuim pesmama. Tako su nastale dodolske
8

pesme (Mi idemo preko sela), krstonoke, kraljike, (Oj vinjo, vinjice), koledarske pesme. Obredne pesme, danas mahom odumrle, ravnaju se prema zemljoradnikom kalendaru, prema vremenu setve i ubiranja plodova, slede prirodni ciklus i vezuju se za poloaj Sunca, njegovo raanje, jaanje i umiranje. PORODINE PESME pevaju o porodici i porodinim odnosima. U njima se opevaju razliite situacije iz porodinog ivota: odnosi u porodici, ljubav majke prema sinu, ljubav brata prema sestri, sestrinska ljubav, poloaj snahe u porodici, odnosi snahe i svekrve, snahe i zaove, snahe i devera. U njima je prikazan idilian ivot u porodici, sloga i ljubav, uzajamno potovanje, ali i sukobi, posebno teak poloaj neveste u muevljevoj kui. Sestrinska ljubav je opevana kao najjaa i najtoplija i to u najveem broju pesama (Dvije seje brata ne imale). I roditeljska ljubav, posebno materinska, est je motiv lirske narodne pesme. U ovim pesmama data je iroka skala oseanja i raspoloenja: od radosti i ljubavi, do bola i mrnje.

ZAKLJUAK
Lirsko pesnitvo, prisan je i neposredan izliv narodnog oseanja. Prema tome, daje samo kratke, bez umovanja izraene ispovesti due o njenim uzbuenjima povodom raznih doivljaja, ak i onih najsitnijih i najlinijih. Lirskih narodnih pesama ima u vrlo velikom broju, u XIX veku, kada ih je najvie i skupljeno, zabeleeno ih je na desetak hiljada, one jo i danas ive u narodu. Kao to je broj njihov velik, tako je velika i njihova raznovrsnost, ne samo po obliku, ve i po sadrini. Sve one potiu iz svakidanjega ivota narodnog, i taj se ivot ogleda u njima u svima svojim vidovima, jer je ceo on "duboko protkan pesmom." Od kraja 15. do 19. veka pojavljuju se rukoveti pesama, pria i drugih umotvorina koje u nekim svojim primerima dostiu vrhunce
9

umetnike savrenosti. Srpske narodne pesme prevoene su na nemaki jezik gotovo uporedo sa njihovim objavljivanjem, ponekad i pre toga, neposredno iz Vukovih rukopisa ili kazivanja. Tereza Albertina Lujza fon Jakob-Talfi prevela je dvesta pedeset lirskih i epskih pesama ve 1825. godine. Ocenila je pojavu zbirki srpske narodne poezije kao "jedan od najznaajnijih knjievnih dogaaja modernog vremena". Na osnovu njenih prevoda nastaju prevodi na druge jezike. Neki meu najranijim, na engleski (Don Bauring), na francuski (E. Bojar), na vedski (Finac Johan Runeberg), na ruski (Pukin). Jedan od najslavnijih Nemaca svoga doba, Jakov Grim, tampao je prevode srpskih pesama, napisao nekoliko lanaka o njima, uio srpski i oduevljeno pozdravljao narodno pesnitvo srpsko. J. G. fon Herder filozof, teolog i pisac, otkriva i karakterie nau narodnu poeziju kao simbol kolektivne veliine i autentinosti Srba.

Literarura:

1. 2.

Jovanovi M. Vojislav, Predgovor knjizi Srpske narodne pesme, Antologija, Beograd, 1922. Pei Radmila, Miloevi-orevi Nada, Narodna knjievnost, Trebnik, Beograd, 1997. Dereti Jovan, Ogledi iz narodnog pesnitva, Slovo ljubve, Beograd,1978.

3.

4.

ivkovi Dragia, Renik knjievnih termina, Romanov, Banja Luka, 2001.

10

You might also like